P. 1
SreckoLorger Dalmatinske Rici

SreckoLorger Dalmatinske Rici

|Views: 2,239|Likes:
Published by Ivana Rakic

More info:

Published by: Ivana Rakic on Jul 11, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/11/2013

pdf

text

original

Srećko

Lorger Dalmatinske .". rlcl

vlblz

ZAGREB
2008.

sadržaj:

11 13 15 16 18 24 27 33 37 39 42 45 49 52 54 56 59 63 68 71 73 75

Uvodne napomene Abordat Adio Afan Angel Apelat Arbanas Avet Bankuc Barka Bevanda Bikla Bilovoda Briškula Bunja Butruga Cokula Crevlja Crljeno
Ćoka

Da prostite Družba

83 85 87 89 91 93 97 99 103 107 111 119 122 124 126 128 131 135 138 141 143 149 151 153 154 157 162 168 171 174 180 183 186 188 191 193 195 199 203 205 209 213 215 227

Facada Firale
Fitiljača

Fjaka Fratilja
Gospošćina

Jemenije Kaban Kajsar Kaliger Kanjuš Karampana Kiselo mlik<1 Klap Koncapjate
Krčma

Kulaf Mirila Mura Nevista Ozoja Pantufa
Papuča

Pašmag Pelin Petrusin Posto I Puf Raboš Rebatajica Rebe Rebot Rera Rota Ružmarin Sahtijan Sajeta Sandale Smutica Sotona Stela Šijavica Štimat Štiva

233 236
240

Atopela Atraca Atrafuri Atragula
Tabačit

241 243 249

TovariA Vapor Kratice i znakovi Indeks Uteratura Iz veljotske

253
255 259
275

289

(krčkoromanske)

.

leksike

3D9

Veljotski glosar

Uvodne napomene
B A Š 7 2 R I J E Č I ne krije se neko tajanstveno (umnožak-broja bridova tetraedra), a njihovo abecedno redanje proizišio je iz praktičnih razloga. Ovaj izbor može izgledati slučajan. On to i jest, jer od mnoštva riči ove smatram »dovršenim poslom«, ako ijedna glosa uopće može biti dovršiva. U svakom slučaju, početak je sustavnijeg rada. Recimo da je ovo Prvi svezak. Pa i u Indeksu kurzivom pisane riječi, one koje se u tekstovima označuju kraticom [v.], obavezuju da se u dogledno vrijeme pojavi druga »zbirka«.

u

o

D A B I R U

značenje

Nekadašnji način zapisivanja i naglašavanja nisam prilagodio današnjem. Svaki dikcionar ima posebnosti koje sam poštivao, što će stručnjaci lako razumjeti, a »obične« čitatelje neće odviše zbuniti. J edino sam iz Akademijinih izdanja znakove IV, Illi i Ig-,/, što je inače uobičajena praksa, mijenjao u Ilji, Injl i ldž/. Izvori iz kojih su uzimani primjeri često nisu akcentuirani, te takvi i ostaju. Bile bi neprimjerene prozodijske intervencije, jer naprosto nije moguće precizno odgovoriti na sve zahtjeve lingvističke geografije i dijalektologije. Ostaje se stoga na zabilježenim potvrdama, pa i onda kada rezultiraju sumnjivim rješenjima. Kada je posrijedi neobičnija metoda, ili očita pogreška, na to se upozorava. Uz kraticu rječnika, zbog ekonomičnosti se ne donosi broj stranice. Podrazumijeva se da će se riječ naći u odgovarajućoj natuknici rječnika, a ako je treba potražiti gdje drugdje, upućuje se na natuknicu ili grozd kraticom s.v. (sub voce). pisma se transliteriraju po prihvaćenim uzusima - grčki (Damir Salopek), hebrejski (Adalbert Rebić) itd. Izuzetak su tek manji ulomci ćirilskih listina iz Starina (Rački, Ljubić). Zahvaljujem se Jošku Božaniću, Vladimiru Skračiću i Goranu Filipiju, ne samo zbog blagonakionih recenzija, već više što su svaki na svom području (Split/Komiža, Zadar/Murter, PulaiBetina) svojim dijalektološkim radovima te ukupnim znanstvenim radom umnogome olakšali moj
11

Nelatinička

12

DALMATINSKE RIĆI

put. Posebno se zahvaljujem i kolegici Mihaeli Vekarić, koja me motrila s Juga (Orebići) i korisnim savjetima pomogla da riješim mnoge dvojbe. Teško je, na kraju, govoriti o dugu prema onima kojih više nema medu nama. Mislim prije svega na Vojmira Vinju. Da nije bilo dragog profesora i sugovornika, njegova zanimanja za ovaj rad i poticanja da ga što prije objavim, pitanje je bih li se uopće upustio u ovu pustolovinu. srecko.lorger@st.t-com.hr

Abordat

Pf. abordat i impf. abordavat (RjSG) znači »pristati (brodom) uz kraj«.l Za razliku od sinonima akoštat [v.], u abordat - i prema tal. abbordo (navala među lađama), abbordare (navaliti na brod) - prepoznajemo »nasilnički karakter«, a ne mirno pristajanje uz rivu. I u velikom Dizionario di marina medievale e moderno (DM) stoji: »Avvicinare, accostare, assalire, arrembare, urtare, investire bordo contro bordo. Di punta, per fianco.« Potvrdu ćemo naći i kod Augustina Jala (Glossaire nautique, 1848.). Prema franc. abordage danas se koristi abord3.ža. Ta je riječ morala biti poznata Omišanima u razdoblju njihova najintezivnijeg gusarenja, krajem 12. i u prvoj polovici 13. stoljeća. U dokumentima se omiško brodovlje naziva općim imenom lignus, galea, navis, ali sve češće i sagittae (strijela). Potvrdu da grade i posjeduju takvu vrstu »opasnih brodova« možemo naći u izvještaju sa sastanka održanog 22. studenog 1238. godine između Dubrovčana i Omišana, gdje je predmet spora sagitta koja je opljačkala dubrovačku lađu. Berislav Visković2 ističe odredbu mirovnog ugovora iz 1245. godine između Dubrovčana i Omišana po kojoj se ovi potonji obvezuju da će njihovi brodovi prilaziti dubrovačkima samo krmom (Et ubicumcue inuenerimus lignum de Ragusio, ueniam ad illos cum pupis et accipere ab eis queumous voluerint). Tridesetak godina kasnije, 1274. godine, u ugovor između Mlečana i Omišana također je ušla odredba da se omiški brodovi ne smiju približavati mletačkima pramcem, već samo krmom (Et si cum uerbo illorum de ligno uellignis venient, nisi cum puppe im antea). Zašto je uopće bilo zabranjeno približavanje, dakle pristajanje, pramcem?
Sagitta (strijela) [v. sajeta] bio je tip broda duga i vitka oblika »s pramcem čiji se vrh najčešće završavao u obliku šiljastog kljuna«. I na slikama iz crkvice sv. Luke u Donjem Humcu uočljiv je kljun ili rilo (grč. embolos,
U (RVS) abOrd (vezivanje broda), adj. abordan, adv. abOrdano, gl. im. abordanje i ab6rdat. Berezina kao i neki drugi autori, koriste naputke Radovana Vidovića (dvostruki akcent. Doppelakzent).
Matoković,

2

Berislav

Visković:

Qmlška strijela (sagitta) - hrvatski gusarski brod, Biblioteka Hrvatska plovila, Split, 2001.

13

ABORDAT

lat. rostrum) , karakterističan i za antičke ratne brodove. Najvjerojatnije je zbog te svoje linije, što podsjeća na laku (vitku) galiju (galea sottile), te velikih manevarskih svojstava, i dobio naziv sagita, saetta, što u potpunosti odgovara pojmu - strijela. Na brački m crtežima također se mogu nazrijeti ostaci nekadašnjeg »abordažnog mosta« (manus ferrata, corvus), koji su imale onodobne galije u obliku »rembate« (rambata), a preko kojega je gusarska posada preskakala na protivnikov brod, pa se borba nastavljala na »kopneni način«. Otud talijanski izraz abordaggio (hotimični sudar brodova; juriš na brod) ili arrembaggio (arrembare - navaliti, nahrupiti na zakvačen i brod).3 Omišani su, dakle, napadali »abordažem s pramca«! Napadno je sredstvo bila prova sa šiljastim kljunom od željeza ili drveta. Kljun (rilo) je istodobno služio za probijanje bokova i kao most za uskakanje (»skoč­ nica« ili »skakalo«) na protivnički brod. To je zasigurno bio razlog što u ugovorima Omišana s Dubrovnikom (1245.) i Mlecima (1274.) izrijekom stoji kako se od omiškog brodovlja traži da se približava »krmom, a ne pramcem«. Time se, svakako, u neposrednom susretu željelo već u startu paralizirati borbenu prednost omiških brodova. Jadransku gusarsku epopeju kasnije nastavljaju poznati senjski uskoci, koji također rabe »kljun« ili »skočnicu«. Veliki povjesničar Mediterana Fernand Braudel4 piše: Uostalom, što učiniti protiv njihovih sićušnih barki na vesla koje plove velikom brzinom, a tako su lagane da plove i prolaze i najplićim otočnim kanalima kamo ih galije ne mogu pratiti a da se ne izlože opasnosti da probiju trup? Eto zaštićenih kradljivaca koji su gotovo uvijek protiv oružnika. Lakše bi bilo, kaže jedan mletački senator, rukom pticama zabraniti zračni put nego uskočkim galijama morski put. (...) Ohrabreni uspjehom, ti »diavoli«, ti lopovi, te »persone... uniti per rubbare«, kako kažu Mlečani, više ništa ne poštuju. Sve im je lovina.

3

U Lici abi.Jrdati (također od tal. abbordare), osim »nasrnuti, navaliti«, ima značenje »oštro pristupiti nekomu; osorno
govoriti«_ Aburdisao na me kao da sam mu ćaću ubio (RSANU). Istog je podrijetla u gackoj čakavštini (RGĆ) aburda (Kad je un otvori! abiJrdu

na njega, znaš da ni meni ni bilo svedno).

4

Fernand Braudel: Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II., 1-2, Antibarbarus, Zagreb, 1997., 1, 137.

14

Adio

Splitski se čakavski već u prvoj polovici prošlog stoljeća poprilično rašča­ kavio na svim jezičnim razinama. Taj se proces ubrzano nastavio poslije Drugog rata, osobito nakon velikih doseljavanja iz štokavskih, točnije štakavsko-ikavskih područja šezdesetih godina, a u posljednjem desetljeću i iz podaljeg zaleđa. Poznati su uzroci promjena i nema osobite svrhe jadikovati što čak ni starosjedioci ne razumiju niti davni Marulićev, a niti današnji govor bodula. Uzmimo za primjer exel. adio; (tršć. i ven. adio; tal. addio (skraćiva­ njem izreke ti raccomando a Dio), uobičajeni pozdrav u Dalmaciji »zbogom, bog; zdravo«; pozdrav na rastanku »doviđenja, doskora«. Uzvik adio (adio) ima i »fatalni« prizvuk - »gotovo!«. Adio baraka! (nestalo, propalo), adIO Mare!'" Način pozdravljanja među vršnjacima i prijateljima u svakodnevnom ležernom razgovornom jeziku indikator je leksičke situacije. Zanimljivo je istraživanje Radovana Vidovića, provedeno 1989/1990. godine. 1 Analiza provedena na uzorku od oko 600 studenata dala je ove rezultate. je postotak (27,5) pripao pozdravu čao/ćao (čao-bao, čaos) , za njim slijedi bog (25,5), pa adio (22,5), zdravo (18), a svih ostalih ima oko 6,5 posto (haj, baj-baj, doviđenja, servus itd.). Došlo je do zanimljivog, pa i komičnog obrata. Posuđenicu dijalektalnog supstrata (tradicionalnog mletačkog) istisnula je ona još »talijanskija« te stoga valjda - modernija.
Ciao!
Najveći

Radovan

Vidović:

Prilog poznavanja suvremenog splitskog vernakulara na

leksičkoj

razini; u: JLS, 31.

15

Afan

Žene, kad se s mužen karadu, žešće su i znadu se zaboravit. Jezik nadvlada razum, ne mogu, ne znadu se uzdržat ni obuzdat, pa znadu onda vikat i na prostiji način, prezobrazno i brez ikakva o'zira. Kad su se ovako puno izvikale i svašta rekle i, ako muž na to nij' ka' reagira: onda počmu plakat, a nike znadu i lipo padat u jafon. Plač i ja/an in je zanje oružje. Sotin oružjen vaja da se muž malo ka' umekša irazoruža.

Ovo je ulomak iz humoreske Ubit ću seee... (DrLib, 167-8). Na temu jafona Marko Uvodić se često vraćao, pa tako i u Eno je, još je živa! (MULib, 180-1):
Uvik je skoro bila vezanon glavon. Dikodir bi zavezala šudaron na čelu po jedan iskrižani kunplir oli list o' kupusa, a uvik, po cili božji dan, je odila po kući s bočicon o' Melisse u ruci. Uvik je mazala templa, to ka slipočice, pulse, i pod nos tišćala bočicu, jerbo je svaki čas, po pedest puti na dan, govorila da će past ujafon, to ka u nesvist. Osin Melisse, uvik je jemala octa o' tarme, o' rusul i sve ostale vrsti kvasine, pa se s otin mazala. Vazimjala je valerijane, opija, manježija, pila limunade, kafu i sve moguće vrsti čaja. Još suvišje, uvik je kuvala kalumelu i sve moguće vrsti trave ča bi jon razne babe priporučivala, a da se o ivici i kaduji i ne govori.

Iz primjera afan (jafan) vidimo da je Uvodić imao »poseban odnos« prema konsonantu j, tako da ga nalazimo na početku nekih riječi (prejotacija) - jopet, japril, juvo, joko, jusne... Kao većina čakavaca, redovito imaj umjesto lj (voja, judi, obitej...). Međutim, lj ostaje nepromijenjen u nekoliko posuđenica: mobilja, kvadrilja, miljuner... Nema empentetskog L- zemja, zajubjen, debji, divji ... U skupu žj, šj ostaje j (nižje, višji). U završetku nekih brojeva (od 11 do 19) umjesto -est imamo -jst (jedanajst, devetnajst). U samoglasničkoj skupini ea »ubacuje« se j: npr. u imenici tejatar, u kosim padežima kanapeja, kombineja itd. Nadalje, j ponegdje zamjenjuje v (japno), h (trbuj, orij, povrj), l (žaj - »žao«), d (brujet), ć (pokujstvo, mogujstvo) i dakako d (tuji, najmlaja, gospoja). N dobiva »dodatak« j pa se slijeva u novu vrijednost nj (nesriknji). U kosim padežima nekih imenica
16

AFAN

ć

postaje j

(Lućac,

Lujca, Lujcu). To se isto

događa

sa s (prasac, prajca,

prajcu).l
»radikalni jotacizam« njegova je jezična osebujnost koju drugi spli'ski pisci (Kovačić, Vlahović, Plenković, Smoje i drugi) u nešto manjoj mjeri slijede.
Uvodićev

Aftn (nesvijest, nesvjestica, zvenimenat; teško disanje; slabost) dolazi od tal. affanno (affanare), odnosno ven. afono (Boerio: »dolor di cuore, ed anche aff1izione«). Neodređena je podrijetla, Skok (ERj) misli franačkog.
Od Uvodićeve prejotacije jafdn uobičajeniji su oblici afdn ili varijante afdn (Trogir), aJdn (Potomje, Cavtat), af6n (Brač, Hvar), aftn (Rivanj), aran (Vrgada), afOdn (Pag) i sl., te s neetimološkim -t na završetku afont (Vis). Samo primjer iz Komiže (KomOik): Pol je u af6nt i jedva su ga ilvega uc'inili. Glagol je afanat(i), impf. afanovat, od brojnih inačica odaberirno afaniva.ti (Vrgada). U Božavi dolazi do distantne asimilacije fn > fm - afamat. Kada se kaže: AJanalo ga je!, ne znači doslovno da je »pao U nesvijest«, već da je uznemiren, zabrinut. Trogir: Uteka san iz kuće pa mi mater doma aJanaje. Ivo Jakovljević u svom rječniku (VRjŠ) objašnjava da mnogi Šibenčani nisu priznavali javne manifestacije boli, pa je ajana vanje preraslo u glagoisku imenicu za glumatanje boli ili za oponašanje besvijesti. U Boki ajan ima nešto složenije značenje - »tuga, briga, jad; zaduha prouzrokovana nekim duševnim stanjem« (RB K-sz). Kod Vesne LipovacRadulović (RB K-ji) afo'n uz »nesvijest« može biti općenito »zlo« pa i »depresija« (Za ništa mu dade dftn).

Jezik Marka Uvodića iscrpno je analizirao Stjepan Benzon (Opažanja o čakavštin; Marka Uvodića Splićanina, ČR,

1971.,1,77-96).

17

Angel

Prije »jezične analize« pojma anđeo (naših oblika angel, anjel, andio ... ), valja ukazati da je »pojavljivanje« anđela brojnije od demonskih snaga, »sila tame«. Ipak, među katolicima postoje ozbiljne dvojbe o samom vjerovanju u anđele. Već su prvi kršćanski mislioci imali neusuglašene stavove, npr. sv. Bazilije i sv. Ambrozije. Tako i danas neki smatraju da je nauk o dobrim, osobnim duhovnim bićima strogo obvezujuća istina koju je Bog objavio. Drugi, poput isusovca Rahnera, tvrde da se njihovo postojanje »ne može razumjeti kao nešto više od sadržaja objave drugorazrednog i izvedenog obilježja«. U svakom slučaju, anđeli su nevidljiva bića, posrednici između Boga i svijeta, Božji klanjatelji i služitelji, njegovi glasnici, prenositelji ili izvršitelji njegove volje na Zemlji. To su duhovi eterična i prozračna tijela. Ipak, od ljudi mogu poprimiti vanjštinu i tada se pojavljuju u vidljivome liku kao nepoznati stranci, gosti, mladići. Oni nekog obavješćuju, opominju, svjetuju, poučavaju, »nekoga prate, štite, čuvaju, spašavaju, sprečavaju, kažnjavaju, pa čak i ubijaju« (Branko Fučić, LILS). Angelologija razlikuje anđele po funkcijama i hijerarhiji, a predočuje ih kao »nebesku vojsku«, ali im ne utvrđuje broj. Tek od 6. stoljeća, s Dionizijem Pseudo-Areopagitom (De coelasti hierarchia), angelologija postaje sistem, a broj anđeoskih vrsta fiksira se na devet korova, podijeljenih u tri redaJ!ili~arhije}.Areopagit je u Nebeskoj hijerarhiji razradio najsavršeniju i najmističniju »stratifikaciju anđela«. U prvom su redu Seraphim, Cherubim (anđeli plamenocrvene odnosno nebeskomodre boje s krilima) i Throni (na njima počiva Božje prijestolje). Drugi red čine Dominationes (gospodstvo, nose žezlo i krunu), Virtutes (moć označuju obično knjigom) i Potestates (vlast). A u trećem su redu Principatus (odjeveni u ratničko ili liturgijsko ruho, dalmatiku), Archangeli (ima ih sedam i individualizirani su) te konačno Angeli (anđeli čuvari). Mnogi autori atribute anđela smatraju simbolima duhovnog reda. Anigraju ulogu znakova koji najavljuju Sveto. Crkveni oci smatraju da su oni dvor nebeskog kralja, da su neba nebesa. Sljedbenici aristotelovske
đeli
18

ANGEL

filozofije misle da su pokretači zvijezda - svaki anđeo nadgleda kretanje jedne zvijezde, pa bi prema tome broj anđela bio jednak broju zvijezda. Pod njihovim bi se utjecajem okretala golema kupola nebeskog svoda, a djelovali bi ili s pomoću astrainih sila, ili neposrednije, na svim stupnjevima materijalnog stvaranja (Gerard de Champeaux). Broj anđela je nepoznat.

Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše (Dn, 7,10; ZgBibl).
brojevi koje poznajemo množe se sami sobom, navodi Areopagitom, zato da nam se jasno pokaže kako broj nebeskih legija izmiče
Najveći

svakom mjerenju.
Po kršćanskoj nauci opstoje bića uzvišenija od ljudi. Radi njihove službe, Stari ih zavjet zove legatus, nuntius. Novi zavjet naziva ih grčkim izrazom dngelos. U početku je taj grčki izraz bio apelativ i značio općenito glasnik, poslanik (hebrejski mal'akh).l Upotrebljavao se i za ljude ako su poslanici Božji, za preteču Mesije, a najčešće za same anđele. Po hebrejskom shvaćanju, netko je anđeo po svojoj funkciji prije negoli po svom bitku. U Bibliji ponekad nije jasno je li mal'akh ljudsko ili nadljudsko biće. Više se puta grčki naziv upotrebljava za đavle koji su zapravo odbačeni (pobunjeni) anđeli. S vremenom je riječ izgubila profano i sva druga značenja i ostala samo kao naziv za nebeske duhove. Tako ju je primio latinski jezik: angelus (> tal. angelo).
Riječ
Jagić

dngelos ubraja se među najstarije grčke izraze u staroslavenskom.

misli da je riječ ušla u stslav. prema pučkom izgovoru, po čuvenju, ali ne u Panoniji-Moravskoj, nego na jugu. Ćiril i Metodije nalaze je li solunskom dijalektu, na koji su stali prevoditi svete knjige. Staroslavenski, prema Miklošiču, ima oblike: anbgelb, angelb, angeh. Za stslav. oblik angelb veli Max Vasmer2 da je književna pozajmljenica. U našem jeziku pojavljuje se taj grecizam već u 13. stoljeću, i to izgovaranjem glasova ge kao de, kako ih danas izgovaramo. Izgovor stoji po prilici između

dij.3
Pod latinskim utjecajem izgovaralo se angel. A. Gučetić: Sveti angeli...; I. Bandulavić: Angelu reče... ; F. Glavinić: Od angela čuvara ... ; J. Kavanjin:
Preko ar. ma/ak > tur. melek u našim krajevima pod osmanlijskim utjecajem imamo me leć i melek Muslimansko žensko ime Meleća, Meleka, Melća ili Melka odgovara imenu Anđe1ija (Ture, Osman).
(anđeo).

Max Vasmer: Die griechischen Lehnwđrter im Serbo-Kroatischen (Abhandlungen der Preussischen Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse, Jahrgang 1944, Nr. 3), Berlin. 3 Usporedimo slov. angel, bug. angel, mak. angel, anghel, alb. engjelI...
slč.

anjel,

češ.

andel, polj. anial, rus., ukr., blr. angel. rum. ingher,

19

ANGEL

Čim se prikladuješ nebeskijem angelima ... ; A. Kačić Miošić: Od angjela.

božjega smrt imade... Prema našim glasovnim zakonima riječ je dobivala različite oblike. Angeo (o na kraju). N. Ranjina: Poslan bi angeo Gabrio ... Sažimanje e i o u r5 - anđo. Stjepan M. Ljubiša u pripovijesti Medini i Bubići (PripSMLj, 53-4) piše: Da su ljudi dobri nebi suda ni trebalo! Bog sami zna ko ti toga sestrića oblagao i upropastio! Može bit da je strada u tugje ime, kao što mi je jednom stradao tako pokojni otac, andjo mu dušom! Andeo (d se piše grafenom gi, gj, ili ghi, ghj, ili gy) kao u J. Palmotića: Šije andela s neba ..•; V. Andrijaševića: S andelim pjevam ... ; ili kod Dž.
Gundulića: 4

Za želud li [za ovozemaljska dobra] - ah, jaoh meni! - / ljuti, gorki i nemili / ostaviću pir blaženi [gozbu, tj. raj] / nerazdijeijen gdi se dili / kruh prisveti od anđela, / pića od putnik' svijem vesela? Kod dubrovačkih pisaca i njihovih susjeda nalazimo andio, gen. andjela (velarno ge upućuje na bizantski izgovor -lmghielo). N. Nalješković: Kad andio vam navijesti ... ; J. Matović: Kako ima mudrost andio božji... ; L. Radić: Andio gospodinov... ; G. Mattei: Oni andjeli, koje vidiš slikovane.. . Kod čakavaca je, dakako, anjel (j < d). P. Hektorović: Anjel govori ... ; Š. Budinić: Anjeli i blaženi na nebu ... ; F. Vrančić: Ukaza joj se anjel božji... ; M. Gazarović: Tebe Gabriele anjele, ja molim ... ; J. Banovac: Bila si pozdravljena od anjela Gabriela ... Opširnije iz Bernardina Splićanina (Leke, 2): U ono vrime kada slišaJivan, budući u uzi, dila Isukrstova, poslajši dva od svqjih učenikof reče njemu: Ti li si, ki jimaš priti, ali drugoga čekamo? I odgovorivši Isus reče njim: Pqjte i reciteJivanu, ča ste slišali i vidili. Slipi vide, hromi hode, guba/ci se očišćuju, glusi slišaju, mrtvi uskrsnuju, ubozi pripoviddju, i blaženijest on, ki ne bude smućen u meni. Oni tada odišadče, poče Isus govoriti mnostvu odJivana.· ča ste izašli u pustinju viditi? Trst li, kom vitar gibije? Da ča ste izašli viditi? Človika u gizdavo obučena? Evo ki se oblače mehčinami, u hizah kralji jesu. Ali ča ste izašli vicl}eti?jeda proroka?jošće govoru vam: da veće nego proroka. Jere ovo jest oni, od koga pisanojest: Evo ja šalju angelaS moga prid obrazom tvojim, ki pripravi put tvqj prid tobom. 6
4 5 6 Ivan Gundulić: U
trećem

Suze sma razmetnoga (prir. Dunja Fališevac), ŠK, Zagreb, 2005., 65.

izdanju (1586.) - anje/a.

Kako je teže razumjeti dalmatinski Dom Beneteta, evo j prijevoda iz ZgBibl: Kad Ivan u tamnici ču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga pitaju: »Jesi li ti onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba!« Kad su oni otišli, poče Isus govoriti mnoštvu naroda o fvanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? lli što ste izišli da vidite? Covjeka raskošno odjevena? AJi, ljudi što se raskošno odijevaju borave u kraljevskim dvorima. Pa što ste onda izišli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka, jer je Ivan onaj o kome je pisano: 'Evo, šaljem glasnika da pripravi put pred tobom'..." (Mt 11,2-10).

20

ANGEL

U čakavskim se govorima u imenu Božjeg klanjatelja i služitelja tek ponegdje čuje zvučna afrikata koja se bilježi štokavskim grafemom d. On je prisutan na rubnim čakavskim područjima ili na onima koji su pod snažnijim štokavskim utjecajem? Unovoštokavskom ikavskom Šibeniku, naravno, zabilježen je frazem andel Božji (»jako dobar čovjek«): Ma ona je andel Božji naspram njega (FrŠtlk, 124). Međutim, i u Selcima na Braču (RSel) nalazimo andel (Ki ti je andel bOžji - »što ti je odjednom?!«), u Salima: Dobar je kako andel (RjSa), a u Senju: Andela ti tvog, isprebijaću te. Pa i na Vrgadi (RjVrg) - °anđe (Za °andela, čigova je to mašket'ina?). U Pagu (CaPag) uz Oanjel (Pripovidoa mi je da mu fe je fOanjalo kako fu Oanjeli duOfli piL njega) supostoji i novije °anđel. U »tranziciji« je na Rivnju ~đe (Pivaju kaj 4ndeli), te u novije doba u Visu (LV]) ondje l. Običan je čakavski oblik angel, te otočki (Brač, Hvar, Vis) onjel. Brusje (ČDL): Onjele VIdimo u crikvi i na kvOdrima ... Na zemj'i ni onjelih. Susrećemo još anje (Božava, ERj), na Susku (GOS) anjel (Dobra kako j tJ,njel) i u Crikvenici, Novom Vinodolskom - an'jel. Ponegdje je to sinonim za zjenicu oka (Selca, Sumartin), ali tako se zove i malo dijete kada umre. Imala je sestoro dici i jof je imala dvo onjela (LV]). D9šli smo vam se radovat, dObili ste u raju onjela (Dračevica, RjBrač). Inače, onjel strožanin je »anđeo čuvar«. Kolokvijalno, katkad su redovnice, časne sestre - anđele. Drugog su postanja ančele pl. t. (tal. anceIla della carita) - red časnih sestara na Dobrome u Splitu (RVS). Kao i kod anđela po istim se »zakonitostima« stvarao pridjevski oblik (grč. dngelikos, lat. angelicus). Najobičnije je anđeoski (andeoska, andeIska), ali kod starih pisaca možemo naći mnoštvo inačica - angejlski, angelski, andioski, anjelski... Evo i nekoliko primjera!

Angjelski koju dvor i slavi i čtuje / i človjek, Božji stvor, na pomoć klikuje. Menčetić: Andelski tanca med nami jedna mladahta vila. Lucić: Angelska tva lipost. Na1ješković: Proklinju, vilo ma, andiosku tvu mlados. Gučetić: Toliko nadhode pamet ijucku koliko angeosku. Kavanjin: Andelsku slavu tim načinom dobiti ćeš. Palmotić: U licu andioskomu njih rajsko nam sunce sine. Vrančić: Vidim u anjelskim rukah krunu. Kašić: To jest veseije anjeosko... Neizbježno je navesti početak Šibenske molitveS u transliteraciji Dragice
Malić

Vetranović:

(RIJ], 2, 87):

U mnogim govorima (npr. u Poljicima, Cetinskoj krajini, Dalmatinskoj zagori, krajevima uz Neretvu itd.) ne postoje dva para afrikata nego samo jedan, koji se nekad realizira bliže ć i đ (j) ili bliže č i dž (3). Iz praktičnih razloga nećemo bilježiti te razlike. Po naputku Radovana Vidovića, koji je držao da Splitski čakavci ne razlikuju č i ć nego umjesto ta dva suglasnika izgovaraju jedan - srednje Č, ponekad se koristi poseban dijakritički znak (crtica u roščiću). Tu grafičku inovaciju nećemo koristiti. 8 U originalu ima latinski naslov Oracio pulera et devota ad beatam virginem Madam (Lijepa i pobožna molitva blaženoj djevici Mariji), pa se stoga još naslovljava Pohvale Gospi. Pisana je u ritmičkoj, recitativnoj prozi u stilu talijanskih lauda tzv. flagelanata (bičevalaca) ili disciplinanata 13.-14. stoljeća. Rukopis je pisan latinicom, vjerojatno u Bribiru u drugoj polovici 14. stoljeća. Jezik je narodni, pretežno čakavsko-ikavskih osobina, a ima i ostataka crkvenoslavenskog jezika. Tekst je poznat od 1911. godine, kad ga u Starinama, knj. 33 (572-592) objavljuju Ivan Milčetić i opat Joso Milošević.

21

ANGEL

o blažena! O prislavna! Opresvitla! Svarhu vsih blaženih bogom živim
uzvišena! S vsimi božjimi dari urešena! / Oprislavna prije vsega vika! Bogom živim zbrana! / O umiljena divo Marije! / Gospoje, ti si blaženih patrijarah uprošenje. / Gospoje, ti si blaženih prorokov proročastva isplnen'je. / Gospoje, ti si an'jelsko pozdravljen'je.

Za lat. chorus angelorum u rječnicima (Della Bella, Belostenec, Stulli) javlja se nazivandeostvo. Kavanjin: Vrh andiostva, andiostva časti.
Grč. drkhi-, lat. archi- kao prvi dio riječi u značenju »prvi, stariji« u hrvatskom dobiva razne oblike: arhi-, arki-, arci-, arći-, ari-, akri-. Najstariji anđeli u Novom zavjetu nazivaju se grč. arkhdngelos, lat. archangelus, a staroslavenski arhangelb.

Mihovil Arhangel (Glavinić), arhandeli (Kanižlić), Mikoio arhandeo arhandio, arhandjel, arhandjela (Stulli), od arkangela Rafaela (Gučetić), molim blaženoga Mihovila arkandela (Margitić), koji je tebi po arkandjelu Gabrielu naviješten (Akvilini), Mihaela arkanjelja (Kašić) ...
(Posilović),

U Bibliji su poimence spomenuta samo tri arhanđela: Mihael (Mihovil), Gabrijel i Rafael. Katolička tradicija poznaje još četvoricu: Urijel, Barahijel (Maltijel), Jehudijel Uofijel) i Sealtijel (Zeadkijel). Za lat. Chorus archangelorum ima Kavanjin naziv arkandelstvo (Poglavice arkandelstva). Andelika je ljekovita biljka (Angelica archangelica) iz porodice štitarki (kravujac). I riba kokot (Triglidae), poznatija kao lastavica ili lučerna, označuje se imenima koja se temelje na sadržaju »anđeo«. »Do toga je moglo doći zbog velikih prstolikih prsnih peraja« (JaFa, 1, 175).9 Naši su likovi andel (Pag, Veli Rat), angjel (Silba) i anjePO (Olib), dok su prošireni oblici andolet, anzulet (Stari Grad), anzuleta (Rava, Sali, Vrgada), anzuleta (Lovran) i anzolet (H) preuzeti iz ven. anzoleto. Na Olibu još su anjel od grote i anjel od sabuna (Lepidotrigla). Skok (ERj) dolazi do zaključka da prema izgovoru tal. ge > ven. z imamo potvrdu u ličnom imenu župan Anžul, skraćeno knezb Anžb (14. stoljeće) što potječe od ven. Anso, Anzolo. Odatle dalmatinsko prezime Anzulović. Ilustracije radi evo nekoliko prezimena s Visa i Hvara, koje je s velikim marom iz raznih vrela prikupila Nevenka Bezić-Božanić i publicirala u mnogim radovima, a etimologijski su lako dokučiva.
9 JaFa (1, 72): »U Sredozemlju je veoma raširena slika sadržaja 'anđeo', i to prvenstveno na galoromanskom podrućju: franc: ange, ange de mer; provo angel, pei-ange u Nici. Tumačeći taj relativno stari ihtionim, Du Change izrijekom kaže: 'Squatinam nostri, Massilienses, GaJli, Ugures ange/um vQcant, a similitudine Angeli picti, cum alis expansis'. (... ) Kod nas slika 'anđeo' čini se da nije iskorištena. Istina, Hire navodi za Veti rat anđeo kao naziv za Squatina laevis, ali oblik anđeo je za taj izrazito čakavski kraj teško prihvatiti.« Kod angje! i anje! -gj- i -nj- dva su fonema.

10

22

ANGEL

Angeli, Vis (1537. godine spominje se kao zakupnik Franjo Angeli); Agnijić, Vis (po popisu radi podjele soli 1673. godine); Anjić (Agnich, Agniich), Andelinić, Angelini, Angelović (Angelov, Angel, Angelinić, Angelinov, Angelinich, Angelinis), Vis (knjige vjenčanih, rođenih i umrlih od 1628. do 1797.); Andelović, Vis (po »popisu duša« 1798. godine, te u Jelsi Ivan Andelović, vlasnik gajete od 1 do 3 tone po popisu iz 1808.); Angeli Radovani, Vis (knjige vjenčanih, rođenih i umrlih od 1798. do 1900.); Angelini, Jelsa (Bernardo Angelini, Ivan Pavo Angelini, Piero Angelini - iz popisa kuća u Jelsi i njihovih vlasnika, 1767.)11; Angjelinović, otok Hvar (plemići, odnosno vlastela, iz pretkomunalnog vremena); Angjelini, otok Hv~r12 ... AndeIko je muško ime. Žensko je Angelina, odnosno Andela, Andelija itd., hipokoristik Anda te Anjda, Anduša, Delija « Ande/ija; Bukovica 13), Ješa (Lika), Deša, Ješna... »Veza« Anđelije i Ivana Senjanina tema je mnogih narodnih pjesama. Rinaldo Nališ u Bogomolju na Hvaru zapisuje pjesmu u kojoj se djevojka tuži da nema nikakvih vijesti o svom dragom, pa nabavlja konja i ide u potragu za njim (NpjOH, 326-7): Ovako je kćeri besidila: / »Andjelijo, draga kćeri moja, / jesi mi se pisam napivala, / divojačkog kola naigrala?« / Govori joj Andjelija mlada: / »Bora tebi, stara majko moja, / nisam ti se pisam napivala, / divojačkog kola naigrala, / već te molim, draga majko moja, / jer su mene druge naučile / da bi one platno prodavale / čim bi sebi konja kupovale / pa da b' išle Senju na krajine / za vidjeti što je od Ivana. / Je l' se Ive (bolom) pobolio, /01 se junak drugom oženio, /01 crnom zemljom omilio.«

11

Braća Angelini, imali trate za lov na srdele (1795.), Angelini, prema statistici iz 1808. vlasnici malih brodova. Mate Angelini, član komisije za vode i puteve u Hvaru (umro lB07.). Lazar Angefini, vlasnik gajete od 1 do 3 tone. Matij Angelini, vlasnik trata za lov na sardele (1805.). Jakov Angelini, općinski sindik u Jelsi (1823.).

12

Jakov Angjelini,

član općinskog

zastupstva u Jelsi, za vrijeme francuske uprave.

13

Živko Bjelanović: Antroponimlja Bukovice, KK, Split, 1988., 78.

23

Apelat

Stupnjevanje sudbene vlasti nalazimo već u rimskom pravu. Postupnim uvođenjem izvanred!Jog postupka pojavljuje se i institut appellatio kao suspenzivni i devolutivni pravni lijek. l U Justinijanovo doba appellatio postaje općom ustanovom postupovnoga prava. Bila je dopuštena u svim građanskim i kaznenim presudama, osim onih koje je donosio najviši sudac, pa se po prirodi stvari nije imalo komu dalje žaliti. Naš apstraktum apelacija dolazi od lat. glagola appellare (ad + pellare, gdje je došlo do promjene konjugacije, iz treće u prvu, pellere > pellare). Indoevropski korijen možemo »rekonstruirati« pomoću grčkog apeill (opomena) i letonskogpelt (koriti). Taj se evropeizam prilagođuje strukturi pojedinih jezika (tal. appello, franc. appel, španj. apelaci6n, engl. appeal, njem. Appellation, rus. apellacija ... ). Javljaju se, dakako, i »domaći nazivi«. Sredinom 19. stoljeća u nas pozov prema njem. prevedenici Berufong (poziv), te izvedenice pozovni rok (Appellationsfrisit), pozovni sud (Berufongsinstanz) , pozovna oblast (Berufungsbehorde), pozovni put (Berufongsweg) i pozovljivost (Appellabilitat).2 Hrvatska zakonodavna praksa to preinačuje u priziv, što se i ustaljuje u drugoj polovici 19. stoljeća. U našoj su se pravnoj starini, kako se jasno vidi iz Mažuranićevih Prinosa, upotrebljavale riječi apelacija, apelaciun, apelacion, apelati se, impf. apeIavati se, apelivati se ... Današnji je oblik apelirati (prizvati, obraćati se) došao preko njemačkog izgovora. Nekada se uglavnom govorilo apelati « tal. appello, appellare). Pravni termin apeo ili apel (priziv) poznat je od 15. stoljeća. Mi se apelivamo v dvor rimski (Acta Croatica, 124).3 Š. Budinić: Ki bi se sazval ili apelal konciliju .., Koji se odzivaju ili nazivaju, to jest apelivaju od pape rimskoga
Presuda donesena u prvom stupnju nije postajala pravomoćnom ni izvršivom ako bi bio izjavljen priziv, a čitav bi spor prelazio u nadležnost višega suca, koji bi postupak vodio ispočetka, po svojem uvjerenju, bez obzira na presudu u prvom stupnju.

2 3

Juridisch-politische Termina/agie. Deutsch-kroatische, serbische und slovenische Separat-Ausgabe, Wien, 1853. Ivan
Kukuljević-Sakcinski: Monumetta historica Slavorum meridionalium

(Ustine Hrvatske), Zagreb, 1863.

24

APELAT

k zboru. V. Andrijašević: Tu je spravna sentencija bez prodiljenja i apela (cit. ARj).

Baltazar (Valtazar) Bogišić u Zborniku sadašnjih pravnih običaja u južnih Slovena (ZbPrO, 568) zapisuje:
U Hercegovini, ako bi trebinjski medžlis nešto krivo osudio, a i pravo, pa se krivo čini jednome od dva parničara, pozove se na apelatorni sud u Mostar. U Crnoj gori nema apelacije, nego što mu osudi »šenat« na Cetinju, red mu je slušati, da bi mu se i krivo činilo. U Boci što osudi koja od tri p retu re (risanska, budvanska i novska) ili kotorski okružni sud, apeluju stranke na apel zadarski.

Apelat ima zna.čenje »potužiti se, žaliti se višoj instanci, apeiirati«. Tako Mate Hraste u ČDL iz Brusja (Hvar) donosi više primjera za a#l (apelacij6n, apelovat). Učin'ila son apfl na sUd u Split. Avukltt je učini apelacijun na tribunal u Zadar u moje 'ime. Pr'Oti 'Odluke suda u Storen Gradu apelala son na Zagreb. Oni avukltt i(z) Splita dObar je za apelavat.
Jure Roki (Vis) rekao bi: Oto će se metnut na baloneu od provdi i mirit će se iznova, a oto se zove apel.
Apelat(apelat) nema uvijek strogo pravni sadržaj. U Sumartinu (SumRj) čuje se i Apelaj na bogu! - »tuži me Bogu«.' Slično je i u Trogiru (RjTro): Dobija si dvi po glavi pa se apelaj bogu. Na Visu imamo originalan izričaj: Eto ti tati, sad mozefpoć apelat na perdemekinje. Perdemekinje je zapravo fantazijska riječ kojom se kazuje da je bespredmetan svaki prigovor, da se može žaliti nekoj fiktivnoj instituciji, na primjer »upravi vodovoda«.

u ARj, kad tumači riječ lIpeo i njezine izvedenice upućuje nas na Poljički statut. Mala plemenska župa Poljica vjekovima je čuvala ne samo svoju autonomiju i rodovski poredak, nego i svoje zasebno pismo, za koje upaleografiji prevladava znanstveni termin »bosančica«, izveden od bosanska azbukva, bosanica. To poljičko pismo, koje se u narodu ponekad pogrešno naziva glagoljicom, bilo je zapravo poseban tip hrvatske ćirilice. Najstariji spomenici hrvatske recenzije ćirilice jesu: ugovor Kulina bana, nadgrobni natpis kneza Miroslava u Omišu, Povaljski prag i Povaljska listina. Najstariji sačuvan rukopis Poljičkog statuta iz 15. stoljeća pisan je ovim pismom. Evo dva članka (64. i 65.) u kojima se spominje »priziv«. U zagradama donosimo prijevod manje razumljivih riječi (PoljSt, 62). Tko se ne bi kuntentao [složio] o odluci, ča dopita [koju donese] kupan [skupni] zbor Poljic, voljan se je dvignuti [može ići dalje] i apeleti prid kneza poljičkoga, kad ide; a u njegovi volji stoji do drugoga zbora, ako se hoće

Đuro Daničić

apelati.
25

APELAT

Ako li je o knezu, kada knez poljički gre okolo, ondaj ča dopita, ako bi se ka strana ne kuntentala, voljan se je apelati prid gospodina kneza spliekoga; i u njegovi volji stoji do tretjega obroka [ročišta], ali će se apelati ali ne. I ne more se nitko apelati iz sile ali zle volje ča prokurator pre općeni nego se ima odstati po zakonu u samo-šest ljudi [samošest, adj. »ja i još petorica«], odlože ako bi bila koja hitrost ali privarka, ima se razabrati. Ni iz lupešćine ne more se apelati, ili kada iz česa jur [već zbog čega] prime porotnike, li [ni onda] ne more se apelati.
[općinski],

26

Arbanas

Prema njemačkom (Albanien, Albaner, albanesisch) i talijanskom (Albania, albanese) danas se govori i piše Albanija, Albdnac, Albanka, adj. albanski... Umjesto tih naziva, sve donedavno, osobito na jugu Dalmacije, čulo se Arbanas (Arbanac, Arbanka) ili po analogiji prema pluralu na -in Arbanasin, adj. arbanaški (arbanaski, arbanski ...), a ime je zemlje Arbanija. 1 O tome svjedoče i toponimi Arbanija (naselje na Čiovu, u blizini Trogira) te, što nam je posebno važno, Arbanasi, nekad selo kod Zadra, a sada sastavni dio grada. Indoevropski korijen naziva je alban, dakle isti korijen koji se po svemu sudeći »krije« i u toponimima kao što su Alpe, Albona (Labin) i slično, u značenju »bijele stijene, bijeli grad, bijele planine ... «. Na temelju tog korijena, nastali su, jezičnim zakonima i posuđivanjem izraza u različite jezike, razni oblici za ime tog naroda. Albanski: arben, arber, arben!, arber!, arbenisht, arberisht, slavenski: arban, raban, grčki: abelph6s, aberph6s, arnabitys, turski: arban, arvan, arnaut, arnavut... 2 Skok osnovu ovog toponima vidi u predindoevropskom alba (brijeg). Plinije Stariji u trećoj knjizi Naturalis historia spominje populi Albenses (»albanski narodi koji su na Albanskom brdu običavali primati meso«3). Valja to usporediti i s imenima rijeka Alba, Albula, odnosno spritokom Drima - Lab. Ovo ime očuvalo se, kako tvrdi Skok, po slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: Lab kao plemensko albansko ime, odatle pokrajina Laberi u kojoj je pleme nastanjeno. Naziv zemlje Rabanija (pisano i Rbbana) potvrđen je od 1493. godine. U jednoj ispravi iz 17. stoljeća nalazimo: providur od Kotora i Rabanije. Grčki Arbanites označava etnika od Arbanum, stanovnika grad Kruje (kod Kačića Kroja), kako se obično
----------Boranić, Barić,

Skok i drugi smatrali su da se taj naš stari naziv bez potrebe zamjenjuje.

Podrobnije: Gustav Meyer: Etymologisches W6rterbuch der albanesischen Sprache (s.v. arber), Strassburg, 1891.; Eqrem <;abej: Per gjenezen e literatures shqipe, Rilindja, Prishtine, 1970.; Petar Skok: Prilog povijesti slavenstva u Epiru, u: LekSt (79-86).

3

To je značilo sudjelovati u žrtvama. Albansko brdo je jugoistočno od Rima, blizu je Albansko jezero i u legendi spo~ minjana Alba Longa. Prijevod i bilješka Uroša Pasinija (Plin ije Stariji: Zemljopis starog sv/j'eta, KK, Split, 2004" 28),

27

ARBANAS

zove u srednjem vijeku. Ispuštanjem grč. sufiksa -es i samoglasnika i, te metatezom v-n> n-v(u), nastao je turski Arnaut, koji je prodro u istočne krajeve. U Crnoj Gori govori se Rnaut, a za Dubrovnik i okolicu Rešetar (RŠt, 237) daje izgovor Hrnjaut - čovjek iz-Romtmije. Andrija Kačić Miošić (Razgovor, 193) piše: Maleno je vrime postajalo, I Glas dopade voevodi Janku: I »Gjenerale od vojske u ngarske! I Turska vojska pod Biograd dogje! II Obside ga sa četiri strane: I Od Istoka Turci janjičari, I Od zapada crni Arnauti, I Od Dunaja tanene galie, I A od Save ohole balije. II Dunaj vodu šajke zatvoriše, I Verugam se težkim izvezaše, I Biograd je u nevolji težkoj, I Ne može mu dobra pomoć
doći.«

Mnogo je narod~ih pjesama na temu »ubojita«, »ljuta« Arnauta. U albanskom govoru danas više nema Arben ili Arber, nego Shqipetar pored Shqupetar, ime nastalo pomoću alb. sufiksa -tarza nomen agentis od pridjeva shqipe ili shqupe (albanski) i prema etimologiji koju je dao Gustav Meyer, od osnove glagola shqiponj (razumijem). Oni sebe nazivaju, prema toj etimologiji oko koje postoji dosta sporova, ljudima koji razumiju svoj jezik. Već u 13. stoljeću ovaj je naziv potvrđen u Dubrovniku u obliku Skapudar, ali nije ušao u »živ govor«. Na jednom mjestu M. Pavlinović piše Skipetar, nepravilno sa s umjesto š. Inače, ustalio se izraz Šiptar, ponegdje Šiftar. Skok (ERj) za Albance navodi i imena u tajnim jezicima na Balkanu. Imamo tako Krpatin (Arnautin) čija je osnova po svoj prilici identična s pridjevom krpatno (tj. mjesto) na Kopaoniku, gdje označuje »mjesto krševito, planinsko, lomno«, što je zacijelo izvedenica od krpa, karpa (s članom karpata, Makedonija) od alb. karpe (greben). Odatle je izveden i glagol nakrpati »arnautski govoriti« (u narodnoj pjesmi o Banoviću Strahinji: i nakrpat sitno arnautski). Dolazi i do zamjene riječi krpa s našom riječju krš (greben), pa se tako dade objasniti naziv Krša (Arnautin). EtnikArbanas (Arbanasin) potvrđen je već u 12., aktetik arbanaski (arbanaški) u 13. stoljeću. Glosirani su u Mikaljinu, Della Bellinu, Belostenčevu, Vukovu i Daničićevu rječniku. Od. starih pisaca izdvojimo Gundulića (GunOsm, 284): Nu Arbanasin Derviš uto, I spahoglanska glava prika, I s golom sabljom prijeteć ljuto I skoči naprijed i zavika: II »Ko nije žena od junaka I i svijeh prikor i smetlište I slijed gdi ma ruka jaka I put mu otvorit prostran ište!« I Kavanjina (Bogat, 275): Gospostvima ugodan je I sklad razlicih od jezika, I prostire se njih vladanje I vrhu Talie, Ilirika, I Grške, i zemlje Arbanaske.., U starim se dokumentima označuju kao balkanski nomadi koji žive u katunima (katun Arbanas). Stalnosjedioci postaju dolaskom Turaka
28

ARBANAS

u Evropu, ali se feudalne arbanaske obitelji spominju i prije turskoga vremena. Prema tome, zaključuje Skok (ERj), morale su postojati među epirskim i skadarskim Slavenima i arbanaske stalnosjedilačke kmetovske porodice. Značajno je da Skenderbegova obitelj nosi naša lična imena i da on upotrebljava slavensku kancelariju. Prvotni opseg i teritorij njihovih naselja ne da se točno ustanoviti. Po analizi njihova narodnog imena dade se utvrditi da im je postojbina kraj oko Kruje i sam grad, iako ih najstarije potvrde spominju u Epiru. Arbanasin je, naime, izuzevši naš individualni sufiks -in, potpuno albanska izvedenica napravljena albanskim sufiksom -as za etnika od Arban- (kao npr. Tiranas, stanovnik grada Tirane). Kod plemena Gega (sjeverna Albanija) imamo Arben, Arbeni, arbenisht, a kod Toska (južna Albanija) Arber, Arberi, arberisht. Skok (ib.) nadalje kaže: »Arben, Arber odgovara slovo po slovo starosrpskom imenu grada Kruje = Kroja (> alb. Krua, kroni - 'izvor', kraj ima oko 40 izvora). Pridjev raba nski nastao je po zakonu likvidne metateze: ra- mjesto ar-o Ako se još uzme da Arben (Arber) odgovara Ptolomejevu Albanopolis, i da je promjena l > r pred suglasnikom nastala po pravilima novogrčke fonetike, onda se mora uzeti da su Arbanasi dobili ime po starom gradskom naselju, tj. da je kod Ilirotračana vladao isti onomastički zakon kao na Mediteranu, gdje se narodno ime tvori prema glavnom gradu, kao u slučaju romanus od Roma.« Osvrnut ćemo se i na naselje Arbanasi, nekada samostalno selo, a danas dio Zadra, koje su u prvoj polovini 18. stoljeća osnovali Albanci, doseljeni iz kraja ispod Skadarskog jezera (tzv. turska Albanija). Kruno Krstić u Rječniku govora zadarskih Arbanasa (RjZA) kaže da su se arbanaški doseljenici u Zemuniku i Pločama dosta naglo (pred više od jednog stoljeća) jezično posve pohrvatili, dok je matično naselje (Arbanasi) sve do danas sačuvalo albanski jezik - arbenisht. Taj arbanaški govor, koji pripada gegskom narječju, sačuvao je neke arhaične osobine (neke svojstvene i toskijskom narječju), ali je u toku izoliranog opstanka doživio značajne promjene, što zbog vlastitih razvojnih tendencija (a i degenerativnih procesa), što zbog inojezičnih utjecaja: štokavskih iz kotarske pozadine, čakavskih iz neposredne okoline i otoka, te romanskih, uglavnom mletačko-talijan­ skih iz Zadra. Govor u zadarskim Arbanasima arhaičan je amalgam nastao u susretu uglavnom gegskog narječja s jezicima nove domovine. 4 Listajući Rječnik
.. o jeZiku zadarskih Arbanasa najiscrpnije nas obavještava Kruno Krstić (RjZA). No, već 1871. godine Franc Miklošič, u raspravi AJbanische Forschungen, prikazuje oko 200 riječi koje je u Arbanasima prikupio poznati istraživač glagoljice Ivan Berčić. O arbanaškom govoru, ponekad nepotpuno, još je pisao Tulio Erber (1883.), Gustav Weigand (1911.), Carlo Tagliavini (1937.), Norbert Jokl (1940.) ... Najiscrpniju studiju objavio je albanolog Idriz Ajeti (Istorijski razvitak gegijskog govora Arbanasa kod Zadra, Priština, 1961.). Oslanjajući se na golemu albanološku literaturu, a na temelju dugotrajnog i kritičkog ispitivanja različitih informatora i konzultiranje mnogih tekstova, Ajeti je usporedio govor Arbanasa s dijalektima i govorima diljem albanskog jezičnog prostora, a posebno, do u tanČine, s govorima sela u Krajini (Krahine), odakle su se zadarski Arbanasi doselili.
29

ARBANAS

(RjZA) naći ćemo na riječi najrazličitije provenijencije. Imamo tako turski adet (običaj), aferim (živ bio!), raush (glasnik čauš), roshe (kut), dimie (dimije),fishek (fišek) ,gajtan (pletena vrpca), gjuvegt (mladenac) ... Romanske su riječi: brushkt (četka), bueulaj (slatki kolač), but (bačva), buttg (dućan), butir (maslac), carz (vunena suknja), cat (vrsta dinje), cerod (voštano platno), eimatorje (groblje), rakuli (brbljanje, »ćakula«), damizhon (pletenka, »demižon«), denjat (udostojiti se), deshperat (očajavati), dizhgroeje (nesreća), dogan (carinarnica), dret (ravno), duztn (tuce, »duzina«),jaeulh (rubac),fang (mulj),jashat (poviti), fore (snaga), fortun (nevrijeme, »fortunal«), fregat (ribati), fumat (pušiti), fundar (talog kave), gabju (krletka), garbu (ugljen), gorn (oluk) itd. Kao primjer posuđivanja iz hrvatskog spomenimo: brutulir (kosirić za branje), bu nor (bunar), roret (slijep), did (djed), dimnjok (dimnjak), dite! (djetelina), divio (divlji), dob! (dobitak), dum boko (dubok), gaxua (kazati), gerr (grč), gerzat (ugristi), grab! (otimačina), guse! (gusle) ...

govora zadarskih Arbanasa Krune

Krstića

Današnja prezimena Arbanasa prilagođena su našem »sustavu«. Iz pradomovine npr. potječu prezimena Mazija (prema Mezi), Petani, Jović (premajovi), Marušić (prema Maručić od Mar Uku), neka su nastala od imena starješine doseljene obitelji (Dešpalj - Gjesh Pali, Nikpalj - Nik Pali, Đerde - Gjergj, Vukić - Per Vuka), a neka su zapravo imena lokaliteta u Krajini (Krahine): Pinčić, Šestan, nekadašnja Rub, Dobreci, Murić. Mnogo je prvotnih imena obitelji nestalo ili se promijenilo: Mar Gjeei, Gjesh Gjen, Nikaj, Smira, Tokshi, Shenea itd. Uzgred, spomenimo i obitelj Kalmeta (nadarena zemljom 1741.), koja se u početku prezivala Murić, vjerojatno zato što se doselila iz naselja Murići uz Skadarsko jezero. Zemlje na kojima su se naselili Arbanasi zadržale su uglavnom stara imena, dobivši tek arbanaški oblik: Ravnicat, Gaženicat, Potoku, Vloka, Kopronja itd. Međutim, neki su lokaliteti dobili »prava« arbanaška imena: Karma (alb. »strma obala«), Vilat (»brestovi«), Škambat (»krš«; »krupno stijenje«), Grapa (tj. grabe, »izjedena obala«), Bregdeti (»obala«; isto što i Vani i jovićit: »Jovićeva uvala«), Fuša e Arbnevše, Fuša e Varove (»Arbanaško polje«, »Varoško polje«), Muri i madh (»veliki zid«) ...
Istražujući spise mletačkih tzv. generalnih i izvanrednih providura, Kruno Krstić 5 zaključuje da je od 28 obitelji, koje su se 1733. godine negdje u mjesecu listopadu i studenome doselile u Zadar, potječu Arbanaški Duke, Peme (izumrli), Mazije, Cotići (izumrla grana Mazija), Marušići, Ratkovići, Krstići, Stipčevići, Mužanovići (isprva zvani Kovači), Maršani, Vladovići (neki Vladovići-Vladani došli su iz Skadra, pa i bili nosioci
5 Kruno
Krstić;

Doseljenje Arbanasa u Zadar, Zbornik Zadar, MH, Zagreb, 1964., (169 194).
M

30

ARBANAS

plemstva), Relje (grana Vladovića), Nikpalji, Musapi (grana Duka), Morovići (od Petana), Tokši (podrijetlom iz Sapa kraj Lješa, od kojih je prvi seoski župnik Arbanas bio Miće Tokši). Zajedno s Arbanasima, pobjegle su tada u Zadar i tri crnogorske obitelji iz Spiča: Zankovići, Popovići i Škopelje. Prva se preselila početkom 19. stoljeća u grad, druga se odselila prije 1753. godine, a treća postoji još i danas. Zanimljivo je pitanje ima li rašireno zadarsko prezime Bajlo veze s Arbanasima? Otprilike u isto doba kad i Arbanasi, doselili su se na kraj arbanaškog poluotoka (Punta, Bajlova Punta, nekada Punta sv. Klimenta ili sv. Marine) praoci današnjih obitelji Bajlo. Bajli, koji su podrijetlom iz Kukljice, saču­ vali su do danas svoj čakavski govor, premda ih velika većina razumije i govori arbanaški. Na sličan su način, više iz sela kontinentalnog zaleđa, a manje sa zadarskih otoka ili iz samog grada, potekli rodonačelnici niza obitelji, koje su se krvlju i načinom života toliko srodile s ostalima u selu da se mogu smatrati potpunim Arbanasima, a takvima ih i selo od davnine smatra. To su: Dadići, Tomasi, Ćućule, Matešići, Matijaši, Bulići, Banići, Smolčići, Grdovići, Zubčići, Ljubičići, Labusi. Do naseljenja tih obitelji došlo tako što su se muški glavari tih obitelji priženili Arbanaškinjama i stalno su se nastanili u selu, većinom još u toku 18. stoljeća. Arbanasi su u staroj postojbini živjeli od poljodjelstva i stočarstva. S tom su djelatnošću nastavili i ovdje, kod Zadra. O marljivosti Arbanasa svjedoče i dokumenti u Zadarskom državnom arhivu. Kruno Krstić (RjZA, 11) piše:
Prve godine dolaska, tj. 1726., Arbanasima je posudeno žito iz državnog fonda, da se prehrane preko zime, s tim da zajam vrate nakon prve žetve. Za vrijeme velike gladi 1736. godine, Arbanasi su posudili od države žito gotovo za sve seosko stanovništvo; god. 1739. za 60 kuća; god. 1741 samo za 24 kuće; otada ne traže više za sebe žita ni u vrijeme najveće gladi, kada sva druga sela u zadarskom kotaru mole pomoć iz državnogfonda.

mletačkog

Ekonomskom uspjehu Arbanasa pomogla je i njihova »sprernost« u ilegalnoj trgovini:
Kroz selo Arbanasi prolazili su mnogi seljaci iz obližnjih i daljih sela zadarskog kotara koji su svoju robu nosili na zadarsko tržište. Tu su robu: psenicu i ostale žitarice, sir, vunu, blago, kožu, vosak, med, perad, jaja itd. Arbanasi od prolaznika seljaka kupovali, a onda preprodavali u gradu. Osim toga Arbanasi su za prolaznike otvorili veći broj krčama - gostionica u kojima su zaradivali na jelu i piću. Premda je zadarski generalni providur
31

ARBANAS

već god. 1729. naložio da se sruše sve krčme, gostionice i barake u okolici grada (kako bi se spriječilo skrivanje hajduka, pijančevanje i tučnjave te krijumčarenje robe), Arbanasi su i dalje držali krčme i to ne samo u selu nego i izvan sela pokraj prolaznih putova, pa i u Zemuniku (ib.).

32

Avet

Index prohibitorum tzv. razlikovnih rječnika (onaj BrodnjakovI, npr.) avet proglašava nept>dobnom riječju, unatoč tomu što u Benešićevu rječ­ niku (BenRj) vidimo da je upotrebljava Šenoa, Kovačić, Kranjčević, .\latoš, Krleža ... Dodajmo još nekoliko »uzmorskih« pisaca: Viktor Car Emin: Sve tiho, odgovora nema, njezin glas, nanesen vjetrom, odbio se nekuda u bližnjoj uvali, a slabi mu odjek zatomio šum uzbješlljela mora. Ona je stajala sveudilj onako ispravna, kao kakva avet... (Pusto ognjište, MH, Zagreb, 1900., 39). Janko Polić-Kamov: I vija lelek ko da plaču bijesi / i samu Lunu mota ljutim prsti, / a grdna avet u bijegu se kesi / i psuje onog, što kandžijom krsti .lStipana hartija, vl. n., Zagreb, 1907., 70). Dinko Šimunović: Hodala je sobama, uvijek bez posla, s neobičnim očima : mogim licem, kao avet, pa davila strahom i tjeskobom čeljad u kući. I kad bi obašla sve prostorije, vratila bi se opet na balkon, iznova gledajući more i o-mnu ulicu, što se penjala k njima (Tudjinac, MH, Zagreb, 1911., 189). '\1ilan Begović: Tamo u ćošku vidjela je iz jedne čudne glave dva velika ii/'a oka, koja gledahu nepomično prama svijeći. Nekakva buljooka, nako5"tTUŠena, zgurena živa pojava čučila je mirno kao avet (Dunja u kovčegu, \Tlist, Zagreb, 2004., 43). Petar Šegedin: Valjda je i s kćerima starog Uleta ovladalo neko čudno 5umje, jer se inače ne bi sjetile da trče za »nesrićnicima« bacajući neprestano po njima dvije stare petrolejske kante, što je imalo za rezultat, da se šestero110žna avet još više povampirila ... (Djeca Božja, MH, Zagreb, 1944., 272). Vladimir Nazor: Sveta gora diže se nad morem kao žrtvenik krcat noćnih cljetova. Manastiri se bijele i sjaju kao goleme žrtvene kupe od srme. Čempresi
Alemko Gluhak: Neka vrsta reducirana dvojezičnoga rječnika jest Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika Vladimira Brednjaka (1991), no kako su s njegove lijeve strane smještene i hrvatske riječi (npr. one iz jezika hrvatskih književnika XIX/XX. st.) - treba znati daje V. Srodnjak taj rječnik imao za sebe kao bilješke za svoj posao u izdavaštvu, gdje se bavio, između ostaloga, i prevođenjem sa srpskoga na hrvatski -, taj razfikovnik neznalce i neznalice može dekako zbunjivati. Ini takvi razlikovni rječnici nisu od velike koristi, jer prečesto daju krive tvrdnje (Vijenac, br. 158, 24. 3. 2000.).

33

AVET

su nalik na sklopijene ruke, što ih divovi pružiše prema nebu. Tromo i oprezno brodi galija u sjeni hridina. Mniješ; avet-lada luta po vodama, duše mrtvijeh kaludera plove ka gori-žrtveniku, da izreku do kraja u pokoju noći još ne izmoijene molitve. Lada je pred liticom. Mora da je mimoMe. Izlazi polagano iz sjene; otkriva se moru i mjesecu (Šarac i Divičin grad, St. Kugli, Zagreb, 1926., 19).

U kategoriju »riječi koje nas straše«,2 kao npr. aždaja [v.], spada i avet. (kod Anića dvet, drugdje avet). Riječ je bez jasne etimologije. Prvo je »objašnjene« dao Daničić (ARj) - izvodi je od ar. hajalet (utvara). Škaljić (Ture) donosi dvet i avet, adj. avetan (mahnit), gl. avetati, (govoriti ili raditi koješta) te avJtinja i havetinja (prikaza). Etimologija mu je tut. ajet (nesreća; mitološko biće u obliku krilatoga lava), u perz. ajet < od ar. aft (znak koji najavljuje nesreću; čudo). To izvođenje i danas podupire HER, pa slijedom toga to postaje »ustaljeni« turcizam (tur. hayal, hayalet), osobito u rječnicima imotskog govora (Rjlm, TurIm ...).
Škaljić odbacuje Daničićevo, a i Miklošičevo mišljenje o vezi s ar. bayala

jer nema potvrde ni dokaza o tome da je od hajalet mogao nastati oblik avet, a sama istovjetnost značenja ne može služiti kao osnova takvu tumačenju. Skok (ERj) je još određeniji, jer je teško objasniti nestanak duljine na a, ako je nastala stezanjem od -aja-, i promjenu l> v, za koju nema primjera među turcizrnima. Skok je odbacio tu »konstrukciju« u prvom redu stoga što je riječ o i-deklinaciji, a turcizam zahtjeva muški rod (kao adet, npr.). Prevladava mišljenje da avet treba dovesti u vezu s korijenom koji je u java, javiti se, pa bi izvorno značenje bilo »ono što se javlja, prikaza«, sa sufiksom -et od prasl. *aV-{tb. To se, međutim, nije odrazilo ni u jednom drugom slavenskom jeziku. Tek Gluhak (GERj) pretpostavlja da je od istog korijena *av- i prasl. *avida, što je u ukr. dijalektu jdvida (vrag) i *avidb, u rus. dijalektu jdvid' (zmija iz tundre). Oleg Nikolaevič Trubačev (ESS]-Tr, l, 94) to svodi na *avi-vid- (onaj koji se pojavljuje, da se vidjeti na javi). U ERS bez a- vetinja (bolešću ili patnjom unakažena osoba, rugoba), adj. vetinjast (slabunjav, neugledne vanjštine). U kajkavskom (Gola) imamo vrt (prikaza) i dem. vrtiea. Vladimir Putanec (RIJ], 21) ima posve novu etimologiju po kojoj je avet balkanizam iz predturskog vremena.
2
U narodnom praznovjerju postoji niz prikaza. Sablast na neki način utjelovljuje strah od »onih« koji žive na drugom svijetu i koji nam se katkad priviđaju. Sablast je, rekli bi psihoanalitičari, i prikaza ega, nepoznatog ega koje izvire iz nesvjesnog i koje potiskujemo u tminu. Za sablast se kaže i da je poricana zbilja, zbilja koje se bojimo, koju smo odbacili. No, ono što je potisnuto znade naći put do »stvarnosti«, I u »pravoj« književnosti ta "fikcija« dobiva najrazličitije

(priviđenje),

oblike.

34

AVET

U semantici jedino ono o krilatom lavu, kaže Putanec, može doći u obzir ako se želi povezati turski ajet i naša avet. Turski za ajet (afot) navodi značenja koja su daleko od aveti koju mi imamo. U turskom je to »prirodna katastrofa, veliki pomor, rana (u medicini)«, dakle ništa što bi podsjećalo na utvaru i sablast. Postoji, međutim, na Balkanu jezik koji je stariji albanski! Čitav niz riječi, prema grč. phalno, govori o viziji, utvari. Kod Leottija3 možemo naći: fonitje (visione), foni (apparizione, comparsa), fonepsem, fonetem, fonanj (apparire), avitje (spettro, visione, apparizione). Zadnja riječ značenjem točno odgovara našoj avet. Spettro je, naime, utvara, sablast, privit1enje. Postanak alb. aVItje Putanec tumači od istoznač­ nogfonitje preko vanitje > navitje > aVItje. Napušteno je završno -je pa je došlo do avet po onomatopejskoj tvorbi tipa klepet, trepet, zveket... Potvrde govore da je riječ avet iz istočnih krajeva, Srbije i Vojvodine,4 i da se nije »raširila« po drugim slavenskim jezicima. No, uskoro ulazi u narodni govor, osobito u krajevima koje graniče s Bosnom. Nalazimo je u Lici, u Ričniku gacke čakavšćine Milana Kranjčevića (RGČ). ViCe da je 'ispod groblja vidilpo nxi betu avet. Frazem: bIt bel kaj avet (imati neprirodno blijed izraz lica); bIt kaj avet (biti slab, iscrpljen). Adj. avetan - l. koji straši (Noć avetna, a ja sam u šumi), 2. koji je lošeg okusa u ustima (Osta su mi avetna, konda mi se it nji neki posra/). Adv. avetno - l. strašljivo (Kasan prolazila mImo groblja po noći, ni mi bilo svedno, nekako je avetno), 2. gorko (Meni je sve postalo avetno, n'iš mi se ne i). I u Dubrovniku (RjDG): Sreta san ga iza bolesti, avet prava, za ne poznat ga! Avet je prihvaćena u dubrovačkoj književnosti. Odaberimo Ivu Vojnovića (Maškarate ispod kuplja, SHK, 145): A kako i ne bi kad su sada, u toj sobi Nikšinica, »sve mrtve stvari žive, a ljudi mrtvi«; tom avetnom životu prošlosti?! Pa nijeste li i promislili, da su neke od ovih maškara vidjele još žive Gospare koji su nosili te frakove usudnog 26. maja 1806? Mare je razumjela Đivino bezglasno, smrtno navještenje i ujedno je ugledala bijelu avetpribijenu na vratima (ib., 164).
3 4 Angelo Leotti: Oizionario Albanese-Italiano, Ist. per l'Europa Orientale, Roma, 1937.
Daničić u ARj navodi Vuka, narodne pripovijetke, Dositeja Obradovića, Milićevića ... Avet je skupno ime za sve demone. Petar Ž. Petrović (SMR) piše: "Postoji i verovanje da duše samoubica ne mogu da odu u nebo, nego da lutaju po vasioni i na oblacima, pa se povremeno vraćaju u svoja unakažena tela, leševe. Inače, aveti stanuju u opustelim kućama, u kojima dave svoje žrtve. Kreću se u gluvo doba noći, najviše za vreme Nekrštenih dana. Gone ih svetlošću, krstom i bajanjem. Ko nosi uza se beli luk, njega ne napadaju aveti niti ih priviđa«. Baltazar Bogišić u Zborniku sadašnjih pravnih običaja u južnih Slovena (ZbPrO, 408) ima svjedočanstvo iz Šabca: "O zakopanom blagu ovo se misli: njega je stekao kakav čovjek ali nepravedno, pa mu se nije dalo trošiti, t. j. kadgod je od njega što potrošio, odmah mu je ko u kući umro. To mu se dosadi, te najposlije zakopa ga i namjeni mu čuvara tilisuma [magijska tajna, tajni izgovor], kakvo strašilo. Ono se iskopati ne može dok bog neda, te kogod usni, gdje je i kako će ga iskopati. Kad ga stane ko kopati, tilisum ga brani, pretvarajući se u svakojaka strašila i avetinje. Ako kopač sva strašila izdrži i blago odkopa, i ako ponešto obeća dati Sirotinji, manastirima i crkvama, on će blago i odnijeti. Ako nikom ništa neobeća, blago će mu se prometnuti u ugIJevlje.«

35

Bankuc

ima značenje »trgovati, raditi, rukovati čime, imati kakva,posla s kim«. No, to nije jedino značenje. Kod Antona Dalmatina baratati je »raspravljati« (lat. disserere), što je po svoj prilici prevedeno njem. abhandeln: Ki prez duha svetoga govori, opravlja, barata

Baratati « tal. barattare)

najčešće

od boga. Barat [v.] je, među ostalim, »zamjena, trampa«. Brusje (ČDL): D6li smo našega storega mula u barltt za miMega, i dOli smo n't'što pinfz. Međutim, gl. barat (tal. barare: »ingannare al gioco di carte«) nešto je opasnija radnja
- varati u igri; prevariti; pokušati a ne uspjeti uhvatiti, npr. pticu ili ribu (preplašiti je da se više ne može namamiti); »navesti na tanak led«. U Visu adj. baron (LV]) je onaj koji je prevaren, obaren, opečen od neke zamke. Neće nedon u mriiice, ovo je sve bar6no (tj. svi su oni već bježali iz nekih zamki). U Visu igrat II barat jest naziv kartaške igre u kojoj se igrači nadmeću tko će imati slabije karte, za razliku od igrat II akuž gdje dobiva igrač koji ima bolje karte. Inače, ta je igra poznatija kao plkolo (tal. piccolo). Andro Roki Fortunato (LV]) ovako objašnjava pikolo: »Kartašk? igra za jedan ili dva para. Igrač prema igraču s tri karte u ruci licitira, a oba se nadvikuju: tre, pet, sedan - akuzat, deset baratat. Ponuda vrijedi dok nije izrečena druga. Igrač sa slabim kartama često se povuče dajući protivniku samo jednu vOdu (jedan poen). Međutim ako se oba igrača nađu s jačim kartama padaju ponude s jedne i druge strane sve do uzvika aresto, što znači da se igra za cijelu partiju. Nekad uspije onaj tko blefira. Ako je igra bila u akuz dobiva onaj tko ima bolje karte, a ako je igra bila u barat dobiva igrač koji može pokazati lošije karte.« Uz trgovinu pa i varanje vezan je banak [v.] - »stol, tezga, drvena klupa«. Tal. banco potječe od germanskog bank. Došli smo, eto, do jedne opakije igre - ba.nkiJ.c, u Splitu bankUc « tršć. bancuz1), koja je svrhovita jedino ako se igra za novac. Tu jednostavnu »igru na sreću«, hazard u najogoljenijem
Daria: Gioea d'azzardo che si fa con le carte, disponendole a mucchieti capovolte.

37

BANKUC

vidu, susrećemo u mnogim dalmatinskim govorima. Dračevica (RjBrač):

Velefi san šqldih izgubi na baJ)kiu:.
U Visu se zovu i mućet « tršć. muceto) »kup, svežnjić«. Igrač koji vodi igru (drži banak) naslaže po stolu kupove s kartama. Svatko stavlja ulog na neki kup, a kup nepokriven ulogom ostaje za onoga koji vodi igru. Gubi svatko kome se otkrije manja, a voditelj plaća onome čija je karta veća od njegove.

38

Barka

Kad bismo radili »brodsku« antologiju, pa još k tomu samo o barki, na prvom bi mjestu bio neizbježan Janko Polić-Kamov (1štipana hartija, Zagreb, 1907., 78):

Tamo to bješe, gdje val za valom mozgova srta, / lubanja leži ko krhka barka razbita, strta, / a munja lomi svjetlo nebesim i himne sklada / nad Ijuctvom onim smrskane barke, glada i rada. / Ropski je uzdah veslao veslim tišten istovjek / i prsnu barka i morem plovi slobodni čovjek. Uzgred, figurativno barka označava »istu sudbinu« - vozimo se svi u istoj barci. Barka, osobito dem. barčica i barkiea, kao da nas vraća u djeti nstvo.
Šime Vučetić ima npr. ovu »uspavanku« (LDubaja, 84):

Zibala se barka / do svetoga Marka, / puna puna barka / robe i bunbaka. / Di si moja mrtva / stara mila majka, zibala me zipka / kako bila barka. Mnogo je varijanti na temi barke i sv. Marka. Spomenimo još onu iz
Boke (M.
Zloković,

GPMK, 1962., 298):

Šikala se barka / put svetoga Marka, / puna barka šenice / i popove decice.
je mornariću najdraža igračka« - kaže Radovan Vidović na početku knjige Život pod jedrima. »Mornarić najprije gleda kako starija djeca puštaju brodiće, pa se i on muči da izdjela brodić od krke (posebnoga dijela borove kore), pluta ili kojega drugog drva. Kad mu je šest-sedam godina, već ima svoj brodić što ga ljubomorno čuva i njime sudjeluje u regatama po vlakama. Što je stariji to je i vještiji u pravljenju brodića i amatavanju na guc, na lantinu, na trabakul, pa čak i na bark!« (Živ], 16). Ne bez razloga u Vidovićevu knjigu priređivač (Joško Božanić) uvršćuje dio sjećanje Ante Kursara iz Šepurine (Zapisi, 129-30): »Ka' smo bili dica - ma m'ili smo se z barkami (igrali smo se s brodicama). Svaki o' nas zna je udilati barku i učiniti idro na njoj. Dokle se nismo naučili kupati (plivati), sudilanim barkami bimo burtižali ispri' kuče. Lizuči na kolinima, rijali smo hi ruko' po ulici i idro je moralo biti puno vitra. Rugali bimo se 'nomu komu bi idro batilo. Rekli bi mu da ne zna
39

»Brodić

BARKA

burtižati. Nikima bi brat oli 'tac udila barku da se š njo' mamu. Ka' smo se naučili kupati, z barkami smo se mamili kraj morja ili u mulu (seoskoj lučici). Molavali smo bdrke u donjemu mulu, najviše po majštralu ... Okrenili bimo timun i nategli oli pomolali konope od idra kako je zapovida vitar i barka je id rila o' je'ne do druge strane mula ... Najveseliji je bija 'ni komu bi barka najbolje vatala (jedrila pod najmanjim kutom prema vjetru). Rugali smo se 'nomu komu bi je vitar izvrnija. Rugali bimo se da nije zna namistiti timu n oli da je učinija višje idro nego ća barka more podniti, oli da jon nije stavija kolumbu da bude štabilija ... « Podrijetlo riječi barka zacijelo je mediteransko te se povezuje sa grč. baris, baridisl, koja potječe iz Egipta (koptski bari, baare < stegip. br). Prema drugom mišljenju, vlat. barca je posuđeno iz nekog od predrimskih jezika Pirenejskog poluotoka. Battisti (DEI) ju veže siberijskim toponirnom Barcallbarca i s barisa »vrsta posude«. Barka, od lat. i tal. barca (vjerojatno od *barica), u našem je jeziku od 15. stoljeća, te danas u gradskome govoru ima značenje čamca, manjeg broda, omanje lađe. Najtočniji sinonim bio bi brodica, pri čemu oblik i namjena nisu od utjecaja. O tome svjedoče glagoli barkati, izbarkati (tal. sbarcare, imbarcare), imbarkat (se) - ukrcati (se) i pribarkat (se), impf. pribarkovat (Vis), zbarkati, žbarkati prekrcat (se), odnosno prevesti barku na drugu stranu. U Boki kotorskoj imamo i postverbal dhbarak (ven. desbarco}.2 Skok (ERj) toponim Brodarica (Zadar) izvodi od Barcagno jer je tal. varcare (prijeći) ukršteno s barca. Izraz barkastramba (LV]) u Visu određuje rasipnika, raspikuću, svojeglavo čeljade koje se ponaša kao brod bez upravljača, kamo god ga more nosi. U Sutivanu je nestalo že n čovjek barka-štranba (onaj koji štranba): Pere je uvik bi barka štranba, nika se nisi moga u njega pouzdat (JLS, 267). Isto je govoru Kućišća na Pelješcu (PNKuć, 77). U Vrbnika, prema PRj (s.v. barka), riječ je o »propalici«: Bilje barkaštranba od malih nog; lagaIje, kral, kjel, delal dešpeti ... poj bi do dinara zapil. U Boki, to je samo »krivo nasađena« osoba: Td barkaštramba da vodi brOd (RB K-ji). Prvi je dio složenice jasan, a drugi dolazi od tal. strambo (nastran, čudan), strambare, tramenare(kretati tamo-amo) ... No, u tršćanskom (DizTr) imamo pojašnjenje. Barcastramba - »persona un po' matta, anche persona poco raccomandabile, pecora nera«.
Otuda raširenost u evropskim jezicima. Bug. barka, slov. barka, češ., slč. barka, polj. barka, rus., ukr., blr. barka, španj., katal., port., provo barca, sUrane. barge, franc. barque, rum., arum. barca, alb. barke, ngrč. barka, tur. barka, njem. Barke, engl. bark (barque), barge, dan., šved., nizoz. bark ...

2

O mnogim varijantama u dalmatinskim govorima, posebice o akcenatskim refleksima, opširnije u

članku

barketa [v.].

40

BARKA

A barka je pojam za nešto što mora biti stabilno, s najvećom pomnjom napravljeno, od izabranog driva [v.]. O umijeću rada s drvom korčulan­ skih brodograditelja možemo vidjeti i iz ovog ulomka Jerka Sladovića (ZbKor, 1, 148): Prije nego se prijede na izradu barke treba nabaviti odredeno drvo koje za pojedine dijelove barke najbolje odgovara, a to je česvina za kolumbu (kobilieu) i ašte (prednja i stražnja statva)' Korbe (rebra) iz murve, bora ili brista; kontraašte i pašme iz murve ili hrastovine; krivoleč (komadi za rebra) iz murve, bora ili brista; madiri (oplata) iz korčulanske borovine, a to zato jer korčulanska borovina ima specijalne godove koji omogućuju lako paljenje (krivljenje na uatri); banci iz jasena, a vesla iz bukovine ili jasena. Za batale (neobradeno drvo) treba paziti da budu posjećeni u stadun, a to znači kad drvo nije u soku, tj. kad ne vegetira, jer ako je drvo u soku, otpada mu kora, pa takove batale zovu »dominikanei«. Drvo se čuvalo u moru pred barakom, a stadonavalo (sušilo) u otvorenom potkrovlju barake. Drvo treba najprije prirediti za gradnju tj. rašegati. Kad se drvo rašega stavi se sušit'.. .3

3

Autor, ili uredništvo, masnim su slovima istakli pojedine

nječi.

41

Bevanda

Kod svetoga Klementa Aleksandrijskog vino je kruhu ono što su kontemplativan život i gno4a djelatnom životu i vjeri. Kod Elije Ecdicosa čista je kontemplacija mirisno vino što čini da oni koji se njime opijaju budu izvan sebe, dok je obična molitva kruh početnika. Kako bismo bili bliži dalmatinskom težaku, ovu svezu kruha i vina ipak treba prizemljiti, odnosno - razvodniti. Riječ je o bevandi. Godine 1525. dominikanac Vinko Pribojević održao je u svom Hvaru govor o podrijetlu i zgodama Slavena, koji je, kada je nakon nekoliko godina (1532.) objavljen u Veneciji, u ondašnjem humanističkom ozračju doživio znatan čitateljski uspjeh. Dotakao se i pitanja bevande:
U dijelu otoka izmjenjuju se poija sa sjenovitim brdima, koja obilno pružaju mnoge ijudima potrebne proizvode, naime vino, uije i smokve, pa šafran i med i ostale plodine osim žita. Ta su brda naseijena velikim brojem stanovnika, koji su obdareni i tjelesnom snagom i živahnim duhom i zato su zbog neke naročite priroJene vrline trezveni, pa izbjegavaju pretjerano uživanje vina. Premda je naime kod Hvarana veliko obiije izvrsnog vina (doista ne popiju sami ni deseti dio svog vina), ipak smatraju velikim nedjelo m, čak zločinom, piti vino neublaženo vodom. Stoga, ako se kada koji došijak pojavi pijan na ulici, svi ga, a osobito djeca (kako sami dobro znate), kao luJaka vrijedaju, rugaju mu se i ismjehuju ga. l Bevandu možemo motriti na tri razine:
1. Piće dobiveno vrenjem otopine šećera na komu grožđa. Viški su težaci, gotovo svi, poslije berbe, na izažeto grožđe dolijevali vodu i pravili bevondu za kućne potrebe, kako bi im što više vina ostalo za prodaju. Dio grožđa ostavljao bi se nepotpuno izažet, tako da je kom bio dosta vlažan i s dosta alkohola, odnosno neprevrela vina. Kad bi se nadodala voda, nastavilo bi se vrenje i dobilo bi se vino jačine 6 do 8 gradi, malo trpko zbog
O podrijetlu i zgodama Slavena (preveo Veljko Gortan), 2. izd., KK, Split, 1991., 81. Na latinskome o pijenju vina s vodom glasi: Nam cum maxima sit optimi apud Pharenses uini abundantia (non enim decimam sui uini partem ipsi potando consumunf), grande tamen facinus, fmma see/us esse arbitrantur uinum aqua non ffagelfatum potare. Vinko
Pribojević: rečenica

42

BEVANDA

dugog kontakta s drvenastom masom peteljkovine. Taj je običaj odavno napušten. 2 Prema trogirskim izvorima (RjTro), bevanda se pravila poslije otakanja vina i prešanja (turnjana). Na kom se nadolijevala voda (rijetko se dodavalo i malo šećera) i nakon 24 sata dobivalo se piće slično gaziranom soku. Piće nije moglo dugo trajati i trebalo ga je odmah piti. Na Hvaru i na Braču kažu da je bevanda napravljena od dropa i vode.3

2. Razvodnjeno vino, polovnik. Vino pomiješano s vodom u raznim omjerima, npr. jedna trećina vina i dvije vode. Grci su kratir (kerannjnai - miješati), tj. poseban vrč (plitku okruglu posudu), donosili na stol i iz njega natakali u čaše već pripremljenu bevandu od 2/5 vina i 3/5 vode. U Selcima na Braču Siniša Vuković (RSel) razlikuje bila bevanda (bijelo vino s vodom) i dna bevanda (crno vino s vodom). Longo bevanda je, pak, vrlo razvodnjeno vino. Zanimljiva je fraza oprltt gaće - napraviti bevandu na taj način da joj se (bez namjere) doda veća količina vode. 3. Piće općenito, napitak - bibit. M. Smoje: Pra je žmule, točija bibite, ali to je činija bez jubavi, pustu je caklariju razbija (Pisma, 263). Lipo ležin, čitan, pušin, popijen di koji bibit, napišen koju rigu (ib., 173). Razvodnjeno vino u sjeverozapadnoj Boki (RBK-sz) izgovaraju bevdnda, a u jugoistočnom dijelu (RBK-ji) bevanda. Lipovac-Radulović (RBK-ji) ima i figurativno značenje »osoba labilnog karaktera«: Na njega se ne mOžeš apodat, on ti je bevanda. S tal. dem. sufiksom -ella javlja se bevande1a, a u Tivtu još beudina, bevudina i bevandur, sve u značenju »ispičutura, pijanica«: On ti je veliki bevandur, potpuno su mu Oči pomućene, kao u šorbulu, a nos mu je crven kao peverun. Tomo Brajković u Perastu (PerD, 18) uz bevdnda bilježi i hrv. izraz polovnik. Skokovo tumačenje (ERj) da je bevanda »slabo bijelo vino« nije odviše precizno, jer vino nije »s1abo« već »razvodnjeno«, a češće je, barem na jugu, crno. Vinja (JE) ispravlja da u božavskom liku bevandelina nemamo tal. + hrv. sufiks -ell- i -ina, jer akcent nije bevandelina nego bevandelina, a to znači da imamo kumulaciju dvaju istoznačnih mletačkih sufikasa. Bevanda iz ven. bevanda « lat. gerund bibenda < bibere) i njezine izvedenice, kao u Splitu bevandur ili bevadiir, duž naše su obale raširene bez većih oscilacija. Izuzetak nalazimo tek na dijelu zadarskog arhipelaga. U Velom Ratu na Dugom otoku (JE) bivonda i bivandin. Sali (RjSa) bivanda (Najboija je
- - - ---.
2
- _ . - _ . _ - ._-._----

---

Višani piju bev6ndu vodneći vino na pol (pola vina, pola vode). S više vina - malo cilji, a s više vode - malo vodniji. Igra riječi: Ni vino, ni voda - to je bevanda (RVJ).
Kal se gruđzje otuma, odililo bi se ništa drofa, stavilo u kocu idolilo čistie vodie. Za nikoliko don učinila bi se bevanda, pTćie kajie se pilo du6kle m/odo vino-s/ačlca ne sazrije, a nj ga se mucglo veleti popit jerbo je p/cigala. Na isti drof bi se u nev6ji učinila i driJgo bevanda (ČDL, RjBrač).

3

43

BEVANDA

za ugasiti žej bivanda o kvasine) i bivandela Ua ti govorin, nika nisu imali dobro vino, samo niku bivandelu - polovnik). Rivanj (RjRiv) bivljnda: flj ti za marindu popijin dvi lunge bivljnde, a za obed 'isto bivljndu, ali prije nego gr'in leći, G1fOsP;e mi, popijin žmul c;eloga. Iž (Rjlž): Kupi san grozje za učiniti malo bivande, kad moji dojdu da in iman ča dati, a ne da tečin u butigu kupovati kakovu takovu brbeljuhu.

Navedimo još samo tri »slučaja« s diftongom. Na Vrgadi (RjVrg) uz bevoanda supostoji i bivoanda, na Susku (GOS) bevoanda, Asg bivoandu, a u Pagu (CaPag) bevoanda: Najiravije je pop'it imuj bevoande. Bevandur (ven. bevaor, tal. bevitore) jest pijač, pijančina ili blaže kazano - redoviti posjetitelj konoba. Miotto (VenDa/) ima natuknice bevandela (persona a cui piace un po' troppo il vino), bevidor, bevon ... Ali vidimo i utjecaj našeg jezika na talijanski idiom u Splitu. Piancina - el xe un piancina, una piancina. Piandora - eser una piandora. Za razliku od čedno g Hvara, u Poljicima zatječemo drukčiju sliku (Poljica, ZbNŽO, 1903., 8, 119): Udonjin Poljicin puno se pije vina, niki odma' kad se rasvane u jutru do mraka na večer. Stara čeljad muška i ženska puno se podala piću vina i stoga ima puno pijanaca. Reče se: »Ala šta se nakitija, šta se natrusija, pokisa'je, zaliza' je, naćećuka' se!« Kada zavraća i vrtoglavi životon od pijanstva ka' da će past, viču mu i rugaju se: »Drž' se, kume, zida!«. Osobito od nedilje i blagdana puno se poloče vina, u rabotne dane ne toliko. Stoga pijanci kažu: »Volin jednu nedilju nego sto petaka«.

44

Bikla

Bikla1 je piće od vina i mlijeka. U drugoj polovini 19. stoljeća, u Makarskom primorju, biklu je prvi »registrirao« Mihovil Pavlinović (ARj): »mlijeko smiješano s vinom u Dalmaciji«. Bikla u Bosni, iz religioznih razloga, drukčije je smiješana. I. Zovko: »u malo kisela mlijeka uspe se poviše vode, to se pije po selima, osobito gdje nema zdrave vode, a silno se od vrućine žegja radeći na polju« (ZbNŽO, 1896., 1, 107).2
Početkom 20. stoljeća u nekadašnjoj Poljičkoj Republici spominje je F. Ivanišević (Poljica, ZbNŽO, 1903., 8, 103):

Bikla je mliko pomišano sa vinon p6 a p6. Prije bilo je to ugodno piće, sada mladi ne maru za bikIon.

Ta se mišavina po nazivu bikla pravi, ili se donedavno pravila, uglavnom u srednjem dijelu Dalmacije (osobito na području Imotske krajine): u kraju oko Mosora, Biokova i Rilića. Suvišno je reći tamo gdje je za to bila »sirovina«, gdje su razvijeni vinogradarstvo i stočarstvo! Etnolog Milovan Gavazzi (Vrela, 178) iznosi »da se u nekim predjelima Dalmacije gostu, rodilji ili inače iscrpljenoj osobi nudi hladno mlijeko (ili sirutka) s vinom, i to gotovo isključivo crvenim, kao narodno piće za okrepu i osvježenje (i to osobito ljeti kada ima hladnoga vina i mlijeka u podrumu)«. Ta konstatacija nije dovoljno iscrpna, jer »osobito ljeti« svagdje i nije bilo pravog vina. Uostalom, F. Ivanišević (Poljica, ib.) kaže:
Usridnjin idonjin Poljicin malo koja kuća da ne sadi lozu i ne pije svoga vina tamo do Uskrsa, a na lito ko more, kupuje, a ko ne, 'lada se studenom vodon.

Danijel Alerić, u opsežnoj studiji o bikli (Rl]], 14, 15-34), dao je i ova opažanja:
Ono se izvorno pravi tako da se u posudu djelomično napunjenu crnim vinom namuze ili nalije bar još toliko sirova mlijeka, ali, često, i mnogo više, ovisno o ukusu; pri tom vino igra pasivnu ulogu, očito, zato jer se smatra važnijim od mlijeka i jer se tako s njim bolje izmiješa i bez upotrebe žlice.
Kod Šamije (Rjlm) akcent je bik/a.
2 Ivan Zovko: Narodna jela i pica po Bosni i Hercegovini, ZbNŽO, 1896., 1 (107-118).

45

BIKLA

Ono je svjetlije ili tamnije ljubičaste boje, ovisno o količini crnoga vina. To je ugla-vnom omladinsko i žensko piće, odnosno piće onih koji, zbog raznih razloga, nisu skloni čistom vinu. Ono je uobičajenije na otočnom nego na kopnenom dijelu srednje Dalmacije: na otocima se načelno pije u kasno proljeće i preko cijeloga ljeta, a na kopnu - uglavnom u kratkom jesenskom razdoblju kad ima mlada vina. Ono se dosta uspješno može uspoređivati s modernom bijelom kavom: po načinu na koji se pravi, po onima koji ga vole...

Etimologija riječi bikla je složena i u razriješenu tog problema mnogi su se iskušali. Prvu je etimologiju dao Đuro Daničić (ARj): može biti od tur. biiklii, bokIii - »usukano, sastavljeno što dvoje i više«. Ovo izvođenje je ignorirano, što zbog lingvističke geografije (taj se turcizam ne susreće na terenima gdje je on normalan, već tamo gdje je turskog utjecaja bilo manje), a ponajviše zbog toga što ta riječ u turskom ne postoji, pa ni uŠkaljićevu rječniku (Ture). Skok je dvaput iznio mišljenje o nazivu bikla s »romanističke pozicije«. U ERj (s.v. bevanda) polazi od stare posuđenice iz dalmatoromanskoga *bibitula « lat bibere- »piti«).lzvođenje je fonetski besprijekorno (sinkopa penultime, tl> kl, haptologija početnog sloga). Nevolja je što *bibitula nije nigdje u Romaniji potvrđena. Drugo Skokovo mišljenje (ERj, s.v. fekla) polazi od lat. foecula, dem. od foex (talog). I ovo je izvođenje lege artis (vlat. *fekla,f> b, e> i). Nažalost, premda su lat. oblici dobro potvrđeni, iz semantičkih razloga nije prihvatljivo, jer bikla nema nikakve veze s »talogom«, pa niti s vinskim mutežom. Andrija Stojanović pišući o stočarstvu na Mljetu (EtPr, 1), biklu dovodi u vezu s *pikola < tal. (vino) piccolo (lagano vino). To nije prihvatljivo iz više razloga. Semantičkog, jer bikla je krepko, a ne lagano ili loše vino. Promjenu roda (pikola!) zapriječila bi mocija prema vino, a i prijelaz tal. pi- > bi- potpuno je neuvjerljiv. Milovan Gavazzi (ZbSkok, 171-2) odbacuje sve dotadašnje etimologije te u drugom smjeru - naglašava da se najvjerojatnije radi o vrlo starom prežitku iz kulture Mediterana, paleolingvističkom reliktu. Elaborira tezu o apeninskom podrijetlu, pozivajući se na Ovidija, tj. na pastirski termin burranica potio.
kreće

Ovdje gdje je stao Gavazzi, nastavlja Vladimir Putanec (RIJJ, 13),3 pa i on misli da se u slučaju termina bikla posrijedi dalmatoromanski »ostatak«
Valentin Putanec: Etimo!oški prinosi (§ 1. bikla), RIJJ, 13 (79-83).

46

BI KLA

koji je unesen s Apenina vrlo rano, prije dolaska Slavena na Balkan, pa poslije adaptiran u hrvatskom jeziku. »Nije isključeno da se radi i o nekoj mediteranskoj riječi, o prežitku iz nekog nepoznatog jezika koji se našao u nas na Balkanu (Dalmacija) i na Apeninima« (ib., 83). Putanec od prvotnog oblika *burriea potio (crvenkasto, purpurno piće) ima ovaj slijed: *burriea> *burka > *birka > *bilka > bikla. Ili od dem. *burrieula > (sinkopa sloga -ri- i normalnim refleksom za -ieula) bukla> bikla. Za Danijela Alerića (RIJ], 14)4 Putančevo mišljenje nije prihvatljivo jer počiva na preveliku broju pretpostavki. se drži činjenice da se na ikavskom području, gdje se i koristi bikla, to piće doživljava kao bijeljenje crnog vina, pa se kaže biliti vino, b'ilkati vino i sl. Ukratko, do naziva blkla dolazi vjerojatno ovako: *bilo (bllkasto) vino > *b'ilka > b'ikla. U Poljicima, Imotskoj krajini i zapadnoj Hercegovini taj je prijelaz uobičajen (npr. žittka < žuta kokoš), kao i inverzije kl> lk, pš > šp itd. (latki, lišpe... ). za rješavanje problema gl. bikliti, pf. zabikliti, Alerić (ib., 27) nalazi u prijelaznom glagolu bikoliti, pf. obikoliti, što ga je za ARj zabilježio Mihovil Pavlinović negdje u Makarskom primorju, u značenju »mazati koga riječima«, odnosno »lijepim načinom stati ga nagovarati da što učini«. Ta je stara fraza Ili kod
potvrđena već

Alerić

Ključ

kod

Marulića

(Pisni, 81):

Dobru volju kaže da ga virno ljubi / ter ga ričju maže, a misal 'ju gubi.
Hektorovića

(PSHK, 7, 202):

Od divjih jest zviri nesramni laživae, / I ki dobrih tiri [zatire], zlobni razpravljivae [ogovarač]; / A od pitomih on ki vuhleć [laskajući] i mažuć / Zvoni himbeni zvon prijatelj se kažuć. Mazati u značenju »laskati« ili »udvarati« pretpostavlja »varanje, podvalu«. Danas se u žargonu kažeforbati - »lagati, obmanjivati; prijetvorno udvarati« (HrŽarg). Kao što se lice maže bjelilom ili crvenilom, tako se i muzenje mlijeka u crno vino temeljilo na semu bijeliti, tj. promijeniti boju - ikavski bUkoliti (vino), sinkopom bUkati pa inverzijom Mkliti, pf. zabikliti. Daj malo da mi samo zabikli. Evo i dva književna »recepta«. Po kazivanju Jure Kaštelana, u Zakučcu kod Omiša pravi se to piće od crna vina i mlijeka, u odnosu pola prema pola. Pravi se u svako doba godine, ali samo radi toga da posluži kao lijek. Daje se bolesniku koji je
4 Danijel Alerić: Pića od vina i mlijeka i od kvasine i mlijeka i njihovi hrvatski nazivi, RIJJ, 14 (15-34).

47

BIKLA

bolestan od neke lakše bolesti (težem bolesniku, na primjer, onomu koji je bolestan od upale pluća, daje se piće od vina i ulja, također u odnosu pola prema pola). U Podosoju kod Imotskog rođen je pjesnik Petar Gudelj koji je o tom napitku ovako progovorio: Loza i koza! Ne sastadoše se samo na klancu i u sliku, nego i u bikli, ču­ desnom arhajskom napitku od tek umuzena, još zapjenjena mlijeka i mlada, tek prevrela crnoga vina. Pastirsko piće: zamuze se u vino, u tikvi. Ili u plitvini, i pije prilogom. Pije li se bikla igdje još osim u Imoti?

48

Bilovoda

Rimski su pastiri u vrijeme Palilija 1 na osebujan način »miješali vino«. Ovidije u Fastama piše:
Tada bi mogao iz pehara, kao da je vrč {za miješanje}, / piti snježno mlijeko i purpurni mošt / pa možda onda preko krijesa praskave strni / vinuti se hitrom nogom u skoku. 2

Dakle, na obljetnicu osnivanja Rima, 21. travnja, u obilju se pio »rumeni mošt« (potare purpuream sapam). Sapa je po objašnjenju klasičnih filologa, a to razrađuje i Milivoj Gavazzi (Vrela, 178), kuhano mlado vino koje, pomiješano s mlijekom, daje piće - burranica potio.3 Mnogo je načina miješanja vina pa i naziva za te mišavine, koja su često nepoznata podrijetla, a bio je to običaj pastira na obje strane Jadrana. Osobito kada je riječ o stočarstvu i preradbi mlijeka, dolazi na našoj obali do sraza istočne (vlaškog, rumunjskog, arumunjskog...) i zapadne Romanije, pa i slavenskih ad hoc načinjenih naziva. Neki termini zacijelo ostaju u »tami« nekog mediteranskog supstrata.
Piće od kvasine i mlijeka spominje 1774. godine, negdje u kopnenoj Dalmaciji, Alberto Fortis (vzaggio, 53) kao »izvanredno osvježujuću skutu«. Ivan Lovrić (Bilješke, 75) spočitava Fortisu što precjenjuje značenje češnjaka u održavanju dugog života i dobrog zdravlja Morlaka, te radije za to daje zaslugu kvasini (ib., 77):

A zašto tu zaslugu, koju pripisuje češnjaku, ne bi radije pripisao octu, koji ljeti služi Morlacima za piće, naročito kad idu raditi u polja, gdje je voda blatna? Kod Rollina se čita, da su svi rimski vojnici nosili sa sobom octa, da ublaže tvrdoću vode, koju su katkada morali piti, premda je bila vrlo loša.
Starorimska svetkovina u čast božice Pales, zaštitnice stada i pastira.

2

Tum licet adposita, veluti cratere, camelfa / lac niveum pates purpureamque sapam I (moxque per ardentes stipuJae
crepitantis acervos I traiacias celefi strenua membra pede). Preveo M. Gavazzi prema: Ovids Werke, Deutsch im Versmasse der Urschrift von R. Suchier, E. Klussmann, A. Berg; Langenscheidtetsche 8ibliothek samtlicher griechischen und r6mischen Klassiker, Ber1in-Sch6neberg, 1855.-1906., 101.

3

Paulus Diaconus zabilježio je: Burranica patio appellatur /acte mixtum sapa a rufa c%re quem burrum vocant
(Egidio Forcellini: Totius /atinitatis lexicon, 1-6, Typ;s Aldinianis, Prati,1868.-1875.). Belostenec (Gazo) piše s h (prema Festusu) - burrhanica (f): »stanovit napitek iz mleka i kuhanoga vina".

49

BILOVODA

Zašto je Katon, koji je, ako hoćemo vjerovati Plutarhu, inače pio samo vodu, katkada pio octa, kad je bio u vojsci, ako ne zato, što je voda po svoj prilici bila vrlo tvrda? Osim toga ocat osvježuje, a češnjak je naprotiv od prirode topao i mogao bi ljudima koristiti samo u hladnoj klimi; zato ako se i ne složimo sa sumišljenicima Horacijevim, da je češnjak škodljiviji od kukute, ipak ne ćemo moći pristati uz Fortisovo mišljenje i pripisivati mu moć, koju iskustvo tjera u laž.
Lovrić

i u velikoj upotrebi mlijeka traži ključ dugovječnosti (ib., 78):

Od pepeInice do početka nove žetve trpe trapeći se štednjom jela, dok u ostalo doba godine, kad ih ne ograničuje skrajnja oskudica, jedu, makar propao svijet, ponajviše tako, da im pucaju trbusi, kako ćemo od zgode do zgode primijetiti. A kako su sva njihova jela vrlo jednostavna, doprinosi ta jednostavnost hrane i naročito velika upotreba mlijeka pored čistoće zraka i trudna života vrlo mnogo, da ih održi u snazi i da im produlji život. U mnogim mjestima ima časnih staraca, koji žive dulje od jednoga stoljeća.

1880. godine Pero Grgurić Kasandrić s Hvara u Slovincu (20, 390) donosi »kombinaciju« sumuta - »mlijeko kvasinom usireno«. Bilježi je i Luko Zore (Paljet, Rad, 115, 169) kao »narodnu riječ« s akcentom sumuta. U Marini kod Trogira taj se napitak naziva bilovoda. Danijel Alerić (RIJJ, 14, 22)4 zabilježio je ovaj »recept«:
U hladno se kuhano mlijeko ulije kvasine, dakako, dobivene od crna vina, pa smjesa promiješa žlicom. Mlijeko se u tili čas »rascijepi« (zgruša). Zadrži osnovnu, bijelu boju, ali dobije blag ljubičast ton. Često se u nj, zbog oskudice u mlijeku, dolijevalo vode. Redovito se u takvo mlijeko udrobi kruha i tako dobije jelo. Priprema se i jede ljeti, poslije podne, prije odlaska na popodnevni posao. Podatak o »dolijevanju vode« objašnjava naziv. Naime, došlo je do sažimanja sintagme bila vOda.

Konačno,

Taj se napitak pravio i u Podstrani između Splita i Omiša, ali nije imao posebno ime. U »vruće« se, tek pomuzeno i još zapjenjeno mlijeko ulije malo kvasine. Ono se odmah »usiri« i postane ka' malo lila. Bilo ga je ugodno - jesti (prema kazivanju Ružice Jakulj, Rl]], ib., 22). Naziv sumuta, koji spominje Kasandrić, danas se ne može naći na Hvaru, ali etnolog Andrija Stojanović 5 nalazi glagol posumutat, koji možemo
4 5 Danijel
Alerić: Pića

od vina i mlijeka i od kvasine i mlijeka i njihovi hrvatski nazivi, RIJJ, 14 (15-34).

Andrija Stojanović: Stočarstvo i prerada mlijeka na otoku Mljetu, EtPr, 1 (9-38). Stojanović donosi precizan opis pravljenja tog pića na Mljetu. »U posudu se stavi malo vinskog octa - otprilike žlica na četvrtinu litre - i na to nalije ili pomuze mlijeka, nakon čega se mlijeko učas zgruša«. Tu ono »nema posebnog naziva«, nego se kaže - stavit osta da zabijeli.

50

BILOVODA

smjestiti u grupu kulinarskih deverbativa. ARj ima smuta (f) - »dvoje ili više čega smiješano«, s napomenom da se govori »u Sinju i okolici« u značenju »vino mutno i nezdravo«. Mihovil Pavlinović za Makarsko primorje smutu ovako opisuje: Smuta je stvar smiješana. Kad se lije voda u rakiju, smuta je. Kukuruzna slama kada nije istrijebljena, u smuti je. Skok (ERj, s.v. mesti IV) tumači da je to izvedenica od gl. smutiti. D. Alerić je mišljena da smitta potječe od *Sbmitta kao izvedenica od gl. *sbmiit'iti « s{Jrfl(Jtiti) - »smiješati« [v. smutica]. Na dubrovačkom području uobičajen je naziv ljuto (ju to) mlijeko. Istodobno se javlja prijelaz lj > j (ljuto> juto) i ijekavski refleks staroga jata (mlijeko). Inače, ady. ljut u Dubrovniku ima značenje »kiseo«. Kao kod Vetranovića (SPH, 3, 321):
Pak na križu trudan dosta, o Jesuse ma sladosti, / meu lupeži raspet osta u boljezni i u žalosti, / gdje te trudna oznobiše ter te žedna bez napoja / ljutiem octom napojiše, da se smuti duša tvoja; / a ti vinca ne žednieše, ni takodjer bistre vode, / neg milosti, kojom htješe sahraniti sve narode.

Na istom području gdje se pila bikla [v.] pravilo se i piće od kvasine i mlijeka, danas dobro poznat jogurt i slični »derivati«.

51

Briškula

Amo bacit na briškulu!

Angelico Prati (VEl) daje sažetu definiciju igre: Gioco di carte che fonno in due o quattro; tre carte per uno e una in tavola, che ela briscola.

Briškula je vrlo raširena kartaška igra za dva igrača ili dva para. »Pune« karte nose od dva do jedanaest punata, a dobiva strana koja sakupi preko 60 od mogućih 120 punata (po 60 je neriješeno). Br'z'škula je adut koji se otkrije kod dijeljenja karata na početku igre. Duperaju se, naravno, talijanske karte s četiri »boje«: kupe [v.], špade [v.], baštoni [v.] i dinari [v.], ili po viški: kupe, !pOde, bastl/ne idinore. Br'z'škula u nekim igrama [v. trešeta] mogu biti tri iste karte [v. akuža]. Otuda frazem dobiti briškulu - dobiti treću kćer, a čekao se sin (Anić).
Augm. briskulun (LV]) označava briškulu kada igraju samo dva igrača (imaju po četiri karte i u svakom se krugu bacaju dvije karte). To se u Korčuli i Splitu, a i drugdje, zove - dupla briškula. U Splitu (RVS) je impf. brlškulat (igrati briškulu), pf. nabriškiJ.lat se (naigrati se briškule), gl. im. briškiJ.lanje ... U Visu pf. zabriskulat: Moća zabriskulat jednu. Dem. brlSkulica (LV]) je mali adut koji se najčešće koristi da bi se zasmetalo protivnika (pasat brUkulieu). Dodajmo koju iz Bola (RjBrač). Briškuldju ftih dvo po vaz don. Pasoj br'iškulu da se ne b'i štroco... smo nedvojbeno preuzeli iz talijanskih dijalekata (npr. u ćozot­ skom briscola), ali njezina etimologija nije razjašnjena unatoč velikom broju pokušaja i iznesenih prijedloga. Vojmir Vinja (JE) tvrdi da je taj kartaški termin nastao iz ven. brisca - »sitnica«; koje bi potjecalo iz franc. brisque (usp. španj. brisca, ka1abr. brischia, sardski brisca / bresca ... ), a najvjerojatnije je keltskog podrijetla. Oprezno upućuje na termin briške (smrvljene sjemenke od maslina). U starijoj tal. fazi nalazimo bricia i briciare - mrvica i razmrviti. U igri se mnogo govori, a dopušteno je i dovat mate, tj. raznim gestama obavještavat suigrača. Igra je puna mediteranskog šušura, gdje je vještina »govorenja« često presudnija od snage karata u ruci.
52

Riječ

BRIŠKULA

Višanin Andro Roki-Fortunato bio je dobar briskulont (igrač briškule) pa je za karige [v. karik], a to su asi i trice, te za druge obu cene k6rte (slike) zapisao ove mote: as (muški karik) - ispupče se usnice; trka (ženski karik) - iskrivi se usta na stranu; krolj - učini se trzaj obim obrvama prema gore; konj - učini se trzaj s oba ramena; font (fanat) - učini se trzaj jednim ramenom; mola brUkulica - pomicanjem malog prsta; kdrigfuresti (koji nije adut) - otvaranje usta.

Lišina [v.] « ven. lisso) nije posebno

obrađena.

53

Bunja

Bunje lllSU razvijenog oblika poput istarskih kažuna, a pogotovo ne poput puljiških trulln, ali svojim jednostavnim oblikom kao da su još više povezane s tradicijom što seže u daleka pretpovijesna vremena.
Duško Kečkemet u knjizi Bračke bunje (Supetar, 2000., 21-2) o toj malenoj osebujnoj građevini, imajući u vidu njezino elementarno i simboličko značenje,

piše:

Kolikogod dimenzijama malena, a tehnikom gradnje jednostavna, ipak p redstavija jedan od osnovnih spomenika gradevinarstva kojim bi morale početi sve povijesti arhitekture. Odnos čovjeka i gradnje, gradevnog materijala

i oblika, namjene i čovjekova života i rada, pridaju joj značajke stanovite monumentalnosti. Ona ima elementarnu gradevinsku simboliku poput egipatskih piramida ili srednjovjekovnih katedrala, i pored svoje krajnje neuglednosti. Konačno, to je jedina gradevina koja je, u najčešće neizmijenjenom obliku, preživjela tisuće godina, istog oblika, iste tehnike gradnje, istog gradevnog stila. To je prva gradevina koju je svojim rukama podigao pračovjek izišavši iz dotadašnjegpećinskog boravišta, ali kojom se i danas koristi poijoprivrednik koji se do nje možda doveze automobilom ili traktorom. Njezina je jednostavna, elementarna dovitijivost savršena, euklidovski jasna, odredena i nepromjenjiva. Bunja je bračkom težaku kućica. 1 Taj stan [v.] još se zove poljarica,
ćemer (Šibenik i okolica), kućerica, pudariea, na Hvaru trim

ili trin

(jama), na Korčuli kula, u Visu kućica oI poja, a u Istri kiLŽun ili kažeta (casite, casette, casone... ). Vidimo ih na Pelješcu, u Konavlima, gdje su

nešto drukčijeg gabarita, više kao dio suhozida. Od bunje postoje i izvedenice: biinjac - natkrita pregrada građena u mrtvo (Brusje), pa bimjača - voda u dulibi, u pokopanom mistu, zakrivenu
Kal dažj7 na IQžju šalvor;mo se u

bunu

(Dračevica, RjBrač).

