SINIA KRIANEC SVI BUTE ME TUILI SRIJEDA Plavetnilo upravo pristiglo, koje u meni budi refleks nametnutog zadovoljstva,

udnu nagradu u neeljenom trenutku, pojavljuje se u tisuinki sekunde te u meni budi film u kojem sam, ini mi se, ve jednom glumio. Unaokolo povici iarani psovkama, vrlo napeta i nervozna atmosfera, a sve to u toplom proljetnom danu na cesti koja nizbrdo presijeca taj pitomi, naivni zagorski breuljak kojega ne moemo kriviti situaciju. Stojim, moda i nesvjesnoga pogleda usmjerenog u tu plavu policijsku lampu, sabran u svojoj unutarnjoj tajanstvenosti, poznatog mi od ranije dogaaja. Sjeanja vrtim traei san ili moda priu u kojoj se sve to ve dogodilo, eljan da saznam ishod, ali odgovora nema. - Voza Jaguara neka ue u policijski auto - prolomilo se nareivaki i u tili as puem u frulicu, koja ne reagira. Trezvenjak sam ve sedam godina, ali ipak sa udom prihvaam, da test nema ni trunke alkohola iako se zna da u Zagorju i sam zrak ima 0,05 promila. Vrijeme prolazi, pie se zapisnik, a moje misli stvaraju pravi komar u glavi. No sada sam uz policiju siguran, a do maloprije, da sam i ne povjerujem. Razjarena gomila, koja i ne zna to se zbilo, napala me uz prijetnju smru, a sirotinja mi, vrijeajui me jer sam, kao, bogat i sve si slobodan dozvoliti nita i ne znai pa je zato i gazim. To izjavljuje ak i Boica, histerina majka djeteta kojega je ostavila da plae samo uz rub ceste. eli me udariti i time jo vie razjaruje hordu koja se poveava; zaboravlja da je majka, a ja eto ne mogu vjerovati da mi se to dogada i to samo zbog razbijenog migavca, i situacije za koju sam najmanje upravo ja kriv. Prisjeam se da je i svjedok rekao Boici da je pogrijeila, a i moji suvozai sin Gordan i asistentica Karmen u udu su promatrali razjarenu kolerinu spodobu koja zapostavlja i svoje dijete da bi agresivno inscenirala moju krivicu. - Ali, tata, pa ti nisi kriv, to je jasno. Zato te ta ena napada i toliko vie? - uslijedilo je pitanje mog 16-godinjeg djeaka. - Vidi, sine, svjesna da je kriva, na taj se nain brani, a obrana joj je vana najvie pred muem koji e je sigurno napasti zbog tete na autu. Razlog vie tolikoj galami je i to to u meni vidi bogataa koji e joj u strahu vjerojatno namiriti tetu. No ono to je sigurno, njezino ime ne utjee na ponaanje, osim ako ona nije Boica kolerinih i uvijenih. udan je taj zagorski mentalitet, a kultura odnosa meu ljudima na vrlo niskoj razini. Naravno, mi se zato ne trebamo prilagoavati takvim ljudima, ve naprotiv, naom pristojnou utjecati da se i oni mijenjaju - odgovaram sinu. - Moete ii - uputi me policajac, a ja sam mu izrazio aljenje i ispriku to se sve to odigralo te svjestan da nisam ak ni najmanje kriv, uputim se pravac dvorca, koji mi je i stvorio nepoeljnu i neugodnu popularnost u Zagorju. Personal je jedva doekao moj povratak, jer sam ve kasnio na mnoge zakazane i ranije potvrene susrete. Trkom prolazim kroz svoj kutak kako bih se barem malo uredio i dok veem kravatu pred ogledalom, gledam se u oi, koje otkrivaju totalni zamor, ali u dubini pogleda i nedefiniranu perspektivu. Ulijeem tako po tko zna koji puta u crveni salon ispunjen ljudima koji me ekaju, sjedei za razliitim stolovima. Samo ih je moje kanjene spojilo u jednom prostoru. - Dobro mi doli... Kus die Hand... Moete li mi uope oprostiti to kasnim... - pun vedrine i umjetnog, ali dobro odglumljenog pozitivnog zraenja, pozdravljam jedan stol, namjerno glasno, sa eljom da me svi u salonu uju, pa makar u isto morati ponoviti jo nekoliko puta. Radost zbog moje pojave ili pristojnost okupljenih, eljnih da obave posao zbog kojeg su doli, navode me na daljnji scenarij pa nastavljam s pitanjem: - Znate li zato je dobro to to ste ekali? Ne znate? Zbog starenja! Naime, u dvorcu Beanec vrijeme stoji i tu nitko ne stari. Pogledajte najbolji primjer - pokazujem rukama na sebe - Mene, koji imam 59 godina, a jo se relativno dosta dobro drim, kaj ne? Ali znate, to je zato to ja ivim u dvorcu u kojem vrijeme uistinu stoji. Tako poinje show kojim se elim nametnuti kako bi dominantno vladao situacijom i neutralizirao kanjene, a da atmosfera u salonu postane ugodna za one koji me jo ekaju,

kao i za one koji zapoinju svoju priu zbog ega su doli. U trenutku percipiram od kojega stola trebam poeti, i to ne po redoslijedu dolaska ili interesu, ve mi je prioritet nestrpljivost. Sjedam tako s tri milostivice u poodmaklim iskusnim godinama i slavim pobjedu svojeg osjeaja za izbor stola. Goe me maksimalno hvale i obasipaju komplimentima, to drugi, kako im je promiljeno nametnuto, pomno sluaju. Andeoski smjeak, prihvatljiva fasada te skroman pogled u neutralnoj kombinaciji est oiju, a unutra misli pretrauju baznu memoriju. Prisjeam se kako sam nekada, jo 1991., u samom poetku rada dvorca namjerno ugovarao vie susreta s raznim ljudima u isto vrijeme. Znalo se dogoditi da sam istodobno razgovarao s raznim ljudima za osam stolova. emu sve to? Najskuplje u startnoj poslovnoj poziciji je graenje imena, to iziskuje velike napore, ali i domiljatost. Kako bih se predstavio svima kao izuzetno traena osoba, predstavljajui pritom usluge dvorca, ostavljao sam najbolji dojam u punom lokalu, u kojem su svi ekali na red, a pritom bili jo i svjedoci umjenosti komuniciranja, uvijek zainjenog s dosta prihvatljivog humora. Moji, u to vrijeme jo jako nevjeti pomagai, znali su se pitati zato ba svi sastanci u jednom danu u istom satu?! A upravo tako se polako gradila moja poslovna politika koja se nije nigdje mogla nauiti ili vidjeti, ve je sve to bio dio izvoria ideja koje su me nosili ususret beskrajnom optimizmu. Vrtim tako misli jednim dijelom unatrag, a drugim pomno upijam sve oko sebe, i u trenutku do odluke procjenjujem da treba pokloniti i drugima panju: - Gnadige Frau, oprostite na prekidu, ali ponukan komplimentima dozvolite mi da Vam kaem hvala, na nain kako to sada osjeam. Iako sam proao trnoviti put i raskrio dosad mnogo korova, neprihvaen i svakodnevno poniavan, ipak se dananjim danom osjeam adekvatno nagraen za djelo pod geslom 'ovjeanstvu na korist domovini na ponos', nagraen i poaen, jer imam ovdje, u Vaem i mojem dvorcu, ovako drage goe kao to ste Vi... Uvijek zaokupljen milju da treba stalno regrutirati svoje ambasadore, prilagoavao sam se situacijama, pogaao najbolje momente i naine. Zato nastavljam priu s damama, s prijedogom da prihvate aenje palainkicama punjenim sladoledom pa potom prelivenim vinjama zakuhanim u crnom vinu, ( recept )kako bih ih jo vie impresionirao, a za sebe ugrabio vrijeme da stignem obii ostatak svijeta koji me eka. - Gospodine Krianec, oprostite na smetnji, ali imate hitan poziv spojen na liniju u kuhinji pomalo bojaljivo, kao i uvijek, nastupio je prvi konobar Oi. Zahvaljujem mu glasno, a u sebi jo i vie telefonskom pozivu koji je isprika za naputanje dama, kreem put kuhinje, koristei pritom da najsrdanijom gestikulacijom pokaem naklonjenost svima koji me jo ekaju, dakako, uz duboki naklon isprike. - Halo, Krianec! Ljubazno molim, izvolite - govorim podignuvi slualicu. - Moje vam ime nee nita znaiti, ali ja sam ula mnogo o vama i znam da skupljate umjetnine, osim to i sami obnavljate dvorce, pa vam elim ponuditi neto ukoliko ste zainteresirani. Gledala sam vas i na televiziji, znate, a ja sam stara i nemam prihoda, mirovina mi je jako mala, a htjela bih pomoi i svojoj djeci koja su ostala bez posla. Imam tri unuka, a suprug je pokojni ve pet godina, nastradao je oko Vukovara u ratu - mirnim i simpatinim glasom predstavila se, po prvom dojmu, vrlo dobroudna super-baka. Saznavi da mi nudi slike Medovia, Ivekovia, Krizmana i Bukovca odgovaram: - Milostiva gospoo, hvala Vam na pozivu i lijepim rijeima koje ste mi uputili. elim Vam pomoi, ali moje mogunosti, bez obzira na povoljnu cijenu, nisu Vam naklonjene. Rado bih imao u kolekciji djela spomenutih majstora, no ekonomske neprilike u kojima se nalazim, nesavladiva su barijera, ali mogu Vam pomoi da ukoliko elite, izloim djela u dvorcu te moda na taj nain pronaem kupca to je prije mogue. - Prihvaam prijedlog, ali znate, mi nemamo automobila da ih prevezemo do vaega dvorca, a taksi je preskup. Moete li nam tu moda pomoi, a mi emo vam refundirati ako se slike prodaju - skromno me upitala super-baka. - Da, rado u to uiniti, i molim Vas da prihvatite moju ispriku to Vam nisam pomogao, ali, nametnuo sam si obnovu tri dvorca i prioritet imaju ulaganja vezana uz osnovne konzervatorske radove, u kojima i uz izuzetno visoke trokove i jedva uspijevam s onim osnovnim. Naalost, jer mi rad nije prepoznat od onih koji su i sami krivi za kontinuitet

propadanja spomenika kulture. No, nadam se boljim vremenima. Doi u im uzmognem po slike. Cijelo vrijeme razgovora, pratei rad kuhinjskog bloka i zatvorene toionice, uoavam potrebu da osoblju skrenem panju na momente gdje moemo njihov rad unaprijediti pa sam u trenutku zapoeo sa savjetima. Kuharici Mirjani: "Stavi malo vie nolly prata u vrhnje za umak svjei bakalar." (recept) Poznavajui gosta, ueniku na toionici: "Martini mora biti vrlo suh zato stavi malo vermuta na puno dina i ni za Boga ne zabadaj akalicu u zelenu maslinu!". - - Slastiar Aleks neka pripremi VIP kolaie za goste koji jo ekaju na razgovor sa mnom - govorim izlazei iz kuhinje. Vraam se u crveni salon i pogledom rekapituliram stol broj 13, koji me eka zbog dogovora za svadbenu sveanost pa stol broj 17, za ugovaranje kongresa zubara, zatim stol broj 11, za kojim e traiti sponzorstvo za neto te broj 15, gdje mislim da je u pitanju promocija ili krstitke... A ostali? Ne sjeam se vie, ali moram pouriti. No, svi ti ljudi izgledaju kao i da im se previe ne uri. Hm, moda ono sa 'stoji vrijeme' ipak pali! "Srea svuda oko nas", da li se tako zove toga dana epizoda koju privodim kraju na zadovoljstvo svih? Ili je to ve ritam normalnog i uobiajenog za poslovanje u svakodnevnim sloenim situacijama. Bogatiji za nekoliko banketa i seminara, ispraam posljednje goste iz crvenoga salona i stigavi im tek mahnuti u znak pozdrava, pogledam prema prekrasnom starom Jaguaru, kojem sam ja danas ni kriv ni duan napravio tetu. U alosnim mislima, potpuno optereenim tim dogaajem, trgne me zvuk telefonskog zvona. - Hoete li sada neto pojesti? - pita Mirjana iz kuhinje. - Da, hvala ti, bilo bi dobro. - Umjesto ruka kojega ste preskoili, skuhala sam vam teletine u povru. - Da, da, super! Dolazim odgovaram, uputivi deka na ulazu, da organizira zalijevanje cvijea te ienje stazica u perivoju ,od izraslog radia te kreem prema recepciji da usput pogledam dananje upite, siguran da imam desetak minuta dok se postavi stol u kuhinji. Lijepo je da su svi upiti usmjereni traenju usluga dvorca skoro ujedno i potvrde rezervacija. Kao i ranije, svi koji neto postave kao traenje ponude, ve znaju da to i hoe, pa je stoga mnogo lake i ugovarati poslove. Ali, bilo je dana, a bogami i godina kada nije bilo tako. Uurbano aljem E-mail. Prvo, u London, zahvalu gostima na pohvalama, a zatim brzo piem fax potvrdu Uredu Ujedinjenih naroda koji ele krai radni boravak pa opet zazvoni telefon: - Jelo je gotovo, hoete li i aj od koprive? (recept). - Da, hvala. Dolazim. I tada, u trenutku kada me od gladi djeli spasonosnih 150 koraka, prolomi se, noen jekom unutar starih zidina, iznenadni povik: - Chief, imamo autobus! - Kakav sad autobus, u sumrak bez najave - pomislim i polako sa znatieljom krenem u smjeru ogromnih drvenih vratiju na samome ulazu dvorca, do kojega su ve dopirali razdragani povici. - Mi smo iz Zagreba. Umirovljenici. Bili smo danas na izletu po Zagorju i bojali smo se prije doi do vas, jer nemamo mnogo novaca, pa smo vas mimoili, mislei da je skupo, ali smo uli od profesora timca - Zmaja taborgradskog, mnogo lijepoga o Vama i ipak smo se odluili doi, ukoliko nas elite primiti - rekao mi je srdano njihov voditelj pruajui ruku u znak pozdrava. Stojim uz grupu pedesetak oputenih, uglavnom vrlo vitalnih, sretnika tree starosne dobi, i predoujem si sebe u tim godinama. Da li uope u tim? Gledam ljude koji su zasluni dio klase koja nesvjesno uope odrava sistem u kojem ivimo. Pa zar njih milijun ne treba ,proporcionalno brojci, mlijeka, kruha i svega drugoga primarnog da bi preivjeli? Zar ne troe svakodnevno sve to imaju o time potiu balans u tako vanoj prehrambenoj industriji koja bi, inae da ih nema, ve davno kolabirala. Za nas to to nemaju novaca uope nije vano, jer mi ionako gledamo stvar kulturoloki i elimo prijatelje kue pa prema tome, ne trebaju svi imati novac da bi bili dobro doli. - Gledali smo Vas na televiziji, ali ovako u ivo ste nam lepi, mladi gospon gazda dobacila mi je onia enskica s prekrasnom plavom kamir maramom.

- No, hvala, hvala, pogotovo na komplimentu , ali dozvolite mi da Vam zahvalim na Vaoj posjeti. Iako nenajavljeni u naoj mogunosti da Vas primimo, elim Vam izraziti nau i grofovsku i zagorsku dobrodolicu sa eljom da se vrlo ugodno osjeate u dvorcu u kojem nitko ne stari, jer u njemu vrijeme stoji - poeo sam svoj pozdrav. - Ma da! Onda pak niti od tud nejdemo! - javi se po izgledu umirovljeni, vrlo uglaeni bivi profesor. - No, kad Vam velim jo da ja imam 59 godina... Ali, znate, ja ipak ivim tu... - ponudim im sumnjivu informaciju, koju mnogi prihvate s produenim glasnim: - Peeeedeset deeeeeveeeet"! - Borme se super drite - doda netko, a drugi e - Pa kak bu i ostaril kraj toliko posla, i nema vremena stariti! Zadovoljan stvorenom atmosferom i prepoznavi da me auditorij pomno prati, odluim krenuti u prikupljanje glasova te okupivi sve oko fotografija koje prikazuju poetno stanje obnove, zaponem po tko zna koji put, ve poznati monolog: - Milostive gospode i gospodo! Jo 1673. godine grofovi Keglevii, zapoeli su gradnju ovog nikad zavrenog prekrasnog zdanja. Kasniji vlasnici bili su obitelji plemia Kolenbach i Schlaum-Linden, dok je posljednja ovdje obitavala obitelj baruna Ottenfels Geschwinda. Iz perioda Ottenfelsa spominje se i prenosi legenda vezana za barunicu Josipu, kojoj je jedna vraara na putu iz Carigrada, prorekla sudbinu te joj iskazala da e ivjeti tolilko dugo koliko e graditi dvorac Beanec. Naravno, barunica ga nikada nije dala zavriti, dvorac je stalno bio pod skelama, a ja to mogu i ja ga vezano legendi u obnovi od 1990. jo nisam zavrio. Obnovu sam zapoeo 1. oujka 1990. i to u slobodi da sam prepoznavi prostor namjenski odredim sadraj, isprojektiram, izvedem sve radove uz pomo, tako rei, neprofesionalne ekipe, sve sam sam isfinancirao, a potom i na ope zadovoljstvo svih, otvorio te time sebi odredio jo vee robijanje, uz postavljeni odgovarajui specifini menadment "one man band". Sveano otvorenje bilo je na Badnjak 1990. Pogaate li zato? Pa jednostavno, jer na Badnjak je post i najjeftinije je astiti, kaj ne. - Ha, ha, ha... lukavo - netko e iz grupe - Ali tu je riba, pa rakovi i koljke, koji borme nisu jeftini. - Ali, prije svega ne bih Vas htio zamarati priom, ve bih Vam radije ugodio uslugom koju Vi elite. A ne znam jo koliko se i planirate zadrati? - Mi vam, penzii, hvala Bogu imamo vremena, a Vaa pria je toliko zanimljiva da bismo bili najsretniji ukoliko biste je nastavili. Naravno, samo da Vas ne optereujemo - uzvratio je voa grupe. Na ljubaznost sam uvijek odgovarao ljubazno, a moda tako lake zaboravim nemili dananji dogaaj ,ukoliko prihvatim simpatino drutvo te zato prihvaam pitanje mlade vitke brinete: - Zato ba urediti Beanec? - U ivotu Vam se sve vrti oko ljubavi, pa tako ni mene nisu zaobili pritajeni osjeaji koje sam doivljavao u mladosti. Tada, dok je dvorac jo podsjeao na Trnoruicu ili neku jo goru priu, koju bi trebalo izmisliti, esto sam posjeivao zarastao park oko dvorca, jer se tu igrala plavokosa djevojica, u ono vrijeme za mene najljepe ovozemaljsko stvorenje, s pogledom kao u srne, lebdei unaokolo kao neki aneo. Tako zaljubljen vjerojatno da i nisam primjeivao dvorac, jer su okeca traila okeca, ali naposljetku, da Vas dugo ne zamaram, umjesto da se dogodi poljubac eljene ljubavi, dogodilo se vezivanje s dvorcem koji je za tom vezom, u kojoj e biti obnovljen, tada eznuo vie nego li itko od prisutnih. Povijesna nepravda je ispravljena. Dvorac zaboravljen i usamljen dobio je sebi eljenog para, a istine radi, priznat u rado, postao je tako i spomenik prkosa jedne velike neostvarene mladenake ljubavi. - Naravno, Vi se ne alite, jer ste u to vrijeme ivjeli nedaleko dvorca u Crvenkapici? -Danas, kad u reiji ivota igram brzopotezni ah sa znanih vrhunskih desetak poteza unaprijed, simpatino je priznati poraz iz vremena kada nisam bio tako vjet. Danas bih iz sline situacije izvukao i jedno i drugo, a vjerojatno i namjenski familijarni kredit za adaptaciju najvee kue u Hrvatskom Zagorju, no 1978. jo mi zvijezde nisu bile naklonjene. - Poznato je da ste imali velikih potekoa u tijeku obnove - uporna je brineta.

- Kao prvo, tko u Zagorju nema problema, stavlja si oder u cipelu! No za razliku od drugih, meni je suen kamenolom u obje cipele. Uz kri, naravno. Pa kri u prezimenu, pa ivot na krianju... No nije sve tako negativno, dok ne otkrijete da ste okrueni genijalcima. Znate li zato su Zagorci genijalci? - postavljam iznenada pitanje. - Ne, ne znamo - gotovo e jednoglasno grupa. - Zato, jer imaju jal u genima - prozborim brzo te se usmjerim na otkrivanje Zagoraca u grupi te ih pronaavi, krenem stvar malo ublaiti. - Da, ali zato ponosno istiemo da smo se rodili s malom maturom. - Je, to je pak tono - jave se moji Zagorci. -Da, ali smo na njoj na alost i ostali - brzo dobacim i nastavim - Da li Vi znate koja je najdemokratskija regija na svijetu? Ne znate, pa Zagorje naravno! Kaj mi nemamo najvie sudskih procesa? Samo, znate, kako se opet odnedavno malo vie spominju izbori 2000. godine Zagorci su se prestali svaditi. Znate , jer kak veliju, ipak se nezna gdo bu bil sledei predsjednik. - Hahaha - prolomio se smijeh cijele grupe. - Visokopotovani, no kad ve stojimo pred slikama koje Vam doaravaju ruinu iz 1990. godine, elim Vam napomenuti da se nalazimo u najmanjoj regiji na svijetu koja ima najveu koncentraciju spomenika kulture. Tu danas brojimo jo stotinjak ivuih burgova, kurija, sakralnih objekata od ega 54 dvorca, a to je simpatino publicirao prof. ticaroti u izvornom stanju dananjice. Iako imamo neobino interesantan, ak makroekonomski potencijal, naalost, situacija sa svijeu optereena neznanjem, ne potie vrednovanje i ukljuenje batine u gospodarske tijekove. to moemo, kad izgleda da nam je kolijevka na raskriju istonjakog primitivizma i austro-ugarskog jala. Dvorac Beanec, poslije egzekucije nad barunom Ottenfelsom, koji je sramotno ubijen 1943., pokraden je i kasnije sistematski unitavan. Na primjer, kako je dobroinitelj barun Ottenfels posuivao novac i tako zaduivao mjetane Valentinova i okolnih pregradskih sela, u strahu od obnove potraivanja, dunici su odlucili spaliti knjigu u koju je barun upisivao dunike. Naravno, u to su vrijeme sve knjige pisane njemakim pismom pa sve zateene knjige u biblioteci dvorca bivaju spaljene na lomai i bacane kroz prozor, jer nije se znalo koja je prava. Dalje, dvorac koji je bio nekadanje stjecite politikog, kulturnog i javnog ivota kreme tadanjeg drutva, pretvoren je u dvorac za nezbrinutu djecu, pa potom u suionicu mesa koja se tu zadrala valjda dok je bilo jo bukovih intarzija na podovima, nelakiranog parketa koji je uz ostatak namjetaja bilo najbolja ogrjevna sirovina za suenje kobasica, a ponekad i preuzvienih unki - govorim promatrajui zgraanje nekih u grupi koji su i sami ivjeli u to vrijeme pa nastavljam: - Zanimljivo je da sam nedugo po obnovi imao gosta koji se deklarirao kao djelatnik "Sljemena" u to vrijeme te u dobroj namjeri obilazei u mojem drutvu objekt, po sjeanju opisivao prostorije u kojima je to visjelo od suhomesnatih proizvoda. Neznajui da sam odgovoran za dananje drugaije stanje dvorca i namjenu, upitao sam ga kada je bilo bolje, sada ili prije, on mi je jednostavno odgovorio: - Deko pa prije je bilo bolje, jer mogli smo si unku maznuti, a sada toga vie nema. Naravno danas tu vise Vanita, estii, Martii, Stanii, Ciko i drugi pa i mladi slikari, samo su ponueni u kulturolokom smislu oplemenjenja prostora i na potenu galerijsku prodaju. Dakle, poslije "Sljemena", metalna galanterija "Dedal" otvara ovdje proizvodnju rasvjetnih tjela, a potom po propasti "Dedala", "avri" sve preuzima kako bi kao sve spasio, a ustvari na racun dvorca i zaposlenih radnika, dobiva sredstva koja ne ulae u nuni spas dvorca, ve ih koristi za gradnju pregradske tvornice. Dvorac u prizemlju, tavanu i podrumu optereenima zubom vremena ,postaje deponij otpada, dok eksterijeri bukvalno poprimaju naslov odlagalita smea za Hrvatsko Zagorje - opisujem grozno stanje koje sam zatekao. - Vi ste imali velikih problema sa "avriem"? - uslijedilo je odmah pitanje iz grupe. - Horoskop mi je takav da me problemi hoe. No sad bih Vam rado predloio da malo proetamo dvorcem kako bih Vam time ipak predoio i argumente za priu koja slijedi. Dvorac je etverokutnog oblika, s unutarnjim atrijem, okruenim zatvorenim arkadama, hodnicima, iz kojih se ulazi u prostorije prizemlja, a moe se i u podrum, u koji Vas sad

pozivam, zbog malog aenja. Usput predlaem da pogledate slike iz naeg prodajnog fundusa. Na ulazu u podrum doekuje nas, drei otvorena vrata, konobar Frenki te sve ljubazno upozorava na stepenice koje moramo proi. Pourim malo ispred grupe da upalim svjetla i vodoskok u vinoteci te iza hrastovog pulta, a ispred ekskluzivnog kutka zaponem polako toiti plemiku rakiju za goste (recept). - Vinoteka je uredena po sistemu sam svoj majstor, a uz pomo dragog kolege Ede Balabana. Postavljena je kao kuaonica vina, te u okviru scenografije boravka gostiju u dvorcu, ovdje dajemo svima mogunost da uz gastronomsku ponudu izaberu i prepoznaju vino koje ele da im se poslui kod blagovanja. Tu je naa vinska karta, koja Vam daje vizualnu mogunost doivljaja 500 razliitih vina iz cijeloga svijeta. - Koja su Vam najstarija vina? - Naa vinoteka nema vrlo starih ili arhivskih vina, jer sam prostor za uvanje arhivskih vina trai i drugaije uvjete. Sam na ulazak u vinoteku i temeratura naeg tijela od 37 stupnjeva C, uzevi u obzir koliko nas ima, vrlo bi negativno djelovala na stara vina, koja trae kondicionirani prostor s temperaturom od 8 stupnjeva. Mi u naoj ponudi posjedujemo arhivska vina, ali ih naravno, sebino uvamo od negativnih utjecaja u posebnim komorama. No kad ve govorimo o vinu, onda mi dozvolite da Vas podsjetim da je Hrvatska najbogatija na svijetu po tom pitanju, s 266 sorti vina, ali naalost loe podrumarstvo i neodgovoran odnos, donedavno su uvjetovali da danas govorimo o sto vina u Hrvata. Zato, uz mnoge mlade vinogradare koji se uvelike trude podii kvalitetu i spasiti autohtone sorte, kao to su Plani ili Plenkovi s Hvara, ili Kos i Jurii iz Zeline, a tu su i Enjingi, Krauthaker, Tomac i drugi, mi dajemo na doprinos podizanju vie vinske razine pravilnom prezentacijom tog Bojeg dara kako se kae u narodu. Podiem aicu rakije s medom uz dodatak: - Zaustavljeni smo u vremenu, a vidite da i nai satovi nemaju cajgere, pa kada popijemo nau plemiku rakijicu koja pomlauje, bolje se osjeamo. Zato, u Vae zdravlje -nazdravljam promatrajui tako njihova lica, dok svoju pro forma aicu bez primaka ustima isputam, jer evo, ima ve sedam godina da ne pijem nikakav alkohol. - Moe li li se dobiti jo? Izvrsna je, a i ja sam ve mlai. ini se da djeluje kao i afrodizijak" - proape podeblji gospodin, na to mu supruga doda: -Dajte mu onda nekoliko litara za doma ako je zaista afrodizijak! Naravno, novonastala situacija izazvala je smijeh cijele grupe. - Vidite, nekada je ova podrumska prostorija sluila kao kotlovnica ili konkretnije kao pe. Kroz ove posebno za to izgraene prozore, u zimi bi tu ubacivali drva i drugi gorivi materijal te nekontroliranim gorenjem zagrijavao bi se ovaj bavasti strop a preko njega, dobivala bi se ugodna temperatura za grijanje mediteranskog bilja u zimskom vrtu iznad nas, koji mi danas koristimo kao blagovaonicu. Sada si u asocijaciji moete predoiti koliko je bilo posla da se iz ondanjeg loita, naravno, uz ienje ostataka nedavnih civilizacijskih formi, doe do interijera kojemu poklanjamo tako znaajno mjesto ponudi, kao to je to danas u formi vinoteke. Inae, informacije radi, cijeli podrumski dio na duini od oko 50 metara, bilo je potrebno prije svega iskopati na adekvatnu dubinu za ugostiteljsku namjenu pa zatim posebim sidritima ojaati konstrukcije zidova podruma, jer temelja nigdje nije ni bilo. Cijeli zahvat bio je izuzetno sloen, a posebno otean vodenim izvorima koji su se otvarali prilikom iskopa talonog nasipa ili mogue i nasipa koji je upravo imao nekada funkciju da eliminira vodu iz prostora bez konkretne namjene. Simpatina je zgoda iz sredine 1990. godine kad je gospoa Nemi za televiziju snimala reportani prikaz o obnovi dvorca, i kada je prilikom razgledavanja podruma, koji je natopljen vodom samo kao jezero za uzgoj ribe imao smisla, izjavila da e objaviti moje tvrdnje da e tu osvanuti ugostiteljki prostor, iako osobno vjeruje da se to ne moe i nikada nee dogoditi. Nakon tromjesenih radova, iskopa, kaptiranja izvora, injektiranja zidova, hidroizolacije, polaganja infrastrukture u kinete nastale u armiranobetonskom podu, betoniranja svih nadvoja i bolti, polaganja vodonepropusnog klinkera i svih ostalih radova, podrum je postao cjelovit i svrsishodan. Najvanije je da je sposoban da se sam nosi i odrava iz prihoda koji e se nadalje ostvarivati u njemu. elite li da Vam pokaem i preostali dio sadraja u podrumu? - upitah i odmah uz odobravanje i prihvaanje moje goste vodim u noni klub.

Ne ocekujui takvo to, totalno fascinirani, u polumraku svi ponu glasno komentirati svoje oduevljeje. Nastane tajac uz aputanja "svaka ast". Odjednom netko upita: - Kada radi ovaj klub? - Ovaj prostor otvorio sam zbog osnovne potrebe da u startno vrijeme omoguim zadovoljenje znatielje mlade publike pa sa eljom da nam ne smetaju u gornjim prostorima, organizirali smo im zabavu ovdje. Diskacje radio jednu godinu te sam ga potom odluio zatvoriti, jer se sadrajno nije uklapao u moju koncepciju, ali ni razina ponaanja tinejdera nije bila prihvatljiva, iako su me znali nazivati neki roditelji i estitati mi u izraavanju podrke, jer konano njihova djeca imaju kulturno mjesto za izlaske. Zatvorio sam ga kada je ilo skoro najbolje, da svima ostane u lijepom sjeanju i tako unato dobroj financijskoj isplativosti, svjesno pokrenuo aktivnosti prema cilju visoke kvalitete za probranu publiku, koja e znati prepoznati i prihvatiti primarno kulturoloko odreenje razine usluga. Naravno, kroz hotelijersko komercijalnu taktiku poslovanja, jer prihodi su neophodni zbog permanentnog odravanja dvorca kao i oplemenjenja svih njegovih sadraja. Danas ovaj prostor najcee koristimo kao prostor zatvorenog tipa za zabavu naih hotelskih gostiju, uz organizaciju iluzionistikih nastupa, plesnih veeri, a ponekad odravamo i modne revije, promocije, kongrese i poslovne prezentacije. Rado primamo planinare, koji svoje planinarske dojmove rekapituliraju uz ples i veselje upravo ovdje ili sve najavljene grupe kolaraca, kolektiva i sl. - Da smo to barem i mi znali ranije pa i bismo Vam se rado preporuili - odvano se javi milostivica iz kuta te pokrene opi zborni nastup: "Da, bilo bi super!" - Pa, ako Vi to hoete, moemo Vas pozvati na ples - uzvratio sam. - Kaj stvarno? Bilo bi to nezaboravno - javila se, inilo mi se, najstarija gospoa medu njima. Krenem odmah na povienu binu, ukljuim aparaturu i u tili as glazba ezdesetih odjekne svojom punom snagom, uz pojavu prigodnih svjetala i stvori se tako najspontanija prekrasna atmosfera u internoj zabavi onih kojima godine uope vie nisu bile vane. Ne stigavi se ni raskomotiti, svi su plesali to u parovima, to u grupicama ili jednostavno sami. Pripremam tako glazbu za dalje, kad me prekine netko od osoblja: - Chief, u blagovaonici imamo goste koji ele s vama razgovarati a naruili su i tatarski beefsteak! - Dobro, doi u, ali sve mi pripremite te kada bude geridon postavljen u Sali, pozovi me, ja u im mijeati biftek i usput otkriti razlog njihovog dolaska! Uz nekoliko najavnih rijei, promijenim glazbu s jo vie temperamenta i postignem naravno eljeno, svi zapljeu i zapleu s jo vie ara. Napunim s pet prigodnih CD-a muziki uredaj, diskretno ugasim svijetlo na bini da se ne primijeti moje izbivanje te krenem prema restoranu. Romantina atmosfera uz svijee, pomalo ak mistina, zbog starih plemenitaa koji u esteskom elementu mraka, svoji ponosni stav portreta u starim pozlaenim okvirima, prenose na ugoaj cijelog prostora. Poluskriveno, zbog visokog bilja u sreditu prostorije, jedva primjeujem mladi i sigurno zaljubljeni par, koji su u svojim arobnim osjeajima pravi ukras kuta u kojem sjede. Desno, u dnu kod prozora, sa sputenom venecijanskom zavjesom, etvero ve vienih i posebno dragih gostiju, gospoa i gospodin Bencek sa svojim prijateljima. - Kakva ast, ali i veliko zadovoljstvo, to Vas mogu opet pozdraviti za Vaim stolom! iskreno radostan obraam se i u dubokom naklonu rukujem s damama i gospodom te odmah molim za dozvolu da osobno pomognem oko pripreme prigotavljanja predjela za stolom. Polako dodajem sastojke (recept biftek) u staklenu zdjelu obloenu bijelim ubrusom te paljivo mijeam majonezu, da to manje nepotrebno skreem pozornost na rad ruku, a vie trenutke za stolom posvetim ugodnom razgovoru oekujui i pitanja. Gospodin Bencek, uz uvertirni hvalospjev iskoriten na simpatian nain za upoznavanje prijatelja s mojim radom, postavlja i oekivano pitanje: - to je s Bosiljevom i Gornjom Rijekom? Uvijek osobno poaen interesom i eljom da prati projekt obnove druga dva dvorca koja pokuavam vratiti iz zaborava, uz oiglednu radost na svakom mom koraku naprijed, gospodinu Benceku i drutvu polako poinjem priicu:

- U svakom sluaju, da ne zaboravim kasnije, Vi ete biti meu poasnima na otvorenju, ali do kojeg emo svi skupa morati malo priekati. Naime, iako postoje realne anse da se dvorci vrlo brzo osposobe za otvaranje, stojim s radovima, jer s pojavilo pitanje vraanja, po zakonu o denacionalizaciji pa su kroz sudske arbitrae donesene i presude o privremenoj mjeri, odnosno prestanku poveavanja vrijednosti objektu. Uz sve nesigurnosti ulaganja, destimulativnu mjeru napretka ocrtava i porezni sustav koji je apsolutno krajnje nenaklonjen te jednostavno investitora tjera u propast. Naravno, na Bosiljevu je mnogo napravljeno, tako smo rijeili konzerviranje objekta novim krovnim povrinama, dijelom sanirali problematine statiki ugroene zidove i konstrukcije, poradili na tisuama kvadratnih metara fasada i drugome. Gornja Rijeka je pak stvar za sebe. Tamo lokalna inspekcijska sluba ne dozvoljava nastavak radova, nagovorena nepromiljenom voditeljicom Zavoda za zatitu kulturnih dobara, koja je ujedno i kriva za propast doma Sidonije Rubido, dvorca u Gornjoj Rijeci. - to ele od Vas? - bio sam upitan vrlo znatieljno - Ne znaju ni oni, ali to hoe odmah. Prema izdanim uvjetima za adaptaciju, ele da ja uredim u dvorcu muzej, u kojeg jednostavno ne znam to bih stavio pa onda tko bi u njega dolazio, a naposljetku kako bih ga odravao? Da o ulaganju i ne govorim koje, naravno, pada na mene, uz uvjet da ne mogu biti niti vlasnik, jer objekt pripada Republici Hrvatskoj, koja nema novaca za obnovu, ali nije previe sigurna da li je sve to potrebno pa je bolje da se stvar stavi pod 'runu konicu'. Kazne koje u platiti ili plaam, samo su mjera upozorenja meni nadobudnome, da bi trebalo i dalje omoguiti da Casper i drutvo imaju mira. To to se sve to dogaa u najzaostalijem kraju sjeverozapadne Hrvatske, gdje ljudi nemaju od ega ivjeti i gdje se stanovnitvo masovno iseljava, to nije briga gospodu koje rade do tri ure, a drava im osigurava plaicu kao stimulaciju za zalaganje u ouvanju materijalnih dokaza graditeljske batine. Zaboravlja se samo pritom da i kamen ima vijek trajanja te e se bez brige i zatite i najtvri pretvoriti u prainu, a onda moemo graditi samo makete dvoraca u pijesku! Ne elim da ovaj moj nastup prokomentirate kao frustraciju ili da pomislite da sam izgubio volju. Ne, nipoto. Ja znam da u svoj triptih dvoraca, kao s keramike ploice koja kao suvenir danas ve predstavlja moju ideju, realizirati na ope zadovoljstvo svih, svjestan da e me i dragi neprijatelji pozdraviti. No kad smo ve kod neprijatelja, ja ih barem imam toliko da mi ak ni prijatelji nisu potrebni, samo, ne mogu ih jo sve definirati, jer u svom neznanju i u zlobi neki nisu ni svjesni da su prvo neprijatelji sebi pa onda meni. elite li probati, gospodine Bencek? - upitam i pruim na ipkom dekoriranom desertnom tanjuriu jo manji tanjuri, sa liicom i izmijeanom smjesom mirodija i govedske pisanice u omjeru kako to gospodin ba voli. - Odlino, to je to! Hvala Vam na trudu, ali nita manje i na vaoj zanimljivoj i dobrodoloj prii - uzvrati gospodin Bencek. - Moda da ipak kapnemo jo koju kap Remy Martina? Zahvalnog pogleda svi prihvate, a ja brzo egzibistionistiki zavrim pripremu i vrlo spretno dekoriram jelo te ga sa zagorskim i grofovskim dobrim tekom, spustim na unaprijed pripremljeni kristalni dupli servis na stol. - Dozvolite da Vas poastimo. Sjednite na trenutak i pridruite nam se - ljubazno e gospodin Bencek. - Vrlo ljubazno Vam zahvaljujem, ali Vi ste mene najvie poastili svojim dolaskom, na emu Vam posebno zahvaljujem, a sada mi dopustite da obiem malo ukolo pa u biti slobodan ponovno navratiti do Vas malo kasnije - uzvraam s iskrenom zahvalom. Krenem prema ulazu u blagovaonicu, davi mig konobaru Mlakaru da pripazi na servis tosta i maslaca te da gostima dotoi preostali Dom Perignon od aperitiva. Na sekundu protrim kroz kuhinju, dobivi mig od kuhara ivka da je sve OK te upozorenje od Mirjane da bi bilo vrijeme da danas ve neto pojedem. Izaem na zadnja personalna vrata s vanjske strane dvorca prema recepciji, ne bih li tako ulovio kojeg svog nestanog uenika zabuanta. Intuicija mi je i ovoga puta pomogla pa sam tako ulovio dvojicu, kako se na brzinu rjeavaju cigareta, ali jasno ne i dima, u trenutku kad sam banuo. - Djeco, vidim da imate zaslueni odmor, vjerojatno nije ilegalni? - upitam usmjerenog pogleda u sputene poglede uenika.

- Mi, znate... Ovaj, mi smo... - krajnje su se prestraeno pokuavali obraniti, na to ih prekinem i zamolim da me na prvom satu nastave u koli podsjete da im objasnim kako se najefikasnije ispricati u slinim situacijama i naravno da im objasnim zato ljudi pue. Ubrzanim koracima nastavim prema ulazu i recepciji da pohvatam sve hitne poruke i pozive u meuvremenu. - Zvali su Vas mnogi, ali nita nije toliko vano da ne bi moglo priekati jutro - saznajem od uvijek vedre i simpatine Karmen, kojoj skreem panju na vaan stol u restoranu s molbom da me informira o svim daljnjim narudbama, jer elim biti u tijeku, a takoder i da pokloni suvenir 'sreko' mladom paru iz restorana prilikom odlaska, odnosno, da ih tretira kao potencijalne mladence sa 100 uzvanika na svadbi. Atmosfera se u nonom klubu razbuktala. uljam se polako na binu i pripremam novu najavu ekajui trenutak da prebacim opet iz automatskog na manualni sistem rada ranije podeenu opremu. U polusjedeem stavu naslonjen na barsku stolicu, sa slualicama na uima, pretraujem brzo, ne bih li naao neto to bi u ovom trenuku posebno odgovaralo pa u svom umoru, usporene koncetracije, otkrivi Trio Gute i miks vjeno popularnih klasika u njihovoj obradi, vlastitim trenutnim oduevljenjem, najavim tango i radost plesa zaslugom Guta inspiriranih djelima Verdija. Aplauz, uz povike "bravo, bravo" i "bravissimo, maestro" primam kao nagradu te svjestan da sam slijedeih desetak minuta slobodan, u dubokom pogledu kroz proctor, ponovno u istom danu osjetim plavo isijanje svjetlosti iz stropnih svijetiljki, kao posebno zadovoljstvo najdrae mi boje. Ugodnije sjednem na stolicu i prepustim se mislima koje me prvo povedu u ljetnu no na jednu bledsku klupu unazad otprilike 15 godina. Refleks svjetlosti plavih neonskih reklama u mirnom jezeru, toliko me oduevio da sam jednostavno posustao u namjeri traenja kutka za mirnu laganu veeru nakon cjelodnevne etnje i zasjeo tik uz tamom obavijeno jezero na kojem se iscrtavao ton najljepe mi boje, prepoznate u tom trenutku. Da me prije nekoliko minuta netko upitao koja je moja najdraa boja, ne bih znao odgovora, ali sada sam buljio u neto to me ispunjavalo opsjednutim zadovoljstvom iznutra. Jednostavno, osjeajem sree. Iz zanosa fantastinog otkria, vrati me u stvarnost bijeli, vie nego li ponosni labud, koji mi doplivajui s jezera pristupi, nameui se svojim grakanjem. Podignem se s drvene klupe, uz koju natrgam rukom malo trave i mirno je pruim prema labudu koji je to i oekivao. Nabacam mu jo malo trave unakolo po vodi, to je privuklo i njegovog kompanjona, u prvi tren ne dobrodolog, a poslije ipak u tom izobilju podijele veeru ili bolje jednu od veera te veeri. Sjednem natrag na klupu i iskljuen od prolaznika i svih zvukova koji dopiru do mene, prisjeam se osobne napetosti prvoga dana kada sam stigao na jedno od najdraih mjesta za odmor. Odmor koji sam zasluio krajnjim fizikim i psihikim optereenjem, isprovociran boleu, a sve zajedno kao produkt nesnosnog ivota kojeg sam otupljujui, provodio u obiteljskoj gostionici "Crvenkapica". Brani nesklad, neslaganje s roditeljima, optereenost socijalnim i politikim momentom drutva, a posebno zagorskim mentalitetom, rezultirali su kod mene netrpeljivou i mrnjom spram cijeloga svijeta 24 sata dnevno. Najgora posljedica perioda od osamdesetih do devedesetih uza sve je bilo i priklanjanje alkoholu. Sjeam se kako je s tim poelo. Vozim auto smireno prema Zagrebu, jer sam krenuo na vrijeme na popodnevna predavanja na fakultet te u jednom trenuku osjetim totalnu slabost, tovie uhvati me osjeaj gubitka svijesti. Svjestan opasnosti, zbunjen, u strahu ne vjerujui da mi se to dogaa, pokuao sam se uz otvaranje prozora maksimalno koncetrirati, ne bih li se tako odrao pri svijesti. Preplaen, nisam stao, jer uz magistralu ne bih ni imao neke koristi, a vjerujem da u onakvom stanju ne bih niti mogao izii iz auta da zatraim pomo. Doavi do grada, stanje mi se popravilo, ali unato svemu, odluim prije odlaska na faks kupiti neto od potrebnih knjiga u Mladost u Ilici. Pjeaim tako od dananjeg Trga Bana Jelaia Ilicom, kad ispred Kina "Lika" ponovno osjetim slabost. Primim se za zatitnu tramvajsku ogradu i ponovno pokuam ubrzanim disanjem i koncentracijom zaobii nesvjesticu. Moda mi treba eera, pomislim i krajnjim naporom odravanja ravnotee, ubrzam do slastiarnice preko puta, gdje uspijem nekako naruiti vode i eera, sav drhui, s otkucajima srca koje kao da se spremalo iskoiti iz tijela.

Prolo je moda i sat vremena koliko sam sjedio na vanjskoj terasi ispred hotela "Dubrovnik", do kojega ne znam ni sam kako sam dospio, i polako kisnuo na kii, koju valjda nisam ni primjeivao. Zatraiti pomo hitne medicinske slube... Ili to drugo napraviti? Postavljao sam si pitanje na koje nisam znao odgovora. Ne znam zato, ali smogavi snage odvezao sam se do Grobnike ulice, gdje ivi moj ujak Dragec s obitelji i tu zatekao bratia Borisa. Ubrzo prihvatii ponudu da popijem jaki alkohol, koji me povratio opet meu takorei ive, osjetio sam olakanje, ali pronaao kurativno, a kasnije i preventivno sredstvo za eventualne nove slabosti. Otiao sam slijedeeg dana na pregled kod lijenika, koji je konstatirao visoki tlak te mi prepisao sintetski B-kompleks i Trasikor za tlak. Tablete nisu pomagale, a moje uestale smetnje lijeio sam najbolje alkoholom od kojeg se vie nisam odvajao. Nakon tako provedenih est godina intezivno radei danonono u privatnoj gostionici, koja je u to vrijeme bila na vrhunskom glasu po kvaliteti usluga, uz hektolitre alkohola, doekao sam i dan nove panike za vlastiti ivot. Teko oteenje jetre, bila je dijagnoza, koju sam saznao na specifian nain. Poslije vaenja krvi u hitnom laboratoriju uz sve naklonjenosti osoblja bolnice u Krapinskim toplicama prema popularnom pacijentu, otiao sam na Whiska u oblinji kafi, da priekam nalaze, ali i lake izbriem stres od vaenja krvi, od kojeg sam strahovao ak vie nego od jo za mene nedefinirane bolesti. Stojim tako i pijuckam wiska i puim omiljenu cigaru, kad netko od bolnikog osoblja, vjerojatno u pauzi, stigavi u samu neposrednu blizinu mene i ne primijetivi me, informirao je prisutne, kako je danas Sinia iz "Crvenkapice" doao na kontrolu jetre, koja je u raspadnom stanju te me proglasio hodajuom smrti. Najgore to je to sve bila prava pravcata istina te mi nije preostalo drugo nego da se zbog zatite obitelji, posebno djece, odluim na novi korak, koji e potpuno promijeniti nain i stil mog ivota, ne bih li si tako uspio dugoronije pomoi. S tim razlogom jednostavno sam se udaljio na Bled i sam sebi odredio dijetu i apstinenciju, ali i nametnuo si dosta slobodnog vremena prvi put u ivotu, u kojem sam mogao u miru razmiljati, ali i planirati. Petnaestak dana bilo je dovoljno da shvatim mnoge stvari ali i da si nametnutim aktivnim odmorom znatno poboljam zdrastveno stanje i najvanije - prebrodim krizu. eljan podizanja raspoloenja u obitelji, ali i uz straan nedostatak djece, donesem odluku da se pokaem u promijenjenom stanju, znatno mraviji, vedrog i odmornog izgleda te odluim otii po suprugu teficu i djecu Gordanu i Gordana, kako bih s njima dalje u drutvu nastavio rehabilitaciju. Tako, prisjeajui se prolosti, naslonjen iznad miksera na pultu, duboko uzdahnem i vratim se u stvarnost, na zabavu koja je kulminirala. Konobari su se ratrkali, svatko je u restoranu sada neto htio naruiti, i kako se upravo u mojoj blizini naao kolega Mlakar, pitavi ga za dojmove, zamolim ga za jednu coca-colu jer ve padam od iznemoglosti te je popijem naiskap, sklonivi se iza vrata da me ne vide gosti. Borio sam se tako tko zna po koji puta u ovih devet godina animirajui goste dvorca, izabirui skladnu glazbu, prilagoenu uzrastu ili prepoznavajui navike gostiju i bio najsretniji kad se nije trailo sviranje moderne glazbe dananjice, prepune istih eletronskih ritmova. Zapravo, najradije sluam ili snimam klasike za restoran i druge prostore u dvorcu u kojima i ne dozvoljavam sviranje druge vrste glazbe osim klasike dobrih starih majstora. Kontrolom svih lampica, uvidjevi da sve funkcionira, ponovno se prepustim mislima ne bih li skratio vrijeme. Danas sam za modernim disco pultom, a nekada u mladosti, djeai koji je skupljao ploe i uivljen u likove i dogaaje iz pop koncerata lijepio postere po zidovima svoje i bratove sobe u Folnegovievom naselju, tada posljednjem naselju Zagreba, prije Save ba kao i danas. Ali onda s tom razlikom to preko Save nije postojalo gotovo nita, osim Bundeka, kamo smo se ili kupati. Ja sam lijepio postere, a mama ih je skidala, to je meni bilo teko prihvatiti, jer mame mojih vrnjaka koje sam posjeivao, to nisu radile. No tono, ima onih koji to ne rade kao to je to inio u ono vrijeme moj kolski kolega, ali i najbolji prijatelj Neno. Zanimljivo je, da su u naem stanu uvijek bile organizirane proslave, jubileji, roendani, posebno moj, koji je padao na Dan republike 29.studenoga. Nove su se godine slavile, ali redovito i Boi. Simpatino je bilo u to vrijeme kada je kum Kreo, uvijek dobre volje, pjevao zabranjene hrvatske pjesme, a najdraa mu je bila Vila Velebita. Ostavile su te zabave traga i na meni, jer tako sam ve u ranoj mladosti nauio plesati i pjevati, iako te zabave ba nisam previe simpatizirao. Bio

sam miran i povuen djeai, ali s dobrim zapaanjem i uvijek u nekom svom filmu, koji mi je vjerojatno pomagao u prihvaanju neeljenih situacija. Pomno pazivi da ne doe do prekida svirke, najavim izbor najboljeg plesnog para i pustim valcer za zainteresirane natjecatelje. Desetak ve dobro oznojenih parova, dobro snalazeih u ritmu, trude se da osvoje jo nenajavljenu nagradu, dok ja prelazim u sve bri ritam polke i jo vie podiem uzavrelu atmosferu iznudei da sada svi u ritmu pljeu i tako pomau plesnim parovima, a ujedno i ocjenjuju natjecatelje. Ja pak razmiljam to najboljemu pokloniti i da li je poteno nagraditi samo jedan par. Tako u voenju novogodinjih noi, u uvertiri najave ponoi, traim od gostiju da puu balone jer najvei napuhani donosi nagradu, a tako nesvjesno sudjeluju u podizanju timunga i ulaze u novu godinu bez tradicionalnog odbrojavanja koje u dvorac, u kojem vrijeme stoji, i ne pristaje. Naravno da zbog elje za pobjedom svi pretjeraju, to je i cilj igre, te baloni poinju pucati, to svearsku razinu pojaava i dovodi nas do proglaenja pobjednika i dodjele nargade. "Svi ste pobijedili, a za nagradu si estitajte novo leto". Tako donosim i ovaj put odluku, kojom si ujedno pomaem da privedem zabavu kraju: - Svi ste Vi toliko dobri da bi jednostavno nepoteno bilo izdvajati bilo koga, pa zato nagrada - svima. Osvojili ste mogunost da kad opet odluite doi, ponovno napravimo veselicu kao ovu danas koju privodimo kraju ili moda isplaniramo u dogovoru unaprijed i nekaj bolega kaj ne? - Gospodine Krianec, od srca fala na svemu, pogotovu vaem angamanu, i svugde bumo pripovedali kak nam je bilo lepo. Ustrajte na vaem putu obnove dvoraca i nek vas ne strai ovo bedasto vreme u kojem ivimo jer posle kie uvek dojde sunce, a mi bumo rado doli k vam ak bu te nas hteli primiti - zadihano e voa grupe. - Tako drage goste uvijek rado vidimo opet i zato do skorog videnja, sretan vam povratak pozdravivi se, odjurim u restoran, a goste prepustim osoblju da ih isprati. Prolazei pokraj vinoteke uoavam da gore svjetla koja je netko od osoblja zaboravio ugasiti pa ih s malo ljutnje, na brzinu gasim i krenem jedvice od umora, uspinjati se stepenitem. Konobar Oi na ulazu u blagovaonicu: - Gosti su na desertu, do sada je bilo sve super zadovoljnji su. - Koliko je sati i imamo li jo gostiju u kui? - pitam ga. - Ne, prazni smo ukoliko ste dolje zavrili, a sada su 23 sata. - Deki mogu doma, a ti uputi none uvare i zamoli ih da me probudi netko u sedam sati, jer idem za Zagreb zbog nabave, a imam i neku sjednicu. Sada idem dolje do stola gostiju da se pozdravim, a ti pripremi neto za goste na odlasku - daljem upute Oiu. - Evo, gazda nam se vratio - u taj tren govore gosti. - Nadam se da Vas ne uznemiravam ili prekidam u nezgodnom trenutku - govorim prilazei. - Ne, ma ni govora. Dapae, dajte nam se malo pridruite ukoliko vam je to mogue gotovo e jednostavno. - Sa zadovoljstvom, bit e mi velika ast. Hvala Vam - uzvraam i sjedam za slobodan stolac na kraju stola. - Sigurno ste ve jako umorni, a mi vas sad jo zadravamo - govori gospodin Bencek. - Svaki ovjek koji radi, oekuje nagradu za obavljeni posel, a ja sam natremce pomislil da bu mi dananja nagrada izostala, kad eto, mi Vas, dragih gostiju. Pa onda, kod nagraivanja umor se eliminira, tako i ja sad Vie nisam umoran odgovaranm, prikrivajui oiglednu premorenost. - E, kada bi se jo i drugi ugostitelji na taj nain obraali gostima, drali vau kvalitetu i korektne cijene, bili bi mi uz dar prirode najbolji za turizam u svijetu - uzvrate gosti. - No, also dakle, imamo mi puno i vie nego dobrih ugostitelja koji i znaju i cijene svoju profesiju, samo znate, stvar puca kod trenutka vremena u kojem ivimo. Ljudi Vam rade, a nemaju koristi od toga, totalno su destimulirani, pa im nije vie do niega. Potpuno smo ogrezli u ekonomskoj krizi, u kojoj vie nitko nita nema, a malo onih koji imaju to ne smiju pokazati jer se boje ili su pak krivo stekli pa im nije pametno isticati se kod nas i zato troe vani. Cirkulacije novca nema, pogotovo kada se uzme u obzir da je i drava veliki dunik. to onda moemo mi ugostitelji, koji se bavimo jednom sekundarnom, ali ipak za ovjeka

vanom granom.? Pa ne mora ovjek jesti u restoranu ili spavati u hotelu, pogotovo to i ne ini ukoliko nema, a kod nas da stvar bude gora svi su i jedan drugom duni. - Da, osjea se to na svakom uglu, ali kako vi odolijevate i jo vidljivo idete napred? - Hvala na laskavom komplimentu, no ne idem ba naprijed, tovie, stagniram ve devet godina. Jer, ako uzmete u obzir da sam Beanec uredio za godinu dana uz prihode ondanje "Crvenkapice", onda bi po logici stvari tebali dvorac i "Crvenkapica" danas jednostavno, ako ne u godini, onda u etiri godine, urediti drugi dvorac ili moda i dva. Danas nemate rentabilnog hotela u dravi. Kao lan Upravnog odbora hotelijera Hrvatske, esto sam svjedok tualjki na sjednicama koje konstantno ukazuju na alarmantno stanje. Gotovo u potpunosti i na oigled, Vlada s uredbama i zakonima onemoguava rad, a porezna politika, gdje plaamo poreze za nenaplaena potraivanja, najgenijalnija je ideja koja svakako mora ui u knjigu najveih svjetskih gluposti! - To je nevjerojatno, ali kako to i doivljavaju stranci koji imaju moda ambicije ulagati u Hrvatsku? - pitaju me zainteresirani sugovornici. - elite li odgovor iz prve ruke? Nedavno me jedan inozemni gost, po visokoj europskoj hijerarhiji biznisa jako vaan za nas, upitao kako funkcioniramo ekonomski. Odgovorio sam mu uz traenje dozvole da mu ispriam aktualni vic, koji ide ovako: Doao gost u hotel, eljan da prenoi, ali je saznao na recepciji da nema u hotelu vie mjesta. Izvadi on tako, pouen tradicijom odnosa meu ljudima u osjetljivim situacijama, iz depa 100 DEM i prui recepcioneru, uz mig - uini neto, ovo je za tebe. Uzme recepcioner novac te istom ode efu i obrati mu se: "efe, ovo je stotka koju ste mi posudili proli mjesec, evo vraam je, ali Vas molim, ukoliko moete za gosta koji mi je pomogao da Vam vratim dug, oslobodite sobu za noas". ef e na to: "OK, neto u uiniti" te ode kod tajnice direktora i vrati joj dug od sto DEM uz molbu da zamoli direktora da dozvoli smjetaj gosta. Sva sretna, uleti ona odmah kod direktora i ona njemu vrati dug od prolog tjedna, koji je posudila za plaanje kazne u prometu, s molbom da se uini neto za gosta. Sa stoticom u depu, evo ubrzo direktora na recepciji kod recepcionera koji je i njemu posudio ba stoticu prije neki dan te mu vrati dug uz molbu da smjesti gosta. Recepcioner u nemogunosti da izvri traeno ode do gosta i vrativi mu novac, ispria se zbog problema da pronae bilo koju soluciju organizacije noenja za njega. -Ha,ha.. ha,ha... - zadovoljni gosti za stolom primjetno odreagiraju na uobiajeni nain za slinu situaciju, a u asocijaciji na priu netko doda: "No, ali nedavno smo proitali dobar vic kojeg ste objavili ak u 'Veernjaku'. Nije vas strah tako javno kritizirati ekonomiju?" - Ma, ja nikada nisam i neu kritizirati neto, eljan provociranja i bez argumenata za postupak, ve u svojim nastupom moda samo htjeti potaknuti potrebu da se nametnem kako bih lake prezentirao koju svoju ideju usmjerenu boljitku ili u ovom sluaju, gospodarskom razvoju. No ali ovaj vic kojeg me je zamolio da objavim dragi prijatelj Pajo Kaniaj, a ja sam ga negdje prije uo, bio je vic po sistemu: dobar narod pria viceve i kad mu je najtee. - O kojem je vicu rije ? - upitaju gospoda vrlo zainteresirano. - Odluili Hrvati nabaviti dvije atomske bombe pa su s tim razlogom krenuli put Amerike. Kataloki izaberu traeno, ali trgovac primijeti da se moda potencijalni kupci malo nekaju pa ih upita: "No, boys come on, uzimate ili ne?" "Da, da vrlo rado, ali znate, mi bismo zapravo htjeli razgovarati o nainu plaanja", vele oni. "Yes, boys, ali emu to? Kaj niste uli za cash & cary?", dobiju upit. "Da, da to je OK, ali znate kod nas nisu takvi obiaji, zapravo mi nikom ni ne plaamo, mi kompenziramo", odgovore oni. "Ma, crazy, ludo, pa kaj predlaete?", pita ih trgovac. "Eto, mi bi vama mogli za vae dvije atomske bombe, ponuditi naih dvadeset ekonomista koji su, vjerujte nam, iste razorne moi kao i vae dvije bombe", odgovore oni. - Pardon pardon, ali ipak je istinito da sve ale i vicevi vuku korjene iz istinitih situacija doda netko, na to se ispriam na oduzimanju vremena i kvarenju romantine atmosfere prisutnima te s opravdanjem neizostavnih nonih obveza, pozdravim goste i uputim se k recepciji zbog rezimiranja dananjih realiziranih poslova te pripreme dnevnog plana za sutra. Sjedam za pult uz ukljueni ekran kompjutora, podboen na lijevu ruku te traei predah uz kocku pronaene okolade u poluotvorenoj ladici stola, mirei, stanem analizirati dan. eljan da sve privedem to prije kraju, ipak u prvi tren preputen predahu, jedino sam jo

imao snage da oslukujem svoje usporeno disanje, praeno povremenim uzdasima u kojima sam poeo prepoznavati potrebno olakanje. Da li je to konano smirenje uz prihvaanje popodnevnog sudara kao normalne ivotne situacije ili je to signal jo jednog kraja dana koji mi je poklonio toliko napetosti, patnji, radosti, uspjeha? mirim gotovo na rubu sna, a u tami pred oima poinju mi se izmjenjivati u tisuinkama sekunde, sliice bez reda ili smisla, sliice koje mi bude svijest u elji da ih bolje doivim, a tad nestanu. Onda se opet iskljuim, oekujui nastavak i kao u polusvijesti, kada bi se po traenju trebao pojaviti kolorit apstrakcije, realizma, fantastike ili moda neeg jo nevienog na rotoru unutarnje percepcije, svori se tu jedna zaustavljena slika, slika ba u modroj boji, boji kojom su presvukli veliki moderni autobus. Autobus koji kree, po tko zna koji put sa startne pozicije ka cilju, cilju koji mnogima znai sve, a najvie mladim igraima koji e veeras braniti svoj grad, svoj klub i sebe same kroz ugled i ostavljeni dojam na stadionu koji je prihvatio najbolje. Da, najbolje iz Europe. Mnogi e se naljutiti kad pod reflektorima, koji dan znae, gomila prozbori "Dinamo, Dinamo!", ali kad se ti isti reflektori ugase, svi e slaviti i nikome nee biti vie vano kako se navijalo, jer slavit e se pobjeda. Drage pobjede, svi ivimo za njih, a deki pa zar nije prekrasno da vjeruju da im odmor u dvorcu Beanec pomae da pobjeuju? U stvari, da li se u to smije i posumnjati, postavim si pitanje sa meni jasnim odgovorom te u prisjeanju na dananji ruak pred odlazak nogometne momadi, vjerojatno i uz pomo okolade, odjednom se razbudim, trgnem i uspravim u naslonja, s pitanjem: "Kako je prola utakmica!". Istog trena podiem telefonsku slualicu i zovem kuhinju. - Kako smo igrali... - ne izgovorivi reenicu do kraja, saznam za pobjedu, uz osjeaj radosti sportske enciklopedije Mlakara s druge strane ice. - Dobro, onda im moram poslati estitku - zavrim razgovor i zaponem pisanje prigodnog teksta, koji odmah zatim aljem faxom svojim simpatinim dekima. Prisjeam se, zanimljivo je kako me njihov prvi dolazak prije nekoliko godina ak pomalo i smetao, jer sam se bojao za image kue, da bi se svar tako brzo promijenila, prepoznavi korektne kulturne navike i obiaje igraa i prateeg rukovodstva, da sam ubrzo javno priznao krivu procjenu te upoznavi i pojedinano sve lanove kluba, nadalje bio sretan to im mogu izai u susret. Otvaram novu stranicu za pisanje na ekranu te vjerojatno zadovoljnjiji zbog uspjeha nogometne momadi, poinjem opet funkcionirati. Pogledam u podsjetnik za sutra te uoim da jo i danas nije gotovo. Vjena borba u izboru posebnih momenata koji doprinose perspektivi, ali ne samo osobnoj, nazovem nastalu situaciju i brzo prionem na pisanje dopisa usmjerenih prema cestarima, Ministarstvu prometa, zbog uasa nazvanog "sama jama" koji se, izgleda, namjerno ne popravlja i to u duini samo dva kilometra izmeu Krapinskih Toplica i reta, nekoliko kilometara prije, kako ga svi Zagorci zovu, najelitnijeg dvorca, gdje su furt veliki ljudi. E, pa ti veliki ljudi dolaze i sutra pa je prilika da se podsjeti sve neljubazne i uz to inertne strukture na propuste. Ne samo u radu ve i namjeri koenja razvoja slijepog crijeva nedovoljno prepoznate Pregrade, koja se smjestila nedaleko poznatog dvorca, a koji je, ini se, ba krivac za sve, jer se prostro prije grada u Kostelskoj dolini pa kao kooperni paun zaklanja svoje potomstvo koje ga je odbacilo kao runo pae. Koristim ime ministra Grania, jer mi je ponueno. esto upravo on stoji iza pohvala koje mi osobno i upuuje prilikom protokolarnih situacija u medudravnim aktivnostima koje Ministarstvo vanjskih poslova organizira pod mojom gastronomsko-dirigentskom palicom, u prepoznatom mirnom i sigurnom ambijentu, za kojeg je teko odluiti da li je bolji u interijeru ili eksterijeru, kako kau. Razlog je to to, eto, po tko zna koji put, obnovljeno staro plemiko kulturno dobro, prihvaa tako znaajne ljude u jo znaajnijem meudravnom interesu strana, koje e sutra tu zasjedati, a povijest memorirati kao jo jedan detalj ili svjedoanstvo kvalitete misli o namjeni jo nedavno oronulog, ruevnog objekta. Zar mi toliki samoinicijativni ulog ne daje pravo da napiem dopis Cestaru Aleksandru koji, kao glavni direktor Hrvatskih cesta, namjerno skida, a poslije daje i unititi oznake-putokaze prema dvorcu, iako za njih imam suglasnost i plaam porez. Dokle u uvijek prije velikih poslova osobno juriti po krianjima i postavljati oznake koje nekome, ali pitam se zato, smetaju? Zar nije korektno komunalnoj inspekciji signalizirati da narede sanaciju i ienje bliskog okolia nad kojim nemam ingerencije te da presele vrlo sumnjive legitimnosti, otkupnu stanicu stoke iz same blizine dvorca, hotela s pet zvjezdica,

i to bez ikakvih sanitarnih uvjeta? Nesretni sudovi uvijek mi se vrzmaju glavom, a sada kada sam jo i osuen na tri mjeseca zatvora, izuzetno me iritiraju sve preeste misli vezane uz nepravdu ili bolje formulirano, pravdu za koju se jo samo moram izboriti. Prisjeam se jo iz 1990. kad sam poistio deponij smea ispred i iza samog dvorca, osuen sam zbog smetanja posjeda po prijavi Joe Krsnika nesretnog Don Juana Porezne uprave, koji je proetavi i kroz Izvrno vijee opine, regulirao balans ekolokog oneienja kraja, obrnuto proporcionalno kategoriji spomenika kulture u blizini. Najkreativniji i najinventivniji takav zagorski narednjakovi nakon dugogodinjeg naukovanja u "djejem vrtiu", kako se zove uvijek zadimljena krma, uspjeno je zavrio kao jedini inokosni predstavnik poljoprivredne zadruge. Duani, gostionica i dosta vremena za lov, prigovaranje, ogovaranje, a sudske tubem pa zakaj ne, zar nije zanimanja Zagorac? Sva srea da mu je od monog Braceka Leskovara poslovoe duania, ker sutkinja. A ta, nekad micina Sanjica smrtno zaljubljena u ve skoro ozbiljnog mukarca, tj. mene, ker je tate , iji su najsretniji snovi, oni u kojima ja padam s velike visine u kavez prepun lavova, koje je netko pak zaboravio nahraniti nekoliko tjedana. No, moja za druge uvijek predobra majica nije nikada zaboravila nahraniti nae susjede, Bracekove roditelje, koji su bili uvjereni da je svakako previe traiti od sina da ih posjeuje, kad je udaljen od njih skoro puna tri kilometra i jo zauzet centralistikom milju primjereno podobnog lana Saveza komunista, a mislim ak da se "ono" zvalo sekretar za kontrolu puanstva, koje pod okriljem vjere odlazi traiti utjehu u crkvu. Taj moj Joek Krsnik sretan, dakle, to me ima, doekao je dan da proslavi veliku pobjedu, zahvaljujui svesrdnoj pomoi dragog mentalnog sklopa lokal-patriotskog odnosa dvojca sa kormilarom. Tako moja Sanjica mene osudi, jer sam, kako stoji u tubi, preplaio lovca Jou mojom eljom da kultiviziram Zagorje. - Chief, to pripremamo za sutra? - primjereno glasno me upita kolega Mlakar, izraavajui pritom puno panje, jer je uoio da lutam zamiljenog pogleda. - Restoran, stol kao i kod susreta delegacija Albanije i naih, dok kroz pigl-salon ide stol s dvostranim sjedenjem, naglaeni razmak kod ministarskih sjedalica, tamno plava prostirka s vrlo decentnim uskim a dugakim cvjetnim aranmanom kojeg sam ve naruio kod nae cvjearke Dunjice. Zastavice - slovenska i hvatska. Pazi na pravilo desne strane, puenje nije predvieno, ali pazite na slovenskog ministra u svim intermezzo situacijama, jer mislim da on pui. Oekujte da e i naruivati kavu, dok za naeg ministra morate imati spreman aj od kamilice u svakoj situaciji, i to posluen u ajniku s filter vreicom, ve uronjenom u vruu vodu. Kamin salon i knjinica moraju biti spremni za mogue izdvajanje od delegacija ukoliko ministri ele razgovarati nasamo. Crveni salon pripremiti za pauze lanova delegacija, a u mali salon postavite kompjutor s printerom zbog protokolarnih zapisnika. Novinari su najavljeni, i moi e se kretati dvorcem, samo uz odobrenje efa protokola hrvatske strane. Ruak pripremiti po sistemu 'a la minute', uz izbjegavanje pauza duih od pet minuta izmeu gangova, jer na ministar inzistira na radnom laganom i vrlo brzom ruku. Za 11,30 sati pripremiti se za prihvat sanitarne inspekcije te ukoliko je naa upanijska, skratiti priu, ali ukoliko dou profesionalci iz Zagreba omoguiti im potpunu slobodu, sigurni da nam njihova prisutnost nee smetati, jer oni znaju to rade. Svakako predvidite da na prilazu dvorcu bude netko od naih zbog upozorenja moguim gostima da smo u posebnoj kategoriji zatvorenog tipa poslovanja te im dijelite prospektni materijal, a moete im obecati aenje slijedeci put, kako bismo im opravdali nemogunost dananjeg prihvata. O ostalom e voditi brigu djelatnici iz policije koji e biti u civilu. Ja se vraam iz Zagreba najkasnije do podneva da doekam ministre. Naravno da ete me za sve zvati na mobilni telefon, ali sve bi trebalo biti O.K. jer siguran sam da smo dobro uhodani i pripremljeni - detaljno odgovaram. - Pazite se da Vas ne isprovociraju ujutro na sudu, efe i sretno Vam, a prije nego li odem elite li togod da Vam donesem - pita Mlakar. - Ne znam. U stvari, ne hvala - odluim se na odgovor svjestan umora kolege i dodatnih 250 metara koje bi morao napraviti da mi udovolji nekoj elji. Zavrivi slanje fax dopisa, vjerojatno zadovoljan to sam izdrao jo jedan dan skoro do kraja, primaknem posljednju kocku okolade usnama te automatski krenem izguvati ambalani staniol papir s namjerom da ga bacim, ali kad sam ga pomjerio, konstatiram da se u ladici cijelo vrijeme ispod okolade jo od jutros nalazi porezna blokada rauna, zbog

koje mi je sad ve skoro jueranji dan zapoeo kriminalno loe, kao i uostalom tridesetak prijanjih od kada sam blokiran, na svim pa ak i tekuim privatnim raunima. No krasno, pomislim, kako poelo, mislei na jutro, tako je i zavrio dan. Zatvaram ladicu na brzinu, pravei se kao da sam imun na grozan papir koji me toliko iznervirao zbog svoje neopravdanosti sadraja i naglo ustajem, pri emu se, osjetivi vrtoglavicu oslonim o pult recepcije, protresem glavom i ponovno se uspravivi, krenem put posljednjeg fizikog, ali sada koliko god napornog, ipak i ugodnog, uspinjanja starim, pomalo skliskim stepenicama, prema svom kutku i onom ogromnom, staromodnom, ali meni najdraem krevetu. - Chief, kaj idete? - pita Mlakar. - Da, idem pokuati spavati ako bu mi uspjelo. - Danas vam je bilo naporno pa jo i taj sudar - veli Mlakar. - Ma nije sudar, koliko taj primitivni odnos ili jo bolje taj moj nezgodni status u kojem me ljudi doivljavaju - odgovaram i polako se vuem na kat dvorca prema svojoj sobi, kad Mlakar dalje nastavlja: - Jeste li rijeili upravu prihoda? - Nisam, no ne znam niti kako da je rijeim, pogotovo sada kada sam u boljem poloaju zbog dobivenog suda protiv lane drube iz Uprave prihoda. U taj as, otvaraju se vrata sobe 205, iz koje izlazi na dragi reiser koji tu kod nas u miru radi na svom filmu. - Dobra veer, gospodine reiseru. Kako ste i moemo li togod dobroga uiniti za Vas veeras? - pitam ga. - Dobra veer vama, dragi ljudi. Nita, sve je uredu sa mnom, osim to sam pojeo previe onog finog smua s onim vaim krumpirom u vrhnju (recept) pa onda jo oni trukli vu keramici. Uh, bilo je to previe pa sada ispatam. Zato idem malo u etnju, samo tu po katu, a vidite vi ovaj pogled prema tornju sa zvonikom iznad kojega ve dvije noi pratim puni mjesec koji prolazi nakratko zaklonjen arobnim oblakom.? Potpuno mistina slika, ali neviena pa ovaj prelijepi atrij dvorca. Sve je tako romantino. E da, to sam Vas htel pitati, gsp. Krianec, zato nemate kazaljke na satu u tornju, kaj se to ne bi moglo ugraditi? - Pa, ovaj znate, bi, svakako da bi, ali nismo to uinili ne zato to je to skupo, ve jednostavno nama kazaljke u dvorcu gdje vrijeme stoji ne trebaju - odgovaram. - Ha, ha, imate prav. Ba ja srljam gdje ne treba - prokometira gospodin koji toliko djeluje odmorno i prepun energije da mu je za pozavidjeti. - No deki, ali kaj veliki gazda i pomonik delaju tak kasno ili je pardon moda ve prerano? - nastavi dalje na reiser, ritualno se pripremajui zapaliti jednu od svojih, ve nama dobro znanih lula. - uo sam da spominjete Upravu prihoda, kaj je to u vezi s onim to sam juer proital u "Jutarnjem listu"? Grozno je to kak mogu napakostiti ti mali administrativci ljudima koji stvaraju, kaj je najgore, izmeu ostalog, za njih. Ja bi ih sve poslal u neko mesto - ustro nastavi reiser. - Vjena tema naalost, a najgore to mi tu prolazimo bez milosti, a vidite, svi u dravi istiu kako je Beanec poslije otvaranja za javnost uzor i ponos drave - nadovezao se Mlakar. eljan da prekinem temu, pokuam preusmjeriti razgovor pitanjem da li bi moda na reiser popio jedan digestiv, na to momentalno dobijem negativni odgovor, uz gestikulaciju glave i pitanje: -Mnogo sam itao o Vama gosp. Krianec, i moram priznati da su Vam mediji naklonjeni, a sigurno imate i meu svim Hrvatima 90% ljudi koji Vas cijene, no neki su Vam i zavidni, ali svaki koji vidi to ste uinili, moral bi skinuti kapu. - Da, ispada tono tak kak mi je jednom rekao Jasenko Houra, da me svi mrze, ali istovremeno mi se i dive - dodam i nastavim - Poteno je priznati, gospodine reiser, da mi je najvea pomo i pristigla od novinara, divnih i dragih ljudi, koji su o meni uglavnom pisali onako kako su i sami procijenili stanje stvari. - Najvie Vam problema prave poreznjaci? - Zapravo, dozvolite da Vam kaem da ne bih ja to nazvao problemima, nego dijelom ivota u kojemu je sve odreeno fifti-fifti. Moda ti bedaki jednostavno i nisu svjesni da mi svojim poniavajuim represivnim nainom pomau da idem naprijed. Velika je volja u

meni potjerana jo vie potrebom dokazivanja ili jednostavno inatom oplemenjena da ustrajem na zacrtanom putu. Klipovi i trnje po kojem me tjeraju hodati dravne administrativne i upravne structure, samo mi pomae da sve rezimiram, jer u takvoj situaciji je lake trati ili tovie ak preskakati. Ali ja Vas ne bih htio sad pred spavanje optereivati da sluate ili uope budete blizu mojih svakodnevnih radosti - odgovaram. - Dajte, nemojte tak pa ja Vas tak rado sluam, znate, a nikad se ne zna moda bi se mogli dogovoriti da se vae djelo i nain rada stave na film. No, krasno! Kaj bi s njim delali, plaili djecu koja nece ii spavati - pourim se komentirati uz prisutnu unutarnju elju da se to prije svi lijepo pozdravimo pa nastavim - Also dakle, Herr reiser, uz duno potovanje, oprostite kaj smo Vam malo zasmetali u Vaem nonom miru i etnji, sa eljom da se vratite Vaem ritmu uivanja, mi bi vas sada noeni naim obavezama pozdravili. Laku no i ne zaboravite da samo Vam na raspolaganju kada to poelite. - Laku no. - Laku no. U pratnji kolege, odlazim prema cilju do kojeg me jo jedino dijeli odzdravljanje klimanjem glave Mlakaru i otvaranje vratiju iza kojih me eka eljena samoa. Mir i tiina. Smiraj kojeg jedino remeti um i pritisak u uima i onda odjednom nenadano neopisivo zadovoljstvo. Koliko malo treba ovjeku da osjeti radost da se beskrajno umoran raspoloi. Tako beznaajan moment u novom pokretu i evo ak stereo zadovoljstva, jer obje cipele sada nekontrolirano odbaene vie ne sputavaju kurje oi da promatraju taj udnovati svijet koji im je dostupan samo u noi. - Sinia, Sinia... - najnjeniji apat, obavija me kao noen lahorom, dok ne raspoznajui porijeklo te izuzetne njenosti pozivanja, promatram zavjesu kako se lagano levitacijskom lakoom poigrava. Umornim pogledom pokuavam pronai smirenje u jednoj Monetovoj marini, seriografiji na kojoj, ini se i lie masline nadvijene nad morsku obalu plee zaarano maestralom kojega je slikar tako iluzorno uspio nametnuti. Boe dragi pa ukoliko ne spavam onda fantaziram, ali osjeaj je poseban, osim to mi nekakvi trnci prolaze tjemenom, jer ja osjeam neije prisustvo. Uspravim se na jastuku u polusjedei stav i ponem oslukivati, rairenih zjenica, s nelagodnim pritiskom u vratnom dijelu kraljenice. Protrese me zima i sav se najeim, kad ponovno raspoznam onaj isti poziv mog imena, ali toliko njean i neodoljiv da mu odgovorim, pokuavajui imitirati boju i melodinost glasa koji me poziva. - Tko me zove, molim? U polumraku u kojoj se i dalje najjasnije istie do malo prije promatrana slika, na plaviastom zidu sobe, obasjana snopom svjetlosti vanjskog reflektora, odjednom postanem svjestan siluete koja mi se s posebnom lakoom pone pribliavati. Znao sam. - Znao sam - sam sebi priznajem na glas i zadivljen pojavom, nastavim - Ti si ve dugo moj gost, zar ne? - Tvoj gost? Moda si ti moj gost. - Boe dragi, pa tvoj glas je toliko njean da ne mogu vjerovati. - Kako kada, a i ti ima raspon da bi ti neki mogli pozavidjeti. - To znai da si ti stvarno stalno tu kraj mene? - upitam s nevjericom. - Pokraj tebe i mnogih koji su tuda proli prije tebe - odgovori duhica kratko. - Vjeruj mi, osjeao sam neije prisustvo, ali nisam mogao biti siguran i nisam se htio prisiljavati na neutvreno vjerovanje, ali iznenadila si me, jer uvijek bih prije oekivao mukoga duha. Ustvari, ti si tako, tako, ma kako da ti objasnim... - No, to je, ne vjerujem da je tebi nestalo teksta. Ti si barem vian svakoj situaciji, a moda te moj glas podsjea na neki tebi poznati od ranije? - Moda, ali ovo je ipak perfekcija, divota jedna, toliko dobro da ne vjerujem u stvarnost pa ni nije zar ne... - Ne zamaraj se time, drago mi je da ti se svia i ostanimo na tome. Ali ostanimo i na upoznavanju za koje ne treba nikome govoriti, jer sam si svjestan da bi mogao uza sve to radi i kako te do sada gledaju izazvati jo vie neprilika. - Nevjerojatno, hoe rei da bi netko mogao pomisliti da su mi se ratelali ventili?! Zar ti hoe moju potvrdu da ja vjerujem da mi se to to sad s tobom razgovaram zbilja dogaa? - Kako je tako je, ali ja ti imponiram, a prepoznati e da ti dolazim u pravi as.

