AJA SOFIJA

POVIJEST AJA SOFIJE Aja Sofija, graevina u Istanbulu (Carigradu), nastala je u razdoblju Istonog Rimskog Carstva, odnosno Bizanta. Stoljeima je bila najvea kranska crkva na svijetu. Danas ta graevina slui kao muzej i spomenik cjelokupnom ovjeanstvu, a iako je petnaest stoljea stara, ona je i u 21. stoljeu meu graevinama koje ulaze u kategoriju arhitektonskih svjetskih uda. 1 Nakon bitke kod Milvijskog mosta, 312. g. gdje je Maksencije izgubio ivot, Konstantin Veliki i Licinije ostaju jedini carevi Rimskog Carstva. Idue godine, 313., oba cara zajedno su izdali Milanski edikt putem kojeg krani dobivaju potpunu slobodu obnaanja svoje vjere. 2 To ujedno oznauje i poetak gradnji crkava kao mjesta za prakticiranje vjere.

Poto je car Justinijan utvrdio svoju vlast, krenuo je u izgradnju grandiozne crkve, Aja Sofije. Aja Sofija (crkva Svete Mudrosti) izgraena je za samo pet godina (532. 537.). 3 ___________________________________________________________________
1 2

A. Kilickaya, Hagia Sophia and Chora, Istanbul, 2010. , str. 9.

https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nphproxy2.cgi/000100A/http/www.jstor.org/stable/25011854=3fseq=3d1=26Search=3dyes=26searchText=3dmilan=2 6searchText=3ddecree=26list=3dhide=26searchUri=3d=252Faction=252FdoBasicSearch=253FQuery=253Dthe= 252Bmilan=252Bdecree=2526gw=253Djtx=2526acc=253Don=2526prq=253Dmilan=252Bedict=2526Search=253 DSearch=2526hp=253D25=2526wc=253Don=26prevSearch=3d=26item=3d4=26ttl=3d3201=26returnArticleServi ce=3dshowFullText=26resultsServiceName=3dnull (datum posjeta: 09.01.2012.)

3

A. Kilickaya, Hagia Sophia and Chora, Istanbul, 2010. , str. 10.

Prema predaji car je samoga sebe usporedio sa Salamonom. To na neki nain objanjava funkciju nove crkve. Naime, Aja Sofija trebala je svjedoiti o sjaju kranske vjere u Bizantu, koji se izmeu ostalog smatrao novim Jeruzalemom i novim Rimom, te o velikoj carevoj moi kojom upravlja Boja mudrost. Takoer, njena namjena je bila isticanje nerazdruive povezanosti politike i duhovne vlasti. Prostorna koncepcija crkve temelji se na spoju sustava bazilike i centralne kupole, odnosno svih ideja koje su do tada uobliene u kranskoj sakralnoj arhitekturi. 4 Usporedivi rimsku baziliku s kranskom crkvom uoava se jedna nova znaajka u arhitekturi, a to je u kranskim crkvama podreivanje svih elemenata crkve crti ljudskog hoda. Kranski arhitekt ini dvije stvari: izbacuje jednu apsidu i premjeta ulaz na krau stranu. Na taj nain ostavlja samo uzdunu os i pretvara je u smjer koji ravna ljudskim hodom. 5 Takvu znaajku posjeduje i Aja Sofija. Justinijan je za izgradnju crkve zaduio dva arhitekta iz Zapadne Anatolije: Izidora iz Mileta i Antemija iz Trala. Materijal za izgradnju crkve dopremljen je sa svih strana Carstva. Potresi 553. i 557. proizveli su pukotine na glavnoj kupoli, te je bila prilino oteena. Za vrijeme popravka glavna kupola se sruila i dovela do unitenja ambona, oltara i ciborija koji ga je natkrivao. Car Justinijan I. naredio je hitan popravak. Tada je kupola bila podignuta za sedam metara. Za vrijeme etvrtog kriarskog rata (1202. 1204.) kriari su napali i opljakali Carigrad, izmeu ostalog i Aja Sofiju. To je uvelike oslabilo Bizant i omoguilo Turcima prodor u Europu. 1453. g. Turci su zauzeli Carigrad. Mehmed Osvaja je naredio urno ienje crkve i pretvaranje Aja Sofije u damiju. U predstojeem razdoblju sagraeno je etiri minareta. Najpoznatiju restauraciju naruio je Sultan Abdulmecid izmeu 1847. i 1849. Tada su otkriveni velianstveni mozaici koji su bili prekriveni gipsom kada je crkva bila prenamijenjena u damiju. Nakon to su bili otkriveni, mozaici su ponovno bili pokriveni budui da islam zabranjuje figurativne slike. Neto kasnije, 1934., Aja Sofija je uz Ataturkovo nareenje pretvorena u muzej, a mozaici su ponovno otkriveni.6 Mozaici zlatnog sjaja prikazivali su Djevicu Mariju, Isusa, svece, te careve ili carice. Za vrijeme ve spomenutog etvrtog kriarskog rata, brojni prekrasni mozaici bili su skinuti i poslani u Veneciju.7

_________________________________________________________________
4 5

W. Muller I G. Vogel, Graevina kao organizam III u Atlas arhitekture 1, Zagreb 1999., str. 63. B. Zevi, Znati gledati arhitekturu, Zagreb, 2000., str. 56 57. A. Kilickaya, Hagia Sophia and Chora, Istanbul, 2010., str. 12 15. http://www.hagiasophia.com/listingview.php?listingID=2 (datum posjeta: 17.12.2011.)