Buna

u Puć išći ma ima i značenje .. četvrtasto udjelan

kamen čija je prednja strana grubo izrađena«. Daću ŠTmi da mi udilo bune za kuću (ib.). Treći homonim iz brodarske terminologije (bunja - »jedan od konopa za podizanje jedra«), obradit ćemo na adekvatnom mjestu.

54

BU NJA

od veliki' stina, vaija do nje puno silazit (Poijica, ZbNŽO, 1903., 94), a
kažimo i da je bunjar svaka hrpa kamenja u Kučima (Crna Gora)2. Podrijetlo naziva bunje nije potpuno jasno. Često je, pa i na Braču,

bunja naziv za presvođenu jamu. Neki smatraju da potječe od talijanske riječi bugna (košara), drugi od naziva jame ili pećine, zatim od košnice (bugno), kao i od rupe za golubove, ili od rupe u zemlji za hvatanje zvijeri.
Neki, pak, domišljato nalaze vezu sa zemunicama u Panoniji, po kojima bi i Bunjevci bili nazvani. U govoru bačkih Hrvata (RjBač) bunja je »1. sklonište stočara; 2. udubljenje u slami (kukuruzovini) kao privremeno sklonište od nevremena«. U Kninskoj krajini tako se nazivala pokrivena jama korištena kao sklonište stočara. Novija istraživanja upozoravaju da nije ispravno navoditi vezu te naše riječi sa svim značenjima što ih ima tal. lik bugna, a još manje sa svim značenjima tal. lika bugno - »ispupčen kamen« i »košnica«. Vojmir Vinja (EPČA, § 58) tvrdi da nije dopustivo brkati ta dva talijanska rezultata, od kojih samo prvi može biti u etimološkoj vezi s bunjom - zaklonom u suhozidu.

2

Novo Vujošević: Što mi ti je, da mi ti je, Titograd, 1986., 197.

55

Butruga

Danas je naziv butruga, koji je krajem 19. stoljeća zabilježio Luko Zore (Paljet, Rad, 108, 216) kao »plosnati sud za vino«, na dubrovačkom području nepoznat. Zore u bilješci daje usporedbu sa crkvenoslavenskim bbtarb - »bačva«.l Skok u ERj navodi da se butruga čuje u Pijavičinu na Pelješcu. Među­ tim, da se taj naziv koristio, sigurno bi bio zabilježen u nekom od peljeških rječnika (RTrp, KSR, navlastito uRuskovićevu RjPelj) , 2 a nije. Skokova druga lokacija - Smokvica na Korčuli potvrđena je u RjSmo s akcentom butruga. Božo Baničević daje i etimološku naznaku: dal.-rom. < lat. uter (mijeh), te šire elaborira (ib., 44): »Riječ butruga označava sud za vino napravljen od drva ali ponekad i od mješine. Mijeh se na lat. jeziku reče uter. Budući ta riječ počinje sa vokalom, njezin izgovor za Hrvate bio je nepogodan. Trebalo je da počinje sa Ivi - koje je kasnije prešlo u Ibl - (usporedi: Issa = Vis). Skok gornju riječ izvodi od tal. botte, od lat. buttis, ali ne postiže znakovitost ni smisao koji butruga u sebi krije. Talijanski botte znači bačvu, bure, a butruga je nešto sasvim drugo. Sufiks -ga ostao je od roman. sufiksa -ea (uterea).« Ante Bačić Fratrić u Rječniku blatskog govora (RjBlat) objašnjava da je butruga »mali drveni sud oblika sploštene (eliptičaste) bačvice za piće (vino i vodu), sadrži do 5 litara«. Danijel Alerić (Filo!, 18)3 saznao je preko svojih informatora (Dobrila i Kuzma Kaštropil) da je u Blatu na Korčuli butruga »mala drvena polubačva« (jedna joj je strana plosnata, a druga izbočena), ali i »prava bačvica« od 2 do 3 litre u kojoj se za ljetnih poslova nosi bevanda. Dakle, bio bi to »bačvolik sud« kružnog, pravilnog dna, »sa samo jednim čepom na jednoj od duga« i s ručicom pričvršćeno m »s
Praslavensko ishodište za b.rva moglo bi biti *bbČi, gen. *bbčbve. Ta je "posuda« rasprostranjena u slavenskim jezicima: slov. bečva, bačka, bečka, bug. bbćv8, mak. bačva, bočka, češ. bečva, slč. bečka, poJj. beczka, ukr. bačka, rus. bočka, strus. bbČbVb ...

2

Uzgred spomenimo, kada smo kod posuđa, da Nina maslina« (Bi/turan se grabi vrila v6da). Danijel
Alerić: Bačvarski

Vodopić

(KSR) ima staru kunovsku

rič

- butura )sud u mlinici

3

nazivi, Fiioi, 18 (39-47).

56

BUTRUGA

jedne i druge strane čepa«. Ručica omogućuje da se butruga )>llosi u ruci, ali i pomoću remena preko ramena«. Time se opovrgava Skokovo mišljenje da je naziv butruga izvorno augmentativ (sufiks -uga4) u značenju »velika bačva, bačvetina«, već samo ono što on tumači pod točkom 2°: »ma1a bačvica za nošenje pića na polje (domaći produkat; brime, bremica u Šibeniku)«.5 Da je posrijedi čisti talijanizam nastao od sintagme botte tronca (nepotpuna, krnja bačva)6 potvrđuje se i nazivom iz Vrbnika na Krku - butraka. Ivan Žic (ZbNŽO, 1900., 5, 235) piše:
Voda se nosi va kebli na glavi, a to je žensko delo. Ako će muž vodu nosit, zeme butraku ali barilec, natoči, sveže s konopcen, gori pasa skroz konopca toporišće od sikire, a ovo na rame, pretisne z rukami, a butraka mu leže na sve pleća i tako nosi muž vodu na rameni. Butraka je na jožu od barilca, samol nima dna na kolo, nego na delgovato, koti jaje. I ov okrut je od derva. Rabi pek redka, dokle je v kući zdravih žen za nosit vodu, nego najveć rabi za pejat vodu na živi, kada se dela livanda i kada se dela betežnica [jama, u kojoj se polijeva vapno]:

Za razliku od korčulansko-pelješke butruge, vrbnička butraka je znatno veća, kako izgleda, praktično se razlikuje samo po tome što je od nje višestruko veća. U njoj se prenosi voda, vjerojatno 20-30 litara, i u drugim krajevima poznata je kao bataluga [v.] ili botaluga, burilo, mezaroIa ili mizarola, vučija ili bučija i sl.

4

Talijansko-hrvatski hibrid, nekakva izvedenica od talijanske imenice botte s nim ubacivanjem glasa r.

pomoću

hrv. nastavka -uga. s naknad-

5

Vuk (SrRj) riječ brema smješta oko Knina - »ploska za vodu od dužica,,_ Daničić (ARj) pretpostavlja da može postanjem biti hipokoristik od brl!menica (sud uzak a dug, »tako da se lasno može nositi na ramenu ili dva natovariti na konja«).
Alerić (ib., 41) to izvodi ovako: tal. botte franca> tal. (sinkopom u intertonici) "bott' franca> hrv. (9) u) *butru(n)ka > hrv. butruga. U veljotskom lat. buttis javlja se u liku bez e: bott, bUBt (Dalm, 2, 175.). Prijelaz ·butru(n)ka > butruga ostvaren je vjerojatno pod utjecajem dosta velike skupine imenica na -uga Uaruga, kaljuga, ostruga, poluga ...), među kojima se nalazi i bačvarski naziv bata/uga ili botaluga.

6

57

Cokula

Dubrovačku čiću

poslovicu Rekla je doć, ma ne ima cokula, poznatu i Dani-

(Poslov, 106), Pel'runjela izgovara kao molitvicu u Držićevu Dundu

Maroju (DjelaMD, 394-5): Rekla je doć, / ma je noć; / ne ima cokula, / crjevje je izula; / bosa hode, /
drača

bode; / nijesam tvoja, / sva sam moja; / kako došao, / tako pošao.

Upravo »moje« i »tvoje«, dakle materijalna dobra, bitan su pokretač zbivanja u Držićevu djelu. Raslojenost se uočava i na »lmanje cokulica« i »nemanje ničega« (ib., 445-6):
Jezus, abe Marija, kad se ovako stavi koja na koga, tako ni ije ni spi, neg sve njega hoće, sve o njemu misli. Ova moja gospoda, odkle je čula da je Maru otac donio tolike trgovine, tako ... Ah, zaboravih Maru rijet da se svrati u drapijera Luke, da mi čini donijet peču veluta karmizina za vesturu; ah, zaboravih i da čini donijet drugu peču demaškina bijela; ah, i da se svrati u kožuhara za onu poctavu od dzibilina i za drugu od riza. Sjetna, sakrdjd [kroji, šije] koliko da ovi ima gdjegodi puč dukata, ter da ih romijenčom crjeplje [crpi, vadi]. Uh, brižne ve one dubrovačke potištenice [prostitutke] štono se čersaju bulom [mažu lošim bjelilom od kukuruza] i usta na suhvicu čine [usta mažu suhim grožđem da budu crvena] u koretu od abe; kad optoku koja od dzetenina ima na koretu, para joj da je njeka gospoda velika, - u cokulicah! A, sjetna, ako dvaš na nedjelju vare [ako dvaput tjedno nešto skuhaju], ijoš da im može to bit!A ove? Odre od svile; što nose po kući, od svile; kamare im su obstrte svilom; sve u srebru ijedu, ijedu vazda letušte; svaka
hoće dvije kamarijere, koje ini posao ne imaju neg nju oblačit i kamaru nači­

njat, - a kako to! Ja ne smij'em joj ni u kamaru uljesti; ja kuham i perem, i jošte s drugom.

U Grižuli se opet nalazimo u ulici Medu crjevjari, mjestu napastovanja godišnjica, djevojaka koje gospari uzimaju za sluškinje do udaje. A i na »radnome mjestu« u nemilosti su gospođi, gdje se gotovo ritualno gađaju cokulama. Omakala zdvaja (ib., 637-8):
59

COKULA

Gospo, sram me je i govorit! Gospode su počele bačkjelom [malom batinom] djevojke bit, a gospari hoće da ih djevojke izuvaju [aluzija na seksualno iskorištavanje]; a Medu crjevjare su toliko štipance, er sve djevojke na variete [?] otidoše. A i djevojke se ištetiše: ostaviše [prestaše] krasti gospodam hljebe, larad i mavasiju, a staviše se krasti peče od zrcalaca, i crljenoga i bijeloga, i gunje sentat na prove. A gospode zaboraviše i kuhat i posle kućnje činit; a sto posal hoće objednom da se čine, i sve im objednom zapovijedaju. Tako zle, gospe, cokule lete kako grad [tuča] po kućah, a djevojke počeše u pustinju bježat od gospoda.

I Nikola Nalješković (PSHK, 9, 73) cokule meče u ženino bogatstvo (... s biserom podveze, uaprske ... cokule, bječvice pletene... ) [v. opširniji navod u članku pantufo]. Marko Marulić (Poklad i Korizma) također koristi cokule (Pisni, 191):
Dezuna naskoči sladolik Katunar / i ražanj protoči kroz njegov brevijar, / da njega ne rani; on, cokulom zamah, / udri ga po rami i tišće [gurne] njim u prah. (...) Moćno ga gnječaše petami trepljući; / on pod njim ječaše dušu pušćujući. / Fra Su til Grozoga po tarbuhu ljusnu; / tarbuh bubnu s toga, šćap napoli hrusnu [pukne]. / Ubi fra Postu rad cokulom Svejila / i jošće šakom tad viteza Grizila. l

Prvotno cokula je bila »cipela, polučizma« (calceus ligneus), po Vrančiću (Dict) »sandala« (graf. czokula -lat, crepida, tal. pianella, njem. Pantoffel). Ta, po svemu sudeći »drvena papuča« u suvremenih pisaca dobiva masivniji, rekli bismo militantan oblik.
Postali smo nerazdvojni. Zajednički smo učili, zajednički provodili slobodne časove, a nešto kasnije, zajednički smo se čak i zaljubljivali. Počeo sam bivati svjestan Petrovih nezgrapnih cokula, njegove kvrgave glave... (Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba, Vlist, Zagreb, 2004., 104). I dok se još kroz poluotvorena vrtna vrata čuo bat njenih cokula na pločniku pred Svetim Andrijom, dok se još na uglu razabirao crni lepet njene kratke pelerine, ja sam kao kakav govedar silovito za njom zazviždio da su mi uši zazvonile i frcnule suze kroz trepavice, zazviždio prodorno i resko ... (Slobodan Novak, Mirisi, zlato i tamjan, Vlist, Zagreb, 2004., 134). A on, nesretan, ne dospijeva ni da popridigne mantiju kod stepenica, pa se spotiče i pada kao da su mu oči povezane. Napokon mu uspije da izjednači svoj sitni, bojažljivi koračić s njezinim orijaškim stupanjem u okovanim cokulama... (Ranko Marinković, Proze, MH, Zagreb, 1948., 23). Odaziv ga zateče bliže, već su se čuli skakutavi, žgoljavi koraci podčavlanih cokula (Jozo Laušić,
Dezun < tal. digiuno (post). Sutil < tal. sottile (tanak, mršav). Grozoga < tal. grosso (debeo). Posturad - sklon postu.

Sve/ilo - onaj što sve jede. Grizi10 - koji grize,

žvače.

60

COKULA

Kostolomi, Naprijed, Zagreb, 1960., 194). Starčeve oči su bile modre, natkrite gustim žutim obrvama, a kosa mu je sijeda. Sav je umotan u suknene komade odjeće, ne baš odredena kroja, pa ni oblika, a na nogama je imao ukrućene vojničke cokule iz davnih vremena (Vjekoslav Kaleb, Divota prašine, MH, Zagreb, 2002., 210). Tu nade pijana i iscijedena pukovnika i zaskoči ga u trenutku besparice. Riječ po riječ saznade da na Zapadnom kolodvoru već dugo leži vagon prikovica za cokule (Ivan Raos, Prosjaci i sinovi, MH, Zagreb, 2005., 552). Dobar dio dana Andrija je provodio na terenu, u prašnjavim cokulama. Lomatao se krševitim predjelima rodnoga kraja; otvarani su novi majdani (Mirko Kovač, Vrata od utrobe, Vlist, Zagreb, 2004., 106~.2

U Lumbardi (StLR) cokule f pl. i u Smokvici cakul m su »drvene cipele«. U Splitu Dunja Jutronić (RjSG) za cokul m i cokula fima isto značenje. Janneke Kalsbeek u Orbanićima kod Žminja (OrbŽm) bilježi cokula. U prikazu mjesnih govora na mrežnoj stranici www.istarski-rječnik.com (projekt nakladnika Histria Croatica - C.A.S.H. u Puli) nalazimo u jugozapadnoj Istri drvenjak, drivenjak, cokula, cokla, a u Labinštini postol od driva, drvenjoki, copoli i cokuli. U Istriotskom lingvističkom atlasu Goran Filipi donosi s više punktova precizne fonetske zapise (ILA, § 666): s'wokulo, s'wokalo (Rovinj), tsakuli (Svetvinčenat, Ližnjan), tSOpuli (Čabrunići), 'sokoli (Bale), 'sokolo (Vodnjan, Galižana), 'šokolo (Fažana, Pula) i 'sokolo (Šišan). Posrijedi su
natikače, nekoć

izdubene u drvetu - cokule

(Pićan),

coku-

la 3 (Omišalj, Kolan, Bakarac i Škrljevo), cokule4 (Sali) ... Danas se ta obuća

s debelim drvenim poplatom zove klompa, običnije u pl. klompe (nizoz. klumpe, engl. clogs), a ponegdje nanulaS , pl. nanule, ali i nalune inalule « tur. nalm < ar. na'layn). U rječnicima mjesnih govora kao pojam za teške i jake cipele, osobito one vojničke, najčešće nalazimo cokula (Brusje 6 , Župa Biokovska, Selca, Split, Klis, Senf, Kukljica, PagS , Povljana, Tribalj ...), s akcenatskim varijantama cokula (Iž), cokula (Vis), cokula (Delnice) ili često samo u f pl.
2
3
Naći ćemo

i adj. cokulclškT(Adok). Surova, satrapska, cokulaška ... (O.

Davičo).

Doša je posranjak iz grada u postoliman, pa se drugiman ruga da još gredu u drveniman caku/amin (RjKaO.
Naš/jakaj te cokule, ne hodi bos po salamuri, poisti
će

4

ti so/ noge (RjSa).

5

»Vrsta drvene otvorene obuće: sastoji se od komada drveta lijepo izrađenog i ponekad sedefom ili čime drugim ukrašenog, sa dvije potpetice i jednim kajišem koji se navlači na prste. Nose se samo izvan kuće« (Turc).
U vOjnJštvu smo postole zvoli cokule (COL).

6

Još od rata nasi cokule (SenjRj).
8

ta

vrime

rata ni bilo posta/ov pa je nosi cokule

(CaPag).

61

COKULA

cokule (Boka9, Pelješac, Lastovo, Opuzen 10 , Metković, Zlarin, Imotski,

Novi Vinodolski, Rivanjl1 ...). U Omišlju augm. cokulina ima ironičan prizvuk (ružna kožnata muška cipela). U Kukljici (RjKuk) cokuIati (gl. im. cokul\Ulje) znači »teško hodati« (Sa če celi dq,n cokulati ovudera), a u Kolanu na Pagu (RjKol) impf. cokulat »tući nogama« (U miliciji su ga jadnoga cokulali dok mu ni krv došla na usta. Vrag mu ni da mira. Govoru da je svašta govori proti države). Iz vokabulara Dalmatinske zagore Gusići (RjDZ) izdvajaju gl. cokulati se s neobičnim značenjem - »sjajiti se poput postola namazanih puzdrom, biti izlizan od peglanja ili od nečistoće; biti pljesniv«. Inače, u žargonu je svaka cipela cokula, a.cokulariti je - hodati (HrŽarg).
obuća,

Cokula potječe od tal. zoccolo < lat. socculus, što je dem. od soccus (niska ženske papuče, kasnije obuća glumaca u komediji). U tal. zoccolo je

vrlo »razveden pojam«. Npr. cok [v.], cukun [v.]. Sada nas zanima samo značenje »calzatura con suola in legno«. Furlanski je oblik zocul, ven. i tršć' zocolo. Doria (DizTr) ima i varijante zuocolo, socolo (Kopar), socul (Milja) i suoculo (Rovinj). Srlat. zocholae (crepidae lineae) ishodište je za slov. cokla, češ. cokl, polj. cokol... Uz Držićev dem. cokulica ARj još donosi iz Lexjam coklja i cokla (s.v. cipeliš), iz Gazo coklin i cokola, te cokol (Lexjam, Gazo); sve kao »calce us ligneus«.12 Imamo i nekoliko ličkih izraza - c6klja (žensko čeljade koje ima rđavu obuću ili joj obuća rđavo stoji), impf. cokljati (ići vukući noge kao u cokljama), adj. cokljav (neuredno obuven) i coklješa (pogrda; Odlazi tamo cokiješa!). U Ričniku gacke čakavšćine Milan Kranjčević (RGČ) bilježi cokija - »od vune pletena i suknom potšivena papuča« (Kad je snig i smrzlo, najboije ti je ić u cokijami).13 Još nalazimo natuknice cokljar (Negda je u Kbnpoiju bilo cokijarov ki su cokije gradili za prodaju), impf. cokljat - »hodati kamo bez velike potrebe« (KUdaj cokijaš kati ni sUe?!), augm. cokljetina (U Jandre cokijet'ine kaj barke) i cokljurina (Ča si mi dala volike cokijur'ine da se u nfimi potrkujen?!), dem. cokljica (Dica se 'igrala pa bacila cokijicu u kota!) te pejor. cokiješa (Ne šaiji cokiješu po rakiju, razbiće bocun!).
~------.-----

---

- -

- - - - - - - - - - -

9
10 11

Svuci te cakule, nemoj mi trapat po

kiJći!

(RBK-ji)

Koga vraga si obukla te caku/e,

očeš

li svratat (ANG).

Kako Šime grje i tučje nogamin u kamjfH1e razdra bi za dv~ miseca i cđkule (RjRiv). U jastrebarskom Prigorju, cakle su nekakve čizme. Vatroslav Rožić (ZbNŽO, 1907., 12, 67): Cure i žene nesidu cakle dema i če idedu goru po drva, da se ne nabojdedu. Cakle su kak čižme, samu prez sari, a nesidu ji na golu negu prez ob6jkov.

12

13

U Otočcu je pl. coklje. Jasminka Brala-Mudrovčić: Čakavska terminologija Otočca i okolice; Grad Otočac, 8, 2005.,

224.

62

Crevlja

U ARj stoji da crevlja dolazi od 13. stoljeća, kada je glasila črevija, pa se č promijenilo na c, a od el postalo u južnom govoru je, u istočnom e, koje dolazi i u zapadnom. Između v i j ispada i, pa od 16. stoljeća u južnom govoru imamo crjevja. U isto je doba j iza r počelo otpadati, te dobivamo crevja. Zatim se počelo umetati l među v i j, koje postade lj. Tako smo došli do današnjeg oblika - crevlja. podrijetlo riječi, s određenom rezervom, traži u skar (»skakati, vrtjeti se, viti se, savijati, uvijati, obavijati«), te nas upućuje na skornja, kora, kolo, crijevo. Postoje i usporedbe s lat. corium (koža), lat. crepida < grč. krepis (vrsta grčke sandale s debelim potplatom; nošenje takvih sandala u Rimljana se smatralo pretjerivanjem), serabula (hlače) ... Najuvjerljivije je povezati s ie. korijenom *ker- > *kord (kora, koža).
Daničić

Crevlja je sveslavenka riječ: rus. čerevik (seljačka cipela), strus. čerevije (krzno sa životinjskog trbuha), polj. trzewik, češ. strevic, mak. čevel, slov. čevelj (cipela) ... Ako se izvodi od praslav. *červbjb, onda je naše crijevo, u prvotnom značenju »odrezana koža«, srodno s lat. corium (koža, organ koji pokriva tijelo ljudi i životinja, ili oderan s njih i korišten u različite svrhe). U transliteraciji Stjepana Damjanovića (StslRj) donosi se črevo (trbuh; želudac; utroba), adj. čreVbnb (trbušni; želučani; tjelesni), črevii (cipela, sandala) što se uspoređuje sa sapogb (obuća, čizma).
Ovaj sinonim za postole naći ćemo u gotovo svim našim starim rječni­ cima. Kod Fausta Vrančića (Dict) crev (lat. calceus - po{3tol, czrev). Jakov Mikalja (Blago) ima pl. crevlje i crevje. Uz glagol obuti primjer je obuti crevlje, postole, obuti čizme. Della Bella (Dizion) , Stulli (Rječosl) i Vuk (SrRj) daju crevlja (calceus), a Belostenec (Gazo) - črevlja. U jednoj knjizi,2 ne odviše pouzdanoj, Della Bella kazuje: Tvoj muž obuva crevlje sada, a ne opanke.
Stari vokal jat
(ćirilično

t) transkribiramo na tradicionalan

način

-

e.

Razgovori i pripovidagna oza Arde/ia Della BelJa Fiorentina Drusebe Isvsove / data na svitlost od pripostovanoga D. Mattia Ciulichia kanunika spfiske zarkve... , Venecija, 1805. (?), 26.

63

CREVLJA

Nešto opširniji navod iz priče Ispros zaslužuje predsjednik Dalmatinskog sabora iz Budve, Stjepan Mitrov Ljubiša (PripSMIj, 38-9):
Jedno veće, baš na božidan, vidi Maria Ružu gdje je razvila vijenac i stala plesti crne kose: »A gdje se spremaš večeras na igru, eto se pleteš kao da ćete svati voditi?! Od kuda ti češalj i sapun? S kim si glavila sastanak?« Ruža se zarumeni i smuti, pa tiho i pokorno odgovori: »Rekao mi je tata da ću s njim na posijed u susijeda Raška, pa ne mogu tamo neumivena i raspletena. Češalj mi je donio otac jesenas iz Skadra a kalupac sapuna darovala tetka, kad je jošt o svecu dolazila.« Na to maćuha srdito: »A što si za pletenice zagjela crveni optok, kao da si ti od udaje, a nećeš nikad zelena vijenca staviti na tvoju glavu. Mi~i optok s glave da ti se selo ne ruga. Šta ti hoće kose do koljena, što ih ne potkineš ili likom ne vežeš, no taj pust po tri ure češljaš?« Pak joj silim ice iskube optok i uzanj iščupa bič vlasi, a zatvori skrinju da joj ne da uzeti crevlje, ubrus i koret. Ruža pogje onako raspletena kod vatre pa se tu skameni...

su rječnici bogati izvedenicama od crevlja, o čemu svjedoči i ARj. Onaj tko crevlje šije zove se crevljar (sutor). U Gramatičkim poukama (Jstruz, 46) Della Belle crevljar (graf. Trevgljar), Gsg crevljara, Gpl crevljaraa. Uglavnom u Stullija dem. crevljarac, crevljarčac, crevljarčić i crevljarić. Tko krpi crevlje još je crevljokipac ili crevljokrpeša, kod M. Pavlinovića crevljokrp3. Mjesto njegova rada je crevljarina (tab erna, dućan crevlj arski) , crevljarština ili crevljarstvo4 . Adj. crevljarev, crevlj arov, crevljarski (Mikalja: Šav crevljarski). Od crevlja augm. je crevljetina ili crevljina, a dem. crevljica. U čakavski m govorima nije poznata crevlja. U suvremenom dubrovač­ kom crevlja (pl. crevlje) »odupire« se drugim sinonimima (postola, cipela). U okolici, npr. u Čilipima čuje se crevja (ERj), pa tako i na Lastovu (RjLast), a u Kuni na Pelješcu (KSR) crevja (Malo je ko imo crevje, nosile se papuče od meštra, riški opanci, a crevje su gospoje nosile).5 Moguće je da M. Bojanić i R. Trivunac u Rječniku dubrovačkog govora (RjDG) uz crevlja, crevljar itd., u zagradama, donose i oblike iz šireg područja kao crevjar, crevjarski, crevjetina, crevica (Što mi figuraš: crvena vestica, pa crvene crevice i velika j}oka na bole u kOsama!). U RjDG imamo i dvije naročite crevlje. Crevlje na lastiku (visoke muške cipele): SVI su tad nosili crevlje na lastiku. Crevlje od lake (lakovane cipele): Vidi vraga! Hiće mu se crevlje od lake.
3 4 5 Mihovil
Pavlinović:

Dubrovački

Radišu Bog pomaže, Zadar, 1871., 43.

Delta Bela: crev/jlirstvo, n; graf. Zervgljarftva (Istruz, 47). U Pijavičinu na Pelješcu (RjPelj) imamo crevjar, ali i crev/je (!).

64

CREVLJA

Vuk u SrRj uz crevlja u Boki bilježi creva. Skok je mišljenja (ERj) da je bokeljsko creva nastalo odbacivanjem pridjevskog sufiksa (stcslav. -bjb / -bja). Srđan Musić u sjeverozapadnoj Boki (RBK-sz) nalazi samo crevlja (cipela, kožna obuća). Isto je u vasojevićkom govoru (RjVas). U dubrovačkoj dramskoj književnosti na više ćemo mjesta susreti crevlje, kod Marina Držića - crjevje. U okrnjenoj Sedmoj komediji Nikole brižna mati govori:
Nalješkovića

(PSHK, 9, 96)

Tako mi on živo, vik [nikad] neće on znati, / i ži mi moj Dživo, lijep ti ću dar dati: / na čas ti np,plata i uzmi najbrže / crevje6 s dva poplata, ke Dživo povrže, / jer ih će taj psihar djetić sadpodbiti; / još ti će lijepi dar i lijepa čas biti, / i da ti četiri kuplice nove dam, / ako me ti smiri, što te sad ja pitam.

U pastorali Grižula Marina Držića (DjelaMD, 630) seoske djevojka Omakala nabraja koliko sve poslova ima:
... »1 podi na Podmirje u one«, - i ime joj sam zaboravila - »i da t' u škatulici da bijeloga, crljenoga, u gostarici vodice [kozmetička sredstva], u krpici njekijeh guba [nekakvih gadarija] - pametuj! Podi za rigulet, podi za spik i svrati se u Sentalije na Garište i ponesi joj tartare što mi su s pira poslali«. Tako ja neboga izabudi: zanesi tartaru u Šile crjevjara. Šile me gleda: »Tko je poslao?« - »Gospoda je poslala«. Svrati se u Džan Fidžina i kupi glavičatijeh igala. Donesi ja velicijeh igala; vraćam se doma. Zla došla! »Gospo«, velim »crjevjar je zahvalio«; a ona meni: »Na čem, brižna?« »Na tartari.« - »Na kojoj tartari?! Gdje si ponijela, ružna vazda?« - »U crjevjara, kako mi si rekla.« - »Nije! U Sentalije! Brižna pošla i sjetna vazda! Čeka'! U Šile!« A oko moje brižne glave cokula igra! Istupila je, dušom mojom, toliko cokula mečući mi glavu; a ja, neboga, ne mogu toliko pameto vat. A ujutro dozove me, rukovet glavičatijeh igala držeći u ruci: pribod ' ovdi, pribod ' ondi, da mi se moz smete toliko pribadajući; a kad što zlo učinim, - a nigda joj nijesam prava, - onome mekom rukom ljusne nos, tako mi se svi svićnaci obrnu uokolo.

A Oposlovnica (sluga Mudrosti) »svaki posao pose (posebno) (DjelaMD, 658):

čini«

Dobro mi stoji godišnicom se dubrovačkom učinit, er ja sve umijem, a i one sve nastoje umjet. U jutro u crjevjara idu za naučit crjevje krpit, a u svetac u tetaka za u razboj naučitpribijat; to, kad na svoj stan podu, da sve umiju.

A Vlaho Stulli u Kati Kapuraliei (PSHK, 20, 314):
6
U SPH (Pjesme Nikole Dimitrovića i Nikole Nalješkovića, prir. V. Jagić i Đ. Daničić), 5, Zagreb, 1873., 277 - crevlje.

65

CREVLJA

Proklet čas i ura kad sam uzela tako Sukuricu konavosku, nijesi me nigda merito, nego kakvu raskidenicu ispodMinčete, de si se sm-ucO. Moja je gospoda mene držala ko svoju kćer, i alevala ko da sam imala uzet prvoga kavaljera, a ne jebenoga crevljara.

Te malo dalje govori kapural Luka (PSHK, 20, 314-5):
Je li ko čuo, vidio, pozno ovaku kenju, u njome je sikuro hudoba, ovdi nije drugoga remedija nego je skondurat: ona meni da da razumjet? Ne znam ja nje treske i amore, kad su mačci njavrkali oko korte, sodati, mrnari, djetići crevljarski, i ja isti. Jadna Luke, tokalo me je sve proždrijet, ala danas, ala sutra, oko mene sve vragovi bez krsta, a najviše ona strega stara, dokle su me impanpanali i privarili, jadna i opet jadnoga Luke! Crevlje su prisutne i u didaskalijama Dubrovačke trilogije Iva Vojnovića. u crljenom državnome plaštu, s čipom na ramenu, pod kojim viri crljeno odijelo cl la Louis Xv. od »raza« {satin} s briljantnim pucama. Bijele bječve. Crne crevljice. Na glavi bijela alonge-vlasulja. (DubTri, 84). Ulaze jedna za drugom, sve tri jednako obučene, kako se nosilo g. 1830. Veliki zatvoreni klobuci, široki rukavi i široko ruho. Okolo struka »mantiljice« od modroga krepuna. Suknje su kratke, a crevlje otvorene s bijelim bječvama (ib., 109). Pokazao se do vrata teško dišući, vas zapijehan od astme i od visokijeh skala. Debeo, napuhan, slabijeh noga, jedva se miče, naslonjen na velikome štapu sa zlatnom ručicom. Obučen je cl la vieux regime s otvorenijem crevljama (ib., 127).
Ulazeći obučen

Pa i u drami Maškarate ispod kuplja?
Eno ti one dječetine meštra Miha crevljara što ti se vrtu po kupijerti - pa sve ištu košulja i lincula, da se maškaraju! (SHK, 65, 121) ... A ti ćeš bit opet Primorka, sva u cvjetovima, sa svilenom mahramom, crevljicam u gajtanima, a u kosama župski mač od zlata sa strukom pelina, bosioka i kozara ... jes', jel... ne govori, umiri se... bit ćeš Spravljenica - Nevjesta ... (ib., 125).

Ulica u Dubrovniku u kojoj su bile postolarske radnje nazivala se Medu crjevjari, jedno od mjesta gdje dubrovački mladići dunižaju (dunidžati < tal. donneare, arh. donneggiare - »ljubakati«), zaskaču, »love« djevojke i štipaju godišnice koje tamo zalaze radi poslova za svoje gospodare. Jednom je spominje Nalješković (Komedija VII, PSHK, 9, 107): crevjiiri, / tere ću slušati kad ura udari; / ončas ću k njojzi poć išto m ju vidjeti, / opet ću doma moć k večeri prispjeti. / Ako mi što reku, rijet im ću da imah / potrebu ja njeku s kumpanjim ter postah. / Oto ura udri, poću tja otiti, / neka se prije tri mogu daj vratiti.
Navodi se prema Ivo Vojnović: Izabrana djela II. (prir. Luko Paljetak), SHK, MH, Zagreb, 2003.

Poći ću postati ja Medu

66

CREVLJA

A na više na više mjesta u roju (DjelaMD, 394):

Držićevim

dramama. Samo u Dundu Ma-

Pod' tamo u tvojijeh galantina [kurtizana], u sinjora rimskijeh; a ja sam godišnica dubrovačka. Bože, love li sada oko Medu crjevjara one manenštine [mahniti mladići] u Dubrovniku? Sjetne godišnice, martire [muče­ nice] su od štipanja.

Petrunjela govori: Niko, ti li si? Nut količak je uzrastao! Brižna, Medu crjevjare kolikrat me je uštinuo. Ovolihni biješe, a nemanština u njem velika biješe (ib., 403), i pjeva: Druzi su zasjeli, / sada se ne dijeli! / Brižni lovci od Medu crjevjara / lov lovili; / goru obili; / od sve što ulovili, / ništa doma donijeli (ib., 405). 8 Na koncu dodajmo dubrovačku poslovicu: Zaludu li je širok svijet, kad
ti je crevlja uska (Poslov, 155).

8

U dopuni Mihovila Kombola: ala, družina, a mi ćemo mjesto rimskijeh kurtižana štipati godišnice (Dundo Maroje, prir. Frano Ćale, SK, Zagreb, 1991., 195).

Među

crjevjare

67

Crljeno

Vasilij Kandinskij kaže da je »boja vatre i krvi, crveno prva boja, najdublje povezana s principom života«.l Nema naroda koji nije, svaki sa svojim predajama, »očekivao« magičnu moć crvenog. Crveno prati sve svečano­ sti, osobito proljetne, pa vjenčanje, rođenje ... Za dijete, kada se želi reći da je lijepo, kaže se da je - rumeno. Rumen ko jabuka! Adj. rumen (RjIm)2, odnosno crljen3 (ib.), u Splitu crjen (RVS) ili c}jen (RjSG), na Braču črj~n, Vrgadi crljen, Susku čarjien itd., epitet je za »mlad, zdrav, lijep« čest u frazeologiji novoštokavskih ikavskih govora (FrŠtlk). Lipa je ka crvena jabuka (Šibenik). Rumen ko triš1ia (Opuzen). Crveni se ka paPrika (Sinj). Cr/eni se ki mlada neJsta (Cetinska krajina) ... Etnolozi su uočili čestu primjenu crvene boje u oglavljima djevojaka i mladih žena. Prema nekim tumačenjima, zajedničke karakteristike pokrivala proizlaze iz staroslavenskoga kulturnog sloja, u kojima je koncentrirano obilje magijsko-apotropejskih značenja. Vesna Zorić u monografiji Hrvatska tradicijska kultura na razmedu svjetova i epohd* piše:
U cijelom slavenskom svijetu ona ima sadržaj životne radosti, zdravlja, i magijske obrane od zlih sila. Njome se zaštićuje plodnost potencijalne roditeljice i jamči produženje roda što je prvi i najviši zakon patrijarhalnoga društva. Za žene zrelije dobi upotrebljavale su se zagasitije boje, a bijela je pak izražavala duboku tugu i starost... U svadbenim krunama, simbolima
sreće
Vasilij Kandinskij; O duhovnom u umjetnosti (prevela Goranka 1997. Ganga: Kako 3
ću Lozanović),

Europski glasnik, 2 (426-479), Zagreb,

ti, nane, biti rumena, pura žuta, ljutika zelena! (Rjlm).

U Imotskom je poznato Crljeno jezero. Ivan Raos (Prosjaci i sinovi, MH, Zagreb, 2005., 13): Don Pavao iskrenu oči k nebu i zavapi: - Oprosti im, jer ne znaju što čine - pa nastavi - nikomu se, daklem, ne da cijelu vječnost peči stražnjicu za čuperak vune i kap ulja. Stoga će vam dati. Dat će vam kad ih podsjetite cvrljenja na gradelama ne samo biblijskog Gavana, već i ovog našeg, kojega Bog - ni dva pedlja od nas - sa svim dvorima njegovim surva u Crljeno jezero. A naš imotski Lazar, iako ne sjedi u krilu Abrahamovu, već u krilu Jakovljevu, svejedno prst ne umače za svog imotskog Gavana, a, bogme, nećete ni vi za njih! I još ću vam nešto reći. Kad ono otac Abraham, gonjen glađu, stiže u zemlju misirsku i nagovori ženu svoju Saru, koja bijaše lijepa u licu, da postane ljubeznica Faraonova, znate li, daklem, što joj reče? Reče joj: »Bit će tebi dobro, a i meni uza te!« To ću, daklem, reći i ja vama: Idite, daklem, idite, gladni lazari moji, idite na put Božji po svoj zemlji kršćanskoj j turskOj, ponesite prazne torbe i vratite se s punima! Vratite se, daklem, s torbama kruha, s vrećama vune i mješčićima ulja, pa će biti dobro vama, a i meni uz vas. Amen, daklem! Vesna
Zorić:

4

Starinsko žensko

češljanje

i opremanje glave; u: TraKul (243-249).

68

CRLJENO

prelaska u stalež udanih žena, najizrazitije se zrcale magijska značenja. Prevaga crvene boje, trepetijike, perje, drhtave spirale, ogledalca, vrpce, sve to ima ulogu zaštite mlade nevjeste. No, nakon udaje, prema drevnom pravilu, kosa udane žene zabranjena je dodiru i pogledu. U svadbenom obredu mladenki se skidanjem svadbene krune kosa podizala, upletala u najrazličitije vrste podložaka i prekrivala kapicama i rupcima. Takva su pokrivala govorila o njezinu novom statusu i pratila je tijekom cijelog života. Smatra se da pokrivanje kose udanih žena prvotno ima magijske sadržaje jer, kosu, kao izvor životne snage treba skrivati od zlih sila ...
Značajka

je dinarskog obrasca, osobito u svečanim prigodama, djevo-

jačka crvena kapa nDšena na sredini glave. Izrađivana je od crvenog sukna,

ravna ili kalotasta dna, ukrašavana vunenim vezom i drugim ukrasima (srebrnim novčićima), te s kitom srebrnih niti na vrhu. Udajom, kosa se plela u dvije pletenice spuštene niz prsa, dok bi ih starije žene savile prema gore i trakama vezale. Po tome bi se raspoznavala mlada od starije žene. Jedna od inačica ovog tipa opreme glave u dalmatinskom zaleđu primjer je iz Vrlike. Djevojčice, kao i »slobodne« djevojke do udaje, prekrižile bi pletenice do pola vrata te ih podigle do ušiju i vezale uzicom na tjemenu. Na tako opletenu kosu stavljale su izvezenu, novčićima okićenu crvenu kapu preko čela. Stasale za udaju, djevojke bi prebaci le bijelu dijagonalno presavijenu maramu preko kapice, a zataknuto paunovo pero bilo je znak da je zaručena. U krajevima intenzivnijeg utjecaja tutskog odijevanja bilo je uobiča­ jeno da se oko crvenkape omota šal. Ako je šal bio svilen, savili bi ga oko ruba kapice. No, mogao je biti od vunene tkanine, pa bi njime pri omatanju zapravo posve prekrili kapicu. Takav je oblik oglavlja bio osobito raširen u Imotskoj krajini,5 gdje Silvestar Kutleša (Imocki, 116) bilježi da u Runovićima mlađi nose »kapu okruglicu«, a stariji »crljenu kapu i peškir crljeni«. »Kapa od crljene čoje, a peškir od vune - tanke vunice, crljeno obojene. I kapa i peškir obilati su. Kapa ima crne rese koje vise s live strane, niza slipe oči.« Ruho Morlakinja talijanskom je oku čudnovato. Alberto Fortis ženskoj nošnji posvećuje jedno poglavlje (Viaggio, 46-7):
... Djevojke nose skrletnu kapu s koje obično visi veo što pada niz leda i znak je njihova djevičanstva. Mnogi nizovi srebrna novca, medu kojim često ima starinskoga i dragocjenoga, krase kapu najuglednijih djevojaka koje o nju znaju objesiti i filigranske radove u obliku naušnica i srebrnih lančića s polumjesecima na krajevima. Na nekima se vide složena različita bojena
---------------------------------L B. Šamija (Rjlm) kaže da je muška (crljena) kapa »od čoje s crnim resama".

69

CRLJENO

stakla okovana srebrom. Siromašne djevojke nose kapu lišenu svakog uresa, ili im je kadgod ukrašena samo neobičnim školjčicama, niskama staklena zrnja ili okruglim rukotvorinama od kositra. Jedno od glavnih odličja tih kapa, koje predstavljaju dobar ukus najraskošnijih mladih Morlakinja, u tome je što šarolikošću uresa privlače oko i što zvekeću na najmanje potresanje glavom. Zbog toga se na njima i nalaze lančići, srdašca, polumjeseci od srebra ili lima, lažni dragulji, pužići i druge slične drangulije. U nekim krajevima za kapu se zadijevaju kite šarena perja koje sliče na dva roga; u nekima drugima na nju meću treperave perjanice od stakla, drugdje od umjetna cvijeća, što ih kupuju u primorskim mjestima; i valja priznati da se u šarenilu tih objjesnih i barbarskih uresa katkad vidi razvijen svojevrstan duh. Košulje za blagdane vezene su crvenom svilom i ponekad zlatom; obično ih izraduju same goneći stada na pašu i čudo je kako dobro vezu svoje vezove bez ikakve podloge i hodajući. (...) Djevojka koja bi izišla na glas zbog loša vladanja, izvrgla bi se pogibelji da joj župnik u crkvi javno strgne crvenu kapu i da joj zatim koji rodak odreže kosu u znak sramote. Zbog toga, ako koja od njih počini kakav ljubavni grijeh, sama od sebe skida djevičansko znamenje i gleda promijeniti selo. Ivan Lovrić se ne slaže s opatom Fortisom kada su u pitanju simboli djevojačke nevinosti - crvena kapica i pletenice - i energično odgovara (Bilješke, 103): Na čiju vjeru Fortis širi ovu bajku, to ja ne znam. To sigurno nije bila dužnost župnika, ili je ta dužnost vrlo stara datuma. Ako bi koja djevojka pokazala sklonost za kakav nedopušteni užitak i ako bi se to obaznalo, onda se nekoć dogadalo - a danas se ni to više ne dogada - da bi se u tom slučaju, kad ne bi sama skinula znakove djevičanstva, složilo više djevojaka i da bi joj silom skinule kapu s glave. Sada je i ovaj običaj gotovo sasvim ukinut, i svaka, koja učini kakvu ljubavnu pogrešku, skida kapu sama, a ne mora se uostalom brinuti ni da promijeni boravište, kako dodaje Fortis; štoviše, ona pobožno okaje svoju pogrešku i preporuči se samilosti župnikovoj, koji joj redovno nade muža.

70

Ćoka

Mogli bismo kazati da je potreba za kićenjem i ukrašavanjem »urođena potreba«, jedna od. najstarijih ljudskih aktivnosti. Vremenom se mijenjaju samo materijali i načini izradbe, ali ostaje osnovno značenje: kićenjem se jedinka iz opće grupe ističe od ostalih. Kako je na to gledao don Frano Ivanišević iz Poljica (ZbNŽO, 1904., 9,23):
Nakit i naprava zove se sve ono, šta se ušije, nadometne, ili zadije na robu, da bude čovik u životu dičniji vidit. Starinski nakiti čeznu i u Poljicin, malo je više srebra i zlata, ponajviše danas brusa, čoje, štame, kurdele, sve mala vridnost. Vuče se još u gornjin krajevin po 'dikoji ritki običaj srma i para (pulija, parica), kojin navezu obuću, okitu kape, jačerme i perčine. Ali u svemu 'oče se mire i načina; šta je prislano, nije ni maški drago. Ima čeljadi, pa natrpa na se svakog nakita i belaja, ustoboči se ka' turski paša, opruži ka' ždralina vrat u ariju (zrak), odbija oštro svaku stopu silovitom nogon, nakeri kapu na desno uvo, zasuče rukave, zametne se glavon ka' balinče, zapali lulu, uzo' li se: ko san, ja san! To su o' Ičine, siledžije. Narod ne begena taki nakit, zamira i odvraća oči od taki' ljudi. I kada žensko mlado ugrije glavu, pa se načantra svakakvin čančaran, naroza se cvićen, vrpcan, prstenjen na rukan i kolajnon ispod vrata, uvije se u pasu, izboči prsi, zaliže kosu i nikud čudnovato koraca, ka' da ne staje na zemlju, ne bi reka: sad će na poletit, - starija pametnija čeljad okreće se i ruga: nu ti one ćokarice, šta se je naćokala.
Ćoka je, objašnjava Ivanišević, »veliki svitionik u crikvi nakićen od
komadići izdilanog na ćoške cakla od svaki' koluri; služi za sviće, koji' bude 40-50 namišćeno«.

Ćoka u značenju »kristalan crkveni svjetionik, luster pun ukrasa od sitnog stakla i svijeća« zacijelo je u vezi s tal. ciocca (kita, pramen) koja potječe od kasnolat. clocca (grozd, kitica). Naš lik preuzet je iz ven. chioca.

Boerio (DizVen) navodi sintagmu chioca de christal sa značenjem »lumiera«, a to je upravo »lampadario pens ile a molte luci«. Naići ćemo još
71

ĆOKA

na chioca de piante, de fiori, de zariese, de cavei, de le stele itd. Dakle, možemo tu iščitati i »velik broj svijeća«, osobito onih koje vise. Zadarskim Talijanima (VenDal) cioca je »lampadario a pili bracci con gocce di cristallo o di vetro«. Imamo i frazu: cafe co le cioche.
Riječ ćoka nije zabilježena u (velikim!) rječnicima, ali je sačuvana u mjesnim govorima. Nalazimo je tako kod Jurišića (Vrgada), Ribarića (Istra), Vukovića (Selca), Moguša (Senj), Geića i Slade Šilovića (Trogir), Dulčići (Brusje) - svugdje u značenju »svijećnjak u crkvi; luster«. U Salima (RjSa): Baš je lipa ćoka u našoj veloj crikvi, a u Visu (LV]): Dvi svide ćoke iluminone...

U šepurinskom govoru (Prvić) - čaka. Ante Kursar u svojoj monodrami (Povidanje, 24-5) piše:
U crikvi moreš za jedan tren pogljedati u 'ni ortar z bande oli gori u čoku oli doli u tloh, oli 'vamo oli 'nam o, ma o'ma' iza toga valja gljedati u veliki ortar di je trabanakul. Di se u crikvi gljeda nego u trabanakul.
Šimunović iz Dračevice (RjBrač) daje primjer: Ćoka v'isi nasr'i crikve; a

i ima i ćoketa: Na Bož'ić na glijriju užgu se sve sviće na ćoketi. Drugo značenje - »geranij, pelargonija« (Pelargonium) semantički se može povezati s prvim (kitica?). Usodila je Petrica tri voža ćokete na prog ol ponzstre da ru!) r?šu komoru. Samo kod Stu1lija (Rječosl) , prema tal. ciocca, imamo nepotvrđeno ćokla - »grana« (ramus), s dodatkom ćokla smokava. U istom lemu Skok (ERj, s.v. ćokla) dodaje gijuka, što je etimologijski teško, a možda i nemoguće, objasniti. Gljuka je »smotuljak, klupko« kod Stjepana Mitrova Ljubiše, a može biti i figo »gužva, nesuglasica«: U potonje slože se: da ja sam razmrsim ovu zapletenu gljuku ... 1

Stjepan Mitrov Ljubiša:

Pričanja

Vuka Dojčevića, 1, Beograd. 1902.,47.

72

Da prostite

Anonimni autor u jednom članku u La Dalmazia (Zadar, 1846.) piše da se »ženama, premda su ljubazne prema muževima i djeci, ne upućuje nikakva pažnja, što npr. vjerno ilustrira uobičajeni prizor da se Morlak, jašući svoju tegleću životinju, gizda svojim oružjem ostavljajući iza sebe majku i ženu koje idu pješice«.l Isti, nepoznati pisac, uočava da je teret cijele obitelji gotovo potpuno natovaren na leđa žena, kao rad na zemlji i drugi najteži poslovi. Dakle, ne kaže se uzalud da žena »drži tri kantuna kuće«. Međutim, vidjet ćemo, odnos muškaraca prema ženama nije u stvarnosti odgovarao toj maksimi. Pietro N utrizio Grisogono 2 na stanovit način pokazuje odnos muškarca prema ženi kroz primjer kako se »ona« imenuje: »Žena se smatra najnižim stvorenjem u obitelji pa kad netko od njih u razgovoru s kakvim prijateljem mora spomenuti ženu, majku, sestru, umeće da prostite, kao da govori o nečemu mučnom i prljavom«.3 Istina, taj prezrivi ton Grisogono ublažava kad kaže da se isti taj da prostite dodaje imenujući kruh, vino i ostale slične stvari pa se »taj izraz može smatrati kao neka poštapalica, a ne toliko izraz prezira«. Taj »slučaj« spominje i Ivan Lovrić u svom polemičkom spisu (Bilješke). Upotrebljava nešto izmijenjen oblik - s proštenjem (u originalu: s prosctegniem nasce xene, nasce chieri, nasche rodizce4), dodajući objašnjenje da »muškarci na žene gledaju kao na prljave, niske i ružne životinje koje se ne smije ni spomenuti bez prethodnog ispričavanja, što nije potrebno reći npr. prije spominjanja kobile«. U prijevodu Mihovila Kombola (Bilješke, 133-4):
----------II Morfacco a cavallo def Suo g;umento, facenda pompa delle sue arm;, e tenerli dietro a pied; Ja madre e la moglie.
Pietro Nutrizio Grisogona: Notizje per servire alla storia naturale della Dalmazia (libro 4), Trevigi, 1780., (155-190).

3

Quando alcuna di essi parla con qua/che amico, dovendo nominare la moglie, la madre, la sorela, vi antepone »da prostite« come se parfasse di cosa nauseOSB, e spore8.
Giovanni Lovrich: Osservazioni sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia deJ signor abate Alberto Fortls, Venezia, 1776., 164.

4

73

DA PROSTITE

Ako kane spomenuti kobilu, nema nikakve isprike, kao da tim hoće da kažu, da treba voditi više računa o kobili nego o ženi. Zato se ipak ne smije misliti, da se morlačke žene dadu lako svladati od muškaraca. One se barem na oko drže tako ...

Na ovom mjestu, ispravljajući Fortisa, Lovrić iz prosvjetiteljskih i racipobuda (predromantičarsko divljenje prema ljudima »nepokvarene prirode«) daje i dvije bilješke:
onalističkih

Fortis je po svoj prilici zamijenio žene i djevojke, kad veli, govoreći o ženskim haljinama, da s djevojačkih kapa pada koprena niz ramena. To možda biva u kojem selu, a možda i kojem kotaru, ali morlačke djevojke redovno ne nose koprene, koje bi padale niz ramena. Nevjeste se (naročito nevjeste grčkog obreda) u nekim kotarima godinu dana klanjaju svakomu, koga sretnu (ib., 132-3).
Morlačke su žene prljave kao i muškarci, ne zato, da opravdaju prezir, s kojim oni s njima postupaju, kako misli Fortis, već radi stare navike. Kod djevojaka je ista stvar. Kako se maslo, koje upotrebljavaju za mazanje kose, lako uspali, vrijeda izdaleka »nozdrve fine gospode«, ali kod njih obično nema onih ljutih insekata, kojima je neki pjesnik dao ime »srebrni biser«, da bi polaskao svojoj dragoj. Morlačke se amazonke ne bore lašticama, da bi na njih nabadale taj srebrni biser (ib., 133-4).

74

Družba

Ribarska družba (družina)1 opisuje se na više mjesta u Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovića.
Za posluh [iz poslušnosti] ću riti i spunit ča želiš / I sve poviditi istinom kad veliš. / U družbi se najdoh na Solinskoj riei [Jadro u Solinu] / (s kimi tamo sajdoh) s trima redovnici. / Bud' da š njimi bihu jošće mnozi ini, / Jedan red imihu u biloj skupšćini [redovnici bijelih haljina, dominikanci], / I ki jim služahu pripravni k voiji njih [stojeći na usluzi] / I u svem slušahu kakono starijih. / Oni tuj staviše nike cke nad riku / Na ke napraviše tarpezu veliku. / Tuj se je družina na obid skupila / Kon Urmanić mlina i kol njih kaštila. / Došad se umiše na same rike kraj, / Pak blagosloviše po redski običaj (PSHK, 7, 180-1). Tako bugarivši boiji put obrati [odabrati] / Htiše, jer svaršivši sedoše ručati. / Ponudiše mene da jim činju družbu / Za pravi družbene [zbog društvenog zakona] i za čast i službu. / I kako ručaše, ne hteć se liniti, / Veselo ustaše i jaše voziti. / Naprid se tiskoše, dobro napirući, / Obadva klikoše, pisam začinjući / Potiho, ne barzeć, svaki vesel i vruć, / Jedan niže daržeć, drugi više pojuć' .. (ib., 191-2).

O Splite čestiti, ku si sriću imil / Da s' vasda njizdo ti razumnim ijudem bil! / U tebi knjižnici mnozi se rodiše, / Veli razumnici, koji slavni biše. / Ljudi vridna broja kojih glas mukal ni, / Vasda družba tvoja bili su po sve dni, / Ki kriposti biše svake napunjeni, / Kako sami htiše, i vele hvaijeni (ib., 194).
Taj hvaijena mista paka obhodismo / Ka lipa i čista pomijivo vidismo, / KE se zelenjaše vartal, i gustirnu / Ka nikad pojaše [napajaše] onu družbu virnu / Od ke ti zgor pisah (koj budi vičnji raj!) / Ča od nje čuh i znah i ja i svaki kraj, / Vidismo njih stan'je kakovo je bilo / I sve pribivan'je obično [domaće] i milo, / Zemiju ka se teži [obrađuje] i lipu poijanu / Kon kuće ka leži kakono na dlanu, / I pridvorje i dvor, k tomu stabla nika / Više hiže odzgor od voća razlika (ib., 204).
Družba, družbina, družina, društvo (= lat. societas, sodaJitas) je baltoslavenska i sveslaveska izvedenica (stslav. družbba) od drug. Srodno je lit. draDgas (prijatelj), let. draugh ... le. korijen je *dhereugh-, u prijevoju *dherough-.

75

DRUŽBA

se u statutima dalmatinskih komuna ribar tretirao kao nosilac slobodnog staleža. Međutim, što zbog hirova mora, što zbog mnogih društvenih neprilika (od davanja vlastelinu novčane ili naturalne rente do kojekakvih sistema poreza na ribolov i promet ribom), ribar se teško mogao uzdignuti do staleža čiji bi prihodi osiguravali »pristojnu« egzistenciju. Stoga je funkcioniranje ribarske družine, kao neku vrst ortačke pogodbe, zanimljivo promotriti kao povijesno-sociološki relikt koji nam otkriva jedan »svijet u malom«, s nekim svojim posebnim »zakonitostima«. U toj strogo strukturiranoj zajednici javlja se i specifičan leksik. Kao ogledni primjer uzet ćemo Mali Iž, te studiju Romana Jelića o ribarskim običajima (AdMar, 4).2 Prije početka svake ribarske sezone vlasnik mreže mora skupiti ribarsku družinu koju čine njegovi tovariši [v.]. Tovariši nisu najamni radnici koji rade za tjednu ili mjesečnu plaću, nego svaki od njih ima jedan dio od ulova, bez razlike je li mladi jak, ili nejak i star.
Tovariši (družinari) nisu ničim vezani za vlasnika mreže osim obeća­

Već

njem, zadanom riječi. Pri izboru tovariša vodi se računa o sposobnosti i zalaganju, imajući u vidu zadatak koji će on obavljati na ribarenju. Vlasnik osobno pita svakog želi li poći s njim na ribarenje za određenu sezonu. Kakve su funkcije pojedinog ribara na ribarskom brodu s migavicom (mrežom potegačom)? U Malom Ižu upoznat ćemo ove izraze za članove ribarske posade: gospodar, kumandir, krmir, sredir, potparadir, trastanir, deveti, sigundir i provir.

Gospodar3 je obično vlasnik mreže i rukovoditelj ribolova. Njega svi tovariši dok traje ribolov oslovljavaju s »gospodar« i obično sa >Ni«. Kod kuće se taj naziv ne upotrebljava. To bi odgovaralo parunu [v.] na jedrenjaku ili barbi [v.] na parobrodu. Distinkciju uočavamo i u mjesnom govoru Kućišća na Pelješcu (PNKuć, 82): »Da brod može ploviti, arma ga vlasnik - gospodar kod malih lađa, parun kod bracera i trabakula ...«. Gospodar određuje kada i gdje će se loviti, na kojoj pošti, na koliko uza4
(na pet, na šest uz... ). Mora imati veliko iskustvo u poznavanju morskih struja, vjetrova, dna i svega povezanog s ribarenjem. On se savjetuje i s ostalim tovarišima, osobito sa starijim i iskusnijima. O statusu gospodara i artama
-----------------------------------------------------Romana Jelića: Ribarstvo i ribarski običaji u Malom lžu, AdMar, 1985., 4 (119-177). 3 Izvedenica na -ar « lat. -arius) gospodlIr ima više značenja: »gospodin, vladar, posjednik, vlasnik, kućegazda. Etimologijski je riječ samo slavenska. Iz indoevropskog se mogu tumačiti samo njezini elementi ("ghost-, *pot-).
Pretpostavlja se da je praslav. složenica od *gostbpodb (= lat. hospes).
4

Oza - »ribarsko uže, konop kojim se vuče mreža«, Rjlž: Dugasto kolo 50 paši, oH kolo 80 m. Npr. zapovijed: Zgiblji
uze i kalome! Ribari zovu uza konop dug od osamdeset do sto metara (PRj).

76

DRUŽBA

(sredstvima za ribolov) duhovita je crtica koju prenosi Ante Kursar prema kazivanju starog tovariša Ive Antića Lile (ŠepRib, 98-9):
Ribari topu tratu. Bacaju zategu, a naukir [onaj koji komandira zategom] reče: Gospodaru, a jesmo li vezali brciij?5 Gospodar se malo zamisli i reče: A bogati, veza si ga ti! Na to če naukir ozbiijno:

-Ja? Ja ga n isa , veza. Onda gospodar stane beštimat, okrene se sumpra družini i reče: - Da nije veza brciij! Ča smo se smunili! Oli čemo potezati s otvoreni' brciijo'? Ča smo došli n,zunjeskati vode?... Dižimo je epe gori! Dokle je gospodar beštima i ijutija se, naukir učini mot družini da je brciij vezan i da je sve u redu. Naukir reče: - Kakav si ti gospodar, pa ne p ogijeda ti, ka' smo topili šaku, je li vezan brciij! Onda jedan o družine reče: - Ajmo, topimo je daije pa ča bude! Potegničemo je u tren. Nije nego na tri uze. Družina nije tila poslušati gospodara da se trata diže. Bacili je svu i potegli. Ka su šumali, brciij vezan, a u saki ribe za smih. Samih liganj biče bilo treset kili, a gauno najmanje duplo. Onda če gospodar vas veseja: Sa' sa' se sitija. Bogati, ja sa ga veza ... Godine su pa se zaboravi. Na to če mu naukir: - Sa' ka 'je bogato, veza si ga ti. Jesi - kaj moj tac u grebu. Da ga nisa veza, oli misliš da bismo se bili mučili potezati za babine godine!

Gospodarevo mjesto je u picolu [v. pical],6 a u parapetu [v.] je kad se topi i steže mriža. Po nepisanim pravilima, točno se zna što radi u određenom vremenu. Ili, što nije običaj da radi. Na primjer, ribu nikada ne konjuši [v. kanjuš] kao ostali tovariši, koji sebi izaberu neku ribicu da je ispeku. Spava pod krmom prvi do kopića,7 glavom okrenut u lijevu stranu. Pod krmu ulazi kroz parapet.

Kumandir « tal. comandare) je najvažniji od svih tovariša. Po časti je odmah do gospodara i njegov prvi savjetnik. On mora biti iskusan ribar
5 Brcilj je najzadnji dio sake. To je otvor kroz koji se prazni sve što se ulovi. Dok se migavica poteže, brcilj je čvrsto vezan (stisnut) konopcem koji se zove uzica. Naziv brcilj valjda dolazi od toga što krajevi uzice, kad se njome veže

otvor, nalikuju brkovima.
6 Pical (Rjlž) - otvor na krmenoj palubi leuta gdje
Kopić (Rjlž) - uzak prostor u pramcu
inače

stoji timunjer.
kopića

i krmi broda, podnica (daska) koja služi kao polukat. Na pajolu od

oj

prove je nogami sta gospodar kad je bi u parapetu i zapovida s lovum, a noćun bi tote spa un ki je bi najmanji.

77

DRUŽBA

od zanata, srednje dobi ili stariji, pametniji. Na iškom leutu s migavicom kumandir se osobito mora iskazati pri topljenju mreže. Upravlja kretanjem broda vikanjem i mahanjem. Martinović (RjIž) kaže: Kumandir ostane na kraju i zapovida, viče, maše rukami ili s kapun u ruci, da vogači ne bi skrenuli z rote ku je reka gospodar. Obično viče: »tako u ime božje« ili »na zmorac«, »na jugo«, »pravo« i sl. On i gospodar određuju koliko će se potezati mreža na jednoj krokadi 8 i kada će se krenuti naprijed na drugu. Za vrijeme stiskanja mreže on ulazi u brod i izvlači mrežu na krmi do gospodara. Iz mora digne kukulj,9 tj. kraj sake (vreće).
Kumandir obično ne mijenja jednog gospodara po više sezona, a ponekad cijeli svoj živdt ide na ribanje s jednim gospodarom, s kojim je ujedno i prijatelj, često i kum. Ponekad je kumandir vještiji u ribarenju i od samog gospodara. Kumandir spava pod krmom do gospodara s glavom ulijevo. Pokriva se skupa s krmirom istim kabanom [v.]. Pod krmu ulazi kroz ošit, a ne kroz otvor na krmi, koji je rezerviran za gospodara.

Zbog sigurnosti plovidbe svaka stvar u brodu ima svoje stalno mjesto da se može bez razmišljanja naći u svako doba, danju i noću. I ribarska se družina, jer su često odluke nagle i treba ih odmah izvršiti, a opet na skučenom prostoru, mora držati strogog rasporeda, pa su »propisi ponašanja« do najmanje sitnice »razrađeni« kako ne bi bilo oklijevanja i zabune. Kao gospodar, tako ni kumandir nema svog određenog vesla. Njega se prihvati samo kad se vozi u smjenama. Pri jedrenju je na straži s gospodarom, uz devetoga ili potparadira, dok se svi ostali mogu odmarati pod provom ili pod krmom, prema tomu gdje tko ima svoje mjesto. je po časti u ribarskoj družini krmtr. On je na veslu od krme, koje je najvažnije jer upravlja kretanjem broda. Krmir mora biti jači čovjek, jer »svojin veženjun guverna brodun« (RjIž). Nakon »prešijavanja«, krmir s gospodarom preveze leut s prihodišta na stiskanje. Tada sortira ulovljenu ribu u kašete, stavlja led na ribu i uopće o njoj vodi računa. Kad »uredi« ribu, ide na šijanje i tamo giblje istegnute uze iz mora. Pri zadnjem činu lova, tj. pri stiskanju, krmir izvlači mrežu rukama iz mora na krmi do kumandira. Dužnost krmira je da iznosi na obalu ribu za jelo tovarišima. U vremenima oskudice, on je dijelio kruh. Krmir spava pod krmom do ošita i pokriva se istim kabanom (grubi vuneni kaput) zajedno s kumandirom, koji spava do njega. Pod krmu ulazi kroz ošit.
8 Krokada (Rjlž) - položaj na obali odakle se povlači mreža. Za krokadu valja da je mista, jerbo kad jedan ribar dojde
potežući

Treći

do kraja gori, drugi mora kraj mora zapicati j opažati se na krok i okrutiti uzu.

9

Kukt1lj (Rjli) - kraj sake na mreži migavici. Kukulj je uski, ali se isto za čas sprazne kreza nj sve ča je u saki.

78

DRUŽBA

Sredir »vozi na veslu oj srede«, koje je naj časnije veslo s desne strane. I on mora biti jači čovjek, obično srednje dobi. Brine se za piće, unosi i iznosi vino i vodu, pravi bevandu [v.] i toči je iz barilalO pri svakom jelu u dižvu ll ili u siisak. (bukara). Isteže mrežu iz mora na strani prihodišta. Pri stiskanju migavice sredir štrapa veslom da riba ne bježi iz mreže. Spava pod provom pokraj trastanira, s kojim se pokriva istim kabanom da im bude toplije. Pri spavanju drži glavu ulijevo. Pod pramac ulazi kroz ošit. Potparadir je na veslu od potparade12 (parada - krme na soha; tal. parata) naizmjence s devetim. Ne mora biti naročito jak. Obično dječak ili stariji i slabiji čovjek. Nekada je na tom veslu ponekad bila neka djevojka, najčešće sestra ili nevjesta gospodara, kako bi kući donijeli više dijelova lovine. Isteže mrežu sa strane prihodišća. Pri jedrenju stoji na straži s gospodarom i kumandirom, mijenja se s devetim. On i deveti stržu (čiste) ribu i uopće se brinu oko pripreme jela. Iznosi na obalu kotlenicu za kuhanje. Spava pod provom između trastanira i devetoga, s kojim se zajednički pokriva. Glava mu je kod spavanja okrenuta udesno. Pod pramac smije ući samo kroz ošit. Obično je u brodu toliko ribara koliko ima vesala, ali kod nekih vrsta ribanja može ih biti manje, a i više. Na primjer, kod migavice je u leutu devet ribara. Isto je tako i kod noćne trate, od koje zapravo potječu najstariji ribarski običaji u Malom Hu. Trastanir, kao što i samo ime kaže, vesla na trastanu [v.], a to je svršetak pramčane palube. Dužnost trastanira je da diže i spušta jarbol. Zbog toga mora biti jači čovjek, obično mlađi. Mrežu isteže sa strane prihodišća, a pri stiskanju migavice on je na puntalu l3 . Pri jedrenju po ružnom vremenu svi tovariši (družinari) su redovito na nogama, osim trastanira, po pravilu: Jarbul gori, trastanir doli. On spava ispod pramca, prvi do ošita, kroz koji ulazi i to do sredira, s kojim se pokriva. Leži s glavom na lijevoj strani. Deveti se u svemu izmjenjuje s potparadirom, zbog čega i nema posebno ime. Njih dvojica voze potparadu naizmjence, a mijenjaju se i na straži pri jedrenju. Ostaju na obali za vrijeme stiskanja pod uzom, tj. pridržavaju brod uz obalu. Mrežu isteže iz mora skupa s kumandirom i sigundirom. Pomaže kod kuhanja jela. Stiska mrežu na pramcu. Spava pod
10
11

Barila -

bačvica,

vrsta posude, stara talijanska mjera za ulje, vino i sl. zapremine oko 66 litara.

Na lžu se kaže diža. Drvena posuda s jednom produženom dugom za ručku (4-5 I). U Murteru se kaže veslo o' prove (Gajeta, 47). Punta (Rjlž) - prvo mjesto do mora pri dizanju mreža iz mora u brod. Onimi ki stežu mrižu na punta/u, platu križ;, a najkofi namu na olovu.

12 13

79

DRUŽBA

provom između potparadira, s kojim se zajednički pokriva, i sikundira, i to glavom udesno. Pod pramac ulazi kroz parapet. Funkciju devetoga obavlja obično momčić, a u starije doba to je mjesto »pokrivala« i djevojka.

Sikundir (drugi, tal. secondo) vesla od sigunde na pramcu, dakle drugim veslom u leutu. To je početničko mjesto u ribarenju koje se daje kakvu novajliji, dječaku, pa i djevojci. S ovog se mjesta doskora postaje potparadir ili deveti. Sigundir isteže mrežu od šijanja. Za vrijeme stiskanja mreže ostaje na kopnu pod uzom. Brine se za ulje, koje unosi u brod i iznosi iz broda. Vodi brigu o spremanju ribe za jelo skupa s potparadirom i devetim. Za vrijeme jela posluiuje tovariše vinom. On vezuje i odrešuje brod kod pristajanja i odlaska. Spava pod provom do kopića (pajola koja služi kao polukat) s glavom udesno. Pokriva se sam. Ulazi pod pramac kroz parapet. Provir vozi na veslu od prove. Pro vir je slabija osoba. Un ki ne more jako voziti, jer je mali ili stari ili nima horce (RjIž). Njegova je dužnost da topi i diže sidro, da savija i odvija jedro, da se brine za kruh, koji iznosi na obalu za vrijeme svakog jela. Dok ostali ribari čiste i kuhaju ribu za jelo tovariša, provir se brine za spremanje sipenje 14 . On poteže mrežu sa strane prihodišća, a stiska na pramcu treći po redu. Spava pod pramcem i to na kopiću, glavom okrenut udesno. Ulazi pod pramac kroz parapet.
Kod drugih mreža, kada je u leutu samo šest ribara svaki vesla na svom veslu. U tim slučajevima gospodar je potparadir. Tada pod krmom spavaju samo krmir i gospodar, a ostali svi pod provom. Pri ribanju gaj etom gospodar vesla na trastanu, a spava do kopića ispod prove. Do njega je potparadir, zatim sredir i trastanir. U gajeti je krmir ujedno i kormilar. U svjećarici kod srdelara svjećar je uvijek trastanir, a vozač krmir. Dok kod zimskog ribanja svi ribari spavaju u gajeti ispod prove, kod ljetnog ribarenja krmir spava na krmi. On sebi napravi tendu i tako se zaštiti od nevremena. Komanda u leutu uvijek je na krmi, a u gajeti je na trastanu, odnosno na provi. Kao što svaka stvar u brodu ima svoje stalno mjesto ili kao što su do najmanje sitnice »razrađeni« radni zadaci, tako su određeni i »propisi ponašanja« pri jelu. Svaki ribar ima pravo sebi izabrati neku ribicu (konjuš) za ispeći, jer se za cijelu družinu pripravlja samo lešo (kuhana) riba. Ta riba ne smije biti
.-~~-.~~~~~~~~ ~------

14

Sipimje, pl. t. (Rjlž) - zajednički naziv za sve glavonošce. Lovili su s migavicun, ćapal; su dosta gif i noga čičmarenja

i

nič

malo sipenja.

80

DRUŽBA

strgna,15 koja se može skuplje prodati. Jedino gospodar ne konjuši nikad, da ne dade loš primjer drugima. Svaki tovariš svoj konjuš drži, dok se ne ide jesti, kraj sohe na kojoj vesla. Ribar redovito nosi u džepu britvulin l6 (nožić s držalom od drva, tal. britolino) kojim čisti ribu, pravi sebi »ražnjić« za pečenje ribe, udela zbicu,17 tj. zašilji drvce kojim jede mjesto viljuškom. Za spremanje jela brod nosi kotlenicu (metalni lonac bez oštrog prijelaza od dna na gornji dio) koja se objesi na kuharicu (drvena motka), a ova se osloni na dva kamena među kojima se loži vatra. Potparadir iznosi na obalu kotlenicu, a trastanir - kuharicu. Hani ne nose drva'za kuhanje, nego ih uvijek uberu na licu mjesta. To je obično smrdela, kadulja, čeprlo i razna morska naplavina. Jelo se sprema uz obalu, negdje u zavjetrini, na uobičajenom mjestu. Drva naberu mladi tovariši. Oni također očiste ribu za jelo, koju krmir donese na obalu u bujolu. IS Jede se slabija vrsta ribe koja ima nisku cijenu, na migavici redovito gire i sipenje (sipe, hobotnice, mušuni...), a na srdelari inćuni, srdele, bugle, šaruni. Svaki ribar peče posebno svoj konjuš. Jedino gospodar ne peče, nego mu netko ponudi od svoga. Riba se peče na zbici koju svaki ribar ima i drži ju zataknutu ispod bande u brodu. Kuha se za sve zajedno u jednom ili više lonaca. Oko spremanja ribe brinu se najmlađi, redovito sigundir, potparadir i deveti u leutu. Jedino sipenje kuha provir. Lože se dvije vatre. Na jednoj se kuha i tu imaju pravo peći svoj konjuš samo oni koji se brinu oko spremanja jela. Druga vatra je tzv. komunada. Tu peku svoj konjuš ostali ribari. Najprije se jede pečena riba, zatim sipenje ako ga ima i na kraju gire (na migavici). Pečeno jede svaki svoje, a kuhano se iskrene u zajedničku zdjelu iz koje se uzimlje zbicom. Ako u ribanju sudjeluje više brodova, onda ribari svakog broda jedu iz posebne limene zdjele. Maloižani ostaju na ribanju više dana. Na migavici vijaz (jedno putovanje, tal. viaggio) traje oko 20 dana. Stoga ponesu od kuće kruh, ulje i vino, što sve mora priskrbiti vlasnik mreže, a to se njemu plaća od bruto ulova pri podjeli novca od prodane ribe. Na polasku se obično nosi peć krUha, tj. oko 20 turta (glava) po 2 kg svaka. Uzme se dva barila vina, tj. dvije bačvice od po 66 litara svaka. Nosi se i barilo vode. Umjesto kruha prije su se nosili kolači [v.] (neka vrst dvopeka). Nekada se kruh dijelio i
-----------------~----~ .-.--.-~-~

15

Strgno (RjJž) - kvalitetna bijela riba. Jeste ča strgnoga ćapaJi z girami?

16 17
18

Na Vrgadi (RjVrg) - brituli". Zblca (Rjlž) - drvce, šiba,
prutić. U prvanje vrime kad ni biJo dosta perunoh, ribari bi naoštrili zbicu

i š njun ili.

Buje) - drveni kablić s dva uha i konopcem; manja posuda s konopčićem na brodu (tal. bugliolo, ven. bugioI).

81

DRUŽBA

to oko jedne funte dnevno (45 dag). Ako su bili kolači, svaki je dobio po 3 dnevno. Kruh je dijelio krmir. Vinom poslužuje sigundir u leutu, a ugajeti potparadir, i to »po brku«. Najprije ponudi gospodara, zatim počasti ostale družinare. Nikad ne pije pojedinac sam, nego kad se počne služiti svi se redom obredaju, jer pića mora svaki dobiti jednako. Počne se piti kad prvi druži nar reče: Dabo'. Ruča se rano, na migavici zimi prije svanuća, a večera nešto prije zalaska sunca. Pri večeri se malo posjedi, porazgovara o ribanju, jedrenju, raznim doživljajima, pa i o vukodlacima i vješticama. Vrlo malo se govori o »privatnim poslima«. Vino se pije dvaput dnevno, uz ručak i večeru, i to kao bevanda u odnosu dva dijela vina, a treći dio vode. Na svaki obrok ribar popije jednu litru. Kad je veći ulov, popije se i koja čaša više i to cijela, da se proslavi, a pri naročito velikom ulovu znalo se piti iz dižve ili suska, koliko tko potegne. Za to postoji izraz - Napiti se treso!19

19

Treso, adv. (ven. tresso) - krivo, koso, poprečno ...

82

Facada

Priklesani kamen formira krivudave fuge nepravilne širine. U zidu gdje je kamen različite vdičine upotrebljava se više žbuke, a u razmak između rubova kamenja, zbog niveliranja redova, umeće se škaja [v.] ili ponekad uske kamene ploče. S klesanim kamenom postiže se uredan, pravilan niz. Klesani kamen najčešće je pravokutnog oblika na vanjskom licu, a stražnja strana mu je neobrađena i u piramidnom obliku. U Splitu se zove rep od stine ili rep

odfacade.
Siniša Vuković u Ričniku selaškega govora (RSel), što je razumljivo zbog tradicije obrade kamena na tom dijelu Brača, pod natuknicom facada (obrađeni kamen, »kvadar«) ima i niz »detalja«: greza facada - ugrubo uči­ njena facada; pilana facada - jednostavno strojno iskrojena bez ikakvih ukrasa i posebnih obrada; facada na medije - facada na čijoj površini se nalaze otisci zubluke (trag klesarskog alata koji služi za finiju obradu kamena); facada na rigadu -površina je ukrašena brojnim žljebovima; štokovana facada - obrađena bućardom (alatom nalik na veći čekić s nazubljenom radnom površinom); facada na puntu - na kojoj se nalaze tragovi piketa (čekića koji ima obje strane špicasto zašiljene); facada riištika - koja je intregvardana (sređena pomoću madJle i šćapadura na način da se svi kutovi podudaraju) i u škvadri (u kutu od 90 stupnjeva), ali nije fino obrađena ...

Htca [v. u značenju »lice«] dolazi naravno od tal. faccia (obraz; izgled,
obličje),

odnosno ven. fazza, tršć' faza < od vlat. facia < lat. facies (vanjština; oblik). Faca ili facada je i »oveći kamen«, »klesan kamen«, »pročelje« < ven. fazzada. Boerio (DizVen): Fronte e prospetto degli ediJizii. Miotto

(VenDal): Lafazada de la ca~a.l U Splitu flca je i obična stina, bovan [v.]. Ivan Kovačić u odjeljku Kako smo pošumjivali Merjan (Smij, 90) piše:
U tršćanskom žargonu (OizTr) fazada je izraz kada se u kartanju dobiju dobre (prve) karte. La fazada xe bona. Come fazada no poso lagnarme.

83

FACA DA

Vrcaju škajuni i zunzu po arji ka da letu zlatari oko zdrili smokav, jer baš ovi Krikan od ondašnji svoji 18 godin jema je straovito žestok udarac da bi mu se svaki škajun, foea 01' obalut, kad bi udrija u živicu, raspolutija i komadići bi se razletili uz zunzanje po okolišu da su oškropci vraćali se i okolo naši ušiju. Facada (NDM, Rič) može biti i pročelje zgrade (fasada). Berezina Matoković (RVS) daje i oblik facadiin (prednja strana kuće)2. Edo Šegvić (NDM) kao arhitekt pronalazi - facadela i fasadela: »komad daske koji u zgradarstvu drži točan razmak oplate« i »vijenac kuće«.

U Libru viškigajazika Jure Roki ima pjesmicu: Ma ne mori utece ruka / i mestru od skUli / i onemu ca je iftap6n / na fac6du od bUli (misli se na cara koji je naslikan na aversu poštanske marke). U viškom govoru, osim što je to klesani kamen za gradnju, facoda je i okomita ploha na stepenici. Gazište se zove capoda. U Brusju (ČDL): Ona kUća je ugrodjena 01 som ih fac6dih. I u Boki (RBK-ji) facada: Lijepa je facada ovoga palaca sa onim pergulima.

U Dalmatinskoj zagori (1mocki, Rjlm, RjDZ) očekivan je prijelaz frikativnog suglasnika u v - vaca i vacada (obrađeni kamen): Kuću je sazida o sami vaca. Nešto je neobičnija murterska haca (prednja strana).
Frano Ivanišević (Poljica, ZbNŽO, 1904., 9, 196) ovako opisuje gradnju kuće: Najpri se stavu ćoše, a na nje »trajina« (konopčić) od jedne do druge, to je mira, da ide rada od oka. Po trajini zide se dvorni zid vaean (zdvorna strana kamena), velikin stinan lipo udilanin, a iznutra zide se »grezon« (prost, neobdjelan). Zidovi najskromnijih kuća bili su vezani crvenicom - cr(l)jenicom ili gnjilom (glinasta zemlja koja se miješala sa živim vapnom kao tvrdo vezivo i zaštita od vlage). Evo i savjeta:
Crljenica pomišana s japnon dupera se (rabi se), dok se radi pod zemljon, na suncu nije dobra, ispuca. Boji meštri zidu izvanka, 'di je lice kući, a slabiji iznutra... U crljeno japno stavlja se dvi tretine crljenice (crljena zemlja) a jedna tretina klaka. Crljenica se nade u zemlji, težaka ne zapada ka' klak, a stiska boje nego klak... (ib., 197).

2

Trogirski kamen s »licem« (RjTro) zove se facadfrl ((acada,
strana«.

focal -

»kamen isklesan za gradnju tako da ima pet ravnih

84

Firale

U primorskom arealu teško je naći sinonim za jemenije [v.] - Arale, odnosno Alale, Alaci (pl.) < tur. filar. Ipak, Skok na Ugljanu (Slavia, 15, 3, 347) bilježi firale su ot karama (tal. eorame - »stvar od kože«), a u Šibeniku onaj koji pravi »nepletene cipele od kože« zove se filardžija ili vilardžija. U Srednjoj Dalmaciji to su zapravo nestve [v.]. Skok upravo tu riječ ističe kao primjer kako turska terminologija za obuću prodire na zapad »na čakavsku teritoriju«.l Zlarinjanke su nosile opanke iz »kućne radinosti«, a kada bi se odlučile za finije cipele kupovale sufilare (ZlaRj) uglavnom u postolarski m radionicama u Šibeniku. Te lagane polucipele bez peta, koje su se naticale na noge bez ikakva vezivanja, izrađivane su od štavijene kože u crnoj ili smeđoj boji. »Čini se da je kasnije ušao u modu oblikfilara koje su imale poprečni kaiš za zakopčavanje. Takvefilare s kaišem mogu se na Zlarinu još vidjeti, iako danas pretežu žnirane polucipele industrijske proizvodnje.«2 Plitke cipele s remenom namijenjene djevojčicama nazivaju se filare na uha. Imućniji Zlarinjani također su nosili kupovne cipele - fila re, pa ne stoji tvrdnja u Rječniku z/arinskoga govora (ZlaRj) da je posrijedi isključivo ženska obuća. U mjestu Povljana na Pagu (RjPov) pl. t. filar'i je obuća od kože sa đonom (Kuplja je dobr'i filar'i i v'iše ni bos), a u Kolanu (RjKol) firdle »krute, uske ženske cipele« (Fali se da ima lipi novi postoli, a stoju je na nogamin kaj firdle). U Kukljici (RjKuk) opet je firMa (pl. firale) »cipela s dva remenčića« (Ča stfn bi superab ka su mi kupili firMe).

Abdulah Škaljić (Ture) kaže da su firale starinska laka plitka obuća koja se nosila u svako doba godine. »Oblačile su se na golu nogu, na ča­ rape ili na mestve. Danas ih nosi samo poneki hodža ili hadžija«.
Petar Skok: Prilozi proučavanja turcizama u srp.-hrv. jeziku; Slavia,
2
ročnik

15, s 2-4, Praha 1937.-38.

Aleksandra Muraj: Tradicijsko odijevanje na Zlarinu; u: Povijest i tradicije otoka Z/arina, posebno izdanje Zavoda za istraživanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku, Zagreb, 1982.,490.

85

FIRALE

Kod Mikaije (Blago) imamo filara (filare, crevje, postole), što preuzima i Stulli (Rjdos/). Vuk (SrRj) stavlja naglasak fi.lar (ženska crevlja) i dodaje da se govori u Lici, a flrale u Boki. Dodajmo da se u Banjoj Luci čuje vilari (Slavia, ih.).

86

Fitiljača

Oružje! Fitiljače na rame! Visoko zjata usta od fitiljač! Na desnu, na livu namistite se! Na livu, na desnu namistite se!... Spuštajte fitilja ču! Poneste desnu ruku na fitilja ču! Dvignite visoko fitiy·aču pomaknufii desnu nogu nazada!... Izvadite šipku u tri maha, prislonite ju na persih, pristavite ju u civ, zabijte kerpu i prah, oslobodite šipku u tri maha, stavite u civ zerno i kerpu zabijte, oslobodite šipku u tri maha, prinesite ju na persih, pristavite ju na nje misto, prinesite desnu ruku na fitiljaču! Visoko fitiljaču! Fitiljače na rame! Na livu povratite se na vaša mista! Otkud ovaj egzercir u »čistoj ikavštini«? Tražeći tekst koji u sebi pouzdano čuva osobitosti šibenskog govora Ante Šupuk1 trebao se »odmaknuti« od književnih tvorbi, ali i baštine koja je bila provenijencije crkvene ili svjetovne administracije, te pronaći »jezik« bez natruha »privedre« Republike. A to se moglo naći u vojnoj »nauci«, gdje jezik namijenjen puku i seljaštvu mora biti djelotvoran. Pogibelj je velika, pa su zapovijedi jasne, »narodske«. Gađalo se plotunom: strijelci bi izlazili ispred kopljanika, gađali i odmah se povlačili da napune fitiljače. Pa se i komandiralo: Shranite se od ognja -jimajte pomnju! Ili: Jimajte pomnju od ognja! Tekst koji se odnosi na vojnu obuku, na rukovanje kombinirano hladnim i vatrenim oružjem, na razini bataljuna (okupa, to jest bojne), napisao je u 17. stoljeću Marko Mihovilović. 2 To je ujedno prvi stručni svjetovni leksikon u Dalmaciji koji piše svjetovnjak za svjetovne potrebe.
Ante Šupuk: Nauk od fitifjač, kopJjač i jednog okupa, u: O prezimenima, imenima i jeziku starog Šibenika, Muzej grada Šibenika, Šibenik, 1981. (99-149)

Nastanak Mihovilovićeva teksta vezuje se uz Zadar, ali stoga što se ta knjižica našla u Šibeniku, u arhivu stare šibenske obitelji Divnić, u kojoj su neki od njih zauzimali visoke vojne položaje, a jedan od njih bio je i »general oružja«_ Nameće se sama po sebi misao da taj vojni »nauk«, zaključuje Šupuk, nije nastajao samo za uže lokalne potrebe jednog mjesta, nego za potrebe mnogo većeg područja sa svrhom da bi se vojna obuka što više unapređivala. Koliko god datiranje iz 1692. s oznakom lociranja upućuje na Zadar, toliko i mjesto nalaska rukopisa upućuje na Šibenik. Dakle, Mihovilovićev Nauk bio bi hrvatski latinički spomenik koji pripada i Zadru i Šibeniku, zadarsko-šibenski spomenik 17. stoljeća, pokazujući na taj način i ve~e koje su postojale u prošlosti, u doba Mletačke Dalmacije, između ta dva grada. Stoga se u podnaslovu Šupukova rada navodi da je on prilog našoj vojnoj terminologiji 17. stoljeća u Dalmaciji. Međutim, u toku jezične analize Mihovilovićeva teksta, na osnovi podataka do kojih je autor došao uspoređujući Mihovilovićev tekst sa Šibenskom molitvom, glagoljskim spomenicima i osobinama današnjeg šibenskog govora, došao je do uvjerenja da Mihovilovićev Nauk sadrži osobitosti i strukturu šibenskog govora iz prijelaznog perioda 17. stoljeća, kada je, uz čakavštinu, već osiguran prodor štokavštine, što u Zadru i na njegovu području to nikako nije bilo moguće, jer je i danas područje oko Zadra od Petrčana do Biograda čakavsko.

87

FITILJAČA

FitHjača -

dva dila od pušak alitifitiljači (ib., 131).

U Broz-Ivekovićevu rječniku sinonim je smolenica (signum quo milites ad arma conclamatur), ali kod fitilj navodi se i značenje samokres, uz objašnjenje »može biti da je ova riječ postala kad su se na puške načinili tabaci s kremenjem, jer su ih iz početka palili fitiljima«. Pero Budmani (ARj) upućuje na vitHjača, a u toj natuknici stoji samo »isto što fitiljača«. Iveković za vitilj kaže »uzica, koja se napali, pa se njom pale topovi«. U Vukovu rječniku (SrRj) ima samo oblik vitiljača: U Hrvatskoj na turskoj granici na velikoj moci [motki] vidi se kao košnica, iznutra od stvari koje mogu gorjeti, pa kad bi udarili Turci, ono se zapali, da ljudi izdaleka mogu vidjeti i da trče u pomoć. Otud valjda baklja, buktinja - »zapaljen komad luč a ili drveta namočenog u smolu« (Adok). Međutim, pod fitilj stoji: »stijenj, stijenjak i vrpca za paljenje baruta, eksploziva«. Prema Skoku (ERj) fitilj je balkanski turcizam (ar. fatil> tur. fetil = fiti!) iz oblasti osvjetljenja i oružja. 3 Zaparntirno i ovu zapovid Marka Mihovilovića (ib., 123):
Nadesno i nalivo uputite se natrag od okupa, redi za redom naslidujte, svi naprida u jedno vrime prikažite vaše oružje! Kopljanici, prikažite vaše kopljače protiv konjikom! Uzmite, zgrabite mač u ruku! Pervi red od fitiljač, pripravi se, omirite, prislonite, udrite! Pervi red, postavi kolino na zemlju, red za redom nasliudujte [l], ustanite od zemlje svi na jedno vrime! Kopljanici, stavite mače u nožnicu! Visoko kopljače! Fitiljače na rame!

Rum. fitil, bug. fitil, cine. fitile,

ngrč.

phytili...

88

Fjaka

Čapala me !Jaka! Ta nas fraza često može »izvući« da nekažnjeno izbjeg-

nemo kakav »dosada-n posao«. Jer, u stanju ste kad jednostavno ne možete raditi! Kad netko kaže da je upa' u !Jaku - objašnjava Anatolij Kudrjavcev (izMed, 121) - to nipošto ne znači da opisuje nekakvo svoje neugodno tjelesno stanje. Dapače, kao da je mediteranska !Jaka neka posebna vrsta duhovne ugode, u znakovitom srodstvu s onom klasičnom talijanskom izrekom dolce for niente (slatko je ništa ne raditi). Trogiranin će kazati: Ne moren se mak, uvatila me!Jaka (RjTro). A saljska je besida (RjSa): Kako to !Jakasto laurate. Žveltije ste na žlici nego na motici.

Fjaka « tršć. fiaca, 1 tal. fiacca, fiacchezza) u rječnicima se opisuje kao
- malaksalost, mlitavost, mlohavost, nevoljkost, klonulost, bezvoljnost, izmorenost, protezavica, tromost ... Međutim, pojam !Jake kao da je nešto širi. Fjaka je sve to, ali i još nešto što uključuje iskaze: Pušti me stat, Molaj mes miron ... Postoje teze da je !Jaka dio (dalmatinskog) mentaliteta. Naime, onaj koji je !Jakast ne znači nužno da je lijenčina, već da je flegmatičan, pa je čak u toj svojoj smirenosti i razboritiji. To je, dakako, otvoreno pitanje, kao što su osjetljiva i uopćavanja o ovom ili onom mentalitetu.
Inače, pojavljivanje !Jake je složeno. Onu ljetnu najlakše je objasniti. Motiv nalazimo u klimatskim okolnostima. 2 Kudrjavcev (ib.) kaže:

Duga mediteranska ljeta glavni su izazivači !Jake u smislu Ijenčarenja i nepokretnosti. U praktičnom, pak, smislu, tu je ipak riječ o nekakvoj nesvjesnoj ili barem polusvjesnoj štednji energije u vrijeme kad sunce šeće i kad se oznojeno tijelo u varljivomu hladu uzaludno brani od toplotnih udara. Nepokretnost, dakle, kao stil vanjskoga suprotstavljanja izazovima prirode, ali i kao učinkovit način odmicanja od obveza.
Doria (DizTr): Lavorar co /a santa fiaea (lavorare con tutta ealma). Co la fiaca se tabaca (chi va piano va sano) ...

2

U Splitu fjakfl1 je naziv ljetnog toplog vjetra (RVS).

89

FJAKA

Ali, prije ljeta ima proljetne malaksalosti, a poslije slijede one jesenske južine. Da li u jjaku »ubrojiti« pižolot « ven. pisoleto), drijemež, kada poslije dobra obroka valja ubit oko?
melankolične

Na Hvaru i Visu (ČDL) pojavljuje se impf. fjakat, što uz tromost ima i značenje ulagivanja, dodvoravanja. ea mu jjakoJ, kako da je b'iskup. Adj. je fjakan, fjakast (RVS) i fjakQz (Brusje): Ne komoddju me jjakq zi judi. A onaj kojeg je obuzelajjaka je fjakiin: Ne v'iruj mu sve, qn je veliki jjakun (Vis). Pejorativno fjakQna: Moja mlajo ć(r je jjakqna (ČDL). Fjakasto ponašanje do prave punine dolazi u sintagmi - kolafjaka

(lavorare con fiacca) što bi se moglo prevesti s polako, lagano, sporo ... Kolajjdka porti prma terllf(r'mi (Škrip, RjBrač). Nikad njemu nije priša, on uvi sve radi kolajjaka (RjTro).

90

Fratilja

Boccaccio u jednoj »uzbudljivoj« noveli varanog muža naziva vol. Ta se usporedba čovjeka i' vola može objasniti time što se vol pričinja glupim, tromim. Tako se kaže i za dobra a slaba muškarca, kakav je doista često prevareni muž. U Dalmaciji se za prevarena muža nekad zlurado govorilo da je »ušao u red sv. Luke« ili »upisao u knjigu sv. Luke«. Ta se prispodoba može objasniti time što je vol »žrtvena životinja«, onaj koji »strpljivo nosi svoj jaram«, a opet je znak Lukina evanđelja, gdje se stavlja naglasak na žrtveni značaj Kristova pomirenja. Da je ta predodžba o rogonji vrlo stara možemo vidjeti u Hvarkinji (PSHK, 9, 174), pokladnoj komediji Martina Benetovića iz 16. stoljeća, na primjer u dijalogu starca Dubrovčanina Miklete i hvarskog avokata Nikole.
Mikleta: Što se vaija, gospodaru, po šteti kajat? Prosti mi, sada većma lederu [manju] pamet kažeš nego kad si se vjerio njom, er si znao da si ti star kao tremontana, a ona mlada; i vidio si sve u štetu je; e fatta. Neg budi ustrpijen. Svak pravi: za belecu si se oženio, a ti sad uživaj; pravi proverbio: Altro ci vole [kaže poslovica: Drugo nam se hoće]. Nikola: Svemu bih se ustrpil i ugodil joj, da strah me je od časti moje, vidivši 'u onako prezsramnu, užganu, a ja malo moćan inelagodan. Mikleta: Ter što zato ako ulizeš u Irati/ju, nećeš sam bit, a nijesi ni toko star, eto ideš dritto kako luk.

Iz konteksta je jasno da se pod fratilja misli na »ulazak u društvo rogonja«, tj. »fratara sv. Luke«. Vidi se to i po savjetu sluškinje Goje Nikolinoj ženi:
Namor se svak vara, ali otac ali muž, ki misli hćeri ali ženi staviti stražu ali uze da ne čini ča hoće, ni da bi 'oj sve zaklope na vrata stavil. Nuti moje gospodarice! Pojte se ženiti stari s mladimi ženami ovako spametnimi, neka ulizete u brašćinu 1 .
Grč. phatria, lat. fraternitas, tal. (ratel/anza - »bratimstvo Ibratinstvo/, bratimština, bratovština«,

91

FRATILJA

U dubrovačkom korpusu talijansko a, osobito kada je u naglašenom položaju, vrlo se rijetko mijenja. U jednoj kancelarijskoj ispravi iz 1603. godine nalazimo fratilja, dok za oblik fratalja nemamo ni jednu potvrdu. Baš u ovom slučaju uočavamo prijelaz a u i (jrataglia > fratilja) , šro ponekad susrećemo kod Marina Držića. Npr. ašišin ili asisin 2 (tal. assassin o »ubojica, razbojnik«), ali ipak češće asasin, asašin i ašašin. U Dubrovniku se stari mletački naziv za brarovštinu, eto, koristi i za »osobe istih osobina«. O nekim »sklonostima« piše Vlaho Stulli (Kate Kapuralica, PSHK, 20, 326):
De god se obrneš, svud se pije, a nadasve crevljari, ovake jebene fratilje od pjanaca nejma na suijetu: za konat od pića Luka mogo bi im bit uvijeke, u špagu nosi sved što za prismočit, pak će rijet meni pjanduro. Prvo mi reče, čijem mi se namjeri na ruci, imam mu stuć gubičinu. Mare, spravi mu ma ončas kaju, donesi mu je u onom mojom krinčini u kojom je ja ujutro uzmem, neka uzbude vrućja.

2

U Dundu Maroju Petrunjela kazuje: Velika ti ću vraga spovijedat! Sve tradituri, sve asisini! Brižna, tri tisuće dukata! "Maro mojl« - Maro vrag i njegov otac! (DjelaMD, 366).

92

Gospošćina

Osvrnimo se na novinu koja je na razmeđu 19. i 20. stoljeća, gotovo tri promicala riđi »za puk«. Pučki list je počeo izlaziti u štokavskoikavskom narječju i tako nastavio sve do 1896. godine, kada se u podnaslovu pojavljuje - »U Spljetu«. Tada je izvršena potpuna ijekavizacija, tako da čak i Duje u splitskim »razgovorima« govori štokavsko-ijekavski, što je anakronizam, »krivotvorina« s obzirom na ondašnji govor splitskih težaka. Radovan Vidović (RVčak, 122-195) napisao je opsežnu studiju o štokavskoj i čakavskoj Dalmaciji na stranicama Pučkog lista, koji je »najvažniji splitski periodi k svojega vremena, pa zaslužuje posebnu pažnju istraživača dalmatinske ekonomske, političke, književne, jezične i opće­ kulturne povijesti«.
desetljeća,

Glavni meštar Jure Kapić uhvatio se »javorovih gusala«, pa je Pučki list po sadržaju i po stilu zaista bio pučki, osim po jeziku koji je promovirao. Istina, Kapić je ustrajno iznosio svoj »program« U osmeračkim, jednostavno rimovanim kačićevskim kvartinama, a i sam je često pisao ikavski. Sve se to (ne)snalaženje donekle dade opravdati imajući u vidu političke a ne lingvističke razloge na dugom putu traženja standardnog jezika. List je dugo bio pisan i tzv. korijenskim pravopisom. Zašto je uredništvo uzelo baš takav jezični modus? O tome nema određenih programatskih lingvističkih izjava. Tek usput, u rubrici Poruke i odgovori, nalazimo po koju kratku napomenu. Iz doba ikavštine, godine 1892. (br. 6), kaže se: »Mi smo sveli na ikavštinu, kojom za sada pišemo ne za nikakvo načelo, već da nam se list u našoj ikavskoj okolici kod puka bolje udomaći«. Dakle, vidimo praktična i snalažljiva urednika, koji daje i ovakav savjet jednom suradniku:
Članak o zarukama ruskog carevića i vižbam za rat i mir nije za naš list,

politikom malo i nimalo bavimo se... Nestoji čistoća jezika u ikavštini, ili u ijekavštini, već u jezgri, u duhu. Riči, što u vašim sastavcima čitamo, »alijanca«, »koalicija«, »koncesija«, »situacija«, »atmosfera«, »koštelacija«, »katastrofo« itd. puk naš ne razumi, jer nisu njegove. Nije lako za puk pisati.
93

GOSPOŠĆINA

Naravno da nije lako! Uredništvo svome puku opravdava prijelaz na ijekavštinu time da valja voditi računa o ijekavskim krajevima. I tako će se list »malo po malo izjednačiti sa općenitim načinom pisanja«. Smjernice Lista određene su već samim nazivom puk (prasl. *pblh) - »narod, svijet, svjetina ... «. Staroslavenski je p!oh - »odred, puk (vojna jedinica); mnoštvo, puk« (StsiRj). Feudalna inačica je pučanin - »čovjek iz puka, socijalne klase puka«. Opozicija je vlastelin. Posve očekivano za Pučki list predmet je zazora - gradska gospOštija.
GospOština (ono što je gospodsko) postaje od gospodski nastavkom -ina. Kod čakavaca imamo gospodšćina i gospošćina.

U rukopisu iz 16~ stoljeća Govoren 'je svetoga Bernarda od duše osujene (Vartal, 413-4, 697-8, 791-3) nalazimo: Po ta put ti za istinu / uze meni gospodštinu / i po tvojoj ti oblasti / prignu mene na sve lasti; / i u gorku jamu hiti, / iz ke veće neću izlisti. Za izvornu grafiju gospodstynu Kukuljević daje transkripciju gospodschinu, a Jagić gospoštinu. Inače, autorstvo tog dramskog teksta, a i još nekih drugih prikazanja, pripisuje se Maruliću, što većina naših povjesničara književnosti ne prihvaća. Tu hipotezu, na temelju dramaturškog i teatrološkog pristupa, najradikalnije zastupa Slobodan Prosperov Novak, koji Marulića smatra »ocem hrvatskog teatra«. To se, među ostalim, potkrepljuje tvrdnjom splitskog kneza Celsija da je Marulić 1518. godine na splitskoj Pjaci prikazao »brutissime figure«, međutim nije poznato jesu li te figure bile slike ili skulpture, ili pak crkvena prikazanja. Hanibal Lucić Uur nijedna na svit vila, PSHK, 7, 43) rabi gospodšćina:
Od svih gospoj ke su godi / Gospodšćina njoj se prosi, / Meju njimi jer kad hodi / Toli lipo kip uznosi / Bi reć tančac da izvodi, / Tim se ona ne ponosi. / Gospodšćina njoj se prosi / Od svih gospoj ke su godi.

No, najčešće -d- ispred š ispada, kao kod Jerolima Kavanjina (Bogat, 194):
Isus ki mu nugal klade, / ki je temelj temeljština, / ne da da ga vlasti oblade / kih svitovnih gospoština, / neg da glavi glavu klone / svake vlasti usione.

Na Vrgadi (RjVrg) npr. gospošćina je ono »što se daje gospodinu (komu)«. Kako je u kolovozu (augustu) praznik Velika (Vela) Gospa, taj se mjesec ponegdje zove gospodičnjak ili gospodinšnjak. Joakim Stulli (Rječosl) ima gospoštajk. U imotskom kraju (Rjlm) kaže se gospojišnjak. U posljednjem desetljeću 19. stoljeća, napuštanje tradicionalnih vrednota najlakše je uočiti u načinu odijevanja. Tako već u prvom godištu splitskog Pučkog lista nalazimo više članaka u kojima se piše protiv urbanizacije u odijevanju - pogospođivanja.
94

GOSPOŠĆINA

Prvo su se pojavile pregače s »fjokima«, zlatom izvezene (PL, 1892., 7), pa se »zaraza« počela širiti: svaka djevojka hoće tvorničkoga štofa od »osamnaest banica metar«, a kad joj otac proda vino, odmah zahtijeva ništa manje nego »makinu za šilo«. Jedan od stihotvoračkih suradnika, stanoviti Mate Ključe, sastavio je ovu pjesmicu (PL, 1911., 13):
Za posao one malo mare; / na nogama im šarene bičvice, / postola im stoji škripavica, / u vlasima im češaija duzina, / po glavi im posuta lužina; / ruče­ nike ne nose k6 prije, / već od kose čine kapeline; / razapinju tanke umbrelice, / da im bilo ne poškuri lice; / bluze nose kako no gospoje, / a ventulam hlade lice svoje. / Tko sad vidi težačku curicu, / kada ide blagdanom na misu, / rekao bi: to nij' teža čica, / nego to je fina gospojica; / lašte joj se postoli od lake, / otac vuče pričane opanke... / kotule joj šuškaju od svile, / a u kući nema ni začine...

Ni momci nisu bolje prošli, pa možemo pročitati (PL, 1892., 24) ovaj gnjevan, sada prozni napis:
Primorci i Zagorci naši, koji crvenu kapu, naš lipi kaparan pobaciste i u gospodske se špančere i jakete vrgoste? - Prokleta moda u svašta se uvrla. Je li mladić išao u Polu kraija dvoriti, je li išao u Senjske Rike s brodom po moru trgovati, jel išao na nadnicu nikoliko dana u grad služiti, odmah hoće da se pogospodio Sram ga je nositi kapicu, od koje je od kuće pošao, natakne kakovu šubaru ili klobučinu nad oči, gaće od našeg domaćeg sukna na spone, da ga zakoiješ ne bi na se stavio, već utegne na se benevreke od tela ruše, zadije ruke u džepe; na čibuk naš ili lulu već pali virgjinku, zabode slamku za uho, postoli mu škripiju, misli u svojoj ludoj glavi, da je ništo boiji od drugih seijana, tko sam ja sam! Nije to do šale, već je živa istina, dragi puče, da ove gradske gospoštije jesu veliki umet i sramota po te. Umet je po kesu, jer onaj što se pogospodio troši na sve kraje više: dode li u grad, on neće u prostu krčmu su deset dvadeset novčića da ruča, već ide u gostionu, da barem p6 fiorina privali, zalazi i u kafanu; opanke ne nosi, a postoli bi ga natukli, stoga ne na noge već u kočiji iz grada se kući povraća.

O niki Kaštelani,

Poijičani,

Nije moda udarila u glavu samo mladeži iz prigradskih naselja, toga ima i u goloj, bosoj i gladnoj Zagori, pa i onoj trogirskoj. Neki se dopisnik (PL, 1908., 2) tuži da su prije žene doma tkale i radile sve haljine i muške i ženske, a sada se većinom roba kupuje u dućanu, za skup novac, a slabe je vrijednosti. Sada su svi s reda počeli nositi postole i umbrele, kape s kartunom i ure, »a naši su se stari vladali obdan po suncu, a obnoć po misecu i zvizdama i bolje bi pogodili koja su doba nego li što kažu oni kapulaši reloji, što ih nosi naša luda mlagjarija«.
95

Jemenije

Jemenija (običnije u pl. jemenije1) je »vrsta plitkih firala u boji« (Ture).
Kod Gliše Elezovića (I~.osMet) akcent je jemen'ija - »plitka obuća crvene ili druge boje, vrsta starinskih cipela koje i danas stari ljudi nose«. Dolazi od tUf. yemeni « ar. ydmdniyy - »jemenska roba« < ar. Ydmdn), a nalazimo ga i u drugim balkanskim jezicima: rum. imineu, bug. emenija, emenii pl., alb. jamulli ... Istog je postanja, 4li drugog značenja jemenija ili emenija - »rubac od tankog platna, išaran granama, kojim se povezuje glava« (Ture), »duga mahrama što se ovija oko fesa ili druge kape, a i oko pojasa« (ARj). Uz oblik jemenlija (papuča) dolazi i do disimilacije (m-n> m-l) jemelija2 , a u SrRj demelija s napomenom da se govori oko Sinja. Potvrđeno je u Poljicima (Poljica, ZbNŽO, 1903., 8, 329): Đemelije jesu poput nestava, samo šta su liplje izradene i izvezene. Frano Ivanišević (ib., 335-6) umeće i -r- na jednom mjestu - demerlija: Cure i neviste u svetac obukle terluke ili buzavce, pa lipe nestve ili demerlije. Ivan Lovrić, i kada su u pitanju jemelije, polemizira s Fortisom (Bilješke, 101-2):
Obuća je svuda kao kod muškaraca. Ipak kod Morlaka nema one strogosti, o kojoj govori Fortis i koja bi djevojkama zabranjivala nositi drugačiji obuću, ma koliko njihove porodice bile bogate, već je sve upravo obrnuto; nošenje turskih papuča ili jemelija (jemenlija), koje su druga vrsta obuće, zavisi od toga koliko tko može potrošiti.

Ponegdje početno j- ispada - emenije, pa i n > r - emerlije, kao kod pjevača (guslara) Bože Domnjaka iz Potravlja ispod Svilaje (BDom, 203):
Ode Bože u to kolo divno, / i tute je Bezija divojka, / sve je kolo glavom nathvatila / i u lišcu svome zastidila. / Ah kakva je, jada ne dopala, / da je 'nake ni u svitu nema!/ Gledao je Bože Milkovića, / na troje je kolo razdvojio / dok se momak uhvati divojke, / stiskuje joj rukom oko ruke, / a staje
- - - - - -

Namamiću

koga

hoću

- / nek izdere jemenije! / Koga

neću,

i većma

ću

- / nek izdere i četvere! (NpjV, 1, 263).

2

S nogu skida krzi jemelije (NpjMar, 154).

97

JEMEN IJE

joj nogom na nožicu / pa joj kalja žute emerlije, / bilim zubom crnu kosu grize, / a šapće joj na bijelo uho.

Vuk Vrčević (cit. RSANU) demenije (emenije) izjednačava s opancima: U Imockoj krajini devajke nose preko čarapa kao dokoljice... dolje opanke ili demenije. Kod Silvestra Kutleše (Imocki, 508) dem. demelijica dovodi se u vezu s dječjom obućom. Dalibor Buljan Klapirić (TurIm, s.v. jemenija) uz demenija iz govora Imotske krajine donosi i turcizam demebija:
Obično je dite bosonogo, samo kada ga nosi ili vodi u crkvu ili u rod ili na ospice, obuje mu bičvice ili demebijice.

Za Gusiće u Rječniku govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine (RjDZ) demelije su »neprikladna i prevelika obuća, postoline«. Tvrde da neki (bilo bi dobro znati gdje točno!) demelijama nazivaju svaku obuću koja nije domaće izrade, već je napravljena u gradovima.

98

Kaban

Godine 1760. biskup Didak Manola u svojoj Visitatio montana (župe Z1opolje i Ogorje kraj Muća)1 izvještava da je kabanica važan svadbeni rekvizit:
Kad mlada ide u crkvu na vjenčanje, dovodi je djever ispod kabanice, a nema li njezin vjerenik brata, onda je vodi koji rođak u crkvu, a tako i iz crkve kući. U kući za čitavo vrijeme pirovanja stoji pod kabanicom s djeverom ili rođakom, pa i jede pod istom kabanicom. Prvoga blagdana poslije vjenčanja mladu dovodi u crkvu djever ili bliži rođak pod kabanicom. U crkvi skida kabanicu, a po svršetku mise djever se postavi s nevjestom do crkvenih vrata držeći je pokrivenu kabanicom i pokazuje joj svoje rođake i svojtu, kojima se nevjesta duboko klanja i s njima ljubi. Dok se ona klanja i ljubi, djever skida kabanicu, pa kad svrši ljubljenje, ponovo je pokrije. Kad svrši sve to, onda je vodi pod kabanicom kući i tada se završava ta ceremonija s kabanicom.

Izgleda da kabanica štiti mladenku, što je i naglašeno crvenom bojom, kojim se odvraćaju nesreće. Špiro Kulišić2 ističe da se crvena kabanica, kao dio redovne nošnje, najduže održala upravo ondje gdje ima neposrednih indikacija o miješanju vlaškog i slavenskog stanovništva. »Kako se vidi iz običaja, ova se kabanica kasnije javljala samo kao relikt prilikom svadbe, ali opet u krajevima gdje je bilo vidnih tragova miješanja slavenskog i vlaškog stanovništva. Obavezna upotreba crvene kabanice u svatovima ovih krajeva, kao i neki detalji običaja, očito ukazuju da ona pripada jednoj veoma staroj tradiciji.« Skok (ERj) je mišljenja da je riječ kaban (kabanica) došla na Balkan iz perzijskog kaba (»tunica dalle meniche lunghe«), što se razvilo u arapski qabaja. Stiže dvama putovima, preko grčkoga, u kojem je umjesto perz.----------~-----

Preveo Lovre

Katić:

Povijesni podaci iz vizitacije trogirske biskupije u XVIII st., Starine, 48 (259-277).

Špiro Kulišić: Tragovi arhaične rodovske organizacije i pitanje balkansko-slovenske simbioze u razvoju našeg dinarskog rodovskog društva, Etnološko društvo Jugoslavije, Beograd, 1963.

