PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEJA AFRIKE Naziv kontinenta Vie je tumaenja porijekla naziva Afrika.

Prema jednom tumaenju naziv potjee od Africa terra kako su u antiko doba Rimljani nazivali sjeverne dijelove kontinenta. Mogue je da naziv potjee od lat. Afriga (naziv koji je oznaavao zemlju Afriga, tj. berberskog plemena koje je ivjelo na prostoru sjeverne Afrike, juno od Kartage). Postoje i tumaenja da naziv potjee od arapske rijei afrigah, to znai zemlja u kojoj ive crni ljudi ili od latinske rijei aprica to znai sunan ili od fenike rijei afar (praina) ili grke rijei aphrike (bez hlada). Veliina Afrika je povrinom drugi kontinent na Zemlji, iza Azije. S povrinom 30,3 km, gotovo je tri puta vea od Europe. Zaprema 20 % ukupne kontinenteske povrine na Zemlji. Razvedenost kontinenta U usporedbi s Europom, Afrika je slabo razvedeni kontinent. Africi pripadaju i brojni otoci i otone skupine u Atlantskom i Indijskom oceanu. Veina otoka i otonih skupina pripadaju afrikim dravama, a dio su zavisni teritoriji pod upravom europskih drava i jedne azijske drave. Indijski ocean Otok Madagaskar Mafia Zanzibar Pemba Komori Sejeli Maskareni Sokotra Reunion Atlantski ocean drava otok Madagaskar Madeirsko otoje Kanarski otoci Tanzanija Kapverdski otoci Bijagosko otoje Komori Ascension Sejeli Sveta Helena Mauricijus Tristan de Cunha Jemen Sao Tome i Prinsipe Francuska Bioko

drava Portugal panjolska Zelenortska republika Gvineja Bisau UK UK UK Sao Tome i Prinsipe Ekvatorska Gvineja

Ascension je britanski otok u junom dijelu Atlantskoga oceana. Pripada Sv. Heleni od koje je udaljen 1100 km na SZ, a od afrike obale udaljen je 1600 km. Na otoku povrine 88 km2 ivi 1100 stanovnika. Otok je vulkanskog podrijetla (ugasli vulkan visine 859 m). Veliki dio otoka je pust, prekriven izljevima lave. Poznato je stanite ugroenih zelenih morskih kornjaa i vorite podmorskih kablova izmeu Afrike i June Amerike. Veliki problem na otoku je nedostatak pitke vode koji se rjeava desalinizacijom mora. Otok je otkrio 1801. Godine portugalski pomorac J. da Nova Castella. Do 1815. godine nije bio naseljen. Danas je glavno naselje luka Georgetown. Bioko je otok Ekvatorske Gvineje, od 1973.-79. Macias Nguema Biyogo, prije Fernando Po. Najvei je otok u Gvinejskom zaljevu, a nalazi se u Bijafranskom zaljevu, udaljen od afrikog kopna 37 km, oko 95 km jugozapadno od Douale (Kamerun). Povrina mu je 2017 km2, 1983. na otoku je ivjelo 57 200 stanovnika. Vulkanskog je podrijetla, brdovit, s najviim vrhom Santa Isabel (3008 m). Na sjevernoj obali smjeten je glavni grad Ekvatorske Gvineje, Malabo. Na otoku se uzgajaju kakao, kava i banane. Bijagosko otoje Portugalski naziv je Arquiplago dos Bijags, engleski Bissagos. To je skupina od 15 veih i vie manjih vulkanskih otoka u Gvineji Bisau. Otoje je smjeteno je pred zapadnom afrikom obalom, povrine oko 1500 km2, na otoju ivi oko 26 000 stanovnika. Glavno

naselje je Bubaque. Otoje karakteriziraju pjeane obale i tropska uma, a glavni proizvod je palmino ulje. Kanarsko otoje Otona je skupina vulkanskog postanka. Nalazi se u Atlantskom oceanu uz sjeverozapadnu obalu Afrike. Autonomna je zajednica panjolske (Canarias). Sastoji se od veih otoka Tenerife, Fuerteventura, Gran Canaria, Lanzarote, La Palma, Gomera i Hierro te vie otoia, hridi i grebena. Ukupna povrina otoja je 7242 km2. Na otoju ivi oko 1,9 mil. stanovnika. Na otoku Tenerife nalazi se najvii vrh panjolske Pico del Teide (3718 m). Otoje je karakteristino po ujednaenim temperaturama cijele godine i malo padalina to pogoduje razvoju turizma, posebice u zimskoj polovici godine (od prosinca do oujka). Do 400 m visine rastu datuljine palme, kaktusi i zmajevac, a na visinama od 400 do 700 metara sredozemna vegetacija (boikovina, mirta i lovor). Osim turizma, razvijeno je poljodjelstvo, stoarstvo, ribarstvo i industrija. Na plodnom vulkanskom tlu, uz natapanje uzgajaju se banane, eerna trska, mediteranske kulture i povre. Industrijski pogoni vezani su za preradu sirovina i nafte (prehrambena, tekstilna i petrokemijska industrija). Uz ugodnu klimu, privlani imbenici razvoja turizma su NP Garajonay na otoku Gomeri (dio UNESCO-ove svjetske batine) i NP Teide (ukljuuje i najvii vrh otoja i panjolske). Na otoku La Palmi najvei je vulkanski krater (promjera 27 km) i poznata zvjezdarnica Roque de los Muchachos s jednim od najveih teleskopa na svijetu. Komori Otona skupina u Indijskom oceanu, u sjevernom dijelu Mozambikog kanala, izmeu Madagaskara i kontinenta, povrine 1862 km2 na kojoj ivi oko 700 000 stanovnika. Vulkanskog su podrijetla, strmih obala, na mnogim mjestima obrubljeni koraljnim grebenima to ih ini jednim od svjetski najprivlanijih podruja za ronjenje. etiri velika otoka su Ngazidja (Grande Comore), Nzwani (Anjouan), Mwali (Moheli) i Mayotte. Prva tri velika otoka te nekoliko malih ine dravu Komori. Stanovnitvo otoka Mayotte 1975. godine izjasnilo se za ostanak pod francuskom upravom. Na otoku Ngazidja nalazi se aktivni vulkan Mont Kartala, poznat po jednoj od najveih kaldera na Zemlji. Strma i nepristupana obala svih otoka obrasla je vegetacijom mangrova. Klima je savanska, s velikim dnevnim amplitudama temperature i velikom koliinom padalina. Zbog poroznih vulkanskih stijena povrinski su tokovi rijetkost. Glavni izvor pitke vode je kinica i prirodni izvori u priobalnom podruju. Potrebe za ogrjevnim drvom i obradivim povrinama uzrokovale su sjeu tropske vegetacije i time eroziju tla. Stanovnici su mjeanci doseljenika koji su u posljednjih tisuu godina doseljavali na otoke (doseljenici s Madagaskara, Arapi, crnci prisilno dovedeni iz Mozambika). Danas nije izraena etnika podjela. Zbog visokih stopa prirodnog prirasta broj stanovnika eksponencijalno raste. Visoka je opa i fizioloka gustoa naseljenosti. Gospodarstvo je slabo razvijeno. Ograniavajui imbenici gospodarskog razvoja su skromni prirodni resursi, brzi porast broja stanovnika, slaba obrazovna struktura i slabe investicijske mogunosti. Poljoprivreda osigurava egzistenciju za veinu stanovnitva, u dohotku sudjeluje s visokim udjelom i daje glavninu vrijednosti u izvozu. Najplodnije povrine zauzimaju plantae u vlasnitvu stranih kompanija. Na plantaama se uzgajaju vanilija, klinii i ostali zaini te drvo ylang-ylang (cvjetovi se koriste za proizvodnju parfema). Vaan je i uzgoj kokosovih palmi, proizvodnja kopre, neto kave i kakaa. Za vlastite potrebe stanovnitvo uzgaja riu, kukuruz, kasavu, slatki krumpir i banane. Peradarstvo je vanije od uzgoja koza, ovaca i goveda. Industrija je skromno razvijena (prerada poljoprivrednih proizvoda, destilacija eterinih ulja za parfeme, obrada drva). Zbog politike nestabilnosti turizam je slabo razvijen. Moroni je najvei grad (oko 43 000 stanovnika) i glavni grad drave. Madagaskar Najvei otok u Indijskom oceanu i 4. na Zemlji. Madagaskar i niz malih otoka ukupne povrine 587 041 km2 ine dravu Madagaskar. Od afrike obale otok je odvojen 400 km irokim Mozambikim prolazom (kanalom). Graen od prastarih stijena, kao i veina Afrike. Od afrikog kopna odvojen je u tercijaru. U 10. st. pr. Kr. otok su naselili useljenici iz

Indonezije. Od 8. st. poznat je arapskim trgovcima, spominje ga i Marko Polo u svojim pismima. Prvi Europljanin koji ga je otkrio je Bartolomeu Diaz (oko 1500. godine) koji ga je nazvao Otokom Sv. Lovre. U 16. st. Portugalci osnivaju brojna trgovaka uporita, a od 17. st. i Francuzi. Europskim utjecajima odupiru se kraljevstva Imerina i Salakava. U 19. st. uspostavljeno je Kraljevstvo Madagaskar pod vlau kralja Radema I. (kralj Imerine). Sredinom 19. st. prekidaju se europski utjecaji, otvaraju kole na malagakom jeziku, protjeruju misionari. Krajem 19. st. jaaju francuski utjecaji, uspostavljen je fr. protektorat, a 1896. godine fr. kolonija. Protukolonijalni ustanci krvavo su ugueni. Godine 1958. Madagaskar postaje autonomna republika u sastavu Francuske zajednice naroda pod imenom Malgaka Republika. Neovisnost stjee 1960. godine. Od 1975. naziv drave je Demokratska Republika Madagaskar. Razdoblje samostalne drave obiljeile su diktature, etniki sukobi, este smjene vlasti. Demokratski procesi prisutni su od 1990-ih. Na otoku se izdvajaju tri prirodne cjeline. Sredinji dio otoka (oko 60% povrine) ine visoki ravnjaci ralanjeni rijenim dolinama, na 800 do 1400 m nadmorske visine. Nastali su troenjem stijena i tektonskim pokretima. Iz ravnjaka se uzdiu planinski masivi iji vrhovi premauju 2600 m. Drugu cjelinu ini usko priobalje (oko 50 km) uz istonu obalu otoka. Obala je niska, zamovarena, teko pristupana zbog koraljnih grebena. Treu cjelinu ini zapadno priobalje irine 100 do 200 km. Obala je razvedenija od istone. U sjevernom dijelu je teko pristupana zbog uma mangrove i koraljnih grebena. Na otoku su velike klimatske razlike. Jugoistoni dijelovi su vlani (jugoistoni pasat), a sjeverozapadni su u kinoj sjeni. Prirodnu vegetaciju inile su tropske kine ume. Danas su u velikoj mjeri iskrene zbog potreba za ogjevnim drvetom, obradivim povrinama (paljevinska poljoprivreda), graevinskim materijalom i zbog izvoza ebanovine, sandalova drva i palisandera. Sredinji ravnjak prekrivaju savane. Na podrujima nekadanjih tropskih uma i u podrujima intenzivnog iskoritavanja savana, izraena je erozija tla. Zbog dugotrajne izolacije, na otoku su brojne endemske biljne i ivotinjske vrste. Osobito su znaajni lemuri. Glavninu stanovnika ine Madagaskarci ili Mal(a)gasi, malajsko-indonezijskog podrijetla, djelomino pomijeani s crnakim doseljenicima s afrikog kopna. Madagaskar pripada skupini najsiromanijih drava Afrike (i svijeta). Do 1975. Godine gospodarstvo je bilo pod kontrolom Francuske. Uslijedila je nacionalizacija i socijalistiki model razvoja do sredine 1990-ih. Prema uputama WB i MMF-a, od tada se provodi politika liberalizacije, privatizacije i nastoji se privui strana ulaganja te smanjiti vanjski dug. Najvanija grana gospodarstva je poljoprivreda. Obradivo je samo 5 posto povrina. Na polovici tih povrina uzgajaju se razliite sorte rie - glavne prehrambene kulture. Od komercijalnih kultura uzgajaju se vanilija (1. u svijetu), klinii (2. u svijetu). U stoarstvu je najvaniji uzgoj goveda, svinja i koza. Ribarstvo je slabo razvijeno, vanije je slatkovodno, uvelike kao akvakultura. Rudarstvo i industrija su slabo razvijeni. Velike nade polau u eksploataciju titana te nafte i plina u podmorju. Prevladava preraivaka industrija (prerada drva, mesa, eerne trske, duhana). Nizak je stupanj urbanizacije, uz brz priljev stanovnitva u gradove. U gradovima su nastali brojni slamovi u kojima je vrlo nizak ivotni standard. Glavni grad je Antananarivo (aglomeracija ima vie od 1,6 mil. stan.). Madeirsko otoje (port. Arhipelago Da Madeira) ili otoci Funchal, portugalska su otona skupina i autonomna regija u Atlantskom oceanu, povrine 794 km2. Nalaze se oko 670 km zapadno od marokanske obale. Otoci su bili poznati Fenianima. Poetkom 15. stoljea otoke su ponovo otkrili i naselili Portugalci. Dva vea i naseljena otoka su Madeira i Porto Santo. Manje i nenaseljene otone skupine su Desertas i Selvagens. Vulkanskog su podrijetla, s vrhovima iznad 1800 m. Obale otoka su uglavnom strme, klifovite. Tu se nalazi jedan od najviih klifova na svijetu, klif Cabo Giro (580 m). Nii dijelovi otoka obrasli su suptropskom vegetacijom, a vii makijom. Stanovnitvo je portugalskog i maurskog podrijetla. Uz turizam razvijen je uzgoj vinove loze, eerne trske, voa i povra, zatim stoarstvo i ribarstvo. Vrlo su cijenjeni ipkarski i koaraki obrt. Glavni grad je Funchal (na Madeiri).

Mafia je otok u Indijskom oceanu koji pripada Tanzaniji. Povrine je 440 km2, udaljen od obale 130 km (jugoistono od Dar es Salaama). Stanovnitvo ivi od uzgoja kokosove palme, proizvodnje kopre i ribarstva. Maskareni je zajedniki naziv za Reunion, Mauritius i Rodrigues, otoke u zapadnom dijelu Indijskog oceana. Otona skupina nalazi se 640 do 800 km sjeveroistono od Madagaskara, povrine je 4478 km2, s vie od 2 milijuna stanovnika. Vulkanskog su postanka. Stanovnitvo ivi od poljodjelstva i ribarstva. Godine 1605. otkrio ih je portugalski pomorac Pedro Mascarenhas. Danas je Reunion francuski prekomorski departman, a na otocima Mauritius i Rodrigues je neovisna drava Mauricijus. Pemba (arapski Jazirat al-Kudrah, Zeleni otok) je otok u Indijskom oceanu povrine 984 km2, s oko 360 tisua stanovnika, koji pripada Tanzaniji. Nalazi se 56 km od afrike obale, nasuprot luci Tanga. Preteito uravnjeni (90 m n.v.), uglavnom pod vegetacijom. Stanovnitvo ivi od uzgoja klinia, kokosove i uljne palme te kauukovca. Glavno naselje je Wete na zapadnoj strani otoka. Sejeli Otona drava u zapadnom dijelu Indijskoga oceana. Obuhvaaju oko 115 otoka i otoia, oko 1600 km istono od Afrike i oko 1000 km sjeveroistono od Madagaskara. Smjeteni su izmeu 4 i 11 j.g.. Prvu otonu skupinu oko otoka Mahe ine 32 otoka granitne grae koji se nalaze na Maskarenskom podmorskom hrptu. Preteno su goroviti (do 900 m n.v.), strmih obala, mjestimino s uskim obalnim pojasom. Ponegdje ih okruuju koraljni grebeni. U toj skupini naseljeni su otoci Mahe, Praslin, La Digue, Silhouette, Fregate i Nord. Drugu otonu skupinu ine 83 manja koraljna otoka. Stanovnitvo je mjeavina doseljenika iz Afrike, Azije i Europe. Oko 90% stanovnitva ivi na otoku Mahe. Gustoa naseljenosti je velika na granitnim otocima, dok su koraljni rijetko naseljeni ili nenaseljeni. Jedino urbano naselje je glavni grad Victoria. Nakon reformi 90-ih godina 20. stoljea, gospodarstvo je stabilno. Glavne grane su turizam i ribarstvo. Poljoprivreda je usmjerena na podmirivanje potreba domaeg stanovnitva. Izvoze se kopra, cimet, vanilija i eterina ulja. Ribarstvo pokriva domae potrebe. Tunolov je usmjeren na izvoz. Razvijena je specifina marikultura: uzgoj algi za proizvodnju umjetnih gnojiva, ljepila i lijekova. Sejeli nemaju ruda niti energenata. Od industrijskih grana razvijene su prehrambena, duhanska i industrija suvenira. Turizam je usmjeren na srednju i visoku klasu, s godinjim limitom broja turista u cilju izbjegavanja negativnih posljedica masovnog turizma. Otoke je otkrio Vasco da Gama 1502. godine. Poetkom 17. st. trgovaka uporita uspostavlja Britanska istonoindijska kompanija. Sredinom 18. st. anektiraju ih Francuzi i vre kolonizaciju, a krajem stoljea osvajaju ih Britanci. Od kraja 19. st. Sejeli su zasebna britanska kolonija. Godine 1976. postaju neovisna republika. Sokotra je otok u Indijskom oceanu, oko 340 km jugoistono od Jemena kojemu i politiki pripada. Povrina otoka je 3600 km2. Sredite otoka je planinsko, a na sjevernoj i junoj obali su obalne ravnice. Stanovnitvo ivi od ribolova, tonije izlova koljaka bisernica i nomadskog stoarstva. Izvoze ribu, tamjan i bivolji maslac. Najvei i glavni grad je Hadiboh (oko 60 000 stanovnika). U 16. st. kratko je bio pod vlau Portugalaca. Do 17. st. stanovnitvo je bilo kranske vjere. Od 17. st. je pod vlau jemenskih sultana. Krajem 19. st. postaje britanski protektorat, a 1967. Dio neovisne drave Jemen. Sveta (Saint) Helena je otok i britanska kolonija u Atlantskom oceanu, povrine 122 km2 i oko 5000 stanovnika. Nalazi se 1950 km zapadno od jugozapadne obale Afrike. Otok je vulkanskog podrijetla, brdovit, s visinama oko 900 m. Obala je klifovita i teko pristupana. Godine 1502. otkrio ga je portugalski pomorac Joo da Nova. Poetkom 17. st. kratko je bio pod nizozemskom vlau. Od 1659. godine je pod britansko vlau. Otok je poznat jer je na njemu od 1815. do 1821. godine bio zatoen Napoleon. Stanovnitvo ivi od poljoprivrede i ribarstva. Glavni grad je Jamestown.

Sv. Toma i Prinsipe je otona republika u Gvinejskom zaljevu, povrine 1001 km2, s oko 174 000 stanovnika, smjetena oko 200 km ispred zapadne obale Afrike. Obuhvaa vee otoke Sao Tome, Prinsipe, te nekoliko manjih otoia. Otoci su vulkanskog postanka, u unutranjosti planinski, ispresijecani rijenim dolinama, s mnogim ugaslim vulkanima. Pod utjecajem praumske klime razvile su se tropske kine ume. Veinu stanovnika ine bantuski Forosi, potomci europskih imigranata i nekadanjih robova. Tristan da Cunha je otona skupina vulkanskog podrijetla koja pripada britanskom prekomorskom teritoriju Sv. Helena. Povrine je 202 km2, s oko 300 stanovnika. Smjetena je na junom dijelu Atlantskog oceana, na pola puta izmeu june Afrike i June Amerike, 2430 km juno od Svete Helene. Skupinu ini est otoka: Tristan da Cunha (najvei, 113 km2), Inaccessible (14 km2), Nightingale (1,8 km2), Middle (0,1 km2), Stolenhoff (0,1 km2) i Gough (68 km2). Naseljeni otoci su samo Tristan da Cunha i Gough. Otok Tristan da Cunha je preteno planinski, s najviim vrhom Queen Mary (2062 m). Na obalama svih otoka nastali su brojni klifovi. Klima je blaga i vlana, s prosjenom godinjom koliinom padalina od 1675 mm. Stanovnitvo ivi od ribarstva i ratarstva (uzgoj povra i voa). Turizam je slabo razvijen. Veinu prihoda ostvaruje od prodaje potanskih maraka. Jedino stalno naselje je Edinburgh na sedam mora. Na otocima se nalazi meteoroloka i radijska postaja. Otoci su teko dostupni (samo brodovima) jer nema aerodroma. Otonu skupinu otkrio je 1506. godine Portugalac Tristo da Cunha. Otoci su naseljeni u 19. stoljeu. U vrijeme erupcije vulkana na Tristanu da Cunhi 1961. godine, stanovnitvo je evakuirano u Ujedinjeno Kraljevstvo i vraeno 1963. godine. Otok se spominje u romanu Edgara Allana Poea Pripovijed Arthura Gordona Pyma. Zanzibar (Unguja) je tanzanijski otok u Indijskom oceanu, 25 do 50 km od istonoafrike obale, povrine 1650 km2, na kojemu ivi oko 800 000 stanovnika. Otok je graen uglavnom od sedimentnih stijena, a nadmorska visina je do 120 m. Klima je otoku je praumska, s malim godinjim amplitudama temperature zraka i velikom koliinom padalina. Izvorna vegetacija tropskih kinih uma uglavnom je iskrena kako bi se dobile obradive povrine. Na tim se povrinama uzgajaju poljoprivredne kulture (ria, kasava, jam i tropsko voe), klinii (oko 10% svjetske proizvodnje), kokosova palma, mukatni orai, cimet i papar. Razvijeno je i ribarstvo, u sekundarnom sektoru preraivaka industrija (prerada ribe i zaina), a u tercijarnom turizam. Najvee naselje, morska i zrana luka je Zanzibar, osnovan u 8. st. Bio je najvee trite roblja na istonoafrikoj obali. Naziv Zanibar rabi se i za otonu skupinu koju ine vei otoci Zanzibar i Pemba te mnotvo manjih otoka koji su do 1964. godine inili zasebnu dravu. Prvi stanovnici na Zanzibaru bila su plemena bantuskih crnaca (Hadimu i Tumabtu) iz istone Afrike. Nakon 11. stoljea doselio je manji broj perzijskih i indijskih trgovaca koji su osnovali naselje Zanzibar i mijeali se s bantuskim plemenima. Prvi Europljanin koji je posjetio Zanzibar bio je Vasco da Gama 1499. godine. Do kraja 17. st. otok su kontrolirali Portugalci, a krajem 17. st. potiskuju ih arapski trgovci i doseljenici iz Omana koji su dominirali otokom do sredine 20. stoljea. Od 1890. do 1963. godine otok je bio pod britanskim protektoratom. Godine 1963. proglaen je samostalni sultanat Zanzibar. Uslijedila je ljeviarska revolucija u kojoj je protjeran sultan i proglaena republika. Otok je 1964. godine ujedinjen s Tanganjikom u novu dravu Tanzaniju. Zelenortski otoci (Kapverdski otoci) Zelenortski Otoci su otona drava u Atlantskom oceanu, oko 620 km zapadnije Zelenog rta na zapadnoafrikoj obali. Zeleni rt je najzapadnija toka afrikog kontinenta. Drava obuhvaa 15 otoka i otoia (10 veih i pet manjih) od kojih je 9 naseljeno. Otoci su podijeljeni u dvije skupine: Privjetrinski otoci na sjeveru i Zavjetrinski otoci na jugu. Privjetrinskim otocima (Barlavento) pripadaju Santa Anto, So Vicente, Santa Luzia, So Nicolau, Sal, Boa Vista te otoii Raso i Branco. Zavjetrinskim otocima (Sotavento) pripadaju So Tiago, Brava, Fogo, Maio, te otoii Grande, Luis Carneiro i Cima. Svi su otoci vulkanskoga podrijetla, preteito graeni od bazaltnih stijena. Otoci Sao, Boa Vista i

Maio su niih nadmorskih visina (preteno do 200 m), a ostali su brdoviti, s dubokim dolinama, oblikovani jakom erozijom i vulkanskom aktivnou. Najvii vrh otoka je vulkan Pico do Cano (2829 m) na Fogu. Posljednja erupcija toga vulkana dogodila se 1995. godine. Otoci imaju suhu pustinjsku klimu s visokim temperaturama tijekom cijele godine. Prosjena godinja temperatura zraka iznosi 24 C, srednja mjesena temperatura najhladnijega mjeseca (veljae) 22 C, a najtoplijega (rujan) 27 C. Prosjena godinja koliina padalina je oko 250 mm, najvie u kolovozu i listopadu. Padaline donosi sjeveroistoni pasat. Na viim nadmorskim visinama raste koliina padalina (do 1000 mm). Privjetrinski (sjeverni) otoci su sui od Zavjetrinskih (junih) otoka. Otoci su u velikoj mjeri ugroeni estim suama. U prolosti su este sue bile glavni uzrok emigracije stanovnitva. Pod utjecajem klime i reljefa razvila se oskudna grmolika vegetacija. Nakon 1975. godine provodi se plansko poumljavanje. Danas je samo oko 12 posto povrine pod umama, dok je vei dio povrine otoka pod pustinjama ili polupustinjama (oko 82 posto). Vulkanska tla (andosoli) su vrlo plodna, ali su ugroena erozijom. Eroziju uzrokuju neredovite padaline u obliku jakih pljuskova. Erozija tla i este sue uvelike tete poljoprivrednoj proizvodnji. Eroziju tla pokuavaju sprijeiti planskom sadnjom akacija. Na otocima nema stalnih vodenih tokova. Povremeni vodotoci potpuno presue u sunom razdoblju. Godine 2008. na otocima je ivjelo (prema procjeni) oko 500 000 stanovnika, odnosno oko 125 stanovnika po etvornom kilometru. U etnikoj strukturi veinu ine kreoli (71%), slijede crnci (oko 28%; najbrojniji Fulani i Mandingo) i bijelci (oko 1 %). Ostala demografska obiljeja: visoka smrtnost dojenadi (oko 45 ), visok udio mladoga stanovnitva, oekivano trajanje ivota 71 godina (najvie u Zapadnoj Africi), oko 25 posto nepismenih. Iako je slubeni jezik portugalski, veina stanovnika govori jezik krioulu. Prema vjeroispovijesti stanovnitvo je veinom katoliko (96%), ostalih 4 posto su protestanti i pripadnici tradicionalnih afrikih plemenskih vjerovanja. Oko 700 000 stanovnika (preteno mladih) ivi i radi u inozemstvu. Najvei i glavni grad drave je Praia, koja se nalazi na junoj obali otoka So Tiaga. Do tada nenastanjene otoke otkrili su izmeu 1456. i 1460. godine portugalski pomorci Diogo Gomes i Antonio de Noli, tijekom pomorskih istraivanja uz atlantsku obalu Afrike. Godine 1462. poelo je doseljavanje crnih robova i utemeljen je grad Ribeira Grande koji je postao vano trgovako sredite za trgovinu crnim robljem. Do 1879. godine koloniji Zelenortskih otoka pripadala je i Gvineja Bisau. Godine 1951. otoci su pretvoreni u portugalsku prekomorsku provinciju. Godine 1956. elnici lokalnog crnakog stanovnitva osnovali su Afriku stranku za neovisnost Gvineje Bisau i Zelenortskih otoka (PAIGC) koja je organizirala oruanu borbu protiv portugalske vlasti. Do godine 1973. na elu stranke bio je Amilcar Cabral. Godine 1961. svi stanovnici dobili su portugalsko dravljanstvo. Otoci su stekli neovisnost 5.7.1975. godine i postali republika, a za prvoga predsjednika izabran je Aristides Pereira koji je upravljao dravom do 1991. godine. Godine 1981. nacionalni je parlament prihvatio ustav koji je ozakonio odvajanje od Gvineje Bisau. Na viestranakim izborima godine 1991. pobijedio je oporbeni Pokret za demokraciju (MPD). Godine 2001. predsjednikom je postao Pedro Verona Rodrigues Pires (ponovo izabran 2006. godine). Nakon stjecanja neovisnosti gospodarski razvoj tekao je uz stranu pomo te uz pomo prihoda radnika na privremenom radu u inozemstvu. Vrlo skromni prirodni resursi te nepovoljni klimatski uvjeti za razvoj poljoprivrede nisu mogli pridonijeti znaajnijem gospodarskom razvoju. Nakon 1991. godine na otoke stie strani kapital, koji je uloen uglavnom u turizam, promet te industriju. Velik gospodarski problem je visoka nezaposlenost (oko 20%). Vodee (i najrazvijenije) grane gospodarstva su poljodjelstvo, ribarstvo i graevinarstvo. Za potrebe domaega stanovnitva uzgaja se kukuruz, slatki krumpir, mahunarke, kikiriki, manioka, eerna trska, kokosovi orasi, voe, no u nedovoljnoj koliini pa se hrana mora uvoziti. Izvozno je orijentiran uzgoj banana i kave, no u vrlo malim koliinama. Vano je stoarstvo, posebice uzgoj goveda, koza i svinja. Ribarstvom se uglavnom bave strani ribari koji za izvoz love tunu i jastoge. Industrija je skromno razvijena (prerada riba). Vaan izvozni proizvod je vulkanska stijena pozzolana koja slui za proizvodnju cementa. Tercijarne djelatnosti su slabo razvijene. Otoke godinje posjeti oko 48 000 stranih turista. Svi otoci osim Brave imaju zrane luke.

Geografski smjetaj i poloaj 1. Geografski smjetaj Po geografskom smjetaju Afrika je specifian kontinent. Jedini je kontinent preko kojega prolaze ekvator i obje obratnice. Stoga su sredinji dijelovi kontinenta smjeteni u arkom pojasu, sjeverni u sjevernom umjerenom, a juni u junom umjerenom pojasu. Budui da ekvator prolazi sredinom Afrike i dijeli ju na dvije gotovo jednake polovice, Afrika uvjetno ima simetrini raspored svih tropskih i suptropskih klimatsko-vegetacijskih zona. Geografski smjetaj utjee na klimu i vegetaciju, na obiljeja voda i tla, a time i na razmjetaj stanovnitva. Afrika je smjetena na sve 4 polutke. Krajnje toke su na sjeveru rt Blanco 3720' s.g.., a na jugu rt Agulhas 3451' j.g.. U pravcu sjever-jug Afrika se prua na udaljenosti od 8000 km, a najvea irina izmeu krajnje zapadne toke rta Verde (Vert; 17 35' z.g.d.) i krajnje istone toke rta Hafuna (Guardafui, Xaafuun 51 26' i.g.d.) iznosi 7500 km. Sjeverna polovica kontinenta je prostranija od june. U tropima se nalazi 75% afrike povrine. Zbog toga se tropskim obiljejima Afrika razlikuje od svih ostalih kontinenata. Juna Amerika je mnogo junije, ima znatan dio teritorija u junom umjerenom pojasu, a Australija je na dodiru tropa i suptropa pa ima kruni raspored klimatsko-vegetacijskih zona. Razliita obiljeja i raspored klimatsko-vegetacijskih zona na navedenim kontinentima odrazio se na razliit raspored njihova stanovnitva i uvjetuje razliite mogunosti privredne djelatnosti. 2. Geografski poloaj Afrika je poloena izmeu Atlantskog oceana na zapadu, Indijskog na istoku i Sredozemnoga mora na sjeveru. Zajedno s Europom i Azijom, Sjeverna Afrika dio je Staroga svijeta. Do 1869. godine bila je fiziki spojena s Azijom preko Sinajskog poluotoka. Geografski poloaj Afrike utjecao je na razvoj naseljenosti kontinenata Staroga svijeta i povratne veze iz Europe i Azije koje nisu uvijek bile pozitivne. Na sjeveru se Afrika veoma pribliila Europi, naroito kod Gibraltara (13 km) i Sicilijskih vrata (146 km). Na sjeveroistoku se afriki kontinent neposredno vee za Aziju oko 250 km irokim pustinjskim pojasom izmeu Sredozemlja i Akabskog zaljeva, odnosno uskom potolinom Crvenog mora. Afriku od Azije, uz Crveno more i Sueski kanal, odvaja Bab al-Mandab, odnosno navedeni morski prolaz spaja Crveno more i Indijski ocean. Gibraltarska vrata (arap. Bab al-Zakak, lat. Fretum Herculeum) su morski prolaz izmeu Europe i Afrike, odnosno prolaz koji spaja Sredozemno more i Atlantski ocean. U smjeru istok-zapad proteu se u duljini od 60 km, a smjeru sjever-jug, izmeu rta Tarifa i rta Cires, 13 km. Na zapadnom atlantskom ulazu izmeu rta Trafalgar i rta Spartel irine su 43,5 km, a na istonom sredozemnom ulazu izmeu rta Europa i rta Almina 23 km. Dubina mora poveava se od zapada prema istoku. Plitak gibraltarski prag (300 m) sprjeava prodor hladne duboke atlantske vode u Sredozemno more. U dubini, preko praga iz Sredozemnog mora u Atlantik tee slanija (gua, tea) voda, a pri povrini iz Atlantika u Sredozemno more tee atlantska morska voda. Pri tome se prihranjuje Sredozemno more koje bi, da je zatvoreno, zbog isparavanja i manje prihrane (padaline, tekuice) presuilo. Gibraltarska vrata su prometno i strateki vana. Dnevno prolazi dvjestotinjak trgovakih brodova, najvie tankera. Vane luke na vratima su Gibraltar (posjed UK), Algeciras i La Linea (panjolska), Tanger (Maroko), a na istonom ulazu na afrikoj obali Ceuta (panjolska). Nakon osnivanja fenikog Tartesossa (Gadir, Gadis, civitas Gaditanorum, suvremeni Cadiz), oko 1000. Godine prije Krista, prolaz je zvan imenom toga grada. Od starih Grka zvan je i Kronosova ili Heraklova vrata. Na istonom ulazu u antiko doba nalazio se kraj poznatoga svijeta (ekumene). Prema grkoj mitologiji, najvei junak, Heraklo, nakon obavljenih 12 zadataka proputovao je Egiptom i Libijom gdje je na krajnjem zapadu postavio dva stupa (Heraklovi stupovi=Gibraltar) i raskinuo peine koje su povezivale Europu i Afriku. Sueski kanal prokopan je 1869. godine u najuem dijelu kopnenog mosta izmeu Afrike i Azije. Graen je u cilju skraivanja putovanja izmeu europskih i azijskih luka i danas je to jedan od najvanijih pomorskih putova na svijetu. Na sjevernom ulazu u kanal je grad Port Said, a na junom Suez. Poloaj Sueskog kanala odredio je uski kopneni most izmeu Afrike

i Azije s mnogo jezera i laguna. Stari su Egipani bili svjesni prometnog znaenja tog kraja pa su sagradili kanal koji je povezivao Crveno more i Nil. Interesi za izgradnju novog kanala bude se tijekom 16. i 17. stoljea. Kanal je gradio francuski inenjer Ferdinand Lesseps, a puten je u promet 1869. godine. Kanal ima golemo znaenje jer je putovanje izmeu Europe i Azije skraeno je za oko 9000 km. Ima i brojna ogranienja. U vrijeme sukoba Izrael-Arapi bio je zatvoren. Kanal je dugaak 163 km, prosjeno irok 120 m, a dubok je oko 12 m. Od gradnje do danas nekoliko je puta bio produbljivan i proirivan kako bi njime mogli ploviti sve vei brodovi i tankeri. Dnevno kroz kanal proe oko 80 brodova kojima je za prolaz potrebno od 12 do 18 sati. Zahvaljujui naplati prolaza, Egipat godinje zaradi vie od 2 milijarde dolara. Bab al-Mandab (arapski vrata suza) je morski prolaz izmeu Afrike i Arapskog poluotoka, povezuje Crveno more i Adenski zaljev. irok je 32 km, a otoiem Perim podijeljen je na Mali (na istoku) i Veliki Bab (na zapadu). Vanost mu je porasla nakon prokopavanja Sueskog kanala. Uz Sueski kanal, najvaniji je prolaz na putu iz Sredozemlja u Indiju, a danas za prijevoz nafte iz jugozapadne Azije. Crveno more (arapski Al-Bahr al-Ahmar), usko obalno more izmeu Indijskog oceana i Sredozemnoga mora, u tektonskom jarku izmeu Arapskog poluotoka i sjeveroistone Afrike, dugo 1930 km, iroko oko 350 km, povrine 450 000 km, najvea dubina 3040 m. Na sjeveru je Sueskim zaljevom i kanalom povezano sa Sredozemnim morem, na jugu prolazom Bab al-Mandab s Arapskim morem. U sjevernom dijelu Sinajski poluotok odvaja Sueski od Akabskog zaljeva. Vaan je trgovaki i pomorski put od staroga vijeka. Za Europljane je postalo vano od izgradnje Sueskog kanala 1869. godine (najkrai morski put izmeu Europe i Azije odnosno Australije). Glavne luke: Suez, Bur Sudan, Massawa (Eritreja), Elat (Izrael), Al 'Aqabah (Jordan), Jiddah (Saudijska Arabija), Al Hudayadah (Jemen). Od gospodarskih grana, uz pomorstvo vano je ribarstvo, vaenje koralja i turizam. Obala je slabo razvedena, s koraljnim grebenima. Otoja su Dahlako, Farasansko i dr. Adenski zaljev je prostran zaljev Arapskog mora izmeu Arapskog poluotoka i Afrike, od Crvenog mora odvojen prolazom Bab al-Mandab. Povrine je oko 530 000 km, najvea dubina 5360 m. Za zaljev su karakteristini monsunski vjetrovi i bogatstvo riba. Vanost mu je porasla prokopavanjem Sueskog kanala. Akabski zaljev (Khalij Al-'Aqabah), zaljev Crvenog mora izmeu Saudijske Arabije i Sinajskog poluotoka, irok 19-27 km, dugaak 160 km, potopljeni je dio jordanskog tektonskog jarka. Najvei dio obala pripada Egiptu i Saudijskoj Arabiji, a na krajnjem sjeveru izlaz na Crveno more ostvaruju Jordan (luka Al 'Aqabah) i Izrael (luka Elat). 3. Posljedice geografskog poloaja Nema nikakve razlike u prirodnim osobinama susjednog afrikog i europskog prostora. Izmeu obala vrila su se kroz povijest politika i kulturna proimanja. Veze izmeu mediteranske Afrike i Europe jae su nego izmeu mediteranske i tropske Afrike. Nema ni pejzane ni kulturne granice izmeu sjeverne Afrike i susjedne Azije. S obje strane su pustinje, izmeu strana razmjenjivala su se dobra i mijeale kulture. Ovdje su na maloj udaljenosti oba teita arabizma i islama: AL AZHAR, visoka kola islama u Kairu (AlQahirah) i MEKA, cilj muslimanskog hodoaa. Stoga je u regionalizaciji svijeta opravdano izdvajanje regije Jugozapadna Azija i Sjeverna Afrika. Sredozemlje povezuje primorska podruja triju susjednih kontinenata. U ranoj povijesti preko sjeverne Afrike irili su se utjecaji Feniana, Grka i Rimljana. Preko Aleksandrije i Kartage irilo se kranstvo koje je kasnije potisnuto arapsko-islamskim utjecajem. Islamski utjecaj kroz Gibraltar prodirao je na Pirenejski poluotok i odrao se vie stoljea. Kroz itavu Sjevernu Afriku odvijale su se migracije arapskog svijeta iz Azije. Sredozemlje je jedno od svjetskih kulturnih i civilizacijskih arita jer su iz njega potekli grka kultura i umjetnost, rimski zakoni i kranstvo te se proirili na unutranjost Europe, a nakon geografskih otkria i na kontinente Novoga svijeta. Sredozemlje oznaava prostor Sredozemnoga mora i kopna koje ga okruuje. Sredozemno more ima povrinu 3 mil. km, pripadna mora su na zapadu Alboransko, Balearsko, Ligursko i Tirensko, a na istoku Jonsko, Jadransko, Egejsko, Mramorno, Crno, Azovsko i Levantsko. Srednja dubina Sredozemnoga mora je 1450 m, a

najvea dubina 5092 m. Voda Sredozemnoga mora toplija je i slanija od vode Atlantskog oceana jer Gibraltarski prag prijei slobodnu izmjenu mora. Srednja povrinska temperatura mora u kolovozu je od 25 C do 28 C, a u veljai od 13 C do 16 C. Slanost mora iznosi 36 do 40 . Prema procjenama, kie i dotjecanje rijene vode nadoknade samo jednu etvrtinu isparene koliine vode pa bi bez dotjecanja velike koliine vode iz Atlantskog oceana Sredozemno more presuilo. Prozirnost mora je 40 do 60 m, to privlai turiste i ukazuje na siromatvo planktona. Iz Atlantika kroz Gibraltar u Sredozemno more tee povrinska struja, tee uz obale Afrike prema istoku, nastavlja se uz Levantsku obalu do europskih obala, uz koje tee prema zapadu. Morske mijene nisu posebno izraene, amplitude su do 1 m pa ne zahtijevaju poseban reim plovidbe. Sredozemno more zahvaeno je ekolokim problemima. Voda se potpuno izmijeni svakih 80 godina. Kakvou mora uz velike gradove na obali smanjuju i brojne djelatnosti koje su posljedica litoralizacije (iskoritavanje prirodnih bogatstava iz podmorja, industrija i turizam). Sahara je bila vea prepreka od Sredozemlja i Crvenog mora. Sredozemni svijet slabo je poznavao Afriku juno od Sahare, povezanost je bila rijetka, ponekim karavanskim putovima. Afrika juno od Sahare je dio Novoga svijeta koji je najkasnije upoznat i koloniziran. Reljef Vremenski odsjeci u kojima su se taloile neke stijenske jedinice nazivamo geokronoke jedinice. Najvee geokronoloke jedinice su eoni: hadij, arhaik, proterozoik i fanerozoik. Uobiajeno se prva tri eona nazivaju prekambrij (Buckovi, 2006). Fanerozoik se dijeli na tri ere: paleozoik, mezozoik i kenozoik. Ere se dijele na periode, periodi na epohe, a epohe na doba. Na povrini Zemlje nema stijena iz hadija jer su u vrijeme oblikovanja Zemljine kore pretaljene ili potpuno erodirane. Prva oceanska kora na Zemlji graena je od ultrabazinih stijena (komatiti) koje su ovrsnule na 1100 C. Komatiti su tonuli i ponovo se talili. Pri viestrukom sputanju i izdizanju, magma se ohladila (<1100 C) i nastao je bazalt. Kontinentska kora, graena od feldspata, kvarca i tinjca, ima vie SiO2. Vrijeme nastanka najstarijih stijena, koje su se na povrini Zemlje ouvale do danas, oznaava poetak arhaika. Najstarije stijene na Zemlji izgrauju prostrane, kroz duga vremenska razdoblja stabilne kontinentske prostore kratone. Gotovo na polovici povrine afrikog kontinenta nalaze se stijene iz arhaika i proterozoika. Dobro su istraene jer su mjestimino bogate zlatom, dijamantima, bakrom, uranijem i kromom. Arhajske stijene kratona sastoje se od granulita (metamorfne stijene) i grinstona (potpuno razvijena stijenska asocijacija ima slijed: komatiti, bazalti, trakaste eljezne naslage, sedimenti). Grinstoni su nastali podmorskim vulkanskim erupcijama. Dijelovi afrikog kratona su: zapadnoafriki, angola-kasai, tanzanijski i rodezijsko-transvalski kraton (tit). Najstariji kraton na Zemlji je rodezijsko-transvalski, odnosno njegov dio (Kaapvaal s Barberton planinama). Rudna leita zlata june Afrike potjeu iz grinston asocijacije stijena koja je tijekom proterozoika bila erodirana rijekama tako da se danas zlato vadi iz proterozojskih rijenih i deltastih naslaga (kvarcnih pjeenjaka i konglomerata) iz vrha grinston stijenske asocijacije na prostoru Barberton planina. Arhajski kraton s Barberton planinama zavrno je konsolidiran prije oko tri milijarde godina i od tada na njemu nije bilo tektonskih pokreta. Na prostoru Barberton planina potpuno se razvila grinston stijenska asocijacija, to znai da se na njezinu vrhu nalaze sedimentne stijene. Witwatersrand sedimenti debeli su 8 do 10 km i to su najstarije poznate sedimentne stijene na Zemlji. Tijekom prvih milijardu godina postojanja Zemlje nije dolo do gibanja tektonskih ploa. Uzrok tomu jest injenica da je uarena Zemljina unutranjost jo bila bez debljegavrstog stijenskog omotaa (litosfere). Prije oko 3,5 mlrd godina povrinski dio Zemlje dovoljno se ohladio te je dolo do formiranja prvotnih tektonskih ploa. Jednom zapoeta tektonika ploa omoguila je nastanak sve veih kontinentalnih prostora, bilo pretaljivanjem stijenskog materijala u zonama subdukcije od kojega je onda diferencijacijom nastala nova kontinentska kora, bilo sudarima ve postojeih manjih kontinentskih masa. Arhajska tektonika ploa bila je dinaminija od dananje jer su konvekcijska strujanja u platu bila izrazitija, to je dovodilo do formiranja mnogobrojnih srednjooceanskih hrptova i

zona subdukcije sa izrazitim podmorskim vulkanizmom. Upravo u tim zonama subdukcije nastajali su grinstoni i granuliti. Proterozoik je zapoeo prije 2,5 mlrd godina i zavrio prije 542 milijuna godina. Granica arhaika i proterozoika dogovorno je postavljena u vrijeme poetka moderne tektonike ploa, odnosno negdje oko poetka formiranja sedimentnih stijena na prostorima plitkomorskih elfova koji su se nastali uz prostrane gornjoarhajske kratone. Formiranjem veih kontinentalnih prostora tijekom starijeg proterozoika omoguena je izrazitija cirkulacija iz dubljemorskih prostora kao i nastajanje plitkomorskih prostora. Plitkomorski prostori i cirkulacija iz dubljemorskih prostora dva su temeljna preuvjeta za nastanak veeg broja cijanobakterija. Brojnost cijanobakterija utjecala je na veu proizvodnju slobodnoga (molekularnoga) kisika. Prisustvo slobodnoga kisika u atmosferi utjecala je na sastav sedimenata Zemljine kore. U sedimentima se pojavljuju crveni slojevi (mineral hematit)trakaste eljezovite formacije koje su gospodarski vrlo vane jer predstavljaju glavna svjetska leita eljeza. U najstarijem dijelu proterozoika na velikom dijelu Zemlje je hladna klima to je uzrokovalo pojavu prvog ledenog doba (u arhaiku je kora bila toplija i nepogodna za zadravanje ledenih pokrova). Zatim od donjeg proterozoika do prije 840 mil. godina nije bilo kontinetalnih oledbi. Negdje prije 800 mil. godina poelo je novo razdoblje kontinetalnih oledbi (Varangerska oledba) koje je trajalo oko 240 milijuna godina i bilo je najizrazitije u povijesti Zemlje (zavrilo je prije oko 600 mil. god.). Najznaajniji globalni dogaaj s poetka gornjega proterozoika je formiranje jedinstvenoga kopna, prvog superkontinenta nazvanog Rodinija. Uzrok nastanka prvog superkontinenta je konvergencija prvih kontinentalnih fragmenata. Rodinija je bila okruena prvim oceanom nazvanim Mirovia. Tijekom gornjega proterozoika Rodinija se raspala na tri kontinentalna fragmenta: Protolauraziju, kraton Konga i Protogondwanu. Kretanjem Protolaurazije prema jugu i Protogondwane obrnuto od kazaljke na satu, krajem proterozoika (prije oko 600 mil. god.) formiran je novi superkontinent Panotia. Fanerozoik je poeo prije oko 540 mil. godina. Dijeli se na tri ere: paleozoik, mezozoik i kenozoik. Periodi paleozoika su kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm. Poetkom kambrija (prije oko 540 mil. godina) Panotia se raspala na etiri kontinenta: Laurenciju, Baltiku, Sibiriju i Gondwanu. Tijekom kambrija pukla je veza izmeu Laurencije i Gondwane te se Laurencija poela kretati prema sjeveru. Izmeu Baltike i Laurencije otvorio se novi ocean, Iapetus. Time su tijekom gornjega kambrija veliki kontinentalni prostor Gondwane i niz manjih kontinentalnih prostora bili meusobno razdvojeni. Gondwana se protezala od ekvatora do Junoga pola, a manji kontinenti nalazili su se oko ekvatora. Tijekom kambrija na elfovima u tropskim i suptropskim prostorima taloili su se plitkomorski karbonati koji su formirali karbonatne platforme. Zbog raspada Panotije i zbog topljenja leda nakon Varangerske oledbe, kambrij je bio period transgresije Zemljinih oceana na kontinetalne prostore. Transgresija je globalnog karaktera i posljedica je glacioeustatikog rasta morske razine, odnosno rasta morske razine zbog topljenja velike koliine leda i zbog formiranja srednjooceanskih hrptova prilikom raspada Panotije. Jo tijekom gornjega proterozoika morska razina bila je nia nego ikada tijekom paleozoika. Kambrijska transgresija jedno je od najveih kontinentalnih preplavljivanja tijekom itavoga fanerozoika. Manji kratoni samo su mjestimino bili kopno, dok je najvie kopnenoga prostora bilo na prostranoj Gondwani. Tijekom najveega dijela ordovicija bila je odrana visoka morska razina postignuta tijekom kambrija. Poetkom ordovicija dogodila se manja regresija zbog manje oledbe na Gondwani, no nije uzrokovala nikakva izumiranja ivoga svijeta. U srednjem ordoviciju kontinentalni prostor Baltike doplovio je blizu Junoga pola, da bi odatle poeo kretati prema ekvatoru i to prema istonim obalama Laurencije. Odmicanjem Baltike kao i riftovanjem odvojenoga arhipelaga od Gondwane (niz manjih gondwanskih terena meu kojima je najvei bio Avalonija), otvorio se oceanski prostor Prototethys. Pribliavanjem Baltike i Avalonije Laurenciji, dolo je do suavanja prostora Iapetusa te do subdukcijskih i kolizijskih procesa dijelova avalonijskog arhipelaga sa istonim dijelovima Laurencije. Time je bilo potaknuto produbljivenje elfnog prostora uz Laurenciju gdje se poeo taloiti fli i zapoelo je izdizanje planinskih lanaca, kako na istonoj stani Laurencije (Protoapalai ili Takonske planine), tako i na zapadnoj strani Baltike (podruje dananje Norveke). To je bila tzv. takonska orogeneza.

Dok se Baltika kretala prema ekvatoru, Gondwana se kretala prema Junom polu. U srednjem ordoviciju jo je samo najsjeverniji dio Gondwane bio u ekvatorskom pojasu. Pri kraju ordovicija na dijelu Gondwane koji se nalazio na Junom polu dolo je do kontinentalnih oledbi koje svoj maksimum doivljavaju na kraju ordovicija. Dokazi oledbi naeni su 1970. godine na potezu od Maroka do Arabije i u Sahari (tri do etiri gornjoordovicijska glacijalna intervala). Kontinentalne oledbe izazvale su nagle globalne padove morske razine, a to je uzrokovalo drugo najvee masovno izumiranje u Zemljinoj povijesti. Uzrok izumiranja je zahlaenje svjetskog mora. Poetkom silura globalna morska razina poela je rasti kao posljedica otapanja kontinentalnog leda na Gondwani, da bi koncem silura dolo do globalnog pada morske razine i do regresije na kontinentalnim prostorima. Obilje silursko-devonskih grebena ukazuje da je klima bila relativno topla i mjestimino vrlo suha. Najznaajnija paleogeografska karakteristika devona je postojanje Starog crvenog kontinenta (nazvanog po devonskim sedimentima na prostoru UK). Stari crveni kontinent formiran je kada su Laurencija i Baltika kolidirale, ime je nestao Iapetus. Taj proces kolizije Laurencije i Baltike nazivamo kaledonska orogeneza. Kaledonskom orogenezom spojeni su kontinentalni prostori kotske i Engleske u dananju Veliku Britaniju, a kaledonidi su nastali i u zapadnoj Skandinaviji i na prostoru istonoga dijela Sjeverne Amerike. Kolizija na prostoru Grenlanda i Skandinavije zapoela je tijekom donjega i srednjega silura, a u prostoru dananjih Apalaa zapoela je tijekom srednjega devona. Potkraj devona razmak izmeu Staroga crvenoga kontinenta i Gondwane na jugu bio je prilino uzak. Gondwana se u to vrijeme nalazila oko Junoga pola. Gornji paleozoik obuhvaa periode karbona i perma. Tijekom karbona biljke su imale do tada nevieno rasprostiranje, bogatstvo oblika i znaaj u akumulaciji organske materije od koje su nastala najvea leita ugljena. Krajem perma dolo je do najveega izumiranja ivoga svijeta u Zemljinoj povijesti (izumrlo je oko 95 % marinskih i oko 70 % kopnenih organizama). Uzroci izumiranja su sloeni. Do izumiranja je dolo zbog periodikog mijenjanja klimatskih uvjeta (povremeno jako topla, povremeno jako hladna klima) i sprege klimatskih promjena s drugim uzrocima (vulkanske erupcije u Sibiru; efekt staklenika zbog velike koliine CO2, metana i vodene pare u atmosferi; udari meteora prije 251 mil. godina; formiranje Pangee-na ogromnom jedinstvenom kontinentu unutranjost je bila suha i vrua, a vie geografske irine hladne i suhe). Tijekom donjega karbona kontinentalni prostori bili su blizu jedan drugom. Stari crveni kontinent nalazio se sjeverno od Gondwane, a razdvajao ih je oceanski prostor Paleotethysa. Sjevernim dijelom Starog crvenog kontinenta prolazio je ekvator i to je bio prostor na kojemu su se (kao i u devonu) formirale znatne koliine ugljena (posebice u istonom dijelu). Na Gondwani koja se nalazila oko Junoga pola, od srednjega karbona formirali su se prostrani kontinentalni ledenjaci koji su se odrali sve do poetka gornjega perma. Na elfnim podrujima tijekom donjega karbona taloen je vapnenac. Tijekom srednjega karbona Gondwana se nastavila kretati prema sjeveru, to je tijekom gornjega karbona uzrokovalo zatvaranje zapadnog dijela Paleotethysa i koliziju sa Starim crvenim kontinentom. Kolizijom ova dva kontinenta dolo je do poetka hercinske (variscike) orogeneze, kojom su na gondwanskoj strani izdignuti Mauritanidi (planinski lanac u Maroku i Zapadnoj Sahari), na laurencijskoj strani juni Apalai i Ouachita planine, a na prostoru Europe hercinidi. Tijekom srednjega i gornjega perma i Sibirija je kolidirala sa Starim crvenim kontinentom ime je izdignut Ural. Tako su se tijekom gornjega paleozoika postojei kontinenti pribliili su jedan drugome, da bi se krajem paleozoika i poetkom mezozoika spojili u jedinstveni kontinent Pangeu, kojega je okruivao jedinstveni ocean Panthalassa. Sjeverni dio Pangee naziva se Laurazija (Stari crveni kontinent + Sibirija + Kina), a juni i dalje Gondwana. Na Pangei su postojale velike temperaturne razlike izmeu ekvatorskih i polarnih dijelova. Kontinentalni ledenjaci Gondwane proirili su se do 30 j.g.. i to je bio prostor srednjokarbonsko-srednjopermske oledbe Gondwane (bila je dua i intenzivnija od gornjoordovicijske). Krajem perma klima je postala sve toplija, tope se ledenjaci i more preplavljuje nie dijelove kopna. Mezozoik se dijeli na tri perioda: trijas, juru i kredu. Poetkom trijasa Pangea poprima konaan izgled i ima maksimalnu povrinu. Pangea se prostirala s obje strane ekvatora. Na zapadu se nalazio ocean Panthalassa, a na istoku zaljev tog oceana Paleotethys. Od

gornjega trijasa Pangea se poela fragmentirati pa je prije kraja jure Gondwana bila odvojena od Eurazije oceanskim prostorom. Tijekom krede fragmentiranje je napredovalo i kontinentalni fragmeti poeli su poprimati dananji obris i raspored. Poetkom trijasa ivi svijet poeo se obnavljati. Najdramatiniji dogaaj u kopnenom ivotu mezozoika je nagli i raznovrstan razvoj dinosaura, naroito tijekom jure. Trijas je bio period tople klime (u unutranjosti Pangee klima je cijele godine bila topla i suha, a obalni dijelovi su bili pod utjecajem monsuna). Tijekom trijasa nije bilo ledenih kapa, morska razina je bila niska i nije dolazilo do veih oscilacija morske razine. Fragmentaciju Pangee objanjava teorija o tektonici ploa. Ve u donjem permu nekoliko elfnih karbonatnih dijelova sjeveroistonog gondwanskog dijela Pangee riftovanjem se odvojilo od kontinenta i krenulo prema sjeveroistoku, tj. prema eurazijskom dijelu Pangee. Od tih elfnih fragmenata najznaajniji je bio arhipelag tzv. Cimmeria blokova, iji fragmenti danas izgrauju Tursku, Iran, Afganistan, Tibet i Maleziju. Na prostoru cimerijskog riftovanja unutar Paleotethysa poinje otvaranje novog Tethys oceana, koji se tijekom trijasa pribliavanjem arhipelaga cimerijskih blokova eurazijskom dijelu Pangee sve vie otvarao i postupno zamijenio oceanski prostor Paleotethysa. No, tijekom trijasa na dnu Tethysa nije bilo oceanske kore (jo je bio epikontinentalno more). Tijekom gornjeg trijasa na sjeverozapadu Pangee stvara se novi riftni prostor. Tijekom srednjeg trijasa zbog riftovanja odvaja se od Gondwane dio elfnog prostora i taj mikrokontinent naziva se Jadranska mikroploa. Tijekom donje jure jadranska mikroploa diferencirala se na plitkovodne platforme: Jadransko-Dinarsku, Apulijsku i Apeninsku izmeu kojih su bila dubokomorska korita. Izmeu Jadransko-dinarske i Apulijske platforme nalazio se Jadranskojonskibazen. Tijekom donje jure poelo je i sputanje sjeveroistonog dijela Jadransko-Dinarske platforme. Tijekom donje i srednje jure te tijekom krede platforme nekadanjejedinstvene Jadranske mikroploe kretali su se ispred Gondwane prema Euraziji i poinjusubducirati prema Euraziji. Konanom kolizijom struktura JadranskoDinarske karbonatneplatforme sa strukturama Eurazije, poevi od mlaeg eocena, izdiu se Dinaridi. Tijekom donje jure riftovanje na prostoru Tethysa i Pangee izazvalo je postupno pucanje Pangee u smjeru zapada. Riftnu dolinu koja se prua prema oceanu Panthalassa postupno preplavljuje more. Time se tijekom donje i srednje jure izmeu gondwanskog i eurazijskog dijela Pangee otvara novi ocean Atlantski ocean. Tijekom srednje jure Pangea u potpunosti puca i odvajaju se gondwanski i eurazijski dio. Tijekom gornje jure bivi eurazijski dio Pangee poinje rotirati u smjeru kazaljke na satu, a bivi gondwanski dio obrnuto od kazaljke na satu. Time poinje zatvaranje oceanskog prostora Tethysa. Udaljavanjem eurazijskog od gondwanskog dijela bive Pangee, uz sjeverozapadnu obalu Sjeverne Amerike poinje subdukcija i nevadska orogeneza uz formiranje planina Stjenjaka i Sierra Nevade. Istovremeno s jurskim otvaranjem centralnog Atlantika na gondwanskom prostoru, s istone strane dananje Afrike te na rubnom prostoru dananje Antarktike i Madagaskara dolazi do riftovanja, to oznaava poetak otvaranja Indijskog oceana. Kreda je trei period mezozoika u kojemu dolazi do raspada Gondwane, podizanja globalne morske razine (bila je najvia tijekom cijeloga fanerozoika, cca 200 m via nego danas), velike rasprostranjenosti plitkomorskih sedimenata i na kraju do masovnog izumiranja organizama (npr. dinosaura). Koncem krede iz Gondwane su se formirali zasebni fragmenti: Juna Amerika, Afrika i Indija, dok su budue cjeline Australija i Antarktika ostale spojene (ali odvojene od J. Amerike i Afrike). Tijekom donje krede, odvajanjem J. Amerike od Afrike otvara se juni dio Atlantskog oceana i marinski prostor Meksikog zaljeva. Poetkom krede, dok su jo dananja Sjeverna Amerika, Grenland i Eurazija bili spojeni, dananji Arktiki ocean bio je odvojen od Atlantika. Do njihovog povezivanja dolo je u gornjoj kredi kada se riftovanjem raspala veza izmeu Sjeverne Amerike i Eurazije. Na podruju Tethysa, tijekom gornje jure i donje krede, zbog uznapredovalog kretanja Afrike prema SI i istovremenog kretanja Eurazije u smjeru kazaljke na satu, zapoinju subdukcijski procesi na sjevernom rubu Tethysa tj. ispred eurazijskog kontinentalnog prostora. Daleko ispred JadranskoDinarske karbonatne platforme krajem jure i poetkom krede zapoeli su procesi subdukcije, ime zapoinje i zatvaranje Tethys oceana. itav prostor dinarskog dijela Tethysa obiljeili su kompleksni tektonski pokreti i kompleksna sedimentacija. Tijekom gornje krede Jadransko- Dinarska platforma sve se vie pribliava Euraziji.

Kenozojska era je razdoblje u kojemu su kontinentalni prostori Zemlje poprimili dananji izgled i raspored i razvio se ivi svijet kojega danas znamo. Kenozojska era dijeli se na dva perioda, na paleogen i neogen (tercijar i kvartar su subere kenozoika). Kenozoik je razdoblje znaajnih pokreta tektonskih ploa i otvaranja oceana (oko 50% dananje oceanske kore nastalo je u kenozoiku, posebice u Indijskom i Atlantskom oceanu). Tijekom irenja Atlantika Sjeverna Amerika pomie se na sjeverozapad i smie uz Pacifiku plou u podruju dananje Kalifornije. Orogenetske aktivnosti i vulkanizam uz zapadne obale obiju Amerika rezultirale su u neogenu formiranjem panamske prevlake i spajanjem obiju Amerika odnosno odvajanjem Pacifika i Atlantika. Tijekom paleogena nastavlja se riftovanje sjevernog Atlantika, puca veza izmeu Europe i Sj. Amerike (razdvajaju se Grenland i Skandinavija). Azija i Sj. Amerika tijekom paleogena ostaju vezane Beringovim mostom koji je omoguio migraciju ivoga svijeta iz Azije u Ameriku i obratno. Tijekom paleogena otvorilo se i Crveno more izmeu Arabije i Afrike. Najdramatiniji paleogenetski tektonski dogaaji bili su kolizija Afrike i Indije s Eurazijom. To je na europskom dijelu tetijskog prostora uzrokovali izdizanje Alpa, Dinarida i Helenida, a u azijskom Himalaja. Ti dogaaji predstavljaju alpsku orogenezu. Tijekom paleogena diferenciraju se klimatski pojasevi. Tijekom eocena na kontinentima rastu bujne tropske i suptropske ume. Koncem eocena klima globalno zahladnjuje to je uzrokovano tektonskim pokretima (odvajanje Australije i Antarktike riftovanjem). Antarktika se odvojila i od Australije i od June Amerike, a kroz novootvoreni riftni prostor zbog Coriolisove sile i njome uzrokovanog smjera puhanja junih vjetrova, uspostavlja se kruno kretanje hladnih struja oko Antarktike u smjeru kazaljke na satu (cirkumantarktiki vodeni krug). Okruenost Ankarktike hladnim strujama uzrokovala je njezinu oledbu koja traje do danas. Formiranje ledenog pokrova Antarktike na granici eocenoligocen uzrokovalo je sniavanje morske razine da bi klima ponovo zatoplila i podigla se morska razina tijekom donjeg oligocena. No, klima vie nikada nije postala tako topla kao u eocenu. To je utjecalo na promjenu vegetacije. Tropske ume sputaju se u nie geografske irine, a ostali dijelovi kontinenata prekrivaju savane. U sjevernom dijelu Atlantika prestaje riftovanje izmeu Grenlanda i Sjeverne Amerike, a izmeu Grenlanda i Eurazije se nastavlja (traje i danas, oko 2,5 cm godinje). Kroz taj riftni prostor izmeu Grenlanda i Eurazijepoinju tei hladne vode to je pridonijelo globalnom zahlaenju klime na prelazu eocenoligocen i sniavanju morske razine (globalni morski nivo bio je nii nego danas). Neogen se dijeli na etiri epohe: miocen, pliocen, pleistocen i holocen. Iz oligocena u miocen nastavlja se hladna i suha klima koja je omoguila bujan razvoj savanskih trava. Neogenski ekosistem obiljeio je daljnji razvoj primata. Primati su se pojavili jo u oligocenu. Primati se dijele u dva podreda: Prosimidi i Antropoidi. Antropoidi se dalje dijele na majmune novoga svijeta (irokonosne majmune), majmune staroga svijeta (uskonosne majmune), ovjekolike majmune i Hominide. S poetka pliocena datiraju najstariji fosilni ostatci ovjekolikih majmuna i Hominida. Krajem miocena globalna morska razina pala je za 50-tak metara zbog oledbi na Antarktici. Ovaj dogaaj izolirao je Sredozemno more i uzrokovao njegovo povremeno isuivanje. Zahlaenje je zahvatilo vei dio june polutke dok je na pacifikoj obali Sjeverne Amerike nastupilo zatopljenje. Poetkom pliocena globalna morska razina je porasla i bila via nego danas. Potkraj pliocena (prije oko 3 mil. god.) nastupilo je ledeno doba koje traje i danas. Najee zabiljeeni tragovi oledbi su na sjevernoj hemisferi iz razdoblja pleistocena (4 glavna razdoblja oledbi ili glacijala su Gnz, Mindel, Riss, Wrm, a izmeu njih su 4 razdoblja bez kontinentalnih oledbi ili interglacijali). Posljednje glacijalno razdoblje zapoelo je prije 100 000 godina, maksimum doivjelo prije 18 000 godina, a topljenje ledenih pokrova dogodilo se izmeu 15 000-8000 godina. Danas postoje samo dva kontinentalna ledena pokrova slina pleistocenskim (manji koji pokriva Grenland i vei na Antarktici). Tijekom pleistocenskih glacijala volumen prisutnoga leda bio je tri puta vei nego danas, a ledeni pokrovi bili su prosjenih debljina oko 2 km. Velik dio vode bio je vezan u tim ledenim pokrovima pa je morska razina bila nia za 100-120 m. Sjeverni Atlantik bio je uvelike zaleen, a Golfska struja imala je drugaija obiljeja.

Niska i Visoka Afrika U reljefno-geolokoj strukturi Afrika je vrlo jednostavan kontinent. Najvei dio Afrike, osim krajnjeg sjeverozapadnog (Atlas) i jugoistonog dijela (Drakensberg), dio je prakopna Gondvane. Ostatak Gondvane je i Madagaskar. Tijekom duge geoloke prolosti radom vanjskih sila veliki dio Gondvane je snien i zaravnjen, a radom unutranjih sila stara masa je razlomljena u vie dijelova. Neki dijelovi su izdignuti u gorja dok su drugi potonuli stvarajui zavale. Du rasjednih pukotina dolo je do izlijevanja lave i nastanka vulkana. Krajnji sjeverozapadni i juni dijelovi pripadaju mlaem nabiranju. Atlaske planine preteno su sastavljene od stijena nastalih u srednjem tercijaru, a Kapske planine od stijena nastalih nabiranjem izmeu devona i tercijara. Prekambrijske i paleozojske stijene ugraene u reljef Afrike osigurale su golema i raznovrsna prirodna bogatstva koja su temelj budueg gospodarskog razvoja Afrike, a u prolosti su privlaila brojne europske kolonijalne sile. Najstarije stijene potjeu iz razdoblja prije 3,2 milijarde godina. Naknadnim pokretima su poremeene, denudirane i metamorfozirane pa su bogate rudama (uglavnom su to kristalasti kriljci, graniti i gnajsevi). Veina tih prastarih stijena je pokrivena mlaim sedimentima, osim u zapadnoj Africi, Kongu, dijelom u unutranjosti Sahare i na visokim ravnjacima JZ i JI Afrike gdje izbijaju na povrinu. Postkambrijska nabiranja i rasjedanja omoguili su lokalno prodiranje mora i jezera u kojima se na staru podlogu taloio mlai sedimentni pokrov. Sedimenti su razliite starosti. Od krede na rubove kontinenta prodirala su mora u kojima su se taloili sedimenti. U taloinama krednih i tercijarnih mora Nil je usjekao dolinu, a te se taloine nalaze osim na sjeveru Afrike jo i u Somaliji, na zapadu Madagaskara, na obalama zapadne i june Afrike. To je dokaz da je Afrika ve u vrijeme njihova nastajanja imala dananji oblik. U vrijeme tercijarnog nabiranja dolo je do komadanja kontinenta. Stvorene su gromadne planine i tektonska ulegnua. Izdvajaju se srednjoafriki i istonoafriki tektonski jarak koji su se poeli oblikovati u miocenu, a uz njih stoasti vulkani. Uz rasjede su nastale vulkanske planine (Kilimandaro, Kamerun) i vulkanski pokrovi golemih prostranstava (Etiopija, istonoafriko jezersko podruje, Haru u libijskom dijelu Sahare). Pleistocen su obiljeile smjene vlanih i suhih razdoblja. U vlanijim razdobljima nastali su brojni erozivni oblici, koji se danas nalaze u suhim podrujima. Ti relikti iz vlanijih razdoblja zovu se vadiji. Samo oko 15 % povrine Afrike nie je od 200 metara, a samo 2,3% povrine vie je od 2000 metara. Dakle, Afrika je kontinent s malo nizina i malo visokih planina. Prevladavaju prostori visine od 200 do 2000 m (82,6% povrine), s prostranim zavalama, meusobno odvojenim viim pregradama. Zavale su graene preteno od mlaih i rastresitih sedimenata i naplavina, a pregrade se sastoje ili od stare ogoljele kristalinske mase ili su te mase prekrivene sedimentnim pokrovom. Prema nadmorskoj visini razlikujemo Visoku i Nisku Afriku. Granica prolazi od ua rijeke Kunene do sredine Crvenog mora. Sjeverozapadno od te granice je Niska, a jugoistono je Visoka Afrika. U Niskoj Africi visine uglavnom ne prelaze 500 m, ali nema prostranih nizina. Izdvajaju se visoravan Sudan, zavala Konga, zavala ada i Sahara. Krajnji sjeverozapadni dio ine mlade ulanane planine Atlas, a mjestimino se u Niskoj Africi izdiu osamljene gore. Atlas je najkompaktnije planinsko podruje Niske Afrike. Nazvan je po Atlasu, jednom od Titana u grkoj mitologiji koji se borio protiv Zeusa, pa je za kaznu morao nositi nebeski svod. Dio je Alpskog pojasa, odnosno mlade Europe. Sastavom, graom i izgledom je stranac u Africi. Od obale Atlantskog oceana u Maroku do rta Tib u sjeveroistonom Tunisu prua se u smjeru jugozapad-sjeveroistok u duljini od oko 2000 km. Dva glavna niza su Tell Atlas i Saharski Atlas. Tell Atlas prua se uz obalu Sredozemnog mora od sjeveroistonog Tunisa do rta Moulouya, a dalje na zapad nastavlja se Ar-Rif, koji se strmo rui u Sredozemno more. Saharski Atlas se prua od sjeveroistonog Tunisa prema unutranjosti i s june strane obrubljuje zonu ravnjaka i kotlina u kojima se nalaze otovi (slana jezera). U jugozapadnom Maroku Saharski Atlas prua se u tri dijela: Srednji, Visoki i Anti Atlas. U Visokom Atlasu je najvii vrh cijelog sustava, Toubkal (4165 m). Osim junog dijela Saharskog Atlasa, sustav je izdignut tercijaru i pripada najmlaim dijelovima afrikog kopna.