6 7

Vano je naglasiti da ulaskom u tu velianstvenu graevinu svaki osjeaj teine odmah nestane. Ostaje samo prostor koji se iri i rastee prema van, te poput jedra napuhuje apside, pandantive i samu kupolu. Uloga svjetla ovdje je kljuna. Svodovi i kupole ukraeni zlatnim mozaicima, lusteri i svjenjaci, pod osvjetljenjem Sunca ostavljaju dojam lepravosti i dematerijalizacije prostora. Iluzija ledbeeg i nestvarnog doprinosi negiranju svake nosivosti. Naposlijetku, kao to je napisao Prokopije, Justinijanov dvorski povjesniar: Kad god ovjek ue u tu crkvu pomoliti se, odmah shvati da je to djelo tako divno nainjeno uz Boju pomo, a nipoto ljudskom moi ili vjetinom. Stoga se njegov duh uzdie prema Bogu.''8

___________________________________________________________________
8

P. J. E. Davies, W. B. Denny, F. F. Hofrichter, J. Jacobs, A. M. Roberts, D. L. Simon, ''Ranokranska i bizantska umjetnost'', u: Jansonova povijest umjetnosti, Varadin, 2008., str. 258 259.

ANALIZA GRAEVINE

Aja Sofija je crkva u kojoj se oituje sinteza ranokranske bazilike i centralne graevine. Ranokranske bazilike su longitudinalnog tlocrta, te se spoj longitudinalnog i centralnog tlocrta jasno iitava na primjeru Aja Sofije. Tlocrtno je gotovo kvadratna. U sreditu je kvadratni prostor definiran s etiri stupca koji nose kupolu.

Kupola svojom veliinom dominira cijelim prostorom. Nalazi se na pandantivima,. U bazi kupole, koja je sastavljena od radijalno postavljenih rebara, nalazi se prozorski prsten koji doputa ulazak zraka svjetlosti iz svih smjerova. Nad svakim prozorom nalazi se luk. Kupola prenosi optereenje na etiri nosiva luka i etiri glavna stupca. Gledano po uzdunoj osi, ta etiri stupca dalje prenose optereenje na dvije polukupole koje poivaju na etiri simetrino rasporeene polukrune nie s manjim polukupolama, te na uporitima bavastih svodova, na ulazu i ispred apside. Gledano po poprenoj osi, etiri glavna stupca prenose optereenje na manje lukove, bavaste svodove i kontrafore koji se nalaze s unutarnje strane. Graevina ima dvije etae. Druga etaa je prisutna na bonim stranama, odnosno na sjeveroistonoj i jugozapadnoj strani. Svaka bona strana ima etiri krino bavasta

traveja. Ugaoni traveju su vei nego sredinji. Centralni prostor je odvojen od galerijske june i sjeverne loe dvoetanom kulisom koja se sastoji od arkada sa stupovima. Donja etaa sadri manji broj stupova (etiri), od gornje etae gdje se nalazi est stupova. To predstavlja odreenu neloginost jer oekivana situacija bi bila isti broj stupova ili vei broj stupova na donjoj etai. Mogue je da su time arhitekti htjeli postii otvoreniji izgled donjeg dijela. Gornja etaa je galerijski prostor, a iznad njega je bazilikalno osvjetljenje.

Ulazni prostor nalazi se na zapadnoj strani, tonije sjeverozapadu. Ulazni sustav sastoji se od atrija pravokutnog oblika, jednoetanog vanjskog narteksa koji se sastoji od devet krino bavastih traveja i unutarnjeg narteksa s galerijom koji takoer ima devet krino bavastih traveja. Traveji unutarnjeg narteksa su dva puta vei od traveja vanjskog narteksa. Nasuprot ulazu, na jugoistonoj strani, nalazi se apsida. Skupa s eksedrama jugoistone polukupole ini odreenu vrstu trikonhosa. U presjeku graevine uoava se stepenasti karakter sputanja svoda.

POPIS LITERATURE

1. A. Kilickaya, Hagia Sophia and Chora, Istanbul, 2010.

2. https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nph-

proxy2.cgi/000100A/http/www.jstor.org/stable/25011854=3fseq=3d1=26Searc h=3dyes=26searchText=3dmilan=26searchText=3ddecree=26list=3dhide=26s earchUri=3d=252Faction=252FdoBasicSearch=253FQuery=253Dthe=252Bmil an=252Bdecree=2526gw=253Djtx=2526acc=253Don=2526prq=253Dmilan=2 52Bedict=2526Search=253DSearch=2526hp=253D25=2526wc=253Don=26pr evSearch=3d=26item=3d4=26ttl=3d3201=26returnArticleService=3dshowFull Text=26resultsServiceName=3dnull (datum posjeta: 09.01.2012.) 3. W. Muller I G. Vogel, Graevina kao organizam III u Atlas arhitekture 1, Zagreb 1999., str. 63. 4. B. Zevi, Znati gledati arhitekturu, Zagreb, 2000., str. 56 57.
5. http://www.hagiasophia.com/listingview.php?listingID=2 (datum posjeta:

17.12.2011.) 6. P. J. E. Davies, W. B. Denny, F. F. Hofrichter, J. Jacobs, A. M. Roberts, D. L. Simon, ''Ranokranska i bizantska umjetnost'', u: Jansonova povijest umjetnosti, Varadin, 2008., str. 258 259.