99

KABAN

ar. dočetka -a došlo -ddes, i preko Zapada, gdje se dočetak vezuje sa sufiksom -dnus. Prijelaz a > o dokazuje da se radi o starijoj posuđenici iz bizantskog doba. Ne razumijemo zašto Skok u istom lemu (ERj, s.v. kaban) dodaje: »Maima kovad m = kavdd < ngr. kabddi = biz. kabddes.« Kod Marulića nismo uspjeli naći kovad već samo kavad u značenju »svilena haljina« (Pisni, 148): U temple tve svete konje uvajaju, / prilike propete pod noge metaju. / Svite, u kih tebi služba se činjaše, / razkrajati sebi u kavadih jaše. Misli li se na semantičku bliskost ili na sveromansku pojavu da latinsko b u intervokalnom položaju gubi okluziju i prelazi ubilabijalni spirant? O tome više u članku kavad [v.],
rulić

Budmani (ARj) drži da je kabanica (»u našega je naroda najčešće od njekoga crvenoga, skerletnoga sukna«) dem. od kaban, i da je romanskog podrijetla (tal. gabbano - »ogrtač«).3 U vulgarnom latinitetu imamo cabanus, pa je po svemu sudeći gabbano tal. grecizam (ca- > ga-). To ne može biti turcizam, jer se riječ javlja prije dolaska Turaka u Evropu (slov. gaban, bug. kabanica, kabanina, češ. kabani, slč. kaban, gabana ... ). Naš deminutivni oblik posudili su Mađari - kabanica, Rumunji - cabanitd, Osmanlije - kapanifa.
Kaban u značenju »zimski ogrnjač« ili »kratka kabanica sa kapucom« javlja se u 16. stoljeću. Mikalja: kabanica, mastruca, levidensa; Della Bella: manteIlo da viagio ... Voltiggi (f) - kabana (»tabarro, mantello«).

U Dundu Maroju M. Držića triput se spominje kaban:

S Livorna, donio sam dosta. Ma ne umijem na primijeru [vrsta kartaške
igre] igrat, er tko gubi, veljaše moja pokojna tetka, boli ga glava i zubi. Druže, »misser Nicolo«, u Rimu si, »misser Pietro«, u velu tu ste! vi' ti ste sinjori i gospodari, rodili se ste liberali. A ja sam njeki antiki čovjek, tučem se po svijetu za dobit kaban, da u daž ne okisnem (DjelaMD, 400-1).
Je li ikomu na svijetu srjeća u favor kako je meni! Para da gdi hoću doć, tako mi i pripravi što hoću. Namurala se je na mene - nije inako, i nije čudo: »cum sapiente fortuna semper conversabuntur» [s mudrim će se sreća uvijek družiti], s razumnijem srjeća stoji; s ludjaci, s potištenjaci, s injoranti ona ne opći. Jesu njeki ki mi se razumiju; kažu s dva kujusa [cuius je genitiv jednine od zamjenice quid, a Pomet to spominje zato što se ta riječ u latinskom često čuje]: »Ergo approbitur«, istom »per littera« govore kako ipapagali, a na ožet su, - ne imaju ništa! A njeki su koji kopajući, bastahujući dobudu svitan kaban; iz gunja se svuku u svitu, pak steku perpera dosta; i na dukate se oslade, i dukata steku; i dukati pak obuku se u rize ter šetaju: »OVO sam!«
3 U furlanskom gabEJn (vrsta
ogrtača),

u španj. i stfrane. gaban (kišni

ogrtač).

100

KABAN

i >ja sam« i para mu da je i on. Bastasi; vele se hoće! Za vlastelinu čovjeku bit hoće se čista krv od juhe, od kapuna i od jarebice učinjena, a ne od luka česnovitoga i od srdjela. Ovo se more rijet čovjek, -ja sam čovjek ki s galantarijom idem, razumno se vladam, nijesam rustik, ala mi ne para da sam! Dobra srjeća sa mnom je, a š čovjekom je: umijem ju karecat, tako sa mnom dobrovoljno i stoji (ib., 460-1). Bogo, uzmi tvoj kaban i zavij ovu pratež, da se ne vidi; er, ako ju ovi vidješe, ištetih vas moj posao (ib., 483).

Imamo i dubrovačku poslovicu (Poslov): Za uboga čovjeka kaban od dobre svite, kuća od dllbovine, čaša od srebra, a lonac od mjeda. Na Hvaru (RjBG) zadržao se kabon (Gsg ka bana , Gpl kabon i kabanih) - kaput s kukuljicom od marčine, tj. tkanine od vune neornaštene (ako je omašteno onda je sukno). Dem. je kabanić. KabanIca (Gpl kabank i kaban'icih) je ogrtač kaban'iću sličan, ali kupovan. A kapuč je kukuljica na kaban'iću. Opet ćemo u dinarske krajeve! Kaban se nosio kao zaštita od kiše i ponegdje u žalosti za pokojnikom, a u kićenijim varijantama kao svadbena ili kakva druga svečana odjeća.
hladnoće,

Kabanica (dolama, mrčina) u prvom redu služi kao pokrivač i može imati pravu kukuljicu (kapuljaču) ili samo ravan pravokutnik, koji se

prebacuje preko glave. Raskošna kabanica kao bogat nabrani plašt, kakvu susrećemo u Konavlima, ili jednostavna teška mrčina domaćeg sukna od mrke ili crne vune, kakvu vidimo u kolibi, u svim prelaznim oblicima, i danas još služi kao prosta obrana od nevremena. Reprezentativan ukrasni predmet postaje ako je crvena, ili ima barem neki »crveni detalj«, npr. crveni kamen (kameoi), jer to je boja sreće i zdravlja, obrana od zlih moći, od kojih osobito treba čuvati mladu ženu i njezin porod. Ali, biskup Didak Manola kabanicu ne doživljava samo kao važan svadbeni rekvizit, već i kao »masku« za kojekakve nećudoredne radnje. Tako u svojoj Visitatio montana (ib.) izvještava:
Pod ovom kabanicom dogadaju se bezbrojni nedopušteni doticaji, pa je to predigra i kojega drugog nedopuštenog djela, koje se poslije kod mnogih u svoje vrijeme otkrije.
Veći dio ovih pokvarenosti kušao sam ukinuti, kad sam otkrio njihovu
zloću, ćine -

koja se počinja, osobito onaj običaj s kabanicom, ali mi nije u svemu kako rekoh - bez ikakve zamjere.
101

uspio pokušaj, jer oni hoće da rade onako, kako su činili njihovi predi, i sve

KABAN

I od nadbiskupa Pacifika Bizza saznajemo o »nepodopštinama pod kabanicom«. Tako u bilješkama s vizitacije u selu Bisko kraj Dicma4 stoji:
Prevladavao je zao običaj da se djever slobodno vlada s nevjestom, što ne može biti bez grijeha. Neke uzimaju za djevere vjerenikove pobratime, a neke i one, koji mu nisu ništa. Poslije zaruka slobodno se vladaju ne samo s vjerenikom, već i s njegovim rodacima. Župnik doziva u pamet nadpiskupu slučaj, koji mu je već saopćio, kako je neka Skekrić zatrudnjela sa Stjepanom Meštrovićem, bratom svoga vjerenika ... U Podgradu, kad se djevojka zaruči, njezin djever drži za svoju dužnost da je u prvi svečani dan povede u crkvu držeći je rukom ispod ječerme. U tome stavu slušaju misu i jednako se vraćaju kući.

4

Preveo Lovre

Katić:

Prilike u splitskoj okolici poslije odlaska Turaka, Starine, 47 (259-277).

102

Kajsar

(lako prepoznatljive) turcizme ne susrećemo samo u Zagori ili na Makarskom primorju, već posvuda, u većoj ili manjoj mjeri, po Dalmaciji. Pa tako i papuče »od kajsara« [v. sahtijan]. Pavlina Bogdan-Bijelić, opisujući običaj zaruka ili vjeridba (ZbNŽO, 1930., 27, 111-2) u Konavlima, kaže da mladić treba dobro promisliti iz koje će kuće zamjeriti djevojku, da mu ne bi bilo prigovora. Naime, dosta je puta u Konavlima došlo do ozbiljnih nemira kad bi se mladić zaljubio u djevojku koja nije bila iz kuće prema kući iliti iz roda prema rodu. Otud izreka: Gledaj, da bude od kuće, pa ako će bit i od kuške. Vjerenikov prvi dar, tzv. malo obiijdje, djevojka prima kod svečanog ugovora vjere. On sadržava: »1. male verižice za uši; 2. male puce pod grlo, radnja filigrana; 3. mala jačerma; 4. velika britva od latuna (iz žute mjedi); 5. jedan veliki šareni ub ručić za o rame; 6. crvene papuče od kajsera; 7. četiri prstena; 8. kralj d sa dvije ili tri srebrne medalje (jedna nazvana slitača, a druga mrežača).« Nakon predaje, govora i blagoslova starog svata, pa počasnice (napitnica, zdravica), vjera je proglašena, pa se tim činom određuje da ona mora živjeti i ponašati se po svim pravilima isprošene djevojke. Dariva starome svatu po običaju: »bječve omotane svilenim podvezama, čarape, jedan sirac i voća; sve to svezano u šarenom ubručiću. Isto tako dariva i vjerenika; suviše tome jednu navezenu kesu za duvan. A vjerenik dariva svim ženama u kući po par papuča, pa cukara, kafe i sapluna« (ib.).
Kajsar ili kaj ser je »fini crveni sahtijan učinjen od kozje kože« od tur. kayser po gradu Kajseriju u Maloj Aziji (ar. Kaysariyye < lat. Caesarea), poznatom trgovačkom mjestu, osobito svilom, pamukom, kožom i vunom.

Tipične

Skok kajsar spominje u članku cesar (ERj) te tu arapsku riječ povezuje s lat. caesar, što je zapravo ime Gaja Julija Cezara (imperator caesar augustus). Ime je vjerojatno etruščanskog podrijetla, a ne, kao kod Plinija, izvedeno od lat. caedere (sjeći, rezati). Po toj etimologiji, način dolaska Imperatora na svijet obilježen je općeprihvaćenim izrazom - »carski rez«.
103

KAJ SAR

Praslav. *cesarb (*cbsarb, *cesarb) > stsl. cesarolcesarb (StsIRj), te bizantsko kaisar izgleda da je posuđeno od gotskog kaisar (F. Miklošič, E. Berneker, A. Meillet, V. Kiparsky, M. Vasmer...) ili, što je dvojbeno, od *kaisareis (A. Stender-Petersen). K. Oštir zastupao je tezu o ilirsko-tračanskom posredovanju (AAS, 1, 100). Za najvišu vladarsku titulu - uz starije oblike cesar, ćesar (ć nastalo od grč. k), česar, sesar (asimilacija), s diftongom cesOar (RjVrg)l i sl. danas se, kao u ruskom, koristi skraćenica car (slov. cesar, češ. cisaf, ukr. cisarb, polj. cesarz ...). Od izvedenica spomenimo samo d~sarica2 i retoričku figuru nebeska cesarica. Tako u Dračevici u božićnoj pjesmi imamo: ... qnjelske cesarice, sv?te div? Marije (RjBrač). Istodobno to je oznaka za lagodni život. Žive ka cesarica. Ne foli jon ni tlijega mlika (Selca, RjBrač). Ovdje možemo »nasloniti« i poznatu pjesmu Olivera Dragojevića:
Zlatni konci litnje zore došli su u njene dvore, I da bi moju jubav budili. I Sunce nek 'joj jubi lice lipo ka' u cesarice, I kad je ja ne mogu jubiti ...

Iz naše literature navedimo primjer iz epa Osman, gdje Dživo Gundulić opisuje »stanje« na habsburškom dvoru (PSHK, 1312,35):
Kraljica je majka tvoja, I ćesarova sestra slavna, lod sjeverne kuće koja I ćesaruje svijet odavna. II Ćesarovom kćeri obdari I i tvu mlados Višnji zgare; I rodiše te kralji i cari, I i ti rada' kralje i care! Kada smo kod Osmana, valja spomenuti adj. sarski (cesarski, sesarski). Naime, sredinom 17. stoljeća dubrovački pomorski kapetan Nikola Ohmućević, kao ljubitelj Gundulićevih stihova, prepisivao je u dokolici Osmana, pa je svom rukopisu priložio i dvije dirljive bugaršice3 . Smrt kralja Vladislava ovako počinje: Kad se kralju Vladislavu na Kosovo otpravljaše, I Sobom na boj vodaše svu lijepu sarsku gospodu, I I sobom vodaše slugu Anku vojevodu.

Nedoumice oko pisanja cesar, ćesarica - huda ukosnica4 :

ćesar i sl.

najbolje vidimo u pjesmi Bečka

Lijepa ti je bečka ćesarica, I ali joj je zaludu ljepota, I er ne ima od srca poroda. I To ŽO bilo bečkome ćesaru; I gradi cesar crkve i otare, I a udava sirote
---------,--------~'--

U Delnicama (RjOel) uz cesar (Negdar je noaš cesar biu Frajno Josip) pejške). 2

naći ćemo

i coM (Pr6ušou je tan kan grie cmir

Postoji i toponim Cesarica, selo i uvala u Velebitskom podgorju, sjeverozapadno od Karlobaga. C~sarka je i vrsta kruške (Kaiserbirne), slov. cesarščic8. Kod F. Bezlaja (ESSJ) naći ćemo cesar i cesarščak, neka jabuka, odnosno
grožđe.

3

Na ovu bugaršicu, kao i na drugu Smrt despota Vuka. nabasao je Armin Pavić spremajući Gundulićeva djela, o čemu obavještava Akademiju na sjednici 16. veljače 1878. godine. Izvještaj i pjesme objavljene su iduće godine (Rad, 47, 93-128). Iz zbirke Maje Bošković-Stulli Narodne epske pjesme, knj. 2, 1964. (br. 10). Zapisao Baldo Anice Begin u Luci na Šipanu. Navedeno prema Zmaj, 163.
Glavić

4

prema kazivanju

104

KAJ SAR

bez majke; / čini cesar zadužbine teške, / da mu Bog da od srca poroda. / To za malo vrijeme postojalo, / porodila bečka cesarica, / porodila sina malahnoga. / Čini cesar veliko veselje, / s grada baca ognjene topove, / sedamdeset jedan za drugijem, / nosi svoga sina na krštenje, / lijepo ime njemu nanosio, / lijepo ime Karlo dijete malo, / miluje ga kolik' oči svoje.

Zanimljivo je da Turci, kao opreka prema sultanu, rabe far (avustruya fan - »austrijski car«, farltk - »carevina«, farife - »carica«)5. I Mađari su se priklonili Cezaru - csdszdr. Albanci i Rumunji imaju iz balkanskog latiniteta imperator: rum. imparat, alb. mbret, ali kada je u pitanju carina »zadržavaju« tarina (rum.) i carine (alb.). Carina je doslovno »ono što se daje caru«, nešto kao popudbina. U zapadnoromanskim jezicima za taj se danak raširio sttal. i provo doana [v. dogona]. Prema njem. Kaiser dobilo je ime i okruglo pecivo od bijeloga brašna - kajzerica, valjda zato što četverokraki zarezani ukrasi podsjećaju na okrunjenu glavu. Iz doba K. und K. monarhije ima još »jezičnih ostataka« prema liku i djelu »česara slavna«. Na primjer kajzerbart, osebujno njegovana brada Franje Josipa I. Zaslugom carske vojske i jedna četvrt Zagreba zove se Kajzerica. Naime, na toj »pustoj zemlji« onkraj Save, na granici negdašnje Napoleonove Ilirske provincije, bijaše carsko vojno vježbalište. Vratimo se našem turcizrnu. Vladislav Skarić (»Sarajevo i njegova okolica«, Sarajevo, 1937.) obuću od kajsara svrstava u dio janjičarske nošnje. Adj. je kajsarli ili kajserli (papuče od kajsarske kože). Crvene cipele od kaj sara još se zovu kajsarije (pl. t.), kajsarica... Ukradoh ti praha puščanoga / I mintana [haljetak] s desnoga ramena, / I zemljice ispod kajsarlice, / Pa odnijeh na neznano groblje (BY, 1903., 95). Ili pejo kajšarije. A na nogam kajšarije, svilom šivene (GZM, 1908., navedeno prema Ture). U narodnim pjesmama kajsar se najčešće javlja kao polusloženica (epitet) s papuča, postola [v.], te s jemenije [v.]. Kod Koste Hormanna (1888.), savjetnika zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, nalazimo:
A moj sinko, slugo Huseine, / Hajd' obuci kajserli postule / Pa pošetaj po uskim sokacim' / A do kuće hodže tabirdžije [onaj koji tumači snove] / Pa mi zovi hodžu tabirdžiju, / Nek' ponese ćitab-tabirnamu, / Jer sam strašan sanak ja usnio (NpjM, 1,413).
U našim narodnim (junačkim) pjesmama ćesar je česta tema. Npr.: Dizdara si živa ufatio, I Sveo si ga Beču i ćesaru, / Dao si ga bečkomu ćesaru, / Za to tebe ćesar omi/ovo / I tvoje je ime prominio, / I gospostvo na te povisio: / Dao ti je od Janjoka ključe, I Pa Janjoku svemu zap~v/daš. / Pa zašto si nujan, neveseo? (NpjMH, 4, 572).

105

KAJSAR

Dok se gradu odvali kapija, / Dok izigje jedna serhat/ija, Na nogama kajsar-jemenije, / Gore više mor-čohe čakšire, / Pa po njima zelena dolama; / Na dolami troje toke zlatne, / Oko njega mukadem-pojasa ... (NpjM, 1,509).

I iz druge Hormannove knjige (1889.) narodnih pjesama Muhamedovaca navedimo nekoliko stihova: Obuj, brate, kajser jemenije, / Pa opaši svoju britku ćordu (NpjM, 2, 162). Sablju paše, ćurak ogrtaše, / A na noge kajsar-jemenije (NpjM, 2, 436). Vuk St. Karadžić (1841.) zabilježio je kako sarajevski momci pripijevaju djevojkama:
Da li mi je, jado, jedna litra zlata / da pozlatim, jado, Bogdanova vrata / i kaldrmu, jado, kud mu Ruža šeće, / kud mu Ruža šeće i plećima kreće: / Da ne kalja, jado, kajsarli-papuča, da ne praši, jado, tura od šalvara [prošireni dio širokih hlača], da ne truni, jado, zlato od kavada [bogata haljina od svile ili kadife] ... (NpjV, l, pj. 348).

Stojan Rubić sabrao je pjesme iz Duvna:
Sjaj, miseče, svečer do sabaha, / Nek mi dragi čarnu goru pride, / Nek ne kalja tura od potura, / Nek ne rosi kajser-jemenija, / Nek ne truni zlata od saata, / Nek ne mori debela dogata! (ZbNZO, 1919., 24, 309).

U listu za zabavu, pouku i književnost Bosanska vila, pak, kajsar se »povezuje« s bensilah (širok kožni opasač, pojas, koji sprijeda ima više pregradaka za papire, novac, duhankesu, noževe, oružje itd.) < tur. bel (struk, slabine, pas) + ar. sild/; (oružje):
Pa prepasa kajsar-bensilaha; / Tri su kata od suhoga zlata, / A četvrti od žice mletačke (BY, 1898.,231).

106

Kaliger

Postolarski zanat nije lak. Uostalom: Postolorski je posol tfžak, pok da postolor somo sedi (Donji Humac, RjBrač). Od samih cipela očito se nije moglo preživjeti. Svaki postolor u nos gre na žurnote (Dračevica, ib.). Postolarija u Visu (LV]) je postolarska radionica. U njoj je postolorski banak, postolorske brokve, postolorsko katrida ... Dakako tu je i koram (koža za poplate) [v.]. Sali (RjSa): Ponila san postoli u kaligera da mi vrže šjole o korama. Postolar se češće naziva kaBger (adj. kaligerski, adv. kaligerski, Anić; kaligdr, RSANU). Kaliger (Vis, Kaštela, Sali, Kukljica, H, Molat, Omišalj, Baška, Bakarac), kaliger (Komiža), kaliger (Trogir, Vrgada, Brač), k?diger (Opuzen), kaliger (Arbanasi) ... Mjesto njegova rada je kaligerija (kaligerija, kaligerija, kaligerija, kaligarija ... ). O naglasku u Splitu nema suglasnosti. Vidović kaliger, Jutronić kaliger, Matoković, Radišić, Šegvić - kaliger. Evo stoga jednog (neakcentuiranog) ulomka iz djela Ivana Ko-

(Smij, 65-6): Ona je bila mlada siromašna udovica, a on momak, pobasji kaliger, a stali su povišje Svetega križa u dvoru Bege Matare kud se gre u Merjan. Oba su stali jedan kraj drugog i penjali se po istoj baratulici. On momak još u snazi. I kako krv ni voda, ubrzo su uzavrili oba. Ka kaligeru najpri je došla ona njemu da joj na taku pribije dvi brokvice, a onda je on zamoli da mu sašije botun na gaće i tako malo pomalo - upoznali su se u svemu pa bili oba kuntenti ... Razgovarali bi se tako malo višje - i da susidi ne bi zapazili da kasno izlazi iz njegove butige, ostali bi u njega a on digod u nje i-jubav je cvala ka jorgovan u proliće. Ona bi digod skuvala malo brujeta pa bi mu poslala dil, a on bi da za po litre i - oba cvali od sriće. Volili su se tako i ta bi jubav trajala i daje da su ji pustili na miru, al svitu ni' vrag da mira, pa špijali kuratu da udovica i kaliger živu u divjen braku i kurat pozove oba k sebi - i naredijin da se oženu i živu pod svetin sakramenton - inače da će ji proklet. loženi ji kurat na silu, al jur prvog dana ka muž i žena počeli su se šaketat, jer sad, ka zakonita žena, počela mu je vižitavat i bižingavat po žepiman i vazimjat pineze za spizu, a on ni' ti dat i eto šaketanja.
U posljednjem slogu dolazi do promjena (e > i, a ili o, diftong i sL). U Brusju (ČDL) kaligir, u Žminju (OrbŽm) kaligar, a u Pićnu (PićId)
107

vačića

KALI GER

kaligor kao i u Labinu (GPN): Pustoli so mi već dvo meseca poli kaligora, ma son lin hi poć dignut. Na Rivnju (RjRiv) kaligjer: Urdin", san postoti kodjedm}f3ga dobr1jOga ~aligjera. Slično je u gradu Pagu (CaPag) - kaliter (Prlja je u P~dg bilo p1e!tl-s'lest kaligierov! a sad ni nOdnka jednUoga), adj. i adv. kaliiedki (Ova kUća su kaliierska. Napravi ti je postole bas kaliterski). Davorin Nemanić (ČKS, 1,67) bilježi kaligdr, gen. kaligara; Matteo G. Bartoli (Dalm, 2, 191) veljotski (krčkoromanski) kaligur, pl. kaligdr, a Giambattista Cubich (AGI, 1886.,9, 118) ca1ighir. U Boki, pod utjecajem istočnih venecijanskih govora, imamo kaligijer. Ondj kaligljer me nagrdio, uzeo mi za ijolat creve 20 h'iljada (RBK-ji). U Visu se augmentativom kaligernjaca šaljivo zove osoba koja je (kao
postolar) slabo pokretna ili ima neku tjelesnu manu. Ihtionim Helias(t)es chromis - crnelj (crne), crnjul, čančol, šćoka, vrana ...) među brojnim nazivima referira se i na metaforu »postolar«: kaliger (Medulin, Krnica), ka1eger (Peroj), te u Rovinju calighier (Rosamani). Za sjevernojadransko caleghero Vinja (JaFa, 2, 18) ne isključuje eventualni utjecaj (novo)grč. izraza sa sadržajem »koludrica« (kalogritsa, kalograia). Joakim Stulli (Rječosl) kaže da je kalig, odnosno kaljig - »potkivač« (maniscalco, faber ferrarius) , te napominje da je tu riječ uzeo od Jakova Mikaije (Blago). Kod Mikaije kaljigo je onaj »koji konje kuje« (/erramentarius). Budmani (ARj) tvrdi da su te riječi vrlo nepouzdane, tj. nejasne. Riječ kaliger je preuzeta od ven. calegher (Boerio), a nastala je iz kasnolat. ealegarius (tal. ealzolaio, ealzatura, calzare, ealzoleria ...), što je izvedenica od lat. ealiga (vojnička obuća; rimska vojnička cipela). Tršć. je oblik ealigher (Doria). Miotto (VenDal) uz ealegher ima i caligher (scarpe dal ealigher). U venecijanskom i istarskom još susrećemo calegar, ealigar, calighir, a u furlanskom eialiar. Lexicon latinitatis (LL) navodi naše rane potvrde: ealigarius, calegar, calegarius, callegarius, calliearius, ehalegarius. 1 I u zapisima učenog notara (laika) Tomazina de Savere, koji obuhvaćaju razdoblje od 1278. do 1282. godine (Spisi dubrovačke kancelarije), izgleda da su cipelari u Dubrovniku bili izuzetno produktivni. 2
- - - - - - - - - - - . - - . - - - - - . - -..- - - - - - - Nullus caJigarius passU (aeere seu coquere conciam ... (1272.; StatRag, 144) . ... nullus callegarius nec aliqua alia persona audeat intra murum civitatis Ragusine co/are seu colari !aeere sonziam (t), neque sepum ... (1306.; Mon Rag, 1,8). Actum ladre iuxa fogiam magnam communis, presentibus magistra loanne chalegario condam Radosclaui et Volchio Dragoieuich de familia, ambo/us habitatoritus ladre, testibus vocatis, rogati et al/Ns (1378.; CD, 12, 358).
2
Ročišta u tužbi Pante Vojšića protiv cipelara Marinka Legverka radi zaostavštine od 10 perpera (1278.): ... Marino de Lequerco calegario ... (DubKane, 7). Ročište u tužbi cipelara Berizija protiv cipelara Radoja radi 9 perpera, odnosno radi neke drvenjare (1279.): Berrisius calegarius peeiit Radoe calegario, quod det ei novem yperperos, aut vult intrare in unam eapannam ... (ib., 26). Općinski služitelj iskazuje pred sudom da je u Zadru izručio cipetaru Desku zahtjev Obrade Dalecamare da joj vrati miraz od 20 perpera i stvari u vrijednosti od 20 perpera (1280.): ... Oesco calegario de Jadra ... (ib., 47). Sporazum pred sudom između cipetara RadOja i cipelara Boriše (1280.): Radoe ca/egar;us fuit in concordia cum Borrisa calegar;o in hune modum, quod ipse Radoe debet stare in capanna ... (ib., 74). Milobrat Boljebratić imenuje cipelara Ivana Gerbenicu za svog prokuratora u parnici radi jednog konja (1280.): .. dim;sit suum procuratorem Johannem Gerbenic;am, calegarium... (ib., 77). Krznar Obrad prodaje cipel aru Radovanu svoju drvenjaru (1281.): Obratus pilic;arius ... que cofiniat a partibus montis et pe/agi cum capannis meis, vendidi et donavi Radoanno calegario ... (ib., 172). Dobrača sa Pelješca daje svoga sina Stanena u zanat cipelaru Radovanu (1281.): ... filium meum Stanennum dedi et locav; Radoanno calegario (ib., 202). Cipelar Dominicije Balbo prepušta svojim sinovima vinograd u Mlinima (1282.): Oomincius Balbus calegarius, confiteor quod vineam meam de MoJinis ... dedi et donavi filiis meis ... (ib., 291). Itd.

108

KALIGER

Wanda Pomianowska neposrednim dijalektološkim istraživanjima3 među nazivima za nositelje zanimanja sa sufiksom -ar nalazi u Splitu cipelar, u makedonskom čevlar « čevli), dosta je raširen obućar (mak. i bug. obuštar < obušta), te postolar (Senj, Vrsi kod Nina, Bokanjac, Iž, Dugi otok, Split, Brač), a samo na jednom punktu - opančar (ZbFL, 1969., 12,31). U stočarskoj Dinari, gdje je svatko znao sašiti opanke, posve je razumljivo da nemamo patronim Opančar. Međutim, neka obiteljska imena postala su sinonim za taj zanat. Tako Silvestar Kudeša (Imocki, 124) kazuje: U Imockom ima puno postolara, malo opančara. Po selim puno opančara, malo postolara. Ipak danas u svakom selu ima podikoji postolar. Ovi više krpi nego nove načinja. Opančara ima gotov u svakoj kući. Svak sebi gradi, ali samo nosne, a misni načinja majstor. lovi ima ponikoliko u svakom selu. Šantarovi su opanci glasoviti. Lipo iz Runovića idu cure i momci u Vinjane, za imati lipe šantarovce. 4 Kako je obuća bila pučki proizvod, nisu se razvila prezimena ni od imenica postolar, cipelar ili crevljar. Ima tek nekoliko izuzetaka, i to samo kao nadimak (prišvarak). Npr. Postolarić u Selcima (RSel). Po sjevernoj Hrvatskoj postoji obrtničko prezime Opančar, te ona prema njem. Schuster (šuster, šostar, šoštar) i mađ. varga (postolar). U Selcima na Braču uz kaliger čuje se i šUšter. Tako je uglavnom i u Dalmatinskoj zagori (RjDZ, RjIm): šUšter5, adj. šUšterski. U Fužini (Fuž) šfrštar: Preko mosta stoji šuštar KukuTĆla, kojpoplate kroji, kada 'ima dela. U delničkom govoru (RjDel) šuštar i šušteroaj (Z'za dri1gega sveckega rata je va Dijuoncah va šušteroaja dijuaua več ddbreh šuštaroj). Iz zamršenog gorskokotarskog (uglavnom kajkavskog) dijalektalnog područja još valja izdvojiti čabarski š'uštar (Pamejnek): Keda H š'uštar pa h'išah č'ejvlr papra:vIOl}. U Dalmaciji pripadnici postolarskog ceha »posudili« su prezime prema brojnim talijanskim obrascima: Callegaro, Calegeri, Caligaris, Cagliari ... Sa sufiksom -er uglavnom s mletačkog područja, na -eri s talijanskog sjeverozapada, a na -aris iz Furlanije. U istarskom mjestu Roč (Ruz, Ronz, Rozzo)6 Rudolf Strohal našao je u tzv. kvadirni bratovštine crkve sv. Bartolomeja7 prezime Kaligarić (ZbNŽO, 1919., 24, 298):
-.--

- - - - - -----------reći

3

Wanda Pomianowska: Razlike u pogledu tvorbe ZbFL, Novi Sad. 1969 .. 12. 25-41.
Prezime šantar često je u Donjim Vinjanima.

u nazivima nosilaca zanimanja u južnoslovenskim dijalektima,

4
5

Šušter se naziva i vrsta kartaške igre u kojoj je najjača karta sedmica. Isto je značenje i u Sv. Roku (Tas/ak) - šušter (igra i postolar, opančar). U sačuvanim dokumentima prvi se put spominje 1064. godine. U crkvi Sv. Antona upisan je čuveni Rački glagoljaš~ ki abecedarij iz 1200. godine. Za Roč je vezana priprema za tisak Misala iz 1483. godine, a iz Roča je njezin vjesnik - Juri Žakan (Vita, vita, štampa naša gori gre!). Kvaderna bratovštine svetog Bartula počinje s godinom 1523., a posljednje bilješke sežu do 1628. godine. Uvezan rukopis ima više od 270 listova, odnosno oko 550 stranica. Original se čuva u Arhivu HAZU, kamo ga je pohranio I. Kukuljević još u 19. stoljeću. Rukopis je jedinstven po opsegu i vremenskom razdoblju koje pokriva, te je dragocje~ no i neiscrpno vrelo i s jezičnog stanovišta. Kvaderna je, naravno, dragocjen materijal za proučavanje kurzivne glagoljice i njezina razvoja kroz 16. stoljeće. Opširnije o tome u knjizi Zdenka 8aloga Roč u srednjem vijeku (Buzet, 2005.) te u radovima u Buzetskom zborniku.

109

KALIGER

Stanovnici mjesta Roča bili su u glavnom ratari ili poljodjelci i bavili se timarenjem domaćih životinja, osobito goveda, koza, ovaca i peradi... Od zanatlija spominju se bačvari, kovači, mesari (bekarij, mlinari (malinari), stolari, vapneničari (japneničarij i zidari. Zanatlije zvali su u Roču općenito meštrima, na pr. meštar Jerolim Maragun iz Benetak 1523., meštar Grgur Kaligar(ić) i t. d.

Ako pogledamo telefonski imenik, kao svojevrstan selilački spomenik, uočavamo koncentraciju tog prezimena u kninskom kraju i u Istri. U Kninu Kaligaris i Kaliger (najviše u Vrpolju), a u Istri Kaligari i Kaligarić (buzetski zaseok Kaligarići, općina Oprtalj).

110

Kanjuš

HER objašnjava da kanj uš znači »ribe darovane onima koji su pomagali pri ribolovu«, a kanjGšar »onaj koji je dobio kanjuš«, te da je riječ dalmatskog podrijetla od lat. cognoscere. Vidjet ćemo da je značenje složenije i da kanjuš vjerojatno ne potječe od lat. cognoscere (priznati, saznati, upoznati ...), već od lat. canna, calamus (trska). Prvi je sustavnije o kanjušu pisao Petar Skok (Term, 36-7): Kad je dobra lovina, skupi se oko ribara mnogo čeijadi iz istoga mjesta, da tobože pomaže pri izvlačenju mreža ili pri vadenju riba iz mreža. Ova čeijad ne pripada ribarskoj družini. Ona hoće da tobože pomaže, ali, u stvari, došla je samo radi toga da izmoijaka štogodpri konačnoj razdiobi lova. Gospodar mreže hoće da se pokaže veledušan, pa će i ovakvoj neslužbenoj družini dati neki dio na koncu. Ovaj dio ribe, što se podijeli na koncu nezvanima, zove se u Malinskoj kanjM, a na otoku Cresu kon/Uš... U Dubašnici na Krku postoji još i daija imenica od ove riječi: kanjušari. Daije su izvedenice kanjušariti i kanjušarenje. 1 Pero Budmani u ARj za otok Krk donosi ovaj primjer: Kad je doba dobrog lova ribe (u proijeću ili jeseni), tad u večer zgrne se oko ribarskih mreža dječurlije a i odraslijih, koji idu moljakat u ribara ribe; pa to zovu: »gremo na kanjUš«, a svaki od tijeh petljara jeste »kanjUšar«.2 Mihovil Pavlinović bilježi kanjuša (Ajdemo na kanjušu) i glagol kanjušiti (Kad se mreža napuni ribe, svak pomaže istezati, te hvata za se ribe što preko mreže bježe). I Jakša Ravlić obavještava Skoka (Term, 61) da je u njegovu rodnom mjestu, u Makarskoj, glagol kanjušiti vrlo čest, tako reći svakidašnji, i da se upotrebljava u istom značenju (uzimati ribice). Baltazar Bogišić (ZbPrO, 619-20), pišući o pravnim običajima južnih Slavena, prikuplja i podatke »0 domaćoj krađi« (§ 319)3 te u Konavlima bilježi kanjošiti i ukanjošiti (kriomice ukrasti stvar male vrijednosti):
---,-------

-----»doći

Skok u ERi donosi i šibenski denominal konjušiti 2 Isto kod Mate Tentora, DStCr, 192-3.

na ribe, u cilju da se dobiju«_

3

Cesto tenske u imućnijim kućama uzmu što krijući, osobito žita i u/ja, te odnesu u varoš i prodadu, da bi kupile sebi ili svojim kćerima kakvu potreb/cu, za koju domaćin ne će da znade. To se ne smatra za kragju, i ako se umjereno čini i dobiveni od toga novci upotreb/juju ne na po sve izlišne stvari, i muški ukućani i domaćin zažmuri i ne će ništa kazati; ali ako to pregje pristojne granice, tad to može dovesti i do sablazni u kući, pa i do razdijela. Ipak to se ne zove »krasti« nego »uzimati kriomice« (ZbPrO, 619).

111

KANJ UŠ

Ima nekakva vrsta kragje u malom razmjeru koja se zove kanjošiti (a ne krasti), i to se ne drži za sramotu, jer to najviše djeca čine, ali ne bez lukavstva i vještine. To biva tako: Ribar prodaje ribu; on je zabavljen prodajom ili kakvim drugim poslom ili mu dječak kakav s namjerom odvrati pažnju kakvim kazivanjem od predmeta prodaje, a megju tijem drugi dječak dogje, pa zgrabi šaku ribe i pobjegne. Sam ribar poslije ako i vidi, po što mu izmakne, a i drugi ljudi, koji gledaju, kako će da s lukavstvom ukanjoši, ne će mu ništa reći, nego će se smijati i pohvaliti ga, da je to lukav i pametan dječak.4

I Luko Zore (Ribanje, 32) ima ukanjošiti: Ribu uhićenu nose na prodaju u košima. Djeca da bi dobili mukte mame, privuču se do koša i kriomice ribaru ukradu gamadi ["itne ribe] i s tijem pak ribaju. To ukrasti zovu ukanjošiti. A u DTuđ (9) s akcentom - kanjošit i ukanjOšit. U ERj Skok ističe da je konjUš (kanjUš) dalmatski leksički ostatak, a znači »priznanje«, odnosno »dar u ribama onima koji su pomagali pri istezanju mreže«, što odgovara tal. riconoscimento (naknada, nagrada). Dragutin A. Parčić (RjHT) kanjuš i kanjuša prevodi »pesce che guizza fuor della tratta, orimane sullido«, kanjušariti ikanjušiti »raccogliere il pesce rimasto sul lido«, kanjošiti »trafugare con astuzia«, a kanjušar »persona che raccoglie il kanjuš«. Blaž Jurišić (RjVrg) kazuje da je kanjUš »jedna ili više riba na koju jedan od ribara pri istezanju mreže baci oko i ponajviše neprimjetno uzme i metne sebi na stranu; to nije krađa nego tolerirano prisvajanje«. Na Susku (GOS) konUš - »nagrada za pomoć kod ribarenja«. Ipak, u nekim dalmatinskim govorima kanjuš (konjuš) jest nečasno djelo. Na primjer, kao što smo obaviješteni, kad u Stobreču kod Splita članovi družine prilikom izvlačenja mreže (migavice i sl.) od »gazde« kriomice sakriju kakav bolji »bokun«. pa od mjesta do mjesta poprima konotacije. Na Murteru kanjuš je (isto je i u Veloj Luci) »dio lova koji ribar, član družine, ukrade prije podjele lovine«. U Brusju (RjBG) za kanjUš kažu: »1. riba izvan mite ili ostavljena na žalu (to je prvotno značenje), 2. riba koju družina potajno ugrabi«, pa je slijedom toga kanjUšit »potajno nešto prisvajati« i kanjUšor »čeljade koje ribu ukrade i sakrije«. Ne piiJćojte jih na peškar'iju, ont su kanUšori (ČDL). U Bolu (Brač) to je »dio lova koji član družine dobije preko svog dijela, a daje ga paron neovisno o količini lova, približno 1-2 kg po članu«. Petar Šimunović (RjBrač) za taj »riblji paljetak« iz Bola ima ove primjere: LIti je nikoliko nih hodilo na
različite
4
BogiŠiĆ koristi i termin izglamazati: »nije ni ukrasti, ni ukanjošiti, nego slijepijem riječma izmamiti kakvu stvar od koga i ne vratiti je. To spada više pod pojam prijevare, nego li pod kragju - ali nije ni prava prijevara« (rb., 620).

Značenje je riječi prilično neodređeno,

112

KANJUŠ

kan Uš. Danas 'imom r'ibie za 'ist, bi son konUšit. Iz Mitrvicie je dohodilo dosta kanUšorih na BuOl.

Andro Roki (LVJ) piše da se taj ribarski izraz (kanjM) temelji na starom običajnom pravu, te se prisvajanje ulovljene ribe u praksi uvijek toleriralo, ako se to »izvodi« na korektan način. Naime, tolerira se da ribar koji radi na težim poslovima (koji poteze na Olovo, što je napornije nego potezat na puto) prisvoji koju pridnenu ribu koja mu do ruke dođe, ako pritom nije pretjerano sebičan. Također, tolerira se npr. na litnju mitu da kanjUfori uzmu malo ribe; gospodar čak svakome i da po koje kilo u spartvu ili u fpurtel, ali i oni sami grabe i uzimaju što se isto smatra nekim pravom ako je do pristojne mjere. Sramotno je, međutim, da se ribon od kan/uJa izađe na tržnicu i konkurentski trži pored ribe koja se prodaje za račun cijele ekipe. U Boki kotorskoj kanjušari su »pomagači ribara«. V. Lipovac-Radulović (RB K-ji): Mi ti rabotamo kao kanjušari, pa vazda nešto ukanjUšimo za nas i para i r'ibe. Skok (ERj) bilježi u Boki (Muo) da je to riba koja je »ostala u magli«5 te se dijeli onima koji potežu mrežu, a kanjušar je onaj koji moli ribu nakon lova. Sreća je njihova u noći kad ima dosta palombića [palamide]. U Malom Ižu, prema Romanu Jeliću (AdMar), 6 konjuš je jednostavno »riba koju sebi izaberu od lovine da bi je ispekli na zbici (ražnjiću)«. Kad kumandir digne iz mora ulovljenu ribu u kukulju (kraj vreće, sake), trastanir [v. družba] odveže brančin (uzicu). Prema tomu, trastanir je najbliži ulovljenoj ribi i ima najbolju priliku za konjušenje? Međutim, Dobroslav Elezović (Grohote na Šolti) nas informira (ČR)8 da je kanjuš za članove družine očito krađa, a ne pomaže ni ublaženi izraz »neprimjetno ili potajno uzimanje«. Tamo gdje je povjerenja odavno nestalo, uveden je »paušalni« kanjuš vezan za osobu parona. No, za nečlanove družine, za pridošlice, kanjuš je, osim krađe, još zarada i milostinja. Na Ižu (RjIž) imamo i pf. skonjUšiti, pa tako i »ribarsku šalu«: Často su ribari užali ukrasti konjuš jedan dugomu, speći ga i poisti zajeno, ponuditi isti onoga čigov je, a da ov čigov je bi ni zna da je njegov. Glagol kanjušit dobiva i prenesen (neribarski) smisao: »nešto sakriti od drugih; potajno što prisvajati; potkradati« (Blato na Korčuli, Trogir, Vis). Sali (RjSa): Nemoj konjUšiti, gljedan te ja spo oka kako konjušiš. Ča si
5 Bokeljski romanizam magla (tal. maglia, provo ma/ha, lat. macu/a) - »oko mreže,
očica«.

6

Roman

Jelić:

Ribarstvo i ribarski običaji u Malom lžu, AdMar, 1985.,4 (119-177).

Konjuš se prije davao slučajnim pomagačima pri ribolovu, a bio je manji od jednog cijelog dijela pojedinog ribara iz

družine.

8

Dobroslav Elezović: O kanjušu, CR, 1976., 2, 119-126.

113

KANJUŠ

me vidila, oli imaš oči na guzici. Iž (RjIž): Drivo, ča san parićala za doma ponesti, niki mi je skonjuši z mocire.

O nekim etimološkim dvojbama kasnije, a sada se poslužimo djelom Frane Glavine (PeljZb):9
Kanjušari su osobe koje su se na posti kod istezanja mreže priključivale ribarima i pomagale im, a za uzvrat su dobivali ribe. Obično ona riba koja kod izvlačenja mreže nije ušla u saku već »inčetala«, tj. zaplela se u oka mreže, pripadala je kanjušarima. Nekada, u vrijeme nerodice i gladi, uvale su bile pune kanjušara. Osobito mnogo bilo ih je u Osobjavi. Svi su za pasom imali sačić od mreže.

Isusovac Gian Maria Mattei (Matijašević), s drugom Jurjem Bašićem, nalazio se u svibnju 1757. godine na Pelješcu. Ovi misionari su iz Kune došli u Trpanj te zapisuju da se patruni mreža tuže kako im se svake godine ukradu velike količine ribe. »Postigli su«, kažu, »od dotičnih patruna, prije nego su počeli da slušaju ispovijed, generalno oproštenje svega što je do tada bilo ukradeno. Ostali su za uzvrat oprostili patrunima bilo koju nepravdu što su je ovi počinili.« Zadnji je članak proglasa, koji je pročitan na javnom zboru u Trpnju 24. svibnja 1795. godine, glasio: Da neima niko od kanjušara doć na poste od sardela grabit sardile Trpljanima, nego skladno pitat i ako bi se koji patrun došo potužit Gospodinu Knezu, da mu je ko grabio oli učinio koji insolencu njemu oli komu njegovu drugu ot mreže, kako su činili u prošaste pute ima bit kaštigan što bude u volji rečenog Gospodina Kneza, oli s tamnicom oli s dinarom. Kanjušarenje je donosilo velike neprilike. Vlasnici mreža srdelara obrase tužbom Kotarskom sudu u Orebićima 1820. godine, kada se upravo ovaj sud od »pomirdbenog« reorganizirao u c. kr. kotarski sud, koji je uz sudske vršio i upravne poslove. Taj sud, kako nas obavještava Ricardo d'Erco,lO svojom odlukom pod br. 243, od 26. svibnja 1820. zabranjuje kanjušarenje.
ćaju

Godine 1844. dogodio se nemio događaj kada je istezana mreža patruna Viska Šeputa i Štuka zvanog Sipa iz Donje Vrućice. Među kanjušarima se našao četrnaestogodišnji Pero Šeput kojega je dotični Sipa udario po glavi puričem, koji služi za požižanje vatre na svićalu. Dječak je ostao na mjestu mrtav, a bio je jedinac, pa je kuća ostala bez potomka. Zajednica ove mreže se razvrgla, te je problem kanj ušara opet postao aktualan.
9
10

Frano Glavina: Povijesni prikaz ribarstva poluotoka Pelješca, PeljZb, 1,93-166, Ricardo d'Erco: O ribolovu na istočnom Jadranu (ur. Vladislav Brajković), Prinosi ribarskog prava, knj. 7, Jadranski institut JAZU, Zagreb, 1973., 103.
proučavanja

ekonomike ribarstva i

114

KANJUŠ

Kotarski sud u Orebićima 1846. godine traži mišljenje više instance treba li dopustiti ponašanje koje je bilo povodom takvom zločinu. Splitski lučki ured, međutim, bio je tolerantniji. Drži da je kanjušarenje vrlo stara navika koja nije nikada dala povoda neredu i pritužbama. Dalmatinska vlada, naredbom od 30. rujna 1848. godine, odlučuje da se ne mogu primijeniti nikakve kaznene mjere kako bi se ukinuo taj običaj »koji je od pamtivijeka postojao«, a da se ne izazovu »neugodni prigovori i žalbe zainteresiranih«. Dakako, vlada pridržava za sebe pravo da suzbija zloupotrebe i nasilja koja bi mogla nastati. I Ricardo d'Erco (ib., 102) piše da se »pod tom domaćom riječi [kanjus1 podrazumijeva običaj da se prisvajaju one srdele koje su se kod lova potegačom, u trenutku izvlačenja mreže iz mora u brod, zapetljale među njezina oka. Tim se običajem koriste oni koji su svojim radom pripomogli pri lovu, a ponekad i nepoznate osobe koje se baš zbog tog razloga približe potegačama«. O rigidnijim mjerama govori Ribarski priručnik za godinu 1913. (priredio Ivan Pastrović, c. k. pristav ribarstva kod Pomorske vlade u Trstu 11). U poglavlju VII. (Odredbe za zaštitu ljetnjeg ribanja), članak 80, stoji:
Kanjuš običavan od seljaka dotične pošte pod izlikom naknade za pripomoć pruženu kod istezanja trate, neće se moći rabiti, već uslijed naročite

dozvole ribara. Ako ne bi bila dana rečena dozvola ili bi se zbila zloporaba na uštrb uspjeha, kanjuš biti će smatran kao prekršaj protivan odredbama za ribanje.

Nijanse značenja Dobroslav Elezović objašnjava u tekstu O kanjušu (ČR, 1976., 2). Na Šolti kanjuš je dio lova koji ribar, član družine, potajno uzme iz hrpe prije podjele, a neribar pridošlica uprosi ili ukrade. Kanjušar stoga može biti pomagač (siromašni seljak koji pomaže pri izvlačenju mreža), prosjak (gdje najčešće dolazi do izraza solidarnost prema starom, isluženom ribaru) i -lupež. Zanimljiva je kategorija tzv. rentijera ili ucjenjivača, koji su svoj kanjuš iznuđivali:

To su bili seljaci, vlasnici zemlje uz more, tj. uz »pošte« ili žala na koja su ribari istezali mreže. Za iskorištavanje zemljišta ti su vlasnici tražili naknadu. Ako se ribar nećkao, oni bi zaprijetili da će iznad pošte zapaliti oganj. U to vrijeme izvor svjetla bilo je borovo drvo koje je izgaralo na roštilju izvan pramca broda. Zapaliti drugi oganj uz more značilo je obezglaviti ribu ili je odvući izvan zahvata mreže. Ovakvih kanjušara bilo je malo, ali su svoja "prava« tražili glasno i nasilno.
To nije izmaklo pogledu c. k. vlade, pa u Ribarskom priručniku (1913.) imamo 75. članak:
11 I. R. aggiunto di pesea presso il Governo marittima in Trieste.

115

KANJUŠ

Dok se ljetnom tratom ribaju srdjele, inćune, skuše, lokarde i šnjure nitko ne smije na puntam pošta užgati vatre ili svijeće, niti približiti se svijeći trate koja obavlja ribanje sa drugom svijećom ili vatrom na daljinu manju od 300 metara. Sada se može nešto pobliže kazati o varijantama pojma kanjuš. Skok (ERj) upozorava da je neispravno dovođenje starog ribarskog izraza kanjuš u vezu s grabežljivom pticom kanjuh kao što čini Pero Budmani u ARj (»osnova kanjoš može biti ista što kod kanjug i kanjuh«). Kanja je praslavenska riječ nepoznata postanja koja označava razne ptice grabljivice: škanjac, crvenkasti kanjug (Milvus regali s) , crni kanjug (Milvus niger) ... I Vladimiru Mažuraniću u Prinosima izgleda očitim da kanjošiti (kanjušiti) znači »ugrabiti poput kanjuha«, te daje analogiju »tako se i ptici grabilici, koja grabi kokoši, i tatu peradi veli kokošar«. Ponovimo da je po Skoku kanjuš (konjuJ) dalmatski leksički ostatak (postverbal od lat. cognoscere) čije je prvotno značenje (priznanje, nagrada) danas potamnjelo. Ova je riječ zabilježena i u ven. obliku cognusso. Naime, u odredbama sindika inkvizitora mletačkih u Zadru iz 1749. godine određuje se koliki mora biti »il cognusso« po osobi. D. Elezović (ČR, ib.) dovodi u pitanje tu etimologiju. Naime, kako to da je cijela istočna obala usvojila kanjuš, a samo za Cres (M. Tentor) imamo potvrdu konjuš. 12 Ostaje dvojbeno potječu li ta dva oblika iz istog korijena? Po kojem je jezičnom zakonu samoglasnik o, u sličnim riječima vrlo postojan, prešao u a? Skokova usporednica sa starotalijanskim scanoscenza očito nije dostatna. U odredbama sindika u Zadru možda je posrijedi tek neuspjela transkripcija kanjuša, koja se slučajno poklapa s lat. cognoscere? Po sudu D. Elezovića kanjuš ne vuče podrijetlo iz glagola cognoscere, nego od imenice canna (trska; ribarska trska s udicom)13 ili *cagniussa. Zaključuje da je kanjuš{a) trstika, u početku sredstvo za lov (na kopnu i na brodu), a tek kasnije pretvoren u odnos (instituciju) koji obuhvaća i družinu i pridošlice (pomagače). I sam Skok nije baš odlučan, pa u Term (61) piše: Koliko mi još slabo poznajemo narodnu ribarsku terminologiju našega Jadrana, neka služi dopis anonimnoga staroga ribara iz Crikvenice. Na naše izvodenje on primjećuje da u Voloskom-Opatiji, a vjerojatno i u Lovranu (Istočna Istra) postoji »kanjuša«, riječ ž. r., koja znači nešto sasvijem različito od riječi »kanjuš« ili »konjuš«... U Istočnoj Istri u izrazima: »gren na kanjušu«
12 Na Cresu konjus naći ćemo još u Besedaru N. Velčića (BeCr). Vidjeli smo da je na Susku konuš, na lžu konjuš, pa u Salima, a vjerojatno bi našli slično još na kojem punktu zadarskog arhipelaga.
Lat. adj. cannicius (učinjen od trstike) sačuvao se u posuđenici - konič. Joakim Stulli »sprava (spletena od pruća) u kojoj se drži vinska komina kad je pod tijeskom«.
(Rječos{)

13

objašnjava da je to

116

KANJUŠ

ili »gren lovit na kanjušu« znači ova riječ »ribati sa trstikom«. Ovako se obično lovi riba samo pri uzburkanom moru i jedino sa grebena, nikada iz lade. Na ovaj se način love u Voloskom i Opatiji glavoči, a u Lovranu naročito šargi. Glagol »kanjušiti« ne postoji u Istočnoj Istri. To je znak, da naša istarska riječ ž. r. »kanjuša« nema nikakve veze sa drugim našim posudenicama »kanjuš«, »konjuš«, koje su muškog roda i od kojih postoje i glagolske i druge imenične izvedenice. Razlika u značenju utvrduje nas takoder u uvjerenju da izmedu posudenica »kanjuš« ili »konjuš« i »kanjuša« nema nikakve veze... Stari ribar iz Crikvenice imade zaista pravo, kad veli, da istarska posudenica »kanjuša« dolazi od grčko-latinske (ne italijanske) riječi »canna« (trstika). U latinskom postoje od »canna« dvije izvedenice: »canniciae« i »cannuciae«, koje znače »mjesto zasadeno trskom, trstenik«... Stoga istarska »kanjuša« znači sasvijem pravilno »trstika«. Prihvatimo, dakle, tezu da je kanjuš{a) zapravo trstika, ribički štap, to univerzalno sredstvo ribolova. Dobroslav Elezović kazuje da se na Šolti lov s kraja zove na tršćicu, pa makar štap i ne bio od trstike. »Lov trstikom je pravi užitak, ali ne kad je more uzburkano nego kad je mirno. Tada lovac vidi ribu, prepoznaje onu koja nasrće na mamac, pa prema vrsti ribe mijenja i svoju taktiku. Jednoj ribi pušta da mamac ne samo stavi u usta nego i da ga proguta, dok drugu nastoji uhvatiti naglim trzajem, čim dotakne mamac« (ib., 124-5). No, kada je u pitanju lov na šarge (Sargus rondeletii), more treba biti uzburkano, a nebo oblačno. Šargi vole određena mjesta, koja se na Šolti nazivaju šargerama (veći podmorski greben), dok se drugdje u Dalmaciji kaže šargjera i sl. Skok tvrdi da ne postoji lov trstikom s lađe. Elezović nas, pak, uvjerava da u lovu na plavu ribu svijećom, kad se jato digne bliže površini, posada svićarice lovi na panulu. To je kratka šiba (trstika) s nekoliko metara špaga i s malom udicom na kraju (kao mamac služi sama udica). »Uvijek u jatu male ribe ima i veće kao što su skuša, lokarda, sarun ... Čim udica dodirne površinu, na nju se zalijeću ribe. Ovisno o količini i duljini lova posada zna uloviti popriličnu količinu te cijenjene ribe. Ta lovina ne ide u zajedničku hrpu i ostaje vlasnost posade. To je njihov kanjuš.« Na Šolti lov s kraja zove se »na tršćicu« pa makar štap bio od česmine, a lov udicom s broda »na panulu«. Očito je dakle da u prvom slučaju dajemo naziv po sredstvu lova, a u drugom po načinu lova. Nekada su postojali recimo »profesionalni panulari«. Nisu bili članovi družine, ali su išli redovito u ribolov, i to samo u svićaricu. Ioni su, dakako, pomagali ribarima u pripremi i raspremi. Neki su panulari išli u lov iz hobija, neki iz potrebe. Razvoj tehnike dokrajčio je potpuno trstičare s kraja, ali su panulari s broda i danas aktivni.
117

KANJUŠ

Trstika kao osobno sredstvo lova nije opasna. Ali ako staru potegaču dočeka četa trstičara - veli Elezović - to je već opasnost od koje se ribar morao braniti. Kako? I jedan i drugi imaju formalno ista prava. Naime, oduvijek važi nepisani zakon da riba u moru pripada svakome, odnosno da nije vlasništvo ribara dokle god je ovaj ne uhvati. Stvar je dakle nagodbe da lovac s kraja i lovac s broda usklade svoje interese, a najjednostavniji izlaz jest uključivanje onih s kraja u ispomoć družini. To su mnogi i uči­ nili, a mnogi i nisu, pa postoji - kanjuš zarađen, kanjuš ukraden. Nešto drugačiji odnos vladao je u krugu družine, gdje se praksa kanjuša na neki način institucionalizira. Imamo tako »slučaj« da je vlasnik požurivao svićara da krene prema pošti, a posadi svićarice nije se žurilo, ako je lov panulom bio izdašan. Posada je nastojala uvijek osigurati sebi pristojan kanjuš, dakako, na štetu parona. Bilo je i drugih prevara pod okriljem noći, npr. baciti bolju ribu na kraj pa je poslije pokupiti. Još jedan rašireniji ribarski termin Petar Skok spominje u istoj bilješci (Term, 61): U drugim se krajevima Dalmacije govori mjesto istarskoga naziva kanjuša druga latinska izvedenica s istim latinskim sufiksom -uceus od grčke riječi kdlamos. To je. kalamoč na Braču - »drvena ribarska sprava kojom se vabe lignje«. U Dubrovniku se zove kalamuča - »sprava za ribanje što se sastoji iz poduije trske na kojoj je na kraju privezana duga žica s udicom ili s udicama«.14

14

Skok u ERj o liku kalamuča i kalamuć piše u opsežnom članku ka/am, a još preciznije u više navrata u Zeitschrift fur romanische Phi/ologie. Raznovrsni balkanski oblici, potekli iz lat. calamus (1. tintarnica, 2. podočnjaci, 3. lignja, 4. sprava lignjar... ), zahtijevaju poseban osvrt [v. kalamoćJ.

118

Karampana

U Splitu (RSG, RVS, NDM) i u Trogiru (RjTro) riječ karanpana ili karampana (u RjSG .karampdna) odnosi se uopće na sve što je staro, ofucano, dotrajalo, istrošeno, isluženo ... Npr. zastarjeli kompjuter. U prvom redu to je podrugljiv naziv za stari brod, podrtinu, brod koji se jedva drži na moru. Kod Miljenka Smoje (Pisma, 97) nalazimo:

Naša brodogradilišta gradidu brode samo za strance. Da smo gradili za se, jemali bismo najlipiju, najmoderniju flotu na svitu. Ali mi lipe, moderne brode gradimo samo za tuje bandire, a za se od nji kupujemo stare ruzinave karampane. Vojmir Vinja (JE) donosi primjer iz Korčule: Vaja bi lud za po kupit onu karampanu od šer Mićetovoga guca. Marina Čapalija u Rječniku Velog Drvenika (rkp.) ima: Poslali su nan u prugu niku staru karampanu. U Brusju na Hvaru prema ČDL kaže se: Ttl ti već ni dObar brf)d, tf) je karampona; u Pučišćima (RjBrač): UriM bru6d, kak'O mOžeš s takon karamponon iz6ć na more; a na Rivnju (RjRiv): Za jž uvik v'Ozi d'Obar brt;t6d, andmin su posldli karanp4nu.
Posvuda je to »starudija«. Bakarac i Škrljevo (RjBŠ), Zlarin (ZlaRj), Povljana na Pagu (RjPov): karampdna; Beli na Cresu (BeCr): karamp4na; Dobrinjština na Krku (Čok) , Crikvenica (CrB): karanpdna; Kaštela (BKašt): karrmpana; Draga (RjDraga), Omišalj (RjOm), Tribalj (RjTrib), Iž (RjIž), Novi Vinodolski (RjNV): karanpdna ... Postupno se izraz prenio i na druge stare i ružne predmete, kao u Kuni na Pelješcu (KSR): Sve skupja nike karampane ii zoganj.1 To nije više ekskluzivna »oznaka« za brod, već za kopnena prometala, osobito automobile. Tako je u Selcima na Braču (RSel) karampdna »staro vozilo koje samo što se nije raspalo«. A uzrečica nake karampdne znači - »kakve li starudije«. I u Šibeniku (GS Š) - »staro, odbačeno auto«, te u Senju (SenjRj): Najbolje je tu karanpdnu prodat. Milan Kranjčević iz Kompolja (Lika) donosi primjer (RGČ): Ja je vidila

da se 'Odveze u nekakovoj karanpani.
U Trpnju (RTrp) karampana je samo »stari brod«, dok
uPijavičinu

(RjPelj) ima složenije

značenje.

119

KARAMPANA

Da je karampana omiljena novinarska metafora svjedoče i ovih nekoliko nasumce odabranih »isječaka« iz Slobodne Dalmacije:
U okviru akcije velikog čišćenja grada uoči blagdana svetog Dujma, Komunalno redarstvo će pokupiti sve karampane koje se nalaze u širem centru grada, te u blizini frekventnih gradskih prometnica. ...Ako komunalci nastave s ovakvim tempom odvoženja olupina, splitske će ulice od karampana biti očišćene tek za devet mjeseci... Skoro svako dvorište 'krasi' po jedna karampana, a javne površine nepropisno parkirana vozila ... Kroz stroj za presanje proći će čak 1000 karampana, medu kojima je i dvjestotinjak prevezenih s Trga Hrvatske bratske zajednice, pored zgrade MUP-a ...

No, karampana se 'koristi i u figurativnom smislu za nesposobna čo­ vjeka, a posebno za ružnu ženu, babetinu, na primjer u Lumbardi (StLR) ili u Selcima (RjBrač): lema karampanu mIsto žene, a koliko je probira. U Libru vifkiga jazika objašnjava se da je karanpana »osoba (ili stvar) ružna izgleda, ostarjela odnosno dotrajala«. Storo karanpana, reče se za čeljade koje je od starosti fizički deformirano. Naravno, ista se sintagma upotrebljava za brod.
Karampana je, eto, stari brod, danas automobil, pa propao čovjek. Potonje značenje daje i Luigi Miotto (VenDal): carampllna - »persona vecchia e malandata (eser una carampllna; eser sordo caramplma)«. Među­ tim, Jure i Pere Dulčić u Rječniku bruškoga govora (RjBG) za karampona imaju neočekivano tumačenje: »zlo govorenje; zao glas; skandal, buka, treska«. To nas može odvesti do podrijetla te riječi koju smo preuzeli iz nekog mletačkog govora, a označavala je ženu sumnjiva, lakog morala, tj. prostitutku. Boerio (DizVen): »Dicesi anche a' giorni nostri per agg. a Femmina di mal costu me o per Donna che avesse abitato in Carampane; e Vechia carampana per disprezzo a Donna, motteggiandola per ruffiana.«

I Vinja (JE) navodi uvriježenu etimologiju, prema predaji iz 15. stoljeća, koja drži da izvor riječi leži u obiteljskom imenu Rampani. Po toj predaji su kuće patricijske obitelji Rampani, koje su se nalazile u Calle de' Bottai, bile poslije smrti posljednjega Rampanija 1319. godine predane »dal governo alle pubbliche meretrici - Ca Rampani - siccome luogo remo to dalle chiese e meno scandaloso«. Dodajmo još kako to tumači Giuseppe Piccio (DVenIt):
Carampane - alteraz: di Ca' Rampani: nome d'una calle e della vicina corte all estremita della calle dei boteri. Boteri - arte istituita a Venezia sulla fine del 1200 che aveva Scuola di rimpetto la chiesa dei Crociferi, ai Gesuiti; denominazione di una calle a S. Cassiano dove stanziavano molti costruttori di botti.
120

KARAMPANA

Možemo li izvođenjem Casa Rampani > Ca' Rampani > Carampani doći u vezu s kurvama (meretrice)? Bruška karampima podudara se s objašnjenjem M. Cortelazza i P. ZoBija (DELI): caramp{ma - »donna sguaiata, volgare, trasandata« (razuzdana, zapuštena žena). Iznenađenje tek slijedi kada vidimo da Vesna LipovacRadulović (RB K-ji) piše da je zdenac koji Kotorani nazivlju Karampana »dobio ime prema kući koja se nalazila u blizini, a pripadala je venecijanskoj obitelji Rampani. »Na ovom zdencu u starom dijelu grada uvijek su dolazile žene po vodu i tu su pričale o dnevnim događajima, novostima u gradu i ogovarale«. Donosi se primjer: ŽivI kod Karampane, pa zna sve ćakule. Sve su se danas skUpile oko Karampane, biće novitadi. A Srđan Musić (RBK-sz) bilježi da karampana znači »pokvarena žena« i da je u sjeverozapadnoj Boki ova riječ pogrdni naziv za Kotorane. U Kotoru za vrijeme karnevalskih svečanosti s gradskim ćakulama izlazi prigodni list koji ima dugu tradiciju »Karampana«. Uzgred, nekoliko je puta na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu nastupala »Karampana« (glazbeni voditelj Nikola Gregović). Goran Filipi (BetBr) upozorava da nažalost V. Lipovac ne dokumentira postojanje obitelji Rampani, pa ne znamo je li ona u Kotoru doista postojala ili je riječ o autoričinoj pretpostavci prema navodu iz Boerija. U svakom slučaju, ostaje zagonetno kako se kotorsko ćakula oko zdenca pročulo u Brusju na Hvaru. A opet, oba značenja (ogovaranje) odstupaju od vrijednosti u ostaloj Dalmaciji (»dotrajali brod« ili »ružna žena«). Vinja (JE) smatra da kotorski primjer - zbog svojeg izrazitog paralelizma s venecijanskim - potvrđuje tradicionalnu etimologiju riječi carampana, te da se zbog »izoliranosti« značenja bokeljske i hvarske vrijednosti riječi može pomisliti na dva ili više središta iradijacije. zbog supostojanja likova scardmpio i cardmpia (»scanfarda«, »scagnarda«), etimologija za riječ karampana nije jednoznačna. W. Meyer-Liibke (REW) pomišlja na austrijski krampen (alter, gebrechlicher Mensch). A. Prati (VEl): »Carampia o carampana pua in principio aver indicato la Befana o la Vecchia, nel qual caso eforse da rammentare Grampus, Krampus, se antica, un fantasma che aveva credito in Austria«. G. B. PeBegrini i R. A. Stampa (cit. JE) drže da se možda radi o predromanskoj riječi koja je označavala »vacca vecchia e dappoco« (nesposobna stara krava, kravetina).
Inače,

121

Kiselo mliko

Prirodoslovac Alberto Fortis, govoreći o prehrani Morlaka, ističe (Vz'aggio, 53) - kiselo mliko . .
Mlijeko ukiseljeno na različite načine najobičnija je morlačka hrana; obično ga zakiseljuju dolijevanjem octa, pa se dobije neka vrsta izvanredno osvježujuće skute; njezina je surutka njima veoma mila, a nije neukusna ni stranom nepcu.

I njegov kritičar Ivan Lovrić stavlja ga u prvi plan (Bilješke, 75):
Redovno je i najobičajnije morlačko jelo u ljetno doba mlijeko, a da iz njega izvuku više koristi odjednom, običavaju ga zakiseliti octom, pošto izvade iz njega maslo, koje sadržava; sirutka, što ostane, služi im za piće i zajedno s kruhom za jelo. Ali to ne znači da ne upotrebljavaju mlijeko priredeno na sve načine. Vještina da prave na talijanski način grušavinu, koja se u običnom govoru zove >>jJuina«, sasvim je nepoznata morlačkim snahama. Kajmak, što ga one prave bez mnogo truda i pameti, izvanredno je ukusan za svačije nepce, pa i za strano. Taj kajmak običavaju često davati kao neki mali dar i nude ga rado uglednim gostima. Sir, što ga prave za svoju svakidašnju potrebu, sav je u komadićima, koji se čuvaju u mješini, pa ga obično i zovu »mišnim sirom« (sirenje). Sir u velikim komadima bio bi dobar da iz njega ne izvuku dio masla i da ga ne kuhaju u vodi, ali kako se ova vrsta sira obično prodaje, vjerojatno je da tu ima i nešto lukavosti.

U instruktivnoj studiji Vladimira Dugačkog o Fortisovim zdravstvenim zapažanjima (ZbKačić, 1993.,25)1 možemo se upoznati s »poviješću« kiselog mlika. Naime, uporaba kiseloga mlijeka kao hranjivoga i ljekovitog napitka odavno je poznata kod nomadskih naroda srednje Azije, u Maloj Aziji i Indiji, pa i u našim krajevima. Talijanski kroničar Serafino Razzi 2 spominje da je 871. godine u Dubrovniku vladala jaka groznica, od koje
Vladimir Dugački: Zdravstvena zapažanja u Fortisovu "Putovanju po Dalmaciji« (1774.), ZbKačić, 1993., 25, 531-543).

2

Za nas je osobito zanimljiva Razzijeva dvogodišnja dubrovačka epizoda (godine 1587. nadstojnik dominikanskog samostana, a potom vikar dubrovačke nadbiskupije), koja se pokazala iznimno plodonosnom. Objavio je prvu tiskanu povijest grada Dubrovnika - Staria di Raugia, Lucea, 1595. Vrijedna je i rukopisna kompilacija o povijesti dubrovačke

metropolije i dubrovačkih nadbiskupa (Stjepan Krasić), koja je objavljena u kritičkome izdanju (Crkva u svijetu,

Split, 1999.).

122

KISELO MLIKO

je pomrlo mnogo ljudi sve dok se nije počelo upotrebljavati rashlađeno kiselo mlijeko te je ozdravio svatko tko ga je uzimao. I dubrovački kroničar Nikola Ranjina i anonimni sastavljač najstarije dubrovačke kronike Annales RagusiniAnonymi3 opisuju kugu u Dubrovniku 901. godine koja se ničim drugim nije mogla liječiti osim kiselim mlijekom pomiješanim sa svježom vodom. V. Dugački pretpostavlja da je posrijedi ista epidemija, ako se uzmu u obzir načini računanja vremena koji su bili u uporabi, od Kristova rođenja ili od smrti. Između 1527. i 1532. godine radi u Dubrovniku poznati talijanski kirurg Mariano Santo, koji u svojoj knjizi De casu et o./fensione opisuje terapijsku uporabu kiseloga mlij~ka. U isto vrijeme znameniti zadarski liječnik i kozmografFederik Grisogono (kojeg i Fortis spominje kad govori o istaknutim zadarskim kulturnim djelatnicima) objavljuje 1528. godine svoju knjigu o vrućicama, u kojoj hvali kiselo mlijeko kao »tekuće zlato« i »božansko piće« s uspjehom iskušano na mnogim bolesnicima od kuge i sušice. U novije doba o kiselom mliku fra Silvestar Kutleša (Imocki, 105) piše:
U Runovićim, di je malo mlika, metenica se kiseli i s purom srče. U brckim selim, di je više i mala [stoke] i mlika, metenica se provari na vatri i dobije provara. Ovo je prvi način kako se iskorišćuje mliko. Drugi bi bijo ovi: Od uzvarena mlika, varenike napravi se kiselo mliko, na ovi način. Varenika se ladi dotle dok izgleda ni vruća ni ladna. Tada se izlije u kablić, ulije dvi-tri kašike »kvasa« (od kisela mlika), stopanjica prikriži kablić unakrst, zatvori zaklopcom i mir. Kroz pet-šest sati ima gotovo kiselo mliko, liti. Zimi ga i ne kiseli, jer ga nema.

3

Natko Nodilo: Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 14, Zagreb, 1883.

123

Klap

U opsežnoj studiji o raznim »kombinacijama« mlijeka i kvasine, odnosno vina [v. bilovoda i sl\1utica] Danijel Alerić (Rl]], 14) je mimoišao mljetsku varijantu koju spominje Andrija Stojanović. l Naime, u posudu s mlijekom istisne se nekoliko kapi mliječnog bijelog soka od nezrela ploda smokve. Učinak je isti kao s kvasinom. Takav napitak zove se (d)žonkata, a sam postupak - uklapit mlijeko.

Khlp, gen. klapa (Trpanj, Matej Milas, Rad, 103,81) - »sok od smokve; mlijeko na smokvi koje izađe kad se otrgne plod ili grančica«. Klap mi je izio usta (ARj, ERj). U Crnoj Gori »mlijeko od smokava, koje nijesu bile dovoljno zrele« (Mićun M. Pavićević, RSANU). Sinonim klapor (Ston). Klapac (Ston) - »oljuština od smokve«. Milas: Našla sam toliko klapaca pod smokvom što mi je neko pobro smokve. U Kuni (KSR) klapit (skupljati sok):
Homo klapit. Načini' ćemo od mličera vesku i onda lipo namazat prutila, tako ćemo staglina uhitit. U Dubrovniku kl> hl- hlapac, gen. hlapea. P.
Budmani (ARj): »komad kože od smokve, što otpada kad se čisti smokva, prije nego se izije«. Skoku je kldp (ERj) »nejasna postanja«. Daje neuvjerljive usporedbe s češ. klapet, polj. klapeć, alb. gleb itd. U Lumbardi (StLR) i u Smokvici (RjSmo) kldp je »smokvin bijeli sok koji curi kad se povrijedi kora«. Baničević za podrijetlo riječi ima dvije mogućnosti: od hrv. klapiti se (pjeniti se) ili od lat. colare (teći, cijediti). napitak za »brzu potrošnju« dobiva se dodavanjem neke kisele tvari svježe pomuzenom mlijeku sa svrhom da ga ta tvar zgruša i učini »kiselim«.2 Takvo se piće, zbog osvježavajućeg okusa, troši osobito ljeti, a može se u nj nadrobiti i kruha. U našim su krajevima (jadranska i prijelazna dinarsko-jadranska zona) takvi dodaci mlijeku vino, obično crno, zatim kvasina i kisela sirutka zaostala pri sirenju. Pored životinjskih, neki stočari na Balkanu, a i u Sredozemlju, upotrebljavaju biljna sirila. To su
Andrija
Stojanović; Stočarstvo

Mliječni

i prerada mlijeka na otoku Mljetu, EtPr, 1 (9-38).
antički

2

Spravljanje takvih

pića

spominju

pisci - lat. melea (kiselo mlijeko); praslav. *melko.

124

KLAP

uglavnom listovi ili plodovi biljaka sa svojstvom koaguliranja. Na Mljetu je to sok od ploda smokve!3 Naziv za taj »sok« - džonkata - najlakše je objasniti prema tal. giuncata (gruševina, ugrušano mlijeko). Na Sardiniji taj se proizvod zove gUYjkata, navodno po tome što se proizvod sprema i prodaje u košaricama od site (giunco).
Očito je mljetski način grušanja sokom od smokve duge tradicije, a kada imamo na umu da se slično radi i na Mallorki, postavlja se pitanje kako je došlo do te podudarnosti.

3

Taj dosta složen postupak u Popovu na Mljetu opisao je

Stojanović

(ib., 32-33).

125

Koncapjate

koncapjate. Budući da je nastao, da je ušao u kolektivnu svijest grada, govori o »mentalitetu« ondašnjeg Splita, pa i priča o toj riječi ima više sociološku nego lingvističku potku. Ivo Vlahović (Fjabe, 79-81) u jednoj »priči iz našega života« opisuje kako je nastao taj izraz. Među mnogim meštrima bio je jedan osebujan, po svemu sudeći Talijan, koji se iskazao u zanatu »šivanja pjata«, tada dragocjenog uporabnog, a i dekorativnog predmeta. Vlahović piše: Ma kako nijedna stvar ne more trajat do vika, tako bi se dogodilo da bi dikod, ka' bi ji 'prali, koji ispuza iz ruke pa bi se razbi'. Onda bi te bokune ranili i čekali da mimo kuću projde »konca pjati«, da ji' šašije!... Ispri sebe bi tura jenu malu ka karijolu i cilin bi puten vika:' - Konca pjati - konca pjati! Žene bi ga ondac zvale i dale bi mu pijate ča su bili razbijeni. On bi vazeja pijate, pomnjon stavi' na karijolu i ka' bi skupi' dosta ti pijati odni' bi doma popravjat. Ako bi bi' iz koje kuće samo jedan oli dva pijata, onda bi popravja omar tot na mistu, u dvor. One ča bi odni 'popravi' doma nika' ni 'foli vrati' onoj čiji je. Nadalje se objašnjava: On ni' vazimja one pijate koji su bili razbijeni u višje bokuni, ven samo one koji su s razbili u dva, oli u tri veća bokuna. I ondac bi naš »konca pjati« te bokune na kraje lipo probuža, pa bi kroz te bužice provuka tanku žicu o' rama, dobro bi stiska i na kraj sveza! To je bilo slišno ka' ča se, meknimo primerice, šije šijola o'postola s maškarinon. Lipo bi on to stiska da je parilo ka' da je pijat cil, samo ča se iz ti pijati ni' mogla jist juva oli ritka manistra, jerbo bi skroz one bužice juva izašla vanka, vengo se u nji' moglo jist manistra usuvo, ma brez toča, joli pulenta i sve ča je ugusto! Svi su bili š njin kuntenti, a otakipijat bi sta' u kredencu na skanciju, barenko za figuru ako ni' bi' za jist, za uspomenu na pokonje ča su jin to ostavili! Za razliku od drugih splitskih pisaca, Vlahović kazuje pijat umjesto pjat (pjlzt), šijola umjesto šjbla (šjola) itd. No, ta njegova jezična »posebnost« zahtjeva poseban osvrt.
126

Jedan tipičan splitski izraz, sigurno već zaboravljen, bio je -

KONCAPJATE

Berezina Matoković (RVS) obradila je i taj raritet nastao od tal. conca (concatenare - »spojiti, spajati« ili od concia - »spremanje, priređivanje« iz kožarske terminologije) i piatto (tanjur; plitica). Konca pjati je dakle »popravljač tanjura«, otud i nesklonjiva imenica koncapjate. I Petar Šimunović (RjBrač) navodi izraze za »tanjurar« - koncapijat i končapijati. Glagol koncat [v.] ili kimcat može, uz »začiniti«, značiti i »zakrpiti, spojiti pomoću konca, žice ... «. Adj. koncan (spojen koncem, žicom i sL), adv. koncano, gl. im. koncanje (krpanje, spajanje) ... U dalmatskom, toč­ nije veljotskom (Dalm, 2, 196), naći ćemo konzu(Jr1 (»začiniti« - tal. condire). Antonio Ive (L'antico dialetto di Veglia) kao i Giambattista Cubich (AGI, 1886., vol. 9, H8, 169) imaju grafiju conzudrme. Kod Mattea G. Bartolija (Dalm, 2, 198) blizak je klfillik ili kU(Jnk, k1fi1nka (»zemljani sud« - tal. conca). Sa značenjem »popravljati« Vojmir Vinja (JE, s.v. kunča) navodi hrv.rom. tautološki hibrid loncepadele koji u Omišlju znači »kotlokrpu, saldadura«, a nastao je pučkoetimološkim naslanjanjem na lonac iz ven. conzapadele »sprangaio« (tal. acconciapadelle), tj. onoga koji popravlja padele, tj. suđe, lonce itd. Samozatajni meštar - kojemu ni imena ne znamo, već samo uzvik Konca pjati! - bio je »čovik šestan i juzak, vas drit, živi je mirno, u nikoga se ni' untrigava«. Upravo zbog tog »konca«, ili nekog drugog iracionalnog razloga, postade ridikul [v.], predmet surovih šala u »našemen lipon mistu«. I kad je nestao »vridni artišt«, njegov se slogan prometnuo u poštapalicu, dodatak uvredi. Posra te konca pjati. Učini te konca pjati. Benti konca pjati!

---------

Bartoli uvijek nad spojnicom diftonga /u91 stavlja znak za dugouzlazni akcent rl.

127

Krčma

Odvajkada su rasipnost i rastrošnost izazivale »kaznu Božju«. J. Kavanjin u epu Bogatstvo i uboštvo napadao je dangubIjenje, kartanje i tučnjave po javnim dućanima, vjerojatno kakvim krčmama. Dva stoljeća kasnije, Pučki list koji je, kako uočava R. Vidović (RVčak, 122-195), imao veliku ulogu u »oblikovanju mišljenja i izražavanja našeg svijeta«, posvećuje svoje stranice zlu alkoholizma i kockanja koje je zahvatilo i Zagoru. Tako S. Dragoni (PL, 1892., 6) sočnim pučkim jezikom opisuje pokrčmare, redov:ite posjetioce krčama:
Četvorica ih je za prvom trpezom: dvi momčarine, dvi hudobe, treći kesar, pravi »parangal«, četvrti ništo tobožnjega domaćina; u prvotač imajša, a sada gubeš: pijačarenje ga; osim sv. Krsta, izijudialo i onokazilo. Za drugom trpezom zaokupila dvojica trećega, pa na mučavca, da mu opuljaju zavežanj novca, što uhvati na pazaru za dva vola, za dva hranjenika. U popasna su doba. Još će baciti dvaš triš, još će jednom gucnuti, pa jadnik opuhan, ko opuhan.

Za mjesta »društvenog okupljanja« u Dalmaciji ima niz naziva: oštarija (ven. ostaria), tovirna, tovijerna (lat. taberna, ven. taverna), betula (ven. betola, »piccola osteria«) ... Po potrebi, i u konobi [v.] se prodaje vino u vlastitoj organizaciji (za razliku od prodaje zadruzi ili nakupcu »na jednu miru«). U Splitu, a i drugdje, kaS (ven. caft) označavala je i »kavu« i »kavanu« (kafanu). Otmjenije zvuči kafeterija ili kafaterija, danas kafić. Sveslavenska i praslavenska riječ krčma (*kbrčbma) u nas je stekla »lošu reputaciju« (kao na sjeveru birtija) - neugledna gostionica, vinotoč­ niea ... Imamo denominal Jdčmiti (prodavati na sitno), iskrčmiti (dobiti iz krčme), a u jednoj narodnoj pjesmi (ARj, Luka Marjanović, 1864., 32) pojavljuje se i krčiti: U gori je krčmarica Mara koja krči vinom i rakijom. Impf. raskrčmljivati i pf. raskrčmiti znači »potrošiti do kraja, razdati imovinu, imanje ili novac na krajnje neracionalan način« (HER). U Riječkoj nahiji u Crnoj Gori raskrčmiti ima specifičnu »uporabnu« vrijednost kada se zaklana stoka »razasiječe na čereke (četvrtine)«. Kad
128

KReMA

se čereci učine na manje komatiće za prodaju, kaže se, da se je raskrčmilo (Andro ]ovićević, ZbNŽO, 1908., 13, 115).

Pero Budmani za krčmu u ARj bilježi:
Kuća ili dućan gdje se prodaje vino (i rakija, pivo itd.) na malo, i to obično

da se na mjestu pije. Uz piće se može prodavati i jelo, a gdjegdje se može i prenoćiti. U naše se doba [op. 1901.] shvaća i kao gora gostionica.

je u svim rječnicima. Vrančić: taberna; Mikalja: karčma, kerčma, krčma, Della Bella: bettola, taverna dove si vende il vino; Belostenec: educilIum, taberna vinaria, popina, caupona ... ; Voltiggi: karčma, krčma, osteria, betola, taverna; Stulli: taberna vinaria, caupona ... Rumunji su posudili carciumd, Albanci kerr;me, Mađari korcsma, a Nijemci Kretscham. V. Mažuranić (Prinosi) tvrdi da je riječ krčma »tamna postanja«. Skok (ERj) upućuje na poznati ie. sufiks -ma te na korijen krč-. I Budmani vidi srodnost s krčag. A. Gluhak (GERj) krčmu stavlja u geslo grč (ekspresivna preobrazba k > g; ie. *krk- označavalo je okretanje, zavijanje i sL). Od glagola *kbrčiti je *hrčbma, čemu je prvotno značenje bilo »imanje na krčevini«. Vratimo se Pučkom listu, tom odlučnom borcu protiv zla koje donosi novo doba. »Dopisnik«, potpisan od Primorja Janka (PL, 18, 1892.), konstatira da krčme, alkoholizam i rasipnost idu skupa, pa se »u selima naše Zagore ni jedno od toga troga ne da zamisliti odvojeno«. Zanimljivo je zapažanje da prije polovice devetnaestoga stoljeća krčama u Zagori gotovo i nije bilo. Prvo je u njegovu selu bila neka konoba, gdje se krčmilo vino i ljudi okupljali na čašicu razgovora, ali kada su u selo stigle i »proklete« igraće karte, onda je tek krčma dobila svoju pravu fizionomiju i razornu funkciju. Onda se tu ili ispred nje počelo »jisti pečeno, piti, kolo voditi, kamenom bacati«. »Potkožio se goso te krčme a njegov primjer ubrzo slijedili drugi«, pa je za malo vremena u selu od niti tisuću stanovnika izniklo više od deset krčmi i krčmica. Započela je borba među krčmarima za bolji, unosniji rajon, snalažljiviji su otvorili skrivene filijale po polju, da seljaci mogu odmah s vinograda ili njive donositi plodove, plaćati u naturi. »Tko veliki krto!, tko konistru, a tko i po mišinu masta, grožđa, tu svraća i na vas mah ostavlja i biži, da ga ne bi tko ugledao«. Nije ni time sve dugovanje podmireno, pa teški dužnici pribjegavaju i noćnim poljskim krađama i tako svršavaju u kriminalce. u dalekoj američkoj tuđini o uzrocima koji ekonomski upropašćuju našega Dalmatinca i nagone ga na iseljavanje, Marin Ružić, rodom iz Podstrane, osobito se tuži na krčme, kartanje, alkoholizam i pravdašenje. Pučkom listu šalje ove deseterce:
129

Krčma

Razmišljajući

KRĆMA

Jedan drugog na megdan pozivlju. / Zagrću se uz ruke rukavi / svaki veli da je junak pravi. / Jedan gladi žuta brka svoga, / na junaštvo pozivlje drugoga, / a drugi se tada nakostruši, / pa ga turi i dobro zauši ... / Gonjaju se krčmi na sve strane, / dokle jedan na zemlju ne pane, / a tad drugi na njega uzjaši / i veli mu: sto ti očenaši! / Sada bih te moga' pogubiti / i tvoje se krvi napojiti.

Uz krčme, bolje reći odnose u krčmi, usko je povezano časno zanimanje advokata [v. avokat]. Juraj Kapić, glavni urednik Pučkog lista, postavlja retoričko pitanje: »Dvi se delije ništo poričkale, pa sve jedan drugomu prnjcim pod oči. Na što će im izići?«. Dakako, on misli na zlosretni običaj našega težaka, osobito zagorskoga, da se za ništavne stvari parniči do zadnjeg novčića. piše da nakon krčmarskih »junaštava« slijede parničenja. Advokat odmah unaprijed traži pet kruna, a deset kad bude rasprava. Budala težačka navrat-nanos prodaje ono komadić ledine i usput traži lažne svjedoke. Stigla je i rasprava, suci i odvjetnici ih mjere sažalno-ironičnim pogledima - »Al' se na to ne obziru ćuci«, nego svaki svojemu advokatu viče da tjera pravdu naprijed pa makar zapala i hiljada! Čude se suci i doturi, »ali tko će smiriti budale«? Tako pravdašenje traje po pola godine, račune težak plaća u gotovom, ili, a to je najčešće, imanje ili njegov dio odlaze na inkanat (RVčak, 161). Marin Ružić, na temelju iskustva iz rodne Podstrane, stihovima (PL, 1910., 3) doziva prosjačku sliku starca koji se čitav život parničio:
Pogledajte na starca onoga: / što je osta' bez imanja svoga; / u pravdi je od malog diteta, / sad na sebi nema ni krožeta, / nego ništo starih opanaka, / po košulji svakovrsna znaka: / bila konca, crna i crljena, / što no mu je išarala žena.
Kapić

Na pravdašenje naš zagorski seljak troši goleme svote novca. Tako je jedan sam u 1913. godini potrošio ništa manje nego 900 kruna, a neki i više! Kapić računa da se u splitskom sudbenom okružju godišnje potroši najmanje milijun kruna za pravdanje. Valja reći istinu - dodaje - da taj danak ne prti zagorskom seljaku na leđa ni država, ni općina, nego njegova šuplja glava (passim). Advokat je naravno važan sudionik u tom »krčmenju novca«.

130

Kulaf

U Poljicima nevera dolazi poza plariinan ili u kulvu. l Dakle, s pučine. U srednjem vijeku udomio se naziv kUlaf (gen. kalfa), kojim su dalmatinski pomorci sve do nedavna nazivali pučinu Jadranskoga mora. Ova je riječ postala od grč. kOlpos (zaljev, morski zaton), preko lat. culpus, culphus > tal. co/fo > go/fo. I to je, nema sumnje, dalmatoromanski refleks. U Mikaljinu rječniku nailazimo gUlaf, koji se u Perastu »premetnuo« u golaf. Inače, u našem latinitetu, u statutima dalmatinskih gradova, rano se javlja oblik chu/fus, cu/fus, culjfus, culphus, colphus... (Mare Adriaticum: »unutar Jadranskog mora«, »izvan Jadranskog mora«).2 Pored kulaf(Dubrovnik 3 , Mljet, Božava, Dugi otok) na Cresu, Korčuli i drugdje čujemo kuJf u značenju »otvoreno more, more daleko od kraja«. Protivno, u Smokvici je ašprin4 - »more blizu obale, uz obalu«. U Makarskom ljetopisu od godine 1773. 5 imamo svjedočenje:
Ovi misec [marč] poče slipini vrimenom i dura lipo vrime do jedanajest istoga, a na 11. učini bura i snig po Planini, pak na 12. ne samo da je odio snig po Planini, ma je bijo lipo do mora, ali se malo prima, zašto mu nije dala bura, već ga je raznosila tamo amo. Na 13. istoga učini Levantara i dura dva dni; pak na 18. opet učini bura žestoka i slidi sutradan vazdan, ma tako je žestoka i velika bila, da dvi gaete koje su bile armižane u portu pod Grmom [na zapadnoj strani Makarske, gdje se i sada u maloj luci Plišćevcu spremaju ribarski čamci], iskidalaje konope, pak ji je bacila u fošu,
Ko je višćak, more obranit sebe i drugoga od šijuna i zla duva. Pripovida' je niki Postiranin, koji je iša' poljiškon braceron do senjske Rike, da mu se je OVO dogodilo. Taman ispod Zadra prama Punti Miki svurgali (baciti sidro), jer se digla ozdal iz Talije od kulfa (golfo) strašna nevera. Oblak zacrnija ka' daje noć pala, a more zabililo i uzgoljafo ka' voda u loncu (Poljica, ZbNŽO, 1905., 10, 230).
2 Dubrovnik 1306. godine (Manum, 11, 2): ... si Butem aliqua persona iuerit per mare, non debeat occidere porcos a punta Stagni usque ad culfum Gatari... Godine 1361. (CD, 13, 166): ... capitaneo ligni missi ad culffum Gathari... Godine 1372. (CD, 14,472): Imprimis: quod pro omnibus mercacionibus ... intus vel extra chulfum ...

3 4 5

Pera Budmani (ARi) daje primjer: Vidi se brod u kutu. Po tomu bi gen. bio - kOta. Božo
Baničević

(RjSmo) stavlja akcent ašprfn - »more uz mrkentu 15-20 m«, starodalm. < lat. asper.

»Makarski ljetopise, nepoznata pisca, s »radnim naslovom« U ovo libro poče se pisat stvari, koje se događaju, samo za jednu uspomenu, koji se čuva u arhivu Franjevačkog samostana u Makarskoj, kritički je obradio i bilješkama popratio Gašpar Bujas, Starine, 47 (279-362), 291.

131

KULAF

gdino se prilazi u školj s. Petra, i ovo je bilo priko noći uoči s. Jozipa; a batilo [mala lađica] Ivičevića koje je bilo na kraju navučeno, digne bura s kraja, pak ga baci u more i odnese ga, Bog ti znade kuda; ele da ga veće nije. Ovoga istoga dneva, t. j. na 18. marča 1773. izgubi se jedna naviada [trgovački pa potom ratni brod] Principova u Cu/fu, koja je odila u Levanat i vodila stvari potribzte za ono misto, i u njoj je bilo 150 soldata, sve Rvata, svi se potopiše, i niko nije škapula, izvan jedan od mornara i jedan soldat; tako rekoše, i kako razumi, tako i upisa.

Još se Cu/f u Ljetopisu na jednom mjestu spominje: Ovoga istoga miseca [febrara] mnogi se brodi izgubiše u Culfu, koji su odili put Mletaka, plik udarila na nje žestokafortunata, i nanese ji na Skanje [Škanji, otočić u Kornatima], i tako se siromasi izgubiše (ib., 290). Makarski fratar Cu/f piše velikim slovom što dodatno potkrepljuje Skokovo razmišljanje izneseno još 1933. godine (Term, 18) o nazivu »posve nove tvorevine« - Jadran,fadransko more [v. adriatik]. Mlečani ovo more zovu golJo (zaljev) prema, kao što smo vidjeli, grč. ko/pos (> lat. co/pus). Ostaje »zagonetka« zašto se p prometnulo u f Vinja (JE) pretpostavlja zbog hiperkorekcije (već kod sv. Jeronima mijenja se u co/phus, co/fus). Vidović (PRj) tvrdi da ku/fima i značenje »horizont«: grmi u ku/fu negdje daleko, iza horizonta; ili, pun je kulaf- horizont je zastrt oblacima (Grohote). Uz kUlaf(JLS, 250) imamo isutivanski kulfada (viški konal, otvoreno more) prema ven. colfada (PRj). Neobičan je oblik na Mljetu - kaluf. Velike se vrše bacaju u kaluf {na otvoreno more} do Velike Gospe (T. M. Macan, ZbNŽO, 1933., 29, 211). Žarko Martinović u Rječnik govora otoka Iža uz kulaf donosi i oblik kUlah, što je vidljivo iz primjera: S malin brodun se ne gre loviti u kulah. Šime Kulišić s !Ža daje ovu »definiciju«: Kad se je došlo do vrha, oči ti se ne mogu nagljedati 'ne lipote ka se vidi. Pustoga li mora s jedne i druge strane briga. Na jednoj strani more široko i otvoreno, nikud kraja. Toti nikakova kaleba ni vifi, ni ribe kakove, ka se hita po moru. Vidi se kako je jena škuna fermo stoji na moru jer su jidra obišena i prazna, ninder nikakova hijada. To van je kular U lškom kralju uočavamo još jedan detalj (lški, l, 84): A ča mislite da su 'ni šli samo do Vodenjaka oliti u Dunboku? Kornati su to, a to je daleko i rizično. Znate valjeda da se je celi misec prpovidalo, kad je niki ša na ribanje u Kornate. Radi daljine hodilo se je na ribarenje u Kornate, priko lita, kad su lipa vrimena. Ili se je hodilo po jematvi, da se
6 Ovaj je ulomak naveden u PRj. Očito je uzet iz proznog čakavskog djela Šime Kulišića lški kralj, all ne korespondira u svemu s onim objavljenim u dva nastavka u Cakavskoj riči (br. 1 i 2, 1979.). Moguće je da je pri redakturi došlo do kakve omaške. Ovaj rad, osim izuzetne literarne vrijednosti, sadrži pravo rječničko bogatstvo, pa je neizostavno dijalektološka vrelo. Djelomično ga je akcentuirao Božidar Finka.

132

KULAF

lovi riba od KulJa, kako raže, kostiiji, pasi i maške. Ta se je riba na suncu sušila i tako osušena visila u konobi pod gredu n, sve do leta kad bi se kuhala s kunplirun na brudet.
Dakle, i u nazivlju riba na Jadranu ima onih »pučinskih«. Tako je Triklidae (kokot), koja se isključivo lovi kočarenjem, »pučinka« - kulfarica (Ražanac). Naravno, gof koji živi u dubokome moru je gofkulfar (Rogoznica). Nadalje, imamo ihtionim kulfača i istoznačne leksije kulfarska srdela. Obje se oznake danas shvaćaju kao »sardele iz pučine«, »iz otvorena mora«, a to najbolje potvrđuje naziv srdela od kulfa u Novigradu (JaFa, 1,382). Prema ven. gulfarica je barka koja riba po kulju (Seget, JE). Vidović u PRj misli da Pavao Mardešić-Centin u Rječniku komiškog govora griješi kada kaže da je kulaJi »veliki pojedinačni val« (RjKG). U Štivu (prilogu rječniku) Mardešić piše:

Nismo puno reko li, dviglo se je i more i zabililo, a kad smo bili nedaleko 01 dvo fkojića, koje bismo raspozndli kal bi zalanpdlo, 3 velike bote jelna za drugun ijedon joki riful, nognili su non brud na desni buk toliko da je zagrdbil mortvun b6ndun, a priko kvartira 01 karme ukarcol je jedon kulafi MikUlu, koji se je nofal fotovento, Odnil priko bonde u more (RjKG, 314-5). Kal smo bili nedaleko Bifova virdli smo i nodijoli se da ćemo ćapat StupiIće, ma nos kurenat hitip deflra Stupifćo, dobota na misto di smo bilijutrus, a već je pulne. Vitar je bil voltoI, opet smo virdli i uputili se pul Bifova. Kal smo bili nikako u pul puta nosli smo joku inkrozonu more i brud je nikoliko putih grubo zarol6l, a dko bi u punemu kdriku ukarcdli jedon kUlafpriko folkih, mogli smo i potenit (RjKG, 320). Vinja (JE) objašnjava da je zadržavanje početnog k- dovelo do miješanja između različitih semantizama: kulaJ»pučina« i kulap « ven. colpo)
»udar«, te postaju gotovo homonimi. Kod Mardešića se radi osemantizmu »udar«. Navodi se potom ulomak teksta Joška Božanića (ČR, 1998., 112, 122) gdje se riječ kwap na kraju rečenice i na početku druge dodiruju, ali u dva značenja, prvo kao »pučina«, drugo kao »udar«:

CuJna Brusnik tu je nojvisji brig, mimo 01 ostra. Cul son 01 Dubrinih da bi somo jedon metar CuJa bilostol pavar kulpa. KUlap mora gre do vorhd, onega vorha 01 ostra ... Naziv kulaJ upotrebljavao se i u pismu, ali samo u primorju, dok je
u unutrašnjosti ova riječ ostala nepoznata i u tolikoj mjeri nerazumljiva čak i našem znanstvenom svijetu da je jedan akademik, kako kaže Josip Smodlaka? našavši u nekoj ispravi Dubrovačke Republike izraz u Kuju, izrekao mišljenje da to mora biti pisarska pogreška, umjesto - u Krfu.

Josip Smodlaka: Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije (VAHO, sv. 52, prilog 2). Split, 1946.,65.

133

Mirila

U Dalmatinskoj zagori još ponegdje živi prastari narodni običaj - mIrila. Naselja su mala i ~edna od drugih udaljena. Zemlje je malo, a malo je i crkava. Stoga kad čovjek umre, mrtvaca moraju u lijesu, nekada samo u plahtu umotana nositi i po nekoliko sati hoda do najbližeg groblja. Noseći tako lijes po teškim i strmim uskim kamenim stazama, nosači obično »počivaju« otprilike na pola puta od naselja do mjesta ukopa, tj. groblja. To je počivalo! obično neko središnje položeno mjesto pogodno za odmor i u blizini križanja putova. 2 Pri počivanju lijes polože na kamenje ili ploče, i to poprijeko prema obronku brijega, da bude vodoravno, i obično nad putom (stazom). Pod lijes podlože ravnije ploče, tik uz glavu lijesa osove i ukopaju jednu kamenu ploču, a uz noge osove gdjegdje drugu takvu kamenu ploču, kao da su mjerili dužinu mrtvaca.3 Te ploče ostanu tako - u zemlji. Odatle ime mirila, a mjesta gdje su danas ili gdje su bila takva mirila zovu se mirilišta ili počivališta. Ivan Krajač (ZbNŽO, 1934., 29/2, 161-8) pokušava odgonetnuti što može značiti taj običaj:
Postanak će mu biti jasan: počivanje nosača, kad nose mrtvaca od njegove na groblje, pa ga polože na tlo, dok se oni odmore. Kako je to posljednji zemaljski polazak mrtvaca putem, kojim je za života najčešće hodao, a zadnja konkretna realna uspomena na čovjeka, od koga će zakratko ostati samo prhke kosti, to ga na tom putu izmjere po dužini, te mu uz glavu i uz
kuće
.~~-~~~---'~~------''''---~---~~-----

Razmak između dvaju mjesta koja služe za počivanje, za odmor; odmorišno mjesto (Rjlm). Mjesto, nim kamenom i križam na njemu, na kojem su počivali mrtvi, tj. sudionici sprovoda (RjDZ).

obično

s oklesa-

Počivala ne služe samo prilikom sprovoda mrtvaca do groblja, već i općenito nosačima teških tereta, te se pored putova podižu kamene hrpe ili se već postojeće veće kamenje upotrebljava za odmor. Posvuda je tako pa i na zadarskim otocima. Mnogi su otočni putovi strmi, posebno oni koji vode od mora prema naseljima lociranima na vrhu otoka. »Kada je naselje na stotinu metara nadmorske visine i kada se s polja i obale nose veliki tereti, velike uzbrdice ili dalek put predstavljali su nesavladive prepreke. Zbog svih tih razloga bio je potreban počinak na putu. Da se ne bi skidala jednom formirano breme, uz sam put su se postavljati iH zidati nasloni na koje se odlagao ili naslanjao teret« (TopZad, 319). Vladimir Skračić tu »funkciju« prepoznaje u toponimima Fižljeve Stupljivke, Gospe Kanja, Počivalo, Počivalište, Pomagač.

3

Mjerenje dužine pokojnika poznata je tradicija na južnoslavenskom tlu. Ponegdje se ostavlja prut koji pokazuje dužinu pokojnika (osobito kod muslimana, ali se javlja i kod ostalih vjera).

135

MIRILA

noge osove kamene ploče. Tako se sačuva živa i posve autentična uspomena na njegovu tjelesnost. Osim [ponegdje, op.] uklesanog imena i datuma smrti ostaje i neka predstava o njegovoj veličini i bivšoj realnosti. I to je sve uz glavni put, koji vodi do pokojnikove kuće i naselja do središta sela, kojemu pripada, gdje je crkva i groblje. Tuda svakodnevno svi njegovi prolaze, a prolazit će i njihove buduće generacije. Tako uspomena na konkretnog pokojnika ostaje živa i poslije njegove smrti dugo vrijeme, a nevezena na groblje, u koje živi ljudi ne idu po poslu niti na šetnju. Štoviše, groblje je zajedničko, poradi malo zemlje se prekopa va, pa se pojedini mrtvaci u njemu gube, a ljudi ga obilaze samo jednom ili dva puta na godinu, dok putem idu svaki dan.

je zapravp posvećeno mjesto gdje, po narodnom vjerovanju, duše pokojnika nalaze stalno mjesto odmora za vrijeme svojih lutanja. Lijep primjer počivala možemo vidjeti u okolici sela Donjeg i Gornjeg Ogorja (sjeverno od Splita) kao i u srednjem Velebitu, gdje vrlo zgusnuto stoji znatan broj individualnih počivala. Osim grupnih počivala, gdje svaki pojedini pokojnik ima svoje »mjesto«, rjeđe se javljaju pojedinačna, na kojima samo jedno osamljeno kameno odlagalište, bolje građeno, katkada i ožbukano, često i s križem, služi prilikom svakog pogreba kao počivalo za pokojnike iz istoga sela. Gavazzi misli da se obje podvrste mogu promatrati kao tradicije različita podrijetla, nastale potpuno nezavisno jedna od druge i tek se tu i tamo vremenski podudaraju, npr. u zajedničkom imenu počivalo. Ili konačno, da se jedna od njih razvila tek kasnije iz druge, prvobitnije, pri čemu bi poči­ vala za mrtve mogla biti mlađa, sekundarna. Ne bi se još moglo tvrditi da je kod pokojničkog počivala stariji stupanj postavljanje individualnih kamenih odlagališta posebno za svakog pokojnika (često u grupama jedno pored drugoga), a mlađi stupanj postavljanje zajedničkog kamenog odlagališta za čitavo selo, prema čemu bi ova posljednja bila pojednostavljenje ili redukcija prvih, a mnoga bi pojedinačna počivala, koja se i dalje gomilaju i zahtijevaju prostora, rada i troškova (npr. za klesarsku obradbu kamenih ploča), mogla biti zamijenjena jednim zajedničkim, koje stoji na raspolaganju svakoj pogrebnoj povorci i obavezno služi samo taj svrsi. Neka ispitivanja ovu zadnju pretpostavku podupiru utvrđenim slučaje­ vima, potvrđenim izjavama očevidaca starije seljačke generacije. 4 Ovaj »običaj« karakterističan je za jadransku zonu, da bi prema dinarskoj unutrašnjosti potpuno nestao (veći dio Bosne uopće ga ne poznaje). Najstarija dosad poznata potvrda počivala potječe iz 1186. godine iz oko-

Počivalo

4

Milovan Gavazzi: Totenraststeine, Archiv fur Volkskunde, 57, Basel, 1961.; u: Vrela (197-205).

136

MIRILA

lice Trogira (CD, 2, 224). Teško je utvrditi je li to stara ili vrlo mlada slavenska tvorba (izvedene od glagola počivati odnosno mjeriti). Etnografi su zabilježili i ovo »vjerovanje« iz okolice Starigrada (Senj) i Lukova (ZbNŽO, ib., 165):
Za svakog mrtvaca ostaje njegovo posebno mirilo, koje za druge ne upotrebljavaju. Svako selo, čak i svako naselje ima svoje vlastito mirilište, i nitko ne smije u tude mirilište. Po mirilištu ne smije blago pasti, tamo se ne smije niti kopati, niti orati, niti se smije bilo što saditi. Mirilište je sveto mjesto. Po pučkom vjerovanju mirilišta su zato, da se na svome mirilu duša pokojnikova počine, prije negoli mu tijelo zakopaju. Kad se duše pokojnika vraćaju na zemlju, a to se često dogada, onda je na njihovu mirilu jedino mjesto, gdje mogu da počivaju. Osobito na Dušni dan svaka je duša pokojnika na svom mirilu.

137

Mura

MUra « tal. morra, trŠć., ven. mora) poznata je »igra na prste«. Boerio (DizVen) pretpostavlja da je ta vrsta igre ime dobila možda od Mauro ili Moro, tj. po Maurima koji su je donijeli u Italiju. l

Ankica Piasevoli (RjSa) zapisala je: Vavik volin g/jedati i ćutiti kako igraju na muru i viču: - činkve, mura, do, tre, kvatro i povidaju prsti zajeno, kako da se pritu jedan drugomu. U Brusju (ČDL) kažu mQra: Prf su mladići svake nedije igrali mqru. Na Vrgadi (RjVrg): 'igraju na muru. A u Dračevici (RjBrač): Dtjjdu Vlasi pa posvu Boga večer 'igrodu na muru. Posljednji primjer sugerira kao da je to nadmetanje - nadvikivanje dvaju igrača o tome koliki će broj prstiju biti pružen dok su im ruke još u zraku (tko pogodi dobije neke poene, a tko sakupi određeni broj poena dobiva igru) - bilo »popularnije« u Zagori, gdje se i dan-danas ponekad »iz sporta« zaigra šijavica [v.]. Vidjet ćemo da je to »kockanje« bilo rašireno i u primorju, a ponegdje se smatralo baš mornarskom igrom. Ribarenje, po prirodi stvari, ovisi o »momentu i sreći«, a, kako piše list Zadrugar (1920., br. 7, 139-140), i o »nedostatku zadružne svijesti« te »lošim običajima« u prvom redu - mure. Naime, ribarska se družina znala, privezavši leut sa šabakunom na poštu, kao znak prava ribanja, zadrhti u krčmi uz »šije-šete« i karte, a dotle bi tunji otplovili. 2 Jelka Perić u ZbNŽO (1934., 29/2, 134) ovako opisuje ovu, za ribare štetnu igru: Mora ili, kako je naši ribari zovu, mura (običnije »šije, šete« prema sei, sette) jest stara primorska igra, koja se obično igra po krčmama. Igraju je dvoje. Dižući obojica prste jedne ruke nastoje da pogode broj podignutih prstiju obiju ruka, izrekavši, razumije se, prije broj. Klade se za vino. Dvojica se igrača stavi jedan prema drugome, kao da se spremaju na kakovo rvanje, te viču na vas glas brojeve dižući prste.
Soeria (OizVen): Farse da' Mauri o Mori che I' han portato in Italia. Mora - sorta di giuoco volgare, che si fa tra due colle dita delle mani, notissimo. Far alla mora.

2

A bio je to impresivan lov. Carlo de Marrchesetti (La pesca Junga le coste orienetali dell' Adriatica, Trieste, 1882,. 139) ističe da se od 1879. do 1881. godine u samom ŠIbenskom kanalu uhvatilo do 130.000 kg tunja, ponajviše za ljetnih mjeseci, što je moglo dati približnu slikU »onih glasovitih prizora u Tirenskom moru«.

138

MURA

Andro Roki (LV]) tvrdi da Višani ne igraju tu bučnu igru ima više od sto godina. »Pred drugi rat bilo je u Visu na desetke Zagoraca koji su bili junaci i junacići kod viških tdaka i posjednika. Nedjeljom i na dane praznika bučio je Vis od njihovih nadvikivanja na muru«. (RBK-sz) kaže da je naziv mora za tu mornarsku igru zastario, te da se danas obično upotrebljava - cikva. Adok ima impf. dkvati se i gl. im. dkvanje. Za jugoistočnu Boku Vesna Lipovac-Radulović donosi cinkva « tal. cinque, ven. zinque): Tre, šija, oto, tako mi zborimo kad igramo na cinkvu. I gl. cinkvat se: Da mi je znat što se ono deru ka' se cinkvaju. Svojedobno je u kafićima muru istisnula otmjenija i manje bučna zabava - japanežo, gert. japaneža - igra s novčićima. Na Rivnju - japanska mura. Ladislav Radulić (RjRiv) objašnjava: »Dva igrača ili dva igračka para stavljaju, svatko za sebe, u zatvorenu šaku nijedan, jedan, dva ili tri sitna predmeta (novčić ili slično) koji služe kao pbie, a igrači izgovaraju brojeve nastojeći pogoditi koliko će penja zajedno biti«. Sestrunci uvik 'igraju na muru pa se skoro sve d1jlJvle čuje kako viču - ftje-šete, a mi v'tse 'igramo na japansku muru, po nas se skoro i ne čuje. Danas je prevladavajuća igra »sportsko klađenje«, gdje se igrači iskušavaju s nekim dalekim book-makerom na teletextu.
Musić

139

Nevista

V1šćica

[v.] je osoba koja »nešto zna«. To se podrazumijeva, ona ima neko »znanje«, točnije moć. Nevista za razliku od vištice - »ne zna«.

I nevjestu i vješticu povezuje zajednička etimologija, sveslavenski i praslavenski korijen ved - »znati«. Stslav. Vedb, vedenie (znanje), vedeti (znati, poznavati). Nevjesta 1 u svim slavenskim jezicima ima gotovo isti oblik: slov., slč., mak. nevesta, bug. nevjasta, rus. nevesta, bjr. njavesta, ukr. nevista, polj. niewiasta, češ. nevesta... U indoevropskom za »uzeti ženu« upotrebljava se glagol *wedh- u značenju »odvesti, voditi«, a i s varijantom *wed-mno(dota, miraz), što se uklapa u tradicionalno poimanje da se djevojka »otima« ili »kupuje«. pa i Vasmer, polaze od hipotetičkog ie. *ne-1JOid-td (neznanka), Barić od složenice nevestor (nova žena), Budimiru je »nevidljiva« ... Od mnogih teorija Skok (ERj), premda se i to izvođenje čini paraetimološkim, na prvom mjestu stavlja tumačenje Bernekera, Brucknera i Stiebara da je nevjesta složenica od negativnog prefiksa ne- i od participa na -to od ved »znati« - »nepoznata«, žena koju novo ognjište nije priznalo, koja je morala šutjeti da ne povrijedi duhove nove porodice. Ilustrirajmo to primjerom morlačke žene koja u svim prilikama, počevši od statusa nevjeste, mora pokazati podređenost i pokornost. U svakoj prilici mora pokazati svoju podređenost, pokornost i spremnost za obavljanje najtežih poslova. Ulazak nevjeste u »novu kuću« popraćen je odgovarajućim ritualom. Za mladenku, prag kuće je posvećeno mjesto koje i na simboličkoj razini označava prijelaz iz svoje kuće II kuću obitelji njezina muža (gospodara). Ivan Lovrić u Bilješkama otprilike ovako opisuje čin prošnje: »Djevojka nije prisutna kod večere nego tek na očev poziv sramežljivo dolazi te na pitanje da li pristaje, ona, spuštajući oči izakrivajući rukom lice, odgovara: Sve što čine moji stari meni je naredba«. Marko Kažotić (Marco Casotti) u jednom (1833.) o tome nas detaljno izvještava:
-- - --------------------

Miklošič,

članku

u Gazzetta di Zara
---

----------

U nas se još koriste iZrazi mlada, snaha, udavača, vjerenica ... U romanskim jezicima od lat. sponsa> tal. spasa, španj. desposada ... Ili lat. nurus, franc. nouvelle, tal. novella, španj. novia ...

