Sreko

Lorger Dalmatinske .". rlcl

vlblz

ZAGREB
2008.

sadraj:

11 13 15 16 18 24 27 33 37 39 42 45 49 52 54 56 59 63 68 71 73 75

Uvodne napomene Abordat Adio Afan Angel Apelat Arbanas Avet Bankuc Barka Bevanda Bikla Bilovoda Brikula Bunja Butruga Cokula Crevlja Crljeno
oka

Da prostite Druba

83 85 87 89 91 93 97 99 103 107 111 119 122 124 126 128 131 135 138 141 143 149 151 153 154 157 162 168 171 174 180 183 186 188 191 193 195 199 203 205 209 213 215 227

Facada Firale
Fitiljaa

Fjaka Fratilja
Gospoina

Jemenije Kaban Kajsar Kaliger Kanju Karampana Kiselo mlik<1 Klap Koncapjate
Krma

Kulaf Mirila Mura Nevista Ozoja Pantufa

Papua

Pamag Pelin Petrusin Posto I Puf Rabo Rebatajica Rebe Rebot Rera Rota Rumarin Sahtijan Sajeta Sandale Smutica Sotona Stela ijavica timat tiva

233 236
240

Atopela Atraca Atrafuri Atragula

Tabait

241 243 249

TovariA Vapor Kratice i znakovi Indeks Uteratura Iz veljotske

253
255 259
275

289

(krkoromanske)

leksike

3D9

Veljotski glosar

Uvodne napomene
B A 7 2 R I J E I ne krije se neko tajanstveno (umnoak-broja bridova tetraedra), a njihovo abecedno redanje proiziio je iz praktinih razloga. Ovaj izbor moe izgledati sluajan. On to i jest, jer od mnotva rii ove smatram dovrenim poslom, ako ijedna glosa uope moe biti dovriva. U svakom sluaju, poetak je sustavnijeg rada. Recimo da je ovo Prvi svezak. Pa i u Indeksu kurzivom pisane rijei, one koje se u tekstovima oznauju kraticom [v.], obavezuju da se u dogledno vrijeme pojavi druga zbirka.

D A B I R U

znaenje

Nekadanji nain zapisivanja i naglaavanja nisam prilagodio dananjem. Svaki dikcionar ima posebnosti koje sam potivao, to e strunjaci lako razumjeti, a obine itatelje nee odvie zbuniti. J edino sam iz Akademijinih izdanja znakove IV, Illi i Ig-,/, to je inae uobiajena praksa, mijenjao u Ilji, Injl i ld/. Izvori iz kojih su uzimani primjeri esto nisu akcentuirani, te takvi i ostaju. Bile bi neprimjerene prozodijske intervencije, jer naprosto nije mogue precizno odgovoriti na sve zahtjeve lingvistike geografije i dijalektologije. Ostaje se stoga na zabiljeenim potvrdama, pa i onda kada rezultiraju sumnjivim rjeenjima. Kada je posrijedi neobinija metoda, ili oita pogreka, na to se upozorava. Uz kraticu rjenika, zbog ekonominosti se ne donosi broj stranice. Podrazumijeva se da e se rije nai u odgovarajuoj natuknici rjenika, a ako je treba potraiti gdje drugdje, upuuje se na natuknicu ili grozd kraticom s.v. (sub voce). pisma se transliteriraju po prihvaenim uzusima - grki (Damir Salopek), hebrejski (Adalbert Rebi) itd. Izuzetak su tek manji ulomci irilskih listina iz Starina (Raki, Ljubi). Zahvaljujem se Joku Boaniu, Vladimiru Skraiu i Goranu Filipiju, ne samo zbog blagonakionih recenzija, ve vie to su svaki na svom podruju (Split/Komia, Zadar/Murter, PulaiBetina) svojim dijalektolokim radovima te ukupnim znanstvenim radom umnogome olakali moj
11

Nelatinika

12

DALMATINSKE RII

put. Posebno se zahvaljujem i kolegici Mihaeli Vekari, koja me motrila s Juga (Orebii) i korisnim savjetima pomogla da rijeim mnoge dvojbe. Teko je, na kraju, govoriti o dugu prema onima kojih vie nema medu nama. Mislim prije svega na Vojmira Vinju. Da nije bilo dragog profesora i sugovornika, njegova zanimanja za ovaj rad i poticanja da ga to prije objavim, pitanje je bih li se uope upustio u ovu pustolovinu. srecko.lorger@st.t-com.hr

Abordat

Pf. abordat i impf. abordavat (RjSG) znai pristati (brodom) uz kraj.l Za razliku od sinonima akotat [v.], u abordat - i prema tal. abbordo (navala meu laama), abbordare (navaliti na brod) - prepoznajemo nasilniki karakter, a ne mirno pristajanje uz rivu. I u velikom Dizionario di marina medievale e moderno (DM) stoji: Avvicinare, accostare, assalire, arrembare, urtare, investire bordo contro bordo. Di punta, per fianco. Potvrdu emo nai i kod Augustina Jala (Glossaire nautique, 1848.). Prema franc. abordage danas se koristi abord3.a. Ta je rije morala biti poznata Omianima u razdoblju njihova najintezivnijeg gusarenja, krajem 12. i u prvoj polovici 13. stoljea. U dokumentima se omiko brodovlje naziva opim imenom lignus, galea, navis, ali sve ee i sagittae (strijela). Potvrdu da grade i posjeduju takvu vrstu opasnih brodova moemo nai u izvjetaju sa sastanka odranog 22. studenog 1238. godine izmeu Dubrovana i Omiana, gdje je predmet spora sagitta koja je opljakala dubrovaku lau. Berislav Viskovi2 istie odredbu mirovnog ugovora iz 1245. godine izmeu Dubrovana i Omiana po kojoj se ovi potonji obvezuju da e njihovi brodovi prilaziti dubrovakima samo krmom (Et ubicumcue inuenerimus lignum de Ragusio, ueniam ad illos cum pupis et accipere ab eis queumous voluerint). Tridesetak godina kasnije, 1274. godine, u ugovor izmeu Mleana i Omiana takoer je ula odredba da se omiki brodovi ne smiju pribliavati mletakima pramcem, ve samo krmom (Et si cum uerbo illorum de ligno uellignis venient, nisi cum puppe im antea). Zato je uope bilo zabranjeno pribliavanje, dakle pristajanje, pramcem?
Sagitta (strijela) [v. sajeta] bio je tip broda duga i vitka oblika s pramcem iji se vrh najee zavravao u obliku iljastog kljuna. I na slikama iz crkvice sv. Luke u Donjem Humcu uoljiv je kljun ili rilo (gr. embolos,
U (RVS) abOrd (vezivanje broda), adj. abordan, adv. abOrdano, gl. im. abordanje i ab6rdat. Berezina kao i neki drugi autori, koriste naputke Radovana Vidovia (dvostruki akcent. Doppelakzent).
Matokovi,

Berislav

Viskovi:

Qmlka strijela (sagitta) - hrvatski gusarski brod, Biblioteka Hrvatska plovila, Split, 2001.

13

ABORDAT

lat. rostrum) , karakteristian i za antike ratne brodove. Najvjerojatnije je zbog te svoje linije, to podsjea na laku (vitku) galiju (galea sottile), te velikih manevarskih svojstava, i dobio naziv sagita, saetta, to u potpunosti odgovara pojmu - strijela. Na braki m crteima takoer se mogu nazrijeti ostaci nekadanjeg abordanog mosta (manus ferrata, corvus), koji su imale onodobne galije u obliku rembate (rambata), a preko kojega je gusarska posada preskakala na protivnikov brod, pa se borba nastavljala na kopneni nain. Otud talijanski izraz abordaggio (hotimini sudar brodova; juri na brod) ili arrembaggio (arrembare - navaliti, nahrupiti na zakvaen i brod).3 Omiani su, dakle, napadali abordaem s pramca! Napadno je sredstvo bila prova sa iljastim kljunom od eljeza ili drveta. Kljun (rilo) je istodobno sluio za probijanje bokova i kao most za uskakanje (sko nica ili skakalo) na protivniki brod. To je zasigurno bio razlog to u ugovorima Omiana s Dubrovnikom (1245.) i Mlecima (1274.) izrijekom stoji kako se od omikog brodovlja trai da se pribliava krmom, a ne pramcem. Time se, svakako, u neposrednom susretu eljelo ve u startu paralizirati borbenu prednost omikih brodova. Jadransku gusarsku epopeju kasnije nastavljaju poznati senjski uskoci, koji takoer rabe kljun ili skonicu. Veliki povjesniar Mediterana Fernand Braudel4 pie: Uostalom, to uiniti protiv njihovih siunih barki na vesla koje plove velikom brzinom, a tako su lagane da plove i prolaze i najpliim otonim kanalima kamo ih galije ne mogu pratiti a da se ne izloe opasnosti da probiju trup? Eto zatienih kradljivaca koji su gotovo uvijek protiv orunika. Lake bi bilo, kae jedan mletaki senator, rukom pticama zabraniti zrani put nego uskokim galijama morski put. (...) Ohrabreni uspjehom, ti diavoli, ti lopovi, te persone... uniti per rubbare, kako kau Mleani, vie nita ne potuju. Sve im je lovina.

U Lici abi.Jrdati (takoer od tal. abbordare), osim nasrnuti, navaliti, ima znaenje otro pristupiti nekomu; osorno
govoriti_ Aburdisao na me kao da sam mu au ubio (RSANU). Istog je podrijetla u gackoj akavtini (RG) aburda (Kad je un otvori! abiJrdu

na njega, zna da ni meni ni bilo svedno).

Fernand Braudel: Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II., 1-2, Antibarbarus, Zagreb, 1997., 1, 137.

14

Adio

Splitski se akavski ve u prvoj polovici prolog stoljea poprilino raa kavio na svim jezinim razinama. Taj se proces ubrzano nastavio poslije Drugog rata, osobito nakon velikih doseljavanja iz tokavskih, tonije takavsko-ikavskih podruja ezdesetih godina, a u posljednjem desetljeu i iz podaljeg zalea. Poznati su uzroci promjena i nema osobite svrhe jadikovati to ak ni starosjedioci ne razumiju niti davni Maruliev, a niti dananji govor bodula. Uzmimo za primjer exel. adio; (tr. i ven. adio; tal. addio (skraiva njem izreke ti raccomando a Dio), uobiajeni pozdrav u Dalmaciji zbogom, bog; zdravo; pozdrav na rastanku dovienja, doskora. Uzvik adio (adio) ima i fatalni prizvuk - gotovo!. Adio baraka! (nestalo, propalo), adIO Mare!'" Nain pozdravljanja meu vrnjacima i prijateljima u svakodnevnom leernom razgovornom jeziku indikator je leksike situacije. Zanimljivo je istraivanje Radovana Vidovia, provedeno 1989/1990. godine. 1 Analiza provedena na uzorku od oko 600 studenata dala je ove rezultate. je postotak (27,5) pripao pozdravu ao/ao (ao-bao, aos) , za njim slijedi bog (25,5), pa adio (22,5), zdravo (18), a svih ostalih ima oko 6,5 posto (haj, baj-baj, dovienja, servus itd.). Dolo je do zanimljivog, pa i kominog obrata. Posuenicu dijalektalnog supstrata (tradicionalnog mletakog) istisnula je ona jo talijanskija te stoga valjda - modernija.
Ciao!
Najvei

Radovan

Vidovi:

Prilog poznavanja suvremenog splitskog vernakulara na

leksikoj

razini; u: JLS, 31.

15

Afan

ene, kad se s muen karadu, ee su i znadu se zaboravit. Jezik nadvlada razum, ne mogu, ne znadu se uzdrat ni obuzdat, pa znadu onda vikat i na prostiji nain, prezobrazno i brez ikakva o'zira. Kad su se ovako puno izvikale i svata rekle i, ako mu na to nij' ka' reagira: onda pomu plakat, a nike znadu i lipo padat u jafon. Pla i ja/an in je zanje oruje. Sotin orujen vaja da se mu malo ka' umeka irazorua.

Ovo je ulomak iz humoreske Ubit u seee... (DrLib, 167-8). Na temu jafona Marko Uvodi se esto vraao, pa tako i u Eno je, jo je iva! (MULib, 180-1):
Uvik je skoro bila vezanon glavon. Dikodir bi zavezala udaron na elu po jedan iskriani kunplir oli list o' kupusa, a uvik, po cili boji dan, je odila po kui s boicon o' Melisse u ruci. Uvik je mazala templa, to ka slipoice, pulse, i pod nos tiala boicu, jerbo je svaki as, po pedest puti na dan, govorila da e past ujafon, to ka u nesvist. Osin Melisse, uvik je jemala octa o' tarme, o' rusul i sve ostale vrsti kvasine, pa se s otin mazala. Vazimjala je valerijane, opija, manjeija, pila limunade, kafu i sve mogue vrsti aja. Jo suvije, uvik je kuvala kalumelu i sve mogue vrsti trave a bi jon razne babe priporuivala, a da se o ivici i kaduji i ne govori.

Iz primjera afan (jafan) vidimo da je Uvodi imao poseban odnos prema konsonantu j, tako da ga nalazimo na poetku nekih rijei (prejotacija) - jopet, japril, juvo, joko, jusne... Kao veina akavaca, redovito imaj umjesto lj (voja, judi, obitej...). Meutim, lj ostaje nepromijenjen u nekoliko posuenica: mobilja, kvadrilja, miljuner... Nema empentetskog L- zemja, zajubjen, debji, divji ... U skupu j, j ostaje j (nije, viji). U zavretku nekih brojeva (od 11 do 19) umjesto -est imamo -jst (jedanajst, devetnajst). U samoglasnikoj skupini ea ubacuje se j: npr. u imenici tejatar, u kosim padeima kanapeja, kombineja itd. Nadalje, j ponegdje zamjenjuje v (japno), h (trbuj, orij, povrj), l (aj - ao), d (brujet), (pokujstvo, mogujstvo) i dakako d (tuji, najmlaja, gospoja). N dobiva dodatak j pa se slijeva u novu vrijednost nj (nesriknji). U kosim padeima nekih imenica
16

AFAN

postaje j

(Luac,

Lujca, Lujcu). To se isto

dogaa

sa s (prasac, prajca,

prajcu).l
radikalni jotacizam njegova je jezina osebujnost koju drugi spli'ski pisci (Kovai, Vlahovi, Plenkovi, Smoje i drugi) u neto manjoj mjeri slijede.
Uvodiev

Aftn (nesvijest, nesvjestica, zvenimenat; teko disanje; slabost) dolazi od tal. affanno (affanare), odnosno ven. afono (Boerio: dolor di cuore, ed anche aff1izione). Neodreena je podrijetla, Skok (ERj) misli franakog.
Od Uvodieve prejotacije jafdn uobiajeniji su oblici afdn ili varijante afdn (Trogir), aJdn (Potomje, Cavtat), af6n (Bra, Hvar), aftn (Rivanj), aran (Vrgada), afOdn (Pag) i sl., te s neetimolokim -t na zavretku afont (Vis). Samo primjer iz Komie (KomOik): Pol je u af6nt i jedva su ga ilvega uc'inili. Glagol je afanat(i), impf. afanovat, od brojnih inaica odaberirno afaniva.ti (Vrgada). U Boavi dolazi do distantne asimilacije fn > fm - afamat. Kada se kae: AJanalo ga je!, ne znai doslovno da je pao U nesvijest, ve da je uznemiren, zabrinut. Trogir: Uteka san iz kue pa mi mater doma aJanaje. Ivo Jakovljevi u svom rjeniku (VRj) objanjava da mnogi ibenani nisu priznavali javne manifestacije boli, pa je ajana vanje preraslo u glagoisku imenicu za glumatanje boli ili za oponaanje besvijesti. U Boki ajan ima neto sloenije znaenje - tuga, briga, jad; zaduha prouzrokovana nekim duevnim stanjem (RB K-sz). Kod Vesne LipovacRadulovi (RB K-ji) afo'n uz nesvijest moe biti openito zlo pa i depresija (Za nita mu dade dftn).

Jezik Marka Uvodia iscrpno je analizirao Stjepan Benzon (Opaanja o akavtin; Marka Uvodia Splianina, R,

1971.,1,77-96).

17

Angel

Prije jezine analize pojma aneo (naih oblika angel, anjel, andio ... ), valja ukazati da je pojavljivanje anela brojnije od demonskih snaga, sila tame. Ipak, meu katolicima postoje ozbiljne dvojbe o samom vjerovanju u anele. Ve su prvi kranski mislioci imali neusuglaene stavove, npr. sv. Bazilije i sv. Ambrozije. Tako i danas neki smatraju da je nauk o dobrim, osobnim duhovnim biima strogo obvezujua istina koju je Bog objavio. Drugi, poput isusovca Rahnera, tvrde da se njihovo postojanje ne moe razumjeti kao neto vie od sadraja objave drugorazrednog i izvedenog obiljeja. U svakom sluaju, aneli su nevidljiva bia, posrednici izmeu Boga i svijeta, Boji klanjatelji i sluitelji, njegovi glasnici, prenositelji ili izvritelji njegove volje na Zemlji. To su duhovi eterina i prozrana tijela. Ipak, od ljudi mogu poprimiti vanjtinu i tada se pojavljuju u vidljivome liku kao nepoznati stranci, gosti, mladii. Oni nekog obavjeuju, opominju, svjetuju, pouavaju, nekoga prate, tite, uvaju, spaavaju, spreavaju, kanjavaju, pa ak i ubijaju (Branko Fui, LILS). Angelologija razlikuje anele po funkcijama i hijerarhiji, a predouje ih kao nebesku vojsku, ali im ne utvruje broj. Tek od 6. stoljea, s Dionizijem Pseudo-Areopagitom (De coelasti hierarchia), angelologija postaje sistem, a broj aneoskih vrsta fiksira se na devet korova, podijeljenih u tri redaJ!ili~arhije}.Areopagit je u Nebeskoj hijerarhiji razradio najsavreniju i najmistiniju stratifikaciju anela. U prvom su redu Seraphim, Cherubim (aneli plamenocrvene odnosno nebeskomodre boje s krilima) i Throni (na njima poiva Boje prijestolje). Drugi red ine Dominationes (gospodstvo, nose ezlo i krunu), Virtutes (mo oznauju obino knjigom) i Potestates (vlast). A u treem su redu Principatus (odjeveni u ratniko ili liturgijsko ruho, dalmatiku), Archangeli (ima ih sedam i individualizirani su) te konano Angeli (aneli uvari). Mnogi autori atribute anela smatraju simbolima duhovnog reda. Anigraju ulogu znakova koji najavljuju Sveto. Crkveni oci smatraju da su oni dvor nebeskog kralja, da su neba nebesa. Sljedbenici aristotelovske
eli
18

ANGEL

filozofije misle da su pokretai zvijezda - svaki aneo nadgleda kretanje jedne zvijezde, pa bi prema tome broj anela bio jednak broju zvijezda. Pod njihovim bi se utjecajem okretala golema kupola nebeskog svoda, a djelovali bi ili s pomou astrainih sila, ili neposrednije, na svim stupnjevima materijalnog stvaranja (Gerard de Champeaux). Broj anela je nepoznat.

Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuu tisua sluahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvorie (Dn, 7,10; ZgBibl).
brojevi koje poznajemo mnoe se sami sobom, navodi Areopagitom, zato da nam se jasno pokae kako broj nebeskih legija izmie
Najvei

svakom mjerenju.
Po kranskoj nauci opstoje bia uzvienija od ljudi. Radi njihove slube, Stari ih zavjet zove legatus, nuntius. Novi zavjet naziva ih grkim izrazom dngelos. U poetku je taj grki izraz bio apelativ i znaio openito glasnik, poslanik (hebrejski mal'akh).l Upotrebljavao se i za ljude ako su poslanici Boji, za preteu Mesije, a najee za same anele. Po hebrejskom shvaanju, netko je aneo po svojoj funkciji prije negoli po svom bitku. U Bibliji ponekad nije jasno je li mal'akh ljudsko ili nadljudsko bie. Vie se puta grki naziv upotrebljava za avle koji su zapravo odbaeni (pobunjeni) aneli. S vremenom je rije izgubila profano i sva druga znaenja i ostala samo kao naziv za nebeske duhove. Tako ju je primio latinski jezik: angelus (> tal. angelo).
Rije
Jagi

dngelos ubraja se meu najstarije grke izraze u staroslavenskom.

misli da je rije ula u stslav. prema pukom izgovoru, po uvenju, ali ne u Panoniji-Moravskoj, nego na jugu. iril i Metodije nalaze je li solunskom dijalektu, na koji su stali prevoditi svete knjige. Staroslavenski, prema Mikloiu, ima oblike: anbgelb, angelb, angeh. Za stslav. oblik angelb veli Max Vasmer2 da je knjievna pozajmljenica. U naem jeziku pojavljuje se taj grecizam ve u 13. stoljeu, i to izgovaranjem glasova ge kao de, kako ih danas izgovaramo. Izgovor stoji po prilici izmeu

dij.3
Pod latinskim utjecajem izgovaralo se angel. A. Gueti: Sveti angeli...; I. Bandulavi: Angelu ree... ; F. Glavini: Od angela uvara ... ; J. Kavanjin:
Preko ar. ma/ak > tur. melek u naim krajevima pod osmanlijskim utjecajem imamo me le i melek Muslimansko ensko ime Melea, Meleka, Mela ili Melka odgovara imenu Ane1ija (Ture, Osman).
(aneo).

Max Vasmer: Die griechischen Lehnwrter im Serbo-Kroatischen (Abhandlungen der Preussischen Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse, Jahrgang 1944, Nr. 3), Berlin. 3 Usporedimo slov. angel, bug. angel, mak. angel, anghel, alb. engjelI...
sl.

anjel,

e.

andel, polj. anial, rus., ukr., blr. angel. rum. ingher,

19

ANGEL

im se prikladuje nebeskijem angelima ... ; A. Kai Mioi: Od angjela.

bojega smrt imade... Prema naim glasovnim zakonima rije je dobivala razliite oblike. Angeo (o na kraju). N. Ranjina: Poslan bi angeo Gabrio ... Saimanje e i o u r5 - ano. Stjepan M. Ljubia u pripovijesti Medini i Bubii (PripSMLj, 53-4) pie: Da su ljudi dobri nebi suda ni trebalo! Bog sami zna ko ti toga sestria oblagao i upropastio! Moe bit da je strada u tugje ime, kao to mi je jednom stradao tako pokojni otac, andjo mu duom! Andeo (d se pie grafenom gi, gj, ili ghi, ghj, ili gy) kao u J. Palmotia: ije andela s neba ..; V. Andrijaevia: S andelim pjevam ... ; ili kod D.
Gundulia: 4

Za elud li [za ovozemaljska dobra] - ah, jaoh meni! - / ljuti, gorki i nemili / ostaviu pir blaeni [gozbu, tj. raj] / nerazdijeijen gdi se dili / kruh prisveti od anela, / pia od putnik' svijem vesela? Kod dubrovakih pisaca i njihovih susjeda nalazimo andio, gen. andjela (velarno ge upuuje na bizantski izgovor -lmghielo). N. Naljekovi: Kad andio vam navijesti ... ; J. Matovi: Kako ima mudrost andio boji... ; L. Radi: Andio gospodinov... ; G. Mattei: Oni andjeli, koje vidi slikovane.. . Kod akavaca je, dakako, anjel (j < d). P. Hektorovi: Anjel govori ... ; . Budini: Anjeli i blaeni na nebu ... ; F. Vrani: Ukaza joj se anjel boji... ; M. Gazarovi: Tebe Gabriele anjele, ja molim ... ; J. Banovac: Bila si pozdravljena od anjela Gabriela ... Opirnije iz Bernardina Splianina (Leke, 2): U ono vrime kada sliaJivan, budui u uzi, dila Isukrstova, poslaji dva od svqjih uenikof ree njemu: Ti li si, ki jima priti, ali drugoga ekamo? I odgovorivi Isus ree njim: Pqjte i reciteJivanu, a ste sliali i vidili. Slipi vide, hromi hode, guba/ci se oiuju, glusi sliaju, mrtvi uskrsnuju, ubozi pripoviddju, i blaenijest on, ki ne bude smuen u meni. Oni tada odiade, poe Isus govoriti mnostvu odJivana. a ste izali u pustinju viditi? Trst li, kom vitar gibije? Da a ste izali viditi? lovika u gizdavo obuena? Evo ki se oblae mehinami, u hizah kralji jesu. Ali a ste izali vicl}eti?jeda proroka?joe govoru vam: da vee nego proroka. Jere ovo jest oni, od koga pisanojest: Evo ja alju angelaS moga prid obrazom tvojim, ki pripravi put tvqj prid tobom. 6
4 5 6 Ivan Gunduli: U
treem

Suze sma razmetnoga (prir. Dunja Falievac), K, Zagreb, 2005., 65.

izdanju (1586.) - anje/a.

Kako je tee razumjeti dalmatinski Dom Beneteta, evo j prijevoda iz ZgBibl: Kad Ivan u tamnici u za djela Kristova, posla svoje uenike da ga pitaju: Jesi li ti onaj koji ima doi, ili drugoga da ekamo? Isus im odgovori: Idite i javite Ivanu to ujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba! Kad su oni otili, poe Isus govoriti mnotvu naroda o fvanu: to ste izili u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? lli to ste izili da vidite? Covjeka raskono odjevena? AJi, ljudi to se raskono odijevaju borave u kraljevskim dvorima. Pa to ste onda izili? Da vidite proroka? Da, kaem vam, i vie nego proroka, jer je Ivan onaj o kome je pisano: 'Evo, aljem glasnika da pripravi put pred tobom'..." (Mt 11,2-10).

20

ANGEL

U akavskim se govorima u imenu Bojeg klanjatelja i sluitelja tek ponegdje uje zvuna afrikata koja se biljei tokavskim grafemom d. On je prisutan na rubnim akavskim podrujima ili na onima koji su pod snanijim tokavskim utjecajem? Unovotokavskom ikavskom ibeniku, naravno, zabiljeen je frazem andel Boji (jako dobar ovjek): Ma ona je andel Boji naspram njega (Frtlk, 124). Meutim, i u Selcima na Brau (RSel) nalazimo andel (Ki ti je andel bOji - to ti je odjednom?!), u Salima: Dobar je kako andel (RjSa), a u Senju: Andela ti tvog, isprebijau te. Pa i na Vrgadi (RjVrg) - ane (Za andela, igova je to maket'ina?). U Pagu (CaPag) uz Oanjel (Pripovidoa mi je da mu fe je fOanjalo kako fu Oanjeli duOfli piL njega) supostoji i novije anel. U tranziciji je na Rivnju ~e (Pivaju kaj 4ndeli), te u novije doba u Visu (LV]) ondje l. Obian je akavski oblik angel, te otoki (Bra, Hvar, Vis) onjel. Brusje (DL): Onjele VIdimo u crikvi i na kvOdrima ... Na zemj'i ni onjelih. Susreemo jo anje (Boava, ERj), na Susku (GOS) anjel (Dobra kako j tJ,njel) i u Crikvenici, Novom Vinodolskom - an'jel. Ponegdje je to sinonim za zjenicu oka (Selca, Sumartin), ali tako se zove i malo dijete kada umre. Imala je sestoro dici i jof je imala dvo onjela (LV]). D9li smo vam se radovat, dObili ste u raju onjela (Draevica, RjBra). Inae, onjel stroanin je aneo uvar. Kolokvijalno, katkad su redovnice, asne sestre - anele. Drugog su postanja anele pl. t. (tal. anceIla della carita) - red asnih sestara na Dobrome u Splitu (RVS). Kao i kod anela po istim se zakonitostima stvarao pridjevski oblik (gr. dngelikos, lat. angelicus). Najobinije je aneoski (andeoska, andeIska), ali kod starih pisaca moemo nai mnotvo inaica - angejlski, angelski, andioski, anjelski... Evo i nekoliko primjera!

Angjelski koju dvor i slavi i tuje / i lovjek, Boji stvor, na pomo klikuje. Meneti: Andelski tanca med nami jedna mladahta vila. Luci: Angelska tva lipost. Na1jekovi: Proklinju, vilo ma, andiosku tvu mlados. Gueti: Toliko nadhode pamet ijucku koliko angeosku. Kavanjin: Andelsku slavu tim nainom dobiti e. Palmoti: U licu andioskomu njih rajsko nam sunce sine. Vrani: Vidim u anjelskim rukah krunu. Kai: To jest veseije anjeosko... Neizbjeno je navesti poetak ibenske molitveS u transliteraciji Dragice
Mali

Vetranovi:

(RIJ], 2, 87):

U mnogim govorima (npr. u Poljicima, Cetinskoj krajini, Dalmatinskoj zagori, krajevima uz Neretvu itd.) ne postoje dva para afrikata nego samo jedan, koji se nekad realizira blie i (j) ili blie i d (3). Iz praktinih razloga neemo biljeiti te razlike. Po naputku Radovana Vidovia, koji je drao da Splitski akavci ne razlikuju i nego umjesto ta dva suglasnika izgovaraju jedan - srednje , ponekad se koristi poseban dijakritiki znak (crtica u roiu). Tu grafiku inovaciju neemo koristiti. 8 U originalu ima latinski naslov Oracio pulera et devota ad beatam virginem Madam (Lijepa i pobona molitva blaenoj djevici Mariji), pa se stoga jo naslovljava Pohvale Gospi. Pisana je u ritmikoj, recitativnoj prozi u stilu talijanskih lauda tzv. flagelanata (bievalaca) ili disciplinanata 13.-14. stoljea. Rukopis je pisan latinicom, vjerojatno u Bribiru u drugoj polovici 14. stoljea. Jezik je narodni, preteno akavsko-ikavskih osobina, a ima i ostataka crkvenoslavenskog jezika. Tekst je poznat od 1911. godine, kad ga u Starinama, knj. 33 (572-592) objavljuju Ivan Mileti i opat Joso Miloevi.

21

ANGEL

o blaena! O prislavna! Opresvitla! Svarhu vsih blaenih bogom ivim

uzviena! S vsimi bojimi dari ureena! / Oprislavna prije vsega vika! Bogom ivim zbrana! / O umiljena divo Marije! / Gospoje, ti si blaenih patrijarah uproenje. / Gospoje, ti si blaenih prorokov proroastva isplnen'je. / Gospoje, ti si an'jelsko pozdravljen'je.

Za lat. chorus angelorum u rjenicima (Della Bella, Belostenec, Stulli) javlja se nazivandeostvo. Kavanjin: Vrh andiostva, andiostva asti.
Gr. drkhi-, lat. archi- kao prvi dio rijei u znaenju prvi, stariji u hrvatskom dobiva razne oblike: arhi-, arki-, arci-, ari-, ari-, akri-. Najstariji aneli u Novom zavjetu nazivaju se gr. arkhdngelos, lat. archangelus, a staroslavenski arhangelb.

Mihovil Arhangel (Glavini), arhandeli (Kanili), Mikoio arhandeo arhandio, arhandjel, arhandjela (Stulli), od arkangela Rafaela (Gueti), molim blaenoga Mihovila arkandela (Margiti), koji je tebi po arkandjelu Gabrielu navijeten (Akvilini), Mihaela arkanjelja (Kai) ...
(Posilovi),

U Bibliji su poimence spomenuta samo tri arhanela: Mihael (Mihovil), Gabrijel i Rafael. Katolika tradicija poznaje jo etvoricu: Urijel, Barahijel (Maltijel), Jehudijel Uofijel) i Sealtijel (Zeadkijel). Za lat. Chorus archangelorum ima Kavanjin naziv arkandelstvo (Poglavice arkandelstva). Andelika je ljekovita biljka (Angelica archangelica) iz porodice titarki (kravujac). I riba kokot (Triglidae), poznatija kao lastavica ili luerna, oznauje se imenima koja se temelje na sadraju aneo. Do toga je moglo doi zbog velikih prstolikih prsnih peraja (JaFa, 1, 175).9 Nai su likovi andel (Pag, Veli Rat), angjel (Silba) i anjePO (Olib), dok su proireni oblici andolet, anzulet (Stari Grad), anzuleta (Rava, Sali, Vrgada), anzuleta (Lovran) i anzolet (H) preuzeti iz ven. anzoleto. Na Olibu jo su anjel od grote i anjel od sabuna (Lepidotrigla). Skok (ERj) dolazi do zakljuka da prema izgovoru tal. ge > ven. z imamo potvrdu u linom imenu upan Anul, skraeno knezb Anb (14. stoljee) to potjee od ven. Anso, Anzolo. Odatle dalmatinsko prezime Anzulovi. Ilustracije radi evo nekoliko prezimena s Visa i Hvara, koje je s velikim marom iz raznih vrela prikupila Nevenka Bezi-Boani i publicirala u mnogim radovima, a etimologijski su lako dokuiva.
9 JaFa (1, 72): U Sredozemlju je veoma rairena slika sadraja 'aneo', i to prvenstveno na galoromanskom podruju: franc: ange, ange de mer; provo angel, pei-ange u Nici. Tumaei taj relativno stari ihtionim, Du Change izrijekom kae: 'Squatinam nostri, Massilienses, GaJli, Ugures ange/um vQcant, a similitudine Angeli picti, cum alis expansis'. (... ) Kod nas slika 'aneo' ini se da nije iskoritena. Istina, Hire navodi za Veti rat aneo kao naziv za Squatina laevis, ali oblik aneo je za taj izrazito akavski kraj teko prihvatiti. Kod angje! i anje! -gj- i -nj- dva su fonema.

10

22

ANGEL

Angeli, Vis (1537. godine spominje se kao zakupnik Franjo Angeli); Agniji, Vis (po popisu radi podjele soli 1673. godine); Anji (Agnich, Agniich), Andelini, Angelini, Angelovi (Angelov, Angel, Angelini, Angelinov, Angelinich, Angelinis), Vis (knjige vjenanih, roenih i umrlih od 1628. do 1797.); Andelovi, Vis (po popisu dua 1798. godine, te u Jelsi Ivan Andelovi, vlasnik gajete od 1 do 3 tone po popisu iz 1808.); Angeli Radovani, Vis (knjige vjenanih, roenih i umrlih od 1798. do 1900.); Angelini, Jelsa (Bernardo Angelini, Ivan Pavo Angelini, Piero Angelini - iz popisa kua u Jelsi i njihovih vlasnika, 1767.)11; Angjelinovi, otok Hvar (plemii, odnosno vlastela, iz pretkomunalnog vremena); Angjelini, otok Hv~r12 ... AndeIko je muko ime. ensko je Angelina, odnosno Andela, Andelija itd., hipokoristik Anda te Anjda, Andua, Delija Ande/ija; Bukovica 13), Jea (Lika), Dea, Jena... Veza Anelije i Ivana Senjanina tema je mnogih narodnih pjesama. Rinaldo Nali u Bogomolju na Hvaru zapisuje pjesmu u kojoj se djevojka tui da nema nikakvih vijesti o svom dragom, pa nabavlja konja i ide u potragu za njim (NpjOH, 326-7): Ovako je keri besidila: / Andjelijo, draga keri moja, / jesi mi se pisam napivala, / divojakog kola naigrala? / Govori joj Andjelija mlada: / Bora tebi, stara majko moja, / nisam ti se pisam napivala, / divojakog kola naigrala, / ve te molim, draga majko moja, / jer su mene druge nauile / da bi one platno prodavale / im bi sebi konja kupovale / pa da b' ile Senju na krajine / za vidjeti to je od Ivana. / Je l' se Ive (bolom) pobolio, /01 se junak drugom oenio, /01 crnom zemljom omilio.

11

Braa Angelini, imali trate za lov na srdele (1795.), Angelini, prema statistici iz 1808. vlasnici malih brodova. Mate Angelini, lan komisije za vode i puteve u Hvaru (umro lB07.). Lazar Angefini, vlasnik gajete od 1 do 3 tone. Matij Angelini, vlasnik trata za lov na sardele (1805.). Jakov Angelini, opinski sindik u Jelsi (1823.).

12

Jakov Angjelini,

lan opinskog

zastupstva u Jelsi, za vrijeme francuske uprave.

13

ivko Bjelanovi: Antroponimlja Bukovice, KK, Split, 1988., 78.

23

Apelat

Stupnjevanje sudbene vlasti nalazimo ve u rimskom pravu. Postupnim uvoenjem izvanred!Jog postupka pojavljuje se i institut appellatio kao suspenzivni i devolutivni pravni lijek. l U Justinijanovo doba appellatio postaje opom ustanovom postupovnoga prava. Bila je doputena u svim graanskim i kaznenim presudama, osim onih koje je donosio najvii sudac, pa se po prirodi stvari nije imalo komu dalje aliti. Na apstraktum apelacija dolazi od lat. glagola appellare (ad + pellare, gdje je dolo do promjene konjugacije, iz tree u prvu, pellere > pellare). Indoevropski korijen moemo rekonstruirati pomou grkog apeill (opomena) i letonskogpelt (koriti). Taj se evropeizam prilagouje strukturi pojedinih jezika (tal. appello, franc. appel, panj. apelaci6n, engl. appeal, njem. Appellation, rus. apellacija ... ). Javljaju se, dakako, i domai nazivi. Sredinom 19. stoljea u nas pozov prema njem. prevedenici Berufong (poziv), te izvedenice pozovni rok (Appellationsfrisit), pozovni sud (Berufongsinstanz) , pozovna oblast (Berufungsbehorde), pozovni put (Berufongsweg) i pozovljivost (Appellabilitat).2 Hrvatska zakonodavna praksa to preinauje u priziv, to se i ustaljuje u drugoj polovici 19. stoljea. U naoj su se pravnoj starini, kako se jasno vidi iz Mauranievih Prinosa, upotrebljavale rijei apelacija, apelaciun, apelacion, apelati se, impf. apeIavati se, apelivati se ... Dananji je oblik apelirati (prizvati, obraati se) doao preko njemakog izgovora. Nekada se uglavnom govorilo apelati tal. appello, appellare). Pravni termin apeo ili apel (priziv) poznat je od 15. stoljea. Mi se apelivamo v dvor rimski (Acta Croatica, 124).3 . Budini: Ki bi se sazval ili apelal konciliju .., Koji se odzivaju ili nazivaju, to jest apelivaju od pape rimskoga
Presuda donesena u prvom stupnju nije postajala pravomonom ni izvrivom ako bi bio izjavljen priziv, a itav bi spor prelazio u nadlenost viega suca, koji bi postupak vodio ispoetka, po svojem uvjerenju, bez obzira na presudu u prvom stupnju.

2 3

Juridisch-politische Termina/agie. Deutsch-kroatische, serbische und slovenische Separat-Ausgabe, Wien, 1853. Ivan
Kukuljevi-Sakcinski: Monumetta historica Slavorum meridionalium

(Ustine Hrvatske), Zagreb, 1863.

24

APELAT

k zboru. V. Andrijaevi: Tu je spravna sentencija bez prodiljenja i apela (cit. ARj).

Baltazar (Valtazar) Bogii u Zborniku sadanjih pravnih obiaja u junih Slovena (ZbPrO, 568) zapisuje:
U Hercegovini, ako bi trebinjski medlis neto krivo osudio, a i pravo, pa se krivo ini jednome od dva parniara, pozove se na apelatorni sud u Mostar. U Crnoj gori nema apelacije, nego to mu osudi enat na Cetinju, red mu je sluati, da bi mu se i krivo inilo. U Boci to osudi koja od tri p retu re (risanska, budvanska i novska) ili kotorski okruni sud, apeluju stranke na apel zadarski.

Apelat ima zna.enje potuiti se, aliti se vioj instanci, apeiirati. Tako Mate Hraste u DL iz Brusja (Hvar) donosi vie primjera za a#l (apelacij6n, apelovat). Uin'ila son apfl na sUd u Split. Avukltt je uini apelacijun na tribunal u Zadar u moje 'ime. Pr'Oti 'Odluke suda u Storen Gradu apelala son na Zagreb. Oni avukltt i(z) Splita dObar je za apelavat.
Jure Roki (Vis) rekao bi: Oto e se metnut na baloneu od provdi i mirit e se iznova, a oto se zove apel.
Apelat(apelat) nema uvijek strogo pravni sadraj. U Sumartinu (SumRj) uje se i Apelaj na bogu! - tui me Bogu.' Slino je i u Trogiru (RjTro): Dobija si dvi po glavi pa se apelaj bogu. Na Visu imamo originalan izriaj: Eto ti tati, sad mozefpo apelat na perdemekinje. Perdemekinje je zapravo fantazijska rije kojom se kazuje da je bespredmetan svaki prigovor, da se moe aliti nekoj fiktivnoj instituciji, na primjer upravi vodovoda.

u ARj, kad tumai rije lIpeo i njezine izvedenice upuuje nas na Poljiki statut. Mala plemenska upa Poljica vjekovima je uvala ne samo svoju autonomiju i rodovski poredak, nego i svoje zasebno pismo, za koje upaleografiji prevladava znanstveni termin bosanica, izveden od bosanska azbukva, bosanica. To poljiko pismo, koje se u narodu ponekad pogreno naziva glagoljicom, bilo je zapravo poseban tip hrvatske irilice. Najstariji spomenici hrvatske recenzije irilice jesu: ugovor Kulina bana, nadgrobni natpis kneza Miroslava u Omiu, Povaljski prag i Povaljska listina. Najstariji sauvan rukopis Poljikog statuta iz 15. stoljea pisan je ovim pismom. Evo dva lanka (64. i 65.) u kojima se spominje priziv. U zagradama donosimo prijevod manje razumljivih rijei (PoljSt, 62). Tko se ne bi kuntentao [sloio] o odluci, a dopita [koju donese] kupan [skupni] zbor Poljic, voljan se je dvignuti [moe ii dalje] i apeleti prid kneza poljikoga, kad ide; a u njegovi volji stoji do drugoga zbora, ako se hoe

uro Danii

apelati.
25

APELAT

Ako li je o knezu, kada knez poljiki gre okolo, ondaj a dopita, ako bi se ka strana ne kuntentala, voljan se je apelati prid gospodina kneza spliekoga; i u njegovi volji stoji do tretjega obroka [roita], ali e se apelati ali ne. I ne more se nitko apelati iz sile ali zle volje a prokurator pre openi nego se ima odstati po zakonu u samo-est ljudi [samoest, adj. ja i jo petorica], odloe ako bi bila koja hitrost ali privarka, ima se razabrati. Ni iz lupeine ne more se apelati, ili kada iz esa jur [ve zbog ega] prime porotnike, li [ni onda] ne more se apelati.
[opinski],

26

Arbanas

Prema njemakom (Albanien, Albaner, albanesisch) i talijanskom (Albania, albanese) danas se govori i pie Albanija, Albdnac, Albanka, adj. albanski... Umjesto tih naziva, sve donedavno, osobito na jugu Dalmacije, ulo se Arbanas (Arbanac, Arbanka) ili po analogiji prema pluralu na -in Arbanasin, adj. arbanaki (arbanaski, arbanski ...), a ime je zemlje Arbanija. 1 O tome svjedoe i toponimi Arbanija (naselje na iovu, u blizini Trogira) te, to nam je posebno vano, Arbanasi, nekad selo kod Zadra, a sada sastavni dio grada. Indoevropski korijen naziva je alban, dakle isti korijen koji se po svemu sudei krije i u toponimima kao to su Alpe, Albona (Labin) i slino, u znaenju bijele stijene, bijeli grad, bijele planine ... . Na temelju tog korijena, nastali su, jezinim zakonima i posuivanjem izraza u razliite jezike, razni oblici za ime tog naroda. Albanski: arben, arber, arben!, arber!, arbenisht, arberisht, slavenski: arban, raban, grki: abelph6s, aberph6s, arnabitys, turski: arban, arvan, arnaut, arnavut... 2 Skok osnovu ovog toponima vidi u predindoevropskom alba (brijeg). Plinije Stariji u treoj knjizi Naturalis historia spominje populi Albenses (albanski narodi koji su na Albanskom brdu obiavali primati meso3). Valja to usporediti i s imenima rijeka Alba, Albula, odnosno spritokom Drima - Lab. Ovo ime ouvalo se, kako tvrdi Skok, po slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: Lab kao plemensko albansko ime, odatle pokrajina Laberi u kojoj je pleme nastanjeno. Naziv zemlje Rabanija (pisano i Rbbana) potvren je od 1493. godine. U jednoj ispravi iz 17. stoljea nalazimo: providur od Kotora i Rabanije. Grki Arbanites oznaava etnika od Arbanum, stanovnika grad Kruje (kod Kaia Kroja), kako se obino
----------Borani, Bari,

Skok i drugi smatrali su da se taj na stari naziv bez potrebe zamjenjuje.

Podrobnije: Gustav Meyer: Etymologisches W6rterbuch der albanesischen Sprache (s.v. arber), Strassburg, 1891.; Eqrem <;abej: Per gjenezen e literatures shqipe, Rilindja, Prishtine, 1970.; Petar Skok: Prilog povijesti slavenstva u Epiru, u: LekSt (79-86).

To je znailo sudjelovati u rtvama. Albansko brdo je jugoistono od Rima, blizu je Albansko jezero i u legendi spo~ minjana Alba Longa. Prijevod i biljeka Uroa Pasinija (Plin ije Stariji: Zemljopis starog sv/j'eta, KK, Split, 2004" 28),

27

ARBANAS

zove u srednjem vijeku. Isputanjem gr. sufiksa -es i samoglasnika i, te metatezom v-n> n-v(u), nastao je turski Arnaut, koji je prodro u istone krajeve. U Crnoj Gori govori se Rnaut, a za Dubrovnik i okolicu Reetar (Rt, 237) daje izgovor Hrnjaut - ovjek iz-Romtmije. Andrija Kai Mioi (Razgovor, 193) pie: Maleno je vrime postajalo, I Glas dopade voevodi Janku: I Gjenerale od vojske u ngarske! I Turska vojska pod Biograd dogje! II Obside ga sa etiri strane: I Od Istoka Turci janjiari, I Od zapada crni Arnauti, I Od Dunaja tanene galie, I A od Save ohole balije. II Dunaj vodu ajke zatvorie, I Verugam se tekim izvezae, I Biograd je u nevolji tekoj, I Ne moe mu dobra pomo
doi.

Mnogo je narod~ih pjesama na temu ubojita, ljuta Arnauta. U albanskom govoru danas vie nema Arben ili Arber, nego Shqipetar pored Shqupetar, ime nastalo pomou alb. sufiksa -tarza nomen agentis od pridjeva shqipe ili shqupe (albanski) i prema etimologiji koju je dao Gustav Meyer, od osnove glagola shqiponj (razumijem). Oni sebe nazivaju, prema toj etimologiji oko koje postoji dosta sporova, ljudima koji razumiju svoj jezik. Ve u 13. stoljeu ovaj je naziv potvren u Dubrovniku u obliku Skapudar, ali nije uao u iv govor. Na jednom mjestu M. Pavlinovi pie Skipetar, nepravilno sa s umjesto . Inae, ustalio se izraz iptar, ponegdje iftar. Skok (ERj) za Albance navodi i imena u tajnim jezicima na Balkanu. Imamo tako Krpatin (Arnautin) ija je osnova po svoj prilici identina s pridjevom krpatno (tj. mjesto) na Kopaoniku, gdje oznauje mjesto krevito, planinsko, lomno, to je zacijelo izvedenica od krpa, karpa (s lanom karpata, Makedonija) od alb. karpe (greben). Odatle je izveden i glagol nakrpati arnautski govoriti (u narodnoj pjesmi o Banoviu Strahinji: i nakrpat sitno arnautski). Dolazi i do zamjene rijei krpa s naom rijeju kr (greben), pa se tako dade objasniti naziv Kra (Arnautin). EtnikArbanas (Arbanasin) potvren je ve u 12., aktetik arbanaski (arbanaki) u 13. stoljeu. Glosirani su u Mikaljinu, Della Bellinu, Belostenevu, Vukovu i Daniievu rjeniku. Od. starih pisaca izdvojimo Gundulia (GunOsm, 284): Nu Arbanasin Dervi uto, I spahoglanska glava prika, I s golom sabljom prijete ljuto I skoi naprijed i zavika: II Ko nije ena od junaka I i svijeh prikor i smetlite I slijed gdi ma ruka jaka I put mu otvorit prostran ite! I Kavanjina (Bogat, 275): Gospostvima ugodan je I sklad razlicih od jezika, I prostire se njih vladanje I vrhu Talie, Ilirika, I Grke, i zemlje Arbanaske.., U starim se dokumentima oznauju kao balkanski nomadi koji ive u katunima (katun Arbanas). Stalnosjedioci postaju dolaskom Turaka
28

ARBANAS

u Evropu, ali se feudalne arbanaske obitelji spominju i prije turskoga vremena. Prema tome, zakljuuje Skok (ERj), morale su postojati meu epirskim i skadarskim Slavenima i arbanaske stalnosjedilake kmetovske porodice. Znaajno je da Skenderbegova obitelj nosi naa lina imena i da on upotrebljava slavensku kancelariju. Prvotni opseg i teritorij njihovih naselja ne da se tono ustanoviti. Po analizi njihova narodnog imena dade se utvrditi da im je postojbina kraj oko Kruje i sam grad, iako ih najstarije potvrde spominju u Epiru. Arbanasin je, naime, izuzevi na individualni sufiks -in, potpuno albanska izvedenica napravljena albanskim sufiksom -as za etnika od Arban- (kao npr. Tiranas, stanovnik grada Tirane). Kod plemena Gega (sjeverna Albanija) imamo Arben, Arbeni, arbenisht, a kod Toska (juna Albanija) Arber, Arberi, arberisht. Skok (ib.) nadalje kae: Arben, Arber odgovara slovo po slovo starosrpskom imenu grada Kruje = Kroja (> alb. Krua, kroni - 'izvor', kraj ima oko 40 izvora). Pridjev raba nski nastao je po zakonu likvidne metateze: ra- mjesto ar-o Ako se jo uzme da Arben (Arber) odgovara Ptolomejevu Albanopolis, i da je promjena l > r pred suglasnikom nastala po pravilima novogrke fonetike, onda se mora uzeti da su Arbanasi dobili ime po starom gradskom naselju, tj. da je kod Ilirotraana vladao isti onomastiki zakon kao na Mediteranu, gdje se narodno ime tvori prema glavnom gradu, kao u sluaju romanus od Roma. Osvrnut emo se i na naselje Arbanasi, nekada samostalno selo, a danas dio Zadra, koje su u prvoj polovini 18. stoljea osnovali Albanci, doseljeni iz kraja ispod Skadarskog jezera (tzv. turska Albanija). Kruno Krsti u Rjeniku govora zadarskih Arbanasa (RjZA) kae da su se arbanaki doseljenici u Zemuniku i Ploama dosta naglo (pred vie od jednog stoljea) jezino posve pohrvatili, dok je matino naselje (Arbanasi) sve do danas sauvalo albanski jezik - arbenisht. Taj arbanaki govor, koji pripada gegskom narjeju, sauvao je neke arhaine osobine (neke svojstvene i toskijskom narjeju), ali je u toku izoliranog opstanka doivio znaajne promjene, to zbog vlastitih razvojnih tendencija (a i degenerativnih procesa), to zbog inojezinih utjecaja: tokavskih iz kotarske pozadine, akavskih iz neposredne okoline i otoka, te romanskih, uglavnom mletako-talijan skih iz Zadra. Govor u zadarskim Arbanasima arhaian je amalgam nastao u susretu uglavnom gegskog narjeja s jezicima nove domovine. 4 Listajui Rjenik
.. o jeZiku zadarskih Arbanasa najiscrpnije nas obavjetava Kruno Krsti (RjZA). No, ve 1871. godine Franc Mikloi, u raspravi AJbanische Forschungen, prikazuje oko 200 rijei koje je u Arbanasima prikupio poznati istraiva glagoljice Ivan Beri. O arbanakom govoru, ponekad nepotpuno, jo je pisao Tulio Erber (1883.), Gustav Weigand (1911.), Carlo Tagliavini (1937.), Norbert Jokl (1940.) ... Najiscrpniju studiju objavio je albanolog Idriz Ajeti (Istorijski razvitak gegijskog govora Arbanasa kod Zadra, Pritina, 1961.). Oslanjajui se na golemu albanoloku literaturu, a na temelju dugotrajnog i kritikog ispitivanja razliitih informatora i konzultiranje mnogih tekstova, Ajeti je usporedio govor Arbanasa s dijalektima i govorima diljem albanskog jezinog prostora, a posebno, do u tanine, s govorima sela u Krajini (Krahine), odakle su se zadarski Arbanasi doselili.
29

ARBANAS

(RjZA) nai emo na rijei najrazliitije provenijencije. Imamo tako turski adet (obiaj), aferim (iv bio!), raush (glasnik au), roshe (kut), dimie (dimije),fishek (fiek) ,gajtan (pletena vrpca), gjuvegt (mladenac) ... Romanske su rijei: brushkt (etka), bueulaj (slatki kola), but (bava), buttg (duan), butir (maslac), carz (vunena suknja), cat (vrsta dinje), cerod (votano platno), eimatorje (groblje), rakuli (brbljanje, akula), damizhon (pletenka, demion), denjat (udostojiti se), deshperat (oajavati), dizhgroeje (nesrea), dogan (carinarnica), dret (ravno), duztn (tuce, duzina),jaeulh (rubac),fang (mulj),jashat (poviti), fore (snaga), fortun (nevrijeme, fortunal), fregat (ribati), fumat (puiti), fundar (talog kave), gabju (krletka), garbu (ugljen), gorn (oluk) itd. Kao primjer posuivanja iz hrvatskog spomenimo: brutulir (kosiri za branje), bu nor (bunar), roret (slijep), did (djed), dimnjok (dimnjak), dite! (djetelina), divio (divlji), dob! (dobitak), dum boko (dubok), gaxua (kazati), gerr (gr), gerzat (ugristi), grab! (otimaina), guse! (gusle) ...

govora zadarskih Arbanasa Krune

Krstia

Dananja prezimena Arbanasa prilagoena su naem sustavu. Iz pradomovine npr. potjeu prezimena Mazija (prema Mezi), Petani, Jovi (premajovi), Marui (prema Marui od Mar Uku), neka su nastala od imena starjeine doseljene obitelji (Depalj - Gjesh Pali, Nikpalj - Nik Pali, erde - Gjergj, Vuki - Per Vuka), a neka su zapravo imena lokaliteta u Krajini (Krahine): Pini, estan, nekadanja Rub, Dobreci, Muri. Mnogo je prvotnih imena obitelji nestalo ili se promijenilo: Mar Gjeei, Gjesh Gjen, Nikaj, Smira, Tokshi, Shenea itd. Uzgred, spomenimo i obitelj Kalmeta (nadarena zemljom 1741.), koja se u poetku prezivala Muri, vjerojatno zato to se doselila iz naselja Murii uz Skadarsko jezero. Zemlje na kojima su se naselili Arbanasi zadrale su uglavnom stara imena, dobivi tek arbanaki oblik: Ravnicat, Gaenicat, Potoku, Vloka, Kopronja itd. Meutim, neki su lokaliteti dobili prava arbanaka imena: Karma (alb. strma obala), Vilat (brestovi), kambat (kr; krupno stijenje), Grapa (tj. grabe, izjedena obala), Bregdeti (obala; isto to i Vani i joviit: Jovieva uvala), Fua e Arbneve, Fua e Varove (Arbanako polje, Varoko polje), Muri i madh (veliki zid) ...
Istraujui spise mletakih tzv. generalnih i izvanrednih providura, Kruno Krsti 5 zakljuuje da je od 28 obitelji, koje su se 1733. godine negdje u mjesecu listopadu i studenome doselile u Zadar, potjeu Arbanaki Duke, Peme (izumrli), Mazije, Cotii (izumrla grana Mazija), Maruii, Ratkovii, Krstii, Stipevii, Muanovii (isprva zvani Kovai), Marani, Vladovii (neki Vladovii-Vladani doli su iz Skadra, pa i bili nosioci
5 Kruno
Krsti;

Doseljenje Arbanasa u Zadar, Zbornik Zadar, MH, Zagreb, 1964., (169 194).
M

30

ARBANAS

plemstva), Relje (grana Vladovia), Nikpalji, Musapi (grana Duka), Morovii (od Petana), Toki (podrijetlom iz Sapa kraj Ljea, od kojih je prvi seoski upnik Arbanas bio Mie Toki). Zajedno s Arbanasima, pobjegle su tada u Zadar i tri crnogorske obitelji iz Spia: Zankovii, Popovii i kopelje. Prva se preselila poetkom 19. stoljea u grad, druga se odselila prije 1753. godine, a trea postoji jo i danas. Zanimljivo je pitanje ima li raireno zadarsko prezime Bajlo veze s Arbanasima? Otprilike u isto doba kad i Arbanasi, doselili su se na kraj arbanakog poluotoka (Punta, Bajlova Punta, nekada Punta sv. Klimenta ili sv. Marine) praoci dananjih obitelji Bajlo. Bajli, koji su podrijetlom iz Kukljice, sau vali su do danas svoj akavski govor, premda ih velika veina razumije i govori arbanaki. Na slian su nain, vie iz sela kontinentalnog zalea, a manje sa zadarskih otoka ili iz samog grada, potekli rodonaelnici niza obitelji, koje su se krvlju i nainom ivota toliko srodile s ostalima u selu da se mogu smatrati potpunim Arbanasima, a takvima ih i selo od davnine smatra. To su: Dadii, Tomasi, uule, Mateii, Matijai, Bulii, Banii, Smolii, Grdovii, Zubii, Ljubiii, Labusi. Do naseljenja tih obitelji dolo tako to su se muki glavari tih obitelji prienili Arbanakinjama i stalno su se nastanili u selu, veinom jo u toku 18. stoljea. Arbanasi su u staroj postojbini ivjeli od poljodjelstva i stoarstva. S tom su djelatnou nastavili i ovdje, kod Zadra. O marljivosti Arbanasa svjedoe i dokumenti u Zadarskom dravnom arhivu. Kruno Krsti (RjZA, 11) pie:
Prve godine dolaska, tj. 1726., Arbanasima je posudeno ito iz dravnog fonda, da se prehrane preko zime, s tim da zajam vrate nakon prve etve. Za vrijeme velike gladi 1736. godine, Arbanasi su posudili od drave ito gotovo za sve seosko stanovnitvo; god. 1739. za 60 kua; god. 1741 samo za 24 kue; otada ne trae vie za sebe ita ni u vrijeme najvee gladi, kada sva druga sela u zadarskom kotaru mole pomo iz dravnogfonda.

mletakog

Ekonomskom uspjehu Arbanasa pomogla je i njihova sprernost u ilegalnoj trgovini:

Kroz selo Arbanasi prolazili su mnogi seljaci iz oblinjih i daljih sela zadarskog kotara koji su svoju robu nosili na zadarsko trite. Tu su robu: psenicu i ostale itarice, sir, vunu, blago, kou, vosak, med, perad, jaja itd. Arbanasi od prolaznika seljaka kupovali, a onda preprodavali u gradu. Osim toga Arbanasi su za prolaznike otvorili vei broj krama - gostionica u kojima su zaradivali na jelu i piu. Premda je zadarski generalni providur
31

ARBANAS

ve god. 1729. naloio da se srue sve krme, gostionice i barake u okolici grada (kako bi se sprijeilo skrivanje hajduka, pijanevanje i tunjave te krijumarenje robe), Arbanasi su i dalje drali krme i to ne samo u selu nego i izvan sela pokraj prolaznih putova, pa i u Zemuniku (ib.).

32

Avet

Index prohibitorum tzv. razlikovnih rjenika (onaj BrodnjakovI, npr.) avet proglaava nept>dobnom rijeju, unato tomu to u Beneievu rje niku (BenRj) vidimo da je upotrebljava enoa, Kovai, Kranjevi, .\lato, Krlea ... Dodajmo jo nekoliko uzmorskih pisaca: Viktor Car Emin: Sve tiho, odgovora nema, njezin glas, nanesen vjetrom, odbio se nekuda u blinjoj uvali, a slabi mu odjek zatomio um uzbjelljela mora. Ona je stajala sveudilj onako ispravna, kao kakva avet... (Pusto ognjite, MH, Zagreb, 1900., 39). Janko Poli-Kamov: I vija lelek ko da plau bijesi / i samu Lunu mota ljutim prsti, / a grdna avet u bijegu se kesi / i psuje onog, to kandijom krsti .lStipana hartija, vl. n., Zagreb, 1907., 70). Dinko imunovi: Hodala je sobama, uvijek bez posla, s neobinim oima : mogim licem, kao avet, pa davila strahom i tjeskobom eljad u kui. I kad bi obala sve prostorije, vratila bi se opet na balkon, iznova gledajui more i o-mnu ulicu, to se penjala k njima (Tudjinac, MH, Zagreb, 1911., 189). '\1ilan Begovi: Tamo u oku vidjela je iz jedne udne glave dva velika ii/'a oka, koja gledahu nepomino prama svijei. Nekakva buljooka, nako5"tTUena, zgurena iva pojava uila je mirno kao avet (Dunja u kovegu, \Tlist, Zagreb, 2004., 43). Petar egedin: Valjda je i s kerima starog Uleta ovladalo neko udno 5umje, jer se inae ne bi sjetile da tre za nesrinicima bacajui neprestano po njima dvije stare petrolejske kante, to je imalo za rezultat, da se estero110na avet jo vie povampirila ... (Djeca Boja, MH, Zagreb, 1944., 272). Vladimir Nazor: Sveta gora die se nad morem kao rtvenik krcat nonih cljetova. Manastiri se bijele i sjaju kao goleme rtvene kupe od srme. empresi
Alemko Gluhak: Neka vrsta reducirana dvojezinoga rjenika jest Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika Vladimira Brednjaka (1991), no kako su s njegove lijeve strane smjetene i hrvatske rijei (npr. one iz jezika hrvatskih knjievnika XIX/XX. st.) - treba znati daje V. Srodnjak taj rjenik imao za sebe kao biljeke za svoj posao u izdavatvu, gdje se bavio, izmeu ostaloga, i prevoenjem sa srpskoga na hrvatski -, taj razfikovnik neznalce i neznalice moe dekako zbunjivati. Ini takvi razlikovni rjenici nisu od velike koristi, jer preesto daju krive tvrdnje (Vijenac, br. 158, 24. 3. 2000.).

33

AVET

su nalik na sklopijene ruke, to ih divovi pruie prema nebu. Tromo i oprezno brodi galija u sjeni hridina. Mnije; avet-lada luta po vodama, due mrtvijeh kaludera plove ka gori-rtveniku, da izreku do kraja u pokoju noi jo ne izmoijene molitve. Lada je pred liticom. Mora da je mimoMe. Izlazi polagano iz sjene; otkriva se moru i mjesecu (arac i Diviin grad, St. Kugli, Zagreb, 1926., 19).

U kategoriju rijei koje nas strae,2 kao npr. adaja [v.], spada i avet. (kod Ania dvet, drugdje avet). Rije je bez jasne etimologije. Prvo je objanjene dao Danii (ARj) - izvodi je od ar. hajalet (utvara). kalji (Ture) donosi dvet i avet, adj. avetan (mahnit), gl. avetati, (govoriti ili raditi kojeta) te avJtinja i havetinja (prikaza). Etimologija mu je tut. ajet (nesrea; mitoloko bie u obliku krilatoga lava), u perz. ajet < od ar. aft (znak koji najavljuje nesreu; udo). To izvoenje i danas podupire HER, pa slijedom toga to postaje ustaljeni turcizam (tur. hayal, hayalet), osobito u rjenicima imotskog govora (Rjlm, TurIm ...).
kalji odbacuje Daniievo, a i Mikloievo miljenje o vezi s ar. bayala

jer nema potvrde ni dokaza o tome da je od hajalet mogao nastati oblik avet, a sama istovjetnost znaenja ne moe sluiti kao osnova takvu tumaenju. Skok (ERj) je jo odreeniji, jer je teko objasniti nestanak duljine na a, ako je nastala stezanjem od -aja-, i promjenu l> v, za koju nema primjera meu turcizrnima. Skok je odbacio tu konstrukciju u prvom redu stoga to je rije o i-deklinaciji, a turcizam zahtjeva muki rod (kao adet, npr.). Prevladava miljenje da avet treba dovesti u vezu s korijenom koji je u java, javiti se, pa bi izvorno znaenje bilo ono to se javlja, prikaza, sa sufiksom -et od prasl. *aV-{tb. To se, meutim, nije odrazilo ni u jednom drugom slavenskom jeziku. Tek Gluhak (GERj) pretpostavlja da je od istog korijena *av- i prasl. *avida, to je u ukr. dijalektu jdvida (vrag) i *avidb, u rus. dijalektu jdvid' (zmija iz tundre). Oleg Nikolaevi Trubaev (ESS]-Tr, l, 94) to svodi na *avi-vid- (onaj koji se pojavljuje, da se vidjeti na javi). U ERS bez a- vetinja (boleu ili patnjom unakaena osoba, rugoba), adj. vetinjast (slabunjav, neugledne vanjtine). U kajkavskom (Gola) imamo vrt (prikaza) i dem. vrtiea. Vladimir Putanec (RIJ], 21) ima posve novu etimologiju po kojoj je avet balkanizam iz predturskog vremena.
2
U narodnom praznovjerju postoji niz prikaza. Sablast na neki nain utjelovljuje strah od onih koji ive na drugom svijetu i koji nam se katkad priviaju. Sablast je, rekli bi psihoanalitiari, i prikaza ega, nepoznatog ega koje izvire iz nesvjesnog i koje potiskujemo u tminu. Za sablast se kae i da je poricana zbilja, zbilja koje se bojimo, koju smo odbacili. No, ono to je potisnuto znade nai put do stvarnosti, I u pravoj knjievnosti ta "fikcija dobiva najrazliitije

(privienje),

oblike.

34

AVET

U semantici jedino ono o krilatom lavu, kae Putanec, moe doi u obzir ako se eli povezati turski ajet i naa avet. Turski za ajet (afot) navodi znaenja koja su daleko od aveti koju mi imamo. U turskom je to prirodna katastrofa, veliki pomor, rana (u medicini), dakle nita to bi podsjealo na utvaru i sablast. Postoji, meutim, na Balkanu jezik koji je stariji albanski! itav niz rijei, prema gr. phalno, govori o viziji, utvari. Kod Leottija3 moemo nai: fonitje (visione), foni (apparizione, comparsa), fonepsem, fonetem, fonanj (apparire), avitje (spettro, visione, apparizione). Zadnja rije znaenjem tono odgovara naoj avet. Spettro je, naime, utvara, sablast, privit1enje. Postanak alb. aVItje Putanec tumai od istozna nogfonitje preko vanitje > navitje > aVItje. Naputeno je zavrno -je pa je dolo do avet po onomatopejskoj tvorbi tipa klepet, trepet, zveket... Potvrde govore da je rije avet iz istonih krajeva, Srbije i Vojvodine,4 i da se nije rairila po drugim slavenskim jezicima. No, uskoro ulazi u narodni govor, osobito u krajevima koje granie s Bosnom. Nalazimo je u Lici, u Riniku gacke akavine Milana Kranjevia (RG). ViCe da je 'ispod groblja vidilpo nxi betu avet. Frazem: bIt bel kaj avet (imati neprirodno blijed izraz lica); bIt kaj avet (biti slab, iscrpljen). Adj. avetan - l. koji strai (No avetna, a ja sam u umi), 2. koji je loeg okusa u ustima (Osta su mi avetna, konda mi se it nji neki posra/). Adv. avetno - l. straljivo (Kasan prolazila mImo groblja po noi, ni mi bilo svedno, nekako je avetno), 2. gorko (Meni je sve postalo avetno, n'i mi se ne i). I u Dubrovniku (RjDG): Sreta san ga iza bolesti, avet prava, za ne poznat ga! Avet je prihvaena u dubrovakoj knjievnosti. Odaberimo Ivu Vojnovia (Makarate ispod kuplja, SHK, 145): A kako i ne bi kad su sada, u toj sobi Nikinica, sve mrtve stvari ive, a ljudi mrtvi; tom avetnom ivotu prolosti?! Pa nijeste li i promislili, da su neke od ovih makara vidjele jo ive Gospare koji su nosili te frakove usudnog 26. maja 1806? Mare je razumjela ivino bezglasno, smrtno navjetenje i ujedno je ugledala bijelu avetpribijenu na vratima (ib., 164).
3 4 Angelo Leotti: Oizionario Albanese-Italiano, Ist. per l'Europa Orientale, Roma, 1937.
Danii u ARj navodi Vuka, narodne pripovijetke, Dositeja Obradovia, Milievia ... Avet je skupno ime za sve demone. Petar . Petrovi (SMR) pie: "Postoji i verovanje da due samoubica ne mogu da odu u nebo, nego da lutaju po vasioni i na oblacima, pa se povremeno vraaju u svoja unakaena tela, leeve. Inae, aveti stanuju u opustelim kuama, u kojima dave svoje rtve. Kreu se u gluvo doba noi, najvie za vreme Nekrtenih dana. Gone ih svetlou, krstom i bajanjem. Ko nosi uza se beli luk, njega ne napadaju aveti niti ih privia. Baltazar Bogii u Zborniku sadanjih pravnih obiaja u junih Slovena (ZbPrO, 408) ima svjedoanstvo iz abca: "O zakopanom blagu ovo se misli: njega je stekao kakav ovjek ali nepravedno, pa mu se nije dalo troiti, t. j. kadgod je od njega to potroio, odmah mu je ko u kui umro. To mu se dosadi, te najposlije zakopa ga i namjeni mu uvara tilisuma [magijska tajna, tajni izgovor], kakvo strailo. Ono se iskopati ne moe dok bog neda, te kogod usni, gdje je i kako e ga iskopati. Kad ga stane ko kopati, tilisum ga brani, pretvarajui se u svakojaka straila i avetinje. Ako kopa sva straila izdri i blago odkopa, i ako poneto obea dati Sirotinji, manastirima i crkvama, on e blago i odnijeti. Ako nikom nita neobea, blago e mu se prometnuti u ugIJevlje.

35

Bankuc

ima znaenje trgovati, raditi, rukovati ime, imati kakva,posla s kim. No, to nije jedino znaenje. Kod Antona Dalmatina baratati je raspravljati (lat. disserere), to je po svoj prilici prevedeno njem. abhandeln: Ki prez duha svetoga govori, opravlja, barata

Baratati tal. barattare)

najee

od boga. Barat [v.] je, meu ostalim, zamjena, trampa. Brusje (DL): D6li smo naega storega mula u barltt za miMega, i dOli smo n't'to pinfz. Meutim, gl. barat (tal. barare: ingannare al gioco di carte) neto je opasnija radnja
- varati u igri; prevariti; pokuati a ne uspjeti uhvatiti, npr. pticu ili ribu (preplaiti je da se vie ne moe namamiti); navesti na tanak led. U Visu adj. baron (LV]) je onaj koji je prevaren, obaren, opeen od neke zamke. Nee nedon u mriiice, ovo je sve bar6no (tj. svi su oni ve bjeali iz nekih zamki). U Visu igrat II barat jest naziv kartake igre u kojoj se igrai nadmeu tko e imati slabije karte, za razliku od igrat II aku gdje dobiva igra koji ima bolje karte. Inae, ta je igra poznatija kao plkolo (tal. piccolo). Andro Roki Fortunato (LV]) ovako objanjava pikolo: Kartak? igra za jedan ili dva para. Igra prema igrau s tri karte u ruci licitira, a oba se nadvikuju: tre, pet, sedan - akuzat, deset baratat. Ponuda vrijedi dok nije izreena druga. Igra sa slabim kartama esto se povue dajui protivniku samo jednu vOdu (jedan poen). Meutim ako se oba igraa nau s jaim kartama padaju ponude s jedne i druge strane sve do uzvika aresto, to znai da se igra za cijelu partiju. Nekad uspije onaj tko blefira. Ako je igra bila u akuz dobiva onaj tko ima bolje karte, a ako je igra bila u barat dobiva igra koji moe pokazati loije karte. Uz trgovinu pa i varanje vezan je banak [v.] - stol, tezga, drvena klupa. Tal. banco potjee od germanskog bank. Doli smo, eto, do jedne opakije igre - ba.nkiJ.c, u Splitu bankUc tr. bancuz1), koja je svrhovita jedino ako se igra za novac. Tu jednostavnu igru na sreu, hazard u najogoljenijem
Daria: Gioea d'azzardo che si fa con le carte, disponendole a mucchieti capovolte.

37

BANKUC

vidu, susreemo u mnogim dalmatinskim govorima. Draevica (RjBra):

Velefi san qldih izgubi na baJ)kiu:.

U Visu se zovu i muet tr. muceto) kup, svenji. Igra koji vodi igru (dri banak) naslae po stolu kupove s kartama. Svatko stavlja ulog na neki kup, a kup nepokriven ulogom ostaje za onoga koji vodi igru. Gubi svatko kome se otkrije manja, a voditelj plaa onome ija je karta vea od njegove.

38

Barka

Kad bismo radili brodsku antologiju, pa jo k tomu samo o barki, na prvom bi mjestu bio neizbjean Janko Poli-Kamov (1tipana hartija, Zagreb, 1907., 78):

Tamo to bjee, gdje val za valom mozgova srta, / lubanja lei ko krhka barka razbita, strta, / a munja lomi svjetlo nebesim i himne sklada / nad Ijuctvom onim smrskane barke, glada i rada. / Ropski je uzdah veslao veslim titen istovjek / i prsnu barka i morem plovi slobodni ovjek. Uzgred, figurativno barka oznaava istu sudbinu - vozimo se svi u istoj barci. Barka, osobito dem. barica i barkiea, kao da nas vraa u djeti nstvo.
ime Vueti ima npr. ovu uspavanku (LDubaja, 84):

Zibala se barka / do svetoga Marka, / puna puna barka / robe i bunbaka. / Di si moja mrtva / stara mila majka, zibala me zipka / kako bila barka. Mnogo je varijanti na temi barke i sv. Marka. Spomenimo jo onu iz
Boke (M.
Zlokovi,

GPMK, 1962., 298):

ikala se barka / put svetoga Marka, / puna barka enice / i popove decice.
je mornariu najdraa igraka - kae Radovan Vidovi na poetku knjige ivot pod jedrima. Mornari najprije gleda kako starija djeca putaju brodie, pa se i on mui da izdjela brodi od krke (posebnoga dijela borove kore), pluta ili kojega drugog drva. Kad mu je est-sedam godina, ve ima svoj brodi to ga ljubomorno uva i njime sudjeluje u regatama po vlakama. to je stariji to je i vjetiji u pravljenju brodia i amatavanju na guc, na lantinu, na trabakul, pa ak i na bark! (iv], 16). Ne bez razloga u Vidovievu knjigu prireiva (Joko Boani) uvruje dio sjeanje Ante Kursara iz epurine (Zapisi, 129-30): Ka' smo bili dica - ma m'ili smo se z barkami (igrali smo se s brodicama). Svaki o' nas zna je udilati barku i uiniti idro na njoj. Dokle se nismo nauili kupati (plivati), sudilanim barkami bimo burtiali ispri' kue. Lizui na kolinima, rijali smo hi ruko' po ulici i idro je moralo biti puno vitra. Rugali bimo se 'nomu komu bi idro batilo. Rekli bi mu da ne zna
39

Brodi

BARKA

burtiati. Nikima bi brat oli 'tac udila barku da se njo' mamu. Ka' smo se nauili kupati, z barkami smo se mamili kraj morja ili u mulu (seoskoj luici). Molavali smo bdrke u donjemu mulu, najvie po majtralu ... Okrenili bimo timun i nategli oli pomolali konope od idra kako je zapovida vitar i barka je id rila o' je'ne do druge strane mula ... Najveseliji je bija 'ni komu bi barka najbolje vatala (jedrila pod najmanjim kutom prema vjetru). Rugali smo se 'nomu komu bi je vitar izvrnija. Rugali bimo se da nije zna namistiti timu n oli da je uinija vije idro nego a barka more podniti, oli da jon nije stavija kolumbu da bude tabilija ... Podrijetlo rijei barka zacijelo je mediteransko te se povezuje sa gr. baris, baridisl, koja potjee iz Egipta (koptski bari, baare < stegip. br). Prema drugom miljenju, vlat. barca je posueno iz nekog od predrimskih jezika Pirenejskog poluotoka. Battisti (DEI) ju vee siberijskim toponirnom Barcallbarca i s barisa vrsta posude. Barka, od lat. i tal. barca (vjerojatno od *barica), u naem je jeziku od 15. stoljea, te danas u gradskome govoru ima znaenje amca, manjeg broda, omanje lae. Najtoniji sinonim bio bi brodica, pri emu oblik i namjena nisu od utjecaja. O tome svjedoe glagoli barkati, izbarkati (tal. sbarcare, imbarcare), imbarkat (se) - ukrcati (se) i pribarkat (se), impf. pribarkovat (Vis), zbarkati, barkati prekrcat (se), odnosno prevesti barku na drugu stranu. U Boki kotorskoj imamo i postverbal dhbarak (ven. desbarco}.2 Skok (ERj) toponim Brodarica (Zadar) izvodi od Barcagno jer je tal. varcare (prijei) ukrteno s barca. Izraz barkastramba (LV]) u Visu odreuje rasipnika, raspikuu, svojeglavo eljade koje se ponaa kao brod bez upravljaa, kamo god ga more nosi. U Sutivanu je nestalo e n ovjek barka-tranba (onaj koji tranba): Pere je uvik bi barka tranba, nika se nisi moga u njega pouzdat (JLS, 267). Isto je govoru Kuia na Peljecu (PNKu, 77). U Vrbnika, prema PRj (s.v. barka), rije je o propalici: Bilje barkatranba od malih nog; lagaIje, kral, kjel, delal depeti ... poj bi do dinara zapil. U Boki, to je samo krivo nasaena osoba: Td barkatramba da vodi brOd (RB K-ji). Prvi je dio sloenice jasan, a drugi dolazi od tal. strambo (nastran, udan), strambare, tramenare(kretati tamo-amo) ... No, u transkom (DizTr) imamo pojanjenje. Barcastramba - persona un po' matta, anche persona poco raccomandabile, pecora nera.
Otuda rairenost u evropskim jezicima. Bug. barka, slov. barka, e., sl. barka, polj. barka, rus., ukr., blr. barka, panj., katal., port., provo barca, sUrane. barge, franc. barque, rum., arum. barca, alb. barke, ngr. barka, tur. barka, njem. Barke, engl. bark (barque), barge, dan., ved., nizoz. bark ...

O mnogim varijantama u dalmatinskim govorima, posebice o akcenatskim refleksima, opirnije u

lanku

barketa [v.].

40

BARKA

A barka je pojam za neto to mora biti stabilno, s najveom pomnjom napravljeno, od izabranog driva [v.]. O umijeu rada s drvom korulan skih brodograditelja moemo vidjeti i iz ovog ulomka Jerka Sladovia (ZbKor, 1, 148): Prije nego se prijede na izradu barke treba nabaviti odredeno drvo koje za pojedine dijelove barke najbolje odgovara, a to je esvina za kolumbu (kobilieu) i ate (prednja i stranja statva)' Korbe (rebra) iz murve, bora ili brista; kontraate i pame iz murve ili hrastovine; krivole (komadi za rebra) iz murve, bora ili brista; madiri (oplata) iz korulanske borovine, a to zato jer korulanska borovina ima specijalne godove koji omoguuju lako paljenje (krivljenje na uatri); banci iz jasena, a vesla iz bukovine ili jasena. Za batale (neobradeno drvo) treba paziti da budu posjeeni u stadun, a to znai kad drvo nije u soku, tj. kad ne vegetira, jer ako je drvo u soku, otpada mu kora, pa takove batale zovu dominikanei. Drvo se uvalo u moru pred barakom, a stadonavalo (suilo) u otvorenom potkrovlju barake. Drvo treba najprije prirediti za gradnju tj. raegati. Kad se drvo raega stavi se suit'.. .3

Autor, ili urednitvo, masnim su slovima istakli pojedine

njei.

41

Bevanda

Kod svetoga Klementa Aleksandrijskog vino je kruhu ono to su kontemplativan ivot i gno4a djelatnom ivotu i vjeri. Kod Elije Ecdicosa ista je kontemplacija mirisno vino to ini da oni koji se njime opijaju budu izvan sebe, dok je obina molitva kruh poetnika. Kako bismo bili blii dalmatinskom teaku, ovu svezu kruha i vina ipak treba prizemljiti, odnosno - razvodniti. Rije je o bevandi. Godine 1525. dominikanac Vinko Pribojevi odrao je u svom Hvaru govor o podrijetlu i zgodama Slavena, koji je, kada je nakon nekoliko godina (1532.) objavljen u Veneciji, u ondanjem humanistikom ozraju doivio znatan itateljski uspjeh. Dotakao se i pitanja bevande:
U dijelu otoka izmjenjuju se poija sa sjenovitim brdima, koja obilno pruaju mnoge ijudima potrebne proizvode, naime vino, uije i smokve, pa afran i med i ostale plodine osim ita. Ta su brda naseijena velikim brojem stanovnika, koji su obdareni i tjelesnom snagom i ivahnim duhom i zato su zbog neke naroite priroJene vrline trezveni, pa izbjegavaju pretjerano uivanje vina. Premda je naime kod Hvarana veliko obiije izvrsnog vina (doista ne popiju sami ni deseti dio svog vina), ipak smatraju velikim nedjelo m, ak zloinom, piti vino neublaeno vodom. Stoga, ako se kada koji doijak pojavi pijan na ulici, svi ga, a osobito djeca (kako sami dobro znate), kao luJaka vrijedaju, rugaju mu se i ismjehuju ga. l Bevandu moemo motriti na tri razine:
1. Pie dobiveno vrenjem otopine eera na komu groa. Viki su teaci, gotovo svi, poslije berbe, na izaeto groe dolijevali vodu i pravili bevondu za kune potrebe, kako bi im to vie vina ostalo za prodaju. Dio groa ostavljao bi se nepotpuno izaet, tako da je kom bio dosta vlaan i s dosta alkohola, odnosno neprevrela vina. Kad bi se nadodala voda, nastavilo bi se vrenje i dobilo bi se vino jaine 6 do 8 gradi, malo trpko zbog
O podrijetlu i zgodama Slavena (preveo Veljko Gortan), 2. izd., KK, Split, 1991., 81. Na latinskome o pijenju vina s vodom glasi: Nam cum maxima sit optimi apud Pharenses uini abundantia (non enim decimam sui uini partem ipsi potando consumunf), grande tamen facinus, fmma see/us esse arbitrantur uinum aqua non ffagelfatum potare. Vinko
Pribojevi: reenica

42

BEVANDA

dugog kontakta s drvenastom masom peteljkovine. Taj je obiaj odavno naputen. 2 Prema trogirskim izvorima (RjTro), bevanda se pravila poslije otakanja vina i preanja (turnjana). Na kom se nadolijevala voda (rijetko se dodavalo i malo eera) i nakon 24 sata dobivalo se pie slino gaziranom soku. Pie nije moglo dugo trajati i trebalo ga je odmah piti. Na Hvaru i na Brau kau da je bevanda napravljena od dropa i vode.3

2. Razvodnjeno vino, polovnik. Vino pomijeano s vodom u raznim omjerima, npr. jedna treina vina i dvije vode. Grci su kratir (kerannjnai - mijeati), tj. poseban vr (plitku okruglu posudu), donosili na stol i iz njega natakali u ae ve pripremljenu bevandu od 2/5 vina i 3/5 vode. U Selcima na Brau Sinia Vukovi (RSel) razlikuje bila bevanda (bijelo vino s vodom) i dna bevanda (crno vino s vodom). Longo bevanda je, pak, vrlo razvodnjeno vino. Zanimljiva je fraza oprltt gae - napraviti bevandu na taj nain da joj se (bez namjere) doda vea koliina vode. 3. Pie openito, napitak - bibit. M. Smoje: Pra je mule, toija bibite, ali to je inija bez jubavi, pustu je caklariju razbija (Pisma, 263). Lipo lein, itan, puin, popijen di koji bibit, napien koju rigu (ib., 173). Razvodnjeno vino u sjeverozapadnoj Boki (RBK-sz) izgovaraju bevdnda, a u jugoistonom dijelu (RBK-ji) bevanda. Lipovac-Radulovi (RBK-ji) ima i figurativno znaenje osoba labilnog karaktera: Na njega se ne mOe apodat, on ti je bevanda. S tal. dem. sufiksom -ella javlja se bevande1a, a u Tivtu jo beudina, bevudina i bevandur, sve u znaenju ispiutura, pijanica: On ti je veliki bevandur, potpuno su mu Oi pomuene, kao u orbulu, a nos mu je crven kao peverun. Tomo Brajkovi u Perastu (PerD, 18) uz bevdnda biljei i hrv. izraz polovnik. Skokovo tumaenje (ERj) da je bevanda slabo bijelo vino nije odvie precizno, jer vino nije s1abo ve razvodnjeno, a ee je, barem na jugu, crno. Vinja (JE) ispravlja da u boavskom liku bevandelina nemamo tal. + hrv. sufiks -ell- i -ina, jer akcent nije bevandelina nego bevandelina, a to znai da imamo kumulaciju dvaju istoznanih mletakih sufikasa. Bevanda iz ven. bevanda lat. gerund bibenda < bibere) i njezine izvedenice, kao u Splitu bevandur ili bevadiir, du nae su obale rairene bez veih oscilacija. Izuzetak nalazimo tek na dijelu zadarskog arhipelaga. U Velom Ratu na Dugom otoku (JE) bivonda i bivandin. Sali (RjSa) bivanda (Najboija je
- - - ---.
2
- _ . - _ . _ - ._-._----

---

Viani piju bev6ndu vodnei vino na pol (pola vina, pola vode). S vie vina - malo cilji, a s vie vode - malo vodniji. Igra rijei: Ni vino, ni voda - to je bevanda (RVJ).
Kal se gruzje otuma, odililo bi se nita drofa, stavilo u kocu idolilo istie vodie. Za nikoliko don uinila bi se bevanda, pTie kajie se pilo du6kle m/odo vino-s/alca ne sazrije, a nj ga se mucglo veleti popit jerbo je p/cigala. Na isti drof bi se u nev6ji uinila i driJgo bevanda (DL, RjBra).

43

BEVANDA

za ugasiti ej bivanda o kvasine) i bivandela Ua ti govorin, nika nisu imali dobro vino, samo niku bivandelu - polovnik). Rivanj (RjRiv) bivljnda: flj ti za marindu popijin dvi lunge bivljnde, a za obed 'isto bivljndu, ali prije nego gr'in lei, G1fOsP;e mi, popijin mul c;eloga. I (Rjl): Kupi san grozje za uiniti malo bivande, kad moji dojdu da in iman a dati, a ne da tein u butigu kupovati kakovu takovu brbeljuhu.

Navedimo jo samo tri sluaja s diftongom. Na Vrgadi (RjVrg) uz bevoanda supostoji i bivoanda, na Susku (GOS) bevoanda, Asg bivoandu, a u Pagu (CaPag) bevoanda: Najiravije je pop'it imuj bevoande. Bevandur (ven. bevaor, tal. bevitore) jest pija, pijanina ili blae kazano - redoviti posjetitelj konoba. Miotto (VenDa/) ima natuknice bevandela (persona a cui piace un po' troppo il vino), bevidor, bevon ... Ali vidimo i utjecaj naeg jezika na talijanski idiom u Splitu. Piancina - el xe un piancina, una piancina. Piandora - eser una piandora. Za razliku od edno g Hvara, u Poljicima zatjeemo drukiju sliku (Poljica, ZbNO, 1903., 8, 119): Udonjin Poljicin puno se pije vina, niki odma' kad se rasvane u jutru do mraka na veer. Stara eljad muka i enska puno se podala piu vina i stoga ima puno pijanaca. Ree se: Ala ta se nakitija, ta se natrusija, pokisa'je, zaliza' je, naeuka' se! Kada zavraa i vrtoglavi ivoton od pijanstva ka' da e past, viu mu i rugaju se: Dr' se, kume, zida!. Osobito od nedilje i blagdana puno se poloe vina, u rabotne dane ne toliko. Stoga pijanci kau: Volin jednu nedilju nego sto petaka.

44

Bikla

Bikla1 je pie od vina i mlijeka. U drugoj polovini 19. stoljea, u Makarskom primorju, biklu je prvi registrirao Mihovil Pavlinovi (ARj): mlijeko smijeano s vinom u Dalmaciji. Bikla u Bosni, iz religioznih razloga, drukije je smijeana. I. Zovko: u malo kisela mlijeka uspe se povie vode, to se pije po selima, osobito gdje nema zdrave vode, a silno se od vruine egja radei na polju (ZbNO, 1896., 1, 107).2
Poetkom 20. stoljea u nekadanjoj Poljikoj Republici spominje je F. Ivanievi (Poljica, ZbNO, 1903., 8, 103):

Bikla je mliko pomiano sa vinon p6 a p6. Prije bilo je to ugodno pie, sada mladi ne maru za bikIon.

Ta se miavina po nazivu bikla pravi, ili se donedavno pravila, uglavnom u srednjem dijelu Dalmacije (osobito na podruju Imotske krajine): u kraju oko Mosora, Biokova i Rilia. Suvino je rei tamo gdje je za to bila sirovina, gdje su razvijeni vinogradarstvo i stoarstvo! Etnolog Milovan Gavazzi (Vrela, 178) iznosi da se u nekim predjelima Dalmacije gostu, rodilji ili inae iscrpljenoj osobi nudi hladno mlijeko (ili sirutka) s vinom, i to gotovo iskljuivo crvenim, kao narodno pie za okrepu i osvjeenje (i to osobito ljeti kada ima hladnoga vina i mlijeka u podrumu). Ta konstatacija nije dovoljno iscrpna, jer osobito ljeti svagdje i nije bilo pravog vina. Uostalom, F. Ivanievi (Poljica, ib.) kae:
Usridnjin idonjin Poljicin malo koja kua da ne sadi lozu i ne pije svoga vina tamo do Uskrsa, a na lito ko more, kupuje, a ko ne, 'lada se studenom vodon.

Danijel Aleri, u opsenoj studiji o bikli (Rl]], 14, 15-34), dao je i ova opaanja:
Ono se izvorno pravi tako da se u posudu djelomino napunjenu crnim vinom namuze ili nalije bar jo toliko sirova mlijeka, ali, esto, i mnogo vie, ovisno o ukusu; pri tom vino igra pasivnu ulogu, oito, zato jer se smatra vanijim od mlijeka i jer se tako s njim bolje izmijea i bez upotrebe lice.
Kod amije (Rjlm) akcent je bik/a.
2 Ivan Zovko: Narodna jela i pica po Bosni i Hercegovini, ZbNO, 1896., 1 (107-118).

45

BIKLA

Ono je svjetlije ili tamnije ljubiaste boje, ovisno o koliini crnoga vina. To je ugla-vnom omladinsko i ensko pie, odnosno pie onih koji, zbog raznih razloga, nisu skloni istom vinu. Ono je uobiajenije na otonom nego na kopnenom dijelu srednje Dalmacije: na otocima se naelno pije u kasno proljee i preko cijeloga ljeta, a na kopnu - uglavnom u kratkom jesenskom razdoblju kad ima mlada vina. Ono se dosta uspjeno moe usporeivati s modernom bijelom kavom: po nainu na koji se pravi, po onima koji ga vole...

Etimologija rijei bikla je sloena i u razrijeenu tog problema mnogi su se iskuali. Prvu je etimologiju dao uro Danii (ARj): moe biti od tur. biiklii, bokIii - usukano, sastavljeno to dvoje i vie. Ovo izvoenje je ignorirano, to zbog lingvistike geografije (taj se turcizam ne susree na terenima gdje je on normalan, ve tamo gdje je turskog utjecaja bilo manje), a ponajvie zbog toga to ta rije u turskom ne postoji, pa ni ukaljievu rjeniku (Ture). Skok je dvaput iznio miljenje o nazivu bikla s romanistike pozicije. U ERj (s.v. bevanda) polazi od stare posuenice iz dalmatoromanskoga *bibitula lat bibere- piti).lzvoenje je fonetski besprijekorno (sinkopa penultime, tl> kl, haptologija poetnog sloga). Nevolja je to *bibitula nije nigdje u Romaniji potvrena. Drugo Skokovo miljenje (ERj, s.v. fekla) polazi od lat. foecula, dem. od foex (talog). I ovo je izvoenje lege artis (vlat. *fekla,f> b, e> i). Naalost, premda su lat. oblici dobro potvreni, iz semantikih razloga nije prihvatljivo, jer bikla nema nikakve veze s talogom, pa niti s vinskim muteom. Andrija Stojanovi piui o stoarstvu na Mljetu (EtPr, 1), biklu dovodi u vezu s *pikola < tal. (vino) piccolo (lagano vino). To nije prihvatljivo iz vie razloga. Semantikog, jer bikla je krepko, a ne lagano ili loe vino. Promjenu roda (pikola!) zaprijeila bi mocija prema vino, a i prijelaz tal. pi- > bi- potpuno je neuvjerljiv. Milovan Gavazzi (ZbSkok, 171-2) odbacuje sve dotadanje etimologije te u drugom smjeru - naglaava da se najvjerojatnije radi o vrlo starom preitku iz kulture Mediterana, paleolingvistikom reliktu. Elaborira tezu o apeninskom podrijetlu, pozivajui se na Ovidija, tj. na pastirski termin burranica potio.
kree

Ovdje gdje je stao Gavazzi, nastavlja Vladimir Putanec (RIJJ, 13),3 pa i on misli da se u sluaju termina bikla posrijedi dalmatoromanski ostatak
Valentin Putanec: Etimo!oki prinosi ( 1. bikla), RIJJ, 13 (79-83).

46

BI KLA

koji je unesen s Apenina vrlo rano, prije dolaska Slavena na Balkan, pa poslije adaptiran u hrvatskom jeziku. Nije iskljueno da se radi i o nekoj mediteranskoj rijei, o preitku iz nekog nepoznatog jezika koji se naao u nas na Balkanu (Dalmacija) i na Apeninima (ib., 83). Putanec od prvotnog oblika *burriea potio (crvenkasto, purpurno pie) ima ovaj slijed: *burriea> *burka > *birka > *bilka > bikla. Ili od dem. *burrieula > (sinkopa sloga -ri- i normalnim refleksom za -ieula) bukla> bikla. Za Danijela Aleria (RIJ], 14)4 Putanevo miljenje nije prihvatljivo jer poiva na preveliku broju pretpostavki. se dri injenice da se na ikavskom podruju, gdje se i koristi bikla, to pie doivljava kao bijeljenje crnog vina, pa se kae biliti vino, b'ilkati vino i sl. Ukratko, do naziva blkla dolazi vjerojatno ovako: *bilo (bllkasto) vino > *b'ilka > b'ikla. U Poljicima, Imotskoj krajini i zapadnoj Hercegovini taj je prijelaz uobiajen (npr. ittka < uta koko), kao i inverzije kl> lk, p > p itd. (latki, lipe... ). za rjeavanje problema gl. bikliti, pf. zabikliti, Aleri (ib., 27) nalazi u prijelaznom glagolu bikoliti, pf. obikoliti, to ga je za ARj zabiljeio Mihovil Pavlinovi negdje u Makarskom primorju, u znaenju mazati koga rijeima, odnosno lijepim nainom stati ga nagovarati da to uini. Ta je stara fraza Ili kod
potvrena ve

Aleri

Klju

kod

Marulia

(Pisni, 81):

Dobru volju kae da ga virno ljubi / ter ga riju mae, a misal 'ju gubi.
Hektorovia

(PSHK, 7, 202):

Od divjih jest zviri nesramni laivae, / I ki dobrih tiri [zatire], zlobni razpravljivae [ogovara]; / A od pitomih on ki vuhle [laskajui] i mau / Zvoni himbeni zvon prijatelj se kau. Mazati u znaenju laskati ili udvarati pretpostavlja varanje, podvalu. Danas se u argonu kaeforbati - lagati, obmanjivati; prijetvorno udvarati (Hrarg). Kao to se lice mae bjelilom ili crvenilom, tako se i muzenje mlijeka u crno vino temeljilo na semu bijeliti, tj. promijeniti boju - ikavski bUkoliti (vino), sinkopom bUkati pa inverzijom Mkliti, pf. zabikliti. Daj malo da mi samo zabikli. Evo i dva knjievna recepta. Po kazivanju Jure Katelana, u Zakucu kod Omia pravi se to pie od crna vina i mlijeka, u odnosu pola prema pola. Pravi se u svako doba godine, ali samo radi toga da poslui kao lijek. Daje se bolesniku koji je
4 Danijel Aleri: Pia od vina i mlijeka i od kvasine i mlijeka i njihovi hrvatski nazivi, RIJJ, 14 (15-34).

47

BIKLA

bolestan od neke lake bolesti (teem bolesniku, na primjer, onomu koji je bolestan od upale plua, daje se pie od vina i ulja, takoer u odnosu pola prema pola). U Podosoju kod Imotskog roen je pjesnik Petar Gudelj koji je o tom napitku ovako progovorio: Loza i koza! Ne sastadoe se samo na klancu i u sliku, nego i u bikli, u desnom arhajskom napitku od tek umuzena, jo zapjenjena mlijeka i mlada, tek prevrela crnoga vina. Pastirsko pie: zamuze se u vino, u tikvi. Ili u plitvini, i pije prilogom. Pije li se bikla igdje jo osim u Imoti?

48

Bilovoda

Rimski su pastiri u vrijeme Palilija 1 na osebujan nain mijeali vino. Ovidije u Fastama pie:
Tada bi mogao iz pehara, kao da je vr {za mijeanje}, / piti snjeno mlijeko i purpurni mot / pa moda onda preko krijesa praskave strni / vinuti se hitrom nogom u skoku. 2

Dakle, na obljetnicu osnivanja Rima, 21. travnja, u obilju se pio rumeni mot (potare purpuream sapam). Sapa je po objanjenju klasinih filologa, a to razrauje i Milivoj Gavazzi (Vrela, 178), kuhano mlado vino koje, pomijeano s mlijekom, daje pie - burranica potio.3 Mnogo je naina mijeanja vina pa i naziva za te miavine, koja su esto nepoznata podrijetla, a bio je to obiaj pastira na obje strane Jadrana. Osobito kada je rije o stoarstvu i preradbi mlijeka, dolazi na naoj obali do sraza istone (vlakog, rumunjskog, arumunjskog...) i zapadne Romanije, pa i slavenskih ad hoc nainjenih naziva. Neki termini zacijelo ostaju u tami nekog mediteranskog supstrata.
Pie od kvasine i mlijeka spominje 1774. godine, negdje u kopnenoj Dalmaciji, Alberto Fortis (vzaggio, 53) kao izvanredno osvjeujuu skutu. Ivan Lovri (Biljeke, 75) spoitava Fortisu to precjenjuje znaenje enjaka u odravanju dugog ivota i dobrog zdravlja Morlaka, te radije za to daje zaslugu kvasini (ib., 77):

A zato tu zaslugu, koju pripisuje enjaku, ne bi radije pripisao octu, koji ljeti slui Morlacima za pie, naroito kad idu raditi u polja, gdje je voda blatna? Kod Rollina se ita, da su svi rimski vojnici nosili sa sobom octa, da ublae tvrdou vode, koju su katkada morali piti, premda je bila vrlo loa.
Starorimska svetkovina u ast boice Pales, zatitnice stada i pastira.

Tum licet adposita, veluti cratere, camelfa / lac niveum pates purpureamque sapam I (moxque per ardentes stipuJae
crepitantis acervos I traiacias celefi strenua membra pede). Preveo M. Gavazzi prema: Ovids Werke, Deutsch im Versmasse der Urschrift von R. Suchier, E. Klussmann, A. Berg; Langenscheidtetsche 8ibliothek samtlicher griechischen und r6mischen Klassiker, Ber1in-Sch6neberg, 1855.-1906., 101.

Paulus Diaconus zabiljeio je: Burranica patio appellatur /acte mixtum sapa a rufa c%re quem burrum vocant
(Egidio Forcellini: Totius /atinitatis lexicon, 1-6, Typ;s Aldinianis, Prati,1868.-1875.). Belostenec (Gazo) pie s h (prema Festusu) - burrhanica (f): stanovit napitek iz mleka i kuhanoga vina".

49

BILOVODA

Zato je Katon, koji je, ako hoemo vjerovati Plutarhu, inae pio samo vodu, katkada pio octa, kad je bio u vojsci, ako ne zato, to je voda po svoj prilici bila vrlo tvrda? Osim toga ocat osvjeuje, a enjak je naprotiv od prirode topao i mogao bi ljudima koristiti samo u hladnoj klimi; zato ako se i ne sloimo sa sumiljenicima Horacijevim, da je enjak kodljiviji od kukute, ipak ne emo moi pristati uz Fortisovo miljenje i pripisivati mu mo, koju iskustvo tjera u la.
Lovri

i u velikoj upotrebi mlijeka trai klju dugovjenosti (ib., 78):

Od pepeInice do poetka nove etve trpe trapei se tednjom jela, dok u ostalo doba godine, kad ih ne ograniuje skrajnja oskudica, jedu, makar propao svijet, ponajvie tako, da im pucaju trbusi, kako emo od zgode do zgode primijetiti. A kako su sva njihova jela vrlo jednostavna, doprinosi ta jednostavnost hrane i naroito velika upotreba mlijeka pored istoe zraka i trudna ivota vrlo mnogo, da ih odri u snazi i da im produlji ivot. U mnogim mjestima ima asnih staraca, koji ive dulje od jednoga stoljea.

1880. godine Pero Grguri Kasandri s Hvara u Slovincu (20, 390) donosi kombinaciju sumuta - mlijeko kvasinom usireno. Biljei je i Luko Zore (Paljet, Rad, 115, 169) kao narodnu rije s akcentom sumuta. U Marini kod Trogira taj se napitak naziva bilovoda. Danijel Aleri (RIJJ, 14, 22)4 zabiljeio je ovaj recept:
U hladno se kuhano mlijeko ulije kvasine, dakako, dobivene od crna vina, pa smjesa promijea licom. Mlijeko se u tili as rascijepi (zgrua). Zadri osnovnu, bijelu boju, ali dobije blag ljubiast ton. esto se u nj, zbog oskudice u mlijeku, dolijevalo vode. Redovito se u takvo mlijeko udrobi kruha i tako dobije jelo. Priprema se i jede ljeti, poslije podne, prije odlaska na popodnevni posao. Podatak o dolijevanju vode objanjava naziv. Naime, dolo je do saimanja sintagme bila vOda.

Konano,

Taj se napitak pravio i u Podstrani izmeu Splita i Omia, ali nije imao posebno ime. U vrue se, tek pomuzeno i jo zapjenjeno mlijeko ulije malo kvasine. Ono se odmah usiri i postane ka' malo lila. Bilo ga je ugodno - jesti (prema kazivanju Ruice Jakulj, Rl]], ib., 22). Naziv sumuta, koji spominje Kasandri, danas se ne moe nai na Hvaru, ali etnolog Andrija Stojanovi 5 nalazi glagol posumutat, koji moemo
4 5 Danijel
Aleri: Pia

od vina i mlijeka i od kvasine i mlijeka i njihovi hrvatski nazivi, RIJJ, 14 (15-34).

Andrija Stojanovi: Stoarstvo i prerada mlijeka na otoku Mljetu, EtPr, 1 (9-38). Stojanovi donosi precizan opis pravljenja tog pia na Mljetu. U posudu se stavi malo vinskog octa - otprilike lica na etvrtinu litre - i na to nalije ili pomuze mlijeka, nakon ega se mlijeko uas zgrua. Tu ono nema posebnog naziva, nego se kae - stavit osta da zabijeli.

50

BILOVODA

smjestiti u grupu kulinarskih deverbativa. ARj ima smuta (f) - dvoje ili vie ega smijeano, s napomenom da se govori u Sinju i okolici u znaenju vino mutno i nezdravo. Mihovil Pavlinovi za Makarsko primorje smutu ovako opisuje: Smuta je stvar smijeana. Kad se lije voda u rakiju, smuta je. Kukuruzna slama kada nije istrijebljena, u smuti je. Skok (ERj, s.v. mesti IV) tumai da je to izvedenica od gl. smutiti. D. Aleri je miljena da smitta potjee od *Sbmitta kao izvedenica od gl. *sbmiit'iti s{Jrfl(Jtiti) - smijeati [v. smutica]. Na dubrovakom podruju uobiajen je naziv ljuto (ju to) mlijeko. Istodobno se javlja prijelaz lj > j (ljuto> juto) i ijekavski refleks staroga jata (mlijeko). Inae, ady. ljut u Dubrovniku ima znaenje kiseo. Kao kod Vetranovia (SPH, 3, 321):
Pak na kriu trudan dosta, o Jesuse ma sladosti, / meu lupei raspet osta u boljezni i u alosti, / gdje te trudna oznobie ter te edna bez napoja / ljutiem octom napojie, da se smuti dua tvoja; / a ti vinca ne edniee, ni takodjer bistre vode, / neg milosti, kojom htjee sahraniti sve narode.

Na istom podruju gdje se pila bikla [v.] pravilo se i pie od kvasine i mlijeka, danas dobro poznat jogurt i slini derivati.

51

Brikula

Amo bacit na brikulu!

Angelico Prati (VEl) daje saetu definiciju igre: Gioco di carte che fonno in due o quattro; tre carte per uno e una in tavola, che ela briscola.

Brikula je vrlo rairena kartaka igra za dva igraa ili dva para. Pune karte nose od dva do jedanaest punata, a dobiva strana koja sakupi preko 60 od moguih 120 punata (po 60 je nerijeeno). Br'z'kula je adut koji se otkrije kod dijeljenja karata na poetku igre. Duperaju se, naravno, talijanske karte s etiri boje: kupe [v.], pade [v.], batoni [v.] i dinari [v.], ili po viki: kupe, !pOde, bastl/ne idinore. Br'z'kula u nekim igrama [v. treeta] mogu biti tri iste karte [v. akua]. Otuda frazem dobiti brikulu - dobiti treu ker, a ekao se sin (Ani).
Augm. briskulun (LV]) oznaava brikulu kada igraju samo dva igraa (imaju po etiri karte i u svakom se krugu bacaju dvije karte). To se u Koruli i Splitu, a i drugdje, zove - dupla brikula. U Splitu (RVS) je impf. brlkulat (igrati brikulu), pf. nabrikiJ.lat se (naigrati se brikule), gl. im. brikiJ.lanje ... U Visu pf. zabriskulat: Moa zabriskulat jednu. Dem. brlSkulica (LV]) je mali adut koji se najee koristi da bi se zasmetalo protivnika (pasat brUkulieu). Dodajmo koju iz Bola (RjBra). Brikuldju ftih dvo po vaz don. Pasoj br'ikulu da se ne b'i troco... smo nedvojbeno preuzeli iz talijanskih dijalekata (npr. u ozot skom briscola), ali njezina etimologija nije razjanjena unato velikom broju pokuaja i iznesenih prijedloga. Vojmir Vinja (JE) tvrdi da je taj kartaki termin nastao iz ven. brisca - sitnica; koje bi potjecalo iz franc. brisque (usp. panj. brisca, ka1abr. brischia, sardski brisca / bresca ... ), a najvjerojatnije je keltskog podrijetla. Oprezno upuuje na termin brike (smrvljene sjemenke od maslina). U starijoj tal. fazi nalazimo bricia i briciare - mrvica i razmrviti. U igri se mnogo govori, a doputeno je i dovat mate, tj. raznim gestama obavjetavat suigraa. Igra je puna mediteranskog uura, gdje je vjetina govorenja esto presudnija od snage karata u ruci.
52

Rije

BRIKULA

Vianin Andro Roki-Fortunato bio je dobar briskulont (igra brikule) pa je za karige [v. karik], a to su asi i trice, te za druge obu cene k6rte (slike) zapisao ove mote: as (muki karik) - ispupe se usnice; trka (enski karik) - iskrivi se usta na stranu; krolj - uini se trzaj obim obrvama prema gore; konj - uini se trzaj s oba ramena; font (fanat) - uini se trzaj jednim ramenom; mola brUkulica - pomicanjem malog prsta; kdrigfuresti (koji nije adut) - otvaranje usta.

Liina [v.] ven. lisso) nije posebno

obraena.

53

Bunja

Bunje lllSU razvijenog oblika poput istarskih kauna, a pogotovo ne poput puljikih trulln, ali svojim jednostavnim oblikom kao da su jo vie povezane s tradicijom to see u daleka pretpovijesna vremena.
Duko Kekemet u knjizi Brake bunje (Supetar, 2000., 21-2) o toj malenoj osebujnoj graevini, imajui u vidu njezino elementarno i simboliko znaenje,

pie:

Kolikogod dimenzijama malena, a tehnikom gradnje jednostavna, ipak p redstavija jedan od osnovnih spomenika gradevinarstva kojim bi morale poeti sve povijesti arhitekture. Odnos ovjeka i gradnje, gradevnog materijala

i oblika, namjene i ovjekova ivota i rada, pridaju joj znaajke stanovite monumentalnosti. Ona ima elementarnu gradevinsku simboliku poput egipatskih piramida ili srednjovjekovnih katedrala, i pored svoje krajnje neuglednosti. Konano, to je jedina gradevina koja je, u najee neizmijenjenom obliku, preivjela tisue godina, istog oblika, iste tehnike gradnje, istog gradevnog stila. To je prva gradevina koju je svojim rukama podigao praovjek iziavi iz dotadanjegpeinskog boravita, ali kojom se i danas koristi poijoprivrednik koji se do nje moda doveze automobilom ili traktorom. Njezina je jednostavna, elementarna dovitijivost savrena, euklidovski jasna, odredena i nepromjenjiva. Bunja je brakom teaku kuica. 1 Taj stan [v.] jo se zove poljarica,
emer (ibenik i okolica), kuerica, pudariea, na Hvaru trim

ili trin

(jama), na Koruli kula, u Visu kuica oI poja, a u Istri kiLun ili kaeta (casite, casette, casone... ). Vidimo ih na Peljecu, u Konavlima, gdje su

neto drukijeg gabarita, vie kao dio suhozida. Od bunje postoje i izvedenice: biinjac - natkrita pregrada graena u mrtvo (Brusje), pa bimjaa - voda u dulibi, u pokopanom mistu, zakrivenu
Kal daj7 na IQju alvor;mo se u

bunu

(Draevica, RjBra).