- Super! Sve je super, a to ima, duhica i ja. S kim se jo drui, koliko vas jo ima u dvorcu? - pitam znatieljno. - I sam si nagaao do sada vrlo dobro. Primijetio si nestaluke u nonom klubu. Zar ti nije prijanja pomonica Sanja i sama priznala ak u javnosti, da je srela duha. Uplaena na smrt i danas jo uvijek o tome razmilja, makar je od tada prolo nekoliko godina, a ona vie i ne boravi u dvorcu. - Sjeam se toga, ali sjeam se i razbacanog cvijea, premjetenih inventarskih predmeta, sveukupno udnih pojava za koje nisam mogao okriviti nikoga. A Sanja, ona je u "Latinici", televizijskom talk-showu, uistinu ponovila doivljaj. - A ti mi onda govori da su ti duhovi poslovni pratneri, da ti kradu novac, a uz to okrivi i poreznjake da ti ne priznaju porezne olakice zbog toga. - alio sam se, u elji da razbijem monotoniju ozbiljnosti emisije - odgovaram. - Dobro, ali si imenovao posebnu skupinu ljudi i to ne samo svoje Zagorce, ve sve hrvatske poreznjake, jer ti je gledanost televizijske emisije o duhovima bila mjerljiva s miljunekima okeca. - To si trebala rei Denisu Latinu koji je sve i zakuhao. To bi mu bila korektna nagrada za trud koji je uloio u tu, ali i druge emisije. - E da, kada smo ve kod drugih emisija, ti moj pametnjakoviu, to ti je trebalo gostovanje ponovno kod Latina na temu jet-seta? - ista reklama, uz pokuaj da se opravdam od mogueg prihvaanja javnosti u takvu nekakvu kategoriju. Pa, ako me ve prati, onda vidi ili si uoila da sam na pitanje, koje je uslijedilo prije poziva u emisiju, da li u Hrvatskoj ima pripadnika jet-seta rekao da ima, kako bih lake uao u emisiju. Ali sam zato u emisiji energino negirao postojanje uope slinog sloja u Hrvatskoj, u koju niti ne slijeu 'jetovi', a bojim se i da u izobilju bogatsva postoji i netko tko bi u dokolici lutao po svijetu samo zbog upranjavanje dosade. - Ali, emisiju su opet gledali poreznjaci. Je li i njima jasna definicija i pojam bogatih? nastavlja duhica. - Ti misli da su oni tolika zlopamtila da bi se mogli osveivati, jer misle da imamo vie nego li to oni znaju? - Koliko si i sam puta rekao da ivi u epicentru austrougarskog jala i istonjakog primitivizma pa to je tu onda udno? Zar ne primjeuje da bolje prolaze oni koji u ratu ue u grmlju ili jo bolje, mau zastavama vojski koja prolazi kraj njih? Takvi bivaju ak i nagraeni. - Da, zato to kugla i kolajna uvijek fulaju pravu osobu! - A to je tebe fulalo kada se tako ponaa spram poreznjaka? - gotovo e nervozno moja leprava sugovornica. - Pa, ti si suneko moje od duhice, vie optereeno s gospodinom kegrom nego ja! - No no, a ti, moj aneleku, bez onoga gore to svijetli, to ti i ne treba jer se ti i u mraku dobro snalazi, zaboravlja da ja ne plaam poreze i prireze, i dajreze i morareze, nego je to tvoja obaveza, koja i nije samo obaveza, ve tebi neurastenino iritirajua frustracija, zbog koje si bio u stanju razjuriti cijelu Krapinu, i one krive, i one koji nisu nita krivi, i zbunjene, a i one koji nisu svjesni odakle su, pod zajednikim nazivnikom - djelatnici uprave prihoda. - Vidim da je CIA beba za tebe, ali nije mi jasno kako moe tako njeno, s mirnoom i bez imalo uzbuenja ili bez bar malo agresivnosti, izgovarati ime porezne uprave? - pitam. - Jednostavno, a i ti moe samo ako hoe. - Dobro, dobro, ali zato si mi servirala ovu temu u krevet? - Vidi, vidi, plemi, a naivan! Da ti nisi neka endemska vrsta? Jedno misli, a drugo govori. - Tono je, O.K., optereen sam poreznjacima ili bolje rei, alergian sam na njih! - No ipak si pristojan prema njima i nisi ih, premda si imao priliku, oprao u razgovoru s reiserom iz sobe 205. Znam da nisi bio toliko umoran da ne bi mogao pokrenuti lavinu, ali si se ipak suzdrao. - Shvati, ja nemam nita protiv drave i ja sam u euforiji nastanka ove drave htio dati svoj doprinos. Platio sam poreze i prije nego li je itko traio, i vie od toga. Pa zar nisam uredio taj dvorac sam samcat, svojim fizikim radom i investicijom i ime god hoe jo otplatio svoje dugove i stvorio poziciju novog ugleda preko toga objekta i zagorske upanije. Zar mi nisu elnici rekli u poetku: "Samo ti delaj, sve bu v redu", a kad je bilo skoro, a

posebno sve pri kraju, onda vudri po njemu, kaj bu on sad tu nekakav grof, kaj nam ni Kajfe dosta, itd. Kaj me nisu oslobodili zbog ulaganja stimulativno od poreza, kao nek si pomogne prvih pet let, evo mu to i na pismeno. Prolo sedam let, kad evo blokada rauna! Nisi platil porez od 1991. do 1995. i sad tancaj na na raun dok nam ne bu dosta, jer slobodna procjena i ocjena svake Marice iz poreznog ureda je vie nego istina i injenino stanje pa ak i zajameno ustavno pravo slobodnog ovjeka. Ako grijeim oprosti i ti i oni koje sam iritiral, ali zakaj onda Upravni sud ne rjeava albu ve etiri leta?! A to se tie moga suzdravanja pred gostom hotela, radi se o stvari je koju nazivamo ugostiteljskom etikom. Sloeno bi bilo razumjeti vlasnika hotela koji eli gostima osigurati zadovoljstvo proeto panjom, da napada i kudi dravu u kojoj radi i ivi, jer imena pojedinaca ako su dravni slubenici u takvom naglaavanju znae mnogo vie. - Ma, ne sumnjam ja u tvoj patriotizam niti kulturu, ali nekada te zaista teko razumjeti. - Na primjer? - Zato si toliko galamio na poreznjake i izazivao nihov revolt i zato se nisi drao profesionalnog bontona u takvim situacijama? - uj ti, due, zato mi ne bi priali o drugim stvarima? - Zato, jer tebi to treba da se oisti, da ti bude lake, jer kad se meni povjeri biti e ti lake. Priznaj da ti je ve lake. - Pa i Freud je za tebe beba, ali zna, hvala ti, jer mi se ini da me razumije. - Jesi li bio ikada kod profesionalnog psihijatra ili psihologa? - Nisam zbog sebe - odgovaram. - Dobro, hajde reci zato si ostavljao dojam kolerinog agresivca u Upravi prihoda? inzistira duhica. - Zbog percepcije. - Ma daj, kakve percepcije? - Grozne - odgovaram kratko. - ali se ili izbjegava odgovor? - uporna je moja sugovornica. - Zar nije grozno kad primijeti da ovjek sam sebi ini loe? - Pojasni - trai od mene. - Uredi dvorac, otvori ga, zalaufa dobar 'one man band' menadment pa umjesto da pone stavljati sitni u arapu, odlui urediti jo dva dvorca. Nema ni petka ni svetka, raspadne ti se brak, nema nita svoje i potom kad ti ivot poinje biti vjeni suton, pozovu te da preda poreznu prijavu. - Ali, sam si izabrao svoj put. - Jesam i to put u dravi kojoj elim samo najbolje, a koja mi ne prizna investiciju, jer kau nije moje, zatitnu kamatu, jer ne zna se ije je, hipoteku jer, ekaj, to je nae! Nema dijaloga, a monolog koji bi trebao prihvatiti je u skladu s poetkom smaka svijeta. Sve unititi da uniti i one koji smetaju, kako bi oni koji ostaju, a to su oni kojima mi smetamo, imali istu situaciju novog doba, u kojemu e vladati oni koji su odluili ostati - tumaim. - Ne razumijem. - Ni ja, ali mogu ti ponoviti. - ekaj, pa ti si pravi uas. - Ne, nisam, ali "ono" je grozno, i zato sam nekada prozborio jezikom kojeg su mnogi razumjeli, da im bude lake. Volim jednostavnost i praktinost, a kad lupi po stolu to ti je jako jednostavno, a praktino da i ne govorim. - Daj mi opii jedan moment tog tvojeg lupanja, molim te. Moe li? - Moe. Stoje ti moje poslovne knjige poreznog karaktera, sedam mjeseci kod njih... - Gdje to? - U pregradskoj Poreznoj upravi, i u neodoljivoj elji mojih savjetnika u financijskom servisu da pogledaju neke situacije zbog potrebe da se alimo na odreena neosnovana rjeenja, nazovem telefonom drage mi osobe i zamolim za termin za povrat istih. Ne danas, ali sutra doite u podne, saznam i zadovoljan odgovorom ponem s psihikim pripremama za sutra. Sutra ipak nazovem dva sata prije zakazanog termina, ne bih li ipak provjerio je li se togod promijenilo. Sretan zbog poziva da doem, uputim se po svoje miljenice, kad tamo u poreznoj, poreznjaka nigdje. Najvanije je utvrditi datum, jer ako je prvi dan u travnju onda je to to nema nigdje nikoga duhovito, ali ako nije sluajno mjesec travanj, onda to moe biti zabrinjavajue. I eto, tako se desi gora solucija.

- Ne mogu vjerovati da nisi nikoga zatekao u kancelarijama?! - Nisam ni ja vjerovao svojim oima, ali to onda. Nekada je istina grozna. Sjea se izraza od ranije? - I dalje, to je bilo dalje? - nestrpljivo e duhica. - ekao sam i ekao, a onda proetao kroz nekoliko spojenih i prohodnih kancelarija i naposlijetku u posljednjoj naao cijeli tim. Timovali su ti nad mojim knjigama, dok su fotokopirke umnoavale stranice za financ-timsku arhivu. Sloni rad uspaljenih najsvjesnijih izvrioca tajnog zadatka sada su promatrala dva oka, koja nisu mogla vjerovati da se to pred njima dogaa. Samo sam mogao jedno, jer moje prisustvo nikom nije smetalo, a moda me nisu niti primijetili - udariti po stolu, jer ni pristojan pozdrav nije dobio odgovarajuu jeku. Jesi li se kada igrala "leti-leti"? Kad kae avion pa svi podignu ruke u zrak, tako su i moje Zagorke digle ruke, samo jo malo vie. Reci mi sada na ovo, tko se trese i predaje bezrazlono u paninom strahu? - Onaj koji... - Koji je to, no, reci! - Dobro, to je jasno, a to je bilo dalje? - Pokupio sam knjige, pozdravio se i otiao, bez da sam im ostavio i za kavu. - Zato spominje kavu? - Zato to ljudima elim dobro, a kava je, zna ve... Kofein nije zdrav. - Kada si jo pukao? - A kad nisam. Ma daj, alim se. - Ali, bilo je toga dosta - moja e izgleda, dobro upuena sugovornica. - Bilo, pa prolo - odgovaram. - Da, ali s posljedicama - na to e ona. - Sve ima svoju cijenu - uzvraam. - Ali, nekada je cijena via nego bi trebala biti? - Kavaliri aste - odgovaram galantno. - to ti najvie smeta kod financa, kako ih ti zove? - Smeta mi to su me prilikom posjeta, kada su se u Beancu nalazili njemaki ministar financija i na ministar u to vrijeme, gospodin Prka te gospoda Ivekovi i Perkovi, informirali kako u ja moi jednostavno financirati adaptaciju dvoraca jer e novi zakon prepoznati openacionalnu vrijednost moje investicije. Kasnije, uoivi da me ipak zakoni zaobilaze, otiao sam na razgovor kod efa poreza gospodina Perkovia. Ljubazno primljen, dobio sam informaciju da mi ne trebaju olakice, jer su moji trokovi kod investicije toliko veliki da premauju prihode pa uz amortizaciju jednostavno oporezovani dio i ne postoji. - I dalje? - Krapinci odbacuju knjige, jer rekao sam ti ve i ranije, ne priznaju amortizaciju, niti investiciju, niti ita drugo, a uz to i sve to od materijala za nuno odravanje dvorca stavljam u knjige, bacaju mi van, pa mi jo za to poveaju porezno tereenje, koje si pak sami naplauju nenajavljenim blokadama iro-rauna. Uz jo izmiljene druge poreze iz godina koje sam ti obrazloio s legalnim oprostom plaanja. Pogaa me i to to mi naplauju putokaze kao reklame na cestama, a u zakonu lijepo pie da oni ne podlijeu plaanju takse na reklamu, jer su to oznake kojima se oznaavaju objekti od posebnog kulturnog znaenja ili tako nekako. Prve godine ih izbroje, a onda kada ti ih pola nestane zbog nemarnog cestara ili klinaca koji nemaju druge zabave osim vandalizma, ili neke i sami maknemo, financi, deru i dalje po broju koji njih zadovoljava, a kada se pravovremeno ali alba nije bila u roku, jer kad e biti zaprimljena, odreuje Marica koja je zato tamo i plaena za to. Kaj ne? - uj, pa to je grozno i ti si sve to tako lako sada bez ljutnje izustio? - Jesam, a kaj bum na tebe vikal, a bogme ne isplati se vie ni na njih vikati. - Kaj bu, onda, prestal? - Davno sam ja prestal s galamom, samo zna, raniji dojam ostaje pa je njima Sinia sinonim za sve najgore. - Ma daj, kaj veli! - Najgore se i desilo bez galame, kada sam prijavljen policiji da sam prijetio ubojstvom, i jo tako, ali zbilja groznim stvarima da ih ne elim izrei.

- Misli li to na aktualni sluaj sa Slavicom Kameneki i njenom tajnicom? - Da - odgovaram. - Kaj je zapravo bilo s tom prijavom? - Ako sam duan, znam da moram platiti obveze, ali kaj ako meni nisu drugi platili, gdje da uzmem?! Ali, blokirali su me bez veze i razloga po tko zna koji put. Kako sam danom prisilnog i nenajavljenog ienja rauna, namjeravao platiti nuni pokrov za dvorac u Gornjoj Rijeci, upozoren od banke da je Porezna uprava imala veliko pospremanje, bio sam slobodan nazvati gospodu Hlupi u Pregradu, a koja me po sistemu "nisam ja upuena", uputila na upanijsku proelnicu Slavicu, do koje se moe doi, uspostavilo se kasnije, samo na sudu. U istom danu nekoliko puta, a onda u nekoliko narednih dana bezbroj puta, odbijen u molbi da me se primi samo na razgovor, poalio sam se u zagrebaku fotelju. Gospodin Perkovi me tekom mukom sasluao, toliko tekom da je vjerojatno pod teretom oslonio slualicu na stol kako bi lake izdrao znanu mu jadikovku o obnovi dvoraca, a ja osjetio i neku korist, jer sam imao neprekinuti monolog sa stolom koji je sve najbolje i razumio, ali nije bio u stanju pomoi - s muninom se prisjeam svega. - Frizira stvari na udan nain, vjerojatno i ima toliko simpatija kod ljudi koje, ini se, bit u blaga, pomalo i vrijea. - Nije mi namjera nikoga uvrijediti, a i Bog mi je svjedok da nisam niti zlopamtilo, niti osvetnik, niti da se borim samo za svoje ciljeve, ali to kad ne podnosim nepravdu, nemarnost, neovjenost i ostale bratie i sestrice prethodnim rijeima. - to je bio odgovor u ministarstvu? - Na molbu, da uz moje prihvaanje izmiljenog duga, samo ostvarim pravo na odgodu, odnosno, obrono plaanje duga, to su me pouili da traim u samom Ministarstvu, dobio san negativan pismeni odgovor. Istoga dana kada sam i bio osobni svjedok da su neki juni Hrvati ostvarili u cilju sanacije dugova, dakako kreditne linije, od Ministarstva financija na iznose koje je teko i zamisliti pa i izgovoriti. - Po tvojim rijeima, ti si imao ili ima one koji te i prihvaaju u redovima Ministarstva? - Da imam ih. - I onda? - Naiao sam na skamenjenog gospodina... - Jesi li ti malo umoran pa ti se neto pomijealo ili si ve u novoj epizodi? - Sreo sam u jednom CD-shopu efa poreznjaka - odovaram. - I kaj je bilo? - Pa, rekao sam ti! - Promijenio je agregatno stanje? - duhovito e duhica. - Da, ak dva. - ekaj, kako dva? - Prvo se skamenio, a potom ispario! Ha, ha... - nisam mogao suzdrati smijeh, sjetivi se toga. - I vie se nije pojavio? - U mojem ivotu izravno nije. - A da se pojavi? - Neka se pojavi. - A prijava od Slavice, to je s njom? - eli doznati moja znatieljnica. - ekaj, ljepotice prozirna, prvo mora upoznati ministra kegru! - Ima li on dobrih strana u tvojem sluaju? - Da, svakako ima. - Ne mogu vjerovati da ti to priznaje. - Problem moga ivota je i u tome da ja toliko nevjerojatno nestvarno ivim da me teko u svemu prihvatiti i shvatiti pa ak mi i vjerovati. - No daj, molim te pohvali kegru, po emu ti se svidio? - Nisam rekao da mi se svidio, ve sam rekao da ima dobrih strana. - Ja u ostati vjeni duh ako me tako nastavi drati u neizvjesnosti! - nestrpljiva je duhica. - Dobra mu je, na primjer, desna strana. - Zato desna?

- Pa s te strane obino mu se nalazi gospoa Voki, jer zna, kavaliri stavljaju drage i vane osobe s desne strane. - I to je to? - Nije. - Nego to je to? - Dobra stvar je to to mi je gospoa rekla dok je bila ministar prosvjete, da sam nevjerojatno nadaren i da je moja najvea nesrea to nemam ovaj dvorac Beanec na irokom Brijegu, jer bi onda za njega cijeli svijet znao, a i ja bih vjerojatno imao neku korist! - Krasno, a to je rekao ministar kegro? - Nita. - Pa zar nisi razgovarao s ministrom financija? - Ne, ali jesam s potpredsjednikom Vlade. - Koji je pak sad taj? to ti je on rekao? - Pa, Borislav kegro. Rekao mi je, ustvari, nije meni nego sebi, da sam ja najvei utajiva poreza u dravi. - Znaci, ministar je i popredsjednk Vlade? - Da, vrlo je jednostavan i praktian. - Zato? - Dvije dunosti, a jedna fotelja. Ekonomija, razumije? - Ne ba. - I ne treba ti, lebdi ti i dalje - uzvraam. - Dobro, vratimo se na proces. Je li ti tko pomogao? - Da, roditelji. - Kako, kad ti je otac pokojni? - E, moja duhice, nije ba tako. - Pojasni! - gotovo e naredbodavno moja nona sugovornica. - Tata ivi u meni, a naslijedio sam i gen tolerancije, bitan za nastavak prie. - Dobro, razumijem te, fali ti ponekad oslonac, kojega bi i kad bi ga imao odbijao, jer si jednostavno solist. Izabrao si najteu dionicu i nastupa. A publika su neprijatelji. Biti prihvaen od neprijatelja velika je stvar, jer moda ti je moan neprijatelj ponekad bolji i od prolaznog prijatelja. - Ima pravo, a dobro je i to da za isti prekraj ne moe dvostruko odgovarati. - emu sad to? - pita duhica. - Recimo da si ti ubaena pijunka iz redova onih koje ja kritiziram i naprimjer, prijavi me ili jo gore predoi im snimku kao dokaz. Ne bi nita postigla, jer sam ja to ve svima pojedinano vie puta objasnio, to osobnim kontaktom, to kroz medije. - Ma daj, tko e tebe prijaviti, svi te ve poznaju, a i da ti netko i stisne prijevremeno zatvorsko umirovljenje, napravili bi ti najveu uslugu. Ali, jao tebi u zatvoru! - gotovo e uvrijeeno duhica. - Zna li ti da sam ja bio u zatvoru? - Znam ja mnogo toga, ali mi je simpatino uti od tebe tvoje gledite dogaaja - odgovori ona. - Probat u biti kratak. Jo poetkom 1987. u "Crvenkapici", gostionici koju sam vodio u obiteljskoj kui, jednu veer imali smo veselu veer. Od Vardara pa do Triglava, pa malo naglo probuenim Banom do Pete i okolice, pa konano s Rajskom Djevom Kraljicom Hrvata na sud. Tko je bio prvi glas, drugi ili bas bilo je skroz svejedno, jer se ocjenjivalo i nagraivalo zborno pjevanje. Ne gine mi dva mjeseca, a moglo bi ti i gore, dokae li mi se upotreba dirigentske palice. Srea u nesrei, sudac je bio jedan od dobrih Leskovara, i jo k tome Hrvat. Nije bilo dovoljno dokaza i prijava milicionera Pere je propala. No, vrebao je od tad na Pero, zvani i tetoina, novu priliku i skoro smo mu sami pomognli da uspije. Dok smo se na sudu branili da nismo pjevali, on isticao: "Drue sudija, jesu, jesu". Stvar smo po oslobaajuoj presudi promijenili u "jesmo, jesmo", to ga je toliko iznerviralo u jednom danu da ne samo da je obnovio proces sasluanja nego je i gotovo uspio dokazati nau krivnju. No hajde, za utjehu, ostala mu je jedino mrnja i poriv za osvetom. - Dobro, a kada si dospio u zatvor? - Neto kasnije, ali ipak jo u prolom, Perinom vremenu.

- Razlog? - Nesporazum. Proveo sam dan s glumcima Borisom Dvornikom i Reljom Baiem, a od toga s Dvornikom neto due, odnosno, dugo u no. Snimala se, naime, u Toplinskim Krapinskim (kako Dvornik zove Krapinske Toplice) serija gdje su svoje uloge imali i gospodin Sagner, Bata ivojinovi, Burdu i ostala svita. "Crvenkapica", koritena takoer za snimanja, posluila je tom prigodom i za sklapanje poznanstava i eto, odigrala opet jo jedan od tisua vanih momenata u mojem ivotu. Provodio sam bezbrino dan, vei dio u vinskom podrumu Popovec, i ne slutei da e me rastanak s tada napitim prijateljem odvesti u zatvor. Sjeam se da sam se dovezao skoro pred kuu, kad mi se auto ugasio te ga vie nisam mogao pokrenuti. U pijanom stanju koje su prepoznali moji ukuani, odbili su mi izai u susret i pomoi pa je uslijedila refleksna reakcija izljeva bijesa, i pokuaj da zaustavljanjem nekog automobila u prolazu naem ekipu koja e mi pomoi. Bezuspjeno sam gubio vrijeme tako na cesti, dok se konano nisu pojavila svjetla, koja su se i zaustavila. Tri milicionera, dobro mi znana, koje sam ja toliko puta poastio, da sam njihov poziv da uem u milicijski auto protumaio kao alu. No nije bila ala i ja sam ti zaas zavrio u zatvoru. Sretan Perica, koji je bio deurni jer vie nije smio naputati prostorije, zato to je teren za njega bio preteak, doao je na svoje. Sinia u gajbi, ali u gajbi koju sam iskoristio za najavu promjena koje su se u politikom smislu neto kasnije i dogodile. - Reci, raci to si im radio? - nestrpljiva je bila moja duhica. - Pjevao oslobodilako-utjene pjesme, sentimentalnog ustrojstva, uz esto ponavljanje refrena kao to su "Ustani Bane", "Jo Hrvatska ni propala", itd. - I nisi se bojao? - Toliko sam bio povrijeen, da mi je bilo svejedno! - I dokle je to trajalo? - Oslobodili su me ujutro, jer su stranke poele dolaziti u administrativne referade pa je moje pjevanje budilo preveliki interes auditorija, a smetalo je to u to vrijeme dobro uhranjenog komandira, koji je na poslijetku jo odsluao moju jednosatnu misu kraj svih otvorenih vrata nasred nove policjske stanice u Pregrade. - I nisu te... - Nisu, ne znam zato, ali nagaam. - Dobro, je li ti to danjanja vlast uzela kao dobro? - Za ovu sam vlast ili bolje, dravu, napravio mnogo kvalitetnije pomake u ponaanju, ali vjerojatno jo nije vrijeme da se to verificira. - Zanimljivo, ali nisi zavrio priu o Slavici Komeniki? - Na postupke koje sam ti opisao alio sam se izravno predsjedniku dr. Tumanu. - Svaka ast! - s divljenjem e duhica. - Predsjednik je predao predmet na obradu svome savjetniku dr. Kajfeu, a moj susjed i nekadanji idol zbog dvora Miljane, kojeg je vjetinom uspio urediti jo 1980 godine., u sistemu koji ba nije bio naklonjen slinim iskoracima, zapoeo je novu stranicu doktorata, pod nazivom: Kako da u Zagorju pomogne susjed susjedu? - Kaj je to tak teko, da treba za to doktorat? - Da je lako, nije. I pokazalo se tako. Ali i da je mogue, nije ba jo uvijek sigurno, osim kaj je jasno svima nama, da nikad nije nekak bilo da nekak nije bilo, te da nikad nikak i nebu da nekak ipak nebu. - Uh, teko te je razmeti! - Ba kak i sused suseda v Zagorju. Ali zna, jedan sad ve pokojni, ali za vjeno sa svojim mestom u naim srcima, Jura Kantocij je znal vie put ponoviti: "Jednog dana bu Bog dal da bu vrag sve zel, samo treba poekati!" - Kaj si to spomenul u kontekstu susedskih odnosa? - Ne, to sam spomenul, jer sam se setil ovjeka koji je bil prijatel celom svetu. - Mnogo dri do priateljstva? - Previe vjerujem ljudima i mnogo puta zbog toga nasjedam, ali kad prepoznam i zericu dobrote koju mi netko usmjeri, memoriram to, i ekam trenutak u kojem to viestruko vraam. - Kajfe ti nije pomogao - provokativno e duhica. - Moda su njegove namjere bile pozitivne, ali rezultata nije bilo. Mislim da je tu moda izostao autoritet. No udi me da je kao upan inio niz propusta, a svojom galamom

otkrivao neznanje u bezizlaznim, a zapravo najjednostavnijim situacijama. Za pohvalu, ipak se sve svodi da mu je jedini interes politike upanijske fukcije bio gruntovni upis Miljane u svoje vlasnitvo, to je tekom muko uspio. - Bilo bi mu lake da je i tebi pomogao? - Naravno da bi, pogotovo to bih mu ja u Zagorje doveo golf investitore, to je vrlo dobro znao, jer je navodno i kompletan elaborat koji sam mu dao odnio pokazati predjedniku Tumanu. Bilo je to jo 1993., a do danas nisam dobio odgovora. - Onda se ti s pravom ljuti na njega zbog zapostavljanja? - Ne, ni govora, ne ljutim se na njega, ve na sudbinu, premda moda ni to ne bih trebao. - to sad hoce rei time? - Vidi, to je manji opseg rada, to se moe vie posvetiti sebi u organizaciji slobodnog vremena. To mi i najvie fali, pa emu da onda ureujemo i gradimo Zagorje, kad u morati tim jo vie sudjelovati sa svojim radnim aktivnostima? - Nije li to korektno za kraj u kojem ivi? - Kaj ti milostivice misli, da sam ja ili bih morao biti jedini bedak, predradnik u Zagorju? Nego, zna, moram ti priznati da se nekada igram pravog detektiva da bih uredio stvari kako treba. Na primjer, da bih se mogao braniti od ponekad toliko razjarenog i bez razloga bijesnog Kajfea, ispitao sam posebnim kanalima cijelu njegovu prolost. Tri dana sam boravio u Mariboru, provozao se kroz koprivniki kraj, razgovarao s ljudima iz vicarske i jo, naravno, ima toga. - Ti se dri naela: ui od neprijatelja, da bi ga lake pobijedio. - Nikoga ja ne elim pobijediti, ja samo molim da mi se da da radim i stvaram! odgovaram odluno. - Zato se ne ukljui u politiku, moda bi ti tako bilo lake stvarati? - pomalo me pecka moja sugovornica. - to e mi politika! Ja znam da mogu ivjeti od svojeg rada! - Razmisli malo, moda si brzoplet, jer bi iz te pozicije mnogo lake sredio neke stvari, a i u Poreznoj upravi... - Zna, ja elim ivjeti u dravi u kojoj ne treba nita sreivati ovako ili onako, ve gdje su odnosi izmedu ekonomije i politike definirani! - odluan sam u svome stavu. - Ali, tamo na mjestu, gdje bi ti moda neto uradio bolje od drugih, sada sjedi netko tko kvari. Ne treba li moda, ako eli napredak, razmiljati i o osobnoj greci kojom dozvoljava da sistem vozi pod konicom, a izgleda i u rikvercu? - uj, ti kao da me pokuava na neto nagovoriti? - reagiram buntovno. - Znam ja da e ti pravodobno i sam shvatiti neke stvari, ne treba tebe nagovarati, premda hini da voli savjete, a time bi se samo pokvarila stvar koja e ii nabolje sama od sebe. - Dobro, dobro diplomacijo simpatina. - No, hajde ti pak diplomato nad diplomatima, reci mi to je Predsjednik uinio za tvoj sluaj sa kegrom? - Saznao sam od gopodina arinia, koji me posjetio u dvorcu, da je dr. Tuman na mojoj strani te da je i sam rekao da je smijeno mene nazivati utajivaem poreza, kad ureujem dvorac te da on sam svhaa koliko je to mukotrpan rad. Mnogo toga saznao sam ti ja od ljudi iz prve linije, ali su druga i trea jo bolje djelovale. - Kako si onda unato potpori Predsjedika, optuen od proelnice Porezne uprave? - Vrlo lako.Misli li ti da sve karike timaju od gore prema dolje? Zar ne zna za igru pokvarenog telefona? - Kaj tvrdi da je sve bila namjetaljka? - sumnjiavo e duhica. - Da, bila je. To je pokazao i sudski proces. Evo ti kronologije. Prvo sam blokiran jer nisam platio porez za period za koji i nisam trebao, onda ljubazno molim za razgovor, jer elim pojanjenje i savjet, no uporno zovem, ali nitko ne eli razgovarati. Odem do gospodina Perkovia i samo jo pogoram stvar. Nakon toga, piem pritubu gospodinu kegri, koji ne reagira, molim odgodu plaanja, ali bez uspjeha. Naposljetku traim pomo od Presjednika drave, jer zato ne, kad obnavljam tri dvorca! Kajfe me pozove u Miljanu da me informira da su na mene svi ljuti, a pogotovo kergo, koji tvrdi da sam ja najvei porezni utajiva. Nakon toga mi Kajfe mi sredi kratkoroni kredit u Krapini od 200.000 DEM, s kamatom da se smrzne te time zavri proces, jer banka plaa moj izmiljeni dug.

Meutim, uprava me zaboravi odblokirati i to onda traje i traje, a ja zovem i zovem. Nakon pedesetog poziva, dolazi policija na osnovu prijetnje proelnici, a ja zovem pred policijskim inspektorom upravu te ispadne da oni mene vrijeaju, a ne ja njih. Da apsurd bude vei, za isti poziv pred svjedokom policajcem koji je i napravio zapisnik o tome, ponovno sam prijavljen te dravni tuitelj pokree krivinu prijavu. No svjestan da nisam nimalo kriv, uz odvjetnika pozivam i novinare te uz cijelu zbrku i nezadovoljstvo prisutnog suca, tuitelja, proelnice, tajnice, koja je sve u svojoj zakoenosti i zakuhala, izborim veliku pobjedu, unato pristranosti dravne ekipe. U konanici trijumfiram, jer me sudac oslobada optube, zato to je bilo neminovno vidjeti da su se svi u laima toliko zapetljali da im ni sam sudac vie, da je i htio, nije mogao pomoi. Presuda je glasila: "Trokovi postupka padaju na dravni proraun!" Prekrasno pomislim, tko to puni taj proraun, kad se njime tako raspolae, da ne pada opet na moj teret i ostalih nedunih poduzetnika? Zar ne bi to trebala platiti tuiteljica iz svog depa ako je to njezina greka, a ne opet da se ruka posredno, dakako, zavlai u moj dep? Zar taj sistem u kojem te kadija i tui i sudi, nije trebao otii u zaborav ve odavno? - Nemam komentara, ali hou rei da zbilja rasipa energiju. - Daj, molim te, zamisli kasnije sekvence, u kojima Uprava prihoda zabranjuje Televiziji da objavi ishod procesa ili pojedine novine toliko ublae teinu procesa, da ispadne skoro iz teksta da ja nisam osuen, ali je ipak za sve vidljivo da sam kriv. - Manipulacija medijima, hm - dodaje zamiljeno duhica. - Da, dogaalo se to i ranije ve vie puta. - Sjea li se koliko si puta bio na sudu kao okrivljenik? - Ha, ne mogu ti to izbrojati tako brzo, ali mnogo puta. No najee sam izvukao pobjedu, zapravo, skoro uvijek kad sam se branio sam. - Da li se situacija u odnosima poslije dobijene bitke promijenila? - Neznatno, ali razgovarao sam s potpredsjednikom kegrom na jednom sveanom primanju u Predsjednikim dvorima, gdje mi je obeao da e doi u dvorac te jo da e mi pomoi oko Gornje Rijeke. Ali vjerojatno optereen obvezama, to nije stigao, no nadam se, moda e doi. - On je prije bio u dvorcu? - znatieljno e duhica. - Da, vie puta i kao voa raznih delegacija, ali i privatno s obitelji. - to ti misli, inae, o njegovom radu na elu financija? - Pogreno ga svi optuuju da je kriv za PDV. Nije samo on, nego je to najvei promaaj Vlade. Ja samo elim rei da alim ljude koji sjede na funkcijama i koji sprovode naplatu, na primjer, PDV-a bolesnima na lijekove, gladnima na kruh, onemoguavaju izdavaku djelatnost, oporezuju djeje proizvode, a o turizmu da i ne govorim. Nedavno sam uo stravinu priu, da je jednom bolesniku poslan lijek koji ivot znai, iz inozemstva avionskom poiljkom. Vrijednost lijeka bila je 5000 DEM, to je netko vani i platio, ali pacijent koji je dopuzao do altera da ga podigne nije imao 1200 DEM za PDV, pa mu je unato kratkome trajanju valjanosti lijeka, bilo sugerirano da ipak ode umrijet na neko drugo mjesto. No zato je netko drugi doao po svoje dijelove za avion i nije trebao ekati u redu da plati PDV, jer za avione to ne treba! govorom, ne mogavi suzdrati bijes i gorinu. - Dobro si informiran - veli moja duhica. - Zar ne ivim u hotelu, ne kreem se meu ljudima, zar se uope o neem drugom u ovom drutveno-socijalnom trentku i razgovara nego li o tome kako opstati? I to na pragu, nekoliko dana do poetka novog tisuljea. - Sinia moj, kad bolje razmislim pa ti si pravi muenik, misionar, koji u svem nezadovoljstu, koristei udnovati periskop da bi preskoio vrijeme u kojem ivi, vidi perspektivu zadovoljstva u novom vremenu! - pretjeruje ona s komplimentima. - Dobro se dobrim vraa, a pozitivno vee pozitivnim i ne moe stalno kiiti, jer jednom oblak mora presuiti pa tako i lou politiku mora zamijeniti bolja, pa jo bolja, pa bolja od bolje, i naposlijetku dolazi najbolja. A onda su novosteene vrijednosti prepoznate, da tu dobiju svoje mjesto i kategoriju. Treba biti samo uporan i strpljiv, i neprestano graditi i odravati svoje gnijezdo. - Vrlo si izravan i doima se kao ovjek koji se niega ne boji.

- Naravno da se ne bojim. Vie toga znam u svakoj situaciji to mi je initi, nevjerojatnu intuiciju posjedujem, a da zna i dogaa mi se jednostavno da u mnogim, ak i vrlo sloenim situacijama, ne da samo predosjeam, ve i vidim kraj. Zna, vrlo je vano da me prihvati kao ovjeka, kako se u narodu kae, bez putra na glavi. Izuzetno sam ist, i ne namjeravam si bilo kada dozvoliti i najmanju grekicu kojom bih mogao natetiti svojem imenu. Ponos mi je na prvom mjestu, iako nekada zbog samog isticanja kao takvog, imam odreene gubitke. ivot ne doivljavam materijalno i takve vrijednosti mi nisu proritet, ve me vie ispunjavaju djela, kojim doprinosim iroj zajednici pa sam se vjerojatno zato i odluio na to robovanje u dvorcima. - Ne eli odustati od zapoetih projekata revitalizacije dvoraca? - Ne i to ne zbog asti, ve zbog elje da pomognem u podizanju ugleda svoje domovine, ali i da pomognem regijama u kojima se nalaze. alim jedino to su me onemoguili da ve budu gotovi i otvoreni, ali to e, vano je da smo ivi i da je pred nama novo bolje vrijeme, s vie tolerancije i prihvaanja dobrih ideja. - uj ti, moj podstanaru, koji si se tako jednostavno uselio u ovaj plemiki hram, sutra ti je naporan i teak dan, hoe li da ponovimo to ti je za initi po rasporedu? - Ne, ne treba. Sve imam pod kontrolom, nego ja bih tebe neto pitao, a to je - kako je to biti duh i jo k tome simpatian enski duh? - to ti o tome misli? - Ne znam, ali me zanima zato si ti ba ovdje, u ovome dvorcu? - Dugo sam ti ja ve tu. A tu sam zato to naprosto moram biti tu. - Zato mora? - ekam nekoga. - Ti zna koga eka ili ti samo jednostavno eka zato to ti se eka? - Znam koga ekam i znam, isto tako, da mora doi. - Prilino tajanstveno. No reci, jesi li se nekad poigrala s gostima u hotelu? - S gostima nisam, ali jesam sa seoskim lopovom koje te potkrada, a jednom sam malo budnim drala i ve usnulog nonog uvara, koji zna vani spavati u autima. Goste ti ne diram i nisam zato ovdje, ja jednostavno trebam samo doekati nekoga i to je sve. - Je li to netko od bivih vlasnika ili iz obitelji vlasnika? - raspaljivala se moja znatielja. - Budi dobar i nemoj biti toliko znatieljan. Saznat e na vrijeme o emu se radi, kada za to doe pravi trenutak. - A ono dijete u podrumu? Ima li Vas jo? - Nema, a mali je vrlo drag i zaigran. I to je sve. Ono to i sam zna, cijeli ti je dvorac ispunjen pozitivnom energijom i to ti je razlog to ti se gosti stalno vraaju, jer im ovaj prostor za odmor posebno odgovara. No ti poznaje ljude koji ti o tome mogu priati, a ve si dosta uo. Uostalom, oni su ti vrlo naklonjeni i zato su uz tebe. Sjeti se samo kako te Vlado digao iz bolesnikog kreveta dok si bio u bolnici "Rebro" i unato svim eksperimentima lijenike ekipe, koja je bila bespomona. Tu je i drugi prijatelj, kako ga ti naziva, primarijus iz Zagreba koji ti hoe dobro, a i mnogi ljudi su uz tebe i ele ti dobro, tako da ako te netko malo i osiromai energijom, dobije dosta iz dobrih izvora. - No hajde, reci mi jo, zato mi se nisi ranije javila? - Sve u ivotu dolazi u svoje vrijeme, sve je odreeno nekim zakonitostima i dobro je da nisi previe znatieljan. A sada priznaj i sam sebi da ti se uvijek i u najgorim situacijama otvarao put po kojem si naao izlaz. Ponekad si pokuavao pobjei s odreenoga puta, ali nije ti uspijevalo pa si se vraao, i sad zna da osim zacrtanog, ne treba traiti vie nita drugo. Sve lake i lake e prepoznavati ivot i nove situacije u njemu, jer sam si svjestan da se tvoje uenje uz rad pretvaralo u vrsto steeno znanje, a uz iskustvo koje je iza tebe, ti danas u 39. godini prelazi ve u mudraca. Mnogo si postigao iako si stalno koen i sputavan, ali zadatak ti je jo vrlo opsean, zato samo naprijed, a tu je negdje uvijek netko tko e ti pomoi da kroi kako treba. - ovjek je prije svega drutveno bie i u tom odnosu meu ljudima, prekrasno je kad se u prepoznavanju pojedinaca dogodi prijateljstvo, a najljepe je pak, kada se dogodi ljubav, ako se radi o suprotnom spolu. No noas je zapoeto druenje izmeu mene, koji znam koliko sam star, i tebe kojoj, moglo bi se rei, godine i nisu ba tako znaajna stavka.

- Ne razmiljaj o godinama i ne optereuj se, ve ini dobro i ivjet e vjeno, a nae tajno prijateljstvo neka bude zasnovano na mojoj pomoi tebi dok ivi sam, jer se i ti mora nekada nekome povjeriti, a do sad ili nisi imao kome, ili te oni kojima si i pokuao neto predoiti nisu razumjeli. - Fasciniran sam i utjeen, my dear duhica. Ali, kako se ti zove? - Moje ime nije ti vano, jer imena se i tako dijele da bi se lake raspoznavali, a u tvome ivotu ja sam ti jedina, pa to e ti onda oznaka za mene. Zovi me kako hoe. ETVRTAK Telefon zvoni, pogledavam na sat iznad kreveta, kazaljke oznaavaju sedam, javljam se i Dubravka s recepcije potvruje da je sedam sati, to ve znam, ali molim je da me nazove za sedam minuta. urim zaspati jo tih nekoliko minuta, ponovno zazvoni: - efe, ao mi je, ali vrijeme je protiv Vas, morate ii. Ukljuujem kamere da vidim to se dogaa u kui, teturam u kupaonicu, na ukljueni interfon razgovaram s personalom, koji ve ima niz pitanja. Posljednje upute prije pokreta za Zagreb i ve jurim u ogromnoj plavoj limuzini, nabavljenoj da bismo mogli udovoljavati i najzahtjevnijim gostima, a paralelno se i reklamirati, jer takav ogromni i reprezentativni Cadillac budi veliko zanimanje. A zato ba u grad tim autom? E pa, najlake ga je parkirati, jer gdje god bio ostavljen, uvijek eka, jer ga "pauk" ne moe podignuti, znam esto u ali predstaviti njegove karakteristike, ali ipak oaloen, razmiljajui o pravom razlogu koji me ponovno odvodi na mjesto jueranjeg sudara. Milijuni su prijeenih kilometera iza mene, u vozilima od autobusa, kamiona, svih vrsta luksuznih automobila pa do zaprenih kola i fijakera. Voza-profesionalac, kroz vojni rok u Sarajevu bio sam jedini vojnik voza, odlikovan ordenom za vojne zasluge u Rajlovcu 1980. Voza autobusa godinu dana bez okrznua ili osobni voza generala emalovia, naelnika svih ondanjih vojnika plavaca s prekrasnim, u to vrijeme moderno opremljenim, plavim Fiatom. Nerado se sjeam vojske u prvom dijelu, pogotovo tri dana provedena u zatvoru u Beogradu, jer sam zbog malog pancirunga zakasnio na autobus za Kovin koji mi je bio odredite pa sam tako priveden, a potom i odvezen na kamionu pod ceradom u pedesetak kilometara udaljenu destinaciju na temperaturi od minus 27 Celzijevih stupnjeva. inilo mi se da su to najtei dani mog ivota. Smrznut i neispavan, izmoren fizikim radom u zatvoru, dolazim u taj garnizon u kojem su svi vojnici pristigli dan ili dva ranije, za mene generali. Oian na nulu, presvuen iz pamuka u odurnu staru i grozno bockavu odjeu, poaen hranom koju nisam mogao ni okusiti, gnijezda savijenog u ogromnoj prostoriji s tridesetak kreveta na kat, pokraj velikog smrznutog prozora, koji valjda nije dihtao ni kao nov, ugraen vjerojatno prije Prvog svjetskog rata, a udaljen dvadesetak metara od male peice na ugljen koja je vie dimila nego li grijala. Dva mi je dana trebalo da se snaem te da bih izbjegao jutarnje dvosatno stajanje u redu na minus 30 stupnjeva, za malo margarina, vodeni aj i kriku suhoga kruha, poeo sam svaku veer ili ve u poslijepodnevnim satima raditi ekscese, potui se sa starijim vojnicima ili odbiti posluati kaplara i slino. Kazne bi na moje zadovoljstvo usljeivale i tako sam svako jutro lijepo istio pei, ribao i glancao podove ili slagao krevete, ali istodobno bio na toliko eljenom toplom mjestu. Radost mi je u dvomjesenom boravku uinio tada najdrai susjed Milan Buri, koji je, sasvim nenadano, kao voza pedicije prolazio kroz Beograd pa je eto, kao usput, navratio. Bio je to prekrasan osjeaj, prvi izlazak u grad i neizmjerna zahvalnost zauvijek. Drugi sretan trenutak bio je kada me prepoznao Darko Zaglozda, takoer na Pregradanin, a tada stariji u klasi od mene te mi kao instruktor objasnio da moram pasti na ispitu, ukoliko hou otii odavde u prekomandu. Namjerno sam pred komisijom gazio sve to se dalo pogaziti, samo da to prije dobijem prekomandu i iako ve s vozakom dozvolom iz civilstva, uspio sam obraditi komisiju i tako se za as naao u Sarajevu, koje sam ubrzo prihvatio kao dragi grad, pun prekrasnih ljudi i vrlo susretljivih vojnika. Nezgodna i napeta situacija dogodila se u petom mjesecu te godine kada je umro predsjednik Tito. Svi su bili u alosti, ali i u bojazni od mogueg napada s Istoka. No brzo se sve smirilo te je vojni ivot opet postao donekle prihvatljiv, s time to sam neprekidno vozio, a tako stekao i koristio generalske benificije u sjeni svog velikog efa. Nepunih godinu dana je prolo i ponovno sam se kretao po zagorskim cestama, jurei kao i sada

prema Zagrebu, ali u kamionekima, kojima sam odlazio u nabavu. Naravno, ne po autocesti kao to je to danas sluaj. Jednom sam doivio i vei karambol, udarivi u bankinu iz razloga koji mi je i danas ostao nepoznat, okrenuo automobil na krov, uz sitne posljedice ivanja glave. Inae, nekih drugih znaajnijih sudara nisam imao, osim tih sitnih okrznua. Tako razmiljajui skoro stiem pred naplatne kuice u Zapreiu, gdje ponovno uobiajeno jedna kolona kroz propusnu rampu polako protjee pa onda predamnom i zastane. U urbi promatram kako dva poznanika lijepo askaju, a biljeter s bradicom i ne razmilja o nervozi koju potencira kod vozaa, koji sigurno svi nekamo ure, a uz to da bi proli tu rampu jo i moraju platiti. Doem konano na red i da se malo ohladim, dobacim: - Mladi gospon, nije ba zgodno da vi klafrate s prijateljem na ovakvom mjestu dok vas ak desetak automobila s inozemnim tablicama eka u koloni! Na to dobijem i odgovor da kaj me briga, a ako hou ba znati, on je ovjeku objanjaval kam da ide jer ga je to pital. No, dobro bi i bilo da je tako, ali auto je imao krapinsku tablicu pa je to bila malo neshvatljiva obrana, ali sad ve jurim dalje i vie ne razmiljam o tome. Kreem prema dvorani "Lisinski", s namjerom da tamo ostavim osammetarski automobil, a potom prepjeaim preko ceste do Palae pravde, gdje me eka zakazano roite na sudu. Stiem na vrijeme i tu nalazim svog vie prijatelja nego li odvjetnika Borisa Pivca, koji mi pomae da proem to bezbolnije zavrzlamu s Martinom Jazbecom, direktorom "avria". Taj me Jazbec veseli najvie na svijetu, jer je dozvolio da sve novce od firme potroi na tube protiv mene, koje i onak gubi, ali pod savjetnitvom svog odvjetnika Biana, ne odustaje. Taj pak, veliki odvjetnik sumnjivog porijekla, jadan zbog zakona prirode koji mu nisu naklonjeni, uz to i umiljen, jer se nekoliko puta naao uz ministra kulture gospodina Bou, a to je jednom objavila i televizija kao reklamu za jedini odvjetniki ured u dravi koji se smije reklamirati. - Bok, Borise - srdano mu stiem ispruenu ruku. - Kaj to znai, pa ti si doel na vrijeme - zaueno e moj odvjetnik. - Zna ti da ja ne proputam zadovoljstvo sresti Dudekovog suseda! - govorim glasno. - Sve si mislim da je i njemu tebe ve preko glave - odgovara Boris. - Nemre bit, kad on mene stalno tui. To znai da me hoe stalno blizu sebe! - Tui te on da zeme bedastom Jazbecu novce! - tvrdi Boris. - Samo, moglo bi se desiti da dela i za slavu, jer Jazbec i ne bu dugo. Firma mu je skroz gotova. - A kaj tebe to briga. Ti delaj svoje i pusti ih na miru - savjetuje mi Boris. - Evo nam velepotovanog preuzvienog i vrlo nadarenog glumca - govorim Borisu i nastavljam, obraajui se osobi koja dolazi - Kakvo zadovoljstvo, doktore Bian, kaj ima dobroga? Odvjetnik Bian sputa mrki pogled, pokazujui stranu nervozu. - Gospon doktor, jeste li vi brat veterinar ili ste doktor odvjetnik? - pitam ga. - Daj ga pusti, kaj ga zafrkava!- govori mi Boris. - ekaj, pa ja sam uvjeren da su on dva ovjeka pa nikad ne znam s kim imam posla. Sea se da mi je jednom rekel kada je bil na plenidbi s Trgovakim sudom u onom zooduanu prek puta tebe, da je on veterinar, brat od onog za koga ja mislim da je on. - Daj pusti oveka, jo bu mu nateral infarct! - upozorava me Boris. - A to kaj on meni naterava! Svaki put mi zeme jedan prozor sa erapoljkom s dvorca kojeg ureujem pa ja gubim vreme a i imam trokove za njegov hir! - Daj pusti! Budi u sudnici barem tiho, kad ve zna da smo u prednosti - strogo e Boris. - Obraam se kontra strani koja sedi i gleda si u zmazane cipele. Gospon doktor, a gde su vam krunski svedok gospon mladi tata Jazbec? - ne odustajem. - Ti si lud, pa daj ga pusti ve jednom! - nervozno e moj odvjetnik, a u taj tren daktilografkinja prozbori: - Krianec - avri! - Dobro jutro, gospoo sudac - pozdravim. - Dobro jutro, izvolite sjesti - odgovori i zapone treu raspravu na kojoj se opet nije pojavio tuitelj, kojemu je poziv uredno odaslan, ali i vraen, zbog nepoznate adrese. Na pitanje sutkinje gdje da se poalje poziv, Bian smueno odgovara: - Ja ne znam... Moj klijent je, ovaj...

- Gospoo sudac, bih li ja preel po njega, jer znam gdje je gospon? - nudim ja svoje usluge, dok Bian prigovara neto nerazumljivo. - Nezgodno je da se tuitelj ne odaziva - odgovara sutkinja. - Ja u ga obavijestiti da slijedei put doe - nudi se Bian. - Gospoo sudac, kaj ne vidite da se ovi igraju i s nama i s Vama, ali i sa celim svetom? pitam. - Jeste li ga uli? Jeste li uli da opet vrijea i prijeti! - nervozno e Bian. - Daj se ti malo ohladi da te lake razumijemo kad hoe neto rei - smirujem ga. - Ja, ja ovo ne mogu podnijet! Sutkinjo, poduzmite neto, jer on stalno vrijea pa tako omalovaava i sam Sud! - piti iz Biana. - Sinia, daj prestani! - ukorava me moj Boris. - Mir, prije nego prekinem rapravu! - autoritativno e sutkinja. Na tren nastane tajac, a sutkinja i dalje neto diktira u zapisnik. Bian je izuzetno nervozan, a na trenutak kao da je mrknuo. - Gospoo sudac, oprostite - prekidam ljubazno sutkinju. - Izvolite, gospodine Krianec. - Oprostite to sam se slobodan obratiti, ali da biste li dozvolili da odem po rupek za ovog gospona kaj stalno mre i cmizdri? pitam, na to je Bian poeo skakati po cijeloj sudnici i loviti se za srce. - Ja odlazim, jer to to vi dozvoljavate, to je uas! - vie razgoropaeno i okreui se prema meni neto psuje, radei circus, koji mene i Borisa odlino zabavlja, dok smirena sutkinja u udu promatra tu spodobu koja skae, upozoravajui nas sve zajedno da je dosta. No prekida raspravu zbog nedolaska Jazbeca i obavjetava nas da emo dobiti nove pozive na koji se mora odazvati i Jazbec, a obavijestit e ga, kao to je i obeao, njegov odvjetnik Bian. I tako na svoje pravdako iskustvo stavljam jo jednu recku na sudskoj klupi, na ve nepreglednom nizu sudskih rasprava. U velikoj urbi zbog dnevnih obaveza, jurim prema automobilu oko kojeg se kao i uvijek, okupilo mnotvo ljudi te ih ljubazno pozdravivi, razmiljajui kao i uvijek, o reklami za dvorac, krenem put super-bake koja me juer pozvala zbog suradnje i pomoi oko prodaje slika. - Dobar dan, dobar dan gospodine Beanec! - bio je veseli pozdrav kojim me doekala super-baka. - Dobar dan i hvala Vam lijepo to ste me pozvali - uzvraam. - Gospodine Beanec, tako ste me obradovali svojiim dolaskom. Ja izuzetno potujem to Vi inite, a odmah vam moram priznati da ste postigli nevjerojatan uspjeh i ugled. - No, also dakle, puno Vam hvala! - odgovaram prepun ljubaznosti. - Izvolite, uite, pokazat u vam zbog ega sam vas pozvala - govori i irom otvara vrata svoga stana. Kratak susret, sa zahvalom na povjerenju, uzimam slike i paljivo ih slaem u automobil te uz ispriku zbog velike urbe pozivam posebno simpatinu baku da me sa svojima posjeti. Pojaavam gas i pretjeem sve na to na cesti nailazim, naravno, ne ugroavajui sigurnost prometa, ali inei tu i tamo pokoji sitan prekraj. U pravom udu, proavi naplatne kuice na ulasku na auto-cestu prema Zagorju bez ekanja, poinjem razmiljati o osjeajima za ruralnu panoramu koja se predamnom otvorila. Iako kao dijete odrastao u gradu, koji na mene ostavlja i kasnije utjecaj, uvijek kad bih uao u ovaj pitoreskni, pitomi i vrlo zeleni ambijent, osjetio bih posebno zadovoljstvo. Kako je alosno da to zeleno okruenje velike metropole nije kvalitetnije vrednovano ili iskoriteno, kako je smijeno da taj veliki grad Sljeme odvaja od ove blagodati, kao da ga eli sauvati. Ne znam zato, ali stalno razmiljam da bi jedan tunel mogao odlino izbalansirati interese ove rularne i one urbane sredine. Razmiljanjem kao i ovoga puta gradio sam prosperitetnu viziju Zagorja, u zanosu uvijek rado doivljene percepcije. Koliko sam samo puta, na raznim skupovima, isticao ovu regiju kao Bogom danu, potaknut i osobnim porivom da pokrenem to bri interes da ona bude kvalitetnije predstavljena. Znao sam isticati da nam ju je Bog estetski odredio. U svom umjetnikom nadahnuu i raspoloenju, nevjerojatno i ocaravajue, postigao je odnos izmedu brda i dola, uma i livada, razasuo tuda jezerca i mnotvo potoka, zaudo, jo uvijek iste, ali na mnogo mjesta i tople i termalne vode. Blagodat je to u ekolokoj ravnotei, prava kontinentalna ljepotica, za kojom se svi okreu, ali nitko je

ne eli odvesti pred oltar. Nije za vjerovati da Bogomdana kvaliteta prostora nije proporcionalna shvaanju i svijesti ljudi koji tu ive. Da li je dananji posao moda prepoznavanje koje e poboljati status tako i politiki znaajne regije. Zar ezdesetak dvoraca, ovdje jo kolko-tolko prisutnih ne ukazuje na podatak o visokom plemstvu, koje je ladanjski koristilo izabranu i prepoznatu podobnost nae ljepotice, koja nam, uostalom, daje i nae predsjednike. Odjednom, u svom zanosu, trgnem se i naglo se zaustavim zbog prometnog policajca, koji me to svojom stop-palicom zamolio. Pogledavi na sat brzo izaem iz automobila i da skratim proceduru zbog vjerojatno rutinske kontrole, krenem prema policajcu koji je u to vrijeme ve zaustavljao drugi nadolazei automobil. Nudei mladiu u uniformi prometne dokumente, kako bih to vie ubrzao proceduru, izborim se za njegovu panju te u pozdravu osjetim da me je prepoznao uz nastupajuu nelagodu. Zaponem razgovor te nametnem i dalje svoju potrebu urbe, na to se mladi policajac krajnje susretljivo ispria na smetnji i poeli mi sretnu vonju, na to ja dodam da bi mi bilo bolje da mi je poelio sretan dan. Na putu prema dvorcu, susrevi jo nekoliko kontrola, konano stignem u tako rei opsadno stanje, vjerojatno najuvaniju zagorsku destinaciju tog dana. Naime, u dvorcu je sve bilo spremno za prihvat protokalarnih dravnih delegacija, a moj dolazak ishodio je olakanje kod personala od kojeg sam kroz pravi raport saznao situaciju u pripremnoj fazi. Zadovoljan dosadanjim radom mojega osoblja, pozdravivi se sa svim operativcima sigurnosti, a upozoren da je stigla i sanitarna inspekcija, ukljuio sam se u aktivno rukovoenje jednoga, za nau kuu ve uobiajenog momenta. Simpatino upoznavanje sa armantnim parom inspektora koji su ve na prvi pogled otkrivali znalce struke, uputio sam vrlo kratkim, ali saetim prijedlogom o zamiljenom nainu realizacije pripreme hrane i posluenja. Kako je sve jednostavno i moe se brzo uraditi kad rade profesionalci! Prezadovoljan novim poznanstvom, razdoblje od obavljenog inspekcijskog pregleda do najave dolaska ministara i lanova pratnje, iskoristio sam za ugodan razgovor sa sanitarcima o amaterskom odnosu njihovih zagorskih kolega. Svi smo se nasmijali mojim dogodovtinama, koje su najee zavravale tjeranjem iritirajuih inspektora. Kulminacija je bila kada sam prepriao dogodovtinu, u kojoj su prethodno najureni inspektori htjeli svoj posao ipak obaviti uz policijsku arbitrau, a ustvari su mi doveli odlian auditorij pred kojim sam izveo monolog, kojim sam jo vie naglasio njihovu neupuenost i oskudno znanje. - Oprostite efe, ali ini se da je auto prethodnice ve pred ulazom - upozorava me konobar Miro. - OK, Miro, hvala - odgovorim i nastavim obrativi se inspektorima s molbom da bace jo jedan pogled prema kuhinji, a ja krenem u posljednju ophodnju po ve pripremljenim prostorijama, u kojima e se odvijati skoranja aktivnost. - efe, imamo jo svega minutu do starta - ponovno e Miro. - OK, stari moj, idem s tobom, hajdemo to napraviti. Uh, moj Miro, da ti zna kak sam ja gladan. Jesi li ti siguran da mi ne bismo mogli kroz kuhinju prema izlazu? - Bojim se da ne. Vidite da i kolega Veljko ve ide po vas - odgovara Miro. - Kaj je, Veljac? Kaj se dogodilo - pitam. - efe, vas se eka! - zadihano e Veljko. - Koga imamo prvog - pitam. - Ministra Grania - odgovara. - Miro, uzmi klju od apartmana 202 i ostani ekati pred vratima, a ti, Velimir, isto ucini s 201 - govorim i izlazim pred dvorac obasjan podnevnim suncem, ispred kojega sa svih strana mnotvo prisutnih icekuje zaustavljanje ministrovog auta, koji je pod pratnjom upravo nailazio. - Deki, pazite da se tko ne krene otvarati vrata na ministrovu vozilu, jer to moraju uiniti djelatnici iz njegove pratnje. Budimo spremni na iznenaenje da ministar moda poeli do dolaska slovenske delegacije malo proetati. Zauzmimo fleksibilan stav i idemo to napraviti - izdajem posljednje upute. - Izgleda da nam je ministar dobre volje - veli Mlakar. - A tko ne bi bio dobre volje kad doe u nau arobnu atmosferu - dodajem i kreem prema ministru vanjskih poslova Republike Hrvatske. - Gospodine ministre, tako nam je drago da ste opet s nama. Dobro nam doli.

- Lijepo je doi k vama. Dobar dan, Sinia - uzvraa ministar Grani. - Gospodine ministre, slovenskoj delegaciji treba jo dvadesetak minuta, imate li u tom intervalu kakav prijedlog ili elju? - pitam. - Joj, to je tu lijepo, malo u proetati - odgovara. - Slobodan sam Vas informirati da je sve pod kontrolom i osobno Vam poeljeti uspjene pregovore. - I do sad je ovdje bilo sve u redu. Nego, Sinia, kako napreduje obnova dvoraca? zainteresirano e ministar Grani. - Dobro, nije dinamika onakva kakvu bih htio, ali napreduje se. - Najvanije je da ste se oslobodili "avria" - kae ministar. - A da, svakako da su sada prosperitetne mogunosti daleko izraenije! - odgovaram. - Bio sam kod predsjednika Tumana i predsjednik mi je rekao da podrava Vaa nastojanja za revitalizaciju dvoraca. - Gospodine ministre, moda bi bilo zgodno da Vam pokaem Va prostor gdje se moete osvjeiti? - upuujem ministra Grania. - Vrlo rado, oprao bih ruke - odgovara. Otprativi ministra do njegove sobe, prepustio sam ga kolegi Miri, koji e ga dopratiti na na signal, na glavni ulaz, kad bude potrebno da ministar doeka svog slovenskog kolegu. Sve se odvijalo bez velikih tenzija i napetosti, zapravo rutinski, uz poneku alu, koju sam znao dobaciti okupljenima zbog oputenijeg meusobnog odnosa. Pristigla je i slovenska delegacija, a po pozdravu ministara, ubrzo je poeo radni dio meunarodnog susreta, to je meni otvorilo prostor za sufliranje u kuhinji. - efe, ba je krasno da ste ovdje. Recite, kaj da radimo, jel' se zna koliko imamo ljudi? pita kuhar ivko. - Ima 18 osoba VIP i 20 iz osiguranja i zasad imamo oko 25 novinara iji status jo ne znamo - odgovaram. - efe, hoete li doi u hladnu kuhinju? - poziva me Mirjana. - Kada poinjemo pripremati? - pita jo ivko. - Nita ne radite dok vam ne kaem, ali pazite da kad zgotovimo svu hranu, da vakumirate sve uzorke zbog uvanja - govorim. - Hoemo li za pratnju raditi prije nego za glavni stol? - pita ivko. - Bilo bi dobro, ali nije izvedivo, jer ne elim da u crvenom salonu bilo tko boravi prije nego li ue delegacija u glavni restoran. Zna da pratioci pue, a i s obzirom da delegacije poslije ruka nastavljaju rad, imamo dovoljno vremena pa emo ih posluiti kasnije odgovaram, gledajui prema drugom dijelu kuhinje i krenem prema Mirjani i Alexu, koji su me ranije pozvali. - efe, rekli ste da ete sve probati prije slaganja - veli Mirjana. - Naravno, jer kada ne bi bilo tih proba moda vie ne bih ni postojao i vjerojatno bih umro od gladi - odgovaram joj. - Ne bi se ba tako reklo, jer ipak imate dovoljno rezervi, kaj ne? - Kaj moe, kad uvijek idem iz krajnosti u krajnost. Nekad ga potegnem do kraja, a nekad skapavam od gladi. Tako ti je u ivotu, dva puta loe za jedno dobro - tumaim joj dok probavam i neto vie nego je predvieno za test, nakon ega izlazim na personalni izlaz iz dvorca kako bih osmotrio raspored i formu vanjskih snaga. Napunio sam plua kisikom i ispunjen osjeajem zadovoljstva zbog apsolutne kontrole situacijom i blago nasmijanog lica, s prisjeanjem na trenutke jutronje cirkuske atrakcije u sudnici. Koraam tako nogu pred nogu, sve blii ulazu, divei se mladom zelenom liu na etiri stoljea staroj lipi, koja bi kao svjedok povijesti sigurno imala to ispriati. Ali, moda bio joj bilo i bolje da ne progovori, jer bi mene sigurno najvie ocrnila, a kako i ne bi, kad sam joj potucao ogromne grane, koje su bile nadvijene nad visokim krovom dvorca. Pogledavam tako u blagom naklonu iz potovanja nau staricu, rastuen zbog mog kirurkog ina, ali s optimizmom ne samo zbog spaenog, ve vjerujem, i za dugo produenoga ivota. U poetku, na otkrivanju obraslog korovom i samoniklim biljem dvorca, morao sam posjei mnoga stabla ili ih kirurki obraditi. Pola stoljea nitko nije tako rei, kroio u taj gusti, koji je bio gori od onoga u Trnoruici. Zato se dvorac nije vidio ni s ceste, koja je na nekim mjestima samo tridesetak metara udaljena od njega. Pregrada je, prije 90-ih godina, bila

opina s 900 prijavljenh vanjskih obrtnika. Obrtnicima koji su, u dobra vremena vladavine Greti - Krsnik, kao sloan par, svojim armom i smislom za osbni interes, dakako, privukli i one iz najudaljenijih krajeva bive Jugoslavije. Ali, treba priznati, tako pomogli i domicilu. No desecima godina nitko nije otkrivao zarasli zamak ili jo vie od toga, njihovu sramotu, koje nisu bili svjesni. Stoga su mnogi vanjski obrtnici novu pojavu iskrsnulog dvorca doivjeli su kao pravo udo. Ta, ako je sve u ivotu fifti-fifti kao to smo ve konstatirali, onda po tome oni nisu trebali pomagati domae jadnike koji su ispatali pod njihovim slobodnim procjenama. Nita bolje nisu se odnosile ni ostale strukture ope slube opine, pogotovo inspekcijske, koje su imale u svojim redovima nadasve nadahnutu, po asocijaciji prie o Snjeguljici, zloestu kraljicu, koja je mislila da je toliko lijepa da sve to ona pogleda odmah postaje lijepo i zatieno. titila je tako upravo ona to drvee, jer pogled nije smjela usmjeriti prema ljudima da joj se ne ustroji konkurencija. Strana sestra naivnog brata, koji mi je ionako sjedio iznad glave, ta kraljica uma, zloglasni inspektor, koja je eljela moje unitenje moda i vie nego njezin brat pa u tako jakoj elji, ne birajui ni sredstva ni naina, slala i druge plaenike, u nakani da uniti moje srce. Vladala je ona i sudovima, ali nije vladala znanjem, i to je najalosnije, nije razlikovala vrste drvea, a to je trebala znati kao umar. Na sreu najveu, ipak taj jeftini tandem Cvek nije vie dominanatan, ali zato danas uz stare lipe, prekrasna platana i najponosniji ginko, uz vitke arie, imaju dovoljno prostora da, neoptereeni korovom, pokazuju svoju ljepotu i tako svrstavaju ovaj perivoj u ljepe u Zagorju. - Prekrasno vam je ovdje i zaista sve na visokoj razini - dobaci mi djelatnik policije iz etvrtog sektora, na to mu odgovorim, da se i mi slino osjeamo, jer danas ovdje imamo prekrasno drutvo. Uem kroz u dvorac te krenem malo oraspoloiti novinare, koji su strpljivo ekali u njihovom prostoru, a zatim se neko vrijeme zadrim u drutvo simpatinog efa protokola te naposljetku diskretno promotrim situaciju u zatvorenom salonu, gdje je trajao po svemu sudei, napeti sastanak. Ocjenivi da sigurno jo pola sata nema ni govora o najavljenom ruku, otiem na recepciju, gdje uobiajeno provodim vrijeme itajui potu koju su moje asistentice unaprijed selektirale ili pak, gdje sjedei pred ekranom sredinjeg kunog kompjutora, odgovaram na mnogobrojne upite, dopise, a u najee sluajeva piem i albe na postupke kojima me pokuavaju provocirati vladajue strukture. Tako sam stalno optereen nepotrebnim sputavanjem od onih koji bi me trebali najvie bodriti, ako ne i pomagati. Zavaljen visoko u fotelju polunagnutog naslona, gledajui u intarzije dvoraca Gornje Rijeke i starog grada Bosiljeva, a potaknut pristiglim rjeenjem o zabrani radova na Gornjoj Rijeci, utonem po tko zna koji puta u depresiju. Ne mogu vjerovati da jedna graevinska inspektorica, koja nikada i nije bila sa mnom u kontaktu, ma ak se uivo nismo niti vidjeli, moe donijeti odluku o zatvaranju gradilita, bez da me saslua ili upozori na pogreke u radu. Sada treba razluiti, da nije to moda Boja volja kroz koju mi dragi Svevinji Stvoritelj eli pomoi, rastereujui me izabranih obaveza ili se tu radi o opet nekom montiranom procesu kojim se eli zakoiti razvoj podkalnikog kraja, najsiromanije regije u kontinentalnom pojasu Lijepe nae? Lijepa naa, pa da, ima to veze s Gornjom Rijekom, zar nije tono da je dravna himna premijerno izvedena u negdanjem domu Sidonije Rubido Erdody, ba u dvorcu koji je sada pod upitnikom? Prvo himna pa onda jo i povijesni lik ene, koja ne krasi samo ilirsko platno ve se nalazi uz bok tisuu najvanijih ena svijeta. Pa treba li sada shvatiti inspektoricu Dujmovi, koja u svome filmu, na poetku 21. stoljea namee ideju da se sve te povijesne injenice opovrgnu, jer nisu vane za budunost, pogotovo ne kroz isticanje sadraja kao to je akademija klasine glazbe, koju elim ovdje urediti. Pravog li uope uda, otkuda sada odjednom i takav interes za ouvanje, kroz energinu ideju da dvorac i posjed ostanu ruina, moe biti ili spomenik prolog vremenu u kojem je bio trend unititi sve to je podsjealo na kulturno obiljeje tih plemikih vremena? Moda dvorac i treba ostati ruevina, ali ne bi li onda odnos spram ovjeka mogao biti bolji? Zar nisam zasluio dijalog ili savjet ako ve netko misli da ja grijeim? emu iskaljivati inat na pojedincu, a time koiti egzistenciju Gornjorijeana, koji u ovom projektu vide i svoju budunost? Ministarstvo turizma, a posebno doministrica Cetinski, koja je i kao kuma objekta ukljuena u program od prvoga dana, istiu prioritetnu vanost unapreenja turistikog

oivljavanja kako samoga dvorca, tako i regije uope. Predsjednik dr.Tuman, i sam povjesniar, ujedno i kao presjednik drave, iskazuje osobnu naklonost revitalizaciji dvorca, i dodatnom oplemenjenju, prihvaanjem ideje da objekt bude Svjetski centar naivne umjetnosti. A logino je i zato, jer se dvorac nalazi nedaleko Hlebina, koje jo za sada nemaju hotela, ali imaju Generalie. Pogotovo sada uz dragog prijatelja Jou, i njegovog sina Gorana i vrijedno potomstvo, koje e sigurno, ako im sunarodnjaci ne budu pomagali jalom i zaviu, znati podignuti Hlebine na vrh ovog primitivnog hrvatskog svijeta, gdje je Hlebinama ve odavno i mjesto. Bilo bi to super! Tada bi cjela Koprivnika upanija imala ak dva strateki i turistiki vana mjesta. Sam se pitam: ima li jo netko tko ne zna za problem Gornje Rijeke i tko mi nije iskazao potporu i divljenje dosada uinjenim? Sam predsjednik dravnog Sabora, uz pomo efa protokola, neko profesora, a danas dragog kolege Grgia, okupio je na inicijativu gospodina Ratka Vincea, koji je osobno izborio i kod Predsjednika Tumana blagoslov, najeminentnije slikare naivce, koji su uz ministarsku i upanijsko-lokalnu razinu vlasti, svi iskazali potporu i elju da pomognu. Domoroci poput Majdaka, koji i sam priznaje da je neko imao apetite da tu radi neki industrijski pogon, i Gaija, ak su i vie puta u svojim autoritativnim nastupima podizali Siniinu volju i ideju u nebo. Sve krasno, sve dobro, a sada rjeenje ili jo vie naredba da uraeno moram ruiti. To znai i krov, kojeg kad sam doao nije bilo, kao ni svega drugoga. Ali, bilo je neto to se mora istaknuti i zapamtiti. Dolazim pred dvorac jednog dana na samome poetku, kako bih s obzirom da sve sam namjenski odreujem, projektiram i uz pomo vlastite ekipe i ureujem, bolje upoznao skrivene mogunosti i prihvatio objekt zbog samog graenja nove ljubavne veze, bez koje se niti ne moe zapoeti rekonstrukcija i sanacija. Taj posao moe se raditi samo iz ljubavi ili ludosti, a kod mene vjerojatno uz ovo dvoje ima jo neto. Uoivi tri gospoe u poodmaklim godinama, prozborim: - Ks di Hand, milostive. Mogu li kako pomoi? - ljubazno sam upitao. Jedna od njih, koja mi se uinila najodbojnija, prozborila je kao da me hoe ugristi: - Molim!? - Dobar dan, mogu li Vam bilo kako pomoi, kndige Frau? - nastavio sam s ljubaznou. - to bi ti meni pomogao? - zapitala je ista. - Mislio sam da bih svima Vama mogao pomoi... - Gospodine Krianec, mi se znamo iz Beanca. Tamo smo razgovarali s vama o perivoju. Mi smo iz Zavoda za zatitu spomenika kulture - javi se druga, za koju sam se tada sjetio da smo se otprije sreli. - Onda mi je posebno drago, dobro dole. Ba sam se neki dan vidio s gosponom Lapajneom u vezi ovoga objekta te smo napravili i dogovor o poetku suradnje - uzvratim. - ta, vi ste taj Krianec? Ma nemojte mi rei! Kaj vi hoete sad tu...? - zagrmila je ona prva. - Zasad Vas samo lijepo pozdraviti i eventualno, ako Vi to elite, provesti malo kroz moju viziju obnove ovog arhitektonskog jada - odgovorim. - ta? Pa ja vas tu mogu provesti, a ne obratno! I zapamti si, nisam ti ja od juer! Ja se ne dam takvima kak si ti! Moe ti bacati na pod zagrebake kolege i s pitoljem, ali mene ne bu! Ja te se ne bojim! - gotovo je urlala. - Gospoo oprostite, ali ja... - pokuavao sam smiriti situaciju. - ta, gopoo, gdje si ti bil dok sam ja uvala ovaj dvorac? Pa, ja sam zatitar, zna ti, bedak jedan! - Milostiva, kao prvo, ja vama neu nita, jer je za Vas najvea kazna to kaj uope ivite! rekao sam joj. - Jeste li ga ule?! - siktala je, obraajui se kolegicama. - A drugo, gospoo, Vama ne trebam ja, ve Vama treba psihijatar pa promijenite adresu, to je moja dobronamjerna sugestija i nemojte vie ovdje dolaziti ili bar ne na takav nain! vratio sam joj pravom mjerom. - Pokazat u ja tebi, pokazati...! - nije se vie mogla kontrolirati. - Polako, histerina eno, preplait e mi duhove, koji su mi vani poslovni partneri! Odlazi sada odavde! - zauzeo sam obrambeni stav.

- Idem sada po policiju, pa u ja tebi pokazati! ule ste ga da mi je pretil! - obraala se ponovno kolegicama. - Kako vas nije sram to ste uinili svojom brigom za ovu ruevinu i to sada istiete! Zar vam nije jasno da bi bilo bolje za ovaj objekt da se uope niste niti rodili! - rekao sam joj. - Ti si onda napravio dokumentaciju za zatitu jo 70 godina! - odbrusi mi ona. - Ma da, imate dokumentaciju? Zakaj radije za taj troak niste stavili novi crijep na krov ili barem dahpapir? - Ti bu meni govoril kaj ja da delam?! Ti, zna ti kaj je to zatita? - Ma, zna kaj, ti baba, ja se s tobom ne znam i ne trebam ni upoznavati i sad se odavde nosi, jer kad se samo setim koliko ste vi zatitari toga unitili i dalje unitavate zaboli me glava! Najurio sam vae kolege iz Beanca, jer nisam vie u oaju znao to drugo uiniti! Bio sam spreman i na posljedice. Pozvao sam Lapajnea i predloio mu moje prihvaanje istraivakih radova i edukativnu grupu koja bi pratila moj nain rada i zakopali smo sjekire, a ti mi sad iz vedra neba opet tu donosi nekakve oluje! Zaboravi me i brii, jer u te poslati prema Krievcima po ovome potoku kojega ovdje vidi, a kojega sam sam izregulirao i poistio! A sad crta i - never come back! - nastupio sam otro, ali je moja sjeanja u tome trenutku prekinuo telefon koji je zazvonio na recepcijskom stolu. - Dvorac Beanec, ljubazno molim, izvolite? - javio sam se. - Moemo li s vama razgovarati u vezi Nove godine - upitao je glas iz slualice. - Da, vrlo Vam rado stojim na raspolaganju, ja sam Sinia Krianec, drago mi je. - ast mi je, gospodine Krianec, nisam oekivao da u upravo Vas dobiti i ne elei Vam previe smetati, znate, ja predstavljam grupu lijenika i mi smo zainteresirani za doek Nove 2000. godine, jer je to ipak okrugli datum pa smo misli da bi bilo zgodno to doekati u Vaem dvorcu - uzvrati gospodin. - Izuzetna mi je ast, i hvala Vam na povjerenju koje nam ukazujete ve i samim svojim upitom. Ta, svakako elim osobno sve uiniti da Vam ugodim u naem i jo vie Vaem dvorcu Beanec! - Hvala vam najljepa, znate, mi elimo sobe i mjesto u restoranu, a doli bismo dan ranije i ostali jo jedan dan, jer je poslije vikend. Ima nas est parova - objanjava gospodin lijenik. - Moda bismo Vam mogli sloiti mjesto u restoranu, ali sve su nam sobe ve odavno zauzete. Na je najvei problem to gosti rezerviraju doek poslije proteklog doeka, u samo novogodinje jutro, dakle, godinu dana unaprijed - tumaim nau situaciju. - Imate li kakvu alternativu za smjetaj, jer mi, znate, ne elimo ii nigdje drugdje? uporan je moj sugovornik. - U planu je da do Nove godine izgradimo kongresni centar kao depadansu dvorca, u njegovoj neposrednoj blizini, ali to Vam sada ne mogu obeati. - Dobro, hvala, Vi nas za svaki sluaj zabiljeite, a mi emo doi do Vas na dogovor - kae lijenik. - Vrlo Vas rado primamo i iskreno se nadamo da emo Vam moi na najbolji nain izai u susret. - Uistinu Vam hvala i samo, ako ne smetam, hoe li moda koji drugi Va dvorac biti spreman do tada? - sa znatieljom e moj sugovornik. - Bilo bi to prekrasno, ali naalost, nee biti mogue, jer postoje neke konice... - itao sam dosta o tome, a posebno me udi zato Vam brane urediti Gornju Rijeku pa to je jo, dok je tamo bila kola sve bilo u ruevnom stanju! - nastavi gospodin. - A kaj moete, dragi doktore, vjerujemo da e konano svijest profunkcionirati u tom naem tranzicijskom vremenu - odgovaram. - Divimo vam se i estitamo. I, nemojte odustati! - govori mi s iskrenom podrkom. - Vidite, ve ovakve lijepe rijei podrke mnogo mi znae i zato vjerujem u smisao ideje, jer znam da sam ipak u veini sluajeva prihvaen. Mnogo Vam hvala na pozivu i podrci i svakako, sretan put do dvorca. elim Vam sve najbolje! - zavravam razgovor, a ve zvoni drugi telefon. - Dvorac Beanec, izvolite ljubazno molim! - Halo, dvorac Beanec, kako je dvorac Beanec, muchachos? - prepoznajem glas Marija Maeka s druge strane. - Hej, Mario, bok! Gdje si?