Zbog orografskog efekta prima vie padalina, osobito na veim visinama. Od rudnih nalazita vani su olovo, cink, bakar, eljezo i fosfati. Najvei dio Niske Afrike zaprema Sahara. To je najvea pustinja na svijetu, povrine 9 065 000 km, protee se u smjeru istok-zapad vie od 5500 km i sjever-jug 1600 km. Poloena je uz sjevernu obratnicu, od Atlantskog oceana do Crvenog mora, te od Atlasa i Sredozemnoga mora do Sahela. Naziv Sahara (sahra) na arapskom oznaava pustinju (ute ili crvene boje jer u Sahari prevladava uta i crvenkasta boja pijeska i kamena). Stariji sedimenti i debele naslage pustinjskog pijeska prekrivaju staru kristalinsku masu. Kristalinska masa izbija na povrinu u osamljenim planinama Sahare - Ennedi, Tibesti i Ahaggar (Hoggar). Njihovi vulkanski vrhovi dosiu visinu od 1500 do 3000 metara. Kristalinske planine i izdignute sedimentne naslage oko njih ine planinsku Saharu. Ona je disecirana strmim jarugama, to su suhi vadiji iji se postanak objanjava vlanijom klimom pleistocena. Niska Sahara se pejzano vrlo razlikuje zbog razliita sastava. Hamada (ili tassili na berberskom jeziku) je kamena pustinja u kojoj prevladavaju ogoljeli kameni horizontalni sedimentni slojevi. Serir je pjeana pustinja vrlo valovita izgleda i grubljeg sastava jer je finije estice odnio vjetar (deflacija). Reg je prostrana nizina u naplavnom materijalu koji su donijeli vadiji. Ni ta podruja nemaju finijeg materijala, ali tu ve ima neto vegetacije zbog blizine vode temeljnice. Finiji materijal je ogranien samo na rubove naplavina. Tu se voda donesena vadijima due zadrava pa se na takvim mjestima stvaraju slane glinovite i podvodne nizine otovi. Erg je prava pjeana pustinja. To su najsui i najneprohodniji dijelovi Sahare. Glavna su im podruja na zapadu Sahare i u Libijskoj pustinji. Te krajeve izbjegavaju i karavanski putovi. Pjeane dine mogu biti visoke i do 200 m, a vjetar ih u jednom danu moe pomaknuti do 10 m. Osim svjetski znaajnih leita nafte i zemnog plina, u Sahari su i leita mangana, eljezne rude, bakra, urana, platine i dijamanata. Naselja se zbog suhe i vrue pustinjske klime te oskudice vode, nalaze samo u oazama: Kufra, Siwa, Faijum i Tidikelt. Kroz Saharu prolaze vani karavanski putovi koji spajaju Sjevernu i subsaharsku Afriku. Jedan od vanijih prolazi od Delfe zapadno od masiva Ahaggar i kroz oazni grad Tamanrasset prema Kanou (sjeverna Nigerija). Sahara se protee kroz dananje drave Maroko, Alir, Tunis, Libija, Egipat, DAR Sahara, Mauretanija, Mali, Niger, ad i Sudan. Visoravan Sudan i Sahel Na Saharu prema jugu nastavlja se podruje Sudan. Sastavom je slino Sahari, ali su pustinjski pjeani nanosi ogranieniji, a vee prostranstvo zapremaju naplavine uz tokove. U ovom je prostoru najvea adska zavala. Od porjeja Bijelog Nila odvojena je planinskim podrujem Darfura, koje je u jezgri sastavljeno od starih kristalinskih stijena. Takav se sastav nastavlja prema sjeveroistoku u niskom Nubijskom pragu koji prelazi preko Nila. U njegovu kristalinsku osnovu Nil se usjekao u obliku uskih sutjeski s brojnim brzacima (kataraktima). Kristalinske stijene nastavljaju se do Crvenog mora i uz njegovo zapadno obalno podruje ine visoje do 2 200 m nadmorske visine. Zapadni rub adske zavale odnosno razvoe prema Nigeru takoer je kristalinskog sastava, a najveu visinu kraj dosie u ravnjaku Jos. Zapadno od tog razvoa do Atlantskog oceana prostire se prostrani ravnjak Sudan, ija je juna polovica preteno sastavljena od pretkambrijske osnove, a sjeverna od paleozojskotrijaskog sedimentnog pokrova. Rijetke su visine preko 500 m, a gorja jedva prelaze 1000 m. Najvie je Gvinejsko visoje. Juno od Sudana je zavala Konga, najvea zavala Afrike. Zatvorena je istonoafrikim ravnjakom na istoku, abom (Katangom) na jugu, junogvinejskim visojem na sjeveru koje prelazi u vulkansko gorje Kamerun. Zavala je preteno ispunjena pjeenjacima i mladim rijenim naplavinama, naroito na visinama od 200 do 400 metara. Samo na rubovima i glavnim pragovima unutar zavale izbija na povrinu stara kristalasta jezgra. Zavala je golemo slijevno podruje rijeke Kongo.

Kilimanjaro Kilimanjaro je vulkanska planina smjetena na samoj granici Kenije i Tanzanije. Sastoji se od tri vulkanska kratera: Shira (4006 m), Mawenzi (5355 m) i najvii je Kibo (5895 m). Najvia toka na Kibu je Uhuru. Iako je tek 320 km udaljena od ekvatora, vrhovi su prekriveni vjenim snijegom i ledom. Naziv na afrikom jeziku svahili znai svjetlea planina, a plemena Masai koja ive u podnoju Kilimanjara zovu ga Oldoinyo Oibor ili u prijevodu bijela planina. Na Kilimanjaro prvi se, 1899. godine, popeo Hans Mayer, njemaki znanstvenik. Visoka Afrika zaprema najvei dio istonog i junog dijela kontinenta. Nia zona 600 do 700 m izmeu rijeke Sobat (desne pritoke Nila), jezera Turkana (Rudolfova jezera) i rijeke Jube razdvaja etiopsko-somalijsko podruje od istono-afrikog jezerskog ravnjaka, a donji tok Zambezija odvaja istonoafriki jezerski ravnjak od junoafrikog visoja. Etiopskosomalijsko podruje razdvaja istonoafriki tektonski jarak. Zapadno od njega je etiopski ravnjak visok 2000 do 3000 m, a iznad su pojedine planine vie do 4 600 m. Ravnjak je od susjednih podruja odvojen visokim i strmim odsjecima koje su vodeni tokovi veoma nagrizli. Osnova mu je od kristalinskih stijena pretkambrijske starosti. Na njoj su znatni vulkanski pokrovi (300 do 3000 m debljine) koji daju plodno tlo izuzetno vano za privredni ivot zemlje. Somalijsko visoje je istono od istonoafrikog tektonskog jarka. Izdueno je pravcem jugozapad-sjeveroistok. Od najviih dijelova (3000-3600 m) strmo se sputa prema sjeverozapadu, a blago prema jugoistoku. Osnova mu je od kristalinskih stijena, ali bez vulkanskog pokrova. Staru masu prekrivaju jurski sedimenti horizontalnog poloaja. Zato su tla na njemu manje plodna. Istonoafriki jezerski ravnjak je reljefna cjelina izmeu zavale Konga i Indijskog oceana. Uz oceansku obalu se strmo izdie. Obalna nizina preteno se sastoji od sedimentnih stijena. Jezgru ravnjaka ine kristalinske stijene pokrivene znatnim vulkanskim pokrovom. Na 1000 do 1500 m nalazi se zavala okruena s dva niza rubnih planina smjetenih uz istonoafriki i srednjoafriki tektonski jarak. Rubne planine izdiu se do 2000 ili 3000 m, a najvii vrhovi su znatno vii. Du srednjoafrikog jarka izdie se Ruvenzori (5119 m) koji nije vulkanskog porijekla. Potonule dijelove srednjoafrikog tektonskog jarka ispunjava niz jezera: Albertovo, Mabuto Sese Seku (Edvardovo), Kivu i Tanjganjika, ije dubine upuuju na tektonski postanak njihovih bazena. Jezero Tanganjika je duboko 1435 m, to je kriptodepresija jer mu je dno ispod razine Indijskog oceana. Uz istonoafriki tektonski jarak izdiu se vulkanske planine Mount Kenija (5199 m-drugi najvii vrh Afrike), Elgon i Kilimanjaro. Najpoznatija je Kilimanjaro s vrhom Uhuru (na krateru Kibo, 5895 m), koji je i najvii u Africi. U sjevernom dijelu zavale je prostrano ali plitko Viktorijino jezero (75 m). Juni dio istonoafrikog jezerskog ravnjaka je sloeniji jer se to oba tektonska jarka spajaju Njako visoje u kojem je potolina Malavi jezera (Njasa=jezero), dubokog 786 m (i to je kriptodepresija). Junoafriko visoje je visine 900 do 1000 metara. U osnovi su kristalasti kriljci prekriveni paleozojskim sedimentima. Na rubnim dijelovima visoja djelomino izbija na povrinu kristalinska osnova. Na povrini prevladavaju paleozojski sedimenti i bazaltni pokrovi. Sredinji dio visoja je blaga zavala u kojoj je polupustinja Kalahari. Vii i rubni dijelovi visoja strmo prelaze u obalne nizine. Stoga je obalnim nizinama irina samo do 200 km, a ire su na istoku nego na zapadu. Teak je prijelaz s obale u unutranjost jer su visoka rubna podruja jako nagrizena tokovima. Najlake veze su preko Kapskih planina. Prijelaz tu olakavaju dvije reljefne stepenice, Veliki i Mali Karoo (Karu). Klima Na klimu Afrike utjeu brojni klimatski imbenici: geografski smjetaj kontinenta, oblik kontinenta, polja tlaka zraka (Azorska anticiklona, Anticiklona Svete Helene, Mauricijska anticiklona, monsunska dolina), morske struje (Kanarska, Bengvelska, Mozambika, Agulhaska), Sredozemno more (odnos kopna i mora), reljef (nadmorskom visinom i pruanjem).

Ekvator dijeli Afriku na dvije gotovo jednake polovice. Vei dio Afrike smjeten je na sjevernoj hemisferi, manji dio na junoj hemisferi. Kroz sjevernu i junu Afriku prolaze sjeverna i juna obratnica. Najvei dio Afrike smjeten je u arkom pojasu u kojem se visina Sunca ne sputa ispod 43. Stoga je zagrijavanje jako pa je Afrika najtopliji kontinent. Samo su krajnji sjeverni i juni rubovi kontinenta u umjerenom pojasu. Vanjske granice tropa (podruja s gotovo zatvorenom cirkulacijom tropskog zraka) otprilike su na 30 sjeverne i june irine, to znai da samo krajnji sjeverni i juni rubovi kontinenta imaju suptropske karakteristike. Tematska karta sijeanjskih izotermi: U sijenju najvie temperature zraka (>27 C) imaju obala Gvinejskog zaljeva, zavala Kalahari, obala Indijskog oceana i obale Madagaskara. Veina tropske i june Afrike ima srednje mjesene temperature sijenja od 21 C do 27 C. Od sjeverne obratnice prema obali Sredozemnog mora temperature se postupno sniavaju, a najnie su na obroncima planine Atlas. Tematska karta srpanjskih izotermi: U srpnju se najvie zagrije podruje sjeverne Afrike oko sjeverne obratnice u kojem srednje srpanjske temperature prelaze 32 C. Podruje Sahare i afrikog roga ima srednje srpanjske temperature od 27 C do 32 C. Od junog ruba Sahare, temperature se postupno sniavaju prema jugu Afrike i s porastom nadmorske visine u istonoj Africi. Najnie srednje srpanjske temperature imaju Kapske planine (nie od 10 C). Vanjske granice tropa odgovaraju zonama visokog tlaka zraka iz kojih u niim visinama prema ekvatoru struje tzv. pasati. Zbog rotacije Zemlje oni na sj. polutki puu iz smjera sjeveroistoka, a na junoj iz smjera jugoistoka. U veim visinama u suprotnom smjeru puu antipasati koji ekvatorski zrak nose prema vanjskim granicama tropa. To je kompenzacija pasatima izgubljenih zranih masa. U tropskom podruju prevladavaju vertikalna strujanja zraka koja uzrokuju vjetrove manjih jaina i promjenljiva pravca, pa je tropsko podruje zona tiina (kalma). Afriko kopno je trokutastog oblika. Zbog suavanja prema jugu, juni dio je pod veim utjecajem mora nego sjeverni dio. Iako Afriku okruuju topli Indijski ocean i toplo Sredozemno more, vei dio Afrike prima premalo padalina. Na sunost sjeverne Afrike utjeu geografski smjetaj, oblik kontinenta, Azorska anticiklona, hladna Kanarska struja i reljef (zavjetrina Atlasa). Morska voda koju nosi Kanarska struja hladnija je od zraka pa je minimalno isparavanje. Iz sredita Azorske anticiklone zrak struji prema sjevernoj Africi. Budui da nema uvjeta za ciklogenezu, sjeverna Afrika je izrazito suhi dio kontinenta. Na obroncima Atlasa javlja se orografski efekt. Sunosti sjeverne Afrike pridonosi i injenica da je ljeti voda Sredozemnog mora hladnija od zraka, nema uvjeta za ciklogenezu. Prelaskom preko sjeverne Afrike, sjeveroistoni pasat se zagrijava i poveava sunost sjeverne Afrike. Na sunost june Afrike utjeu Anticiklona Svete Helene i hladna Bengvelska struja. Kanarska struja je hladna morska struja u istonom dijelu Atlantskog oceana. Nastaje uz zapadnu obalu Pirenejskog poluotoka kao ogranak Golfske struje, tee uz sjeverozapadnu obalu Afrike u smjeru kazaljke na satu, do obale Senegala, gdje skree prema zapadu i spaja se sa Sjevernom ekvatorskom strujom. Bengvelska struja je hladna morska struja koja tee uz obalu jugozapadne Afrike. Ogranak je struje zapadnih vjetrova. Tee od juga prema sjeveru i donosi hladniju vodu nie slanoe, bogatu planktonom. To omoguuje razvoj ribarstva. Brzina struje je 1 do 2 km/h, temperatura povrinskog sloja vode zimi 15 do 22 C, a ljeti od 19 do 26 C. Gromadne planine i visoravni na istoku Afrike ograniavaju utjecaj Indijskog oceana na uski obalni pojas. U vrijeme ljeta na sjevernoj polutki, na podruju june Azije nastaje prostrano polje niskog tlaka zraka. Jugoistoni pasat koji pue iz Mauricijske anticiklone nakon prelaska ekvatora skree prema sjeveroistoku (postaje jugozapadni monsun u Aziji) i utjee na suhou istone Afrike. Najvie kie primaju podruja uz ekvator. Padaline su uglavnom konvekcijskog postanka (zenitne kie). Njihov nastanak uvjetovan je poloajem Sunca u zenitu. Stoga arki pojas

sjeverno od ekvatora prima kiu samo tijekom ljeta na sjevernoj polutki, a arki pojas juno od ekvatora samo tijekom ljeta na junoj polutki. Od ekvatora prema sjeveru i jugu kie je sve manje. Na padaline utjeu i vjetrovi pasati. Prelazei preko toplog Indijskog oceana, jugoistoni pasati se navlae te Madagaskaru i istonim obalama Afrike donose kiu (utjecaj Mozambike i Agulhaske struje). Najmanje je kie uz obratnice. Velike razlike u godinjoj koliini, prostornom rasporedu i godinjem hodu padalina, kao i jake fluktuacije od godine do godine, i velike razlike u vremenu pojave kia te prevladavanje jakih pljuskova nad redovitim i stalnim kiama, glavni su razlog klimatskih razlika u Africi. Mozambika struja je topla morska struja u istoimenom kanalu (prolazu). Ogranak je June pasatne struje. Nastaje izdvajanjem iz Junoekvatorske struje Indijskog oceana i prelazi u Agulhasku struju. Tee prema jugu du afrike obale. Temperatura povrinskog sloja vode u sijenju je od 26 do 28 C, a u srpnju od 22 do 25 C. Slanost Mozambike struje je 34,4 do 35,6 , a brzina 1,8 do 2,8 km/h. U takvim prilikama kontrola vode je osnovni problem gospodarstva. U dijelovima Afrike s redovitim padalinama potrebno je odvodnjavanje, a u dijelovima s nedovoljnom koliinom padalina i s neredovitim padalinama potrebno je navodnjavanje. Obiljeja klime uvjetovana su i sustavom zrane cirkulacije na kojega utjeu polja visokog tlaka zraka i ekvatorski pojas niskog tlaka zraka. U vrijeme ljeta na sjevernoj polutki polja se pomiu prema sjeveru, a u vrijeme zime na sjevernoj polutki prema jugu. U sijenju je nad sjevernom Afrikom polje visokog tlaka zraka, a nad junom polje niskog tlaka zraka. Samo obala uz Sredozemno more je pod utjecajem manjeg polja niskog tlaka zraka. Pod utjecajem tog polja prema Sredozemnom moru struji zrak s Atlantskog oceana i obali sjeverne Afrike donosi zimske kie. Junije je suho zbog polja visokog tlaka zraka koje se spaja s Azorskom anticiklonom i poljem nad jugozapadnom Azijom. Iz tog polja prema jugu pue sjeveroistoni pasat. Intertropska zrana fronta (granica suhih sjeveroistonih kontinentalnih pasata i vlanih jugozapadnih pasata s oceana) protee se uz obalu Gvinejskog zaljeva do krajnjeg juga Afrike i od juga Afrike do Etiopskog ravnjaka. Istona Afrika je pod utjecajem pasata iz jugozapadne Azije. Nad junom Afrikom zbog pojaanog zagrijavanja nastaje polje niskog tlaka zraka prema kojemu puu vjetrovi iz sjeverne Afrike, junog dijela Atlantskog i Indijskog oceana. Vjetrovi koji s Atlantika zahvaaju obale june Afrike su suhi, a prelaskom ekvatora mijenjaju smjer, navlae se iznad Gvinejskog zaljeva i donose padaline gvinejskom primorju. Vjetrovi (jugoistoni pasati) koji s Indijskog oceana puu prema obali istone Afrike mnogo su vlaniji. Osobito je vlano primorje uz Mozambiku i Agulhasku struju. U srpnju polje visokog tlaka zraka iznad Sahare pomakne se nad Sredozemno more pa mediteranska obala Afrike ima suho, vedro i vrue vrijeme. Nad jako zagrijanom Saharom nastaje polje niskog tlaka zraka koje se spaja s poljem niskog tlaka zraka nad junom i jugozapadnom Azijom (monsunska dolina). Intertropska zrana fronta u srpnju se pomie od gvinejske obale prema sjeveru i iz istone Afrike prema zapadu. Nad junom Afrikom nastaje manje polje visokog tlaka zraka (zbog niih temperatura zraka nad kopnom u vrijeme zime na junoj polutki) koje je spojeno s Mauricijskom i anticiklonom Svete Helene. Zbog golemog polja niskog tlaka zraka u srpnju nad Saharom, zrak struji prema Sahari sa Sredozemnog mora, s Atlantskog i Indijskog oceana. Suhe zrane mase sa Sredozemnog mora jo se vie zagriju nad Saharom i ne donose padaline. Zrane mase koje iz june Afrike i junog dijela Atlantskog oceana prelaze ekvator, navlae se nad Gvinejskim zaljevom i donose kiu zapadnoj Africi i junim (viim) dijelovima Sahare. Zrane mase iz june Afrike ne donose vlagu atlantskoj obali june Afrike jer nastaju nad suhim kontinentom. Obala jugoistone Afrike je pod utjecajem jugoistonog pasata koji vee koliine padalina donosi Etiopskom ravnjaku. Prelaskom ekvatora jugoistoni pasat postaje jugozapadni vjetar i struji prema monsunskoj dolini. Nailazi na reljefnu prepreku (najvii dijelovi Etiopskog ravnjaka) i izluuje padaline. Krajnji juni dio Afrike prima umjerene koliine padalina pod utjecajem zapadnih vjetrova. Te su padaline sline zimskim padalinama na mediteranskoj obali sjeverne Afrike.

Poloaj intertropske zrane fronte ukazuje na prostorni raspored padalina. U sijenju je afriki prostor sjeverno od ekvatora suh, osim uskog obalnog dijela Gvinejskog primorja i mediteranske obale. Prostor juno od ekvatora je vlaan, osim uskog obalnog pojasa jugozapadne Afrike. U srpnju je suha sjeverna Afrika sjeverno od intertropske zrane fronte i Afrika juno od ekvatora. Vlana su podruja na krajnjem jugu i zapadna Afrika juno od intertropske zrane fronte. Poloaj intertropske zrane fronte varira od godine do godine i za vrijeme prijelaznih godinjih doba. To utjee na duljinu kinog razdoblja i na pojavu sue. Klimatsko-vegetacijska podruja Klimu Afrike karakteriziraju visoke temperature i vrlo nejednaki raspored padalina. Zbog toga se od ekvatora prema sjeveru i jugu vie-manje pravilno izmjenjuju klima i biljni pokrov. Te pojaseve specifinih prirodnih obiljeja (kompleks klime, tla, biljnog pokrova i ivotinjskog svijeta) i uvjeta ivota nazivamo klimatsko-vegetacijski pojasevi ili zone. Praumska i savanska klima Uz ekvator u zavali Konga, na gvinejskom primorju (obala Gvineje, Siera Leonea, Liberije, Obale Bjelokosti, Gane) i istonoj obali Madagaskara cijele godine je visoka temperatura (24 C do 27 C) i velika vlanost (>1500 mm padalina). Nema suhog razdoblja. U godinjem hodu padalina javljaju se dva maksimuma kao posljedica zenitalnog poloaja Sunca. Pod utjecajem praumske klime rastu bujne tropske kine ume. Tropska kina uma sastoji se od vie raslinskih slojeva (katova), s najviim drveem i do 50-60 m. Stanite je brojnih ivotinjskih vrsta, posebno kukaca i ptica. Meu sisavcima izdvajaju se okapi, majmuni (impanza, gorila, mandril), leopard. Podruje praumske klime okruuje podruje savanske klime. Savansku klimu ima i obalni dio istone Afrike. S porastom nadmorske visine i udaljavanjem od ekvatora mijenja se temperatura i koliina padalina. Temperature su malo nie (21C do 24 C), a kia pada samo u ljetnoj polovici godine (750 do 1500 mm; 6 do 9 vlanih mjeseci). Tropske kine ume postepeno prelaze u vlane savane. Vlana savana prema sjeveru i jugu postupno prelazi u suhu savanu (4 do 6 vlanih mjeseci), odnosno listopadna tropska uma postupno se prorjeuje u visoke travnjake s lugovima. Sjevernije i junije od suhih savana su trnovite savane s godinjom koliinom padalina 250 do 500 mm, u razdoblju od 2 do 4 mjeseca. Na trnovite savane nastavlja se stepa (zona niskih travnjaka s osamljenim stablima). Uz tokove rastu galerijske ume. U savanama ivi afriki slon, nosorog, irafa, zebra, razne vrste antilopa, lav, leopard, gepard, hijena i akal, a u rijekama vodenkonj. Baobab Baobab (Adansonia digitata) ili kruno drvo, uz kiobranastu akaciju najkarakteristinije je drvo afrikih savana. Moe narasti do 30-tak metara u visinu i do 8 metara u promjeru te ivjeti vie tisua godina. Vrlo je otporno na suu. Naime, u svom deblu koje ima oblik boce, moe pohraniti velike koliine vode zahvaljujui kojoj raste i u vrijeme devetomjesene sue. Njegov plod, koje se jo naziva majmunov kruh sadri jestive sjemenke, a iz soka vrenjem moe se dobiti alkoholno pie. Za kinog doba baobab se zazeleni. Njegovo lie se kuha kao varivo, a sueno koristi kao zain ili za pripremu aja. Vlakna iz kore koriste se za izradu uadi. Baobab slui i za stanovanje siromanih obitelji ili pak kao spremite za vodu (moe se spremiti do 136 000 l vode.) Akacija Akacija je biljka tropskih i suptropskih krajeva, ponajvie iz Australije. Kultivira se i u primorskoj Hrvatskoj gdje cvjeta zimi. Pripada rodu listopadnog i zimzelenog drvea, grmlja i polugrmlja, rjee penjaica iz porodice Leguminosae, potporodice Mimosoideae. Cijeni se kao ukrasna biljka. Iz nekih vrsta akacije ekstrahira se eterino ulje vano u industriji parfema, a neke daju razliite gume, od kojih je najpoznatija arapska (gummi arabicum) koja se rabi u tehnike i medicinske svrhe. Drvo mnogih akacija cijeni se zbog trajnosti kao

graevno drvo, za eljeznike pragove i pokustvo. (U nas se obini bagrem pogrjeno naziva akacija, dok se za prave akacije udomaio pogrjean naziv mimoza). U vlanim tropima, zbog cjelogodinjih visokih temperatura zraka i stalnih padalina, intenzivno je kemijsko raspadanje stijena u dubljim profilima. Tla su siromana hranjivim esticama (jako ispiranje), alkalina i lateritizirana. Zbog male koliine humusa i minerala, tla su smanjene plodnosti i nepovoljna za poljoprivredno iskoritavanje. Krenjem uma dolazi do erozije tla. Najrairenije kultivirane biljke su drvne kulture (kokosova palma, kauukovac, kakaovac, kavovac, mirodije) i poljske kulture (manioka, batata, jam, taro). Dobro uspijevaju ria, eerna trska i banana. Stoarstvo je slabo razvijeno zbog brojnih bolesti. U vlanoj savani se uzgoj kultiviranih biljaka koncentrira na vlani dio godine. Poljske kulture zastupljenije su od drvnih kultura. Ovdje uspijevaju i proso, kukuruz, duhan, kavovac, pamuk. Stoarstvo ima bolje uvjete od stalno vlanih tropa. Podruje suhe i trnovite savane ima plodnija crveno-smea tla (manje je ispiranje pa je vea koliina minerala), ali poljoprivredno iskoritavanje ograniava nedostatak padalina. U trnovitoj savani zemljoradnja nije mogua bez navodnjavanja. Navodnjavanje je oteano jer rijeke imaju iroka korita, to oteava izgradnju brana i stvaranje vodnih akumulacija. Unato svim ogranienjima, podruja suhih savana predstavljaju ekoloke najpovoljnije dijelove tropskog pojasa za poljoprivredu. Nakon krenja ume, tlo u suhoj savani izloeno je eroziji vjetrom i vodom (u vrijeme jakih pljuskova). Drvne kulture imaju jo manje znaenje nego u vlanim savanama. Od poljskih kultura najvie se uzgajaju proso, kukuruz, jeam, kikiriki i pamuk. U trnovitoj savani visok intenzitet isparavanja uzrokuje poveanu slanost tla. U ovoj graninoj zoni prema pustinji osobito je jak antropogeni utjecaj. Preintenzivna ispaa na mnogim je mjestima posve unitila travu, umjesto koje se iri bodljikavo grmlje. Ako se zbog sjee za ogrjev uniti i to grmlje, preostaju prostrana pusta podruja bez vegetacije, izloena eroziji. Time se potpuno naruava ekoloka ravnotea i pustinja se iri u nekada koritena i naseljena podruja. Na podrujima suhe i trnovite savane, odnosno u semiaridnim podrujima tropa, vrlo je intenzivan proces dezertifikacije. Dezertifikaciju uzrokuju klimatska kolebanja i negativan utjecaj ovjeka. Podruje suhe i trnovite savane na prijelazu prema Sahari naziva se Sahel. U tom je dijelu svijeta najintenzivniji proces dezertifikacije ime se gubi ekoloki potencijal i stanovnitvo gladuje. Istovremeno u tom su dijelu Afrike visoke stope porasta broja stanovnitva, to implicira sve veu potrebu za panjakim i ratarskim povrinama. Stepska i pustinjska klima Na savansku klimu prema Sahari, u istooj Africi i u zavali Kalahari nastavlja se podruje vrue stepske klime. Male koliine padalina koncentrirane su u ljetnoj polovici godine. Vruu stepsku klimu ima i sjeverni rub Sahare, ali sa zimskim padalinama. Blie obratnicama suna razdoblja su sve dua, a kie je sve manje. Nema stabala, a trave su sve nie. To je podruje niskih trava, stepa. U stepama (na suhim travnjacima tvrda lia) ive noj, antilope, gnu i dr. Na sjeveru stepski klimatsko-vegetacijski pojas ini Sahel, a na jugu veliki dio Kalaharija. U veem dijelu godine nedostaje vode, a koliina padalina je vrlo promjenjiva. Povremene sune godine uzrokuju dezertifikaciju, pojavu gladi i migracije stanovnitva. Vruu pustinjsku klimu s temperaturama najtoplijeg mjeseca viim od 27 C imaju Sahara, dijelovi Somalijskog poluotoka, Namib, dijelovi Kalaharija. Padalina je manje od 250 mm godinje, najee u neredovitim pljuskovima. Uz sjevernu obratnicu, od Atlantskog oceana do Crvenog mora, prostire se pustinja Sahara. Njezini dijelovi su Nubijska, Arapska i Libijska pustinja. Na jugozapadu kontinenta, uz junu obratnicu i pod utjecajem hladne Bengvelske struje nastala je pustinja Namib. U unutranjosti june Afrike nalazi se zavala Kalahari. Njezin jugozapadni dio je prava pustinja, a ostali dijelovi imaju polupustinjska obiljeja.

Sahara Povrinom od oko 9 milijuna km (gotovo povrina Europe), Sahara je najvea pustinja na svijetu. Protee se od Atlantskog oceana do Crvenog mora u duini od oko 5500 km, dok joj je irina od sjevera do juga oko 1600 km. Zauzima treinu povrine Afrike. Naziv joj potjee od arapske rijei es ssahra koja oznaava pustu nizinu ute ili crvenkaste boje. Naime, u Sahari prevladava uta i crvenkasta boja pijeska i kamena. U samo manjem dijelu Sahare je rairena pjeana pustinja koju nazivamo erg. Pjeane dine mogu biti visoke i do 200 m, a vjetar ih u jednom danu moe pomaknuti do 10 m. Tijekom dana pustinja se jako ugrije (temperatura prelazi i 50 C) pa ovjeku koji se tamo nae bez hrane, vode, hlada i e biti mrtav. Usprkos visokim temperaturama i vrlo maloj koliini padalina (prosjeno godinje oko 50 mm, no zna se dogoditi i da godinama ne padne ni kap kie). U Sahari je raslinje bujnije samo u oazama, gdje je znaajna datulja. Sahara je dom mnogih ivotinjskih vrsta koje su se prilagodile ivotu u njoj. Primjer je pustinjska lisica koja toplinu gubi kroz svoje velike ui. Nekad su Saharom lutale antilope i bizoni, a dokaz tome su crtei s motivima lova pronaeni u piljama. Potjeu iz doba od prije oko 11 500 godina kada je Sahara bila vlanija i u njoj bujao ivot. Umjereno topla vlana, sinijska i sredozemna klima Jugoistona obala Afrike ima umjereno toplu vlanu klimu, a dijelovi Junoafrikog, Jezerskog i Etiopskog ravnjaka sinijsku klimu. Za te klimatske tipove karakteristina je umjerena koliina padalina i umjerene temperature. Dijelovi Afrike sa sinijskom klimom imaju vlana ljeta i suhe zime (obrnuto od sredozemne klime). U podruju umjereno tople vlane klime razvijeno je plodno tlo pogodno za uzgoj itarica i drugih kultura. Dijelovi Visoke Afrike (Etiopski ravnjak i Jezerski ravnjak) imaju plodnija tla zbog vulkanizma i naplavljivanja muljem (podruje uz Zambezi, Limpopo). Za Etiopski ravnjak karakteristino je visinsko klimatsko-vegetacijsko zoniranje (slino Andama). Do 1770 m protee se vrua zona (Kolla), slijedi umjerena zona (Woina Dega, do 2500 m), svjea zona (Dega, do 3700 m) i hladna zona (oka, iznad 3700 m). Krajnji sjever i jug Afrike imaju sredozemna obiljeja. Tamo vlada ugodna sredozemna klima s toplim i suhim ljetima te blagim i kiovitim zimama. Prevladava mediteranska vegetacija i uzgajaju se mediteranske kulture. Sjeverni dio Magreba i dijelovi obale Libije i Egipta po raslinju tvore cjelinu s europskim Sredozemljem. Od prirodne vegetacije tipina je makija i degradirana uma. Od kultiviranih biljaka uzgajaju se jednogodinje poljske kulture i drvne kulture (agrumi na sjeveru i jugu, vinova loza na jugu Afrike). U vlanijim podrujima razvijeno je panjako (transhumantno) stoarstvo, a u suhim podrujima nomadsko stoarstvo. Vode Afrike Pod utjecajem klime, u Africi razlikujemo vodom bogata ekvatorska podruja i suha suptropska podruja. Nejednako bogatstvo voda posljedica je i razliitih ciklusa padalina. Oko 35% povrine Afrike ine podruja bez vanjskog otjecanja. Pustinje i polupustinje, u kojima je isparavanje vee od koliine padalina i nema stalnih tokova, su areika podruja. Suha podruja imaju male tokove koji se gube u movarama ili jezerima. Takva endoreika podruja su zavala ada s tokom Chari, unutranji sljevovi jezera (npr. jezera Turkana), rijeka Okavango s istoimenim movarama i vie podruja u Sahari (suhe, plitke i zatvorene zavale ponegdje i otovi i vadiji). Stalni i vei tokovi pripadaju trima sljevovima. Slijev Sredozemnog mora zauzima oko 12% povrine, slijev Indijskog oceana oko 18% povrine, a slijev Atlantskog oceana oko 35% povrine. Najvea rijeka slijeva Sredozemnog mora je Nil. S Atlasa teku relativno kratki tokovi, ali izuzetno vani za ivot i gospodarstvo u sjeverozapadnoj Africi (npr. Moulouya, Sig, Cheliff, Seybouse, Majardah). Najvee rijeke u slijevu Indijskog oceana su Zambezi i Limpopo. Ostali tokovi su krai, a pritjeu s junoafrikog i jezerskog ravnjaka (Juba, Tana,

Rufiji, Ruvuma, Save). U slijevu Atlantskog oceana duljinom toka, veliinom porjeja i koliinom vode se istiu rijeke Kongo, Niger i Oranje. Navedene rijeke bogate su vodom, posebice Kongo, zbog zenitnih i pasatnih kia. Ostale znaajnije rijeke atlantskog slijeva su Senegal, Gambija, Volta, Ogooue, Cuanza, Cunene. Najvee afrike rijeke (Nil, Kongo, Niger, Zambezi i Oranje) izviru na ravnjacima ili planinskom okviru zavala. Pritoke primaju u zavalama, a na uu u more oblikuju delte (osim Konga). Kroz rubne uzvisine i pregrade probijaju se sutjeskama i brzacima, to im smanjuje plovnost, ali poveava hidroenergetski potencijal. Afrike rijeke imaju 15% svjetskog hidroenergetskog potencijala. Za sada je nedovoljno iskoriten. Od prapovijesti do danas doline rijeka su podruja najveeg okupljanja stanovnitva i arita gospodarstva. Vane su za natapanje u suhim podrujima, opskrbu stanovnitva, plovidbu, dobivanje energije, ribolov i turistiku valorizaciju. Nil Nil je najdulja rijeka u Africi i najdulja rijeka na svijetu. Protjee kroz Tanzaniju, Burundi, Ruandu, Kongo, Keniju, Ugandu, Etiopiju, Sudan i Egipat. Ime navodno potjee iz gr. Neilos (lat. Nilus), a oznaava rijenu dolinu. Nil nastaje iz triju glavnih izvora: Modri Nil i Atbara (izviru na Etiopskom visoju, odvirak su jezera Tana, u podruju jakih ljetnih kia) te Bijeli Nil (odvirak Viktorijina jezera, ima stalni tok, protjee kroz movarno podruje Sudd). Glavni tok Nila nastaje kod grada Khartouma u Sudanu (2988 km od mora) spajanjem Bijelog i Modrog Nila. Modri Nil donosi glavnom toku gotovo polovicu sve vode kroz godinu. Za vrijeme poplava nosi velike koliine silta s Etiopskog visoja, koji se uglavnom taloi u Naserovu jezeru iza Asuanske brane, a u prolosti se u vrijeme poplava taloio na tlo i pridonosio plodnosti. Od Khartouma do granice s Egiptom Nil protjee uskom dolinom. Od Naserova jezera Nil tee prema sjeveru i od Al Qahiraha (Kaira) utjee u Sredozemno more deltastim uem. Delta Nila ini oko 60% egipatskog kultiviranog podruja. Vode Nila koriste se za natapanje jo od IV. tisuljea prije Krista. Na Nilu je izgraeno nekoliko brana i akumulacijskih jezera od kojih je najpoznatija Asuanska brana. Na Modrom Nilu izgraena je brana kraj Sennara, u Ugandi na Viktorijinom Nilu hidroelektrana Owen Falls kod Jinje. Po glavnom toku Nila i kanalima u delti razvijena je plovidba. Zbog intenzivnih kia u izvorinom podruju este su poplave Nila, posebice u Egiptu. Dolina Nila vrlo je gusto naseljena. Nil je bio osnova procvata stare egipatske civilizacije. Izvor Modrog Nila otkrio je J. Bruce od 1768. do 1773. godine, a 1858. godine J. H. Speke otkrio je da je Bijeli Nil odvirak Viktorijina jezera. Kongo Kongo je druga po duljini rijeka u Africi, a po koliini vode i veliini porjeja druga rijeka u svijetu. Plovna je u duljini od oko 2800 km (od ua do grada Matandi 134 km, od Malebo Poola do Stanleyevih vodopada 1690 km te uzvodno od vodopada u duljini od 942 km). Tvore ju dva izvorina kraka: Luapula i Lualaba, koji izviru na planinskom okviru zavale Konga, na oko 2000 m nadmorske visine. Od juga DR Konga tee prema sjeveru, a u blizini ekvatora zakree obrnuto od kazaljke na satu. Tee kroz DR Kongo, R. Kongo, Srednjoafriku Republiku, Zambiju, Angolu, Kamerun i Tanzaniju. Nizvodno od Stanleyevih vodopada naziva se Zaire, u Republici Kongo naziv Kongo, a u Angoli Rio Zaire. Meu brojnim pritokama izdvajaju se Lindi, Lomami, Mangala, Ubangi, Sangha i Kwa. U Atlantski ocean utjee irokim estuarijem (11 km). Unutar toka koji je irine od 800 m do 16 km (ovisno o koliini kie), nalazi se oko 4000 otoka, od kojih je petnaestak duih od 16 km. Takve karakteristike toka, kao i brojni vodopadi ograniavaju plovnost rijeke. Golemi hidroenergetski potencijal samo je djelomino iskoriten. Vane luke su Kisangani, Matadi i Borna. Uz rijeko Kongo bantu narodi ive vie od 2000 godina. ivjeli su od ribolova i paljevinske poljoprivrede. Oko 1300. godine bantu narodi osnovali su mono carstvo Kongo. Od 1482. do 1485. godine portugalski pomorac Diego Cam istraio je estuarij rijeke Kongo i proglasio portugalsku koloniju. Portugalci su trgovali s carstvom Kongo. Istraivanja rijeke nastavljena su tek krajem 18. stoljea. Portugalski istraiva Francisco Jose de Lacerda upoznao je visoravni Katange 1798. godine, isto su uinili arapski trgovci na prijelazu u 19.

stoljee. Na istoku zavale Konga trgovinu su kontrolirali Arapi. David Livingstone posjetio je rijeke Luapulu i Lualabu 1871. godine (vjerujui da su one izvor Nila). Prvi istraiva koji je istraio rijeku Kongo cijelim tokom je Henry Morton Stanley 1876. i 1877. godine. Za belgijskog kralja Leopola II., od 1879. do 1884. godine osnovao je naselja uz rijeku, organizirao plovidbu na cijelu toka i izgradio cestu oko vodopada na Donjem Kongu, u cilju bre eksploatacije prirodnih bogatstava. Niger Niger je trea po duljini rijeka u Africi. Smatra se da su joj ime dali Grci. Poznata je po nekoliko imena: Joliba, Mayo, Balleo, Isa Eghirren, Kwarra, Quorra). Izvire u Gvineji, na istonoj strani visoja Fouta Djallon, 240 km od Atlantskog oceana. Tee prema sjeveroistoku kroz Gvineju i Mali. U srednjem Maliju tvori unutarnju deltu (povrine 77 700 km) koju ine plitka jezera i plovni kanali. Francuzi su 1830. godine zapoeli program gradnje sustava za natapanje u tom podruju ime su dobivene velike poljoprivredne povrine. Nizvodno od Timbuktua u Maliju Niger zakree prema istoku, zatim sjeveroistoku i izlazi iz Malija. Protjee kroz dravu Niger (tvori dio granice prema Beninu) i ulazi u Nigeriju, tee prema jugu i velikim deltastim uem ulijeva se i Gvinejski zaljev. Delta Nigera, movarno podruje puno laguna i kanala, povrinom je najvea delta u Africi. Najvaniji pritoci Nigera su Benue, Mafou, Niandan, Milo i Kaduna. Vode Nigera koriste se za natapanje, dobivanje el. energije (najvea brana je Kainji), ribarstvo i plovidbu (plovan je gotovo du cijeloga toka za velike brodove 10 mjeseci u godini). Na mnogim je mjestima tok Nigera premoten cestama i eljeznikim prugama. Dolina rijeke rijetko je naseljena. Uz rijeku ive plemena Bambara, Malinke, Songhai i Zarma. U delti Nigera postoje leita nafte. U dolini rijeke uzgajaju se ria, pamuk i povre. Glavne luke su Koulikoro, Timbuktu, Baro, Onitsha, Burutu i Koko. U delti su vani gradovi Port Harcourt i Bonny. U podruju gornjeg toka Nigera u srednjem vijeku nastala su carstva Mali i Songhai. Tok rijeke istraivali su kotski istraiva Mungo Park i 18. st. i Britanci Richard i John Lander u 19. stoljeu. Zambezi Zambezi je etvrta po duljini rijeka u Africi i najvea afrika rijeka koja pripada slijevu Indijskoga oceana. Izvire na sjeveru Zambije, tee kroz Angolu, Zambiju i Mozambik. Na dijelu toka ini granicu Namibije i Zambije odnosno Zambije i Zimbabvea. U Indijski ocean utjee u obliku delte. Najspektakularnija znaajka rijeke su Viktorijini vodopadi, najvii u Africi, koji se ubrajaju u najvie na svijetu. Uz vodopade se nalaze gradovi Victoria Falls i Livingstone. Viktorijini vodopadi nastali su u bazaltnim stijenama, u duini od 1700 m, s padom vode 109 m. Vodopade je sredinom 19. stoljea otkrio David Livingstone i nazvao ih po britanskoj kraljici Viktoriji. Drugi vei vodopad na rijeci je Chavuma vodopad na granici Angole i Zambije te Ngonye vodopad, u blizini grada Sioma u zapadnoj Zambiji. Rijeka ima veliki hidroenergetski potencijal. Elektrinom strujom Zambiju i Zimbabve opskrbljuje HE Kariba, a HE Cahora Bassa (Cabora Bassa) u Mozambiku opskrbljuje Mozambik i JAR. Manja HE je i na Viktorijinim vodopadima. Na cijelom toku Zambezi je premoten samo s pet mostova. Rijeka je plovna u donjem toku, nizvodno od brane Kabora Bassa i izmeu vodopada Chavuma i Ngonya. Zambezi izvire u SZ Zambiji, u movarnom i umovitom podruju, na oko 1500 m. Tee prema Angoli i zapadnoj Zambiji gdje prima prve vee pritoke Kabompo i Lungwebungu. Na etveromei izmeu Zambije, Namibije, Bocvane i Zimbabvea prima pritoku Cuando. Oranje Oranje je peta po duljini rijeka Afrike. Izvire na zapadnim padinama Drakensberg gorja u Lesotu, na oko 3300 m n.v. Tee kroz Lesoto, JAR, a u donjem toku ini granicu Namibije i JAR-a. Glavna pritoka je rijeka Vaal. Na Oranju su izgraene brojne brane kako bi se voda iskoristila za natapanje i proizvodnju el. struje.

Limpopo Na sotho jeziku Limpopo znai rijeka vodopada. Izvire pod nazivom Crocodile u provinciji Guateng u JAR. U nizini Bushveld prima pritoku Marico, a nizvodno od tog mjesta za rijeku se koristi naziv Limpopo. Na dijelu toka ini granicu JAR-a i Bocvane, odnosno JAR-a i Zimbabvea. Na dijelu toka u Mozambiku je niz vodopada i brzaca (Malala, Molukwe, Quiqueque). Plovna je u duini od oko 200 km. Oko 100 km uzvodno od ua podignuta je brana te se voda koristi za irigaciju. Rijeku je otkrio Vasco da Gama 1498. godine i nazvao ju Espiritu Santo (Duh Sveti). U drugoj polovici 19. stoljea donji tok istraio je V. W. Erskine, a srednji tok J. F. Elton. Porjeje (mil.km) 3,349 3,8 1,9 1,3 Gospodarska anost Natapanje, plovidba, HE kod Asuana, kolijevka egipatske civilizacije, turizam Plovidba oko 2800 km, HE Natapanje, HE, ribarstvo, plovidba Plovidba vie od 1000 km, turizam (Viktorijini vodopadi 108 m), HE Kariba i Cabora Bassa Natapanje, HE Plovidba 210 km, natapanje

Rijeka Nil

Duljina (km) 6648

Kongo 4370 Niger 4160 Zambezi 2574 Oranje 2090 Limpopo 1770

U Africi se nalazi veliki broj jezera. Najvie ih je na istoku kontinenta, gdje su smjetena u srednjoafrikom i istonoafrikom tektonskom jarku. U srednjoafrikom tektonskom jarku su jezera Mabuto Sese Seko (Albertovo), Edwardovo, Kivu, Rukwa i Tanganyika (najdublje afriko jezero), a u istonoafrikom tektonskom jarku Ziway, Shala, Abaya, Ch'amo, Turkana (Rudolfovo), Naivashu, Natron i druga jezera. Srednjoafriki i istonoafriki tektonski jarak spajaju se u Njako visoje, s potolinom jezera Malawi. U srednjem dijelu Jezerskog ravnjaka nalazi se Viktorijino jezero, povrinom najvee afriko jezero i drugo povrinom slatkovodno jezero u svijetu. U zavali ada nalazi se jezero ad, ostatak Paleoadskog jezera iz pleistocena. U holocenu sa sve sunijom klimom, smanjuje mu se povrina. Sve vee znaenje imaju i umjetna jezera. Nastala su izgradnjom brana za potrebe hidroelektrana, natapanje obradiva tla, vodoopskrbu, sprjeavanje poplava i poboljanje plovnog puta. Najvea akumulacijska jezera su Volta na istoimenoj rijeci i Nasserovo jezero na Nilu. Osim pozitivnih, izgradnja brana ima i negativne posljedice. Novonastala jezera potopila su brojna sela zbog ega je preseljeno na deseteke tisua ljudi. Kako nema poplava, nema ni taloenja plodnog mulja pa je drastino smanjena plodnost tla.
Jezero ad Edwardovo j. Kivu Albertovo j. (Mobuto Sese Malawi Natron Rukwa Tanganyika Turkana Viktorijino j. Povrina, smjetaj 9850 do 25750 km Niger, ad, Nigerija, Kamerun 2150 km Uganda, DR Kongo 2699 km DR Kongo, Ruanda 5374 km Uganda, DR Kongo Dubina (m) 4 do 11 Obiljeja Pritoci Chari i Komadugu Ribarstvo i turizam HE Bijeli Nil, plovidba

475 58

30040 km 1344 km Tanzanija 760 do 3000 km Tanzanija 32893 km DR Kongo, Zambija, Burundi, Tanzanija 6405 km Kenija, Etiopija 69484 km Uganda, Kenija, Tanzanija

704 (dno 472 m Ispod mora) Povremeno presui 1436 73 82

Kriptodepresija,plovidba NP Malawi, ribarstvo Slano jezero Slano jezero, ribarstvo 2. najdublje svj. jezero, plovidba, ribarstvo Boato, ribarstvo Pritok Kagera, Viktorijin Nil,ribarstvo, HE

Asuanska brana Na rijeci Nil, 6 km uzvodno od grada Asuana izgraena je Velika asuanska brana, jedno od najveih svjetskih hidrotehnikih dostignua. Izgraena je u razdoblju 1959. do 1970. godine zahvaljujui pomoi tadanjeg SSSRa. Visoka je 111 m, dugaka 3830 m, a za njezinu gradnju utroeno je materijala dovoljno za izgradnju 17 piramida u Gizi. Prije izgradnje preseljeno je oko 90.000 egipatskih seljaka kao i povijesni spomenik Abu Simbel (hramovi uklesani u stijenu). Izgraena hidroelektrana daje 10 bilijuna kWh sati godinje. Nakon izgradnje brane nastalo je Naserovo jezero, 480 km dugo i 16 km iroko. Ime je dobilo u ast egipatskog predsjednika Gamal Abdal Nassera. Jezero ad Jezero ad nalazi se na dodiru Sahare i Sahela, a podijeljeno je izmeu ada (polovica jezera), Nigera, Nigerije i Kameruna. Ime ad na domorodakom jeziku znai jezero. Po veliini etvrto je u Africi, no povrina mu koleba ovisno o koliini i raspodjeli padalina, dotoku vode s kopna i isparavanju. Jedini stalni pritok je rijeka Chari (ari) s pritokom Logone koji izviru u junijem vlanijem visoju. Za kinog razdoblje razina jezera poraste i za vie od 5 metara, dok mu se povrina povea sa oko 10.000 na oko 26.000 km. Jezero ad zapravo je ostatak velikog Paleoadskog jezera koje je prekrivalo cijelu adsku zavalu (oko 400. 000 km), a koje se postepeno, od kraja ledenog doba (posljednjih 11.800 godina), kako je klima postojala sve toplija, povlailo i isuivalo. Danas je to vrlo plitko jezero (4-7 m), a proces smanjivanja traje i dalje. Uzroci su vjetrovi iz pustinje koji zatrpavaju jezero pijeskom te rijeke koje donose ogromne koliine mulja. Uz to smanjen je i dotok slatke vode zbog iskoritavanja za navodnjavanje. Jezero je bogato biljnim i ivotinjskim svijetom od ptica movarica do krokodila i nilskog konja. Edwardovo jezero Edwardovo jezero nalazi se u srednjoafrikom tektonskom jarku, juno od Ruwenzorija, na 912 m n.v. Podijeljeno je izmeu Ugande i DR Konga. Vodom ga hrani rijeka Rutshuru, izvorini krak Bijeloga Nila. Iz Edwardova jezera istjee odvirak Semliki i otjee u Albertovo jezero. Na sjeveroistoku je jezero kanalom Kazinga povezano s malim Geogeovim jezerom. Edwardovo jezero dio je kongoanskog NP Virunge i ugandskog NP Queen Elizabeth. Ima veliku vanost za stanovnitvo na obalama jer je bogato ribom. Jezero je 1889. Godine otkrio H. M. Stanley i imenovao ga po kralju Eduardu VII. Jezero Kivu Jezero je nastalo u srednjoafrikom tektonskom jarku, na granici Ruande i DR Konga, na 1460 m n.v. Nastalo je tijekom pleistocena. Rijekom Ruzizi (na kojoj je 1958. godine izgraena HE Mururu) povezano je s jezerom Tanganjika. U junom dijelu jezera nalazi se otok Idjwi. Iako je jezero siromano ribom, njegove su obale gusto naseljene, zbog plodnog vulkanskog tla, na kojemu se uzgajaju kava, aj, jam, kasava, papaja, banane i ananas. Jezero je 1894. godine otkrio njem. istraiva Adolf von Gtzen. Albertovo jezero Za jezero se koriste i nazivi Albert Nyanza te Mobuto Sese Seko. Najsjevernije je jezero u srednjoafrikom tektonskom jarku, na teritoriju Ugande i DR Konga, na 619 m n. v. Jezero je dubine 58 m. Glavni pritoci su Viktorijin Nil i Semliki, a glavni odvirak Albertov Nil. Albertov Nil (Mobuto) je dio Nila od Albertova jezera do sudanske granice, gdje postaje Planinski Nil (Bahr al Jabal). Albertov Nil plovan je cijelom duinom, od oko 210 km. Jezero Malavi Jezero Malawi ili Nyasa ili Niassa (port.) nalazi se na spoju srednjoafrikog i istonoafrikog tektonskog jarka, izmeu Malavija, Tanzanije i Mozambika. Povrinom je tree jezero u Africi. U jezero utjee rijeka Ruhuhu na sjeveroistoku, a istjee rijeka Shire, pritok Zambezija. Jezero je veim dijelom plovno, bogato ribom. Juni dio jezera dio je NP

Malavi (zatiene endemske vrste riba), od 1984. na UNESCO-ovom popisu svjetske prirodne batine. Otkrio ga je 1617. godine Portugalac Caspar Boccaro, a istraio D. Livingstone 1859. godine. Jezero Tanganjika Jezero se nalazi u srednjoafrikom tektonskom jarku, na teritoriju Burundija, Tanzanije, Zambije i DR Kongo. Najdulje jezero na svijetu (680 km) i drugo po dubini (iza Bajkalskog jezera). U jezero utjeu rijeke Malagarasi, Ruzizi i Kalambo, a istjee Lukuga, pritok Konga. Vane luke na obalama jezera su Bujumbura, Kalemi, Ujiji i Kigoma. Jezero je bogato ribom. Uz obale se uzgaja ria i uljna palma. Prvi Europljani koji su ga otkrili bili su brit. istraivai John Hanning Speke i Richard Francis Burton 1858. godine. Jezero Turkana Jezero Turkana (prije Rudolfovo) nalazi se u sjevernoj Keniji i junoj Etiopiji. Razmjerno je plitko, boato i nema odviraka. Jedini stalni tok koji se ulijeva u jezero je rijeka Omo. Jezero je bogato ribom i poznato po jednoj od najveih populacija krokodila na svijetu. Godine 1888. posjetili su ga Damuel Teleki i Ludwig von Hhnel i nazvali ga prema austrijskom prijestolonasljedniku Rudolfu. Britanski paleontolog Richard Leakey na obalama jezera pronaao je 1967. godine ljudske fosile koji su promijenili dotadanji pogled na evoluciju (pronaao je gotovo potpuni kostur turkanskog djeaka; starost nalaza oko 1,6 mil. godina). Viktorijino jezero Viktorijino jezero nalazi se na teritoriju Ugande, Kenije i Tanzanije. Presijeca ga ekvator. Povrinom je najvee afriko i drugo po povrini slatkovodno jezero na svijetu (iza Superior Lakea). Jezerska zavala smjetena je na ravnjaku izmeu dvaju tektonskih jaraka (srednjoafrikog i istonoafrikog), na visini 1135 m. Najveim dijelom prihranjuje se kinicom (oko 90%). Jedini jezerski odvirak je Viktorijin Nil. Obale jezera su dobro razvedene, s brojnim otocima i grebenima uz obalu. U jezeru je stanite vie od 200 vrsta riba. Najvei gradovi na obalama jezera su Kampala, Entebbe, Jinja, Kisumu, Mwanza, Musoma, Bukoba. Od Europljana jezero su prvi otkrili J. H. Speke i R. Burton 1858. godine, a istraio ga je H. M. Stanley 1875. godine. Zavretkom velike brane i hidroelektrane Owen Falls na Viktorijinom Nilu 1954. podignuta je razina jezera. Razvoj naseljenosti Afrika - kolijevka ovjeanstva Prvi primati pojavili su se prije oko 65 milijuna godina. Za vrijeme paleocena (prije 65 do 54 mil. godina) arhaini primati uvelike su se proirili na sjeveru Amerike i u Europi. U eocenu (prije 54 do 37 mil. godina) primate arhainog izgleda zamijenili su moderniji oblici. U kasnom oligocenu (prije 27 mil. godina) u Africi i Euroaziji razvili su se majmuni uskonosci (catarrhina). U miocenu (prije 26 do 5 mil. godina) uoava se diferencijacija majmuna iz porodice catarrhina. U istonoj Africi ire se hominoidni primati (natporodica koja ukljuuje antropomorfne majmune i ljude), meu kojima je i proconsul, moda vrsta hominoida koja se razvila u vrstu koja je dovela do ovjeka. Jo poetkom miocena klima u Euroaziji i Africi bila je vlana i ujednaena pa je prauma prekrivala cijelu Zemlju. Prauma je savren okoli za primate koji ive na drveu. Prije 20 milijuna godina klima u Africi postala je sve suom. umski prostori se zbog toga smanjuju, dijelovi prostora pretvaraju se u savane, a dijelovi ak u pustinje. ume su ostale na malim povrinama. Time je kompeticija unutar umskih podruja postala strana. Borba za hranu jedan je od najjaih evolucijskih pokretaa anatomije i ponaanja. U takvim je uvjetima u istonoj Africi poela hominizacija, tj. evolucijski proces koji je vodio od prvih hominida do modernog ovjeka. Smanjenjem umskih podruja etveroruki majmuni, izgubili su mogunost migracije prema drugoj umi. Ako nije bilo dovoljno hrane, ostala im je mogunost prilagodbe ili su izumrli. Prilagodba se dogodila kod populacije primata koji su ve u razdoblju prije pojave sue bili prilagoeni dvononom nainu kretanja. Te su populacije bile najslabije u ivotu u vertikalnim uvjetima

(na praumskim stablima). Da se nisu poeli prilagoavati ivotu na tlu, bili bi izumrli ve u praumskim uvjetima. U vrijeme postupnog isuivanja u miocenu, posebno u istonoj Africi, ti su organizmi dobili priliku za preivljavanje. Svi drevni primati koji se mogu dovesti u vezu s naom vrstom nalaze se u predjelu afrikih tektonskih jaraka. Naeni fosilni ostaci tih primata stari su vie od pet milijuna godina. Nastajanjem tektonskih jaraka (koji su u poetku bili vrlo duboki, oko 7 km, a kasnije su ispunjeni razliitim sedimentima debljine vie od 5,5 km) stvoren je lijevak kroz koji su puhali hladni sjeverni vjetrovi. Tako su tektonski jarci postali ekoloka barijera: zapadno od njih opstala je prauma, a istono od njih nastala je savana. Prema teoriji nazvanoj East side story, istono od srednjoafrikog tektonskog jarka odvijala se specijalizacija hominida. Kljuni dogaaji odvijali su se u razdoblju od prije 8 do 5 milijuna godina. No, za antropologe to razdoblje s kraja miocena i poetka pliocena predstavlja fosilnu crnu rupu. Iz toga razdoblja nisu naeni fosili, a razdoblje je izuzetno vano jer su se u njemu razdvojili hominoidi od hominida, odnosno majmuni od ljudi. Nakon razdoblja od prije 5 mil. godina pojavljuje se vrsta Australopithecus. Iz vrste Australopithecus nastaje vrsta Homo. Odreeno vrijeme obje su vrste ivjele jedna uz drugu. Fosilni ostaci najstarijeg australopiteka, Australopithecusa ramidusa, pronaeni su 1994. godine u nanosima rijeke Awash na lokalitetu Aramis u Etiopiji. Ti ostaci datiraju iz razdoblja otprije 4,4 mil. godina. Nije dokazano uspravno dranje ramidusa. Fosili iz Kanapoija, lokaliteta jugozapadno od jezera Turkana u Keniji, pronaeni 1965. i dodatno istraeni 1995. godine, datirani su u razdoblje od 4,2 do 3,9 mil. godina. Po njima je nazvana nova vrsta Australopithecus anamensis (anam na jeziku turkana znai jezero), za koju je dokazan uspravan hod. Na lokalitetu Hadar, na rijeci Awash u Etiopiji, pronaeni su fosili po kojima je nazvana vrsta Australopithecus afarensis. Vrsti afarensis pripada Lucy, kostur ene koja je ivjela prije 3,5 mil. godina. U potpunosti je bila prilagoena hodanju na dvije noge, ali je djelomice ivjela na drveu. Toj vrsti pripadaju fosili iz Sterkfonteina, otisci stopala naeni u Laetoli i fosil iz ada. To upuuje na iroku rasprostranjenost afarensisa. Afarensis je jedini hominid dobro definiran u cijeloj Africi u razdoblju od prije 4 do 3 mil. godina. Zato ga antropolozi nazivaju praocem naeg roda. Prije 3 mil. godina afarensis nestaje sa scene i njegovo mjesto zauzima africanus. Dijete iz Taunga, fosil iz june Afrike, pronaen 1925. godine (Raymond Dart) predstavnik je Australopithecusa africanusa, vrste koja je ivjela na jugu Afrike prije 2,5 mil. godina. Kod africanusa su otkriveni prvi koraci prema poovjeenju lubanje i poboljanje lokomotornog sustava. Africanus je predak ljudskog roda, ali su njegovi rodbinski odnosi s ostalim australopitecima i dalje prilino nejasni. Pronalazak nazvan WT 17 000 te imenovan Crna lubanja, star je 2,5 mil. godina. Suvremenik je africanusa, slian afarensisu i vrstama robustnih australopiteka koji bi morali potjecati od africanusa (robustus i boisei). Taj taksonomski problem antropolozi su rijeili imenujui za Crnu lubanju novu vrstu: Australopithecus aethiopicus. Teorijska je mogunost da je od aethiopicusa potekao boisei na sjeveru, dok bi africanus mogao biti izravni predak izravni predak vrsta Homo i robustus. O snanim australopitecima (robustusjuni tip, boisei-ostaci naeni u Keniji i Tanzaniji) nalazi su fragmentirani te se premalo zna o postkranijalnom izgledu i za sada se ne moe niti potvrditi niti opovrgnuti jesu li boisei i robustus samo klasian primjer konvergentne evolucije. Prije dva milijuna godina cijelu Afriku zahvaa snano klimatsko isuivanje, zbog ega se pustinje ire na sjever (Sahara) i na jug (Namib, Kalahari). Hominidi su se tada suoili s ozbiljnim problemom prehrane. S jedne strane poboljao im se dvononi hod, kao jedini nain kretanja u potrazi za vodom i hranom, s druge strane bilo je potrebno iskoristiti novi ekoloki zabran koji se sastojao od sunih ekosustava, gdje hrana nije bila na povrini Zemlje te je do nje bilo teko doprijeti. Postojale su dvije mogunosti izbora: ne specijalizirati se pretjerano, nego iskoristiti mogunosti koje nude slobodne ruke i razvoj posebnog organa za kontrolu okolia (mozak) ili pak specijalizirati anatomske organe kako bi iskoritavali resurse sunih ekosustava. Australopithecus africanus drao se prve strategije, robustus i boisei se anatomski specijaliziraju (a ne organizacijom). Hranili su se savanskim

sjemenkama i mrvili tvrde podanke trave u vrijeme sua (za takve uvjete prehrane bili su opskrbljeni krajnje specijaliziranim zubalom). Ovom prilagodbom preivjeli su bez daljnje evolucije sve do gotovo prije milijun godina. U savani je obilje mesa, ali je to meso esto ima oblik grabeljivca s izvrsnom sposobnou tranja. Biljna hrana je manje hirovita i riskantna (osim bodljikavog i otrovnog grmlja), ali se nalazi ispod povrine zemljita ili je zatiena svim moguim vrstama ljuske, kore ili olupine. Hominidi su morali razviti orue kojim bi pribavljali hranu. Slabiji australopiteci, africanus, izveli su najveu kulturnu revoluciju u ivotinjskom carstvu koja se naziva egzosomatikom revolucijom, a koja nije posljedica tjelesnih promjena nego uporabe izraenih orua. Najstarija poznata orua su maleni komadii kvarcita koji potjeu iz doline Oma u Etiopiji, a stari su oko 2,5 mil. godina. Prema sadanjim nalazima utvreno je da je africanus predak novog protagonista koji se u Africi javlja prije malo vie od dva mil. godina: Homo habilisa. Ostaci habilisa rasprostranjeni su na svim mjestima kao i ostaci australopiteka. Najzanimljivija su Laetoli, Olduvai, Koobi Fora (jezero Turkana) te junoafrike spilje. Uz ostatke habilisa naeno je dosta obraenog kamena. Vrlo je vjerojatno habilis upotrebljavao gestualni jezik. Na lokalitetu Koobi Fora pronaeni su ostaci vrste koja je ivjela uz habilisa, ali je imala vee tjelesne proporcije: Homo rudolfensis. Habilis i rudolfensis ivjeli su istodobno prije neto vie od 2 mil. godina. Ostaci habilisa naeni su i u klancu Olduvai. Na podruju Turkane prije dva milijuna godina ivjele su razliite vrste. U najsunijim podrujima kretale su se skupine vrste Australopithecus boisei, a na podrujima sezonskih rijeka ivjele su posljednje skupine africanusa i prve skupine njihovih potomaka vrsta Homo habilis. Homo habilis sluio se oruem od bazalta i kvarcita. Na obalama jezera ili na obroncima ivjeli su pripadnici Homo rudolfensisa. Prije oko 1,8 mil. godina nestaje Homo rudolfensis, bez ikakvih daljnjih tragova u ljudskoj evoluciji, dok je australopithecus boisei postojao do prije milijun godina. Iz vrste Homo habilis razvila se nova vrsta: Homo erectus (u Africi ga neki autori nazivaju ergaster). Smatra se da je jedan od prvih primjeraka Homo erectusa naen u Turkanu (datiran otprije 1,65 mil. godina) imao oko 50-tak kilograma i visinu od gotovo dva metra. Homo erectus naslijedio je orue od habilisa i dalje ga usavrio do dvostraninog orua, poznavao je vatru, odjeu, gradio kolibe, upotrebljavao govor, bavio se lovom. U Aziji se u isto vrijeme (prije 1,8 mil. godina) iz iste vrste razvio homo erectus. To potvruju nalazi iz spilje Longgupo, 20 km juno od rijeke Huang He, na istonoj granici pokrajine Seuan, kao i nalazi na Javi. Saetak evolucije: Australopiteci su se rairili po vrlo velikom podruju. Od njih se u istonoj i junoj Africi razvila vrsta Homo, koja je razradila tehnologiju iz Olduvaija. Osnaen novom tehnologijom, habilis je poeo irenje prema Aziji ( u Aziji nisu naeni ostaci Australopiteka). Afrike i azijske grupe Homo habilisa bile su temelj za razvoj Homo erectusa (multiregionalizam). Homo erectus pokazuje stabilnost meu hominidima koju ostali hominidi nikada nisu dosegli. Vrsta homo erectus ostala je nepromijenjena gotovo milijun i pol godina i ostaci te vrste rasprostranjeni su du cijelog tropskog podruja, osim u Americi. Znali su prenositi i akumulirati zalihe hrane, sluili su se kamenim oruem, obraivali su ivotinjsku kou (odjea), koristili su vatru i zaklon (kolibe). Prije oko 300 000 godina u Africi se poinju pojavljivati hominidi koji su se razvili iz erectusa. To su prve jedinke arhainog Homo sapiensa. Za pojavu arhainih Homo sapiensa multiregionalistika je hipoteza: razliite populacije homo sapiensa razvile su se iz genetske zajednice erectusa na razliitim geografskim podrujima. Fosili naeni u Europi, koji dokazuju razvoj od europskog erectusa, stavljeni su u novu vrstu: Homo neanderthalensis. Nalazita fosila neandertalca: dolina Neanderthal, Le Moustier, La Ferrassie, La Ouina, La Chapelle-aux-Saints i Krapina. Neandertalac je ivio u Europi od prije 200 000 do prije 35 000 godina. Prije oko 35 000 godina neandertalca zamijenjuju anatomski moderni oblici Homo sapiensa koji su vjerojatno doli iz Afrike (za vrijeme ledenih doba, kada je razina mora nia i Gibraltarski prolaz suh). Prije izumiranja neandertalca, moderni Homo sapiens i neandertalac dugo su ivjeli na istim geografskim podrujima (to ne znai da su dijelili istu spilju). Ostaci anatomski modernog Homo sapiensa naeni su u Cro-Magnonu.