Buna

u Pu ii ma ima i znaenje .. etvrtasto udjelan

kamen ija je prednja strana grubo izraena. Dau Tmi da mi udilo bune za kuu (ib.). Trei homonim iz brodarske terminologije (bunja - jedan od konopa za podizanje jedra), obradit emo na adekvatnom mjestu.

54

BU NJA

od veliki' stina, vaija do nje puno silazit (Poijica, ZbNO, 1903., 94), a
kaimo i da je bunjar svaka hrpa kamenja u Kuima (Crna Gora)2. Podrijetlo naziva bunje nije potpuno jasno. esto je, pa i na Brau,

bunja naziv za presvoenu jamu. Neki smatraju da potjee od talijanske rijei bugna (koara), drugi od naziva jame ili peine, zatim od konice (bugno), kao i od rupe za golubove, ili od rupe u zemlji za hvatanje zvijeri.
Neki, pak, domiljato nalaze vezu sa zemunicama u Panoniji, po kojima bi i Bunjevci bili nazvani. U govoru bakih Hrvata (RjBa) bunja je 1. sklonite stoara; 2. udubljenje u slami (kukuruzovini) kao privremeno sklonite od nevremena. U Kninskoj krajini tako se nazivala pokrivena jama koritena kao sklonite stoara. Novija istraivanja upozoravaju da nije ispravno navoditi vezu te nae rijei sa svim znaenjima to ih ima tal. lik bugna, a jo manje sa svim znaenjima tal. lika bugno - ispupen kamen i konica. Vojmir Vinja (EPA, 58) tvrdi da nije dopustivo brkati ta dva talijanska rezultata, od kojih samo prvi moe biti u etimolokoj vezi s bunjom - zaklonom u suhozidu.

Novo Vujoevi: to mi ti je, da mi ti je, Titograd, 1986., 197.

55

Butruga

Danas je naziv butruga, koji je krajem 19. stoljea zabiljeio Luko Zore (Paljet, Rad, 108, 216) kao plosnati sud za vino, na dubrovakom podruju nepoznat. Zore u biljeci daje usporedbu sa crkvenoslavenskim bbtarb - bava.l Skok u ERj navodi da se butruga uje u Pijaviinu na Peljecu. Meu tim, da se taj naziv koristio, sigurno bi bio zabiljeen u nekom od peljekih rjenika (RTrp, KSR, navlastito uRuskovievu RjPelj) , 2 a nije. Skokova druga lokacija - Smokvica na Koruli potvrena je u RjSmo s akcentom butruga. Boo Banievi daje i etimoloku naznaku: dal.-rom. < lat. uter (mijeh), te ire elaborira (ib., 44): Rije butruga oznaava sud za vino napravljen od drva ali ponekad i od mjeine. Mijeh se na lat. jeziku ree uter. Budui ta rije poinje sa vokalom, njezin izgovor za Hrvate bio je nepogodan. Trebalo je da poinje sa Ivi - koje je kasnije prelo u Ibl - (usporedi: Issa = Vis). Skok gornju rije izvodi od tal. botte, od lat. buttis, ali ne postie znakovitost ni smisao koji butruga u sebi krije. Talijanski botte znai bavu, bure, a butruga je neto sasvim drugo. Sufiks -ga ostao je od roman. sufiksa -ea (uterea). Ante Bai Fratri u Rjeniku blatskog govora (RjBlat) objanjava da je butruga mali drveni sud oblika splotene (eliptiaste) bavice za pie (vino i vodu), sadri do 5 litara. Danijel Aleri (Filo!, 18)3 saznao je preko svojih informatora (Dobrila i Kuzma Katropil) da je u Blatu na Koruli butruga mala drvena polubava (jedna joj je strana plosnata, a druga izboena), ali i prava bavica od 2 do 3 litre u kojoj se za ljetnih poslova nosi bevanda. Dakle, bio bi to bavolik sud krunog, pravilnog dna, sa samo jednim epom na jednoj od duga i s ruicom privreno m s
Praslavensko ishodite za b.rva moglo bi biti *bbi, gen. *bbbve. Ta je "posuda rasprostranjena u slavenskim jezicima: slov. beva, baka, beka, bug. bbv8, mak. bava, boka, e. beva, sl. beka, poJj. beczka, ukr. baka, rus. boka, strus. bbbVb ...

Uzgred spomenimo, kada smo kod posua, da Nina maslina (Bi/turan se grabi vrila v6da). Danijel
Aleri: Bavarski

Vodopi

(KSR) ima staru kunovsku

ri

- butura )sud u mlinici

nazivi, Fiioi, 18 (39-47).

56

BUTRUGA

jedne i druge strane epa. Ruica omoguuje da se butruga )>llosi u ruci, ali i pomou remena preko ramena. Time se opovrgava Skokovo miljenje da je naziv butruga izvorno augmentativ (sufiks -uga4) u znaenju velika bava, bavetina, ve samo ono to on tumai pod tokom 2: ma1a bavica za noenje pia na polje (domai produkat; brime, bremica u ibeniku).5 Da je posrijedi isti talijanizam nastao od sintagme botte tronca (nepotpuna, krnja bava)6 potvruje se i nazivom iz Vrbnika na Krku - butraka. Ivan ic (ZbNO, 1900., 5, 235) pie:
Voda se nosi va kebli na glavi, a to je ensko delo. Ako e mu vodu nosit, zeme butraku ali barilec, natoi, svee s konopcen, gori pasa skroz konopca toporie od sikire, a ovo na rame, pretisne z rukami, a butraka mu lee na sve plea i tako nosi mu vodu na rameni. Butraka je na jou od barilca, samol nima dna na kolo, nego na delgovato, koti jaje. I ov okrut je od derva. Rabi pek redka, dokle je v kui zdravih en za nosit vodu, nego najve rabi za pejat vodu na ivi, kada se dela livanda i kada se dela betenica [jama, u kojoj se polijeva vapno]:

Za razliku od korulansko-peljeke butruge, vrbnika butraka je znatno vea, kako izgleda, praktino se razlikuje samo po tome to je od nje viestruko vea. U njoj se prenosi voda, vjerojatno 20-30 litara, i u drugim krajevima poznata je kao bataluga [v.] ili botaluga, burilo, mezaroIa ili mizarola, vuija ili buija i sl.

Talijansko-hrvatski hibrid, nekakva izvedenica od talijanske imenice botte s nim ubacivanjem glasa r.

pomou

hrv. nastavka -uga. s naknad-

Vuk (SrRj) rije brema smjeta oko Knina - ploska za vodu od duica,,_ Danii (ARj) pretpostavlja da moe postanjem biti hipokoristik od brl!menica (sud uzak a dug, tako da se lasno moe nositi na ramenu ili dva natovariti na konja).
Aleri (ib., 41) to izvodi ovako: tal. botte franca> tal. (sinkopom u intertonici) "bott' franca> hrv. (9) u) *butru(n)ka > hrv. butruga. U veljotskom lat. buttis javlja se u liku bez e: bott, bUBt (Dalm, 2, 175.). Prijelaz butru(n)ka > butruga ostvaren je vjerojatno pod utjecajem dosta velike skupine imenica na -uga Uaruga, kaljuga, ostruga, poluga ...), meu kojima se nalazi i bavarski naziv bata/uga ili botaluga.

57

Cokula

Dubrovaku iu

poslovicu Rekla je do, ma ne ima cokula, poznatu i Dani-

(Poslov, 106), Pel'runjela izgovara kao molitvicu u Drievu Dundu

Maroju (DjelaMD, 394-5): Rekla je do, / ma je no; / ne ima cokula, / crjevje je izula; / bosa hode, /
draa

bode; / nijesam tvoja, / sva sam moja; / kako doao, / tako poao.

Upravo moje i tvoje, dakle materijalna dobra, bitan su pokreta zbivanja u Drievu djelu. Raslojenost se uoava i na lmanje cokulica i nemanje niega (ib., 445-6):
Jezus, abe Marija, kad se ovako stavi koja na koga, tako ni ije ni spi, neg sve njega hoe, sve o njemu misli. Ova moja gospoda, odkle je ula da je Maru otac donio tolike trgovine, tako ... Ah, zaboravih Maru rijet da se svrati u drapijera Luke, da mi ini donijet peu veluta karmizina za vesturu; ah, zaboravih i da ini donijet drugu peu demakina bijela; ah, i da se svrati u kouhara za onu poctavu od dzibilina i za drugu od riza. Sjetna, sakrdjd [kroji, ije] koliko da ovi ima gdjegodi pu dukata, ter da ih romijenom crjeplje [crpi, vadi]. Uh, brine ve one dubrovake potitenice [prostitutke] tono se ersaju bulom [mau loim bjelilom od kukuruza] i usta na suhvicu ine [usta mau suhim groem da budu crvena] u koretu od abe; kad optoku koja od dzetenina ima na koretu, para joj da je njeka gospoda velika, - u cokulicah! A, sjetna, ako dva na nedjelju vare [ako dvaput tjedno neto skuhaju], ijo da im moe to bit!A ove? Odre od svile; to nose po kui, od svile; kamare im su obstrte svilom; sve u srebru ijedu, ijedu vazda letute; svaka
hoe dvije kamarijere, koje ini posao ne imaju neg nju oblait i kamaru nai

njat, - a kako to! Ja ne smij'em joj ni u kamaru uljesti; ja kuham i perem, i jote s drugom.

U Griuli se opet nalazimo u ulici Medu crjevjari, mjestu napastovanja godinjica, djevojaka koje gospari uzimaju za slukinje do udaje. A i na radnome mjestu u nemilosti su gospoi, gdje se gotovo ritualno gaaju cokulama. Omakala zdvaja (ib., 637-8):
59

COKULA

Gospo, sram me je i govorit! Gospode su poele bakjelom [malom batinom] djevojke bit, a gospari hoe da ih djevojke izuvaju [aluzija na seksualno iskoritavanje]; a Medu crjevjare su toliko tipance, er sve djevojke na variete [?] otidoe. A i djevojke se itetie: ostavie [prestae] krasti gospodam hljebe, larad i mavasiju, a stavie se krasti pee od zrcalaca, i crljenoga i bijeloga, i gunje sentat na prove. A gospode zaboravie i kuhat i posle kunje init; a sto posal hoe objednom da se ine, i sve im objednom zapovijedaju. Tako zle, gospe, cokule lete kako grad [tua] po kuah, a djevojke poee u pustinju bjeat od gospoda.

I Nikola Naljekovi (PSHK, 9, 73) cokule mee u enino bogatstvo (... s biserom podveze, uaprske ... cokule, bjevice pletene... ) [v. opirniji navod u lanku pantufo]. Marko Maruli (Poklad i Korizma) takoer koristi cokule (Pisni, 191):
Dezuna naskoi sladolik Katunar / i raanj protoi kroz njegov brevijar, / da njega ne rani; on, cokulom zamah, / udri ga po rami i tie [gurne] njim u prah. (...) Mono ga gnjeae petami trepljui; / on pod njim jeae duu puujui. / Fra Su til Grozoga po tarbuhu ljusnu; / tarbuh bubnu s toga, ap napoli hrusnu [pukne]. / Ubi fra Postu rad cokulom Svejila / i joe akom tad viteza Grizila. l

Prvotno cokula je bila cipela, poluizma (calceus ligneus), po Vraniu (Dict) sandala (graf. czokula -lat, crepida, tal. pianella, njem. Pantoffel). Ta, po svemu sudei drvena papua u suvremenih pisaca dobiva masivniji, rekli bismo militantan oblik.
Postali smo nerazdvojni. Zajedniki smo uili, zajedniki provodili slobodne asove, a neto kasnije, zajedniki smo se ak i zaljubljivali. Poeo sam bivati svjestan Petrovih nezgrapnih cokula, njegove kvrgave glave... (Vladan Desnica, Proljea Ivana Galeba, Vlist, Zagreb, 2004., 104). I dok se jo kroz poluotvorena vrtna vrata uo bat njenih cokula na ploniku pred Svetim Andrijom, dok se jo na uglu razabirao crni lepet njene kratke pelerine, ja sam kao kakav govedar silovito za njom zazvidio da su mi ui zazvonile i frcnule suze kroz trepavice, zazvidio prodorno i resko ... (Slobodan Novak, Mirisi, zlato i tamjan, Vlist, Zagreb, 2004., 134). A on, nesretan, ne dospijeva ni da popridigne mantiju kod stepenica, pa se spotie i pada kao da su mu oi povezane. Napokon mu uspije da izjednai svoj sitni, bojaljivi korai s njezinim orijakim stupanjem u okovanim cokulama... (Ranko Marinkovi, Proze, MH, Zagreb, 1948., 23). Odaziv ga zatee blie, ve su se uli skakutavi, goljavi koraci podavlanih cokula (Jozo Laui,
Dezun < tal. digiuno (post). Sutil < tal. sottile (tanak, mrav). Grozoga < tal. grosso (debeo). Posturad - sklon postu.

Sve/ilo - onaj to sve jede. Grizi10 - koji grize,

vae.

60

COKULA

Kostolomi, Naprijed, Zagreb, 1960., 194). Stareve oi su bile modre, natkrite gustim utim obrvama, a kosa mu je sijeda. Sav je umotan u suknene komade odjee, ne ba odredena kroja, pa ni oblika, a na nogama je imao ukruene vojnike cokule iz davnih vremena (Vjekoslav Kaleb, Divota praine, MH, Zagreb, 2002., 210). Tu nade pijana i iscijedena pukovnika i zaskoi ga u trenutku besparice. Rije po rije saznade da na Zapadnom kolodvoru ve dugo lei vagon prikovica za cokule (Ivan Raos, Prosjaci i sinovi, MH, Zagreb, 2005., 552). Dobar dio dana Andrija je provodio na terenu, u pranjavim cokulama. Lomatao se krevitim predjelima rodnoga kraja; otvarani su novi majdani (Mirko Kova, Vrata od utrobe, Vlist, Zagreb, 2004., 106~.2

U Lumbardi (StLR) cokule f pl. i u Smokvici cakul m su drvene cipele. U Splitu Dunja Jutroni (RjSG) za cokul m i cokula fima isto znaenje. Janneke Kalsbeek u Orbaniima kod minja (Orbm) biljei cokula. U prikazu mjesnih govora na mrenoj stranici www.istarski-rjenik.com (projekt nakladnika Histria Croatica - C.A.S.H. u Puli) nalazimo u jugozapadnoj Istri drvenjak, drivenjak, cokula, cokla, a u Labintini postol od driva, drvenjoki, copoli i cokuli. U Istriotskom lingvistikom atlasu Goran Filipi donosi s vie punktova precizne fonetske zapise (ILA, 666): s'wokulo, s'wokalo (Rovinj), tsakuli (Svetvinenat, Linjan), tSOpuli (abrunii), 'sokoli (Bale), 'sokolo (Vodnjan, Galiana), 'okolo (Faana, Pula) i 'sokolo (ian). Posrijedi su
natikae, neko

izdubene u drvetu - cokule

(Pian),

coku-

la 3 (Omialj, Kolan, Bakarac i krljevo), cokule4 (Sali) ... Danas se ta obua

s debelim drvenim poplatom zove klompa, obinije u pl. klompe (nizoz. klumpe, engl. clogs), a ponegdje nanulaS , pl. nanule, ali i nalune inalule tur. nalm < ar. na'layn). U rjenicima mjesnih govora kao pojam za teke i jake cipele, osobito one vojnike, najee nalazimo cokula (Brusje 6 , upa Biokovska, Selca, Split, Klis, Senf, Kukljica, PagS , Povljana, Tribalj ...), s akcenatskim varijantama cokula (I), cokula (Vis), cokula (Delnice) ili esto samo u f pl.
2
3
Nai emo

i adj. cokulclkT(Adok). Surova, satrapska, cokulaka ... (O.

Davio).

Doa je posranjak iz grada u postoliman, pa se drugiman ruga da jo gredu u drveniman caku/amin (RjKaO.
Na/jakaj te cokule, ne hodi bos po salamuri, poisti
e

ti so/ noge (RjSa).

Vrsta drvene otvorene obue: sastoji se od komada drveta lijepo izraenog i ponekad sedefom ili ime drugim ukraenog, sa dvije potpetice i jednim kajiem koji se navlai na prste. Nose se samo izvan kue (Turc).
U vOjnJtvu smo postole zvoli cokule (COL).

Jo od rata nasi cokule (SenjRj).

8

ta

vrime

rata ni bilo posta/ov pa je nosi cokule

(CaPag).

61

COKULA

cokule (Boka9, Peljeac, Lastovo, Opuzen 10 , Metkovi, Zlarin, Imotski,

Novi Vinodolski, Rivanjl1 ...). U Omilju augm. cokulina ima ironian prizvuk (runa konata muka cipela). U Kukljici (RjKuk) cokuIati (gl. im. cokul\Ulje) znai teko hodati (Sa e celi dq,n cokulati ovudera), a u Kolanu na Pagu (RjKol) impf. cokulat tui nogama (U miliciji su ga jadnoga cokulali dok mu ni krv dola na usta. Vrag mu ni da mira. Govoru da je svata govori proti drave). Iz vokabulara Dalmatinske zagore Gusii (RjDZ) izdvajaju gl. cokulati se s neobinim znaenjem - sjajiti se poput postola namazanih puzdrom, biti izlizan od peglanja ili od neistoe; biti pljesniv. Inae, u argonu je svaka cipela cokula, a.cokulariti je - hodati (Hrarg).
obua,

Cokula potjee od tal. zoccolo < lat. socculus, to je dem. od soccus (niska enske papue, kasnije obua glumaca u komediji). U tal. zoccolo je

vrlo razveden pojam. Npr. cok [v.], cukun [v.]. Sada nas zanima samo znaenje calzatura con suola in legno. Furlanski je oblik zocul, ven. i tr' zocolo. Doria (DizTr) ima i varijante zuocolo, socolo (Kopar), socul (Milja) i suoculo (Rovinj). Srlat. zocholae (crepidae lineae) ishodite je za slov. cokla, e. cokl, polj. cokol... Uz Driev dem. cokulica ARj jo donosi iz Lexjam coklja i cokla (s.v. cipeli), iz Gazo coklin i cokola, te cokol (Lexjam, Gazo); sve kao calce us ligneus.12 Imamo i nekoliko likih izraza - c6klja (ensko eljade koje ima ravu obuu ili joj obua ravo stoji), impf. cokljati (ii vukui noge kao u cokljama), adj. cokljav (neuredno obuven) i cokljea (pogrda; Odlazi tamo cokijea!). U Riniku gacke akavine Milan Kranjevi (RG) biljei cokija - od vune pletena i suknom potivena papua (Kad je snig i smrzlo, najboije ti je i u cokijami).13 Jo nalazimo natuknice cokljar (Negda je u Kbnpoiju bilo cokijarov ki su cokije gradili za prodaju), impf. cokljat - hodati kamo bez velike potrebe (KUdaj cokija kati ni sUe?!), augm. cokljetina (U Jandre cokijet'ine kaj barke) i cokljurina (a si mi dala volike cokijur'ine da se u nfimi potrkujen?!), dem. cokljica (Dica se 'igrala pa bacila cokijicu u kota!) te pejor. cokijea (Ne aiji cokijeu po rakiju, razbie bocun!).
~------.-----

---

- -

- - - - - - - - - - -

9
10 11

Svuci te cakule, nemoj mi trapat po

kiJi!

(RBK-ji)

Koga vraga si obukla te caku/e,

oe

li svratat (ANG).

Kako ime grje i tuje nogamin u kamjfH1e razdra bi za dv~ miseca i ckule (RjRiv). U jastrebarskom Prigorju, cakle su nekakve izme. Vatroslav Roi (ZbNO, 1907., 12, 67): Cure i ene nesidu cakle dema i e idedu goru po drva, da se ne nabojdedu. Cakle su kak ime, samu prez sari, a nesidu ji na golu negu prez ob6jkov.

12

13

U Otocu je pl. coklje. Jasminka Brala-Mudrovi: akavska terminologija Otoca i okolice; Grad Otoac, 8, 2005.,

224.

62

Crevlja

U ARj stoji da crevlja dolazi od 13. stoljea, kada je glasila revija, pa se promijenilo na c, a od el postalo u junom govoru je, u istonom e, koje dolazi i u zapadnom. Izmeu v i j ispada i, pa od 16. stoljea u junom govoru imamo crjevja. U isto je doba j iza r poelo otpadati, te dobivamo crevja. Zatim se poelo umetati l meu v i j, koje postade lj. Tako smo doli do dananjeg oblika - crevlja. podrijetlo rijei, s odreenom rezervom, trai u skar (skakati, vrtjeti se, viti se, savijati, uvijati, obavijati), te nas upuuje na skornja, kora, kolo, crijevo. Postoje i usporedbe s lat. corium (koa), lat. crepida < gr. krepis (vrsta grke sandale s debelim potplatom; noenje takvih sandala u Rimljana se smatralo pretjerivanjem), serabula (hlae) ... Najuvjerljivije je povezati s ie. korijenom *ker- > *kord (kora, koa).
Danii

Crevlja je sveslavenka rije: rus. erevik (seljaka cipela), strus. erevije (krzno sa ivotinjskog trbuha), polj. trzewik, e. strevic, mak. evel, slov. evelj (cipela) ... Ako se izvodi od praslav. *ervbjb, onda je nae crijevo, u prvotnom znaenju odrezana koa, srodno s lat. corium (koa, organ koji pokriva tijelo ljudi i ivotinja, ili oderan s njih i koriten u razliite svrhe). U transliteraciji Stjepana Damjanovia (StslRj) donosi se revo (trbuh; eludac; utroba), adj. reVbnb (trbuni; eluani; tjelesni), revii (cipela, sandala) to se usporeuje sa sapogb (obua, izma).
Ovaj sinonim za postole nai emo u gotovo svim naim starim rjeni cima. Kod Fausta Vrania (Dict) crev (lat. calceus - po{3tol, czrev). Jakov Mikalja (Blago) ima pl. crevlje i crevje. Uz glagol obuti primjer je obuti crevlje, postole, obuti izme. Della Bella (Dizion) , Stulli (Rjeosl) i Vuk (SrRj) daju crevlja (calceus), a Belostenec (Gazo) - revlja. U jednoj knjizi,2 ne odvie pouzdanoj, Della Bella kazuje: Tvoj mu obuva crevlje sada, a ne opanke.
Stari vokal jat
(irilino

t) transkribiramo na tradicionalan

nain

e.

Razgovori i pripovidagna oza Arde/ia Della BelJa Fiorentina Drusebe Isvsove / data na svitlost od pripostovanoga D. Mattia Ciulichia kanunika spfiske zarkve... , Venecija, 1805. (?), 26.

63

CREVLJA

Neto opirniji navod iz prie Ispros zasluuje predsjednik Dalmatinskog sabora iz Budve, Stjepan Mitrov Ljubia (PripSMIj, 38-9):
Jedno vee, ba na boidan, vidi Maria Ruu gdje je razvila vijenac i stala plesti crne kose: A gdje se sprema veeras na igru, eto se plete kao da ete svati voditi?! Od kuda ti ealj i sapun? S kim si glavila sastanak? Rua se zarumeni i smuti, pa tiho i pokorno odgovori: Rekao mi je tata da u s njim na posijed u susijeda Raka, pa ne mogu tamo neumivena i raspletena. ealj mi je donio otac jesenas iz Skadra a kalupac sapuna darovala tetka, kad je jot o svecu dolazila. Na to mauha srdito: A to si za pletenice zagjela crveni optok, kao da si ti od udaje, a nee nikad zelena vijenca staviti na tvoju glavu. Mi~i optok s glave da ti se selo ne ruga. ta ti hoe kose do koljena, to ih ne potkine ili likom ne vee, no taj pust po tri ure elja? Pak joj silim ice iskube optok i uzanj iupa bi vlasi, a zatvori skrinju da joj ne da uzeti crevlje, ubrus i koret. Rua pogje onako raspletena kod vatre pa se tu skameni...

su rjenici bogati izvedenicama od crevlja, o emu svjedoi i ARj. Onaj tko crevlje ije zove se crevljar (sutor). U Gramatikim poukama (Jstruz, 46) Della Belle crevljar (graf. Trevgljar), Gsg crevljara, Gpl crevljaraa. Uglavnom u Stullija dem. crevljarac, crevljarac, crevljari i crevljari. Tko krpi crevlje jo je crevljokipac ili crevljokrpea, kod M. Pavlinovia crevljokrp3. Mjesto njegova rada je crevljarina (tab erna, duan crevlj arski) , crevljartina ili crevljarstvo4 . Adj. crevljarev, crevlj arov, crevljarski (Mikalja: av crevljarski). Od crevlja augm. je crevljetina ili crevljina, a dem. crevljica. U akavski m govorima nije poznata crevlja. U suvremenom dubrova kom crevlja (pl. crevlje) odupire se drugim sinonimima (postola, cipela). U okolici, npr. u ilipima uje se crevja (ERj), pa tako i na Lastovu (RjLast), a u Kuni na Peljecu (KSR) crevja (Malo je ko imo crevje, nosile se papue od metra, riki opanci, a crevje su gospoje nosile).5 Mogue je da M. Bojani i R. Trivunac u Rjeniku dubrovakog govora (RjDG) uz crevlja, crevljar itd., u zagradama, donose i oblike iz ireg podruja kao crevjar, crevjarski, crevjetina, crevica (to mi figura: crvena vestica, pa crvene crevice i velika j}oka na bole u kOsama!). U RjDG imamo i dvije naroite crevlje. Crevlje na lastiku (visoke muke cipele): SVI su tad nosili crevlje na lastiku. Crevlje od lake (lakovane cipele): Vidi vraga! Hie mu se crevlje od lake.
3 4 5 Mihovil
Pavlinovi:

Dubrovaki

Radiu Bog pomae, Zadar, 1871., 43.

Delta Bela: crev/jlirstvo, n; graf. Zervgljarftva (Istruz, 47). U Pijaviinu na Peljecu (RjPelj) imamo crevjar, ali i crev/je (!).

64

CREVLJA

Vuk u SrRj uz crevlja u Boki biljei creva. Skok je miljenja (ERj) da je bokeljsko creva nastalo odbacivanjem pridjevskog sufiksa (stcslav. -bjb / -bja). Sran Musi u sjeverozapadnoj Boki (RBK-sz) nalazi samo crevlja (cipela, kona obua). Isto je u vasojevikom govoru (RjVas). U dubrovakoj dramskoj knjievnosti na vie emo mjesta susreti crevlje, kod Marina Dria - crjevje. U okrnjenoj Sedmoj komediji Nikole brina mati govori:
Naljekovia

(PSHK, 9, 96)

Tako mi on ivo, vik [nikad] nee on znati, / i i mi moj Divo, lijep ti u dar dati: / na as ti np,plata i uzmi najbre / crevje6 s dva poplata, ke Divo povre, / jer ih e taj psihar djeti sadpodbiti; / jo ti e lijepi dar i lijepa as biti, / i da ti etiri kuplice nove dam, / ako me ti smiri, to te sad ja pitam.

U pastorali Griula Marina Dria (DjelaMD, 630) seoske djevojka Omakala nabraja koliko sve poslova ima:
... 1 podi na Podmirje u one, - i ime joj sam zaboravila - i da t' u katulici da bijeloga, crljenoga, u gostarici vodice [kozmetika sredstva], u krpici njekijeh guba [nekakvih gadarija] - pametuj! Podi za rigulet, podi za spik i svrati se u Sentalije na Garite i ponesi joj tartare to mi su s pira poslali. Tako ja neboga izabudi: zanesi tartaru u ile crjevjara. ile me gleda: Tko je poslao? - Gospoda je poslala. Svrati se u Dan Fidina i kupi glaviatijeh igala. Donesi ja velicijeh igala; vraam se doma. Zla dola! Gospo, velim crjevjar je zahvalio; a ona meni: Na em, brina? Na tartari. - Na kojoj tartari?! Gdje si ponijela, runa vazda? - U crjevjara, kako mi si rekla. - Nije! U Sentalije! Brina pola i sjetna vazda! eka'! U ile! A oko moje brine glave cokula igra! Istupila je, duom mojom, toliko cokula meui mi glavu; a ja, neboga, ne mogu toliko pameto vat. A ujutro dozove me, rukovet glaviatijeh igala drei u ruci: pribod ' ovdi, pribod ' ondi, da mi se moz smete toliko pribadajui; a kad to zlo uinim, - a nigda joj nijesam prava, - onome mekom rukom ljusne nos, tako mi se svi svinaci obrnu uokolo.

A Oposlovnica (sluga Mudrosti) svaki posao pose (posebno) (DjelaMD, 658):

ini

Dobro mi stoji godinicom se dubrovakom uinit, er ja sve umijem, a i one sve nastoje umjet. U jutro u crjevjara idu za nauit crjevje krpit, a u svetac u tetaka za u razboj nauitpribijat; to, kad na svoj stan podu, da sve umiju.

A Vlaho Stulli u Kati Kapuraliei (PSHK, 20, 314):

6
U SPH (Pjesme Nikole Dimitrovia i Nikole Naljekovia, prir. V. Jagi i . Danii), 5, Zagreb, 1873., 277 - crevlje.

65

CREVLJA

Proklet as i ura kad sam uzela tako Sukuricu konavosku, nijesi me nigda merito, nego kakvu raskidenicu ispodMinete, de si se sm-ucO. Moja je gospoda mene drala ko svoju ker, i alevala ko da sam imala uzet prvoga kavaljera, a ne jebenoga crevljara.

Te malo dalje govori kapural Luka (PSHK, 20, 314-5):

Je li ko uo, vidio, pozno ovaku kenju, u njome je sikuro hudoba, ovdi nije drugoga remedija nego je skondurat: ona meni da da razumjet? Ne znam ja nje treske i amore, kad su maci njavrkali oko korte, sodati, mrnari, djetii crevljarski, i ja isti. Jadna Luke, tokalo me je sve prodrijet, ala danas, ala sutra, oko mene sve vragovi bez krsta, a najvie ona strega stara, dokle su me impanpanali i privarili, jadna i opet jadnoga Luke! Crevlje su prisutne i u didaskalijama Dubrovake trilogije Iva Vojnovia. u crljenom dravnome platu, s ipom na ramenu, pod kojim viri crljeno odijelo cl la Louis Xv. od raza {satin} s briljantnim pucama. Bijele bjeve. Crne crevljice. Na glavi bijela alonge-vlasulja. (DubTri, 84). Ulaze jedna za drugom, sve tri jednako obuene, kako se nosilo g. 1830. Veliki zatvoreni klobuci, iroki rukavi i iroko ruho. Okolo struka mantiljice od modroga krepuna. Suknje su kratke, a crevlje otvorene s bijelim bjevama (ib., 109). Pokazao se do vrata teko diui, vas zapijehan od astme i od visokijeh skala. Debeo, napuhan, slabijeh noga, jedva se mie, naslonjen na velikome tapu sa zlatnom ruicom. Obuen je cl la vieux regime s otvorenijem crevljama (ib., 127).
Ulazei obuen

Pa i u drami Makarate ispod kuplja?

Eno ti one djeetine metra Miha crevljara to ti se vrtu po kupijerti - pa sve itu koulja i lincula, da se makaraju! (SHK, 65, 121) ... A ti e bit opet Primorka, sva u cvjetovima, sa svilenom mahramom, crevljicam u gajtanima, a u kosama upski ma od zlata sa strukom pelina, bosioka i kozara ... jes', jel... ne govori, umiri se... bit e Spravljenica - Nevjesta ... (ib., 125).

Ulica u Dubrovniku u kojoj su bile postolarske radnje nazivala se Medu crjevjari, jedno od mjesta gdje dubrovaki mladii duniaju (dunidati < tal. donneare, arh. donneggiare - ljubakati), zaskau, love djevojke i tipaju godinice koje tamo zalaze radi poslova za svoje gospodare. Jednom je spominje Naljekovi (Komedija VII, PSHK, 9, 107): crevjiiri, / tere u sluati kad ura udari; / onas u k njojzi po ito m ju vidjeti, / opet u doma mo k veeri prispjeti. / Ako mi to reku, rijet im u da imah / potrebu ja njeku s kumpanjim ter postah. / Oto ura udri, pou tja otiti, / neka se prije tri mogu daj vratiti.
Navodi se prema Ivo Vojnovi: Izabrana djela II. (prir. Luko Paljetak), SHK, MH, Zagreb, 2003.

Poi u postati ja Medu

66

CREVLJA

A na vie na vie mjesta u roju (DjelaMD, 394):

Drievim

dramama. Samo u Dundu Ma-

Pod' tamo u tvojijeh galantina [kurtizana], u sinjora rimskijeh; a ja sam godinica dubrovaka. Boe, love li sada oko Medu crjevjara one manentine [mahniti mladii] u Dubrovniku? Sjetne godinice, martire [mue nice] su od tipanja.

Petrunjela govori: Niko, ti li si? Nut koliak je uzrastao! Brina, Medu crjevjare kolikrat me je utinuo. Ovolihni bijee, a nemantina u njem velika bijee (ib., 403), i pjeva: Druzi su zasjeli, / sada se ne dijeli! / Brini lovci od Medu crjevjara / lov lovili; / goru obili; / od sve to ulovili, / nita doma donijeli (ib., 405). 8 Na koncu dodajmo dubrovaku poslovicu: Zaludu li je irok svijet, kad
ti je crevlja uska (Poslov, 155).

U dopuni Mihovila Kombola: ala, druina, a mi emo mjesto rimskijeh kurtiana tipati godinice (Dundo Maroje, prir. Frano ale, SK, Zagreb, 1991., 195).

Meu

crjevjare

67

Crljeno

Vasilij Kandinskij kae da je boja vatre i krvi, crveno prva boja, najdublje povezana s principom ivota.l Nema naroda koji nije, svaki sa svojim predajama, oekivao maginu mo crvenog. Crveno prati sve sveano sti, osobito proljetne, pa vjenanje, roenje ... Za dijete, kada se eli rei da je lijepo, kae se da je - rumeno. Rumen ko jabuka! Adj. rumen (RjIm)2, odnosno crljen3 (ib.), u Splitu crjen (RVS) ili c}jen (RjSG), na Brau rj~n, Vrgadi crljen, Susku arjien itd., epitet je za mlad, zdrav, lijep est u frazeologiji novotokavskih ikavskih govora (Frtlk). Lipa je ka crvena jabuka (ibenik). Rumen ko tri1ia (Opuzen). Crveni se ka paPrika (Sinj). Cr/eni se ki mlada neJsta (Cetinska krajina) ... Etnolozi su uoili estu primjenu crvene boje u oglavljima djevojaka i mladih ena. Prema nekim tumaenjima, zajednike karakteristike pokrivala proizlaze iz staroslavenskoga kulturnog sloja, u kojima je koncentrirano obilje magijsko-apotropejskih znaenja. Vesna Zori u monografiji Hrvatska tradicijska kultura na razmedu svjetova i epohd* pie:
U cijelom slavenskom svijetu ona ima sadraj ivotne radosti, zdravlja, i magijske obrane od zlih sila. Njome se zatiuje plodnost potencijalne roditeljice i jami produenje roda to je prvi i najvii zakon patrijarhalnoga drutva. Za ene zrelije dobi upotrebljavale su se zagasitije boje, a bijela je pak izraavala duboku tugu i starost... U svadbenim krunama, simbolima
sree
Vasilij Kandinskij; O duhovnom u umjetnosti (prevela Goranka 1997. Ganga: Kako 3
u Lozanovi),

Europski glasnik, 2 (426-479), Zagreb,

ti, nane, biti rumena, pura uta, ljutika zelena! (Rjlm).

U Imotskom je poznato Crljeno jezero. Ivan Raos (Prosjaci i sinovi, MH, Zagreb, 2005., 13): Don Pavao iskrenu oi k nebu i zavapi: - Oprosti im, jer ne znaju to ine - pa nastavi - nikomu se, daklem, ne da cijelu vjenost pei stranjicu za uperak vune i kap ulja. Stoga e vam dati. Dat e vam kad ih podsjetite cvrljenja na gradelama ne samo biblijskog Gavana, ve i ovog naeg, kojega Bog - ni dva pedlja od nas - sa svim dvorima njegovim surva u Crljeno jezero. A na imotski Lazar, iako ne sjedi u krilu Abrahamovu, ve u krilu Jakovljevu, svejedno prst ne umae za svog imotskog Gavana, a, bogme, neete ni vi za njih! I jo u vam neto rei. Kad ono otac Abraham, gonjen glau, stie u zemlju misirsku i nagovori enu svoju Saru, koja bijae lijepa u licu, da postane ljubeznica Faraonova, znate li, daklem, to joj ree? Ree joj: Bit e tebi dobro, a i meni uza te! To u, daklem, rei i ja vama: Idite, daklem, idite, gladni lazari moji, idite na put Boji po svoj zemlji kranskoj j turskOj, ponesite prazne torbe i vratite se s punima! Vratite se, daklem, s torbama kruha, s vreama vune i mjeiima ulja, pa e biti dobro vama, a i meni uz vas. Amen, daklem! Vesna
Zori:

Starinsko ensko

eljanje

i opremanje glave; u: TraKul (243-249).

68

CRLJENO

prelaska u stale udanih ena, najizrazitije se zrcale magijska znaenja. Prevaga crvene boje, trepetijike, perje, drhtave spirale, ogledalca, vrpce, sve to ima ulogu zatite mlade nevjeste. No, nakon udaje, prema drevnom pravilu, kosa udane ene zabranjena je dodiru i pogledu. U svadbenom obredu mladenki se skidanjem svadbene krune kosa podizala, upletala u najrazliitije vrste podloaka i prekrivala kapicama i rupcima. Takva su pokrivala govorila o njezinu novom statusu i pratila je tijekom cijelog ivota. Smatra se da pokrivanje kose udanih ena prvotno ima magijske sadraje jer, kosu, kao izvor ivotne snage treba skrivati od zlih sila ...
Znaajka

je dinarskog obrasca, osobito u sveanim prigodama, djevo-

jaka crvena kapa nDena na sredini glave. Izraivana je od crvenog sukna,

ravna ili kalotasta dna, ukraavana vunenim vezom i drugim ukrasima (srebrnim noviima), te s kitom srebrnih niti na vrhu. Udajom, kosa se plela u dvije pletenice sputene niz prsa, dok bi ih starije ene savile prema gore i trakama vezale. Po tome bi se raspoznavala mlada od starije ene. Jedna od inaica ovog tipa opreme glave u dalmatinskom zaleu primjer je iz Vrlike. Djevojice, kao i slobodne djevojke do udaje, prekriile bi pletenice do pola vrata te ih podigle do uiju i vezale uzicom na tjemenu. Na tako opletenu kosu stavljale su izvezenu, noviima okienu crvenu kapu preko ela. Stasale za udaju, djevojke bi prebaci le bijelu dijagonalno presavijenu maramu preko kapice, a zataknuto paunovo pero bilo je znak da je zaruena. U krajevima intenzivnijeg utjecaja tutskog odijevanja bilo je uobia jeno da se oko crvenkape omota al. Ako je al bio svilen, savili bi ga oko ruba kapice. No, mogao je biti od vunene tkanine, pa bi njime pri omatanju zapravo posve prekrili kapicu. Takav je oblik oglavlja bio osobito rairen u Imotskoj krajini,5 gdje Silvestar Kutlea (Imocki, 116) biljei da u Runoviima mlai nose kapu okruglicu, a stariji crljenu kapu i pekir crljeni. Kapa od crljene oje, a pekir od vune - tanke vunice, crljeno obojene. I kapa i pekir obilati su. Kapa ima crne rese koje vise s live strane, niza slipe oi. Ruho Morlakinja talijanskom je oku udnovato. Alberto Fortis enskoj nonji posveuje jedno poglavlje (Viaggio, 46-7):
... Djevojke nose skrletnu kapu s koje obino visi veo to pada niz leda i znak je njihova djevianstva. Mnogi nizovi srebrna novca, medu kojim esto ima starinskoga i dragocjenoga, krase kapu najuglednijih djevojaka koje o nju znaju objesiti i filigranske radove u obliku naunica i srebrnih lania s polumjesecima na krajevima. Na nekima se vide sloena razliita bojena
---------------------------------L B. amija (Rjlm) kae da je muka (crljena) kapa od oje s crnim resama".

69

CRLJENO

stakla okovana srebrom. Siromane djevojke nose kapu lienu svakog uresa, ili im je kadgod ukraena samo neobinim koljicama, niskama staklena zrnja ili okruglim rukotvorinama od kositra. Jedno od glavnih odlija tih kapa, koje predstavljaju dobar ukus najraskonijih mladih Morlakinja, u tome je to arolikou uresa privlae oko i to zvekeu na najmanje potresanje glavom. Zbog toga se na njima i nalaze lanii, srdaca, polumjeseci od srebra ili lima, lani dragulji, puii i druge sline drangulije. U nekim krajevima za kapu se zadijevaju kite arena perja koje slie na dva roga; u nekima drugima na nju meu treperave perjanice od stakla, drugdje od umjetna cvijea, to ih kupuju u primorskim mjestima; i valja priznati da se u arenilu tih objjesnih i barbarskih uresa katkad vidi razvijen svojevrstan duh. Koulje za blagdane vezene su crvenom svilom i ponekad zlatom; obino ih izraduju same gonei stada na pau i udo je kako dobro vezu svoje vezove bez ikakve podloge i hodajui. (...) Djevojka koja bi izila na glas zbog loa vladanja, izvrgla bi se pogibelji da joj upnik u crkvi javno strgne crvenu kapu i da joj zatim koji rodak odree kosu u znak sramote. Zbog toga, ako koja od njih poini kakav ljubavni grijeh, sama od sebe skida djeviansko znamenje i gleda promijeniti selo. Ivan Lovri se ne slae s opatom Fortisom kada su u pitanju simboli djevojake nevinosti - crvena kapica i pletenice - i energino odgovara (Biljeke, 103): Na iju vjeru Fortis iri ovu bajku, to ja ne znam. To sigurno nije bila dunost upnika, ili je ta dunost vrlo stara datuma. Ako bi koja djevojka pokazala sklonost za kakav nedoputeni uitak i ako bi se to obaznalo, onda se neko dogadalo - a danas se ni to vie ne dogada - da bi se u tom sluaju, kad ne bi sama skinula znakove djevianstva, sloilo vie djevojaka i da bi joj silom skinule kapu s glave. Sada je i ovaj obiaj gotovo sasvim ukinut, i svaka, koja uini kakvu ljubavnu pogreku, skida kapu sama, a ne mora se uostalom brinuti ni da promijeni boravite, kako dodaje Fortis; tovie, ona pobono okaje svoju pogreku i preporui se samilosti upnikovoj, koji joj redovno nade mua.

70

oka

Mogli bismo kazati da je potreba za kienjem i ukraavanjem uroena potreba, jedna od. najstarijih ljudskih aktivnosti. Vremenom se mijenjaju samo materijali i naini izradbe, ali ostaje osnovno znaenje: kienjem se jedinka iz ope grupe istie od ostalih. Kako je na to gledao don Frano Ivanievi iz Poljica (ZbNO, 1904., 9,23):
Nakit i naprava zove se sve ono, ta se uije, nadometne, ili zadije na robu, da bude ovik u ivotu diniji vidit. Starinski nakiti eznu i u Poljicin, malo je vie srebra i zlata, ponajvie danas brusa, oje, tame, kurdele, sve mala vridnost. Vue se jo u gornjin krajevin po 'dikoji ritki obiaj srma i para (pulija, parica), kojin navezu obuu, okitu kape, jaerme i perine. Ali u svemu 'oe se mire i naina; ta je prislano, nije ni maki drago. Ima eljadi, pa natrpa na se svakog nakita i belaja, ustoboi se ka' turski paa, oprui ka' dralina vrat u ariju (zrak), odbija otro svaku stopu silovitom nogon, nakeri kapu na desno uvo, zasue rukave, zametne se glavon ka' baline, zapali lulu, uzo' li se: ko san, ja san! To su o' Iine, siledije. Narod ne begena taki nakit, zamira i odvraa oi od taki' ljudi. I kada ensko mlado ugrije glavu, pa se naantra svakakvin anaran, naroza se cvien, vrpcan, prstenjen na rukan i kolajnon ispod vrata, uvije se u pasu, izboi prsi, zalie kosu i nikud udnovato koraca, ka' da ne staje na zemlju, ne bi reka: sad e na poletit, - starija pametnija eljad okree se i ruga: nu ti one okarice, ta se je naokala.
oka je, objanjava Ivanievi, veliki svitionik u crikvi nakien od
komadii izdilanog na oke cakla od svaki' koluri; slui za svie, koji' bude 40-50 namieno.

oka u znaenju kristalan crkveni svjetionik, luster pun ukrasa od sitnog stakla i svijea zacijelo je u vezi s tal. ciocca (kita, pramen) koja potjee od kasnolat. clocca (grozd, kitica). Na lik preuzet je iz ven. chioca.

Boerio (DizVen) navodi sintagmu chioca de christal sa znaenjem lumiera, a to je upravo lampadario pens ile a molte luci. Naii emo jo
71

OKA

na chioca de piante, de fiori, de zariese, de cavei, de le stele itd. Dakle, moemo tu iitati i velik broj svijea, osobito onih koje vise. Zadarskim Talijanima (VenDal) cioca je lampadario a pili bracci con gocce di cristallo o di vetro. Imamo i frazu: cafe co le cioche.
Rije oka nije zabiljeena u (velikim!) rjenicima, ali je sauvana u mjesnim govorima. Nalazimo je tako kod Juriia (Vrgada), Ribaria (Istra), Vukovia (Selca), Mogua (Senj), Geia i Slade ilovia (Trogir), Dulii (Brusje) - svugdje u znaenju svijenjak u crkvi; luster. U Salima (RjSa): Ba je lipa oka u naoj veloj crikvi, a u Visu (LV]): Dvi svide oke iluminone...

U epurinskom govoru (Prvi) - aka. Ante Kursar u svojoj monodrami (Povidanje, 24-5) pie:
U crikvi more za jedan tren pogljedati u 'ni ortar z bande oli gori u oku oli doli u tloh, oli 'vamo oli 'nam o, ma o'ma' iza toga valja gljedati u veliki ortar di je trabanakul. Di se u crikvi gljeda nego u trabanakul.
imunovi iz Draevice (RjBra) daje primjer: oka v'isi nasr'i crikve; a

i ima i oketa: Na Bo'i na glijriju ugu se sve svie na oketi. Drugo znaenje - geranij, pelargonija (Pelargonium) semantiki se moe povezati s prvim (kitica?). Usodila je Petrica tri voa okete na prog ol ponzstre da ru!) r?u komoru. Samo kod Stu1lija (Rjeosl) , prema tal. ciocca, imamo nepotvreno okla - grana (ramus), s dodatkom okla smokava. U istom lemu Skok (ERj, s.v. okla) dodaje gijuka, to je etimologijski teko, a moda i nemogue, objasniti. Gljuka je smotuljak, klupko kod Stjepana Mitrova Ljubie, a moe biti i figo guva, nesuglasica: U potonje sloe se: da ja sam razmrsim ovu zapletenu gljuku ... 1

Stjepan Mitrov Ljubia:

Prianja

Vuka Dojevia, 1, Beograd. 1902.,47.

72

Da prostite

Anonimni autor u jednom lanku u La Dalmazia (Zadar, 1846.) pie da se enama, premda su ljubazne prema muevima i djeci, ne upuuje nikakva panja, to npr. vjerno ilustrira uobiajeni prizor da se Morlak, jaui svoju tegleu ivotinju, gizda svojim orujem ostavljajui iza sebe majku i enu koje idu pjeice.l Isti, nepoznati pisac, uoava da je teret cijele obitelji gotovo potpuno natovaren na lea ena, kao rad na zemlji i drugi najtei poslovi. Dakle, ne kae se uzalud da ena dri tri kantuna kue. Meutim, vidjet emo, odnos mukaraca prema enama nije u stvarnosti odgovarao toj maksimi. Pietro N utrizio Grisogono 2 na stanovit nain pokazuje odnos mukarca prema eni kroz primjer kako se ona imenuje: ena se smatra najniim stvorenjem u obitelji pa kad netko od njih u razgovoru s kakvim prijateljem mora spomenuti enu, majku, sestru, umee da prostite, kao da govori o neemu munom i prljavom.3 Istina, taj prezrivi ton Grisogono ublaava kad kae da se isti taj da prostite dodaje imenujui kruh, vino i ostale sline stvari pa se taj izraz moe smatrati kao neka potapalica, a ne toliko izraz prezira. Taj sluaj spominje i Ivan Lovri u svom polemikom spisu (Biljeke). Upotrebljava neto izmijenjen oblik - s protenjem (u originalu: s prosctegniem nasce xene, nasce chieri, nasche rodizce4), dodajui objanjenje da mukarci na ene gledaju kao na prljave, niske i rune ivotinje koje se ne smije ni spomenuti bez prethodnog ispriavanja, to nije potrebno rei npr. prije spominjanja kobile. U prijevodu Mihovila Kombola (Biljeke, 133-4):
----------II Morfacco a cavallo def Suo g;umento, facenda pompa delle sue arm;, e tenerli dietro a pied; Ja madre e la moglie.
Pietro Nutrizio Grisogona: Notizje per servire alla storia naturale della Dalmazia (libro 4), Trevigi, 1780., (155-190).

Quando alcuna di essi parla con qua/che amico, dovendo nominare la moglie, la madre, la sorela, vi antepone da prostite come se parfasse di cosa nauseOSB, e spore8.
Giovanni Lovrich: Osservazioni sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia deJ signor abate Alberto Fortls, Venezia, 1776., 164.

73

DA PROSTITE

Ako kane spomenuti kobilu, nema nikakve isprike, kao da tim hoe da kau, da treba voditi vie rauna o kobili nego o eni. Zato se ipak ne smije misliti, da se morlake ene dadu lako svladati od mukaraca. One se barem na oko dre tako ...

Na ovom mjestu, ispravljajui Fortisa, Lovri iz prosvjetiteljskih i racipobuda (predromantiarsko divljenje prema ljudima nepokvarene prirode) daje i dvije biljeke:
onalistikih

Fortis je po svoj prilici zamijenio ene i djevojke, kad veli, govorei o enskim haljinama, da s djevojakih kapa pada koprena niz ramena. To moda biva u kojem selu, a moda i kojem kotaru, ali morlake djevojke redovno ne nose koprene, koje bi padale niz ramena. Nevjeste se (naroito nevjeste grkog obreda) u nekim kotarima godinu dana klanjaju svakomu, koga sretnu (ib., 132-3).
Morlake su ene prljave kao i mukarci, ne zato, da opravdaju prezir, s kojim oni s njima postupaju, kako misli Fortis, ve radi stare navike. Kod djevojaka je ista stvar. Kako se maslo, koje upotrebljavaju za mazanje kose, lako uspali, vrijeda izdaleka nozdrve fine gospode, ali kod njih obino nema onih ljutih insekata, kojima je neki pjesnik dao ime srebrni biser, da bi polaskao svojoj dragoj. Morlake se amazonke ne bore laticama, da bi na njih nabadale taj srebrni biser (ib., 133-4).

74

Druba

Ribarska druba (druina)1 opisuje se na vie mjesta u Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovia.
Za posluh [iz poslunosti] u riti i spunit a eli / I sve poviditi istinom kad veli. / U drubi se najdoh na Solinskoj riei [Jadro u Solinu] / (s kimi tamo sajdoh) s trima redovnici. / Bud' da njimi bihu joe mnozi ini, / Jedan red imihu u biloj skupini [redovnici bijelih haljina, dominikanci], / I ki jim sluahu pripravni k voiji njih [stojei na usluzi] / I u svem sluahu kakono starijih. / Oni tuj stavie nike cke nad riku / Na ke napravie tarpezu veliku. / Tuj se je druina na obid skupila / Kon Urmani mlina i kol njih katila. / Doad se umie na same rike kraj, / Pak blagoslovie po redski obiaj (PSHK, 7, 180-1). Tako bugarivi boiji put obrati [odabrati] / Htie, jer svarivi sedoe ruati. / Ponudie mene da jim inju drubu / Za pravi drubene [zbog drutvenog zakona] i za ast i slubu. / I kako ruae, ne hte se liniti, / Veselo ustae i jae voziti. / Naprid se tiskoe, dobro napirui, / Obadva klikoe, pisam zainjui / Potiho, ne barze, svaki vesel i vru, / Jedan nie dare, drugi vie poju' .. (ib., 191-2).

O Splite estiti, ku si sriu imil / Da s' vasda njizdo ti razumnim ijudem bil! / U tebi knjinici mnozi se rodie, / Veli razumnici, koji slavni bie. / Ljudi vridna broja kojih glas mukal ni, / Vasda druba tvoja bili su po sve dni, / Ki kriposti bie svake napunjeni, / Kako sami htie, i vele hvaijeni (ib., 194).
Taj hvaijena mista paka obhodismo / Ka lipa i ista pomijivo vidismo, / KE se zelenjae vartal, i gustirnu / Ka nikad pojae [napajae] onu drubu virnu / Od ke ti zgor pisah (koj budi vinji raj!) / a od nje uh i znah i ja i svaki kraj, / Vidismo njih stan'je kakovo je bilo / I sve pribivan'je obino [domae] i milo, / Zemiju ka se tei [obrauje] i lipu poijanu / Kon kue ka lei kakono na dlanu, / I pridvorje i dvor, k tomu stabla nika / Vie hie odzgor od voa razlika (ib., 204).
Druba, drubina, druina, drutvo (= lat. societas, sodaJitas) je baltoslavenska i sveslaveska izvedenica (stslav. drubba) od drug. Srodno je lit. draDgas (prijatelj), let. draugh ... le. korijen je *dhereugh-, u prijevoju *dherough-.

75

DRUBA

se u statutima dalmatinskih komuna ribar tretirao kao nosilac slobodnog stalea. Meutim, to zbog hirova mora, to zbog mnogih drutvenih neprilika (od davanja vlastelinu novane ili naturalne rente do kojekakvih sistema poreza na ribolov i promet ribom), ribar se teko mogao uzdignuti do stalea iji bi prihodi osiguravali pristojnu egzistenciju. Stoga je funkcioniranje ribarske druine, kao neku vrst ortake pogodbe, zanimljivo promotriti kao povijesno-socioloki relikt koji nam otkriva jedan svijet u malom, s nekim svojim posebnim zakonitostima. U toj strogo strukturiranoj zajednici javlja se i specifian leksik. Kao ogledni primjer uzet emo Mali I, te studiju Romana Jelia o ribarskim obiajima (AdMar, 4).2 Prije poetka svake ribarske sezone vlasnik mree mora skupiti ribarsku druinu koju ine njegovi tovarii [v.]. Tovarii nisu najamni radnici koji rade za tjednu ili mjesenu plau, nego svaki od njih ima jedan dio od ulova, bez razlike je li mladi jak, ili nejak i star.
Tovarii (druinari) nisu niim vezani za vlasnika mree osim obea

Ve

njem, zadanom rijei. Pri izboru tovaria vodi se rauna o sposobnosti i zalaganju, imajui u vidu zadatak koji e on obavljati na ribarenju. Vlasnik osobno pita svakog eli li poi s njim na ribarenje za odreenu sezonu. Kakve su funkcije pojedinog ribara na ribarskom brodu s migavicom (mreom potegaom)? U Malom Iu upoznat emo ove izraze za lanove ribarske posade: gospodar, kumandir, krmir, sredir, potparadir, trastanir, deveti, sigundir i provir.

Gospodar3 je obino vlasnik mree i rukovoditelj ribolova. Njega svi tovarii dok traje ribolov oslovljavaju s gospodar i obino sa >Ni. Kod kue se taj naziv ne upotrebljava. To bi odgovaralo parunu [v.] na jedrenjaku ili barbi [v.] na parobrodu. Distinkciju uoavamo i u mjesnom govoru Kuia na Peljecu (PNKu, 82): Da brod moe ploviti, arma ga vlasnik - gospodar kod malih laa, parun kod bracera i trabakula .... Gospodar odreuje kada i gdje e se loviti, na kojoj poti, na koliko uza4
(na pet, na est uz... ). Mora imati veliko iskustvo u poznavanju morskih struja, vjetrova, dna i svega povezanog s ribarenjem. On se savjetuje i s ostalim tovariima, osobito sa starijim i iskusnijima. O statusu gospodara i artama
-----------------------------------------------------Romana Jelia: Ribarstvo i ribarski obiaji u Malom lu, AdMar, 1985., 4 (119-177). 3 Izvedenica na -ar lat. -arius) gospodlIr ima vie znaenja: gospodin, vladar, posjednik, vlasnik, kuegazda. Etimologijski je rije samo slavenska. Iz indoevropskog se mogu tumaiti samo njezini elementi ("ghost-, *pot-).
Pretpostavlja se da je praslav. sloenica od *gostbpodb (= lat. hospes).
4

Oza - ribarsko ue, konop kojim se vue mrea, Rjl: Dugasto kolo 50 pai, oH kolo 80 m. Npr. zapovijed: Zgiblji
uze i kalome! Ribari zovu uza konop dug od osamdeset do sto metara (PRj).

76

DRUBA

(sredstvima za ribolov) duhovita je crtica koju prenosi Ante Kursar prema kazivanju starog tovaria Ive Antia Lile (epRib, 98-9):
Ribari topu tratu. Bacaju zategu, a naukir [onaj koji komandira zategom] ree: Gospodaru, a jesmo li vezali brciij?5 Gospodar se malo zamisli i ree: A bogati, veza si ga ti! Na to e naukir ozbiijno:

-Ja? Ja ga n isa , veza. Onda gospodar stane betimat, okrene se sumpra druini i ree: - Da nije veza brciij! a smo se smunili! Oli emo potezati s otvoreni' brciijo'? a smo doli n,zunjeskati vode?... Diimo je epe gori! Dokle je gospodar betima i ijutija se, naukir uini mot druini da je brciij vezan i da je sve u redu. Naukir ree: - Kakav si ti gospodar, pa ne p ogijeda ti, ka' smo topili aku, je li vezan brciij! Onda jedan o druine ree: - Ajmo, topimo je daije pa a bude! Potegniemo je u tren. Nije nego na tri uze. Druina nije tila posluati gospodara da se trata die. Bacili je svu i potegli. Ka su umali, brciij vezan, a u saki ribe za smih. Samih liganj bie bilo treset kili, a gauno najmanje duplo. Onda e gospodar vas veseja: Sa' sa' se sitija. Bogati, ja sa ga veza ... Godine su pa se zaboravi. Na to e mu naukir: - Sa' ka 'je bogato, veza si ga ti. Jesi - kaj moj tac u grebu. Da ga nisa veza, oli misli da bismo se bili muili potezati za babine godine!

Gospodarevo mjesto je u picolu [v. pical],6 a u parapetu [v.] je kad se topi i stee mria. Po nepisanim pravilima, tono se zna to radi u odreenom vremenu. Ili, to nije obiaj da radi. Na primjer, ribu nikada ne konjui [v. kanju] kao ostali tovarii, koji sebi izaberu neku ribicu da je ispeku. Spava pod krmom prvi do kopia,7 glavom okrenut u lijevu stranu. Pod krmu ulazi kroz parapet.

Kumandir tal. comandare) je najvaniji od svih tovaria. Po asti je odmah do gospodara i njegov prvi savjetnik. On mora biti iskusan ribar
5 Brcilj je najzadnji dio sake. To je otvor kroz koji se prazni sve to se ulovi. Dok se migavica potee, brcilj je vrsto vezan (stisnut) konopcem koji se zove uzica. Naziv brcilj valjda dolazi od toga to krajevi uzice, kad se njome vee

otvor, nalikuju brkovima.

6 Pical (Rjl) - otvor na krmenoj palubi leuta gdje
Kopi (Rjl) - uzak prostor u pramcu
inae

stoji timunjer.
kopia

i krmi broda, podnica (daska) koja slui kao polukat. Na pajolu od

oj

prove je nogami sta gospodar kad je bi u parapetu i zapovida s lovum, a noun bi tote spa un ki je bi najmanji.

77

DRUBA

od zanata, srednje dobi ili stariji, pametniji. Na ikom leutu s migavicom kumandir se osobito mora iskazati pri topljenju mree. Upravlja kretanjem broda vikanjem i mahanjem. Martinovi (RjI) kae: Kumandir ostane na kraju i zapovida, vie, mae rukami ili s kapun u ruci, da vogai ne bi skrenuli z rote ku je reka gospodar. Obino vie: tako u ime boje ili na zmorac, na jugo, pravo i sl. On i gospodar odreuju koliko e se potezati mrea na jednoj krokadi 8 i kada e se krenuti naprijed na drugu. Za vrijeme stiskanja mree on ulazi u brod i izvlai mreu na krmi do gospodara. Iz mora digne kukulj,9 tj. kraj sake (vree).
Kumandir obino ne mijenja jednog gospodara po vie sezona, a ponekad cijeli svoj ivdt ide na ribanje s jednim gospodarom, s kojim je ujedno i prijatelj, esto i kum. Ponekad je kumandir vjetiji u ribarenju i od samog gospodara. Kumandir spava pod krmom do gospodara s glavom ulijevo. Pokriva se skupa s krmirom istim kabanom [v.]. Pod krmu ulazi kroz oit, a ne kroz otvor na krmi, koji je rezerviran za gospodara.

Zbog sigurnosti plovidbe svaka stvar u brodu ima svoje stalno mjesto da se moe bez razmiljanja nai u svako doba, danju i nou. I ribarska se druina, jer su esto odluke nagle i treba ih odmah izvriti, a opet na skuenom prostoru, mora drati strogog rasporeda, pa su propisi ponaanja do najmanje sitnice razraeni kako ne bi bilo oklijevanja i zabune. Kao gospodar, tako ni kumandir nema svog odreenog vesla. Njega se prihvati samo kad se vozi u smjenama. Pri jedrenju je na strai s gospodarom, uz devetoga ili potparadira, dok se svi ostali mogu odmarati pod provom ili pod krmom, prema tomu gdje tko ima svoje mjesto. je po asti u ribarskoj druini krmtr. On je na veslu od krme, koje je najvanije jer upravlja kretanjem broda. Krmir mora biti jai ovjek, jer svojin veenjun guverna brodun (RjI). Nakon preijavanja, krmir s gospodarom preveze leut s prihodita na stiskanje. Tada sortira ulovljenu ribu u kaete, stavlja led na ribu i uope o njoj vodi rauna. Kad uredi ribu, ide na ijanje i tamo giblje istegnute uze iz mora. Pri zadnjem inu lova, tj. pri stiskanju, krmir izvlai mreu rukama iz mora na krmi do kumandira. Dunost krmira je da iznosi na obalu ribu za jelo tovariima. U vremenima oskudice, on je dijelio kruh. Krmir spava pod krmom do oita i pokriva se istim kabanom (grubi vuneni kaput) zajedno s kumandirom, koji spava do njega. Pod krmu ulazi kroz oit.
8 Krokada (Rjl) - poloaj na obali odakle se povlai mrea. Za krokadu valja da je mista, jerbo kad jedan ribar dojde
poteui

Trei

do kraja gori, drugi mora kraj mora zapicati j opaati se na krok i okrutiti uzu.

Kukt1lj (Rjli) - kraj sake na mrei migavici. Kukulj je uski, ali se isto za as sprazne kreza nj sve a je u saki.

78

DRUBA

Sredir vozi na veslu oj srede, koje je naj asnije veslo s desne strane. I on mora biti jai ovjek, obino srednje dobi. Brine se za pie, unosi i iznosi vino i vodu, pravi bevandu [v.] i toi je iz barilalO pri svakom jelu u divu ll ili u siisak. (bukara). Istee mreu iz mora na strani prihodita. Pri stiskanju migavice sredir trapa veslom da riba ne bjei iz mree. Spava pod provom pokraj trastanira, s kojim se pokriva istim kabanom da im bude toplije. Pri spavanju dri glavu ulijevo. Pod pramac ulazi kroz oit. Potparadir je na veslu od potparade12 (parada - krme na soha; tal. parata) naizmjence s devetim. Ne mora biti naroito jak. Obino djeak ili stariji i slabiji ovjek. Nekada je na tom veslu ponekad bila neka djevojka, najee sestra ili nevjesta gospodara, kako bi kui donijeli vie dijelova lovine. Istee mreu sa strane prihodia. Pri jedrenju stoji na strai s gospodarom i kumandirom, mijenja se s devetim. On i deveti stru (iste) ribu i uope se brinu oko pripreme jela. Iznosi na obalu kotlenicu za kuhanje. Spava pod provom izmeu trastanira i devetoga, s kojim se zajedniki pokriva. Glava mu je kod spavanja okrenuta udesno. Pod pramac smije ui samo kroz oit. Obino je u brodu toliko ribara koliko ima vesala, ali kod nekih vrsta ribanja moe ih biti manje, a i vie. Na primjer, kod migavice je u leutu devet ribara. Isto je tako i kod none trate, od koje zapravo potjeu najstariji ribarski obiaji u Malom Hu. Trastanir, kao to i samo ime kae, vesla na trastanu [v.], a to je svretak pramane palube. Dunost trastanira je da die i sputa jarbol. Zbog toga mora biti jai ovjek, obino mlai. Mreu istee sa strane prihodia, a pri stiskanju migavice on je na puntalu l3 . Pri jedrenju po runom vremenu svi tovarii (druinari) su redovito na nogama, osim trastanira, po pravilu: Jarbul gori, trastanir doli. On spava ispod pramca, prvi do oita, kroz koji ulazi i to do sredira, s kojim se pokriva. Lei s glavom na lijevoj strani. Deveti se u svemu izmjenjuje s potparadirom, zbog ega i nema posebno ime. Njih dvojica voze potparadu naizmjence, a mijenjaju se i na strai pri jedrenju. Ostaju na obali za vrijeme stiskanja pod uzom, tj. pridravaju brod uz obalu. Mreu istee iz mora skupa s kumandirom i sigundirom. Pomae kod kuhanja jela. Stiska mreu na pramcu. Spava pod
10
11

Barila -

bavica,

vrsta posude, stara talijanska mjera za ulje, vino i sl. zapremine oko 66 litara.

Na lu se kae dia. Drvena posuda s jednom produenom dugom za ruku (4-5 I). U Murteru se kae veslo o' prove (Gajeta, 47). Punta (Rjl) - prvo mjesto do mora pri dizanju mrea iz mora u brod. Onimi ki steu mriu na punta/u, platu kri;, a najkofi namu na olovu.

12 13

79

DRUBA

provom izmeu potparadira, s kojim se zajedniki pokriva, i sikundira, i to glavom udesno. Pod pramac ulazi kroz parapet. Funkciju devetoga obavlja obino momi, a u starije doba to je mjesto pokrivala i djevojka.

Sikundir (drugi, tal. secondo) vesla od sigunde na pramcu, dakle drugim veslom u leutu. To je poetniko mjesto u ribarenju koje se daje kakvu novajliji, djeaku, pa i djevojci. S ovog se mjesta doskora postaje potparadir ili deveti. Sigundir istee mreu od ijanja. Za vrijeme stiskanja mree ostaje na kopnu pod uzom. Brine se za ulje, koje unosi u brod i iznosi iz broda. Vodi brigu o spremanju ribe za jelo skupa s potparadirom i devetim. Za vrijeme jela posluiuje tovarie vinom. On vezuje i odreuje brod kod pristajanja i odlaska. Spava pod provom do kopia (pajola koja slui kao polukat) s glavom udesno. Pokriva se sam. Ulazi pod pramac kroz parapet. Provir vozi na veslu od prove. Pro vir je slabija osoba. Un ki ne more jako voziti, jer je mali ili stari ili nima horce (RjI). Njegova je dunost da topi i die sidro, da savija i odvija jedro, da se brine za kruh, koji iznosi na obalu za vrijeme svakog jela. Dok ostali ribari iste i kuhaju ribu za jelo tovaria, provir se brine za spremanje sipenje 14 . On potee mreu sa strane prihodia, a stiska na pramcu trei po redu. Spava pod pramcem i to na kopiu, glavom okrenut udesno. Ulazi pod pramac kroz parapet.
Kod drugih mrea, kada je u leutu samo est ribara svaki vesla na svom veslu. U tim sluajevima gospodar je potparadir. Tada pod krmom spavaju samo krmir i gospodar, a ostali svi pod provom. Pri ribanju gaj etom gospodar vesla na trastanu, a spava do kopia ispod prove. Do njega je potparadir, zatim sredir i trastanir. U gajeti je krmir ujedno i kormilar. U svjearici kod srdelara svjear je uvijek trastanir, a voza krmir. Dok kod zimskog ribanja svi ribari spavaju u gajeti ispod prove, kod ljetnog ribarenja krmir spava na krmi. On sebi napravi tendu i tako se zatiti od nevremena. Komanda u leutu uvijek je na krmi, a u gajeti je na trastanu, odnosno na provi. Kao to svaka stvar u brodu ima svoje stalno mjesto ili kao to su do najmanje sitnice razraeni radni zadaci, tako su odreeni i propisi ponaanja pri jelu. Svaki ribar ima pravo sebi izabrati neku ribicu (konju) za ispei, jer se za cijelu druinu pripravlja samo leo (kuhana) riba. Ta riba ne smije biti
.-~~-.~~~~~~~~ ~------

14

Sipimje, pl. t. (Rjl) - zajedniki naziv za sve glavonoce. Lovili su s migavicun, apal; su dosta gif i noga imarenja

ni

malo sipenja.

80

DRUBA

strgna,15 koja se moe skuplje prodati. Jedino gospodar ne konjui nikad, da ne dade lo primjer drugima. Svaki tovari svoj konju dri, dok se ne ide jesti, kraj sohe na kojoj vesla. Ribar redovito nosi u depu britvulin l6 (noi s dralom od drva, tal. britolino) kojim isti ribu, pravi sebi ranji za peenje ribe, udela zbicu,17 tj. zailji drvce kojim jede mjesto viljukom. Za spremanje jela brod nosi kotlenicu (metalni lonac bez otrog prijelaza od dna na gornji dio) koja se objesi na kuharicu (drvena motka), a ova se osloni na dva kamena meu kojima se loi vatra. Potparadir iznosi na obalu kotlenicu, a trastanir - kuharicu. Hani ne nose drva'za kuhanje, nego ih uvijek uberu na licu mjesta. To je obino smrdela, kadulja, eprlo i razna morska naplavina. Jelo se sprema uz obalu, negdje u zavjetrini, na uobiajenom mjestu. Drva naberu mladi tovarii. Oni takoer oiste ribu za jelo, koju krmir donese na obalu u bujolu. IS Jede se slabija vrsta ribe koja ima nisku cijenu, na migavici redovito gire i sipenje (sipe, hobotnice, muuni...), a na srdelari inuni, srdele, bugle, aruni. Svaki ribar pee posebno svoj konju. Jedino gospodar ne pee, nego mu netko ponudi od svoga. Riba se pee na zbici koju svaki ribar ima i dri ju zataknutu ispod bande u brodu. Kuha se za sve zajedno u jednom ili vie lonaca. Oko spremanja ribe brinu se najmlai, redovito sigundir, potparadir i deveti u leutu. Jedino sipenje kuha provir. Loe se dvije vatre. Na jednoj se kuha i tu imaju pravo pei svoj konju samo oni koji se brinu oko spremanja jela. Druga vatra je tzv. komunada. Tu peku svoj konju ostali ribari. Najprije se jede peena riba, zatim sipenje ako ga ima i na kraju gire (na migavici). Peeno jede svaki svoje, a kuhano se iskrene u zajedniku zdjelu iz koje se uzimlje zbicom. Ako u ribanju sudjeluje vie brodova, onda ribari svakog broda jedu iz posebne limene zdjele. Maloiani ostaju na ribanju vie dana. Na migavici vijaz (jedno putovanje, tal. viaggio) traje oko 20 dana. Stoga ponesu od kue kruh, ulje i vino, to sve mora priskrbiti vlasnik mree, a to se njemu plaa od bruto ulova pri podjeli novca od prodane ribe. Na polasku se obino nosi pe krUha, tj. oko 20 turta (glava) po 2 kg svaka. Uzme se dva barila vina, tj. dvije bavice od po 66 litara svaka. Nosi se i barilo vode. Umjesto kruha prije su se nosili kolai [v.] (neka vrst dvopeka). Nekada se kruh dijelio i
-----------------~----~ .-.--.-~-~

15

Strgno (RjJ) - kvalitetna bijela riba. Jeste a strgnoga apaJi z girami?

16 17
18

Na Vrgadi (RjVrg) - brituli". Zblca (Rjl) - drvce, iba,

pruti. U prvanje vrime kad ni biJo dosta perunoh, ribari bi naotrili zbicu

i njun ili.

Buje) - drveni kabli s dva uha i konopcem; manja posuda s konopiem na brodu (tal. bugliolo, ven. bugioI).

81

DRUBA

to oko jedne funte dnevno (45 dag). Ako su bili kolai, svaki je dobio po 3 dnevno. Kruh je dijelio krmir. Vinom posluuje sigundir u leutu, a ugajeti potparadir, i to po brku. Najprije ponudi gospodara, zatim poasti ostale druinare. Nikad ne pije pojedinac sam, nego kad se pone sluiti svi se redom obredaju, jer pia mora svaki dobiti jednako. Pone se piti kad prvi drui nar ree: Dabo'. Rua se rano, na migavici zimi prije svanua, a veera neto prije zalaska sunca. Pri veeri se malo posjedi, porazgovara o ribanju, jedrenju, raznim doivljajima, pa i o vukodlacima i vjeticama. Vrlo malo se govori o privatnim poslima. Vino se pije dvaput dnevno, uz ruak i veeru, i to kao bevanda u odnosu dva dijela vina, a trei dio vode. Na svaki obrok ribar popije jednu litru. Kad je vei ulov, popije se i koja aa vie i to cijela, da se proslavi, a pri naroito velikom ulovu znalo se piti iz dive ili suska, koliko tko potegne. Za to postoji izraz - Napiti se treso!19

19

Treso, adv. (ven. tresso) - krivo, koso, popreno ...

82

Facada

Priklesani kamen formira krivudave fuge nepravilne irine. U zidu gdje je kamen razliite vdiine upotrebljava se vie buke, a u razmak izmeu rubova kamenja, zbog niveliranja redova, umee se kaja [v.] ili ponekad uske kamene ploe. S klesanim kamenom postie se uredan, pravilan niz. Klesani kamen najee je pravokutnog oblika na vanjskom licu, a stranja strana mu je neobraena i u piramidnom obliku. U Splitu se zove rep od stine ili rep

odfacade.
Sinia Vukovi u Riniku selakega govora (RSel), to je razumljivo zbog tradicije obrade kamena na tom dijelu Braa, pod natuknicom facada (obraeni kamen, kvadar) ima i niz detalja: greza facada - ugrubo ui njena facada; pilana facada - jednostavno strojno iskrojena bez ikakvih ukrasa i posebnih obrada; facada na medije - facada na ijoj povrini se nalaze otisci zubluke (trag klesarskog alata koji slui za finiju obradu kamena); facada na rigadu -povrina je ukraena brojnim ljebovima; tokovana facada - obraena buardom (alatom nalik na vei eki s nazubljenom radnom povrinom); facada na puntu - na kojoj se nalaze tragovi piketa (ekia koji ima obje strane picasto zailjene); facada riitika - koja je intregvardana (sreena pomou madJle i apadura na nain da se svi kutovi podudaraju) i u kvadri (u kutu od 90 stupnjeva), ali nije fino obraena ...

Htca [v. u znaenju lice] dolazi naravno od tal. faccia (obraz; izgled,
oblije),

odnosno ven. fazza, tr' faza < od vlat. facia < lat. facies (vanjtina; oblik). Faca ili facada je i ovei kamen, klesan kamen, proelje < ven. fazzada. Boerio (DizVen): Fronte e prospetto degli ediJizii. Miotto

(VenDal): Lafazada de la ca~a.l U Splitu flca je i obina stina, bovan [v.]. Ivan Kovai u odjeljku Kako smo poumjivali Merjan (Smij, 90) pie:
U transkom argonu (OizTr) fazada je izraz kada se u kartanju dobiju dobre (prve) karte. La fazada xe bona. Come fazada no poso lagnarme.

83

FACA DA

Vrcaju kajuni i zunzu po arji ka da letu zlatari oko zdrili smokav, jer ba ovi Krikan od ondanji svoji 18 godin jema je straovito estok udarac da bi mu se svaki kajun, foea 01' obalut, kad bi udrija u ivicu, raspolutija i komadii bi se razletili uz zunzanje po okoliu da su okropci vraali se i okolo nai uiju. Facada (NDM, Ri) moe biti i proelje zgrade (fasada). Berezina Matokovi (RVS) daje i oblik facadiin (prednja strana kue)2. Edo egvi (NDM) kao arhitekt pronalazi - facadela i fasadela: komad daske koji u zgradarstvu dri toan razmak oplate i vijenac kue.

U Libru vikigajazika Jure Roki ima pjesmicu: Ma ne mori utece ruka / i mestru od skUli / i onemu ca je iftap6n / na fac6du od bUli (misli se na cara koji je naslikan na aversu potanske marke). U vikom govoru, osim to je to klesani kamen za gradnju, facoda je i okomita ploha na stepenici. Gazite se zove capoda. U Brusju (DL): Ona kUa je ugrodjena 01 som ih fac6dih. I u Boki (RBK-ji) facada: Lijepa je facada ovoga palaca sa onim pergulima.

U Dalmatinskoj zagori (1mocki, Rjlm, RjDZ) oekivan je prijelaz frikativnog suglasnika u v - vaca i vacada (obraeni kamen): Kuu je sazida o sami vaca. Neto je neobinija murterska haca (prednja strana).
Frano Ivanievi (Poljica, ZbNO, 1904., 9, 196) ovako opisuje gradnju kue: Najpri se stavu oe, a na nje trajina (konopi) od jedne do druge, to je mira, da ide rada od oka. Po trajini zide se dvorni zid vaean (zdvorna strana kamena), velikin stinan lipo udilanin, a iznutra zide se grezon (prost, neobdjelan). Zidovi najskromnijih kua bili su vezani crvenicom - cr(l)jenicom ili gnjilom (glinasta zemlja koja se mijeala sa ivim vapnom kao tvrdo vezivo i zatita od vlage). Evo i savjeta:
Crljenica pomiana s japnon dupera se (rabi se), dok se radi pod zemljon, na suncu nije dobra, ispuca. Boji metri zidu izvanka, 'di je lice kui, a slabiji iznutra... U crljeno japno stavlja se dvi tretine crljenice (crljena zemlja) a jedna tretina klaka. Crljenica se nade u zemlji, teaka ne zapada ka' klak, a stiska boje nego klak... (ib., 197).

Trogirski kamen s licem (RjTro) zove se facadfrl ((acada,

strana.

focal -

kamen isklesan za gradnju tako da ima pet ravnih

84

Firale

U primorskom arealu teko je nai sinonim za jemenije [v.] - Arale, odnosno Alale, Alaci (pl.) < tur. filar. Ipak, Skok na Ugljanu (Slavia, 15, 3, 347) biljei firale su ot karama (tal. eorame - stvar od koe), a u ibeniku onaj koji pravi nepletene cipele od koe zove se filardija ili vilardija. U Srednjoj Dalmaciji to su zapravo nestve [v.]. Skok upravo tu rije istie kao primjer kako turska terminologija za obuu prodire na zapad na akavsku teritoriju.l Zlarinjanke su nosile opanke iz kune radinosti, a kada bi se odluile za finije cipele kupovale sufilare (ZlaRj) uglavnom u postolarski m radionicama u ibeniku. Te lagane polucipele bez peta, koje su se naticale na noge bez ikakva vezivanja, izraivane su od tavijene koe u crnoj ili smeoj boji. ini se da je kasnije uao u modu oblikfilara koje su imale popreni kai za zakopavanje. Takvefilare s kaiem mogu se na Zlarinu jo vidjeti, iako danas preteu nirane polucipele industrijske proizvodnje.2 Plitke cipele s remenom namijenjene djevojicama nazivaju se filare na uha. Imuniji Zlarinjani takoer su nosili kupovne cipele - fila re, pa ne stoji tvrdnja u Rjeniku z/arinskoga govora (ZlaRj) da je posrijedi iskljuivo enska obua. U mjestu Povljana na Pagu (RjPov) pl. t. filar'i je obua od koe sa onom (Kuplja je dobr'i filar'i i v'ie ni bos), a u Kolanu (RjKol) firdle krute, uske enske cipele (Fali se da ima lipi novi postoli, a stoju je na nogamin kaj firdle). U Kukljici (RjKuk) opet je firMa (pl. firale) cipela s dva remenia (a stfn bi superab ka su mi kupili firMe).

Abdulah kalji (Ture) kae da su firale starinska laka plitka obua koja se nosila u svako doba godine. Oblaile su se na golu nogu, na a rape ili na mestve. Danas ih nosi samo poneki hoda ili hadija.
Petar Skok: Prilozi prouavanja turcizama u srp.-hrv. jeziku; Slavia,
2
ronik

15, s 2-4, Praha 1937.-38.

Aleksandra Muraj: Tradicijsko odijevanje na Zlarinu; u: Povijest i tradicije otoka Z/arina, posebno izdanje Zavoda za istraivanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku, Zagreb, 1982.,490.

85

FIRALE

Kod Mikaije (Blago) imamo filara (filare, crevje, postole), to preuzima i Stulli (Rjdos/). Vuk (SrRj) stavlja naglasak fi.lar (enska crevlja) i dodaje da se govori u Lici, a flrale u Boki. Dodajmo da se u Banjoj Luci uje vilari (Slavia, ih.).

86

Fitiljaa

Oruje! Fitiljae na rame! Visoko zjata usta od fitilja! Na desnu, na livu namistite se! Na livu, na desnu namistite se!... Sputajte fitilja u! Poneste desnu ruku na fitilja u! Dvignite visoko fitiyau pomaknufii desnu nogu nazada!... Izvadite ipku u tri maha, prislonite ju na persih, pristavite ju u civ, zabijte kerpu i prah, oslobodite ipku u tri maha, stavite u civ zerno i kerpu zabijte, oslobodite ipku u tri maha, prinesite ju na persih, pristavite ju na nje misto, prinesite desnu ruku na fitiljau! Visoko fitiljau! Fitiljae na rame! Na livu povratite se na vaa mista! Otkud ovaj egzercir u istoj ikavtini? Traei tekst koji u sebi pouzdano uva osobitosti ibenskog govora Ante upuk1 trebao se odmaknuti od knjievnih tvorbi, ali i batine koja je bila provenijencije crkvene ili svjetovne administracije, te pronai jezik bez natruha privedre Republike. A to se moglo nai u vojnoj nauci, gdje jezik namijenjen puku i seljatvu mora biti djelotvoran. Pogibelj je velika, pa su zapovijedi jasne, narodske. Gaalo se plotunom: strijelci bi izlazili ispred kopljanika, gaali i odmah se povlaili da napune fitiljae. Pa se i komandiralo: Shranite se od ognja -jimajte pomnju! Ili: Jimajte pomnju od ognja! Tekst koji se odnosi na vojnu obuku, na rukovanje kombinirano hladnim i vatrenim orujem, na razini bataljuna (okupa, to jest bojne), napisao je u 17. stoljeu Marko Mihovilovi. 2 To je ujedno prvi struni svjetovni leksikon u Dalmaciji koji pie svjetovnjak za svjetovne potrebe.
Ante upuk: Nauk od fitifja, kopJja i jednog okupa, u: O prezimenima, imenima i jeziku starog ibenika, Muzej grada ibenika, ibenik, 1981. (99-149)

Nastanak Mihovilovieva teksta vezuje se uz Zadar, ali stoga to se ta knjiica nala u ibeniku, u arhivu stare ibenske obitelji Divni, u kojoj su neki od njih zauzimali visoke vojne poloaje, a jedan od njih bio je i general oruja_ Namee se sama po sebi misao da taj vojni nauk, zakljuuje upuk, nije nastajao samo za ue lokalne potrebe jednog mjesta, nego za potrebe mnogo veeg podruja sa svrhom da bi se vojna obuka to vie unapreivala. Koliko god datiranje iz 1692. s oznakom lociranja upuuje na Zadar, toliko i mjesto nalaska rukopisa upuuje na ibenik. Dakle, Mihoviloviev Nauk bio bi hrvatski latiniki spomenik koji pripada i Zadru i ibeniku, zadarsko-ibenski spomenik 17. stoljea, pokazujui na taj nain i ve~e koje su postojale u prolosti, u doba Mletake Dalmacije, izmeu ta dva grada. Stoga se u podnaslovu upukova rada navodi da je on prilog naoj vojnoj terminologiji 17. stoljea u Dalmaciji. Meutim, u toku jezine analize Mihovilovieva teksta, na osnovi podataka do kojih je autor doao usporeujui Mihoviloviev tekst sa ibenskom molitvom, glagoljskim spomenicima i osobinama dananjeg ibenskog govora, doao je do uvjerenja da Mihoviloviev Nauk sadri osobitosti i strukturu ibenskog govora iz prijelaznog perioda 17. stoljea, kada je, uz akavtinu, ve osiguran prodor tokavtine, to u Zadru i na njegovu podruju to nikako nije bilo mogue, jer je i danas podruje oko Zadra od Petrana do Biograda akavsko.

87

FITILJAA

FitHjaa -

dva dila od puak alitifitiljai (ib., 131).

U Broz-Ivekovievu rjeniku sinonim je smolenica (signum quo milites ad arma conclamatur), ali kod fitilj navodi se i znaenje samokres, uz objanjenje moe biti da je ova rije postala kad su se na puke nainili tabaci s kremenjem, jer su ih iz poetka palili fitiljima. Pero Budmani (ARj) upuuje na vitHjaa, a u toj natuknici stoji samo isto to fitiljaa. Ivekovi za vitilj kae uzica, koja se napali, pa se njom pale topovi. U Vukovu rjeniku (SrRj) ima samo oblik vitiljaa: U Hrvatskoj na turskoj granici na velikoj moci [motki] vidi se kao konica, iznutra od stvari koje mogu gorjeti, pa kad bi udarili Turci, ono se zapali, da ljudi izdaleka mogu vidjeti i da tre u pomo. Otud valjda baklja, buktinja - zapaljen komad lu a ili drveta namoenog u smolu (Adok). Meutim, pod fitilj stoji: stijenj, stijenjak i vrpca za paljenje baruta, eksploziva. Prema Skoku (ERj) fitilj je balkanski turcizam (ar. fatil> tur. fetil = fiti!) iz oblasti osvjetljenja i oruja. 3 Zaparntirno i ovu zapovid Marka Mihovilovia (ib., 123):
Nadesno i nalivo uputite se natrag od okupa, redi za redom naslidujte, svi naprida u jedno vrime prikaite vae oruje! Kopljanici, prikaite vae kopljae protiv konjikom! Uzmite, zgrabite ma u ruku! Pervi red od fitilja, pripravi se, omirite, prislonite, udrite! Pervi red, postavi kolino na zemlju, red za redom nasliudujte [l], ustanite od zemlje svi na jedno vrime! Kopljanici, stavite mae u nonicu! Visoko kopljae! Fitiljae na rame!

Rum. fitil, bug. fitil, cine. fitile,

ngr.

phytili...

88

Fjaka

apala me !Jaka! Ta nas fraza esto moe izvui da nekanjeno izbjeg-

nemo kakav dosada-n posao. Jer, u stanju ste kad jednostavno ne moete raditi! Kad netko kae da je upa' u !Jaku - objanjava Anatolij Kudrjavcev (izMed, 121) - to nipoto ne znai da opisuje nekakvo svoje neugodno tjelesno stanje. Dapae, kao da je mediteranska !Jaka neka posebna vrsta duhovne ugode, u znakovitom srodstvu s onom klasinom talijanskom izrekom dolce for niente (slatko je nita ne raditi). Trogiranin e kazati: Ne moren se mak, uvatila me!Jaka (RjTro). A saljska je besida (RjSa): Kako to !Jakasto laurate. veltije ste na lici nego na motici.

Fjaka tr. fiaca, 1 tal. fiacca, fiacchezza) u rjenicima se opisuje kao

- malaksalost, mlitavost, mlohavost, nevoljkost, klonulost, bezvoljnost, izmorenost, protezavica, tromost ... Meutim, pojam !Jake kao da je neto iri. Fjaka je sve to, ali i jo neto to ukljuuje iskaze: Puti me stat, Molaj mes miron ... Postoje teze da je !Jaka dio (dalmatinskog) mentaliteta. Naime, onaj koji je !Jakast ne znai nuno da je lijenina, ve da je flegmatian, pa je ak u toj svojoj smirenosti i razboritiji. To je, dakako, otvoreno pitanje, kao to su osjetljiva i uopavanja o ovom ili onom mentalitetu.
Inae, pojavljivanje !Jake je sloeno. Onu ljetnu najlake je objasniti. Motiv nalazimo u klimatskim okolnostima. 2 Kudrjavcev (ib.) kae:

Duga mediteranska ljeta glavni su izazivai !Jake u smislu Ijenarenja i nepokretnosti. U praktinom, pak, smislu, tu je ipak rije o nekakvoj nesvjesnoj ili barem polusvjesnoj tednji energije u vrijeme kad sunce ee i kad se oznojeno tijelo u varljivomu hladu uzaludno brani od toplotnih udara. Nepokretnost, dakle, kao stil vanjskoga suprotstavljanja izazovima prirode, ali i kao uinkovit nain odmicanja od obveza.
Doria (DizTr): Lavorar co /a santa fiaea (lavorare con tutta ealma). Co la fiaca se tabaca (chi va piano va sano) ...

U Splitu fjakfl1 je naziv ljetnog toplog vjetra (RVS).

89

FJAKA

Ali, prije ljeta ima proljetne malaksalosti, a poslije slijede one jesenske juine. Da li u jjaku ubrojiti piolot ven. pisoleto), drijeme, kada poslije dobra obroka valja ubit oko?
melankoline

Na Hvaru i Visu (DL) pojavljuje se impf. fjakat, to uz tromost ima i znaenje ulagivanja, dodvoravanja. ea mu jjakoJ, kako da je b'iskup. Adj. je fjakan, fjakast (RVS) i fjakQz (Brusje): Ne komoddju me jjakq zi judi. A onaj kojeg je obuzelajjaka je fjakiin: Ne v'iruj mu sve, qn je veliki jjakun (Vis). Pejorativno fjakQna: Moja mlajo (r je jjakqna (DL). Fjakasto ponaanje do prave punine dolazi u sintagmi - kolafjaka

(lavorare con fiacca) to bi se moglo prevesti s polako, lagano, sporo ... Kolajjdka porti prma terllf(r'mi (krip, RjBra). Nikad njemu nije pria, on uvi sve radi kolajjaka (RjTro).

90

Fratilja

Boccaccio u jednoj uzbudljivoj noveli varanog mua naziva vol. Ta se usporedba ovjeka i' vola moe objasniti time to se vol priinja glupim, tromim. Tako se kae i za dobra a slaba mukarca, kakav je doista esto prevareni mu. U Dalmaciji se za prevarena mua nekad zlurado govorilo da je uao u red sv. Luke ili upisao u knjigu sv. Luke. Ta se prispodoba moe objasniti time to je vol rtvena ivotinja, onaj koji strpljivo nosi svoj jaram, a opet je znak Lukina evanelja, gdje se stavlja naglasak na rtveni znaaj Kristova pomirenja. Da je ta predodba o rogonji vrlo stara moemo vidjeti u Hvarkinji (PSHK, 9, 174), pokladnoj komediji Martina Benetovia iz 16. stoljea, na primjer u dijalogu starca Dubrovanina Miklete i hvarskog avokata Nikole.
Mikleta: to se vaija, gospodaru, po teti kajat? Prosti mi, sada vema lederu [manju] pamet kae nego kad si se vjerio njom, er si znao da si ti star kao tremontana, a ona mlada; i vidio si sve u tetu je; e fatta. Neg budi ustrpijen. Svak pravi: za belecu si se oenio, a ti sad uivaj; pravi proverbio: Altro ci vole [kae poslovica: Drugo nam se hoe]. Nikola: Svemu bih se ustrpil i ugodil joj, da strah me je od asti moje, vidivi 'u onako prezsramnu, uganu, a ja malo moan inelagodan. Mikleta: Ter to zato ako ulize u Irati/ju, nee sam bit, a nijesi ni toko star, eto ide dritto kako luk.

Iz konteksta je jasno da se pod fratilja misli na ulazak u drutvo rogonja, tj. fratara sv. Luke. Vidi se to i po savjetu slukinje Goje Nikolinoj eni:
Namor se svak vara, ali otac ali mu, ki misli heri ali eni staviti strau ali uze da ne ini a hoe, ni da bi 'oj sve zaklope na vrata stavil. Nuti moje gospodarice! Pojte se eniti stari s mladimi enami ovako spametnimi, neka ulizete u brainu 1 .
Gr. phatria, lat. fraternitas, tal. (ratel/anza - bratimstvo Ibratinstvo/, bratimtina, bratovtina,

91

FRATILJA

U dubrovakom korpusu talijansko a, osobito kada je u naglaenom poloaju, vrlo se rijetko mijenja. U jednoj kancelarijskoj ispravi iz 1603. godine nalazimo fratilja, dok za oblik fratalja nemamo ni jednu potvrdu. Ba u ovom sluaju uoavamo prijelaz a u i (jrataglia > fratilja) , ro ponekad susreemo kod Marina Dria. Npr. aiin ili asisin 2 (tal. assassin o ubojica, razbojnik), ali ipak ee asasin, asain i aain. U Dubrovniku se stari mletaki naziv za brarovtinu, eto, koristi i za osobe istih osobina. O nekim sklonostima pie Vlaho Stulli (Kate Kapuralica, PSHK, 20, 326):
De god se obrne, svud se pije, a nadasve crevljari, ovake jebene fratilje od pjanaca nejma na suijetu: za konat od pia Luka mogo bi im bit uvijeke, u pagu nosi sved to za prismoit, pak e rijet meni pjanduro. Prvo mi ree, ijem mi se namjeri na ruci, imam mu stu gubiinu. Mare, spravi mu ma onas kaju, donesi mu je u onom mojom krinini u kojom je ja ujutro uzmem, neka uzbude vruja.

U Dundu Maroju Petrunjela kazuje: Velika ti u vraga spovijedat! Sve tradituri, sve asisini! Brina, tri tisue dukata! "Maro mojl - Maro vrag i njegov otac! (DjelaMD, 366).

92

Gospoina

Osvrnimo se na novinu koja je na razmeu 19. i 20. stoljea, gotovo tri promicala rii za puk. Puki list je poeo izlaziti u tokavskoikavskom narjeju i tako nastavio sve do 1896. godine, kada se u podnaslovu pojavljuje - U Spljetu. Tada je izvrena potpuna ijekavizacija, tako da ak i Duje u splitskim razgovorima govori tokavsko-ijekavski, to je anakronizam, krivotvorina s obzirom na ondanji govor splitskih teaka. Radovan Vidovi (RVak, 122-195) napisao je opsenu studiju o tokavskoj i akavskoj Dalmaciji na stranicama Pukog lista, koji je najvaniji splitski periodi k svojega vremena, pa zasluuje posebnu panju istraivaa dalmatinske ekonomske, politike, knjievne, jezine i ope kulturne povijesti.
desetljea,

Glavni metar Jure Kapi uhvatio se javorovih gusala, pa je Puki list po sadraju i po stilu zaista bio puki, osim po jeziku koji je promovirao. Istina, Kapi je ustrajno iznosio svoj program U osmerakim, jednostavno rimovanim kaievskim kvartinama, a i sam je esto pisao ikavski. Sve se to (ne)snalaenje donekle dade opravdati imajui u vidu politike a ne lingvistike razloge na dugom putu traenja standardnog jezika. List je dugo bio pisan i tzv. korijenskim pravopisom. Zato je urednitvo uzelo ba takav jezini modus? O tome nema odreenih programatskih lingvistikih izjava. Tek usput, u rubrici Poruke i odgovori, nalazimo po koju kratku napomenu. Iz doba ikavtine, godine 1892. (br. 6), kae se: Mi smo sveli na ikavtinu, kojom za sada piemo ne za nikakvo naelo, ve da nam se list u naoj ikavskoj okolici kod puka bolje udomai. Dakle, vidimo praktina i snalaljiva urednika, koji daje i ovakav savjet jednom suradniku:
lanak o zarukama ruskog carevia i vibam za rat i mir nije za na list,

politikom malo i nimalo bavimo se... Nestoji istoa jezika u ikavtini, ili u ijekavtini, ve u jezgri, u duhu. Rii, to u vaim sastavcima itamo, alijanca, koalicija, koncesija, situacija, atmosfera, kotelacija, katastrofo itd. puk na ne razumi, jer nisu njegove. Nije lako za puk pisati.
93

GOSPOINA

Naravno da nije lako! Urednitvo svome puku opravdava prijelaz na ijekavtinu time da valja voditi rauna o ijekavskim krajevima. I tako e se list malo po malo izjednaiti sa openitim nainom pisanja. Smjernice Lista odreene su ve samim nazivom puk (prasl. *pblh) - narod, svijet, svjetina ... . Staroslavenski je p!oh - odred, puk (vojna jedinica); mnotvo, puk (StsiRj). Feudalna inaica je puanin - ovjek iz puka, socijalne klase puka. Opozicija je vlastelin. Posve oekivano za Puki list predmet je zazora - gradska gospOtija.
GospOtina (ono to je gospodsko) postaje od gospodski nastavkom -ina. Kod akavaca imamo gospodina i gospoina.

U rukopisu iz 16~ stoljea Govoren 'je svetoga Bernarda od due osujene (Vartal, 413-4, 697-8, 791-3) nalazimo: Po ta put ti za istinu / uze meni gospodtinu / i po tvojoj ti oblasti / prignu mene na sve lasti; / i u gorku jamu hiti, / iz ke vee neu izlisti. Za izvornu grafiju gospodstynu Kukuljevi daje transkripciju gospodschinu, a Jagi gospotinu. Inae, autorstvo tog dramskog teksta, a i jo nekih drugih prikazanja, pripisuje se Maruliu, to veina naih povjesniara knjievnosti ne prihvaa. Tu hipotezu, na temelju dramaturkog i teatrolokog pristupa, najradikalnije zastupa Slobodan Prosperov Novak, koji Marulia smatra ocem hrvatskog teatra. To se, meu ostalim, potkrepljuje tvrdnjom splitskog kneza Celsija da je Maruli 1518. godine na splitskoj Pjaci prikazao brutissime figure, meutim nije poznato jesu li te figure bile slike ili skulpture, ili pak crkvena prikazanja. Hanibal Luci Uur nijedna na svit vila, PSHK, 7, 43) rabi gospodina:
Od svih gospoj ke su godi / Gospodina njoj se prosi, / Meju njimi jer kad hodi / Toli lipo kip uznosi / Bi re tanac da izvodi, / Tim se ona ne ponosi. / Gospodina njoj se prosi / Od svih gospoj ke su godi.

No, najee -d- ispred ispada, kao kod Jerolima Kavanjina (Bogat, 194):
Isus ki mu nugal klade, / ki je temelj temeljtina, / ne da da ga vlasti oblade / kih svitovnih gospotina, / neg da glavi glavu klone / svake vlasti usione.

Na Vrgadi (RjVrg) npr. gospoina je ono to se daje gospodinu (komu). Kako je u kolovozu (augustu) praznik Velika (Vela) Gospa, taj se mjesec ponegdje zove gospodinjak ili gospodinnjak. Joakim Stulli (Rjeosl) ima gospotajk. U imotskom kraju (Rjlm) kae se gospojinjak. U posljednjem desetljeu 19. stoljea, naputanje tradicionalnih vrednota najlake je uoiti u nainu odijevanja. Tako ve u prvom goditu splitskog Pukog lista nalazimo vie lanaka u kojima se pie protiv urbanizacije u odijevanju - pogospoivanja.
94

GOSPOINA

Prvo su se pojavile pregae s fjokima, zlatom izvezene (PL, 1892., 7), pa se zaraza poela iriti: svaka djevojka hoe tvornikoga tofa od osamnaest banica metar, a kad joj otac proda vino, odmah zahtijeva nita manje nego makinu za ilo. Jedan od stihotvorakih suradnika, stanoviti Mate Kljue, sastavio je ovu pjesmicu (PL, 1911., 13):
Za posao one malo mare; / na nogama im arene bivice, / postola im stoji kripavica, / u vlasima im eaija duzina, / po glavi im posuta luina; / rue nike ne nose k6 prije, / ve od kose ine kapeline; / razapinju tanke umbrelice, / da im bilo ne pokuri lice; / bluze nose kako no gospoje, / a ventulam hlade lice svoje. / Tko sad vidi teaku curicu, / kada ide blagdanom na misu, / rekao bi: to nij' tea ica, / nego to je fina gospojica; / late joj se postoli od lake, / otac vue priane opanke... / kotule joj ukaju od svile, / a u kui nema ni zaine...

Ni momci nisu bolje proli, pa moemo proitati (PL, 1892., 24) ovaj gnjevan, sada prozni napis:
Primorci i Zagorci nai, koji crvenu kapu, na lipi kaparan pobaciste i u gospodske se panere i jakete vrgoste? - Prokleta moda u svata se uvrla. Je li mladi iao u Polu kraija dvoriti, je li iao u Senjske Rike s brodom po moru trgovati, jel iao na nadnicu nikoliko dana u grad sluiti, odmah hoe da se pogospodio Sram ga je nositi kapicu, od koje je od kue poao, natakne kakovu ubaru ili klobuinu nad oi, gae od naeg domaeg sukna na spone, da ga zakoije ne bi na se stavio, ve utegne na se benevreke od tela rue, zadije ruke u depe; na ibuk na ili lulu ve pali virgjinku, zabode slamku za uho, postoli mu kripiju, misli u svojoj ludoj glavi, da je nito boiji od drugih seijana, tko sam ja sam! Nije to do ale, ve je iva istina, dragi pue, da ove gradske gospotije jesu veliki umet i sramota po te. Umet je po kesu, jer onaj to se pogospodio troi na sve kraje vie: dode li u grad, on nee u prostu krmu su deset dvadeset novia da rua, ve ide u gostionu, da barem p6 fiorina privali, zalazi i u kafanu; opanke ne nosi, a postoli bi ga natukli, stoga ne na noge ve u koiji iz grada se kui povraa.

O niki Katelani,

Poijiani,

Nije moda udarila u glavu samo mladei iz prigradskih naselja, toga ima i u goloj, bosoj i gladnoj Zagori, pa i onoj trogirskoj. Neki se dopisnik (PL, 1908., 2) tui da su prije ene doma tkale i radile sve haljine i muke i enske, a sada se veinom roba kupuje u duanu, za skup novac, a slabe je vrijednosti. Sada su svi s reda poeli nositi postole i umbrele, kape s kartunom i ure, a nai su se stari vladali obdan po suncu, a obno po misecu i zvizdama i bolje bi pogodili koja su doba nego li to kau oni kapulai reloji, to ih nosi naa luda mlagjarija.
95

Jemenije

Jemenija (obinije u pl. jemenije1) je vrsta plitkih firala u boji (Ture).

Kod Glie Elezovia (I~.osMet) akcent je jemen'ija - plitka obua crvene ili druge boje, vrsta starinskih cipela koje i danas stari ljudi nose. Dolazi od tUf. yemeni ar. ydmdniyy - jemenska roba < ar. Ydmdn), a nalazimo ga i u drugim balkanskim jezicima: rum. imineu, bug. emenija, emenii pl., alb. jamulli ... Istog je postanja, 4li drugog znaenja jemenija ili emenija - rubac od tankog platna, iaran granama, kojim se povezuje glava (Ture), duga mahrama to se ovija oko fesa ili druge kape, a i oko pojasa (ARj). Uz oblik jemenlija (papua) dolazi i do disimilacije (m-n> m-l) jemelija2 , a u SrRj demelija s napomenom da se govori oko Sinja. Potvreno je u Poljicima (Poljica, ZbNO, 1903., 8, 329): emelije jesu poput nestava, samo ta su liplje izradene i izvezene. Frano Ivanievi (ib., 335-6) umee i -r- na jednom mjestu - demerlija: Cure i neviste u svetac obukle terluke ili buzavce, pa lipe nestve ili demerlije. Ivan Lovri, i kada su u pitanju jemelije, polemizira s Fortisom (Biljeke, 101-2):
Obua je svuda kao kod mukaraca. Ipak kod Morlaka nema one strogosti, o kojoj govori Fortis i koja bi djevojkama zabranjivala nositi drugaiji obuu, ma koliko njihove porodice bile bogate, ve je sve upravo obrnuto; noenje turskih papua ili jemelija (jemenlija), koje su druga vrsta obue, zavisi od toga koliko tko moe potroiti.

Ponegdje poetno j- ispada - emenije, pa i n > r - emerlije, kao kod pjevaa (guslara) Boe Domnjaka iz Potravlja ispod Svilaje (BDom, 203):
Ode Boe u to kolo divno, / i tute je Bezija divojka, / sve je kolo glavom nathvatila / i u licu svome zastidila. / Ah kakva je, jada ne dopala, / da je 'nake ni u svitu nema!/ Gledao je Boe Milkovia, / na troje je kolo razdvojio / dok se momak uhvati divojke, / stiskuje joj rukom oko ruke, / a staje
- - - - - -

Namamiu

koga

hou

- / nek izdere jemenije! / Koga

neu,

i vema

- / nek izdere i etvere! (NpjV, 1, 263).

S nogu skida krzi jemelije (NpjMar, 154).

97

JEMEN IJE

joj nogom na noicu / pa joj kalja ute emerlije, / bilim zubom crnu kosu grize, / a ape joj na bijelo uho.

Vuk Vrevi (cit. RSANU) demenije (emenije) izjednaava s opancima: U Imockoj krajini devajke nose preko arapa kao dokoljice... dolje opanke ili demenije. Kod Silvestra Kutlee (Imocki, 508) dem. demelijica dovodi se u vezu s djejom obuom. Dalibor Buljan Klapiri (TurIm, s.v. jemenija) uz demenija iz govora Imotske krajine donosi i turcizam demebija:
Obino je dite bosonogo, samo kada ga nosi ili vodi u crkvu ili u rod ili na ospice, obuje mu bivice ili demebijice.

Za Gusie u Rjeniku govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine (RjDZ) demelije su neprikladna i prevelika obua, postoline. Tvrde da neki (bilo bi dobro znati gdje tono!) demelijama nazivaju svaku obuu koja nije domae izrade, ve je napravljena u gradovima.

98

Kaban

Godine 1760. biskup Didak Manola u svojoj Visitatio montana (upe Z1opolje i Ogorje kraj Mua)1 izvjetava da je kabanica vaan svadbeni rekvizit:
Kad mlada ide u crkvu na vjenanje, dovodi je djever ispod kabanice, a nema li njezin vjerenik brata, onda je vodi koji roak u crkvu, a tako i iz crkve kui. U kui za itavo vrijeme pirovanja stoji pod kabanicom s djeverom ili roakom, pa i jede pod istom kabanicom. Prvoga blagdana poslije vjenanja mladu dovodi u crkvu djever ili blii roak pod kabanicom. U crkvi skida kabanicu, a po svretku mise djever se postavi s nevjestom do crkvenih vrata drei je pokrivenu kabanicom i pokazuje joj svoje roake i svojtu, kojima se nevjesta duboko klanja i s njima ljubi. Dok se ona klanja i ljubi, djever skida kabanicu, pa kad svri ljubljenje, ponovo je pokrije. Kad svri sve to, onda je vodi pod kabanicom kui i tada se zavrava ta ceremonija s kabanicom.

Izgleda da kabanica titi mladenku, to je i naglaeno crvenom bojom, kojim se odvraaju nesree. piro Kulii2 istie da se crvena kabanica, kao dio redovne nonje, najdue odrala upravo ondje gdje ima neposrednih indikacija o mijeanju vlakog i slavenskog stanovnitva. Kako se vidi iz obiaja, ova se kabanica kasnije javljala samo kao relikt prilikom svadbe, ali opet u krajevima gdje je bilo vidnih tragova mijeanja slavenskog i vlakog stanovnitva. Obavezna upotreba crvene kabanice u svatovima ovih krajeva, kao i neki detalji obiaja, oito ukazuju da ona pripada jednoj veoma staroj tradiciji. Skok (ERj) je miljenja da je rije kaban (kabanica) dola na Balkan iz perzijskog kaba (tunica dalle meniche lunghe), to se razvilo u arapski qabaja. Stie dvama putovima, preko grkoga, u kojem je umjesto perz.----------~-----

Preveo Lovre

Kati:

Povijesni podaci iz vizitacije trogirske biskupije u XVIII st., Starine, 48 (259-277).

piro Kulii: Tragovi arhaine rodovske organizacije i pitanje balkansko-slovenske simbioze u razvoju naeg dinarskog rodovskog drutva, Etnoloko drutvo Jugoslavije, Beograd, 1963.