- Zovem te iz Palma de Malorce i odmah da zna, ima lijepe pozdrave od don Barcela veli Mario. - Hvala ti i molim te uzvrati moje pozdrave s najljepim eljama! - odgovaram. - Ima pozdrave i od Guilerma Bercela, svih direktora iz visokog menedmenta i senjora Pedra, direktora onog hotela gdje si odsjeo prole godine - na to e Mario. - Hvala ti. I ti sve njih lijepo pozdravi! - Javljam ti se da zna da sam OK te uz to da ti kaem da je don Barcelo oduevljen dvorcem Bosiljevo te se jako hvali umjetnikom slikom koju je dobio na poklon za posjeta i prekrasne veere u Bosiljevu. Nitko mu od projektanata i arhitekata, a zna da su njegovi vodei u svijetu, ne vjeruje da postoji to negdje za zemlji, ve mu svi govore da je to plod neije mate. I da zna, da bi Don najradije investirao u Hrvatsku, a onda bi se dogodile odline stvari, prvo za ovaj dio svijeta, a potom naravno i za tebe koji se Donu silno svia. Mora proi malo vremena da se stanje u Hrvatskoj stabilizira te da se Bulat, imundi i kompanija maknu, jer Barcelov tim ne moe vjerovati da postoje toliko nesposobni ljudi koji rade protiv interesa svoje drave! - pria Mario. - A, kaj moe, Mario moj, ne mogu se ja jo uvijek smiriti na onu glupost koju je Bulat napravio u Fondu za privatizaciju i to ovjeku koji je htio, a na poziv ministra Penia, potpisati ugovor s naom Vladom o investicijama u skladu s programom razvoja nae drave. Katastrofa! I ti ljudi dalje vode turistiku politiku, i troe nemilice novac iz prorauna na antipropagandne kampanje! Ja mislim da to nije samo sramota nego da je to i grijeh! - Stari moj, zato si ti genije, koji kraj svih ovakvih i onakvih stvara i jo njih dri na grbai. Ja ti se divim, ali i svi koje ja poznajem ti estitaju, a zna da je to svjetska klasa! hrabri me Mario. - Hvala, ali ja nemam drugog izbora, moj je horoskop oito tako zacrtan - odgovaram mu pomalo fatalistiki. - im doem u Hrvatsku, doi u kod tebe da ti donesem neke materijale, a dotad sve najbolje, moj prijatelju, adio, ola ola adios, my amigo! - efe, imate dosta vanu vanjsku liniju, hoete preuzeti? - govori mi Dubravka. - Daj mi je prebaci... Halo, molim ljepo, Sinia Krianec... - Gospodine Krianec, imamo sutra jednu grupicu za Vas, kako je s mogunou prihvata? - pitaju me iz ureda UNS-a. - Nema problema. Treba li neto posebno? - pitam. - Grupa od dvadesetak ve Vam znanih gostiju, radni sastanak i malo druenje, nita posebno, sve uobiajeno. Doi e i profesor pa moete s njim dogovoriti ukoliko bi neto trebalo - dobivam odgovor. - Dobro, a osiguranje? - pitam. - Ne treba nita osim Vaeg redovnoga u poslovanju. - Usmeno vam potvrujem i, za informaciju, ja u biti u kui pa ako e to trebati ve emo se iskoordinirati - odgovaram. - Hvala unaprijed. - Sve najbolje - govorim zavravajui razgovor i sputam slualicu, no ini se ne zadugo. - Ima na liniji Gornju Rijeku - govori Karmen. - Chief, izgleda da se sastanak blii kraju, ef protokola je pitao za Vas - upozorava me Mlakar. - Karmen, ti preuzmi poruku i zapii, poslije ruka emo nastaviti - upuujem Karmen i kreem prema salonu, gdje se odrava sastanak naeg i slovenskog ministra vanjskih poslova. Sastanak e prekinuti neto ranije jer e se poslije ruka nastaviti moda i due od planiranoga, obavijestio me ef protokola i zamolio da novinari ne ometaju u pauzi ruka, jer izjave za javnost jo nisu spremne. Saznajem da bi trebalo i novinarima dati obrok, jer e se raditi due, to prihvatim s prijedlogom da onda to uinimo odmah i tako najlake s aenjem izbjegnemo eventualne i jo neeljene kontakte. Odlazim do kuhinje te uglavim s Mirjanom i ivkom nain na koji moramo u sat vremena posluiti 70 gostiju, pa krenem pred ministre zbog smjetaja u restoranu, strogo vodei rauna o naglaavanju trenutka servisa istodobnog za ministre, ali i ostale lanove delegacije. "Rush hour" kree i konano je ekipa, koja je ve umorna od ekanja, u akciji.

Dva uvjebana konobara tono u istom trenutku sputaju prekrasno ukraene tanjure hladnog predjela pred dvojicu ministara, dok ostatak ekipe rasporeen tako da svaki konobar poslui dva gosta, u slijedeem kadru, posebnom preciznou, istodobno posluuju lanove delegacije. Konano smo doli na svoje te svi lete, ali u toj brzini, osjea se smirenost, barem nas tako doivljava publika, koja ve ogladnjela, s radou prima svoj obrok. Na ministar, vrlo zahvalan i nama dragi gost, u trenutku kojem se namjerno naem kraj njega zbog ponude vina, uputi mi decentni signal zadovoljstva hranom. Vrlo dobro poznajui sve navike i elje ministra, nije mi teko udovoljiti glavnom gostu, tim vie zbog njegove jednostavnosti. Svakako da je svaka situacija prilikom prvog dolaska tako vanih gostiju iziskivala prave detektivske metode da saznam to i na koji nain vani gosti vole ili ele da se posluuje. Nisu ni protokoli svih VIP gostiju znali za njihove navike ili bar ne toliko koliko i na koji nain smo mi eljeli informacije. U takvim trenucima, trebalo je brzo istraivati i ponekad improvizirati, ali mislim da smo uvijek, dajui maksimum, uspjeli ishoditi zadovoljstvo tako vanih, i za kuu referentnih gostiju. etiri slijeda jela izdali smo, tono po dogovoru, u sat vremena te je radna grupa ve u sedamdest petoj minuti zapoela s daljnjim radom. No daljnim radom koji e se pamtiti kao povijesni, jer se u dvorani odjednom naao televizor i video, kojeg sam uspio utimati tono u sekundu pred ulazak ministara i tako omoguio da krene slika s dokazom, koji je jako iao u prilog naoj strani. U pregovorima nikada nisu svi zadovoljni kako treba, a mi ugostitelji premda smo neutralni, ipak nekad navijamo za nae pa je i ovaj put pomo bila ocijenjena kao spontana, ali vrlo korisna. Dok je tako zbog video projekcije susret trajao ipak neto krae te su novinari dobili oskudne izjave, ja sam saznao za ponovnu, u nizu tko zna koju, provalu u dvorac Gornju Rijeku, to je i bio razlog poziva kojega nisam zbog prioritetnije obaveze mogao primiti. Doekavi i simpatini ispraaj gostiju, a posebno poaen komentarom ministra Grania, da je predjelo prekrasno predstavilo Zagorje, juha od koprive dobila ocjenu viu od pet, glavno jelo bilo odlino, ali za mrvicu preobilno, a desert je bio pun pogodak, rastao sam se od toliko vanih gostiju susjednih drava Hrvatske i Slovenije. Preputam kuu na povjerenje osoblju i kreem put Gornje Rijeke, jo uvijek vrlo sveano obuen, zbog potrebe da se jo iste veeri naem na prijamu u zagrebakoj "Esplanadi", na poziv rumunjskog ambasadora, zbog proslave dana Rumunjske. Gornja je Rijeka esta meta lopova, vjerojatno zbog steene dugogodinje navike da ondje uzimaju to im je trebalo u gradnji svojih kua ili jo gore, gospodarskih objekata. Sada je oito ta elja pojaana u neimatini, jer sad je tu prava riznica graevnog materijala i alata. Naravno, lopovima ide u prilog i zabrana radova te stalna policijska prisutnost s namjerom da se vidi radim li ja i dalje, a ne krade li netko tue. No i policija moda nesvjesno ini dosta greaka, kad me zbog montirane racije zaustavlja u sreditu mjesta te kao vozaa provjerava i legitimira dvadesetak minuta, to naravno svi mjetani promatraju skoro na licu mjesta, ali i iz gostionice, odakle dolaze i glasni komentari. Poaen vie puta prijamima tako toplim, jednom sam ak i bio vrijean od neukog policajca, kojem sam na pitanje: to si po zanimanju?, odgovorio da sam hotelijer. Prvo mi govori "ti", a onda jo komentira jednu od skoro najvaniji turistikih struka sa: "Kakvo ti je to zanimanje? Kaj da ja sad tu piem?". Karmen sam morao ispriati i komediju koju sam doivio kada mi je ondanji visoki dunosnik policije gospodin Benko, htio izai u susret te kao Krievanin naklonjen razvoju svog kraja, zamolio da se okupi u Poglavarstvu grada svita mjerodavna da ocijeni situaciju s dvorcem i poniti tu nepromiljenu zabranu. Poslije sastanka u uredima grada dogovorili smo da se naemo svi skupa u dvorcu, kako bih im predoio na licu mjesta namjenu, ali i prezentirao dosad uinjeno. Taj sam puta bio u Sanjinoj pratnji, koja je provela nekoliko godina uz mene, a po zanimanju je diplomirani kriminolog, s policijskim iskustvom te je zbog mog pretjeranog umora ona vozila toga dana na transportni karavan, koji je vien vie puta u Krievcima, a vjerojatno i zapamen zbog krapinske registarske oznake. Posljednji u koloni, uvijek potujui propise kad je Sanja vozila, kretali smo se tako neto sporije i zaostali, a onda nas zaustavlja policajac na samom kolniku i to tono ispred putokaza za dvorac, kojeg sam osobno postavio, s namjerom da se bolje oznai budui hotel toliko vaan za ovu upaniju. Sanja stane, a policajac gleda u automobil tako da nam je bilo nelagodno. Od kada smo krenuli, ja sam se zanimao s ostatkom jo jutarnjeg sendvia, skoro osuenog, ali za mene gladnog itekako

ukusnog, pogotovo to sam iscrpljen u ovo kasno popodne svjestan da bez energije neu jo dugo izdrati. Prilazi mi policajac i ja polako otvaram prozor, zagrcnuvi se kad me zatraio vozaku i prometnu, naravno, bez pozdrava ili oslovljavanja! Gledam ga u udu, s pitanjem da oprosti jer ga nisam razumio, na to dobivam ponovno jasan naputak da pourim s dokumentima. Gledam njega, pa svoj sendvi, pa Sanju i ne znam bih li se ekao iza uha, nastavio jesti, zatvorio mu prozor pred nosom ili pak izaao iz automobila i zapoeo dijalog? Odluka je pala ipak na pristojnom i po meni u tom trenutku najboljem obraanju pa mu kaem: - Gospodine, oprostite, ali ja nisam upravljao automobilom, jo k tome sad sjedim na mjestu suvozaa i rado u Vam dati osobnu kartu, ukoliko se pomaknete od vrata, kako bih mogao izai, jer drugaije ne mogu ni izvaditi osobnu iz depa u novaniku te krenem premjetati sendvi na policu ispod prednjeg stakla i polako otvarati vrata. - Nemate vi to izlaziti i dajte mi dokumente koje vas traim! - zaurlao je divljaki, na to sam pogledao prema Sanji, zapitavi je moe li se ovaj ovako ponaati?, na to je Sanja, koja je ve znala da vrijem, pokuala biti kao i uvijek u ivotu vrlo iskrena te mi nerado da gestikulacijom znak da policajac nije u pravu, a uz to zauzme stav da bi bilo dobro sauvati ivce i ubrzati proceduru zbog elnika koji nas ekaju. - Gospon policajac, ujte, jako nam se uri, jer trebamo stii zbog sastanka u Gornju Rijeku, u dvorac kojeg ureujemo pa Vas molim da se, ukoliko je to mogue s Vae strane, pozdravimo do nekog drugog puta, kad neemo tako uriti, a Vi ete znati to u stvari elite - bio sam jo uvijek ljubazan. - Ja elim dokumente! - kae on, a ja na to otvorim naglo vrata te skoro ga odgurnuvi, prijeem na drugu stranu vozila i naredim Sanji da se pomakne na drugo sjedalo, na kojem sam ja sjedio trenutak ranije i s policajcem se oprostim rijeima: - Drago mi je da smo se upoznali, a ukoliko hoete vidjeti moju vozaku, evo Vam prilike, pourite naprijed pa me zaustavite! Karmen nije mogla vjerovati da se tako neto dogodilo, no stigli smo tako i do dvorca, kostatirali krau i zahvalili se susjedima Pukecima na pomoi i prijavi krae policiji, ali nismo, kao uobiajeno navratili i do obitelji Premeli, to bih trebao zbog kumskog odnosa, nego odjurimo za Zagreb na rumunjski prijem. "Esplanada", hotel moje mladosti, hotel prvih profesionalnih koraka, hotel kojem dugujem startno znanje, ali i prepoznavanje sebe u struci, koju eto konano najvie volim. Ulazimo prekrasno doekani ve od samog parkiralita pa nas pozdravlja i gospoa Tomakovi, direktorica hotela, a u pozdrav mae i osoblje s recepcije, da bi ubrzo uli u Smaragdnu dvoranu, pozdravivi se s veleposlanikom i ostalim vanim diplomatskim osobljem. Dvorana optimalno popunjena, prekrasan ambijent, ali sjeam se i ljepega pa to pokuavam kao diskretnu temu nametnuti Karmen, dok blago kruim pogledom uokolo, naklonom pozdravljam poznate, kojih je najvie upravo meu diplomatskim zborom. - Pa tebe skoro svi ovdje poznaju! - ree Karmen. - Da, veina gostiju me zna. - Kako si uspio upoznati sve te diplomate i kako si doao na listu kao vaan gost? - ona e pomalo zaueno. - Ne znam, moda zbog primjerene visine i malo godina - alim se na vlastiti raun. - Da, znam taj tvoj humor, nekad si bio vii, ali sada ne zna zato si se smanjio i najvanije je da ve nekoliko uzastopnih godina ima 35 godina, a vjerojatno e na tome ostati zauvijek, osim u dvorcu gdje sve farba s 59, jer tamo kakti vrijeme stoji! - govori Karmen. - Da, da stoji. I kaj tu moe, mnogi su to prihvatili i dive se mome dobrom dranju u pedesetdevetoj! - odgovaram joj. - Joj, ula sam neku priu, mislim da je Mlakar priao u dvorcu, da je iro Blaevi na tu temu neto uinio. - Gospodin izbornik je doao s gospodinom Srebriem u dvorac, na dogovor oko smjetaja nogometne reprezentacije, gdje sam mu, kao i drugima, prodao taj tos kojega je on prihvatio kao istinu, prvo proveo nekoliko sati u dvorcu i s tom "istinom" i otiao iz dvorca. Prolo je nekoliko mjeseci kad sam jedne veeri sjedio u nekom poslovnom drutvu, ba u bistrou ovoga hotela, kad je iznenada uao gospodin iro te ugledavi me po dijagonali preko cijelog prostora, ve s vratiju poeo: "E, sine, ti si mene grdo prevario! Sine, sine,

kako si me mogao tako prevariti!" Naravno da je izazvao zaprepatenje svih gostiju i osoblja, jo vie zbog toga to im obojica nismo nepoznati. A on je dalje nastavio u svom ritmu: "Nema ti 59 godina, prevario si ti mene! Prevario sam ja cijeli svijet, a ti si prevario mene, ma nema ti 59 godina, ali ja znam koliko ti ima godina! Iao sam pitati na policiju koliko si ti star. Nisam mogao vjerovati da ti ima 59 godina, jer ja imam 62 i pogledaj kako ja izgledam, a kako izgleda ti...". - Te tvoje dosjetke zbilja imaju smisla, jer su koncipirane da ih ljudi pamte, a tako postaju i dio prepoznatljivog marketinga kojeg nam nikad nije dosta - veli ona promiljeno. - Zna li ti da me s diplomatskim zborom najvie zbliio i referencu u tim krugovima najvie stvorio bivi veleposlanik Republike Austrije, Andreas Berlakovich, koji je ujedno i slikar? Kao gost sa svojom, meni posebno dragom suprugom, jednom mi je predloio da doem kod njega na kavu u rezidenciju. Naravno da sam poziv prihvatio objeruke te u vrlo ugodnom razgovoru dobio ponudu da na osnovu mojeg ranijeg zanimanja za njegova djela, organiziram izlobu, za koju mi je i ponudio pedesetak radova. Zamisli, bez potpisa o preuzimanju, na puno povjerenje, pozvavi osobno na izlobu diplomatske kolege, koji su se, kako je u to vrijeme i sam konstatirao, svi odazvali zbog nametnutog zapravo politikog poziva. Bila je zbilja velianstvena izloba, na kojoj je uz otvaranje za prisutnu, tako znaajnu svitu, organizirao sveanu veeru i koncert klasine glazbe. Tako je poelo dolaenje diplomata u dvorac, koji je zbog takvog statusa gostiju poeo intezivno napredovati u popularnosti. Kasnije sam ve radio i posebno osmiljene cjeloveernje programe, a oduevljeni upoznavanjem vinoteke dvorca, diplomati su se uskoro poeli nesvjesno natjecati poklonima butelja vina iz svojih drava. Tako je vinski fundus rastao, a poznanstva prelazila u prijateljstva - protumaio sam. - Uvijek si bio proraunat, ali i dobronamjeran - veli ona. - U poslu kojim se mi bavimo, uz to jo u situaciji da smo dislocirani etrdesetak kilometara od Zagreba, moramo voditi brigu o svakom pa i najmanjem detalju. - Joj, zaboravila sam ti rei da je dola zahvala za sponzorstvo kojeg si dao u Royal Albert Hallu, za Pogoreliev koncert u Londonu. To nam je isto jaka reklama meu izabranom publikom. - Naravno, pogotovo je tebi to lako shvatiti kad si ivjela medu londonskom high klasom. - Ali mislim da si najvei potez napravio s Paulom Hogartom - doda ona. - Nema govora pa zna to znai najjai britanski akvarelista, skoro najvaniji lan britanske Kraljevske akademije, ovjek kojem kraljica poklanja dvorac s imanjem i jednim od najljepih engleskih parkova koje sam vidio! - Ba mi je ao to onda jo nisam radila u dvorcu - alosno e Karmen. - E, da, sa svojim perfektnim engleskim-engleskim bila bi mi velika pomo, a bogme bi se i naputovala, to ti voli. Petnaest dana smo mi jurili po cijeloj Hrvatskoj! Zamoljen od Vlade Republike Hrvatske, a izravno u kontaktu i u koordinaciji s gospoom Cetinski, trebao sam mu kao domain i sponzor dravi, jer je troak uglavnom bio moj, prezentirati nacionalni identitet svih regija s naglaskom na kulturnu ili foklornu batinu, jer e gospodin Hogart po povratku u Britaniju po skicama iz Hrvatske uraditi ciklus slika koje e se prodati na aukciji u vodeoj londonskoj galeriji, s ciljem da prihod bude namijenjen obnovi naih kulturnih dobara. - On je spavao u Beancu? - Da, u to vrijeme u prizemlju, jer je na katu jo uvijek bio "avri". Ali, proveli smo i dosta dana po Istri, Brijunima i drugim destinacijama, dok smo iz Beanca svaki dan odlazili Cadillacom do nekog od tridesetak dvoraca koje sam mu uspio prezentirati - objanjavam. - To ti je bila i zgodna prezentacija limuzine? - uj, da budem iskren, takvi gosti, pogotovo u poodmakloj starosnoj dobi, svakako i ne samo zbog vanosti, zasluuju ovakav komfor. A zna da smo putovali ljeti. - Mora da si gospodina Hogarta full impresionirao kad je samo tebe kao domaina spomenuo u svojoj autobiografiji? - Kad ti ime ue u autobiografiju kao to je njegova, uz epitet "remarkable Sinia", onda to sigurno nije negativno, a koliko je pozitivno za mene, ja dobro znam. No da li je drava Hrvatska to mogla prepoznati nisam ba siguran. Zna, fantastino je to to je on u vihoru naeg rata obilazio Hrvatsku. Kad nam je propaganda zatajila u svijetu, a Britanci su bili ak i naveliko protiv nas, Hogart je svakodnevno slao izvjetaje za dnevne novine i

tjednike s naih putovanja, a i direktno se javljao na radio emisije. Imam nekoliko londonskih novina o tome, spremljenih u dvorcu. - Vidjela sam ve. No jesi li nagraen za takav angaman od koga? - pita ona. - Kako da ne, i to najvie mogue! Zar nije ast izai u takvoj knjizi s imenom u izuzetno pozitivnom kontekstu? - Premda je ovo diplomatski prijem, zamolila bih te da ne koristi njihov nain izraavanja, za koji znam da ti dobro ide - uzvrati Karmen. - Nisam nita traio pa nisam nita ni dobio. Turistika zajednica je jedino platila trokove u hotelima na Jadranu i osnovne trokove za benzin, bez predpostavke i injeninog stanja te realnog sagledavanja kategorije koritenog vozila. Sjeam se da se na nekom hotelskom raunu, mislim iz Brijuna, pojavila coca-cola, ak ne znam ija, moda iz moga minibara, na to je u Zagrebu nastao pravi lom, uz ogovaranje da koristim priliku! Kriva procjena nevanog pojedinca, ali zna, vanog ovjeka tko god bio da bio, kojem bi se svata moglo pripisati negativnog u radu i to turistiki vanom za prosperitetnu budunost drave koju on predstavlja. No to je prolo, a za trokove koje ti kritiari pojedinci rade, bolje je da i ne znam, jer rezultati turistike promidbe su gotovo manji od uloga u nju samu. - Jesam li ti rekla da sam i ja bila ovdje u "Esplanadi" na praksi? - Ne sjeam se, moda i jesi. - uj, mislim da nam zvoni telefon - upozorava Karmen. - Otii prema izlazu iz dvorane pa stani u lijevi hodnik, koji nije toliko frekventan i primi poziv, a ja u otii do buffet-stola, da nam sloim dva tanjura - uputio sam je. - Misli li to dva za sebe, jer ja, hvala na ponudi, ne bih nita - govori odlazei prema izlazu. Prilazim buffet-stolu i pogledom odmah prepoznam da se radi o tipinim rumunjskim jelima. Uzimam male sarmice sa eljom da ih progutam kao gladni kit, ali ipak svjestan moguih pogleda, inim to profinjeno i primjereno mjestu na kojem se nalazim. U taj as, prilazi mi i domain veleposlanik. - Dobar tek, gospodine Krianec, i elim vam rei da mi je posebno drago da ste nali vremena doi - govori mi srdano rumunjski veleposlanik. - Hvala, Ekselencijo, poaen pozivom i ja uivam na Vaem toplom prijamu i koristim priliku da Vam jo jednom estitam na Vaem prazniku - ljubazno odgovaram. - Kako vam se sviaju nai specijaliteti? - Hvala, jako su dobri i rado bih ih sve isprobao samo, znate, ako se nauim na tako finu hranu, to u sutra kad mi izostane? Sve je vrlo ukusno i lijepo aranirano - uzvraam. - Ma, dajte pa vaa kuhinja u dvorcu je prvoklasna! - ne da se zbuniti veleposlanik. - Hvala na pohvali, trudimo se, ali to je zato to nam dolaze ovako dragi i simpatini gosti kao to ste Vi, Vaa Ekselencijo. - Hvala jo jednom na dolasku, ugodna Vam veer i vidimo se - pozdravi se sa mnom. - Sve najbolje, prijatno! - srdano uzvratim. U pozdravu ispraam pogledom veleposlanika i primjeujem poglede dragih kolega direktora HIP-a i efa kuhinje, koji su vrebali priliku da me pozdrave iskreno i prijateljski, kao i uvijek. Na to dolazi Karmen te nastavljamo ugodan razgovor s kolegama, stojei na mjestu koje u meni izaziva sjeanje na slian prijam, a mislim da je to bila jubilarna godinjica hotela ili isto neki diplomatski prijam, kada su posebnu rolu odigrali visoki vladini dunosnici Narodne Republike Kine u pratnji njihovog veleposlanika kao domaina. Okupljeno drutvo pozorno me slua, a ja nastavim: - Tako sam se isto otprilike tu negdje oko stola motao, kad u jednom trenutku, uz radostan glasni specifian smijeh, dijagonalom dvorane prema meni se uputi kineska delegacija, toliko naglaeno da su to primijetili i oni koji nisu htjeli. Opkolivi me uz amor, izazvali su znatielju prisutnih pa sam nekim drugima morao kasnije i objasniti razlog te prisnosti. Sve je poelo pozivom iz Ministarstva vanjskih poslova upitom koliko mogu staviti u putnika Cadillac? Sjeam se sa da sam alom odgovorio da ovisi o kome se radi. Na dobiveni odgovor da se radi o Kinezima, shvativi da nije proslava djelatnika nekog ureda, ve, ini se, vana delegacija, uozbiljio sam se do maksimuma i otvorio uheko. Na upit sam momentalno odgovorio ponudom te na usmeno dobijeni pristanak da realiziram reeno, u

minuti perfektuirao jednodnevni provod vane kineske delegacije. Druba je bila toliko dobra, da su se gosti neprestano zahvaljivali. Osobno sam ih tada vozio, uz svestranu pomo dananjeg efa dravnog odvjetnitva . Prvo put Klanjca, Kumrovca, da vide druga Tita, to ih je posebno oduevilo, a potom preko Miljane, Velikog Tabora, Desinia do dvorca Beanec, gdje ih je doekao polukineski ruak, uz prezentaciju dvorca. Bio je to pun pogodak, s jelima na kojima je bio kineskim pismom ispisan izraz dorodolice, itd. Po povratku u Zagreb, naveer neto poslije osam sati, ostavio sam delegaciju ispred Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu, da bih se spustio do "Esplanade". Jedva sam doao do stola, a ista je delegacije doetala u tu dvoranu, gdje je za nas nakon cjelodnevnog programa uslijedila uobiajena reakcija, ali nelogina za mnoge, jer ja ipak nisam diplomatskog statusa, a najmanje izgledam kao netko od simpatinih najviih dunosnika Kine. Nedugo zatim uslijedio je ak poziv iz veleposlanstva sa zahvalom i molbom da ih posjetim kako bih primio poklon upuen od potpredsjednika Kine. Bilo je mnogo takvih susreta i doivljaja, a jedan od interesantnijh trenutaka, bio je i s veleposlanikom Sjedinjenih Amerikih Drava Galbraithom, prvi puta u dvorcu pa onda esto ne samo u dvorcu, ve i konstantno na prijemima u amerikoj rezidenciji - govorim, na to ef kuhinje "Esplanade" dodaje: - Da, znam da si ti esto ugoavao veleposanika Galbraitha, a zna, hou ti rei, da je prekrasno kako si uspio. Ne zaboravljam ni nain ivota koji si proao da bi doao na dananju poziciju i stvarno ti nije bilo lako, ali uspio si fantastino. Pune su te novine, ima kvalitetan posao, a uz to si sve mlai i mlai. estitam, zbilja vrhunski uspjeh, jer si uz sve peripetije ouvao i zdravlje. - Hvala ti, jer cijenei Tvoju vrijednost i znaaj u hrvatskoj gastronomskoj hijerarhiji, svakako posebno cijenim i prihvaam Tvoju laskavu pohvalu! - odgovaram mu iskreno polaskan. - Prilazi ti nekolicina stranih asnika - priapne mi Karmen. - Primijetio sam, hvala. - Dobro, hvala ti na dolasku i kad prolazi i kad si u blizini, svakako navrati, a sad te lijepo pozdravljamo, jer se ini se da si prilino traen, a mi se vidimo - pozdravi se direktor HIPa. - Gospodine Krianec, navratiti emo drugi tjedan do Vas, jer imamo neke goste pa bismo im htjeli pokazati va prekrasni zamak - govori mi bugarski vojni atae. - Bit e mi veliko zadovoljstvo da Vas osobno doekam! - uzvraam srdano. - Imam za Vas bocu bugarskog vina koju vam elim ostaviti za vau vinoteku - nato e on. - Blago meni kad imam tako znaajne snabdjevae, a Vaa vina koja ste mi ve poklonili, posebno uvam i pokazujem kao poseban znak panje! - govorim zahvalno, govorei mu kako e me zaista radovati na ponovni susret, prihvatim Karmen pod ruku, znatieljan zbog telefonskog poziva. - Reci mi, tko je zvao? - Vjerujem da poznavajui tvoju dobru intuiciju pretpostavlja tko bi mogao zvati tako kasno - odgovara Karmen. - Rijetko se desi da nas zove netko tko nam se eli posvetiti ili nam neto pokloniti, najcee nas zovu oni koji nas trebaju, ali po tvojem izrazu ini se da je ovaj puta ugodna stvar. - Da, bio si blizu. Zvala je milostiva Vera Plazoni. - Je li s njom sve u redu? - Bilo bi da si joj se ti javio, zna da njoj mnogo znai da uje tvoj glas. - Podsjeti me svakako sutra da joj se javim. I imamo li mi broj od njezinog novog stana? zanimalo me. - Imamo ga, ostao je meu posljednjima na display-u telefona - odgovara. - Super, onda ga i memoriraj. - Nisam te nikad pitala, kako si se ti upoznao s njom? - bila je znatieljna moja suradnica. - Bilo je to prije nekoliko godina, ni sam se ne sjeam koliko, kad sam osobno primio poziv po kojem je uslijedila rezervacija za Novu godinu. - I to, bila je gost na Novoj godini? - Da, bila je, ali zna na princip da akontacije za Novu godinu prihvaamo na nain da na poziv potencijalnih gostiju odlazimo u njihov stan, kako bism procijenili uklapa li se uope

gost koji eli doi kod nas, u ambijent i u socijalnu garnituru eljenog balansiranog stanja. I tako sam otiao upoznati nae nove goste i uao u simpatini purgerski stan u Maksimirskoj ulici te izuzetno zadovoljan upoznavanjem s naom groficom Verom, radostan primio akontaciju za rezervaciju. - Koji je bio tvoj kriterij za njen izbor kao odgovarajue osobe za doek? - Najvanije je da prihvati ono to konstantno radimo. Nije bitno imovinsko stanje gosta. Bitna je njegova kulturna razina, odnosno, elementi po kojima moe zakljuiti da nije gost eljan zabave tipa 'hojla-hojla'. Gospoa Plazoni je umirovljenik s malom mirovinom, koju vjerojatno cijelu godinu parljivo troi, da bi si mogla priutiti ispraaj ili doek na odreenoj razini, koja njoj i pripada. - I to je bilo dalje? - Gospoa je u pratnji svoje prijateljice ula ne samo u novu godinu, ve i u jedno novo prijateljstvo, koje smo mi prvo u poslovnom smislu, a kasnije i iskreno prihvatili. - Ne vjerujem da si od drugih gostiju dobivao takve poklone kao to je to uinila naa grofica za tebe? - Pa, Krinia do sad jo nisam ni od koga dobio! Ali dobivao sam vrijedne slike i druge simpatine darove, koje ne mogu tretirati pod reklamu onih koji su mi to poklanjali -odgovaram pomalo vano. - Od slika znam da ti je jednu poklonio dr. Goran Grani -dodaje Karmen. - Da, izuzetno krasno djelo Dimitrija Popovia. Vrlo me ugodno iznenadio takvim poklonom, koji nije imao interesnu podlogu. No vie od iznenaenja, mislim da me nagradio, jer takva sitnica koja uope nije sitnica, novi je podstrek u pronalaenju energije, apsolutni stimulans za naprijed, to je on konkretno uz prigodne rijei i naglasio kao elju. Takvi susreti opravdanje su za ono ime se bavi ili su pokazatelj potrebe da nastavi istom mjerom. - Ali Lackovi ti je dao tonu toga! - nastavlja Karmen. - Da, gospodin Lackovi je prije svega veliki dobrotvor i njegova najbolja najloija osobina je to to svima sve poklanja. Ali poklon-set knjiga koje sam primio od njega nisu ba tako obian dar i ne moe se to tumaiti kao poklon ostalima, koji najee predstavlja njegov crte. Ali kod takvog poklanjanja, ponovno ti hou naglasiti da je teko raditi komparaciju izmedu poklona Grania, Lackovia ili poklona kojega sam primio od Rabuzina ili pak poklona od Generalia, jer to treba tretirati kao poklon podrke i uvaavanja. I svi su jednako dragi, iako imaju razliitu pozadinu. - Ali veliko sam iznenaenje doivjela, kad me za posjeta Rabuzinovu domu, gospodin Ivan Rabuzin opinio poklonom kojeg je namijenio meni, u tom trenutku - samo tvojoj pratilji. Za mene je ve bila velika stvar da doivim interijer njegove kue, jer je to samo po sebi veliki doivljaj. A kad sam donijela tu sliku kui i pokazala je roditeljima, nisu mogli povjerovati da mi je on to osobno poklonio, jer ipak nije jednostavno doi u dom jednog od najveih hrvatskih naivaca! - pria jo uvijek zadivljena Karmen. - Rabuzin je prekrasan ovjek, nadnaravnih umjetnikih moi, o kojem dovoljno govore njegova djela. Taj njegov kolorit, pitoresknost pejzaa, sklad njenosti i dobrote, izdefiniran odnosom Sunca i Zemlje, dovoljno govori o njemu kao ovjeku. I svakog slikara moe na taj nain vrlo lako prepoznati. No ono to je specifino za nae druenje, to je i njegova odluka da u dvorcu Beanec upriliimo tematsku izlobu starih hrvatskih majstora, na kojoj je on predstavio 50-ak originalnih crtea, za koje se smije rei da su neprocjenjive vrijednosti. Veliko je to bilo povjerenje koje nam je ukazao, ak bez najobinijeg potpisa koji bi svjedoio o preuzimanju slika! - Ali od svih ivuih slikara naivaca imam osjeaj da si najdalje u druenju stigao s Josipom Generaliem? - uj, Karmen, Geno je jednostavno takav. Poseban. Toliko jednostavan i toliko iskren, tako nametljiv svojom pozitivnom energijom da mislim da kada bi on to dozvolio, pred njegovom kuom stajale bi procesije. Njega sam upoznao preko obitelji Rojevi. Geno je u jednoj televizijskoj emisiji, koju smo zajedno snimali, simpatino rekao voditelju Zvonku piiu, da sam ga ja pozvao da izlae u dvorcu, to tumaim kao da sam upravo ja imao tu veliku ast da on uope eli izlagati u jednom zagorskom dvorcu. I tako su nas spojile slike i - crv iz jabuke. - Kako, crv iz jabuke?

- Da, jabuka koja ima crva! Po njegovoj teoriji, a paralelno i mojoj, jabuka s crvom je najbolja jabuka, a takvih jabuka jo ima kod njega u Hlebinama. Tako, dok bi se njegovi dragi ukuani ispriavali zbog crva koji se zatekne u jabuci koju ponude prijatelju i gostu, on bi sve komentirao tako da ako nekom hoe dobro onda mu da jabuku s crvom, jer je to znak da je jabuka zdrava. Meni je nekoliko sati s Genom i njegovim iskrenim humorom pravi duevni odmor. I zato smatram da je jedinstveni ovjek na svijetu, ne samo zato to ivi u Hlebinama, iako su mu sigurno Hlebine u tome mnogo pomogle. Biti sin jednog velikog Ivana, a nastaviti profesionalno slikati bez oponaanja oeva stila, drei se socijalno-drutvene tematike, nije tako jednostavno - tumaim Karmen moj odnos s Generaliem. - Je li tvoj odlian odnos s Genom moda malo poljuljala situacija s Gornjom Rijekom? - Na to misli, na izlobu "udo hrvatske nave?" - pitam. - Da, mislim da gospodin Generali ima za pravo misliti da sredite naive treba biti u Hlebinama - uporna je Karmen. - Apsolutno se slaem. Hlebine jesu kolijevka i zbog Ivana, njegova oca, i zbog drugih starih majstora. Neka to bude i muzej primitivne umjetnosti, i nitko to bolje ne moe voditi nego Geno i njegov sin Goran, ali za cijelu upaniju neophodno je, da bi privukli kvalitetne posjetitelje, tu organizirati hotelski smjetaj. Gornja Rijeka ima tu funkciju da privue i smjesti potencijalne turiste te da kroz interijerno ureenje, oplemenjeno regionalnim naivnim identitetom, kao recepcija, predstavi atraktivnost ponude cijeloga kraja! - ne odustajem od svoga stava. - elim ti skrenuti panju da ti prilazi vrlo uglaeni gospodin - gotovo apui e Karmen. Okreem se i ve prihvaam rukovanje i pozdrav. - Dobra veer, gospodine Krianec! - Dobra Vam veer i vjerujem da se dobro provodite? - uzvraam. - Da, ugodno je, a kako je u Vaem dvorcu? - Dvorski. Uz dvorske spletke, vrlo simpatino! - govorim sa smjekom. - Nedavno smo Vas posjetili, no naalost nismo Vas sreli, ali bilo je vrlo ugodno i odlino smo objedovali. - Zbog nekog naeg posla, uskoro emo Vam se obratiti, jer e nam trebati smjetaj za 50ak gostiju pa emo Vas zamoliti ponudu - ljubazno e gospodin. - Radujemo se Vaem zanimanju, mnogo Vam hvala na komplimentima, a i vrlo mi je ao da nisam mogao osobno brinuti o Vama u vremenu Vaeg posjeta, no svakako, bilo bi mi drago da mi se najavite ubudue, kako bih vas osobno doekao. - Hvala na panji, to moda i nije toliko potrebno, jer kua i u Vaoj odsutnosti vrlo dobro funkcionira. Nego, htio sam pitati, spominju se stanoviti problemi koje imate s poreznim organima? - Da, imam. I sam ne shvaam zbog ega mi se to dogaa, ali vjerujem da u ja to sve pozitivno rijeiti, - odgovaram. - Pa zar nije praksa da u svijetu drave pomau obnovu dvoraca? - uporan je moj sugovornik. - Da, tono je, ne samo da pomau, nego i subvencioniraju turistiku receptivu, ali mi kao mlada drava u tranziciji za sada jo imamo vanije prioritete nego da razmiljamo o valorizaciji spomenike arhitektonske batine, - odgovaram mu s neizbjenom dozom gorine. Uz obostrano odobravanje, zavravamo kratak razgovor i srdano se pozdravljamo, a Karmen me pita znam li s kim sam razgovarao. Odgovaram da i ne znam ba, ali da u uskoro znati, jer e nam ovjek poslati upit za ponudu za smjetaj. Svakako je znaajna osoba kad se nalazi na ovakvom prijamu, ali u zbroju svih mojih kontakata, vrlo je teko tako u trenutku iz memorije izvui podatke o osobi. - Naravno, to to memorija sporije radi nema veze s godinama! - bocka me Karmen. - Nema i godine ne treba vie spominjati! - odgovaram vrlo kratko. - U tijeku veeri spomenuo si veleposlanika Galbraitha. Kako si se s njim upoznao? - pita Karmen, osvrui se oko sebe. - Lijep, sunan dan, prepun dvorac gostiju, svi angairani do maksimuma, kad pred ulaznim vratima stane svijetloplava velika limuzina iz koje izlazi, u to vrijeme jedna od

najpoznatijih medijskih osoba, gospodin Galbraith. Bez najave naravno pa je poremetio uobiajenu mirnu dvorsku atmosferu, ali vjetom improvizacijom, uspjeli smo ga skrenuti prema vinoteci kako bismo iskoristili vrijeme koje u provesti s njime, za otkrivanje njegovih elja, a ujedno tako lake i iskoordinirati prihvat. Vrlo brzo smo izmijenili kurtoazne pozdravne reenice i s obzirom da je to ponudio, preli na jedan topli, jednostavni i konkretni vid komunikacije. Druei se tako gotovo pola sata u vinoteci, uz aicu lokalne graevine, uspio sam mu predstaviti svoj projekt, viziju za budunost, to je on s nevjerojatnom panjom sasluao i konstantno odobravao. Kasnije se nae druenje uestalo ponavljalo, a jednom prilikom, spojio sam ga sa svojim prijateljima, slikarima Paviem i Lovrekoviem, koji su mu izradili neke portrete te im je on kasnije dalje bio redoviti, kako privatni, tako i slubeni gost na svim izlobama, a neke ak i otvarao objanjavam Karmen. - Joj, ula sam da si se utrkivao s njime? - Nisam se utrkivao, nego sam jurio da ga stignem. Bilo je to poslije izlobe u Koprivnici, koju je on otvorio. S obzirom da mi se jako urilo za Zagreb, a ne znajui da se gosp. Galbraithu jo vie uri nego meni, prikljuio sam se svojim autom u njegovu kolonu pod policijskom pratnjom. Policijska prethodnica, naravno pod svjetlosnim i zvunim znakovima, nevjerojatnom se brzinom kretala prema Zagrebu i sve bi bilo dobro da ja nisam bio peti, odnosno, posljednji u koloni te da moja brzina kretanja nije trebala biti jo 20 ili 30 kilometara bra od prvoga i da nisam kao posljednji ulazio u sva krianja, i tako u 1001 nesigurnu situaciju do dolaska u Zagreb - prisjeam se te filmske jurnjave. - No tebi to nije bilo teko, kad skoro uvijek tako brzo vozi! - zadirkuje me Karmen. - Ja vozim proporcionalno tempu svojih obaveza, a u hiperproduktivnom stvaranju i udaljenosti treba bre savladavati. Nego, mogli bismo mi polako 'zu Hause' - prekidam je. - Vjerujem da neemo ostati i dalje pod dojmom tvoje prie o brzoj vonji i da neemo tim tempom krenuti prema Zagorju! - ne da se Karmen. - Ma ne, nikako, ve prilino umoran iskoristit u ovu vonju za odmor u polusnu govorim, znajui da e je to raspaliti. - A da odemo ipak tu na ugao kod "Roberta" po prva izdanja novina da usput proita jo i novine?! - napola e ljutito Karmen. - E, stara moja, dobra ti je ta ideja! - govorim i primam je pod ruku, izlazei iz hotela. Izvadivi neku manju novanicu, pruim je u ruci vrataru, u znak pozdrava i zahvale najdraem hotelu moje mladosti te izaem na nono svjetlo voljenog rodnog grada. Nevjerojatno, koliko god puta izaao iz "Esplanade" uvijek izlazim uzdignutog pogleda i to ne zbog ponosa, ve zbog pogleda na nekadanji najljepi krov u gradu, krov eljezniarske zgrade, koji je bio sav u mozaiku, a koji je izgorio u poaru jo u mojoj mladosti, grekom vatrogasaca. Opinjen nonim ugoajem pred decentno osvijetljenim hotelom u kojem sam dobio svoje prve spoznaje o hotelijerstvu, ali i zavolio svoj poziv, stojim na krianju, zbog crvenog svjetla na semaforu i privuem Karmen k sebi kao da joj neto hou reci. Na to me ona upita: - Sinita, to je? - Zna li ti kako je nastala "Esplanada?" - priapnem joj. - ula sam neke verzije, ali rado bih ula i tvoju - odgovori ona. - E pa, vidi, jedini autohtoni hotel Zagreba je hotel "Palace", dok je "Esplanada" nastala kao posljedica potrebe da "Orient-Express" na putu s Balkana prema Sreditu Europe, ima svoje stacionarno odmaralite. S tim razlogom je hotel izgraen kao kolodvorski hotel. No vidi, ondanja arhitektura uistinu je bila posebna, to tom hotelu, na poziciji na kojoj se nalazi, ulijeva i arm i ljepotu - tumaim joj znalaki. Ukljuuje se zeleno svjetlo i prelazimo cestu, kako bismo se sada jo malo nie na novu lokaciju kioska uputili kupiti novine. - Zato si sada nakupovao toliko novina koje kao i obino, nee stii sve proitati ? - pita Karmen. - Pogledat u barem slike i naslove - odgovaram joj, listajui dok hodam. - Dobro ih prolistaj da vidi da moda i tebe netko ne pere - govori Karmen, zavirujui i sama u prva sutranja izdanja.

- Nikad me nitko nije prao, osim kada su to jednom uinili novinari "Feral Tribunea", ali poslije mog uljudnog pisma, poteno su reagirali i njegovom objavom ispravili greku, koja im se, vidjelo se kasnije, potkrala zbog naalost lane, ali uvjerljive, prie nekog zatitara kulturne batine. No, moram ti neto priznati, jednoga dana kad taj na triptih, ta tri dvorca, proradi kako to i elimo, napravit u pravi bal ali samo za novinare! - to e ti to onda kada to sve bude gotovo? Njihova ti je pomo potrebnija prije? - s uenjem e Karmen. - Ne radi se tu o interesu, ve se tu radi o vraanju milo za drago. Draga moja Karmen, u mom ivotu, na mojem putu, kad gleda poslovno, ali i prijateljski, najvie su mi pomogli novinari. Tko zna kako bi to sve u tom udnom svijetu zavrilo, da nije bilo te dobre pozitivne i objektivne interpretacije svega to sam radio i na koji nain sam radio, a kroz to i apsolutne zatite zbog javne interpretacije? Nesvjesno sam bio i jo uvijek sam tien u javnosti, koja na taj nain ima mogunost slobodne prosudbe svega ime se bavim. I zato, ja sam u stvari veliki dunik svim novinarima, a poznaje me i zna da ne volim biti duan. Nepoteno je da svi mi koji se neim bavimo, a iza nas ostaju rezultati, nismo bili pravilno prihvaeni, ve smo najee bili osuivani. A zar nije poteno spomenuti da se i ta jadna razumna bia, koja se bave opisivanjem dnevnih istina, toliko napada i onemoguava u njihovom radu? Tako da vidi da tu postoji sklad, cehovski sklad ljudi optereenih drugim ljudima, onima koji moda ne razumiju ime se mi bavimo - tumaim joj svoju povezanost s novinarima i javnou. - Ne sumnjam ja u tvoju korektnu borbu da istakne dobro i da se drui s dobrima. Svakako da je to lijepo, a i ideja o novinarskom balu u znak priznanja tvog desetogodinjeg rada, mislim da bi mogla pozitivno odjeknuti i u javnosti - prihvaa Karmen. - Karmen, ljubazno te molim, nazovi u dvorac da vidimo nedostaje li sluajno bilo to u kui to bismo mi mogli veeras u gradu jo nabaviti. Telefon u dvorcu zvoni i javlja nam se Mirjana u kuhinji. Na upit treba li neto sluajno, ona nas informira da "Superkonzum" nije osigurao "Dukatovo" vrhnje za kuhanje. - Idemo brzo u pothodnik u duan kupiti to vrhnje - kaem ja. Uli smo u pothodnik i kroz uasnu guvu probili se do duana. Na vratima duana nali smo poprijeenu metlu. Pomalo rezignirano, mislei da je trgovina zatvorena, ve pesimistinog pogleda prema unutranjosti i pogled mi se spoji s pogledom prodavaice. - Dobra veer, primate li nas, mi smo doli? - najljubaznije u na svijetu. - Dobra veer, mi zatvaramo - dobivam prilino hladan odgovor. - Ljubazno Vas molimo, mi i ne mislimo nita kupiti, mi bi se samo malo, ako nam dozvolite, divili estetici i urednosti vaeg prekrasnog duana - nastavljam nimalo obeshrabren. - Onda samo izvolite, dok ne ugasim svjetlo. - Vrlo ste ljubazni i uz to imate prekrasnu melodiju glasa - nastavljam s komplimentima. - Fala mladi gospon, kad bi barem svi bili tako pristojni kao vi - veli prodavaica. - E milostivica, kad bi svi duani imali tako lijepe trgovkinje, ljudi ne bi nita drugo niti delali nego samo kupovali - ne dam se smesti. - No recite gospon, zakaj ste zapravo doli? - pita ona, vidjevii da imamo neki cilj. - Znate kaj, ja bi trebal samo jedno "Dukatovo" vrhnjeko za kuhanje, a imam i sitne novce u depu - govorim gurajui ruku u dep. - No zatvorila sam ve blagajnu, ali pustila bum kolegici novce za ujutro - odgovara ona. - Tak ste jako ljubazni milostivica da bih vas najrade poastil! - uzvraam. - Gospon, jel se vi meni inite jako poznatim, da niste vi moda onaj s televizije iz dvorca u Zagorju? - pita ona nakon to me dobro odmjerila. - Ak mi to pomogne da dobijem cijeli paket vrhnja, onda priznajem! - diem desnu ruku u znak zakletve. - Znala sam da ste to vi, im sam vas spazila. A tko bi i mogel drugi biti tak ljubazan neg vi plemii i morete dobiti i cijeli paket vrhnja, jer ba cijeli i imamo! - veselo e ona, saginjui se prema neraspakiranom paketu. Sada zadovoljni i natovareni teretom kojega nosimo, odlazimo prema svojem automobilu te kreemo iz Mihanovieve ulice prema Gundulievoj i dalje do vrha Ilice. Polako vozim, sretan to moram koristiti samo gas i konicu, i jo sretniji to su, kao i obino, svi semafori crveni, to mi daje mogunost da bezopasno listam novine. Naravno,

Karmen to prilino smeta, kao i uvijek, te zapoinje razgovor. Dakako, samo da prestanem itati. - A zato uvijek izlazi iz ovoga dijela grada Gundulievom niz Ilicu? - pita Karmen, pogledavajui kroz prozor. - To see jo u najraniju mladost. A vjerojatno je i stvar navike. Nekada, dok sam s roditeljima kao pukokolac ivio u Folnegovievom naselju, svakodnevno sam gradskim autobusom putovao do "Esplanade", gdje je nekada bio autobusni terminal, a otuda sam upravo najee kroz Gundulievu iao do Ilice pa dalje Ilicom do Britanca, gdje je ivjela moja baka, kojoj sam zbog njezine bolesti u to vrijeme vodio svog slijepog oca ili joj nosio hranu. Kasnije, kao egrt u Esplanadi, opet sam prolazio tu rutu, jer sam namjerno zaobilazei Svaiev trg, uvijek iao Gundulievom, a stanovao sam u Ilici 25, u opini Centar ili kako sam ja to volio rei iznad "Corso kavane" - Kaj si ti stanoval u opini? - zaprepateno e Karmen. - Jo gore! Zajedno sa sucima za prekraje, ha, ha... ! - Ma daj. Ti uvijek govori istinu. U emu je tos ?- pita Karmen. - Uope nije tos. Na etvrtom katu opine bile su prostorije sudaca za prekraje i tri stana u kojima su ivjele dvije obitelji i ja sa svojim striekom Slavekom, koji je proveo svoje posljednje dane radnog vijeka kao portir opine Centar - tumaim joj. U taj as skreemo iz Gundulieve u Ilicu i ja ukazujem Karmen na sat na vrhu zgrade i objanjavam joj da je taj sat doslovce kucao u mojoj sobi, jer je praktiki bio dio moga interijera i nastavim: - Vidi, ova vrata s lijeve strane DTR-a veu me takoer za nezaboravne trenutke iz mladosti. Jednom prilikom u kasne none sate, kad sam iao prema svom ulazu, skoro me pogazio kamion zagrebake "istoe". Na sreu, fulao je mene i moja vrata, ali je zato uletio s kompletnom svojom masom u izlog DTR-a! Zanimljivo je bilo i jednom zgodom kada sam se vraao u isto tako neke sitne sate i due vremena zadrao pred vratima, zbog toga to mi je pukao klju u bravi, a sve su to promatrala dva milicionera-pozornika, koji su mi odmah strogo pristupili. - ta radi mali? - pitali su me strogo. - Pa... idem doma - odgovorio sam plaho. - Ma nemoj, ide doma, ha? A gdje si ti doma? - nastavili su s pitanjima. - Pa, ovdje, na etvrtom katu - pokazao sam rukom gore. - Ma nemoj, stanuje u zgradi Opine Centar, pokai odmah linu kartu! - zapovijedio je onaj stroi. - ao mi je, ali nemam je - odgovorio sam. - Na kojoj adresi ivi, kako se zove ? - pitao je drugi. - Sinia Krianec, a moja je adresa Ilica 25 - kaem. - Daj ga pukni za uho da se lake sjeti gdje stanuje! - rekao je milicajac, oigledno gubei strpljenje. - Rekao sam vam gdje stanujem i tko sam, a sad me ostavite na miru, jer moram nekako otkljuati vrata i nemam vie mnogo vremena, jer sutra moram rano u kolu! - pokuavao sam se obraniti. Na to me policajci odvedu u orievu ulicu, u svoju postaju, gdje su uz arbitrau njihovog pretpostavljenog, konstatirali da ipak stanujem u Ilici 25, i otprate me natrag doma. - A u kolu si iao u Frankopansku? - pita Karmen, smijui se. - Da, iao sam i imao 13 usputnih stanica do kole, jer je u to vrijeme na tome potezu od tristotinjak metara bilo 13 gostionica. Zar onda nije bilo logino da idem u ugostiteljsku kolu? Sve vie i vie ubrzavajui Ilicom, koja nije bila prometna, doli smo do krianja sa Selskom ulicom, gdje ne znam iz kojeg razloga, prolazim krianje na crveno svjetlo. Karmen, uoivi moju pogreku, pone kritizirati, ne toliko prolazak kroz crveno, koliko moju premorenost, koja je vjerojatno bila i odgovorna za neeljenu radnju. Normalnu, uobiajenu atmosferu odjednom uznemiri plavo rotacijsko svjetlo, koje sam uoio u retrovizoru, to glasno prokomentiram: - Ups! Ovaj u prolaz kroz crveno vjerojatno zapamtiti! Na to Karmen doda: - A ja u im jo rei da si umoran i da ti uope ne smiju dati da vie vozi!

- Daj budi fina, dosta sam nadrapal i bez tvojih komentara! - rekao sam joj, razmiljajui ve o prostoru na kojem u se najvjerojatnije morati zaustaviti. Polako se izmiem iz desne trake, oekujui da e me policijsko vozilo povesti do mjesta gdje oni ele da stanem, kad u tom trenutku oni projure velikom brzinom uope se ne osvrui na mene. S komentarom "ha, ha, ha sad me tui ako moe!" nastavim jo bre voziti, pratei policijsko vozilo i pomaui si na taj nain da to bre izaem iz grada, naravno, pojaavajui glasnou radija da nadglasam suvozaicu. Po starom obiaju, za tridesetak minuta stiemo pred na bajkoviti domicil. - efe, jeste itali novine danas? - pita me Mlakar izlazei pred nas. - Djelomino. Zakaj? - Veliki naslov 'S VLAKOM U BEANEC' povod je novim beskonanim traevima u Pregradi tumai mi Mlakar. - Ne razumijem. O emu se radi? - Pa, okolo se pria da Vam i 'treku' delaju iz Zagreba prema dvorcu, tak da bu sim i 'cug' dolazil - veli Mlakar. - O jadni moji, nisu to povezali s prezimenom trenera Croatije, ali svakako je simpatino koliko vode brigu o nama. A zna li ti, moj dragi Mlakar, da Krapinske Toplice imaju eljezniku stanicu? - pitam ga. - To jo nisam ul! - veli Mlakar. - Da, bilo je u planu da prema Pregradi krene eljeznika pruga i prethodei pruzi, koju nikad nismo dobili, Krapinske Toplice su ipak dobile eljezniki kolodvor - objasnim mu i pitam to ima novoga u dvorcu. - Imali ste mnogo telefonskih poziva, stiglo je i prilino faksova, a sve vam je kronoloki prezentirano u knjizi poruka. Ako ete sada to raditi, elite li da Vam donesem neto za osvjeenje i mogu li jo neto uiniti za vas? - pita Mlakar. - Imamo li jo gostiju u kui? - uzvraam. - Reiser je i dalje u svojoj sobi, a u restoranu se veera za est osoba blii kraju, a prije toga kraja jo se Vi samo oekujete. Imamo ast, gospodin Ivo Pogoreli je ovdje sa svojim drutvom - odgovara Mlakar. Otrim do restorana, nabacivi novo raspoloenje u iskrenoj kategoriji, te pozdravim uvaeno drutvo, naravno, dobivi niz komplimenata za ureenje objekta i posebice ukusnu hranu. Zadrao sam se s njima do njihovog odlaska, a nakon toga sjedam za pult recepcije te analizirajui sve poruke i pisma, odredim prioritete na koje odmah odgovoram i tako ulazim u prvih pola sata novoga dana. Sutra ponovno dobar raspored. U 8,30 sati susret s obitelji Spear iz Londona, u 9,30 sastanak Komisije za dodjelu nagrada za ivotno djelo u turizmu, u 11 dolazak prof. Miroslava Tumana, ministra Gojka uka i njihovih suradnika, u 15,30 intervju za njemaku televiziju, u 17,30 sati jahanje s gostima, u 20 veera s obitelji Spear. Ja ne znam to je dosada, ali djelomice sigurno znam to mi nosi novi dan. Ipak, prisjeam se Murphyevog zakonika kako ti nikada ne moe biti toliko loe da ti ne bi moglo biti jo gore, to u ovome trenutku tumaim kao - nikad nisi toliko umoran da ne bi mogao biti jo umorniji i odlazim polako prema svojoj sobi. Hodam hodnicima prvoga kata kao i svaki puta ispunjen punom radou, sretan to unato svim obvezama kroim kroz ureeni dvorac, kojeg pamtim i u mnogo drugaijem stanju. Pogleda usmjerenog prema prizemlju, na vrata koja oznaena s 'biro', bude u meni posebna sjeanja. Najmanji i prvoureeni proctor, koji je dobio civiliziranu formu, ali i postao svjedok najbrutalnije igre toliko vane za obnovu ovoga zdanja. Ulazim u svoju sobu i ne prestajem razmiljati o birou s mislima koje istodobno neugodno proima i jutarnji sudski proces. Biti u pravu, ali za to pravo se morati jo i izboriti, vjecni je problem koji me prati i u kojem pokuavam pronai rjeenje. Kako u se braniti ujutro na sudu zbog neega za to se ne smatram krivim! U procesu koji bi po meni prije ocrtavao vrijeme povratka u 19. stoljee nego ulaska u 21. vijek. Zar ja toliko krivo radim ili me okolina ne razumije, da je, bez upozorenja, za njih najbolje rjeenje, traiti odmah nain kanjavanja? Vjeam svoju odjeu u veliki ormar i pomalo se sam na sebe ljutim to sam uredio tako veliku sobu za sebe. Ali, nisam mogao zbog same arhitekture zadanog prostora urediti drukiju, a niti namijeniti je drukijem sadraju, jer zapadno krilo dvorca s gospodarskom

namjenom nije ni adekvatno za smjetaj gostiju. Danas pomalo ljut to moram etati po tako velikoj sobi, da bih se uope raskomotio, ponovno se prisjeam najmanje sobice dvorca, tog nesretnog biroa, u kojem sam toliko puta spavao ili proveo skoro est godina, jer si nisam mogao dozvoliti kvalitetniji kutak za noenje. Uvijek mi je bilo najvanije da sve podredim ugodi gostiju, a da bih bio prisutan kao na deurstvu, iako nedaleko imam kuu, boravio sam u dvorcu, spavajui kao ptica selica, gdje bih pronaao mjesto za sebe. Ali, gotovo nevjerojatno je kako sam sva ta mjesta doivljavao ili kako sam gotovo neobjanjivo svoj prvi ulazak u dvorac povezao s vienim slikama gotovog, obnovljenog stanja dvorca. etam prvi puta po nepoznatom i zakrenom prostoru, koji unato razvedenosti barokne arhitekture, vie govori o civilizacijama koje su tuda prole. Tisue kubika materijalnih dokaza, taj deponij smea, koje opisuju u mojoj trenutnoj viziji sliku drutvenog ureenja, koje si je dozvolilo tu slobodu da nanese neoprostivu nepravdu toj, naalost, protjeranoj plemenitakoj obitelji i nad tim jo jedva ivim svjedokom, dvorcem Beanec. Svaki put kad se vratim na razmiljanje o poetku, zapitam se zato toliko naporan i teak put kojega sam proao u ovih deset godina u meni izaziva osjeaj priznavanja da je to moj najljepi period ivota? Jesam li poten sam spram sebe ako tisue provedenih sati u praini, vlazi, u prostoru u kojem su zbog trulei smea nastali ak i za zdravlje ovjeka opasni plinovi, nazovem svojim najljepim razdobljem ivota, a pod pretpostavkom da za sve to sam uradio i to 98 posto ljudi prihvaa kao nevjerojatno dobro na kraju zbog toga budem jo i kanjen? Je li poteno zapoeti obnovu tako velikog zdanja u jedno hladno zimsko jutro, dok jo svi umorni od novogodinjeg slavlja ne znaju za sebe, a ja, da bih pridobio jednog od kasnije kljunih ljudi za zidarske radove, nagovaram ga da mi pomogne urediti samo jednu prostorijicu gdje bismo moda organizirali malu gostionicu, svjestan da mu ne smijem spomenuti proirenje aktivnosti na dvorcu, jer bih ga time sigurno uplaio i tako otjerao. Tako moj tef Jugec i ja krenemo samoincijativno ureivati prostoriju po prostoriju, u potenoj namjeri: ja da sukcesivno mogunostima, uredim to veu povrinu dvorca, a moj tefek, da osigura egzistencijalni minimum za svoju obitelj. Kod veih zahvata, na primjer, betoniranja velikih povrina ili iznoenja otpadnih materijala i ute, koristili smo pomo familije, dobrovoljaca i uglavnom radne snage koja bi to radila samo za pivo! Vie ljudi vie zna i po tom sistemu smo se nas dvojica dogovarali i projektirali ak i sloene zahvate. Kao glavni projektant, s obzirom da sam i prostoru odreivao namjenu, najee bih s otpadnim letvicama ili starim trulim daskama iscrtavao 'projektni zadatak' po kojem bi se kasnije kopali temelji i zidale vertikalne povrine pregradnih zidova, strogo vodei rauna da nigdje negativno ne zadiremo u estetiku bavastih svodova, sa eljom da prostor maksimalno autentino revitaliziramo. Najsloeniji instrument kojega smo koristili bila je 'lauf-vaga', a sve ostalo uglavnom bilo je u jednostavnijoj formi. No svjestan da nam je u nekim sluajevima trebao i savjet strunjaka, otkrio sam model kako doi do toga, a da istodobno nita ne stoji. Primjera radi, traio bih ponude za izvoenje radova od ovlatenih statiara, koji bi se ve od prvog dolaska na objekt, kako bi dobili posao, raspriali da bi otkrili sve pojedinosti svog iskustva, znanja i struke, to je meni bilo dovoljno da se u vrlo kratko vrijeme educiram i naravno, kasnije - oponaanjem nauenoga sam borim s graevinskim zadatkom. Zanimljivo je, na primjer, kako sam projektirao centralno grijanje na cijelom objektu. Pozvao sam prvo dobrog majstora, kojeg sam traio da mi da ponudu za izvoenje radova. On bi doao na objekt i objasnio nain na koji bio on to radio. Potom sam pozvao drugog majstora i kad je on ispriao svoju priu pozvao bih, da mi gradivo bolje sjedne, i treeg majstora. Sada, nakon tri nastavna sata, pomno upijajui prijedloge koje sam sasluao, a i komparacijom izabrao za sebe najpovoljniji model te upitao Veljka 's brega' zna li vasati? Naravno da je znao, on vasati, a ja ta hou i na koji nain hou, svjestan moda i mogue male pogreke, odluio sam primijeniti steeno znanje u praksi. Danas, nakon devet godina, priznajem sam sebi da nema vie posla i sloene situacije koju ne bih mogao rijeiti za dobrobit bilo kojeg starog objekta. ak sam uvjeren, u svojoj intoksinaciji starim ciglama, da znam najbolji lijek, ne samo za konzerviranje, ve i stvaranje nove upotrebne vrijednosti istih cigli!

Najtei dio posla bio je koordinacija odnosa meu ljudima. Filozofiju Zagorca mogli bismo interpretirati najkvalitetnije kroz pojam kleti, a najveu nagradu koju si sam dodjeljuje nakon godinjeg mukotrpnog rada, uzima u tekuem stanju. Ta tekuina ponekad je bila potrebno ak svima nama, da bismo uope izdrali te nadljudske napore fizikog tereta, bezbroj kilometara koje smo morali napraviti u tom naizgled nedefiniranom graenju neega emu se kraj uope nije nazirao. Danas sam najsretniji jer i unato pokojoj kapljici vika kod nekih, ali ba nikome za cijelo vrijeme gradnje nije se dogodilo nita. Bilo je padova kroz etae, bilo je sklizanja s krovova, propadanja kroz toranj zvonika, ali sve je upuivalo, s obzirom da nije bilo povreda, da smo zbog neega zatieni, a danas mislim da smo bili zatieni jer smo radili neto dobro! Najlaki zahvat bio je promijeniti cijeli krov dvorca. Krov u stanju raspadanja, trebalo je skinuti i postaviti novu konstrukciju te uza sve to, poletviti i odjenuti sa 150.000 komada novoga biber-crijepa. Cimermanski posao je bio uasno naporan i sve se radilo na nekadanji autentini nain - rukama, bez moderne mehanizacije. Ali, ipak bilo je najlake. Najlake, jer konano smo radili posao koji se vidi i gdje nas svi vide! Mnogo radnih sati uzelo nam je ienje i ureenje okolia, gdje su ak u prvom dijelu radova i ogromni vojni gusjeniari imali prilino muke. Nikad nismo znali to nosi novi dan, jer unato vjeto planiranoj organizaciji rada, doivljavali smo razne montirane provokacije, od opinskih tijela Pregrade i podstanara kata dvorca Martinkeca Jazbia and company. Opisuje li naziv "dravni neprijatelj" dovoljno, osobu koja radi protiv drugih ljudi za interes koji ni sam ne razumije? Kad promrzne do kostiju i kad ti se dodirom s metalom, od hladnoe skida koa s jagodica prstiju, to zbog elje za napretkom skoro da i ne primjeuje, kad se od umora poinje vraati u ranije evolucijsko doba, hodajui svijenih lea, kada te podraaj boli jo jedino svrstava medu ive, tada se pojavljuje Martinkec Jazbi. Zagorac s najveom akom, koju pogreno upotrebljava, jer tim reketom igra partiju u kojoj eli samo on dobiti. Moram priznati da me oduevljavaju, na neki nain posebni ljudi. I Martinkec je poseban, otvorio je salon pokustva u umi, u ruevnom dvorcu, daleko od urbane sredine, gdje bi nekome mogao neto i prodati, a sad kad je obnova dvorca u tijeku, iako sa eljom da to sve skupa postane njegov ivi spomenik, ne dozvoljava da nia vrsta - muenici, ulaze kroz vrata, ve trai da uskau kroz prozore. Cijelo vrijeme obnove dvorca tjerao nas je da eemo s tonama materijala preko prozora, iako mu ogromna glavna vrata nisu sluila nizato drugo nego za ukras. Zanimljiv je to bio stvor, ali naivan. A ja, u drubi s njime najsretniji, jer je imao prekrasne, ali samo izgledom, savjetnike. Previe su oni vodili brigu o tucanju brkova i brade, a u lakomosti videi peneze, zaboravili na patriotizam i ovjekoljublje. Prefriganci jedni, prvo su me pustili da radim, a onda su odjednom kao kueposjednici, traili da sve uinjeno legaliziram potpisom ugovora po kojem u placati njima 25.000 DEM mjeseno najamninu, a uz to naravno i kompletno isfinancirati adaptaciju svih prostora cijeloga dvorca. Nisam mogao, a da im ne ispunim to zadovoljstvo i potpisao sam taj ugovor, ali svjestan da e se ishod u nastaloj situaciji vrlo brzo sam od sebe promijeniti. Nepravda i zlo ne mogu pobijediti. Kako oni kau, zaas sam se razlaktio i u svojatanju proirio granice dozvoljenog, a njima onemoguio da sprovedu luaku ideju da rasparceliraju dvorac na desetke malih korisnika, koji bi kao zajmoprimci, njima plaali najamninu, a za koje bi se vanjski prozori preuredili u vrata i tako im se osigurao ulaz u, po Martinkecovoj ideji, trgovine razliitih sadraja, ali i s robom sumnjivog porijekla. Tako razmiljajui, eljan relaksacije, bez podsjeanja na te tmurne dane, krenem ukljuiti televizor. Skoro bih i uspio u tom naumu, kad odjednom osjetim neije prisustvo, a ubrzo zaujem i apat: - Izaberi, hoe prvi, drugi ili trei program ili e razgovarati sa mnom? - upita me duhica. - A to ti misli, to mi je bolje ? - I sam zna to ti je bolje. Televiziju moe gledati jo do ponoi, premda e je uskoro, po novoj shemi, moi gledati i cijelu no. A meni se moe izjadati i tako se oistiti pred spavanje. Mislim da je to najbolje za tebe. - Ma zna, razmiljao sam o prvim trenucima kad sam poeo s ureenjem ove ruevine i optereen nepravdom koje se prisjeam, sigurno ne bih mogao zaspati pa je dobro da si

ovdje, a i zbog toga to kao svjedok tog trenutka, moe komentirati neke situacije koje ni meni nisu sasvim jasne. - Reci, to te zanima? - Zanima me kako si ti doivjela gospodina Radoa, ondanjeg avrievog direktora u Pregradi? - Ha,ha... Postojala su u to vrijeme dva rtvena jarca. Prvi je bio on, koji je imao zaduenje da maksimalno prka po dvorcu, kako bi polako gradio Martinkecov spomenik, a uz to kao koordinator izmedu inokosnog dijela avria i tebe, trebao je tebe maksimalno iskoristiti da financira sve perverzije koje su izlazile iz Martinkecove glave. - Ja sam bio svjestan da me avri iskoritava i znao sam kako to ini, ali u prvo vrijeme nisam imao izbora, trebao sam im kroz svoju naivnost i neto dati da bih kasnije mogao realizirati svoju ideju. - Ili su ti jako svi na ivce, ali spram Radoa si bio prilino korektan. - Da, grozna je ta banda, a Rado je radio poprijeko i htio je biti samoinicijativan, to me smetalo. No nije pokazivao izravne lakome interese i to je bila njegova dobra strana. On je bio nevjerojatno sposoban direktor i radnici su ga voljeli. Imao je jak tehniki autoritet, znalac struke i sigurno najbolji u tom rukovodeem timu, dok nije Zagreb poeo diktirati tempo. - Ali i njega su radnici kasnije odbacili. - Jesu jer vie i nije bilo pomoi brodu koji je cijeli poeo tonuti. Treba uzeti u obzir i mentalitet naeg ovjeka. No od svega su najgori traevi, i oni enski, i oni muki, gostioniarski, uz viak maligana - to ti je strahota! - Ali tebi je najvie odgovaralo kad se Rado udaljio - Normalno da je, jer vie nisam trebao biti sentimentalan i mogao sam zapoeti konanu borbu protiv direktora avria, koji su uz konstantno podmetanje klipova imali i drugaije osobne ambicije prema objektu. Jedino mi je ao da su Radoa pokuali unititi. Naravno, ne znam pravu istinu, ali mislim da nije zasluio to to mu se dogodilo meu njegovim radnicima. - Ni ti nisi bio omiljen u to vrijeme medu mjetanima, od kojih je veina radila u avriu! - Naravno da nisam. Nisam bio ni ranije omiljen dok jo nisam pokazivao uope ambicije spram dvorca, a te ambicije koje su pogreno protumaili, ustvari, trebale su rezultirati najvie kao dobrobit upravo za kraj, odnosno, za sve koji u okruju ive. Danas, nakon tih devet godina, to se konano i priznalo, jer sad mjetani vide da je moja konstantna aktivnost usmjerena iskljuivo prosperitetu ovoga, kako i oni sami shvaaju, zaostalog dijela regije. - Da, tvoji najvei seoski neprijatelji sada ti u kolske klupe alju svoju djecu i ponosni su to ih ui, kako kau, veliki majstor od turizma. - Moja je dunost od poetka bila mnogo vea, nego to su je mogli protumaiti i ja nisam trebao samo urediti dvorac, jer takav nikome nita ne bi predstavljao. Ja sam trebao pokrenuti aktivnost cjelokupnog prosperiteta pregradskog kraja, a kasnije se, vidi, pokazalo da to ima i nacionalni znaaj. - Kad si ti zapravo poeo razmiljati o dvorcu i koji su ti bili prvi koraci? - Davno ranije nego je to slubeno zapisano. Ve osamdesetih godina, svjestan da zbog naina ivota, ali i steene vrijednosti male seoske gostionice, negativno dominiram. Samim time to nisam kao drugi, odluio sam im se pribliiti. Kako sam to uinio? - to je? astio si ih u gostionici! - Nisam nikoga astio na nain kako ti to misli, nego daleko svrsishodnije i kvalitetnije. U "Crvenkapici" sam pokuao biti maksimalno naklonjen svima, tako da sam naprimjer, uveo u stalnu ponudu, vjerojatno prvi u cijelom Zagorju, ribu na jelovnik. I to, razne vrste. Svjestan da je prehrana oskudna, na taj nain sam, uvodei vie bjelanevina, htio pozitivno utjecati na zdravlje domicilnog stanovnitva. - Da, ali time si sebi pojaavao promet, jer nisi imao konkurencije! - Zato ne pa ovjek za sve to radi treba primiti i nagradu! Uostalom, s vie prometa, plaao sam i vei porez i poeo zapoljavati vie ljudi. Ali, najvei dobitak bio je u trenutku kad sam postao vatrogasac. - Vatrogasac, emu pak sad to? - Da se primitim.

- Da se primiti? Kome i zato, kad ti ionako dobro ide? - E, vidi, to ima veze s dvorcem. Kao dobrovoljni vatrogasac, prvo sklapa hoe-nee prijateljstva u drutvu. Nakon toga, u drutvu opet poinje hijerarhijski rasti po vanosti, zbog ambicije za edukacijom. Kad postigne cilj i postane vatrogasni oficir, onda moe organizirati i vatrogasno drutvo, a i njegov rad. A to je trenutak koji sam ekao! - Vatrogasci i dvorac? To ima jedino veze s gaenjem vatre! - Da, ima veze s gaenjem vatre, ali vatre koja ne gori, vatre koju rasplamsavaju ljudi! - Sad se ti ponaa kao Hegel ili Freud! - Pa ne ba, ali vidjet e kada ti objasnim zato sve to. Sa eljom da pomirim interese, i kao to sam ti ve rekao, primitim se, krenuo sam u organizirane preventivne akcije po tristotinjak domainstava razasutih po breuljcima oko dvorca Beanec. Kao autoritativna osoba u uniformi, sa zadatkom da konstatiram sve nedostatke koji mogu utjecati na poarnu opasnost svih tih domainstava i gospodarskih objekata, a o tome jo sainim zapisnik, koji moram predati nadlenoj policijskoj postaji, obiao sam cijeli kraj. to sam time konkretno dobio? - To i mene sada jako zanima. - Gledaj, kad doe ovjeku u kuu, ali na moj nain, nakon predstavljanja, objasni mu da u mu ja sve nedostatke koje zajedno uoimo, osobno i na svoj troak otkloniti. Nema kuevlasnika koji to nee prekrasno podrati, samim time to prima dar. Time sam se primitio, oni kau, "pravi svetac", a dalje, pregledao sam kuu od tavana do podruma i uoio eventualno sav "posueni" namjetaj i ostale predmete iz dvorca i ocijenio njihovu moguu uporabnu vrijednost. Uz to, birajui uvijek doba dana kad je domainstvo za stolom, upoznao najbolje i nain prehrane, obiaje i navike ljudi u ovome kraju. Susreo sam se s escajgom iz dvorca, i tako sve u svemu, jednim udarcem rijeio tri muhice zato razdoblje, za mene na poetku vrlo bitnog zacrtanog projekta. - Zanimljivo, ali i promuurno, iako malo i podlo, iako s potenim, iskrenim nakanama, jer nije samo interes dvorca u pitanju nego i analiza mogunosti cijeloga kraja - Tako, vidi, nisam radio policijske zapisnike, ali sam napravio sebi pismeni trag o 300 domainstava u okolici. - Od svih tvojih pomagaa, najsimpatiniji mi je ipak tef Jugec. - S njim sam na posebno osmiljen i voen nain napravio gotovo najvie. Upravo zbog trenutka u kojemu je on prihvatio moju nakanu, prepoznao viziju i naravno osjetio zaradu. U poetku sam morao biti jako oprezan s njim i nisam mu smio davati prevelike zadatke, nego samo jednostavne i maksimalno jednodnevne upute, kako ga ne bih zbunio, a kasije, kad smo doli do krova, onda je i sam tef nabijao tempo. I to dobar tempo! - Njega je isto strano smetala ta konstantna borba "avria" protiv tebe, a bio je alergian i na umarsku inspektoricu gospoicu Cvek. - Da, nekad ga je trebalo ak i smirivati, jer povrijeen njihovim bahatim i nekorektnim odnosom, u ljutnji skoro da i s krova nije skakao na njih. Tako je stekao jo vie moje simpatije i dobio titulu voditelja gradilita, to je kasnije ak i autoritativno koristio i protiv mene samoga, koji sam mu se zbog mira u kui, pokoravao. Kod velikih, takozvanih radnih akcija, odreivao bi mi najdue trase po kojima sam morao voziti take prepune graevnog materijala i bio je presretan kad sam naveer skapavao od umora. Sve to i kompletan moj nastup odravalo je izuzetnu ravnoteu meuljudskih odnosa izmedu nekoliko vrlo razliitih ljudi, koji su izvodili sve radove. - Imao si ti i mnogo pomagaa koje nisi plaao! - Da, pomagali su mi Tomica i Milek Bolari, Poljdek iz Kostela, moj pokojni brati dimnjaar tefek... - Oprosti to te prekidam, a u kakvom si odnosu bio s Borisom Vuglecom i njegovim Boom? - S tim dekima sam napravio kompletne elektroinstalacije po cijelom dvorcu. Trajalo je to danima, ali u svakom danu imali smo ne samo radost napretka u poslu, ve i zadovoljstvo novih prijateljskih odnosa. - Bili ste uistinu vrlo veselo drutvo. - Preforsirani umorom u osamnaestsatnom radnom danu, to mi je drugo i preostajalo nego da maksimalno potenciram humor i aljive dosjetke koje su podizale moral svima nama.