Odakle potjee anatomski moderni homo sapiens? Najstariji naeni fosili, starosti 120 000 do 90 000 godina, potjeu iz spilje na uu rijeke Klasies u Junoj Africi. Ostali fosili naeni su u Keniji, Etiopiji, Maroku (u Cro-Magnonu u Europi te na brojnim mjestima u Aziji) dokazuju da se anatomski moderni ovjek iz Afrike raselio na ostale kontinente Staroga svijeta. Zahvaljujui fleksibilnosti i kulturolokim tradicijama, moderni ljudi postali su jedini globalni hominidi. Seoba na sjever, a zatim iz Afrike u Europu i u Aziju poela je prije oko 100 000 godina, za ledenih doba. Migracije je pratio proces usko grlo. Broj ljudi unutar rasprenih grupa ostao je malen tisuama godina. Kao drugi mogui imbenk malog porasta broja stanovnika navodi se erupcija vulkana Tobi na sjeverozapadu Sumatre prije oko 71 000 godina. Erupcija je uzrokovala zahlaenje koje je trajalo gotovo jedno tisuljee. Malen broj ljudi uzrokovan uskim grlom potaknuo je ubrzane genetske promjene i ritam evolucijskih promjena. Prije oko 50 000 godina uslijedilo je ubrzano irenje modernog ovjeka i stvaranje naseobina. irenje su obiljeili prvo orue i oruje od izraenog kamena, koplje, tkanine, koare, ureena prebivalita, trapovi za spremanje hrane, razmjena proizvoda. Za ledenih doba homo sapiens sapiens iz Afrike je naselio Europu i Aziju (kasnije i Ameriku). Preduvjet za migracije bilo je ovladavanje vatrom, izrada odjee i socijalne vjetine. Maksimum posljednjeg glacijala bio je prije oko 20 000 godina. Ljudi su se okupljali oko sve manjeg broja pogodnih stanita. Preko Euroazije, izmeu leda na sjeveru i pustinje na jugu, protezala se stepa koja je hranila mamute, bizone, konje, sobove izvore hrane za paleolitske lovce. Do prije 11 800 godina posljednje ledeno doba bilo je na izmaku. Uslijedio je porast temperature i irenje vegetacije. ivotinje sele prema sjeveru, a za njima lovci i sakupljai. Do 10 000. g. pr. Kr. ljudi u jugozapadnoj Aziji (i u srednjoj Americi) sele izvan granica postojeih izvora hrane i istrauju naine uzgoja biljaka i ivotinja. To su prvi pokuaji ratarstva i stoarstva. Tijekom 150 000 godina koje su prethodile poljoprivrednoj evoluciji, anatomski moderan ovjek naselio je veinu svijeta i svladao umijee preivljavanja. Promjene u Africi u holocenu Do 10 000. g. pr. Kr. Sahara je bila vlanija i naseljena ribarima. Ribarska naselja postojala su od Gane do istone Afrike. Do 8000. g. pr. Kr. skupine skupljaa zavrile su migraciju i zauzele prostore pogodne za uzgoj itarica i ivotinja kroz cijelu godinu. Stacionarna naseljenost omoguila je poveanje broja stanovnika, ali i stvorila veu ovisnost o poljoprivredi. To je poticalo gradnju veih naselja i kompleksniju organizaciju drutva. Tijekom VII. tis. pr. Kr., pod utjecajem iz jugozapadne Azije, u sjevernoj Africi poeo je uzgoj stoke i itarica, a u sudanskim dolinama uzgojale su se domae itarice. U Africi su se uzgajale itarice (afrika ria, proso, sorghum), mahunarke i korjenasto povre (jam, manioka), voe (lubenica) i ostale kulture (kava, uljevita palma, sezam). U Africi nije pripitomljena niti jedna ivotinja, sve su uvezene iz Azije. Na prijelazu iz IV. u III. tis. pr. Kr. Sahara, jugozapadna Azije i Indija postali su gotovo suhi i tjerali stanovnitvo prema stalnim rijenim tokovima (npr. Nil). Rezultati razvoja do Kristova doba U dolini Nila u III. i II. tis. pr. Kr. egipatska je civilizacija na vrhuncu. Tijekom II. i I. tis. pr. Kr. broj stanovnika se poveavao, a ratarsko stanovnitvo ivjelo je po cijeloj Africi. U 1. st. pr. Kr. u dolini Nila, na etiopskom visoju i u dolini Nigera bili su razvijeni urbani centri. Afriki narodi poznavali su uporabu metala: bakra (IV. tis. pr. Kr.), bronce (III. tis. pr. Kr. - kontakti s j. Europom) i eljeza (I. tis. pr. Kr.). Politiki razvoj do Kristova doba Od poetka III. tis. pr. Krista do kraja I. tis. pr. Krista u Africi su nastale prve drave. U dolini Nila nastala je mona drava Egipat. Na prostoru dananjeg Sudana nastale su drave Ku i Meroe, a na prostoru dananje Etiopije i Eritreje drava Aksum. Subsaharska Afrika u to vrijeme naseljena je potomcima ranih proizvoaa hrane koji govore bantu jezike. Bantu jezike prvi poljodjelci su rairili na istok i jug Afrike.

Egipatska civilizacija Klimatske promjene u sjevernoj Africi poticale su preseljavanje stanovnitva prema dolini Nila. Zajednika kontrola poplava i navodnjavanje dijelova doline Nila osigurali su proizvodnju hrane i prve vikove hrane, to je utjecalo na razvoj razmjene. Drutvena diferencijacija i urbani nain ivota poticali su razvoj novih djelatnosti. Oko 3100. g. pr. Kr. ujedinjeni su Gornji i Donji Egipat. Daljnji razvoj egipatske civilizacije rezultirao je pojavom pisma. Razvoj jezika, vjere i kulture vezan za dolinu Nila biljei kontinuitet kakav nije zabiljeen u drugim aritima visokih civilizacija. Drevni Egipat povijest ujedinjavanja i razjedinjavanja STARA DRAVA (3000.-2150.): drava ukljuuje teritorij delte i doline Nila do Asuana; uspostavljene su trgovinske veze s Nubijom na jugu (prostor od Asuana do Khartuma; zlato, bjelokost, egzotini proizvodi), na sjeveroistoku sa Sinajem (bakar) i s Fenikijom (drvo) -2040.): kriza faraonske moi, jaanje plemstva u provincijama, raspad jedinstvene drave, prodori nomadskih naroda sa SI; SREDNJA DRAVA (2040.-1750.): ujedinjenje drave, nova prijestolnica Teba, navodnjavanje Fajuma, centralizacija i jaanje faraonske moi, ponovna kontrola Nubije i Libije, trgovina sa Sirijom -1540.): slabljenje sredinje vlasti, vlast azijskih naroda (Hiksi) NOVA DRAVA (1540.-1070.): protjerivanje Hiksa, osvajanje Nubije, Palestine i Sirije (carstvo od Nubije do Eufrata), prijestolnica Teba; Egipat je postao najbogatija zemlja Staroga svijeta, ali je bogatstvo bilo koncentrirano u hramovima (pa vlast faraona slabi i jaa uloga sveenika); vjerska reforma nova prijestolnica Amarna, slabljenje moi i gubitak posjeda u Aziji; povratak politeizmu, obnova moi u Aziji (bitka kod Kadea), savez s Hetitima protiv Asiraca, pobjeda nad Libijcima i narodima s mora, odrana vlast u Palestini; ekonomsko i politiko slabljenje, raspad drave KASNO DOBA (1070.-30. pr. Kr.) i kraj neovisnosti (30. pr. Kr.): osamostaljenje Nubije, osloboenje Libije i Sirije; autonomna drava Gornji Egipat; vlast libijske i kasnije etiopske (kuiti) dinastije; asirska vlast; kratko procvat u 7. i 6. st. pr. Kr., trgovina s Grkom; Perzija; Aleksandar Veliki (makedonska dinastija); Ptolemejevii; 30. g. pr. Kr. Egipat postaje rimska provincija Civilizacijske interakcije izmeu sjeverne Afrike, jugozapadne Azije i jugoistone Europe Civilizacijske interakcije odvijale su se izmeu Mezopotamije (Asirija, Babilon, Elam), Egipta i Male Azije (Hetiti, Mitani). Trgovake i kulturne veze morem i kopnom osobito su intenzivne od 550. g. pr. Kr. do 752. g. n. e. Vjerske spone izmeu sjeveroistone Afrike i jugozapadne Azije uspostavljene su od 1000. g. pr. Kr. do 500. g.n.e. i utjecale su na povlaenje politeizma. Politiko slabljenje Egipta omoguilo je irenje strane vlasti na sjeveroistoku Afrike. Meu osvajaima najvie traga ostavili su Perzija, Grka i Rimsko carstvo. Na Iranskoj visoravni u 7. st. pr. Kr. pojavila se drava Perzija. Tijekom 7. st. pr. Kr. proirila je svoj politiki utjecaj u jugozapadnoj Aziji, a u 6. st. pr. Kr. pokorili su Egipat. Uspostavom perzijske vlasti, kulturne i trgovake veze protezale su se od Nila i Male Azije do sredinje Azije i doline Inda. Perzijsku vlast slomio je Aleksandar Makedonski. Grka civilizacija Grka plemena iz jugoistone Europe naseljavaju obale Sredozemnoga mora od 8. do 4. st. pr. Kr. To je doba velike grke kolonizacije. Tijekom 6. st. pr. Kr. osnovana su brojna grka naselja u sjeveroistonoj Africi i fenika naselja u sjeverozapadnoj Africi. irenje grkog jezika i osnivanje gradova-drava bilo je osobito intenzivno u doba Aleksandra Makedonskog ija se drava u 4. st. pr. Kr. protezala od jugoistone Europe do Indije i Egipta. Nakon Aleksandra Makedonskog, Egiptom vlada dinastija Ptolemejevia. U tom helenistikom razdoblju cvjetaju znanost, trgovina i kultura.

irenje rimske moi Rimska vlast proirila se sjeverozapadnom Afrikom na prijelazu 3. u 2. st. pr. Kr. Nakon obrauna s Kartagom. U doba carstva rimska kultura i ureenje ire se po sjevernoj Africi. Nakon pobjede nad Kleopatrom i Markom Antonijem, 30. g. pr. Kr. Egipat je postao Augustov osobni posjed, a potom provincija. Rimljani su osvojeni teritorij sjeverne Afrike i dijela jugozapadne Azije organizirali u provincije: Numidija, Africa, Cyrenaica, kasnije Egipat i Arabia. Podjela Rimskog Carstva na Istono i Zapadno ostavila je traga i u sjevernoj Africi. Dananja sjeveroistona Afrika bila je pod utjecajem Istonog Rimskog Carstva (kasnije Bizant), a sjeverozapadna pod utjecajem Zapadnog Rimskog Carstva. Slabljenjem ZRC, vlast u Africi postupno preuzima Bizant, a na sjeverozapadu nastaju germanske drave. Kranstvo u Africi U 4. stoljeu kranstvo je postalo najprije ravnopravna, a potom jedina religija u Rimskom Carstvu. Kartagena i Aleksandrija su bile arita iz kojih se kranstvo irilo po sjevernoj Africi. U Egiptu se pojavio samostanski nain ivota i osnovane su prve pustinjake zajednice. Odvajanjem monofizita u 5. st. (Kopti, etiopska crkva ili krani Sv. Tome) od ostalih vjerskih sredita u Rimskom Carstvu, poeo je odvojeni vjerski razvoj sjeverne Afrike. Do 600. g. kranstvo je bilo dominantna religija sredozemnog svijeta. irenje islama ISLAM Islam se irio usmenom predajom kako je cvjetala arapska trgovina, politikim savezima i uspostavljanjem obrazovnih centara. Jedna od prvih vojnih postaja u Africi bio je Fustat u Egiptu. Prvi veliki val irenja islama dogodio se pod vodstvom etvorice Muhamedovih nasljednika, kalifa (khalifah=nasljednik). Prvi kalif bio je Abu Bekr otac Aie, najmlae od Muhemedovih kasnijih ena. Suprotstavio se mjesnim voama koji su se poeli vraati plemenskoj podjeli. Omer ibnul-Hatab, drugi kalif, ujedinio je mjesne voe i usmjerio ih na borbe za irenje islama. Godine 636. Omer je osvojio i islamizirao Damask bizantsko sredite trgovine i proizvodnje. Trei kalif Osman ibn Afan ubijen je 656. godine u ustanku Alijevih pristaa. Ali ibn Ebu Talib bio je Muhamedov brati i Fatimin mu. Po miljenju nekih trebao je biti prvi Poslanikov nasljednik. Ali je nakon ustanka i ubojstva Osmana proglaen etvrtim kalifom. Sukobi oko ustolienja voe prerasli su u graanski rat koji je trajao od 656. do 661. godine. Zavrio je bitkom deva kod Basre u dananjem Iraku. Pobijedila je Alijeva stranka (iat-u-Ali). Na suprotnoj strani voa je postao vojni zapovjednik, namjesnik Sirije i Osmanov neak, Muavija, zajedno s Ajom, Muhamedovom udovicom i keri prvog kalifa. Od 7. stoljea (i danas) te dvije frakcije tvore vie politiki nego teoloki raskol. Alijeva stranka, zvana jo iji ili ijiti, ima sjedite u Kufi, dananji Irak. S protivnicima se obraunavala u bitkama i pregovaranju. Ali je od Muavije traio da odstupi s mjesta namjesnika Sirije, a kad je Muavija odbio, Ali je bezuspjeno napao Damask. Dio Alijinih sljedbenika razoaran neuspjehom, naputa Aliju i nazivaju se hariditi (oni to izlaze, odvajaju se). Hariditi su tvrdili da su obojica, i Muavija i Ali, poinili teak grijeh udaljivi se od istinskog islama te se stoga moraju boriti protiv njih i ubiti ih. U njihovim je akcijama godine 661. Ali ubijen, a Muavija je preivio i postao etvrti kalif. Muavija je vladao muslimanskom zajednicom koja je tada bila podijeljena na tri dijela: haridite, ijite i sunite. Suniti se tako nazivaju zbog vjerovanja koje je bilo najblie sunetu, tj. izvornom Muhamedovom uenju. Raslojavanje triju grupa s vremenom se pootrilo, ponajprije zbog otimanja oko prava nasljedstva. Hariditi su zastupali tezu da vodstvo mora pripasti onome tko pokazuje najviu razinu pobonosti. ijiti su zagovarali preuzimanje vodstva prijelazom: izravnom linijom od Poslanika, od Muhameda na Fatimu i Alija te njihove nasljednike, sa sjeditem u Bagdadu. Suniti su tvrdili da kalifa mora birati zajednica. Muavija, etvrti kalif postao je i ocem dinastije Umejida (Omejada) koja je vladala od 661. do 750. godine. Tri grane islama narasle su geografski i vjerski (brojem sljedbenika) te stekle politiki utjecaj. Hariditska poruka o jednakosti privukla je mnoge da prijeu na islam u istonoj Arabiji i

sjevernoj Africi. Njihova inaica islama potpirivala je intelektualne i vojne sukobe u sjevernoj Africi, osobito meu Berberima, trgovcima sjeverne Afrike, nearapskim stanovnicima koji su preli na islam. Jezgra hariditskog islama ostaje u Omanu i Maroku. Poslije Alijeve smrti, ijitski muslimani u Kufi pozvali su njegovog sina Husejina da bude njihov voa. Husejinove pristalice sukobile su se s Muavijinim sinom Jazidom kod Karbale 680. godine i doivjele teak poraz. ijiti diljem svijeta obiljeavaju Husejinovo muenitvo i u prvom mjesecu islamskog kalendara posveuju mu 40 dana kao vrijeme aljenja. ijitski mukarci deseti dan prvog mjeseca islamskog kalendara (aura, kad je ubijen Husejin) se u mimohodu, uz udarce bubnjeva, biuju kako bi pustili krv i osobno iskusili boli svog junaka. Mjesto Husejinove pogibije, Karbala, jedan je od najsvetijih gradova ijitskog islama, kao i Nadaf, u kojem je pokopan Husejinov otac Ali. Pria se da je neki kalif krajem 8. stoljea bio u lovu na jelene u blizini Alijeva groba. Njegov je plijen u jednom trenu stao i skamenio se na humku. Stao je i kalifov konj, a kalifa je preplavio osjeaj uenja i divljenja. Od mjetana je saznao da je humak Alijev grob. Iz strahopotovanja ondje je sagradio velianstvenu grobnicu kojoj je u sljedeim stoljeima dodana kupola od 7777 zlatnih ploica te je poveana u raskonu damiju. Stoljeima su ijiti svoje pokojnike donosili na groblje u Nadafu i pokapali pokraj damije kako bi poivali u miru. Drugi Nadaf podrugljivo zovu Gradom mrtvih, no za ijite je on Vadi Selem, Dolina mira. Posljednjih stoljea I. tisuljea ijiti su znatno proili svoj utjecaj. Podijelili su se i na podsljedbe, ali su uvijek ostali u uvjerenju da njihov voa bude imam, vjerski nadahnut ali ujedno i politiki voa zajednice. U punom zamahu ijitski islam zadrao je utjecaj na obali sjeverne Afrike te u Arabiji i Perziji. Danas ijiti ine oko 15 posto svih muslimana, a dominantni udio imaju u Iranu, Iraku, Libanonu, Bahreinu i Azerbajdanu gdje su veina stanovnitva. Sunitska veina osnovala je dva velika kalifata: Umejidi do 8. stoljea i Abasidi od 8. do 13. stoljea. Sjedite islamske moi iz Medine se preselilo u Damask (Umejidi) te potom u Bagdad (Abasidi), a islamska kultura je procvjetala. Za narataje nakon Muhamedove smrti islam se irio i razvijao. Tradicionalisti iz Medine usredotoili su se na pisane tekstove, a racionalisti smjeteni u Kufi i Basri na razumno tumaenje kako bi oblikovali zakone. Do kraja 1. tisuljea etiri zasebne kole islama razvile su se i postale temeljne: hanefijske kole u Jordanu, Libanonu, Turskoj, Afganistanu te Dalekom istoku; malikijske kole u Sjevernoj Africi, Bahreinu, Kuvajtu; afijske kole te hanbelijske u Saudijskoj Arabiji i zemljama Perzijskog zaljeva. Geografske i kulturne raznolikosti te obiaji uvjetuju i nasljeuju zakon, zloin i kaznu pa ak i odredbe o odijevanju za ene te se zrcale u razliitim tumaenjima pojedinih od tih kola. Sufizam (od ar. suf=vuna; gruba vunena halja to su je nosili pojedini mistici), mistini islam, alternativni je odgovor kako bolje razumjeti i slijediti mudrost Kur'ana i poslanika Muhameda. Sufi su se okomili na novo bogatstvo i izgrede to su pratili irenje carstva i vlasti te su se usredotoili vie na ovaj nego na zagrobni ivot. Isticali su vanost duhovnog ivota, milosra, posta i molitve u traenju prosvjetljenja ili Boje nazonosti. Umjesto intelektualnog ili uenog razumijevanja pratili su vie mistian put temeljen na isposnitvu te odanosti i Bojoj ljubavi. Drugdje je geografsko irenje donijelo tehnoloki napredak. Iz kineskog carstva Tang vojska i trgovci prodirali su na zapad preko Tibeta. Do 750. godine osvojili su Kamir i Kabul. U srpnju 751. godine muslimani su krenuli na sjever i blizu rijeke Talas u dananjem Kirgistanu susreli 30 000 kineskih vojnika. Pobijedili su muslimani i postavili zapadnu granicu kineskog utjecala, ali i otvorili vrata trgovine izmeu Dalekog istoka i arapskog svijeta. Kineski zarobljenici svoje su pobjednike nauili izraivati papir od drvenih vlakana. Muslimanski obrtnici papir su izraivali u Samarkandu, vanom gradu na putu svile u dananjem Uzbekistanu. Samarkand je postao glavni grad golemog muslimanskog carstva kojim je vladao Timur Lenk. Iz Samarkanda su muslimanski putnici tehnologiju prenosili u Damask i u Bagdad te dalje u sjevernu Afriku i Europu. Umjetnine i bogatstvo, kojima se danas divimo u damijama, potjeu iz doba kalifa. El-Valid, posljednji umejidski kalif obnovio je damiju u Medini. Abasidski kalifi pretvorili su Bagdad u

Grad mira, sredite umjetnosti, znanosti (Kua mudrosti) i knjievnosti. Iz Bagdada je od 786. do 809. vladao Harun El-Raid, kalif poznat po okrutnosti i po tome to mu je ena prije spavanja pripovijedala prie (Prie iz 1001 arapske noi). Prouavajui drevne matematike radove na grkom i sanskrtu, uenjaci iz Bagdada unaprijedili su matematiku razvivi dananji numeriki sustav. Preveli su Platonovu i Aristotelovu filozofiju, Galenovu i Hipokratovu medicinu, Ptolemejevu astronomiju, Euklidovu geometriju i uklopili ih u sustav uenja Kue mudrosti. Nainili su atlas svijeta, imali viziju o Zemlji kao kugli, mjerili solarnu godinu i stupnjeve geografske irine, podarili svijetu algebru, algoritam, tablice gibanja Sunca, Mjeseca i pet planeta, matematiki opisali gibanje nebeskih tijela (rotaciju). Putovanja u Sjevernu Afriku pridonijela su utemeljivanju drugih velikih uenih ustanova. U 7. stoljeu islam se u Egiptu iri iz vojne postaje el-Fustat. Abn ibn Tulun, namjesnik Egipta imenovan iz Bagdada, 879. godine utemeljio je damiju sjeverno od vojarne, a Devher, zapovjednik kalifove vojske rodom iz Cavtata, zarobljen na Siciliji, preao na islam da bi stekao slobodu, jo sjevernije je utemeljio novi grad i nazvao ga el-Kahira (Kairo=proslavljeni ratnik). Veina povijesnih islamskih graevina jo postoji u Kairu pa ih je UNESCO zatitio kao svjetsku batinu. Medresa El-Azhar (teoloka kola) postala je najstarije svjetsko sveuilite uz Karevijin u Fesu. Do 1099. godine, do 1. kriarskog rata kao i pritisaka izvana (Selduci s JI obale Turske te Mongoli iz Sredinje Azije) i iznutra, islamska kultura uvrstila se u JZ Aziji i Sjevernoj Africi i stvorila temelje za irenje islama. Od 7. st. Muhamedovi nasljednici vojnim osvajanjima omoguuju irenje islama sjevernom Afrikom (i junom Azijom). Nakon osvajanja Aleksandrije 643. godine, uslijedio je prodor prema zapadu, preko Cyrenaice i Magreba. Neovisne arapske snage pod vodstvom Tarika ibn Zijada i Muse prele su 711. godine Gibraltar i osvojile juni dio Pirenejskog poluotoka. Daljnji prodor u zapadnu Europu zaustavljen je kod Poitieresa 732. godine (Karlo Martel). Prodor u Europu s jugoistoka, preko Male Azije, zaustavio je Bizant. Arapskim osvajanjima do 10. st. politiki, vjerski i kulturno je integriran veliki dio Sredozemlja, a sjeverna Afrika postala je dio najvee civilizacije zapadno od Kine. U poetku islam nije zahtijevao preobraenje pokorenih naroda. Kur'an propisuje potivanje ostalih naroda knjige, odnosno pripadnika ostalih monoteistikih religija koje imaju napisane vjerske zakone. Masovni prelazak na islam postao je uobiajen za Abasidske dinastije. Muslimanski svijet jugozapadne Azije, sjeverne Afrike i jugozapadne Europe izgubio je politiko jedinstvo raspadom Abasidskog kalifata i osnivanjem dvaju usporednih kalifata u 10. st. (Kairskog Fatimidskog i Cordobskog). Zahvaljujui zajednikom jeziku, ouvano je kulturno jedinstvo. Islamizacija je najbre napredovala u panjolskoj. U Maroku je politiko i vjersko jedinstvo postignuto tek u 11. i 12. stoljeu. Promicala su ga dva radikalna berberska pokreta vjerske reforme: Almoravidi i Ahmohadi. Oni su osvojili junu panjolsku i unitili posljednje ostatke kranstva u sjevernoj Africi. Krajem 11. st. poeo je kranski protunapad (rekonkvista) u panjolskoj. Do 1492. godine odralo se samo malo kraljevstvo u Granadi. Kranski protunapad u sjevernoj Africi nije bio uspjean. Marinidi u Maroku i Hafsidi u Tunisu uspostavili su u 13. st. mone drave koje su bogatstvo crpile iz trgovine s katalonskim i talijanskim trgovcima. Godine 1415. Portugalci su zauzeli Ceutu, a Kastiljci 1497. godine Melillu. Fatimidi su ijitska-izmaelitska dinastija (909.-1171.) koju je utemeljio Ubaydullah al-Mahdi, navodni potomak najmlae Muhamedove keri Fatime. Al-Mahdi je osvojio sjevernu Afriku, porekao vrhovnitvo Abasida, uzeo naslov kalifa i time izazvao vjersku podjelu meu muslimanima. Fatimid al-Muizz (953.-975.) godine 969. zauzeo je Egipat. Vlast Fatimida proirila se na postupno na Siriju i Siciliju. Zbog unutarnjih neprilika (vjerski raskol, gospodarska kriza, epidemije) te zbog napada Selduka i kriara, vlast Fatimida slabi u 11. i 12. st. Posljednjeg Fatimida, al-Adida s vlasti je svrgnuo 1171. godine sirijski sultan Saladin koji je nominalno obnovio vlast Bagdadskog kalifata.

Doavi u doticaj s djelima grih mislioca, posebice u Aleksandriji, arapski su znanstvenici djela preveli na arapski i pridonijeli ouvanju tekovina grke znanosti i kulture te daljnjem razvoju znanosti. Veliki doprinos dali su razvoju astronomije, matematike i medicine. Preko panjolske i Sicilije, uenja su se prenosila u Europu i pridonijela razvoju srednjovjekovne europske civilizacije. Osvajanja i misionarska djelatnost trgovaca i propovjednika pridonijele su irenju islama kao vjerske sile, posebice u zapadnoj Africi. Od sredine 13. do poetka 16. stoljea (1250.-1517. g.) u doba dinastije Mameluka, Egipat je postao politiko i gospodarsko sredite islamskog svijeta. Aleksandrija je bila tranzitna toka za velike koliine zaina koje su se dopremale s Dalekog istoka prema zapadnoj Europi. Mameluci (arap. mamluk= rob, suanj), isprva ratni zarobljenici, uglavnom turskog ili kavkaskog podrijetla, koje su egipatski i perzijski vladari ukljuivali u svoje vojne postrojbe, posebice u osobnu gardu i zatitu. S vremenom su u Egiptu stekli golem utjecaj i 1250. godine svrgnuli dinastiju Ajubida, a sultanom proglasili mameluka Ajbeka. Vladali su Egiptom tri stoljea. Posljednjeg sultana iz te dinastije, Bahrita Al- Malika, godine 1390. svrgnuo je Barkuk, rodonaelnik nove mameluke dinastije burdita. Osmanskim osvajanjem Egipta 1517. godine okonana je vlast mamelukih sultana, ali su se neki njihovi knezovi odrali u pojedinim egipatskim pokrajinama do poetka 19. st. Njihovu je vlast i utjecaj konano slomio egipatski potkralj Mehmed Ali 1811. godine. ISLAM U AFRICI U Sjevernoj Africi muslimani ine vie od 90 posto stanovnitva, oko 50 posto na potezu od Senegala i Gvineje do Etiopije (iznimka je Somalija u kojoj imaju vie od 90 posto zbog ranog dolaska trgovaca brodovima do obale). U srednjoj i junoj Africi udio je manji. U Magrebu islam je postao odluujui imbenik kulture steen trgovinom, intelektualnim utjecajem, migracijom i sklapanjem mijeanih brakova. Afrika uoi geografskih otkria U ranom srednjem vijeku Aleksandrija je bila glavna tranzitna luka za zaine s istoka. Roba je do Aleksandrije dopremana karavanama kopnom i morskim putem preko Crvenog mora. Na prijelazu 14. u 15. stoljee dogodile su se velike promjene u politikim i gospodarskim odnosima u islamskom svijetu. Osmanlije postaju nova udarna snaga islama i preuzimaju njegovo irenje. Gospodarska kriza islamskog svijeta na sjeveroistoku Afrike i jugozapadu Azije ugrozila je trgovinu s junom i jugoistonom Azijom. Europa je krenula u potragu za novim pomorskim putovima do Indije. Krajem 15. stoljea (1492. godine padom Granade) zavrava rekonkvista na Pirenejskom poluotoku. Dugotrajni ratovi s Arapima uzrokovali su nestaicu zlata u Europi i poticali prodore preko Sahare u srednjovjekovna carstva na zapadu Afrike, posebice do carstva Songhay. Vodee pomorske i trgovake drave toga vremena, Venecija, Genova, panjolska i Portugal krenuli su u prva osvajanja (Kanarski otoci, kasnije Azori i Madeira). Te otone skupine postale su uporita u potrazi za morskim putem do june i jugoistone Azije. Kanarski otoci osvojeni su krajem 15. st. kada su nemilosrdni konkvistadori u ime Kastilije nadvladali neolitsko puanstvo otoka, koje nije poznavalo metale, tkanje ni navigaciju. Ubrzo su naseljeni do tada pusti otoci Azori i Madeira. Poetkom 15. Stoljea Madeira je postala vaan proizvoa eerne trske, ime je smanjena ovisnost o islamskim izvorima. Krajem 15. st. oivjele su islamske drave na sjeveru Afrike. Marinidi u Maroku doivjeli su svoj vrhunac osvajanjem Tunisa 1347. godine i do pada Algecirasa podravali su posljednje islamsko uporite na Pirenejskom poluotoku, Granadu. Dinastiki i vjerski sukobi doveli su do komadanja drave i gubitka teritorija, osim Feza. U meuvremenu su Portugalci zauzeli mnoge gradove na atlantskoj obali Maroka, a vrhunac je bio zauzimanje Tangera 1471. godine. Procvat u zapadnom Aliru zavrio je svrgavanjem Abu Hammua 1389., nakon ega je Tlecmen poeo plaati porez Fezu, Tunisu te poslije Aragonu. Tuniski Hafsidi, nasljednici stroge almohadske tradicije u 15. st., bili su tolerantniji i obnovili su jedinstvo Magreba (1434.-1488.), ali je nakon toga zavladala anarhija i nije iskoriteno suparnitvo panjolaca i Osmanlija u Sredozemlju.

SUBSAHARSKA AFRIKA Zapadna Afrika Razdoblje od 1000. do 1500. godine u Africi obiljeila su dva procesa: irenje islama i pojava prvih drava u subsaharskoj Africi. Na mnogim mjestima ti su procesi bili povezani. Do 1000. godine sjeverozapadna je Afrika u islamskim rukama ve tri stoljea. Od 1000. do 1500. godine islam se iri prema jugu: dolinom Nila u kransko kraljevstvo Nubiju, uz sjevernu i istonu obalu afrikog roga i preko Sahare u drave Sudanskog pojasa, koji se protezao od Senegala do Nila. Muslimanski trgovci su na devama u karavanama prenosili u drave Sudanskog pojasa sol i luksuznu robu (kasnije i vatreno oruje), a na sjever kone proizvode, robove i zlato. Vanu ulogu pri prijelazu pustinje imala su velika stovarita robe, npr. Sijilmassa juno od Atlasa i Walata u Maliju. Do 1250. godine gospodarstvo muslimanskog svijeta jugozapadne Azije i kranske Europe u velikoj je mjeri ovisilo o afrikom zlatu. irenje trgovine preko Sahare dalo je poticaj razvoju drava u Sudanskom pojasu. U tom je prostoru postojala urbana tradicija od 1. st. prije Krista. Prve drave subsaharske Afrike bile su Gana, Mali i Songhay (o. 1400.g.). Staro Gansko kraljevstvo ukljuivalo je dananji istoni Senegal, jugozapadni Mali i junu Mauretaniju, izmeu srednjeg toka Senegala i velikog zavoja Nigera, a na vrhuncu moi je od 8. do 11. st. Jo prije 800. Godine Gana je nazivana zemljom zlata. Godine 990. ganski kralj zauzeo je berbersko kraljevstvo Audaghost i tako stekao kontrolu nad trgovakim karavanama soli i zlata. Godine 1054. Gana je pripadala alirskim Almoravidima, a 1240. malijskom carstvu. U 13. i 14. st. nastalo je kraljevstvo Mali koje se protezalo od ua rijeke Senegal preko srednjeg toka rijeke Niger (velikog zavoja). Oko 1400. godine od Malija se odvojila pokrajina Songhay i postupno preuzela vlast nad gotovo itavim teritorijem nekadanjeg kraljevstva Mali. Glavna sredita bili su gradovi Gao i Timbuktu. Drava Mali odrala se samo u gornjem toku Nigera, do 15. st. kada je potpala pod marokansku vlast. Marokanska vlast se odrala do kraja 18. st. Istono od Malija nalazili su se drave - gradovi Hause (meu kojima su najrazvijenije bile Zaria, Kano, Katsina, ali nisu bile nikada ujedinjene). Dalje na istoku nalazio se Kenem (Kanem) koji su osnovali pustinjski ljudi na istoku jezera ad. Njihova vladajua dinastija Kanurija drala je vlast sve do 19. st. Drave zapadne Afrike bile su na vrhuncu moi u kasnom srednjem vijeku, u vrijeme krize u zapadnoj Europi. Vladari tih drava (npr. Mansa Musa iz Malija i Sunni Ali iz Songhaya) postali su glasoviti u islamskom i kranskom svijetu po svojem bogatstvu, sjaju i umjetnikim djelima svojih podanika. Njihove su prijestolnice bili golemi obzidani gradovi s mnotvom damija i barem dva sveuilita (Timbuktu i Jenne) na koja su dolazili znanstvenici i pjesnici iz svih krajeva. Mo drava na zapadu Afrike temeljila se na vojnoj snazi, diplomatskim savezima s lokalnim voama, eksploataciji prirodnih bogatstava i trgovini sa sjevernom Afrikom. Prirodna bogatstva postala su mamac i za muslimane i za Europljane. Juno od Sudanskog pojasa, trgovci Hausa i Malinke trgovali su s narodima na rubu tropskih uma, osobito na podrujima bogatim zlatom. Ta trgovina dovela je do napretka i osnivanja prvih drava na Gvinejskom primorju nakon 1500. godine (npr. Benin). U to vrijeme dogodili su se i prvi kontakti s portugalskim pomorcima koji su istraivali obale zapadne Afrike. Istona Afrika Juno od Egipta, u sudanskoj dolini Nila i na obali Crvenog mora, od 4. do 7. st. vojnu i trgovaku prevlast je imala drava Aksum. Zbog jaanja i irenja islama u jugozapadnoj Aziji od 7. st., drava Aksum je oslabila. Sredite politikog ivota u kranskoj Etiopiji premjestilo se junije, u 11. st. pod kuitskom dinastijom Zagwe, a u 13. st. pod amharskim Solomonidima. Solomonidi su se kasnije sukobili s muslimanskim obalnim dravama roga Afrike, pogotovo Adalom. Du istonoafrike obale razvio se niz muslimskih gradova-drava (Mogadishu, Lamu, Malindi, Mombasa, Zanzibar, Kilwa Kisiwani). Kilwa Kisiwani je sluila kao stovarite zlata

iz Zimbabvea, koje se dopremalo preko Sofale. Dolazak Portugalaca 1498. godine oznaio je poetak europskog prodiranja u taj unosni sustav oceanske trgovine. Juna i sredinja Afrika U unutranjosti, na jugu kontinenta, prve drave nastale su stapanjem nekoliko afrikih plemena. Proces je bio najizraeniji u gornjoj Lualabi gdje je prirodno bogatstvo bio metal te juno od Zambezija, gdje su nakon 10. st. napredni stoari osnovali svoju dravu sa sjeditem u Velikom Zimbabveu. Juno od donjeg Konga te na Jezerskom visoju nastale su brojne male bantu drave. RAZVOJ OD 1500. DO 1800. GODINE U razdoblju od 1500. do 1800. godine afrikom povijeu dominirala su tri procesa: irenje velikih politikih jedinica, irenje islama i sve vee ukljuivanje Europljana. irenje velikih politikih jedinica Na prijelazu 15. u 16. st. u zapadnoj Africi dominiralo je carstvo Songhai. Junije od carstva Songhai nastajale su nove trgovake dravice. Zapadno od delte Nigera, jo prije 1500. godine, u umskom podruju pojavile su se dvije drave, Benin i Oyo, poznate po proizvodnji terakote i bronce. Slinim procesom i drugdje su nastajale centralizirane drave ratara (koji su upotrebljavali eljezno orue) i stoara. Porast broja stanovnika, raznolika gospodarstva i trgovina promicali su jaku politiku kontrolu. Juno od ua rijeke Kongo nastala je jaka drava Kongo, koju e upoznati Portugalci nakon 1484. U sredinjoj Africi razvile su se drave Lubu i Luanda, na Jezerskom ravnjaku Ruanda i Buganda, a na visoravni Zimbabvea kraljevstvo Veliki Zimbabve. To kraljevstvo kasnije je naslijedilo vie drava, meu njima i carstvo Mwnemutapa (Munamutapa, Monomotapa) sa sreditem sjeveroistono od dananjeg Hararea. Na vrhuncu moi, Veliki Zimbabve bio je politiko i religijsko sredite velike drave s trgovakim vezama rairenim do Kine. irenje islama Od 1500. do 1800. godine islam se uvrstio u sudanskim dravama i irio se du istonoafrike obale prema jugu. Na rogu Afrike razvilo se suparnitvo izmeu kranske Etiopije i muslimanskih drava. Napad Adalskog sultana na Etiopiju oko 1520. Godine zaustavljen je uz pomo Portugalaca. Godine 1517. Osmanlije su osvojili Mameluko carstvo u Egiptu i proirili vlast prema zapadu, na Tripoli i Tunis. Alirom su vladali gusari koji su priznavali osmansku vlast. Samo je Maroko ostao neovisan i njime su vladale erifidske dinastije. Maroko je 1590. godine osvojio carstvo Songhai i naruio ekonomske odnose u podruju zapadne Afrike. Provalom islamskog prozelitizma u 18. stoljeu, oporavila se i oivjela politika i trgovina na zapadu i sjeverozapadu Afrike. Prozelitizam - uporno i dosljedno nastojanje za obraenjem drugih u svoju vjeru ili ideologiju. Jedan od oblika vjerskog fanatizma, obraanja na jedinu i pravu vjeru, osobito kada se obavlja uz pomo fizike ili duhovne prisile; javlja se u kranstvu, islamu, budizmu i osobito u kranskom misionarstvu. Europljani i trgovina robljem Traei zlato, bjelokost, drvo i robove, u ovom razdoblju Europljani se sve vie ukljuuju u ivot Afrike. Do 1800. godine europskih je posjeda u Africi bilo malo, ali je kontrola nad prekooceanskom trgovinom imala znatan uinak na mnoge dijelove Afrike. Nakon 1652. godine nizozemski i francuski hugenoti doselili su se na jug Afrike i pokorili narode Khoisan. Na jugoistoku june Afrike ozbiljan otpor pruali su im bantu narodi. Du obale europski doseljenici na jugu Afrike osnivali su manufakture u koje su dovodili robove. Od 1450. do 1870. godine u Ameriku je prisilno odvedeno oko 11 500 000 Afrikanaca, a

putovanje ih je preivjelo oko 75%. Veina robova bila je porijeklom iz zapadne Afrike, a do 1800. godine i dijelom iz istone Afrike. Prisilnim migracijama, uplitanjem u politiki, gospodarski, vjerski i kulturni razvoj afrikih srednjovjekovnih drava, Europljani su zaustavili i poremetili demografski razvoj, razorili autohtonu gospodarsku strukturu i trajno utjecali na sve segmente ivota i organizacije prostora. Sve posljedice nisu jo poznate, ali openito se zakljuuje da su Europljani bili na dobitku, a afriki razvoj je zaustavljen. PROCESI KOLONIZACIJE I DEKOLONIZACIJE Velika geografska otkria Do velikih geografskih otkria sjeverna Afrika razvijala se u okviru sredozemnoga civilizacijskog kruga. Subsaharska Afrika imala je odvojeni razvoj. Arapska osvajanja i irenje islama unaprijedili su trgovinu s dravama zapadne Afrike i dravama na istonoj obali Afrike. Prvi europski pohodi bili su usmjereni na osnivanje trgovakih uporita na obali. Unutranjost Afrike ostala je nepoznata Europljanima do kraja 19. stoljea. Razdoblje od sredine 15. do sredine 16. stoljea nazivamo doba Velikih geografskih otkria. Glavni poticaj za traenje novog puta do Indije bilo je osmansko osvajanje jugozapadne Azije i sjeverne Afrike ime je prekinuta trgovina izmeu Europe i june Azije. Pretpostavke za velika geografska otkria su kompleksne. Meu brojnim pretpostavkama izdvajaju se geografski poloaj, tehnoloki napredak, dravno ureenje, gospodarski razvoj, kriarski i istraivaki duh. Istraivaka putovanja prvi su organizirali narodi Pirenejskog poluotoka. Geografski poloaj na obalama Atlantika usmjerio je Portugalce, Kastiljce, Katalonce, Baske i Aragonce na more. Postali su vjeti pomorci, a znanja su preuzimali od naroda Apeninskog poluotoka i od Arapa. Uz praktine vjetine, razvijali su i znanstvene spoznaje. Po razvoju nautikih znanosti i brodogradnji, vodei narod bili su Kastiljci. Nove tehnologije i ideje roene u doba renesanse, posebice napredak u navigaciji, brodogradnji i kartografiji vana su pretpostavka geografskih otkria. Uoi velikih geografskih otkria Portugal i panjolska postale su jake centralizirane monarhije. Velike pomorske ekspedicije mogla je financirati samo dravna blagajna. Gospodarski motivi (nedostatak zaina i zlata u Europi i pohlepa za bajoslovnim bogatstvima Indije) dodatno su poticali potragu za pomorskim putem do Indije. Zbog stoljetnog ratovanja s Maurima (Arapima) bio je razvijen kriarski duh, a portugalski vladari poticali su istraivaki duh. Znaenje velikih geografskih otkria Velikim geografskim otkriima europska civilizacija postala je podlogom svjetske civilizacije. Prekooceanske interkontinentalne migracije rezultirale su europeizacijom svijeta. Europski narodi prenijeli su na sve kontinente svoju kulturu, rairili europske jezike, kranstvo, politiki i gospodarski model razvoja te pridonijeli razmjeni biljnih i ivotinjskih vrsta meu kontinentima. Nakon geografskih otkria znaajno su promijenjene demografske strukture na pojedinim kontinentima i naprasno prekinut razvitak Afrike, Amerike, Australije i dijelom Azije. Stupanje Europe na svjetsku povijesnu pozornicu oznailo je njezinu dominaciju u svijetu i podreivanje kontinenata Novoga svijeta europskim interesima. Povjesniari razdoblje velikih geografskih otkria smatraju poetkom globalizacije svijeta, poetkom svjetske povijesti (za razliku odvojenog razvoja) i poetkom novoga vijeka. Europski utjecaji na Afriku od 15. do sredine 20.stoljea Od europskih kolonijalnih sila, kolonije i trgovaka uporita u Africi osnivali su Portugal (u 15. i 16. st.), panjolska (Gvinejski zaljev i Zapadna Sahara), Nizozemska (17. st.), Engleska (u drugoj polovici 17. st. postala je vodea pomorska sila svijeta, a nakon 1815. godine vodea kolonijalna sila svijeta), Francuska (osnivala kolonije u Africi u dva vala, u 19. st. postala vodea kolonijalna sila u Africi), Belgija (Kongo-privatni kraljevski posjed, kasnije belgijska kolonija), Italija (kolonije na sjeveroistoku i istoku Afrike) i Njemaka (u utrku za

Afriku ukljuila se 1884.-1885. nakon Berlinske konferencije, izgubila posjede nakon poraza u 1. svjetskom ratu 1918. godine). Do kraja 19. st. Europljani su uglavnom osnivali trgovaka uporita na obali. Manje kolonije imali su Portugalci (jugozapad i jugoistok Afrike), Francuzi (na sjeverozapadu i zapadu Afrike) i Britanci (na jugu Afrike). Utrka za komadanje Afrike poela je krajem 19. st. i kulminirala na Berlinskoj konferenciji 1884.-1885. godine. Unutarnji razvoj Afrike od 1800. do 1880. godine Od 1800. do 1880. godine u Africi su se odvijale burne promjene. Mnoga drutva i drave morali su se prilagoditi nadiruem islamu sa sjevera, intenzivnoj i raznolikoj trgovini, europskim istraivaima i naseljenicima, kranskim misionarima te lokalnim vladarima koji su sve ee nabavljali vatreno oruje. Pod utjecajem unutarnjih i vanjskih sila nastale su brojne napetosti i nestabilnosti, posebice u 70-im godinama 19. st., a takve prilike pruale su razloge i izgovor za europsko preuzimanje vlasti u sljedea dva desetljea. Prvi europski istraivai bili su skloni kulturama koje su susretali i upoznavali u Africi. David Livingstone, najsposobniji znanstvenik meu istraivaima, bio je voen vjerskim zanosom i mrnjom prema trgovini robljem. Kasniji istraivai, poglavito Henry Morton Stanley bili su vie okrenuti eksploataciji afrikih bogatstava pa su njihove ekspedicije nalikovale vojnim pohodima. Poetkom 19. st. zapadna Afrika je bila pod utjecajem procvata islama koji se manifestirao kroz dihad (sveti rat) protiv otpadnika drutava (djelomino islamiziranih). Stvaranje novih islamskih drava i irenje islama ugroavalo je europske kolonijalne interese. Dihad su predvodili Fulbe, stoari i veliki ratnici na sudanskom podruju. Jo u 18. st. osnovali su teokraciju u Futa Torou, Futa Jallonu i Masini, na gornjem Nigeru. U 19. st. osnovali su veu dravu u Hausalandu. Fulbski voa Usuman dan Fobio 1804. godine objavio je dihad. Ubrzo su pokorili sve gradove-drave Hausa i krenuli prema Amadawi. Njegov sin postao je sultan Sokotoa, carstva koje se odralo do 90-ih godina 19. st. Al-Hajj Umar iz Futa Jallona poveo je jo suroviji dihad i osvojio bambarsko kraljevstvo te Masinu. Francuzi su ga zaustavili na rijeci Senegal. Juno od Nigera Samory, voa Mandinga, osnovao je carstvo koje je ugroavalo francuske interese. Sredinom 19. stoljea u Africi se razvija nova trgovina. Smanjuje se trgovina robljem, a Britanci pokuavaju uvesti zakonitu trgovinu. Promjene je potaknula potranja za palminim uljem. U istonoj i sredinjoj Africi lov na slonove i prodaja bjelokosti postali su najunosnija i glavna gospodarska aktivnost. Na ovoj su se trgovini obogatili brojni narodi i drave, primjerice Cokwe i kralj Msiri u sredinjoj Africi, te Buganda i Nyamwezi u istonoj Africi. Strani trgovci u sredinjoj Africi bili su Portugalci iz Angole i Mozambika, te Suahili (Arapi iz Zanzibara) u istonoj Africi. U sjeveroistonoj Africi teritorijalno se iri Egipat. Dravom su vladali Khedivi, namjesnici turskog sultana. Vojska Muhammada Alija osvojila je sjeverni, nilski dio Sudana i 1821. godine proglasila Khartum glavnim gradom provincije. Alijev unuk Ismail, uvrstio je egipatsku vlast na obali Crvenoga mora i na rogu Afrike te se probijao uzvodno Nilom prema velikim jezerima. Etiopija se politiki budi kako bi se oduprla egipatskim prodorima. Prije podjele Afrike, Europljani su kolonizirali samo dva podruja. Godine 1830. Francuzi su osvojili i naselili podruje Alira. Britanci su u vrijeme Napoleonskih ratova oteli koloniju Cape. To je potaklo intenzivnije doseljavanje Europljana na jug Afrike. U velikoj seobi 1836. godine Buri su napustili koloniju Cape i osnovali dvije kolonije u unutranjosti: Transval i Slobodnu Dravu Oranje. Te su kolonije priznali Britanci sredinom 19. st., ali 70-ih godina ponovo izbija sukob koji e prerasti u anglo-burske ratove. Podjela Afrike krajem 19. stoljea Nagla industrijalizacija u Europi poticala je borbu za sirovine i nova trita. Suparnitvo meu europskim silama preneseno je izvan Europe, posebice u Afriku. Na Berlinskoj konferenciji 1884.-1885. godine europske sile dogovorile su se o odgodi podjele Afrike, ali to je bilo teko provesti. U zapadnoj Africi Francuzi su prodirali iz Senegala u unutranjost i sukobili se s Britancima u Gambiji i Sijera Leoneu te s afrikim vladarima. Anglo-francusko suparnitvo kulminiralo je na Zlatnoj obali, u Togou, Dahomeju, Yorubalandu, a posebice u nakon britanske okupacije Egipta 1882. godine.

U sredinjoj Africi belgijski kralj Leopold angairao je istraivaa H. M. Stanleya. Godine 1879. Stanley je utemeljio u zavali Konga privatni posjed belgijskog kralja. Njemaka se ukljuila u utrku za Afriku osvajanjem Togolanda, Kameruna, jugozapadne i istone Afrike. Francuska inicijativa u zapadnoj Africi izazvala je odgovor Velike Britanije i osvajanje podruja dananje Nigerije. Njemako prisustvo u junoj Africi oivjelo je portugalske ambicije, a opasnost od irenja Afrikanera potaknula je britanske prodore u sredinju Afriku, potpomognute akcijama Cecila Rhodesa. Njemaka kolonizacija Tanganjike dobila je odgovor u britanskom osvajanju podruja dananje Ugande i Kenije. Francusko osvajanje Dahomeja (1893. godine) i prodor prema jezeru ad uzrokovao je oruane sukobe s Britancima i s afrikim dravama. Napetost je dosegla vrhunac 1898. godine kod Fashode na Bijelom Nilu, a rat je izbjegnut u posljednji trenutak. Podjela Afrike nije prola bez ljudskih rtava. Krvavi sukobi dogodili su se u Abesiniji 1906. godine kada se Abesinija obranila od Talijana, u britanskom osvajanju Sudana, na jugu Afrike u Rhodesovom pohodu prema sjeveru (sukob s Ndebelima i Shonima) te u Burskom ratu (1899.-1902.) u kojemu su Britanci osvojili transvalske zlatne rudnike i afrikanerske republike. Afriki narodi nisu pruali organizirani otpor, bili su slabije naoruani i nisu se uspjeli obraniti od agresivnih Europljana. Portugalski utjecaj na Afriku Poetak portugalskog prodora u Afriku je osvajanje Ceute 1415. godine. Taj posjed na dananjoj marokanskoj obali oduzeli su im panjolci 1517. godine. Uslijedilo je otkrie i kolonizacija otonih skupina Madeire (1419.) i Azora (1427.). Sposobni kraljevi poticali su pomorstvo, posebice trei sin kralja Ivana I, princ Henrik Moreplovac (Pomorac). Njegova je ideja o junom putu oko Sahare. Do tada je prevladavalo miljenje da Afrika zavrava juno od Sahare. Henrik je opremao dvije do tri ekspedicije godinje i slao ih du zapadnoafrike obale. Pokuavao je izbjei muslimansko posredovanje u trgovini sa srednjovjekovnim afrikim dravama i pronai kranske drave koje bi mu bile saveznici u borbi protiv muslimana. Sredinom 15. stoljea otkrili su rt Bojador i zapoeli trgovinu robovima i zlatom u Senegalu. Vana uporita za trgovinu robovima i zlatom na zapadu Afrike postali su Kapverdski otoci i Gvineja Bisau (Portugalska Gvineja). Napredak se nastavio gradnjom utvrde u Elmini (1482. godine) u dananjoj Gani, osvajanjem kolonije Sao Tome i Principe i uspostavljanjem trgovakih kontakata s Kraljevstvom Konga. Sv. Toma i Princip je prva kolonija koja je poela proizvoditi eer. Na otoke su doselili robove s kontinenta. Novi poticaj za istraivanja dao je kralj Ivan II (1481.-1495.). Prva ekspedicija koju je poslao otkrila je ue rijeke Kongo, druga rt Cross u jugozapadnoj Africi, a trea je pod vodstvom Bartolomeua Diaza 1487. doplovila do junog rta. Pomorci su ga nazvali rt bura (rt oluja), a po osobnoj naredbi kralja Ivana II. preimenovan je u Rt dobre nade. Istodobno s Diazom kralj je poslao Pedra Covilhamu da istrai iz Egipta veze s Crvenim morem, pomorski put iz Crvenog mora do Indije i plovidbu na istonoafrikoj obali. Tako je teoretski utvren morski put iz Portugala do Indije. Kristofor Kolumbo traio je od portugalskog kralja da mu opremi brodove za zapadni put u Indiju. Kralj je odbio zahtjev, pa se Kolumbo obratio panjolskom kraljevskom paru, Ferdinandu i Izabeli i krenuo na put 3.8.1492. iz luke Palos. Nakon deset tjedana plovidbe pristao je na Guanahani (jedan od Bahamskih otoka). Na vijest da je Kolumbo otkrio zapadni put, Portugalci su udvostruili napore za otkrie junog puta do Indije. Kralj Manuel Sretni (1495.-1521.) naloio je Vascu da Gami da pokua s tri broda oploviti Afriku i stii u Indiju. desetomjesene plovidbe, 20.5.1498. godine, Vasco da Gama iskrcao se u luci Calicut na jugozapadu Indije. Na drugom putovanju u Indiju Vasco da Gama osnovao je faktoriju i tvravu u Mozambiku. Za osiguranje trgovakog puta oko Afrike do Indije, Portugalci su gradili luke i uporita na Crvenom moru (Aden) i obalama Perzijskog zaljeva (Ormuz), a iz istone Afrike istisnuli su Arape. Trgovina s Indijom donosila je Portugalu ogromnu zaradu. Lisabon je postao vodea svjetska luka. Opskrbljivao je cijelu Europu zainima (posebice paprom), porculanom, svilom i drugim skupocjenim proizvodima. Portugalci su za potrebe trgovine u Europi osnovali poslovnice u Bruggeu i Antwerpenu. Portugalskog kralja u Europi su zvali kralj papra.

Trgovina s istokom imala je i negativne posljedice za Portugal. Veliki dio stanovnitva posvetio se trgovini ili emigrirao. Poljoprivreda je propala jer je ostala bez radne snage, a stanovnitvo koje je ostalo u dravi preorijentiralo se na vinogradarstvo (vino se u kolonijama dobro prodavalo). U primarnom sektoru razvijalo se samo ribarstvo. Iselio je i dio obrtnika. Drava je u takvoj gospodarskoj transformaciji ovisila o uvozu i o zaradi od trgovine. Krajem 15. stoljea podijeljene su interesne sfere izmeu Portugala i panjolske uz posredovanje pape. Za razliku od panjolaca koji su bili osvajai, Portugalci su osnivali privredne kolonije (trgovaka uporita). Ugovor u Tordesillasu Ugovor o podjeli interesnih sfera potpisan je izmeu panjolske i Portugala 7. lipnja 1494. godine u Tordesillasu. Godine 1493. papa Aleksandar VI. odobrio je crtu razgranienja koja se protezala izmeu polova i prolazila 300 milja (483 km) zapadno od Kapverdskih otoka. panjolska je dobila pravo nadzora zapadno od te crte (odnosno u Amerikama), a Portugal istono (u Africi i Indiji). Na sastanku u Tordesillasu 1494. Godine Portugal je uspio pomaknuti crtu razgranienja za jo 1300 km na zapad, pod izgovorom da trebaju vie prostora kako bi uhvatili najbolji vjetar za plovidbu oko Afrike. Ugovor je 1506. odobrio papa Julije II., ali ga ni jedna druga europska sila nikada nije priznala. Ferdinand Magellan Portugalski pomorac Ferdinand Magellan (Fernao Magalhaes) naumio je sa zapadne strane doploviti do Molukih otoka, no kraljevski dvor u Lisabonu nije imao razumijevanja za taj pothvat. Magellan je preao u slubu panjolskog dvora i krenuo na put oko svijeta 1519. godine. Poginuo je na Filipinima 20.9.1519. godine. Plovidbu je preivio samo brod Viktorija kojega je Elcano vratio u Europu 7. rujna 1522. godine. Dvije najvee portugalske kolonije u Africi postale su Angola i Mozambik. Granice kolonija utvrene su na konferenciji u Berlinu 1884.-85. godine. U poetku su bile glavno izvorite za trgovinu robovima i naseljavanje Brazila. U Mozambiku su izgradili eljeznicu za eksploataciju prirodnih bogatstava. Slabljenje portugalskog utjecaja u Africi Zbog kolonijalne politike Portugal je postupno slabio. Za obranu trgovakih uporita i kolonija nedostajalo je vojske i oruja. Ve od 16. stoljea potiskuju ih europske kolonijalne sile jer su se europska suparnitva preselila iz Europe na kontinente Novoga svijeta. Od 16. stoljea Francuska potiskuje Portugal iz Senegala, Mauretanije, Gvineje, Gabona, Sejela, Obale Bjelokosti i Konga. Godine 1778. panjolskoj su morali prepustiti Ekvatorsku Gvineju. Englezi su ih potisnuli iz Gambije i Sijera Leonea, a Nizozemci iz Gane (Elmina), Nigerije i Mauricijusa. Iz navedenih posjeda Nizozemce su potisnuli Englezi. Uporita na istonoafrikoj obali (Zanzibar, tanzanijska obala, Kenija, Somalija) Portugalcima su oduzeli Arapi. Zadrali su kolonije u kojima su imali brojnije ljudstvo (u Africi Angolu i Mozambik). Francuske kolonije u Africi Francuska prisutnost u Africi odrala se od 17. st. do 1960-ih. U kolonijalno osvajanje Afrike ukljuila se u 17. i 18. stoljeu. Prvi francuski kolonijalni imperij obuhvaao je Senegal, Reunion, Mauricijus i Sejele. Nakon sukoba s Ujedinjenim Kraljevstvom, prvi kolonijalni imperij uniten je poetkom 19. st. Drugi francuski kolonijalni imperij nastao je nakon 1815. godine i obuhvaao je Alir, Tunis, Mauretaniju, Burkinu Faso, Gvineju, Mali, Obalu Bjelokosti, Benin, Niger, ad, Srednjoafriku Republiku, Gabon, Kongo, Madagaskar, Dibuti (Francuski Somaliland) i Maroko. Nakon 1. svjetskog rata prikljuili su i bive njemake kolonije Togo i Kamerun. U kolonije je preselio velik broj stanovnika Francuske i ukljuio se u osnivanje plantaa te eksploataciju drveta, ruda i energenata. Godine 1830. Francuzi su osvojili Alir i proglasili ga dijelom matine zemlje 1848. godine. Zbog okupacije Alira angairali su se i u dvjema susjednim kraljevinama, u Maroku i u Tunisu, koje su u to doba bile pod nominalnom vlau osmanskog sultana. Ugovorom u

Bardu 1881. godine proglaen je protektorat nad Tunisom, tada siromanom i razmjerno malenom zemljom koja je 1945. godine imala samo tri milijuna stanovnika. U Maroku se slabljenje vlasti osmanskog sultana poklopili sa slabljenjem vlasti marokanskog sultana to je dalo izliku za stranu intervenciju. Francuzi nisu u Maroku lako uspostavili vlast jer se na tom prostoru, zbog geostratekih interesa, reflektiralo suparnitvo drugih europskih drava. Poetkom 20. stoljea Francuska je dobila slobodne ruke u Maroku doputajui isto Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu u Libiji i Egiptu, uspjeno odbijajui zahtjev Njemake (koja je prihvatila kompenzaciju u sredinjoj Africi) i doputajui panjolskoj da prisvoji sjevernu obalu Maroka. Ugovorom u Fesu 1912. godine izmeu Francuske i marokanskog sultana uspostavljen je francuski protektorat, a stvarna francusku vlast uspostavljena je u cijeloj dravi tek potkraj tridesetih godina 20. stoljea. Tanger je postao meunarodna zona. U Drugom svjetskom ratu sjeverna je Afrika postala bojite, osim Maroka koji je bio pozadinska zona. Po zavretku rata, Maroko, Tunis i Alir vraeni su Francuskoj. Na sva tri teritorija Francuzi su poticali imigraciju iz Francuske pa se znatan broj francuskog stanovnitva naselio na selu i zaposlio u poduzeima uz francuske administratore u Aliru, ali i u Maroku i Tunisu (unato suverenosti sultana i bega). Osnivali su francuske kole u kojima je odgajana elita koja je cijenila francusku kulturu, ali i teila nezavisnosti (a to Francuzi nisu predvidjeli). U Maroku i Tunisu nacionalistiki pokreti tee ukidanju statusa protektorata. Tuniski je beg neuspjeno kolebao izmeu nacionalista koji tee modernizaciji i nezadovoljnika koji tee neovisnosti i postupno je pao pod francusku vlast. Marokanski sultan priklonio se nacionalistikom pokretu pa su ga Francuzi prognali. Za francusku kolonijalnu vlast u zapadnoj i ekvatorskoj Africi karakteristian je nagli demografski razvoj, komercijalizacija poljoprivrede (zahvaljujui osnivanju plantaa kakaa, kave, banana i kikirikija), gradnja prvih prometnica u cilju eksploatacije boksita i ostalih ruda, te promjena jezine, vjerske, etnike i rasne strukture stanovnitva. Britansko kolonijalno carstvo u Africi Britanci prodiru u Afriku sa zapada, juga i sjeveroistoka. Koristili su sve metode kako bi poveali kolonijalne posjede. Osim vojnih pohoda, poduzimali su istraivake pohode, slali misionare i sklapali ugovore o zatiti s afrikim vladarima. Prva uporita bile su utvrde na Zlatnoj obali (dananja Gana, 17. st.) i otone skupine u Indijskom oceanu (1815. Godine Mauricijus i Sejeli) iz kojih su kontrolirali trgovinu s Indijom. Britanski istraivai Afrike bili su Richard Burton, John Speke, David Livingstone i Henry Stanley. Britanska zapadna Afrika obuhvaala je kolonije Nigeriju (osvajana od 1807. Do 1906.), Sijera Leone (1808.), Ganu (Zlatna obala, 1821.-1896.) i Gambiju (1888.). U istonoj Africi Britanci su pokuali spojiti posjede od Egipta do juga Afrike. Kolonijalni imperij ukljuivao je Egipat u kojemu su dominantni utjecaj uspostavili 1882. godine, a jo 1875. godine preuzeli su kontrolu nad Sueskim kanalom. Na istonoj obali uzeli su u zakup od zanzibarskog sultana obalu Kenije (1877. godine), 1895. proglasili protektorat, a nakon prodora u unutranjost formirali koloniju Kenija. U Adenskom zaljevu, u cilju kontrole plovidbe Crvenim morem do Indije, 1877. godine uspostavili su protektorat Britanska Somalija. Na jezerskom visoju, u bogatom poljoprivrednom podruju, 1890. godine proglasili su protektorat Buganda kojemu su prikljuili i drave Bunyoro, Ankole, Busoga i Toro. U Keniji i Bugandi osnovali su ogromne plantae kave i aja, razvijali stoarske farme i doselili brojno britansko stanovnitvo. Britanski prodor iz Egipta prema jugu i francuski prodor iz zapadne Afrike rezultirali su sukobom kod Fashode. Francuzi su popustili i povukli vojsku, a to je bio preduvjet za sklapanje velikog vojno-politikog saveza u Europi uoi Prvoga svjetskog rata (Antante). Na jugu Afrike Britanci su 1868. godine proglasili protektorat Basutoland (dananji Lesoto), a 1910. godine formirali dominion Junoafrika unija. Junoafrika unija je obuhvaala kolonije koje su oteli Burima (Kaapska kolonija, 1814., Natal 1843., Transval i Slobodna Drava Oranje 1902.). Prodor prema sjeveru omoguio je Cecil Rhodes. Njegova je kompanija od plemenskih poglavica dobila dananji Zimbabve i Zambiju, a zbog financijskih problema prepustila ih je britanskoj kruni 1898. godine pod imenom Juna i Sjeverna

Rodezija. U daljnjem prodoru formirali su protektorat Nyasaland (dananji Malavi; 1891.), Bechuanaland (1895., dananja Bocvana) i Svaziland (1906.). Nizozemski kolonijalni utjecaji u Africi Budui da je Portugal od 1580. do 1640. godine bio pod vlau panjolskog kralja, Nizozemska je iskoristila slabljenje Portugala i oduzela mu gotovo sve kolonije. Na jugu Afrike 1652. godine osnovali su naseljeniku koloniju Kaapstadt i zadrali ju do 1815. godine. Dok je Nizozemska bila pod vlau Napoleona, Britanci su im oteli Kaapsku koloniju. Buri i Burski ratovi Do 1806. godine doseljenici iz Nizozemske, Njemake i Francuske osnivali su farme u koloniji Kaap i nazvani su Buri (Afrikaneri). Povezuje ih isti jezik (burski) i kalvinistika tradicija iz koje je nastala koncepcija apartheida. Na nizozemskom jeziku bur=seljak. Izmeu 1835. i 1840. napustili su farme u koloniji Kaap i preseljavali u unutranjost. Nezadovoljstvo Bura poelo je kada su Britanci preuzeli kontrolu nad kolonijom Kaap (Cape), ukinuli ropstvo, izjednaili prava bijelaca i crnaca i uveli engleski jezik u kolama i crkvi. Dodatni poticaj bila je iscrpljenost zemlje na istoku kolonije. Velika seoba Voortrekkera (putnici koji putuju naprijed) nije bila jedinstvena, ili su u razliitim smjerovima. Rensburg je jednu grupu vodio sjeverno od rijeke Oranje, gdje ih je unitilo pleme Tsonga. Trichardt je krenuo prema istoku. Pola grupe pomrlo je od malarije, a ostatak je prebaen brodovima do luke Port Natal. Trea skupina krenula je na istok preko gorja Drakensberg. Preavi Drakensberg, sukobili su se sa Zuluima, pobijedili ih kod Krvave rijeke 1838. godine i formirali Republiku Natal. Britanci su 1843. godine anektirali Natal, pa Buri kreu na zapad i sjever i osnivaju nove kolonije Transvaal i Slobodnu Dravu Oranje (Orange). Te su se kolonije sukobile s Britancima 1880.-1881. i 1899.- 1902. u dva burska rata. Prvi rat izazvala je britanska aneksija Transvaala. Buri su se uspjeno oduprli. Kada je u Witwatersrandu otkriveno zlato 1886. godine, doseljavali su brojni britanski tragai. Kako bi zatitili svoje trgovake interese, Britanci su isprovocirali sukob u kojemu su zahvaljujui jaoj vojnoj sili pobijedili. Belgijski kolonijalni utjecaji Britanski istraiva Henry Morton Stanley od 1874. do 1877. godine istraivao je tok rijeke Kongo. Kao najboljeg poznavatelja tog prostora, angairao ga je belgijski kralj Leopold II. za osnivanje trgovinskih postaja koje e biti u osobnom vlasnitvu kralja. Na Berlinskoj konferenciji utemeljena je neovisna drava Kongo na elu s belgijskim kraljem. Zbog neljudskog odnosa prema starosjedilakom stanovnitvu i brojnih kritika, Leopold je osobni posjed predao na upravljanje belgijskoj dravi. Nakon 1. svjetskog rata iz Konga su zauzeli Burundi i Ruandu i u upravljanju se oslanjali na manjinske Tutsije, to je ostavilo trajne posljedice u meuetnikim sukobima. Njemake kolonije u Africi Od 1884. godine u utrku za podjelu Afrike ukljuila se i Njemaka. Koristili su napetosti izmeu Britanaca i Francuza i na Berlinskoj konferenciji dobili pristanak za kontrolu Kameruna, Togoa, Jugozapadne Afrike i istone Afrike. Godine 1884. Gustav Nachtigal s poglavicama Kameruna i Togoa potpisao je ugovor o protektoratu. Tako se Njemaka ugurala izmeu Britanske Zlatne obale i Francuske Zapadne Afrike, odnosno izmeu Britanske Nigerije i Francuske Ekvatorske Afrike. Adolf Luderitz 1883. godine kupio je posjed u dananjoj Namibiji. To uporite bilo je dovoljno europskim kolonijalnim silama da Njemakoj dodijele na upravljanje i iskoritavanje podruje dananje Namibije pod imenom Njemaka Jugozapadna Afrika. Njemako istonoafriko drutvo od plemenskih poglavica dobilo je 1885. godine na iskoritavanje dijelove dananje Tanzanije. Vlast su proirili u unutranjost i 1891. godine proglasili koloniju Njemaka Istona Afrika koja je obuhvaala kopneni dio dananje Tanzanije (Tanganjika), Ruandu i Burundi. Na istoku Afrike ugurali su se izmeu Belgijskog Konga, britanskih kolonija Kenije, Ugande, Sjeverne Rodezije i Nyasalanda te portugalskog Mozambika. Klima i reljef Tanzanije ograniavali su Nijemcima naseljavanje i iskoritavanje Tanganjike, za razliku od britanskih kolonija na istoku Afrike koje

su pruale bolje uvjete za naseljavanje. Sve kolonije Njemaka je izgubila u tijeku 1. svjetskog rata. Mandat nad Tanganjikom nakon 1. svjetskog rata (1922.) dobilo je Ujedinjeno Kraljevstvo i ujedinjavanjem Tanganjike sa Zanzibarom proglaena je kolonija Tanzanija. Talijanske kolonije u Africi Prvu koloniju u Africi Talijani su stekli kupovinom. Godine 1869. od sultana su kupili Eritreju i 1890. proglasili koloniju. Od zanzibarskog sultana zakupili su jugoistonu Somaliju 1893. godine, i proirivi vlast, 1905. godine proglasili su koloniju Talijanska Somalija. Vojnim akcijama protiv turskog sultana 1911. godine osvojili su Tripolitaniju (uz blagoslov ostalih europskih sila), kasnije i Cirenaiku, i formirali koloniju Libiju koja je 1939. Godine prikljuena Italiji. Nakon vie neuspjelih pokuaja, 1936. godine osvojili su Abesiniju i proglasili koloniju Etiopiju. Sve kolonije izgubili su u Drugom svjetskom ratu. Liberija Jedina slobodna drava u Africi poetkom 20. stoljea bila je Liberija. Skupina amerikih bijelaca 1816. godine utemeljila je Ameriko drutvo za kolonizaciju koje je trebalo pomagati povratak osloboenih robova u Afriku. Na obali papra kupili su zemlju od domaih poglavara i od 1822. godine doseljavali su se osloboeni robovi. Godine 1847. proglaena je neovisna republika Liberija. Dekolonizacija Otpor kolonijalnoj vlasti poeo je u 19. stoljeu i prerastao u nacionalistike pokrete, ali se nije mogao mjeriti s europskim orujem i vojnom organizacijom. Nakon Prvog svjetskog rata kolonije su donosile sve manje prihoda, zbog socijalnih i politikih sukoba te pada trgovine. Ve tada je bilo jasno da je opstanak kolonija neodriv. Nakon Drugog svjetskog rata jaa antikolonijalizam irom Afrike i zapoinje proces dekolonizacije pa je pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea Afrika bila poprite fenomena dotada nevienoga opsega osloboenja golemih podruja od strane vlasti u obliku stvaranja neovisnih suverenih drava. Na kraju Drugoga svjetskog rata u Africi su bile samo tri potpuno neovisne drave: Etiopija, Liberija i Juna Afrika. Prvo desetljee nakon Drugoga svjetskog rata bilo je razdoblje pripreme za likvidaciju francuskog, britanskog i belgijskog kolonijalnog carstva, a deset godina nakon toga veina Afrike bila je slobodna. Kao to su lakoom u 19. Stoljeu zavladale Afrikom, tako su lakoom u drugoj polovici 20. stoljea kolonijalne sile napustile Afriku. Francuska, UK i Belgija u tom su procesu vie bile voene kalkulacijom nego silom. Kolonije su donosile sve manje prihoda i to je bio glavni razlog za naputanje Afrike. Proces dekolonizacije najsporije se odvijao na jugu Afrike gdje su se Portugalci odrali jo dva desetljea i u Junoj Rodeziji, u kojoj su pripadnici bijele manjine odbijali proces radi samoodranja. Na otpor Portugalaca i bijele manjine u Junoj Rodeziji presudno je utjecalo postojanje June Afrike u kojoj je vladajua bijela manjina imala udio u ukupnom stanovnitvu 25 %, a njihov poloaj pojaavali su bogatstvo, moderna tehnologija, nemogunost odlaska nekamo drugamo i doktrinirani rasizam koji je doputao krajnosti represivne nepravde i okrutnosti. Francuske kolonije oslobodile su se ezdesetih godina 20. stoljea. Oruani sukob dogodio se samo u Aliru, a ostale kolonije oslobodile su se bez sukoba. Nakon dekolonizacije afrike drave ostale su vrsto povezane s Francuskom, gospodarski i politiki. U veini bivih kolonija francuski jezik zadran je kao slubeni. Magreb Tuniski nacionalistiki voa Habib Burgiba puten je francuskog zatvora 1943. godine, takoer prvo odlazi u Egipat, potom u SAD, a u Tunis se vraa 1949. godine. Njegova stranka Neodestur bila je zastupljena u begovoj vladi. Mnogi nacionalisti smatrali su manjkavim reforme koje je planirala provesti Francuska uz pomo bega, a Francuska nije planirala sljedei korak. Nakon Drugog svjetskog rata Francuska je proglasila Francusku uniju (1946. godine) kao novu kategoriju pridruenih drava u koju je planirala ukljuiti (uz Vijetnam, Laos i Kambodu) Maroko i Tunis, no afriki su protektorati odbili taj prijedlog.