99

KABAN

ar. doetka -a dolo -ddes, i preko Zapada, gdje se doetak vezuje sa sufiksom -dnus. Prijelaz a > o dokazuje da se radi o starijoj posuenici iz bizantskog doba. Ne razumijemo zato Skok u istom lemu (ERj, s.v. kaban) dodaje: Maima kovad m = kavdd < ngr. kabddi = biz. kabddes. Kod Marulia nismo uspjeli nai kovad ve samo kavad u znaenju svilena haljina (Pisni, 148): U temple tve svete konje uvajaju, / prilike propete pod noge metaju. / Svite, u kih tebi sluba se injae, / razkrajati sebi u kavadih jae. Misli li se na semantiku bliskost ili na sveromansku pojavu da latinsko b u intervokalnom poloaju gubi okluziju i prelazi ubilabijalni spirant? O tome vie u lanku kavad [v.],
ruli

Budmani (ARj) dri da je kabanica (u naega je naroda najee od njekoga crvenoga, skerletnoga sukna) dem. od kaban, i da je romanskog podrijetla (tal. gabbano - ogrta).3 U vulgarnom latinitetu imamo cabanus, pa je po svemu sudei gabbano tal. grecizam (ca- > ga-). To ne moe biti turcizam, jer se rije javlja prije dolaska Turaka u Evropu (slov. gaban, bug. kabanica, kabanina, e. kabani, sl. kaban, gabana ... ). Na deminutivni oblik posudili su Maari - kabanica, Rumunji - cabanitd, Osmanlije - kapanifa.
Kaban u znaenju zimski ogrnja ili kratka kabanica sa kapucom javlja se u 16. stoljeu. Mikalja: kabanica, mastruca, levidensa; Della Bella: manteIlo da viagio ... Voltiggi (f) - kabana (tabarro, mantello).

U Dundu Maroju M. Dria triput se spominje kaban:

S Livorna, donio sam dosta. Ma ne umijem na primijeru [vrsta kartake

igre] igrat, er tko gubi, veljae moja pokojna tetka, boli ga glava i zubi. Drue, misser Nicolo, u Rimu si, misser Pietro, u velu tu ste! vi' ti ste sinjori i gospodari, rodili se ste liberali. A ja sam njeki antiki ovjek, tuem se po svijetu za dobit kaban, da u da ne okisnem (DjelaMD, 400-1).
Je li ikomu na svijetu srjea u favor kako je meni! Para da gdi hou do, tako mi i pripravi to hou. Namurala se je na mene - nije inako, i nije udo: cum sapiente fortuna semper conversabuntur [s mudrim e se srea uvijek druiti], s razumnijem srjea stoji; s ludjaci, s potitenjaci, s injoranti ona ne opi. Jesu njeki ki mi se razumiju; kau s dva kujusa [cuius je genitiv jednine od zamjenice quid, a Pomet to spominje zato to se ta rije u latinskom esto uje]: Ergo approbitur, istom per littera govore kako ipapagali, a na oet su, - ne imaju nita! A njeki su koji kopajui, bastahujui dobudu svitan kaban; iz gunja se svuku u svitu, pak steku perpera dosta; i na dukate se oslade, i dukata steku; i dukati pak obuku se u rize ter etaju: OVO sam!
3 U furlanskom gabEJn (vrsta
ogrtaa),

u panj. i stfrane. gaban (kini

ogrta).

100

KABAN

i >ja sam i para mu da je i on. Bastasi; vele se hoe! Za vlastelinu ovjeku bit hoe se ista krv od juhe, od kapuna i od jarebice uinjena, a ne od luka esnovitoga i od srdjela. Ovo se more rijet ovjek, -ja sam ovjek ki s galantarijom idem, razumno se vladam, nijesam rustik, ala mi ne para da sam! Dobra srjea sa mnom je, a ovjekom je: umijem ju karecat, tako sa mnom dobrovoljno i stoji (ib., 460-1). Bogo, uzmi tvoj kaban i zavij ovu prate, da se ne vidi; er, ako ju ovi vidjee, itetih vas moj posao (ib., 483).

Imamo i dubrovaku poslovicu (Poslov): Za uboga ovjeka kaban od dobre svite, kua od dllbovine, aa od srebra, a lonac od mjeda. Na Hvaru (RjBG) zadrao se kabon (Gsg ka bana , Gpl kabon i kabanih) - kaput s kukuljicom od marine, tj. tkanine od vune neornatene (ako je omateno onda je sukno). Dem. je kabani. KabanIca (Gpl kabank i kaban'icih) je ogrta kaban'iu slian, ali kupovan. A kapu je kukuljica na kaban'iu. Opet emo u dinarske krajeve! Kaban se nosio kao zatita od kie i ponegdje u alosti za pokojnikom, a u kienijim varijantama kao svadbena ili kakva druga sveana odjea.
hladnoe,

Kabanica (dolama, mrina) u prvom redu slui kao pokriva i moe imati pravu kukuljicu (kapuljau) ili samo ravan pravokutnik, koji se

prebacuje preko glave. Raskona kabanica kao bogat nabrani plat, kakvu susreemo u Konavlima, ili jednostavna teka mrina domaeg sukna od mrke ili crne vune, kakvu vidimo u kolibi, u svim prelaznim oblicima, i danas jo slui kao prosta obrana od nevremena. Reprezentativan ukrasni predmet postaje ako je crvena, ili ima barem neki crveni detalj, npr. crveni kamen (kameoi), jer to je boja sree i zdravlja, obrana od zlih moi, od kojih osobito treba uvati mladu enu i njezin porod. Ali, biskup Didak Manola kabanicu ne doivljava samo kao vaan svadbeni rekvizit, ve i kao masku za kojekakve neudoredne radnje. Tako u svojoj Visitatio montana (ib.) izvjetava:
Pod ovom kabanicom dogadaju se bezbrojni nedoputeni doticaji, pa je to predigra i kojega drugog nedoputenog djela, koje se poslije kod mnogih u svoje vrijeme otkrije.
Vei dio ovih pokvarenosti kuao sam ukinuti, kad sam otkrio njihovu
zlou, ine -

koja se poinja, osobito onaj obiaj s kabanicom, ali mi nije u svemu kako rekoh - bez ikakve zamjere.
101

uspio pokuaj, jer oni hoe da rade onako, kako su inili njihovi predi, i sve

KABAN

I od nadbiskupa Pacifika Bizza saznajemo o nepodoptinama pod kabanicom. Tako u biljekama s vizitacije u selu Bisko kraj Dicma4 stoji:
Prevladavao je zao obiaj da se djever slobodno vlada s nevjestom, to ne moe biti bez grijeha. Neke uzimaju za djevere vjerenikove pobratime, a neke i one, koji mu nisu nita. Poslije zaruka slobodno se vladaju ne samo s vjerenikom, ve i s njegovim rodacima. upnik doziva u pamet nadpiskupu sluaj, koji mu je ve saopio, kako je neka Skekri zatrudnjela sa Stjepanom Metroviem, bratom svoga vjerenika ... U Podgradu, kad se djevojka zarui, njezin djever dri za svoju dunost da je u prvi sveani dan povede u crkvu drei je rukom ispod jeerme. U tome stavu sluaju misu i jednako se vraaju kui.

Preveo Lovre

Kati:

Prilike u splitskoj okolici poslije odlaska Turaka, Starine, 47 (259-277).

102

Kajsar

(lako prepoznatljive) turcizme ne susreemo samo u Zagori ili na Makarskom primorju, ve posvuda, u veoj ili manjoj mjeri, po Dalmaciji. Pa tako i papue od kajsara [v. sahtijan]. Pavlina Bogdan-Bijeli, opisujui obiaj zaruka ili vjeridba (ZbNO, 1930., 27, 111-2) u Konavlima, kae da mladi treba dobro promisliti iz koje e kue zamjeriti djevojku, da mu ne bi bilo prigovora. Naime, dosta je puta u Konavlima dolo do ozbiljnih nemira kad bi se mladi zaljubio u djevojku koja nije bila iz kue prema kui iliti iz roda prema rodu. Otud izreka: Gledaj, da bude od kue, pa ako e bit i od kuke. Vjerenikov prvi dar, tzv. malo obiijdje, djevojka prima kod sveanog ugovora vjere. On sadrava: 1. male veriice za ui; 2. male puce pod grlo, radnja filigrana; 3. mala jaerma; 4. velika britva od latuna (iz ute mjedi); 5. jedan veliki areni ub rui za o rame; 6. crvene papue od kajsera; 7. etiri prstena; 8. kralj d sa dvije ili tri srebrne medalje (jedna nazvana slitaa, a druga mreaa). Nakon predaje, govora i blagoslova starog svata, pa poasnice (napitnica, zdravica), vjera je proglaena, pa se tim inom odreuje da ona mora ivjeti i ponaati se po svim pravilima isproene djevojke. Dariva starome svatu po obiaju: bjeve omotane svilenim podvezama, arape, jedan sirac i voa; sve to svezano u arenom ubruiu. Isto tako dariva i vjerenika; suvie tome jednu navezenu kesu za duvan. A vjerenik dariva svim enama u kui po par papua, pa cukara, kafe i sapluna (ib.).
Kajsar ili kaj ser je fini crveni sahtijan uinjen od kozje koe od tur. kayser po gradu Kajseriju u Maloj Aziji (ar. Kaysariyye < lat. Caesarea), poznatom trgovakom mjestu, osobito svilom, pamukom, koom i vunom.

Tipine

Skok kajsar spominje u lanku cesar (ERj) te tu arapsku rije povezuje s lat. caesar, to je zapravo ime Gaja Julija Cezara (imperator caesar augustus). Ime je vjerojatno etruanskog podrijetla, a ne, kao kod Plinija, izvedeno od lat. caedere (sjei, rezati). Po toj etimologiji, nain dolaska Imperatora na svijet obiljeen je opeprihvaenim izrazom - carski rez.
103

KAJ SAR

Praslav. *cesarb (*cbsarb, *cesarb) > stsl. cesarolcesarb (StsIRj), te bizantsko kaisar izgleda da je posueno od gotskog kaisar (F. Mikloi, E. Berneker, A. Meillet, V. Kiparsky, M. Vasmer...) ili, to je dvojbeno, od *kaisareis (A. Stender-Petersen). K. Otir zastupao je tezu o ilirsko-traanskom posredovanju (AAS, 1, 100). Za najviu vladarsku titulu - uz starije oblike cesar, esar ( nastalo od gr. k), esar, sesar (asimilacija), s diftongom cesOar (RjVrg)l i sl. danas se, kao u ruskom, koristi skraenica car (slov. cesar, e. cisaf, ukr. cisarb, polj. cesarz ...). Od izvedenica spomenimo samo d~sarica2 i retoriku figuru nebeska cesarica. Tako u Draevici u boinoj pjesmi imamo: ... qnjelske cesarice, sv?te div? Marije (RjBra). Istodobno to je oznaka za lagodni ivot. ive ka cesarica. Ne foli jon ni tlijega mlika (Selca, RjBra). Ovdje moemo nasloniti i poznatu pjesmu Olivera Dragojevia:
Zlatni konci litnje zore doli su u njene dvore, I da bi moju jubav budili. I Sunce nek 'joj jubi lice lipo ka' u cesarice, I kad je ja ne mogu jubiti ...

Iz nae literature navedimo primjer iz epa Osman, gdje Divo Gunduli opisuje stanje na habsburkom dvoru (PSHK, 1312,35):
Kraljica je majka tvoja, I esarova sestra slavna, lod sjeverne kue koja I esaruje svijet odavna. II esarovom keri obdari I i tvu mlados Vinji zgare; I rodie te kralji i cari, I i ti rada' kralje i care! Kada smo kod Osmana, valja spomenuti adj. sarski (cesarski, sesarski). Naime, sredinom 17. stoljea dubrovaki pomorski kapetan Nikola Ohmuevi, kao ljubitelj Gundulievih stihova, prepisivao je u dokolici Osmana, pa je svom rukopisu priloio i dvije dirljive bugarice3 . Smrt kralja Vladislava ovako poinje: Kad se kralju Vladislavu na Kosovo otpravljae, I Sobom na boj vodae svu lijepu sarsku gospodu, I I sobom vodae slugu Anku vojevodu.

Nedoumice oko pisanja cesar, esarica - huda ukosnica4 :

esar i sl.

najbolje vidimo u pjesmi Beka

Lijepa ti je beka esarica, I ali joj je zaludu ljepota, I er ne ima od srca poroda. I To O bilo bekome esaru; I gradi cesar crkve i otare, I a udava sirote
---------,--------~'--

U Delnicama (RjOel) uz cesar (Negdar je noa cesar biu Frajno Josip) pejke). 2

nai emo

i coM (Pr6uou je tan kan grie cmir

Postoji i toponim Cesarica, selo i uvala u Velebitskom podgorju, sjeverozapadno od Karlobaga. C~sarka je i vrsta kruke (Kaiserbirne), slov. cesaric8. Kod F. Bezlaja (ESSJ) nai emo cesar i cesarak, neka jabuka, odnosno
groe.

Na ovu bugaricu, kao i na drugu Smrt despota Vuka. nabasao je Armin Pavi spremajui Gundulieva djela, o emu obavjetava Akademiju na sjednici 16. veljae 1878. godine. Izvjetaj i pjesme objavljene su idue godine (Rad, 47, 93-128). Iz zbirke Maje Bokovi-Stulli Narodne epske pjesme, knj. 2, 1964. (br. 10). Zapisao Baldo Anice Begin u Luci na ipanu. Navedeno prema Zmaj, 163.
Glavi

prema kazivanju

104

KAJ SAR

bez majke; / ini cesar zadubine teke, / da mu Bog da od srca poroda. / To za malo vrijeme postojalo, / porodila beka cesarica, / porodila sina malahnoga. / ini cesar veliko veselje, / s grada baca ognjene topove, / sedamdeset jedan za drugijem, / nosi svoga sina na krtenje, / lijepo ime njemu nanosio, / lijepo ime Karlo dijete malo, / miluje ga kolik' oi svoje.

Zanimljivo je da Turci, kao opreka prema sultanu, rabe far (avustruya fan - austrijski car, farltk - carevina, farife - carica)5. I Maari su se priklonili Cezaru - csdszdr. Albanci i Rumunji imaju iz balkanskog latiniteta imperator: rum. imparat, alb. mbret, ali kada je u pitanju carina zadravaju tarina (rum.) i carine (alb.). Carina je doslovno ono to se daje caru, neto kao popudbina. U zapadnoromanskim jezicima za taj se danak rairio sttal. i provo doana [v. dogona]. Prema njem. Kaiser dobilo je ime i okruglo pecivo od bijeloga brana - kajzerica, valjda zato to etverokraki zarezani ukrasi podsjeaju na okrunjenu glavu. Iz doba K. und K. monarhije ima jo jezinih ostataka prema liku i djelu esara slavna. Na primjer kajzerbart, osebujno njegovana brada Franje Josipa I. Zaslugom carske vojske i jedna etvrt Zagreba zove se Kajzerica. Naime, na toj pustoj zemlji onkraj Save, na granici negdanje Napoleonove Ilirske provincije, bijae carsko vojno vjebalite. Vratimo se naem turcizrnu. Vladislav Skari (Sarajevo i njegova okolica, Sarajevo, 1937.) obuu od kajsara svrstava u dio janjiarske nonje. Adj. je kajsarli ili kajserli (papue od kajsarske koe). Crvene cipele od kaj sara jo se zovu kajsarije (pl. t.), kajsarica... Ukradoh ti praha puanoga / I mintana [haljetak] s desnoga ramena, / I zemljice ispod kajsarlice, / Pa odnijeh na neznano groblje (BY, 1903., 95). Ili pejo kajarije. A na nogam kajarije, svilom ivene (GZM, 1908., navedeno prema Ture). U narodnim pjesmama kajsar se najee javlja kao polusloenica (epitet) s papua, postola [v.], te s jemenije [v.]. Kod Koste Hormanna (1888.), savjetnika zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, nalazimo:
A moj sinko, slugo Huseine, / Hajd' obuci kajserli postule / Pa poetaj po uskim sokacim' / A do kue hode tabirdije [onaj koji tumai snove] / Pa mi zovi hodu tabirdiju, / Nek' ponese itab-tabirnamu, / Jer sam straan sanak ja usnio (NpjM, 1,413).
U naim narodnim (junakim) pjesmama esar je esta tema. Npr.: Dizdara si iva ufatio, I Sveo si ga Beu i esaru, / Dao si ga bekomu esaru, / Za to tebe esar omi/ovo / I tvoje je ime prominio, / I gospostvo na te povisio: / Dao ti je od Janjoka kljue, I Pa Janjoku svemu zap~v/da. / Pa zato si nujan, neveseo? (NpjMH, 4, 572).

105

KAJSAR

Dok se gradu odvali kapija, / Dok izigje jedna serhat/ija, Na nogama kajsar-jemenije, / Gore vie mor-ohe akire, / Pa po njima zelena dolama; / Na dolami troje toke zlatne, / Oko njega mukadem-pojasa ... (NpjM, 1,509).

I iz druge Hormannove knjige (1889.) narodnih pjesama Muhamedovaca navedimo nekoliko stihova: Obuj, brate, kajser jemenije, / Pa opai svoju britku ordu (NpjM, 2, 162). Sablju pae, urak ogrtae, / A na noge kajsar-jemenije (NpjM, 2, 436). Vuk St. Karadi (1841.) zabiljeio je kako sarajevski momci pripijevaju djevojkama:
Da li mi je, jado, jedna litra zlata / da pozlatim, jado, Bogdanova vrata / i kaldrmu, jado, kud mu Rua ee, / kud mu Rua ee i pleima kree: / Da ne kalja, jado, kajsarli-papua, da ne prai, jado, tura od alvara [proireni dio irokih hlaa], da ne truni, jado, zlato od kavada [bogata haljina od svile ili kadife] ... (NpjV, l, pj. 348).

Stojan Rubi sabrao je pjesme iz Duvna:

Sjaj, misee, sveer do sabaha, / Nek mi dragi arnu goru pride, / Nek ne kalja tura od potura, / Nek ne rosi kajser-jemenija, / Nek ne truni zlata od saata, / Nek ne mori debela dogata! (ZbNZO, 1919., 24, 309).

U listu za zabavu, pouku i knjievnost Bosanska vila, pak, kajsar se povezuje s bensilah (irok koni opasa, pojas, koji sprijeda ima vie pregradaka za papire, novac, duhankesu, noeve, oruje itd.) < tur. bel (struk, slabine, pas) + ar. sild/; (oruje):
Pa prepasa kajsar-bensilaha; / Tri su kata od suhoga zlata, / A etvrti od ice mletake (BY, 1898.,231).

106

Kaliger

Postolarski zanat nije lak. Uostalom: Postolorski je posol tfak, pok da postolor somo sedi (Donji Humac, RjBra). Od samih cipela oito se nije moglo preivjeti. Svaki postolor u nos gre na urnote (Draevica, ib.). Postolarija u Visu (LV]) je postolarska radionica. U njoj je postolorski banak, postolorske brokve, postolorsko katrida ... Dakako tu je i koram (koa za poplate) [v.]. Sali (RjSa): Ponila san postoli u kaligera da mi vre jole o korama. Postolar se ee naziva kaBger (adj. kaligerski, adv. kaligerski, Ani; kaligdr, RSANU). Kaliger (Vis, Katela, Sali, Kukljica, H, Molat, Omialj, Baka, Bakarac), kaliger (Komia), kaliger (Trogir, Vrgada, Bra), k?diger (Opuzen), kaliger (Arbanasi) ... Mjesto njegova rada je kaligerija (kaligerija, kaligerija, kaligerija, kaligarija ... ). O naglasku u Splitu nema suglasnosti. Vidovi kaliger, Jutroni kaliger, Matokovi, Radii, egvi - kaliger. Evo stoga jednog (neakcentuiranog) ulomka iz djela Ivana Ko-

(Smij, 65-6): Ona je bila mlada siromana udovica, a on momak, pobasji kaliger, a stali su povije Svetega kria u dvoru Bege Matare kud se gre u Merjan. Oba su stali jedan kraj drugog i penjali se po istoj baratulici. On momak jo u snazi. I kako krv ni voda, ubrzo su uzavrili oba. Ka kaligeru najpri je dola ona njemu da joj na taku pribije dvi brokvice, a onda je on zamoli da mu saije botun na gae i tako malo pomalo - upoznali su se u svemu pa bili oba kuntenti ... Razgovarali bi se tako malo vije - i da susidi ne bi zapazili da kasno izlazi iz njegove butige, ostali bi u njega a on digod u nje i-jubav je cvala ka jorgovan u prolie. Ona bi digod skuvala malo brujeta pa bi mu poslala dil, a on bi da za po litre i - oba cvali od srie. Volili su se tako i ta bi jubav trajala i daje da su ji pustili na miru, al svitu ni' vrag da mira, pa pijali kuratu da udovica i kaliger ivu u divjen braku i kurat pozove oba k sebi - i naredijin da se oenu i ivu pod svetin sakramenton - inae da e ji proklet. loeni ji kurat na silu, al jur prvog dana ka mu i ena poeli su se aketat, jer sad, ka zakonita ena, poela mu je viitavat i biingavat po epiman i vazimjat pineze za spizu, a on ni' ti dat i eto aketanja.
U posljednjem slogu dolazi do promjena (e > i, a ili o, diftong i sL). U Brusju (DL) kaligir, u minju (Orbm) kaligar, a u Pinu (PiId)
107

vaia

KALI GER

kaligor kao i u Labinu (GPN): Pustoli so mi ve dvo meseca poli kaligora, ma son lin hi po dignut. Na Rivnju (RjRiv) kaligjer: Urdin", san postoti kodjedm}f3ga dobr1jOga ~aligjera. Slino je u gradu Pagu (CaPag) - kaliter (Prlja je u P~dg bilo p1e!tl-s'lest kaligierov! a sad ni nOdnka jednUoga), adj. i adv. kaliiedki (Ova kUa su kaliierska. Napravi ti je postole bas kaliterski). Davorin Nemani (KS, 1,67) biljei kaligdr, gen. kaligara; Matteo G. Bartoli (Dalm, 2, 191) veljotski (krkoromanski) kaligur, pl. kaligdr, a Giambattista Cubich (AGI, 1886.,9, 118) ca1ighir. U Boki, pod utjecajem istonih venecijanskih govora, imamo kaligijer. Ondj kaligljer me nagrdio, uzeo mi za ijolat creve 20 h'iljada (RBK-ji). U Visu se augmentativom kaligernjaca aljivo zove osoba koja je (kao
postolar) slabo pokretna ili ima neku tjelesnu manu. Ihtionim Helias(t)es chromis - crnelj (crne), crnjul, anol, oka, vrana ...) meu brojnim nazivima referira se i na metaforu postolar: kaliger (Medulin, Krnica), ka1eger (Peroj), te u Rovinju calighier (Rosamani). Za sjevernojadransko caleghero Vinja (JaFa, 2, 18) ne iskljuuje eventualni utjecaj (novo)gr. izraza sa sadrajem koludrica (kalogritsa, kalograia). Joakim Stulli (Rjeosl) kae da je kalig, odnosno kaljig - potkiva (maniscalco, faber ferrarius) , te napominje da je tu rije uzeo od Jakova Mikaije (Blago). Kod Mikaije kaljigo je onaj koji konje kuje (/erramentarius). Budmani (ARj) tvrdi da su te rijei vrlo nepouzdane, tj. nejasne. Rije kaliger je preuzeta od ven. calegher (Boerio), a nastala je iz kasnolat. ealegarius (tal. ealzolaio, ealzatura, calzare, ealzoleria ...), to je izvedenica od lat. ealiga (vojnika obua; rimska vojnika cipela). Tr. je oblik ealigher (Doria). Miotto (VenDal) uz ealegher ima i caligher (scarpe dal ealigher). U venecijanskom i istarskom jo susreemo calegar, ealigar, calighir, a u furlanskom eialiar. Lexicon latinitatis (LL) navodi nae rane potvrde: ealigarius, calegar, calegarius, callegarius, calliearius, ehalegarius. 1 I u zapisima uenog notara (laika) Tomazina de Savere, koji obuhvaaju razdoblje od 1278. do 1282. godine (Spisi dubrovake kancelarije), izgleda da su cipelari u Dubrovniku bili izuzetno produktivni. 2
- - - - - - - - - - - . - - . - - - - - . - -..- - - - - - - Nullus caJigarius passU (aeere seu coquere conciam ... (1272.; StatRag, 144) . ... nullus callegarius nec aliqua alia persona audeat intra murum civitatis Ragusine co/are seu colari !aeere sonziam (t), neque sepum ... (1306.; Mon Rag, 1,8). Actum ladre iuxa fogiam magnam communis, presentibus magistra loanne chalegario condam Radosclaui et Volchio Dragoieuich de familia, ambo/us habitatoritus ladre, testibus vocatis, rogati et al/Ns (1378.; CD, 12, 358).
2
Roita u tubi Pante Vojia protiv cipelara Marinka Legverka radi zaostavtine od 10 perpera (1278.): ... Marino de Lequerco calegario ... (DubKane, 7). Roite u tubi cipelara Berizija protiv cipelara Radoja radi 9 perpera, odnosno radi neke drvenjare (1279.): Berrisius calegarius peeiit Radoe calegario, quod det ei novem yperperos, aut vult intrare in unam eapannam ... (ib., 26). Opinski sluitelj iskazuje pred sudom da je u Zadru izruio cipetaru Desku zahtjev Obrade Dalecamare da joj vrati miraz od 20 perpera i stvari u vrijednosti od 20 perpera (1280.): ... Oesco calegario de Jadra ... (ib., 47). Sporazum pred sudom izmeu cipetara RadOja i cipelara Borie (1280.): Radoe ca/egar;us fuit in concordia cum Borrisa calegar;o in hune modum, quod ipse Radoe debet stare in capanna ... (ib., 74). Milobrat Boljebrati imenuje cipelara Ivana Gerbenicu za svog prokuratora u parnici radi jednog konja (1280.): .. dim;sit suum procuratorem Johannem Gerbenic;am, calegarium... (ib., 77). Krznar Obrad prodaje cipel aru Radovanu svoju drvenjaru (1281.): Obratus pilic;arius ... que cofiniat a partibus montis et pe/agi cum capannis meis, vendidi et donavi Radoanno calegario ... (ib., 172). Dobraa sa Peljeca daje svoga sina Stanena u zanat cipelaru Radovanu (1281.): ... filium meum Stanennum dedi et locav; Radoanno calegario (ib., 202). Cipelar Dominicije Balbo preputa svojim sinovima vinograd u Mlinima (1282.): Oomincius Balbus calegarius, confiteor quod vineam meam de MoJinis ... dedi et donavi filiis meis ... (ib., 291). Itd.

108

KALIGER

Wanda Pomianowska neposrednim dijalektolokim istraivanjima3 meu nazivima za nositelje zanimanja sa sufiksom -ar nalazi u Splitu cipelar, u makedonskom evlar evli), dosta je rairen obuar (mak. i bug. obutar < obuta), te postolar (Senj, Vrsi kod Nina, Bokanjac, I, Dugi otok, Split, Bra), a samo na jednom punktu - opanar (ZbFL, 1969., 12,31). U stoarskoj Dinari, gdje je svatko znao saiti opanke, posve je razumljivo da nemamo patronim Opanar. Meutim, neka obiteljska imena postala su sinonim za taj zanat. Tako Silvestar Kudea (Imocki, 124) kazuje: U Imockom ima puno postolara, malo opanara. Po selim puno opanara, malo postolara. Ipak danas u svakom selu ima podikoji postolar. Ovi vie krpi nego nove nainja. Opanara ima gotov u svakoj kui. Svak sebi gradi, ali samo nosne, a misni nainja majstor. lovi ima ponikoliko u svakom selu. antarovi su opanci glasoviti. Lipo iz Runovia idu cure i momci u Vinjane, za imati lipe antarovce. 4 Kako je obua bila puki proizvod, nisu se razvila prezimena ni od imenica postolar, cipelar ili crevljar. Ima tek nekoliko izuzetaka, i to samo kao nadimak (privarak). Npr. Postolari u Selcima (RSel). Po sjevernoj Hrvatskoj postoji obrtniko prezime Opanar, te ona prema njem. Schuster (uster, ostar, otar) i ma. varga (postolar). U Selcima na Brau uz kaliger uje se i Uter. Tako je uglavnom i u Dalmatinskoj zagori (RjDZ, RjIm): Uter5, adj. Uterski. U Fuini (Fu) frtar: Preko mosta stoji utar KukuTla, kojpoplate kroji, kada 'ima dela. U delnikom govoru (RjDel) utar i uteroaj (Z'za dri1gega sveckega rata je va Dijuoncah va uteroaja dijuaua ve ddbreh utaroj). Iz zamrenog gorskokotarskog (uglavnom kajkavskog) dijalektalnog podruja jo valja izdvojiti abarski 'utar (Pamejnek): Keda H 'utar pa h'iah 'ejvlr papra:vIOl}. U Dalmaciji pripadnici postolarskog ceha posudili su prezime prema brojnim talijanskim obrascima: Callegaro, Calegeri, Caligaris, Cagliari ... Sa sufiksom -er uglavnom s mletakog podruja, na -eri s talijanskog sjeverozapada, a na -aris iz Furlanije. U istarskom mjestu Ro (Ruz, Ronz, Rozzo)6 Rudolf Strohal naao je u tzv. kvadirni bratovtine crkve sv. Bartolomeja7 prezime Kaligari (ZbNO, 1919., 24, 298):
-.--

- - - - - -----------rei

Wanda Pomianowska: Razlike u pogledu tvorbe ZbFL, Novi Sad. 1969 .. 12. 25-41.
Prezime antar esto je u Donjim Vinjanima.

u nazivima nosilaca zanimanja u junoslovenskim dijalektima,

4
5

uter se naziva i vrsta kartake igre u kojoj je najjaa karta sedmica. Isto je znaenje i u Sv. Roku (Tas/ak) - uter (igra i postolar, opanar). U sauvanim dokumentima prvi se put spominje 1064. godine. U crkvi Sv. Antona upisan je uveni Raki glagolja~ ki abecedarij iz 1200. godine. Za Ro je vezana priprema za tisak Misala iz 1483. godine, a iz Roa je njezin vjesnik - Juri akan (Vita, vita, tampa naa gori gre!). Kvaderna bratovtine svetog Bartula poinje s godinom 1523., a posljednje biljeke seu do 1628. godine. Uvezan rukopis ima vie od 270 listova, odnosno oko 550 stranica. Original se uva u Arhivu HAZU, kamo ga je pohranio I. Kukuljevi jo u 19. stoljeu. Rukopis je jedinstven po opsegu i vremenskom razdoblju koje pokriva, te je dragocje~ no i neiscrpno vrelo i s jezinog stanovita. Kvaderna je, naravno, dragocjen materijal za prouavanje kurzivne glagoljice i njezina razvoja kroz 16. stoljee. Opirnije o tome u knjizi Zdenka 8aloga Ro u srednjem vijeku (Buzet, 2005.) te u radovima u Buzetskom zborniku.

109

KALIGER

Stanovnici mjesta Roa bili su u glavnom ratari ili poljodjelci i bavili se timarenjem domaih ivotinja, osobito goveda, koza, ovaca i peradi... Od zanatlija spominju se bavari, kovai, mesari (bekarij, mlinari (malinari), stolari, vapneniari (japneniarij i zidari. Zanatlije zvali su u Rou openito metrima, na pr. metar Jerolim Maragun iz Benetak 1523., metar Grgur Kaligar(i) i t. d.

Ako pogledamo telefonski imenik, kao svojevrstan selilaki spomenik, uoavamo koncentraciju tog prezimena u kninskom kraju i u Istri. U Kninu Kaligaris i Kaliger (najvie u Vrpolju), a u Istri Kaligari i Kaligari (buzetski zaseok Kaligarii, opina Oprtalj).

110

Kanju

HER objanjava da kanj u znai ribe darovane onima koji su pomagali pri ribolovu, a kanjGar onaj koji je dobio kanju, te da je rije dalmatskog podrijetla od lat. cognoscere. Vidjet emo da je znaenje sloenije i da kanju vjerojatno ne potjee od lat. cognoscere (priznati, saznati, upoznati ...), ve od lat. canna, calamus (trska). Prvi je sustavnije o kanjuu pisao Petar Skok (Term, 36-7): Kad je dobra lovina, skupi se oko ribara mnogo eijadi iz istoga mjesta, da toboe pomae pri izvlaenju mrea ili pri vadenju riba iz mrea. Ova eijad ne pripada ribarskoj druini. Ona hoe da toboe pomae, ali, u stvari, dola je samo radi toga da izmoijaka togodpri konanoj razdiobi lova. Gospodar mree hoe da se pokae veleduan, pa e i ovakvoj neslubenoj druini dati neki dio na koncu. Ovaj dio ribe, to se podijeli na koncu nezvanima, zove se u Malinskoj kanjM, a na otoku Cresu kon/U... U Dubanici na Krku postoji jo i daija imenica od ove rijei: kanjuari. Daije su izvedenice kanjuariti i kanjuarenje. 1 Pero Budmani u ARj za otok Krk donosi ovaj primjer: Kad je doba dobrog lova ribe (u proijeu ili jeseni), tad u veer zgrne se oko ribarskih mrea djeurlije a i odraslijih, koji idu moljakat u ribara ribe; pa to zovu: gremo na kanjU, a svaki od tijeh petljara jeste kanjUar.2 Mihovil Pavlinovi biljei kanjua (Ajdemo na kanjuu) i glagol kanjuiti (Kad se mrea napuni ribe, svak pomae istezati, te hvata za se ribe to preko mree bjee). I Jaka Ravli obavjetava Skoka (Term, 61) da je u njegovu rodnom mjestu, u Makarskoj, glagol kanjuiti vrlo est, tako rei svakidanji, i da se upotrebljava u istom znaenju (uzimati ribice). Baltazar Bogii (ZbPrO, 619-20), piui o pravnim obiajima junih Slavena, prikuplja i podatke 0 domaoj krai ( 319)3 te u Konavlima biljei kanjoiti i ukanjoiti (kriomice ukrasti stvar male vrijednosti):
---,-------

-----doi

Skok u ERi donosi i ibenski denominal konjuiti 2 Isto kod Mate Tentora, DStCr, 192-3.

na ribe, u cilju da se dobiju_

Cesto tenske u imunijim kuama uzmu to krijui, osobito ita i u/ja, te odnesu u varo i prodadu, da bi kupile sebi ili svojim kerima kakvu potreb/cu, za koju domain ne e da znade. To se ne smatra za kragju, i ako se umjereno ini i dobiveni od toga novci upotreb/juju ne na po sve izline stvari, i muki ukuani i domain zamuri i ne e nita kazati; ali ako to pregje pristojne granice, tad to moe dovesti i do sablazni u kui, pa i do razdijela. Ipak to se ne zove krasti nego uzimati kriomice (ZbPrO, 619).

111

KANJ U

Ima nekakva vrsta kragje u malom razmjeru koja se zove kanjoiti (a ne krasti), i to se ne dri za sramotu, jer to najvie djeca ine, ali ne bez lukavstva i vjetine. To biva tako: Ribar prodaje ribu; on je zabavljen prodajom ili kakvim drugim poslom ili mu djeak kakav s namjerom odvrati panju kakvim kazivanjem od predmeta prodaje, a megju tijem drugi djeak dogje, pa zgrabi aku ribe i pobjegne. Sam ribar poslije ako i vidi, po to mu izmakne, a i drugi ljudi, koji gledaju, kako e da s lukavstvom ukanjoi, ne e mu nita rei, nego e se smijati i pohvaliti ga, da je to lukav i pametan djeak.4

I Luko Zore (Ribanje, 32) ima ukanjoiti: Ribu uhienu nose na prodaju u koima. Djeca da bi dobili mukte mame, privuu se do koa i kriomice ribaru ukradu gamadi ["itne ribe] i s tijem pak ribaju. To ukrasti zovu ukanjoiti. A u DTu (9) s akcentom - kanjoit i ukanjOit. U ERj Skok istie da je konjU (kanjU) dalmatski leksiki ostatak, a znai priznanje, odnosno dar u ribama onima koji su pomagali pri istezanju mree, to odgovara tal. riconoscimento (naknada, nagrada). Dragutin A. Pari (RjHT) kanju i kanjua prevodi pesce che guizza fuor della tratta, orimane sullido, kanjuariti ikanjuiti raccogliere il pesce rimasto sul lido, kanjoiti trafugare con astuzia, a kanjuar persona che raccoglie il kanju. Bla Jurii (RjVrg) kazuje da je kanjU jedna ili vie riba na koju jedan od ribara pri istezanju mree baci oko i ponajvie neprimjetno uzme i metne sebi na stranu; to nije kraa nego tolerirano prisvajanje. Na Susku (GOS) konU - nagrada za pomo kod ribarenja. Ipak, u nekim dalmatinskim govorima kanju (konju) jest neasno djelo. Na primjer, kao to smo obavijeteni, kad u Stobreu kod Splita lanovi druine prilikom izvlaenja mree (migavice i sl.) od gazde kriomice sakriju kakav bolji bokun. pa od mjesta do mjesta poprima konotacije. Na Murteru kanju je (isto je i u Veloj Luci) dio lova koji ribar, lan druine, ukrade prije podjele lovine. U Brusju (RjBG) za kanjU kau: 1. riba izvan mite ili ostavljena na alu (to je prvotno znaenje), 2. riba koju druina potajno ugrabi, pa je slijedom toga kanjUit potajno neto prisvajati i kanjUor eljade koje ribu ukrade i sakrije. Ne piiJojte jih na pekar'iju, ont su kanUori (DL). U Bolu (Bra) to je dio lova koji lan druine dobije preko svog dijela, a daje ga paron neovisno o koliini lova, priblino 1-2 kg po lanu. Petar imunovi (RjBra) za taj riblji paljetak iz Bola ima ove primjere: LIti je nikoliko nih hodilo na
razliite
4
Bogii koristi i termin izglamazati: nije ni ukrasti, ni ukanjoiti, nego slijepijem rijema izmamiti kakvu stvar od koga i ne vratiti je. To spada vie pod pojam prijevare, nego li pod kragju - ali nije ni prava prijevara (rb., 620).

Znaenje je rijei prilino neodreeno,

112

KANJU

kan U. Danas 'imom r'ibie za 'ist, bi son konUit. Iz Mitrvicie je dohodilo dosta kanUorih na BuOl.

Andro Roki (LVJ) pie da se taj ribarski izraz (kanjM) temelji na starom obiajnom pravu, te se prisvajanje ulovljene ribe u praksi uvijek toleriralo, ako se to izvodi na korektan nain. Naime, tolerira se da ribar koji radi na teim poslovima (koji poteze na Olovo, to je napornije nego potezat na puto) prisvoji koju pridnenu ribu koja mu do ruke doe, ako pritom nije pretjerano sebian. Takoer, tolerira se npr. na litnju mitu da kanjUfori uzmu malo ribe; gospodar ak svakome i da po koje kilo u spartvu ili u fpurtel, ali i oni sami grabe i uzimaju to se isto smatra nekim pravom ako je do pristojne mjere. Sramotno je, meutim, da se ribon od kan/uJa izae na trnicu i konkurentski tri pored ribe koja se prodaje za raun cijele ekipe. U Boki kotorskoj kanjuari su pomagai ribara. V. Lipovac-Radulovi (RB K-ji): Mi ti rabotamo kao kanjuari, pa vazda neto ukanjUimo za nas i para i r'ibe. Skok (ERj) biljei u Boki (Muo) da je to riba koja je ostala u magli5 te se dijeli onima koji poteu mreu, a kanjuar je onaj koji moli ribu nakon lova. Srea je njihova u noi kad ima dosta palombia [palamide]. U Malom Iu, prema Romanu Jeliu (AdMar), 6 konju je jednostavno riba koju sebi izaberu od lovine da bi je ispekli na zbici (ranjiu). Kad kumandir digne iz mora ulovljenu ribu u kukulju (kraj vree, sake), trastanir [v. druba] odvee branin (uzicu). Prema tomu, trastanir je najblii ulovljenoj ribi i ima najbolju priliku za konjuenje? Meutim, Dobroslav Elezovi (Grohote na olti) nas informira (R)8 da je kanju za lanove druine oito kraa, a ne pomae ni ublaeni izraz neprimjetno ili potajno uzimanje. Tamo gdje je povjerenja odavno nestalo, uveden je paualni kanju vezan za osobu parona. No, za nelanove druine, za pridolice, kanju je, osim krae, jo zarada i milostinja. Na Iu (RjI) imamo i pf. skonjUiti, pa tako i ribarsku alu: asto su ribari uali ukrasti konju jedan dugomu, spei ga i poisti zajeno, ponuditi isti onoga igov je, a da ov igov je bi ni zna da je njegov. Glagol kanjuit dobiva i prenesen (neribarski) smisao: neto sakriti od drugih; potajno to prisvajati; potkradati (Blato na Koruli, Trogir, Vis). Sali (RjSa): Nemoj konjUiti, gljedan te ja spo oka kako konjui. a si
5 Bokeljski romanizam magla (tal. maglia, provo ma/ha, lat. macu/a) - oko mree,
oica.

Roman

Jeli:

Ribarstvo i ribarski obiaji u Malom lu, AdMar, 1985.,4 (119-177).

Konju se prije davao sluajnim pomagaima pri ribolovu, a bio je manji od jednog cijelog dijela pojedinog ribara iz

druine.

Dobroslav Elezovi: O kanjuu, CR, 1976., 2, 119-126.

113

KANJU

me vidila, oli ima oi na guzici. I (RjI): Drivo, a san pariala za doma ponesti, niki mi je skonjui z mocire.

O nekim etimolokim dvojbama kasnije, a sada se posluimo djelom Frane Glavine (PeljZb):9
Kanjuari su osobe koje su se na posti kod istezanja mree prikljuivale ribarima i pomagale im, a za uzvrat su dobivali ribe. Obino ona riba koja kod izvlaenja mree nije ula u saku ve inetala, tj. zaplela se u oka mree, pripadala je kanjuarima. Nekada, u vrijeme nerodice i gladi, uvale su bile pune kanjuara. Osobito mnogo bilo ih je u Osobjavi. Svi su za pasom imali sai od mree.

Isusovac Gian Maria Mattei (Matijaevi), s drugom Jurjem Baiem, nalazio se u svibnju 1757. godine na Peljecu. Ovi misionari su iz Kune doli u Trpanj te zapisuju da se patruni mrea tue kako im se svake godine ukradu velike koliine ribe. Postigli su, kau, od dotinih patruna, prije nego su poeli da sluaju ispovijed, generalno oprotenje svega to je do tada bilo ukradeno. Ostali su za uzvrat oprostili patrunima bilo koju nepravdu to su je ovi poinili. Zadnji je lanak proglasa, koji je proitan na javnom zboru u Trpnju 24. svibnja 1795. godine, glasio: Da neima niko od kanjuara do na poste od sardela grabit sardile Trpljanima, nego skladno pitat i ako bi se koji patrun doo potuit Gospodinu Knezu, da mu je ko grabio oli uinio koji insolencu njemu oli komu njegovu drugu ot mree, kako su inili u proaste pute ima bit katigan to bude u volji reenog Gospodina Kneza, oli s tamnicom oli s dinarom. Kanjuarenje je donosilo velike neprilike. Vlasnici mrea srdelara obrase tubom Kotarskom sudu u Orebiima 1820. godine, kada se upravo ovaj sud od pomirdbenog reorganizirao u c. kr. kotarski sud, koji je uz sudske vrio i upravne poslove. Taj sud, kako nas obavjetava Ricardo d'Erco,lO svojom odlukom pod br. 243, od 26. svibnja 1820. zabranjuje kanjuarenje.
aju

Godine 1844. dogodio se nemio dogaaj kada je istezana mrea patruna Viska eputa i tuka zvanog Sipa iz Donje Vruice. Meu kanjuarima se naao etrnaestogodinji Pero eput kojega je dotini Sipa udario po glavi puriem, koji slui za poianje vatre na svialu. Djeak je ostao na mjestu mrtav, a bio je jedinac, pa je kua ostala bez potomka. Zajednica ove mree se razvrgla, te je problem kanj uara opet postao aktualan.
9
10

Frano Glavina: Povijesni prikaz ribarstva poluotoka Peljeca, PeljZb, 1,93-166, Ricardo d'Erco: O ribolovu na istonom Jadranu (ur. Vladislav Brajkovi), Prinosi ribarskog prava, knj. 7, Jadranski institut JAZU, Zagreb, 1973., 103.
prouavanja

ekonomike ribarstva i

114

KANJU

Kotarski sud u Orebiima 1846. godine trai miljenje vie instance treba li dopustiti ponaanje koje je bilo povodom takvom zloinu. Splitski luki ured, meutim, bio je tolerantniji. Dri da je kanjuarenje vrlo stara navika koja nije nikada dala povoda neredu i pritubama. Dalmatinska vlada, naredbom od 30. rujna 1848. godine, odluuje da se ne mogu primijeniti nikakve kaznene mjere kako bi se ukinuo taj obiaj koji je od pamtivijeka postojao, a da se ne izazovu neugodni prigovori i albe zainteresiranih. Dakako, vlada pridrava za sebe pravo da suzbija zloupotrebe i nasilja koja bi mogla nastati. I Ricardo d'Erco (ib., 102) pie da se pod tom domaom rijei [kanjus1 podrazumijeva obiaj da se prisvajaju one srdele koje su se kod lova potegaom, u trenutku izvlaenja mree iz mora u brod, zapetljale meu njezina oka. Tim se obiajem koriste oni koji su svojim radom pripomogli pri lovu, a ponekad i nepoznate osobe koje se ba zbog tog razloga priblie potegaama. O rigidnijim mjerama govori Ribarski prirunik za godinu 1913. (priredio Ivan Pastrovi, c. k. pristav ribarstva kod Pomorske vlade u Trstu 11). U poglavlju VII. (Odredbe za zatitu ljetnjeg ribanja), lanak 80, stoji:
Kanju obiavan od seljaka dotine pote pod izlikom naknade za pripomo pruenu kod istezanja trate, nee se moi rabiti, ve uslijed naroite

dozvole ribara. Ako ne bi bila dana reena dozvola ili bi se zbila zloporaba na utrb uspjeha, kanju biti e smatran kao prekraj protivan odredbama za ribanje.

Nijanse znaenja Dobroslav Elezovi objanjava u tekstu O kanjuu (R, 1976., 2). Na olti kanju je dio lova koji ribar, lan druine, potajno uzme iz hrpe prije podjele, a neribar pridolica uprosi ili ukrade. Kanjuar stoga moe biti pomaga (siromani seljak koji pomae pri izvlaenju mrea), prosjak (gdje najee dolazi do izraza solidarnost prema starom, isluenom ribaru) i -lupe. Zanimljiva je kategorija tzv. rentijera ili ucjenjivaa, koji su svoj kanju iznuivali:

To su bili seljaci, vlasnici zemlje uz more, tj. uz pote ili ala na koja su ribari istezali mree. Za iskoritavanje zemljita ti su vlasnici traili naknadu. Ako se ribar nekao, oni bi zaprijetili da e iznad pote zapaliti oganj. U to vrijeme izvor svjetla bilo je borovo drvo koje je izgaralo na rotilju izvan pramca broda. Zapaliti drugi oganj uz more znailo je obezglaviti ribu ili je odvui izvan zahvata mree. Ovakvih kanjuara bilo je malo, ali su svoja "prava traili glasno i nasilno.
To nije izmaklo pogledu c. k. vlade, pa u Ribarskom priruniku (1913.) imamo 75. lanak:
11 I. R. aggiunto di pesea presso il Governo marittima in Trieste.

115

KANJU

Dok se ljetnom tratom ribaju srdjele, inune, skue, lokarde i njure nitko ne smije na puntam pota ugati vatre ili svijee, niti pribliiti se svijei trate koja obavlja ribanje sa drugom svijeom ili vatrom na daljinu manju od 300 metara. Sada se moe neto poblie kazati o varijantama pojma kanju. Skok (ERj) upozorava da je neispravno dovoenje starog ribarskog izraza kanju u vezu s grabeljivom pticom kanjuh kao to ini Pero Budmani u ARj (osnova kanjo moe biti ista to kod kanjug i kanjuh). Kanja je praslavenska rije nepoznata postanja koja oznaava razne ptice grabljivice: kanjac, crvenkasti kanjug (Milvus regali s) , crni kanjug (Milvus niger) ... I Vladimiru Mauraniu u Prinosima izgleda oitim da kanjoiti (kanjuiti) znai ugrabiti poput kanjuha, te daje analogiju tako se i ptici grabilici, koja grabi kokoi, i tatu peradi veli kokoar. Ponovimo da je po Skoku kanju (konjuJ) dalmatski leksiki ostatak (postverbal od lat. cognoscere) ije je prvotno znaenje (priznanje, nagrada) danas potamnjelo. Ova je rije zabiljeena i u ven. obliku cognusso. Naime, u odredbama sindika inkvizitora mletakih u Zadru iz 1749. godine odreuje se koliki mora biti il cognusso po osobi. D. Elezovi (R, ib.) dovodi u pitanje tu etimologiju. Naime, kako to da je cijela istona obala usvojila kanju, a samo za Cres (M. Tentor) imamo potvrdu konju. 12 Ostaje dvojbeno potjeu li ta dva oblika iz istog korijena? Po kojem je jezinom zakonu samoglasnik o, u slinim rijeima vrlo postojan, preao u a? Skokova usporednica sa starotalijanskim scanoscenza oito nije dostatna. U odredbama sindika u Zadru moda je posrijedi tek neuspjela transkripcija kanjua, koja se sluajno poklapa s lat. cognoscere? Po sudu D. Elezovia kanju ne vue podrijetlo iz glagola cognoscere, nego od imenice canna (trska; ribarska trska s udicom)13 ili *cagniussa. Zakljuuje da je kanju{a) trstika, u poetku sredstvo za lov (na kopnu i na brodu), a tek kasnije pretvoren u odnos (instituciju) koji obuhvaa i druinu i pridolice (pomagae). I sam Skok nije ba odluan, pa u Term (61) pie: Koliko mi jo slabo poznajemo narodnu ribarsku terminologiju naega Jadrana, neka slui dopis anonimnoga staroga ribara iz Crikvenice. Na nae izvodenje on primjeuje da u Voloskom-Opatiji, a vjerojatno i u Lovranu (Istona Istra) postoji kanjua, rije . r., koja znai neto sasvijem razliito od rijei kanju ili konju... U Istonoj Istri u izrazima: gren na kanjuu
12 Na Cresu konjus nai emo jo u Besedaru N. Velia (BeCr). Vidjeli smo da je na Susku konu, na lu konju, pa u Salima, a vjerojatno bi nali slino jo na kojem punktu zadarskog arhipelaga.
Lat. adj. cannicius (uinjen od trstike) sauvao se u posuenici - koni. Joakim Stulli sprava (spletena od prua) u kojoj se dri vinska komina kad je pod tijeskom.
(Rjeos{)

13

objanjava da je to

116

KANJU

ili gren lovit na kanjuu znai ova rije ribati sa trstikom. Ovako se obino lovi riba samo pri uzburkanom moru i jedino sa grebena, nikada iz lade. Na ovaj se nain love u Voloskom i Opatiji glavoi, a u Lovranu naroito argi. Glagol kanjuiti ne postoji u Istonoj Istri. To je znak, da naa istarska rije . r. kanjua nema nikakve veze sa drugim naim posudenicama kanju, konju, koje su mukog roda i od kojih postoje i glagolske i druge imenine izvedenice. Razlika u znaenju utvrduje nas takoder u uvjerenju da izmedu posudenica kanju ili konju i kanjua nema nikakve veze... Stari ribar iz Crikvenice imade zaista pravo, kad veli, da istarska posudenica kanjua dolazi od grko-latinske (ne italijanske) rijei canna (trstika). U latinskom postoje od canna dvije izvedenice: canniciae i cannuciae, koje znae mjesto zasadeno trskom, trstenik... Stoga istarska kanjua znai sasvijem pravilno trstika. Prihvatimo, dakle, tezu da je kanju{a) zapravo trstika, ribiki tap, to univerzalno sredstvo ribolova. Dobroslav Elezovi kazuje da se na olti lov s kraja zove na tricu, pa makar tap i ne bio od trstike. Lov trstikom je pravi uitak, ali ne kad je more uzburkano nego kad je mirno. Tada lovac vidi ribu, prepoznaje onu koja nasre na mamac, pa prema vrsti ribe mijenja i svoju taktiku. Jednoj ribi puta da mamac ne samo stavi u usta nego i da ga proguta, dok drugu nastoji uhvatiti naglim trzajem, im dotakne mamac (ib., 124-5). No, kada je u pitanju lov na arge (Sargus rondeletii), more treba biti uzburkano, a nebo oblano. argi vole odreena mjesta, koja se na olti nazivaju argerama (vei podmorski greben), dok se drugdje u Dalmaciji kae argjera i sl. Skok tvrdi da ne postoji lov trstikom s lae. Elezovi nas, pak, uvjerava da u lovu na plavu ribu svijeom, kad se jato digne blie povrini, posada sviarice lovi na panulu. To je kratka iba (trstika) s nekoliko metara paga i s malom udicom na kraju (kao mamac slui sama udica). Uvijek u jatu male ribe ima i vee kao to su skua, lokarda, sarun ... im udica dodirne povrinu, na nju se zalijeu ribe. Ovisno o koliini i duljini lova posada zna uloviti poprilinu koliinu te cijenjene ribe. Ta lovina ne ide u zajedniku hrpu i ostaje vlasnost posade. To je njihov kanju. Na olti lov s kraja zove se na tricu pa makar tap bio od esmine, a lov udicom s broda na panulu. Oito je dakle da u prvom sluaju dajemo naziv po sredstvu lova, a u drugom po nainu lova. Nekada su postojali recimo profesionalni panulari. Nisu bili lanovi druine, ali su ili redovito u ribolov, i to samo u sviaricu. Ioni su, dakako, pomagali ribarima u pripremi i raspremi. Neki su panulari ili u lov iz hobija, neki iz potrebe. Razvoj tehnike dokrajio je potpuno trstiare s kraja, ali su panulari s broda i danas aktivni.
117

KANJU

Trstika kao osobno sredstvo lova nije opasna. Ali ako staru potegau doeka eta trstiara - veli Elezovi - to je ve opasnost od koje se ribar morao braniti. Kako? I jedan i drugi imaju formalno ista prava. Naime, oduvijek vai nepisani zakon da riba u moru pripada svakome, odnosno da nije vlasnitvo ribara dokle god je ovaj ne uhvati. Stvar je dakle nagodbe da lovac s kraja i lovac s broda usklade svoje interese, a najjednostavniji izlaz jest ukljuivanje onih s kraja u ispomo druini. To su mnogi i ui nili, a mnogi i nisu, pa postoji - kanju zaraen, kanju ukraden. Neto drugaiji odnos vladao je u krugu druine, gdje se praksa kanjua na neki nain institucionalizira. Imamo tako sluaj da je vlasnik pourivao sviara da krene prema poti, a posadi sviarice nije se urilo, ako je lov panulom bio izdaan. Posada je nastojala uvijek osigurati sebi pristojan kanju, dakako, na tetu parona. Bilo je i drugih prevara pod okriljem noi, npr. baciti bolju ribu na kraj pa je poslije pokupiti. Jo jedan raireniji ribarski termin Petar Skok spominje u istoj biljeci (Term, 61): U drugim se krajevima Dalmacije govori mjesto istarskoga naziva kanjua druga latinska izvedenica s istim latinskim sufiksom -uceus od grke rijei kdlamos. To je. kalamo na Brau - drvena ribarska sprava kojom se vabe lignje. U Dubrovniku se zove kalamua - sprava za ribanje to se sastoji iz poduije trske na kojoj je na kraju privezana duga ica s udicom ili s udicama.14

14

Skok u ERj o liku kalamua i kalamu pie u opsenom lanku ka/am, a jo preciznije u vie navrata u Zeitschrift fur romanische Phi/ologie. Raznovrsni balkanski oblici, potekli iz lat. calamus (1. tintarnica, 2. podonjaci, 3. lignja, 4. sprava lignjar... ), zahtijevaju poseban osvrt [v. kalamoJ.

118

Karampana

U Splitu (RSG, RVS, NDM) i u Trogiru (RjTro) rije karanpana ili karampana (u RjSG .karampdna) odnosi se uope na sve to je staro, ofucano, dotrajalo, istroeno, islueno ... Npr. zastarjeli kompjuter. U prvom redu to je podrugljiv naziv za stari brod, podrtinu, brod koji se jedva dri na moru. Kod Miljenka Smoje (Pisma, 97) nalazimo:

Naa brodogradilita gradidu brode samo za strance. Da smo gradili za se, jemali bismo najlipiju, najmoderniju flotu na svitu. Ali mi lipe, moderne brode gradimo samo za tuje bandire, a za se od nji kupujemo stare ruzinave karampane. Vojmir Vinja (JE) donosi primjer iz Korule: Vaja bi lud za po kupit onu karampanu od er Mietovoga guca. Marina apalija u Rjeniku Velog Drvenika (rkp.) ima: Poslali su nan u prugu niku staru karampanu. U Brusju na Hvaru prema DL kae se: Ttl ti ve ni dObar brf)d, tf) je karampona; u Puiima (RjBra): UriM bru6d, kak'O mOe s takon karamponon iz6 na more; a na Rivnju (RjRiv): Za j uvik v'Ozi d'Obar brt;t6d, andmin su posldli karanp4nu.
Posvuda je to starudija. Bakarac i krljevo (RjB), Zlarin (ZlaRj), Povljana na Pagu (RjPov): karampdna; Beli na Cresu (BeCr): karamp4na; Dobrinjtina na Krku (ok) , Crikvenica (CrB): karanpdna; Katela (BKat): karrmpana; Draga (RjDraga), Omialj (RjOm), Tribalj (RjTrib), I (RjI), Novi Vinodolski (RjNV): karanpdna ... Postupno se izraz prenio i na druge stare i rune predmete, kao u Kuni na Peljecu (KSR): Sve skupja nike karampane ii zoganj.1 To nije vie ekskluzivna oznaka za brod, ve za kopnena prometala, osobito automobile. Tako je u Selcima na Brau (RSel) karampdna staro vozilo koje samo to se nije raspalo. A uzreica nake karampdne znai - kakve li starudije. I u ibeniku (GS ) - staro, odbaeno auto, te u Senju (SenjRj): Najbolje je tu karanpdnu prodat. Milan Kranjevi iz Kompolja (Lika) donosi primjer (RG): Ja je vidila

da se 'Odveze u nekakovoj karanpani.

U Trpnju (RTrp) karampana je samo stari brod, dok
uPijaviinu

(RjPelj) ima sloenije

znaenje.

119

KARAMPANA

Da je karampana omiljena novinarska metafora svjedoe i ovih nekoliko nasumce odabranih isjeaka iz Slobodne Dalmacije:
U okviru akcije velikog ienja grada uoi blagdana svetog Dujma, Komunalno redarstvo e pokupiti sve karampane koje se nalaze u irem centru grada, te u blizini frekventnih gradskih prometnica. ...Ako komunalci nastave s ovakvim tempom odvoenja olupina, splitske e ulice od karampana biti oiene tek za devet mjeseci... Skoro svako dvorite 'krasi' po jedna karampana, a javne povrine nepropisno parkirana vozila ... Kroz stroj za presanje proi e ak 1000 karampana, medu kojima je i dvjestotinjak prevezenih s Trga Hrvatske bratske zajednice, pored zgrade MUP-a ...

No, karampana se 'koristi i u figurativnom smislu za nesposobna o vjeka, a posebno za runu enu, babetinu, na primjer u Lumbardi (StLR) ili u Selcima (RjBra): lema karampanu mIsto ene, a koliko je probira. U Libru vifkiga jazika objanjava se da je karanpana osoba (ili stvar) runa izgleda, ostarjela odnosno dotrajala. Storo karanpana, ree se za eljade koje je od starosti fiziki deformirano. Naravno, ista se sintagma upotrebljava za brod.
Karampana je, eto, stari brod, danas automobil, pa propao ovjek. Potonje znaenje daje i Luigi Miotto (VenDal): carampllna - persona vecchia e malandata (eser una carampllna; eser sordo caramplma). Meu tim, Jure i Pere Duli u Rjeniku brukoga govora (RjBG) za karampona imaju neoekivano tumaenje: zlo govorenje; zao glas; skandal, buka, treska. To nas moe odvesti do podrijetla te rijei koju smo preuzeli iz nekog mletakog govora, a oznaavala je enu sumnjiva, lakog morala, tj. prostitutku. Boerio (DizVen): Dicesi anche a' giorni nostri per agg. a Femmina di mal costu me o per Donna che avesse abitato in Carampane; e Vechia carampana per disprezzo a Donna, motteggiandola per ruffiana.

I Vinja (JE) navodi uvrijeenu etimologiju, prema predaji iz 15. stoljea, koja dri da izvor rijei lei u obiteljskom imenu Rampani. Po toj predaji su kue patricijske obitelji Rampani, koje su se nalazile u Calle de' Bottai, bile poslije smrti posljednjega Rampanija 1319. godine predane dal governo alle pubbliche meretrici - Ca Rampani - siccome luogo remo to dalle chiese e meno scandaloso. Dodajmo jo kako to tumai Giuseppe Piccio (DVenIt):
Carampane - alteraz: di Ca' Rampani: nome d'una calle e della vicina corte all estremita della calle dei boteri. Boteri - arte istituita a Venezia sulla fine del 1200 che aveva Scuola di rimpetto la chiesa dei Crociferi, ai Gesuiti; denominazione di una calle a S. Cassiano dove stanziavano molti costruttori di botti.
120

KARAMPANA

Moemo li izvoenjem Casa Rampani > Ca' Rampani > Carampani doi u vezu s kurvama (meretrice)? Bruka karampima podudara se s objanjenjem M. Cortelazza i P. ZoBija (DELI): caramp{ma - donna sguaiata, volgare, trasandata (razuzdana, zaputena ena). Iznenaenje tek slijedi kada vidimo da Vesna LipovacRadulovi (RB K-ji) pie da je zdenac koji Kotorani nazivlju Karampana dobio ime prema kui koja se nalazila u blizini, a pripadala je venecijanskoj obitelji Rampani. Na ovom zdencu u starom dijelu grada uvijek su dolazile ene po vodu i tu su priale o dnevnim dogaajima, novostima u gradu i ogovarale. Donosi se primjer: ivI kod Karampane, pa zna sve akule. Sve su se danas skUpile oko Karampane, bie novitadi. A Sran Musi (RBK-sz) biljei da karampana znai pokvarena ena i da je u sjeverozapadnoj Boki ova rije pogrdni naziv za Kotorane. U Kotoru za vrijeme karnevalskih sveanosti s gradskim akulama izlazi prigodni list koji ima dugu tradiciju Karampana. Uzgred, nekoliko je puta na Festivalu dalmatinskih klapa u Omiu nastupala Karampana (glazbeni voditelj Nikola Gregovi). Goran Filipi (BetBr) upozorava da naalost V. Lipovac ne dokumentira postojanje obitelji Rampani, pa ne znamo je li ona u Kotoru doista postojala ili je rije o autoriinoj pretpostavci prema navodu iz Boerija. U svakom sluaju, ostaje zagonetno kako se kotorsko akula oko zdenca proulo u Brusju na Hvaru. A opet, oba znaenja (ogovaranje) odstupaju od vrijednosti u ostaloj Dalmaciji (dotrajali brod ili runa ena). Vinja (JE) smatra da kotorski primjer - zbog svojeg izrazitog paralelizma s venecijanskim - potvruje tradicionalnu etimologiju rijei carampana, te da se zbog izoliranosti znaenja bokeljske i hvarske vrijednosti rijei moe pomisliti na dva ili vie sredita iradijacije. zbog supostojanja likova scardmpio i cardmpia (scanfarda, scagnarda), etimologija za rije karampana nije jednoznana. W. Meyer-Liibke (REW) pomilja na austrijski krampen (alter, gebrechlicher Mensch). A. Prati (VEl): Carampia o carampana pua in principio aver indicato la Befana o la Vecchia, nel qual caso eforse da rammentare Grampus, Krampus, se antica, un fantasma che aveva credito in Austria. G. B. PeBegrini i R. A. Stampa (cit. JE) dre da se moda radi o predromanskoj rijei koja je oznaavala vacca vecchia e dappoco (nesposobna stara krava, kravetina).
Inae,

121

Kiselo mliko

Prirodoslovac Alberto Fortis, govorei o prehrani Morlaka, istie (Vz'aggio, 53) - kiselo mliko . .
Mlijeko ukiseljeno na razliite naine najobinija je morlaka hrana; obino ga zakiseljuju dolijevanjem octa, pa se dobije neka vrsta izvanredno osvjeujue skute; njezina je surutka njima veoma mila, a nije neukusna ni stranom nepcu.

I njegov kritiar Ivan Lovri stavlja ga u prvi plan (Biljeke, 75):

Redovno je i najobiajnije morlako jelo u ljetno doba mlijeko, a da iz njega izvuku vie koristi odjednom, obiavaju ga zakiseliti octom, poto izvade iz njega maslo, koje sadrava; sirutka, to ostane, slui im za pie i zajedno s kruhom za jelo. Ali to ne znai da ne upotrebljavaju mlijeko priredeno na sve naine. Vjetina da prave na talijanski nain gruavinu, koja se u obinom govoru zove >>jJuina, sasvim je nepoznata morlakim snahama. Kajmak, to ga one prave bez mnogo truda i pameti, izvanredno je ukusan za svaije nepce, pa i za strano. Taj kajmak obiavaju esto davati kao neki mali dar i nude ga rado uglednim gostima. Sir, to ga prave za svoju svakidanju potrebu, sav je u komadiima, koji se uvaju u mjeini, pa ga obino i zovu minim sirom (sirenje). Sir u velikim komadima bio bi dobar da iz njega ne izvuku dio masla i da ga ne kuhaju u vodi, ali kako se ova vrsta sira obino prodaje, vjerojatno je da tu ima i neto lukavosti.

U instruktivnoj studiji Vladimira Dugakog o Fortisovim zdravstvenim zapaanjima (ZbKai, 1993.,25)1 moemo se upoznati s povijeu kiselog mlika. Naime, uporaba kiseloga mlijeka kao hranjivoga i ljekovitog napitka odavno je poznata kod nomadskih naroda srednje Azije, u Maloj Aziji i Indiji, pa i u naim krajevima. Talijanski kroniar Serafino Razzi 2 spominje da je 871. godine u Dubrovniku vladala jaka groznica, od koje
Vladimir Dugaki: Zdravstvena zapaanja u Fortisovu "Putovanju po Dalmaciji (1774.), ZbKai, 1993., 25, 531-543).

Za nas je osobito zanimljiva Razzijeva dvogodinja dubrovaka epizoda (godine 1587. nadstojnik dominikanskog samostana, a potom vikar dubrovake nadbiskupije), koja se pokazala iznimno plodonosnom. Objavio je prvu tiskanu povijest grada Dubrovnika - Staria di Raugia, Lucea, 1595. Vrijedna je i rukopisna kompilacija o povijesti dubrovake

metropolije i dubrovakih nadbiskupa (Stjepan Krasi), koja je objavljena u kritikome izdanju (Crkva u svijetu,

Split, 1999.).

122

KISELO MLIKO

je pomrlo mnogo ljudi sve dok se nije poelo upotrebljavati rashlaeno kiselo mlijeko te je ozdravio svatko tko ga je uzimao. I dubrovaki kroniar Nikola Ranjina i anonimni sastavlja najstarije dubrovake kronike Annales RagusiniAnonymi3 opisuju kugu u Dubrovniku 901. godine koja se niim drugim nije mogla lijeiti osim kiselim mlijekom pomijeanim sa svjeom vodom. V. Dugaki pretpostavlja da je posrijedi ista epidemija, ako se uzmu u obzir naini raunanja vremena koji su bili u uporabi, od Kristova roenja ili od smrti. Izmeu 1527. i 1532. godine radi u Dubrovniku poznati talijanski kirurg Mariano Santo, koji u svojoj knjizi De casu et o./fensione opisuje terapijsku uporabu kiseloga mlij~ka. U isto vrijeme znameniti zadarski lijenik i kozmografFederik Grisogono (kojeg i Fortis spominje kad govori o istaknutim zadarskim kulturnim djelatnicima) objavljuje 1528. godine svoju knjigu o vruicama, u kojoj hvali kiselo mlijeko kao tekue zlato i boansko pie s uspjehom iskuano na mnogim bolesnicima od kuge i suice. U novije doba o kiselom mliku fra Silvestar Kutlea (Imocki, 105) pie:
U Runoviim, di je malo mlika, metenica se kiseli i s purom sre. U brckim selim, di je vie i mala [stoke] i mlika, metenica se provari na vatri i dobije provara. Ovo je prvi nain kako se iskoriuje mliko. Drugi bi bijo ovi: Od uzvarena mlika, varenike napravi se kiselo mliko, na ovi nain. Varenika se ladi dotle dok izgleda ni vrua ni ladna. Tada se izlije u kabli, ulije dvi-tri kaike kvasa (od kisela mlika), stopanjica prikrii kabli unakrst, zatvori zaklopcom i mir. Kroz pet-est sati ima gotovo kiselo mliko, liti. Zimi ga i ne kiseli, jer ga nema.

Natko Nodilo: Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 14, Zagreb, 1883.

123

Klap

U opsenoj studiji o raznim kombinacijama mlijeka i kvasine, odnosno vina [v. bilovoda i sl\1utica] Danijel Aleri (Rl]], 14) je mimoiao mljetsku varijantu koju spominje Andrija Stojanovi. l Naime, u posudu s mlijekom istisne se nekoliko kapi mlijenog bijelog soka od nezrela ploda smokve. Uinak je isti kao s kvasinom. Takav napitak zove se (d)onkata, a sam postupak - uklapit mlijeko.

Khlp, gen. klapa (Trpanj, Matej Milas, Rad, 103,81) - sok od smokve; mlijeko na smokvi koje izae kad se otrgne plod ili granica. Klap mi je izio usta (ARj, ERj). U Crnoj Gori mlijeko od smokava, koje nijesu bile dovoljno zrele (Miun M. Pavievi, RSANU). Sinonim klapor (Ston). Klapac (Ston) - oljutina od smokve. Milas: Nala sam toliko klapaca pod smokvom to mi je neko pobro smokve. U Kuni (KSR) klapit (skupljati sok):
Homo klapit. Naini' emo od mliera vesku i onda lipo namazat prutila, tako emo staglina uhitit. U Dubrovniku kl> hl- hlapac, gen. hlapea. P.
Budmani (ARj): komad koe od smokve, to otpada kad se isti smokva, prije nego se izije. Skoku je kldp (ERj) nejasna postanja. Daje neuvjerljive usporedbe s e. klapet, polj. klape, alb. gleb itd. U Lumbardi (StLR) i u Smokvici (RjSmo) kldp je smokvin bijeli sok koji curi kad se povrijedi kora. Banievi za podrijetlo rijei ima dvije mogunosti: od hrv. klapiti se (pjeniti se) ili od lat. colare (tei, cijediti). napitak za brzu potronju dobiva se dodavanjem neke kisele tvari svjee pomuzenom mlijeku sa svrhom da ga ta tvar zgrua i uini kiselim.2 Takvo se pie, zbog osvjeavajueg okusa, troi osobito ljeti, a moe se u nj nadrobiti i kruha. U naim su krajevima (jadranska i prijelazna dinarsko-jadranska zona) takvi dodaci mlijeku vino, obino crno, zatim kvasina i kisela sirutka zaostala pri sirenju. Pored ivotinjskih, neki stoari na Balkanu, a i u Sredozemlju, upotrebljavaju biljna sirila. To su
Andrija
Stojanovi; Stoarstvo

Mlijeni

i prerada mlijeka na otoku Mljetu, EtPr, 1 (9-38).

antiki

Spravljanje takvih

pia

spominju

pisci - lat. melea (kiselo mlijeko); praslav. *melko.

124

KLAP

uglavnom listovi ili plodovi biljaka sa svojstvom koaguliranja. Na Mljetu je to sok od ploda smokve!3 Naziv za taj sok - donkata - najlake je objasniti prema tal. giuncata (gruevina, ugruano mlijeko). Na Sardiniji taj se proizvod zove gUYjkata, navodno po tome to se proizvod sprema i prodaje u koaricama od site (giunco).
Oito je mljetski nain gruanja sokom od smokve duge tradicije, a kada imamo na umu da se slino radi i na Mallorki, postavlja se pitanje kako je dolo do te podudarnosti.

Taj dosta sloen postupak u Popovu na Mljetu opisao je

Stojanovi

(ib., 32-33).

125

Koncapjate

koncapjate. Budui da je nastao, da je uao u kolektivnu svijest grada, govori o mentalitetu ondanjeg Splita, pa i pria o toj rijei ima vie socioloku nego lingvistiku potku. Ivo Vlahovi (Fjabe, 79-81) u jednoj prii iz naega ivota opisuje kako je nastao taj izraz. Meu mnogim metrima bio je jedan osebujan, po svemu sudei Talijan, koji se iskazao u zanatu ivanja pjata, tada dragocjenog uporabnog, a i dekorativnog predmeta. Vlahovi pie: Ma kako nijedna stvar ne more trajat do vika, tako bi se dogodilo da bi dikod, ka' bi ji 'prali, koji ispuza iz ruke pa bi se razbi'. Onda bi te bokune ranili i ekali da mimo kuu projde konca pjati, da ji' aije!... Ispri sebe bi tura jenu malu ka karijolu i cilin bi puten vika:' - Konca pjati - konca pjati! ene bi ga ondac zvale i dale bi mu pijate a su bili razbijeni. On bi vazeja pijate, pomnjon stavi' na karijolu i ka' bi skupi' dosta ti pijati odni' bi doma popravjat. Ako bi bi' iz koje kue samo jedan oli dva pijata, onda bi popravja omar tot na mistu, u dvor. One a bi odni 'popravi' doma nika' ni 'foli vrati' onoj iji je. Nadalje se objanjava: On ni' vazimja one pijate koji su bili razbijeni u vije bokuni, ven samo one koji su s razbili u dva, oli u tri vea bokuna. I ondac bi na konca pjati te bokune na kraje lipo probua, pa bi kroz te buice provuka tanku icu o' rama, dobro bi stiska i na kraj sveza! To je bilo slino ka' a se, meknimo primerice, ije ijola o'postola s makarinon. Lipo bi on to stiska da je parilo ka' da je pijat cil, samo a se iz ti pijati ni' mogla jist juva oli ritka manistra, jerbo bi skroz one buice juva izala vanka, vengo se u nji' moglo jist manistra usuvo, ma brez toa, joli pulenta i sve a je ugusto! Svi su bili njin kuntenti, a otakipijat bi sta' u kredencu na skanciju, barenko za figuru ako ni' bi' za jist, za uspomenu na pokonje a su jin to ostavili! Za razliku od drugih splitskih pisaca, Vlahovi kazuje pijat umjesto pjat (pjlzt), ijola umjesto jbla (jola) itd. No, ta njegova jezina posebnost zahtjeva poseban osvrt.
126

Jedan tipian splitski izraz, sigurno ve zaboravljen, bio je -

KONCAPJATE

Berezina Matokovi (RVS) obradila je i taj raritet nastao od tal. conca (concatenare - spojiti, spajati ili od concia - spremanje, prireivanje iz koarske terminologije) i piatto (tanjur; plitica). Konca pjati je dakle popravlja tanjura, otud i nesklonjiva imenica koncapjate. I Petar imunovi (RjBra) navodi izraze za tanjurar - koncapijat i konapijati. Glagol koncat [v.] ili kimcat moe, uz zainiti, znaiti i zakrpiti, spojiti pomou konca, ice ... . Adj. koncan (spojen koncem, icom i sL), adv. koncano, gl. im. koncanje (krpanje, spajanje) ... U dalmatskom, to nije veljotskom (Dalm, 2, 196), nai emo konzu(Jr1 (zainiti - tal. condire). Antonio Ive (L'antico dialetto di Veglia) kao i Giambattista Cubich (AGI, 1886., vol. 9, H8, 169) imaju grafiju conzudrme. Kod Mattea G. Bartolija (Dalm, 2, 198) blizak je klfillik ili kU(Jnk, k1fi1nka (zemljani sud - tal. conca). Sa znaenjem popravljati Vojmir Vinja (JE, s.v. kuna) navodi hrv.rom. tautoloki hibrid loncepadele koji u Omilju znai kotlokrpu, saldadura, a nastao je pukoetimolokim naslanjanjem na lonac iz ven. conzapadele sprangaio (tal. acconciapadelle), tj. onoga koji popravlja padele, tj. sue, lonce itd. Samozatajni metar - kojemu ni imena ne znamo, ve samo uzvik Konca pjati! - bio je ovik estan i juzak, vas drit, ivi je mirno, u nikoga se ni' untrigava. Upravo zbog tog konca, ili nekog drugog iracionalnog razloga, postade ridikul [v.], predmet surovih ala u naemen lipon mistu. I kad je nestao vridni artit, njegov se slogan prometnuo u potapalicu, dodatak uvredi. Posra te konca pjati. Uini te konca pjati. Benti konca pjati!

---------

Bartoli uvijek nad spojnicom diftonga /u91 stavlja znak za dugouzlazni akcent rl.

127

Krma

Odvajkada su rasipnost i rastronost izazivale kaznu Boju. J. Kavanjin u epu Bogatstvo i ubotvo napadao je dangubIjenje, kartanje i tunjave po javnim duanima, vjerojatno kakvim krmama. Dva stoljea kasnije, Puki list koji je, kako uoava R. Vidovi (RVak, 122-195), imao veliku ulogu u oblikovanju miljenja i izraavanja naeg svijeta, posveuje svoje stranice zlu alkoholizma i kockanja koje je zahvatilo i Zagoru. Tako S. Dragoni (PL, 1892., 6) sonim pukim jezikom opisuje pokrmare, redov:ite posjetioce krama:
etvorica ih je za prvom trpezom: dvi momarine, dvi hudobe, trei kesar, pravi parangal, etvrti nito tobonjega domaina; u prvota imaja, a sada gube: pijaarenje ga; osim sv. Krsta, izijudialo i onokazilo. Za drugom trpezom zaokupila dvojica treega, pa na muavca, da mu opuljaju zaveanj novca, to uhvati na pazaru za dva vola, za dva hranjenika. U popasna su doba. Jo e baciti dva tri, jo e jednom gucnuti, pa jadnik opuhan, ko opuhan.

Za mjesta drutvenog okupljanja u Dalmaciji ima niz naziva: otarija (ven. ostaria), tovirna, tovijerna (lat. taberna, ven. taverna), betula (ven. betola, piccola osteria) ... Po potrebi, i u konobi [v.] se prodaje vino u vlastitoj organizaciji (za razliku od prodaje zadruzi ili nakupcu na jednu miru). U Splitu, a i drugdje, kaS (ven. caft) oznaavala je i kavu i kavanu (kafanu). Otmjenije zvui kafeterija ili kafaterija, danas kafi. Sveslavenska i praslavenska rije krma (*kbrbma) u nas je stekla lou reputaciju (kao na sjeveru birtija) - neugledna gostionica, vinoto niea ... Imamo denominal Jdmiti (prodavati na sitno), iskrmiti (dobiti iz krme), a u jednoj narodnoj pjesmi (ARj, Luka Marjanovi, 1864., 32) pojavljuje se i kriti: U gori je krmarica Mara koja kri vinom i rakijom. Impf. raskrmljivati i pf. raskrmiti znai potroiti do kraja, razdati imovinu, imanje ili novac na krajnje neracionalan nain (HER). U Rijekoj nahiji u Crnoj Gori raskrmiti ima specifinu uporabnu vrijednost kada se zaklana stoka razasijee na ereke (etvrtine). Kad
128

KReMA

se ereci uine na manje komatie za prodaju, kae se, da se je raskrmilo (Andro ]ovievi, ZbNO, 1908., 13, 115).

Pero Budmani za krmu u ARj biljei:

Kua ili duan gdje se prodaje vino (i rakija, pivo itd.) na malo, i to obino

da se na mjestu pije. Uz pie se moe prodavati i jelo, a gdjegdje se moe i prenoiti. U nae se doba [op. 1901.] shvaa i kao gora gostionica.

je u svim rjenicima. Vrani: taberna; Mikalja: karma, kerma, krma, Della Bella: bettola, taverna dove si vende il vino; Belostenec: educilIum, taberna vinaria, popina, caupona ... ; Voltiggi: karma, krma, osteria, betola, taverna; Stulli: taberna vinaria, caupona ... Rumunji su posudili carciumd, Albanci kerr;me, Maari korcsma, a Nijemci Kretscham. V. Maurani (Prinosi) tvrdi da je rije krma tamna postanja. Skok (ERj) upuuje na poznati ie. sufiks -ma te na korijen kr-. I Budmani vidi srodnost s krag. A. Gluhak (GERj) krmu stavlja u geslo gr (ekspresivna preobrazba k > g; ie. *krk- oznaavalo je okretanje, zavijanje i sL). Od glagola *kbriti je *hrbma, emu je prvotno znaenje bilo imanje na krevini. Vratimo se Pukom listu, tom odlunom borcu protiv zla koje donosi novo doba. Dopisnik, potpisan od Primorja Janka (PL, 18, 1892.), konstatira da krme, alkoholizam i rasipnost idu skupa, pa se u selima nae Zagore ni jedno od toga troga ne da zamisliti odvojeno. Zanimljivo je zapaanje da prije polovice devetnaestoga stoljea krama u Zagori gotovo i nije bilo. Prvo je u njegovu selu bila neka konoba, gdje se krmilo vino i ljudi okupljali na aicu razgovora, ali kada su u selo stigle i proklete igrae karte, onda je tek krma dobila svoju pravu fizionomiju i razornu funkciju. Onda se tu ili ispred nje poelo jisti peeno, piti, kolo voditi, kamenom bacati. Potkoio se goso te krme a njegov primjer ubrzo slijedili drugi, pa je za malo vremena u selu od niti tisuu stanovnika izniklo vie od deset krmi i krmica. Zapoela je borba meu krmarima za bolji, unosniji rajon, snalaljiviji su otvorili skrivene filijale po polju, da seljaci mogu odmah s vinograda ili njive donositi plodove, plaati u naturi. Tko veliki krto!, tko konistru, a tko i po miinu masta, groa, tu svraa i na vas mah ostavlja i bii, da ga ne bi tko ugledao. Nije ni time sve dugovanje podmireno, pa teki dunici pribjegavaju i nonim poljskim kraama i tako svravaju u kriminalce. u dalekoj amerikoj tuini o uzrocima koji ekonomski upropauju naega Dalmatinca i nagone ga na iseljavanje, Marin Rui, rodom iz Podstrane, osobito se tui na krme, kartanje, alkoholizam i pravdaenje. Pukom listu alje ove deseterce:
129

Krma

Razmiljajui

KRMA

Jedan drugog na megdan pozivlju. / Zagru se uz ruke rukavi / svaki veli da je junak pravi. / Jedan gladi uta brka svoga, / na junatvo pozivlje drugoga, / a drugi se tada nakostrui, / pa ga turi i dobro zaui ... / Gonjaju se krmi na sve strane, / dokle jedan na zemlju ne pane, / a tad drugi na njega uzjai / i veli mu: sto ti oenai! / Sada bih te moga' pogubiti / i tvoje se krvi napojiti.

Uz krme, bolje rei odnose u krmi, usko je povezano asno zanimanje advokata [v. avokat]. Juraj Kapi, glavni urednik Pukog lista, postavlja retoriko pitanje: Dvi se delije nito porikale, pa sve jedan drugomu prnjcim pod oi. Na to e im izii?. Dakako, on misli na zlosretni obiaj naega teaka, osobito zagorskoga, da se za nitavne stvari parnii do zadnjeg novia. pie da nakon krmarskih junatava slijede parnienja. Advokat odmah unaprijed trai pet kruna, a deset kad bude rasprava. Budala teaka navrat-nanos prodaje ono komadi ledine i usput trai lane svjedoke. Stigla je i rasprava, suci i odvjetnici ih mjere saalno-ironinim pogledima - Al' se na to ne obziru uci, nego svaki svojemu advokatu vie da tjera pravdu naprijed pa makar zapala i hiljada! ude se suci i doturi, ali tko e smiriti budale? Tako pravdaenje traje po pola godine, raune teak plaa u gotovom, ili, a to je najee, imanje ili njegov dio odlaze na inkanat (RVak, 161). Marin Rui, na temelju iskustva iz rodne Podstrane, stihovima (PL, 1910., 3) doziva prosjaku sliku starca koji se itav ivot parniio:
Pogledajte na starca onoga: / to je osta' bez imanja svoga; / u pravdi je od malog diteta, / sad na sebi nema ni kroeta, / nego nito starih opanaka, / po koulji svakovrsna znaka: / bila konca, crna i crljena, / to no mu je iarala ena.
Kapi

Na pravdaenje na zagorski seljak troi goleme svote novca. Tako je jedan sam u 1913. godini potroio nita manje nego 900 kruna, a neki i vie! Kapi rauna da se u splitskom sudbenom okruju godinje potroi najmanje milijun kruna za pravdanje. Valja rei istinu - dodaje - da taj danak ne prti zagorskom seljaku na lea ni drava, ni opina, nego njegova uplja glava (passim). Advokat je naravno vaan sudionik u tom krmenju novca.

130

Kulaf

U Poljicima nevera dolazi poza plariinan ili u kulvu. l Dakle, s puine. U srednjem vijeku udomio se naziv kUlaf (gen. kalfa), kojim su dalmatinski pomorci sve do nedavna nazivali puinu Jadranskoga mora. Ova je rije postala od gr. kOlpos (zaljev, morski zaton), preko lat. culpus, culphus > tal. co/fo > go/fo. I to je, nema sumnje, dalmatoromanski refleks. U Mikaljinu rjeniku nailazimo gUlaf, koji se u Perastu premetnuo u golaf. Inae, u naem latinitetu, u statutima dalmatinskih gradova, rano se javlja oblik chu/fus, cu/fus, culjfus, culphus, colphus... (Mare Adriaticum: unutar Jadranskog mora, izvan Jadranskog mora).2 Pored kulaf(Dubrovnik 3 , Mljet, Boava, Dugi otok) na Cresu, Koruli i drugdje ujemo kuJf u znaenju otvoreno more, more daleko od kraja. Protivno, u Smokvici je aprin4 - more blizu obale, uz obalu. U Makarskom ljetopisu od godine 1773. 5 imamo svjedoenje:
Ovi misec [mar] poe slipini vrimenom i dura lipo vrime do jedanajest istoga, a na 11. uini bura i snig po Planini, pak na 12. ne samo da je odio snig po Planini, ma je bijo lipo do mora, ali se malo prima, zato mu nije dala bura, ve ga je raznosila tamo amo. Na 13. istoga uini Levantara i dura dva dni; pak na 18. opet uini bura estoka i slidi sutradan vazdan, ma tako je estoka i velika bila, da dvi gaete koje su bile armiane u portu pod Grmom [na zapadnoj strani Makarske, gdje se i sada u maloj luci Plievcu spremaju ribarski amci], iskidalaje konope, pak ji je bacila u fou,
Ko je viak, more obranit sebe i drugoga od ijuna i zla duva. Pripovida' je niki Postiranin, koji je ia' poljikon braceron do senjske Rike, da mu se je OVO dogodilo. Taman ispod Zadra prama Punti Miki svurgali (baciti sidro), jer se digla ozdal iz Talije od kulfa (golfo) strana nevera. Oblak zacrnija ka' daje no pala, a more zabililo i uzgoljafo ka' voda u loncu (Poljica, ZbNO, 1905., 10, 230).
2 Dubrovnik 1306. godine (Manum, 11, 2): ... si Butem aliqua persona iuerit per mare, non debeat occidere porcos a punta Stagni usque ad culfum Gatari... Godine 1361. (CD, 13, 166): ... capitaneo ligni missi ad culffum Gathari... Godine 1372. (CD, 14,472): Imprimis: quod pro omnibus mercacionibus ... intus vel extra chulfum ...

3 4 5

Pera Budmani (ARi) daje primjer: Vidi se brod u kutu. Po tomu bi gen. bio - kOta. Boo
Banievi

(RjSmo) stavlja akcent aprfn - more uz mrkentu 15-20 m, starodalm. < lat. asper.

Makarski ljetopise, nepoznata pisca, s radnim naslovom U ovo libro poe se pisat stvari, koje se dogaaju, samo za jednu uspomenu, koji se uva u arhivu Franjevakog samostana u Makarskoj, kritiki je obradio i biljekama popratio Gapar Bujas, Starine, 47 (279-362), 291.

131

KULAF

gdino se prilazi u kolj s. Petra, i ovo je bilo priko noi uoi s. Jozipa; a batilo [mala laica] Ivievia koje je bilo na kraju navueno, digne bura s kraja, pak ga baci u more i odnese ga, Bog ti znade kuda; ele da ga vee nije. Ovoga istoga dneva, t. j. na 18. mara 1773. izgubi se jedna naviada [trgovaki pa potom ratni brod] Principova u Cu/fu, koja je odila u Levanat i vodila stvari potribzte za ono misto, i u njoj je bilo 150 soldata, sve Rvata, svi se potopie, i niko nije kapula, izvan jedan od mornara i jedan soldat; tako rekoe, i kako razumi, tako i upisa.

Jo se Cu/f u Ljetopisu na jednom mjestu spominje: Ovoga istoga miseca [febrara] mnogi se brodi izgubie u Culfu, koji su odili put Mletaka, plik udarila na nje estokafortunata, i nanese ji na Skanje [kanji, otoi u Kornatima], i tako se siromasi izgubie (ib., 290). Makarski fratar Cu/f pie velikim slovom to dodatno potkrepljuje Skokovo razmiljanje izneseno jo 1933. godine (Term, 18) o nazivu posve nove tvorevine - Jadran,fadransko more [v. adriatik]. Mleani ovo more zovu golJo (zaljev) prema, kao to smo vidjeli, gr. ko/pos (> lat. co/pus). Ostaje zagonetka zato se p prometnulo u f Vinja (JE) pretpostavlja zbog hiperkorekcije (ve kod sv. Jeronima mijenja se u co/phus, co/fus). Vidovi (PRj) tvrdi da ku/fima i znaenje horizont: grmi u ku/fu negdje daleko, iza horizonta; ili, pun je kulaf- horizont je zastrt oblacima (Grohote). Uz kUlaf(JLS, 250) imamo isutivanski kulfada (viki konal, otvoreno more) prema ven. colfada (PRj). Neobian je oblik na Mljetu - kaluf. Velike se vre bacaju u kaluf {na otvoreno more} do Velike Gospe (T. M. Macan, ZbNO, 1933., 29, 211). arko Martinovi u Rjenik govora otoka Ia uz kulaf donosi i oblik kUlah, to je vidljivo iz primjera: S malin brodun se ne gre loviti u kulah. ime Kulii s !a daje ovu definiciju: Kad se je dolo do vrha, oi ti se ne mogu nagljedati 'ne lipote ka se vidi. Pustoga li mora s jedne i druge strane briga. Na jednoj strani more iroko i otvoreno, nikud kraja. Toti nikakova kaleba ni vifi, ni ribe kakove, ka se hita po moru. Vidi se kako je jena kuna fermo stoji na moru jer su jidra obiena i prazna, ninder nikakova hijada. To van je kular U lkom kralju uoavamo jo jedan detalj (lki, l, 84): A a mislite da su 'ni li samo do Vodenjaka oliti u Dunboku? Kornati su to, a to je daleko i rizino. Znate valjeda da se je celi misec prpovidalo, kad je niki a na ribanje u Kornate. Radi daljine hodilo se je na ribarenje u Kornate, priko lita, kad su lipa vrimena. Ili se je hodilo po jematvi, da se
6 Ovaj je ulomak naveden u PRj. Oito je uzet iz proznog akavskog djela ime Kuliia lki kralj, all ne korespondira u svemu s onim objavljenim u dva nastavka u Cakavskoj rii (br. 1 i 2, 1979.). Mogue je da je pri redakturi dolo do kakve omake. Ovaj rad, osim izuzetne literarne vrijednosti, sadri pravo rjeniko bogatstvo, pa je neizostavno dijalektoloka vrelo. Djelomino ga je akcentuirao Boidar Finka.

132

KULAF

lovi riba od KulJa, kako rae, kostiiji, pasi i make. Ta se je riba na suncu suila i tako osuena visila u konobi pod gredu n, sve do leta kad bi se kuhala s kunplirun na brudet.
Dakle, i u nazivlju riba na Jadranu ima onih puinskih. Tako je Triklidae (kokot), koja se iskljuivo lovi koarenjem, puinka - kulfarica (Raanac). Naravno, gof koji ivi u dubokome moru je gofkulfar (Rogoznica). Nadalje, imamo ihtionim kulfaa i istoznane leksije kulfarska srdela. Obje se oznake danas shvaaju kao sardele iz puine, iz otvorena mora, a to najbolje potvruje naziv srdela od kulfa u Novigradu (JaFa, 1,382). Prema ven. gulfarica je barka koja riba po kulju (Seget, JE). Vidovi u PRj misli da Pavao Mardei-Centin u Rjeniku komikog govora grijei kada kae da je kulaJi veliki pojedinani val (RjKG). U tivu (prilogu rjeniku) Mardei pie:

Nismo puno reko li, dviglo se je i more i zabililo, a kad smo bili nedaleko 01 dvo fkojia, koje bismo raspozndli kal bi zalanpdlo, 3 velike bote jelna za drugun ijedon joki riful, nognili su non brud na desni buk toliko da je zagrdbil mortvun b6ndun, a priko kvartira 01 karme ukarcol je jedon kulafi MikUlu, koji se je nofal fotovento, Odnil priko bonde u more (RjKG, 314-5). Kal smo bili nedaleko Bifova virdli smo i nodijoli se da emo apat StupiIe, ma nos kurenat hitip deflra Stupifo, dobota na misto di smo bilijutrus, a ve je pulne. Vitar je bil voltoI, opet smo virdli i uputili se pul Bifova. Kal smo bili nikako u pul puta nosli smo joku inkrozonu more i brud je nikoliko putih grubo zarol6l, a dko bi u punemu kdriku ukarcdli jedon kUlafpriko folkih, mogli smo i potenit (RjKG, 320). Vinja (JE) objanjava da je zadravanje poetnog k- dovelo do mijeanja izmeu razliitih semantizama: kulaJpuina i kulap ven. colpo)
udar, te postaju gotovo homonimi. Kod Mardeia se radi osemantizmu udar. Navodi se potom ulomak teksta Joka Boania (R, 1998., 112, 122) gdje se rije kwap na kraju reenice i na poetku druge dodiruju, ali u dva znaenja, prvo kao puina, drugo kao udar:

CuJna Brusnik tu je nojvisji brig, mimo 01 ostra. Cul son 01 Dubrinih da bi somo jedon metar CuJa bilostol pavar kulpa. KUlap mora gre do vorhd, onega vorha 01 ostra ... Naziv kulaJ upotrebljavao se i u pismu, ali samo u primorju, dok je
u unutranjosti ova rije ostala nepoznata i u tolikoj mjeri nerazumljiva ak i naem znanstvenom svijetu da je jedan akademik, kako kae Josip Smodlaka? naavi u nekoj ispravi Dubrovake Republike izraz u Kuju, izrekao miljenje da to mora biti pisarska pogreka, umjesto - u Krfu.

Josip Smodlaka: Imena mesta i metana na tlu Jugoslavije (VAHO, sv. 52, prilog 2). Split, 1946.,65.

133

Mirila

U Dalmatinskoj zagori jo ponegdje ivi prastari narodni obiaj - mIrila. Naselja su mala i ~edna od drugih udaljena. Zemlje je malo, a malo je i crkava. Stoga kad ovjek umre, mrtvaca moraju u lijesu, nekada samo u plahtu umotana nositi i po nekoliko sati hoda do najblieg groblja. Nosei tako lijes po tekim i strmim uskim kamenim stazama, nosai obino poivaju otprilike na pola puta od naselja do mjesta ukopa, tj. groblja. To je poivalo! obino neko sredinje poloeno mjesto pogodno za odmor i u blizini krianja putova. 2 Pri poivanju lijes poloe na kamenje ili ploe, i to poprijeko prema obronku brijega, da bude vodoravno, i obino nad putom (stazom). Pod lijes podloe ravnije ploe, tik uz glavu lijesa osove i ukopaju jednu kamenu plou, a uz noge osove gdjegdje drugu takvu kamenu plou, kao da su mjerili duinu mrtvaca.3 Te ploe ostanu tako - u zemlji. Odatle ime mirila, a mjesta gdje su danas ili gdje su bila takva mirila zovu se mirilita ili poivalita. Ivan Kraja (ZbNO, 1934., 29/2, 161-8) pokuava odgonetnuti to moe znaiti taj obiaj:
Postanak e mu biti jasan: poivanje nosaa, kad nose mrtvaca od njegove na groblje, pa ga poloe na tlo, dok se oni odmore. Kako je to posljednji zemaljski polazak mrtvaca putem, kojim je za ivota najee hodao, a zadnja konkretna realna uspomena na ovjeka, od koga e zakratko ostati samo prhke kosti, to ga na tom putu izmjere po duini, te mu uz glavu i uz
kue
.~~-~~~---'~~------''''---~---~~-----

Razmak izmeu dvaju mjesta koja slue za poivanje, za odmor; odmorino mjesto (Rjlm). Mjesto, nim kamenom i kriam na njemu, na kojem su poivali mrtvi, tj. sudionici sprovoda (RjDZ).

obino

s oklesa-

Poivala ne slue samo prilikom sprovoda mrtvaca do groblja, ve i openito nosaima tekih tereta, te se pored putova podiu kamene hrpe ili se ve postojee vee kamenje upotrebljava za odmor. Posvuda je tako pa i na zadarskim otocima. Mnogi su otoni putovi strmi, posebno oni koji vode od mora prema naseljima lociranima na vrhu otoka. Kada je naselje na stotinu metara nadmorske visine i kada se s polja i obale nose veliki tereti, velike uzbrdice ili dalek put predstavljali su nesavladive prepreke. Zbog svih tih razloga bio je potreban poinak na putu. Da se ne bi skidala jednom formirano breme, uz sam put su se postavljati iH zidati nasloni na koje se odlagao ili naslanjao teret (TopZad, 319). Vladimir Skrai tu funkciju prepoznaje u toponimima Filjeve Stupljivke, Gospe Kanja, Poivalo, Poivalite, Pomaga.

Mjerenje duine pokojnika poznata je tradicija na junoslavenskom tlu. Ponegdje se ostavlja prut koji pokazuje duinu pokojnika (osobito kod muslimana, ali se javlja i kod ostalih vjera).

135

MIRILA

noge osove kamene ploe. Tako se sauva iva i posve autentina uspomena na njegovu tjelesnost. Osim [ponegdje, op.] uklesanog imena i datuma smrti ostaje i neka predstava o njegovoj veliini i bivoj realnosti. I to je sve uz glavni put, koji vodi do pokojnikove kue i naselja do sredita sela, kojemu pripada, gdje je crkva i groblje. Tuda svakodnevno svi njegovi prolaze, a prolazit e i njihove budue generacije. Tako uspomena na konkretnog pokojnika ostaje iva i poslije njegove smrti dugo vrijeme, a nevezena na groblje, u koje ivi ljudi ne idu po poslu niti na etnju. tovie, groblje je zajedniko, poradi malo zemlje se prekopa va, pa se pojedini mrtvaci u njemu gube, a ljudi ga obilaze samo jednom ili dva puta na godinu, dok putem idu svaki dan.

je zapravp posveeno mjesto gdje, po narodnom vjerovanju, due pokojnika nalaze stalno mjesto odmora za vrijeme svojih lutanja. Lijep primjer poivala moemo vidjeti u okolici sela Donjeg i Gornjeg Ogorja (sjeverno od Splita) kao i u srednjem Velebitu, gdje vrlo zgusnuto stoji znatan broj individualnih poivala. Osim grupnih poivala, gdje svaki pojedini pokojnik ima svoje mjesto, rjee se javljaju pojedinana, na kojima samo jedno osamljeno kameno odlagalite, bolje graeno, katkada i obukano, esto i s kriem, slui prilikom svakog pogreba kao poivalo za pokojnike iz istoga sela. Gavazzi misli da se obje podvrste mogu promatrati kao tradicije razliita podrijetla, nastale potpuno nezavisno jedna od druge i tek se tu i tamo vremenski podudaraju, npr. u zajednikom imenu poivalo. Ili konano, da se jedna od njih razvila tek kasnije iz druge, prvobitnije, pri emu bi poi vala za mrtve mogla biti mlaa, sekundarna. Ne bi se jo moglo tvrditi da je kod pokojnikog poivala stariji stupanj postavljanje individualnih kamenih odlagalita posebno za svakog pokojnika (esto u grupama jedno pored drugoga), a mlai stupanj postavljanje zajednikog kamenog odlagalita za itavo selo, prema emu bi ova posljednja bila pojednostavljenje ili redukcija prvih, a mnoga bi pojedinana poivala, koja se i dalje gomilaju i zahtijevaju prostora, rada i trokova (npr. za klesarsku obradbu kamenih ploa), mogla biti zamijenjena jednim zajednikim, koje stoji na raspolaganju svakoj pogrebnoj povorci i obavezno slui samo taj svrsi. Neka ispitivanja ovu zadnju pretpostavku podupiru utvrenim sluaje vima, potvrenim izjavama oevidaca starije seljake generacije. 4 Ovaj obiaj karakteristian je za jadransku zonu, da bi prema dinarskoj unutranjosti potpuno nestao (vei dio Bosne uope ga ne poznaje). Najstarija dosad poznata potvrda poivala potjee iz 1186. godine iz oko-

Poivalo

Milovan Gavazzi: Totenraststeine, Archiv fur Volkskunde, 57, Basel, 1961.; u: Vrela (197-205).

136

MIRILA

lice Trogira (CD, 2, 224). Teko je utvrditi je li to stara ili vrlo mlada slavenska tvorba (izvedene od glagola poivati odnosno mjeriti). Etnografi su zabiljeili i ovo vjerovanje iz okolice Starigrada (Senj) i Lukova (ZbNO, ib., 165):
Za svakog mrtvaca ostaje njegovo posebno mirilo, koje za druge ne upotrebljavaju. Svako selo, ak i svako naselje ima svoje vlastito mirilite, i nitko ne smije u tude mirilite. Po mirilitu ne smije blago pasti, tamo se ne smije niti kopati, niti orati, niti se smije bilo to saditi. Mirilite je sveto mjesto. Po pukom vjerovanju mirilita su zato, da se na svome mirilu dua pokojnikova poine, prije negoli mu tijelo zakopaju. Kad se due pokojnika vraaju na zemlju, a to se esto dogada, onda je na njihovu mirilu jedino mjesto, gdje mogu da poivaju. Osobito na Duni dan svaka je dua pokojnika na svom mirilu.

137

Mura

MUra tal. morra, tr., ven. mora) poznata je igra na prste. Boerio (DizVen) pretpostavlja da je ta vrsta igre ime dobila moda od Mauro ili Moro, tj. po Maurima koji su je donijeli u Italiju. l

Ankica Piasevoli (RjSa) zapisala je: Vavik volin g/jedati i utiti kako igraju na muru i viu: - inkve, mura, do, tre, kvatro i povidaju prsti zajeno, kako da se pritu jedan drugomu. U Brusju (DL) kau mQra: Prf su mladii svake nedije igrali mqru. Na Vrgadi (RjVrg): 'igraju na muru. A u Draevici (RjBra): Dtjjdu Vlasi pa posvu Boga veer 'igrodu na muru. Posljednji primjer sugerira kao da je to nadmetanje - nadvikivanje dvaju igraa o tome koliki e broj prstiju biti pruen dok su im ruke jo u zraku (tko pogodi dobije neke poene, a tko sakupi odreeni broj poena dobiva igru) - bilo popularnije u Zagori, gdje se i dan-danas ponekad iz sporta zaigra ijavica [v.]. Vidjet emo da je to kockanje bilo raireno i u primorju, a ponegdje se smatralo ba mornarskom igrom. Ribarenje, po prirodi stvari, ovisi o momentu i srei, a, kako pie list Zadrugar (1920., br. 7, 139-140), i o nedostatku zadrune svijesti te loim obiajima u prvom redu - mure. Naime, ribarska se druina znala, privezavi leut sa abakunom na potu, kao znak prava ribanja, zadrhti u krmi uz ije-ete i karte, a dotle bi tunji otplovili. 2 Jelka Peri u ZbNO (1934., 29/2, 134) ovako opisuje ovu, za ribare tetnu igru: Mora ili, kako je nai ribari zovu, mura (obinije ije, ete prema sei, sette) jest stara primorska igra, koja se obino igra po krmama. Igraju je dvoje. Diui obojica prste jedne ruke nastoje da pogode broj podignutih prstiju obiju ruka, izrekavi, razumije se, prije broj. Klade se za vino. Dvojica se igraa stavi jedan prema drugome, kao da se spremaju na kakovo rvanje, te viu na vas glas brojeve diui prste.
Soeria (OizVen): Farse da' Mauri o Mori che I' han portato in Italia. Mora - sorta di giuoco volgare, che si fa tra due colle dita delle mani, notissimo. Far alla mora.

A bio je to impresivan lov. Carlo de Marrchesetti (La pesca Junga le coste orienetali dell' Adriatica, Trieste, 1882,. 139) istie da se od 1879. do 1881. godine u samom Ibenskom kanalu uhvatilo do 130.000 kg tunja, ponajvie za ljetnih mjeseci, to je moglo dati priblinu slikU onih glasovitih prizora u Tirenskom moru.

138

MURA

Andro Roki (LV]) tvrdi da Viani ne igraju tu bunu igru ima vie od sto godina. Pred drugi rat bilo je u Visu na desetke Zagoraca koji su bili junaci i junacii kod vikih tdaka i posjednika. Nedjeljom i na dane praznika buio je Vis od njihovih nadvikivanja na muru. (RBK-sz) kae da je naziv mora za tu mornarsku igru zastario, te da se danas obino upotrebljava - cikva. Adok ima impf. dkvati se i gl. im. dkvanje. Za jugoistonu Boku Vesna Lipovac-Radulovi donosi cinkva tal. cinque, ven. zinque): Tre, ija, oto, tako mi zborimo kad igramo na cinkvu. I gl. cinkvat se: Da mi je znat to se ono deru ka' se cinkvaju. Svojedobno je u kafiima muru istisnula otmjenija i manje buna zabava - japaneo, gert. japanea - igra s noviima. Na Rivnju - japanska mura. Ladislav Raduli (RjRiv) objanjava: Dva igraa ili dva igraka para stavljaju, svatko za sebe, u zatvorenu aku nijedan, jedan, dva ili tri sitna predmeta (novi ili slino) koji slue kao pbie, a igrai izgovaraju brojeve nastojei pogoditi koliko e penja zajedno biti. Sestrunci uvik 'igraju na muru pa se skoro sve d1jlJvle uje kako viu - ftje-ete, a mi v'tse 'igramo na japansku muru, po nas se skoro i ne uje. Danas je prevladavajua igra sportsko klaenje, gdje se igrai iskuavaju s nekim dalekim book-makerom na teletextu.
Musi

139

Nevista

V1ica

[v.] je osoba koja neto zna. To se podrazumijeva, ona ima neko znanje, tonije mo. Nevista za razliku od vitice - ne zna.

I nevjestu i vjeticu povezuje zajednika etimologija, sveslavenski i praslavenski korijen ved - znati. Stslav. Vedb, vedenie (znanje), vedeti (znati, poznavati). Nevjesta 1 u svim slavenskim jezicima ima gotovo isti oblik: slov., sl., mak. nevesta, bug. nevjasta, rus. nevesta, bjr. njavesta, ukr. nevista, polj. niewiasta, e. nevesta... U indoevropskom za uzeti enu upotrebljava se glagol *wedh- u znaenju odvesti, voditi, a i s varijantom *wed-mno(dota, miraz), to se uklapa u tradicionalno poimanje da se djevojka otima ili kupuje. pa i Vasmer, polaze od hipotetikog ie. *ne-1JOid-td (neznanka), Bari od sloenice nevestor (nova ena), Budimiru je nevidljiva ... Od mnogih teorija Skok (ERj), premda se i to izvoenje ini paraetimolokim, na prvom mjestu stavlja tumaenje Bernekera, Brucknera i Stiebara da je nevjesta sloenica od negativnog prefiksa ne- i od participa na -to od ved znati - nepoznata, ena koju novo ognjite nije priznalo, koja je morala utjeti da ne povrijedi duhove nove porodice. Ilustrirajmo to primjerom morlake ene koja u svim prilikama, poevi od statusa nevjeste, mora pokazati podreenost i pokornost. U svakoj prilici mora pokazati svoju podreenost, pokornost i spremnost za obavljanje najteih poslova. Ulazak nevjeste u novu kuu popraen je odgovarajuim ritualom. Za mladenku, prag kue je posveeno mjesto koje i na simbolikoj razini oznaava prijelaz iz svoje kue II kuu obitelji njezina mua (gospodara). Ivan Lovri u Biljekama otprilike ovako opisuje in pronje: Djevojka nije prisutna kod veere nego tek na oev poziv srameljivo dolazi te na pitanje da li pristaje, ona, sputajui oi izakrivajui rukom lice, odgovara: Sve to ine moji stari meni je naredba. Marko Kaoti (Marco Casotti) u jednom (1833.) o tome nas detaljno izvjetava:
-- - --------------------

Mikloi,

lanku

u Gazzetta di Zara
---

----------

U nas se jo koriste iZrazi mlada, snaha, udavaa, vjerenica ... U romanskim jezicima od lat. sponsa> tal. spasa, panj. desposada ... Ili lat. nurus, franc. nouvelle, tal. novella, panj. novia ...

141

NEVISTA

Na izlasku iz crkve mladenka ide iza mladenca, a vode je kum i djeverue. Kad stignu do praga mladoenjine kue, prvi ulazi najblii rodak pjevajui i pleui, a prati ga mladenac s ostalim djeverima. Svekrva na vratima pita kuma koga on to vodi u kuu, a on joj odgovara da je to snaha. Nakon toga utvrdenog odgovara zadri ona mladu na pragu i sa strogom ozbiljnou izlae pred svima dunosti pametne kranske ene: briga o obiteljskoj ekonomiji, vodenje poslova, ljubav prema muu, radinost.