- Dobro, ali otkud ti lova za sve to? - Lova, hm, kaj ja znam? Ha, ha... Love nikad nije bilo, odnosno uvijek je bilo na knap. "Crvenkapica" je dobro radila, a uz gostionicu u privatnoj kui, zapoeo sam intenzivno raditi catering-service. Na poziv gostiju, s ekipom bih odlazio u prostor kojeg je odreivao gost i tamo pripremao velike bankete, svadbene sveanosti, protokolarne prijeme, ak u to vrijeme na najvioj saveznoj razini. - Da, "Crvenkapica" je bila nadaleko poznata, priznata i omiljena u to vrijeme - Pa, cuj, kad je ula u najui izbor za prihvat predsjednika Tita, za njegovog posljednjeg posjeta Zagorju, onda ti je sve jasno! No svi drugi vani dravni prijami radili su se u "Crvenkapici". Tako smo esto ugoavali drugove: Blaevia, Bilia, Gretia, Prcajia... Dvaput sam ugoavao i Miku piljka, kao predsjednika Jugoslavije. Sjeam se simpatine zgode, kad je za dolaska u Pregradu, prije nego bi uao u opinsku zgradu, odetao do upnika, mons. Branka Ivanjka, to je u ono vrijeme bilo super simpatino, ali s velikom koristi za opinu, koja je u to vrijeme mogla posakrivati pijane funkcionare iza zakljuanih vrata, a nekada ak i u ormare! - Kako si ti bio prihvaen u to vrijeme od ondanje vlasti? - Katastrofino, nevjerojatno, nikako! Trebali su me i iskoritavali me maksimalno, a po obavljenom poslu zaboravili da postojim. - to te najvie smetalo? - Seljicizam! - Seljicizam, to ti je to? - Pa zna, selo, seljaci i oni koji to nisu. Dominantna poljoprivredna zadruga u to vrijeme na elu s drugom Kuarom i drugom Leskovarom, partijskim sekretarima, nije dozvoljavala napredne ideje a opinske strukture nisu vjerojatno niti razumjele o emu sam tada govorio. U ono vrijeme, nametao sam ideju revitalizacije dvorca, proirenja koncepcije turistikog prostora u Valentinovu i niz drugih. Za sve sam bio odbijen, to me u ono vrijeme, prepunog poduzetnike energije, posebno pogaalo. Najsmjenije je bilo to se tada dralo da nositelj razvoja turizma ovoga kraja mora biti pregradski restoran, koji je kao menza nudio posebne specijalitete pek-fileke i esig-flaj. U to vrijeme, ja sam se ve naveliko bavio organizacijom piknika i kombiniranih buffet-stolova, na kojima sam prezentirao kroz osmiljenu scenografiju, kompletnu priu o zagorskoj gastronomiji i bio nevjerojatno prihvaen u svim krugovima. Moji stolovi, koje sam postavljao zbog promocije u okviru odreenih turistikih manifestacija, nisu iziskivali velike trokove, iako su bili itekako raskoni. - Misli li da moda nisi bio dosta taktian? - Sigurno nisam bio dosta taktian kad nisam uspio, ali moda je moj put bio zacrtan drukije pa onda nisam niti trebao uspjeti! No kako i biti taktian, kad na primjer, prilikom formiranja opine Pregrada, u elji da je proglasimo nerazvijenom, kako bismo namaknuli ondanju pomo ire zajednice, organiziramo u "Crvenkapici" banket povodom radnog sastanka a za uvod mi narede da posluim kao aperitiv francuski konjak! Pokuavao sam objasniti ve spominjanom gosp. Krsniku i svom starijem kolegi Iveku, voditelju pregradskog restorana, da ne pae francuski konjak, prije svega niti kao aperitiv, a niti kao pie dobrodolice za predstavljanje siromane opine, ve da bi tu trebala biti ukusna domaa ljivovica, ako ba mora biti alcohol! Doivio sam uasne kritike i naravno, bilo je po njihovom. No ipak, na moju sreu, drug Blaevi, bez prijanjeg dogovora, zapitao je: A nemate ljivovice? - Ipak, izgleda da najustrije pria o Josipu Krsniku, kako ga ti jo naziva, velikom lovcu? - No, gledaj, ja nikoga ne mrzim, meni su i neprijatelji simpatini i dragi, ako od njih mogu neto nauiti. Joa, predsjednik Izvrnog vijea opine Pregrada, vjerojatno i nije tako lo ovjek, samo naalost na svom ivotnom putu, zadesio se na funkcijama gdje mu nije mjesto. Jako mi se zamjerio kad sam poslije banketa za predsjednika Jugoslavije u vrijeme piljka u Oreju, morao kompletno sve ostatke hrane, pia, po njegovom nalogu odvesti u stan u to vrijeme njegove prijateljice iz Uprave prihoda, kojoj je on bio voditelj. Umjesto da poastimo policijski kordon, koji nas je pokrivao i uvao, mi moramo nahraniti onoga tko je to najmanje zasluio! Taj isti lovac na sitno, uinio mi je toliko nepravdi, i meni i kraju u

kojem ivi, a i danas, iako je totalno degradiran, ipak ne prestaje s provokacijama iz svojih sitnih interesa, optereenih jalom i zaviu! - Ima li ti uope ikoga tko je prihvaao to to radi? - Kako da ne, bilo je prihvaeno od normalnih ljudi, samo koji nisu imali utjecaja, a meu njima, kad bih izdvajao posljednje godine komunistike vlasti, trebao bih se ak pohvalno izraziti prema Dragecu piljaku, izuzetno dragom i potenom ondanjem politiaru, a nezaobilazno se moram sjetiti pokojnog Davora utine, jedinog pravog Pregraanina, kojemu je njegov zagorski kraj mnogo znaio, a prosperitet je elio kako za obitelj, tako i za sve stanovnike. Normalno, najljepe rijei prihvaanja toga ime se bavim, dobivao sam od najsposobnijeg mjetanina ovoga kraja mons. Branka Ivanjka, pregradskog upnika. - Ali ipak nisi mi odgovorio na pitanje - otkuda ti dovoljno novca za sve? - Pa pojasnio sam ti, radio sam i zaraivao, a u prilog mi je iao Markoviev kamatni sistem i stimulativna porezna politika u fiksnom teaju. Nekada sam ishodio neke kratkorone pozajmice, na primjer, od ogora Vinka ili dragog prijatelja Branimira iz Bea, kojega nisam trebao ni traiti, ve mi se sam nudio u pomo. A pred kraj, za nabavku opreme i plaanje sloenijih graevinskih zahvata nekim poduzeima, dobio sam kredit za poticanje zapoljavanja u iznosu od 600.000 DEM. Kad spominjem taj kredit, moram se prisjetiti i trenutka u kojem sam se, da bih ga uspio dobiti, na mnogim vratima predstavio, koristei ime gospodina Franje Kiseljaka, ovjeka kojeg ranije nikad nisam vidio, osim jednom prilikom uo da je jedan od glavnih u komisiji Sabora. Kako je ureenje dvorca Beanec dolazilo u konanicu, poeli su priskakati mnogi u pomo. I elim se svima zahvaliti koji barem i malo misle da su mi pomogli, a najveu ulogu je odigrao pokojni prijatelj utina, koji je zauzevi se za mene u to vrijeme, svjestan vanosti napretka za cijeli kraj, upravo gospodina Kiseljaka jednoga dana doveo u moju "Crvenkapicu" i pitao me znam li tko je on? Na to sam odgovorio, sigurno dragi ovjek i prijatelj, im je s tobom, no uslijedilo je njegovo za kraj, to ti je Franjo Kiseljak, ovjek ije si ime esto koristio, a da ga nisi ni poznavao. - Iz svega mogu zakljuiti da je ipak najvea konica u tvom planu bio "avri". - Ma, nije samo "avri". Lake mi je oprostiti, na primjer drugu Kruecu, to to mi mjesna zajednica nije dala oder bez poreza dok su si pojedinci kupovali na narudbenice od mjesne zajednice televizore. Mogu lake prijei preko neloginosti koje su avrievci, ali samo neki glavni direktori, inili protiv mene, jer sami radnici u avriu nisu za to nita krivi. Teko je oprostiti ili zaboraviti i ja zapravo ne bih tome trebao suditi, odnos vlasti koja je u sve bila upuena, a nije reagirala ili je podravala protivniku stranu. Nesposoban predsjednik opine Pregrada Branko Horvat, na nesreu k tome i saborski zastupnik, iz istoga inata nije htio aurnije rjeavati cijelu stvar i navodno je za to prihvaao sitne poklone. Iz toga moemo ustvari ustvrditi da su avrievci bili u kolu predvoenom opinskim strukturama. Naravno da se moe mjeriti njihova nekorektnost. - Bilo je situacija kad si snimao razgovore s njima. - Sve razgovore sa "avriem", izravne ili telefonske, snimao sam i dan danas ih uvam. Isto tako uvam i snimku razgovora koju sam snimio ekajui pred vratima njihove sobe za sastanke u Jukievoj ulici u Zagrebu, gdje sam doao traiti kompromis, a na alost, uo i snimio njihov genijalni plan kako e me iskoristiti, a potom i unititi iz osobnog koristoljublja! Moe zamisliti kako se ta banda osjeala kad sam uao kroz pritvorena vrata, ne mogavi vie izdrati da im ne uputim pozdravno slovo. to hoe kao vaniji argument za nepotenu borbu, nego kad je dvorac bio kompletno ureen i spreman da se prezentira javnosti, a neposredno prije toga radnici "avria", po nalogu njihovog generalnog direktora, zabiju teke fosne s najveim avlima na moj ulaz, kako bi sprijeili da pokaem uinjeno. Iako se tada i predsjednik opine Pregrada ve zauzeo, kao i predsjednik Turistike zajednice Pregrada gosp. Kalan, da mi avri omogui ulaz, glavni direktor to nije dozvolio. No dozvolio si je drskost da nas sve pozove na Badnje jutro u Zagreb, kako bi nas njegovi obavijestili da i unato pozivu, njega nema. Refleksno, tog jutra otvorio sam vrata njegove kancelarije te konstatirajui da je unutra, krenuo i prijetnjom postigao da je momentalno telefonskim pozivom izdao nalog za skidanje barijere na ulazu u ugostiteljski dio dvorca! - Ja mislim, Sinia, da se tebi ve adrenalin pojaava i da bi se ta pria o avriu mogla jako rasplamsati, a sutra ti je novi dan. Zapravo, to je ve uvelike danas.

- Onda, laku no. - Laku no. PETAK "avri", Horvat, Krsnik, Mikuli, Brezak, Bulat ili roenje novog dana. Kako u jo pospanoj glavi odrediti to je gore? Nikad nisam volio jutro. Moda zato to nisam racionalno koristio no? Ali s tim jutrom nisam samo sebi inio potekou, ve i svom pokojnom ocu. Toliko pedantan i auran i odgovoran, kao malog djeaka koji je morao u kolu, budio me on iz jutra u jutro. Svaki dan nova pria. - Tata, jo malo... Tata, jo samo pet minuta - molio sam ga, a on bi preciznou svog depnog sata s Braillovim pismom, tono oznaavao sekundu isteka tih zatraenih pet minuta. Ponekad mi je on bivao gori od samog odlaska u kolu, koji sam mrzio najvie na svijetu. Tako u filmu iz prolosti, ustajem i spremam se za brzi odlazak. Po obiaju, ukljuujem kamere, promotrim na brzinu to se dogaa u dvorcu, kako bih ocijenio atmosferu i primjeujem da po tko zna koji put automobil od pekarnice "Pekom" iz Krapine neprimjernom glasnoom najavljuje svoj dolazak, a uskoro slijedi i kulminacija, kad gornji dio karoserije dostavnog vozila udara u krov prirunog skladita. Kamera nita ne proputa. Ubrzo po odlasku pekarskog automobila, stiu paunovi, u elji da nadglasaju prijanju buku motora, a stvori se tu i moj tef Jugec, ljutito viui iz nekih svojih razloga. Situaciju iznenada smiruje dolazak uglaenog i finog gospodina Petecina, vlasnika praonice rublja. Na svu sreu, cijela se drama odigrava na poziciji do koje gosti ne mogu pa ocijenivi situaciju uobiajenom, odluim, sad vec prilino razbuen, krenuti prema Zagrebu. Drutvo mi na putovanju pravi kolegica Karmen, a da izbjegnem komentare na vonju, urno ukljuujem radio, koji u tom trenutku emitira poznatu mi melodiju eljka Krulina Kruke, na iju temu je grupa Latino snimila televizijski spot u dvorcu Bosiljevo. - Karmen, sjea li se te noi u Bosiljevu? - zapoinjem razgovor, dok izlazimo na glavnu cestu. - Bilo je, zaista, prekrasno! Ekipa koja je radila cijeli spot, a posebno duhoviti Kruka, unijeli su nevjerojatno raspoloenje u to mirno mjestace. Ba mi je drago da si im dozvolio da to tamo snime, a oni su izbrali opet prekrasnu scenografiju, prikladnu dvorcu i nekadanjim vitekim vremenima - veli Karmen. - Zna, Karmen, taj se Kruka meni jako svia. Prvo, zato to je jako jednostavan, a drugo, jednom je prilikom za naeg razgovora u dvorcu Beanec simpatino nastupio primijetivi kako on u stvari uope ne misli da radi u svom ivotu neto veliko, odnosno, da je to to radi toliko obino, da i ne zasluuje toliku panju koja mu se poklanja. Ali s druge strane, svjestan je da je nevjerojatno dobro prihvaen od publike i da nema razloga da mijenja neto u svomeposlu te je svjestan svoga godita i zna da mu jo ne preostaje dugo bavljenje takvim poslom pa mu imponira da to prije stekne neku uteevinu za budunost - odgovaram joj dok pretjeem traktor koji nam je izletio iz seoskog dvorita. - Primjetila sam da ga smatra prijateljem - na to e Karmen. - Imamo i neto zajedniko. I on je ivio u dvorcu Beanec u svojoj mladosti, dok su mu roditelji zbog posla boravili u dvorcu. - Nego, kada ti mora biti tono u Turistikoj zajednici Hrvatske, na Trgu bana Jelaia? upita ona. - Trebao bih biti u 9,30 i ne bih smio kasniti, ako elim ranije napustiti sjednicu odgovaram. - Daj mi reci to tebi treba aktivnost u toj komisiji za dodjelu nagrada za ivotno djelo? nastavlja Karmen. - Na prvoj sjednici, prije nekoliko godina, osobno sam molio da me ne ukljuuju u rad te komisije, ak sam to argumentirao time da nam takva komisija u dravi kao to je Hrvatska, u trenutku samoga razvoja, nije niti potrebna. to je to netko u turizmu uope znaajno napravio na ovim naim prostorima da zasluuje nagradu za ivotno djelo?! Meutim, ondje sjede pojedinci kojima je i osobno stalo do nagrada pa uvidjevi da izazivam nepotrebne tenzije, prepustio sam se diplomatskoj utnji i polako na tim sjednicama glumim gljivu.

- Pretpostavljam da se ve zna tko e dobiti tu nagradu za ovu godinu? - cinino e Karmen. - Letimino sam pogledao materijale koje alju najee neke institucije ili pravne osobe i vidio da nema veliki broj kandidata, a ja osobno jako malo znam o onome tko e dobiti nagradu za ivotno djelo. Prema tome, vjerojatno je moj stav u svemu tome nevaan, ali ono za to se mogu zauzeti svojim glasom i to u uiniti ovoga je puta to da u glasati da godinju nagradu dobiju Amelija Tomaevi i Drago Vukui - odgovorio sam joj. - Pa, s Amelijom te povezuje "Esplanada", to mi je jasno, a gospoa sjedi s tobom i u odboru hrvatskih hotelijera, dok te Drago Vukui osobno, koliko se sjeam da si mi priao, predloio za medalju Alpe Adria pa je red da se i ti sjeti kolege koji zbog svoga ugostiteljskog doprinosa zasluuje svakako isto priznanje. Tko je jo s tobom u toj komisiji? - dalje e Karmen. - Predsjednik gosp. Milivoj Kujundi, a tu je i gosp. Bulat pa simpatini gospodin Radni, direktor Instituta za turizam i drugi. - I Bulat je tu - nezaustavljiva je Karmen. - Da, da, jo je kao pomonik ministra uao u tu komisiju - objanjavam. - Pa kak se vas dva gledate? - pita. - Manje se gledamo a vie se ujemo! - kaem. - Ima li razloga da se na njega jo uvijek ljuti? - Ja nemam razloga da se na njega ljutim, ali bi se trebao ljutiti svaki Hrvat! - odgovaram i polako osjeam kako mi se podie tlak. - Dobro, reci mi u tom njegovom nastupu u Fondu za privatizaciju, zar je zbilja bio toliko nesmotren kao se pria? - Karmen eli sve saznati. - Ma, zna, realno nije on kriv. Mi smo krivi. Odnosno, nismo mi krivi, nego kriv je portir na ulazu. Ha, ha... - Kaj je tebi? Kaj to pria? - Pa kaj hoe? Zar nije kriv portir, kaj ga je pustil da ue u zgradu!? Ali alu na stranu, ne moe vjerovati, poslije ministra Ivana Penia, koji je vie nego pozitivno ocijenio suradnju i interes kompanije "Barcelo" da ue s kapitalom u Hrvatsku i kad je svim sudionicima sastanka predstavljen poslovni imperij Barcelo sa svojih 200 hotelskih gradova u cijelom svijetu, Bulat se hladnokrvno obratio meni, s upozorenjem da nama u Hrvatskoj nije potrebno nikakvo novo znanje i strani direktori! Normalno da je u takvom trenutku kompanija, koja je Vladi Republike Hrvatske uputila interesno pismo za financiranje svih projekata od nacionalnog interesa, uz dunu ispriku prekinula sve daljnje pregovore. Najgore to se moglo dogoditi u mom odnosu s Bulatom nadalje, je bilo to to sam mu, ne mogavi prijei preko svega toga, uputio razglednicu kojom sam mu se posebno zahvalio na izuzetno konstruktivnom razgovoru u trenutku pregovora. Ipak, vidi, on je dobar ovjek, jer nije se naljutio na mene to sam doveo potencionalne milijarde dolara u Hrvatsku, ve se naljutio samo na to to sam mu poslao razglednicu! - objasnio sam joj. - Kako si ba ti stupio u kontakt s Barcelom? - Marijan Maek, brat mog vjencanog kuma dr. Zlatka Maeka, kojega ti poznaje jer si bila u njegovoj privatnoj ordinaciji u Krapinskim Toplicama, jednog je dana organizirao posjet don Sebastiana Barcela, s ciljem prezentacije hrvatskih mogunosti. Kako Marijan ima veliko povjerenje u mene, organizirao je Barcelov boravak u dvorcu Beanec, a uz to sam mu asistirao u kontaktima prema Ministarstvu turizma, Ministarstvu unutarnjih poslova te u samom razgovoru s jednim od vodeih svjetskih turistikih magnata. Sve je prekrasno zapoelo za razgovora u Ministarstvu turizma kod doministrice Cetinski. Barcelo se oduevio vienim za vrijeme organiziranog avionskog leta nad jadranskom obalom te stekao dojam da je Hrvatska vie nego Bogom dana i svakako nedovoljno iskoritena. Odmah je izrazio interes da na osnovu ponude otkupi hotel "Intercontinental" u Zagrebu, Bol na Brau, neke dubrovake hotele, a posebno je iskazao interes da u Zagrebu izgradi novi birotel ili moda da se hotel "Internacional" stavi u funkciju poslovnog hotela. Iskazao je i mogunost da investira u hrvatsko hotelijerstvo i turizam, obuhvaajui i infrastrukturalne objekte kroz visoki menadment ugovor. To znai da je htio uloiti novac u Hrvatsku na osnovu naih elja i iskazanih potreba, a zauzvrat bi dobivao, na primjer, pet posto godinje od ostvarenih prihoda - tumaim.

- To to ti govori ili to je Barcelo mislio, kazuje da se radi o klasinom poklonu - s uenjem e Karmen. - Draga moja, vie nego o poklonu, jer ako on uloi u neki hotel, na primjer, 100 milijuna dolara, onda on mora biti svjestan toga da ukoliko hotel dobro ne posluje nikad nee vratiti svoju investiciju, a iz toga izvucimo zakljuak i postanimo svjesni injenice da se osim investicije, on mora u sve ukljuiti i dovoenjem svojih gostiju. Barcelo je ovjek, vlasnik kompanije koja svake godine gradi najmanje dva hotelska kompleksa u svijetu, iza koje stoje vlastite najvee svjetske turistike agencije, vlastiti avio-prijevoznici, banke i milijuni gostiju. - Neshvatljivo je kako nai nisu prepoznali takvu priliku! - vrti Karmen u nevjerici glavom. - Nisu Hrvati, ali su prepoznali domoroci - dodajem. - Ma daj, opet se ali, kakvi domoroci? - pita Karmen. - Ne alim se, svjedok sam da se Republika Dominikana po njegovom dolasku prije nekoliko godina gospodarski preporodila. Ondje je najvei domet bilo skidanje banana s palme, a danas ti isti Dominikanci s walkmanima na uima voze skutere po prekrasno ureenim turistickim destinacijama, dakako, uz nevjerojatno visoki nacionalni dohodak. Naravno, zahvaljujui Barcelu, kojega od tada doekuju s crvenim tepihom pred njegovim avionom !- govorim malo povienim tonom. - Katastrofa jedna to mi sve proputamo! - i dalje e u nevjerici Karmen. - Moe li ti zamisliti da, unato nemogunosti da u koordinaciji s Vladinim tijelima uinimo neto dobro za sve nas, Mario i ja odluujemo otii na Rab u izravne pregovore s izvrnom lokalnom vlasti. Zbog ocjene Barcelovih strunjaka za okoli i ekologiju da bi se otok Sv. Grgur - koji se zvao i Goli otok - mogao organizirati kao Sun City, uz kompletnu infrastukturu ak i sportski aerodrom, izloili smo to poglavarstvu grada Raba, a sad ekamo ve etvrtu godinu odgovor na nae interesno pismo! - Priali su mi Gordan i Gordana svoje impresije iz panjolske, kad su bili na ljetnom odmoru u jednom od Barcelovih hotelskih gradova. Djeca su frapirana odnosom uslunog osoblja, standardima... Jednostavno, od trenutka kad su sve to doivjeli, oni su se i najvie zagrijali za turistiku struku - nastavlja Karmen. - Tono si primijetila, a tko se i ne bi zagrijao! Oni su vidjeli nekoliko njegovih hotela i doivjeli taj novi mentalitet, razvijen iz turistike genetike i zakljuiti je da ono to ja stalno govorim, da bi na turizam u Hrvatskoj, sa eljom da to prije starta na bolje, trebao biti emitivan. To znai, da bismo mi trebali organizirati prvo putovanja naih ljudi van, kako bi prepoznali, a moda neki od njih i u formi oponaanja, prenijeli tu kvalitetu na nae prostore. Naalost, naim receptivnim odnosom, mi smo stvorili i na ono malo gostiju to nam dolazi izvana, totalnu monotoniju, a bezsadrajnost i niska razina naih usluga tako su obrnuto proporcionalni kvaliteti naeg prostora. - Sinia, naula sam da si ti imao jedan od svojih najveih svjetskih show-ova na aerodromu u Palma de Majorci - sa smijekom e Karmen. - Ja s tim nesretnim avionima uvijek imam problema! Mi smo ti u panjolsku letjeli arterom Adria Airwaysa zbog odline komunikacije iz Ljubljane. Na dan povratka, dragi prijatelj i moj vrnjak Guilermo Barcelo, sin vlasnika kompanije, osobno nas je doveo do pristanine zgrade sat vremena prije polijetanja zrakoplova. Pozdravili smo se i otili ekirati prtljagu, da bsmo primijetili da je let pod naim brojem za Ljubljanu odgoen za jedan sat kasnije. Taj period iskoristili smo za etnju, a i due vrijeme promatrali smo s vidikovca kako tono svake dvadesete sekunde jedan avion poleti, a drugi se spusti na pistu. U vrijeme najavljeno za ekiranje odgoenog leta, otili smo prema naem izlazu i ubrzo primijetili da avion ve kree s piste. Zbunjeni i jo k tome s prtljagom u rukama, potrali smo prema desku za informacije i saznali da je avion zatvoren i spreman za polijetanje. Svjestan da bi se odmor mogao brzo produiti na jo sedam dana, ali i optereen pomisli na sutranje obveze koje me ekaju, trao sam do kontrolora izlaza i pokuao objasniti vanost i razlog da s obitelji uem u avion. Upornou sam nekako uspio doi do razgovora s kontrolom leta i objasnio im da je kompanija uinila pogreku ranijim otkazivanjem, odnosno, da je pogreka moda i u aerodromskoj administraciji, to sam odmah povezao sa sigurnou funkcioniranja aerodroma. Inzistirao sam predstavljajui se kao izuzetno vana osoba, da mi se omogui da uem u avion, koji je ve bogme dosta daleko odmakao prema poletnoj stazi. Ne znam ni sam kojim armom ili kojom sreom ili

kojim udom, uspio sam u nekoliko sekundi probuditi u kontrolorki leta potrebu da zaustavi avion i omogui normalni tijek razgovora, naravno, na temu naeg ulaska u avion. Prekrivi sva pravila aerodromske slube, a s obzirom da sam i osobno kontrolorki objasnio da se razumijem u te stroge propise, dozvolila mi je da razgovaram telefonom s pilotom aviona, o kojemu je dalje sve ovisilo. Dobro informiran, iz samog razgovora koji sam trenutno vodio s njom o pravima pilota, znao sam da me nije duan primiti u avion, jer me moe tretirati kao buntovnog putnika, koji bi mogao ugroziti sigurnost posade i putnika. Onog trena kad sam se predstavio pilotu, odbio je sa mnom bilo kakav razgovor i traio da ponovno razgovara s kontrolom leta. Meutim, taj trenutak iskoristio sam da upozorim kontrolorku da sam spreman platiti trokove ponovnog otvaranja aviona i da to moe rei pilotu aviona. Na sve sam jo dodao da mu kae da bez mene nee ni poletjeti, jer imam nain da mu zaprijeim polijetanje! Kontrolorka je bila potpuno zbunjena nastalom situacijom, a i zbog naglog upada cijelog policijskog kordona, jer je dolo do kolapsa zranog prometa u tom trenutku, uspjela je nagovoriti pilota da ponovno razgovara sa mnom. Najsentimentalnijom priicom otkljuao sam njegovo tvrdo srce i dobio njegovu privolu da se avion otvori. Spomenuvi Barcelovo ime kao garanciju za eventualne trokove, koji su navodno oko 15.000 dolara za otvaranje avionskih vrata, odjednom sam skrenuo jo vie panju na sebe, jer se uinilo da je Barcelovo ime klju koji tamo otvara sva vrata. U tom trenutku, ef policije osobno je zgrabio moje kovege i trao s njima, zajedno s nama, prema avionu koji je bio prilino udaljen na pisti, kako bi osobno nadzirao na ulazak u avion i ukrcaj prtljage - prepriavao sam tu nezaboravnu epizodu iz nedavne prolosti. - Ova pria ti je za snimanje filma! estitam ti na uspjehu! Ti si vjerojatno prvi koji je tako to uspio. A kako su vas primili u avionu? - A kaj ti misli, kako nas je prihvatila posada i oko 200 putnika koji su sat vremena kasnili s polijetanjem, a cijelo vrijeme na pola puta do poletne piste iekivali rasplet situacije u kojoj se nije znao razlog stajanja? Na ulazu u airbus stjuard nam je vrlo grubo dobacio da si pronaemo mjesta, to smo, rasporedivi se nekako po cijelom avionu, i uspjeli. Nakon toga, sretna razjedinjena obitelj ipak je poletjela prema Ljubljani i u prvom kontaktu s osobljem aviona saznala, a to su uli i svi putnici, da nemamo prava ni na kakav servis i da nikakve usluge u smislu hrane i pia niti ne pokuavamo traiti! Zadovoljni da letimo, ali i svjesni da nismo krivi za kanjenje leta, nali smo se malo pogoenima, jer takav odnos i po enevskoj konvenciji o Crvenom kriu nije dozvoljen niti kod ratnih zarobljenika. A pogotovo ne u sluaju kad se radi o izmaltretiranoj djeci zbog greke avionske kompanije. Ta neutljivost osoblja pogodila je putnike i dogodilo se ono to se oekivalo. Kao reakcija na ljutu izjavu stjuarda, djeca su odjednom pred sobom imala brdo sendvia, sokova i svega ostalog, jer su im skoro svi putnici poeli iz sentimentalnosti nositi hranu. - Tko te doekao u Ljubljani? - Prvo ti hou jo ispriati da sam nakon sat vremena leta odluio pismeno se obratiti kapetanu pa sam s tim razlogom na razglednicu dvorca Beanec napisao nekoliko komplimenata za zbilja vrlo ugodan let te pokuao jo jednom razjasniti nesporazum, ali da skroz pomirim odnos u zavrnoj rijei, pozvao sam kapetana i posadu da budu moji gosti u dvorcu Beanec, kako bi proslavili pomirenje. A to se tie samog ulaska u zranu luku Ljubljana, u nonom letu, na aerodromu koji je morao raditi sat vremena due od predvienog radnog vremena, moe misliti kako su me doivjeli carinici i policija, znajui naravno razloge kanjenja aviona i krivnje apsolutno prebaene na mene! Da bi stvar bila gora od gorega, cijelo vrijeme pred ulazom u aerodromsku zgradu bio je parkiran ogromni plavi Cadillac s kojim sam se ja trebao odvesti kui. - Sanja, koja je ekala s Cadillacom, ispriala mi je da je bila sigurna da je uzrok kanjenja aviona Sinia Krianec, a uvjerivi se u to da od srama nije znala kud bi pogledala, jer je i cijelo vrijeme ekanja bila izloena znatieljnim pogledima aerodromskog osoblja nastavlja Karmen. - Ma, pusti Sanju, zna i sama kako ona reagira na moje bisere! - odmahujem rukom. - ekaj, ekaj, a ta je bilo s kuburama koje si tada nosio iz panjolske? - dalje e Karmen. - Na to misli, na panjolskog policajca koji nije mogao vjerovati svojim oima kad je ugledao sliku na rentgenu? - Da, djeca su mi priala da ste i s tim kuburama imali peripetije! - smije se Karmen.

- Sve se odigralo u velikoj utrci izmeu informativnog deska i izlaza u zranoj luci u Palma de Majorci, jer u prvom trenutku, mislei da bismo jo mogli stii u avion koji se zatvarao, potrali smo pokraj policijskih slubenika, kojima sam u svom naletu skrenuo pozornost na hitnost potrebe da proem, jer avion samo to nije poletio. Flegmatini policajac jednostavno me vratio na rentgen s runom prtljagom, nakon ega je skoro doivio infarkt kad je otkrio ni manje ni vie nego 18 kubura u mojoj runoj prtljagi! Smirio se vrlo brzo kad sam mu pokazao da se radi o suvenirima, a potom, naravno u ali, prokomentirao cijelu situaciju. Nakon svih tih pria, reci ti meni sada, gdje da parkiramo automobil, kuda idemo...? - pitam Karmen, pogledavajui kroz prozor i traei parkiralite u jutarnjoj zagrebakoj guvi. - Imamo dogovoreno da se naemo pred glavnim ulazom u Djeju bolnicu u Klaievoj ulici - uzvraa Karmen. - Moda je malo nezgodno da tamo stanem zbog dolazaka pacijenata, nego, ti izai pred bolnicom, a ja u pronai neko mjesto za parkiranje - govorim joj, dajem desni migavac i stajem pred Djejom bolnicom. Na sreu, nisam dugo traio mjesto za parkiranje i ubrzo sam se i ja naao pred zgradom u izuzetno simpatinom drutvu obitelji Speir. Iako mi je Karmen mnogo prekrasnog ispriala o toj obitelji, moj prvi dojam jo vie je upotpunio lijepu sliku koju sam ve imao o njima. Prava engleska high-klasa s tipinom engleskom uglaenou i francuskim smislom za humor. Curica i djeak, Antonia i Robert, koji su mi na prvi pogled otkrili lica u budunosti slavnih i poznatih osoba, unijeli su nedostatak boja u to tmurno jutro. Malo ipak zauen to tako vane osobe stoje bez pratnje ispred bolnice, koja oekuje njihov dolazak i primitak tko zna kojega ve po redu novanog eka za pomo bolnici. No bez znatielje i ne komentirajui cijelu situaciju, prepustio sam da se Karmen prijateljski ispria s njima u oekivanju skorog pozdrava, objanjavajui im prije toga kako da veeras dou u Zagorje. Zadovoljni poetkom, podijelili smo obveze, tako da je Karmen ostala s njima kao vodi, a ja sam se uputio prema sreditu grada. Stigavi na Trg bana Jelaia neto ranije, odluim posjetiti Diners club u Prakoj ulici, zbog promjene moje pohabane kreditne kartice. Obavljenog posla, izlazim iz Dinersa, a u tome trenutku se budi i moj telefon, koji je tog jutra zaudo dugo utio. Primam poziv s Hrvatske televizije i na osnovu ve ranijeg dogovora, potvrujem svoj dolazak u nedjelju na izravno emitiranje "Sunanog showa". Na sastanak u Turistikoj zajednici stigao sam na vrijeme, kao to sam i planirao, glasao kako sam ve unaprijed odluio, a sretnim su okolnostima moji izabranici i proli te zbog urbe da stignem na doek vanih gostiju, pourio sam iz grada prema kui. Uistinu vrlo brzo vozim i na sreu ne nailazim ni na jednu policijsku patrolu, koja bi me, uoivi brzinu, sigurno zaustavila i stiem pred dvorac obasjan sunevim zrakama, koje su tek poele provirivati iza oblaka. Uobiajena smirenost prostora u prepoznatim osjeajima zadovoljstva kod kompletnog osoblja koje na glavnom ulazu rasporeeno oekuje dolazak dragih nam i posebno vanih gostiju. Ubrzo stie Jeep kojim osobno upravlja prof. Miro Tuman. Poslije najsrdanijeg pozdrava s jednim od najdraih gostiju, zadrao sam se u kraem razgovoru s prof. Tumanom, u kojemu je njega uglavnom zanimalo kako funkcionira dvorac, da bi zatim ubrzo stigli i ministri uak i Peni te ostali njihovi suradnici. Uz poseban tih vie prijateljskog pozdrava najviih gostiju zadrao sam se sa svima u kraem i vrlo srdanom razgovoru te ih potom otpratio do salona, kojeg smo predvidjeli za njihov susret. Personal uvijek oduevljen nastupom tih gostiju, zbog jednostavnosti i oputenog odnosa, prilagoavao bi si smjene kako bi ba oni radili taj dan. S punim povjerenjem prepustivi mladim kolegama deurstvo nad salonom, otiao sam na recepciju obavljati svoje redovne poslove. - efe, primamo li nadalje a la carte goste? -pita Dubravka. - Naravno da ih primamo, ali ljubazno te molim, bez mene nee moi nitko ui u objekt, s time da u ja i odrediti eventualnu poziciju za smjetaj mogue pristiglih gostiju. elim da se uope ne zna to se u kui dogaa i atmosfera mora biti uglaena i mirna ba kao to je i sada - odgovaram. - efe, pa ja ne mogu vjerovati za razliku od juer kad je tu bio ministar Grani i sve je vrvjelo od policije, da danas kad imamo ponovno tako znaajne goste, nema nikakvog osiguranja, odnosno, nema policije! - dalje e Dubravka.

- E, Duda moja, ima osiguranja, ima. Pa ti i ja smo ovdje. Za razliku od jueranjeg dana, kad se radilo o meudravnim delegacijama, koje zbog protokolarne vanosti mora pokrivati policija, danas su nam gosti samo iz naeg vrha i to gosti koji sami odluuju o sigurnosnim mjerama osobne zatite. Primjetila si da je prof. Tuman osobno upravljao automobilom bez policijske pratnje, a jo u ti rei da on to uvijek tako obiava initi. Nedavno sam se sreo s njim na Dolcu u Zagrebu, kad je sa suprugom gospoom Vanjom, kupovao boine ukrase i takoer se kretao po gradu sam i bez ikakve pratnje, to ukazuje da je jedan poten i omiljen ovjek u narodu, koji se nema potrebe bojati. No moram ti rei da bi osobe vanosti kao to je prof. Tuman ipak morale po slubenoj dunosti imati konstantnu zatitu. Takav mirnan tijek razgovora s kolegicom, odjednom prekida Ivica, djelatnik iz interne slube osiguranja, koji pomalo zbunjen eksterijernim dogaanjem, ulijee u dvorac. - efe, ulazi nam nekoliko autobusa punih djece na posjed, koje e izgleda biti nemogue kontrolirati. Doite, molim Vas, pogledati! - govori uurbano. Izlazim iz dvorca i u taj as imam to vidjeti. kolska djeca srednjokolskog uzrasta, putena kao s lanca, tre i jure na sve strane, uz buku radiokasetofona i nevjerojatnu galamu, sijui za sobom enormne koliine otpadaka. Uistinu zauen percepcijom nastale situacije zbog nekulturnog odnosa voditelja ovakve grupe te ve zbog svega i prilino ljutit, krenem u verbalni napad, jedino mogue rjeenje da se grupa ponovno koncentrira u autobuse i na taj nain to prije napusti prostor na kojem niti su najavljeni, a niti dobrodoli ovakvim nainom ponaanja. Na osobno zadovoljstvo i nerazumnu logiku djece, prisilno sam ih takorei utrpao u autobuse, uz naredbu vozaima da zbog nepotivanja minimalnih pravila bontona odmah napuste posjed. Uz odobravanje postupka i estitku na brzoj reakciji i uspjehu, nekolicina pristiglih konobara s namjerom da mi pomognu polako su me dopratili do recepcije. - efe, hoete li pogledati pristiglu potu? Ja sam izdvojila ulazne raune i pripremila ih za slanje u na knjigovodstveni servis, a Vama sam ostavila neotvorena pisma adresirana na Vae ime, s time da sam Vam posebno izdvojila nekolicinu zanimljivijih - govori Dubravka, pruajui mi pisma u ruku. Prolistam pisma i meu njima uoim jedno pristiglo iz amerikog koleda iz Dubrovnika. Prekrasnih nekoliko reenica sroenih kao zahvala za predavanje koje sam odrao tono prije sedam dana na koledu u Dubrovniku, potpisanih od dekana koleda........... i profesorice Winkworth probudili su u meni sjeanje na simpatino druenje sa studentima. Sjedim u fotelji, na svome uobiajenom mjestu glavnoga dijela recepcije, i rekapituliram prolotjedno putovanje. Kao i uvijek, krenuo sam iz dvorca prema Zagrebu, u posljednji tren, skoro ve u opasnosti da propustim zakazani let u etvrtak poslije podne. Najvjerojatnije oborivi rekord u brzini, stiem na parkiralite Zrane luke Pleso tek uz sitnu grekicu, proavi dvadesetak metara jednosmjernom ulicom. Kao za peh, kad ba ne treba, uoio je to deurni policajac, koji me na svu sreu prepoznao i oprostio mi pogreku. Uh, ti nesretni avioni, koliko samo ne volim letjeti i ne mogu shvatiti kako to netko uope moe voljeti! Polijetanju bih dao relativno prolaznu ocjenu, ali ta pozitivna ocjena jedva da bi izdrala do jadranske obale kad se oglasio pilot i zaelio nam sve najbolje, uz informaciju da emo neto prije stii u Dubrovnik, zbog jakog vjetra u lea?! Tako je i bilo. Vrijeme putovanja prepolovljeno je i obuzela me neopisiva srea nakon serpentinskog slijetanja na moju najantipatiniju zranu luku na svijetu- ilipe. E, ta naa Dubrovaka republika, znala je izabrati lokaciju za sjedite! Nekadanja mala drava unutar svojih obrambenih zidina postala je danas velika atrakcija neomeenih granica. Danas najbolji primjer u kojem turizam ne trebaju sputavati granice. Dubrovnik je recepcija Hrvatske s pomorskog puta, grad ija srednjovjekovna jezgra zrai i privlai, ali ujedno trpi preveliki kontrast vlastite urbanistike neujednaenosti, koju su mu priutili suvremeni skrbnici. Prepoznavi tragine posljedice neloginog ratnog razaranja, u kontaktu s pomalo frustriranim kolegama hotelijerima, koji su me toplo primili, proveo sam ugodne dane studiozno analizirajui zateeno injenino stanje, uz pokuaj u kojem sam sam za sebe uglazbio svoje ideje u osobnu koncepciju osmiljenja novog turistikog trita.

Kulminacija zadovoljstva uslijedila je na amerikom koledu, kojeg osobno podrava William Perry, a koji s izuzetnom svjetskom referencom svakako pozitivno utjee na buenje mladih ve i talentom nadarenih iskrica, polaznika studija. Oduevljen predstavljenom metodologijom rada, uvidjevi da su polaznici u prvim minutama predavanja nevjerojatno zainteresirani za stjecanje novog znanja, odluio sam se u dvosatnom predavanju maksimalno prilagoditi i uzrastu ali i trenutnoj sociolokoekonomskoj situaciji drutvenih odnosa u naoj zemlji, osvrui se naravno na turizam. Nagraen s nekoliko prekida u predavanju, aplauzom studenata, ostavio sam na njih dojam otvorenog prijatelja koji im je kao kolega u struci, spreman uvijek izai u susret i poslije zavrenog studija, s vanim naglaskom na prepoznavanje vanosti cehovskog prijateljstva. - efe, telefon - prekinula je Dubravka moje misli i nastavila: - Niskogradnja nam javlja da u narednim satima neemo imati vode. Hoete li Vi s njima razgovarati? - Daj, hou. I dok stavljam telefonski poziv na ekanje, objanjavam okupljenim kolegama: - Vidite kako je to nezgodno, mi sada bez sanitarne vode ne moemo odraditi dananji dan, a ne smijemo djelatnicima Niskogradnje dati informaciju zbog ega nam je voda neophodna. Javljam se na telefonski poziv i pokuavam, ne spominjui imena osoba koje se nalaze u dvorcu, utjecati da se obustava vode, a kako saznajem zbog rekonstrukcije mree, prolongira za nekoliko zati ili za koji dan. Bez konkretnog odgovora, zavravam razgovor, svjestan problema koji su izgleda na pomolu. - Koji je ovo put, efe, da emo imati problema s vodom u posljednje vrijeme ?- pita konobar Veljko. - Lake bi bilo izbrojati dane u kojima nismo imali problema, ali dobro, hajde, danas nas barem o tome obavjetavaju, a prije nam niti nisu javljali da e nas iskljuiti iz distribucije odgovaram mu. - Mislim da je najgore kad nam iskopaju vodu za vrijeme dok je NK Croatija u kui, kao to je bilo proli put, sjeate se, zar ne? Oni se spremaju na put, a nitko od njih ne moe se ujutro niti umiti, niti urediti pa mislim da ne moe biti vee sramote od toga! Sve izgleda kao da nam to netko namjerno radi - ponovno e Veljko, a na njega se odmah nadovezao Mlakar: - Mogu i ja dodati kao 'konobar od lavora' svoju priu, zar ne efe? Gost gosp. Biaki, poslovni partner gosp. Cesarca iz Sarajeva, zbog velesajamskih poslova etiri jutra za redom nije imao vode za umivanje! - Deki moji dragi pa proli tjedan smo odgodili dolazak ve skoro pristiglih gostiju, koji bi nam popunili ukupne kapacitete, zbog rekonstrukcije vodovoda u gradu Pregradi, a jo emo morati platiti i dodatne trokove smjetaja tih gostiju u drugom objektu, samo zato to nam je nekoliko sati prije zatvaranja, javljeno da neemo imati vode. Nema tu logike, ali izgleda ni pameti! - odgovoram. - efe, ali mi njih moemo sada teretiti za te trokove! - veli Duda. - Pravno bismo mogli. To je tono. A i pokuat emo... Svojim dolaskom na recepciju, prekida me u razgovoru guvernanta Boica, s pitanjem ide li maestrova soba danas u opticaj. - Svakako je pripremi pa emo vidjeti. Ba je super, vidite kako smo mi ostavili ime sobe po maestru Niki Barezi, jer nitko vie tu sobu ne zove broj 11. U samom sam poetku htio da sve sobe u hotelu imaju prekrasna enska imena ili imena cvijea, ali kako se sve to na neki nain sukcesivno ureivalo, odustao sam od toga, no meutim, evo sad mi je Boica dala povod da o tome razmislim i aktiviram ponovno onda zamiljenu ideju - govorim svima. - Ve dugo nismo vidjeli maestra Barezu? - pita konobar Miro. - To je razlog to on trenutno vie ne radi u Zagrebakoj filharmoniji, iako sam se sreo s njim nedavno u gradu, kad vas je sve lijepo dao pozdraviti i rekao da e prvom prilikom kad ide iz Graza prema Zagrebu, navratiti k nama - odgovaram mu. - Pravo je udo kako je on znao, a to je trajalo skoro nekoliko godina, zar ne, putovati svako jutro u Zagreb i svaku veer iz Zagreba i to po najveoj magli, iako je imao ponudu

da bude u Zagrebu, to ne bi bio njegov troak. No on je inzistirao da spava kod nas! prisjea se Miro. - Maestro je prekrasan, a meni vam je posebno ostao u sjeanju odlazak s njegovom suprugom i s njim u "Vatroslav Lisinski" na koncert. Bio je to boini koncert. Krenuli smo iz Beanca u naem velikom Cadillacu i cijelo vrijeme do Zagreba, u decentno osvijetljenom automobile, uz pijuckanje sokova, vrlo ugodno razgovarali. Automobil smo parkirali, zbog njegove duine, ispred glavnih ulaznih vratiju, tako da je bio na odlinoj poziciji da ga svi vide, a bogme je i bio dobro primjeen. U pauzi koncerta, supruga naeg dragog maestra, oduevljena automobilom i samom vonjom, s posebnim prihvaanjem sitnog detalja na podu, krzna koje smo mi postavili u njezinu ast, inzistirala je da njezine prijateljice, a time zainteresirala ostalu publiku, i jednostavno ih odvukla da idu vidjeti automobil i - bijelog medvjeda u automobilu, kako je ona njima rekla. Zajedno sa Sanjom, koja me pratila, promatrao sam to kroz prozor drugoga kata dvorane, u pravom udu i nisam mogao vjerovati da se tako neto dogaa. Po koncu koncerta, doekali smo maestra u njegovoj garderobi i potom se uputili svi zajedno u Beanec, ali ovaj put, s kristalnim aama u rukama i estitarskim ampanjcem. - Prava je srea raditi u Beancu, zamislite samo koliko upoznamo poznatih i slavnih ljudi, a treba primijetiti da i oni svi rado ponovno dolaze k nama! - veli konobar Miro. - Od samog poetka htio sam da kua, ba kao to je nekad bila stjecite drutvenog i kulturnog ivota tada plemike klase, danas svojim radom postane okupljalite, nazovimo to, elitne klase. Ili da budem jo konkretniji, gostiju odreene kulturne razine. Jako je vano da hotel ovakvog tipa nema preveliko arenilo publike. Nikada zato nisam ni reklamirao objekt na agresivan nain, odnosno, agresivnom reklamom, ve sam uvijek iao za time da osmislim odreene programe i nudim ih prema odreenoj kategoriji, za koju sam smatrao da e iste prihvatiti. U poetku, naravno da sam u godinu i pol dana omoguio ak i domicilnom stanovnitvu da proe kroz kuu i tako zadovolji svoju osnovnu znatielju, s tim razlogom zbog same filtracije, ali i separiranja gostiju, bio je otvoren noni klub i pokazalo se to kao dobro. No meutim, domaih gostiju odjednom je bivalo sve manje i manje, to je bio moj cilj. Na miran i najuljudniji nain smo ih se rijeili, jer su oni sami prepoznali da interijeri, a i sama atmosfera, nisu prilagoeni njihovom nainu ivota. Iza toga usljedila je nova faza, a to je najtei dio ujedno i jednog velikog poetka. Organizirao sam u vikendima, a neki se od Vas toga sjeaju, je li tako Mlakar i Oi, koncerte klasine glazbe. Nastupali smo s poznatim domaim orkestrima, na primjer, iz HNK s 9 osoba, a radili smo i s Alanom Bjelinskim, s 15 ljudi u orkestru. Pozivnice su ile i s ponudom komorne romantine veere prema diplomatskom zboru, gostima koji su uvijek svoj dolazak pravovremeno najavljivali. Kada bih primijetio da nemamo dovoljan broj gostiju za optimalnu popunu prostora, onda bih morao po simbolinim cijenama brzo poslati iste ponude naim zagrebakim akademicima, lijenicima, profesorima, odvjetnicima i tako prikupiti praktiki statiste, publiku koja je svojom kvalitetom odrala razinu programa. A kako bi se oni prepoznavali meusobno, diplomati bi svima govorili, da u Beancu borave samo akademici i profesori, a ovi pak, s druge strane, da u Beanec dolazi samo diplomacija. Tako se postupno gradio image objekta, a zbog zadovoljstva, gosti su se vraali te usmenom predajom bili najbolji posrednici, ili ak i vie od toga, pravi ambasadori nae kue - sjeam se tih poetaka. - efe, bilo bi moda zgodno da kaete mladim kolegama kako ste jednom postupili kad se pred dvorcem pojavio prekrasan Porsche s dvoje mladih? - dodaje Oi. - Ne sjeam se, podsjeti me to je to bilo? - Niste ih pustili unutra, iako smo imali mjesta na pretek! - podsjea me Oi. - Da, da... To sam uinio prvenstveno da vi neto nauite, a drugo, da naui pridoli gost i tree, da ne poremetim balans nedjeljnog ruka u restoranu - tumaim im. - Bili smo frapirani kad su doli maksimalno bogati klinci i ve na samom parkiralitu, naziralo se da bi to bili itekako dobri gosti, koji ne bi tedjeli na objedu, a moglo se raunati i sigurno s bocom ili ak dvije Dom Perignona. Ali vi ste im na ulazu rekli da danas primamo samo s pozivnicama - dodao je Mlakar. - Deki moji dragi, da su ti gosti uli u restoran, sigurno bi potroili petstotinjak maraka i nama bi to u tom asu bilo OK, meutim, oni zbog atmosfere i zbog toga tu su u restoranuu tada bila dva stola starijih i vrlo ozbiljnih gostiju, oni ne bi postigli puni efekt

svoga epurenja. Otili bi i sigurno vie nikad ne bi doli, a nai gosti koji mnogo manje troe, ali konstantno dolaze, osjeali bi se potcijenjeno, a moda i nelagodno zbog njihovog mladenakog ponaanja. - Ali, na izlazu ste ih ipak darivali - veli Mlakar. - Jesam, poklonio sam mladiu na suvenir "sreko" da ga pokloni dami i tako im posredno dao do znanja da su oni nama dobrodoli za nekoliko godina ako se odlue vjenati, a tad bi nam ta kategorija publike u zatvorenom poslu itekako dobro dola. Pristie kolega Frenki i sve zajedno nas upozorava da nai gosti ele pauzu. Dok konobari nude goste sitnim kolaiima i napicima, prilazi mi ministar uak i govori kako mu je vrlo ugodno danas ovdje s nama, uz pitanje kako napreduje Bosiljevo. - Gospodine ministre, prije svega, velika nam je ast i zadovoljstvo da se ste u naem i Vaem dvorcu. Drago mi je da se zanimate za Bosiljevo - ljubazno sam uzvratio. - itao sam neto u novinama, a i znam dosta o Bosiljevu, jer je naa vojska svojedobno bila tamo - rekao je ministar uak. - Da, velika je srea da je general Crnjac vodio posljednji brigu o objektu, jer je tako ipak prilino toga sauvano, a ja se trudim maksimalno. tovie, mnogo smo napravili, ureena je statika obrambenih zidova, navuena je fasadna buka na vei dio objekta, ureene su sve krovne konstrukcije i ve bi to sve bilo gotovo, da se nije otvorio proces denacionalizacije, kroz koji su se pojavili nasljednici, kojima je dato pravo da dokau pravo nasljedstva - tumaim ministru trenutnu situaciju. - No to e se valjda brzo rijeiti - uzvratio je na to. - Ja se toplo nadam, jer taj dio goranskog kraja na nekadanjoj Lujzijani, a i na jednom od frankopanskih intinerera prema kontinentu, svakako zasluuje turistiku valorizaciju. - Da, njega su izgradili Frankopani - doda na moje rijei ministar uak. - Krki knezovi Frankopani su tu ostavili dosta tragova i svoj povijesni biljeg, jer su pred najezdom Turaka u samom starom gradu Bosiljevo, a to doarava i koliko je velik, spasili narod Korduna i Banije. Simpatina i Urota zrinsko-frankopanska, koju danas vie ne bi tako trebali tretirati, dogodila se upravo u Bosiljevu. Postoje podaci po kojima su zaruke Ane Katarine Frankopan i Zrinskoga bile u kapelici sv. Ane, koja se nalazi u Starom gradu i koju ja svakako elim maksimalno autentino revitalizirati. Kasniji vlasnici su bili Erddy, Auspergi, grof Neugent i trsatska obitelj Kouli. Simpatino je da su sve obitelji na objektu ostavljale svoj trag i kako su se mijenjali vlasnici, mijenjala se i arhitektura. Najvidljiviji trag ostavili su Neugent i Koulii, jer su kao moreplovci unijeli taj mediteranski tih na object, kojeg bismo mogli okarakterizirati kao romantizam. Zato danas s pravom Bosiljevo nazivamo malom Venecijom, osim to sa svojih stotinjak metara nadmorske visine nad jezerom, sigurno ima veu perspektivu od Venecije, koja polako tone. Slobodan sam se gosp. Minister, ispriati da Vas ne zadravam predugo i zamoliti za savjet u vezi Vaeg ruka, imate li neku posebnu elju? - Ma ne, Sinia, nita posebno, prikljuujem se drugima, a vjerojatno od sutra moram u bolnicu, gdje u imati stroi reim - bio je njegov odgovor. - Sinia, imate jako lijepih slika, vidim da imate mnogo starih majstora, to je prekrasno oplemenjenje vaeg prostora - govori mi, prilazei u tom trenutku prof. Miroslav Tuman. - Hvala Vam to ste primijetili gosp. profesore. U posljednje vrijeme sve ee se dogaa da nam gosti donose slike sa eljom da ih stave u konsignacijsku prodaju. Mi im tu pomaemo bez nekog interesa kod prodaje, omoguavajui tako ostalim gostima konstantnu visoku razinu umjetnikog doivljaja - odgovaram. - Lijepo je to to radite - kae te krene zajedno s ministrom ukom ponovno u njihov radni salon. - efe, imamo telefonski upit za let balonom veeras - upozorava Dubravka, nakon to su oni otili. - Evo me, trim! Uzimam slualicu od Dubravke: - Raduje me Va poziv, to mogu uiniti za Vas ? - pitam. - Gospodine Krianec, mi bismo rado ako je to izvedivo, veeras malo poletjeli. - Je li vam to prvi let do sad ili ve imate iskustva otprije?

- Prvi je, a s obzirom da slavim sa suprugom deset godina braka, htio bih je iznenaditi veerom u vaem prekrasnom dvorcu, ali znate, prije toga mislim da bi bilo zgodno da malo poletimo - tumai mi simpatini gospodin. - estitam, gospodine, na pravoj odluci i radujemo se Vaem dolasku sa eljom da sretno putujete ! - odgovaram. - Hvala, kada da doemo? - Zgodno bi bilo oko 18,30 - zahvaljujem i zavravam razgovor, molei Dubravku da odmah nazove Tom-Balon gosp. Mikleuia. U tili me as Dubravka spaja s gospoom Marijom, Tomovom suprugom, s kojom sve dogovaram za veeranji let. uvi od Dude nakon toga da polako nestaje vode, nazovem ponovno "Niskogradnju" te u razgovoru s direktorom, ishodim njegovu suglasnost da se privremeno obustave daljnji radovi na vodovodnoj mrei te da nam se omogui normalna distribucija vode, zbog izuzeto vanih gostiju koji su kod nas. Tako, zadovoljan postignutim razgovorom, obraam se Dubravki, objanavajui joj kako smo nekada sline probleme imali sa strujom. Zbog "avria" koji nije htio plaati svoju struju "Elektra" je, pomalo neobazrivo, znala esto iskopavati objekt iz elektrine mree, a time je iskopala i nas, koji nismo bili krivi i koji smo redovito plaali. Zbog toga to je "avri" tvrdio da njima struja nije potrebna, i zato je ne plativi, ja sam morao plaati struju za cijeli objekt ako sam je htio koristiti. I u tim sam stalnim nesporazumima, naravno, najloije prolazio. Jednog dana, dogodila se neoekivana situacija, u kojoj je "avriev" djelatnik, u trgovini na katu, samoincijativno odluio iskopati struju. - Taj je bio zbilja hrabar! - veli Duda. - I bedast uz to, ali napravio je spaku vrijednu da se iz toga snimi film! Ja sam dan ranije dovezao iz Salzburga pravog pravcatog grofa, koji me odluio posjetiti, zbog moda neke budue poslovne suradnje, jer se i sam bavio turizmom u Europi. Nakon prospavane noi, ujutro se na grof brijao elektrinim aparatom, da bi mu, kad je obrijao jednu stranu lica, nestalo struje. ekao je tako pola sata, u nadi da e struja doi, no kako ipak nije stigla, odluio me pozvati i zamoliti da mu pomognem. Nisam znao da li bih se poeo smijati ili plakati kad sam uo da je problem opet sa strujom. Telefonom sam pozvao u "Crvenkapicu" i provjerio imaju li oni struje.Saznavi da imaju, shvaam da se radilo ponovno o iskapanju objekta ili o nekom kvaru. Ubrzo, idui po tragu, doao sam do kancelarije gosp. Cveka, poslovoe trgovine "avri" koji je svoju dosadu ubijao piljkajui se osiguraima. Nakon niza provokacija, koje je osobno skuhao, ali po nalogu svoga Jazbica, nisam znao vie kako da ga kaznim. U elji da se ta prepucavanja konano ve jednom prekinu, pokuao sam lijepim nainom, to naravno nije pomoglo. Njemu su, jednostavno, njegovi naredili da iskopa struju, jer "avri" ne eli struju i ne treba mu, a za mene im nije bitno. Kad ne ide milom, onda ide silom. Zarafao sam nove pancere na razvodnu plou, omoguio tako grofu da se obrije, a u to vrijeme najekskluzivnijem objektu Hrvatskog Zagorja, da opet normalno funkcionira! - Nevjerojatno koliko Vas je taj "avri" nagnjavio - na to e Dubravka. - Duda moja, nije "avri", nego nekoliko njegovih inokosnih provokatora. Zamisli ti, organiziram u samom poetku meunarodnu likovnu radionicu, odazove mi se 35 slikara iz Europe, smjestim drage umjetnike i omoguim im prekrasnu radnu atmosferu kroz zajedniko druenje. Hrvatska je bila u ratu, a mi imamo 15-ak slikara iz Europe ovdje, koji su tada bili najkvalitetnij promotori sigurnosti, ali i ljepota zagorskog kraja. Kolonija je prola odlino, na zadovoljstvo svih, a posebno moje, jer gledajui ugled i image koje sam htio postii, ne samo za sebe, nego i za cijelo Zagorje, okoristio sam se utoliko to sam od svih njih na poklon dobio sliku u kompenzaciju za ugodan boravak. Priredim jednog sunanog podneva ruak za zajednikim stolom u atriju dvorca, kad u taj as, pred ulazom u dvorac, parkira se ogroman kamion tono usmjerivi auspuh da pue dim u dvorac. Niti meni, niti gostima nije bilo jasno to se dogaa, ali kako je propuh vukao sve vie i vie tog crnog dima prema nama, poeli smo kaljati. Otiao sam na ulaz i obratio se vozau, s molbom da pomakne kamion ili ako treba istovarivati stvari, da ga ugasi. Ako ga ne bude mogao upaliti ponovno, mi emo ga rado gurnuti, ali nije primjereno da se on u ovome trenutku, kada traje takav ruak, ponaa na takav nain. Poaen frazom koja obiljeava zagorski folklor, a spominje mi cijelu familiju, uz rijei da ta bi ja htio jer oni rade u svojem dvorcu ta hoe, voza kamiona zapoeo je konflikt koji je imao skoro tragian rasplet!

Zasien neprestanim provokacijama, potrao sam prema tom vozau kamiona, na to je on, naravno, poeo bjeati i pobjegao na kat dvorca, gdje sam se i ja stvorio u trenu. No u igri skrivaa, nisam ga uspio uloviti, kao ni druge koji su podravali njegov postupak pa sam se uspuhan, malo se primirivi, odluio vratiti u prizemlje. Kroz neko vrijeme, a po meni bre nego to bi itko mogao oekivati, stigla su tri policajca naoruana pukama da me privedu. Odbio sam suraivati i jednostavno ih najurio, znajui da se radi o prijateljima poslovoe trgovine. Ubrzo se tu pojavilo est policajaca. Nakon to sam im objasnio da sa mnom nemaju nita te da ako ele biti od koristi u okviru slube kojom se bave, onda mi mogu jedino pomoi odgurati kamion s ulaza, a mene mogu samo ostaviti na miru. - Je li to razlog to vas nazivaju kaubojem? - pita Dubravka. - Nije, Duda, moja. Nije to bila kaubojtina. Moj nastup je jednostavno bio u skladu s nainom komunikacije koju ti ljudi jedino razumiju. Mnogo je bilo takvih dogaaja, a da ti moda jo spomenem to je bilo prilikom organizacije meunarodnog turnira u preponskom jahanju "Croatia cup", koji sam podnio kompletno svojim trokom i angamanom, a ak i kako su neki rekli, iluzionistikim moima. "avri" ili opet njegov generalni direktor, pola sata prije poetka turnira, naredio je policiji da zabrani da se turnir odri, jer koncentracija od par tisua ljudi na ovom prostoru, njemu kvari ugled i poslovni status. Duda moja, tako ti meni nikad nije bilo dosadno! - sjetio sam se tih dana. Mlakar se prikljuio razgovoru: - Na konjikom kupu, Chief, vi ste doktorirali! Duda, da si ti to mogla vidjeti, bukvalno reeno, ef je u roku od 24 sata odgurao cijelo brdo za 25 metara! - Kaj priate? - s uenjem ce Dubravka. - Komisija koja je dola pregledati parkur nije bila vjerojatno suglasna s odravanjem tako znaajnog turnira van Zagreba i da bi onemoguila turnir, odredila je uvjete koje nije bilo mogue zdravom logikom ispuniti u tako nametnutno kratko vrijeme. Sretnom okolnou, nekoliko dana ranije, upoznao sam ing. Vladu Papea, koji se u to vrijeme bavio prijevozom naftnih derivata te je bio zainteresiran za sponzorstvo konjikog kupa. Kroz definiciju da se prijatelji prepoznaju u nevolji, gosp. Pape mi je pomogao u prepoznatoj elji dokazivanja te opinjen svim tim to sam dosad uinio, pozvao je svoje suradnike i prijatelje s graevinskim strojevima pa smo uspjeli u roku od jednog dana, doslovce pomaknuti brdo. Na veliko zadovoljstvo svih nas, a na iznenaenje sudake ekipe, turnir se odrao i tako je i udaren temelj tradicionalnom "Croatia cupu". Unato svim tim poroajnim mukama i potekoama, izvukli smo u rezimeu od tadanjeg pomonika ministra turizma Smiljana imca, velike pohvale u perspektivnom nastojanju valorizacije ruralnog prostora ovoga dijela Zagorja, a i ekipa ministarstva obrane na elu s generalom Tusom, uputila je najljepe komplimente priredbi - objasnim Dubravki, koja onda jo nije radila u dvorcu. - Chief, najzanimljivije je bilo kad neki od djelatnika "avria" nisu dva dana doli doma, ve su sakriveni uali na katu u ormarima ili kartonskim kutijama. Oni su se Vas jako bojali - sa smijehom e Mlakar. - Stari moj, da su me se bojali, ne bi me izazivali. Njima je sve to su inili bilo nareeno. Simpatian je bio jedan od njihovih ranijih poslovoa, koji mi je priznao da mu je reeno u Zagrebu da ukoliko me on ili bilo tko od tadanjih njihovih djelatnika, makar pozdravi ujutro, da e dobiti otkaz. Vidi koliko je bilo proraunato da se omalovaava moja obnova i postignuti uspjeh. A moram vam rei, u ispravljanju te velike povijesne pogreke nanesene ovome dvorcu, u naravno, prolom civilizacijskom stupnju, da se vie nikada ne ponovi. Najgore je bilo to je tada policija podravala "avri", jer su iz viih krugova stizale konstantno podrke Jazbicu od njegovih kartakih prijatelja. Medutim, "avriev" je direktor napravio kobnu greku. Jednog se dana u dvorcu pojavio tadanji pomonik ministra unutarnjih poslova gosp. Jarnjak, uz suradnike iz Ureda za nacionalnu sigurnost, zbog razgovora u kojem su iznijeli molbu, da zbog eventualne potrebe odlaska predsjednika Tudmana iz Zagreba u ratnim okolnostima, pripremimo odreene preduvjete da se to moe i ostvariti. Ja sam osjetio tog trenutka veliku ast, ali i jo veu odgovornost. No i svoju graansku obvezu te momentalno prihvatio tu mogunost. Meutim, iako je direktor "avria" bio veliki prijatelj s Jarnjakom, nije to prihvatio kako se oekivalo. Njemu je u tom trenutku bilo vie stalo do njegove trgovine, koja nije imala nikakve logike ni smisla, nego do vanosti ratom optereene situacije.

- Bogme mi nismo dve godine skoro ni delali i bili smo danonono spremni da prihvatimo Predsjednika i njegov Ured! - na to e Mlakar. - Jedva smo mi preivjeli tu situaciju, a jo da stvar bude gora, mnogo vas je otilo u vojsku, na bojinice. Najgore je bilo to nisam smio nikakve poslove ugovarati unaprijed, nego se zadovoljiti samo s eventualnim prolaznim gostima, kojih je u to vrijeme zranih uzbuna i zamraenja, bilo jako malo ili nekada po nekoliko mjeseci gotovo nikoga. Ali je zato bilo dosta lokalnih napada od opine, inspekcija, "avria" i drugih. Zbog vanosti dravne tajne nikada nitko nije saznao u kojim sam ja bio okolostima u rukovoenju kuom, a svi su udarali po meni - sjetio sam se tih tekih dana. - Pa recite je li Vam Ured predsjednika zbog toga priznao kakve trokove? - upita Dubravka. - Nitko nama nita nije priznao, a da stvar bude jo gora, ja nisam niti htio da mi se refundiraju plae svih djelatnika koji su bili na bojinici, da bi na koncu, vidi, i Uprava prihoda za taj period razrezala i nametnula mi porez po njihovoj slobodnoj procjeni. Kad sam se alio, jer imam na to zakonsko i svako drugo pravo, malo je nedostajalo da nisam zavrio u zatvoru. A nisam siguran da jo i ne budem! Po ne znam vie ijem savjetu, predao sam opini dokumentaciju o iskazanoj neposrednoj ratnoj teti, medutim, nitko na to nije reagirao. Prije same obnove, svima je jasno da sam postigao odreene alotmane i rezervacije, to mi je i dalo sigurnost da ulaem u obnovu dvorca, a svi ti poslovi zbog rata su propali! - Dobro, ali kad Vas Predsjednik esto poziva na svoje prijame, zar nemate mogunost s njim razgovarati o tome ?- udi se Dubravka. - Ma daj, to je ili boini prijam ili Dan dravnosti, kad se okupi tisuu ljudi u Predsjednikim dvorima, gdje je ast biti meu izabranima, ali tu je nemogue ostvariti kontakt s predsjednikom Tumanom, osim to mi je nekoliko puta uspjelo rukovati se s njim, jer sam sluajno bio u takvoj poziciji kad je on izaao iz svojih prostora - odgovorio sam joj. - Nitko u stvari ne zna pravu istinu o tome to mi radimo i koje mi muke i borbe prolazimo. Duda, vidi, Chief se ve desetak puta obratio u Ured predsjednika s molbom da ga dr. Tuman primi, ali to se nije ostvarilo - veli Mlakar. - Da, ali dobio sam nekoliko puta nekoliko prekrasno sroenih reenica na papiru, od njegovih pomonika - dodao sam. - Mislite li da bi Predsjednik mogao pomoi? Ipak Vi obnavljate tri hrvatska dvorca. Zato ne kaete sada njegovom sinu kad je ovdje kod nas, da Vas veliki tata primi? - pita Dubravka - Na alost, Duda moja, izmeu lokalne vlasti preko upanije, Vlade do Ureda predsjednika nema pravilne koordinacije, a tim putem treba ii da se doe do Predsjednika. Mnogo lake je ako se to moe poprijeko i osobno znam da Predsjednik mnogo njih tako prima, meutim, kad bih si dozvolio takvu slobodu, da traim od prof. Tumana ili od ministra uka, da urgiraju kod Predsjednika da sa mnom razgovara, ne bih bio vie to to jesam, a ja sam Duda moja prije svega hotelijer, nenametljiv, pristojan i osoba koja jami, kako diskreciju, tako i ugodu, ovakvim i svim drugim gostima, koji ovdje dolaze. To je razlog to se nisam i ne budem nikada obratio u dvorcu Beanec s ciljem pridobivanja ovakve pomoi o kojoj razgovaramo. U nekim situacijama pogotovo zato to ureujemo te dvorce i novac nam je neophodan. Mogao sam o kreditnim linijama izravno razgovarati s predsjednicima uprava banaka. Vidi da smo mi ovdje organizirali viednevne boravke i "Zagrebakoj banci" i "Privrednoj banci", a ni u kojem sluaju nismo ometali nikoga moljakanjem kredita! - protumaio sam joj. - Da, efe, apsolutno ste u pravu i svakako za Va dananji renome i status u ovome drutvu zasluujete da doete redovnim putem i do Predsjednika drave - suglasila se Dubravka. - Samo smo se u jednoj situaciji okoristili pozicijom i armom mjesta u trenutku oputenosti gostiju. Bilo je to kad je u kui boravio predsjednik Svjetske banke, u pratnji domaina, premijera Matee, koji su za razgovor, koji sam vodio za njihovim stolom, sami ponudili model i mogunost da iskoristim svoje pravo na kreditnu liniju za obnovu tih dvoraca. Premijer Matea mi je rekao da mi je mnogo jednostavnije obratiti se njemu, u

Vladu, nego to initi u Uredu Predsjednika pa mi i predlae da ga nazovem kad neto trebam. Kolege koje su se zatekli na recepciji gotovo su se jednoglasno nasmijali i rekli: - Ali, ni to nikada nije uspjelo! - Borci moji, ovjek treba sam graditi prostirku na kojoj spava, a u ovom trenutku, s obzirom da je naa tako izgraena, sretni smo da nam nitko nita nije dao niti pomogao pa nitko od nas nema pravo nita ni traiti! - objasnio sam im. Razgovor na recepciji prekida telefonski poziv. Zove Mirjana iz kuhinje. Obavjetava da je ruak za goste spreman i moli me da doem u posljednju kontrolu. Odlazim u kuhinju, kako bih probao svu hranu, gdje u pravilu pojedem cijeli ruak i po obiaju, za to vrijeme upozoravam uenike praktikante na pravilno dranje, na racionalnije koritenje vode, detergenta i ostalog, a pronaem i vremena prekontrolirati narudbe robe, s kuharima porazgovaram o novoj tjednoj karti te o potrebnim servisima na opremi. No u taj as, ulazi u kuhinju domaica ura, koja me upozorava na udne umove u kotlovnici. Ostavljam ruak i otrim u kotlovnicu te uoim da vjerojatno zbog ulaska zraka u cirkularni sistem sanitarne vode, jedna od pumpi otkazuje poslunost te je brzo iskljuujem i demontiram ventile, kako bih otklonio kvar. Kad sam se ve zatekao u kotlovnici, pregledavam i ostale pumpe od podnog grijanja prizemlja i kata te kontroliram valjanost termometara na cijelom sistemu. Naposlijetku otvorim i vrata plinskog kotla da se uvjerim rade li plamenici kako treba. Zadovoljan ispravnou kotlovnice, vraam se ponovno na ruak. Nisam jo pravo ni sjeo, dolazi Miro i najavljuje da su gosti u restoranu. Zamolivi da kuhinja odmah iznese hladno predjelo, provjerim glasnou komorne glazbe starih majstora na hi-fi ureaju i odem u restoran do gostiju. Ubrzo zapoinje brzi servis vrlo jednostavnog menua, kojeg su gosti izabrali, od samo tri ganga te prihvatim savjet gostiju da ruak bude to krai. Dubravka je telefonski poziv spojila u kuhinju, gdje sam se zatekao. Javljam se i ubrzo po boji glasa otkrivam da se radi o gospoi Boici s kojom sam imao sudar. Zaprepaten vrijeanjem, prijetnjama, bezobrazlukom i neugodnostima u nekoliko sekundi, bez da sam stigao bilo to odgovoriti ve mi je spustila slualicu, shvativi uz to da se namjerno Dubravki pogreno predstavila lanim imenom da bi dola do mene. Dubravka ponovno zove, da doem na recepciju ako imam malo vremena i obavjetava me da mi je pripremila desetke faksova i pisama podrke od poreznih obveznika, koji su mi poslije novinskih napisa o problemu s poreznom upravom, estitali na uspjehu to sam dobio proces te na hrabrom dranju i zamolila me da odredim prioritete plaanja rauna. U trenutku kad sam zavravao posao, primijetimo na monitoru dolazak televizijske ekipe. Odmah im kreem u susret i uz "herzliche willkommen" zaponem pozdravnu uvertiru. Sjednem s ekipom ispred dvorca na zeleni plato i saznavi od reisera da im se jako uri, a tema o kojoj ele sa mnom razgovarati je trenutak u kontinentalnom turizmu, s naglaskom na spomeniku batinu, u funkciji turizma, predloim im da ako ele krenemo odmah sa snimanjem, bez velikih priprema, jer o toj temi mogu govoriti u bilo koje doba dana ili noi. Hrvatsko Zagorje regija koju ja jo volim nazvati zelenim okrujem velike metropole, najmanja je, a ujedno i najbogatija na svijetu, kulturnom arhitektonskom batinom. Prepoznata jo u srednjem vijeku od najvieg plemstva, u ovom trenutku broji stotinjak to sakralnih objekata, to burgova i kurija, od ega 54 dvorca. Konstatacija je da su svi ti spomenici kulture u izuzetno loem stanju i da se tim stanjem, na alost, predstavlja prohujali i proli sistem. Da ova regija ima odreene prednosti, ukazuje i podatak o nedevastiranim protorima, jer ruralno okruje svakako omoguava u svjetskom zasienju turistikih regija, novu perspektivnu ponudu. Dvorac Beanec, kao prvi dvorac-hotel svakako ocijenjen kao mikroprojekt za razvoj makro-regije, mnogo znai u turistikom prepoznavanju elitne kategorije turizma kakvu i cijelo Zagorje zasluuje. S osmiljenom turistikom ponudom, u kojoj bi dominantnu ulogu imali upravo ureeni dvorci, da li kao hoteli ili kockarnice ili galerije, a svi zajedno u jednoj muzejskoj kategoriji, uz izvanpansionsku ponudu, u kojoj bi, uz toplice s termalnom vodom ili izgraene golf terrene, mogli postati konkurenti i samoj dolini Loire. Iako porezni sustav zasad jo nije naklonjen perspektivi koja se nazire i naalost drava jo uvijek nema u sklopu nacionalnog plana i programa zacrtani put revitalizacije ove regije, vjerujem da e posao kojim se ja bavim, ubrzati cjelokupan proces. Znaaj turistike verifikacije

Hrvatskog Zagorja izuzetno je bitan zbog poboljanja uvjeta ivota ljudi na ovom prostoru, a uz samu obnovu, veliki broj e se zaposliti, jer je turizam izvoz na licu mjesta i komplementira sebi sve pratee industrije pa bi ova regija mogla postati znaajan gospodarski initelj za cijelu dravu. Ekonomsko, ali i ono drugo, u ovom trenutku bitnije, opravdanje kroz procjenu da danas Beanec posjeuje najizraenija elita, koja samim svojim prisustvom privlai i znatieljnike, a tako i srednji populacijski sloj, signalizira da vremena za ekanje nemamo. Zato sam se ja zasad, na alost, na ovaj nain gospodarske obnove odluio prvi, u svjesno prepoznatom trenutku, uz iskrenu elju da pomognem, kako napretku ovoga kraja, tako i ugledu cijele drave, ali s naglaskom ovjeanstvu na korist, a domovini na ponos! Zadovoljna ekipa, posnimivi izabrane najljepe kadrove eksterijera, moda malo i zauena mojim godinama, s isprikom to tako brzo odlaze, uputila se dalje na zadatak, a ja sam ostao jo neki tren sam u trenutku eljenog odmora s mislima asociranima na brojne nastupe pred televizijskim kamerama. Jedan od najranijih susreta s kamerom doivio sam ve u kolskim danima. Kao statist, glumio sam u filmu "Usporeno kretanje" ili moda se zvao "Nain ivota". Radnja se snimala u zagrebakom podrumu hotela "Dubrovnik", a ja sam imao znaajnu ulogu konobara jelonoe. Bilo je to prvo iskustvo u kojem sam izvukao ak i honoriranu korist. Poslije pak, za vrijeme dok se snimala serija "Hokejai", veliki dio sekvenci snimao se u "Crvenkapici", a jedan od prvih pravih nastupa, ali i najteih, pred televizijskom kamerom, bio je trenutak u kojem je gosp. Gunjaa, novinar HTV-a, uz gu Nemi, tada novinarku, nakon 20-minutnog snimljenog materijala za reportani prikaz, zadovoljan mojim nastupom, odluio da sada sve to to sam mu priao tih 20 minuta, ispriam jo jednom, ali u roku od minute i trideset sekundi, kako bi on to mogao koristiti za sredinji Dnevnik! Iz drugog sam pokuaja uspio rezimirati cijelu priu i mislim da sam toga dana probio i led za sve budue javne nastupe. Najvei je problem bio ekipi "Dobrog jutra", kad sam morao dolaziti rano u Zagreb, a kretao sam uvijek u zadnji as. Najavljen u programu, nisam smio kasniti i uvijek je bilo sve najbolje. No od svih tih televizijskih emisija, ni sam ne znam koju bih izdvojio kao najdrau ili najvaniju, da li bi to moda bile "Latinice" o jet-setu i duhovima ili "Plavi barun" u kojem sam nastupio s mojom susjedom gospodom Kajfe ili moda show gospoe Ogreste, u kojem sam se pojavio najspektakularnije? (Da bih uope mogao ui na scenu, biloa su potrebna dva sata priprema.) Prvo, mog upoznavanja s konjem, zatim upoznavanja konja na sredinu pa potom umaranja konja, jaui ga po Varavskoj ulici gore-dolje, da bi na kraju vrijedni majstori postavili most po kojem sam trebao ujahati na pozornicu kazalita "Kerempuh", gdje se snimala emisija. Zastor se otvorio i Sinia se na konju stvorio! Pred gledalitem koje je to toplo pozdravilo, ali najtoplije osvijetljen od tisua reflektora, koji su moda malo manje meni smetali, ali su mnogo vie smetali konju. I prije nego to sam uspio istaknuti da je mnogo jednostavnije doi konjem u grad nego automobilm, zbog samog parkiranja, jer konj nema brisae i ne moe mu ostaviti kaznu za krivo parkiranje, ve je uslijedilo bombardiranje pitanjima ge Ogreste. - ula sam da ste izbceni iz krapinske gimnazije? - pogodila me ravno u glavu. - Nisu me izbacili nego su mi pomogli! - odgovorio sam joj. - Pomae li Vam i susjed Kajfe? - nije se ona zaustavljala. - Itekako, samo se to ne vidi! - rekao sam. Onda je to tako trajalo, trajalo i trajalo, dok se i sama gospoa nije odluila popeti na konja. Emisije koje sam radio za djecu kao to su "Parlaonica" ili serija o putovanju po dvorcima, moda su mi najdrae, jer su snimane edukativno. "ovjek koji voli dvorce" svakako je najpotpunija emisija o mom radu i problemima i ila je u prekrasnom terminu, poslije Dnevnika, ali izazvala je prije samoga emitiranja, zbog najave, veliku reakciju Ministarstva kulture, koje je htjelo zabraniti emitiranje. Nisu to uspjeli, jer su gosp. Nino Lovevi i urednik gosp. Mikuljan, dobro znali to i zato snimaju. No unato visokoj kvaliteti te emisije i "Globusovim" vijencima koje je dobila, zaprepastio sam se samoj najavi na teletekstu, gdje je pisalo: "ovjek koji je volio dvorce". Jednom sam prigodom boravio na Brijunima, analizirajui stanje tog otoja, na molbu Ministarstva turizma, kad sam primio obavijest o vanom telefonskom pozivu. Sa mnom je

htio razgovarati gosp.Juki, urednik OTV-a i predloio mi da budem gost u jednosatnoj emisiji koju on vodi, pod nazivom "Hrvatski san". Objasnio mi je da se radi o gostu koji se izabire po kriteriju njegove vanosti po uinjenom djelu i da tek kree prva emisija. Suglasio sam se da budem gost prve emsije, ali pod uvjetom da mi kae valjani razlog zato ba eli da upravo ja budem prvi. Dobio sam odgovor da su on osobno, ali i njegova ekipa, analizirajui hrvatske poduzetnike, doli do zakljuka da sam ja jedini koji radim vrlo korektno te da se iza mene ne moe nai nikakva crna tokica. Snimili smo emisiju u dvorcu Beanec i tako na najljepi nain prikazali viziju hrvatskog sna. U samom komaru u glavi od pretraivanja memorije svih tih televizijskih nastupa dolo mi je do pucanja filma, u kojem sam se sad prepustio odmoru, pogledom usmjerenim prema breuljku, na kojem elim izgraditi kapelicu Sv. Valentina. U posljednje vrijeme dosta se toga gradi u Hrvatskom Zagorju, a izgraen je i novi dvorac pa kad gledam tako na svoj breuljak, razmiljam o Mikecovom bregu. Pa kaj nije poteno razmiljati o susjedima, zar ne, kad ve ivi u Zagorju ili o komentarima koji se uju na njegov raun? Odnos drutva spram ovjeka koji je jednostavno zbog nekog svog unutarnjeg razloga izgradio novi dvorac, kako kau - dvorac lego-kocke, nevjerojatan je! Prvo ga svi puste da radi i da gradi i svi se dive poduzetnikom duhu, a onda kad djelo doe na vidjelo, proradi jal, zavist i svi ga ele unititi. Ako uniti takvo djelo, unitit e i ovjeka, a razlog zato nam neto smeta ni sami nismo odgonetnuli. Ako se taj Disneyland ne uklapa kao arhitektura u zagorski ambijent, to je valjda trebao netko ranije primijetiti, a ne sad kad je sve gotovo. Je li se moda netko zapitao, bi li Miko moda radije uredio koji stari i naputeni dvorac pa mu moda to nije bilo omogueno? No na hrvatski jal ima dva mogua rjeenja. Prvo je da onemoguimo drugoga da ide naprijed, a drugo je forma da mi svojim djelom budemo bolji od drugih. I ak' se tak' uzme, onda je Miko pobjednik. I sam se pitam to mene eka kad pone gradnja nove kapelice. U stvarnost me vraa dolazak velikog utog dipa s prikolicom, kojim dolazi na veliki metar od balona, gospodin Miklaui. Radosno im mahnem u znak pozdrava i pokaem odakle e se letjeti. Krenem polako nizbrdo proteui noge i tek to sam stigao u podnoje dvorca, pojavi se i novi automobil s diplomatskim tablicama. Stigli su gosti na jahanje. Srdano uputivi pristigle diplomate na gornje parkiralite, bre krenem do Toma, s kojim se dogovorim o letenju. Iz nedaleko smjetene tale, na kojoj upravo maler Ivek zavrava bojanje nove fasade, na Vili dovodi osedlane konje. Svjestan da u morati brzo krenuti na jahanje, trkom pourim na presvlaenje, nakon ega se na recepciji naem s branim parom koji je doao na jahanje, a koji se prije toga raskomotio u svojoj sobi. - Gospodine Krianec, uli smo da ete nam ukazati posebnu ast i da ete Vi s nama izjahati - rekao mi je gospodin. - Meni je to veliko zadovoljstvo, ali vjerujte da sam i ja jako poaen da ste me prihvatili kao vodia. Ukoliko ste spremni, moemo krenuti! - odgovaram. - Joj, zaboravila sam u sobi svoju jahau kapu! - uskliknula je gospoa. - No, prosim lepo, Vi se spremite do kraja, a ja idem pogledati kako su konji zasedlani govorim i kreem prema izlazu iz dvorca. Vidjevi da je sve u redu, sputam se nizbrdo prema kuici tenis-bara, gdje su za ogradu ve bili privezani konji i prisjeam se momenta kada sam rekreacijsko jahanje poeo propagirati kao ponudu. U to vrijeme sam dijelio interes s konjarom Ruksom, koji je mnogo znao o konjima, ali na krivi nain, s previe galame i neurednosti. Zato sam i odluio sve talske poslove obavljati sam. No prvi put kad sam izjahao na teren, imao sam vrlo neugodnih trenutaka, zbog nerazumijevanja i neprihvaanja pojedinih mjetana. Neki su ak pucali iz puke za mnom, a jednom prilikom sam osjetio i udarce sitne same po mom kouhu! Drugi su me pak htjeli na perfidan nain onemoguiti da jaem. Za jednog takvog izlaska, po uobiajenoj stazi kroz umu, iznad dvorca je netko poruio deblo koje se preprijeilo preko puta. Naravno da su s konja, zbog njegove pokretljivosti, sposobnosti i pokretljivosti, ljudske mogunosti vee, jer se to deblo moe ili preskoiti ili ga zaobii, u svakom sluaju nastaviti dalje, to smo mi i uinili. Jahao sam tada tako otprilike jo sat vremena s gostima diplomatskog statusa, da bi na dionici zacrtanog puta stigli do jedne klijeti, gdje su me prepoznali neki susjedi i ve nas izdaleka dozivali viui: - Doite, bumo si spili kupicu vina!