141

NEVISTA

Na izlasku iz crkve mladenka ide iza mladenca, a vode je kum i djeveruše. Kad stignu do praga mladoženjine kuće, prvi ulazi najbliži rodak pjevajući i plešući, a prati ga mladenac s ostalim djeverima. Svekrva na vratima pita kuma koga on to vodi u kuću, a on joj odgovara da je to snaha. Nakon toga utvrdenog odgovara zadrži ona mladu na pragu i sa strogom ozbiljnošću izlaže pred svima dužnosti pametne kršćanske žene: briga o obiteljskoj ekonomiji, vodenje poslova, ljubav prema mužu, radinost.

Trogirski biskup Didak Manola u vizitaciji 1760. godine (Visitatio montana) u selu Zlopolje u Dalmatinskoj zagori 2 primjećuje da mladenka ljubi prag i da joj je dužnost na ulazu u kuću okrenuti sve lopiže oko ognjišta kao »znak« spremnosti na rad. I Pietro Nutrizio Grisogono3 piše da mlada u trenutku dolaska pred prag muževljeve kuće »naznači znak križa na vratima i ljubi prag, bočne i gornju gredu, kao što je učinila i na izlasku iz rodne kuće. Na pragu uzima dijete i tri puta se zavrti obećavajući na taj način najmanje troje djece. Kad uđe u kuću, odlazi prema ognjištu natovarena drvima da bi označila da je spremna raditi najteže poslove u toj kući.« I drugi su običaji u službi - pokornosti. Na primjer, osam dana nakon vjenčanja, mladenki nije dopušteno da posjeti majku ni majci da posjeti kćer. Jedino joj može poslati dar, i to samo vreteno ili kakav drugi kućanski pribor da ju podsjeti na dužnosti koje ju očekuju. Poznato je i donošenja beskvasne pogače, čime se pokazuje da će nevjesta znati podvrći svoju ličnost i volju samovolji muža »pod cijenu trpljena bola prikazanog vatrom«. Jelka Vince-Pallua (StEt, 2)4 dodaje: »Nevjesta je, dakle, 'ona nepoznata', ona koja dolazi iz ne-znana kraja (egzogamija), koja tek dolazi odnekuda, iz svoje rodne kuće u kuću mladoženje, što je, razumljivo, od početka stavlja u nezavidan položaj.

2 3
4

Preveo i objavio Lovre

Katić:

Povijesni podaci iz vizitacije trogirske biskupije u XVIII st., Starine, 48 (259-277).

Pietro Nutrizio Grisogona: Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia (libro 4), Trevigi, 1780., (155-190).
Jelka Vince-Pallua: Prilog poznavanju položaja žene u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19.
stoljeća

u Dalmaciji i

niezinu zaleđu, StEt, 2, 82.

142

Ozoja

Evo početka Judite Marka Marulića (Libro prvo, 1-20) prema izdanju Plavca noval. U zagradama je »prijevod težih mjesta«. Razlog što donosimo ovaj ulomak jest u tome da se u širem kontekstu »pozabavimo« jednom intrigantnom riječju.
Dike ter [slave i] hvaijenja presvetoj Juditi, / smina nje [njezina smiona djela] stvoren'ja hoću govoriti; / zato ću moliti, Bože tvoju svitlost, / ne hti mi kratiti u tom punu milost. Ti s'on, ki da kripost svakomu dilu nje / i nje kipu lipost s počten'jem čis­ tinje; [ljepotu, poštenje i čistoću njezinom tijelu] / ti poni [dakle] sad mene tako jur [već] napravi, / jazik da pomene, ča misal pripravi. Udahni duh pravi u mni [u mene] ijubav tvoja, / da sobom ne travi [lutati, griješiti] veće pamet moja, / bludeći ozoja s družbom starih poet, / bage čtova koja, kimi svit biše spet [koji su častili bogove kojima je svijet bio sapet]; Da [ali] ti s'nada sve svet, istini Bože moj, / ti daješ slatko pet [pjevati], vern im si ti pokoj, / a ne skup tri krat troj [tri puta tri, odnosno devet. Sam Marulić objašnjava: Devet bijaše Božica, to jest Muza, a među njima Apolon s kitarom, koje pjesnici prizivahu u pomoć pri gatanju ili pjevanju svojih pjesama] divička okola, / pridavši još u broj skitarom Apola. Uzdigni od zdola glas moj k nebu gori, / gdi tvoga pristala čtuju svetih zbori, / da der u tvem dvori [sve do tvojih dvora] bude ti uslišan, / dokol izgovori od Judite pisan.
Riječ

s kojom se kanimo »pozabaviti« je - ozoja.

Što je ozoja? To se pita i Tomo Maretić u ARj! Kaže da je to adverb: »odviše, suviše« (nimis, valde). Ne ulazi u etimologiju već koristi onu poznatu sintagmu - »postanje tamno«. Nadalje tvrdi: »Nije prilike, da bi ozoja postalo od tal. priloga assai, s kojim se dobro slaže u značenju (assai: dosta, vrlo, suviše). U rječniku nijednom. Gdje se ozoja nalazi XVI i XVII vijeka u stihovima, svuda je u sliku.«
Plavca nova (prir. Tonko Maroević i Mirko Tomasović), NZ MM, Split, 1971., 49.

143

OZOJA

Marulić

U prvom značenju (»odviše, suviše, mnogo«) kao primjer se navodi naš - bludeći ozoja s družbom ... Slijedi Prikazanje života s. Lovrinca mučenika, nepoznatog autora iz 15. stoljeća. 2 Prikazanje se pripisivalo Hektoroviću, te je u ediciji Stari pisci hrvatski objavljeno među njegovim djelima. U transkripciji osoja, udovica Kirika govori Lovrincu (SPH, 6, 95):

Mene moćno tuge dave / cić bolesti moje glave, / ka mi daje trud osoja, / da ne mogu najt pokoja. / Zato boli me izbavi / za Isusa, koga slavi.

U drugom značenju (»veoma, vrlo, jako«) opet nalazimo u Marulićevoj Juditi:
Ni šibi, ni biču ne daju pokoja, / goneći optiču, biše t' jim do znoja; / mnoga bo ozoja ondi bihu tada, / kim ne biše broja, kola tere stada.3

Zadržat

ćemo

se više na Planinama Petra Zoranića:

Ljupki silan napor i nesrića moja / vodi me na umor zmučena ozoja. / Umorenja svoja naričuć pripivam / i ljubvena boja i rati dospivam (SPH, 41, 75). U primalitje od lit mojih bih slobodan / ter prohajah čestit mej cvitke radostan, / ne znajuć ča je plam ni zlatoperna stril/ ali milojadan ljubveni čemer mil; / susritih grede viI dvornu i počtenu, / a na njoj pratež bil' hitro narešenu, / bilu i rumenu kot žilj i ružice, / šegljivu, u miljen u po narav božice; / dvi zvizde Danice ali, za bolje reć, / bihu nje očice dva sunačca svitleć; / na glavici stojeć venac dragih kamen, / ki staše okružeć kosu jak zrak sunčen; / pozor nje božastven jasnjaše ozoja (ib., 190). U ta čas rascvili svu slobod ozoja, / a srce procvili mileći zla svoja; / ta čas ljupka boja oćutih tužicu (ib., 191). Sad se j' ugasila tva stril zlatoperna, / sad se j' odrišila uza ma čemerna; / sad služba ma verna dospila j' služiti, / da rana operna v srcu će m' živiti, / cić ke će cviliti mladost ma ozoja / i plačuć militi ljupkoga razboja, / uvik prez pokoja žalit ću ljupčicu (ib., 194). A ti, guslo, ozoja zuči tužnu žicu, / svakčas prez pokoja milujuć ljubčicu. Klikni, pismi moja, narikat Anicu (ib., 195).

Od Vjekoslava Štefanića (1950.) do Milana Moguša svi proučavatelji djela Marka Marulića za adverb ozoja navode značenja »odviše, suviše; veoma«. U nešto širem svjetlu vidjet ćemo taj neobičan prilog »tamnog postanja« ako se osvrnemo na »slučaj« koji je za T. Maretića »nejasan«, a »u kojemu ozoja kao da je imenica«. Naime, Juraj Baraković ima ovaj
--- -------2 Najstariji sačuvani zapis tog osmeračkog prikazanja je iz 17. stoljeća, ali je ono mnogo starije. Izvodilo se na Braču i na Hvaru sve do 19. stoljeća. Godine 1968. M. Fotez izvodi Prikazanje sv. Lovrinca u Splitu, što je prvo njegovo postavljanje u okviru profesionalnog kazališta. Od 1970. godine redovito je na repertoaru Hvarskog pučkog kazališta, u režiji Marina Carića.
Plavca, ib., 55.

3

144

OZOJA

stih: Strašna je ozoja te muke trpiti Uarula urešena cvitjem, 1636.). A u Vili Slovinki možemo naći pridjev ozojan - »prevelik« (onaj kojega je ozoja): Ki l'je grih toko grd u sebi ozojan? Petar Skok (ERj) samo kaže da je taj prilog čest kod najstarijih pjesnika te daje podatak o potvrdi s 4). Maretićevo zapažanje samo je proširio upozorenjem na terena (Lika postanak pridjeva (-bn > -an), te uspoređuje priloge u sličnoj upotrebi: »silan« (zadovoije) , »pripravni« (dovoije) , te odatle može nastati pridjev »dovoljan« (dakle upućuje na postanje pridjeva ozojan od ozoja).
(Marulić, Zoranić, Hektorović, Baraković)

Jedino je, koliko na,m je poznato, Valentin Putanec (RIJ], 22, 139-143) pokušao razriješiti postanje priloga ozoja, imenice ožoja i pridjeva ozojan, te o etimološkim teškoćama kaže:
Etimologije ovih riječi je zaista teško izvoditi. Nikakvih slavenskih elemenata nemaju koji bi upućivali na slavensko podrijetlo. Stoga se mora zakijučiti da se sigurno radi o aloglotemima. Etimologija koja ozoja izvodi iz romanizma, tj. iz tal. »assai«, premda ovaj tal. prilog ima gotovo isto značenje p>dosta, mnogo«), šepa u tome što tal. riječ ni u jednom tal. dijalektu ne pokazuje lenizacije, a ne može je imati ni u presumiranom obliku u starodalmatskom. Dakle, otpala bi etimologija koja u ozoja vidi talijanizam.

Izgleda da je Anica Nazor (Filol, 24-25)5 - koja je našla u rukopisnom glagolskom Lucidaru iz 15. stoljeća (Siena) ozojno zlato, s parafrazom: ono se zna boije na ognju nere drugdi - potakla zanimljivu jezičnu tezu. Dok ozoja znači »odviše, suviše, veoma, jako«, adj. ozojan sigurno ne upućuje na značenje »prevelik«, nego na porijeklo riječi koja je iz područja srednjovjekovne alkemije. Ozojno zlato nije ni »veliko« ni »preveliko«, nego je to zlato nad kojim je proveden postupak kojim se dobiva odgovor na pitanje je li to zlato »čisto«. A provjera se vrši na vatri, i to kamenom kušnikom. U latinskim tekstovima taj se kamen zove lapis lydius, kao sinonim za tal. pietra di paragone, a glagoli koji se odnose na taj alkemičarski postupak su assaggiare i saggiare (un metallo). U našem latinitetu imamo iz 1326. godine axagium « grč. eksdgion) i assagium - »uteg upće; šesti dio unce«.6 Ducange u Glossarium mediae
4 Na osnovu potvrda, area ove riječi smještena je na relativno uskom obalnom području. "Prodor« riječi ozoja u Liku dade se protumačiti utjecajem Zadra na prostor pod Velebitom. U Divoselu J. Bogdanović (ARj) bilježi: To bi ozoja (previše) bilo daje dijete uradilo, a ne ti tako pametan. A u koreničkom govoru (8. Lastavica, NVj, 1906., 14, 764): To je ozoja (previše) da je on ne znam ko.

5

Anica Nazor: Primjeri (285-289).

arhaičnih i

rijetkih riječi u dosad nepoznatom glagoljskom tekstu Luc/dara, Filal, 1995., 24-25

6

LL iz Monumenta Catarensia, 1 (A. Mayer, JAZU, 1951.). Insuper do sibi pro dote duodecim axagia auri (63) . ... Simuliter do sibi pro dote ... octa assag;a auri... (65).

145

OZOJA

et infimae latinitatis ima imenicu assagia (f) koja točno odgovara našem obliku ozoja (ožoja) u značenju »kušnja, provjera«.

U kratkim crtama Putanec ovako izvodi etimologiju: od assaggio s prijelazom a-a> o-o (kao Catarum u Kotor), s > z (pod utjecajem ven. kao u ruza i ruža), te d> j (kao ven. zogia u zoia, čakavski meda u meja) dobivamo čakavski *osoj (ozoja), odnosno ožoda > ožoja. Prema imenici ženskog roda ozoja izveden je pridjev ozojan. Još ćemo se zadržati na Barakoviću, koji ima pridjev ozojan ali i imenicu ožoja. U Vili Slovinki (SPH, 17,206) javlja se u okovima duh Jurja Smederevskoga (Đurađ Branković):
Da pokle vidim 'sam prost od verug, / osudjen da nisam vazda mu biti drug, / neg da ću sluga slug Plutana kralja bit / i da ću griha dug vrimenom iskolit, / človika stah molit da mi se rači reć, / hoće li odolit toj muci nigdar već, / ki l' je grih toko grd u sebi ozojan, / komu je sinžir tvrd tač ružno dostojan.

Duh Jurja Smederevca odgovara »otačnim jezikom« i priznaje da je mnogo griješio i da je izdavao najvjernije prijatelje. Valentin Putanec (passim) misli da to treba čitati: koji je to tako grd grijeh u sebi ozojan da zavreduje ove strašne okove. Dakle, ovaj grijeh nije ni »velik« ni »prevelik« nego se mora prevesti kao »provjeren, ispitan« ako riječ ozojan vuče podrijetlo iz područja srednjovjekovne alkemije. Pridjev na tom mjestu mogao se formirati i iz »pjesničkih razloga« (rima: ozojandostojan). Na drugom mjestu, uJaruli,7 Baraković ima imenicu ožoja:
Ni konca žalosti a tuzi ni broja, / ni ćute svitlosti, ni mirna pokoja, / strašna je ožoja te muke trpiti, / zač bo ni zavoja čim rane zaviti.

U ARj se napominje: »Štampano je: »oxoja«, što bi bilo ožoja, ali u toj knjizi slovo x služi katkad i za glas z (mnogo običnije služi za ž).« Putanec pronalazi još jednu mogućnost, ali koju ipak smatra manje vjerojatnom, da se dobije pridjev ozojan. Naime, u glagoljski tiskanim Mirakulima iz 1508. godine nalazimo: podaj ga (dragi kamen) meštru od zoj, ufam da oćeš imiti najmanje deset pinez srebrnih za nj. Romanizam zoja (dragi kamen) dolazi od ven. zogia, a u tal. glasi gioia « lat. gaudium - »veselje«). To »veselje« kod Romana ima i značenje »nakit, girlanda, vijenac, dragi kamen«. U dubrovačkim spisima zabilježena je zoia. Godine 1284. Pasko Vukašev imao je od kralja Stevana Dragutina kao zalog jedan pojas, koji daje Serziju Klimentiću da ga taj
- - --,-------

Jarula urešena cvitjem od šest vikof svita složena u slovinski jazik po Jurju AR; se navodi drugo izdanje iz 1656. godine (114).

Barakoviću

Zadraninu; uMnecije 1636. U

146

OZOJA

vrati kralju. Serzije preuzima jamstvo prema Pasku. 8 I iduće godine neki Leonard Češiguz prijavljuje da je prodao Latici, sestri Gruboja Versovića, gospodara jednog vlaškog katuna, pojas koji mu ona neće isplatiti.9 ARj pod zoja donosi više talijanizama, sve iz Dalmacije, u značenju »dragulj, dragocjenost« te dijalektalni primjer nepoznatog prinosnika iz Dubašnica na Krku: Zoja - tako se zovu oni traci na križu ili kojem svecu što iz glave izviru. Meštar od zoj iz Mirakula po svoj je prilici »meštar, obrtnik koji se razumije u drago kamenje«, odnosno »znade provjeravati čistoću dragog kamenja, dijamanata, zlata«. Ako prihvatimo da se u meštar od zoj krije siguran sintaktički talijanski kalk za maestro delle zoe, Putanec je mišljenja da možemo vrlo lako od te romanske sintakse izvesti slavizaciju meštar od zoi u ozojni meštar pa dobivamo pridjev ozojan, sa značenjem »koji se odnosi na provjeru dragog kamenja, dragocjenosti«. Redukcija od zoj u ozoj (i ozoja!) upravo je poznata na terenu gdje se nalazi i adjektiv ozojan. Za ovu pojavu Akademijin rječnik daje brojne potvrde iz Dubrovnika i uopće iz Dalmacije. Putanec zaključuje da se ne može značenje »provjeren, okušan (na osnovi kamena kušnika)« dovesti u vezu s »odviše, mnogo, jako«. I to bi trebalo izvoditi, ne adverb iz adjektiva, nego adjektiv iz adverba, pa dobiti ozojno zlato - čisto zlato - provjereno zlato. Dakle, u prilogu ozoja radi se o posve drugom etimonu te je homonimnost ovdje slučajna, sekundarna.

8

Sersius CJementis ob/igavit se super se et super omnia sua bona, quod si dominus Rex Stepanus faeeret aliquam quest/anem Pasque Vo/cassii de una zoja, quam d/etus Pasqua habuit in pignore a dicto domino Rege, ipse Sers/us eundem Pasquam conservabit indempnem. Quam zoiam dietus Sersius recepit a dicto Pasqua et misit eam dicto Regi. Et quandocumque dietus Rex mittet suas litteras continentes, quod ipse recepit dietam zoiam, hec otoligatio cancel/etur et nullius abinde in antea sit va/oris. Gregor Ćremošnik: Kancelarijski j notarski spisi - 1278.-1301. (Istorijski spomenici dubrovačkog arhiva, ser. 1, sv. 1, SKA, Beograd, 1932., 135). Leonardus de Cessiguso iuravit de veritate dicenda, qui conquestus fuit dieens: »Ego iveram in catonem Blacorum, quorum est dominus Gruboe Bersouich, hodie sunt VIII dies, et vendideram unam zaiam sclauonicam de argento, deauratam, sorari dieti Gruboe pro yperperis decem et postea, quando petivi ei denarios, ipsa noluit mihi dare dictos denarios, neque dictam zoiam (ib., 155).

9

147

Pantufa

U Dubrovniku je za papuča potvrđen sinonim - pantofula (ven. pantofole, pantofoleta), augm. i pejo pantofulina (Slomiću nogu u ovijen starijen P(wtofulinama) i dem. pantofulica (Pantofulice za dijete kostaju ko za velikoga). Navedeni primjeri su iz Rječnika dubrovačkog govora (RjDG). Pravilniji bi naglasak bio pantofula! Kod pisaca je odbačen dočetak -ola koji se osjećao kao deminutivni sufiks (tal. pantofola), a samoglasnik o prelazi u ul, pa dobivamo pantufa. Tako je kod Nikole Nalješkovića (Komedija PSHK, 9, 73):

v.;

Bjestiju u gradu ženu mi ne mož' rijet / ni staru ni mladu koj moreš zavidjet. / Ti imaš sajune, košuije, kolete, / rukave, kordune, prstene, frecete, / razlike još veze, kuplice, ubruse, / s biserom podveze, naprske, janjuse, / pantuJe, cokule, bječvice pletene, / što nijesu obule do danas vik [nikad] žene, / daj suknje pak brune, daj modre, crijene; / a nut sad gdi kune kad dode za mene.

I u pastorali Grižula (poznatoj i pod naslovom Plakir; 1556.) Marina Držića (DjelaMD, 630) seoske djevojka (godišnica) Omakala se jada:
Moj starče Omakao, meni ne može gora uspomena bit neg zao život koji mi gospoda zadavaše. S tugom ti ću, nesrjećna, spovidjet, ma t' neću stoti dio kazat od tuga kojijeh sam š njom imala. Jaohi, ružna Omakala, poslala bi me i rekla bi: »Omakala, podi u Đura crjevjara, je li obijelio one crjevje«, koje se, ružna, bijele svaki dan, i »je li ohšubre sašio, je li pantuJe na bnetačku svršio« - nu broji koliko posala ...

U sjevornozapadnoj Boki (RB K-sz) je pantofola, u Lepatanima (RBKtom) akcent je pantOfula, govori se i pant&fula, a na jugoistoku (RBK-ji) f pl. pantOfule (Spravi mi te pantofule, jer ne mogu bez nfih u ošpedao. Navuc'i pantofule, nemoj mi po kUći odit u crevije kao štrafur). Belostenec i Jambrešić imaju pantoflin (crepido), a u ARj još pantofolo fra Đure Rapića Gradiščanina (Svakomu po malo ilitipredike nediijne;
najčešća je zamjena samoglasnika o samoglasnikom U, i to u naglašenom i nenaglašenom položaju. Npr. bokun < boccone, bura < borra, butiga < bottega, ćakulati < ciaco/are, kaput < capotta, ko/ur < colore, munita < moneta, pitur <pUtare, tombula < tombola ... O tome su pisali Srđan Musić (RBK-sz), Lelija Sočanac (HrTDod) i drugi. Pero Budmani toj pojavi pripisuje talijansko podrijetlo i veli da se ta zamjena prije svega javlja kod naših završetaka na -ur, -un, koji su nastal; od tal. -ore, -one (DubO, 163).

U svim primorskim govorima

149

PANTUFA

1762.) s primjerom: Ne patiš li ... od tvojih krkli pantofola iliti cipela koje ti mloge žuije učine? U istrorumunjskom Goran Filipi nalazi patuQfne (IRLA, § 665).
Potpuno je istisnut germanizam pantofle ili pantofule (njem. Pantoffil < franc. pantoufle) »duboke tople i zatvorene papuče«.2 Tal. pantofolaio označava samoživa čovjeka, onoga koji se prepušta mirnom životu. Otuda izraz u papučama (biti u kućnoj udobnosti, bez izlaganja opasnostima), npr. promatrati rat u papučama (Anić).

2

Izvor je

grčka

složenica pantophell6s, od pan, gen. pant6s j phell6s - »pluto« (ERj).

150

Papuča

I papuča je balkanski turcizam (rum. papuc, papugiu, bug. papuk, papuci pl., alb. kepud) od tur. pabuf, papuf « perz. paypitŠ; pay »noga« + pitŠiden »pokriti«)l. U zapadnoevropske je jezike ušao preko ar. babug, babuš (franc. > engl. babouche). Na dio naše obale papuče su stigle posredstvom tršć. papuza (»pantofola, ciabatta, babbuccia«). Doria: Son corsa in strada in papuze. Miotto:

In dt$a se mete le papuze. 2
U Visu (LV]) papuc ili papuce radna su obuća viškog težaka i obuća izrađivale žene u kućnoj radinosti. Potplat je bio od gume (jedno vrijeme od automobilske), a gornji dio od vaketi (tanke kože). Zenske papuce imale su gornji dio i od debelog impregniranog platna (od teli); šivali su ih ručno, probijajući gumu i kožu šilom, a zatim s dvije igle navoštenim postolarskim špagom provlačili dvostruki bod. Iskidone papuce krpilo se klanficama od findofera. 3

za svaki don. Papuce su

U Pagu (CaPag) papoca se obično nosi po kući (Kupzla je lipe papiice za nosit po kUći). Obuća s gumenim potplatom, prikladna za hodanje po brdu, nazvana je nevOdjfke papiice (Nabavi je nevOdjfke papiice za hodit pQf;erdu

za ovcamim).
Mihailo Bojanić i Rastislava Trivunac (RjDG) skloniji su izvođenju iz tal. babbuccia. Papuča, dem. papučica (Regalaj djetetu jedne papučice.0, pejo papučina (Bdciću ovepapučine da ih vIše ne gledan) ipapučar. Prema njemačkom idiomu unter dem Panto.lfel stehen (biti pod ženinom vlašću) nastao je ironičan naziv papučar ili papučić 4 . U bračkom dijalektu papučor (RjBrač). Učin'ila si 01 muža pravega papUčora (ib., Pučišća).
Kako je perzijski ie. jezik, Skok (ERi) tu imperativnu složenicu uspoređuje s lat. pes/pedis (noga) i grč. pous. Mario Daria (OizTr) navodi za Kopar i Pulu papusa, a za Rovinj pap6usa. Arh. tal. pappuccia > bappuccia. Miotto (VenDaI) papuzar (1. ciabattare; 2. andersene alla chetichella) i papuzer (venditore de pantofole). Boerio (DizVen) papuzzer. U istrorumunjskom (IRLA, § 665) imamo papycele (Nova Vas),
3 Piipuc (papue) također je metaforički naziv za vrstu broda jednostavne gradnje, ravna dna.
Papučić

je

nadimačko

prezime u imotskom kraju

(Lokvičići,

Krivodol. ..).

151

PAPUČA

Oblik papuč (m) zapisao je Matej Milas u Trpnju (s naznačenim akcentom) i primjerom: Evo ti tvoj papuč, našla sam ga pod krevetom (ARj). Slično je u Lumbardi (StLR) - papuč (platnena cipela)5 i u Ližnjanu (Istra) - papid (ILA, § 664).
Inače, papuča (f) se obično govori u pl. papuče. Bez malicioznih konotacija, papučdr je zanatlija koji pravi laku (kućnu) obuću. Turcizmi su papudžija, papučija i s neobičnim sufiksom papučlija. Papučluk i papušluk (č > š) je, pak, mjesto kod ulaznih kućnih vrata gdje se obuća skida, kao i drvena polica za cipele. U opisu bosanske kuće Ferdo Hefele (NDO, 50) piše: »Kad se prave basarnaci [stepenice], najprije se podignu malo od zemlje, a to je papučluk (valjda da zato, što se papuče ondje ostavljaju)«. Papuča se, po toj analogiji, »postavlja« i u suvremenim prometalima kao dio karoserije, platforma vagona, automobila, tramvaja ... Primjenjuje i u »svijetu tehnike« kao metalna ploča (uz kotače i sl.). Papučica je i spoj ka, pedala (papučica za gas). Konačno, zbog svog izgleda, najviše proučavana praživotinja, mikroorganizam koji se upotrebljava i u genetičkim eksperimentima, nosi ime papučica (trepetljikaš Paramaecium caudatum).6

Dem. papučica popularna je kad se »hvata kolo« (NpjV, 1, 130):
»Ajd' u kolo, sejo moja!« / »Nemam kada, snašo moja, / otišo mi brat na vojsku.« / »Eda bog da te ne dode!« / »Na kun: snašo, brata moga, / eda bog da te nam dode! / Doneće nam srebrn nožić / i vezene papučice.« U Dalmatinskoj zagori (RjIm, RjDZ) poplet7 je vrsta pletene papuče,

zapravo donji dio čarape, od nožnih prstiju do gležnja. U gangi se pjeva: Zora zori, ajde dragi vanka, / u popletin, da ne čuje majka. Marcel Kušar (NBlag, 105-6) spominje prstarice - »papuče bez peta (pokrivaju samo prste)«. Ta riječ nije ušla ni u jedan rječnik.

5

Oblik popuč u izreci Da je bi p6puč, bi ga vrag odni (StLR, 194), Roko Cebalo nije objasnio u rječniku. Lumbarsko dugo a izgovara se nekim glasom između a i e, a kod starijih Lumbarđanima (što više nije slučaj) čuo se diftong ea. Tako se može dogoditi da na istoj stranici imamo npr. vrag, vreg i vrag. Navedimo i dva fitonima. Gospina papučica (Cypriepedium calceolus) rijetka, zaštićena biljka iz porodice kaćunki (Orchidaceae). Papučica - ukrasna biljka južnoameričkog podrijetla iz roda Calceolaria.

6

Poplet u ARj (prema Ivan Klarić: Kićenje tkanja, ZbNL:O, 1901., 6, 109) u turskoj Hrvatskoj je ono »što je popletena oko opanaka«. U Imotskom (Rjlm) još znači »kraj mreže deblje i šire očice kroz koje se provuče kostrijet«, ali i »komadić sukna koji se umeće pod stopalo u obući«. Inače, »mreža šiblja koja se oblijepi ilovačom i tako oblikuje plot ili zid obora za svinje« (Anić).

152

Pašmag

U Brusju na Hvaru (RjBG, s.v. postol) finija, obično svečana cipela je
papUča [v.] ili papuč, a u pjesmi pašmaga. Mate Hraste u ČDL ne bilježi

tu riječ. Međutim, u narodnim se pjesmama na Hvaru pojavljuje turcizam pašmag, odnosno pašmonke. U zbirci koju je priredio Olinko Delorko (NpjOH, 488) naći ćemo stihove:! Ne bijte se, dvo mlodo junoka, / zarad menie malahne divuojke! / Oba mloda, obaste mi droga, / oba vos je porodila mojka, / bilim mlikuom oba zadojila, / a što mi je nego reći pravo: / kad som mlada u povitku bila / mojka me je s Perićom napila, / kupom zlotna vina čarnjenoga, / od Perića zlat' prsten prijala, / od Mikule pasmonge razdrila. / Prsten zlotni, to je provo vira, / a pasmonge, to je molo šala. / Neg vi puodj 'te na 'no rovno polje, ja ću mloda na vrota od groda, / tkuo pri k meni, bit ću mu njegova! Pašmage su česta »slika« u narodnoj pjesmi. U Risnu (NpjV, 1,333-4): ... da mi dode u bijele dvore / prije saba i zore bijele / sama gola u košulji tankoj, / sama bosa, u pačmage žute, gologlava, u marami maloj! U Luci na Šipanu (NpjMH, 1, 281-2): Kada Miloš prid šatore dodje, / On okrači sive bedevije, / Evo ti ga k caru pod šatore. / A kad ga je Murat ugledao, / Pruži care desnu nogu svoju, / Da ga Miloš ljubi u pašmagu. 2 Pltšmaga kao i likovi pačmaga, bašmaga, pašmag, bašmag znači »vrsta lake cipele, papuča« od tur. bajmak, pajmak (obuća)3. Po Luki Marjanoviću (NpjMH, 3, 653) pašmanluk-papuče su »fine, zlatom vezene cipele, postule, kako ih bogate turske gospoje nose«. Josip Ribarić (RazDij, 174) u Istri (Vodice) bilježi pacmaga.

tipičan

Pjesmu je zapisao Luka Bervaldi Lucić po kazivanju Nikoline Ljubić u Starom Gradu. Natjecanje zbog djevojke je sadržaj. Tko je brži u trci na konju, njemu pripadne djevojka.

2

Navedimo i stihove dviju pjesama koje možemo ubrojiti u "junačke«, Ona ide gore na čardake, / pa udara pašmagom u vrata: / »Ustaj gore, Omer-beže sine! / Visoko je oskočilo sunce!... « (NpjV, 1, 185). Ima /' u njeg Jele divičica, / Je li

lipa, koliko je kažu, / Je J' visoka, koliko je fale, / Bi I' none [noge] za pašmake bile, / Bile ruke a za belenzuke, / Bill' joj vratak bio za gjerdane ... (NpjMH, 3, 214).
3 Skok (ERi) taj balkanski turcizam (rum. pa$mati, alb. pasmange, pasmake, mag, rus. bašmak.
ngrč.

patsl1maki)

uspoređuje

s polj. bacz-

153

Pelin

Pelin je sinonim za nešto jako gorko. Grko ko pelin (Opuzen) ili ironično kazano: Sladak si kr} pelin (Lovreć, FrŠtlk). U Imotskoj krajini (RjIm, RjDZ) dolazi i do disimilacija dental a (l-n> l-m) - pelim (Grko ki pelim), kao i u nekim krajevima Like 1 i Crne Gore 2 .
Pelin je biljni rod uglavnom polugrmova ljepljivog lišća iz porodice glavočike (Compositae). Pravi pelin (Artemisia absinthium) raste na zapuštenim mjestima uz zidove i putove, na kamenim i suhim obroncima. Za liječenje se sabiru vršni dijelovi biljke s još neotvorenim cvjetnim glavicama te se kao gorka droga Herba Absinthii, zbog sadržaja eteričnog ulja i glikosidske tvari absinthiina, primjenjuje za liječenje i kao začin. Vrsta Artemisia camphorata, poznata zbog intezivna kamforastog mirisa, također se koristi u narodnom ljekarstvu. Santum ili santonika (Artemisia coerulescens), biljka niskih muljevitih obala koje preplavljuje more, rasprostranjena je duž Jadranske obale. Divji pelin se i »pripitomio«, pa se još ponegdje uzgaja u vrtovima. Pelinov čaj, naime, učinkovit je protiv stomačnih bolesti i, osobito, za »vraća­ nje apetita«. Otud je na dobru glasu aperitiv pelinkovac (pelimovača, Lika), tj. rakija s lišćem od pelima.

Iz svježe biljke destilacijom se dobiva ulje Oleum Absinthii koje se koristi u proizvodnji likera no, zbog otrovne tvari tujona u nekim su zemljama zabranjena alkoholna pića koja sadrže pelin. Dakako, današnji merkantilni »pelinkovac« ima tujona koliko i coca-cola kokaina. Pelin se izvodi od osnove *pel-, s istim semantičkim razvitkom kao »gorak«. Tu riječ slavenskog podrijetla posudili su svi balkanski narodi: rum., tur. i alb. pelin, cinc. pilurJU, pilonu, ngrč. pelinos... Najstarija potvrda (ARj) je iz 15. stoljeća: Pelinb svarivb s vodomb i napajaj togo na vsako utro. 3
U gackoj čakavštini (RGČ) pe/in: Pelin je dobar za štUmak i ženske bOlesti.
2 U vasojevičkom govoru (RjVas) pe/en (gorka trava, žalfija, kadulja).

3

Vatroslav

Jagić: Sredoviječni

lijekovi, gatanja i

vračanja,

Starine, 10, 107.

154

PE LI N

Kod Matije Divkovića imamo oblik pelinj. Šišmundo Menčetić koristi pseudoekavizam pelen (Bješe... brat hrla ljubicu terpelen), a Mihovil Radnić pseudojekavizam pelijen (Stvari gorke kakono pelijen ali absintijo). Bogoslav Šulek u Jugoslavenskom imeniku bilja OIB) uz pelen i pelim ima još i pelinek, te obsienac, ohsjenać, oksjenac, osjenac, osinać i osjenać 4 .Humrecht P. Houtzagers u Odecu na Cresu (OdCr) bilježi pelin, gen. pelina, a liker G>made of wormood«) - pelinkofca (Gsg).5 Jakov Volčić u Zarečju kod Pazina dem. pelinac: Aj' kitu bosiljka, / grančicu pelenca, / aj pelinac, pelinac, / aj žuhko zelje moje / va dne i po noći, / aj ki te goji sakdan, / sužan bude v blagdan (HNPIKO, 202). U Vrbniku na Krku dem. je pelinić - »trav za'likariju« (ZbNŽO, 1901., 6, 171). Marin Držić ima dem. pelinka u dijalogu Popiva i Petrunjele (DjelaM D, 423):
Srčano zeljice, uzmi ovo.

Moj gorki pelinku, dobar mi si došao kad si donio. Moje slatko nespanje, Petrunjelice, kolikrat me si činila ne spat! Što to, brižan? Gdi je sinjora? Čuje li nas sinjora? Onamo se grije u onoj kamari na kaminati, govori slobodno.

I Mavro Vetranović koristi isti deminutiv:
Brasmo bosil i ljubicu, / i od pelinka cvijetje brasmo, / i trendofil i ružicu, / pak livadom pošetasmo (SPH, 3, 238)

Pelinak i ruta još se š njim sastavi, / da tuga priljuta moj život zatravi
(ib., 191).
Pelin može biti piće 6 , ali je i riječ koja često označava i stanje - čemer,

jad, žalost..? Ne čudi stoga što je pelin često »zastupljen« u narodnim pjesmama.

Pelin bere nevistica mloda, / pelin bere a ružu ostavlja / a još bi njoj se
ruža p ristojala. / Tud pasaju dvi delije neznane, / besidu njoj delije neznane: / »A bora ti, nevistice mlada, / što će reći da pelin bereš a rožu ostavljaš? / a još bi ti roža pristojala?«
4
T. Maretić piše osjenač. U Konavlima to je biljka buhač (Nikola Lubidrag, ZbNL:O, 1903.,8, 107.): Za obaram su doci,
đe

se sadi kupus, luk, sij'e žito i lan,

đe

su rasadi za kupus, luk i

osjenač (buhač). ..

5 6

U narodnoj pjesmi sa Cresa: Udovicam pefin za kasarni, /
Dubrovački

divojčicam

drobna mažurana (HNPIKO, 185).

da

će

isusovac Đuro Bašić (Besjede krstjanske, 1765.): Bog ih zalagat s naj/jutnijem pelinom.
Jurjević

čini znati

grešnicim, da

će

im davat žučno pitje ter

Dalmatinski humanist Atanazije pelina i žuči.

Georgiceo (Prilike i promišljen Ja, 1633.): Spomeni se od uboštva moga ...

155

PE LI N

To su početni stihovi pjesme koju je zapisao Ivan Novak krajem 19. stoljeća u Vrbanju na Hvaru (NpjOH, 212). Osnovna je tema »klasična«. Djevojci bi bilo žalije da joj pogine brat nego dragi, jer bi drugog dragoga lakše našla nego brata. To djevojka kazuje dvojici delija u kojima na u prvi pogled nije uspjela prepoznati brata i dragoga.

156

Petrusin

Petrusimul (Petroselinum crispum, odnosno sativum, hortense) začinska je biljka koja uvijek' mora biti pri ruci u kužini, jer se isjeckana dodaje mnogim jelima, osobito na kraju kuhanja. Da je to čest začin govori i poslovica: Ima ga svudir ka petrusimula u kužini. Gioia Calussi (Sapori, 221) kaže: El xe per tuto come el persemolo in cusina. Po drugoj poslovici - Ne zna tovar što je petrusin, zaključujemo da je taj aromatski dodatak, koji književno glasi peršin (peršun), na cijeni.
Vladimir Anić i Ivo Goldstein (RjStran) kao neobičnu knjišku riječ navode petrožil. Petrožilje inače prvi »izmislio« Ivan (Ioannis) Belostenec u Gazophylaciumu, a poslije je tu riječ »promovirao« Bogoslav Šulek OIB). Nešto kasnije, kod Save Petrovića (Leko vito bilje, Beograd, 1883.) nalazimo petroželj, a u njemačkom rječniku Đorđa Popovića (RPop) i petrožilj.l Ovo je zgodan primjer knjiške riječi koja nije nikada prodrla u govorni jezik. Međutim, na primjeru petrusina možemo naći i jednu »nepostojeću riječ«, to jest riječ koja je ušla u rječnik omaškom, slučajno. A kad je već jednom ušla u nj, iz njega ju je nemoguće izbaciti - ostaje »rječnička riječ«. U ARj (1880.) Đuro Daničić pod natuknicom ač (apium, apium hortense, petrusin) tvrdi da dolazi samo u rječnicima Della Belle iStullija, jamačno od francuskog ache, »koje će biti došlo u apotekarske kataloge u Dubrovniku«, a iz njih i u »neke današnje knjige botaničke« (P. I. Schlosser i L. Farkaš-Vukotinović: Flora Croatica, Zagrabiae, 1869.). Daničić dalje piše:

Iz Bellina su rječnika često u Dubrovniku ispisivane svakojake riječi za svakojake potrebe. Bellinu ač (naštampanu !lac<J njetko će biti čitao i zapi,sivao !lak«, pa iz njegova rukopisa uzeo Stulić u svoj rječnik i »ak« (kod kojega i sam napominje da ga ima iz rukopisa svoga vremena), a iz njegova rječnika bit će od koga god dobio a može biti i sam uzeo Vuk u svoj rječnik
Slov. peterši1j, petfšelj, peterži1j, peteržiljka . (ESSJ). Rus. i ukr. petruška, polj. pietru5zka, pietruziele, češ. petržef, slč. petraš{n. ..

157

PETRUSIN

{>>tik«/ Njekolika Dubrovčanina zapitana o te dvije riječi odgovoriše da ih ne govore niti su ga od koga čuli. Tako će obje biti riječi kojih nema.

I Skok u ERj spominje ovu riječ koja ne postoji u narodu. Upućuje na

aleb nepoznata postanja. Ukazuje i na albansko af, afi, ali to ne znači »peršin«, već općenito »mirodija« - meraje, koper (RArb, 454). Teško je povezati i s rumunjskim dchiu (Apium graveolens; selen). Peršin je u alb. pjetrosell, a u rum. pdtrunjel. Skok (ERj, s.v. ač) ukazuje na južnotalijansko accio i sicilsko ačča. Opih je stara posuđenica iz stvnjem. *apfich, a potvrđena Eppich (bršljan) < lat. apium, koji je, po Skoku, mediteranskog postanja. Opih (ERj, ib.) pretpostavlja ukrštanje Eppich i tal. appio (selen). U prijevodu Rječnika simbola Chevaliera i Gheerbranta (RS, 2) opet se susrećemo s nepostojećim ač:
Štita rica, zimzelena i aromatična biijka, čije su najpoznatije vrste celer i peršin. Grci su njome krunili pobjednika Istamskih igara: »zelene stabijike dorskog ača krune čelo sretnogpobjednika« (Pindar). Ač simbolizira pobjedničku i radosnu mladost. Imao je značajnu ulogu u pogrebnim obredima da bi označio stanje vječne mladosti u koje je pokojnik stupio.

Nedavno je ač »uskrsnuo« i u Etimološkom rečniku srpskogjezika (ERS, 1, 245), gdje se među ostalim kaže da se oblik ak i danas čuje u Splitu, a znači »peršun« (O. Informator je pogriješio jer za takav »peršun« nije moguće naći potvrdu. U Splitu za peršin imamo donekle »specifičan« oblik - petersimul. Tako Miljenko Smoje (Dnevnik, 91) piše:
Nisan dobro ni odanija, a žena već plače kako u kući nimamo ništa: ni kaje, ni kruva, ni mlika, ni križa božjega, i tribalo bi poć u grad učinit provištu. -Ajde, dobro, skoknit ću i do peškarije, i do bikarije, i do pazara, i kupit ću i karote, i limune, i naranče, neću zaboravit ni kumplire, ni kapulu, ni kafu, ni vino ... Niza skale viče za menon: Selen i petersimul nemoj zaboravit! Petersimul je zabilježen samo u Ričniku spliskog govora Tonka Radišića (Rič). Skok (ERj, s.v. peršin) za Split navodi persemul, ali bez naznake izvora, možda i zato što je riječ očito venecijanskog podrijetla. U dtugim je rječnicima petrusimul (RSG), petrsImul i petrusin (RVS)... U Kaštelima (BKašt) je uočljivo »lutanje«: petrusimen, petrsImujal, peft-simul, petrusimul i petrusin. Inače, svugdje po srednjoj Dalmaciji imamo petrusimul (Selca, Dračevica, Nerežišća Trogir, Vis, Poljica ...) ili petruširnul (Brusje). U Klisu (Klis, 160), Vinišćima (VinV, 1996., 237), Neoriću i
158

PETRUSIN

Sutini (ZbZag, 7, 519), Velom Drveniku (RjVD) - petrislmul, u Šibeniku (RjŠib, VRjŠ) i Murteru 2 petrusImen, na Žirju (GOŽirj) petrosinul, Prviću (DPR) petrosime, a na Zlarinu pertusimen. U imotskom kraju imamo tri lika petrusim, petri-tsin i petrusimitl (RjIm). Bogoslav Šulek u svom »imeniku bilja« (JIB) tvrdi da se u Sinju govori petrusim, a ima i petrušin s naznakom da se govori u Dalmaciji. U starijim opisima dalmatinske flore (npr. u Časopisu česk/ho museum, 1852.) srest ćemo varijante kao petersimum. U Lika rije priprostite (1775.) Jurje Vladmirović spominje petrusim (od peršina oli petrusima stvari). Marcel Kušar na ~abu (RapD, 19) zabilježio je petersimul, a Arturo Cronia u Božavi (GraBož) neobičan lik - petarsImu. Ivan Žic iz Vrbnika na Krku u Abecednom popisu biija (ZbNŽO, 1900., 5, 70) ima petersimun, ali u jednom »receptu« za žvacet [v. žgvacet] naći ćemo i oblik petarsimun (ZbNŽO, 1901., 6, 21):
Na padeli se zažari smok, nuter se hiti prah popra za vidit, ako je žaren smok, i da bude, koliko je tri bi, popreno; zriže se još i dva riznjica kapuli ali ti dva luka, i to se friga da zaželtije. Na to se hiti nuter friško meso bravje zrizano na merviće (mraviće, bokuniće) i miša 'seko toliko ze žlicun, dokla se dobro ne pošufiga, da zaželtije. Z meson se zaje'no da nuter i nikoliko landic od kunjve, ako je je, i pero javoriki ali petrasimuna, ako ga je...

Andrija-Željko Lovrić (Vey), pak, na Krku (Bascanski besidar) taj fitonim naziva peteršyn (peršun sađen u Vrbniku i dolini Dragabaška), a Ivan Mahulja iz Omišlja (RjOm) petresunun. U Odecu na Cresu (OdCr) je - peršemul, u Petrčanima (PetrčB) petrusimuja, u Arbanasima (RjZA) peterslmbul. .. Petrosimul se kaže u mjestu Sali na Dugom otoku (RjSa):
ribu peći, lešati oli brudet, ne moreš prez njega, a meso: ćeš putać, umido, pašticadu, jopet ne moreš prez njega. A folšu juhu, a pešt, a bakalar? Ajde sadi petrosimul, ka imaš di.

Petros'imul je začimba ka gre na sve:

ćeš

Josip Hamm u Rječniku govora otoka Suska (GOS) za peršin nalazi izraze partasimul i pertas1mul (Pertasimul mi okuri za juzu). Zanimljiva je »razvedenost« u zadarskom arhipelagu. Vrgada (RjVrg) - petrusimul. Rivanj (RjRiv) - partesImula f (UberI struk partesimule za na rIbu staviti). Iž (RjIž) - petres'imul (Naš petresimul vonja a troke un ča se kupi na pijaci u gradu). Kukljica (RjKuk) - prtislmul. Sestrunj (JE) petrusimila. Unije (Un), Povalja (RjPov) - petersimul. Itd.
Marija Pandža j Edo Juraga: Narodni nazivi biljnih vrsta na Murteru: ČR, 1998., 1/2, 61.

159

PETRUSIN

Jedino se li Senju, izričit je Milan Moguš, javlja (manje-više književni) lik peršin (SenjRj): Na r'ibu alešo stavi se jošperšina i češnja. Bolje se rimuje: U juhu treba stavit merlina i peršina. Merlin je »mrkva« (SenjRj). AndrijaŽeljko Lovrić (Vey) ima izoglosu (jugoistočni Krk) mirlin (Draga i Stara Baška) < merljn (mrkva često sađena u Vrbniku i dolini Dragabaška). U Lici (Y. Arsenijević, ARj) je femininum (prema mrkva) - merlina, ali u gackoj čakavštini (RGČ), kao i u Senju, javlja se merlin m (Odi mi donesi iz vrta merlina za ujuvu). Skok (ERj) merlin (Zagreb, Ogulin) izvodi iz njem. deminutiva Mearl, Morle < Mohre, te odbacuje mišljenje Karola Štrekelja (ASPh, 14, 532) da je taj germanizam ušao u zapadne krajeve preko tršćanskoga (trk merlino - »carota gialla«, RjHT). U Kompolju (Gacka), kada se želi istaći miomiris juhe uz peršin se stavlja »pjesnički dodatak« - meršin. ja metnen u juvu peršina i meršina da bUde slaja (RGČ). Po Šuleku (JIB, 480), to je Berberis vulgaris (»žutika«, »žutikovina« ...). U Istri opet imamo »složenu« situaciju. Već je u Rukavcu (RjRuk) petrsin (Lehi su nan pune petrsina). U Labinu (GPN) imamo prešimul (Prez prešimula juha ni dobra), u Orbanićima kod Žminja (OrbŽm) prešemul i pršemul, u Pićnu (Pićld) prešemula, a u Boškariji (JE) petršimun. U Istriotskom lingvističkom atlasu (ILA) dan je ovaj popis: par'simulo (Rovinj), pršemula (Svetvinčenat), piiemuja (Čabrunići), pre'semolo (Bale), pre'simolo (Vodnjan), pre'šemolo (Fažana, Pula, Šišan), perešemuja (Valtura), prešemuja (Ližnjan). Goran Filipi u Istrorumunjskom lingvističkom atlasu (IRLA, § 1665) navodi pet;>csin, petersin, pet;>ršin, pet;>cšin, p;>bCS~. August Kovačec (IRHR) južno od Učke bilježi petar§in i petarsin u Sušnjevici, Slavko Malnar (Pamejnek) u Čabru, na krajnjem sjeveru Gorskoga kotara uz granicu Slovenije, pc;tc;cš'il, Dušan Milić (RjDraga) u blizini Rijeke (»donje Drage«) petršin, a Marija Pavešić u Delnicama (RjDel) - petršil (Lijtos je vs petršil pOŽll-teu i pdu na zemlo). U južnoj Dalmaciji, osim u Korčuli petru.simen (JE), Opuzenu petrusimul (RNG), Kuni na Pelješcu petritselen (KSR), uobičajen je »skraćeni« oblik - petritsin, tj. petritsin ili petrUsin (Smokvica, Lumbarda, Konavli, Cavtat, Perast ...). U Rječniku dubrovačkoggovora Bojanić i Trivunac (RjDG) donose primjer: juha bez petrusina ti je ni juha ni ukropina (voda u kojoj se kuhao kupus). U sjeverozapadnoj Boki (RBK-sz) akcent je petrusin, a u jugoistočnoj (RB K-j i) petrus'in. Y. Lipovac-Radulović (RBK-ji) ima primjere: Tit r'ibu što si ispekla na gradele, pospi sa malo luka česna, petrus'ina i maslinovog ulja. Petrusin može biti i lijek: Za mums [zaušnjaci] su nekada privijali pr'igani petrus'in da bi im kalao otok.
160

PETRUSIN

Kod moliških Hrvata (Moliški) nalazimo petrsInula. U moliškom ćemo govoru vrlo rijetko naići na venecijanizam, već montemitranski govornici uz riječi standardnoga talijanskoga književnoga jezika najčešće upotrebljavaju one iz dijalekata, osobito iz Abruzzija. U opsežnom abrucijskom i moliš kom rječniku Ernesta Giammarca (DAM, 3, 1527) navodi se petresennele (»prezzemolo«). Poznato je da se u južnotalijanskim dijalektima gubi jasnoća krajnjeg samoglasnika. Žarko Muljačić u osvrtu Noterelle linguistiche slavo-romanze (DaImStud, 285) na leksikografsko djelo Giammarca, uz natuknicu petresennele dodaje: »conosce forme simili alla variante abruzzese, pero con un dittongo nella sillaba ton ica, in vaste zone dell'ltalia meridionale«. Varijante likova petrusim3 potječu iz lat. petroselinum < grč. petroselinon. Sjevernojadranski oblici prešimul, prešemul i sl. noviji su romanizmi (tal. prezzemolo) < ven. parsemolo i parsembolo. »Erba notissima di grato sapore ... « (DizVen). Boerio daje i fam. i figo izraz Mi son parsemolo kojim se izražava ravnodušnost (lo son indifferente), jer »petrosemelo ha la proprieta di allignare in qualsivoglia terra e perfin ne' buchi delle muraglie«. Miotto, pak, ima persemolo (VenDa/): aio e persemolo; eser come elpersemolo. Dakle, posrijedi je osoba koja se svugdje pojavljuje, ističe. Petrusimen i drugi dalmatinski likovi starijeg su, grčkog podrijetla (»selen s vrleti, s kamena«. Petrošil, petrožil i sl. došli su njem. posredstvom (Petersilie). Nada Vajs (Fiton, 308) osvrće se na Belostenca (Gazo, 1, 109) koji donosi opih (što je Apium graveolens), ali nabraja tri vrste: »apium montanum je divji opih, i raste po gorah i mestah kamenitih; apium palustre, od domačega opiha malo vekši i raste vu mestah močvarneh; apium saxatile, vulgo petroselinum macedonicum je makedonski peršin, lepe duhe i ov raste po pečinah. Napominje da Latini, tj. Diaki vele olusatrum.«

---------------~--~~---

3

Za naš dial. oblik petrusil, koji navodi France 8ezlaj (ESSJ, s.v. peteršilj), ne možemo

naći

potvrdu.

161

Postol

D odjeljku o obući Silvestar Kutleša (Imocki, 123) kazuje:
U Imockoj krajini svak je obuven osim nejake dice i pripukli siromaja. Ritko je vidit i običnog siromaja bosa. Liti za kišna vrimena dosta naroda oda bosa, šćedi obuću. Zimi ne. I siromasi su zimi obuveni. Dade mu ko na put Božji kakve pričaline i postolurine, i jadni siroma priča - steže i vuče, dok se sve ne razvuče. A nije ni moguće u ovakom i ovlikom kršu - ledu i snigu bosu odati.

Izraz pričat [v.] treba shvatiti kao »krpati«. Za razliku od opanaka [v.], na prvi pogled postole (postoli) zvuče urbanije. PostOli su od različite kože. »Dvik je koža ozgar tanka ozdal tvrda i debela. Jedni su postoli ručni, drugi vabrični. Ove zadnje zovu od duzine« (ib.). Duzine (pl. t.) - »tvornički izrađene postole« (RjIm). I Frane Ivanišević (Poljica, ZbNŽO, 1903., 8, 329) jasno razlikuje tu obuću: Postoli se nosu od sveca. Danas ji' svak nosi, muško i žensko, siromašno i bogato, osin male dice i staraca. Otrag nikoliko godina sam je pop nosija postole, i to kad bi iša' na otar reći misu, a po kući, u dvoru i selu nestve ili
opanke.

Prije susreta s postoliman na otocima, još valja čuti gangu koju je zapisao Ivan Branko Šamija (RjIm): Na mom loli škripuću postoli I a u kući nema zrna soli. Ante Kursar (ŠGov, 36-7) donosi deseterce iz Povidaja Šep u rinke Mare (njegove majke) s otoka Prvića kraj Šibenika o nekom Keculi koji stanuje u Brdu iznad Šepurine (siromah ni tebe BOže.0 i njegovoj djevojci Petri:
KOlo 'igra Petrica Kilina, I Za njo' 'igra Jurkica Banina, I A za Jurko' o' Brda divojke. I Uz to dojde Keculo vojvoda, I Pa besidi mladani' divojka:· 1-fl li testir igrati u kolu, I vatati se di je meni drago, I Baš uz Petru prilpu divojku? II JOš se nije triput okrenija, I U kOlu je zulume činija. I A besidi Petrica divojka: l-Laglje igraj, Keculo vojvoda, I Laglje igraj, noge ulomija! I Ča mi staješ noga' na papUče? I Ča mi lom iš vere i prstene? II Al besidi Keculo vojvoda: l-Da ti bora, Petrice divojko! I Ča ti lomi' vere i prstene,
162

POSTal

/ ja imdde' mog brata zlatdra / Po 'imenu Mladanog Babara. / Ča ti staje' noga' na papUče, / ja imdda' brata postolara.

Osim leksičkih zanimljivosti, možemo uočiti i socijalnu korelaciju sa spomenutom gangom. Šepurinka Mare komentira:
Da vojvoda!... Da jeda' brat zlatar, a drugi posto/d,r!... Da vere, prsteni!... A da i' se siromas'ima bilo i kaše na'isti!... Ča češ! Najlašje se bilo narugati sa siromaho' Pobrdanino'.

Ante Kursar u monodrami Povidaje najmenice Šimake (Split, 1984.) spominje i jednu posebnu vrstu cipela - postoli na barku. Te su postole očito bez podvezica, uske u prstima i s niskom petom, pa stoga sliče na lađicu. . Da su postole bitan, a i kompliciran dio obuće vidjet ćemo i iz djela Ivana Žica iz Vrbnika na Krku (ZbNŽO, 1901.,6,40-1):

Postoli su, koti i sviti, boje i stare. Stare su za 'seki dan, veći del dobro okrpani i pokerpani, kerpa do kerpi; a boje su celi i neokerpani, ali pek imaju samolpo je'nu kerpicu, i to malu, da je ni jako vidit... Stari postol se ne gjeda, koga kroja je, samol da je cel, a ako ni, ontrat se okerpa, a na poplat, kada je šupej, se stavi va postol »zakladek«, staru naplat ali drugi stari poplat. Kada i on pade, ontrat se postol počije (podšije) na kosmati poplat, na čisto. Nego kosmate postoli su dobri za po sohu; ako je mokro, se razpadu ...
od 15. stoljeća kod čakavskih pisaca javlja se imenica posto i postola (cipela, crevlja). U ARj za posto stoji da je »postanja tamnog« iako se nalazi u turskom jeziku (postal - papuča janjičara). Iz turskog postal nastade postule (laka plitka obuća). Kod Grge Martića Uunačke, 220) nalazimo: Kad uzbaci rogije od čatije, sve tri joj se niz pleća sastaše, l 'jepu Begzu po postulam tuku. U pjesmi »Hasanpaša Predojević« (HNpj, 3, 54) kazuje »prilipa divojka«: Noćas sam ti čudan san usnila, / ja se u snu vrlo pripanula. / Van [ven] na noge naturni postule, / Ti upali fenjer-vidjalicu ... Tomo Maretić (ARj) tvrdi da postol (posto) nije prava turska riječ, nego da je uzeta »iz nekoga neznanog jezika«, što obrazlaže činjenicom da je nalazimo već u 15. stoljeću u »čakavskom krugu«, u vrijeme kada je rurskih riječi bilo vrlo malo, i to samo u krajevima koji su bili blizu Turcima. Za postol nema potvrda iz Srbije ili Slavonije, gdje bi to bilo logično očekivati po brojnosti turci zama. Postula se, i to na ograničenom arealu, našla tek u Bosni i Hercegovini. I S. Castropelli (Slovinac, 1881., 21,437) izričit je da je postol (u Dubrovhiku crevija) »čisto slavenska riječ od stsI. CTJlATI1, CT€JlIi\, odakle i postelja«. Skok (ERj) je mišljenja da Turci na Balkanu posudiše praslav. *postal (ie. *pod- i *tol-) pa odatle bug. postdl, alb. bostale, grč. postdli... Postoje i
163

Već

POSTal

da bi to mogla biti posuđenica od turkijskogpostal (cipela) ili perzijskog post (koža). Posto (gen. postola) naći ćemo u glagoljskim knjigama tiskanima u Senju. Držeći palicu v rucih s postoli na nogah (Korizmenjak, 1508.; ARjl). V šivenju postolov ščetina prašča prohaja (Naručnik plebanušev, 1507.; ARj) ... Spomenimo i najstariju (1495.) tiskanu neglagoljičku knjigu Bernardina Splićanina (Leke, 3):
Ja krstim u vodi, a meu vami je stal on, kojega vi ne znate. On jest, ki posli mene na svit prišal jest, a ki prija mene učinjen jest, kojemu nisam dostojan uvlake od postolof odvezati. Ova u Betaniji učinjena jesu s onu stranu rike jordanske, kadi biše Ivan krsteći (Iv 1, 26-28).

nagađanja

Ili, kod Marka Marulića uSpovid koludric (Pisni, 174): Taj t'je konac lakomije, / ka ne puŠĆa ča zadije. / Zato sklopar, ki ti nosi, / daj ga onoj ka ga prosi; / i još bičve i postole, / da joj nisu noge gole. Marulić u Dobri nauci (ib., 95) rabi i dem. postolac (cipelica): Tance ne vodite, ne spivajte pisni, / unesto hodite, a ne kako bisni. / Ne općite svite, oholost ke stiču, / ali sviIne kite, na grih ke potiču: / postoice žentile, lipo izrezane, / k~šuljice bile, svilom priplitane; / jere je tašćina, očito to viju, / redovnim vašćina ki se tim odiju. Mavro Vetranović (SPH, 3/1, 155) također spominje postole: Ovca me porodi i mlikom zadoji, / pak zemlja ku plodi travica odgoji; / niti se kud skitam, za toj zna pravi bog, / obuću da pitam i odjeću ja nebog, / za-č me je božja vlas, ka me je tač ktjela, / da trpim snieg i mraz, vunicom odjela; / zada mi još papke, da u druzijeh ne prosim / postole ni opanke, na volju da nosim. Oblik poštol naći ćemo samo kod Ivana Ančića (Vrata nebeska i život vičnji, Ancona, 1678.). Nesumnjivo je postola u ženskom rodu kod Mikule Bijankovića (Neka su postole crne), te u koledvi iz Dubašnice: Postole su jutle, fiole, fiole, / nutri blato švićka, fiole, fiole... (HNPIKO, 361). U pjesmi Dobrinjkam (HNPIKO, 298) muški je rod: Dobrinjke divojke, / držite se oholo, / zaš mi vas gledaju / si [svi] gradi okolo; / a najviše Mletci, / zaš su vami dragi / čerjeni kalceti, / i bile postoli. Gdje stoji akuzativ pl. postole teško je razabrati je li taj oblik od postol (m) ili postola (f). To je slučaj u navedenom Marulićevu primjeru (bičve i postole), a tako je i u glagoljskom rukopisu iz 1468. godine (Kolunićev zbornik, Djela, 12, 2): Govore ošće, ako si pos'tolar' i ako falsaš' pos'tole i mišaš' z'lo usan'e z' dobrim' i tako e prodaeš' za dob'ro, ti sagrišaš' smrt'no.
Senjski korizmenjak pisan je čakavsko-crkvenoslavenskim amalgamom u kojem prevladava čakavski sloj. Zaslugom Branka Fučića i Anice Nazor, Senjsko muzejsko društvo izdalo je 1981. godine pretisak Korizmenjaka.

164

POSTOl

U današnjim se dijalektima najviše čuje oblik postoI, gen. postola, pl. postoli s raznim akcenatskim vrijednostima (Hvar, Korčula, Vis, Brač, Cres, Susak itd.). Augm. je najčešće postofina, a dem. postolac i postol(č)ić. Vrgada (RjVrg) posto: Ona ne znoa, da su vo škofon'i, a ne postoli. Iž posto (RjIž): Uvik san znala ki pasiva, jer su mu postoli škripali. I u Kukljici (RjKuk) češće je posto: OVIJj posto me žulja. Senj (SenjRj) postoi: Šuta loptu i dere postole. Sali (RjSa) postoli: U savdan se nosu škarpini i firale, a postoli ublavdan. Postofići (cipelice, dječje i ženske): Ka se bala kolo saljsko unda se piva »Ovi moji postolići žuti, niste skupi ka vas dragi kupi!« Škrip (RjBrač) postQl: Izderala san sve poplate na postolima. Rivanj (RjRiv) postofl: Ne moreš p1f6ći na pir bez postO/ov. Kolan (RjKol) postofi: Ona

je na svaku veštu minjala drugi postoli, a mat je jedne šandale nosila na blagdan i svajdan. Pag (CaPag) postUoi: ve postole nOfin već tri godisća. Novi Vinodolski (RjčaNV) postol (Npl postole): Danas je ded va jednon črnon i va drugon žuton postoli. Mat i sestra 'imaju po nz'kuliko parih posto!' Gre va razderanih postO/ih (postolih).2 Delnice (RjDel) post6ule Vest rddu kepodvan lejpe postouIe)} ltd. Davorin Nemanić4 (ČKS, 1, 45) daje deklinaciju za postol (calseus)5: NAsgpostol, Gsgpostola, Dsgpostolu, Vsgpostole, Lsgpostole, Isgposto16n, NAVpl postoli, Gpl postol ili postoli, Dpl postolOn, Lpl postoleh ili postoleh i postOleh, Ipl postoli i postOli. Janneke Kalsbeek u Žminju (OrbŽm) bilježi postUol (Gsg postola, NApI postoli, Glpl postoli, Lpl postO/ah). Uz običniji škarpa [v.], u istriotskom atlasu (ILA, § 660) stoji pasto (Valtura, Svetvinčenat, Ližnjan) ili pasto (Čabrunići). Valja još provjeriti čuju li se u jugozapadnoj Istri likovi pastol, pastola i u Labinštini i Pazinštini pustol. Vuk St. Karadžić (SrRj) pogrdno riječ postola locira u Dubrovnik. M. Rešetar (RŠt, 273) ispravlja akcent te tvrdi da postOla u dubrovačkoj okolici znači »drvena cipela«, cokula (Holzschuh). Matej Milas (Ispravci dubrovačkijeh riječi u Vukovu rječniku, Rad, 1898., 136, 241) još je određeniji:
2

»Za ovu riječ ne zna Dubrovčanin, a čuo sam je na Ratu Stonjskom,
Dem. (ib.): Otr6ku su kupili črljene postolići. Još ni imel post6lić (postal/dh).

3 4

U Delnicama (ib.) »cipela« se još naziva mestva, g. mestve (Oopoadajo me se tvaje ves6uke mestve ot boksa). Davorin Nemanić u Ćakavisch-kroatische Studien iscrpno prikazuje akcent imenica, zamjenica i pridjeva u sjeveroIstri, Uburiji i na otoku Krku. Pisac upotrebljava samo dva akcenta: FI i rl.

istočnOj

5

Der sing. nom. und beziehungsweise acc. betonen die letzte Silbe mit dem Acut; sonst sind die Betonungsverh~utnisse die namiichen, wie in der vorhergehenden Gruppe. Nach diesem Muster werden betont bokal, gadus morrhua, g. bakala; burag, venter obesus, g. buraga; otrov, venenum, g. otrova; pokrov, operculum, g. pokrova; topol, populus, g. topola (ib., ČKS).

165

POSTal

ali s drugačijijem akcentom: postola.«6 Na Rabu M. Kušar (RapD, 52) bilježi postol- »crevlja« te napominje »a ovo potonje nije poznato, kako ni čižma«. Pavica Novaković, u radu u kojem je obradila govor Sumartina 1929. godine (SumRj), kaže da se u njezinu rodnom mjestu ne govori ni crevlja ni cipela, pa se tako ni postolar ne naziva cipelar. U kolokvijalnom govoru koristi se uzrečica: To je drugi par postoli{h)! Na primjer, u Vrboskoj na Hvaru (RjVrb) kažu: Tito je drugi por posto lih! Možemo prevesti kao: »to je nešto drugo od ovoga o čemu se govori«. Jedna se narodna izreka u neobičnom kontekstu, s neznatnim varijantama, pojavljuje u mnogim našim mjesnim govorima. Vis (LV]): Ond će poć u roj sa svima postolima. Dračevica (RjBrač): SVfto žensko, ona će s postolima u r9j. Vrboska na Hvaru (RjVrb): Pitoć s postolima u roj. Ta veza »raja« i »cipela« govori da je riječ o nekoj predobroj osobi, a može se shvatiti i kao tiha pokuda onima koji pretjeruju u revnosti prema vjerskim dužnostima. Dinko Šimunović, oslikavajući patrijarhalni život Cetinske krajine dao je možda najdirljiviji »opis« na temu postola u pripovijetki Rudica (PSHK, 70, 155-6): Istom kadje ispio drugu čašu, skine s ramena privješene dječje postole od debele kože, metnu ih pred sebe na sto i zagleda se u njih kao da im se čudi. - Kupi ti, Pričalo, sebi klobuk, a djeci postole - reče krčmar. - Daj da pogodim koliko si dao!
- Klobuk sam kupio za četiri banovca, a postole sam nosio prodati, ali ih nije htio niko da kupi - reče i uze da ih opet ogleda. Što, ili ti znaš da ih napravljaš, sokole? - Ne, ne znam ja napravljati postola, nego mi umrla mala, ona najstarija ako je znaš, a ostalo su u mene sve sinovi, brate. (...) A ti s postolima u grad! viknu Penjo. - Čekaj, nijesam odmah. Kušali postole svi muškići po redu, ali svakome od njih veliki, pa sve padaju u njima. Bio bih ipak ostavio ih za dogodine najstarijemu, no pobili se oko postola: dreka, plač vazdan! Htio sam ih baciti u ljutini, ali se predomislim i ponesem danas u varoš da ih vratim. Nego postolar, lopov, neće da ih primi. Ni trećinu ne daje od onoga što sam
6 " ... misli Vuk, da sve što se govori u kOjem mjestu, da se to po narodu tamo i govori, a nije mu palo na um, da ima u nekijem mjestima, osobito gradovima, ljudi, koji nijesu odanle, gdje živu, nego da su tu došljaci i da su donijeli iz svoga kraja i svoje osobite riječI. Ovo treba da ovako rečem, kad promislim na dodatak Vukov: u Dubrovniku, uz neke riječi u njegovu rječnrku, čime je htio kazati, da se te riječi govore po narodu našem u Dubrovniku, a tamo ih narod i ne razumije, nego kakov došljak, Bog zna iz kOjega kraja, gdje se gavan naš jezik. Dubrovačkijem riječima mogu se nazvati uprav Jedino one riječi, što se govore u gradu Dubrovniku i u najbližoj okolici, pa da bi još I njima nadodao i riječi, što se govore uz more od Stona do Cavtata, ni po jada; ali se nikako ne mogu nazvati tijem imenom ni riječi s Rata Stonjskoga, ni sa sela negdašnje dubrovačke republike, osim onijeh, što sam ih prije spomenuo, a još manje riječi iz Hercegovine ih krivo izgovorene riječi iz Dubrovnika, što ih iskvare došljaci ikavci iz ikavačke strane u Dalmaciji.,' (Milas, ib., 223).

166

POSTal

ja njemu. Nosaj tamo, nosaj amo, no svi vele da je veliko i teško za njihovu djecu. A sad ih nosim kući, pa ni sam ne znam što ću s njima. Sakrit ću ih gdjegod!...

167

Puf

Poznati arhitekt, »veliki esteta i svjetski putnik« Robert Adam, koji je zacijelo znao »ocijenitI ljepotu«, javlja iz Splita 1757. godine svome bratu da su žene u Splitu ugodne, lijepa izgleda i dobro obučene.! Eto, ukusno odijevanje Splićanki ima dugu tradiciju. Odjeća, dakako plemkinja i bogatih građanki, isticala se skupim i efektnim materijalima: raša ili raž dopunjena zlatnom ili srebrenom čipkom, ljubičasti tabin, brokat boje krvi protkan zlatom, damaschetto sa zlatnim cvijećem, postava od zendalona, svila terzaneIla, flandrijska čipka, padovanska čoja smeđe boje, izvezeno laneno platno, mufovi od bijelog lisičjeg krzna, gaćice od baršuna itd., itd. A ćudoredan, i već u poznim godinama, Kavanjin, oštro se osvrće na mušku modu (Bogat, 169):
A vlasteli i grajani I bogoljubnost malo haju, I i na trgu podbočani, I sad se kruže, sad šetaju, I meu ruha i promine, I pravo jedne ženetine. II Osgar im je ugarštica I srebriem pucim pobivena, I sdal sviona dostegnica I lipšim zlatom sva našvena, I klobuk mao, mač do nogu I život štitit ki ne mogu. II I bez brka i bez brade, I s ništa dlaka na rilici, I tašti život istom slade I u vlasulji i pustici, I od izutra do zahoda, I svi u lišću s malo ploda. II Ne koo naši otci i didi, Iki strizahu vlase svoje, I mlaji brke, bradu sidi I i mač noseć, ki 'e za boje, I kalpak risi al zerdove, I da se jaci Judem prave. II Dobre dobre staredine, I nitkor ne će da već mari, I likunica davna gine, I a mlaja je na otari, I pridnji običaj svak uklanja; I a novom se samo klanja.

Te zaključuje:
Svit je išo naopako I Hrvat [haruat] žive jurve Nienski, I a grdije što 'e tu tako, I žene mužki, muzi ženski, I i u Franaški način nose, I ženski oborac, ženske kose.

Bernardo Tannuci piše satiru o ženskoj odjeći (Sopra il vestito delle signore, 1768.):2
L:iSp, 65.

2

Pismo je sačuvano u arhivi obitelji Garanjin (ŽiSp, 71).

168

PU F .

Abito a Campana, / Tabaro alla Romana, / Cappel da Colom bina, / E coda da Regina, / Petto da Ermafrodita, / Braccia alla Gesuita, / Passi alla Corriera, / Testa alla Cerviera / Concier da Sultana / Tuto il resto da Puttana.

U pismu autor kaže: »Pročitat ćete malu satiru o odjeći ovih gospođa. Čini mi se da je posljednji stih dovoljan da okarakterizira njihovu modernu ćud (naklonost)«. Danica Božić-Bužančić (ŽiSp, 78) ovako nagađa kakve su frizure nosile Splićanke:
U svijetu je to doba velikih »pufova«, o koje su ekstravagantne žene zapinjale čak i slike pojedinih članova obitelji. Takvu su frizuru sigurno prihvatile i Splićanke. Frizirale su kosu pomoću željezne naprave koju su ugrijavale na plamenu. Tu su napravu nabavljale u Veneciji. Mirisave vode, koje su u to doba nadomještale nedostatak higijenskih potrepština, upotrebljavale su i Splićanke, i čuvale ih u malim kristalnim bočicama ukrašenim zlatom. Žene u Splitu upotrebljavale su i ciparski puder {»polvere di Cipria<u, koji se mogao nabaviti u splitskim dućanima ...

Puf < franc. pou! (perje, vrpce, cvijeće za glavu) danas je u upotrebi samo kao pi:tfna (loptasta kićanka; ukras na tkanini).3 Frizure su, kao i u Veneciji, visoko uzdignute tope. U dućanu Kapogroso bilo je i svilenih mrežica za tope. Ta je frizura bila moderna već od 1762. godine. Kitili su je umjetnim cvjetićima, koje su Garanjini nabavljali u Veneciji. Tope Giuseppe Boerio (DizVen) tumači kao »Capelli posti sulla zaccagna cioe sulla cotenna dinanzi del capo tratti all' indietro«.4 Pučanke su, pak, u svojoj garderobi imale običnu pocarvazu od lanenog plama, tek ponekad ukrašenu običnom ili zlatnom čipkom.

3
4

Mario Daria (OizTr) ima

potvrđen

furlan ski i riječki oblik pof: »cappella a cencio; 90nfio nel vestito da donna«.

Franc. toupe je vrsta perike, a sintagma frizura

tupe označava vlasi visoko uzdignute iznad čela.
169

Raboš

koji je nepismenu čovjeku nekoć služio kao »rokovnik«~ Ima više značenja: 1. urez, rez (kao u njem. Kerbholz, kerben - staviti na raboš), 2. zarez kao znak (npr. na uhu svinje), 3. račun, 4. pamćenje (pamet).

Riboš je zarez u drvetu, štapu,

prutiću,

Najstarije hrvatsko značenje riječi jest »dio zemlje« (GERj, s.v. ždrijeb),

ždrib (1439.) - broj ureza na štapu označavao je koliko dijelova zemlje kome pripada. le. korijen je *gerbh- (grepsti, urezivati) > grč. grdpho (pišem), gramme (crta), što ima mnoge internacionalizme kao grafija, grafika, grafit, ortografija ... , pa gram, gramatika itd. Ivan B. Šamija u Imotskom (Rjlm) akcentuira raboš (1. dašćica sa
znakovljem za nepismena čovjeka; 2. narozano drvo koje služi umjesto krunice). Franjo Škarpa (ZbNŽO, 1934., 29/2, 169-183)1 zapisuje da u Imotskom i okolnim mjestima »izrađeno« drvce koje služi čobanima ima ime rozaljka, jer je ono rozano, što znači ispisano. 2 Rozaljka može biti i molitveni raboš po kojemu starci i starice prebiru molitve. Župnik Topić izvještava Škarpu da po njemu starice i starci u Imotskoj krajini još i sada prebiru molitve, Boga mole ... Raboš u Vrgorcu nazivaju i zariza, po Cetinskoj krajini roska, a po Kaštelima rozga 3 . Na otoku Hvaru rozga, riizga, odnosno ruozga (trstika, rogoz), pa Škarpa pomišlja da bi raboši mogli biti i obli, »priličiti trstici i njezinim prirodnim koljencima«.
-------- - - - -

Urednik Zbornika Petar Kuničić daje »historiJat« ove studije o rabošu: "Vatroslav Jagić bio se prije dvadesetak i više godina obratio direktoru Arheološkoga muzeja u Splitu Mr. Frani Buliću, da ga izvijesti o rabošu u Dalmaciji. U tu svrhu Je Mr. Bulić razaslao okružnicu župnicima i učiteljima. Neki su se odazvali, a najobilnije Franjo Škarpa iz Staroga grada, tada učitelj u Šibeniku. Sve prispjele odgovore Mr. Bulić upravio je prof. Jagiću, koji je napisao radnju o rabošu u trećoj knjizi 'Enciklopedije slavjanskoj filologiji', Izdanoj od ruske Akademije nauka 1911., i povratio Buliću sve rukopise i originalne slike, kojima se od česti bio poslužio. Pri toni je pisao Don Frani: 'Povraćam Vam sav onaj rukopisni materijal o rovašu, rabošu, koji ste imali dobrotu te ste sabrali u mOJu, a smijem dodati i općenitu korist. Jer bi zbilja bila šteta, da taj komad davne starine definitivno nestane iz života, prije no što će nauka sačuvati

njegovu uspomenu.' - Svu je gradu Mr. Bulić zatim poslao učitelju Škarpi, da bi je sredio za štampanje u 'Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatmsku', gad. 1915. Ali U ratno doba zavrgao se rukopis. Tek u posljednje vrijeme našao ga je Mr. Bulić, pa meni povjerio, da ga dotjeram, što sam ja dobrovoljno uradio s obzirom na zanimljivost predmeta I prijateljstvo sa vrijednim pokojnikom Škarpom, koji je preminuo u Šibeniku 1930. godine."
Rozana je škrinja, preslica,
končarica

itd., kad su po njima urezani bilo kakvi znakovi i prilike (ib., 170).
8aldić-Đugum

U Kaštelima nemamo potvrdu za taj oblik, ali RadOjka ma", te roskAn, reskAnost, reskAnje, roskast.

(BKašt) ima reskat »ukrašavati tankim urezi-

171

RABOŠ

Na Hvaru se spominju šć6p za senjavanje, odnosno rizac (valjda od riz- »urez«), kako se govorilo i na Visu. Tih naziva, po svjedočenju Škarpe, sjećali su se samo neki najstariji ljudi. »Još se tamo nahodi koja stara kandžija sa urezima na drvenoj ručici, koje bi pravio gonjač, da zna, koliko je kadaca masta dognao u konobu ili koliko je barila vina pri točenju odagnao na brod (ib.).« N a zadarskim otocima poznat je revaš ili rvaš. Rabio se davno npr. u Kalirna, Preku, Sutomišćici, »sve dok se nisu škole otvorile«, kao promemorija nepismenima pri kupovanju, sakupljanju i sl. U novijim rječnicima nalazimo ga tek ponegdje, kao rovoiš na Vrgadi (RjVrg). No, u leksiku starih pisaca bila je to uobičajena riječ. Poslužimo se J urjom Barakovićem (Draga, SPH, 17,361):
Vidi ništar da je manje, / ali brz da veće biše / ono blago neg prvanje / u Barbatu ko diliše. / Gdi bravaru biše stanje, / na pridvratje sve doniše. / Zarizano sve jima nje / na rovašu on jimiše.

Franjo Škarpa u šibenskim je okružnim tamnicama poučavao tamnibio u doticaju s ljudima iz vrličke i iz kninske krajine, te se uvjerio da je rovaš sinonim za raboš (u Crnoj Gori rabiiš):
čare,

Stevan Drezga iz Padena i drugi ljudi pravoslavne vjere iz kninske okolice ne znaju za 'raboš: znaju samo za 'rovaš: aloso Tošić i drugi katolici iz vrličke krajine, naprotiv, znaju za 'raboš: riječ 'rovaš' nikada čuli nisu. U gradu Šibeniku neki znaju samo za 'raboš: drugi samo za 'rovaš: a mnogi reku, da je to sve jedno: znaju za jedan i drugi oblik. Prolazeći kroz ravne Kotare i kroz dio Bukovice do Obrovca, uvjerio sam se, da isto i onamo biva. U Karinu na pr. za 'raboš' ne znaju, za 'rovaš' da; a u Obrovcu, kako me uvjerava učitelj Kolnago i liječnik Aničin, malo ko zna za 'rovaš;· ko ga se još sjeća, zove ga 'raboš'. Andrija Pelicarić, koji je sav svoj vijek proživio u Bukovici i poznaje dobro sav svoj školski kotar (nadzornik je), govorio mi je o 'rabošu: a kad sam ja spomenuo 'rovaš: reče: 'Malo ga ko tako zove~ Rovaš je bio neizostavni dio opreme balkanskih pastira, pomagalo da se zapamti broj odnosno oznaka neke količine, pa i kao vrsta drvenog kalendara. Najčešće služi za bilježenje količine proizvoda: mlijeka, sira, vune i sl., i pokazuje određeni sistem znakova. Kod pastira uRodopskim planinama, kod Aromuna u planinskoj Dalmaciji i Bosni često su rascijepljeni u dva dijela. Poznati su i rovaši-kalendari, duge podeblje gredice sa 4 brida, podijeljena pravilno svaki na po tri mjeseca i po njima su, kao i po stranicama rovaša, urezani znakovi, pri čemu su obični dani označeni jednostavnim, a važni blagdani naročitim znakovima. Iskusni pastiri morali su, po uputama svećenika iz svoga sela, pojedine datume određene
172

RABOŠ

godine urezati u taj drveni kalendar, koji su tada nosili sa sobom u planine. Takvi »rasporedi obaveza« slabo su proučeni, a viđaju se na velikim udaljenostima Balkana. Jedan kalendar, nađen na otoku Olibu, vjerojatno prenesen iz Bosne ili Bugarske, opisuje Milovan Gavazzi (Vrela, 104). Belostenec je zabilježio dem. rovašica (tessercula) - »daščica s napisom; lozinka, parola«. Kurelac ima rovašnik (tesserarius) - »znakonoša, razno sač lozinke«. Od 16. stoljeća poznat je denominal rovašiti (susrećemo ga i kod Barakovića) te rabošiti s raznim prefiksima: porabošiti, urabošiti, zarabošiti.
Iveković (BI) kaže da je rovaš »tamna postanja«. Navodi primjer: I mlogi varošani račune u gra(h) i u kukuruze, i račune svoje zarezuju u raboš (Danica, 2, 120).

Skok (ERj) je mišljenja da oblik rovaš vjerojatno potječe od mađ. rovds (izvedenica obrazovana s pomoću sufiksa -as) za apstrakt ro koji potječe od slavenskog rov (zarez), što je prema Miklošiču postverbal od riti, praslavensko ryti. Semantički razvitak v > b dade se objasniti ukrštanjem s rubež, rabota, rabiti (rum. raboj, alb. rabi/sh, njem. Rabisch). Kako se neke riječi nijansiraju, mijenjaju svoja značenja, vidimo i iz korijena Čbt- u častiti (čast) i čitati (čisti). Nekad je glagol čitati stvarno značio brojiti, tj. razabirati zareze na rabošu koji su označavali brojeve [v. čislo]. Franjo Škarpa (ib., 171) izvještava:
U gradu Šibeniku o rabošu težaci uopće i obično govore kao o rabošuštapu, a ne o rabošu malenu pišćaku. To će biti valjda uspomena na trgovačko-kamatnički raboš! Malene raboše nosili su ljudi u ruci, držali u džepu, za pasom, u torbaku, u njedrima itd., a velikim štapom bi se štapali. Po njemu se urezuju neki znakovi; koliko se do danas razabralo, samo brojevi, da izvjesnu kolikoću ne zaborave. Raboš je, dakle, bio bilig, mira, ali i »dužnička knjiga«. Odavno je raboš zamijenio trgovački blok, ali je ostala osvetnička uzrečica: Metnut ću te na raboš!

Henrik Fantiš, župnik na Ravnom Slivnu (Neretva), piše (ZbNŽO, 1934., 29/2, 172):
Raboš amo već se ne rabi. Natrag petnaestak godina brojači blaga, na odmjerenju općinske travarine (paše), upotrebljavali su štap, po kojem bi urezivali za svako deset glava rimsku brojku deset (X). Još se samo čuje: »zapisat ću te na raboš«, a to znači: »zabilježio sam te dobro«, ili: »pamtit ću te dobro«.

173

Rebatajica

Iz ven. glagola rebater potječe rebatajica 1 - »odbijanje morskih valova
o stijene na obali«, što Francuzi zovu ressac. Tal. ribattere « lat. batuere) znači »nanovo tući, udariti« (ribattere il chiodo - »zakovati čavao«). Skok (Term, 159) kaže da se u Splitu čuje rebatajic, a za Vinju (JE) to je i korčulanski oblik. Skokovu tvrdnju (ERj) da je posrijedi srastanje ven. reba ter isufiksa -aizzo u rebataizzo, ne može se potkrijepiti potvrdom u rječ­ niku, kao što je slučaj s ven. tacaizzo ili macaizzo. Autohtona riječ za isti pojam je rebatiura (Boerio: »rebatiura de la camise«). U Visu (LV]) rebatajica je »mlat valova; udar mora koje se prethodno odbilo od obale«. I u drugim je rječnicima slično tumačenje. Komiža (RjKG): »odraz valova ili vjetra od kraja«; Trogir (RjTro): »udaranje mora u kraj, udarac koji se vraća kao protuudar« ... Različite su akcenatske vrijednosti: Smokvica (RjSmo) rebatafica, Kaštela (BKašt) rebatajica itd. Na Rivnju (RjRiv) imamo primjer: Stavi uz s'idrinu još jednu cfmu jer VIdiš kako ti rebatajica turka ka'ić na drugu str4nu. Ne moreš žiVIti od ovje rebatajice u našin mulu kadpuše trmunt4na. Na Ižu (RjIž): Od kadje cesta učinjena u Knežu je vela rebatafica. U Salima Piasevoli (RjSa) zapisuje: Lipo je gijedati rebatajicu zada mula. Trupi mareta, pa se vrne; pa druga, pa se vrne; pa jena za drugun, kako da vaik isto more gre i vraća se, a i je. U Pučišću (RjBrač): Rebatafica mi ne do koštat pod rivu. U Dubrovniku (RjDG) se kaže: Na temu mjestu je rebatajica, jer je obrnuto šiloku. U Lumbardi (StLR) umjesto općedalmatinskog rebatajica imamo oblik rebatajić (odbijanje valova o obalu), a na jugoistočnom Krku (Vey) rebataj (pljuskanje valova na obali). USutivanu (JLS, 250) taj se pojam »pokriva« i izrazom šćiga [v.] što je »znak slabega vrimena«. Mirko Deanović (MD-Lo) pokazuje da je na Lopudu pod utjecajem ven. rebaItar (prevaliti) rebatajica dobila oblik rebaItajica (umetnuto 1).
Latinski sufiks -ata (ERj 1, 73) u jadranskoj zoni dolazi u dva vida, koja se nastavljaju i na domaće osnove: dalmatski
-ata (npr. maslinata, po/jata, pokrivata ... ), dok je venecijanski -ada češći (npr. maslinada, po/jada, puškada, slk/rada, stenada ... ). Ven. t> d u međuvokalskom položaju dalo je -ajie ili -ajica uglavnom s romanskim osnovama (mlakajica, trešajiea, rebatajica ... ).

174

REBATAJICA

Isto se događa u Bolu (RjBrač): Gledoj kako mećeš mr'ižice da ti hi rebaltafica ne h'iti na škrape. Na Braču, uz rebatafica naći ćemo i druge oblike za iste ili slične pomorsko-vremenske situacije. Ribatajica (Postira): Gledoj kako baciješ mr'ižu na kroj da je ne ćapo ribatafica. Gl. ribaltat (Pučišća): Sed na pajuOle da nas ne ribaIto v'itar. Ribaltadftra (Bol): UčinUa je ribaltadura u vr'imenu. Rebaltadftra (Dračevica): U sunac zopOd je kalOda, mogla bi b'it rebaltadura. Naravno, drugog je postanja brački ili viški izraz rebaltadura (tal. ribaltmento - »prevrtanje«) - preokret vremena, naglo skretanje jačeg vjetra, obično istočnog smjera preko južnog i zapadnog do sjevernog (LingFr, 87). Jure Franičević Pločar u zbirci Šaka zemje (Split, 1974., 128) riječ rebatafica objašnjava kao »uznemireni zbrkani zvuk«. U pjesmi Ukorenjen
čitamo:

Ukorenjen san ode ko grop'ivo staro stablo / pribijen za ovi kamik za ovo nebo / smotikov zemunov stojin na ovon zemj'i / star'ijon od svih živih imartvih / i sImon rebatajice i šušure / ko da žarna žamoraju / ko da bačve rebumbaju / ko da stari misi plaču / ko da škrove popucuju / i mot'ike zveketaju / ko da kosti šušuraju / stare muke obojkaju ...

U mjestu Šepurina na Prviću imamo sinonim rekajis (odbijanje valova od okomite plohe pristaništa). Ante Kursar (Zapisi, 106) opisuje kako se grade muli (pl. od m uja). U šepurinskom govoru muja znači lukobran (veći ili manji), ali i pristanište i lučicu.
Ka' se gradi muja za 've naše brode, valja ga graditi u suho (brez malte i cimenta) i to velikima stinami, o' kvintala-dva ivišjima. Jzmeju stin se ostavljaju procipi da se u njima more ubije. U mulima ča su hi gradili stari, nima ni glibavice ni rekajisa, a 'vo danas ča se gradu u cimenat ništa ne valja: muka ti je pogljedati kako brodi skaču gori-doli, skosaju i tuču jedna u drugu. To je zato ča nima procipo nego je sve lišo i more se nima di ubijati, udre u liši cimenat i odbije se, a brodi onda skosaju, skosaju, ala ga to!

Upozorava se: Ne vežiji brod node di je veliki rekajis oli di je na udaru mora i vitra, pogotovo ako ti brod nije na oku! Iz ven. glagola reba ter (JE) česta je posuđenica rebatit ili ribatit (odbiti se), a od priložne oznake - od rebata (posredno, indirektno, odbivši se od čega). S raznim prefiksima javlja se odrebati se, orebatit, narebatit, zarebatit ... Miljenko Smoje (Pisma, 33-4) koristi i odrebatajica (odbijen zvuk, jeka):
Ko je ikad obadava naše lokalne nevere? Koga se za nji frigalo ako su bile samo naše, lokalne. Uvik smo, mislin u meteorološkom smislu, bili odrebatajica
175

REBATAJICA

drugi daleki područji. Uvik je u nas lipo, oli grubo vrime ovisi ocikloni, anticikloni, grebenima i depresijama na Atlantiku, denovškom zalivu, o Alpama i Karpatima. ( ..) Frega me se, ubit će me moj ciklon, centralni, a ne tuji, podmukli od rebatajice.

U Visu (LV]) ćemo naći impf rebativat (nanovo tući; odbijati, odskati) i pf. rebatit (poskočiti): Rebatila je jedna stinja ispod maci. U Dobrinjštini na Krku (Čok) reba tit: Rebati mu je kamik v oko! Isto je u Kolani na Pagu (RjKol): Potega je za njin babuljen, ali ga ni pogodi. Babulj [oveći kamen] je udri u škalinu i rebati u susedovo staklo na barkunu [prozor]. I u Selcima na Braču (RSel) rebativanje je »odskakanje čega od kakvog krutog predmeta«, ali rebativat može biti i »odjekivati, odzvanjati, npr. uslijed jeke«. Kao rebititi u Kukljici (RjKuk): Kako je tuko po lamarinu, sve je rebatilo (ili - rebumbivalo).
Rebativat u jednoj facendi J. Božanića (Facende, 252) odnosi se na »otkucavanje srca«: Tako son arevol do jedne kUće di mi je usp'ilo rumbdt vrota. Išal son Uza skale na pOd i došal u jednu kamaru di nison VIdi! nIkoga. Gledon bokim bbje i v'idin n'ike nbge podpostiju pbk som jih izbroji!' Bilo jih je šest. ( ..) Ako su martv'i, a jo ih bUden potezat, mbre lakb i meni puknut sarce 'Od stroha, perke mi i ovako puno slabo rebatije.

U ARj, u više nego skromnom prinosu, uz Skoka je naveden samo Luko Zore. Rebatit i ribatit - »prikucnuti« (tal. ribattere). To se veli o urama, kad drugom kucnu (DTuđ, 18). Za to značenje danas imamo mnogo potvrda. U Smokvici na Korčuli (RjSmo), u Blatu (RjBlat) i u Lumbardi (StLR) rebat je »ponovni, drugi otkucaj sata«, odnosno gl. reba tit, reblltit... Evo još nekoliko primjera na temu zvona. Dubrovnik (RjDG): je li rebatilo šes(t)? Kuna (KSR): Para mi se da je tuklo deset ura. Sad kad rebati imat ču pomnju, pa ću boje brojit. Rukavac (RjRuk): Rebatila j' ura na turne. Sali (RjSa): Pari mi se da je tuklo podne, čekaj, jopet će reba titi. Vis (LV]): Rebatiju ure na Prilovo (na poluotočiću u viškoj luci). Trogir (RjTro-d): Eno već rebatije za na misu ... Prista je rebativat ure grajski reloj. Dračevica (RjBrač): flmo već ura da su rebat'ila na kampanelu tri bbta. Krk (Vey) rebatit-ure... Kod Jure Rokija ORB) vidimo i značenje »odgovoriti«: »Bit će ifla ucinit piiolet okle se je dobro fodrala« - rebatila je joka. Figurativno adj. rebatijen znači »grubo odbijen«, a rebatidura ili rebatadura - »teška riječ«. Recevila je [primila je] njegove rebatidure kalmono [smireno]. Na Braču (RjBrač) je rebat'it i rebaltit. Dračevica: Rebati san jo n9j na sve če rekla. Pučišća: Kakb mi učiniš, onako ću ti rebaltat.
176

REBATAJICA

Za »međuljudske odnose« u Visu (LV]) semantički su bliski izrazi preuzeti iz ven. rebufo (Boerio: rebuforse) i tal. rabbuffare (razbarušiti),fore un rabufo (izgrditi), pa konačno i tal. rimbombare (tutnjiti, odjekivati), ven. rebombar. Rebilf (protuudarac), rebu! mucatni (podmukli odgovor), pf. rebufat (ljutito reagirati), adj. rebufon (sa srdžbom), pf. rebumbat (grunuti, odjeknuti), adj. rebumbon, impf. rebumbovat (odjekivati). Dokle mi je glova rebumbovala od takvih penširih... (Facende, 252). U Kukljici (osramotiti): Pred celim svitun me je rebufola (RjKuk). Pogledajmo kako taj niz riječi odzvanja na Ižu, u rječniku Žarka Martinovića (RjIž). Reblu (Pdzvuk): Kad u dragi zakainaš, rebatje tolik da umreš oj straha. RebUh (naknadni oštri prigovor): Ćapaće rebuh od mene kad ga trevin, ja mu govorin. Pf. rebUhati i impf. rebuhivati: Pr svimi ću ga rebuhati. Rebunb (odjek): U glavi mi je neki rebunb. Impf. rebunbivati: Sve je rebunbivalo kad je tuka po njin. Izraz se najčešće povezuje s nekom konfuzijom (odjekivati, odzvanjati; udarati tamo-amo). Brusje (ČDL) rebumbovat: Ča uVIk rebumbojH po kUći kako da si lud. Sali (RjSa) rebumbivati: Nabijaju kalafoti u fongu stupu na gajetu, pa rebumbiva celi Porat. Spomenimo i likove rebunbivat (Unije), rebumbava se (Lastovo), rebumbat, rebunbavat (Smokvica, Lumbarda, Trpanj) ... U dubrovačkoj književnosti rebumbat najčešće znači »halabučiti«. Tako se u komediji Vlaha Stullija Kate Kapuralica (PSHK, 20, 302), među vratima od peskarije, čuje:
U mojom kući dunkve ja hranim dušmane? Žena, kćeri, sin; in somma svi do mačke, svi lupeži, kurve, vragovi, labare, jezici iz pakla. Ako mi koji kapetan daruje malko soli, ukradu mi za prodat i nalabat se; ako vidu da što izijem i popijem, pripovijedaju svakomu kako se ja čitam, a da oni krepavaju od glada i žede. Kad dode ura za počinut, moja je kuća gora negli pako. Žena viče i bještima, oni plače, kćeri psuju i revu da rebumbava porat: treska da ne bi zaspo vrag, negoli počinut moj život. 2

Od apstraktuma rebunbavanje « tal. ribombare) nastalo je onomatopeja izbunbati i izbunbezati (Potomje) kao naša kreacija od bomba (ERj, s.v. bomba) - »izlemati nekoga«. Kod te metafore u pravilu se gubi -n- kao npr. u Smokvici izbubat (istući, natući) ili u Lumbardi izbubat. Pa i sam
2 »U vrijeme kad je Vojnovićev Orsat, naravno hipotetički, uznosito plamtio svojom patetičnom elokvencijom prispo· Dubrovnik s brodom koji još ima snage za posljednju i odlučnu plovidbu, Stulli je slikao dno života, bijedu i kal dubrovačkih odbačenih i gotovo prokletih stanovnika, bez imalo uljepšavanja i kićene retorike, a njegovim je osobama kletva i opscena primisao prije na usnama nego herojski poklič vlastele koja će uzalud uzdisati za tlapnjom tradicionalne slobode«. (N. Batušić: Povijest hrvatskog kazališta, Zagreb, 1978, 168).
dabijajući

177

REBATAJICA

toponim Lumbarda3 [v.] dovodi se u vezu s bombom (ERj) -lombarda (disimilacija b-b> l-b), lumbarda (o > u + -m), denominallumbardati, te gubitkom nazalnog -m- lubarda, lubardati... U Lici prema ARj (J. Bogdanović) nalumbardati se znači »najesti se, nabubati 5e«. Milan Kranjčević u Ričniku gacke čakavšćine (RGČ) za pf. nalunbardat se daje nešto drukčija tumačenja: 1. umoriti se vičući iz svega glasa (Ma se ti na 'ivu nldunbarda); 2. izri kati se (Nldunbardala se Glja za teleton osam dan); 3. figo isplakati se glasno za kim (valja ti ni dost Nl si se nalunbardala u sprOdu, pa jOš sprdnju dalje delaš?). U svim rječnicima izbubat (Split: izbu ba t; Vrgada: izbit-vati ... ) možemo podvesti pod »izudarati«. U ARj potvrde sežu iz 18. stoljeća. Izbubaše ih štapima, rastežaše konopima (Nikola Tudot: Blago nauka karstianskoga ... , Venecija, 1770.). Navedimo samo ulomak u kojem Frano Ivanišević (Poljica, ZbNŽO, 1903., 9, 111) govori o postupanju sa životinjama:
Svit pazi i miluje blago, osobito ono, koje mu je od koristi, a čoban pak zanajviše, jer mu je to posa: Živine, koje nisu od velike koristi, ka'pas, maška, oklapu se 'dikod, kada učinu šćetu; a nadu se niki ljuta srca, pa će i konja, mazgu, vola, kravu, ovcu, kada zateku u polju ušćeti, izmlatit sorican (toljaga), izbubat stinan, da ti dode do milinja. Nije prid sviton uredno to dilo ...

U suvremenom splitskom govoru (RjSG) akcent je rebat (ponovljeni ili posredni udarac), reba tit, rebativat, rebumbat (odzvoniti), rebumbavat ... U RVS zabilježeno je rebnit, rebnivanje, adj. rebnut, adv. rebnuto. Čuje se dakako i rebunbat i rebunbdvat. U žargonu rebnit ili rebnut (udariti, opaliti) potječe od imenice rebro - snažno udariti u rebra (HrŽarg: »poravnati kome rebra«, ))s neba pa u rebra«), te figo ))opelješiti« (udariti po džepu, dati visoku cijenu, neumjereno naplatiti). Koga je više rebnulo za struju (StŽarg). Mene je rebnulo za produžnu iz matematike (Robi). I u seoskoj sredini ista je konotacija. Ma ga je za prasce rebnul pošteno (Kompolje). Ili - Ma rebni ga po greben'ici! (udariti koga batinom). I u govoru Vasojevića (Crna Gora) je pf. rebnut - ))jako udariti« (RjVas). S ovom temom vjerojatno možemo dovesti u vezu i lastovski izraz rebuškat ćeš (RjLast) od tal. buscare (dočepati se, uloviti, ukebati), a obično se kaže djetetu koje se i poslije dobivenih batina nije umirilo). Ivo Oštarić u Rječniku kolanjskoga govora na otoku Pagu (RjKol) navodi da je rebumhajica ))pobuna, razdor«: Meni se čini da je vo medu namin jedna velika rebumbaj'ica. Da niki medu namin ne razumu ča se dogada. Doista, mali je korak od )buke« do »pobune« [v. rebaltun].
3 Ta etimologija zaslužuje poseban članak, osobito zbog poticajnog Imena župa na otoku Korčuli (Korčula, 1989.), 120-131.
viđenja

tog problema u knjizi Bože

Baničevića

178

REBATAJICA

U Boki kotorskoj rebataić (varijante rebatić i rebatać) igra je novči­ kojima se udara o zid i tako odbijene nastoji što više približiti cilju. Vesna Lipovac-Radulović (RBK-ji) daje ove potvrde: Igrali su na rebata'ić
ćima

pa su se u zadnje pob'ili. Njemu je najmilije 'igra rebata'ića jer su mu mUe pare da mu zveckaju. I Srđan Musić (RB K-sz) navodi da postoji dječja igra koja se zove rebate-dzinge. Na Ižu (RjIž) zove se odrebata: Od stene na zidu odbija se metalni novac oli botun i tako se igra na odrebata.
I kod odraslih to postaje »ozbiljan« sportski termin. Duško Geić, analizirajući reba t u Gramatici trogirskoga cakavskog govora (RjTro-d), tvrdi da »gol ne važi od rebata«, tj. ako je lopta ušla u gol odbivši se prethodno od zida ili sl. Tako je-i u Donjem Humcu (RjBrač): Os~inu san balun od

rebdta.
U praskozorju nogometanja (1919.) Marko Uvodić objavljuje crticu Od ribatina (MUGov, 28):

Gleda Frane Juti kako igraju na fujsban. Jedan iza njegu druka, pa svaki put ka 'je gol, udre Franu nogon. Frane se u zanju štufo pa govori: Nij mi triba njanka gledat u branku, svaki put ka 'je gol, udre me ovi iz nazad nogon u niku stvar.

179

Rebe

Iako se etnologija na ovaj ili onaj način bavi većinom predmeta svakodnevna života, moda redovito ostaje izvan njezina interesa. Kako je naša etnologija od samih početaka, a upravo zbog karaktera tog početka, cijeli svoj predmet odredila pojmom narod, tako je i oblačenje razmatrano isključivo u tim »granicama«. U vrijeme kad se etnologija počela sustavno razvijati, svakako od 1897. godine kada je u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena (ZbNŽO) Antun Radić tiskao Osnovu za sabiranje i proučavanje grade o narodnom životu, devedeset posto stanovnika bili su seljaci koji su po svom socijalnom položaju uopće, a posebno po znakovima »svoje« kulture (kako bi rekao Radić) bili u vidljivoj oporbi spram gradskog stanovništva. Dunja Rihtman-Auguštin (NU, 1976., 13, 113-121) podsjeća da je određenje načina oblačenja i same odjeće bilo opterećeno romantičkim otkrićem »naroda« - jednostavnim životom seljaka nasuprot »iskvarenostima« civilizacije. Prednost tog romantičkog pristupa svakako je u tome što je potaknuo oduševljeno skupljanje, detaljnu deskripciju i estetsku valorizaciju »narodnog kostima«, otkrivanje podrijetla i historijskih međuodnosa različitih regionalnih kulturnih obrazaca. Nedostatak tog idealiziranog pristupa jest nedovoljno definiran pojam »narod«, tj. njegovo statičko poimanje kao kompaktnog društvenog entiteta bez konflikata. Tako se jednostrano govori o »estetici i funkciji nošnje«, ostavljajući često po strani one dijelove ili komade odjeće koji nisu dovoljno lijepi ili reprezentativni, čija funkcija nije - ugledna. l Za razliku od situacije kad kažemo »narodna nošnja«, što je predmet folkloristike 2 , i kad nam se čini da znamo što smo time obuhvatili, pojam oblačenja vrlo je širok i može obuhvatiti sve - od opanaka do rebatinki.
Hermann 8ausinger (Schweizerisches Archiv fur Volkskunde, Zurich, 1972.) nošnju i modu uzima kao suprotstavljene fenomene i polemizira s uvriježenom karakterizacijom tih dviju pojava. Postoji, naime, čvrsto uvjerenje da je nošnja način odijevanja koji ljudi slijede sami od sebe, bez ikakve prisile, dok moda vrši izvjesnu prisilu nad pojedincem, obvezujući ga da ju slijedi. U stvarnosti je nošnja neke uže zajednice obaveza svakog člana te zajednice, pa se odstupanje od nošnje kažnjava instrumentima društvene kontrole (čuđenje, podsmijeh). Nadalje, funkcija je mode po 8ausingeru (lb.): 1. mogućnost označavanja pripadnosti grupi; 2. u dinamičnom svijetu promjenljivih vrednota prihvaćanje neke mode može dati pojedincu osjećaj sigurnosti; 3. inovativnost (odskočnica za inovacije); 4. promjenljivost (neprestane mijene u okviru nekog razvoja); 5. vanjske promjene prikrivaju one unutarnje ... 2 Petar Skok u jednom popularno pisanom članku (»Književnost i folklor«, Vienac, 1944.,36,1,70-71) govori o toj znanosti koja »ispituje kulturne arhaizme«: »Ova englezka kovanica nije stara ni sto godina! Predložio ju je 1846. William J. Thomas. Premda ju je sam skovao, ili kako lingvisti vele, premda je stvorio neologizam, odgovarala je ipak

180

REBE

Skokovit proces promjena u modi pratio je list Polet (1976., br. 5/6 i 7), kada su učenici jedne zagrebačke osnovne škole nastavnici zabranili da u rebatinkama dođe na svečano primanje u omladinsku organizaciju. U anketi koju je zatim Polet proveo u toj školi, nastavnici su osudili protivljenje dotične učenice kao nesocijalno i neprilagođeno ponašanje. Novinska je polemika otkrila, među ostalim, da u školi postoje dvije (suprotstavljene) norme odijevanja. Đačka norma uvažava rebatinke kao svakidašnju, ali i kao svečanu odjeću. Nastavnička norma osporava rebatinkama svečanu funkciju: za svečanu prigodu traži se poštovanje klasične norme. I D. Rihtman-Auguštin (ib.) uočava taj »suvremeni pluralizam koncepcija nošnje (mode)«. U školi žive dvije ljudske grupe različitih vrednota i normi koje imaju svoje folklorne znakove. Budući da međusobno ne uvažavaju razlike, dolazi do sukoba.
Bibić

Tog početka »novog doba«, iz splitskog rakursa, prisjeća se Milorad (Zakon Pjace, Zagreb, 2005., 126-7):

Nikad nisan ima najlon košulju, ali san tija imat rebatinke... Kad san doša u butigu Komisionar pita san: »Šjor Vinko, je li me se sićate?« Sitija se, molija san ga da mi ostavi jedne rebatinke Lee. Rastužija me je kad je reka: »Nima za tebe broja! Ti tribaš meclubroj. Za mršave i visoke!« Nisan ima pojma šta je to medubroj, pogodilo me je da neću moć imat rebatinke Lee, one široke s puno žepi svih vrsta ... Konačno san i ja dobija rebatinke. Donija mi ih je rodak Ivo Katić iz Njemačke. Bile su ka da ih je skrojilo po meni. Samo šta nisu bile Lee nego Super Rifle. Čin san ih obuka, istrča san vanka i šeta s rukama u žepima, svim se javlja okolo. Da me svi vide u nove rebatinke! Rebatinke su tema i Miljenka Smoje (Libar, Pisma): Svaki put za kupit rebatinke i izist pijat pašte šute moran putovat tonobilon i nosit glavu u torbu ... Išli smo malo švercat, kupit rebatinke, i čin san p rova prvi par, svuka postole, svuka gaće, a nisu mi išle, omar san se štufa ... I spliska mladost radi teatra tribalo bi da promini modu. Bogati da je bilo s placa oli s banja trkat u teatar! Ionako u reba tinke sest na pliš! Malo morgen! A šta je? A di smo?

Prestižne rebe marke Levi Strauss zvale su se levisice (HrŽarg) ili leviske (SrŽarg). Uglavnom su se mogle naći one s narančastom etiketom i crnim slovima (iz Trsta!). >;[ko je uspio nabaviti crvenu etiketu s bijelim slovima, taj je bio car u školi«, stoji u knjizi Leksikon YU mitologije (YUMit). Po
veoma dobro nazorima svoga vremena, onom od evropske romantike probuđenom zanimanju za starinske ostatke, što ih čuva svaki narod u svim emanacijama svoga života. Zbog toga je bila prihvaćena ne samo u Englezkoj, nego i u čitavom svietu. Danas je znade upotrebljavati svaki naš srednje obrazovani inteligenat. Sama rieč folklore složenica je od dviju englezkih imenica, od folk 'narod' i od lore 'nauka, znanost', anglosaksonski lar, od iste osnove, od koje i njemačka lehren 'učiti'«_

181

REBE

nekim šavovima, boji konca i još nizu sitnih detalja mogao se navodno prepoznati original. Sredinom osamdesetih na glasu su bile one Levi 's 501. Pojavile su se u varteksovim prodavaonicama, ali tehnologiju su ubrzo skinuli razni krivotvoritelji, osobito vješti Novopazarci. Na top-listi (1991.) našla se pjesma Daj, obuci levisice (Dani/j/el Popović).

Daj mi nešto vruće da me zagrije I daj mi nešto vruće neću na spavanje I u daijini svira rock & roll I ovo je luda noć II ma daj obuci levisice I i stavi bijele tenisice I plesat ćemo sve do zore I dok nas noge ne zabole. Eto, rebatina, nekad običan drvodjeljski ili obućarski pribor, postala je simbol određenih supkulturnih slojeva društva (bikeri, pankeri ...), koji kao akcent na crnim kožnim jaknama, uz lance i druge ambleme, naglašava da su zakoni doneseni kako bi se kršili. Rebatinke su postale općedruštveno prihvatljiv oblik »nošnje«. Među­ tim, ne baš tako davno mogla se čuti »kritika«: Ženske su pOčele nos'it Uske rebatz,Jke po jin se zavuču u riz oI guz'ice (RjBrač, Dračevica). I jezikoslovcima su, osobito onim purističkih nastojanja, »modni detalji« zadavali dosta nevolja. Tako su, ne odviše davno, dosta nevolja izazvale šalvare.3 Nikola Andrić u Braniču jezika hrvatskoga (1911. godina) u 42. savjetu piše da mu ženske hlače (»franceski«: jupe culotte) ne daju mira. »Ne znamo, kako bismo ih nazvali. Biogradjani i Novosadjani pišu: čakširaste suknje, pa i mi samostalno dodjosmo na 'hlačaste suknje'« (Branič, 68), a taj naziv po Andrićevom mišljenju nije dobar jer ne može suknja biti hlačasta (ili čakširasta) nego je žena koja nosi takvu suknju hlačasta, kao što golub ne nosi gaćasto perje nego je on sam gaćast. »Nazovimo dakle jupe-culotte naprosto: ženske hlače, a žene u takvim hlačama: hlačan­ kama« (ib., 68).4 Zanimljivo je da VUjaklija 5 za žip-kilot daje ovakvo objašnjenje: »šalvarasta suknja, šalvare«, a pridjeva šalvarast kao odrednice ne samo da nema u našim poznatijim rječnicima, nego ni kod samog Vujaklije. U rječnicima nema ni pridjeva hlačast i čakširast. Ali naći ćemo vruće hlačice, žlpon (franc. jupon) - »donja suknja, podsuknja« ... 6
čujem
3 Šalvare ili šarvare balkanski je turcizam perzijskog podrijetla (tur. $Blvar, ar. sa/war < perz. šalwar) - »vrlo široke

gaće, nogavica skupljenih oko gležanja«, Škaljić (Ture) još dodaje: »široke hlače koje i danas nose muslimanski sveštenici, a i neki stariji ljudi, osobito hadžije«, Riječ je ušla u srednjovjekovni latinitet, pa onda u romanske i druge
jezike (ERi); rum. $Blvari, alb. sharvar, cine. ~/vari, ngrč. sa/bari... 4 Marko Samardžija u Pogovoru primjećuje da je Branič nastao .. iz autorova nezadovoljstva uočenim sve brojnijim 'zastranjivanjima' i sve većim nemarom na području čistoće i pravilnosti hrvatskog jezika (...), osobito u novinstvu« (ib., 152). Milan Vujaklija: Leksikon stranih reči i izraza (jubilarno izdanje), Beograd, 1996./97. ARj nema žipon, ali RSANU donosi primjer iz A. G. Matoša: One dame na kojima šušte skupocjene toalete i čipkasti

5 6

žiponi, nemaju ... šika prave elegancije; te iz M. Begovića: Stari nekakav žipon, s kojim je nekad valjda koketno paradirala pri svojim avanturama.