Trogirski biskup Didak Manola u vizitaciji 1760. godine (Visitatio montana) u selu Zlopolje u Dalmatinskoj zagori 2 primjeuje da mladenka ljubi prag i da joj je dunost na ulazu u kuu okrenuti sve lopie oko ognjita kao znak spremnosti na rad. I Pietro Nutrizio Grisogono3 pie da mlada u trenutku dolaska pred prag muevljeve kue naznai znak kria na vratima i ljubi prag, bone i gornju gredu, kao to je uinila i na izlasku iz rodne kue. Na pragu uzima dijete i tri puta se zavrti obeavajui na taj nain najmanje troje djece. Kad ue u kuu, odlazi prema ognjitu natovarena drvima da bi oznaila da je spremna raditi najtee poslove u toj kui. I drugi su obiaji u slubi - pokornosti. Na primjer, osam dana nakon vjenanja, mladenki nije doputeno da posjeti majku ni majci da posjeti ker. Jedino joj moe poslati dar, i to samo vreteno ili kakav drugi kuanski pribor da ju podsjeti na dunosti koje ju oekuju. Poznato je i donoenja beskvasne pogae, ime se pokazuje da e nevjesta znati podvri svoju linost i volju samovolji mua pod cijenu trpljena bola prikazanog vatrom. Jelka Vince-Pallua (StEt, 2)4 dodaje: Nevjesta je, dakle, 'ona nepoznata', ona koja dolazi iz ne-znana kraja (egzogamija), koja tek dolazi odnekuda, iz svoje rodne kue u kuu mladoenje, to je, razumljivo, od poetka stavlja u nezavidan poloaj.

2 3
4

Preveo i objavio Lovre

Kati:

Povijesni podaci iz vizitacije trogirske biskupije u XVIII st., Starine, 48 (259-277).

Pietro Nutrizio Grisogona: Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia (libro 4), Trevigi, 1780., (155-190).
Jelka Vince-Pallua: Prilog poznavanju poloaja ene u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19.
stoljea

u Dalmaciji i

niezinu zaleu, StEt, 2, 82.

142

Ozoja

Evo poetka Judite Marka Marulia (Libro prvo, 1-20) prema izdanju Plavca noval. U zagradama je prijevod teih mjesta. Razlog to donosimo ovaj ulomak jest u tome da se u irem kontekstu pozabavimo jednom intrigantnom rijeju.
Dike ter [slave i] hvaijenja presvetoj Juditi, / smina nje [njezina smiona djela] stvoren'ja hou govoriti; / zato u moliti, Boe tvoju svitlost, / ne hti mi kratiti u tom punu milost. Ti s'on, ki da kripost svakomu dilu nje / i nje kipu lipost s poten'jem is tinje; [ljepotu, potenje i istou njezinom tijelu] / ti poni [dakle] sad mene tako jur [ve] napravi, / jazik da pomene, a misal pripravi. Udahni duh pravi u mni [u mene] ijubav tvoja, / da sobom ne travi [lutati, grijeiti] vee pamet moja, / bludei ozoja s drubom starih poet, / bage tova koja, kimi svit bie spet [koji su astili bogove kojima je svijet bio sapet]; Da [ali] ti s'nada sve svet, istini Boe moj, / ti daje slatko pet [pjevati], vern im si ti pokoj, / a ne skup tri krat troj [tri puta tri, odnosno devet. Sam Maruli objanjava: Devet bijae Boica, to jest Muza, a meu njima Apolon s kitarom, koje pjesnici prizivahu u pomo pri gatanju ili pjevanju svojih pjesama] divika okola, / pridavi jo u broj skitarom Apola. Uzdigni od zdola glas moj k nebu gori, / gdi tvoga pristala tuju svetih zbori, / da der u tvem dvori [sve do tvojih dvora] bude ti uslian, / dokol izgovori od Judite pisan.
Rije

s kojom se kanimo pozabaviti je - ozoja.

to je ozoja? To se pita i Tomo Mareti u ARj! Kae da je to adverb: odvie, suvie (nimis, valde). Ne ulazi u etimologiju ve koristi onu poznatu sintagmu - postanje tamno. Nadalje tvrdi: Nije prilike, da bi ozoja postalo od tal. priloga assai, s kojim se dobro slae u znaenju (assai: dosta, vrlo, suvie). U rjeniku nijednom. Gdje se ozoja nalazi XVI i XVII vijeka u stihovima, svuda je u sliku.
Plavca nova (prir. Tonko Maroevi i Mirko Tomasovi), NZ MM, Split, 1971., 49.

143

OZOJA

Maruli

U prvom znaenju (odvie, suvie, mnogo) kao primjer se navodi na - bludei ozoja s drubom ... Slijedi Prikazanje ivota s. Lovrinca muenika, nepoznatog autora iz 15. stoljea. 2 Prikazanje se pripisivalo Hektoroviu, te je u ediciji Stari pisci hrvatski objavljeno meu njegovim djelima. U transkripciji osoja, udovica Kirika govori Lovrincu (SPH, 6, 95):

Mene mono tuge dave / ci bolesti moje glave, / ka mi daje trud osoja, / da ne mogu najt pokoja. / Zato boli me izbavi / za Isusa, koga slavi.

U drugom znaenju (veoma, vrlo, jako) opet nalazimo u Marulievoj Juditi:

Ni ibi, ni biu ne daju pokoja, / gonei optiu, bie t' jim do znoja; / mnoga bo ozoja ondi bihu tada, / kim ne bie broja, kola tere stada.3

Zadrat

emo

se vie na Planinama Petra Zorania:

Ljupki silan napor i nesria moja / vodi me na umor zmuena ozoja. / Umorenja svoja nariu pripivam / i ljubvena boja i rati dospivam (SPH, 41, 75). U primalitje od lit mojih bih slobodan / ter prohajah estit mej cvitke radostan, / ne znaju a je plam ni zlatoperna stril/ ali milojadan ljubveni emer mil; / susritih grede viI dvornu i potenu, / a na njoj prate bil' hitro nareenu, / bilu i rumenu kot ilj i ruice, / egljivu, u miljen u po narav boice; / dvi zvizde Danice ali, za bolje re, / bihu nje oice dva sunaca svitle; / na glavici stoje venac dragih kamen, / ki stae okrue kosu jak zrak sunen; / pozor nje boastven jasnjae ozoja (ib., 190). U ta as rascvili svu slobod ozoja, / a srce procvili milei zla svoja; / ta as ljupka boja outih tuicu (ib., 191). Sad se j' ugasila tva stril zlatoperna, / sad se j' odriila uza ma emerna; / sad sluba ma verna dospila j' sluiti, / da rana operna v srcu e m' iviti, / ci ke e cviliti mladost ma ozoja / i plau militi ljupkoga razboja, / uvik prez pokoja alit u ljupicu (ib., 194). A ti, guslo, ozoja zui tunu icu, / svakas prez pokoja miluju ljubicu. Klikni, pismi moja, narikat Anicu (ib., 195).

Od Vjekoslava tefania (1950.) do Milana Mogua svi prouavatelji djela Marka Marulia za adverb ozoja navode znaenja odvie, suvie; veoma. U neto irem svjetlu vidjet emo taj neobian prilog tamnog postanja ako se osvrnemo na sluaj koji je za T. Maretia nejasan, a u kojemu ozoja kao da je imenica. Naime, Juraj Barakovi ima ovaj
--- -------2 Najstariji sauvani zapis tog osmerakog prikazanja je iz 17. stoljea, ali je ono mnogo starije. Izvodilo se na Brau i na Hvaru sve do 19. stoljea. Godine 1968. M. Fotez izvodi Prikazanje sv. Lovrinca u Splitu, to je prvo njegovo postavljanje u okviru profesionalnog kazalita. Od 1970. godine redovito je na repertoaru Hvarskog pukog kazalita, u reiji Marina Caria.
Plavca, ib., 55.

144

OZOJA

stih: Strana je ozoja te muke trpiti Uarula ureena cvitjem, 1636.). A u Vili Slovinki moemo nai pridjev ozojan - prevelik (onaj kojega je ozoja): Ki l'je grih toko grd u sebi ozojan? Petar Skok (ERj) samo kae da je taj prilog est kod najstarijih pjesnika te daje podatak o potvrdi s 4). Maretievo zapaanje samo je proirio upozorenjem na terena (Lika postanak pridjeva (-bn > -an), te usporeuje priloge u slinoj upotrebi: silan (zadovoije) , pripravni (dovoije) , te odatle moe nastati pridjev dovoljan (dakle upuuje na postanje pridjeva ozojan od ozoja).
(Maruli, Zorani, Hektorovi, Barakovi)

Jedino je, koliko na,m je poznato, Valentin Putanec (RIJ], 22, 139-143) pokuao razrijeiti postanje priloga ozoja, imenice ooja i pridjeva ozojan, te o etimolokim tekoama kae:
Etimologije ovih rijei je zaista teko izvoditi. Nikakvih slavenskih elemenata nemaju koji bi upuivali na slavensko podrijetlo. Stoga se mora zakijuiti da se sigurno radi o aloglotemima. Etimologija koja ozoja izvodi iz romanizma, tj. iz tal. assai, premda ovaj tal. prilog ima gotovo isto znaenje p>dosta, mnogo), epa u tome to tal. rije ni u jednom tal. dijalektu ne pokazuje lenizacije, a ne moe je imati ni u presumiranom obliku u starodalmatskom. Dakle, otpala bi etimologija koja u ozoja vidi talijanizam.

Izgleda da je Anica Nazor (Filol, 24-25)5 - koja je nala u rukopisnom glagolskom Lucidaru iz 15. stoljea (Siena) ozojno zlato, s parafrazom: ono se zna boije na ognju nere drugdi - potakla zanimljivu jezinu tezu. Dok ozoja znai odvie, suvie, veoma, jako, adj. ozojan sigurno ne upuuje na znaenje prevelik, nego na porijeklo rijei koja je iz podruja srednjovjekovne alkemije. Ozojno zlato nije ni veliko ni preveliko, nego je to zlato nad kojim je proveden postupak kojim se dobiva odgovor na pitanje je li to zlato isto. A provjera se vri na vatri, i to kamenom kunikom. U latinskim tekstovima taj se kamen zove lapis lydius, kao sinonim za tal. pietra di paragone, a glagoli koji se odnose na taj alkemiarski postupak su assaggiare i saggiare (un metallo). U naem latinitetu imamo iz 1326. godine axagium gr. eksdgion) i assagium - uteg upe; esti dio unce.6 Ducange u Glossarium mediae
4 Na osnovu potvrda, area ove rijei smjetena je na relativno uskom obalnom podruju. "Prodor rijei ozoja u Liku dade se protumaiti utjecajem Zadra na prostor pod Velebitom. U Divoselu J. Bogdanovi (ARj) biljei: To bi ozoja (previe) bilo daje dijete uradilo, a ne ti tako pametan. A u korenikom govoru (8. Lastavica, NVj, 1906., 14, 764): To je ozoja (previe) da je on ne znam ko.

Anica Nazor: Primjeri (285-289).

arhainih i

rijetkih rijei u dosad nepoznatom glagoljskom tekstu Luc/dara, Filal, 1995., 24-25

LL iz Monumenta Catarensia, 1 (A. Mayer, JAZU, 1951.). Insuper do sibi pro dote duodecim axagia auri (63) . ... Simuliter do sibi pro dote ... octa assag;a auri... (65).

145

OZOJA

et infimae latinitatis ima imenicu assagia (f) koja tono odgovara naem obliku ozoja (ooja) u znaenju kunja, provjera.

U kratkim crtama Putanec ovako izvodi etimologiju: od assaggio s prijelazom a-a> o-o (kao Catarum u Kotor), s > z (pod utjecajem ven. kao u ruza i rua), te d> j (kao ven. zogia u zoia, akavski meda u meja) dobivamo akavski *osoj (ozoja), odnosno ooda > ooja. Prema imenici enskog roda ozoja izveden je pridjev ozojan. Jo emo se zadrati na Barakoviu, koji ima pridjev ozojan ali i imenicu ooja. U Vili Slovinki (SPH, 17,206) javlja se u okovima duh Jurja Smederevskoga (ura Brankovi):
Da pokle vidim 'sam prost od verug, / osudjen da nisam vazda mu biti drug, / neg da u sluga slug Plutana kralja bit / i da u griha dug vrimenom iskolit, / lovika stah molit da mi se rai re, / hoe li odolit toj muci nigdar ve, / ki l' je grih toko grd u sebi ozojan, / komu je sinir tvrd ta runo dostojan.

Duh Jurja Smederevca odgovara otanim jezikom i priznaje da je mnogo grijeio i da je izdavao najvjernije prijatelje. Valentin Putanec (passim) misli da to treba itati: koji je to tako grd grijeh u sebi ozojan da zavreduje ove strane okove. Dakle, ovaj grijeh nije ni velik ni prevelik nego se mora prevesti kao provjeren, ispitan ako rije ozojan vue podrijetlo iz podruja srednjovjekovne alkemije. Pridjev na tom mjestu mogao se formirati i iz pjesnikih razloga (rima: ozojandostojan). Na drugom mjestu, uJaruli,7 Barakovi ima imenicu ooja:
Ni konca alosti a tuzi ni broja, / ni ute svitlosti, ni mirna pokoja, / strana je ooja te muke trpiti, / za bo ni zavoja im rane zaviti.

U ARj se napominje: tampano je: oxoja, to bi bilo ooja, ali u toj knjizi slovo x slui katkad i za glas z (mnogo obinije slui za ). Putanec pronalazi jo jednu mogunost, ali koju ipak smatra manje vjerojatnom, da se dobije pridjev ozojan. Naime, u glagoljski tiskanim Mirakulima iz 1508. godine nalazimo: podaj ga (dragi kamen) metru od zoj, ufam da oe imiti najmanje deset pinez srebrnih za nj. Romanizam zoja (dragi kamen) dolazi od ven. zogia, a u tal. glasi gioia lat. gaudium - veselje). To veselje kod Romana ima i znaenje nakit, girlanda, vijenac, dragi kamen. U dubrovakim spisima zabiljeena je zoia. Godine 1284. Pasko Vukaev imao je od kralja Stevana Dragutina kao zalog jedan pojas, koji daje Serziju Klimentiu da ga taj
- - --,-------

Jarula ureena cvitjem od est vikof svita sloena u slovinski jazik po Jurju AR; se navodi drugo izdanje iz 1656. godine (114).

Barakoviu

Zadraninu; uMnecije 1636. U

146

OZOJA

vrati kralju. Serzije preuzima jamstvo prema Pasku. 8 I idue godine neki Leonard eiguz prijavljuje da je prodao Latici, sestri Gruboja Versovia, gospodara jednog vlakog katuna, pojas koji mu ona nee isplatiti.9 ARj pod zoja donosi vie talijanizama, sve iz Dalmacije, u znaenju dragulj, dragocjenost te dijalektalni primjer nepoznatog prinosnika iz Dubanica na Krku: Zoja - tako se zovu oni traci na kriu ili kojem svecu to iz glave izviru. Metar od zoj iz Mirakula po svoj je prilici metar, obrtnik koji se razumije u drago kamenje, odnosno znade provjeravati istou dragog kamenja, dijamanata, zlata. Ako prihvatimo da se u metar od zoj krije siguran sintaktiki talijanski kalk za maestro delle zoe, Putanec je miljenja da moemo vrlo lako od te romanske sintakse izvesti slavizaciju metar od zoi u ozojni metar pa dobivamo pridjev ozojan, sa znaenjem koji se odnosi na provjeru dragog kamenja, dragocjenosti. Redukcija od zoj u ozoj (i ozoja!) upravo je poznata na terenu gdje se nalazi i adjektiv ozojan. Za ovu pojavu Akademijin rjenik daje brojne potvrde iz Dubrovnika i uope iz Dalmacije. Putanec zakljuuje da se ne moe znaenje provjeren, okuan (na osnovi kamena kunika) dovesti u vezu s odvie, mnogo, jako. I to bi trebalo izvoditi, ne adverb iz adjektiva, nego adjektiv iz adverba, pa dobiti ozojno zlato - isto zlato - provjereno zlato. Dakle, u prilogu ozoja radi se o posve drugom etimonu te je homonimnost ovdje sluajna, sekundarna.

Sersius CJementis ob/igavit se super se et super omnia sua bona, quod si dominus Rex Stepanus faeeret aliquam quest/anem Pasque Vo/cassii de una zoja, quam d/etus Pasqua habuit in pignore a dicto domino Rege, ipse Sers/us eundem Pasquam conservabit indempnem. Quam zoiam dietus Sersius recepit a dicto Pasqua et misit eam dicto Regi. Et quandocumque dietus Rex mittet suas litteras continentes, quod ipse recepit dietam zoiam, hec otoligatio cancel/etur et nullius abinde in antea sit va/oris. Gregor remonik: Kancelarijski j notarski spisi - 1278.-1301. (Istorijski spomenici dubrovakog arhiva, ser. 1, sv. 1, SKA, Beograd, 1932., 135). Leonardus de Cessiguso iuravit de veritate dicenda, qui conquestus fuit dieens: Ego iveram in catonem Blacorum, quorum est dominus Gruboe Bersouich, hodie sunt VIII dies, et vendideram unam zaiam sclauonicam de argento, deauratam, sorari dieti Gruboe pro yperperis decem et postea, quando petivi ei denarios, ipsa noluit mihi dare dictos denarios, neque dictam zoiam (ib., 155).

147

Pantufa

U Dubrovniku je za papua potvren sinonim - pantofula (ven. pantofole, pantofoleta), augm. i pejo pantofulina (Slomiu nogu u ovijen starijen P(wtofulinama) i dem. pantofulica (Pantofulice za dijete kostaju ko za velikoga). Navedeni primjeri su iz Rjenika dubrovakog govora (RjDG). Pravilniji bi naglasak bio pantofula! Kod pisaca je odbaen doetak -ola koji se osjeao kao deminutivni sufiks (tal. pantofola), a samoglasnik o prelazi u ul, pa dobivamo pantufa. Tako je kod Nikole Naljekovia (Komedija PSHK, 9, 73):

v.;

Bjestiju u gradu enu mi ne mo' rijet / ni staru ni mladu koj more zavidjet. / Ti ima sajune, kouije, kolete, / rukave, kordune, prstene, frecete, / razlike jo veze, kuplice, ubruse, / s biserom podveze, naprske, janjuse, / pantuJe, cokule, bjevice pletene, / to nijesu obule do danas vik [nikad] ene, / daj suknje pak brune, daj modre, crijene; / a nut sad gdi kune kad dode za mene.

I u pastorali Griula (poznatoj i pod naslovom Plakir; 1556.) Marina Dria (DjelaMD, 630) seoske djevojka (godinica) Omakala se jada:
Moj stare Omakao, meni ne moe gora uspomena bit neg zao ivot koji mi gospoda zadavae. S tugom ti u, nesrjena, spovidjet, ma t' neu stoti dio kazat od tuga kojijeh sam njom imala. Jaohi, runa Omakala, poslala bi me i rekla bi: Omakala, podi u ura crjevjara, je li obijelio one crjevje, koje se, runa, bijele svaki dan, i je li ohubre saio, je li pantuJe na bnetaku svrio - nu broji koliko posala ...

U sjevornozapadnoj Boki (RB K-sz) je pantofola, u Lepatanima (RBKtom) akcent je pantOfula, govori se i pant&fula, a na jugoistoku (RBK-ji) f pl. pantOfule (Spravi mi te pantofule, jer ne mogu bez nfih u opedao. Navuc'i pantofule, nemoj mi po kUi odit u crevije kao trafur). Belostenec i Jambrei imaju pantoflin (crepido), a u ARj jo pantofolo fra ure Rapia Gradianina (Svakomu po malo ilitipredike nediijne;
najea je zamjena samoglasnika o samoglasnikom U, i to u naglaenom i nenaglaenom poloaju. Npr. bokun < boccone, bura < borra, butiga < bottega, akulati < ciaco/are, kaput < capotta, ko/ur < colore, munita < moneta, pitur <pUtare, tombula < tombola ... O tome su pisali Sran Musi (RBK-sz), Lelija Soanac (HrTDod) i drugi. Pero Budmani toj pojavi pripisuje talijansko podrijetlo i veli da se ta zamjena prije svega javlja kod naih zavretaka na -ur, -un, koji su nastal; od tal. -ore, -one (DubO, 163).

U svim primorskim govorima

149

PANTUFA

1762.) s primjerom: Ne pati li ... od tvojih krkli pantofola iliti cipela koje ti mloge uije uine? U istrorumunjskom Goran Filipi nalazi patuQfne (IRLA, 665).
Potpuno je istisnut germanizam pantofle ili pantofule (njem. Pantoffil < franc. pantoufle) duboke tople i zatvorene papue.2 Tal. pantofolaio oznaava samoiva ovjeka, onoga koji se preputa mirnom ivotu. Otuda izraz u papuama (biti u kunoj udobnosti, bez izlaganja opasnostima), npr. promatrati rat u papuama (Ani).

Izvor je

grka

sloenica pantophell6s, od pan, gen. pant6s j phell6s - pluto (ERj).

150

Papua

I papua je balkanski turcizam (rum. papuc, papugiu, bug. papuk, papuci pl., alb. kepud) od tur. pabuf, papuf perz. paypit; pay noga + pitiden pokriti)l. U zapadnoevropske je jezike uao preko ar. babug, babu (franc. > engl. babouche). Na dio nae obale papue su stigle posredstvom tr. papuza (pantofola, ciabatta, babbuccia). Doria: Son corsa in strada in papuze. Miotto:

In dt$a se mete le papuze. 2

U Visu (LV]) papuc ili papuce radna su obua vikog teaka i obua izraivale ene u kunoj radinosti. Potplat je bio od gume (jedno vrijeme od automobilske), a gornji dio od vaketi (tanke koe). Zenske papuce imale su gornji dio i od debelog impregniranog platna (od teli); ivali su ih runo, probijajui gumu i kou ilom, a zatim s dvije igle navotenim postolarskim pagom provlaili dvostruki bod. Iskidone papuce krpilo se klanficama od findofera. 3

za svaki don. Papuce su

U Pagu (CaPag) papoca se obino nosi po kui (Kupzla je lipe papiice za nosit po kUi). Obua s gumenim potplatom, prikladna za hodanje po brdu, nazvana je nevOdjfke papiice (Nabavi je nevOdjfke papiice za hodit pQf;erdu

za ovcamim).
Mihailo Bojani i Rastislava Trivunac (RjDG) skloniji su izvoenju iz tal. babbuccia. Papua, dem. papuica (Regalaj djetetu jedne papuice.0, pejo papuina (Bdciu ovepapuine da ih vIe ne gledan) ipapuar. Prema njemakom idiomu unter dem Panto.lfel stehen (biti pod eninom vlau) nastao je ironian naziv papuar ili papui 4 . U brakom dijalektu papuor (RjBra). Uin'ila si 01 mua pravega papUora (ib., Puia).
Kako je perzijski ie. jezik, Skok (ERi) tu imperativnu sloenicu usporeuje s lat. pes/pedis (noga) i gr. pous. Mario Daria (OizTr) navodi za Kopar i Pulu papusa, a za Rovinj pap6usa. Arh. tal. pappuccia > bappuccia. Miotto (VenDaI) papuzar (1. ciabattare; 2. andersene alla chetichella) i papuzer (venditore de pantofole). Boerio (DizVen) papuzzer. U istrorumunjskom (IRLA, 665) imamo papycele (Nova Vas),
3 Piipuc (papue) takoer je metaforiki naziv za vrstu broda jednostavne gradnje, ravna dna.
Papui

je

nadimako

prezime u imotskom kraju

(Lokviii,

Krivodol. ..).

151

PAPUA

Oblik papu (m) zapisao je Matej Milas u Trpnju (s naznaenim akcentom) i primjerom: Evo ti tvoj papu, nala sam ga pod krevetom (ARj). Slino je u Lumbardi (StLR) - papu (platnena cipela)5 i u Linjanu (Istra) - papid (ILA, 664).
Inae, papua (f) se obino govori u pl. papue. Bez malicioznih konotacija, papudr je zanatlija koji pravi laku (kunu) obuu. Turcizmi su papudija, papuija i s neobinim sufiksom papulija. Papuluk i papuluk ( > ) je, pak, mjesto kod ulaznih kunih vrata gdje se obua skida, kao i drvena polica za cipele. U opisu bosanske kue Ferdo Hefele (NDO, 50) pie: Kad se prave basarnaci [stepenice], najprije se podignu malo od zemlje, a to je papuluk (valjda da zato, to se papue ondje ostavljaju). Papua se, po toj analogiji, postavlja i u suvremenim prometalima kao dio karoserije, platforma vagona, automobila, tramvaja ... Primjenjuje i u svijetu tehnike kao metalna ploa (uz kotae i sl.). Papuica je i spoj ka, pedala (papuica za gas). Konano, zbog svog izgleda, najvie prouavana praivotinja, mikroorganizam koji se upotrebljava i u genetikim eksperimentima, nosi ime papuica (trepetljika Paramaecium caudatum).6

Dem. papuica popularna je kad se hvata kolo (NpjV, 1, 130):

Ajd' u kolo, sejo moja! / Nemam kada, snao moja, / otio mi brat na vojsku. / Eda bog da te ne dode! / Na kun: snao, brata moga, / eda bog da te nam dode! / Donee nam srebrn noi / i vezene papuice. U Dalmatinskoj zagori (RjIm, RjDZ) poplet7 je vrsta pletene papue,

zapravo donji dio arape, od nonih prstiju do glenja. U gangi se pjeva: Zora zori, ajde dragi vanka, / u popletin, da ne uje majka. Marcel Kuar (NBlag, 105-6) spominje prstarice - papue bez peta (pokrivaju samo prste). Ta rije nije ula ni u jedan rjenik.

Oblik popu u izreci Da je bi p6pu, bi ga vrag odni (StLR, 194), Roko Cebalo nije objasnio u rjeniku. Lumbarsko dugo a izgovara se nekim glasom izmeu a i e, a kod starijih Lumbaranima (to vie nije sluaj) uo se diftong ea. Tako se moe dogoditi da na istoj stranici imamo npr. vrag, vreg i vrag. Navedimo i dva fitonima. Gospina papuica (Cypriepedium calceolus) rijetka, zatiena biljka iz porodice kaunki (Orchidaceae). Papuica - ukrasna biljka junoamerikog podrijetla iz roda Calceolaria.

Poplet u ARj (prema Ivan Klari: Kienje tkanja, ZbNL:O, 1901., 6, 109) u turskoj Hrvatskoj je ono to je popletena oko opanaka. U Imotskom (Rjlm) jo znai kraj mree deblje i ire oice kroz koje se provue kostrijet, ali i komadi sukna koji se umee pod stopalo u obui. Inae, mrea iblja koja se oblijepi ilovaom i tako oblikuje plot ili zid obora za svinje (Ani).

152

Pamag

U Brusju na Hvaru (RjBG, s.v. postol) finija, obino sveana cipela je

papUa [v.] ili papu, a u pjesmi pamaga. Mate Hraste u DL ne biljei

tu rije. Meutim, u narodnim se pjesmama na Hvaru pojavljuje turcizam pamag, odnosno pamonke. U zbirci koju je priredio Olinko Delorko (NpjOH, 488) nai emo stihove:! Ne bijte se, dvo mlodo junoka, / zarad menie malahne divuojke! / Oba mloda, obaste mi droga, / oba vos je porodila mojka, / bilim mlikuom oba zadojila, / a to mi je nego rei pravo: / kad som mlada u povitku bila / mojka me je s Periom napila, / kupom zlotna vina arnjenoga, / od Peria zlat' prsten prijala, / od Mikule pasmonge razdrila. / Prsten zlotni, to je provo vira, / a pasmonge, to je molo ala. / Neg vi puodj 'te na 'no rovno polje, ja u mloda na vrota od groda, / tkuo pri k meni, bit u mu njegova! Pamage su esta slika u narodnoj pjesmi. U Risnu (NpjV, 1,333-4): ... da mi dode u bijele dvore / prije saba i zore bijele / sama gola u koulji tankoj, / sama bosa, u pamage ute, gologlava, u marami maloj! U Luci na ipanu (NpjMH, 1, 281-2): Kada Milo prid atore dodje, / On okrai sive bedevije, / Evo ti ga k caru pod atore. / A kad ga je Murat ugledao, / Prui care desnu nogu svoju, / Da ga Milo ljubi u pamagu. 2 Pltmaga kao i likovi pamaga, bamaga, pamag, bamag znai vrsta lake cipele, papua od tur. bajmak, pajmak (obua)3. Po Luki Marjanoviu (NpjMH, 3, 653) pamanluk-papue su fine, zlatom vezene cipele, postule, kako ih bogate turske gospoje nose. Josip Ribari (RazDij, 174) u Istri (Vodice) biljei pacmaga.

tipian

Pjesmu je zapisao Luka Bervaldi Luci po kazivanju Nikoline Ljubi u Starom Gradu. Natjecanje zbog djevojke je sadraj. Tko je bri u trci na konju, njemu pripadne djevojka.

Navedimo i stihove dviju pjesama koje moemo ubrojiti u "junake, Ona ide gore na ardake, / pa udara pamagom u vrata: / Ustaj gore, Omer-bee sine! / Visoko je oskoilo sunce!... (NpjV, 1, 185). Ima /' u njeg Jele diviica, / Je li

lipa, koliko je kau, / Je J' visoka, koliko je fale, / Bi I' none [noge] za pamake bile, / Bile ruke a za belenzuke, / Bill' joj vratak bio za gjerdane ... (NpjMH, 3, 214).
3 Skok (ERi) taj balkanski turcizam (rum. pa$mati, alb. pasmange, pasmake, mag, rus. bamak.
ngr.

patsl1maki)

usporeuje

s polj. bacz-

153

Pelin

Pelin je sinonim za neto jako gorko. Grko ko pelin (Opuzen) ili ironino kazano: Sladak si kr} pelin (Lovre, Frtlk). U Imotskoj krajini (RjIm, RjDZ) dolazi i do disimilacija dental a (l-n> l-m) - pelim (Grko ki pelim), kao i u nekim krajevima Like 1 i Crne Gore 2 .
Pelin je biljni rod uglavnom polugrmova ljepljivog lia iz porodice glavoike (Compositae). Pravi pelin (Artemisia absinthium) raste na zaputenim mjestima uz zidove i putove, na kamenim i suhim obroncima. Za lijeenje se sabiru vrni dijelovi biljke s jo neotvorenim cvjetnim glavicama te se kao gorka droga Herba Absinthii, zbog sadraja eterinog ulja i glikosidske tvari absinthiina, primjenjuje za lijeenje i kao zain. Vrsta Artemisia camphorata, poznata zbog intezivna kamforastog mirisa, takoer se koristi u narodnom ljekarstvu. Santum ili santonika (Artemisia coerulescens), biljka niskih muljevitih obala koje preplavljuje more, rasprostranjena je du Jadranske obale. Divji pelin se i pripitomio, pa se jo ponegdje uzgaja u vrtovima. Pelinov aj, naime, uinkovit je protiv stomanih bolesti i, osobito, za vraa nje apetita. Otud je na dobru glasu aperitiv pelinkovac (pelimovaa, Lika), tj. rakija s liem od pelima.

Iz svjee biljke destilacijom se dobiva ulje Oleum Absinthii koje se koristi u proizvodnji likera no, zbog otrovne tvari tujona u nekim su zemljama zabranjena alkoholna pia koja sadre pelin. Dakako, dananji merkantilni pelinkovac ima tujona koliko i coca-cola kokaina. Pelin se izvodi od osnove *pel-, s istim semantikim razvitkom kao gorak. Tu rije slavenskog podrijetla posudili su svi balkanski narodi: rum., tur. i alb. pelin, cinc. pilurJU, pilonu, ngr. pelinos... Najstarija potvrda (ARj) je iz 15. stoljea: Pelinb svarivb s vodomb i napajaj togo na vsako utro. 3
U gackoj akavtini (RG) pe/in: Pelin je dobar za tUmak i enske bOlesti.
2 U vasojevikom govoru (RjVas) pe/en (gorka trava, alfija, kadulja).

Vatroslav

Jagi: Sredovijeni

lijekovi, gatanja i

vraanja,

Starine, 10, 107.

154

PE LI N

Kod Matije Divkovia imamo oblik pelinj. imundo Meneti koristi pseudoekavizam pelen (Bjee... brat hrla ljubicu terpelen), a Mihovil Radni pseudojekavizam pelijen (Stvari gorke kakono pelijen ali absintijo). Bogoslav ulek u Jugoslavenskom imeniku bilja OIB) uz pelen i pelim ima jo i pelinek, te obsienac, ohsjena, oksjenac, osjenac, osina i osjena 4 .Humrecht P. Houtzagers u Odecu na Cresu (OdCr) biljei pelin, gen. pelina, a liker G>made of wormood) - pelinkofca (Gsg).5 Jakov Voli u Zareju kod Pazina dem. pelinac: Aj' kitu bosiljka, / granicu pelenca, / aj pelinac, pelinac, / aj uhko zelje moje / va dne i po noi, / aj ki te goji sakdan, / suan bude v blagdan (HNPIKO, 202). U Vrbniku na Krku dem. je pelini - trav za'likariju (ZbNO, 1901., 6, 171). Marin Dri ima dem. pelinka u dijalogu Popiva i Petrunjele (DjelaM D, 423):
Srano zeljice, uzmi ovo.

Moj gorki pelinku, dobar mi si doao kad si donio. Moje slatko nespanje, Petrunjelice, kolikrat me si inila ne spat! to to, brian? Gdi je sinjora? uje li nas sinjora? Onamo se grije u onoj kamari na kaminati, govori slobodno.

I Mavro Vetranovi koristi isti deminutiv:

Brasmo bosil i ljubicu, / i od pelinka cvijetje brasmo, / i trendofil i ruicu, / pak livadom poetasmo (SPH, 3, 238)

Pelinak i ruta jo se njim sastavi, / da tuga priljuta moj ivot zatravi

(ib., 191).
Pelin moe biti pie 6 , ali je i rije koja esto oznaava i stanje - emer,

jad, alost..? Ne udi stoga to je pelin esto zastupljen u narodnim pjesmama.

Pelin bere nevistica mloda, / pelin bere a ruu ostavlja / a jo bi njoj se

rua p ristojala. / Tud pasaju dvi delije neznane, / besidu njoj delije neznane: / A bora ti, nevistice mlada, / to e rei da pelin bere a rou ostavlja? / a jo bi ti roa pristojala?
4
T. Mareti pie osjena. U Konavlima to je biljka buha (Nikola Lubidrag, ZbNL:O, 1903.,8, 107.): Za obaram su doci,
e

se sadi kupus, luk, sij'e ito i lan,

su rasadi za kupus, luk i

osjena (buha). ..

5 6

U narodnoj pjesmi sa Cresa: Udovicam pefin za kasarni, /

Dubrovaki

divojicam

drobna maurana (HNPIKO, 185).

da

isusovac uro Bai (Besjede krstjanske, 1765.): Bog ih zalagat s naj/jutnijem pelinom.
Jurjevi

ini znati

grenicim, da

im davat uno pitje ter

Dalmatinski humanist Atanazije pelina i ui.

Georgiceo (Prilike i promiljen Ja, 1633.): Spomeni se od ubotva moga ...

155

PE LI N

To su poetni stihovi pjesme koju je zapisao Ivan Novak krajem 19. stoljea u Vrbanju na Hvaru (NpjOH, 212). Osnovna je tema klasina. Djevojci bi bilo alije da joj pogine brat nego dragi, jer bi drugog dragoga lake nala nego brata. To djevojka kazuje dvojici delija u kojima na u prvi pogled nije uspjela prepoznati brata i dragoga.

156

Petrusin

Petrusimul (Petroselinum crispum, odnosno sativum, hortense) zainska je biljka koja uvijek' mora biti pri ruci u kuini, jer se isjeckana dodaje mnogim jelima, osobito na kraju kuhanja. Da je to est zain govori i poslovica: Ima ga svudir ka petrusimula u kuini. Gioia Calussi (Sapori, 221) kae: El xe per tuto come el persemolo in cusina. Po drugoj poslovici - Ne zna tovar to je petrusin, zakljuujemo da je taj aromatski dodatak, koji knjievno glasi perin (perun), na cijeni.
Vladimir Ani i Ivo Goldstein (RjStran) kao neobinu knjiku rije navode petroil. Petroilje inae prvi izmislio Ivan (Ioannis) Belostenec u Gazophylaciumu, a poslije je tu rije promovirao Bogoslav ulek OIB). Neto kasnije, kod Save Petrovia (Leko vito bilje, Beograd, 1883.) nalazimo petroelj, a u njemakom rjeniku ora Popovia (RPop) i petroilj.l Ovo je zgodan primjer knjike rijei koja nije nikada prodrla u govorni jezik. Meutim, na primjeru petrusina moemo nai i jednu nepostojeu rije, to jest rije koja je ula u rjenik omakom, sluajno. A kad je ve jednom ula u nj, iz njega ju je nemogue izbaciti - ostaje rjenika rije. U ARj (1880.) uro Danii pod natuknicom a (apium, apium hortense, petrusin) tvrdi da dolazi samo u rjenicima Della Belle iStullija, jamano od francuskog ache, koje e biti dolo u apotekarske kataloge u Dubrovniku, a iz njih i u neke dananje knjige botanike (P. I. Schlosser i L. Farka-Vukotinovi: Flora Croatica, Zagrabiae, 1869.). Danii dalje pie:

Iz Bellina su rjenika esto u Dubrovniku ispisivane svakojake rijei za svakojake potrebe. Bellinu a (natampanu !lac<J njetko e biti itao i zapi,sivao !lak, pa iz njegova rukopisa uzeo Stuli u svoj rjenik i ak (kod kojega i sam napominje da ga ima iz rukopisa svoga vremena), a iz njegova rjenika bit e od koga god dobio a moe biti i sam uzeo Vuk u svoj rjenik
Slov. peteri1j, petfelj, peteri1j, peteriljka . (ESSJ). Rus. i ukr. petruka, polj. pietru5zka, pietruziele, e. petref, sl. petra{n. ..

157

PETRUSIN

{>>tik/ Njekolika Dubrovanina zapitana o te dvije rijei odgovorie da ih ne govore niti su ga od koga uli. Tako e obje biti rijei kojih nema.

I Skok u ERj spominje ovu rije koja ne postoji u narodu. Upuuje na

aleb nepoznata postanja. Ukazuje i na albansko af, afi, ali to ne znai perin, ve openito mirodija - meraje, koper (RArb, 454). Teko je povezati i s rumunjskim dchiu (Apium graveolens; selen). Perin je u alb. pjetrosell, a u rum. pdtrunjel. Skok (ERj, s.v. a) ukazuje na junotalijansko accio i sicilsko aa. Opih je stara posuenica iz stvnjem. *apfich, a potvrena Eppich (brljan) < lat. apium, koji je, po Skoku, mediteranskog postanja. Opih (ERj, ib.) pretpostavlja ukrtanje Eppich i tal. appio (selen). U prijevodu Rjenika simbola Chevaliera i Gheerbranta (RS, 2) opet se susreemo s nepostojeim a:
tita rica, zimzelena i aromatina biijka, ije su najpoznatije vrste celer i perin. Grci su njome krunili pobjednika Istamskih igara: zelene stabijike dorskog aa krune elo sretnogpobjednika (Pindar). A simbolizira pobjedniku i radosnu mladost. Imao je znaajnu ulogu u pogrebnim obredima da bi oznaio stanje vjene mladosti u koje je pokojnik stupio.

Nedavno je a uskrsnuo i u Etimolokom reniku srpskogjezika (ERS, 1, 245), gdje se meu ostalim kae da se oblik ak i danas uje u Splitu, a znai perun (O. Informator je pogrijeio jer za takav perun nije mogue nai potvrdu. U Splitu za perin imamo donekle specifian oblik - petersimul. Tako Miljenko Smoje (Dnevnik, 91) pie:
Nisan dobro ni odanija, a ena ve plae kako u kui nimamo nita: ni kaje, ni kruva, ni mlika, ni kria bojega, i tribalo bi po u grad uinit provitu. -Ajde, dobro, skoknit u i do pekarije, i do bikarije, i do pazara, i kupit u i karote, i limune, i narane, neu zaboravit ni kumplire, ni kapulu, ni kafu, ni vino ... Niza skale vie za menon: Selen i petersimul nemoj zaboravit! Petersimul je zabiljeen samo u Riniku spliskog govora Tonka Radiia (Ri). Skok (ERj, s.v. perin) za Split navodi persemul, ali bez naznake izvora, moda i zato to je rije oito venecijanskog podrijetla. U dtugim je rjenicima petrusimul (RSG), petrsImul i petrusin (RVS)... U Katelima (BKat) je uoljivo lutanje: petrusimen, petrsImujal, peft-simul, petrusimul i petrusin. Inae, svugdje po srednjoj Dalmaciji imamo petrusimul (Selca, Draevica, Nereia Trogir, Vis, Poljica ...) ili petruirnul (Brusje). U Klisu (Klis, 160), Viniima (VinV, 1996., 237), Neoriu i
158

PETRUSIN

Sutini (ZbZag, 7, 519), Velom Drveniku (RjVD) - petrislmul, u ibeniku (Rjib, VRj) i Murteru 2 petrusImen, na irju (GOirj) petrosinul, Prviu (DPR) petrosime, a na Zlarinu pertusimen. U imotskom kraju imamo tri lika petrusim, petri-tsin i petrusimitl (RjIm). Bogoslav ulek u svom imeniku bilja (JIB) tvrdi da se u Sinju govori petrusim, a ima i petruin s naznakom da se govori u Dalmaciji. U starijim opisima dalmatinske flore (npr. u asopisu esk/ho museum, 1852.) srest emo varijante kao petersimum. U Lika rije priprostite (1775.) Jurje Vladmirovi spominje petrusim (od perina oli petrusima stvari). Marcel Kuar na ~abu (RapD, 19) zabiljeio je petersimul, a Arturo Cronia u Boavi (GraBo) neobian lik - petarsImu. Ivan ic iz Vrbnika na Krku u Abecednom popisu biija (ZbNO, 1900., 5, 70) ima petersimun, ali u jednom receptu za vacet [v. gvacet] nai emo i oblik petarsimun (ZbNO, 1901., 6, 21):
Na padeli se zaari smok, nuter se hiti prah popra za vidit, ako je aren smok, i da bude, koliko je tri bi, popreno; zrie se jo i dva riznjica kapuli ali ti dva luka, i to se friga da zaeltije. Na to se hiti nuter friko meso bravje zrizano na mervie (mravie, bokunie) i mia 'seko toliko ze licun, dokla se dobro ne poufiga, da zaeltije. Z meson se zaje'no da nuter i nikoliko landic od kunjve, ako je je, i pero javoriki ali petrasimuna, ako ga je...

Andrija-eljko Lovri (Vey), pak, na Krku (Bascanski besidar) taj fitonim naziva peteryn (perun saen u Vrbniku i dolini Dragabaka), a Ivan Mahulja iz Omilja (RjOm) petresunun. U Odecu na Cresu (OdCr) je - peremul, u Petranima (PetrB) petrusimuja, u Arbanasima (RjZA) peterslmbul. .. Petrosimul se kae u mjestu Sali na Dugom otoku (RjSa):
ribu pei, leati oli brudet, ne more prez njega, a meso: e puta, umido, paticadu, jopet ne more prez njega. A folu juhu, a pet, a bakalar? Ajde sadi petrosimul, ka ima di.

Petros'imul je zaimba ka gre na sve:

Josip Hamm u Rjeniku govora otoka Suska (GOS) za perin nalazi izraze partasimul i pertas1mul (Pertasimul mi okuri za juzu). Zanimljiva je razvedenost u zadarskom arhipelagu. Vrgada (RjVrg) - petrusimul. Rivanj (RjRiv) - partesImula f (UberI struk partesimule za na rIbu staviti). I (RjI) - petres'imul (Na petresimul vonja a troke un a se kupi na pijaci u gradu). Kukljica (RjKuk) - prtislmul. Sestrunj (JE) petrusimila. Unije (Un), Povalja (RjPov) - petersimul. Itd.
Marija Panda j Edo Juraga: Narodni nazivi biljnih vrsta na Murteru: R, 1998., 1/2, 61.

159

PETRUSIN

Jedino se li Senju, izriit je Milan Mogu, javlja (manje-vie knjievni) lik perin (SenjRj): Na r'ibu aleo stavi se joperina i enja. Bolje se rimuje: U juhu treba stavit merlina i perina. Merlin je mrkva (SenjRj). Andrijaeljko Lovri (Vey) ima izoglosu (jugoistoni Krk) mirlin (Draga i Stara Baka) < merljn (mrkva esto saena u Vrbniku i dolini Dragabaka). U Lici (Y. Arsenijevi, ARj) je femininum (prema mrkva) - merlina, ali u gackoj akavtini (RG), kao i u Senju, javlja se merlin m (Odi mi donesi iz vrta merlina za ujuvu). Skok (ERj) merlin (Zagreb, Ogulin) izvodi iz njem. deminutiva Mearl, Morle < Mohre, te odbacuje miljenje Karola trekelja (ASPh, 14, 532) da je taj germanizam uao u zapadne krajeve preko transkoga (trk merlino - carota gialla, RjHT). U Kompolju (Gacka), kada se eli istai miomiris juhe uz perin se stavlja pjesniki dodatak - merin. ja metnen u juvu perina i merina da bUde slaja (RG). Po uleku (JIB, 480), to je Berberis vulgaris (utika, utikovina ...). U Istri opet imamo sloenu situaciju. Ve je u Rukavcu (RjRuk) petrsin (Lehi su nan pune petrsina). U Labinu (GPN) imamo preimul (Prez preimula juha ni dobra), u Orbaniima kod minja (Orbm) preemul i premul, u Pinu (Pild) preemula, a u Bokariji (JE) petrimun. U Istriotskom lingvistikom atlasu (ILA) dan je ovaj popis: par'simulo (Rovinj), premula (Svetvinenat), piiemuja (abrunii), pre'semolo (Bale), pre'simolo (Vodnjan), pre'emolo (Faana, Pula, ian), pereemuja (Valtura), preemuja (Linjan). Goran Filipi u Istrorumunjskom lingvistikom atlasu (IRLA, 1665) navodi pet;>csin, petersin, pet;>rin, pet;>cin, p;>bCS~. August Kovaec (IRHR) juno od Uke biljei petarin i petarsin u Sunjevici, Slavko Malnar (Pamejnek) u abru, na krajnjem sjeveru Gorskoga kotara uz granicu Slovenije, pc;tc;c'il, Duan Mili (RjDraga) u blizini Rijeke (donje Drage) petrin, a Marija Pavei u Delnicama (RjDel) - petril (Lijtos je vs petril pOll-teu i pdu na zemlo). U junoj Dalmaciji, osim u Koruli petru.simen (JE), Opuzenu petrusimul (RNG), Kuni na Peljecu petritselen (KSR), uobiajen je skraeni oblik - petritsin, tj. petritsin ili petrUsin (Smokvica, Lumbarda, Konavli, Cavtat, Perast ...). U Rjeniku dubrovakoggovora Bojani i Trivunac (RjDG) donose primjer: juha bez petrusina ti je ni juha ni ukropina (voda u kojoj se kuhao kupus). U sjeverozapadnoj Boki (RBK-sz) akcent je petrusin, a u jugoistonoj (RB K-j i) petrus'in. Y. Lipovac-Radulovi (RBK-ji) ima primjere: Tit r'ibu to si ispekla na gradele, pospi sa malo luka esna, petrus'ina i maslinovog ulja. Petrusin moe biti i lijek: Za mums [zaunjaci] su nekada privijali pr'igani petrus'in da bi im kalao otok.
160

PETRUSIN

Kod molikih Hrvata (Moliki) nalazimo petrsInula. U molikom emo govoru vrlo rijetko naii na venecijanizam, ve montemitranski govornici uz rijei standardnoga talijanskoga knjievnoga jezika najee upotrebljavaju one iz dijalekata, osobito iz Abruzzija. U opsenom abrucijskom i moli kom rjeniku Ernesta Giammarca (DAM, 3, 1527) navodi se petresennele (prezzemolo). Poznato je da se u junotalijanskim dijalektima gubi jasnoa krajnjeg samoglasnika. arko Muljai u osvrtu Noterelle linguistiche slavo-romanze (DaImStud, 285) na leksikografsko djelo Giammarca, uz natuknicu petresennele dodaje: conosce forme simili alla variante abruzzese, pero con un dittongo nella sillaba ton ica, in vaste zone dell'ltalia meridionale. Varijante likova petrusim3 potjeu iz lat. petroselinum < gr. petroselinon. Sjevernojadranski oblici preimul, preemul i sl. noviji su romanizmi (tal. prezzemolo) < ven. parsemolo i parsembolo. Erba notissima di grato sapore ... (DizVen). Boerio daje i fam. i figo izraz Mi son parsemolo kojim se izraava ravnodunost (lo son indifferente), jer petrosemelo ha la proprieta di allignare in qualsivoglia terra e perfin ne' buchi delle muraglie. Miotto, pak, ima persemolo (VenDa/): aio e persemolo; eser come elpersemolo. Dakle, posrijedi je osoba koja se svugdje pojavljuje, istie. Petrusimen i drugi dalmatinski likovi starijeg su, grkog podrijetla (selen s vrleti, s kamena. Petroil, petroil i sl. doli su njem. posredstvom (Petersilie). Nada Vajs (Fiton, 308) osvre se na Belostenca (Gazo, 1, 109) koji donosi opih (to je Apium graveolens), ali nabraja tri vrste: apium montanum je divji opih, i raste po gorah i mestah kamenitih; apium palustre, od domaega opiha malo veki i raste vu mestah movarneh; apium saxatile, vulgo petroselinum macedonicum je makedonski perin, lepe duhe i ov raste po peinah. Napominje da Latini, tj. Diaki vele olusatrum.

---------------~--~~---

Za na dial. oblik petrusil, koji navodi France 8ezlaj (ESSJ, s.v. peterilj), ne moemo

nai

potvrdu.

161

Postol

D odjeljku o obui Silvestar Kutlea (Imocki, 123) kazuje:

U Imockoj krajini svak je obuven osim nejake dice i pripukli siromaja. Ritko je vidit i obinog siromaja bosa. Liti za kina vrimena dosta naroda oda bosa, edi obuu. Zimi ne. I siromasi su zimi obuveni. Dade mu ko na put Boji kakve prialine i postolurine, i jadni siroma pria - stee i vue, dok se sve ne razvue. A nije ni mogue u ovakom i ovlikom kru - ledu i snigu bosu odati.

Izraz priat [v.] treba shvatiti kao krpati. Za razliku od opanaka [v.], na prvi pogled postole (postoli) zvue urbanije. PostOli su od razliite koe. Dvik je koa ozgar tanka ozdal tvrda i debela. Jedni su postoli runi, drugi vabrini. Ove zadnje zovu od duzine (ib.). Duzine (pl. t.) - tvorniki izraene postole (RjIm). I Frane Ivanievi (Poljica, ZbNO, 1903., 8, 329) jasno razlikuje tu obuu: Postoli se nosu od sveca. Danas ji' svak nosi, muko i ensko, siromano i bogato, osin male dice i staraca. Otrag nikoliko godina sam je pop nosija postole, i to kad bi ia' na otar rei misu, a po kui, u dvoru i selu nestve ili
opanke.

Prije susreta s postoliman na otocima, jo valja uti gangu koju je zapisao Ivan Branko amija (RjIm): Na mom loli kripuu postoli I a u kui nema zrna soli. Ante Kursar (Gov, 36-7) donosi deseterce iz Povidaja ep u rinke Mare (njegove majke) s otoka Prvia kraj ibenika o nekom Keculi koji stanuje u Brdu iznad epurine (siromah ni tebe BOe.0 i njegovoj djevojci Petri:
KOlo 'igra Petrica Kilina, I Za njo' 'igra Jurkica Banina, I A za Jurko' o' Brda divojke. I Uz to dojde Keculo vojvoda, I Pa besidi mladani' divojka: 1-fl li testir igrati u kolu, I vatati se di je meni drago, I Ba uz Petru prilpu divojku? II JO se nije triput okrenija, I U kOlu je zulume inija. I A besidi Petrica divojka: l-Laglje igraj, Keculo vojvoda, I Laglje igraj, noge ulomija! I a mi staje noga' na papUe? I a mi lom i vere i prstene? II Al besidi Keculo vojvoda: l-Da ti bora, Petrice divojko! I a ti lomi' vere i prstene,
162

POSTal

/ ja imdde' mog brata zlatdra / Po 'imenu Mladanog Babara. / a ti staje' noga' na papUe, / ja imdda' brata postolara.

Osim leksikih zanimljivosti, moemo uoiti i socijalnu korelaciju sa spomenutom gangom. epurinka Mare komentira:
Da vojvoda!... Da jeda' brat zlatar, a drugi posto/d,r!... Da vere, prsteni!... A da i' se siromas'ima bilo i kae na'isti!... a e! Najlaje se bilo narugati sa siromaho' Pobrdanino'.

Ante Kursar u monodrami Povidaje najmenice imake (Split, 1984.) spominje i jednu posebnu vrstu cipela - postoli na barku. Te su postole oito bez podvezica, uske u prstima i s niskom petom, pa stoga slie na laicu. . Da su postole bitan, a i kompliciran dio obue vidjet emo i iz djela Ivana ica iz Vrbnika na Krku (ZbNO, 1901.,6,40-1):

Postoli su, koti i sviti, boje i stare. Stare su za 'seki dan, vei del dobro okrpani i pokerpani, kerpa do kerpi; a boje su celi i neokerpani, ali pek imaju samolpo je'nu kerpicu, i to malu, da je ni jako vidit... Stari postol se ne gjeda, koga kroja je, samol da je cel, a ako ni, ontrat se okerpa, a na poplat, kada je upej, se stavi va postol zakladek, staru naplat ali drugi stari poplat. Kada i on pade, ontrat se postol poije (podije) na kosmati poplat, na isto. Nego kosmate postoli su dobri za po sohu; ako je mokro, se razpadu ...
od 15. stoljea kod akavskih pisaca javlja se imenica posto i postola (cipela, crevlja). U ARj za posto stoji da je postanja tamnog iako se nalazi u turskom jeziku (postal - papua janjiara). Iz turskog postal nastade postule (laka plitka obua). Kod Grge Martia Uunake, 220) nalazimo: Kad uzbaci rogije od atije, sve tri joj se niz plea sastae, l 'jepu Begzu po postulam tuku. U pjesmi Hasanpaa Predojevi (HNpj, 3, 54) kazuje prilipa divojka: Noas sam ti udan san usnila, / ja se u snu vrlo pripanula. / Van [ven] na noge naturni postule, / Ti upali fenjer-vidjalicu ... Tomo Mareti (ARj) tvrdi da postol (posto) nije prava turska rije, nego da je uzeta iz nekoga neznanog jezika, to obrazlae injenicom da je nalazimo ve u 15. stoljeu u akavskom krugu, u vrijeme kada je rurskih rijei bilo vrlo malo, i to samo u krajevima koji su bili blizu Turcima. Za postol nema potvrda iz Srbije ili Slavonije, gdje bi to bilo logino oekivati po brojnosti turci zama. Postula se, i to na ogranienom arealu, nala tek u Bosni i Hercegovini. I S. Castropelli (Slovinac, 1881., 21,437) izriit je da je postol (u Dubrovhiku crevija) isto slavenska rije od stsI. CTJlATI1, CTJlIi\, odakle i postelja. Skok (ERj) je miljenja da Turci na Balkanu posudie praslav. *postal (ie. *pod- i *tol-) pa odatle bug. postdl, alb. bostale, gr. postdli... Postoje i
163

Ve

POSTal

da bi to mogla biti posuenica od turkijskogpostal (cipela) ili perzijskog post (koa). Posto (gen. postola) nai emo u glagoljskim knjigama tiskanima u Senju. Drei palicu v rucih s postoli na nogah (Korizmenjak, 1508.; ARjl). V ivenju postolov etina praa prohaja (Narunik plebanuev, 1507.; ARj) ... Spomenimo i najstariju (1495.) tiskanu neglagoljiku knjigu Bernardina Splianina (Leke, 3):
Ja krstim u vodi, a meu vami je stal on, kojega vi ne znate. On jest, ki posli mene na svit prial jest, a ki prija mene uinjen jest, kojemu nisam dostojan uvlake od postolof odvezati. Ova u Betaniji uinjena jesu s onu stranu rike jordanske, kadi bie Ivan krstei (Iv 1, 26-28).

nagaanja

Ili, kod Marka Marulia uSpovid koludric (Pisni, 174): Taj t'je konac lakomije, / ka ne pua a zadije. / Zato sklopar, ki ti nosi, / daj ga onoj ka ga prosi; / i jo bive i postole, / da joj nisu noge gole. Maruli u Dobri nauci (ib., 95) rabi i dem. postolac (cipelica): Tance ne vodite, ne spivajte pisni, / unesto hodite, a ne kako bisni. / Ne opite svite, oholost ke stiu, / ali sviIne kite, na grih ke potiu: / postoice entile, lipo izrezane, / k~uljice bile, svilom priplitane; / jere je taina, oito to viju, / redovnim vaina ki se tim odiju. Mavro Vetranovi (SPH, 3/1, 155) takoer spominje postole: Ovca me porodi i mlikom zadoji, / pak zemlja ku plodi travica odgoji; / niti se kud skitam, za toj zna pravi bog, / obuu da pitam i odjeu ja nebog, / za- me je boja vlas, ka me je ta ktjela, / da trpim snieg i mraz, vunicom odjela; / zada mi jo papke, da u druzijeh ne prosim / postole ni opanke, na volju da nosim. Oblik potol nai emo samo kod Ivana Ania (Vrata nebeska i ivot vinji, Ancona, 1678.). Nesumnjivo je postola u enskom rodu kod Mikule Bijankovia (Neka su postole crne), te u koledvi iz Dubanice: Postole su jutle, fiole, fiole, / nutri blato vika, fiole, fiole... (HNPIKO, 361). U pjesmi Dobrinjkam (HNPIKO, 298) muki je rod: Dobrinjke divojke, / drite se oholo, / za mi vas gledaju / si [svi] gradi okolo; / a najvie Mletci, / za su vami dragi / erjeni kalceti, / i bile postoli. Gdje stoji akuzativ pl. postole teko je razabrati je li taj oblik od postol (m) ili postola (f). To je sluaj u navedenom Marulievu primjeru (bive i postole), a tako je i u glagoljskom rukopisu iz 1468. godine (Koluniev zbornik, Djela, 12, 2): Govore oe, ako si pos'tolar' i ako falsa' pos'tole i mia' z'lo usan'e z' dobrim' i tako e prodae' za dob'ro, ti sagria' smrt'no.
Senjski korizmenjak pisan je akavsko-crkvenoslavenskim amalgamom u kojem prevladava akavski sloj. Zaslugom Branka Fuia i Anice Nazor, Senjsko muzejsko drutvo izdalo je 1981. godine pretisak Korizmenjaka.

164

POSTOl

U dananjim se dijalektima najvie uje oblik postoI, gen. postola, pl. postoli s raznim akcenatskim vrijednostima (Hvar, Korula, Vis, Bra, Cres, Susak itd.). Augm. je najee postofina, a dem. postolac i postol()i. Vrgada (RjVrg) posto: Ona ne znoa, da su vo kofon'i, a ne postoli. I posto (RjI): Uvik san znala ki pasiva, jer su mu postoli kripali. I u Kukljici (RjKuk) ee je posto: OVIJj posto me ulja. Senj (SenjRj) postoi: uta loptu i dere postole. Sali (RjSa) postoli: U savdan se nosu karpini i firale, a postoli ublavdan. Postofii (cipelice, djeje i enske): Ka se bala kolo saljsko unda se piva Ovi moji postolii uti, niste skupi ka vas dragi kupi! krip (RjBra) postQl: Izderala san sve poplate na postolima. Rivanj (RjRiv) postofl: Ne more p1f6i na pir bez postO/ov. Kolan (RjKol) postofi: Ona

je na svaku vetu minjala drugi postoli, a mat je jedne andale nosila na blagdan i svajdan. Pag (CaPag) postUoi: ve postole nOfin ve tri godisa. Novi Vinodolski (RjaNV) postol (Npl postole): Danas je ded va jednon rnon i va drugon uton postoli. Mat i sestra 'imaju po nz'kuliko parih posto!' Gre va razderanih postO/ih (postolih).2 Delnice (RjDel) post6ule Vest rddu kepodvan lejpe postouIe)} ltd. Davorin Nemani4 (KS, 1, 45) daje deklinaciju za postol (calseus)5: NAsgpostol, Gsgpostola, Dsgpostolu, Vsgpostole, Lsgpostole, Isgposto16n, NAVpl postoli, Gpl postol ili postoli, Dpl postolOn, Lpl postoleh ili postoleh i postOleh, Ipl postoli i postOli. Janneke Kalsbeek u minju (Orbm) biljei postUol (Gsg postola, NApI postoli, Glpl postoli, Lpl postO/ah). Uz obiniji karpa [v.], u istriotskom atlasu (ILA, 660) stoji pasto (Valtura, Svetvinenat, Linjan) ili pasto (abrunii). Valja jo provjeriti uju li se u jugozapadnoj Istri likovi pastol, pastola i u Labintini i Pazintini pustol. Vuk St. Karadi (SrRj) pogrdno rije postola locira u Dubrovnik. M. Reetar (Rt, 273) ispravlja akcent te tvrdi da postOla u dubrovakoj okolici znai drvena cipela, cokula (Holzschuh). Matej Milas (Ispravci dubrovakijeh rijei u Vukovu rjeniku, Rad, 1898., 136, 241) jo je odreeniji:
2

Za ovu rije ne zna Dubrovanin, a uo sam je na Ratu Stonjskom,

Dem. (ib.): Otr6ku su kupili rljene postolii. Jo ni imel post6li (postal/dh).

3 4

U Delnicama (ib.) cipela se jo naziva mestva, g. mestve (Oopoadajo me se tvaje ves6uke mestve ot boksa). Davorin Nemani u akavisch-kroatische Studien iscrpno prikazuje akcent imenica, zamjenica i pridjeva u sjeveroIstri, Uburiji i na otoku Krku. Pisac upotrebljava samo dva akcenta: FI i rl.

istonOj

Der sing. nom. und beziehungsweise acc. betonen die letzte Silbe mit dem Acut; sonst sind die Betonungsverh~utnisse die namiichen, wie in der vorhergehenden Gruppe. Nach diesem Muster werden betont bokal, gadus morrhua, g. bakala; burag, venter obesus, g. buraga; otrov, venenum, g. otrova; pokrov, operculum, g. pokrova; topol, populus, g. topola (ib., KS).

165

POSTal

ali s drugaijijem akcentom: postola.6 Na Rabu M. Kuar (RapD, 52) biljei postol- crevlja te napominje a ovo potonje nije poznato, kako ni ima. Pavica Novakovi, u radu u kojem je obradila govor Sumartina 1929. godine (SumRj), kae da se u njezinu rodnom mjestu ne govori ni crevlja ni cipela, pa se tako ni postolar ne naziva cipelar. U kolokvijalnom govoru koristi se uzreica: To je drugi par postoli{h)! Na primjer, u Vrboskoj na Hvaru (RjVrb) kau: Tito je drugi por posto lih! Moemo prevesti kao: to je neto drugo od ovoga o emu se govori. Jedna se narodna izreka u neobinom kontekstu, s neznatnim varijantama, pojavljuje u mnogim naim mjesnim govorima. Vis (LV]): Ond e po u roj sa svima postolima. Draevica (RjBra): SVfto ensko, ona e s postolima u r9j. Vrboska na Hvaru (RjVrb): Pito s postolima u roj. Ta veza raja i cipela govori da je rije o nekoj predobroj osobi, a moe se shvatiti i kao tiha pokuda onima koji pretjeruju u revnosti prema vjerskim dunostima. Dinko imunovi, oslikavajui patrijarhalni ivot Cetinske krajine dao je moda najdirljiviji opis na temu postola u pripovijetki Rudica (PSHK, 70, 155-6): Istom kadje ispio drugu au, skine s ramena privjeene djeje postole od debele koe, metnu ih pred sebe na sto i zagleda se u njih kao da im se udi. - Kupi ti, Prialo, sebi klobuk, a djeci postole - ree krmar. - Daj da pogodim koliko si dao!
- Klobuk sam kupio za etiri banovca, a postole sam nosio prodati, ali ih nije htio niko da kupi - ree i uze da ih opet ogleda. to, ili ti zna da ih napravlja, sokole? - Ne, ne znam ja napravljati postola, nego mi umrla mala, ona najstarija ako je zna, a ostalo su u mene sve sinovi, brate. (...) A ti s postolima u grad! viknu Penjo. - ekaj, nijesam odmah. Kuali postole svi mukii po redu, ali svakome od njih veliki, pa sve padaju u njima. Bio bih ipak ostavio ih za dogodine najstarijemu, no pobili se oko postola: dreka, pla vazdan! Htio sam ih baciti u ljutini, ali se predomislim i ponesem danas u varo da ih vratim. Nego postolar, lopov, nee da ih primi. Ni treinu ne daje od onoga to sam
6 " ... misli Vuk, da sve to se govori u kOjem mjestu, da se to po narodu tamo i govori, a nije mu palo na um, da ima u nekijem mjestima, osobito gradovima, ljudi, koji nijesu odanle, gdje ivu, nego da su tu doljaci i da su donijeli iz svoga kraja i svoje osobite rijeI. Ovo treba da ovako reem, kad promislim na dodatak Vukov: u Dubrovniku, uz neke rijei u njegovu rjenrku, ime je htio kazati, da se te rijei govore po narodu naem u Dubrovniku, a tamo ih narod i ne razumije, nego kakov doljak, Bog zna iz kOjega kraja, gdje se gavan na jezik. Dubrovakijem rijeima mogu se nazvati uprav Jedino one rijei, to se govore u gradu Dubrovniku i u najblioj okolici, pa da bi jo I njima nadodao i rijei, to se govore uz more od Stona do Cavtata, ni po jada; ali se nikako ne mogu nazvati tijem imenom ni rijei s Rata Stonjskoga, ni sa sela negdanje dubrovake republike, osim onijeh, to sam ih prije spomenuo, a jo manje rijei iz Hercegovine ih krivo izgovorene rijei iz Dubrovnika, to ih iskvare doljaci ikavci iz ikavake strane u Dalmaciji.,' (Milas, ib., 223).

166

POSTal

ja njemu. Nosaj tamo, nosaj amo, no svi vele da je veliko i teko za njihovu djecu. A sad ih nosim kui, pa ni sam ne znam to u s njima. Sakrit u ih gdjegod!...

167

Puf

Poznati arhitekt, veliki esteta i svjetski putnik Robert Adam, koji je zacijelo znao ocijenitI ljepotu, javlja iz Splita 1757. godine svome bratu da su ene u Splitu ugodne, lijepa izgleda i dobro obuene.! Eto, ukusno odijevanje Splianki ima dugu tradiciju. Odjea, dakako plemkinja i bogatih graanki, isticala se skupim i efektnim materijalima: raa ili ra dopunjena zlatnom ili srebrenom ipkom, ljubiasti tabin, brokat boje krvi protkan zlatom, damaschetto sa zlatnim cvijeem, postava od zendalona, svila terzaneIla, flandrijska ipka, padovanska oja smee boje, izvezeno laneno platno, mufovi od bijelog lisijeg krzna, gaice od baruna itd., itd. A udoredan, i ve u poznim godinama, Kavanjin, otro se osvre na muku modu (Bogat, 169):
A vlasteli i grajani I bogoljubnost malo haju, I i na trgu podboani, I sad se krue, sad etaju, I meu ruha i promine, I pravo jedne enetine. II Osgar im je ugartica I srebriem pucim pobivena, I sdal sviona dostegnica I lipim zlatom sva navena, I klobuk mao, ma do nogu I ivot titit ki ne mogu. II I bez brka i bez brade, I s nita dlaka na rilici, I tati ivot istom slade I u vlasulji i pustici, I od izutra do zahoda, I svi u liu s malo ploda. II Ne koo nai otci i didi, Iki strizahu vlase svoje, I mlaji brke, bradu sidi I i ma nose, ki 'e za boje, I kalpak risi al zerdove, I da se jaci Judem prave. II Dobre dobre staredine, I nitkor ne e da ve mari, I likunica davna gine, I a mlaja je na otari, I pridnji obiaj svak uklanja; I a novom se samo klanja.

Te zakljuuje:
Svit je io naopako I Hrvat [haruat] ive jurve Nienski, I a grdije to 'e tu tako, I ene muki, muzi enski, I i u Franaki nain nose, I enski oborac, enske kose.

Bernardo Tannuci pie satiru o enskoj odjei (Sopra il vestito delle signore, 1768.):2
L:iSp, 65.

Pismo je sauvano u arhivi obitelji Garanjin (iSp, 71).

168

PU F .

Abito a Campana, / Tabaro alla Romana, / Cappel da Colom bina, / E coda da Regina, / Petto da Ermafrodita, / Braccia alla Gesuita, / Passi alla Corriera, / Testa alla Cerviera / Concier da Sultana / Tuto il resto da Puttana.

U pismu autor kae: Proitat ete malu satiru o odjei ovih gospoa. ini mi se da je posljednji stih dovoljan da okarakterizira njihovu modernu ud (naklonost). Danica Boi-Buani (iSp, 78) ovako nagaa kakve su frizure nosile Splianke:
U svijetu je to doba velikih pufova, o koje su ekstravagantne ene zapinjale ak i slike pojedinih lanova obitelji. Takvu su frizuru sigurno prihvatile i Splianke. Frizirale su kosu pomou eljezne naprave koju su ugrijavale na plamenu. Tu su napravu nabavljale u Veneciji. Mirisave vode, koje su u to doba nadomjetale nedostatak higijenskih potreptina, upotrebljavale su i Splianke, i uvale ih u malim kristalnim boicama ukraenim zlatom. ene u Splitu upotrebljavale su i ciparski puder {polvere di Cipria<u, koji se mogao nabaviti u splitskim duanima ...

Puf < franc. pou! (perje, vrpce, cvijee za glavu) danas je u upotrebi samo kao pi:tfna (loptasta kianka; ukras na tkanini).3 Frizure su, kao i u Veneciji, visoko uzdignute tope. U duanu Kapogroso bilo je i svilenih mreica za tope. Ta je frizura bila moderna ve od 1762. godine. Kitili su je umjetnim cvjetiima, koje su Garanjini nabavljali u Veneciji. Tope Giuseppe Boerio (DizVen) tumai kao Capelli posti sulla zaccagna cioe sulla cotenna dinanzi del capo tratti all' indietro.4 Puanke su, pak, u svojoj garderobi imale obinu pocarvazu od lanenog plama, tek ponekad ukraenu obinom ili zlatnom ipkom.

3
4

Mario Daria (OizTr) ima

potvren

furlan ski i rijeki oblik pof: cappella a cencio; 90nfio nel vestito da donna.

Franc. toupe je vrsta perike, a sintagma frizura

tupe oznaava vlasi visoko uzdignute iznad ela.

169

Rabo

koji je nepismenu ovjeku neko sluio kao rokovnik~ Ima vie znaenja: 1. urez, rez (kao u njem. Kerbholz, kerben - staviti na rabo), 2. zarez kao znak (npr. na uhu svinje), 3. raun, 4. pamenje (pamet).

Ribo je zarez u drvetu, tapu,

prutiu,

Najstarije hrvatsko znaenje rijei jest dio zemlje (GERj, s.v. drijeb),

drib (1439.) - broj ureza na tapu oznaavao je koliko dijelova zemlje kome pripada. le. korijen je *gerbh- (grepsti, urezivati) > gr. grdpho (piem), gramme (crta), to ima mnoge internacionalizme kao grafija, grafika, grafit, ortografija ... , pa gram, gramatika itd. Ivan B. amija u Imotskom (Rjlm) akcentuira rabo (1. daica sa
znakovljem za nepismena ovjeka; 2. narozano drvo koje slui umjesto krunice). Franjo karpa (ZbNO, 1934., 29/2, 169-183)1 zapisuje da u Imotskom i okolnim mjestima izraeno drvce koje slui obanima ima ime rozaljka, jer je ono rozano, to znai ispisano. 2 Rozaljka moe biti i molitveni rabo po kojemu starci i starice prebiru molitve. upnik Topi izvjetava karpu da po njemu starice i starci u Imotskoj krajini jo i sada prebiru molitve, Boga mole ... Rabo u Vrgorcu nazivaju i zariza, po Cetinskoj krajini roska, a po Katelima rozga 3 . Na otoku Hvaru rozga, riizga, odnosno ruozga (trstika, rogoz), pa karpa pomilja da bi raboi mogli biti i obli, priliiti trstici i njezinim prirodnim koljencima.
-------- - - - -

Urednik Zbornika Petar Kunii daje historiJat ove studije o rabou: "Vatroslav Jagi bio se prije dvadesetak i vie godina obratio direktoru Arheolokoga muzeja u Splitu Mr. Frani Buliu, da ga izvijesti o rabou u Dalmaciji. U tu svrhu Je Mr. Buli razaslao okrunicu upnicima i uiteljima. Neki su se odazvali, a najobilnije Franjo karpa iz Staroga grada, tada uitelj u ibeniku. Sve prispjele odgovore Mr. Buli upravio je prof. Jagiu, koji je napisao radnju o rabou u treoj knjizi 'Enciklopedije slavjanskoj filologiji', Izdanoj od ruske Akademije nauka 1911., i povratio Buliu sve rukopise i originalne slike, kojima se od esti bio posluio. Pri toni je pisao Don Frani: 'Povraam Vam sav onaj rukopisni materijal o rovau, rabou, koji ste imali dobrotu te ste sabrali u mOJu, a smijem dodati i openitu korist. Jer bi zbilja bila teta, da taj komad davne starine definitivno nestane iz ivota, prije no to e nauka sauvati

njegovu uspomenu.' - Svu je gradu Mr. Buli zatim poslao uitelju karpi, da bi je sredio za tampanje u 'Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatmsku', gad. 1915. Ali U ratno doba zavrgao se rukopis. Tek u posljednje vrijeme naao ga je Mr. Buli, pa meni povjerio, da ga dotjeram, to sam ja dobrovoljno uradio s obzirom na zanimljivost predmeta I prijateljstvo sa vrijednim pokojnikom karpom, koji je preminuo u ibeniku 1930. godine."
Rozana je krinja, preslica,
konarica

itd., kad su po njima urezani bilo kakvi znakovi i prilike (ib., 170).
8aldi-ugum

U Katelima nemamo potvrdu za taj oblik, ali RadOjka ma", te roskAn, reskAnost, reskAnje, roskast.

(BKat) ima reskat ukraavati tankim urezi-

171

RABO

Na Hvaru se spominju 6p za senjavanje, odnosno rizac (valjda od riz- urez), kako se govorilo i na Visu. Tih naziva, po svjedoenju karpe, sjeali su se samo neki najstariji ljudi. Jo se tamo nahodi koja stara kandija sa urezima na drvenoj ruici, koje bi pravio gonja, da zna, koliko je kadaca masta dognao u konobu ili koliko je barila vina pri toenju odagnao na brod (ib.). N a zadarskim otocima poznat je reva ili rva. Rabio se davno npr. u Kalirna, Preku, Sutomiici, sve dok se nisu kole otvorile, kao promemorija nepismenima pri kupovanju, sakupljanju i sl. U novijim rjenicima nalazimo ga tek ponegdje, kao rovoi na Vrgadi (RjVrg). No, u leksiku starih pisaca bila je to uobiajena rije. Posluimo se J urjom Barakoviem (Draga, SPH, 17,361):
Vidi nitar da je manje, / ali brz da vee bie / ono blago neg prvanje / u Barbatu ko dilie. / Gdi bravaru bie stanje, / na pridvratje sve donie. / Zarizano sve jima nje / na rovau on jimie.

Franjo karpa u ibenskim je okrunim tamnicama pouavao tamnibio u doticaju s ljudima iz vrlike i iz kninske krajine, te se uvjerio da je rova sinonim za rabo (u Crnoj Gori rabii):
are,

Stevan Drezga iz Padena i drugi ljudi pravoslavne vjere iz kninske okolice ne znaju za 'rabo: znaju samo za 'rova: aloso Toi i drugi katolici iz vrlike krajine, naprotiv, znaju za 'rabo: rije 'rova' nikada uli nisu. U gradu ibeniku neki znaju samo za 'rabo: drugi samo za 'rova: a mnogi reku, da je to sve jedno: znaju za jedan i drugi oblik. Prolazei kroz ravne Kotare i kroz dio Bukovice do Obrovca, uvjerio sam se, da isto i onamo biva. U Karinu na pr. za 'rabo' ne znaju, za 'rova' da; a u Obrovcu, kako me uvjerava uitelj Kolnago i lijenik Aniin, malo ko zna za 'rova; ko ga se jo sjea, zove ga 'rabo'. Andrija Pelicari, koji je sav svoj vijek proivio u Bukovici i poznaje dobro sav svoj kolski kotar (nadzornik je), govorio mi je o 'rabou: a kad sam ja spomenuo 'rova: ree: 'Malo ga ko tako zove~ Rova je bio neizostavni dio opreme balkanskih pastira, pomagalo da se zapamti broj odnosno oznaka neke koliine, pa i kao vrsta drvenog kalendara. Najee slui za biljeenje koliine proizvoda: mlijeka, sira, vune i sl., i pokazuje odreeni sistem znakova. Kod pastira uRodopskim planinama, kod Aromuna u planinskoj Dalmaciji i Bosni esto su rascijepljeni u dva dijela. Poznati su i rovai-kalendari, duge podeblje gredice sa 4 brida, podijeljena pravilno svaki na po tri mjeseca i po njima su, kao i po stranicama rovaa, urezani znakovi, pri emu su obini dani oznaeni jednostavnim, a vani blagdani naroitim znakovima. Iskusni pastiri morali su, po uputama sveenika iz svoga sela, pojedine datume odreene
172

RABO

godine urezati u taj drveni kalendar, koji su tada nosili sa sobom u planine. Takvi rasporedi obaveza slabo su proueni, a viaju se na velikim udaljenostima Balkana. Jedan kalendar, naen na otoku Olibu, vjerojatno prenesen iz Bosne ili Bugarske, opisuje Milovan Gavazzi (Vrela, 104). Belostenec je zabiljeio dem. rovaica (tessercula) - daica s napisom; lozinka, parola. Kurelac ima rovanik (tesserarius) - znakonoa, razno sa lozinke. Od 16. stoljea poznat je denominal rovaiti (susreemo ga i kod Barakovia) te raboiti s raznim prefiksima: poraboiti, uraboiti, zaraboiti.
Ivekovi (BI) kae da je rova tamna postanja. Navodi primjer: I mlogi varoani raune u gra(h) i u kukuruze, i raune svoje zarezuju u rabo (Danica, 2, 120).

Skok (ERj) je miljenja da oblik rova vjerojatno potjee od ma. rovds (izvedenica obrazovana s pomou sufiksa -as) za apstrakt ro koji potjee od slavenskog rov (zarez), to je prema Mikloiu postverbal od riti, praslavensko ryti. Semantiki razvitak v > b dade se objasniti ukrtanjem s rube, rabota, rabiti (rum. raboj, alb. rabi/sh, njem. Rabisch). Kako se neke rijei nijansiraju, mijenjaju svoja znaenja, vidimo i iz korijena bt- u astiti (ast) i itati (isti). Nekad je glagol itati stvarno znaio brojiti, tj. razabirati zareze na rabou koji su oznaavali brojeve [v. islo]. Franjo karpa (ib., 171) izvjetava:
U gradu ibeniku o rabou teaci uope i obino govore kao o raboutapu, a ne o rabou malenu piaku. To e biti valjda uspomena na trgovako-kamatniki rabo! Malene raboe nosili su ljudi u ruci, drali u depu, za pasom, u torbaku, u njedrima itd., a velikim tapom bi se tapali. Po njemu se urezuju neki znakovi; koliko se do danas razabralo, samo brojevi, da izvjesnu kolikou ne zaborave. Rabo je, dakle, bio bilig, mira, ali i dunika knjiga. Odavno je rabo zamijenio trgovaki blok, ali je ostala osvetnika uzreica: Metnut u te na rabo!

Henrik Fanti, upnik na Ravnom Slivnu (Neretva), pie (ZbNO, 1934., 29/2, 172):
Rabo amo ve se ne rabi. Natrag petnaestak godina brojai blaga, na odmjerenju opinske travarine (pae), upotrebljavali su tap, po kojem bi urezivali za svako deset glava rimsku brojku deset (X). Jo se samo uje: zapisat u te na rabo, a to znai: zabiljeio sam te dobro, ili: pamtit u te dobro.

173

Rebatajica

Iz ven. glagola rebater potjee rebatajica 1 - odbijanje morskih valova

o stijene na obali, to Francuzi zovu ressac. Tal. ribattere lat. batuere) znai nanovo tui, udariti (ribattere il chiodo - zakovati avao). Skok (Term, 159) kae da se u Splitu uje rebatajic, a za Vinju (JE) to je i korulanski oblik. Skokovu tvrdnju (ERj) da je posrijedi srastanje ven. reba ter isufiksa -aizzo u rebataizzo, ne moe se potkrijepiti potvrdom u rje niku, kao to je sluaj s ven. tacaizzo ili macaizzo. Autohtona rije za isti pojam je rebatiura (Boerio: rebatiura de la camise). U Visu (LV]) rebatajica je mlat valova; udar mora koje se prethodno odbilo od obale. I u drugim je rjenicima slino tumaenje. Komia (RjKG): odraz valova ili vjetra od kraja; Trogir (RjTro): udaranje mora u kraj, udarac koji se vraa kao protuudar ... Razliite su akcenatske vrijednosti: Smokvica (RjSmo) rebatafica, Katela (BKat) rebatajica itd. Na Rivnju (RjRiv) imamo primjer: Stavi uz s'idrinu jo jednu cfmu jer VIdi kako ti rebatajica turka ka'i na drugu str4nu. Ne more iVIti od ovje rebatajice u nain mulu kadpue trmunt4na. Na Iu (RjI): Od kadje cesta uinjena u Kneu je vela rebatafica. U Salima Piasevoli (RjSa) zapisuje: Lipo je gijedati rebatajicu zada mula. Trupi mareta, pa se vrne; pa druga, pa se vrne; pa jena za drugun, kako da vaik isto more gre i vraa se, a i je. U Puiu (RjBra): Rebatafica mi ne do kotat pod rivu. U Dubrovniku (RjDG) se kae: Na temu mjestu je rebatajica, jer je obrnuto iloku. U Lumbardi (StLR) umjesto opedalmatinskog rebatajica imamo oblik rebataji (odbijanje valova o obalu), a na jugoistonom Krku (Vey) rebataj (pljuskanje valova na obali). USutivanu (JLS, 250) taj se pojam pokriva i izrazom iga [v.] to je znak slabega vrimena. Mirko Deanovi (MD-Lo) pokazuje da je na Lopudu pod utjecajem ven. rebaItar (prevaliti) rebatajica dobila oblik rebaItajica (umetnuto 1).
Latinski sufiks -ata (ERj 1, 73) u jadranskoj zoni dolazi u dva vida, koja se nastavljaju i na domae osnove: dalmatski
-ata (npr. maslinata, po/jata, pokrivata ... ), dok je venecijanski -ada ei (npr. maslinada, po/jada, pukada, slk/rada, stenada ... ). Ven. t> d u meuvokalskom poloaju dalo je -ajie ili -ajica uglavnom s romanskim osnovama (mlakajica, treajiea, rebatajica ... ).

174

REBATAJICA

Isto se dogaa u Bolu (RjBra): Gledoj kako mee mr'iice da ti hi rebaltafica ne h'iti na krape. Na Brau, uz rebatafica nai emo i druge oblike za iste ili sline pomorsko-vremenske situacije. Ribatajica (Postira): Gledoj kako bacije mr'iu na kroj da je ne apo ribatafica. Gl. ribaltat (Puia): Sed na pajuOle da nas ne ribaIto v'itar. Ribaltadftra (Bol): UinUa je ribaltadura u vr'imenu. Rebaltadftra (Draevica): U sunac zopOd je kalOda, mogla bi b'it rebaltadura. Naravno, drugog je postanja braki ili viki izraz rebaltadura (tal. ribaltmento - prevrtanje) - preokret vremena, naglo skretanje jaeg vjetra, obino istonog smjera preko junog i zapadnog do sjevernog (LingFr, 87). Jure Franievi Ploar u zbirci aka zemje (Split, 1974., 128) rije rebatafica objanjava kao uznemireni zbrkani zvuk. U pjesmi Ukorenjen
itamo:

Ukorenjen san ode ko grop'ivo staro stablo / pribijen za ovi kamik za ovo nebo / smotikov zemunov stojin na ovon zemj'i / star'ijon od svih ivih imartvih / i sImon rebatajice i uure / ko da arna amoraju / ko da bave rebumbaju / ko da stari misi plau / ko da krove popucuju / i mot'ike zveketaju / ko da kosti uuraju / stare muke obojkaju ...

U mjestu epurina na Prviu imamo sinonim rekajis (odbijanje valova od okomite plohe pristanita). Ante Kursar (Zapisi, 106) opisuje kako se grade muli (pl. od m uja). U epurinskom govoru muja znai lukobran (vei ili manji), ali i pristanite i luicu.
Ka' se gradi muja za 've nae brode, valja ga graditi u suho (brez malte i cimenta) i to velikima stinami, o' kvintala-dva ivijima. Jzmeju stin se ostavljaju procipi da se u njima more ubije. U mulima a su hi gradili stari, nima ni glibavice ni rekajisa, a 'vo danas a se gradu u cimenat nita ne valja: muka ti je pogljedati kako brodi skau gori-doli, skosaju i tuu jedna u drugu. To je zato a nima procipo nego je sve lio i more se nima di ubijati, udre u lii cimenat i odbije se, a brodi onda skosaju, skosaju, ala ga to!

Upozorava se: Ne veiji brod node di je veliki rekajis oli di je na udaru mora i vitra, pogotovo ako ti brod nije na oku! Iz ven. glagola reba ter (JE) esta je posuenica rebatit ili ribatit (odbiti se), a od prilone oznake - od rebata (posredno, indirektno, odbivi se od ega). S raznim prefiksima javlja se odrebati se, orebatit, narebatit, zarebatit ... Miljenko Smoje (Pisma, 33-4) koristi i odrebatajica (odbijen zvuk, jeka):
Ko je ikad obadava nae lokalne nevere? Koga se za nji frigalo ako su bile samo nae, lokalne. Uvik smo, mislin u meteorolokom smislu, bili odrebatajica
175

REBATAJICA

drugi daleki podruji. Uvik je u nas lipo, oli grubo vrime ovisi ocikloni, anticikloni, grebenima i depresijama na Atlantiku, denovkom zalivu, o Alpama i Karpatima. ( ..) Frega me se, ubit e me moj ciklon, centralni, a ne tuji, podmukli od rebatajice.

U Visu (LV]) emo nai impf rebativat (nanovo tui; odbijati, odskati) i pf. rebatit (poskoiti): Rebatila je jedna stinja ispod maci. U Dobrinjtini na Krku (ok) reba tit: Rebati mu je kamik v oko! Isto je u Kolani na Pagu (RjKol): Potega je za njin babuljen, ali ga ni pogodi. Babulj [ovei kamen] je udri u kalinu i rebati u susedovo staklo na barkunu [prozor]. I u Selcima na Brau (RSel) rebativanje je odskakanje ega od kakvog krutog predmeta, ali rebativat moe biti i odjekivati, odzvanjati, npr. uslijed jeke. Kao rebititi u Kukljici (RjKuk): Kako je tuko po lamarinu, sve je rebatilo (ili - rebumbivalo).
Rebativat u jednoj facendi J. Boania (Facende, 252) odnosi se na otkucavanje srca: Tako son arevol do jedne kUe di mi je usp'ilo rumbdt vrota. Ial son Uza skale na pOd i doal u jednu kamaru di nison VIdi! nIkoga. Gledon bokim bbje i v'idin n'ike nbge podpostiju pbk som jih izbroji!' Bilo jih je est. ( ..) Ako su martv'i, a jo ih bUden potezat, mbre lakb i meni puknut sarce 'Od stroha, perke mi i ovako puno slabo rebatije.

U ARj, u vie nego skromnom prinosu, uz Skoka je naveden samo Luko Zore. Rebatit i ribatit - prikucnuti (tal. ribattere). To se veli o urama, kad drugom kucnu (DTu, 18). Za to znaenje danas imamo mnogo potvrda. U Smokvici na Koruli (RjSmo), u Blatu (RjBlat) i u Lumbardi (StLR) rebat je ponovni, drugi otkucaj sata, odnosno gl. reba tit, reblltit... Evo jo nekoliko primjera na temu zvona. Dubrovnik (RjDG): je li rebatilo es(t)? Kuna (KSR): Para mi se da je tuklo deset ura. Sad kad rebati imat u pomnju, pa u boje brojit. Rukavac (RjRuk): Rebatila j' ura na turne. Sali (RjSa): Pari mi se da je tuklo podne, ekaj, jopet e reba titi. Vis (LV]): Rebatiju ure na Prilovo (na poluotoiu u vikoj luci). Trogir (RjTro-d): Eno ve rebatije za na misu ... Prista je rebativat ure grajski reloj. Draevica (RjBra): flmo ve ura da su rebat'ila na kampanelu tri bbta. Krk (Vey) rebatit-ure... Kod Jure Rokija ORB) vidimo i znaenje odgovoriti: Bit e ifla ucinit piiolet okle se je dobro fodrala - rebatila je joka. Figurativno adj. rebatijen znai grubo odbijen, a rebatidura ili rebatadura - teka rije. Recevila je [primila je] njegove rebatidure kalmono [smireno]. Na Brau (RjBra) je rebat'it i rebaltit. Draevica: Rebati san jo n9j na sve e rekla. Puia: Kakb mi uini, onako u ti rebaltat.
176

REBATAJICA

Za meuljudske odnose u Visu (LV]) semantiki su bliski izrazi preuzeti iz ven. rebufo (Boerio: rebuforse) i tal. rabbuffare (razbaruiti),fore un rabufo (izgrditi), pa konano i tal. rimbombare (tutnjiti, odjekivati), ven. rebombar. Rebilf (protuudarac), rebu! mucatni (podmukli odgovor), pf. rebufat (ljutito reagirati), adj. rebufon (sa srdbom), pf. rebumbat (grunuti, odjeknuti), adj. rebumbon, impf. rebumbovat (odjekivati). Dokle mi je glova rebumbovala od takvih penirih... (Facende, 252). U Kukljici (osramotiti): Pred celim svitun me je rebufola (RjKuk). Pogledajmo kako taj niz rijei odzvanja na Iu, u rjeniku arka Martinovia (RjI). Reblu (Pdzvuk): Kad u dragi zakaina, rebatje tolik da umre oj straha. RebUh (naknadni otri prigovor): apae rebuh od mene kad ga trevin, ja mu govorin. Pf. rebUhati i impf. rebuhivati: Pr svimi u ga rebuhati. Rebunb (odjek): U glavi mi je neki rebunb. Impf. rebunbivati: Sve je rebunbivalo kad je tuka po njin. Izraz se najee povezuje s nekom konfuzijom (odjekivati, odzvanjati; udarati tamo-amo). Brusje (DL) rebumbovat: a uVIk rebumbojH po kUi kako da si lud. Sali (RjSa) rebumbivati: Nabijaju kalafoti u fongu stupu na gajetu, pa rebumbiva celi Porat. Spomenimo i likove rebunbivat (Unije), rebumbava se (Lastovo), rebumbat, rebunbavat (Smokvica, Lumbarda, Trpanj) ... U dubrovakoj knjievnosti rebumbat najee znai halabuiti. Tako se u komediji Vlaha Stullija Kate Kapuralica (PSHK, 20, 302), meu vratima od peskarije, uje:
U mojom kui dunkve ja hranim dumane? ena, keri, sin; in somma svi do make, svi lupei, kurve, vragovi, labare, jezici iz pakla. Ako mi koji kapetan daruje malko soli, ukradu mi za prodat i nalabat se; ako vidu da to izijem i popijem, pripovijedaju svakomu kako se ja itam, a da oni krepavaju od glada i ede. Kad dode ura za poinut, moja je kua gora negli pako. ena vie i bjetima, oni plae, keri psuju i revu da rebumbava porat: treska da ne bi zaspo vrag, negoli poinut moj ivot. 2

Od apstraktuma rebunbavanje tal. ribombare) nastalo je onomatopeja izbunbati i izbunbezati (Potomje) kao naa kreacija od bomba (ERj, s.v. bomba) - izlemati nekoga. Kod te metafore u pravilu se gubi -n- kao npr. u Smokvici izbubat (istui, natui) ili u Lumbardi izbubat. Pa i sam
2 U vrijeme kad je Vojnoviev Orsat, naravno hipotetiki, uznosito plamtio svojom patetinom elokvencijom prispo Dubrovnik s brodom koji jo ima snage za posljednju i odlunu plovidbu, Stulli je slikao dno ivota, bijedu i kal dubrovakih odbaenih i gotovo prokletih stanovnika, bez imalo uljepavanja i kiene retorike, a njegovim je osobama kletva i opscena primisao prije na usnama nego herojski pokli vlastele koja e uzalud uzdisati za tlapnjom tradicionalne slobode. (N. Batui: Povijest hrvatskog kazalita, Zagreb, 1978, 168).
dabijajui

177

REBATAJICA

toponim Lumbarda3 [v.] dovodi se u vezu s bombom (ERj) -lombarda (disimilacija b-b> l-b), lumbarda (o > u + -m), denominallumbardati, te gubitkom nazalnog -m- lubarda, lubardati... U Lici prema ARj (J. Bogdanovi) nalumbardati se znai najesti se, nabubati 5e. Milan Kranjevi u Riniku gacke akavine (RG) za pf. nalunbardat se daje neto drukija tumaenja: 1. umoriti se viui iz svega glasa (Ma se ti na 'ivu nldunbarda); 2. izri kati se (Nldunbardala se Glja za teleton osam dan); 3. figo isplakati se glasno za kim (valja ti ni dost Nl si se nalunbardala u sprOdu, pa jO sprdnju dalje dela?). U svim rjenicima izbubat (Split: izbu ba t; Vrgada: izbit-vati ... ) moemo podvesti pod izudarati. U ARj potvrde seu iz 18. stoljea. Izbubae ih tapima, rasteae konopima (Nikola Tudot: Blago nauka karstianskoga ... , Venecija, 1770.). Navedimo samo ulomak u kojem Frano Ivanievi (Poljica, ZbNO, 1903., 9, 111) govori o postupanju sa ivotinjama:
Svit pazi i miluje blago, osobito ono, koje mu je od koristi, a oban pak zanajvie, jer mu je to posa: ivine, koje nisu od velike koristi, ka'pas, maka, oklapu se 'dikod, kada uinu etu; a nadu se niki ljuta srca, pa e i konja, mazgu, vola, kravu, ovcu, kada zateku u polju ueti, izmlatit sorican (toljaga), izbubat stinan, da ti dode do milinja. Nije prid sviton uredno to dilo ...

U suvremenom splitskom govoru (RjSG) akcent je rebat (ponovljeni ili posredni udarac), reba tit, rebativat, rebumbat (odzvoniti), rebumbavat ... U RVS zabiljeeno je rebnit, rebnivanje, adj. rebnut, adv. rebnuto. uje se dakako i rebunbat i rebunbdvat. U argonu rebnit ili rebnut (udariti, opaliti) potjee od imenice rebro - snano udariti u rebra (Hrarg: poravnati kome rebra, ))s neba pa u rebra), te figo ))opeljeiti (udariti po depu, dati visoku cijenu, neumjereno naplatiti). Koga je vie rebnulo za struju (Starg). Mene je rebnulo za produnu iz matematike (Robi). I u seoskoj sredini ista je konotacija. Ma ga je za prasce rebnul poteno (Kompolje). Ili - Ma rebni ga po greben'ici! (udariti koga batinom). I u govoru Vasojevia (Crna Gora) je pf. rebnut - ))jako udariti (RjVas). S ovom temom vjerojatno moemo dovesti u vezu i lastovski izraz rebukat e (RjLast) od tal. buscare (doepati se, uloviti, ukebati), a obino se kae djetetu koje se i poslije dobivenih batina nije umirilo). Ivo Otari u Rjeniku kolanjskoga govora na otoku Pagu (RjKol) navodi da je rebumhajica ))pobuna, razdor: Meni se ini da je vo medu namin jedna velika rebumbaj'ica. Da niki medu namin ne razumu a se dogada. Doista, mali je korak od )buke do pobune [v. rebaltun].
3 Ta etimologija zasluuje poseban lanak, osobito zbog poticajnog Imena upa na otoku Koruli (Korula, 1989.), 120-131.
vienja

tog problema u knjizi Boe

Banievia

178

REBATAJICA

U Boki kotorskoj rebatai (varijante rebati i rebata) igra je novi kojima se udara o zid i tako odbijene nastoji to vie pribliiti cilju. Vesna Lipovac-Radulovi (RBK-ji) daje ove potvrde: Igrali su na rebata'i
ima

pa su se u zadnje pob'ili. Njemu je najmilije 'igra rebata'ia jer su mu mUe pare da mu zveckaju. I Sran Musi (RB K-sz) navodi da postoji djeja igra koja se zove rebate-dzinge. Na Iu (RjI) zove se odrebata: Od stene na zidu odbija se metalni novac oli botun i tako se igra na odrebata.
I kod odraslih to postaje ozbiljan sportski termin. Duko Gei, analizirajui reba t u Gramatici trogirskoga cakavskog govora (RjTro-d), tvrdi da gol ne vai od rebata, tj. ako je lopta ula u gol odbivi se prethodno od zida ili sl. Tako je-i u Donjem Humcu (RjBra): Os~inu san balun od

rebdta.
U praskozorju nogometanja (1919.) Marko Uvodi objavljuje crticu Od ribatina (MUGov, 28):

Gleda Frane Juti kako igraju na fujsban. Jedan iza njegu druka, pa svaki put ka 'je gol, udre Franu nogon. Frane se u zanju tufo pa govori: Nij mi triba njanka gledat u branku, svaki put ka 'je gol, udre me ovi iz nazad nogon u niku stvar.

179

Rebe

Iako se etnologija na ovaj ili onaj nain bavi veinom predmeta svakodnevna ivota, moda redovito ostaje izvan njezina interesa. Kako je naa etnologija od samih poetaka, a upravo zbog karaktera tog poetka, cijeli svoj predmet odredila pojmom narod, tako je i oblaenje razmatrano iskljuivo u tim granicama. U vrijeme kad se etnologija poela sustavno razvijati, svakako od 1897. godine kada je u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena (ZbNO) Antun Radi tiskao Osnovu za sabiranje i prouavanje grade o narodnom ivotu, devedeset posto stanovnika bili su seljaci koji su po svom socijalnom poloaju uope, a posebno po znakovima svoje kulture (kako bi rekao Radi) bili u vidljivoj oporbi spram gradskog stanovnitva. Dunja Rihtman-Augutin (NU, 1976., 13, 113-121) podsjea da je odreenje naina oblaenja i same odjee bilo optereeno romantikim otkriem naroda - jednostavnim ivotom seljaka nasuprot iskvarenostima civilizacije. Prednost tog romantikog pristupa svakako je u tome to je potaknuo oduevljeno skupljanje, detaljnu deskripciju i estetsku valorizaciju narodnog kostima, otkrivanje podrijetla i historijskih meuodnosa razliitih regionalnih kulturnih obrazaca. Nedostatak tog idealiziranog pristupa jest nedovoljno definiran pojam narod, tj. njegovo statiko poimanje kao kompaktnog drutvenog entiteta bez konflikata. Tako se jednostrano govori o estetici i funkciji nonje, ostavljajui esto po strani one dijelove ili komade odjee koji nisu dovoljno lijepi ili reprezentativni, ija funkcija nije - ugledna. l Za razliku od situacije kad kaemo narodna nonja, to je predmet folkloristike 2 , i kad nam se ini da znamo to smo time obuhvatili, pojam oblaenja vrlo je irok i moe obuhvatiti sve - od opanaka do rebatinki.
Hermann 8ausinger (Schweizerisches Archiv fur Volkskunde, Zurich, 1972.) nonju i modu uzima kao suprotstavljene fenomene i polemizira s uvrijeenom karakterizacijom tih dviju pojava. Postoji, naime, vrsto uvjerenje da je nonja nain odijevanja koji ljudi slijede sami od sebe, bez ikakve prisile, dok moda vri izvjesnu prisilu nad pojedincem, obvezujui ga da ju slijedi. U stvarnosti je nonja neke ue zajednice obaveza svakog lana te zajednice, pa se odstupanje od nonje kanjava instrumentima drutvene kontrole (uenje, podsmijeh). Nadalje, funkcija je mode po 8ausingeru (lb.): 1. mogunost oznaavanja pripadnosti grupi; 2. u dinaminom svijetu promjenljivih vrednota prihvaanje neke mode moe dati pojedincu osjeaj sigurnosti; 3. inovativnost (odskonica za inovacije); 4. promjenljivost (neprestane mijene u okviru nekog razvoja); 5. vanjske promjene prikrivaju one unutarnje ... 2 Petar Skok u jednom popularno pisanom lanku (Knjievnost i folklor, Vienac, 1944.,36,1,70-71) govori o toj znanosti koja ispituje kulturne arhaizme: Ova englezka kovanica nije stara ni sto godina! Predloio ju je 1846. William J. Thomas. Premda ju je sam skovao, ili kako lingvisti vele, premda je stvorio neologizam, odgovarala je ipak

180

REBE

Skokovit proces promjena u modi pratio je list Polet (1976., br. 5/6 i 7), kada su uenici jedne zagrebake osnovne kole nastavnici zabranili da u rebatinkama doe na sveano primanje u omladinsku organizaciju. U anketi koju je zatim Polet proveo u toj koli, nastavnici su osudili protivljenje dotine uenice kao nesocijalno i neprilagoeno ponaanje. Novinska je polemika otkrila, meu ostalim, da u koli postoje dvije (suprotstavljene) norme odijevanja. aka norma uvaava rebatinke kao svakidanju, ali i kao sveanu odjeu. Nastavnika norma osporava rebatinkama sveanu funkciju: za sveanu prigodu trai se potovanje klasine norme. I D. Rihtman-Augutin (ib.) uoava taj suvremeni pluralizam koncepcija nonje (mode). U koli ive dvije ljudske grupe razliitih vrednota i normi koje imaju svoje folklorne znakove. Budui da meusobno ne uvaavaju razlike, dolazi do sukoba.
Bibi

Tog poetka novog doba, iz splitskog rakursa, prisjea se Milorad (Zakon Pjace, Zagreb, 2005., 126-7):

Nikad nisan ima najlon koulju, ali san tija imat rebatinke... Kad san doa u butigu Komisionar pita san: jor Vinko, je li me se siate? Sitija se, molija san ga da mi ostavi jedne rebatinke Lee. Rastuija me je kad je reka: Nima za tebe broja! Ti triba meclubroj. Za mrave i visoke! Nisan ima pojma ta je to medubroj, pogodilo me je da neu mo imat rebatinke Lee, one iroke s puno epi svih vrsta ... Konano san i ja dobija rebatinke. Donija mi ih je rodak Ivo Kati iz Njemake. Bile su ka da ih je skrojilo po meni. Samo ta nisu bile Lee nego Super Rifle. in san ih obuka, istra san vanka i eta s rukama u epima, svim se javlja okolo. Da me svi vide u nove rebatinke! Rebatinke su tema i Miljenka Smoje (Libar, Pisma): Svaki put za kupit rebatinke i izist pijat pate ute moran putovat tonobilon i nosit glavu u torbu ... Ili smo malo vercat, kupit rebatinke, i in san p rova prvi par, svuka postole, svuka gae, a nisu mi ile, omar san se tufa ... I spliska mladost radi teatra tribalo bi da promini modu. Bogati da je bilo s placa oli s banja trkat u teatar! Ionako u reba tinke sest na pli! Malo morgen! A ta je? A di smo?

Prestine rebe marke Levi Strauss zvale su se levisice (Hrarg) ili leviske (Srarg). Uglavnom su se mogle nai one s naranastom etiketom i crnim slovima (iz Trsta!). >;[ko je uspio nabaviti crvenu etiketu s bijelim slovima, taj je bio car u koli, stoji u knjizi Leksikon YU mitologije (YUMit). Po
veoma dobro nazorima svoga vremena, onom od evropske romantike probuenom zanimanju za starinske ostatke, to ih uva svaki narod u svim emanacijama svoga ivota. Zbog toga je bila prihvaena ne samo u Englezkoj, nego i u itavom svietu. Danas je znade upotrebljavati svaki na srednje obrazovani inteligenat. Sama rie folklore sloenica je od dviju englezkih imenica, od folk 'narod' i od lore 'nauka, znanost', anglosaksonski lar, od iste osnove, od koje i njemaka lehren 'uiti'_

181

REBE

nekim avovima, boji konca i jo nizu sitnih detalja mogao se navodno prepoznati original. Sredinom osamdesetih na glasu su bile one Levi 's 501. Pojavile su se u varteksovim prodavaonicama, ali tehnologiju su ubrzo skinuli razni krivotvoritelji, osobito vjeti Novopazarci. Na top-listi (1991.) nala se pjesma Daj, obuci levisice (Dani/j/el Popovi).

Daj mi neto vrue da me zagrije I daj mi neto vrue neu na spavanje I u daijini svira rock & roll I ovo je luda no II ma daj obuci levisice I i stavi bijele tenisice I plesat emo sve do zore I dok nas noge ne zabole. Eto, rebatina, nekad obian drvodjeljski ili obuarski pribor, postala je simbol odreenih supkulturnih slojeva drutva (bikeri, pankeri ...), koji kao akcent na crnim konim jaknama, uz lance i druge ambleme, naglaava da su zakoni doneseni kako bi se krili. Rebatinke su postale opedrutveno prihvatljiv oblik nonje. Meu tim, ne ba tako davno mogla se uti kritika: enske su pOele nos'it Uske rebatz,Jke po jin se zavuu u riz oI guz'ice (RjBra, Draevica). I jezikoslovcima su, osobito onim puristikih nastojanja, modni detalji zadavali dosta nevolja. Tako su, ne odvie davno, dosta nevolja izazvale alvare.3 Nikola Andri u Braniu jezika hrvatskoga (1911. godina) u 42. savjetu pie da mu enske hlae (franceski: jupe culotte) ne daju mira. Ne znamo, kako bismo ih nazvali. Biogradjani i Novosadjani piu: akiraste suknje, pa i mi samostalno dodjosmo na 'hlaaste suknje' (Brani, 68), a taj naziv po Andrievom miljenju nije dobar jer ne moe suknja biti hlaasta (ili akirasta) nego je ena koja nosi takvu suknju hlaasta, kao to golub ne nosi gaasto perje nego je on sam gaast. Nazovimo dakle jupe-culotte naprosto: enske hlae, a ene u takvim hlaama: hlaan kama (ib., 68).4 Zanimljivo je da VUjaklija 5 za ip-kilot daje ovakvo objanjenje: alvarasta suknja, alvare, a pridjeva alvarast kao odrednice ne samo da nema u naim poznatijim rjenicima, nego ni kod samog Vujaklije. U rjenicima nema ni pridjeva hlaast i akirast. Ali nai emo vrue hlaice, lpon (franc. jupon) - donja suknja, podsuknja ... 6
ujem
3 alvare ili arvare balkanski je turcizam perzijskog podrijetla (tur. $Blvar, ar. sa/war < perz. alwar) - vrlo iroke

gae, nogavica skupljenih oko gleanja, kalji (Ture) jo dodaje: iroke hlae koje i danas nose muslimanski svetenici, a i neki stariji ljudi, osobito hadije, Rije je ula u srednjovjekovni latinitet, pa onda u romanske i druge
jezike (ERi); rum. $Blvari, alb. sharvar, cine. ~/vari, ngr. sa/bari... 4 Marko Samardija u Pogovoru primjeuje da je Brani nastao .. iz autorova nezadovoljstva uoenim sve brojnijim 'zastranjivanjima' i sve veim nemarom na podruju istoe i pravilnosti hrvatskog jezika (...), osobito u novinstvu (ib., 152). Milan Vujaklija: Leksikon stranih rei i izraza (jubilarno izdanje), Beograd, 1996./97. ARj nema ipon, ali RSANU donosi primjer iz A. G. Matoa: One dame na kojima ute skupocjene toalete i ipkasti

5 6

iponi, nemaju ... ika prave elegancije; te iz M. Begovia: Stari nekakav ipon, s kojim je nekad valjda koketno paradirala pri svojim avanturama.