Burgiba je ponovo uhien 1952. godine, tuniki beg prihvatio je francuske reforme, ali nacionalisti time nisu bili zadovoljni. Tako je francuska politika reformi u afrikim protektoratima doivjela neuspjeh i vlada je morala pristati na njihovu neovisnost. Tunis je postao potpuno nezavisan 1956. godine i s Francuskom je sklopio ugovor o stacioniranju francuskih trupa. Marokanski sluaj bio je drugaiji po dvije injenice: 1. sultan Muhammad V. Ben Yusuf bio je skloniji nacionalistima (stranka Istiqlal = nezavisnost) nego suradnji s francuskom vladom; 2. francuski su kolonisti bili izolirani prije i tijekom ratnih godina (ivjeli su novoosnovanim francuskim gradovima koji su bili udaljeni od tradicijskih sredita marokanskog ivota). Nacionalistiki pokret za osloboenje od francuskog protektorata u Maroku je vodio Allal-alFasi, koji je bio u francuskom zatvoru od 1937. do 1946. godine. Po izlasku iz zatvora otiao je u Egipat (1947. godine), a zatim se privremeno naselio u Tangeru. Sultan je 1951. godine potpisao uredbu o uvoenju reformi, ali su nemiri u Maroku i arapskom svijetu bili poticaj da se odrekne te uredbe. Godine 1952. nemiri protiv bijelaca kulminirali su u Casablanci. Francuzi pokuavaju smiriti nemire, alju sultana u egzil, na prijestolje dovode njegova strica Muhammada ben Arafa. Te mjere nisu dale rezultate i 1956. godine Francuska priznaje punu nezavisnost Maroka. Puno ozbiljniji problem za Francusku bio je alirski ustanak. Neprijateljstva su poela 1954. godine, ubrzo su se razvila u rat za nezavisnost kojega su obiljeili veliki angaman francuske vojske, uspostava vojne vlasti, cenzura, terorizam i muenja, tri pokuaja udara alirskih Francuza protiv vlasti u Parizu, pad etvrte republike i konano stjecanje alirske nezavisnosti. Alirski sluaj bio je specifian jer je u njemu europsko stanovnitvo (u usporedbi s drugim francuskim kolonijama) ivjelo najdulje, bilo je blie matinoj zemlji, u veim gradovima imalo je isti udio kao i muslimani, a zasluge za Alir bile su brojne i evidentne. Situacija je i pravno bila drugaija jer je Alir po francuskom ustavu bio dio matine drave Francuske. Francuski vii asnici u Aliru (nakon poraza u Indokini) smatrali su da pripadaju vitekoj i prorokoj kategoriji spasitelja s maem, da samo oni znaju ocijeniti komunistiku opasnost i bili su spremni preuzeti odgovornost za sudbinu 20. stoljea. Nisu prihvaali ideju alirske nezavisnosti. Na prve pobune u Aliru reagirali su vrlo okrutno (za 100 ubijenih Europljana pogubili su oko 6000 Aliraca) i uhitili vou nacionalista Ferhata Abbasa. Njihovu samovolju omoguilo je nesreeno stanje u Francuskoj, gdje su esto padale vlade, dok na elo drave nije doao general de Gaulle 1958. godine. Pobuna 1954. godine angairala je pola milijuna francuskih vojnika. Niti Fronta nacionalnog osloboenja (FNL) niti francuska vlada nisu mogli pobijediti jedni druge, jaali su terorizam, muenja, situacija je vojno i politiki bila bezizgledna. Alirski Francuzi u svibnju 1958. godine pobunili su se protiv slubene vlade u Parizu, preko Korzike krenuli u Pariz u danima kada je dunost predsjednika preuzeo general de Gaulle. De Gaulle je neutralizirao protivnike, odvojio civilnu od vojne vlasti u Aliru i 1959. godine ponudio Aliru na izbor tri opcije: neovisnost, integraciju s Francuskom ili asocijaciju s Francuskom. To je izazvalo drugi bijeli ustanak u Aliru 1960. godine koji nije uspio. Francuska javnost okrenula se protiv Francuza u Aliru (i protiv vojske i protiv civila). Trei bijeli ustanak izbio je 1961. godine, slomljen je za etiri dana, ali su posljedice za Alir bile vrlo teke. Iz neuspjeha ustanka izrasla je Organizacija tajne armije (OAS) koja je pribjegla terorizmu i kod francuskih je doseljenika irila strah od osvete nezavisne alirske vlade. To je potaklo veliki egzodus francuskih doseljenika iz Alira, ime je zemlja ostala bez potrebnih strunjaka u administraciji, obrazovanju i drugim javnim slubama. ekajui odluku francuskog predsjednika o statusu Alira, FNL se obratio za pomo Moskvi i Beijingu. Nakon dugih pregovora, 3.7.1962. godine Alir je postao nezavisna suverena drava, prvi puta u povijesti. Rio de Oro panjolska je Maroku ustupila tzv. panjolski Maroko, osim Ceute, Melille i tri enklave s veinskim panjolskim stanovnitvom. Kanarski otoci ostali su dio panjolske, a Rio de Oro (zapadna Sahara) svojatali su i Maroko i Mauretanija. Ta dva suparnika suprotstavljali su se panjolskoj prisutnosti na teritoriju na kojemu su 1945. godine pronaena najbogatija nalazita fosfata. Maroko je bio spreman ustupiti Mauritaniji znatan dio Rio de Ora kako bi

sprijeio osnivanje nove drave, moda s hispanofilskom monarhijom i ekstenzivnom panjolskom pomoi i skrbnitvom. Mauretanija pak je pokuavala sprijeiti stvaranje velikom Maroka. panjolska je 1974. godine najavila povlaenje vojske i prieljkivala referendum u kojemu bi se veina odluila za nezavisnu dravu. Maroko je zatraio miljenje Meunarodnog suda UN-a koji je 1975. godine odgovorio da se status Rio de Ora mora uspostaviti samoodreenjem, a ne (marokanskim) pozivom na povijesno pravo. Dok je sud odluivao, Maroko je sa Mauretanijom postigao sporazum i kralj Hasan je poveo 350 000 Marokanaca u Rio de Oro na demonstracije koje bi trebale prisiliti panjolsku na pregovore s Marokom i Mauretanijom umjesto na preputanje odluke nekom treem tijelu. panjolska je popustila 1975. godine i dopustila podjelu Rio de Ora: 2/3 pripale su Maroku, a 1/3 Mauretaniji. Alir se tome protivio i podupirao protupanjolski pokret otpora POLISARIO (Narodna fronta za osloboenje Saguiet el-Hamre i Rio de Oro), koji je egzistirao od 1973. godine i borio se za nezavisnost Rio de Ora, a protivio podjeli izmeu Maroka i Mauretanije. U veljai 1976. godine proglaena je Saharska Arapska Demokratska Republika (u Libiji). Maroko i Mauretanija ujedinili su vojne snage protiv Polisarija, ali je Mauretanija smatrala rat prevelikim teretom za svoje gospodarstvo, 1978. godine svrgnula predsjednika Oulda Daddaha i odustala od borbe. Maroko nije mogao pobijediti Polisario niti je Polisario mogao pobijediti Maroko. Polisario je imao alirsku potporu i rusko oruje, a Maroko pomo od Francuske i SAD-a (u oima SAD-a kralj Hasan bio je bedem protiv komunizma u sjeverozapadnoj Africi). Rat je godinama bio na mrtvoj toki iako je Maroko potiskivao Polisario gradnjom pjeanih zidova dugim 2000 km, s utvrdama svakih pet kilometara i vojnom posadom od 100 000 vojnika. Ta pokretna crta s tvravama stvorila je enklave u koje su se naselili marokanski doseljenici. Rat je bio katastrofalno skup pa je Hasan pristao na sastanak s alirskim predsjednikom Bendedidom nadajui se zaustaviti alirsku vojnu pomo Polisariju. Polisario je tako izgubio alirsku financijsku pomo, a nesloga meu voama dodatno ih je oslabila. Oko 2000 UN-ovih promatraa i mirovnih snaga (MINUSRO) odreeno je za nadziranje referenduma planiranog za 1992. godinu koji je trebao odluiti za nezavisnost ili pripojenje Maroku. Suzdrana amerika pomo Hasanu i nemiri u Aliru omoguili su marokanskom kralju da se odupre svim pokuajima saharske autonomije i prigui UN-ovu prisutnost i planove za referendum. Libija Sudbinu talijanskih sjevernoafrikih kolonija trebale su rijeiti etiri glavne pobjednike sile do rujna 1948. godine; u protivnom bi problem trebalo prenijeti na UN. Britanska i talijanska vlada dogovorile su Bevin-Sforzin plan (nazvan po njihovim ministrima vanjskih poslova) prema kojima je nezavisnu libijsku dravu trebalo proglasiti nakon deset godina, dok bi u meuvremenu njezina tri postojea dijela bila pod britanskim i talijanskim starateljstvom: Fezan pod talijanskim (a prieljkivali su ga Francuzi kao dodatak Tunisu), Tripolitanija dvije godine pod britanskim i osam pod talijanskim starateljstvom te Cirenaika pod britanskim starateljstvom deset godina. Planu su se protivili Arapi i Rusi koji su predloili petogodinje starateljstvo UN-a (isto su predloili i za Eritreju, a za Talijansku Somaliju deset godina). Politiki odbor Skuptine UN-a prihvatio je Bevin-Sforzin plan, no Skuptina ga nije potvrdila. Uslijedilo je razdoblje pregovora i na kraju 1952. godine proglaenje Libije - trojne ustavne monarhije pod emirom Cirenaike es-Said Muhammadom I. as-Sanusijem kao libijskim kraljem Idrisom. Nova je drava s UK sklopila sporazum kojim je dobila ekonomsku i vojnu pomo (oruje), a UK je dobila vojna prava u garnizonu El Ademu. Amerikanci su odgovorili uspostavom vojne baze Wheelus. Nezadovoljni korupcijom na dravnom vrhu, asnici su 1969. godine u vojnom udaru zbacili kralja. Voa asnika bio je pukovnik Gadafi. Zapadna Afrika Godine 1948. u Accri, glavnom gradu britanske Zlatne Obale izbili su nemiri zbog visokih cijena, potaknuti od bivih pripadnika oruanih snaga. Kolonijalne vlasti u to su vrijeme pripremale novi ustav i bile su iznenaene pobunom. Ti su se dogaaji poklopili s pojavom na politikoj pozornici novoga nacionalnog voe Kwamea Nkrumaha koji se 1947. godine vratio iz SAD-a. Nkrumah je, za razliku od starijih voa, traio samoupravu bez odgaanja i

osnovao Stranku narodne konvencije, zaradio zatvorsku kaznu i pobijedio na izborima 1951., 1954. i 1956. godine. Nakon prve pobjede na izborima britanski ga je guverner pustio iz zatvora i postavio za glavnoga ministra. Time je provjeravao uinkovitost britanske metode: postupno poveavati izborni i afriki element u zakonodavnim i izvrnim vijeima. U poetku je guverner zadrao znatne rezervne ovlasti, ali je u kasnijem stadiju suradnja kolonijalne vlasti i nacionalnih pokreta uznapredovala, pretvarajui nacionalnog vou iz guvernerova glavnog ministra u premijera samoupravnog teritorija. Kada je nezavisnost odobrena, guverner je naputao bivu koloniju. Da je biva kolonija, kao nezavisna drava odluila ostati u Commonwealthu, mogla je prihvatiti britansku kraljicu kao titularnog poglavara s generalnim guvernerom kao njezinim predstavnikom, ili pak je mogla postati neovisna republika u Commonwealthu, bez veze s krunom ali s diplomatskim vezama izmeu nove drave i britanske vlade preko visokih povjerenika ili preko ambasadora. Nova je metoda bila prihvatljiva i Ujedinjenom Kraljevstvu i kolonijama, samo je problem bio uskladiti tempo promjena. Zlatna obala dobila je samoupravu 1955. godine, nezavisnost 1957. godine pod imenom Gana, a 1960. godine postala je republika. Gana je Afrikancima utrla put u Commonwealth. Proglaenjem Francuske unije 1946. godine, dijelovi Francuske Zapadne Afrike dobili su status pridruenih teritorija (za razliku od pridruenih drava, prekomorskih departmana i prekomorskih teritorija). Deset godina kasnije, usvojen je zakon (loi cadre) prema kojemu su pridrueni teritoriji trebali stei odreenu unutarnju autonomiju s opim pravom glasa, biranjem vijea i afrikanizacijom javnih slubi. Tim zakonom za 12 teritorija Zapadne i Ekvatorske Afrike osnovane su skuptine, birane prema zajednikim izbornim listama, te upravna vijea koje su birale skuptine. Glavna nacionalistika stranka koja je djelovala u Francuskoj Zapadnoj Africi (Afriko demokratsko okupljanje) pobijedila je na tim izborima u Gvineji, Sudanu, Obali Bjelokosti i u Gornjoj Volti. U gospodarstvu su Francuzi bili manje fleksibilni. U zamjenu za francusku pomo i zajameno trite, predloili su da Francuska Afrika postane zatieno podruje koje e sluiti gospodarskim interesima Francuske. Afrikancima je smetala ekonomska politika u zoni franka koja je ometala ekonomski rast u afrikim teritorijima i sprjeavala diverzifikaciju njihovih gospodarstava. Francusku politiku i gospodarsku strategiju prihvatili su neki voe nacionalistikih pokreta, npr. Felix Houphout-Boigny u Obali Bjelokosti, dok su drugi, npr. Sekou Tour iz Gvineje, u tome vidjeli odgodu nezavisnosti na neodreeno vrijeme. Dolaskom na vlast de Gaullea, Francuska Zapadna i Ekvatorska Afrika imala je dvije opcije: ili ostati autonomne u zajednici s Francuskom, u zajednici u kojoj bi Francuska zadrala ekonomsku kontrolu, ili nezavisnost (ali bez franka). Svi osim Gvineje odluili su se za prvu opciju. Druga zapadnoafrika drava koja je postala neovisna bila je Francuska Gvineja 1958. godine. Budui da je bila odbaena od svojih francuskih mentora, bila je prisiljena pronai utoite kod komunistikih sila kako bi dobila sredstva za odranje nezavisnosti. Ostale francuske kolonije u Zapadnoj Africi koje su izabrale autonomiju unutar francuske Zajednice, nisu bile zadovoljne statusom i 1959. godine Senegal, Francuski Sudan, Gornja Volta i Dahomej odluili su se federalizirati pod imenom Mali i zatraiti nezavisnost. Ubrzo su se predomislili (zbog francuskog pritiska) u Gornjoj Volti i Dahomeju, a zatim i u Senegalu. Francuski Sudan je postao nezavisna drava 1960. godine pod imenom Mali. Felix Houphout-Boigny iz Obale Bjelokosti osnovao je s Nigerom, Gornjom Voltom i Dahomejom Vijee Antante i zatraio nezavisnost koja je odobrena 1960. godine. Vojni udari u Gornjoj Volti i Dahomeju 1961. godine i nepovjerenje prema Houphout-Boignyju rezultirali su raspadom Antante i stvaranjem samostalnih drava Obale Bjelokosti, Niger, Gornja Volta i Dahomej. Godine 1960. nezavisnost su stekli i Gabon, ad, Ubangi-ari (preimenovana u Srednjoafriku Republiku) i Francuski Kongo (preimenovan u Kongo-Brazzaville). Golemi britanski teritorij Nigerije postao je nezavisan 1960. godine, 1961. Sijera Leone, 1965. Gambija. Od starateljskih teritorija samostalne republike postali su Francuski Kamerun i Francuski Togoland, dok je Britanski Kamerun pripojen Nigeriji, a Britanski Togoland Gani.

panjolski otok Fernando Poo u Biafranskom zaljevu, preimenovan u Macias Nguema, i enklava Rio Muni u Gabonu postali su 1968. godine nezavisna drava Ekvatorska Gvineja. Otoci Principe i Sao Tome u Gvinejskom zaljevu stekli su nezavisnost od Portugala 1975. godine. U Portugalskoj Gvineji (Gvineji Bissau) oslobodilaki pokret PAIGC (Afrika stranka za nezavisnost Gvineje i Kapverdskih otoka) kojega je 1956. godine osnovao Amilcal Cabral, pokrenuo je 1959. godine ustanak, a 1963. godine opi rat tijekom kojega su Gvinejci postupno zavladali veim dijelom zemlje. Glavni stoer PAIGC-a bio je u Gvineji. Portugal je bio upleten u invaziju na Gvineju, 1973. godine u Conakryju je ubijen Cabral, a 1975. Godine Gvineja Bisau i Kapvedski otoci postali su zasebne neovisne drave. Kongo Nezavisnost Belgijskog Konga izazvala je interni kaos i graanski rat te jednu od glavnih meunarodnih poslijeratnih kriza u kojoj su se meunarodne sile nale na rubu sukoba. U tijeku sukoba ubijen je i glavni tajnik UN-a, a dolo je u pitanje postojanje te organizacije. Uzroci katastrofe: urni odlazak Belgijanaca iz kolonije koja nije bila pripremljena za nezavisnost, golemo prostranstvo Konga na kojemu postoji etnika i plemenska raznolikost, pobuna vojske nakon stjecanja nezavisnosti s blokadom koja onemoguuje vladu u provedbi sredinje vlasti, separatistike tenje Katange, nespremnost UN-a za djelovanje na terenu, antagonizam lanica UN-a (UK i SSSR-a). Osniva Kongoanskog nacionalnog pokreta, glavne neplemenske stranke u Kongu, bio je 1958. godine Patrice Lumumba. Od osnivanja pokreta, kao i njegovi suradnici Cyrille Adoula i Joseph Ileo, traili su afrikanizaciju javnih slubi i visokokolskog obrazovanja. Voa Abaka (pokreta meu najvanijim plemenom na zapadu drave, Bakongima) Joseph Kasavubu zalagao se za federalni nezavisni Kongo, a taj su stav podravali i Moise Tschombe, voa Konakata (pokret meu Balundama) te Jason Sendwe, voa Balubakata koji se protivi separatistikim idejama Katange. Nakon Panafrike konferencije u Accri 1958. godine, na kojoj su i kongoanski voe iznijeli zahtjev za nezavisnost, u Leopoldvilleu su izbili neredi u Kongu, 1959. godine plemenski sukobi, a na konferenciji u Bruxellesu u sijenju 1960. godine predstavnici Konga su zatraili nezavisnost odmah. Belgija je pristala i povukla se u lipnju 1960. godine. Predsjednik drave postao je Joseph Kasavabu, a premijer Patrice Lumumba. Dva dana po zavretku proslave stjecanja nezavisnosti izbila je vojna pobuna, uz irenje nasilja po cijeloj dravi. U srpnju 1960. godine Tschombe je proglasio nezavisnost Katange i jednostrano zatraio belgijski povratak kao bi se uveo red u toj pokrajini. Ubrzo su stigle snage UN-a da uspostave red, ali nisu razoruale pobunjenike postrojbe (jer to Lumumba nije doputao). Belgijanci su okupirali Leopoldville i poslali vojnu pomo Tschombeu ime su prekrili kongoansko-belgijsko saveznitvo i ugrozili jedinstvo Konga. Snage UN-a koje su uspostavljale red i mir u zemlji nisu imale jasne ovlasti podrazumijeva li njihovo djelovanje i razoruavanje Katange. Nakon sukoba predsjednika drave i premijera, vlast je ugrabio pukovnik Joseph Mobutu, raspustio parlament, izbacio rusku i eku ambasadu, ali nije uspio uvrstiti reim koji bi kontrolirao cijelu zemlju. Godine 1961. imenovana je nova vlada na elu s Josephom Ileom (izdrala samo est mjeseci), zatim nova na elu s Cyrilleom Adoulom. Novi separatistiki pokreti javili su se u Stanleyvilleu. U zemlji je vladao kaos i nasilje kojemu su pridonijele i snage UN-a, umjesto da ga sprijee. Nakon povlaenja UN-a graanski rat se razbuktao, vlast e ponovo krajem 1964. godine preuzeti vojska s Mobutuom. Sudan Nakon Drugog svjetskog rata u Sudanu, koji se bio pod egipatsko-britanskom upravom, intenziviraju se britansko-egipatske suprotnosti, uz jake unutarnje nesuglasice izmeu sjevera i juga, koje su uzrokovane vjerskim, rasnim i ekonomskim razlikama. Nezavisnost je proglaena 1956. godine, a potom su uslijedili unutarnji sukobi i politika nestabilnost.

Afriki rog Etiopija je bila pod talijanskom okupacijom samo pet godina. Nakon 1941. Godine obnovljeno je carstvo na elu s Haileom Selassijem. Godine 1952. prikljuili su Eritreju, nakon britanskog starateljstva. Godine 1960. Talijanska Somalija postala je nezavisna, a prikljuuje joj se i Britanska Somalija. Godine 1977. od Francuske Somalije nastala je nezavisna drava Republika Dibuti. Nove drave imale su niz nerijeenih graninih pitanja i meusobnih pretenzija, u koje se ukljuila i Kenija. Istona i Juna Afrika Istona Afrika stekla je nezavisnost nakon Zapadne Afrike, od imenovanih do mijeanih vijea, zatim potpuno izabranih parlamenata koji su pratili samoupravu i pripremali nezavisnost. Tanganjika je postala nezavisna u prosincu 1961., Uganda u listopadu 1962., Kenija u prosincu 1963. godine. Sjedinjenjem Tanganjike i Zanzibara 1977. godine nastala je drava Tanzanija. Oruanih sukoba bilo je i u portugalskim kolonijama Angoli i Mozambiku koje su se oslobodile 1975. godine i iskoristile dravni udar u Portugalu. Kubanska i junoafrika vojska povukle su se iz Namibije 1990. godine. Nakon neuspjelog pokuaja stvaranja federacije koju bi inile tri kolonije Nyasaland, Juna i Sjeverna Rodezija, niza konferencija i kalkulacija oko razgranienja Sjeverne i June Rodezije, 1964. godine nezavisnost su stekli Nyasaland i Sjeverna Rodezija, pod imenom Republika Malavi i Republika Zambija. U Junoj Rodeziji na vlasti je bijelaka manjina do 1980. godine kada je na izborima pobijedila stranka ZANU i i Robert Mugabe, koji je postao premijer nezavisne drave Zimbabve. Novonastale drave naslijedile su slaba gospodarstva, krhke politike sustave. Za veinu drava karakteristini su meuetniki sukobi, este smjene vlasti, vojni udari, gospodarske krize. Odlaskom kolonizatora nije prestao strani politiki utjecaj. Nakon 1957. godine afrike drave ulaze u prvu etapu demografske tranzicije. Nagli porast broja stanovnika pokrenuo je i procese nekontrolirane, stihijske urbanizacije. Pojaana eksploatacija zemlje izazvala je ekoloke probleme koji kulminiraju u doba velikih sua i pospjeuju siromatvo i glad. Istonom i sredinjom Afrikom ire se brojne epidemije od kojih najtee posljedice ima AIDS. Afrike drave imaju nisku akumulaciju kapitala, mala gospodarstva, mala trita, skromnu infrastrukturu i slabo razvijene usluge. U veini drava rairena je korupcija to utjee na skromna izravna strana ulaganja. Nakon stjecanja neovisnosti, afrike drave napustio je veliki broj strunjaka, a u emigraciju se ukljuio i znatan broj autohtonog obrazovanog stanovnitva. Jaz izmeu bogatih i siromanih sve je vei. U politiki krhkim dravama, etnika, vjerska i politika suparnitva rezultirala su separatistikim pokretima i graanskim ratovima. Najtei sukobi dogodili su se u junom Sudanu, izmeu Nigerije i Biafre, te u Etiopiji. Nakon dugotrajnog rata, 1993. godine od Etiopije se odvojila Eritreja. Jo postoje brojni nerijeeni sukobi, primjerice izmeu Maroka i Zapadne Sahare. Dugotrajno etniko i politiko suparnitvo u Ruandi izmeu manjinskih Tutsija i veinskih Hutujaca pratili su nasilje, pokolji i bijeg stanovnitva u susjedne drave. Graanski ratovi obiljeili su i Somaliju, Ugandu, Liberiju, Sijera Leone. Zbog ratova Afrika ima najvei broj izbjeglica i prognanika u svijetu. U Subsaharskoj Africi naglo se ire kranstvo i islam. Dijelovi istone, sredinje i zapadne Afrike postali su sredita protestantizma. Vjerska netrpeljivost dovodi do napetosti i sukoba, posebice u Nigeriji, du crte koja razdvaja kranstvo i islam. Pokuaji gospodarskih reformi dali su skromne rezultate. Nekoliko drava preuzelo je gospodarske modele komunistikih drava. Meu njima se izdvaja marksistiki etiopski reim od 1975. do 1991. godine. Afrike drave oslanjale su se na izvoz poljoprivrednih i rudarskih sirovina, a cijene na tritu odreivali su potroai-razvijene drave svijeta. Veliki zajmovi i svjetska inflacija doveli su do pojaane zaduenosti. U mnogim je dravama godinja rata duga vea od godinjeg bruto domaeg proizvoda. U vrijeme Hladnog rata Afrika je bila pozornica sukoba interesa izmeu Istoka i Zapada koji su u strateki vanim prostorima traili saveznike. Nakon raspada SSSR-a 1991. godine,

Afrika je manje vana u svjetskim geopolitikim odnosima. Krajem 80-ih godina MMF i Svjetska banka nametali su afrikim dravama program strukturnih gospodarskih reformi, kako bi mogle vraati dugove. Izmeu ostalog, vlade afrikih drava morale su prihvatiti viestranaje i demokratske izbore. Novi val demokratizacije doveo je do smjene mnogih vlada u Subsaharskoj Africi. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2009. godine Afrika ima 1014 milijuna stanovnika ili 33 st/km. U usporedbi s drugim kontinentima to je 4 puta manje od Azije, gotovo dvostruko vie od Europe (bez europskog dijela Ruske Federacije), ili kao Sjeverna i Juna Amerika zajedno. Po ukupnom broju stanovnika zauzima drugo mjesto meu naseljenim kontinentima. Trostruko je rjee naseljena od Azije, dvostruko rjee od Europe, a gue od obiju Amerika. Meu 53 neovisne drave Afrike postoje velike razlike u demografskoj veliini. Demografski divovi su Nigerija (158 mil. stan.) u kojoj ivi 16 posto stanovnitva Afrike (brojem stanovnika moe se usporediti s Ruskom Federacijom), zatim Egipat i Etiopija (83 mil.; brojem stanovnika prestigli Njemaku) te Demokratska Republika Kongo (68 mil.; broj stanovnika vei nego UK ili Francuska ili Italija). Demografski razvoj od 1. do kraja 16. stoljea Afrika je danas kontinent koji biljei najbri demografski rast. Povijesni osvrt na promjenu broja stanovnika pokazuje da je od poetka nae ere do 1600. godine broj stanovnika porastao s oko 25 na oko 95 milijuna, a onda je naprasno prekinut demografski razvoj zbog kolonijalnih osvajanja i trgovine robovima. Prisilna prekoatlantska migracija Iako ne postoje pouzdani kvantitativni pokazatelji o prisilnoj emigraciji, procjenjuje se da je iz Afrike u Ameriku prisilno preseljeno vie od 10 milijuna stanovnika. Najjaa struja bila je usmjerena prema Brazilu, posebice iz portugalskih kolonija Angole i Mozambika kao i s gvinejskog primorja. Po intenzitetu migracije slijedila je struja prema francuskim i britanskim posjedima na Velikim i Malim Antilima. Oko milijun robova preseljeno je na jug SAD-a u britanske kolonije, u panjolske kolonije u srednjoj Americi te u nizozemske kolonije na Malim Antilima. Oko milijun robova prisilno su odveli Arapi s istonoafrike obale u jugozapadnu Aziju. Posljedice prisilne emigracije su brojne i sloene. Dijelimo ih na trenutne (npr. smanjenje broja stanovnika, promjena dobnog i spolnog sastava stanovnitva, gubitak radnog i fertilnog kontingenta) i odgoene (npr. usporeni porast broja stanovnika, unutarafrike migracije radne snage, smanjenje obrambene snage itd.). Demografski razvoj od 1800. do 2010. godine Od 1800. godine do sredine 20. stoljea nastavio se usporeni rast broja stanovnika. Tijekom 19. stoljea broj stanovnika poveao se s oko 95 milijuna na oko 150 milijuna, a u prvoj polovici 20. stoljea na oko 220 milijuna stanovnika. Nakon dekolonizacije, pod utjecajem vanjskih imbenika (lijekovi, cijepljenje, promjena prehrane, rast standarda u malom broju drava) uslijedio je eksponencijalni rast koji traje i danas. U samo etiri desetljea broj stanovnika se uetverostruio. Postavlja se pitanje to oekivati u budunosti? Prema projekcijama de Blija (iz 2006.), 2010. godine Afrika e imati vie od jedne milijarde stanovnika (projekcija se pokazala tonom), a 2025. godine oko 1,4 milijarde (kao Kina 2009. godine). Projekcije UN-a po srednjoj stopi rasta najavljuju daljnju ekspanziju do sredine 22. stoljea kada se oekuje vie od 3 milijarde stanovnika. De Blijeva projekcija za pojedine drave pokazuje da e Nigerija, Egipat, Etiopija i DR Kongo ostati najmnogoljudnije drave Afrike, ali e broj stanovnika u Etiopiji i DR Kongu rasti bre nego u Egiptu. Projekcije UN-a ne razlikuju se znaajno od de Blijevih. Ako se nastavi rast broja stanovnika prema sadanjim stopama, sredinom ovoga stoljea, u Africi e ivjeti 3 milijarde ljudi. Prema projekciji temeljenoj na niskoj stopi rasta, broj stanovnika 2050. godine iznosio bi 1,7 milijardi, prema srednjoj stopi rasta 2 milijarde, a prema visokoj stopi rasta 2,3 milijarde.

Ako se ostvari oekivani rast broja stanovnika u Africi, sredinom 21. stoljea poveat e se udio Afrike u svjetskom stanovnitvu sa sadanjih 14 na 23 posto. Afrika, te u manjoj mjeri Latinska Amerika, Azija (bez Kine, Indije i prostora biveg SSSR-a) i Indija, slabije i srednje razvijeni dijelovi svijeta osigurali bi rast ukupnog svjetskog stanovnitva, a razvijeni dijelovi svijeta (Europa, Angloamerika i Australija s Oceanijom) smanjili bi udio u svjetskom stanovnitvu. Takvi odnosi meu kontinentima utjecat e na interkontinentalne i intrakontinentalne migracije. Razmjetaj stanovnitva Po opoj gustoi naseljenosti koja iznosi 33 stanovnika po etvornom kilometru, Afrika je na treem mjestu meu naseljenim kontinentima, iza Azije i Europe. Karta gustoe naseljenosti pokazuje izrazito neravnomjeran razmjetaj stanovnitva. Kao nigdje u svijetu, prirodno-geografski uvjeti, posebice klima i vode, presudno su utjecali na prostorni raspored naseljenosti. Najgue su naseljeni dolina i delta Nila, dolina i delta Nigera, dijelovi Etiopskog, Jezerskog i Junoafrikog visoja, Gvinejskog primorja, sjeverne i jugoistone obale. Velika je gustoa u podrujima povoljne klime, posebice u podrujima u kojima je mogue natapanje tla. Ljude privlae nizinski krajevi, podruja podnoljive klime i plodnog tla. Zbog geografskog smjetaja Afrike, litoralizacija je samo djelomino zahvatila Afriku. Promatramo li gustou naseljenosti po dravama, moemo izdvojiti polove izrazito guste i rijetke naseljenosti. Najveu gustou imaju Mauricijus, Ruanda, Komorska Unija, Burundi i Sejeli (>185 stan/km2). Najmnogoljudnija drava, Nigerija ima gustou naseljenosti 168 st./km2. Najrjee su naseljene drave Zapadna Sahara (DAR Sahara), Namibija, Bocvana, Mauretanija i Libija (<3,7 stan/ km2). Poseban problem u nekim afrikim dravama je vrlo visoka fizioloka gustoa naseljenosti. Najveu fizioloku gustou naseljenosti imaju povrinom male drave San Tome i Prinsipe, Sejeli, a od veih drava Egipat, Liberija, Gvineja, Tanzanija, Kamerun, Sijera Leone, Mauricijus i Komorska Unija. Visoka fizioloka gustoa poveava ekoloki otisak i ugroava proizvodnju dovoljnih koliina hrane. Prenaseljenost uzrokuje paraurbanizaciju i niz drugih problema. Najmanju fizioloku gustou naseljenosti imaju Bocvana i Zambija. Za usporedbu, fizioloka gustoa naseljenosti u Hrvatskoj je 837 st./km2. Prirodno kretanje stanovnitva Na promjenu broja stanovnika utjeu odrednice prirodnog kretanja stanovnitva. Niske stope rodnosti ima samo Mauricijus. U 10 od 53 neovisne afrike drave stope rodnosti imaju srednje vrijednosti (16-25 promila). To su drave koje imaju najvii dohodak po stanovniku i stabilno gospodarstvo. Sve ostale drave imaju visoke stope rodnosti. ak u 15 afrikih drava stope rodnosti vie su od 40 promila godinje. Sve se drave nalaze u Subsaharskoj Africi (osim DAR Sahare). Na visoke stope rodnosti u afrikim dravama utjeu vjerski i obrazovni sastav stanovnitva. Veina afrikih drava ima stope smrtnosti izmeu 3,5 i 31 promila. Visoke stope mortaliteta karakteristine su za drave u kojima je graanski rat ili je rairena epidemija AIDS-a. Najnie stope smrtnosti imaju Libija, Alir, Egipat, Tunis i Maroko, srednje razvijene drave na sjeveru Afrike. Visoke stope rodnosti i sve nie stope smrtnosti rezultiraju vrlo visokim prirodnim prirastom (>18 promila) u ak 41 od 54 afrike drave. Visok prirodni prirast ima pet drava pa e u tim dravama porast broja stanovnika biti sporiji (za afrike prilike). Umjeren prirodni prirast (4-11 promila) biljee Mauricijus, Bocvana, Namibija, Sejeli, Tunis, Alir i Zimbabve, a Juna Afrika i Lesoto nizak prirodni prirast (<4 promila). To su drave s najniim stopama rodnosti u Africi, a izuzetak je Lesoto u kojemu je visok mortalitet zbog epidemije AIDS-a. Razvoj stanovnitva najbolje objanjava teorija demografske tranzicije. Prema vrijednostima stopa nataliteta, veina afrikih drava (drave s vrlo visokim stopama prirodnog prirasta) je u podetapi rane tranzicije, a po vrijednostima stopa mrtaliteta u sredinjoj tranziciji i eksponencijalni rast broja stanovnika e se nastaviti. Godinje stope porasta broja

stanovnika u tim su dravama vee od godinje stope rasta dohotka i takvi odnosi utjeu na zaarani krug siromatva. Rasni sastav stanovnitva (fizionomske razlike) Afriku juno od Sahare naseljava negroidno-australoidna rasa u kojoj razlikujemo afriki i australsko-melanezijski tip stanovnitva. Australsko-melanezijski tip crne rase naseljava juni i istoni Madagaskar. To je malajsko-polinezijsko stanovnitvo koje je doselilo na Madagaskar prije oko 2000 godina. Unutar afrikog tipa crne rase razlikujemo (prema jeziku i prostoru koji naseljavaju) Bantuide, Sudanide i negroidne skupine (Pigmeji, Sani i Khoikhoi). Granica sudanskih i bantu jezika je na potezu od ua Nigera do Albertovog jezera. Afriku sjeverno od Sahare naseljava indijski tip bijele rase, a jug kontinenta europski tip bijele rase. Indijski tip bijele rase (semitsko stanovnitvo) doseljavao je u na sjever Afrike od 7. stoljea i potisnuo skupine koje govore berberske jezike. Starosjedioci sjeverne Afrike koji govore jezike iz afrike podskupine afro-azijskih jezika pripadaju nenegroidnom stanovnitu. Europski tip bijele rase doseljavao je na jug Afrike u doba kolonijalizma. Na rogu Afrike mijeanjem pripadnika bijele i crne rase nastali su mulati. Niloti su mjeavina Bantuida i starosjedioca sjeverne Afrike, a stanovnici Etiopije mjeavina starosjedioca sjeverne Afrike i Semita. Na rasni sastav stanovnitva u Africi utjecala je velika bantu migracija kojoj je ishodite bilo u gvinejskom primorju. Bantu narodi naselili su istonu, sredinju i junu Afriku. Jezini sastav stanovnitva U Africi se govori vie od 2000 jezika okupljenih u pedesetak veih jezinih skupina. Velike jezine porodice su afroazijska, nilotska, nigero-kordofanska (kongoanskokordofanska) i khojsanska. Jezini mozaik upotpunjuju ostali jezici i europski jezici koje su rairili kolonizatori. Posljedica europskih kolonijalnih utjecaja oituje se i u izboru slubenih jezika u afrikim dravama. Bilingvalne drave (2 slubena jezika) su Burundi (kirundi i francuski), ad (arapski i francuski), Dibuti (arapski i francuski), Eritreja (tigrinski i arapski), Kamerun (francuski i engleski), Kenija (svahili i engleski), Komorska Unija (komorski i francuski), Lesoto (soto i engleski), Malavi (chichena i engleski), Srednjoafrika Republika (francuski i sango), Sudan (arapski i engleski), Tanzanija (svahili i engleski), Uganda (svahili i engleski), Somalija, Bocvana, Svazi, Ekvatorska Gvineja. Trilingvalne drave su Madagaskar (malgaki, engleski i francuski), Ruanda (ruandski, francuski i engleski), Sejeli (sejelski, engleski i francuski), Togo (francuski, kabye, ewe) i Zimbabve (engleski, shona i ndebele). U Junoj Africi u uporabi je 11 slubenih jezika (engleski, afrikans, ndebelski, pedijski ili sjevernosotski, sotski, svazijski, tsongajski, tswanski, vendski, ksoski i zulu). U Maroku, Aliru, Tunisu, Libiji, Egiptu, Sudanu, Zapadnoj Sahari i Mauretaniji u uporabi je arapski kao slubeni jezik. U bivim portugalskim kolonijama i posjedima, u Angoli, Gvineji Bisau, Kapverdskim otocima, Mozambiku, Sv. Tomi i Principu slubeni jezik je portugalski. Benin, Burkina Faso, Gabon, Gvineja, Republika Kongo, Demokratska Republika Kongo, Mali, Niger, Obala Bjelokosti, Senegal, Togo imaju slubeni jezik francuski, a Bocvana, Gambija, Gana, Liberija, Mauricijus, Namibija, Nigerija, Sijera Leone, Zambija i Zimbabve engleski. panjolski je slubeni jezik Ekvatorske Gvineje. Afriki autohtoni jezici slubeni su u Etiopiji (amharski), Somaliji (somalski), Keniji (svahili), Svaziju (siswati ili isizulu). Afro-azijska porodica Rairena je na sjeveru i sjeveroistoku Afrike. Od 372 jezika ove porodice, najraireniji su arapski, berberski, hausa, amharski, galla i somali jezik. Nigero-kordofanska porodica Jedna je tri glavne porodice negroidnog stanovnitva Afrike. U porodici se izmeu 1489 jezika po broju govornika izdvajaju bantu jezici, akan, igbo ili ibo, joruba i drugi.

Nilotsko-saharska porodica Druga od porodica negroidnog stanovnitva Afrike, rairena je u dijelovima Sahare i gornjem toku Nila. Od 199 jezika, glavni jezici ove porodice su dinka, kanuri i masai. Khojsanska porodica Khojsanska porodica je trea od porodica negroidnog stanovnitva Afrike. Pripadaju joj jezici hadza, sandawe, sjeverni, sredinji i juni kojsanski jezik. Rairena je na jugozapadu Afrike. Od indoeuropskih jezika raireni su engleski, afrikaans, francuski, portugalski i panjolski jezik. Afrikaans (afrikanski jezik ili burski jezik) je mjeavina iskrivljenog nizozemskog, malajskih, indoneanskih jezika (uz mali utjecaj engleskog i khojsanskih jezika). Od druge polovice 17. stoljea razvija se pod utjecajem engleskog i drugih jezika June Afrike. Afrikaans je jezik sporazumijevanja u jugozapadanoj Africi. Posebnu vanost u sporazumijevanju stanovnitva ima suahili. Lingvisti ga smatraju najznaajnijim jezikom Crne Afrike i jezikom etnikog sporazumijevanja u istonoj Africi. Meutim, suahili govori svega pet milijuna izvornih govornika, a u sporazumijevanju se njime slui jo oko 50 do 100 milijuna govornika. Jedan je od slubenih u Ugandi, Tanzaniji i u Keniji. Prema francuskoj klasifikaciji, suahili je jezik bantuske skupine, koja pripada ogranku bantuidnog jezika. Bantuidni jezik pripada benoue-kongoanskoj grani nigero-kongoanske porodice, a ona je dio velike kongoansko-kordofanske porodice jezika. Ova klasifikacija najbolje ilustrira jezinu sloenost Afrike. Vjerska sloenost Slino jezinom i etnikom sastavu, Afrika je i po vjerskom sastavu stanovnitva vrlo mozaian kontinent. U Africi su raireni islam, katolianstvo, protestantizam, neovisne afrike crkve, tradicionalna vjerovanja, hinduizam i budizam. Najvei broj sljedbenika ima islam. Udio islama se poveava, posebice u Subsaharskoj Africi. Katolianstvo je najzastupljenije u dravama u kojima su kolonizatori bili Portugalci, panjolci i dijelom Francuzi. Protestantizam je rairen u dravama u kojima su kolonizatori bili Englezi i dijelom Francuzi. U Subsaharskoj Africi smanjuje se udio tradicionalnih vjerovanja. Posljedice etnikih, jezinih, vjerskih i kulturnih razlika Posljedice etnikih, jezinih, vjerskih i kulturnih razlika u pojedinim dijelovima Afrike su razliite. Razlikujemo etniki, vjerski i jezino sloene drave s velikim kulturnim razlikama koje eskaliraju u uestalim sukobima, separatistikim pokretima, politikoj nestabilnosti, brojnim ljudskim rtvama, velikim brojem izbjeglica i prognanika te ogromnim materijalnim tetama. Primjer takve drave je Nigerija u kojoj ivi oko 250 etnikih skupina. Drugi tip drava su etniki sloene drave bez kulturnih razlika i nesuglasja. Primjer drave je Tanzanija u kojoj ivi oko 120 bantuskih naroda. Trei tip drava je etniki i kulturno homogen, ali s uestalim sukobima. Primjer drave je Somalija u kojoj plemenski sukobi traju desetljeima i pogubno utjeu na gospodarstvo, a time i na uvjete za ivot u toj siromanoj afrikoj dravi. Suvremeni problemi stanovnitva Suvremeni problemi stanovnitva mogu se grupirati u sljedee skupine: porast broja stanovnika (udio mladog stanovnitva, djeji rad) glad i pothranjenost, opskrba pitkom vodom zdravstvena zatita (epidemije, smrtnost dojenadi) (ne)pismenost, stupanj obrazovanja migracije u gradove (>50 aglomeracija s vie od milijun stanovnika) Nagli porast broja stanovnika utjee na rast udjela mladog u ukupnom stanovnitvu Afrike i pojedinih drava. Prema podacima za 2010. godinu, 40 posto stanovnitva Afrike mlae

je od 15 godina, a samo 6 posto starije od 65 godina. ad, Zambija, Malavi, Burkina Faso, DR Kongo, Uganda i Niger imaju vie od 46 posto mladog stanovnitva. Za to stanovnitvo potrebno je osigurati hranu, pitku vodu, zdravstvenu zatitu, obrazovanje, a njihovim prelaskom u zrelu dob stanove i radna mjesta. Navedene drave su u skupini najslabije razvijenih drava svijeta. Zbog toga se namee kao nunost zaustavljanje rasta broja stanovnika. Za razliku od navedenih drava, najmanji udio mladog stanovnitva (27 do 34%) imaju Mauricijus, Sejeli, Tunis, Alir, Maroko, Libija Juna Afrika, Egipat i Bocvana. Te drave pripadaju skupini srednje razvijenih drava u svijetu. Zbog visokog udjela mladog u ukupnom stanovnitvu, u afrikim dravama djeca su angairana na razliitim poslovima. Naalost, prisutna je i zlouporaba djejeg rada u svim sektorima djelatnosti, posebice na plantaama, farmama, u rudnicima, u industriji i graevinarstvu. U svim dravama svijeta odreeni postotak stanovnitva je pothranjen ili gladuje. No, u Africi je problem pothranjenosti i gladi najraireniji. Najvei udio pothranjenih i gladnih imaju drave Subsaharske Afrike, posebice DR Kongo, Sijera Leone, Liberija, ad, Etiopija, Srednjoafrika Republika, Eritreja, Somalija, Angola, Zambija, Zimbabve, Malavi, Mozambik, Madagaskar, Tanzanija, Ruanda i Burundi. Veina od navedenih drava su politiki nestabilne, s brojnim prognanicima i izbjeglicama. Veliki problem u veini afrikih drava je opskrba stanovnitva pitkom vodom. Problem je posebno izraen kod ruralnog stanovnitva. U Etiopiji je samo etvrtini ukupnog stanovnitva odnosno za 11 posto ruralnog stanovnitva dostupna pitka voda. Meu deset drava u svijetu s najmanjom opskrbom pitkom vodom nalazi se sedam afrikih, dvije azijske drave i Papua Nova Gvineja. Poveani ekoloki pritisak na poljoprivredne povrine, uestale havarije naftovoda, pojaana industrijalizacija i razvoj prometa dodatno e ugroziti opskrbu pitkom vodom u Africi. Zbog skromno razvijene zdravstvene zatite i slabe prevencije, kao i pothranjenosti, nedostatka pitke vode, nehigijenskih uvjeta stanovanja, Afriku pogaaju brojne epidemije. O slabo razvijenoj zdravstvenoj zatiti govore podaci o broju lijenika na 1000 stanovnika. Samo Sejeli, Tunis, Libija, Alir i Mauricijus imaju vie od jednog lijenika na 1000 stanovnika, dok Burundi, Etiopija, Liberija, Mozambik, Sijera Leone, Niger i Tanzanija imaju dva do tri lijenika na 100 000 stanovnika. Ishranjenost i zdravstvena zatita odraavaju se i na smrtnost dojenadi. Za petogodite 2005-10. stope smrtnosti dojenadi u afrikim dravama kretale su se od 12 do 130 promila. Najvie stope imali su ad, Angola, DR Kongo, Gvineja Bisau i Somalija, a najnie (<20 promila) Sejeli, Mauricijus i Libija. Unato velikom smanjenju u posljednjem desetljeu, to su jo uvijek najvie stope smrtnosti dojenadi u svijetu. AIDS, najvei zdravstveni problem dananjice, najraireniji je u Africi. Prema procjenama, u svijetu je vie od 40 milijuna ljudi zaraeno HIV/AIDS-om. U Subsaharskoj Africi ivi oko 70 posto svih zaraenih, odnosno 77 posto svih zaraenih ena. Godine 2003. na tome je prostoru od posljedica AIDS-a umrlo 2,3 milijuna ljudi. Brojke o zaraenima, umrlima i procjene trenda su zastraujue. Godine 2005. u Subsaharskoj Africi umrlo je izmeu 2,1 i 2,7 milijuna ljudi od popratnih bolesti koje uzrokuje HIV, a novih 2,8 do 3,9 milijuna je zaraeno HIV-om. Oko 12 milijuna djece ostalo je bez roditelja, a procjenjuje se da e ta brojka za deset godina narasti na oko 40 milijuna. U deset afrikih drava udio zaraenih u ukupnom stanovnitvu prelazi 10 posto. Meu dravama u svijetu s najvie zaraenih HIV/AIDS-om, 21 drava s najveim postotkom je iz Subsaharske Afrike. Time problem AIDS-a nije samo zdravstveni, ve i politiki, socijalni i gospodarski. Lijekovi za usporavanje bolesti i ublaavanje simptoma su izuzetno skupi, prevencija nedostatna, kao i meunarodna pomo. Stoga se oekuje irenje epidemije. Problem koji u velikoj mjeri utjee na suvremena demografska obiljeja afrikih drava, a time i na gospodarska obiljeja je pismenost i razina obrazovanja. Vlade afrikih drava ulau goleme napore u opismenjavanje stanovnitva. Pomaci su znatni i ohrabrujui. Svjetska banka u izvjeu o Africi (Afriki razvojni indikatori, ADI) navodi da je postotak upisane djece u osnovne kole 1990. godine bio je 72 posto, a 2004. godine 93 posto.

Meutim, udio pismenih u ukupnom stanovnitvu znatno se razlikuje meu pojedinim dravama. U adu je pismeno samo 41 posto mukog i 13 posto enskog stanovnitva, a u Burkini Faso 29 posto mukog i 15 posto enskog stanovnitva. Najvei udio (>90%) pismenog mukog stanovnitva imaju Zimbabve, Ekvatorska Gvineja i San Tome i Prinsipe, a enskog Lesoto, Sejeli i Zimbabve. Nagli porast boja stanovnika, prenaseljenost i skromne mogunosti za ivot na afrikom selu potiu naglo i nekontrolirano preseljavanje stanovnitva u gradove koji postaju gradovi nade. Time se poveava udio urbanog stanovnitva, ali dakako, ne radi se o procesima naputanja primarnog sektora i preseljavanju u gradove zbog potreba sekundarnog i tercijarnog sektora, ve o paraurbanizaciji. Najvii stupanj urbanizacije imaju Dibuti, Gabon Libija, a manje od 20 posto imaju Burundi, Uganda, Niger, Etiopija, Malavi, Ruanda i Burkina Faso. Zbog paraurbanizacije godine 2010. Afrika ima >50 milijunskih aglomeracija. Najvee su AlQahira (Kairo), Lagos, Kinshasa i Johannesburg s vie od 8 milijuna stanovnika. Prema drugim izvorima, glavni grad Egipta ima vie od 18 milijuna stanovnika. Lagos je aglomeracija s najveim udjelom stanovnitva u slamovima. Mogua rjeenja analiziranih problema afrikog stanovnitva su zaustavljanje naglog porasta broja stanovnika, smanjivanje izdvajanja za vojsku i suzbijanje korupcije, poveanje izdvajanja za zdravstvo i obrazovanje primjena uinkovitih mjera u poljoprivredi u skladu s konceptom odrivog razvoja, smanjivanje utjecaja stranih multinacionalnih kompanija na zakonodavstvo, politiku i gospodarstvo afrikih drava, primjena uinkovitog modela industrijalizacije (uvozno-supstituirajua industrija) i poveanje uinkovitosti meunarodne pomoi. Navedena rjeenja treba primijeniti inicijativom samih drava, nikako vanjskom intervencijom jer se pokazalo da aplicirani modeli restrukturiranja gospodarstva (ili mjera u drugim segmentima ivota i rada) nisu dali oekivane rezultate. Gospodarstvo Afrike Osnovna obiljeja afrikog gospodarstva Afrika je najsiromaniji kontinent. To najbolje ilustrira podatak da 53 neovisne afrike drave ostvaruju samo 2,4 posto svjetskog dohotka. Udio afrikih drava u svjetskom dohotku vrlo sporo raste, daleko sporije od udjela u svjetskom stanovnitvu. Unutar kontinenta uoava se prostorna diferencijacija na srednje razvijeni sjever i jug te slabo razvijeni prostor Sredinje, Zapadne i Istone Afrike. Meu slabije razvijenim dravama prisutna je polarizacija na perspektivniji zapad regije u odnosu na preteno poljoprivredni istok regije. Vie od 60 posto stanovnitva Afrike ivi od djelatnosti primarnog sektora, a oko 15 posto radi u djelatnostima sekundarnog sektora. U gospodarskoj strukturi zrcale se posljedice kolonijalizma i velikog utjecaja stranih korporacija. Zbog politike nestabilnosti, slabo razvijene infrastrukture i rairene korupcije, Afrika prima najmanje izravnih stranih ulaganja (ekonomski analitiari tu pojavu est nazivaju zaboravljena Afrika). Drave pogoene elementarnim nepogodama i posljedicama ratnih pustoenja ovise o meunarodnoj pomoi. Ta je pomo esto neuinkovita zbog unutarnjopolitikih odnosa. Primjer je Sudan koji prima znatnu meunarodnu pomo, ali ona ne dolazi do stanovnitva kojemu je najpotrebnija zbog formalizma vlade u Al-Khartumu. U prvim godinama nakon stjecanja neovisnosti velik broj afrikih drava preuzeo je gospodarski model komunistikih drava, s jakom ulogom drave u vlasnitvu i planiranju. Taj se model pokazao neuinkovitim i postupno je naputen krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina 20. stoljea. Zbog monokulturne poljoprivredne proizvodnje i rudarstva (najee se eksploatira jedna ruda ili jedan izvor energije), izvoz afrikih drava ovisi o cijenama na svjetskom tritu. Fluktuacija cijena u kombinaciji s vanjskom zaduenou uzrokuje este krize i ugroava ionako krhka gospodarstva. Usporedba veliine gospodarstava vodeih drava u svijetu i afrikog kontinenta u cjelini pokazuje da 53 afrike drave, u kojima ivi oko milijardu stanovnika, zajedno godinje ostvaruju vrijednost proizvedenih dobara i usluga 11 puta manju od SAD-a, 3,6 puta manju od Japana ili 2,9 puta manju od Kine ili 2,6 puta manju od Njemake (koja ima 83 mil. stan.).

Zabrinjavajui je i podatak o malim godinjim stopama rasta BDP-a u afrikim dravama (i kontinentu u cjelini). Nacionalni dohodak po stanovniku u deset najsiromanijih drava Afrike iskazan prema paritetu kupovne moi (u meunarodnim dolarima; jedan meunarodni dolar vrijedi u gospodarstvu analizirane drave koliko i jedan ameriki dolar u gospodarstvu SAD-a) 2009. godine iznosi od 290 dolara po stanovniku u Liberiji do 880 dolara po stanovniku u Mozambiku. U deset afrikih drava s najviim dohotkom po stanovniku razlike su daleko vee. U toj skupini Namibija ima 6410 dolara, a najrazvijenija Ekvatorska Gvineja 19 350 dolara. Sejeli i Mauricijus najvei dio dohotka ostvaruju od turizma, Ekvatorska Gvineja, Libija, Gabon i Alir od izvoza nafte odnosno plina. Bocvana, Juna Afrika, Alir, Tunis i Namibija imaju (za afrike prilike) razvijene sve sektore gospodarstva. Unato brojnim problemima, pojedine drave posljednjih nekoliko godina biljee znatan gospodarski rast. Za razliku od tih drava, drave u kojima politika nestabilnost i ratni sukobi ugroavaju gospodarstvo, biljee drastian pad BDP-a i dohotka po stanovniku (2008. i 2009. primjeri su Kenija, Zimbabve i Somalija, 2010. Sudan, a 2011. vjeroajtno e takvi efekti biti vidljivi u dravama Sjeverne Afrike, posebice u Libiji). Za veinu afrikih drava karakteristian je nizak ivotni standard. Najbolji pokazatelj standarda stanovnitva je Human Development Index (HDI). Za izraunavanje se koriste tri sintetika pokazatelja: bruto domai proizvod po stanovniku, pismenost i oekivana ivotna dob (pokazatelji se izraunavaju na temelju vie varijabli). Prema vrijednosti HDI, drave se grupiraju u skupine: drave s vrlo visokim HDI, drave s visokim HDI, drave sa srednjim HDI i drave s niskim HDI. U prvoj skupini nema niti jedne afrike drave, u drugoj skupini su Mauricijus i Sejeli. ak 22 afrike drave imaju nizak HDI. Najvei broj afrikih drava ima srednji HDI. Struktura gospodarstva i obiljeja najvanijih djelatnosti PRIMARNI SEKTOR Od primarnog sektora u Africi ivi oko 60 posto stanovnitva. Najvei dio poljoprivrednog stanovnitva ivi od tradicionalne (samoopskrbne) poljoprivrede. Za samoopskrbna gospodarstva karakteristino je minimalno sudjelovanje na tritu (do oko 25 posto poljoprivredne produkcije), proizvodnja uglavnom bez mehanizacije i s vrlo skromnom primjenom znanosti. Samoopskrbna je poljoprivreda pod dominantnim utjecajem prirodnih uvjeta, to znai da este sue ili pak poplave ugroavaju proizvodnju, a time i opstanak stanovnitva. Prinosi su niski i neredoviti to uzrokuje pothranjenost stanovnitva i u velikom broju drava glad. U tropskoj zoni za vlastite potrebe na samoopskrbnim gospodarstvima uzgajaju se proso, ria, manioka, batata, jam i dr., a u umjerenoj zoni najzastupljenije kulture su jeam i penica. U nekim je dravama Subsaharske Afrike razvijena komercijalna poljoprivreda. Na velikim se zemljinim posjedima uzgajaju tropske kulture (kakaovac, kavovac, kikiriki, pamuk, palma uljarica, kauuk, sisal, aj...) i mediteranske kulture (agrumi, voe i vinova loza u Junoj Africi). Plantae su uglavnom u vlasnitvu stranih kompanija ili potomaka doseljenih Europljana u doba kolonijalizma. Prinosi na plantaama su visoki, a rentabilnost proizvodnje ovisi o cijenama na svjetskom tritu. Velika opasnost za monokulturne plantae su elementarne nepogode i bolesti. Autohtono stanovnitvo za te je plantae jeftina radna snaga. Na plantaama je vrlo zastupljen djeji rad, naalost i zloporaba djejeg rada. Na svjetskom tritu afrike drave osiguravaju vie od dvije treine proizvodnje kakaa (Obala Bjelokosti, Gana, Nigerija, Kamerun), a znaajne su po udjelu u proizvodnji aja (Kenija), kave (Etiopija, Uganda, Obala Bjelokosti) i kauuka (Obala Bjelokosti, Nigerija, Liberija). Ostali poljoprivredni proizvodi imaju udio 2-3 posto (vino, vuna, eer; 2-3%; Juna Afrika). U usporedbi s drugim svjetskim poljoprivrednim regijama, stoarstvo je u Africi slabo razvijeno. U najveoj mjeri to je posljedica prirodnih uvjeta (velika aridna podruja oko obratnica, a podruja oko ekvatora su previe vlana i u njima je rairena ce-ce muha). Stoka se uzgaja za prehranu stanovnitva, u nekim dravama ima statusnu ulogu, a izvozno orijentirano stoarstvo je dobro organizirano u Bocvani i Namibiji. Sue, epidemije stonih

zaraza i druge nepogode desetkuju stoni fond u afrikim dravama. U sjevernim aridnim prostorima i na jugozapadu kontinenta raireno je ekstenzivno i nomadsko stoarstvo. Najvie se uzgajaju ovce, koze i deve (samo na sjeveru). Za trita June Afrike i Europske unije uzgajaju se goveda u Namibiji i Bocvani. Za prehranu brojnog stanovnitva kontinenta sve veu vanost ima peradarstvo. Ribarstvo je slabo razvijeno iako postoje dobri preduvjeti na jugu kontinenta (zona mijeanja Bengvelske i Agulhaske morske struje), na rijekama i jezerima. Prema procjenama strunjaka FAO-a, razvoj ribarstva i akvakulture mogli bi znatno popraviti prehrambenu kartu Afrike. Afrike drave imaju skromnu ribarsku flotu pa su u afrikim vodama prisutni strani ribari koji esto zloporabe ribolovne kvote. Vana grana primarnog sektora je i umarstvo. Tropske kine ume obiluju vrstama kvalitetnog tvrdog drveta (najcjenjenije vrste su mahagonij, tikovina, ebanovina i iroko). umarstvo donosi malu zaradu jer se drvo izvozi nepreraeno u obliku trupaca. Zbog slabo razvijene infrastrukture, sjea nije selektivna to uzrokuje teke ekoloke posljedice. SEKUNDARNI SEKTOR Sekundarni sektor osigurava egzistenciju za oko 15% stanovnitva kontinenta. Vano je naglasiti da je, za razliku od drugih kontinenata, u Africi jo uvijek rudarstvo vanije od industrije. Razlozi skromne razvijenosti industrije su prije svega slabo razvijena energetika, zatim nedostatak kapitala, tehnologije i infrastrukture te fluktuacije cijena na svjetskom tritu. Afrika ima dobre preduvjete za razvoj rudarstva i industrije, a u kolikoj mjeri e ih iskoristiti, ponajvie ovisi o gospodarskoj strategiji vlada pojedinih drava. Na svjetskom tritu Afrika ostvaruje znaajan udio u proizvodnji nafte (najvaniji proizvoai su Nigerija, Alir, Libija, Angola, Egipat) i u proizvodnji plina (Alir je 6. svj. proizvoa). Vie od polovice svjetske proizvodnje dijamanata ostvaruje se u afrikim dravama (oko 54%; Bocvana, JA, DR Kongo, Namibija) i oko petine proizvodnje uranija (najvaniji proizvoai su Namibija, Niger, JA, Gabon). U svjetskoj proizvodnji zlata afrike drave sudjeluju s oko 15 posto (najvie JA, Gana, Tanzanija i Mali). Meu svjetskim proizvoaima boksita je Gvineja (oko 12 posto svjetske proizvodnje; boksit se izvozi nepreraen, zbog nedostatka elektrine energije). Uz navedene energente i rude, afrike drave imaju mali udio i u proizvodnji kamenog ugljena, eljezne rude, bakra i olova. Energetika, vana preduvjet razvoja sekundarnih djelatnosti, slabo je razvijena u Africi. Ni u gradovima nisu sva domainstva ukljuena u energetski sustav, a u ruralnim prostorima je situacija katastrofalna. Od izvora energije u afrikim dravama koriste se nafta, zemni plin i kameni ugljen u termoelektranama (manjim dijelom, veim dijelom se izvoze). Rijeke imaju znaajan hidroenergetski potencijal, posebice Nil, Volta, Zambezi, Kongo i Niger. Na navedenim rijekama izgraene su hidroelektrane s velikim akumulacijskim jezerima, a takvi megaprojekti u posljednje vrijeme pokazuju negativne gospodarske i ekoloke uinke. Za proizvodnju energije valorizirane su i krae rijeke na atlantskoj, sredozemnoj i indijskoj obali. Kao to je ve navedeno, industrija je u Africi slabo razvijena. Izuzetci su sljedee drave: JA, Egipat, Alir, Maroko, Tunis, Gana, Kamerun i Kenija. Bru industrijalizaciju onemoguuju nedostatak strunjaka, esti politiki sukobi, nepostojanje investicijske i poduzetnike klime. Poseban problem su i umjetne politike granice koje ugroavaju trite te mala gospodarstva (ujedno i mala trita). Projekt industrijalizacije nakon stjecanja neovisnosti prema sovjetskom modelu brojnim je dravama donio veliki vanjski dug i neekonomine poslovne subjekte. TERCIJARNI SEKTOR Proizvodne tercijarne djelatnosti su slabo razvijene. Dobre rezultate posljednjih godina pokazuje turizam. Za razvoj turizma postoje izvrsni preduvjeti, koji se analiziraju kao prirodno atraktivni i drutveno atraktivni imbenici razvoja turizma. Negativni uinak imaju komunikacijski imbenici i receptivni imbenici. Iako su stope rasta turistikog prometa vrlo visoke posljednjih godina, Afrika jo uvijek u svjetskom turistikom prometu sudjeluje samo s oko 5 posto turistikih dolazaka pri emu ostvaruje oko 4 posto ukupnog prihoda od turizma.

Najvei broj turista primaju Egipat, JA, Maroko i Tunis. Iste drave ostvarile su i najvei prihod od turizma 2008. godine. Afrika ima dobre preduvjete za sve oblike turizma, a veliki potencijal predstavlja vie od 600 zatienih prostora, od kojih je tridesetak na UNESCO-ovom Popisu svjetske prirodne batine. Vie od 70 objekata je na UNESCO-ovom Popisu svjetske kulturne batine. Regionalizacija Afrike Regije u stvaranju Osnovno obiljeje afrikog kontinenta, u usporedbi s ostalim kontinentima, u segmentu regionalizacije su regije u stvaranju. Vie je pristupa regionalizaciji, a temelje se na injenici da su regije slabo povezane (izolirane) i specifinih obiljeja. Karakterizira ih poseban tijek drutvenoga razvoja. U osnovi, u Africi se izdvajaju dvije regije: Sjeverna Afrika, koja se na drugom stupnju diferencira na sjeveroistonu i sjeverozapadnu, i Subsaharska Afrika, koja se na drugom stupnju diferencira na zapadnu, sredinju (ekvatorsku), istonu i junu Afriku. Izmeu Sjeverne i Subsaharske Afrike nalazi se prijelazna zona. SJEVERNA AFRIKA U Sjevernu Afriku ubrajamo drave Egipat, Sudan, Libiju, Tunis, Alir i Maroko (uvjetno i Zapadnu Saharu). Fiziko-geografski Zapadna Sahara slinija je Mauretaniji i Maliju, ali je desetljeima pod utjecajem Maroka. Sjeverna Afrika zauzima 28,1% povrine kontinenta. Na toj je povrini prema procjeni 2010. godine ivjelo 209 mil. stanovnika (ili 20,6% stanovnitva Afrike, a prosjena gustoa je 24,5 stanovnika po kilometru etvornom. Zbog prirodno-geografskih obiljeja i veliine drava, velika je razlika u prosjenoj gustoi naseljenosti. Vrlo rijetko su naseljene drave DAR Sahara i Libija, rijetko Alir i Sudan, a za afrike prilike vrlo gusto Tunis, Maroko i Egipat. Osnova prirodno-geografska obiljeja na temelju kojih se diferencira regija su pustinjska klima, Sahara i aridnost (koja uvjetuje koncentraciju stanovnitva oko vodenih resursa, odnosno u dolini i delti Nila, na mediteranskoj obali i u oazama). Glavna drutveno-geografska obiljeja regije su arapski jezik, islam, mlado stanovnitvo, velik udio nepismenih ena, visok stupanj urbanizacije (Libija, Tunis, Alir i Maroko) i esti konflikti (Sudan, DAR Sahara), a tijekom 2011. godine i zahtjevi za demokratizacijom drave i drutva koji prerastaju u unutarnje sukobe. Sukobi u Libiji potakli su i stranu vojnu intervenciju. Svjetsko znaenje regije proizlazi iz gospodarskih obiljeja. Regija ima znaajne zalihe nafte i plina, a Sueski kanal ima veliko geostrateko znaenje. Osim Sudana, drave sjeverne Afrike pripadaju skupini srednje razvijenih drava svijeta, uz velike razlike meu dravama. Najvii dohodak po stanovniku ostvaruje Libija, slijede Alir i Tunis, znatno zaostaju Egipat i Maroko. Sudan pripada skupini najsiromanijih drava Afrike i svijeta. Na drugom stupnju regionalizacije, prostor se dijeli na Sjeveroistonu Afriku (dolina i delta Nila) i Sjeverozapadnu Afriku (Magreb i susjedstvo). Sjevernu Afriku krajem 2010. i poetkom 2011. godine obiljeili su masovni socijalni i politiki pokreti naroda koji trai promjenu vlasti i vladara, temeljne ustavne, politike i ekonomske reforme, demokratizaciju, potivanje ljudskih prava i sloboda, a otvaraju se i sutinska pitanja preispitivanja vanjskopolitikih i geostratekih pozicija drava Sjeverne Afrike (i Jugozapadne Azije) kao koncepta realizacije razliitih interesa u regiji. Za sada je suzdrano postavljeno pitanje odnosa s Izraelom i pitanje odnosa vlasti i religije. Uzroci nezadovoljstva prije svega su socijalni i demografski, zatim politiki. Nagli porast broja stanovnika uzrokovao je poveanje udjela mladog stanovnitva i mlaeg kontingenta radnog stanovnitva. Velika nezaposlenost (u Libiji oko 40%) pogaa upravo mladu populaciju, to uz nagli porast cijena hrane i stanovanja poveava frustracije. Autokratski reimi koji uivaju podrku zapadnih demokracija eliminirali su svaku politiku opoziciju, sprijeili demokratizaciju drutva, izbore pretvorili u farsu, a lanovima obitelji ili roacima osigurali nasljeivanje funkcija. Takva unutarnja politika bila je praena snanim socijalnim

raslojavanjem. Korupcijom i prisvajanjem prirodnih i dravnih resursa bogatile su se reimske obitelji, a sve vei dio stanovnitva tonuo u siromatvo. Reimi su imali podrku vojske i policije, struktura koje su financijski sustavno potpomagali. Promjene su se dogodile u Tunisu i Egiptu, no to nisu sutinske ve kozmetike promjene. Krajnji domet nezadovoljstva u islamskom svijetu Sjeverne Afrike i Jugozapadne Azije jo nije vidljiv, no sigurno je da narod vie nee mirno i utke podnositi diktature i socijalnu nepravdu, krenje temeljnih prava i podreenost zapadnim interesima. SJEVEROISTONA AFRIKA Zajednika prirodno-geografska obiljeja prostora su poloaj uz obalu Sredozemnoga i Crvenoga mora i u Sahari. U ovom dijelu regije prevladava pustinjska klima. Od IV. tis. pr.nKr. golemu vanost ima rijeka Nil. Prirodno-geografska obiljeja utjecala su na prostornu diferencijaciju naseljenosti. Stanovnitvo je koncentrirano u Ponilju, uz obale mora i u zoni uz Sueski kanal. Male skupine stanovnitva ive u oazama. Ogranienost agrarnih povrina glavni je imbenik prostorne koncentracije stanovnitva. Historijsko-geografski razvoj Ve u IV. tis. pr. Kr. uz Nil razvila se napredna agrarna civilizacija. Geografski poloaj na dodiru Azije i Afrike utjecao je na civilizacijske interakcije od Srednje drave u Egiptu do suvremenog razdoblja. U vrijeme rimske vlasti (glavno sredite bila je Aleksandrija), prostor je vie orijentiran na Mediteran. Od 7. do 16. stoljea cijela je sjeverna Afrika integrirana pod vlau Arapa. Od 16. stoljea do 1914. godine postojala je nominalna osmanska vlast. Snaniji utjecaji europskih kolonijalnih sila prisutni su od kraja 18. do sredine 20. stoljea (Francuska 1798. god. u Egiptu, UK 1914. god. u Egiptu i 1898. god. u Sudanu, Italija od 1911. do 1943/47. god. u Libiji). U suvremeno doba nafta, pamuk i Sueski kanal privlae kapital visoko razvijenih drava Europe i svijeta. EGIPAT Prirodno-geografska obiljeja Egipat je drava na dvama kontinentima, poloena izmeu Sredozemnoga i Crvenoga mora te izmeu Libije, Sudana i Izraela. Ima veliku geostrateku vanost zbog Sueskog kanala. U Egiptu se izdvajaju etiri prirodno-geografske regije. Dolina i delta Nila, koje se proteu od Asuana do Sredozemnoga mora na duljini veoj od 1600 km, ine okosnicu drave. U toj regiji koja zahvaa oko 3,5 posto povrine drave ivi gotovo sve stanovnitvo. Dolina se iri od juga prema sjeveru (na jugu oko 2,5 km, na sjeveru oko 20 km). Dno doline usjeeno je oko 150 m u pustinjske ravnjake. Dolinu ini nekoliko prirodnih terasa i naplavnih nizina koje je Nil plavio do gradnje druge Asuanske brane. Nizvodno od Al-Qahiraha (Kaira) nastala je delta Nila. Nakon gradnje brane, zbog smanjene koliine nanosa, more polako razara deltu. Zapadno od doline Nila nalazi se Libijska pustinja, visoravan do 300 m visine. Prevladava ljunana pustinja (serir), a u zapadnom dijelu je pjeana pustinja (Veliko pjeano more). Na jugu Libijske pustinje ivot je mogu samo u oazama (vee oaze su Kharga i Dakhla). Na sjeveru Libijske pustinje je uzduna dolina koja se prua u smjeru zapad-istok, u kojoj je sredinje poloena depresija Qattara (-133 m), na zapadu je oaza Siwa, na istoku Fayumska depresija (-45 m), u koju se umjetnim kanalom dovodi voda iz Nila. Istono od doline Nila prua se Arapska pustinja. To je preteito kamenita pustinja (hamada), ispresijecana brojnim vadijima. Arapska pustinja strmo se sputa prema obali Crvenoga mora. Sinajski poluotok dio je Azije. Nalazi se izmeu Sueskog i Akabskog zaljeva. Juni dio poluotoka je planinski (najvii vrh Egipta), sredinji dio visoravan s vadijima, a krajnji sjeverni dio ini uska obalna nizina s oazama. Samo obala Sredozemnoga mora ima sredozemnu klima. Veina prostora ima vruu pustinjsku klimu s manje od 50 mm padalina godinje i izrazito vruim ljetima. Nepovoljan je i utjecaj vrueg vjetra khamsina koji pue u proljee iz Libijske pustinje. Reljef i klima utjecali su na vegetacijska obiljeja drave. Gotovo 97% drave je bez vegetacije. Prirodna vegetacija je bujna u dolini i delti Nila.