182

Rebot

Dragutin A. Parčić (RjHT) kaže da je zakovica »ferro ribadito, puntale di ferro«. Luigi Miotta (VenDal) rebatin definira kao »1. chiodo dalla testa larga; 2. piccolo chiodo; 3. chiodo ribattuto sulla sua punta, dopo aver attraversato illegno o il cuoio«. Boerio (DizVen) ima oblik reba ter, samo u značenju »zakovati«; od lat. re-battuere (udarati, tući). Giulio Manzini i Luciano Rocchi (DiCapo) od glagola rebater izvode rebatin (»ribattitore, operaio adetto, nei cantieri navali, alla ribattitura delle bullette«). Po cijeloj je Dalmaciji rebatin ili rebatina - »zakovica«.l Najčešće se realizira kao rebatina (Brač, Hvar), rebatina (Lumbarda, Kuna, Pijavičino, Trpanj), rebatin (I ž, Rivanj, Beli, Kukljica) ... Berezina Matoković u svom Ričniku (RVS) ima čak 13 natuknica s tim sadržajem. Andrija-Željko Lovrić (Vey) pravi i ovu (bašćansku) distinkciju: rebat (metalna zakovica, okov za sanduk i vrata) i rebattn (manja zakovica za tašku i kofer). Širok je inventar sveprisutnog čavla (tal. chiavello, chiodo). Prema tal. ribadire na Lastovu i u Kuni na Pelješcu imamo rebatit (zakivati): Moran ovi obruč rebatit, puko je, dobro da mi nije vino isteklo (KSR). Na Ižu (RjIž) je pf. rebatinati (staviti zakovice), a impf. rebatinivati: Niki naši Jžani su u škveru rebatinivali, a to da je jako teški i grubi posao U Rječ­ niku omišaljskoga govora (RjOm) reba tit znači »čekićem izraditi glavu na drugom kraju zakovice«, a slično je na Cresu (BeCr) rebijtit »zakovati zakovicu sa suprotne strane« (adj. reb~en). Za Trogir D. Geić i M. Slade Šilović (RjTro) navode rebativat - »zakivati«, rebat'it - »zakovati« (Vaja mi rebatit ova dva komada), te adj. rebativen - »zakovan zakovicom«. Zakovica se još javlja, naravno, u natuknici rebattnke (hlače)2 i rebat (mjesto gdje je što zakovano). Spomenimo i primjere iz Boke kotorske (RBK-ji): rebatin (m), rebatit (pf.), rebativat
Povezivanje botaničkog termina ,.drača, plod drače«, valjda se misli na kupinu (Prunus spinosa), u trogirskom (RjTro) splitskom rječniku (RVS) s rebat (zakovica) je nejasno. Vokalizam ne dopušta pomišljanje na lat. rubetum koji je kod Ovidija "kupinjak, kupinište, grmlje kupina«, a kod Plinija »šipkovlje, nasadište šipaka« (rubetum caninum).
j

2

RebatTnke (pl. t.) hlače su od grubog, teksaškog platna (b/ue jeans). Sinonimi su farmerke, traperice, u žargonu od milja - rebe [v.]. Hlače su dobile ime po tome što su im sastavni dijelovi spojeni zakovicama (tal. rebbio) - rebativeni rebatinama.

183

REBOT

(impf.). Opale su sve rebatine pa se sve i rasulo. Rebatili smo Obadvije bande,

ali opet ne valja. Sutra

ćemo

rebativat kaldaju.

U Betini na Murteru brodograditeljski je termin rebatiti irebativati, a u Korčuli rebatit i reba tivat, u značenju »nakon završenoga šuperenja nabijati stupu dublje u procijepe između platica radi dalje obradbe, npr. štukiranja« (BetBr). 3 Zakivak se izgleda najviše rabi kod postolara (kaligera). U Dračevici Petra Šimunovića (RjBrač) čujemo: Kupi san dvi šktitule rebatinih, jelne za učinI vrata od rilJg(t a jelne za tum(ru [koža za cipele i sl.]. Pučišća:

Reko mi je MČLĆuka da baš sad rebatije tvoje postole, i da duajdeš posli po nih. Nikola Kustić (CaPag) u cakavskom Pagu nalazi primjer: GrŽen do kalilera neka mi fjuOle nOave postole zabije rebatiniman.
Rebot4 je, dakle, obućarski termin koji služi za »popečit postol«, to jest da se kožom ojača stražnji dio cipele, obuhvati peta. Ponegdje se (Lastovo) radna obuća štitila izdržljivim platnom (gotun). Dračevica (RjBrač):

Rec kaligrru nekti učini šOlde reba te, da ti se ne rašvaj6du postoti na prv(n dažju. U Senju (SenjRj) se kaže rabot (Izdertil san i poplat i rabat). Takav ćemo lik naći još samo kod Ivana Žica (Vrbnik, ZbNŽO, 1901.,6,40): Postol ima spridnjicu, zadnjice, upetek, rabot, poplat i tak. Pridnjica pokriva ves pervi del nogi ozgora, zadnjice pokrivaju nogu od peti po priliki do maloga perstića i na peti su jedna ze drugun zašveni. Koliko nosi debjina od peti, višina i dejina po bandi, stoji znutra na zadnjici rabot, da .ne bi šel postol pod žberlu, da se ne zverne upetek. Poplat gre od kraj do kraj nogi ozdola, a tak je poplat na poplati zašven ali zabjen, koliko nosi peta.
U Dalmatinskoj zagori i Zapadnoj Hercegovini, dakle, na području ikavskog šćakavskog govornog tipaS, dolazi do alternacije e> a (npr. večara < večera), pa tako Ivica i Filip Gusić (RjDZ) imaju rabatin (zaglavak za čvrsto spajanje kože, lima i dr.), a Ivan Branko Šamija (RjIm) pl. t. rabatinke (traperice). Tu alternaciju bilježi u Kaštelima Radojka Baldić-Đugum (BKašt) u gotovo svim značenjima od »osnove« rabatina (zakovica): adj. rabatlnan rabatintin (zakivan; dvostruko prošiven), rabadnanost, rabatinanje,
3 Radovan Vidović (PRD bilježi u Sutivan u izraz rebatit stupu - »poravnati stupu da uđe u kimente da bi se poviše toga mogla staviti pegu/a ili štuk« [v. kimenat; v. pegula]. Otuda rebatOr (Betina), rebatar (Korčula) i rebatOr (Milna na Braću) - »vrsta dlijeta«. Skok (Term, 148) piše da je rebatur »dlijeto sa dva kanala kojim se poravnava kimenat«. Po Vidoviću, isto je značenje u Rogaču na Šolti. U Trogiru se čuje rebatidur (dlijeto za rebativanje), ali to je i naziv za čovjeka koji zakiva. U Brusju (RjBG) rebatin je "poprečno željezo na kormilu za pojačanje«, arebatina pašajica »vrsta vijka koji prolazi kroz dasku da bi se učvrstio maticom na kraju«. U Rukavcu kod Matulja (RjRuk) rebatin je pak »vrsta bačvarskog čavla, vrsta starog zanata - zakovičar«; Bačvar; rabe rebatini za že/ezni obruči. Rebiit, pl. rebOte (Ložišća, Škrip), rebOt (Split), rebot (Kaštela), rebOt (Trogir), rebOt, pl. rebOti (8eli) ... Dalibor Brozović ovaj tip imenuje »imotski govori nekadanjega livanjsko-vrbaskog (ikavskog šćakavskog) dijalekta«, odnosno »livanjsko-duvanjski govori nvanjsko-vrbaskog dijalekta« (O Makarskom primorju kao jednom od središta i dijalekatske konvergencije; Makarski zbornik, 1970., 1, 387).

4 5

jezično-historijske

184

REBOT

rabatinavanje (dvostruko prošivanje šava), rabatinat, rabatinavat ... I tik uz Split »imocke« rabatinke.

U Rukavcu kod Matulja (RjRuk) nedvosmislen je krojački smisao za pf. reblttit - »prevrnuti, okrenuti kod šivanja«. U Rječniku rivanjskoga govora (RjRiv) Ladislava Radulića naglasak je na »zakovici«: Tebi ne bi izdurdli ni reba tini na gdćamin.

185

Rera

Rera je bio popularni naziv za uskotračnu željeznicu Split-Sinj. »Građani«,jetivi Splićani, valjda su je poistovjetili s njima priprostim melosom, momačkim skupnim pjevanjem koje se njeguje u Sinju [v. sinjska rera].

Rera kao da i tim svojim »nadimkom« govori o zapuštenosti Dalmacije.
Kad je, poslije tolikih obećanja, Dalmacija dobila dvije pruge, onu od Splita do Knina i onu do Sinja, brzo su se pokazali njihovi nedostaci. Bile su to pruge u koječemu sagrađene spekulativno. Kad se gradila pruga do Knina, svatko je mislio da će se odmah, ili bar uskoro produljiti i do Zagreba, ali od toga ništa. Tako tu austrougarsku novitadu vidi Pučki list, polumjesečnik koji je počeo izlaziti u Splitu 1891. na blagdan sv. Duje. Gotovo tri desetljeća taj je list svake prve i treće subote u misecu bio omiljelo kačićevsko štivo. »Rekbi da su sagradili ono komad željeznice, da njome plaše švrake i gavrane kroz našu zagoru!« - komentira Juraj Kapić, urednik, zapravo tvorac Lista. Zatim su sagradili i drugu »krnjastu« željeznicu od Splita do Sinja i »zbubali je« na svu hitnju, svako malo dana ta željeznica iskakuje iz tračnica, na nju »naćućurili kuljave vaguniće«, koji zbog svoje preslabe i prelagane konstrukcije ispadaju iz tračnica već pri laganoj buri. A te su »vaguniće« bili poslali u Kranjsku, pa, kad ih tamo nisu htjeli, onda s njima u Dalmaciju.
Što za nikoga ne vaija, to je dobro za Dalmaciju! Tako misle bečka gospoda. Nas drže za divijake i za velike potrebnjake, pa vele: lako ti je ludu zamliečiti oči, a gladan pas zabavi se i o goloj kosti. Po isti način poslala su bečka gospoda Dalmaciji na dar i jedan plug na paru, što više nije služio jednomu bečkom gospodinu. Uviek Dalmacija otribine! (PL, 1904., 2, 13).

Zanimljivo je i pismo Katiću don Frane Ivaniševića iz Jesenica (PL, 1899., 16, 124):
... Nasadi tvornice, prodavaonice, mi njema [tuđincu] dajemo sirovu robu za male nikakove novce, a nama red njemu, da kada ju on uredi po zanatu, opet kupujemo suhim zlatom. - Mi se svi okolo Splita veselimo novoj žeijeznici
186

RERA

preko Aržanova na Bosnu i ja imadem tvrdo uvjerenje da će Split vremenom poskočiti ko što no je Rijeka i Trst. Ali evo što me strah hvata oko srca. Naši b·udi nepoduzetni, tromi i mlitavi; istina je navalit će velika trgovina, ali navalit će i vojska tuđinca Švaba i Magjara, te ko da čitam po skladišti m i trgovištim bit će ti Kohna i Weisa i čifutarije, koliko ti duša hoće, da ćemo mi njima rabotati a oni nama gospodovati. Ti znaš koliko je meni na srcu Split, ali, brate moj, valja mi stisnut srce i kazat istinu: malo je napredka, malo poduzeća. Sva mjesta se nešto makla, a glavno - središte sve Dalmacije - sporo napreduje.

Kada je u pitanju čifutarija, Radovanu Vidoviću nameće se u studiji Splitski »Pučki list«L povijesna reminiscencija na isto tako u ekonomskom i trgovačko-pomorskom pogledu prijelomno razdoblje tri stoljeća ranije, kada je Židov Danijel Rodrige nastojao oko izgradnje splitskoga Lazareta. Ne shvaćajući zamašitost takvoga pothvata i njegovu veliku važnost za dugoročni progres Splita, nego se držeći svojih sebičnih sitnih interesa i koncepcija, splitski su se plemići bili udružili u čitavu stranku protiv Rodriga. Pa kada se Lazaret i sagradio, te se pokazalo koliko je to vrijedan pothvat i koliko je koristi od njega, Splićani nisu sudjelovali u tome jer tom poslu nisu dorasli ni novčano ni znanjem, a iznad svega im je nedostajalo poduzetnog duha. I tako su se tom trgovinom okoristili prvenstveno Mlečani, pa Turci i Židovi. 2 O fenomenu rere bit će više riječi kad se dohvatimo prave ferate [v.].

Radovan Vidović: Splitski (122·195),151·2.

»PUčki

list« i slika života štokavske i

čakavske

Dalmacije na njegovim stranicama; u:

RVčak

Grga Novak: Povijest Splita, 2, MH, Split, 1961., 78·87.

187

Rota

PrIstav, postverbal kao radna imenica, u staroj je hrvatskoj administraciji zapravo bio adjunkt (lat. adiunctus - »koji je pridružen«), dakle pomoćni činovnik. U pravnim spomenicima pristav je apparitor (izvršilac sudskih presuda), latiniziran u pristaldus. Institut pristava je od davnine poznat u Poljicima, te nam o njegovoj ulozi na nekoliko mjesta govori Poljički statut, pisan na bosančici ili hrvatskoj ćirilici. Tako u odjeljku (čl. 67a, b, c) Od pristavi (PoljSt, 64) stoji: Pristavi su, po kih se čine pozovi po zakonu i pravde pitaju i porotja i prodaje i takmine i svidočanstva i svake ine stvari i dugovan'ja meju ljudmi. I pristavi, ki su podobni i dostojni viri, navlastito rotni, jesu vridni kakono pisma, i virovani su, gdi jih je veće a strne se; ako li je i rotni pristav, toj bolje, meju njimi tere pristavuju skladno i strne se, to je virovano, ako ne bi bila koja jala ali hitrost, ča bi se moglo obnajti. I kada pristav pristavuje, ki je izveden po jednoj strani, a druga strana stoji uzo čice tere muči i ne prigovori njegovi pristavšćini, toj ga strni toliko budi iz plemenšćine koliko od inoga. Ako li mu će ča druga strana prigovoriti i poreći ga, voljan je dokle pristavuje stojeći na nogah; ako li pristav pristavovavši tere jur sede u sudu, jur ga nije voljan ondaj opet dvignuti ni ga poreći. Ako li bi tko porekao pristava, a navlastito rotnoga, tere ga dostigne za krivoga pristava, jest zakon stari, da mu se imaju izsići tri rebra i nije veće virovan nizaštor; ako li ga ne bi dostigao ki ga je porekao, nego se našao prav, a tadaj na onogaj toj pada ki ga je prava porekao. Da sada su Poljica milostiviji zakon učinila i uzakonila: ako se pristan poreče i dostigne za kriva, dužan je mrtvom vraždom, po strani a druga općini poljičkoj; ako li ga ne dostigne, nego se prav obnajde, tada toj pada na onogaj, ki ga je nepravo porekao, po strani a druga po općini.1
Zvonimir Junković (PoljSt, 65) ovako je to preveo: Pristavi su oni po kOjima se prema zakonu šalju pozivi; traži pravo i koji obavljaju sve druge stvari i poslove među ljudima u vezi s porotnicima, prodajom, ugovorima i svjedocima. Pristavi koji su pravedni i dostojni povjerenja, naročito zaprisegnuti, vrijede jednako kao i isprave, vjerodostojni su kad ih ima više a slažu se u iskazima. Ako je među njima i zaprisegnuti pristav, utoliko bolje, te ako vrše pristavsku dužnost skladno i slažu se, onda je to vjerodostojno, ako se ne pronađe kakva prijevara ili lukavstvo [67a]. Kad pristavsku dužnost vrši pristav, kojega je izvela jedna stranka, a druga je stranka prisutna te šuti i ne prigovori njegovu iskazu, znači da se s njim slaže, bilo da se radi o plemenšćini ili o čemu drugom. Ako mu druga stranka želi što prigovoriti i poreći ga, može to dotle dok on vrši dužnost stojeći na nogama. Ali, ako pristav, pošto je izvršio svoju dužnost, u sudu već sjedne, onda ga više ne može ponovno dignuti i poreći [67bJ. Ako tko poreče pristava, naročito zaprisegnutoga, te mu dokaže da je dao krivi iskaz, stari zakon određuje da mu se moraju isjeći tri rebra i da više nije vjerodostojan ni u čemu. Ako mu onaj koji ga je porekao to ne dokaže, nego nađe da je pristav u pravu, onda kazna pada na onoga koji ga je pravedna porekao [G7eJ ...

188

ROTA

Porotnici (co nju ratores, supriscžnici) ljudi su koji polaži prisegu zajedno s optuženim ili tužiteljem. Svojom prisegom oni jamče za stranku (povodca), iako nisu prisustvovali kao svjedoci i očevici kod fakta. Oni jamče za čovjeka kao ličnost, a ne za djelo. U Poljicima imamo porotja i rotni pristav. U oba slučaja u »osnovi« stoji - rota. Ta stara riječ ima značenje »zakletva, kletva, prisega; djelo i riječi kojima se tko kune«. Indoevropsko podrijetlo raspoznajerno u sanskrtskom vratdm (zapovijed, zavjet, zakon, sveta riječ, religiozna dužnost). Od davnine se istinitost izjave, svjedočenja, potvrđivala - javnim i svečanim očitovanjem. Kad netko preuzme koju društveno važnu službu, on treba na neki naiin zajamčiti da će ju savjesno i na opće dobro obavljati. Isto tako, osumnjičeni su na sličan način pokazivali svoju nevinost. Vladimir Mažuranić (Prinosi) daje mnoštvo primjera iz hrvatske pravne povijesti. Sam obrazac izjave sadrži i stanovitu gestikulacija, tj. određene riječi i pokrete tijela, kao što smo vidjeli u Poljičkom statutu. Pri izjavi, tj. roti, »poziva« se Boga kao svjedoka, pa se i poseže za nečim svetim (Biblija, križ). Rota često uključuje i zazivanje zla na sebe i svoje potomstvo ako očitovanje ne bi bilo istinito. Pravni termin rota rano se izgubio, ali je ugrađena u riječ porota (zbor sudaca koji se rote - »zakljinju da će suditi pravo«) i urota. Stara hrvatska riječ zakletva uspješno se potiskuje s također starom riječju - prisega, koja je učvrstila svoj položaj u našem jezičnom korpusu zahvaljujući i kojekakvim »rječnicima razlika«. Kako prisega postaje sve »modernija«, otvara se dvojba je li bolje i pravilnije prisežem ili prisižem? Trebamo posegnuti u duboku prošlost. Kod Marulića (Dobri nauci) nalazimo dvojaki lik od nesloženog svršenoga glagola - siže i seže (Pisni, 83 i 88):

Visoko se dvižu na pohvale steći / ter se više sižu ner mogu izreći; / tere se prihine i rado privare / ki se sami scine i u svem se slave. Taj plemen'je[m] slovuć, te slave doseže, / u toliko moguć, vas svit sebi seže; / dali kad smart pride, na prišu pojdoše, / njih slava otide, kraljestvo ojdoše. Po Mili Mamiću 2 ishodišni glagol segnuti imao je u davnini dvojak nesvršeni lik: sezati - sežem i sizati - sižem. To se dvojstvo prenijelo i na prefigirane glagole, pa imamo: dosezati - dosežem, opsezati - opsežem, posezati - posežem, presezati - presežem, prisezati - prisežem i dosizati dosižem, opsizati - opsižem, posizati - posižem, presizati - presižem, prisizati - prisižem.
Mile
Mamić:

Hrvatsko pravno nazivlje, Lin-Cro, Zadar, 2004., 62.

189

ROTA

Tomo Maretić u svojem Savjetniku (JezSav, s.v. sizati) likove s elementom -siz- proglasio je provincijalizmirna. Njegov primjer izričito slijedi i Hrvatski pravopis iz 1944. godine, a i Babić-Finka-Mogušev Hrvatski pravopis dosizati ne stavljaju u normalni fond hrvatskoga književnog jezika. U ARj3 rota se izvodi od njem. Rotte (četa), koja je u njem. došla (preko stfranc. rote) iz vlat. routa < lat. rupta. I Mažuranić (Prinosi) je mišljenja da je od njem. Rotte »potekla sva ta skupina slovjenskih rieči, kojim značenje prelazi navlastito na suklevetnike, koji stoje uz parbenika, pak se kunu na njegovu dušu, a zatim se proširuje i na zakletvu pojedinca«.
rota se javlja u statutima, ispravama i u djelima pisaca čakavaca od Vinodolskog zakorta4 (gdje imamo i impf. rotati se) pa sve do početka 18. stoljeća. Posljednji je među njima Jerolim Kavanjin (Bogat, 338): I ako toj nije dosti, / da se izvrši božja volja, / virne rote puk oprosti / i diže ih iz pristolja, / da ne uče mlaje opake / zle nauke svakojake.
Riječ

3

Sv. 59. pregledali i odobrili

Boranić

i Skok.

4

CI. 73.: lošće: pozovnici imaju biti roćeni i takoe kmeti imaju se pozivati od vsakoga pred dvorom pred ratnika. I nadalje: pozovnici imaju biti zakleti, također i kmetove ima svatko pozivati pred dvor pred ratnika.

190

Ružmarin

Ovu crticu o ružmarin u valja početi jednom usmenom ljubavnom pjesmom s otoka Šipan<l (Biserno, 94): Ja pošećem u džardin, pak uberem rusmarin / i naranču s liskom ilozicu s groskom / i dvije dunje nezrele. / Kad mi rodi moj džardin, vratiću ti rusmarin / i naranču s liskom i lozicu s groskom, / i dvije dunje nezrele.

RUžmarin ili rOzmarin (Rosmarinus officinalis), taj sredozemni grm čiji aromatični igličasti listovi nalaze široku upotrebu u kozmetici, medicini i uopće narodnom ljekarništvu, te u kulinarstvu kao začin, na visokoj je cijeni premda se svrstava u običnu makiju. Njegova eterična svojstva poznata su još u Antici - lat. rosmarinum, grč. libanotis. Zanimljivo je da se semantički ostvaruje gotovo identično u svim romanskim, pa tako i drugim evropskim jezicima (njem. Rosmarin, engl. rosemary, nizoz. rozemarijn, dan. rosenmarinn, alb. rozmarine... ).
Skok je mišljenja da je lik riasmarin možda dalmatoromanski ostatak, dok su likovi sa -zm-, -žm- talijanizmi, kao ruzmarin, ružmarin (Rab), te u Gradišću, Bosni i Crnoj Gori rozmarin, rožmarin, ruzman. Valjda zbog mirisa cvijeta i lišća, kod nas je došlo do dvije neobične »kompozicije«. Prvi dio složenice ros poistovjećuje se s roza (ruža), a drugi dio marinus s imenom Marija, pa tako imamo kod Kurelca rozmarija, a kod Stullija ruzmarija. Nadalje, prisutne su disimilacijske modifikacije r-r > l i d-r: lucmarin (Vrgada), luzmarin (Božava), lužmarin (Istra), rusmalin, duzmarin (Lumbarda)1, a Bartoli navodi veljotski lušmarin (Dalm, 2, 202).2 Što kažu neki noviji rječnici, i to samo s nekoliko punktova?
Duzmarin (rosmarino) koji je M. Kušar našao u Lumbardi (NVj, 1895., 3, 337), a prenosi se u ERj, nije potvrđen u nama dostupnoj literaturi. U Lumbardi se danas govori rusmarfn (StLR). Još je neobičniji oblik žurQmod s otoka Hvara i Visa, a COL ima i primjer: Preig6nca ne more se iivadit žurQmod ii lambika. Iz drugog je izvora, vjerojatno od M. Hraste, Skok uočio tu riječ, pa u ERj samo konstatira »fonetski put«: »žurom6t/~rum- m (Vis). bez pridjevskog sufiksa

u kojem se vidi metateza r-ž (z) > z-r u prvom dijelu i disimilacija r-r > r-t te umetnut

(svarabaktički)

samoglas < ros

mare".
Jedan od kornatskih otoka zove se Lucmarin(jak).

191

RUŽMARIN

U Istri je od mjesta do mjesta »situacija« prema Istriotskom lingvističkom atlasu drukčija (ILA, § 1712). Rovinj ruzma'r;)in, Svetvinčenat i Vodnjan ružmarin, Čabrunići ružmerin, Bale oima'riti, Vodnjan ruima'rejn, Galižana roima'rin, Fažana oima'rin i roima'rin, Pula rožma'rin, Šišan užma'rin, Ližnjan lužmarin. Na sjevernim se otocima uglavnom čuje lucmarin. Iž (Rjlž): Lucmarin ima jaki vonj. Kolan na Pagu (RjKol): Ča će ti načinit gušt iću ako ne lucmarin. Grad Pag (CaPag): Dondi mi lucmarina jerbo ću napravit r'ibu na faur. Povljana (RjPov): Slabo se kod nas što sadilo osin zelja, tako n'i lucmarina ni bilo. Rivanj (RjRiv): J4 u saur uvik meknim malo lucmarina,
a tako i triba jer se slucmarinun dobije čUdo lipi v1jlJn, a n'iki itzmu i granc7cu od lucmarina za uliti r'ibu kad se pečje na gradelamin. Sali (RjSa): Lucmarin je likovit. Govoru da se cvet o lucmarina vrže u med i da liči bol o srca. Susak (GOS): Lucmarin se klade na sardile. U Čižićima na Krku (Čok) je lusmarin: Ki gre lipo i va kobasice.

U Senju (SenjRj) je već rUžmarin (Bravet'ina ne smrdi ako se kuva sa rUžmarinon), te se, uz uobičajene varijante, ne mijenja sve do krajnjeg juga Dalmacije. Na Lastovu (RjLast) i u Boki (RB K-ji, RBK-sz) ritsmarin, ritzmarin i rUžmarin ... Svi etimološki rječnici tal. rosmarino izvode od latinske sintagme ros marinus (morska rosa). Vittore Pisani to općeprihvaćeno mišljenje (1981.) dovodi u pitanje te misli da se u dugom o mora vidjeti starije rustično -au-, koje bi tada bilo rausa (kasnije njemačko Rohr- »trska«), što je prema njemu prihvatljivije nego neriješeno ros (»rugiada«). Na taj bi način rosmarinum bilo samo »pučka etimologija«. Još otprije (1950.) Bertoidi dolazi do zaključka da je riječ i o »pjesničkoj etimologiji« (Vergilije i drugi). Nada Vajs (RIn, 10/11,240) grčki libanottsvezuje uz tamjan (libanot6s) te potkrepljuje povijesnom činjenicom: ružmarin se upotrebljavao u ritualnim svečanostima umjesto tamjana. Tamjan s Istoka bio je skup, a u priobalnim krajevima zapadnog Mediterana ružmarina je bilo u izobilju, pa se mogao upotrebljavati kao adekvatan nadomjestak. Nada Vajs ukazuje i na provansalski naziv za ružmarin encesii, dok je naziv za tamjan ences, što je otprilike isti odnos kao i u grčkom, gdje se naziv za tamjan libanot6s, kasnije u liku liban otis, proširio i na ružmarin. I da završimo glosu o ružmarin u stihovima Marka Marulića iz Suzane (Pisni, 57):
Jošće stranom jednom sve rusmarin biše, / malo niže pod kom red rusul restiše; / uz taj red grediše još jedan red žilji, / od kih snig ne biše, kad prem pade, bilji.

192

Sahtijan

Sahtijan (tur. sahtiyan < perz. sabtiyan; adj. sabt - »čvrst«) i inačice saftijan, saktijan (SrR;: Saffian, corium saphianum; RPop: Saffianleder), safijan (Šulek, ŠDKW), sajtijan (Mikalja: kordovan; cordovano; pellis cordubensis) i taftijan (Popović, PopT: taftija < saktijan) - »uređena (uči­ njena) tanka kozja ili ovčja koža obično sjajne crvene ili žute boje«. Od crvenog sahtijana prave se Orale [v.] - »starinska laka plitka obuća što se nosi na golu nogu«, a od žutog ostala obuća i predmeti (na noge žute safijane; safijanske čizme; otvara sahtijan sanduke... ). Riječ se dovodi u vezu s marokanskim gradom Saffi. U ERj ovaj se balkanski turcizam uspoređuje s rum. saftian, bug. sahtijdn, alb. saftian, ngrč. sakhtidni. Oblik saptijan nalazimo u Crnoj Gori (Andro ]ovićević, ZbNŽO, 1903., 8, 50): »Odmah pošto djeca prohodaju, oblače gotovo iste haljine s malom razlikom. Tako i muška i ženska počnu obuvati crevljice ili opančiče. Podnožje crevljicama je odpodebljeg aona, a okolina od crvene kože (saptijana). S obje strane imaju poduže okrajke od kože i na njima petlje, te se mogu sprijed vezati.« A i »kolani za oružje bili su od vrlo debelog saptijana (kože) i vrlo široki i dugački« (ib.). Sahtijan se spominje kao predmet pogađanja pri otkupu zarobljenika 1678. godine, u jednom dopisu na hrvatskoj ćirilici, između krajiških turskih i hrvatskih časnika (F. Rački, Starine, 1879., 11, 122). Ibrahim odobaša Sajmović piše Tomi Augustiću o kmetu Tomi i preporuča ga, jer da je velik siromah, pa se nije mogao dosad otkupiti:
HHmA HEMAHHE, MOH rHE, AKO BAC HE BOJIA OCTABHTH PBH CTPYKE, CEPJIA H CAXTHAHE, XO(L(Y} BA rc PATH H nHCATH MOHY BHPY 3A HErA H HErOBO pyrOBAHHE; H KAK CE TO KOCKAPEBO pyrOBAHHE onPABH, XOlJE TAMO TOMA ypHJI C BAI1lHM EJIArOM, KOHE CTE no HEMY YCJIAJIH; H PABHO El TAMO EHO, AJIH E rc. 3AnOBHp PA HEHpE. 3ATO MOJIHM B. rc., HEMOHTE nOPYKA EAHTOBATH; H AKO TO XOlJETE PE '-lEHE '-lETHPH CTPYKE, HEKA HOCH Y CBAKH nYT no no CTPYKE, A

mo BEnE nOHECE,

HE(K) npOEAPA'-lE, KAKO CY H POCAP CY)J{HH
193

SAHTIJAN

'lJIHJIJlJI JI XOPJIJlJI, JIEPE AKO CE TAKO HEOpKynJI, JI3 POMA HEJIMA HJIrpJI HJIlL(A, HJI KOHA, Hf BOJlA, HJI KYliE HJI KYliJIlL(A.

Nešto kasnije (1679.) Hasan odabaša Cirkinagić piše kanoniku Tomi Augustiću, sisačkomu kapetanu, da je poslao sužnja Sivu s puno robe na rasprodaju, pa mu ga preporuča (ib., 127):
ETO BAM ll1AJlEM CJIBY, BAll1ErA CY)J{HA, C nAPTJIKOM JI PACMO MY HA BAll1Y rC BJIPY TPJIPECET JI nET 3YSYHA, PBAPECET JI 'lETJIPJI ASE JI PEBET KETHIDA CAXTHAHA JI TPJI nOnJlYHA JI CEPAM rYHA JI nEpECET KO)J{A rOBEliJI.

Ketiš bi po Mažuranićevoj interpretaciji (Prinosi) mogla biti nekakva mjera (mađarski kett;; - »dva«), po tome vjerojatno - par: »kože za devet pari obuće, čizama« .. Da je posrijedi nekakva trgovina, vidimo i u SEZb (13, 81): »Kiridžije donosili su (iz Turske u Srbiju) osobito u denjcima: sahtijan (učinjenu meku kožu)«.
Kosta H6rmann (NpjM, 1, 1888., 256) bilježi stihove iz Bosne:

U ta doba i Begija sigje I Na avliju niz bijelu kulu, IOna snese sahtijanhegbeta [tj. bisage od sahtijana], I Pa ih dade slugi Dilaveru. IDilaver ih meće na alata, I Hegbe metnu, kabanicu sveza. I Al s' Begija bješe opremila, I Pripe peču, obukla feredžu, I Čemberima zamotala lice, I Prignula bijelu havliju, I Na nogam'joj bjehu čizme žute. I Za njom stara pristanula majka, I Begi keri svojoj govorila: I »Pogji šćeri u sto dobrih časa! I Eda Bog da, - koji svašta daje, - I Da ti sebi mušteriju nagješ, I Koji će se tebe prihvatiti, I A i svaka tvoga izbaviti!« I Bega majku poljubi u ruku, IDilaver joj podmetnu gjogina, / Jaše mlada, kajno muška glava. I Dok Dilaver uzjaha alata, I Iz avlije konje istjeraše, I Duvanjskijem poljem otjeraše.
Alija Nametak (JpjM, 104), pak, ima sahtijan-sepet - »škrinja u kojoj djevojka drži ruho i haljine«. Doslovce bi značilo: košara postavljena uči­ njenom kozjom kožom. Nametak je nedovršenu pjesmu Sirotan Alija objavio u kalendaru Narodna uzdanica 1944. godine.

A ćaća joj izun poklonio, / a devojka na noge skočila I pa dopade sahtijansepetu, I poče cura oblačiti tilo: I najpr' udari na tilo košulju, I nit'je tkata nit 'je umetata, I vet od čista opletena zlata; I a poda nju gaće šarovite! Uzgred, ulica u Sarajevu Sahtijanuša dobila je ime po tomu što su se
u njoj proizvodili predmeti od sahtijana.

194

Sajeta

Sagena je brod na jedra i vesla 9. i 10. sroljeća. U Pomorskoj enciklopediji (1960.; 6, 696) naći. ćemo podatak da je Hrvatska u doba kralja Tomislava imala do 80 većih sagena. U Pomorskom rječniku Radovana Vidovića (PRj) vidimo da je sagita tip ratnog broda koji se kod nas spominje kroz duže vremensko razdoblje, sve od 10. do 17. stoljeća. U početku kao tip glavnog ili jednog od dvaju glavnih tipova ratnog broda, završila je kao pomoćni brod s naoružanom posadom u cilju osiguranja sidrišta, kao patrolni brod na prilazima luka i tjesnaca, kao carinski ili policijski brod. Sigurno je da su je imali svi gradovi na našoj obali. U Dubrovniku se naziva sagitta ili sajeta, negdje sagira, a u Omišu, u novije doba, opisno - omiška strijela ...

Leo Vede! romantično kazuje:
Jedro je bilo križno sa oker i crvenim prugama, a moglo je biti s grbom. Ako se radilo o komandnom brodu gusarskeflotile, nosio je grb plemića koji je komandovao, recimo Kačića, a mogao je biti i hrvatski grb. Nigdje se ne spominje da je nosio top. Oblik trupa sagitte, veličina i jedan jarbol, navode na zaključak da je predak današnje bracere. Omiški gusari, kao i senjski uskoci, napadali bi ovim brzim i lakim brodovima uvijek iznenada, za nevremena u tamnim i olujnim noćima, služeći se hladnim ili vatrenim ručnim oružjem.

Sajita u Brusju na Hvaru (RjBG) je »strijela, munja« (Leti kako safita), a u Visu, pak, kaže se i sajeta (ali i sajita), a znači »grom, munja«, ali i »teška bolest, pošast (kuga, kolera)« pa i »okrerno, lukavo čeljade« (Ako vos ćapo ona sajeta Picudirina ... ). Andro Roki-Fortunato u LV] spominje kletve: SajCta te ubila (grom te ubio). Sajeta te umorila (kuga te pomela). U gradu Korčuli saeta figurativno označava »odveć živo, vragolasto dijete« (Ubiću te ka' te ćapan, saeto romana.0. Ni Vinji (JE) nije jasan dodatak - romana.

Skok (ERj) bilježi sajeta u Lumbardi, kletvu u Zrnovu (Ubila te sajeta!), na Rabu saita (strijela, trijes), uMalinskoj šajeta, te na Cresu
Leo Verle: Sagitta iz XIII
stoljeća

- Modeli naših brodova, Split, 1975., 65.

195

SAJETA

saeta (odakle uzvik kao skraćenica saje). U Božavi (BožCr) je sa/ita, na Rabu salta (RapD, ll8) ... Tal. saetta « lat. sagitta) valja usporediti s krč­ koromanskim saja;ta (Dalm, 2, 259). Ponegdje, u selima, osim »munja«, sajeta znači »iskru čađi«, što je po Vinji (JE) došlo paraetimološkim naslanjanjem na saje (čađa). U Lumbardi (StLR) je doista saje »čađa u dimnjaku«, kao u Smokvici (RjSmo) saje, gdje sajeta može biti i »iskra žive čađi«. Isto je na Braču u Selcima. Zaštopale su mi saje hunar (RSel). Sva ti kUća daje na saju olkada IOžiš komim (RjBrač). U moliških Hrvata (Moliški) sačuvala se sadža ili sada (fulligine). U Bakarcu i Škrljevu (RjBŠ) javlja se tzv. polukalk sajometlar, talijanskohrvatska kovanic.a prema špacakamin « ven. spazzacamin). No, vratimo se brodu, ljudima koji su baštinili antičku pomorsku kulturu i brodograđevnu tradiciju starosjedilačkog stanovništva, koja se temeljila na najvećim dostignućima mediteranskog pomorsko-kulturnog kruga. Opis sagene nije nigdje sačuvan, ali budući se pretpostavlja da je po svom obliku negdje na sredini između trgovačkog i ratnog broda (navis rotunda - okrugli trgovački brod; navis longa - dugi ratni brod), drži se da je bila duga do 20 m, široka 4 m, a gazila 1 m. Imala je 15 pari vesala u jednom redu (monorema - jednoveslarka), 1 ili 2 jarbola na kojima je razapinjala križna ili latinska jedra; kormilarilo se veslima na krmi. Na Jadranu, moru čestih ljetnih tišina, vesla su se više koristila nego jedra. U funkciji ratnog broda, sagene su opremane privremenim kaštelima s kruništern na pramcu i na krmi, kao i većina brodova toga doba kada su na njima vršene preinake za ratne potrebe. Sagena se u grčkim izvorima uvijek vezuje za ribarsku mrežu (sagene - velika mreža; sagenejo - mnogo ribe najednom opkoliti i uloviti). Vjerojatno se sagena najprije okušala u ribarstvu, prije nego što je postala ubojito gusarsko »oružje« - kao »strijela«. Uz naziv sagitta, sajeta, sagira, u povijesnim ćemo vrelima naći, a prelistat ćemo samo Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae (LL), ove nazive za tu vrstu lađe: sagina (ll70.), sagena (Kotor, 14. stoljeće), sagettia (Šibenik, II 77.) , sagit(t)ea (Dubrovnik, 1238.), sagiteda (1228.), saghitea (Krk, 1307.), sagietaria (Dubrovnik, 1461.) itd. Josip Luetić nas informira 2 da se još do 15. stoljeća ne pojavljuju novi nazivi dubrovačkih brodova osim saette (sagite, sajete). Jorjo Tadić u studiji Organizacijadubrovačkogpomorstva u 16. stoijeću3 daje dimenzije jedne korčulanske sagittije iz 1512. godine: »na kobilici 42
2

JOSip

Luetić:

1000 godina

dubrovačkog

brodarstva, Zagreb, 1969., 29.

3

Istorisk;

časopis

SANU, 1, 1/2, Beograd, 1948.-9., 15.

196

SAJETA

noge, u sredini šir. 12,5 nogu, 'in pontali' vis. 4,25 nogu«, a druga saeta iz 1518. godine ima ovu »mjeru«: »2 palube, kobilica 40 nogu, šir. na I palubi 13 nogu, šir. na II palubi 15 nogu, kobilica od bukovine, madiri od murve iz Senja ili Monte Gargana, rok izrade - 1 godinu« (ib., 15). Milivoj Š. Milošević u Godišnjaku Pomorskog muzeja u Kotoru (1962., 47-8) piše:
Sagittao je vrlo brz brod. Krajem 16. st. u Kotoru se prodavala jedna sajeta kojoj je korisna zapremina mogla iznositi oko 14 vagona. Ta vrsta broda bila je grčkog porijekla, vrlo čvrste gradnje, imao je dva jarbola s križnim jedrima, veliko jedro. bilo je križno i imalo je nastavak koji se stavljao za vrijeme slabog vjetra da bi se postigla veća brzina; imao je kormilo, čamac, sidra, puta, konope itd., a uz to naoružan sa 4 topa.

LL bilježi i lađe saicta (Split, 1192.), saictia (1326.), saycia (1251.), sayteia (1195.), saytea (Omiš, 1294.) ... Evo nas u Omišu! Grga Novak u knjizi Naše more4 dosta je pažnje posvetio »gusarskom duhu« Omišana (Kačića). Indikativna su poglavlja: Papa vodi rat protiv Omišana; Dubrovčani i Omišani; Rat izmedu Omišana i Splićana; Borbe Venecijeprotiv Omišana; Savez napuljskog kralja Karla sa Splitom i Šibenikom protiv Omišana ... Za takvo »gospodstvo« na Jadranu bio je potreban adekvatan brod, a to je upravo - sagitta (sagena). Na temelju »grafita« triju brodova iz crkvice sv. Luke u Donjem Humcu na Braču, koji nesumnjivo prikazuju neretljansko-omiško gusarsko brodovlje, Mithad Kozličić 5 zaključuje da je riječ o brodovima na vesla s 15 pari veslačkih klupa i 2 latinska jedra, vjerojatno duljine oko 20 metara. Veslačke su klupe razmještene od pramčane do krmene statve. Razmak između klupa iznosio je 1 m, dok je na pramčani i krmeni dio broda otpadalo 2 do 3 metra. Širina takvog broda bila je oko 4 m, a gazio je oko 1 metar. Znači, to su nedvojbeno bili mali, brzi brodovi dobrih maritimnih osobina koji su, vođeni hrabrim i odlučnim posadama, mogli izvršavati najsloženije gusarske pothvate. Na prijelazu iz 9. u 10. stoljeće pleme Kačići prelazi rijeku Cetinu, ustanovljuje svoje sjedište u Omišu i postupno se širi cijelom Krajinom. Ne odriču se gusarenja, koje su Neretljani razvili do razine osnovne privredne grane, štoviše, to je njima »način života«. U latinskim i talijanskim dokumentima spominju se kao Dalmissani iAlmissani.
4 Grga Novak: Naše more, Zagreb, 1932.; Jadransko more u sukobima i borbama kroz redigirano izd. Split, 2004. Mithad
Kozličić: stoljeća,

Beograd, 1962.; 3.

5

Hrvatsko brodovlje, KK, Split, 1993.

197

SAJETA

Snagu omiškog »oružja« ovako vidi Berislav Visković: 6
U vrijeme kadje Ivan Duka, vojskovoda posljednjeg moćnog bizantinskog vladara Emanuela (Manojla) Komnena, osvojio 1165. godine, uz pedesetak gradova u Hrvatskoj i Dalmaciji, i »narod Kačića«, bizantska se vlast u kneževini ne osjeća. Omiški gusarski brodovi djeluju gotovo duž cijele istočne obale Jadrana: već 1167. godine Kotorani sklapaju s ponosnim omiškim knezom Nikolom (kenezius Alemuyssii) ugovor, prema kojem se Omišani obvezuju (zaklinju) da će knez i njegovi nasljednici održavati »čisti i pravi mir do devetog koljena« te neće napadati kotorske brodove, a ni ostale koji plove u Kotor izmedu Molunta i Trasta pod uvjetom da im se plati »ono što je pravo« (fecerit nobis iusticiam). Iz ovog a i kasnijih ugovora se vidi da se Kačići ponašaju kao samostalni vladari, gospodari Jadrana.

6

Berislav

Visković: Dmiška strijela (sagitta) - hrvatski gusarski brod,

Biblioteka Hrvatska plovila, Split, 2001., 26.

198

Sandale

Laka ljetna (otvorena) obuća sandala, običnije u pl. sandale, evropeizam je (franc. sandale, tal. sandalo, španj. sandalia, njem. Sandale, engl. sandal...) došao preko lat. sandalium od grč. dem. sandalion « sandaIon). Naziv za tu »drvenu obuću« vjerojatno je iz perzijskog sandal. U perzijski je jezik, po mišljenju A. Gluhaka (GERj), dospjela iz Indije, gdje je prvotno označavala sandalovo drvo, a onda obuću od njega. Konačan je izvor neki srednjoindijski odraz staroindijske riječi candanab, candanam (sandalovina). U sanskrtu se stablo zove čandama. Stanovita zbrka stvara se zato što postoje dva drva: mirisno indijsko (Pterocarpus santalinus iz porodice Papilionaceae) i crveno. (Santalum album iz porodice Santalaceae). U Evropu se sandalovina (prvo iz Indije, a drugo s Filipina) počinje uvoziti već u prvoj polovici 13. stoljeća. Cijenjeno orijentalno drvo pretvoreno u prah rabilo se u medicinske svrhe, a uz ugodan miris, imao je i mogućnosti fine obrade. Za današnje marketinške farmaceutske i druge magove to je bogomdan »eliksir«. Izdvojimo tri reklamne ponude: • razgrađuje tjeskobu i zabrinutost, djeluje protiv depresije, psihičke iscrpljenosti, uklanja tugu i žalost, briše osjećaj nesigurnosti i nezaštiće­ nosti, učinkovit je protiv stresa i potiče libido. • dobar je antidepresant i antiseptik, posjeduje duboki i topao drveni orijentalni miris, uz to je veoma dugotrajan miris za romantičnog čovjeka koji živi u skladu sa prirodom. • slatki orijentalni miris, miris radosti i sreće, sunčanog i toplog ljeta, miris »slatkog života«. Nije se lako odlučiti od kojeg točno drva, »mirisnog« ili »crvenog«,
potječu

sandale.

Nicolo Roccabonella u svom botaničkom kodeksu donosi hrvatsku potvrdu sandali crljeni (pisano cerlyeni) isandali beli. l Nada Vajs (Fiton,
Mletački

značenja

rukopisni botanički kodeks ljekovitog bilja (Uber de simpllcibus) iz sredine 15. stoljeća »od posebna je jer svjedoči o vrlo ranim hrvatskim fitonimijskim potvrdama, što je istodobno i svjedočanstvo o raširenosti uporabe tih fitanima u narodu, a mnogi od njih zabilježeni su i u kasnijim leksikografskim djelima« (Fiton, 42).

199

SANDALE

97), među ostalim, navodi Tazlingherov2 termin gustigaj (možda se može čitati i guštigaj) te gustigaj bijeli i gustigaj crljeni, Belostenčev (Gazo) črljeno drevo, te P. Rittera Vitezovića (Lexicon) po zemlji podrijetla - indija nsko drivo. Po nekima, to je izvorno »obuća lidijskog boga Sandala« (LILS), pa bi mogla biti maloazijska riječ. Iz ar. ~andal (sandalovo drvo) prodrla je u tur. sandal, pa u nas sandale ili sanddIe (Ture) - »drvena obuća«; a preko srlat. sandalu m u druge jezike (franc. santal, tal. sandalo, španj. sdndalo, njem. Sandel... ), što je sandalovina (građa i materijal drva sandal). Iste etimologije (ar. ~andal), ali drugog značenja, sandal je vrsta polusvilene tkanine: sandQI-gaće, sandalije-gaće .. .3 ARj, pa tako i ERj, imaju oblik sandalj, pozivajući se na Ivana ]ukića. 4 U talijanskom sandalo (u nas sandolo) ima i treće značenje - »čamac plitka dna«. U Visu (LV]) sandula (ili sandula), vrsta broda jednostavne gradnje, metonimijski se još zove i pipuc (Papue). U KomiH je sandula (RjKG, crtež 149), kod Deanovića sdndula (LAM2, 29). Po Petru Loriniju (Sprave, 56), sandol je neka vrsta bateline (Na polugu poprijeko broda može se nataknuti maljušan jambor, a na nj dignuti četverokutno jedaree). Danas se pod sandolina (tal. sandolino) podrazumijeva »manji rekreativni čamac za jednu ili dvije osobe, na dva vesla ili jedno dvostruko« (Anić). U Kućišćima na Pelješcu (PNKuć, 79) kaže se sandulin (manja je od gundule, pokreće se palon). U Božavi tal. dem. sufiks dobiva naš oblik (-ino> -ić) sandafl.ć (ERj). Opširnije o tomu svakako kad budemo pisali o brodarskim terminima. Sada nas zanima funkcija cipele. Sandale proizvedene od raznog prirodnog materijala (obično kože, drveta ili raznih biljnih vlakana) poznate su od drevnih vremena, Mezopotamije (1600.-1200.), Egipta, Rima ... U Starom zavjetu spominju se sedam putaS, a u Novom jednom (cit. ZgBibl):
2 Ivan Tanz!ingher-Zanotti: Vocabolario di tre nobilissimi Iinguaggi, italiano, illirico e latino con I'aggiunta di molt'erbe semplici e termini militari, 1699. (rukopis se čuva u Istituto di filologia slava, Padova).
Obuče mu tananu košulju / sa suvijem uzvedenu zlatom, I a na noge gaće sandalije, / a na pleći tri kavada žuta, / a po njima tri ćemera z/atna ... (NpV, 3, 19). Stihovi su iz pjesme Grujica i Arapin. O Grujici nema nikakVIh pouzdanih povijesnih podataka. Andrija Kačič-Miošić u Razgovorima i u Korabljici piše o harambaši Grujici Žeravici iz Banjana (Crna Gora) kao o velikom junaku s kraja 17. stoljeća.

3

4 5

Ivan Franjo

Jukić

i Ljubomir Hercegovac: Narodne pjesme bosanske i

hercegovačke,

OSijek, 1858.

Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale (Pnz 29,4). Svuče sa sebe kostrijet, skide udovičke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašću, počešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u svečane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše. Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi očarala oči ljudi koji je budu gledali (Jdt 10,3-4). Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim (Ez 16,10). Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače (Ez 24,17). Povit ćete povez oko glave; obuti na noge sandaleJ I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! (Ez 24,23) . ... odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale (Am 2,6) . ... da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita (Am 8,6).

200

SANDALE

Zapovjedi im da na put, osim jedino štapa, ne nose ništa: ni kruha, ni torbe, ni bakrenog novca u pojasu, nego samo sandale na nogama; i da ne oblače dviju haijina. Poslije toga im reče: »Gdje god udete u kuću, ostanite tu dok ne odete iz tog mjesta! A ako vas negdje ne prime i ne poslušaju vas, izidite i otresite prašinu što je ispod vaših nogu, za svjedočanstvo protiv njih« (Mk 6,8-11).

opomena apostolima da otresu prašinu s obuće ima široku narodnu primjenu i zahvalna je etnološka tema. Otresajući ili brišući prah s obuće čovjek se »oslobađa« zajednice s kojom je dotad bio u vezi. Prah tuđe zemlje krije opasnosti, kao i sama tuda zemija. Kod Slavena je poznat običaj da se u (prašNoj) obući ne ulazi u tuđu kuću, nego se stranim ljudima daju osobite papuče. Ante Pukler6 zapisuje: »Varoški prosioci hodajuć u jemenijah ostave po bosanskom običaju iste jemenije pred vrati od sobe; nu seljačkim proscem hodajućim u opancih, prilete ženske, izuju jih, stave obuću, da se suši, a prosiocem noge operu.« Marijan Stojković (ZbNŽO, 1936., 30/2, 24) primjećuje da čišćenje noge od prašine nipošto nema higijensku namjenu:
Prah tude zemije članu drugoga plemena je ne samo tud nego i hud, zato i perhoresciran, tabu. Stranac ne smije obućom unijeti prah tude zemije u kuću, u koju kao gost stupa. Plemenska skrb, obredni ciijevi u prvom su redu lebdjeli pred očima, a ne higijenski, kad se naredivalo, da se ne može ući u kuću imajući obuću onečišćenu prahom tude zemije.

Evanđeoska

se izuva gostima strancima kad stupaju u tuđu kuću, i domakada dolaze izvana, iz stranoga svijeta, i mladoj nevjesti kad stupa u kuću mladoženjinu, osobito u ložnicu, a to sve radi toga što je »stranska«, što je bila u dodiru s prahom »nečiste« zemlje. Odade običaj da mlada nevjesta jaše na konju, ili da se vozi na kolima, kako ne bi unijela nečist u novu kuću.
ćima

Obuća

Bosonog ili obredno obuven, u »hramovskim postolima«, stupa se u sveto mjesto, u bogomolju (džamiju, crkvu, na oltar). Za to imamo i uzoran poticaj u Knjizi Izlaska (a to je prepričano i u Djelima apostolskim):
Mojsije pasao ovce svoga tasta jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dode do Horeba, brda Božjega. Andeo mu se jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. »Hajde da pridem - reče Mojsije - i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad je jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« - javi se. »Ne
6 Ante Pukler: tenitbeni običaji i svatovske pjesme u Hrvata, Zagreb, 1882.,45.

201

SANDALE

prilazi ovamo! - reče. - Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo« (Izl 3,1-4).

I danas biskup, kad ima pontificirati, mora nazuti naročite posvećene obredne papuče. Posebna je obuća pape i njegovih đakona (campagi) u 6. stoljeću, a preuzeta je od rimskih senatora. U 9. stoljeću spominju se sandalia, koje nose svi klerici. To su isprva otvorene, a od 11.-13. stoljeća zatvorene cipele raznovrsna oblika. Od 14. stoljeća posebne cipele u liturgijskim činima postale su privilegij biskupa, a nazivaju se caligae. Izrađuju se od svile i kožnog potplata, a iste su boje kao i ostalo liturgijsko ruho toga dana (ULS).
Sandale su uobi&ajena obuća tzv. siromašnih redovnika (franjevaca npr.). Užarganu se zovu isusovke7 (HrZarg) - »ljetne sandale s op utom između prva dva nožna prsta«, a u novije doba japanke8 .

YUMit: Ljetna obuća trikova sa Jadrana. Kožni don, dvije trakice preko palca, jedna široka preko sredine stopa/a. Neuništive, nosive su i danas nakon 20-tak godina (2006-12-29). Papuče i sandalice koje su se kopćale oko zgloba, napravljene od fine koie (2007-01-25).
YU Mit: Krajem šezdesetih su se počele proizvoditi i prodavati japanke. To su gumeni natikači sa tritočkovnim remenom, koji se stavi među dva prsta na nogi (2003-10-25). Kod nas ih je Jugoplastika proizvodila pod kodnim imenom Jadran, pa tako se u nekim krajevima zovu i Jadranke ... A možda i zato što su se masovno nosile u Dalmaciji (2004-09-22). U Leksikonu YU mitologije imamo širok izbor. Gumene sandale: Kad god bi porodica išla na more, jedan od obaveznih elemenata koji se kupovao pred polazak bile su gumene sandale za plažu. Kupovane su u prodavnicama tipa Borovo i Jugoplastika. Najčešće jednobojne - tamnoplave, ili žute, sva djeca na plaži su ih nosila, tako da si ih ponekad mogao lako zamijeniti nečijim tuđim. Ali ko je imao providne, bio je car na plaži (2003-10-06). Ciciban sandale: Od kože u raznim bojama, don od sirove gume, zatvorene, s kopčanjem sa strane, lijepe i udobne (2007-01-25). Plastične sandale Jugoplastika: U prozirnoj ili plavo-prozirnoj varijanti. Za na more. Moglo se s njima ulaziti u more, ali ubrzo bi vam zahrđala kopča na remenu. Sve drugo je bilo izliveno od jednog dijela plastike - đon i gornji dio (2004-12-25). Rimljanke: Sandale koje su se sastojale od đona i kožnih remenčića koji su se do koljena vezivali u križ kraž oko noge. Bilo je bijelih i crvenih. Ni dan danas nisam oprostila mami što mi ih nije htjela kupiti (2005-03-22).

202

Smutica

Na otoku Braču mišavinu vina i mlijeka [v. bikla] naziva se još smutica, hmutica, a na Hvaru sUmutva, mućkalica, hmutnica. Ponegdje na Korčuli, na istočnom dijelu (Žrnovo), nalazimo skupni naziv: mliko i vino. Na dubrovačkom području zabilježen je izričaj bijeliti vino (lijevati vodu u vino, razvodnjavati vino), ali je ranije značilo »miješati vino i mlijeko«. Danas se u Dubrovniku za razvodniti vino vodom kaže trempat (RjDG): Trempaću vino da ne bude jako. Impf. trempavat: Ne trempavaj mi vino, p'iću c'ijelo. Prema tal. temperare (ARj): »ublažiti, umjeriti, činiti blagim, umjerenim«, pa i - raslaviti vino. I Luko Zore (DTuđ, 22) ima trempat - »bijeliti ili slaviti vino«. se svježe pomuzeno kozje mlijeko miješa s jednom trecrna vina i služi »za osvježenje«, a zove se smutiea, ali se drugdje na otoku javlja i oblik hm utica i hmutnica. 1 Svaku večer posli večere pop'ijen bUčicu smutice (RjBrač). Zamuti je malo črnega vina u mliko i napravi je smuticu (ČDL).
ćinom

U

Dračevici

U Vrisniku na Hvaru to se piće dobiva tako da se u posudu djelomično napunjenu crnim vinom namuze kozjega mlijeka, obično u proljeće. Ono je pjenušavo kao pivo, a boje je tila. Zove se sumutva2 , ali i mUćkalica (po kazivanju Katice Posinković-Bojanić, RIJ], 14, 21). U govoru Vrboske hm utica je »svježe kozje mlijeko s prošekom ili vinom« (Varb, 186).3 Na istočnoj strani Hvara (Zastražišće), gdje živi stanovništvo koje dobrim dijelom potječe od bjegunaca pred Turcima, mišavina se pravi na slični način (1/4 vina - stvori se »velika pjena«) i piju je svi ukućani stariji od dvanaest godina. Ali drugima se, na primjer težacima, ne daje! Zove se b'ikla, ali i mUćkalica. Govori se: fes danas b'ikli? ili Gren zab'iklit (po kazivanju Jure Barbarića, RIJJ, ib., 21).
u štokavskom Sumartinu postoji i izraz bikla (RSel).
2
3

Uk sumutva nastao je

očito

od starijeg oblika sumuta

(piće

od kvasine i mlijeka).

Matkovićev varbčvaški rječnik (RjVrb) ima gl. prohmutot (smućkati) i frazem prohmutoj i prolij - (ništa ne vrijedi) i hmUtot se - hmuto se kako vodapo kopanji (klimavo ići, ljuljati se). Kopaja - drveni sud.

203

SMUTICA

U Žrnovu na Korčuli, po riječima Milka Brčića, davano je »dici ujitro umisto kafe«, ali su ga pili i stariji. Zove se mliko i vino. Zanimljivo je da se taj nefunkcionaini tročlani naziv čuje upravo na granici srednje Dalmacije. U kratkim crtama prepričat ćemo etimologiju bodulskih inačica bikle koju je dao Danijel Alerić. 4 Hmutica je izvedena od gl. hmutati (na Braču i Hvaru hmutot5) koji je nekad živio u značenju »miješati«, kako svjedoči imenica hmiijka (vjerojatno od *hmutka) - »drvena žlica za miješanje pure koja se sastoji od tri roščića na vrhu«. Od »mućkanja« (hmutot) imamo više figurativnih značenja. Hmiirit - činiti što bez volje, onečišćavati; zamućivati. Hmutat - pripremati kolač, ali i govoriti gluposti. 6 Nadalje, gl. im. hmutone je uopće bućkanje tekućine, pa i u želucu. Ćutim hmutoYle u štluJku, jerbo san pi, a nison ji (Dračevica, RjBrač). Od iste »osnove« jamačno je hmiićac (Hvar), hmiićak i hmiijak (Brač) i hmuće (Sali)? - »mućak, pokvareno jaje«, pa figo »nitkov, mlitavac i sl.« - hmutalina, hmutalo ... Hmutnica je također izvedena od glagola hmutati, ali sa sufiksom -nica. Možda je došlo do nesporazuma prilikom preuzimanja naziva hmutica (piće od vina i mlijeka) u sredini u kojoj je prije toga već bio više ili manje poznat naziv hmutnica (pokvareno vino). Hraste je zabilježio u Brusju (ČDL): Ni mi prodo dobrega vina, nego hmutnice. MUćkalica je, naravno, izvedena od gl. mitćkati, ali u značenju »mješkati«, koji nije zabilježen u čakavskim govorima srednje Dalmacije. Smutica se čuje na Braču i nalazi se u ARj zahvaljujući A. Ostojiću iz Povalja koji je tu riječ zabilježio krajem 19. stoljeća. Kaže se: Smit(t} dvo joja u kumpire da bUdu guštt?ži! Ako je glagol mutiti prvotno živio u značenju »miješati«, može se zaključiti da smutica potječe od starijega sbmutica (smjesa, umiješano vino) i da je taj naziv u svom prvotnom obliku formiran prije gubljenja poluglasa u slabom položaju.
»mućkati«,

4 5
6

Danijel Alerić: Pića od vina i mlijeka i od kvasine i mlijeka i njihovi hrvatski nazivi, RIJJ, 14 (15-34). Brusje: Ne hmutoj vino (ČOL). Pučišća: Ća

tuBte hmutoš po jUstiman,

proguc6j (RjBrač).

RSel: NtmmOtaj! (ušuti). Ča to hmutaš! (kakve to gluparije govoriš?).

7

RjSa: hmućati - Zahiti to hmDće jaje, nećeš mi va/ja hmućati ga z dug/ma.

204

Sotona

Riječ Sotona l nije popularna u slavenskim jezicima, točnije tabuizirana je.

U našim se krajevima upotrebljava »blaža varijanta« kao hudoba, nečastivi,
zloduh ili pak vrag, davao (davo, daval, djaval, dijavao, javal [v.J ... ) itd.

Prema kršćanskoj demonologiji, Sotona i zli dusi zapravo su svojim podrijetlom i bićem anđeli koji su se iz oholosti pobunili protiv Boga te su bili poraženi i od Boga zauvijek
odbačeni,

iako im je do svršetka vre-

mena dopuštena mogućnost zla djelovanja. 2 Isus ga dva puta zove »knez ovoga svijeta«. Sad je sud ovomu svijetu!
Sad će knez ovoga svijeta biti bačen van! (Iv 12,31). Neću više s vama mnogo govoriti, jer se približuje knez svijeta (Iv 14,30).
Među javlima i zlodusima Sotona je
čavati

postao »opći pojam« koji označuje

protivnika, protivnika koliko drska toliko i zla. Taj će naziv sve više ozna-

do srži zlo biće, zapravo zmaja, zmiju. Sotona napastuje čovjeka ne

bi li ga nagnao u grijeh, kao što čini zmija u Knjizi postanka.

U Ivanovim poslanicama dobiva ime Antikrist (Svaki duh koji priznaje: >lIsus Krist došao je u tijelu«, od Boga je; svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa, nije od Boga: To je duh Antikrista, o kome ste čuli da dolazi, a već je sada u svijetu; 1 Iv 4,3). Antikrist kao utjelovljenje Sotone postao je metafora ne samo za sveko-

like protivnike Crkve, već i za određene političke ideje, organizacije, pokrete ... U našim dijalektima ne određuje samo »bezbožnika«, već i samovoljno, razuzdano čeljade. Anćika.rst ili antikrst (Dračevica, RjBrač):
Si1]ko, vl6doš se ko antikrst, oslobodi BOže.
U hrvatskom je uobičajeno pisati Sotona (veliko slovo), što nije samo pravopisno nego i egzegetsko pitanje.

2

Jednoga dana

dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: »Odakle dolaziš?« - »Evo prođoh zemljom i obiđoh je«, odgovori on. Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!« A Satan odgovori Jahvi: »Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u fice će te prokleti!« »Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina (Job 1,6-12).

205

SOTONA

je usvojio hebrejski izraz satan (protivnik, neprijatelj). Uz satan često dolazi (prema armenskom) oblik satanas. 3 I u latinskom se udomaćio satanas (u apokrifima sathana), a onda u stslav. sotona (adj. sotoninb, adv. sotoninbskb). U Zadarskom lekcionaru pojavljuje se setana s nejasnim prelazom a > e. Kod Marulića (Poklad i Korizma) satanas (Pisni, 195):
Odtada Korizma poče gospodovat, / nima misto šizma i svak ju ja štovat; / i mi joj služimo ter, počam od danas, / ča će Bog, činimo, a ne ča satanas; / i nos'mo na sebi sveta križa zlamen, / da Isus na nebi nastani nas, amen.

Grčki

A kod Kavanjina (Bogat) satan:

Satan i sve vražje guse, / ke su dosle svit varale, / i propastim koje su se / svud po njemu prostirale, / u jazvine tme paklene / bit će s njima zatvorene.
Zamjenu a > o u naglašenom i nenaglašenom položaju nalazimo već kod starijih pisaca. Kašić: Paka ima upitati karštenika imenom, govoreći: odričeš se sotone. Uz adj. satanasov i satanski, običnije je sotonin, sotonski (Kašić: Svemogući vikuvični Bože... rastegni sve uze sotonske).
Sotonjak se upotrebljava u šaljivom značenju za đavolana, vragolana, ali i slobodna, obijesna čovjeka (BI).

Do zanimljivog »zapleta« dolazi kada Isus spominje Sotonu. Za liturgijske svrhe ponekad se biblijski (osobito starozavjetni) tekst, koji bi mogao zbuniti vjernike, ne popravlja, već se jednostavno ispusti koji redak. To, dakako, nije moguće u Novom zavjetu, pa tako u misnom čitanju stoji da je Isus Petra ukorio riječima: Nosi se od mene, Sotono! U Rupčićevu prijevodu (ZgBibI) stoji: On se okrene Petru i reče: Sotono idi mi s očiju! (Mt 16,23). Isto je u drugom evanđelju (Mk 8,33). On se okrenu, pogleda svoje učenike te Petra strogo ukori: »Idi mi s očiju, sotono reče mu -jer tvoje misli nisu Božje, već ljudske!« Iz jezičnih razloga spomenimo dva stara prijevoda. Bernardin: Tad reče njemu Isus: poj daj, satano. Ranjina: Tadaj reče njemu Isus: podaj sotone. Petar Bašić 4 se pita smije li se u prijevodu ta prijetnja ublažiti. Kao što je, u jednoj crtici, učinio Ivan Golub: Bježi vraže. 5 Bašić je izričit: ne smije! Isus često upotrebljava jake izričaje i njih ne treba ublažavati. Sintagma »Bježi vraže« izgleda kao da mati govori djetetu - od milja. Uostalom, britkost Isusove riječi ne ublažava se ni u drugim jezicima: Va'
3
U Talmudu Samael, u islamu §ejtan ili šeitan, balkanski turcizam što je stigao hebrejskim posredstvom od tur. f1eytan < ar. šaYfan. Šejtan figurativno označava i dovitljiva čovjeka, obješenjaka. Inače, ibfis ili ibnz vjernije odražava
đavla.

4 5

Petar

Bašić:

O hrvatskome crkvenome jeziku,
Kršćanska

Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 2002., 77-9.

Ivan Golub: Lice prijatelja,

sadašnjost, Zagreb, 2000., 121.

206

SOTONA

dietro a me, satana!; Passe derriere moi, Satan; Weg mit dir, Satan; Vade post me, Satana!...

daje »kompromisno« tumačenje: Isus ne želi reći da je Petar Sotona niti da je Sotona u njemu, nego da je takvo njegovo razmišljanje koje odvraća od Božjega plana - vlastito Sotoni. Kada smo već kod Nečastivog, pokušajmo riješiti još jednu nedoumicu. U doba prvopričesnika i krizmanika nenadano se u obredu moramo sresti »oči u oči« sa Sotonom. U obredu svećenik pita: Odričete li se Sotone? Kako treba odgo,:"oriti? U množini: Odričemo! Ili u jednini: Odričem! Ta nedoumica u slavljenju sakramenata pristupa u kršćanstvo prisutna je i u sadašnjoj crkvenoj praksi. Svojedobno je ugledni jezikoslovac Stjepan Babić 6 razmotrio Sotonu u ovom konkretnom slučaju. Svećenik ih pita sve zajedno, pita ih u množini i normalno je da su i odgovori u množini, kaže Babić. Naime, da skup odgovara u jednini, stvarao bi zbrku. Zato je »normalno« da djeca odgovaraju u množini. Množina je, po Babiću, opravdana i s jezičnog gledišta. No, kako objasniti da su u misi sve presjedateljeve molitve u množini, a odgovori u jednini. Na primjer: sagriješih vrlo mnogo; vjerujem u jednoga Boga; Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov mo). .. Tako predviđa liturgijska knjiga, najprije latinska, a onda i prijevodi na narodne jezike (Rimski misal). Hrvatski je prijevod u duhu latinskoga. Ako bi se u hrvatskome prevelo drukčije (množina umjesto jednine), to ne bi bio prijevod (interpretatio), nego prilagodba (accomodatio). Istina, pojedina biskupska konferencija može u nekim slučajevima unijeti »prilagodbu«, ali u slučaju koji razmatramo to nije učinjeno? Korisno je navesti ulomak iz članka Smiljane Rendić (Vjesnik, 13. 5. 1992.):
Prema katoličkoj vjeri i nauku, vječnom je životu, životu onkraj groba, namijenjena osoba čovjeka pojedinca, a ne nacija, kojoj čovjek u svojemu vremenitom životu slučajno pripada. Zato u kršćanstvu, i katoličkom i inokonfesionalnom, nikad nije bilo kolektivne formule krštenja, nikada krstiteij nije rekao ni smio reći »ja vas krstim«, nego uvijek i samo »Ja te krstim«. Pa ni kada su se, u srednjem vijeku, u Europi novih naroda, velika mnoštva
6 7 Stjepan Babić: Odričem(o) li se Sotone?, u: Hrvatski jučer i danas, ŠK, Zagreb, 1995., 186-8. Da se prisjetimo. Drugi vatikanski opći sabor odredio je da se preu redi Red krštenja odraslih. U skladu s tim odlukama Sveti zbor za bogoštovlje izradio je novi Red pristupa, pobrinuo se - pošto ga je odobrio prvosvećenik papa Pavao VI. - da 56 on objavi i izjavljuje da je OVO izdanje tipsko. Ujedno određuje da se ovaj novi Red na latinskome jeziku može upotrebljavati odmah, a na narodnome jeziku od dana koji naznači biskupska konferencija pošto priredi prijevod na narodnome jeziku i taj prijevod potvrdi Apostolska Stolica.

Bašić

207

SOTONA

zajedno krstila po zapovijedi svojih netom krštenih vladara, nije bilo kolektivne formule krštenja, nego se krstilo jednu po jednu ljudsku osobu iz toga mnoštva.

Valja vjerovati da se u povijesti formula »Ja vas krstim« nije nikada ostvarila. U liturgijskim knjigama (Red pristupa odraslih u kršćanstvo, Red krštenja ... ), a na to upozorava i Petar Bašić, 8 naglašena je osobna dimenzija religioznog čina (pa i kada je povezano s odricanjem od Sotone). Za odraslog krštenika to je još naglašenije. I u Redu pristupa za odreknuće pitanje se upućuje svima (u množini), a svi zajedno odgovaraju u jednini. Stoga, kod primanja sakramenta, bez obzira na jezičnu »praktičnost«, treba izbjegavati rutinu mehaničkog odgovaranja: Odričete li se - Odričemo; Vjerujete li - Vjerujemo. 9 Sotone se, dakle, mogu odreći samo u svoje ime.

8

P.

Bašić,

ib., 21-27.

9

đenja

U Redu pristupa (br. 217, obro A i B) "dijalog« je slavitelja i izabranika ovakav: Odričete li se Sotone i svih djela j zavonjegovih? lli: Odričete li se Sotone? Odričem. I svih djela njegovih? Odričem. I svega sjaja njegova? Odričem (Rituale Romanum ... , novo, popravljeno i dopunjeno izdanje priredilo Liturgijsko vijeće HBK, Zagreb, 1998.).

208

Stela

Vidović

u PRj kaže da je stela ili štela »tip broda na jedra, ponešto vitkijih oblika od bracere«, a· i Filipi (BetBr) naglašava »vitke linije«. U Rječniku bruškog govora (RjBG) štela je »jedrenjak s visokom lantinon i s jednim dugim jlokon«, a u Poljicima (Poljica, ZbNŽO, 1904., 9, 204) »brod s oduguljastin jidron zove se štela ili štelac«. Ukratko, to je pojam za eleganciju, skladnost, finu izvedbu, pa se u Visu (LVJ) adj. stelon prenosi i na naočitog čovjeka vitka stasa, tj. na onoga koji je dobro std-vjen, stepen. U Komiži je adj. stilon (lijepo građen) i odnosi se, dakako, na brod. Barba Ivan Vitaljić Gusla pripovijeda Jošku Božanićul:

Ti brodi su voz'ili is dobrin v'itron do asan mij na uru. Tt su brodi let'ili. Temun je cini! trrrrr. Bili su brodi stillmi, i bila su fidra alavija, i bili su
dobri mornor'i.

Adj. štelan (elegantan brod) Vidović spominje samo posredno. Marko Pederin (PNKuć, 82) u mjesnom govoru Kućišća na Pelješcu objašnjava kada je brod stelan, a kada vergulast [v.]: »Kosi dio trupla gdje se fjanak uzvija i stanjuje prema provi zove se brando n, pa imamo livi i desni brandon. Tako građena prova naziva se stelana prova (ili razvraćena prova). Protivno je npr. kod trabakule: bujlasta prova. Ako krma nije oštra, nego plosnata, dotična se ploha zove kvadar od krme. Svodovi kojima se fjanak uzvija prema kvadru zovu se kvartiri (kvartir; to je na krmi isto što i brandon na provi). Jedan je dio trupla pod morem, pa kada se hoće pitati koliko brod gazi, pita se koliko peška. Za truplo solidno i koje dobro leži na moru veli se da dobro bati more. Naprotiv, ako se lako izvrati (izvrne), onda se kaže da je brod vergulast«. U često citiranom tekstu Jerka Sladovića Kako se gradi barka (ZbKor, 1970., 1) konstatira se da je barka stelana kada »dobro leži u moru i ima lijepe za oko oblike«. Srđan Musić u Boki (RBK-sz) zapisuje: »Barka je štelana kada je dobro svedena, tj. kada ne propušta vodu«.2
Joško Božanić: Komiška ribarska epopeja II., ČR, 1998., 1/2, 97.
Čuje se i šte/alo se ulje u značenju »izbistrilo se ulje« (RBK-sz. s.v. štelat).

209

STELA

Vinja u ČR (2002.; 1/2, 25)3 zaključuje da se ti izrazi moraju tumačiti na jednak način, tj. pučkoetimološkim naslanjanjem na tal. stella (zvijezda). To je omogućeno pozitivnom konotacijom koju stela (Korčula) ili štela (Trogir, Brusje, Betina, Poljica) nosi zbog svog vitkog, izvijenog i elegantnog profila, navlastito ako se usporedi s kusastom, nabitom, sporom i izrazito niskom bracerom. U talijanskim rječnicima natuknica stella ima mnoštvo značenja, a onu pomorsku izdvojimo iz Tommasea: »Rastremazione delle forme di una nave padando sempre della carena. Misura, Regola o Ritmo con cui van no alzadonsi le cime della mezzania verso poppa e verso prora«.
Očito je da ta sulla nema nikakve veze sa »zvijezdom« i isto je, uočava Vinja (ib.), što i franc. estele, a to je, prema novom izdanju Jala, termin potvrđen u rukopisu J. B. Olliviera Traite de construction (nastalom oko 1740.) »l'acculement ou estele, terme particulier de la construction suivam la methode de la tablette«4 Ta i takva estele - koja nije estoile dala je tal. stel(l)a koje je potvrđena u Kopru (DiCapo) - »il grado di finezza dello scafo«, te piransko stelazo (VocMG) - »l'insieme dei pezzi costruttivi costituemi il dritto di poppa delle navi in legno«. Nadalje, tal. asteila pored stella Battisti i Alessio (DEI) izvode iz kasnolat. asteila, dem. od astula - »iver, komadić drva« « assis - »daska«). IVinji (ib.), najzad, za potvrdu etimologije, najvažnije je što pristiže iz Labina (a nalazi se u Vidovićevu PRj) štela - »list« (širi dio kormila). Svakako treba dodati i stella « ven. stela) iz Statuta Pule (Statuta Polae, 1431.) - »kolac; drvo« (palus, lignum).5

O tom jedrenjaku u Bračkom zborniku (BrZb, 2, 164) nalazimo duhovitu crticu:
Imao je malu stelu, ladu s jednim jedrom, koja mu je služila najviše za prevoz gorivog drva (iz Povalja) u Split. Mornari na šteli bili su: njegova žena i jedan sin. Nije se bojao bure, pa ma kako jaka bila. VZše puta, kada je bura bila upravo strašna, a on doputovao u luku, pitali su ga seljani: »Bilo je bure, paron Joze, je li?« On bi im odgovorio: »Bilo je malo burina.« Dešavalo se više puta u Splitu da lučke vlasti nisu dozvoljavale odlazak iz Splita ladama radi nevremena. Joze je vlast varao na ovakav način: rekao bi da mu treba bolje učvrstiti sidro, pa da se zato pomakao s obale. Onda je brže-bolje podigao jedro i otputovao iz splitske luke.
3 Vojmir Vinja: Etim%ške napomene
UZ

neke naše pomorske termine, ČR, 2002., 1/2 (23-34).

4
5

Nouveau glossaire nautique d'Augustin Jal. Revision de !'edition publiee en 1848, Paris, 1983., 578).
Item quod nullus audeat vendere stellas a/iquo modo ... ad currum vel ad sa/marium minoris mensurae... (8. Benusi: Statuto del Comune di Pola; Atti e memarie della Societa istriana di archelogia e storia patria, 1911.,27,280).

210

STELA

Naziv stela rabi se i za tip sportske jedrilice na olimpijskim natjecanjima koja je veoma brza i podnosi jak vjetar. Propisano je za utrke da u njoj budu dva čovjeka. Ime (starboat) je došlo iz Amerike i predstavlja prijevod engl. star (zvijezda), a zove se tako jer joj je, kako piše časopis Pomorstvo, »oznaka na jedru jedna crvena petokraka zvijezda i broj što ga dodjeljuje međunarodni odbor za jedrilice« (cit. PRj). Istoga su postanja i suvremeni brodograditelj ski termini štela morta (Trogir, Betina), stela morta (Korčula, Vis) od tršć. stela morta, što je po PRj, točnije po Pomorskom rječniku G. Majcena i B. Siminiatija koji je izlazio u nastavcima u listu Pomorac u Splitu (br. 2-10, 1947. i br. l. 1948. godine), »krmena cijev, statvena cijev (ako prolazi kroz statvu), izlazna cijev (u slučaju dvaju vijaka)«. Drugi dio sintagme - adj. morta (ven. morto - »mrtav«) u brodogradnji označava dijelove broda koji nisu u izravnom doticaju s morem.

211

Šijavica

Listajući Rječnik govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine (RjDZ) Ivice i Filipa Gusića; najbolje ćemo se upoznati s pravilima šija vice. Šijavica, ili od milja šija, to brzometno »bacanje« prstiju, zove se još mUra [v.], lamiira (lamiire), na mure ... Kažu: ajmo na mure, ajmo la mure, ajmo šijavice (šije), ajmo na prste. »Veliki rječnici« ne spominju šijavicu, pa podrijetlo te riječi možemo potražiti u pomorskom terminu šijat, šija(va)nje < tal. sciare - »voženje unatrag; smetanje u vožnji«, koji u ovom slučaju znači »mahati rukama«. Igraju dva igrača jedan protiv drugoga bacajući od jedan do pet prstiju i u isto vrijeme izgovaraju brojeve (zogove1) na iskvarenom talijanskom do (izgovara se i doja, dujo, duja), tre (treja), kvatre (kvatro), cinkve (ćinkve), šije (ije, šijo, šida, šide), šete, oto (ota, uta), nove (novo), tuti (tu to, tuta). PUnat dobiva onaj kod kojega se zbroj prstiju podudari sa zogom koji je on nazvao (a da protivnik nije zvao isti zog). Iako se igra hitro, ne smije se brzo zatvarati šaku i tako onemogući protivniku da prebroji prste koje je bacio. Tko tako radi, kažu mu: Ostavi ji da se mrznu. Igra se obično do dvanaest ili šesnaest (mala ili dobra partija, tj. dvije male), a po dogovoru može i drukčije (u pet punata, u punat, najčešće u dvadeset i jedan).

Kad se igra u dvoje, to je tešta atešta « tal. testa - »glava«). Ajmo šija vice tešte - jedan protiv jednoga. Dakle, asamački (samački, osamački, osamačke). Može se igrati u parove - u drugove (dva a dva) i rjeđe u šestero (tri a tri). Da bude zgodnije, između parova stoji stol, točnije tola « ven. tola, tal. tavola). Igra se u nešto, u svakom slučaju - o vino. O tome i gange: Šijavice igra mi te ćaća, / oću i ja pa osta brez gaća.
Šije, šete, pet punata stoja, / to je, pobro, profesija moja.

Nekada je to bila samo tura. 2 Poraženi dobivaju ture, udarce usukanim i namočenim šudarićem.
Zog [v.J < ven. zoga, ziogo - »i9ra«.
2 Tura (Ture): "Zasukani rubac ili marama, po dlanu onaj koji pogriješi u igri.«
često

sa zavezanim uzlom na kraju, kojim se u nekim društvenim igrama

tuče

213

ŠijAVICA

Igra počinje da se probije. Ko će probit? Počni! Postoji poseban »rirual« kojim se daje na znanje čiji je punat. Odziv se uzvikuje da bi se zadržao ritam igre, a ima i psihološko značenje. Najčešći odzivi jesu: moj, moje, moja, moj si, štaje, štaće, štaću, štaj, štau, ostaj, ostani, ajde, ajća, oće, oćemo, oćega, ojde ga, lezi, doli, miruj, šete, šetau, šetaj, ota, oto, uta, ujta, ojta, uje, ujs. Odziva se i sa mrš, umri, mrtav si, čak i s posran si, govno si i sl., ali takvi odzivi lako dovedu do smutnje, zatim sa šuti (obično kad se punat dobije na zvanje tuti) i s mnogim drugim teško opisivim uzvicima.3 Uz odziv se u pravilu udara otvorenom šakom po stolu (ili čemu drugom) kako bi se zadržao ritam bacanja ruke. Neko se odziva samo tak\tim udarcem po stolu (kad takav igrač udari u stol nakon nazivanja zoga šije, a protivnik je zvao isti zog, ovaj mu odgovara a šije, uz često još jači i ljutitiji udarac dlana po stolu, kako bi dao do znanja da punat nije ničiji. Slično je kod nazivanja drugih zogova. 4 Na koncu još jedno (»anonimno«) opažanje o šijavici ili muri:
Ako se igra tri proti' tri, unda igrač u sredini vodi igru i un je kapo o' svoga tima. Un diktira igru i u većini slučaja je i najbolji igrač tima ... Puno puti postoji i sedma peršona uz bandu igrača, koja broji punte. Nije baš lako to brojiti, jerbo niki igrači bacaju prste voltane na doli, prima podu. Niki prst iskri vu, tj. maricu ga stisnu, tako da ne znaš koliko je akuža prstiju. To su jalši igrači, zato se i sedma peršona odnosno sudac dupera. Triba da se dobro vidu prsti na ruci da bi moga napraviti zbroj tvojih i njegovih prstiju, pa ga usporediti sa izvikanin brojen po talijansku. Zašto je kapo važan u muri? Zato ako je un dobar i brz igrač, ako pored toga i viče glasno, to dosta protivnike izbaci iz aira, pa se ne moru psihički pripremiti na muru. Igrač nima kontrolu sa svojin mislima, baca prst s rukon veći od onoga broja koga je u isti mah zavika. Igrač mora biti u muri i psiholog donekle. Mora znati i pratiti suprotnog igrača, njegove mote, užance koje protivnik koristi prilikon njegovog uzvikivanja brojeva. Mora ga drito gljedati u oči i nastojati proštiti ča un misli. 5

3

Kad se netko odzove, a protivnik je zvao isti zog (pa punat nije ničiji), ovaj mu odvraća: Nije ni moj mulac! Kada se netko u istom slučaju odzove: MojJ, MOje!, odgovaraju mu: I moj!, I moje! Ako se netko učestalo nekorektno odziva i tako remeti ritam igre, protivnik mu ljutito kaže: Nemoj me prikidat!

4

Nije na visokoj cijeni, premda može biti učinkovito da se učestalo zove zog šija, a samo mijenjaju prsti. Takva se igra zove šijati. Pristani više šijati, promini digot zog! Budeš fi stalno šija, neću više igrat.

5

IR: indeks.hr/forum ... 20/9/2005 #58944.

214

Štimat

Na Braču, izraz stimali su nonota ili nonu znači da je dijete dobilo ime po djedu ili baki, čime se precima iskazuje poštovanje. 1 Vanja Vodanović Kukec (Test, 103) opisuje kojim se redoslijedom služilo pri nadijevanju imena novorođenčadi:
Postojale su zakonitosti ili, bolje reći, običaji stimavanja, odnosno pri krštenju dodjeljivanja djetetu imena predaka. Od tog se običaja počelo odustajati tek u dvadesetom stoljeću, što ne znači da se kod patrijarhalnih obitelji taj običaj ne poštuje još i danas. Redoslijed dodjeljivanja imena je sljedeći: prvorodeni sin dobiva ime djeda po ocu, prvorodena kći ime bake po ocu, drugorodeni sin dobiva ime djeda po majci, drugorodena kći ime bake po majci. Kada se taj red ispuni, dolaze redom imena očeva brata, očeve sestre, majčina starijeg brata, pa majčine starije sestre.

Stima, rišpet, rigvard, krejanca [v.], edukacjiin, riječi talijanskog ili venecijanskog podrijetla, dakako, od mjesta do mjesta s različitim fonetskim i akcenatskim vrijednostima, ušle su u naš svakodnevni govor s manje-više sličnim značenjima. Kada se imalo obzira prema nekoj starijoj uvaženoj osobi, uopće autoritetu, reklo bi se - imamo rHpet. Tada bi se rabila i riječ rigvdrd. Krejdnca je pristojnost, a edukacjitn ili adukacjiin dobar odgoj. U ovom slučaju štimat(i) ili stimat (stimavat) < tal. stimare < lat. aestimare znači »štovati, cijeniti«.
Višeznačnost ovog izraza već naslućujemo u »slučaju« kada je svojedobno došlo do krize gradskog vijeća Opatije (iščekivanje povjerenika ili novih izbora!), pa se Ivanka Glogović Klarić u Novom listu (19. 7. 2001.) ovako poigrala s riječju štim/tt:

Danas te pak, dokle ovo čitate, naši novi prestavniki finalmente zmej dve peršoni za ke štimaju da bi mogle bit na meste gradonačelnika, zibrat
U Rječniku bračkih čakavskih govora (RjBrač) Petar Šimunović u nekoliko natuknica iz Dračevice naglašava "štovanje«. NemQjte uskratit stimu temu čoviku do greba. Vajo starije stimm. Kako stimČJješ svoje starije, fako će i tebe tvoji mlaji. Iz Bola za nadijevanje imena djetetu imamo primjer: Rodi ti se sin, oćeš stimm ćaću? u Selcima, Siniša Vuković (RSel) to zove Imeneovat, ili kod davanja nadimka - prišili su mu kaza tu. Slično je u Lici prema Ričniku gacke čakavšćine (RGČ) Milana Kranjčevića (pf. proštimat, impl. proštimavat): Dali smo malomu ime Grga da prošUmama deda. Danaske više niki nikoga ne proštimava, dici dajedu tamaćna imena.

215

ŠTIMAT

onu pravu, onu peršonu ku moremo si štimat i ka će bit od seh štimana. Verujen da naši vjećniki nete pustit da nan pride neki treći, neki zvani pamet solit, i da te odlučit da j' boje beči na ča pametnejega potrošit leh na novi izbori. A onemu ki se bude danas štimal da j' novi al staronovi gradonačelnik, nemojmo jako za merit. More se i mora štimat da j' gradonačelnik tako lepega mesta (i dobreh judiO... Onisti keh štimaju toliki judi, imaju pravo malo se i sami štimat i poštimat!!!

Eto i trećeg značenja povratnog glagola stimat se i poštimat se (Bes2, 180):
More značit da se neki ponosi z nečeren, ma više se rabi kad se oteje reć da se neki sam hvali, dr: se dela važan, da j' superab.

***
U Splitu (RVS) imamo pf. i impf. štimllt i štimavat (štiman, štimaš; štimdjen, štimdje), gl. im. štimanje, štimavanje, adv. štimano, štimavano ... Adj. štiman i štimavan odgovara pojmu »cijenjen«, »uvažavan«, »poštovan«, »viđen« itd. 2 U novije je doba češći oblik s početnim s-: stimat, stimdvat, stiman, stimavan, stimano, stimavano, stimanje, stimavanje... Tako piše i Ive Vlahović u fjabi Po vragu je došlo, po vragu je i išlo (Mog, 1979., 1, 55), a tema je jedan »kamatnjak« i njegov »vražji posak
Ka'je ostari: jema je nikoliko kuć' i pusti zema). U njega je svak moga' uzajmi'pinez, samo ako je jema »na što«! Ni' on viro va nikomen na »poštenu oli na stima ne svidoke, pa njanci da mu se čovik u crikvu zakune. On je virova samo »crno na bilo« di je u zalog bila zemja oli kuća.
rič«

Smojino Malo mista (Kronika, 5) djelo je stimana čovika:
Svojon voljon i milošću božjon odluči san danas, potaknut jednim velikin dogadajen, pisat kroniku našeg Malog mista. Dugo san se bavi ton mišlju da ja, pošćer ovdašnji, koji sve vidin i znan sve ča se dogaja unašin kaletan, konoban, u brijačnici i apoteci, u postejan, kancelarijan i gajetan, a budući san čovik stiman i pismen, počmen činit zapise koji će našen potomstvu ostavit sliku o našen vrimenu i o judiman u njemu.

Imamo i savjet Roka doturu Luiđiju (ib., 184):
Ča će ti, doture, libri?! Čovik čita, čita i oćoravi, a drugi nikad ne čita

i svuda je stiman, viden, čašćen, jema dobru plaću ...

2

Prema sustavu splitske akcentuacije Dunje

Jutronić

(RjSG): štiman, štima t i štimavat.

216

ŠTIMAT

***
Iz Kronike veloga mista (Vmisto, 23) vidjet ćemo distinkciju između »štimat inštrumente« i »stimani meštri«:

Na Gospodskon trgu je i gospodski otel» Troccoli« i, premda je jesen stigla, otel svake večeri još širi i produžije svoj ionako prostrani štekat. (...) Mali orkestar štima inštrumente, a gospoda gradska - likari, advokati, bankovni činovnici, dikoji oficjal sa obaveznin monoklon, ugledni zemjoposjednici i tupinari, dakako i študenti, pa i boji obrtnici i stima niji meštri, artišti zauzimaju po kantunima Pjace svoje stalne požicjune oli se utiskuju u prve redove šetača. Jer u ovu uru već je počela i promenada.

Štimati (štimat inštrumente) ne potječe od tal. stimare, već je germanizam. Nije došlo od tal. accordare, već preko njem. stimmen - »namještati«, »usklađivati« ... Otud štimer (štimerica) - onaj koji ugađa glazbene instrumente. U žargonu (HrŽarg) štimanje je »udvaranje«, štimati »nagovarati na ljubavnu pustolovinu« ... 3 Rezolutno - štima! (dobro!, može!). Stvar štima (sve je u redu). Ova tuđica frekventna je u sportskom, ali i u političkom izvještavanju (HNK):
Oko reprezentacije sve mora štima ti.. . Ta suradnja neće i ne može štimati... 15 minuta će sve štima ti, a sijedećih 15 minuta neće vaijati ništa ... Ovo će biti senzacionalne igre na kojima ništa neće štimati!.. . Tako dug period omogućio je mnoge manipulacije za štimanje rezultata ... Svakodnevno će biti problema u politici raspodjele tekuće pričuve prema kojoj se za svaku isplatu traži troškovnik »koji mora štima ti u lipu«... U državi i da ije malo toga štima, ali od nas se očekuje strpijenje želeći pokazati da će sve štimati, barem u javnoj upravi...

I u nekim se mjesnim govorima javlja ovaj germanizam. U Delnicama (RjDel) štimat (Prepiličnek je dobru zndu štimat tdnbure). U Novom Vinodolskom (RjčaNV) št'imat (Ne št'ima kijuč va bravi). Braća Sokolić (ib.) imaju i sadržaj »nagovarati« - Št'ima ga na grih. U Kompolju (RČG): Račun mi ne štima. Meni to ne štima (nije po volji). Ali i »počastiti«: Daj nas proštimaj rak'ijon! Tako je u istočnoj Hercegovini (DIH, 60): stimati (ugostiti, častiti). U Imotskoj krajini (Rjlm; RjDZ) također nalazimo germanizam št'imat- »podešavati (što), usklađivati (račune i sl.)«4; naštimati Ue si li naštima uru? Sad je sve naštimano); štima (dobro je, odgovara) ... Supostoji i romanizam pasat i pdsat. Odgovarati, biti po ukusu, dobro
-----~---------

3 4

Delnice (RjDel): Štfmau jo je cejuo nuč da grifjJ š' nin va ..ževat«. I uTriblju (RjTrib) susrećemo impf. štimM se (gordo se ponašat) te prema njem. stimmen - štimat (ugađati instrument) ili »slagati« (računi štimaju).

217

ŠTIMAT

stajati. Paše mi ovakva odjeća (hrana, društvo). Uz nestiman (necijenjen) čuje se i nevidan (Ženski je posa nevidan).

***
U Divoselu u Lici]. Bogdanović (ARj) je zabilježio poslovicu: Ako se sam ne štimaš, ne će te drugi. 5 G. Tomljenović u radu o bunjevačkom dijalektu senjskoga zaleđa (NVj, 1911., 19,589) uočava štimat, a B. Lastavica istražujući korenički govor (NVj, 1906., 14, 764) puni infinitiv - štimati. Štima ga šerežanin i vinanc (žandar i financ). Od suvremenije literature pogledajmo Rječnik Sv. Roka Mile ]apunčića (TasIak). Štimati znači »poštovati, uvažavad«, te »ugađati nekome čašćenjem, ugošćivanjem«. Franjo Iveković i Ivan Broz (BI) kažu da je st'ima »pošta; die Ehre, honor« (Radi stime cara čestitoga), a impf. st'imati - »poštovati« i št'imati - »cijeniti, držati, misliti«. Vuk (SrRj) naglašava da se čuje »osobito po zapadnim krajevima«: Treće ću ti bilje kazat', / da si stiman u družinu. Evo još dva primjera iz narodne pjesme:
AJeliei Ibro govorio: / »DavorJele bana janjočkoga! / Odjahala nisi bedevije: / Ako ne štimaš Ibre barjaktara, a ti biraj, draga, po Budimu!« (NpjMH, 4, 530). Gdje god za se štimaš divičicu, / Ja ću ti je, pobro, zaprositi, / Kum ću tebi biti kod divojke, / A veselje tvoje opremiti (NpjMH, 4,572).

Suprotno je obnestimati i obneštimati - »osramotiti«. U Lici impf. je obneštimavati: Počela me moja snaša obneštimavati (ARj). Nema potvrde za nestimati, ali ima za imenicu nestima (beščast, nečast), protivno od stima, a što je napravljeno prema tal. disistima (nepoštovanje), koju Šime Ljubić (Starine, 1878.,10, 35) nalazi u jednom ćiriličkoj listini iz 1770. godine. Vladika Sava žali se mletačkome duždu da su mu mletački činov­ nici poharali manastir u Stanjeviću i Mahinah, i da su mu oteli dvije kuće u Budvi, te moli »prevedru repupliku« da ga zaštiti »ot nestime«:
MOHEMb BEJIHKiEMb flJIA'-lEMb H )J{AJIOC1iIO HE /1.0CIIiEBA flJIAKATb MOE CEP/1.LJE i APxiEPHCTBO Y flPEBE/1.PU PEflYflJIHKY, OT HECTHME H mETE, KOtli CE Y'-lHHHJIA OT MOHACTHPAX H POSE MOHACTHPCKE, KOtli E CJIY)J{HJIA MOHACTHPE, KOH CY Y CTATb flPEBEJ(PE PEflYflJIHKE, CTAH1JBH1iH H MAXHHH, HEflPABE/1.HO A)J{PYflAHE OT OcPHLJiAJIAXb, KOE CTE flOCJIAJIH 3A KACTHTATb HEflOCJIYillHHKE flPEBE/1.PE PEflYflJIHKE.

Senjanin Mateša Antun Kuhačević u 18. stoljeću rabi prostima (štovanje, čast). Prema Mile Magdić (Senj, 1878., 149):
5
U Imotskoj krajini poznata je izreka: Nepozvan doša, neštiman oša (RjDZ).

218

ŠTIMAT

o Bože! zavapih, tebi čast i dika, / Da me oslobodi od hala velika; / Od
uz prusijanskih, od nemile krvi, / I poda, ki biše moj gospodar prvi. / Sad će tvoja vera u prostim i biti, / I ja čuda bog·e neg' do sad živiti.

S prefiksom pro- dolazi impf. proštimavati i pf. proštimati kao »poštovati« (A. J. Knezović: Dok daješ, jesi li u stanju proštimanome) i kao »procijeniti«. U 16. i 17. stoljeću imamo i preštimavati, preštimati, preštimanje, preštimavanje. Nepreštiman (Belostenec) je onaj »koji nije čašćen«, a kod Jambrešića su likovi nepreštimanost i nepreštimanje. Skok (ERj) za Žumberk navodi particip proštiman: proštimdn čovik (cijenjen, ugledan). Skokova naporn'ena (ERj, s.v. stimati) o supostojanju alb. sthime odvodi nas do zadarskih Arbanasa. Kruno Krstić (RjZA) bilježi stimua i var. shtimua (poštovati; procijeniti). I u rumunjskom je stima (poštovanje), a stima (poštovati), estimare (procjena) ... Matteo G. Bartoli (Dalm, 2, 227) u svom veljotskom (krčkoromanskom) glosaru donosi stirnajo (tal. stimo). Tako je i u drugim romanskim jezicima. Npr. franc. estimef, gl. estimer, što je analogno lat. aestimare, putare; opinio ... Lat. aestimare možemo ovako raščlaniti: 1. cijeniti, procijeniti, odrediti; 2. vrijednim smatrati, cijeniti; 3. prosuditi, procijeniti; 4. smatrati, držati. Aestimatio: 1. procjena; 2. vrijednost, cijena; 3. sud, mišljenje.

***
dakako prolazi kroz venecijanski »filtar«. Stima - »pregio«; stimador - »stimatore, apprezzatore, estimatore«; stimar - »stimare, estimare, pregiare« (DizVen). Ili tršćanski (DizTr) stimar - »stimare, determinare il valore«.6 U Dalmaciji, oblici od tal. stima javljaju se u svim značenjima, pa će daljnje izlaganje, štimanje primjera, biti »ispremiješano« jer ćemo se držati kakvog-takvog geografskog reda. od Srednje Dalmacije. Na Braču (RjBrač) stima je najčešće »procjena štete«. Kolika je bila stima če su mi beštije potitkle? A onaj koji to procjenjuje je stimaditr (Otac mi je stimaditr }emo već tridesel godišć). Primjeri su iz Dračevice. U cakavskoj Milni (pf. stimat, impf. stimovat ili stimdvat) kaže se: Stimaj {ćetu ca mt je ucini mitI.
6 Mario Doria (DizTr) donosi istriatska stima. D. Nemanić (ČKS, 2, 527) za Istru ima štima, gen. štimi. Na području Bakarca i Škrljeva (RiBŠ) naći ćemo štimat, a iz Labina kod M. Milevoja (GPN) primjer: Našega diretora jedini više ne štim6, oš jeno gona, a drugo dela. Štimat škoda je »procjenjivati štetu«, a štiman »cijenjen«: Moja nevesta ni ot bogate, ma je ot štimane fameji. U Orbanićima kod Žminja J. Kalsbeek (OrbŽm) štim8t tumači kao »Iove, like; esti mate, judge«. Iz Gorskog kotara (Čabar) Slavko Malnar (Pamejnek) navodi št'imat - .,biti u redu, odgovarati« (Kamu na št'ima nej S{lvogv'a:se, dak j{lc'ajt). F. Mohorovičić (RjRuk) kaže da je kod Matulja štima - »ponos, ukras, procjena«. pa i glagoli štimat (se) i poštimat (se) dobivaju neke nove nijanse - »ponositi se, pohvaliti se«. Ne štima nijenega nego sam sebe. Stimat se z novun robun, zlepun kućun. Niš se ne biš poštimal ste prijeli čuda beči (tj. primili mnogo novca). Drže ju kot za neku šUmu ... StimadOr ostaje »procjenitelj«: Ćemo zvat štimadura, pak neka proštima.

Riječ

Pođimo

219

ŠTIMAT

Iz Libra vifkiga jazika (LV]) Androta Rokija uzet ćemo nekoliko izreka. Zameritali ste refpet i ftimu od svega vifkuga puka. Kako nos vididu i cujedu, onako nos i ftimojedu. Kuća je ftimona sedandeset mijorih. Gledol je i ftimovol kako će sve izgledat. Isto je i u trećem cakavskom punktu, Trogiru (RjTro): stima, stimaditr, adj. stiman, pf. stimat, impf. stimdvat. Za Kaštela, kod Radojke Baldić-Đugum (BKašt) akcenatske su vrijednosti nešto drukčije nego u Trogiru ili u Splitu: st'ima, stimaditr i stimatitr, stiman istiman, stimanost, stimdnje, stimdvdnje, stimat, stimdvat? Marina Čapalija (RjVD) na Velom Drveniku bilježi pf. stimat i impf. stimavat (Danas niko nikoga ne stimaje). Na Zlarinu (ZlaRj) je štimaditr, štimati, štima va ti. Bož.idar Finka i Antun Šojat na Žirju (GOŽirj) zapisuju također štimaditr. Kako se ta riječ ponaša u zadarskom arhipelagu? Blaž Jurišić (RjVrg) kazuje da štima, najčešće znači - »procjena štete«. Kod prodaje zemlju valja procin'iti, pa se zovit štimaduri da štimaju. S Rivnja Ladislav Radulić (RjRiv) donosi primjere: Niste se tribali pok4rati što je n'ihova koza poUa vaše zje!e, tribali ste to štimati i da van on'i d4du toliko zje!a ili da van pl4tu, kako xete... Z4č si pOša drva brati na moju particelu, nis'i v'idi sift4, 4, j4 ću zvati štimadura po neka un rečje koliko si mi div Uze. U Salima (RjSa) štimaduri odigravaju značajnu ulogu pri diobi imanja. Štimaduri se još zovu i dobri ijudi. Ma nisu baš svima dobri bili ka su dilili. Adj. štiman (dobro viđen, poštovan): Un je bi puno štiman čovik meju ijudima. Glagol se ovako objašnjava: Nećeš ti vazesti ča je tebe voija, to će se štima ti, pa brušketati (ib.). I u Kukljici štima je »procjena (štete)«, pa Tomislav Maričić (RjKuk) referira: Šime ti je štimaduri njemu triba virovati. Štimati znači »procijeniti« (npr. »štimati vridnost trsja«), ali i iskazivati poštovanje komu. Otuda adj. štim4n (Bi češ štimt7na, ako budeš činila dobro). Isto je u govoru mjesta Povljane (RjPov), osim akcenta na pf. štimati (Triba sve štima ti no što su ovce pojle u tujen lazu). Na Ižu Žarko Martinović (RjIž) zapisuje: Ki štimaditr si ti, pogodi si koliko je undi bilo drvo Adj. štiman (To je štiman čovik), te gl. štimati i štimivati (Štimivati žinske). U cakavskom Pagu (CaPag) procjenitelj se zove ftimadur. Zov'! ftimadura pa neka ftimOa i poje ipanji. Stima t znači »poštovati« (Ona vavik mater i oca ftimoa), ali i »procijeniti« (Ona bi fvako godifće inala ftimat koliko je grUoija uku koavurlu). U potpuno čakavskom mjestu Kolan, Ivo Oštarić (RjKol) zapisuje štimadur (Teško je bilo bit štimadur. Ili jedna ili
7 Ivan Branko Šamija u Rječniku imotsko-bekijskoga govora (Rjlm) daje ovaj niz: strma, stimadur, stimanje, stimat,
stimavat...

220

ŠTIMAT

druga stranka su ga kunule potli štimivanja); štim4n (Bolje staroga nastoji nevista, nego rodena ćer. On je kod nje i čist i šumprešan i štim4n); štima t (Pave se buni. Govori da su štimaduri bili na vičeri kod Jadrića i da ih je on potkupi da štimaju više nego ča su njegove njemu učinle štete); štimat se (Štimaju ga i ovi i oni. Ča on reče, se sluša. Jedni ga baš i ne volu, ali ga i oni štimaju) ...

U Dobrinštinji na Krku (Čok) imamo štimat, štimani, a na jugoistoku Krka (Vey) št'ima, štimadur, štimadurja, štiman i štimat. U ARj stoji potvrda za lik reštimati - »nanovo procijeniti« (Dobrinj, 1630.): ... da jesu rdtimali tu prodavu za libar 570. Bitnih razlika nema ni na krajnjem zapadu otoka, u Omišlju (RjOm). Velčić za Beli na Cresu (BeCr) donosi uzvik-stiman! (svaka čast!), aH. P. Houtzagers (OrlCr) u Orlecu štimat»think, believe, estimate«. Na otoku Unije Margita Nikolić (Un) zapisuje oblike štima t, štim4ni i štimadur. Još je 1894. godine M. Kušar (RapO, 22, 25) na Rabu zabilježio štimadur, gen. štimaditra, štimat i štimivat, te apstraktum štimadur'ija. se prema Zadru, u Crikvenici (CrB) i N. Vinodolskom susrećemo štima t u već navedenim značenjima (RjčakNV: Po Placi se štima va novon veštidi), te »novokomponirani« št'imat - »ugađati nešto«. I u Ninu (BlaNin) zatječemo poznate oblike štimaditr, štimati (KOlko štimdš ovu štetu?). Mijenja li se što preko Velebita? Malo! U Sv. Roku (Taslak) i u Kompolju je imenica muškog roda - štim (uvaženost, ponos, autoritet). Izgubil je Mm med narodon (RGČ)8. U ERj se navode postverbali stim m = stima f (Dubrovnik) - »čast«. Istog je postanja lički neštim. Svaki neštim od moga zeta trpim (ARj).
neobična

Vraćajući

U dubrovačkoj dramskoj književnosti poznat je izraz stima (dobar glas) ili stimat (poštovati, cijeniti). U Rječniku dubrovačkog govora Mihailo Bojanić i Rastislava Trivunac (RjDG) navode impf. stimdvat(procjenjivati): KOliko su oni, reko si, stimdvali tu kUću? Iz južne Dalmacije valja izdvojiti da je stima u Kuni na Pelješcu, po objašnjenju Nine Vodopić (KSR), »desetina koju je kmet davao gospodaru«: Je li donio Kurtić stimu?9 U sjeverozapadnoj Boki Srđan Musić (RB K-sz) bilježi kolebanje početnog konsonanta: stima i št'ima (procjena), stimadur ištimadur, stimat
8 U Gackoj (RGČ) štimadur je procjenjitelj poljske štete: Svaka strana određuje ednoga štimadura. Štima t (provoditi postupak naknade štete): Je, maja je ovca popasia, ti štimilj! U značenju »uvažen« adj. štiman (kamp. štimaniji), štimani: On je štiman čovik u setu. TO ti je kaj štimani narod, malo bOlji.
Inače, u Kuni stiman je »cijenjen«: Rekla bi moja baba da ne vaja hodi' svaki put na baje, jer »tJ rltko viđena, boje je stimana«. A stimat "procijeniti •.; Pošo je obać baštinu za stirnat kakva će bit jematva (KSR). U Lumbardi (StLR) imamo oblike stima, stimadur, stiman, stimat, stimavanje; u Smokvici (RjSmo) stimadur, stimat (se), a u Konavlima stimat, adj. st/man. Isto je na Lastovu (RjLast).

9

221

ŠTIMAT

i štimat. Napominje da impf. stimdvat i štimdvat tek ponekad znači »poštovati«. Stimadurica i štimadurica ima i dodatni sadržaj - žena koja procjenjuje djevojačku spremu. U jugoistočnom dijelu zaljeva Vesna LipovacRadulović (RBK-ji) nalazi bogatiji repertoar. Uz stima i stimanca: De nema stimance za starije, nema sreće u tu kUću. Stimadur: Imam nešto baštine, pa mi jedna tUda koza sve pobfstila tako da sam morala zvat stimadura. Stima t (procjena štete, poštovati, počastiti; smatrati): Ti me stimaješ za bUdalu; s augmentativnim sufiksom stimadurIna: Kada bUdemo videli kakva je stimadurina, onda ćemo videt' što ćemo dalje ... Bila je stimadurina, baš sam kurij6zna. 10 Kada smo na krajhjem jugu, spomenimo pravdanje između Crnogorca i Budvanina na Cetinju pred šenatom 1852. godine, iz Zbornika Baltazara (Valtazara) Bogišića (ZbPrO, 552). Budvanin kazuje:
(Crmničanina)

Ja sam, gospodo, još u gjetinjstvu pošao iz Paštrovića u Budvu, gje sam se i oženio i imam, bog mi je dao, sinova kolik i ja. Otac mi se prestavio - Bog da mu dušu pomiluje - evo treća godina, i pri smrti kazao, da mu je ostala jedna zemlja od tri dana sjedbe, ni prodata ni darovata ni založena kod oca ovoga N N jedan puškomet od naše granice u Crmničku, pa sam došao da ga pitam, zašto mi zemlju drži evo više no 15 godina i tražim da mi je vrati ili plati, koliko dva duševna stimadura reku, i suviše sa zemlje hak (Plod) za 15 godina.

***
Stimanje je u korelaciji s latinskim juridičkim terminom - arbiter.ll Taj se pravni institut javlja u statutima dalmatinskih komuna.
Korčulanski statut (1256.) najstariji je pravni zbornik Slavena koji su, nakon napuštanja svoje pradomovine i dolaska na istočnu obalu Jadranskog mora, došli u dodir s Romanima. U cap. 182. (De ordine solutionis stimarum foctarum de blado - »0 načinu plaćanja procijenjene Ištetel učinjene u žitu«), u prijevodu Antuna Cvitanića (KorSt, 212-3), stoji:

Isto tako (odredeno je), ako se otkrije da su bilo čije životinje nanijele neku štetu u žitu, pa vlasnik žita bude htio svojom prisegom dokazivati o broju životinja koje su nanijele štetu, koje životinje taj vlasnik nije zatekao na
10 Vaso Tomanović, istražujući akcent u govoru sela Lepetane (AkLep, 73; RSK-tom), piše da je vokal ispred m kratak kao u Jama. dakle - stima. Čovjek koji procjenuje koliko će masline roditi i sl. zove se stimadur, gen. stimadura. U lepetanskom govoru umjesto stimati ake. je stimiM, stimam, impf. stima vat. Emile Benveniste (Riječi indoeuropskih institucija, preveo Vojmir Vinja, Zagreb, 2005., 453), u poglavlju u kojem analizira latinsku riječ jus, zaključuje da glagol arbitrari preuzima značenje aestimare, slobodno odlučivati o čemu. »To posebno značenje dolazi iz jedne specijalizirane uporabe, povezane s funkcijom što je ima arbiter: to je arbitrium litis aestimandae, moć samostalne procjene nekog predmeta u sporu, određivanje kazne, štete, globe, a odatle još šire 'odrediti cijenu neke stvari'."