182

Rebot

Dragutin A. Pari (RjHT) kae da je zakovica ferro ribadito, puntale di ferro. Luigi Miotta (VenDal) rebatin definira kao 1. chiodo dalla testa larga; 2. piccolo chiodo; 3. chiodo ribattuto sulla sua punta, dopo aver attraversato illegno o il cuoio. Boerio (DizVen) ima oblik reba ter, samo u znaenju zakovati; od lat. re-battuere (udarati, tui). Giulio Manzini i Luciano Rocchi (DiCapo) od glagola rebater izvode rebatin (ribattitore, operaio adetto, nei cantieri navali, alla ribattitura delle bullette). Po cijeloj je Dalmaciji rebatin ili rebatina - zakovica.l Najee se realizira kao rebatina (Bra, Hvar), rebatina (Lumbarda, Kuna, Pijaviino, Trpanj), rebatin (I , Rivanj, Beli, Kukljica) ... Berezina Matokovi u svom Riniku (RVS) ima ak 13 natuknica s tim sadrajem. Andrija-eljko Lovri (Vey) pravi i ovu (baansku) distinkciju: rebat (metalna zakovica, okov za sanduk i vrata) i rebattn (manja zakovica za taku i kofer). irok je inventar sveprisutnog avla (tal. chiavello, chiodo). Prema tal. ribadire na Lastovu i u Kuni na Peljecu imamo rebatit (zakivati): Moran ovi obru rebatit, puko je, dobro da mi nije vino isteklo (KSR). Na Iu (RjI) je pf. rebatinati (staviti zakovice), a impf. rebatinivati: Niki nai Jani su u kveru rebatinivali, a to da je jako teki i grubi posao U Rje niku omialjskoga govora (RjOm) reba tit znai ekiem izraditi glavu na drugom kraju zakovice, a slino je na Cresu (BeCr) rebijtit zakovati zakovicu sa suprotne strane (adj. reb~en). Za Trogir D. Gei i M. Slade ilovi (RjTro) navode rebativat - zakivati, rebat'it - zakovati (Vaja mi rebatit ova dva komada), te adj. rebativen - zakovan zakovicom. Zakovica se jo javlja, naravno, u natuknici rebattnke (hlae)2 i rebat (mjesto gdje je to zakovano). Spomenimo i primjere iz Boke kotorske (RBK-ji): rebatin (m), rebatit (pf.), rebativat
Povezivanje botanikog termina ,.draa, plod drae, valjda se misli na kupinu (Prunus spinosa), u trogirskom (RjTro) splitskom rjeniku (RVS) s rebat (zakovica) je nejasno. Vokalizam ne doputa pomiljanje na lat. rubetum koji je kod Ovidija "kupinjak, kupinite, grmlje kupina, a kod Plinija ipkovlje, nasadite ipaka (rubetum caninum).
j

RebatTnke (pl. t.) hlae su od grubog, teksakog platna (b/ue jeans). Sinonimi su farmerke, traperice, u argonu od milja - rebe [v.]. Hlae su dobile ime po tome to su im sastavni dijelovi spojeni zakovicama (tal. rebbio) - rebativeni rebatinama.

183

REBOT

(impf.). Opale su sve rebatine pa se sve i rasulo. Rebatili smo Obadvije bande,

ali opet ne valja. Sutra

emo

rebativat kaldaju.

U Betini na Murteru brodograditeljski je termin rebatiti irebativati, a u Koruli rebatit i reba tivat, u znaenju nakon zavrenoga uperenja nabijati stupu dublje u procijepe izmeu platica radi dalje obradbe, npr. tukiranja (BetBr). 3 Zakivak se izgleda najvie rabi kod postolara (kaligera). U Draevici Petra imunovia (RjBra) ujemo: Kupi san dvi ktitule rebatinih, jelne za uinI vrata od rilJg(t a jelne za tum(ru [koa za cipele i sl.]. Puia:

Reko mi je MLuka da ba sad rebatije tvoje postole, i da duajde posli po nih. Nikola Kusti (CaPag) u cakavskom Pagu nalazi primjer: Gren do kalilera neka mi fjuOle nOave postole zabije rebatiniman.
Rebot4 je, dakle, obuarski termin koji slui za popeit postol, to jest da se koom ojaa stranji dio cipele, obuhvati peta. Ponegdje se (Lastovo) radna obua titila izdrljivim platnom (gotun). Draevica (RjBra):

Rec kaligrru nekti uini Olde reba te, da ti se ne ravaj6du postoti na prv(n daju. U Senju (SenjRj) se kae rabot (Izdertil san i poplat i rabat). Takav emo lik nai jo samo kod Ivana ica (Vrbnik, ZbNO, 1901.,6,40): Postol ima spridnjicu, zadnjice, upetek, rabot, poplat i tak. Pridnjica pokriva ves pervi del nogi ozgora, zadnjice pokrivaju nogu od peti po priliki do maloga perstia i na peti su jedna ze drugun zaveni. Koliko nosi debjina od peti, viina i dejina po bandi, stoji znutra na zadnjici rabot, da .ne bi el postol pod berlu, da se ne zverne upetek. Poplat gre od kraj do kraj nogi ozdola, a tak je poplat na poplati zaven ali zabjen, koliko nosi peta.
U Dalmatinskoj zagori i Zapadnoj Hercegovini, dakle, na podruju ikavskog akavskog govornog tipaS, dolazi do alternacije e> a (npr. veara < veera), pa tako Ivica i Filip Gusi (RjDZ) imaju rabatin (zaglavak za vrsto spajanje koe, lima i dr.), a Ivan Branko amija (RjIm) pl. t. rabatinke (traperice). Tu alternaciju biljei u Katelima Radojka Baldi-ugum (BKat) u gotovo svim znaenjima od osnove rabatina (zakovica): adj. rabatlnan rabatintin (zakivan; dvostruko proiven), rabadnanost, rabatinanje,
3 Radovan Vidovi (PRD biljei u Sutivan u izraz rebatit stupu - poravnati stupu da ue u kimente da bi se povie toga mogla staviti pegu/a ili tuk [v. kimenat; v. pegula]. Otuda rebatOr (Betina), rebatar (Korula) i rebatOr (Milna na Brau) - vrsta dlijeta. Skok (Term, 148) pie da je rebatur dlijeto sa dva kanala kojim se poravnava kimenat. Po Vidoviu, isto je znaenje u Rogau na olti. U Trogiru se uje rebatidur (dlijeto za rebativanje), ali to je i naziv za ovjeka koji zakiva. U Brusju (RjBG) rebatin je "popreno eljezo na kormilu za pojaanje, arebatina paajica vrsta vijka koji prolazi kroz dasku da bi se uvrstio maticom na kraju. U Rukavcu kod Matulja (RjRuk) rebatin je pak vrsta bavarskog avla, vrsta starog zanata - zakoviar; Bavar; rabe rebatini za e/ezni obrui. Rebiit, pl. rebOte (Loia, krip), rebOt (Split), rebot (Katela), rebOt (Trogir), rebOt, pl. rebOti (8eli) ... Dalibor Brozovi ovaj tip imenuje imotski govori nekadanjega livanjsko-vrbaskog (ikavskog akavskog) dijalekta, odnosno livanjsko-duvanjski govori nvanjsko-vrbaskog dijalekta (O Makarskom primorju kao jednom od sredita i dijalekatske konvergencije; Makarski zbornik, 1970., 1, 387).

4 5

jezino-historijske

184

REBOT

rabatinavanje (dvostruko proivanje ava), rabatinat, rabatinavat ... I tik uz Split imocke rabatinke.

U Rukavcu kod Matulja (RjRuk) nedvosmislen je krojaki smisao za pf. reblttit - prevrnuti, okrenuti kod ivanja. U Rjeniku rivanjskoga govora (RjRiv) Ladislava Radulia naglasak je na zakovici: Tebi ne bi izdurdli ni reba tini na gdamin.

185

Rera

Rera je bio popularni naziv za uskotranu eljeznicu Split-Sinj. Graani,jetivi Spliani, valjda su je poistovjetili s njima priprostim melosom, momakim skupnim pjevanjem koje se njeguje u Sinju [v. sinjska rera].

Rera kao da i tim svojim nadimkom govori o zaputenosti Dalmacije.

Kad je, poslije tolikih obeanja, Dalmacija dobila dvije pruge, onu od Splita do Knina i onu do Sinja, brzo su se pokazali njihovi nedostaci. Bile su to pruge u kojeemu sagraene spekulativno. Kad se gradila pruga do Knina, svatko je mislio da e se odmah, ili bar uskoro produljiti i do Zagreba, ali od toga nita. Tako tu austrougarsku novitadu vidi Puki list, polumjesenik koji je poeo izlaziti u Splitu 1891. na blagdan sv. Duje. Gotovo tri desetljea taj je list svake prve i tree subote u misecu bio omiljelo kaievsko tivo. Rekbi da su sagradili ono komad eljeznice, da njome plae vrake i gavrane kroz nau zagoru! - komentira Juraj Kapi, urednik, zapravo tvorac Lista. Zatim su sagradili i drugu krnjastu eljeznicu od Splita do Sinja i zbubali je na svu hitnju, svako malo dana ta eljeznica iskakuje iz tranica, na nju nauurili kuljave vagunie, koji zbog svoje preslabe i prelagane konstrukcije ispadaju iz tranica ve pri laganoj buri. A te su vagunie bili poslali u Kranjsku, pa, kad ih tamo nisu htjeli, onda s njima u Dalmaciju.
to za nikoga ne vaija, to je dobro za Dalmaciju! Tako misle beka gospoda. Nas dre za divijake i za velike potrebnjake, pa vele: lako ti je ludu zamlieiti oi, a gladan pas zabavi se i o goloj kosti. Po isti nain poslala su beka gospoda Dalmaciji na dar i jedan plug na paru, to vie nije sluio jednomu bekom gospodinu. Uviek Dalmacija otribine! (PL, 1904., 2, 13).

Zanimljivo je i pismo Katiu don Frane Ivanievia iz Jesenica (PL, 1899., 16, 124):
... Nasadi tvornice, prodavaonice, mi njema [tuincu] dajemo sirovu robu za male nikakove novce, a nama red njemu, da kada ju on uredi po zanatu, opet kupujemo suhim zlatom. - Mi se svi okolo Splita veselimo novoj eijeznici
186

RERA

preko Aranova na Bosnu i ja imadem tvrdo uvjerenje da e Split vremenom poskoiti ko to no je Rijeka i Trst. Ali evo to me strah hvata oko srca. Nai budi nepoduzetni, tromi i mlitavi; istina je navalit e velika trgovina, ali navalit e i vojska tuinca vaba i Magjara, te ko da itam po skladiti m i trgovitim bit e ti Kohna i Weisa i ifutarije, koliko ti dua hoe, da emo mi njima rabotati a oni nama gospodovati. Ti zna koliko je meni na srcu Split, ali, brate moj, valja mi stisnut srce i kazat istinu: malo je napredka, malo poduzea. Sva mjesta se neto makla, a glavno - sredite sve Dalmacije - sporo napreduje.

Kada je u pitanju ifutarija, Radovanu Vidoviu namee se u studiji Splitski Puki listL povijesna reminiscencija na isto tako u ekonomskom i trgovako-pomorskom pogledu prijelomno razdoblje tri stoljea ranije, kada je idov Danijel Rodrige nastojao oko izgradnje splitskoga Lazareta. Ne shvaajui zamaitost takvoga pothvata i njegovu veliku vanost za dugoroni progres Splita, nego se drei svojih sebinih sitnih interesa i koncepcija, splitski su se plemii bili udruili u itavu stranku protiv Rodriga. Pa kada se Lazaret i sagradio, te se pokazalo koliko je to vrijedan pothvat i koliko je koristi od njega, Spliani nisu sudjelovali u tome jer tom poslu nisu dorasli ni novano ni znanjem, a iznad svega im je nedostajalo poduzetnog duha. I tako su se tom trgovinom okoristili prvenstveno Mleani, pa Turci i idovi. 2 O fenomenu rere bit e vie rijei kad se dohvatimo prave ferate [v.].

Radovan Vidovi: Splitski (122195),1512.

PUki

list i slika ivota tokavske i

akavske

Dalmacije na njegovim stranicama; u:

RVak

Grga Novak: Povijest Splita, 2, MH, Split, 1961., 7887.

187

Rota

PrIstav, postverbal kao radna imenica, u staroj je hrvatskoj administraciji zapravo bio adjunkt (lat. adiunctus - koji je pridruen), dakle pomoni inovnik. U pravnim spomenicima pristav je apparitor (izvrilac sudskih presuda), latiniziran u pristaldus. Institut pristava je od davnine poznat u Poljicima, te nam o njegovoj ulozi na nekoliko mjesta govori Poljiki statut, pisan na bosanici ili hrvatskoj irilici. Tako u odjeljku (l. 67a, b, c) Od pristavi (PoljSt, 64) stoji: Pristavi su, po kih se ine pozovi po zakonu i pravde pitaju i porotja i prodaje i takmine i svidoanstva i svake ine stvari i dugovan'ja meju ljudmi. I pristavi, ki su podobni i dostojni viri, navlastito rotni, jesu vridni kakono pisma, i virovani su, gdi jih je vee a strne se; ako li je i rotni pristav, toj bolje, meju njimi tere pristavuju skladno i strne se, to je virovano, ako ne bi bila koja jala ali hitrost, a bi se moglo obnajti. I kada pristav pristavuje, ki je izveden po jednoj strani, a druga strana stoji uzo ice tere mui i ne prigovori njegovi pristavini, toj ga strni toliko budi iz plemenine koliko od inoga. Ako li mu e a druga strana prigovoriti i porei ga, voljan je dokle pristavuje stojei na nogah; ako li pristav pristavovavi tere jur sede u sudu, jur ga nije voljan ondaj opet dvignuti ni ga porei. Ako li bi tko porekao pristava, a navlastito rotnoga, tere ga dostigne za krivoga pristava, jest zakon stari, da mu se imaju izsii tri rebra i nije vee virovan nizator; ako li ga ne bi dostigao ki ga je porekao, nego se naao prav, a tadaj na onogaj toj pada ki ga je prava porekao. Da sada su Poljica milostiviji zakon uinila i uzakonila: ako se pristan poree i dostigne za kriva, duan je mrtvom vradom, po strani a druga opini poljikoj; ako li ga ne dostigne, nego se prav obnajde, tada toj pada na onogaj, ki ga je nepravo porekao, po strani a druga po opini.1
Zvonimir Junkovi (PoljSt, 65) ovako je to preveo: Pristavi su oni po kOjima se prema zakonu alju pozivi; trai pravo i koji obavljaju sve druge stvari i poslove meu ljudima u vezi s porotnicima, prodajom, ugovorima i svjedocima. Pristavi koji su pravedni i dostojni povjerenja, naroito zaprisegnuti, vrijede jednako kao i isprave, vjerodostojni su kad ih ima vie a slau se u iskazima. Ako je meu njima i zaprisegnuti pristav, utoliko bolje, te ako vre pristavsku dunost skladno i slau se, onda je to vjerodostojno, ako se ne pronae kakva prijevara ili lukavstvo [67a]. Kad pristavsku dunost vri pristav, kojega je izvela jedna stranka, a druga je stranka prisutna te uti i ne prigovori njegovu iskazu, znai da se s njim slae, bilo da se radi o plemenini ili o emu drugom. Ako mu druga stranka eli to prigovoriti i porei ga, moe to dotle dok on vri dunost stojei na nogama. Ali, ako pristav, poto je izvrio svoju dunost, u sudu ve sjedne, onda ga vie ne moe ponovno dignuti i porei [67bJ. Ako tko poree pristava, naroito zaprisegnutoga, te mu dokae da je dao krivi iskaz, stari zakon odreuje da mu se moraju isjei tri rebra i da vie nije vjerodostojan ni u emu. Ako mu onaj koji ga je porekao to ne dokae, nego nae da je pristav u pravu, onda kazna pada na onoga koji ga je pravedna porekao [G7eJ ...

188

ROTA

Porotnici (co nju ratores, supriscnici) ljudi su koji polai prisegu zajedno s optuenim ili tuiteljem. Svojom prisegom oni jame za stranku (povodca), iako nisu prisustvovali kao svjedoci i oevici kod fakta. Oni jame za ovjeka kao linost, a ne za djelo. U Poljicima imamo porotja i rotni pristav. U oba sluaja u osnovi stoji - rota. Ta stara rije ima znaenje zakletva, kletva, prisega; djelo i rijei kojima se tko kune. Indoevropsko podrijetlo raspoznajerno u sanskrtskom vratdm (zapovijed, zavjet, zakon, sveta rije, religiozna dunost). Od davnine se istinitost izjave, svjedoenja, potvrivala - javnim i sveanim oitovanjem. Kad netko preuzme koju drutveno vanu slubu, on treba na neki naiin zajamiti da e ju savjesno i na ope dobro obavljati. Isto tako, osumnjieni su na slian nain pokazivali svoju nevinost. Vladimir Maurani (Prinosi) daje mnotvo primjera iz hrvatske pravne povijesti. Sam obrazac izjave sadri i stanovitu gestikulacija, tj. odreene rijei i pokrete tijela, kao to smo vidjeli u Poljikom statutu. Pri izjavi, tj. roti, poziva se Boga kao svjedoka, pa se i posee za neim svetim (Biblija, kri). Rota esto ukljuuje i zazivanje zla na sebe i svoje potomstvo ako oitovanje ne bi bilo istinito. Pravni termin rota rano se izgubio, ali je ugraena u rije porota (zbor sudaca koji se rote - zakljinju da e suditi pravo) i urota. Stara hrvatska rije zakletva uspjeno se potiskuje s takoer starom rijeju - prisega, koja je uvrstila svoj poloaj u naem jezinom korpusu zahvaljujui i kojekakvim rjenicima razlika. Kako prisega postaje sve modernija, otvara se dvojba je li bolje i pravilnije priseem ili prisiem? Trebamo posegnuti u duboku prolost. Kod Marulia (Dobri nauci) nalazimo dvojaki lik od nesloenog svrenoga glagola - sie i see (Pisni, 83 i 88):

Visoko se dviu na pohvale stei / ter se vie siu ner mogu izrei; / tere se prihine i rado privare / ki se sami scine i u svem se slave. Taj plemen'je[m] slovu, te slave dosee, / u toliko mogu, vas svit sebi see; / dali kad smart pride, na priu pojdoe, / njih slava otide, kraljestvo ojdoe. Po Mili Mamiu 2 ishodini glagol segnuti imao je u davnini dvojak nesvreni lik: sezati - seem i sizati - siem. To se dvojstvo prenijelo i na prefigirane glagole, pa imamo: dosezati - doseem, opsezati - opseem, posezati - poseem, presezati - preseem, prisezati - priseem i dosizati dosiem, opsizati - opsiem, posizati - posiem, presizati - presiem, prisizati - prisiem.
Mile
Mami:

Hrvatsko pravno nazivlje, Lin-Cro, Zadar, 2004., 62.

189

ROTA

Tomo Mareti u svojem Savjetniku (JezSav, s.v. sizati) likove s elementom -siz- proglasio je provincijalizmirna. Njegov primjer izriito slijedi i Hrvatski pravopis iz 1944. godine, a i Babi-Finka-Moguev Hrvatski pravopis dosizati ne stavljaju u normalni fond hrvatskoga knjievnog jezika. U ARj3 rota se izvodi od njem. Rotte (eta), koja je u njem. dola (preko stfranc. rote) iz vlat. routa < lat. rupta. I Maurani (Prinosi) je miljenja da je od njem. Rotte potekla sva ta skupina slovjenskih riei, kojim znaenje prelazi navlastito na suklevetnike, koji stoje uz parbenika, pak se kunu na njegovu duu, a zatim se proiruje i na zakletvu pojedinca.
rota se javlja u statutima, ispravama i u djelima pisaca akavaca od Vinodolskog zakorta4 (gdje imamo i impf. rotati se) pa sve do poetka 18. stoljea. Posljednji je meu njima Jerolim Kavanjin (Bogat, 338): I ako toj nije dosti, / da se izvri boja volja, / virne rote puk oprosti / i die ih iz pristolja, / da ne ue mlaje opake / zle nauke svakojake.
Rije

Sv. 59. pregledali i odobrili

Borani

i Skok.

CI. 73.: loe: pozovnici imaju biti roeni i takoe kmeti imaju se pozivati od vsakoga pred dvorom pred ratnika. I nadalje: pozovnici imaju biti zakleti, takoer i kmetove ima svatko pozivati pred dvor pred ratnika.

190

Rumarin

Ovu crticu o rumarin u valja poeti jednom usmenom ljubavnom pjesmom s otoka ipan<l (Biserno, 94): Ja poeem u dardin, pak uberem rusmarin / i naranu s liskom ilozicu s groskom / i dvije dunje nezrele. / Kad mi rodi moj dardin, vratiu ti rusmarin / i naranu s liskom i lozicu s groskom, / i dvije dunje nezrele.

RUmarin ili rOzmarin (Rosmarinus officinalis), taj sredozemni grm iji aromatini igliasti listovi nalaze iroku upotrebu u kozmetici, medicini i uope narodnom ljekarnitvu, te u kulinarstvu kao zain, na visokoj je cijeni premda se svrstava u obinu makiju. Njegova eterina svojstva poznata su jo u Antici - lat. rosmarinum, gr. libanotis. Zanimljivo je da se semantiki ostvaruje gotovo identino u svim romanskim, pa tako i drugim evropskim jezicima (njem. Rosmarin, engl. rosemary, nizoz. rozemarijn, dan. rosenmarinn, alb. rozmarine... ).
Skok je miljenja da je lik riasmarin moda dalmatoromanski ostatak, dok su likovi sa -zm-, -m- talijanizmi, kao ruzmarin, rumarin (Rab), te u Gradiu, Bosni i Crnoj Gori rozmarin, romarin, ruzman. Valjda zbog mirisa cvijeta i lia, kod nas je dolo do dvije neobine kompozicije. Prvi dio sloenice ros poistovjeuje se s roza (rua), a drugi dio marinus s imenom Marija, pa tako imamo kod Kurelca rozmarija, a kod Stullija ruzmarija. Nadalje, prisutne su disimilacijske modifikacije r-r > l i d-r: lucmarin (Vrgada), luzmarin (Boava), lumarin (Istra), rusmalin, duzmarin (Lumbarda)1, a Bartoli navodi veljotski lumarin (Dalm, 2, 202).2 to kau neki noviji rjenici, i to samo s nekoliko punktova?
Duzmarin (rosmarino) koji je M. Kuar naao u Lumbardi (NVj, 1895., 3, 337), a prenosi se u ERj, nije potvren u nama dostupnoj literaturi. U Lumbardi se danas govori rusmarfn (StLR). Jo je neobiniji oblik urQmod s otoka Hvara i Visa, a COL ima i primjer: Preig6nca ne more se iivadit urQmod ii lambika. Iz drugog je izvora, vjerojatno od M. Hraste, Skok uoio tu rije, pa u ERj samo konstatira fonetski put: urom6t/~rum- m (Vis). bez pridjevskog sufiksa

u kojem se vidi metateza r- (z) > z-r u prvom dijelu i disimilacija r-r > r-t te umetnut

(svarabaktiki)

samoglas < ros

mare".
Jedan od kornatskih otoka zove se Lucmarin(jak).

191

RUMARIN

U Istri je od mjesta do mjesta situacija prema Istriotskom lingvistikom atlasu drukija (ILA, 1712). Rovinj ruzma'r;)in, Svetvinenat i Vodnjan rumarin, abrunii rumerin, Bale oima'riti, Vodnjan ruima'rejn, Galiana roima'rin, Faana oima'rin i roima'rin, Pula roma'rin, ian uma'rin, Linjan lumarin. Na sjevernim se otocima uglavnom uje lucmarin. I (Rjl): Lucmarin ima jaki vonj. Kolan na Pagu (RjKol): a e ti nainit gut iu ako ne lucmarin. Grad Pag (CaPag): Dondi mi lucmarina jerbo u napravit r'ibu na faur. Povljana (RjPov): Slabo se kod nas to sadilo osin zelja, tako n'i lucmarina ni bilo. Rivanj (RjRiv): J4 u saur uvik meknim malo lucmarina,
a tako i triba jer se slucmarinun dobije Udo lipi v1jlJn, a n'iki itzmu i granc7cu od lucmarina za uliti r'ibu kad se peje na gradelamin. Sali (RjSa): Lucmarin je likovit. Govoru da se cvet o lucmarina vre u med i da lii bol o srca. Susak (GOS): Lucmarin se klade na sardile. U iiima na Krku (ok) je lusmarin: Ki gre lipo i va kobasice.

U Senju (SenjRj) je ve rUmarin (Bravet'ina ne smrdi ako se kuva sa rUmarinon), te se, uz uobiajene varijante, ne mijenja sve do krajnjeg juga Dalmacije. Na Lastovu (RjLast) i u Boki (RB K-ji, RBK-sz) ritsmarin, ritzmarin i rUmarin ... Svi etimoloki rjenici tal. rosmarino izvode od latinske sintagme ros marinus (morska rosa). Vittore Pisani to opeprihvaeno miljenje (1981.) dovodi u pitanje te misli da se u dugom o mora vidjeti starije rustino -au-, koje bi tada bilo rausa (kasnije njemako Rohr- trska), to je prema njemu prihvatljivije nego nerijeeno ros (rugiada). Na taj bi nain rosmarinum bilo samo puka etimologija. Jo otprije (1950.) Bertoidi dolazi do zakljuka da je rije i o pjesnikoj etimologiji (Vergilije i drugi). Nada Vajs (RIn, 10/11,240) grki libanottsvezuje uz tamjan (libanot6s) te potkrepljuje povijesnom injenicom: rumarin se upotrebljavao u ritualnim sveanostima umjesto tamjana. Tamjan s Istoka bio je skup, a u priobalnim krajevima zapadnog Mediterana rumarina je bilo u izobilju, pa se mogao upotrebljavati kao adekvatan nadomjestak. Nada Vajs ukazuje i na provansalski naziv za rumarin encesii, dok je naziv za tamjan ences, to je otprilike isti odnos kao i u grkom, gdje se naziv za tamjan libanot6s, kasnije u liku liban otis, proirio i na rumarin. I da zavrimo glosu o rumarin u stihovima Marka Marulia iz Suzane (Pisni, 57):
Joe stranom jednom sve rusmarin bie, / malo nie pod kom red rusul restie; / uz taj red gredie jo jedan red ilji, / od kih snig ne bie, kad prem pade, bilji.

192

Sahtijan

Sahtijan (tur. sahtiyan < perz. sabtiyan; adj. sabt - vrst) i inaice saftijan, saktijan (SrR;: Saffian, corium saphianum; RPop: Saffianleder), safijan (ulek, DKW), sajtijan (Mikalja: kordovan; cordovano; pellis cordubensis) i taftijan (Popovi, PopT: taftija < saktijan) - ureena (ui njena) tanka kozja ili ovja koa obino sjajne crvene ili ute boje. Od crvenog sahtijana prave se Orale [v.] - starinska laka plitka obua to se nosi na golu nogu, a od utog ostala obua i predmeti (na noge ute safijane; safijanske izme; otvara sahtijan sanduke... ). Rije se dovodi u vezu s marokanskim gradom Saffi. U ERj ovaj se balkanski turcizam usporeuje s rum. saftian, bug. sahtijdn, alb. saftian, ngr. sakhtidni. Oblik saptijan nalazimo u Crnoj Gori (Andro ]ovievi, ZbNO, 1903., 8, 50): Odmah poto djeca prohodaju, oblae gotovo iste haljine s malom razlikom. Tako i muka i enska ponu obuvati crevljice ili opanie. Podnoje crevljicama je odpodebljeg aona, a okolina od crvene koe (saptijana). S obje strane imaju podue okrajke od koe i na njima petlje, te se mogu sprijed vezati. A i kolani za oruje bili su od vrlo debelog saptijana (koe) i vrlo iroki i dugaki (ib.). Sahtijan se spominje kao predmet pogaanja pri otkupu zarobljenika 1678. godine, u jednom dopisu na hrvatskoj irilici, izmeu krajikih turskih i hrvatskih asnika (F. Raki, Starine, 1879., 11, 122). Ibrahim odobaa Sajmovi pie Tomi Augustiu o kmetu Tomi i preporua ga, jer da je velik siromah, pa se nije mogao dosad otkupiti:
HHmA HEMAHHE, MOH rHE, AKO BAC HE BOJIA OCTABHTH PBH CTPYKE, CEPJIA H CAXTHAHE, XO(L(Y} BA rc PATH H nHCATH MOHY BHPY 3A HErA H HErOBO pyrOBAHHE; H KAK CE TO KOCKAPEBO pyrOBAHHE onPABH, XOlJE TAMO TOMA ypHJI C BAI1lHM EJIArOM, KOHE CTE no HEMY YCJIAJIH; H PABHO El TAMO EHO, AJIH E rc. 3AnOBHp PA HEHpE. 3ATO MOJIHM B. rc., HEMOHTE nOPYKA EAHTOBATH; H AKO TO XOlJETE PE '-lEHE '-lETHPH CTPYKE, HEKA HOCH Y CBAKH nYT no no CTPYKE, A

mo BEnE nOHECE,

HE(K) npOEAPA'-lE, KAKO CY H POCAP CY)J{HH

193

SAHTIJAN

'lJIHJIJlJI JI XOPJIJlJI, JIEPE AKO CE TAKO HEOpKynJI, JI3 POMA HEJIMA HJIrpJI HJIlL(A, HJI KOHA, Hf BOJlA, HJI KYliE HJI KYliJIlL(A.

Neto kasnije (1679.) Hasan odabaa Cirkinagi pie kanoniku Tomi Augustiu, sisakomu kapetanu, da je poslao sunja Sivu s puno robe na rasprodaju, pa mu ga preporua (ib., 127):
ETO BAM ll1AJlEM CJIBY, BAll1ErA CY)J{HA, C nAPTJIKOM JI PACMO MY HA BAll1Y rC BJIPY TPJIPECET JI nET 3YSYHA, PBAPECET JI 'lETJIPJI ASE JI PEBET KETHIDA CAXTHAHA JI TPJI nOnJlYHA JI CEPAM rYHA JI nEpECET KO)J{A rOBEliJI.

Keti bi po Mauranievoj interpretaciji (Prinosi) mogla biti nekakva mjera (maarski kett;; - dva), po tome vjerojatno - par: koe za devet pari obue, izama .. Da je posrijedi nekakva trgovina, vidimo i u SEZb (13, 81): Kiridije donosili su (iz Turske u Srbiju) osobito u denjcima: sahtijan (uinjenu meku kou).
Kosta H6rmann (NpjM, 1, 1888., 256) biljei stihove iz Bosne:

U ta doba i Begija sigje I Na avliju niz bijelu kulu, IOna snese sahtijanhegbeta [tj. bisage od sahtijana], I Pa ih dade slugi Dilaveru. IDilaver ih mee na alata, I Hegbe metnu, kabanicu sveza. I Al s' Begija bjee opremila, I Pripe peu, obukla feredu, I emberima zamotala lice, I Prignula bijelu havliju, I Na nogam'joj bjehu izme ute. I Za njom stara pristanula majka, I Begi keri svojoj govorila: I Pogji eri u sto dobrih asa! I Eda Bog da, - koji svata daje, - I Da ti sebi muteriju nagje, I Koji e se tebe prihvatiti, I A i svaka tvoga izbaviti! I Bega majku poljubi u ruku, IDilaver joj podmetnu gjogina, / Jae mlada, kajno muka glava. I Dok Dilaver uzjaha alata, I Iz avlije konje istjerae, I Duvanjskijem poljem otjerae.
Alija Nametak (JpjM, 104), pak, ima sahtijan-sepet - krinja u kojoj djevojka dri ruho i haljine. Doslovce bi znailo: koara postavljena ui njenom kozjom koom. Nametak je nedovrenu pjesmu Sirotan Alija objavio u kalendaru Narodna uzdanica 1944. godine.

A aa joj izun poklonio, / a devojka na noge skoila I pa dopade sahtijansepetu, I poe cura oblaiti tilo: I najpr' udari na tilo koulju, I nit'je tkata nit 'je umetata, I vet od ista opletena zlata; I a poda nju gae arovite! Uzgred, ulica u Sarajevu Sahtijanua dobila je ime po tomu to su se
u njoj proizvodili predmeti od sahtijana.

194

Sajeta

Sagena je brod na jedra i vesla 9. i 10. sroljea. U Pomorskoj enciklopediji (1960.; 6, 696) nai. emo podatak da je Hrvatska u doba kralja Tomislava imala do 80 veih sagena. U Pomorskom rjeniku Radovana Vidovia (PRj) vidimo da je sagita tip ratnog broda koji se kod nas spominje kroz due vremensko razdoblje, sve od 10. do 17. stoljea. U poetku kao tip glavnog ili jednog od dvaju glavnih tipova ratnog broda, zavrila je kao pomoni brod s naoruanom posadom u cilju osiguranja sidrita, kao patrolni brod na prilazima luka i tjesnaca, kao carinski ili policijski brod. Sigurno je da su je imali svi gradovi na naoj obali. U Dubrovniku se naziva sagitta ili sajeta, negdje sagira, a u Omiu, u novije doba, opisno - omika strijela ...

Leo Vede! romantino kazuje:

Jedro je bilo krino sa oker i crvenim prugama, a moglo je biti s grbom. Ako se radilo o komandnom brodu gusarskeflotile, nosio je grb plemia koji je komandovao, recimo Kaia, a mogao je biti i hrvatski grb. Nigdje se ne spominje da je nosio top. Oblik trupa sagitte, veliina i jedan jarbol, navode na zakljuak da je predak dananje bracere. Omiki gusari, kao i senjski uskoci, napadali bi ovim brzim i lakim brodovima uvijek iznenada, za nevremena u tamnim i olujnim noima, sluei se hladnim ili vatrenim runim orujem.

Sajita u Brusju na Hvaru (RjBG) je strijela, munja (Leti kako safita), a u Visu, pak, kae se i sajeta (ali i sajita), a znai grom, munja, ali i teka bolest, poast (kuga, kolera) pa i okrerno, lukavo eljade (Ako vos apo ona sajeta Picudirina ... ). Andro Roki-Fortunato u LV] spominje kletve: SajCta te ubila (grom te ubio). Sajeta te umorila (kuga te pomela). U gradu Koruli saeta figurativno oznaava odve ivo, vragolasto dijete (Ubiu te ka' te apan, saeto romana.0. Ni Vinji (JE) nije jasan dodatak - romana.

Skok (ERj) biljei sajeta u Lumbardi, kletvu u Zrnovu (Ubila te sajeta!), na Rabu saita (strijela, trijes), uMalinskoj ajeta, te na Cresu
Leo Verle: Sagitta iz XIII
stoljea

- Modeli naih brodova, Split, 1975., 65.

195

SAJETA

saeta (odakle uzvik kao skraenica saje). U Boavi (BoCr) je sa/ita, na Rabu salta (RapD, ll8) ... Tal. saetta lat. sagitta) valja usporediti s kr koromanskim saja;ta (Dalm, 2, 259). Ponegdje, u selima, osim munja, sajeta znai iskru ai, to je po Vinji (JE) dolo paraetimolokim naslanjanjem na saje (aa). U Lumbardi (StLR) je doista saje aa u dimnjaku, kao u Smokvici (RjSmo) saje, gdje sajeta moe biti i iskra ive ai. Isto je na Brau u Selcima. Zatopale su mi saje hunar (RSel). Sva ti kUa daje na saju olkada IOi komim (RjBra). U molikih Hrvata (Moliki) sauvala se sada ili sada (fulligine). U Bakarcu i krljevu (RjB) javlja se tzv. polukalk sajometlar, talijanskohrvatska kovanic.a prema pacakamin ven. spazzacamin). No, vratimo se brodu, ljudima koji su batinili antiku pomorsku kulturu i brodograevnu tradiciju starosjedilakog stanovnitva, koja se temeljila na najveim dostignuima mediteranskog pomorsko-kulturnog kruga. Opis sagene nije nigdje sauvan, ali budui se pretpostavlja da je po svom obliku negdje na sredini izmeu trgovakog i ratnog broda (navis rotunda - okrugli trgovaki brod; navis longa - dugi ratni brod), dri se da je bila duga do 20 m, iroka 4 m, a gazila 1 m. Imala je 15 pari vesala u jednom redu (monorema - jednoveslarka), 1 ili 2 jarbola na kojima je razapinjala krina ili latinska jedra; kormilarilo se veslima na krmi. Na Jadranu, moru estih ljetnih tiina, vesla su se vie koristila nego jedra. U funkciji ratnog broda, sagene su opremane privremenim katelima s krunitern na pramcu i na krmi, kao i veina brodova toga doba kada su na njima vrene preinake za ratne potrebe. Sagena se u grkim izvorima uvijek vezuje za ribarsku mreu (sagene - velika mrea; sagenejo - mnogo ribe najednom opkoliti i uloviti). Vjerojatno se sagena najprije okuala u ribarstvu, prije nego to je postala ubojito gusarsko oruje - kao strijela. Uz naziv sagitta, sajeta, sagira, u povijesnim emo vrelima nai, a prelistat emo samo Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae (LL), ove nazive za tu vrstu lae: sagina (ll70.), sagena (Kotor, 14. stoljee), sagettia (ibenik, II 77.) , sagit(t)ea (Dubrovnik, 1238.), sagiteda (1228.), saghitea (Krk, 1307.), sagietaria (Dubrovnik, 1461.) itd. Josip Lueti nas informira 2 da se jo do 15. stoljea ne pojavljuju novi nazivi dubrovakih brodova osim saette (sagite, sajete). Jorjo Tadi u studiji Organizacijadubrovakogpomorstva u 16. stoijeu3 daje dimenzije jedne korulanske sagittije iz 1512. godine: na kobilici 42
2

JOSip

Lueti:

1000 godina

dubrovakog

brodarstva, Zagreb, 1969., 29.

Istorisk;

asopis

SANU, 1, 1/2, Beograd, 1948.-9., 15.

196

SAJETA

noge, u sredini ir. 12,5 nogu, 'in pontali' vis. 4,25 nogu, a druga saeta iz 1518. godine ima ovu mjeru: 2 palube, kobilica 40 nogu, ir. na I palubi 13 nogu, ir. na II palubi 15 nogu, kobilica od bukovine, madiri od murve iz Senja ili Monte Gargana, rok izrade - 1 godinu (ib., 15). Milivoj . Miloevi u Godinjaku Pomorskog muzeja u Kotoru (1962., 47-8) pie:
Sagittao je vrlo brz brod. Krajem 16. st. u Kotoru se prodavala jedna sajeta kojoj je korisna zapremina mogla iznositi oko 14 vagona. Ta vrsta broda bila je grkog porijekla, vrlo vrste gradnje, imao je dva jarbola s krinim jedrima, veliko jedro. bilo je krino i imalo je nastavak koji se stavljao za vrijeme slabog vjetra da bi se postigla vea brzina; imao je kormilo, amac, sidra, puta, konope itd., a uz to naoruan sa 4 topa.

LL biljei i lae saicta (Split, 1192.), saictia (1326.), saycia (1251.), sayteia (1195.), saytea (Omi, 1294.) ... Evo nas u Omiu! Grga Novak u knjizi Nae more4 dosta je panje posvetio gusarskom duhu Omiana (Kaia). Indikativna su poglavlja: Papa vodi rat protiv Omiana; Dubrovani i Omiani; Rat izmedu Omiana i Spliana; Borbe Venecijeprotiv Omiana; Savez napuljskog kralja Karla sa Splitom i ibenikom protiv Omiana ... Za takvo gospodstvo na Jadranu bio je potreban adekvatan brod, a to je upravo - sagitta (sagena). Na temelju grafita triju brodova iz crkvice sv. Luke u Donjem Humcu na Brau, koji nesumnjivo prikazuju neretljansko-omiko gusarsko brodovlje, Mithad Kozlii 5 zakljuuje da je rije o brodovima na vesla s 15 pari veslakih klupa i 2 latinska jedra, vjerojatno duljine oko 20 metara. Veslake su klupe razmjetene od pramane do krmene statve. Razmak izmeu klupa iznosio je 1 m, dok je na pramani i krmeni dio broda otpadalo 2 do 3 metra. irina takvog broda bila je oko 4 m, a gazio je oko 1 metar. Znai, to su nedvojbeno bili mali, brzi brodovi dobrih maritimnih osobina koji su, voeni hrabrim i odlunim posadama, mogli izvravati najsloenije gusarske pothvate. Na prijelazu iz 9. u 10. stoljee pleme Kaii prelazi rijeku Cetinu, ustanovljuje svoje sjedite u Omiu i postupno se iri cijelom Krajinom. Ne odriu se gusarenja, koje su Neretljani razvili do razine osnovne privredne grane, tovie, to je njima nain ivota. U latinskim i talijanskim dokumentima spominju se kao Dalmissani iAlmissani.
4 Grga Novak: Nae more, Zagreb, 1932.; Jadransko more u sukobima i borbama kroz redigirano izd. Split, 2004. Mithad
Kozlii: stoljea,

Beograd, 1962.; 3.

Hrvatsko brodovlje, KK, Split, 1993.

197

SAJETA

Snagu omikog oruja ovako vidi Berislav Viskovi: 6

U vrijeme kadje Ivan Duka, vojskovoda posljednjeg monog bizantinskog vladara Emanuela (Manojla) Komnena, osvojio 1165. godine, uz pedesetak gradova u Hrvatskoj i Dalmaciji, i narod Kaia, bizantska se vlast u kneevini ne osjea. Omiki gusarski brodovi djeluju gotovo du cijele istone obale Jadrana: ve 1167. godine Kotorani sklapaju s ponosnim omikim knezom Nikolom (kenezius Alemuyssii) ugovor, prema kojem se Omiani obvezuju (zaklinju) da e knez i njegovi nasljednici odravati isti i pravi mir do devetog koljena te nee napadati kotorske brodove, a ni ostale koji plove u Kotor izmedu Molunta i Trasta pod uvjetom da im se plati ono to je pravo (fecerit nobis iusticiam). Iz ovog a i kasnijih ugovora se vidi da se Kaii ponaaju kao samostalni vladari, gospodari Jadrana.

Berislav

Viskovi: Dmika strijela (sagitta) - hrvatski gusarski brod,

Biblioteka Hrvatska plovila, Split, 2001., 26.

198

Sandale

Laka ljetna (otvorena) obua sandala, obinije u pl. sandale, evropeizam je (franc. sandale, tal. sandalo, panj. sandalia, njem. Sandale, engl. sandal...) doao preko lat. sandalium od gr. dem. sandalion sandaIon). Naziv za tu drvenu obuu vjerojatno je iz perzijskog sandal. U perzijski je jezik, po miljenju A. Gluhaka (GERj), dospjela iz Indije, gdje je prvotno oznaavala sandalovo drvo, a onda obuu od njega. Konaan je izvor neki srednjoindijski odraz staroindijske rijei candanab, candanam (sandalovina). U sanskrtu se stablo zove andama. Stanovita zbrka stvara se zato to postoje dva drva: mirisno indijsko (Pterocarpus santalinus iz porodice Papilionaceae) i crveno. (Santalum album iz porodice Santalaceae). U Evropu se sandalovina (prvo iz Indije, a drugo s Filipina) poinje uvoziti ve u prvoj polovici 13. stoljea. Cijenjeno orijentalno drvo pretvoreno u prah rabilo se u medicinske svrhe, a uz ugodan miris, imao je i mogunosti fine obrade. Za dananje marketinke farmaceutske i druge magove to je bogomdan eliksir. Izdvojimo tri reklamne ponude: razgrauje tjeskobu i zabrinutost, djeluje protiv depresije, psihike iscrpljenosti, uklanja tugu i alost, brie osjeaj nesigurnosti i nezatie nosti, uinkovit je protiv stresa i potie libido. dobar je antidepresant i antiseptik, posjeduje duboki i topao drveni orijentalni miris, uz to je veoma dugotrajan miris za romantinog ovjeka koji ivi u skladu sa prirodom. slatki orijentalni miris, miris radosti i sree, sunanog i toplog ljeta, miris slatkog ivota. Nije se lako odluiti od kojeg tono drva, mirisnog ili crvenog,
potjeu

sandale.

Nicolo Roccabonella u svom botanikom kodeksu donosi hrvatsku potvrdu sandali crljeni (pisano cerlyeni) isandali beli. l Nada Vajs (Fiton,
Mletaki

znaenja

rukopisni botaniki kodeks ljekovitog bilja (Uber de simpllcibus) iz sredine 15. stoljea od posebna je jer svjedoi o vrlo ranim hrvatskim fitonimijskim potvrdama, to je istodobno i svjedoanstvo o rairenosti uporabe tih fitanima u narodu, a mnogi od njih zabiljeeni su i u kasnijim leksikografskim djelima (Fiton, 42).

199

SANDALE

97), meu ostalim, navodi Tazlingherov2 termin gustigaj (moda se moe itati i gutigaj) te gustigaj bijeli i gustigaj crljeni, Belostenev (Gazo) rljeno drevo, te P. Rittera Vitezovia (Lexicon) po zemlji podrijetla - indija nsko drivo. Po nekima, to je izvorno obua lidijskog boga Sandala (LILS), pa bi mogla biti maloazijska rije. Iz ar. ~andal (sandalovo drvo) prodrla je u tur. sandal, pa u nas sandale ili sanddIe (Ture) - drvena obua; a preko srlat. sandalu m u druge jezike (franc. santal, tal. sandalo, panj. sdndalo, njem. Sandel... ), to je sandalovina (graa i materijal drva sandal). Iste etimologije (ar. ~andal), ali drugog znaenja, sandal je vrsta polusvilene tkanine: sandQI-gae, sandalije-gae .. .3 ARj, pa tako i ERj, imaju oblik sandalj, pozivajui se na Ivana ]ukia. 4 U talijanskom sandalo (u nas sandolo) ima i tree znaenje - amac plitka dna. U Visu (LV]) sandula (ili sandula), vrsta broda jednostavne gradnje, metonimijski se jo zove i pipuc (Papue). U KomiH je sandula (RjKG, crte 149), kod Deanovia sdndula (LAM2, 29). Po Petru Loriniju (Sprave, 56), sandol je neka vrsta bateline (Na polugu poprijeko broda moe se nataknuti maljuan jambor, a na nj dignuti etverokutno jedaree). Danas se pod sandolina (tal. sandolino) podrazumijeva manji rekreativni amac za jednu ili dvije osobe, na dva vesla ili jedno dvostruko (Ani). U Kuiima na Peljecu (PNKu, 79) kae se sandulin (manja je od gundule, pokree se palon). U Boavi tal. dem. sufiks dobiva na oblik (-ino> -i) sandafl. (ERj). Opirnije o tomu svakako kad budemo pisali o brodarskim terminima. Sada nas zanima funkcija cipele. Sandale proizvedene od raznog prirodnog materijala (obino koe, drveta ili raznih biljnih vlakana) poznate su od drevnih vremena, Mezopotamije (1600.-1200.), Egipta, Rima ... U Starom zavjetu spominju se sedam putaS, a u Novom jednom (cit. ZgBibl):
2 Ivan Tanz!ingher-Zanotti: Vocabolario di tre nobilissimi Iinguaggi, italiano, illirico e latino con I'aggiunta di molt'erbe semplici e termini militari, 1699. (rukopis se uva u Istituto di filologia slava, Padova).
Obue mu tananu koulju / sa suvijem uzvedenu zlatom, I a na noge gae sandalije, / a na plei tri kavada uta, / a po njima tri emera z/atna ... (NpV, 3, 19). Stihovi su iz pjesme Grujica i Arapin. O Grujici nema nikakVIh pouzdanih povijesnih podataka. Andrija Kai-Mioi u Razgovorima i u Korabljici pie o harambai Grujici eravici iz Banjana (Crna Gora) kao o velikom junaku s kraja 17. stoljea.

4 5

Ivan Franjo

Juki

i Ljubomir Hercegovac: Narodne pjesme bosanske i

hercegovake,

OSijek, 1858.

Vodio sam vas pustinjom etrdeset godina; odjea se na vama nije izderala niti su se sandale na vaim nogama raskidale (Pnz 29,4). Svue sa sebe kostrijet, skide udovike haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mau, poelja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sveane haljine u koje se odijevala dok je jo ivio mu njezin Manae. Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naunice i sav nakit: uresi se to je mogla ljepe da bi oarala oi ljudi koji je budu gledali (Jdt 10,3-4). Obukoh te u arene haljine, na noge ti obuh sandale od fine koe; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim (Ez 16,10). Jecaj tiho, ali ne ali kao to se za mrtvima ali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi alobnike pogae (Ez 24,17). Povit ete povez oko glave; obuti na noge sandaleJ I neete vie tugovati ni plakati, nego ete iljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! (Ez 24,23) . ... odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale (Am 2,6) . ... da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otraak od ita (Am 8,6).

200

SANDALE

Zapovjedi im da na put, osim jedino tapa, ne nose nita: ni kruha, ni torbe, ni bakrenog novca u pojasu, nego samo sandale na nogama; i da ne oblae dviju haijina. Poslije toga im ree: Gdje god udete u kuu, ostanite tu dok ne odete iz tog mjesta! A ako vas negdje ne prime i ne posluaju vas, izidite i otresite prainu to je ispod vaih nogu, za svjedoanstvo protiv njih (Mk 6,8-11).

opomena apostolima da otresu prainu s obue ima iroku narodnu primjenu i zahvalna je etnoloka tema. Otresajui ili briui prah s obue ovjek se oslobaa zajednice s kojom je dotad bio u vezi. Prah tue zemlje krije opasnosti, kao i sama tuda zemija. Kod Slavena je poznat obiaj da se u (praNoj) obui ne ulazi u tuu kuu, nego se stranim ljudima daju osobite papue. Ante Pukler6 zapisuje: Varoki prosioci hodaju u jemenijah ostave po bosanskom obiaju iste jemenije pred vrati od sobe; nu seljakim proscem hodajuim u opancih, prilete enske, izuju jih, stave obuu, da se sui, a prosiocem noge operu. Marijan Stojkovi (ZbNO, 1936., 30/2, 24) primjeuje da ienje noge od praine nipoto nema higijensku namjenu:
Prah tude zemije lanu drugoga plemena je ne samo tud nego i hud, zato i perhoresciran, tabu. Stranac ne smije obuom unijeti prah tude zemije u kuu, u koju kao gost stupa. Plemenska skrb, obredni ciijevi u prvom su redu lebdjeli pred oima, a ne higijenski, kad se naredivalo, da se ne moe ui u kuu imajui obuu oneienu prahom tude zemije.

Evaneoska

se izuva gostima strancima kad stupaju u tuu kuu, i domakada dolaze izvana, iz stranoga svijeta, i mladoj nevjesti kad stupa u kuu mladoenjinu, osobito u lonicu, a to sve radi toga to je stranska, to je bila u dodiru s prahom neiste zemlje. Odade obiaj da mlada nevjesta jae na konju, ili da se vozi na kolima, kako ne bi unijela neist u novu kuu.
ima

Obua

Bosonog ili obredno obuven, u hramovskim postolima, stupa se u sveto mjesto, u bogomolju (damiju, crkvu, na oltar). Za to imamo i uzoran poticaj u Knjizi Izlaska (a to je prepriano i u Djelima apostolskim):
Mojsije pasao ovce svoga tasta jitra, midjanskoga sveenika. Gonei tako stado po pustari, dode do Horeba, brda Bojega. Andeo mu se jahvin ukae u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. Hajde da pridem - ree Mojsije - i promotrim ovaj udni prizor: zato grm ne sagorijeva. Kad je jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: Mojsije! Mojsije! Evo me! - javi se. Ne
6 Ante Pukler: tenitbeni obiaji i svatovske pjesme u Hrvata, Zagreb, 1882.,45.

201

SANDALE

prilazi ovamo! - ree. - Izuj obuu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji sveto je tlo (Izl 3,1-4).

I danas biskup, kad ima pontificirati, mora nazuti naroite posveene obredne papue. Posebna je obua pape i njegovih akona (campagi) u 6. stoljeu, a preuzeta je od rimskih senatora. U 9. stoljeu spominju se sandalia, koje nose svi klerici. To su isprva otvorene, a od 11.-13. stoljea zatvorene cipele raznovrsna oblika. Od 14. stoljea posebne cipele u liturgijskim inima postale su privilegij biskupa, a nazivaju se caligae. Izrauju se od svile i konog potplata, a iste su boje kao i ostalo liturgijsko ruho toga dana (ULS).
Sandale su uobi&ajena obua tzv. siromanih redovnika (franjevaca npr.). Uarganu se zovu isusovke7 (HrZarg) - ljetne sandale s op utom izmeu prva dva nona prsta, a u novije doba japanke8 .

YUMit: Ljetna obua trikova sa Jadrana. Koni don, dvije trakice preko palca, jedna iroka preko sredine stopa/a. Neunitive, nosive su i danas nakon 20-tak godina (2006-12-29). Papue i sandalice koje su se kopale oko zgloba, napravljene od fine koie (2007-01-25).
YU Mit: Krajem ezdesetih su se poele proizvoditi i prodavati japanke. To su gumeni natikai sa tritokovnim remenom, koji se stavi meu dva prsta na nogi (2003-10-25). Kod nas ih je Jugoplastika proizvodila pod kodnim imenom Jadran, pa tako se u nekim krajevima zovu i Jadranke ... A moda i zato to su se masovno nosile u Dalmaciji (2004-09-22). U Leksikonu YU mitologije imamo irok izbor. Gumene sandale: Kad god bi porodica ila na more, jedan od obaveznih elemenata koji se kupovao pred polazak bile su gumene sandale za plau. Kupovane su u prodavnicama tipa Borovo i Jugoplastika. Najee jednobojne - tamnoplave, ili ute, sva djeca na plai su ih nosila, tako da si ih ponekad mogao lako zamijeniti neijim tuim. Ali ko je imao providne, bio je car na plai (2003-10-06). Ciciban sandale: Od koe u raznim bojama, don od sirove gume, zatvorene, s kopanjem sa strane, lijepe i udobne (2007-01-25). Plastine sandale Jugoplastika: U prozirnoj ili plavo-prozirnoj varijanti. Za na more. Moglo se s njima ulaziti u more, ali ubrzo bi vam zahrala kopa na remenu. Sve drugo je bilo izliveno od jednog dijela plastike - on i gornji dio (2004-12-25). Rimljanke: Sandale koje su se sastojale od ona i konih remenia koji su se do koljena vezivali u kri kra oko noge. Bilo je bijelih i crvenih. Ni dan danas nisam oprostila mami to mi ih nije htjela kupiti (2005-03-22).

202

Smutica

Na otoku Brau miavinu vina i mlijeka [v. bikla] naziva se jo smutica, hmutica, a na Hvaru sUmutva, mukalica, hmutnica. Ponegdje na Koruli, na istonom dijelu (rnovo), nalazimo skupni naziv: mliko i vino. Na dubrovakom podruju zabiljeen je izriaj bijeliti vino (lijevati vodu u vino, razvodnjavati vino), ali je ranije znailo mijeati vino i mlijeko. Danas se u Dubrovniku za razvodniti vino vodom kae trempat (RjDG): Trempau vino da ne bude jako. Impf. trempavat: Ne trempavaj mi vino, p'iu c'ijelo. Prema tal. temperare (ARj): ublaiti, umjeriti, initi blagim, umjerenim, pa i - raslaviti vino. I Luko Zore (DTu, 22) ima trempat - bijeliti ili slaviti vino. se svjee pomuzeno kozje mlijeko mijea s jednom trecrna vina i slui za osvjeenje, a zove se smutiea, ali se drugdje na otoku javlja i oblik hm utica i hmutnica. 1 Svaku veer posli veere pop'ijen bUicu smutice (RjBra). Zamuti je malo rnega vina u mliko i napravi je smuticu (DL).
inom

Draevici

U Vrisniku na Hvaru to se pie dobiva tako da se u posudu djelomino napunjenu crnim vinom namuze kozjega mlijeka, obino u proljee. Ono je pjenuavo kao pivo, a boje je tila. Zove se sumutva2 , ali i mUkalica (po kazivanju Katice Posinkovi-Bojani, RIJ], 14, 21). U govoru Vrboske hm utica je svjee kozje mlijeko s proekom ili vinom (Varb, 186).3 Na istonoj strani Hvara (Zastraie), gdje ivi stanovnitvo koje dobrim dijelom potjee od bjegunaca pred Turcima, miavina se pravi na slini nain (1/4 vina - stvori se velika pjena) i piju je svi ukuani stariji od dvanaest godina. Ali drugima se, na primjer teacima, ne daje! Zove se b'ikla, ali i mUkalica. Govori se: fes danas b'ikli? ili Gren zab'iklit (po kazivanju Jure Barbaria, RIJJ, ib., 21).
u tokavskom Sumartinu postoji i izraz bikla (RSel).
2
3

Uk sumutva nastao je

oito

od starijeg oblika sumuta

(pie

od kvasine i mlijeka).

Matkoviev varbvaki rjenik (RjVrb) ima gl. prohmutot (smukati) i frazem prohmutoj i prolij - (nita ne vrijedi) i hmUtot se - hmuto se kako vodapo kopanji (klimavo ii, ljuljati se). Kopaja - drveni sud.

203

SMUTICA

U rnovu na Koruli, po rijeima Milka Bria, davano je dici ujitro umisto kafe, ali su ga pili i stariji. Zove se mliko i vino. Zanimljivo je da se taj nefunkcionaini trolani naziv uje upravo na granici srednje Dalmacije. U kratkim crtama prepriat emo etimologiju bodulskih inaica bikle koju je dao Danijel Aleri. 4 Hmutica je izvedena od gl. hmutati (na Brau i Hvaru hmutot5) koji je nekad ivio u znaenju mijeati, kako svjedoi imenica hmiijka (vjerojatno od *hmutka) - drvena lica za mijeanje pure koja se sastoji od tri roia na vrhu. Od mukanja (hmutot) imamo vie figurativnih znaenja. Hmiirit - initi to bez volje, oneiavati; zamuivati. Hmutat - pripremati kola, ali i govoriti gluposti. 6 Nadalje, gl. im. hmutone je uope bukanje tekuine, pa i u elucu. utim hmutoYle u tluJku, jerbo san pi, a nison ji (Draevica, RjBra). Od iste osnove jamano je hmiiac (Hvar), hmiiak i hmiijak (Bra) i hmue (Sali)? - muak, pokvareno jaje, pa figo nitkov, mlitavac i sl. - hmutalina, hmutalo ... Hmutnica je takoer izvedena od glagola hmutati, ali sa sufiksom -nica. Moda je dolo do nesporazuma prilikom preuzimanja naziva hmutica (pie od vina i mlijeka) u sredini u kojoj je prije toga ve bio vie ili manje poznat naziv hmutnica (pokvareno vino). Hraste je zabiljeio u Brusju (DL): Ni mi prodo dobrega vina, nego hmutnice. MUkalica je, naravno, izvedena od gl. mitkati, ali u znaenju mjekati, koji nije zabiljeen u akavskim govorima srednje Dalmacije. Smutica se uje na Brau i nalazi se u ARj zahvaljujui A. Ostojiu iz Povalja koji je tu rije zabiljeio krajem 19. stoljea. Kae se: Smit(t} dvo joja u kumpire da bUdu gutt?i! Ako je glagol mutiti prvotno ivio u znaenju mijeati, moe se zakljuiti da smutica potjee od starijega sbmutica (smjesa, umijeano vino) i da je taj naziv u svom prvotnom obliku formiran prije gubljenja poluglasa u slabom poloaju.
mukati,

4 5
6

Danijel Aleri: Pia od vina i mlijeka i od kvasine i mlijeka i njihovi hrvatski nazivi, RIJJ, 14 (15-34). Brusje: Ne hmutoj vino (OL). Puia: a

tuBte hmuto po jUstiman,

proguc6j (RjBra).

RSel: NtmmOtaj! (uuti). a to hmuta! (kakve to gluparije govori?).

RjSa: hmuati - Zahiti to hmDe jaje, nee mi va/ja hmuati ga z dug/ma.

204

Sotona

Rije Sotona l nije popularna u slavenskim jezicima, tonije tabuizirana je.

U naim se krajevima upotrebljava blaa varijanta kao hudoba, neastivi,

zloduh ili pak vrag, davao (davo, daval, djaval, dijavao, javal [v.J ... ) itd.

Prema kranskoj demonologiji, Sotona i zli dusi zapravo su svojim podrijetlom i biem aneli koji su se iz oholosti pobunili protiv Boga te su bili poraeni i od Boga zauvijek
odbaeni,

iako im je do svretka vre-

mena doputena mogunost zla djelovanja. 2 Isus ga dva puta zove knez ovoga svijeta. Sad je sud ovomu svijetu!
Sad e knez ovoga svijeta biti baen van! (Iv 12,31). Neu vie s vama mnogo govoriti, jer se pribliuje knez svijeta (Iv 14,30).
Meu javlima i zlodusima Sotona je
avati

postao opi pojam koji oznauje

protivnika, protivnika koliko drska toliko i zla. Taj e naziv sve vie ozna-

do sri zlo bie, zapravo zmaja, zmiju. Sotona napastuje ovjeka ne

bi li ga nagnao u grijeh, kao to ini zmija u Knjizi postanka.

U Ivanovim poslanicama dobiva ime Antikrist (Svaki duh koji priznaje: >lIsus Krist doao je u tijelu, od Boga je; svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa, nije od Boga: To je duh Antikrista, o kome ste uli da dolazi, a ve je sada u svijetu; 1 Iv 4,3). Antikrist kao utjelovljenje Sotone postao je metafora ne samo za sveko-

like protivnike Crkve, ve i za odreene politike ideje, organizacije, pokrete ... U naim dijalektima ne odreuje samo bezbonika, ve i samovoljno, razuzdano eljade. Anika.rst ili antikrst (Draevica, RjBra):
Si1]ko, vl6do se ko antikrst, oslobodi BOe.
U hrvatskom je uobiajeno pisati Sotona (veliko slovo), to nije samo pravopisno nego i egzegetsko pitanje.

Jednoga dana

dou sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: Odakle dolazi? - Evo prooh zemljom i obioh je, odgovori on. Nato e Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. ovjek je to neporoan i pravedan, boji se Boga i kloni zla! A Satan odgovori Jahvi: Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnoila po zemlji. Ali prui jednom ruku i dirni mu u dobra: u fice e te prokleti! Neka ti bude! - ree Jahve Satanu. - Sa svime to ima radi to ti drago; samo ruku svoju na nj ne dii." I Satan ode ispred lica Jahvina (Job 1,6-12).

205

SOTONA

je usvojio hebrejski izraz satan (protivnik, neprijatelj). Uz satan esto dolazi (prema armenskom) oblik satanas. 3 I u latinskom se udomaio satanas (u apokrifima sathana), a onda u stslav. sotona (adj. sotoninb, adv. sotoninbskb). U Zadarskom lekcionaru pojavljuje se setana s nejasnim prelazom a > e. Kod Marulia (Poklad i Korizma) satanas (Pisni, 195):
Odtada Korizma poe gospodovat, / nima misto izma i svak ju ja tovat; / i mi joj sluimo ter, poam od danas, / a e Bog, inimo, a ne a satanas; / i nos'mo na sebi sveta kria zlamen, / da Isus na nebi nastani nas, amen.

Grki

A kod Kavanjina (Bogat) satan:

Satan i sve vraje guse, / ke su dosle svit varale, / i propastim koje su se / svud po njemu prostirale, / u jazvine tme paklene / bit e s njima zatvorene.
Zamjenu a > o u naglaenom i nenaglaenom poloaju nalazimo ve kod starijih pisaca. Kai: Paka ima upitati kartenika imenom, govorei: odrie se sotone. Uz adj. satanasov i satanski, obinije je sotonin, sotonski (Kai: Svemogui vikuvini Boe... rastegni sve uze sotonske).
Sotonjak se upotrebljava u aljivom znaenju za avolana, vragolana, ali i slobodna, obijesna ovjeka (BI).

Do zanimljivog zapleta dolazi kada Isus spominje Sotonu. Za liturgijske svrhe ponekad se biblijski (osobito starozavjetni) tekst, koji bi mogao zbuniti vjernike, ne popravlja, ve se jednostavno ispusti koji redak. To, dakako, nije mogue u Novom zavjetu, pa tako u misnom itanju stoji da je Isus Petra ukorio rijeima: Nosi se od mene, Sotono! U Rupievu prijevodu (ZgBibI) stoji: On se okrene Petru i ree: Sotono idi mi s oiju! (Mt 16,23). Isto je u drugom evanelju (Mk 8,33). On se okrenu, pogleda svoje uenike te Petra strogo ukori: Idi mi s oiju, sotono ree mu -jer tvoje misli nisu Boje, ve ljudske! Iz jezinih razloga spomenimo dva stara prijevoda. Bernardin: Tad ree njemu Isus: poj daj, satano. Ranjina: Tadaj ree njemu Isus: podaj sotone. Petar Bai 4 se pita smije li se u prijevodu ta prijetnja ublaiti. Kao to je, u jednoj crtici, uinio Ivan Golub: Bjei vrae. 5 Bai je izriit: ne smije! Isus esto upotrebljava jake izriaje i njih ne treba ublaavati. Sintagma Bjei vrae izgleda kao da mati govori djetetu - od milja. Uostalom, britkost Isusove rijei ne ublaava se ni u drugim jezicima: Va'
3
U Talmudu Samael, u islamu ejtan ili eitan, balkanski turcizam to je stigao hebrejskim posredstvom od tur. f1eytan < ar. aYfan. ejtan figurativno oznaava i dovitljiva ovjeka, objeenjaka. Inae, ibfis ili ibnz vjernije odraava
avla.

4 5

Petar

Bai:

O hrvatskome crkvenome jeziku,

Kranska

Kranska

sadanjost, Zagreb, 2002., 77-9.

Ivan Golub: Lice prijatelja,

sadanjost, Zagreb, 2000., 121.

206

SOTONA

dietro a me, satana!; Passe derriere moi, Satan; Weg mit dir, Satan; Vade post me, Satana!...

daje kompromisno tumaenje: Isus ne eli rei da je Petar Sotona niti da je Sotona u njemu, nego da je takvo njegovo razmiljanje koje odvraa od Bojega plana - vlastito Sotoni. Kada smo ve kod Neastivog, pokuajmo rijeiti jo jednu nedoumicu. U doba prvopriesnika i krizmanika nenadano se u obredu moramo sresti oi u oi sa Sotonom. U obredu sveenik pita: Odriete li se Sotone? Kako treba odgo,:"oriti? U mnoini: Odriemo! Ili u jednini: Odriem! Ta nedoumica u slavljenju sakramenata pristupa u kranstvo prisutna je i u sadanjoj crkvenoj praksi. Svojedobno je ugledni jezikoslovac Stjepan Babi 6 razmotrio Sotonu u ovom konkretnom sluaju. Sveenik ih pita sve zajedno, pita ih u mnoini i normalno je da su i odgovori u mnoini, kae Babi. Naime, da skup odgovara u jednini, stvarao bi zbrku. Zato je normalno da djeca odgovaraju u mnoini. Mnoina je, po Babiu, opravdana i s jezinog gledita. No, kako objasniti da su u misi sve presjedateljeve molitve u mnoini, a odgovori u jednini. Na primjer: sagrijeih vrlo mnogo; vjerujem u jednoga Boga; Gospodine, nisam dostojan da unie pod krov mo). .. Tako predvia liturgijska knjiga, najprije latinska, a onda i prijevodi na narodne jezike (Rimski misal). Hrvatski je prijevod u duhu latinskoga. Ako bi se u hrvatskome prevelo drukije (mnoina umjesto jednine), to ne bi bio prijevod (interpretatio), nego prilagodba (accomodatio). Istina, pojedina biskupska konferencija moe u nekim sluajevima unijeti prilagodbu, ali u sluaju koji razmatramo to nije uinjeno? Korisno je navesti ulomak iz lanka Smiljane Rendi (Vjesnik, 13. 5. 1992.):
Prema katolikoj vjeri i nauku, vjenom je ivotu, ivotu onkraj groba, namijenjena osoba ovjeka pojedinca, a ne nacija, kojoj ovjek u svojemu vremenitom ivotu sluajno pripada. Zato u kranstvu, i katolikom i inokonfesionalnom, nikad nije bilo kolektivne formule krtenja, nikada krstiteij nije rekao ni smio rei ja vas krstim, nego uvijek i samo Ja te krstim. Pa ni kada su se, u srednjem vijeku, u Europi novih naroda, velika mnotva
6 7 Stjepan Babi: Odriem(o) li se Sotone?, u: Hrvatski juer i danas, K, Zagreb, 1995., 186-8. Da se prisjetimo. Drugi vatikanski opi sabor odredio je da se preu redi Red krtenja odraslih. U skladu s tim odlukama Sveti zbor za bogotovlje izradio je novi Red pristupa, pobrinuo se - poto ga je odobrio prvosveenik papa Pavao VI. - da 56 on objavi i izjavljuje da je OVO izdanje tipsko. Ujedno odreuje da se ovaj novi Red na latinskome jeziku moe upotrebljavati odmah, a na narodnome jeziku od dana koji naznai biskupska konferencija poto priredi prijevod na narodnome jeziku i taj prijevod potvrdi Apostolska Stolica.

Bai

207

SOTONA

zajedno krstila po zapovijedi svojih netom krtenih vladara, nije bilo kolektivne formule krtenja, nego se krstilo jednu po jednu ljudsku osobu iz toga mnotva.

Valja vjerovati da se u povijesti formula Ja vas krstim nije nikada ostvarila. U liturgijskim knjigama (Red pristupa odraslih u kranstvo, Red krtenja ... ), a na to upozorava i Petar Bai, 8 naglaena je osobna dimenzija religioznog ina (pa i kada je povezano s odricanjem od Sotone). Za odraslog krtenika to je jo naglaenije. I u Redu pristupa za odreknue pitanje se upuuje svima (u mnoini), a svi zajedno odgovaraju u jednini. Stoga, kod primanja sakramenta, bez obzira na jezinu praktinost, treba izbjegavati rutinu mehanikog odgovaranja: Odriete li se - Odriemo; Vjerujete li - Vjerujemo. 9 Sotone se, dakle, mogu odrei samo u svoje ime.

P.

Bai,

ib., 21-27.

enja

U Redu pristupa (br. 217, obro A i B) "dijalog je slavitelja i izabranika ovakav: Odriete li se Sotone i svih djela j zavonjegovih? lli: Odriete li se Sotone? Odriem. I svih djela njegovih? Odriem. I svega sjaja njegova? Odriem (Rituale Romanum ... , novo, popravljeno i dopunjeno izdanje priredilo Liturgijsko vijee HBK, Zagreb, 1998.).

208

Stela

Vidovi

u PRj kae da je stela ili tela tip broda na jedra, poneto vitkijih oblika od bracere, a i Filipi (BetBr) naglaava vitke linije. U Rjeniku brukog govora (RjBG) tela je jedrenjak s visokom lantinon i s jednim dugim jlokon, a u Poljicima (Poljica, ZbNO, 1904., 9, 204) brod s oduguljastin jidron zove se tela ili telac. Ukratko, to je pojam za eleganciju, skladnost, finu izvedbu, pa se u Visu (LVJ) adj. stelon prenosi i na naoitog ovjeka vitka stasa, tj. na onoga koji je dobro std-vjen, stepen. U Komii je adj. stilon (lijepo graen) i odnosi se, dakako, na brod. Barba Ivan Vitalji Gusla pripovijeda Joku Boaniul:

Ti brodi su voz'ili is dobrin v'itron do asan mij na uru. Tt su brodi let'ili. Temun je cini! trrrrr. Bili su brodi stillmi, i bila su fidra alavija, i bili su
dobri mornor'i.

Adj. telan (elegantan brod) Vidovi spominje samo posredno. Marko Pederin (PNKu, 82) u mjesnom govoru Kuia na Peljecu objanjava kada je brod stelan, a kada vergulast [v.]: Kosi dio trupla gdje se fjanak uzvija i stanjuje prema provi zove se brando n, pa imamo livi i desni brandon. Tako graena prova naziva se stelana prova (ili razvraena prova). Protivno je npr. kod trabakule: bujlasta prova. Ako krma nije otra, nego plosnata, dotina se ploha zove kvadar od krme. Svodovi kojima se fjanak uzvija prema kvadru zovu se kvartiri (kvartir; to je na krmi isto to i brandon na provi). Jedan je dio trupla pod morem, pa kada se hoe pitati koliko brod gazi, pita se koliko peka. Za truplo solidno i koje dobro lei na moru veli se da dobro bati more. Naprotiv, ako se lako izvrati (izvrne), onda se kae da je brod vergulast. U esto citiranom tekstu Jerka Sladovia Kako se gradi barka (ZbKor, 1970., 1) konstatira se da je barka stelana kada dobro lei u moru i ima lijepe za oko oblike. Sran Musi u Boki (RBK-sz) zapisuje: Barka je telana kada je dobro svedena, tj. kada ne proputa vodu.2
Joko Boani: Komika ribarska epopeja II., R, 1998., 1/2, 97.
uje se i te/alo se ulje u znaenju izbistrilo se ulje (RBK-sz. s.v. telat).

209

STELA

Vinja u R (2002.; 1/2, 25)3 zakljuuje da se ti izrazi moraju tumaiti na jednak nain, tj. pukoetimolokim naslanjanjem na tal. stella (zvijezda). To je omogueno pozitivnom konotacijom koju stela (Korula) ili tela (Trogir, Brusje, Betina, Poljica) nosi zbog svog vitkog, izvijenog i elegantnog profila, navlastito ako se usporedi s kusastom, nabitom, sporom i izrazito niskom bracerom. U talijanskim rjenicima natuknica stella ima mnotvo znaenja, a onu pomorsku izdvojimo iz Tommasea: Rastremazione delle forme di una nave padando sempre della carena. Misura, Regola o Ritmo con cui van no alzadonsi le cime della mezzania verso poppa e verso prora.
Oito je da ta sulla nema nikakve veze sa zvijezdom i isto je, uoava Vinja (ib.), to i franc. estele, a to je, prema novom izdanju Jala, termin potvren u rukopisu J. B. Olliviera Traite de construction (nastalom oko 1740.) l'acculement ou estele, terme particulier de la construction suivam la methode de la tablette4 Ta i takva estele - koja nije estoile dala je tal. stel(l)a koje je potvrena u Kopru (DiCapo) - il grado di finezza dello scafo, te piransko stelazo (VocMG) - l'insieme dei pezzi costruttivi costituemi il dritto di poppa delle navi in legno. Nadalje, tal. asteila pored stella Battisti i Alessio (DEI) izvode iz kasnolat. asteila, dem. od astula - iver, komadi drva assis - daska). IVinji (ib.), najzad, za potvrdu etimologije, najvanije je to pristie iz Labina (a nalazi se u Vidovievu PRj) tela - list (iri dio kormila). Svakako treba dodati i stella ven. stela) iz Statuta Pule (Statuta Polae, 1431.) - kolac; drvo (palus, lignum).5

O tom jedrenjaku u Brakom zborniku (BrZb, 2, 164) nalazimo duhovitu crticu:

Imao je malu stelu, ladu s jednim jedrom, koja mu je sluila najvie za prevoz gorivog drva (iz Povalja) u Split. Mornari na teli bili su: njegova ena i jedan sin. Nije se bojao bure, pa ma kako jaka bila. VZe puta, kada je bura bila upravo strana, a on doputovao u luku, pitali su ga seljani: Bilo je bure, paron Joze, je li? On bi im odgovorio: Bilo je malo burina. Deavalo se vie puta u Splitu da luke vlasti nisu dozvoljavale odlazak iz Splita ladama radi nevremena. Joze je vlast varao na ovakav nain: rekao bi da mu treba bolje uvrstiti sidro, pa da se zato pomakao s obale. Onda je bre-bolje podigao jedro i otputovao iz splitske luke.
3 Vojmir Vinja: Etim%ke napomene
UZ

neke nae pomorske termine, R, 2002., 1/2 (23-34).

4
5

Nouveau glossaire nautique d'Augustin Jal. Revision de !'edition publiee en 1848, Paris, 1983., 578).
Item quod nullus audeat vendere stellas a/iquo modo ... ad currum vel ad sa/marium minoris mensurae... (8. Benusi: Statuto del Comune di Pola; Atti e memarie della Societa istriana di archelogia e storia patria, 1911.,27,280).

210

STELA

Naziv stela rabi se i za tip sportske jedrilice na olimpijskim natjecanjima koja je veoma brza i podnosi jak vjetar. Propisano je za utrke da u njoj budu dva ovjeka. Ime (starboat) je dolo iz Amerike i predstavlja prijevod engl. star (zvijezda), a zove se tako jer joj je, kako pie asopis Pomorstvo, oznaka na jedru jedna crvena petokraka zvijezda i broj to ga dodjeljuje meunarodni odbor za jedrilice (cit. PRj). Istoga su postanja i suvremeni brodograditelj ski termini tela morta (Trogir, Betina), stela morta (Korula, Vis) od tr. stela morta, to je po PRj, tonije po Pomorskom rjeniku G. Majcena i B. Siminiatija koji je izlazio u nastavcima u listu Pomorac u Splitu (br. 2-10, 1947. i br. l. 1948. godine), krmena cijev, statvena cijev (ako prolazi kroz statvu), izlazna cijev (u sluaju dvaju vijaka). Drugi dio sintagme - adj. morta (ven. morto - mrtav) u brodogradnji oznaava dijelove broda koji nisu u izravnom doticaju s morem.

211

ijavica

Listajui Rjenik govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine (RjDZ) Ivice i Filipa Gusia; najbolje emo se upoznati s pravilima ija vice. ijavica, ili od milja ija, to brzometno bacanje prstiju, zove se jo mUra [v.], lamiira (lamiire), na mure ... Kau: ajmo na mure, ajmo la mure, ajmo ijavice (ije), ajmo na prste. Veliki rjenici ne spominju ijavicu, pa podrijetlo te rijei moemo potraiti u pomorskom terminu ijat, ija(va)nje < tal. sciare - voenje unatrag; smetanje u vonji, koji u ovom sluaju znai mahati rukama. Igraju dva igraa jedan protiv drugoga bacajui od jedan do pet prstiju i u isto vrijeme izgovaraju brojeve (zogove1) na iskvarenom talijanskom do (izgovara se i doja, dujo, duja), tre (treja), kvatre (kvatro), cinkve (inkve), ije (ije, ijo, ida, ide), ete, oto (ota, uta), nove (novo), tuti (tu to, tuta). PUnat dobiva onaj kod kojega se zbroj prstiju podudari sa zogom koji je on nazvao (a da protivnik nije zvao isti zog). Iako se igra hitro, ne smije se brzo zatvarati aku i tako onemogui protivniku da prebroji prste koje je bacio. Tko tako radi, kau mu: Ostavi ji da se mrznu. Igra se obino do dvanaest ili esnaest (mala ili dobra partija, tj. dvije male), a po dogovoru moe i drukije (u pet punata, u punat, najee u dvadeset i jedan).

Kad se igra u dvoje, to je teta ateta tal. testa - glava). Ajmo ija vice tete - jedan protiv jednoga. Dakle, asamaki (samaki, osamaki, osamake). Moe se igrati u parove - u drugove (dva a dva) i rjee u estero (tri a tri). Da bude zgodnije, izmeu parova stoji stol, tonije tola ven. tola, tal. tavola). Igra se u neto, u svakom sluaju - o vino. O tome i gange: ijavice igra mi te aa, / ou i ja pa osta brez gaa.
ije, ete, pet punata stoja, / to je, pobro, profesija moja.

Nekada je to bila samo tura. 2 Poraeni dobivaju ture, udarce usukanim i namoenim udariem.
Zog [v.J < ven. zoga, ziogo - i9ra.
2 Tura (Ture): "Zasukani rubac ili marama, po dlanu onaj koji pogrijei u igri.
esto

sa zavezanim uzlom na kraju, kojim se u nekim drutvenim igrama

tue

213

ijAVICA

Igra poinje da se probije. Ko e probit? Poni! Postoji poseban rirual kojim se daje na znanje iji je punat. Odziv se uzvikuje da bi se zadrao ritam igre, a ima i psiholoko znaenje. Najei odzivi jesu: moj, moje, moja, moj si, taje, tae, tau, taj, tau, ostaj, ostani, ajde, aja, oe, oemo, oega, ojde ga, lezi, doli, miruj, ete, etau, etaj, ota, oto, uta, ujta, ojta, uje, ujs. Odziva se i sa mr, umri, mrtav si, ak i s posran si, govno si i sl., ali takvi odzivi lako dovedu do smutnje, zatim sa uti (obino kad se punat dobije na zvanje tuti) i s mnogim drugim teko opisivim uzvicima.3 Uz odziv se u pravilu udara otvorenom akom po stolu (ili emu drugom) kako bi se zadrao ritam bacanja ruke. Neko se odziva samo tak\tim udarcem po stolu (kad takav igra udari u stol nakon nazivanja zoga ije, a protivnik je zvao isti zog, ovaj mu odgovara a ije, uz esto jo jai i ljutitiji udarac dlana po stolu, kako bi dao do znanja da punat nije niiji. Slino je kod nazivanja drugih zogova. 4 Na koncu jo jedno (anonimno) opaanje o ijavici ili muri:
Ako se igra tri proti' tri, unda igra u sredini vodi igru i un je kapo o' svoga tima. Un diktira igru i u veini sluaja je i najbolji igra tima ... Puno puti postoji i sedma perona uz bandu igraa, koja broji punte. Nije ba lako to brojiti, jerbo niki igrai bacaju prste voltane na doli, prima podu. Niki prst iskri vu, tj. maricu ga stisnu, tako da ne zna koliko je akua prstiju. To su jali igrai, zato se i sedma perona odnosno sudac dupera. Triba da se dobro vidu prsti na ruci da bi moga napraviti zbroj tvojih i njegovih prstiju, pa ga usporediti sa izvikanin brojen po talijansku. Zato je kapo vaan u muri? Zato ako je un dobar i brz igra, ako pored toga i vie glasno, to dosta protivnike izbaci iz aira, pa se ne moru psihiki pripremiti na muru. Igra nima kontrolu sa svojin mislima, baca prst s rukon vei od onoga broja koga je u isti mah zavika. Igra mora biti u muri i psiholog donekle. Mora znati i pratiti suprotnog igraa, njegove mote, uance koje protivnik koristi prilikon njegovog uzvikivanja brojeva. Mora ga drito gljedati u oi i nastojati protiti a un misli. 5

Kad se netko odzove, a protivnik je zvao isti zog (pa punat nije niiji), ovaj mu odvraa: Nije ni moj mulac! Kada se netko u istom sluaju odzove: MojJ, MOje!, odgovaraju mu: I moj!, I moje! Ako se netko uestalo nekorektno odziva i tako remeti ritam igre, protivnik mu ljutito kae: Nemoj me prikidat!

Nije na visokoj cijeni, premda moe biti uinkovito da se uestalo zove zog ija, a samo mijenjaju prsti. Takva se igra zove ijati. Pristani vie ijati, promini digot zog! Bude fi stalno ija, neu vie igrat.

IR: indeks.hr/forum ... 20/9/2005 #58944.

214

timat

Na Brau, izraz stimali su nonota ili nonu znai da je dijete dobilo ime po djedu ili baki, ime se precima iskazuje potovanje. 1 Vanja Vodanovi Kukec (Test, 103) opisuje kojim se redoslijedom sluilo pri nadijevanju imena novoroenadi:
Postojale su zakonitosti ili, bolje rei, obiaji stimavanja, odnosno pri krtenju dodjeljivanja djetetu imena predaka. Od tog se obiaja poelo odustajati tek u dvadesetom stoljeu, to ne znai da se kod patrijarhalnih obitelji taj obiaj ne potuje jo i danas. Redoslijed dodjeljivanja imena je sljedei: prvorodeni sin dobiva ime djeda po ocu, prvorodena ki ime bake po ocu, drugorodeni sin dobiva ime djeda po majci, drugorodena ki ime bake po majci. Kada se taj red ispuni, dolaze redom imena oeva brata, oeve sestre, majina starijeg brata, pa majine starije sestre.

Stima, ripet, rigvard, krejanca [v.], edukacjiin, rijei talijanskog ili venecijanskog podrijetla, dakako, od mjesta do mjesta s razliitim fonetskim i akcenatskim vrijednostima, ule su u na svakodnevni govor s manje-vie slinim znaenjima. Kada se imalo obzira prema nekoj starijoj uvaenoj osobi, uope autoritetu, reklo bi se - imamo rHpet. Tada bi se rabila i rije rigvdrd. Krejdnca je pristojnost, a edukacjitn ili adukacjiin dobar odgoj. U ovom sluaju timat(i) ili stimat (stimavat) < tal. stimare < lat. aestimare znai tovati, cijeniti.
Vieznanost ovog izraza ve nasluujemo u sluaju kada je svojedobno dolo do krize gradskog vijea Opatije (iekivanje povjerenika ili novih izbora!), pa se Ivanka Glogovi Klari u Novom listu (19. 7. 2001.) ovako poigrala s rijeju tim/tt:

Danas te pak, dokle ovo itate, nai novi prestavniki finalmente zmej dve peroni za ke timaju da bi mogle bit na meste gradonaelnika, zibrat
U Rjeniku brakih akavskih govora (RjBra) Petar imunovi u nekoliko natuknica iz Draevice naglaava "tovanje. NemQjte uskratit stimu temu oviku do greba. Vajo starije stimm. Kako stimJje svoje starije, fako e i tebe tvoji mlaji. Iz Bola za nadijevanje imena djetetu imamo primjer: Rodi ti se sin, oe stimm au? u Selcima, Sinia Vukovi (RSel) to zove Imeneovat, ili kod davanja nadimka - priili su mu kaza tu. Slino je u Lici prema Riniku gacke akavine (RG) Milana Kranjevia (pf. protimat, impl. protimavat): Dali smo malomu ime Grga da proUmama deda. Danaske vie niki nikoga ne protimava, dici dajedu tamana imena.

215

TIMAT

onu pravu, onu peronu ku moremo si timat i ka e bit od seh timana. Verujen da nai vjeniki nete pustit da nan pride neki trei, neki zvani pamet solit, i da te odluit da j' boje bei na a pametnejega potroit leh na novi izbori. A onemu ki se bude danas timal da j' novi al staronovi gradonaelnik, nemojmo jako za merit. More se i mora timat da j' gradonaelnik tako lepega mesta (i dobreh judiO... Onisti keh timaju toliki judi, imaju pravo malo se i sami timat i potimat!!!

Eto i treeg znaenja povratnog glagola stimat se i potimat se (Bes2, 180):

More znait da se neki ponosi z neeren, ma vie se rabi kad se oteje re da se neki sam hvali, dr: se dela vaan, da j' superab.

***
U Splitu (RVS) imamo pf. i impf. timllt i timavat (timan, tima; timdjen, timdje), gl. im. timanje, timavanje, adv. timano, timavano ... Adj. timan i timavan odgovara pojmu cijenjen, uvaavan, potovan, vien itd. 2 U novije je doba ei oblik s poetnim s-: stimat, stimdvat, stiman, stimavan, stimano, stimavano, stimanje, stimavanje... Tako pie i Ive Vlahovi u fjabi Po vragu je dolo, po vragu je i ilo (Mog, 1979., 1, 55), a tema je jedan kamatnjak i njegov vraji posak
Ka'je ostari: jema je nikoliko ku' i pusti zema). U njega je svak moga' uzajmi'pinez, samo ako je jema na to! Ni' on viro va nikomen na potenu oli na stima ne svidoke, pa njanci da mu se ovik u crikvu zakune. On je virova samo crno na bilo di je u zalog bila zemja oli kua.
ri

Smojino Malo mista (Kronika, 5) djelo je stimana ovika:

Svojon voljon i milou bojon odlui san danas, potaknut jednim velikin dogadajen, pisat kroniku naeg Malog mista. Dugo san se bavi ton milju da ja, poer ovdanji, koji sve vidin i znan sve a se dogaja unain kaletan, konoban, u brijanici i apoteci, u postejan, kancelarijan i gajetan, a budui san ovik stiman i pismen, pomen init zapise koji e naen potomstvu ostavit sliku o naen vrimenu i o judiman u njemu.

Imamo i savjet Roka doturu Luiiju (ib., 184):

a e ti, doture, libri?! ovik ita, ita i ooravi, a drugi nikad ne ita

i svuda je stiman, viden, aen, jema dobru plau ...

Prema sustavu splitske akcentuacije Dunje

Jutroni

(RjSG): timan, tima t i timavat.

216

TIMAT

***
Iz Kronike veloga mista (Vmisto, 23) vidjet emo distinkciju izmeu timat intrumente i stimani metri:

Na Gospodskon trgu je i gospodski otel Troccoli i, premda je jesen stigla, otel svake veeri jo iri i produije svoj ionako prostrani tekat. (...) Mali orkestar tima intrumente, a gospoda gradska - likari, advokati, bankovni inovnici, dikoji oficjal sa obaveznin monoklon, ugledni zemjoposjednici i tupinari, dakako i tudenti, pa i boji obrtnici i stima niji metri, artiti zauzimaju po kantunima Pjace svoje stalne poicjune oli se utiskuju u prve redove etaa. Jer u ovu uru ve je poela i promenada.

timati (timat intrumente) ne potjee od tal. stimare, ve je germanizam. Nije dolo od tal. accordare, ve preko njem. stimmen - namjetati, usklaivati ... Otud timer (timerica) - onaj koji ugaa glazbene instrumente. U argonu (Hrarg) timanje je udvaranje, timati nagovarati na ljubavnu pustolovinu ... 3 Rezolutno - tima! (dobro!, moe!). Stvar tima (sve je u redu). Ova tuica frekventna je u sportskom, ali i u politikom izvjetavanju (HNK):
Oko reprezentacije sve mora tima ti.. . Ta suradnja nee i ne moe timati... 15 minuta e sve tima ti, a sijedeih 15 minuta nee vaijati nita ... Ovo e biti senzacionalne igre na kojima nita nee timati!.. . Tako dug period omoguio je mnoge manipulacije za timanje rezultata ... Svakodnevno e biti problema u politici raspodjele tekue priuve prema kojoj se za svaku isplatu trai trokovnik koji mora tima ti u lipu... U dravi i da ije malo toga tima, ali od nas se oekuje strpijenje elei pokazati da e sve timati, barem u javnoj upravi...

I u nekim se mjesnim govorima javlja ovaj germanizam. U Delnicama (RjDel) timat (Prepilinek je dobru zndu timat tdnbure). U Novom Vinodolskom (RjaNV) t'imat (Ne t'ima kiju va bravi). Braa Sokoli (ib.) imaju i sadraj nagovarati - t'ima ga na grih. U Kompolju (RG): Raun mi ne tima. Meni to ne tima (nije po volji). Ali i poastiti: Daj nas protimaj rak'ijon! Tako je u istonoj Hercegovini (DIH, 60): stimati (ugostiti, astiti). U Imotskoj krajini (Rjlm; RjDZ) takoer nalazimo germanizam t'imat- podeavati (to), usklaivati (raune i sl.)4; natimati Ue si li natima uru? Sad je sve natimano); tima (dobro je, odgovara) ... Supostoji i romanizam pasat i pdsat. Odgovarati, biti po ukusu, dobro
-----~---------

3 4

Delnice (RjDel): tfmau jo je cejuo nu da grifjJ ' nin va ..evat. I uTriblju (RjTrib) susreemo impf. timM se (gordo se ponaat) te prema njem. stimmen - timat (ugaati instrument) ili slagati (rauni timaju).

217

TIMAT

stajati. Pae mi ovakva odjea (hrana, drutvo). Uz nestiman (necijenjen) uje se i nevidan (enski je posa nevidan).

***
U Divoselu u Lici]. Bogdanovi (ARj) je zabiljeio poslovicu: Ako se sam ne tima, ne e te drugi. 5 G. Tomljenovi u radu o bunjevakom dijalektu senjskoga zalea (NVj, 1911., 19,589) uoava timat, a B. Lastavica istraujui koreniki govor (NVj, 1906., 14, 764) puni infinitiv - timati. tima ga ereanin i vinanc (andar i financ). Od suvremenije literature pogledajmo Rjenik Sv. Roka Mile ]apunia (TasIak). timati znai potovati, uvaavad, te ugaati nekome aenjem, ugoivanjem. Franjo Ivekovi i Ivan Broz (BI) kau da je st'ima pota; die Ehre, honor (Radi stime cara estitoga), a impf. st'imati - potovati i t'imati - cijeniti, drati, misliti. Vuk (SrRj) naglaava da se uje osobito po zapadnim krajevima: Tree u ti bilje kazat', / da si stiman u druinu. Evo jo dva primjera iz narodne pjesme:
AJeliei Ibro govorio: / DavorJele bana janjokoga! / Odjahala nisi bedevije: / Ako ne tima Ibre barjaktara, a ti biraj, draga, po Budimu! (NpjMH, 4, 530). Gdje god za se tima diviicu, / Ja u ti je, pobro, zaprositi, / Kum u tebi biti kod divojke, / A veselje tvoje opremiti (NpjMH, 4,572).

Suprotno je obnestimati i obnetimati - osramotiti. U Lici impf. je obnetimavati: Poela me moja snaa obnetimavati (ARj). Nema potvrde za nestimati, ali ima za imenicu nestima (beast, neast), protivno od stima, a to je napravljeno prema tal. disistima (nepotovanje), koju ime Ljubi (Starine, 1878.,10, 35) nalazi u jednom irilikoj listini iz 1770. godine. Vladika Sava ali se mletakome dudu da su mu mletaki inov nici poharali manastir u Stanjeviu i Mahinah, i da su mu oteli dvije kue u Budvi, te moli prevedru repupliku da ga zatiti ot nestime:
MOHEMb BEJIHKiEMb flJIA'-lEMb H )J{AJIOC1iIO HE /1.0CIIiEBA flJIAKATb MOE CEP/1.LJE i APxiEPHCTBO Y flPEBE/1.PU PEflYflJIHKY, OT HECTHME H mETE, KOtli CE Y'-lHHHJIA OT MOHACTHPAX H POSE MOHACTHPCKE, KOtli E CJIY)J{HJIA MOHACTHPE, KOH CY Y CTATb flPEBEJ(PE PEflYflJIHKE, CTAH1JBH1iH H MAXHHH, HEflPABE/1.HO A)J{PYflAHE OT OcPHLJiAJIAXb, KOE CTE flOCJIAJIH 3A KACTHTATb HEflOCJIYillHHKE flPEBE/1.PE PEflYflJIHKE.

Senjanin Matea Antun Kuhaevi u 18. stoljeu rabi prostima (tovanje, ast). Prema Mile Magdi (Senj, 1878., 149):
5
U Imotskoj krajini poznata je izreka: Nepozvan doa, netiman oa (RjDZ).

218

TIMAT

o Boe! zavapih, tebi ast i dika, / Da me oslobodi od hala velika; / Od

uz prusijanskih, od nemile krvi, / I poda, ki bie moj gospodar prvi. / Sad e tvoja vera u prostim i biti, / I ja uda boge neg' do sad iviti.

S prefiksom pro- dolazi impf. protimavati i pf. protimati kao potovati (A. J. Knezovi: Dok daje, jesi li u stanju protimanome) i kao procijeniti. U 16. i 17. stoljeu imamo i pretimavati, pretimati, pretimanje, pretimavanje. Nepretiman (Belostenec) je onaj koji nije aen, a kod Jambreia su likovi nepretimanost i nepretimanje. Skok (ERj) za umberk navodi particip protiman: protimdn ovik (cijenjen, ugledan). Skokova naporn'ena (ERj, s.v. stimati) o supostojanju alb. sthime odvodi nas do zadarskih Arbanasa. Kruno Krsti (RjZA) biljei stimua i var. shtimua (potovati; procijeniti). I u rumunjskom je stima (potovanje), a stima (potovati), estimare (procjena) ... Matteo G. Bartoli (Dalm, 2, 227) u svom veljotskom (krkoromanskom) glosaru donosi stirnajo (tal. stimo). Tako je i u drugim romanskim jezicima. Npr. franc. estimef, gl. estimer, to je analogno lat. aestimare, putare; opinio ... Lat. aestimare moemo ovako ralaniti: 1. cijeniti, procijeniti, odrediti; 2. vrijednim smatrati, cijeniti; 3. prosuditi, procijeniti; 4. smatrati, drati. Aestimatio: 1. procjena; 2. vrijednost, cijena; 3. sud, miljenje.

***
dakako prolazi kroz venecijanski filtar. Stima - pregio; stimador - stimatore, apprezzatore, estimatore; stimar - stimare, estimare, pregiare (DizVen). Ili transki (DizTr) stimar - stimare, determinare il valore.6 U Dalmaciji, oblici od tal. stima javljaju se u svim znaenjima, pa e daljnje izlaganje, timanje primjera, biti ispremijeano jer emo se drati kakvog-takvog geografskog reda. od Srednje Dalmacije. Na Brau (RjBra) stima je najee procjena tete. Kolika je bila stima e su mi betije potitkle? A onaj koji to procjenjuje je stimaditr (Otac mi je stimaditr }emo ve tridesel godi). Primjeri su iz Draevice. U cakavskoj Milni (pf. stimat, impf. stimovat ili stimdvat) kae se: Stimaj {etu ca mt je ucini mitI.
6 Mario Doria (DizTr) donosi istriatska stima. D. Nemani (KS, 2, 527) za Istru ima tima, gen. timi. Na podruju Bakarca i krljeva (RiB) nai emo timat, a iz Labina kod M. Milevoja (GPN) primjer: Naega diretora jedini vie ne tim6, o jeno gona, a drugo dela. timat koda je procjenjivati tetu, a timan cijenjen: Moja nevesta ni ot bogate, ma je ot timane fameji. U Orbaniima kod minja J. Kalsbeek (Orbm) tim8t tumai kao Iove, like; esti mate, judge. Iz Gorskog kotara (abar) Slavko Malnar (Pamejnek) navodi t'imat - .,biti u redu, odgovarati (Kamu na t'ima nej S{lvogv'a:se, dak j{lc'ajt). F. Mohorovii (RjRuk) kae da je kod Matulja tima - ponos, ukras, procjena. pa i glagoli timat (se) i potimat (se) dobivaju neke nove nijanse - ponositi se, pohvaliti se. Ne tima nijenega nego sam sebe. Stimat se z novun robun, zlepun kuun. Ni se ne bi potimal ste prijeli uda bei (tj. primili mnogo novca). Dre ju kot za neku Umu ... StimadOr ostaje procjenitelj: emo zvat timadura, pak neka protima.

Rije

Poimo

219

TIMAT

Iz Libra vifkiga jazika (LV]) Androta Rokija uzet emo nekoliko izreka. Zameritali ste refpet i ftimu od svega vifkuga puka. Kako nos vididu i cujedu, onako nos i ftimojedu. Kua je ftimona sedandeset mijorih. Gledol je i ftimovol kako e sve izgledat. Isto je i u treem cakavskom punktu, Trogiru (RjTro): stima, stimaditr, adj. stiman, pf. stimat, impf. stimdvat. Za Katela, kod Radojke Baldi-ugum (BKat) akcenatske su vrijednosti neto drukije nego u Trogiru ili u Splitu: st'ima, stimaditr i stimatitr, stiman istiman, stimanost, stimdnje, stimdvdnje, stimat, stimdvat? Marina apalija (RjVD) na Velom Drveniku biljei pf. stimat i impf. stimavat (Danas niko nikoga ne stimaje). Na Zlarinu (ZlaRj) je timaditr, timati, tima va ti. Bo.idar Finka i Antun ojat na irju (GOirj) zapisuju takoer timaditr. Kako se ta rije ponaa u zadarskom arhipelagu? Bla Jurii (RjVrg) kazuje da tima, najee znai - procjena tete. Kod prodaje zemlju valja procin'iti, pa se zovit timaduri da timaju. S Rivnja Ladislav Raduli (RjRiv) donosi primjere: Niste se tribali pok4rati to je n'ihova koza poUa vae zje!e, tribali ste to timati i da van on'i d4du toliko zje!a ili da van pl4tu, kako xete... Z4 si pOa drva brati na moju particelu, nis'i v'idi sift4, 4, j4 u zvati timadura po neka un reje koliko si mi div Uze. U Salima (RjSa) timaduri odigravaju znaajnu ulogu pri diobi imanja. timaduri se jo zovu i dobri ijudi. Ma nisu ba svima dobri bili ka su dilili. Adj. timan (dobro vien, potovan): Un je bi puno timan ovik meju ijudima. Glagol se ovako objanjava: Nee ti vazesti a je tebe voija, to e se tima ti, pa bruketati (ib.). I u Kukljici tima je procjena (tete), pa Tomislav Marii (RjKuk) referira: ime ti je timaduri njemu triba virovati. timati znai procijeniti (npr. timati vridnost trsja), ali i iskazivati potovanje komu. Otuda adj. tim4n (Bi e timt7na, ako bude inila dobro). Isto je u govoru mjesta Povljane (RjPov), osim akcenta na pf. timati (Triba sve tima ti no to su ovce pojle u tujen lazu). Na Iu arko Martinovi (RjI) zapisuje: Ki timaditr si ti, pogodi si koliko je undi bilo drvo Adj. timan (To je timan ovik), te gl. timati i timivati (timivati inske). U cakavskom Pagu (CaPag) procjenitelj se zove ftimadur. Zov'! ftimadura pa neka ftimOa i poje ipanji. Stima t znai potovati (Ona vavik mater i oca ftimoa), ali i procijeniti (Ona bi fvako godife inala ftimat koliko je grUoija uku koavurlu). U potpuno akavskom mjestu Kolan, Ivo Otari (RjKol) zapisuje timadur (Teko je bilo bit timadur. Ili jedna ili
7 Ivan Branko amija u Rjeniku imotsko-bekijskoga govora (Rjlm) daje ovaj niz: strma, stimadur, stimanje, stimat,
stimavat...

220

TIMAT

druga stranka su ga kunule potli timivanja); tim4n (Bolje staroga nastoji nevista, nego rodena er. On je kod nje i ist i umprean i tim4n); tima t (Pave se buni. Govori da su timaduri bili na vieri kod Jadria i da ih je on potkupi da timaju vie nego a su njegove njemu uinle tete); timat se (timaju ga i ovi i oni. a on ree, se slua. Jedni ga ba i ne volu, ali ga i oni timaju) ...

U Dobrintinji na Krku (ok) imamo timat, timani, a na jugoistoku Krka (Vey) t'ima, timadur, timadurja, timan i timat. U ARj stoji potvrda za lik retimati - nanovo procijeniti (Dobrinj, 1630.): ... da jesu rdtimali tu prodavu za libar 570. Bitnih razlika nema ni na krajnjem zapadu otoka, u Omilju (RjOm). Veli za Beli na Cresu (BeCr) donosi uzvik-stiman! (svaka ast!), aH. P. Houtzagers (OrlCr) u Orlecu timatthink, believe, estimate. Na otoku Unije Margita Nikoli (Un) zapisuje oblike tima t, tim4ni i timadur. Jo je 1894. godine M. Kuar (RapO, 22, 25) na Rabu zabiljeio timadur, gen. timaditra, timat i timivat, te apstraktum timadur'ija. se prema Zadru, u Crikvenici (CrB) i N. Vinodolskom susreemo tima t u ve navedenim znaenjima (RjakNV: Po Placi se tima va novon vetidi), te novokomponirani t'imat - ugaati neto. I u Ninu (BlaNin) zatjeemo poznate oblike timaditr, timati (KOlko timd ovu tetu?). Mijenja li se to preko Velebita? Malo! U Sv. Roku (Taslak) i u Kompolju je imenica mukog roda - tim (uvaenost, ponos, autoritet). Izgubil je Mm med narodon (RG)8. U ERj se navode postverbali stim m = stima f (Dubrovnik) - ast. Istog je postanja liki netim. Svaki netim od moga zeta trpim (ARj).
neobina

Vraajui

U dubrovakoj dramskoj knjievnosti poznat je izraz stima (dobar glas) ili stimat (potovati, cijeniti). U Rjeniku dubrovakog govora Mihailo Bojani i Rastislava Trivunac (RjDG) navode impf. stimdvat(procjenjivati): KOliko su oni, reko si, stimdvali tu kUu? Iz june Dalmacije valja izdvojiti da je stima u Kuni na Peljecu, po objanjenju Nine Vodopi (KSR), desetina koju je kmet davao gospodaru: Je li donio Kurti stimu?9 U sjeverozapadnoj Boki Sran Musi (RB K-sz) biljei kolebanje poetnog konsonanta: stima i t'ima (procjena), stimadur itimadur, stimat
8 U Gackoj (RG) timadur je procjenjitelj poljske tete: Svaka strana odreuje ednoga timadura. tima t (provoditi postupak naknade tete): Je, maja je ovca popasia, ti timilj! U znaenju uvaen adj. timan (kamp. timaniji), timani: On je timan ovik u setu. TO ti je kaj timani narod, malo bOlji.
Inae, u Kuni stiman je cijenjen: Rekla bi moja baba da ne vaja hodi' svaki put na baje, jer tJ rltko viena, boje je stimana. A stimat "procijeniti .; Poo je oba batinu za stirnat kakva e bit jematva (KSR). U Lumbardi (StLR) imamo oblike stima, stimadur, stiman, stimat, stimavanje; u Smokvici (RjSmo) stimadur, stimat (se), a u Konavlima stimat, adj. st/man. Isto je na Lastovu (RjLast).

221

TIMAT

i timat. Napominje da impf. stimdvat i timdvat tek ponekad znai potovati. Stimadurica i timadurica ima i dodatni sadraj - ena koja procjenjuje djevojaku spremu. U jugoistonom dijelu zaljeva Vesna LipovacRadulovi (RBK-ji) nalazi bogatiji repertoar. Uz stima i stimanca: De nema stimance za starije, nema sree u tu kUu. Stimadur: Imam neto batine, pa mi jedna tUda koza sve pobfstila tako da sam morala zvat stimadura. Stima t (procjena tete, potovati, poastiti; smatrati): Ti me stimaje za bUdalu; s augmentativnim sufiksom stimadurIna: Kada bUdemo videli kakva je stimadurina, onda emo videt' to emo dalje ... Bila je stimadurina, ba sam kurij6zna. 10 Kada smo na krajhjem jugu, spomenimo pravdanje izmeu Crnogorca i Budvanina na Cetinju pred enatom 1852. godine, iz Zbornika Baltazara (Valtazara) Bogiia (ZbPrO, 552). Budvanin kazuje:
(Crmnianina)

Ja sam, gospodo, jo u gjetinjstvu poao iz Patrovia u Budvu, gje sam se i oenio i imam, bog mi je dao, sinova kolik i ja. Otac mi se prestavio - Bog da mu duu pomiluje - evo trea godina, i pri smrti kazao, da mu je ostala jedna zemlja od tri dana sjedbe, ni prodata ni darovata ni zaloena kod oca ovoga N N jedan pukomet od nae granice u Crmniku, pa sam doao da ga pitam, zato mi zemlju dri evo vie no 15 godina i traim da mi je vrati ili plati, koliko dva duevna stimadura reku, i suvie sa zemlje hak (Plod) za 15 godina.

***
Stimanje je u korelaciji s latinskim juridikim terminom - arbiter.ll Taj se pravni institut javlja u statutima dalmatinskih komuna.
Korulanski statut (1256.) najstariji je pravni zbornik Slavena koji su, nakon naputanja svoje pradomovine i dolaska na istonu obalu Jadranskog mora, doli u dodir s Romanima. U cap. 182. (De ordine solutionis stimarum foctarum de blado - 0 nainu plaanja procijenjene Itetel uinjene u itu), u prijevodu Antuna Cvitania (KorSt, 212-3), stoji:

Isto tako (odredeno je), ako se otkrije da su bilo ije ivotinje nanijele neku tetu u itu, pa vlasnik ita bude htio svojom prisegom dokazivati o broju ivotinja koje su nanijele tetu, koje ivotinje taj vlasnik nije zatekao na
10 Vaso Tomanovi, istraujui akcent u govoru sela Lepetane (AkLep, 73; RSK-tom), pie da je vokal ispred m kratak kao u Jama. dakle - stima. ovjek koji procjenuje koliko e masline roditi i sl. zove se stimadur, gen. stimadura. U lepetanskom govoru umjesto stimati ake. je stimiM, stimam, impf. stima vat. Emile Benveniste (Rijei indoeuropskih institucija, preveo Vojmir Vinja, Zagreb, 2005., 453), u poglavlju u kojem analizira latinsku rije jus, zakljuuje da glagol arbitrari preuzima znaenje aestimare, slobodno odluivati o emu. To posebno znaenje dolazi iz jedne specijalizirane uporabe, povezane s funkcijom to je ima arbiter: to je arbitrium litis aestimandae, mo samostalne procjene nekog predmeta u sporu, odreivanje kazne, tete, globe, a odatle jo ire 'odrediti cijenu neke stvari'."

11

222

TIMAT

samoj teti, niti ih je tamo pobrojio, ili (ako) bude dokazano da on ne zna brojiti, neka se ne vjeruje njegovu (iskazu danom pod) prisegom. No, neka se na njegovo traenje prisili pastir ivotinja koje su nanijele tetu da prisegne i oituje se o samom broju ivotinja. A ako pastir bude kazao da ne zna brojiti i zbog toga odbije prisegnuti neka tada, nakon to poljici izvre procjenu, pastir bude duan isplatiti tu tetu na itu (nastalu) u vrijeme blisko etvi i usto, u ime kazne, platiti za svaku kvartu ita jedan gro, za svaku kvartu jema dva solida i za svaku kvartu drugih itarica pola groa. Od te (novane) kazne polovica neka pripadne vlasniku, a druga (polovica)
poljicima. A (kao jamstvo da e tu) globu (platiti), mora odmah dati

zalog (pod prijetnjom daijnje) kazne od dva perpera. 12 Stimare (aestimare)

susreemo

i u najstarijoj kotorskoj notarskoj knjizi.