Jo je Herodot utvrdio da je Egipat dar Nila. Nil je osiguravao vodu, plodni mulj, plovni put i lokacije za naselja. Poplave su nastupale od rujna (u gornjem) odnosno od listopada (u donjem Egiptu). Godine 1902. izgraena je prva Asuanska brana. Od 1957. Do 1970. godine, oko 6 km uzvodno od stare, izgraena je nova Asuanska brana, uz financijsku pomo tadanjeg SSSR-a. Gradnjom brane (impresivnih dimenzija, 111 m visine, 3800 m duine) nastalo je Naserovo jezero, duljine oko 500 km. Gradnja brane osigurala je elektrifikaciju Egipta, preduvjete za razvoj industrije i omoguila natapanje novih poljoprivrednih povrina. Prema sporazumu sa Sudanom, Egipat koristi 66% vode kod Asuana, a Sudan ostatak. Uz pozitivne, gradnja brane ima i negativne gospodarske i ekoloke posljedice. Jeftina elektrina energija i dodatno natapane povrine ne mogu se mjeriti s negativnim uincima: smanjena plodnost tla (mulj uglavnom ostaje na dnu jezera), smanjen ulov ribe, bilharzija, zaslanjivanje tla, razaranje delte i druge. Bilharzija je kronina tropska bolest uzrokovana parazitskim metiljem koji ivi u puevima tropskih voda. Ljudi se inficiraju ako hodaju po vodi. Historijsko-geografski razvoj u 20. i 21. stoljea Od 1882. godine u Egiptu je prisutna britanska vojska, a formalnu vlast zadrali su egipatski potkraljevi. Godine 1914. proglaen je britanski protektorat i preuzeta kontrola nad Sueskim kanalom. Po zavretku Prvoga svjetskog rata, stranka WAFD borila se za neovisnost Egipta, to je i ostvareno 1922. godine. Ukinut je britanski protektorat i Egipat je postao neovisna kraljevina pod vlau Fuada I. (1922-1936). Meutim, britansko prisustvo i utjecaj su ostali. Tridesetih godina 20. stoljea kralj je uveo diktaturu. Britancima je doputen ostanak samo u zoni kanala. Od 1936. do 1952. godine na vlasti je kralj Faruk. Poetkom Drugog svjetskog rata (1939/41.) Britanci su ponovo uspostavili protektorat i zaustavili prodor Nijemaca prema kanalu. Nakon Drugoga svjetskog rata na podruju Palestine proglaena je drava Izrael s kojom se Egipat sukobio 1948. i doivio poraz. Godine 1952. dravnim udarom svrgnut je kralj, vlast je preuzelo revolucionarno vijee, 1953. godine proglaena je republika iji je prvi predsjednik postao Mohammad Naguib, a 1954. predsjednik drave i vlade postaje Gamal Abdel Naser. Pod utjecajem sovjetskog modela razvoja gospodarstva, provodi nacionalizaciju svih grana gospodarstva (osim poljoprivrede), 1956. godine nacionalizira i Sueski kanal. Taj in izazvao je reakciju Izraela, Francuske i UK-a, ali i odluku UN-a o povlaenju vojske s kanala. Diplomatska pobjeda Nasera ojaala je njegov ugled u arapskom svijetu. No, gospodarstvo nije napredovalo prema Naserovim zamislima (model arapskog socijalizma). Konaan udarac zadao mu je poraz u ratu s Izraelom i gubitak kanala (estodnevni rat 1967. god.). Kanal je bio zatvoren za promet od 1967. do 1975. godine. Nakon Naserova pada, vlast u Egiptu preuzima Anwar el Sadat (1970-1981). Sadat mijenja vanjskopolitiku orijentaciju, naputa model socijalizma, okree se Zapadu, vraa privatno vlasnitvo, provodi politiku otvorenih vrata za strani kapital. Iako vojskom nije uspio u Jomkipurskom ratu (1973.) istjerati Izrael s kanala, diplomatskim putem izborio je djelomino povlaenje izraelske vojske i otvaranje kanala. Sadat je ubijen od islamskih ekstremista 1981. godine. Od 1981. do 2011. godine na elu drave je Hosni Mubarak. Mubarak provodi umjerenu politiku, od 1990-tih privatizaciju dravnih poduzea i liberalizaciju gospodarstva. Obnovio je diplomatske odnose s arapskim dravama i provodio politiku hladnog mira prema Izraelu. Odstupio je s vlasti na zahtjev naroda u veljai 2011. godine. Stanovnitvo Egipta Prema procjeni, godine 2010. u Egiptu ivi 80 milijuna stanovnika. Stanovnitvo je izrazito neravnomjerno rasporeeno. Fizioloka gustoa iznosi 9811 stan./km (ako izuzmemo otone drave, najvia je u Africi). Po aritmetikoj gustoi naseljenosti Egipat pripada skupini najgue naseljenih drava. U drugoj polovici 20. stoljea, kao i u veini afrikih drava, stanovnitvo je raslo po vrlo visokim stopama. Broj stanovnika od 1950. do 2010. godine se uetverostruio. Nagli porast broja stanovnika rezultat je visokih stopa fertiliteta. U posljednjem desetljeu, uz Sudan,

Egipat ima najvie totalne stope fertiliteta u regiji i najmlae stanovnitvo. Ograniene obradive povrine nisu mogle osigurati egzistenciju za tako velik broj stanovnika. Takvo stanje generiralo je migracije u gradove i na privremeni rad u razvijene drave svijeta i petrodolarske drave (prije svega u Libiju i Saudijsku Arabiju). Veinu stanovnika Egipta ine arabizirani stari Egipani (hamitsko-semitsko stanovnitvo). Nearabizirano starosjedilako stanovnitvo su Kopti i felasi (seosko stanovnitvo u unutranjosti). Na jugu ive Nubijci (hamitsko stanovnitvo), a u pustinjama nomadski Arapi - beduini (oko 50 000). Vie od 80% stanovnitva su sunitski muslimani, oko 15 % krani (najvie Kopti). Gospodarstvo Egipatsko gospodarstvo u Mubarakovo doba obiljeavao je niz problema: vanjski dug, nedostatak stranih ulaganja, spora transformacija, pad prihoda od turizma (fundamentalizam), sukob sa Sudanom i velike socijalne razlike. Krajem devedesetih uslijedio je oporavak: dio duga je oproten (zaljevski rat) i porasla je cijena nafte. U strukturi BDP-a (I=14%, II=41%, III=45%) i ekonomskoj strukturi stanovnitva vanu ulogu jo uvijek ima primarni sektor (I=27%, II=21%, III=52%). Poljodjelstvo je visokoproduktivno i trino orijentirano, ali su posjedi mali. Stoarstvo ima malu ulogu i nazaduje. U sekundarnom sektoru veliku vanost ima energetika (HE Asuan I i II te termoelektrane), eksploatacija nafte i prirodnog plina, a manje je vana eksploatacija drugih ruda (fosfati, mangan, uranij, ugljen) i plemenitih metala. Za afrike prilike, Egipat ima razmjerno dobro razvijenu industriju (tekstilnu, prehrambenu, petrokemijsku, crnu metalurgiju, industriju graevinskog materijala i druge grane). Uz izvoz pamuka, nafte i pristojbe od Sueskog kanala, veliku vanost u BDP-u ima turizam. Razvijen je kulturni i turizam gradova, a na obali Crvenog mora sve veu vanost ima kupalini turizam. Demografska i gospodarska sredita drave su: Al Qahirah (Kairo)-najvei grad u Africi, 15,4 mil. stanovnika; Al-Iskandariyah (Aleksandrija) 4,7 mil. stanovnika, najvea luka Egipta; Al Jizah (Giza); Shubra al Khaymah; Bur Sa'id (Port Said)-druga luka Egipta i vano turistiko sredite; As-Suways (Suez). SUDAN Prirodno-geografska obiljeja Sudan je povrinom najvea drava u Africi (do srpnja 2011.). Poloen je izmeu Egipta, Eritreje, Etiopije, Kenije, Ugande, DR Konga, Srednjoafrike Republike, ada i Libije (geografski poloaj slian Njemakoj). Odrednice geografskog poloaja su prijelaz bijele u crnu Afriku, prijelaz iz Staroga u Novi svijet i iz Sahare u tropske kine ume. Zbog prijelaznog poloaja Sudan ima niz prirodno-geografskih, ali i drutvenih suprotnosti izmeu sjevera i juga. U Sudanu razlikujemo tri velike prirodno-geografske regije. Na sjeveru su Libijska i Nubijska pustinja, u sredinjem dijelu Sahel, a na jugu Sudd (movare i tropske kine ume). Libijska pustinja ima slina obiljeja kao i u Egiptu (visoravan oko 300 m nadmorske visine, ljunana i dijelom pjeana pustinja). Na jugozapadu Libijske pustinje izdie se gorje Darfur. Nubijska pustinja slina je Arapskoj pustinji (preteno kamenita pustinja s diseciranim gorjem na obali Crvenoga mora). Sudd je zavala u gornjem toku Nila, slina adskoj. Okruena je starijim stijenama (Kordofan na sjeveru, Etiopsko visoje na istoku, Jezersko visoje na jugu). U kinom razdoblju Sudd je najvea movara u Africi, a u sunom razdoblju prekriven je niskom travom koja se koristi za ispau stoke. U movarama Sudda Bijeli Nil gubi polovicu vode zbog velikog isparavanja. Opstanak Nila u dijelu toka kroz Saharu osigurava Modri Nil. Gospodarsku i demografsku okosnicu drave ine Nil i pritoci koji su vani za plovidbu, natapanje i proizvodnju HE. Veina stanovnitva koncentrirana je u dolini Nila i u pamunom pojasu (oko 60%). Pamuni pojas nalazi se izmeu Bijelog i Modrog Nila. Od sjevera prema jugu izdvajaju se pustinjska, stepska i savanska klimatskovegetacijska zona (na krajnjem jugu tropske kine ume).

Historijsko-geografski razvoj Naziv drave (Sudan = zemlja crnih) u prolosti je oznaavao itavu Subsaharsku Afriku. Kasnije je naziv suen na podruje dananjega Sudana. Od IV. tis. pr. Kr. Tadanja Nubija bila je interesna sfera Egipta. U doba Srednje i Nove egipatske drave, Nubija je pod vlau Egipta. U 11. st. pr. Kr. potkraljevstvo Ku iskoristilo je slabljenje Egipta i osamostalilo se, a u 8. st. pr. Kr. i zavladalo Egiptom. Samostalna drava Ku odrala se do 4. stoljea, kada je pokorena od etiopskog kraljevstva Aksum. Od 5. stoljea sa sjevera prodire kranstvo, a od 7. stoljea islamizacija. Islamizacija posebice napreduje od 13. stoljea, kada su egipatski Mameluci unitili kranske drave. Islamizaciji se od 16. do 19. stoljea opirala mona drava animistike dinastije Fun, sa sreditem u Sennaru. Od 1820. do 1881. Sudan je nominalno dio Osmanskog Carstva, a stvarno dio egipatskog paaluka. Od 1881. do 1898. godine Sudanom su vladali Mahdi i njegovi nasljednici. Egipatski potkralj Muhamed Alija tijekom 19. stoljea postupno je osvojio Sudan i osnovao novo sredite Khartum (i centar trgovine robovima i bjelokosti). Krajem 19. stoljea pokuaj modernizacije drave i ukidanje trgovine robovima povjereno je Europljanima. Njihove su mjere od muslimana tumaene kao uvredljive i izazvale su ustanak islamistikog pokreta pod vodstvom Mahdija i kasnije njegovih nasljednika. Uslijedila je britansko-egipatska vojna intervencija, zloini nad sudanskim stanovnitvom, unitenje mahdistikog pokreta i proglaenje anglo-egipatskog kondominija (ali je vlast zapravo u rukama Britanaca). Otpor stranoj vlasti nije prestajao. Ojaao je u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Nakon Drugog svjetskog rata otvoreno je pitanje budunosti Sudana: Britanci su zagovarali neovisni Sudan, a Egipat jedinstvo doline Nila (ujedinjenje s Egiptom). Uz tu suprotnost, vrlo su izraene suprotnosti izmeu sjevera i juga Sudana, prvenstveno kulturne. Sjeverni Sudan, preteno arapski, vie je bio orijentiran na Egipat, dok je juni Sudan, naseljen preteno crncima, s veinskim animistikim vjerovanjima (ali i oko 40% muslimana) vie bio orijentiran na svoje afrike susjede (Srednjoafriku Republiku, Kongo, Ugandu, Keniju i Etiopiju). Nezavisnost je proglaena 1956. godine. Od 1958. do 1964. vlast je preuzeo general Ibrahim Abboud. Nakon slabih koalicija, nova vojna vlada generala Gaafara Muhammada Nimeiryja upravljala je Sudanom od 1969. do poetka 1980-ih. Islamistika fundamentalistika politika, katastrofalno voenje gospodarstva, brojne izbjeglice iz Etiopije i ada, stanje na jugu vodili su prema gospodarskoj i politikoj katastrofi. Petina stanovnitva bila je na rubu gladi. Od stjecanja neovisnosti poeli su sukobi muslimanskog sjevera i kranskog i animistikog juga koji su trajali gotovo pola stoljea. Jug se protivio islamizaciji drave i prevlasti sjevera. Politiki ivot obiljeili su esti vojni udari, smjene civilnih i vojnih vlasti. Dravu je zahvatila gospodarska kriza koju je pogorala velika sua sredinom 1980-tih godina. Od 1989. sredinja vlast je pod jakim utjecajem islamskih fundamentalistikih skupina (Muslimansko bratstvo), predsjednik drave je general al Bashir. Sudan je u sporu s Egiptom oko podruja Hala'ib na obali Crvenog mora. Napeti su i odnosi s Ugandom. Iako je vlada 1998. godine dijelu juga priznala autonomiju, sukobi se nastavljaju. Godine 2003. na zapadu, u pokrajini Darfur izbio je sukob izmeu veinskog crnakog stanovnitva i vladajue arapske manjine. Obje skupine pripadaju sunitskim muslimanima. Uzrok sukoba nije vjerski ve rasne i drutvene razlike. U Darfuru ivi oko 7 milijuna ljudi podijeljenih u 30-tak etnikih skupina. Glavninu stanovnitva ine sudanski crnci dok su Arapi u manjini. Obje su dominantne skupine islamske vjeroispovijesti stoga ovaj sukob nema religijski karakter. U njegovoj pozadini stoje civilizacijske razlike izmeu crnakog i arapskog stanovnitva. Crnako stanovnitvo u Darfuru bavi se poljoprivredom i u stalnom je sukobu oko zemlje s arapskim nomadskim stoarima. Postoji i jaka diskriminacija crnakog stanovnitva koja see u prolost kada su sudanski crnci sluili kao robovi u bogatim arapskim porodicama u jugozapadnoj Aziji i istonoj Africi. Sukob se u posljednje vrijeme intenzivirao zbog sve eih sua i irenja pustinje. Uz to, stanovnici Darfura optuuju sredinju, veinom arapsku, vladu u Khartumu za zanemarivanje njihovih interesa. Vlada se ve dugi niz godina nalazi pod meunarodnim pritiskom, u emu prednjae Sjedinjene Amerike Drave, zbog navodnog pomaganja terorista Al-Qaide. Ciljevi amerike politike u Sudanu slini su onima u Iraku. Sudan je naftom izuzetno bogata zemlja, a uz to kontrolira i cjelokupan tok rijeke Nil. Meutim, amerike naftne kompanije ne sudjeluju u eksploataciji

nafte u Sudanu. Oko 40% naftne industrije kontrolira Kina, a ostatak je u vlasnitvu malezijskih, pakistanskih, ruskih i francuskih tvrtki. Amerika kompanija Chevron procijenila je da su sudanske rezerve nafte vjerojatno vee od onih u Iranu i Saudijskoj Arabiji. Iz tog razloga amerika administracija rado bi uklonila njoj nesklon reim u Khartumu kako bi sebi osigurala sudjelovanje u buduim naftnim poslovima. Bez utjecaja nafte kriza u Darfuru imala bi vjerojatno daleko manji publicitet u svjetskim razmjerima. Sukob u Darfuru zapoeo je u veljai 2003. kada su se dvije najvee pobunjenike skupine, Sudanska Oslobodilaka Armija (SLA) i Pokret za pravdu i jednakost (JEM), otvoreno pobunile protiv sredinje vlade. Pobunjenici su bili dobro naoruani i opremljeni, a dolazili su mahom iz plemena Zagawah, Masalit i Fur. Potporu im je pruilo lokalno stanovnitvo, pripadnici plemena Zagawah koji ive u susjednom adu, pojedini asnici sudanske vojske te poslovni ljudi koji se bave naftom na prostoru zaljevskih drava, a koji su porijeklom iz Darfura. Odgovor slubenog Khartuma bio je brz i nemilosrdan. Vlada se oslonila na paravojnu arapsku miliciju tzv. janjaweede, unovaenu uglavnom meu pripadnicima arapskih plemena iz Darfura. Redovna vojska otvoreno je pomagala janjaweede iako je rijetko sama sudjelovala u akcijama protiv pobunjenika. Milicija je provodila sustavno etniko ienje palei sela i usjeve dok je slubena vojska uglavnom vrila napade iz zraka koji su obino prethodili upadima janjaweeda. U kratkom razdoblju opustoene su stotine sela i velike poljoprivredne povrine to je pokrajinu dovelo na rub humanitarne katastrofe. Iz svojih domova protjerano je vie od milijun ljudi od ega je oko 130 000 utoite potrailo u susjednom adu. Predsjednik ada Idris Deby optuio je pobunjenike da ele destabilizirati vladu u N'Djameni, ali je takoer ponudio da bude posrednik u pregovorima izmeu zaraenih strana. Izvjea o Darfuru u zapadnim medijima bila su vrlo krta jer se radi o izoliranom kraju koji je posjetilo vrlo malo bijelaca. "Nesrea" Darfura bila je to je otprilike u isto vrijeme dolo do zaotravanja medijima zanimljivije irake krize. Stanje se poneto promijenilo nakon stalnih izvjea Unovih organizacija i raznih nevladinih organizacija kako na zapadu Sudana tisuama ljudi prijeti smrt od gladi. Humanitarna pomo poela je pristizati, ali u nedovoljnim koliinama i uz velike potekoe koje su stvarali i loa prometna povezanost i slubena sudanska vlada koja je od humanitarnih agencija zahtijevala da se sva pomo mora pregledati prije nego to bude poslana u ugroeno podruje i da se za prijevoz koriste iskljuivo domae tvrtke. Pritisak UN-a i amerike administracije prisilio je zaraene strane na poetak pregovora. Prvi prekid vatre dogovoren je u rujnu 2003. uz posredovanje adskog predsjednika Debyja. Pregovori su bili uspjeni, ali se prekid vatre odrao tek do prosinca te godine. Pojaani meunarodni pritisak doveo je do novih pregovora koji su rezultirali sporazumom o prekidu vatre koji je potpisan u travnju 2004. I taj sporazum, kao i prethodni, vladine snage i paravojne postrojbe redovito kre nastavljajui etniko ienje u regiji. Krajem 2004. godine voeni su pregovori izmeu pobunjenika i sudanske vlade pod pokroviteljstvom Afrike Unije u nigerijskome glavnom gradu Abuji uz sudjelovanje predstavnika EU, Arapske lige i UN-a. Mirovni sporazum potpisan je 2005. godine. Prema sporazumu, o sudbini junog Sudana odluit e stanovnitvo na referendumu. Smatra se da je u dosadanjem tijeku sukoba ivote izgubilo najmanje 300 000 ljudi i raseljeno je oko 2,7 milijuna ljudi od ega veliki broj ena i djece. Humanitarno stanje 2004. godine dodatno su pogorale obilne padaline u tom podruju oteavi humanitarnim organizacijama pristup i raspodjelu hrane. Problem Darfura vjerojatno se nee rijeiti bez jaeg angairanja UN-a i posebice SAD. Prvenstveno je potreban jai pritisak na vladu u Khartumu kako bi se razoruali janjaweedi i omoguio nesmetan rad humanitarnim organizacijama. Godine 2008. Meunarodni kazneni sud optuio je al-Bashira za genocid, a u oujku 2009. izdao uhidbeni nalog, to je svjetski presedan jer je ICC prvi puta raspisao uhidbeni nalog za predsjednika jedne drave. Sudan ne priznaje nadlenost ICC-a i odbija uhidbeni nalog. Sudan je protjerao iz Darfura 13 nevladinih humanitarnih organizacija to je izazvalo i reakciju Vijea sigurnosti UN-a. Predsjednik al-Bashir pozvao je plemena u Darfuru da poloe oruje i obeao niz infrastrukturnih projekata u toj pokrajini. U sijenju 2011. godine odran je referendum o neovisnosti Junog Sudana. Prema podacima Odbora za referendum o Junom Sudanu, objavljenim u veljai 2011. godine za

neovisnost regije izjasnilo se 98% biraa. Za 9. srpnja 2011. godine najavljeno je proglaenje neovisnosti Junog Sudana to je uzrokovalo velike migracije krana iz sjevernog u juni dio jo uvijek jedinstvene drave. Glavnim gradom vjerojatno e biti proglaena Juba. Vodea politika linost (polu)autonomnog Junog Sudana je Salva Kiir. Predsjednik al-Bashir priznao je rezultate referenduma i iskazao spremnost za priznanje nove afrike drave. Nakon referenduma stanje u dravi nije mirno. Brojni su lokalni incidenti, primjerice izmeu bivih pripadnika policije i SPLA (Narodne vojske za osloboenje Sudana) koja je do referenduma bila pobunjenika vojska, a nakon referenduma su to regularne vojne snage Junog Sudana. Nakon uspostave nove drave, pred stanovnitvom Junog Sudana veliki su izazovi, prije svega organizacija drave i obnova gospodarstva (primjerice, na povrini veoj od Francuske samo je 50 km asfaltiranih cesta). Stanovnitvo Prema procjeni godine 2010. u Sudanu je ivjelo 43,2 milijuna stanovnika. Nakon stjecanja neovisnosti po demografskim obiljejima i trendovima Sudan se razlikuje od ostalih drava sjeverne Afrike: stanovnitvo raste po najviim stopama, stope prirodnog prirasta su najvie (2008. godine 21), najvie su i stope totalnog fertiliteta, ima najvei udio mladog (2009. godine 39%) i nepismenog stanovnitva (2008. godine 49% ena). Pod utjecajem prirodno-geografskih obiljeja i drutvenoga razvoja u Sudanu je nastao etniki, jezini i vjerski mozaik stanovnitva. Na sjeveru i u srednjem dijelu ive sudanski Arapi, u dolini uz srednji tok Nila ive Nubijci, u obalnom dijelu uz Crveno more te uz rijeku Atbaru Bedi (kuiti), u Darfuru Furi (sudanidi), na jugu Niloti (crnako nemuslimansko stanovnitvo: zapadno od Bijelog Nila stoarski narod Dinka, izmeu Bijelog Nila i Sobata Nueri, uz Bijeli Nil Bari i Lotukoi, na krajnjem jugu iluci). Svi su narodi u Sudanu zadrali jezik i kulturu, iako su mnogi narodi na sjeveru preli na islam. Slubeni jezici u Sudanu su arapski i engleski. I po tom obiljeju Sudan se razlikuje od ostalih drava u regiji. Veina stanovnitva su muslimani (oko 70%), a manjina (oko 30%) su krani i sljedbenici tradicionalnih vjerovanja. U vrijeme graanskog rata i sue, Sudan je primio oko etiri milijuna izbjeglica i oko 300 000 prognanika iz Eritreje. Gospodarstvo Sudan je najsiromanija drava sjeverne Afrike i pripada skupini najsiromanijih drava svijeta. Uzroci siromatva su dugotrajni sukobi, gospodarska kriza (promaene investicije, sue, erozija, dezertifikacija), nedostatak hrane i pitke vode, visoka inflacija, vanjski dug i meunarodne sankcije. Od primarnog sektora ivi 57 % stanovnitva, a taj sektor ostvaruje 31% dohotka (2007. godine). Stoarstvo je vana grana primarnog sektora. Po broju goveda i ovaca Sudan je meu 10 vodeih drava u svijetu. Gotovo polovicu povrine drave ine panjaci. Obradivih povrina je malo (oko 7% povrine drave). U pokrajini Gezira (pamuni pojas izmeu Bijelog i Modrog Nila) razvijena je komercijalna poljoprivreda. Uzgajaju se pamuk, kikiriki i sezam, uz natapanje. Posjedi su u dravnom vlasnitvu. U ostalim dijelovima drave stanovnitva preivljava od samoopskrbne poljoprivrede. Sudan ima malo rudnih bogatstava, no procijenjene su velike zalihe nafte. Industrija je slabo razvijena (tekstilna, prehrambena). Nafta je glavni izvozni proizvod drave (79% vrijednosti izvoza), a glavni partner je Kina (71%). Gospodarska i demografska sredita su: Al Khartoum 5 mil. st. (glavni grad i vodee gospodarsko sredite), Omdurman, AlKhartum Bahri, Port Sudan i Nyala. LIBIJA Prirodno-geografska obiljeja Libija je preteno pustinjska drava (90% povrine ini pustinja). Na sjeverozapadu drave, uz granicu s Tunisom nalazi se mala nizina Al-Jifarah, a na sjeveroistoku obalna nizina. Nizine i oaze su agrarno najvaniji i najgue naseljeni dijelovi drave. U zapadnom i

istonom dijelu prevladava kamenita pustinja, na jugu ljunana, a na jugoistoku pjeana pustinja. U najveem dijelu drave prevladava pustinjska klima, s malom koliinom padalina i visokim dnevnim amplitudama temperature. Suhou pojaava vru juni vjetar gibli. Samo uski obalni pojas ima sredozemnu klimu. Libija nema stalnih rijenih tokova niti stalnih jezera. Oskudicu vode pokuavaju umanjiti projektom Umjetna rijeka (vodu iz crpilita u Libijskoj pustinji cjevovodima dovode u priobalna naselja; fosilna voda vadi se u oazama Tazirbu i Kufra; cjevovod je duine > 4000 km). Historijsko-geografski razvoj Libija je naseljena od starijeg kamenog doba. Od Srednje drave je u interesnoj sferi Egipta. U Kasno doba egipatske drave osamostalila se i zavladala Egiptom. U to vrijeme zapadni dio dananje Libije kolonizirali su Feniani, a istoni Grci. Istoni dio pao je pod vlast Aleksandra Velikog i kasnije Ptolemejevia. U rimsko doba dananja je Libija bila organizirana u tri provincije. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva, od 6. do 20. stoljea na prostoru Libije izmijenile su se bizantska, arapska i osmanska vlast. Poetkom 20. stoljea postala je talijanska kolonija. Talijanska vlast provodila je teror nad libijskim stanovnitvom i doseljavala talijansko stanovnitvo u obalna sredita. Porazom Italije u Drugom svjetskom ratu, Libija je podijeljena na britanski (Cirenaika i Tripolitanija) i francuski dio (Fezzan). Pod pokroviteljstvom UN-a, 1949. godine proglaena je samostalna Libija, 1951. neovisna kraljevina na elu s kraljem Idrisom I. Godine 1959. poela je eksploatacija nafte. To je produbilo nesuglasice izmeu tri dijela drave. Kralj je ukinuo njihovu autonomiju 1963. godine i proglasio jedinstvenu upravu. Godine 1969. dravnim udarom na vlast dolazi pukovnik Moamar al-Gaddafi (ima titulu voe revolucije, formalno nema druge titule). Ukinuta je kraljevina i proglaena republika, istjerani su talijanski doseljenici, zatvorene amerike i britanske vojne baze i nacionalizirana naftna industrija. Gaddafi je uveo socijalistiko gospodarstvo, pokuao ujediniti Libiju s drugim arapskim dravama, sukobio se s Egiptom i adom zbog granice, podravao radikalne pokrete u arapskim dravama zbog ega su pogorani odnosi s nizom drava. Vanjska politika Gaddafija izazvala je amerike gospodarske sankcije (1982.), ameriku zranu intervenciju (1986.), meunarodne sankcije UN-a (od 1992.-2005.). Od 1994. godine na snazi je erijatsko pravo. Poetkom ovoga stoljea poputa libijska radikalna vanjska politika, to pridonosi unaprjeenju odnosa sa zapadnim dravama. U veljai 2011. godine prodemokratski protesti i zahtjev za Gaddafijevo odstupanje s vlasti zahvatili su i Libiju. Gaddafi je na demonstrante poslao vojsku, a UN zaprijetio sankcijama i intervencijom. Sukladno rezoluciji UN-a, krajem oujka 2011. godine zapoela je vojna intervencija NATO-a u Libiji. Neposredni povod za intervenciju bio je napad Gaddafijevih snaga na pobunjeniki grad Banghazi. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2009. godine Libija ima 6,4 milijuna stanovnika. Uz DAR Saharu, demografski je najmanja drava u regiji. Oko 95% stanovnitva je koncentrirano u obalnim nizinama i neto manje u oazama. U glavnom gradu ivi treina stanovnitva. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika se uesterostruio. Uz DAR Saharu i Sudan, Libija ima najvie stope porasta broja stanovnika. Po udjelu mladog stanovnitva i TFR nalazi se iza Egipta i Sudana, a po oekivanoj ivotnoj dobi i niskim stopama infantilnog mortaliteta je vodea drava (sjeverne) Afrike. Zbog male stope nepismenih, oekivane ivotne dobi i za afrike prilike visokog dohotka po stanovniku, najbolje je rangirana afrika drava po HDI. Veinu stanovnika ine Libijci (potomci Arapa doseljenih od 7. do 11. stoljea koji su arabizarali starosjedioce Berbere). Berberi danas ine oko 15% stanovnitva. ive na visoravnima na sjeverozapadu i sjeveroistoku drave te ponegdje u unutranjosti. Govore berberskim jezikom (jezik iz hamitske skupine) i rabe arapsko pismo. Od ostalih manjina u unutranjosti polunomadskim ivotom ive Tuarezi, a na Tibestiju sudanski crnci (nilosaharski). U Libiji je na privremenom radu oko 1,5 milijuna stranih radnika (najvie

Egipana, Tuniana i Sudanaca). Oko 97% stanovnitva su sunitski muslimani. Ostalo stanovnitvo je preteno kranske vjere (katolici, Kopti). Libija ima najvii stupanj urbanizacije u Africi (87% urbanog stanovnitva). Gospodarstvo Do otkria nafte, Libija je bila siromana agrarna drava, ovisna o stranoj pomoi. Od 1970tih, zbog visokih prihoda od nafte, ubrzano raste dohodak. Izvori nafte su u dravnom vlasnitvu. I ostale su djelatnosti u dravnom vlasnitvu. Poetkom 1990-tih poela je privatizacija, ali u vrlo skromnom opsegu. Gospodarstvo se temelji na sekundarnom sektoru koji zapoljava oko 23% stanovnitva i ostvaruje 82% BDP-a. Glavna prirodna bogatstva i izvori energije su nafta i plin. Procjenjuje se da Libija raspolae s polovicom afrikih zaliha nafte. Nafta je glavni izvozni proizvod koji ostvaruje 97% vrijednosti izvoza. Vodei vanjskotrgovinski partneri su Italija i Njemaka. Poinje se razvijati i industrija (ostvaruje oko 8% BDP-a). Naputeni su Gaddafijevi megaprojekti. Vana su postrojenja za desalinizaciju morske vode na obali Sredozemnog mora. Od primarnog sektora ivi oko 17% stanovnitva i ostvaruje samo 2% BDP-a. Uvjeti za razvoj primarnog sektora su vrlo ogranieni (samo na 1% povrine je obradivo zemljite, a na 7% panjaci). Projekti natapanja su naputeni. Libija proizvodi oko 20% potrebne hrane, ostalo uvozi. Tercijarni sektor je slabo razvijen. Nisu iskoritene mogunosti za razvoj turizma. Uz Ekvatorsku Gvineju i Sejele, Libija ima najvii dohodak po stanovniku u Africi. Gospodarska i demografska sredita su Tarabulus (Tripolis; glavni grad i vodee gospodarsko sredite), s vie od 1,2 milijuna stanovnika i Banghazi (Bengazi; 0,6 mil. stanovnika). SJEVEROZAPADNA ILI ATLASKA AFRIKA Druga subregija sjeverne Afrike je sjeverozapadna ili Atlaska Afrika koja se nalazi izmeu Sahare, Mediterana i Atlantskog oceana. To je planinski prostor Atlasa diseciran na vie prirodnih cjelina. U drutveno-geografskom pogledu, prostor obiljeava zajednika politika prolost i kulturna osnova: mijeanje nomadizma i poljodjelstva, od 7. Stoljea arapski kulturni utjecaji, od 19. stoljea europski utjecaji. MAROKO Prirodno-geografska obiljeja Maroko je drava na sjeverozapadu Afrike s izlazom na dva mora (Atlantski ocean i Sredozemno more). Po geostratekom poloaju slian je Dibutiju i Egiptu. To je preteito planinska drava. Uz obalu Sredozemnoga mora protee se Er-Rif, prema jugu se nastavlja Srednji Atlas, koji je dolinom rijeke Moulouye odvojen od Visokog Atlasa. Na jugu drave je Anti Atlas. Istono od lanaca Atlasa nastavlja se Sahara. Uz obalu Atlantskog oceana je uska obalna nizina na koju se nastavlja marokanska Meseta. Obalni dijelovi imaju sredozemnu, visoravni i planine stepsku, a zavjetrina pustinjsku klimu. Na Atlasu su izvorita kratkih rijeka koje su vane za sprjeavanje poplava, natapanje i HE. Zbog sve veih potreba za elektrinom energijom Maroko iskoritava i energiju vjetra. Historijsko-geografski razvoj Prvo poznato stanovnitvo na prostoru dananjega Maroka su preci Berbera. Berberi naseljavaju Maroko potkraj II. tisuljea pr. Kr. Povoljan geografski poloaj privlaio je strane trgovce koji u antici osnivaju trgovake kolonije (Feniani i kasnije Kartaani). U 1. st. Maroko je bio u sastavu rimske provincije Mauretanije. Nakon rimske, u Maroku se od 5. Do 11. stoljea izmijenila vandalska, bizantska i arapska vlast. Od 8. stoljea prostor je islamiziran. Vanu ulogu u politikom razvoju sjeverozapadne Afrike i jugozapadne Europe od 11. do 15. stoljea imale su berberske dinastije Almoravida, Almohada i Merinida. U doba Merinida nositelj arapsko-berberske kulturne batine i sredite carstva bio je grad Fes. U doba Vatasida (15-16. st.) slabi sredinja vlast, drava se raspada na nezavisne kneevine to koriste Europljani i osvajaju uporita na marokanskoj obali (Ceuta, Tanger). Drava je

ponovo ojaala u 17. i 18. stoljeu u doba dinastije Filali. Novo slabljenje drave iskoristili su Francuzi i u 19. stoljeu postupno prodiru u Maroko, a 1912. uspostavljaju protektorat. Marokansko stanovnitvo ustancima se pokualo osloboditi stranih utjecaja. Godine 1956. ukinut je protektorat, a 1957. proglaena Kraljevina Maroko. Kralj Hasan II. 1976. godine pripojio je podruje zapadne Sahare, a 1979. i dio koji je pripadao Mauretaniji. Time je Maroko uao u viegodinji sukob s pokretom Polisario koji se bori za neovisnost Zapadne Sahare. Godine 1999. umro je Hasan II. Naslijedio ga je sin Muhamed VI. Stanovnitvo Stanovnici Maroka su porijeklom Berberi, snano arabizirani od 8. stoljea. Manje arabizirano stanovnitvo (oko 40% ukupnog stanovnitva) ivi u planinskom podruju. Meu manje arabiziranim berberskim plemenima najbrojniji su Rifi, Tamazigti i lehi. Od ostalih naroda ima malo europskih doseljenika i stranih radnika iz afrikih drava. Iako je slubeni jezik arapski, govore se berberski jezici i francuski jezik. Vie od 90% stanovnitva su sunitski muslimani. Stanovnitvo je neravnomjerno razmjeteno. Sjeverni dijelovi drave i Meseta imaju gustou naseljenosti veu od 200 stanovnika po kilometru etvornom, Srednji Atlas manje od 20, a ostali dijelovi manje od 10 stanovnika po kilometru etvornom. Prema procjeni UN-a, 2009. godine Maroko ima 32 milijuna stanovnika. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika povean je 3,5 puta. Uz Tunis, Maroko ima najnie stope porasta broja stanovnika meu dravama sjeverne Afrike. Ostala demografska obiljeja slina su zemljama Magreba (nie stope totalnog fertiliteta, manji udio mladog stanovnitva, umjereni prirodni prirast), osim stope pismenosti. Gospodarstvo Maroko (uz Sudan) ima najnii dohodak po stanovniku u sjevernoj Africi. Razlozi marokanskog gospodarskog zaostajanja su nepovoljna gospodarska struktura, slaba obrazovna struktura, velika stopa nezaposlenih, utjecaj prirodnih nepogoda, siva ekonomija, nedostatak investicija i rast vanjskog duga. Od sredine 1980-tih godina, prema planu MMF-a provodi se privatizacija sekundarnog i tercijarnog sektora gospodarstva. Napredak je dosta spor. U strukturi gospodarstva primarni sektor ima vrlo vanu ulogu: zapoljava 45% stanovnitva i ostvaruje 16% BDP-a. Oko 20% ukupne povrine ini obradivo zemljite na kojemu se uzgajaju komercijalne kulture za europsko trite (agrumi, duhan, pamuk, vinova loza, aj) i kulture za prehranu domaeg stanovnitva. Dobro je razvijeno i stoarstvo (ovarstvo i govedarstvo). Po ulovu ribe Maroko je vodea drava Afrike (2004. godine). Sekundarni sektor zapoljava oko 20 % stanovnitva i ostvaruje 28% BDP-a. Rudarstvo je vanije od industrije. Eksploatiraju se nalazita fosfata (prema procjeni, Maroko raspolae s 2/3 svjetskih zaliha fosfata i 3. je svjetski proizvoa). Ostale rude imaju manju vanost (osim srebra). Industrija proizvodi robu iroke potronje za domae trite, a za izvoz prerauje poljoprivredne proizvode i sirovine (kemijska, tekstilna, koarska, prehrambena industrija). U tercijarnom sektoru sve veu vanost ima turizam (turizam gradova, vjerski i kupalini turizam). Maroko ostvaruje oko 7 milijuna turistikih dolazaka i oko 8 mlrd USD prihoda od turizma. Iako ima povlatenu trgovinu s lanicama Europske unije, Maroko ima veliki vanjskotrgovinski deficit. Glavni partner u vanjskoj trgovini je Francuska. Demografska i gospodarska sredita su Al-Dar-el-Beida (Casablanca; 4 mil. stan.) najvei grad i najvanija luka; Rabat - glavni grad i kraljevska rezidencija (1,9 mil. stan.); Fes - najstariji kraljevski grad, vjersko i kulturno sredite arapskog svijeta (1,1 mil. stan.); stari grad-dio UNESCO-ove batine; Marrakech - jedan od 4 kraljevska grada, medina-dio UNESCO-ove batine (0,8 mil. stan.); Agadir i Tanger (0,7 mil. stan.) te Meknes - jedan od 4 kraljevska grada; medina - dio UNESCO-ove batine (0,5 mil. stan.). Zbog nagle deagrarizacije i priljeva stanovnitva u gradove, u Maroku je prisutan problem paraurbanizacije.

ALIR Prirodno-geografska obiljeja Alir je povrinom druga drava u Africi. Oko 85 posto povrine je u Sahari i gotovo nenaseljeno. Na jugu su kamenite pustinje i staro gorje Ahaggar (Hoggar), u sredinjem dijelu pjeane pustinje (Zapadni Veliki Erg i Istoni Veliki Erg). Sjeverni dio ini planina Atlas na kojoj se diferenciraju Saharski Atlas (najstariji dio Atlasa), zona visokih ravnjaka i kotlina (800-1000 m n.v.) s plitkim slanim jezerima (otovi) i Tell (ine ga Tell Atlas i uske priobalne nizine uz Sredozemno more). Obala Sredozemnog mora ima sredozemnu klimu, Atlas stepsku, a Sahara vruu i suhu pustinjsku klimu, s velikim dnevnim amplitudama temperature zraka. Alir ima vrlo malo stalnih rijenih tokova u podruju Tella. Zbog oskudice vode veliko znaenje imaju arteki izvori i arteki bunari. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananjega Alira od paleolitika naseljavali su Numiani, pripadnici berberskih plemena. Od 12. st. pr. Kr. Feniani na obali osnivaju trgovake kolonije koje su kasnije ujedinjene u dravi Kartagi. Od 3. st. pr. Kr. u unutranjosti Alira osnovano je Kraljevstvo Numidija, koje je nakon pada Kartage obuhvaalo i obalni dio. Nakon poraza od Rima, podruje Numidije 46. g. pr. Kr. postaje rimska kolonija Africa Nova. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva prostor sjevernoga Alira je pod vlau Vandala i kasnije Bizanta. Od 7. stoljea uspostavljena je vlast Arapa, berbersko stanovnitvo arabizirano i islamizirano. U 12. i 13. st. prostor dananjega Alira bio je u sastavu carstva Almoravida i Almohada, od 16. stoljea pod nominalnom vlau Osmanlija. Temeljno zanimanje stanovnitva bilo je gusarstvo na Sredozemnom moru i Atlantskom oceanu. Od 1830. Godine Francuska postupno osvaja Alir, proglaava ga francuskim teritorijem, naseljava francuske koloniste. Protiv takve politike Berberi podiu niz ustanaka koje francuska vojska okrutno gui. Nakon Drugog svjetskog rata Francuzi u Aliru protive se neovisnosti Alira i u tri ustanka suprotstavljaju se vladi u Parizu. Nemiri su potrajali do 1962. godine kada je proglaena neovisnost Alira. Doseljeno europsko stanovnitvo je napustilo Alir to je uzrokovalo niz gospodarskih problema u novoj dravi. Samostalni Alir obiljeile su nestabilna sredinja vlast, uspostava socijalistikog reima, brza industrijalizacija, sukob s Francuskom zbog nafte i Maroka, oruani sukob s Marokom zbog granice i statusa Zapadne Sahare. Godine 1979. vlast je preuzeo adli Bendedid koji provodi opsene reforme radi uvoenja trinog gospodarstva i viestranake demokracije. Njegovu programu arabizacije u kulturi opirao se separatistiki pokret Berbera. Nakon prvih slobodnih izbora 1991. Godine izbio je graanski rat izmeu Islamske fronte spasa (koja se zalae za islamistiku dravu) i slubene vlade. Izvanredno stanje potrajalo je pet godina (ukinuto 1997. godine). Islamisti nastavljaju s teroristikim akcijama. Glavne baze islamista su u pokrajini Kabiliji. Od 1999. godine predsjednik drave je Abdelaziz Bouteflika (trei mandat od travnja 2009.). Nakon revolucije u Tunisu 2010./2011., masovni prosvjedi zahvatili su i Alir, no Bouteflika nije doivio sudbinu Mubaraka i Ben Alija jer ima snanu podrku alirske vojske, gospodarstvenika i politiara. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2009. godine Alir ima 35 milijuna stanovnika. Nakon stjecanja neovisnosti, broj stanovnika se uetvrerostruio. U posljednjem desetljeu smanjuju se stope rasta, TFR i prirodni prirast. Veina stanovnitva naseljava sjeverni dio drave dok je prostor Sahare gotovo nenaseljen. Oko 70% stanovnitva su Arapi, a oko 30% Berberi (Kabili, aviji, Mzabiti). U podruju Ahagara ivi mali broj Tuarega. Veina stanovnitva (99%) su sunitski muslimani. Gospodarstvo Nakon stjecanja neovisnosti uvedeno je socijalistiko gospodarstvo, nacionalizirana je naftna industrija i obradivo zemljite. Prihodi od nafte ulagani su u pokretanje teke industrije, u

poljodjelstvo i infrastrukturu. 1980-tih godina gospodarstvo je zahvatila kriza. Uslijedile su reforme, poetak privatizacije i liberalizacije gospodarstva. Bri gospodarski razvoj koe nedovoljna proizvodnja hrane (velik uvoz hrane), veliki vanjski dug, politika nestabilnost i nezaposlenost. Najvei dio BDP-a ostvaruje sekundarni sektor (61%) u kojemu egzistenciju ostvaruje etvrtina stanovnitva. Eksploatacija nafte poela je 1950-tih godina. Uz naftu, najvanije prirodno bogatstvo je prirodni plin (po zalihama i proizvodnji plina Alir je vodea drava Afrike). Nafta i plin ostvaruju vie od 95% vrijednosti izvoza. Glavni trgovinski partneri su lanice EU-a, SAD i Kina. Alir raspolae znaajnim zalihama eljezne rude, fosfata, olova i cinka. Industrija se razvija od osamostaljenja, a najvanije grane su petrokemijska, crna metalurgija, obojena metalurgija, kemijska i farmaceutska industrija. U primarnom sektoru egzistenciju ostvaruje oko 14% stanovnitva i ostvaruju oko 8% BDPa. Proizvodnja je usmjerena na domae trite. Razvoj poljodjelstva i stoarstva ograniavaju suha klima, mala koliina obradivog zemljita i skromne mogunosti natapanja. U tercijarnom sektoru najvei udio ima dravna uprava i vojska. Velike mogunosti za razvoj turizma slabo su iskoritene. Gospodarska i demografska sredita: Alir (El Djazair) - glavni grad, gospodarsko i kulturno sredite, aglomeracija ima oko 3,3 mil. stanovnika; Oran (1,3 mil. stan.) i Constantine (0,5 mil. stan.). TUNIS Prirodno-geografska obiljeja Kroz sjeverni dio drave proteu se istoni, nii ogranci Atlasa. Uz obalu Sredozemnoga mora je Tell, junije plodna dolina Medjerde (itnica Tunisa) koja se prema istoku iri u obalnu nizinu uz Tuniski zaljev. Junije se protee nastavak Saharskog Atlasa na koji se nastavljaju stepski ravnjaci, podruje otova i Sahara. Istoni dio drave ini obalna nizina Djeffara (iji je geoloki dio i otok Djerba). Kao i u ostalim dravama sjeverne Afrike, izmjenjuju se klimatsko-vegetacijske zone od sjevera prema jugu: sredozemna (uz obalu), stepska (planine), pustinjska (Sahara). Rijeni tokovi su kratki i nestalni. Vanija stalna tekuica je Medjerda. Historijsko-geografski razvoj Unutranjost dananjega Tunisa od paleolitika naseljavaju nomadski Berberi. U 9. st. pr. Kr. Feniani osnivaju koloniju Kartagu koja je postala najmonija sila zapadnog Sredozemlja. Nakon sukoba s Rimom, Kartaga je razorena, a prostor prikljuen rimskoj provinciji Africi. U doba rimske vlasti prostor je romaniziran i kristijaniziran. Nakon propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva, zajedno s ostalim dijelovima Magreba, podruje Tunisa pada pod vlast Vandala, zatim Bizanta i od 7. stoljea Arapa. U doba arapske vlasti Berberi postupno prelaze na islam. Od 10. stoljea izmjenjuju se vlast Fatimida, domae dinastije Zirida, Normana (sa Sicilije), marokanskih Almohada, domae dinastije Hafsida i Osmanlija. U 19. stoljeu Tunis pada pod vlast Francuske koja proglaava protektorat (1883.). U 20. stoljeu jaa nacionalistiki pokret za osloboenje drave. Neovisnost je proglaena 1956. godine, sljedee godine ukinuta monarhija, a prvim predsjednikom postao je Habib Bourguiba koji uvodi jednostranaje i plansko gospodarstvo. Osamdesetih godina 20. stoljea poinje demokratizacija drutva, Bouguiba je svrgnut s vlasti, a predsjednik drave postao je Zin el Abidin Ben Ali. Ben Ali je na elu drave od 1987. godine, osvojio je 4 predsjednika mandata (a za te potrebe je promijenio i Ustav). Iako vlada autokratski, zapadne sile proglaavaju njegovu vladavinu najdemokratskijom u arapskom svijetu. Razlozi za takav stav zapada temelje se na injenici da je Ben Ali unitio islamistike pokrete, saveznik je zapada u borbi protiv terorizma i tuniskim enama dao je znatno vea prava nego to ih imaju u ostalim islamskim dravama. U prosincu 2010 godine proljee naroda ili islamska revolucija najprije je zahvatila Tunis. Masovne demonstracije i prosvjedi protiv diktatorskog reima Ben Alija, rezultirali su

njegovom ostavkom i bijegom u Saudijsku Arabiju (gdje je navodno umro od sranog udara, no ta vijest nije slubeno potvrena). Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, Tunis 2009. godine ima 10,3 milijuna stanovnika. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika se utrostruio. Zbog programa planiranja obitelji, TFR je drastino smanjena, a time i prirodni prirast to je utjecalo na usporavanje porasta broja stanovnika. U usporedbi s ostalim dravama sjeverne Afrike, Tunis ima najpovoljnija demografska obiljeja: najnie totalne stope fertiliteta, najnie stope rasta stanovnitva, najmanji udio mladog stanovnitva, dobru obrazovnu strukturu (bolju ima samo Libija). Veinsko stanovnitvo ine Arapi (>98%) razliitog podrijetla (Berberi, potomci Maura muslimanskih izbjeglica sa Sicilije u 11. i 12. st., doseljenici iz osmanskog razdoblja). Na jugu i na Djerbi ivi oko 60 000 Berbera. Prema vjeroispovijesti stanovnici su sunitski muslimani (98%). Oko stanovnitva ivi na obali. Gospodarstvo Od osamostaljenja Tunis je jedna od gospodarski najuspjenijih drava Afrike. Ima dobro razvijene sve sektore gospodarstva, posebice uspjeno poljodjelstvo, razmjerno razvijenu industriju i uslune djelatnosti, posebice turizam. Iako su mogunosti za natapanje ograniene, a sue este, tunika poljoprivreda ostvaruje visoke prinose i plasira na europsko trite znaajne koliine agruma, maslinova ulja i drugih proizvoda. Egzistenciju u primarnom sektoru ostvaruje petina stanovnitva i ostvaruje 11% BDP-a. Sekundarni sektor ostvaruje 28% BDP-a i zapoljava treinu stanovnitva. Temelji se na raznovrsnim prirodnim resursima (nafta, prirodni plin, fosfati, Fe ruda, Pb, Zn, sol i obradivo zemljite). Dobro je organizirana tekstilna, prehrambena, ind. Graevinskog materijala, strojarska, metalska i kemijska industrija. Od 1980-tih godina provodi se privatizacija sekundarnog sektora i osnivaju slobodne carinske zone. Najvanija djelatnost tercijarnog sektora i izvor prihoda je turizam. Brojne kulturnopovijesne znamenitosti imbenik su razvoja kulturnog turizma, a blizina emitivnih zemalja, sve nie cijene zranog prijevoza i prirodno-geografska obiljeja omoguuju razvoj kupalinog turizma. Gospodarsko, politiko i demografsko sredite je Tunis (2,4 mil. stanovnika). SUBSAHARSKA AFRIKA

EKVATORSKA AFRIKA Ekvatorsku Afriku ine dvije velike zavale Niske Afrike: zavala ada i zavala Konga. Reljefna zatvorenost utjecala je na kasno upoznavanje zavala od strane Europljana. Reljefna zatvorenost i drugi razlozi (klima, prostorna veliina drava) oteavaju prometno povezivanje prostora. Klimatski, to je prijelazni prostor u kojemu se od sjevera prema jugu izmjenjuju klimatsko-vegetacijske zone pustinje, stepe, savane, tropske kine ume i savane. Na prostoru od 5,4 mil. km (17,7% povrine kontinenta) 2010. godine ivjelo je oko 109 mil. stanovnika (10,8% stanovnika kontinenta) koji ostvaruju samo oko pet posto dohotka kontinenta. Regiji pripadaju drave ad, Srednjoafrika Republika, Kamerun, Gabon, Ekvatorska Gvineja, Republika Kongo, Demokratska Republika Kongo i San Tome i Prinsipe. Prostorno su najvee drave DR Kongo i ad, a demografski DR Kongo i Kamerun. Prirodno-geografski uvjeti razlog su rijetke naseljenosti, posebice u adu, Srednjoafrikoj Republici i Gabonu (<10 stanovnika po kilometru etvornom). Za regiju su karakteristine visoke stope rasta broja stanovnika, velik udio mladog stanovnitva i visok TFR (>3,5 djeteta po eni u fertilnoj dobi).

Ekvatorska Afrika je i u demografskom smislu prijelazni prostor u kojemu se dodiruju sudanski i bantu narodi i jezici. Granica sudanskih i bantu jezika je priblino na potezu ue Nigera-Albertovo jezero. U regiji su najvie utjecaja na jezik, vjeru, politiku kartu i gospodarstvo imale kolonijalne sile Francuska i Belgija, a prisutan je i manji utjecaj Portugala, panjolske i Njemake. Gabon, Republika Kongo i Kamerun za afrike prilike imaju visok stupanj urbanizacije. Prostorna polarizacija evidentna je i u dohotku po stanovniku. Ekvatorska Gvineja i Gabon pripadaju skupini razvijenijih drava Afrike dok su ad i Srednjoafrika Republika znatno slabije razvijene s dohotkom po stanovniku oko 1000 meunarodnih dolara. Demokratska Republika Kongo je s 300 meunarodnih dolara po stanovniku (uz Liberiju) najsiromanija drava Afrike (2009.) i svijeta. AD Prirodno-geografska obiljeja ad je kontinentska drava ekvatorske (sredinje Afrike), peta po povrini u Africi. Smjeten je u zavali ada koju na sjeveru zatvara vulkansko gorje Tibesti, na sjeveroistoku plato Ennedi (graen od pjeenjaka), na istoku planine Ouadai (kristalinske grae), a na jugu ravnjak Oubangui te gorja Adamawa i Mandara. Najnii dijelovi drave nalaze su u zavalama Bodele i jezera ad. Osnovno klimatsko obiljeje je aridnost (mrtvo srce Afrike). Sredinji dio drave nalazi se u Sahelu. Samo krajnji juni dijelovi imaju vie padalina. Neredovitost padalina glavni je uzrok povremenim katastrofalnim suama, ime je ugroen opstanak ionako pothranjenog stanovnitva. U junom dijelu drave teku rijeke Logone i Chari koje se spajaju kod glavnog grada i ine glavni uvirak jezera ad. Golema je vanost rijeka za prometno povezivanje drave. Historijsko-geografski razvoj Tragovi naseljenosti potjeu iz III. tis. pr. Kr. Poetkom 8. st. useljavaju se Berberi sa sjevera. U to vrijeme oko jezera ad nastala je drava Kanem ija je dinastija Saif vladala do 1846. godine, a od 11. stoljea prihvatila islam. Drava Kanem teritorijalno se iri od 13. stoljea i prikljuuje dravu Bornu. Egzistirale su i dravice sudanskih naroda (Baguirmi i Wadai). Prostor je integriran pod francuskom kolonijalnom vlau na prijelazu 19. u 20. stoljee kao dio Francuske Ekvatorske Afrike. ad je neovisnost stekao 1960. godine. Prvi predsjednik postao je Franois (N'Garta) Tombalbaye (iz naroda Sari). Razvoj drave ugroavali su etnika i vjerska podvojenost na gospodarski razvijeniji (kranski i animistiki) jug i nerazvijeni (islamski) sjever. Tombalbaye je nacionalizirao gospodarstvo i vlado diktatorski. Zabranio je kranstvo. Prve etnike sukobe (1966.-68.) okonala je intervencija francuske vojske. Uslijedio je ustanak sjevernog dijela drave potpomognut iz Libije. Od vojnog udara 1975. godine u kojem je ubijen predsjednik, ad prolazi kroz dugo razdoblje graanskog rata. Uz francusku pomo vlast je od 1982. do 1990. godine obnaao Hissene Habre. Vojni udar u kojem je Idriss Deby svrgnuo Habrea oznaio je nastavak graanskog rata. Stanje se smiruje nakon 1996. godine, a Idriss Deby Itno ponovo je izabran za predsjednika (kao i 2001. i 2006.). Pobunjenici protiv vladavine Idrissa Debyja pokuali su dva dravna udara (2006. i 2008.), no u oba pokuaja su poraeni. Stanovnitvo ad i za afrike prilike ima vrlo heterogeno stanovnitvo. ini ga oko 200 etnikih skupina, golemih kulturnih razlika. Najbrojnija skupina je narod Sara (oko 30% stanovnitva) koji naseljava preteno june dijelove drave. Jug naseljavaju i narodi Ngambaye, Mbaye, Bangiri, Bongo i drugi. Navedeni narodi govore sudanske jezike. Na sjeveru prevladavaju Arapi (oko 15% stanovnitva), te arabizirani i islamizirani narodi (Kanembou, Boulala, Hadjerai, Dadjo, Maba, Tubu-Daza, Tama, Zaghawa i drugi). Prodor Arapa sa sjevera i francuska kolonijalna vlast odrazili su se na bilingvalnost drave. Slubeni jezici su francuski i arapski. Uz slubene jezike, govori se jo vie od 100 sudanskih

jezika. Vie od polovice stanovnitva pripada islamskoj vjeroispovijesti, oko treine kranskoj (katolici i protestanti), dok su se tradicionalna vjerovanja zadrala kod manje od 10% stanovnitva. Stanovnitvo je preteito koncentrirano na jugu drave, a sjeverni dijelovi su gotovo nenaseljeni. Gospodarstvo ad je jedna od najsiromanijih drava u svijetu (prema HDI-sedma najsiromanija drava svijeta). Poloaj u unutranjosti kontinenta, nepovoljna klima s estim suama, nedostatak plodnog tla (samo 3% povrine pogodno za poljodjelstvo), oskudni prirodni izvori, slaba infrastruktura (nema eljezniku mreu, malo asfaltiranih cesta), brz porast broja stanovnika, loa obrazovna struktura stanovnitva, politika nestabilnost glavni su prirodni i drutveni uzroci siromatva. Veina stanovnitva (oko 80%) ivi od djelatnosti primarnog sektora. Zbog estih sua javljaju se glad i ovisnost o meunarodnoj pomoi. Najvaniji izvozni proizvod adske poljoprivrede do 2003. godine bio je pamuk koji se uzgaja na jugu drave, gdje su jedine obradive povrine. U ostalim dijelovima drave stanovnitvo preivljava od (polu)nomadskog stoarstva (govedarstvo, ovarstvo, kozarstvo). Prirodni izvori su ogranieni (sol iz jezera ad; nalazita urana, zlata, boksita i kositra na sjeveru; nafta-jug i jezero ad). Nafta se nije eksploatirala od izbijanja sukoba 1980. do 1996. godine, a od 2003. godine sirov nafta glavni je izvozni proizvod i izvor zarade. Industrija je slabo razvijena i locirana u tri vea sredita. Vodea gospodarska i demografska sredita su glavni grad N'Djamena (1,2 mil. stan.) i Moundou. SREDNJOAFRIKA REPUBLIKA Prirodno-geografska obiljeja Srednjoafrika Republika je kontinentska drava Ekvatorske Afrike. Nalazi se na razvodnici izmeu zavale ada, zavale Konga i zavale junog Nila (Sudd). U reljefu prevladavaju visoravni 600-800 m visine. Azandski prag odvaja zavalu ada od zavale Konga, protee se priblino sredinom drave i dio je afrikog kratona. Sjeverni dijelovi drave imaju manje vlage i savansku klimu, a juni dijelovi praumsku klimu. Kino razdoblje traje od oujka do listopada (ili studenoga), a jaki pljuskovi i ranojutarnja magla svakodnevna su pojava. Za sunog razdoblja pue sjeveroistoni pasat (harmatan) i esto uzrokuje pjeane oluje na sjeveru drave. Vei dio drave prekrivaju ume (oko 57%) i savane (sjever). Azandski prag razvodnica je izmeu porjeja Konga, Nila i slijeva adskog jezera. Vana rijeka na sjeveru je Chari (uvirak jezera ad), a na jugu Ubangi (pritoka Konga). Rijeke su najvaniji prometni putovi. Historijsko-geografski razvoj Na prostoru dananje drave u kasnom srednjem vijeku egzistirala je drava Bagirmi, u 19. stoljeu drave Wadai i kasnije Rabbah. Od kraja 19. stoljea dananja Srednjoafrika Republika ulazi u interesnu sferu Francuske i zajedno s adom ukljuena je u Francusku Ekvatorsku Afriku. Od 1920. godine je samostalna kolonija pod nazivom Ubangi-ari. Nakon stjecanja neovisnosti 1960. godine, dravom upravljaju diktatori (David Dacko, Jean Bedel Bokassa, Andrea Kolingbe) koji su preuzimali vlast vojnim udarima. Bokassa se proglasio carem (1979.-1981.). Nakon 1990-tih postupno se drava demokratizira, ali nemiri i vojne pobune nisu prestali. Od 2003. godine predsjednik drave je Franois Bozize. Najavljeni izbori 2010. godine nisu odrani ve su odgoeni na neodreeno vrijeme. Stanovnitvo Srednjoafrika Republika ima oko 4,5 mil. stanovnika (procjena UN-a za 2010. godinu), sporiji porast broja stanovnika od susjednih drava, najnie stope rodnosti i najvie stope smrtnosti u regiji, umjerene stope prirodne promjene, najkrae oekivano trajanje ivota,

najniu TFR i uz ad najnii indeks obrazovanosti stanovnitva. Na demografski razvoj uvelike utjeu bolesti (malarija, hepatitis, meningokokna sepsa). U heterogenoj etnikoj strukturi (oko 80 naroda) prevladava pet skupina stanovnitva (bantuski narodi Mandjia i Ngbaka na jugu te sudanski narodi Baya na zapadu, Banda u sredinjem dijelu i Zande na jugoistoku). U tropskim kinim umama ive male skupine Pigmeja. Vie od 40% stanovnitva ivi u malim selima od samoopskrbne poljoprivrede. Slubeni jezici su sango (jezik trgovine, bantu jezik) i francuski. Oko polovice stanovnitva je kranske vjeroispovijesti (25% katolici, 25% protestanti), oko 15% islamske dok je preostalo stanovnitvo zadralo tradicionalna vjerovanja. Veina stanovnitva koncentrirana je na jugu. Gospodarstvo Srednjoafrika Republika pripada najslabije razvijenim dravama Afrike i svijeta (750 meunarodnih dolara po stanovniku 2009. godine). Gospodarsko zaostajanje posljedica je politike nestabilnosti nakon stjecanja neovisnosti, prirodnih uvjeta i korupcije. Veina stanovnitva ovisi o djelatnostima primarnog sektora i meunarodnoj pomoi. Sekundarni i tercijarni sektor slabo su razvijeni. Srednjoafrika Republika zbog udaljenosti od svjetskih trita i nerazvijene prometne infrastrukture skromno sudjeluje u meunarodnoj trgovini. Veina prihoda ostvaruje se od izvoza dijamanata (polovica vrijednosti), kave, pamuka i drveta. Glavni vanjskotrgovinski partner je Francuska. Unato brojnim prirodnim i kulturnim znamenitostima, zbog nasilja, graanskih sukoba, loe prometne infrastrukture i nepostojanja smjetajnih kapaciteta, turizam nije razvijen. Bangui je glavni grad, vodee demografsko i gospodarsko sredite drave. KAMERUN Prirodno-geografska obiljeja Kamerun se protee od obale Gvinejskoga zaljeva prema jezeru ad ime ini prijelaz i poveznicu izmeu zapadne i sredinje Afrike (Afrika u malom). Na jugu se nalazi visoravan koja je dio afrikog kratona. Na zapadu je planinsko podruje graeno od vulkanskih stijena. U sredinjem dijelu je visoje Adamaoua vulkanskog porijekla, a na sjeveru ravnice koje se sputaju prema jezeru ad. Od sjevera prema jugu redaju se klimatsko-vegetacijsko podruja stepe, savane i tropskih kinih uma. Sredinji dijelovi Kameruna imaju dva kina i dva suna razdoblja, a juni, zapadni i sjeverni jedno suno i jedno kino razdoblje. ume pokrivaju oko polovicu teritorija. Rijena mrea je gusta. Najvanije rijeke su Sanega (slijev Atlantskog oceana), Sanghe (porjeje Konga), Benoue (porjeje Nigera) i Logone (slijev jezera ad). Historijsko-geografski razvoj U srednjem vijeku postojala je drava naroda Sao koju je naslijedila drava Kotoko. Od 15. stoljea na obali niz trgovakih uporita osnivaju Portugalci, Nizozemci, Britanci i Francuzi. Gospodarstvo se zasnivalo na trgovini robljem i bjelokosti. U 17. stoljeu na sjeveru dananjega Kameruna utemeljen je sultanat Mandara kojega je u 19. stoljeu unitio islamizirani narod Fulani. U 17. stoljeu u sredinjem dijelu nastaju drave Bali i Bamum. Politiki razvoj je buran u 19. stoljeu kada na obali nastaje drava Duala, a u sredinjem i sjevernom dijelu Fulani osnivaju niz dravica. U drugoj polovici 19. stoljea Kamerun je postao njemaki protektorat. Nakon Prvoga svjetskog rata vei dio pripao je Francuzima, a manji Britancima (nominalno prostorom je upravljalo Drutvo naroda, a nakon Drugog svjetskog rata UN). Britanski dio Kameruna pripojen je Nigeriji, a francuski Francuskoj zajednici. Nakon stjecanja neovisnosti francuskog Kameruna 1960. godine, sjeverna podruja britanskog Kameruna ostala su u Nigeriji, a juna su ukljuena u Republiku Kamerun. Od 1966. uveden je jednostranaki sustav. Predsjednik Ahidjo, unato nedemokratskim metodama, dravi je osigurao gospodarsku i politiku stabilnost. Od 1982. godine

predsjednik je Paul Biya. Zbog represivnih mjera prema oporbi, u bivem britanskom dijelu javljaju se separatistike tenje, a postoje i sporovi s Nigerijom oko poluotoka Bakassi. Stanovnitvo U Kamerunu ivi oko 200 naroda, vrlo raznolikih kulturno i jezino. Poljodjelski bantuski narodi ive na jugu i u sredinjem dijelu (najbrojniji su Fangi, Duali i Ewondo), na zapadu ive Semibantu (najbrojniji Bamikele, Tikar i Bafut), na sjeveru sudanski narodi (Bana, Bata i Fali). Od ostalih naroda politiki su najutjecajniji Fulbe (Fulani) koji ive na sjeveru kao polunomadski stoari i u gradovima kao trgovci. Na jugoistoku ive starosjedioci Pigmeji. Najrairenija vjeroispovijest je katolianstvo (35%), slijede tradicionalne religije (26%), islam (22%) i protestanti (17%). Kamerun je najgue naseljena drava sredinje Afrike. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika je upeterostruen. Vie od polovice stanovnitva ivi u gradovima. Gospodarstvo Nakon stjecanja neovisnosti, Kamerun je jedna od gospodarski stabilnijih afrikih drava koja se brzo razvijala. Sredinom 1980-tih godina dravu je zahvatila financijska i gospodarska kriza uzrokovana padom cijena glavnih izvoznih proizvoda (nafta, kakao, pamuk, kava). Drava nema dovoljno investicijskog kapitala pa se reformne propisane od MMF-a sporo provode. Provedbu reformi i privatizaciju oteava i korumpirana birokracija i velik vanjski dug. Oko polovice stanovnitva ivi na selu, od primarnih djelatnosti koje ostvaruju oko 40% BDP-a. Primarni sektor osigurava dovoljno hrane za stanovnitvo Kameruna i ima znaajnu ulogu u izvozu. Vani izvozni proizvodi, uz naftu, su kava, kakao, pamuk i drvo. Sekundarne djelatnosti su drastino smanjile udio u BDP u posljednjih dvadesetak godina (s 33 na 16%). Ostala prirodna bogatstva (prirodni plin, boksit, eljezna ruda i uranij) ne koriste se zbog slabe infrastrukture u unutranjosti. U sekundarnom sektoru najvanija je eksploatacija nafte iz podmorja i preraivaka industrija (dobro razvijena za afrike prilike). Vodee gospodarsko sredite, najvei grad i glavna luka je Douala (2,2 mil. stan.), slijede glavni grad Yaounde (1,8 mil. stan.) i grad Garoua. EKVATORSKA GVINEJA Prirodno-geografska obiljeja Kontinentalni dio drave ini priobalna ravnica i ravnjak u unutranjosti, a otoni dio pet otoka od kojih je najvei Bioko. Na Bioku je i glavni grad. Drava ima tropsku kinu klimu. Historijsko-geografski razvoj Prvi stanovnici dananje Ekvatorske Gvineje bili su Pigmeji. Od 17. do 19. Stoljea useljavaju se narodi Fang i Bubi, danas najbrojnije etnike skupine. Pod panjolskom je vlau od 1778. do 1968. godine. Prvi predsjednik, Francisco Macias Nguema svrgnut je 1979. godine od kada je na elu drave Teodoro Obiang Nguema Mbasogo. Demokratizacija drutva vrlo sporo napreduje. Stanovnitvo Ekvatorska Gvineja je demografski patuljak u usporedbi sa susjednim dravama. Na kontinentu meu brojnim bantu narodima prevladava narod Fang, a na otocima Bubi. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika je utrostruen. U usporedbi s drugim dravama u regiji, Ekvatorska Gvineja ima najpovoljniji indeks obrazovanosti. U gradovima ivi oko 40% stanovnitva. Najvei grad je glavni grad Malabo. Slubeni jezici su panjolski i francuski (predsjednik pokuava inaugurirati i portugalski kao trei slubeni jezik), a veina stanovnika je katolike vjeroispovijesti (oko 90%).