Svjestan da se ne radi moda toliko o gostoprimstvu, nego vie o potrebi da drugi vide kako su konji i Sinia bili kod njegove kleti, odluio sam predloiti svojim gostima da se zaustavimo na trenutak i okrijepimo aom izvornog zagorskog vina. Dok smo, ne silazei s konja, prihvatili aenje, jako kiselog vina, ponueni i komadiem zagorske trudle, elei zahvaliti domainu, jedan od gostiju me zapitao: - Je li novanica od 50 njemakih maraka dovoljna za nagradu? Pokuao sam mu objasniti da nita nije potrebno dati, ali na njegovo inzistiranje, vinogradar je ipak primio tih 50 DEM i vjerojatno se jako razveselio. Nastavili smo jahati jo nekoliko sati, a na povratku, na mjestu koje smo ranije trebali zaobilaziti zbog debla, put je bio raskren - prepiljeno deblo bilo je uredno sloeno sa strane. Zakljuio sam, iako to gosti nisu shvatili, da su moji susjedi prepoznali kako na jednostavan nain zaraditi novac i od jahaa pa su zato oistili put. Uzjahali smo i krenuli u na jednosatni turistiki obilazak zagorskih ljepota. Jaui prvi, ali neprekidno pazei na sigurnost gostiju, poeo sam razgovor iz kojeg sam saznao da je gospoa samo nekoliko puta jahala i da nije osobito vjeta. Naravno, prilagodio sam tempo njenim mogunostima i zapoeo priu o vanosti rekreativnog jahanja, pogotovo kod osoba srednje starosne dobi. Prisjetio sam se tada i svojih osjeaja kad sam tek poinjao jahati. eljan odmora, odlazei na konju, doivljavao sam prije svega vrlo ugodan spoj ovjeka i ivotinje, koja je u stanju ispuniti sve ljudske elje, a uz to, kako bih se odrao u ravnotei na sedlu, maksimalno sam se koncentrirao na konja i tako se iskljuio iz svakodnevice. Eterika mirisa koja se podizala usljed konjskih koraka, otkrivala je kvalitetu one iskonske prirode. Gospodin se nadovezao na moju priu i primijetio da je to prvi put otkad jae, da moe jahati kuda eli, odnosno, ne po organiziranoj i isplaniranoj trasi. U tom sam trenutku predloio da se popnemo na vrh nedalekog breuljka, odakle u im zahvaljujui vedrom vremenu, doarati prekrasan pogled na okolicu. I stvarno, svoje su zadovoljstvo potvrdili dubokim uzdasima i iskrenim divljenjem. Potroivi sat vremena mnogo prije oekivanja, vratili smo se ispred dvorca, gdje je u zraku lebdio ogroman balon. Otpratio sam goste do njihove sobe i otiao se brzo presvui, kako bih ispratio gospodu Tumana, Penia, uka i njihove suradnike. Zadovoljni, uz obeanje da emo se opet uskoro vidjeti, polako su otili prema Zagrebu, a ja sam ostao na samom ulazu objanjavati gostima koji su doli letjeti balonom, osnovne upute, estitajui im na poetku njihovu obljetnicu. - Veliko mi je zadovoljstvo da Vam mogu u ime cijelog osoblja, Vaeg i naeg dvorca, estitati Vau desetu obljetnicu braka i poeljeti Vam sve najbolje u Vaem zajednikom ivotu, uvjeren da e Vam se let svidjeti.! elim Vas samo podsjetiti da ne zaboravite uzeti svoju foto-opremu - rekao sam im srdano. - Gospodine Krianec, tako ste ljubazni, biste li moda vi letjeli s mojim suprugom umjesto mene, jer se ja jako bojim? - uzvratila je gospoa. - Ne mojte se bojati, gospoo i svakako iskoristite ovu priliku, jer ete biti oduevljeni, a to se tie samoga leta, on je izuzetno siguran, pogotovo jer ste u rukama jednog od tri najbolja pilota na svijetu. Tom Balon e se pobrinuti da let bude i miran i siguran. Letjet ete na visini otprilike 1.000 metara... - A kako se to zaustavlja? - upitala je gospoa, ne skrivajui strah. - Jednostavno, spustit ete se malo nad kronje drvea i samim lupanjem koare o drvee, usporit ete kretanje balona - odgovorio sam, napravivi smrtno ozbiljno lice. - Onda ja definitivno ne idem! - Idite, idite gospoo, nije sve tako tragino. Za sluaj opasnosti imate i posebna uputstva u koricama na koari balona. Ako se dogodi bilo to nepredvieno, uzet ete uputstvo za opasnost i unutra ete proitati: "Oe na, koji jesi na nebesima..." - A, a, a... Ovo je vrlo utjeno! - komentirala je ona. - Oprostite mi na maloj ali, ali toliko smo ve letova napravili pa se moemo naaliti i na ovaj nain, znajui koliko je sve to sigurno - objasnio sam im. - Gospodine Krianec, znate ja, ovaj...Gledala sam vas kad ste imali vjenanje u balonu rekla je gospoa. - Oh, da, sjeam se, onda smo imali problem s kumom koji nije htio ui u balon! Bio je to simpatian brani par s Krka, koji nisu svojim roditeljima rekli s kojom su namjerom uope krenuli u Beanec, ve su se samo uz asistenciju kumova, odluili ovdje vjenati.

Poeljevi posebno vjenanje, povjerili su se meni, a ja sam im, znajui da to nitko dotad nije napravio, organizirao pir u balonu. Najvee iznenaenje doivjeli su, ustvari, njihovi roditelji, koji su gledajui tv-Dnevnik, pri samome kraju, prije odjavne pice, imenom i prezimenom bili prozvani od spikerice, s molbom da se dobro koncentriraju na sljedeu sliku, koja ide iz Valentinova, iznad dvorca Beanec - prepriao sam im ukratko taj neobian dogaaj. - Ta vam je ideja bila super i zauvijek e se pamtiti! - rekao je gospodin. - No, prosim lepo, jesmo li sada spremni? Ako jesmo, dozvolite da vas otpratim do Toma Balona. Veliki uti balon ubrzo je zatim, na radost svih prolaznika i djece iz sela, poletio, lagano noen vjetrom, u smjeru Slovenije. - Tata, tata! - ulo se s prilazeeg mopeda. - Tata, trebamo li mi sutra raditi? - pitala je moja ker Goga. - Molim? Oprosti, ne razumijem pitanje? Ali, imam ja pitanje za tebe. Gdje je Gogo? - Evo ga, dolazi iza mene na biciklu! - odgovorila je ona. - A gdje ste bili? - pitam. - Ja sam bila kod bake, a Gogo je s dekima igrao nogomet. U taj tren stie i Gogo. - Bog, tata! - Bog i drago mi je da vas vidim cijele, a to se tie sutranje prakse, zna se. Gordan radi zatvorenu toionicu i blagajnu, a ti radi u dvorskoj krinolini doek gostiju na ulazu i nadam se da niste imali nikakav drugi plan? - upuujem ih u sutranje obveze. - Tata, radit emo, ali obeaj da nee u ponedjeljak ispitivati u koli! - ubacuje se Goga. - Obeajem da neu ispitivati usmeno, nego pismeno! - odgovaram. - Jesi li jako umoran? Jo te od juer nismo vidjeli ? - pita Goga - Da, vidite, imao sam mnogo posla, a sad oekujem i dolazak vrlo vanih gostiju iz Engleske, s kojima u se vjerojatno druiti do kasno u no. - Tata, idemo mi onda malo proetati naeg malog novog peseka! - veli Gogo. - Bolje bi vam bilo da odete malo jahati, a ne bi bilo loe da oistite i konje! - rekao sam mu. - Ja u jahati sutra u neko doba dana, kad doe Vlatkica od strieka Papea, a moda i Renata - odgovori mi Goga. - Dobro, imajte sve na volju. Ispratim pogledom djecu koja odlaze i uoavam kako mi iz dvorca mae Karmen. Malo zauen njezinim preranim povratkom, krenem prema ulazu u dvorac. - Karmen, vi ste ve doli? - Da, dok si ti jo bio na jahanju, a ja sam obitelj Spear za to vrijeme smjestila, poslije ega su oni izrazili elju da odu za dana pogledati zagorsku katedralu u Pregradi. Putem, dok smo se vozili iz Zagreba, priala sam im o umjetninama u toj crkvi, to ih je jako zainteresiralo. No oni bi se trebali vratiti svaki as - odgovorila mi je Karmen. - Kako je bilo u Zagrebu? - Teko mi je to objasniti, ali mislim da im u bolnici nisu iskazali dosta panje, za razliku kada su nai lijenici bili u Londonu, gdje su bili primljeni lordovski! - uzvrati ona. - Ne razumijem, ti su im ljudi donijeli pomo, tonije - gotovinski ek, a njihova je londonska udruga izradila, koliko znam, novo krilo bolnice u Klaievoj?! - pitao sam sa uenjem. - Uz pomo doktora koji se tamo zatekao, razgledali smo nekoliko prostorija te im uz kavu predali ek, nakon ega smo otili - veli Karmen. - Mene za Klaievu bolnicu veu grozne uspomene. Ja sam jo kao osamnaestogodinjak imao prometnu nezgodu u Krapini, kad sam na jednom dijelu ulice, u kojoj je zabranjen promet, automobilom odbacio djeaka, koji je u igri skoio na moj branik. U oku, jako preplaen, unio sam estogodinjaka u automobil i odvezao ga u Dom zdravlja u Krapini, a prije toga sam zatraio pomo dvaju prolaznika kako bi imobilizirali djeaka. Kad su dijete pregledali u Krapini, konstatirali su da nema teih povreda, ali ja sam ih molio, to je potvrdila i deurna ljenica, da bi bilo dobro da se dijete hospitalizira na nekoliko dana, kako bi se moglo promatrati njegovo zdravstveno stanje. Hitna pomo je krenula prema Zagrebu s malim Hrvojem, a ja za njom, elei svakoga trenutka biti na raspolaganju. U

bolnicu sam mu dolazio svaki dan u posjet i to najee u vrijeme kad se nije ni smjelo dolaziti. Sve sam mogue ishodio kako bih se to vie pokuao iskupiti za to to sam uinio. Kupovao sam mu igrake, ali ne samo njemu nego i ostaloj djeci na odjelu, jer sam se jako rastuio promatrajui male njene ruice i noice u gipsu. Da stvar bude sudbinom jo gore obiljeena, otac malog Hrvoja radio je kao direktor avria u Pregradi, nasljedivi gospodina Radoa koji je dobio otkaz. Moj osjeaj krivice i grinje savjesti bio je ujedno i presudan da nisam "avri" jo prije deloirao, jer sam htio biti maksimalo poten prema tom ovjeku, koji je te godine, kad sam ja imao nezgodu s njegovim djetetom doivio jo niz traginih situacija u obitelji - ispriao sam Karmen. - Pa od toga je prolo vie od 20 godina, a ti se jo uvijek sentimentalno odnosi prema tome? - Karmen, zna, ja jako volim djecu i za njih bih sve uinio! - odgovorio sam joj. - elim ti jo rei da se taj lijenik, koji nas je doekao u Klaievoj, doimao da mu je jako neugodno i sluei se loim engleskim jezikom, pokuao se maksimalno angairati, ali izgleda da mu prilike u kojima se nalazi bolnica nisu dozvoljavale kvalitetniji prijam. Joj, oprosti, ini se da zvoni telefon! - upozori me Karmen. Karmen otri do telefona i ubrzo me pozove. - Sinia, doi, za tebe je, zove te gospodin Sinkovi! - Hvala ti, hvala, evo me odmah. Podiem slualicu: - Halo, Sinia Krianec, izvolite lijepo molim! - Halo, gazda, ovdje Sinkovi. - Aha, moj dobri tapetar. Kaj ima novoga? - Napravio sam vam onih nekoliko stolica pa bih vam ih dovezao, ali vas molim, recite mi kad vam to najvie odgovara, da ne smetam? - Zdravki moj, moe to napraviti sutra prije podne - odgovorio sam mu, nakon ega brzo zavrimo razgovor. Pridruujem se ponovno Karmen na ulazu i kaem joj da e tapetar Zdravko dovesti stolce sutra ujutro. - Moram priznati da sam pomislio da me netko drugi zove. Imam jednog Sinkovia, koji je lan, ini mi se, ili Rotary ili Lions kluba, a nekad je vodio Zagrebaku poslovnu kolu. Jednom je prilikom ovdje u dvorcu organizirao susret hrvatskih bankara i najavio dolazak stotinjak gostiju, a dolo ih je 150. Kako je on ubirao kotizacije i naravno, sve dobro i debelo naplatio, bio je u obvezi da nama podmiri nae trokove, to je uinio samo djelomino. Tako da se njegov dug, kojemu mi pribrajamo kamate, popeo ve na pristojnu cifru, za koju se toplo nadam da e on unato dugom razdoblju, ipak jednom podmiriti. - Odakle je taj ovjek, gdje ivi i zato ga nisi ve tuio? - Pa porijeklom je iz Krapinskih Toplica, a njegov brat koji radi u bolnici, izuzetno je draga osoba i s njim sam imao korektne odnose pa je to razlog to moda nisam htio spram ovoga nastupiti rigoroznije - opravdavam se. - Evo naih Englezia! - veli Karmen veselo. - Pa kakav to automobil voze? - pitam u udu, gledajui mali automobil s golemim ventilatorom u vjetrobranu. - To su iznajmili u Dubrovniku, jer su oni toliko jednostavni da je njima taj automobili skroz dovoljan - odgovori Karmen. Prilazimo im ve na parkiralitu i uz najprijateljskije pozdrave, pratimo ih u dvorac. Odlaze do svoje sobe, kako bi se osvjeili i uredili, a prema dogovoru, nai emo se za pola sata u restoranu dvorca. Nas u tom trenutku poziva kolega Mlakar da imamo telefonski poziv. - Halo, Sinia je, glasnije govori... - viem u slualicu. - Tom ovdje. uj, ini mi se da me vjetar malo bre nosi prema granici sa Slovenijom. Javljam ti se zbog tone lokacije gdje treba pratnja sa zemlje doi po nas. Probat u se spustiti prije Sutle, a ti molim te, budi pripravan ako e trebati zvati slovenskog ambasadora u Zagrebu, jer zna da na slovensko tlo ne smijem aterirati! - govorio je Tom sa svog pokretnog telefona. - OK. Tome, pazi se to radi, obeao sam ljudima siguran let! Sputam slualicu i obraam se Karmen.

- Molim te, nazovi obitelj Pape. Karmen ih naziva i zapoinje razgovor. - Teta, a ta radi? A, mi smo ti kao i uvijek u guvi. Evo ti malo, Sinia te treba - veli Karmen i dodaje mi slualicu. - Halo, kako je obitelj eik, Vi naftni magnati? - Sam se veseli, nemremo biti gore nego jesmo, ali ba ni nam ne tima! Ali moda je jo i gore od toga. Uz to, Vladu je udario opet eer, napala ga opet INA pa mu uope vie nije za ivjeti! - odgovara mi prijateljica Branka Pape. - Zovem te da ti se javim da znate da sam u redu. Prilino sam optereen poslovima, ali htio sam provjeriti da li bi bilo zgodno da sutra doete svi zajedno malo na jahanje, da jednostavno pobjegnete iz te gungule, a da vas malo i vidim. - Rado, ali vidjet u s Papijem i javit emo ti se! - veli Branka, zavrivi na razgovor. Okrenem se Karmen. - uj, bilo bi puno ljepe da smo mi nae goste posjetili u Londonu. - Dobro je i ovako. A kad si posljednji put bio u Londonu? - pita ona. - Prije par godina, iao sam zbog nekog kredita. Dobio sam nevjerojatnu ponudu i skoro je dolo do realizacije, a sigurno bi i dolo, da u to vrijeme nije Hrvatska bila u loem meunarodnom poloaju. Moj poslovni boravak u Londonu zavrio je tako, samo kao turistiki posjet. Ali, super sam se proveo, jer sam se maknuo iz svakodnevice i naravno, posvetio istraivanju i promatranju, to je u naoj turistikoj brani neobino vano. Imao sam sree doi posjetiti Tower, tono onog dana kad se otvara riznica pa u kompenzaciju za sitno kreditno bogatstvo koje sam trebao dobiti, doivio sam pravo bogatstvo britanskog trezora. Uvijek me fascinira London sa svojih devet milijuna stanovnika i sedam milijuna turista svakodnevno, apsolutno organiziran te u ovom trenutku vjerojatno jedan od najistijih gradova. Simpatino sam opisao nae Zagorje bankaru s kojim sam se susreo, rekavi da je Zagorje tono toliko veliko kao London, ali za razliku od Londona, da nas na takvom prostoru ima svega nekoliko tisua ratrkanih po malim kuicama u podnoju breuljaka, koje krase prekrasni zamci. ovjek ne moe ocijeniti, je li vee ono bogatstvo preko La Manchea ili ovo uz Krapinicu? - velim Karmen. - ini mi se da se nai Englezii sputaju prema restoranu - odgovori ona. - OK, poimo im u susret i molim te, pitaj odmah Nataly da li eli da im organiziramo babysitting, jer oni sigurno nee povesti djecu tako kasno u restoran na veeru? upozorim Karmen. - Da, da, svakako, pripremila sam ja ve za njih kasete s crtanim filmovima, neke igrake. Budi bez brige, ja u to rijeiti s Natalie. Ubrzo smo sjeli u restoran i zapoeli razgovor uz romantino svjetlucanje svijea i prekrasan aranman crvenih rua za naim stolom. - Jeste li se ugodno smjestili i jesu li djeca zadovoljna? - pitam ih. - Da, sve je jako lijepo. Djeca su posebno oduevljena time to spavaju u dvorcu, iako to imaju priliku esto initi u Francuskoj. Nas openito jako privlae chatteau-hoteli pa zato i svake godine ljetujemo u Francuskoj, otkrivajui uvijek nova mjesta - odgovara Robert. - Moj je otac bio veleposlanik u Francuskoj pa mi se takav nain ivota svidio ve u mladosti i zato onda dobro mijenjati? - doda Natalie. - Tako slavnim glumicama kao to ste Vi i prilie romatnina mjesta! - kaem joj. - I romantini suprug, koji joj to sve omoguava - ubaci se Robert. - Joj, to je veeras romantino! - prikljui se i Karmen. - Sinia, je li dvorac Beanec publiciran u chateau-realise hotelima? - upita Natalie. - Dobio sam preporuku od Vile "Bled" iz Slovenije, s kojom dobro suraujem, da pristupim schloss-hotelima, a s obzirom da ispunjavam uvjete, to u vjerojatno uiniti samoinicijativno - odgovorim joj. - A zato samoinicijativno? to pod time misli? - pita Robert. - Pa, bez znanja i odobrenja nadlenih turistikih organa vlasti! - uzvraam. - To mora biti u interesu vae drave! - nastavi sa uenjem Robert. - Napisao sam ve nekoliko takvih dopisa Ministarstvu turizma, gdje sam im objasnio da bi ulaskom samo jednog dvorca-hotela iz Hrvatske, naa zemlja dobila pravo da na tako znaajnim turistikim kartama iscrta svoj zemljovid. Ali, tragikomedija eli da i nakon nekoliko godina jo uvijek ekam odgovor!

- Dobro, to je uistinu i tragino i komino. A koliko ti je drava inae pomagala u obnovi ovog dvorca? - pita Natalie. - Moram priznati da mi nije pomagala, ve odmagala i da nisam bio nagraivan, ve kanjavan, a traio sam da me samo ostave na miru. - U svim dravama na svijetu postoje zakoni koji stimuliraju i pomau odravanje i obnovu starih kua, a ne samo dvoraca! - veli Robert. - to moete, kad u naoj dravi primjenjujemo samo zakone koji reguliraju nae obveze, a za naa se prava moramo dodatno izboriti. Svjestan sam, Mr. Robert, da je tragino ivjeti u dravi koja zaboravlja na svoju kulturu i prema graditeljskoj batini, tim znaajnim materijalnim dokazima o naoj povijesti, nema sentimentalnog osjeaja. Vidite, moj veliki problem je i neupuenost i niska edukativna razina vladajuih lokalnih struktura, ali ni prema gore stvar nije bitno bolja. Na primjer, kad govorimo o Zagorju, svi misle i govore da je nacionalni identitet ove regije stara pegla, stari kolovrat, grubo konopljino platno i imponira im biti u tradicionalnim seljakim starim kuicama, zbijenima od blata i kopom pokritima, jer im je tee prihvatiti svilu, barun, Tiziana, Cesanea, Rembrandta i druge interijerne odlike plemenitakih prostora. Ako ta naa mala regija ima tako veliku koncentraciju spomenika prolosti, zar nije i to na nacionalni identitet, u tom prostoru kojega su prepoznale najistaknutije europske obitelji? Nisu se dvorci gradili zato to je tu nekada postojalo selo, nego su sela okruivala dvorce! Dvorac je bio poticaj razvoja i davao je egzistencijalni preduvjet ivota! - tumaio sam im. - Sinia, jeste li vi svjesni injenice kako biste, da to radite kod nas, imali otvorena vrata do Kraljice, kad god poelite? - na to e Natalie. - Draga Natalie, tako je i u Engleskoj, i u Francuskoj, i u Njemakoj, i u Italiji, pogotovo u panjolskoj, a bit e tako i za deset godina u Hrvatskoj. Znate, samo je netko vjerojatno i tamo probijao led, a ja ga probijam ovdje. - Sinia, moe li ocijeniti ili analizirati dosadanje rezultate? - pita Robert. - Kako da ne, mogu, mogu. Vozim kola nizbrdo, a drugi mi pomau gurati! - odgovaram cinino. - To znai da stvar ne ide u dobrom smjeru, a za kontra smjer imate ak preveliku brzinu! sa smijekom e Robert. - Tako je i ta velika brzina mogla bi unititi kola! - dodam. - Ne mogu vjerovati da vas se ba toliko koi. To je neshvatljivo, pogotovo kad znam, kao to nam je Karmen ispriala, da ureujete jo dva dvorca. Ako smijem primijetiti, imate dobru kolekciju dvoraca! - veli Robert. - Gospodine Speir, vidite, ljudi su jako razliiti, netko sakuplja kravate, a netko dvorce! Samo, moji dvorci, na alost, podsjeaju na vrlo iznoene kravate. Kad ljudi vie nisu zadovoljni s kravatom, jednostavno je odbace, a te moje dvorce odbacila je drava, a ja ih usprkos svemu rehabilitiram, uz pokuaj te iste drave da me u svemu tome onemogu!i dodajem. - Zato je drava protiv vas? - Iskreno da kaem - ne znam. Ali mislim da to ne znaju niti oni. - Zbog svega toga sigurno se s opravdanjem grozno osjeate. Vrlo ste povrijeeni takvim odnosom - konstatira Robert. - Znate li u emu je tajna mog uspjeha? - Ne znam, ali rado bih uo? - veli Robert. - Vidite, dok me peku na ranju, ja im govorim kako mi ba godi toplina! - Ovo dobro razumijem, ali prema ovim rijeima, Sinia moj, tebi je zagarantiran uspjeh, jer taj optimizam kojim zrai jednostavno e eliminirati negativno! - kae Robert. - Nakon ovih skoro deset godina, svakako da imam izgraen obrambeni mehanizam i da me vie ne mogu isprovocirati ma koliko bile krupne provokacije. ovjek koji toliki niz godina hoda po puteljku posutom trnjem, shvati da mu je pametnije nastaviti put preskaui trnje. Tom tehnikom sam gotovo savreno ovladao - kaem mu. - Dobro, to ti je sada za initi, kad su ti zabranili radove, na primjer, na Gornjoj Rijeci? - Sad vrijeme radi za mene. U vremenskom tijeku sazrijevaju stvari. Proces evolucije jo uvijek nije zavren. Moda se naa vanjtina nee bitno mijenjati, ali mentalni sklopovi svaki dan izrastaju u sve kvalitetniji softver - rekao sam ozbiljno, no sve su nasmijale ove moje rijei.

- Kad bolje razmislim, u stvari uope ne trebam te dvorce i siguran sam da bih daleko bezbrinije ivio, a ujedno i ljepe, kad se ne bih uputao u te rehabilitirajue avanture. Ali, je li poteno da se kao predstavnik ove vrste, koja se sad neto vie od drugih razumije u turistiko odreenje novih sadraja, za te bisere prolosti, povuem i napravim uzmak? pitao sam ih. - Sinia, o tvom su radu pisale britanske novine i za tvoj rad zna cijeli svijet, a itala sam impresije i sa Svjetskog festivala animiranog filma, koji je bio organiziran u dvorcu. Jo se dan danas na Internetu vidi pohvala tvojoj organizaciji, koju si priredio za tako znaajne goste iz cijelog svijeta. I sam zna da si nedavno na koncertu Ive Pogorelia u Royal Albert Hallu, spomenut kao sponzor. Zatim, Paul Hogart, oduevljen s tobom, spomenuo te i tvoj rad opisao je u svojoj autobiografiji, a mi na putu po Hrvatskoj, kad smo od Dubrovnika krenuli prema Zagrebu, gdje god smo boravili, zastali i spomenuli da idemo prema tebi, svi su te s oduevljenjem podravali! - veli Natalie. - Vaoj bi dravi u ovome momentu najvanije bilo da potie one koji zapoljavaju ljude doda Robert. - Sve je to tono i tim alosnije to bih do sad, da su mi dozvolili da 1996. otvorim Gornju Rijeku i Bosiljevo, zaposlio najmanje stotinjak ljudi. S tim da tu ne treba samo brojati te zaposlene, nego i njihove obitelji. - ini mi se da takav odnos drave spram inozemnog kapitala upravo utjee na odluku da investitori ne dolaze u Hrvatsku - kae Robert. - Osobno sam imao mnogo kontakata, a i svakodnevno me zovu s raznih strana svijeta. U jednom susretu s grupom amerikih ulagaa, saznao sam da oni ele raditi u Hrvatskoj sa mnom ili s nekim drugim, ali izriito bez ikakvih uplitanja drave, jer sve to su pokuali s Vladom ili institucijama vlasti, nije bilo plodonosno - objanjavam Robertu. - Sinia, tradicija moje obitelji je, odnosno, posao kojim se bavimo, da investiramo u posrnule tvornice ili tvornice kojima treba rekonstrukcija. Ulaemo kapital i poslije postavljenim menadmentom spreavamo zatvaranje radnih mjesta. Takav posao naa Kraljevina podrava i stimulira - govori Robert. - Uvjeren sam da e se i kod nas stvari brzo promijeniti. Nadamo se, ulaskom u novo tisuljee... U taj trenutak, konobar posluuje glavno jelo. - Hrana je vrlo ukusna, ali pomozite malo, to smo dosad jeli? - pita Natalie. - Za predjelo smo imali carpaccio od lososa, kao to vam je poznato, juhica je bila od aba, a kuhani trukli su nae tradicionalno zagorsko jelo. Sad je na redu triptih a la Sinia... veli Karmen i u tom trenutku svi pogled skrenu prema meni pa ja nastavim dalje: - To su nojevi medaljoni u umaku od viskija, file steak s umakom i jetrom fazana te purea prsa u umaku od egzotinog voa, a na kraju dolazi desert najljepih elja. - Oduevljava me dekoracija hrane, mnogo panje posveujete estetici! - nadovee se Natalie. - I red je da nagradimo sve one koji se odlue doi u na restoran, a i sam ambijent i potivanje retroaktivne autohtonosti namee ovakav stil gastronomije - tumaim joj. - U ovih tjedan dana koliko smo u Hrvatskoj, nismo nigdje naili na ovakav pristup - kae Natalie. - Pa niste ni mogli, kad je Sinia u tome najbolji! - brzo e Karmen. - Karmen, ne pretjeruj! to openito mislite o destinacijama koje ste proli od Dubrovnika do Zagreba? - pitam Roberta i Natalie. - Hrvatska je uistinu prekrasna. Problem je to su ceste demodirane, ali ovjek bi to mogao kompenzirati za ostale vrednote koje poklanja va jadranski akvatorij, kompletna obala, a i unutranjost koja je tako zelena. Sve je tako naravno, da je pravo udo da nemate kvalitetnijeg turizma. Zamjerka bi se mogla odnositi na istou i urednost primorskih gradova te na nisku akumulaciju sadraja koji bi trebali oplemeniti osnovnu ponudu vanpansionskim uslugama. Nama, kao obitelji, koji smo prilagodljivi i jednostavni nije potrebno neto posebno, ak bi rekli da nam je more i sunce dovoljno, ali kod ovakvih putovanja, mi hoemo djeci pruiti vie ili im ispuniti elje, a toga u Hrvatskoj nedostaje. Hoteli su prilino neureeni, a na personalu se vidi da posao rade zato to moraju i malo ih radi zduno, kako bi trebalo. Takoer, mislim da ste, ukupno gledano, vrlo malo posjeeni. Uglavnom smo najvie susretali ehe, Poljake, Maare. I ono to je vano, hoteli su

popunjeni gostima razliitih kategorija. Osjea se nesklad meu kulturnim navikama... iznosi Robert svoju kratku analizu. - Ne zaboravite da se osjeaju posljedice rata, pogotovo to su svi hoteli uglavnom bili prepuni izbjeglica i od tog se oka teko oporavljaju. Pretvorba je takoer maksimalno utjecala na razinu usluge, jer novi vlasnici nisu iz turistike brane i vrlo malo znaju o hotelijerstvu, s tim da su "papirnato" otkupili hotele, da bi ih zaloili kao hipoteke za jamstva za otplatu svojih dugova. Medutim, loa ekonomska situacija i mala akumulacija prihoda, utjeu da oni ne mogu plaati prispjele anuitete i dolazi do kolapsa, banke preuzimaju hipotekarna vlasnitva te menadment i tako malo plaen, uz jo manje ostvarenog prometa, ne moe vie utjecati niti na peronal niti na promjenu stanja u konkretnom hotelu. Najvea je pogreka u naem sistemu, to mi uope nemamo izraen nacionalni program turistikog razvoja, a da ga imamo, pitanje je bi li se primjenjivao, kad nam sve ostale stvari ne timaju. Neprimjereno je kritizirati ili krivnju za propast ove sezone bacati samo na zrane napade NATO-a na Srbiju. Problem turistikog kolapsa treba traiti na sasvim drugom mjestu. Dragi Roberte, riba smrdi od glave, a isti se od repa! govorim. - Hajde, vas dvojica politiara, dajte malo priliku i predstavnicima ljepeg spola! - ubaci se Natalie i upita Karmen kako joj je raditi u dvorcu. - Karmen, zar to nije preveliki kontrast ivotu koji si imala u Londonu? - Ja sam, zapravo, isto sluajno dola u Beanec. Javila sam se na oglas za radno mjesto na recepciji. U London vie nisam mogla otii, jer nisam mogla dobiti boravinu vizu. Meutim, sada nakon godinu i pol dana provednih uz Siniu i njegov nain rada, prihvatila sam i ovaj nain ivota, kao vrlo bitno razdoblje svog ivota i priznajem da sam mnogo nauila, jer uz Siniu se moe prilino toga saznati. Prihvatila sam sve ovo na nain kako se jedino moe i prihvatiti, to znai, kao i za sve u dvorcu, poistovjetiti se s razmiljanjem ovjeka koji u stvari svima drugima eli vie i bolje nego sebi! - zadovoljno odgovori Karmen. - Htio sam jo ranije naglasiti da je lijepo to inite mnogo dobra za Hrvatsku, time to Va humanitarni odbor sakuplja prilog za pomo Djejoj bolnici u Zagrebu... - kaem i u taj tren, s isprikom dolazi konobar Miro i zamoli me da doem brzo u kuhinju. Ispriavam se drutvu i krenem prema kuhinji, gdje saznam da se iskljuila sigurnosna elektrina sklopka, a kako vie nema nijednog deurnog majstora u kui, potreban im je moj savjet za popravak ili dozvola da pozovu majstora Mileka. Predosjeajui da se radi o kvaru na nekom od elektrinih troila u kuhinji, krenuo sam ispitivaem redom iskapati ureaje. Provevi skoro dvadesetak minuta otklanjajui kvar, obnovio sam u cjelosti skicu znanja o elektrinim instalacijama u dvorcu, u svojoj memoriji, instalacija koje sam ionako sam projektirao. Za stol se vraam nakon to se veera pribliila kraju, a ak i radostan to sam preskoio desert, zbog vjene borbe s kilogramima. U ve poodmaklim nonim satima, umorni od putovanja, suprunici Speir izrazili su elju da krenu na poinak, to je u tom trenutku i meni najvie odgovaralo. Karmen i ja ispratili smo goste i otili rijeiti jo neke tekue stvari po dvorcu. Provjerio sam je li sve spremno za sutranje svadbe i notirao primarne radnje za sutranje prije podne pa zadovoljan, na koncu ovoga petka, otiao u svoje mirne odaje. Dok punim kadu vodom, prizivam svoju duhicu pa kako mi se odmah ne javlja, ulazim u pjenuavu kupku, gdje me obuzima polumrtvo kliniko stanje, kao sasvim normalna posljedica dananjih aktivnosti. Izgleda da mi nije sueno! Niti prerana smrt, niti zadovoljstvo ovakvog odmora, jer je idilu prekinula zvonjava telefona. Javljaju mi iz nonog osiguranja da im se ini da se gornjim dijelom ume kreu neke nepoeljne osobe. Oblaim se u hipu i jo se polumokar sputam protupoarnim stepenicama na zadnju stranu dvorca i uzevi voki-toki jurim preicom u smjeru za kojega sam primio obavijest. apui, pozivam i rasporeujem ostale sudionike none potjere te traim da se deurna ekipa konobara postavi na sve ulaze u dvorac. Uhodanom akcijom pribliili smo se zasad jo nepoznatim osobama, koje su otkrivi nau blizinu, krenule u bijeg u dubinu ume, potpomognute gustim mrakom. Vratim se brzo do terenskog automobila i krenem sporednim umskim putevima ne bih li ih otkrio ili ulovio. Nakon bezuspjene portage, vraam se u dvorac te nakon to sam pohvalio lanove none slube, uputim se ponovno

prema mojoj, sada ve rashlaenoj, kadi. No, odustajem od ponovnog kupanja i lijeem u krevet u kojemu me u trenutku svlada san. SUBOTA ... Sretan dan u Zagorju, konano rekonstruirana cesta izmedu Krapinskih Toplica i reta, ta dva nesretna kilometra koja su toliko puta bila u planu, a nikako da budu zavrena, jer dok jednom vlasniku posjeda preko kojega treba proi cesta, lokalna vlast i sudovi uspiju objasniti znaenje nove ceste, prolazi ve osma godina, a za to se vrijeme tisue Zagoraca i gostiju vozi tim aklovievim uasom, zbog kojeg sam mu napisao kilometre pisama s naputkom da koi razvoj Zagorja, zbog neodravanja najkrae komunikacije Zagreba i Bea, koju je i povijest prepoznala kao najvaniju cestu. Sad i vlasnici niskih sportskih, skupocjenih kupea, koji ele pokazati svoje ljepotane, mogu doi na zaokruenu cjelinu turistike oaze, koja oplemenjena novim sadrajima, sada ne samo da nosi dosadanjih pet zvjezdica, ve se ta turistika kvaliteta vie niti ne moe kategorizirati. Na travnjacima, na kojima je svaka travka brino podiana, s rasutim cvjetnim vrtovima i obiljem najatraktivnijih hortikulturnih nasada, i dalje dominira dvorac Beanec, iz kojega sada na zadnjoj strani zooloki vrt povezuje termo-most koji vodi u rekreacijski centar. Paviljon u staklu, u kojem se u toploj termalnoj vodi kupaju gosti koji u isto vrijeme promatraju kako oko njih u vrtu pasu srne, jeleni, zeevi, fazani i sav ostali pitomi umski svijet. Tu su i saune, saloni za masau, razni medicinski tretmani i na radost svih - veliki jacuzzi bazeni. Kako li je tu zimi, kad u toplim umjetnim gejzirima relaksiramo svoja umorna tijela, a pogled optereujemo zimskom idilom, koja je sve obojala u bijelo i opteretila stare borove grane, koje se svijaju pod tim snjenim najbijeljim pokrivaem? A opet, u proljetnim jutrima, potoi s june strane dvorca presijeca dvorski posjed i navodnjava tri jezerca preko kojih svatko preko mostia moe krenuti prema eljenom sadraju. Da li je to veliko jahalite i razgled autentinih tala, streliarski polygon, gdje mnogi pokazuju svoju robinhoudovsku vjetinu ili je to prostor odakle hrabri polijeu balonom, uvjebani igraju tenis, djeca razvijaju svoju matu u djejem drvenom gradu? Neki prelaze na drugu stranu posjeda, u kongresni centar, u kojem esto vrvi stotinjak osoba zadubljenih u svom poslovnom svijetu. S kata i tavana te depadanse prostire se pitoreskni pogled preko poetka "driving rangea", prema 18 greenova najljepeg golfterena u Europi. Ne zna privlai li vie ta rekreacija za bogate i poslovne ljude ili ruralni ambijent, u kojem nepregledni grmovi kupina, malina i jagoda i plantae patuljastog voa postaju dodatni vizualni, ali i ekoloki naglasak cijelog tog golf prostora, na kojem su ak loptice s kojima se igra golf napravljene od razgradive hrane za ribe. Pogled preko tog golf terena, panju odvlai breuljak na kojem dominira toranj kapelice Sv. Valentina, smjetene u epicentru velikog zagorskog dvorita, gdje cijeli breuljak ukraava niz starinskih, u njenim, pastelnim bojama pofarbanih hiica. Kad vam taj pogled presijee roda u letu, asocijacija je ispunjena, ali za njom lete i vrijedne lastavice, koje vas prisiljavaju da zakrenete glavu i tako odjednom promotrite taj tristogodinji stari posjed u novome ruhu, do kojega svi doslovce bee, jer se i zove Beanec, a koji najbolje podnaa sklad starog i novog. U njega gosti pristiu slijeui na nedaleko udaljeni sportski aerodrom i heliodrom, a od tih elinih ptica do dvorca, voze se u konjskoj zaprezi. Kako je prekrasno biti u koi ovjeka, koji je zapoeo realizaciju ideje jo prije deset godina i sve vidio i od prvoga dana znao kako e izgledati, osim to se malo prevario u dinamici, zakoenoj zato to svi ljudi u svome pogledu ne vide isto. Velika pano-reklama za dvorac Beanec, za koju vie ak niti opina, na ijem se zemljitu nalazi, uz modernu auto-cestu od Krapine prema Zagrebu, ne trai porez, ve je tretira kao sastavni dio svoga ugleda, nije vie sama, ba kao to meu novim hrvatskim cestama nije sama ni ta dionica autoceste. Lijepa i brza cesta o kojoj sam propovijedao jo u prolom sistemu, zbog povezivanja roaka Pete i Zagreba, s ciljem da se zajedno upute prema Jadranskome moru, vodi sada uurbanim tempom sve one koji tu ranije nisu bili, a takvih je najvie, da doive novi image zemlje koju sada svi zovu - najljepe nae. Tu su i dvije nove reklame. Prva, koja najavljuje sjevernu recepciju glavnoga grada: dvorac Gornju Rijeku, u potkalnikoj mikroklimi, s najveom koncentracijom kisika u dravi, u kraju u kojemu za rije ekologija, zbog zdravlja i istoe, praktiki nisu niti uli, ali su uli i

svjesni su sada nove vrijednosti obnovljenog dvorca, tog negdanjeg doma Sidonije Rubido Erddy, a danas dominantnog stjecita kulturnih, sportskih, politikih drutvenih normi. Dvorac, kuica u cvijeu, do kojeg preko bistrog potoia vodi cestica, omeena zimzelenom ivicom u aleji starih granatih svjedoka prolosti. Dvorac kao iz bajke pretvoren u bajku, suvremenu bajku novoga vremena, u kojem Gornjorijeani doivljavaju nagradu za tolike godine ivota u sjeni. Nikad po dobru isticana, Gornja je Rijeka sada odjednom na vrhu zanimanja. Svi ele spavati u sobama naive, najvie umjetnike vrijednosti i svi ele doivjeti mirnou, u atmosferi koju jedino, ali na radost svih, remeti glas Sidonije Rubido, kojega danas interpretiraju mnogi mladi klasiari koji tu ue pjevati ili nastupaju u velikoj novonastaloj baroknoj dvorani atrija dvorca. to je zanimljivije i atraktivnije, botaniki i zooloki vrt s lijeve strane glavnog ulaza ili jahalite sa stazama za etnju koje se lijepo vidi iz zapadne kule? Vidi se odatle i sportsko selo, naravno, u etnokategoriji kojom je privuklo mlade, eljne da i oni naue igrati golf na vjebalitima u blizini. Vonjak iza dvorca kao da i nije vonjak, nego slika jednog Moneta te sa svojim igralitem za djecu i bazenom jo vie dopunjava i pridonosi aroliji osjeaja. Pogled usmjeren uvis, ka balonu, otkriva radosnog Toma Balona, koji je konano zadovoljan sigurnim uzletitem, na kojem se moe odigrati i veliko svjetsko prvenstvo. Zar nije i ovaj kraj vrijedan da ga doivimo iz ptije perspektive? Ali, treba se zapitati tko tu danas leti? Zar nije to najbogatiji dio drutva ili oni, koji zbog svog prestia u jet-set klasi lete svijetom, jer ne znaju vie to bi sami sa sobom? To razmiljanje danas pretvoreno i u ovu oazu, najbolje je ocrtano na izrazima lica gornjorjekih mudrijaa, koji se tu zapoljavaju, prodaju vikove svojih plodova, zarauju na izradi suvenira, sretni to im djeca imaju mogunost perspektivnog izbora ivotnog zanimanja. Sad su i velike svjetske sportske momadi dole na svoje, jer dok NK Croatija odmara u Beancu, pozitivnu energiju pred nastupe u natjecanju za Ligu prvaka, akumuliraju ovdje Manchester, Real, Arsenal i drugi, koji na taj nain pomau sebi da lake podnesu poraz u susretu s Croatijom. Odnosno, Dinamom, kako bi svi lake razumjeli. Jedino je teta to za sad nema rivalstva u natjecanju tri nogometne momadi, jer bismo treu mogli smjestiti upravo u Bosiljevo. Stari zamak, burg iz 14. stoljea, nije zbog toga nimalo tuan, jer na krianju velikog prometnoga vora Zagreb-Rijeka-Split, prkosi svemu, ba kao to je to inio kroz povijest, svojom dominacijom. Taj razvedeni arhitektonski stil, ta sadrajna bajkovitost retrogradnog nastanka, danas je valorizirana u kompletnom starom sjaju, ali sa scenografijom nove prie, vremena u kojem se svi nadmeu. No kao da ga ujem da svojom vanou progovara: "Ja sam najljepi, ja sam i najvaniji!". Analizirajui takvu tvrdnju, nuno je prihvaca kao istinu, jer nije li najvaniji kad ga je uspjela odrati aica ono malo neiseljenog stanovnitva iz skromnog predgoranskog kraja? Osobito kad ga se gleda danas, na blagdan Sv. Ane, u preraskonom ljetnom ambijentu, kad ispod obrambenih zidina, na kojima stoje vitezovi uvari, prolazi povorka sretnih Bosiljevana u narodnim nonjama, slavei svoju zatitnicu u istoimenoj kapeli. Svi prozori svih kula zaslijepljeni jarkom svjetlou sunca, ipak su otvorili svoje eljezne kapke, ne skrivajui radoznalost pogleda gostiju, pristiglih sa svih strana zemaljske kugle, koji ne mogu vjerovati onome to vide. Radost u danu ispunjena je prijateljstvom i velikim otkriem prepoznatim jo prije nekoliko godina, kad je potpisan tako znaajan ugovor o suradnji, o zajednitvu projekta za dobrobit svih prisutnih. Ipak, ja sam najsretniji u treem vanom zadatku rukovoenja i stojim na prozoru najvie i est stoljea stare kule, ureene po ideji grofa Lavela Neugenta, koji je u nostalgiji za morem, tu uredio svoj kapetanski most. On zbog igre, a ja ponovno zbog autohtone turistike atrakcije! Promatram cijelo Bosiljevo, jahae koji jau oko jezera ispunjenog drvenim amiima za dvoje, u kojima snani mladii, veslajui animiraju svoje izabranice, na ijim su glavama veliki bijeli eiri, marketinki znak raspoznavanja njihovog i naeg dvorca. Dokle pogled see, toliko ima sadraja. Sve nekako u polivalentnoj formi, preko najveeg golf-terena, kojem se kraj niti ne vidi, ali se u specifinom optereenju sadraja ne moe izostaviti. Posljednji green pa skok u bazen s toplom vodom! Boe moj, taj modernistiki bazen uz snagom ispunjenu rijeku Dobru, koja tu protjee i na sebi nosi mnogobrojne kajakae i ljubitelje raftinga, nastao je na onom istom mjestu na kojem sam ja kao mali djeak proplivao u fantastinom Leu, a da nisam ni znao da u omoguiti jednog dana i drugima da to ovdje naue. Onda, po negdanjoj pranjavoj bijeloj cesti natrag, a danas po

modernoj asfaltiranoj, ali na stari nain, zaprega etveroprega, umjesto elektrinih golfautomobila. Dobro je da danas ne pucaju lovci, kojih ima iz cijelog svijeta i to toliko da ni na red ne mogu doi. Problem je tu pronai mjesto i piscima i svjetski slavnim skijaima, koji udobnim autobusom odlaze na natjecanja do oblinje Bjelolasice. Da, najvei je ustvari problem to to tako veliko i toliko tajnovito Bosiljevo, skriva toliko tajni, da u traenju svih tih ljepota ne moe nikada doi do kraja. No ipak je premalo za sve one koji ele boraviti u toj krasotici, oslikanoj u sazvijeu Oriona. Ali, zamak koji ne moe primiti sve eljne toga, omoguio je obnovu donedavno jo naputenih sela, u kojima toliko dugo nije bilo ivota i danas na hvalu raseljenih vlasnika, tu se opet odvija novi ivot, ali koji pria onu staru zaboravljenu priu iz vremena prije Tesle i Edisona. - Uh, taj Thomas Alva Edison i uz njega taj nesretni Graham Bell, zbog kojih sada zvoni taj nesretni telefon iznad glave! probuen, ljutito progunam sebi u bradu. - efe, jako mi je ao, budim Vas ranije od uobiajenog, ali konjuar Vili primijetio je da kobila Bistra jako epa na prednju desnu nogu. Smijemo li pozvati veterinara Romicu Peteka ili ete Vi prvo doi pogledati o emu se radi? - Pozovite prvo potkivaa, moda je nezgodno tako rano maltretirati dr. Romicu. Ja u se spustiti, im se do kraja probudim iz prekrasnog sna, kojeg si mi upravo prekinuo! odgovorim. - Oprostite, efe - uzvrati Oi. - Oproteno ti je, ali zna, mislim da se elim vratiti u taj san jo malo, pa me nemoj uznemiravati jo neko vrijeme ako se stvar dodatno ne zakomplicira govorim, vraajui se jo malo u krevet. Pritisnem glavu na jastuk i u intenzivnoj elji da ponovno zaspim, jo vie se razbudim i optereen eljom za koju ivim, a koju sam u tom nonom ciklusu i kroz san ostvario, padnem u depresiju. Kolerino udarim u jastuk, ljutit i optereen to unato svih objektivnih i realnih injenica, ne samo da sam mogao odsanjati svoj san, ve sve to realizirati, po ne znam koji put, ponem traiti krivca. Horvat, Kantoci, Kajfe, Hitrec, Zaplati, Bikupi, kegro...? Koji od njih ili svi zajedno i koliko jo njih, ali zato? Zato, u toj euforiji nastanka nove drave, eljan da svoje znanje i rad usmjerim k dobrobiti nove zajednice, i to ne pohaajui razne tribine, ve prezentiranim stvarnim djelom? Obnovu dvoraca zamiljam kao prioritet, jer kojoj dravi ne bi trebalo biti stalo do briljantnih resursa? Zakoen prolim sistemom u kojemu neki Leskovari, Krueci, Krsniki, Gretike, ovaki i koliko jo njih, ustvari moda i nisu bili toliko krivi zbog nametnute im savezne koncepcije, koliko je to danas jednostavno, otii samo par desetaka kilometara i skoro za pola sata, na pravoj si adresi. Ali adresi na kojoj si jako dobrodoao, na kojoj ti se priznaje rad i sve to ini pohvali, ali na tome sve i ostaje. I onda, opet u nizu samo imena u kojima trai krivca, a pravi krivac? Moda sam pravi krivac ipak samo ja? Tako, borei se sam sa sobom, prisjetim se sadraja pisma kojeg je jednoj gospoi iz Krapinskih Toplica napisala barunica Cecile Ottenfells, udana za grofa Kotulinskog, s kim i sada ivi u Austriji, na staroj cesti od Furstenfelda prema Beu, u Neuedau, u kojem je nakon saznanja da se dvorac Beanec ureuje, izjavila da jednostavno ne vjeruje da postoji toliko lud ovjek, koji bi ulagao u tu ruevinu. U udu kako su i bivi vlasnici, nasljednici kojima bih rado vratio dvorac Beanec, uvjerenja da jedino njima i pripada, razmiljaju negativno o spaavanju dvorca, a vjerojatno zbog drutvenih odnosa, jer sigurno ne mogu zaboraviti kako su partizani ubili tatu, baruna Ottenfelsa. O jadan Ottenfels, s pretekom vreom kamenja i uz to jo nabaenom mu nepravdom na lea, tjeran je da desecima kilometara nosi taj nehumani teret civilizacijskih oblika vremena koja, daj Boe, da se vie nikada ne ponove. Koja je razlika izmedu tog dobroinitelja onog vremena ili mene, koji ivim danas? Zajedno nas povezuje isti prostor stanovanja. On je pomagao i posuivao i jednom rijeju, osiguravao osnovnu egzistenciju ljudima u ovome kraju prije rata, ali ja danas to isto elim kroz gospodarsku komponentu, a jo i vie, jer educiram narataje, radei na koli. O, da, ustvari, razlika je ogromna, osim u tituli. Njegovi neprijatelji njega su unitili u jednom danu, a mene moji unitavaju ve deset godina! - Mili moj, sreko moje humano, ti zlato, sam sebe unitava! Nitko ti nije tako veliki neprijatelj kao ti sam sebi! - zauje se duhiin glas.

- uj ti, moja simpatijo, ima toliko draestan glas, a i tvoje iznenadno pojavljivanje, koje skoro da mogu povezati s itanjem mojih misli, ipak ocjenjujem kao najdrae nenadano druenje, ali i kao svojevrstan lijek mojim trenutnim frustracijama - odgovorim joj. - Pa, to ti misli, zato si ti prvi kojemu se ja uope na ovaj nain javljam? - Ne znam ja niti zato su me izabrali moji neprijatelji, a kamo li ti? - uzvraam. - Sinia, ti zasluuje pomo i vidjet e, pomo e poeti stizati sa svih strana. Priznaj sam sebi da si mnogo puta ostavljao dojam i kontroverzne i bahate osobe pa ak i vie nego buntovnog snoba, kako su te s prezirom nazivali! - Zna, sve mogu prihvatiti, ali da sam snob, to ne bih nikako mogao! Zato izbaci to, a udvostrui rije buntovnik. I tebi i cijelom svijetu priznajem da je to bio bunt i neka ostane i dalje bunt i bit u dalje takav buntovnik! - Vidi ti mojeg malog agresivca, jo nije ni okice otvorio kako treba, a ve iz njega izlazi ta ofenzivna energija s potrebom dominacije nad situacijom! - veli duhica. - Najstarija moja, za mene je rije ofenziva svakako kompliment, jer defanzivan ne bih mogao biti niti po uvjerenju, a niti po svojoj zodijakoj pripadnosti. Bi li se defanzivnost uope smjela spominjati u razvitku domovine kojoj eli dobro, osim ako je zbog strategije ponekad ne bi trebalo defenzivno braniti? - pitam. - Hajde, kad ve ima vremena, prije plovidbe u novi dan, pokuajmo konkretizirati na razgovor i hajde, analizirajmo neke tvoje susrete ili vapaje upomo, u dobroj namjeri da zalaufa to prije ovaj san koji si noas tako kratko ali vrsto odsanjao! - kae mi ona odluno. - Traio sam se u konstataciji svih moguih izjava, likova s kojima sam kontaktirao, traio sam greku i u sebi, ali i da je greka pronaena, nita ne bi pomoglo. Stvar je jednostavno zakoena, ne ide naprijed, a kroz moju analizu, na kraju proizlazi - za sve postoji rjeenje u gramatikoj pogreci. - uj, da tebi ipak jo nije malo prerano? Sad spominje nekakav pravopis ili... Sjetio si se svojih starih profesora hrvatskog jezika i knjievnosti, moda? - Svih se svojih profesora esto prisjeam, a profesorica Mikota i Jeli, istina i Bog, uile su me malo drukiju gramatiku! - odgovaram. - Da te podsjetim ili da te vratim na temu, mi razgovaramo o osobama na odgovornim funkcijama koje jesu ili nisu trebale pomagati, ne tebe, nego projekt kojega si ti, stjecajem okolnosti, uzeo pod svoje! - kae duhica. - Nita ja ne preskaem. Jo u osnovnoj koli, uio sam da postoji muki, enski i srednji rod, a vidi, ivot me tjera da prihvatim "ono". Ja ak tovie, nisam stalno isticao ureenje i preureenje svojih dvoraca. Htio sam objasniti vanost na primjer, golf-terena, za razvoj kontinentalnog turizma u prepoznatom svjetskom zasienju takve vrste ponude. Ja sam golf predstavljao kao rekreaciju za vrlo bogate i poslovne ljude po japanskom primjeru, gdje se, na takvim ureenim sportskim terenima, radi business. U interesu i s ciljem da se to bre ljudi educiraju i prepoznaju vrijednosti koje iz ovakve aktivnosti proizlaze, moj dragi prijatelj Berislav imek, jedan od vanih na Zagrebakom Velesajmu, izravno me upoznao s Gnterom Houserom, koji je sa svojim timom izradio projektnu dokumentaciju za moj golf teren s 18 jamica. Oni su nekoliko godina uzastopce organizirali odline world golf shopove u Zagrebu, a na predavanja o golfu u dvorani "Brijuni" Zagrebakog Velesajma, koja su drali vodei svjetski strunjaci, odazivalo se najvie onih koji su tu bili uglavnom zbog besplatnih obroka koji su kasnije slijedili. Naravno, ne treba ni spomenuti da se nitko od institucija vlasti ili nadlenih struktura, osim moda nekoliko entuzijasta golfera, nikada ondje nije pojavio. Koje su samo peripetije proli gospodin Slamar, Zlatan Juras, erfezi i ostali golferi, u potenoj namjeri da dou do nekog komadia zemlje na kojem bi bila uzgojena njegovana trava, s jednom jamicom u sredini! Nakon svih osobnih neuspjeha i sramote koju smo si stvorili u Europi, to sam uope drugo i mogao uiniti, nego da svima kaem da jednostavno kod nas za to jo uvijek nije vrijeme. - Stvarno ti je krenulo. Dobro ti ide, dobro, samo nastavi! - poticala me duhica. - Nevjerojatno je da, na primjer, u kontaktu s gospoom Stankom Andrakovi, vanom predstavnicom zainteresiranih amerikih biznismena i unato pozitivnoj namjeri prekobarskih investitora, nisam mogao mnogo uiniti. A nisam mogao uiniti, ponavljam ti opet, jer naprosto prilike nisu za to. U jednom razgovoru s bogataima, kojima je pretpotavljam desetak milijuna maraka koje bi dali za golf-teren, isto tako teko odvojiti,

kao to bi meni bilo teko kupiti rabljeni bicikl, dobio sam informaciju da oni nakon viegodinjih pregovora s dravom, ele razgovarati i dalje o golfu u Hrvatskoj, ali samo na osnovu istog privatnog meusobnog odnosa, s naglaskom da, ako se bilo gdje spominje drava, oni briu zapoete korake! - Dakle, stvar je vidljivo, unaprijed propala! duhica e pomalo rezignirano. - Ma, nije propala, jer se nije ni poela realizirati. elim ti ispriati kako smo u toj svojoj dobroj namjeri, uz pomo predivnog i vie nego poduzetnog imeka, organizirali beki susret mojih lokalnih elnika vlasti i Houserovog tima. Naime, nakon jednog dana provedenog u zajednikom druenju na nekoliko golf terena, s konkrektnim primjerom kako se na bekom desetom bezirku sanirala deponija smea, na kojoj je danas prekrasan city-klub, moj naelnik Kantoci vrlo je jednostavno rezimirao doivljaj: "Jebem ti, ta ti je trava!" - I to je onda bilo? - Otili smo popiti austrijsko pivo pa onda 'zu Hause'. - Jeste li makar ponijeli uzorak trave? - to e nama austrijska trava, kad mi imamo dosta prazne slame u glavi! - Znai li to da si se raziao s austrijskom golf-vezom? - Ne, ni sluajno, jo uvijek smo skoro svakodnevno u kontaktu, jer jo se nisam prestao ispriavati! - A imek? - Njemu sam, da bih se iskupio, napisao pismo, nakon to mi je poslao poasnu ulazicu za Velesajam. - Pismo isprike? - Ne, bilo mi se neugodno njemu kao prijatelju ispriavati, ali sam mu napisao od srca neto to o njemu mislim. - Ako se sjea teksta, molim te, rado bih ga ula? - znatieljna je duhica. - Svakom se ovjeku u ivotu dogodi jednom neto lijepo, a i meni se to dogodilo kad sam upoznao istinskog prijatelja. S obzirom da su ljudi prije svega drutvena bia, onda nema nita ljepeg do prijateljstva. No kad bi to prijateljstvo jo bilo prepoznato kroz uspjeh, koji je nama na golf planu izostao, bilo bi to vie od toga. Ipak, izmeu golfa i prijateljstva, radije biram prijatelja. - Pa, zato onda ne pone prijateljevati sam sa sobom? - zadirkuje me. - to misli pod tim sa sobom? - Zato se toliko zalae i ulae za neto to ne prolazi? - Netko mora. Ne moemo svi igrati loto i to tako da svi i dobivamo! - odgovaram. - Ti ne vjeruje u igre na sreu? - Ja se volim igrati, ali to se tie takve sree, mislim da ona ne postoji. Zadovoljstvo dobitka u mom sluaju je kvalifikacija prostora za rad. - Dakle, ti si jedino zadovoljan kad ima dosta posla? - Da, to je posljedino zadovoljstvo, ali znam da nekad moram primjenjivati recept da istog trenutka budem i jako sretan i jako zadovoljan. Zna li kako? - Nepredvidiv si, znam da neto smjera. Kako? - pita duhica. - Igrai na sreu ne dobivaju nita vie od svoga zadovoljstva, a ja svoju mogu potraiti kupnjom dva broja manjih cipela. - Manjih cipela? - Da, kad ih nosi lijepo cijeli dan, kojeg li olakanja uveer kad ih skine! Tome nijedan lutrijski dobitak nije raven! No, vidi, ja ne trebam kupiti manje cipele, jer je dovoljno da ove svoje samo skinem nakon tolikih svakodnevnih koraka. Moram ti rei da se nekad znalo desiti da sam imao krvave uljeve na nogama, a nije bilo vremena da rane zarastu. - Pa ti s razlogom onda, kako si nekad govorio, mrzi cijeli svijet 24 sata dnevno? - Ma, ne mrzim ja nikoga, tovie, u tom svojem samoukom ivotnom naukovanju, nauio sam sve gledati pozitivno. Svaka i najmanja negativna gesta drugih spram mene, meni je poticaj i snaga za naprijed. - U poetku, pogotovo s opinarima, ti si vrlo agresivno reagirao? Bilo je dana kad si ih razjurio da bi neki od njih kroz prozore bjeali iz opine! - Bilo je. Bilo je i gorih situacija, takvih koje nisu ni za spominjanje! Ti si sada ista kao i svi drugi, ocrnjuje posljedicu, a zaobilazi uzrok. Moja je najvea greka to ne biram ni

sredstva ni nain da bih radio, a sve to radim ili elim raditi, javno interpretiram. Nikad nemam nikakvih tajni i znam da imam posljedica zbog te svoje iskrenosti, jer me jednostavno okolina ne moe pratiti, ni kroz ideju, a kamo li kroz realizaciju! Najbolji primjer je kad u pratnji dvojice elnih ljudi opine Pregrada, Regvara i Vida, odlazim, jo u vrijeme bratski zdruenih republika, u tada najbogatiju opinu Domale, na njihov poziv. U izletu koji je trajao nekoliko sati, snimio sam situaciju i ocijenio mogunosti te opine te im iznio usmeni elaborat, koji je toliko oduevio njihove elne ljude, da su mi priznali, kako su, to to sam im ja za vrijeme ruka ispriao, oni ve uli i platili za te informacije golemu koliinu novaca, amerikom konzultantskom institutu. To je samo jedan od primjera za koji su lokalne vlasti znale, a znali su da se bavim konzultacijskim uslugama i u naim gradovima, posebice nekim atraktivnim turistikim destinacijama. - Dakle, od Opine nita. A obraanje upaniji? - I njima sam se obraao, a jednom sam im prilikom naruio sanduk pive i ostavio im ga na stolu. - Pivo na stolu?! - zaudila se duhica. - Da, pivo na stolu i to prije podne! - I to je onda bilo? - Zamolio sam ih da vrate ambalau i za to podignu kauciju. - Ovo sad ipak ne razumijem? - vrtjela je glavom. - Ni ja njih nisam razumio, a jedino to sam ipak razaznao, bila je njihova razina, u koju sam se tog dana brzo uklopio. Tako sam se pozdravio s njima, uvjerivi se da mi Zaplatii i Potpetii ne mogu uiniti nita dobroga. - A upan Kajfe? - On mi je, kad sam mu se obratio za pomo, a uz to mu i doveo odvjetnike - Pivca i karicu, zbog strunog i pravnog sagledavanja predmeta, izjavio, da od njega ne traim pomo, jer da on ni sam sebi ne moe pomoi. I dalje, naveo da je njegova velika elja Veliki Tabor, ali naalost, sve ostaje samo na lijepoj velikoj elji! Na to sam mu rekao pa kaj ne veli, tu mu ja mogu lako pomoi, jer su u to vrijeme meni neki ljudi nudili Tabor. Ta moja reenica kod Kajfea je izazvala reakciju kakvu bi kod impanze izazvao naeti ljuti feferon u stranjici! Skakanju nije bilo kraja, a vika mjerena u decibelima mogla se usporediti s bukom koju proizvodi "Concorde" kod uzlijetanja! - Pa, jadan taj dr. Kajfe, zar se nije mogao kontrolirati? - On u svom upanovanju drugo nita nije niti radio, ve samo galamio. Nikad neu zaboraviti kad sam u dvorcu radio sveani ruak za 120 novinara iz cijelog svijeta, akreditiranih za vrijeme prvog boravka Svetog Oca u Zagrebu. Domiljatou i uz pomo Ministarstva turizma, organizirali smo promociju zagorske regije i predstavljanje reklamnog kataloga. Neposredno prije samog ulaska novinara, iako su drugi vani gosti ve bili stigli, dr. Kajfe je, ak pred samom doministricom Cetinski, zbog nekakvog sitnog detalja koji mu nije bio po volji, svom svojom ve svima nama poznatom estinom napao, kako ga ja volim nazvati, zagorskog ministra turizma gosp. Martinca i doupana Drempetia. Poslije nepotrebne neopisive galame, prvi ovjek regije, pred samu promociju, sve nas zajedno je napustio. Neke, na veliko iznenaenje, a mene ak na radost, jer je daljnji tijek bilo nakon toga mnogo lake organizirati! - sjetio sam se tog dogaaja. - Dobro, zar ti uistinu ne moe smisliti toga Kajfea? - Kajfe je onakav kakav je, a ja sam onakav kakav sam i svi mi smo takvi kakve nas je Bog stvorio. Osobno protiv njega nemam nita. Dapae, uvijek sam isticao i ostajem pri tome da je dr. Kajfe moj idol. Zaista, jer tisuu sam puta ve spomenuo da sam voen njegovim primjerom rehabilitacije dvora Miljana, krenuo u svoj pohod revitalizacije Beanca. Privatno, mogu ti rei, da sam s njegovom obitelji u prilino dobrim odnosima. On me sa svojom prekrasnom i predobrom suprugom posjeuje, a ja sam osobno oduevljen njihovom djeicom. Doekali su kod nas i jednu Novu godinu, dobio sam od njega i poklon. - Dobio si poklon od dr. Kajfea? - Da, poklonio mi je jednog poni konja! - odgovorim - Ne mogu vjerovati!

- Ja mogu, jer taj je konj kojeg smo mi ovdje prozvali Doberman, bio velika opasnost za sve koji bi mu se pribliili. Zbog kompleksa niskoga rasta udarao je sve oko sebe. - Ali, supruga Lada esto je dolazila u dvorac i sama? - Da, ona je vrlo aktivna u udruzi ena diplomata pa je znala organizirati njihove dolaske, a i redovito je posjeivala sve modne revije koje smo znali organizirati za Davora utinu i njegovu "Emku", modnu konfekciju iz Pregrade. Nekad bi znala doi i s djeicom na nedjeljni ruak. Jednom me, kad je bila zajedno s dr. Kajfeom, posebno rastuila. Primjetivi da se dr. Kajfe dobro ne osjea, saznao sam tada da ima velikih problema s prostatom. Tom prilikom svesrdno i istinski sam mu ponudio pomo preko svojih poznanstava u lijenikim krugovima, u zemlji i inozemstvu, to on, naravno, nije odbio, ali je u to vrijeme ve imao dogovorenu operaciju. Njegova bolest jako me rastuila, a moram ti i spomenuti da je taj posjet bio poslije svih naih dotadanjih peripetija. Nevjerojatno je kako smo mi ljudi spremni svakome sve oprostiti kad primijetimo tue potekoe, pogotovo one izazvane boleu, premda ja niti jedan duel ili to bi netko protumacio kao svau, nisam tako drastino ocijenio. Ako se dvoje u neem ne slau, onda je poteno da jedan drugome omogue kroz diskusiju pronalaenje kompromisa. Jo vie zbog toga to se bave svaki na svoj nain eljenim napretkom domicila. - Ti hoe rei da vi niste nikada postigli kompromis i da on nije tebi dao mogunost dijaloga? - pita duhica. - On je uvijek gradio svoj stav na osnovu rekla-kazala i bilo bi ga poslije vrlo teko razuvjeriti. Medutim, pratei ne samo njegov rad, nego ukupno gledajui upaniju, vjeruj mi da sam siguran, da bih ja na takvom mjestu postizao daleko vee rezultate i sigurno ne bih stvorio toliko neprijatelja. Ipak, prema meni, koji mu elim samo dobro, napravio je veliku nepravdu kad je sa svoje visoke hijerarhijske pozicije, kako priaju, rijeio imovinski status Miljane, tj. prepisao je na sebe. Tad je to pravilo trebao omoguiti i meni, jer bih to znao posebno kvalitetno iskoristiti kao hipoteku za razvoj cijelogaZagorja, za to ivim. - A s kim si razgovarao o Velikom Taboru? - S mnogo njih, a izmeu ostalog i s gosp. Franjom Greguriem u Saboru, kojem sam, kad mi je spomenuo Veliki Tabor, rekao da afiniteta prema tome burgu ima Kajfe. - A to je Greguri rekao? - Nisam ga ba razumio, a bilo mi je neugodno postaviti mu pitanje iznova. No ini mi se da je spominjao nekakvu biologiju... - Kaj bi Kajfe s Velikim Taborom, kaj mu nije Miljana dosta? - pita duhica. - Ne znam, moda da ima gdje prostrijeti krzna? - odgovaram. - Krzna? - Ma, zaboravi. Poelimo mi Kajfeu sve najbolje i ja mu sve opratam - htio bih zavrti tu temu. - Kome si se jo obraao za pomo? - pita ona. - A kome nisam? - Rezultati? - Nikakvi, samo gubitak vremena, ali s ostavljenim tragom o imenu i perspektivnim projektima. Najvee sam sree to je to to radim ipak teko realizirati pa mi nitko do sad nije ukrao ideju, po emu smo mi Hrvati poznati. - Jesi li se kome alio? - U pravnom i pravom pogledu, kako bih to na na neki nain trebao, jo nisam, no izgleda da e to biti slijedei korak. Javio sam se Odboru za predstavke u Saboru, gdje me ljubazno primio gosp. api, koji je, prihvativi izneseno, konstatirao da moj sluaj moe rijeiti jedino vladajua stranka ili konkretnije, ak moda gosp. Krpina. - Jesi li mu se obratio? - Nisam, iako sam imao priliku. - Zato je nisi iskoristio? - Zato to sam pristojan i to moda vie nego to sam trebao biti - odgovaram. - Dobro, i onda? - Nedavno je gospodin Krpina gostovao u Pregradi pa kako me nitko nije pozvao da neto kaem, nisam htio biti nametljiv te sam se jednostavno maknuo, u uvjerenju, da bih moda svojim prisustvom zasmetao, jer bih sigurno privukao svojim problemima, ali i projektima, preveliku panju gosp. Krpine.

- Maknuo si se da da vie prostora gradu Pregradi? - Da, najalosnijem gradu Pregradi. - Dobro, ali prolu je nedjelju ovdje bio gospodin Canjuga, a on vrlo visoko kotira i sigurno nema nita protiv tebe, jer mu kao sunarodnjak dri njegove nogometae u dobrom raspoloenju prije utakmice - veli duhica. - U tom grmu i lei zec! Ve sam ti rekao da ne smijem biti nametljiv i ne elim riskirati, jer u ovom trenutku mi je najvanije da za to to radim za NK "Croatiju" dobijem plau. - to, oni koriste usluge u dvorcu, a ne plaaju? - Ja to nisam rekao. Oni se ponaaju kao svi mi - plaanje s odgodom. Ali, ipak, kad i odgoda poprimi dinamiku, sve na koncu doe na svoje. Nama je u kui vei problem to mi u dobroj namjeri za uspjehom, takorei glavnog nacionalnog kluba, rezerviramo za njih dane za nekoliko mjeseci unaprijed, a oni obino koriste samo jedan ili dva dana u tjednu, to nama onemoguava da u tom razdoblju primamo goste u tjednim aranmanima. Primjerice, ne moemo organizirati seminare, kongrese, a nekada i za vrijeme "Velesajma", kad se sobe plaaju takorei suhim zlatom! Jednostavno, ne moemo prodavati nekome spavanje u ponedjeljak, a onda utorak i srijedu rei gostu neka se snae pa da ga u petak i subotu rado ponovno primamo. Tu nastaju veliki gubici, koje se ne moe ili ne eli prepoznati. To kao da ne razumiju niti oni koji mi ne daju da normalno radim, ali niti Porezna uprava, koja da stvar bude gora, sve protumai na nain: Pogledaj kako ovaj dobro zarauje, stalno su nogometai kod njega. - To je vrlo veliki problem! - suglasi se duhica. - Stara moja, mnogo smo mi velikih problema do sad odradili, u interesu nacionalnog napretka, ali nitko ili nee ili ne moe razumjeti ime se to uope ja bavim! - kaem. - Moram primijetiti da, kad god javno nastupa, unato tome to si sa mnom malo otvoreniji, uvijek titi sve one koje preda mnom maksimalno kritizira. - Logino je da ne mogu govoriti protiv svojih sunarodnjaka, s kojima ivim unutar istih granica, kritizirati ih, vrijeati ili omalovaavati, jer bih na taj nain praktiki ocrnio sebe, a ne druge. Grijee svi oni koji se, elei istai sebe, stalno kritiziraju druge. Kad njih zapita kako treba, onda uslijedi utnja, ali ne utnja odobravanja, nego totalnog neznanja i nesposobnosti. Pitam te onda, nije li moda utnja na poetku, korisnija nego na kraju? - Konstatacija nije primjenjiva na tebe. Ti ba i ne zna utjeti. - O, kako ja znam utjeti, a utim i previe i jo nije vrijeme da otkoim utnju, jer tad u katapultirati mnoge stvari u vrlo neugodnu orbitu! - uzvratim joj. - Oprosti, elim te prekinuti i ograniiti da s tom utnjom prieka jo neko vrijeme, no elim te pitati neto na temu nedavnog razgovora s nekim mladim ljudima ispred dvorca. Oni su s podsmijehom neto govorili o predsjedniku Tumanu, a ti si se umijeao u razgovor, iako si se u prvo vrijeme suzdravao od bilo kakvih komentara. - Sjeam se, to su bili moji, neto stariji, uenici. Djeca su priala viceve, ali otili su predaleko! - Ni tvoji vicevi objavljeni u novinama nisu ba bili blagi! - kae ona. - Ovo je neto drugo. Oni su pokuali priati protiv Predsjednika drave, a to nije uputno, pogotovo ne preda mnom koji sam njihov ucitelj. I zato sam to prekinuo. - Podsjeti me koji su vic poeli priati? - Onaj to spominje njegov povratak iz Amerike, gdje je u Bijeloj kui upoznao Ala Gorea, a po povratku se kasnije spominju gospodin Canjuga i gospodin Raan - Znam taj vic, taj svi priaju! I nije negativno priati viceve. Samo dobar narod pria viceve. - uj ti, ime i instituciju Predsjednika drave, himnu i dravnu zastavu, ne moe koristiti kad hoe ili kak se to koja svadba sjeti! - Slaem se s tobom, ali htjela sam vidjeti samo tvoj stav i miljenje. Nego, jesi li bio s njim u osobnom kontaktu? - U dva navrata sam razgovarao s Predsjednikom. A vidi, htio sam ti neto jako vano rei, a vezano je uz razgovor s Predsjednikom. Jedan od najdraih ili definitivno najdrai posao koji sam radio, bio je organizacija proslave doeka 900. roendana Zagreba. Jako polaskan i poaen, doao sam u Dolenievu "Gavellu", da s ekipom ugostim 100 izabranih Zagrepana. Bila je to prekrasna predstava s raznolikim gostima: od zagrebakog kestenjara, preko vanih javnih osoba, do samog predsjednika Tumana i

njemu najbliih, u drutvu supruge Ankice, keri Nevenke te gradonaelnika Mike sa suprugom i ministra Gojka uka sa suprugom. Zamisli, kraj svih Zagrepana s trenutnim prebivalitem u Zagrebu, izabrali su ipak mene, izgnanog Purgera, da pozdravim svoj grad i budem nazoan pucnju s kule Lotrak, po prvi puta u pono. Tom prigodom, a uz pomo i posredstvom gosp. Mike, koji se u to vrijeme izuzetno zauzimao i podravao moje, ideje, upoznao sam se, takorei slubeno, s predsjednikom drave dr. Tumanom, koji me u oputenoj i vrlo neformalnoj atmosferi, prilino dobro upuen u moj rad, pitao kako je u Pregradi, do kuda sam doao s dvorcem Beanec i jo niz drugih kurtoaznih pitanja. Iako je gospodin Mika bio ivo zaiteresiran da tada Predsjedniku kaem i nekoliko trenutnih rakrana, odluio sam preutjeti probleme i Predsjedniku odgovorio da je uglavnom sve u najboljem redu i da, naravno, nije sve tako jednostavno, ali da se kvalitetna budunost gradi postupno i temeljito te da osobno smatram da sam na dobrom putu, na kojemu u se maksimalno truditi da ostanem. Na takve rijei, tko ne bi dobio pohvalu ili privukao simpatije? Tako ti elim posebno istaknuti da shvati koliko je vano biti nenametljiv. - Nenametljiv i bez asa u rukavu! Moram priznati da si vrlo kulturan! - odobrava mi duhica. - Jesam, iz vrlo sam kulturne obitelji, ali - izbaen. - Kaj ti misli, da je drava tvoja obitelj?! - A kaj ti misli? - pitam je. - Mislim da je, na neki nain, tvojoj kulturi najkomplementarnije Ministarstvo kulture. - to je to? - pitam. - Nadleno ministarstvo i to s bikupom na elu! - veli ona duhovito. - Aha, da, da. S njim bih si mogao pomoi, jer i on voli enskice! - prihvatim s oduevljenjem. - Tradicija, metafora i personifikacija pa tu si barem doma! usklikne ona. - Ja tebi stalno govorim i ne samo tebi, istinu, ali je ona mnogo puta toliko nevjerojatna, da ispada kao da nije istina! Imao sam jednom priliku za takav noni razgovor, prethodno se iznenadivi pozivnicom na prekrasan dogaaj. - Gdje si to bio? - pita ona. - U Zagrebu, u najelitnijoj etvrti, na dogaaju koji je okupio najeminentnije strunjake arhitekture i druge umjetnike, u savrenom zdanju i umjetnom rasvjetom obasjanoj atmosferi. Dodue, mnogi su bili nezadovoljni, jer moda je bilo premalo svjetla da bi se dovoljno isticale njihove pojave, a drugi su pak... - Dobro, kako se zvala ta izloba ili to je ve bilo? - Najradije bih je nazvao "Carevo novo ruho", i molim te, ne pitaj me vie nita o tome, ve mi dozvoli da ti samo kaem da je taj 'bikup', kojega je lake preskoiti nego zaobii, a ti ga smatra pair excellance za nau kulturu, izjavio da mi on nema kaj pomagati ili kaj mi moe pomoi, kad se u dvorce apsolutno ni ne razme, ali bi mogli razgovarati o enskama, kaj mu mnogo bolje ide! - I kaj, opet si ostal razoaran? - Dok ja na svakom koraku traim nesreu ili ak pogibelj na krovovima tih ruevnih dvoraca, u istinskoj elji da ih sauvam i spasim, mene se poziva, i to nakon neosnovane zabrane radova, da razgovaram o znaenju kurtizana s akcentom na jednokratnom zadovoljstvu! Kaj ti misli, to je prava simbioza luakog pothvata, neprihvaanja i spolne nemoi. - ini se da te taj najvie pogodil? - Ni najmanje, jer nakon to sam ga jedva udobrovoljil da izusti jo koju rije, osim uestalog ponavljanja: "Ja te se, Krianec, nita ne bojim!", ostali smo na njegovom obeanju da bude angairal jednoga koji se, kakti vie razme u dvorce, da kad najde vremena, saslua moju ispovijest. - To se sve dogaa posljedino natpisu u novinama da bu zruil Gornju Rijeku - govori duhica. - Da, nakon to mi je vie nego ljubazni ministar irac, kao profesionalac s izrazitim tehnikim autoritetom te poznavatelj svih pravnih propisa, savjetom pomogao i objasnio, da i kulturnjaci imaju potrebe uplesti svoje prstie. - A kaj ti treba to kienje dogaaja bajkom "Carevo novo ruho?" - pita ona. - Ba ni mi ne treba, ista sluajnost, ali lepo mi je druiti se s carevima, kraljevima i to mnogo lepe nego sa egrtima i kalfama. Kaj ti misli o tome?