U jednom unesku iz 1333. godine Mare, udova Lampredija Bolice, trai od Nikole, sina pok. Lore Pac;:ic;:e, isplatu duga od 50 perpera. Budui da je ovaj pobjegao iz suda, suci po statutu o ogluhi upuuju Maru za dvostruki iznos u Lorin zaselak u Stolivu; ako ga Nikola hoe otkupiti, neka se do godine vrati na sud, poto bude vratio Mari 1 perper plaen sudu.13 Osim statuta pisanih na latinskom jeziku, po obiaju svoga vremena, neki su pisani arhainim talijanskim, kao Lastovski i Mljetski. Frano
Radi

1901. godine objavljuje statut pod naslovom Knjiga o uredbama i (Libro delli ordinamenti e delle

obiajima skuptine i obine otoka Lastova

usanc;:e della Universitade et dello Commun della isola de Lagusta). Cap. 103. sadri naredbu o tetama koje nanesu ivotinje (LastSt, 261).
Ukidamo i ponitavamo tu naredbu jer je u suprotnosti s (naim) uredenjem i potenjem i izravno je bila opasna za due mnogih osoba, pa hoemo da glede tih teta od sada unaprijed vaija primjenjivati stare propise i obiaje
12

tj. da se u vaem

Vijeu

moraju izabrati procjeniteiji tih teta, vjeti i

Item, quod si quod damnum reperiretuf fore datum per animalia cuiuscumque in b/adis et patronus bladi vel/et suo iuramento approbare de numero animalium damnum dantium, quae animalia ipse patronus non reperiuerit in ipso damno, nec fbi illa numerauerit, aut quod per ipsum numerare neseire probatum tuerU, efus iuramento non credatur. Sed ad efus requisitionem cogatur pastor animafium damnum dantium ad iurandum et confitendum de ipso numero animafium. Et si pastor allegauerit nescire numerare et propterea {urare recusaret, quod tunc (acta estimatione per postichios, soluere teneatur pastor ipsam estimationem bladi tempore proximo messurae et vItra nomine poenae so/uere pro qualibet quarta grani grossum vnum, pro qualibet quarta orde; solidos duos et pro qualibet quarta aliorum bladorum grossum medium, cuius poenae medietas sit patroni et alia postichiorum: et pro poena statim dari debeat pignus poena yperperorum duarum (J. J. Hanel, Monum, 1877., 1. 121-2)

13

Ideo recepto uno perpero a dicta Mare secundum tormam statuti contumatie ipsam Mare Iprolsuimus pro duplo L perperorum predietorum in sel/a eius de Stalliuo, quantum stimaueri[n!jt de ea sibi Russinus Pimme et Marinus Sma/ote pro duplo sui debiti memorat;, sentent;aliter dicentes, quod teneat secundum tormam statuti usque ad unum annum proxime venturum; qui Nycola si recuperare voluerit possessionem suam intra dictum annum, venia t ad curiam et restituat perperum predictum et respondeat secundum tormam statuti (KotSp, 361. reg. 558).

223

TIMAT

podobni, koji e te tete procjenjivati kada se one na otoku poine kao to se u stara vremena radilo. 14

I Mljetski statut iz 1345. godine pokazuje osjetljivost na tete koje uine ivotinje. Cap. 18. (MljetSt, 71):
Naredujemo i odreujemo, da nitko ne smije pasti ivotinje u vinogradima spomenutog otoka ni iz kakvog razloga pod prijetnjom kazne od 3 groa svaki put i da mora naknaditi tetu vlasniku tog vinograda, a tu tetu imaju procijeniti asni ijudi koje odrede mijetski suci. 15

Statuti naih komuna jedinstveni su spomenik proimanja romanskih i slavenskih pravnih elemenata. To je vidljivo i iz nekih naziva slavenske etimologije. Npr. poljid (poschici, postici) ili popaa (popassa) [v.]. Izdvojimo iz Poljikog statuta, sauvanog u bosanikom prijepisu s kraja 15. stoljea, poglavlje o popa i (Kapituli odpopae), gdje se zabranjuje putanje ivotinja na tua obraena polja da ne uine tetu. Osim toga, Poljica su za krupnu stoku uzakonila da onaj tko ju namjerno natjera u vinograd nou, plaa dvostruko. Ako se ne opameti, neka se jednoj ivotinji odsijee komad repa (ako li se ne e usvistiti, tadaj jednomu usici repa). Ako ni tada ne prestane, neka ju ubije (ako se ne e ostaviti, a ti posici). Kad zori groe, na snazi su rigorozne mjere (PoljSt, 60):
A a je u grozdje, od kada bude vinograd u mladicu tere do objaman'ja, drobna ivina duna je glavom; jedan brav; i joe kozji brav i zimi ki ogriza voe, duno je glavom. I ivina velika ima se spratiti tere stimati. A a je na itu, zakon je ivini velikoj zajati istimati popau, a drobni brav pojati, dokle se stima eta.

U Kolunievu zborniku l6 , glagoljskom rukopisu iz 1468. godine koji je akan Broz Kaciti od plemena Kolunia iz Buana napisao u akavtini protkanoj crkvenoslavizmima i nekim kajkavskim elementima, esto se spominje tima, timanije, timati ...
Govori gospodin' bog: ou uiniti tomu plku, kako uinih' onim' i- Samarie, za' oni jure nimaju ni ed'nu kunen'ciju i ne timaju zag'rih' v zeti silu i zaueti ono, a ni nih' (Djela, 1892., 12, 21).
14

Evo ulomka prema tzv. bekom kodeksu: ... reUDcamo et anullamo ditto ordine, perche repugnaua alle constitution et alla honesta et de directo era pericu/oso alle anime de moite persone, ma volerno che per ditti dann; da mo in
auenire si debiano obseruare li ordeni et consuetudine antiche, 90e che in Conseglio uostro se debbiano e/eqer li stimatori delli difti danni pratici et sufficienti, li qual; stimarano ess; dann; quandose commetterano per la isula ... (Manum, 8, 59).

15

Ordinemo et statuimo che niscuna persona non debia pascer bestie in lo campo de/e uignie dela ditta isula per niscuna cascione, in pena de grassi 11/ ogni uolta, et debia mendare lo danno alo patrone de quello campo, lo qual danno debia esser stimato per bon; homen; dati per li r;udesgi de Me/ida (MljetSt, 70).

16

Transkipcija Matije Valjavca.

224

TIMAT

Prvi e, da ishae ot' ed 'nogaJal sa i neis'ta timan'e, a to estb, kada ti imab edanb trudb ili [ali] ed'nu alostb, ka oe tebi biti [ka ti oe biti] vidjeti, da

[ga ne e'] moi strpiti, a tudie ti se oeb ot' boga tuiti govorei, da mi daeb tolike Jadige [da mi bog' dae tolike fatige] i tolikb trudb, i oe' se 'timati, da si dostoenb bolega, i ne e' se moi strpiti. Govoru, da si ti vridanb i huega [dostoen' toga ter gorega], zab ti si plnb grihovb. Govori sveti Avgustinb, da za voiju grihovb prihaeju protiv'nosti [protivan'stva]. Govoru, da, ako vidib, da si gri'nikb [grian'] i imab ka'tigu nad' sobu, zahvali bogu na noi pokori, ku imab na semb sviti, zab bes [pres'] pokore ne moreb biti spasej1b. Kako je to is'to, primi [vaz'mi] priliku na [od'] svetih b, ki su mueni: niki e bilb peen b, niki odrtb, nikomu glava usiena, niki ras'petb, a niki ed'nu muku a niki drugu [niku muku a niki niku], a oni s mirom' su trpeli hvalei boga ot' negovihb dari, a ti, grinie, za ed'no malo protivan stva, ko budeb imilb, oe' se di'pirati [de'perati] psujui danb i hipb i asb, da si prialb [se rodil'] na sa SVitb, i tuei se na boga i 'timajui se, da si svetb govorei: boe, a sam' ti uinilb, da mi daeb toliki, trudb i toliku alostb (ib., 58-59). U mnogim glagoljskim ispravama, to je posve razumljivo, tema je granica (mea). Tako se u jednoj listini (cit. Darko ubrini: Hrvatska glagoijica, Zagreb, 1996., 180) govori o granicama gromae (kamenog suhozida) u Gabonjinu, malom mjestu kod Dobrinja na otoku Krku:
1754. miseca mara - Uinihu gromau na dermunih [uma omeena kamenim zidom], dolinih mejai, ki budu zdola imenovani, kako smo se odustali [dogovorili] na prienti [na sastanku] Frania Derpia jlQ [pokojnoga] Frania i Matija Derpia jlQ Ivana i mene prokradura [nii venecijanski namjesnik] zdola podpisana, ku nim po oblasti potvanoga klera Dobrina postavih sinali [kamen mea] da zravnaju gromae, ku bihu priente i kuntetahu se [sloili su se] a nim pustih uinit gromau i ne pretendit [ne traiti] drugo nego kako su sinali. Su se kuntentali i dah nim dvi pogae i vina pit kolik su oteli i oni ne pretende drugo od reenoga klera, kuntenti stran jedna i druga. (...) Selo Gabona kmeti ki su derali dermuna Doline ki su posikli derva v reenih dermunih kako bi referano na timi, uinihu gromae od komunadi za tu kodu saan 50.

neb

***
Ante upuk obradio je glagoljske testamente i druge privatnopravne isprave, koje je pisalo preko 40 popova glagoljaa u razdoblju od 227 godina
225

TIMAT

(1547.-1774.) u 13 sela ibenske okolice,l7 u djelu ibenski glagoijski spomenici (GISp). Evo nekoliko ulomaka iz tatamenata:

Ostavi njegovi keri Luci 100 dukat dote i odvie edan haijak pana vientina, da ioi dadu njegovi sini i ena po njegovi smrti koliko pri, s tim patom robu, ka se nahodi u skrinji. Sada da dadu po timi, a bude manjkati, da nadodaju sve ostalo tabilo i mobilo (GISp, 46). Heri Mandi j(e) da(n) haijak rani. Ako bud(e) unuk j(e)dnu kapicu malu; ako bude unuka j(e)dnu pokrivau. Barici da imaju namiriti vie time, a j(e) ponila do dvaeset i pet tol(a)ri i j(e)dan haijak rani vie sve time (ib., 119). Dah Kati etiri haijak, a peti svitni. Dah pet sukanj rvleni i dvi beretine, etira oplea tanka, velika i dva mala, pr[i] su bili o(d) tri libre, obave, pokrva petnades(e)te tankih, novih, skrinja nova l(ibar) 40 i sva ova roba bi nova, dvi kanice nove, dvi kouje nove e(n)ske. I bi timana ova roba libar tristo i dvadeset. timaduriea, ka tima robu, Adrijana (ib., 120). Ostavijam Gospi na Raeiju u Zlarinu so(ldini) 24. Ostavijam za moju duu na Velikoj Glavi on kus tarsja, kako su Kupia stala, da se tima u onom stanju, u komu se bude nahoditi i da mi se dade rei mis etardeset, a bude odvie, da mi se slui toliko mis, a po smarti moje matere Matije (ib., 198).
I u cijelosti tima po zapovidi gospodina kneza (ib., 87): [Dojde] vojvoda Stipan s mandatom, s urdino(n) od gospodina kneza ibenskoga, po setenciji, to uini gospodin zenera(l), da me jima (ju) naplatiti suci i naplatie me jisti suci od sela. Od Mikule Luiina u Prapatnicah po gonjae zemije i etire masline, ke se timae dukat 30, uPlasi tri etvrti zemije i masline etire; masline, ke se timae dukat 55. I bi kuntent jisti Mikula Luiin i njegova punica i ena, suci od sela, ki bie svidoci Jure Mudronjin i Eadrica Bain i Pere Beli(n). I bi kuntenta jedna banda i druga. Pisah ea parohiean od Srima don Eadrij Skrai' 1664. na 26 otobra. tima se zemija Pere Didova i ime Didov(a) u Zgonu i u Zagoriinu i naplat(i) Pere Didov vas interes, ki je meju njim gospodinom guvernaduro(m) i Pero(m) Didovin. timae tu zemiju suci seeaski (lj Jure Mudronji(n) i Eadrica Bai(n). I bi kuntenta jedna i druga (banda). Pisah ea don Eadre Skr(a)i, porahiea(n) od Sri(m)a.

17

ibenske glagoljske oporuke i ostale spise sakupio je don Krsto Stoi iz opinskog arhiva, koji se tada nalazio u sreskom naelstvu u ibeniku. Po Stoievim rijeima, taj je arhiv tada bio u vrlo alosnom stanju, ali dobar poznavalac ibenske prolosti i veliki ljubitelj starina bio je neumoran u svom poslu, te je konano 1937. sakupio bogatu zbirku spisa, raznovrsnih po sadraju, starosti, vrijednosti i pismu. Te je dokumente sredio u pet grupa, i to ovako: I. glagoljica (oporuke br. 1-220), II. glagoljica (nekoliko raznih dijelova), JlI. bosanica begovska (nekoliko rukopisa), IV. slavosrptina (nekoliko rukopisa) i V. razni spisi na hrvatskom jeziku (oporuke i dr.). Pored toga, na 1. strani omota oznaio je da je sve to iz 17. i 18. stoljea. Iako je Stoi bio dobar znalac i glagoljice i bosanice, ipak se nije pozabavio tim spisima; prenio ih je u Gradski muzej, gdje se i danas uvaju (GISp, 15).

226

tiva

tiva tal. stiva) znai potpalublje, unutranjost broda.l Boidar Finka u ARj daje jezgrovit prinos: tive tivaju tivai. Ove tri rijei Milan Mogu (DSG) ovako objanjava: tiva - brodsko skladite, brodski tovarni prostor; impf. tivat - slagati; tivar (gen. tivara) - ovjek koji slae, slagar. Dakle, tivar'i tivadu. 2 Da se senjski govor to plastinije prikae, tj. da se vidi kako se pojedine rijei vladaju u kontekstu, donosi se tekst Kako se tovari brod (DSG, 147-8):

Ljudi a deladu na krcanju razdilidu se u trf kunpan'ije: jedn'i deladu u lageru [skladite], drugi na taulacu [mjesto za teret na kolima], a trei u tivi. Ni a deladu u lageru tivadu drva na taulac. Drva se dopeljedu taulacon do broda i sad na druga kunpan'ija baca u tivu. Kad su drva pobacana, tiviiri gredu tivat. Doklen tiviiri potivadu, ve je drugi taulac pitn i dopeljan do broda i vi a deladu na taulacu moradu jopet bacat. I tako to gre fnpre una tralala. Kod dela najvie moradu pazit tiviiri. Prvi taulac ne baca se u tivu, nego se tiva na so ljer [otvor] da se brOd ne undriva [uniti]. U tivi se drva slaedu u landane. Kad se brOd nakrca do soljera, ondat se v'ie ne tiva u landane nego u murade i tako se tiva napuni. Na kuverti ni teko tivat. Glavno je napravit krie da stojidu tanje [vrsto]. tiva (grotlo, unutranjost broda namijenjena teretu) posvuda ima dugosilazni akcent na prvom slogu. Danas u Splitu prevladava dugouzlazni - tiva (RjSG).3 Poetno izgovara se prema fonetskim pravilima mjesnog govora, dakle kao standardno , s ili umekano (cakavsko) f. tiva (stiva) postaje iz ven. samo u znaenju brodsko grotlo i red. Tako Boerio (DizVen) ima stiva (mucchio di cose stivate insieme a guisa di fastello di stipa), stiva de la nave; meter in stiva ... Za transki izraz andar in stiva
Ovaj brodski termin (sUva, stivaggio, stivare, stivatore... ) temeljito je obraen u Dizionario di marina medieva/e e moderno (DM, 998-1000).

2
3

U novijem izdanju Senjskog

rjenika

(SenjRj) M. Mogu nema natuknicu tivar,

ve

samo tivadDr (tivadl1ri tivadu).

Edo egvi (NOM) biljei tiva istiva.

227

TIVA

(DizTr) imamo primjer Co 'ndaremo in stiva foremo per un fill de tempo i mu$ de mumie prima de 'ndar in brodo del tuto (raccolto dalla voce di una vecchia 'sesolota'). Doria za pomorski termin stiva nalazi potvrde u Milje (Muggia), Kopru, Piranu, Puli, Rijeci, Velom Loinju, Zadru ... U Rovinju je steiva ili steva.

Petar Skok (Term, 140) pie: Kroz otvore (bukaporte) ulazi se u prostor broda, po sredini, u tivu ili santinu. Radovan Vidovi (PRj, 449) primjeuje da ne moe biti tivu ili santinu nego samo tivu i santinu, jer tiva i santina nisu isto. Do stanovite zabune moe doi i stoga to je kod Boeria stiva de la nave isto to i caIa de nave (dicesi anche cala), a tal. calla je prolaz~ U naim je rjenicima santina [v.] obino kaljunica. Npr. Sali: korito, unutranjost broda; Vrgada: dno broda iznutra (ispod podnice); Senj: prostor izmeu brodskih rebara; Bra: podanak barke ispod pajola; Brusje: upljina ispod pajolih na dnu broda; Trogir: pregrada (ima ih vie) u dnu velikog broda u kojoj se skuplja prljava voda, ostatci maziva i sl.; Boka: dio ispod poda barke i kod skladita na brodu ... Za Rivanj Ladislav Raduli (RjRiv) daje ove primjere: Na dno tive stavi ono to nijjv'ie pizt!-, a na kuvjfrtu n4jlake stvt!-ri. Kad smo voz'ili za Levt!-nt imda smo navigali spuniman tivamin ljerzava [drvena graa]. Petar imunovi za Draevicu (RjBra): Ako bUde mqra, pqj u stivu. Ante Tii za Povljanje (RjPov): Kad bi se prodavalo grozje, Povljanci bi na portu napunili punu tivu grozja u parobrod i voz'ili za Riku. Ivo Otari za Kolane (RjKol): Si vidi kako ti se rodaci umu lipo sna? Ovce su potivali na kuvertu broda, a u tivi vercaju vino i rakiju. arko Martinovi za I (RjI): Ukrcali su nas u tivu pa nismo vidili ni sunca ni miseca. Nina Vodopi za Kunu (KSR): Hodi dOli it tivu da te more ne pOlije. to o tivi kae Frano Ivanievi (Poljica, ZbNO, 1904.,9,77-78):
Brodi su za pribacivanje eljadi ili privoz ivotinje, poljske litine ili koje trgovine. Ima trabakula ili dvojedrica, to su brodi na dva jarbora i dva jidra, u nje se krca vino, most, drva, sve pod stivu (unutrina broda) i pokrije se pukaportan (zatvor na sridini). Bracere su manje od trabakula, a na jednajidra. Ima isto stivu pod zatvor, u nju se krcaju i privaaju ivotinje sitnog i velikog zuba, vino, prina, vinje, trava, gnjoj, taklje i svaka japija za gradu kue. Gaete i kaii to su manji brodii brez zatvora na sridini, sve je rastvoreno, nastiva se pun brod i vozi svaka potriba, ali ne nadaleko, sve uz kraj, ne u puinu mora, jer kako je rastvorena sridina, moglo bi je nalit more i poduit.
228

TIVA

Za prouavanje akavskog idioma znaajno je kako referira Ivan ic (Vrbnik, ZbNO, 1902., 7, 351):
Sva roba, ku ima pejat kamo barka, mora po va tivu, va konobu. e ne more nuter, ostane na kraji, ali pek se nakerca na kuvertu. Na kuvertu moru prit samo one stvari, kin ne kodi more, ako jih polije. Prova i kerma, ako ni vele vele potribi, ostanu prazni, da budu za mornari i judi i za njihove male stvare, pamajie, kako su kaban, vernjica, bisagi, torbica i ono, a biva va njih. Pod provu i pod kermu mora dat i malo takovih stvari, kin ne kodi, ako se po njih i gazi. - ivo: ovce, jance, voli, prace, konje, sve se peja va tivi. Malo ivo tee po nutru, velo ivo stoji na mesti i ako je tiva basa, bukaporti mu' moraju biti otvoreni, za mora glava prit ven. Ako je tiva gelboka, ontrat se i bukaporti zapru sve, samo jedna ostane otvorena, da bude za oduhu. Ako ivo ne bi imelo oduhi, bi se va barki podavilo, zaduilo. Po zlu vrimenu je zel barat ze ivon va barki, za se mora sve pozaprit, da ne bi urtala voda nuter. Ako rine voda va barku, jo i katalo za judi i mornari: barka gre apiko, na dno, potune najednu. - Kada se na barki peja seno, slamu, derva i druge letke stvare, kih gre malo va tivu, za imaju malo pezi a udo inbuja, ontrat se kercaju te stvare i na kuvertu, a to se zove udelat kamit na barki. Kamit je od derv, od sena, od slami, od vern).

U pouno-zabavnom listu Mornar (Suak, 1932.) nai emo poslovicu: Kad se tiva zmeta - karagje vane. Ta stara mornarska izreka drugim rijeima glasi: Kad se utroba broda isti, znak je da je sav teret ve napolju. R. Vidovi (PRj) daje i figurativno znaenje karakteristino za doba susreta jedrenjaka i parobroda. Lako ti je vaporu ka jema vitar u tivu! (tj. stroj, makinju). U Sutivanu biljei: U oni dvor se stoji u riporu [zaklonu] 01 svakega vitra, ka da si u tivu! A kada tko padne u tivu, podrugljivo se kae: Svak se na svoj mOd [nain] kalaje u tivu! U Boki kotorskoj (RBK-ji) nai emo duhovitu potvrdu: MOe li t6 imadinat, nali su ga u tivu i to lUtranoga [pijanog], da nije intrao kadet, ne bi se vIe nIkad probudio.
tiva je oznaka i za teret. Ankica Piasevoli (RjSa): Ponili su punu tivu matelad slanih srdel u ibenik za prodati, a donili su pun brod druge robe, a najvie muke [brana]. Meutim, tiva moe biti i neki drugi prostor, na primjer police na kojima se slae roba, obino suknenina (Utivaj robu na tivu). R. Vidovi (PRj) za Sutivan i Grohote ima tiva i kao naslaga ribe u barilu: prva tiva srdel, druga ...

U Salima na Dugom otoku govori se: prodali smo dvi tive drvo Boidar Finka (ARj) tumai da to znai dva brodska tovara drva ili dva reda naslaganih drva. Na Lastovu (RjLast) stiva su naslagane cjepanice drva
229

TIVA

za loenje. Upravo je u tom znaenju Milo Moskovljevi (SDZb, 1950., 11, 65) u Pupnatu na Koruli zabiljeio ovo kazivanje:
Iondas pojde kroz planine i gore velike i tamo omrkne u velikoj planini i najde jednu kUu i najde jednu staru i kde jp da hxe li ga prijdt za noas, a ona mu govori: Oe, jd bi vas prijdla, ma je grihota da pogrnete, jer su Ode hajduci. On govori: Hvdla Bogu; Isto me primite, d go (d) me sakrite. I ondas je imala sttvu dfva i sprem'ila ga je po(d) dfva da ga ne najdu hajduci.

U Delnicama (RjDel) tiva su sloena drva za ogrjev. I u Bukovici kod Vladimira Arda,lia (ZbNO, 1910.,15, 255) vidimo da je tiva hrpa drva:
Na kraj, kao i ostala sva sela u Bukovici, imadu zajedniki imetak u samom kuvinu, tj. svaki u svom odlomku zajedniki posjeduju panjake, zajedniki im je i gaj, koji uva zakleti lugar, da se u njem ne moe sjei, nego od godine do godine pred Boi. Onda po doputenju starije vlasti, kotarskogpoglavarstva, sijeku drva na hrpe, da ni jednog ne e dopasti ona hrpa ili tiva, koji je sjekao, jer koliko ima u selu dima, tj. obitelji, onoliko valja nasjei hrpa, da budu po prilici jednake, ne u nekoj deblja a u nekoj tanja drva ... Kad se drva nasijeku razom zemlje i budu tive sve gotove, onda uine se buletinii: na svakom stoji zapisato njegov broj, pa ime i bezime; ti se buletinii smotaju kao olda te metnu u kapu kojeg seljanca, kojom mora treskati, da se mijeaju.

Ne slae se samo drvo, ve i riba. Kako su Saljani bili poznati po proizvodnji konzervi i soljenju ribe, ne udi to se glagol tivati povezuje sa sardelom, jer se ona kod soljenja slae i pritie. Ka smo solili ribe u matelade, tribalo je znati tiva ti. Jedan red vako, drugi na kri, po tri u redu, a prvoj se vre drob do daske, a izanjoj. tivadorke su tvornike radnice na ukutijavanju ribe: Za tivadorke su se meale starije radnice, da sedu, a ne da runcigaju po svas dan (RjSa). U Stonu se ak i sama sardela (srdela) naziva tivajica, i to ona koja je po veliini dobra za tivavanje (spremanje) u bavu. Glagol stivati/tivati doao je iz brodarske terminologije (natovariti brod), pa je prenesen u brodograevnu (nasloiti, posloiti). Prvotno znaenje izgubilo je vezu S morem. Posvuda u Dalmaciji tiva(va)til stiva(va)ti znai sloiti, redati, poredati prema ven. stivar (Boerio: stivar le legne; stivar le sardele - mettere il pesce a suolo a suolo ne'barili e salarlo) < tal., lat. stivare - smjestiti, spremiti. Navedimo i nekoliko vrijednosti glagola s prefiksom. Utivati - postaviti u red, u vrstu
230

TIVA

(GOirj), nastivat4 - naslagati, postivat - poslagati (RVS), rativat, zativat (Orler) itd. Na Rivnju (RjRiv) je tivati (stavljati, slagati na hrpu): Nemtp3jte to takO tiva ti, sve e van se prevaliti. Lipo to tiv,Jjte. Jo se ni naui kako se tivaju tikule (cigle). U Dubrovniku (RjDG) imamo pf. tivat (Se) i impf. tivdvat (slagati, nakrcavati, nabijati u neto): tivdvaju karag it brod, brzo e partit. Ajme, ka(d) e finut ovo tivdvanje, foli nam arije. tivali smo se bili sve jedan do drugoga u ono barice. A iz Boke kotorske (RBK-ji) odabrali smo: tivaj te sardele u barzo pa pospi sa sOli. tivala sam danas robu u bajito. tivaj mi ovu poadu u katulu. 5 I u Kuni na Peljecu (KSR) ima znaenje sloiti (Ti zna lipo tivat bandu od grma, ja to dobro ne umijem). Adj. je tivano: Lipo je vidit tivane rogize, a ne nabacane kako bilo. Rogiza [v.] je grana za loenje kojom se prethodno hranila stoka. U Koruli se npr. kod kartanja (treeta) kae: tiva je sve batone od asa do kraja (JE). U Lici takoer ima openito znaenje sloiti: Lijepo ti to meni sve tivaj, da ne bude kvara. Ovo ti nijesi umijo tiva ti, ka valja (ARj). U Riniku gacke akavtine (RG) uz impf. tzvat (tivaj snope batuk svUdaj oko stogov) nai emo i tiv - ono to je poslagano u visinu. Iman jo u pojati dvi tivi sena. Termin je panmediteranski. Odnos izmeu lat. stipare (nagurati, natrpati) i gr. stoibdzo i njihovih refleksa na istonom i zapadnom Sredozemlju, i po miljenju Vinje (JE) iziskuje daljnja istraivanja. Nadalje, Vinja smatra vanim impf. stipati u epurini na Prviu, upravo u klasinom latinskom znaenju zbivati, nabiti, npr. da bi sva trava to je ubrana stala u vriu treba je dobro stipati (Zabep), koji se moe smatrati predmletakim preitkom. Nije jasno moemo li ovdje svrstati saljski termin kod pletenja tivaleti6 (pletivo): Staromu san uplela bive driti punat, a diini na tivaleti (RjSa). Na otoku Unije Margita Nikoli (Un) biljei tivalhe - elastian bod kojim se plete orukavlje i pasica dempera i dio arapa od vune, koji pokriva gleanj (jedan pravo, jedan krivo), a isto u Omilju Ivan Mahulja (RjOG) daje izraz za bod po dvije oice - plesti na tivaleti.
4 Na lu (Rjl) nativati (Dokle dojdin doma da si ta drva
a su tote nativa poj skale, jesi

me razumi?!). adj. nativan

(Kako su van drva lipo nativana, ma ki je vo vako /ipo utiva?). Kolan na Pagu (RjKal) nativat (Jo se je moglo pod kale nativat drY, da su ih brat i sestra lipo tivali i da su s/aali kako in je mat govorila). Povljana (RjPov) nativati (Dobro ste nat/vali tereta na brod, kad je miko petunu/a).

5 6

I u sjeverozapadnoj Boki je tiva j t/vat (RSK-sz). Tal. sUva/etto

(navlakaa),

ven. stiva/eto (Boerio: piccolo stivale; stivaletto a mezza gamba).

231

TIVA

Previe je hipotetiki u usamljenom novovinodolskom obliku tivanja - ivanjski krijes (Na Ivanju smo skdkali prIko tivanje... Dite j' bilo palo va tivanju) traiti refleks t- dalmatskog sanctus, no moda je, budui da se na Ivanju preskau hrpe (sloenog) zapaljenog drveta, dolo do semantike kontaminacije (narodne tvorbe) sa tiva, odnosno pf. tiva t, adj. tivan (Va tivu drva tivajit).
(RjaNV)

U Betini tivadur je radnik u brodogradilitu kojega vlasnik povremeno unajmi za slaganje dasaka i druge drvene grae u potkrovlje radionice ili u posebno spremite (BetBr). U Koruli to ine egrti ili djeca brodograditelja i zaposlenika. U Trogiru (RjTro) i u Milni (RjBra) tivaditr (stivaditrlftivaditr) je ,mornar koji rasporeuje, preuzima ukrcaj odnosno iskrcaj tereta. tivadori mogu biti pojedine osobe ili poduzea, odnosno zadruge. uje se jo tivador ili stivador, a kod R. Katalinia tivatur, te hibridne izvedenice tiva itivan. Za kraj iz crtice tram ba Rikarda KataliniaJeretova (Korablja, 1929., 2,4): ... trambe ni bilo i vie nikad nee doi u vinaru AI Porto. tram ba, mala tram ba, ni lijepa ni runa, upava i garava, koju je mizerija i ljudska nepravda - kako su govorili mornari - hitila na sramotni put, umirala je u bolnici kao pae. Otac joj je bio tiva tur, potenjaina i pao je s palube u tivu, pao nebog ovek, pao i umro. Majka je brzo za njim pola.

232

topela

U komedija sula se pita:

Tripe de Utole

Marina Dria (DjelaMD, 680) starica Ani-

Tko ide ovamo? Ovo para ena Krise, metra od skule, one mahnitine. On je za ijubavi otiao! Brian vazda, maloprije me je pitao gdje Mande stoji, i on sjetan uzdie za Mandom; i Mande t' ima njeke namoroze od fopela s plutom i od duple barete.

Dominko Zlatari u ali s gizdavijem prijateijem (Pjesan LXIII, SPH, 21, 202) pie:
A mi emo to ostaje I tamo dospjet od nedjeije, I upe, sela i poveije, I koje ima, pripijevaje. II U toliko smerno vele I mene tebi priporuam I i uzgori lijenkom kuam, I da ti tegnem u topele.

Antun Sasin, pak, u pjesmi Muika od crevijara (PSHK, 5, 291-2) kazuje:

Zapovijejte nam, gospoje, I topele vam da se skroje, I er e biti kao udite, I sve asete i pulite, I kako u formu da se uliva ... ... Ma ako koja nee ni to I hte imati svoje kopito I a mi da joj ga uinimo I netom formu uzvidimo I da joj fopela tijesna biva.

Vuk St. Karadi (SrRj) napominje da se u Dubrovniku najvie govori topeliea, te kada tko crevlju potp et i, kae se: stavio creviju na topelu (potpetio je).1 Isto je i u Ivekovia (BI). Reetar odreuje kratkouzlazni akcent na prvom slogu (AS Ph, 36, 542). U starijim se rjenicima (Della Bella, Voltiggi, Stulli ...) topela uglavnom objanjava kao pianella, pantofala, crepida ... . Mikalja neto je opirniji, ali pod natuknicom oubre. 2 Vidjeli smo da Marin Dri koristi ohubra (je li ohubre saio) i na drugom mjestu u Griuli (DjelaMD, 630):
Tomislav M. Macan zabiljeio je zagonetku u Blatu na Mljetu (ZbNO, 1935., 30, 240): Na glavi mu dva pera, a na nogama topelice. Rjeenje je - magarac!

topelle; pjanelIe; sanda/um - topelle; pjaneJIa; pantofa/a; crepida, sanda/um, baxeae, mul/eus; - topella, visoka enska; pjanelIe alta da dona; tirrhenum sanda/um; - tko je u topellah; inpjanellato, crepidatus (Blago, S.V. oubre).

233

TOPELA

Bolje bijae i zlu gospodu podnijet neg se ovdje po pustinji tu; meka bijee nje ohubra, koja mi kako smokvu glavu bijee uinila [tj. smekala
gnjeei

je], neg ove ljuti [litice] po kojih bijedna derem noge.

Moda je jasnije u Drievoj komediji (Venere i Adon; ib., 326):

Koliko ohubar gospe im omlate / o glavu, - udna stvar, kako u gvozdje mlate; / tvrde su glavine neg sohe hrastove, / a kako kravine vazda su jalove.

Ohubare su, dakle, papue od pluta, cokule kojima gospodarice gaaju godinice, nastalo od Uvar (pluto) < tal. dial. su vero, subero (sughero).
Joakim Stulli u /?jeosloju daje vie izvedenica od topela. topeludorac - udarac topelom (pianellata, crepidae ictus); topenoloa - onaj koji nosi topele (che porta pianelle); topelar - papuar i adj. topelan. Marcel Kuar u Lumbardi (LumbN, 337) zapisuje opele (njekakve crevlje otvorene) s pretpostavkom da potjee od stopelIe (!). Milan Reetar u opsenoj studiji o jeziku Marina Dria (JezMD, 224) veli da bi fina papua topela mogla biti od tal. *sta.ffella kao dem. od staffa (stremen), ali toga oblika u tal. jeziku nema. I Skoku (ERj) je jasna samo morfoloka strana. Romanska je izvedenica na -ella. Korijen je nejasan: stitppa ili stoffa. Odnos je prema stivdle i prema cipela nejasan. U novije doba ipak se topela izvodi od tal. sta.ffella < staffa (DjelaMD, 934).
topela se spominje i u epskoj konavoskoj pjesmi, koju je po cavtajskoj okolici oko 1892. godine pronaao i zabiljeio Antun Mostahini po

kazivanju Kate Matkovi. To je zapravo bajka o sokolu mladoenji.3 Kralj od Stambula dri svoju ker zatvorenu i odvojenu od svijeta, no jednoga jutra odnekud doleti soko ptica siva, razbije prozor i uleti u njezinu odaju. Sokol smetne sa sebe sitne peruine i prometne se u junaka ko na gori sunce i obljubi djevojku. Kada se otkrilo da je djevojka trudna, otac ju alje da po svijetu trai svoga vjerenika (NpjMH, 1, 101).
Mal po malo njoj se obaznalo, / Starac joj je obaznao babo, / Nit je bije, a niti je kara, / Neg s nje svlai svilene kavade, / Oblai je u vlake bjeljae, / Svlai njome ute topelice, / Oblai joj obanske opanke. / Postavi joj lake branenice / I stavi joj torbe strunjavice, / Pa joj dava drenove toljage. / Izvede je pred bijele dvore, / Pa je babo govorio njome: / Ajde s Bogom, drago d'jete moje! / Ajde tamo po svijetu mlada, / Ajde iti vjerenika tvoga, / Vjerenika, ljubio koj' te je; / Ako bi se vratila na dvore, / Mojom rukom
odsje u
3

ti glave.

Tako je pjesma i naslovljena pod brojem 35 u prvoj knjizi Hrvatskih narodnih pjesama (MH, 1896.).

234

TOPELA

ute topelice nai emo i u jednoj junakoj iz Blata na Koruli enidba ura Smederovca. 4 Prosi uro banovu ker te je udi oima vidjeti, a ona i silazi pred bijelu kulu ... (NpjMH, 1, 311): A na noge ute topelice, / A na glavu svilenu maramu, / A u ruku vezena jagluka. / Pa poeta kuli niz skalina, / Pa izlazi pred kulu na vrata, / Pa ugleda Djura na djoginu. / Ostidi se plemena djevojka, / Pa je b 'jelo lice sakrivala ...

Ova pjesma iz Blata (zapisao Baldo Glavi Melkov od kazivaice Kate urlin) gotovo da nije valorizirana u kasnijim antologijama, moda i zbog ablonskog ..enidbenog plana_ Ne smije se brkati s Vukovom pjesmom enidba ura Smederevca (NpjV, 2, br. 78).

235

traca

U Imotskoj krajini Ivan Branko amija (RjIm) zabiljeio je gangu: Da mi laje oni koji znade, / lJego traca to nita ne znade. traca je stara krpa i u prenesenom znaenju olo. A Ivica i Filip Gusi (RjDZ) imaju izreku: Nisan ja traca pa da svak o me brie noge. Augmentativ je tracetina, krpetina, koju usporeuju jo i s cavata [v.] (gdje se oito misli na loe cipele) te s remudine (najee neista odjea), rasmuljine (Ne mogu vie gledat ove rasmu/jine po kui), to se openito svodi na pl. t. repi (bilo to staro).
esto se uje s- tal. straccio). Venecijanski i transki oblik je strazza

(DVenIt)l. U kuini sinonim je za kanavacu, kuhinjsku krpu. Tako Gioia Calussi pie: Sulla canavaza ostraza (strofinaccio da cucina) ci si asciugava e puliva le mani (Profumo, 82). Te su krpe bile od pamuka ili lana i u razliitim bojama, ovisno o tome hoe li se njima suiti ruke, tanjuri, ae, poade, tee ...2 traca je imala i funkciju metle: Per gli angoli e sotto i mobili si usavano le scove de corda o de straze, fotte di frangia di cotone (ib., 87). U Lumbardi na Koruli (StLR) imamo straca, a u Smokvici (RjSmo)
- straca. U Dubrovniku (RjDG) je straca (uz pejo straina) komad tka-

nine koji zbog istroenosti vie ne slui nekadanjoj svrsi, nego se upotrebljava kao krpa za ienje poda i sl. Dodaj mi tu stracu da pokupin vodu ispo(d) fimjestre. Baci tu strainu u smetlite! Uope, oznaava neto vrlo loe kvalitete: Ka(d) san kupovala, inilo mi se lijepo, a sad VIdin da je to obina straca. U neretvanskom kraju (RNG) traca je dronjak, dakle loa odjea. ta si stavila te trace na sd! Baci te trace, nemoj me vie sramotitI U Salima (RjSa) trace su stare krpe, otpad. Augm. je traina (prnja): Pokupi te traine a se tare komin i tloh i poj ih na more oprati. U Trogiru se uje
Doria (OizTr) straza istrasa: straccio, cencio, strofinaccio, anche vestito, tessuto in genere (La straza per sugar i piati .. , .. De tute les trase che la trova in giro laf a cioapini per cu!;'ina, La ghe buta de sora una strasa umida e sporea ...).

Calussi (ib., 86): Messi a scalare sullo sea/apiat; di leg no, venivano asciugati con le canevaze o straze de cusina (canovacci) di cotone o di lino e in colori diversi a seconda che dovessero asciugare mani, piatti, bicchieri, posate opentole; venivano appese per un pical (un occhiello di stoffa) sotto le rispettive scritte. ad un picaio (appendino) di leg no.

236

TRACA

trika, na Vrgadi (RjVrg) straca i augm. stracina, a u Kuni na Peljecu (KSR) traca (Kupila je nito gaa, ma sama traca, ni za nita)} Isto je u Novom Vinodolskom (RjaNV): trace j' h'z'tila va smei. Ili metafora za staru i nekvalitetnu odjeu: Po vant gre va tracah. U Rukavcu kod Matulja F. Mohorovii (RjRuk) biljei izraz tracarl ja - krpe manje vrijednosti, uope bezvrijedne stvari. No, imamo i traca od stola, traca od uljena (ulit - ribati pod). U Omilju, po Ivanu Mahulji (RjOm) grub papir za zamatanje trgovake robe zove se harta traca. 4

Pogledajmo braki repertoar. U Sumartinu (SumRj) traca je stara krpa. U Selcima (RSel) traca je isto to i kanavaca [v.] (neista krpa za ienje poda). P. imunovi (RjBra) iz Draevice donosi trdca istraa (N?u da nosi trdce, a novu rObu dri u komo. SvUs to stro i neka ti mu kupi nito potene vete), a iz Puia pl. strdine (Tie strdine skup i izguor). I u Visu ftrdea je dronjak; krpa za brisanje; rita: Vas je u ftrdce. Jure Roki (JRB) ima augm. ftracurina (krpetina): MolO! a, nee ti do ijor dotor u vizitu. Surgoj foto pod koetu i pokrij sa bokun ftracurini. Sinonim je peca (tal. pezza - krpa, zakrpa) - peca od fregonjo. Store pece bi nosil na sebi kako nojgori prosjok. U pluralu javlja se lik stroncine (dronjci): Hodil je u stroncine pune pdtofini (masne prljavtine). Viki oblik stroncine, po miljenju Vinje (JE), doao je krianjem stronco (tal. i ven. stronzo - govno) i traca. U Koruli je stranco balavac, derite, govnar. Je li za tebe fumat, stronco jedan! Struncun je, naravno, veliko govno. U humoreski ivot na rate Marka Uvodia (MULib, 96) vidimo kako se postupno fini vetit pretvori u tracu:
Dica su resIa, a kako su dica resIa, resli su i troki. Vajalo je dicu avat u skulu. Veliki su troki bili koje nisu mogli namirivat ni plaa devetoga ina. Dica su resIa, dica deru postole nemilice, a estero dice, on i ena, to je bilo osan pari postoli. Komu tak, komu puklo akod naprid, oli a drugo, postolar je jema deboto svaki dan posla. Za odiu je bilo jo teje, iako bi mater o' muevje jakete inila vetit za starijega sina, koji bi vetit pria poslin na drugoga, pa na treega, i tako daje, dok ne bi svri ka trace o' kuine.

Evo i jednog kolaa na temu trace iz Smojina Velog mista:

-----------------------------------------------------------3
4

A. T.

Ruskovi

(RjPelj), pak, biljei straca (dronjak), kao i F. i I. Ferenca (RjTrp) u Trpnju (krpetina).

Navedimo jo nekoliko primjera iz mjesnih govora. Rivanj (RjRiv): A to san, sestro moja kupila u Gr~du, samo vu tracu. Senj (SenjRj): Zami tracu i otari prainu. Povljana (RjPov): Stare trace se ne bacaju, nego se uvaju za tni pod. Kolan (RjKal): Kad je obukla vetu, sve je stare travese, kome; i kiklje metla u trace. $ njiman isti pod u kamaramin i portig. l (Rjl): Dodaj mi jenu strainu za pod noge staviti!

237

TRACA

Sve trace, svi retaji, sva felerina roba od Trsta do Boke, skupila se i nala na stotinu banki koji su pokrili Rivu. Sve a ti srce zaeli... Samo vidi trace i taele, koje u normalnin prilikan ne bi ovik rukon taka ... Sve je dobro dolo, i pinezi, i api, i spiza, i vino, i cigarete, bive, mudante, ae, bierini, stare trace... Gadili su mu se ti lancuni isto ka da lei na porke trace od kuine.

U Boki kotorskoj loe odjevene osobe nazivaju se tracun i tracona (RBK-ji) ili tracun i tracona (RBK-sz) prema tal. straccione i stracciona (odrpanac, odrpanica). Vesna Lipovac-Radulovi (RBK-ji) daje ove primjere: Valaj ne bi treb'o da 'ide kao tracun pored onotiko para to 'ima. to me stid od onoga brata, tijepo me uvate lampi u glavu kad ga v'idim kako 'ide po putu, kao tracun.
Slino je u Splitu i Trogiru. tracun - neuredni siromah, tracitnica

- neuredna ena. I. u Salima (RjSa) se za enu pogrdno kae da je tracona (odrpanka). Ka je na eni roba ista i zakrpana, to je lipo viti, ma ka je porka i raskonjusana, slii na traconu. U Kukljici (RjKuk), traca se prenosi na lijenu enu: Va tracona nita ne rqdi. U Selcima (RSel), pak, moe biti tracona, porkuja, gnjUsa ... U Pagu (CaPag) {traca moe biti i ena lakog morala: je te uvatila ta {traca u svoju mrzzu. Ukratko, traca oznaava osobu dvojbena karaktera: To ti je s'iguro rekla na tracona od ene (RjPov); Ki ne zna da je on traca, lako ga privari (RjU); On ti je traca o' co vika (RjTro). To posve odgovara suvremenom argonu. traca - beskimenjak, ulizica (Hrarg). Istog je postanja i splitski nadimak tracitrela (RVak, 28). ARj, uz navod (B. Finka) da je traca u Salima krpa za brisanje, daje znaenje runik. To tumaenje potjee iz opisa Ivana ica (ZbNO, 1901., 6, 47) kako se jede za stolom u Vrbniku na Krku:
Kada se ji, ji se na goli stoli. Ako su kui gosti, ako je pir, ontrat se stol pokrije z belin rubon, istin lancunon {ako ni v kui tavajora za stolpokrit}, a usta se teru v rubec (ako tavajorifoli)' Obraz i ruki se teru, pokla se operu, va tracu (ako se ne more imit ugaman za t'posel).

ic (ZbNO, 1900., 5, 234) ima i lik straina: Na avlu, kot vidite, je obiena straina (malo boji imaju ugaman<<) za tert ruki i obraz, kada se ki opere. Silvestar Kutlea (Imocki, 125) tracu uvrtava meu posteljinu. Po slamnici je prostrt sukneni prostira. Po prostirau prue se pokrivai: biljac, traca i sukanac. Nadalje, precizira se da je traca pokriva otkan i opiven, a radi se od stare prtenine pomiane s tankom preom.
238