Gospodarstvo U gospodarstvu se zrcale teke posljedice socijalizma, terora i dravnog udara. Od 1980-tih godina gospodarstvo je ovisno o nafti (92% dohotka i 95% izvoza). Iako poljoprivreda ostvaruje samo 3% BDP-a, od nje ivi oko 70% stanovnitva. Dio poljoprivrednih posjeda je komercijaliziran. Na tim se posjedima uzgajaju izvozne kulture kakao i kava. Izvozi se i drvo. Zahvaljujui izvozu nafte, Ekvatorska Gvineja ima najvii BDP po stanovniku u Africi (20 000 meunarodnih dolara), ali su socijalne razlike velike (oko 70% stanovnitva ivi ispod granice siromatva). GABON Prirodno-geografska obiljeja U reljefu Gabona izdvajaju se dvije cjeline: obalna nizina i visoravan u unutranjosti. Ekvator prolazi gotovo sredinjim dijelom drave. Geografski smjetaj presudno je utjecao na klimatsko-vegetacijska obiljeja. Gabon ima praumsku klimu pa oko 70% teritorija prekrivaju tropske kine ume, a ostatak savane. Drvo iz tropskih kinih uma vaan je izvozni proizvod. Okosnicu guste rijene mree ini rijeka Ogooue. Historijsko-geografski razvoj U 14. stoljeu prostor dananjega Gabona naseljavalo je pleme Bakongo. Od 15. stoljea Portugalci osnivaju trgovaka uporita za trgovinu robljem. U drugoj polovici 19. stoljea Gabon osvajaju Francuzi, pripajaju ga Francuskom Kongu i kasnije Francuskoj Ekvatorskoj Africi. Neovisnost je steena 1960. godine, a prvi predsjednik je postao Leon M'ba. Politiki razvoj obiljeili su vojni udari i intervencija francuske vojske. Od 1967. Do 2009. godine na elu drave je diktatorski reim Omara Bonga. Poetkom 1990-tih godina postupno se uvodi viestranaki sustav. Na izborima 2009. godine prema slubenim rezultatima pobijedio je Ali Bongo Ondimba (Omarov sin). Stanovnitvo Stanovnitvo Gabona ini etrdesetak bantuskih naroda meu kojima su najbrojniji narodi Fang, Eshira, Njebi, Mbede i Omyene. Omyene su prvi bili ukljueni u trgovinu s Europljanima i danas su najutjecajniji (i najobrazovaniji). U Gabonu ivi i oko 10 000 Pigmeja i oko 150 000 Europljana. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika se utrostruio. U usporedbi s drugim dravama u regiji Gabon ima najrjeu naseljenost, najmanje mladog stanovnitva, najnie TFR i najvii stupanj urbanizacije. Priblino polovica stanovnitva ivi u glavnom gradu Librevilleu. Slubeni jezik je francuski, a u vjerskoj strukturi prevladava kranstvo (oko 60%, od toga 47% katolici), a tradicionalna vjerovanja zadralo je oko 30% stanovnitva. Gospodarstvo Gospodarstvo Gabona vie je povezano s europskim i amerikim tritima nego sa susjednim dravama. Za afrike prilike, Gabon ima visok dohodak po stanovniku (oko 12.500 meunarodnih dolara), ali su prisutne goleme socijalne razlike. Od 1970-tih godina u strukturi BDP-a presudno znaenje ima sekundarni sektor odnosno eksploatacija energenata i ruda koji ostvaruje vie od 60% BDP-a, a egzistenciju osigurava za svega 15% stanovnitva. Glavna prirodna bogatstva su nafta, mangan (4. u svijetu po proizvodnji) i uranij. Eksploatacija prirodnih bogatstava, posebice drveta u rukama je stranih kompanija. Primarni sektor zbog prirodnih uvjeta ima manje znaenje (ostvaruje oko 6% BDP-a iako od njega ivi oko 60% stanovnitva). Najvanija grana primarnog sektora je umarstvo.

REPUBLIKA KONGO Prirodno-geografska obiljeja Republika Kongo protee se od Gvinejskoga zaljeva prema zavali Konga na sjeveroistoku. U reljefu se od obale prema unutranjosti izmjenjuju obalna nizina, gorje Mayombe s dolinom rijeke Niari, visoravni Bembe i Bateke na sjeverozapadu (dio Donjegvinejskog praga), visoravan oko jezera Malebo Pool i zavala Konga. Prevladava praumska klima. Oko dvije treine drave prekrivaju tropske kine ume. Veinu dravnog teritorija odvodnjava rijeka Kongo. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananjega Konga od paleolitika naseljavaju Pigmeji. U I. tis. doseljavaju se bantu narodi. Primorski dio drave u 15. stoljeu nalazio se u sastavu drave Kongo, kasnije u sastavu drave Loango. Portugalci su poznavali obalu Konga od 15. stoljea. U 19. Stoljeu za prevlast nad Kongom bore se Portugal, Belgija i Francuska. Francuska je u sporazumu s plemenom Bateke uspostavila protektorat, kasnije osnovala koloniju Srednji Kongo koji je pripadao Francuskoj Ekvatorskoj Africi. Neovisnost je proglaena 1960. godine. Prvi predsjednik bio je Fulbert Youlou. Politiki razvoj neovisnog Konga obiljeili su dravni udari (1963., 1968. i 1977.), uvoenje jednostranakog sustava i graanski rat (1994.-1998.). Od 1997. godine predsjednik drave je Denis Sassou-Nguesso. Stanovnitvo Stanovnitvo Konga dosta je sloeno. Meu 70 etnikih skupina izdvajaju se narodi skupine Kongo (Sundi, Lali, Vili, Bembe i dr.), narodi Bateke, M'Boshi, Ubagi, Pigmeji, neto Europljana i Kineza. Slubeni jezici su francuski, lingala i kituba, oko polovice stanovnitva je katolike vjeroispovijesti, a druga polovica zadrala je tradicionalna vjerovanja. Od stjecanja neovisnosti Kongo je imao ubrzani porast broja stanovnika. Posljednji godina stope porasta su znatno smanjene. Uz Gabon, Kongo ima najniu TFR i najvii stupanj urbanizacije. Veina stanovnitva koncentrirana je na jugozapadu. Vodea demografska i gospodarska sredita su glavni grad Brazzaville (1,4 mil. stan.) i glavna luka Pointe Noire. Gospodarstvo Kongo pripada skupini slabije razvijenih drava svijeta. Dohodak po stanovniku je 3000 meunarodnih dolara, ali je situacija daleko bolja nego u adu, Srednjoafrikoj Republici i DR Kongu. Gospodarska struktura je jednostrana, s velikim osloncem na prirodne resurse pa uvelike ovisi o kretanju cijena nafte. Iako je cijena nafte posljednjih godina drastino porasla, to se nije odrazilo na poboljanje standarda stanovnitva. Sekundarni sektor ostvaruje 57% BDP-a, a primarni svega 6 posto, iako od primarnih djelatnosti ivi veina stanovnitva (bave se samoopskrbnom poljoprivredom paljevinskog tipa). U dolini rijeke Niari uzgajaju se komercijalne kulture (kakao, kava, palme, kikiriki). Do sredine 20. stoljea glavni izvozni proizvod bilo je drvo. I danas je eksploatacija drveta vrlo vana. Na bazi tih sirovina razvila se znaajna drvna industrija. Vana grana za prehranu stanovnitva je ribarstvo. Za razvoj ostalih industrijskih grana nedostaje investicijskog kapitala, a konicu predstavlja nizak indeks obrazovanosti stanovnitva, slaba konkurentnost, malo domae trite. Vaan izvor zarade za Kongo je tranzit za Kamerun i Srednjoafriku Republiku. Veinu prirodnih bogatstava (nalazita nafte i ruda) eksploatiraju strane kompanije. Glavni uzroci siromatva su posljedice vojnih reima, socijalizma, dravnog vlasnitva i graanskog rata.

DR KONGO Prirodno-geografska obiljeja Demokratska Republika Kongo je prostorni i demografski div Afrike. Na golemom prostranstvu od 2,3 mil. km, izmjenjuju se razliite geografske regije. Slino kao i u Republici Kongo, reljef se postupno uzdie od obalne nizine preko gorja Mayombe. Najvei dio drave zaprema zavala Konga. Tu su na starijom podlozi nataloeni debeli aluvijalni i fluvijalni sedimenti. Zavalu na sjeveru, istoku i jugu okruuju visoki ravnjaci (500 do 1000 m nadmorske visine). Ti su ravnjaci glavna razvodnica izmeu Nila, Konga, Zambezija i slijeva adskog jezera. Najistoniji dijelovi drave zahvaaju podruje Srednjoafrikog tektonskog jarka. U jarku od sjevera prema jugu niu se jezera: Albertovo, Edvardovo, Kivu i Tanganjika. Izmeu jezera su vulkanski masivi i planina Ruvenzori na kojoj je najvii vrh DR Konga. Podruje uz ekvator ima praumsku klimu, rubni dio zavale i visoki ravnjaci savansku, a krajnji jug sinijsku klimu. DR Kongo prima veliku koliinu padalina pod utjecajem poloaja intertropske konvergencije, pasata, blizine Atlantskog oceana i reljefa. Pod umama je oko 60% teritorija. Znatan dio prostora iznimne bioraznolikosti je zatien stupnjem nacionalnih parkova, a proglaeno je i nekoliko rezervata biosfere pod zatitom UNESCO-a. Rijena mrea iznimno je gusta. Prostor odvodnjava rijeka Kongo, druga po duljini u Africi. Historijsko-geografski razvoj Prostor dananjega Konga naseljen je od paleolitika. Starosjedioce Pigmeje bantu narodi potisnuli su u prirodno nepovoljnija podruja. U 14. stoljeu narod Bakongo utemeljio je dravu Kongo u priobalnoj nizini. Nakon kontakata s Portugalcima, narod Bakongo prihvaa kranstvo i doputa Portugalcima osnivanje trgovakih uporita za trgovinu robljem. Na prijelazu 18. u 19. stoljee drava se raspada na niz manjih podruja to je olakalo europsko kolonijalno osvajanje. U unutranjosti je od 6. st. postojala drava Kuba (Buongo). Od 19. stoljea poinje europska kolonizacija. Glavni istraivai Konga bili su H. M. Stanley i Dragutin Lerman. Na Berlinskoj konferenciji Kongo je pripao belgijskom kralju. Zbog okrutnosti prema stanovnitvu i nesmiljene pljake prirodnih bogatstava, a pod utjecajem kritika svjetske javnosti, kralj 1908. godine Kongo preputa belgijskoj dravi. U meurau izbijaju brojne pobune protiv belgijske vlasti koje su krvavo uguene. Neovisnost je steena 1960. godine. Ubrzo po proglaenju neovisnosti, Katanga (ombe) je proglasila odvajanje, a primjer su sljedili i Kasai, Istona pokrajina i Leopoldville. Vojnim udarom vlast preuzima Joseph-Desire Mobutu, 1963. uguena je pobuna u Katangi, slijedi obraun s lumumbistima, 1965. Mobutu se proglaava predsjednikom, uvodi jednostranaje. Diktatorska vlast Mobuta ogledala se i u promjeni imena (Sese Seko) i preimenovanju drave (Zaire). Pogorao je odnose s Angolom. Drava je gospodarski nazadovala, korupcija cvjetala, irio se teror, djelatnost stranih kompanija (za protuuslugu Mobuto je uivao podrku zapada). Od 1997. oporbeni voa Laurent-Desire Kabila osvaja istone dijelove drave (uz pomo Ruande, Angole i Ugande), Mobuto odstupa s vlasti i naputa dravu. Godine 2001. Kabila je ubijen, vlast je preuzeo njegov sin Joseph Kabila. Uz intervenciju UN-a, strana vojska uglavnom je napustila je istoni dio drave. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2010. godine u Kongu je ivjelo 68 milijuna stanovnika. Od 300 naroda, najbrojniji su bantu narodi s udjelom oko 89% (Luba na jugu sredinjeg dijela drave; Kongo na zapadu; Mongo u sredinjem dijelu; Lunda na jugu; Bemba na jugoistoku; Kasai na jugozapadu, Ngala, Buja, Bira i dr. na sjeveru) i sudanski narodi s udjelom oko 18% (Ubangi, Azande, Mangbetu i dr.). Na sjeveru i jugoistoku ive malobrojne skupine starosjedioca Pigmeja. Narodi nilotske skupine (oko 2%) ive na sjeveroistoku, Tutsi na istoku te malobrojni Europljani i Azijci. U dravi se govori vie od 200 jezika. Slubeni jezik

je francuski, a uvelike se koriste svahili (istok), iluba (jug), kikongo (zapad) i lingala (uz rijeku Kongo). DR Kongo je najmnogoljudnija frankofonska drava. Prosjena gustoa naseljenosti je 29 stanovnika po kilometru etvornom. Najgue je naseljen zapad drave i regija glavnoga grada te savansko podruje na jugu. U vjerskoj strukturi prevladavaju katolici (oko 56%), protestanti (oko 25%), dok ostale kranske sljedbe imaju manji udio (oko 15%). U dravi ivi oko 2% muslimana. Uz ad, DR Kongo ima najvie stope totalnog fertiliteta, visoke stope porasta stanovnitva i najvie mladog stanovnitva. Gradovi su osnovani u kolonijalno doba. U prostornoj strukturi grada, fizionomski i po kvaliteti infrastrukture, razlikuju se europski i afriki dio grada. U drugoj polovici 20. stoljea odvijala se intenzivna urbanizacija, ali u gradovima ivi svega 33% stanovnitva (uz ad, najnii stupanj urbanizacije u regiji). Najvei grad, politiko i gospodarsko sredite drave je Kinshasa (8,9 mil. stan), slijede Lubumbashi (1,6 mil.) i Mbuyi-Mayi (1,5 mil.). Gospodarstvo Usprkos golemim potencijalima (prema procjeni, najbogatija je zemlja svijeta po prirodnim resursima), DR Kongo je meu najsiromanijim dravama svijeta. Od stjecanja neovisnosti, zbog politike nestabilnosti, gospodarski rast imao je niske stope. Od sredine 1980-tih godina poeo je gospodarski pad zbog unutarnjih sukoba, korupcije, slabe obrazovanosti stanovnitva, nedostatka strunjaka u gospodarstvu i upravi, velikog vanjskog duga, velikih trokova u vojne svrhe. Postupno je propadala infrastruktura i raspao se gospodarski sustav. Najvanija grana gospodarstva je poljoprivreda od koje ivi oko 60% stanovnitva, a ostvaruje oko 40% BDP-a. Sekundarni sektor ostvaruje oko 28% BDP-a, a tercijarni 27%. Obraeno je samo oko 3% povrine zemlje. Zbog nacionalizacije plantaa, koje su potom nestruno voene, sukoba, nesigurnosti, neorganiziranosti i propadanja prometnog sustava, komercijalna poljoprivreda je oslabila, a ojaala je samoopskrbna. Za nekadanje zaposlenike u rudarstvu i industriji, bavljenje poljoprivredom i osiguranje osnovnih ivotnih potreba postao je jedini izlaz. Vei dio prehrambenih proizvoda se uvozi. Od komercijalnih kultura ostala je samo kava. Izvozi se malo kvalitetnog tropskog drveta, a veina posjeenih stabala slui za ogrjev. Znatan je ulov ribe koja slui iskljuivo za prehranu brojnog stanovnitva. Rudno bogatstvo u prolosti je bilo glavni mamac za europske kolonizatore, a danas je golemi potencijal drave. Najvanija rudarska pokrajina je Katanga (nekada Shaba to na svahiliju znai bakar) u kojoj su znaajna nalazita bakra, kobalta, cinka, kositra, mangana, srebra, kadmija, zlata, paladija, platine, ugljena i drugog. DR Kongo je do 1990-tih bio meu vodeim dravama u svijetu po proizvodnji bakra, kobalta i kositra. Danas je proizvodnja znatno smanjena i drava je meu vodeima u svijetu samo po proizvodnji dijamanata. Glavna nalazita dijamanata su u sredinjem dijelu drave, kositra na istoku i zlata na sjeveroistoku. Nafta je naena u podmorju Atlantskog oceana i na istoku drave, a plin oko jezera Kivu. Hidroenergija je veliki potencijal. Slabo razvijena industrija usmjerena je na osnovnu preradu ruda i proizvodnju robe iroke potronje. Uvoz je vei od izvoza. U izvozu najveu zaradu ostvaruju bakar, industrijski dijamanti, kobalt, zlato, nafta, kava, palmino ulje i drvo. ISTONA AFRIKA Na 3,7 mil. km ili 12,3% povrine kontinenta ivi 228 milijuna stanovnika ili 22,5% stanovnitva kontinenta. To je najgue naseljena afrika regija, dvostruko gue od prosjeka kontinenta. Regiji pripadaju Burundi, Dibuti, Eritreja, Etiopija, Kenija, Ruanda, Somalija, Tanzanija, Uganda i otone drave Komorska unija i Sejeli. Od 1950. godine broj stanovnika regije se upeterostruio, a do sredine 21. stoljea oekuje se udvostruenje u odnosu na 2009. godinu, ime bi broj stanovnika regije premaio pola milijarde. Broj stanovnika najvie je porastao u Dibutiju, Keniji, Ugandi i Tanzaniji. Zbog eksponencijalnog porasta broja stanovnika, regija ima visok udio mladog stanovnitva, od 38 do 50%.

Najmlae stanovnitvo imaju Uganda, Tanzanija i Somalija, a najmanji udio mladog stanovnitva Sejeli i Dibuti. Iako su znatno smanjene, stope totalnog fertiliteta u posljednjem petogoditu kreu se od 4 (Dibuti, Komorska Unija) do 6,4 djece po jednoj eni (Uganda, Somalija). Veina stanovnitva ivi u ruralnim prostorima (>60%), osim u Dibutiju i na Sejelima. Drave su slabo gospodarski razvijene. Izuzetak su Sejeli ije se gospodarstvo temelji na turizmu. Burundi i Eritreja pripadaju skupini od pet najsiromanijih drava svijeta (za Somaliju ve godinama World Bank ne donosi podatke o dohotku). BURUNDI Prirodno-geografska obiljeja Burundi je drava smjetena u (zapadnom) Velikom tektonskom jarku, sjeveroistono od jezera Tanganjika. U reljefu prevladavaju visoki ravnjaci, iznad 2500 m. Nii dijelovi reljefa su uz obale jezera Tanganjika i njezin uvirak, rijeku Ruzizi. Prevladava savanska klima. Zbog potrebe za ogrjevom i obradivim povrinama, ume su iskrene, to izaziva veliki problem erozije tla. ume su opstale na 10% povrine. Rijena mrea je vrlo razvijena. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananje drave naseljavala su bantuska ratarska plemena Hutua, a u 15. stoljeu doseljavaju stoarska plemena Tutsija. Kraljevstvo Urundi osnovao je u 16. Stoljeu hamitski narod Tutsi koji je pokorio veinske Hutuance. Krajem 19. stoljea, zajedno s Ruandom, Burundi je postao dio Njemake Istone Afrike. Nakon 1. svjetskog rata je pod okupacijom Belgije, a od 1923. do 1962. uz privolu Drutva naroda i UN-a, dio je belgijskog mandatnog podruja Ruanda-Urundi. Nezavisnost stjee 1962. godine pod dananjim nazivom. Neovisna drava ustrojena je kao ustavna monarhija koja je etiri godine bila u carinskoj uniji s Ruandom. Nakon dravnog udara 1966. godine ukinuta je monarhija i vlast je u rukama tutsijske vojske do kraja 1980-tih godina. Pokuaji hutuanskih ustanaka krvavo su gueni. Nakon uvoenja viestranaja 1990-tih, na parlamentarnim i predsjednikim izborima pobijedile su hutujske stranke i hutujski predsjedniki kandidati. Predsjednici su stradali u atentatima i 1996. godine vojnim udarom vlast ponovo preuzima tutsijska vojska. Nasilje nad Hutuancima se nastavilo. Meuplemenski sukobi Tutsija i Hutua uzrok su unutranjopolitikih nestabilnosti, estih vojnih udara (koji prerastaju u pogrome) i gospodarskog zaostajanja drave. Mirovni pregovori poeli su 1996. godine, a primirje uspostavljeno 2003. godine. Razoruanje militantnih hutujskih i tutsijskih frakcija provodila je najprije Afrika unija, a od 2004. snage UN-a. Iako se povremeno aktiviraju pojedine frakcije, Burundi je na putu prema politikoj stabilizaciji. Postupno se vraaju izbjeglice i obnavlja infrastruktura. Od 2005. godine na elu drave je Pierre Nkrurunziza. Stanovnitvo Burundi je jedna od najgue naseljenih drava Afrike s 300 stanovnika po kilometru etvornom. Veinu od 8,5 milijuna stanovnika ine pripadnici Hutua (85%), Tutsija je 15%, a manje od 1% stanovnitva ini narod Twa (Pigmeji). Slubeni jezici su kirundi i francuski, a jezik sporazumijevanja swahili. Zbog velikih ljudskih rtava, prisilne emigracije i sve niih stopa fertiliteta, usporen je porast broja stanovnika. Veina stanovnika je katolike vjeroispovijesti (62%), udio sljedbenika tradicionalnih vjerovanja i ostalih kranskih denominacija je 30%, a muslimana 8%. Burundi je jedna od najslabije urbaniziranih drava svijeta s udjelom gradskog stanovnitva oko 10%. Demografsko, politiko i gospodarsko sredite drave je Bujumbura (0,5 mil. stanovnika). Gospodarstvo S 390 meunarodnih dolara po stanovniku, Burundi je u skupini pet najsiromanijih drava Afrike i svijeta. U Istonoj Africi ima najnii dohodak po stanovniku (osim Somalije za koju ne

postoje podaci). Oko 90% stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede koja ostvaruje treinu BDP-a. Od komercijalnih kultura uzgajaju se kava, aj i pamuk. Izvoz kave ostvaruje oko 90% izvoznih prihoda (vrlo kvalitetne sorte kave arabike). Burundi nema veih rudnih bogatstava. Istraivanja su u tijeku i procjenjuje se da raspolae velikim nalazitima nikla. Industrija je slabo razvijena, zapoljava oko 2% stanovnitva. Trajan nedostatak hrane, potrebe za svim industrijskim proizvodima uvjetuju veliki uvoz i veliki trgovinski deficit (pr. za 2008. godinu: izvoz u vrijednosti 70 milijuna USD, uvoz 338 milijuna USD). Burundi uvelike ovisi o meunarodnoj pomoi. DIBUTI Prirodno-geografska obiljeja Uz Gambiju i Svazi, najmanja je drava na afrikom kopnu. Ima vrlo vaan geostrateki poloaj jer kontrolira plovidbu kroz prolaz Bab al-Mandab. Uska obalna nizina na sjeveru prelazi u planinski prostor, dok sredinji i juni dio drave ini vulkanski plato do 1500 m n.v. U Dibutiju se nalazi depresija jezera Assal ija je povrina 157 metara nia od razine Crvenog mora. To je najnia kopnena toka u Africi. Vei dio drave ima vruu pustinjsku klimu. Nema stalnih povrinskih tokova. Historijsko-geografski razvoj U najstarije doba dananji Dibuti nastanjivalo je somalsko pleme Issa i danakilsko pleme Afar. Od 7. stoljea pada pod arapsku vlast i utjecaj islama. U drugoj polovici 19. stoljea uspostavljena je francuska kolonijalna vlast. Francusku Somaliju u 2. svjetskom ratu su okupirali Talijani, njih su potisnuli Englezi i vratili je Francuzima. Nakon 2. svjetskog rata postaje francuski prekomorski teritorij pod nazivom Afar i Isa. Godine 1977. proglaena je neovisnost Republike Dibuti. Poetne godina nakon stjecanja neovisnosti obiljeili su sukobi pripadnika naroda Afar i Isa i este krize vlasti. Od stjecanja neovisnosti 1977. do 1999. godine na elu drave je Hassan Gouled Aptidon, a od 1999. Ismail Omar Guelleh. Stanovnitvo Dibuti ima 900 tisua stanovnika. Nakon stjecanja neovisnosti broj stanovnika porastao je 13 puta to je najvei zabiljeeni rast u Africi. Nemiri na rogu Afrike uzrokuju velike migracije prema Dibutiju. Polovicu ukupnog broja stanovnika ine pripadnici naroda Isa, oko 40% je pripadnika naroda Afar. Preostalo stanovnitvo je europskog i arapskog podrijetla. Slubeni jezici su arapski i francuski. Cjelokupno stanovnitvo je islamske vjeroispovijesti. Dibuti ima najvii stupanj urbanizacije u istonoj Africi jer u glavnom gradu Djibouti ivi oko pola milijuna stanovnika. Ostalo stanovnitvo ine nomadski stoari. Gospodarstvo Gospodarstvo se temelji na uslunim djelatnostima povezanim sa stratekim poloajem na Bab al-Mandabu (opskrba brodova, prekrcaj i druge usluge, smjetaj vojske koja intervenira na rogu Afrike), tranzitnom prometu za kontinentske drave u zaleu i statusu slobodne trgovinske zone. BDP po stanovniku je 2480 meunarodnih dolara. Od 1990-tih zabiljeen je pad dohotka za treinu zbog poveanja broja stanovnika i politikih nestabilnosti koje su uzrokovale prekid trgovakih veza (graanski rat 1991.-1994. izmeu vladajue stanke i pripadnika naroda Afar). Veliki problem je nezaposlenost slabo obrazovanog stanovnitva (oko 40-50% nezaposlenih, oko 30% djece pohaa kolu). Gotovo sva hrana i industrijski proizvodi se uvoze to uzrokuje veliki vanjskotrgovinski deficit (vrijednost izvoza 2008. godine - 70 mil. USD, vrijednost uvoza 574 mil. USD /Der Fischer Weltalmanach 2011/). Dio se kompenzira od prihoda tercijarnog sektora, a vei dio od meunarodne pomoi koja je izdana (posebice iz Francuske) zbog stratekog poloaja. Dibuti prima znaajan iznos izravnih stranih ulaganja. Planirana je i gradnja mosta (30-tak km) preko Bab al- Mandaba (glavni investitor bila bi Saudijska Arabija).

ERITREJA Prirodno-geografska obiljeja Eritreja je najmlaa drava Afrike nastala 1993. godine izdvajanjem od Etiopije. Sredinji dio drave ini ogranak Etiopskog visoja oko 2000 m n.v. Prema Crvenom moru prua se nie brdovito podruje i obalna te Danakilska nizina. Treu prirodno-geografsku cjelinu ini visoravan na zapadu uz granicu sa Sudanom. Vei dio teritorija ima pustinjsku klimu. Sredinji, najvii dio drave ima stepsku klimu, modificiranu utjecajem reljefa. Historijsko-geografski razvoj Na podruju dananje Eritreje oko 1000. godine prije Krista useljavaju se semitska plemena iz june Arabije i u 1. st. pr. Kr. osnivaju Kraljevstvo Aksum. U 10. stoljeu Etiopija je osvojila Aksum. U 16. stoljeu za prevlast se bore Osmansko Carstvo i Portugalci. Nakon prokopavanja Sueskog kanala javljaju se kolonijalna presizanja za taj teritorij. Godine 1890. Italija proglaava koloniju Eritreju i sjedinjuje je s Etiopijom 1936. godine. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata je pod britanskom upravom i u federaciji s Etiopijom. Godine 1962. etiopski car Haile Selassie I. ukida federaciju i pretvara Eritreju u etiopsku pokrajinu to je izazvalo oruani ustanak i tridesetogodinju borbu za odcjepljenje. Nakon referenduma 1993. godine proglaena je neovisna drava. Nerijeena granina pitanja dovela su do eritrejsko-etiopskog rata 1998.-2000. godine. Postoje i granini prijepori s Jemenom i Sudanom. Zbog optubi za uplitanje u unutranjopolitike odnose u Somaliji i Sudanu, bila je pod sankcijama UN-a. Od proglaenja neovisnosti na elu drave i skuptine je Isaias Afwerki (Isayas Afewerki) koji je uveo jednostranaki sustav i dravno vlasnitvo. Stanovnitvo Prema procjeni za 2010. godinu Eritreja ima 5,2 milijuna stanovnika. Najbrojniji su pripadnici naroda Tigrinja (50%) i Tigre (30%). Ostatak ine brojne etnike skupine koje govore kuitske i nilotske jezike. Prema Ustavu nema slubenog jezika, svi su jezici ravnopravni. Najraireniji su jezici tigrinja i arapski. Polovica stanovnitva je islamske vjeroispovijesti, a druga polovica pripadnici istone kranske crkve (Eritrejska crkva). Potkraj kolonijalnog razdoblja Eritreja je bila najurbaniziranija drava na sjeveroistoku Afrike. Danas je stupanj urbanizacije 20%. Gospodarstvo Eritreja pripada skupini najsiromanijih drava Afrike. Dugotrajni rat za neovisnost nanio je goleme tete slabo razvijenoj industriji i infrastrukturi. Dohodak po stanovniku je 640 meunarodnih dolara (2009.). Vie od stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede i nomadskog stoarstva, ali ne proizvode dovoljno hrane. Industrija je zastarjela, nedostaje investicijskog kapitala i obrazovane radne snage, a gospodarski razvoj ugroavaju i politike nesuglasice s Etiopijom. Gospodarski razvoj mogla bi potaknuti eksploatacija nafte i eksploatacija rudnih bogatstava koja se jo istrauju. Oko treine BDP-a osiguravaju doznake radnika na privremenom radu u inozemstvu. Eritreja je u skupini drava koja prima najveu meunarodnu pomo u hrani. ETIOPIJA Prirodno-geografska obiljeja Najvei dio drave zauzima Etiopsko visoje graeno od vulkanskih stijena koje prekrivaju starije stijene. Zapadni dio visoja ini vii i vei dio drave, a ralanjen je radom vanjskih i unutarnjih sila. Obiljeava ga velika energija reljefa prema dolini Modrog Nila. Istoni dio visoja neto je nii i manji povrinom. Na istoku i jugoistoku je nizinsko podruje. Tektonski jarak nii je i iri prema Crvenom moru. U junom dijelu obuhvaa zonu jezera. Podruje tektonskog jarka najnaseljenije je i najproduktivnije podruje Etiopije. Jugozapadni dio drave ima savansku klimu koja s porastom nadmorske visine prelazi u stepsku i sinijsku. Istoni dio drave ima stepsku i pustinjsku klimu. Presudan utjecaj na klimatska obiljeja, uz geografsku

irinu, ima reljef. Rijeke pripadaju slijevu Sredozemnog mora i Indijskog oceana, a velik dio povrine ini endoreino podruje. Historijsko-geografski razvoj Od najstarijih vremena dananja je Etiopija naseljena hamitskim stanovnitvom koje od III. tis. pr. Kr. ima razvijene trgovake i prometne veze s Egiptom (Nubija). Od 7. st. pr. Kr. useljavaju se semitska plemena iz Arabije i utemeljuju vie drava od kojih se najdue odrala drava Aksum. Od 4. stoljea iri se kranstvo. Do 10. stoljea drava Aksum proirila se na cijelo podruje dananje Eritreje i Etiopije. Nakon raspada Aksuma na niz kneevina, ponovno ujedinjenje uslijedilo je uspostavom Etiopskog Kraljevstva u 14. st. Od 16. do 19. st. za prevlast nad Etiopijom bore se Portugalci, Osmanlije, Francuzi i Englezi. Moderna Etiopska drava nastala je u d.p. 19. stoljea i uspjeno se odupirala britanskim, egipatskim i talijanskim vojnim akcijama. Primjena bojnih otrova i ratni zloini nad civilnim stanovnitvom omoguili su Musolinijevoj Italiji da 1936. godine osvoji Etiopiju. Uz pomo britanske vojske, Etiopljani se oslobaaju talijanske okupacije 1941. godine. Car Haile Selassie (na vlasti od 1930. do 1936. i od 1941. do 1974.) pretvorio je Eritreju u etiopsku pokrajinu. Svrgnut je 1974. godine, godinu kasnije ukinuta je monarhija, a vlast je obnaalo vojno vijee na elu s Mengistuom Haileom Mariamom. Nacionalizacija, represija nad oporbom, sukobi s Eritrejom, povezanost sa SSSR-om kroz socijalistiki planski sustav gospodarstva i vojnu pomo, este sue i epidemije te odcjepljenje Eritreje pogorali su gospodarske prilike u ionako slabo razvijenoj dravi. Krajem 1980-tih Mengistu proglaava kraj socijalizma, provodi gospodarske i drutvene reforme, ali reforme nisu dale oekivane rezultate. Godine 1991. Mengistu bjei u Zimbabve, na elo drave dolazi prijelazna vlada koja organizira prve izbore 1995. godine. Na izborima je pobijedio (kao i 2000. i 2005.) Meles Zenawi koji obnaa dunost premijera. Predsjednik drave ima simbolinu ulogu (Girma Woldegiorgis; mandat 6 godina, izabran 2001. i 2007.). Na elu s premijerom Zenawijem, Etiopija je preuzela vodeu ulogu u Afrikoj uniji, ima najjau vojsku u Africi i ostvaruje znaajne gospodarske i socijalne reforme. Stanovnitvo Etiopija ima 80 milijuna stanovnika od ega je 44% mlae od 15 godina. Od sredine 20. stoljea broj stanovnika poveao se 4,5 puta. Stope ukupnog fertiliteta (TFR) vee su od petoro djece po jednoj eni pa e broj stanovnika i dalje rasti po visokim stopama. U dravi ivi oko 80 etnikih skupina od kojih su najbrojniji narodi Oromo (35%), Amhara (28%), Tigrejci (9%) i Somali (6%). Jezino vrlo raznoliko stanovnitvo moe se grupirati u etiri skupine: stanovnitvo koje govori semitske jezike (Amharci, Tigrejci, Guragi i dr.), hamitske jezike (Oromo, Somali, Afar i dr.), nilotske jezike (Kunama) i omotske jezike (Walaita). Semitski i hamitski (kuitski) jezici pripadaju afroazijskoj porodici jezika. Slubeni jezik je amharski, a govori se oko 100 jezika i dijalekata te arapski i engleski. Prema popisu 2007. godine, 63% stanovnitva su etiopski krani, 34% muslimani, a oko 3% sljedbenici ostalih religija. Veina stanovnitva ivi u ruralnim prostorima. Stupanj urbanizacije je vrlo nizak (16%). Politiko, gospodarsko i populacijsko sredite drave je Addis Ababa (aglomeracija 3,1 mil. stan., oko 50% stanovnitva ivi u slamovima). Etiopija je specifina drava u Africi: ima svoje pismo, autohtoni jezik, kalendar i vrijeme. Pod utjecajem Zenawijevih reformi znatno je poboljana obrazovna struktura stanovnitva. Oko 85% djece pohaa osnovnu kolu, u gradovima vie od 35% djece srednju kolu. Veina kolskih zgrada je novoizgraena. Posebnost je organizacija srednjokolskog obrazovanja kroz program kola-net. Uvjeti ivota u ruralnim sredinama su vrlo loi. Prosjena obitelj ima 6-7 lanova, a ive u kolibama od blata i slame, veliine oko 30 m2. Zdravstvena zatita je za ruralno stanovnitvo teko dostupna, loa je opskrba pitkom vodom, to pridonosi irenju zaraznih bolesti. Ruralna podruja teko stradavaju od sua. Budui da je obradivo zemljite u dravnom vlasnitvu, seljaci ga mogu uzeti u zakup. Prosjena veliina zemljita koju obrauje jedna obitelj je oko dva hektara. Na tim povrinama ne mogu osigurati dovoljnu koliinu hrane pa je oko 35% populacije pothranjeno

(42% djece mlae od 5 godina je u kategoriji pothranjenih). Oko 16 posto stanovnitva (prema podacima UN-a) ivi s manje od jednog dolara dnevno. Gospodarstvo Sa 830 meunarodnih dolara po stanovniku (2009.) Etiopija pripada najsiromanijim dravama svijeta. Nacionalizacija gospodarstva, sue, glad, odvajanje Eritreje te ratni sukobi (s neovisnom Eritrejom i sa Somalijom) opustoili su slabano gospodarstvo i uzrokovali izostanak stranih ulaganja. Gospodarski razvoj usporava brz porast broja stanovnika. Oko 80% stanovnitva ivi od primarnog sektora i ostvaruje polovicu BDP-a. Sekundarni sektor je slabo razvijen, zapoljava 7% stanovnitva i ostvaruje 13% BDP-a. Tercijarni sektor je slabo razvijen. Velik udio ini dravna administracija i vojska. Veinu prihoda u izvozu donosi kava (34%) i nafta (16%), sve veu vanost imaju cvjearstvo i stoarstvo. Rudarstvo je slabo razvijeno jer su rudonosne stijene prekrivene debelim sedimentima to oteava i poskupljuje eksploataciju. Slabo razvijena industrija usmjerena je na preradu poljoprivrednih sirovina (kave i eerne trske) i nafte. Iako Etiopija ima najvee vodne resurse u Africi, za navodnjavanje se koristi manje od 1,5% vodnih resursa, a za hidroenergiju oko 1%. Poveanjem produktivnosti u poljoprivredi (najplodnije tlo u Africi) i postupnim oporavkom sekundarnog sektora ostvaren je rast BDP-a oko 9% godinje. Prema ocjeni MMF-a i Svjetske banke, etiopsko gospodarstvo biljei najvie stope rasta meu nenaftnim dravama svijeta (npr. rast BDP-a iznosio je 2008. godine 11%). KENIJA Prirodno-geografska obiljeja Na istoku i uz Indijski ocean nalazi se iroka nizina. Drugu cjelinu ine nisko gorje i suhi ravnjaci na istoku drave visine 300-1500 m. Dalje na zapad nastavlja se Istonoafriko visoje koje zauzima etvrtinu povrine. Sredinom visoja prua se tektonski jarak nastao u miocenu i niz jezera. Jarak omeuju ugasli vulkani. Na sjeveru i sjeveroistoku je suno breuljkasto podruje. Petu prirodno-geografsku regiju ini zavala Viktorijina jezera. Sredinjim dijelom drave prolazi ekvator. Zavala Viktorijina jezera ima praumsku klimu, Istonoafriko visoje i obala Indijskog oceana savansku, a sjeverozapadni i sjeveroistoni dijelovi stepsku i pustinjsku klimu. Vulkansko tlo i klimatska obiljeja ine podruje uz tektonski jarak vrlo pogodnim za poljoprivrednu valorizaciju. Dio rijeka preko Viktorijina jezera odvodnjava se prema Sredozemnom moru, vei dio prema Indijskom oceanu. Na sjeveru je endoreino podruje jezera Turkana i manjih jezera. Historijsko-geografski razvoj Tragovi naseljenosti postoje od paleolitika, posebice na obalama jezera Turkana i Viktorijina jezera. Uz jezero Turkana pronaeni su ostaci homo habilisa i homo erectusa. Prvi poznati stanovnici su plemena Kuita (doselili oko 2000. g. pr. Kr.) i Bantu plemena (doselili u 1. tis. n. e.). Od 7. do 10. stoljea ire vlast prema obali i uspostavljaju trgovaka uporita. Od 16. do 18. st. za prevlast na obali bore se Portugalci i Arapi, a u 19. st. Nijemci i Britanci. Kenija, Uganda i Zanzibar pripali su Britancima, a Tanganjika Nijemcima. Britanci su na obali proglasili protektorat, a u unutranjosti koloniju. Otpor kolonijalnoj vlasti jaa od 1920- tih godina. Nakon 2. svjetskog rata pleme Kikuju pod vodstvom tajne udruge Mau-Mau vodi etverogodinji ustanak protiv Britanaca koji je krvavo uguen 1956. godine, a izvanredno stanje potrajalo je do 1959. godine. Neovisnost je proglaena 1963. godine, republika 1964. godine. Prvi predsjednik postao je Jomo Kenyatta, a drugi Daniel arap Moi (1978.-2003.) u ije je doba ozakonjen jednostranaki sustav. Od 2003. godine predsjednik i premijer je bio Mwai Kibaki. Sumnjivi rezultati izbora 2007. godine izazvali su prosvjede koji su prerasli u nasilje i destabilizirali dravu. Uz posredovanje Afrike Unije i UN-a, formirana je koalicijska vlada na elu s Kibakijem (iz naroda Kikuyu), a drugi premijer je Raila Odinga (iz naroda Luo).

Stanovnitvo Pod utjecajem visoke rodnosti i visokih TFR, broj stanovnika se od 1950. poveao 6,5 puta, to je uz Dibuti najvei porast u istonoj Africi. Danas Kenija ima 37 milijuna stanovnika, s oko 40 naroda podijeljenih u tri skupine. Najbrojniji su bantu narodi (>60% stanovnitva, Kikuyu, Luhi, Kamba i drugi), oko 28% stanovnitva ine nilotski narodi (Lou, Kalenjin i Masai) te oko 3% kuitski narodi (Oromi i Somali). Mali udio imaju Azijci, Europljani i Arapi. Slubeni jezici su svahili i engleski, a govore se jezici svih naroda. U vjerskoj strukturi najvei udio imaju protestanti (45%), slijede katolici (33%), pripadnici tradicionalnih vjeroispovijesti (10%) i muslimani (10%). Samo petina stanovnitva ivi u gradovima. Najvei grad je Nairobi s 3,5 mil. stanovnika, a najvea luka Mombasa (0,8 mil.) Gospodarstvo Nakon stjecanja neovisnosti Kenija je bila meu malobrojnim afrikim dravama s uspjenim rastom gospodarstva. To su omoguili dobra prirodna osnova, dobra infrastruktura iz kolonijalnog razdoblja i dobri odnosi sa zapadnim dravama. Krajem 1970-tih poinju problemi zbog visokih cijena nafte koju Kenija uvozi (cijene poljoprivrednih proizvoda su smanjivane), visokih stopa demografskog rasta i vanjskog duga. Krajem 1990-tih tekoe su poveane zbog sua, proraunskog deficita i visoke inflacije. Poljoprivreda zapoljava stanovnitva, ostvaruje etvrtinu BDP-a i 50% izvoza. Prevladavaju mala gospodarstva sa samoopskrbnom poljoprivredom. Na velikim posjedima uzgajaju se plantane komercijalne kulture kava, aj, eerna trska, sisal, buha (za insekticide) i cvijee. U stoarskoj proizvodnji najvanije je govedarstvo. Poljoprivrednu proizvodnju, najuspjeniju u regiji, ugroavaju povremene sue i fluktuacije cijena na svjetskom tritu. Nalazita ruda su skromna (malo zlata, dragog kamenja, sode, prirodnog plina). Vaan trgovinski partner i istraiva ruda je Kina. Kenija oskudijeva energetskim izvorima to ograniava razvoj industrije. Razmjerno dobro razvijena industrija usmjerena je na domae trite (19% BDPa). Vaan izvor prihoda je turizam zbog brojnih nacionalnih parkova i rezervata. Usluni sektor ostvaruje 54% BDP-a. Kenija se u regiji izdvaja najboljom prometnom i drutvenom infrastrukturom, financijskim uslugama, prometnim uslugama (tranzit za kontinentske drave) i kvalitetom obrazovanja. RUANDA Prirodno-geografska obiljeja Ruanda je kontinentska drava smjetena uz zapadni ogranak Velikog afrikog tektonskog jarka. U reljefu dominira planinski niz Istonoafrikog visoja, graen od vulkanskih stijena, iznad 1000 m n.v. Planinski niz ini razvodnicu izmeu porjeja Konga i Nila. Prema tektonskom jarku sputa se strmo, a prema istoku postupno prelazi u visoke ravnjake. Visoki ravnjaci nalaze se na 1500 do 2000 m n.v. Graeni su od arhajskih stijena i prekriveni mlaim sedimentima. Prevladava savanska klima. Najvea rijeka je Kagera, izvorini krak Bijelog Nila, odvodnjava najvei dio ravnjaka i utjee u Viktorijino jezero. Ruandi pripada dio jezera Kivu. Historijsko-geografski razvoj Prastanovnici dananje Ruande bili su Pigmeji (Twa) koje oko 1000. godine potiskuje bantu narod Hutu (Bahutu). U 16. st. Hutue su pokorili nilotski (kuitski) nomadski Tutsiji (Vatutsi) i osnovali monu dravu koja se odrala do kraja 19. st. Na Berlinskoj konferenciji pripala je Njemakoj Istonoj Africi. Nakon 1. svjetskog rata postala je mandatno podruje Belgije, nakon 2. svj. rata bila je pod starateljstvom UN-a. Kolonijalne vlasti nisu zadirale u odnose Tutsija i Hutuanaca (to znai da su tolerirali dominaciju manjinskih Tutsija nad veinskim narodom Hutu). Kranstvo se irilo misionarskim radom. Ruanda je u sreditu svjetske politike nakon genocida 1994. godine. Uzroci sukoba su povijesni, dominacija Tutsija. Poetak sukoba see u godine uoi stjecanja neovisnosti. Godine 1959. u jednom je incidentu pretuen hutujski politiar, a to je povod Hutujcima za

masovni napad na Tutsije. Tisue ljudi je poginulo, a velik broj bjei u Ugandu i Kongo. Eskalaciju sukoba sprijeili su belgijski komandosi. Godine 1961. mandatno podruje Belgije (Ruanda-Urundi) na referendumu odluuje o svojoj politikoj budunosti. Veinski Hutui odluili su se za uspostavu republike na elu s predsjednikom Mbonyumutwaom (Hutu). Tijekom 1961., 1962. i 1963. gerilske skupine Tutsija iz susjednih drava organiziraju upade u Ruandu i napade na Hutujce. Godine 1962. Ruanda stjee punu neovisnost. Prvi predsjednik postao je Gregoire Kayibanda koji se odrao na vlasti do 1973. Dravnim udarom 1973. godine vlast je preuzeo Juvenal Habyarimana (Hutu). Zbog rasta cijena kave i aja na svjetskom tritu, Ruanda je biljeila snaan gospodarski prosperitet, ali je korist od toga imala samo mala skupina ljudi privrena predsjedniku. Gospodarska kriza oslabila je politiki poloaj predsjednika, raslo je nezadovoljstvo umjerenih Hutuanaca u zemlji i militantnih Tutsija u izbjeglitvu. Pokuaj povratka na vlast u Ruandi od strane Tutsija, pokrenut iz Ugande i potpomognut u zemlji od umjerenih Hutuanaca nije uspio. Nakon trogodinjeg sukoba (1990.-1993.) potpisano je primirje. U travnju 1994. godine u zrakoplovnoj nesrei iznad Kigalija poginuli su ruandski predsjednik Habyarimana i burundski predsjednik. Hutuanci su za napad na zrakoplov optuili Tutsije i u tromjesenom genocidu (masovnom klanju) pogubili oko 800 000 (prema nekim procjenama i vie od milijun) Tutsija i umjerenih Hutuanaca u Ruandi. Uslijedio je (protu)napad Tutsija iz susjednih drava, osvajanje Ruande i protjerivanje oko 2 milijuna Hutanaca (Hutuji bjee u Burundi, Tanzaniju, Ugandu i Kongo). Tisue ljudi umrlo je u izbjeglikim logorima od zaraznih bolesti i gladi. Krajem 1994. intervenirale su snage UN-a i uvale primirje do 1996. Povratak izbjeglica uslijedio je krajem 1996. (oko 0,5 mil. Iz Tanzanije i vie od 0,6 mil. iz Ugande). Godine 1994. uspostavljena je vlada nacionalnog jedinstva i zabranjena diskriminacija na osnovu rasne, jezine ili vjerske pripadnosti. Uslijedila je golema pomo meunarodne zajednice za obnovu infrastrukture i pokretanje gospodarstva. Do 2001. godine restrukturiran je vanjski dug, osigurani krediti MMF-a i Svjetske banke, potican izvoz, saniran bankarski sektor, liberalizirana trgovina i privatizirana javna poduzea. Za veinu tih mjera zasluan je Paul Kagame, potpredsjednik Ruande od 1994. do 2000. i od 2000. godine predsjednik drave. Ruanda je postala najsigurnija drava Sredinje i Istone Afrike. Pravo povratka u dravu imaju svi raseljeni od 1959. do 1994. godine. Prema ustavu, treinu mjesta u parlamentu moraju imati ene. Godine 2008. na parlamentarnim izborima ene su osvojile 56% mandata. Od 2009. godine Ruanda je drava bez mina. Stanovnitvo Ruanda ima 10 milijuna stanovnika i gustou naseljenosti 395 stan./km. Od 1950. godine broj stanovnika poveao se 4,6 puta. Vie od 40% je mladog stanovnitva, TFR prelazi petoro djece po jednoj eni pa e broj stanovnika i dalje rasti. Oko 85% stanovnika ini ratarski Hutu narod, stoarski Tutsiji imaju 14% udjela, a Twa 1%. Izmeu etnikih skupina ne postoje fizike razlike (s vremenom su nestale zbog mijeanja stanovnitva, ostale su razlike prema dominantnim zanimanjima). Ruanda je trilingvalna drava, slubeni jezici su kinyarwanda (ruandski), francuski i engleski, a rairen je svahili kao jezik sporazumijevanja. Oko 56% stanovnitva su katolici, 37% protestanti i 5% muslimani (prema slubenim podacima iz 2006.). Veina stanovnika ivi u ruralnim podrujima pa je stupanj urbanizacije 20%. Najvei i glavni grad je Kigali (0,8 mil.). Gospodarstvo Nakon genocida 1994. godine, gospodarstvo Ruande brzo se oporavlja. BDP-om po stanovniku 2008. godine je 1060 meunarodnih dolara. U strukturi gospodarstva prevladava samoopskrbna poljoprivreda na malim posjedima od koje ivi 90% stanovnitva i ostvaruje 40% BDP-a. Gospodarstvo od 1994. godine biljei spektakularni rast (prve tri godine ostvaren je rast dohotka od 70%). Iako su stope rasta nie nakon 1997. godine, jo uvijek se kreu izmeu 8% i 11% (2008.). Velikim ulaganjima kapitala iz SAD-a, EU-a i Japana, obnovljena je cestovna infrastruktura, eljeznice nema (u planu je gradnja

produetka tanzanijske eljeznice). Zbog brzog rasta broja stanovnika, drava povremeno mora uvoziti hranu. Glavninu vrijednosti izvoza ostvaruje izvoz kave i aja, glavni trgovinski partneri su Kina, Njemaka i SAD. Znaajna su i rudna bogatstva (kobalt, volfram i zlato). Industrija se tek poinje razvijati. Najbre rastua djelatnost je turizam (oko 1 mil. posjetitelja), a glavna odredita su nacionalni parkovi Volcanos (planinski gorila) i ume Nyungwe (impanze i drugi primati). SOMALIJA Prirodno-geografska obiljeja Na sjeveru drave nalazi se reljefno najvii dio, gorje Surud Cad koje se trima reljefnim stepenicama sputa prema obalnoj nizini Guban, koja se protee uz obale Adenskog zaljeva. Prema jugu nastavljaju se ravnjaci na 300 do 700 m n. v. Sjeverni i sredinji dio drave ima pustinjsku, a juni dio stepsku klimu. Najvanije rijeke koje imaju vode i u suhom razdoblju su Jubba i Shabelle, vane za natapanje. Vei dio Somalije izloen je nestaici vode i velikim suama. Historijsko-geografski razvoj Obalnim podrujem dananje Somalije u starom vijeku gospodario je Egipat. Od 7. st. prodiru Arapi i naseljavaju cijelu Somaliju. Od 10. do 16. stoljea omanski Arapi zagospodarili su jugoistonim dijelom (glavno uporite Mogadishu), a sjevernim dijelom jemenski Arapi (glavno uporite Adal). U 16. stoljeu Adal nakratko ujedinjuje prostor dananje Somalije, ali je ubrzo poraen od etiopskih krana. Istovremeno jugoistone krajeve zaposjedaju Portugalci i poetkom 19. stoljea Zanzibar. U vrijeme europske kolonijalne ekspanzije u sjevernom dijelu proglaena je Francuska Somalija, u sredinjem Britanska, a u jugoistonom Talijanska Somalija. Godine 1960. proglaena je neovisnost pojedinih dijelova koji se sjedinjuju u Republiku Somaliju. Nova drava sukobila se s Etiopijom u vie navrata i bila je politiki nestabilna (vie vojnih udara). Godine 1990. otpoeo je graanski rat, 1991. Siad Barre zbaen je s vlasti, na sjeveru je proglaena samostalna drava Somaliland. Ratuju dvije glavne frakcije predvoene Muhammadom Farahom Aydidom i Ali Mahdi Muhammadom. Od 1992. do 1995. intervenirale su snage UN-a, ali primirje nisu odrale niti pomirile zaraene frakcije. Godine 1998. neovisnost proglaavaju Puntland i Jubaland. Pokuaj uspostave sredinje vlasti 2000. godine ostao je bez uspjeha. Godine 2002. proglaena je nova dravica Jugozapadni Somaliland. Od 2004. godine privremena vlada uz pomo etiopske i vojske Afrike unije pokuava preuzeti vlast, bez uspjeha. Somalijska savezna vlada kontrolira dio sredinje Somalije, dok jug i dio sredinje Somalije dre militantne islamistike frakcije (koje od 2009. ratuju i meusobno). Islamistike skupine potjerale su etiopsku vojsku iz Somalije (a etiopska vojska intervenirala je na strani savezne vlade). Sukobi traju i dalje, u lipnju 2010. islamisti su gotovo osvojili glavni grad. Stanovnitvo Somalija je zbog prirodnih uvjeta rijetko naseljena drava. Godine 2010. Broj stanovnika procijenjen je na 9,4 milijuna. Od 1950. godine broj stanovnika se uetverostruio, visok je udio mladog stanovnitva (45%) i visoke su TFR (6,4) zbog ega e se nastaviti demografska ekspanzija. Graanski rat od 1990. odnio je velik broj ljudskih rtava. Somalija je etniki, vjerski i jezino homogena drava: 95% stanovnitva ine somalski narodi (Issaq, Absami, Habargidir, Abgal, Darod, Digil, Issa, Hawiye i dr.), a manjina su bantu narodi i Arapi. Bantu narodi iseljavaju tijekom 2009. i 2010., uglavnom u Tanzaniju. Gotovo cjelokupno stanovnitvo je islamske vjeroispovijesti i govori somalski jezik koji je slubeni jezik drave. U gradovima ivi treina stanovnika. Gospodarstvo Somalija se danas ubraja meu najsiromanije i najslabije razvijene drave svijeta. Posljednjih godina UN i WB ne donose podatke o gospodarskim pokazateljima. Veina

stanovnitva preivljava na rubu gladi od nomadskog stoarstva i ovisi o meunarodnoj pomoi. U vrijeme politike stabilnosti vanu ulogu u gospodarstvu imao je izvoz stoke, ribe, banana, tamjana i ruda (ugljena). Somalija raspolae znaajnim nalazitima eljezne rude i uranija te neto manjim nalazitima ugljena, fosfata, bakra i kositra. Industrija je potpuno razorena. Uz obale Somalije sve vie ljudi bavi se gusarstvom. Glavni grad i glavna luka Mogdishu ima oko 1,5 mil. stanovnika. TANZANIJA Prirodno-geografska obiljeja Uz obalu Indijskog oceana protee se uska obalna nizina koja prema unutranjosti postupno prelazi u breuljkasto podruje i visoke ravnjake (1000-1200 m n.v.). Na sjeveroistoku i jugozapadu su izdvojeni planinski masivi. Sputanjem tektonskih jaraka u tercijaru i kvartaru, izdigli su se vulkanski vrhovi meu kojima je i najvia planina Afrike, na granici s Kenijom. Ravnjaci na jugu disecirani su radom rijeka. Obala je niska s brojnim koraljnim otocima. Najvei otoci u Indijskom oceanu su Zanzibar, Pemba i Mafia. Na jugu i sjeverozapadu je savanska klima, a u sredinjem dijelu stepska i pustinjska. Oko 40% povrine prekrivaju tropske kine i listopadne ume. Na sjeveru drave je plodno vulkansko tlo pa je taj prostor izrazito gusto naseljen. U junom dijelu je gusta rijena mrea. Na prostoru Tanzanije nalaze se veliko Viktorijino jezero, Tanganjika i Malawi te niz manjih jezera. Historijsko-geografski razvoj Tragovi naseljenosti datiraju u razdoblje od prije 1,8 milijuna godina. Najstariji poznati stanovnici bili su Sani. Tijekom I. tis. pr. Kr. potisnula su ih bantu plemena prema jugu. Od 16. do 18. stoljea doseljavaju se plemena koja govore nilotske jezike. U 10. Stoljeu Arapi na obali osnivaju svoja trgovaka uporita. Krajem 15. stoljea dolaze Portugalci koje u 18. stoljeu istiskuju omanski Arapi. Tijekom 18. i 19. stoljea u unutranjosti je nastalo vie bantuskih drava koje zaustavljaju prodor Arapa u unutranjost. Sredinom 19. Stoljea europski istraivai otkrivaju jezera na tektonskom jarku i Viktorijino jezero to otvara vrata kolonijalnim utjecajima Njemake. Krajem 19. stoljea uspostavljena je kolonija Njemaka Istona Afrika. Otpor kolonijalnoj vlasti organizirali su Hehe, Masai i Maji-Maji. Nakon Prvog svjetskog rata njemaka je kolonija podijeljena u dva dijela: UK dobilo je mandatno podruje nad Tanganjikom, a Belgija nad Ruandom-Urundijem. Istovremeno je poeo otpor stranoj vlasti kojega predvodi Julius Nyerere. Godine 1961. proglaena je neovisnost Tanganjike, sljedee godine republika na elu s Nyerereom, a 1964. Tanganjika i Zanzibar stvaraju Ujedinjenu Republiku Tanzaniju. Nyerere je uveo socijalizam i provodio panafriku politiku. Tanzanija je ratovala s Ugandom i sudjelovala u obaranju reima ugandskog diktatora Idija Amina. Godine 1985. Nyerere se povukao s vlasti, naslijedio ga je Ali Hassan Mwinyi (1985.-1995.) koji provodi liberalizaciju ekonomije. Trei predsjednik Benjamin Mkapa (1995.-2005.) proveo je uspjean antikorupcijski program i privatizaciju. etvrti predsjednik Jakaya Mrisho Kikwete (predsjednik od 2005.) provodi mjere za poboljanje standarda stanovnitva, posebice u obrazovanju. Stanovnitvo Tanzanija je etniki heterogena drava. Od 1950. do 1990. broj stanovnika je naglo rastao, a onda su naglo porasle stope smrtnosti zbog irenja AIDS-a i epidemije malarije. Broj stanovnika gotovo se uesterostruio. Tanzanija ima 43 milijuna stanovnika i izrazito neravnomjerni raspored naseljenosti. Mladog stanovnitva je 45%, a stope totalnog fertiliteta jo uvijek su vie od petoro djece po jednoj eni. U dravi ivi oko 120 etnikih skupina, od toga 60-tak bantu naroda. Najbrojniji su Haya, Makonde, Njamwesi, Sukuma i Chagga. Po udjelu slijede Masai (nomadski stoari, pripadaju nilotskoj skupini naroda i jezika), Swahili (mjeanci Arapa i crnaca), potomci Arapa, Europljana i Indijaca. Oko 40% stanovnitva je islamske vjeroispovijesti i isto toliko je krana. Slubeni jezik je

svahili (engleski je ostao slubeni jezik sudstva). Veina stanovnitva ivi u ruralnim podrujima. Stupanj urbanizacije je 25%. Najvei grad je luka Dar es Salaam (3,2 mil.). Glavni grad Dodoma (od 1996.) ima oko 200 000 stanovnika. Ostali vaniji gradovi su Mwanza i Zanzibar sa po 0,5 mil. stanovnika. Gospodarstvo Tanzanija se nalazi u skupini siromanijih drava svijeta jer je BDP po stanovniku 1350 meunarodnih dolara. Gospodarski rast poeo je krajem 1970-tih zahvaljujui kineskoj pomoi. Od 1980-tih u suradnji s MMF-om provodi se privatizacija i liberalizacija gospodarstva. Tanzanija ima slinu gospodarsku strukturu kao i Etiopija. Vie od 4/5 stanovnitva ivi od primarnog sektora koji ostvaruje 45% BDP-a i oko 50% izvoza. Poljoprivreda osigurava hranu za domae stanovnitvo, a za izvoz se uzgajaju kava, pamuk, duhan, sisal i klinii. Znaajno je morsko i slatkovodno ribarstvo te akvakultura. Od rudnih bogatstava iskoritavaju se nalazita dijamanata, zlata, dragog kamenja (tanzanit), eljezne rude, ugljena, prirodnog plina, uranija, nikla, kositra, kroma, kobalta, platine, niobija i drugih minerala. Trei je proizvoa zlata u Africi nakon June Afrike i Gane. Polovicu vrijednosti izvoza ostvaruju rude, a ostatak poljoprivredni proizvodi. Industrija u BDP-u sudjeluje s udjelom oko 20%, a vana je za domae trite i preradu poljoprivrednih i rudarskih sirovina za izvoz. Treina povrine zatiena je kao nacionalni parkovi i prirodni rezervati to je privlani faktor razvoja turizma. Turizam postaje sve vanija grana gospodarstva. UGANDA Prirodno-geografska obiljeja Uganda se nalazi izmeu dva tektonska jarka i jezera Viktorija. Najvei dio povrine zauzimaju visoki ravnjaci Istonoafrikog visoja (900-1500 m n.v.). Na rubovima tektonskih jaraka su visoke planine. Na zapadu se nalaze Albertovo i Edwardovo jezero, a na jugoistoku jezero Viktorija. Prevladava savanska klima, osim na jugoistoku gdje je praumska klima. Historijsko-geografski razvoj Najstariji stanovnici na prostoru dananje Ugande bili su paleolitski lovci i sakupljai. Od I. tisuljea u june dijelove doseljavaju bantuski narodi iz sredinje i zapadne Afrike, a u sjeverne dijelove nilotsko stanovnitvo koje je ivjelo od ratarstva i stoarstva. S vremenom se stanovnitvo izmijealo. Od 14. st. nastalo je vie drava (Kitara, Bunyoro-Kitara, Buganda, Ankole). S obale Indijskog oceana prodiru arapski trgovci zbog trgovine robljem. Krajem 19. stoljea UK uspostavlja protektorat Ugandu. Godine 1962. proglaena je neovisnost na elu s izvrnim premijerom Miltonom Oboteom (i ceremonijalnim kraljem-predsjednikom i potpredsjednikom). Godine 1967. ukinuta je monarhija, ceremonijalni predsjednik i potpredsjednik, a Obote je bez izbora postao prvi predsjednik Ugande (1967.- 1971.). Godine 1971. Obote je smijenjen, a vlast preuzima Idi Amin, za ije je diktature stradao oko 300 000 ljudi, uglavnom politikih protivnika. Nakon neuspjelog napada na Tanzaniju, u protunapadu tanzanijske vojske svrgnut je Amin, a na vlast se vratio Obote (1979.-1985.). Nakon dva dravna udara tijekom 1985. i 1986., od 1986. na elu drave je Yoweri Museveni. U vrijeme njegove vladavine uspostavljena je unutarnja stabilnost, ali i buknula pobuna meu narodom Acholi na sjeveru drave. Pokret Boja vojska otpora (LRA) na elu s Josephom Konyjem poinio je stravine zloine u kojima je oteto oko 30 000 djece i raseljeno oko 2 milijuna stanovnika sjevernih provincija. Primirje je uspostavljeno 2006., vojska Afrike unije razmjetena 2007. godine. Na sjeveru je krhki mir, sporo se obnavlja infrastruktura i gospodarske djelatnosti. Svjetska javnost oekuje hapenje Konyja i drugih vodeih ljudi LRA (koji se skrivaju u Kongu, Sudanu i Srednjoafrikoj Republici) i suenje pred meunarodnim sudom za zloine protiv ovjenosti.

Stanovnitvo Uganda u Istonoj Africi prednjai stopama porasta broja stanovnika, udjelom mladog stanovnitva i visinom TFR. Danas ima 32 milijuna stanovnika i gustou naseljenosti 130 stan./km. Meu 60-tak etnikih skupina polovicu ine bantu narodi (Baganda, Banyankore, Basoga i dr.), etvrtinu nilotske skupine, a mali udio imaju sudanski narodi i doseljenici iz Europe, Indije i Arapskog poluotoka. Slubeni jezik je engleski, jezik sporazumijevanja svahili, a govore se i jezici etnikih skupina (40-tak jezika). U vjerskoj strukturi podjednak je udio katolika i protestanata (po 42%) dok je udio muslimana 12%. Veina stanovnitva ivi u ruralnim podrujima (>85%) pa Uganda uz Burundi, Niger i Etiopiju pripada najslabije urbaniziranim dravama svijeta. U glavnom gradu Kampali ivi 2 mil. stanovnika. Gospodarstvo S 1190 meunarodnih dolara po stanovniku Uganda pripada slabije razvijenim dravama svijeta. Gospodarstvo je teko stradalo 1970-tih zbog politikih nemira, graanskih ratova i Aminove diktature. Nakon 1986. godine provodi se privatizacija i gospodarstvo se oporavlja, ali po niim stopama od demografskog rasta. Oko 70% stanovnitva ivi od primarnog sektora koji donosi etvrtinu BDP-a. Sekundarni sektor ostvaruje 26% BDP-a. Izvozne kulture su kava, aj, pamuk i duhan. Za prehranu domaeg stanovnitva vani su stoarstvo i ribarstvo (vano i za izvoz). Deforestacija i erozija tla veliki su ekoloki problemi Ugande. Uganda raspolae raznovrsnim rudnim bogatstvima (obojeni, crni, obojeni i plemeniti metali, fosfati, nafta, prirodni plin i dr.). Industrija i turizam se tek poinju razvijati. Uz plodno tlo, veliki potencijal je hidroenergija (glavni proizvoa energije u Istonoj Africi) i brojni nacionalni parkovi. ZAPADNA AFRIKA Geografski poloaj i reljef Zapadna Afrika je prostor izmeu Sahare, Gvinejskog zaljeva, gorja Kamerun i adske zavale. Zahvaa jednu petinu povrine kontinenta (20,2%), a na toj povrini 2010. godine je ivjelo 30% stanovnitva kontinenta ili 50 stanovnika po kilometru etvornom. U grai reljefa prevladavaju stare stijene u kojima su znatna rudna bogatstva. Mlai sedimenti nataloeni su tijekom Paleozoika kada je dio prostora prekrivalo more. Klimatske promjene u kvartaru uvjetovale su oblikovanje suhih dolina. U hipsometrijskim odnosima vidljive su reljefne stepenice: obalna nizina, ravnjak, Sahara. Klima, vegetacija, vode Na podruju Zapadne Afrike, uz geografsku irinu i reljef, najvei utjecaj na obiljeja klime ima poloaj intertropske konvergencije. Zbog migracije intertropske konvergencije velike su razlike izmeu kinog i sunog razdoblja. S udaljavanjem od obale Gvinejskog zaljeva smanjuje se koliina padalina, osim na reljefnim uzvienjima. Na kontaktu Sahare i visoravni Sudan, este su viegodinje sue koje, uz klimatske promjene, pridonose eroziji tla i irenju dezertifikacije. U Zapadnoj Africi harmatan, vrui vjetar sa sjeveroistoka, od prosinca do travnja pojaava suhou i stvara pjeane oluje. Pod utjecajem godinjeg hoda temperatura i padalina razvila se zonalna vegetacija. Na obalama Gvinejskog zaljeva su ume mangrova, na ravnjacima tropske kine ume i savane, a na sjevernom dijelu regije stepa i pustinja. U Zapadnoj Africi veliku vanost za opskrbu stanovnitva pitkom vodom, prometno povezivanje, proizvodnju energije i poljoprivrednu proizvodnju imaju rijeke Niger, Senegal, Gambija, Benue i Volta. Hidroenergetsko iskoritavanje, zbog velikog isparavanja, uzrokuje veliki gubitak vode i dovodi u pitanje isplativost megaprojekata elektrifikacije drava u ovoj regiji.