- Ja bih na tvom mjestu malo pripazila kaj bi govorila, jer u svojoj zagorskoj blizini ima i cara i kralja. - Misli na naeg Cara, naelnika Policijske uprave nae upanije i na Kralja, zapovjednika granine policije? - pitam je. - Mislim da mislimo isto! - odgovara ona. - Ja mislim da mislim da i ti misli o dekima sve najbolje i lako je otkriti zato. Mladi, zgodni i hoeju delati, a svoj posel ne samo da znaju, nego i vole, ali ni njima nije lako, jer sredina je ipak zagorska. - Kaj ti to, kak mi je udno uti da hvali nekoga, a k tome jo i roda policijskoga? - Ja uvijek kaem to mislim. Konkretno, gospodin Car je pravi ovjek, na pravom mjestu, u pravo vrijeme, ne samo za sigurnost u Zagorju, ve i za turistiku perspektivu, za koju se toliko zalaem. Svestran, drueljubiv i ono to je najvanije, osoba koja ima sposobnost svoju uglaenost i unutarnji mir vrlo lako prenijeti na druge. Biti u njegovoj blizini, i unato, vjerujem, zahtjevnoj i autoritativnoj strogoi, sigurno je pravi dobitak. - Ja ovo, jednostavno, ne mogu vjerovati! Ovo je za tebe pravi salto mortale, iz krajnosti u krajnost! Naisto da poludi ! - udi se duhica. - Svatko tko sa stanovitim razumijevanjem, za ono ime se bavim, zasluuje i vie nego li lijepu rije, a ako netko prepoznaje djelo, onda se panja moe jedino manifestirati nastavkom dobrog rada. Mislim da bi to na Car najradije i prihvatio bez velikih komplimenata, jer se njegova jednostavnost tu i oituje. Siguran sam da je to prvi ef nae policije koji ima kvalitetu ne samo policijskog eksperta, nego i gospodarskog strunjaka! tumaim joj. - Ali za Kralja ne misli ba tako - veli ona. - Pa, Kralj i Car nisu niti u istoj ravni, ali to je za komparaciju trenutno nebitno. S Kraljem sam imao konfliktnih situacija, jer je kao ef Policijske postaje u Pregradi vie puta, po mom miljenju, imao promaaja u radu, a posebice u odnosu prema meni. Krivo me procijenio, ali kako sam kasnije saznao, zbog toga to su me negativno interpretirali njegovi najblii susjedi, koji su bili usko povezani s grupom Martinkeca Jazbica. Netaktinost ili, ne znam, moda slava, koja u to vrijeme udara na krivo mjesto, isprovocirali su me nakon uestalih maltretiranja i prijetnje da u, ako se nekome poalim, tek onda vidjeti, da odem do ondanjeg naelnika upanijske policije Fruka, kako bih se poalio na rad njegovog zapovjednika. Situacija se nakon toga znatno smirila, a najvanije je da nisam vie po desetak puta dnevno ostajao bez vozake dozvole u policijskim zamkama, koje su mi namjerno bile postavljane. A bilo je tu i gorih stvari, sad ve namjerno zaboravljenih. - Kakvi su sada odnosi? - pita ona. - Niti sam kakvo zlopamtilo, niti sam i sam ovjek bez greke, ali ono to je sigurno u ovome trenutku, jest da su ime i radna disciplina Kralja na visokoj razini, to govori i njegova trenutna odgovorna dunost. U jednom prijateljskom razgovoru, priznali smo jedan drugome nekakve grekice i, svjesni da smo svi svakog dana pametniji, stiskom ruke potvrdili to znaajno prijateljstvo, u kojem, zajednikim radom inimo mnogo na sigurnosti svih nas. - Zna, deko moj dragi, sve vie i vie si mi simpatian. Ima u tvom gru i moda naglaene ljutnje, ali nekad se ovjek smije i naljutiti, no ne bi tada smio drugome uiniti loe ! - upozori ona. - Nikad mi nije bila namjera initi bilo to loe, ali nekad sam morao nastupati kontroverzno, jer sam u svom oaju prepoznavao da jedino takvim nastupom, u kojem sam se nametao, postiem eljeni cilj. Formula mog uspjeha ne moe se ispisati ba tako lako. Ali, da preskoimo temu, zna, najvanije je da je pravica uvijek dostina. - Pa, dostina je i nedavno si je dosegnuo. Zato budi zadovoljan i ... Zvoni ponovno telefon. Zove Goga i pita: - Tata, budan si? - Jesam, budan sam ve neko vrijeme. - odgovaram. - to radi, tata? - Ne bi mi vjerovao, anele mali. - Tata, iako sam via od tebe, jo uvijek sam tvoj aneo mali.

- No, daj, oprosti, vidi da je jo jako rano ujutro. Nemoj mi odmah uzeti sve izjave za zlo ispriavam se. - Ajde, tata lijeni, ustaj, jer je ve dan bijeli! - Kakav ti ima plan za danas? - pitam svoju ker. - Moj plan je jedino tebi za sad poznat i rado u uiniti sve to eli. - Bilo bi zgodno da pomogne, zajedno s Gordanom oko ureenja parka i u radu s konjima, a predveer, svakako raunam na vas u starinskim odorama. - kaem na kraju razgovora. Oblaim se, ispunjen nekim osjeajima koje ne mogu ni sam protumaiti. Lijepa slika zapamenog sna i nakon toga opterereujui razgovor. Kako definirati poetak jednog novog dana? Traim smirenje u pogledu po zidovima, iji plaviasti ton uljepava niz serigrafija najistaknutijih svjetskih majstora, koje sam uspio do sad sakupiti. Zaustavljam pogled na jednom raspeu, slici koja mi u ovom trenutku nadahnjuje moda potrebnu energiju, ali i budi sjeanje na dragog prijatelja, Zdravka Hraka iz Krapine, koji mi ju je poklonio, na sami dan otvaranja Beanca, uz prigodne rijei podstreka i prijateljskih elja. Dan otvorenja, dan velikog poetka, bio je dan u kojemu sam u pet minuta presvukao znojem i prainom natopljeno radniko odijelo i zamijenio ga crnim smokingom. Tmurno jutro tada nije obeavalo lijepi dan, no naravno, nisam razmiljao o vremenskoj prognozi, ve optereen uurbanou, mislio na tisue detalja u pripremi za veliku posnu veeru toga Badnjaka 1990. Godinu dana rada, kojega jednostavno ni sam sebi ne znam kako opisati, odnosno, koja bi rije mogla opisati teinu zadatka, koji se skoro spremam prezentirati i izloiti javnosti, uza sve izreene kritike. Bio sam tada gotovo na izmaku snaga, zbog nepotrebnog gubitka energije, koja se rasipala po sudovima, po inkvizicijskim uredima inspekcijskih slubi, po gaenju traeva po okolnim selima i tko zna po emu jo. Te sudbonosne godine, u poetku puten da radim do neke faze, u kojoj, kad je uinjeno ve skoro sedamdeset posto posla, odjednom su svi to eljeli zakoiti, odjednom su se svi trudili zaustaviti prezentaciju djela, kojega su moda upravo oni bili duni promovirati. Onda, taj sumoran vremenski period, u kojemu se svim borimo uzdu i poprijeko, s tim da ja znam za to, a ostali, samo su oni razumjeli za to se bore. Ili se danas ini da ipak nisu. U velikom finalu svi odjednom ele nazdraviti sa mnom, pokree se lavina "mitologije" u kojoj se sada pred otvorenje, svi meni mite i svi bi htjeli biti blizu vrpce, ako je ne i sami prerezati. Taj trenutak doekao sam spreman i naglasio da e dvorac otvoriti najzasluniji u cijeloj prii. arobno sam se osjeao, promatrajui njihove izraze lica nakon moje diplomatske utnje u namjeri da teatraliziram taj dogaaj. - Gospodo draga, dvorac e otvoriti najzasluniji, a najzaslunija u cijelom projektu je moja supruga. Ona je hranila i podizala nau djecu, hranila sve moje pomagae i sama pomagala i odravala vedri duh na gradilitu. A kada bi me zbog "avrieve" prijave da popravljam krov dvorca, poela opsjedati policija, u nedostatku moje prisutnosti, upravo je ona bila gromobran u tim olujama. Uspjela je ona, na primjer, da bi se krov dvorca pred olujno nevrijeme uspio pokriti dovesti u pomo ljude s prolazeih autobusa, ak i nepoznate, koji je nisu mogli u takvim trenucima odbiti, a mnogo njih nam je, poznavajui mene, iskreno eljelo dobro. I to pokazuje da u svemu tome nije bilo logike, jer urediti dvorac i osmisliti njegovu ponudu, ne bi trebao biti projekt ili pothvat jednog pojedinca, ve cijele zajednice. I zato, neprihvatljivo je da me se u to vrijeme toliko kanjava i toliko onemoguava, a ba nitko, ako ve misli da neto nije u redu, ne dolazi sa savjetom da to uradim kako treba. Uh, uasavam se pomisli na najodgovornije koniare, regionalne zatitare, samoprozvane konzervatore, koji se izgleda ponose svojim naslovom, umjesto da se posrame kad razmiljamo o dvorcima, jer njima treba revitalizacija, treba im udahnuti ivot kakvog su nekad imali, a ne ih ugurati u neku "konzervu". Ti nesvjesni krivci za propast svjetske kulturne batine pokuali su me unititi, a koliko su sposobni, najbolje svjedoi gubitniki kontakt u kojem ih pobjeuje, kako me nazivaju, lokalni ugostitelj. No, moja vizija te pobjede ne oituje se slavljem poslije bitke, ve jo veom odgovornou, koju sam si u tako pretekom radu nametnuo. A ne mogu ni sam zamisliti kako bi to sve zavrilo, da je kojim sluajem obnova dvorca krenula loe.

Koliko bih bio sretan da mogu zaboraviti dan kad su me sedmorica velianstvenih zatitara posjetili u podrumu dvorca, pri najteem zahvatu sanacije, ugradnji, takorei, novih temelja, jer starih niti nije bilo. Kad smo do pojasa stajali u vodi nekoliko mjeseci i tako promrzli do kotane sri, traili izvore vode, koji su godinama potkapali ovaj spomenik kulture. U tom bolu i najmukotrpnijem zadatku, u pomo nam je pristigao "Ingrad" iz Celja, renomirana graevinska operativna tvrtka, s dragim Jadrankom Horvatom . Unato najprofesionalnijoj ekipi statiara i graevinsko operativne jedinice, zatitari su se pojavili jednog dana i predstavili se u svom pravom svjetlu. - Tko izvodi te radove? I ta se tu radi? - upitali su s ulaza. - Potovana gospodo, ureujemo dvorac. - ljubazno sam odgovorio. - Tko vam je odobrio da ureujete dvorac? - Pa... dvorac nam je odobrio da ureujemo dvorac. I meunardno pravo propisuje da, ako je neto naputeno i preputeno zubu vremena, ako je bez skrbnika, dozvoljeno je, pogotovo kad se radi o spomenikoj batini, da samoincijativno objekt moe urediti zainteresirana osoba, kojoj zbog ulaganja potom objekt pripada slijedeih 99 godina. Naravno, uz obvezu daljnjeg odravanja! - rekao sam. - A tko ste vi i tko vam je dozvolio da vi nama govorite o nekom pravu? - pitali su me. - Slobodan sam se predstaviti. Ja sam Sinia Krianec, samoinicijativni investitor, projektant i izvoda radova i drago mi je da ste danas s nama kako biste i vi bili svjedoci ovog znaajnog trenutka za svjetsku povijest. - Jeste li vi kada gospodine, bili u Lepoglavi i znate li gdje je to? - Da, znam gdje je Lepoglava i upoznat sam ak djelomino s nainom hidrozatite Zvjezdare. - uzvratio sam i uo kako meu sobom govore da odmah treba pozvati predsjednika opine i policiju da me se pritvori, jer izvodim radove koje Zavod nije odobrio, na to sam im rekao: - Gospodo, nemojte biti smijeni, zato bi mene netko zatvarao u zatvor kad smatram da nisam nita kriv! Ako ste Vi kompententne osobe, a u stvari ne znam ni tko ste, kad se niste ni predstavili, onda Vas molim za pomo i podrku. - Mi smo iz Regionalnog zavoda za zatitu spomenika, Komisija za zatitu posebno vanih objekata. - konano su se predstavili. - Moemo li sjesti i razgovarati o nastaloj situaciji, odnosno o...? - pitao sam ih. - Nemamo mi o emu razgovarati! - prekinuli su me gotovo jednoglasno - Kad se vi bavite takvim poslom, onda ste i upueni u proceduru. Prvo se trebaju izdati nai nalozi i miljenje pa uvjeti, a da bi se to moglo, vi morate sainiti projektnu dokumentaciju! - Dajte, molim Vas, nemojte biti smijeni! Ovom dvorcu ne trebaju nikakvi papiri, ve mu treba armirani i prenapregnuti beton i to s vodonepropusnim svojstvima! Treba mu znoj sposobnih graevinara, a ne vaa minkerska forma! - rekao sam pomalo ljut. - Neka netko brzo zove policiju! - opet su viknuli u jedan glas. - to e Vam policjja, gospodo? Niti Vas tko napada, niti vam eli neto loe. U razdoblju od ovih osam mjeseci, koliko ve radimo, prvi se put pojavljujete, to nije negativno, ali pozitivnije bi bilo da ste umjesto to nas zadravate, donijeli kakvu torbu punu penez, jer koliko sam upoznat sa zakonima iz 60-ih godina Vi ste to i u obvezi, pogotovo kad primite na znanje da potrebe nadilaze investitorove mogunosti. - Zovite policiju, nee on nas uiti pameti! - Jeste li i u Miljani zvali policiju ili ste moda tamo doli s torbom? - pitao sam ih. - Dosta je te zajebancije, prekinite sve radove i ta je s tim predsjednikom opine?! izbezumljeno su vikali. - Najljubaznije Vas molim, pokuajmo se dogovoriti. Molim Vas, prihvatite neki kompromis, toliko sam Vas slobodan moliti da nas ne udarate represijom, ve nam pomozite savjetom. Nitko od nas, ovdje promrzlih, ne eli ovome objektu, niti ikome drugome, neto loe. Mi se samo borimo da spasimo ovaj dvorac i u dobroj namjeri inimo to to inimo! pokuavao sam pronai zajedniki jezik. - Trebali ste napraviti projektnu dokumentaciju. - vele oni. - Pa, ne znam koliko ste upoznati, ali osobno sam u ured gospodina Lapjena i Petrinca, jo u samom zaetku, odnio odreenu dokumentaciju, po koju sam, oekujui da je verificirana, doao za est mjeseci i pronaao je na istom mjestu, na ormaru, gdje ju je neka gospoa stavila, istog dana kad sam je predao, ali s prilino praine po sebi.

- Ma nemamo mi o emu razgovarati, vi nas vrijeate i procedura je dalje vrlo jasna! - rekli su odrijeito. - Ponizno molim, ako ve razgovaramo o toj dokumentaciji i tim papirima, drite li Vi da, dok nemamo dokumentaciju, ne bismo smjeli nita raditi? Moemo li Vas zamoliti da nas uputite ili pomognete, da nam sugerirate, tko bi nam mogao tu dokumentaciju napraviti? pitao sam. - Da, o tome moemo razgovarati, ali vi to morate platiti! - rekli su mi. - Ako je problem samo u novcu, onda ne vidim vie problema. Ljubazno Vas molim, prihvatite moj poziv, otiimo nastaviti razgovor sada, u moj improvizirani biro, gdje e nam biti mnogo ugodnije, nego u ovom mranom i hladnom podrumu. - rekao sam im. Tako smo svi zajedno krenuli u jedinu, u to vrijeme za civilizacijske norme, prihvatljivu prostorijicu, u kojoj se nalazio jedan pisai stol, stara, visoka beka kasa i jedan antikvitetni globus, koji je zapravo bio priruni sobni bar. Nakon uspinjanja i probijanja po graevinskom materijalu i velikim koliinama otpada u dvorcu, uli smo u biro. Zadovoljni valjda kad su uoili veliku kasu, poeli su se natjecati u individualnim monolozima, a ja nikako nisam mogao doi do rijei. Takvu nepristojnost u tuoj kui jednostavno nisam mogao vie prihvatiti! Na mnogo boljem svjetlu i ve oporavljen od oka kojega je izazvao prvi moment njihova nastupa, prepoznao sam meu njima i jednog dragog arhitekta iz naeg kraja, gosp. Brundia. On je jedini u toj gomili povueno stajao iza vrata, ne mijeajui se i ne napadajui, pognute glave i s izrazom lica koji, meni se inilo, nije ba odobravao nain na koji su mi drugi htjeli nametnuti njihovu volju. Lomei u tisuinkama sekunde sve slike proteklog razdoblja, ponien i skrhan nastupom dravnih slubenika, i to na pragu 21. stoljea, skinuo sam vrlo laganim pokretima sa sebe viak blatnjave i mokre garderobe, spustio je na pod i traio rjeenje kako da konano zapone jedan korektni fair-play razgovor. Otvorio sam globus, izvadio iz njega bocu Chivas Regala 12 leta old, primakao ga ispucalim usnicama, koje su me pekle od jakosti pia, to me jo vie isprovociralo da iskapim bocu do dna. Nepojmljivo je kako nikome nita nije sumnjivo. Nadmetanje u nekorisnim i nepotrebnim reenicama i dalje je trajalo i to to nikoga nisam nudio piem, a i to ga vie nije bilo, nikoga nije uzbuivalo. to sam drugo mogao, kad pokuavajui neto rei nikako nisam bio prihvaen. Otvorio sam teka vrata na velikom sefu, oekujui neku novu reakciju, sa eljom da iz sefa izvuem kopiju dokumentacije koja je bila ako jo i uvijek nije, na ormaru u Mesnikoj ulici. Vrata su se otvorila, a u prostoriji je odjednom nastala tiina. Sedam pogleda zaustavilo se na pitolju koji je bio u sefu uz dokumentaciju. Oduevljen nastalom situacijom, brzo sam analizirao razlog prestanka brbljanja i protumaio si to moda trenutkom to neki misle da e sada dobiti novac, a neki zato to su vidjeli vatreno oruje, za koje nisu znali da je vie muzejske i eksponatske vrijednosti, nego opasno i ubojito. No najvanije se ipak dogodilo: doao sam do rijei i tako je zapoeo moj monolog, u trajanju kolskog sata, s najiskrenijom edukativnom namjerom proizalom iz mog iskustva. Svoju ljutnju na poetku sam ugasio, objasnivi im da su oni manje Zavod za zatitu spomenika kulture a vie Zavod za uvjetovanje i iz imenica naslova nije vidljivo opravdanje za njihovo postojanje pa stoga da i s ovim trenutkom prekidam vie tu njihovu potrebu da omalovaavaju one koji ispravljaju povijesne pogreke, uveliko nastale zbog njihove inertnosti i birokratske pasivnosti. Dozvolio sam si slobodu da im kaem da znam za sluaj iz Krapine, u kojemu im je gospodin Frljuec, da bi ga ostavili na miru, predao punu kuvertu narezanih novina, i jo neke druge sluajeve, a i napomenuo da ja nisam odgovoran za gradnju nebodera na Trgu Bana Jelaia i da je dosta tih gluposti kojima su koili ak i velike i znaajne projekte, kao to je npr. zagrebaki pothodnik, a pria o eljezniarskoj kuici, u kojoj se uvala lopata i jedan kramp, a po njima ta stogodinja kuica trebala ostati muzejski raritet, koji bi onemoguio podzemno povezivanje Donjeg i novog dijela grada. Optereeni spoznajom da baratam kroz rad steenim znanjem i iskustvom na obnovi, prezentirao sam im i najkonkretnije, jedini mogui nain kako se moe sanirati, ne samo ova ruina, ve i druge i pozvao ih na suradnju da konano zaobiu nevano te prihvate da moj nain stvaranja popratne dokumentacije radnim zadacima i situacijama kroz arhiviranje preko foto-elaborata i video snimaka kao mnogo svrsishodniji. Nemogue je bilo koju adaptaciju na jednom starom

zamku definirati prije nego to se objekt sam ne predstavi. Tisue je nepredvidivih momenata kod naizgled najbezazlenijih trenutaka, u kojima eli proi s dvije tanke cijevi centralnog grijanja, kroz prepreku kao to je pregradni zid. Mislim da sam im dobro objasnio to znai sivac kamen ili to znai smanjenje koncentracije vlanosti, u materijalima koji su ve ionako doivjeli svoj zamor zbog starosti. Mnogo je jo izreeno mojih rijei u tih 45 minuta i najalosnije od svega je to to ljudima smeta, ali ih i boli istina. Pozdravili smo se i razili s mojim uputama da vie ne dolaze dok ih jednog dana svojevoljno ne pozovem i prezentiram im uinjeno. Sudbina je htjela da se u svojoj parazitornoj nepristojnosti pojave jednoga dana na jednom banketu, pokazujui i svoju kulturu za stolom. Uza sve komplimente meni i izraz njihovog osobnog zadovoljstva to me poznaju. Pitam se samo jesu li ikada zaboravili to je bilo meu nama i kako su se osjeali kad im je zbog putra na glavi bilo sugerirano da ne pokreu nikakve postupke protiv mene, okvalificirane, kako su oni protumaili, kao prijetnje pitoljem. E, koliko puta u ivotu i sebi i drugima ponavljam da je sve podijeljeno fifti-fifti! Utonem u jedan prividni odmor i sjednem na krevet sa eljom da konano ponovim to me sve po planu eka danas i primijetim na zidu pokraj kreveta, pomalo nagnutu apstrakciju slikarice Mirte Savoni Profeta. To u meni izmami novo sjeanje. Simpatina mlada akademska slikarica, s kolegicom Jei, sudionice meunarodne likovne kolonije organizirane u dvorcu, ostavile su na mene toliko ugodan dojam da mi je nekoliko njihovih slika koje uvam u oekivanju da e im jednog dana moda zatrebati, nalo mjesto u mojoj sobi. Iznad police s knjigama koje sam primio na dar od gosp. Profete, prekrasnog supruga i dragog mi poznanika koji... A zato se tako dugo oni ne javljaju? A joj, a sad opet ti zatitari pa je li mogue da oni pokrivaju 35 posto memorije koju svakodnevno koristim, a bez poziva se stalno aktivira? No, nevjerojatno je da si ne mogu protumaiti zato se ne sjeam likova ljudi koji su me tog dana posjetili bez najave. Jedino se sjeam simpatinog Desinanca, gosp. Brundia, koji me i nekoliko puta podsjetio na taj dogaaj i kako on to samo zna simpatino interpretirati. Prava je teta da takva osoba puna razumijevanja, a uz to i strunog znanja, nije na nekoj veoj vodeoj funkciji, a moda je i bolje za njega da se bavi privatnim biznisom. I trudei se tako da pokopam, po tko zna koji put, osobe, ukae mi se slika uvijek rado vienog gospodina Zlatana Turia. Da, to je to, jedno loe za jedno dobro. Kad bi on samo znao s koliko sam ja unutarnjeg nemira i kako optereen, krenuo sa svojim albumom pod pazuhom prema njemu u Sabor, prema, u to vrijeme nepoznatom ovjeku, u nepoznatoj kancelariji, od kojega sam htio ishoditi svoje graansko pravo zatite. Znao sam da e me pogaena i razljuena gomila utuiti, osjeao sam da e mi nametnuti i priiti sve to i nije bilo, jer veini se vjeruje a moj svjedok Jugec, koji je pazio da netko ne pobjegne kroz vrata za vrijeme kolskog sata i ja, tko e nama to vjerovati. A sad kao neka baba s placa, nezadovoljan stojim pred ovjekom koji jo samo mora povezati nemili dogaaj, sliku velikog dvorca, ruevine i moj mladenaki izgled i neprirodni stav zbog utuenih osjeaja. Gospodin Turi prepoznao je situaciju i prvi od svih ljudi dravne uprave ulio povjerenje da postoji jo nade za moju budunost, ali i svrsishodniju budunost dvoraca. Vie je prijateljski nego slubeno nastupio, upravo kao pravi znalac i stvar primirio prijateljskim pokuajem suoavanja, uz elju pomirenja kako je i sam rekao da smo svi mi Hrvati, a jo k tome i Zagorci pa kaj nam onda treba svaa! Pomalo i osmiljenim iskazom protiv pojedinaca iz vrha Mesnike ulice, ubrzao je pomirenje, to je i bilo najbolje rjeenje za sve nas. Sve je dobro uinio, osim to nije mogao predvidjeti da kod nekih rane ba i ne zarastaju. A ti neki nisu ni bili na ratitu, niti su izravno ranjeni, ve samo isprovocirani onim to se dogodilo njihovim kolegama, protumaili su moje ime kao sinonim za opasnost. Kao to je to najbolji primjer kod gospoe Visin, regionalnog metra od Krievaca. Smijem li se uope usuditi pomisliti to bi se dogodilo da nije bilo gospodina Zlatana i koji bi mi se gubitak u ivotu dogodio da nisam upoznao tako drage ljude kao to su to njegova supruga Verica i on? I tako razmiljajui kako bih se obitelji Turi trebao moda i javiti, zazvoni telefon. - Tata, da li si ti bereit? - pita Goga - Jesam. Reci mi usput to je s kobilom? - Bio si u pravu, tata, prilikom potkivanja uao je neki kameni u kopito, koji je prouzroio bol i zbog toga je kobila epala, ali ipak s obzirom da se radi o otvorenoj rani, potkiva sugerira da kaemo dr. Romici da pogleda o emu je rije.

- OK, Goga moja, sad ja silazim i dogovorit emo se to dalje initi. Izlazim na glavni hodnik prvoga kata i naiavi na sina Gordana, kreemo zajedno prema recepciji u prizemlje dvorca, prilikom ega me Gordan upita: - uj, tata, kako je proao onaj sluaj sudara? - Jo se ne zna kak bu to sve zavrilo, naravno da sve ovisi o zapisniku policije ili kasnije, ukoliko ga netko od stranaka ne prihvati, vjerojatno o dokaznom postupku i vjetaenju na licu mjesta. - Dobro, ali ti ipak moda ve nazire ishod svega toga? - Pa, ne treba biti previe vidovit da ovjek pogodi kako e se stvar odvijati. Ako te ba zanima, onda poi sa mnom, napravit emo blic kontrolu slobodnih soba pa u ti objasniti kako ja vidim budunost tog procesa. I krenuli smo prekontrolirati urednost i standarde u sobama, a putem sam mu nastavio objanjavati. - Ja mislim da e na prvom roitu sutkinja nas sve zajedno sasluati i pretpostavljam da e me prema policijskom zapisniku okategorizirati kao krivca. To mislim zato to sam prativi kako je policija radila uviaj, stekao dojam da su bili neprofesionalni ili pristrani, to se jo moe povezati s kakvim susjedskim odnosima. - Kako misli da bi oni mogli biti pristrani kad je gospoa cijelo vrijeme nekontrolirano galamila da ti ima tako velike veze kad si tako poznat i da e zapisnik sigurno biti u tvoju korist? -Sine moj, gospoa Svenjak je bolesna osoba, koja ako ranije nije bila upuivana na provjeru zdravstvenog stanja, to bi svakako trebala uiniti, jer zbog svoje agresivnosti, koja se oitovala u kolerinom nastupu, gdje je zbog, da ti pojasnim, oitih halucinacija, ona skretala tijek normalnog uviaja. Pa njezina nepromiljenost vidljiva je i u tome to malo dijete nezatieno vozi, tako da ono stoji izmeu prva dva sjedala. Ne bi me nita zaudilo da me takva osoba, iako jo moda i prekrajni proces ne bude zavren, utui i graanskom parnicom, za odtetu u kojoj e deklarirati upravo bolest od koje boluje kao posljedicu traume ili ak moda kontuzija - to su to, tata, kontuzije? - To su udarci u odreeni dio tijela, a u sluaju kojih postoji mogunost da doe do povreda kraljenice kod jaih sudara, pogotovo kad vozaka sjedala nemaju zatitu za glavu. - Nije mogue da se tako neto desi, kad smo je jedva okrznuli, a njezin automobil mislim da ima te naslone! - No, vidjet emo kako e to ispasti, ali vidjet e, mogao bih se sada okladiti da e taj sluaj kojega smo mogli rijeiti u tri minute stiskom ruke u najpotenijem podmirenju svaki svojih trokova, trajati sigurno nekoliko godina! Proavi nekoliko soba, uz konstataciju sitnih propusta, uputili smo se zajedno do recepcije, gdje smo na okupu nali dobar dio personala. - Dobro jutro svima! - Dobro jutro efe, jeste li dobro spavali? Izgledate nam savreno! - Djeco, kaj trebate? emu takva ljubaznost? - A,a,a... mi smo uvijek ljubazni! - efe, imam ovdje pristigle pote za koju sam potpisala primitak, a sve se radi o sudovima. Hoete li pogledati? - pita Duda - Hvala, Duda, na upozorenju, primam na znanje, ali na taj neukusni nain ne elim zapoeti niti dan, a niti vikend. Ostavljamo to moda za ponedjeljak! - odgovaram - Tu Vas, u kamin salonu eka grupica mladih, novih uenika, kojima smo potpisali ugovor za praksu, hoete li dvije reenice s njima ili da ih mi uputimo na zadatak? - Pozovite ih, neka dou ovdje i neka tako postanu lanovi tima - velim, poslije ega Gordana otie po njih, a Duda nastavi: - efe, lijepo Vas molim, nismo jo dogovorili kojoj kategoriji eljenih gostiju emo slati ovaj mjesec informacije o naim uslugama? - Misli na direktnu potu? pitam, to Duda potvrdi kimanjem glave, a ja nastavim - Slali smo poslovnjacima pred Velesajam, prije toga smo obraivali medicinsku branu, a to misli to bi sada bilo najbolje? - Ne znam, efe, najbolje je to Vi odlluite, barem se tako do sad pokazalo.

- Hajdemo ovaj put pozdraviti pravnike, odvjetnike i hajdemo prema sucima pa da se ne sreemo samo na parnicama, po tim nesretnim sudovima, ve da mi malo njima pokaemo na nain i prostor u kojem ivimo. Na to se javi kolega Veljko: - Samo ako nas ne budu zbog toga jo vie zamrzili! - Dajte molim vas, kakvo ime imamo zasad imamo, ali moemo ga mijenjati ako naa ljubaznost i gostoprimstvo nadvlada oekivanje onih koji o nama imaju izgraeni stav. U taj tren dolaze i uenici na praksi, a i vezano marketinkoj akciji slanja hotelskih prospekata, konobar Franjo postavi pitanje: - Moemo li mi statistiki pratiti koliko imamo koristi od toga to aljemo nae materijale? - To je vrlo teko, prije svega zato to nam se gosti u dolasku ukoliko ne noe, ne predstavljaju, a i sam cilj cijeloga zadatka marketinke obrade trita, nije nam analiza ostvarenog prometa, ve nam je razmiljanje usmjereno ka najjednostavnijoj psihologji, u kojoj u istom prostoru dajemo mogunost prepoznavanja cehovskih i interesnih grupa, to doprinosi reputaciji objekta, ali i trenutnom zadovoljstvu gostiju, koje moe imati ak i trajno pozitivne posljedice za nau kuu. Pogledavi prema djeci, upitam ih: - Da li vi praktikanti mali, razumijete o emu mi priamo? Zbunjenih pogleda, djeca u negaciji promrmljaju, ali ostave dojam zainteresiraniih za temu: - Vidite, na primjer, mi poaljemo na adrese svih odvjetnika u Hrvatskoj na materijal i u jednom danu se desi da se dvoje ili troje njih nau u isto vrijeme u restoranu. Njihov susret je svakako njima drag, pogotovo ako su to kolege moda iz iste godine studija. Taj susret e pamtiti i najvjerojatnije prepriavati drugim kolegama, koje e susretati u narednom periodu i tako nae ime spominjati i tako usmenom predajom dalje naravno i ostali. O ukupnom zadovoljstvu gostiju u naoj kui, o zbroju kvalitete svih usluga, ovisit e intenzitet njihove potrebe da nas reklamiraju. Jel' vam ta pria sada jasna? - Naravno da je jasna! Zazvoni telefon i Dubravka me upozori da imam poziv iz pote. Zove me gospodin Kereb. - Drago mi te uti i ime mogu zahvaliti na ovom pozivu? - Nalazim se tu nedaleko tebe, radim neto malo na provjeri linija pa ti se samo javljam da vidim da li kod tebe sve tima s telefonima? - Apsolutno sve tima, ak dragi moj Kereb, i vie od toga. Tvoji kolege, kojih je bilo bogme sa svih strana, sve ivo su raskopali i prokopali i obeali nam da emo uskoro imati kompletan objekt pokriven s Cronet signalom. - A uj, kad je direktivu za tako neto dao osobno gospodin utalo, onda naravno da svi moraju biti vie nego aurni, ali zna, svi smo mi svjesni da tvoj objekt to i mora imati, jer ta klijentela koju vi okupljate ne da to zasluuje nego to mora i imati. - Moram ti priznati da je gospodin utalo izuzetna osoba, ne samim time to je svojim autoritetom ubrzao aktivnost realizacije postavljanja potrebnih ureaja, ve u jednom razgovoru s njim osobno sam se uvjerio da je pravi profesionalac svog zvanja i prije svega vrlo sposoban i drag mladi ovjek. - Drago mi je da si to primijetio i drago mi je da e uskoro biti zadovoljan i tom naom uslugom, a najavljujem ti da e kroz nekoliko dana, imati ugraene i ureaje za praenje dolaznih poziva, za to u se ja osobno pobrinuti. - Pa ime ja zasluujem takvu dobrotu svih vas komunikacijskih eksperata? - Daj molim te pa ti nama svima svojim imenom ve mnogo znai, a mi od svega imamo korist, jer prodajemo impulse. Nego, htio sam ti se ispriati to smo ti iskopali telefone ba u nezgodnom trenutku, prije nekoliko dana, kad si imao delegacije Ministarstva gospodarstva Hrvatske i Slovenije. Kako je to prolo, da li se jako osjetilo da nije bilo telefona? - Izvukli smo to dobro, zahvaljujui tvojoj fleksibilnoj odluci da zaponete raditi nou, paralelno poetku nae veere, koju sam morao vjeto prolongirati. Ponovno zvoni telefon, to i Kereb uje pa sam ubrza pozdrav sa mnom, a ja ve preuzimam drugu liniju i poziv dr. Walke. - Kako si mon amice ? - upita me dr. Walke, ljubitelj i kolekcionar umjetnina. - Hej, dragi dottore, ba si me razveselio pozivom, kaj ima kod tebe novoga?

- Nisam ti se neko vrijeme javljao, ali sam uurbano radio i nabavio sam prekrasnih stvari, a imam i vrhunskih svjetskih kataloga pa ti elim, ako ima priliku, doi prezentirati to bi mi sve mogli opiti da imamo novaca. Ima stranih stvari na aukcijama u Austriji, a u Maarskoj da i ne govorim. - Ti me uvijek razveseli, makar i pozivom, a kamo li slikicama i drugim antikvitetima pa sam odredi kad hoe da se vidimo, ako ti odgovara ovaj vikend, ja u biti ovdje? - Ne bih ti htio smetati, ali zna, javit u ti se i svakako nastojati doi ili emo se dogovoriti da ti doe kod mene drugi tjedan u Zagrebu. - efe, jeste li mislili pod slanje kuverata odvjetnicima, da aljemo i na adrese sudova, na ruke sudaca? -pita Duda. - Ne, ni za Boga, to to mi elimo da gosti dou, to je i naa i njihova privatna stvar i ne smijemo ih naim dopisima takve vrste, smetati u njihovom radu, jer to bi moglo prouzroiti i kontraefekte! Dakle, aljemo samo na privatne adrese. - Glavni sudovi i predsjednici sudova znaju za nas, kad mi stalno radimo za njih! ree konobar eljko. - Da, znaju za nas i mislim da ak neke od njih nije ni potrebno podsjeati! - Kako je to fenomenalno, kad je predsjednik Vrhovnog suda, gospodin Vukovi, nedavno spomenuo za radnog boravka s europskiim sucima u dvorcu, da bi se konvencija o suradnji europskih sudova zvala Beanec pa to nam je ipak stvar koja jako podie image! Duda e. - Nevjerojatno kako su to sjeam se, bili fini gosti. Nisu bili prezahtjevni, a svojim poloajem i statusom mogli su daleko vie traiti od svih nas. - E, vidi, tu se upravo oituje ta jednostavnost i uglaenost: to je netko vii po inu to ti je s njime lake raditi, jer pogotovo kad si tako visoko, kao to je na predsjendik Vrhovnog suda, nema se potrebe nikome dokazivati, ve tvoja funkcija sve govori, ali na sreu, tu se na poziciji nau ipak i vrlo dobri ljudi. Tako razgovor na recepciji prekinu koraci koji su se uli po stepenicama. U taj as, konobari se svi rasporede na svoje pozicije i neki od njih krenu u susret gostima, koji su u tom trenutku naputali hotel, a ja ostanem s nekolicinom uenika te im ponem tumaiti osnovno o objektu, s naglaskom na njihovu trenutnu funkciju koju e obavljati. Pomno sluanje kratkih uputa koje su uenici dobivali, prekinuo je telefonski poziv. - efe, Va brat. - govori Dubravka. - Ba super, kad se ne javim ja njemu, onda se on javi meni. Zna kaj bi bilo najbolje - da me tu nema pa da onda ja zovem njega, pa da ispadne da sam ja njega traio. - Kaj, hoete se javiti ili budete ipak napravili predstavu? - Ne, ne, alim se, daj javit u se! - diem slualicu i: - Buraz, bok! - Jesi u guvi? pita Boro. - Za tebe nisam nikad u guvi. A gdje si ti? - Doma smo ovaj vikend, ne idemo na more pa smo mislili doi k tebi Davor i ja, odigrati koju partiju tenisa. - Dapae, deki, samo doite. Moda bi bilo zgodno da se javi dr. Maeku, moda i on nae vremena pa igrajte zajedno. - OK, vidimo se onda, bok! - efe, nisam Vam rekla jutros, ofer Milek otiao je s Cadillacom po gospou Plazoni, koja je izrazila elju da provede nekoliko dana kod nas. obavijesti me Duda. - Dobro, jeste li pripremili sobu br. 12 za milostivu i svakako, daj provjeri je li promijenen stolac radnog stola I neka stave jo jedan jastuk za gospou. - Je, je, ve je sve u redu i za danas sam napravila kompletan tajming aktivnosti u dvorcu i Vaih obveza pa ako hoete, mogu Vas upoznati s jednim od, ini se, jednostavnijih Vaih dana. - Duda, neto i znam od svega toga, ali prenesi sve ostalo Karmen pa u ja tako i tako cijeli dan biti ovdje i sve rjeavati u hodu. Nije mi sada presudno da znam to me eka. - Moda je tako i mnogo bolje, jer izgubili bismo mnogo vremena dok vam to priopim, a uz to, moda bi odluili i pobjei kad sve to ujete! - Daj, daj, ti zna da se ja nikada ne polaim s bojnog polja! - kaem i na to se ponovno prikljuim uenicima koji su stajali ispred dvorca i zaponem objanjavati to znai

ispraaj gostiju, koja je vanost ispraaja, kako je vano gostu na odlasku neto pokloniti, a prije toga svakako urediti njegov automobil. Auto je zgodno gostu oprati ili barem obrisati sva stakla, ponijeti naravno stvari i spakirati prije toga te ih upitam: - Jeste li kada gledali tv filmove u kojima se pojavljuju u bogatim domainstvima tzv. Batleri? - Jesmo, gledali smo, to su obino stariji mukarci u crnim odijelima i bijelim rukavicama. - Daaa, u njihovom je sluaju tako, au naem, zato vam to i govorim, malo je drukija stvar. Mi u hotelu primjenjujemo tzv. batler servis to znai da na gost za cijelo vrijeme boravka isto moe imati nekoga tko mu pomae raspakirati stvari, ispeglati rublje, pomoi oko neega drugoga ili ak biti sparing partner za neku igru, npr. tenis, jahanje i slino. - Da, primijetili smo da se tako stariji kolege ponaaju! dodaju klinci. - A sad s vama jo par reenica, prije no to ponete aktivnije raditi. - i ispriam im priu o Zagorju, o svim resursima Zagorja, kulturnim znamenitostima, pogotovo bliim te objasnim da se dvorac Beanec nalazi takorei u regiji koja ve ima stvorene turistike resurse koji funkcioniraju, kao to su Krapinske toplice, Stubike, Tuheljske toplice, nedaleka Krapina sa svojim atraktivnim nalazitem praovjeka i naglasim koliko je vano da mi koji radimo u ugostiteljstvu, znamo gostu ponuditi, objasniti mu i uputiti ga i u druge ugostiteljske objekte, pogotovo tim vie, npr. ukolio netko posjeti Krapinu, a ukoliko ide prema Beancu da posjeti npr. restoran Preu vl. gosp. Presekog, koji ima prekrasan poloaj i otvara nevjerojatan vidikovac u smjeru Sljemena. Naa turistika ponuda na takvom itinereru kojega gost prolazi, oituje se i kroz ljepotu svih pejzaa koje gost doivljava i to moe biti jedan od razloga da nam se gost i vrati. Simpatino je pak gostima spomenuti i vidikovac iz Mihanovievog kraja, a vi znate da je to klanjeko-kumroveki region. Tamo je pak zgodno posjetiti ugostiteljsku ponudu koju nudi restoran Zelenjak, vlasnitvo gosp. Venteka, a nedaleko spomenika Lijepoj naoj. Ako smo ugoeni kod gosp. Venteka onda je simpatino krenuti uz Sutlu, razgledati etno selo Kumrovec pa preko zagorskih sela, proi pokraj dvorca Miljana i nastaviti prema Velikom Taboru, a potom svakako zastati na Grenoj Gorici, simpatino ruralno ureenom izletitu, koje je svojim nepresuniim idejama uredila obitelj Podboj. I tako naglasim da je naoj ugostiteljskoj kui izuzetno vano da oko nas ima to vie raznolike uzgostiteljske ponude, kako bi gosti mogli vie cirkulirati a na taj nain i uestalije dolaziti, pronalazei svaki put neto novo. Naravno, posebno im spomenem da je za nau kuu atraktivna i ponuda Rogake Slatine, budui da u blizini nema kockarnica pa sada nudimo ponudu Hit casina u Rogakoj Slatini. U Sloveniji su za nas atraktivne i Atomske Toplice i Jelenov greben; jedino to ih uputim da zapamte, da je naalost meudravni prijelaz jedino Lupinjak, tj. urmanec, to je vrlo nezgodno, jer inozemni gosti, npr. Talijani, Nijemci, Francuzi, moraju raditi strano velike krugove da bi doli na destinaciju koja je od nas udaljena svega desetak minuta. S obzirom da je turizam tako znaajan, a u ovom trenutku tranzitno omeen, trebam vam spomenuti da to nije u redu i da turizam kao takav ne poznaje i ne bi smio poznavati nikakve granice i nadam se da e se to rijeiti u dogledno vrijeme te moda Hum na Sutli, Prilin i drugi prelazi, postati meunarodni. A sretnije rjeenje bi bilo da granine procedure ne postoje, kao to je to sluaj u Europi. U tom trenutku svi zausmo dolazak helikoptera u vrlo niskom letu, to odvue panju djece, a mene podsjeti na jueranji let balonom te otiem prema Dubravki, da pitam kako je to sve prolo. - ula sam da je sve bilo apsolutno OK i da je su gosti sletjeli tik uz rub Sutle, ali na naoj strani i da su bili oduevljeni ukupnim doivljajem, a to simpatino ateriranje protumaili su kao dio normalnog programa. Oni su Vam mislili da upravo tako treba biti! - Super, jeste li ih ostavili u tom uvjerenju? - Naravno da jesmo! Uto zamolim Dubravku da mi iz kuhinje narui crni aj s malo mlijeka i uputim se na prostor iznad terena, gdje se udobno smjestim na drvenoj klupi, koju su zagrijavale, vec prilino jake, suneve zrake pa se, jo uvijek pod dojmom razgovora o balonu, prisjetim dana kad smo organizirali let za obitelj veleposlanika Williama Montgomeryja. Boe moj, koliko se dogodilo u mom ivotu situacija toliko javnih, a ipak ostalih iza kulisa! Jedan od takvih dogaaja je i poziv njegove ekselencije Montgomeryja da doem po njega u Zagreb, kako bismo se odvezli do dvorca Beanec, gdje eli provesti dan, posvetivi ga u

cjelosti svojoj obitelji. Pristao sam s naom osammetarskom limuzinom i tako ispunio cijeli ulaz u njegovu rezidenciju, ekajui da vani putnici stignu. U pratnji kolegice Karmen, ubrzo smo saznali od lanova njegovog osiguranja, da obitelj samo to nije izala. I tad smo i mi ostali frapirani. Velika teka eljezna vrata polako su se otvarala, voena elektrinim motorom, i otvorila pogled na dvoje odraslih sa strane i troje djece u sredini. Odrasli su blistali radou najsretnijih roditelja na svijetu, a djeca, ona su imala povez na oima. Nije mi trebalo dugo da shvatim da poinje jednodnevna predstava ali u kojoj u izgleda, i ja biti sudionik. Djeci su skinuli poveze, a nakon toga je uslijedio najvei Vauuuu koji sam ja doivio. - Po nas je doao streage limmo! - i nakon toga su uslijedili povici: - Kuda mi idemo? - na to smo ih smjestili u automobil i krenuli, u za njih nepoznatom smjeru. Djeca su bila oduevljena, ali i vrlo znatieljna, a mi svi vrlo tajnoviti, neki jer su htjeli biti, gospoa i gospodin Montgomery, a mi, koji smo bili na zadatku, nismo smjeli otkriti to e im donijeti taj dan. Polako sam se kretao prema Donjem gradu i stigavi na Ilicu u smjeru Zapada, poeo se obazirati, jer nisam nigdje primjeivao vozila pratnje. Istina i Bog, nenavikao da ovako vane goste vozim bez njihovog osiguranja, ustvari posebno obuenih policijskih djelatnika, svjestan mnogih pogleda i neeljenih reakcija koje se dogaaju kad malogradantinom optereeni prolaznici ponu dobacivati komentare i slino, pojurio sam brzinom mnogo veom od dozvoljene, ali kao znalac svog posla, svjestan da jedino na takav nain mogu otkloniti eventualne neeljene posljedice. Stigavi na otvorenu autocestu prema Zaboku, javio sam se policijskoj ispostavi Pregrada i upozorio zapovjednika, simpatinog gospodina Roginu, koga vozim te uz to ga obavijestio da sam na cesti sam, bez pratnje, te da s obzirom da e veleposlanik cijeli dan provesti u Beancu, neka on odlui je li potrebno s lokalne razine uiniti neto za sigurnost tako vanih gostiju. Naravno da mu nisam smio preutjeti da emo u popodnevnim satima letjeti balonom, pa je on, primivi to na znanje, kasnije i poduzeo potrebne korake u okviru pravila slube. Nai gosti provodili su dan na sjajan nain, od naih sadraja, koristilo se sve to se iskoristiti moe, a njegova ekselencija ak se kao vrhunski poznavatelj streliarstva, aktivirao u pomaganju u rukovanju lukom i strijelom manje vjetijim gostima dvorca. ak nam ni nepovoljan vjetar nije naruio eljeni plan leta balonom, to je svakako kao kulminacija, ishodilo pravo ushienje radosne i nevjerojatno simpatine djece, iako se najmanja (???) ve prije se dokazala kao vrsna jahaica, izabravi najvieg konja. Nakon mnogo razgovora i cjelodnevnog druenja, u ve veernjim satima, krenuli smo ponovno put Zagreba, a ja, vozei opreznije nego ikad, unato velikoj brzini, najsretniji sam bio u trenutku kad sam ponovno doao pred velika eljezna vrata ili u asocijaciji pred pomini eljezni kazalini zastor. Oprotaj i nagovaranje obitelji Montgomery da poemo Karmen i ja na jo jedan aj ili kavu u njihovu kuu, trajao je prilino dugo, uz izmijenjene poljupce, a pred vrlo iznenaenim djelatnicima osiguranja i policije, koji, siguran sam da si nisu mogli protumaiti kako je nastalo tako veliko prijateljstvo u samo jednom danu? Takvo ugodno prisjeanje uznemiri ponovni dolazak helikoptera, koji je poeo kruiti iznad dvorca. Sretan to i sam nisam u njemu, prisjetim se tako vie helikopterskih slijetanja u neposrednoj blizini dvorca. Bio sam poaen jednog dana iz takvog, ali vojnog, izau ef Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, general Agoti u pratnji generala Zagorca, pomonika ministra, i drugih vrlo vanih osoba Ministarstva obrane, koji su stigli sa svojim visokim gostima iz kompanije "Bell Helicopter Textron", zbog dogovora o preuzimanju najmodernijih helikoptera za potrebe nae vojske. Ba je to posebno da sa svim svjetski vanim osobama, izgradim uvijek prijateljski odnos, u kojemu me uvijek ele darivati. Zar nije prekrasan poklon kad potpredsjednik jedne tako znaajne kompanije kao to je Bell's, pokloni meni, zlatnu znaku sa svog revera? I tako, u tom trenutku dok jo helikopter krui, prilazi mi uenik Franjo Leni, donosei mi narueni aj pa iskoristim priliku da preko njega pozovem obera Oia i u taj as ugledam i autobus koji je ulazio u aleju prema parkiralitu. U momentu se tu stvori konobar Kristijan i obavjetavajui me da se vjerojatno radi o najavljenoj izraelskoj grupi, zatrai od mene naputke za njen prihvat.

- Neka, pozovi kolegicu Karmen i provjeri je li se ve presvukla u dvorsku odoru za doek i upoznaj je da u ja grupu pozdraviti na ulazu, a nakon toga da e ih ona, koristei se svojim dobrim engleskim, provesti po cijelom dvorcu. Kasnije ete ih prihvatiti u atriju, ponuditi osvjeavajuim piem i nekom slasticom te vas najljubaznije molim da kao i uvijek, ostavite svi zajedno vrhunski dojam. I odlazim polako prema autobusu. Ve ih na samom parkiralitu ljubazno pozdravim i zaelim dobrodolicu i p etnju na uzbrdicom do dvorca, iskoristim za prigodni upoznavajui govor. Vrlo bajkovito ureena Karmen, izazvala je svojom pojavom momentalno kljocanje svih foto aparata, a potom, zajedno s grupom, utonula u odajama dvorca. Ja sam pak sa Stjepanom Oiem sjeo ispred dvorca i poeo razraivati taktiku organizacije prihvata i realizacije tri svadbene sveanosti, koje e se veeras odrati u razliitim prostorijama dvorca. - Dragi kolega, nakon mojih devet godina neprekidnog rukovoenja svih, ak i najmanjih poslia, svjestan da si cijeli period proveo kraj mene, elim da ti danas osobno rukovodi kompletnim programom, uz to da i sam napravi raspored ekipa, a ja u samo zajedno s tobom sada odrediti naine slaganja stolova te emo jo jednom proi sve pojedinane radne naloge, kako bismo perfektuirali i najsitnije detalje. - Chief, hvala na povjerenju i vjerujem da u Vam ga opravdati. Ja mislim da u ovih devet godina nismo nikada niti zakazali! ree Oi. - Molim te, molim te, nemoj tako, zakazali smo mi tisuu puta, samo to nam je mnogo puta iao u prilog sam ambijent pa gosti ne primjeuju vae improvizacije ili im je ambijent vaniji od toga. - efe, moda ipak nije tako, moda je bilo grekica, ali ne ba tako znaajnih. - Zna li ti koja je bila najvea greka naeg poslovanja? - Nisam siguran, rado bih to uo od Vas? - Organizacija Oldtimer rallyja Zagreb Beanec. - Na to konkretno mislite? - Prvo mislim da nam to nije kao posao uope trebalo, jer smo si natovarili na vrat dio klijentele koja nam se ak i ne uklapa, a opet, goste koji zasluuju nau maksimalnu panju, nismo zadovoljili jer je kuhinja totalno zakazala. Taj na nesretni Jura Telear i unato mojim upozorenjima i objanjenjima da mora sve biti besprijekorno, iako nastupamo s cijenama koje ak moda nee pokriti ni trokove napravio je pravu sprdainu s njegovim tzv. meksikim grahom. - Ali morate uzeti u obzir da je vrijeme bilo katastrofalno, da smo svi plivali u void! - To nije i ne moe biti opravdanje, jer nai uvjeti u interijerima pogotovo kuhinjskog bloka, zadovoljavaju bilo koju napetu sitaciju! Meutim, to se tie poplave, ona je bila, ali poplava maligana! Jura se, kao i uvijek, po skriveki nacugao! - Zamislite koliki je taj Jura kapacitet, a kako ga alkohol unitava! - Dragi moj tef, za ovjeanstvo nema veeg neprijatelja od alkohola, a uz to pogotovo mislim na estoka pia i melasne rakije, kao to su: rum, din, a kao krunu tetnosti kategoriziram zagorski tudum ili kako ga zovu 'direktor'! On fermentacijom stvara metilni alkohol, a zna li ti da je metanol najvea opasnost za neurone pa evo otkud nama toliko ivanih oboljenja pa ak i slabovidnosti u Zagorju. to se pak tie kapaciteta Jure, nepobitno je da je on samouki znalac nae struke, vjerojatno meu najboljima u dravi, jer plovei na vrhunskim putnikim brodovima, radei po kuhinjama i salama svjetskih hotela, stekao je i veliko znanje i veliko iskustvo i takorei postao poliglot. Hou rei, odlino se slui s desetak stranih jezika. Upoznao je obiaje i navike krajeva kroz koje je prolazio, ali na tim svojim putovanjima stekao i ovisnost o alkoholu. - Vi mislite da je njegov najvei nedostatak konuzmiranje alkohola? - Ne elim priati o njegovoj naravi ili karakternim osobinama, ali ti hou rei da alkohol kod njega potencira moda izoblieno ponaanje. - A, to mislite zato ima kleptomanske navike? - To me i najvie kod njega smetalo i zato sam ga prisilio da ode odavde, jer nisam mogao podnijeti da me ovjek kojemu dajem toliko povjerenja, izravno potkrada, ak uzimajui mi novac iz blagajne! - efe, od prvog trenutka sam bio uvjeren da ste kamere u dvorcu postavili samo zbog njega!

- Priznajem ti da mi je trebao adekvatni dokaz da jednom zauvijek raistim s tim lopovom, jer nisam mogao dozvoliti da nekad padaju sumnje na nekog od vas i da ti jo jednom ponovno najozbiljnije kaem, nije si smio dozvoliti propust s bauljem kod oldtimera! - Ali izvukli smo ove vanije goste, na primjer, drutvo Castrol i ne sjeam se sada svih - No ono to nismo uspjeli izvui, nismo se izvukli pred direktorom Automehanike Zagreb, kojem sam osobno obeao da e biti sve u redu, a ba prema njemu nije bilo u redu! - Evo nam jo jednog autobusa. - Ovaj nam autobus nije najavljen. Doi, idemo vidjeti o emu se radi. - kaem i tako krenemo zajedno prema parkiralitu, gdje pozdravimo pristiglu grupu austrijskih turista tree starosne dobi. Pozdravim se sa svima, zaelim im dobrodolicu i prepustim grupu kolegi Oiu, koji saeka da se svi sakupe te nakon prvih dojmova, krene s njima u razgledavanje dvorca. Pourio sam pred njima, kako bih sprijeio sudar dviju grupa i organizirao to ugodniju atmosferu, stavivi Mozartovu glazbu da svira prilikom njihova ulaska. Raznjeeni dvorskom atmosferom, u najveoj tiini ula je naa grupa u dvorac, a na kraju grupe pojavile su se i dvije starije gospoe, kojima sam se obratio, primijetivi da ne pripadaju grupi. - Ks die Hand, milostive, prosim lepo kak bi vam mogli najbolje pomoi? - A gospodin Krianec, vi nas osobno doekujete, kak je to lepo od Vas! - Also dakle, jo je puno lepe to kaj imam zadovljostvo pozdraviti tako simpatie dvije kndige Frauen! - Gospodin Krianec, mi bi rado razgledale Vau galeriju a moda bi i izabrale koju slikicu za poklon jednoj naoj prijateljici, koja je na lijeenju u Krapinskim toplicama. Poslije podne ile bumo njoj u posjetu, a prije toga smo htjele biti kod Vas i rado bi otile i do pregradske crkve ak bude otprta! - Herclihe willkommen milostive, izabrale ste prekrasan dan za pancirung, a uz to, kako imamo danas i vjenanje u naoj zagorskoj katedrali Uznesenja Marijina, siguran sam da je crkva ve otvorena zbog priprema, ali ako jo bute imale sree susresti naeg monsinjora Branka Ivanjka, Va doivljaj e biti sigurno kompletan. - A prosim lepo, gledale smo mi armatnog Brankeca na televiziji, kad je sluio nedjeljnu misu, a primijetile i njegovu duhovitost, koju je najbolje prezentirao na samom kraju mise! - U najboljim eljama za Va ugodan boravak u Zagorju, preputam Vas dvorskoj raskoi u Vaem izletnikom izboru, na kojemu Vam estitam! Dame krenu kroz atrij dvorca svojim putem, a ja se vratim svojoj klupici, svome ohlaenom aju i svojim mislima. Eh, kad bismo mi bili te sree da upnik Branko bude ujedno i predsjednik opine, cvala bi naa Pregrada, a siguran sam i iroka okolica. Ponem razmiljati o njemu i naim zajednikim doivljajima na putu prema nizozemskom Zewenbrengenu. Jo prije 1990. kroz zapoetu aktivnost revitalizacije posljednjih mehanikih orgulja na svijetu, a originalnih orgulja prenesenih iz zagrebake katedrale u nau zagorsku katedralu, krasoticu s dva tornja, poeli smo se upnik i ja takorei intenzivnije druiti uz ondanjeg predsjednika Turistike zajednice gospodina Kalana, kako bismo pronali naina da orgulje to prije profunkcioniraju. Posredstvom gosp. Kantocija Romice, koji ima brata u tom nizozemskom gradu, a vrlo aktivnog u crkvenim krugovima, krenuli smo tamo da bismo uspostavili suradnju s njihovom upom. U nekoliko dana, stekli smo drage prijatelje, upoznali prekrasne ljude i na mene je to ostavilo dojam, kojeg u se sigurno sjeati cijeli ivot. Bilo je i kominih situacija i mnogo aljivih pria proetih zdravim humorom, na putu koji nas je krivudavo vodio kroz turistiko razgledavanje najatraktivnijih njemakih destinacija. Jedne smo veeri izali i u noni klub, gdje bismo se bili i due zadrali, ali za jedinih 10 guldena koje sam imao, mogli smo samo popiti etiri lagana piva, jer nismo znali da je u nizozemskim lokalima nemogue plaati njemakim markama koje smo jedine imali. I unato atraktivnosti lokala i naoj elji da ostanemo due, uz komentar naeg monsinjora "pa kak to da na to nismo prije mislili" ipak zbog neugodnosti praznih aa pred nama, krenuli smo na poinak. Na sutranjem ruku u upnom dvoru, gdje smo bili gosti tamonjeg upnika, u razgovoru je sluajno dolo do spomena naeg malog nonog provoda, a pravi je trenutak alosti nastupio kad nam je upnik rekao da smo

samo u lokalu trebali rei da smo njegovi gosti i ne samo da ne bi trebali nita platiti nego bi vjerojatno dobili i atraktivnija mjesta. Mislim da sam ipak u okviru naeg puta najvie simpatija stekao kod upnika zbog brze vonje, ali vonje s desne strane ute trake po auto-cesti! Totalno blijedi, a moda ve pomalo i zeleni, gospodin Kalan i Kantoci stisnuti u sjedala Mercedesa, nisu znali u ta da vjeruju, da li da se monsinjor Branko veseli mom krenju propisa ili se i on u paninom strahu smije i podrava me s bravo, bravo, samo nastavi? Njih troje, vozai koji nita manje ne poznaju propise nego ja, znali su da bih mogao grdno ispatati ako nas ulovi njemaka policija. A ja pak, eljan da se to prije vratimo, ali i zbog svojih neodgodivih i isplaniranih obveza, jurio sam tako, no ipak maksimalno vodei racuna o sigurnosti sa smiljenom priom koju nisam htio svojim suvozaima rei. Svakako bih s njom kao isprikom, pred policijom proao. Ali simpatina uspomena je i sjeanje na Zlatka aldarevia, danas predsjednika ogranka Matice iseljenika, iji sam ja lan, ak tovie, upravnog odbora u osnivanju. Na John, sakupivi znatna sredstva kao pomo za obnovu orgulja 1990., predao ih je naem upniku i tako se izborio za plou zahvale naoj crkvi, ali i oformio novo veliko intekontinentalno prijateljstvo, koje se kroz druenje esto odvijalo u dvorcu Beanec. I tako u koncentriranim mislima, pogled mi lovi konobara Franju, koji je potrao od ulaza prema meni i uzbueno zapoeo: - efe, jedna goa nam se u atriju polila bistrim sokom od borovnice, to dosta nezgodno izgleda, kako bismo joj mogli pomoi? - Kako se to dogodilo i to je zaliveno? - Izgleda da ju je drutvo nasmijalo, a ona je prasnula u smijeh upravo kad je prinosila au ustima pa je to bila refleksna radnja, ali kak da se izrazim ba joj je sok pao po prsima - I kaj, sad su svi radosni, osim nje? - Skoro da je tako! - Molim te, zamoli, Karmen da je pozove na stranu i poklonite joj jednu nau reklamnu majicu koja e joj posluiti, dok njezinu ne operemo i vratimo. Naa majica je poklon, a pranje njezine majice stavite na raun dentlmena koji plaa. - Super efe, ovo je super! Frenki otri, a ja se pak vratim mnogo, mnogo godina unatrag, dok sam kao mladi konobar u Crvenkapici, jednom zgodom polio jednu gou, isto takvim crvenim sokom i to moda u najnezgodniji trenutak, dok je, ini mi se, ekala svog izabranika dr. Kancira. Tog popodneva osjeao sam se vrlo nelagodno, ali moda se ipak goi nisam dovoljno ispriao, ne mogavi u to vrijeme pretpostaviti da sam se zamjerio buduoj efici uprave prihoda. Danas kad je ga Fanika izrasla u jednu od glavnih u poreznoj upravi upanije, lako je mogue protumaiti i njezinu ljutnju, koja moda potencira sve nemile dogaaje i zavrzlame koje se deavaju zbog neprihvaanja moje osobnosti u tim poreznim krugovima. Ah, tko zna u kojem grmu lei zec, ali nekad taj zec mora i van iz grma! Glasno izlazei iz dvorca, grupa iz Izraela u naklonu do poda, pozdravljala se s kolegama koji su ih ispraali pa sam im i ja pourio ususret da im zahvalim na izboru nae kue u sklopu njihove izletnike rute. U taj as, velikom brzinom, prema gornjem parkiralitu, stigao je i moj brat sa svojom djecom, Davorom i Martinom i ljupkom suprugom Ljupkom. Rukujem se sa svim Izraelcima, a uz to maem bratu i njegovima i uoavam dolzak jo nekoliko automobila na donje parkiralite. S glavnih vrata meteu percepcije pridonese i Dubravka, koja mi u visoko uzdignutoj ruci mae beinim telefonom. Dajem joj znak da mi ga donese i u istom trenutku mi prilazi, kao i dvije goe koje sam maloprije doekao u dvorcu. - Gospodin Krianec, izabrale smo slikicu koju elimo kupiti, ali trebamo vae miljenje. radosno e one. - Rado u Vam pomoi! - a u istom se trenu javljam na telefon - Halo, molim lijepo, a to si ti Brankice. ta ima novoga? to? Opet vam je crpka zatvorena? Pa zato, ne mogu vjerovati? uj, sad sam malo u guvi, ali javit u se im budem mogao. Ma, ne, ne optereuje me zaboga... U tom trenutku svom stricu prilazi Martina i obraduje me poljupcem, koji mi je dobrodoao nakon primljene informacije. Pozdravim se s bratom i ogoricom, poljubim s Davorom i uz ispriku na trenutak, krenem s milostivama pogledati koja ih to slika zanima.

- Vidite, ovu smo izabrale. - Izabrale ste serigrafiju gospodina Jordana, nastalu po HNK platnu. U svakom sluaju lijep dar, iako nije originalna slika. - Imate li od ovog autora i originala? - Kako da ne, imam i rado u Vam ih pokazati ali one su mnogo, mnogo skuplje. - Ova nam se ba svida! - Neete pogrijeiti ako je uzmete, a elim Vam i spomenuti da jednom prilikom kad sam razgovarao s gospodinom Jordanom na sveanoj sjednici Hrvatsko-slovenskog drutva, rekao mi je da je do njegovih originalnih slika teko doi, jer on vrlo polako radi, a uz to svaka slika mu je i prije zavretka skoro prodana! - A ja poznajem gospodina Mladena Hanzlovskog, predsjednika Hrvatsko-slovenskog drutva, jeste i s njim dobri? - Kak si ne bi bil s predsjednikom dobar?! - Jako krasno, mi Vas sad u Vaoj guvi naputamo i lijepo pozdravljamo, a formalnosti oko slikice bumo rijeili s Vaim dragim dekom Mirekom. - Ks die Hand milostive! - u naklonu namignuvi Mileku da uini sve da dame budu zadovoljne, istodobno uvi da Austrijanci odlaze, krenem ih ispratiti i produim s njima prema njihovom parkiranom autobusu, da bih se nakon toga uputio na tenis teren, gdje su zapoeli svoj obiteljski me sin i tata - sportski zanesenjaci obitelji Videc. Pritom im dobacim: - Kak ide momci? - Nama jako dobro, ali ti teren nije ba najbolji! - Nemoj mi ga molim te ni spominjati, jer kad mi spomene tenis teren, sjetim se Cesara iz Krievaca koji ga je i napravio i odmah mi doe slabo! - Kaj tog prevaranta jo nisu cijepil? - Taj prevarant je cijepil sve oko sebe, a i dobro naplatil, jer mi je poslal unato plaenom poslu, preko bankovne mjenice i akceptne naloge na naplatu, koji su sluili kao jamstvo, a ja sam mu ih bedak, ne znajui da to nije potrebno, dao iz oitog povjerenja! - Jo me Sanja upoznala s cijelom stvari, za koju ti ja mislim da je s njegove strane kriminalno djelo i da bi ga svakako morao tuiti, a svakako to te bez razloga blokirao i onemoguio poslovanje! - Ba sam nedavno dobio od suda iz Pregrade elaborat dokaznog vjetaenja u postupku protiv njega, koji najbolje oslikava koliko je nekorektno izveo radove. Uostalom, to i malo dijete vidi golim okom. Da stvar bude gora, uo samo od hotelijera da je na vie mjesta ak pobrao akontacije, a onda povuci-potegni! - Na alost, to ti je slika poslovnih odnosa u naoj dravi i to je najgore, uvijek najgore prou oni koji nisu nita krivi. - Da, to je pravilo. Nek se sekira kome si duan, jer dunici su sebe namirili, nego hoete li vi da vam poaljemo neto za popiti? - Ne hvala, doi emo poslije gore pa emo onda ondje i neto popiti. Pljeskom ispratim Davorov dobar forhend i uputim se kamenim stepenicama, koje sam nevjeto, ali simpatino, sam sazidao prema tribinama teniskih terena. Pod razgranatim ljenjakom, kao dvije male vjeverice, sjede moja Ljupkica i Martina, koje su se ve snale za jedan lijepo ukraeni vermouth i coca-colu, u doivljaju pejzaa koji se pred njima otvara. - Joj, Sinia, kak je tu lepo! uzdahne Ljupka. - Lepo, je lepo, jo bi bilo lepe da dole ta tvoja dva jopca ne skau za tom utom lopticom !- velim ja Ljupki. - Ba naruavaju atmosferu, ali dobri su cijeli tjedan, delaju ko crnci, a Boris se dosta nervira, jer ima velikih problema s naplatom rauna i uz to posao ide sve slabije i slabije. Zna, nitko ti danas nema novaca. A reci mi, Sinia, kak je tu kod tebe? - Odlino, ne moe biti bolje! - To znai da ima jako puno posla. - Ne, to ne znai da imam puno posla, nego da ga nemam! - Pa kak onda kae da je odlino? - Odlino je, jer kad nemam posla, kua mi se manje haba. Jedno dobro za drugo loe. Reci mi, Ljupka, kak su baka Zlata i deda Ivo?

- uj, po starom, deda se oporavlja opet od inzulta, neto mu je bolje, a posebno mu je godio odmor na moru, a baka se mui oko svih njih, jer otkad mi je i brat eljko bolestan, situacija je za rasplakati se! - Drago mi je da se deda dobro izvukao, a eljko, on je mlad i on e se oporaviti, ali suosjeam s tobom u situaciji u kojoj se nalazi. - Tebi je to lako razumjeti, kad si i sam proivio u mladosti mnogo tekih trenutaka zbog bolesti roditelja. - uj, Ljupka, bili su to stresovi u tom mom najgorem periodu. Otkada smo preselili u Zagorje iz Zagreba, a nakon udesnog graenja kue, dananje Crvenkapice, koja je zahvaljujui mami, niknula kao gljiva, poeo je moj neshvatljivo teak period ivota. Jo uvijek mi je nemogue prihvatiti da je moja vrijedna mama prvu fazu ivota u braku s Borisovim tatom proivjela u tim tekim okolnostima u vrijeme i poslije Drugoga svjetskoga rata i sve to morala prekinuti rastavom braka jer, kako kae sama, dalje vie nije ilo. Upoznavi mog oca, zapoela je ponovno jedan svjesno teki period poklonivi ljubav slijepom ovjeku, koji ustvari za nju i sve nas, a i one koji su ga poznavali, nikad nije bio slijep, da bi ak s neodgonetnutom tajnom za sve nas, tako i umro. Prepametan i prezahtjevan, ali toliko sentimentalan i ovjekoljubiv, zajedno sa mnom je patio u periodu skoro etirigodinjeg iekivanja, u kojem smo ve skoro pesimistiki ekali razvoj i ishod maminih bolesti. Kao mladi djeak, Ljupka moja draga, srednjokolac, putovao sam jedno vrijeme skoro svaki dan iz Zagorja u Zagreb, u kolu pa iz kole po oca, pa s ocem mami, pa opet u Zagorje, pa po noi ui, prije toga radi u gostionici, da osiguram osnovnu egzisteniciju cijeloj obitelji pa onda ujutro tri u kolu i to drndavim autobusima, to je znalo trajati i po dva sata i tako po neprekidnoj ustaljenosti koja nije izazivala monotoniju. to misli kako sam se samo osjeao? - Vidi, danas je mama i iva, i zdrava, i radosna, i tko ne zna, nikad ne bi mogao ni pretpostaviti to je u svom ivotu prola. - Zna, najtee od svega mi je palo kad sam ve poslije nekoliko njezinih uestalih abdomenalnih operacija, jednom prilikom iao na zdravstvenu komisiju zbog njezinog produljenja bolovanja, a sjeam se, iao sam zbog toga to se ona nije mogla ni pomaknuti od uasnih bolova i neadekvatno postavljene dijagnoze. Na toj komisiji tandem Imbriovan-Kolar, lijenici koji su vjerojatno morali zbog zadravanja radnog mjesta, kriti etiku humanog medicinskog rada i primjenjivati strategiju ekonomske politike drutvenog sistema, ali na alost, bez poznavanja osnovne psihologije pacijenta i naalost, bez razlikovanja simulanata od uistinu bolesnih. Doktorii moji, koji su u to vrijeme ordinirali i rjeavali komisijske sluajeve s pitoljem pod stolom, bojei se bolesnih pacijenata i mene su odbili i inzistirali da, ako elim produiti bolovanje za svoju majku, to mogu postii samo ako je dovedem pred njih. Ne znajui to da napravim kao djeai pokuao sam ih moliti i objasniti da majka ne moe doi, jer je u jako loem stanju. Posljedica je bila odbacivanje produenja bolovanja i dali mi slobodno. Taj dan pamtim i pamtit u ga uvijek, jer sam uo najneprihvatljviju reenicu svog ivota, u bolnici Sv. Duh u Zagrebu. Po povratku s komisije, majka je ve bila izvan sebe od boli i odvezao sam je u Krapinske toplice, gdje je tada na kardiolokom odjelu deurao dr. Zlatko Maek, koji je kao specijalist internist, u tom trenutku odreagirao na jedini mogui i najbolji nain. Pozvao je ofera Maksa i rekao mu da odveze pacijenticu u Zagreb, ali da ovaj put mora letjeti! On je pak nazvao kolege kirurge i objasnio im svoje razmiljanje o dijagnozi. Stigli smo vrlo brzo u bolnicu i iza paravana se skupio konzilij i meu njima, kad su svi donijeli svoj stav o operaciji i otili, vjerojatno pripremiti se u operacijsku dvoranu, jedan mladi lijenik, ne znajui tko sam ja, a pretposavljam da nije o tome niti vodio brigu, rekao je studentima: "Vidite, ovaj sluaj emo otvoriti da bi se moda neto vie nauili, jer tu nikakve nade za preivljavanje nema!". Kako lako, Ljupki moj, ovjek spozna odakle potjeu neke fraze! Nisam potonuo u zemlju, ve sam se stopio u bjelini keramike te proklete prijamne ambulante. Nije tu bilo suza, ali nije bilo niti disanja. Ostao sam u gru... - Boe moj, sva sam se najeila! To je grozno! - Jednako mi je to grozno i danas, nakon skoro 25 godina. - Dobro, kako je taj lijenik mogao tako nepromiljeno nastupiti? Jesi li kasnije saznao tko je uope bio taj doktor?