TRACA

U Salima (RjSa) tracajolka je pokriva od tkanih arenih krpa (Znemi mi valeneu o vune, pokri me tracajolkun, vrue mi je), ili kako u ARj stoji: pokriva sastavljen od uskih krpica, koje se nadovezuju jedna na drugu. Ven. oblik strazza, strazzo (Boerio: cencio di panno o altra roba consumata o stracciata), kao i tal. straccio (brandello) potjee iz vlat. *extractiare (tractus part. pr. od trahere - vui, odvui, povlaiti). U Splitu pf. tracat znai poderati, tj. napraviti otpatkom. Otud itracat - izgaziti nogama. U novijem govoru ta je rije dobila znaenje )>llapravit neto pogreno, ))zaprljat, ))pokvariti, ))popljuvati i sl. Gl. im. je tracanje (der<1nje), a tracarjol onaj koji kupi prnje. Th. Magner i D. Jutroni (RjSG) u rjeniku suvremenog (urbanog) Splita akcentuiraju ove idiome: traca, tracona (odrpanka), tracun i traica (krpica). Po tim ))krpicama dobiven je i naziv za vrstu lazanje (ven. lasagne)5, okrajke tijesta razvaljane i rezane u nepravilne oblike - stracade ven. strazade; Boerio: strazzada).6 U Istri (Orbanii kod minja) tracier je ))odrpanac. Janneke Kalsbeek (Orbm) nalazi da traca osim ))krpa moe biti i ))zaostali grozd na trsu ())part of a vine; on which the grapes grow, and which is cut off after the grape harvest). Kako je to znaenje osamljeno, a ni Kalsbeek u to nije posve sigurna (?), mogli bismo ga povezati s takoer nejasnom saljskom rijeju taguci - ))prazni grozdovi na trsu: Vrag zna jesu li no tii ali mii pojili dva dela grozja do plota. Ostali su visiti sami taguci (RjSa). Sloenica tracavela (strazza + vela - jedro) pomorski je termin za zimske oluje na moru - koje deru, kidaju (tracaju) jedra. Po pukom iskustvu, to se najee dogaa oko sv. imuna (18. veljae). Petar Skok (Slavenstvo) biljei vike toponime (rtove) Straine i Strainac. Kako nisu dana nikakva objanjenja, Vojmir Vinja (JE) primjeuje da taj lik u lokalnom govoru glasi stracina: Pod Stracine, Punta od Stracinih iStracine - predio na sjevernoj obali otoka gdje se stijene ravno iz mora izdiu do vrha brda. A ftracina je po Libru Vifkiga Jazika apelativ s vrijednou )stijene to kao krpe vise iznad mora. Spominjui tu provaliju (bezdan), Jure Roki meu ostalim pie: Sve su se moje nade survale niz ftracine.
~~~--~--~----

Boerio (DizVen): lasagne (Pasta di farina di grana notissima). Doria (OizTr): /a~agna. Rosamani (DizGiu/): Lasagnone (funghe e grosse) fatte in casa. Tommaseo: lasagna (Pasta di farina di grana che si stende sottilissimamente sopra graticci, e si secca per ciba, Qvvero si tagl;a a lunghi nastr; quando fresea, i quali si CUQciono poscia nell'acqua o nel broda). ZingareUi: lasagna ("Pasta ail'uovo a strisee larghe, che si mangia asciutta).

G. Calussi: "Izreemo li tijesto na nepravilne oblike, poput romba, dobili smo strazzade, a izreemo li ga na vrpce iroke 3 cm, dobili smo lazanje (Sapori, 48).

239

trafuri

U Boki kotorskoj trafUri (pl. t.) su gomila krpa, starih, nepotrebnih stvari. Vesna Lipova,c-Radulovi (RBK-ji) u Tivtu biljei i strafuri. Ne smijem kontat od matere pobaat ove trafure, a ine mi veliku konfuziju po kUi. Odatle izvedenica trafur - osoba loe odjevena, u dronjke. vazda 'ide kao trafur, a ima doma pun arma run rObe. Vinja (JE) tvrdi da je ovaj lik preuzet iz ven. straforo, odnosno traforo (Boerio: specie di medetto che lavorasi con ispillo detto appunto di traforo, ne' pannilini finissimi per ornamemo) od kasno lat. transforare (probiti, probuiti). ZatraJUriLipovac pretpostavlja ven. *strafonici. Giuseppe Piccio (DVenIt) ima strafonizzo i strafoniccio - strighezzo da done, to meutim odgovara semantiki bliskom obliku trafan'i - komadi pirlitane robe, koji nalazimo u Brusju na Hvaru (RjBG) i obino dolazi u pluralu. Prema tr. strafonic' i strafonicio1 neko se ta rije rabila i u Splitu, a danas je posve zaboravljena, i to u dva znaenja: starudija, nepotrebne stvari i stara, propala ena. Miotto (VenDa/) za oba sluaja daje primjer. Cianfrusaglia - soflta piena de strafanici. Donna attempata e malandata - la xe un strafanicio. Na otoku Unije, po Margiti Nikoli (Un), trafon'ii su krpice, sitne ukrasne stvari u kui i garderobi, zdjelice na napi, figurice u vitrini i sl.. Na jugoistonom Krku Andrija-eljko Lovri (Vey) za trafoni nalazi osamljeno znaenje okrajak kruha, tj. repci. Berezina Matokovi (RVS) ima traus - netko neobinog izgleda i oblaenja. I u Salima (RjSa) emo nai trau - neuredno, loe odjevena osoba: Uala je mati rei: kako si se to obukla, kako trau. Samilja u traua! Rije straus navodi VenDal za nekadanji govor Talijana u Splitu (goffo, malvestito): eser un stra us; che straus de mOlie, che el ga! Takoer straus raus (sciatone - nemarnost). Teko je utvrditi etimologiju. Ili je njemakog podrijetla (heraus - napolje, van), ili se tr. izraz strasino (tal. strascico - vuenje; ostatak) iz afektivnog razloga transformirao u
njemaki?
M. Daria (DizTr) za znaenje cianfrusaglia, carabattola, ciarpame ima primjer: Quanti strafanici in quela batega!, te figurativno za neurednu osobu: Cusi Gonza te son come un strafanic' ili za razuzdanu (rasputenu) enu, navedeno prema transkom listu .. II Mercatino (1982.): Come i strafanici del tempo dei American;.

240

tragula

Sonja Senjanovi-Perai (Dvori, 16) u jednoj pjesmi sa sjetom govori o kafani Mati:
I gluvoa nika zavlada i nima niotklen glasa / ni abada / osta je razbatinjeni Splianin okruen ladnim neonon / i lipjivon tragulon / Isprid njegova ivota nikor je katanac meka.

da je tragula - linoleum, podolit. Po sjeanju Vojmira Vinje (JE), tragula je oznaavala svaku krpu kojom se pokriva pod za razliku od tavaje [v.l kojom se prekriva stol. Gotovo isto znaenje ima trdgula u ibeniku, gdje znai zatitni podastira za pod (trdgulu smo stavljali prid lave/). Tr. i ven. stragolo znai ospice (morbilIo). Doria (DizTr) donosi varijante staragolo, storagolo, sturagolo, starago, a za Milje, Kopar i Piran sturago.1 Angelico Prati (VEl) etimologiju izvodi iz obojenosti koe kod te bolesti (stranguglione - guobolja; upala glandula). Nije poznato odakle je tragula preuzeta, ali sigurno nastavlja lat. stragulum od sternere (pokriti ime to, prostrijeti). Ciceron: Pelliculis lectulos sternere (Posteljice prostrijeti bijednim koama).

tumau rijei nai emo

----------------

- - - - - - -

Jedan od otoka rovinjskog arhipelaga nosi ime Sturago nastalo dal vernacolo stora, specie di conchiglia marina

(Giovanni RadossL I nomi laeali del teritorio di Rovigno, Trieste-Fiume, 1969., 126). O malakonimu /ostura (Pinna
nobilis) drugom prilikom [v. sturaj.

241

Tabait

Tabak je onaj koji

kou - koar. I ovaj zanatski termin balkanski je turcizam arapskog podrijetla (tur. tabak < ar. dabbdk). Glagol je tabaiti (taviti), a prostor gdje se to radi zove se tabhana ili tabakhana (tabakana), gdje drugi dio sloenice potjee od perz. bdne (kua). Odatle prezime Tabak, Tabakovi, Tabaek, Tabai ... Jednog Tabakovia spominje Juraj Vladmirovi (Lika rije priprostite... , Venecija, 1775.): Turin Tabakovi od Neretve. U Dubrovniku, na Pilama, imamo toponim Tabakarijal, nekadanja koarnica. Mato Vodopi dovodi nas svojom ieronskom etnjom do Ulice od Tabakarije (enevrija, 12-13):
Ostavivi za pleima Tabakariju, slijedimo naprijed. Kuice, koje su nam s jedne i druge strane, pribitak su ebedijd ili bjeijard, kouhard, tabakara, vunard. I ovuda i niz ulicu urjanovu, niz koju smo sali, ut e neprestavno ondi pucati vunu za bijeijd, ondi mlatiti stanom na komu ih u, negdje ibati i na grebenu razvlaiti vunu za pernicd. Vidjet e takoder kod kutnjijeh vrata enske da upaju s obluenijeh koa vunu i kostret za porabu bjeijara; ili izmedu dvije tice kamenom pritisnute musti ispucanu vunu i na cijevi navijati osnovu i potku buduijeh bijeija.

uinja

Josip Bersa (Slike, 222) opisuje susret njena upnika i gospoe Dliringsfeld 2 : Gospoa Ida primijeti jednom Dum Matu, da sve Pile, a koji put i sam grad, zaudaraju nemilo na strojenu kou. Vodopi nije podnosio takve kritike na svoj Dubrovnik, pa odvrati, da je gospoa u ono vrijeme bila 's malijem' (trudna) i da zato nije normalno osjeala, a da o tom zaudaranju mogu samo nepristrani nosovi suditi. u enevriji moli tioca da zatisne nos, pa mu je milije da naziv za neistu struj arnicu (kuetina gdje koe strujaju),
Aida Cvjetkovi etimologiju izvodi od pojma tabak to je naziv za rujevinu potrebnu za tavljenje koe ulicama, Dubrovnik, 1999., 199). Ulica se u popisu iz 1883. spominje pod imenom Za Tabakarijom.
(Dubrovakim

Inae, Vodopi

Nama je od posebna znaaja putopis Ide von Duringsfeld-Reinsberg Aus Dalmatien (Prag, 1857.). Bersa zapisuje da je Duringsfeld lijepo doekivala Vodopia iz udaljene upe i hvalila njegovu uenost i sluala njegovo prianje o konavoskim jo surovim obiajima (ib.).

243

TABAIT

se i na Della Bellu, pukom etimologijom izvedu iz pojma tabak (duhan) [v.J3.

pozivajui

Tabaci je ime podruja u Sarajevu gdje su radili koari i tabaci. Donji Tabaci prostirali su se od Principova mosta do Careve uprije, uz samu obalu Miljacke, a Gornji Tabaci od Careve uprije prema Vijenici (Ture).
Iz popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini (Hauptresultate der Volkszdhiun ... , Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1896.) ARj donosi vie toponima za mjesta, mahale i sl. kao Tabaci (u nekoliko kotara), Tabak (Kladanj), Tabakija (Banja Luka), Tabakovac (Jajce), Tabakova esma (Sarajevo), Tabakovii (Cazin), Tabakovina (Sarajevo), Tabakua (M(')star), Tabaka mahala (Zenica) ... Evliya C;:elebi (Evlija elebi: Putopis; preveo Hazim abanovi; Sarajevo, 1973., 470) opisujui Veliki mostarski most zapaa:
udna je vjetina koju je pokazao Ibrahim-efendija, roznamedija sultana Murad-hana IV, provodei preko toga mosta mjedenim uneima vodu koja se nalazi u Tabakoj ariji (debbag hane varoi) na zapadnoj strani mosta, dovodei je u ariju i pazar (trg), to se nalaze na ovoj strani mosta i razvodei je po banjama (hamam), damijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga tee voda.

Danas, vjerojatno, voda tee samo ispod mosta. C;:elebi spominje i Tabaku kapiju (Ohrid), Tabaku mahalu (Tabhane) u Beogradu. Od tUf. tabak javljaju se prezimena u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dalmaciji, pa i zaseok Tabaci. Od Bria poda i Matia strane, I Tabakove dubrave i Krolinih greda, I mili Boe lipa li pogleda (Petar Mati). Dalibor Buljan (Turim) istie prezime Tabak u Aranu, a Ivan Bekavac Basi (u: RjImG, 277) enski patronim - Tabakua. Starina roda Tabak je Bisko, gdje su nastali od starog roda Suia. U popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabiljeena je obitelj Matije Suia reenog Tabak. U jednom ranijem popisu iz 1709. godine, u Bisku su pisane samo dvije Suia obitelji s nadimcima: Akrap i Striko. Meutim, upravo te godine, u banderiji harambae anka iz Sinja zapisana je dua inaica tog prezimena: trolana obitelj Mandalene Tabakovi i samac Nikola Tabakovi. Istina, Tabakovii su zabiljeeni i 1686. godine, kada se u zbjegu stanovnika Zagvozda u Breestolana
-----_.------------------3 "Zato nai kundjedi nadjedoe ime onome kuku 'Penatur'? - er im je bilo drago; zato strujarnici 'Tabakarija'? - ne samo er im je bilo drago neg' jotera er kada bi prolazili mimo ovo mjesto, s onoga neesa to odie iznutra iskihali bi se do mile volje; kakljiv je nenaunijem nozdrima zadah strujarnice, radi esa i duhan (tabak). kad ga nevian mrkne; i s toga rekoh ti da zatisne nos dok mim6emo. Dubrovani za alu nazvae strujarnicu tabaka~ijom; i ime joj do danas ostade, unarodi se, te i sam O. Dellabella uvali ga u svoj rjenik pod slovo C. [conciapelleriaj, kojijem poinje njezino odgovorno talijansko ime (enevrija, 12).

244

TABAiT

lima nalazila obitelj Nikole Tabakovia. Nisu se vratili u Zagvozd, jer ih vjerojatno kao doseljenike nije nita vezalo za to mjesto. Krajem 17. stoljea poinje intezivnije kretanje stoara iz Cetinske krajine prema panjacima na Kamenici, a meu njima se nalaze budui stanovnici Kamenskog: Tabaci, Krole, Brii i Matii. Tabaci su zabiljeeni u maticama upe Otok 1743. godine s prezirnenskom kombinacijom Petrovi-Tabak. Takoer su zabiljeeni i u banderiji harambae Martina Omrena, doseljenika s Bukog blata, oko 1720. godine. Iz Kamenskog se Tabaci ire na podruja susjednog Aranog: trgovac Tome Tabak, roen 1855. godine u Kamenskom, doselio je na Arano, gdje je umro 25. travnja 1943. godine. Donedavno je u Aranu ivjela samo jedna starija osoba s prezimenom Tabak. Polovicom 19. stoljea Tabaci doseljavaju na duvanjsko podruje, najprije u selo Kolo, gdje su prvi put zabiljeeni u matici vjenanih stare upe Duvno sa sjeditem u Seonici, u kojoj je zapisana enidba Nikole, sina Pava Tabaka i Jele roene Marini iz Rokog polja, s Marom, keri Kriana Bagaria i Ive roene Vukadin iz Seonice. Kao kum upisan je Marko Tabak iz Kola. Kasnije e se Tabaci posve preseliti u Eminovo Selo, gdje im i danas ive potomci. Na triljskom podruju Tabaci ive u Kamenskom (7 obitelji) i 1 obitelj u Bisku (IR; www.kamensko.net). Vratimo se izvoru, tur. tabak. Mostarski tabaci bili su na glasu po svom kajsaru, koji je slovio kao najbolji na Orijentu, pa se izvozio u Istanbul, a opskrbljivali su i Sarajevo i Dubrovnik. Vano je pripremanje vode, a vjerovalo se da neki mineralni sastojci u vodi imaju glavnu ulogu. Pravljenje boje, pak, bila je tajna tabakih obitelji. U Mostaru su boju pravili dobro plaani Arnauti iz Skadra. Oni su ponekad znali Mostarce i kinjiti. Toj stoljetnoj nevolji, kako pie Hamdija Kreevijakovi (ZbNO, 1951., 35, 95-99), doskoio je tabak Smajo Golo. On je provrtio rupu na stropu sobe u kojoj je Arnaut pravio boju za kaj sar, i dok je Arnaut zatvoren u sobi radio, Golo je vie puta s tavana zaustavljena daha virio kroz rupicu kako on to radi. I kad je to nekoliko puta vidio i nakon toga isprobao, i uvjerivi se da mu je boja kao i Arnautova, sabrao je esnaf i kazao majstorima kako se boja pravi. Tako se Goloevo ime meu tabacima spominje s osobitim potovanjem. Golo je, prema predaji, ivio krajem 18. i prvih godina 19. stoljea. U Mostaru se najvie preraivala ovja i kozja koa za tzv. bijelu mjeinu i bijeli sahtijan, pa crveni sahtijan ili kajsar [v.] i napokon crni sahtijan. Mjeina se pravila od ovjih, a sahtijan od kozjih koa. Govea se koa rjee koristila pa, koliko su ona trebali mostarski sarah (sedlari), opanari
245

TABAIT

i izmedije, uvozili su iz Sarajeva i drugih mjesta. Svaki tabak (majstor) udarao je na kou svoj znak ili nian. Naslijedi li sin oca u zanatu, nasljeuje i nian. 4 Tabaci su bili vrlo poboni ljudi, o emu svjedoi i injenica da je svaki vei tabaki odak (tur. ocak) imao damiju, koja se u Mostaru zove Tabaica, gdje se, po nekim izvorima, ponekad klanjalo po 80 tabaka. U Sarajevu je Tabaki mesdid, u Visokom Tabaka damija, u Banjoj Luci i Tenju Debbagija ... Moral je kod esnafa bio na visoku stupnju. Kreevijakovi (ib.) istie mostarske tabake i njihove stroge kazne, koje je odreivala londa (tur. lonca < tal. loggia - odbor, skuptina esnafa) u velikim vratima tabhane. Najstroa je kazna bila izgon na mala vrata. Tko je bio izagnan na ta vrata, vie se nije mogao vratiti u tabhanu, kao to se nije vraalo ni smee, bio on egrt, kalfa ili majstor. Prije izgona, dotinom je saopena kazna, a pritom bi mu jlgit, kae se jo jldit ili dlgit (tur. yigit - izvrni organ esnafske londe), razrezao jaku naJermenu (ovratnik na prsluku). Tako razrezane jake morao je krivac proi kroz mostarsku ariju, da ga svak vidi i da svak zna da je nevaljalac. Ovakva je kazna snala jednog tabaka, to je rekao da su u neke kranke dobre noge (ib.). Neto je manja bila kazna koja se u Mostaru zvala potkovati na vodi, jer bi krivca povali li preko deriza (jarka). Treba razlikovati balkanski turcizam tabak (tur. tabak < ar. tabaq) - pladanj, posluavnik od metala; zdjela. Divojka se natrag povratila, / Okrenula u kamenu kulu, / Malo bila, pa se povratila, / Nosi crnu kahvu na tabaku, / Ona begu kahvu natoila, / Beg se foti zarJa i fildana, / A ue se sinje kukavice (HNpj, 3, 252-3). Antun Hangi, opisujui obiaje u Bosni, daje preciznu definiciju tog pladnja (BiH, 61):
im su gosti sjeli na mindere i sa domainom se za zdravije upitali, ulazi

u sobu hizmear, kuni sluga, i nosi na tabaku, tasse, slatko. Slatko je neka vrst kompota od ruica i jabuka, a ponajvie od tunja, meda i eera. Slatko meu obino u plavu ili crvenu staklenu posudu, a pokraj slatkoga ili u slatkom je zlatna ili srebrna kaika. Osim slatkoga su na tabaku i ae pune hladne vode. Sluga nosi slatko od gosta do gosta i svaki uzme neto slatkoga, metne ga u usta, a iza toga pije kap, dvije vode. Hizmear ima na ramenu ili na tabaku pekir, kojim si gosti iza slatkoga otiru ruke i usta. Kada je ovako sve goste redom podvorio, nosi isti ili koji drugi hizmear na tabaku
4

o ovoj temi valja konzultirati rad Hamdije Kreevijakovia: Esnaf; i obrti u Bosni i Hercegovini, DjelaBiH, 12 (i p. ot.),
Sarajevo, 1961.

246

TABAiT

erbe ili limunadu i opet dvori goste redom, kako sjede. Iza toga ustane sam kuedomain, da podvori goste cigaretama. Tabak ima i posebno mjesto u ritualu pronje (ib., 151): Ona ide naprijed, a za njom nosi slukinja na tabaku erbe. Slukinja stane kod vrata i dri tabak sa erbetom obadvjema rukama, a djevojka uzima au po au i daje ih gostima. au prima desnom rukom; palcem, kaiprstom i velikim prstom, a lijevu dri na prsima. Prvu au daje buduemu svekru, a iza njega svima proscima redom, kako koji sjedi. Kada je momkov otac ispio erbe i dodao au djevojci, prihvati mu ona ruku pa je poljubi. Momkov otac mai se sada u depove i dade djevojci novac, obino dukate. Pri tome veli.' Evo nevista, prii. Iza toga dade joj momkov prsten, koga joj sam na prst natakne, a napokon ostale darove.

Arapskog je podrijetla i tabak kao trgovaki termin za arak papira. U tiskarstvu je to jedinica za mjeru papira (list koji presavijen daje 16 stranica razne veliine). U SrRj naznaen je akcent - tabak (ein Bogen Papier, plagula). Ivei Broz (BI) imaju potvrde samo iz Vuka i Daniia. Poslao mi je u nekoliko puta oko sto napisanih tabaka junakih pesama ... Knjiica je ova natampana na jednome tabaku u osmini... To je velika knjiga ... na po tabaka (in folio) ... Ima ga (rukopisa) 256 lista cijela tabaka. ARj ima primjer iz M. . Milievia (1885.): Kapetan previ tabak hartije, te ustroji protoko!' Od istog autora (1888.) navodi se dem. tabai: I u to nekoliko tabaia nema gotovo nita do jedino njegovo protestovanje, to se negova linost previda. Tomo Mareti (JezSav, 152) stvara neologizam tabaar: Tabaar je pisac, kOji nastoji, kad to pie, da izide to vie tabaka, kako bi nagrada bila to vea. Dodajmo iz novije literature sluaj kod bakih Hrvata (RjBa): Pisar kod prokatora ispiso je dva tabaka papira al ne znam oe l' vridit (Sombor, 1949.).
kovi

Kod bakih Hrvata (RjBa) zanimljiv je impf. tabait - prisilno raditi. Za vrime rata morali smo tabait po nikoliko dana budimskim sokacima (Subotica, 1949.). Otud izreka: Ko je jai, taj tabai (pobjeuje jai; tko ima vlast taj provodi svoju volju). Isto se kae u Imotskoj krajini (RjIm, RjImG, RjDZ). Tabait - pritiskati, primoravati koga na to, vriti nasilje. ARj prenosi od M.Pavlinovia (Razliiti spisi, Zadar, 1875.,44) znaenje tlaiti; a prinosnik A. Ostoji s Braa biljei da je tabaiti isto to gnjaviti, tititi koga. V. Vinja (JE, S.v. tabaiti) navodi da je danas ivo u ibeniku: istabakati (istui, izmlatiti). U suvremenom je argonu (HrZarg) taj izraz prilino razvijen: taba, tabaina, tabaa, tabanje (tunjava), tabati (tui), tabator... Semantim
247

TABAIT

teko je podvesti pod tabak (duhan). Upravo tUf. tabak (koar) upuuje na neto to se tue, naime sirova se koa tabai, tavi, stroji ... Uostalom, njem. gerben (uinjati kou) ima figo znaenje izlemati koga. Novija pojava uporabe tabac za volee de coups (pljuska, batina) oslanja se na oblik za duhan, kao u franc. passage a tabac - mlaenje, devetanje, passer a tabac - isprebijati, izbatinati (na policiji).
tui

V Vinja (JE, ib.) misli da je za semantizam tui ~ poniziti bolje poi od ekspresivnih skupina TABB- i/ili TAPP- koje su ilustrativne za franc. leksik: od tabb- imamo u franc. dija!. tabazar frapper, battre, faire du bruit en frappant, tabaza rosser, tabuster battre, frapper i suvr. franc. tabasser; .tabassage... Bilo kako bilo, i nae istabakati 'istui' valja dijeliti od tabak' duhan', to ne iskljuuje da novija rije nije mogla pripomoi odravanju starije (ib.). Frano Ivanievi (Poljica, ZbNO, 1905., 10, 305-6) pie:
Brez kralja ne bi moga' narod bit, Bogje postavija kralje i vladare, da po zakonu upravljaju s pukon. Kad se svit ne bi boja' kralja, tuklo bi, otimalo, povratili bi se opet na stari zakon: ko je jai, ti i tabai.

Don Ivanievi nadalje daje miljenje o ljudima i ivotu koje oslikava (da li samo?) ondanji svjetonazor: Narod bi moga' bit na niki nain brez gospode, ali kad bi na ovik steka' zapovid, bija bi gori nego gospoda, jer teko je trpit vlaja, kad se pogospodio Stara je besida: Ciganinu dali oblast, pa on najpri svog oca obisija. Kad ne bi bilo careva zakona, andara i vojske, svit bi propa: ko bi moga' bit siguran za glavu na ramenu. Dok nije carpostavija svoj zakon i andare, da gledaju, vri li se svaka u redu, svako je moga' ivit od 'ajduije, kralo se je, palilo, ubijalo; ni u kui, ni u polju, ni na putu nije ovik bija miran za svoj ivot. Otkad su zakoni carevi uvedeni i andari uli u stopu lupein, sve je mirnije i urednije, tono se ree: pas i maka lou iz jednoga korita. Zakoni su po sebi pravedni, samo da ji' oe izvrivat pravedno inovnici, kraljevi ljudi od zakona, koji daju osude, dekrete po zakonu. vre puta podaju se niki inovnici za mitom i 'ajtoron, podmau jin se kola kakvin daron, pa znadu oni nategnit zakon, na koju icu 'oe.

248

Tovari

tovari u znaenju drug podsjea nas na prohujala vremena Kominterne. No, ro je stari dalmatinski izraz, koji se jo ponegdje uje, za

Rije

druga, sudruga, prijatelja, k tomu jo iv, osobito kada se misli na druga u druini na brodu, druga na ribanju u brodu ...

U ARj stoji da se tovari nalazi u starih, i to zapadnih pisaca. Rije je, dakako, sveslavenka (stcslav. tovaritb, rus. tovari i tovary, e. tovary, polj. towarzysz, slov. tovari... ). Prisutna je u svim naim starim rjenicima. Kai: tovarisc, tovarisctvo (tal. compagno, compagnia); Vrani: tovaris, tovariftvo, tovaristvo; touaris, drugh, druug (lat. collega, comitatus, con[ortium, societas, sodalis; comes, socius) ... Kao tovaru u Habdelia: tovarus; Vitezovia: tovaru (pajda, compotor), Belostenca, ]ambreia, StuIlija ... Popraeno je mnogim primjerima. N. Ranjina: Sljeze s Zaharijom i stovarii njegovijemi u pe. A. Dalmatin: Najde jednoga od svojih tovari. . Budini: Tovari, to jes dionik il' tovari zaloga dila, kako rei drug ili priesnik. Ili kod Marka Marulia (Pisni, 114): Tovaria imit tere prijatelja / kino e t' viran bit, ako te je elja, / ne gledaj ima li blaga zadovolje, / da meu ostali je li udi bolje.
Tovari je i u glagoljskim rukopisima. Npr. u Kolunievu zborniku iz 1486. godine (Djela, 12,47-8): Naiprie ima' raz 'misliti, ako si ti va mom b grihu [onom grihu]. Ako esi va nomb grihi i ako ga z'na on b, ne karai ga, zab onb bi mogalb rei:

tovariu, ti si takoe [takvi] v' tomb grihu, a ti me karab. Za to ti ne db ni ed 'nu koristb uiniti.

V. Maurani (Prinosi) iz Urbara vinodolskih imanjal navodi: U Vinodolu drali su trgovinu u zakupu g. 1608. trgovci Giovanelli i tovarii iz Mletaka.
Godine 1661. u Veneciji, Katarina Zrinska izdala je molitvenik Putni tovarus - vnogimi lipimi, nouimi i pobosnimi molituami iz nimskoga na
Emilij Laszowski: Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih; p. ot.: Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, god. 17, 1915.

249

TOVARI

heruaczki jezik isztomachen i sprau!yen po meni groffFrankopan Catharini goszpodina groffa Petra Zrinszkoga hisnom touarussu.

Apstraktum tovaritvo (comitatus, compagnia, societas) takoer je bogat primjerima. Prvo, dva ulomka iz Skaza n 'ja od nevoljnoga dne: 2
tebe nisam spaen, / da u pogibi! jure varen, / jer me ne hti pokarati / ni od igre ustavljati; / jer me bludipotolicom / da se miam meu dicom / s tovaritvom ko me uae / na zla svaka, ti muae (Vartal, 431). Nauk asti tere bjen'je / to j(e) moje sad spasen 'je, / i jo dobrih tovaritva / moga su uzrok sad blaenstva (ib., 432).
Cia

U Planinama Petra Zorania (SPH, 41, 173-4):

Nemoj naslidovattovaritvo zalo, / u zlo e te upeljat pomalo, pomalo; / in' da ti zarcalo bude itak jinih, / im je u zlo upalo itje kroz svit zalih.

Te u epu Jerolima Kavanjina (Bogat, 400):

Tovaritvo od vragova, / toli svim je pak mrzee, / er je od podrieh zlih vukova, / ki nam uda sva razdriee, / sad zubima, sad ampragom, / p rivelikom vajmeh snagom.
Kod Bernardina Splianina (1495.) Evandelja po Luki (Leke, 125):
nai emo

ovaj slikovit ulomak iz

A Simun odgovori i ree njemu: Metre, trudili smo se po fiu no, a nitar nismo uhitili, da po rii tvojoj hou vrii m rie. I kako to uinie, tako zapasae veliko mnostvo rib, tako da pucahu mrie. Ioni mahnue rukom tovariem, ki bihu u drugoj plavci, da bi prili i pomogli jim. A oni tada pridoe i napunie obidvi plavce, tako da se malo ne potapahu. Ku stvar vidive Simun Petar pade na kolina prid Isusom govorei: Izidi od mene, za lovik grinik jesam, gospodine. Strah tada obuja njega i fiih, ki bihu s njim na lojljenju rib, kih jae, tokoje i Jakova i Jivana sinoJZebedeovih, ki bihu tovarii Simunovi. I ree tada Simunu Isus: Nemoj se bojati i znaj dobro: od danas e biti lovac ljudski. A oni tada povezoe plavce k kraju i ostavive fie naslidovali su njega. 3

Boidar Finka kao prinosnik u narodu skupljenih rijei u ARj domee da je u Salima na Dugom otoku tovari najmljeni ribar, drug; socius. Vlasnici mrea (za lov srdela) zovu se prciniguli (tal., mIet. pard:nevole), a
-----_._-----------2 Skazan'ie od nevoljnoga dne od suda ognjenoga knjievnopovijesna znanost pripisivala je Maruliu (J. Kukuljevi Sakcinski, SPH, 1, pa V. Jagi i drugi), ali to nije potvreno. Prikazanje s temom Posljednjega suda, slobodan je prijevod De di del giudizio Antonija Arajda, s dodacima Matfea Belcarija.

Da bude jasnije, evo kako je prevedeno u ZgBibl: Uitelju - odgovori mu imun - svl.Jrno smo se trudili, a nita
nismo uhvatili. Ali na tvoju rije bacit U mree. Kad to uine, uhvate mnogo riba, mree im se gotovo razdirale. Uto dadnu znak svojim sudrugovima u drugoj laici da bi im doli pomoi. Ovi dou i napune obje laice tako da su gotovo tonule. Kad to vidje imun Petar, pade Isusu do koljena te ree: "Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grenik!" Preneraenje obuze njega
j

sve koji su bili

s njim zbog riba koje su ulovili. Isto tako Ivana i Jakova,

Zebedejeve sinove, to bijahu imunovi drugovi. Isus ree imunu: "Ne boj se! Od sada e ljude loviti!" Oni izvukoe laice na kopno, ostavie sve i pooe za njim (Lk 5,5-12).

250

TOVARI

ribar, koji s njima ribaju (njih do dvadeset), wvu se tovarii. Ankica Piasevoli (RjSa) kae: Da san prcinigul ne bin bi tovari, sa razumi. I Bla Jurii (RjVrg) ima tovari, pl. tovarii, tovarifv (Rb kica su et'iri tovaria, a on peti). u Kukljici (RjKuk) tovari, na Hu (RjH) to va ri: Ko te je gospodar zva da gre njim na ribe, unda si ti njegov tovari. Sve do Drugog svjetskog rata u Salima i Solinama zadrala se feudalna tradicija da ribari imaju i mjesnoj crkvi davati dio jednak tovariw< od ulovljene ribe. Riba se dijelila tako da je polovina lovine ila vlasniku broda i mrea, a ostalo se dijelilo na jednake dijelove svim ribarima. Stoga, nije neobino to su neko i ene ile s mukarcima u vei ribolov (mljele) i boravile tamo cijeli ~kur, tj. oko 20 dana. Te su ene bile iz kue gospodara broda, njegove sestre, nevjesta ili ki, koje su obavljale sve ribarske poslove. Naime, gospodar je elio imati vie kunih ribara te tako vie dijelova lovine. Vladislav Cvitanovi (Starine, 45, 264)4 kae da se na Hu vlasnik mree i broda zove gospodar, a suvlasnici mrea prciniguli. U Salima na Dugom otoku vlasnici i suvlasnici mrea su prcinguli [v. druba]. Obian najamni ribar je tovari (drug). Ovaj izraz, po Cvitanoviu, odaje veliku starinu ribolova u nas. U Velom Hu postoji i naziv busovi. 5

Prdnigul je zapravo dioniar. U Salima (RjSa) bi dananje dioniko drutvo ovako definirali: Jenu tratu je moglo imati vie njih, prcinigulov, prma tomu koliko su uloili. Svi drugi ki su pomagali bili su tovarii.
Prcinigul ili pardnigul (vlasnik mree, trate) izvorno je venecijanski termin koji se rabio u propisima mletake i austrijske vlasti, najee kao parcenovali. Taj se pojam toliko ustalio upravo u toj formi (parcenovali) da ga i Grga Novak i ime upanovi upotrebljavaju kada piu o ribarstvu. Zaudo, te rijei nema u Pomorskom rjeniku Radovana Vidovia.

Vojmir Vinja (JE) upozorava da nas ne smije uditi umetnuto -g-, jer se tako ponaaju nae tuice kod tal. sufiksa -eolo, -evolo (npr. ven. anguseola u anguigula - igla). Moliki Hrvati (Moliki) imaju pardna, pardnala (mezzadro, napoliar), to je preuzeto iz abrucekog dijalekta. Po cijeloj je obali inae proirena imenica parat [v.], gen. parta (dio u emu to je zajedniko) < tal. parte < lat. pars, partis. U Poljicima imamo
- - - - - - - - - - - - - - - _ .. _ - - - - - 4
5
------

Vladislav

Cvitanovi:

Pomorsko zanimanje Jana, Starine, 45, 257-280.

(ib., 274) pOkuava dati etimologiju rijetkog naziva busovi. Englezi i Sjeveroamerikanci Imaju rije beDS, izgovara se bos, a nai je izgovaraju bas. Znai gospodar, upravitelj. Teko je povjerovati da se taj amerikanizam udomaio na lu, na tako uskom arealu i to od davnine. Busovi je komandir malim ribolovom, pa i nije neki bos u dananjem znaenju. arko Martinovi u Rjeniku govora otoka la (Rjl) objanjava, a to vrijedi samo za Veli l: Busovi je zapovida kad se je lovilo kogulun, buskavicun, ali kin drugin malin artun, a misto mu je bilo u parapetu. Upravo mjesto njegova komandiranja - parapet (otvor I poklopac na provi), to donekle podsjea na kutiju, semantiki se poklapa s ven. bossalo (posuda od drva a potom i glasaka kutija). Konano, na Cresu imamo busul [v.] i bus uli upravo sa znaenjem kutija!

Cvitanovi

251

TOVARI

izvedenicu partenik (onaj koji ima udjela u nekom poslu, dioniar). Frano Ivanievi (Poljica, ZbNO, 1904.,9,321-2) pie: Danas ima u Poljicin nito mUa (panjaka) zajedniki : jesu turnji za vino i mlini u zajednici, di ima puno partenika (dioniara). Ako li svako pali svoju goru, odredi se koliko e svaki partenik donit brimena. U primorskin selin kupu brod ili mriu u zajednitvu, ulau zajedno trud, dilu zajedno i korist. 'Di ga ulazi puno gospodara, ka' recimo u mlinici, odma' kad se pone radit, uini se pogodba, su koliko dila ko ulazi unutra, koliko da radnika, toliko potee dila od u'vatka. Na isti nain kad se pali klaina, ako je zajednika gora, usie se s reda, ako li svak pali svoju goru, odredi se koliko e svaki parte.nik don it brimena.

252

Vapor

Radojka F. Barbali zapisuje ovu anegdotu: Dan krasan, more kao ulje, ni od kud uha vjetra i jedra ovjdena ne daju brodu ni naprijed ni natrag. U daljini vidi se jedan parobrod koji se primie, pristie na horizontu suboice jedan jedrenjak i nestaje u daljini. ini se udnovatim da plovi bolje od nas uza sve to to nema jedra.l Bilo je to 1872. godine. Zaueni krivan u dnevniku mora zapisati vaan dogaaj: Nema vjetra, a brod plovi! Blii se kraj dramatske borbe jedara i parnog stroja. 2 Josip Gvozdanovi, roen 1887. u Grohotama (olta), kazivao je ovu narodnu pjesmu (Ljuba, 228):
Vapore, vapore, / boe se prosejo, / to si moga draga / u Polu odveo; / jo nesretna Polo, / s ognjen izgorila, / to si moga draga / sebi prisvojila!

Proklinje se parobrod, pa i itav jedan grad - mornariki punkr Austro-Ugarske Monarhije, svekoliku njezinu vaporsku silu.

Parobrod je ulekova kovanica prema njem. Dampfichiff Nekada je u Dalmaciji u opoj upotrebi bio parabrod da bi ga istisnuo vapor tal. vapore, tr. vapor, ven. vapor) - brod ki gre na ogenj (Vrbnik, ZbNO, 1902., 7, 335), dakle na parni, odnosno mehaniki pogon. A vapora ima kojekakvih. Vapor komeri (trgovaki), vapor na jidra, vapor na tambur (na kotae), vapor malog kapotada (male obalne plovidbe), vapor velikog kapotada, vapor di lungo korso (to traversaju oeane) , vaporet o' filance (financijske strae), vaporet o' anitadi (bolniki) ...
Loiima (Bra)

Vapor kao udo novog doba rabio se i u figurativnom znaenju. U govorili su: Jemali su oni toko uja u kamenicu da se u nje moga i vapor okrenit!

A u epurini na Prviu, kako je zabiljeio Ante Kursar (Zapisi, 124), kada tko pristajui brodom udari u obalu, porugljivac e mu rei:
Radojica Fran Barbali: Pokropljeni z morem, MH, Rijeka, 1970.

Da e pobijediti parobrod dalo se nasluti jo 1838. godine, kada je Great Western bez upotrebe jedara preao Atlantski ocean za 15 dana i 13 sati.

253

VAPOR

Ka' tako lipo dolazi na kraj, neka ti Kapitanija dade brevet za inkotavati vapore!

A kada po lijepom vremenu vapor udre u kraj, komentira se:

a je on [kapetan] kriv? Kriv je kurenat!

Kaj da to i je a, udrti vaporo' u muja po bonaci! Ia se osvidoiti jesu li mu tabili lamarini [oplata]!

- Nije nego nadiga dvi kvadrete [veliki isklesani kamen na rubu lukobrana]! Nadigniti dvi kvadrete - pa to i nije niki udorac!

Parobrod je donio novu kastu mornara. Ona stara, jedrenjaka, sa skepsom je doela industrijsku revoluciju. Na parobrod ne bi ni da ga zovu: ono je za vaporae, a ~n je mornar!3 Vaporant ili vaporita (mornar koji slui na vaporu) dobiva podrugljiv izraz - vapora. Mali motorni brodi je vaporin ili vaporet tr. vaporeto), a na dem. od vapor - vapori (RVS).4 Od neobinijih oblika izdvojimo onaj na Vrgadi (RjVrg) - japor i u Labinu upor (GPN): Va plominski porat ve kvarnor lit ni pria nanke jedon upor. Na Koruli vapor ima znaenje lonac za kuhanje (RjBlat), bronzin (. Vueti), lonac od gize u kojemu se kuhalo uz vatru na kominu (KorGr). O tome opirnije u lanku vapa [v.] - para, dah. I kod Marka Uvodia (MULib, 39) Dujka u jidu piva Roku: Vapore, vapore... / Oj nesriknja Polo / Ognjen izgorila ... I varijanta s Drvenika (RjVD): Oj vapore, pukla ti propela a si naega Ivu iz sela odveja. Pjesnici su fleksibilniji. Ante Cettineo (Magarieve ekloge, PSHK, 104, 271) gleda kako danju prolaze bili vapori i, dakako, ne zaziva Boga da se Pula uga:
On die u arju od pine i dima / krila, ka ruke bile, / a, dok se trzaju i utapaju, / misle / da su se usidrile (..) / a danju kad prolaze bili vapori, / on misli da su cvrki motori, / komini, jarboli bori, / guteri timunjiri, / a nou, kad brodi su puni svia, / njemu se ini / da udajini, / misto motori i propeleri, zamiru kori popid / i da odrien Merjan rie njidro puini / otrin kijunon crnog svemirskog broda, / s Orionon, sjajnom prtijagon, / sVeneron, kunin pragon, / i s propeIon / raspetin arkanr1elon, / dok drugi brodi, vezani dnkoran muka stoje, / kd lanterne izronilih bez glave utopjenika / iblagosivje ror1enje svoje / i rod svoj muenika.

3
4

Viktor Car Emin: Oj more duboko (pripremio Radojica F.

Barbali),

lP "Pomorstvo, Rijeka, 1952. (?), s. a.

vapori,

U Splitu emo, uz navedenu akcentuaciju Berezine Matakovi (AVS), jo nai kod egvia (NDM) vaporet, vapor/n, kod Radiia (Ri) vapor, vaporet, a kod Jutroni (RjSG) vapor, vap6ret ...

254

Kratice i znakovi

A- akuzativ adj. - pridjev (adjectivum) adv. - prilog (adverbium) alb. - albanski ar. - arapski arh. - arhaizam arum. - arumunjski, cincarski augm. - augmentativ, blr. - bjeloruski bug. - bugarski cine. - cincarski, arumunjski cit. - citirano, navedeno 0- dativ
e.
uveanica

eki

dan. - danski dem. - deminutiv, umanjenica dijal. - dijalektaino engl. - engleski eufem. - eufemizam, ublaeno, uljepana exel. - usklik, uzvik (exelamatio) f - enski rod (femininum) figo - figurativno, preneseno znaenje franc. - francuski G, gen. - genitiv gl. - glagol gl. im. - glagolska imenica graf. - grafija
gr.

grki

hebr. - hebrejski hrv. - hrvatski I - instrumental

255

DALMATINSKE Rii

ib. - ibidem ie. - indoevropski impf. - imperfektivan, nesvreni glagol kalabr. - kalabrijski katal. - katalonski L -lokativ lat. - latinski let. - letonski lit. - litavski m - muki rod (masculinum) ma. - maarski mak. - makedonski mIet. - mletaki, venecijanski N - nominativ n - srednji rod (neutrum) ngr. - novogrki nizoz. - nizozemski njem. - njemaki pejor. - pejorativan, pogrdan perz. - perzijski pf. - perfektivan, svreni glagol pl. - mnoina (pluralis) pl. t. - pluralia tantum polj. - poljski port. - portugalski praslav., prasl. - praslavenski provo - provansalski rkp. - rukopis rum. - rumunjski rus. - ruski sg. - jednina (singularis) sl. - slovaki slov. - slovenski srlat. - srednjovjekovni latinski srvnjem. - srednjovisokonjemaki stesl. - starocrkvenoslavenski stfranc. - starofrancuski strus. - staroruski stsI. - staroslavenski stvnjem. - starovisokonjemaki s.v. - sub voce
256

KRATICE I ZNAKOVI

panj. - panjolski ved. - vedski tal. - talijanski tr. - transki tUf. - turski ukr. - ukrajinski V - vokativ v. - vidi ven. - venecijanski vlat. - vulgarni latinitet * - nepotvreni, rekon,struirani oblik > - filacija, s desne strane je mlai lik (dalo je) < - filacija, s desne strane je stariji lik (nastalo je od)

257

Literatura

Kratice izvora, autora, autorskih priloga, edicija i periodika. Donose se i kratice nekih institucija. Djelo koje se citira rjee navedeno je punim naslovom u tekstu ili u biljeci. AAS = Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etnologiju, 1-3, Beograd, 1923.-1926. AdMar = Adriatica maritima (Zavod za povijesne znanosti Istraivakog centra JAZU u Zadru), 1-4, Zadar, 1974.-1985. Adok = Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnogjezika, 1-2, MH i MS, Zagreb-Novi Sad, 1967. AGI = Archivio giottologico italiano, Roma, Torino, Firenze, 1873. id. AkLep = Vaso Tomanovi: Akcenat u govoru sela Lepetana, JF, 1935., 14 (59-143). Anali = Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku; Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku; Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU/HAZU u Dubrovniku), Dubrovnik, 1952. i d. Ani = Vladimir Ani: Rjenik hrvatskoga jezika (3. izd.), Zagreb, 1998. (Veliki Ani, CD-ROM, 2003., Novi Liber). ANUBiH = Akademija nauka Bosne i Hercegovine. ARj = Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), 1-23, Zagreb, 1880.-1976. ASPh = Archiv fur slavische Philogie (heraus gegeben von V. Jagi), Berlin, 1876.-1924. BOom = Ivan Mimica: Epske pjesme Boe Domnjaka Bojana, KK, Split, 1990. BeCr = Nikola Veli: Besedar Bejske Tramuntane, Adami, Mali Loinj, Beli, Rijeka, 2003. BenRj = Julije Benei: Rjenik hrvatskoga knjievnogjezika od Preporoda do l G. Kovaia (1-12, a-rzati), JAZU, Zagreb, 1985.-1988. Bes2 = Ivanka Glogovi Klari: Beseda Il, Adami, Rijeka, 2003. Bet Br = Goran Filipi: Betinska brodogradnja - etimologijski rjenik pukog nazivlja, upanijski muzej u ibeniku, ibenik, 1997. BI = Franjo Ivekovi, Ivan Broz: Rjenik hrvatskoga jezika, 1-2, tamparija Karla Albrechta, Zagreb, 1901.

Biljeke = Ivan Lovri: Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa, Venecija, 1776.; (preveo Mihovil Kombol), JAZU, Zagreb, 1948.
275

DALMATINSKE RICI

Biserno = Biserno uresje - izbor iz hrvatske usmene ljubavne poezije (prir. Stipe Botica), Mladost, Zagreb, 1990.

BKat = Radojka Baldi-ugum: Beside katelanske, Muzej grada Katela, Katela, 2006.
Blago = Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga (Thesaurus linguae Illyricae), Loreto-Ancona, 1649.-165l.

BlaNin = Ljubomir Matrovi: Rjeniko blago ninskog govora, RadZad, 1957., 3 (423-465). Bogat = Jerolim Kavanjin: Bogatstvo i ubotvo (priredio Josip Aranza), SPH, 22, Zagreb, 1913. BoCr = Arturo Cronia: Elementi latino-italijani nellessico di un dialetto akavo; Rivista di diaelettologia italiana, fase. VI.-6, Pisa, 1930. (96-124). Brani = Nikola Andri: Brani jezika hrvatskoga (reprint 2. izdanja iz 1911. godine), Pergamena, Zagreb, 1997. BrZb = Braki zbornik, l, Split, 1940., Supetar, 1954., 2 i d. BV = Bosanska vila (list za zabavu, pouku i knjievnost), Sarajevo, 1886.-1914. CaPag = Nikola Kusti: Cakavski govor grada Paga s rjenikom, Drutvo Paana, Zagreb, 2002. CD = Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU/HAZU, 1-18 + dodaci, Zagreb, 1904.-1998. CrB = urica Ivani-Dusper: Crkveniki besedar, Adami, Rijeka-Crikvenica, 2003. DL = Mate Hraste, Petar imunovi, Reinhold Olesch: akavisch-deutscher Lexikon, 1-3, Bahlau, KaIn-Wien, 1979.-1983. KS = Davorin Nemani: akavisch-kroatische Studien (Sitzungsberichte der phil.-hist. Classe der kais. Akademie der Wissenschaften; vol. 104, 105 i 108), 1-3, Wien, 1883.-1885. ok = Branko Turi: Sedmokojani - prvi okavski rjenik (iii na Krku), Adami, Rijeka, 2002. R = akavska ri (polugodinjak za prouavanje akavske rijei), Split, 1970. i d. Dalm = Matteo Giulio Bartoli: Das Dalmatische - Altromanische Sprachreste von Veglia bis Ragusa und ihre Stellung in der Apennino-balkanischen Romania (1. Einleitung und Ethnographia lllyrens; 2. Glossare und Texte, Grammatik und Lexikon), Schriten der Balkankommission, Linguistische Abtelung IY.,Y., Alfred Holder, Wien, 1906.; II Dalmatico (prir. Aldo Duro), Instituto della Enciklopedia Italiana, Roma, 2000. DalmStud = arko Muljai: Das Dalmatosche - Studien zu einer untergegangenen Sprache, Bahlau, Kaln-Weimar-Wien, 2000. DAM = Ernesto Giammarco: Dizionario Abruzzese e Molisano, 1-4, Ediz. dell'Ateneo, Roma, 1968.-1979. Danica = Danica (zabavnik), 1-3, Be, 1826.-1828.; 4, Budim, 1829.; 5, Be, 1834. DEI = Carlo Battisti, Giovanni Alessio: Dizionario etimologico italiano, Barbera, Firenze, 1950-1957.
276

LITERATURA

DELl = Manlio Cortelazzo, Paolo Zolli: Dizionario etimologico della lingua italiana, 1-5, Bologna, 1979.-1988. DiCapo = Giulio Manzini, Luciano Rocchi: Dizionario storico fraseologico etimologico del dialetto di Capodistria, Trst-Rovinj, 1995. Dict = Faust Vrani: Dictonarium quin que nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungarike, Venecija, 1595.; reprint Zagreb, 1971., 1992. DIH = Danilo Vuovi: Dijalekat Istone Hercegovine, SDZb, 1927,3 (1-70). Dizion = Ardelio Della Bella: Dizionario Italiano-Latino-Illirico cui si premettono alcuni avvertimenti per inscrivere e con focilita maggiore leggere le vod illiriche scritte con caratteri italiani, ed anche una breve grammatica per apprendere oo. la lingua illirica, Venez~a, 1728.; 2. izd. Ragusa, 1785. DizVen = Giuseppe Boerio: Dizionario del dialetto veneziano, Venezia, 1856.; reprint Milano, 1971. Djela = Djela (povremena publikacijaJAZU/HAZU), Zagreb, 1882. i d. DjelaBiH = Djela (Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine; Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka), Sarajevo. DjelaMD - Marin Dri: Djela (priredio Frano ale), CKD, Zagreb, 1987. DM = Dizionario di marina medievale e moderno, R. accademia d'ltalia, Roma, 1937. Dnevnik = Miljenko Smoje: Dnevnik jednog penzionera, MT, Split, 2004. DizTr = Mario Doria: Grande dizionario del dialetto triestino storico etimologico fraselogico, Ediz. El Meridiano, Trieste, 1987. DPR = Lovre Vlahov: Dalmatinski puki rinik, Birotisak, Zagreb, 1996. DrLib = Marko Uvodi: Drugi libar Marka Uvodia Splianina (prir. Nikola Disopra), SD, Split, 1952. DSG = Milan Mogu: Dananji senjski govor, Senjski zbornik, 2, Senj, 1966. DStCr = Mate Tentor: Der akavische Dialekt der Stadt Cres (Cherso), ASPh, 1909., 30 (146-204). DTu = Luko Zore: Dubrovake tudinke, SKA, Spomenik, 26, Beograd, 1895. DubD = Pero Budmani: Dubrovaki dijalekat, kako se danas govori, Rad, 65 (155-179). DubKanc = Spisi dubrovake kancelarije, knj. l, Zapisi notara Tomazina de Savere - 1278.-1282., (prepisao i uredio Gregor remonik), JAZU, Zagreb, 1951. DubTri = Ivo Vojnovi: Dubrovaka trilogija (predgovor Mato Lisiar), Narodna knjinica, Zagreb, 1918. Ducange = Charles (Carolo) du Fresne Du Cange: Glossarium mediae et infimae latinitatis, 1-10, L. Favre, Niort, 1883.-1887.; reprint Graz, 1954. DVenIt = Giuseppe Piccio: Dizionario veneziano-italiano, 2. ediz., Libreria Emiliana Editrice, Venezia, 1928. Dvori = Sonja Senjanovi-Perai: Dvori ditinstva moga, KK, Split, 1997. enevrija = Mato Vodopi: enevrija - pilarska pripovijest (priredio Luko Paljetak), MH, Dubrovnik, 2004. ERj = Petar Skok: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1-4, JAZU, Zagreb, 1971.-1974.
277

DALMATINSKE Rii

ERS = Etimoloki renik srpskogjezika, (sv. 1, A; sv. 2, Ba-Bd), SANU, Beograd, 2003., 2006. ESSJ = France Bezlaj: Etimoloki slovar slovenskega jezika, 1-4, SAZU, Ljubljana, 1976.-2005. ESSJ-Tr = Etimologieskij slovar' slavjanskih jazykov - praslavjanskij leksieskij fond (pod redakciej O. N. Trubaeva), Moskva, 1974. id. EtPr = Etnoloki prilozi, Odsjek za etnologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1, Zagreb, 1978.
Facende = Joko Boani: Facende otoka Visa, R, 2002., 1/2 (177-332).

Filol = Filologija 1957. id.

Fiton
=

(asopis

Razreda za filoloke znanosti JAZU/HAZU), Zagreb,

Nada Vajs: Hrvatska povijesna fitonirnija, IHJJ, Zagreb, 2003.

Fjabe = Ivo Vlahovi: Fjabe, Split, 1979.; Mog, 12, 1976.; 8, 1978.; 1, 1979.

Frtlk = Mira Menac-Mihali: Frazeologija novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj (s rjenikom frazema i znaenjskim kazalom s popisom sinonimnih frazema), IHJJ, Zagreb, 2005. Fu = Zlata Bujan-Kovaevi: Fuinarski kaj (Prilog rjeniku goranskih govora - Fuina, Vrata i Belo Selo), MH, Delnice, 1999.
Gajeta
=

Vladimir Skrai: Kurnaska gajeta - sveti brod, R, 2003., 112 (33-51).

Gazo = Ivan (Ioannis) Belostenec: Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium, Zagrebu, 1740. (?); reprint Zagreb, 1972., 1998.

GERj = Alemko Gluhak: Hrvatski etimoloki rjenik, August Cesarec, Zagreb, 1993. Gola = Ivan Veenaj, Mijo Lonari: Rjenik govora Gole - srednjopodravska kajkavtina, IHJJ, Zagreb, 1997. GSrUD = Glasnik Srpskog uenog drutva (Glasnik Drutva srbske slovesnosti), 1-75, Beograd, 1847.-1892.
Glosar = Ljerka imunkovi, Maja Kezi: Glosar kuhinjske i kulinarske terminologije romanskogpodrijetla u splitskome dijalektu, Dante Alighieri Split, Split, 2004.

GoKon

Zorka Kai: Govor Konavala, SDZb, 41, SANU, Beograd, 1995.

GoKor = Milo Moskovljevi: Govor ostrva Korule, SDZb, 11, SANU, Beograd, 1950. GOS = Josip Hamm, Mate Hraste, Petar Guberina: Govor otoka Suska, HDZb, 1, Zagreb, 1956., (rjenik 150-185). GOZirj
=

Boidar Finka, Antun ojat: Govor otoka irja, RIJJ, 1 (121-220).

Rjenik

GPMK = Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 1-27, Kotor, 1952.-1978. GPN = Marijan Milevoj: Gonan po nase, 1992.
labinskog govora, vl. n., Labin,

GPPD = Graa i prilozi za povijest Dalmacije (Arhiv grada Splita; Historijski arhiv Split), Split, 1958. i d. GS
=

Dragutin Grgurevi-Dande: Govorenja starog ibenika, rkp., 1997.

=

GunOsm GZM
278
=

Divo Gunduli: Osman (prir. Franjo velec), K, Zagreb, 1989.

Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1889. i d.

LITERATURA

Hagio = Marina Marasovi-Alujevi: Hagioforna imena u srednjovjekovnom Splitu i okolici, KK, Split, 2003.

HDZb = Hrvatski dijalektoloki zbornik, Zagreb, 1956. i d. HER = Hrvatski enciklopedijski rjenik (Vladimir Ani i dr.), Novi Liber, Zagreb, 2004. HNK = Hrvatski nacionalni korpus (http://www.hnk.ffzg.hr) HNPIKO = Hrvatske narodne pjesme to se pjevaju u Istri i na Kvarnerskih otocih (pretampane iz Nae sloge potporom Matice hrvatske<<), Trst, 1880.; reprint Pazin, 1997. HrPrez = Petar imunovi: Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb, 1995. HrTDod = Lelija Soanac: Hrvatsko-talijanski jezini dodiri, Globus, Zagreb, 2004. Hrarg = Tomislav Sabljak: Rjenik hrvatskoga argona, VBZ, Zagreb, 200I. IHJJ = Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb. ILA = Goran Filipi, Barbara Buri-Giudici: Istriotski lingvistiki atlas, ZUM, Pula, 1998. Imocki = Silvestar Kutlea: ivot i obiaji u Imockoj krajini (prir. Vesna ulinovi-Konstantinovi), MH, Imotski, 1993. IRHR = August Kovaec: Istrorumunjsko-hrvatski rjenik, ZUM, Pula, 1998. IRLA = Goran Filipi: Istrorumunjski lingvistiki atlas, ZUM, Pula, 2002. Istruz =Ardelio Della Bella: Istruzioni grammaticali della lingua illirica, Venezia, 1728.; prijevod Nives Sironi-Bonefai, IHJJ, Zagreb, 2006. Iki = ime Kulii: Iki kralj, 1-2, R, 1979., l (67-110),2 (71-105). izMed = Anatolij Kudrjavcev: U potrazi za izgubljenim Mediteranom, MT, Split, 200I. JadTop = Petar imunovi: Istonojadranska toponimija, Logos, Split, 1986. JaFa = Vojmir Vinja: Jadranska fauna. Etimologija i struktura naziva, 1-2, JAZULogos, Split-Zagreb, 1986. JE = Vojmir Vinja: Jadranske etimologije, 1-3, HAZU-K, Zagreb, 1998.-2004. JezMD = Milan Reetar: Jezik Marina Dria, Rad, 1933., 248 (99-240). JezSav = Tomo Mareti: Hrvatski ili srpski jezini savjetnik (dopuna Broz-Ivekovievu Rjeniku hrvatskoga jezika), JAZU, Zagreb, 1924. JF = Junoslovenski filolog, Beograd, 1913. i d. JIB = Bogoslav ulek: Jugoslavenski imenik bilja, JAZU, Zagreb, 1879. JLS = Radovan Vidovi: Jadranske leksike studije, KK, Split, 1993. JpjM = Alija Nametak: Junake narodne pjesme herceg-bosanskih Muslimana (5. proireno izd.), MH, Zagreb, 1991. JRB = Jure Roki: Bilo roza iz Smiderova; roman, rkp., u: LVJ. Junake = Ivan Franjo Juki i Ljubomir Hercegovac (fra Grga Marti): Narodne pjesme bosanske i hercegovake; Pjesme junake, sv. l, Osijek, 1858. KK = Knjievni krug, Split. Klis = Sreko Liste: Klis - prolost, toponimi, govor, Hrvatsko drutvo Trpimir, Klis, 1998. KomDik = Joko Boani: Komiki dikcionar (A), R, 2006., 112, (5-50).
279

DALMATINSKE RICI

KorGr = Frano Klisura: S korulanskih gria i kaleta, vl. n., Korula, 2002. KorSt = Statut grada i otoka Korule (preveo i priredio Antun Cvitani), Korula, 2002. KosMet = Glia Elezovi: Renik kosovsko-metohiskog dijalekta, 1-2, SDZb, 4 i 6, Beograd, 1932, 1935. KotSp = Kotorski spomenici - prva knjiga kotorskih notara od god. 1326-1335., (uredio Antun Mayer), JAZU, Zagreb, 1951. Kronika = Miljenko Smoje: Kronika o naem malom mistu, NZ MM, Split, 1971. KSR = Nina Vodopi: Kunovske stare rii, vl. n., Kuna, 2006. LAM2 - Mirko Deanovi: Lingvistiki atlas Mediterana II - anketa na Visu (Komii), Rad, 344 (5-35). LastSt = Lastovski statur(priredio i preveo Antun Cvitani), KK, Split, 1994. LDubaja
=

ime Vueti: Libro Dubaja Marusa, Zadruna tampa, Zagreb, 1984.

Lekc = Lekcionar Bernardina Splianina (priredio Tomo Mareti po prvom izdanju iz 1495.), JAZU, Zagreb, 1885.; reprint (Josip Bratuli), KK, Split, 1995.

LekSt = Petar Skok: Leksikologijske studije, Rad, 272 (5-90). Lexicon = Pavao Ritter Vitezovi: Lexicon Latino-Illyricum (oko 1700.; fotokopija rukopisa objavljena 2000., Zagreb). Lexjam = Andrija Jambrei, Franjo Sunik: Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples ... , Zagrebiae, 1742.; reprint IHJJ, Zagreb, 1992. Libar = Miljenko Smoje: Libar Miljenka Smoje, MT, Split, 2004. LILS - Leksikonu ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog kranstva (uredio Anelko Badurina), Liber-KS, Zagreb, 1985. LingFr = Joko Boani: Lingua franca, BibI. R, Split, 1997. LL = Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae (uredio Marko Kostreni i drugi), 1-7, JAZU, Zagreb, 1969.-1978. Lukip = Narodne pjesme iz Luke na ipanu (zapisao Andro Murat, priredila Tanja Peri-Polonijo), MH, Zagreb, 1996. LumbN = Marcel Kuar: Lumbardarsko narjeje, NVj, 1895., 3 (323-338). LVJ = Andro Roki-Fortunato: Libar Vifkigajazika, vl. n., Toronto, 1997. Ljuba = Olinko Delorko: Ljuba Ivanova - hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u nae dane po Dalmaciji, MH, Split, 1969. MD-Lo - Mirko Deanovi: Pomorski i ribarski nazivi romanskogporijekla na Lopudu, Anali, 3 (149-179). MH = Matica hrvatska. MljetSt = Mljetski statut (preveli Ante Marinovi i Ivo Veseli), KK, Split-Dubrovnik, 2002. Mog
= Mogunosti

(knjievnost, umjetnost, kulturni problemi), Split, 1954. i d.

Moliki = Agostina Piccoli, Antonio Sammartino: Rjenik molikohrvatskoga govora Mundimitra, MH, Montemitro-Zagreb, 2000.

Mon Rag = Monumenta Ragusina - Libri reformationum, JAZU, Monum, ll, 13, 17,28,29, 1879.-1897.
280

LITERATURA

Monum = Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium (povremena publikacija JAZU/HAZU), Zagreb, 1877. i d. MS = Matica srpska. MUGov = Spliska govorengja oliti Libar Marka Uvodia Splianina u kon se uzdri sve a je pisa Zelenba, Basraka, Zogatul, Antinora i drugi (Zabavna biblioteka Zastave, sv. 1., izdaje Oskar Tartaglia), Split, 1919. MULib = Marko Uvodi: Libar odabranih proza (prir. Zdravko Muini), tampa, ibenik, 1973. NBlag = Marcel Kuar: Narodno blago, Split, 1934.; reprint HSN, Zagreb, 1966. i 1993. NOM = Edo egvi: Na dil Mediterana (Spliska ri - CD-ROM), Naklada Bokovi, Split, 200.7NDO = Ferdo Hefele: Nai domai obrti - grada za obrtno nazivoslovije, Sisak, 1896., reprint Dom i svijet, Zagreb, 2000. NpjM = Kosta Hi:irmann: Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, 1-2, Sarajevo, 1888.-1889. NpjMar = Luka Marjanovi: Hrvatske narodne pjesme, Zagreb, 1864. NpjMH = Hrvatske narodne pjesme (skupila i izdala MH), 1-10, Zagreb, 1896.-1942. NpjOH = Olinko Delorko: Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabiraa Matice hrvatske u 19. stoljeu), S, Split, 1976. NpjV = Vuk Stefo Karadi: Srpske narodne pjesme, 1-6, Be, 1841.-1866.; 7-9, Beograd, 1900.-1902. NU = Narodna umjetnost (Institut za narodnu umjetnost; Godinjak Zavoda za istraivanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku), Zagreb, 1962. i d. NVj = Nastavni vjesnik (asopis Drutva hrvatskih srednjokolskih profesora), l-SO, Zagreb, 1893.-1944. Orbm = Janneke Kalsbeek: The akavian Dialect ofOrbanii near minj in Istria, Rodopi, Amsterdam, 1998. OrlCr = Humrecht Peter Houtzagers: The akavian Dialeet of Orlec on the Island of Cres, Rodopi, Amsterdam, 1985. Osman = Azra Kasumovi: Prirunik osmansko-turskogjezika, Meikat Islamske zajednice BiH, Sarajevo, 1991. Paijet = Luko Zore: Paijetkovanje. Veliki zbornik narodnih rijei sabran po junim krajevima, Rad, 108, 1l0, 114, 138 i 170 (1892.-1907.). Pamejnek = Slavko Malnar: Pamejnek - govor u abarskom kraju, MH-Adami, abar-Rijeka, 2002. PeljZb = Peljeki zbotnik, 1-4, Drutvo Peljana, Zagreb, 1976.-1987. PerO = Tomo Brajkovi: Peraki dijalekat, Program C. K. dravne velike gimnazije u Kotoru za kolsku godinu 1892-1893, Zagreb, 1898. PetrB = Zvonimir Gran: Petrki baul, Otokar Kerovani, Rijeka, 1999. PiId = ime Rui Sudev: Pian i pionski idiomi, C.A.5.H, Pula, 1999. Pisma = Miljenko Smoje: Dalmatinska pisma, MT, Split, 2004. Pisni = Marko Maruli: Pisni razlike (Vonina, Mogu), KK, Split, 1993.
281

DALMATINSKE Rii

list (polumjesenik), Split, 1891.-1922. Marko Pederin: Pomorski nazivi u mjesnom govoru KuHa na Peljecu, R, 1, 1987. (73-117). Poljica = Frano Ivanievi: Poljica - narodni ivot i obiaji (ZbNO, 8-10, 1903.-1905.); reprint Logos, Split, 1987. PoljSt = Statut poljiki (transkripcija i prijevod Zvonimira Junkovia), Poljiki zbornik, 1, Zagreb, 1968. PopT = ore Popovi: Turske i druge istoanske rei u naem govoru, GSrUD, 59, Beograd, 1884. Povidanje = Ante Kursar: Povidanje najmenice imake (monodrama), BibI. Mog, Split, 1984. PPF = Maja Bokovi-SJulli: Pjesme, prie,fantastika, MH, Zagreb, 1991. Poslov = uro Danii: Poslovice, Zagreb, 1871. Prinosi = Vladimir Maurani: Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, 1-2, JAZU, Zagreb, 1908.-1922.; reprint Zagreb, 1975. PripSMLj = Stjepan (epan) Mitrov Ljubia: Pripovijesti crnogorske i primorske, Dubrovnik, 1875. PRj = Radovan Vidovi: Pomorski rjenik, Logos, Split, 1984. Profumo = Gioia Calussi: Profumo de Dalmazia - aromi, sapori e tradizioni della cucina dalmata, I.R.CI., Del Bianco Editore, Udine, 1995. PSHK = Pet stoljea hrvatske knjievnosti (Zora, MH), Zagreb, 1962.-1995. RArb = Henrik Bari: Renik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika, I. dio (A-O), JAZU, Zagreb, 1950. Rad = Rad (povremena publikacija JAZU/HAZU), Zagreb, 1867. i d. RadZad = Radovi (Institut JAZU u Zadru), 1-20, Zadar, 1954.-1973. RapD = Marcel Kuar: Rapski dijalekat, Rad, 118 (1-54). RazDij = Josip Ribari: Razmjetaj junoslovenskih dijalekata na poluotoku Istri, SDZb, 9, Beograd, 1940. Razgovor = Andrija Kai Mioi: Razgovor ugodni naroda slovinskoga (prir. Odbor za Kaiev spomenik), Zagreb, 1889.; reprint Stih, Zagreb, 2004. RBK-ji = Vesna Lipovac-Radulovi: Romanizmi u Crnoj Gori - jugoistoni dio Boke kotorske (2. dopunjeno izdanje), MBM-plas, Novi Sad, 1998. RBK-tom = Vaso Tomanovi: Rei stranog porekla u govorima Boke Kotorske (Spomenik, 105; p. ot.); Zbornik izvetaja o istraivanjima Boke Kotorske II, Beograd, 1956. RBK-sz = Sran Musi: Romanizmi u severozapadnoj Boki kotorskoj, Filoloki fakultet BU, tom 41, Beograd, 1972. REW = Wilhelm Meyer-Lubke: Romanisches etymologisches Worterbuch, Heidelberg, 1972. RG = Milan Kranjevi: Rinik gacke akdvine - konpoljski divan, Katedra akavskog sabora pokrajine Gacke, Otoac, 2004. Ri = Ta lipa spliska ri (RSG akcentuirao Sinia Vukovi), kuna, Split, 2002. Ribanje = Luko Zore: O ribanju po dubrovakoj okolici sa dodatcima iz ostalog naeg primorja, Zagreb, 1869. PL
PNKu =

= Puki

282

LITERATURA

Rija = Tonko oljan: Ribe jadrana, NZH, Zagreb, 1948. Rl]] = Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Rasprave Instituta za jezik; Rasprave Zavoda za jezik IFF; Rasprave Zavoda za jezik HFl...), Zagreb, 1968. id. RjBa = Ante Sekuli: Rjenik govora bakih Hrvata, IH]], Zagreb, 2005. RjBG = Jure i Pere Duli: Rjenik brukoga govora, HDZb, 7, Zagreb, 1985. RjBlat = Ante Bai Fratri: Rjenik blatskog govora hrvatskogjezika na knjievni jezik rastumaen, vl. n., Blato, 1988. RjBra = Petar imunovi: Rjenik brakih akavskih govora, Brevijar, Supetar, 2006. RjB = Zvonimir Turina i Anton epi: Rjenik akavskih izraza, podruje Bakarca i krijeva, Rijeko knjievno i nauno drutvo, Rijeka, 1977. RjNV = Josip i Gojko M. Sokoli-Kozari: Rjenik akavskog govora Novog Vinodolskog, vl. n., Rijeka-Novi Vinodolski, 2003. RjDel = Marija Pavei, Blaenka Maga, eljko Lalo: Rij do rii - besijdnek dijuonkega devodna (Rjenik delnikog govora), Adami, Delnice-Rijeka, 2006. RjDG = Mihailo Bojani, Rastislava Trivunac: Rjenik dubrovakog govora, SDZb, 49, SANU, Beograd, 2002. RjDraga = Duan Mili: Rjenik drakih akavskih ikavsko-ekavskih rijei i izraza, vl. n., Rijeka, 1999. RjDZ = Ivica i Filip Gusi: Rjenik govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine, vl. n., Zagreb, 2004. Rjeosl = Joakim Stulli: Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko}-italiansko-latinsko u komu donosuse upotrebijenia, urednia, mucsnia istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja, 1-2, Dubrovnik, 1806.; reprint Verlag Otto Sagner, Miinchen, 1985. RjHT = Dragutin A. Pari: Rjenik hrvatsko-talijanski, Zadar, 1901. RjIm = Ivan Branko amija: Rjenik imotsko-bekijskoga govora, Drutvo Lovreana, Zagreb, 2004. RjImG = Ivan Branko amija, Petar Ujevi: Rjenik imotskoga govora, Zaviajni klub Imoana, Zagreb, 2001. Rjl = arko Martinovi: Rjenik govora otoka [a, MH, Zadar, 2005. RjKG = Pavao Mardei-Centin: Rjenik komikog govora, HDZb, 4, Zagreb, 1977RjKol = Ivo Otari: Rjenik kolanjskoga govora na otoku Pagu, MH, Zadar, 2005. RjKuk = Tomislav Marii Kukljianin: Rjenik govora mjesta Kukijica, MH, Zadar, 2000. RjLast = Kristo Kuari Kolende: Rjenik starih i stranih rijei u lastovskome govoru (2. dopunjeno izd.), vl. n., Split, 2001. RjOm = Ivan Mahulja: Rjenik omiaijskoga govora, RINAZ, Rijeka-Omialj, 2006. RjPov = Ante Tii: Rjenik govora mjesta Povijane na otoku Pagu (Libarpovijanski besid), MH, Zadar, 2004.
283

DALMATINSKE RICI

RjPelj

= Anto Tjeimir Ruskovi Tio: Rjenik ranskogjezika, rijei i izraza u govoru na dalmatinskom podruju a posebno na mom rodnom Peijecu - i moja saznanja, doivijaji, sjeanja i priice iz Pijaviina i Peijeke upe, vl. n., Zagreb,

2001. RjRiv = Ladislav Raduli: Rjenik rivanjskoga govora, MH, Zadar, 2002. RjRuk = Franjo Mohorovii-Mariin: Rjenik akavskog govora Rukavca i blie okolice, Adami, Rijeka-Opatija-Matulji, 2001. RjSa = Ankica Piasevoli: Rjenik govora mjesta Sali, MH, Zadar, 1993. RjSG = Thomas F. Magner, Dunja Jutroni: Rjenik splitskog govora, Durieux, Dubrovnik, 2006. RjSmo = Boo Banievi: Rjenik starinskih rijei u Smokvici na Koruli, upni ured rnovo, rnovo; 2000. RjStran = Vladimir Ani i Ivo Goldstein: Rjenik stranih rijei, Novi Liber, Zagreb, 1999. RjTrib = Berislav Ropac: Rjenik stranih rijei u akavskom govoru Tribija, vl. n., Zagreb, 2001. RjTro = Duko Gei, Mirko Slade ilovi: Rjenik trogirskog cakavskog govora, Muzej grada Trogira, Trogir, 1994. RjTro-d = Duko Gei: Dopuna rjenika trogirskog cakavskog govora, u: Gramatika trogirskog cakavskog govora, Muzej grada Trogira, Trogir, 1998. RjVas = Vuk Borii Tivranski: Rjenik vasojevikog govora, Prosveta, Beograd, 2002. RjVD = Marina apalija: Rjenik Velog Drvenika, rkp. RjVrb = Dinko Matkovi: Rjenik frazema i poslovica govora Vrboske na otoku Hvaru, MH, Jelsa, 2004. RjVrg = Bla Jurii: Rjenik govora otoka Vrgade, JAZU, Zagreb, 1973. RjZA = Kruno Krsti: Rjenik govora zadarskih Arbanasa, Mjesna zajednica Arbanasi, Zadar, 1987. RjZN = Miroslav Hirtz: Rjeniku narodnih zoolokih naziva; knj. 3: Ribe (priredio Nikola Fink), JAZU, Zagreb, 1956.). RNG = Vojislav Mataga: Romanizmi u neretvanskome govoru, Altagama, Zagreb, 2003. Robi = Viktor Ivani: Biijenica Robija K, Feral Tribune, Split, 2001. Roman = Konstantin Jireek: Die Romanem in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters, Wien, 1901.-1904. Rosamani = Enrico Rosamani: Dizionario giuliano, LINT, Trieste, 1999. RPop = ore Popovi: Renik srpskoga i nemakoga jezika, Panevo, 1895. RS = Jean Chevalier, Alain Gheerbrant: Rjenik simbola, MH, Zagreb, 1983. RSel = Sinia Vukovi: R'inik setakega govora. Rjenik dijalekta Selaca na otoku Brau, Laus, Split, 2001. RSANU = Renik srpskohrvatskog knjievnog inarodnogjezika (1-16), Beograd, 1959. id. RSG = Tonko Radii: Rinik spliskog govora (2. izd.), MSB, Split, 2003. Rt = Milan Reetar: Der tokavische Dialekt, Wien, 1907.
284

LITERATURA

RTrp RVS

Frano i Ivo Ferenca: Berezina Matakovi:

= =

Rii

trpanjskog govora, vl. n., Split-Trpanj, 200l. velovarekega Splita, vl. n., Split, 2004.

RVak = Radovan Vidovi: akavske studije, S, Split, 1978.

=

Rinik

SANU SA ZU

Srpska akademija nauka i umetnosti. Slovenska akademija znanosti in emetnosti.

Sapori = Gioia Calussi: Sapori de Dalmazia, ricete, aromi e tradizioni, preveo Joko Alborghetti kao Kuharica dalmatinskih gospoda, Feral Tribune, Split, 2002.

SDZb SenjRj SEZb

= = =

Srpski dijalektaloki zbornik, SANU (SKA), Beograd, 1905. i d. Milan Mogu: Senjski
rjenik,

HAZU-MH, Zagreb-Senj, 2002.

Srpski etnografski zbornik, Beograd, 1894. i d.

SHK = Stoljea hrvats~e knjievnosti, MH, Zagreb. SKA = Srpska kraljevska akademija
Slavenstvo = Petar Skok: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski institut JAZU, Zagreb, 1950.

Slavia = Slavia (asopis pro slovanskou filologii; eskoslovanska akademie ved); Praha, 1922. i d.
Slike
=

Josip Bersa: Dubrovake slike i prilike, Zagreb, MH, 1941.

Slovinac = Slovinac (list za knjievnost, umjetnost i obrtnost), Dubrovnik, 1880.-1884.

Smij = Ivan Kovai: Smij i suze starega Splita (rjenik sastavio Radovan Vidovi), vl. n., Split, 1971.

Spomenik = Spomenik (SKA), 1-45, Beograd, 1888.-1907.

Sprave = Petar Lorini: Ribanje i ribarske sprave pri istonim obalama Jadranskog mora, Be, 1903.

SMR = piro Kulii, Petar . Petrovi, Nikola Panteli: Srpski mitoloki renik (2. dopunjeno izd.), Etnografski institut SANU, Beograd, 1998. SrRj - Vuk St. Karadi: Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, Be, 1852. Srarg
rei
=

Dragoslav Andri: Dvosmerni renik srpskog argona i argonu srodnih i izraza, Beograd, 1976.

StaraVj = Natko Nodilo: Stara vjera Srba i Hrvata, Rad, 77-86, 89, 91-94, 99-102 (1885.-1890); reprint Logos, Split, 1981. Starine
=

Starine (povremena publikacija JAZU/HAZU), Zagreb, 1869. i d.

StatRag = Valtazar Bogii, Konstantin Jireek: Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272., JAZU, Monum, 12, 1904. StEt
=

Studia ethnologica (Studia ethnologica Croatica), Zagreb, 1989. i d.

StLR = Roko Cebalo: Razgovori na mrkenti. Stare lumbarajske rii, vl. n., Zagreb, 2005. StslRj = Mali staroslavensko-hrvatski MH, Zagreb, 2004.
rjenik

(sastavili Stjepan

Damjanovi

i dr.),

SumRj = Pavica Novakovi: Sumartinski rjenik (obraeno 1929. godine), R, 1994.,2(105-145). DKW = Bogoslav ulek: Deutsch-kroatisches Worterbuch, 1-2, Zagreb, 1860.
285

DALMATINSKE Rii

epRib = Ante Kursar: Iz leksike i tradicije epurinskih ribara, R, 1982., 1/2 (97-144). GISp = Ante upuk: ibenski glagoljski spomenici, JAZU, Zagreb, 1957. Gov = Ante Kursar: O epurinskom govoru (iz gramatike iz itanke), R, 1979., 2 (3-49). iBat = ime upanovi: Starodrevna batina ibenskog kraja, KK, Split, 1991. K = kolska knjiga, Zagreb, Taslak = Mile Japuni: Tasiak, rjenik Sv. Roka, vl. n., Zagreb, 1998. Term = Petar Skok: Naa pomorska i ribarska terminologija na Jadranu. Od koga nauie jadranski Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo, Jadranska straa, Split, 1933. Testam = Vanja Vodanovil Kukec: Braki testamenat, Golden marketing, Zagreb, 2002. Tommaseo = Niceolo Tommaseo, Guido Biagi: Dizionario della lingua italiana (4 a Edizione), Torino, 1938. TopZad = Vladimir Skrai: Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka, KK, Split, 1996. TraKul = Hrvatska tradicijska kultura na razmedu svjetova i epoha (ur. Zorica Vitez, Aleksandar Muraj), Barbat, Zagreb, 2001.; CD-ROM, 2004. Triestino = G. Pinguentini: Nuovo dizionario del dialetto triestino, Bologna, 1969. Turc = Abdulah kalji: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (4. izd.), Svjetlost, Sarajevo, 1979. TurIm = Dalibor Buljan Klapiri: Turcizmi u govoru i narodnim pjesmama Imotske krajine, Udruga Raosovi dani, Imotski, 2001. Un = Margita Nikoli: Unije - kuelj va/sarcu, Katedra akavskog sabora, Mali Loinj, 2000. Varb = Franka Beli: Varbuoska u spomeni mojega ditinstva (rjenik sastavio Dinko Matkovi), Naklada Bokovi, Split, 2005.). Vartal = Petar Luci: Vartal (prir. Nikica Kolumbi), KK, Split, 1990. VEl = Angelico Prati: Vocabolario etimologico italiano, Torino, 1951. VenDal = Luigi Miotto: Vocabolario del dialetto veneto-dalmata, LINT, Trieste, 1991. Vey = Andrija-eljko Lovri: Gan-Vejdn osce Basclinski besiddr- rjenik, gramatika, kultura i genom Neoliburna (Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti, knj. 1), Zagreb, 2005. Viaggio = Alberto Fortis: Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774.; Put po Dalmaciji, (preveo Mate Matas), SO-MT, Split, 2004. VinV = Vartal (asopis za kulturu), Trogir, 1992. id. Vlist = Veernji list (dnevnik), Zagreb. Vmisto = Miljenko Smoje: Kronika veloga mista, Feral Tribune, Split, 1997. VoeLI = Nicola Zingarelli: Vocabolario della lingua italiana (ed. Terzo millennio), Bologna, 2001. VoeMG = Enrico Rosamani: Vocabolario marinaresco giuliano-dalmata, Firenze, 1975.
286

LITERATURA

Vrbnik = Ivan ic: Vrbnik na otoku Krku, narodni ivot i obiaji (ZbNO, 4-7, 1899.-1902.; 15, 1910.; 20-21, 1915.-1917.; 33, 1940.); reprint Adami, RijekaZagreb-Krk,2001. Vrela: Milovan Gavazzi: Vrela i sudbine narodnih tradicija, Liber, Zagreb, 1978. VRj = Ivo Jakovljevi: Veliki rjenik ibenskih rii, nadimaka, imena, prezimena, ronzzanja, tracanja i tucigavanja, POP & POP, ibenik, 2006. YUMit = Leksikon YU mitologije (Rende, Postscriptum), 2. izd., Zagreb-Beograd, 2005. Dopune: www.leksikon-yu-mitologije.net.

Zabep = Ante Kursar: Zabiljeke o govoru u epurini na otoku Prviu, R, 1972., 2 (113-154). Zapisi = Ante Kursar: Zapisi iz pomorakog ivota starih epurinjana, R, 1978., 2 (95-140). ZbFL = Zbornik za filologiju i lingvistiku, MS, Novi Sad, 1957. i d. ZbKai = Kai (zbornik Franjevake provincije Presvetoga Otkupitelja), Split, 1967. id. ZbNO = Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena (JAZU), 1-52, Zagreb, 1896.-1991. ZbPrO = Baltazar (Valtazar) Bogii: Zbornik sadanjih pravnih obiaja u junih Slovena, Zagreb, 1874. ZbZag = Zbornik o Zagori; Zbornik radova - Neori i Sutina, knj. 7 (priredio Zvonimir Vei), Split, 2004. ZbKor = Zbornik otoka Korule (ur. Marinko Gjivoje), 1-3, Zagreb, 1970.-1973. ZbSkok = Zbornik u ast Petru Skoku o stotoj obljetnici roenja, JAZU, Zagreb, 1985. ZgBibl = Biblija (urednici Bonaventura Duda, Jure Katelan), Stvarnost, Zagreb, 1968. ZlaRj = Slavko Bjai i Ante Dean: Zlarin, kratka povijest i rjenik, Prometej, Zagreb,2002. Zmaj = Zmaj, junak, vila - antologija usmene epike iz Dalmacije (odabrao i uredio Davor Duki), KK, Split, 1992. BiH = Antun Hangi: ivot i obiaji Muslimana u Bosni i Hercegovini (3. izd.), Sarajevo, 1990. iSp = Danica Boi-Buani: Privatni i drutveni ivot Splita u osamnaestom stoljeu, K, Zagreb, 1982. ivJ = Radovan Vidovi: ivot pod jedrima, KK, Split, 2004.

287

Iz veljotske
(krkoromanske)

leksike
M A T T E O G I U L loB A R T O L I poetkom je prolog stoljea upozorio da su ... ostad romanskoga jezika iz Dalmacije dostupni gotovo iskljuivo Dalmatincima, a uskoro nee biti dostupni nikome. Nadamo se da e njegovo kapitalno djelo Das Dalmatische (A1tromanische Sprachreste von Veglia bis Ragusa und ihre Stellung in der Apennino-Balkanischen Romania, Schriften der Balkankommission, Linguistische Abteilung IV., II. Romanische Dialektstudien, Heft 1., Enleitung und Ethnographie Illyriens; Glossare und Texte - Grammatik und Lexikon, Heft II., Wien, 1906.), koje je inae teko dostupno iroj znanstvenoj javnosti, u dogledno vrijeme dobiti - pretisak. Njemaki je izvornik ostavio duboka traga u djelima Petra Skoka, Henrika Baria, Mirka Deanovia, Valentina Putanca, Vojmira Vinje, arka Muljaia, Vesne Lipovac-Radulovi, Srana Musia i mnogih drugih. Navedimo i neke strane jezikoslovce: Clemente Merlo, Carlo T agliavini, Giovanni Maver, Roger L. Hadlich, Aldo Duro ... Ovo djelo, nema sumnje, nezaobilazno je tivo ne samo za mlau gardu romanista, ve svih onih koji se ele uputiti u dalmatske korijene. Dalmatski, odnosno da1matoromanski ili starodalmatski - a Skok opet rado rabi sintagmu dalmatsko-romanski leksiki ostatak, refleks itd. - romanski je neolatinski govor, koji se govorio u gradovima Dalmacije prije dolaska Venecije. Taj je idiom roen u srednjem vijeku (kao i mnogi drugi, npr. u Italiji ili Francuskoj) u izravnom nastavljanju govornog latinskoga u romaniziranoj Dalmaciji. Tonije, razvio se iz latiniteta koji se do VII. stoljea govorio u Istonorimskom Carstvu, na terenu dananjih junoslavenskih jezika: na sjeveru od imaginarne linije povuene od Valone prema Skopju na jugu i zapadno od Sofije, te dalje Balkanom (Haemusom) prema Crnom moru i sjeverno od dunavske granice. Njegov su ivotni prostor ispunjavali i obalni gradovi bizantske teme Dalmacije: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor ... Nastao je spontano u krugu obiteJh gdje je rodjrey imao ulogu >predavaa. T~ jezik ne spomi~e
2B9

DALMATINSKE Rii

Dante Alighieri u djelu De vulgari eloquentia (O narodnom jeziku), a ni drugi ga pisci ne klasificiraju. Meutim, o njegovu postojanju obavjetavaju putopisci i drugi namjernici koji su prolazili naim podrujima i dolazili s njim u neposrednu vezu. Tako ga je venecijanski kroniar iz 16. stoljea, Giovanni Battista Giustiniani nazvao schiavo ma diverso dall'altro (slavenski ali razliit od onog drugog), a podrobnije ga opisujui, dodaje: un idioma proprio, che somiglia al calmone. Dalmatski nije nikada koriten kao slubeni jezik u pisanju, osim ponekad u Dubrovniku u tzv. kancelarijskom jeziku, tj. u biljenikim ili katastarskim ispravama. I ovdje, kao i drugdje, javni i knjievni (ueni) jezik bio je latinski. Ulaskom venecijanskog, a potom talijanskoga (toskanskog) jezika u narod, dalmatski se govorni jezik postupno gasi. Vjeruje se da je najprije nestao u Zadru - sreditu mletake pokrajine - gdje je venecijanski utjecaj bio najsnaniji. Neto due odrao se u Dubrovakoj Republici, a najdue u Krku. Turinski romanist, Istranin, Talijan iz Labina, Matteo Giulio Bartoli je najznaajniji i najodgovorniji pothvat u klasifikaciji novog romanskog jezika. Nakon to je obranio doktorsku disertaciju o veljotskom jeziku, a izvjestitelji su bili znameniti Wilhelm Meyer-Liibke i Adolfo Mussafia, beka ga je Akademija pozvala da nastavi istraivanja u Krku i gradovima Dalmacije. Iz tog je istraivanja izalo impozantno djelo u dva sveska - Das Dalmatische. Tek je nedavno prevedeno na talijanski, u redakciji Alda Dura, pod naslovom Il Dalmatico (Instituto della Enciklopedia Italiana, Roma, 2000.).
zapoeo

Kada je beka Akademija 1906. godine odluila tiskati rad na njema kome jeziku, Banoliju se to nije svialo, ali je ipak pristao zbog injenice da se radi o jeziku koji nije ni talijanski ni hrvatski, pa se moe govoriti o svekolikoj neovisnosti o bilo kojem od dva spomenuta jezika. Banoli je u cijelosti ostao nepristran, toliko da nije koristio izraz talijanski ve neolatinski ili romanski, i uope nije oklijevao u odluci da jezik ne nazove talijanski ve dalmatski. Taj govorni jezik, prema Banoliju, Talijani nisu razumjeli, a nisu ga razumjeli ni drugi neolatini, iz istih razloga zbog kojih bez prethodnih studija nisu razumjeli ni sardinski niti ladinski ili galo-romanski. Taj je jezik ipak - dok je bio u ivotu - mnogo utjecao na idiome s kojima je dolazio u kontakt, poput dubrovakog i venecijanskog dijalekta, a posebice na ovaj koji se govorio u gradu Krku. Banoli je u svom djelu veliki odjeljak posvetio problemu mjesta dalmatskog jezika u Romaniji. On dalmatski smjeta u ilirsko-romansku jezinu skupinu koja zahvaa latinski dio Balkana i abruzzeko-puljeku zonu s
290

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKE) LEKSIKE

ilirskim (mesapskim) podslojem. Tako bi ovaj jezik imao svoje mjesto u istonoj Romaniji, kako je Walther von Wartburg kasnije nazvao apeninsko-balkansku regiju. Petar Skok je nasluivao neke zajednike crte izmeu raguzejskog i rumunjskog s jedne strane, te izmeu raguzejskog i june Italije i Sardinije s druge strane. Henrik Bari ovako definira poloaj dalmatskog u sklopu Romanije: Starodalmatski je, kao i sardinski, i rumunjski (u svojoj predslovenskoj fazi) zaseban arhaini jezik, iji severni ogranak, krki dijalekat, predstavlja vor sudara sa Zapadom, na koga su, relativno vrlo pozno, dospeli talasi zapadnih inovacija (Beograd, 1937.). Za Benedicta E. Vidosa (Manuale di linguistica romanza, Firenze, 1959.) dalmatski predstavlja most izmeu balkansko-romanskog i italo-romanskog te pripada bez sumnje istono-romanskom (romanzo orientale).

***
Smatra se da je posljednja osoba koja je govorila stari krki dijalekt (kr koromanski) bila Antonio Udina zvan Burbur (Tu6ne Udiina Burbur). Nadimak Burbur moe se dovesti u vezu s tal. burbero - angrizalo, gunalo; osoran ovjek, dakle barbar. Umro je 10. lipnja 1898. godine. Dana 14. lipnja dnevnik La Sera, koji je izlazio kao dodatak listu Il mattino u Trstu, donosi vijest: ... u 6,30 sati na putu to vodi prema lokalitetu Kimpi (Sv. Petar) koji se upravo ureuje, dok je punio minu, ta je iznenada eksplodirala ubivi tom prilikom gotovo na mjestu Antonija Udinu, sedamdesetsedmogodinjaka koji je stajao na jednom kamenu da bi podrao eljeznu polugu za punjenje. Bio je posljednji u generaciji to odlazi i sam koji je poznavao i govorio odlino stari romanski dijalekt Krka. Eto, ovo je rijedak podatak kojim moemo posve precizno odrediti, u minutu, kada je jedan iv jezik postao - mrtav. Kako bismo stekli dojam o veljotskom govoru, donijet emo samo poetak biografije Burbura, koju je osobno diktirao prof. Antoniju Iveu:
Ju sdi Tuone Uddina de sauprandum Burbur, de jein sincuonta sidpto, flilg de Frdne Uddina, che, cun che el sant mudrt el tu ota, el avdja setuonta sidpto jein. Ju jdi nascoit intela cuosa del nuomer tridnta, de la cal che se vendja a la basdlca, e ndun flit tuont a luntun la mdja cuosa. F6it dik puds aluntun. Cun che ju jera jdun de dikdudt jein, ju jdi duot el prinsidp de zar fure de la mdja cuosa, a spuds con certjdn troki e troke; nu stujdime in cunpandja alegdr e jucurme luok co le buole. Dap u ju jdi lassuot cost juk e ju jdi duot el prinsidp de zar in ustardja a bar el mezul de vdin, e a jucure a la
291

DALMATINSKE RICI

mdura; e fiinta la missa nudt e cdleo cal fiinta el ddi, tota la nudt stujdime in cunpandja fiinta dik e dikdu troki. Dapu zajdime fore de la ustardja; zajdime cantur sote le finidstre de la mdja murduca

Da bismo bolje razumjeli, prevedimo na talijanski:

10 sono Antonio Udina, ci i soprannome B., di anni 57, figlio di Francesco u., che, quando mori il (suo) babbo, aveva 77 a. Sono nato nella casa (del) numero 30, della via che mena (Si viene) alla chiesa, e non e(?) tanto lontano
la mia casa: elontana 10 passi. Quand'ero giovanotto, di 18 a., principiai ad uscir di casa mia, (e andavo) a gironzare con certi ragazzi e ragazze; noi si stava in compagnia allegri e si giocava alle palle. Poi lasciai questo giuoco e principiai ad andare all 'osteria a bere il bicchier di vino e a giocare alla mora, e fino alla mezzanotte e talvolta fino a giorno, tutta la notte, si stava in compagnia, fin 10 e 12 ragazzi. Poi si usciva dall'osteria: si andava a cantare sotto allefinestre della mia amorosa

Na dananji knjievni jezik, ovaj djeli dalmatskoga znai:

Ja sam Antonio Udina s nadimkom Burbur, 57 godina, a sin sam Frane Udine koji je kad mu je umro otac imao 77 godina. Roden sam u kui br. 30, u ulici koja vodi prema crkvi i koja nije daleko od moje kue. Udaljena je 10 koraka. Kad sam bio mladi s 18 godina poeo sam izlaziti iz kue (i odlazio) skitati s nekim mladiima i djevojkama. U drutvu smo bili veseli, a igrali smo se loptom. Zatim sam napustio takvu igru i poeo odlaziti u gostionicu popiti au vina i zaigrati moru ponekad do ponoi, ali i do jutra, cijelu no u drutvu 10 do 12 mladia. Nakon toga izlazili bismo iz gostionice, odlazili smo pjevati pod prozore moje dragane.

prvima koji je od Antonija Udine Burbura i jo nekih Krana dobio podatke o umiruem veljotskom jeziku bio je Gianbattista Cubich. On je 1842. godine prikupljenu grau poslao Bernardinu Biondelliju, a ovaj je veljotski jezik uvrstio u Atlante linguistico D'Europa. Konano, Cubich je objavio djelo Notizie naturali estoriche sull'isola di Veglia (Trieste, 1874.). Graziadio Ascoli, direktor revije Archivio gIottologico italiano, zasluan je to je skrenuo pozornost znanstvenika na taj izumirui dijalekt, kojemu je prvotno dao ime krki (Un dialetto morente dell'isola di Veglia, Roma, 1881.). Kada je produbio istraivanja i vidio ouvanu grau i u drugim dijelovima Dalmacije, zakljuio je da je Veglioto romanski jezik kojim se prethodno govorilo u cijeloj romanskoj Dalmaciji, a da je Krk imao izuzetnu sreu to ga je najdue sauvao, pa ga naziva - dalmatskim jezikom. Ve od prvog susreta s tim novim jezikom Ascoli u njemu otkriva prisutnost rumunjskog (vlakog) elementa koji, dijelom moe biti zamijenjen
292

Meu

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKE) LEKSIKE

s talijansko-alpskim elementom upravo zbog slaganja izmeu 1adinskog i vlakog. Antonio Ive, razgovarajui s Burburom koji je tada imao 57 godina, doao je do grae koja je bila temelj za studiju L'antico dialeto di Veglia (1886.) te za vie etnografskih radova objavljenih u Archivio Pietre (Palermo-Torino, 1901.). Burbur, meu ostalim, kazuje: Kada su stari bili ivi, njih osam i ja svi smo govorili veljotski (ku?md ke flro ivetruni viv, koli vapto, ju kon toi kZjlnt ju Javlua in veklisun). Jer nauio sam kad sam bio mali, kad sam imao tri godine, kada sam poeo govoriti, tako, po veljotski. Uila me je moja baka; i moj otac i moja majka govorili su tako veljotski. Govorili su, tako, jer su vjerovali' da ih ne razumijem, ali ja sam razumio sve, sve one rijei koje su govorili na veljotskom (e-l mi tu?Jta e la maja njina Javlua kosaik, in veklisun, jali Javlua ke jali kredua ke ju non kapaja, ma ju to). Materijal objedinjen u Bartolijevu djelu zasniva se na raznim neposrednim izvorima, kao npr. dokumentarnom materijalu iz Dubrovnika ili ivom govoru u Krku do kraja 19. stoljea, ali i iz neizravnih izvora to ih ine toponomastika i dalmatske rijei sauvane u dijalektima i jezicima koji su nadivjeli dalmatski. Prema Bartoliju, leksik dalmatskog jezika zadrao je izrazito latinski element, a vidljiv je afinitet prema rumunjskom. Bartoli ukazuje i na latinske elemente iz albanskog i sardinijskog, te ih usporeuje s junotalijanskim govorima (Puglia i Abruzza). Bartolijeve teze naile su na prihvaanje u znanstvenim krugovima, ali ipak nije prolo i bez ivahne polemike. Tako je znameniti lingvist Clemente Medo smatrao da dalmatski ima vie veze sladinskim. To je prsten, jedna od prvih karika prema zapadu, karika u lancu koji je povezivao Ladine i Rumunje od kojih su ostali samo poeci ili krajnje karike. A zajedno sve to ini prsten, lanac koji se preko Dalmacije protegnuo na vie strana (Veglioto e ladino, Milano, 1910.). Dalmatski je zapravo skupni naziv za romanske govore koji su se razvili iz balkanskog vulgarnog latiniteta u bizantinskim gradovima na istonoj obali Jadrana. Taj jezik ima neke srodnosti s novolatinskim balkanskim i s jugoistonim talijanskim narjejima, te ini prelaznu kariku izmeu junih i istonih romanskih narjeja. U raznim je gradovima izumro u razliito vrijeme, potisnut od hrvatskog ili mletakog. U Splitu se govorio jo u ll. stoljeu, a u Dubrovniku do 15. stoljea. Neto se vie zna samo o dubrovakoromanskom i o krkoromanskom ili veljotskom jeziku. Inoslav Beker (Filoloke dvoumice, Zagreb, 2007.) ukazuje da je dalmatskih govora bilo barem dvanaest, i da ih se moe grupirati u tri dalmatoromanska jezika: zadarskoromanski (jadertinski), koji se govorio od Krka do Splita
293

DALMATINSKE Rii

i Hvara, dubrovakoromanski (raguzejski) na potezu od Stona i Korule do Budve, te barskoromanski (labeatski), kojim se govorilo od Bara do Lezhea.
itava povijest romansko-slavenskih odnosa na ovim prostorima splet

je prvo sukoba, a potom suivota koji se, poevi od prvih dana naseljavanja Slavena, nastavljao sve do naih dana. Promatrajui ove odnose u njihovoj ukupnosti Goran Rukavina (Glas Dalmacije, 17-18, 1999.) primjeuje njihovu savrenu loginost: radi se, naime, o dva potpuno razliita naroda, koji govore razliitim jezicima, imaju razliitu civilizaciju i obiaje. Budui da ?ba imaju namjeru ostati na istom podruju, nuno je da prvo neprestano dolazi do sukoba, a potom, kad se interesi razlue, do obostranog usvajanja civilizacijskih znaajki. Ponekad, naravno, dolazi do povijesnih prevrata u kojima nestaje mirnog suivota, no vei dio povijesti na ovim prostorima ipak je obiljeen skladom. Kada su u 7. stoljeu Slaveni doli u romansku Dalmaciju, razlike meu stanovnitvom su bile vie nego oite - Romani su ivjeli u gradovima uz obalu i na otocima koji su se uspjeli obraniti od osvajanja, a Slaveni u razbacanim naseljima u zaleu; prvi su bili veinom trgovci, obrtnici i pomorci, a drugi stoari, poljoprivrednici i ribari. Romani su bili svakako kulturno, ako ne uvijek i politiki dominantni. Meutim, tijekom stoljea, unato meusobnom nepovjerenju, etnike i drutvene prepreke polako su nestajale, omoguavajui tako polaganu osmozu dviju zajednica, iako to ne znai da je stanovnitvo obalnih gradova prestalo biti romansko: Slaveni koji su u te gradove dolazili, a poneki i postizali znaajne uspjehe u gradskom ivotu, brzo su se kulturno i jezino asimilirali. Upravo je jezik, istie Rukavina, odigrao znaajnu ulogu u ovim procesima: gotovo da je postao diskriminirajuim elementom na svim poljima i onda kada su se druge etnokulturoloke razlike izgubile, iako su obje skupine nastojale u dovoljnoj mjeri usvojiti onaj drugi jezik, budui da im je to bilo nuno u svakodnevnom ivotu. Tako su zemljoposjednici ipak morali komunicirati sa seljacima, dravni inovnici s graanstvom, obrtnici s radnicima, kuevlasnici s poslugom, i obrnuto, a time se objanjava i pojava prvih knjievnih tekstova na hrvatskome jeziku. Kao svaki izumrli jezik, i dalmatski je ostavio duboke tragove u jezicima koji su s njime dolazili u dodir, tako da se i u dananjem hrvatskom jeziku mogu pronai mnoge rijei dalmatskog podrijetla, koje se na temelju fonetskih osobina relativno lako mogu razluiti od kasnije usvojenih talijanskih (venecijanskih) elemenata.
294

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKE) LEKSIKE

Dalmatski SU se elementi najvie sauvali u dijalektima, i to u pomorskim pojmovima (jarbol od arbor) i nazivima riba; izrazima za hranu, kuhinjski pribor, kune potreptine (krpatur od coopertorium); u nazivima za stvari u svezi s crkvenim ivotom (krilat, velika crkvena svijea, od eereus latus); u rijeima iz gradskog ivota (plokata, poploen trg, grecizam preko dalmo placea) te, dakako, u brojnim toponimima i antroponimima. Neka su obiljeja svojstvena dalmatskom jeziku u cjelini: Velarni izgovor latinskih suglasnika k (e) i g pred palatalnim samoglasnicima e i i. Na primjer, dubrovaki kimak potjee od eimex (stjenica), veljotski kenur od'eenere (objedovati). izgovor bezvunih latinskih suglasnika (e, p, t) meu samoglasnicima. Npr. dalmatski sputa (Krk) od spata (spatha - ma, sablja), ven. spada.
Bezvuni

koja se u venecijanskom razvija u tt i ss. Npr. dalmatski kapsa (Dubrovnik) od eapsa (capsa - koveg), ven. cassa. U dalmatskom grupa gn prelazi u mn kao u rumunjskom: eognatus u komnut. Ili, toponim Ston potjee od Stannu - Stamnu - stagnum (mrtva voda, polako tekua voda). Petar Skok (HE, sv. 4, 491-2.) glavne fonetske razlike izmeu veljotskog i raguzejskog tipa vidi u ovom: Velarno k pred palatalnim vokalima ostaje uvijek nepromijenjeno u raguzejskom, a u veljotskom se pretvara u pred dugim latinskim i (primjer: dubrovaka posuenica kimak stjenica - veljotski inko, odatle akavska posuenica inka, od latinskog eimieem). Nadalje latinski vokal a u naglaenom otvorenom slogu postaje u veljotskom u, a uraguzejskom e, (npr.: veljotski pun kruh = raguzejski pen, od lat. panem). Od drugih karakteristinih pojava, koje su bile zajednike u oba tipa treba osobito istai prijevoj: naglaeno a postaje i, ako se na kraju nalazi dugo latinsko i (primjer: Kimp, naziv kraja u polju kod Krka, od lat. plurala Campi polja, jednako kao u imenu sela Bibinje, juno od Zadra, od lat. lokativa Vibiani - na Vibijevu posjedu).
(roak)

Suglasnika grupa pt i ps,

Skok daje jo nekoliko fonetskih odlika dalmatskog u poredbi s istim pojavama u rumunjskom i furlanskom govoru:
1. Naglaeno a u zatvorenom slogu postaje diftong ua: npr. veljotski juarbul, odatle naa posuenica jarbol, rum. arbu re, od lat. arborem drvo.

2. Naglaeno otvoreno e u otvorenim slogovima postaje i (npr.: kris trdnja, u Dubrovniku krijeva, od lat. ceraseus).
295

DALMATINSKE Rii

3. Naglaeno otvoreno e u zatvorenim slogovima postaje ja (npr.: kupiartpokriven, u Dubrovniku kupijerta krov na kui, od lat. prolog participa coopertus. 4. Naglaeno otvoreno o u otvorenom slogu postaje u (npr. veljotski luk mjesto, rum. loe, furlanski lug, hrvatsko ime lokvi blizu Vrbnika MisIuajnica, naa izvedenica od veljotske sloenice mis luk sredina, od lat. locus. 5. Naglaeno otvoreno o u zatvorenom slogu postaje ua (npr.: veljotski kuarp kao i furlanski, rumunjski u Meglenu corp od lat. corpus tijelo). 6. Naglaeno zatvo~eno e postaje u otvorenim slogovima ai (npr.: ime mjesta Kanajt kod Punta i u Drai Baanskoj na otoku Krku, od lat. Cannetum mjesto gdje raste trska).
Van,

7. Naglaeno zatvoreno e u zatvorenim slogovima postaje a (npr.: veljotsko ime za Vrbnik, latinski plural od vincus vrba). 8. Naglaeno zatvoreno o u otvorenim slogovima postaje au (npr.:

ftrsaura tava, hrvatska posuenica prsura, prosuija, od lat. frixoria).

9. Dugo naglaeno i postaje ai u otvorenim slogovima (npr.: radaika rotkva od lat. radicem, odakle i nae rotkva ili rodakva). 1O. Dugo naglaeno i u zatvorenim slogovima postaje e (npr.: ftij sin, od lat. filium, akavsko piijun kume, od lat. filiolum). 11. Dugo naglaeno u u otvorenim slogovima postaje oi (npr.: loik svijetli, od lat. lucet, u Dubrovniku lukijerna svjetiljka). 12. Latinski diftong au ostaje nepromijenjen (npr.: veljotski pauk malo, od lat. paucum, u Dubrovnik Mavar, od lat. Maurus). 13. Izmeu karakteristinih konsonantskih grupa treba napose istai gn i x. Za prvu nalazimo refleks mn, kao u rum. (npr.: veljotski komnut djever, rum. cum nat, od lat. cognatus), a u junodalmatinskom n, kao u junoj Italiji (npr.: ime mjesta Ston, od lat. Stagnum blato, movara). Za latinsku grupu x imamo potvrdu samo u naoj posuenici u Dubrovniku kopsa ili kovsa bedro, rum. coupsa, alb. kofihe, od lat. coxa. I u morfologiji pokazuje dalmatski tragove ouvanih arhaizama. Romanski zapadni futur cantare habeo nije se ouvao, nego latinski futur drugi: kanturn (pjevat u), od lat. cantavero. Isto se tako nije ouvao ni zapadno-romanski kondicional cantare habebam, nego umjesto toga lat. pluskvamperfekt, veljotski kantura (pjevao bih), lat. cantaverum. Evo i nekoliko ilustracija danas u Dalmaciji posve uobiajenih rijei, koje bez sumnje potjeu iz dalmatskoga:
296

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKE) LEKSIKE

balatura, gr. bdllo u lat. i tal. ballare: lat. sufiks -atorium udalm. -ator (ven. -ador); girica, lat. geres: dalmo ouvani velar g ispred e; gustirna, gr. klysdrion u vlat. giusterna; kapula, lat. cepulla, od cepa: dalmo ouvano k ispred e; pitar, gr. pithdrion u vlat. pittarium (ven. piter); rusulica, lat. rosa: dalmo ouvano s meu vokalima (ven. z) ... Ovom bih se izboru mogle, dakako, pridodati jo mnoge rijei poput arglota, betimat, britvela, brnistra, dupin, fumar, jastog, kinkin, kirnja, lancun, lapi, maklin, maur, mendula, m rta, munita, neput, papar, parangal, pergul, pirka, ponistra, prsura, skula, srdela, sumpre, arag, krpina, ototajer, tramac, tumik, templa, trkmar, tundo, mul itd. I ovaj turi pregled dovoljno govori o uestalosti dalmatskih leksikih ostataka u dananjem govoru. Dalmatski je kroz dugi niz stoljea bio, moemo rei, glavni jezik. On se pokazao najotpornijim tamo gdje je bio najfrekventniji - u kui, u svakodnevnim poslovima.

***
Don Boo Banievi u Smokvici na Koruli (Rjenik starinskih rijei, rnovo, 2000.) otrgnuo je zaboravu oko 800 dalmatskih rijei. U kuhinji tako susreemo rip (drveni sud), fija (krika), frigat, fumar, hrstula (utipak), kadin, lopia, pikat (ponutrica), pinka (mrva), prsura (tava), prurata (friganica), prak (eludac u ptica), ranin (kvailo), stovilica (klupica), stufig (nain pripremanja hrane), tripije ili trijangule (tronoac za lonac) ... U konobi: deskentrat (pomaknuti iz leita), bluta (pokvareno vino), sekunj (klin), pina (mali proboj na bavi), trnut (drveni avao), mul (aa), vrka loza (zimska loza), a u spavaoj sobi: krtur (pokriva), kavetac (jastui pod uzglavljem), kuverta (gornji pokriva), lancun, stramac... Brojne su rijei koje se odnose na gradnju kue i pokustvo: fiul (kameno sjedite uz vrata), konal, kotal, mir (zid), brtvela (metalni nosa vrata ili prozora), buta (svod), pergul (balkon; novi dio kue), petrar (kamenolom), pjunbiat (olovnicom mjeriti dno), plana (krovna greda); podboj (podsvodnik), primordenat (preinaiti), sabjun, savura, siela (matilae), skalina, skrinja, sopja (dugljast otri kamen), sular (balkon sa stepenicama), koujar (kat na klaini), krpil (tesani kamen), tocij (brus) ... Naravno, dalmatski je zastupljen u osnovnim djelatnostima - ribanju, poljodjelstvu, stoarstvu. Mnogi su termini i danas gotovo nezamjenjivi: aetat (oetat), arburat (se), aprin (more uz mrkentu), bijavka (dno mora
297

DALMATINSKE RICI

bez raslinja), buc, deetat, gavun, harej (pokriva od vune ili kostrijeti; leaj u barci), inetat (se), jeka, klokun (ep na barci odozdo), lujga (konopac na mrei), mujaa (bavica za solenje ribe), mrkenta (stjenovita obala), pendula (privjesak s udicom), pistej (trp), prejica (gvozdeni prsten za vezivanje), rinjak (ribarska naprava), strc (ljevkasti dio vre), surgat, troligat (gatati, nagaati), trajta (mrea potezaa), tramata (ribanje strailima), vlaka (ograeno mjesto, mandra), vala; depik, im ula, agrita (nezrelo, ljuto groe), jirIa (vrtna biljka s visokim sjemenim tapovima od kojih se prave epovi), kapula, ogrib (drvena strugaljka motike), praskva (breskva), pruda (kopriva), rikula (vrst salate), torkul (tijesak za preanje maslinova tijesta), !tula (taka), prajar (bodljikav korov); bekar (mesar), beka rija, fruta (bi za tjeranje ivine), intriel (meusedlo, trei dio tereta na mazgi), bikla (vino s mlijekom), mrkat (oploditi), njontrc (ovan sa spolnim lijezdama ispod koe), prapak (kopito, papak u mazge, tovara), pule (magaree mlado), tipa (dio opreme na mazgi ispod sedla), tipanac (platneni dodatak ispod tipe), opestit se (odgovoriti na uvredu, suprotstaviti se), osadnit (izazvati ranu mazgi ili tovaru sedlom, opremom), otrt se (dobiti rane na leima od dugog leanja), petat (udariti, pljusnuti), pr (jarac; plodan, rodan), prcat se (udarati zadnjim nogama), uprcnut itd.
brukoga govora Jure i Pere Duli (HDZb 7, Zagreb, 1985.) naii emo na irok izbor posuda (gen. pl. posud i posudih). Od drvenih (otvorenih i manjih) spominje se - bujoI, bukara, diva, grotac, matil, pajak, palavija, vagani, vagon. U konobi je bava, badnjenica, badonj, baruza, bigunac, karatil, koca, koica, lakomica, pritor, eula, vinotok, vridica. Najee od zemlje je ikara, ikarica, Jijaak, imbrik, padela, piona, pionica, pijat, pijati, (uz pjat, pjati), terena, zdila, zdilica ... Od pletera je kartoI, kartoli, keer, keeri, koja, koJica, kanistra, konistrica, koarica, pletenka, sparta, spartica, a od stakla bierin, bocun, butilija, gratakaa ili rakatea, papranica, solnica, mul, muli...
Listajui Rjenik

Svaka ta rije zasluuje poseban osvrt, osobito kad je u pitanju dalmatski relikt. Kada je rije o otoku Koruli, dalmatski (korkirski) je tamo upotrebljavan najvjerojatnije sve do 12. stoljea. Njegove jake tragove opaamo i danas u govorima starijih naselja, ne samo u leksiku, ve i u formiranju reenice, njezinoj intonaciji. Istraujui dalmatski jezik u svojoj rodnoj Smokvici, don Boo Banievi (Rjenik starinskih rijei, rnovo, 2000.) zapisao je, ovu poticajnu crticu:
Da je dalmatoromanski jezik jo bio iv u nekim svojim nijansama i poetkom ovog stoijea, dokazuje i primjer iz djetinjstva mog oca Ivana (1900-1970) koga je njegov stric Ivan bio poslao da vrati civire jednom tali298

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKEj LEKSIKE

janskom brodaru koji je tu u Brni bio s brodom i krcao drva. Moj otac je uzeo civire i govori svom stricu: Kako u mu rei? Stric mu odgovori: Reci mu: Ecco te civire vee. U toj strievoj reenici sve su rijei vrlo dobro poznate osim rijei vee. Upravo je ta rije za nas danas najdragocjenija, jer se vie ne upotrebljava u Smokvici, a nema je ni u talijanskom jeziku. Ona zasigurno potjee iz latinskog jezika i pluralje od rije vectis u znaenju poluga, motka, prijevornica. Ta je rije zasigurno u dalmatoromanskom jeziku znaila: nosila, kako se to lijepo razabire iz one strieve reenice. Taj se dogadaj zbio oko g. 1910. Rije vee bila je dakle prisutna u govoru Smokvice poetkom ovog stoljea. Ako itamo Bibliju na latinskom jeziku u 37. glavi knjige Izlaska u retku 4, tu stoji vectes quoque fecit de lignis setim, quos vestivit auro, et quos misit in anulos, qui erant in lateribus arcae ad portandum eam. Ovdje se govori o motkama na kovegu saveza koje su bile od bagremova drveta i pozlaene. Sluile su za noenje i prenoenje kovega. Zar civire nisu motke za prenoenje tereta? Zar ta nosila koja je moj prastric bio posudio u talijanskog brodara i koja je on nazvao vee nisu sluila za prenoenje tereta?

Ovaj primjer pokazuje da su dalmatske rijei u Smokvici jo poetkom 20. stoljea bile ive, kao jeka naeg prastarog govora. Isto. kao to je Korulanski Statut tretirao odnose sela i agrara, tako nam ovdje izranjaju rijei koje se upotrebljavaju na selu u ruralnom i primorskom kraju. Ovo treba posebno istaknuti - upozorava don Banievi - jer neki autori pretjeruju kad piu o dalmatskom kao jeziku samo gradskog tipa. Don Boo Banievi iz Smokvice na Koruli upozorava da dalmatske rijei valja traiti i izvan gradova, gdje takoer moemo naii na dragocjene jezine podatke o tom naem autohtonom govoru. Naalost, taj se jezik nije sustavno biljeio ni prouavao. Da nije bilo npr. Mattea G. Bartolija, bili bismo umnogome prikraeni. Pogledajmo jo jednom kako je ureena kuina u Poljicima, sada u rurarnom, obalnom podruju. U ovom ulomku teksta Kua i dvorite (Zbornik za narodni ivot i obiaje, Zagreb, 1903.) don Frano Ivanievi nie rijei arhaine slavenske provenijencije, one koje su nesumnjivo pod uplivom venecijanskog i talijanskog jezika, ali ima i ostataka dalmatskog, a nae se i leksik koji dopire iz mediteranskog supstrata. Neki zanimljiviji termini tiskani su masno i, drugom prilikom dakako, zasluuju poseban osvrt. 0 zidu nad lunjakon ili povr' drvarnice visu brkle ili brkla, o kojen visu tave (prure). Na kominu pokraj lunjaka stoji cripnja, koja je obino od gozda, a prije bila i od zemlje, naokrugla ka' kapica od eljuda, pod njon se pee kruv... Na zidu do komina zadijeni su avli, pribijene
299

DALMATINSKE Rii

kljuke od drva ili goMa, o kojin obiaju kotlie, lopie, brunzine, tronoge, gradele ... Iza komina najglavnija je stvar u ognjenici pe. Pe se sagradi od stine sedre ili drstve, a to gornji dija, ta se zove nebo ili bota, a donji kraj ili tle nabije se gnjilon ... Kad je pe odaije komina posrid kue, uza nju je prislonjena tronoga okrugla sinija, s koje se blaguje. Vidi se pokraj pei daska od drveta, dobro pridranu s obu kraja, a na njon svako kuno posue: kabli ili si za grabit vodu iz bunara, koji more bit od drveta ili od mida; kodenka za varenje, lopih zemljiva, kota' za mliko, bronzin sliveni; boca dvoruka za vino, vr, diva drvena za vino ... Pod daskon je kablica ili praa'diva, u to se skupljaju spirine (vodurina s oprani' sudova). U ognjenici je blizu stola za jie namiena na zidu kancija u dva reda, a na njon poredani mali i veliki pjati, drveni i zemljeni, tas ovi mali i veliki. Ba za zdile i tase uini se misto napose, koje se zove zdinjak. Peruni ili pinjuri meu se obaka upenjurau. eput je veliki perun su dva brka, a slui za vadit meso iz kotlenke, on se obisi napose niza zid o ava' ili icu. Krtoljaa (ili kaikar) opletena je od vezovine ili nainjena od dasaka na etvrt ka' mala koarica ili kopanja, tu se meu lice (kaike). Na kanciju i u krtoljau stavljaju se male zdilice, anjci, a pod kancijon zadivene su kljuke ili peklje (reku u Gatin: anbruni) od gozda, oba ta se obiaju vri, kaciola, varjaa, strgaljka za kunpire ... Uz vrata ognjenice vuije su ili bumele za vodu, a nad njiman u ponistri ili na daski bukara ili pejar, in se pije ... Nedaleko od vrata ognjenice namiene su kopanje (u gornjin Polj cin: nave). Do ni' je lazanjur (komad obla drveta), in se vaja tisto za lazanje, i soparnik. .. Na vie misti u ognjenici izdubu se u zidu male ponistrice, tu se mee inbrik za ulje od mida ili late, male pinjate od zemlje i gozda i lonii za mliko, maslo i sirice.

***
M. Bartoli je obilato crpio grau iz dubrovakih testamenata iz kunih godina 1348. i 1363., koji se uvaju u Dravnom arhivu u Dubrovniku. Zato su upravo ti testamenti vani za rekonstrukciju dubrovakog romanskog predmletakog (raguzejskog) govora? Prema odredbama dubrovakog statuta, oporuitelj bi, ponekad i dugo prije smrti, pravio posljednju volju ispred barem dva svjedoka, koji su morali, najkasnije 30 dana nakon oporuitelj eve smrti, svojom izjavom potkrijepiti istinitost teksta oporuke zakletom notaru i sucima. Notar bi
300

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKE) LEKSIKE

u prisutnosti sudaca registrirao testament u knjizi, odakle su se pravili, na zahtjev stranaka, ovjerovljeni prijepisi. arko Muljai (Radovi, sv. 1, Zadar, 1960.) upozorava da se nigdje u dubrovakom statutu ne veli izriito da tekst oporuke mora biti napisan (kao to je, na primjer, traio splitski statut), ali se ta mogunost ne smije iskljuiti. Teko je vjerovati da su svjedoci pamtili, esto i kroz due vrijeme, brojne detalje iz oporuka, pa je vie nego sigurno da su sami ili uz pomo koje pismene osobe biljeili to su uli. Bilo je, dakle, i oporuka pisanih dubrovakom rukom u govoru koji je notar - najee stranac - mogao najlake razumjeti. Do kuge godine 1348. notari su ove tekstove unosili na srednjovjekovnom latinskom jeziku, no' nije poznato jesu li svi bili na tom jeziku ili i na kojem ivom jeziku s kojega su notari prevodili. Bilo kako bilo, zakljuuje Muljai, strahoviti pomor, koji se oborio na veliki dio Evrope 1348. godine, bio je vis maior, zbog kojega su dubrovaki notari odustali od starog obiaja. Umiralo je po dvadeset i vie ljudi dnevno, pa nije bilo vremena za stiliziranje, tim vie to je kuga nosila i notare strance, pa je po odluci Malog vijea, uz honorar, u poslu pomagao poseban odbor od tri domaa vlastelina. Tekstove su pisale razne ruke (Jireek je vidio tri, a Muljai etiri). Slavizacija Dubrovnika poinje krajem 12. ili poetkom 13. stoljea, istodobno kada i romansko jezino mijeanje. U romansko-slavenskoj simbiozi, krajem 14. stoljea veina stanovnika govori na jezik, ali neki od njih govore i raguzejski, te mletaki, a ima ih i koji poznaju sva tri jezika, jednako kao to ima i starosjedilaca i doseljenih Mleana, koji su dvojezini ili ak trojezini. Tako je stjecajem nesretnih okolnosti udio domaih ljudi pri pisanju testamenata bio velik. Stvarao se stanoviti amalgam, koji je jezino zanimljiv. testamenti iz kunih godina (1348. i 1363.), puni tragova predmletakog romanskog govora, pravi su izazov za prouavatelje dalmatskog jezika. Ako izuzmemo latinske poetne i zavrne formule (koje su esto izostale zbog hitnje izazvane kugom) te brojne slavenske izraze, sve bitno u tim testamentima napisano je na mletakom dijalektu onoga doba, koji je, nema sumnje, bio dobro poznat mnogim graanima Dubrovnika, tovie bio je u stanovitom smislu kuni jezik. Osnove tog dijalekta (morfologija i sintaksa) bile su praktino sredstvo na irokim trgovakim putovima Grke i Levanta, gdje su Talijani od 10. stoljea imali svoje poslovnice. Primjera radi navedimo da je, po Sandefeldu (Linguistique balkanique), u
301

Dubrovaki

DALMATINSKE RICI

Carigradu 1180. godine ivjelo oko 60.000 Talijana, veinom Mleana, a poslije osnutka Latinskog carstva (1204.) bit e ih jamano jo vie. Raguzejski je ivio jo u 15. stoljeu. Zarko Muljai (ibid.) miljena je da je importirani mletaki dijalekt omeo autonomni razvoj raguzejskog fonolokog sistema, ali da je ovaj, uz pokoje odstupanje, ipak sauvao vlastitu individualnost i vlastitim sredstvima rijeio krizu izazvanu degeminacijom, kojoj nije prethodila sonorizacija intervokalnih bezvunih konsonanata. to se leksika tie, u romanskom jezinom mijeanju dolo je do obostranog posuivanja: raguzeizmi su ulazili u mletaki leksik, a venecijanizmi u raguzejski, poto su se prethodno vie ili manje adaptirali novoj sttukturi .
Dubrovake
posuenice

testamente iskoristit emo i na primjeru jedne romanske koja moe biti paradigma za itav niz vieslojnih rijei.

Oblik cosel koji analizira Zarko Muljai (ibid.) dolazi dvaput u oporuci ene zvane Rusa, datiranoj 13. oujka 1347. godine. Srodnici i osobe kojima Rusa neto ostavlja imaju slavenska imena. Rusa je dola u Grad iz mjesta Brottana (reduplicirano -t- oznauje kratko -0-) pa to moe biti neko selo iz okolice Dubrovnika: Brotnjice, Broci, Broanac ili Brono). reflekse kasnolatinske rijei casalis Muljai je opazio da, i kod istog notara, imaju dva znaenja: 1. trona kua i slino, 2. zaselak, skup kua. Oba su znaenja prisutna u romanskom govoru krajem 13. stoljea, samo to se prvo osjealo kao domae, autohtono, a drugo je bilo recentan import koji su unijeli doljaci iz Italije, gdje latinski termin casalis ima za Dubrovnik novo znaenje - zaselak (klasinolatinski vicus, pagus). Zanimljivo bi bilo znati jeli uraguzejskom naziv za selo potjecao od villa, koju rije sreemo u dubrovakom Statutu. Znamo samo da izvedenice villanus i villicus, kada je rije o Dubrovniku, odreuju posebnu vrst seljaka (kmeta), dok se casalinus upotrebljava za sve stanovnike zaselka (svi, dakako, nisu bili kmetovi). Je li ova potreba feudalnih distinkcija pogodovala importu pojma casalis u novom smislu, kako bi villa i od toga druge izvedenice suzile svoje znaenje, moe se samo nagaati. Klasini naziv vicus i pagus nisu u Dubrovniku ostavili traga, a rus se upotrebljava tek nakon humanizma, naravno kao knjika rije. U Statutu je casale samo ponekad ruevna zgrada. U ostalim dokumentima refleksi od casalis znae as jedno, as drugo. Ovo dvojstvo, kako kae Muljai, smelo je neke komentatore dubrovakih zakonskih tekstova (npr. Medinija i Rollera). Za lingviste se ova zagonetka rjeava na taj nain to je refleks u prvom znaenju na
302

Traei

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKE) LEKSIKE

domaem

tlu preao razvoj od svog pretka, dok je u drugom znaenju importiran. To se najbolje vidi iz akata koje su notari sastavljali na zahtjev stranaka.
Sluaj je htio da je u tekstovima na naem jeziku starije znaenje rijei kosa o potvreno kasnije nego mlae.

Najstarija potvrda nalazi se u Pjerinu, nedovrenoj komediji Marina I ti si iz kogagodi kosala iz Kalabrije. Ovdje je kosal, nema sumnje, seoce, pa je Pero Budmani, vjeran naelima po kojima se radio Akademijin rjenik, stavio ovo znaenje na prvo mjesto te zakljuuje: moe biti ne uprav iz talijanskog, nego iz romanskoga dalmatskoga jezika. Uzgred, od hrvatskih jezikoslovaca jedini je Pero Budmani slutio da postoji poseban romanski govor u Dubrovniku, ali ga je on zvao latinski (Dubrovaki dijalekat, kako se danas govori, Rad JAZU, sv. 65, 1883.). Od drugih slavenskih znanstvenika valja istaknuti ekog historiara Konstantina Jireeka, koji je u svom djelu Die Romanem in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters (Wien, 1902.), dao bogat onomastiki materijal za njegovo prouavanje, uz rjenik i kratku karakteristiku toga jezika, i to prema svojim biljekama iz dubrovakoga arhiva.
Dria:

Mikaijin rjenik (Blago jezika slovinskoga, Loreto-Ancona, 1649.-1651.) biljei koso - kua razorena, domus diruta. Budmani to znaenje ovako objanjava: gomila uope i u osobitom smislu, pa po tome moe znaiti to i bunjite. Kao primjer navodi i staru dubrovaku poslovicu iz zbirke koju je prikupio uro Danii (Zagreb, 1871.): Gnjilu kapulu il' u dolac il' na koso. Kao toponim, rije je sauvana u imenu sela Koso (Peljeac), dok danas kosao u Dubrovniku eventualno moemo nai tek kao jezini raritet. Degradacija naziva casale, to je i razumljivo nakon velike trenje 1667. godine, u dubrovakim se kancelarijskim latinskim i kasnije talijanskim dokumentima ne moe lako pratiti. Ve krajem 17. stoljea, ako ne i prije, ta je rije poprimila opetalijansko znaenje zaselak, seoce, pa se pisari, kad hoe izraziti trona kua, ruevina i slino, dovijaju na razne naine, pa ak u talijanski tekst ubacuju hrvatske rijei. Stullijev rjenik (Rjeosloje slovinsko-italijansko-Iatinsko, Dubrovnik, 1806.) ima tri varijante: kosa l, kosa o i koso. Posljednju, koso (gen. kosala) tumai: domus diruta, domus immunditiis plena. Akademijin rjenik biljei izvedenicu kosalite (bunjite; sterquilinium, cloaca), te kosalitvo to je posve nepouzdano. Potvreni su i oblici kozal i kozao u istom znaenju. Bartoli ima veljotski kasuol (stalla del maiale).
Kozalina u Risnu je isto to kalua - mjesto, gdje se baca smee, pa je po svoj prilici taj oblik augmentativ od kosao. Ako nije posuenica iz
303

DALMATINSKE Rii

dubrovakog

govora, moe se pomiljati na paralelan semantiki razvoj kotorskog romanskog refleksa od casalis.

Akademijin rjenik spominje i toponim Kozala (predgrae grada Rijeke), koji moda ima veze, kako misli Skok, s posuenim apelativom.

Na sjevernom Jadranu, od kraja 19. stoljea poznat je oblik kasal (gen. kasala) - svinjac. Marcel Kuar (Rapski dijalekat, Rad, 118, Zagreb, 1894.) zabiljeio je kosal (kosala) - bunjite. Konano, u dubrovakoj anonimnoj komediji s kraja 17. stoljea Dono Funkjelica, Tomo Mati pronaao je izraz dvije kokoi babunae kosalice, to je sigurno u vezi s kosalite, odnosno s kosao. U manjini su primjeri u znaenju zaselak, to je i shvatljivo, jer je u naem jeziku za taj smisao bilo dosta termina, dok se, naprotiv, osjeala potreba da se poblie oznai pojam stara, ruevna kua, pa je za vrijeme slavensko-romanske simbioze preuzet kosao. Termin dobiva sve pejorativnija znaenja. Stoga su se za razvaljenu kuu, odnosno mjesto gdje je prije bila kua, pojavili novi izrazi - kui(n)tina, odnosno kuite, dok je kosao sve vie znaio prljava kua, prljava ruevina i, konano, bunjite, smetlite i sl. Za onoga koji je puki siromah, koji nema nita ili nikoga, u narodu se kae: Nima ni kue ni kuia!

***
Matteo G. Bartoli ima veljotsku rije ivet (uk). U rukopisu o povijesti Krka Ivan Fereti pie o dalmatskom koji se govorio na Krku jo poetkom 19. stoljea, tvrdei da se u gradu, pored hrvatskog, latinskog i talijanskog, govorio i poseban jezik, koji se openito nazvao Chiuscki (uski), dakle veljotski. Petar Skok u Etimologijskom rjeniku za pridjev uki kae da je to jezik Krkih Romana u Vrbniku.
Chiuscki oito dolazi od uk, tal. civetta, ven. civeta, abruzijski ciuvette. Luigi Miotto u Vocabolario del dialetto veneto-dalmata (Trieste, 1991.) ima ziveta (ufelar co la ziveta) i zueta s poslovicom: Co la zueta canta la martina, la piova la xe :{.a vizzna. Giuseppe Boerio (Dizionario del dialetto veneziano, Venezia, 1856.) pak donosi zoeta i zu eta s nizom frazema: cantar de la zoete; crozzola de la zoeta; ochi de zoeta; andar a zoeta ... Inae, tal. civetta ima i figirativno znaenje namigua, koketa, pa otud i civetta re (namigivati), civetteria (oijukanje), civettona (namigua), civettuolo (dopadljiv) ...
uk (Athene noctua) je zbog nekih morfolokih osobina u narodu stekao zao glas. No, nije uvijek bilo tako. uk (sova) je amblem Atene i rimske boice mudrosti Minerve. uk po nekim legendama pripada
304

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKEj LEKSIKE

precima svijeta, punima mudrosti i iskustva. Pod utjecajem kranstva postaje simbolom runoe, pa i stanovite zlokobnosti. U Splitu u vita osim same sove oznauje i runu enu, velikih izbuljenih oiju. uvita jo moe biti i krabulja, a u vitar je pogrdni nadimak za stanovnike otoka olte, ali openito, to je svaki onaj koji se ponaa kao sova, tj. po danu spava, a nou je budan. Navedimo i druge (splitske) oblike: uvi tarit (buljiti), uvitarenje, uvitareno, uvitaren, uvit (buljav) ... U pejorativnom smislu, uk je priglup ovjek. Za osobu koja je na svoju ruku, neobinog ponaanja i sl., kae se - ima uka u glavi.
u vitu emo nai kod Marka Marulia: Ptiar lipo piat ptican se ne

lini i uvitom viat" dokla ih prihini. A i kod Jerolima Kavanjina: I na kopnu i na vesku lovei nas prije nesrie golem lovac, ine tresku prevara nas ko volie, i da ini vee plijene za u vite mee ene.
uk je zapravo sinonim za sovu, nazvan po glasu (onomatopeja) kojim

se nou glasa. Odatle glagoli uktati i uknuti, te izvedenice ukua, ukavac... Stulli ima augmentativ ukina. Odraz takvih onomatopeja je naziv u Dalmaciji uumija (Juro /uro, Giorgio/ Kolombatovi, Program splitske realke, 1886.), koji se u doetku moe usporediti s tal. cucumeggia. Kod Mihovila Pavlinovia nai emo i oblik uuviz. Doetak -viz ikavski je oblik od jekavskog -vjea: kukuvjea, a nalazi se jo u varijanti kuk{u}viza i podudara s tal. do etkom -veggia u coccoveggia, u junoj Italiji cuccuveja od vlat. cuccuveia. Skok pretpostavlja da bi rije mogla biti dalmatskog podrijetla, no u svakom je sluaju dobar primjer kako se onomatopeje posuuju (novogrki kitkitbagia, albanski kukuvaje, rumunjski cucuvaie). Uz kuku vija , od 17. stoljea u rjenicima se (Mikalja, Della Bella, Stulli, Belostenec, Voltiggi) javlja i kuku vika u razliitim znaenjima. Postoji jo mnogo varijanata: kukvizuza (Kolombatovi), pseudojekavizam u Dubrovniku kukuvjea, (urevi: uci i none kukuvjee), kukuvia, kukvia (Pavlinovi), kukuvjela (Zore) ... Prema novijim rje nicima (SDZb, 2002.), danas u Dubrovniku kukukivija oznaava enu koja likom i ponaanjem odudara od drugih (Nide on ne ide bez one svoje kukuvije). Dok u Splitu, Rabu, Vrbniku i drugdje imamo uvita (Maruli, Kavanjin), u Dubrovniku je uveta. Marin Dri: U ovoj planini stoje satiri i stoji jedan smjean remeta koji nas vile ini smjejat: upije, dan i no pomo pita, ljubav ga mori a ljubav se njime ruga, a satiri se oko njega kao oko uvete kupe i igraju. Deminutiv je uvitica. U Ninu umjesto stoji uvita, a u Hrvatskom primorju uveta. Ovdje moda dolazi i crnogorska
305

DALMATINSKE Rii

(larva, obrazina, navlaka, orojica), iako promjena t u d nije jasna. Luko Zore (Paijetkovanje, Zagreb, 1892.) zna i za uvida u istom znaenju (uk, kukuvija).
uk je dominantna figura grba grada Krka. Meutim, ta nam mudra

uvida

ptica nee odve olakati posao u tumaenju imena glavnog naselja na istoimenom otoku. U turistikim bedekerima nai emo da se grad Krk hvali imenima Kurikta, Kurikum, Kurikon, Kirijatika, Vecla, Becla, Veggia, Veglia, Veja ... O problemu podrijetla imena Krk mnogo se raspravljalo. Treba ukratko podsjetiti na neke detalje iz crkvene povijesti. Crkva je, naime, borei se protiv uvoenja novina, ostala uvarem nomenklature svojih starih administrativnih teritorija, koji su se u svoje vrijeme zasnivali na istovjetnoj upravnoj podjeli rimske drave. Tako je sauvala imeJustinopoli za Kopar, Aemonia za Novigrad, Epidaurum za Dubrovnik itd. irenjem Rimskog Carstva na istonu obalu Jadrana, Krk postaje istaknuto rimsko naselje - municipium, to je potvreno arheolokim nalazima (termalna kupalita itd.). Unutar rimskog grada prva kranska zajednica imala je ponajprije svoj oratorij (molitveno mjesto), koji je u 5. stoljeu prerastao u baziliku, iji su tragovi krnog zdenca, ostaci podnog mozaika, razna ornamentika u kamenu i jedinstveni kapitel s motivima ptica koje se hrane ribom, tj. simbolom euharistije, i danas vidljivi.