11

222

ŠTIMAT

samoj šteti, niti ih je tamo pobrojio, ili (ako) bude dokazano da on ne zna brojiti, neka se ne vjeruje njegovu (iskazu danom pod) prisegom. No, neka se na njegovo traženje prisili pastir životinja koje su nanijele štetu da prisegne i očituje se o samom broju životinja. A ako pastir bude kazao da ne zna brojiti i zbog toga odbije prisegnuti neka tada, nakon što poljšćici izvrše procjenu, pastir bude dužan isplatiti tu štetu na žitu (nastalu) u vrijeme blisko žetvi i usto, u ime kazne, platiti za svaku kvartu žita jedan groš, za svaku kvartu ječma dva solida i za svaku kvartu drugih žitarica pola groša. Od te (novčane) kazne polovica neka pripadne vlasniku, a druga (polovica)
poljšćicima. A (kao jamstvo da će tu) globu (platiti), mora odmah dati

zalog (pod prijetnjom daijnje) kazne od dva perpera. 12 Stimare (aestimare)
susrećemo

i u najstarijoj kotorskoj notarskoj knjizi.

U jednom unesku iz 1333. godine »Mare, udova Lampredija Bolice, traži od Nikole, sina pok. Lore Pac;:ic;:e, isplatu duga od 50 perpera. Budući da je ovaj pobjegao iz suda, suci po statutu o ogluhi upućuju Maru za dvostruki iznos u Lorin zaselak u Stolivu; ako ga Nikola hoće otkupiti, neka se do godine vrati na sud, pošto bude vratio Mari 1 perper plaćen sudu.«13 Osim statuta pisanih na latinskom jeziku, po običaju svoga vremena, neki su pisani arhaičnim talijanskim, kao Lastovski i Mljetski. Frano
Radić

1901. godine objavljuje statut pod naslovom Knjiga o uredbama i (»Libro delli ordinamenti e delle

običajima skupštine i obćine otoka Lastova

usanc;:e della Universitade et dello Commun della isola de Lagusta«). Cap. 103. sadrži naredbu o štetama koje nanesu životinje (LastSt, 261).
Ukidamo i poništavamo tu naredbu jer je u suprotnosti s (našim) uredenjem i poštenjem i izravno je bila opasna za duše mnogih osoba, pa hoćemo da glede tih šteta od sada unaprijed vaija primjenjivati stare propise i običaje
12

tj. da se u vašem

Vijeću

moraju izabrati procjeniteiji tih šteta, vješti i

Item, quod si quod damnum reperiretuf fore datum per animalia cuiuscumque in b/adis et patronus bladi vel/et suo iuramento approbare de numero animalium damnum dantium, quae animalia ipse patronus non reperiuerit in ipso damno, nec fbi illa numerauerit, aut quod per ipsum numerare neseire probatum tuerU, efus iuramento non credatur. Sed ad efus requisitionem cogatur pastor animafium damnum dantium ad iurandum et confitendum de ipso numero animafium. Et si pastor allegauerit nescire numerare et propterea {urare recusaret, quod tunc (acta estimatione per postichios, soluere teneatur pastor ipsam estimationem bladi tempore proximo messurae et vItra nomine poenae so/uere pro qualibet quarta grani grossum vnum, pro qualibet quarta orde; solidos duos et pro qualibet quarta aliorum bladorum grossum medium, cuius poenae medietas sit patroni et alia postichiorum: et pro poena statim dari debeat pignus poena yperperorum duarum (J. J. Hanel, Monum, 1877., 1. 121-2)

13

Ideo recepto uno perpero a dicta Mare secundum tormam statuti contumatie ipsam Mare Iprolsuimus pro duplo L perperorum predietorum in sel/a eius de Stalliuo, quantum stimaueri[n!jt de ea sibi Russinus Pimme et Marinus Sma/ote pro duplo sui debiti memorat;, sentent;aliter dicentes, quod teneat secundum tormam statuti usque ad unum annum proxime venturum; qui Nycola si recuperare voluerit possessionem suam intra dictum annum, venia t ad curiam et restituat perperum predictum et respondeat secundum tormam statuti (KotSp, 361. reg. 558).

223

ŠTIMAT

podobni, koji će te štete procjenjivati kada se one na otoku počine kao što se u stara vremena radilo. 14

I Mljetski statut iz 1345. godine pokazuje »osjetljivost« na štete koje učine životinje. Cap. 18. (MljetSt, 71):
Naredujemo i određujemo, da nitko ne smije pasti životinje u vinogradima spomenutog otoka ni iz kakvog razloga pod prijetnjom kazne od 3 groša svaki put i da mora naknaditi štetu vlasniku tog vinograda, a tu štetu imaju procijeniti časni ijudi koje odrede mijetski suci. 15

Statuti naših komuna jedinstveni su spomenik prožimanja romanskih i slavenskih pravnih elemenata. To je vidljivo i iz nekih naziva slavenske etimologije. Npr. poljšćid (poschici, postici) ili popaša (popassa) [v.]. Izdvojimo iz Poljičkog statuta, sačuvanog u bosaničkom prijepisu s kraja 15. stoljeća, poglavlje o popa ši (Kapituli odpopaše), gdje se zabranjuje puštanje životinja na tuđa obrađena polja da ne učine štetu. Osim toga, Poljica su za krupnu stoku uzakonila da onaj tko ju namjerno natjera u vinograd noću, plaća dvostruko. Ako se ne opameti, neka se jednoj životinji odsiječe komad repa (ako li se ne će usvistiti, tadaj jednomu usici repa). Ako ni tada ne prestane, neka ju ubije (ako se ne će ostaviti, a ti posici). Kad zori grožđe, na snazi su rigorozne mjere (PoljSt, 60):
A ča je u grozdje, od kada bude vinograd u mladicu tere do objaman'ja, drobna živina dužna je glavom; jedan brav; i jošće kozji brav i zimi ki ogriza voće, dužno je glavom. I živina velika ima se spratiti tere stimati. A ča je na žitu, zakon je živini velikoj zajati istimati popašu, a drobni brav pojati, dokle se stima šćeta.

U Kolunićevu zborniku l6 , glagoljskom rukopisu iz 1468. godine koji je žakan Broz Kacitić od plemena Kolunića iz Bužana napisao u čakavštini protkanoj crkvenoslavizmima i nekim kajkavskim elementima, često se spominje štima, štimanije, štimati ...
Govori gospodin' bog:· oću učiniti tomu plku, kako učinih' onim' i- Samarie, zač' oni jure nimaju ni ed'nu kunšen'ciju i ne štimaju zag'rih' v zeti silu i zaueti ono, ča ni nih' (Djela, 1892., 12, 21).
14

Evo ulomka prema tzv. bečkom kodeksu: ... reUDcamo et anullamo ditto ordine, perche repugnaua alle constitution et alla honesta et de directo era pericu/oso alle anime de moite persone, ma volerno che per ditti dann; da mo in
auenire si debiano obseruare li ordeni et consuetudine antiche, 90e che in Conseglio uostro se debbiano e/eqer li stimatori delli difti danni pratici et sufficienti, li qual; stimarano ess; dann; quandose commetterano per la isula ... (Manum, 8, 59).

15

Ordinemo et statuimo che niscuna persona non debia pascer bestie in lo campo de/e uignie dela ditta isula per niscuna cascione, in pena de grassi 11/ ogni uolta, et debia mendare lo danno alo patrone de quello campo, lo qual danno debia esser stimato per bon; homen; dati per li r;udesgi de Me/ida (MljetSt, 70).

16

Transkipcija Matije Valjavca.

224

ŠTIMAT

Prvi e, da ishae ot' ed 'nogaJal sa i nečis'ta štiman'e, a to estb, kada ti imašb edanb trudb ili [ali] ed'nu žalostb, ka oće tebi biti [ka ti oće biti] vidjeti, da

[ga ne ćeš'] moći strpiti, a tudie ti se oćešb ot' boga tužiti govoreći, da mi daešb tolike Jadige [da mi bog' dae tolike fatige] i tolikb trudb, i oćeš' se š'timati, da si dostoenb bolega, i ne ćeš' se moći strpiti. Govoru, da si ti vridanb i huega [dostoen' toga ter goršega], začb ti si plnb grihovb. Govori sveti Avgustinb, da za voiju grihovb prihaeju protiv'nosti [protivan'stva]. Govoru, da, ako vidišb, da si griš'nikb [grišan'] i imašb kaš'tigu nad' sobu, zahvali bogu na noi pokori, ku imašb na semb sviti, začb bes [pres'] pokore ne morešb biti spasej1b. Kako je to is'to, primi [vaz'mi] priliku na [od'] svetih b, ki su mučeni: niki e bilb pečen b, niki odrtb, nikomu glava usičena, niki ras'petb, a niki ed'nu muku a niki drugu [niku muku a niki niku], a oni s mirom' su trpeli hvaleći boga ot' negovihb dari, a ti, grišniče, za ed'no malo protivan stva, ko budešb imilb, oćeš' se diš'pirati [deš'perati] psujući danb i hipb i časb, da si prišalb [se rodil'] na sa SVitb, i tužeći se na boga i š'timajući se, da si svetb govoreći: bože, ča sam' ti učinilb, da mi daešb toliki, trudb i toliku žalostb (ib., 58-59). U mnogim glagoljskim ispravama, što je posve razumljivo, tema je granica (međa). Tako se u jednoj listini (cit. Darko Žubrinić: Hrvatska glagoijica, Zagreb, 1996., 180) govori o granicama gromače (kamenog suhozida) u Gabonjinu, malom mjestu kod Dobrinja na otoku Krku:
1754. miseca marća - Učinihu gromaču na dermunih [šuma omeđena kamenim zidom], dolinih mejaši, ki budu zdola imenovani, kako smo se odustali [dogovorili] na priženti [na sastanku] Franića Derpića jlQ [pokojnoga] Franića i Matija Derpića jlQ Ivana i mene prokradura [niži venecijanski namjesnik] zdola podpisana, ku nim po oblasti poštvanoga klera Dobrina postavih sinali [kamen međaš] da zravnaju gromače, ku bihu prižente i kuntetahu se [složili su se] ča nim pustih učinit gromaču i ne pretendit [ne tražiti] drugo nego kako su sinali. Su se kuntentali i dah nim dvi pogače i vina pit kolik su oteli i oni ne pretende drugo od rečenoga klera, kuntenti stran jedna i druga. (...) Selo Gabona kmeti ki su deržali dermuna Doline ki su posikli derva v rečenih dermunih kako bi referano na štimi, učinihu gromače od komunadi za tu škodu sažan 50.

neĆb

***
Ante Šupuk obradio je glagoljske testamente i druge privatnopravne isprave, koje je pisalo preko 40 popova glagoljaša u razdoblju od 227 godina
225

ŠTIMAT

(1547.-1774.) u 13 sela šibenske okolice,l7 u djelu Šibenski glagoijski spomenici (ŠGISp). Evo nekoliko ulomaka iz taštamenata:

Ostavi njegovi kćeri Luci 100 dukat dote i odviše edan haijak pana vižentina, da ioi dadu njegovi sini i žena po njegovi smrti koliko pri, s tim patom robu, ka se nahodi u skrinji. Sada da dadu po štimi, ča bude manjkati, da nadodaju sve ostalo štabilo i mobilo (ŠGISp, 46). Hćeri Mandi j(e) da(n) haijak rašni. Ako bud(e) unuk j(e)dnu kapicu malu; ako bude unuka j(e)dnu pokrivaču. Barici da imaju namiriti više štime, ča j(e) ponila do dvaeset i pet tol(a)ri i j(e)dan haijak rašni više sve štime (ib., 119). Dah Kati četiri haijak, a peti svitni. Dah pet sukanj črvleni i dvi beretine, četira opleća tanka, velika i dva mala, pr[i] su bili o(d) tri libre, obašve, pokrvač petnades(e)te tankih, novih, skrinja nova l(ibar) 40 i sva ova roba bi nova, dvi kanice nove, dvi košuje nove že(n)ske. I bi štimana ova roba libar tristo i dvadeset. Štimaduriea, ka štima robu, Adrijana (ib., 120). Ostavijam Gospi na Rašeiju u Zlarinu so(ldini) 24. Ostavijam za moju dušu na Velikoj Glavi on kus tarsja, kako su Kupišća stala, da se štima u onom stanju, u komu se bude nahoditi i da mi se dade reći mis četardeset, ča bude odviše, da mi se služi toliko mis, a po smarti moje matere Matije (ib., 198).
I u cijelosti »Štima po zapovidi gospodina kneza« (ib., 87): [Dojde] vojvoda Stipan s mandatom, s urdino(n) od gospodina kneza šibenskoga, po setenciji, što učini gospodin zenera(l), da me jima (ju) naplatiti suci i naplatiše me jisti suci od sela. Od Mikule Lučičina u Prapatnicah po gonjae zemije i četire masline, ke se štimaše dukat 30, uPlasi tri četvrti zemije i masline četire; masline, ke se štimaše dukat 55. I bi kuntent jisti Mikula Lučičin i njegova punica i žena, suci od sela, ki biše svidoci Jure Mudronjin i Eadrica Bašin i Pere Beli(n). I bi kuntenta jedna banda i druga. Pisah ea parohiean od Srimča don Eadrij Skračić' 1664. na 26 otobra. Štima se zemija Pere Didova i Šime Didov(a) u Zgonu i u Zagoričinu i naplat(i) Pere Didov vas interes, ki je meju njim gospodinom guvernaduro(m) i Pero(m) Didovin. Štimaše tu zemiju suci seeaski (lj Jure Mudronji(n) i Eadrica Baši(n). I bi kuntenta jedna i druga (banda). Pisah ea don Eadre Skr(a)čić, porahiea(n) od Sri(m)ča.

17

Šibenske glagoljske oporuke i ostale spise sakupio je don Krsto Stošić iz općinskog arhiva, koji se tada nalazio u sreskom načelstvu u Šibeniku. Po Stošićevim riječima, taj je arhiv tada bio u vrlo žalosnom stanju, ali dobar poznavalac šibenske prošlosti i veliki ljubitelj starina bio je neumoran u svom poslu, te je konačno 1937. sakupio bogatu zbirku spisa, raznovrsnih po sadržaju, starosti, vrijednosti i pismu. Te je dokumente sredio u pet grupa, i to ovako: I. glagoljica (oporuke br. 1-220), II. glagoljica (nekoliko raznih dijelova), JlI. bosančica begovska (nekoliko rukopisa), IV. slavosrpština (nekoliko rukopisa) i V. razni spisi na hrvatskom jeziku (oporuke i dr.). Pored toga, na 1. strani omota označio je da je sve to iz 17. i 18. stoljeća. Iako je Stošić bio dobar znalac i glagoljice i bosančice, ipak se nije pozabavio tim spisima; prenio ih je u Gradski muzej, gdje se i danas čuvaju (ŠGISp, 15).

226

Štiva

Štiva « tal. stiva) znači »potpalublje«, »unutrašnjost broda«.l Božidar Finka u ARj daje jezgrovit prinos: Štive štivaju štivači. Ove tri riječi Milan Moguš (DSG) ovako objašnjava: štiva - brodsko skladište, brodski tovarni prostor; impf. štivat - slagati; štivar (gen. štivara) - čovjek koji slaže, slagar. Dakle, štivar'i štivadu. 2 Da se senjski govor što plastičnije prikaže, tj. da se vidi kako se pojedine riječi vladaju u kontekstu, donosi se tekst Kako se tovari brod (DSG, 147-8):

Ljudi ča deladu na krcanju razdilidu se u trf kunpan'ije: jedn'i deladu u lageru [skladište], drugi na taulacu [mjesto za teret na kolima], a treći u štivi. Ni ča deladu u lageru štivadu drva na taulac. Drva se dopeljedu taulacon do broda i sad na druga kunpan'ija baca u štivu. Kad su drva pobacana, štiviiri gredu štivat. Doklen štiviiri poštivadu, već je drugi taulac pitn i dopeljan do broda i vi ča deladu na taulacu moradu jopet bacat. I tako to gre šfnpre una tralala. Kod dela najviše moradu pazit štiviiri. Prvi taulac ne baca se u štivu, nego se štiva na so ljer [otvor] da se brOd ne šundriva [uništi]. U štivi se drva slažedu u landane. Kad se brOd nakrca do soljera, ondat se v'iše ne štiva u landane nego u murade i tako se štiva napuni. Na kuverti ni teško štivat. Glavno je napravit križe da stojidu štanje [čvrsto]. Štiva (grotlo, unutrašnjost broda namijenjena teretu) posvuda ima dugosilazni akcent na prvom slogu. Danas u Splitu prevladava dugouzlazni - štiva (RjSG).3 Početno š izgovara se prema fonetskim pravilima mjesnog govora, dakle kao standardno š, s ili umekšano (cakavsko) f. Štiva (stiva) postaje iz ven. samo u značenju »brodsko grotlo« i »red«. Tako Boerio (DizVen) ima stiva (»mucchio di cose stivate insieme a guisa di fastello di stipa«), stiva de la nave; meter in stiva ... Za tršćanski izraz andar in stiva
Ovaj brodski termin (sUva, stivaggio, stivare, stivatore... ) temeljito je obrađen u Dizionario di marina medieva/e e moderno (DM, 998-1000).

2
3

U novijem izdanju Senjskog

rječnika

(SenjRj) M. Moguš nema natuknicu štivar,

već

samo štivadDr (štivadl1ri štivadu).

Edo Šegvić (NOM) bilježi štiva istiva.

227

ŠTIVA

(DizTr) imamo primjer Co 'ndaremo in stiva foremo per un fill de tempo i mu$Ž de mumie prima de 'ndar in brodo del tuto (»raccolto dalla voce di una vecchia 'sesolota'«). Doria za pomorski termin stiva nalazi potvrde u Milje (Muggia), Kopru, Piranu, Puli, Rijeci, Velom Lošinju, Zadru ... U Rovinju je steiva ili steva.

Petar Skok (Term, 140) piše: »Kroz otvore (bukaporte) ulazi se u prostor broda, po sredini, u štivu ili santinu«. Radovan Vidović (PRj, 449) primjećuje da ne može biti »štivu ili santinu« nego samo »štivu i santinu«, jer štiva i santina nisu isto. Do stanovite zabune može doći i stoga što je kod Boeria stiva de la nave isto što i caIa de nave (»dicesi anche cala«), a tal. calla je »prolaz«~ U našim je rječnicima santina [v.] obično »kaljužnica«. Npr. Sali: korito, unutrašnjost broda; Vrgada: dno broda iznutra (ispod podnice); Senj: prostor između brodskih rebara; Brač: podanak barke ispod pajola; Brusje: šupljina ispod pajolih na dnu broda; Trogir: pregrada (ima ih više) u dnu velikog broda u kojoj se skuplja prljava voda, ostatci maziva i sl.; Boka: dio ispod poda barke i kod skladišta na brodu ... Za Rivanj Ladislav Radulić (RjRiv) daje ove primjere: Na dno štive stavi ono što nijjv'iše pizt!-, a na kuvjfrtu n4jlakše stvt!-ri. Kad smo voz'ili za Levt!-nt imda smo navigali spuniman štivamin ljerzava [drvena građa]. Petar Šimunović za Dračevicu (RjBrač): Ako bUde mqra, pqj u stivu. Ante Tičić za Povljanje (RjPov): Kad bi se prodavalo grozje, Povljanci bi na portu napunili punu štivu grozja u parobrod i voz'ili za Riku. Ivo Oštarić za Kolane (RjKol): Si vidi kako ti se rodaci umu lipo snać? Ovce su poštivali na kuvertu broda, a u štivi švercaju vino i rakiju. Žarko Martinović za Iž (RjIž): Ukrcali su nas u štivu pa nismo vidili ni sunca ni miseca. Nina Vodopić za Kunu (KSR): Hodi dOli it štivu da te more ne pOlije. Što o štivi kaže Frano Ivanišević (Poljica, ZbNŽO, 1904.,9,77-78):
»Brodi« su za pribacivanje čeljadi ili privoz životinje, poljske litine ili koje trgovine. Ima »trabakula« ili »dvojedrica«, to su brodi na dva jarbora i dva jidra, u nje se krca vino, most, drva, sve pod stivu (unutrina broda) i pokrije se pukaportan (zatvor na sridini). Bracere su manje od trabakula, a na jednajidra. Ima isto stivu pod zatvor, u nju se krcaju i privažaju životinje sitnog i velikog zuba, vino, pržina, višnje, trava, gnjoj, taklje i svaka japija za gradu kuće. »Gaete« i »kaići« to su manji brodići brez zatvora na sridini, sve je rastvoreno, »nastiva« se pun brod i vozi svaka potriba, ali ne nadaleko, sve uz kraj, ne u pučinu mora, jer kako je rastvorena sridina, moglo bi je nalit more i podušit.
228

ŠTIVA

Za proučavanje čakavskog idioma značajno je kako referira Ivan Žic (Vrbnik, ZbNŽO, 1902., 7, 351):
Sva roba, ku ima pejat kamo barka, mora poć va štivu, va konobu. Če ne more nuter, ostane na kraji, ali pek se nakerca na kuvertu. Na kuvertu moru prit samo one stvari, kin ne škodi more, ako jih polije. Prova i kerma, ako ni vele vele potribi, ostanu prazni, da budu za mornari i judi i za njihove male stvare, pamajčiće, kako su kaban, vernjica, bisagi, torbica i ono, ča biva va njih. Pod provu i pod kermu mora dat i malo takovih stvari, kin ne škodi, ako se po njih i gazi. - Živo: ovce, jance, voli, prašce, konje, sve se peja va štivi. Malo živo teče po nutru, velo živo stoji na mesti i ako je štiva basa, bukaporti mu' moraju biti otvoreni, zač mora glava prit ven. Ako je štiva gelboka, ontrat se i bukaporti zapru sve, samo jedna ostane otvorena, da bude za oduhu. Ako živo ne bi imelo oduhi, bi se va barki podavilo, zadušilo. Po zlu vrimenu je zel barat ze živon va barki, zač se mora sve pozaprit, da ne bi urtala voda nuter. Ako rine voda va barku, jo i katalo za judi i mornari: barka gre apiko, na dno, potune najednuč. - Kada se na barki peja seno, slamu, derva i druge letke stvare, kih gre malo va štivu, zač imaju malo pezi a čudo inbuja, ontrat se kercaju te stvare i na kuvertu, a to se zove »udelat kamit« na barki. Kamit je od derv, od sena, od slami, od vern).

U poučno-zabavnom listu Mornar (Sušak, 1932.) naći ćemo poslovicu: Kad se štiva zmeta - karagje vane. Ta stara mornarska izreka drugim riječima glasi: »Kad se utroba broda čisti, znak je da je sav teret već napolju«. R. Vidović (PRj) daje i figurativno značenje karakteristično za doba »susreta jedrenjaka i parobroda«. Lako ti je vaporu ka jema vitar u štivu! (tj. stroj, makinju). U Sutivanu bilježi: U oni dvor se stoji u riporu [zaklonu] 01 svakega vitra, ka da si u štivu! A kada tko padne u štivu, podrugljivo se kaže: Svak se na svoj mOd [način] kalaje u štivu! U Boki kotorskoj (RBK-ji) naći ćemo duhovitu potvrdu: MOžeš li t6 imadinat, našli su ga u štivu i to lUštranoga [pijanog], da nije intrao kadet, ne bi se vIše nIkad probudio.
Štiva je oznaka i za »teret«. Ankica Piasevoli (RjSa): Ponili su punu štivu maštelad slanih srdel u Šibenik za prodati, a donili su pun brod druge robe, a najviše muke [brašna]. Međutim, štiva može biti i neki drugi prostor, na primjer police na kojima se slaže roba, obično suknenina (Uštivaj robu na štivu). R. Vidović (PRj) za Sutivan i Grohote ima štiva i kao »naslaga ribe u barilu«: prva štiva srdel, druga ...

U Salima na Dugom otoku govori se: prodali smo dvi štive drvo Božidar Finka (ARj) tumači da to znači »dva brodska tovara drva« ili »dva reda naslaganih drva«. Na Lastovu (RjLast) stiva su »naslagane cjepanice drva
229

ŠTIVA

za loženje«. Upravo je u tom značenju Miloš Moskovljević (SDZb, 1950., 11, 65) u Pupnatu na Korčuli zabilježio ovo kazivanje:
Iondas pojde kroz planine i gore velike i tamo omrkne u velikoj planini i najde jednu kUću i najde jednu staru i kdže jp da hxe li ga prijdt za noćas, a ona mu govori: »Oče, jd bi vas prijdla, ma je grihota da pogrnete, jer su Ode hajduci.« On govori: »Hvdla Bogu; Isto me primite, d go (d) me sakrite.« I ondas je imala sttvu dfva i sprem'ila ga je po(d) dfva da ga ne najdu hajduci.

U Delnicama (RjDel) štiva su »složena drva za ogrjev«. I u Bukovici kod Vladimira Arda,lića (ZbNŽO, 1910.,15, 255) vidimo da je štiva »hrpa drva«:
Naš kraj, kao i ostala sva sela u Bukovici, imadu zajednički imetak u samom kuvinu, tj. svaki u svom odlomku zajednički posjeduju pašnjake, zajednički im je i gaj, koji čuva zakleti lugar, da se u njem ne može sjeći, nego od godine do godine pred Božić. Onda po dopuštenju starije vlasti, kotarskogpoglavarstva, sijeku drva na hrpe, da ni jednog ne će dopasti ona hrpa ili štiva, koji je sjekao, jer koliko ima u selu dima, tj. obitelji, onoliko valja nasjeći hrpa, da budu po prilici jednake, ne u nekoj deblja a u nekoj tanja drva ... Kad se drva nasijeku razom zemlje i budu štive sve gotove, onda učine se buletinići: na svakom stoji zapisato njegov broj, pa ime i bezime; ti se buletinići smotaju kao šolda te metnu u kapu kojeg seljanca, kojom mora treskati, da se miješaju.

Ne slaže se samo drvo, već i riba. Kako su Saljani bili poznati po proizvodnji konzervi i soljenju ribe, ne čudi što se glagol štivati povezuje sa sardelom, jer se ona kod soljenja slaže i pritišće. Ka smo solili ribe u maštelade, tribalo je znati štiva ti. Jedan red vako, drugi na križ, po tri u redu, a prvoj se vrže drob do daske, a izanjoj. Štivadorke su tvorničke radnice na ukutijavanju ribe: Za štivadorke su se mećale starije radnice, da sedu, a ne da runcigaju po svas dan (RjSa). U Stonu se čak i sama sardela (srdela) naziva štivajica, i to ona koja je po veličini dobra za štivavanje (spremanje) u bačvu. Glagol stivati/štivati došao je iz brodarske terminologije (natovariti brod), pa je prenesen u brodograđevnu (nasložiti, posložiti). Prvotno značenje izgubilo je »vezu S morem«. Posvuda u Dalmaciji štiva(va)til stiva(va)ti znači »složiti«, »redati«, »poredati« prema ven. stivar (Boerio: stivar le legne; stivar le sardele - »mettere il pesce a suolo a suolo ne'barili e salarlo«) < tal., lat. stivare - »smjestiti, spremiti«. Navedimo i nekoliko vrijednosti glagola s prefiksom. Uštivati - »postaviti u red, u vrstu«
230

ŠTIVA

(GOŽirj), nastivat4 - »naslagati«, postivat - »poslagati« (RVS), raštivat, zaštivat (Orler) itd. Na Rivnju (RjRiv) je štivati (stavljati, slagati na hrpu): Nemtp3jte to takO štiva ti, sve će van se prevaliti. Lipo to štiv,Jjte. Još se ni nauči kako se štivaju tikule (cigle). U Dubrovniku (RjDG) imamo pf. štivat (Se) i impf. štivdvat (slagati, nakrcavati, nabijati u nešto): Štivdvaju karag it brod, brzo će partit. Ajme, ka(d) će finut ovo štivdvanje, foli nam arije. Štivali smo se bili sve jedan do drugoga u ono barčice. A iz Boke kotorske (RBK-ji) odabrali smo: Štivaj te sardele u barzo pa pospi sa sOli. Štivala sam danas robu u bajito. Štivaj mi ovu pošadu u škatulu. 5 I u Kuni na Pelješcu (KSR) ima značenje »složiti« (Ti znaš lipo štivat bandu od grma, ja to dobro ne umijem). Adj. je štivano: Lipo je vidit štivane rogize, a ne nabacane kako bilo. Rogiza [v.] je »grana za loženje kojom se prethodno hranila stoka«. U Korčuli se npr. kod kartanja (trešeta) kaže: Štiva je sve baštone od asa do kraja (JE). U Lici također ima općenito značenje »složiti«: Lijepo ti to meni sve štivaj, da ne bude kvara. Ovo ti nijesi umijo štiva ti, ka valja (ARj). U Ričniku gacke čakavštine (RGČ) uz impf. štzvat (Štivaj snope batuk svUdaj oko stogov) naći ćemo i štiv - »ono što je poslagano u visinu«. Iman još u pojati dvi štivi sena. Termin je panmediteranski. Odnos između lat. stipare (nagurati, natrpati) i grč. stoibdzo i njihovih refleksa na istočnom i zapadnom Sredozemlju, i po mišljenju Vinje (JE) iziskuje daljnja istraživanja. Nadalje, Vinja smatra važnim impf. stipati u Šepurini na Prviću, upravo u klasičnom latinskom značenju »zbivati, nabiti«, npr. da bi sva trava što je ubrana stala u vriću treba je dobro stipati (ZabŠep), koji se može smatrati predmletačkim prežitkom. Nije jasno možemo li ovdje svrstati saljski termin kod pletenja štivaleti6 (pletivo): Staromu san uplela bičve driti punat, a dičini na štivaleti (RjSa). Na otoku Unije Margita Nikolić (Un) bilježi štivalhe - »elastičan bod kojim se plete orukavlje i pasica džempera i dio čarapa od vune, koji pokriva gležanj (jedan pravo, jedan krivo)«, a isto u Omišlju Ivan Mahulja (RjOG) daje izraz za bod po dvije očice - plesti na štivaleti.
4 Na lžu (Rjlž) naštivati (Dokle dojdin doma da si ta drva
ča su tote naštiva poj skale, jesi

me razumi?!). adj. naštivan

(Kako su van drva lipo naštivana, ma ki je vo vako /ipo uštiva?). Kolan na Pagu (RjKal) naštivat (Još se je moglo pod škale naštivat drY, da su ih brat i sestra lipo štivali i da su s/ašali kako in je mat govorila). Povljana (RjPov) naštivati (Dobro ste našt/vali tereta na brod, kad je miko petunu/a).

5 6

I u sjeverozapadnoj Boki je štiva j št/vat (RSK-sz). Tal. sUva/etto
(navlakača),

ven. stiva/eto (Boerio: »piccolo stivale; stivaletto a mezza gamba«).

231

ŠTIVA

Previše je hipotetički u usamljenom novovinodolskom obliku štivanja - »ivanjski krijes« (Na Ivanju smo skdkali prIko štivanje... Dite j' bilo palo va štivanju) tražiti refleks št- dalmatskog sanctus, no možda je, budući da se na Ivanju preskaču hrpe (složenog) zapaljenog drveta, došlo do semantičke kontaminacije (»narodne tvorbe«) sa štiva, odnosno pf. štiva t, adj. štivan (Va štivu drva štivajit).
(RjčaNV)

U Betini štivadur je radnik u brodogradilištu kojega vlasnik povremeno unajmi za slaganje dasaka i druge drvene građe u potkrovlje radionice ili u posebno spremište (BetBr). U Korčuli to čine šegrti ili djeca brodograditelja i zaposlenika. U Trogiru (RjTro) i u Milni (RjBrač) štivaditr (stivaditrlftivaditr) je ,mornar koji »raspoređuje«, preuzima ukrcaj odnosno iskrcaj tereta. Štivadori mogu biti pojedine osobe ili poduzeća, odnosno zadruge. Čuje se još štivador ili stivador, a kod R. Katalinića štivatur, te hibridne izvedenice štivač ištivan. Za kraj iz crtice Štram ba Rikarda KatalinićaJeretova (Korablja, 1929., 2,4): ... Štrambe ni bilo i više nikad neće doći u vinaru »AI Porto«. Štram ba, mala Štram ba, ni lijepa ni ružna, čupava i garava, koju je mizerija i ljudska nepravda - kako su govorili mornari - hitila na sramotni put, umirala je u bolnici kao pašče. Otac joj je bio štiva tur, poštenjačina i pao je s palube u štivu, pao nebog čovek, pao i umro. Majka je brzo za njim pošla.

232

Štopela

U komedija sula se pita:

Tripče de Utolče

Marina Držića (DjelaMD, 680) starica Ani-

Tko ide ovamo? Ovo para žena Krise, meštra od skule, one mahničtine. On je za ijubavi otišao! Brižan vazda, maloprije me je pitao gdje Mande stoji, i on sjetan uzdiše za Mandom; i Mande t' ima njeke namoroze od Šfopela s plutom i od duple barete.

Dominko Zlatarić u Šali s gizdavijem prijateijem (Pjesan LXIII, SPH, 21, 202) piše:
A mi ćemo što ostaje I tamo dospjet od nedjeije, I župe, sela i poveije, I koje imaš, pripijevaje. II U toliko smerno vele I mene tebi priporučam I i uzgori lijenkom kučam, I da ti tegnem u štopele.

Antun Sasin, pak, u pjesmi Mužika od crevijara (PSHK, 5, 291-2) kazuje:
Zapovijejte nam, gospoje, I štopele vam da se skroje, I er će biti kao žudite, I sve asete i pulite, I kako u formu da se uliva ... ... Ma ako koja neće ni to I hteć imati svoje kopito I a mi da joj ga učinimo I netom formu uzvidimo I da joj Šfopela tijesna biva.

Vuk St. Karadžić (SrRj) napominje da se u Dubrovniku najviše govori štopeliea, te kada tko »crevlju potp et i, kaže se: stavio creviju na štopelu« (potpetio je).1 Isto je i u Ivekovića (BI). Rešetar »određuje« kratkouzlazni akcent na prvom slogu (AS Ph, 36, 542). U starijim se rječnicima (Della Bella, Voltiggi, Stulli ...) štopela uglavnom objašnjava kao »pianella, pantofala, crepida ... «. Mikalja nešto je opširniji, ali pod natuknicom ošubre. 2 Vidjeli smo da Marin Držić koristi ohšubra (je li ohšubre sašio) i na drugom mjestu u Grižuli (DjelaMD, 630):
Tomislav M. Macan zabilježio je zagonetku u Blatu na Mljetu (ZbNŽO, 1935., 30, 240): Na glavi mu dva pera, a na nogama štopelice. Rješenje je - magarac!

2

Štopelle; pjanelIe; sanda/um - štopelle; pjaneJIa; pantofa/a; crepida, sanda/um, baxeae, mul/eus; - štopella, visoka ženska; pjanelIe alta da dona; tirrhenum sanda/um; - tko je u štopellah; inpjanellato, crepidatus (Blago, S.V. ošubre).

233

ŠTOPELA

Bolje bijaše i zlu gospodu podnijet neg se ovdje po pustinji tuć; mekša biješe nje ohšubra, koja mi kako smokvu glavu biješe učinila [tj. smekšala
gnječeći

je], neg ove ljuti [litice] po kojih bijedna derem noge.

Možda je jasnije u Držićevoj komediji (Venere i Adon; ib., 326):
Koliko ohšubar gospe im omlate / o glavu, - čudna stvar, kako u gvozdje mlate; / tvrde su glavine neg sohe hrastove, / a kako kravine vazda su jalove.

Ohšubare su, dakle, papuče od pluta, »cokule kojima gospodarice gađaju godišnice«, nastalo od šUvar (pluto) < tal. dial. su vero, subero (sughero).
Joakim Stulli u /?ječosložju daje više izvedenica od štopela. Štopeludorac - udarac štopelom (pianellata, crepidae ictus); štopenološa - onaj koji nosi štopele (che porta pianelle); štopelar - papučar i adj. štopelan. Marcel Kušar u Lumbardi (LumbN, 337) zapisuje šćopele (»njekakve crevlje otvorene«) s pretpostavkom da potječe od stopelIe (!). Milan Rešetar u opsežnoj studiji o jeziku Marina Držića (JezMD, 224) veli da bi »fina papuča« štopela mogla biti od tal. *sta.ffella kao dem. od staffa (stremen), »ali toga oblika u tal. jeziku nema«. I Skoku (ERj) je jasna samo morfološka strana. »Romanska je izvedenica na -ella. Korijen je nejasan: stitppa ili stoffa. Odnos je prema stivdle i prema cipela nejasan«. U novije doba ipak se štopela izvodi od tal. sta.ffella < staffa (DjelaMD, 934).
Štopela se spominje i u epskoj konavoskoj pjesmi, koju je »po cavtajskoj okolici« oko 1892. godine pronašao i zabilježio Antun Mostahinić po

kazivanju Kate Matković. To je zapravo bajka o sokolu mladoženji.3 Kralj od Stambula drži svoju kćer zatvorenu i odvojenu od svijeta, no jednoga jutra odnekud doleti »soko ptica siva«, razbije prozor i uleti u njezinu odaju. Sokol smetne sa sebe »sitne perušine« i prometne se u junaka »ko na gori sunce« i obljubi djevojku. Kada se otkrilo da je djevojka trudna, otac ju šalje da po svijetu traži svoga vjerenika (NpjMH, 1, 101).
Mal po malo njoj se obaznalo, / Starac joj je obaznao babo, / Nit je bije, a niti je kara, / Neg s nje svlači svilene kavade, / Oblači je u vlaške bjeljače, / Svlači njome žute štopelice, / Oblači joj čobanske opanke. / Postavi joj lake brašnenice / I stavi joj torbe strunjavice, / Pa joj dava drenove toljage. / Izvede je pred bijele dvore, / Pa je babo govorio njome: / »Ajde s Bogom, drago d'jete moje! / Ajde tamo po svijetu mlada, / Ajde išti vjerenika tvoga, / Vjerenika, ljubio koj' te je; / Ako bi se vratila na dvore, / Mojom rukom
odsjeć ću
3

ti glave.«

Tako je pjesma i naslovljena pod brojem 35 u prvoj knjizi Hrvatskih narodnih pjesama (MH, 1896.).

234

ŠTOPELA

Žute štopelice naći ćemo i u jednoj »junačkoj« iz Blata na Korčuli Ženidba Đura Smederovca. 4 Prosi Đuro banovu kćer te je »žudi očima vidjeti«, a ona i silazi »pred bijelu kulu« ... (NpjMH, 1, 311): A na noge žute štopelice, / A na glavu svilenu maramu, / A u ruku vezena jagluka. / Pa pošeta kuli niz skalina, / Pa izlazi pred kulu na vrata, / Pa ugleda Djura na djoginu. / Ostidi se plemena djevojka, / Pa je b 'jelo lišce sakrivala ...

4

Ova pjesma iz Blata (zapisao Baldo Glavić Melkov od kazivačice Kate Ćurlin) gotovo da nije valorizirana u kasnijim antologijama, možda i zbog šablonskog ..ženidbenog plana«_ Ne smije se brkati s Vukovom pjesmom Ženidba Đurđa Smederevca (NpjV, 2, br. 78).

235

Štraca

U Imotskoj krajini Ivan Branko Šamija (RjIm) zabilježio je gangu: Da mi laje oni koji znade, / lJego štraca što ništa ne znade. Štraca je »stara krpa» i u prenesenom značenju »ološ«. A Ivica i Filip Gusić (RjDZ) imaju izreku: Nisan ja štraca pa da svak o me briše noge. Augmentativ je štracetina, »krpetina«, koju uspoređuju još i s cavata [v.] (gdje se očito misli na loše cipele) te s remudine (najčešće nečista odjeća), rasmuljine (Ne mogu više gledat ove rasmu/jine po kući), što se općenito svodi na pl. t. repi (bilo što staro).
Često se čuje s- « tal. straccio). Venecijanski i tršćanski oblik je strazza

(DVenIt)l. U kužini sinonim je za kanavacu, kuhinjsku krpu. Tako Gioia Calussi piše: Sulla canavaza ostraza (strofinaccio da cucina) ci si asciugava e puliva le mani (Profumo, 82). Te su krpe bile od pamuka ili lana i u različitim bojama, ovisno o tome hoće li se njima sušiti ruke, tanjuri, čaše, pošade, teće ...2 Štraca je imala i funkciju metle: Per gli angoli e sotto i mobili si usavano le »scove de corda o de straze«, fotte di frangia di cotone (ib., 87). U Lumbardi na Korčuli (StLR) imamo straca, a u Smokvici (RjSmo)
- straca. U Dubrovniku (RjDG) je straca (uz pejo stračina) komad tka-

nine koji zbog istrošenosti više ne služi nekadašnjoj svrsi, nego se upotrebljava kao krpa za čišćenje poda i sl. Dodaj mi tu stracu da pokupin vodu ispo(d) fimjestre. Baci tu stračinu u smetlište! Uopće, označava nešto vrlo loše kvalitete: Ka(d) san kupovala, činilo mi se lijepo, a sad VIdin da je to obična straca. U neretvanskom kraju (RNG) štraca je »dronjak«, dakle loša odjeća. Šta si stavila te štrace na sd! Baci te štrace, nemoj me više sramotitI U Salima (RjSa) štrace su »stare krpe, otpad«. Augm. je štračina (prnja): Pokupi te štračine ča se tare komin i tloh i poj ih na more oprati. U Trogiru se čuje
Doria (OizTr) straza istrasa: straccio, cencio, strofinaccio, anche vestito, tessuto in genere (»La straza per sugar i piati .. , .. De tute les trase che la trova in giro laf a cioapini per cu!;'ina«, »La ghe buta de sora una strasa umida e sporea« ...).

2

Calussi (ib., 86): Messi a scalare sullo sea/apiat; di leg no, venivano asciugati con le canevaze o straze de cusina (canovacci) di cotone o di lino e in colori diversi a seconda che dovessero asciugare mani, piatti, bicchieri, posate opentole; venivano appese per un pical (un occhiello di stoffa) sotto le rispettive scritte. ad un picaio (appendino) di leg no.

236

ŠTRACA

štrika, na Vrgadi (RjVrg) straca i augm. stracina, a u Kuni na Pelješcu (KSR) štraca (Kupila je ništo gaća, ma sama štraca, ni za ništa)} Isto je u Novom Vinodolskom (RjčaNV): Štrace j' h'z'tila va smeći. Ili metafora za staru i nekvalitetnu odjeću: Po vant gre va štracah. U Rukavcu kod Matulja F. Mohorovičić (RjRuk) bilježi izraz štracarl ja - krpe manje vrijednosti, uopće bezvrijedne stvari. No, imamo i »štraca od stola«, »štraca od žuljena« (žulit - ribati pod). U Omišlju, po Ivanu Mahulji (RjOm) grub papir za zamatanje trgovačke robe zove se harta štraca. 4

Pogledajmo brački repertoar. U Sumartinu (SumRj) štraca je »stara krpa«. U Selcima (RSel) štraca je isto što i kanavaca [v.] (nečista krpa za čišćenje poda). P. Šimunović (RjBrač) iz Dračevice donosi štrdca istrača (N?ću da nosiš štrdce, a novu rObu držiš u komo. SvUs to stro č i neka ti muž kupi ništo poštene vešte), a iz Pučišća pl. strdčine (Tie strdčine skup i izguor). I u Visu ftrdea je »dronjak; krpa za brisanje; rita«: Vas je u ftrdce. Jure Roki (JRB) ima augm. ftracurina (krpetina): MolO! ća, neće ti doć ijor dotor u vizitu. Surgoj foto pod koćetu i pokrij sa bokun ftracurini. Sinonim je peca (tal. pezza - »krpa, zakrpa«) - peca od fregonjo. Store pece bi nosil na sebi kako nojgori prosjok. U pluralu javlja se lik stroncine (dronjci): Hodil je u stroncine pune pdtofćini (masne prljavštine). Viški oblik stroncine, po mišljenju Vinje (JE), došao je križanjem stronco (tal. i ven. stronzo - »govno«) i štraca. U Korčuli je stranco »balavac, derište, govnar«. Je li za tebe fumat, stronco jedan! Struncun je, naravno, »veliko govno«. U humoreski Život na rate Marka Uvodića (MULib, 96) vidimo kako se postupno fini veštit pretvori u štracu:
Dica su resIa, a kako su dica resIa, resli su i troški. Vajalo je dicu šavat u skulu. Veliki su troški bili koje nisu mogli namirivat ni plaća devetoga čina. Dica su resIa, dica deru postole nemilice, a šestero dice, on i žena, to je bilo osan pari postoli. Komu tak, komu puklo čakod naprid, oli ča drugo, postolar je jema deboto svaki dan posla. Za odiću je bilo još težje, iako bi mater o' muževje jakete činila veštit za starijega sina, koji bi veštit priša poslin na drugoga, pa na trećega, i tako daje, dok ne bi svrši ka štrace o' kužine.

Evo i jednog kolaža na temu štrace iz Smojina Velog mista:
-----------------------------------------------------------3
4

A. T.

Rusković

(RjPelj), pak, bilježi straca (dronjak), kao i F. i I. Ferenca (RjTrp) u Trpnju (krpetina).

Navedimo još nekoliko primjera iz mjesnih govora. Rivanj (RjRiv): A što san, sestro moja kupila u Gr~du, samo vu štracu. Senj (SenjRj): Zami štracu i otari prašinu. Povljana (RjPov): Stare štrace se ne bacaju, nego se čuvaju za tni pod. Kolan (RjKal): Kad je obukla veštu, sve je stare travese, komeš; i kiklje metla u štrace. $ njiman čisti pod u kamaramin i portig. lž (Rjlž): Dodaj mi jenu stračinu za pod noge staviti!

237

ŠTRACA

Sve štrace, svi retaji, sva felerična roba od Trsta do Boke, skupila se i našla na stotinu banki koji su pokrili Rivu. Sve ča ti srce zaželi... Samo vidiš štrace i tašele, koje u normalnin prilikan ne bi čovik rukon taka ... Sve je dobro došlo, i pinezi, i šćapi, i spiza, i vino, i cigarete, bičve, mudante, čaše, bićerini, stare štrace... Gadili su mu se ti lancuni isto ka da leži na šporke štrace od kužine.

U Boki kotorskoj loše odjevene osobe nazivaju se štracun i štracona (RBK-ji) ili štracun i štracona (RBK-sz) prema tal. straccione i stracciona (odrpanac, odrpanica). Vesna Lipovac-Radulović (RBK-ji) daje ove primjere: Valaj ne bi treb'o da 'ide kao štracun pored onotiko para što 'ima. Što me stid od onoga brata, tijepo me uvate lampi u glavu kad ga v'idim kako 'ide po putu, kao štracun.
Slično je u Splitu i Trogiru. Štracun - »neuredni siromah«, štracitnica

- »neuredna žena«. I. u Salima (RjSa) se za ženu pogrdno kaže da je štracona (odrpanka). Ka je na ženi roba čista i zakrpana, to je lipo viti, ma ka je šporka i raskonjusana, sliči na štraconu. U Kukljici (RjKuk), štraca se »prenosi« na lijenu ženu: Va štracona ništa ne rqdi. U Selcima (RSel), pak, može biti štracona, šporkuja, gnjUsa ... U Pagu (CaPag) {traca može biti i žena lakog morala: je te uvatila ta {traca u svoju mrzzu. Ukratko, štraca označava osobu dvojbena karaktera: To ti je s'iguro rekla na štracona od žene (RjPov); Ki ne zna da je on štraca, lako ga privari (RjU); On ti je štraca o' co vika (RjTro). To posve odgovara suvremenom žargonu. Štraca - »beskičmenjak, ulizica« (HrŽarg). Istog je postanja i splitski nadimak Štracitrela (RVčak, 28). ARj, uz navod (B. Finka) da je štraca u Salima »krpa za brisanje«, daje značenje »ručnik«. To tumačenje potječe iz opisa Ivana Žica (ZbNŽO, 1901., 6, 47) kako se jede za stolom u Vrbniku na Krku:
Kada se ji, ji se na goli stoli. Ako su kući gosti, ako je pir, ontrat se stol pokrije z belin »rubon«, čistin »lancunon« {ako ni v kući »tavajora« za stolpokrit}, a usta se teru v »rubec« (ako »tavajorić«foli)' Obraz i ruki se teru, pokla se operu, va štracu (ako se ne more imit »šugaman« za t'posel).

Žic (ZbNŽO, 1900., 5, 234) ima i lik stračina: Na čavlu, kot vidite, je obišena »stračina« (malo boji imaju »šugaman<<) za tert ruki i obraz, kada se ki opere. Silvestar Kutleša (Imocki, 125) štracu uvrštava među posteljinu. »Po slamnici je prostrt sukneni prostirač. Po prostiraču pruže se pokrivači: biljac, štraca i sukanac«. Nadalje, precizira se da je štraca »pokrivač otkan i opšiven«, a radi se od »stare prtenine pomišane s tankom pređom«.
238