- Saznao sam i upoznao ga u njegovom pravom svjetlu. ak napisao i pismo, ali 20 godina poslije tog dogaaja, taj je doktor doao u dvorac. Bio je na gost i vjerujem da nije znao nita o meni kao vlasniku, a nisam siguran da je zbog svojih sentimentalnih poriva i zapamtio prezime pacijentice koje bi ga moglo asocirati na njezina sina. Meutim, s obzirom da nije bio u dvorcu zadovoljan uslugom, napisao je protestno pismo ministru turizma Niki Buliu. - U dvorcu nije bio zadovoljan?! ime to nije bio toliko zadovoljan da je morao pisati ministru turizma?! - Zna, objektivno nisam mogao provjeriti tonost njegove reklamacije, ali imao je prigovor na juhu koja je bila dva stupnja hladnija nego je on to elio, da umak glavnog jela nije dovoljno porumenio i na sline gluposti. - To je zaista bio razlog da se ali ministru! - To ili neki njegov skriveni, ali to je uinio pismeno i postoji pismeni trag i ja ga uvam, jer lake mi je uvati do sad prispjele kritike, nego pohvale kojih ionako ima previe. Vidi, ali ukupno gledajui tu brigadu lijenika, koju ak mislim da je predvodio primarijus Cvitanovi, prekrasna osoba za razliku od prije spomenutog doktora za temperaturu juhe, svakako da svi zajedno zasluuju i veliku hvalu, jer borili su se etiri godine s medicinskim fenomenom, kako su govorili, mojom mamom, koja i danas ivi s restrikcijom unutarnjih organa! - zavrim i duboko uzdahnem, vjerojatno ne samo ispunjavajui potrebu za vie kisika, nego ublaavajui teinu oko srca, koja mi uvijek nastane kad se toga sjetim i pomislim, o Boe, uini da mi majka oprosti sve moje nestaluke ili trenutke u kojima sam je razljutio ili uvrijedio, a na to me Ljupka prekine, sa eljom da prekinem s tim tunim sjeanjima: - Sino, a reci, ima li danas mnogo posla, s obzirom da je subota? - Imam tri svadbe i joj, sjetio sam neega, obeao sam Brankici Pape da u je nazvati... Tina, molim te donesi beini telefon. - Sve za moga strica! - veli Tina i odjuri u dvorac. - Dobro, daj mi reci, kaj je bilo s tim zatvorom i s tim pisanjem za novine? O emu se tu radi? - To ti je sistem kao to sam napisao i u Veernjaku; velika riba papa malu ribu, zakon prirode koji odnos meu ljudima doivljava kao proturjenost. Ti zna da ja Papea dugo poznajem i da je to veliki dobriina i siguran sam jedan od najveih dravnih sponzora. Taj je pomogao da ni sam ne zna kome sve nije, a ja znam da tko je god bio blizu njega, bio je zbog namjere da ga iskoristi i najgore od svega, Pape je uvijek bio i ostat e sretan ovjek. Ta dobra, a hou rei zbog toga i pomalo bedasta osoba, kaj je najgore, ne ljuti se niti na timca, niti na Inu, koji su mu sve smjestili, ve se poteno trudi da otplati i isplati dugove za koje nije kriv da su nastali. Ne elim ti rei da on moda nije duan, ali taj dug mu je u nemogunosti da ga vrati, takorei podmetnut. Dok je god on astio i darivao, da bi posao iao, vjerojatno se tako morao ponaati, bilo je donekle u redu, a danas kad to vie nije u mogunosti, jer mu je ugroena i egzistencija obitelji, sada im Pape vie ne treba. - Zato su ga zatvorili? - Zatvorili su ga bezveze, pod neprovjerenom optubom, a zbog olako shvaenog istranog postupka, u kojem se nije pravilno postavio u obrani, to je uslijedilo otvaranjem istrage uz uvjetovanje pritvorom. Meutim, najgore od svega toga je netona interpretacija cijelog procesa u tisku, to je toj obitelji, a posebice malodobnoj djeci, nanijelo okantne posljedice. Neshvatljivo je da ovjeku koji je bio nepresuni izvor darivanja za Hrvatsku vojsku, koji je i sam sudjelovao na bojinici, koji je ak jednom prilikom u novinama proglaen kao jedan od najjaih platia poreznih obveza u opini Podsused, nakon toga svega, zavri iza reetaka, kao teki eerni bolesnik, bez prava na svoje naoale i ostali nuni higijenski pribor! - ula sam da si se ti probio do njega u zatvor? - Jesam i to ti je bilo i tuno i smijeno i naporno i pojma nemam kakvo sve, ali njemu u tom trenutku vie nego korisno. Zamisli, prvo ti njegovi doma i odvjetnik Boris, meni nisu htjeli rei ta se s njim dogaa. S obzirom da sam u to vrijeme bio na Bledu, radei neku turistiku studiju, nakon dva dana tajanstvene nemogunosti da doem do njega, odluio sam se vratiti i na licu mjesta uvjeriti to se to dogaa. U petak poslije poodne sam saznao

da je Vlado u zatvoru u Remetincu i da do njega nitko ne moe i da se o njemu nita niti ne zna. Moe misliti kako sam se osjeao kad sam njegove osjeaje pretopio u svoje, iz perioda kad sam ja bio zatvoren bez razloga! Poduzeo sam sve mogue tog trenutka i doao u predveerje do nadlenog suca, kojega sam zamolio da mi se dozvoli da ga posjetim. Ujutro sam otiao na sud i dobio dozvolu i potom ga posjetio u zatvoru i ulio mu barem malo povjerenja da nije sam. Drugog dana, napravivi cijelu spletku oko ulaza u zatvor, ishodio sam da dobije televizor, naoale i neophodnu garderobu i sanitarni pribor. Otiao sam, Ljupka moja i u Inu i pokuao pravedno i sentimentalno zatraiti da se preispita odluka o otvaranju krivinog postupka protiv Vlade te molio inokosni dio Ine da omogui da se na osnovu dogovora s obitelji o podmirenju odreenih dugovanja, omogui Papeu da se brani sa slobode. Tako sam ti ja, Ljupka moja, tada jako puno nauio! Prvo, cijeli ivot je jedno veliko uenje! - To je tono. - Vidi, u sluaju Pape, nauio sam kako ovjek ovjeku vrijedi samo dok ga koristi i kako sve nas veseli puno vie tua nevolja nego tui uspjeh, a vidi, spoznao sam i neto o sebi. I to jako vano. Da ja nemam takvo ime koje neki ipak potuju, ja ne bih nikada otvorio vrata suda kad se stranke ne primaju! Time sam u Vladekovoj nesrei, ustvari otkrio neke svoje vrijednosti, to mi je u tom trenutku bila moda i nagrada za zauzimanje za prijatelja, ustvari ak ne prijatelja, nego najboljeg prijatelja, kao to sam dao zapisati formulaciju posjetitelja na dozvolu za ulaz u remetineki zatvor. - Evo, stric moj, telefoneka, a pitaju te iz kuhinje da li bi ve bilo vrijeme da danas neto pojede? - Bravo, Tina, sad emo svi zajedno neto maznuti! - velim i uzimam telefon i zovem Papee. Medutim, vie puta pokuavajui, nitko mi se ne javi. No kad ve imam telefon u ruci, pokuam dobiti Paju Kaniaja da ujem nekoliko frikih unih viceva iz bolnice, jer je prije dan-dva trebao biti operiran. Ali je njegova mobilna stanica nedostupna. - Danas me, izgleda, telefoni ne vole. - obratim se Ljupki, koja je ispijala svoj vermouth. - Joj, vidjela sam najavu na televiziji za tvoj sutranji nastup u Sunanom showu! - Da, iako nikad nisam gledao tu emisiju, pristao sam da budem gost, jer sam dobar s Fodorom, a dosta sam toga snimao s njim, a i reklama ti u naem poslu nikada ne kodi, pogotovo kad nam daju da se sami predstavljamo na nain na koji elimo. - Evo dolazi netko u Cadillacu! ree Tina. - To je naa noble goa, naa barunica Plazoni. Ispriajte me na trenutak, idem je doekati! Milek u livreji sa skinutom kapom pod mikom, u bijelim rukavicama, otvara vrata iz kojih izlazi radosnija nego ikada, gospoa Vera i svim arom nas obavjetava: - Evo, stigla vam je dvorska vjetica! Gospon Sinia, kaj Vi mene primate? - A kaj bum sad kad ste ve tu? - Idem nazaj! Ak smetam, ja se vraam momentalno! - Ne, ni za Boga, nama je svima jako drago da ste vi opet s nama! - Je brus, ba je Vama jedna vjetica draga! Vi to velite zato kaj morate! - Ma ne, nikako, milostiva i dozvolite da Vam osobno pomognem otpratiti Vas do Vae sobe. - Jeste mi zamijenili stolac? Hoete mi dati vanjku pod rit na stolcu pred piglom? - Jesmo, jesmo, a promijenili smo Vam i slike u sobi, iako onak lepe kak je kupila Vaa cimerica, nemamo. - Jelda da je lepa bila ona slika? - Je, je. - No, hajde idem prvo u sobu, a onda idemo svi zajedno slaviti tartufovo. Pozivam Vas sve skup na ruak, a na meniju tartufovo moraju biti samo tartufi na 20 naina. Za poetak, s rezancima. Pratim tako gospou do sobe, u emu mi se pridrui i Karmen, ne mogavi odoljeti da je ne doe pozdraviti, a na dobrotvor vadi etiri zamotuljka pa kae: - Prvi je za malu Gogu, jer je prola s pet u koli. Ovaj drugi je za Gordana, jer je i on proao s pet. Karmen, ovo je za tebe, a ovo je za mog dragog grofa, za kojeg mi je najvanije da ga samo vidim!

- Pogledao sam Karmen i osjetio da u spojenom pogledu nemamo adekvatne rijei za zahvalu, na to naa barunica doda: - I nemojte mi se sluajno zahvaljivati, jer vas nemam vremena sluati. Moram se brzo urediti za tartufijadu! veli, zatvorivi nam vrata pred nosom. Bez glasnih komentara, uputimo se prema recepciji i susretnemo Dubravku, koja, spremajui se kui, upita: - efe, ja bih polako, ako se vi s time slaete, sad krenula, a uz ispriku na smetnji, jo jednom Vas pitam elite li pogledati potu pristiglu s nekih sudova? Uz to, imate i jednu, ini se, policijsku estitku, zbog krivog parkiranja. - Joj, te estitke su mi najdrae, a najgore je to, Duda moja, najee ja s tim nemam nikakve veze, jer maksimalno potujem propise, kad to mogu, naravno ili kad mi to vrijeme dozvoljava, dok se vi svi drugi vercate na moje ime, jer vozite automobile koji glase na mene! - Pa efe, to je sve naa zajednika kasa, kak vi to kaete! - Je, bogme, ali dajte da Vam ispriam nekaj na brzinu. Najsimpatiniju kaznu za parkiranje sam morao platiti, i to jo uz sudske trokove, kad sam prilikom velikog banketa, koji sam organizirao u Gavelli i to opet za najvanije goste, meu kojima je bio i predsjednik Tuman, zbog navodnog nepropisnog parkiranja, iako je kompletna ulica bila 'oiena', a ja sa svojim automobilom pristigao takorei u protokolarnoj koloni. Zbog neophodnih potreba, parkirao sam automobil na plonik pred ne znam kolikim brojem policijskih djelatnika iz osiguranja i koji su u tom trenutku znali tko sam i koja je moja vana i odgovorna uloga na toj sveanoj veeri! tovie, automobil nisam niti zakljuavao, zbog neprekidnih potreba da ili ja, ili moji suradnici, moemo lake i bre uzimati eventualni pribor koji nam je bio tu spremljen. Hou posebo spomenuti kako je i sam gospodin Vjeko Brajevi, dananji dravni tajnik ministarstva unutarnjih poslova, koji je tada vjerojatno bio na vanom zadatku koordinacije svih slubi sigurnosti, uavi u kazalite, prepoznavi da ja radim taj posao, dodao svojim suradnicima i potinjenima, kako mogu biti sigurni da e sve timati. Za pravo udo, ak i dravna sanitarna inspektorica, koju sam tada upoznao na zajednikom zadatku, vrlo je fleksibilno prihvatila sve moje sugestije i odobrila nain mog rada i izbor namirnica koje sam predvidio za servis. - efe, oprostite, ali meni se danas jako uri... - Nikada se nije dobro uriti. Poanta prie koju Vam priam ili rasplet, hajde dobro, preskoit u malo, kulminacija se desila kad sam poslije odlaska Predsjednika, u kasnim nonim satima, otiao do svog automobile, koji je stajao tono preko puta ulaza u kazalite i naao pod brisaem kaznu zbog pogrenog parkiranja, najfrikijeg datuma. - Pa ovo je zbilja bila kazna na koju niste mogli prigovoriti, jer ste vi vozili automobil! - Nisam niti osporavao da nisam vozio, ali Sanja, tadanja moja tajnica, jer sam ja bio u iznozemstvu, napisala je u albenom roku prigovor, objasnivi to sam tog dana na toj lokaciji radio, s molbom da se kazna stornira. Kazna ipak nije bila stornirana, ve je bila uveana za sudske trokove, a nakon skoro godinu dana od dogaaja, na Velesajmu mi je pristupio simpatini mukarac srednjih godina i predstavio se kao sudac kojemu je ao da je jednom prilikom presudio protiv mene, svjestan da zbilja nisam bio kriv u optubi i dodao da je tako morao uiniti s obzirom da nisam osobno potpisao albu. - zavrio sam odgovorno i napomenuo Dubravki da pouri jer e zakasniti. Na to se javi moj brat koji je, nailazei iza ugla, uo dio razgovora. - Kaj je to? Vjena tema - Sinia i sudovi, ha? - Kaj je Buco, gotov si sa svojim igranjem, bilo bi zanimljivo uti kako si proao? - Davor nije lo, zna, a i mlai je od mene... - A i mnogo bolji, osim ako gospodin ne eli izjaviti da mu je pustio me! - Nego, htio sam te pitati, to je pisalo u novinama da si ometao parnini postupak na sudu u Krapini protiv one iz Uprave prihoda? - Novinarka je to zapazila, a moda je to zapazio i netko u urednitvu, a da uope nije bio u sudu. - To bi mogao malo pojasniti. - Napisano je bilo da sam doslovce etao po sudnici i ometao time raspravu, a zbog svega bio i upozoravan, ne samo od suca nego i od svog odvjetnika Vujasina. To nije bilo tako. Ja jesam uao veselo u sudnicu, bogatiji za novinare koji su me pratili i koji nisu bili po volji

sucu, ali sam uao u sudnicu i s papirom za koji nitko nije znao kako ga mogu kvalitetno u dokaznom postupku iskoristiti. Suca sam svojim komentarom prekinuo u diktiranju tuiteljiine izjave u zapisnik, zato to je izokretao ne samo njezine rijei nego i cijele reenice. Moji komentari takoer nisu bili izravni njemu, nego mom odvjetniku, a kad me sudac pitao to hou i zato smetam, i s kime ja to uope razgovaram, to sam mu mogao drugo odgovoriti, nego da razgovaram sam sa sobom, jer sam u tom sluaju u najpametnijem drutvu, a za dalje neka se obrati mom odvjetniku, od kojega inzistiram da momentalno prekine raspravu, zatrai izuzee suda ili da se nastavi sudski proces po zakonitosti kako i zasluuje! - Pa, ti si skroz lud! Vjerujem da si ti to sto posto i napravio! - Normalno da jesam, a posljedino, sudac je promijenio i izjavu u zapisnik, ime je pridobio moje ponovne simpatije, meutim, teko uzdrmao Anicu Grozaj i Slavicu Komeniki, koje su vidjele da im kola kreu nizbrdo, jer arbitraa se poinje zasnivati na tonim i istinitim izjavama, to je uskoro i potaknulo tuitelja Canjugu, koji je prepoznao da se radi o lanim izjavama voditeljice i tajnice porezne uprave pa je odustao od daljnje tube. - A koji si to papir onda imao da je bio toliko presudan? - Dan ranije sam otiao u Sud i zatraio da mi se fotokopiraju spisi, to sam uz mnogo muke jedva uspio dobiti, naravno, prije toga skupo platiti, a tu sam ustvari pronaao policijski zapisnik temeljem kojega je i podignuta tuba, kojega kad sam analizirao, je ispalo da sam ja s kriminalistikim inspektorom razgovarao istovremeno u istom danu i vremenu u kojemu me se i tereti da sam prijetio i time poinio kazneno djelo. Ja sam uistinu pred policajcima u tono navedno vrijeme, a to se slagalo i s raunalnom memorijom telefonske centrale, zvao Upravu prihoda i razgovarao s tom Anom, tajnicom, ali ja tada kao ni ranije, nisam prijetio na taj nain da bih ugrozio sigurnost neijih ivota ili ve to su naveli u optunici. Zbog svih tih okolnosti, ja sam bio i nesretan kad se odustalo od tube, jer sam ekao svoj trenutak u zavrnoj rijei, ali bolje da se to sve skupa ranije zavrilo. - Ba taj ivot na ovome svijetu nije korektan. Uvijek dobri nastradaju! - Znate kaj je rekel jedan moj pokojni stari prijatel, gospodin Jurica Kantoci iz Pregrade...? - Znam, znam, stari je rekao da bude jednoga dan Bog dal da bu vrag sve zel, samo treba priekati, ali nije rekel da bi ti mogel i ostati! - nastavi Boris I doda da bismo sad mogli nekaj popiti, jer je totalno dehidriral, a ja mu predloim da sjednemo ispred dvorca i pojedemo neto slatko. Naruivi si dvije boce mineralne vode, jednu Podravkinog Lipikog studenca i drugu Jamnice, zbog podijeljenih ukusa te svaki po nekoliko kuglica Ledo sladoleda, nastavimo na razgovor u kojem na poetku istaknem kako mi je iskreno drago da je buraz uspio urediti prekrasno kuicu na Pamanu i kako je prekrasno to time omoguava da si bakice i dedek sad mogu namakati stare koice u toploj uvali pod pamanskim mostom. - Koliko ti esto uspije ii dole na tvoje more? - uj, skoro svaki vikend, jer sami si to delamo polako, a i prijatelji mi pomau. - Lako je tebi kad ti ima Pipinie i njima sline, koji ti pomau. Zna buco, i ja bih ti rado pomogao, ali sam zbilja totalno u komi, i s vremenom i financijski i kako god hoe! - Ma daj, molim te, pravo je udo kak ti uope odolijeva svim tim napadima, pritiscima i nikome nije jasno kako to sve uspijeva! - Bojim se da ni meni nije jasno, ali mislim da je to sad vec inercija! - Pa, zakaj nisi iel rae se baviti fast-foodom pa ivjeti od prodaje hamburgera, umjesto da tu mora kultivizirati kraj, rjeavati problematiku zagorskih meuljudskih odnosa i skoro kleati pred gostima koje poslije mora nositi po crvenom tepihu da bi ih uope pridobio, a na kraju je upitno da li ti budu i platili? - ustro e Davor. - Pametni moj veliki Davore, sad si me podsjetio na simpatinu priicu koju ba nisam tako mnogo puta ispriao, a tie se hamburgera. Hoete uti? - Hoemo, hvala Bogu! - Jednoga lijepog sunanog dana, dobijem pozivnicu, prvo pismeno, a onda i usmeno, da doem na otvorenje Mc Donalds - a u Vrbanima. Uputim se tamo, ali ne kako su svi oekivali, promocije radi, s Cadillacom, nego normalnim malim autekom i kao vaan uzvanik sjednem u blizinu gospoe Tereze Kesovije, gospodina Davora terna, u to

vrijeme ministra gospodarstva i niz drugih to poznatih to manje poznatih gostiju. Prvo sa eljom da to sve to krae traje, razmiljao sam samo o to skorijem odlasku, a onda odjedamput, stjecajem okolnosti, moju panju privue govor direktora McDonaldsa. Pomno sluajui, zamijetim kako je istaknuo da je ve u protekloj godini dana Mc Donalds u Hrvatsku uloio 1,5 milijuna DEM, zaposlio 40-ak ljudi, otvorio dva prodajna centra i takorei ve vratio kompletnu investiciju i kako se toplo nada da e posao jo bolje ii. Potom se za rije javio sam ministar gospodarstva i u svom govoru iznio da je najljepe to mu se desilo kad je prvi put bio u Americi, bio trenutak kad je uao u Mc Donalds i prepoznao tu industriju, koja svojom kvalitetom prehrane na takozvani fast-food nain, prehranjuje milijune ljudi u svijetu i kako je za Hrvatsku to jako, jako vano da je Mc Donalds startao za poetak u Zagrebu i kako svi moramo biti sretni, radosni i ponosni i ba zato emo esto i stalno dolaziti u Mc Donalds, jer ga imamo u slobodnoj, demokratskoj i neovisnoj Hrvatskoj. A sami podaci koje je direktor Mc Donalds - a iznio, su podaci koji govore o velikim ulaganjima u hrvatsko gospodarstvo i dalje nastavio s nizom rijei koje vie nisam mogao sluati, jer sam poeo razmiljati o sebi. Ja sam u to vrijeme uloio ne 1,5 milijuna DEM, nego 5 milijuna DEM, zaposlio isto etrdesetak djelatnika, otvorio dvorac sam i poeo prehranjivati moje konzumente otkupljenim voem, povrem, puricama, jajima, kukuruznim kruhom, tradicionalnim kolaima koje sam otkupio u selu, za razliku od Mc Donalds - a, koji je sve to prodaje, dopremio na najeftniji mogui nain preko bare, odakle i potjee. Sjedio sam i gledajui u Terezu, razmiljao da li da zaplaem zbog nepravde naneene mi, ne samo ovim govorom, nego i odnosom kojega je ovaj govor najbolje ocrtao ili da zaplaem zbog poruenog Dubrovnika, Konavala, koje sam si doarao pogledom upiljenim u legendu nae estrade. - uj, ak ti ne bu prestal, onda se bumo mi svi poeli plakati, jer jebal te vrag to i ni za drugo! - Sinia, ali vjeruj mi da e se jednog dana prepoznati tvoje djelo i svi svjesni toga to si uinio, bit e ti zahvalni. - Zna tvoj image nije u kategoriji fast-food prolaznosti, pojede na brzinu, zguva i baci. - Djeco, nemojte me krivo razumjeti, ja nemam nita protiv McDonalds - a, jer on nikoga ne tjera da jede ili bilo kako drukije konzumira ponuene usluge. To je vrhunski smiljen program ugostiteljskih usluga, koje mi svrstavamo u nainu ugostiteljsog razmiljanja pod drive-in ili drive-true service. Sigurno da u nekim postocima drava ima koristi od takvih kompanija, ali mogla bi drava imati jo veu korist kad bi ukljuila u plasman akceleraciju svojih proizvoda! - uj, ovo sve kaj veli sto posto ima praf, zna da bi ti ja rekel da neto nije u redu. Nego, da li mi tebe smetamo, jer ima tri svadbe danas, ali ima idrugoga posla? upita Boris. - Ne, ne smetate mi uope, drago mi je da ste ovdje i da vam budem iskre, ve sam vas se zaelio, a to se tie dananjeg posla, ja sam se namjerno iskljuio i ne elim sudjelovati, osim to budem na poetku reda, da bih pozdravio sve goste i poelio im ugodan boravak. Preputam sve ekipi koja konano mora poeti samostalno raditi, a mislim da u se na koncu ove 1999., pred zamah mojih novih aktivnosti u 2000., jer mislim zavriti i otvoriti druga dva dvorca, ovakvim nainom menadmenta rasteretit ovog rada, kako bih se lake posvetio novim zadacima. - Ali, pazi, jako je vano da ne padne Beanec na kvaliteti! upozori Boris. - Svakako da je to primarno i nikako se ne smije desiti. Meutim, to e biti onda kad otvorimo druge dvorce? Jednom se naprosto mora prekinuti ta moja neprestana briga! - Daj, reci, kak ti je prola ona svadba nedavno od Romana Bolkovia? znatieljna je Ljupka. - Misli na cirkus? - Kak ti sad misli na cirkus? Mislim na svadbeni pir! - Svadbeni je proao fenomenalno! Oni su rekli 'da' u upnoj crkvi u Pregradi, dodue ja nisam bio prisutan vjenanju, ali vjenanje koje vodi mons. Branko ne moe biti nikada loe, a cirkus je nakon toga bio ovdje. - ali se? Uvijek se rado ali! - Kakva je to po tebi ala, zar nisu cirkusi unutar ograda i pod atorskim krilima? to je to drugo bilo?

- Zapravo mene i udi kako si ti dozvolio da se tu na tenis terenu podie ator? Osim to se to ne uklapa u ambijent, koliko sada vidim, tenis teren ti je jako oteen, jer su sve linije potrgane i to vie nije to! - udi se Boris. - to sam drugo mogao uiniti, doveden pred gotov in? Poeli smo razgovarati o maksimum 150 gostiju, a doli smo na koncu na 300 pa kuda da stavim sve te ljude kad kapacitet dvorca tome nije prilagoen? to sam mogao uiniti? Koristiti eksterijere, ali iskljuiti rizik vremenske nepogode? I na sugestiju predviene opasnosti, Romano je pronaao taj ator, koji mi je predstavio kao neto naljepe, veliko, isto, uredno, sa super parketima na podu, adekvatnom decentnom rasvjetom i sve u svemu nisam imao razloga da ne prihvatim neto takvo. Uostalom, bio sam mnogo puta na prijemu kod Predsjednika drave, gdje se u Predsjednikim dvorima postavljao slian ator. Toliko, a propos atora. Ali mislim pritom na zamiljeno eljeni ator. - to se dogodilo na kraju sa atorom? - Je neki ator stigao, zvala me gospoa Marina Marinovi i pitala me koje vrste i veliine mini washa imam u dvorcu, tj. Mogu li za ujutro kad doe ator, pripremiti mini wash kojim bi se kao trebala oprati atorska prostirka. Od tad na dalje, poele su moje sumnje u kvalitetu cirkuske arene. Proroanstvo se obistinilo i stiglo je neuredno, izguvano, prljavo, oteeno i kako bih to jo nazvao to to je stiglo, a u surovoj krajnosti i bez poda od lameliranog parketa! Portvovna Marinica obavijestila me da e se na pod staviti najloni i da e to biti sve super, super, super! Tjedan dana trajale su intenzivne pripreme da sve bude super, super, super, da bi predzadnji dan, ne mogavi vie izdrati tu torturu lamperaja, nesposobnosti, a u krajnjem smislu i obzirom da nisam vidio cilj, upleo sam se i poeo forsirati neophodne stvari, dekoraciju, ali i na podu. Po najlonima neujednaene veliine, boje, debljine i ega sve ne, nije se dalo hodati, a Boe moj dragi, kad bi na to jo stavili stolce pa poeo netko i plesati, to bi i kao najloija cirkuska arena izgledalo ne smijeno, nego mnogo gore od toga. Romano je bio svjestan situacije i moram priznati da mi se u tom trenutku jako dopao, jer je pokrenuo pravu lavinu nonog rada, da se meni dostavi sve to sam traio, u interesu da se drugi dan njegovo vjenanje ipak odigra. Te subote, gosti su trebali poeti stizati oko 17 sati, a kamioni s traenom opremom stigli su u 14 sati. Sa svojom ekipom i uz pomo nekoliko Marininih djeaka, koji su u to vrijeme jo zabijali stolove, uz nedostatak avala, traka za lijepljenje, gladni i iscrpljeni, u periodu od samo dva sata, uredili smo prostor i mislim uz nadljudske napore, spasili to se vie uope spasiti moglo! Gosti su poeli stizati, a ja jedino razmiljati o totalnom mraku koji mi je najvie u tom tenutku trebao, kako bih sakrio to ruglo, gdje e kroz neko vrijeme sjesti ak i neki vrlo ugledni gosti, a moda i budui Predsjednik Republike Hrvatske. - Pa da, uj jebal te vrag, bili su ti i gospodin Paali i Budia i Gotovac i Prkain i Miroslav eparovi i Vedri i Mesi i Krpina i arini, zvao je Grania...! ivo e buraz. - Hej, ekaj malo, polako. Ti si poel nabrajati sve velike Hrvate pa nisu ba svi bili tu! - Dobro, kaj ima veze, ak nisu bili tada, bili su ranije! - Jel vas uope interesira ta pria ili ne? - Vi da on uvijek ima neto za rei! nervozno e Ljupka. - Daj, tata, nemoj stalno prekidati strica! doda Martina. - Daj ti stric, radije priaj kak je raditi s nogometaima Croatije? zainteresirano upita Davor. - No dobro, ne bum vie prekidal, ali moj komentar je na mjestu. - Dobro, dobro, ti zna, to se tie same politike, da sam ja odluno neutralan i da je meni najvanije da gost bude zadovoljan, a bilo koji Hrvat, ako se zalae za napredak u dravnom gospodarstvu, ja ga stavljam u top hijerarhiju! - A neki dan sam te videl u Veernjaku na zadnjoj strain, kao istaknutog ovjeka od osobne moi s potpisom da prima svakoga! veselo e Davor. - To je bilo povodom susreta svih aktualnih politikih stranaka. - Ali ital sam u novinama da vladajua stranka nije bila prisutna! konstatira Boris. - Buraz moj, bilo je prisutno mnogo ljudi i mogu ti rei da su bili svi vrlo dragi i vrlo simpatini, a ponovno ti velim da se ja u politiku ne mijeam! - Deki, no, dajte da ujem kaj je bilo s tim Bolkoviem na kraju! nestrpljiva je Ljupka.

- uj, Ljupki moj, to ti je sve poelo tak kak je poelo, a bilo je tono tak kak su Nacionalovci napisali. Veliki glamour kojega su gosti naruitelji usluga htjeli, dobili, ali najgore u svemu, nisu platili. - Kaj veli, nisu platili? Pa Bolkovi je rekao u Globusu da ga vrijeaju oni koji su rekli da njegova svadba kota samo 70.000 DEM, jer da kota mnogo vie! - Sad si vi zamislite koji su ok proivjeli poreznjaci koji su itali Globus, mislei da sam ja i digao tu lovu. Ili jo veu, prema Bolkovievim izjavama! - Pa kolko je kotala onda ta svadba? zapita Ljupka. - Ja ne znam Ljupka koliko su kotala njihova odijela, prsteni, cvijee i drugo, ali na ceh se bazirao na 70 maraka po osobi za paket uslugu, u kojoj je bilo ukljueno kompletno sve. to moe mnoiti s cca 250 uzvanika, ali je ceh ipak uspio dostii neto viu cifru, jer su koritene sobe dva dana i prilian broj ljudi nam je bio na grbai u tjednu dok su trajale pripreme. No bilo je i nekih dodatnih trokova koje je prouzroio Mao Mao. - Stric, kaj je to Mao Mao? znatieljna je Martina. - Mao Mao je pas, koji se odaziva na Mao Mao, a voli papati vrata, tepihe i drugo, ali zaboravio je novanik. To je u drutvu izazvalo buru smijeha, a potom i uslijedilo pitanje Ljupke: - Kak bu to naplatil? - Kaj, tuil bu ga za prijevaru i prisilno bu se naplatil u roku dva tjedna! uvjereno e Boris. - Nee biti potrebno, jer sam razgovarao s gospodinom Vinkom Grubiiem, koji mi je dao rije da e to OTV platit, s obzirom da oni imaju neke svoje neraiene raune, a gospodin Bolkovi je i pokazao dobru volju za podmirenjem rauna poto mi je u gotovini dao deset somova, to mi je bilo najneophodije da podmirim najbitnije poslovne trokove. - Onda si ti na toj svadbi prosto reeno izgubio? - Prosto ili neprosto, morao sam, da bih se, kako je bilo najavljeno 300 gostiju, opskrbio s dovoljnim koliinama inventara, pogotovo jedaeg pribora, aa i ostalog, koji mi inae nije neophodan u svakodnevnom poslovanju. Onda ako uzme u obzir da je udaljenost od pripreme hrane do prostora za posluenje kompletnog servisa na beki nain, to znai da je svaki gost dobivao ljjepo ukraenu hranu u svom tanjuru, izazvalo enormne trokove i bilo na granici izvedivoga. Svi zajedno, kad govorim o personalu, ujutro smo bili kliniki mrtvi, a da ne govorim o psihikim traumama koje smo podnaali, uzevi u obzir ponaanje dijela klijentele za koju smo prostrli crvene tepihe. No neto sam ipak dobio, a to je da sam se uvjerio koliko je kum Branko Kuzele divan, to sam i od ranije znao, jer njegovi humor, dobroudnost i dobra, plemenita volja, potrebna da pomae druge, i da gasi vatru, bili su mi najvea pomo u ukupnoj scenografiji. - ula sam da je bio fenomenalan vatromet u pono! - Da, Tina, bio je prekrasan vatromet i dugo je trajao i to naa Pirotehnika Mirnovec bogme izvede kak se ika! - Dobro, a reci kak je prolo sa Zoranom Primorcem? priupita Ljupka. - ujte, mili moji, ali to kaj ja vama priam, to je stroga tajna i morate mi sad obeati da sve to sam vam rekao apsolutno ostaje za ovim stolom, jer ni u kom sluaju, pogotovo ja nemam pravo, niti ne elim, otkrivati diskreciju koju svojom etikom jamimo gostima. No kod ovako javnih stvari, koje su medijski posebno interpretirane, moe se napraviti mali izuzetak, ali vidite, opet ja ne dajem izjavu sada u medije, nego vam priam samo privatno. A to se tie Primorca, to je bilo neto sasvim drugo. Bilo je to svadba s oko 120 gostiju, u cisto jednoj drukijoj koncepciji zamiljena i realizirana. Moram priznati da mi je njegova izabranica Danijela Kresoja vrlo simpatina i da se jako trudila da sve uz pomo njegovih roditelja pripremi kako bi maksimalno udovoljila Zoranu, koji je praktiki sa svjetskog prvenstva doao pred matiara. - Joj, pa da, to sam te htel pitati, na kojoj si ti na kraju adresi, zar ti zbilja mulja da je to Valentinovo ili je to pak istina? pita Davor. - Davore dragi, Valentinovo je vie od 400 let i moja osobna karta i vozaka dozvola i putovnica i ak obiljeeni prometni znak mjesta, sve je Valentinovo. I najvanije od svega, moja obrtnica, naslov firme, registar dvorca, svi telefonski imenici, sve je sa slubenom adresom Valentinova. Jednom prilikom u inozemstvu, s jednm hotelijerom na znaajnom

skupu, razmijenio sam vizit kartu, a nedugo zatim taj kolega svima je ushien idejom, obzanio kako sam promuuran u marketingu pa sam si za adresu dao upisati Valentinovo!. S time su se svi sloili i podrali prije svega izreeno, a time jo vie prihvatili sva moja izlaganja na temu turizma. Sad zamisli dalje: morao sam vrlo dobro osmisliti nekoliko reenica, kojima sam trebao argumentirati da ja nisam to izmislio nego da je to zbilja ime mjesta, dobiveni po svecu zatitniku bolesnih od ljubavi, sv. Valentinu. - Dobro, zato ti onda opina Pregrada ili koji je ona vrag sada, grad Pregrada, ne prihvaa tu injenicu? - Prihvaaju oni vjerojatno injenicu, ali ne mogu prihvatiti mene! - Dobro, ali zato te ne mogu prihvatiti ? zapita me Davor. - Da se ne bih ponavljao i preesto upotrebljavao rije genijalci, elim ti to objasniti na drugi nain. To vam ima veze s razvojnim stupnjem, a ini se da su neki ljudi u mojem bliem okruju na razvojnom stuplju biljaka i unato injenici da smo se desili u kolijevci postanka ovjeka, kaj ne, homosapiens neandertalis krapiensis je nekad ba tu ivio! - Ma to je klasina forma inata i svima je to iz novina bilo jasno, ali ti to mora rijeiti ipak na razini nekog ministarstva ili moda Vlade, jer ako s lokalcima ne ide, treba ih jednostavno preskoiti! odluan je Boris. - Kaj bu preskakal kad je to tak veliki korov da ga vie nemre ni preskoiti! Te biljke su ti kakti mesoderke, a u ministarstvo ti je veina njih vrlo uskog tuka pa ti je situacija blia neuspjehu nego li napretku, a da stvar bude gora, botaniari ekolozi sve vie zatiuju i ne samo endemske vrste bilja, ve i korov koji se prebrzo iri. I to upravo zbog svoje primitivnosti! - Daj, molim te, zbog djece, a i ostalih prisutnih, izraavaj se bez utjecaja naturalne prirode, jer sjedimo u vrlo kultiviziranom parku. - Obratio sam se zbog tog problema s pisanjem mjesta Valentinovo, ali i zbog ostalih aljkavosti i neprofesionalnosti gospoe Horvat, matiarke koja je, elei Pregradi dobro, uspjela ak odgovoriti od vjenanja u naoj sredini Branku i Sandija Cenova, a illustrissimus Zdravko Ivanjko, niski rafi eljene velike matice, u neopini ve gradu Pregradi, ne mogavi prihvatiti da bi mu se dohodak mogao poveati turistikim vredovanjem nametnutog mu svetog imena mjesta, podrao je naravno svoju urdicu, umjetno namirisanu ruicu! - Kaj ti je sad opet? rafeci, matice, parfemi... Kaj je sad? Jo bu na kraju poel spominjati i neke WD-sprejeve? pita Boris. - E, estitam, ovaj put si ispred mene, jer si me podsjetio na toliko vaan WD-sprej! - Sinia, pa ti si ne mogu! usklikne Ljupka, ne skrivajui smijeh. - WD-sprej slui za ienje re i podmazivanje, a ta moja zgrada opine, za koju bi mnogo bolje bilo da je robna kua, ima re na sve strane! Jednom prilikom, dok sam se jo redovito odazivao neprestanim pozivima sudaca za prekraje, poreznim seansama, itd., ne mogavi vie izdrati kripu i cviljenje glavnih vrata, izvadio sam iz automobila WD - sprej i podmazao vrata, kao svjesni lokalpatriot. Poslije podmazivanja, vrata su prestala cviljeti! - Zakaj onda kad si prepoznao rjeenje za ozdravljenje vrata, nisi nastavio s podmazivanje dalje? mudro e moj Boris. - Misli da sam trebao podmazati i urdicu? - Ako ne podmazati, onda joj barem pokloniti parfem! - Poklanjao sam ja njoj i mogunost da sama izabere to eli, svaki put, meutim, unato stotkama i dvjestotkama, ona je radije birala nametnutu joj rafovu volju. - Dakle, niti ministarstvo ti nije pomoglo, niti vie instance, ali ekaj, zaboravio si rei to je bilo s gradonaelnikom? - A kaj s gradonaelnikom! Gradonaelnik je tak i tak lutkica! Moj tef Novako je predragi i pregradski pravi prijatel, potovan ak i kao bankar, iako mi je ao to nema mogunost izabrati si kvalitetniji personal, ali nije udno to me nemre razmeti, jer nemre mene razmeti celi svet! - Stric, ja danas kao asnik za promatranje, javljam ti da ti s desnog boka prilazi black and white - Martina, na to se ja okreem i uoim slastiara Aleksa i obera Oia, koji mi se, uurbano prilazei, ve iz udaljenosti, gestikulacijom ispriavaju na smetnji, elei sa mnom hitno razgovarati.

- Znam, deki, znam o emu se radi, idem s vama, a vi, moje drago drutvo, oprostite, ali sad zbilja moram biti koristan na drugom mjestu. elim vam dobru zabavu, a vidmo se kasnije. - uj, mi ti bumo ili sad, idemo skoiti do mame i tefice u Crvenkapicu pa bumo polako za Zagreb, jer za naveer i mi imamo neki plan. Krenem sa svojim kolegama i putem saznam kako teku pripreme, potom obiemo sve dvorane i prekontroliravi raspored sjedeih mjesta pa zbog prve svadbene grupe koja je ve pristigla smjetavajui se u sobe, odjurim da nabacim smoking. S pravim olakanjem i odmoren, svjestan da sam odvalio ve veliki dio dana, bez posebno velikih obveza, skoro relaksiran, ali zadovoljan jer veeras je dvorac ispunjen do posljednjeg mjesta, skockan, namjestivi osmijeh broj 39, krenem u susret dragim gostima. Svjestan da poslije 2000 sveanih banketa koje sam organizirao, vie nisam iskusan nego mudar, s lakoom koraam hodnikom, koji je svojom crveno-bijelom bojom nadopunjen mojom sveanom odorom, postajao dio mene, a time jo vie pridonosio neiscrpnoj energiji kojom sam u tom trenutku zraio. Sam sebe sam pitao :to je jae - tristogodinja povijest dvorca i sam dvorac ili ja, koji se ve desetu godinu borim s njim i sa svim njegovim iskuenjima? Pogled u nebo preko tornja, kojim se nagraujem svakodnevno i u uspjesima i u neuspjesima, odjednom je izgleda sve htio pretvoriti u fijasko. Zar je mogue da uvijek poslije sunca doe kia? Ako ne ba uvijek, ali ovog puta stigao je oblak iznad mojeg tornja i u tili as njegovu boju potamnio tekim kapima kie. to sam mogao drugo i pomisliti nego na razoaranje tih mladih ljudi koji su svoje sudbonosno da doli izrei pod tim valentinovskim nebom! Kako banalna stvar moe promijeniti raspoloenje i ima li naina da ta promjena raspoloenja bude samo trenutak kojega lako reinkarniramo? Sad ve ne stojei, kako smo svi htjeli, u sjeni stare lipe ispred dvorca, ve u improviziranom salonu, obiljeio sam poetak sveanog zakljuenja braka svojim uvertirnim pozdravnim govorom, prilagoenim vremenskoj neprilici. - Veliko je zadovoljstvo stajati pred ovako dragim auditorijem, koji se okupio zahvaljujui ovim mladim, uskoro i slubeno branim parom te kao kuedomain, izraziti Vam i zagorsku i grofovsku dobrodolicu, ali dobrodolicu u naem i Vaem dvorcu Beanec, sa eljom da dananje svjedoanstvo pamtimo kao najugodnije ivotno sjeanje! Velika mi je elja da Vam priznam kako sam ugovarajui s naim mladencima ovu sveanost, bio konstantno ispunjen posebnim zadovoljstvom, prije svega zbog njihovog zajednikog 'znamo to hoemo', a drugo jer sam se druio da slobodno kaem, s jednima od najsimpatinijih i najljepih uskoro suprunika, kojima u ovom trenutku prenosim iskrenu estitku na odluci, jer od prihvaene ljubavi nema nita ljepe! Legenda kae da je svaka svadba poaena kiom, znak budueg bogatstva mladenaca, a mi Vam, danas ovdje okupljeni, izraavamo elju da upravo koliko danas kapi kie padne, toliko imate najljepih trenutaka u zajednikoj srei!- To izazove eljenu reakciju, praenu burnim pljeskom, s prestankom ljutnje zbog loeg vremena. Slijedeih sat vremena, proveo sam ponavljajui slian tekst pred tri vrste publike, koja je u dvorcu bila s identinim razlogom i potom, vidjevi da je sve u redu, krenuo van uobiajenog menadmenta, na ulaz, da doekam najavljenu obitelj Perkov, za koju sam dobio signal da je najavila svoj dolazak. A oni su ve ulazili u dvorac, na to e uvijek duhoviti Perkov: - E, pa Sinia, prijatelju moj, nisi ba zbog mene trebao oblaiti smoking! Mogao si me jednostavnije doekati. Sad je meni neugodno, vidi kako sam ja doao obuen! - Mon amice, nisu se niti grofovi uvijek lijepo oblaili, a Vi gosti imate daleko vea prava od onih koji Vas slue, ali na poetku, gospoo Perkov, jugendsi i dragi prijatelju, dobro Vi nama doli ! - uj, mi jesmo sad sportski obueni, ali kad sam proli put navratio kao poslovno skockan u odijelu, onda sam te naao vani ispred dvorca kako zida u manduri! - Stari moj, najvanije od svega toga je da si ti meni sada tu, nakon tolikih obeanja. I lijepo se prvo ugodno smjestite, a potom se vidimo na welcome drinku na gornjoj terasi uz vau sobu. - uj, evo ti tu nekoliko mojih, bolje reeno Podravkinih sitnica i neto od srca od nae obitelji, da to ne nosim u sobu pa se vidimo! - ree Perkov.

Naklonom ispratim kolegu i prijatelja i odmah ponovim naklon, upuujui ga barunici Plazoni, koja se vraala iz restorana, govorei: - Boe dragi, kak ja volim tartufe! Gospodine Krianec, je li moebit da i drugi ljudi naruuju tartufe ili to samo drite za mene? - Naturlich, da i drugi naruuju samo, Vi to naruujete zbog guta, a drugi zbog afrodizijaka... - Ali kaj je u tom Vaem mesu? Ja sam si naruila wiener nicl i rezance, sve posuto jako s tartufima, da vas ne zaboraviim podsjetiti na moje najvanije jelo, ali taj nicl je tak mekani i soni i uope nije mastan! Tak da si ja dodam gore jo malo ulja u tartufa. Joj, nesretni tartufi kaj ih ja volim! - A ja najvie volim kad ste Vi s nama, a kaj se tie pripreme hrane i ukusa, moda Vam odgovara to to mi sve pripremamo takorei na pari, jer se sluimo konvekcijskom penicom? - Kaj je da je, ali sve mi je fino, nego, jel bi vi mogli te tartufe kod mene u vrt nekak presaditi? - Onda bi Vam morali nabaviti i nekoliko divljih svinja, koje bi Vam ih traile ili biste ,u najmanju ruku, trebali imati dva lovaka psa. - Joj, ja se samo alim, ali to bi bilo stvarno dobro. Ali bih vas lepo prosila da vas nekaj pitam? Jeste li vi kad uli za slikara Krivia? - Na kojeg mislite, mlaeg ili starijeg, jer jedan je slikao, a drugi se bavi slikama? - Joj, nemojte mi spominjati mlaeg. Kaj vi znate, kaj on radi? - Znam, vue cijeli svijet za nos, a jedamput je povukel i mene, ali samo za kratko, jer sam se brzo, brzo zmaknul. - Ajde, dajte, ko bi vas jo mogel povlei za nos? Vi ste preveliki igra za njih! - Ali dobil sam Vam pozivnicu, jednom prilikom, za aukciju u Inter-contiju i znatielje radi, a i eljan umjetnikog doivljaja, otiel u Kristalnu dvoranu, ak prilino dobro ispunjenu, uplatil visoku kotizaciju i ekal da dou Krinii, Babii, Crnii, estii i svi ostali, redom navedeni u pozivnici. No, jedno vrijeme tako promatrajui tijek, ak sam i trpio nekulturno i nepodnoljivo ponaanje tog Kriviia. Uz to, poeli su dolaziti neki klinci, kao da su na Vimbledonu, a ne u zatvorenom prostoru otmjene kristalne dvorane. Poelo je kraj nas prolaziti neto uokvirenoga, ali cijelo sam vrijeme mislio, budui da su bili prikazivani poklopci od bombonijera, da e poslije tog zagrijavanja, osvanuti koji Raki, Hegedui ili barem Buan. Aukcija je poela, okviri vie nisu pristizali nego samo cirkulirali, a ja sam, tuan i uvrijeen, jednostavno demonstrativno napustio dvoranu i ne komentirajui sve to, pripisao jo jedan minus svojoj intuiciji. - Kaj ste to bombonijere gledali? Ja to gledam na OTV-u pa nisam vidjela nikakve bombonijere? - Gospoo Plazoni, to Vam je moj izraz za seriografije! - Aha, to je to, ali ja sam vam nekaj htela rei za staroga Krivia, kaj mislite o njemu? - Pa on je simpatino radil ulja, dosta su mi zanimljivi njegovi pogledi na unutranjost dubrovakih zidina. - I ja imam jednu njegovu slikicu i s obzirom da imate tak lepu kolekciju, a ja vas imam tak rado, dala bih vam je za kolekciju, ak vi to hoete? - Vi mene, barunice draga, previe nagraujete... - Prosim lepo, prosim lepo, nemjerljivo je to kaj vi radite za mene, ali i za sve nas, kojih danas ovdje ima povei broj. I more li bit da vam ja moda smetam, moda se mogli moju sobu malo bolje prodati? - Naprotiv, milostiva, jako mi je drago da ste s nama i koristim priliku da Vam od sveg srca zahvalim za poklonie, koji ba i nisu poklonii, hm, hm! Na to ve silazi familija Perkov i kolega optereen profesionalom deformacijom, odmah zapoinje svoje glasno razmiljanje: - uj, ovdje je danas prava guva, a tako se osjeaju mirnoa i smiraj. Nevjerojatno, uope se ne primjeuju gosti. Koliko ih je trenutno u kui? - Ako ukljuim ovu potovanu obitelj preda mnom, onda nas ima 171, bez personala ili 212 s personalom. - Super posao! - Da, stari moj, ali takva ima moda dva ili tri u godini!

- Tata, moemo li ii van proetati? - Moete ako je prestala kia. ak je zgodno da odete moda do tale il moete vani gaati lukom i strijelom, a ako je kia, imate salon s igrama pa igrajte flipere ili se eite pa razgledavajte slike, a mamu i tatu ete pronai, kad osjetite potrebu za njima, u kavanici, gdje mi idemo malo sjesti. Elegantno eui po hodnicima dvorca, uz objanjavanje pojedinih vrijednosti slika, stignemo do kavane, zauzmemo jedno slobodno mjesto u kutu i uz aenje, nastavimo razgovor. - Tak mi je jako drago da si dobro i da si konano nagraen za sve to si uinio, a siguran sam da je tebi najvea nagrada, broj gostiju koje ima i stalno si prisutan u medijima. Stalno neto itamo o tebi. - uj, ti gospon magistar, kaj ti, otkad si magistrirao, stigne itati i novine. Ja sam mislio da si ti zadubljen samo u strunu literaturu i priprema doktorat! - Daj, daj i za ovaj postiplomski studij sam se fest namuil! - Reci mi, ima li u svemu tome neto primjenjivoga za posao kojim se bavi? Koja je korist od toga magisterija? - Pa sad sam mr. - to je korist! - Svi moji konobari su mr., jer im na ploicama pie Mister. - Da si ti barem bil s menom cijelo vrijeme, ja sam proveo pola godine u Opatiji uei! - uj, ja znam kak se moe nahraniti vrhunski gost papcima i tetivama, meni ne treba proirivanje takvih znanja! - Ha, ha! Ne moe to nikako zaboraviti - te pogledom prema znatieljnoj supruzi kae - Bili smo ti mi jedne godine, mislim 1992. na kongresu turizma, na kojem je Sinia sudjelovao sa svojim referatom. Mislim da je bio naslov: Spomenici kulture u funkciji turizma i kad su mu dali rije, vie se nije mogao zaustaviti. Trajalo je to satima, ljudi niti na veeru nisu mogli otii! - Daj, daj, nije ba bilo tak. - Bio si dui od svih zajedno u jednom komadu! - Morao sam biti dui, kad sam imao i temu jer sam na kongresu, koji mislim da je iao pod nazivom: "Kvaliteta u turizmu" htio upozoriti sve na vanost elitnog turizma, to je po meni znaajnije i mnogo, mnogo vanije od onoga to su pisali neki tvoji doktori, a jedan meu njima: "Kako iskoristiti manje kvalitetne dijelove mesa u hotelijerstvu". Daj molim te, zar nije to nevjerojatno i takva tema u kojoj papke i tetive predviamo za serviranje, elei uz to, jo promovirati dravu kao raj na zemlji?! Sigurno bi nam to omoguilo eljeni razvoj! Sva srea je da nemamo nacionalnog programa po kojem bismo morali voziti, jer bismo na kraju, zbilja, mi svi morali voziti po nametnutim nam prijedlozima eksperata s titulom. - Ti neke stvari nikad nee zaboraviti! - Pa kaj ja mogu, kad me svaki put kad vidim pajceka, na tu temu asociraju pajcekove nogice, zakopane u duboko blato i izmet, kojeg fala Bogu, kod nas u Zagorju ima dosta! A kaj se tie raja na Zemlji, to je pak najvea glupost koju je turistiki um mogao smisliti! Zamisli, mi pozivamo goste iz cijelog svijeta, parolom: Doite nam mrtvi, jer na to te drugo raj asocira? - uj, ali ti si drugi dan ipak zavrio za predsjednikim stolom, za razliku od nas drugih! Dekanica Peri povela te i na poseban ruak, gdje je bila nazona gospoa Cetinski i jo neke dosta bitne osobe. - Vjerojatno sam neim privukao njihovu panju! - Ali si privukao i panju svih sudionika punog kongresnoog Karamarkova "Adriatic centra, kad si izjavio na pitanje: to bi trebalo odmah uiniti, da se hrvatski turizam promijeni na bolje?, ti si rekao: - Trebali biste se svi vi koji ovdje sjedite, maknuti! - Davore moj, a kaj ja mogu? Kaj imam za rei, to i velim! - Pravo je udo da te uope dre u Upravnom odboru hrvatskih hotelijera, kad ide uvijek kontra! - Ma ne idem ja nikom kontra, ve su njihova razmiljanja i rad kontradiktorni hrvatskim potrebama i turistikom interesu. Gospoo Perkov, dragi Davore, ja sam u svom ivotu sve uinio sam, kao, bukvalno reeno, pravi samouk. Ne prihvaajui ak niti uena znanja, postigao sam ono to sam htio. Moda nisam do kraja, jer me jo eka otvaranje zapoete obnove dvaju dvoraca. No, sve ovo to sam primjenjivao do sad i nain na koji sam to

radio, koliko poznajem cjelokupnu strunu literature, ne znam gdje bih to proitao ili tko bi me na moj put, koji sam proao, tako dobro uputio. - S time se slaem. Kaj se toga tie, priznam ti pet doktorata! - Vidi, ja bjeim od tih titula, bjeim od svjedodbi, meni su u ivotu relevantni pokazatelji neije vrijednosti, prije svega djela. to znai titula nekim sudionicima na kongresu, koji su ak, ini mi se, predavali na mom fakultetu u Zagrebu, dok sam ga ja jo pohaao, kad su, dobivi nalog da napiu saetak mog izlaganja, ujutro jednostavno napustili kongres. Je li rije o ponosu ili nekom drugom objektivnom razlogu, ne elim suditi, ali ekonomija s kojom se ja nisam slagao, sluajui predavanja, govori da ja danas imam nevjerojatno veliku novosteenu vrijednost, moda sada i nemjerljivu, gledano financijski, dok ti isti ljudi rade za nevjerojatno mali dohodak i naravno, predaju ekonomiju. - Svaki je za neto, ali neki su opet posebni i naravno da takvog praktiara kao to si ti, takvi ne mogu pratiti. - Dragi moj, Perkov, da li kolovati djecu ili ne i moje je pitanje, jer sam pred odlukom da slijedee godine svoje upiem na neke od fakulteta, a opet svjestan da titula moe nekad neto znaiti, nije loe da zavre faks. Meutim, jako malo osim vjebanja koncentracije, memorije i lijepog druenja s istom generacijom, malo im od svega toga ostaje ili se moe primjenjivati u konkretnom ivotu. Faktor zaborava na sve nas prebrzo utjee, a moda je tako i dobro, da sve ne memoriramo previe vrsto, jer, Boe moj, kakve bi to glave trebali imati! Ali kad netko, kao to je to primjer u trinoj ekonomiji, predaje ili ui djecu kalkulaciju pa im kae da je riba u Rijeci jeftinija nego li u Zagrebu, jer na ukupnu maru ne utjeu daleki transportni trokovi, onda nastaje veliki problem s tim djetetom. - Normalno, jer u vremenu u kojem mi ivimo, riba je dvostruko jeftinija na zagrebakoj trnici! - Da, da... Vidi stari moj, to ti je tak. - Pa kaj je s tvoji predavanjima u Dubrovniku? uo sam od nekih studentica da si tamo rasturao, sipajui u praksi steeno znanje, da su te studenti dobro prihvatili. Zamisli, eno, oni njemu u okviru predavanja, pljeu ili ga prekidaju aplauzom! Taj uda radi! Ali zato to su to djeca koja svoj studij na amerikom koledu plaaju, a kad to kaem, elim upozoriti da dolaze iz obitelji koje taj financijski teret mogu podnijeti, iz ega proizlazi da su i sami izgradili ekonomsku bazu, koja im to omoguava, a djeca na toj razini, maksimalno se posveuju uenju, jer kroz takav vid, kakav im je tamo ponuen, oni moraju postati dobri budui menaderi. Naravno, pod uvjetom da ih sustav u kojem ive, prihvati. Nae razmiljanje, pritom mislim na dravu, nije usmjereno ka stimulaciji i poticaju pa oni zavre van granica, kao to su to uinili mnogi Hrvati te postali utjecajni i bogati ljudi. Mnogo je tee raditi na primjer, dr. Ceroviu na hotelijerstvu u Opatiji, jer je domai studij znatno manje optereen ulaganjem roditeljske financijske ljubavi u studenta i tee je postii rezultat, iako mi se, gledajui prosjek u indeksu, ini da ishod mnogima nije toliko vaan, koliko je vaniji provod u lijepom primorskom mondenom mjestu, koje danas to naravno vie nije. Jednom prigodom razgovarao sam s dr. Ceroviem, koji je jednostavno ogoren na neke studente i koji mi je rekao da, kad im je postavio najjednostavnije pitanje: to je to hotel?, oni su mu odgovarali, da je to u hotelu, hotel je na hotelu, ispod hotela, s druge strane hotela i sve samo ne ono to u stvari, s nekoliko rijei, moe opisati kuu koja komercijalno prihvaa gosta, a nudi mu smjetaj, prehranu a hoteli u svijetu - i neto vie. - uj, kaj ti misli sad o naem novom ministru Heraku? - Ima vrlo sveto ime, uz to, tako ga prihvaa i brana, ali nema ba previe zahvalnu obvezu. Meutim, treba pojasniti i to da je on, praktiki jedini profesionalac do sad na takvoj funkciji, od kojega svi oekujemo mnogo, ali u svome mentalitetu radije utakmicu promatramo nego li i sami igramo, jer za vrijeme dok promataramo, imamo i dovoljno vremena kritizirati, a okuati se? - A Morsan? uo sam da si se s njim druio? - Da, razgovarali smo nekoliko puta, to se tie njega, moram ti rei da jedno ministarstvo sa specifinim karakterom, moe voditi i ovjek koji nije izravno u struci, tovie, diplomacija prolazi uvijek, a pogotovo u svemu tome on, koji je htio ili ne htio, stjecajem okolnosti, mnogo o turizmu nauio, jer je doao iz panjolske. Problem rada jednog ministarstva nije u konkretnom znanju ministra, ve u delegiranju profesionalaca na prava

mjesta, a poslije toga, naravno, u koordinaciji svih svojih pomonika. Bojim se da gospodin Morsan tu materiju vjerojatno, ne svojom krivicom, nije mogao rijeiti. Njegovi nastupi nisu bili s receptivnim prizvukom kakvog naa drava zasluuje, jer sve se bojim da je bio previe politiki optereen, a da bi se mogao posveivati cilju o kojemu mi razmiljamo. Za jednog takvog razgovora, tu u Beancu, koji smo poeli s uvertirom njegovog pitanja: to mislim o radu turistike zajednice, a ja mu odgovorio da mi je to prvi glas od njega da ona uope postoji, kroz etverosatni razgovor, uspio sam 18 puta uti da smo drava u tranziciji. Tim terminom Morsan nije baratao, jer nije znao to je rekao, nego imam dojam da nije imao upute to treba rei, koje su, ini se, trebale stizati s vie instance. A da sad tebe sprijeim da me pita jo i za Bulia, poet u ti sam priati o njemu... - Veite pojaseve, polijeemo! Zove li se tako drugi dio predstave? upita Perkov ironino. - Raj na zemlji, sunce moje malo, bolje bi nam pristajalo garbage (smee) garden, a kuu treba pomesti pred svojim pragom. Samo, problem je pomesti, kad je u junim krajevima stalno tako vrue, a i nije dobro pomesti, jer se praina die! Biti ministar turizma sa svim privilegijama koje mu pozicija daje, a ne znati da neto postoji dalje iza Zagreba ili otvoreno priznati da je prvi puta... - Ti to pria o Buliu? - Da, o Nikom, jer Nino ga se ne smije zvati. - Ma daj, ti si iva enciklopedija, o svima sve zna! - S kim si, takav si ili se ponaa kako to oni trae, dok sve ne krene nizvodno, a onda si ti opet tamo gdje jesi, a neki tamo otkud nisu trebali niti doi! Taj Niko, koji je stigao iz Londona i zbog nedostatka vremena da se skoro godinu dana presvue, pojavio se s britanskom kravatom na proirenoj sjednici ugostiteljskog odbora i to samostalnih ugostitelja, obrtnika. Njegov perspektivni pogled na hrvatsku stvarnost u okviru turistikih pojmova, deklarirao je kao trenutak u kojem se nita ne moe jer optereeni ratom, ta sad, moemo jedino ekati! Kao prvi oporbenjak takve misli, skoio sam za govornicu i pozdravio ga u ime 16.000 ugostitelja koji mi, u tom trenutku, jo nisu verificirali funkciju, ali nakon to sam mu rekao da sline gluposti vie neka ne govori na ovakvom mjestu, aplauzom sam bio burno prihvaen. Potovani, gospodin Justament, brzo je objasnio Buliu tko sam, to sam i zato sam, ali mu vie nije bilo pomoi, jer smo se mi u dvorani okupili da pronaemo nain koji e nam omoguiti egzistenciju u tekoj situaciji te uz to, omoguiti pronalaenje naina da zadrimo zaposlenika, a i kroza sve to, damo rodoljubni doprinos i to u nevjerojatno estokoj euforiji nastanka nove drave. - Ti si trebao te godine otii u politiku, tamo je tvoje mjesto! - Pusti politiku, dozvoli da ti kaem to je dalje uinio Niko. Doao je ponovno za govornicu i ispriao mi britansku priu, doslovce meni, kako je engleska trava najbolja kad se esto kosi, a kad on razmilja o samostalnim ugostiteljima i tu bi trebalo kositi! Potom sam ja ustao ponovno, a supruga mi skoro strgala rukav s kaputa i to s odijela primjerene boje za sveanu priliku, ukraenog manicom, s ornamentom hrvatskog pletera. Ipak, snagom volje da ve tada zanemarim najdrae, u cilju ouvanja ugostiteljskog ponosa i ne samo svog, otiao sam za govornicu te ja gospodinu Buliu ispriao englesku priu. Iz Velike Britanje moemo izvui mnogo pozitivnih primjera, iako neke, koji se tiu kolonijalizma, ne bi trebalo prihvaati. No, najvaniji trenutak iz njihove povijesti je primjer kojega danas na ovom skupu ne smijem preskoiti, upravo isprovociran prethodnikovom izjavom, draga gospodo rekao sam im, Velika Britanija svoj najvaniji i najznaajniji gosopdarski razvoj, imala je u visokoj industrijalizacji, Iito upravo u ratnom razdoblju... -Tata, tata, prestala je kia, moemo sad na vonju biciklima, vidjeli smo ih u podnoju dvorca? Kimnem Perkovu glavom da im to odobri, sa znakom da je to sigurno, na to on kae djeci da mogu, a ja nastavim priu: - Nego, da ne duljim previe, da Vas ne zamaram, jer niste ovdje doli sluati predavanja, nego odmarati, cijela stvar je zavrila tako da sam ja podnio jo jedan teret neprihvaanja, od onih koji nisu mogli prepoznati moj rad, a moda sam u svemu i ja pogrijeio, moda sam trebao nastupiti diplomatski, ali bio sam mnogo mlai i s tolikim nabojem, ba zbog te euforije nastanka drave, u kojoj sam htio, kao i svi, to bri razvoj i sveopi napredak. Teko mi je bilo prihvatiti svako koenje napredne ideje zbog totalnog neznanja onih koji

su jo i danas na pozicijama s kojih mogu odluivati i iji interes i dan danas nadvladava interes posla koji bi morali zastupati. - Ja ne elim komentirati niti ovako, niti onako i dozvoli mi da tako ostane, jer zna, tvoje rijei su dosta usmjerene! - rekao je s laganim smijehom. - Daj molim te, sasluaj jo ovo: stigla ti je ta obitelj kod mene, s mojim prijateljima Juzbaiima i nakon zaboravljene seanse koja se odvila u Crkivenici na tom kongresu, lijepo smo se pozdravili, kad mi je Buli rekao da je prvi put u Zagorju i da je Zagorje jako zeleno. Njegova supruga je na to dodala da nije ni znala da neto dalje od Zagreba ima, mislei na hrvatski teritorij, a njegov, u to vrijeme 17-godinji sin, percepciju konja na livadi prokomentirao je s "vidi tata ivotinju"! Aktualni sat, dame i gospodo, je zavrio. Sad Vam naruim finu veeru, a potom, u no mistike ili ispunjenja Vaih elja, uite sami, jer ja moram polako dalje. - Oprosti, htio sam te samo jo pitati - ono to sam proitao u novinama, da si u gostio Interkontinentalovce iz cijelog svijeta. Kako se to desilo kod tebe, s kim sam god razgovarao, primili su to s uenjem, s obzirom da oni imaju svoju kuu u Zagrebu? - Da ti budem iskren i ja sam se iznenadio kad me potovani direktor Hip-a, gospodin Bili, nazvao i prenio elju gospodina Josipa Petrovia, predsjednika Uprave, da se konferencija direktora Srednje Europe odri u dvorcu Beanec! U nekoliko dana, perferktuirali smo detalje veernjeg druenja i za as ugostili Heinza M. Weisla, generalnog direktora, u pratnji njegovih kolega direktora hotela iz Europe. Simpatino je to sve prolo, a da zna, posebno me razveselio prvi dolazak gospodina Bilia, koji mi je donio simpatino upakiranu tortu na poklon, u znak dobrih kolegijalnih odnosa. Jo uvijek pod dojmom realiziranog posla, hou ti istaknuti da, iako mi kaemo da je kolega ugostitelj kolegi ugostitelju najtei gost, ja sam ovu grupu profesionalaca, od glave do pete prihvatio kao izraz visokog potovanja spram mog malog djela, koje je naspram Interkontinentalovih hotela, kapljica slatke vode u oceanu. No, ali also, sad sam zbilja iscrpio svoje vrijeme dozvoljeno da Vas smetam i zato kidam nalijevo, uz pozdrav da se ujutro vidimo! - odlazim kroz kuhinjski blok, prema stranjem personalnom izlazu. Uao sam u pravu konicu. Svatko radi svoj zadatak, ba kao kakve kao marljive pelice i ba svi ele opravdati povjerenje koje sam im ukazao, izmaknuvi se danas iz rukovoenja poslovanjem. Zadovoljan ponosnim izrazima lica svih, koji na oigled tako izraavaju svoju vanost, primijenio sam, po prvi put otkad dvorac posluje, pravilo: Ne smetaj, Sinia, dok sve tima! - i otiao u svoje privatne odaje. - Da li da ukljuim kamere i pratim to rade ili da to ne uinim, pitanje je sad? - razmiljam naglas, kao Hamlet iz Valentinova, hodajui gore - dolje po sobi. Hou-neu, hou-neu, ma ipak hou, ali neu sliku nego u sve snimiti pa zatreba li, imat u mogunost pogledati taj povijesni video zapis. vrljam tako po sobi, nesvjesno, kao da to nisam ja. Nikako da prihvatim da moje zalaganje nije dio atmosphere, koja se sad ve vrlo aktivno odvijala kat nie. U traenju tog izlaza, u oputanju koje je u meni nastalo, ali ipak optereen, hoe li sve biti u redu, hoe li rad kuhinje i konobara biti sinkroniziran, hoe li posluno osoblje u datom trenutku, znati malo spustiti, visoku tenziju kvalitetnog servisa, kako bi prenijeli na goste potrebu individualnog zadovoljstva, u komunikaciji sa svakim pojedinano. Ubrzavajui tako korake po odreenoj putanji, kreirajui si moda nepotrebne slike, pronaem na radnom stolu vanu potu, koju mi je, ini se, tu ostavio netko od djece. Otvorim jednu veliku kuvertu i izvuem materijale koji se odnose na tjedan gospodarskog prepoznavanja komora Amerike i Hrvatske, s naglaskom na tjedan Amerike u Zagrebu. Prilegnem na krevet i ponem itati tekst, prouim termine dogaanja i momentalno donesem odluku da u se odazvati otvorenju koje e se odrati u hotelu "Intercontinental", u ponedjeljak, s poetkom u 12 sati. Prepoznavi u engleskom pismu koje sam itao, skoranji planirani put u London, na prigodnu proslavu obitelji Speir, mogunost da malo aktiviram memoriju engleskog jezika, inio sam to jo neko vrijeme, vraajui se namjerno itati ispoetka, ali koliko je sve to dugo trajalo, ne sjeam se. NEDJELJA Koliko li ovo nebo nosi tih malih svijetleih krijesnica i kome sve to one svijetle? Po kojem se to algoritmu sve konstantno tako dobro ispreplie, a jo u tako velikoj brzini u tom

svemiru? Kako li je taj odnos planeta i sazvijeda postavljen? Kako je mogue da tako dugo traje bez i male grekice? Smije li se uope razmiljati o grekici? Koje to energije vladaju u tom svemiru i tko je odgovoran za sve to? Prvi put u svom postojanju, lebdim ili, ekaj malo, ja letim, fenomenalno! Ja zaista letim! Dvoumim se da li te moje oi, koje upijaju te nadolazee slike, najvaniji osjetilni organ, trebaju gledati prema zvjezdama ili im je slobodno dati na volju da pogledaju mjeseinom obasjanu zemaljsku kuglu? Kako je to svjetlo tako jako, tako neobino, tako privlano? Koji je to magnetizam, to me to toliko privlai tom izvoru? Moram to vidjeti! Ta ljudska znatielja! No, to mogu, jae je to od mene! Letim i nadlijeem i pretopli vjetri to me miluje i jo vie naglaava ljepotu romantine ljetne noi, koja se nadvila iznad... Je li to istina, da ipak na svijetu tako neto postoji, je li mogue da sliku uistinu vidim ili je to halucinacija, moda zbog prevelike visine? Ponirem, dolazim sve blie i blie, koliko blizu se smijem pribliiti? Nije ni vano, za ovakav doivljaj pogleda, isplati se i nastradati! Sluam um zraka, dok se sputam sve nie i nie, i nie, lebdei i oslukujui ritam. Ali to to umi nije zrak! Vie asocira na ritmiko njihalo. Tako mi mlijenoga puta, u pravu sam, netko me privlai mojim najdraim planetarnim brojem! Sedam klavira, na sedam razliitih razina, u okruenju sedam tornjia, kraj kojih stoji sedam muketira. Udobno se smjestim na prozirnom oblaku toplog zraka, to ga isijava sedam reflektora, emitirajui snopove jake svjetlosti koja me i privukla. Jupitera mi, to je to? Da nije moda konanica svijeta, koju snagom uma prizivaju mjetani te Zemlje, a da toga nisu niti svjesni, emitirajui tu groznu i za njih nesretnu, negativnu energiju? Sreom, brzo odustajem od takve misli, razuvjeren zbog prepoznatog aplauza scenografijom opinjene publike i postajem i ja njen dio. I ja odozgo pljeem, ali ja pljeem prvo sebi, a pljeem i iekivanju neeg jako velikog. I desi se! Dirigentski tapi, malo nakrivljen prema dolje, u desnoj ruci dirigenta Vjekoslava uteja, odjednom je izrastao u svoj svojoj visini. Nastane muk. Odjednom, ruka se spusti, a za njom i druga i odjeknu kolosalni koncertni zvuk tih sedam bijelih Steinwey klavira. Dominirajui, kao da eli pokazati vie od umijea, as brzajui partiture, as ih usporavajui, a onda opet, kako definirati takvo muziciranje? Tko to oponaa Pogorelia? Moram se prikrasti kutu iz kojeg u bolje vidjeti. Saturne dragi, podaj mi energije da ne propadnem pa to je Ivo Pogoreli! Da, upravo on, predvodi to koncertiranje, u kojem ga prate prekrasne mlade djevojke blance de blance. Ushien u svojoj lebdeoj lakoi, razmiljam, koji je to kompozitor do sad skladao za sedam klavira? Ne znam nijednoga. Zaista, ne znam ni za jednoga ili se sada ne mogu sjetiti. I tako, razmiljam i uivam, u dionicama koje prvi put ujem, a koje me toliko nadahnjuju, da odluim pogledati, tko je jo privilegiran da bude nazoan tom koncertu na otvorenom? Evo rjeenja! Pa to je glavom i bradom usred prvog reda, maestro Bareza! Kako je neobian, em to sjedi, em to ne dirigira, a i neobino za koncertne prilike i njegova je frizura na svome mjestu! Koju ast ima naelnik Bosiljeva, gospodin Lasi i koliko je ponosan to sjedi tik do Predsjednika, dr. Tumana slijeva, a u istome redu s ministrom, dr. Bikupiem, dr. Franjom Kajfeom, dr. Nikom Buliem, dr. Borislavom kegrom, u drutvu dr. Mate Perkovia, koji je svoju desnu stranu prepustio ministrici prosvjete, dr. Ivanievi. Sjede tu jo dr. iro Blaevi i uvar dravnog peata mr. Ivan Milas. Desnu stranu Predsjednika Tumana popunili su premijer dr. Matea, ministar dr. eparovi, dr. Ivica Kostovi, dr. Zlatko Canjuga, dr. Ivi Paali, dr. Jure Radi i dr. Ivo Sanader. U drugom redu, iza Predsjednika dr. Tumana, sjedi dr. Mate Grani, a njemu s lijeve dr. Ivica Raan, dr. Draen Budia, dr. Zlatko Tomi, dr. Zdravko Tomac, dr. Vlado Gotovac, dr. Ante api, dr. Ivan Jakovi, dr. Radimir ai, dr. Stipe Mesi i jo neki drugi, koji se ne vide zbog polumraka, a s desne strane, tu je cijeli diplomatski zbor, predvoen doajenom - Njegovom Ekselencijom, apostolskim nuncijem Giulijem Einaudijem. U treem redu, u kojem se zbog svjetlosti, jo slabije vidi, sjede ing. Martin Jazbec, ing. Josip Krsnik, ing. Slavica Komeniki, ing. Mira Hlupi, veterinar Branko Horvat, ing. Zdravko Ivanjko, ing. elimir Hitrec, ing. Aleksandar aklovi, a ini mi se, jo i Ana Grozaj i teko mi je prepoznati, da nije to onaj sudac? Joj, sjetit u se. Glazbena kulisa sve je jaa, koncert ulazi u kulminaciju, no unato temperamentnim dionicama, svi su nekako smireni, svi kao jedan, u zajednitvu iekuju velianstveni kraj velikog poetka! Kako je prekrasno promatrati ljude tako iz blizine, a da oni toga nisu

svjesni! Da, ali zaboravio sam pogledati koga ima u loama? Hopsa, pa u ovoj lijevoj loi su sami muzikanti! uj, Zagrebaki solisti pa tu je i cijeli ansambl Lado, Heco romantico, Heco nostalgico, Heco futuro, Windstringsi, Komedijin kazalini orkestar, orkestar HNK, orkestar HRT pa tu su ak i Tamara Sokolovi, Zrinka i ostale nae dvorske cure! Koliko je to dobrih ljudi na jednome mjestu, ali ne bilo kakvom mjestu! Zamak je to naljepi na planetu! U ovoj ak, smijem li rei, svetoj noi, s nama su u desnoj loi: Njegova Uzoritost, kardinal Franjo Kuhari, Njegova Preuzvienost, nadbiskup Josip Bozani, Njegova Preuzvienost, biskup Marko Culej, monsignor Branko Ivanjko, monsignor Lovro Cindori, koji su u gostima kod preasnog Ivana Crneka, upnika bosiljevskog. Naposlijetku, uoavam i balkon na kojemu jasno prepoznajem Miku Nikolu Mrzljaka, Josipa Jakovia, Josipa Boljkovca pa i gospoa Muar je tu. Upssssss, to je sad ovo?! to to se to bljeska? Je li mogue da e se u tako mirnoj noi stvoriti oluja i moda sve ovo prekrasno jedinstveno objedinjenje prepoznato u istointeresnom glazbenom doivljaju, u prostoru kojem su kumovali Zrinski i Frankopani, tako raskinuti? Ovo je neponovljivi dogaaj, ali ne smijem biti preotar, mogao bih se i reprizirati, snagom volje prisutnih, ali ako ima mnogo volje na jednom mjestu, onda bih takav koncert mogao i ne prestati! Ups, opet bljeska! ekaj, to je ovo pa opet bljeska? Ali ne bljeska s neba. Ta svjetlost u tisuinkama sekunde dolazi iz gornje Neugentove kule! Aha, pa to netko fotografira. Hajde da upoznam i tu mustru! E, ali njega nije potrebno upoznavati. Taj deko nestanog duha, Romeo Ibrievi, vjerojatno i ovaj put ima dobre namjere da svojim foto-aparatom ovjekovjei ovaj sklad odnosa meu prisutnima, za medije koji to toliko eljno iekuju. Dobro me prepao svojom bljeskalicom! Divan je to deko, ali u ovom sudbonosnom trenutku je li ba on taj koji nam je upalio tu lampicu? Ah, tako mi zvjezdane staze, to je to - polijee Apollo ili... ? Ma, taj telefon! - Molim? javim se u bunilu, jo nesvjestan to se dogaa. - efe, oprostite ak sam Vas probudio, ali imam dvije vijesti. I zato to su dobre, svjesno sam uinio pogreku probudivi Vas, ali snosit u posljedice, samo dozvolite da vas informiram... ne prestaje Oi. - Daj, skrati. Kaj se dogodilo? Koliko je sati? - Pola pet, a mogu Vam rei sad... - Oi, ba zna izabrati trenutak! Hajde, pouri, kaj treba? Prvo mi reci do kud ste doli? - Do sretnog kraja, sve je prolo super. Svi zadovoljni, svi sretni, nikakvih problema, osim to ne znamo gdje da postavimo zajutrak koji e se vjerojatno servirati prije ruka, za goste koji su maloprije otili spavati? - A zato me to sad pita ? udim se, jo uvijek u polusnu. - Imamo restoran zauzet za ruak zbog OESS-a, a i pigl-salon e koristiti kroz dan za radne sjednice. - uj, tef, daj onda zajutrak na gornjoj terasi, jer do 11 ili 12, kad se gosti budu dizali, ve e sigurno biti dovoljno toplo, ali pazi, moramo voditi rauna da se sobe to prije urede, jer nam OESS-ovci spavaju jednu no u kui! - Nema problema, to emo uspjeti uiniti, jer e OESS prema dogovoru, ui u sobe poslije ruka, ali recite mi, kako da sloim pigl-salon? Moe li kao kad smo slagali za IRI? - Oprosti, nisam uo, za koga? - Za Internacionalni republikanski... - Aha, misli za institut, da, da, ona kombinacija s oporbom. - Da - kae Oi, vjerojatno sretan jer me razbudio do kraja - efe, jako mi je ao, uz zahvalu na pomoi, oprostite to sam Vas probudio, ali znate, svi smo sretni jer smo ispelali stvar do kraja, a sutra Vam i gosti budu sami rekli kak je to sve bilo! - Najmanje je vano kaj si me probudio, ali to kaj si me prekinuo u snu, kojega bum sigurno teko vie ikada sanjal - Moda ne bute sanjali, moe Vam se desiti da se sni realiziraju, znate, ja sam jedamput ital o tome da san moe postati java - Rijei ti se pozlatile, imala bi od toga i tvoja djeca koristi! - Kaj ste sanjali, efe, poveanje plae? - Ne, my friend, san bih mogao nazvati: Kad eljad nije bijesna, kua nije tijesna, a sad, hajde pripazi da ne pustite do kraja kod mice an place - i spustim slualicu, s estitkom za

dobro obavljeni posao. U tom momentu primijetim crveni signal, a odmah potom i zvuni, na baznom voki-toki ureaju. - Chief, ovdje etvorka, a slua nas dvojka i estica, uli smo Va razgovor preko devetke pa s obzirom da ste budni, imamo i mi neto za Vas. - Reci i dobro jutro svima. - Ulovili smo malo prije jueranje nenajavljene none etae, za kojima ste i Vi jurili. - Gdje ste ih ulovili? - U sektoru 10, tono na rubnom pojasu kod puteljka! - javlja mi Mladen, zadovoljan uspjehom. - Koliko ih imamo? - Dvojicu! - Jeste li ih identificirali? - Da, nedaleki susjedi. - A onda je moja teorija za uspjeh zamke prola! - Je, chief, estitamo, dobra Vam je bila ideja da preko dana ostavimo motore i bicikle, ak i dio sportske opreme vani, kao mamac. Kad smo ih malo stisnuli, priznali su da im je za oko zapeo bicikl, a priznali su i za neke ranije stvari, za koje ak nismo ni znali, a tiu se, ako se sjeate, onih dasaka za koje tef nije bio siguran kud ih je stavio i vree cementa koja jednom nije bila pospremljena. - Jesu li spominjali bale sa sijenom? - Nisu, ali do jutra, sve e oni nama ispriati! - Ne smijete ih nipoto maltretirati, ve im lijepo objasnite, bolje je da surauju ako ele postati dio vanjskog tima, a ako primijetite da izbjegavaju istinu, onda im slobodno poruite da sam ja rekao da e ujutro biti sprovedeni do policijske postaje u Pregradi. - Bez brige efe, sad kad mi njih imamo, sad nita nije problem i na miran nain rijeiti! - estitam, deki, jo jedamput i s obzirom da ste bili tako jako dobri, morat u pronai dan da vas odvedem kod Vinceka u slastiarnicu, da gledate kako druga djeca jedu sladoled! - naalim se, ispunjen radou njihova uspjeha, ali i odlukom da po prvi put prepustim sve mojim dekima i hvala Bogu, sve je dobro ispalo! Uz to, napomenuo sam svima koji su sluali, a ticalo se Ivice uvara na ulazu, da me oko sedam, ukoliko ne bih ranije sam ustao, ponovno probude i oputeno legao, sad na drugu stranu velikog kreveta. Razmiljao sam o snu, ali ne sjeajui se svih detalja, intenzivno poeo razmiljati o samim poecima rada na Bosiljevu, jo iz dana kad sam tek upoznao naelnika Nikolu Mrzljaka. Za njega uistinu imam sve komplimente, jer to je, prije svega, veliki ovjek, a onda jo na vanoj i odgovornoj funkciji, na kojoj je davao maksimum maksimuma, bez da ikada istie teinu posla kojim se bavi, a bavio se najvie krajem iz kojega i potjee. Direktor kole, naelnik opine, vlasnik najvanijeg okupljalita u Bosiljevu, najmanjeg, ali najurednijeg i posebno simpatinog kafia "Kaj" pa uz to i organizator proizvodnje najtoplijih i najugodnijih arapa na svijetu. Taj Mika, toliko brz i toliko pedantan, da mi se ponekad inilo da je u isto vrijeme na 5 mjesta. Uinio je gestu zbog koje sam ponovno zavolio ljude! Pristigao sam jednog poslijepodneva na gradilite, jo skoro u samom zaetku, paralelno poetku radova na obnovi, bez velikih ambicija, ali optereen potrebom da budem na gradilitu i zatekao, za mene neoekivanu aktivnost gotovo svih mjetana. Okupilo se tu mlado i staro, vatrogasci i starci, ali i narodni orkestar s instrumentima kakve dotad nisam ni vidio i samo je falio jedan ovjek. No ubrzo stie crveni kamioneti i gle, vozi Mika dva odojka i vina i piva i vidjevi mene, pozove deke na aenje. Kako je dalje sve bilo simpatino, kad sam ga upitao mogu li se i ja pridruiti, na to se moj Mika iznenadio, ali iskreno razveselio, jer je za veselje u tom trenutku bilo opravdanog razloga: oko Starog grada oien je korov i sad se on nakon tolikih godina opet moe vidjeti. Moe li ovjeku neto ljepe dogoditi nego da ga mjesto prihvati, ne kicajui materijalistiki, ve u dobroj namjeri, sa zajednikim prepoznatim interesom svih. Onda pak jednog dana, u Bosiljevu odluim pokrpati neke rupe na cesti: uzmem take, cementa i vode, i krenem sam pomoi i sebi i drugima, a moda i spasiti kotae na svom i tuim autima. I tako, zalijevajui rupe betonom, zaas pristignu i susjedi. Gospon Krianec, bogme to Vi ne bute delali, to mora biti na posel pa znate da nas ta rupa sve zafrkava ve par let, otkad su tu kopali preko ceste zbog nekih instalacija. Zar nije prekrasno, prolazei po mjestu, sluati komentare koji mi jo sad kao jeka odzvanjaju "tog gospona Krianca tu