Krk spada meu one mediteranske gradove u kojemu su na svakom koraku vidljivi tragovi njegove vietisuljetne prolosti, pa tako ve u samom nazivu naziremo predromansko, ilirsko-liburnsko podrijetlo - Kar-ikt (otok u kamenu). Petar Skok u Studi toponomastici sull'isola di Veglia (Archivio giottologico italiano, Roma, 1927.) ukazuje na mogunost, malo vjerojatnu, da je ime Kurikum predilirskog podrijetla, mediteranskog ili nekog drugog tipa, bazirajui tvrdnju iskljuivo na homofoniji od Curicum s geografskim imenima iz Grke, odnosno iz Sicilije, Libije i Krete. U svakom sluaju, ime Curicum pripada predrimskom jezinom sloju.

Iz antikog doba, pokazuje Anton Mayer (Die Sprache der alten 11lyrier, Wien, 1957.) da je Strabon zvao Krk - Kyriatike nesos, Plinije - civitas Curictarum, aPtolomej - Kurikon. Ime Curica, to se odnosi na otok, nai emo i u Tabeli Peutingerane iz 3. stoljea. Svjedok je i kamena ploa iz poetka 4. stoljea s natpisom Splendidissima civitas Curietarum (presjajni grad Krana), koja definitivno i na autentian nain potvruje ime grada koji su stanovnici nazivali Curictae. Dakle, u cijelosti je potvreno da su Curitti nastanjivali otok Krk i da pisci razlikuju ime grada i ime otoka (Curicum - grad i Curieta - otok). Etnik glasi Curieta (Kranin).
306

IZ VELJONSKE (KRKOROMANSKE) LEKSIKE

Sredinom 10. stoljea, bizantski car Konstantin Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio imenuje otok Krk nazivom Bekla. Ime Veela prelazi kasnije u Vegla (sonorizirano -g-), koje nalazimo u svim ispravama od 1000. godine dalje, i na kraju talijanski lik - Veglia, prema izgovoru domaih Romana. etimologijom dovodilo se taj imenski lik u vezu s glagolom vegliare (bdjeti, motriti) i vezivalo postanak imena s ukom, noobdijom, koji se nalazio u krkome grbu, jer je, navodno, svojim glasanjem spasio otok od neprijateljskog upada u grad. taj se naz}v (Veglia) tumaio na razne naine. Najvjerojatnije dolazi od enskog roda latinskog pridjeva koji znai star, a koji je ve u vulgarnom latinitetu glasio veelus (izvedenica od klasinog lat. pridjeva vetus - star). Pod venecijanskom upravom povremeno se naziva Vegia, a u dijalektalnom obliku ovoga kraja Veia, te kao skraenica Yea, a uje se i Veja. U starom veljotskom govoru prije Venecije govorilo se Viela. Veina lingvista slae se setimonom Veela, to je sigurno Vetula. Veljotski refleks zvuka e iz Vetula prema Skoku (u navedenom radu Studi toponomastici) je -i-: Viela (dalmatska promjena: e > i). Na oblik Krk (adaptirano liburnsko Kurikon) dokumentiran je 1382. i 1387. godine, ali je vjerojatno postojao jo u 12. stoljeu. U tome se krije i najvei izazov za lingviste. Stari naziv nisu sauvali Romani, nego Hrvati! Postavlja se i pitanje zato je antiki Curicum, a dosljedno tome i Curieta (ili obrnuto) promijenio ime? Zbog kojeg je razloga, a pogotovo kada uslijedila promjena. Vidjeli smo da je Veela ime koje dolazi iz latinskog vetus i sl. Misli se da su se Rimljani sami opredijelili za Curicum ili Curicta. Ali zbog ega? A opet, Curicum i Curiteta ne ulaze u one rijei koje je na latinskom teko izgovoriti, a koje smo pronali i kod Plinija. Anna Maria Fiorentin (posebno izdanje Krkog zbornika, sv. 44, Rijeka, 2001.) pomilja da je u gradu, pored imena Curicum, istodobno nastalo i ime Curica, te da je obadvama imenima pridodat i pridjev vetula (veela) kako bi se naglasilo antiko podrijetlo, dakle starina pred rimskoga grada, starijega od dolaska veterana na odmor na taj otok. Moda je ime Curicum kasnije naputeno, dok je pridjev veela, koji je postao imenicom, ostao kao jedino ime grada. Mogue je da su jedan ili drugi koriteni nedovoljno jasno, ovisno o tome tko ih je izgovarao. Istodobna uporaba mogla bi biti razlogom zbog kojega u obavijestima nalazimo sad jedno sad drugo ime - bez odreenog reda.
307

Pukom

Inae,

DALMATINSKE RICI

Naziv Curicum s vremenom su naputali krki Latini, a sauvali su ga Hrvati. Ovo udvostruenje imena je znakovito: oznaava raznolikosti, antagonizam, ali i suivot dvaju naroda na jednome otoku.
Jezina simbioza u toponimiji moe se pratiti do u 12. stoljee, kad su Romani na cjelokupnom podruju (osim u gradu Krku i njegovu zaleu, te po plodnoj unutranjosti) uglavnom asimilirani, a starodalmatski jezik nestao iz upotrebe. Veljotski u gradu Krku, u njegovu okruju i na obra~ divoj otokoj unutranjosti, nastavio je ivjeti, ali ne vie samosvojno, nego u doticaju s akavskim (u gradu i s venecijanskim), to je ostavilo traga u njegovu glasovnom sustavu, o emu nas iscrpno informira Matteo Giulio Bartoli.

308

Veljotski glosar

o V A J M A L I R J E N I K izumrlog veljotskog ili krkoromanskog jezika zapravo je neto slobodniji prijevod iz kapitalnog djela Das Dalmatische koje je Matteo Giulio Bartoli objavio davne 1906. godine u Beu (Vegliotische Wortverzeichnis; t. II., p. 169.-236.). Slobodniji, jer je isputeno Bartolijevo numeriranje kojim nas upuuje na odreena mjesta u knjizi, nema ni nekih natuknica, koje se samo naznauju a ne daju adekvatna rjeenja, te se ovaj glosar dri strogog abecednog reda i kod slova s raznim dijakritikim oznakama, odnosno pod e je i , pod s - i s itd. Isti se princip provodi kod konsonatskih skupova, kod g, q itd., te diftonga. Nadalje, Bartolijev je rjenik dopunjen, to je oznaeno uglatim zagradama - [e], [1], [e, I], prema vrelima iz kojih se crpio leksik.
[e] - Giambattista Cubich: Notizie naturali estoriche sull'isola di Veglia, Trieste, 1874.; Documenti sull'isola di Veglia, Trieste, 1875.

[I] - Antonio Ive: L'antico dialetto di Veglia, Archivio gIottologico italiano, vol. 9, Roma, Torino, Firenze, 1886.
Kada je odreeni lik potvren i kod eubicha i kod Ivea stavlja se oznaka [e, 1]. Zvjezdicom /*/ se oznaavaju rijei koje nisu potvrene, nego se samo pretpostavljaju. Koristi se i simbol < ( postaje od, s desne je strane stariji lik). Znakovi upitnika (?) stavljaju se na mjesta gdje su i u izvorniku, dakle tamo gdje sam Bartoli nije bio siguran. Upitnik se ponekad javlja i zbog stanovitih nejasnoa u talijanskom prijevodu koji je priredio Aldo Duro pod naslovom Il Dalmatico (Instituto della Enciklopedia Italiana, Roma, 2000.), te na nekoliko mjesta gdje se prevoditelj dvoumio. Upotrebljavaju se uobiajene kratice koje nije potrebno tumaiti. Npr. adj. (pridjev), adv. (prilog), conj. (veznik), v. (vidi) itd., itd. Natuknice su tiskane masnim slovima i nije nuno imenica u singularu, glagol u infinitivu i sl. U okruglim zagradama kosim slovima esto se navode gramatiki oblici (fleksije imenica, glagolski vidovi ... ) i brojne fonetske inaice onako kako ih biljei Bartoli, odnosno Cubich ili Ive.
309

DALMATINSKE Rii

Zadrana je u potpunosti Bartolijeva ortografija. Uostalom, naa suvremena dijalektoloka literatura nema ujednaenu transkripciju (pa ni kada je u pitanju istroromanski). Iz tehnikih razloga odstupili smo samo u dva sluaja. Nad diftongom tiQ uvijek stoji znak za dugouzlazni akcent /'/, a ispod i stavljamo toku Iii umjesto I J kao to je to kod 'I' U natuknici poslije crte I-I veljotska se rije navodi u hrvatskom jezinom standardu, te usporeuje s najbliim romanskim jezikom talijanskim ili nekim dijalektom (ven. - venecijanski). Daju se, kad je potrebno, i druge usporednice.
A a - prp.; lan (al); conj. (npr. a la dona) itd. - a la luorga [Cl - na stranu; tamo se! (tal. alla larga, lontano). abandunure (bandunure) - napustiti, ostaviti, zanemariti (tal. abbandonare). abas adv. (bas de) - dolje (tal. abbasso). abastrain - vrsta (crnog) groa. abrassnr - zagrliti, figo obuhvatiti (tal. abbracciare). abucuat (avucuota f [lj) - odvjetnik (tal. avvocato). acaid [C] - ocat, kvasina (tal. aceto); v. aHjt. adjas adv. - sada (tal. adesso). adoraja (doraja, aduraja, adordj, adora) - oboavanje (tal. adora). adviant [C] (avjdnt) - doae, advent (tal. avvento). afet - naklonost, ljubav, strast (tal. effetto). afur (afuqr m, a/ure pl.; affuor, affudr pl. [I]) - posao, djelo (tal. affare). agariuql (agariul) - iglenica, kutija (tal. agoraio). agaun (agon [I]) - sipa (Seppia officinalis) (ven. agon). agnW (agniel, *gnial pl. ili aneluqt, anelut) - janje (tal. agnello, agnelletto). angiola - jegulja (tal. anguilla). ag6st [Cl (ag1jdst) - kolovoz, august (tal. agosto). agusta (argust, aguste pl.) < aligusta (?). *ajmari - Zdravamarija, Zdravo Marijo! (tal. avemmaria). akajt (acait, acaid, kdit) - ocat, kvasina (tal. aceto). aklJaiz (jakuaiz) - plima, visoka voda (tal. alta marea). al' (ail) - enjak, bijeli luk (tal. aglio). alaite [C] - crijeva; drob, utroba (tal. le budeIle). alaura adv. - tada, onda (tal. allora). alboruqnte - podizati (tal. inalberatore).

aIegr adj. (*alegrdi, alegdr pl., alegri, *aligri, aleger) - veseo, radostan (tal. allegro).
alegraia - veselje, radost (tal. allegria). altramiante adv. IC] (jultramidnt) jnae

[taJ. aJrrimenti).

altnr (altuqr, alter, altuqri pl.) - oltar, rtvenik (tal. altare). alviar - konica (tal. alveare).
310

VELJOTSKI GLOSAR

alzuarse [Cl (alzurse, alzutese, alcdtesi, alzuitesi, julzete) - dignuti se, ustati (na noge); podizanje ... (tal. alzarsi, alzatevi, alzati); ~ alzur cole paldure [C] - itati. amaic (amaiko, amaich pl. i amai, amdjki; amdika, amaike pl.) - 1. prijatelj; 2. prijateljski (tal. amico). amaur (am1fdr, amUijr) -ljubav (tal. amore) amja - tetka. amuar - ljubiti, voljeti (tal. amare). amur adj. (amUijr, amUijra f; amUijri pl.; amUijre f) - gorak, grk (tal amaro). anca [Il (ahk) - takoer (tal. anche). ancusene lC, Il (ahkuiih) - nakovanj (ven. ancuzene). anduar [Cl (andure, andUijme, andua, *anduljl, andua, andume, andait, andurme, andut, andUijt, andur;ta f, imp.jonda,junda- ii (tal. andare, imp. va); ~ andudr sois per el p16iv in sois andare su per il piovere in su) - penjati se. anera - patka (tal. anatra, arh. anitra). anial [C] (agnidl) - prsten (tal. anello). anincs adv. [Cl (anin, anincs, Imlani, ninch) innanzi, dianzi). animul (animUijl) - ivotinjski (tal. animale). apetiat - nagon; pouda; tek, apetit (tal. appetito). apiar (apier;ju aviers; apjart, aprer lC, lj, Islapierto, apjarte, apiarto) - otvoriti (tal. aprire). aplich - svaa, spor, parnica (tal. lite). aprail- travanj, april (tal. aprile). aqua - voda; v. jaklp. ardare [C] (arddr, ardUijr, ardur, ardjava) - izgorjeti, izgarati (tal. ardere). ardjat adj. - smion, odvaan (tal. ardito). argust [Il - jastog (tal. aragosta). aria lC, Il - zrak (tal. aria). arivuat adj. (rivUijt) - stigao, stigli (tal. arrivato). arkir - arhiv (tal. archivio). armelain - marelica (arh. armellino, ven. armelin). arm ir (armar) - ormar (tal. armadio). artana (artdnja) < ardea (?). artist - zanatlija (tal. artieri). arur (arudr, arua) - orati (tal. arare). arziant [Cl (argant, arjant) - srebro (tal. argento). arzipres - empres (tal. cipresso). ascaun - avao (tal. chiodo). asjanz (assiants, as-cidnts [C]) - pelin (tal. assenzio). asc6ndro - kriti, tajiti (tal. ascondere). atuar - pisar (tal. attuario). atl}arn adv. - uokolo (tal. attorno). aura (dure, pl.) - sat (tal. ora); v. ja\lra.
311

prije, nedavno, sprijeda (tal.

DALMATINSKE Rii

aytun - jesen (tal. autunno). avar (ju jdi; te jii;jal jdit; nu jitli jdime; vo jditle;j-dju;jdime l'av6it 1*101; ju l'avard; a, ha, ga, ja, ai, joi, je; ji, i, ju, a; itd.) - imati (tal. avere). avaraus - krt, tvrd, lakom (tal. avaro). avvanzuar(me) - pomaknuti naprijed (tal. avanzare). azuQl- elik, ocal (tal. acciaio).
B bacco [C, Il (b1fdk, b1fdki pl.) - skakavac. badu6t - paziti, uvati (tal. badato). bagnar - moiti, (o)kupati, natopiti (tal. bagnare). baHa adv. - mnogo (ta~. molto). bajn - kada, kupka (tal. bagno).

bajonet - bode, no, bajuneta (tal. baionetta). bak- bik bacca (vacea) - krava (tal. vacea). bakaluQt - bakalar (tal. baccalit). bal- ples, igra (tal. bailo). balanzuQt - vaga, mjera (tal. bilancia). balcan (balcdun) - prozor. baliguQt - vrsta mree i ribolova < baligotto (?). balluar - plesati (tal. ballare). bandunure [I]; v. abandunure. bar (buar; bdjo; bevua; bdite, bdrme, bev6it [I]; itd.) - piti (tal. bere). barakoluta - mala pasmina, soj; *mala raa. barada (baratle pl.) - zvono. barado (baratro) - 1. zvonik; 2. posuda, lonac (tal. barattolo). barador - zvonar. baradur (baratlU?jr, baratrur) - zvuk zvona. barbaun - barbun (riba); velika trlja. barber - brija (tal. barbiere). barbussi (el barbussi) - vilica, donja eljust. barduQsa - deran, mangup (tal. bardassa). bareta (barjet pl.) - kapa (tal. berretto). barkariz - pristanite (tal. imbarcatoio). barufuant adj. - svadljiv (tal. baruffa, baruffare). basaika (bassdlca [I]; bazaika; basajka, bazajka, bazailca, basalk, bizolka, baaita) crkva; dem. bassalcidia [I], bassareiala. basirco - bosiljak, bosilje (tal. basilico). bastonuar(mese) (baston ua) - tui, udarati (tal. bastonare; bastonano). bastyan (bastaun) - tap, batina (tal. bastone). bastuQnza adv. - dosta, dovoljno (tal. abbastanza). bataiz (bath;) - krtenje (tal. battesimo).
312

VELJOTSKI GLOSAR

batar (bdter; b1jdt; batlta) -lupati (tal. battere). *bataur - mlatilac. batelajna - mali amac (tal. battelletto). bateluqnte - brodar (tal. battelliere). batesuar (batiiU?;r) - krstiti (tal. battezzare). batuq - klatno, kucalo (tal. battaglio). ba1}ba - bukva (riba) (tal. boga). baud (vuas, V1jdS, v1jdz) - glas (tal. voce). bazil1}at adj. -lud, mahnit. baziluor - onaj koji je bez pameti. bejata adj. (bedta, bitita) - sretna, zadovoljna, blaena (tal. beata). bekanuat (bekan6t) -'ljuka (Galli nago gallinago) (tal. beccaccino). bekaraja (beccarija lC, I]) - mesnica (tal. beccheria). bekuq (becbir lC, I]) - mesar (tal. beccaio). beliaz - ljepota (tal. bellezza). benedat adj. (benedata f) - blagoslovljen, posveen (tal. benedetto). benedizja1}D - blagoslov (tal. benedizione). berl6k - glad. bertain - nevjesta, snaha. besca - seljakinja (tal. becca). bescuar - kljucati (tal. beccare). bescuouact (veskovat) - biskupija (tal. vescovato). besta (bestia; beste pl., bjaste; bidstia [I]) - ivotinja (tal. bestia). besuagn (biIHz) - oskudica, nevolja (tal. bisogno). bjal adj. (bjel, bel, bil; biela, bjale; biale pl.) -lijep (tal. bello). biala [I] - bijela (tal. bianca). biancarea - rublje (tal. biancheria). bje (biech) - novac (ven. bezzi). bif1}alk - tdak, seljak; uvar volova (tal. bifolco). bin adv. - dobro (tal. bene). bj6nd - plav, plavokos (tal. biondo). biss (biss pl.) - poljubac (tal. bacio). biat (bisat) - jegulja. bise - graak (ven. biso). biskad6l (biscaci61 [I]) - zrno, bobica (tal. bacca). biscan (biskd1fn, biscaun [I]) - komad, zalogaj (tal. boccone). bisuagn lC, I] (bisuagna, bisu n) - potreba (tal. bisogno). bisuqg (bisuk f; bisuk pl.) - bisage (tal. bisaccia). bissut - udarac tapom (tal. baciato). blank adj. (bianca f, blanke pl.) - bijel (tal. bianco). blaire - htjeti (tal. volere); bUja - htio je; bldite - hoete; blare - htjeti; che budj da hou; se te bude - ako hoe; itd. blassmur (b/asmur [Cl, blasmudre) - psovati, kleti (tal. bestemmiare).
313

DALMATINSKE Rii

blijua (blejuja, beluja, bobJa) < bela (?). bojur (bol) - vreti, kipjeti (tal. bollire). boccuala (bocuola, boku le pl.) - vr, krag (tal. boccale). bonbist - razmetljivac, hvastavac. bonbuqk < bombagia (?). bonduanza - izobilje (tal. abbondanza). bosca -la (tal. bugia). boiurd adj. -laan, laiv (tal. bugiardo). boskuqr (boscuar) - izrezano ogrjevno drvo iz ume (tal. bosco). boss (bos, bus) - hrast. bossaun (bozuan) - pupoljak (tal. boccione). bota;ga (botiag) - du'an, prodavaonica (tal. bottega). bot:Hle - boce (tal. bottiglie). botaun (bot1fdn) - dugme, puce (tal. bottone). botiel- bavica (tal. botticella). bott (buat) - bava (tal. botte). bragaun (brag6n m) - hlae. bragul- vika, buka. braina - uzda (tal. briglia). brasiula < *braciuola. bratovapa - muki, djeak. *bralJf (bruva, br1fdva, *bruj) - dobro, bravo! braz (bras, brez) - ruka do ramena, miica (tal. braccio). bressaina (bersaina) - slana; inje (rov. briseina). brivuqta - zalet (tal. abbrivo). brot - grub, nerazuman (tal. bruto). bruod (braud) - juha (tal. brodo). brusk - prit, ir. bruskole - izdanci loze, trs.
blJa - bue, boe (tal. bocce). bIJa; - kljuanje, vrenje (tal. bollore).

bIJaike - platno kojim se omotavaju cipele. blJalp (vtjalp) -lisica (tal. volpe). bIJarba - stric, barba. buarba (bi1?Jrba, barb, burb) - brada (ven. barba). bIJark (b1fdrg) - neka prugasta pamuna tkanina (tal. bordatino). buarca [C] (btjark, borca, bi1?Jrka) - brodi, amac (tal. barca). buarsa (budrs) - kesa, torba (tal. borsa). buasc - uma (tal. bosco). buast - trup (tal. busto). buazza (budssa [CJ) - staklenica, boca (tal. boccia). bubana - veselje, fraja.
314

VELJOTSKI GLOSAR

babu - strailo, bauk (tal. babao). buj - lajanje. buk - konica. buka (buocca, bocca, b1fdk) - usta, gubica (tal. bocca). buluat - otmjen, fin. bun adj. (buun, bon, buna f, bona, buona, buone pl., bur;ne) - dobar (tal. buono). bun adv. (e bun, ple bun) - dobro (tal. bene). bunagrez - otpira. bunalana - lukavac, prepredenjak (tal. bonalana). buqnda - strana; kraj; pom. bok lae (tal. banda). buqsta adv. (busta) - dosta (tal. basta). bura [Cl (bur, bur;r, Y1jdr) - sjever, sjeverni vjetar, bura (tal. borea). burbur - mrk, osoran < burbero (?). burella - boca (tal. boccia). bu(e) f (buso [C]) - rupa, udubina (tal. buco). buska (bousca, buske pl.) - krava (tal. vacca). butir - maslo (tal. burro). buzarauna (buia1jra) - prevara (tal. buggerona).

C (, ) cablo - kaca; kada, vedrica. cacucie [I] (a carcuc, a cacuce) - nositi na lea; na krkae (tal. cavalcioni). aa - bemek, aak (riba: Uranoscopus scaber) (ven. ciacia, chiachia). cadar [Cl - pasti, padati (tal. cadere). cadrial (quadridl) [C] - cigla. cagnais [I] - morski pas (tal. cane).
ajko adv. (iaico, chidicu) - ovdje, ovamo (tal. qui). caina [I] (kaj na, kain e) - veera (tal. cena). caiptare (cdipte, cduta - gleda; caupt6te; imp. cdipta, kapta; itd.) - gledati (tal. guardare). caira [Cl (kajra) - vosak (tal. cera). *aklo - ir, prit. cal f lC, I] (kal; kale pl.) - uliica (tal. calle). ala [I] - uvar < guarda (?). calamier [I] - tintarnica (tal. calamaio). caleain [Cl - peta (tal. calcagno). caleo adj. [I] (kulke, kunka, kUfmke pl., kur;lke) - neki, nekoliko (tal. qualche). caldira [Cl (calder [I], cdldiera) - kotao (tal. caldaia). calighir [Cl (kaligur, kaligdr pl.) - postolar (tal. calzolaio). caluoro - briga (tal. calera). calzete [Cl - hlae (tal. calzoni). camain [C] (kalzur;ni) - ognjite (tal. camino). camaissa [Cl (kamajsa) - koulja (tal. camicia).
315

DALMATINSKE Rii

camarda [I] (camu6rda) - vrsta ogrtaa (tal. capanna). camba [Cl (caneva [I]) - konoba (ven. caneva). camballa [I] (cambuola) - ir (od hrasta) (rov. ganbala). cambiuare - mijenjati, promijeniti (tal. cambiare). camen (camain) - ognjite u kui (tal. camino). camis6t [Cl - suknja. camistro [I] (kamestro, kamest) - mrvice od slame, pljeva (rov. cama). campanaid [C] (campaner) - zvonik (tal. campanile). campen (canpu6ne pl.) - zvono (tal. campana). camu6rda (camarda) - koliba, pojata (tal. capanna). camnstre [C] - lanci loita (tal. catene). canaissa [Cl - gusjenica (tal. cinigia). canapial [Cl - ue, konopac. cand v. kti~)lld. cand quando [C]- kada. caniastro m [C] (quanest, canastri pl.) - ko (tal. canestro). canna - trska, trstika.

canon ic adj. (kamunik) - crkveni (tal. canonico).

canpagna (campagna, campane pl.) - polje; selo (ta~. campagna). canpnna (canpu6na, canpu6ne pl.) [I] - zvono (tal. campana).
ant

(ciant, z/ant, sidnt) - sto, stotina (tal. cemo).

cantuar [C], (cantur [I]) - pjevati (tal. camare); v. kantur. canuvo [C] - sofa, kanape (tal. canapt}
ap

- mnotvo, jato.

capar [I] - razumjeti (tal. capire); v. kapar. capaun [I] - kopun, ukopljen pijetao (tal. cappone). capizzola [Cl - ogrta, kabanica za more (tal. cappa). capraina [Cl (kaprajna) - koza (tal. capra). capu6t [I] - (kapudt) ogrta, kabanica (tal. cappotto).
apnr

[I] (apurme pl.; ju, jdi apu6t) - zgrabiti, uhvatiti (tal. chiappare).

cara adj. [I] - draga, mila (tal. cara). carassaun [I] - zasun, katanac (tal. catenaccio). carbaun [Cl - ugljen (tal. carbone) caresteja [Cl (karestfi?Jt) - oskudica, bijeda (tal. carestia).
arna

- crna,

erna

[I].

carnassual [C] (karnevul, karnevfi?Jl) - poklade (tal. arh. carnasciale; carnevale). carn6id [Cl (karn6it) - zmija otrovnica, crnokrug (cornuta). carnual adj. (castruat) - ukopljen (tal. castrato). carviale f pl. [C] - figo pamet, glava (tal. cervella).
asa

- graja, buka, tropot (tal. chiasso).

V.

cascnr [I] - pasti, padati; castiai

316

kaskua.

lC. I] -

gradi,

katel (tal. castello).

VELJOTSKI GLOSAR

cat~lina

[C, Il (katdina) -lanac (tal. catena). catram [C, Il - katran (tal. catrame). catrieda [C, Il - stolica; v. katr:ijda. catuar (cator [C, Il; katurr, katur, katua, katura) - nai, nalaziti. cauc qui adv. [CJ, (dico, chidicu [Il; kduk) - ovdje, ovamo.

cauda [Cl (kud, kurd, k1fdd) - rep; dugi skut (tal. coda). aqka - kvoka (tal. chioccia). causa [Il (kdusa, kduza, kuosa) - stvar, posao (tal. causa). cavul [Il (rau!) - kupus (tal. cavolo). cazza -lov, potjera (tal. caccia). cedur - popustiti, povui se (tal. cedero). ceja (i) - obrva, trepavica (tal. ciglio).
elka

- vrabac. cemitier - groblje (tal. cimitero).

enc (cienq, cienc [Cl; in k, cink, cinq) - pet (tal. cinque). cert'j6in (certdin pl., certjan, ciartain) - neki, netko (tal. certuno). cheIauna [Il (coldune pl., kildune) - stup (tal. colonna).

chenur [C, Il (kenur) - veerati (tal. cenare). chiamuar [c, Il (clamuar, clemur; itd.) - zvati, nazivati (tal. chiamare); v. kjamur. chiaro adj. [Cl (kiur, kjar) - jasan, vedar, svijetao (tal. chiaro). chioi [Cl - stranjica, guzica (tal. culo). jam f (cim) - kraj priveza na lai (tal. cima). dart adj. (cidirt [CJ, z/art; cidrt, sidnt [lj) - neki, nekakav; siguran (tal. certo). i - slanutak, slani grah (tal. eeee). ddal [Il (zidal, zidu!) - oblutak; mjesto gdje koko nese jaja (tal. ciottolo). ik (dp, is) - neki; netko (tal. qualcuno). ik - ik, opuak (tal. cicea). ikoluQta - okolada (tal. cioceolata). ikua - pokraj, tik < gli coce (?). dl (sil, zil, ziel; ciel [lj) - nebo; raj (tal. cielo). cinco - stjenica, imavica (tal. cimice). dncto adj. (k1fint, cinq; cineto [lj) - peti (tal. quinto). doch (chioch, ciocsi, ciocs pl. [CJ) - seljak, teak; figo seljaina; oek" (tal. cittadino). dolca (~/k) - vrana (tal. cornacchia). donco (cione [Cl; cienc, cionc, cink [lj) - pet (tal. cinque). donquanta (inkuonta, inkurnt, inkunt, inkunta, sincuonta) - pedeset (tal. cinquanta). irkul- krug (tal. circolo). dstierna (*gusterna) - gustijerna, atrnja (tal. cisterna). ituq (ziturt, it1fdt) - grad (tal. citta). ivet - uk, sova, kukuvija (tal. civetta). clemiant - blag, milostiv (tal. clemente).
317

DALMATINSKE RICI

cojuonara [Cl (co}unara) - ala, poruga. comanduar [Cl - zapovjediti, zapovijedati (tal. camandare); v. komu(?nda. c6mio [Cl -lakat (tal. gomito). comensuat [I] - poetak (tal. cominciato). comparere lC, I] (komparur) - pojaviti se (tal. comparire). compertiande da mai [I] - zatititi, braniti. compuar lC, I] (comper, konpdr) - kum (tal. compare). computa [I] - raunica (tal. computa). comuniaun [I] (comunidn) - 1. zajednica; 2. priest (tal. comunione). confusiaun - buka, lomljava. onko (cioneo [C], dikcink) - petnaest (tal. quindici). conossaite [I] - poznato' (tal. canoscete); v. kOlll}ask. contiant [I] (kontjanti pl.) - zadovoljan, veseo (tal. contento). c6nto [I] - raun (tal. conto). contruat [C] - ugovor; pogodba (tal. contratto). conzuarme lC, I] - zainiti; figo udesiti (tal. condire). c6pla [Cl (koplo, kupio, kupolo) - eir, klobuk (tal. cappello). coprer [Cl (koprupr; copiart; kopjarta, kopierta, cupierta) - pokriti, poklopiti (tal. coprire). copuar [I] (copuot) - kopati. coresma [Cl - korizma (tal. quaresima). corlir - drijen (Cornus mas). corsato [C] - prsluk (tal. corsetto). cort (klfdrt) - dvor, dvorite (tal. carte). cosep6it [I] zaeto,

zanijeto (tal. concepito).

c6ssa [Cl - blanja, strug. c6ssa [I] - kosa. cos ser [C] - saiti, priiti. cost [C] (coist [I]) - ovaj (tal. questo);

V.

kost.

cosubraina adj. [I] - bliska, susjedna. cotidiun adj. [I] (cotidian) - svakidanji (tal. quotidiano). craid [I] - vjerovanje (tal. credo). crasero lC, I] (crasero, crascero, kresur; kresua, crasc) - (na)rasti, uspijevati (tal. crescere). crataur (creataur) - stvoritelj; osniva (tal. creatore). crat6ire [C] (kreatojre) - stvor, bie (tal. creature). crauk [I] - kri (tal. croce); V. kral}k. credro [C] - veresija, kredit (tal. credito). credro [I] (crdid, ceredd), credd}; itd.) - vjerovati (taL credere); crepuata [I] (krepUa) - kolo < crepata (?). crepur - slomiti, razbiti. cres - jestiva trava. cresmur - krizmati (tal. cresimare).
318
V.

kredu(?r.

VELJOTSKI GLOSAR

eriss [Cl (zares, zaresur;ta; criss pl., sariz) - trenja, krinja [I] (tal. ciliegio). eristiun - kranin; ovjek (tal. cristiano). eroit adj. [Cl - sirov, nezreo (tal. crudo). eroeefais [I] (crozeJiis) - raspee (tal. arh. crocefisso). euadro [C] - kvadrat, etverokut (tal. quadro); v. ku'9dro. euantra prpo (cuontra) - protiv; nasuprot (tal. contro). euar [I] - brati, trgati (tal. corre); v. k,pr. euarp [I] - tijelo (tal. corpo); v. k'prp.
1}arv

adj. - razrok, orav (tal. guercio).

euaste [I] - cijena (tal. coste).

euer

[I] - lica, kaika (tal. cucchiaio); v. sculiera.

cuciaina rC, I] (cociai;a) - kuhinja (tal. cucina); v. kozajna. euero rC, I] (cosser; kl;Ult, cuotta f; kur;t) - kuhati (tal. cuocere). eueumer -lubenica (tal. cocomero). eujaun [I] - vulgo jaje, muka spolna lijezda; figo budala (tal. coglione).
ulaime

- uzimati.

euluanb [I] - golub (colombo). euma [Cl (kum, cumare) - kuma (rov. comare). eumpruar [Cl - kupiti, kupovati (tal. comperare); v. konpru'9r. euolsa [I] - arapa (tal. calza).
uoita -

uzimanje. euomp [Cl - polje, zemljite (tal. campo).

euon [Cl (cuini pl., quin i [I]) - pas (tal. cane). euontra [C] - protiv, nasuprot (tal. contro); v. incu6ntra. euop rC, I] (cup) - glava (tal. capo). euorno [Cl (cu6rna, cu6rne [I]; kur;rno) - meso (tal. carne). euorta

rc, I]

(kur;rte pl.) - papir (tal. carta).

cuosa [I] (cu6ssa, c6sa) - kua (tal. casa). eunpanaja [I] - (companejlal, konpanaja) - drutvo (tal. compagnia). eunper [I] - kum (tal. compare). eunte adj. [I] - koliko (tal. quante). euntrabuand [I] (kuntrabur;nt) - krijumarenje (tal. contrabbando). euntur [I] (cuntura) - brojiti, raunati (tal. contare). eunviant [I] - samostan (tal. convento). euobra - koza (tal. capra). euold adj. [I] (cuol, kur;lt, kur;lda f) - topao, vru (tal. caldo). euomp [I] (kinp, kinpi) - polje, zemljite (tal. campo). euontra [I] - protiv (tal. contra). euort adj. [I] - etvrti (tal. quarto). euotta [I] - kuhanje (tal. cotta). eur [Cl (cure [I]) - srce (tal. cuore); v. kor. curianta [I] - propuh, vjetri (tal. corrente).
319

DALMATINSKE Rii

eurtial [I] - no (tal. coltello). eusata [I] (kuzeta, k~seta) - kuica (tal. casetta). eussain [I] (cossain, cuscian) - jastuk (tal. cuscino). eustodi [I] - uvati (tal. custodi). eustu6t [I] - pristajanje broda (tal. accostato).
D da prpo (dal, dul, du la, dalla) - od, iz, sa (tal. di, da). da baHa [I] - mnogo, dosta; vele. da dri [Cl - iza, prema (tal. da dietro). dai (dudt, dat, dUi) - dati, davati (tal. di; dare). dai - odlazi!, gubi se!, P10si se! (tal. via!).

dak [I] (ddis; decdj, dedite pL; decdja; decro; dait dat; itd.) dico). da lieh adv. [C] - sprijeda (tal. davanti). da lies lC, I] - udaljen, dalek (tal. lontano).

rei,

kazati (tal. dire;

Dai lC, I] - Bog (tal. Dio). daiss adv. (daissa) - gusta (tal. densa). dakqard (dak1j<lrdi pl) - slagati se (tal. d'accordo). damno [I] (d~n) - teta (tal. danno). da pessunt adv. [I] - teak, muan, trudan. dapu adv. - poslije, potom (tal. dopo). dastro adj. (dastra f, diastra) - l. desni; 2. okretan, vjet (tal. destro). dauk- ep. de prpo (di, dei) - od, iz, sa (tal. di). debeta adj. [C] (debetidn, debitudr [I]; debitjdn; itd.) - duna (tal. debito). debol adj. - slab, nesposoban (tal. debole). deeedere [Cl - rijeiti, odluiti (tal. decidere). defendar [C] - obraniti, uvati (tal. difendere). defq:int adj. (def.udnta) - pokojni (tal. defunto). dekro (dekaja, dikaja; dearite; decra; itd.) - kazati, rei (tal. dire). deliberiaj(ne) [I] (delibenan) - vijeanje; odluka (tal. deliberazione). demun - vrag, avao, hudoba (tal. demonio). dementikuQte (dimenticut, dimenticato) - zaboraviti (tal. dimenticate). deign adj. (dein, den;dignu6t; degnevol) - poten, vrijedan (tal. degno). denakle (den6cle [I], zenaele; denaeli; denoeli; zenoeli; senakle; iakli, zachi, zakle,
saele; ginudk; ginakli) - koljeno (tal. ginocchio).

dends (dentual, den~l) - zubatac (Dentex vulgaris) (tal. dentice). depentaur (depidndro [lj, depidndrete [CJ) - slikati, obojiti (tal. dipingere). depIe adv. [I] - previe, odvie. depotuqt - izaslanik (tal. deputato). dermun (derm6ne, derm~n, dermoni pl.) - panjak u umi, drmun.
des dis (dessendoit ib.) - silaenje (tal. disceso).
320

VELJOTSKI GLOSAR

desideraj [I] (desirai) - elja (tal. desiderio). desmissiu6t adj. - budan, figo ivahan (tal. svegliato). desmun [Cl (dismun) - jutro; sutranjica. des6rden [Cl - nered, zbrka (tal. disordine). desponar [Cl (desponaja) - urediti, rasporediti (tal. disporre). despreziaja [C] - podcijeniti (tal. disprezzare). dessendiansia - porijeklo, rod (tal. discendenza). dessend6it [I] - silaenje (tal. discesa). destinur (destinudt) - odluiti, odrediti (tal. destinare). destruar - probuditi (tal. destare). detco [Cl (detro, deelo, detes, dit; ddeli pl.) - prst (tal. dito). deventura - postati; postanak (tal. diventare). dezipuQt adj. - oteen, pokvaren (tal. sciupato). dezun [C] (digudn) - natate (tal. digiuno). diant [Cl (dianeh, dianes pl.) - zub (tal. dente). diastra [I] - desna ruka, desnica (tal. destra). diaul [C] (djdvul) - vrag (tal. diavolo). djavoIez - strana buka, urnebes (tal. diavoleto). die - rei, kazat (tal. dire, dice). dicto adj. (dis) - deseti (tal. decimo). dik (adis; die [CJ) - deset (tal. dieci). dichidapto [CJ) (dikidopto, dikvapto, dikdudt) - osamnaest (tal. diciotto). dikdnk [I] - petnaest (tal. quindici). dikdu [I] - dvanaest (tal. dodici). dikduat [I] (diehiddpto) - osamnaest (tal. diciotto). dikinu (diknu, diehinu [CJ) - devetnaest (tal. diciannove). dikisapto (diksapto, diehisdpto lC, lj) - sedamnaest (tal. diciassette). dikj6nco [I] (j6neo) - jedanaest (tal. undici). dikquater [I] - etrnaest (tal. quattordici). diksls [I] - esnaest (tal. sedici). diktra [I] - trinaest (tal. tredici). dindiuQta - tuka, urka (tal. tacchina). disa - kaca, vedro. discopiarta [I] - otkrivanje, otkrie (tal. scoperta). dissipu6t - rasipnik (tal. scialacquato). diskiodur - izvaditi avle (tal. schiodare). diskopjarta adj. (diskopjerta, diseupierta) - otkriven, otvoren (tal. discoperta). disk1}alz adj. (diskuriz) - bos, bosonog (tal. scalzo). disk1}ars - razgovor (tal. discorso). dinur - ruati, objedovati. dispjat - prkos, inat (tal. dispetto). dispojua - koa (tal. spoglia).
321

DALMATINSKE Rii

distenguaja - razlikovati (tal. distinguere). distiruota - irina, veliina (tal. distesa). distru:iaja - ruenje, razaranje (tal. distrugge). dobitaje - sumnjati (tal. dubitare). doi [C, I] (duoi, doje, doe) - dva (tal. due). doir adj. (do ira) - tvrd, vrs (tal. duro). doite adj. - gol, nag. doiziant - dvjesta (tal. duecento). dochech (dukdt) - dukat, cekin (tal. ducato). dole [c] (d1fdlz; dolka f, dolsa) - slatko (tal. dolce). domanduare(me} (domunz, domU?;nda, domunda, dimandua, domandua, domunda) - traiti {tal. domandare}. domienca (domjenkadi, domidnke pl.) - nedjelja (tal. domenica). dona (don) - ena (tal. donna). dopenia - upotrebljeno (tal. adoperano). dormer (durmer, d6rmar; duarmo, duar; dvar; itd.) - spavati (tal. dormire). dorua (duraja, durut) - trajanje (tal. durata). dotko (dotco [C, I]; dicduus, dikdoi) - dvanaest (tal. dodici). dotqar - lijenik (tal. dottore). dramuare [Cl (dramua, derrnut, dramuot) - 1. zaklati; 2 . drmnuti. dramuat - ubijen. drante (drant, grante) - unutra (tal. dentro). drap - odijelo, roba. drat (drdta f) - ravan (tal. dritto). dri prpo (dia tre} - iza; prema (tal. dietro). driaz - pletenica. drosklo (drosdo [I] - hrast. drukno (drueno [I]) - kisela trenja (tal. duracine). dul [C, I] (dolUa)- bo!, tuga (tal. duolo). du andu adv. - gdje, kamo, kuda (tal. dove). dqag - duga (tal. doga). duMtk - dakle (tal. dunque). duass - lea. dqaqta - miraz, prija (tal. dote). dulsassa - slatkoa; slast (tal. dolcezza). duor(me) (duoi, doioi, duot, duoteme [Cl; duar, dai, du, dua; dU?;te; dure; durme; itd.) - dati, dat, dajte mi ... (tal. dare, dato, datemi...). duot - mokriti. duplir - udvostruiti (tal. doppiere). duraja [I] < essa dura (?).

322

VELJOTSKI GLOSAR

el (e, il, el) - lan m.r. (tal. il). en prpo (in) - u, na (tal. in). embruar - brojiti, raunati (tal. contare). embrune - grozd (?). engrassuar(la) - debljanje (tal. ingrassarla). eneuantra adv. (incu6ntra) - protiv, nasuprot (tal. incontro). emplar (impler, implenar, inplenar, inpinur, inplenur; inpinua, impennaja) - puniti,
napunjati (tal. empire). entruar(me) (entrudrme [I], intrii?;r) - ui (tal. entrare) esailg - prognanstvo (tal. esilio). espojarmese [C] (epojdrmese) - svui (tal. spogliare). etarna adj. - vjena (tal. eterno)

F fabricuar (jrabicua) - napraviti, izraditi (tal. fabbricare). facianda - posao, rad (tal. faccenda). fadaighe [C] (fadaiga [I]) - umor, trud (tal. fatiche) fagtiQr - bukva (tal. faggio). faid (fiad) - vjera (tal. fede). fajka (fajke pl;fdica lC, I]) - smokva (tal. fieo); v. fichiera. fain [C] - kraj, svretak (tal. fine).

fakajn - nosa, sluga, momak (tal. facchino). fal'a - snop. falhir (falu6t) - (po)grijeiti (tal. fallare). fal6p - velika pogreka, grijeh (tal. fallo). famal'a (fameilga [I]) - obitelj (tal. famiglia). fanel- meka vunena tkanina (tal. flanella). faraina - brano (tal. farina). farm adj. (fidrm,jiem) - vrst, postojan, nepomian (tal. fermo). fassa [Cl - omota (tal. fascia). fassul (fasul,jasuli pl., jasii?;li, jazulji) - grah (tal. fagiuolo). fastaide - dosada, neugodnost (tal. fastidio) fataika (fadaiga) - umor, trud (tal. fatica). faticut - teko raditi (tal. faticato). faular (favlur, javeMr, javulut, jabular, pauluar) - govoriti (tal. favellare, parlare). favorer - pomagati (tal. favorire). favro - kova (tal. fabbro). fazil adv. - lako, po svoj prilici (tal. facilmente). fazuQl (fazu l) - rubac, maramica (tal. fazzoletto). februar (jebrer) - veljaa (tal. febbraio). feeuat (jigii?;t) - jetra (tal. fegato). feil (jel', flilg, fel,fuiel; flja f [I]) - sin (tal. figlio).
323

DALMATINSKE Rii

reina adv. (flgna, fiinta, finta; per/dinta) - ak, tovie (tal. fino; perfino). fejustro - pastorak (tal. figliastro). femia - ensko, enska (tal. femmina). feli adj. (jdin) - 1. sitan, tanak; njean; 2. lijep, dobar, fin (tal. fine). feli adv. (jent, finta, fin, figna; infinta, enfinta; itd) - fino, lijepo, dobro. fenait (findit) - svren, potpun (tal. finito). fenalmiant adv. - napokon (tal. finalmente). fermua (/drme, firmua; firmu6ra; fermut) - zaustaviti, zaustavljati; zadrati (tal.
fermare).

fiad - vjera (tal. fide); v. faid. qar (fjer;fidr rC, I]) - eljezo, gvoe (tal. ferro). fiasta (fjdste, fieste pl.,fitiste [I]) - svetkovina, blagdan; veselje; bilo koja razonoda
(tal. festa). flat - krika kruha, reanj (tal. fetta). qa1}r (fidur [I]) - cvijet (tal. fiore).

fichiera (fikir,fikire pl. f [I]) - stablo smokve (tal. fico). fiel (fidl [I]) - u; figo zloba (tal. fiele). fien [C] - sijeno. fier - sajam, pazar, vaar (tal. fiera). figur (figuruz) - nevaljalac, vucibatina (tal. figuro). figuruQt - lopov, nitkov. fil- nit, konac; prea (tal. filo). fihiQr (jdila rC, I]) - presti (tal. filare). fili (fien) - sijeno (tal. fieno). fi6.astra (finjdstra, punastra; finidstre pl.) - prozor (tal. finestra). fiodin - forinta (tal. fiorina). fisut - zvidaljka (tal. fischietta). fit - najam, zakup (tal. affitto). fituar(mese) - dati u najam (tal. affittare). fituvuQl - stanar, zakupnik stana. qub - kopa (tal. fibbia). quke - tiina, mir. fiut - dah; lahor (tal. fiato). fladli adj., adv. - malen. mali; malo. *fla1}s - muko kume. fl6im (fjum) - rijeka (tal. fiume). flok (*fluk) - uperak, pramen (tal. fiocco). flunk (jlunki pl.) - bok (tijela, broda), strana (tal. fianco). fodrur(le) - podstaviti (im), metnuti postavu (tal. foderare).
fogu (jogua

f) - pogaa (tal. focaccia).

utei

*foi ({6it; jalfljt, te fli, va foimo; itd.) - bjeati, f6iss - vreteno (tal. fuso). fokoluQr - ognjite (tal. focolare).
324

(tal. fuggire).

VELJOTSKI GLOSAR

fond (fudnd,f1fLlnt) - 1. adj. dubok; 2. rasipnik, raspikua (tal. fondo). fondaeee f pl. - obraz, lice (tal. feeda). fondamjant - temelj; osnov; podnoje (tal. fondamento). forjast adj. - tu, stran (tal. forestiere) formaica - mrav (tal. formica). fortnentaun - kukuruz (tal. formentone). formjant - ito, penica (tal. frumento). forno (fudrn) - pe, pekarnica (tal. forno). forsaura (jarsdura [I]) - tava, prosulja (ven. fers6ra). foruar(me} - (u)bosti, ubadati, pecnuti. fose adj. - taman, mraan, mrk (tal.fosco). fodz (jotizdja) - eprtlja. fotuc,r - spolno opiti (tal. fottere). fradri (jrietro; Jradri, Jradi pl.) - fratar, redovnik (tal. frate). fragmiant - razlomljen komad, ostatak (lat. fragmentum). fraj ur - zabava. fraj ut - banenje, buno veselje, pijanevanje. frajal (jresiaJ, JrasfUl) - mlatilo (za ito i sl.); bi, korba. frataziti - orue za bukanje. frats [Il < frati (?). fratuti - zidarska vlailica, strug. fred adj. (jridt,Jridd) - hladan, studen (tal. freddo). fredolus adj. - zimogrozan (tal. freddoloso). fregur (jrigur; Jrisurme Jrizurme [I];fridt;frekurr) - pei, frigati, priti (tal. friggere). fresk adj. (jriesk pl.) - svje, hladan (tal. fresco). freskajn adj. - gnjio, truo, pokvaren; zaudarati. frete - fritula, utipak, okruglica od krumpira (ven. frltola). froit (jrut,Jruot) - plod, rod (tal. frutto). fruant (frudnte) - elo; obraz (tal. fronte). frutro (jrutrao, Jrutruo,Jrutre, Jrudtru [C, Il, Jrutri pl.) - brat (tal. frateIlo). fua (jurl,fuv) - 1. bob; 2. muki ud (tal. fava). f'lal'a (fual',fudja rC, I]) -list biljke (tal. foglia). f'lalp - polip, hobotnica (ven. folpo). fuals adj. (*Julse pl., Julze, jolse, folza, folse; Ju6ls [I]) - laan, dvolian; kriv (tal. falso). f'larf (judrfa rC, lj, fudrf, Juarpe) - kare, noice (tal. forbid). f'lark - vile za sijeno i sl. (tal. forca). f'lars adv. - moda, valjda (tal. forse). f'lart adj. - jak, snaan, estok (tal. forte). f'lartemjant adv. - jako, snano; otro (tal. fortemente). f'las (jassa) - traka, vrpca (tal. fascia). f'lat - brodovlje, mornarica (tal. flotra).
325

DALMATINSKE RICI

fuk (ju uk, fuag, fur;k, joe, fuk pl.) - vatra, oganj (tal. fuoco). ful pl. m - mijeh. fulmimiia (julmndja [lj) - grom, munja (tal. fulmine). fum (jur;m, fudm [lj) - glad; gladovanje (tal. fame). fumua < fumavano (?). funtuqna (jontur;n, funtudna [lj) - esma; zdenac (tal. fontana). fuondu (jondaeee pl.) - talog (tal. feccia). fu6rma - oblik, izgled (tal. forma). fu6s - obraz, lice (tal. faccia); v. f;issa. fur (jur;r, fure, fuar, fiar, for, foremo;foz, fua, fuas; itd.) - uiniti, uraditi, napraviti
(tal. fare).

furbaz -lopov, hulja, njtkov (tal. furfante). fure prpo (jura,fur) - izvan (tal. fuori). funicure - bludniiti, ivjeti razvratno (tal. fomicare). fusaina - kovako ognjite; kovanica (tal. fucina).
G

gaghe pm. [I] - ona, nju; on, njega (ven. ghe). gajbia - krletka, gajba, kavez (tal. gabbia). gal (gur;, galg, gu!) - pijetao, kokot (tal. gallo). gaHljna - koko, koka (tal. gallina). gala1}p - glog (Crataegus oxyacantha). galinuqs (galinur;ta, *galindjka) - ruka, puran (tal. gallinaccia). gal' 6t - nitkov, farabut, varalica. ganbaruqt - vrsta raka (tal. gambero). ganer (*ganere rC, lj) - vikati, kriati (tal. gridare). garb adj. - kiseo, ljut (ven. garbo). gardel- eljugar (Carduelis carduelis) (tal. cardellino). gar6ful (garudj) - gariful, klini (ven. garOfalo < gr. kary6phyllon). gat (gur;t, gur;ta f) - maak, maka (tal. gano).
gatifn <

gattini.

gaudare (gaudar, *gdud, godur; ju se goddja, gudoit [I]) - uivati, (ob)radovati se

(tal. godere).

*ga1}dimjant - uivanje (tal. godimento). gaula (g1fd!) - grlo, grkljan (tal. gola). generaus adj. [Cl (generaus) - velikodunost, dareljivost (tal. generoso). genfr [C] (gendro) - sijeanj, januar (tal. gennaio). ghelut adj. (gheuot, gheulat, jetut; gheluata f) - sleen, smrznut (tal. gelato). gherzul- bradavica (na dojci). giardfn [I] (jardin) - vrt, perivoj (tal. giardino). ginastta (*banastra) - bmistra, uka (tal. ginestra). glaiba - gruda, grumen zemlje (tal. gleba). glas -led, mraz (tal. ghiaccio).
326

VELJOTSKI GLOSAR

ghizit adj. (glazdit [I]) - leden, smrznut (tal. ghiacciato). *ghil}mo - klupko (tal. gomitolo). gninedi (igneldi gilgnidl) [I] < agnel di Dio. gogul- oblutak, ljunak. golaus adj. (goldu, gulosaus) - ukusan (tal. goloso). goloz - poslastica. gombro - ralo. gomituqr (gomur;r) - povratiti, izbaciti, (iz)bljuvati (tal. vomitare). gotta - kap (tal. goccia). govuq (g1fua) - otriti, brusiti. graja (a la) < alla greggia (?) - sirovo, neobraeno. grabia - grablje gradehtqte pl. f - gradele; reetka (tal. grateIla). grajala - reetka, rotilj (tal. graticola). gram adj. - siromaan, bijedan. grandtiQt adj. - prilino velik (tal. grandicello). granuqta - oluja, vihor, nevrijeme. granzed adj. - ueen, ranketiv (tal. rancido). grass (grus, *grous; gres, gresa) - mast (tal. grasso). grasta - krasta (kora od sasuene krvi). gratasjul (gratasiula) - strugulja, ribe (tal. grattugia). graun (grudng [I]) - ugor, gruj (tal. grongo). gresti adj. - nezeo, nedozreo. gral}ta (grudt) - stijena, hrid, peina (tal. grotta). grega - stado (tal. gregge). grey adj. - teak, muan (tal. grave). grez (greez, grets, grasia, grazia; grez) - ljupkost, prijaznost, uljudnost; zahvalnost (tal. grazia). gril- zrikavac (tal. grillo). *grip - koija (?). grizil pl. - kakljanje. grop - vor, uzao. gruass adj. - debeo, ugojen; velik (tal. grosso). gruba (gruja) - sahrana, pogreb; groblje. gruD (grur;n; grur;ni pl.; grun) - ito (tal. grano). grund adj. (grur;nd, green; grur;nda f, grunt pl. m, grur;nde f) - velik, odrastao (tal. grande). geuns - rak, rakovica (tal. granchio). grutakuqza; v. gratasjul. gl}ab (gudp) - grbavac (tal. gobbo). guadagnuare (g~ddin, guadagndju, g~dafzua, g~dafzuar; guaddign [I]) - zaraditi (tal. guadagnare). gualiuqr - poravnati zemlju.
327

DALMATINSKE Rii

gl}anb (gur;nb pl.) - noga (tal. gamba). gl}llntajera - plitica, posluavnik. gl}ardjen - gvardijan, starjeina samostana (tal. guardiano). gl}ardtir(le) (gur;rda; gur;rdi; guardute, guardut, guard/dt) - gledati (tal. guardare). gl}arn - jasen (Fraxinus excelsior). gl}at - aa (tal. gotto). gl}er - rat, boj (tal. guerra). guorlo - kolo, kota. gurjaja < auguro. gusa - rub krova; lijeb. guast (gtjttst) - ukus, slast (tal. gusto).
I impegnuar (inpefzur;t) - zaloiti, dati u dug (tal. impegnare).

impenar (impfere, impendja) lC, Il - napuniti (ven. impenir). imperataur lC, Il (inperatdur) - car (tal. imperatore). imprandro (el fuc) lC, Il - zapaliti vatru. in prpo (en) lC, Il - u, na (tal. in); - in a5llara sdite - mrziti. inbalzuQt - sputati; sapeti (tal. impastoiato). inciants (inzjdns) - tamjan (tal. incenso). incioduar (ink/odur, ink/odua; inchiodua [I]) - zabiti (tal. inchiodare). incu6ntra adv. [Il - protiv, nasuprot (tal. incontro). inint adj. (inzjanta) - trudna, nosea (tal. incima). indaj6j adv. - zajedno, skupa (tal. insieme). indriztia adv. - uspravno (tal. raddrizza). induar - navest, nagovoriti (tal. indurre). infiarno (infidrn [I]) - pakao (tal. inferno). infloraja adv. - cvjetno, okieno cvijeem (tal. fioriscono). informuar - oblikovati, uobliiti (tal. informare). infra prpo - izmeu (tal. fra). inganuar - prevariti (tal. ingannare). inghiastro - tima (tal. inchiostro). ingordaja - prodrljivost (tal. ingordigia). iD.gl}ant - pomast (tal. unguento). ingesktit < esca - meka na udici (?). injost adj. - nepravedan; nepravedno (tal. ingiusto). itikariktir - (na)tovariti, naprtiti, nakrcati (tal. caricare). itikontrume - naii, sresti (tal. incontravamo). innociant adj. - nevin; bezazlen (tal. innocente). inpartit (inparur;t) - uinjeno (tal. imparato). inpiegu6t adj. (inpiegu6ta) - upotrijebljen; namjeten (tal. impiegato). inpiktit adj. - objeen (tal. impiccato).
328

VELJOTSKI GLOSAR

inpir:ija adj. (inpirua) - utaknuto, nanizano (tal. infila). inprestnQr - posuditi (tal. prestare) inpu:irt - cijena, iznos (tal. importa). inseruQr (insidra, insjdr, inseru6ta, inseruta; itd.) - zatvoriti, ograditi (tal. chiudere). insonuQt - sanjanje (tal. sognato). instuqt (instudt) -ljeto (tal. estate). ins1}:iin - san (tal. sogno). intardiguQt - kanjenje (tal. ritardo). interj:iur(i) - drob, utroba (tal. interiora). intj:is adj. (int/dnd, intendur;me) - dogovoren, paljiv (tal. inteso, intendo). intorguQr - saviti, uvfjati (tal. torcere). intoskua (intoscua [lj) - pokvariti. intr:irghe - birati; ~ co i che te blaj; quelIo che vu oi (birati ono to eli). intreguo [I] - zbrka, smutnja, petljanija (tal. intrigo). intric adj. (int/dr) - cio, itav, sav (tal. intero). intrikuqta adj. - zamrena (tal. intricata). intruQta (intrudde [I]; intrudde pl.) - ulaenje; prilaz; vrata (tal. entrata). intuant adv. - meutim (tal. intanto). invelenuQt - trovanje (tal. avvelenato). invi:irno - zima (tal. invemo). inv1}:ilta - sveanj, zavoj; ovojak (tal. involto). ist:illa (stur;la) - staja (tal. staHa). istj:is adj., pm. (l-ist/ds) - isti, sam (tal. stesso). isu:irse - pouavati, izuiti (tal. istruire).

J
j:ik1}a (jdcqua, dqua lC, lj) - voda (tal. acqua); ~ jdk1fd di vd/ta;jdk1fd vaita - rakija, lozovaa (tal. acquavite). *jak1}iluQt (*ak1fildita, *ak1filuta) - orao (tal. aquila). jal pm., adj. (ja, ju, jul, el; ge, ju, lui, je, li; a jal; itd.) - on, njega; onaj, ono ... j:ilara - brljan (Hedera helix) (tal. eHera). jalga - alga (tal. alga). jam - udica (tal. amo). j:imna (gavna, jaumna, diamna, jauna) - dua; srce (tal. anima). jama adv. - jo, opet. jan (jein, ien, jdin pl.; jdn, jein pl. [lj) - godina (tal. anno);
~

in kost d/n.

*jara < aia. j:irba (jerba;jarbe pl.) - trava; sijeno (tal. erba). jardin; v. giardino jark - sasvim, veoma (tal. archi). *jarkbaluen (*1fdrkbal1fin pl., *arkur;tbalen, *uorkbalur;) - duga (tal. arcobaleno). jarma - oruje (tal. arma).
329

DALMATINSKE Rii

jart f - zanat, vjetina; umjetnost (tal. arte). jarta - gornji prag; greda. jasca - daska. jat [I] - maak, maka; v. gat. jauka (jduca lC, lj) - guska (tal. oca). jaun (gun, g1jdni; gti?;n pl.; jduna f, zoena; zuovena) - mladi (tal. giovane). jaur (1jdr, v1jdr, or) - zlato (tal. oro). jatp"a (ga1fra, diura; jdure pl.) - sat, ura, as (tal. ora); ~ bon aura (rano); ~ in kosta jdura (upravo sada). jedma - tjedan, sedmica. jemaind - jaukati. jener (gener, genaro); v. ~nir. jere adv. (jar, jara) - juer (tal. ieri). jetuQr (jetume; jetut, jetti?;t) - baciti (tal. gettare). jetuQt - doba, vijek, godina ivota (tal. eta). jo adv. (ju, go) - gdje, kamo, kuda. joiltimi adj. (jultim) - zadnji, posljednji (tal. ultimi). join (joi, jon, on, en, un; joina, goina, ina, na, una f) - jedan (tal. uno). joit adj. (joint) - mokar, pokisao. jojva - groe (tal. uva). jomno (*jom, gon; jomni pl. jom, gom, omin) - ovjek, mukarac; ljudi (tal. uomo, uomini). jonda - val (tal. onda); ~ jonda del mudro jongarme (v1fdnt) - namazati, pomazati (tal. ungere). jongla (ongla; uoang pl.) - nokat; panda, kand a (tal. unghia). jonko (joneo lC, lj, dikjonko) - jedanaest (tal. undici). jorden - red; poredak (tal. ordine). jost adj. - toan, pravedan (tal. giusto). jostausa (josta/fZa, justduza, justdus, justd1fzja, justajea) - pravednost (tal. giustizia). jotr (jotri pl.) - mijeh, mjeina (tal. otre). joz adv. - malo, nita. ju pm. (jo, i, mio; itd.) - ja. juac (j1fdk f; jag pl.) - igla (tal. ago). jualb adj. (juolb) - bijel. juarbul (jdrbul, jdrbur, garbr, dlbr; judrbul, juorbul [I]; jirbul pl.) - jarbol (tal. albero). jucnre [I] (jucurme) - igrati se (tal. giocare); v. zocuar. judikuQr (jiudiker, judieur) - smatrati, ocijeniti; presuditi (tal. giudicare). jnk - igra, igranje (tal. giuoco). jnltro adj. (jultra f, jiltri pl., jultre f; jualtra, jultra, ultra; juoltro, jultro, joltro; giltri; itd.) - drugi (tal. a!tro). jnlzete < alzaia (?) - ue za vuenje.
330

VELJOTSKI GLOSAR

juncaura (juncora lC, lj) - sidro (tal. ancora). junda - vrsta igre; - junda cduc (doi ovamo); v. anduar. juqlt adj. (u'9lta f) - visok, jak (tal. alto). ju6ncora adv. - jo, opet (tal. ancora). ju6nziuol (ungiul, giungio, giungiol; gungul; gjilgjil pl., inge, ingi, gingi, biel, in) aneo (tal. angelo). ju6pa (juop, uv;juope pl., ape) - pela (tal. ape). jurnu6ta [I] - nadnica, dnevni rad (tal. giornata). juruqt adj. - pod zakletvom, zaklet (tal. giurato). justuom (justurme) - popraviti. juv (ov, uf; uu!pl.) - jaje (tal. uovo). K kada adv. - kada (tal. quando). kadeljat - nosila za mrtve (tal. cataletto). kafu (cafe, *kafdr) - kava; kavana (tal. caffe) kaina {ken ut) - veera (tal. cena). kakaIJza - vrsta trave. kako adv. - kako, kao; netom (tal. come). kakuqr (kaku?mdo, cacuar) - proljev (tal. cacare). kakuqta - govno, izmetina (tal. cacata). kal- ulj (tal. callo). kalafut - kalafat, uper (tal. calafato). kalkjara - jama za vapno (tal. cakinaio). kalzaina (calciaina) - klak, vapno, kre (tal. cake). kamaruqt (comera) - soba, komora (tal. camera). kaminur (kaminua, kaminut) - ii, hodati; micati se (tal. camminare). kamisjar - povjerenik, izaslanik (tal. commissario). *kanaIJza (candissa) - l. pepeo; 2. smrtni ostaci (tal. cenere). kanaviQz - krpa za brisanje (tal. canovaccio). kanaua Idel formentdunI (canochia) - klip, klas kukuruza. kanba; v. dmba. kandel f - svijea, votanica (tal. candela). *kanepuqt - sofa, kanape (tal. canape). kantur (kantua, kantaja, kantur;me; kantdime, kantdite, kantur;me; kantardite, kantute; *kantez; itd.) - pjevati (tal. cantare); v. cantuar. kanul- cijev, lijeb, kanal (tal. canale). kanui - kuka. kapar (kapaja, kapu) - razumjeti (tal. capire); v. capar. kapei (*kavjui, *kupli) - kosa (tal. capelio). kapjastro - remen na cipelama. kaprun (capruone) - jarac. kapul (kapur;la f, kapd1fla) - crveni luk (tal. cipolla).
331

DALMATINSKE Rii

kapuz - kupus (tal. cappucci). karikuqt - tovarenje, krcanje (tal. carico). karikiQr (karikut, karkut) - tovariti, naprtiti (tal. caricare). karituQt (carituat) - milosre, dobroinstvo (tal. (carid).
karkue;

v. cacucie.

kaskua (kur;ska, kaskut) - pasti, padati (tal. cadere). kastiguqt adj. - ispravan, ist; bez pogreke (tal. castigato). kauql- tor za svinje. kasuqr - blagajnik (tal. cassiere). kadv adj. - zao, zloest (tal. cattivo). katnijda (catrieda; katrdide pl.; catriede) - stolica, stolac. katuQr; v. catuar. kauba - tjeme; vrh, vrak. kaqpi (coppe) - crijep. kavul (kavur;l, kavur;la f, kavuli pl.; caval/ol) - konj (tal. cavallo). kavuqr (kavua) - izvaditi, izvui; dii (tal. cava~e). kavtiQt - rudnik (tal. cava). kavetjal- bradavica na dojki (tal. capezzolo). kazqat - udarac pesnicom (tal. cazzotto). ke adv. (ko, che, que) - zato, radi ega. kjamur (k/amur, klamur, klamuor; kluma, klamua, klum, elam; klamut; itd.) zvati, nazivati (tal. chiamare).

kikoza - tikva. kil- kilogram (tal. chilogramma). kis - sir. kisa - kiica. klapur (apur, klupua, apudime, apurme, apure, apur;t, aput) - uzeti, uzimati. klas - razred; stale (tal. classe). khiuk (kldtpl, k/od, klod; kidudi pl., ljiU) - avao (tal. chiodo). kluf (kluv; kluve pl., elav) - klju (tal. chiave). ko adv. - kada. kozajna (*kukaina, kosaina) - kuhinja (tal. cucina). kodjal adj. - prav, ispravan; toan. kodiguQta - debela (ivotinjska) koa (tal. cotica). kodio - pregrada u kui. kodqajn - dunja (tal. cotogno). kojonuqt - ruganje; v. cojuonara. kol pm., adj. (kul; koli pl., kui, coi; itd.) - onaj, ono (tal. quello). koladaur - luara, krpa za luenje. kolaqr - boja (tal. colore). koliguqr (kolegua; koligua, koligur;t) - poloiti, povaliti (tal. coricare). kolqar - ogrlica (tal. collare). komisarjuqt - povjerenitvo (tal. commissariato).
332

VELJOTSKI GLOSAR

komnut (comnuot, komnuta f, konuta) - djever, snaha (tal. cognato). komuQnda - zapovijed (tal. comanda). konabla - nain da se koze dre privezane. konam - prezime (tal. cognome). konbinazja1Jo - slaganje, spajanje, sastavljanje (tal. combi nazione). konarao (konerdn; ancanceran = conchieram) - traiti (tal. cercando). kondonuQt adj. (kondanut) - osuen (tal. condannato). konfajn - mea, granica; predjel (lat. confine). konlI - kuni; zec (tal. coniglio). konpanadig - meze, to se jede s kruhom (tal. companatico). konpan - drug; ortak; mu (tal. compagno). konpatajte - oprostiti, 'popustiti (tal. compatite). konpruQr (cumpruar, conprur; konprua, compra, cumpra) - kupiti, kupovati (tal. comperare). kUQnt pm., adj. (kunt, cont, con, cun; quinci pl., quinchi, ktjin, ktjint, kii?Jnti: kii?Jnta f; kii?Jnte pl., cunte; itd.) - kolik (tal. quanto). kontadain - seljak (tal. contadini). kontribuzjauo - porez, namet. kontruQta (kontruta) - iroka ulica; predjel (tal. contrada). kon1Jask (konosaja; kona1fS; konosajte; konosua; kunusut) - znati, poznavati; upoznati (tal. conoscere). konuQr - ljuljati (tal. cullare). konzuQr (conzudrlme/) - zainiti (tal. condire). kopjart - krov. kopjarta (copiarte pl.) - pokriva, prostirka; gunj (tal. coperta). koraj (koraja) - hrabrost (coraggio). kora1Jna - kruna; vijenac (tal. corona). kordjal (cordiala) - vrpa, traka (tal. cordella). korjant (korjanta, kurjanta, corient) - tijek, tok, morska struja (tal. corrente). kortjal (kurtidi; kortidl pl., kortjdi) - no (tal. co!tello). koruQn - koa. kosajk adv. (cusdi) - tako, ovako, onako (tal. cosi). kosuQr (kii?Ji, kuai, cosser) - iti, saiti (tal. cucire). kosobrajn (kosabrdjn, kozabrdin; kosubrdina f, kosabrajna; cosubraina) - roak, brati, rodica (tal. cugino, cugina). kost (kosto, kos; kosti pl.; coist; kosta; sta; koste pl.) - ovaj (tal. questo). kost dai adv. (kost di, in kost ddi) - danas. kost dismuo adv. (kosismun) - jutros. kostut (custuot) - pristajanje (tal. accostato). k6tul (kotu/) - suknja. *krauer (krauzje) - posijelo, skup, malo drutvo (tal. crocicchio). kraqk (krau, krduz, krok; krd1fk pl., crauche) - kri (tal. croce). krausta - kora; ljuska (tal. crosta).
333

DALMATINSKE Rii

kreduqr (credro, krajde; kredua; creddja; credassdite; kredasajte) - vjerovati {tal. credere}. krepahijna f - istroenost, izmodenost. kresjante - porasti, poveati, pojaati {tal. crescere} krina - vika. kr6holo - reeto. krolit - prsluk, grudnjak. kna {covua} -leanje na jajima; gnijezdo, leglo {tal. cova}. kqal- vrat, ija {tal. coHo}. kqalm - krov. kqalp - udarac, zamah {tal. colpo}. kqalp - krivnja {tal. c6Ipa}. kqati - kolijevka {tal. cuUa} kqaOka {klplizk, kU?jnk} - zemljani sud, kabao {tal. conca}. kqant - raun {tal. conto}. kqar {kU?jr, car} - teretna kola {tal. carro}. kqar koreja, coraint; kordnd} - ubrati, brati; trgati; kupiti (tal. corre). kqarantajna - etrdesetak {tal. quarantena}. *kqarh {ktplrv; *kuarbi pl., kuarvi} - gavran (tal. corvo). kqard - konopac, uzica (tal. corda). kqarn - rog {tal. corno}. kqarp {k1f<'r, kuor, guar/zun!, ktplr/tun!, kor/dun!; kuarp pl.} - tijelo (tal. corpo). kqars - trk, tranje (tal. corso). kqart adj. {cuort; ktplrt, cu6rto; ktplrt plur., squdrts} - etvrti {tal. quarto}. kqaruQnta (kuarunta, quaranta) - etrdeset {tal. quaranta}. kqas {kU?js} - sanduk, krinja (tal. cassa). kqas - velika koara, ko. kqast - hrana. kqatri (quatro, quater, guatar, atro) - etiri {tal quanro}. xta !1>.JJ;PZ4 /"-v,PZ4 1>.JJ;PJ4 /"-VPJ4 /",PJ4 1>-VZ4 /"-vZ4 1>.JJ;P.;; /"~J4 1>.JJ;PJ/'p)) - xllb, dom {tal. casa}. kqiet adj. - miran, tih {tal. quieto}. kulke; v. d.Ico. kuti {kuon, cuan; ktjini pl.; quin i, chin} - pas, kuak {tal. cane}. kuti adv. (kU?jn) - kako, kao {tal. come}. kuD. - klin {tal. cuneo}. kUQdro {quider, quider} - kvadrat, etverokut (tal. quadro). kriQl adv. {*kul, col, cola, cal, qual} - koji, kakav (tal. quale). kuqnd {cand, quando, kun} - kada {tal. quando}. kuQD.a {kU?jneta} - kuja {tal. cagna}. kuqr (cuar, kura) - mio, drag {tal. caro}. kUQrga - sveanj, omot. kUQz {kuz} - penis.
334

VELJOTSKI GLOSAR

kup (CUOp) - glava (tal. capo). kur (cuur, kupr) - srce (tal. cuore). kurataur - upnik, paroh (tal. curato)
L labbro - usna (tal. labbro). lac (lupk, lag) - jezero (tal. lago).

lacrimausa adj. - obliven suzama, zaplakan (tal. lagrimosa). laar adj. (ciar; lacidrch pl. rc, Il; laarts, laari) - ispranjen, slobodan (ven. lanc,:ardi). ladr (Idder pl.; !adre [I]) -lupe, kradljivac (tal. ladro). Iain -lan; laneno plamo (tal. lino). lainda - rub krova. lambc [C] (!anbik) - kotao (tal. lambicco). lamentuar - cviljeti; oplakivati, jaukati (tal. lamentarsi) landrona - krkljanje, hropnja. laIiga (ludnga lC, Il; lange pl.) - jezik (tal. lingua). latik (Iain, lano, lann; ldne pl. [I]) - drvo; drvlje (tal. legno). lanzuorda -lokarda, lancarda (Scomber colias). lapuar rC, Il (lanpua) - sijevati (tal. lampeggiare). lasua (leslal; lesa, lisiilo/, lisiimel; lassdite, lassu6t [Il; lassuota f) - pustiti, ostaviti (tal. lasciare). l'at (lidt lC, Il; liad; l'et; liech pl.) - postelja, krevet (tal. letto). latere - pismo (tal. lettere). laudare [Cl (lodupr, lodua, Iduda) - slaviti, hvaliti (tal. lodare) lal}za - trijem (tal. loggia). lavaur (lavur; lavorur) - rad, posao (tal. lavoro). lavorataur (lavor/dn t) - radnik (tal. lavoratore). lavorur (lavorua; a lavorupndo, lavorund) - raditi (tal. lavorare). lavur (lavudr lC, Il; lavua) - prati; umivati (tal. lavare). lbra rC, Il -lira (moneta). lebra (lebreza, lebresa; lebre pl., levre, lebreze) - librica (mjera za teinu) (tal. librra). lbro (libro) - knjiga (tal. libro). legar adj. (liZjdr) -lak, lagan (tal. leggiero). leguQm - varivo, soivo (tal. legume). lenzul (nanzupl, linzdul) - plahta (tal. lenzuolo). levantuQra - jak istoni vjetar < tal. levante (istok). levur (levupr, levu re, levuar; levua; lea, levua; levupte; itd.) - uzeti, uzimati, uhvatiti. levut (levupt) - kvas, kvasac (tal. lievito). leziaun - obuka, pouavanje (tal. lezione). Hant -lea (tal. lente).
335

DALMATINSKE RICI

lig (leg) - zakon (tal. legge).

liguar (li~r, figur; fikur;te; imp. fegdja [I]) - vezati, vezivati (tal. legare).

lik - mlijeko (tal. latte); v. hpt.

limit - staza, puteljak. limp (linp, lin) - munja (tal. lampa). Hpro (/evuar) - zec (tal. lepre). litr -litra (tal. litro). loduqt - eva (tal. allodola). 16ik (Misa, laue; lus; fOie) - svjetlo; svjetiljka, lampa (tal. luce). Min (lun, fur;n; fOisa, fus, fuue) - svjetlost (tal. lume). loina - Mjesec (tal. luna). 16ine (lojnko, lojnkoddt, Mjnik) - ponedjeljak (tal. lunedi). lois adj. (lost, lusaja) - gladak (tal. liscio, liscivia). 16ja (lo#) -loj. lokuqnda - svratite (tal. lacanda). lomboi - slabine, bokovi (tal. lombi). lotum (fodur;m, lovur;m, fovum) - gnoj (tal. letarne). 16ur pm. (louro) - oni, one (tal. loro). lu pm. - on (tal. lui). luang adj. (fung, fuanga f, lur;nga) - dug (tal. lungo). luanza - koplje (tal. lancia). luarga adj. (ludrga [I]; luarg, far~ta f) - udaljen, dalek {tal. lontano); ~ alla fuarga; ~ a la luorga; v. luntlu'l. IlJask adj. - orav, kiljav (tal. lasca). IlJat (lat, fat, lur;t) - mlijeko (tal. latte). IlJat -lutrija (tal. lotto). luc (lur;e, luag, le fuehe pl.) - mjesto (selo) (tal. luogo). lugereti - zelenica, iak; ptica pjevica (Carduelis spinus) (tal. lucherino). higio (lulg) - srpanj (tal. Iuglio). luqc adv. {fude I] - tamo; onamo {tal. la). lumiera - osvjetljenje (tal. luminaria). luminur - rasvijetliti, osvijetliti (tal. illuminare) luntuti{a) (a lontur;n, lontur;n) - udaljen, dalek (tal. lontano). luqna (Juana) - vuna (tal. Iana). luqria - mlitavost, mlohavost. luqrd (fourd) - slanina; mast (tal. lardo). *lup - vuk (tal. lupa). lumarin - ruzmarin (Rosmarinus officinalis). luvruti (lovrun) - lovor, lovorika (Laurus nobilis). luzayti - vinjaga, divlja loza (Vitis silvestris).

rc,

M macaraun pl. - makaroni; figo glupan (tal. maccheroni).

336

VELJOTSKI GLOSAR

macnuar lC, Il - mljeti (tal. macinare). maeta (maera; maere pl. [I]) - suhozidina (tal. maceria). mai pm. (majo, mei, me, mi; mai pl., mi, maja f, mai, me; itd.) - moj (tal. mio). mai conj. [Il - ali, nego, ve (tal. ma). mai (mu(H) - svibanj, maj (tal. maggio). mak pm. [Il - sa mnom (tal. meco).

mail lC, Il (mdig!) - proso (tal. miglio).

maine (men) - manje (tal. meno). mais (mids, mis) - mjesec dana (tal. mese). maiss [C] - stavljen (tal. messo). maissa - stal (tal. mensa). maj - veliki drveni bat, malj (tal. maglio). majestet (majestut) - Velianstvo (tal. Maestil). majuyr adj. - vei, vii (tal. maggiore). majur - svinja, prasac (tal. maiale). makla - kolac za lozu. maknur (maenudr) - mljeti, zdrobiti, izmrviti (tal. macinare). mal adv. [I] (mu!) - loe, zlo (tal. male). malamiant adv. (mulamjdnt) -loe, ravo, zlo; jedva (tal. malamente). malataja (malad) - bolest, nemo (tal. malattia). maledata adj. - ukleta, prokleta (tal. maledetta). maltratu6t - zlostavljati, muiti (tal. maltrattate). maluat (malU?jt f) - bolestan, nemoan (tal. ammalato). mam - djed (tal. nonno). mamali - mai, avolak, vampir. .. mamaluk - glupak, budala. manaira - velika sjekira (tal. mannaia). mana1}ra, (mand1}r; mandure pl.) - (vojna) vjeba; figo spletka (tal. manovra). mandur lC, Il (manU?jr, manur, manure, mandiko; manonka, manika; mandika; manua; manU?jte; maciua, manciua; itd.) - jesti (tal. mangiare). mandasi (manda1}ra, manddssa; mundi, manduat) - poslati; otpraviti (tal. mandare). manig6ld -lupe, nitkov (tal. manigoldo). manik - drak, ruica (tal. manico). maniz - muf, manica, kolak (tal. manicotto). maiIkua -ljevica, lijeva ruka (tal. manea). mantener - drati; ostajati; izdravati (tal. mantenere). manuvuQl- zidarski pomonik, radnik za grublje poslove (tal. manovale). manzula (manzulla lC, Il; manzU?j!) - snop rai. marain (mardin) - morska obala (tal. marina). marait - mu (tal. marita). marangaun - stolar (tal. marangone). marra - motika.
337

DALMATINSKE RICI

maraun - kesten (tal. marrone). maraval'a - udo, uenje (tal. meraviglia). marcanfeja - (trgovaka) roba (tal. mercanzia). marcus adj. - gorak (rov maragus). marianda - doruak (tal. merenda). martial- eki (tal. martello). martur (martuqr; martua; martuqt) - udati, udavati; vjenati (tal. maritare). marub - tetrljan, marulja (Marrubium vulgare). maruQska - maraska (tal. la/marasca). massa lC, Il (mudssa; masa, miassa, mdissa, mes, misa) - misa, sluba Boja; [Il (tal. messa); v. miater(li). massirco - sijerak, sirak(Sorgum vulgare). massure - ubiti, usmrtiti; zaklati (tal. ammazzare). mastel- vedro, kabao (tal. mastelIo). matez < mattio (?). matoire adj. (matuqr) - zreo (tal. mature). matraja - maeha (tal. matrigna). matrimuni (matrim6fz) - brak; udaja, enidba (tal. matrimonio). matriz - matina knjiga, registar (tal. matrice). matua - uiniti ludost. matuqs - pasmo, povjesmo (tal. matassa). maturl- valjak za tijesto (tal. matterello). maur adj. (mdura f, mduri pl.) - zreo, dozreo, temeljit (tal. maturo). maura - mora, igra prstima (tal. morra). maz1ni - ivac kamen, stijena (tal. macigno). maz6k f - dralo, ruica (tal. manico). maz6n [I] - tor za ovce. mazul- bat, tap, batina (tal. mazzuola). mazuqo - veliki no. me pm. adj. - moja (tal. mi, mio, mia). medco -lijenik (tal. medico). medcuar [Cl -lijeiti (tal. medicare). medesem adj. - isti (tal. medesimo). medul [Il - trbuh, utroba (rum. medular). mejat6ira - mokraa; miun<. tisua, hiljada (tal. mille).

mei (mil) -

menazua - prijetnja (tal. minaccia). menbro - muki ud (tal. membro virile).

menauD

adj. - glup, budalast (tal. minchione).

mentenaint que adv. - dok, za vrijeme. menur (menuqr, menaite, minua, menuva, menua) - voditi, dovesti (tal. menare). mercuante - trgovac (tal. mercante). merituare - zasluiti (tal. meritare).
338

VELJOTSKI GLOSAR

medu'9k - uklesan (ili naslikan) lav (tal. marzocco). mesaira - bijeda, nevolja; oskudica; siromatvo (tal. miseria). mescuar - izmijeati, pomijeati (tal. mescolare). meserecordia (misericuardia) - milosre (tal. misericordia). messuore - {iz)mjeriti (tal. misurare). mestir - zanat, zanimanje (tal. mestiere). mezul (mizur;l, mizul, miu!) - aa. mi pm., adj. - moj, moje (tal. mio). mW (mi!) - med (tal. miele). mjai adv. (mdj, miei) - bolje (tal. meglio). mjarda - govno, izmetina (tal. merda). miari - na tisue, na.hiljade (tal. migWlia). miarla (merla) - kos (Turdus merula). miater{li) (metdr [I]; mjat; mat, metaja; mettajme; matele; metaite; metua; miat; metur;me; itd.) - metnuti, {po)staviti; poloiti; smjestiti (tal. mettere). mias; v. majs. midiat - neposredno, izravno; odmah (tal. immediatamente). midul (miola) - mekota (sredina) kruha (tal. midolIa); v. moljati.. miendola - bajam, badem (mandorla). *mjezk - gnoj na tijelu (tal. marcia). mjezko (mjesk, mjeko) - pola; srednji (tal. mezzo); v. mis. milann - dinja, pipun (tal. melone). miti - stara mjera (tal. mina). minesUl- par; sparus moena [I] (ven. menola). miniastra (minjestra) - juha (tal. minestra). minl}at (minut) - minuta; trenutak, as (tal. minuto). mirakul- uda (tal. miracoli). mirte (m1fdrt, mudrti) - utorak (tal. martedl). mirua - ciljanje; cilj, nian (tal. mira). mis (mjas, misa f, missa) - pola; srednji (tal. mezzo). misanuat (misn1pit) - pono (tal. mezzanotte). misaraja - polovica neega. misericnrdiausi adj. - milosra; samilost (tal. misericordiosi). misjunz - mijeanje (tal. mescolanza). misjua - mijeanje bez reda (tal. mescola). missedma - srijeda (tal. mercoledi). mistr (mistro) - majstor, metar (tal. mastro). miur (miure, miudt) - mokriti (tal, mingere). mMfa (muf) - plijesan (tal. muffa). moiciarno adj. - mokro, vlano; moaran. *mokua - mukanje (tal. mugghio). molaija - brusa, otra. moir lC, I] (moire pl. f; mor, mur) - zid (tal. muro).
339

DALMATINSKE Rii

moletaine - vlaga, mokrina (tal. mollettine). moljan - mekota (sredina) kruha (tal. mollica). moluar (molua) - pustiti (ven. moHr). momjant (momidnti pl.) - trenutak, tren (tal. momento). monaita - kovanica; novac (tal. moneta). mond adj. (monda) - 1. ist, jasan; 2. ienje rie (tal. monda). montIJan (munt1jdni pl.) - ovan (tal. momone). mora.us [C, Il adj. (mord1fk, mord1fka f, morduza; murduca [I]) -ljubavan, ljubazan, ljubak (tal. amoroso). morscuor (moscudr, morsigua; morsigti?Jt) - (u}gristi (tal. morsicare). moruqr - murva, dud. moskuqt - 1. mukatni orai; 2. vino mukat (tal. moscato). mostrua - uzorak; izloba; izlog (tal. mostra). most [C, Il (mostudr, mudst) - mot, mlado vino (tal. mosto). mq.ad - nain; mjera (tal. modo). mIJant - brdo, gora, planina (tal. mome). muar [I] (mu6re; mur, mti?Jr, mar) - more (tal. mare). mIJarka - talog, droda vina i sl. mIJars - ugriz; komad, zalogaj (tal. morso). muart [C, Il (mudrts pl.; mart, mort, muort; mordr, muor, morua, *m1jdri; morero; m1jdrt; m1jdrta f) - smrt, umiranje (tal. morto, morire). mIJarz (mudrz [C, I]) - oujak, mart (tal. marzo). muasca (m1jdsk) - muha (tal. mosca). mq.astro udovite,

neman (tal. mostro).

muat adj. (mut, mato) -lud, mahnit (tal. matto). mIJat - nijem (tal. muta). mueneghe - redovnica, dumna (tal. monaca). mukna - rvanj, mlinski kamen (tal. macina).

mUl -

osli

(Merluccius vulgaris) (ven. molo).

mul adv. (mti?Jl, mti?Jle, mual, mal) - zlo, ravo, loe (tal. male). mulicr (mulier, mojer; mul'er pl.) - ena, supruga (tal. moglie). mult adj. (mudlt) - mnogi (tal. molto). mun (mon, mti?Jn, mune; mu6n [C]; mti?Jne pl., muan) - ruka (tal. mano). mun (mon, mti?Jna) - 1. vagina; 2. glupan, glupaa.
mun:il

(munchidI; moncial; mundj pl., mundj) - brdace (tal. momicello).

mundria - stado (tal. mandria). muogro adj. - mrav; suh (tal. magro). muqlta - globa, kazna (tal. mul ta).
muqna

(munzja) - napojnica, baki (tal. mancia).

muqre (mti?Jiko, maja) - mati, majka (tal. madre); ~ dona mU9re; dona mare. muosdo adj. (mus) - muki; muevan (tal. maschio). muostro (mustro, majest{) - uitelj (tal. maestro).
340

VELJOTSKI GLOSAR

mU9z - snop (tal. mazzo) murataur (muradaur) - zidar (tal. muratore). mU5 - njuka (tal. muso) mut - sat (mjera). muver (mur, mugro, muver, muvur; movua, muoss) - (po)maknuti, (po)micati (tal. muovere).

N nadual [I] (natU?jl, nadU?jl, nadu I, natuaf) nai (njav) - snijeg (tal. neve) naid (nojd) - gnijezdo (tal. nido).
nafo [I] - drvena zdj~la; v. mlaf. nam (ndum, ndun) - ime (tal. nome).

Boi

(tal. Natale).

nalika conj. (ndnca [I]) - ak ni; niti (tal. neanche). nasc6it (nasU?jr, nasi, nascoit, nasu'"9t; nascoitafi nasU?jta) - roditi se, raati se; roen (tal. nasce re; nato). nauk (nduca) - orah (stablo) (tal. noce). naun adv. (nud, nudn [C]; nu, nun [I]; na, no, n, non, ne, noi) - ne (tal. no, non). ne conj. niti (tal. ne). nemaic - protivan, neprijateljski (tal. nemico). nencj6in lC, I] (nencioin, nankagojn) - nitko (tal. nessuno).
nt~olo

(nuvol) - oblak (tal. nuvolo).

nepaut (nepd1ft, nep1fdut; nepota f, nepdd1fta; nidpta) - neak (tal. nipote). nespoluqta - nepola (Mespilus germanica). netuqr (njetur) - oistiti (tal. nettare). njante pm. (nolia, noja niar - ivac (tal. nervo). niar adj. (nidre) - cm (tal. nero). njat adj. - ist (tal. netto). nina (nfina, nijena, nidna, njen) - dadilja; majka (ven. nena). ninapto (ninapta f) - zarunik, vjerenik. nincs; v. anfncs. nizuor - "forma kruha. nochiera (nuk~ra, nuker) - orah (stablo) (tal. nace).

lC, I]) -

nita (tal. niente).

no ela -ljenjak; kotica (?) (tal. nocciolo).

noi pm. (nu) - mi, nas (tal. noi). n6ide adj. (nuide; doite) - gol (tal. nudo). nojiltri pm. [I] (nujiltri) - mi (tal. noialtri). nok6l (noku'9f) - lanak na stopalu (tal. nocella). nol'a (noja; nolia [I]) - nita (tal. nulla). nom adv. - jedva, teko. nominur (numinur) - nazvati, imenovati (tal. nominare).

non (nU?jn; nU?jna f, nugna, nona) - djed (tal. nonno).

341

DALMATINSKE Rii

nonbohit - slabina; peenica, file (tal. lombo). nonminta - devedeset (tal. novanta). novembre - studeni, novembar (tal. novembre). novituat - novost (tal. novira). nu (nuj nuuj) - devet (tal. nove). nlJaf (naj) - >>nafo, drvena zdjela. nlJat (n/fO, not, n/fOt, nuert) - no (tal. notte). nuastro (nudster; n1fRst!, nuester, nuestro, noestro, nuest, nuaster, n1fRstri pl., nues, nuastri; n1fRstra f, nuestre pl.) - na (tal. nostro). nuf adj. (nua f, nU?Jva, nduva; m/va [I]) - nov (tal. nuovo). nufto adj. - deveti (tal. nono). nulba - crni sljez (Malva ~ilvestris). mimer (nu6mer) - broj (tal. numero). nurika adj. (nuftke, nunc, njdnqua) - nijedna; nitko (tal. nessuna). nuos - nos (tal. naso). nUQsp - vitao, motovili (tal. naspo). nutrimjant - hrana (tal. nutrimento). mivol- oblano vrijeme (tal. nuvolo).

o
obbeder (obedU?Jr) - posluati (tal. obbedire). obliguar{se) (obligudt) - obvezati (tal. obligare). oeciai - naoari (tal. occhiali). oeto [C, lj - osam (tal. otto). oetobre [C, lj (ot6ber) - listopad, oktobar (tal. ottobre). oetuanta [C, lj - osamdeset (tal. ottanta); v. otu'9nt.
oel (udl, ui/,juz;dl, uul; oi;

pl., ui;) - ptica (tal. uccello).

odaur - miris, vonj (tal. odore) offendare (o./fidndro, ofendur) - uvrijediti (tal. offendere); ~ no me o./fidndro. okuar (okordnd) - trebati (tal. occorrere). olea (oleja; olee pl., oleie) - maslina (plod) (rov. uleia). onaur - ast, potovanje (tal. onore). onbri- kiobran (tal. ombrello). onnipotian [lj - svemogu, svemoan (tal. onnipotente). onurarai (onurards) - odavati
poast,

potovati (tal. onorare).

opponere - staviti nasuprot (tal. opporre). orakla (rakle pl., orak/e) - uho; uho svetoga Petra (Haliotis lamellosa) (tal. orecchia). ordjan - alat. oret dem. < ora (oretta). orfan adj. - siroratan, siroe, sirota (tal. orfano). organ (urgano; gurano [I]) - osjetilo; organ (tal. organo).
342

VELJOTSKI GLOSAR

orgain - plug, ralo (ven. organo). ors6is exel. - hajde! (tal. orsu). ortajka - kopriva (Urtica) ostaraja (ustaraja) - krma, gostionica (tal. osteria). ostuqr - kamenica, ostriga (tal. ostrica). otnqnt (otvunt, octuanta, otuonta) - osamdeset (tal. ottanta). ourata (*aurata; orur;ta, oruta) - orada, komara (Chrysophys aurata).

p
pacur (pacua, pacu6ra [I]; pakur, pakua; pakure; pakura; pakua; itd.) - platiti, plaati (tal. pagare~. pa1}ina - vrsta groa. paH (pei, pl.) - dlaka (tal. pelo) paHa - 1. sprava za ljutenje rie i dr.; 2. kamenica (ven. pila). paina (paine pl.) - pero, peruina (tal. penna). paira (pier; pajere pl.) - kruka (tal. pera). pais (pai, pajais) - kraj, predjel; selo (tal. paese). paja1}n - slamnjaa. pak dapu adv. - zatim, potom, onda. palas (pa/ur;z; pa/ur;zi pl.) - palaa, dvor (tal. palazzo). palata (pa/iata) - mala lopata, lopatica (tal. paletta). palmiant - plonik, kaldrma (tal. pavimento). paltan - blato, kaljua (tal. pantano). paltomin - vika, dreka, buka. palu m - bara, barutina, movara (tal. palude). panieli - povoji, pelene. panuada - popara; juha s ukuhanim kruhom (tal. panata). panuqka - glava kruha (tal. pagnotta). panzaita - slanina, panceta (tal. pancetta). paradais (paraddjso) - raj (tal. paradiso). paraqla (parau/e pl., pd/aure) - rije (tal. parola). pare - otac (tal. padre); v. tu9ta. pariur (pareua) - pripraviti, pripremiti, zgotoviti (tal. apparecchiare). parentu6t - svojta; rodbina (tal. parentado). pariant - roak (tal. parente). parimiant adv. (parimjent) - isto tako, takoer, na isti nain (tal. parimenti). parlaur - brbljanje. parti (partid) - igra (tal. partita) parturer - poroaj (tal. parto). pa - mir, spokojstvo (tal. pace). pascolur (pasco/ajo, pascoLUa) - pasti (tal. pascolare). pascu (vesk1fi, veskovi) - biskup (tal. vescovo).
343

DALMATINSKE RII

pasejur - etati, proetati se (tal. passeggiare). pasjans - strpljivost, strpljenje (tal. pazienza). pasin (uva pasin) - vrsta divlje loze. pask (pjas) - riba (tal. pesce). paskuet - Bogojavljenje, Vodokre. pasnur join juorbul- posaditi drvo. passerain (passera) - ptica. passua(me) (passua; pasa, pazua; pazti?Jt, passu ot; itd.) - proi, prolaziti (tal. passare). pastaur - pastir, obanin (tal. pastore). patraun (patrduna f) gospodar (tal. padrone). patriut - (patriot) - zemljak (tal. patriota). patur - (patua; patiit) - patiti; podnositi (tal. patire). paue (pduk; pduki pl., pauch, pouch; pa1fka f; pduca [I]) - malo (tal. poco). payina - pauina. pauper (poper, POp!, pd1fpera f; pouper pl.) - siromah (tal. povero). payer - stijenj, fitilj. peeataur - grenici (tal. peccatori). peda - smola (tal. pece; pegola). pedodo (pedokli pl.) - u (tal. pidocchio). peduqna - rub suknje. pelays adj. - dlakav (tal. peloso). pelo adj. (peli pl.; pele f pl. [I]; pedlo, pelo; pedla f) - mali, malen (tal. piccolo). peltro - kovina (tal. peltro). peluqmp - dlake ivotinje (tal. pelame). pen - zalog, jamstvo (tal. pegno). penin - udarac nogom (tal. pedata). pensuarme (pjans, pjdns; pensti?Jrme) - misliti (tal. pensare). pentaur [C] - slikar (tal. pittore). pentisuarse - vjeroispovijest, ispovijed. pepro (peper) - papar (tal. pepe). peraun (pirauni pl.) - vilica. perdonanz - oprost, opratanje (tal. perdono). pereeul- opasnost (tal. pericolo). perfeinta adv. - ak, tovie (tal. perfino). perjar conj. - ali, ipak (tal. pero). pericolaussa adj. - opasna (tal. pericolosa). perjaune - zatvor, tamnica; v. prez;iun. perka adv. (percd, perca; perko, percaun, perkan, perkoos, perche; perco lC, lj) - zato, radi ega (tal. perche). pernaica (pernis) - jarebica (tal. pernice). persiguqti (piersiguot; persigti?Jti pl.) - breskva, praska (tal. pesca).
344

VELJOTSKI GLOSAR

persot - prut (tal. prosciutto). perzauna (persauna [I], persaune pl.) - osoba, eljade (tal. persona). pesaint adj. (da pesaint; pessunt; pdU?}nt; pduk) - teag, tegoban; jedva (tal. pesante). pescu6r [I] (peskU?}r, pescuar) - ribati, loviti ribu (tal. pescare). peskataq.r - ribar (tal. pescatore). peslat6ira (*pescatoira) - brava, kljuanica (lat. pessulum). pestola - pismo (tal. epistola). pesuare - vagati (tal. pesare). petaaq.r f - kosir, kosiri (tal. potatoio). petruta - hitac kamenom (tal. pietrata). pezeniga (pezeghina)- guter, guterica (Lacerta). pezenigher (pezeghiner) - reanj mesa iz buta. pezzla (pezla) - kaplja, kapljica. pi (pich, pi, pins, *pis) - noga, stopalo (tal. piede). piaeno - ealj (tal. pettine). piaita - nabor, pregib (tal. piega) pW - koa (tal. pelle). piander (se) - objesiti, vjeati. piandro - gurati (tal. pingere). piantut -lijepo izrastao, lijepa stasa (tal. piantato). piarder (p/ars, p/ers) - {iz)gubiti (tal. perdere). pia (pes) - teina, teret (tal. peso). *pias adv. - gore, loije (tal. peggio). pias - komad tkanine; krpa, zakrpa (tal. pezzo). piaska - breskva, praska (tal. pesca). piast - sitno isjeckano zelenje sa slaninom (tal. pesto). piat (pia pl., piat ) - tanjur; plitica (tal. piatto). piat - prsa, grudi (tal. peno). piazar (piasir) - sviati se, dopadati se (tal. piacere); v. plad.ro. piurka (piurke pl.) - vrsta gljive; peurka. piuta (piciuta [I]) - vrsta groa. piegur - pregibati; saviti; nabrati (tal. piegare). pignalla [I] - vrsta groa. pinat -lonci (tal. pignatte). pinsamiant - misli, miljenja (tal. pensieri). pinurur - zaplijeniti (tal. pignorare); v. kontribuzjiun. pipi - strah. pir (pur, pU?}r, pier, par) - par (tal. paio). pira (pire pl.) - ovca (pecora). pitra (pira; pitre pl., pire) - kamen (tal. pietra). piuda - udarac nogom (tal. pedata). pivaita - ptija bolest (tal. pipita).
345

DALMATINSKE RICI

pizarjaql- pogaa. pizigut - grobar. pizzigaun (surca pizzigaun) - nona ptica. placaro (pluk, pjasua; pluk) - sviati se, dopadati se (tal. piacere); v. piaz;ir. plain adj. (pjan; piant, pldina f; plajne pl., plait) - pun, potpun (tal. pieno). plant - pla, plakanje (tal. pianto). planta (pjunta; piante pl., piant) - biljka (tal. pianta). planoira - ravnica, ravan (tal. pianura). plassa f (plaz, plas) - trg, pijaca (tal. piazza). pIe adv., adj. (pe, de pie) - vie (tal. pili). ploiv (plovaro; pluf, plevare; poif, plui [I]) - kiiti (tal. piovere). plonb (plom b) - olovo (tal. piombo). plovaja (pluvdja, pludja [C, Il; pluaia; pluv, pluuj) - kia (tal. pioggia). pluatena - dubok tanjur; zdjela. pluchia - plua (tal. polmone). plughe - molitve. plui (*ploi) - strmina, put na obronku. plungre (pIangur, planguva; piangua, plonguot; piangaud) - plakati (tal. piangere). pluDka (pianka; pjunke pl.) - kamena ploa. poin (pun, p1fdn) - aka, pesnica (tal. pugno). poljanta (pulidnta; polentin) - pura, pulenta (tal. polenta); - poljdt - dobro. polikur - pobirati groe s trsa nakon jematve, paljetkovatk polizajo (polizdj pl.) - policija. poltraun -lijenina (tal. poltrone). poluastro (polludstro [C, Il; polistri pl.) - pile, pili (tal. pollastro). pomuqr - jabuka; v. puam. ponzuqr (P1fdni) - (u)bosti, ubadati, bockati (tal. pungere). poplo - narod, puk (tal. popolo). porkaraja - svinjarija, neistoa (tal. porcheria). porsisjaun - (sveana) povorka (tal. processione). portur (purtur, purtua; P1fdrta, p1fdrta; P1fdrt, portua; portaja, pU?Jrta; purtura; itd.) - nositi, ponijeti (tal. portare). postir adj. (postier, posti, pusti,jorestir,justir) - tu, stran (tal. forestiero). posuqde - stolni pribor (tal. posate). potare (potajo, potaja, potai, p1fds; potua; potjdn, potaite, putat, potU?Jte; potaja, potare; potds, potes; potoit [Cl; itd.) - moi, smjeti (tal. potere). potestuq m (potestuat; potestU?Jti pl.) - gradski naelnik (tal. podesta). potuqr (poture) - mo, vlast (tal. potare). pozjal}l- potporanj, oslonac (tal. appoggiatoio). praimo [Il adj. (priin, prdima f) - prvi (tal. primo). praja - uzimanje, hvatanje (tal. presa). prandar (prensur) - ruati, objedovati (tal. pranzare).
346

VELJOTSKI GLOSAR

preeur (prik, precute pl; imp. priegua; prieguo [I]; prega; pri, prit, prekute, pregute; preguva, priguo; itd.) - moliti, moliti se (tal. pregare). prelogua - odgoda, odgaanje (tal. proroga). premare (te premdja) - pritisnuti; stiskati (tal. premere). prendar (prdisso, prdis; prdisa f [I]; prenddimo) - uzeti, uhvatiti (tal. prendere). predun lC, I] (presaun, perjd1fnn; prid1fna, prigiauna f; perjdune pl.) - zatvor, tamnica (tal. prigione). pretro (preter, pret, prat, priat; pret pL; prat [I]) - pop, sveenik (tal. prete). prias - urba (tal. prescia). priast adv. - uskoro (tal. presto). prin adj. (prigna f) - trudna; skotna (tal. pregno). prfndie - zdravica (ta1. brindisi). prfnsep lC, I] (prinz) - knez, princ (tal. principe). prinsiap (prinjdp, prinsip, prinzip) - poetak; izvor (tal. principio). prinz (prienz, prianz, prins) - ruak, objed (tal. pranzo). profesaur - profesor (tal. professore). promjas - doputenje (tal. permesso). provijaqn - nagrada; provizija; plaa (tal. provvigione). pruant adj. (pruonta f) - gotov, spreman (tal. pronto). pruntaja [I] (pruonta; pruntuot, prontat) - priprema! (tal. appronta!). prut - livada (tal. prato). puals - bilo (tal. polso). puam (pomo, pom; pur;m pl., p1fdm) - jabuka (plod). puant (punt; p1fdn pl., p1fdnt) - toka (tal. punto). puant - most (tal. ponte). pqant (puonta) - vrh, vrak, piljak (tal. punta). puarc lC, I] (p1fdrk, pudrcs pl., pudr; pudres [I]) - svinja, prasac (tal. porco). pqart (puort, puarte) - strana (tal. parte). puarta (puarta, pudrte pl.) - vrata (tal. porta). pqas (puds) - bunar, zdenac (tal. pozzo). Pu6sk (puask, pask, puoscua) - Uskrs (tal. Pasqua). puast adj. (pustur;l; putseh pl.) - neobraen. pqast (pu6sta [I]) - mjesto, poloaj (tal. posto). pqasta - pota (tal. posta). pul (pur;l; pur;li pl.) - kolac, motka (tal. palo). pula - penis; ~ puta potta. pul'a (pur;la, paja) - slama (tal. paglia). puko (puli pl.) - buha (Pulex irritans) (tal. puke). puliatr (pulietro; puljetri pl.) - drijebac, muko drijebe (tal. puledro). pulp (P1fdlp) - mekota (mesa, voa) (tal. polpa). pulvro (pulver, polber, *pulveraja; poulver, pulvro [I]) - praina (tal. polvere). pun (pur;n, puan; puon, pun [I]) - kruh (tal. pane).
347

DALMATINSKE Rii

puntil- tvrdoglavost; prkos (tal. puntiglio). pUQl- pile, pili (tal. pollo). puqlma (pulma; pU?jlme pl.) - dlan (tal. palma). pUQD (pan) - tkanina; sukno (tal. panno). pUQntapiat - pribadaa, bro; kopa. pu6sero - pasti, voditi na pau (tal. pascere). pu6sta [c] (p1jtlsta, pU?jsta, piast; P1jtlst pl.) - tijesto, tjestenina; rezanci (tal. pasta). pupola -list na nozi (tal. polpaccio). pur adj. - ist, bistar (tal. puro). pur (pU?jr, pU?jre, puar, parua) < pare (?). *pur prpo (per, pri; par [I]) - za; po, preko, od; kroz (tal. per). purgat6ri [C] - ist'ilite (tal. purgatorio). pusaja - puhanje. pusteh (p1jtlst, pustU?jt) - ugar, ugarnica. puta rC, lj < potta. putuane - drolje, kurve (tal. puttane).
R ra (re) - kralj (tal. re). rade rC, lj - uho. raeuordar rC, lj (racuardar; racuorddr, recurdete; rekordua) - sjeati se, sjetiti se (tal. ricordarsi). radaica rC, lj (radaj ka , radikdjna; raddjke pl., radidjne) - korijen, ila (tal. radice). raquti - rafioli, valjuci punjeni isjeckanim mesom (tal. ravioli). raid rC, lj (rajta, raida, rjat; mrajte pl., rjat) - mrea (tal. rete). raigno (mio) - kraljevina, kraljevstvo (tal. regno). raim - veslo (tal. remo). raipa - obala; riva (tal. riva). rakalgro (recolgro) - podii, podignuti (tal. raccogliere). rampegaun - kuka, aklja (tal. arpagone). ranataila - pauina (tal. ragnatela). raneaun - kosiri (tal. roncone). rasaina - smola (tal. resina). rassaun rC, Il (rasdun, razdu n, rasaun) - razum (tal. ragione). raua - sidrite. ral}ba (rdube) - stvari, roba (tal. roba). *ral}da (rioda) - kolo, kota (tal. ruota). rayk adj. (rduko; raljki pl.) - promukao, hrapav (tal. rauco). ral}ka (roca) - preslica; kudjelja. ravanial- rotkvica (tal. ravanello). rebaltuar - prevrnuti; oboriti, sruiti (tal. rovesciare). ree (rik, rajko; rik pl.) - bogat (tal. ricco).
348

VELJOTSKI GLOSAR

recagniala - pokriva, pokrivalo; pom. paluba. rechina (auriin, riajni pl.) - nauica (ven. rechin). recomnond [I] (ricomudnd, ricomunz; reccomuonda, raccomunz, ricumon, raccomand, ricomuand, rakomur;nda, recumdn) - preporuka, preporuivanje (tal. raccomando). recnrhiime - (po)trati (tal. ricorrere). redaine - mreice (tal. retine). redituar - naslijediti (tal. ereditare). redre (redro; ridz; ridur;r, ti raide; raidete) - smijati se (tal. ridere) refut (refur;t, refur;ta f) - nanovo metnuti, postaviti (tal. rimesso). regiaina (regajna) - kraljica (tal. regina). religiaun (relijaun) - feligija (tal. religione). remeti - nesrea, propast. remetian (remetidime, remetidj [I]) - nanovo metnuti (tal. rimettiamo); v. refut. remissiaun - oprotenje, opratanje (tal. remissione). rerig - sle, haringa (Clupea harengus). resciuare - opasnost (tal. rischio). reentua - isprana (tal. risciacqua). resoluto adj. - obian; navikao < solito (?). respuandre (risp1fdnd, resp6ndro, risp1jtlndro; respudst, respaust; respaundint) - odgovoriti (tal. rispondere). ressussituat (rescuscitdd, resussitu6t) - uskrsnuti (tal. risuscitare). restaja - morska pjena. restituarme (restitudr) - vratiti (tal. restituire). restua - vijenac (luka i sl.) (tal. resta). restuote (restu6t) - ostati (tal. restare). resuressiaun (resurezidn) - uskrsnue (tal. risurreziono). retikuqt adj. - krivovjeran, heretian (tal. eretico). revedarse exlc. (revedarsa) - do vienja (tal. arrivederci). reviarsa adj. - prevrnut, obrnut (tal. rovescio). revulgai - okretanje (tal. rivolgi). riast - ostatak (tal. resto) riander (rendur;t) - vratiti, vraati; povraati, bljuvati (tal. rendere). riander conto [Cl - voditi rauna (tal. render contol. ringradme (ringraziare; ringriz, ringres) - zahvaliti (tal. ringraziare); ~ rengraziua sin grad mi. ripouQme adj. - odmora n (tal. riposato). rispetabil adj. - dostojan potovanja, potovan (tal. rispettabile). ritl}ar - povratak, vraanje (tal. ritorno). rivisioti (revission, revision; revisiOn [I]) - san, sanjarija; privienje. rize [I] (rise, ris, rias) - ria (tal. riso). robuar (rubu re) - krasti (tal. rubare). roita (rtpzt) - sljez, ruta (Ruta graveolens).
349

DALMATINSKE RICI

rokjaJ - kalem, cjevica za konac (tal. rocchetto). rondaina -lastavica (tal. rondine). rondoluQrse - smotati (cigaretu). *rOIikaja (*ronkeddja) - promuklo st. rOIikizna - rzati, njitati. rosen ra

(tal. ruggine).

rostar (raster, rostdid; rudst; ra1fSta f) - pei, priti (tal. arrostire); ~ co rostdid? - to
peete?

rovajna - ruevina (tal. rovina). *iovernt - hrast lunjak (tal. rovere). ruam - bakar (tal. rame). ruapa - repa (tal. rapar ruass, (ruds; rudssa f; rudsa) - crven (tal. rosso). ruast adj. - peen (tal. arrosto). r1}at adj. - slomljen, razbijen (tal. rotto). rnkul adj. - 1. srednji; 2. svodnik. ruqma f - grana (tal. ramo).

ruqIi- aba (tal. rana).

ruosse - rue (svaka vrsta cvijea) (tal. rose). rur adj. - rijedak (tal. raro) ru (rua) - ostrugan (tal. radendo). russ (ra~; ru, rtf(J, rajo) - zraka, blijesak. ruznda - rosa (tal. rugiada).

s (, s)
saba- aba. sac - vrea (tal. sacco). sacaun - slamnjaa (tal. saccone).
sada - sat, ura. sai adv. [I] (sei) - tako (tal. si, cosi). sajga (sega [C, lj) - pila (tal. sega). saira (saire, sara, zara, zar, sar) - vee: sino (tal. sera; ieri sera).

(tal. sete). sajta (sia/i/ta, sata) - svila (tal. seta).

sait (sjat) saite (ju sdi; te sdnte; jal sant; nu jiltri sdime; vu sdite; jdi sant; ju ga .ftit; ju fira; itd.) - biti (tal. essere). sajeta rC, lj (saietta; sajd/ta) - grom (tal. saetta). sak adj. [I] - suh (tal. secco). sak (se) adv. [I] - dosadno (tal. seccano). salMun (salbtf(Jn, sabjun, sabjdun) - pijesak (tal. sabbia). sally - slina, pljuvaka (tal. saliva). saluQr (salu rio) - plaa; nadnica (tal. salario). salnr (saluta) - usoliti, metnuti u sol (tal. salare).
350

VELJOTSKI GLOSAR

saluta (salurta) - posoliti to (tal. salata). salutair (salutua) - pozdraviti (tal. salutare). salvataur - spasitelj (tal. salvatore). salves adj. (salvez, salv) - spaeni (tal. salvi). salvuqtiki adj. (salvutika) - umski (tal. selvatici). samain - vosak. sambaun - mudrost, biti pametan. samir lC, I) (samur; somurr) - magarac, tovar (tal. somaro). samno (sUflh) - san; spavanje (tal. sonno). sanglo adj. (sdngla f) - sam; jedini (tal. solo); v. sl}al. sanituqt - zdravlje (tal. sanita). sansoiche - pijavice (tat. sanguisughe). sant (sdnte); v. suant. santaico adj. (santdusso; zantajko) - presvet (tal. santissimo). santausco adj. (santalso) - svet (tal. santo). sante contiant, lC,

Il -

zadovoljstvo; biti zadovoljan.

santificur (santificudt; suntificat) - posvetiti (tal. santificare). santut - zdravlje (tal. salute). sapare (sapdr; sapdjo, sdi, sapdja, sapdite; sapdja; sapurr, sapua, sapai; zapdite; itd.) znati, umjeti; poznavati (tal. sapere). sapal1ti - sapun (tal. sapone). sapial- kozli, jare. saponaja - pjena od sapuna (tal. saponata). sapto (sidpto; sjapto, safte, sjat) - sedam (tat. sette). sapur (zapua) - kopati (tal. zappare). sara [I) - veer (tal. sera). saran adj. - vedar (tal. sereno). sarazain - heljda (Fagopyrum esculentum). sardiala - sardela (Clupea pilchardus). sarg (s1j<lrk) - sijerak, sirak (Sorgum vulgare). sariz - trenje; v criss. sarmentjUQr - obrezati biljku. sassain adj. - razbojniki (tal assassini). sata [I) - svila (tal. seta). satoil adj. - sit (tal. sazio). satuar (satudt; salturr, salturte; satudt) - skoiti, skakati (tal. sahare). saul (sual) - sunce (tal. sole). sauma - breme, tovar (tal. soma). sal1n (sd1fn) - gajde (rov. sona). sal1pra prpo (za1fpra, zupra) - na; iznad; povie (tal. sopra). saupranaum - nadimak (tal. soprannome). saur (serdur, serau, seraul, sora1fla, sord1fle pl.) - sestra (tal. soreHa). savorait adj. - ukusan; slastan (tal. saporito).
351

ALMATINSKE Rii

'baluQt adj. - pogrean; promaen (tal. sbagliato). sbandaiti - prognati (tal. sbanditi). baratuQr (bratur) - raspremiti (tal. sparecchiore). sberl6t (berlit?Jta) - pljuska, amar (ven. sberloto); v. lep. berlotuQt - iamarati. sbreguar - slomiti; razbiti. bregut - poderati, rasparati. brindul - dronjak, prnje. brodigua - prljavtina. scMa (scaaj) - koljka za pranje sua, sudoper (ven. scafa). scalda eIliat rC, Il (skit?Jldaeljdt, skit?Jldal'dt) - grijalica za postelju; termofor (tal. scaldaletto) . scalduar - ugrijati, stopliti (tal. scaldare). scaleta - hostija.
sap

- peteljka groa. eprtlja.

sapa -

[I]) - pukotine; procijep (ven. sopadure). scarsella - dep (tal. saccoccia). senzuQta - iver, trijeska (tal. scheggia). schiopet (sklop) - puka (tal. schioppo). schior (sor) - sjekira (tal. scure). schirp - cipela, postola (tal. scarpa). siala [Il (s-ciala; sdle pl., stiale) - vrsta jestive umske trave. pl. f lC, Il (s-cior; schior, sor, skur, sk1jtlr, scior) - prozorski kapci, kure (ven. scuri). scluav (scliv pl.) - sluga (tal. servo); ~ scludv de toich. sc6der (sk6der, skodur) - ponovno (uz)drmati, potresti. scoHro (scoldro) - 1. odjediti, isdjediti; 2. kapati; istjecati (tal. scolare). scomater (scometdirme) - rastaviti, razglobiti (tal. scommettere). scomensuar (kominzjur, scomienra, kominzjua; scomenrua; comensuot, scomruat, scomsuat, scomenrut, scomensut; scomensuat) - (za)poeti, poinjatu (tal. comindare). sconsumuQt adj. - istroen; poderan (tal. consumato). sc6tta (sk1jtlt f, skit?Jta) - skuta, puina (trent. sc6tta). scotua (seu ot, scuota [I]) - surutka, skuta (tal. scotta). *scri6ru rC, Il (scrivru; scriv; skrit) - pisati (tal. scrivere). sculiera (skol'er, cucier) - lica (ven. sculier); v. cuer. scuntute (skultua) - (sa)sluati. scu61e (scuale) - stepenice (tal. scale). scutola - kutija (tal. scatola). scutro - podii *scutere).
suQnta (sante pl.) -ljuska (tal. squama). secioira (sik1fdr) - suhoa, sua (tal. siccita).
352

sapat6ire (sciopatoire

si6r

VELJOTSKI GLOSAR

secla - kosiri, srp. seclur - pokositi. secu6t adj. (sak) - osuen, suh (tal. seccato). sedarul- marama < sudariolo. sedla (sieglu) - si (tal. secchia). *seduqla (sedu!) - stolica, sjedalica, stolac (tal. sedia). seduqr (siad; sadia) - sjedjeti (tal. sedere). segur - pilati (tal. segare). sekrait adj. (sekrit) - tajan; skriven (segreto). seklJant adj. (secudndo [I], sektpind) - drugi; drugo (tal. secondo). selenuQt - selen, celer (Apium graveolens). semenur (*simenuar) -.:. sijati (tal. seminare). semiaur f (semidnz; semidnsa [I]) - sjeme (tal. semenza, seme). sen - znak; oznaka, obiljeje (tal. segno). senpi6ld - l. adj. bez ukusa; neslan; 2. glupak, budala (tal. sciocco). sentemiant - osjeaj (tal. sentimento). sentere (senterme; te sidnte, se sidnt; sentdit; sentdr, sjante; sentaja; sentoj) - osjetiti, utjeti; uti (tal. sentire); - senterme colle rdele - uti uima [C, lj. sentur (sentti?Jr) - sjeenje (ven. sent<irse). sepolt6ira (sepoltuor) - sahrana, grob (tal. sepoltura). septuanta (*setti?Jnta) - sedamdeset (tal. settanta). sepualt adj. (sepelait) - pokopan (tal. sepolto). sermiant (sermidntu) -loza, trs, izdanak loze (taL sermento). serpiant - zmija, guja (tal. serpente). seruar - zatvoriti, zaklopiti (tal. serrare). seruqn (di pyart) - zalupiti vratima. servait adj. - posluen (tal. servito). sessuanta (sesti?Jnta) - ezdeset (tal. sessanta). setco (diksis) - esnaest (tal. sedici). setembro - rujan, setembar (tal. settembre). setemuna (setimun, setimti?Jn; sitimun pl.) - tjedan, sedmica (settimana). sfantur - potkopati komu ugled; oboriti (tal. sfatare). sfiluqz - isukano vlakno; svilac (tal. filaccia). sfri - ogreb; potez (pera i sL), crta (tal. frego). si (sis) - est (tal. sei). sWa - sedlo (tal. sella). siampro adv. (sidmpro, sidnpro) - uvijek (tal. sempre). sian - grudi, njedra (tal. seno). siansa prpo (sjanza) - bez (tal. senza). siant - sto, stotina (tal. cento); V. ant. siap (*sciap) - sipa (Seppia officinalis). siap - ograde, plotovi (tal. siepi). siaptimo adj. (siapto) - sedmi (tal. settimo).
353

DALMATINSKE RICI

siarva - slukinja, djevojka (tal. serva). siasto adj. (sisto [I]) - esti (tal. sesto). sielgajo (sel'U?Jt) - birati; pobrati (tal. scelgo). signaur (seigndur, sendur; signdura f, sina1jra; signar, signiaur, sma1jr, signaure, segnaur, signau, sinor, sfor) - gospodin, gospoa (tal. signore, signora). sikuQr adj. (sikur; segdura f) - siguran, pouzdan (tal. sicuro). sil- nebo; raj (tal. cielo); v. cil. sillot pl. - irevi. siniastro adj. - lijevo (tal. sinistro). sinoret - mladi gospodin, gospodii (tal. signorino). iindel - kandilo u crkvi, visea svjetiljka. siuh - ilo. ivadj. - iv, iva. skaina (seuina [Cl; sedina [I]) - lea (tal. schiena). skaldUQna - sparina, pripeka; navala krvi; naglo crvenjenje lica (tal. caldana). skalnn f -ljutika (Allium ascalonicum). skal'nr - uklanjati kamenje u polju. sampuare (*skampuare) - pobjei, umai (tal. scappare). skandul- sramota, bruka (tal. scandalo). skanet - klupica. skapqaz - glavat kupus. skaranzaja - upala krajnika, angina. skarpaina (searpii; searpis [I]) - krpina (Scorpaena scrofa). skarpel- dlijeto (tal. scalpello). skiato adj. (skjat) - ist (tal. schietto). skodeluqta - dubok tanjur; zdjela (tal. scodella). skolazuQt - udarac po stranjici (tal. sculacciata). skolazuQr - udariti koga po stranjici (tal. sculacciare). skorizuqr - putati vjetrove, prdjeti (tal. spetezzare). skorpiuti - korpion, tipavac (tal. scorpione) skorzur - oguliti, oljututi. skqa adj. - tih, miran. skqain - stolica baz naslona, klupica (tal. sgabello). skqa1' - greben, hrid, litica. skqalz (seuolz) - bos; izuven (tal. scalzo). skqa adv. - gotovo, skoro, otprilike (tal. quasi). skul' - pazuho. skuQd - kuda, talir (neko pet lira) (tal. scudo). skuol'e (skul'e) - komadii kamena. skuqrsa adj. - nedovoljna, nedostatna (tal. searsa). lanz - molba.
lavaru (Slavaroo) -

ukropina, ocjedine; vodurina. lep (sleputa) - pljuska, amar (tal. schiaffo).

354

VELJOTSKI GLOSAR

sluDgut - produljeno, rastegnuta. manferut - kraa. morfjaz - grimase, kreveljenje (tal. smorfie). nunf - nosi. soat - tanka koa; konata podstava za cipele. sobojuta - poi po zlu (uzavreti, zaprljati...). sofrur - podnijeti, podnositi (tal. sopportare). s6g1o - vrat < *soggolo. s6js prpo (su, di su) - na, u, povrh, po (tal. su). sokuqr - osuiti. solduat (soldurt) - vojnik (tal. soldata). sombreja - hlad, hhtdovina. sonuar (suna, suuna, sonua, sona; *zuna) - zvoniti (tal. sonare). sopresua - peglanje, utijavanje rublja. soriant - izvor, vrelo (tal. sorgente). sort adj. - (s1jdrt; sudrd [I]) - gluh; priguen, mukao (tal. sordo). suspirajo (susperidime; sospirure; susperiaime, sospiraja) - uzdisati, stenjati (tal. sospirare). sostuanza (substuanza) - tvar, materija; imanje, imovina (tal. sostanza). sot (schot, s1jdt; s1fta f) - suh. s6te prpo - ispod (tal. sotta). spadin m - sabljica (tal. spadino). spaica (spig) - klas, klip kukuruza (tal spica). spaina (spin; spaine pl.) - draa, trn (tal. spina). spaisa (spaja, spaise pl.) - troak (tal. spesa). spacuarme (spakua) - razbiti (tal. spaccare). spangro - gurnuti, gurati (tal. spingere). sparav!ar - kobac, jastreb (Accipiter nisus). sparter (sparturr) - podijeliti (tal. spartire). spaset - etnja. spasimu6t adj. - prestraen, uplaen (tal. spaventato). spec61a (specole pl.) - kuglica od stakla ili mramora kojom se igraju djeca, franja (ven. < lat. specula). spei (spjaj) - raanj (tal. spiedo). speluz - komad koe. sperajo (sperdja, sperua, speruame) - plovee sidro (?); V. sperianza. sperianza (speridnsa) - nada, nadanje (tal. speranza). spess adj. (spiass pl. f) - gust (tal. spesso); - spidsse cal [I] - esta, vie puta. spiach (*spidk, spiac) - zrcalo (tal. specchio). spiander (spidnt, spanddi; spidnt; spendua) - troiti (tal. spendere). spianza (spjania) - slezena (ven. spit~nza). sp!ata (aspjata, spiatajte) - ekati; oekivati, nadati se, izgledati (tal. aspettare). spiaun - uhoda, pijun (tal. spione).
355

DALMATINSKE Rii

spiaz - vrsta, rod (tal. specie). spirach - paroge (Asparagus tenuifolius). spiritu (spirtu, spirit, spirt, spirito) - duh, dua (tal. spirito). spisialmianta adv. ( spizialmianta) - osobito, naroito (tal. specialmente). spiuna - blanja, strug. sp1'6ima - pjena (tal. spuma). sp6it - pljuvaka (tal. sputo). sporkez - neistoa, prljavtina. sporki - prljavtina; nepristojnost (tal. sporcizia). sposuar (spost1(Jr, sposuar; spusuot; se sposua, si sposa; sposut, spusuot; sposuota f) vjenanje, udaja (tal. sposare). spozua - smrdjeti, zaudarati (tal. puzzare). spuag (spag pl.) - paga (tal. spago). spuala (spalle pl.) - rame (tal. spalla). spuarc adj. (spork) - neist, prljav (tal. sporco). sp1Jarta - torba, koara (tal. sporta). spuass (spuas; *spaass) - etnja (ven. spasso). spuata (sputa, spt1(Jta, splita) - sablja (tal. spada). spudar - pljuvaka; ispljuvak (tal. sputo). spunt (spt1(Jnt) - proliti, prolijevati (tal. spanto). spuqtut adj. - ispljuvan (tal. sputato). squadruar - raetvoriti (tal. squartare). squarts adj. [I) - etvrti (tal. quarti); v. kl}art. *sredur - prehla, nahlada. sta - ova (tal. questa); v. kost. staign - 1. kositar, kalaj; 2. adj. nepropustljiv za vodu (tal. stagno). staika - daica; ipka (tal. stecca). stajaun - godinje doba; vrijeme (tal. stagione). staHa (stdlIe pl.) - zvijezda (tal. stella). stanuqri - zaustaviti se, biti u zastoju (tal. stagnare). stassaun - duan stazione). stataira - kantar; vaga (tal. stadera). staula - stola, sveenika naramenica (tal. stola). staura (stjdura) - prostira, stura, hasura (tal. stuoia). stazUQta - proireni put (tal. stradetta). stentuar (stentur, stentt1(Jr; stentua; stentarajmo, stantaridime; stentuondo) - raditi (tal. stentare). stiass prp., adj. (istjds) - isti; sam (tal. stesso). stimajo - 1. procjena; 2. uvaavanje (tal. stimo). stivH pl. (stivul, stivt1(Jl; stivt1(Jli) - izme (tal. stivale). stopain - stijenj (tal. stoppino). stopair (stopai) - zauditi (tal. stupire). strac adj. - umoran (tal. stanco; stracco [I)).
356

VELJOTSKI GLOSAR

stranuduqr (stranutur;t) - kihati, kihnuti (tal. sternutare). stramuas (stramas, stramaaz) - madrac, duek. strasinua vui.

strat adj. (stridt, strudt, strai; striata f, streS; stret pl.) - tijesan; uzak; zbijen; gust (tal. stretto). strazuqr - razderati, iskidati (tal. stracciare). strengar(me) - stisnuti; pritisnuti; stegnuti; pritegnuti (tal. stringere). stre f - stisak (tal. stretta). struanz - govno (tal. stronzo). struriga - motka; preka; rudo (tal. stanga). struqta - ulica, put (tal. strada) strusjut - teak rad. strui - noj (Struthio camelus). stuara - stremen (tal. staffa). stqak - strop, tavanica (tal. somtto). stqal (stol) - stol, trpeza; daska. stqarja (stduria) - povijest; pripovijest, pria; opis; dogaaj (tal. storia). stuarme (studr, stuor, stu re, stur; stoi, stua, stui, stai; stur;me; stur;te; itd.) - stajati, biti (tal. stare). stuart adj. (st1ftlrt f) - kriv, iskrivljen (tal. storto). stubia (stubie) - strn, strnika (tal. stoppia). studiure (studdjo; studiut) - uiti; prouavati (tal. studiare). stufu6t - umoran (tal. stancato). stumik (stomak, *stumikur;t) - eludac, stomak (tal. stomaco). stuqnk - umoran; sustao (tal. stanco). stuqnt - daska. stuqnza - imanje, posjed. stu6pa - stupa, kuine (tal. stoppa). stupedezi - glupost (tal. stupidita). sturnaja (sturnua) - smesti se. stutuarme (stotuorme, stotudme) - ugasiti, utrnuti (ven. stwir); ~ stutudrme elluc. s60 (su, soa f, zu; suoi, sui; zoa; soe pl.; itd.) - svoj, njegov (tal. suo). sqal adj. (solo) - sam; jedini (tal. solo). sual- sol (tal. sale). sqal- potplat, on (tal. suola). sqalt (suaidi) - novac (tal. soldi). suan adj. (sur;n; sur;ni pl.) - zdrav (tal. sano). suang (sur;ng, sur;nk) - krv (tal. sangue). qark - varak. sqars - gutljaj; srk (tal. sorso). sqart - sudbina, kob (tal. sorte). sqauqta - okvir. subatu (sdbata) - subota (tal. sabato).
357

DALMATINSKE Rii

subi - zvidaljka. subito adv. (subit) - odmah, smjesta (tal. subito). subhir (sobjur, sobiti?;r; suflajo; soplua, supjua; suplava) - puhanje; pitanje. subl6t - (subjot, subi) - puhanje; ~ jojn subi in b1jdk. sudaur - znoj (tal. sudore). sufIajo - puhanje (tal. soffio); v. subJar. sugol - janje. suma- uma. suna - glas, zvuk (tal. ei suona). sunpitro - anpjer (tal. pesce San Pietro). suntificu6t - posveenje (tal. santificato). suo - dan. sUQlda - vojna obaveza; vojni rok (tal. salda). su6nt adj. (suonta sunta; sudnts pl. m; suant, suante, sant/al, sante, sunt, sunte, s1funte, sti?;nt; sun; zun, sum; sineh pl., suonti, suunti; itd.) - svet (tal. santo). suozi adj. - sit (tal. sazio). surco (surea; sl}a) - mi (tal. sorcio). sussane (susdjn pl.) - ljiva (tal. susino). svaud adj. (Sv1jdd, svdud, v1jdd; svauda f) - prazan (tal. vuoto). vejur - (pro)buditi (tal. svegliare). svelt adj. - okretan, brz, hitar (tal. svelto). sveti; v. suont.

T
tabakua - duhan za mrkanje, burmut. tabriQk - duhan (tal. tabacco) tacare (takur; takaja, taedja; ties, ties, takua; taeaite, takti?;te) - utjeti, umuknuti. (tal tacere). tafanur - stranjica (tal. tafanario). taik pm. - s tobom (tal teco). tajma - strah (tal. tema). tajuarme (tajur, taljua; tal'ua; tal'ume; tal'ute) - rezati (tal. tagliare). takamak - melem. takuQni - vrsta irokih rezanaca. tal'anta adj. (talianta, talente, talient; tajunt m) - otar (tal. tagliente). tal'apitra - klesar, kamenar, tesar. *taramai - neki sir (?). *tarap6toli - pageti, makaroni (?). tasturme - kuanje. tate (t jat) - dojke, sise. taun (t1jdn) - runj, tun, tunja (Thynnus thynnus) (tal. tonno). taviarna (*tavarna) - krma (tal. taverna). teatr - kazalite (tal teatro).
358

VELJOTSKI GLOSAR

teiegrf - brzojav (tal. telegrafo). tempiasta (tenpiasta) - oluja, vihor nevrijeme (tal. tempesta). tenaja (tenuje pl.) - klijeta (tal. tenaglia). tenare (tenoit; temJ(/r, tenur, *tenjdr; tjdn, tenaja, tenua; tjdnte; tenaja; tina) - drati (tal. tenere). tener adj. - njeni, meki; mladi (tal. teneri). tentatiaun (tentazidun, tentazian) - zavoenje, napostovanje (tal. tentazione). terer (tirdjo) vui;

pritegnuti (tal. tirare).

tira - potezanje (tal. tiro). termen - granica, mea (tal. termine). terno - vrsta groa. terviala - svrdlo (tal. tri'vel1o). teaqr - blagajna (tal. tesoro). testimnni (testimone, testimune, testimunie, testim1jdn) - svjedoci (tal. testimoni). tesuqr - tkati (tal. tessere). tjag - mahuna. tiak [I] (tida; takla, tekla, tiaccia, tdja) - plitki metalni novac (tal. tegghia; ven. techia).
t jal - platno (tal. tela).

testimune,

testimuni;

testemune,

tjant - ekanje. tjanp (tidmp) - vrijeme; doba (tal. tempo). tiara (tara, ~iar, tar) - zemlja; tlo (tal. terra). tjasta (tjast pl.) - glava (tal. testa).

t jat - krov (tal. tetto).

tiata - tetka, strina. tierch adv. (*tiir [I]; tU'9rt, tU'9rd) - kasno, dockan (tal. tardi). tina - kraste na glavi (tal. tigna). tinir (tinnire) - badanj, abar (tal. tino). *tirintinfula - strgulja, trenica; ribe. tirUQke - remeni. tiruqnte - vrpca, povezica, trak. to pm., adj. (tuo, tu; toi pl., tui, tuoi; tu f; toe pl.) - tvoj; tvoje (tal. tuo). toi pm. (tu, te; de toi, de tai, di te; kon Ikunl te; tauk; a te; per te) - ti (tal. tu). tocajo (tokua, tocuot) - dodir, udarac (tal. tocco). tonnro (tonija) - grmjeti, tutnjiti (tal. tonare). tormentuarme se muiti,

kinjiti (tal. tormentare).

tormiant - muka, patnja (tal. tormento). tornuar (tornuot; tornume, turnudnt) - vratiti (tal. tomare). tos - kaalj (tal. tosse). tossajo (tosU'9r, tosU'9t) - kaljati (tal tossire). tot adj. (tota f, tocs pl. m, toich, toi, toe f [I]; to, toch, tut; toe; tota f, tutta; toe pl.; itd.) - sav, cio, itav (tal. tutto); ~ tot pIe (tanto piu).
359

DALMATINSKE Rii

tra (troi) - tri (tal. tre). traghiat - prevoenje, prijevoz, prelaenje (tal. traghetto). trajna - ista pjesma, stara pjesma, jedno te isto. trakanot - komad, kus (kruha). traskorut - nemaran; zanemaren (tal. trascurato). tratamiant - gozba. trato adj. (tra; trata f) - trei (tal. terzo). tratur -lijevak, pirija. trature [I] (tratuot, tratU?jt) - 1. rukovati (im), baratati; obraditi; 2. gostiti, astiti (tal. trattare). trava1'ur (travajua) - raditi. travasnar - pretoiti, pPetakati; preliti (tal. travasare). traviersa (trav/drsa, travdrsa) - pregaa (ven. traversa). trazjant - tri stotine (tal. trecemo). tredeo (tredko; diktrd) - trinaest (tal. tredici). tremajo adj. (trema/a) - drhtav, koji podrhtava; treperav (tal. tremo). treppe - fileci, tripice (tal. trippe). trepuqti (treputi) - pukotine. trianta (tranta) - trideset (tal. trema). trobit adj. - bez ukusa; neslan. trobjur (trebuia) - vriti; mlatiti (tal. trebbiare). troe (mica f; troki pl.; troke f [I]; trok; tra pl., troi, troka f) - mladi, djevojka (slov. otrok). trovuqr (travuva, truvassdi) nai, pronai

(tal. trovare).

trua (trav) - greda; balvan (tal. trave). trualik (trdunk, tronco) - stablo, deblo (tal. tronco). trmir (trich; trat, tric) - baciti

trarre). ven. torchieto).

trubid adj. - mutan (tal. torbido). trufo (*truflo) - mali tijesak, turanj truota [I] - mrea tratta). tu pm. - ti (tal. tu). tyak - komad. tual pm., adj. - takav (tal. tale). tqanb f - grobnica; grob (tal. tomba). tyar - bik (tal. toro). tyardut adv. - kasnije. tyarl - zvrk. tyars - koanj (od kupusa i sL); srce (voa). tyart - teta; nepravda (tal. tono). tyarta - niz peciva ("kolaa). tyarz - baklja (tal. torcia).
t yad

- skitati se, tumarati,

tyas (tas) - kaalj (tal. tosse).

360

VELJOTSKI GLOSAR

tufuqr - smrdjeti. tuni (tun, tum; t1jdn, taun) - gromovi; grmljavina (tal. tuoni). tuont adj. (t1jdnt; tu6nta f; tunte pl. f; itd.) - tolik; mnogi (tal. tanto). tuqta (tudta, tuta, toata) - otac (rum. tara). tuuqtatakai - vrsta pure, ganci.

u
uado (udeli pl.) - oko, oi (tal. occhio). uail (udi; 1jd1', v1jdI'; 1jd1 pl.) - ulje (tal. olio). qalmo - brijest (Ulmus campestris) (tal. oImo). uars - medvjed (tal. orso). uarz [I] - jeam (tal. or~o). uasse [I] - kosti (tal. ossa). qast - gostioniar, krmar (tal. oste). ulaiv [I] - maslina (stablo) (tal. olivo). Ultra prpo - pored, iznad (tal. oltre). un (una f) - jedan (tal. uno); v. join. *urna (*ornaja) - vjedro (mjera). uotto (vudt) - osam (tal. otto); v. octo. ustaraja [I] - krma (talosteria). uqanz - obiaj; upotreba (tal. uso). V va [I] (imper. va < andare); - va levudr; - va a prendere - uzmi, idi uzeti. vacca [I] - krava (tal. vacea). vai adv. (v1fdi, voai) - danas. vai [I] adj. pl., prpo pl. - ove. vaila (viala) - jedro (tal. vela). vaina - vena (tal. vena). vaira - prsten. vaita - ivot (tal. vita). vaida (vdita; vdite, pl., vdit) - trs (tal. vite). vain (ven, vein; veni pl.) - vino (tal. vino). vaja [I] andare) - idi! vakio (vakli pl.) - oko, oi; V. uielo, val (vul; vur;le pl.) - dolina, uvala (tal. valle). valaro (valua) - vrijediti (tal. valere). valiala - dolinica (tal. valletta). vanaii:a adj. - gadna vaneggia) (?). vander (viandro; vendur;r, vendur, vendda, venddz, vendds, vend/ds, vendes) - prodati (tal. vendere). vapto (guapto, uapto, 1jdt) - osam (tal. otto); V. octo, uotto. vart (udrt, v1jdrt) - vrt (tal. orto).
361

DALMATINSKE Rii

vas; v. anduar. vatvo adj. (vuatvo) - osmi (tal. ottavo). ve pm. (voi, vo, vu, mo, vi) - vi; vas (tal. voi). vedisun [I] (veclisuna f) - 1. s Krka; 2. Kranin; veglioto (tal. vegliesano). vedar (viad, vedaime pl.; imp. veddja; vedajdime pl.; veddra, veddrme pl.; te d veddit; ved6it; veddnde; vedazdr, violi, vedur, vedurr, vid, vit, vi, veddz, vedasdime, vedara, vedazarme; itd.) - vidjeti, gledati; opaziti (tal. vedere). vedel- tele (tal. vitello). vedmuar - trgati, obrati
groe

(tal. vendemmiare).

vegna (vdigna [I]; vajna) - vinograd, trsje (tal. vigna). vei adj. (viu, vei, vi; vi pL; viv f; vi pl.) - iv (tal. vivo). vejur (veglidju, velgdjo [rl; velajo, vegliaiu, velgiaggio, milajo, milgiajo, viljajo) - biti budan, ne spavati; probdjeti no (tal. vegliare). vencs (vench, ven, vjant) - dvadeset (tal. venti); ~ venchj6in - dvadeset jedan; ~ venchid6j - dvadesetdva; itd. vendragolo - prodavalac na malo, sitniar. venerabil- svetotajstvo, sakrament. venero (vendjo; vener, venera, vendr, viain, vin, venaja; viil; vine, venaro; itd.) (tal. venire). vergunza (vergu(mza) - sram, stid (tal. vergogna). verituQt - istina (tal. verita). versa1}r - plug, ralo. verieluQt (*verzelot) - ponapit,
vrknut. doi

ve de kU9Z adj. (visdekuz) - glup, budalast. veski [I] biskup (tal. vescovo); v. pascu. vestemiant (vestemidnt) odjea

(tal. vestimento).

vester (vesterse [I]; vestarme; vestjdt; vestjata f; vestjati pl., vistjat, vestit) - obui, oblaiti (tal. vestire). vet (el vet) - krma, stona hrana (slov. oves). vetrun adj. (vetru6n; vitron; vetru6na f; vitruona, vetruna, vetrune; vetruni pl.) star (tal. vecchio). vi pm.; v. veo *vja (*vja:i;) - put, putovanje (tal. viaggio). viala [I] -lasica (Mustela nivalis).
vjan

- vrbova iba (tal. vinco). viant - vjetar (tal. vento).

~

viantro (vianter, viantr) - trbuh, utroba (tal. ventre); viar adj. (vj er) - istinit (tal. vero). viard adj. (vidrda f) - zelen (tal. verde). vjarm - crv; glista (tal. verrne). viarz (vidrse pl.; vjar:i;) - kelj, verzot (tal. verza). vjaspro - 1. veer; 2. crkv. veernja (tal. vespro). vjatro - staklo (tal. vetro).
362

vidntro medul [C].

VELJOTSKI GLOSAR

viaula - ljubica (Viola odorata) vjaz adv. (in vidssa [I]) - naprotiv, nasuprot (tal vece; invece). viciain adj. (vidin [I]) - blizak, blinji (tal. vicino). viedo adj. - star (tal. vecchio); v. vetrun. vikla (vicia [C]; *viclum pl.) - grad, dvorac (= Veglia - Krk). vikuqr - namjesnik; vikar (tal. vicario). villa (vila) - selo, naselje (tal. villaggio). vfndre - petak (tal. venerdi). vinuqz f pl. - drop, vinova komina. vinzitit adj. - pobijeen; dobiven (tal. vimo < vincere). violin - violina; gusle (tal. violino). vfrgina adj. [I) - ist; netaknut (tal. vergine). virtoi (virturt) - mo, snaga; sila. virtuq adj. - moan, jak, snaan. vis (viis, vi, vai; itd.) - idem; v. anduar.
visnqt - ptiji
visuqta

lijepak (tal. vischio),

- pruti s lijep kom.

vfsere f pl. - utroba (tal. visceri). vit - hrana (tal. vitto). vfvar (vi, vividnd) - ivjeti; boraviti (tal. vivere). vo prn.; v. veo voi pm.; V. veo voi [I) - idi (imp. < andare); voita - straa. voli - volja, elja (tal. voglia). volintiara adv. (volen~idr, volin~idr) - rado, drage volje (volemieri). voluntuot [I) (volont) - volja, elja, doputenje (tal. volond). vu prn.; V. veo vualte pl. (vljtllt) - okreti (tal. volte). vuarb adj. {ua rb) - slijep (tal. orbo). vuart - vrsta mree. vuarz [I) (ljtlri) - jeam (tal. orzo); uarz. v\}a (va) - posuda; sud; lonac (tal. vaso). vuass (uas, uasse) - kost (tal. osso). vuastro prn., adj. [C) (vestro, vudster, vuester; vudstre pl., vestri; vestra f, vudstra, vUfstra, vustra) - va; vae (tal. vostro). vuat - osam (tal. otto);
V.
V.

anduar.

octa, uotto.

vuatvo adj. - osmi (tal. ottavo); V. vatvo. vultuot - okrenuti, obrnuti (tal. voltare). vuo. (vuoft) - zob, ovas.

z (i)
zatikfo. adj. -lijevi.
363

DALMATINSKE RICI

zapata1}r pl. - kopai (tal. zappatori) zapuQti - zgaziti, lupnuti. :iaqk (za~g) - jaram. zavatuQti- pedjarija, krparija, kojekako izraditi (tal. abborracciatore). zeIest - nebeski; plav kao nebo (tal. celeste). zen6de [I] - koljeno; v. denakle. :ierme (zdime, zdrme, zar, zerme, zer; zar, zur;re, Zaj; zajme, zajte, zajmo; itd.) - ii, poi, otii; v. anduar. zer1}ar - okretati, vrtjeti. zi (si) - tetka, strina (tal. zia). zianr - pepeo (tal. cenere). ziant (gant) -ljudi (tal. gente). zidiaI f pl. - skorup, vrhnje. zievolut (zievul pl.) - cipal (Mugli cephalus). zig - povik, krik; vika. ziguQI f - cvrak (Cicada plebeia). :iiguQnt - gorostas, orija (tal. gigante). zindaliti - renji, traka. :iin:iiav - desni. :iin:iiul- naprstak (ziZjuli pl., zizur;li). zi6 (ke) conj. - da, kako bi, neka. ziut - cari, ivini strije, pali (Troglodytes troglodytes). zivik - uvar reda. zocuar (gokur, gokur;r, jukure; jokua, jucurme) - igrati se, natjecati. :iornuQta (zuarnuata, journata, journauta, jornur;ta) - nadnica, dnevni rad (tal. giornata). zua (zue) - etvrtak. :i1}ant - dodatak, priloak (tal. giunte). zuap adj. - hrom, epav (tal. zoppo). zugno -lipanj, juni (tal. giugno). :iulo (soglo) - vrat, ija; v. klJal. zuma [I] (zumdr) - umjeti. zumangie - umance. zumar (*zumal) - zujati, brujati. zuolno adj. - ut (tal. giallo). zuqtika - lijeva ruka, ljevica. :iuqra - zemljana posuda, krag. zupigur - sisati; (po)srkati.

364