ŠTRACA

U Salima (RjSa) štracajolka je »pokrivač od tkanih šarenih krpa« (Znemi mi valeneu o vune, pokri me štracajolkun, vruće mi je), ili kako u ARj stoji: »pokrivač sastavljen od uskih krpica, koje se nadovezuju jedna na drugu«. Ven. oblik strazza, strazzo (Boerio: »cencio di panno o altra roba consumata o stracciata«), kao i tal. straccio (»brandello«) potječe iz vlat. *extractiare (tractus part. pr. od trahere - »vući, odvući, povlačiti«). U Splitu pf. štracat znači »poderati«, tj. napraviti otpatkom. Otud ištracat - »izgaziti nogama«. U novijem govoru ta je riječ dobila značenje )>llapravit nešto pogrešno«, ))zaprljat«, ))pokvariti«, ))popljuvati« i sl. Gl. im. je štracanje (der<1nje), a štracarjol onaj koji kupi prnje. Th. Magner i D. Jutronić (RjSG) u rječniku suvremenog (urbanog) Splita akcentuiraju ove idiome: štraca, štracona (odrpanka), štracun i štračica (krpica). Po tim ))krpicama« dobiven je i naziv za vrstu lazanje (ven. lasagne)5, okrajke tijesta razvaljane i rezane u nepravilne oblike - stracade « ven. strazade; Boerio: strazzada).6 U Istri (Orbanići kod Žminja) štracier je ))odrpanac«. Janneke Kalsbeek (OrbŽm) nalazi da štraca osim ))krpa« može biti i ))zaostali grozd na trsu« ())part of a vine; on which the grapes grow, and which is cut off after the grape harvest«). Kako je to značenje osamljeno, a ni Kalsbeek u to nije posve sigurna (?), mogli bismo ga povezati s također nejasnom saljskom riječju štaguci - ))prazni grozdovi na trsu«: Vrag zna jesu li no tići ali miši pojili dva dela grozja do plota. Ostali su visiti sami štaguci (RjSa). Složenica štracavela (strazza + vela - »jedro«) pomorski je termin za zimske oluje na moru - koje deru, kidaju (štracaju) jedra. Po pučkom iskustvu, to se najčešće događa oko sv. Šimuna (18. veljače). Petar Skok (Slavenstvo) bilježi viške toponime (rtove) Stračine i Stračinac. Kako nisu dana nikakva objašnjenja, Vojmir Vinja (JE) primjećuje da taj lik u lokalnom govoru glasi stracina: Pod Stracine, Punta od Stracinih iStracine - »predio na sjevernoj obali otoka gdje se stijene ravno iz mora izdižu do vrha brda«. A ftracina je po Libru Vifkiga Jazika apelativ s vrijednošću )stijene što kao krpe vise iznad mora«. Spominjući tu provaliju (bezdan), Jure Roki među ostalim piše: Sve su se moje nade survale niz ftracine.
~~~--~--~----

5

Boerio (DizVen): lasagne (»Pasta di farina di grana notissima«). Doria (OizTr): /a~agna. Rosamani (DizGiu/): Lasagnone (funghe e grosse) fatte in casa. Tommaseo: lasagna (»Pasta di farina di grana che si stende sottilissimamente sopra graticci, e si secca per ciba, Qvvero si tagl;a a lunghi nastr; quando fresea, i quali si CUQciono poscia nell'acqua o nel broda«). ZingareUi: lasagna ("Pasta ail'uovo a strisee larghe, che si mangia asciutta«).

e

6

G. Calussi: "Izrežemo li tijesto na nepravilne oblike, poput romba, dobili smo strazzade, a izrežemo li ga na vrpce široke 3 cm, dobili smo lazanje« (Sapori, 48).

239

Štrafuri

U Boki kotorskoj štrafUri (pl. t.) su »gomila krpa, starih, nepotrebnih stvari«. Vesna Lipova,c-Radulović (RBK-ji) u Tivtu bilježi i strafuri. Ne smijem kontat od matere pobačat ove štrafure, a čine mi veliku konfuziju po kUći. Odatle izvedenica štrafur - »osoba loše odjevena, u dronjke«. vazda 'ide kao štrafur, a ima doma pun arma run rObe. Vinja (JE) tvrdi da je ovaj lik preuzet iz ven. straforo, odnosno traforo (Boerio: »specie di medetto che lavorasi con ispillo detto appunto di traforo, ne' pannilini finissimi per ornamemo«) od kasno lat. transforare (probiti, probušiti). ZaštraJUriLipovac pretpostavlja ven. *strafonici. Giuseppe Piccio (DVenIt) ima strafonizzo i strafoniccio - »strighezzo da done«, što međutim odgovara semantički bliskom obliku štrafan'ić - »komadić pirlitane robe«, koji nalazimo u Brusju na Hvaru (RjBG) i obično dolazi u pluralu. Prema tršć. strafonic' i strafonicio1 nekoć se ta riječ rabila i u Splitu, a danas je posve zaboravljena, i to u dva značenja: »starudija, nepotrebne stvari« i »stara, propala žena«. Miotto (VenDa/) za oba slučaja daje primjer. Cianfrusaglia - »soflta piena de strafanici«. Donna attempata e malandata - »la xe un strafanicio«. Na otoku Unije, po Margiti Nikolić (Un), štrafon'ići su »krpice, sitne ukrasne stvari u kući i garderobi, zdjelice na napi, figurice u vitrini i sl.«. Na jugoistočnom Krku Andrija-Željko Lovrić (Vey) za štrafonić nalazi osamljeno značenje »okrajak kruha«, tj. repcić. Berezina Matoković (RVS) ima štraus - »netko neobičnog izgleda i oblačenja«. I u Salima (RjSa) ćemo naći štrauš - »neuredno, loše odjevena osoba«: Užala je mati reći: kako si se to obukla, kako štrauŠ. Samiljaš u štrauša! Riječ straus navodi VenDal za nekadašnji govor Talijana u Splitu (»goffo, malvestito«): eser un stra us; che straus de mOlie, che el ga! Također straus raus (sciatone - »nemarnost«). Teško je utvrditi etimologiju. Ili je njemačkog podrijetla (heraus - »napolje, van«), ili se tršć. izraz strasino (tal. strascico - »vučenje; ostatak«) iz afektivnog razloga transformirao u
njemački?
M. Daria (DizTr) za značenje »cianfrusaglia, carabattola, ciarpame« ima primjer: Quanti strafanici in quela batega!, te figurativno za neurednu osobu: Cusi Gonza te son come un strafanic' ili za razuzdanu (raspuštenu) ženu, navedeno prema tršćanskom listu .. II Mercatino« (1982.): Come i strafanici del tempo dei American;.

240

Štragula

Sonja Senjanović-Peračić (Dvori, 16) u jednoj pjesmi sa sjetom govori o »kafani Matić«:
I gluvoča nika zavlada i nima niotklen glasa / ni abada / osta je razbaštinjeni Splićanin okružen ladnim neonon / i lipjivon štragulon / Isprid njegova života nikor je katanac meka.

da je štragula - »linoleum, podolit«. Po sjećanju Vojmira Vinje (JE), štragula je označavala svaku »krpu kojom se pokriva pod« za razliku od tavaje [v.l kojom se prekriva stol. Gotovo isto značenje ima štrdgula u Šibeniku, gdje znači »zaštitni podastirač za pod« (Štrdgulu smo stavljali prid lave/). Tršć. i ven. stragolo znači »ospice« (morbilIo). Doria (DizTr) donosi varijante staragolo, storagolo, sturagolo, starago, a za Milje, Kopar i Piran sturago.1 Angelico Prati (VEl) etimologiju izvodi iz »obojenosti kože« kod te bolesti (stranguglione - gušobolja; upala glandula). Nije poznato odakle je štragula preuzeta, ali sigurno nastavlja lat. stragulum od sternere (pokriti čime što, prostrijeti). Ciceron: Pelliculis lectulos sternere (Posteljice prostrijeti bijednim kožama).

U

tumaču riječi naći ćemo

----------------

- - - - - - -

Jedan od otoka rovinjskog arhipelaga nosi ime Sturago nastalo »dal vernacolo stora, specie di conchiglia marina«

(Giovanni RadossL I nomi laeali del teritorio di Rovigno, Trieste-Fiume, 1969., 126). O malakonimu /ostura (Pinna
nobilis) drugom prilikom [v. sturaj.

241

Tabačit

Tabak je onaj koji

kožu - kožar. I ovaj zanatski termin balkanski je turcizam arapskog podrijetla (tur. tabak < ar. dabbdk). Glagol je tabačiti (štaviti), a prostor gdje se to radi zove se tabhana ili tabakhana (tabakana), gdje drugi dio složenice potječe od perz. bdne (kuća). Odatle prezime Tabak, Tabaković, Tabaček, Tabačić ... Jednog Tabakovića spominje Juraj Vladmirović (Lika rije priprostite... , Venecija, 1775.): Turčin Tabaković od Neretve. U Dubrovniku, na Pilama, imamo toponim Tabakarijal, nekadašnja kožarnica. Mato Vodopić dovodi nas svojom čičeronskom šetnjom do Ulice od Tabakarije (Đenevrija, 12-13):
Ostavivši za plećima Tabakariju, slijedimo naprijed. Kućice, koje su nam s jedne i druge strane, pribitak su ćebedžijd ili bjeijard, kožuhard, tabakara, vunard. I ovuda i niz ulicu Đurjanovu, niz koju smo sašli, čut ćeš neprestavno ondi pucati vunu za bijeijd, ondi mlatiti stanom na komu ih ču, negdje šibati i na grebenu razvlačiti vunu za pernicd. Vidjet ćeš takoder kod kutnjijeh vrata ženske da čupaju s obluženijeh koža vunu i kostret za porabu bjeijara; ili izmedu dvije štice kamenom pritisnute musti ispucanu vunu i na cijevi navijati osnovu i potku budućijeh bijeija.

učinja

Josip Bersa (Slike, 222) opisuje susret nježna župnika i gospođe Dliringsfeld 2 : »Gospođa Ida primijeti jednom Dum Matu, da sve Pile, a koji put i sam grad, zaudaraju nemilo na strojenu kožu. Vodopić nije podnosio takve kritike na svoj Dubrovnik, pa odvrati, da je gospođa u ono vrijeme bila 's malijem' (trudna) i da zato nije normalno osjećala, a da o tom zaudaranju mogu samo nepristrani nosovi suditi.« u Đenevriji moli »štioca« da »zatisne nos«, pa mu je milije da naziv za nečistu struj arnicu (»kućetina gdje kože strujaju«),
Aida CvjetkoviĆ etimologiju izvodi od pojma tabak što je naziv za rujevinu potrebnu za štavljenje kože ulicama, Dubrovnik, 1999., 199). Ulica se u popisu iz 1883. spominje pod imenom Za Tabakarijom.
(Dubrovačkim

Inače, Vodopić

Nama je od posebna značaja putopis Ide von Duringsfeld-Reinsberg Aus Dalmatien (Prag, 1857.). Bersa zapisuje da je Duringsfeld lijepo dočekivala Vodopića iz udaljene župe i »hvalila njegovu učenost i slušala njegovo pričanje o konavoskim još surovim običajima« (ib.).

243

TABAĆIT

se i na Della Bellu, pučkom etimologijom izvedu iz pojma tabak (duhan) [v.J3.

pozivajući

Tabaci je ime područja u Sarajevu gdje su radili kožari i tabaci. Donji Tabaci prostirali su se od Principova mosta do Careve ćuprije, uz samu obalu Miljacke, a Gornji Tabaci od Careve ćuprije prema Vijećnici (Ture).
Iz popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini (Hauptresultate der Volkszdhiun ... , Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1896.) ARj donosi više toponima za mjesta, mahale i sl. kao Tabaci (»u nekoliko kotara«), Tabak (Kladanj), Tabakija (Banja Luka), Tabakovac (Jajce), Tabakova česma (Sarajevo), Tabakovići (Cazin), Tabakovina (Sarajevo), Tabakuša (M(')star), Tabačka mahala (Zenica) ... Evliya C;:elebi (Evlija Čelebi: Putopis; preveo Hazim Šabanović; Sarajevo, 1973., 470) opisujući Veliki mostarski most zapaža:
Čudna je vještina koju je pokazao Ibrahim-efendija, roznamčedžija sultana Murad-hana IV, provodeći preko toga mosta mjedenim čuneima vodu koja se nalazi u Tabačkoj čaršiji (debbag hane varoši) na zapadnoj strani mosta, dovodeći je u čaršiju i pazar (trg), što se nalaze na ovoj strani mosta i razvodeći je po banjama (hamam), džamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga teče voda.

Danas, vjerojatno, voda teče samo ispod mosta. C;:elebi spominje i Tabačku kapiju (Ohrid), Tabačku mahalu (Tabhane) u Beogradu. Od tUf. tabak javljaju se prezimena u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dalmaciji, pa i zaseok Tabaci. Od Brčića poda i Matića strane, I Tabakove dubrave i Krolinih greda, I mili Bože lipa li pogleda (Petar Matić). Dalibor Buljan (Turim) ističe prezime Tabak u Aržanu, a Ivan Bekavac Basić (u: RjImG, 277) ženski patronim - Tabakuša. Starina roda Tabak je Bisko, gdje su nastali od starog roda Sučića. U popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabilježena je obitelj Matije Sučića rečenog Tabak. U jednom ranijem popisu iz 1709. godine, u Bisku su pisane samo dvije Sučića obitelji s nadimcima: Akrap i Striko. Međutim, upravo te godine, u banderiji harambaše Žanka iz Sinja zapisana je duža inačica tog prezimena: tročlana obitelj Mandalene Tabaković i samac Nikola Tabaković. Istina, Tabakovići su zabilježeni i 1686. godine, kada se u zbjegu stanovnika Zagvozda u Brešestočlana
-----_.------------------3 "Zašto naši škundjedi nadjedoše ime onome kuku 'Penatur'? - er im je bilo drago; zašto strujarnici 'Tabakarija'? - ne samo er im je bilo drago neg' joštera er kada bi prolazili mimo ovo mjesto, s onoga nečesa što odiše iznutra iskihali bi se do mile volje; škakljiv je nenaučnijem nozdrima zadah strujarnice, radi česa i duhan (tabak). kad ga nevičan šmrkneš; i s toga rekoh ti da zatisneš nos dok mim6đemo. Dubrovčani za šalu nazvaše strujarnicu tabaka~ijom; i ime joj do danas ostade, unarodi se, te i sam O. Dellabella uvali ga u svoj rječnik pod slovo C. [conciapelleriaj, kojijem počinje njezino odgovorno talijansko ime« (Đenevrija, 12).

244

TABAČiT

lima nalazila obitelj Nikole Tabakovića. Nisu se vratili u Zagvozd, jer ih vjerojatno kao doseljenike nije ništa vezalo za to mjesto. Krajem 17. stoljeća počinje intezivnije kretanje stočara iz Cetinske krajine prema pašnjacima na Kamešnici, a među njima se nalaze budući stanovnici Kamenskog: Tabaci, Krole, Brčići i Matići. Tabaci su zabilježeni u maticama župe Otok 1743. godine s prezirnenskom kombinacijom Petrović-Tabak. Također su zabilježeni i u banderiji harambaše Martina Omrčena, doseljenika s Buškog blata, oko 1720. godine. Iz Kamenskog se Tabaci šire na područja susjednog Aržanog: »trgovac Tome Tabak, rođen 1855. godine u Kamenskom, doselio je na Aržano, gdje je umro 25. travnja 1943. godine«. Donedavno je u Aržanu živjela samo jedna starija osoba s prezimenom Tabak. Polovicom 19. stoljeća Tabaci doseljavaju na duvanjsko područje, najprije u selo Kolo, gdje su prvi put zabilježeni u matici vjenčanih stare župe Duvno sa sjedištem u Seonici, u kojoj je zapisana ženidba Nikole, sina Pava Tabaka i Jele rođene Marinčić iz Roškog polja, s Marom, kćeri Križana Bagarića i Ive rođene Vukadin iz Seonice. Kao kum upisan je Marko Tabak iz Kola. Kasnije će se Tabaci posve preseliti u Eminovo Selo, gdje im i danas žive potomci. Na triljskom području Tabaci žive u Kamenskom (7 obitelji) i 1 obitelj u Bisku (IR; www.kamensko.net). Vratimo se »izvoru«, tur. tabak. Mostarski tabaci bili su na glasu po svom kajsaru, koji je slovio kao najbolji na Orijentu, pa se izvozio u Istanbul, a opskrbljivali su i Sarajevo i Dubrovnik. Važno je »pripremanje vode«, a vjerovalo se da neki mineralni sastojci u vodi imaju »glavnu ulogu«. Pravljenje boje, pak, bila je tajna tabačkih obitelji. U Mostaru su boju pravili dobro plaćani Arnauti iz Skadra. Oni su ponekad znali Mostarce i kinjiti. Toj stoljetnoj nevolji, kako piše Hamdija Kreševijaković (ZbNŽO, 1951., 35, 95-99), doskočio je tabak Smajo Gološ. On je provrtio rupu na stropu sobe u kojoj je Arnaut pravio boju za kaj sar, i dok je Arnaut zatvoren u sobi radio, Gološ je više puta s tavana zaustavljena daha virio kroz rupicu kako on to radi. I kad je to nekoliko puta vidio i nakon toga isprobao, i uvjerivši se da mu je boja kao i Arnautova, sabrao je esnaf i kazao majstorima kako se boja pravi. Tako se Gološevo ime među tabacima spominje s osobitim poštovanjem. Gološ je, prema predaji, živio krajem 18. i prvih godina 19. stoljeća. U Mostaru se najviše prerađivala ovčja i kozja koža za tzv. bijelu mješinu i bijeli sahtijan, pa crveni sahtijan ili kajsar [v.] i napokon crni sahtijan. Mješina se pravila od ovčjih, a sahtijan od kozjih koža. Goveđa se koža rjeđe koristila pa, koliko su đona trebali mostarski sarah (sedlari), opančari
245

TABAČIT

i čizmedžije, uvozili su iz Sarajeva i drugih mjesta. Svaki tabak (majstor) udarao je na kožu svoj znak ili nišan. Naslijedi li sin oca u zanatu, nasljeđuje i nišan. 4 Tabaci su bili vrlo pobožni ljudi, o čemu svjedoči i činjenica da je svaki veći tabački odžak (tur. ocak) imao džamiju, koja se u Mostaru zove Tabačica, gdje se, po nekim izvorima, ponekad klanjalo po 80 tabaka. U Sarajevu je Tabački mesdžid, u Visokom Tabačka džamija, u Banjoj Luci i Tešnju Debbagija ... Moral je kod esnafa bio na visoku stupnju. Kreševijaković (ib.) ističe mostarske tabake i njihove stroge kazne, koje je određivala londža (tur. lonca < tal. loggia - »odbor, skupština esnafa«) u velikim vratima tabhane. Najstroža je kazna bila »izgon na mala vrata«. Tko je bio izagnan na ta vrata, više se nije mogao vratiti u tabhanu, kao što se nije vraćalo ni smeće, bio on šegrt, kalfa ili majstor. Prije izgona, dotičnom je saopćena kazna, a pritom bi mu jlgit, kaže se još jldit ili džlgit (tur. yigit - »izvršni organ esnafske londže«), razrezao jaku naJermenu (ovratnik na prsluku). »Tako razrezane jake morao je krivac proći kroz mostarsku čaršiju, da ga svak vidi i da svak zna da je nevaljalac. Ovakva je kazna snašla jednog tabaka, što je rekao da su u neke kršćanke dobre noge« (ib.). Nešto je manja bila kazna koja se u Mostaru zvala potkovati na vodi, jer bi krivca povali li preko deriza (jarka). Treba razlikovati balkanski turcizam tabak (tur. tabak < ar. tabaq) - »pladanj, poslužavnik od metala; zdjela«. Divojka se natrag povratila, / Okrenula u kamenu kulu, / Malo bila, pa se povratila, / Nosi crnu kahvu na tabaku, / Ona begu kahvu natočila, / Beg se foti zarJa i fildžana, / A čuše se sinje kukavice (HNpj, 3, 252-3). Antun Hangi, opisujući običaje u Bosni, daje preciznu »definiciju« tog »pladnja« (ŽBiH, 61):
Čim su gosti sjeli na mindere i sa domaćinom se za zdravije upitali, ulazi

u sobu hizmećar, kućni sluga, i nosi na tabaku, tasse, slatko. Slatko je neka vrst kompota od ružica i jabuka, a ponajviše od tunja, meda i šećera. Slatko meću obično u plavu ili crvenu staklenu posudu, a pokraj slatkoga ili u slatkom je zlatna ili srebrna kašika. Osim slatkoga su na tabaku i čaše pune hladne vode. Sluga nosi slatko od gosta do gosta i svaki uzme nešto slatkoga, metne ga u usta, a iza toga pije kap, dvije vode. Hizmećar ima na ramenu ili na tabaku peškir, kojim si gosti iza slatkoga otiru ruke i usta. Kada je ovako sve goste redom podvorio, nosi isti ili koji drugi hizmećar na tabaku
4

o ovoj temi valja konzultirati rad Hamdije Kreševijakovića: Esnaf; i obrti u Bosni i Hercegovini, DjelaBiH, 12 (i p. ot.),
Sarajevo, 1961.

246

TABAČiT

šerbe ili limunadu i opet dvori goste redom, kako sjede. Iza toga ustane sam kućedomaćin, da podvori goste cigaretama. Tabak ima i posebno mjesto u ritualu prošnje (ib., 151): Ona ide naprijed, a za njom nosi sluškinja na tabaku šerbe. Sluškinja stane kod vrata i drži tabak sa šerbetom obadvjema rukama, a djevojka uzima čašu po čašu i daje ih gostima. Čašu prima desnom rukom; palcem, kažiprstom i velikim prstom, a lijevu drži na prsima. Prvu čašu daje budućemu svekru, a iza njega svima proscima redom, kako koji sjedi. Kada je momkov otac ispio šerbe i dodao čašu djevojci, prihvati mu ona ruku pa je poljubi. Momkov otac maši se sada u džepove i dade djevojci novac, obično dukate. Pri tome veli.' »Evo nevista, priši«. Iza toga dade joj momkov prsten, koga joj sam na prst natakne, a napokon ostale darove.

Arapskog je podrijetla i tabak kao trgovački termin za arak papira. U tiskarstvu je to jedinica za mjeru papira (list koji presavijen daje 16 stranica razne veličine). U SrRj naznačen je akcent - tabak (ein Bogen Papier, plagula). Ivei Broz (BI) imaju potvrde samo iz Vuka i Daničića. Poslao mi je u nekoliko puta oko sto napisanih tabaka junačkih pesama ... Knjižica je ova naštampana na jednome tabaku u osmini... To je velika knjiga ... na po tabaka (in folio) ... Ima ga (rukopisa) 256 lista cijela tabaka. ARj ima primjer iz M. Đ. Milićevića (1885.): Kapetan previ tabak hartije, te ustroji protoko!' Od istog autora (1888.) navodi se dem. tabačić: I u to nekoliko tabačića nema gotovo ništa do jedino njegovo protestovanje, što se negova ličnost previda. Tomo Maretić (JezSav, 152) stvara neologizam tabačar: Tabačar je pisac, kOji nastoji, kad što piše, da izide što više tabaka, kako bi nagrada bila što veća. Dodajmo iz novije literature »slučaj« kod bačkih Hrvata (RjBač): Pisar kod prokatora ispiso je dva tabaka papira al ne znam oće l' vridit (Sombor, 1949.).
ković

Kod bačkih Hrvata (RjBač) zanimljiv je impf. tabačit - »prisilno raditi«. Za vrime rata morali smo tabačit po nikoliko dana budimskim sokacima (Subotica, 1949.). Otud izreka: Ko je jači, taj tabači (pobjeđuje jači; tko ima vlast taj provodi svoju volju). Isto se kaže u Imotskoj krajini (RjIm, RjImG, RjDZ). Tabačit - »pritiskati, primoravati koga na što, vršiti nasilje«. ARj prenosi od M.Pavlinovića (Različiti spisi, Zadar, 1875.,44) značenje »tlačiti«; a »prinosnik« A. Ostojić s Brača bilježi da je »tabačiti isto što gnjaviti, tištiti koga«. V. Vinja (JE, S.v. tabačiti) navodi da je danas živo u Šibeniku: istabakati (istući, izmlatiti). U suvremenom je žargonu (HrZarg) taj izraz prilično razvijen: taba, tabačina, tabaža, tabanje (tučnjava), tabati (tući), tabator... Semantim
247

TABAĆIT

teško je podvesti pod tabak (duhan). Upravo tUf. tabak (kožar) upućuje na nešto što se tuče, naime sirova se koža tabači, štavi, stroji ... Uostalom, njem. gerben (učinjati kožu) ima figo značenje »izlemati koga«. Novija pojava uporabe tabac za »volee de coups« (pljuska, batina) oslanja se na oblik za »duhan«, kao u franc. passage a tabac - »mlaćenje, devetanje«, passer a tabac - »isprebijati, izbatinati (na policiji)«.
»tući«

V Vinja (JE, ib.) misli da je za semantizam »tući« ~ »poniziti« bolje poći od ekspresivnih skupina TABB- i/ili TAPP- koje su ilustrativne za franc. leksik: od tabb- imamo u franc. dija!. tabazar »frapper, battre«, »faire du bruit en frappant«, tabaza »rosser«, tabuster »battre, frapper« i suvr. franc. tabasser; .tabassage... »Bilo kako bilo, i naše istabakati 'istući' valja dijeliti od tabak' duhan', što ne isključuje da novija riječ nije mogla pripomoći održavanju starije« (ib.). Frano Ivanišević (Poljica, ZbNŽO, 1905., 10, 305-6) piše:
Brez kralja ne bi moga' narod bit, Bogje postavija kralje i vladare, da po zakonu upravljaju s pukon. Kad se svit ne bi boja' kralja, tuklo bi, otimalo, povratili bi se opet na stari zakon: ko je jači, ti i tabači.

Don Ivanišević nadalje daje »mišljenje o ljudima i životu« koje oslikava (da li samo?) ondašnji svjetonazor: Narod bi moga' bit na niki način brez gospode, ali kad bi naš čovik steka' zapovid, bija bi gori nego gospoda, jer teško je trpit vlaja, kad se pogospodio Stara je besida: »Ciganinu dali oblast, pa on najpri svog oca obisija«. Kad ne bi bilo careva zakona, žandara i vojske, svit bi propa: ko bi moga' bit siguran za glavu na ramenu. Dok nije carpostavija svoj zakon i žandare, da gledaju, vrši li se svaka u redu, svako je moga' živit od 'ajdučije, kralo se je, palilo, ubijalo; ni u kući, ni u polju, ni na putu nije čovik bija miran za svoj život. Otkad su zakoni carevi uvedeni i žandari ušli u stopu lupežin, sve je mirnije i urednije, štono se reče: pas i mačka loču iz jednoga korita. Zakoni su po sebi pravedni, samo da ji' oće izvršivat pravedno činovnici, kraljevi ljudi od zakona, koji daju osude, dekrete po zakonu. vrše puta podaju se niki činovnici za mitom i 'ajtoron, podmažu jin se kola kakvin daron, pa znadu oni nategnit zakon, na koju žicu 'oćeš.

248

Tovariš

tovariš u značenju »drug« podsjeća nas na prohujala vremena Kominterne. No, ro je stari dalmatinski izraz, koji se još ponegdje čuje, za

Riječ

druga, sudruga, prijatelja, k tomu još »živ«, osobito kada se misli na »druga u družini na brodu«, »druga na ribanju u brodu« ...

U ARj stoji da se »tovariš nalazi u starih, i to zapadnih pisaca«. Riječ je, dakako, sveslavenka (stcslav. tovarištb, rus. tovarišč i tovaryš, češ. tovaryš, polj. towarzysz, slov. tovariš... ). Prisutna je u svim našim starim rječnicima. Kašić: tovarisc, tovarisctvo (tal. compagno, compagnia); Vrančić: tovaris, tovariftvo, tovaristvo; touaris, drugh, druug (lat. collega, comitatus, con[ortium, societas, sodalis; comes, socius) ... Kao tovaruš u Habdelića: tovarus; Vitezovića: tovaruš (pajdaš, compotor), Belostenca, ]ambrešića, StuIlija ... Popraćeno je mnogim primjerima. N. Ranjina: Sljeze s Zaharijom i stovariši njegovijemi u peć. A. Dalmatin: Najde jednoga od svojih tovariš. Š. Budinić: Tovariš, to jes dionik il' tovariš zaloga dila, kako reći drug ili pričesnik. Ili kod Marka Marulića (Pisni, 114): Tovariša imit tere prijatelja / kino će t' viran bit, ako te je želja, / ne gledaj ima li blaga zadovolje, / da meu ostali je li ćudi bolje.
Tovariš je i u glagoljskim rukopisima. Npr. u Kolunićevu zborniku iz 1486. godine (Djela, 12,47-8): Naiprie imaš' raz 'misliti, ako si ti va mom b grihu [onom grihu]. Ako esi va nomb grihi i ako ga z'na on b, ne karai ga, zaČb onb bi mogalb reći:

tovarišu, ti si takoe [takvi] v' tomb grihu, a ti me karašb. Za to ti ne Ćdb ni ed 'nu koristb učiniti.

V. Mažuranić (Prinosi) iz Urbara vinodolskih imanjal navodi: U Vinodolu držali su trgovinu u zakupu g. 1608. trgovci Giovanelli i tovariši iz Mletaka.
Godine 1661. u Veneciji, Katarina Zrinska izdala je molitvenik Putni tovarus - vnogimi lipimi, nouimi i pobosnimi molituami iz nimskoga na
Emilij Laszowski: Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih; p. ot.: Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, god. 17, 1915.

249

TOVARIŠ

heruaczki jezik isztomachen i sprau!yen po meni groffFrankopan Catharini goszpodina groffa Petra Zrinszkoga hisnom touarussu.

Apstraktum tovarištvo (comitatus, compagnia, societas) također je bogat primjerima. Prvo, dva ulomka iz Skaza n 'ja od nevoljnoga dne: 2
tebe nisam spašen, / da u pogibi! jure varžen, / jer me ne hti pokarati / ni od igre ustavljati; / jer me bludipotolicom / da se mišam meu dicom / s tovarištvom ko me učaše / na zla svaka, ti mučaše (Vartal, 431). Nauk časti tere bjen'je / to j(e) moje sad spasen 'je, / i još dobrih tovarištva / moga su uzrok sad blaženstva (ib., 432).
Cića

U Planinama Petra Zoranića (SPH, 41, 173-4):
Nemoj naslidovattovarištvo zalo, / u zlo će te upeljat pomalo, pomalo; / čin' da ti zarcalo bude žitak jinih, / čim je u zlo upalo žitje kroz svit zalih.

Te u epu Jerolima Kavanjina (Bogat, 400):

Tovarištvo od vragova, / toli svim je pak mrzeće, / er je od poždrieh zlih vukova, / ki nam uda sva razdrieće, / sad zubima, sad čampragom, / p rivelikom vajmeh snagom.
Kod Bernardina Splićanina (1495.) Evandelja po Luki (Leke, 125):
naći ćemo

ovaj slikovit ulomak iz

A Simun odgovori i reče njemu: Meštre, trudili smo se po fiu noć, a ništar nismo uhitili, da po riči tvojoj hoću vrići m riže. I kako to učiniše, tako zapasaše veliko mnostvo rib, tako da pucahu mriže. Ioni mahnuše rukom tovarišem, ki bihu u drugoj plavci, da bi prišli i pomogli jim. A oni tada pridoše i napuniše obidvi plavce, tako da se malo ne potapahu. Ku stvar vidivše Simun Petar pade na kolina prid Isusom govoreći: Izidi od mene, za č človik grišnik jesam, gospodine. Strah tada obuja njega i fiih, ki bihu s njim na lojljenju rib, kih jaše, tokoje i Jakova i Jivana sinoJZebedeovih, ki bihu tovariši Simunovi. I reče tada Simunu Isus: Nemoj se bojati i znaj dobro: od danas ćeš biti lovac ljudski. A oni tada povezoše plavce k kraju i ostavivše fie naslidovali su njega. 3

Božidar Finka kao »prinosnik u narodu skupljenih riječi« u ARj domeće da je u Salima na Dugom otoku tovariš »najmljeni ribar, drug; socius«. »Vlasnici mreža (za lov srdela) zovu se prciniguli (tal., mIet. pard:nevole), a
-----_._-----------2 Skazan'ie od nevoljnoga dne od suda ognjenoga književnopovijesna znanost pripisivala je Maruliću (J. Kukuljević Sakcinski, SPH, 1, pa V. Jagić i drugi), ali to nije potvrđeno. Prikazanje s temom Posljednjega suda, slobodan je prijevod De di del giudizio Antonija Arajda, s dodacima Matfea Belcarija.

3

Da bude jasnije, evo kako je prevedeno u ZgBibl: »Učitelju - odgovori mu Šimun - svl.Jrnoć smo se trudili, a ništa
nismo uhvatili. Ali na tvoju riječ bacit ĆU mreže.« Kad to učine, uhvate mnogo riba, mreže im se gotovo razdirale. Uto dadnu znak svojim sudrugovima u drugoj lađici da bi im došli pomoći. Ovi dođu i napune obje lađice tako da su gotovo tonule. Kad to vidje Šimun Petar, pade Isusu do koljena te reče: "Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!" Preneraženje obuze njega
j

sve koji su bili

s njim zbog riba koje su ulovili. Isto tako Ivana i Jakova,

Zebedejeve sinove, što bijahu Šimunovi drugovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti!" Oni izvukoše lađice na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim (Lk 5,5-12).

250

TOVARIŠ

ribar, koji s njima ribaju (njih do dvadeset), wvu se tovariši«. Ankica Piasevoli (RjSa) kaže: Da san prcinigul ne bin bi tovariš, sa razumiš. I Blaž Jurišić (RjVrg) ima tovariš, pl. tovariši, tovariŠfv (Rb kica su čet'iri tovariša, a on peti). u Kukljici (RjKuk) tovariš, na Hu (RjH) to va riš: Ko te je gospodar zva da greš šnjim na ribe, unda si ti njegov tovariš. Sve do Drugog svjetskog rata u Salima i Solinama zadržala se feudalna tradicija da ribari imaju i mjesnoj crkvi davati dio jednak »tovarišw< od ulovljene ribe. Riba se dijelila tako da je polovina lovine išla vlasniku broda i mreža, a ostalo se dijelilo na jednake dijelove svim ribarima. Stoga, nije neobično što su nekoć i žene išle s muškarcima u veći ribolov (mljele) i boravile tamo cijeli »~kur«, tj. oko 20 dana. Te su žene bile iz kuće gospodara broda, njegove sestre, nevjesta ili kći, koje su obavljale sve ribarske poslove. Naime, gospodar je želio imati više »kućnih ribara« te tako više dijelova lovine. Vladislav Cvitanović (Starine, 45, 264)4 kaže da se na Hu vlasnik mreže i broda zove gospodar, a suvlasnici mreža prciniguli. U Salima na Dugom otoku vlasnici i suvlasnici mreža su prcinguli [v. družba]. Običan najamni ribar je tovariš (drug). Ovaj izraz, po Cvitanoviću, odaje veliku starinu ribolova u nas. U Velom Hu postoji i naziv busović. 5

Prdnigul je zapravo dioničar. U Salima (RjSa) bi današnje dioničko društvo ovako definirali: Jenu tratu je moglo imati više njih, prcinigulov, prma tomu koliko su uložili. Svi drugi ki su pomagali bili su tovariši.
Prcinigul ili pardnigul (vlasnik mreže, trate) izvorno je venecijanski termin koji se rabio u propisima mletačke i austrijske vlasti, najčešće kao parcenovali. Taj se pojam toliko ustalio upravo u toj formi (parcenovali) da ga i Grga Novak i Šime Županović upotrebljavaju kada pišu o ribarstvu. Začudo, te riječi nema u Pomorskom rječniku Radovana Vidovića.

Vojmir Vinja (JE) upozorava da nas ne smije čuditi umetnuto -g-, jer se tako ponašaju naše tuđice kod tal. sufiksa -eolo, -evolo (npr. ven. anguseola u angužigula - »igla«). Moliški Hrvati (Moliški) imaju pardna, pardnala (»mezzadro«, napoličar), što je preuzeto iz abruceškog dijalekta. Po cijeloj je obali inače proširena imenica parat [v.], gen. parta (dio u čemu što je zajedničko) < tal. parte < lat. pars, partis. U Poljicima imamo
- - - - - - - - - - - - - - - _ .. _ - - - - - 4
5
------

Vladislav

Cvitanović:

Pomorsko zanimanje Jžana, Starine, 45, 257-280.

(ib., 274) pOkušava dati etimologiju rijetkog naziva busović. »Englezi i Sjeveroamerikanci Imaju riječ beDS, izgovara se bos, a naši je izgovaraju bas. Znači gospodar, upravitelj.« Teško je povjerovati da se taj amerikanizam udomaćio na lžu, na tako uskom arealu i to od davnine. Busović je komandir malim ribolovom, pa i nije neki bos u današnjem značenju. Žarko Martinović u Rječniku govora otoka lža (Rjlž) objašnjava, a to vrijedi samo za Veli lž: Busović je zapovida kad se je lovilo kogulun, buskavicun, ali kin drugin malin artun, a misto mu je bilo u parapetu. Upravo mjesto njegova komandiranja - parapet (otvor I poklopac na provi), što donekle podsjeća na kutiju, semantički se poklapa s ven. bossalo (posuda od drva a potom i glasačka kutija). Konačno, na Cresu imamo busul [v.] i bus ulić upravo sa značenjem »kutija«!

Cvitanović

251

TOVARIŠ

izvedenicu partenik (onaj koji ima udjela u nekom poslu, dioničar). Frano Ivanišević (Poljica, ZbNŽO, 1904.,9,321-2) piše: Danas ima u Poljicin ništo mUša (pašnjaka) zajedniški : jesu turnji za vino i mlini u zajednici, di ima puno partenika (dioničara). Ako li svako pali svoju goru, odredi se koliko će svaki partenik donit brimena. U primorskin selin kupu brod ili mrižu u zajedništvu, ulažu zajedno trud, dilu zajedno i korist. 'Di ga ulazi puno gospodara, ka' recimo u mlinici, odma' kad se počne radit, učini se pogodba, su koliko dila ko ulazi unutra, koliko da radnika, toliko poteže dila od u'vatka. Na isti način kad se pali klačina, ako je zajedniška gora, usiče se s reda, ako li svak pali svoju goru, odredi se koliko će svaki parte.nik don it brimena.

252

Vapor

Radojka F. Barbalić zapisuje ovu anegdotu: »Dan krasan, more kao ulje, ni od kud ćuha vjetra i jedra ovjdena ne daju brodu ni naprijed ni natrag. U daljini vidi se jedan parobrod koji se primiče, pristiže na horizontu subočice jedan jedrenjak i nestaje u daljini. Čini se čudnovatim da plovi bolje od nas uza sve to što nema jedra.«l Bilo je to 1872. godine. Začuđeni škrivan u dnevniku mora zapisati važan događaj: Nema vjetra, a brod plovi! Bliži se kraj dramatske borbe jedara i parnog stroja. 2 Josip Gvozdanović, rođen 1887. u Grohotama (Šolta), kazivao je ovu narodnu pjesmu (Ljuba, 228):
Vapore, vapore, / bože se prosejo, / što si moga draga / u Polu odveo; / jo nesretna Polo, / s ognjen izgorila, / što si moga draga / sebi prisvojila!

Proklinje se parobrod, pa i čitav jedan grad - mornarički punkr Austro-Ugarske Monarhije, svekoliku njezinu vaporsku silu.

Parobrod je Šulekova kovanica prema njem. Dampfichiff Nekada je u Dalmaciji u općoj upotrebi bio parabrod da bi ga istisnuo vapor « tal. vapore, tršć. vapor, ven. vapor) - brod ki gre na ogenj (Vrbnik, ZbNŽO, 1902., 7, 335), dakle na parni, odnosno mehanički pogon. A vapora ima kojekakvih. Vapor komerči (trgovački), vapor na jidra, vapor na tambur (na kotače), vapor malog kapotada (male obalne plovidbe), vapor velikog kapotada, vapor di lungo korso (što traversaju očeane) , vaporet o' filance (financijske straže), vaporet o' šanitadi (bolnički) ...
Ložišćima (Brač)

Vapor kao čudo novog doba rabio se i u figurativnom značenju. U govorili su: Jemali su oni toko uja u kamenicu da se u nje moga i vapor okrenit!

A u Šepurini na Prviću, kako je zabilježio Ante Kursar (Zapisi, 124), kada tko pristajući brodom udari u obalu, »porugljivac« će mu reći:
Radojica Fran Barbalić: Poškropljeni z morem, MH, Rijeka, 1970.

2

Da će pobijediti parobrod dalo se nasluti još 1838. godine, kada je Great Western bez upotrebe jedara prešao Atlantski ocean za 15 dana i 13 sati.

253

VAPOR

Ka' tako lipo dolaziš na kraj, neka ti Kapitanija dade brevet za inkoštavati vapore!

A kada po lijepom vremenu »vapor udre u kraj«, komentira se:
Ča je on [kapetan] kriv? Kriv je kurenat!

Kaj da to i je ča, udrti vaporo' u muja po bonaci! Iša se osvidočiti jesu li mu štabili lamarini [oplata]!

- Nije nego nadiga dvi kvadrete [veliki isklesani kamen na rubu lukobrana]! Nadigniti dvi kvadrete - pa to i nije niki udorac!

Parobrod je donio novu »kastu« mornara. Ona stara, jedrenjačka, sa skepsom je dočela industrijsku revoluciju. Na parobrod ne bi ni da ga zovu: ono je za vaporaše, a ~n je mornar!3 Vaporant ili vaporišta (mornar koji služi na vaporu) dobiva podrugljiv izraz - vaporaš. Mali motorni brodić je vaporin ili vaporet « tršć. vaporeto), a naš dem. od vapor - vaporić (RVS).4 Od neobičnijih oblika izdvojimo onaj na Vrgadi (RjVrg) - japor i u Labinu upor (GPN): Va plominski porat već kvarnor lit ni priša nanke jedon upor. Na Korčuli vapor ima značenje »lonac za kuhanje« (RjBlat), »bronzin« (Š. Vučetić), »lonac od gize u kojemu se kuhalo uz vatru na kominu« (KorGr). O tome opširnije u članku vapa [v.] - »para, dah«. I kod Marka Uvodića (MULib, 39) Dujka »u jidu piva« Roku: Vapore, vapore... / Oj nesriknja Polo / Ognjen izgorila ... I varijanta s Drvenika (RjVD): Oj vapore, pukla ti propela ča si našega Ivu iz sela odveja. Pjesnici su fleksibilniji. Ante Cettineo (Magarčićeve ekloge, PSHK, 104, 271) gleda kako danju prolaze bili vapori i, dakako, ne zaziva Boga da se Pula užga:
On diže u arju od pine i dima / krila, ka ruke bile, / ča, dok se trzaju i utapaju, / misle / da su se usidrile (..) / a danju kad prolaze bili vapori, / on misli da su cvrčki motori, / komini, jarboli bori, / gušteri timunjiri, / a noću, kad brodi su puni svića, / njemu se čini / da udajini, / misto motori i propeleri, zamiru kori popićd / i da odrišen Merjan riže njidro pučini / oštrin kijunon crnog svemirskog broda, / s Orionon, sjajnom prtijagon, / sVeneron, kućnin pragon, / i s propeIon / raspetin arkanr1elon, / dok drugi brodi, vezani dnkoran muka stoje, / kd lanterne izronilih bez glave utopjenika / iblagosivje ror1enje svoje / i rod svoj mučenika.

3
4

Viktor Car Emin: Oj more duboko (pripremio Radojica F.

Barbalić),

lP "Pomorstvo«, Rijeka, 1952. (?), s. a.

vaporić,

U Splitu ćemo, uz navedenu akcentuaciju Berezine Mataković (AVS), još naći kod Šegvića (NDM) vaporet, vapor/n, kod Radišića (Rič) vapor, vaporet, a kod Jutronić (RjSG) vapor, vap6ret ...

254

Kratice i znakovi

A- akuzativ adj. - pridjev (adjectivum) adv. - prilog (adverbium) alb. - albanski ar. - arapski arh. - arhaizam arum. - arumunjski, cincarski augm. - augmentativ, blr. - bjeloruski bug. - bugarski cine. - cincarski, arumunjski cit. - citirano, navedeno 0- dativ
češ.
uvećanica

-

češki

dan. - danski dem. - deminutiv, umanjenica dijal. - dijalektaino engl. - engleski eufem. - eufemizam, ublaženo, uljepšana exel. - usklik, uzvik (exelamatio) f - ženski rod (femininum) figo - figurativno, preneseno značenje franc. - francuski G, gen. - genitiv gl. - glagol gl. im. - glagolska imenica graf. - grafija
grč.

-

grčki

hebr. - hebrejski hrv. - hrvatski I - instrumental
255

DALMATINSKE RiČi

ib. - ibidem ie. - indoevropski impf. - imperfektivan, nesvršeni glagol kalabr. - kalabrijski katal. - katalonski L -lokativ lat. - latinski let. - letonski lit. - litavski m - muški rod (masculinum) mađ. - mađarski mak. - makedonski mIet. - mletački, venecijanski N - nominativ n - srednji rod (neutrum) ngrč. - novogrčki nizoz. - nizozemski njem. - njemački pejor. - pejorativan, pogrdan perz. - perzijski pf. - perfektivan, svršeni glagol pl. - množina (pluralis) pl. t. - pluralia tantum polj. - poljski port. - portugalski praslav., prasl. - praslavenski provo - provansalski rkp. - rukopis rum. - rumunjski rus. - ruski sg. - jednina (singularis) slč. - slovački slov. - slovenski srlat. - srednjovjekovni latinski srvnjem. - srednjovisokonjemački stesl. - starocrkvenoslavenski stfranc. - starofrancuski strus. - staroruski stsI. - staroslavenski stvnjem. - starovisokonjemački s.v. - sub voce
256

KRATICE I ZNAKOVI

španj. - španjolski šved. - švedski tal. - talijanski tršć. - tršćanski tUf. - turski ukr. - ukrajinski V - vokativ v. - vidi ven. - venecijanski vlat. - vulgarni latinitet * - nepotvrđeni, rekon,struirani oblik > - filacija, s desne strane je mlađi lik (dalo je) < - filacija, s desne strane je stariji lik (nastalo je od)

257

Literatura

Kratice izvora, autora, autorskih priloga, edicija i periodika. Donose se i kratice nekih institucija. Djelo koje se citira rjeđe navedeno je punim naslovom u tekstu ili u bilješci. AAS = Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etnologiju, 1-3, Beograd, 1923.-1926. AdMar = Adriatica maritima (Zavod za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Zadru), 1-4, Zadar, 1974.-1985. Adok = Rječnik hrvatskosrpskoga književnogjezika, 1-2, MH i MS, Zagreb-Novi Sad, 1967. AGI = Archivio giottologico italiano, Roma, Torino, Firenze, 1873. id. AkLep = Vaso Tomanović: Akcenat u govoru sela Lepetana, JF, 1935., 14 (59-143). Anali = Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku; Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku; Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU/HAZU u Dubrovniku), Dubrovnik, 1952. i d. Anić = Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika (3. izd.), Zagreb, 1998. (Veliki Anić, CD-ROM, 2003., Novi Liber). ANUBiH = Akademija nauka Bosne i Hercegovine. ARj = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), 1-23, Zagreb, 1880.-1976. ASPh = Archiv fur slavische Philogie (heraus gegeben von V. Jagić), Berlin, 1876.-1924. BOom = Ivan Mimica: Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana, KK, Split, 1990. BeCr = Nikola Velčić: Besedar Bejske Tramuntane, Adamić, Mali Lošinj, Beli, Rijeka, 2003. BenRj = Julije Benešić: Rječnik hrvatskoga književnogjezika od Preporoda do l G. Kovačića (1-12, a-rzati), JAZU, Zagreb, 1985.-1988. Bes2 = Ivanka Glogović Klarić: Beseda Il, Adamić, Rijeka, 2003. Bet Br = Goran Filipi: Betinska brodogradnja - etimologijski rječnik pučkog nazivlja, Županijski muzej u Šibeniku, Šibenik, 1997. BI = Franjo Iveković, Ivan Broz: Rječnik hrvatskoga jezika, 1-2, Štamparija Karla Albrechta, Zagreb, 1901.

Bilješke = Ivan Lovrić: Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa, Venecija, 1776.; (preveo Mihovil Kombol), JAZU, Zagreb, 1948.
275

DALMATINSKE RICI

Biserno = Biserno uresje - izbor iz hrvatske usmene ljubavne poezije (prir. Stipe Botica), Mladost, Zagreb, 1990.

BKašt = Radojka Baldić-Đugum: Beside kaštelanske, Muzej grada Kaštela, Kaštela, 2006.
Blago = Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga (Thesaurus linguae Illyricae), Loreto-Ancona, 1649.-165l.

BlaNin = Ljubomir Maštrović: Rječničko blago ninskog govora, RadZad, 1957., 3 (423-465). Bogat = Jerolim Kavanjin: Bogatstvo i uboštvo (priredio Josip Aranza), SPH, 22, Zagreb, 1913. BožCr = Arturo Cronia: Elementi latino-italijani nellessico di un dialetto čakavo; Rivista di diaelettologia italiana, fase. VI.-6, Pisa, 1930. (96-124). Branič = Nikola Andrić: Branič jezika hrvatskoga (reprint 2. izdanja iz 1911. godine), Pergamena, Zagreb, 1997. BrZb = Brački zbornik, l, Split, 1940., Supetar, 1954., 2 i d. BV = Bosanska vila (list za zabavu, pouku i književnost), Sarajevo, 1886.-1914. CaPag = Nikola Kustić: Cakavski govor grada Paga s rječnikom, Društvo Pažana, Zagreb, 2002. CD = Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU/HAZU, 1-18 + dodaci, Zagreb, 1904.-1998. CrB = Đurđica Ivančić-Dusper: Crkveniški besedar, Adamić, Rijeka-Crikvenica, 2003. ČDL = Mate Hraste, Petar Šimunović, Reinhold Olesch: Čakavisch-deutscher Lexikon, 1-3, Bahlau, KaIn-Wien, 1979.-1983. ČKS = Davorin Nemanić: Čakavisch-kroatische Studien (Sitzungsberichte der phil.-hist. Classe der kais. Akademie der Wissenschaften; vol. 104, 105 i 108), 1-3, Wien, 1883.-1885. Čok = Branko Turčić: Sedmoškojani - prvi čokavski rječnik (Čižići na Krku), Adamić, Rijeka, 2002. ČR = Čakavska rič (polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi), Split, 1970. i d. Dalm = Matteo Giulio Bartoli: Das Dalmatische - Altromanische Sprachreste von Veglia bis Ragusa und ihre Stellung in der Apennino-balkanischen Romania (1. Einleitung und Ethnographia lllyrens; 2. Glossare und Texte, Grammatik und Lexikon), Schriten der Balkankommission, Linguistische Abtelung IY.,Y., Alfred Holder, Wien, 1906.; II Dalmatico (prir. Aldo Duro), Instituto della Enciklopedia Italiana, Roma, 2000. DalmStud = Žarko Muljačić: Das Dalmatosche - Studien zu einer untergegangenen Sprache, Bahlau, Kaln-Weimar-Wien, 2000. DAM = Ernesto Giammarco: Dizionario Abruzzese e Molisano, 1-4, Ediz. dell'Ateneo, Roma, 1968.-1979. Danica = Danica (zabavnik), 1-3, Beč, 1826.-1828.; 4, Budim, 1829.; 5, Beč, 1834. DEI = Carlo Battisti, Giovanni Alessio: Dizionario etimologico italiano, Barbera, Firenze, 1950-1957.
276

LITERATURA

DELl = Manlio Cortelazzo, Paolo Zolli: Dizionario etimologico della lingua italiana, 1-5, Bologna, 1979.-1988. DiCapo = Giulio Manzini, Luciano Rocchi: Dizionario storico fraseologico etimologico del dialetto di Capodistria, Trst-Rovinj, 1995. Dict = Faust Vrančić: Dictonarium quin que nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungarike, Venecija, 1595.; reprint Zagreb, 1971., 1992. DIH = Danilo Vušović: Dijalekat Istočne Hercegovine, SDZb, 1927,3 (1-70). Dizion = Ardelio Della Bella: Dizionario Italiano-Latino-Illirico cui si premettono alcuni avvertimenti per inscrivere e con focilita maggiore leggere le vod illiriche scritte con caratteri italiani, ed anche una breve grammatica per apprendere oo. la lingua illirica, Venez~a, 1728.; 2. izd. Ragusa, 1785. DizVen = Giuseppe Boerio: Dizionario del dialetto veneziano, Venezia, 1856.; reprint Milano, 1971. Djela = Djela (povremena publikacijaJAZU/HAZU), Zagreb, 1882. i d. DjelaBiH = Djela (Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine; Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka), Sarajevo. DjelaMD - Marin Držić: Djela (priredio Frano Čale), CKD, Zagreb, 1987. DM = Dizionario di marina medievale e moderno, R. accademia d'ltalia, Roma, 1937. Dnevnik = Miljenko Smoje: Dnevnik jednog penzionera, MT, Split, 2004. DizTr = Mario Doria: Grande dizionario del dialetto triestino storico etimologico fraselogico, Ediz. El Meridiano, Trieste, 1987. DPR = Lovre Vlahov: Dalmatinski pučki ričnik, Birotisak, Zagreb, 1996. DrLib = Marko Uvodić: Drugi libar Marka Uvodića Splićanina (prir. Nikola Disopra), SD, Split, 1952. DSG = Milan Moguš: Današnji senjski govor, Senjski zbornik, 2, Senj, 1966. DStCr = Mate Tentor: Der čakavische Dialekt der Stadt Cres (Cherso), ASPh, 1909., 30 (146-204). DTuđ = Luko Zore: Dubrovačke tudinke, SKA, Spomenik, 26, Beograd, 1895. DubD = Pero Budmani: Dubrovački dijalekat, kako se danas govori, Rad, 65 (155-179). DubKanc = Spisi dubrovačke kancelarije, knj. l, Zapisi notara Tomazina de Savere - 1278.-1282., (prepisao i uredio Gregor Čremošnik), JAZU, Zagreb, 1951. DubTri = Ivo Vojnović: Dubrovačka trilogija (predgovor Mato Lisičar), Narodna knjižnica, Zagreb, 1918. Ducange = Charles (Carolo) du Fresne Du Cange: Glossarium mediae et infimae latinitatis, 1-10, L. Favre, Niort, 1883.-1887.; reprint Graz, 1954. DVenIt = Giuseppe Piccio: Dizionario veneziano-italiano, 2. ediz., Libreria Emiliana Editrice, Venezia, 1928. Dvori = Sonja Senjanović-Peračić: Dvori ditinstva moga, KK, Split, 1997. Đenevrija = Mato Vodopić: Đenevrija - pilarska pripovijest (priredio Luko Paljetak), MH, Dubrovnik, 2004. ERj = Petar Skok: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1-4, JAZU, Zagreb, 1971.-1974.
277

DALMATINSKE RiČi

ERS = Etimološki rečnik srpskogjezika, (sv. 1, A; sv. 2, Ba-Bd), SANU, Beograd, 2003., 2006. ESSJ = France Bezlaj: Etimološki slovar slovenskega jezika, 1-4, SAZU, Ljubljana, 1976.-2005. ESSJ-Tr = Etimologičeskij slovar' slavjanskih jazykov - praslavjanskij leksičeskij fond (pod redakciej O. N. Trubačeva), Moskva, 1974. id. EtPr = Etnološki prilozi, Odsjek za etnologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1, Zagreb, 1978.
Facende = Joško Božanić: Facende otoka Visa, ČR, 2002., 1/2 (177-332).

Filol = Filologija 1957. id.
Fiton
=

(časopis

Razreda za filološke znanosti JAZU/HAZU), Zagreb,

Nada Vajs: Hrvatska povijesna fitonirnija, IHJJ, Zagreb, 2003.

Fjabe = Ivo Vlahović: Fjabe, Split, 1979.; Mog, 12, 1976.; 8, 1978.; 1, 1979.

FrŠtlk = Mira Menac-Mihalić: Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj (s rječnikom frazema i značenjskim kazalom s popisom sinonimnih frazema), IHJJ, Zagreb, 2005. Fuž = Zlata Bujan-Kovačević: Fužinarski kaj (Prilog rječniku goranskih govora - Fužina, Vrata i Belo Selo), MH, Delnice, 1999.
Gajeta
=

Vladimir Skračić: Kurnaska gajeta - sveti brod, ČR, 2003., 112 (33-51).

Gazo = Ivan (Ioannis) Belostenec: Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium, Zagrebu, 1740. (?); reprint Zagreb, 1972., 1998.

GERj = Alemko Gluhak: Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993. Gola = Ivan Večenaj, Mijo Lončarić: Rječnik govora Gole - srednjopodravska kajkavština, IHJJ, Zagreb, 1997. GSrUD = Glasnik Srpskog učenog društva (Glasnik Družtva srbske slovesnosti), 1-75, Beograd, 1847.-1892.
Glosar = Ljerka Šimunković, Maja Kezić: Glosar kuhinjske i kulinarske terminologije romanskogpodrijetla u splitskome dijalektu, Dante Alighieri Split, Split, 2004.

GoKon

=

Zorka Kašić: Govor Konavala, SDZb, 41, SANU, Beograd, 1995.

GoKor = Miloš Moskovljević: Govor ostrva Korčule, SDZb, 11, SANU, Beograd, 1950. GOS = Josip Hamm, Mate Hraste, Petar Guberina: Govor otoka Suska, HDZb, 1, Zagreb, 1956., (rječnik 150-185). GOZirj
=

Božidar Finka, Antun Šojat: Govor otoka Žirja, RIJJ, 1 (121-220).
Rječnik

GPMK = Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 1-27, Kotor, 1952.-1978. GPN = Marijan Milevoj: »Gonan po nase«, 1992.
labinskog govora, vl. n., Labin,

GPPD = Građa i prilozi za povijest Dalmacije (Arhiv grada Splita; Historijski arhiv Split), Split, 1958. i d. GSŠ
=

Dragutin Grgurević-Dande: Govorenja starog Šibenika, rkp., 1997.
=

GunOsm GZM
278
=

Dživo Gundulić: Osman (prir. Franjo Švelec), ŠK, Zagreb, 1989.

Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1889. i d.

LITERATURA

Hagio = Marina Marasović-Alujević: Hagioforna imena u srednjovjekovnom Splitu i okolici, KK, Split, 2003.

HDZb = Hrvatski dijalektološki zbornik, Zagreb, 1956. i d. HER = Hrvatski enciklopedijski rječnik (Vladimir Anić i dr.), Novi Liber, Zagreb, 2004. HNK = Hrvatski nacionalni korpus (http://www.hnk.ffzg.hr) HNPIKO = Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u Istri i na Kvarnerskih otocih (preštampane iz »Naše sloge« potporom »Matice hrvatske<<), Trst, 1880.; reprint Pazin, 1997. HrPrez = Petar Šimunović: Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb, 1995. HrTDod = Lelija Sočanac: Hrvatsko-talijanski jezični dodiri, Globus, Zagreb, 2004. HrŽarg = Tomislav Sabljak: Rječnik hrvatskoga žargona, VBZ, Zagreb, 200I. IHJJ = Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb. ILA = Goran Filipi, Barbara Buršić-Giudici: Istriotski lingvistički atlas, ZUM, Pula, 1998. Imocki = Silvestar Kutleša: Život i običaji u Imockoj krajini (prir. Vesna Čulinović-Konstantinović), MH, Imotski, 1993. IRHR = August Kovačec: Istrorumunjsko-hrvatski rječnik, ZUM, Pula, 1998. IRLA = Goran Filipi: Istrorumunjski lingvistički atlas, ZUM, Pula, 2002. Istruz =Ardelio Della Bella: Istruzioni grammaticali della lingua illirica, Venezia, 1728.; prijevod Nives Sironić-Bonefačić, IHJJ, Zagreb, 2006. Iški = Šime Kulišić: Iški kralj, 1-2, ČR, 1979., l (67-110),2 (71-105). izMed = Anatolij Kudrjavcev: U potrazi za izgubljenim Mediteranom, MT, Split, 200I. JadTop = Petar Šimunović: Istočnojadranska toponimija, Logos, Split, 1986. JaFa = Vojmir Vinja: Jadranska fauna. Etimologija i struktura naziva, 1-2, JAZULogos, Split-Zagreb, 1986. JE = Vojmir Vinja: Jadranske etimologije, 1-3, HAZU-ŠK, Zagreb, 1998.-2004. JezMD = Milan Rešetar: Jezik Marina Držića, Rad, 1933., 248 (99-240). JezSav = Tomo Maretić: Hrvatski ili srpski jezični savjetnik (dopuna Broz-Ivekovićevu »Rječniku hrvatskoga jezika«), JAZU, Zagreb, 1924. JF = Južnoslovenski filolog, Beograd, 1913. i d. JIB = Bogoslav Šulek: Jugoslavenski imenik bilja, JAZU, Zagreb, 1879. JLS = Radovan Vidović: Jadranske leksičke studije, KK, Split, 1993. JpjM = Alija Nametak: Junačke narodne pjesme herceg-bosanskih Muslimana (5. prošireno izd.), MH, Zagreb, 1991. JRB = Jure Roki: Bilo roza iz Smiderova; roman, rkp., u: LVJ. Junačke = Ivan Franjo Jukić i Ljubomir Hercegovac (fra Grga Martić): Narodne pjesme bosanske i hercegovačke; Pjesme junačke, sv. l, Osijek, 1858. KK = Književni krug, Split. Klis = Srećko Listeš: Klis - prošlost, toponimi, govor, Hrvatsko društvo Trpimir, Klis, 1998. KomDik = Joško Božanić: Komiški dikcionar (A), ČR, 2006., 112, (5-50).
279

DALMATINSKE RICI

KorGr = Frano Klisura: S korčulanskih griža i kaleta, vl. n., Korčula, 2002. KorSt = Statut grada i otoka Korčule (preveo i priredio Antun Cvitanić), Korčula, 2002. KosMet = Gliša Elezović: Rečnik kosovsko-metohiskog dijalekta, 1-2, SDZb, 4 i 6, Beograd, 1932, 1935. KotSp = Kotorski spomenici - prva knjiga kotorskih notara od god. 1326-1335., (uredio Antun Mayer), JAZU, Zagreb, 1951. Kronika = Miljenko Smoje: Kronika o našem malom mistu, NZ MM, Split, 1971. KSR = Nina Vodopić: Kunovske stare riči, vl. n., Kuna, 2006. LAM2 - Mirko Deanović: Lingvistički atlas Mediterana II - anketa na Visu (Komiži), Rad, 344 (5-35). LastSt = Lastovski statur(priredio i preveo Antun Cvitanić), KK, Split, 1994. LDubaja
=

Šime Vučetić: Libro Dubaja Marusa, Zadružna štampa, Zagreb, 1984.

Lekc = Lekcionar Bernardina Splićanina (priredio Tomo Maretić po prvom izdanju iz 1495.), JAZU, Zagreb, 1885.; reprint (Josip Bratulić), KK, Split, 1995.

LekSt = Petar Skok: Leksikologijske studije, Rad, 272 (5-90). Lexicon = Pavao Ritter Vitezović: Lexicon Latino-Illyricum (oko 1700.; fotokopija rukopisa objavljena 2000., Zagreb). Lexjam = Andrija Jambrešić, Franjo Sušnik: Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples ... , Zagrebiae, 1742.; reprint IHJJ, Zagreb, 1992. Libar = Miljenko Smoje: Libar Miljenka Smoje, MT, Split, 2004. LILS - Leksikonu ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog kršćanstva (uredio Anđelko Badurina), Liber-KS, Zagreb, 1985. LingFr = Joško Božanić: Lingua franca, BibI. ČR, Split, 1997. LL = Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae (uredio Marko Kostrenčić i drugi), 1-7, JAZU, Zagreb, 1969.-1978. LukŠip = Narodne pjesme iz Luke na Šipanu (zapisao Andro Murat, priredila Tanja Perić-Polonijo), MH, Zagreb, 1996. LumbN = Marcel Kušar: Lumbardarsko narječje, NVj, 1895., 3 (323-338). LVJ = Andro Roki-Fortunato: Libar Vifkigajazika, vl. n., Toronto, 1997. Ljuba = Olinko Delorko: Ljuba Ivanova - hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji, MH, Split, 1969. MD-Lo - Mirko Deanović: Pomorski i ribarski nazivi romanskogporijekla na Lopudu, Anali, 3 (149-179). MH = Matica hrvatska. MljetSt = Mljetski statut (preveli Ante Marinović i Ivo Veselić), KK, Split-Dubrovnik, 2002. Mog
= Mogućnosti

(književnost, umjetnost, kulturni problemi), Split, 1954. i d.

Moliški = Agostina Piccoli, Antonio Sammartino: Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra, MH, Montemitro-Zagreb, 2000.

Mon Rag = Monumenta Ragusina - Libri reformationum, JAZU, Monum, ll, 13, 17,28,29, 1879.-1897.
280

LITERATURA

Monum = Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium (povremena publikacija JAZU/HAZU), Zagreb, 1877. i d. MS = Matica srpska. MUGov = Spliska govorengja oliti Libar Marka Uvodića Splićanina u kon se uzdrži sve ča je pisa Zelenbać, Basraka, Zogatul, Antinora i drugi (Zabavna biblioteka »Zastave«, sv. 1., izdaje Oskar Tartaglia), Split, 1919. MULib = Marko Uvodić: Libar odabranih proza (prir. Zdravko Mužinić), Štampa, Šibenik, 1973. NBlag = Marcel Kušar: Narodno blago, Split, 1934.; reprint HSN, Zagreb, 1966. i 1993. NOM = Edo Šegvić: Naš dil Mediterana (Spliska rič - CD-ROM), Naklada Bošković, Split, 200.7NDO = Ferdo Hefele: Naši domaći obrti - grada za obrtno nazivoslovije, Sisak, 1896., reprint Dom i svijet, Zagreb, 2000. NpjM = Kosta Hi:irmann: Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, 1-2, Sarajevo, 1888.-1889. NpjMar = Luka Marjanović: Hrvatske narodne pjesme, Zagreb, 1864. NpjMH = Hrvatske narodne pjesme (skupila i izdala MH), 1-10, Zagreb, 1896.-1942. NpjOH = Olinko Delorko: Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u 19. stoljeću), ČS, Split, 1976. NpjV = Vuk Stefo Karadžić: Srpske narodne pjesme, 1-6, Beč, 1841.-1866.; 7-9, Beograd, 1900.-1902. NU = Narodna umjetnost (Institut za narodnu umjetnost; Godišnjak Zavoda za istraživanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku), Zagreb, 1962. i d. NVj = Nastavni vjesnik (časopis Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora), l-SO, Zagreb, 1893.-1944. OrbŽm = Janneke Kalsbeek: The Čakavian Dialect ofOrbanići near Žminj in Istria, Rodopi, Amsterdam, 1998. OrlCr = Humrecht Peter Houtzagers: The Čakavian Dialeet of Orlec on the Island of Cres, Rodopi, Amsterdam, 1985. Osman = Azra Kasumović: Priručnik osmansko-turskogjezika, Mešikat Islamske zajednice BiH, Sarajevo, 1991. Paijet = Luko Zore: Paijetkovanje. Veliki zbornik narodnih riječi sabran po južnim krajevima, Rad, 108, 1l0, 114, 138 i 170 (1892.-1907.). Pamejnek = Slavko Malnar: Pamejnek - govor u čabarskom kraju, MH-Adamić, Čabar-Rijeka, 2002. PeljZb = Pelješki zbotnik, 1-4, Društvo Peljščana, Zagreb, 1976.-1987. PerO = Tomo Brajković: Peraški dijalekat, Program C. K. državne velike gimnazije u Kotoru za školsku godinu 1892-1893, Zagreb, 1898. PetrčB = Zvonimir Gržan: Petrčki baul, Otokar Keršovani, Rijeka, 1999. PićId = Šime Ružić Sudčev: Pićan i pićonski idiomi, C.A.5.H, Pula, 1999. Pisma = Miljenko Smoje: Dalmatinska pisma, MT, Split, 2004. Pisni = Marko Marulić: Pisni razlike (Vončina, Moguš), KK, Split, 1993.
281

DALMATINSKE RiČi

list (polumjesečnik), Split, 1891.-1922. Marko Pederin: Pomorski nazivi u mjesnom govoru KućHća na Pelješcu, ČR, 1, 1987. (73-117). Poljica = Frano Ivanišević: Poljica - narodni život i običaji (ZbNŽO, 8-10, 1903.-1905.); reprint Logos, Split, 1987. PoljSt = Statut poljički (transkripcija i prijevod Zvonimira Junkovića), Poljički zbornik, 1, Zagreb, 1968. PopT = Đorđe Popović: Turske i druge istočanske reči u našem govoru, GSrUD, 59, Beograd, 1884. Povidanje = Ante Kursar: Povidanje najmenice Šimake (monodrama), BibI. Mog, Split, 1984. PPF = Maja Bošković-SJulli: Pjesme, priče,fantastika, MH, Zagreb, 1991. Poslov = Đuro Daničić: Poslovice, Zagreb, 1871. Prinosi = Vladimir Mažuranić: Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, 1-2, JAZU, Zagreb, 1908.-1922.; reprint Zagreb, 1975. PripSMLj = Stjepan (Šćepan) Mitrov Ljubiša: Pripovijesti crnogorske i primorske, Dubrovnik, 1875. PRj = Radovan Vidović: Pomorski rječnik, Logos, Split, 1984. Profumo = Gioia Calussi: Profumo de Dalmazia - aromi, sapori e tradizioni della cucina dalmata, I.R.CI., Del Bianco Editore, Udine, 1995. PSHK = Pet stoljeća hrvatske književnosti (Zora, MH), Zagreb, 1962.-1995. RArb = Henrik Barić: Rečnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika, I. dio (A-O), JAZU, Zagreb, 1950. Rad = Rad (povremena publikacija JAZU/HAZU), Zagreb, 1867. i d. RadZad = Radovi (Institut JAZU u Zadru), 1-20, Zadar, 1954.-1973. RapD = Marcel Kušar: Rapski dijalekat, Rad, 118 (1-54). RazDij = Josip Ribarić: Razmještaj južnoslovenskih dijalekata na poluotoku Istri, SDZb, 9, Beograd, 1940. Razgovor = Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga (prir. Odbor za Kačićev spomenik), Zagreb, 1889.; reprint Stih, Zagreb, 2004. RBK-ji = Vesna Lipovac-Radulović: Romanizmi u Crnoj Gori - jugoistočni dio Boke kotorske (2. dopunjeno izdanje), MBM-plas, Novi Sad, 1998. RBK-tom = Vaso Tomanović: Reči stranog porekla u govorima Boke Kotorske (Spomenik, 105; p. ot.); Zbornik izveštaja o istraživanjima Boke Kotorske II, Beograd, 1956. RBK-sz = Srđan Musić: Romanizmi u severozapadnoj Boki kotorskoj, Filološki fakultet BU, tom 41, Beograd, 1972. REW = Wilhelm Meyer-Lubke: Romanisches etymologisches Worterbuch, Heidelberg, 1972. RGČ = Milan Kranjčević: Ričnik gacke čakdvšćine - konpoljski divan, Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac, 2004. Rič = Ta lipa spliska rič (RSG akcentuirao Siniša Vuković), Škuna, Split, 2002. Ribanje = Luko Zore: O ribanju po dubrovačkoj okolici sa dodatcima iz ostalog našeg primorja, Zagreb, 1869. PL
PNKuć =

= Pučki

282

LITERATURA

Rija = Tonko Šoljan: Ribe jadrana, NZH, Zagreb, 1948. Rl]] = Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Rasprave Instituta za jezik; Rasprave Zavoda za jezik IFF; Rasprave Zavoda za jezik HFl...), Zagreb, 1968. id. RjBač = Ante Sekulić: Rječnik govora bačkih Hrvata, IH]], Zagreb, 2005. RjBG = Jure i Pere Dulčić: Rječnik bruškoga govora, HDZb, 7, Zagreb, 1985. RjBlat = Ante Bačić Fratrić: Rječnik blatskog govora hrvatskogjezika na književni jezik rastumačen, vl. n., Blato, 1988. RjBrač = Petar Šimunović: Rječnik bračkih čakavskih govora, Brevijar, Supetar, 2006. RjBŠ = Zvonimir Turina i Anton Šepić: Rječnik čakavskih izraza, područje Bakarca i Škrijeva, Riječko književno i naučno društvo, Rijeka, 1977. RjNV = Josip i Gojko M. Sokolić-Kozarić: Rječnik čakavskog govora Novog Vinodolskog, vl. n., Rijeka-Novi Vinodolski, 2003. RjDel = Marija Pavešić, Blaženka Magaš, Željko Laloš: Rijč do riči - besijdnek dijuonškega devodna (Rječnik delničkog govora), Adamić, Delnice-Rijeka, 2006. RjDG = Mihailo Bojanić, Rastislava Trivunac: Rječnik dubrovačkog govora, SDZb, 49, SANU, Beograd, 2002. RjDraga = Dušan Milić: Rječnik draških čakavskih ikavsko-ekavskih riječi i izraza, vl. n., Rijeka, 1999. RjDZ = Ivica i Filip Gusić: Rječnik govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine, vl. n., Zagreb, 2004. Rječosl = Joakim Stulli: Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko}-italiansko-latinsko u komu donosuse upotrebijenia, urednia, mucsnia istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja, 1-2, Dubrovnik, 1806.; reprint Verlag Otto Sagner, Miinchen, 1985. RjHT = Dragutin A. Parčić: Rječnik hrvatsko-talijanski, Zadar, 1901. RjIm = Ivan Branko Šamija: Rječnik imotsko-bekijskoga govora, Društvo Lovrećana, Zagreb, 2004. RjImG = Ivan Branko Šamija, Petar Ujević: Rječnik imotskoga govora, Zavičajni klub Imoćana, Zagreb, 2001. Rjlž = Žarko Martinović: Rječnik govora otoka [ža, MH, Zadar, 2005. RjKG = Pavao Mardešić-Centin: Rječnik komiškog govora, HDZb, 4, Zagreb, 1977RjKol = Ivo Oštarić: Rječnik kolanjskoga govora na otoku Pagu, MH, Zadar, 2005. RjKuk = Tomislav Maričić Kukljičanin: Rječnik govora mjesta Kukijica, MH, Zadar, 2000. RjLast = Kristo Kućarić Kolende: Rječnik starih i stranih riječi u lastovskome govoru (2. dopunjeno izd.), vl. n., Split, 2001. RjOm = Ivan Mahulja: Rječnik omišaijskoga govora, RINAZ, Rijeka-Omišalj, 2006. RjPov = Ante Tičić: Rječnik govora mjesta Povijane na otoku Pagu (Libarpovijanski besid), MH, Zadar, 2004.
283

DALMATINSKE RICI

RjPelj

= Anto Tješimir Rusković Tićo: Rječnik rćanskogjezika, riječi i izraza u govoru na dalmatinskom području a posebno na mom rodnom Peiješcu - i moja saznanja, doživijaji, sjećanja i pričice iz Pijavičina i Peiješke župe, vl. n., Zagreb,

2001. RjRiv = Ladislav Radulić: Rječnik rivanjskoga govora, MH, Zadar, 2002. RjRuk = Franjo Mohorovičić-Maričin: Rječnik čakavskog govora Rukavca i bliže okolice, Adamić, Rijeka-Opatija-Matulji, 2001. RjSa = Ankica Piasevoli: Rječnik govora mjesta Sali, MH, Zadar, 1993. RjSG = Thomas F. Magner, Dunja Jutronić: Rječnik splitskog govora, Durieux, Dubrovnik, 2006. RjSmo = Božo Baničević: Rječnik starinskih riječi u Smokvici na Korčuli, Župni ured Žrnovo, Žrnovo; 2000. RjStran = Vladimir Anić i Ivo Goldstein: Rječnik stranih riječi, Novi Liber, Zagreb, 1999. RjTrib = Berislav Ropac: Rječnik stranih riječi u čakavskom govoru Tribija, vl. n., Zagreb, 2001. RjTro = Duško Geić, Mirko Slade Šilović: Rječnik trogirskog cakavskog govora, Muzej grada Trogira, Trogir, 1994. RjTro-d = Duško Geić: Dopuna rječnika trogirskog cakavskog govora, u: Gramatika trogirskog cakavskog govora, Muzej grada Trogira, Trogir, 1998. RjVas = Vuk Boričić Tivranski: Rječnik vasojevićkog govora, Prosveta, Beograd, 2002. RjVD = Marina Čapalija: Rječnik Velog Drvenika, rkp. RjVrb = Dinko Matković: Rječnik frazema i poslovica govora Vrboske na otoku Hvaru, MH, Jelsa, 2004. RjVrg = Blaž Jurišić: Rječnik govora otoka Vrgade, JAZU, Zagreb, 1973. RjZA = Kruno Krstić: Rječnik govora zadarskih Arbanasa, Mjesna zajednica Arbanasi, Zadar, 1987. RjZN = Miroslav Hirtz: Rječniku narodnih zooloških naziva; knj. 3: Ribe (priredio Nikola Fink), JAZU, Zagreb, 1956.). RNG = Vojislav Mataga: Romanizmi u neretvanskome govoru, Altagama, Zagreb, 2003. Robi = Viktor Ivančić: Biiježnica Robija K, Feral Tribune, Split, 2001. Roman = Konstantin Jireček: Die Romanem in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters, Wien, 1901.-1904. Rosamani = Enrico Rosamani: Dizionario giuliano, LINT, Trieste, 1999. RPop = Đorđe Popović: Rečnik srpskoga i nemačkoga jezika, Pančevo, 1895. RS = Jean Chevalier, Alain Gheerbrant: Rječnik simbola, MH, Zagreb, 1983. RSel = Siniša Vuković: R'ičnik setaškega govora. Rječnik dijalekta Selaca na otoku Braču, Laus, Split, 2001. RSANU = Rečnik srpskohrvatskog književnog inarodnogjezika (1-16), Beograd, 1959. id. RSG = Tonko Radišić: Ričnik spliskog govora (2. izd.), MSB, Split, 2003. RŠt = Milan Rešetar: Der štokavische Dialekt, Wien, 1907.
284

LITERATURA

RTrp RVS

=

Frano i Ivo Ferenca: Berezina Mataković:
= =

Riči

trpanjskog govora, vl. n., Split-Trpanj, 200l. velovareškega Splita, vl. n., Split, 2004.

RVčak = Radovan Vidović: Čakavske studije, ČS, Split, 1978.
=

Ričnik

SANU SA ZU

Srpska akademija nauka i umetnosti. Slovenska akademija znanosti in emetnosti.

Sapori = Gioia Calussi: Sapori de Dalmazia, ricete, aromi e tradizioni, preveo Joško Alborghetti kao Kuharica dalmatinskih gospoda, Feral Tribune, Split, 2002.

SDZb SenjRj SEZb

= = =

Srpski dijalektaloški zbornik, SANU (SKA), Beograd, 1905. i d. Milan Moguš: Senjski
rječnik,

HAZU-MH, Zagreb-Senj, 2002.

Srpski etnografski zbornik, Beograd, 1894. i d.

SHK = Stoljeća hrvats~e književnosti, MH, Zagreb. SKA = Srpska kraljevska akademija
Slavenstvo = Petar Skok: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski institut JAZU, Zagreb, 1950.

Slavia = Slavia (Časopis pro slovanskou filologii; Českoslovanska akademie ved); Praha, 1922. i d.
Slike
=

Josip Bersa: Dubrovačke slike i prilike, Zagreb, MH, 1941.

Slovinac = Slovinac (list za književnost, umjetnost i obrtnost), Dubrovnik, 1880.-1884.
Smij = Ivan Kovačić: Smij i suze starega Splita (rječnik sastavio Radovan Vidović), vl. n., Split, 1971.

Spomenik = Spomenik (SKA), 1-45, Beograd, 1888.-1907.
Sprave = Petar Lorini: Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskog mora, Beč, 1903.

SMR = Špiro Kulišić, Petar Ž. Petrović, Nikola Pantelić: Srpski mitološki rečnik (2. dopunjeno izd.), Etnografski institut SANU, Beograd, 1998. SrRj - Vuk St. Karadžić: Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Beč, 1852. SrŽarg
reči
=

Dragoslav Andrić: Dvosmerni rečnik srpskog žargona i žargonu srodnih i izraza, Beograd, 1976.

StaraVj = Natko Nodilo: Stara vjera Srba i Hrvata, Rad, 77-86, 89, 91-94, 99-102 (1885.-1890); reprint Logos, Split, 1981. Starine
=

Starine (povremena publikacija JAZU/HAZU), Zagreb, 1869. i d.

StatRag = Valtazar Bogišić, Konstantin Jireček: Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272., JAZU, Monum, 12, 1904. StEt
=

Studia ethnologica (Studia ethnologica Croatica), Zagreb, 1989. i d.

StLR = Roko Cebalo: Razgovori na mrkenti. Stare lumbarajske riči, vl. n., Zagreb, 2005. StslRj = Mali staroslavensko-hrvatski MH, Zagreb, 2004.
rječnik

(sastavili Stjepan

Damjanović

i dr.),

SumRj = Pavica Novaković: Sumartinski rječnik (obrađeno 1929. godine), ČR, 1994.,2(105-145). ŠDKW = Bogoslav Šulek: Deutsch-kroatisches Worterbuch, 1-2, Zagreb, 1860.
285

DALMATINSKE RiČi

ŠepRib = Ante Kursar: Iz leksike i tradicije šepurinskih ribara, ČR, 1982., 1/2 (97-144). ŠGISp = Ante Šupuk: Šibenski glagoljski spomenici, JAZU, Zagreb, 1957. ŠGov = Ante Kursar: O šepurinskom govoru (iz gramatike iz čitanke), ČR, 1979., 2 (3-49). ŠiBašt = Šime Županović: Starodrevna baština šibenskog kraja, KK, Split, 1991. ŠK = Školska knjiga, Zagreb, Taslak = Mile Japunčić: Tasiak, rječnik Sv. Roka, vl. n., Zagreb, 1998. Term = Petar Skok: Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu. Od koga naučiše jadranski Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo, Jadranska straža, Split, 1933. Testam = Vanja Vodanovil Kukec: Brački testamenat, Golden marketing, Zagreb, 2002. Tommaseo = Niceolo Tommaseo, Guido Biagi: Dizionario della lingua italiana (4 a Edizione), Torino, 1938. TopZad = Vladimir Skračić: Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka, KK, Split, 1996. TraKul = Hrvatska tradicijska kultura na razmedu svjetova i epoha (ur. Zorica Vitez, Aleksandar Muraj), Barbat, Zagreb, 2001.; CD-ROM, 2004. Triestino = G. Pinguentini: Nuovo dizionario del dialetto triestino, Bologna, 1969. Turc = Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (4. izd.), Svjetlost, Sarajevo, 1979. TurIm = Dalibor Buljan Klapirić: Turcizmi u govoru i narodnim pjesmama Imotske krajine, Udruga Raosovi dani, Imotski, 2001. Un = Margita Nikolić: Unije - kuželj va/sarcu, Katedra Čakavskog sabora, Mali Lošinj, 2000. Varb = Franka Belić: Varbuoska u spomeni mojega ditinstva (rječnik sastavio Dinko Matković), Naklada Bošković, Split, 2005.). Vartal = Petar Lucić: Vartal (prir. Nikica Kolumbić), KK, Split, 1990. VEl = Angelico Prati: Vocabolario etimologico italiano, Torino, 1951. VenDal = Luigi Miotto: Vocabolario del dialetto veneto-dalmata, LINT, Trieste, 1991. Vey = Andrija-Željko Lovrić: Gan-Vejdn osce Basclinski besiddr- rječnik, gramatika, kultura i genom Neoliburna (Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti, knj. 1), Zagreb, 2005. Viaggio = Alberto Fortis: Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774.; Put po Dalmaciji, (preveo Mate Matas), SO-MT, Split, 2004. VinV = Vartal (časopis za kulturu), Trogir, 1992. id. Vlist = Večernji list (dnevnik), Zagreb. Vmisto = Miljenko Smoje: Kronika veloga mista, Feral Tribune, Split, 1997. VoeLI = Nicola Zingarelli: Vocabolario della lingua italiana (ed. Terzo millennio), Bologna, 2001. VoeMG = Enrico Rosamani: Vocabolario marinaresco giuliano-dalmata, Firenze, 1975.
286

LITERATURA

Vrbnik = Ivan Žic: Vrbnik na otoku Krku, narodni život i običaji (ZbNŽO, 4-7, 1899.-1902.; 15, 1910.; 20-21, 1915.-1917.; 33, 1940.); reprint Adamić, RijekaZagreb-Krk,2001. Vrela: Milovan Gavazzi: Vrela i sudbine narodnih tradicija, Liber, Zagreb, 1978. VRjŠ = Ivo Jakovljević: Veliki rječnik šibenskih riči, nadimaka, imena, prezimena, ronzzanja, štracanja i štucigavanja, POP & POP, Šibenik, 2006. YUMit = Leksikon YU mitologije (Rende, Postscriptum), 2. izd., Zagreb-Beograd, 2005. Dopune: www.leksikon-yu-mitologije.net.

ZabŠep = Ante Kursar: Zabilješke o govoru u Šepurini na otoku Prviću, ČR, 1972., 2 (113-154). Zapisi = Ante Kursar: Zapisi iz pomoračkog života starih Šepurinjana, ČR, 1978., 2 (95-140). • ZbFL = Zbornik za filologiju i lingvistiku, MS, Novi Sad, 1957. i d. ZbKačić = Kačić (zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja), Split, 1967. id. ZbNŽO = Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (JAZU), 1-52, Zagreb, 1896.-1991. ZbPrO = Baltazar (Valtazar) Bogišić: Zbornik sadašnjih pravnih običaja u južnih Slovena, Zagreb, 1874. ZbZag = Zbornik o Zagori; Zbornik radova - Neorić i Sutina, knj. 7 (priredio Zvonimir Veić), Split, 2004. ZbKor = Zbornik otoka Korčule (ur. Marinko Gjivoje), 1-3, Zagreb, 1970.-1973. ZbSkok = Zbornik u čast Petru Skoku o stotoj obljetnici rođenja, JAZU, Zagreb, 1985. ZgBibl = Biblija (urednici Bonaventura Duda, Jure Kaštelan), Stvarnost, Zagreb, 1968. ZlaRj = Slavko Bjažić i Ante Dean: Zlarin, kratka povijest i rječnik, Prometej, Zagreb,2002. Zmaj = Zmaj, junak, vila - antologija usmene epike iz Dalmacije (odabrao i uredio Davor Dukić), KK, Split, 1992. ŽBiH = Antun Hangi: Život i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini (3. izd.), Sarajevo, 1990. ŽiSp = Danica Božić-Bužančić: Privatni i društveni život Splita u osamnaestom stoljeću, ŠK, Zagreb, 1982. ŽivJ = Radovan Vidović: Život pod jedrima, KK, Split, 2004.

287

Iz veljotske
(krčkoromanske)

leksike
M A T T E O G I U L loB A R T O L I početkom je prošlog stoljeća upozorio da su »... ostad romanskoga jezika iz Dalmacije dostupni gotovo isključivo Dalmatincima, a uskoro neće biti dostupni nikome«. Nadamo se da će njegovo kapitalno djelo Das Dalmatische (»A1tromanische Sprachreste von Veglia bis Ragusa und ihre Stellung in der Apennino-Balkanischen Romania«, Schriften der Balkankommission, Linguistische Abteilung IV., II. Romanische Dialektstudien, Heft 1., Enleitung und Ethnographie Illyriens; »Glossare und Texte - Grammatik und Lexikon«, Heft II., Wien, 1906.), koje je inače teško dostupno široj znanstvenoj javnosti, u dogledno vrijeme dobiti - pretisak. Njemački je izvornik ostavio duboka traga u djelima Petra Skoka, Henrika Barića, Mirka Deanovića, Valentina Putanca, Vojmira Vinje, Žarka Muljačića, Vesne Lipovac-Radulović, Srđana Musića i mnogih drugih. Navedimo i neke strane jezikoslovce: Clemente Merlo, Carlo T agliavini, Giovanni Maver, Roger L. Hadlich, Aldo Duro ... Ovo djelo, nema sumnje, nezaobilazno je »štivo« ne samo za »mlađu gardu« romanista, već svih onih koji se žele uputiti u »dalmatske korijene«. Dalmatski, odnosno da1matoromanski ili starodalmatski - a Skok opet rado rabi sintagmu dalmatsko-romanski leksički ostatak, »refleks« itd. - romanski je neolatinski govor, koji se govorio u gradovima Dalmacije prije dolaska Venecije. Taj je idiom rođen u srednjem vijeku (kao i mnogi drugi, npr. u Italiji ili Francuskoj) u izravnom nastavljanju govornog latinskoga u romaniziranoj Dalmaciji. Točnije, razvio se iz latiniteta koji se do VII. stoljeća govorio u Istočnorimskom Carstvu, na terenu današnjih južnoslavenskih jezika: na sjeveru od imaginarne linije povučene od Valone prema Skopju na jugu i zapadno od Sofije, te dalje Balkanom (Haemusom) prema Crnom moru i sjeverno od dunavske granice. Njegov su životni prostor ispunjavali i obalni gradovi bizantske teme Dalmacije: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor ... Nastao je spontano u krugu obiteJh gdje je rodjrey imao ulogu >predavača«. T~ jezik ne spomi~e
2B9

DALMATINSKE RiČi

Dante Alighieri u djelu De vulgari eloquentia (O narodnom jeziku), a ni drugi ga pisci ne »klasificiraju«. Međutim, o njegovu postojanju obavještavaju putopisci i drugi namjernici koji su prolazili našim područjima i dolazili s njim u neposrednu vezu. Tako ga je venecijanski kroničar iz 16. stoljeća, Giovanni Battista Giustiniani nazvao »schiavo ma diverso dall'altro« (slavenski ali različit od onog drugog), a podrobnije ga opisujući, dodaje: »un idioma proprio, che somiglia al calmone«. Dalmatski nije nikada korišten kao službeni jezik u pisanju, osim ponekad u Dubrovniku u tzv. kancelarijskom jeziku, tj. u bilježničkim ili katastarskim ispravama. I ovdje, kao i drugdje, javni i književni (učeni) jezik bio je latinski. Ulaskom venecijanskog, a potom talijanskoga (toskanskog) jezika u narod, dalmatski se govorni jezik postupno gasi. Vjeruje se da je najprije nestao u Zadru - središtu mletačke pokrajine - gdje je venecijanski utjecaj bio najsnažniji. Nešto duže održao se u Dubrovačkoj Republici, a najduže u Krku. Turinski romanist, Istranin, Talijan iz Labina, Matteo Giulio Bartoli je najznačajniji i najodgovorniji pothvat u klasifikaciji novog romanskog jezika. Nakon što je obranio doktorsku disertaciju o veljotskom jeziku, a izvjestitelji su bili znameniti Wilhelm Meyer-Liibke i Adolfo Mussafia, bečka ga je Akademija pozvala da nastavi istraživanja u Krku i gradovima Dalmacije. Iz tog je istraživanja izašlo impozantno djelo u dva sveska - Das Dalmatische. Tek je nedavno prevedeno na talijanski, u redakciji Alda Dura, pod naslovom Il Dalmatico (Instituto della Enciklopedia Italiana, Roma, 2000.).
započeo

Kada je bečka Akademija 1906. godine odlučila tiskati rad na njemač­ kome jeziku, Banoliju se to nije sviđalo, ali je ipak pristao zbog činjenice da se radi o jeziku koji nije ni talijanski ni hrvatski, pa se može govoriti o svekolikoj neovisnosti o bilo kojem od dva spomenuta jezika. Banoli je u cijelosti ostao nepristran, toliko da nije koristio izraz »talijanski« već »neolatinski« ili »romanski«, i uopće nije oklijevao u odluci da jezik ne nazove »talijanski« već »dalmatski«. Taj govorni jezik, prema Banoliju, Talijani nisu razumjeli, a nisu ga razumjeli ni drugi neolatini, iz istih razloga zbog kojih bez prethodnih studija nisu razumjeli ni sardinski niti ladinski ili galo-romanski. Taj je jezik ipak - dok je bio u životu - mnogo utjecao na idiome s kojima je dolazio u kontakt, poput dubrovačkog i venecijanskog dijalekta, a posebice na ovaj koji se govorio u gradu Krku. Banoli je u svom djelu veliki odjeljak posvetio problemu mjesta dalmatskog jezika u Romaniji. On dalmatski smješta u ilirsko-romansku jezičnu skupinu koja zahvaća latinski dio Balkana i abruzzeško-pulješku zonu s
290

IZ VELJONSKE (KRĆKOROMANSKE) LEKSIKE

ilirskim (mesapskim) podslojem. Tako bi ovaj jezik imao svoje mjesto u istočnoj Romaniji, kako je Walther von Wartburg kasnije nazvao apeninsko-balkansku regiju. Petar Skok je naslućivao neke »zajedničke crte« između raguzejskog i rumunjskog s jedne strane, te između raguzejskog i južne Italije i Sardinije s druge strane. Henrik Barić ovako definira položaj dalmatskog u sklopu Romanije: »Starodalmatski je, kao i sardinski, i rumunjski (u svojoj predslovenskoj fazi) zaseban arhaični jezik, čiji severni ogranak, krčki dijalekat, predstavlja čvor sudara sa Zapadom, na koga su, relativno vrlo pozno, dospeli talasi zapadnih inovacija« (Beograd, 1937.). Za Benedicta E. Vidosa (Manuale di linguistica romanza, Firenze, 1959.) dalmatski predstavlja most između balkansko-romanskog i italo-romanskog te pripada bez sumnje istočno-romanskom (»romanzo orientale«).

***
Smatra se da je posljednja osoba koja je govorila »stari krčki dijalekt« (krč­ koromanski) bila Antonio Udina zvan Burbur (Tu6ne Udiina Burbur). Nadimak Burbur može se dovesti u vezu s tal. burbero - »čangrizalo, gunđalo; osoran čovjek«, dakle »barbar«. Umro je 10. lipnja 1898. godine. Dana 14. lipnja dnevnik La Sera, koji je izlazio kao dodatak listu Il mattino u Trstu, donosi vijest: »... u 6,30 sati na putu što vodi prema lokalitetu Kimpi (Sv. Petar) koji se upravo uređuje, dok je punio minu, ta je iznenada eksplodirala ubivši tom prilikom gotovo na mjestu Antonija Udinu, sedamdesetsedmogodišnjaka koji je stajao na jednom kamenu da bi podržao željeznu polugu za punjenje. Bio je posljednji u generaciji što odlazi i sam koji je poznavao i govorio odlično stari romanski dijalekt Krka«. Eto, ovo je rijedak podatak kojim možemo posve precizno odrediti, u minutu, kada je jedan živ jezik postao - mrtav. Kako bismo stekli dojam o veljotskom govoru, donijet ćemo samo početak biografije Burbura, koju je osobno diktirao prof. Antoniju Iveu:
Ju sdi Tuone Uddina de sauprandum Burbur, de jein sincuonta sidpto, flilg de Frdne Uddina, che, cun che el sant mudrt el tu ota, el avdja setuonta sidpto jein. Ju jdi nascoit intela cuosa del nuomer tridnta, de la cal che se vendja a la basdlca, e ndun flit tuont a luntun la mdja cuosa. F6it dik puds aluntun. Cun che ju jera jdun de dikdudt jein, ju jdi duot el prinsidp de zar fure de la mdja cuosa, a spuds con certjdn troki e troke; nu stujdime in cunpandja alegdr e jucurme luok co le buole. Dap u ju jdi lassuot cost juk e ju jdi duot el prinsidp de zar in ustardja a bar el mezul de vdin, e a jucure a la
291

DALMATINSKE RICI

mdura; e fiinta la missa nudt e cdleo cal fiinta el ddi, tota la nudt stujdime in cunpandja fiinta dik e dikdu troki. Dapu zajdime fore de la ustardja; zajdime cantur sote le finidstre de la mdja murduca

Da bismo bolje razumjeli, prevedimo na talijanski:

10 sono Antonio Udina, ci i soprannome B., di anni 57, figlio di Francesco u., che, quando mori il (suo) babbo, aveva 77 a. Sono nato nella casa (del) numero 30, della via che mena (Si viene) alla chiesa, e non e(?) tanto lontano
la mia casa: elontana 10 passi. Quand'ero giovanotto, di 18 a., principiai ad uscir di casa mia, (e andavo) a gironzare con certi ragazzi e ragazze; noi si stava in compagnia allegri e si giocava alle palle. Poi lasciai questo giuoco e principiai ad andare all 'osteria a bere il bicchier di vino e a giocare alla mora, e fino alla mezzanotte e talvolta fino a giorno, tutta la notte, si stava in compagnia, fin 10 e 12 ragazzi. Poi si usciva dall'osteria: si andava a cantare sotto allefinestre della mia amorosa

Na današnji književni jezik, ovaj djelić dalmatskoga znači:
Ja sam Antonio Udina s nadimkom Burbur, 57 godina, a sin sam Frane Udine koji je kad mu je umro otac imao 77 godina. Roden sam u kući br. 30, u ulici koja vodi prema crkvi i koja nije daleko od moje kuće. Udaljena je 10 koraka. Kad sam bio mladić s 18 godina počeo sam izlaziti iz kuće (i odlazio) skitati s nekim mladićima i djevojkama. U društvu smo bili veseli, a igrali smo se loptom. Zatim sam napustio takvu igru i počeo odlaziti u gostionicu popiti čašu vina i zaigrati moru ponekad do ponoći, ali i do jutra, cijelu noć u društvu 10 do 12 mladića. Nakon toga izlazili bismo iz gostionice, odlazili smo pjevati pod prozore moje dragane.

prvima koji je od Antonija Udine Burbura i još nekih Krčana dobio podatke o umirućem veljotskom jeziku bio je Gianbattista Cubich. On je 1842. godine prikupljenu građu poslao Bernardinu Biondelliju, a ovaj je veljotski jezik uvrstio u Atlante linguistico D'Europa. Konačno, Cubich je objavio djelo Notizie naturali estoriche sull'isola di Veglia (Trieste, 1874.). Graziadio Ascoli, direktor revije Archivio gIottologico italiano, zaslužan je što je skrenuo pozornost znanstvenika na taj izumirući dijalekt, kojemu je prvotno dao ime »krčki« (Un dialetto morente dell'isola di Veglia, Roma, 1881.). Kada je produbio istraživanja i vidio očuvanu građu i u drugim dijelovima Dalmacije, zaključio je da je »Veglioto« romanski jezik kojim se prethodno govorilo u cijeloj romanskoj Dalmaciji, a da je Krk imao izuzetnu sreću što ga je najduže sačuvao, pa ga naziva - dalmatskim jezikom. Već od prvog susreta s tim »novim jezikom« Ascoli u njemu otkriva prisutnost rumunjskog (vlaškog) elementa koji, »dijelom može biti zamijenjen
292

Među

IZ VELJONSKE (KRČKOROMANSKE) LEKSIKE

s talijansko-alpskim elementom upravo zbog slaganja između 1adinskog i vlaškog«. Antonio Ive, razgovarajući s Burburom koji je tada imao 57 godina, došao je do građe koja je bila temelj za studiju L'antico dialeto di Veglia (1886.) te za više etnografskih radova objavljenih u Archivio Pietre (Palermo-Torino, 1901.). Burbur, među ostalim, kazuje: »Kada su stari bili živi, njih osam i ja svi smo govorili veljotski (ku?md ke flro ivetruni viv, koli vapto, ju kon toči kZjlnt ju Javlua in veklisun). Jer naučio sam kad sam bio mali, kad sam imao tri godine, kada sam počeo govoriti, tako, po veljotski. Učila me je moja baka; i moj otac i moja majka govorili su tako veljotski. Govorili su, tako, jer su vjerovali' da ih ne razumijem, ali ja sam razumio sve, sve one riječi koje su govorili na veljotskom (e-l mi tu?Jta e la maja njina Javlua kosaik, in veklisun, jali Javlua ke jali kredua ke ju non kapaja, ma ju toč)«. Materijal objedinjen u Bartolijevu djelu zasniva se na raznim neposrednim izvorima, kao npr. dokumentarnom materijalu iz Dubrovnika ili »živom govoru« u Krku do kraja 19. stoljeća, ali i iz neizravnih izvora što ih čine toponomastika i dalmatske riječi sačuvane u dijalektima i jezicima koji su nadživjeli dalmatski. Prema Bartoliju, leksik dalmatskog jezika zadržao je izrazito latinski element, a vidljiv je afinitet prema rumunjskom. Bartoli ukazuje i na latinske elemente iz albanskog i sardinijskog, te ih uspoređuje s južnotalijanskim govorima (Puglia i Abruzza). Bartolijeve teze naišle su na prihvaćanje u znanstvenim krugovima, ali ipak nije prošlo i bez živahne polemike. Tako je znameniti lingvist Clemente Medo smatrao da dalmatski ima više veze sladinskim. »To je prsten, jedna od prvih karika prema zapadu, karika u lancu koji je povezivao Ladine i Rumunje od kojih su ostali samo počeci ili krajnje karike. A zajedno sve to čini prsten, lanac koji se preko Dalmacije protegnuo na više strana« (Veglioto e ladino, Milano, 1910.). Dalmatski je zapravo skupni naziv za romanske govore koji su se razvili iz balkanskog vulgarnog latiniteta u bizantinskim gradovima na istočnoj obali Jadrana. Taj jezik ima neke srodnosti s novolatinskim balkanskim i s jugoistočnim talijanskim narječjima, te čini prelaznu kariku između južnih i istočnih romanskih narječja. U raznim je gradovima izumro u različito vrijeme, potisnut od hrvatskog ili mletačkog. U Splitu se govorio još u ll. stoljeću, a u Dubrovniku do 15. stoljeća. Nešto se više zna samo o dubrovačkoromanskom i o krčkoromanskom ili veljotskom jeziku. Inoslav Bešker (Filološke dvoumice, Zagreb, 2007.) ukazuje da je dalmatskih govora bilo barem dvanaest, i da ih se može grupirati u tri dalmatoromanska jezika: zadarskoromanski (jadertinski), koji se govorio od Krka do Splita
293

DALMATINSKE RiČi

i Hvara, dubrovačkoromanski (raguzejski) na potezu od Stona i Korčule do Budve, te barskoromanski (labeatski), kojim se govorilo od Bara do Lezhea.
Čitava povijest romansko-slavenskih odnosa na ovim prostorima splet

je prvo sukoba, a potom suživota koji se, počevši od prvih dana naseljavanja Slavena, nastavljao sve do naših dana. Promatrajući ove odnose u njihovoj ukupnosti Goran Rukavina (Glas Dalmacije, 17-18, 1999.) primjećuje njihovu savršenu logičnost: radi se, naime, o dva potpuno različita naroda, koji govore različitim jezicima, imaju različitu civilizaciju i običaje. Budući da ?ba imaju namjeru ostati na istom području, nužno je da prvo neprestano dolazi do sukoba, a potom, kad se interesi razluče, do obostranog usvajanja civilizacijskih značajki. Ponekad, naravno, dolazi do povijesnih prevrata u kojima nestaje mirnog suživota, no veći dio povijesti na ovim prostorima ipak je obilježen skladom. Kada su u 7. stoljeću Slaveni došli u romansku Dalmaciju, razlike među stanovništvom su bile više nego očite - Romani su živjeli u gradovima uz obalu i na otocima koji su se uspjeli obraniti od osvajanja, a Slaveni u razbacanim naseljima u zaleđu; prvi su bili većinom trgovci, obrtnici i pomorci, a drugi stočari, poljoprivrednici i ribari. Romani su bili svakako kulturno, ako ne uvijek i politički dominantni. Međutim, tijekom stoljeća, unatoč međusobnom nepovjerenju, etničke i društvene prepreke polako su nestajale, omogućavajući tako polaganu osmozu dviju zajednica, iako to ne znači da je stanovništvo obalnih gradova prestalo biti romansko: Slaveni koji su u te gradove dolazili, a poneki i postizali značajne uspjehe u gradskom životu, brzo su se kulturno i jezično asimilirali. Upravo je jezik, ističe Rukavina, odigrao značajnu ulogu u ovim procesima: gotovo da je postao diskriminirajućim elementom na svim poljima i onda kada su se druge etnokulturološke razlike izgubile, iako su obje skupine nastojale u dovoljnoj mjeri usvojiti »onaj drugi« jezik, budući da im je to bilo nužno u svakodnevnom životu. Tako su zemljoposjednici ipak morali komunicirati sa seljacima, državni činovnici s građanstvom, obrtnici s radnicima, kućevlasnici s poslugom, i obrnuto, a time se objašnjava i pojava prvih književnih tekstova na hrvatskome jeziku. Kao svaki izumrli jezik, i dalmatski je ostavio duboke tragove u jezicima koji su s njime dolazili u dodir, tako da se i u današnjem hrvatskom jeziku mogu pronaći mnoge riječi dalmatskog podrijetla, koje se na temelju· fonetskih osobina relativno lako mogu razlučiti od kasnije usvojenih talijanskih (venecijanskih) elemenata.
294

IZ VELJONSKE (KRĆKOROMANSKE) LEKSIKE

Dalmatski SU se elementi najviše sačuvali u dijalektima, i to u pomorskim pojmovima (jarbol od arbor) i nazivima riba; izrazima za hranu, kuhinjski pribor, kućne potrepštine (krpatur od coopertorium); u nazivima za stvari u svezi s crkvenim životom (krilat, »velika crkvena svijeća«, od eereus latus); u riječima iz gradskog života (plokata, »popločen trg«, grecizam preko dalmo placea) te, dakako, u brojnim toponimima i antroponimima. Neka su obilježja svojstvena dalmatskom jeziku u cjelini: Velarni izgovor latinskih suglasnika k (e) i g pred palatalnim samoglasnicima e i i. Na primjer, dubrovački »kimak« potječe od eimex (stjenica), veljotski »kenur« od'eenere (objedovati). izgovor bezvučnih latinskih suglasnika (e, p, t) među samoglasnicima. Npr. dalmatski sputa (Krk) od spata (spatha - mač, sablja), ven. spada.
Bezvučni

koja se u venecijanskom razvija u tt i ss. Npr. dalmatski »kapsa« (Dubrovnik) od eapsa (capsa - kovčeg), ven. cassa. U dalmatskom grupa gn prelazi u mn kao u rumunjskom: eognatus u komnut. Ili, toponim Ston potječe od Stannu - Stamnu - stagnum (mrtva voda, polako tekuća voda). Petar Skok (HE, sv. 4, 491-2.) glavne fonetske razlike između veljotskog i raguzejskog tipa vidi u ovom: Velarno k pred palatalnim vokalima ostaje uvijek nepromijenjeno u raguzejskom, a u veljotskom se pretvara u č pred dugim latinskim i (primjer: dubrovačka posuđenica kimak »stjenica« - veljotski činko, odatle čakavska posuđenica činka, od latinskog eimieem). Nadalje latinski vokal a u naglašenom otvorenom slogu postaje u veljotskom u, a uraguzejskom e, (npr.: veljotski pun »kruh« = raguzejski pen, od lat. panem). Od drugih karakterističnih pojava, koje su bile zajedničke u oba tipa treba osobito istaći prijevoj: naglašeno a postaje i, ako se na kraju nalazi dugo latinsko i (primjer: Kimp, naziv kraja u polju kod Krka, od lat. plurala Campi »polja«, jednako kao u imenu sela Bibinje, južno od Zadra, od lat. lokativa Vibiani - »na Vibijevu posjedu«).
(rođak)

Suglasnička grupa pt i ps,

Skok daje još nekoliko fonetskih odlika dalmatskog u poredbi s istim pojavama u rumunjskom i furlanskom govoru:
1. Naglašeno a u zatvorenom slogu postaje diftong ua: npr. veljotski juarbul, odatle naša posuđenica jarbol, rum. arbu re, od lat. arborem »drvo«.

2. Naglašeno otvoreno e u otvorenim slogovima postaje i (npr.: kris »trdnja«, u Dubrovniku kriješva, od lat. ceraseus).
295

DALMATINSKE RiČi

3. Naglašeno otvoreno e u zatvorenim slogovima postaje ja (npr.: kupiart»pokriven«, u Dubrovniku kupijerta »krov na kući«, od lat. prošlog participa coopertus. 4. Naglašeno otvoreno o u otvorenom slogu postaje u (npr. veljotski luk »mjesto«, rum. loe, furlanski lug, hrvatsko ime lokvi blizu Vrbnika MisIučajnica, naša izvedenica od veljotske složenice mis luk »sredina«, od lat. locus. 5. Naglašeno otvoreno o u zatvorenom slogu postaje ua (npr.: veljotski kuarp kao i furlanski, rumunjski u Meglenu corp od lat. corpus »tijelo«). 6. Naglašeno zatvo~eno e postaje u otvorenim slogovima ai (npr.: ime mjesta Kanajt kod Punta i u Draži Bašćanskoj na otoku Krku, od lat. Cannetum »mjesto gdje raste trska«).
Vanč,

7. Naglašeno zatvoreno e u zatvorenim slogovima postaje a (npr.: veljotsko ime za Vrbnik, latinski plural od vincus »vrba«). 8. Naglašeno zatvoreno o u otvorenim slogovima postaje au (npr.:

ftrsaura »tava«, hrvatska posuđenica prsura, prosuija, od lat. frixoria).

9. Dugo naglašeno i postaje ai u otvorenim slogovima (npr.: radaika »rotkva« od lat. radicem, odakle i naše rotkva ili rodakva). 1O. Dugo naglašeno i u zatvorenim slogovima postaje e (npr.: ftij »sin«, od lat. filium, čakavsko piijun »kumče«, od lat. filiolum). 11. Dugo naglašeno u u otvorenim slogovima postaje oi (npr.: loik »svijetli«, od lat. lucet, u Dubrovniku lukijerna »svjetiljka«). 12. Latinski diftong au ostaje nepromijenjen (npr.: veljotski pauk »malo«, od lat. paucum, u Dubrovnik Mavar, od lat. Maurus). 13. Između karakterističnih konsonantskih grupa treba napose istaći gn i x. Za prvu nalazimo refleks mn, kao u rum. (npr.: veljotski komnut »djever«, rum. cum nat, od lat. cognatus), a u južnodalmatinskom n, kao u južnoj Italiji (npr.: ime mjesta Ston, od lat. Stagnum »blato, močvara«). Za latinsku grupu x imamo potvrdu samo u našoj posuđenici u Dubrovniku kopsa ili kovsa »bedro«, rum. coupsa, alb. kofihe, od lat. coxa. I u morfologiji pokazuje dalmatski tragove očuvanih arhaizama. Romanski zapadni futur cantare habeo nije se očuvao, nego latinski futur drugi: kanturn (pjevat ću), od lat. cantavero. Isto se tako nije očuvao ni zapadno-romanski kondicional cantare habebam, nego umjesto toga lat. pluskvamperfekt, veljotski kantura (pjevao bih), lat. cantaverum. Evo i nekoliko »ilustracija« danas u Dalmaciji posve uobičajenih riječi, koje bez sumnje potječu iz dalmatskoga:
296

IZ VELJONSKE (KRČKOROMANSKE) LEKSIKE

balatura, grč. bdllo u lat. i tal. ballare: lat. sufiks -atorium udalm. -ator (ven. -ador); girica, lat. geres: dalmo očuvani velar g ispred e; gustirna, grč. klysdrion u vlat. giusterna; kapula, lat. cepulla, od cepa: dalmo očuvano k ispred e; pitar, grč. pithdrion u vlat. pittarium (ven. piter); rusulica, lat. rosa: dalmo očuvano s među vokalima (ven. z) ... Ovom bih se izboru mogle, dakako, pridodati još mnoge riječi poput arglota, beštimat, britvela, brnistra, dupin, fumar, jastog, kinkin, kirnja, lancun, lapiš, mašklin, mašur, mendula, m rta, munita, neput, papar, parangal, pergul, pirka, ponistra, prsura, skula, srdela, sumpreš, šarag, škrpina, šototajer, štramac, štumik, templa, trkmar, tundo, žmul itd. I ovaj šturi pregled dovoljno govori o učestalosti dalmatskih »leksičkih ostataka« u današnjem govoru. Dalmatski je kroz dugi niz stoljeća bio, možemo reći, »glavni jezik«. On se pokazao najotpornijim tamo gdje je bio najfrekventniji - u kući, u svakodnevnim poslovima.

***
Don Božo Baničević u Smokvici na Korčuli (Rječnik starinskih riječi, Žrnovo, 2000.) otrgnuo je zaboravu oko 800 dalmatskih riječi. U kuhinji tako susrećemo črip (drveni sud), fija (kriška), frigat, fumar, hrstula (uštipak), kadin, lopiža, pikat (ponutrica), pinka (mrva), prsura (tava), pršurata (friganica), prćak (želudac u ptica), rančin (kvačilo), stovilica (klupica), stufig (način pripremanja hrane), tripije ili trijangule (tronožac za lonac) ... U konobi: deskentrat (pomaknuti iz ležišta), bluta (pokvareno vino), sekunj (klin), špina (mali proboj na bačvi), trnut (drveni čavao), žmul (čaša), vrška loza (»zimska« loza), a u spavaćoj sobi: krtur (pokrivač), kavetac (jastučić pod uzglavljem), kuverta (gornji pokrivač), lancun, stramac... Brojne su riječi koje se odnose na gradnju kuće i pokućstvo: fižul (kameno sjedište uz vrata), konal, kotal, mir (zid), brtvela (metalni nosač vrata ili prozora), buta (svod), pergul (balkon; novi dio kuće), petrar (kamenolom), pjunbižat (olovnicom mjeriti dno), plana (krovna greda); podboj (podsvodnik), primordenat (preinačiti), sabjun, savura, sićela (maštilae), skalina, skrinja, sopja (dugljast oštri kamen), sular (balkon sa stepenicama), košujar (kat na klačini), škrpil (tesani kamen), tocij (brus) ... Naravno, dalmatski je zastupljen u osnovnim djelatnostima - ribanju, poljodjelstvu, stočarstvu. Mnogi su termini i danas gotovo nezamjenjivi: ačetat (očetat), arburat (se), ašprin (more uz mrkentu), bijavka (dno mora
297

DALMATINSKE RICI

bez raslinja), buc, dečetat, gavun, harej (pokrivač od vune ili kostrijeti; ležaj u barci), inčetat (se), ješka, klokun (čep na barci odozdo), lujga (konopac na mreži), mujača (bačvica za solenje ribe), mrkenta (stjenovita obala), pendula (privjesak s udicom), pistej (trp), prejica (gvozdeni prsten za vezivanje), ričnjak (ribarska naprava), strc (ljevkasti dio vrše), surgat, štroligat (gatati, nagađati), trajta (mreža potezača), tramata (ribanje strašilima), vlaka (ograđeno mjesto, mandrać), vala; dešpik, čim ula, agrišta (nezrelo, ljuto grožđe), jirIa (vrtna biljka s visokim sjemenim štapovima od kojih se prave čepovi), kapula, ogrib (drvena strugaljka motike), praskva (breskva), pruda (kopriva), rikula (vrst salate), torkul (tijesak za prešanje maslinova tijesta), !tula (štaka), prajčar (bodljikav korov); bekar (mesar), beka rija, frušta (bič za tjeranje živine), intrišel (međusedlo, treći dio tereta na mazgi), bikla (vino s mlijekom), mrkat (oploditi), njontrc (ovan sa spolnim žlijezdama ispod kože), prapak (kopito, papak u mazge, tovara), pule (magareće mlado), tipa (dio opreme na mazgi ispod sedla), tipanac (platneni dodatak ispod tipe), opestit se (odgovoriti na uvredu, suprotstaviti se), osadnit (izazvati ranu mazgi ili tovaru sedlom, opremom), otrt se (dobiti rane na leđima od dugog ležanja), petat (udariti, pljusnuti), prč (jarac; plodan, rodan), prcat se (udarati zadnjim nogama), uprcnut itd.
bruškoga govora Jure i Pere Dulčić (HDZb 7, Zagreb, 1985.) naići ćemo na širok izbor posuda (gen. pl. posud i posudih). Od drvenih (otvorenih i manjih) spominje se - bujoI, bukara, dižva, grotac, maštil, pajak, palavija, vagančić, vagon. U konobi je bačva, badnjenica, badonj, baruza, bigunac, karatil, koca, kočica, lakomica, pritor, šešula, vinotok, vridica. Najčešće od zemlje je ćikara, ćikarica, Jijašak, imbrik, padela, pićona, pićonica, pijat, pijatić, (uz pjat, pjatić), terena, zdila, zdilica ... Od pletera je kartoI, kartolčić, kešer, kešerić, koja, koJica, kanistra, konistrica, košarica, pletenka, sparta, spartica, a od stakla bićerin, bocun, butilija, gratakaža ili rakateža, papranica, solnica, žmul, žmulić...
Listajući Rječnik

Svaka ta riječ zaslužuje poseban osvrt, osobito kad je u pitanju dalmatski relikt. Kada je riječ o otoku Korčuli, dalmatski (korkirski) je tamo upotrebljavan najvjerojatnije sve do 12. stoljeća. Njegove jake tragove opažamo i danas u govorima starijih naselja, ne samo u leksiku, već i u formiranju rečenice, njezinoj intonaciji. Istražujući dalmatski jezik u svojoj rodnoj Smokvici, don Božo Baničević (Rječnik starinskih riječi, Žrnovo, 2000.) zapisao je, ovu poticajnu crticu:
Da je dalmatoromanski jezik još bio živ u nekim svojim nijansama i početkom ovog stoijeća, dokazuje i primjer iz djetinjstva mog oca Ivana (1900-1970) koga je njegov stric Ivan bio poslao da vrati »civire« jednom tali298

IZ VELJONSKE (KRČKOROMANSKEj LEKSIKE

janskom brodaru koji je tu u Brni bio s brodom i krcao drva. Moj otac je uzeo civire i govori svom stricu: »Kako ću mu reći?« Stric mu odgovori: »Reci mu: Ecco te civire veće«. U toj stričevoj rečenici sve su riječi vrlo dobro poznate osim riječi »veće«. Upravo je ta riječ za nas danas najdragocjenija, jer se više ne upotrebljava u Smokvici, a nema je ni u talijanskom jeziku. Ona zasigurno potječe iz latinskog jezika i pluralje od riječ »vectis« u značenju poluga, motka, prijevornica. Ta je riječ zasigurno u dalmatoromanskom jeziku značila: nosila, kako se to lijepo razabire iz one stričeve rečenice. Taj se dogadaj zbio oko g. 1910. Riječ »veće« bila je dakle prisutna u govoru Smokvice početkom ovog stoljeća. Ako čitamo Bibliju na latinskom jeziku u 37. glavi knjige Izlaska u retku 4, tu stoji »vectes quoque fecit de lignis setim, quos vestivit auro, et quos misit in anulos, qui erant in lateribus arcae ad portandum eam«. Ovdje se govori o motkama na kovčegu saveza koje su bile od bagremova drveta i pozlaćene. Služile su za nošenje i prenošenje kovčega. Zar civire nisu motke za prenošenje tereta? Zar ta nosila koja je moj prastric bio posudio u talijanskog brodara i koja je on nazvao »veće« nisu služila za prenošenje tereta?

Ovaj primjer pokazuje da su dalmatske riječi u Smokvici još početkom 20. stoljeća bile žive, kao jeka našeg prastarog govora. Isto. kao što je Korčulanski Statut tretirao odnose sela i agrara, tako nam ovdje izranjaju riječi koje se upotrebljavaju na selu u ruralnom i primorskom kraju. Ovo treba posebno istaknuti - upozorava don Baničević - jer neki autori pretjeruju kad pišu o dalmatskom kao jeziku samo gradskog tipa. Don Božo Baničević iz Smokvice na Korčuli upozorava da dalmatske riječi valja tražiti i izvan gradova, gdje također možemo naići na dragocjene jezične podatke o tom našem autohtonom govoru. Nažalost, taj se jezik nije sustavno bilježio ni proučavao. Da nije bilo npr. Mattea G. Bartolija, bili bismo umnogome prikraćeni. Pogledajmo još jednom kako je uređena kužina u Poljicima, sada u rurarnom, obalnom području. U ovom ulomku teksta »Kuća i dvorište« (Zbornik za narodni život i običaje, Zagreb, 1903.) don Frano Ivanišević niže riječi arhaične slavenske provenijencije, one koje su nesumnjivo pod uplivom venecijanskog i talijanskog jezika, ali ima i ostataka dalmatskog, a nađe se i leksik koji dopire iz mediteranskog supstrata. Neki zanimljiviji termini tiskani su masno i, drugom prilikom dakako, zaslužuju poseban osvrt. »0 zidu nad lužnjakon ili povr' drvarnice visu brkle ili brklač, o kojen visu tave (pršure). Na kominu pokraj lužnjaka stoji cripnja, koja je obišno od gozda, a prije bila i od zemlje, naokrugla ka' kapica od željuda, pod njon se peče kruv... Na zidu do komina zadijeni su čavli, pribijene
299

DALMATINSKE RiČi

kljuke od drva ili goMa, o kojin obišaju kotliće, lopiže, brunzine, tronoge, gradele ... Iza komina najglavnija je stvar u ognjenici peć. Peć se sagradi od stine sedre ili drstve, a to gornji dija, šta se zove nebo ili bota, a donji kraj ili tle nabije se gnjilon ... Kad je peć odaije komina posrid kuće, uza nju je prislonjena tronoga okrugla sinija, s koje se blaguje. Vidi se pokraj peći daska od drveta, dobro pridržanu s obu kraja, a na njon svako kućno posuđe: kablić ili sić za grabit vodu iz bunara, koji more bit od drveta ili od mida; kodenka za varenje, lopih zemljiva, kota' za mliko, bronzin sliveni; boca dvoruška za vino, vrč, dižva drvena za vino ... Pod daskon je kablica ili prašća'dižva, u što se skupljaju spirine (vodurina s oprani' sudova). U ognjenici je blizu stola za jiće namišćena na zidu škancija u dva reda, a na njon poredani mali i veliki pjati, drveni i zemljeni, tas ovi mali i veliki. Baš za zdile i tase učini se misto napose, koje se zove zdinjak. Peruni ili pinjuri meću se obaška upenjuraču. Šeput je veliki perun su dva brka, a služi za vadit meso iz kotlenke, on se obisi napose niza zid o čava' ili žicu. Krtoljača (ili kašikar) opletena je od vezovine ili načinjena od dasaka na četvrt ka' mala košarica ili kopanja, tu se meću žlice (kašike). Na škanciju i u krtoljaču stavljaju se male zdilice, čanjci, a pod škancijon zadivene su kljuke ili peklje (reku u Gatin: čanbruni) od gozda, oba šta se obišaju vrči, kaciola, varjača, strgaljka za kunpire ... Uz vrata ognjenice vučije su ili bužmele za vodu, a nad njiman u ponistri ili na daski bukara ili pejar, čin se pije ... Nedaleko od vrata ognjenice namišćene su kopanje (u gornjin Polj cin: načve). Do ni' je lazanjur (komad obla drveta), čin se vaja tisto za lazanje, i soparnik. .. Na više misti u ognjenici izdubu se u zidu male ponistrice, tu se meće inbrik za ulje od mida ili late, male pinjate od zemlje i gozda i lončići za mliko, maslo i sirišce.«

***
M. Bartoli je obilato crpio građu iz dubrovačkih testamenata iz kužnih godina 1348. i 1363., koji se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku. Zašto su upravo ti testamenti važni za »rekonstrukciju« dubrovačkog romanskog predmletačkog (raguzejskog) govora? Prema odredbama dubrovačkog statuta, oporučitelj bi, ponekad i dugo prije smrti, pravio »posljednju volju« ispred barem dva svjedoka, koji su morali, najkasnije 30 dana nakon oporučitelj eve smrti, svojom izjavom potkrijepiti istinitost teksta oporuke zakletom notaru i sucima. Notar bi
300

IZ VELJONSKE (KRČKOROMANSKE) LEKSIKE

u prisutnosti sudaca registrirao testament u knjizi, odakle su se pravili, na zahtjev stranaka, ovjerovljeni prijepisi. Žarko Muljačić (Radovi, sv. 1, Zadar, 1960.) upozorava da se nigdje u dubrovačkom statutu ne veli izričito da tekst oporuke mora biti napisan (kao što je, na primjer, tražio splitski statut), ali se ta mogućnost ne smije isključiti. Teško je vjerovati da su svjedoci pamtili, često i kroz duže vrijeme, brojne detalje iz oporuka, pa je više nego sigurno da su sami ili uz pomoć koje pismene osobe bilježili što su čuli. Bilo je, dakle, i oporuka pisanih dubrovačkom rukom u govoru koji je notar - najčešće stranac - mogao najlakše razumjeti. Do kuge godine 1348. notari su ove tekstove unosili na srednjovjekovnom latinskom jeziku, no' nije poznato jesu li svi bili na tom jeziku ili i na kojem živom jeziku s kojega su notari prevodili. Bilo kako bilo, zaključuje Muljačić, strahoviti pomor, koji se oborio na veliki dio Evrope 1348. godine, bio je vis maior, zbog kojega su dubrovački notari odustali od starog običaja. Umiralo je po dvadeset i više ljudi dnevno, pa nije bilo vremena za stiliziranje, tim više što je kuga nosila i notare strance, pa je po odluci Malog vijeća, uz honorar, u poslu pomagao poseban odbor od tri domaća vlastelina. Tekstove su pisale razne ruke (Jireček je vidio tri, a Muljačić četiri). Slavizacija Dubrovnika počinje krajem 12. ili početkom 13. stoljeća, istodobno kada i romansko jezično miješanje. U romansko-slavenskoj simbiozi, krajem 14. stoljeća većina stanovnika govori naš jezik, ali neki od njih govore i raguzejski, te mletački, a ima ih i koji poznaju sva tri jezika, jednako kao što ima i starosjedilaca i doseljenih Mlečana, koji su dvojezični ili čak trojezični. Tako je stjecajem nesretnih okolnosti udio domaćih ljudi pri pisanju testamenata bio velik. Stvarao se stanoviti »amalgam«, koji je jezično zanimljiv. testamenti iz kužnih godina (1348. i 1363.), puni tragova predmletačkog romanskog govora, pravi su izazov za proučavatelje dalmatskog jezika. Ako izuzmemo latinske početne i završne »formule« (koje su često izostale zbog hitnje izazvane kugom) te brojne slavenske izraze, sve bitno u tim testamentima napisano je na mletačkom dijalektu onoga doba, koji je, nema sumnje, bio dobro poznat mnogim građanima Dubrovnika, štoviše bio je u stanovitom smislu »kućni jezik«. Osnove tog dijalekta (morfologija i sintaksa) bile su »praktično sredstvo« na širokim trgovačkim putovima Grčke i Levanta, gdje su Talijani od 10. stoljeća imali svoje »poslovnice«. Primjera radi navedimo da je, po Sandefeldu (Linguistique balkanique), u
301

Dubrovački

DALMATINSKE RICI

Carigradu 1180. godine živjelo oko 60.000 Talijana, većinom Mlečana, a poslije osnutka Latinskog carstva (1204.) bit će ih jamačno još više. Raguzejski je živio još u 15. stoljeću. Zarko Muljačić (ibid.) mišljena je da je importirani mletački dijalekt omeo autonomni razvoj raguzejskog fonološkog sistema, ali da je ovaj, uz pokoje odstupanje, ipak sačuvao vlastitu individualnost i vlastitim sredstvima riješio krizu izazvanu degeminacijom, kojoj nije prethodila sonorizacija intervokalnih bezvučnih konsonanata. Što se leksika tiče, u romanskom jezičnom miješanju došlo je do obostranog posuđivanja: raguzeizmi su ulazili u mletački leksik, a venecijanizmi u raguzejski, pošto su se prethodno više ili manje adaptirali novoj sttukturi .•
Dubrovačke
posuđenice«

testamente iskoristit ćemo i na primjeru jedne »romanske koja može biti paradigma za čitav niz višeslojnih riječi.

Oblik cosel koji analizira Zarko Muljačić (ibid.) dolazi dvaput u oporuci žene zvane Rusa, datiranoj 13. ožujka 1347. godine. Srodnici i osobe kojima Rusa nešto ostavlja imaju slavenska imena. Rusa je došla u Grad iz mjesta Brottana (reduplicirano -t- označuje kratko -0-) pa to može biti neko selo iz okolice Dubrovnika: Brotnjice, Broci, Broćanac ili Broćno). reflekse kasnolatinske riječi casalis Muljačić je opazio da, i kod istog notara, imaju dva značenja: 1. trošna kuća i slično, 2. zaselak, skup kuća. Oba su značenja prisutna u romanskom govoru krajem 13. stoljeća, samo što se prvo osjećalo kao domaće, autohtono, a drugo je bilo recentan import koji su unijeli došljaci iz Italije, gdje latinski termin casalis ima za Dubrovnik novo značenje - zaselak (klasičnolatinski vicus, pagus). Zanimljivo bi bilo znati jeli uraguzejskom naziv za selo potjecao od villa, koju riječ srećemo u dubrovačkom Statutu. Znamo samo da izvedenice villanus i villicus, kada je riječ o Dubrovniku, »određuju« posebnu vrst seljaka (kmeta), dok se casalinus upotrebljava za sve stanovnike zaselka (svi, dakako, nisu bili kmetovi). Je li ova potreba feudalnih distinkcija pogodovala importu pojma casalis u novom smislu, kako bi villa i od toga druge izvedenice suzile svoje značenje, može se samo nagađati. Klasični naziv vicus i pagus nisu u Dubrovniku ostavili traga, a rus se upotrebljava tek nakon humanizma, naravno kao »knjiška riječ«. U Statutu je casale samo ponekad »ruševna zgrada«. U ostalim dokumentima refleksi od casalis znače čas jedno, čas drugo. Ovo »dvojstvo«, kako kaže Muljačić, »smelo je« neke komentatore dubrovačkih zakonskih tekstova (npr. Medinija i Rollera). Za lingviste se ova zagonetka rješava na taj način što je refleks u prvom značenju na
302

Tražeći

IZ VELJONSKE (KRČKOROMANSKE) LEKSIKE

domaćem

tlu prešao razvoj od svog pretka, dok je u drugom značenju importiran. To se najbolje vidi iz akata koje su notari sastavljali na zahtjev stranaka.
Slučaj je htio da je u tekstovima na našem jeziku starije značenje riječi kosa o potvrđeno kasnije nego mlađe.

Najstarija potvrda nalazi se u Pjerinu, nedovršenoj komediji Marina I ti si iz kogagodi kosala iz Kalabrije. Ovdje je kosal, nema sumnje, »seoce«, pa je Pero Budmani, vjeran načelima po kojima se radio Akademijin rječnik, stavio ovo značenje na prvo mjesto te zaključuje: može biti ne uprav iz talijanskog, nego iz romanskoga dalmatskoga jezika. Uzgred, od hrvatskih jezikoslovaca jedini je Pero Budmani slutio da postoji poseban romanski govor u Dubrovniku, ali ga je on zvao latinski (Dubrovački dijalekat, kako se danas govori, Rad JAZU, sv. 65, 1883.). Od drugih slavenskih znanstvenika valja istaknuti češkog historičara Konstantina Jirečeka, koji je u svom djelu Die Romanem in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters (Wien, 1902.), dao bogat onomastički materijal za njegovo proučavanje, uz rječnik i kratku karakteristiku toga jezika, i to prema svojim bilješkama iz dubrovačkoga arhiva.
Držića:

Mikaijin rječnik (Blago jezika slovinskoga, Loreto-Ancona, 1649.-1651.) bilježi koso - kuća razorena, domus diruta. Budmani to značenje ovako objašnjava: gomila uopće i u osobitom smislu, pa po tome može značiti što i bunjište. Kao primjer navodi i staru dubrovačku poslovicu iz zbirke koju je prikupio Đuro Daničić (Zagreb, 1871.): Gnjilu kapulu il' u dolac il' na koso. Kao toponim, riječ je sačuvana u imenu sela Koso (Pelješac), dok danas kosao u Dubrovniku eventualno možemo naći tek kao jezični raritet. Degradacija naziva casale, što je i razumljivo nakon »velike trešnje« 1667. godine, u dubrovačkim se kancelarijskim latinskim i kasnije talijanskim dokumentima ne može lako pratiti. Već krajem 17. stoljeća, ako ne i prije, ta je riječ poprimila općetalijansko značenje »zaselak, seoce«, pa se pisari, kad hoće izraziti »trošna kuća«, »ruševina« i slično, dovijaju na razne načine, pa čak u talijanski tekst ubacuju hrvatske riječi. Stullijev rječnik (Rječosložje slovinsko-italijansko-Iatinsko, Dubrovnik, 1806.) ima tri varijante: kosa l, kosa o i koso. Posljednju, koso (gen. kosala) tumači: domus diruta, domus immunditiis plena. Akademijin rječnik bilježi izvedenicu kosalište (bunjište; sterquilinium, cloaca), te kosalištvo što je posve nepouzdano. Potvrđeni su i oblici kozal i kozao u istom značenju. Bartoli ima veljotski kasuol (stalla del maiale).
Kozalina u Risnu je isto što kaluža - mjesto, gdje se baca smeće, pa je po svoj prilici taj oblik augmentativ od kosao. Ako nije posuđenica iz
303

DALMATINSKE RiČi

dubrovačkog

govora, može se pomišljati na paralelan semantički razvoj kotorskog romanskog refleksa od casalis.

Akademijin rječnik spominje i toponim Kozala (predgrađe grada Rijeke), koji možda ima veze, kako misli Skok, s posuđenim apelativom.

Na sjevernom Jadranu, od kraja 19. stoljeća poznat je oblik kasal (gen. kasala) - svinjac. Marcel Kušar (Rapski dijalekat, Rad, 118, Zagreb, 1894.) zabilježio je kosal (kosala) - bunjište. Konačno, u dubrovačkoj anonimnoj komediji s kraja 17. stoljeća Džono Funkjelica, Tomo Matić pronašao je izraz »dvije kokoši babunače kosalice«, što je sigurno u vezi s kosalište, odnosno s kosao. U manjini su primjeri u značenju »zaselak«, što je i shvatljivo, jer je u našem jeziku za taj smisao bilo dosta termina, dok se, naprotiv, osjećala potreba da se pobliže označi pojam »stara, ruševna kuća«, pa je za vrijeme slavensko-romanske simbioze preuzet kosao. Termin dobiva sve pejorativnija značenja. Stoga su se za »razvaljenu kuću«, odnosno »mjesto gdje je prije bila kuća«, pojavili novi izrazi - kući(n)ština, odnosno kućište, dok je kosao sve više značio »prljava kuća«, »prljava ruševina« i, konačno, bunjište, smetlište i sl. Za onoga koji je puki siromah, koji nema ništa ili nikoga, u narodu se kaže: Nima ni kuće ni kućišća!

***
Matteo G. Bartoli ima veljotsku riječ čivet (ćuk). U rukopisu o povijesti Krka Ivan Feretić piše o dalmatskom koji se govorio na Krku još početkom 19. stoljeća, tvrdeći da se u gradu, pored hrvatskog, latinskog i talijanskog, govorio i poseban jezik, koji se općenito nazvao »Chiuscki« (ćuski), dakle veljotski. Petar Skok u Etimologijskom rječniku za pridjev ćuški kaže da je to »jezik Krčkih Romana u Vrbniku«.
Chiuscki očito dolazi od ćuk, tal. civetta, ven. civeta, abruzijski ciuvette. Luigi Miotto u Vocabolario del dialetto veneto-dalmata (Trieste, 1991.) ima ziveta (ufelar co la ziveta) i zueta s poslovicom: Co la zueta canta la martina, la piova la xe :{.a vizzna. Giuseppe Boerio (Dizionario del dialetto veneziano, Venezia, 1856.) pak donosi zoeta i zu eta s nizom frazema: cantar de la zoete; crozzola de la zoeta; ochi de zoeta; andar a zoeta ... Inače, tal. civetta ima i figirativno značenje »namiguša, koketa«, pa otud i civetta re (namigivati), civetteria (očijukanje), civettona (namiguša), civettuolo (dopadljiv) ...
Ćuk (Athene noctua) je zbog nekih morfoloških osobina u narodu stekao zao glas. No, nije uvijek bilo tako. Ćuk (sova) je amblem Atene i rimske božice mudrosti Minerve. Ćuk po nekim legendama pripada
304

IZ VELJONSKE (KRČKOROMANSKEj LEKSIKE

»precima svijeta«, punima mudrosti i iskustva. Pod utjecajem kršćanstva postaje simbolom ružnoće, pa i stanovite zlokobnosti. U Splitu ću vita osim same »sove« označuje i »ružnu ženu, velikih izbuljenih očiju«. Ćuvita još može biti i »krabulja«, a Ću vitar je pogrdni nadimak za stanovnike otoka Šolte, ali općenito, to je svaki onaj koji se ponaša kao sova, tj. po danu spava, a noću je budan. Navedimo i druge (splitske) oblike: ćuvi­ tarit (buljiti), ćuvitarenje, ćuvitareno, ćuvitaren, ćuvit (buljav) ... U pejorativnom smislu, ćuk je »priglup čovjek«. Za osobu koja je »na svoju ruku«, neobičnog ponašanja i sl., kaže se - ima ćuka u glavi.
Ču vitu ćemo naći kod Marka Marulića: Ptičar lipo pišćat ptican se ne

lini i čuvitom višćat" dokla ih prihini. A i kod Jerolima Kavanjina: I na kopnu i na vesku loveći nas prije nesriće golem lovac, čineć tresku prevara nas ko voliće, i da čini veće plijene za ču vite meće žene.
Ćuk je zapravo sinonim za sovu, nazvan po glasu (onomatopeja) kojim

se noću glasa. Odatle glagoli ćuktati i ćuknuti, te izvedenice ćukuša, ćukavac... Stulli ima augmentativ ćukčina. Odraz takvih onomatopeja je naziv u Dalmaciji ćučumija (Juro /Đuro, Giorgio/ Kolombatović, Program splitske realke, 1886.), koji se u dočetku može usporediti s tal. cucumeggia. Kod Mihovila Pavlinovića naći ćemo i oblik ćućuviz. Dočetak -viz ikavski je oblik od jekavskog -vježa: kukuvježa, a nalazi se još u varijanti kuk{u}viza i podudara s tal. do četkom -veggia u coccoveggia, u južnoj Italiji cuccuveja od vlat. cuccuveia. Skok pretpostavlja da bi riječ mogla biti dalmatskog podrijetla, no u svakom je slučaju dobar primjer kako se onomatopeje posuđuju (novogrčki kitkitbagia, albanski kukuvaje, rumunjski cucuvaie). Uz kuku vija , od 17. stoljeća u rječnicima se (Mikalja, Della Bella, Stulli, Belostenec, Voltiggi) javlja i kuku vika u različitim značenjima. Postoji još mnogo varijanata: kukvizuza (Kolombatović), pseudojekavizam u Dubrovniku kukuvježa, (Đurđević: Ćuci i noćne kukuvježe), kukuviža, kukviža (Pavlinović), kukuvjela (Zore) ... Prema novijim rječ­ nicima (SDZb, 2002.), danas u Dubrovniku kukukivija označava »ženu koja likom i ponašanjem odudara od drugih« (Nide on ne ide bez one svoje kukuvije). Dok u Splitu, Rabu, Vrbniku i drugdje imamo čuvita (Marulić, Kavanjin), u Dubrovniku je čuveta. Marin Držić: U ovoj planini stoje satiri i stoji jedan smješan remeta koji nas vile čini smjejat: upije, dan i noć pomoć pita, ljubav ga mori a ljubav se njime ruga, a satiri se oko njega kao oko čuvete kupe i igraju. Deminutiv je čuvitica. U Ninu umjesto č stoji ć ćuvita, a u Hrvatskom primorju ćuveta. Ovdje možda dolazi i crnogorska
305

DALMATINSKE RiČi

(larva, obrazina, navlaka, čorojica), iako promjena t u d nije jasna. Luko Zore (Paijetkovanje, Zagreb, 1892.) zna i za ćuvida u istom značenju (ćuk, kukuvija).
Ćuk je dominantna figura grba grada Krka. Međutim, ta nam mudra

čuvida