Stanovnitvo U Zapadnoj Africi prema procjeni UN-a 2010. godine ivjelo je oko 305 milijuna stanovnika. Stanovnitvo je neravnomjerno rasporeeno. Na razmjetaj su utjecali prirodna osnova i drutveni razvoj. Za regiju su karakteristine velike rasne, etnike, jezine, vjerske i kulturne razlike. Veinu stanovnika ine sudanski crnci, a manjinu hamitsko-semitsko stanovnitvo, potomci doseljenika iz Europe i potomci doseljenih osloboenih robova iz Amerike. U veini drava izraene su suprotnosti izmeu zemljoradnika koji naseljavaju juni dio drava i stoara u sjevernim dijelovima. Europljani su rairili nove ratarske kulture i razvili nove grane gospodarstva. Time je prekinuta tradicionalna poljoprivreda koja je osiguravala dovoljne koliine proizvoda za stanovnitvo Zapadne Afrike. Velike promjene u prostoru nastupile su irenjem islama nakon 1000. godine. Demografski div Zapadne Afrike i cijelog kontinenta je Nigerija sa 158 milijuna stanovnika. Po broju stanovnika slijede Gana, Obala Bjelokosti, Burkina Faso i Niger. Demografski patuljci su Gambija, Gvineja Bisau i Zelenortska Republika. Kao i u veini afrikih drava, od 1950. godine broj stanovnika eksponencijalno raste. Najbri rast zabiljeen je u Obali Bjelokosti, Nigeriji, Nigeru, Gambiji, Liberiji i Mauretaniji. Posljedica visokih stopa fertiliteta je eksponencijalni porast broja stanovnika i veliki udio mladog stanovnitva. U dravama Zapadne Afrike udio mladog u ukupnom stanovnitvu kree se od 40 do 50%. Najvei udio mladog stanovnitva ima Niger (50%), a najmanji Gana (38%). U svim se dravama od 1980-tih godina smanjuju stope totalnog fertiliteta, ali razliitim intenzitetom. U Nigeru i Gvineji Bisau smanjene su za manje od jednog djeteta po eni u fertilnoj dobi, a najbre smanjenje biljee Zelenortska Republika i Obala Bjelokosti. Na demografski razvoj i zavretak demografske tranzicije uvelike utjeu vjerski i obrazovni sastav stanovnitva. Iako je stupanj urbanizacije relativno nizak, osim u Liberiji, Zelenortskoj Republici i Gambiji, procesi deruralizacije i paraurbanizacije velik su problem pojedinih drava. Pod utjecajem industrije i nedostatka obradivih povrina odnosno panjaka, stanovnitvo doseljava u gradove i ivi u katastrofalnim uvjetima. Ti su uvjeti daleko loiji nego u seoskim naseljima. Paraurbanizacija rezultirala je razvojem (vie)milijunskih aglomeracija kao to su Lagos (11,8), Abidjan (4,4), Accra (3,6), Ibadan (3,4), Kano (3,4), Dakar (2,7), Bamako (1,9), Ouagadougou (1,7), Conakry (1,7), Kaduna (1,7), Kumasi (1,6), Lome (1,5), Benin City (1,2), Port Harcourt (1,2), Freetown (1,2), Cotonou (1,2), Maiduguri (1,1), Monrovia (1,1) i Zaria (1,0 mil. stan. 2010.). Povijesni razvoj U Zapadnoj Africi u srednjem vijeku nastale su dobro organizirane drave (Gana, Mali, Songhai, Benin, Yoruba i druge). Od 15. stoljea uslijedio je prodor Europljana i osnivanje prvih emporija. Uz Portugalce, trgovake kolonije osnivali su Danci, Nizozemci, Francuzi, Englezi, a manji utjecaj imali su i Nijemci. Europski osvajai u prvim stoljeima bili su orijentirani na trgovinu robovima, slonovaom, plemenitim metalima, drvetom, zainima i drugim prirodnim bogatstvima. Krajem 19. stoljea Europljani formiraju kolonije ime je stvorena nova politika karta Zapadne Afrike. Kolonije su formirali Francuzi, Englezi, Nijemci i Portugalci. Posljedica kolonijalnih osvajanja je izduenost drava u smjeru sjever-jug, dok su prirodno-geografske regije izduene u smjeru zapad-istok i najizraenija politika usitnjenost u Africi. Jedina slobodna drava u ovoj regiji bila je Liberija. Kolonijalno doba utjecalo je i na suvremena obiljeja gospodarstva. Nove drave u velikoj su mjeri ovisne o tritu bivih kolonizatora, tehnikoj pomoi i investicijskom kapitalu. Nakon stjecanja neovisnosti nove drave nisu imale dovoljno strunjaka za voenje dravne administracije i gospodarstva. Uz to, veina drava uvela je dravno vlasnitvo, plansku privredu i socijalizam, po uzoru na SSSR. Nakon 1990-tih ukida se dravno vlasnitvo, uvodi demokratizacija drutva i liberalizacija trita, postupno se provode gospodarske reforme. Zbog naglog rasta broja stanovnika, estih politikih nestabilnosti, korupcije, prirodnih nepogoda i graanskih ratova, rezultati gospodarskih reformi su skromni.

Gospodarstvo Drave Zapadne Afrike imaju znaajna prirodna bogatstva, ali pripadaju skupini slabije razvijenih drava svijeta, s BDP-om po stanovniku od 300 do 3450 meunarodnih dolara po stanovniku (2009.). Najvii BDP po stanovniku imaju Zelenortska Republika, Mauretanija, Nigerija, Senegal i Obala Bjelokosti. Najnii dohodak po stanovniku imaju Liberija, Niger, Sijera Leone, Gvineja i Togo. BENIN Prirodno-geografska obiljeja Do 1975. godine naziv drave bio je Dahomej. Obalna nizina uz Gvinejski zaljev je movarna, s brojnim lagunama i pjeanim prudom. Prema unutranjosti nastavljaju se plodna nizina, visoravan (100-230 m n.v.), gorje Atakoru na sjeverozapadu te nizine na sjeveru i prema Nigeru na sjeveroistoku. Pod utjecajem savanske i praumske klime razvile su se vegetacijske zone. Na sjeveru prevladava savana, a na jugu tropske kine ume, koje su velikim dijelom iskrene. Na iskrenim povrinama uzgajaju se uljevite i kokosove palme te kvalitetno drvo (mahagonij, ebanovina i tikovina). Rijeka Oueme plovna je 200 km uzvodno od Gvinejskog zaljeva. Historijsko-geografski razvoj Juni i sredinji dio dananjega Benina naseljavali su Bantu-Dahomejci. Dolaskom Portugalaca u 15. stoljeu mnogobrojno domorodako stanovnitvo prisilno je odvedeno u roblje. U 17. stoljeu egzistirale su manje drave Alada i Jakin, a u 18. stoljeu Dahomej. Mona drava Dahomej protezala se od drave Aanti do drave Joruba. Imala je monopol u trgovini robljem. Krajem 19. stoljea Francuska u dva pohoda osvaja Dahomej i prikljuuje ga Francuskoj Zapadnoj Africi. Neovisnost je steena 1960. godine. Samostalnu dravu obiljeile su gospodarska kriza i politika nestabilnost, uzrokovane estim vojnim udarima i smjenama vlada. Od 1972. (drava preimenovana u Benin) do 1991. godine na vlasti je diktatorski reim Mathieua Kerekoua koji uvodi socijalizam. Za njegova mandata Benin je postao mali izvoznik nafte i distribucijski centar za prebacivanje droge iz Azije na zapad. Drava je dovedena na rub gospodarskog sloma. Poetkom 1990tih uvodi se demokracija, ali je nepotizam u dravnoj upravi i nezadovoljstvo tekim mjerama gospodarske reforme pogodovao povratku na vlast Kerekoua 1996. godine. Od godine 2006. na elu drave je Yayy Boni. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2010. godine Benin je imao 8,8 milijuna stanovnika. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika je uetverostruen. Prosjene godinje stope rasta broja stanovnika vee su od 3%. Do sredine stoljea stope e se smanjivati i prepoloviti. Pod utjecajem visokih stopa rodnosti i visokog fertiliteta (5,8), velik je udio mladog stanovnitva (>43%). Meu 60-tak naroda najvei udio imaju sudanski narodi (Foni, Adja) koji ive na jugu drave. Na istoku ivi narod Yoruba, a na sjeveru Bariba, Fulani, Hausa i druga nomadska i polunomadska plemena. Jezinoj skupini Kwa pripadaju Foni, Jorubi i Adjaji, a jezinoj skupini Gur pripadaju Baribi i Sombi. Juni dijelovi drave su vrlo gusto naseljeni (>200 stan/km), dok je sjever rijetko naseljen (<10 stan/km). Udio gradskog u ukupnom stanovnitvu iznosi 40%. Formalno, glavni grad je Porto Novo, ali je veina vladinih ustanova u najveem gradu Cotonou (1,2 mil. stan. 2010.). U sloenoj vjerskoj strukturi najvei udio imaju krani (43%), slijede muslimani (24%) i tradicionalna vjerovanja (23%). Benin ima vrlo lou obrazovnu strukturu stanovnitva (53% pismenih mukaraca i 28% pismenih ena, 2007. godine). Gospodarstvo Gospodarstvo je slabo razvijeno. Dravno vlasnitvo, slabo obrazovana radna snaga, este sue, visoki trokovi javnog sektora glavni su uzroci slabije razvijenosti. Gospodarski razvoj ograniavali su i ovisnost o nigerijskom gospodarstvu (migracije radnika u Nigeriju) te

podcijenjenost pamuka i nafte na svjetskom tritu do 1990-tih. Od 1990-tih provode se opsene strukturne reforme, sa zadovoljavajuim rezultatima. Oko polovice stanovnika ivi od primarnog sektora koji ostvaruje treinu BDP-a. Na malobrojnim komercijalnim plantaama uzgajaju se uljevite palme, pamuk, kikiriki, kava, kakao, duhan. Veina ruralnog stanovnitva na jugu ivi od paljevinske i samoopskrbne poljoprivrede, a na sjeveru od nomadskog stoarstva. Drvo se veim dijelom koristi za ogrjev. Izvoze se vrste kvalitetnog drva iz uzgojenih uma. U sekundarnom sektoru vana je eksploatacija nafte iz podmorja (od 1980-tih). Industrija se tek poinje razvijati. BURKINA FASO Prirodno-geografska obiljeja U reljefu dominira prostrani ravnjak visine 300 do 400 m, diseciran brojnim rijekama, graen od kristalinskih stijena zapadnoafrikog tita. Klima je preteno savanska. Za suih razdoblja savana se pretvara u polupustinju. Dodatni oteavajui imbenik je harmatan. Rijena mrea je rijetka. Na jugozapadu tee Crna Volta (Mouhoun), a u sredinjem dijelu Crvena Volta (Nazinon) i Bijela Volta. Crna i Crvena Volta ulijevaju se u Gani u akumulacijsko jezero Volta. Veliki problem drave je nestaica vode. Sve rijeke, osim Crne Volte presue u sunom razdoblju. Historijsko-geografski razvoj U 11. st. na podruju dananje drave Burkine Faso utemeljena je drava naroda Mossi, sa sreditem u Ouagadougouu. Od 1886. je francuski protektorat, a potom kolonija Gornja Volta. Od 1960. godine je neovisna republika. Dananji naziv rabi se od 1984. godine, a znai zemlja nepotkupljivih. Burkina Faso ima viegodinji granini spor s Malijem, politiki je nestabilna, s estim vojnim udarima (7). Od 1987. godine na vlasti je vojni reim predsjednika Blaisa Compaorea (izabran za predsjednika 1991., 1998. i 2005. godine). Stanovnitvo Prema podacima UN-a, Burkina Faso godine 2010. ima 15,7 mil. stanovnika. Etnika struktura je vrlo sloena. Veinsko stanovnitvo su narodi iz skupine Volta (Mosi, Lobi, Bobo i Gurunsi; vie od 60%), drugu skupinu ine narodi skupine Mande (Samo, Marka, Busansi, Senufo), a uz njih znatan je i broj nomadskih Fulana (Fulba), Tuarega i Hausa (preteno se bave trgovinom i ive u gradovima). Slubeni jezik je francuski, iako veina stanovnika govori jezik naroda Mosi (mor). Sjeverni dijelovi drave su rjee naseljeni zbog male koliine padalina, a rijene doline zbog muhe ce-ce. Vea je gustoa naseljenosti u podrujima s plodnijim tlom. U gradovima ivi samo petina stanovnitva. Glavni grad i najvee demografsko i gospodarsko sredite je Ouagadougou (1,7 mil. stan.). Drugo sredite je Bobo-Dioulasso (0,4 mil. stan.). Gospodarstvo Burkina Faso pripada skupini siromanijih drava Afrike. Uzroci siromatva su skromna prirodna bogatstva, brzi porast broja stanovnika, loa obrazovna struktura, sue, loa infrastruktura i politika nestabilnost. Od 1990-tih slijedi spori gospodarski oporavak. Veina stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede i nomadskog stoarstva. Primarni sektor ugroavaju nedostatak plodnog tla i vode. Trni vikovi su skromni, unato poticajima dravne vlasti. Slabo produktivna industrija, u dravnom vlasnitvu, prerauje sirovine primarnog sektora. Zbog slabe infrastrukture minimalno se eksploatiraju nalazita ruda (zlato, mangan, bakar, cink, srebro i dr.). Izvoze pamuk, kikiriki, kou, stoku i zlato. Proizvodi primarnog sektora osiguravaju treinu BDP-a. BDP po stanovniku (2009.) iznosio je 1170 meunarodnih dolara. Znatan dio dohotka ostvaruju radnici na plantaama u susjednim dravama.

GAMBIJA Prirodno-geografska obiljeja Gambija je smjetena na obalama srednjeg i donjeg toka rijeke Gambije, okruena Senegalom. Veinu dravnog teritorija ini nizina uz rijeku Gambiju. Prevladava savanska klima. Rijeka Gambija ima golemu vanost za dravu (i za susjedi Senegal) kao prometni put. Historijsko-geografski razvoj Od 13. do 19. stoljea podruje dananje Gambije bilo je u sastavu kraljevina Malinka i Wolofija. Od 15. stoljea Portugalci iz utvrde na uu rijeke Gambije trguju robljem i zlatom. Od 16. stoljea pristiu i drugi europski trgovci. Krajem 19. stoljea UK osvaja koloniju Gambiju. Gambija je stekla neovisnost u sastavu Commonwealtha 1965. godine, a republikom postaje 1970. godine. Konfederacija sa Senegalom nije zaivjela. Dva dravna udara i intervencija senegalske vojske usporili su gospodarski razvoj. Od 1994. na elu drave je Yahya Jammeh koji vlada diktatorski i ograniava rad oporbenih stranaka. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, u Gambiji je 2010. godine ivjelo 1,8 milijuna stanovnika, to je 8 puta vie nego 1950. godine. Uz Nigeriju, najgue je naseljena drava Zapadne Afrike. U etnikoj strukturi izdvaja se pet etnikih skupina meu kojima su najbrojniji Mandinka (Mandingo ili Malinke, 44%), narod koji se bavi poljodjelstvom i trgovinom, pripada zapadnoatlantskoj jezinoj skupini. Na istoku drave stoarstvom se bave Fulani (Fulbe, 17,5%). U sjevernom dijelu drave (i veinsko stanovnitvo glavnog grada) ive poljodjelci Wolofi (12,3%), a na istoku drave poljodjelci Serahuli (Soninke, 7%). Najstariji stanovnici, Jola (Dioli, 7%) ive juno od donjeg toka rijeke Senegal i bave se poljodjelstvom. Vie od polovice stanovnitva ivi u gradovima od kojih je najvei Serrakunda, a glavni grad je Banjul. Gambija pripada skupini drava Zapadne Afrike s loom obrazovnom strukturom stanovnitva, posebice enskog. Dominantna religija je islam, a slubeni jezik engleski. Gospodarstvo Vie od dvije treine stanovnitva bavi se primarnim djelatnostima, od kojih ostvaruje oko treine BDP-a. Jedini komercijalni proizvod primarnog sektora je kikiriki. Drava nema vrjednijih rudnih bogatstava, uvozi energiju. Industrija je slabo razvijena i usmjerena na preradu sirovina primarnog sektora. Znaajne prihode ostvaruju od turizma. Uz kikiriki izvoze kou i ribu. Uvoz hrane, skromna infrastruktura (nema eljeznice), nedostatak ruda, fluktuacije cijena poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tritu, brzi porast broja stanovnika razlozi su slabe gospodarske razvijenosti (1330 meunarodnih dolara po stanovniku). Iako je dohodak nizak, daleko je bolje stanje nego u dravama Sahela i dravama pogoenim graanskim ratom. GANA Prirodno-geografska obiljeja Obala Gvinejskog zaljeva, oblikovana diferenciranom erozijom, vrlo je razvedena. Uz obalu se protee uska obalna nizina na koju se prema unutranjosti nastavlja pobre Kwahu (Aantsko visoje). U sredinjem i sjevernom dijelu drave nalazi se bazen rijeke Volte, a na istoku i jugoistoku gorje Akwapim-Togo. U svim navedenim reljefnim cjelinama u podlozi su stijene proterozojske starosti. Od juga prema sjeveru, s porastom nadmorske visine, poveava se koliina padalina. Oko 40% povrine, najvie u sredinjem dijelu, prekrivaju tropske kine ume, ali se njihova povrina smanjuje zbog irenja plantaa i dobivanja drva. Obalnu nizinu i sjeverne dijelove drave prekrivaju savane. Gradnjom brane Akosombo 1965. godine, oko 100 km uzvodno od ua rijeke Volte, nastalo je jezero Volta, povrinom jedno od veih umjetnih jezera u svijetu. Koristi se za dobivanje hidroenergije, za plovidbu, natapanje i ribolov.

Historijsko-geografski razvoj Na podruju dananje Gane od 13. do 17. stoljea egzistirale su drave Banda, Bono, Dagomba, Gonja i Mamprussi, koje su osnovali narodi doseljeni sa sjevera i sjeveroistoka. Od 15. stoljea na obalu dolaze portugalski, nizozemski, njemaki, engleski, danski i vedski trgovci, koji su izvozili zlato i roblje. Prvo europsko trgovako naselje u subsaharskoj Africi bila je Elmina, osnovana od Portugalaca. Tijekom 18. stoljea na prostoru dananje Gane i u unutranjosti zapadne Afrike nastaje drava Akwanu koja ubrzo ulazi u sastav drave Aanti. Istovremeno rastu interesi Britanaca koji su ovladali obalom dananje Gane. Tijekom 19. stoljea, nakon vie neuspjenih ratova, Britanci su pokorili dravu Aanti i proglasili koloniju Zlatna Obala. Tijekom 1. svjetskog rata osvojili su i prikljuili i zapadni Togo. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata raste otpor prema britanskoj kolonijalnoj upravi, a 1957. godine proglaena je neovisna drava Gana na elu s Kwameom Nkrumahom (od 1951. predsjednik vlade Zlatne Obale). Godine 1960. proglaena je republika, ubrzo ukinuto viestranaje, to je rezultiralo dravnim udarom u kojemu je svrgnut Nkrumah. Uslijedilo je politiki nestabilno razdoblje s vie dravnih udara. Od 1981. do 2000. na elu drave je Jerry Rawlings. Devedesetih godina 20. stoljea stanje se stabilizira, drutvo se postupno demokratizira, a gospodarstvo restrukturira. Od 2009 na elu drave je John Atta Mills. Stanovnitvo U vrlo sloenoj etnikoj strukturi izdvaja se 70 naroda. Veinski narodi su Aanti i Fante, dva srodna naroda iz grupe Akan. Od ostalih naroda brojniji su Ewe, Ga, Mossi i Gurma. Najgue je naseljena obalna nizina, a rjee sjeverni dio drave. Pod utjecajem industrijalizacije i naglog rasta broja stanovnika, intenzivni su procesi urbanizacije. Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika se uetverostruio. Danas Gana ima najmanji udio mladog stanovnitva meu zapadnoafrikim dravama. Najvea aglomeracija je glavni grad Accra (3,6 mil. stan.). Drugo gospodarsko i demografsko sredite je Kumasi (1,6 mil. stan.). Gospodarstvo Nakon stjecanja neovisnosti, Gana je bila jedna od najrazvijenih drava Subsaharske Afrike. Nacionalizacija i veliki dravni trokovi u doba Nkrumaha slomili su gospodarsku snagu Gane. Iako ima znaajne potencijale, gospodarstvo Gane danas biljei spori oporavak. Veina stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede. Veliki projekti gospodarskog razvoja nisu dali dobre rezultate, a posljedica je veliki vanjski dug i ovisnost o stranoj financijskoj i tehnikoj pomoi. Na komercijalnim plantaama uzgaja se vana izvozna kultura kakao. U rudarstvu se iskoritavaju nalazita zlata, dijamanata, mangana i boksita. Industrija je orijentirana na proizvodnju aluminija, preradu drveta i poljoprivrednih kultura te preraivaku industriju za potrebe domaeg trita. Turizam donosi skromne prihode. Najvaniji izvozni proizvodi su zlato, kakao, dijamanti, mangan, drvo, aluminij i ostale rude. GVINEJA Prirodno-geografska obiljeja U reljefu se izdvajaju etiri cjeline. Primorsku Gvineju ini uska obalna nizina uz Gvinejski zaljev. Gorje Fouta Djalon, graeno od paleozojskih stijena, dominira u Srednjoj Gvineji, a Gvinejsko visoje graeno od proterozojskih stijena u Gornjoj Gvineji. Na krajnjem jugoistoku nalazi se umska Gvineja, s gorjem Nimba i tropskom kinom umom. Srednja i umska Gvineja primaju veu koliinu padalina zbog poloaja intertropske konvergencije i orografskog efekta. Na podruju Srednje Gvineje izviru tri glavne rijeke Zapadne Afrike. Historijsko-geografski razvoj U srednjem vijeku podruje dananje Gvineje bilo je u sastavu velikih drava Zapadne Afrike: Gane, Malija i Songhaja. Od europskih kolonizatora, prvi su na obalu pristigli Portugalci, a potom Francuzi. Krajem 19. stoljea Gvineja je u sastavu drave Malinke koja se odupirala francuskoj kolonijalnoj vlasti. Francuska kolonija ustrojena je 1890-tih godina i prikljuena

Francuskoj Zapadnoj Africi. Nakon Drugog svjetskog rata jaa pokret za neovisnost predvoen Seku Toureom. Neovisnost je proglaena 1958. godine, a prvim predsjednikom postao je Seku Toure (na vlasti do 1984.). Uvedeno je dravno vlasnitvo i socijalistiko drutveno ureenje koje je znatno unazadilo gospodarstvo Gvineje. Vojnim udarom vlast 1984. godine preuzima Lansana Conte koji je na elu drave do 2008. Iako se drutvo demokratizira, veliki problem su politika neslaganja i povremeni nemiri. Od 2009. na elu drave je Sekouba Konat. Stanovnitvo U sloenom etnikom sastavu stanovnitva prevladavaju Fulani (Fulbe), slijede narodi skupine Mandingo (Malinke, Susu) i na istoku Kissi. Slubeni jezik je francuski. Veina stanovnitva je islamske vjeroispovijesti (85%). Nagli porast broja stanovnika nakon stjecanja neovisnosti posljedica je visokih stopa fertiliteta (danas TFR iznosi >5). Nagla urbanizacija noviji je prostorni proces koji je rezultirao razvojem milijunske aglomeracije glavnog grada Conakryja (1,7 mil. stanovnika). Gospodarstvo Gvineja je u skupini siromanijih drava Afrike iako ima znaajna prirodna bogatstva: rude, obradivo zemljite, vodnu energiju. Od samoopskrbne poljoprivrede ivi oko 80% stanovnitva. Zbog malih posjeda i paljevinske poljoprivrede prinosi su nedovoljni za prehranu stanovnitva pa se hrana mora uvoziti. Na plantaama se uzgaja glavna izvozna kultura kava. Program diverzifikacije poljoprivredne proizvodnje daje skromne rezultate. Gvineja raspolae s oko 25% svjetskih zaliha boksita, po nekim procjenama i veim te je 4. U svijetu po proizvodnji boksita. Osim rudnih bogatstava, u regiji se izdvaja i velikim hidroenergetskim potencijalom. Glavnina energije koristi se za preradu glinice dok je elektrifikacija drave tek u zaecima. Industrijska postrojenja usmjerena su na preradu glinice (obojena metalurgija) i proizvodnju robe iroke potronje za domae trite. Glavni izvozni proizvodi su boksit, aluminij, dijamanti, zlato i kava. Ostala rudna bogatstva slabije su iskoritena. Meu stranim investitorima posljednjih se godina pojavljuje Kina. GVINEJA BISAU Prirodno-geografska obiljeja Gvineja Bisau sastoji se od otonog i kopnenog dijela. Na kopnu je movarna nizina, disecirana brojnim rijekama i uravnjeni plato. Pod utjecajem savanske klime i reljefnih obiljeja, na obali rastu ume mangrove, u unutranjosti tropske kine ume, a na sjeveru savana. Vie od 80% povrine je poumljeno. Gusta rijena mrea velikim je dijelom valorizirana za rijeni promet. Historijsko-geografski razvoj U srednjem vijeku prostor je bio u sastavu drave Mali. U 17. stoljeu Portugalci utemeljuju koloniju Bisao uz poznatu Obalu robova. Godine 1963. Amilcal Cabral predvodi pokret za osloboenje od portugalske kolonijalne vlasti. Neovisnost je proglaena 1974. godine. Od 1984. godine na vlasti je bio reim predsjednika Vieire koji je ubijen 2009. godine. Planska privreda i politika nestabilnost uzrokovali su niz gospodarskih problema. Stanovnitvo Dvadesetak etnikih skupina pripada sudanskim crncima. Najbrojniji su Balanta (30%), Fulbe (25%) i Mandingo (12%). Pojedine etnike skupine imaju specifian nain ivota i drutvenu organizaciju, orijentaciju na pojedine grane gospodarstva (Balanta-uzgoj rie, Fulani-stoarstvo, Manyako-obrti i trgovina) i posebna vjerovanja. Oko polovice stanovnitva su sunitski muslimani, oko 40 % pripadnici tradicionalnih vjerovanja i oko 10 % krani. Slubeni jezik je portugalski, govore se i jezici pojedinih skupina te krioulo, mjeavina svih jezika i dijalekta svih etnikih skupina. Gvineja Bisau i Gvineja imaju najloiju obrazovnu strukturu stanovnitva u Zapadnoj Africi.

Gospodarstvo Gvineja Bisau pripada meu desetak najsiromanijih drava u svijetu. Slabano gospodarstvo dodatno je osiromaeno i devastirano u unutranjim sukobima 1998.-1999. I 2009. godine, a obnova infrastrukture je spora. Samoopskrbna poljoprivreda osigurava egzistenciju za oko 80% stanovnitva. Za ribarstvo postoje dobri preduvjeti, ali nedostaje flota pa love strane flote. Na komercijalnim plantaama najvanija kultura je indijski orai koji je i najvaniji izvozni proizvod drave. Rudna bogatstva su slabo istraena. Potvrena nalazita boksita i nafte slabo se eksploatiraju zbog nedostatka infrastrukture. Slabo razvijena industrija prerauje poljoprivredne proizvode. Glavni grad, gospodarsko sredite je i najvea morska luka, Bissau. LIBERIJA Prirodno-geografska obiljeja U reljefu se izdvajaju etiri stepenice. Obalna nizina je niska, movarna, sa umama mangrove. Prema unutranjosti nastavljaju se pobre pogodno za poljodjelstvo, plato graen od starih kristalinskih stijena i na krajnjem sjeveroistoku obronci Gvinejskog visoja. Na polovici povrine prirodnu vegetaciju ine tropske kine ume s kvalitetnim vrstama drveta, ali su u velikoj mjeri iskrene. Ostale povrine su pod savanama i umama mangrove. Rijeke bogate vodom nisu pogodne za plovidbu zbog brzaca. Historijsko-geografski razvoj U srednjem vijeku obalnu nizinu naseljavaju narodi Mande, Kwa i Mel. Prvi Europljani koji su istraili podruje bili su Portugalci, zatim Nizozemci, Francuzi i Englezi. Portugalci su s domaim stanovnitvom trgovali ponajprije gvinejskim paprom (Obala papra). Godine 1816. u SAD-u je osnovano drutvo American Colonization Society s ciljem naseljavanja osloboenih robova u Afriku. Za prvo uporite odabran je rt Mesurado, prostor oko rta nazvan je Liberija, a glavno naselje Monrovia (prema amerikom predsjedniku Monroeu). Repatrijacija se odvijala 1821.-1822. godine. Predstavnici useljenika predvoeni guvernerom Robertsom 1847. godine proglasili su neovisnu republiku Liberiju, a Roberts je postao prvi predsjednik. Godine 1857. prikljuuje se i Republika Maryland (crnako naselje oko rta Palmas). Ameriki crni useljenici odnosili su se prema starosjedilakom stanovnitvu kao kolonizatori, podvrgnuvi ga nesmiljenoj eksploataciji, to je dovelo do estih pobuna. Liberija 1900. godine nije ula u sastav SAD-a, ali je uivala politiku zatitu SAD-a i ostala, uz Etiopiju, jedina politiki slobodna drava u Africi. Gospodarski je drava ovisila o stranom kapitalu. Unutarnja nestabilnost s estim vojnim udarima i dva graanska rata (1989-1997., 2003.), veliki broj izbjeglica, uplitanje u sukobe u susjedstvu pridonijeli su gospodarskom slabljenju drave. U vojnom puu 1980. godine vlast je preuzeo Samuel Doe Kanyon, njega je svrgnuo Charles Taylor. Nakon neuspjene intervencije ECOWAS-a i amerike vojne intervencije (FAST), nastavljeni su sukobi izmeu pristaa Taylora i Princa Yormiea Johnsona. Uspjeni mirovni pokret organizirale su liberijske ene (kranske i islamske vjerske pripadnosti), blokirale predsjedniku palau i prisilile Taylora na mirovne pregovore. Taylor je 2003. godine odstupio s vlasti i prihvatio nigerijski azil, a po dravi su rasporeene mirovne snage UN-a. To je omoguilo odravanje predsjednikih i parlamentarnih izbora 2005. godine. Od 23 kandidata, u drugi krug proli su George Weah (poznati nogometa i UNICEF-ov ambasador) i Ellen Johnson Sirleaf, ekonomistica s harvardskom diplomom. U drugom je krugu premono pobijedila Ellen Johnson Sirleaf ime je Liberija postala prva afrika drava u kojoj je ena pobijedila na predsjednikim izborima. Predsjednica je osnovala sudove za ratne zloine i zatraila izruenje Taylora sudu za Sijera Leone (Taylor je zarobljen pri pokuaju bijega iz Nigerije u Kamerun i izruen Haagu). Krajem 2011. Godine trebali bi se odrati sljedei predsjedniki izbori.

Stanovnitvo Zadnji popis odran je 2008. godine i popisano je 3,5 mil. stanovnika. Prema podrijetlu stanovnitvo ine tri skupine: starosjedioci (16 etnikih skupina, zapravo potomci doseljnika iz unutranjosti zapadne Afrike u srednjem vijeku), useljenici iz Amerike (potomci osloboenih robova, doseljeni uglavnom od 1820.-1860.) i doseljenici iz zapadnoafrikih drava u doba kolonijalizma. Potomci amerikih doseljenika imaju udio svega od 3-5%, a do 1980. godine drali su svu politiku vlast i gospodarsku mo. Autohtono stanovnitvo ima udio vei od 90%. Njihova pobuna protiv doseljenika iz Amerike rezultirala je dugogodinjim graanskim ratom, a sukobi ni do danas nisu sasvim prestali. Autohtono stanovnitvo ini 16 narodnosnih skupina meu kojima su najbrojniji pripadnici skupine Mande, skupine Kwa i Mel. Slubeni jezik (engleski) govori manje od 20% stanovnitva. U drugoj polovici 20. stoljea broj stanovnika se upeterostruio, mladog stanovnitva je vei od 40%, a TFR su jo uvijek iznad 5. Oko 70% stanovnitva su sljedbenici tradicionalnih vjerovanja. Aglomeracija glavnog grada Monrovie ima 1,1 mil. stanovnika. Gospodarstvo Uz Burundi i DR Kongo, Liberija je najsiromanija drava svijeta. Prije graanskog rata gospodarstvo se temeljilo na izvozu sirovina, prije svega eljezne rude. Glavni problemi bili su nedostatak kvalificirane radne snage, nedostatak investicija i niske cijene izvoznih proizvoda. Rat je uzrokovao prekid svih gospodarskih aktivnosti. Danas oko dvije treine stanovnitva ivi od niskoproduktivne samoopskrbne poljoprivrede, ne proizvode dovoljno hrane za vlastite potrebe i ovise o stranoj pomoi. Od komercijalnih plantanih kultura najvaniji je uzgoj kauukovca (oko 90% vrijednosti izvoza). Znaajna rudna bogatstva (eljezna ruda, zlato, dijamanti, boksit, olovo, mangan, uranij) slabo se iskoritavaju. Rudnici su u vlasnitvu stranih kompanija. Industrija je i prije graanskog rata bila slabo razvijena. Kao jedna od drava jeftinih zastava, Liberija ima jednu od najveih trgovakih flota u svijetu, to predstavlja znaajan izvor prihoda. Gospodarska obnova ovisi o obnovi infrastrukture i elektrifikaciji, a to nije mogue bez izdane financijske i tehnike pomoi donatora i izravnih stranih ulaganja. Nerijeeni problem ostaje korupcija (2010., prema Transparency International, to je najkorumpiranija zemlja svijeta) i manjak ljudskog kapitala. MALI Prirodno-geografska obiljeja U reljefu povrinom velike drave dominira visoravan Sahare, na kojoj prevladava ljunana pustinja. Na sjeveroistoku je gorje graeno od kristalinskih stijena. U sredinjem dijelu rijeka Niger oblikuje unutranju deltu koja je glavna gospodarska i demografska jezgra drave. Zapadno i jugoistono od rijeke Niger nalaze se visoravni graene od pjeenjaka, a najpoznatija je Bandiagara. Sjeverna polovica drave ima pustinjsku klimu, sredinji dio stepsku, a jug savansku. Za ivot ljudi najvanija je dolina rijeke Niger. Ostali tokovi imaju manje znaenje. Tijekom kine sezone rijeka Niger oblikuje unutarnju deltu. Historijsko-geografski razvoj Podruje malijskog dijela Sahare bilo je naseljeno ve u paleolitiku i neolitiku. Preko Malija prolazile su u starom vijeku karavanske rute kojima se odvijala trgovina bjelokosti, zlata i roblja sa sjevernom Afrikom. Od 4. do 9. stoljea izmeu rijeka Senegal i Niger nastala je drava Soninke, koju su unitili marokanski Almoravidi. Od 12. do 16. stoljea oko gornjega i srednjega Nigera postojalo je Carstvo Malinke (Mali). Carstvo je na vrhuncu moi u 14. stoljea u vrijeme Manse Muse koji je u dravu doveo islamske znanstvenike. Od 15. stoljea carstvo Mali pada pod utjecaj carstva Songhai. Glavna sredita toga carstva bili su Timbuktu i Gao. Carstvo Songhai osvojila je marokanska vojska i vladala ovim prostorom do 18. stoljea. U 18. stoljeu podruje oko Gaa zauzimaju Tuarezi, podruje Macina Fulani, a podruje kraljevstva Segou Bambare. U 19. stoljeu postupno je uspostavljena francuska kolonijalna vlast i Mali je prikljuen Francuskoj Zapadnoj Africi pod nazivom Gornji

Senegal-Niger i kasnije Francuski Sudan. Godine 1960. proglaena je neovisna federacija Malija i Senegala, na elu s Modibom Keitom. Senegal ubrzo istupa iz zajednike drave. Keita uvodi socijalizam i plansku privredu po uzoru na SSSR. Svrgnut je u vojnom udaru kojega je predvodio Moussa Traore (ostao na vlasti od 1968. do 1991.). Katastrofalne sue pogodile su Mali 1970-tih i 1980-tih godina. Prvi demokratski i viestranaki izbori provedeni su 1991. pobijedio je Alpha Oumar Konare, a tijekom njegova dva predsjednika mandata provoene su drutvene i gospodarske reforme. Od 1990. do 1996. godine trajali su sukobi vladine vojske s Tuarezima i Maurima na sjeveru drave. Trenutni predsjednik je Amadou Toumani Toure (prvi put izabran 2002.). Tijekom njegove vladavine Mali pripada politiki i socijalno stabilnijim dravama Afrike. Stanovnitvo Na sjeveru drave, u pustinji i polupustinji ive berberski Tuarezi i arapski Mauri (ukupno manje od 10% stanovnitva). Veinu od 13 mil. stanovnika ine meusobno razliite skupine crnaca, od kojih su najbrojniji Bambara (40%, gornje porjeje Nigera), Soninke (9%, JZ i zapad drave), Malinke (7%, JZ i zapad drave), u Sahelu su najbrojniji Fulbe (14%), a uz donji tok Nigera Songhai (oko 7%). Od stjecanja neovisnosti broj stanovnika se utrostruio, visok je udio mladog stanovnitva i visoke stope totalnog fertiliteta. Velike su razlike izmeu rijetko naseljenog sjevera i doline rijeke Niger. U gradovima ivi 31% stanovnitva, najvie u glavnom gradu Bamaku (1,9 mil. stanovnika). Slubeni jezik je francuski, a najraireniji govorni jezik bambara. Oko 90% stanovnitva su sunitski muslimani. Gospodarstvo Mali pripada siromanijim dravama svijeta, ali je dohodak tri puta vei nego u Liberiji i dvostruko vei nego u Nigeru. Gospodarski napredak oteavaju struktura gospodarstva, slaba obrazovanost stanovnitva, oskudni prirodni izvori i slaba prometna povezanost. Drava ovisi o stranoj pomoi, vanjski dug je visok. Polovica (po nekim izvorima i 70%) stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede (na jugu od ratarstva, na sjeveru od stoarstva). Komercijalne izvozne kulture su pamuk, kikiriki i eerna trska. Dio prihoda ostvaruje se izvozom stoke, a iz sekundarnog sektora zlata, fosfata, uranija i dijamanata. Industrija je slabo razvijena, preteno prehrambena i laka industrija. Cijene rudarskih i poljoprivrednih proizvoda osciliraju na svjetskom tritu, to oteava razvoj gospodarstva. Veliki problem uzrokuju este sue i nedostatak pitke vode, dezertifikacija, erozija tla i deforestacija. Iako je obrazovanje u naelu besplatno i obvezno za sve u dobi od sedam do 16 godina, stopa upisa je niska jer brojne obitelji ne mogu financirati uniforme, knjige i pribor, a velik problem je i nedostatak kola u ruralnim podrujima i nedostatak nastavnika. MAURETANIJA (Islamska Republika Mauretanija) Prirodno-geografska obiljeja Najvei dio drave nalazi se u Sahari. Uz nisku i slabo razvedenu obalu nalazi se priobalna nizina, uglavnom prekrivena pjeanim nanosima. Prema unutranjosti nastavljaju se ravnjaci na 200 m n.v. i unutranji ravnjaci i visoja do 500 m n.v. Vii ravnjaci graeni su od starih stijena i prekriveni mezozojskim pjeenjacima. Istonu polovicu drave ini zavala Sahare. Na jugu je uska plodna dolina rijeke Senegal. Klima je pustinjska i polupustinjska. Suhou u obalnom dijelu ublaavaju magle uzrokovane Kanarskom strujom. U dolini Senegala razvila se uska vegetacijska zona savane, a u obalnoj nizini zona stepe. Najvei dio drave je bez vegetacije. Historijsko-geografski razvoj Mauretanija je nazvana po Maurima, berberskim prastanovnicima dananjega Magreba (tako su ih nazivali Rimljani). Rimska provincija Mauretanija i dananja drava povezane su samo imenom (kao i povijesna Gana i suvremena Gana). U srednjem vijeku dijelovi dananje Mauretanije bili su u sastavu drave Gane, od 11.-13. stoljea u sastavu carstva

Almoravida i Almohada, a u 13. i 14. stoljeu u sastavu drave Mali. U 15. stoljeu jaa proces asimilacije (arabizacije) Berbera i obnova vlasti marokanskih vladara. U isto vrijeme na obalu pristiu Portugalci, Nizozemci, Englezi i Francuzi. U 19. stoljeu Francuzi uspostavljaju kolonijalnu vlast i prostor ukljuuju u Francusku Zapadnu Afriku. Godine 1960. Mauretanija stjee potpunu neovisnost na elu s predsjednikom Moktarom Ouldom Daddahom. Daddah je uveo jednostranaje i vladao autokratski. Godine 1976. POLISARIO je proglasio neovisnost DAR Sahare. Uslijedio je oruani sukob marokanske i mauretanijske vojske s POLISARIOM. Od 1978. do 1984. godine smjenjuju se vojne vlade, a od 1984. do 2005. na elu drave je Ould Taya. Nakon kratkotrajne civilne vlade, vojnim udarom 2008. godine vlast je preuzeo general Abdel Aziz, u travnju 2009. podnio je ostavku kako bi se mogao kandidirati (i pobijediti) na predsjednikim izborima. Valovi prosvjeda koji su u veljai 2011. zahvatili Sjevernu Afriku i Jugozapadnu Aziju proirili su se i Mauretanijom. Politika nestabilnost, meunarodna izolacija (zbog proirake politike), rat za Zapadnu Saharu (1976.-1979.), rat s Malijem te unutarnji sukobi izmu crnakog i arapskog stanovnitva unitili su gospodarstvo Mauretanije. Gospodarske tekoe poveavaju este sue, korupcija, nedjelotvorne reforme i problem ropstva. Stanovnitvo Etniko-socijalna slojevitost osnovno je obiljeje demografske slike Mauretanije. Od 3,4 mil. stanovnika, oko 70% ine Mauri, od koji je polovica bijelih Maura (stanovnitvo berbersko-arapskog podrijetla, potomci Beni Hassana, koji je osvojio dravu Mali), skupina ratnika i sveenika koji su potinili crne Maure. Crni Mauri su sudanskog podrijetla, uglavnom potomci nekadanjih robova i slobodnjaka. Trea skupina stanovnitva (oko 30%) su afriki crnci, pripadnici razliitih skupina (Wolof, Tukulor, Fulani, Sakole, Soninke) koji se opiru arabizaciji i ouvali su svoje jezike. Slubeni jezik je arapski, a u uporabi je i francuski. Gustoa naseljenosti je niska. Veina stanovnitva ivi u dolini rijeke Senegal i na obali u podruju glavnog grada. Nakon stjecanja neovisnosti broj stanovnika porastao je pet puta. Gotovo svi stanovnici su sunitski muslimani. Islam je dravna religija. Gospodarstvo Od 1960-tih do 1970-tih Mauretanija je biljeila znaajan gospodarski rast. Veliki vojni trokovi zbog rata za Zapadnu Saharu, unutarnje suprotnosti izmeu arapskog i crnakog stanovnitva, gospodarska kriza i najezda skakavaca (2004. godine), usporili su gospodarski razvoj i uzrokovali duniku krizu. Oko polovice stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede. Stoarstvo je daleko vanije od ratarstva. Jako je pogoeno nizom sua 1970-tih i gubitkom panjaka zbog najezde skakavaca. Ratarstvo je mogue samo u dolini rijeke Senegal. Vrlo vana grana gospodarstva i potencijal za budunost (ako zaustave prekomjerni ulov) je ribarstvo. Od rudnih bogatstava najvanija je eljezna ruda. Rast cijena nafte na svjetskom tritu ini isplativim nalazita nafte na elfu. Industrija je slabo razvijena. Najvaniji izvozni proizvodi su eljezna ruda, ribe i riblji proizvodi. NIGER Prirodno-geografska obiljeja Vie od polovice teritorija zauzima pustinja Sahara. U sredinjem dijelu nalazi se masiv l'Air, graen od kristalinskih i vulkanskih stijena, nastavak Ahaggara. Masiv je diseciran brojnim vadijima. L'Air okruuju visoravni Sahare, do 500 m n.v., graene od mezozojskih pjeenjaka, a na sjeveroistoku visine do 1000 m. Na jugu, na zaravni izmeu Nigera i ada, brojne su fosilne doline ispunjene pijeskom. Vei dio drave ima vruu i suhu pustinjsku klimu. Kroz Niger prolazi izohijeta 250 mm (na 15 sg) i oznaava granicu oskudna nomadskog stoarstva. Sjeverno od te granice problem je manjak, ali i nepouzdanost padalina, to uzrokuje sue i glad. Juni dio drave pokrivaju savane koje prema sjeveru prelaze u oskudnu kserofitnu vegetaciju i pustinju. Drava je dobila ime po rijeci Niger koja

protjee jugozapadnim dijelom drave u duljini od 550 km. Nigeru pripada sjeverozapadni dio jezera ad koje povrinom znatno varira. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananjega Nigera naseljeno je od neolitika. U srednjem vijeku na prostoru dananjeg junog Nigera i sjevere Nigerije drave su osnovali narodi Hausa, a na jugoistoku Nigera i sjeveroistoku Nigerije narod Kanuri osnovao je dravu Kanem. Dio oko rijeke Niger u 14. i 15. st. je pod vlau drave Mali. U 15. stoljeu drava Kanem (Bornu) ovladala je dravama Hausa i kraljevstvom Takedda (berberski Tuaregi). U 16. stoljeu izmijenjale su se songhaijska pa marokanska vlast. U 18. i 19. stoljeu iri se vlast Tuarega na sjeveru i Fulbi na jugozapadu. Krajem 19. stoljea poinju francuski prodori. Niger je postao dio kolonije Gornji Niger-Senegal, prikljuen je Francuskoj Zapadnoj Africi, od 1922. je samostalna kolonija kojoj je prikljuen dio Gornje Volte. Neovisnost je proglaena 1960. godine. Prvi predsjednik postao je Hamani Diori, vladao do dravnog udara 1974. godine. Diori je vladao autokratski, uveo jednostranaki sustav, a u vanjskoj politici oslanjao se na Francusku. Od 1974. do 1987. godine uspostavljena je vojna diktatura kojoj je bio na elu Seyni Kountche. Kraj njegove vladavine obiljeila je pobuna i protjerivanje Tuarega iz drave. Vlast je od 1987. do 1993. drala vojna hunta i Ali Saibou, a prvi demokratski izabrani predsjednik preuzeo je vlast 1993. godine Mahamane Ousmane. Nakon samo tri godine svrgnula ga je vojna hunta i predsjednik je postao Ibrahim Baye Mainassara (ubijen u vojnom udaru 1999.). Nakon jednogodinje vojne prijelazne vlade na elu s Daoudaom Nightom Wankeom (iz naroda Hausa), odrani su predsjedniki izbori na kojima je pobijedio Mamadou Tandja. Pokuaj Tandje da preuzme i trei mandat krajem 2009. godine zavrili su novim vojnim udarom. Od veljae 2010. dravom upravlja Vrhovno vijee za uspostavu (povratak) demokracije i Salou Djibo. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2010. godine Niger ima 15,2 milijuna stanovnika. Sjeverni dijelovi gotovo su nenaseljeni. Glavnina stanovnitva koncentrirana je na jugu i jugozapadu drave. Nakon stjecanja neovisnosti broj stanovnika se uesterostruio, to rezultira velikim udjelom mladog stanovnitva (najvii u Africi i svijetu, 50%). Stope rodnosti postupno se smanjuju, ali je TFR jo uvijek najvii u Africi (>7), to e utjecati na daljnji rast stanovnitva po visokim stopama. Vie od 80% stanovnitva ivi u ruralnim podrujima. Niger pripada skupini drava u Africi s najniim stupnjem urbanizacije. Najvei grad je glavni grad Niamey. U Nigeru ivi vie naroda iji su pripadnici naseljeni i u susjednim dravama. Vie od polovice ukupnog stanovnitva ine pripadnici naroda Hausa (sredinji i juni dio drave), uz Niger ive Djerme (15%) i Songhai (8%). Na jugoistoku uz jezero ad ive Kanuri (4%). Svi navedeni narodi su sjedilaki i bave se ratarstvom. Njima su tradicionalno suprotstavljeni stoarski, nomadski narodi na sjeveru: Fulbe i Tuaregi. Slubeni jezik je francuski, no veina stanovnitva govori i hausu. Oko 85% stanovnika su sunitski muslimani, a preostali su sljedbenici tradicionalnih vjerovanja. Samo treina djece pohaa osnovne kole, uglavnom djeaci. Poseban problem je organizacija primarnog obrazovanja na sjeveru gdje nomadski narodi (koji ine oko 20% stanovnitva) nemaju pristup kolama. U Nigeru je veliki problem djeji rad odnosno zloporaba djejeg rada. Prema procjenama UN-a, oko 8% stanovnitva ivi u ropstvu. Gospodarstvo S BDP-om 660 meunarodnih dolara po stanovniku (2009.), Niger pripada skupini desetak najsiromanijih drava u svijetu. Gospodarski napredak oteavaju brz porast broja stanovnika, loa obrazovna struktura, oskudni prirodni izvori, nepovoljna gospodarska struktura, nedostatak investicija. Drava uvelike ovisi o meunarodnoj pomoi. Oko 85% stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede, limitirane prirodnim uvjetima i ugroene elementarnim nepogodama. Sua 2005. i najezda skakavaca uzrokovale su problem gladi za oko milijun stanovnika. Od komercijalnih kultura uzgajaju se pamuk i

kikiriki. Gradnja brane Kandadji na Nigeru trebala bi osigurati mogunost navodnjavanja i irenje obradivih povrina. Stoarstvo je vana grana gospodarstva jer su stoarski proizvodi vana komponenta izvoza. Najvanije prirodno bogatstvo je uranij (meu vodeim je svjetskim proizvoaima). Pad potranje 1980-tih i cijena na svjetskom tritu usporili su gospodarski razvoj. Ostala rudna bogatstva se minimalno iskoritavaju (fosfati, ugljen, eljezna ruda), industrija je slabo razvijena. Vani su tradicionalni obrti. Vie od 70% vrijednosti izvoza ostvaruje izvoz uranija, ostalo izvoz eljezne rude i poljoprivrednih proizvoda (izvoz stoke u Nigeriju). Nafta otkrivena 1992. godine poinje se eksploatirati tek posljednjih godina. Koncesiju za istraivanje i eksploataciju dobili su China National Petroleum Company i ExxonMobil Company. Velika su oekivanja od eksploatacije zlata u zlatom pojasu (Samila Horizont). Oko 80% vlasnitva nad rudnicima u zlatnom pojasu ima marokansko-kanadski koncern, dok nigerska vlada kontrolira samo 20% vlasnitva. NIGERIJA Prirodno-geografska obiljeja Sredinjim dijelom drave teku rijeke Niger s pritokom Benue i njihove doline diferenciraju prostor na vie reljefnih cjelina. Uz obalu Gvinejskog zaljeva nalazi se obalna nizina s deltom Nigera. Prema unutranjosti prevladava gromadno gorje, sa starim kristalinskim stijenama, tektonskim lomovima izdignuto na razliite nadmorske visine. Na obalnu nizinu zapadno od rijeke Niger nastavlja se ravnjak do 300 m n.v., a istono od Nigera ravnjaci do 200 m n.v. i Adamavsko visoje. Sjeverno od rijeke Benue ravnjaci su na veim nadmorskim visinama (do 600 m), sjeverozapadno od Nigera do 400 m. U sredinjem dijelu drave nalazi se ravnjak Jos (1200-1500 m). Na krajnjem sjeveroistoku je dio zavale ada. Od obale prema sjeveroistoku pruaju se klimatsko-vegetacijske zone tropskih kinih uma, savana, stepe i pustinja. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananje Nigerije naseljeno je od neolitika. Najstarija organizirana kultura nazvana je Nok (500-200. g. pr. Kr.). U srednjem vijeku na prostoru dananje sjeverne Nigerije drave su osnovali narodi Hausa, koje su od 14. do 16. stoljea priznavale vlast drava Mali i Songhai. Na sjeveroistoku Nigerije narod Kanuri osnovao je dravu Kanem sa sreditem u dananjem adu. Od 11. st. na podruje drave Kanem prodire islam. U 15. stoljeu obnavlja se i iri drava Kanem (pod nazivom Bornu). Na zapadu Nigerije od 10. Do 12. stoljea ustrojena je drava Nupe, u priobalju drava Edo (Benin), a u 11. Stoljeu kraljevstvo Joruba. U vrijeme dolaska Portugalaca, mona drava Benin sklapala je trgovake ugovore s europskim trgovcima, najprije s Portugalcima, kasnije s Nizozemcima, Englezima i Francuzima. U 18. stoljeu Englezi su potisnuli konkurenciju i zavladali obalnim podrujem dananje Nigerije. Najprije su osnovali protektorat juna Nigerija, zatim Nigerija, kojoj nakon Prvog svjetskog rata pridruuju britanski Kamerun. Neovisnost je proglaena 1960. godine, a prvi predsjednik postao je Nnamdi Azikiwe. Plebiscitom biraa 1961. godine, sjeverni britanski Kamerun prikljuen je Nigeriji. Od godine 1966. Nigeriju potresaju unutarnje nestabilnosti, vojni udari, meuvjerski i stranaki sukobi te graanski rat. U meuvjerskim sukobima stradavaju pripadnici plemena I(g)bo koji se preseljavaju u domovinu na istoku Nigerije i proglaavaju Republiku Biafru 1967. godine. Graanski rat do 1970. godine nanio je goleme ljudske rtve i materijalne tete. Biafra je ponovo prikljuena Nigeriji, ali napetosti nisu prestale. Prva civilna vlada ustrojena je krajem 1970-tih i odrala se etiri godine (1979.-1983.). Novi vojni udari i vjerski nemiri obiljeili su nigerijsku politiku scenu do 1999. godine i znatno unazadili nigerijsko gospodarstvo. Stabilnije civilne vlade egzistiraju od 1999. godine, na elu s demokratski izabranim predsjednicima: Olusegun Obasanjo (dva mandata, 1999.-2007.), Umaru Yar'Adua (2007.- 2010.). Privremeni predsjednik drave i vlade (od 6.5.2010.) je Dr. Jonathan Goodluck Ebele.

Stanovnitvo Nigerija je najmnogoljudnija drava Afrike, 8. po broju stanovnika u svijetu i brojem stanovnika najvea drava u kojoj dominira crna rasa. Godine 2010. u dravi je procijenjeno 158 milijuna stanovnika. U dravi ivi oko 300 etnikih zajednica, sa znatnim jezinim, kulturnim, religijskim i drugim razlikama. I u Nigeriji je izraen tradicionalni sukob muslimanskog (politiki i vojno dominantnog) sjevera i razvijenijeg katolikog juga. Najbrojnije su tri etnike skupine: narodi Hausa i Fulani koji ive u sjevernom dijelu drave. Fulani su se doseljavali od 13. stoljea. Druge dvije skupine su narodi Yoruba (21%) na zapadu i Igbo ili Ibo (15%) koji ive istono do donjeg toka Nigera. U sredinjem dijelu drave velika je izmijeanost naroda. Slubeni jezik engleski govori manje od polovice stanovnitva. Raireni su jezici pojedinih naroda, posebice jezik hausa. Jezici naroda Nigerije pripadaju porodici nigerokongoanskih jezika koja se sastoji od velikih potporodica: mande, kordofanski, atlantski, idoidni, kru, gur ili voltski, dogon, adamava-ubangi, kva i benuekongoanski jezici. Uz Burundi i Ruandu, Nigerija je najgue naseljena drava Afrike. Izrazito gusto su naseljeni delta i podruje istono od delte, a najrjee sjeveroistok i sredinja zona. Nakon stjecanja neovisnosti broj stanovnika se uesterostruio. Nagli porast broja stanovnika uzrokovao je i nagli priljev stanovnitva u gradove pa su na rubovima gradova nastali veliki slamovi. Nigerija ima osam milijunskih aglomeracija od kojih su najvee Lagos (11,8 mil.), Ibadan (3,4 mil.), Kano (3,4 mil.) i Kaduna (1,7 mil.), a manje Benin City (1,2 mil.), Port Harcourt (1,2 mil.), Maiduguri (1,1 mil.) i Zaria (1,0 mil. stan. 2010.). Oko polovice stanovnitva su sunitski muslimani, oko 40% krani i 10% sljedbenici tradicionalnih vjerovanja. Iako su znatno smanjene, stope TF prelaze 5 i broj stanovnika u Nigeriji i dalje e rasti po visokim stopama. Oko milijun Nigerijaca napustilo je dravu u potrazi za egzistencijom, najvie ih je u SAD-u. Gospodarstvo Dravni udari, graanski rat, separatistiki pokreti (Biafra), sukob s Kamerunom (za poluotok Bakassi), dominacija stranih kompanija i brz porast broja stanovnika razlog su slabe gospodarske razvijenosti Nigerije. Nigerija raspolae golemim prirodnim bogatstvima i ima svjetsku vanost kao lanica OPEC-a (od 1971.). Nafta je glavni izvor prihoda. Do 1970tih poljoprivreda, dominantna grana gospodarstva, poinje se naputati i zaputati pa je Nigerija od izvoznika postala uvoznik hrane. Tijekom 1970-tih zbog fluktuacija cijena nafte, drava se poela zaduivati, upala u krizu, rasla je inflacija, a stanovnitvo osiromaivalo. Vlade (esto vojne) nisu ni pokuale diverzificirati gospodarstvo. Tek u novije vrijeme pokreu se programi poboljanja poljoprivredne proizvodnje i privatizira proizvodnja nafte. Oko 50% stanovnitva ivi od poljoprivrede, a ostvaruju 42% BDP-a. Prihodi su mali zbog povremenih sua, primitivnih metoda i malih posjeda. Prema procjeni, polovina stanovnitva je nezaposlena. Komercijalni poljoprivredni proizvodi su kakao, kauuk, palme uljarice, pamuk i kikiriki. Na sjeveru drave vano je stoarstvo. umarstvo je slabo razvijeno jer su ume u velikoj mjeri iskrene za dobivanje obradivih povrina. Najvee prirodno bogatstvo Nigerije je nafta (vrlo cijenjena zbog male koliine sumpora) koja zajedno s prirodnim plinom ostvaruje 93% vrijednosti izvoza, oko etvrtine BDP-a. Izvoze jo kakao i pamuk. Nigerija raspolae i nalazitima ugljena, eljezne rude, dragog kamenja, boksita, zlata, kositra, olova cinka i nekih rijetkih metala. Industrija je slabo razvijena (prehrambena, koarska, tekstilna, petrokemijska), a sirovine prerauju tradicionalni obrti. Prema podacima MMF-a, nigerijsko je gospodarstvo jedno od najbre rastuih u svijetu. Po veliini tree je gospodarstvo Afrike. Nigerija je regionalna sila u Zapadnoj Africi. Ima vodeu ulogu u ECOWAS-u (ekonomska regionalna integracija) i ECOMOG-u (vojnoj integraciji zapadnoafrikih drava). Jedan je od osnivaa Afrike unije. OBALA BJELOKOSTI Prirodno-geografska obiljeja Uz obalu Gvinejskog zaljeva nalazi se obalna nizina pokrivena tercijarnim i kvartarnim fluvijalnim sedimentima. Prema unutranjosti nastavlja se ravnjak visine oko 200 m, a dalje

prema sjeveru izdie se do 500 m. Ravnjak izgrauju stare stijene (granit, gnajs, kriljavci). Na zapadu je Gvinejsko visoje. Obala Bjelokosti ima savansku klimu, samo u obalnom dijelu praumsku. Zbog velike koliine padalina rijena mrea je gusta, ali zbog brzaca slabo iskoritena za rijeni promet. Historijsko-geografski razvoj U sjeveroistonom dijelu u srednjem vijeku postojala je drava Kong koju je osnovao narod Senufo. Sjeverni dijelovi dananje drave bili su u sastavu drava Gane, Mali i Songhai, a u 18. stoljeu nastale su samostalne drave naroda Mandingo i Baulea. Od 15. Stoljea Portugalci na obali razvijaju trgovinu robljem i bjelokosti. Tijekom 19. stoljea uspostavljena je francuska kolonijalna vlast i kolonija Cote-d'Ivoire. Neovisnost je proglaena 1960. godine. Od 1960. do 1993. godine predsjednik Felix Houphout-Boigny provodi autoritarnu vlast s osloncem na Francusku. Godine 1983. za glavni grad proglaen je Yamoussoukro, rodno mjesto predsjednika. Nakon 1993. godine Obala Bjelokosti je politiki nestabilna drava s vojnim udarima i unutarnjim suprotnostima koje su 2002. godine prerasle u graanski rat. Uzroci rata su kompleksni, no prevladalo je nezadovoljstvo sjevera zbog ukidanja prava dravljanstva i prava glasa stanovnitvu koje po definiciji biveg predsjednika Henrija Konana Bedie nisu Ivority (oba roditelja porijeklom iz Obale Bjelokosti). Takvom politikom sjever je ostao i bez predsjednikog kandidata. Oko etvrtine stanovnitva u Obali Bjelokosti su doseljenici iz susjednih drava (najvie iz Burkine Faso i Malija) koji rade na plantaama tropskih kultura. S pogoranjem gospodarske situacije, dio urbanog stanovnitva pokuava nai radna mjesta na tim plantaama, to generira niz sukoba. Graanski rat potrajao je do 2007. godine, ali napetosti, unato primirju nisu prestale. Stanovnitvo U Obali Bjelokosti ivi oko 60-tak etnikih zajednica meu kojima se izdvajaju etiri skupine: na jugoistoku narodi skupine Akan, na jugozapadu narodi skupine Kru, na sjeverozapadu narodi skupine Mande i na sjeveroistoku narodi skupine Gur. Ti narodi ive i u susjednim dravama. U Obali Bjelokosti ivi i nekoliko milijuna stranih radnika iz susjednih drava zapadne Afrike. Izvjea stranih promatraa govore o izraenoj zloporabi djejeg rada pa i o robovskom poloaju djece. Uz slubeni jezik francuski, govore se i jezici pojedinih etnikih zajednica. Stanovnitvo je koncentrirano u sredinjem dijelu obalne nizine i unutranjeg ravnjaka, dok su sjeverni dijelovi drave rijetko naseljeni. Nagli porast broja stanovnika nakon stjecanja neovisnosti i unutarnje migracije uzrokovali su naglu urbanizaciju. Najvea aglomeracija je Abidjan (4,4 mil.). U dravi je izraena vjerska podijeljenost (oko 40% stanovnika su muslimani, 30% krani i 30% pripadnici tradicionalnih vjerovanja). Prema procjeni UN-a, Obala Bjelokosti ima 22 mil. stanovnika 2010. godine. Gospodarstvo Od kolonijalnog doba gospodarstvo se temeljilo na proizvodnji i izvozu tropskih poljoprivrednih kultura (kakao, kava, ananas, palmino ulje) i drva iz tropskih kinih uma. Nakon osamostaljenja do 1980-tih nastavio se brz gospodarski rast, a gospodarstvo je bilo vrlo povezano s Francuskom. Do 1979. bila je glavni svjetski proizvoa kakaa. Nakon toga zbog sue, pada cijena kave i kakaa poinje gospodarska kriza, zaduivanje, rast vanjskog duga, inflacije i nezaposlenosti. Stanje je oteala autokratska vlast predsjednika i politika nestabilnost. Demokratizacija drutva poinje tek 1990-ih. Ovisnost o poljoprivredi i izvozu kakaa i kave je smanjena, ali jo uvijek od poljoprivrede ivi polovica stanovnitva i ostvaruje se etvrtina BDP-a. Vana grana gospodarstva je umarstvo zbog izvoza kvalitetnog drveta. Obala Bjelokosti ima znaajna rudna bogatstva, od kojih se iskoritavaju nafta, plin, dijamanti i zlato. Industrija je usmjerena na preradu poljoprivrednih i rudarskih sirovina. Glavninu vrijednosti izvoza ostvaruje izvoz naftnih preraevina, zatim kakao i proizvodi od kakaa. Obala Bjelokosti je meu malobrojnim afrikim dravama koja ima trgovinski suficit. BDP po stanovniku je 1640 meunarodnih dolara.

SENEGAL Prirodno-geografska obiljeja Senegal je nizinska drava u Senegalsko-mauretanijskom bazenu. Izuzetak su vulkanski poluotok Cap Vert (Zeleni rt) i obronci masiva Fouta Djallon. Klima je savanska. Od obale prema unutranjosti izmjenjuju se vegetacijska zona tropskih kinih uma, savane, stepe i polupustinja. Najvea i najvanija rijeka je Senegal. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananjega Senegala naseljeno je od paleolitika. U srednjem vijeku dominira plemenska zajednica Tukulor, a postupno doseljavaju berberska plemena sa sjevera i ire islam. Od 12. do 16. stoljea postojalo je mono kraljevstvo Jolof. Od 15. stoljea Europljani poinju trgovati na uu rijeke Senegal zlatom i robljem. Tijekom 19. stoljea Francuzi ire vlast s obale prema unutranjosti i osnivaju koloniju koju prikljuuju Francuskoj Zapadnoj Africi. Neovisnost je proglaena 1960. godine, ubrzo i izlazak iz federacije s Malijem. Dva desetljea na elu drave bio je predsjednik Leopold Sedar Senghor (1960.1980.), naslijedio ga je Abdou Diouf (1981.-2000.), a njega Abdoulaya Wade (od 2000.). Senegal je izuzetak meu zapadnoafrikim dravama u kojima je politika tranzicija mirna i uspjena. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, Senegal ima 13 milijuna stanovnika (2010. godine) podijeljenih u sedam etnikih zajednica, organiziranih teritorijalno, s karakteristinim nainom ivota. Najbrojniji su i politiki dominantni Wolofi (40%) koji naseljavaju sjeverozapad drave. Ostale zajednice pripadaju zapadnoatlantskoj skupini jezika i skupini Mande. Mali udio imaju Mauri i ostali sudanski narodi. Pod utjecajem jakih unutarnjih migracija, stanovnitvo je koncentrirano u aglomeraciji glavnog grada Dakara (2,7 mil.). Veina stanovnika su sunitski muslimani, a oko 5% krani. Gospodarstvo Od osamostaljenja do 1994. godine gospodarstvo je obiljeavao socijalistiki model upravljanja i dravni monopol u glavnim granama gospodarstva trgovini i poljoprivredi. Nakon 1994. godine uspjeno se provodi plan liberalizacije i privatizacije. Provoenje reformi pomae Francuska. Velike su regionalne razlike izmeu razvijenih obalnih dijelova i unutranjosti. Od poljoprivrede ivi oko 70% stanovnitva, a ostvaruju samo 16% BDP-a. Glavni izvozni proizvodi su kikiriki i riba. U Dakaru i okolici razvijena je industrija koja prerauje poljoprivredne proizvode i rudarske sirovine. Najvanije su prehrambena i kemijska industrija. SIJERA LEONE Prirodno-geografska obiljeja Kao i veina zapadnoafrikih drava, Sijera Leone ima etiri reljefne cjeline: obalnu nizinu graenu od tercijarnih i kvartarnih rijenih naplavina, Gornjogvinejski prag, Gvinejsko visoje i gorje Loma. Klima je preteno savanska. Od obale prema unutranjosti izmjenjuju se vegetacijske zone mangrova uma, tropskih kinih uma i savana. Iako je rijena mrea gusta, prometna valorizacija limitirana je oscilacijama vodostaja i brzacima. Historijsko-geografski razvoj Tragovi naseljenosti potjeu iz paleolitika. Starosjedilaka plemena bili su Mende i Tenne. Od 15. stoljea na obalu pristiu Portugalci, a zatim Englezi. Englezi su u 17. Stoljeu osnovali uporita za trgovinu robljem. Godine 1787. osnovana je naseobina Freetown za bive crne robove koji su sluili u engleskoj vojsci tijekom amerikog rata za neovisnost, zatim za prebjegle i osloboene robove koji su se sklonili u Englesku. Kompanija za

naseljavanje bivih robova prepustila je posjed u Africi britanskoj kruni i tako je nastala krunska kolonija Sijera Leone. Doseljenici se sukobljavaju sa starosjediocima i pomau irenje britanske kolonijalne vlasti. Neovisnost je proglaena 1961. godine. Od 1964. do 1996. Godine izmjenjivale su se vojne vlade, a politika nestabilnost, vojni udari i graanski rat (1991.- 2001.) potpuno su razorili gospodarstvo. Uzrok graanskog rata je rairenost korupcije i loe upravljanje resursima dijamanata. Nakon intervencije UN-a stanje se postupno stabilizira. Godine 2007. na predsjednikim izborima pobijedio je Ernest Bai Koroma. Stanovnitvo U Sijera Leoneu ivi oko 6 milijuna stanovnika, odnosno oko 20 afrikih naroda od kojih su najbrojniji Mende (35%) i Temne (32%). Oko 10% stanovnitva ine Kreoli (potomci osloboenih robova s Jamajke koji su doselili krajem 18. stoljea), Libanonci, Europljani i Azijati. Uz slubeni engleski jezik, govore se kreolski i jezici skupine Mande. Oko 60% stanovnitva su sunitski muslimani, a oko 30 % krani. U gradovima ivi oko 40% stanovnitva, najvie u glavnom gradu Freetownu (aglomeracija 1,2 mil.). Gospodarstvo Sa 790 meunarodnih dolara po stanovniku, Sijera Leone pripada najsiromanijim dravama Afrike i svijeta. Ima znatna prirodna bogatstva (dijamanti, boksit, eljezna ruda, titan i dr.) i potencijale za razvoj poljoprivrede (kakao, kava) i ribarstva. Loa ekonomska i socijalna infrastruktura, korupcija, stalni unutarnji sukobi, vojni udari i graanski rat doveli su dravu do gospodarskog sloma. Dananje gospodarstvo ovisi o humanitarnoj i stranoj financijskoj pomoi. Mir i politika stabilnost preduvjet su gospodarskog oporavka. Veliki problem je zloporaba djejeg rada i velike socijalne razlike (sve to vrijedi je u rukama stranaca ili manjinskog stanovnitva podrijetlom iz Europe ili Azije). Posljednje tri godine zabiljeen je spori oporavak gospodarstva i obnova infrastrukture. TOGO Prirodno-geografska obiljeja Na priobalnu nizinu nastavlja se reljefna cjelina ravnjaka graenih od kristalinskih stijena. Na sjeveru je gorje Akwapim-Togo i dolina rijeke Oti. Juni dijelovi imaju praumsku, a sjeverni savansku klimu. Proces deforestacije je najizraeniji u Africi. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananjega Toga naseljeno je od paleolitika. U 14. stoljeu doseljava pleme Ewe koje ubrzo dolazi u dodir s Europljanima. Dijelovi dananjega zapadnoga Toga bili u sastavu drave Aanti, a na istoku je nastala drava Dahomej. U 18. stoljeu intenzivna je trgovina robljem (obala robova). U 19. stoljeu uspostavljen je njemaki protektorat. Nakon Prvog svjetskog rata mandat nad Togom dobile su Francuska i UK. Nakon Drugog svjetskog rata zapadni Togo (britanski) pripojen je Gani, a istoni (francuski) proglaava neovisnost pod imenom Togo. Neovisni Togo obiljeila je politika nestabilnost s estim vojnim udarima i vojnim vladama. Na elu drave od 1967. do 2005. je Gnassingbe Eyadema (lider koji se u modernoj afrikoj povijesti najdue odrao na vlasti). Nezadovoljstvo organizacijom i izbornim rezultatima, esti trajkovi i nemiri i danas ugroavaju politiku stabilnost, a time odvraaju izravna stana ulaganja. Od 2005 godine na elu drave je Faure Gnassingbe. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, Togo ima 2010. godine 6,8 milijuna stanovnika. Od stjecanja neovisnosti, broj stanovnika je upeterostruen. Stope porasta broja stanovnika znatno su smanjene posljednjih godina. Polovica stanovnitva su sljedbenici tradicionalnih vjerovanja, krana je oko 30%, a muslimana oko 15%. Togo obiljeava velika etnika sloenost: 37 veih, jezino i kulturno razliitih etnikih skupina. Najbrojniji su pripadnici naroda Ewe

(22%), jezina skupina Gur, Hausa i Fulbe. Slubeni jezici su francuski, kabie i eve. U gradovima ivi oko 40% stanovnitva, najvie u glavnom gradu Lomeu (1,5 mil.). Gospodarstvo Togo se uspjeno gospodarski razvijao u vrijeme njemake kolonijalne vlasti, kao i nakon Drugog svjetskog rata. Po stjecanju neovisnosti, pripadao je skupini najuspjenijih afrikih drava. Nakon 1960-tih poinje stagnacija i gospodarska kriza uzrokovana naglim porastom broja stanovnika i politikom situacijom. Glavnina stanovnitva ivi od poljoprivrede, na malim gospodarstvima. Za izvoz se uzgajaju pamuk, kava i kakao koji osiguravaju oko 40% vrijednosti izvoza. Togo raspolae jednim od najveih leita fosfata u svijetu koje ima sve manju vanost u nacionalnom gospodarstvu zbog poveane konkurencije na svjetskom tritu, pada cijena i financijskih problema. Razvijena je industrija graevinskog materijala (izvoz cementa donosi najvei dio vrijednosti izvoza). Uz cement izvoze fosfate, pamuk i kavu. Nekada je turizam bio vana grana gospodarstva. BDP po stanovniku je 850 meunarodnih dolara pa Togo pripada skupini najslabije razvijenih drava Afrike. JUNA AFRIKA Regija Juna Afrika protee se od ua rijeke Kongo i dijela rijeke Zambezi prema jugu afrikog kopna. Ukljuuje i otok Madagaskar i Maskarene. Regiji pripadaju drave Angola, Bocvana, Juna Afrika (puno ime Republika Juna Afrika), Lesoto, Madagaskar, Malavi, Mauricijus, Mozambik, Namibija, Svazi, Zambija i Zimbabve. Regija zaprema 22% povrine kontinenta, u njoj ivi 16% stanovnitva kontinenta, gustoa naseljenosti je ispod kontinentalnog prosjeka (posljedica prirodno-geografskih faktora), a regija ostvaruje 30% BDP-a kontinenta i najrazvijenija je regija Afrike. U reljefu dominiraju Junoafriko visoje, zavala Kalahari i obalne nizine. Vrlo je izraena polarizacija prostora na zapadni i istoni dio: zapadni i juni dio regije usmjeren je na rudarstvo, a istoni na primarne djelatnosti; zapadni dio je razvijeniji, istoni slabije razvijen, zapadni dio je rjee naseljen, istoni gue; u zapadnom dijelu uglavnom je zavrila demografska tranzicija, u istonom su visoke stope rasta stanovnitva... Prema procjenama UN-a, u regiji 2010. godine ivi 162 mil. stanovnika, a 2050. godine ivjet e 286 mil. stanovnika. Po tim procjenama, za razliku od drugih regija Afrike, u Junoj Africi broj stanovnika nee se udvostruiti. Pod utjecajem prirodne osnove i drutvenog razvoja, velike su razlike meu dravama u demografskim, a posebice u gospodarskim obiljejima. ANGOLA Prirodno-geografska obiljeja Angola se nalazi na jugozapadu Afrike. U regionalnoj podjeli autori je esto ubrajaju u Ekvatorsku Afriku jer joj pripada eksklava Kabinda, dio teritorija koji se nalazi izmeu Republike Kongo i Demokratske Republike Kongo, sjeverno od ua rijeke Kongo. U Angoli se razlikuju tri prirodno-geografske regije: priobalna nizina, visoje i ravnjak. Priobalna nizina nalazi se uz obalu Atlantskog oceana. Prema istoku nastavlja se dio Junoafrikog visoja ije nadmorske visine prelaze 2000 m. Sredinji dio visoja Bie, jedan je od hidrografskih vorova Afrike. Rijeke sjeveroistono od visoja Bie pripadaju porjeju Konga, jugoistono porjeju rijeke Zambezi i dijelom endoreinom podruju rijeke Okavango, a zapadno od visoja Bie rijeke pripadaju slijevu Atlantskog oceana. Najvei dio drave zauzima ravnjak visine 1000 do 2000 m. Pod utjecajem klimatskih modifikatora, prije svega geografske irine i Bengvelske struje, koliina padalina naglo se smanjuje od sjevera prema jugu i od istoka prema zapadu drave. Vegetacija je odraz klime: u Kabindi prevladava tropska kina uma, na sjeveru Angole vlana savana, prema jugu suha savana, polupustinja i pustinja.