ptica neće odveć olakšati posao u tumačenju imena glavnog naselja na istoimenom otoku. U turističkim bedekerima naći ćemo da se grad Krk hvali imenima Kurikta, Kurikum, Kurikon, Kirijatika, Vecla, Becla, Veggia, Veglia, Veja ... O problemu podrijetla imena Krk mnogo se raspravljalo. Treba ukratko podsjetiti na neke detalje iz crkvene povijesti. Crkva je, naime, boreći se protiv uvođenja novina, ostala čuvarem nomenklature svojih starih administrativnih teritorija, koji su se u svoje vrijeme zasnivali na istovjetnoj »upravnoj« podjeli rimske države. Tako je sačuvala imeJustinopoli za Kopar, Aemonia za Novigrad, Epidaurum za Dubrovnik itd. Širenjem Rimskog Carstva na istočnu obalu Jadrana, Krk postaje istaknuto rimsko naselje - municipium, što je potvrđeno arheološkim nalazima (termalna kupališta itd.). Unutar rimskog grada prva kršćanska zajednica imala je ponajprije svoj oratorij (molitveno mjesto), koji je u 5. stoljeću prerastao u baziliku, čiji su tragovi kršnog zdenca, ostaci podnog mozaika, razna ornamentika u kamenu i jedinstveni kapitel s motivima ptica koje se hrane ribom, tj. simbolom euharistije, i danas vidljivi.
Krk spada među one mediteranske gradove u kojemu su na svakom koraku vidljivi tragovi njegove višetisućljetne prošlosti, pa tako već u samom nazivu naziremo predromansko, ilirsko-liburnsko podrijetlo - Kar-ikt (otok u kamenu). Petar Skok u Studi toponomastici sull'isola di Veglia (Archivio giottologico italiano, Roma, 1927.) ukazuje na mogućnost, malo vjerojatnu, da je ime Kurikum predilirskog podrijetla, mediteranskog ili nekog drugog tipa, bazirajući tvrdnju isključivo na homofoniji od Curicum s geografskim imenima iz Grčke, odnosno iz Sicilije, Libije i Krete. U svakom slučaju, ime Curicum pripada predrimskom jezičnom sloju.

Iz antičkog doba, pokazuje Anton Mayer (Die Sprache der alten 11lyrier, Wien, 1957.) da je Strabon zvao Krk - Kyriatike nesos, Plinije - civitas Curictarum, aPtolomej - Kurikon. Ime Curica, što se odnosi na otok, naći ćemo i u Tabeli Peutingerane iz 3. stoljeća. »Svjedok« je i kamena ploča iz početka 4. stoljeća s natpisom Splendidissima civitas Curietarum (presjajni grad Krčana), koja definitivno i na autentičan način potvrđuje ime grada koji su stanovnici nazivali Curictae. Dakle, u cijelosti je potvrđeno da su Curitti nastanjivali otok Krk i da pisci razlikuju ime grada i ime otoka (Curicum - grad i Curieta - otok). Etnik glasi Curieta (Krčanin).
306

IZ VELJONSKE (KRČKOROMANSKE) LEKSIKE

Sredinom 10. stoljeća, bizantski car Konstantin Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio imenuje otok Krk nazivom Bekla. Ime Veela prelazi kasnije u Vegla (sonorizirano -g-), koje nalazimo u svim ispravama od 1000. godine dalje, i na kraju talijanski lik - Veglia, prema izgovoru domaćih Romana. etimologijom dovodilo se taj imenski lik u vezu s glagolom vegliare (bdjeti, motriti) i vezivalo postanak imena s ćukom, noćobdijom, koji se nalazio u krčkome grbu, jer je, navodno, svojim glasanjem spasio otok od neprijateljskog upada u grad. taj se naz}v (Veglia) tumačio na razne načine. Najvjerojatnije dolazi od ženskog roda latinskog pridjeva koji znači »star«, a koji je već u vulgarnom latinitetu glasio veelus (izvedenica od klasičnog lat. pridjeva vetus - »star«). Pod venecijanskom upravom povremeno se naziva Vegia, a u dijalektalnom obliku ovoga kraja Veia, te kao skraćenica Yea, a čuje se i Veja. U starom veljotskom govoru prije Venecije govorilo se Viela. Većina lingvista slaže se setimonom Veela, što je sigurno Vetula. Veljotski refleks zvuka e iz Vetula prema Skoku (u navedenom radu Studi toponomastici) je -i-: Viela (dalmatska promjena: e > i). Naš oblik Krk (adaptirano liburnsko Kurikon) dokumentiran je 1382. i 1387. godine, ali je vjerojatno postojao još u 12. stoljeću. U tome se krije i najveći izazov za lingviste. Stari naziv nisu sačuvali Romani, nego Hrvati! Postavlja se i pitanje zašto je antički Curicum, a dosljedno tome i Curieta (ili obrnuto) promijenio ime? Zbog kojeg je razloga, a pogotovo kada uslijedila promjena. Vidjeli smo da je Veela ime koje dolazi iz latinskog vetus i sl. Misli se da su se Rimljani sami opredijelili za Curicum ili Curicta. Ali zbog čega? A opet, Curicum i Curiteta ne ulaze u one riječi koje je na latinskom teško izgovoriti, a koje smo pronašli i kod Plinija. Anna Maria Fiorentin (posebno izdanje Krčkog zbornika, sv. 44, Rijeka, 2001.) pomišlja da je u gradu, pored imena Curicum, istodobno nastalo i ime Curica, te da je obadvama imenima pridodat i pridjev vetula (veela) kako bi se naglasilo antičko podrijetlo, dakle starina pred rimskoga grada, starijega od dolaska veterana na odmor na taj otok. Možda je ime Curicum kasnije napušteno, dok je pridjev veela, koji je postao imenicom, ostao kao jedino ime grada. Moguće je da su jedan ili drugi korišteni nedovoljno jasno, ovisno o tome tko ih je izgovarao. Istodobna uporaba mogla bi biti razlogom zbog kojega u obavijestima nalazimo sad jedno sad drugo ime - bez određenog reda.
307

Pučkom

Inače,

DALMATINSKE RICI

Naziv Curicum s vremenom su napuštali krčki Latini, a sačuvali su ga Hrvati. Ovo udvostručenje imena je znakovito: označava raznolikosti, antagonizam, ali i suživot dvaju naroda na jednome otoku.
Jezična simbioza u toponimiji može se pratiti do u 12. stoljeće, kad su Romani na cjelokupnom području (osim u gradu Krku i njegovu zaleđu, te po plodnoj unutrašnjosti) uglavnom asimilirani, a starodalmatski jezik nestao iz upotrebe. Veljotski u gradu Krku, u njegovu okružju i na obra~ divoj otočkoj unutrašnjosti, nastavio je živjeti, ali ne više samosvojno, nego u doticaju s čakavskim (u gradu i s venecijanskim), što je ostavilo traga u njegovu glasovnom sustavu, o čemu nas iscrpno informira Matteo Giulio Bartoli.

308

Veljotski glosar

o V A J M A L I R J E Č N I K izumrlog veljotskog ili krčkoromanskog jezika zapravo je nešto slobodniji prijevod iz kapitalnog djela Das Dalmatische koje je Matteo Giulio Bartoli objavio davne 1906. godine u Beču (Vegliotische Wortverzeichnis; t. II., p. 169.-236.). »Slobodniji«, jer je ispušteno Bartolijevo »numeriranje« kojim nas upućuje na određena mjesta u knjizi, nema ni nekih natuknica, koje se samo naznačuju a ne daju adekvatna rješenja, te se ovaj glosar drži strogog abecednog reda i kod »slova« s raznim dijakritičkim oznakama, odnosno pod e je č i ć, pod s - š i s itd. Isti se princip provodi kod konsonatskih skupova, kod g, q itd., te diftonga. Nadalje, Bartolijev je rječnik dopunjen, što je označeno uglatim zagradama - [e], [1], [e, I], prema vrelima iz kojih se crpio leksik.
[e] - Giambattista Cubich: Notizie naturali estoriche sull'isola di Veglia, Trieste, 1874.; Documenti sull'isola di Veglia, Trieste, 1875.

[I] - Antonio Ive: L'antico dialetto di Veglia, Archivio gIottologico italiano, vol. 9, Roma, Torino, Firenze, 1886.
Kada je određeni lik potvrđen i kod eubicha i kod Ivea stavlja se oznaka [e, 1]. Zvjezdicom /*/ se označavaju riječi koje nisu potvrđene, nego se samo pretpostavljaju. Koristi se i simbol < ( postaje od, s desne je strane stariji lik). Znakovi upitnika (?) stavljaju se na mjesta gdje su i u izvorniku, dakle tamo gdje sam Bartoli nije bio siguran. Upitnik se ponekad javlja i zbog stanovitih nejasnoća u talijanskom prijevodu koji je priredio Aldo Duro pod naslovom Il Dalmatico (Instituto della Enciklopedia Italiana, Roma, 2000.), te na nekoliko mjesta gdje se prevoditelj dvoumio. Upotrebljavaju se uobičajene kratice koje nije potrebno tumačiti. Npr. adj. (pridjev), adv. (prilog), conj. (veznik), v. (vidi) itd., itd. Natuknice su tiskane masnim slovima i nije nužno imenica u singularu, glagol u infinitivu i sl. U okruglim zagradama kosim slovima često se navode gramatički oblici (fleksije imenica, glagolski vidovi ... ) i brojne fonetske inačice onako kako ih bilježi Bartoli, odnosno Cubich ili Ive.
309

DALMATINSKE RiČi

Zadržana je u potpunosti Bartolijeva ortografija. Uostalom, naša suvremena dijalektološka literatura nema ujednačenu transkripciju (pa ni kada je u pitanju istroromanski). Iz tehničkih razloga odstupili smo samo u dva slučaja. Nad diftongom tiQ uvijek stoji znak za dugouzlazni akcent /'/, a ispod i stavljamo točku Iii umjesto I J kao što je to kod 'I' U natuknici poslije crte I-I veljotska se riječ navodi u hrvatskom jezičnom standardu, te uspoređuje s najbližim romanskim jezikom talijanskim ili nekim dijalektom (ven. - venecijanski). Daju se, kad je potrebno, i druge usporednice.
A a - prp.; član (al); conj. (npr. a la dona) itd. - a la luorga [Cl - na stranu; tamo se! (tal. alla larga, lontano). abandunure (bandunure) - napustiti, ostaviti, zanemariti (tal. abbandonare). abas adv. (bas de) - dolje (tal. abbasso). abastrain - vrsta (crnog) grožđa. abrassnr - zagrliti, figo obuhvatiti (tal. abbracciare). abucuat (avucuota f [lj) - odvjetnik (tal. avvocato). acaid [C] - ocat, kvasina (tal. aceto); v. aHjt. adjas adv. - sada (tal. adesso). adoraja (doraja, aduraja, adordj, adora) - obožavanje (tal. adora). adviant [C] (avjdnt) - došašće, advent (tal. avvento). afet - naklonost, ljubav, strast (tal. effetto). afur (afuqr m, a/ure pl.; affuor, affudr pl. [I]) - posao, djelo (tal. affare). agariuql (agariul) - iglenica, kutija (tal. agoraio). agaun (agon [I]) - sipa (Seppia officinalis) (ven. agon). agnW (agniel, *gnial pl. ili aneluqt, anelut) - janje (tal. agnello, agnelletto). angiola - jegulja (tal. anguilla). ag6st [Cl (ag1jdst) - kolovoz, august (tal. agosto). agusta (argust, aguste pl.) < aligusta (?). *ajmari - Zdravamarija, Zdravo Marijo! (tal. avemmaria). akajt (acait, acaid, kdit) - ocat, kvasina (tal. aceto). aklJaiz (jakuaiz) - plima, visoka voda (tal. alta marea). al' (ail) - češnjak, bijeli luk (tal. aglio). alaite [C] - crijeva; drob, utroba (tal. le budeIle). alaura adv. - tada, onda (tal. allora). alboruqnte - podizati (tal. inalberatore).

aIegr adj. (*alegrdi, alegdr pl., alegri, *aligri, aleger) - veseo, radostan (tal. allegro).
alegraia - veselje, radost (tal. allegria). altramiante adv. IC] (jultramidnt) jnače

[taJ. aJrrimenti).

altnr (altuqr, alter, altuqri pl.) - oltar, žrtvenik (tal. altare). alviar - košnica (tal. alveare).
310

VELJOTSKI GLOSAR

alzuarse [Cl (alzurse, alzutese, alcdtesi, alzuitesi, julzete) - dignuti se, ustati (na noge); podizanje ... (tal. alzarsi, alzatevi, alzati); ~ alzur cole paldure [C] - čitati. amaic (amaiko, amaich pl. i amaič, amdjki; amdika, amaike pl.) - 1. prijatelj; 2. prijateljski (tal. amico). amaur (am1fdr, amUijr) -ljubav (tal. amore) amja - tetka. amuar - ljubiti, voljeti (tal. amare). amur adj. (amUijr, amUijra f; amUijri pl.; amUijre f) - gorak, grk (tal amaro). anca [Il (ahk) - također (tal. anche). ancusene lC, Il (ahkuiih) - nakovanj (ven. ancuzene). anduar [Cl (andure, andUijme, andua, *anduljl, andua, andume, andait, andurme, andut, andUijt, andur;ta f, imp.jonda,junda- ići (tal. andare, imp. va); ~ andudr sois per el p16iv in sois « andare su per il piovere in su) - penjati se. anera - patka (tal. anatra, arh. anitra). anial [C] (agnidl) - prsten (tal. anello). anincs adv. [Cl (aninč, anincs, Imlanić, ninch) innanzi, dianzi). animul (animUijl) - životinjski (tal. animale). apetiat - nagon; požuda; tek, apetit (tal. appetito). apiar (apier;ju aviers; apjart, aprer lC, lj, Islapierto, apjarte, apiarto) - otvoriti (tal. aprire). aplich - svađa, spor, parnica (tal. lite). aprail- travanj, april (tal. aprile). aqua - voda; v. jaklp. ardare [C] (arddr, ardUijr, ardur, ardjava) - izgorjeti, izgarati (tal. ardere). ardjat adj. - smion, odvažan (tal. ardito). argust [Il - jastog (tal. aragosta). aria lC, Il - zrak (tal. aria). arivuat adj. (rivUijt) - stigao, stigli (tal. arrivato). arkir - arhiv (tal. archivio). armelain - marelica (arh. armellino, ven. armelin). arm ir (armar) - ormar (tal. armadio). artana (artdnja) < ardea (?). artist - zanatlija (tal. artieri). arur (arudr, arua) - orati (tal. arare). arziant [Cl (argant, arjant) - srebro (tal. argento). arzipres - čempres (tal. cipresso). ascaun - čavao (tal. chiodo). asjanz (assiants, as-cidnts [C]) - pelin (tal. assenzio). asc6ndro - kriti, tajiti (tal. ascondere). atuar - pisar (tal. attuario). atl}arn adv. - uokolo (tal. attorno). aura (dure, pl.) - sat (tal. ora); v. ja\lra.
311

prije, nedavno, sprijeda (tal.

DALMATINSKE RiČi

aytun - jesen (tal. autunno). avar (ju jdi; te jii;jal jdit; nu jitli jdime; vo jditle;j-dju;jdime l'av6it 1*101; ju l'avard; a, ha, ga, ja, ai, joi, je; ji, i, ju, a; itd.) - imati (tal. avere). avaraus - škrt, tvrd, lakom (tal. avaro). avvanzuar(me) - pomaknuti naprijed (tal. avanzare). azuQl- čelik, ocal (tal. acciaio).
B bacco [C, Il (b1fdk, b1fdki pl.) - skakavac. badu6t - paziti, čuvati (tal. badato). bagnar - močiti, (o)kupati, natopiti (tal. bagnare). baHa adv. - mnogo (ta~. molto). bajn - kada, kupka (tal. bagno).

bajonet - bodež, nož, bajuneta (tal. baionetta). bak- bik bacca (vacea) - krava (tal. vacea). bakaluQt - bakalar (tal. baccalit). bal- ples, igra (tal. bailo). balanzuQt - vaga, mjera (tal. bilancia). balcan (balcdun) - prozor. baliguQt - vrsta mreže i ribolova < baligotto (?). balluar - plesati (tal. ballare). bandunure [I]; v. abandunure. bar (buar; bdjo; bevua; bdite, bdrme, bev6it [I]; itd.) - piti (tal. bere). barakoluta - mala pasmina, soj; *mala raža. barada (baratle pl.) - zvono. barado (baratro) - 1. zvonik; 2. posuda, lonac (tal. barattolo). barador - zvonar. baradur (baratlU?jr, baratrur) - zvuk zvona. barbaun - barbun (riba); velika trlja. barber - brijač (tal. barbiere). barbussi (el barbussi) - vilica, donja čeljust. barduQsa - deran, mangup (tal. bardassa). bareta (barjet pl.) - kapa (tal. berretto). barkariz - pristanište (tal. imbarcatoio). barufuant adj. - svadljiv (tal. baruffa, baruffare). basaika (bassdlca [I]; bazaika; basajka, bazajka, bazailca, basalk, bizolka, bašaita) crkva; dem. bassalcidia [I], bassareiala. basirco - bosiljak, bosilje (tal. basilico). bastonuar(mese) (baston ua) - tući, udarati (tal. bastonare; bastonano). bastyan (bastaun) - štap, batina (tal. bastone). bastuQnza adv. - dosta, dovoljno (tal. abbastanza). bataiz (bath;) - krštenje (tal. battesimo).
312

VELJOTSKI GLOSAR

batar (bdter; b1jdt; batlta) -lupati (tal. battere). *bataur - mlatilac. batelajna - mali čamac (tal. battelletto). bateluqnte - brodar (tal. battelliere). batesuar (batiiU?;r) - krstiti (tal. battezzare). batuqč - klatno, kucalo (tal. battaglio). ba1}ba - bukva (riba) (tal. boga). baud (vuas, V1jdS, v1jdz) - glas (tal. voce). bazil1}at adj. -lud, mahnit. baziluor - »onaj koji je bez pameti«. bejata adj. (bedta, bitita) - sretna, zadovoljna, blažena (tal. beata). bekanuat (bekan6t) -'šljuka (Galli nago gallinago) (tal. beccaccino). bekaraja (beccarija lC, I]) - mesnica (tal. beccheria). bekuq (becbir lC, I]) - mesar (tal. beccaio). beliaz - ljepota (tal. bellezza). benedat adj. (benedata f) - blagoslovljen, posvećen (tal. benedetto). benedizja1}D - blagoslov (tal. benedizione). berl6k - glad. bertain - nevjesta, snaha. besca - seljakinja (tal. becca). bescuar - kljucati (tal. beccare). bescuouact (veskovat) - biskupija (tal. vescovato). besta (bestia; beste pl., bjaste; bidstia [I]) - životinja (tal. bestia). besuagn (biŠIHz) - oskudica, nevolja (tal. bisogno). bjal adj. (bjel, bel, bil; biela, bjale; biale pl.) -lijep (tal. bello). biala [I] - bijela (tal. bianca). biancarea - rublje (tal. biancheria). bječ (biech) - novac (ven. bezzi). bif1}alk - tdak, seljak; »čuvar volova« (tal. bifolco). bin adv. - dobro (tal. bene). bj6nd - plav, plavokos (tal. biondo). biss (biss pl.) - poljubac (tal. bacio). bišat (bisat) - jegulja. bise - grašak (ven. biso). biskad6l (biscaci61 [I]) - zrno, bobica (tal. bacca). biscan (biskd1fn, biscaun [I]) - komad, zalogaj (tal. boccone). bisuagn lC, I] (bisuagna, bisu n) - potreba (tal. bisogno). bisuqg (bisuk f; bisuk pl.) - bisage (tal. bisaccia). bissut - udarac štapom (tal. baciato). blank adj. (bianca f, blanke pl.) - bijel (tal. bianco). blaire - htjeti (tal. volere); bUja - htio je; bldite - hoćete; blare - htjeti; che budj da hoću; se te bude - ako hoćeš; itd. blassmur (b/asmur [Cl, blasmudre) - psovati, kleti (tal. bestemmiare).
313

DALMATINSKE RiČi

blijua (blejuja, beluja, bobJa) < bela (?). bojur (bol) - vreti, kipjeti (tal. bollire). boccuala (bocuola, boku le pl.) - vrč, krčag (tal. boccale). bonbist - razmetljivac, hvastavac. bonbuqk < bombagia (?). bonduanza - izobilje (tal. abbondanza). bosca -laž (tal. bugia). bošiurd adj. -lažan, laživ (tal. bugiardo). boskuqr (boscuar) - izrezano ogrjevno drvo iz šume (tal. bosco). boss (bos, bus) - hrast. bossaun (bozuan) - pupoljak (tal. boccione). bota;ga (botiag) - duć'an, prodavaonica (tal. bottega). bot:Hle - boce (tal. bottiglie). botaun (bot1fdn) - dugme, puce (tal. bottone). botičel- bačvica (tal. botticella). bott (buat) - bačva (tal. botte). bragaun (brag6n m) - hlače. bragul- vika, buka. braina - uzda (tal. briglia). brasiula < *braciuola. bratovapa - muškić, dječak. *bralJf (bruva, br1fdva, *bruj) - dobro, bravo! braz (bras, brez) - ruka do ramena, mišica (tal. braccio). bressaina (bersaina) - slana; inje (rov. briseina). brivuqta - zalet (tal. abbrivo). brot - grub, nerazuman (tal. bruto). bruod (braud) - juha (tal. brodo). brusk - prišt, čir. bruskole - izdanci loze, trs.
blJač - buće, boće (tal. bocce). bIJa; - ključanje, vrenje (tal. bollore).

bIJaike - platno kojim se omotavaju cipele. blJalp (vtjalp) -lisica (tal. volpe). bIJarba - stric, »barba«. buarba (bi1?Jrba, barb, burb) - brada (ven. barba). bIJark (b1fdrg) - neka prugasta pamučna tkanina (tal. bordatino). buarca [C] (btjark, borca, bi1?Jrka) - brodić, čamac (tal. barca). buarsa (budrs) - kesa, torba (tal. borsa). buasc - šuma (tal. bosco). buast - trup (tal. busto). buazza (budssa [CJ) - staklenica, boca (tal. boccia). bubana - veselje, »fraja«.
314

VELJOTSKI GLOSAR

babu - strašilo, bauk (tal. babao). buj - lajanje. buk - košnica. buka (buocca, bocca, b1fdk) - usta, gubica (tal. bocca). buluat - otmjen, fin. bun adj. (buun, bon, buna f, bona, buona, buone pl., bur;ne) - dobar (tal. buono). bun adv. (e bun, ple bun) - dobro (tal. bene). bunagrez - otpirač. bunalana - lukavac, prepredenjak (tal. bonalana). buqnda - strana; kraj; pom. bok lađe (tal. banda). buqsta adv. (busta) - dosta (tal. basta). bura [Cl (bur, bur;r, Y1jdr) - sjever, sjeverni vjetar, »bura« (tal. borea). burbur - mrk, osoran < burbero (?). burella - boca (tal. boccia). buš(e) f (buso [C]) - rupa, udubina (tal. buco). buska (bousca, buske pl.) - krava (tal. vacca). butir - maslo (tal. burro). buzarauna (buia1jra) - prevara (tal. buggerona).

C (Č, Ć) cablo - kaca; kada, vedrica. cacucie [I] (a carcuc, a cacuce) - nositi na leđa; »na krkaće« (tal. cavalcioni). čača - bežmek, čačak (riba: Uranoscopus scaber) (ven. ciacia, chiachia). cadar [Cl - pasti, padati (tal. cadere). cadrial (quadridl) [C] - cigla. cagnais [I] - morski pas (tal. cane).
čajko adv. (ćiaico, chidicu) - ovdje, ovamo (tal. qui). caina [I] (kaj na, kain e) - večera (tal. cena). caiptare (cdipte, cduta - »gleda«; caupt6te; imp. cdipta, kapta; itd.) - gledati (tal. guardare). caira [Cl (kajra) - vosak (tal. cera). *čaklo - čir, prišt. cal f lC, I] (kal; kale pl.) - uličica (tal. calle). čala [I] - čuvar < guarda (?). calamier [I] - tintarnica (tal. calamaio). caleain [Cl - peta (tal. calcagno). caleo adj. [I] (kulke, kunka, kUfmke pl., kur;lke) - neki, nekoliko (tal. qualche). caldira [Cl (calder [I], cdldiera) - kotao (tal. caldaia). calighir [Cl (kaligur, kaligdr pl.) - postolar (tal. calzolaio). caluoro - briga (tal. calera). calzete [Cl - hlače (tal. calzoni). camain [C] (kalzur;ni) - ognjište (tal. camino). camaissa [Cl (kamajsa) - košulja (tal. camicia).
315

DALMATINSKE RiČi

camarda [I] (camu6rda) - vrsta ogrtača (tal. capanna). camba [Cl (caneva [I]) - konoba (ven. caneva). camballa [I] (cambuola) - žir (od hrasta) (rov. ganbala). cambiuare - mijenjati, promijeniti (tal. cambiare). camen (camain) - ognjište u kući (tal. camino). camis6t [Cl - suknja. camistro [I] (kamestro, kamest) - mrvice od slame, pljeva (rov. cama). campanaid [C] (campaner) - zvonik (tal. campanile). campen (canpu6ne pl.) - zvono (tal. campana). camu6rda (camarda) - koliba, pojata (tal. capanna). camnstre [C] - lanci ložišta (tal. catene). canaissa [Cl - gusjenica (tal. cinigia). canapial [Cl - uže, konopac. cand v. kti~)lld. cand quando [C]- kada. caniastro m [C] (quanest, canastri pl.) - koš (tal. canestro). canna - trska, trstika.

canon ic adj. (kamunik) - crkveni (tal. canonico).
canpagna (campagna, campane pl.) - polje; selo (ta~. campagna). canpnna (canpu6na, canpu6ne pl.) [I] - zvono (tal. campana).
ćant

(ciant, z/ant, sidnt) - sto, stotina (tal. cemo).

cantuar [C], (cantur [I]) - pjevati (tal. camare); v. kantur. canuvo [C] - sofa, kanape (tal. canapt}
čap

- mnoštvo, jato.

capar [I] - razumjeti (tal. capire); v. kapar. capaun [I] - kopun, uškopljen pijetao (tal. cappone). capizzola [Cl - ogrtač, kabanica za more (tal. cappa). capraina [Cl (kaprajna) - koza (tal. capra). capu6t [I] - (kapudt) ogrtač, kabanica (tal. cappotto).
čapnr

[I] (čapurme pl.; ju, jdi čapu6t) - zgrabiti, uhvatiti (tal. chiappare).

cara adj. [I] - draga, mila (tal. cara). carassaun [I] - zasun, »katanac« (tal. catenaccio). carbaun [Cl - ugljen (tal. carbone) caresteja [Cl (karestfi?Jt) - oskudica, bijeda (tal. carestia).
čarna

- crna,

»černa«

[I].

carnassual [C] (karnevul, karnevfi?Jl) - poklade (tal. arh. carnasciale; carnevale). carn6id [Cl (karn6it) - zmija otrovnica, crnokrug (cornuta). carnual adj. (castruat) - uškopljen (tal. castrato). carviale f pl. [C] - figo pamet, glava (tal. cervella).
časa

- graja, buka, štropot (tal. chiasso).
V.

cascnr [I] - pasti, padati; castiai
316

kaskua.

lC. I] -

gradić,

kaštel (tal. castello).

VELJOTSKI GLOSAR

cat~lina

[C, Il (katdina) -lanac (tal. catena). catram [C, Il - katran (tal. catrame). catrieda [C, Il - stolica; v. katr:ijda. catuar (cator [C, Il; katurr, katur, katua, katura) - naći, nalaziti. cauc qui adv. [CJ, (čdico, chidicu [Il; kduk) - ovdje, ovamo.

cauda [Cl (kud, kurd, k1fdd) - rep; dugi skut (tal. coda). čaqka - kvočka (tal. chioccia). causa [Il (kdusa, kduza, kuosa) - stvar, posao (tal. causa). cavul [Il (rau!) - kupus (tal. cavolo). cazza -lov, potjera (tal. caccia). cedur - popustiti, povući se (tal. cedero). ceja (či) - obrva, trepavica (tal. ciglio).
čelka

- vrabac. cemitier - groblje (tal. cimitero).

ćenc (cienq, cienc [Cl; čin k, cink, cinq) - pet (tal. cinque). cert'j6in (certdin pl., certjan, ciartain) - neki, netko (tal. certuno). cheIauna [Il (coldune pl., kildune) - stup (tal. colonna).

chenur [C, Il (kenur) - večerati (tal. cenare). chiamuar [c, Il (clamuar, clemur; itd.) - zvati, nazivati (tal. chiamare); v. kjamur. chiaro adj. [Cl (kiur, kjar) - jasan, vedar, svijetao (tal. chiaro). chioi [Cl - stražnjica, guzica (tal. culo). čjam f (cim) - kraj priveza na lađi (tal. cima). dart adj. (cidirt [CJ, z/art; cidrt, sidnt [lj) - neki, nekakav; siguran (tal. certo). čič - slanutak, slani grah (tal. eeee). ddal [Il (zidal, zidu!) - oblutak; mjesto gdje kokoš nese jaja (tal. ciottolo). čik (dp, ćis) - neki; netko (tal. qualcuno). čik - čik, opušak (tal. cicea). čikoluQta - čokolada (tal. cioceolata). čikua - pokraj, tik < gli coce (?). dl (sil, zil, ziel; ciel [lj) - nebo; raj (tal. cielo). cinco - stjenica, čimavica (tal. cimice). dncto adj. (k1fint, cinq; cineto [lj) - peti (tal. quinto). doch (chioch, ciocsi, ciocs pl. [CJ) - seljak, težak; figo seljačina; »čoek" (tal. cittadino). dolca (č~/k) - vrana (tal. cornacchia). donco (cione [Cl; cienc, cionc, cink [lj) - pet (tal. cinque). donquanta (činkuonta, činkurnt, činkunt, činkunta, sincuonta) - pedeset (tal. cinquanta). čirkul- krug (tal. circolo). dstierna (*gusterna) - gustijerna, čatrnja (tal. cisterna). čituq (ziturt, čit1fdt) - grad (tal. citta). čivet - ćuk, sova, kukuvija (tal. civetta). clemiant - blag, milostiv (tal. clemente).
317

DALMATINSKE RICI

cojuonara [Cl (co}unara) - šala, poruga. comanduar [Cl - zapovjediti, zapovijedati (tal. camandare); v. komu(?nda. c6mio [Cl -lakat (tal. gomito). comensuat [I] - početak (tal. cominciato). comparere lC, I] (komparur) - pojaviti se (tal. comparire). compertiande da mai [I] - zaštititi, braniti. compuar lC, I] (comper, konpdr) - kum (tal. compare). computa [I] - računica (tal. computa). comuniaun [I] (comunidn) - 1. zajednica; 2. pričest (tal. comunione). confusiaun - buka, lomljava. ćonko (cioneo [C], dikcink) - petnaest (tal. quindici). conossaite [I] - poznato' (tal. canoscete); v. kOlll}ask. contiant [I] (kontjanti pl.) - zadovoljan, veseo (tal. contento). c6nto [I] - račun (tal. conto). contruat [C] - ugovor; pogodba (tal. contratto). conzuarme lC, I] - začiniti; figo udesiti (tal. condire). c6pla [Cl (koplo, kupio, kupolo) - šešir, klobuk (tal. cappello). coprer [Cl (koprupr; copiart; kopjarta, kopierta, cupierta) - pokriti, poklopiti (tal. coprire). copuar [I] (copuot) - kopati. coresma [Cl - korizma (tal. quaresima). corlir - drijen (Cornus mas). corsato [C] - prsluk (tal. corsetto). cort (klfdrt) - dvor, dvorište (tal. carte). cosep6it [I] začeto,

zanijeto (tal. concepito).

c6ssa [Cl - blanja, strug. c6ssa [I] - kosa. cos ser [C] - sašiti, prišiti. cost [C] (coist [I]) - ovaj (tal. questo);

V.

kost.

cosubraina adj. [I] - bliska, susjedna. cotidiun adj. [I] (cotidian) - svakidašnji (tal. quotidiano). craid [I] - vjerovanje (tal. credo). crasero lC, I] (crasero, crascero, kresur; kresua, crasc) - (na)rasti, uspijevati (tal. crescere). crataur (creataur) - stvoritelj; osnivač (tal. creatore). crat6ire [C] (kreatojre) - stvor, biće (tal. creature). crauk [I] - križ (tal. croce); V. kral}k. credro [C] - veresija, kredit (tal. credito). credro [I] (crdid, ceredd), credd}; itd.) - vjerovati (taL credere); crepuata [I] (krepUa) - kolo < crepata (?). crepur - slomiti, razbiti. cres - jestiva trava. cresmur - krizmati (tal. cresimare).
318
V.

kredu(?r.

VELJOTSKI GLOSAR

eriss [Cl (zares, zaresur;ta; criss pl., sariz) - trešnja, »krišnja« [I] (tal. ciliegio). eristiun - kršćanin; čovjek (tal. cristiano). eroit adj. [Cl - sirov, nezreo (tal. crudo). eroeefais [I] (crozeJiis) - raspeće (tal. arh. crocefisso). euadro [C] - kvadrat, četverokut (tal. quadro); v. ku'9dro. euantra prpo (cuontra) - protiv; nasuprot (tal. contro). euar [I] - brati, trgati (tal. corre); v. k,pr. euarp [I] - tijelo (tal. corpo); v. k'prp.
č1}arv

adj. - razrok, »čorav« (tal. guercio).

euaste [I] - cijena (tal. coste).
eućer

[I] - žlica, kašika (tal. cucchiaio); v. sculiera.

cuciaina rC, I] (cociai;a) - kuhinja (tal. cucina); v. kozajna. euero rC, I] (cosser; kl;Ult, cuotta f; kur;t) - kuhati (tal. cuocere). eueumer -lubenica (tal. cocomero). eujaun [I] - vulgo jaje, muška spolna žlijezda; figo budala (tal. coglione).
ćulaime

- uzimati.

euluanb [I] - golub (colombo). euma [Cl (kum, cumare) - kuma (rov. comare). eumpruar [Cl - kupiti, kupovati (tal. comperare); v. konpru'9r. euolsa [I] - čarapa (tal. calza).
čuoita -

uzimanje. euomp [Cl - polje, zemljište (tal. campo).
euon [Cl (cuini pl., quin i [I]) - pas (tal. cane). euontra [C] - protiv, nasuprot (tal. contro); v. incu6ntra. euop rC, I] (cup) - glava (tal. capo). euorno [Cl (cu6rna, cu6rne [I]; kur;rno) - meso (tal. carne). euorta

rc, I]

(kur;rte pl.) - papir (tal. carta).

cuosa [I] (cu6ssa, c6sa) - kuća (tal. casa). eunpanaja [I] - (companejlal, konpanaja) - društvo (tal. compagnia). eunper [I] - kum (tal. compare). eunte adj. [I] - koliko (tal. quante). euntrabuand [I] (kuntrabur;nt) - krijumčarenje (tal. contrabbando). euntur [I] (cuntura) - brojiti, računati (tal. contare). eunviant [I] - samostan (tal. convento). euobra - koza (tal. capra). euold adj. [I] (cuol, kur;lt, kur;lda f) - topao, vruć (tal. caldo). euomp [I] (kinp, kinpi) - polje, zemljište (tal. campo). euontra [I] - protiv (tal. contra). euort adj. [I] - četvrti (tal. quarto). euotta [I] - kuhanje (tal. cotta). eur [Cl (cure [I]) - srce (tal. cuore); v. kor. curianta [I] - propuh, vjetrić (tal. corrente).
319

DALMATINSKE RiČi

eurtial [I] - nož (tal. coltello). eusata [I] (kuzeta, k~seta) - kućica (tal. casetta). eussain [I] (cossain, cuscian) - jastuk (tal. cuscino). eustodi [I] - čuvati (tal. custodi). eustu6t [I] - pristajanje broda (tal. accostato).
D da prpo (dal, dul, du la, dalla) - od, iz, sa (tal. di, da). da baHa [I] - mnogo, dosta; »vele«. da dri [Cl - iza, prema (tal. da dietro). dai (dudt, dat, dUi) - dati, davati (tal. di; dare). dai - odlazi!, gubi se!, P10si se! (tal. via!).

dak [I] (ddis; decdj, dedite pL; decdja; decro; dait dat; itd.) dico). da lieh adv. [C] - sprijeda (tal. davanti). da lies lC, I] - udaljen, dalek (tal. lontano).

reći,

kazati (tal. dire;

Dai lC, I] - Bog (tal. Dio). daiss adv. (daissa) - gusta (tal. densa). dakqard (dak1j<lrdi pl) - slagati se (tal. d'accordo). damno [I] (d~n) - šteta (tal. danno). da pessunt adv. [I] - težak, mučan, trudan. dapu adv. - poslije, potom (tal. dopo). dastro adj. (dastra f, diastra) - l. desni; 2. okretan, vješt (tal. destro). dauk- čep. de prpo (di, dei) - od, iz, sa (tal. di). debeta adj. [C] (debetidn, debitudr [I]; debitjdn; itd.) - dužna (tal. debito). debol adj. - slab, nesposoban (tal. debole). deeedere [Cl - riješiti, odlučiti (tal. decidere). defendar [C] - obraniti, čuvati (tal. difendere). defq:int adj. (def.udnta) - pokojni (tal. defunto). dekro (dekaja, dikaja; dearite; decra; itd.) - kazati, reći (tal. dire). deliberiaj(ne) [I] (delibenan) - vijećanje; odluka (tal. deliberazione). demun - vrag, đavao, hudoba (tal. demonio). dementikuQte (dimenticut, dimenticato) - zaboraviti (tal. dimenticate). deign adj. (dein, den;dignu6t; degnevol) - pošten, vrijedan (tal. degno). denakle (den6cle [I], zenaele; denaeli; denoeli; zenoeli; senakle; iakli, zachi, zakle,
saele; ginudk; ginakli) - koljeno (tal. ginocchio).

dends (dentual, den~l) - zubatac (Dentex vulgaris) (tal. dentice). depentaur (depidndro [lj, depidndrete [CJ) - slikati, obojiti (tal. dipingere). depIe adv. [I] - previše, odviše. depotuqt - izaslanik (tal. deputato). dermun (derm6ne, derm~n, dermoni pl.) - pašnjak u šumi, »drmun«.
des dis (dessendoit ib.) - silaženje (tal. disceso).
320

VELJOTSKI GLOSAR

desideraj [I] (desirai) - želja (tal. desiderio). desmissiu6t adj. - budan, figo živahan (tal. svegliato). desmun [Cl (dismun) - jutro; sutrašnjica. des6rden [Cl - nered, zbrka (tal. disordine). desponar [Cl (desponaja) - urediti, rasporediti (tal. disporre). despreziaja [C] - podcijeniti (tal. disprezzare). dessendiansia - porijeklo, rod (tal. discendenza). dessend6it [I] - silaženje (tal. discesa). destinur (destinudt) - odlučiti, odrediti (tal. destinare). destruar - probuditi (tal. destare). detco [Cl (detro, deelo, detes, dit; ddeli pl.) - prst (tal. dito). deventura - postati; postanak (tal. diventare). dezipuQt adj. - oštećen, pokvaren (tal. sciupato). dezun [C] (digudn) - natašte (tal. digiuno). diant [Cl (dianeh, dianes pl.) - zub (tal. dente). diastra [I] - desna ruka, desnica (tal. destra). diaul [C] (djdvul) - vrag (tal. diavolo). djavoIez - strašna buka, urnebes (tal. diavoleto). diče - reći, kazat (tal. dire, dice). dicto adj. (dis) - deseti (tal. decimo). dik (adis; die [CJ) - deset (tal. dieci). dichidapto [CJ) (dikidopto, dikvapto, dikdudt) - osamnaest (tal. diciotto). dikdnk [I] - petnaest (tal. quindici). dikdu [I] - dvanaest (tal. dodici). dikduat [I] (diehiddpto) - osamnaest (tal. diciotto). dikinu (diknu, diehinu [CJ) - devetnaest (tal. diciannove). dikisapto (diksapto, diehisdpto lC, lj) - sedamnaest (tal. diciassette). dikj6nco [I] (j6neo) - jedanaest (tal. undici). dikquater [I] - četrnaest (tal. quattordici). diksls [I] - šesnaest (tal. sedici). diktra [I] - trinaest (tal. tredici). dindiuQta - tuka, ćurka (tal. tacchina). disa - kaca, vedro. discopiarta [I] - otkrivanje, otkriće (tal. scoperta). dissipu6t - rasipnik (tal. scialacquato). diskiodur - izvaditi čavle (tal. schiodare). diskopjarta adj. (diskopjerta, diseupierta) - otkriven, otvoren (tal. discoperta). disk1}alz adj. (diskuriz) - bos, bosonog (tal. scalzo). disk1}ars - razgovor (tal. discorso). dišnur - ručati, objedovati. dispjat - prkos, inat (tal. dispetto). dispojua - koža (tal. spoglia).
321

DALMATINSKE RiČi

distenguaja - razlikovati (tal. distinguere). distiruota - širina, veličina (tal. distesa). distru:iaja - rušenje, razaranje (tal. distrugge). dobitaje - sumnjati (tal. dubitare). doi [C, I] (duoi, doje, doe) - dva (tal. due). doir adj. (do ira) - tvrd, čvrs (tal. duro). doite adj. - gol, nag. doiziant - dvjesta (tal. duecento). dochech (dukdt) - dukat, cekin (tal. ducato). dole [c] (d1fdlz; dolka f, dolsa) - slatko (tal. dolce). domanduare(me} (domunz, domU?;nda, domunda, dimandua, domandua, domunda) - tražiti {tal. domandare}. domienca (domjenkadi, domidnke pl.) - nedjelja (tal. domenica). dona (don) - žena (tal. donna). dopenia - upotrebljeno (tal. adoperano). dormer (durmer, d6rmar; duarmo, duar; dvar; itd.) - spavati (tal. dormire). dorua (duraja, durut) - trajanje (tal. durata). dotko (dotco [C, I]; dicduus, dikdoi) - dvanaest (tal. dodici). dotqar - liječnik (tal. dottore). dramuare [Cl (dramua, derrnut, dramuot) - 1. zaklati; 2 .•• drmnuti«. dramuat - ubijen. drante (drant, grante) - unutra (tal. dentro). drap - odijelo, roba. drat (drdta f) - ravan (tal. dritto). dri prpo (dia tre} - iza; prema (tal. dietro). driaz - pletenica. drosklo (drosdo [I] - hrast. drukno (drueno [I]) - kisela trešnja (tal. duracine). dul [C, I] (dolUa)- bo!, tuga (tal. duolo). du andu adv. - gdje, kamo, kuda (tal. dove). dqag - duga (tal. doga). duMtk - dakle (tal. dunque). duass - leđa. dqaqta - miraz, prćija (tal. dote). dulsassa - slatkoća; slast (tal. dolcezza). duor(me) (duoi, doioi, duot, duoteme [Cl; duar, dai, du, dua; dU?;te; dure; durme; itd.) - dati, dat, dajte mi ... (tal. dare, dato, datemi...). duot - mokriti. duplir - udvostručiti (tal. doppiere). duraja [I] < essa dura (?).

322

VELJOTSKI GLOSAR

E

el (e, il, el) - član m.r. (tal. il). en prpo (in) - u, na (tal. in). embruar - brojiti, računati (tal. contare). embrune - grozd (?). engrassuar(la) - debljanje (tal. ingrassarla). eneuantra adv. (incu6ntra) - protiv, nasuprot (tal. incontro). emplar (impler, implenar, inplenar, inpinur, inplenur; inpinua, impennaja) - puniti,
napunjati (tal. empire). entruar(me) (entrudrme [I], intrii?;r) - ući (tal. entrare) esailg - prognanstvo (tal. esilio). espojarmese [C] (epojdrmese) - svući (tal. spogliare). etarna adj. - vječna (tal. eterno)

F fabricuar (jrabicua) - napraviti, izraditi (tal. fabbricare). facianda - posao, rad (tal. faccenda). fadaighe [C] (fadaiga [I]) - umor, trud (tal. fatiche) fagtiQr - bukva (tal. faggio). faid (fiad) - vjera (tal. fede). fajka (fajke pl;fdica lC, I]) - smokva (tal. fieo); v. fichiera. fain [C] - kraj, svršetak (tal. fine).

fakajn - nosač, sluga, momak (tal. facchino). fal'a - snop. falhir (falu6t) - (po)griješiti (tal. fallare). fal6p - velika pogreška, grijeh (tal. fallo). famal'a (fameilga [I]) - obitelj (tal. famiglia). fanel- meka vunena tkanina (tal. flanella). faraina - brašno (tal. farina). farm adj. (fidrm,jiem) - čvrst, postojan, nepomičan (tal. fermo). fassa [Cl - omotač (tal. fascia). fassul (fasul,jasuli pl., jasii?;li, jazulji) - grah (tal. fagiuolo). fastaide - dosada, neugodnost (tal. fastidio) fataika (fadaiga) - umor, trud (tal. fatica). faticut - teško raditi (tal. faticato). faular (favlur, javeMr, javulut, jabular, pauluar) - govoriti (tal. favellare, parlare). favorer - pomagati (tal. favorire). favro - kovač (tal. fabbro). fazil adv. - lako, po svoj prilici (tal. facilmente). fazuQl (fazu l) - rubac, maramica (tal. fazzoletto). februar (jebrer) - veljača (tal. febbraio). feeuat (jigii?;t) - jetra (tal. fegato). feil (jel', flilg, fel,fuiel; flja f [I]) - sin (tal. figlio).
323

DALMATINSKE RiČi

reina adv. (flgna, fiinta, finta; per/dinta) - čak, štoviše (tal. fino; perfino). fejustro - pastorak (tal. figliastro). femia - žensko, ženska (tal. femmina). feli adj. (jdin) - 1. sitan, tanak; nježan; 2. lijep, dobar, fin (tal. fine). feli adv. (jent, finta, fin, figna; infinta, enfinta; itd) - fino, lijepo, dobro. fenait (findit) - svršen, potpun (tal. finito). fenalmiant adv. - napokon (tal. finalmente). fermua (/drme, firmua; firmu6ra; fermut) - zaustaviti, zaustavljati; zadržati (tal.
fermare).

fiad - vjera (tal. fide); v. faid. qar (fjer;fidr rC, I]) - željezo, gvožđe (tal. ferro). fiasta (fjdste, fieste pl.,fitiste [I]) - svetkovina, blagdan; veselje; bilo koja razonoda
(tal. festa). flat - kriška kruha, režanj (tal. fetta). qa1}r (fidur [I]) - cvijet (tal. fiore).

fichiera (fikir,fikire pl. f [I]) - stablo smokve (tal. fico). fiel (fidl [I]) - žuč; figo zloba (tal. fiele). fien [C] - sijeno. fier - sajam, pazar, vašar (tal. fiera). figur (figuruz) - nevaljalac, vucibatina (tal. figuro). figuruQt - lopov, nitkov. fil- nit, konac; pređa (tal. filo). fihiQr (jdila rC, I]) - presti (tal. filare). fili (fien) - sijeno (tal. fieno). fi6.astra (finjdstra, punastra; finidstre pl.) - prozor (tal. finestra). fiodin - forinta (tal. fiorina). fisčut - zviždaljka (tal. fischietta). fit - najam, zakup (tal. affitto). fituar(mese) - dati u najam (tal. affittare). fituvuQl - stanar, zakupnik stana. qub - kopča (tal. fibbia). quke - tišina, mir. fiut - dah; lahor (tal. fiato). fladli adj., adv. - malen. mali; malo. *fla1}s - muško kumče. fl6im (fjum) - rijeka (tal. fiume). flok (*fluk) - čuperak, pramen (tal. fiocco). flunk (jlunki pl.) - bok (tijela, broda), strana (tal. fianco). fodrur(le) - podstaviti (čim), metnuti postavu (tal. foderare).
foguč (joguča

f) - pogača (tal. focaccia).
uteći

*foi ({6it; jalfljt, te fli, va foimo; itd.) - bježati, f6iss - vreteno (tal. fuso). fokoluQr - ognjište (tal. focolare).
324

(tal. fuggire).

VELJOTSKI GLOSAR

fond (fudnd,f1fLlnt) - 1. adj. dubok; 2. rasipnik, raspikuća (tal. fondo). fondaeee f pl. - obraz, lice (tal. feeda). fondamjant - temelj; osnov; podnožje (tal. fondamento). forjast adj. - tuđ, stran (tal. forestiere) formaica - mrav (tal. formica). fortnentaun - kukuruz (tal. formentone). formjant - žito, pšenica (tal. frumento). forno (fudrn) - peć, pekarnica (tal. forno). forsaura (jarsdura [I]) - tava, prosulja (ven. fers6ra). foruar(me} - (u)bosti, ubadati, pecnuti. fose adj. - taman, mračan, mrk (tal.fosco). fodz (jotizdja) - šeprtlja. fotuc,r - spolno općiti (tal. fottere). fradri (jrietro; Jradri, Jradi pl.) - fratar, redovnik (tal. frate). fragmiant - razlomljen komad, ostatak (lat. fragmentum). fraj ur - zabava. fraj ut - bančenje, bučno veselje, pijančevanje. frašjal (jresiaJ, JrasfUl) - mlatilo (za žito i sl.); bič, korbač. frataziti - oruđe za žbukanje. frats [Il < frati (?). fratuti - zidarska vlačilica, strug. fred adj. (jridt,Jridd) - hladan, studen (tal. freddo). fredolus adj. - zimogrozan (tal. freddoloso). fregur (jrigur; Jrisurme Jrizurme [I];fridt;frekurr) - peći, frigati, pržiti (tal. friggere). fresk adj. (jriesk pl.) - svjež, hladan (tal. fresco). freskajn adj. - gnjio, truo, pokvaren; zaudarati. frete - fritula, uštipak, okruglica od krumpira (ven. frltola). froit (jrut,Jruot) - plod, rod (tal. frutto). fruant (frudnte) - čelo; obraz (tal. fronte). frutro (jrutrao, Jrutruo,Jrutre, Jrudtru [C, Il, Jrutri pl.) - brat (tal. frateIlo). fua (jurl,fuv) - 1. bob; 2. muški ud (tal. fava). f'lal'a (fual',fudja rC, I]) -list biljke (tal. foglia). f'lalp - polip, hobotnica (ven. folpo). fuals adj. (*Julse pl., Julze, jolse, folza, folse; Ju6ls [I]) - lažan, dvoličan; kriv (tal. falso). f'larf (judrfa rC, lj, fudrf, Juarpe) - škare, nožice (tal. forbid). f'lark - vile za sijeno i sl. (tal. forca). f'lars adv. - možda, valjda (tal. forse). f'lart adj. - jak, snažan, žestok (tal. forte). f'lartemjant adv. - jako, snažno; oštro (tal. fortemente). f'las (jassa) - traka, vrpca (tal. fascia). f'lat - brodovlje, mornarica (tal. flotra).
325

DALMATINSKE RICI

fuk (ju uk, fuag, fur;k, joe, fuk pl.) - vatra, oganj (tal. fuoco). ful pl. m - mijeh. fulmimiia (julmndja [lj) - grom, munja (tal. fulmine). fum (jur;m, fudm [lj) - glad; gladovanje (tal. fame). fumua < fumavano (?). funtuqna (jontur;n, funtudna [lj) - česma; zdenac (tal. fontana). fuonduč (jondaeee pl.) - talog (tal. feccia). fu6rma - oblik, izgled (tal. forma). fu6s - obraz, lice (tal. faccia); v. f;issa. fur (jur;r, fure, fuar, fiar, for, foremo;foz, fua, fuas; itd.) - učiniti, uraditi, napraviti
(tal. fare).

furbaz -lopov, hulja, njtkov (tal. furfante). fure prpo (jura,fur) - izvan (tal. fuori). funicure - bludničiti, živjeti razvratno (tal. fomicare). fusaina - kovačko ognjište; kovačnica (tal. fucina).
G

gaghe pm. [I] - ona, nju; on, njega (ven. ghe). gajbia - krletka, gajba, kavez (tal. gabbia). gal (gur;, galg, gu!) - pijetao, kokot (tal. gallo). gaHljna - kokoš, koka (tal. gallina). gala1}p - glog (Crataegus oxyacantha). galinuqs (galinur;ta, *galindjka) - ruka, puran (tal. gallinaccia). gal' 6t - nitkov, farabut, varalica. ganbaruqt - vrsta raka (tal. gambero). ganer (*ganere rC, lj) - vikati, kričati (tal. gridare). garb adj. - kiseo, ljut (ven. garbo). gardel- češljugar (Carduelis carduelis) (tal. cardellino). gar6ful (garudj) - gariful, klinčić (ven. garOfalo < grč. kary6phyllon). gat (gur;t, gur;ta f) - mačak, mačka (tal. gano).
gatičfn <

gattini.

gaudare (gaudar, *gdud, godur; ju se goddja, gudoit [I]) - uživati, (ob)radovati se
(tal. godere).

*ga1}dimjant - uživanje (tal. godimento). gaula (g1fd!) - grlo, grkljan (tal. gola). generaus adj. [Cl (generaus) - velikodušnost, darežljivost (tal. generoso). genfr [C] (gendro) - siječanj, januar (tal. gennaio). ghelut adj. (gheuot, gheulat, jetut; gheluata f) - sleđen, smrznut (tal. gelato). gherzul- bradavica (na dojci). giardfn [I] (jardin) - vrt, perivoj (tal. giardino). ginastta (*banastra) - bmistra, žuka (tal. ginestra). glaiba - gruda, grumen zemlje (tal. gleba). glas -led, mraz (tal. ghiaccio).
326

VELJOTSKI GLOSAR

ghizit adj. (glazdit [I]) - leden, smrznut (tal. ghiacciato). *ghil}mo - klupko (tal. gomitolo). gninedi (igneldi gilgnidl) [I] < agnel di Dio. gogul- oblutak, šljunak. golaus adj. (golduš, gulosaus) - ukusan (tal. goloso). gološćz - poslastica. gombro - ralo. gomituqr (gomur;r) - povratiti, izbaciti, (iz)bljuvati (tal. vomitare). gotta - kap (tal. goccia). govuq (g1fua) - oštriti, brusiti. graja (a la) < alla greggia (?) - sirovo, neobrađeno. grabia - grablje gradehtqte pl. f - gradele; rešetka (tal. grateIla). grajala - rešetka, roštilj (tal. graticola). gram adj. - siromašan, bijedan. grandtiQt adj. - prilično velik (tal. grandicello). granuqta - oluja, vihor, nevrijeme. granzed adj. - užežen, ranketiv (tal. rancido). grass (grus, *grous; gres, gresa) - mast (tal. grasso). grasta - krasta (kora od sasušene krvi). gratasjul (gratasiula) - strugulja, ribež (tal. grattugia). graun (grudng [I]) - ugor, gruj (tal. grongo). gresti adj. - nezeo, nedozreo. gral}ta (grudt) - stijena, hrid, pećina (tal. grotta). grega - stado (tal. gregge). grey adj. - težak, mučan (tal. grave). grez (greez, grets, grasia, grazia; grez) - ljupkost, prijaznost, uljudnost; zahvalnost (tal. grazia). gril- zrikavac (tal. grillo). *grip - kočija (?). grizil pl. - škakljanje. grop - čvor, uzao. gruass adj. - debeo, ugojen; velik (tal. grosso). gruba (gruja) - sahrana, pogreb; groblje. gruD (grur;n; grur;ni pl.; grun) - žito (tal. grano). grund adj. (grur;nd, green; grur;nda f, grunt pl. m, grur;nde f) - velik, odrastao (tal. grande). geuns - rak, rakovica (tal. granchio). grutakuqza; v. gratasjul. gl}ab (gudp) - grbavac (tal. gobbo). guadagnuare (g~ddin, guadagndju, g~dafzua, g~dafzuar; guaddign [I]) - zaraditi (tal. guadagnare). guališuqr - poravnati zemlju.
327

DALMATINSKE RiČi

gl}anb (gur;nb pl.) - noga (tal. gamba). gl}llntajera - plitica, poslužavnik. gl}ardjen - gvardijan, starješina samostana (tal. guardiano). gl}ardtir(le) (gur;rda; gur;rdi; guardute, guardut, guard/dt) - gledati (tal. guardare). gl}arn - jasen (Fraxinus excelsior). gl}at - čaša (tal. gotto). gl}er - rat, boj (tal. guerra). guorlo - kolo, kotač. gurjaja < auguro. gusa - rub krova; žlijeb. guast (gtjttst) - ukus, slast (tal. gusto).
I impegnuar (inpefzur;t) - založiti, dati u dug (tal. impegnare).

impenar (impfere, impendja) lC, Il - napuniti (ven. impenir). imperataur lC, Il (inperatdur) - car (tal. imperatore). imprandro (el fuc) lC, Il - zapaliti vatru. in prpo (en) lC, Il - u, na (tal. in); - in a5llara sdite - mrziti. inbalzuQt - sputati; sapeti (tal. impastoiato). inciants (inzjdns) - tamjan (tal. incenso). incioduar (ink/odur, ink/odua; inchiodua [I]) - zabiti (tal. inchiodare). incu6ntra adv. [Il - protiv, nasuprot (tal. incontro). inčint adj. (inzjanta) - trudna, noseća (tal. incima). indaj6j adv. - zajedno, skupa (tal. insieme). indriztia adv. - uspravno (tal. raddrizza). induar - navest, nagovoriti (tal. indurre). infiarno (infidrn [I]) - pakao (tal. inferno). infloraja adv. - cvjetno, okićeno cvijećem (tal. fioriscono). informuar - oblikovati, uobličiti (tal. informare). infra prpo - između (tal. fra). inganuar - prevariti (tal. ingannare). inghiastro - tima (tal. inchiostro). ingordaja - proždrljivost (tal. ingordigia). iD.gl}ant - pomast (tal. unguento). ingesktit < esca - meka na udici (?). injost adj. - nepravedan; nepravedno (tal. ingiusto). itikariktir - (na)tovariti, naprtiti, nakrcati (tal. caricare). itikontrume - naići, sresti (tal. incontravamo). innociant adj. - nevin; bezazlen (tal. innocente). inpartit (inparur;t) - učinjeno (tal. imparato). inpiegu6t adj. (inpiegu6ta) - upotrijebljen; namješten (tal. impiegato). inpiktit adj. - obješen (tal. impiccato).
328

VELJOTSKI GLOSAR

inpir:ija adj. (inpirua) - utaknuto, nanizano (tal. infila). inprestnQr - posuditi (tal. prestare) inpu:irt - cijena, iznos (tal. importa). inseruQr (insidra, insjdr, inseru6ta, inseruta; itd.) - zatvoriti, ograditi (tal. chiudere). insonuQt - sanjanje (tal. sognato). instuqt (instudt) -ljeto (tal. estate). ins1}:iin - san (tal. sogno). intardiguQt - kašnjenje (tal. ritardo). interj:iur(i) - drob, utroba (tal. interiora). intj:is adj. (int/dnd, intendur;me) - dogovoren, pažljiv (tal. inteso, intendo). intorguQr - saviti, uvfjati (tal. torcere). intoskua (intoscua [lj) - pokvariti. intr:irghe - birati; ~ co i che te blaj; quelIo che vu oi (birati ono što želiš). intreguo [I] - zbrka, smutnja, petljanija (tal. intrigo). intric adj. (int/dr) - cio, čitav, sav (tal. intero). intrikuqta adj. - zamršena (tal. intricata). intruQta (intrudde [I]; intrudde pl.) - ulaženje; prilaz; vrata (tal. entrata). intuant adv. - međutim (tal. intanto). invelenuQt - trovanje (tal. avvelenato). invi:irno - zima (tal. invemo). inv1}:ilta - svežanj, zavoj; ovojak (tal. involto). ist:illa (stur;la) - staja (tal. staHa). istj:is adj., pm. (l-ist/ds) - isti, sam (tal. stesso). isu:irse - poučavati, izučiti (tal. istruire).

J
j:ik1}a (jdcqua, dqua lC, lj) - voda (tal. acqua); ~ jdk1fd di vd/ta;jdk1fd vaita - rakija, »lozovača« (tal. acquavite). *jak1}iluQt (*ak1fildita, *ak1filuta) - orao (tal. aquila). jal pm., adj. (ja, ju, jul, el; ge, ju, lui, je, li; a jal; itd.) - on, njega; onaj, ono ... j:ilara - bršljan (Hedera helix) (tal. eHera). jalga - alga (tal. alga). jam - udica (tal. amo). j:imna (gavna, jaumna, diamna, jauna) - duša; srce (tal. anima). jama adv. - još, opet. jan (jein, ien, jdin pl.; jdn, jein pl. [lj) - godina (tal. anno);
~

in kost d/n.

*jara < aia. j:irba (jerba;jarbe pl.) - trava; sijeno (tal. erba). jardin; v. giardino jark - sasvim, veoma (tal. archi). *jarkbaluen (*1fdrkbal1fin pl., *arkur;tbalen, *uorkbalur;) - duga (tal. arcobaleno). jarma - oružje (tal. arma).
329

DALMATINSKE RiČi

jart f - zanat, vještina; umjetnost (tal. arte). jarta - gornji prag; greda. jasca - daska. jat [I] - mačak, mačka; v. gat. jauka (jduca lC, lj) - guska (tal. oca). jaun (gun, g1jdni; gti?;n pl.; jduna f, zoena; zuovena) - mladić (tal. giovane). jaur (1jdr, v1jdr, or) - zlato (tal. oro). jatp"a (ga1fra, diura; jdure pl.) - sat, ura, čas (tal. ora); ~ bon aura (rano); ~ in kosta jdura (upravo sada). jedma - tjedan, sedmica. jemaind - jaukati. jener (gener, genaro); v. ~nir. jere adv. (jar, jara) - jučer (tal. ieri). jetuQr (jetume; jetut, jetti?;t) - baciti (tal. gettare). jetuQt - doba, vijek, godina života (tal. eta). jo adv. (ju, go) - gdje, kamo, kuda. joiltimi adj. (jultim) - zadnji, posljednji (tal. ultimi). join (joi, jon, on, en, un; joina, goina, ina, na, una f) - jedan (tal. uno). joit adj. (joint) - mokar, pokisao. jojva - grožđe (tal. uva). jomno (*jom, gon; jomni pl. jom, gom, omin) - čovjek, muškarac; ljudi (tal. uomo, uomini). jonda - val (tal. onda); ~ jonda del mudro jongarme (v1fdnt) - namazati, pomazati (tal. ungere). jongla (ongla; uoang pl.) - nokat; pandža, kand ža (tal. unghia). jonko (joneo lC, lj, dikjonko) - jedanaest (tal. undici). jorden - red; poredak (tal. ordine). jost adj. - točan, pravedan (tal. giusto). jostausa (josta/fZa, justduza, justdus, justd1fzja, justajea) - pravednost (tal. giustizia). jotr (jotri pl.) - mijeh, mješina (tal. otre). joz adv. - malo, ništa. ju pm. (jo, i, mio; itd.) - ja. juac (j1fdk f; jag pl.) - igla (tal. ago). jualb adj. (juolb) - bijel. juarbul (jdrbul, jdrbur, garbr, dlbr; judrbul, juorbul [I]; jirbul pl.) - jarbol (tal. albero). jucnre [I] (jucurme) - igrati se (tal. giocare); v. zocuar. judikuQr (jiudiker, judieur) - smatrati, ocijeniti; presuditi (tal. giudicare). jnk - igra, igranje (tal. giuoco). jnltro adj. (jultra f, jiltri pl., jultre f; jualtra, jultra, ultra; juoltro, jultro, joltro; giltri; itd.) - drugi (tal. a!tro). jnlzete < alzaia (?) - uže za vučenje.
330

VELJOTSKI GLOSAR

juncaura (juncora lC, lj) - sidro (tal. ancora). junda - vrsta igre; - junda cduc (dođi ovamo); v. anduar. juqlt adj. (u'9lta f) - visok, jak (tal. alto). ju6ncora adv. - još, opet (tal. ancora). ju6nziuol (ungiul, giungio, giungiol; gungul; gjilgjil pl., inge, ingi, gingi, biel, in) anđeo (tal. angelo). ju6pa (juop, uv;juope pl., ape) - pčela (tal. ape). jurnu6ta [I] - nadnica, dnevni rad (tal. giornata). juruqt adj. - pod zakletvom, zaklet (tal. giurato). justuom (justurme) - popraviti. juv (ov, uf; uu!pl.) - jaje (tal. uovo). K kada adv. - kada (tal. quando). kadeljat - nosila za mrtve (tal. cataletto). kafu (cafe, *kafdr) - kava; kavana (tal. caffe) kaina {ken ut) - večera (tal. cena). kakaIJza - vrsta trave. kako adv. - kako, kao; netom (tal. come). kakuqr (kaku?mdo, cacuar) - proljev (tal. cacare). kakuqta - govno, izmetina (tal. cacata). kal- žulj (tal. callo). kalafut - kalafat, šuper (tal. calafato). kalkjara - jama za vapno (tal. cakinaio). kalzaina (calciaina) - klak, vapno, kreč (tal. cake). kamaruqt (comera) - soba, komora (tal. camera). kaminur (kaminua, kaminut) - ići, hodati; micati se (tal. camminare). kamisjar - povjerenik, izaslanik (tal. commissario). *kanaIJza (candissa) - l. pepeo; 2. smrtni ostaci (tal. cenere). kanaviQz - krpa za brisanje (tal. canovaccio). kanauča Idel formentdunI (canochia) - klip, klas kukuruza. kanba; v. dmba. kandel f - svijeća, voštanica (tal. candela). *kanepuqt - sofa, kanape (tal. canape). kantur (kantua, kantaja, kantur;me; kantdime, kantdite, kantur;me; kantardite, kantute; *kantez; itd.) - pjevati (tal. cantare); v. cantuar. kanul- cijev, žlijeb, kanal (tal. canale). kanui - kuka. kapar (kapaja, kapu) - razumjeti (tal. capire); v. capar. kapei (*kavjui, *kupli) - kosa (tal. capelio). kapjastro - remen na cipelama. kaprun (capruone) - jarac. kapul (kapur;la f, kapd1fla) - crveni luk (tal. cipolla).
331

DALMATINSKE RiČi

kapuz - kupus (tal. cappucci). karikuqt - tovarenje, krcanje (tal. carico). karikiQr (karikut, karkut) - tovariti, naprtiti (tal. caricare). karituQt (carituat) - milosrđe, dobročinstvo (tal. (carid).
karkuče;

v. cacucie.

kaskua (kur;ska, kaskut) - pasti, padati (tal. cadere). kastiguqt adj. - ispravan, čist; bez pogreške (tal. castigato). kašuql- tor za svinje. kasuqr - blagajnik (tal. cassiere). kadv adj. - zao, zločest (tal. cattivo). katnijda (catrieda; katrdide pl.; catriede) - stolica, stolac. katuQr; v. catuar. kauba - tjeme; vrh, vršak. kaqpi (coppe) - crijep. kavul (kavur;l, kavur;la f, kavuli pl.; caval/ol) - konj (tal. cavallo). kavuqr (kavua) - izvaditi, izvući; dići (tal. cava~e). kavtiQt - rudnik (tal. cava). kavetjal- bradavica na dojki (tal. capezzolo). kazqat - udarac pesnicom (tal. cazzotto). ke adv. (ko, che, que) - zašto, radi čega. kjamur (k/amur, klamur, klamuor; kluma, klamua, klum, elam; klamut; itd.) zvati, nazivati (tal. chiamare).

kikoza - tikva. kil- kilogram (tal. chilogramma). kis - sir. kisa - kišica. klapur (čapur, klupua, čapudime, čapurme, čapure, čapur;t, čaput) - uzeti, uzimati. klas - razred; stalež (tal. classe). khiuk (kldtpl, k/od, klod; kidudi pl., ČljiU) - čavao (tal. chiodo). kluf (kluv; kluve pl., elav) - ključ (tal. chiave). ko adv. - kada. kozajna (*kukaina, kosaina) - kuhinja (tal. cucina). kodjal adj. - prav, ispravan; točan. kodiguQta - debela (životinjska) koža (tal. cotica). kodio - pregrada u kući. kodqajn - dunja (tal. cotogno). kojonuqt - ruganje; v. cojuonara. kol pm., adj. (kul; koli pl., kui, coi; itd.) - onaj, ono (tal. quello). koladaur - lužara, krpa za luženje. kolaqr - boja (tal. colore). koliguqr (kolegua; koligua, koligur;t) - položiti, povaliti (tal. coricare). kolqar - ogrlica (tal. collare). komisarjuqt - povjereništvo (tal. commissariato).
332

VELJOTSKI GLOSAR

komnut (comnuot, komnuta f, konuta) - djever, snaha (tal. cognato). komuQnda - zapovijed (tal. comanda). konabla - »način da se koze drže privezane«. konam - prezime (tal. cognome). konbinazja1Jo - slaganje, spajanje, sastavljanje (tal. combi nazione). končarao (končerdn; ancanceran = conchieram) - tražiti (tal. cercando). kondonuQt adj. (kondanut) - osuđen (tal. condannato). konfajn - međa, granica; predjel (lat. confine). konlI - kunić; zec (tal. coniglio). konpanadig - meze, što se jede s kruhom (tal. companatico). konpan - drug; ortak; muž (tal. compagno). konpatajte - oprostiti, 'popustiti (tal. compatite). konpruQr (cumpruar, conprur; konprua, compra, cumpra) - kupiti, kupovati (tal. comperare). kUQnt pm., adj. (kunt, cont, con, cun; quinci pl., quinchi, ktjinč, ktjint, kii?Jnti: kii?Jnta f; kii?Jnte pl., cunte; itd.) - kolik (tal. quanto). kontadain - seljak (tal. contadini). kontribuzjauo - porez, namet. kontruQta (kontruta) - široka ulica; predjel (tal. contrada). kon1Jask (konosaja; kona1fS; konosajte; konosua; kunusut) - znati, poznavati; upoznati (tal. conoscere). konuQr - ljuljati (tal. cullare). konzuQr (conzudrlme/) - začiniti (tal. condire). kopjart - krov. kopjarta (copiarte pl.) - pokrivač, prostirka; gunj (tal. coperta). koraj (koraja) - hrabrost (coraggio). kora1Jna - kruna; vijenac (tal. corona). kordjal (cordiala) - vrpa, traka (tal. cordella). korjant (korjanta, kurjanta, corient) - tijek, tok, morska struja (tal. corrente). kortjal (kurtidi; kortidl pl., kortjdi) - nož (tal. co!tello). koruQn - koža. kosajk adv. (cusdi) - tako, ovako, onako (tal. cosi). kosuQr (kii?Ji, kuai, cosser) - šiti, sašiti (tal. cucire). kosobrajn (kosabrdjn, kozabrdin; kosubrdina f, kosabrajna; cosubraina) - rođak, bratić, rodica (tal. cugino, cugina). kost (kosto, kos; kosti pl.; coist; kosta; sta; koste pl.) - ovaj (tal. questo). kost dai adv. (kost di, in kost ddi) - danas. kost dismuo adv. (kosismun) - jutros. kostut (custuot) - pristajanje (tal. accostato). k6tul (kotu/) - suknja. *kraučer (krauzje) - posijelo, skup, malo društvo (tal. crocicchio). kraqk (krau, krduz, krok; krd1fk pl., crauche) - križ (tal. croce). krausta - kora; ljuska (tal. crosta).
333

DALMATINSKE RiČi

kreduqr (credro, krajde; kredua; creddja; credassdite; kredasajte) - vjerovati {tal. credere}. krepahijna f - istrošenost, izmoždenost. kresjante - porasti, povećati, pojačati {tal. crescere} krina - vika. kr6holo - rešeto. kroŠlit - prsluk, grudnjak. kna {covua} -ležanje na jajima; gnijezdo, leglo {tal. cova}. kqal- vrat, šija {tal. coHo}. kqalm - krov. kqalp - udarac, zamah {tal. colpo}. kqalp - krivnja {tal. c6Ipa}. kqati - kolijevka {tal. cuUa} kqaOka {klplizk, kU?jnk} - zemljani sud, kabao {tal. conca}. kqant - račun {tal. conto}. kqar {kU?jr, car} - teretna kola {tal. carro}. kqar koreja, coraint; kordnd} - ubrati, brati; trgati; kupiti (tal. corre). kqarantajna - četrdesetak {tal. quarantena}. *kqarh {ktplrv; *kuarbi pl., kuarvi} - gavran (tal. corvo). kqard - konopac, uzica (tal. corda). kqarn - rog {tal. corno}. kqarp {k1f<'r, kuor, guar/zun!, ktplr/tun!, kor/dun!; kuarp pl.} - tijelo (tal. corpo). kqars - trk, trčanje (tal. corso). kqart adj. {cuort; ktplrt, cu6rto; ktplrt plur., squdrts} - četvrti {tal. quarto}. kqaruQnta (kuarunta, quaranta) - četrdeset {tal. quaranta}. kqas {kU?js} - sanduk, škrinja (tal. cassa). kqas - velika košara, koš. kqast - hrana. kqatri (quatro, quater, guatar, čatro) - četiri {tal quanro}. x»ta !1>.JJ;PZ4 /"-v,PZ4 1>.JJ;PJ4 /"-VPJ4 /",PJ4 1>-VZ4 /"-vZ4 1>.JJ;P.;; /"~J4· 1>.JJ;PJ/'p)) - xllb, dom {tal. casa}. kqiet adj. - miran, tih {tal. quieto}. kulke; v. d.Ico. kuti {kuon, cuan; ktjini pl.; quin i, chin} - pas, kučak {tal. cane}. kuti adv. (kU?jn) - kako, kao {tal. come}. kuD. - klin {tal. cuneo}. kUQdro {quider, quider} - kvadrat, četverokut (tal. quadro). kriQl adv. {*kul, col, cola, cal, qual} - koji, kakav (tal. quale). kuqnd {cand, quando, kun} - kada {tal. quando}. kuQD.a {kU?jneta} - kuja {tal. cagna}. kuqr (cuar, kura) - mio, drag {tal. caro}. kUQrga - svežanj, omot. kUQz {kuz} - penis.
334

VELJOTSKI GLOSAR

kup (CUOp) - glava (tal. capo). kur (cuur, kupr) - srce (tal. cuore). kurataur - župnik, paroh (tal. curato)
L labbro - usna (tal. labbro). lac (lupk, lag) - jezero (tal. lago).

lacrimausa adj. - obliven suzama, zaplakan (tal. lagrimosa). lačar adj. (ciarč; lacidrch pl. rc, Il; laćarts, lačari) - ispražnjen, slobodan (ven. lanc,:ardi). ladr (Idder pl.; !adre [I]) -lupež, kradljivac (tal. ladro). Iain -lan; laneno plamo (tal. lino). lainda - rub krova. lambćc [C] (!anbik) - kotao (tal. lambicco). lamentuar - cviljeti; oplakivati, jaukati (tal. lamentarsi) landrona - krkljanje, hropnja. laIiga (ludnga lC, Il; lange pl.) - jezik (tal. lingua). latik (Iain, lano, lann; ldne pl. [I]) - drvo; drvlje (tal. legno). lanzuorda -lokarda, »lancarda« (Scomber colias). lapuar rC, Il (lanpua) - sijevati (tal. lampeggiare). lasua (leslal; lesa, lisiilo/, lisiimel; lassdite, lassu6t [Il; lassuota f) - pustiti, ostaviti (tal. lasciare). l'at (lidt lC, Il; liad; l'et; liech pl.) - postelja, krevet (tal. letto). latere - pismo (tal. lettere). laudare [Cl (lodupr, lodua, Iduda) - slaviti, hvaliti (tal. lodare) lal}za - trijem (tal. loggia). lavaur (lavur; lavorur) - rad, posao (tal. lavoro). lavorataur (lavor/dn t) - radnik (tal. lavoratore). lavorur (lavorua; a lavorupndo, lavorund) - raditi (tal. lavorare). lavur (lavudr lC, Il; lavua) - prati; umivati (tal. lavare). lćbra rC, Il -lira (moneta). lebra (lebreza, lebresa; lebre pl., levre, lebreze) - librica (mjera za težinu) (tal. librra). lćbro (libro) - knjiga (tal. libro). legar adj. (liZjdr) -lak, lagan (tal. leggiero). leguQm - varivo, sočivo (tal. legume). lenzul (nanzupl, linzdul) - plahta (tal. lenzuolo). levantuQra - jak istočni vjetar < tal. levante (istok). levur (levupr, levu re, levuar; levua; lea, levua; levupte; itd.) - uzeti, uzimati, uhvatiti. levut (levupt) - kvas, kvasac (tal. lievito). leziaun - obuka, poučavanje (tal. lezione). Hant -leća (tal. lente).
335

DALMATINSKE RICI

lig (leg) - zakon (tal. legge).
liguar (li~r, figur; fikur;te; imp. fegdja [I]) - vezati, vezivati (tal. legare).

lik - mlijeko (tal. latte); v. hpt.
limit - staza, puteljak. limp (linp, lin) - munja (tal. lampa). Hpro (/evuar) - zec (tal. lepre). litr -litra (tal. litro). loduqt - ševa (tal. allodola). 16ik (Misa, laue; lus; fOie) - svjetlo; svjetiljka, lampa (tal. luce). Min (lun, fur;n; fOisa, fus, fuue) - svjetlost (tal. lume). loina - Mjesec (tal. luna). 16ine (lojnko, lojnkoddt, Mjnik) - ponedjeljak (tal. lunedi). lois adj. (lost, lusaja) - gladak (tal. liscio, liscivia). 16ja (lo#) -loj. lokuqnda - svratište (tal. lacanda). lomboi - slabine, bokovi (tal. lombi). lotum (fodur;m, lovur;m, fovum) - gnoj (tal. letarne). 16ur pm. (louro) - oni, one (tal. loro). lu pm. - on (tal. lui). luang adj. (fung, fuanga f, lur;nga) - dug (tal. lungo). luanza - koplje (tal. lancia). luarga adj. (ludrga [I]; luarg, far~ta f) - udaljen, dalek {tal. lontano); ~ alla fuarga; ~ a la luorga; v. luntlu'l. IlJask adj. - ćorav, škiljav (tal. lasca). IlJat (lat, fat, lur;t) - mlijeko (tal. latte). IlJat -lutrija (tal. lotto). luc (lur;e, luag, le fuehe pl.) - mjesto (selo) (tal. luogo). lugereti - zelenčica, čižak; ptica pjevica (Carduelis spinus) (tal. lucherino). higio (lulg) - srpanj (tal. Iuglio). luqc adv. {fude I] - tamo; onamo {tal. la). lumiera - osvjetljenje (tal. luminaria). luminur - rasvijetliti, osvijetliti (tal. illuminare) luntuti{a) (a lontur;n, lontur;n) - udaljen, dalek (tal. lontano). luqna (Juana) - vuna (tal. Iana). luqria - mlitavost, mlohavost. luqrd (fourd) - slanina; mast (tal. lardo). *lup - vuk (tal. lupa). lušmarin - ruzmarin (Rosmarinus officinalis). luvruti (lovrun) - lovor, lovorika (Laurus nobilis). luzayti - vinjaga, divlja loza (Vitis silvestris).

rc,

M macaraun pl. - makaroni; figo glupan (tal. maccheroni).
336

VELJOTSKI GLOSAR

macnuar lC, Il - mljeti (tal. macinare). mačeta (maćera; maćere pl. [I]) - suhozidina (tal. maceria). mai pm. (majo, mei, me, mi; mai pl., mi, maja f, mai, me; itd.) - moj (tal. mio). mai conj. [Il - ali, nego, već (tal. ma). mai (mu(H) - svibanj, maj (tal. maggio). mak pm. [Il - sa mnom (tal. meco).

mail lC, Il (mdig!) - proso (tal. miglio).
maine (men) - manje (tal. meno). mais (mids, mis) - mjesec dana (tal. mese). maiss [C] - stavljen (tal. messo). maissa - stal (tal. mensa). maj - veliki drveni bat, malj (tal. maglio). majestet (majestut) - Veličanstvo (tal. Maestil). majuyr adj. - veći, viši (tal. maggiore). majur - svinja, prasac (tal. maiale). makla - kolac za lozu. maknur (maenudr) - mljeti, zdrobiti, izmrviti (tal. macinare). mal adv. [I] (mu!) - loše, zlo (tal. male). malamiant adv. (mulamjdnt) -loše, rđavo, zlo; jedva (tal. malamente). malataja (malad) - bolest, nemoć (tal. malattia). maledata adj. - ukleta, prokleta (tal. maledetta). maltratu6t - zlostavljati, mučiti (tal. maltrattate). maluat (malU?jt f) - bolestan, nemoćan (tal. ammalato). mam - djed (tal. nonno). mamalić - mačić, đavolak, vampir. .. mamaluk - glupak, budala. manaira - velika sjekira (tal. mannaia). mana1}ra, (mand1}r; mandure pl.) - (vojna) vježba; figo spletka (tal. manovra). mandur lC, Il (mančU?jr, mančur, mančure, mandiko; manonka, manika; mandika; mančua; mančU?jte; maciua, manciua; itd.) - jesti (tal. mangiare). mandasi (manda1}ra, manddssa; mundi, manduat) - poslati; otpraviti (tal. mandare). manig6ld -lupež, nitkov (tal. manigoldo). manik - držak, ručica (tal. manico). maniz - muf, manica, kolčak (tal. manicotto). maiIkua -ljevica, lijeva ruka (tal. manea). mantener - držati; ostajati; izdržavati (tal. mantenere). manuvuQl- zidarski pomoćnik, radnik za grublje poslove (tal. manovale). manzula (manzulla lC, Il; manzU?j!) - snop raži. marain (mardin) - morska obala (tal. marina). marait - muž (tal. marita). marangaun - stolar (tal. marangone). marra - motika.
337

DALMATINSKE RICI

maraun - kesten (tal. marrone). maraval'a - čudo, čuđenje (tal. meraviglia). marcanfeja - (trgovačka) roba (tal. mercanzia). marcus adj. - gorak (rov maragus). marianda - doručak (tal. merenda). martial- čekić (tal. martello). martur (martuqr; martua; martuqt) - udati, udavati; vjenčati (tal. maritare). marub - tetrljan, marulja (Marrubium vulgare). maruQska - maraska (tal. la/marasca). massa lC, Il (mudssa; masa, miassa, mdissa, mes, misa) - misa, služba Božja; [Il (tal. messa); v. miater(li). massirco - sijerak, sirak·(Sorgum vulgare). massure - ubiti, usmrtiti; zaklati (tal. ammazzare). mastel- vedro, kabao (tal. mastelIo). matez < mattio (?). matoire adj. (matuqr) - zreo (tal. mature). matraja - maćeha (tal. matrigna). matrimuni (matrim6fz) - brak; udaja, ženidba (tal. matrimonio). matriz - matična knjiga, registar (tal. matrice). matua - »učiniti ludost«. matuqs - pasmo, povjesmo (tal. matassa). maturl- valjak za tijesto (tal. matterello). maur adj. (mdura f, mduri pl.) - zreo, dozreo, temeljit (tal. maturo). maura - mora, igra prstima (tal. morra). maz1ni - živac kamen, stijena (tal. macigno). maz6k f - držalo, ručica (tal. manico). maz6n [I] - tor za ovce. mazul- bat, štap, batina (tal. mazzuola). mazuqo - veliki nož. me pm. adj. - moja (tal. mi, mio, mia). medco -liječnik (tal. medico). medcuar [Cl -liječiti (tal. medicare). medesem adj. - isti (tal. medesimo). medul [Il - trbuh, utroba (rum. medular). mejat6ira - mokraća; »miun<. tisuća, hiljada (tal. mille).

mei (mil) -

menazua - prijetnja (tal. minaccia). menbro - muški ud (tal. membro virile).
menčauD

adj. - glup, budalast (tal. minchione).

mentenaint que adv. - dok, za vrijeme. menur (menuqr, menaite, minua, menuva, menua) - voditi, dovesti (tal. menare). mercuante - trgovac (tal. mercante). merituare - zaslužiti (tal. meritare).
338

VELJOTSKI GLOSAR

medu'9k - uklesan (ili naslikan) lav (tal. marzocco). mesaira - bijeda, nevolja; oskudica; siromaštvo (tal. miseria). mescuar - izmiješati, pomiješati (tal. mescolare). meserecordia (misericuardia) - milosrđe (tal. misericordia). messuore - {iz)mjeriti (tal. misurare). mestir - zanat, zanimanje (tal. mestiere). mezul (mizur;l, mizul, mišu!) - čaša. mi pm., adj. - moj, moje (tal. mio). mW (mi!) - med (tal. miele). mjai adv. (mdj, miei) - bolje (tal. meglio). mjarda - govno, izmetina (tal. merda). miari - na tisuće, na.hiljade (tal. migWlia). miarla (merla) - kos (Turdus merula). miater{li) (metdr [I]; mjat; mat, metaja; mettajme; matele; metaite; metua; miat; metur;me; itd.) - metnuti, {po)staviti; položiti; smjestiti (tal. mettere). mias; v. majs. midiat - neposredno, izravno; odmah (tal. immediatamente). midul (miola) - mekota (sredina) kruha (tal. midolIa); v. moljati.. miendola - bajam, badem (mandorla). *mjezk - gnoj na tijelu (tal. marcia). mjezko (mjesk, mjeko) - pola; srednji (tal. mezzo); v. mis. milann - dinja, pipun (tal. melone). miti - stara mjera (tal. mina). minesUl- špar; »sparus moena« [I] (ven. menola). miniastra (minjestra) - juha (tal. minestra). minl}at (minut) - minuta; trenutak, čas (tal. minuto). mirakul- čuda (tal. miracoli). mirte (m1fdrt, mudrti) - utorak (tal. martedl). mirua - ciljanje; cilj, nišan (tal. mira). mis (mjas, misa f, missa) - pola; srednji (tal. mezzo). misanuat (misn1pit) - ponoć (tal. mezzanotte). misaraja - polovica nečega. misericnrdiausi adj. - milosrđa; samilost (tal. misericordiosi). misjunz - miješanje (tal. mescolanza). misjua - miješanje bez reda (tal. mescola). missedma - srijeda (tal. mercoledi). mistr (mistro) - majstor, meštar (tal. mastro). miur (miure, miudt) - mokriti (tal, mingere). mMfa (muf) - plijesan (tal. muffa). moiciarno adj. - mokro, vlažno; »moćaran«. *mokua - mukanje (tal. mugghio). molaija - brusač, oštrač. moir lC, I] (moire pl. f; mor, mur) - zid (tal. muro).
339

DALMATINSKE RiČi

moletaine - vlaga, mokrina (tal. mollettine). moljan - mekota (sredina) kruha (tal. mollica). moluar (molua) - pustiti (ven. moHr). momjant (momidnti pl.) - trenutak, tren (tal. momento). monaita - kovanica; novac (tal. moneta). mond adj. (monda) - 1. čist, jasan; 2. čišćenje riže (tal. monda). montIJan (munt1jdni pl.) - ovan (tal. momone). mora.us [C, Il adj. (mord1fk, mord1fka f, morduza; murduca [I]) -ljubavan, ljubazan, ljubak (tal. amoroso). morscuor (moscudr, morsigua; morsigti?Jt) - (u}gristi (tal. morsicare). moruqr - murva, dud. moskuqt - 1. muškatni oraščić; 2. vino muškat (tal. moscato). mostrua - uzorak; izložba; izlog (tal. mostra). most [C, Il (mostudr, mudst) - mošt, mlado vino (tal. mosto). mq.ad - način; mjera (tal. modo). mIJant - brdo, gora, planina (tal. mome). muar [I] (mu6re; mur, mti?Jr, mar) - more (tal. mare). mIJarka - talog, drožda vina i sl. mIJars - ugriz; komad, zalogaj (tal. morso). muart [C, Il (mudrts pl.; mart, mort, muort; mordr, muor, morua, *m1jdri; morero; m1jdrt; m1jdrta f) - smrt, umiranje (tal. morto, morire). mIJarz (mudrz [C, I]) - ožujak, mart (tal. marzo). muasca (m1jdsk) - muha (tal. mosca). mq.astro čudovište,

neman (tal. mostro).

muat adj. (mut, mato) -lud, mahnit (tal. matto). mIJat - nijem (tal. muta). mueneghe - redovnica, dumna (tal. monaca). mukna - žrvanj, mlinski kamen (tal. macina).

mUl -

oslić

(Merluccius vulgaris) (ven. molo).

mul adv. (mti?Jl, mti?Jle, mual, mal) - zlo, rđavo, loše (tal. male). mulicr (mulier, mojer; mul'er pl.) - žena, supruga (tal. moglie). mult adj. (mudlt) - mnogi (tal. molto). mun (mon, mti?Jn, mune; mu6n [C]; mti?Jne pl., muan) - ruka (tal. mano). mun (mon, mti?Jna) - 1. vagina; 2. glupan, glupača.
munč:il

(munchidI; moncial; munčdj pl., munčdj) - brdašce (tal. momicello).

mundria - stado (tal. mandria). muogro adj. - mršav; suh (tal. magro). muqlta - globa, kazna (tal. mul ta).
muqnča

(munzja) - napojnica, bakšiš (tal. mancia).

muqre (mti?Jiko, maja) - mati, majka (tal. madre); ~ dona mU9re; dona mare. muosdo adj. (musč) - muški; muževan (tal. maschio). muostro (mustro, majest{) - učitelj (tal. maestro).
340

VELJOTSKI GLOSAR

mU9z - snop (tal. mazzo) murataur (muradaur) - zidar (tal. muratore). mU5 - njuška (tal. muso) mut - sat (mjera). muver (mur, mugro, muver, muvur; movua, muoss) - (po)maknuti, (po)micati (tal. muovere).

N nadual [I] (natU?jl, nadU?jl, nadu I, natuaf) nai (njav) - snijeg (tal. neve) naid (nojd) - gnijezdo (tal. nido).
nafo [I] - drvena zdj~la; v. mlaf. nam (ndum, ndun) - ime (tal. nome).

Božić

(tal. Natale).

nalika conj. (ndnca [I]) - čak ni; niti (tal. neanche). nasc6it (nasU?jr, nasi, nascoit, nasu'"9t; nascoitafi nasU?jta) - roditi se, rađati se; rođen (tal. nasce re; nato). nauk (nduca) - orah (stablo) (tal. noce). naun adv. (nud, nudn [C]; nu, nun [I]; na, no, n, non, ne, noi) - ne (tal. no, non). ne conj. niti (tal. ne). nemaic - protivan, neprijateljski (tal. nemico). nencj6in lC, I] (nencioin, nankagojn) - nitko (tal. nessuno).
nt~olo

(nuvol) - oblak (tal. nuvolo).

nepaut (nepd1ft, nep1fdut; nepota f, nepdd1fta; nidpta) - nećak (tal. nipote). nespoluqta - nešpola (Mespilus germanica). netuqr (njetur) - očistiti (tal. nettare). njante pm. (nolia, noja niar - živac (tal. nervo). niar adj. (nidre) - cm (tal. nero). njat adj. - čist (tal. netto). nina (nfina, nijena, nidna, njen) - dadilja; majka (ven. nena). ninapto (ninapta f) - zaručnik, vjerenik. nincs; v. anfncs. nizuor - "forma kruha«. nochiera (nuk~ra, nuker) - orah (stablo) (tal. nace).

lC, I]) -

ništa (tal. niente).

no čela -lješnjak; koštica (?) (tal. nocciolo).
noi pm. (nu) - mi, nas (tal. noi). n6ide adj. (nuide; doite) - gol (tal. nudo). nojiltri pm. [I] (nujiltri) - mi (tal. noialtri). nok6l (noku'9f) - članak na stopalu (tal. nocella). nol'a (noja; nolia [I]) - ništa (tal. nulla). nom adv. - jedva, teško. nominur (numinur) - nazvati, imenovati (tal. nominare).

non (nU?jn; nU?jna f, nugna, nona) - djed (tal. nonno).
341

DALMATINSKE RiČi

nonbohit - slabina; pečenica, file (tal. lombo). nonminta - devedeset (tal. novanta). novembre - studeni, novembar (tal. novembre). novituat - novost (tal. novira). nu (nuj nuuj) - devet (tal. nove). nlJaf (naj) - >>nafo«, drvena zdjela. nlJat (n/fOč, not, n/fOt, nuert) - noć (tal. notte). nuastro (nudster; n1fRst!, nuester, nuestro, noestro, nuest, nuaster, n1fRstri pl., nues, nuastri; n1fRstra f, nuestre pl.) - naš (tal. nostro). nuf adj. (nua f, nU?Jva, nduva; m/va [I]) - nov (tal. nuovo). nufto adj. - deveti (tal. nono). nulba - crni sljez (Malva ~ilvestris). mimer (nu6mer) - broj (tal. numero). nurika adj. (nuftke, nunc, njdnqua) - nijedna; nitko (tal. nessuna). nuos - nos (tal. naso). nUQsp - vitao, motovili (tal. naspo). nutrimjant - hrana (tal. nutrimento). mivol- oblačno vrijeme (tal. nuvolo).

o
obbeder (obedU?Jr) - poslušati (tal. obbedire). obliguar{se) (obligudt) - obvezati (tal. obligare). oeciai - naočari (tal. occhiali). oeto [C, lj - osam (tal. otto). oetobre [C, lj (ot6ber) - listopad, oktobar (tal. ottobre). oetuanta [C, lj - osamdeset (tal. ottanta); v. otu'9nt.
očel (učdl, uči/,juz;dl, učul; oči;

pl., uči;) - ptica (tal. uccello).

odaur - miris, vonj (tal. odore) offendare (o./fidndro, ofendur) - uvrijediti (tal. offendere); ~ no me o./fidndro. okuar (okordnd) - trebati (tal. occorrere). olea (oleja; olee pl., oleie) - maslina (plod) (rov. uleia). onaur - čast, poštovanje (tal. onore). onbri- kišobran (tal. ombrello). onnipotian [lj - svemoguć, svemoćan (tal. onnipotente). onurarai (onurards) - odavati
počast,

poštovati (tal. onorare).

opponere - staviti nasuprot (tal. opporre). orakla (rakle pl., orak/e) - uho; uho svetoga Petra (Haliotis lamellosa) (tal. orecchia). ordjan - alat. oret dem. < ora (oretta). orfan adj. - siroratan, siroče, sirota (tal. orfano). organ (urgano; gurano [I]) - osjetilo; organ (tal. organo).
342

VELJOTSKI GLOSAR

orgain - plug, ralo (ven. organo). ors6is exel. - hajde! (tal. orsu). ortajka - kopriva (Urtica) ostaraja (ustaraja) - krčma, gostionica (tal. osteria). ostuqr - kamenica, ostriga (tal. ostrica). otnqnt (otvunt, octuanta, otuonta) - osamdeset (tal. ottanta). ourata (*aurata; orur;ta, oruta) - orada, komarča (Chrysophys aurata).

p
pacur (pacua, pacu6ra [I]; pakur, pakua; pakure; pakura; pakua; itd.) - platiti, plaćati (tal. pagare~. pač1}ina - vrsta grožđa. paH (pei, pl.) - dlaka (tal. pelo) paHa - 1. sprava za ljuštenje riže i dr.; 2. kamenica (ven. pila). paina (paine pl.) - pero, perušina (tal. penna). paira (pier; pajere pl.) - kruška (tal. pera). pais (paiš, pajais) - kraj, predjel; selo (tal. paese). paja1}n - slamnjača. pak dapu adv. - zatim, potom, onda. palas (pa/ur;z; pa/ur;zi pl.) - palača, dvor (tal. palazzo). palata (pa/iata) - mala lopata, lopatica (tal. paletta). palmiant - pločnik, kaldrma (tal. pavimento). paltan - blato, kaljuža (tal. pantano). paltomin - vika, dreka, buka. palu m - bara, baruština, močvara (tal. palude). paničeli - povoji, pelene. panuada - popara; juha s ukuhanim kruhom (tal. panata). panuqka - glava kruha (tal. pagnotta). panzaita - slanina, »panceta« (tal. pancetta). paradais (paraddjso) - raj (tal. paradiso). paraqla (parau/e pl., pd/aure) - riječ (tal. parola). pare - otac (tal. padre); v. tu9ta. paričur (parečua) - pripraviti, pripremiti, zgotoviti (tal. apparecchiare). parentu6t - svojta; rodbina (tal. parentado). pariant - rođak (tal. parente). parimiant adv. (parimjent) - isto tako, također, na isti način (tal. parimenti). parlaur - brbljanje. parti (partid) - igra (tal. partita) parturer - porođaj (tal. parto). paš - mir, spokojstvo (tal. pace). pascolur (pasco/ajo, pascoLUa) - pasti (tal. pascolare). pascu (vesk1fi, veskovi) - biskup (tal. vescovo).
343

DALMATINSKE RIĆI

pasejur - šetati, prošetati se (tal. passeggiare). pasjans - strpljivost, strpljenje (tal. pazienza). pasin (uva pasin) - vrsta divlje loze. pask (pjas) - riba (tal. pesce). paskuet - Bogojavljenje, Vodokršće. pasnur join juorbul- posaditi drvo. passerain (passera) - ptica. passua(me) (passua; pasa, pazua; pazti?Jt, passu ot; itd.) - proći, prolaziti (tal. passare). pastaur - pastir, čobanin (tal. pastore). patraun (patrduna f) gospodar (tal. padrone). patriut - (patriot) - zemljak (tal. patriota). patur - (patua; patiit) - patiti; podnositi (tal. patire). paue (pduk; pduki pl., pauch, pouch; pa1fka f; pduca [I]) - malo (tal. poco). payčina - paučina. pauper (poper, POp!, pd1fpera f; pouper pl.) - siromah (tal. povero). payer - stijenj, fitilj. peeataur - grešnici (tal. peccatori). peda - smola (tal. pece; pegola). pedodo (pedokli pl.) - uš (tal. pidocchio). peduqna - rub suknje. pelays adj. - dlakav (tal. peloso). pelo adj. (peli pl.; pele f pl. [I]; pedlo, pelo; pedla f) - mali, malen (tal. piccolo). peltro - kovina (tal. peltro). peluqmp - dlake životinje (tal. pelame). pen - zalog, jamstvo (tal. pegno). penin - udarac nogom (tal. pedata). pensuarme (pjans, pjdns; pensti?Jrme) - misliti (tal. pensare). pentaur [C] - slikar (tal. pittore). pentisuarse - vjeroispovijest, ispovijed. pepro (peper) - papar (tal. pepe). peraun (pirauni pl.) - vilica. perdonanz - oprost, opraštanje (tal. perdono). pereeul- opasnost (tal. pericolo). perfeinta adv. - čak, štoviše (tal. perfino). perjar conj. - ali, ipak (tal. pero). pericolaussa adj. - opasna (tal. pericolosa). perjaune - zatvor, tamnica; v. prez;iun. perka adv. (percd, perca; perko, percaun, perkan, perkoos, perche; perco lC, lj) - zašto, radi čega (tal. perche). pernaica (pernis) - jarebica (tal. pernice). persiguqti (piersiguot; persigti?Jti pl.) - breskva, praska (tal. pesca).
344

VELJOTSKI GLOSAR

persot - pršut (tal. prosciutto). perzauna (persauna [I], persaune pl.) - osoba, čeljade (tal. persona). pesaint adj. (da pesaint; pessunt; pdU?}nt; pduk) - težag, tegoban; jedva (tal. pesante). pescu6r [I] (peskU?}r, pescuar) - ribati, loviti ribu (tal. pescare). peskataq.r - ribar (tal. pescatore). peslat6ira (*pescatoira) - brava, ključanica (lat. pessulum). pestola - pismo (tal. epistola). pesuare - vagati (tal. pesare). petaaq.r f - kosir, kosirić (tal. potatoio). petruta - hitac kamenom (tal. pietrata). pezeniga (pezeghina)·- gušter, gušterica (Lacerta). pezenigher (pezeghiner) - režanj mesa iz buta. pezzla (pezla) - kaplja, kapljica. pi (pich, pič, pins, *pis) - noga, stopalo (tal. piede). piaeno - češalj (tal. pettine). piaita - nabor, pregib (tal. piega) pW - koža (tal. pelle). piander (se) - objesiti, vješati. piandro - gurati (tal. pingere). piantut -lijepo izrastao, lijepa stasa (tal. piantato). piarder (p/ars, p/ers) - {iz)gubiti (tal. perdere). piaš (pes) - težina, teret (tal. peso). *pias adv. - gore, lošije (tal. peggio). pias - komad tkanine; krpa, zakrpa (tal. pezzo). piaska - breskva, praska (tal. pesca). piast - sitno isjeckano zelenje sa slaninom (tal. pesto). piat (piać pl., piat ) - tanjur; plitica (tal. piatto). piat - prsa, grudi (tal. peno). piazar (piasir) - sviđati se, dopadati se (tal. piacere); v. plad.ro. pičurka (pićurke pl.) - vrsta gljive; »pečurka«. pičuta (piciuta [I]) - vrsta grožđa. piegur - pregibati; saviti; nabrati (tal. piegare). pignalla [I] - vrsta grožđa. pinat -lonci (tal. pignatte). pinsamiant - misli, mišljenja (tal. pensieri). pinurur - zaplijeniti (tal. pignorare); v. kontribuzjiun. pipi - strah. pir (pur, pU?}r, pier, par) - par (tal. paio). pira (pire pl.) - ovca (pecora). pitra (pira; pitre pl., pire) - kamen (tal. pietra). piuda - udarac nogom (tal. pedata). pivaita - ptičja bolest (tal. pipita).
345

DALMATINSKE RICI

pizarjaql- pogača. pizigut - grobar. pizzigaun (surca pizzigaun) - noćna ptica. placaro (pluk, pjasua; pluk) - sviđati se, dopadati se (tal. piacere); v. piaz;ir. plain adj. (pjan; piant, pldina f; plajne pl., plait) - pun, potpun (tal. pieno). plant - plač, plakanje (tal. pianto). planta (pjunta; piante pl., piant) - biljka (tal. pianta). planoira - ravnica, ravan (tal. pianura). plassa f (plaz, plas) - trg, pijaca (tal. piazza). pIe adv., adj. (pe, de pie) - više (tal. pili). ploiv (plovaro; pluf, plevare; poif, plui [I]) - kišiti (tal. piovere). plonb (plom b) - olovo (tal. piombo). plovaja (pluvdja, pludja [C, Il; pluaia; pluv, pluuj) - kiša (tal. pioggia). pluatena - dubok tanjur; zdjela. pluchia - pluća (tal. polmone). plughe - molitve. plui (*ploi) - strmina, put na obronku. plungre (pIangur, planguva; piangua, plonguot; piangaud) - plakati (tal. piangere). pluDka (pianka; pjunke pl.) - kamena ploča. poin (pun, p1fdn) - šaka, pesnica (tal. pugno). poljanta (pulidnta; polentin) - pura, pulenta (tal. polenta); - poljdt - dobro. polikur - pobirati grožđe s trsa nakon jematve, »paljetkovatk polizajo (polizdj pl.) - policija. poltraun -lijenčina (tal. poltrone). poluastro (polludstro [C, Il; polistri pl.) - pile, pilić (tal. pollastro). pomuqr - jabuka; v. puam. ponzuqr (P1fdni) - (u)bosti, ubadati, bockati (tal. pungere). poplo - narod, puk (tal. popolo). porkaraja - svinjarija, nečistoća (tal. porcheria). porsisjaun - (svečana) povorka (tal. processione). portur (purtur, purtua; P1fdrta, p1fdrta; P1fdrt, portua; portaja, pU?Jrta; purtura; itd.) - nositi, ponijeti (tal. portare). postir adj. (postier, posti, pusti,jorestir,justir) - tuđ, stran (tal. forestiero). posuqde - stolni pribor (tal. posate). potare (potajo, potaja, potai, p1fds; potua; potjdn, potaite, putat, potU?Jte; potaja, potare; potds, potes; potoit [Cl; itd.) - moći, smjeti (tal. potere). potestuq m (potestuat; potestU?Jti pl.) - gradski načelnik (tal. podesta). potuqr (poture) - moć, vlast (tal. potare). pozjal}l- potporanj, oslonac (tal. appoggiatoio). praimo [Il adj. (priin, prdima f) - prvi (tal. primo). prajša - uzimanje, hvatanje (tal. presa). prandar (prensur) - ručati, objedovati (tal. pranzare).
346

VELJOTSKI GLOSAR

preeur (prik, precute pl; imp. priegua; prieguo [I]; prega; pri, prit, prekute, pregute; preguva, priguo; itd.) - moliti, moliti se (tal. pregare). prelogua - odgoda, odgađanje (tal. proroga). premare (te premdja) - pritisnuti; stiskati (tal. premere). prendar (prdisso, prdis; prdisa f [I]; prenddimo) - uzeti, uhvatiti (tal. prendere). predun lC, I] (presaun, perjd1fnn; prid1fna, prigiauna f; perjdune pl.) - zatvor, tamnica (tal. prigione). pretro (preter, pret, prat, priat; pret pL; prat [I]) - pop, svećenik (tal. prete). prias - žurba (tal. prescia). priast adv. - uskoro (tal. presto). prin adj. (prigna f) - trudna; skotna (tal. pregno). prfndiše - zdravica (ta1. brindisi). prfnsep lC, I] (prinz) - knez, princ (tal. principe). prinsiap (prinčjdp, prinsip, prinzip) - početak; izvor (tal. principio). prinz (prienz, prianz, prins) - ručak, objed (tal. pranzo). profesaur - profesor (tal. professore). promjas - dopuštenje (tal. permesso). provišjaqn - nagrada; provizija; plaća (tal. provvigione). pruant adj. (pruonta f) - gotov, spreman (tal. pronto). pruntaja [I] (pruonta; pruntuot, prontat) - priprema! (tal. appronta!). prut - livada (tal. prato). puals - bilo (tal. polso). puam (pomo, pom; pur;m pl., p1fdm) - jabuka (plod). puant (punt; p1fdnč pl., p1fdnt) - točka (tal. punto). puant - most (tal. ponte). pqant (puonta) - vrh, vršak, piljak (tal. punta). puarc lC, I] (p1fdrk, pudrcs pl., pudrč; pudres [I]) - svinja, prasac (tal. porco). pqart (puort, puarte) - strana (tal. parte). puarta (puarta, pudrte pl.) - vrata (tal. porta). pqas (puds) - bunar, zdenac (tal. pozzo). Pu6sk (puask, pask, puoscua) - Uskrs (tal. Pasqua). puast adj. (pustur;l; putseh pl.) - neobrađen. pqast (pu6sta [I]) - mjesto, položaj (tal. posto). pqasta - pošta (tal. posta). pul (pur;l; pur;li pl.) - kolac, motka (tal. palo). pula - penis; ~ puta potta. pul'a (pur;la, paja) - slama (tal. paglia). puko (pulči pl.) - buha (Pulex irritans) (tal. puke). puliatr (pulietro; puljetri pl.) - ždrijebac, muško ždrijebe (tal. puledro). pulp (P1fdlp) - mekota (mesa, voća) (tal. polpa). pulvro (pulver, polber, *pulveraja; poulver, pulvro [I]) - prašina (tal. polvere). pun (pur;n, puan; puon, pun [I]) - kruh (tal. pane).
347

DALMATINSKE RiČi

puntil- tvrdoglavost; prkos (tal. puntiglio). pUQl- pile, pilić (tal. pollo). puqlma (pulma; pU?jlme pl.) - dlan (tal. palma). pUQD (pan) - tkanina; sukno (tal. panno). pUQntapiat - pribadača, broš; kopča. pu6sero - pasti, voditi na pašu (tal. pascere). pu6sta [c] (p1jtlsta, pU?jsta, piast; P1jtlst pl.) - tijesto, tjestenina; rezanci (tal. pasta). pupola -list na nozi (tal. polpaccio). pur adj. - čist, bistar (tal. puro). pur (pU?jr, pU?jre, puar, parua) < pare (?). *pur prpo (per, pri; par [I]) - za; po, preko, od; kroz (tal. per). purgat6ri [C] - čist'ilište (tal. purgatorio). pusaja - puhanje. pusteh (p1jtlst, pustU?jt) - ugar, ugarnica. puta rC, lj < potta. putuane - drolje, kurve (tal. puttane).
R ra (re) - kralj (tal. re). rade rC, lj - uho. raeuordar rC, lj (racuardar; racuorddr, recurdete; rekordua) - sjećati se, sjetiti se (tal. ricordarsi). radaica rC, lj (radaj ka , radikdjna; raddjke pl., radičdjne) - korijen, žila (tal. radice). raquti - rafioli, valjušci punjeni isjeckanim mesom (tal. ravioli). raid rC, lj (rajta, raida, rjat; mrajte pl., rjat) - mreža (tal. rete). raigno (mio) - kraljevina, kraljevstvo (tal. regno). raim - veslo (tal. remo). raipa - obala; riva (tal. riva). rakalgro (recolgro) - podići, podignuti (tal. raccogliere). rampegaun - kuka, čaklja (tal. arpagone). ranataila - paučina (tal. ragnatela). raneaun - kosirić (tal. roncone). rasaina - smola (tal. resina). rassaun rC, Il (rasdun, razdu n, rasaun) - razum (tal. ragione). rašua - sidrište. ral}ba (rdube) - stvari, roba (tal. roba). *ral}da (rioda) - kolo, kotač (tal. ruota). rayk adj. (rduko; raljki pl.) - promukao, hrapav (tal. rauco). ral}ka (roca) - preslica; kudjelja. ravanial- rotkvica (tal. ravanello). rebaltuar - prevrnuti; oboriti, srušiti (tal. rovesciare). ree (rik, rajko; rik pl.) - bogat (tal. ricco).
348

VELJOTSKI GLOSAR

recagniala - pokrivač, pokrivalo; pom. paluba. rechina (auričin, ričajni pl.) - naušica (ven. rechin). recomnond [I] (ricomudnd, ricomunz; reccomuonda, raccomunz, ricumon, raccomand, ricomuand, rakomur;nda, recumdn) - preporuka, preporučivanje (tal. raccomando). recnrhiime - (po)trčati (tal. ricorrere). redaine - mrežice (tal. retine). redituar - naslijediti (tal. ereditare). redre (redro; ridz; ridur;r, ti raide; raidete) - smijati se (tal. ridere) refut (refur;t, refur;ta f) - nanovo metnuti, postaviti (tal. rimesso). regiaina (regajna) - kraljica (tal. regina). religiaun (relijaun) - feligija (tal. religione). remeti - nesreća, propast. remetian (remetidime, remetidj [I]) - nanovo metnuti (tal. rimettiamo); v. refut. remissiaun - oproštenje, opraštanje (tal. remissione). rerig - sleđ, haringa (Clupea harengus). resciuare - opasnost (tal. rischio). rešentua - isprana (tal. risciacqua). resoluto adj. - običan; navikao < solito (?). respuandre (risp1fdnd, resp6ndro, risp1jtlndro; respudst, respaust; respaundint) - odgovoriti (tal. rispondere). ressussituat (rescuscitdd, resussitu6t) - uskrsnuti (tal. risuscitare). restaja - morska pjena. restituarme (restitudr) - vratiti (tal. restituire). restua - vijenac (luka i sl.) (tal. resta). restuote (restu6t) - ostati (tal. restare). resuressiaun (resurezidn) - uskrsnuće (tal. risurreziono). retikuqt adj. - krivovjeran, heretičan (tal. eretico). revedarse exlc. (revedarsa) - do viđenja (tal. arrivederci). reviarsa adj. - prevrnut, obrnut (tal. rovescio). revulgai - okretanje (tal. rivolgi). riast - ostatak (tal. resto) riander (rendur;t) - vratiti, vraćati; povraćati, bljuvati (tal. rendere). riander conto [Cl - voditi računa (tal. render contol. ringradme (ringraziare; ringriz, ringres) - zahvaliti (tal. ringraziare); ~ rengraziua sin grad mi. ripošuQme adj. - odmora n (tal. riposato). rispetabil adj. - dostojan poštovanja, poštovan (tal. rispettabile). ritl}ar - povratak, vraćanje (tal. ritorno). rivisioti (revission, revision; revisiOn [I]) - san, sanjarija; priviđenje. rize [I] (rise, ris, rias) - riža (tal. riso). robuar (rubu re) - krasti (tal. rubare). roita (rtpzt) - sljez, ruta (Ruta graveolens).
349

DALMATINSKE RICI

rokjaJ - kalem, cjevčica za konac (tal. rocchetto). rondaina -lastavica (tal. rondine). rondoluQrse - smotati (cigaretu). *rOIikaja (*ronkeddja) - promuklo st. rOIikizna - rzati, njištati. rosen rđa

(tal. ruggine).

rostar (raster, rostdid; rudst; ra1fSta f) - peći, pržiti (tal. arrostire); ~ co rostdid? - što
pečete?

rovajna - ruševina (tal. rovina). *iovernt - hrast lužnjak (tal. rovere). ruam - bakar (tal. rame). ruapa - repa (tal. rapar ruass, (ruds; rudssa f; rudsa) - crven (tal. rosso). ruast adj. - pečen (tal. arrosto). r1}at adj. - slomljen, razbijen (tal. rotto). rnkul adj. - 1. srednji; 2. svodnik. ruqma f - grana (tal. ramo).

ruqIi- žaba (tal. rana).
ruosse - ruže (svaka vrsta cvijeća) (tal. rose). rur adj. - rijedak (tal. raro) ruš (ruša) - ostrugan (tal. radendo). russ (ra~; ruš, rtf(Jš, rajo) - zraka, blijesak. ruznda - rosa (tal. rugiada).

s (š, s)
saba- žaba. sac - vreća (tal. sacco). sacaun - slamnjača (tal. saccone).
sada - sat, ura. sai adv. [I] (sei) - tako (tal. si, cosi). sajga (sega [C, lj) - pila (tal. sega). saira (saire, sara, zara, zar, sar) - veče: sinoć (tal. sera; ieri sera).

(tal. sete). sajta (sia/i/ta, sata) - svila (tal. seta).
sait (sjat) saite (ju sdi; te sdnte; jal sant; nu jiltri sdime; vu sdite; jdi sant; ju ga .ftit; ju fira; itd.) - biti (tal. essere). sajeta rC, lj (saietta; sajd/ta) - grom (tal. saetta). sak adj. [I] - suh (tal. secco). sak (se) adv. [I] - dosadno (tal. seccano). salMun (salbtf(Jn, sabjun, sabjdun) - pijesak (tal. sabbia). sally - slina, pljuvačka (tal. saliva). saluQr (salu rio) - plaća; nadnica (tal. salario). salnr (saluta) - usoliti, metnuti u sol (tal. salare).
350

žeđ

VELJOTSKI GLOSAR

saluta (salurta) - posoliti što (tal. salata). salutair (salutua) - pozdraviti (tal. salutare). salvataur - spasitelj (tal. salvatore). salves adj. (salvez, salv) - spašeni (tal. salvi). salvuqtiki adj. (salvutika) - šumski (tal. selvatici). samain - vosak. sambaun - mudrost, biti pametan. samir lC, I) (samur; somurr) - magarac, tovar (tal. somaro). samno (sUflh) - san; spavanje (tal. sonno). sanglo adj. (sdngla f) - sam; jedini (tal. solo); v. sl}al. sanituqt - zdravlje (tal. sanita). sansoiche - pijavice (tat. sanguisughe). sant (sdnte); v. suant. santaico adj. (santdusso; zantajko) - presvet (tal. santissimo). santausco adj. (santalso) - svet (tal. santo). sante contiant, lC,

Il -

zadovoljstvo; biti zadovoljan.

santificur (santificudt; suntificat) - posvetiti (tal. santificare). santut - zdravlje (tal. salute). sapare (sapdr; sapdjo, sdi, sapdja, sapdite; sapdja; sapurr, sapua, sapai; zapdite; itd.) znati, umjeti; poznavati (tal. sapere). sapal1ti - sapun (tal. sapone). sapial- kozlić, jare. saponaja - pjena od sapuna (tal. saponata). sapto (sidpto; sjapto, safte, sjat) - sedam (tat. sette). sapur (zapua) - kopati (tal. zappare). sara [I) - večer (tal. sera). saran adj. - vedar (tal. sereno). sarazain - heljda (Fagopyrum esculentum). sardiala - sardela (Clupea pilchardus). sarg (s1j<lrk) - sijerak, sirak (Sorgum vulgare). sariz - trešnje; v criss. sarmentjUQr - obrezati biljku. sassain adj. - razbojnički (tal assassini). sata [I) - svila (tal. seta). satoil adj. - sit (tal. sazio). satuar (satudt; salturr, salturte; satudt) - skočiti, skakati (tal. sahare). saul (sual) - sunce (tal. sole). sauma - breme, tovar (tal. soma). sal1n (sd1fn) - gajde (rov. sona). sal1pra prpo (za1fpra, zupra) - na; iznad; poviše (tal. sopra). saupranaum - nadimak (tal. soprannome). saur (serdur, serau, seraul, sora1fla, sord1fle pl.) - sestra (tal. soreHa). savorait adj. - ukusan; slastan (tal. saporito).
351

ĐALMATINSKE RiČi

š'baluQt adj. - pogrešan; promašen (tal. sbagliato). sbandaiti - prognati (tal. sbanditi). šbaratuQr (šbratur) - raspremiti (tal. sparecchiore). sberl6t (šberlit?Jta) - pljuska, šamar (ven. sberloto); v. šlep. šberlotuQt - išamarati. sbreguar - slomiti; razbiti. šbregut - poderati, rasparati. šbrindul - dronjak, prnje. šbrodigua - prljavština. scMa (scaaj) - školjka za pranje suđa, sudoper (ven. scafa). scalda eIliat rC, Il (skit?Jldaeljdt, skit?Jldal'dt) - grijalica za postelju; termofor (tal. scaldaletto) . scalduar - ugrijati, stopliti (tal. scaldare). scaleta - hostija.
sčap

- peteljka grožđa. šeprtlja.

sčapa -

[I]) - pukotine; procijep (ven. sčopadure). scarsella - džep (tal. saccoccia). sčenzuQta - iver, trijeska (tal. scheggia). schiopet (sklop) - puška (tal. schioppo). schior (sčor) - sjekira (tal. scure). schirp - cipela, postola (tal. scarpa). sčiala [Il (s-ciala; sčdle pl., stiale) - vrsta jestive šumske trave. pl. f lC, Il (s-cior; schior, sčor, skur, sk1jtlr, scior) - prozorski kapci, »škure« (ven. scuri). scluav (scliv pl.) - sluga (tal. servo); ~ scludv de toich. sc6der (sk6der, skodur) - ponovno (uz)drmati, potresti. scoHro (scoldro) - 1. odjediti, isdjediti; 2. kapati; istjecati (tal. scolare). scomater (scometdirme) - rastaviti, razglobiti (tal. scommettere). scomensuar (kominzjur, scomienra, kominzjua; scomenrua; comensuot, scomruat, scomsuat, scomenrut, scomensut; scomensuat) - (za)početi, počinjatu (tal. comindare). sconsumuQt adj. - istrošen; poderan (tal. consumato). sc6tta (sk1jtlt f, skit?Jta) - skuta, puina (trent. sc6tta). scotua (seu ot, scuota [I]) - surutka, skuta (tal. scotta). *scri6ru rC, Il (scrivru; scriv; skrit) - pisati (tal. scrivere). sculiera (skol'er, cucier) - žlica (ven. sculier); v. cućer. scuntute (skultua) - (sa)slušati. scu61e (scuale) - stepenice (tal. scale). scutola - kutija (tal. scatola). scutro - podići « *scutere).
sčuQnta (sčante pl.) -ljuska (tal. squama). secioira (sik1fdr) - suhoća, suša (tal. siccita).
352

sčapat6ire (sciopatoire

sči6r

VELJOTSKI GLOSAR

secla - kosirić, srp. seclur - pokositi. secu6t adj. (sak) - osušen, suh (tal. seccato). sedarul- marama < »sudariolo«. sedla (sieglu) - sić (tal. secchia). *seduqla (sedu!) - stolica, sjedalica, stolac (tal. sedia). seduqr (siad; sadia) - sjedjeti (tal. sedere). segur - pilati (tal. segare). sekrait adj. (sekrit) - tajan; skriven (segreto). seklJant adj. (secudndo [I], sektpind) - drugi; drugo (tal. secondo). selenuQt - selen, celer (Apium graveolens). semenur (*simenuar) -.:. sijati (tal. seminare). semiaur f (semidnz; semidnsa [I]) - sjeme (tal. semenza, seme). sen - znak; oznaka, obilježje (tal. segno). senpi6ld - l. adj. bez ukusa; neslan; 2. glupak, budala (tal. sciocco). sentemiant - osjećaj (tal. sentimento). sentere (senterme; te sidnte, se sidnt; sentdit; sentdr, sjante; sentaja; sentoj) - osjetiti, ćutjeti; čuti (tal. sentire); - senterme colle rdele - čuti ušima [C, lj. sentur (sentti?Jr) - sjeđenje (ven. sent<irse). sepolt6ira (sepoltuor) - sahrana, grob (tal. sepoltura). septuanta (*setti?Jnta) - sedamdeset (tal. settanta). sepualt adj. (sepelait) - pokopan (tal. sepolto). sermiant (sermidntu) -loza, trs, izdanak loze (taL sermento). serpiant - zmija, guja (tal. serpente). seruar - zatvoriti, zaklopiti (tal. serrare). seruqn (di pyart) - zalupiti vratima. servait adj. - poslužen (tal. servito). sessuanta (sesti?Jnta) - šezdeset (tal. sessanta). setco (diksis) - šesnaest (tal. sedici). setembro - rujan, setembar (tal. settembre). setemuna (setimun, setimti?Jn; sitimun pl.) - tjedan, sedmica (settimana). sfantur - potkopati komu ugled; oboriti (tal. sfatare). sfiluqz - isukano vlakno; svilac (tal. filaccia). sfriš - ogreb; potez (pera i sL), crta (tal. frego). si (sis) - šest (tal. sei). sWa - sedlo (tal. sella). siampro adv. (sidmpro, sidnpro) - uvijek (tal. sempre). sian - grudi, njedra (tal. seno). siansa prpo (sjanza) - bez (tal. senza). siant - sto, stotina (tal. cento); V. ćant. siap (*sciap) - sipa (Seppia officinalis). siap - ograde, plotovi (tal. siepi). siaptimo adj. (siapto) - sedmi (tal. settimo).
353

DALMATINSKE RICI

siarva - sluškinja, djevojka (tal. serva). siasto adj. (sisto [I]) - šesti (tal. sesto). sielgajo (sel'U?Jt) - birati; pobrati (tal. scelgo). signaur (seigndur, sendur; signdura f, sina1jra; signar, signiaur, sma1jr, signaure, segnaur, signau, sinor, sfor) - gospodin, gospođa (tal. signore, signora). sikuQr adj. (sikur; segdura f) - siguran, pouzdan (tal. sicuro). sil- nebo; raj (tal. cielo); v. cil. sillot pl. - žirevi. siniastro adj. - lijevo (tal. sinistro). sinoret - mladi gospodin, gospodičić (tal. signorino). šišindel - kandilo u crkvi, viseća svjetiljka. siuh - šilo. šivadj. - živ, živa. skaina (seuina [Cl; sedina [I]) - leđa (tal. schiena). skaldUQna - sparina, pripeka; navala krvi; naglo crvenjenje lica (tal. caldana). skalnn f -ljutika (Allium ascalonicum). skal'nr - uklanjati kamenje u polju. sampuare (*skampuare) - pobjeći, umaći (tal. scappare). skandul- sramota, bruka (tal. scandalo). skanet - klupica. skapqaz - glavat kupus. skaranzaja - upala krajnika, angina. skarpaina (searpii; searpis [I]) - škrpina (Scorpaena scrofa). skarpel- dlijeto (tal. scalpello). skiato adj. (skjat) - čist (tal. schietto). skodeluqta - dubok tanjur; zdjela (tal. scodella). skolazuQt - udarac po stražnjici (tal. sculacciata). skolazuQr - udariti koga po stražnjici (tal. sculacciare). skorizuqr - puštati vjetrove, prdjeti (tal. spetezzare). skorpiuti - škorpion, štipavac (tal. scorpione) skorzur - oguliti, oljuštuti. skqač adj. - tih, miran. skqain - stolica baz naslona, klupica (tal. sgabello). skqa1' - greben, hrid, litica. skqalz (seuolz) - bos; izuven (tal. scalzo). skqaš adv. - gotovo, skoro, otprilike (tal. quasi). skul' - pazuho. skuQd - škuda, talir (nekoć pet lira) (tal. scudo). skuol'e (skul'e) - komadići kamena. skuqrsa adj. - nedovoljna, nedostatna (tal. searsa). šlanz - molba.
šlavaruč (Slavaroćo) -

ukropina, ocjedine; vodurina. šlep (sleputa) - pljuska, šamar (tal. schiaffo).
354

VELJOTSKI GLOSAR

sluDgut - produljeno, rastegnuta. šmanferut - krađa. šmorfjaz - grimase, kreveljenje (tal. smorfie). šnunf - nosić. soat - tanka koža; kožnata podstava za cipele. sobojuta - poći po zlu (uzavreti, zaprljati...). sofrur - podnijeti, podnositi (tal. sopportare). s6g1o - vrat < *soggolo. s6js prpo (su, di su) - na, u, povrh, po (tal. su). sokuqr - osušiti. solduat (soldurt) - vojnik (tal. soldata). sombreja - hlad, hhtdovina. sonuar (suna, suuna, sonua, sona; *zuna) - zvoniti (tal. sonare). sopresua - peglanje, utijavanje rublja. soriant - izvor, vrelo (tal. sorgente). sort adj. - (s1jdrt; sudrd [I]) - gluh; prigušen, mukao (tal. sordo). suspirajo (susperidime; sospirure; susperiaime, sospiraja) - uzdisati, stenjati (tal. sospirare). sostuanza (substuanza) - tvar, materija; imanje, imovina (tal. sostanza). sot (schot, s1jdt; s1fta f) - suh. s6te prpo - ispod (tal. sotta). spadin m - sabljica (tal. spadino). spaica (spig) - klas, klip kukuruza (tal spica). spaina (spin; spaine pl.) - drača, trn (tal. spina). spaisa (spajša, spaise pl.) - trošak (tal. spesa). spacuarme (spakua) - razbiti (tal. spaccare). spangro - gurnuti, gurati (tal. spingere). sparav!ar - kobac, jastreb (Accipiter nisus). sparter (sparturr) - podijeliti (tal. spartire). spaset - šetnja. spasimu6t adj. - prestrašen, uplašen (tal. spaventato). spec61a (specole pl.) - kuglica od stakla ili mramora kojom se igraju djeca, franja (ven. < lat. specula). spei (spjaj) - ražanj (tal. spiedo). speluz - komad kože. sperajo (sperdja, sperua, speruame) - ploveće sidro (?); V. sperianza. sperianza (speridnsa) - nada, nadanje (tal. speranza). spess adj. (spiass pl. f) - gust (tal. spesso); - spidsse cal [I] - česta, više puta. spiach (*spidk, spiac) - zrcalo (tal. specchio). spiander (spidnt, spanddi; spidnt; spendua) - trošiti (tal. spendere). spianza (spjania) - slezena (ven. spit~nza). sp!ata (aspjata, spiatajte) - čekati; očekivati, nadati se, izgledati (tal. aspettare). spiaun - uhoda, špijun (tal. spione).
355

DALMATINSKE RiČi

spiaz - vrsta, rod (tal. specie). spirach - šparoge (Asparagus tenuifolius). spiritu (spirtu, spirit, spirt, spirito) - duh, duša (tal. spirito). spisialmianta adv. ( spizialmianta) - osobito, naročito (tal. specialmente). spiuna - blanja, strug. sp1'6ima - pjena (tal. spuma). sp6it - pljuvačka (tal. sputo). sporkez - nečistoća, prljavština. sporkiš - prljavština; nepristojnost (tal. sporcizia). sposuar (spost1(Jr, sposuar; spusuot; se sposua, si sposa; sposut, spusuot; sposuota f) vjenčanje, udaja (tal. sposare). spozua - smrdjeti, zaudarati (tal. puzzare). spuag (spag pl.) - špaga (tal. spago). spuala (spalle pl.) - rame (tal. spalla). spuarc adj. (spork) - nečist, prljav (tal. sporco). sp1Jarta - torba, košara (tal. sporta). spuass (spuas; *spaass) - šetnja (ven. spasso). spuata (sputa, spt1(Jta, splita) - sablja (tal. spada). spudar - pljuvačka; ispljuvak (tal. sputo). spunt (spt1(Jnt) - proliti, prolijevati (tal. spanto). spuqtut adj. - ispljuvan (tal. sputato). squadruar - raščetvoriti (tal. squartare). squarts adj. [I) - četvrti (tal. quarti); v. kl}art. *sredur - prehla, nahlada. sta - ova (tal. questa); v. kost. staign - 1. kositar, kalaj; 2. adj. nepropustljiv za vodu (tal. stagno). staika - daščica; šipka (tal. stecca). stajaun - godišnje doba; vrijeme (tal. stagione). staHa (stdlIe pl.) - zvijezda (tal. stella). stanuqri - zaustaviti se, biti u zastoju (tal. stagnare). stassaun - dućan « stazione). stataira - kantar; vaga (tal. stadera). staula - stola, svećenička naramenica (tal. stola). staura (stjdura) - prostirač, stura, hasura (tal. stuoia). stazUQta - prošireni put (tal. stradetta). stentuar (stentur, stentt1(Jr; stentua; stentarajmo, stantaridime; stentuondo) - raditi (tal. stentare). stiass prp., adj. (istjds) - isti; sam (tal. stesso). stimajo - 1. procjena; 2. uvažavanje (tal. stimo). stivH pl. (stivul, stivt1(Jl; stivt1(Jli) - čizme (tal. stivale). stopain - stijenj (tal. stoppino). stopair (stopai) - začuditi (tal. stupire). strac adj. - umoran (tal. stanco; stracco [I)).
356

VELJOTSKI GLOSAR

stranuduqr (stranutur;t) - kihati, kihnuti (tal. sternutare). stramuas (stramas, stramaaz) - madrac, dušek. strasinua vući.

strat adj. (stridt, strudt, strai; striata f, streS; stret pl.) - tijesan; uzak; zbijen; gust (tal. stretto). strazuqr - razderati, iskidati (tal. stracciare). strengar(me) - stisnuti; pritisnuti; stegnuti; pritegnuti (tal. stringere). streš f - stisak (tal. stretta). struanz - govno (tal. stronzo). struriga - motka; prečka; rudo (tal. stanga). struqta - ulica, put (tal. strada) strusjut - težak rad. • strui - noj (Struthio camelus). stuara - stremen (tal. staffa). stqak - strop, tavanica (tal. somtto). stqal (stol) - stol, trpeza; daska. stqarja (stduria) - povijest; pripovijest, priča; opis; događaj (tal. storia). stuarme (studr, stuor, stu re, stur; stoi, stua, stui, stai; stur;me; stur;te; itd.) - stajati, biti (tal. stare). stuart adj. (st1ftlrt f) - kriv, iskrivljen (tal. storto). stubia (stubie) - strn, strnika (tal. stoppia). studiure (studdjo; studiut) - učiti; proučavati (tal. studiare). stufu6t - umoran (tal. stancato). stumik (stomak, *stumikur;t) - želudac, stomak (tal. stomaco). stuqnk - umoran; sustao (tal. stanco). stuqnt - daska. stuqnza - imanje, posjed. stu6pa - stupa, kučine (tal. stoppa). stupedezi - glupost (tal. stupidita). sturnaja (sturnua) - smesti se. stutuarme (stotuorme, stotudme) - ugasiti, utrnuti (ven. stwir); ~ stutudrme elluc. s60 (su, soa f, zu; suoi, sui; zoa; soe pl.; itd.) - svoj, njegov (tal. suo). sqal adj. (solo) - sam; jedini (tal. solo). sual- sol (tal. sale). sqal- potplat, đon (tal. suola). sqalt (suaidi) - novac (tal. soldi). suan adj. (sur;n; sur;ni pl.) - zdrav (tal. sano). suang (sur;ng, sur;nk) - krv (tal. sangue). šqark - čvarak. sqars - gutljaj; srk (tal. sorso). sqart - sudbina, kob (tal. sorte). sqašuqta - okvir. subatu (sdbata) - subota (tal. sabato).
357

DALMATINSKE RiČi

subi - zviždaljka. subito adv. (subit) - odmah, smjesta (tal. subito). subhir (sobjur, sobiti?;r; suflajo; soplua, supjua; suplava) - puhanje; pištanje. subl6t - (subjot, subi) - puhanje; ~ jojn subi in b1jdk. sudaur - znoj (tal. sudore). sufIajo - puhanje (tal. soffio); v. subJar. sugol - janje. suma- šuma. suna - glas, zvuk (tal. ei suona). sunpitro - šanpjer (tal. pesce San Pietro). suntificu6t - posvećenje (tal. santificato). suo - dan. sUQlda - vojna obaveza; vojni rok (tal. salda). su6nt adj. (suonta sunta; sudnts pl. m; suant, suante, sant/al, sante, sunt, sunte, s1funte, sti?;nt; sun; zun, sum; sineh pl., suonti, suunti; itd.) - svet (tal. santo). suozi adj. - sit (tal. sazio). surco (surea; sl}aš) - miš (tal. sorcio). sussane (susdjn pl.) - šljiva (tal. susino). svaud adj. (Sv1jdd, svdud, v1jdd; svauda f) - prazan (tal. vuoto). švejur - (pro)buditi (tal. svegliare). svelt adj. - okretan, brz, hitar (tal. svelto). sveti; v. suont.

T
tabakua - duhan za šmrkanje, burmut. tabriQk - duhan (tal. tabacco) tacare (takur; takaja, taedja; ties, ties, takua; taeaite, takti?;te) - šutjeti, umuknuti. (tal tacere). tafanur - stražnjica (tal. tafanario). taik pm. - s tobom (tal teco). tajma - strah (tal. tema). tajuarme (tajur, taljua; tal'ua; tal'ume; tal'ute) - rezati (tal. tagliare). takamak - melem. takuQni - vrsta širokih rezanaca. tal'anta adj. (talianta, talente, talient; tajunt m) - oštar (tal. tagliente). tal'apitra - klesar, kamenar, tesar. *taramai - neki sir (?). *tarap6toli - špageti, makaroni (?). tasturme - kušanje. tate (t jat) - dojke, sise. taun (t1jdn) - runj, tun, tunja (Thynnus thynnus) (tal. tonno). taviarna (*tavarna) - krčma (tal. taverna). teatr - kazalište (tal teatro).
358

VELJOTSKI GLOSAR

teiegrf - brzojav (tal. telegrafo). tempiasta (tenpiasta) - oluja, vihor nevrijeme (tal. tempesta). tenaja (tenuje pl.) - kliješta (tal. tenaglia). tenare (tenoit; temJ(/r, tenur, *tenjdr; tjdn, tenaja, tenua; tjdnte; tenaja; tina) - držati (tal. tenere). tener adj. - nježni, meki; »mladi« (tal. teneri). tentatiaun (tentazidun, tentazian) - zavođenje, napostovanje (tal. tentazione). terer (tirdjo) vući;

pritegnuti (tal. tirare).

tira - potezanje (tal. tiro). termen - granica, međa (tal. termine). terno - vrsta grožđa. terviala - svrdlo (tal. tri'vel1o). tešaqr - blagajna (tal. tesoro). testimnni (testimone, testimune, testimunie, testim1jdn) - svjedoci (tal. testimoni). tesuqr - tkati (tal. tessere). tjag - mahuna. tiak [I] (tidča; takla, tekla, tiaccia, tdjča) - plitki metalni novac (tal. tegghia; ven. techia).
t jal - platno (tal. tela).

testimune,

testimuni;

testemune,

tjant - čekanje. tjanp (tidmp) - vrijeme; doba (tal. tempo). tiara (tara, ~iar, tar) - zemlja; tlo (tal. terra). tjasta (tjast pl.) - glava (tal. testa).

t jat - krov (tal. tetto).
tiata - tetka, strina. tierch adv. (*tiirć [I]; tU'9rt, tU'9rd) - kasno, dockan (tal. tardi). tina - kraste na glavi (tal. tigna). tinir (tinnire) - badanj, čabar (tal. tino). *tirintinfula - strgulja, trenica; ribež. tirUQke - remeni. tiruqnte - vrpca, povezica, trak. to pm., adj. (tuo, tu; toi pl., tui, tuoi; tu f; toe pl.) - tvoj; tvoje (tal. tuo). toi pm. (tu, te; de toi, de tai, di te; kon Ikunl te; tauk; a te; per te) - ti (tal. tu). tocajo (tokua, tocuot) - dodir, udarac (tal. tocco). tonnro (tonija) - grmjeti, tutnjiti (tal. tonare). tormentuarme se mučiti,

kinjiti (tal. tormentare).

tormiant - muka, patnja (tal. tormento). tornuar (tornuot; tornume, turnudnt) - vratiti (tal. tomare). tos - kašalj (tal. tosse). tossajo (tosU'9r, tosU'9t) - kašljati (tal tossire). tot adj. (tota f, tocs pl. m, toich, toić, toće f [I]; toč, toch, tut; toe; tota f, tutta; toče pl.; itd.) - sav, cio, čitav (tal. tutto); ~ tot pIe (tanto piu).
359

DALMATINSKE RiČi

tra (troi) - tri (tal. tre). traghiat - prevoženje, prijevoz, prelaženje (tal. traghetto). trajna - ista pjesma, stara pjesma, jedno te isto. trakanot - komad, kus (kruha). traskorut - nemaran; zanemaren (tal. trascurato). tratamiant - gozba. trato adj. (tra; trata f) - treći (tal. terzo). tratur -lijevak, pirija. trature [I] (tratuot, tratU?jt) - 1. rukovati (čim), baratati; obraditi; 2. gostiti, častiti (tal. trattare). trava1'ur (travajua) - raditi. travasnar - pretočiti, pPetakati; preliti (tal. travasare). traviersa (trav/drsa, travdrsa) - pregača (ven. traversa). trazjant - tri stotine (tal. trecemo). tredeo (tredko; diktrd) - trinaest (tal. tredici). tremajo adj. (trema/a) - drhtav, koji podrhtava; treperav (tal. tremo). treppe - fileci, »tripice« (tal. trippe). trepuqti (treputi) - pukotine. trianta (tranta) - trideset (tal. trema). trobit adj. - bez ukusa; neslan. trobjur (trebuia) - vršiti; mlatiti (tal. trebbiare). troe (mica f; troki pl.; troke f [I]; trok; trač pl., troči, troka f) - mladić, djevojka (slov. otrok). trovuqr (travuva, truvassdi) naći, pronaći

(tal. trovare).

trua (trav) - greda; balvan (tal. trave). trualik (trdunk, tronco) - stablo, deblo (tal. tronco). trmir (trich; trat, tric) - baciti

« trarre). « ven. torchieto).

trubid adj. - mutan (tal. torbido). trufo (*truflo) - mali tijesak, turanj truota [I] - mreža « tratta). tu pm. - ti (tal. tu). tyak - komad. tual pm., adj. - takav (tal. tale). tqanb f - grobnica; grob (tal. tomba). tyar - bik (tal. toro). tyardut adv. - kasnije. tyarl - zvrk. tyars - kočanj (od kupusa i sL); srce (voća). tyart - šteta; nepravda (tal. tono). tyarta - niz peciva ("kolača«). tyarz - baklja (tal. torcia).
t yad

- skitati se, tumarati,

tyas (tas) - kašalj (tal. tosse).
360

VELJOTSKI GLOSAR

tufuqr - smrdjeti. tuni (tun, tum; t1jdn, taun) - gromovi; grmljavina (tal. tuoni). tuont adj. (t1jdnt; tu6nta f; tunte pl. f; itd.) - tolik; mnogi (tal. tanto). tuqta (tudta, tuta, toata) - otac (rum. tara). tuuqtatakai - vrsta pure, žganci.

u
uado (udeli pl.) - oko, oči (tal. occhio). uail (udi; 1jd1', v1jdI'; 1jd1 pl.) - ulje (tal. olio). qalmo - brijest (Ulmus campestris) (tal. oImo). uars - medvjed (tal. orso). uarz [I] - ječam (tal. or~o). uasse [I] - kosti (tal. ossa). qast - gostioničar, krčmar (tal. oste). ulaiv [I] - maslina (stablo) (tal. olivo). Ultra prpo - pored, iznad (tal. oltre). un (una f) - jedan (tal. uno); v. join. *urna (*ornaja) - vjedro (mjera). uotto (vudt) - osam (tal. otto); v. octo. ustaraja [I] - krčma (talosteria). ušqanz - običaj; upotreba (tal. uso). V va [I] (imper. va < andare); - va levudr; - va a prendere - uzmi, idi uzeti. vacca [I] - krava (tal. vacea). vai adv. (v1fdi, voai) - danas. vai [I] adj. pl., prpo pl. - ove. vaila (viala) - jedro (tal. vela). vaina - vena (tal. vena). vaira - prsten. vaita - život (tal. vita). vaida (vdita; vdite, pl., vdit) - trs (tal. vite). vain (ven, vein; veni pl.) - vino (tal. vino). vaja [I] « andare) - idi! vakio (vakli pl.) - oko, oči; V. uielo, val (vul; vur;le pl.) - dolina, uvala (tal. valle). valaro (valua) - vrijediti (tal. valere). valičala - dolinica (tal. valletta). vanaii:a adj. - gadna « vaneggia) (?). vander (viandro; vendur;r, vendur, vendda, venddz, vendds, vend/ds, vendes) - prodati (tal. vendere). vapto (guapto, uapto, 1jdt) - osam (tal. otto); V. octo, uotto. vart (udrt, v1jdrt) - vrt (tal. orto).
361

DALMATINSKE RiČi

vas; v. anduar. vatvo adj. (vuatvo) - osmi (tal. ottavo). ve pm. (voi, vo, vu, mo, vi) - vi; vas (tal. voi). vedisun [I] (veclisuna f) - 1. s Krka; 2. Krčanin; »veglioto« (tal. vegliesano). vedar (viad, vedaime pl.; imp. veddja; vedajdime pl.; veddra, veddrme pl.; te d veddit; ved6it; veddnde; vedazdr, violi, vedur, vedurr, vid, vit, vi, veddz, vedasdime, vedara, vedazarme; itd.) - vidjeti, gledati; opaziti (tal. vedere). vedel- tele (tal. vitello). vedmuar - trgati, obrati
grožđe

(tal. vendemmiare).

vegna (vdigna [I]; vajna) - vinograd, trsje (tal. vigna). vei adj. (viu, vei, vi; vi pL; viv f; vi pl.) - živ (tal. vivo). vejur (veglidju, velgdjo [rl; velajo, vegliaiu, velgiaggio, milajo, milgiajo, viljajo) - biti budan, ne spavati; probdjeti noć (tal. vegliare). vencs (vench, venć, vjant) - dvadeset (tal. venti); ~ venchj6in - dvadeset jedan; ~ venchid6j - dvadesetdva; itd. vendragolo - prodavalac na malo, sitničar. venerabil- svetotajstvo, sakrament. venero (vendjo; vener, venera, vendr, viain, vin, venaja; viil; vine, venaro; itd.) (tal. venire). vergunza (vergu(mza) - sram, stid (tal. vergogna). verituQt - istina (tal. verita). versa1}r - plug, ralo. verieluQt (*verzelot) - ponapit,
čvrknut. doći

veš de kU9Z adj. (visdekuz) - glup, budalast. veski [I] biskup (tal. vescovo); v. pascu. vestemiant (vestemidnt) odjeća

(tal. vestimento).

vester (vesterse [I]; vestarme; vestjdt; vestjata f; vestjati pl., vistjat, vestit) - obući, oblačiti (tal. vestire). vet (el vet) - krma, stočna hrana (slov. oves). vetrun adj. (vetru6n; vitron; vetru6na f; vitruona, vetruna, vetrune; vetruni pl.) star (tal. vecchio). vi pm.; v. veo *vjač (*vja:i;) - put, putovanje (tal. viaggio). viala [I] -lasica (Mustela nivalis).
vjanč

- vrbova šiba (tal. vinco). viant - vjetar (tal. vento).
~

viantro (vianter, viantr) - trbuh, utroba (tal. ventre); viar adj. (vj er) - istinit (tal. vero). viard adj. (vidrda f) - zelen (tal. verde). vjarm - crv; glista (tal. verrne). viarz (vidrse pl.; vjar:i;) - kelj, »verzot« (tal. verza). vjaspro - 1. večer; 2. crkv. večernja (tal. vespro). vjatro - staklo (tal. vetro).
362

vidntro medul [C].

VELJOTSKI GLOSAR

viaula - ljubica (Viola odorata) vjaz adv. (in vidssa [I]) - naprotiv, nasuprot (tal vece; invece). viciain adj. (vičdin [I]) - blizak, bližnji (tal. vicino). viedo adj. - star (tal. vecchio); v. vetrun. vikla (vicia [C]; *viclum pl.) - grad, dvorac (= Veglia - Krk). vikuqr - namjesnik; vikar (tal. vicario). villa (vila) - selo, naselje (tal. villaggio). vfndre - petak (tal. venerdi). vinuqz f pl. - drop, vinova komina. vinzitit adj. - pobijeđen; dobiven (tal. vimo < vincere). violin - violina; gusle (tal. violino). vfrgina adj. [I) - čist; netaknut (tal. vergine). virtoi (virturt) - moć, snaga; sila. virtuqš adj. - moćan, jak, snažan. vis (viis, viš, vai; itd.) - idem; v. anduar.
visčnqt - ptičji
visčuqta

lijepak (tal. vischio),

- prutić s lijep kom.

vfsere f pl. - utroba (tal. visceri). vit - hrana (tal. vitto). vfvar (vi, vividnd) - živjeti; boraviti (tal. vivere). vo prn.; v. veo voi pm.; V. veo voi [I) - idi (imp. < andare); voita - straža. voli - volja, želja (tal. voglia). volintiara adv. (volen~idr, volin~idr) - rado, drage volje (volemieri). voluntuot [I) (volont) - volja, želja, dopuštenje (tal. volond). vu prn.; V. veo vualte pl. (vljtllt) - okreti (tal. volte). vuarb adj. {ua rb) - slijep (tal. orbo). vuart - vrsta mreže. vuarz [I) (ljtlri) - ječam (tal. orzo); uarz. v\}aš (vaš) - posuda; sud; lonac (tal. vaso). vuass (uas, uasse) - kost (tal. osso). vuastro prn., adj. [C) (vestro, vudster, vuester; vudstre pl., vestri; vestra f, vudstra, vUfstra, vustra) - vaš; vaše (tal. vostro). vuat - osam (tal. otto);
V.
V.

anduar.

octa, uotto.

vuatvo adj. - osmi (tal. ottavo); V. vatvo. vultuot - okrenuti, obrnuti (tal. voltare). vuo. (vuoft) - zob, ovas.

z (i)
zatikfo. adj. -lijevi.
363

DALMATINSKE RICI

zapata1}r pl. - kopači (tal. zappatori) zapuQti - zgaziti, lupnuti. :iaqk (za~g) - jaram. zavatuQti- pedjarija, krparija, kojekako izraditi (tal. abborracciatore). zeIest - nebeski; plav kao nebo (tal. celeste). zen6de [I] - koljeno; v. denakle. :ierme (zdime, zdrme, zar, zerme, zer; zar, zur;re, Zaj; zajme, zajte, zajmo; itd.) - ići, poći, otići; v. anduar. zer1}ar - okretati, vrtjeti. zi (si) - tetka, strina (tal. zia). zianr - pepeo (tal. cenere). ziant (gant) -ljudi (tal. gente). zidiaI f pl. - skorup, vrhnje. zievolut (zievul pl.) - cipal (Mugli cephalus). zig - povik, krik; vika. ziguQI f - cvrčak (Cicada plebeia). :iiguQnt - gorostas, orijaš (tal. gigante). zindaliti - režnjić, traka. :iin:iiav - desni. :iin:iiul- naprstak (ziZjuli pl., zizur;li). zi6 (ke) conj. - da, kako bi, neka. ziut - carić, živični strijež, palčić (Troglodytes troglodytes). zivik - čuvar reda. zocuar (gokur, gokur;r, jukure; jokua, jucurme) - igrati se, natjecati. :iornuQta (zuarnuata, journata, journauta, jornur;ta) - nadnica, dnevni rad (tal. giornata). zua (zue) - četvrtak. :i1}ant - dodatak, priložak (tal. giunte). zuap adj. - hrom, šepav (tal. zoppo). zugno -lipanj, juni (tal. giugno). :iulo (soglo) - vrat, šija; v. klJal. zuma [I] (zumdr) - šumjeti. zumangie - žumance. zumar (*zumal) - zujati, brujati. zuolno adj. - žut (tal. giallo). zuqtika - lijeva ruka, ljevica. :iuqra - zemljana posuda, krčag. zupigur - sisati; (po)srkati.

364

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->