Historijsko-geografski razvoj Tijekom I. tisuljea dananju Angolu naseljavali su Sani. U 7. stoljeu prema jugu potisnuli su ih Bantu narodi u velikoj bantu migraciji. Bantu narodi osnovali su vie malih drava iz kojih je u 14. stoljeu nastala drava (Ba)Kongo. U 15. stoljeu izdvojila se drava Ndongo iji je vladar nosio titulu ngola, po kojoj je dananja drava dobila naziv. Na istoku je nastala drava Mataba. Za razliku od kraljevstava na istoku Afrike koja su bila ukljuena u meunarodnu trgovinu s Azijom, angolska kraljevstva bila su orijentirana na intrakontinentalnu trgovinu. U 16. stoljeu obalu zauzimaju Portugalci i grade tvravu Sao Paulo de Loandu i organiziraju intenzivnu trgovinu robljem. Angola je bila glavni izvor robova prisilno odvoenih u Brazil. U 17. stoljeu Portugalci zauzimaju i drave u unutranjosti. Granica Portugalske Zapadne Afrike prema belgijskim kolonijama odreena je na konferenciji u Berlinu. Borbu za neovisnost Angole vodila su tri oslobodilaka pokreta. Prvi je osnovan MPLA (Oslobodilaki pokret za osloboenje Angole) na elu s Agostinhom Netom. FNLA (Nacionalna fronta za osloboenje Angole) vodio je Robert Holden, a UNITA (Nacionalna unija za potpunu neovisnost Angole) Jonas Savimbi. Pokreti su se ujedinili u cilju zajednikog nastupa protiv Portugala. Umjesto mirnog razvoja po stjecanju neovisnosti 1975. godine, zbog nejedinstva i suprotnosti izmeu pokreta poeo je graanski rat. MPLA je uz sovjetsku i kubansku pomo pobijedila UNITA-u i FNLA-u, koje su podravali SAD, Kina, Portugal, Brazil, Juna Afrika i dr. Prvi predsjednik neovisne Angole postao je Agostinho Neto. Uveden je jednostranaki sustav. Nakon smrti A. Neta 1979., za predsjednika je izabran Jose Eduardo dos Santos (i danas na elu drave i vlade). SAD i JAR su zahtijevale povlaenje kubanskih postrojbi iz Angole kao preduvjet povlaenja junoafrike vojske iz Namibije. Kubanci se povlae 1989. godine, ali u dravi nije zaivjelo primirje zbog otpora UNITA-e. Nakon posredovanja UN-a, UNITA se povlai u gerilu. Iako je 1994. godine potpisano primirje s UNITA-om, i dalje povremeno izbijaju sukobi. Godine 2002. poginuo je u borbama voa UNITA-e, Savimbi, UNITA potpisuje mirovni sporazum i postaje oporbena stranka. Militantne frakcije djeluju izolirano. Izdvaja se gerilski pokret za nezavisnost eksklave Kabinda. Na parlamentarnim izborima 2008. godine, za koje se u izvjetajima navodi niz nepravilnosti, pobijedio je MPLA. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2010. godine Angola ima 19 mil. stanovnika. Meu 90 etnikih skupina veinu ine narodi skupine Bantu (Ovimbundo, Mbundu, Kongo, Himbe, Lundu, Chokwe i dr.). Od 1950. godine broj stanovnika povean je 4,5 puta. Uz Zambiju i Malavi ima najmlae stanovnitvo u Junoj Africi. U posljednjem petogodinjem razdoblju TFR su 7,8 djece po jednoj eni. Zbog visoke rodnosti broj stanovnika e i dalje rasti po visokim stopama. Zbog dugotrajnog graanskog rata veliki je broj izbjeglica koji nisu vraeni na svoja ognjita zbog razorene infrastrukture i mina. U vjerskoj strukturi prevladavaju katolici (oko 60%; podaci se znatno razlikuju u pojedinim izvorima). Slubeni jezik je portugalski, uz koji se govore i jezici bantu skupine naroda. Veliki problem Angole je obrazovanje zbog razorenih i opljakanih kola, malog broja obrazovanih uitelja i relativno male bruto stope upisa. Velika su izdvajanja iz prorauna za saniranje problema u obrazovanju, velik je napredak ostvaren od 2002. godine, no stanje je daleko od zadovoljavajueg. Najvei i glavni grad je Luanda s 3,1 milijun stanovnika. Gospodarstvo Krajem kolonijalnog razdoblja gospodarstvo je biljeilo dobre rezultate. Graanski rat, nacionalizacija gospodarstva, neuspjeno centralno planiranje, odlazak strunjaka i kvalificiranih radnika Portugalaca pretvorili su Angolu u uvoznika hrane i jednu od siromanijih drava Afrike i svijeta. Nekadanje plantae kave, pamuka, eerne trske i sisala su unitene u ratu. Ostala rudna bogatstva se slabo eksploatiraju zbog minskih polja i nedostatka infrastrukture. Rat je prekinuo i industrijski razvoj. Od 2004. godine gospodarstvo je u uspjenoj tranziciji i pripada najbre rastuim gospodarstvima svijeta. Spektakularna ulaganja kineskog kapitala omoguila su obnovu infrastrukture (Angola je glavni opskrbljiva Kine naftom), a povratak 4 milijuna izbjeglica

obnovu poljoprivredne proizvodnje. Treina stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede i ekstenzivnog stoarstva. Primarni sektor osigurava egzistenciju za 80% stanovnitva a ostvaruje oko 10% BDP-a. Sekundarni sektor ostvaruje vie od 2/3 BDP-a i zapoljava oko 15% stanovnitva. Glavni izvor prihoda su nafta koja se eksploatira u Kabindi i na elfu, i dijamanti. Od 2007. godine Angola je lanica OPEC-a. u proizvodnji nafte nadmaila je Nigeriju, trei je afriki proizvoa dijamanata. Znaajnu ulogu ima i eksploatacija ostalih rudnih bogatstava: eljezna ruda, mangan, bakar, zlato, fosfati, granit, uranij, kvarc, olovo, cink, volfram, kositar, fluorit, sumpor itd. Unato znaajnim gospodarskim promjenama i rastu dohotka (4970 meunarodnih dolara po stanovniku 2009.), siromatvo je jako raireno, kao i velike socijalne razlike. Osim Kine i amerikih naftnih kompanija, ostali strani investitori izbjegavaju Angolu zbog korupcije (meu najrazvijenijima u svijetu), krenja ljudskih prava i krijumarenja dijamanata. BOCVANA Prirodno-geografska obiljeja Vei dio drave ini zaravan Kalahari, oko 1000 m n.v. Kalahari je veim dijelom polupustinja, a samo na junom dijelu javlja se prava pustinja. Na jugoistoku se nalazi pobre do 1400 m n.v., a na sjeverozapadu movara unutarnje delte rijeke Okavango. Najvaniji klimatski faktori su poloaj uz junu obratnicu i kontinentalnost. Klima je stepska i pustinjska. esto se javljaju sue. Viegodinje sue ograniavaju mogunosti poljoprivrede. Bogat biljni i ivotinjski svijet zatien je u nekoliko nacionalnih parkova. Stalni tokovi su Limpopo, Chobe (na granici s Namibijom) i Okavango. Historijsko-geografski razvoj Bocvanu su naseljavali Sani. U 1. tisuljeu potiskuje ih bantuski narod Tswane u manje pogodna podruja Kalaharija. Od 19. stoljea prodiru sa sjeveroistoka Ndbele, a s juga burski misionari i istraivai. U drugoj polovici 19. stoljea, pod pritiskom Bura iz Transvaala i Oranja te Britanaca iz Kaplanda, dio podruja pripojen je koloniji Cape, a u sjevernom dijelu uspostavljen je britanski protektorat. Godine 1966. proglaena je neovisna drava Republika Bocvana. Prvi predsjednik, Seretse Khama (1966.-1980). odrao je tijesnu gospodarsku povezanost s tadanjom Junoafrikom Republikom. Uslijedio je politiki stabilan razvoj u kojemu su na elu drave bili Quett Ketumile Joni Masire (1980.-1998.), Festa Gontebanye Mogae (1998.-2008.), a od 2008. predsjednik je Seretse Ian Khama (sin prvog predsjednika). Stabilna politika vlast pridonijela je uspjenom gospodarskom razvoju. Stanovnitvo Prema procjeni UN-a, 2010. godine Bocvana ima 1,8 milijuna stanovnika. Oko 95% pripada ih bantu narodu Sotho-Tswane, dok starosjedioci Sani imaju udio 2,4%. Sredinom 1990-ih vlada je poela projekt preseljavanja Sana, to je osueno od slubi UN-a 2010. godine. Od sredine 20. stoljea broj stanovnika se upeterostruio. Krajem stoljea stope porasta i TFR su prepolovljene. Uz Junu Afriku, Bocvana ima najmanji udio mladog stanovnitva u regiji, najnie stope TFR i najvii stupanj urbanizacije. Treina stanovnitva odrala je tradicionalna vjerovanja, a krani imaju udio oko 70% (62% protestanti). Uz slubeni engleski, govore se afrikaans, setswana i drugi bantu jezici. Jezik setswana slian je jeziku sesoto koji se govori u Lesotu. Zbog prirodno-geografskih obiljeja, Bocvana pripada najrjee naseljenim afrikim dravama. Zbog visoke stope rairenosti AIDS-a (26% zrelog stanovnitva), rastu stope smrtnosti, posebice u dobroj skupini zrelog stanovnitva. Od 2003. vlada provodi projekt sprjeavanja irenja AIDS-a i pomoi u lijeenju oboljelih. Visoki trokovi lijeenja i gubitak radnoaktivnog stanovnitva veliko su optereenje za gospodarstvo Bocvane. Velika su ulaganja u obrazovanje. Besplatno je 10-godinje primarno obrazovanje, otprilike polovica uenika nakon primarnog obrazovanja nastavlja dvogodinje sekundarno obrazovanje, a vlada subvencionira i vei dio tercijarnog obrazovanja. Najvee gradsko naselje je glavni grad Gaborone (0,2 mil. stanovnika).

Gospodarstvo Bocvana je gospodarski jedna od najrazvijenijih drava Afrike, s najbrim stopama rasta gospodarstva u svijetu od stjecanja neovisnosti do 1980. Prihod od izvoza dijamanata (otkrivenih 1967.) ulagan je u infrastrukturu, zdravstvo i obrazovanje ime je Bocvana brzo napustila krug najsiromanijih drava svijeta, kojemu je pripadala nakon stjecanja neovisnosti. Danas BDP po stanovniku iznosi 12 860 meunarodnih dolara. Oko 75% vrijednosti izvoza (i 40% dravnih prihoda) ostvaruje se izvozom dijamanata. Drava potie diverzfikaciju gospodarstva to rezultira razvojem ostalih grana gospodarstva pa uz izvoz ostalih rudnih bogatstava (uranij, bakar, nikal) vanu ulogu ima i izvoz mesa (na trite Europske unije). Drava je veinski vlasnik rudnika, a prihodi od izvoza dijamanata ulau se u razvoj infrastrukture (prometnice, ambulante, bolnice, kole i ostale usluge). Velika pozornost posveuje se prostornom planiranju. Bocvana je meu malobrojnim afrikim dravama koja je uspjeno sprijeila korupciju. Sve vanija grana gospodarstva postaje turizam. NP Chobe najvea koncentracija slonova u svijetu. Ekoloki problemi su sua i dezertifikacija pa 75% stanovnitva i ostalog ivog svijeta ovisi o podzemnim vodama. Nedostatak vode utjecao je na dominaciju stoarstva u primarnom sektoru (95% drave orijentirano na stoarstvo, samo 5% na ratarstvo). Bocvana ima najliberalnije gospodarstvo u Africi, najnapredniji bankarski sustav u Africi, nisku stopu poreza i mali vanjski dug. Ustav zabranjuje nacionalizaciju privatne imovine. JUNA AFRIKA Prirodno geografska obiljeja Podrujem June Afrike dominira Junoafriko visoje. Od uskog obalnog podruja odvojeno je planinskim strmcem (Great Escarpment). Great Escarpment je zajedniki naziv za Transvaal Drakensberg, Natal Drakensberg (Kwatlamba) i druga gorja koja se proteu od rijeke Limpopo do rijeke Oranje. Na zapadu je strmac manje izraen, a na visoje se nastavljaju Great Karoo i Litle Karoo te u zaleu Cape Towna Table Mountain. Visoje se dijeli na manje cjeline: Visoki Veld u sredinjem dijelu, Witwatersrand na sjeveroistoku (gospodarsko i populacijsko sredite drave, iznimno bogato rudama, posebice zlatom), Transvaal na sjeveru. Geografska irina, oblik kopna, reljef i morske struje utjecali su klimatska obiljeja. Na krajnjem jugozapadu je podruje sredozemne klime, na jugoistoku sinijske, u unutranjosti stepske, a na zapadu pustinjske klime. Najvanije rijeke su Oranje i njegova pritoka Vaal. Historijsko-geografski razvoj Od paleolitika do 17. stoljea dananja Juna Afrika bila je rijetko naseljena plemenima Sana i Khoikhoijima, doseljenim prije 2000 godina. Ta su plemena ivjela od lova i skupljanja plodova. Kasnije su Khoikhoi preuzeli od bantu naroda nomadsko stoarstvo. Od 2. stoljea doseljavaju narodi iz Bantu jezine skupine i ire se prema jugu i jugozapadu, potiskujui starosjedioce u sunija podruja. Godine 1488. Bartolomeu Diaz oplovio je Rt dobre nade. Prvi europski doseljenici su Nizozemci i Nijemci u 17. stoljeu. Jan von Riebeck je u ime Nizozemske istonoindijske kompanije utemeljio naselje Kaapstad. U drugoj polovici 17. stoljea neki doseljenici osnivaju svoja imanja i oni se poinju nazivati Buri. Kasnije se doseljavaju i drugi Europljani i potiskuju Sane u unutranjost, sjeverno od Kaapstada. Na jugoistoku su ivjeli bantuski poljodjelci. Europljani doseljavaju robove iz drugih dijelova Afrike i radnike iz Azije. Potomci nizozemskih doseljenika u 19. stoljeu sukobljavaju se s plemenima Xhosa i Keferi, pleme Zulu pokuava naseliti Natal i Transvaal te se sukobljava s narodima Sotho i Swazi. Britanci zauzimaju Kaap, Buri se povlae u unutranjost i sukobljavaju se sa Zuluima. Pobijedivi Zulue, Buri osnivaju republike Natal, Transvaal i Oranje. Nakon otkria zlata i dijamanata u Transvaalu, Britanci u dva rata pobjeuju Bure, ukidaju republike, sjedinjuju ih sa svojom kolonijom Kaap i proglaavaju Junoafriku Uniju 1910. godine. Cecil Rhodes, predsjednik britanske kolonije Kaap, osvaja Rodeziju i Beuanaland. Ve krajem

19. Stoljea ozakonjena je prevlast bjelake manjine (crnaki zemljoposjednici gube pravo glasa). Godine 1912. crnake politike udruge osnivaju Afriki nacionalni kongres s ciljem borbe protiv rasne diskriminacije. Nakon Prvog svjetskog rata pojaava se rasna diskriminacija, a nakon Drugog svjetskog rata predsjednik uvodi politiku apartheida (rasna segregacija) i osniva bantustane. Nakon masakra nad prosvjednicima u Sharpevilleu, meunarodne organizacije i svjetska javnost osuuju politiku apartheida. Vlada bijele manjine ne obazire se na svjetske prosvjede, istupa iz Commonwealtha i 1961. godine proglaava Junoafriku Republiku. Nova je drava iskljuena iz meunarodnih organizacija i politiki izolirana, ali gospodarske sankcije se ne provode dosljedno. Godine 1963. poelo je prisilno preseljavanje starosjedioca i bantu naroda u bantustane. Junoafrika Unija je 1920. godine dobila mandat nad njemakom Jugozapadnom Afrikom (od 1968. godine Namibija). Iako je UN oduzeo mandat 1966. godine, JAR okupira Namibiju do 1990. godine. Od 1978. godine raste unutarnji otpor rasnoj diskriminaciji i segregaciji. I unutar bjelake manjine javlja se otpor apartheidu, reformatori pokuavaju prisiliti konzervativce na poputanje. Predsjednik vlade Pieter Willem Botha od 1978. godine daje manja graanska prava nebjelakom stanovnitvu. Botha se povlai 1989., a novi predsjednik drave Frederik Willem de Klerk nastavlja s poputanjem, puta iz zatvora Nelsona Mandelu i 1994. godine organizira prve multirasne izbore. Pobjeuje ANC, predsjednik drave postaje Nelson Mandela. Od 1994. godine rabi se naziv drave Republika Juna Afrika. Od 1999. do 2009. godine predsjednik drave bio je Thabo Mbeki. Od svibnja 2009. godine predsjednik i premijer je Jacob Zuma. Nezaposlenost i loiji socijalni status crnakog stanovnitva posljednjih godina uzrokuje obrnuti rasizam. Stanovnitvo Godine 2010. Juna Afrika ima 50 milijuna stanovnika. Veinu stanovnitva (79,5%) ine bantu narodi (Zulu, Xhosa, Sjeverni Sotho, Juni Sotho, Tswane, Svazi, Ndebele, Venda). Bijelaca je 9,1%, mijeanih i obojenih 9% te 2,4% Azijata. Juna Afrika ima 11 slubenih jezika: zulu, xhosa, afrikaans, tswane (setswane), engleski, sjeverni soto, juni soto, tsonga, swati, venda i ndebele. Veina stanovnika su krani (80%). Oko 16% stanovnika je nereligioznih, a mali udio imaju sljedbenici tradicionalnih religija, hindusi, muslimani i ostali. Od 1950. godine broj stanovnika se uetverostruio. Juna Afrika danas ima najmanji udio mladog stanovnitva meu junoafrikim dravama, najnie stope TFR i najvii stupanj urbanizacije. Najvei grad je Johannesburg (aglomeracija ima 7,6 mil. stanovnika), industrijsko i rudarsko sredite. Cape Town (3,8 mil. stan.) je sjedite parlamenta, Pretoria (Tshwane, 2,5 mil. stan.) sjedite vlade, a Bloemfontein sjedite vrhovnog suda. Milijunske aglomeracije su i luke Durban (3,7 mil. stan.) i Port Elizabeth (1,1 mil. stan.). Gospodarstvo Juna Afrika ima najvee gospodarstvo u Africi, najrazvijeniju industriju i usluge te ravnomjerno razvijene sve sektore gospodarstva. Ima najdulju tradiciju samostalne gospodarske politike, golema rudna bogatstva, raznovrsne izvore energije, znaajne poljoprivredne povrine i dobro razvijen turizam. Dobra gospodarska politika rezultira dohotkom po stanovniku 10 060 meunarodnih dolara. Zbog veih investicija u infrastrukturu i razvoj tercijarnog sektora, ima nii BDP po stanovniku od Bocvane. Velike su razlike izmeu produktivnosti crnakih gospodarstava i bjelakih plantaa kao i socijalne razlike meu stanovnitvom. Na istoku drave razvijenije je ratarstvo, a na zapadu stoarstvo i ribarstvo. Sekundarni sektor zapoljava 25% stanovnitva i ostvaruje 31% BDP-a. Rudarstvo se temelji na eksploataciji dijamanata, zlata, mangana, eljezne rude, platine, olova, kamenog ugljena i drugih ruda. Razvijene su sve grane industrije. Znaajne prihode drava ostvaruje od turizma. Za afrike prilike, Juna Afrika ima dobro organiziran i razvijen promet.

LESOTO Prirodno-geografska obiljeja Lesoto je planinska drava bez izlaza na more, enklava okruena Junom Afrikom. U reljefu dominira (Natalski) Drakensberg, gorje vie od 3000 m. Zapadni dio drave ini disecirani plato visine od 2500 do 3000 m. Gorje i plato graeni su od gornjotrijaskih pjeenjaka i ejlova preko kojih su bazaltni izljevi lave. U Lesotu izvire rijeka Oranje koja predstavlja vaan hidroenergetski potencijal. Klima je sinijska i stepska s jakim utjecajem reljefa kao klimatskog faktora. Zbog povremenih sua na stepskim podrujima napreduje erozija tla i ta podruja postaju neplodna. Historijsko-geografski razvoj Od kamenog doba do 19. stoljea dananji Lesoto naseljavali su Sani. Sani su odselili u dananju Junu Afriku, a ve od 16. stoljea u planine Lesota doseljavaju plemena Sesotho (Basutho) i u 19. stoljeu osnivaju kraljevstvo. Radi zatite od prodora Bura, kralj Lesota prihvatio je britanski protektorat. Basutoland stjee neovisnost 1966. godine. Razvoj neovisne kraljevine ugroavaju unutranji nemiri i sukobi suprotstavljenih politikih grupacija - pristaa centralizirane monarhije i njihovih protivnika. Kralj uglavnom ima ceremonijalnu funkciju, ne smije sudjelovati u politikim inicijativama. Izvrna vlast je u rukama premijera. Stanovnitvo Stanovnitvo Lesota je vrlo homogeno. Vie od 99% od 2,1 milijuna stanovnika 2010. godine su pripadnici naroda Sesotho (Basotho, Sotho) iz skupine Bantu i vie od 90% stanovnitva su krani. Slubeni jezici su sesoto i engleski. Za afrike prilike i s obzirom na prirodne resurse, Lesoto je vrlo gusto naseljena drava (69 stan./km). Od sredine 20. Stoljea broj stanovnika se utrostruio. Stupanj urbanizacije je vrlo nizak. U usporedbi s drugim dravama June i Istone Afrike, stanovnitvo je raslo sporije, ali zbog ogranienih prirodnih resursa Lesoto ne moe proizvesti hranu za svoje stanovnitvo. Veliki problem demografskog i gospodarskog razvoja je AIDS. Lesoto ima za afrike prilike visoke stope pismenosti stanovnitva, posebice enskog, no kvaliteta obrazovanja je slaba. Treba uzeti u obzir injenicu da se radi o nepotpunoj osnovnoj koli. Djeaci u ranoj dobi odlaze na rad u inozemstvo (legalno i ilegalno) i angairani su kao pastiri, stoga je vei udio nepismenih djeaka. Gospodarstvo Lesoto pripada slabije razvijenim dravama Afrike. BDP po stanovniku je 1870 meunarodnih dolara, ime znatno zaostaje za zapadnim dijelom regije. Gospodarstvo ovisi o Junoj Africi jer velik udio stanovnitva radi u Junoj Africi, prometni sustav i trgovina usmjereni su na Junu Afriku. Zbog planinskog reljefa i ogranienih obradivih povrina, stoarstvo je vanije od ratarstva. Lesoto je uvoznik hrane. Rudna bogatstva su oskudna i teko dostupna. Eksploatiraju se dijamanti, a znaajne prihode ostvaruju prodajom vode. U budunosti bi znatne prihode mogla osigurati nalazita uranija. Industrija i turizam su slabo razvijeni (izuzetak je tekstilna industrija-Levi's). U tercijarnom sektoru najvei udio ine dravna uprava i administracija. MADAGASKAR Prirodno-geografska obiljeja Madagaskar je povrinom 4. otok na Zemlji. Dravi pripada i nekoliko manjih otoka u Indijskom oceanu. Otok je graen od prastarih stijena jer je bio dio Transvalsko-rodezijskog tita od kojega se odvojio u tercijaru. Vie od polovice teritorija ini sredinje poloena zona visokih ravnjaka okruenih planinama. Drugu prirodno-geografsku cjelinu ini usko istono priobalje, s niskom koraljnom obalom, a treu zapadno priobalje, s mangrovskim i koraljnim obalama. Klimatski faktori su geografska irina, reljef, stalna polja tlaka. Pod utjecajem reljefa, temperature su sniavaju s porastom nadmorske visine.

Jugoistona polovica otoka je pod dominantnim utjecajem jugoistonog pasata. Istona podruja imaju praumsku klimu, veina otoka savansku, a zapadni zavjetrinski dio stepsku i pustinjsku. Prirodna vegetacija je transformirana zbog velikih potreba za obradivim zemljitem, ogrjevom, graevinskim materijalom, ali i zbog izvoza kvalitetnog drveta. Zbog dugotrajne izolacije na otoku ive brojne endemske biljne i ivotinjske vrste. Oko 90% biljnih i ivotinjskih vrsta koje ive na Madagaskaru jedinstvene su u svijetu. Zbog intenzivne sjee tropskih kinih uma i unitavanja stanita, brojne su ivotinjske vrste ugroene. Intenzivna sjea uzrokovala je i eroziju tla. Historijsko-geografski razvoj Od 10. st. pr. Kr. Madagaskar naseljavaju stanovnici s indonezijskih otoka, a od 7. Do 14. stoljea stanovnitvo iz istone Afrike. Azijsko stanovnitvo je na dotad pustom otoku poelo uzgajati riu. Afriko stanovnitvo preteno se bavilo stoarstvom na zapadnoj strani otoka. Od 8. st. na otoku trgovake postaje osnivaju arapski pomorci. Oko 1500. Godine Bartolomeu Diaz otkrio je otok i nazvao ga Otok Sv. Lovre. Od 16. stoljea na otoku trgovaka uporita osnivaju Portugalci, od 17. stoljea Francuzi, a u unutranjosti otoka postoje starosjedilaka kraljevstva (I)merina (od 19. st. nazvano kraljevstvo Madagaskar) i Sakalava. U 19. st. Kraljevstvo Madagaskar osvaja Sakalavu i otok sjedinjuje pod jedinstvenom vlau. Otvaraju se brojne kole, tiskaju knjige na malgakom jeziku, protjeruju europski misionari i prekidaju europski utjecaji. Krajem 19. stoljea Madagaskar je postao francuski protektorat, a potom i kolonija. Antikolonijalni ustanci krvavo su ugueni. Godine 1960. proglaena je neovisnost Madagaskara. Diktatorski jednostranaki reim predsjednika Philiberta Tsiranana svrgnula je vojska 1972. godine to je pokrenulo trogodinje etnike sukobe. Povod za smjenu vlasti bili su studentski prosvjedi zbog dominacije francuske kulture na Madagaskaru i gospodarski problemi u zemlji. U trogodinjem nemirnom razdoblju na elu drave je bio (predsjednik i premijer) Gabriel Ramanantsoa koji nije uspio sprijeiti etnike sukobe pa je podnio ostavku. Didier Ratsiraka je na elu drave od 1975. do 1993. i od 1997. do 2001. godine. U poetku je slijedio politiku Tsirananija, a zbog gospodarskih problema i pritiska MMF-a, od 1990-tih pokree ozbiljne drutvene reforme i restrukturiranje gospodarstva. Jaanje predsjednikih ovlasti poetkom 21. stoljea revoltiralo je stanovnitvo i politike protivnike. Na izborima 2001. pobijedio je Marc Ravalomanana. Nakon osmogodinjeg upravljanja dravom, optuen je za autokratsku vladavinu i prisiljen na ostavku 2009. godine. Gradonaelnik Antananariva, Andry Rajoelina proglasio se predsjednikom drave to je otro osudila meunarodna zajednica. Madagaskar je zbog unutarnjopolitikih odnosa iskljuen iz Afrike unije. Uz podrku vojske, 2010. preuzeo je elnu ulogu u Visokoj prijelaznoj vladi, no nije stekao meunarodno priznanje. Zanimljivo je da je on najmlai ef jedne afrike drave. Stanovnitvo Od sredine 20. stoljea broj stanovnika se upeterostruio pa danas Madagaskar ima 20,1 milijun stanovnika. Gotovo polovica stanovnika su sljedbenici tradicionalnih religija, oko 45% su krani i 7% muslimani. Broj stanovnika i dalje e rasti po visokim stopama jer je TFR 4,8 i udio mladog stanovnitva 43%. Madagaskar ima tri slubena jezika: malgaki (madagaskarski), francuski i engleski. Stanovnitvo je etniki vrlo homogeno: 99% stanovnika su Mal(a)gasi ili Madagaskarci, stanovnitvo malajsko-indonezijskog podrijetla pomijeano s doseljenicima iz Afrike. Iako se jezino i u etnikom smislu bitno ne razlikuju, meu Malagasima se izdvaja 20-tak etnikih skupina. Izraeno je suparnitvo izmeu razvijenijih nizinskih i politiki dominantnih unutranjih podruja. U gradovima ivi treina stanovnitva, najvie u slamovima koji su posljedica naglog priljeva stanovnitva u gradove. Najvee naselje je glavni grad Antananarivo (aglomeracija broji vie od 1,9 mil. stan.). Gospodarstvo Madagaskar pripada skupini najslabije razvijenih drava svijeta. BDP po stanovniku je 1050 meunarodnih dolara. Do nacionalizacije 1975. godine gospodarstvo se razvijalo pod utjecajem Francuske. Od 1975. do 1990-tih primijenjen je socijalistiko-planski model koji je

znatno unazadio gospodarstvo. Pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke, od 1990-tih provodi se privatizacija i liberalizacija gospodarstva. Nakon poetne stagnacije, uslijedilo je uspjeno petogodinje razdoblje, no provoenje strukturnih reformi ugrozila je politika kriza 2002. godine. Oko 4/5 stanovnitva ivi od primarnog sektora, uglavnom ispod granice siromatva. Obradive povrine ine samo 5% ukupne povrine drave. Osim prehrambenih kultura za domicilno stanovnitvo (ria, kasava, slatki krumpir, kukuruz, grah), uzgajaju se komercijalne kulture kava, eerna trska, sisal, banane i dr.. Pod utjecajem paljevinske poljoprivrede smanjene su umske povrine i izazvana erozija tla. Poljoprivreda, ribarstvo i umarstvo najvanije su grane gospodarstva. Madagaskar je meu vodeim svjetskim proizvoaima vanilije i klinia. Sekundarni sektor zapoljava 7% stanovnitva i ostvaruje 15% BDP-a. Rudnih je bogatstava malo i slabe su kvalitete. Potencijal za budunost su nalazita titana (prema procjeni najvea na svijetu) te nafte i plina u podmorju. Slabo razvijena industrija orijentirana je preradu sirovina primarnog sektora. Najvaniji izvozni proizvodi su tekstil, zaini, kava i drugi poljoprivredni proizvodi. Iako postoje brojni zatieni prostori, turizam je slabo razvijen. MALAVI Prirodno-geografska obiljeja Malavi je drava du zapadne i june obale jezera Malawi (Nyasa), bez izlaza na more. Zauzima podruje istonoafrikog tektonskog jarka i ravnjake zapadno od njega. Disecirani ravnjaci na 1000 do 1400 m n.v. graeni su od kristalinskih stijena i na zapadu i jugu okrueni viim gorjem. Klima je sinijska i savanska. Padaline donose jugoistoni pasati. Rijeka Shire na jugu odvodnjava jezero Malawi i ulijeva se u Zambezi. Historijsko-geografski razvoj Tragovi naseljenosti na podruju dananjega Malavija datiraju od prije 50 000 godina. U novoj eri doseljavaju se bantuski narodi u valovima (od 1. do 4. st., od 13. do 15. i u 19. st.). U 15. st. postojala je bantuska drava koja se brzo raspala. Od 17. st. na jug prodiru Portugalci, a sjever je pod utjecajem arapskih emirata Istone Afrike. Od sredine 19. st. podruje istrauje David Livingstone to otvara put britanskim utjecajima. Krajem 19. st. uspostavljen je britanski protektorat Nyassaland koji stjee neovisnost 1964. pod starim imenom Malavi. Godine 1966. proglaena je republika na elu s predsjednikom Hastingsom Kamuzom Bandom (1966.-1994.). Razvoj neovisne drave obiljeili su Bandina samovlada, jednostranaje, plansko gospodarstvo i teror nad politikim protivnicima. Gospodarstvo se razmjerno dobro razvijalo zbog gospodarske povezanosti s Junoafrikom Republikom i SAD-om. Nakon referenduma na kojemu se narod odluio za viestranaku demokraciju, 1993. odrani su prvi viestranaki izbori na kojima je pobijedio Bakili Muluzi. Muluzi se odrao na vlasti do 2004., kada ga nasljeuje dr. Bingu wa Mutharika (ponovo izabran 2009.). Zbog dobrih odnosa sa svim susjednim dravama, Malavi je esto utoite izbjeglica iz politiki nestabilnih drava. U vrijeme graanskog rata u Ruandi i Mozambiku, Malavi je primio velik broj izbjeglica koji su znaili novi izazov za skromno gospodarstvo Malavija, ali i donijeli velik priljev meunarodne pomoi od zapadnih sila (SAD, Kanada, Japan, EU) i svjetskih organizacija (WB, MMF, UN). Stanovnitvo Godine 2010. u Malaviju je ivjelo 15,7 milijuna stanovnika. Uz Zambiju, od 1950. godine drava je zabiljeila najbri porast broja stanovnika i najvei udio mladog stanovnitva u Junoj Africi. Uz Mauricijus, najgue je naseljena drava June Afrike (132 stan./km), s velikom koncentracijom stanovnitva na jugu uz rijeku Shire. Zbog visokih TFR (5,6), broj stanovnika e i dalje rasti po visokim stopama. Gotovo cjelokupno stanovnitvo ine bantuski narodi meu kojima su male kulturne razlike. Najbrojniji su (Chi)chewa, Nyanja, Tumbuka i Yao. Slubeni jezici su ieva i engleski (kojega govori samo petina stanovnitva). Veina stanovnitva ivi u ruralnim prostorima (>80%) pa se Malavi ubraja u najslabije urbanizirane drave svijeta. Najvei gradovi su Blantyre (0,8 mil.) i glavni

grad Lilongwe (0,7 mil.). Oko 80% stanovnitva su krani, 13% muslimani, a oko 5% sljedbenici tradicionalnih vjerovanja. Gospodarstvo Malavi pripada najsiromanijim dravama svijeta iako proizvodi dovoljno hrane, a za dobrih godina hrana se i izvozi. Sedamdesetih godina 20. stoljea Malavi je dobio veliku meunarodnu pomo i kredite kojima su poboljani uvjeti za proizvodnju hrane i socijalni uvjeti. Zbog graanskog rata u Mozambiku 1980-tih, prekinuti su trgovaki putovi to je unazadilo gospodarski razvoj. Smanjila su se i strana ulaganja. Reforme koje se provode od 1990-tih daju rezultate, no demografski rast jo uvijek je vei od gospodarskog rasta, skromni su prirodni resursi, malo trite, radna snaga slabo obrazovana, a drava prometno izolirana. BDP po stanovniku iznosi samo 760 meunarodnih dolara. Gospodarstvo se temelji na primarnom sektoru koji zapoljava 80% stanovnitva, ostvaruje treinu BDP-a i 90% izvoznih prihoda. U poljoprivredi glavne komercijalne kulture su duhan, aj i eerna trska. Stoarstvo i ribarstvo su dobro razvijeni. umarstvo je vano na uzgojenim umama u sjevernom dijelu drave. Rudna bogatstva su skromna, sa slabo isplativim nalazitima. Industrija je slabo razvijena, orijentirana na proizvodnju robe iroke potronje za domae trite, ali posljednjih su godina stope rasta industrijske proizvodnje vie od 10%. Ekspanzija je vezana uz graevinsku, drvnu i prehrambenu industriju. Zanimljivo je da ovisnost o uvozu naftnih derivata planiraju smanjiti uvoenjem automobila na etanol. Poinje se razvijati turizam koji ima dobre mogunosti. U strukturi izvoza 70% prihoda donosi izvoz duhana, slijede eer, pamuk, aj i kava. Manju vanost imaju proizvodi drvne i tekstilne industrije. Posljednjih nekoliko godina Malavi biljei visoke stope rasta BDP-a. Vladine mjere smanjivanja siromatva daju dobre rezultate. U posljednjem je desetljeu smanjen udio stanovnitva koje ivi ispod granice siromatva s 54% na 40% i prepolovljen udio stanovnitva koje ivi na rubu gladi, poboljano je stanje infrastrukture, obrazovanja i zdravstva. Znaajan je tehnoloki napredak u poljoprivredi ime se postupno poveavaju prinosi i smanjuje ovisnost o uvozu hrane. Malavi je medijski eksponirana drava zbog angamana svjetski poznatih pjevaa u akcijama pomoi malavijskoj siroadi. MOZAMBIK Prirodno-geografska obiljeja U reljefu dominira priobalna nizina koja zaprema 40% povrine drave. Prekrivena je tercijarnim i kvartarnim sedimentima. Prema unutranjosti prelazi u ravnjake visine 500 do 1000 m koji su graeni od starih kristalinskih stijena. Na zapadu i sjeverozapadu drave nalaze se planine. Junim dijelom drave prolazi juna obratnica. Sjeverni dio drave je pod utjecajem monsunske cirkulacije, a juni pod utjecajem jugoistonih pasata. Podruja uz Zambezi imaju sinijsku klimu, juni dio unutranjosti stepsku i pustinjsku jer primaju manje padalina. esto su izloeni suama. Vei dio teritorija ima savansku klimu i savansku vegetaciju. Tropske kine ume uz Zambezi su uglavnom unitene. ume su ouvane u planinskim podrujima. Mozambik ima bogatu rijenu mreu. Najvanije su rijeke Zambezi s pritokom Shire i Limpopo. U uzvodnom dijelu Zambezija izgraeno je prostrano akumulacijsko jezero Kahora Basa. Historijsko-geografski razvoj Najstarije poznato stanovnitvo Mozambika su Bantu narodi koji su doselili oko 3. stoljea. Od 5. do 15. stoljea osnovali su vie drava od kojih je najznaajnija bila Monomotapa. Od 8. st. arapski trgovci na obali osnivaju gradove-drave od kojih su vaniji bili Beira, Sofala i Quelimane. Krajem 15. st. oko rijeke Zambezi utemeljeno je kraljevstvo Maravi. Nakon to je Vasco da Gama 1498. godine upoznao obale Mozambika, Portugal u 16. st. zauzima cijelo obalno podruje i iri vlast prema unutranjosti. U 17. i 18. st. Mozambik je bio vaan izvor robova za trgovinu s Amerikama. Trgovinu robljem kontrolirali su Arapi i Swahili narodi. Nakon Prvog svjetskog rata portugalskoj koloniji pripojen je i dio njemakih posjeda. Od

1960-tih jaa pokret otpora portugalskoj kolonijalnoj vlasti (FRELIMO) kojega su pomagali SSSR i Kina. Oruani otpor trajao je od 1964. do 1974. godine. Godine 1975. nakon pada desniarskog reima u Portugalu, zbog visokih trokova dranja u pokornosti mozambike kolonije, priznata je neovisnost Mozambika. Vodstvo drave preuzeo je Samora Moises Machel (1975.-1986.) i uspostavio komunistiki reim s planskim gospodarstvom. Zbog potpore ANC-u, rasistiki reimi June Rodezije i JAR-a povremeno su napadali Mozambik i pomogli osnivanje pokreta RENAMO koji se borio protiv Machelove vladavine. Nacionalizacija, planska privreda i graanski rat FRELIMO-a i RENAMO-a (1977.-1992.) doveli su do katastrofalne gospodarske situacije. Treina stanovnitva je izbjegla iz svojih domova. Nakon pogibije predsjednika Machela u zrakoplovnoj nesrei (za atentat optuena JAR), novi predsjednik Joaquim Alberto Chissano poeo je pregovore s RENAMO-om i krajem 1980-tih demokratizaciju drutva i liberalizaciju gospodarstva. Mirovni sporazum potpisan je 1992., a do 1995. vratilo se 1,7 milijuna izbjeglica iz susjednih drava. Uspjene reforme kojima nastoji smanjiti nezaposlenost i privui izravna strana ulaganja nastavlja i Armando Emilio Guebuza, predsjednik od 2005. godine, ponovo izabran 2009. Stanovnitvo Bantu crnci ine 99% od 22,5 milijuna stanovnika. Meu bantu narodima najbrojniji su Makua, Tsonga, Malawi, Shone i Yao. U priobalju na sjeveroistoku ive mjeanci koji govore svahili. Bantu narodi govore svoje jezike, a slubeni portugalski jezik govori malen broj stanovnika. Stanovnitvo je neravnomjerno rasporeeno pod utjecajem prirodne osnove (najgue su naseljena podruja pogodna za poljoprivredu), ali i zbog posljedica graanskog rata (velik broj stanovnika nije se vratio u svoje domove zbog mina). Broj stanovnika se od sredine 20. stoljea poveao 3,6 puta, TFR su iznad 5 to e utjecati na daljnji porast broja stanovnika, no po niim stopama nego krajem 20. stoljea. U vjerskoj strukturi veinu imaju krani (oko 50%), oko 25% stanovnitva su sljedbenici islama, a znaajan je udio nereligioznih. Treina stanovnitva ivi u gradovima. Populacijsko i gospodarsko sredite drave je Maputo (aglomeracija 1,9 mil. stan.). Gospodarstvo Nakon graanskog rata gospodarstvo je bilo razoreno, infrastruktura zaputena, meunarodne veze prekinute. Oporavak su oteali socijalni problemi, visok vanjski dug (dio je oproten), inflacija, nedostatak strunjaka i investicijskog kapitala. Posljednjih godina drava biljei znaajan gospodarski rast. BDP po stanovniku je nizak (880 meunarodnih dolara po stanovniku) jer su krenuli od nule. Oko 80% stanovnitva egzistenciju ostvaruje u primarnom sektoru koji donosi gotovo treinu BDP-a. Od 1990-tih poljoprivreda se privatizira (nakon kolektivizacije) i postupno komercijalizira. Vane izvozne kulture su pamuk, eerna trska, indijski orai, aj i kokosove palme. Zbog ce-ce muhe smanjene su mogunosti za stoarstvo. Vana grana primarnog sektora je ribarstvo, za prehranu domaeg stanovnitva i za izvoz. Rudna bogatstva jo se istrauju. U manjim koliinama eksploatiraju se ugljen, eljezna ruda, boksit, drago kamenje, zlato i zemni plin. Industrija je u poecima razvoja, no ima dobre temelje zbog diverzificirane strukture, dovoljne koliine energije i raznovrsnih sirovina. U strukturi izvoza dominira aluminij (70% prihoda). Znaajne prihode donosi i izvoz struje, zemnog plina i duhana te tranzit za kontinentske drave. NAMIBIJA Prirodno-geografska obiljeja U Namibiji se izdvajaju tri prirodno-geografske cjeline: pustinja Namib, sredinje visoje i zavala Kalahari. Pustinja je na sjeveru kamenita, a u sredinjem i junom dijelu pjeana. Sredinje visoje, oko 1200 m n.v., zapravo tektonski izdignut rub kalaharijske zavale, graeno je od starih kristalinskih stijena koje su dio Angola - Kasai tita, na jugu prekrivene paleozojskim sedimentima. U sjevernom dijelu visoja je zavala Etosha, sredinji dio Damaraland je najvii dio drave, a na jugu je suho podruje Namaland. U zavali Kalahari

su na staru osnovu nataloeni mezozojski i tercijarni sedimenti, do 1000 m n.v. Vei dio Namibije ima pustinjsku klimu, samo sjeveroistoni dio stepsku. Juna obratnica prolazi sredinjim dijelom drave, a uz obalu tee hladna Bengvelska struja. Juni i zapadni dijelovi drave su izrazito suhi, jedini izvor vlage je magla. Rijena mrea je siromana, ljeti tokovi uglavnom presue. Stalne rijeke teku rubnim dijelovima drave: Oranje na jugu, Kunene na sjeveru i Zambezi na sjeveroistoku. Historijsko-geografski razvoj Tragovi naseljenosti datiraju iz paleolitika. U vrijeme dolaska Europljana prostor su naseljavala plemena Sana i Damara. U 17. stoljeu doseljavaju khoikhoiska plemena Nama. U 19. stoljeu novi khoikhojski narod Oram doseljava iz Kaaplanda, sjedinjuju se s Namama u sukobima protiv Herero naroda. Krajem 19. stoljea dananja Namibija postaje njemaki protektorat. Nakon 1. svjetskog rata Junoafrika Unija dobila je mandat nad Njemakom Jugozapadnom Afrikom i upravljala dananjom Namibijom do 1990. godine (glavnu luku Walys Bay drali su do 1994.). Junoafrika Unija i kasnije Junoafrika Republika provodili su u Namibiji politiku rasne segregacije. U ustancima protiv Nijemaca i Junoafrike Unije stradao je velik broj starosjedioca, posebice pripadnici Herero naroda. Narod Owambo udruen u savez SWAPO i Herero udrueni u savez SWANU ratovali su protiv vojske Junoafrike Republike. Neovisnost je uz pritisak UN-a proglaena 1990. godine. Prvi predsjednik postao je Sam Nujoma, prvak SWAPO-a i na elu drave je bio tri mandata. Od 2005. godine predsjednik je Hifikepunye Lucas Pohamba (ponovo izabran 2009.) koji nastavlja s uspjenim mjerama u gospodarstvu i antikorupcijskoj kampanji. Stanovnitvo Zbog tekih prirodnih uvjeta Namibija je jedna od najrjee naseljenih drava u svijetu. Od 2,2 milijuna stanovnika (2010.), veinu ine bantu narodi (Owambo 47%, Kavango 9%, Herero 7%, Damara 7%, Nama 5% i Kaprivi 4%). Oko 7% stanovnitva su bijelci iz Europe, meu kojima je najvie Nijemaca. Starosjedioca je ostalo malo (oko 35 000 Sana i oko 32 000 Khoikhoija). U posljednjih 60 godina broj stanovnika poveao se 4,6 puta. Porast je usporen poetkom ovog stoljea jer su drastino smanjene stope totalnog fertiliteta. Veina stanovnitva su krani (90%). Slubeni jezik je engleski, jezik sporazumijevanja afrikaans, a najraireniji bantu i khoisanski jezici. Neto vie od treine stanovnitva ivi u gradovima. Najvee naselje je glavni grad Windhoek. Gospodarstvo Za afrike prilike gospodarstvo Namibije je napredno i uspjeno. BPD po stanovniku je 6410 meunarodnih dolara, ali su socijalne razlike velike. Oko polovice stanovnitva ivi ispod granice siromatva, posebice na sjeveroistoku i jugoistoku drave. Poljoprivreda je jo uvijek vana grana gospodarstva (9% BDP-a). Bantu narodi ive od samoopskrbne poljoprivrede, a komercijalne stoarske farme su u vlasnitvu bijelaca. Ribarstvo je vano za prehranu stanovnitva i za izvoz. Treinu BDP-a ostvaruje sekundarni sektor. Namibija obiluje rudnim bogatstvima. Najvanija su dijamanti, uranij, kositar, olovo, cink, bakar, srebro, nafta i plin. Industrija prerauje sirovine primarnog i sekundarnog sektora, ali u ukupnom BDP-u ima mali udio. Sve vanija grana gospodarstva je turizam. Namibija je meu prvim dravama svijeta koja je zatitu okolia ugradila u ustav. SVAZI Prirodno-geografska obiljeja Izuzevi otone drave, Svazi je uz Gambiju povrinom najmanja drava na afrikom kontinentu. Oko treine povrine zahvaa Visoki Veld, gorje na zapadu, graeno od granita, metamorfnih stijena (kvarcit) i pjeenjaka. U sredinjem dijelu drave je Srednji Veld, disecirano pobre koje zahvaa etvrtinu povrine, graeno od granita i gnajsa. Preteno zaravnjeni Niski Veld (100-300 m) zahvaa oko 40% povrine. etvrtu cjelinu ini gorje Lubombo (600-900 m). Svazi ima sinijsku klimu, s vruim ljetima. Na klimu uz geografsku

irinu veliki utjecaj imaju nadmorska visina i mauricijski maksimum. Mali je udio povrine pod umama. Svazi je jedna od vodom najbogatijih drava June Afrike. Historijsko-geografski razvoj Podruje dananjeg Svazija naseljeno je od prapovijesti. Poetkom kranske ere doseljavaju bantuski narodi Nguni (Nguni su juna etnojezina skupina bantuskih naroda na jugu Afrike kojoj pripadaju narodi Zulu, Swazi i Xhosa), Sotho i Tswana. Od 16. st. jaa klan Dlamini koji e u sljedeim stoljeima imati vodeu ulogu u dravnoj i politikoj povijesti. Poetkom 19. stoljea narod Svazi utemeljio je neovisnu dravu i odupirao se presizanjima naroda Zulu. Krajem 19. st. doputena je prodaja zemljita burskim useljenicima i tragaima za zlatom to je otvorilo vrata britanskom utjecaju. Svazi je poetkom 20. st. postao britanski protektorat. Samostalna neovisna monarhija na elu sa Sobhuzom II proglaena je 1968. godine. Kralj je poetkom 1970-tih uveo osobnu diktaturu. U vrijeme Sobhuzovog nasljednika Mswatija III. odrani su prvi parlamentarni izbori 1993. godine. Stanovnitvo Svazi ima oko 1,2 milijuna stanovnika od kojih 82% ine Swazi, 10% Zulu. Manjina su Tsonga, Shangaan i bijelci. Slubeni jezik je siswati (ili svazi ili isiZulu). Oko 80% stanovnitva pripada razliitim kranskim sljedbama, a oko 20% zadralo je tradicionalna vjerovanja. Najgue je naseljeno podruje Srednjeg i Niskog Velda. U gradovima ivi etvrtina stanovnitva. Najvei grad je prijestolnica Mbabane. Od 1950. godine broj stanovnika se uetverostruio. Posljednjih godina drastino su porasle stope smrtnosti zbog rairenosti AIDS-a. Oko 26% stanovnitva je zaraeno HIV-om. Gospodarstvo Za afrike prilike Svazi ima srednje razvijeno gospodarstvo, s BPD-om po stanovniku 4580 meunarodnih dolara. Velike su razlike izmeu stanovnitva koje ivi od samoopskrbne poljoprivrede, sa sve niom produktivnou, i komercijalnih farmi. Treina stanovnitva egzistenciju ostvaruje u primarnom sektoru koji donosi 11% BDP-a. Gotovo polovicu BDP-a ostvaruje sekundarni sektor. Razvijena je industrija koja za izvoz prerauje drvo i poljoprivredne sirovine. U tercijarnom sektoru razmjerno dobro su razvijeni trgovina, promet i turizam. Gospodarstvo Svazija potpuno je orijentirano na Junu Afriku. Glavni izvozni proizvodi su drvne preraevine i hrana. ZAMBIJA Prirodno-geografska obiljeja U reljefu prevladavaju visoravni na 900-1500 m n.v, disecirane fluvijalnom erozijom Zambezija i njegovih pritoka. U sredinjem dijelu drave na povrini se nalaze metamorfne stijene Transvaalsko-rodezijskog tita, bogate naslagama obojenih metala, posebice bakra. Istonim dijelom drave, zbog recentnih geolokih pokreta, dominiraju tektonski jarak i via gorja. Zambija se nalazi u tropskom pojasu, ali klimu znatno modificiraju nadmorske visine. Prevladava sinijska klima. Podruja uz izvorini i zavrni dio toka Zambezija u Zambiji imaju savansku klimu. Glavni rijeni tok je Zambezi koji u dijelu toka kroz otporne bazaltne stijene na granici sa Zimbabveom oblikuje Viktorijine vodopade (108 m). Nizvodno od vodopada rijeka je oblikovala duboki kanjon u kojem je izgraeno jezero Kariba. Vie od 40% povrine prekrivaju ume. Oko treine povrine ine zatiena podruja (nacionalni parkovi i ivotinjski rezervati). Historijsko-geografski razvoj Na podruju Zambije naeni su fosili Homo sapiensa rhodesiensisa, stari vie od 100 000 godina i anatomski modernog ovjeka stari 20 000 godina. Starosjedilake narode Sane i Khoikhoije u 17. stoljeu potpuno su potisnuli novodoseljeni bantuski narodi ije je doseljavanje trajalo od 1. st. Ve u 15. st. nastale su brojne bantuske dravice koje su trgovale s europskim i arapskim naseljima na obali Indijskog oceana. U 18. stoljeu plemena

Barotse ustrojila su dravu Barotseland u gornjem toku Zambezija, sjeverno su nastala kraljevstva Bemba, Lunda, Chewa i Lozi. U 19. stoljeu u pogranino podruje prema Malaviju doseljavaju se Ngoni (Zulu), pokoravaju domae stanovnitvo i stvaraju svoju dravu. Sredinom 19. st. Barotseland je istraivao David Livingstone. Vladari Barotselanda dali su Junoafrikom drutvu (vlasnik Cecil Rhodes) trgovake i preraivake koncesije to je pomoglo britanskim vlastima iz june Afrike da proglase protektorat Sjeverna Rodezija. Britanci su osvojili i podruje Ngonske drave. Nakon 2. svjetskog rata jaa otpor protiv kolonijalne vlasti i protiv Federacije Rodezija i Njasa (koju su proglasili bijelci kolonijalisti iz Sjeverne Rodezije, Malavija i June Rodezije). Otpor predvodi Afriki nacionalni kongres Zambije i kasnije UNIP (Ujedinjena nacionalna stranka nezavisnosti) na elu s Kennethom Kaundom. Godine 1964. proglaena je neovisnost Sjeverne Rodezije. Drava mijenja naziv u Zambija, a prvi predsjednik postaje Kenneth David Kaunda. Kaunda uvodi zambijski humanizam, socijalistiko-planski sustav po uzoru na tanzanijskog predsjednika J. Nyererea. Zambija je pomagala pokrete SWAPO (u Namibiji), ZAPU (u Junoj Rodeziji) i ANC (u JAR), ime se uplela u sporove sa susjedima. Zbog drastinog pada cijene bakra, rasta cijene nafte, vanjskog duga i autokratske vladavine Kaunde dravu je zahvatila gospodarska kriza koju su obiljeile visoke cijene hrane, opa neimatina i nezaposlenost. Nemire i zahtjeve za viestranajem nije smirilo ni izvanredno stanje (1964.1991.). Na viestranakim izborima 1991. godine Kaunda je poraen. Nova vlast suoila se s daljnjim padom ivotnog standarda (pad cijena bakra), korupcijom i irenjem AIDS-a. Frederick Chiluba (1991.-2002.) provodio je uspjene gospodarske reforme, ali bez suradnje s MMF-om. Nije suzbio eskalaciju kriminala i irenje siromatva. Njegov nasljednik Levy Patrick Mwanawasa (2002.-2008.) vodio je uspjenu kampanju protiv korupcije. Sadanji predsjednik Rupiah Banda (od 2008.) pokree program suzbijanja siromatva i posljedica AIDS-a. Stanovnitvo Zambija ima 13 milijuna stanovnika. Meu 72 bantuska naroda nema veih kulturnih i jezinih razlika. Najvee skupine su Bemba (36%), Nyanya (18%, zajedno s narodima Chichewa, Nsenga, Ngoni), Tonga (15%), sjeverozapadne grupe (10%, Luvale, Lunda, Kaonde) i Barotse (8%). Malobrojni su Sani, Europljani i Azijci. Slubeni jezik engleski rabi se u kolama i upravi, a u svakodnevnom ivotu govori se 80 bantu jezika i dijalekata. Zambija je rijetko naseljena drava. Veina stanovnitva koncentrirana je u Bakrenom pojasu na sjeveru drave i uz eljezniku prugu Ndola-Lusaka-Livingstone (Maramba). Snane su unutarnje migracije prema gradovima u kojima ivi oko 35% stanovnitva. Najvei i glavni grad je Lusaka (aglomeracija 1,8 mil. stan.). Od 1950. godine broj stanovnika raste po vrlo visokim stopama (poveanje 5,5 puta). Zbog toga Zambija, uz Malavi ima najvei udio mladog stanovnitva u Junoj Africi (46%). Budui da su stope totalnog fertiliteta 5,9, broj stanovnika e i dalje rasti. Treina stanovnitva je katolike vjeroispovijesti i manje od treine protestantske. Gospodarstvo Zambijsko gospodarstvo ovisi o rudarstvu i obojenoj metalurgiji, prije svega o rudnicima bakra koji je glavni izvozni proizvod. Nakon stjecanja neovisnosti, dok su cijene bakra na svjetskom tritu bile visoke, uslijedio je gospodarski uzlet. Osamdesetih godina 20. Stoljea cijene bakra su naglo smanjene, drava je uzimala visoke kredite i postala jedna od najzaduenijih u svijetu. Nakon 1990-tih provodi se privatizacija i reforme u cilju diverzifikacije gospodarstva ime bi se smanjila ovisnost o bakru (poljoprivreda, turizam, drugi metali i nemetali). Rezultati reformi su dobri, ali je opravak gospodarstva spor. Veliki gospodarski problemi i dalje su visoki javni dug, siromatvo, ovisnost poljoprivrede o prirodnim uvjetima i korupcija. etvrtina stanovnitva i dalje egzistenciju ostvaruje u sekundarnom sektoru. Rudarstvo i industrija ostvaruju treinu BDP-a. U bakrenom pojasu ima i drugih ruda, a nalazita bakra bit e uskoro iscrpljena. Oko 70% stanovnitva ivi od samoopskrbne poljoprivrede. Glavni izvozni proizvodi su bakar i kobalt. Sve razvijeniji je turizam. BDP po stanovniku je 1280 meunarodnih dolara, ali dvije treine stanovnitva

ive ispod granice siromatva. Znatno je smanjena inflacija i dohodak raste po niskim ali stabilnim stopama. Svjetska gospodarska kriza ima teke posljedice za Zambiju. ZIMBABVE Prirodno-geografska obiljeja Na shona jeziku naziv drave znai Kua od kamena. Vei dio povrine drave zauzimaju prostrani ravnjaci prosjene visine oko 1200 m, koji se nalaze izmeu Zambezija i Limpopoa. Na jugozapadu je Kalaharijska zavala (500-600 m n.v.), a sredinjem dijelu drave greben Great Dyke, graen od rudama vrlo bogatih magmatskih stijena. Iako se cijelom povrinom Zimbabve nalazi sjevernije od june obratnice, vei dio teritorija ima sinijsku klimu, samo jugozapad stepsku. U posljednjem desetljeu drastino su smanjene povrine pod umama i danas prekrivaju oko petine povrine. Glavne rijeke su Zambezi na sjeveru (akumulacijsko jezero Kariba) i Limpopo na jugu. Historijsko-geografski razvoj Tragovi ljudske prisutnosti stari su 500 000 godina. Prvi poznati stanovnici bili su pripadnici naroda San. Od 5. do 10. stoljea doseljavaju Shoni. Oko 1400. godine pleme Karanga ustrojava snanu centraliziranu dravu sa sjeditem u Velikom Zimbabveu. Njezin poglavica Mwana Mutapa uzima kraljevski naslov, proglaava kraljevstvo Monomotapa i prihvaa kranstvo. Drava je intenzivno trgovala s arapskim naseljima na obali Indijskog oceana (zlato, bjelokost, bakar, staklo i drugi proizvodi). Oko 1500. godine drava se raspala na sjeverni i juni dio. Na jugu su Shoni osnovali svoju dravu, kraljevstvo Urozwi. Portugalci prodiru u 16. stoljeu, kontroliraju trgovinu zlatom, ali ne uspijevaju osvojiti kraljevstvo Urozwi. Kraljevstvo Urozwi nestalo je u prodoru Ngona iz Mozambika poetkom 19. stoljea. Istovremeno u zapadni dio drave doseljavaju Ndebele i formiraju dravu Matabeleland. Sredinom 19. stoljea Cecil Rhodes dobiva od lokalnih poglavica koncesije za iskoritavanje rudnih bogatstava, a njegova kompanija postupno preuzima upravu nad cijelim dananjim Zimbabveom. Nakon 1. svjetskog rata bjelaka manjina (crnaka veina nije imala pravo glasa) na referendumu se izjasnila za neovisnost dok je manjina glasovala za prikljuenje Junoafrikoj Uniji. Ujedinjeno Kraljevstvo na prostoru Zimbabvea proglasilo je 1923. godine krunsku koloniju Juna Rodezija. Rasnim zakonom crnako veinsko stanovnitvo ostalo je bez obradivog zemljita ime je rastao otpor kolonijalnoj vlasti. Predsjednik vlade Ian Smith 1964. godine zabranjuje sve oslobodilake pokrete (ZAPU, ZANU i dr.) i jednostrano proglaava neovisnost June Rodezije 1965. godine. Uslijedile su meunarodne sankcije, gerilska borba oslobodilakih pokreta i djelovanje metodistikog biskupa Abela Muzorewea. Godine 1979. na ustavnoj konferenciji predstavnika rodezijske vlade i zimbabveanskih pobunjenika postignut je sporazum o prijenosu vlasti na crnaku veinu. Na parlamentarnim izborima 1980. godine pobijedio je ZANU i prvim predsjednikom neovisnog Zimbabvea postao je Robert Mugabe. Do kraja 1980-tih Mugabe je uklonio politike suparnike iz ZAPU-a, uveo jednostranako ureenje i afriki socijalizam. Okrutno je uguio ustanke Shona i otpor drugih protivnika. Gospodarske tekoe prisilile su Mugabea na odbacivanje marksizma kao slubene ideologije i jednopartijskog sustava 1991. godine. Autoritarna vladavina i gospodarska politika izazivaju niz unutranjih napetosti u Zimbabveu, a gospodarstvo tone u katastrofu. Iako je u rujnu 2008. godine potpisan sporazum o predaji vlasti oporbi, Mugabe (84 godine) ostaje na vlasti i priprema vladu nacionalnog jedinstva. Kina i Rusija protive se meunarodnim sankcijama. Uz pritisak meunarodne zajednice, sporazum je potpisan pa je Morgan Tsvangirai premijer od 2008. godine (de iure; de facto od 2009.). Stanovnitvo Od 1950. godine broj stanovnika gotovo se upeterostruio. Eksplozivni rast dogodio se 1980tih godina. Danas Zimbabve ima 12,6 milijuna stanovnika, od ega je 40% mlae od 15 godina. Stope totalnog fertiliteta od 1980-tih su prepolovljene pa se oekuje usporenje rasta broja stanovnika. Sve vie su stope smrtnosti stanovnitva zbog epidemije AIDS-a i

opeg siromatva. ivotni vijek je meu najkraima u svijetu. Stopa zaraenosti HIV-om smanjena je s 26% na 20% zrelog stanovnitva. Od brojnih nedaa, stanovnitvo je teko stradalo i u epidemiji kolere 2008. godine. Za razliku od veine afrikih drava, Zimbabve ima stopu pismenosti veu od 90%, a oko polovice djece po zavretku primarnog obrazovanja nastavlja sekundarno obrazovanje. Oko 85% stanovnitva je kranske vjeroispovijesti, ostali su sljedbenici tradicionalnih vjerovanja, islama, hinduizma i drugih vjeroispovijesti. Slubeni jezici su engleski, shona i ndebele. Veinu stanovnitva ine dvije skupine bantuskih crnaca: Shoni (oko 80%) i Ndebele (15%). Preostalih 5% ine ostali bantu narodi (Venda, Tonga, Shangaan, Kalanga, Sotho, Ndau i Namibya), bijeli Zimbabveanci (uglavnom britanskog podrijetla) te Afrikaneri. Posljednjih nekoliko godina intenzivna je trajna emigracija bijelog stanovnitva. Oko milijun Ndebela emigriralo je u Junu Afriku, iz ekonomskih razloga, Zimbabve su napustili i brojni strani radnici koji su bili na privremenom radu na farmama. Ukupno je Zimbabve izgubio oko 3 milijuna stanovnika od 2007. godine (podaci UN-a, UNDP, WHO). U usporedbi sa Zambijom, Zimbabve je dvostruko gue naseljena drava (32 stan./km). Vie od treine stanovnitva ivi u gradovima od kojih je najvei glavni grad Harare (aglomeracija 2,3 mil. stan.). Gospodarstvo Nakon stjecanja neovisnosti, Zimbabve je zabiljeio znaajan gospodarski napredak i poboljanje ivotnog standarda. Loe upravljanje dovelo je do gospodarskog kraha, visoke inflacije, nezaposlenosti (80%), korupcije i krenja ljudskih prava (nema podataka o BDP-u po stanovniku; procjena za 2009. godinu iznosi 355 meunarodnih dolara po stanovniku). Velik udio stanovnitva gladuje, slaba je ponuda ivenih namirnica na tritu, a poljoprivreda ne osigurava dovoljnu koliinu hrane za oko 13 milijuna stanovnika. Velike probleme u poljoprivredi uzrokovalo je protjerivanje 4000 bijelih farmera i sumnjiva podjela obradivog zemljita. Do gospodarske krize veinu dohotka ostvarivali su tercijarni sektor (turizam), rudarstvo (platina), industrija i poljoprivreda. Najvanije plantane komercijalne kulture bile su pamuk, eerna trska i duhan (Zimbabve je meu vodeim svjetskim izvoznicima duhana). Dobri su uvjeti za razvoj stoarstva. Zimbabve ima 40 razliitih vrsta minerala i izvrsne temelje za razvoj rudarstva. Najveu izvoznu vrijednost ostvaruju zlato, nikal, azbest, ferolegure, bakar i druge rude. Industrija je bila dobro razvijena, s raznovrsnom proizvodnjom. Dravno vlasnitvo utjecalo je na sve slabiju produktivnost. Zimbabveanski dolar nije vie u aktivnoj uporabi, vlada ga je suspendirala zbog hiperinflacije. Koriste se ameriki dolar, junoafriki rand, bocvanska pula, britanska funta i euro. Ameriki dolar usvojen je kao slubena valuta dravnih transakcija.