k nama sam Bog je poslal". Zar nije iskreni prijateljski stisak iskusne ruke gospodina Josipa Boljkovca, prvoga ministra unutarnjih poslova, nagrada ako jo uzme u obzir da ti se tako vana osoba nudi u pomo da se pronau ukradene stvari iz dvorca. Ne mogu da si ne priznam da je Bosiljevo, danom mog prvog dolaska, izgledalo neto drukije, a onda nagla promjena: svi su sve poeli ureivati. I male kuice su dobile fasade, poela se graditi kola, mjesto je ivnulo, a najponosniji Nikola Mrzljak svakako je uivao! U poticaju perspektivnih ideja, ja sam doveo u Bosiljevo mnogo znaajnih ljudi, koji su ga, kao na primjer Paul Hogart, ne samo opisali i tu ljepotu literarno prezentirali cijelom svijetu, ve ga je Paul Hogart i nacrtao (staviti sliku!). Doveo sam u Bosiljevo i samog Barcela i njegov najvaniji dio tima, koji nije mogao vjerovati da stoji pred vrstim objektom, a jo vie, kako su svi priznali, da to uope negdje moe postojati! I tako, vodei svjetski turistiki magnat, kojeg svi usporeuju s Onasisom, rekao je: Sinia, samo reci to treba. I rekao sam: Dvorac nije teko staviti u konanicu ureenja, ali trebat e tu golf i trebat e tu jo mnogo toga, a poslije lovake veere u oblinjem lovakom domu, gdje se ovjek s mnogo pozitivnih lica Mika, pretvorio u kuhara i priredio sa svojim pomonicima, najfiniju plemiku veeru, vjerojatno ikad posluenu na tim prostorima, Barcelovi su rekli "Deki, pozovite nas kad osjetite da je vrijeme"! Ali kada to vrijeme tako brzo prolazi i najee donosi neprilike pa tako i tu nisam bio poteen. Jedne noi oko ponoi, zazvonio mi je taj moj nesretni telefon i tako simpatian, njean, dragi glas, u tom trenutku pun oaja i straha, glas gospoe Justine Bergman, koja e uvijek, iako vie nije s nama, ivjeti s nama u Bosiljevu. Ona me obavijestila da Bosiljevo gori! Za manje od sat vremena, stigao sam u mjesto u plamenu! Je li to bila srea u nesrei ili dvostruka nesrea, teko je ocijeniti, ali ipak nije gorio stari grad nego gospodarski objekt ogromne povrine, u kojem su radovi bili pri zavretku. Objekt takorei skoro useljiv, nestao je u plamenu i pretvorio se u pepeo te noi, iz nepoznatog razloga. Da pria dobije kvalitetniji rasple, dan prije toga, s ekipom vjetaka osiguravajueg drutva, potpisali smo police osiguranja, to je dalo povod svima da pomisle: Evo, to je na Sinia. Zapalio je majur, ali nije ga zaboravio prije toga osigurati! Ne elim se niti prisjeati kako sam se osjeao u toj svojoj utnji, poslije svih tih pogleda uprtih u mene, poslije provokacija policajaca, koji nisu znali kako se radi uviaj, poslije jada u kojem sam mogao samo sebe kriviti to nisam te noi bio u Bosiljevu ranije, jer bih irenje poara u zaetku, sam mogao sprijeiti. Ne elim ni pomisliti da su vatrogasci iz mjesta, koji nisu dva sata mogli pronai hidrant s vodom ili pak karlovake cisterne, stigle na 30 km udaljenu lokaciju, ita krivi, ali najgore je bilo to krivac postoji, a tada je bio nepoznat! U maglovitom jutru, hodao sam traei uzrok, sa eljom da otkrijem i mjesto samog poetka izbijanja te proklete nekontrolirane vatre i naao sam sve to sam traio i istoga trenutka znao sam i tko je to uinio! Znao sam da je to uinio vjerojatno sluajno, ali nisam elio nekoga gurnuti u provaliju, da bih sa sebe skinuo sumnju. No, treba li u takvim trenucima, ako krivac uti, biti fer onaj koji nije krivac, a ve je unaprijed okrivljen za sve? Znao sam da e mrlja ostati i kad se poinitelj otkrije i znao sam da policijska istraga nee brzo mnogo donijeti. Odluio sam odigrati kartu, jedinu koja mi je preostajala i prije odlaska, pred svim susjedima i mjetanima, a i nekim policajcima, rekao sam u bijesu: Idem i vratit u se do naveer, s imenom onoga koji je to uinio, jer znam nain kako doi do njega: poznajem puno vidovnjaka i mnogo su mi pomogli, i sami vidite koliko inim u ivotu, zar mislite da to svaki ovjek moe? Potenije je od svih nas ako imamo razloga priznati da nam se to desilo nenamjerno, da to priznamo sada, nego li kad nas na to prisile dokazi, a te dokaze u vam ja danas donijeti! Meutim, tad e i posljedice biti daleko gore, jer to se vie nee tretirati kao sluajnost, ve kao namjera, a za to vam ne moram ni spominjati, kakve su posljedice! Ubrzo se otkrilo da su prvi susjedi palili nekorisno sijeno, ali na alost, tamo gdje nije trebalo i tako zapalili trud, muku, a skoro i moje poteno ime! Poslije je vrijeme donijelo denacionalizaciju, a s njom i mogue, nisam siguran, ne znam, pravne nasljednike, ali i odvjetnika Grubelia, koji me stisnuo prijetnjama da e me, kao komunistikog lopova, unititi s cijelom vukovarskom brigadom, jer si svojatam neto to nije moje i neto to ne moe ostati moje, ali prije toga moram platiti nekoliko milijuna maraka njegovim strankama! Ishodio je preko suda i privremenu mjeru zabrane radova, ali ishodio je i moje pismo odvjetnikoj komori, koju sam obavijestio kako se ponaaju njezini lanovi, koja je to primila s razumijevanjem. No ipak, tu se u pravom trenutku stvorio ovjek koji je uvijek i

bio prisutan, ovjek kojemu cijela upanija duguje - Josip Jakovi, upan karlovaki. On je u poetku, sa eljom da se aktivira taj vrijedni spomenik kulture i to na najkvalitetniji nain za dvorac i za upaniju, s visokokvalitetnim hotelskim sadrajem, uinio sve da me privoli, uz naravno pristanak Bosiljevana, da uope uzmem objekt. Tako za jednog naeg susreta u dvorcu Beanec, kad sam mu posluio kratki ruak, ali koji je poeo s juhom od koprive, zastao i rekao: Gospodine, Krianec, sad sam siguran da znam zato Vi morate doi u Bosiljevo: u Bosiljevu Vam rastu najvee koprive koje ste ikada igdje vidjeli, a s obzirom da je to Vama izvor hrane, tamo imate nepresuan izvor! Da bi se nastavili radovi i da bi se sprijeila odugovlaenja oko primarne obnove i kako se sve zajedno pod bremenom starosti i dotrajalosti ne bi sruilo, organizirao je i susret zbog verifikacije ugovora kod gospodina Petra ale, ovjeka koji je iskazao nevjerojatan interes za adaptaciju tog i ne samo tog, nego i svih ostalih hrvatskih dvoraca, koji je u vrlo kratkom razdoblju sproveo u svojoj kui proceduru za tu potrebnu verifikaciju i koji me osobno uputio da mi, sve to sam uloio, ukoliko netko eli objekt, mora isplatiti, a ne traiti da ja njemu platim te da e taj proces trajati sigurno dosta dugo i da misli da je ulaganje vrlo rizino, jer nema jo uvijek istu pravnu osnovu. Meutim, nije njegovo naravno, da se mijea u daljni tijek dogaaja. Na svu sreu, svi radovi tamo uinjeni, a bilo ih je i vjerujem kako e ih uskoro ponovno biti, potvreni su od regionalnih zatitara spomenikih kulturnih dobara te je u koordinaciji s gospoom Muar, postignut i kompromis i dogovor, ali i ono najvanije za mene, ta lijepa topla ljudska rije! Koliko je komparativan odnos izmeu naih upanija? Zagorci su od mene dobili najvie, to ne priznaju i djelom poriu, Krievani ne znaju to hoe, ali to hoe odmah, a Karlovani najvie ratom nastradali, unitene egzistencije, tekog sociopsiholokog stanja, s ruevnim resursima, ele maksimalno naprijed. I kao profesionalci i moda kao posebno inventivni i kreativni u visokom postotku intuitivni, prepoznaju svaku malu pomo, ali i uzvraaju tu dobrotu. I tako, mirei sa slikama romantinog Bosiljeva, vjerojatno sam utonuo u san. Tisue jumbo-plakata po Zagrebu, po Karlovcu, po svim gradovima Hrvatske, sve televizijske svjetske postaje, sve radio postaje najavljuju spektakl. Bosiljevo otvara svoja vrata! Poetak e obznaniti koncert najveih majstora, na najljepem mjestu, u najljepoj noi, u Bosiljevu. Nije Bosiljevo toliko veliko, koliko je veliko njegovo srce, koje s radou prima sve prispjele, a i otvoreno je za one koji, naalost ne mogu ui, jer je sve gotovo ispunjeno, ali tu su kamere, tu je taj prozor u svijet, iskrica na jedan moj govor, u kojem se sada vidim kako nastupam pred svim vanim televizijskim ljudima, pred mnogo njihovih uzvanika, te im kaem: Ako neto nije bilo na televiziji, onda se to i nije dogodilo. Sada, znam da e se ovo u Bosiljevu i dogoditi I to nedaleko vratiju pred kojima stoje ba onaj Gojko Cigi, kojemu sam namjerno preuo, kad je u Beancu rekao da mu je dosta Sinie i njegovog srpskog otimainskog odnosa i kako e on sa irokobrijeanima prekinuti tu moju farsu, jer ta, kakvi Zagorci, ta su ti Zagorci, samo su Hercegovci pravi Hrvati! A uz njega, oho, tefek Bian, onaj veliki odvjetnik koji je slinu izjavu dao ak na sudskom roitu, pred sucem, gosp. Pospiom, koji to vjerojatno zbog same teine predmeta, a i avrievih svjedoka, nije moda mogao razaznati. Zamisli ti, Sinia, sada su se njih dvojica promijenili iz crn u bel i nevjerojatno su vrijedni! Dijele oni jo malo letaka to su im preostali za programski nastup, na kojima na poleini pie: U Hrvatskoj ive Hrvati. ovjek se spram ovjeka ponaa kao ovjek, jer je ovjek. Uimo povijest, da ne grijeimo u budunosti. Dok tako kraj njih, uz Fascination na violini, gudi maestro Klima. udim se i enskom glasu, koji poinje pjevuiti oaravajuu melodiju, kad to je Ljiljana Labazan zapoela, a prikljuile joj se Rua Pospi Baldani, Ljiljana Molnar Talaji, Lidija Horvat Dunjko, Mirela Toi, a stvori se tu i Gertruda Muniti, joj, ba kao one novogodinje noi 1997. u dvorcu Beanec! Ali bogme evo i "Zucker kommt zu letzt" tim stradivarijevskim zvucima, kao podrka maestru Klimi, prikljuila se i harfa, i tko bi drugi nego naa i u Beancu rado viena gospoa Mlinar! Sve je skoro spremno, ali nema obiljeja, nema potrebne heraldike, oh, ne, ne, varam se, evo stie povorka! Stie i na stijeg to ponosno vijori, ocrtavajui svu snagu i ustrajnost naeg radinog dobrog i plemenitog ovjeka! No, nevienog li uda, zastavu pridrava zastavnik koji lei na otomanu, a taj otoman nosi osam snanih mladia, ali zato osam, zar nisu dovoljna samo etvorica snanih da ponesu zastavnika i zastavu? Gledam tako sve to u udu, a onda udo prestane. Ne nose oni samo zastavnika i pravobranitelja Ivana

Vuetia, nose oni jadni ne bili i svu njegovu inerciju, pasivnost i zloestou, koja isijava zbog neznanja, neupuenosti, ali Boe, priroda je opet pogrijeila. E, moj dragi Vuetiu, tekog li si se posla opet primio! - telepatijom mu uputim poruku, a vidi ti njega, skoro u istom satu, stie mi poruka natrag: Ne vidi li ti, Sinia, da ja ne nosim samo zastavu, ve ja nju cjelivam, kako se svi drugi ne bi trebali umarati? Opet kroz neko vrijeme stigne mi i njegova druga poruka: ta ti ima stalno protiv mene pa ja u u vremenu dok traje tvoje 99-godinje meunarodno pravo da se koristi dvorcem Beanec, vjerojatno uspjeti napisati ugovor, emu se uriti, kad je vrijeme tako stalno umorno, a i nisam samo ja umoran; baci pogled malo na sabornicu! Pazi stvarno, korisnog li savjeta, mislio sam da je to beskoristan ovjek! Uuuuuu, da pa i oni imaju fotelje, a ini se, jo malo i na razvlaenje. Ali ba je to prava stvar: razvlaiti si dobra primanja i poslije dobro plaenog odmora, nai se u vienom drutvu, ali to nije moja briga. Vraam se ja radije u svoje Bosiljevo, a najtuniju sliku u trenutku vremena u kojem ivim, gledat u sutra, ako ga bude, mislim televizijskog prijenosa iz Sabora. A kaj tu sad ima novoga? U Bosiljevu, samo kaj se nije podignuo veliki zastor, a nigdje nema aktualnih nogometaa. Zar oni nisu pozvani? Od koga dobiti priopenje za javnost? Moda bi trebalo potraiti kakvog viteza? Da, da , to je rjeenje! to drugo i traiti na dvoru? Bravo za Zlatka! Naao sam ga iza kulisa, gdje kao skoranji konferansje, ui tekst napamet, kao svjesno najbolji izabrani glumac za ovu prigodu. "Dok je srca, bit e i Croatije... dok je srca, bit e i Croatije... dok je srca, bit e i Croatije", vjeba na Vitez dikciju i opet sam zbunjen. Sve to god na ovom svijetu doivim, sve me zbunjuje. Ne mogu sada odgonetnuti to je Croatija, je li to ime nae drave, je li to ime nogometne dravne reprezentacije ili je to moda ime NK Croatije? Kako bilo da bilo, vitezovi uvijek znaju kako treba, tu nema sumnje. I, koncert je zapoeo velianstvenim muziciranjem. Razvuklo se izmeu dva nova cestovna pravca i sada svi uivaju, ali meutim, netko me povue od natrag i pritom upotrijebi tu rije, koju toliko elim svaki dan uti, na jedinstven nain, prekrasnom bojom melodinou glasa: "Sine, sine. Sine moj, tako sam ponosan!" Okrenem se i ugledam svoga oca. - Tata, pa i ti si tu! Oe dragi, koliko si mi nedostajao! A gdje ti je striek Ivica, tvoj pratitelj? - Sine moj, tu negdje je otiao razgledati voke u parku, zna da on mora ivjeti stalno s prirodom, a ovo si jako lijepo uredio! No, nisi li moda trebao staviti malo tamniju nijansu boje na kulama? Vidi, a i ona grana se previe nagnula. Ne prijeti li opasnost da se srui na taj obrambeni zid? - zapita tata, divei se pogledu. - Tata, pa kaj ti to sve vidi? - Sine, to to ti radi, to svi moraju vidjeti, i slijepi to prepoznaju, ali ja to zbilja gledam svojim oima! - Tata - kaem drhtavim glasom. - Sine, nemoj plakati, sve je onako kako treba biti. - izgovori otac i priblii mi se da bi me poljubio u elo, ali u taj se as ja probudim, zaplakan i teko lovei zrak kojega mi je ponestalo u bolnim pluima. Jecajui tako, sakrivajui suze sam pred sobom, zaronivi glavu u jastuk, osjetim apat i njenou obavijeni, lagani dodir moje utjehe. - Duhice, trebam te vie nego ikada! - Tu sam. Kraj tebe sam. Osjeam tvoju bol i alost. Smiri se, sve e biti u redu. Vrijeme lijei sve rane. - Da ti samo zna koliko meni otac nedostaje! Kad sam ga imao, to nisam znao cijeniti. - Ne okrivljuj samoga sebe. Ti si jednostavno samo sudionik zakonitosti prirode, ali za razliku od mnogih drugih, puno si sentimentalniji i s drugaijim osjeajima. - To to se dogaalo mojemu ocu, sada se dogaa meni. Kao mali se jo sjeam, dok sam spavao u njegovom zagrljaju, kako se znao nou buditi nakon burnih snova, u kojima se on druio sa svojim ocem, i jedva bi se smirio. - Priaj mi o svome ocu. - I moj je otac bio sentimentalan, ali toliko jake energije, da je i njegova sljepoa bila neprimjetna. Bio je poseban ovjek. Mnogo puta sam se znao i ljutiti na njega, jer me u mnogo emu sputavao, koio, a vidi, ja sam danas jo gori spram svoje djece. Tek sada

shvaam to su to roditeljska ljubav i panja. Pogotovo to osjeam kad zamirim i onda se tako u mraku pokuavam kretati u nekom prostoru i zamiljam kako je to inio moj otac i kako mu je to uspijevalo. Svi mi bismo trebali nekad ostati u mraku, jer taj mrak, ma koliko bio tjeskoban, ipak otvara neke vidike. - Sinia, ti si bio jako vezan uz svoga oca? - Da, ja sam vezan za svoje roditelje nevjerojatno! ivio sam i jo uvijek ivim u okupaciji velikog straha koji sam osjeao i dalje ga osjeam, za trenutak kada gubim nekoga od roditelja. Toliko veliki strah, da sam izmiljao razloge, kako bih postavio barijeru. Manifestiralo se to kroz moda i neprilagoeni odnos, kojim sam, da li bio nepoten ili moda neprotumaen, ali svjesno bjeao od te neizmjerne ljubavi. Najgore to ti moram priznati, je ono to i sama zna. To moje treniranje, jednog dana izalo je na ispit. Otac je preminuo, naslonjen glavom na moju lijevu ruku, kojom sam mu pridravao glavu za vrijeme vonje u vozilu hitne pomoi prema bolnici u Zagrebu. - Hoe li mi ispriati taj dan, moda ti bude lake? - Hvala ti na panji i razumijevanju, ispriat u ti to, ali svjestan da mi nee biti lake! - s uzdahom izustim i nakon krae pauze, zaponem svoju najalosniju i vrlo surovu priu. Prolazio je jo jedan teak dan, prepun patnji izazvanih bremenom tekog ivota, u tisuama problema, koje su mi nanosili kojekakvi ljudi iz moje lokalne sredine. Poslije podne sam proveo, da stvar bude jo gora, utvrujui znanje, uz prezentaciju svih tih tortura, novinarki "Globusa". Ba nekako u trenutku zavretka intervjua, telefonski me pozvala majka i izrazila brigu za pogorano oevo zdravlje. U posljednjih nekoliko godina, a u njegovim 80-im, proivio je i skoro uspjeno izlijeio, nekoliko inzulta i infarkta. Te veeri sam se, nakon poziva, u hipu stvorio kraj njega. Izgledao je najloije, loije nego ikada! Moda ak malo u panici, predosjeajui da neto veliko tone, odjurio sam u Pregradu, u elji da pronaem lijenika, kojega prije toga nisam mogao dobiti telefonski. U to vrijeme, najdrai i najvaniji obiteljski lijenik, dr. Maek, ivio je u Americi i nisam mogao oekivati njegovu pomo, ali pomo nisam naao niti u Pregradi, jer jednostavno nigdje nikoga nije bilo! Ne znam kako se to sve uope odvijalo, pod kakvim sam to stresom bio, ali znam da sam, vrativi se ponovno majci, koja je otvoreno nasluivala najgore, uspio organizirati da nae djevojke iz "Crvenkapice" pronau nekoga od lijenika u Zagorju. Stigla su kola hitne pomoi, preporuka jednog mladog lijenika bila je da otac to hitnije, zbog izgleda, novoga inzulta, mora u bolnicu. Krenula je utrka, brzinom koja vie poslije prolaska Krapinskih Toplica nije imala smisla. Otac je bio mrtav. Znao sam to, a moda je i majka sumnjala, ali utjelo se i voza je utio i tako utei, stigli smo na Sveti Duh, pred bolnicu, pred ordinaciju iz koje dugo, dugo nitko nije izlazio, a onda je tu nau utnju prekinuo kretavi glas gospoe u bijelom: "ta ste mi to ovdje dopelali? ta e to meni? Hajde, idite molim vas!" Nitko nije prvo mogao progovoriti. Majka je utonula u zid i ne mogavi neto rei, a ja sam skupio snage i rekao: "Gospoo doktor, to je moj otac", na to je ona odgovorila "A ta bih ja sad i ta u ja s njim, zar ne vidite da je to le ?" Na to sam je upitao, kako moe biti tako sigurna, kad nije opipala njegovo jo uvijek toplo tijelo, na to je ona rekla: ta ete se vi meni mijeati u moj posao?! i otila, zalupivi vrata svoje ordinacije, koja se nisu mogla otvoriti s vanjske strane. Majku je to jo vie pogodilo, a susretljivi voza, za kojeg se ne sjeam tko je bio, moda zbog oka u kojem sam ja bio, pronaao je stolicu i donio joj vode i pokuao da kucajui, ishodi neku pomo, za ove jo vidljivo ive. Meutim, ta se bijela vrata nisu otvarala. Adrenalin je u meni rastao i mislim da sam ve imao takvu koncentraciju, da bih mogao kroz ta vrata proi, a da ih ne otvorim. Pozvonio sam, pokucao pa ponovno pokucao, a naposlijetku, ne znam jesam li ih udario nogom, glavom ili rukom i nastavio dalje strpljivo ekati odgovor. Da, ekao sam odgovor. Svi smo ekali odgovor, a umjesto njega, stigla je policija i momentalno mi htjela staviti lisice! Prisilili su me da stanem uza zid, u pozu za pretres, a time u meni izazvali eksploziju bijesa! Za vrijeme dok je moj otac leao u otvorenom sanitetskom kombiju, a ja bio optuen za njegovu smrt, po iskazu pristiglog policajca i to iz koristoljublja! Preplaeni policajci su se zatim udaljili, a onda se vratili s pojaanjem. Duhice moja, ima ti i utivih ljudi u policiji i ta, do sad, najprokletija no u mom ivotu, donijela je jednoga koji je imao razumijevanja da saslua, ali znao je i gledati. Prepoznao je ovjek situaciju, prije nego to bi to itko mogao misliti i prvo ukorio potinjene kolege, a potom, uvi moju priu, koju sam bio zamoljen ispriati, dobacio je i sam gospoi doktor: "Gospoo doktor, bojim se da ste jako

pogrijeili, a sad kad vidim to ste uinili, ao mi je da smo intervenirali zbog navodnog napada! No, naa je dunost da konstatiramo smrt, jer se dogodila na putu, te da uputimo pokojnika na sudsku medicinu, ali gospoo, gospoo, to bi vam trebala biti kola za budunost!" Daljnje stvari oko pokopa pomogao mi je moj brat. - Sinia, dragi, ovako neto niti duhovi ne komentiraju! - Da stvar bude gora, ja sam u to vrijeme optereen stalnim napadima "avria," morao nakon neprospavane noi, odmah na sudove, naravno, kao okrivljenik u procesima koji su danas, kao to svi vide, bili nelogini. Optereen svim dnevnim aktivnostima, nastojao sam da se u dvorcu meu personalom uope ne primijeti to se dogaa, svjestan da ne smijem posustati i napraviti bilo kakvu greku. Da, napraviti greku, ali greka se dogodila. Dan poslije kremiranja, uza sve napore i nastojanja da stignem na vrijeme na sprovod ocu, ja sam zakasnio. ekalo me se. Svi su me ekali. Brat se naljutio na mene, a izgleda da se i otac naljutio, jer otad, u ovih devet godina, to mu dolazim na grob, svaki put se, ili ubodem, ili spotaknem, ili primim neki drugi znak njegove ljutnje. - Ne ljuti se otac na tebe nimalo i on je bio veliki stvaratelj u domeni humanitarnog rada, kojemu je I posvetio drugu polovicu svog ivotnog vijeka. Samo to su njegova dobroinstva svi lake prepoznali, jer njegovom uspjehu nitko nije trebao biti jalan i nitko nije bio jalan, jer uostalom ti si toga svjestan, otac ti je bio slijep. - Razumio sam te dobro i znam da moram dignuti glavu i znam da se blii jutro. Pokuat u se u dan inkorporirati boljeg raspoloenja i zato uj ovo: Doao je Bog na zemlju, u Zagorje, gdje je susreo Zagorca te mu kae: "Zagorec, danas si mi prvi kojega sam susreo i zato u ti ispuniti jednu elju. Ispunit cu je tebi, ali isto moram uiniti i tvojem susjedu, samo duplo.". Ne razmiljajui, Zagorac ispali kao iz topa: "Boe, uzmi mi jedno oko!" - A to da ti kaem, kad je to jo na kraju i tvoja svakodnevica, ali kroi ti dobro i zna ti kako treba! To sam ti ve i rekla. Ako hoe, noas bism mogli opet razgovarati o momentima koji te tite i neka te previe ne optereuju p snovi, oni ipak nisu java. - Mnogo ti hvala, toliko si dobra i toliko mi znai to tvoje toplo prisustvo, - pozdravim se i otiem pod tu i pustim toplu vodu po sebi, da tee i tee, i tee... Osvjeen i obuen, javim se telefonom na recepciju i obavijestim ih da sam spreman za nedjelju i stojim na raspolaganju, a ujedno zamolim da mi se netko javi iz slube sigurnosti, na to ubrzo zaujem poziv preko radio ureaja: - efe, dobro jutro! - Dobro jutro. Recite mi, to ste uinili s duom Daltoni? - Dobro kaete da su Daltoni! Ima ih vie. Ulovili smo i treega, odnosno, ova su dvojica priznala mnogo toga, o emu smo sastavili i izjavu, koju su oni potpisali, a imamo jako zanimljivih stvari koji se tiu i vaih majstora iz tehnike slube! - Dobro, OK, znam ja za njihove hanzigadrpove, ali to emo rijeiti. Recite mi, je li bilo drugih nepoeljnih situacija? - Imali smo jednu intervenciju zbog nekog traktora koji je ostavljen da radi nedaleko tale, ali smo ubrzo pronali vlasnika i rijeili stvar. - OK, deki, imate zaslueni odmor i prijatna vam nedjelja! - na to pomislim: - Uh, danas je nedjelja, dan za odmor. Kakva ti je to naa struka, bez petka i svetka, koju da bude stvar gora, svi potcjenjuju i omalovaavaju! Nevjerojatno, nedjelja je uvijek najvie optereena, i pleemo oko naih gostiju 20 sati bez prekida, a nemamo beneficirani radni sta! Razmiljam tako o tom beneficiranom radnom stau i kaem si da bi se za to morali izboriti, jer vrijeme je da konano nekako stimuliramo to, tako znaajno ugostiteljstvo. Odlazim iz svog dvorskog kutka, svjestan da, vjerojatno do sutra, neu vie toga gledati, to veeras imam nastup u televizijskom "Suncnom showu". Pozdravivi se na recepciji, proem pokraj i zaustavim se u tzv. Kamin-salonu pa, vidjevi da je sve uredno, a i drva za potpalu spremna, u tom jutarnjem miru, neoptereene atmosphere, stanem do police s knjigama i letimino bacim pogled: "Corpus juris Hungarici, decretum generale", vrlo vrijedan poklon umirovljenog "Esplanadinog" recepcionera Vlade Geria, pa "Pjesnika djela" fra Grge Martia, s njegovom posvetom Ivanu Vitezu Trnskom, kao predsjedniku Hrvatskog knjievnog drutva, poklon slikarice Jadranke Mandi Paushe, poklon set knjiga Milana Pikovia, s tematikom Hrvatskog proljea, poklon monografije skoro svih znaajnih hrvatskih slikara. Tu je i "Murphyjev zakonik," poklon pokojnog prijatelja Joje Turia, poklon knjiga

aforizama od Dunje Palcok i mnoge druge poklonjene knjige, ali jo vanije od svega toga, sjeanja na drage ljude. Aha, tu je i "Vinodolski zakonik", pretisak kojeg mi je s posvetom poklonio za jednog posjeta Beancu, gospodin Jadranko Crni, predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske. Kako je to divan i dragi nam gost! Svaki susret s gospodinom Crniem, doivljaj je za sebe. Takva jednostavnost, dobrota, takvo prihvaanje ljudi s kojima se susree! Tako velikog ovjeka jednostavno je za oekivati. Taj autoritet, kojega nosi svojom ulogom predsjednika Ustavnog suda drave, ovjek kojemu se svi klanjaju, ublaava njegovo privatno ponaanje ostavljajui nevjerojatno pozitivan dojam na okolinu. Koja ugostiteljska kua ne bi s ponosom istaknula da je radila radne programe za predsjednike ustavnih sudova drava kao to su Austrija, eka, Kanada i tako dalje? A sve to, zahvaljujui naem visokopotovanom gospodinu Jadranku Crniu. Lijepo je ivjeti s takvim referencama i ima u svemu tome opravdanja za borbu ka proirenju kvalitete, ali i kapaciteta, jel' da, Sinia? U takvom zanosu krenem dalje. Odluim proetati prizemnim dijelom s tim svojim uvijek sumnjiavim pogledom na istou, u elji da sve bude u redu, ali uz to jo s osobnom potrebom da se u to uvjerim. eem tako hodnicima dvorca i dolazim do poznatog mi lika iz ogledala. Promatram dva razliita portreta iste osobe - moje malenkosti. Jedan sam dobio, takorei na poklon ili u zalog, od slikarice Natalije Hromin, koja je da bi se izborila za poziciju izlobenog prostora, odluila dokazati svoju kvalitetu i dobru volju, izradivi moj portret, a drugi pak portret, nedavno sam dobio od gospodina Nenada Blaeva, koji si je uistinu dao truda, doavi u dvorac s prekrasnim rijeima: Gospodine Krianec, lijepo je to to inite i ako Vas ne bi smetalo, ja kao slikar na poetku, a morao sam se odluiti na slikanje da bih uope mogao egzistirati, jer potjeem iz vukovarskoga kraja, gdje mi je sve opustoeno, elim Vam izradom Vaeg portreta, kroz vid poklona, izraziti moje oduevljenje i estitati Vam na svemu to do sad inite". I tako se uvrstio meu slikare portretiste koji u dvorcu, kad im radovi budu primijeeni, svakako mogu raunati na daljnji uspjeh. I tako kruei i razmiljajui, zaujem vie glasova na recepciji, u oekivanju da su pristigli vani gosti OESS-a, pourim i ubrzo se uvjerim da sam bio u pravu i zateknem ih ve kako kreu prema Kamin-salonu, kojeg sam maloprije pregledao. Uz srdani pozdrav, primim na znanje njihovu elju, tj. raspored dnevnih aktivnosti te ih ostavim u njihovoj poslovnoj atmosferi, odredivi deurnog konobara samo za njih. U tom trenutku, priblii mi se konobar Kristijan i zamoli me da doem do najblieg telefona, kako bih prihvatio telefonsku liniju i objasnio da nije tono uo tko me zove, ali da pretpostavlja da se radi o privatnom pozivu, a prezime poinje s Vuljan... Vuljako... i vrlo mu je ao to nije dobro uo o kome se radi. Zahvalivi mu na brizi, uputim se prema telefonu, razmiljajui tko bi to mogao biti. Prihvatim slualicu i primijetim da je veza prekinuta. Dam signal recepciji da me, ako bude ponovni poziv, mogu spojiti na beini telefon, koji u imati sa sobom. I tako nastavim svoju zapoetu etnju, ali razmiljajui sada tko bi me to mogao zvati? S prezimenom Vuljanko, poznajem samo jednu obitelj, za koju me veu uspomene. Moda su to bili upravo oni? Jednog dana, prisjetim se, nakon to su proveli s nama i ranije nekoliko perioda u jednom slobodnom razgovoru, gosp. Vuljanko mi je ak ponudio, takorei beskamatni kredit ili pozajmicu od 200.000 DEM, to sam prihvatio bez, s njegove strane, velike procedure u traenju jamstva. U razgovoru, primajui novac od njegove supruge, jer je on bio u Njemakoj, saznao sam da oni u mene imaju neobino veliko povjerenje i da mi zbog toga ele pomoi, a time i podrati moje nastojanje u obnovi dvoraca. Taj novac mi daju, jer njima trenutno nije neopohodan. Nitko u kui, niti ja sam, nisam mogao vjerovati da tako neto postoji. Taj nesretni novac, na nagovor poslovne ponude gospoe Jasne Vukas, u veem dijelu, a moda u mojoj nepotrebnoj elji da ga kvalitetnije oplemenim, uloio sam u posudbu jednoj talijanskoj kompaniji i tako praktiki dobrim dijelom ostao bez njega! U tom trenutku, s negacijom prihvatim tu konstataciju i prisjetim se sudske tube koja je pokrenuta s krivinom prijavom, naravno zbog prijevare, protiv armantne Jasnice, koja poslije sam saznao, u policijskoj evidenciji ima poprilino slinih kaznenih djela! Kako je u toj prii nepravedno na kraju postupio i sam gosp. Vuljanko, kad je nakon neke prie koju je uo u Krapini, naravno, s negativnim konotacijama po mene, odluio da dugovanje povrati mnogo ranije nego je to bilo dogovoreno. Nesretni moji Zagorci, koliko oni mene vole! Tako vjeto nasamaren, sad

pokuavam prepoznati jo trenutke u kojima sam plaao kolovanje mimo odreenog cjenika. Simpatino me prevario i gospodin Vrki iz Splita, koji je boravio ak nekoliko mjeseci u dvorcu sa svojom mladom zarunicom, pjevaicom koja je morala pobjei iz Splita, zbog branjene veze s njim, a opet uz njih i prisutnom roakom, koja je izgleda, bedinala stvari, a uz to su svi zajedno koristili ime gospodina Antuna Kikaa, s kojim su se cijelo vrijeme dopisivali i pripremali njegov dolazak u Hrvatsku, poslije avanture s orujem. Zadrali su se oni tako dugo, dok jednog dana nije trebalo podmiriti raun, a onda - kud koji mili moji! Idui tako dalje, sjetim se i slavnog gospodina Capana, koji je u svojim ipak dobrim namjerama, ja mislim optereen parazitima, bankrotirao i naposljetku morao pobjei iz nae zemlje i za sobom ostaviti vie dugova, ali i jedan to je pogaao i nau kuu. Ima tu i poslovnih prijevara. Zbog prevelikog povjerenja, na primjer, koje sam ukazao Magiu iz Ludbrega, koji je postavljao je satelitsku opremu na dvorcu. Slinim magicsistemom, iako sam mislio da me takva stvar vie nee zadesiti, , pojavio se, po istoj preporuci, i neki Grujin i obavio dio posla za koji nije izdao garanciju. Naravno, gotovina bi mu dobro dola, kao garancija za plaanje, dok se fakture ne zatvore, meutim, kad ljudi rade po sistemu uzmem ke pa me vie nema, onda otvore proces koji ne ele, a koji im svakako za vrat stavi dostinu pravdu. Joj kako me bedasto nedavno prevario limar Vladimir Dragoa, koji je na preporuku ugostitelja sa samoborske ceste, zapoeo svoju prevaru, tako banalno: uzeo je akontaciju i - nestao, ali ne bez traga, jer uskoro e mu na tragu biti sve one slube koje je on do sad vjeto izbjegavao! No, mnogo sam povjerenja pokazivao i bio sam svojevrstan medij za sline o kojima sada razmiljam. Meutim, najvie sam se razocarao u velikom i najopasnijem i najozloglaenijem gospodinu Milanu Vukasu, hrvatskom Arsenu Lupinu, poznatom iz afere Ikom, Palaa pravde i slino. Amnestijom Predsjednika Tumana otputen iz zatvora, nakon nevjerojatno, samo da se podsjetim, tri godine i neto mjeseci samice, u meni je svojom pojavom izazvao aljenje i suosjeanje, a vrsto uvjeren da je i pedagoka mjera zatvaranja ostavila na njega trag, dao sam mu mogunost da mi prie, jer je ivio u susjedstvu, ne kroz radni odnos, ali kroz nazovimo to tako, prijateljsku potrebu da nekom pomogne, inio je to neko vrijeme meni. I to na samom poetku, u tekom stanju u kojem sam se zatekao, s neprofesionalnim i neukim kadrom. Trajalo je to tako neko vrijeme, a on se, to mi je i najvie koristilo, svojim rijeima zauzimao na odreenim pozicijama za mene, ak mnogima i prijetei, ukoliko bi mi netko pokuao nakoditi, da bi mu se to moglo obiti o glavu, jer e mi on uvijek pomoi. Cijenio sam tu vrstu pomoi, danas jo svjesniji da je bila velika, u tom periodu bezakonja, koje je nastalo trenutkom promjene sistema. Ali nesretni moj Vuki, opinjen mladom djevojkom, morao je krenuti na svoj novi put, a na taj novi put ponio je i neke "sitnice" iz mog ivota! Kad bolje razmislim, koliko sam bio izloen moguim "napadima" lukavaca, u stvari dobro sam jo i proao, iako me mnogo puta nisu materijalno orobljavali, ve htjeli su jeftino kupili moje znanje i referencu. Ti kojekakvi direktorii, najee javnih poduzea, kad je trebalo urgirati i poticati radno mjesto, onda sam bio dobar pa onda kad je trebalo cijele dane priati o tome to treba initi da bi kompleksi funkcionirali, i onda sam bio dobar i nagraen ak rukom, a poslije, kad stvari krenu, vrlo se brzo zaborave. Jednom prilikom, prevarili su me novinari! Redakcija Imperijala ili moda se to u to vrijeme zvalo ST, naruila je veliki banket za vie od stotinjak gostiju, u interesu promocije najboljeg poduzetnika godine, mislim da je te godine proglaen Ivica Todori, to mi je bilo osobno drago jer je ovjek vrlo simpatian, poduzetan i ono to ja najvie volim, jednostavan. I unato dobrim odnosima od ranije, ekipa urednitva je izbjegla platiti raun, ak tim vie, nisu ponudili niti mogunost kompenzacije, kroz objavu reportaa ili reklama u njihovom listu! Najvie me ak zaudio nekorektni momenat, u kojem su jednom prilikom napisali, da sam parkirao na osammetarski Cadillac ispred bana Jelaia na Trgu i time ocrnili moju kulturnu razinu, a iznijeli i totalno neistinutu informaciju, a jo vie kod mene izgubili status, napisavi da sam otjerao policiju rijeima: "ta hoete, ako moe Suad Rizvanbegovi, onda mogu i ja!" Ba je udno to to su uinili, s obzirom da ja ne da to nisam rekao, ve nisam ni znao tko je gospodin Rizvanbegovi, iako sam kasnije s njim doao u kontakt i upoznao se jer je bio gost u dvorcu.

Gdje ima loeg, ima i dobrog. to bi sad u svemu tome bilo najbolje? Najbolje je kad se iz nekog obavljenog posla i poslovnog kontakta stvori prijatljestvo, a sad ba mislim na ono s gospodinom Frljuecom, vlasnikom "MTD" firme, koja, a to ja mogu osobno potvrditi, ima najbolje strojeve za zelene povrine na svijetu! Svakako da smo se prepoznali u interesima na poetku druenja, meni traktor, a njemu reklama. Ali, nevjerojatno je kako se slini ljudi nalaze i meusobno privlae! Tako je druenje poprimilo vii oblik. U emu smo slicni? I on i ja radimo zbog zadovoljstva posla koji volimo i ne stavljamo si materijalni prioritet, a to prenosimo i odgojem, ja na svoju djecu, a on svakako na svoje. No, kod njega i supruga, koja se bavi visokom umjetnikom fotografijom, to ne radi zato jer mora, ve zato to je to ispunjava. Zamiljam si kako time ini i drugima ugodu, a izgleda da u morati sada i ja poeti, jer upravo su prilazili gosti. - Dobar dan! - Dobar dan i dobro nam doli! - Bolje vas nali. - to moemo najboljega uiniti u ovo nedjeljno jutro za ovako simpatinu, pretpostavljam, obitelj? - Mi bi rado popili jutarnju kavicu i malo razgledali Va umjetniki fundus. - Dapae, primamo Vas s velikim zadovoljstvom! Izvolite, uite. - Joj, pa imate skulpture gospodina ige Popijaa. Ba su krasne! - Gospodin iga radi prekrasno, to ste dobro primijetili, ali ove skulpture trenutno su od gospodina Drageca Jamnia iz Lepoglave, umjetnika koji kod nas ima stalni postav i to pedesetak svojih skulptura, raspela i ne zna kojih sve lijepih radova. Drago mi je da Vas mogu uputiti da sve obiete i doivite. - Mnogo Vam hvala, mladi gospon, vrlo ste ljubazni. Ispratim ih tako pogledom te prekinem zvonjavu telefona, podiui slualicu: - Dobro jutro, dvorac Beanec, izvolite molim lijepo? - Zanima me imate li u okviru Vaeg hotela ponudu raftinga? - Na alost, izravno ne, jer u Zagorju nema organiziranog raftinga. To je uobiajeno za brze vode na karlovakom podrucju, ali moemo Vas spojiti i s Atlasom, turistikom agencijom koja se tim poslom bavi. - Ali mi smo Vas gledali na televiziji, mislim ak na Dnevniku pa smo to povezali s Vaom ponudom. - Da, bio sam jednom prilikom i ja na raftingu, ali to nije bilo ovdje nego ba na karlovakom podruju i bio sam, da Vam iskreno velim, protiv svoje volje! - naalim se blago. - Nemojte rei, a ja mislim da to nije opasno! - I nije ako imate dobrog vodia, a u mojem sluaju, mene je posluila srea! - Kaj bi imali sekundicu vremena da nam ispriate kaj se to dogodilo? Mislim da je s Vama bio karlovaki upan jesam li u pravu? - Da, u pravu ste, bio je gospodin Jakovi, njegovi doupani, protokolisti i ja, jednom rijeju, pokusni kunii, jer svi smo mi to uinili njemu za radost, a on nama za veselje, kao prethodnica diplomatskom zboru, koji je to na osnovu naeg pozitivnog primjera ponovio. Svakako, bilo je to jedno veliko iskustvo, koje je zapoelo blijedim licima, a zavrilo kupanjem u hladnoj Mrenici, na moda petnaestak stupnjeva. I naravno, poslije na nezaboravnom ruku u zelenom mrenikom kutiu. Hvala Vam lijepa na informaciji, i pokuaju pomoi. Budemo se nekako snali, elimo Vam ugodnu nedjelju! - Ugodnu nedjelju i Vama i javite nam se kad proete to iskustvo, da ujemo Vae impresije. I u tom asu, istre iz dvorca mladi Perkovii te ljubazno me pozdravivi, upitaju bi li mogli gaati iz luka i strijele, na to im objasnim da uskoro stie Goran Hrncir, na dravni prvak u streliarstvu i pravi ekspert , ali i pedagog, koji e ih poduiti u rukovanju. Zadovoljni odgovorom, upitaju me za maioniara u dvorcu, na to im odgovorim, da maioniar dolazi samo po dogovoru, a ono to ja pretpostavljam da su gledali, bio je kongres iluzionista iz Europe, koji su tu ranijih godina znali imati svoja druenja. U organizaciji domaina, gospodina Ivice Krakia Maka, koji je znao nevjerojatno dobro izvoditi toku, u kojoj je totalno zamotane glave, s mnogo tamnih poveza, vozio automobil,

a da stvar bude gora, izabirao je uvijek moj! No kad budemo imali kakav nastup gospodina Marliza, slovenskog majstora iluzioniste, rado u Vas pozvati, jer to je pravi doivljaj! Moete zamisliti ono to radi David Copperfield s velikim rekvizitima, to sve rade Marliz i njegova pomonica Maja, s neto malo manjim, ali zastaje dah i die se kosa na glavi, kad ponu letjeti prostorom, nestajati u kutijama i tko zna to sve ne, to jednostavno treba doi vidjeti. Zadovoljni klinci uz pitanje da li mogu pogledati veliki Cadillac, krenu prema njemu, a ja s njima, u namjeri da im ga otvorim. Frapirani unutranjou, nastavili su s pitanjima. Striek Sinia, a koga ste sve vozili od poznatih ljudi u tom automobile? - Ja ne znam koga vi sve poznajete, ali mogu vam neke spomenuti. Npr. Ivanu Trump, koju smo vozili iz Opatije u Zagreb, ravno u rezidenciju Predsjednika Tumana. - Tko ju je tamo doekao? Predsjednik Tuman? I vi ste bili kod njega? - Predsjednik Tuman je taj dan bio zauzet, ali doekao ju je ef njegova Ureda, gospodin Hrvoje arini, a vozio sam vam i koga bi vi jo mogli znati... Jamesa Browna, znate li tko je to? - Znamo, to je onaj striek kaj pjeva "I feel good". Zbilja ste njega vozili, a kuda? - Vozio sam ga prvi dan za vrijeme koncerta po Puli, a onda drugi dan u Italiju, na transki aerodrom. Onda sam vozio Angelicu Bridges pa jednu pravu pravcatu princezu iz Saudijske Arabije i to pod pratnjom specijalne policije i jako pompozno.!I tako... - A vozili ste i Prosinekog? - Vozio sam i gospodina Roberta Prosinekog i njegovu izabranicu. - Koga ste jo vozili? - Ne sjeam se. Vozio sam Ljudevita Grguria Grgu i njegovu izabranicu, povodom svadbene sveanosti ovdje u dvorcu i jo mnoge, mnoge druge. Prepustim dalje djecu njihovom otkrivanju performansi automobile, a ja poem na osamu te uz beinim telefonom nazovem Crvenkapicu, u elji da pozdravim majku, koja mi se odmah javila. - Mama, bog. Ja sam. Na poetku s isprikom to ti se ne javljam, ali molim te, ne znam kako da ti se opravdam,meutim... - Ma daj Sinia, hajde, ne mora se opravdavati, ja znam sve, meni tvoji sve vele, ali molim te pazi se, predaleko ide. Dijete moje, to treba sve izdrati ime se bavi i to radi. to ti to sve treba? - Mama moja, kad jednom ode predaleko, povratka vie nema, a moda i ima kad sve jednoga dana pustim k vragu! - Primjeujem ti umor u glasu, a i ini mi se da si opet malo u frustracijama? - Zna ti da tebe osjeaji nikad ne varaju. - Pazi sine to radi, molim te. Znam da uveer ima emisiju. Veselimo se to emo te gledati. Teta Dragica je isto ovdje. - Reci mi, kako je tefica? - Dobro je, ba sada s tetom Dragicom pije kavu. Sve je u redu. Hajde, nemoj se sad zadravati s nama, mi smo dobro, a ti vodi brigu da s tobom bude sve u redu. uvaj se, sine! - Hou mama, s jo jaim dojmom utuenosti, koji sam vjerojatno ostavio na njoj, prekinem razgovor, s pogledom bez cilja. Izrastao iz onog malog djeaka, koji se poput svakog drugog djeteta igrao u pijesku, a najvie volio pikulati, u ovjeka koji ve dvadeset i pet godina nema svoje nedjelje, nema svoje male obitelji, ali zato ima svoju veliku obitelj, koju void, elei joj dobro. A toliko se puta pitam - ima li to sve smisla i ne bih li lagodnije ivio da izaem iz svega toga? Velika je to obveza i odgovornost, smjelost ili ludost, ali to mogu, sve su to epiteti voe, i emu sad time razbijati glavu, kad to neprestano inim ve 20-ak godina? Na kraju, inim to za osobno zadovoljstvo, a sad si dozvoljavam, nakon nekoliko sentimentalnih majinih rijei, pasti pod utjecaj frustracije. Moda mi u svemu tome pomae nedjelja, u kojoj skoro svi tee da budu s obitelji ili da kraj nekog do koga im je stalo pa da, pa i meni je stalo do tog dvorca, pred kojim u ovom trenutku sjedim. Sjedim i gledam u visinu, pogleda uprtog u krov, koji danas tako toplo djeluje, a na kojem sam, dok je bio raskrit, jo prije deset godina, nekoliko mjeseci neprestano prvo skidao, a onda vukao na njega novi crijep. Poluglasno razmiljam - da nisam ja ipak malo skrenuo, kad sve to radim, a nisam siguran, koliko sve to ima smisla? Tisue slika prolazi mi glavom i u tom neodreenom komaru,

moda pod utjecajem majina toplog glasa, koji je uvijek isti i kad se ljuti i kad je radosna, koji je takav bio i u j mojoj mladosti. Imam li uope pravo razmiljati o mladosti, uz toliko obveza koje me ekaju u budunosti? Moda imam, ali samo malo, iako nakon toliko dugo vremena to se vraam u mladost, prvo to me asocira na tu mladost, jesu nezadovoljstvo i slika loeg djetinjstva. Djetinjstva u kojem nisam mnogo traio, ali sam previe dobivao, na, za mene neprihvatljiv nain... U tom trenutku zaujem neraspoloen povik Gordane, koja me ve iz daljine upozorava da je njezino zadovoljstvo plod Gordanovog izbjegavanja obaveza. - Tata, Gordan nee raditi, jer kae da je danas nedjelja, a da je nedjelja dan za odmaranje i da to Crkva kae, a to kae Crkva, on prihvaa! ljutito e Goga. Dolazi Gordan. - Tata, ako ba ne moram, ja ne bih danas radio - Eto, vidi, to sam ti rekla? nastavlja Goga. - Dajte molim Vas, hajde, tono je da je nedjelja, dan za odmor, ali isto tako je tono da nije dan za svau. Hajde, klinci, sjednite tu malo da popriamo i pronaemo najbolje rjeenje u ovome danu. Kao prvo, hoete li veeras ii sa mnom na snimanje "Sunanog showa?" - Ne bismo tata, kaj bi mi tamo radili! jednoglasno je njih dvoje. - Sjedili biste u publici i gledali bi show u ivo. - Joj, radije ne bismo, to ti je nama full dosadno! - Dobro, po vaem izboru. Onda je danas na vama red da pregledate Cadillac, jer ide na snimanje. - Blae reeno, pregledati, znai - oprati ga! konstatira Goga. - Vidi, kud nas je dovelo to tvoje tuakanje, sad se i obveze poveavaju! - Dajte prekinite s time, nadmudrujete se, a u stvari radosni ste to imate priliku djelovati u timu. - Ma daj, tata, koji ti je to tim?! ljutit je Gogo. - Djeco, kad sam ja bio mlad... - Evo, sad slijedi pria Broja Jedan iz Alana Forda, sjednimo da je lake podnesemo, uz sve naturene obveze sada jo i to! - Da zna da niste fer, na injenicama iz povijesti, lake je graditi zdraviju budunost pa prema tome... - Tata, mene jako zanima kakav si ti bio kad si bio mali? Naime, priala mi je baka da si ve u prvom razredu osnovne kole puio, i jo gore, jedamput ak izostao iz neke recitacije na velikoj kolskoj priredbi, jer si puio u zahodu! znatieljna je Goga. - Danas sam svjestan koliko sam tada pogrijeio, i da se vratim u mladost takvu greku ne bih ponovio, ali je li ti rekla baka da sam bio jedan od najboljih uenika na koli? Uvijek se pamte I primjeuju samo ovjekove loe strane, a dobre? - A bilo je i dobrih? ula sam da si se vozio po naselju kao jako mali, na motorima koje si posuivao i s njih skidao auspuh, da se bolje uje kad prolazi? - Ta sekvenca je najmanje vana... - Dobro, a kaj si radio po zimi kad si se s poetka ulice, mislim da se tvoja ulica zvala Milke Trnine, drei se za tosdemfere automobile, vozio unut, skliui se po ledu? - pita moja Goga. - A ja se prisjeam jedne prie, u kojoj si s nekim susjedom Goranom, svima po krovovima kua razmontirao antene, a stanarima koji su vam se zbog neega zamjerili, bacali ste tintu po veu koji se suio po prozorima! - Kaj god, kak ste vi do toga doli? To ba sve nije tak... - Tata, mnogo toga Davor zna, jer mu je i stric dosta toga ispriao. - pobjedonosno e Gogo. - Da, da, to je samo strica Bore finta, kako bi on sebe uzdigao kao boljega... - Skrivao si cigarete ispod tengi u dimnjaku, a kad bi te tata pozvao, i dao ti za sladoled, prvo to bi napravio, otiao bi kupiti na kiosk cigarette! - usklikne Goga. - To je najvea glupost koju sam u ivotu radio i vidite upravo zbog toga, ja danas vie ne puim... - Da, jer si se napuio ve do osmog razreda kao neki u cijelom svom ivotu! A dvaput si zbog toga dobil i batine!

- Dobil sam batine, al sam i kleal, no nita nije pomoglo i dalje sam rauhal! - Tata, ega se jo sjea iz svoje mladosti i to najranije pamti? pita Goga. - Sjeam se dok smo jo ivjeli u Ilici 65, dvorita u kojem sam se igrao, sjeam se kako nisam nikome dao da mi ree nokte na nogama, osim strieku Ivici, osobnom pratitelju vaeg dede... - Misli na strieka pehara, koji ivi na Bundeku? - Da, kod strieka Ivice smo esto odlazili na rotiljade, dok se jo moglo kupati na Bundeku. Mnogo puta sam na svojoj specijalki, koju mi je on nabavio, sam odlazio po nasipu do njega i u njegovom ugodnom drutvu, zbilja uivao na njegovom ranu, punom ivotinjica i voaka . - ega se jo sjea? zainteresirao se Gogo. - Sjeam se kad smo doselili u Folnegovievo naselje, bio sam oko dvije i pol, tri godine, da mi je pao telefonski stoli na palac! Kad smo ve kod doktora, jednom sam prilikom rekao doktoru Grgiu, koji je stanovao iznad nas, a prilikom nekog pregleda koji mi se nije dopao, da je majmun, nakon ega sam morao ii na kat ispriati se, a to mi je jako teko palo! Ostao mi je u sjeanju bijeli bernardinac Riki, koji je doao vrlo mali, onda poeo naglo napredovati i zavrio na moju tugu i alost u Samoboru kod Borisovog tate. A to se kasnije pokazalo za mene dobrim, jer sam esto Samoborekom odlazio u Samobor u posjet obitelji Videc i svome Rikiju. Kua je uvijek bila puna ivotinjica. Imali smo kanarinca, koji je odletio kroz otvoreni prozor, a imali smo i makicu, kojoj je mama odrezala pande da ne grebe pliane prekrivae na krevetu. Najradosniji dan uvijek je bio moj roendan koji je padao na Dan Republike, tada dvodnevni praznik, dok je bila moja baka iva, svake se godine takorei ponavljao prizor jutarnjeg dolaska dvaju taksija. U jednom je bila ona, a u drugom pokloni - obavezno deseci kila svinjske masti i naravno, igrake za najdraeg unuka. - Na spomen bakine dobrote, ti ide svake godine na svoj roendan na Mirogoj posjetiti joj grob? - Da, ja sam se obvezao da u svake godine ja tu njezinu panju uzvraati obveznim obilaskom grobnice, gdje sad poiva i va deda. - Kakav je bio deda dok si ti bio mali? - I onda se sjeam kako je va deda uvijek kad bi doao s puta, a esto je putovao, jer je radio kao vrlo aktivni lan Saveza slijepih, donosio darove svima u kui. Ja sam jednom prilikom dobio usnu harmoniku, Boro je isto dobio neto, a s nama je tada jo ivio i moj brati Joek, koji je od nas pohaao srednju kolu. - Koji Joek, tata? - zapita Goga. - Joek iz Zapreia, Tinin tata. Sjeam se da je jednom, a to je bilo 1971., Joek iao iz egrtije preko Trga bana Jelaia i dobio pendrekom po leima da je sav bio crn kad je doao, a vjerojatno u to vrijeme niti nije znao zato. Ali od tada nadalje njegov glavni pozdrav je postao 'spremni', to je u prolom sistemu bilo vrlo riskantno koristiti... - Pedagoka mjera odgojne palice negativno je djelovala... - Daj, daj ti mala, kaj ti zna kaj je to. A poslije kad sam bio u srednjoj koli i ivio takoreku sam u Zagrebu, esto sam odlazio kod Pepice i Joeka na stan, i tako se esto prehranjivao zabadava, kad bi ponestalo deparca. - Koja ti je bila razonoda dok si iao u srednju kolu? - Druio sam se s Nenom Milinom, Goranom Skorupanom, Mustafom, Naserom, Svenom, Petolasom, Marinom, a bilo je tu i mnogo cura, Renata, Vesna, Inga, posebno kako sam bio dobio od vae prabake Pauline gitaru, esto smo iza kue svirali u triju: Neno, Zojevski i ja. Odlazili smo biciklima na jednodnevne izlete oko Toplane i lovili ribu. U naselju je bilo moderno utrkivati se biciklima, a od mene je bio bri jedino eljko, neto stariji od mene. Uestalo smo se pikulali i okretali sliice. Ja sam slovio kao izuzetno pristojno i mirno dijete, iako sam bio pravi mali crvi, uvijek spreman za uiniti nepriliku i uvijek sam u tim svojim nestalucima zastupao pravdu.Tako bih se znao esto zauzeti za slabije i zbog toga potui. Bio sam uvijek vrlo snalaljiv,.Kao djeca, veselili smo se dolasku luna-parka, u kojem bih se ja brzo snaao i ukljuio, pomaui raditi, a zauzvrat dobivao besplatno koritenje raznih igara. Oboavao sam u mladosti lubenice pa kad bi dolazili kamioni s lubenicama, ukljuivao bih se, pomaui kod istovara i tako opet dobio besplatno, meni najdrae voe, a kad bi tata dao za lubenicu, kupio bih cigarete.

- ula sam i to da si bio poznat po graenju kartonskih kula, a zimi da si ak iza kue radio prave iglue od snijega, u kojima si se skrivao i puio? - Daj vi s tim puenjem, prekinite! Sjeam se da sam u prvom razredu proao s pet i dobio od mame i tate na poklon zlatni sat. Dobivao sam svake godine za odlian uspjeh posebne nagrade od nastavnikog vijea, a uvijek sam dobio za peticu i poklon od tate, takorei po svom osobnom izboru. Joj, ega bih se jo mogao sjetiti...? - to si itao, tata, u to vrijeme? to ste morali itati za lektiru? - Hoete istinu? Ali pod uvjetom da unaprijed priznate da me neete oponaati. Obeajete? - Obeajemo. - Nisam uope itao. Stjecajem okolnosti, zbog hendikepa sljepoe mog oca, roditelji su eljeli da ja budem uzoran i sami sebi su predstavljali mene kao najboljega. Bila je to velika greka u odgoju, koju sam ja relativno rano prepoznao i poeo koristiti. S obzirom da nisam htio sastavljati lektiru, to je za mene radila mama, na nain da bi tati itala izabrana djela, a on njoj kasnije diktirao sastavke moje zadae. Da stvar bude gora od gorega, ak sam u kolu nosio sastavke u kojima je ona pokuavala imitirati moj vrakopis! - Zato ti danas tako grozno pie! Ti se nikada nisi niti nauio pisati! zakljui Gogo. - Da, ali zato mu je potpis dosta teak! primijeti Goga. - No, ali sjeam se da sam itao izvan lektire, na primjer, Majdaka. Inae, na stan je bio uvijek prepun djece, mojih vrnjaka, koje je u to vrijeme va deda, moj tata, poduavao iz svih predmeta, a posebice iz njemakog, francuskog, ruskog i drugih stranih jezika. - Koliko je to jezika deda govorio? - Mislim da je etiri predavao, a da ih je sedam dobro znao, a uz to, ostalo mi je u sjeanju, da je uvijek znao svoje uenike pitati koji jezik najvie vole? Kad bi se oni ispucali sa svojim odgovrima, on bi im rekao da on najvie voli telei, re peeni! Mnogo smo na taj nain stekli poznanstava, na primjer, s obitelji Rac, obitelji Milina, upoznali i Sanjinu mamu, tetu Pavicu, obitelj Crvelin i jo mnoge druge. Takva neka prijateljstva, su se pretvorila i u kumstvo, na primjer, s Milinom i Crvelinom. Evo ovako, druili smo se uestalo s gospoom i gospodinom Levinik, koji su stanovali na naem katu. Sjeam se da je kod nas esto dolazio, a jedno vrijeme i pratio tatu, gospodin Milan Babi. Sjeam se jedne noi, kad je obitelj Lovin provalila u naputenu prostoriju ispod naeg stana, kakva je to bila panika u kui! Svi su navalili na jadnu Ankicu s malim djetetom i pozvali policiju, jer su je htjeli izbaciti, a onda se tu stvorio policajac, njezin mu i svi su zautjeli. Boe moj, kako uniforma autoritativno djeluje! Kasnije su svi tu obitelj jako zavoljeli, a na stan posebno i desilo se opet kumstvo. - Kakve si jo, tata, gluposti radio? - Poskriveki sam odlazio na kupanje na Savu i da situacija bude napetija, skakao s crvenog mosta u virove! To je bilo toliko opasno da me i danas prou trnci, kad se toga sjetim, a sjeam se i nekoliko njih koji su stradali. Odlazili smo se kupati i na Savicu, tono gdje se danas nalazi damija, a najvee uzbuenje, bilo bi kad bismo hodali preko Save, u to vrijeme, po tek postavljenim skelama budueg Mosta mladosti. - Jesi li se bavio nekim sportovima? - Poeo sam s koarkom, jer je iza nae kue bilo koarkako igralite, a negdje u viim razredima osmoljetke, krenuo sam aktivno trenirati gimnastiku, s prijateljem iz kole, Robertom Sertiem. Trenirali smo u dananjem Sokolu na Maurancu. Za kolu sam nastupao kao reprezentativac u streljatvu sa zranom pukom i kao koarkaki reprezentativac. - Da mi te samo bilo vidjeti kao koarkaa! glasno e Gogo. - Bio sam ja pravi gimnastiar i koarka! Kad bi samo mogao pitati profesora Zlatia, profesora tjelesnog odgoja, on bi ti rekao tko je bio najbolji. - to nisi volio? - Nisam volio ii u kolu, iako sam bio dobar uenik, a prije kole, nisam volio ii na predkolsku nastavu iz stranog jezika. Na Maurancu sam uio kod Tante Jasne njemaki jezik. U prvom razredu osnovne kole, razrednica mi je bila Ankica Jurki, mislim da se tako zvala, a ne mogu zaboraviti kako me ve na prvim satovima, jedna draga i malo via od drugih djevojica, Aida, predloila da ja budem predsjednik razreda, to se kasnije

provlailo kroz cijelu osmoljetku. U koli sam bio uzoran, ali kad sam stvorio takvu reference, poeo sam to i koristiti. Kad bih i neto napravio, naprimjer, kod mene se nale priherica ili neko drugo opasno oruje, i takorei postojao dokaz moje krivice, na primjer, jedna od mojih kasnijih razrednica, prof. Mikota, sama bi ustvrdila da je to sigurno netko meni podmentuo i tako me oslobodila krivice. Ali, zato sam ja uz pomo mog tate, pisao najbolje sastavke za njezin predmet, hrvatski jezik. - Tata, a ljubavi? - S obzirom da pretpostavljam da ni vi niste bez pojma o toj temi, mogu vam rei da mi je u koli za oko posebno zapinjala jedna mala crnka, Alica Tajcar, a tu je bila i jedna Inga, ne sjeam se ak ni nekih imena, jer ipak te cure nisam vidio trideset godina. Ali simpatine su bile dogodovtine s Rajnom, s kojom sam jednom prilikom bio sam u njezinu stanu, ne oekujui da e doi njezini roditelji. Oni su se iznenada pojavili pa sam navrat nanos morao pojuriti uz stepenite, kako bih kad oni uu u stan, ja brzo klisnuo iz njihove zgrade. - E, tata, tata pa mogao si se praviti da piete lektiru! - Skreemo s teme! Primimo se svaki svoje obveze, jer poinjete biti previe znatieljni! - Tata, daj samo jo ispriaj kako si dobio batina od neke cure na karateu? - A kaj ste vi, CIA? Sve znate, a muite me da vam priam! Ali neka vam bude ovaj put. Trenirao sam karate kod Vjekoslava afrania i to je nama dosta dobro ilo. Neto malo bolje opet mom srednjokolskom kolegi Zlatku, a i ja kad sam postao pun sebe, onda sam doivio edukativno iskustvo jednog nonog aplauza kojeg mi je poklonila neka djevojka i tako mi i treba, jer sam je u sparingu potcijenio, i sada ia-mia, gotova je pria, primamo se posla! Gordana, ti u starinsku obleku pa na ulaz uz ekipu doekivati goste, a ti Gordan, na francusku blagajnu. I razmislite za malo kasnije elite li ipak ii sa mnom na tv-show, na to oni kau da e raditi sve to treba samo da ne idu na taj "dosadni show" i potom brzim koracima, pomireni krenu. A ja, ostanem sa svojim razmiljanjem, kako ima mnogo stvari koje nisam priznao, a kroz djelominu priu iz mladih dana, prisjetim se i mnogih tekih trenutaka. Svi ti moji nestaluci moda su bili plod moje potrebe dokazivanja pred drugima, jer tatina sljepoa sigurno je ostavila uinak na to. U naselju je bilo jo slijepih osoba i mislim da su njihova djeca, to sam ja izravno primjeivao, bila drukije prihvaena od ostalih. Radilo se tu, vjerojatno, o kompleksima manje vrijednosti, a kod mene, o jakim sentimentalnim osjeajima spram oca, koji su bili vie nego li treba, naglaeni roditeljskim odgojem. Previe se potencirala ta roditeljska potreba da ja pozitivnije odskaem od drugih, to je u meni izazivalo pak drukiju vrstu isticanja pred ostalima. Bilo je i groznih trenutaka i vrlo estih kad bi me majka upozoravala da otac ima osjeaj kao da e progledati i kako bi bilo jako dobro da se ne udaljavam predaleko od kue, kako bih u tome trenutku bio uz njega. Vrlo mlad sam shvatio poziciju u kojoj se nalazim i taj nedostatak odlaska s ocem u kino ili kazalite ili zajedniku etnju, sportsku aktivnost, nadomjestio sam svojim djeakim odreenjem naina ivota. Roditelji su se esto prepirali, dolazilo je do svaa, skoro do rastave braka. Neujednaenost odgoja u kojem su Joek i Boro loije prolazili od mene, iako mislim da nisam bio privilegiran, ve da sam po sistemu trea srea ali i promiljeno, svojim nainom ophoenja, bolje prolazio. Mnogo puta sam se nelagodno osjeao kad bih kao mali djeak pratio oca i tako kao vrlo odgovorna osoba poeo sazrijevati mnogo ranije, nego se to trebalo realno dogoditi. Koliko li sam patio i koliko li noi proveo plaui, uvijek skrivajui tu bol i sam pred sobom! Opet, danas znam da u tom trenutku moda jo nisam shvaao da mi ta patnja donosi veliko ivotno iskustvo, koje e biti i presudno za moj dananji uspjeh. Tako osamostaljen i ivotnom kkolom educiran, jasno prepoznavi loe i dobre strane ivota, najtei trenutak mog osamostaljenja u petnaestoj godini, doekao sam spremno. Naravno da je srea da se te traume iz djetinjstva, iako one moda ostaju u podsvijesti, ipak s vremenom izbriu. Vjerovatno tako i mora biti, jer dolaze nove pa za njih treba mjesta. O, kakvo bih ja to trebao imati skladite! Sjedim tako na, ve sunevim zrakama dobro zagrijanoj klupi, i opet centrifugiram prolost, sa eljom da ne mislim na loe, ali prisiljavajui se tako, postiem kontraefekt. Vjerojatno taj osjeaj samoe otkako su djeca otrala, izmami mi tu preestu suzu na oko, u tjeskobnoj pomisli na ivotnu razdvojenost od supruge. Koliko je teko pomisliti da start neke ljubavi moe imati prepreku pred beskonanim ciljem! U kome, gdje i kako traiti

greku ili krivca u naem odnosu, danas je vie nebitno. Da li premorenost, da li optereenost nepodnoljivim problemima, da li taj negativan utjecaj zloestih ili genetsko nasljedstvo tko zna iz kojega koljena? to su uope bitni kao razlozi za definitivan razlaz? Zar nije najvanije da u ovom trenutku kad se ta razdvojenost pokazala najboljim rjeenjem, tako i ne ostane? Zar ne, ipak je bolje prihvatiti realnost i ivjeti samostalno, nego li u optereenju tue nametnute volje, u suprotnosti osobnom htijenju? Tko zna koliko u dugo i ja moi izdrati sve te nepravde, podlosti, koje dolaze od ljudi s funkcija na kojima su samo zbog osobne prezentacije ili kratkoronih interesa? Velika je nepravda izmeu tefice i mene, unesena u taj brak, upravo sa strane onih koji me tue, a sad se pitam u tom popularnom kontekstu duevnih boli, na koju bi se svotu mogao svesti odtetni zahtjev naeg braka? O tome samo mogu razmiljati... Tako u analizi svih nepotenih ataka, doem do jednog pozitivnog lika, a k tome jo i plemikog porijekla. - Barun Vraniczany - ipak ima i dobrih ljudi! - progovorim glasno i spazim kako mi prilazi konobar Mlakar. - Chief, oprostite prekinuo sam Vas u nekim razmiljanjima, ali htio sam pitati, gdje da sloimo stol, s obzirom da na ruak imamo najavljenu obitelj Zver iz Samobora? Dolazi nam i obitelj Pileti, javio se gospodin general ermak te zamolio za stol u atriju dvorca i posluenje nekih jednostavnijih tradicionalnih jela za njemu drage goste koji e doi s njim. - Dragi kolega, sjedni sekundu pa emo to isplanirati, a najbolje da sloite alternativno i unutra i vani stolove sa to vie mjesta, postavite kvalitetniju dekoraciju i gostima omoguite da sami biraju, i tako naglasite njihovu vanost, jer to i zasluuju kao nai abonenti. - Dobro, chief, razumio sam, a hoete da Vama neto donesem? Doimate se prilino utuenim - Ma sa mnom ti je sve OK. Malo sam odlutao u dane samog poetka i prisjetio se kako sam teko dobio dozvolu za rad. Ustvari, ja jo uvijek nisam siguran da mi uope imamo dozvolu za rad! - Kako to mislite? Pa okategorizirani smo s pet zvjezdica! - Ma, pusti zvjezdice! Najvanije ti je da ima zadovoljne goste, koji su to spremni i osobno priznati. Meutim, kad sam uredio dvorac i proao "avrievu" barikadu, nastupila je nova, u kojoj je opinska inspekcija elei ispotovati "avriev" naum da se zakoi otvaranje, odluila ne izdati rjeenje, odnosno potrebne suglasnosti. U to vrijeme ti je ministar turizma bio barun Vraniczany i smatrao sam da je jedina osoba koja moe najbre presjei to, za mene vie nepodnoljivo omalovaavanje. Bezuspjeno sam ga pokuao telefonski kontaktirati pa, saznavi da u to vrijeme ima svoj ured u hotelu "Esplanade", odluio sam se s njim poblie upoznati. Uzeo sam u hotelu sobu do njegove I, prativi kada izlazi na doruak, ruak ili veeru, jednostavno mu se pridruio u liftu i tako kroz dan dva, mi smo se ve poznavali. Sad je bilo jednostavnije uspostaviti kontakt, a da stvar bude jo bolja, na kraju sam u njegovu uredu, kao tajnika, prepoznao gospodina Luku Hodaka, dragog samostalnog ugostitelja, koji se na simpatian i osebujan nain brinuo prije toga, o ponudi u Krapinskim Toplicama. Naravno da je barun Vraniczany za slubenog prijama prihvatio revitalizirani dvorac kao vrlo vaan objekt za turistiki razvoj i omoguio mi da se potekoe i nejasnoe razjasne s njihovom pravnom slubom, koja me, uvidjevi da u stvari nema prepreke za poetak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, uputila kako da to sve i slubeno verificiram. Barun Vraniczany ubrzo me osobno posjetio, presretan to je object, njemu znane obitleji Ottenfells, presvukao ruinirano odijelo. Kasnije me, za jednog protokolarnog prijama u palai Dverce na zagrebakom Gornjem gradu, ak jednom prilikom osobno nagradio i poastio prekrasnim rijeima. - - I, to? Poslije su vam dali rjeenje nai opinari? - U naelu i nisu. Ustvrdili su, prilikom tehnikog pregleda, da tlocrtno stanje restorana nije identino trenutnoj postavi, jer je neki od stolova bio, umjesto kao single, spojen s jo dva druga. To je sanitarnu inspektoricu toliko isprovociralo, da je u momentu odustala od daljnjeg pregleda, iako sam joj objanjavao da se svi novi restorani opremaju fleksibilnom opremom, koja upravo omoguava polivalentnu namjenu i mogunost koritenja. Potom su pronali i novi detalj - greku u kuhinji, a odnosila se na ini mi se, irinu radne povrine, koja je bila strogo odreena gabaritima autohtone arhitekture i uvjetovana kao takva od

zatitara spomenike batine. U nemogunosti da vie prihvatim takve i sline provokacije, toliko sam agresivno nastupio, da je vjerojatno inspektorica ve pomiljala na najgore. Ne elim ni pretpostaviti kako bi se sve to zavrilo, da u njihovu obranu nije stao Zdenko Kolar, koji je radio kao moj asistent. Prekoraenje ovlasti, koliko profesionalnih, toliko i privatnim inatom optereenih, najbolje je utvreno kasnije, kad je ipak inspekcija odluila da lokal moe proraditi, ali pod uvjetom da se hrana priprema u oblinjoj "Crvenkapici" i tako pripremljena vozi u dvorac. Kompromisno rjeenje prihvatili smo i to je jo dan danas vaee rjeenje, jer drugog nisam nikad dobio, daje mi legitimitet da hvalim "Crvenkapiinu" kuhinju. - A naa hotelska kuhinja, koja je nagraena medaljom Alpe Adria i tako visoko kategorizirana, to je s njom? - nasmije se Mlakar. - Vidi, stari moj, to su ti administrativne birokratske forme, koje unazauju budunost i tvoje i moje djece i koje nas udaljavaju od zapadne civilizacije, za barem jedno stoljee! Hajde, idi rijei sada te stolove i zapamti, gosti koji se ponavljaju, najvaniji su gosti i svaki put morate za njih uiniti neto novo, jo dotad njima neotkriveno, kako bismo ih uvijek iznova privukli, jer time ne privlaite samo njih, ve vam oni pomau svojom priom i tako pozivaju nove goste. - Bez brige, chief, bit e sve u redu! - namigne mi i da signal da mi prilazi moja princeza. - Tata, jesam li OK ? - pita Goga. - Moja princezo, ne da si OK, nego si ljepa nego ikada! Tu pomislim, kako se taj stari dekor odijevanja uklapa u cijelu dvorsku priu doekivanja gostiju i koliko pozitivno djeluje na goste, pogotovo one koji se prvi put susreu s takvim nainom odijevanja osoblja dvorca. I dok se tako malo divim svojoj keri, sa zadnje strane dvorca, prie mi brani par Varjai i unese novu pozitivnu atmosferu za moj stol. - Goga, izgleda kao prava princeza ! - iskreno prozbori moj brati Boris. - Hvala Vam lijepo to ste primijetili, vitee, ali sad Vas moram pozdraviti, jer neki gosti mi pristiu! - kroz prasti nos, kae Goga. - Tko ti je saio te obleke? - pita me Boris. - To sam nabavio uz pomo obitelji Sekelj iz Varadina, gdje gospoa Biserka radi kao vrsni kostimograf. A kad mi zatreba i vie kostima, HNK iz Varadina, rado mi izae u susret i tovie imam ak osjeaj da im je to to mi pomau, izuzetno drago, za razliku od situacije kad sam jednom prilikom, za potrebe Udruge samohranih roditelja, koju vodi Ljiljana Novakovi, radio humanitarnu aukciju slika: zamolio sam HNK u Zagrebu i odobrena mi je posudba kostima, koji su bili u izuzetno loem stanju. No, mi smo ih poslije kemijskog ienja i peglanja, uredno sreene vratili natrag. Koliki je znaaj bio tog dogaaja, govore ti neka, ovdje prisutna imena. Uz meni najdraeg i uistinu, za tu prigodu najboljeg voditelja, gospodina Voju iljka, tu su bili nazoni lanovi diplomatskog zbora, uz veleposlanika Petera Galbraitha. Bio je tu i gospodin Zdravko Tomac, a da ne nabrajam dalje, bio je tu veliki broj skoro najvanijih gospodarstvenika, koji su doli pomoi kupnjom nekih poklonjenih udruzi, umjetnikih djela. Cijelu smo stvar sponzorirali, a onda smo dobili od HNK jo raun od skoro 1.000 DEM po kostimu, za iznajmljivanje po jednom danu! Naravno da nisam platio taj raun, ali sam napisao jedan popratni dopis u kojemu sam izrazio svoje slobodno razmiljanje o njihovom postupku! - Dobro je da uope vie moe pamtiti sve te dogaaje! Nego, reci, jesi li bio ove godine na odmoru? vidim da si preplanuo - Bio sam sedam dana na Rabu u hotelu "Imperijal" i uistinu sam se iznenadio, kako za mali novac hotel moe ponuditi dobru uslugu! Vrlo jeftini pansion, a neobino sam zadovoljan sa svim to mi je prueno. Morao sam jednostavno malo pobjei i iskoristiti trenutak da se iskljuim i moram ti priznati da mi je to skoro polo za rukom na poluotoku Frknju, gdje sam provodio najvie vremena. Osim to sam kraj sebe imao telefon, a on je zvonio i zvonio! Nekoliko godina sam ve na Rabu i upoznao sam prilino ljudi pa tako i gospodina ombea i njegovu vrlo dragu mamu, koji zamisli, u punoj sezoni, kad bi mogli iznajmiti nekome amac za novac, meni poklanjaju gliser, ne elei mi naplatiti niti utroeni benzin! Na moje inzistiranje da podmirim troak, oni jednostavno ne ele za to niti uti! - No vjerujem da im ti sigurno nee ostati duan!

- Naravno da neu. To su sitne panje, koje se zauvijek pamte! Ve sam jednom prilikom upoznao sline ljude na Krku, iskusnog morskog vuka Miljenka, koji me u kratko vrijeme poduio mnogo emu o moru, a pogotovo ronjenju, to se mojim klincima posebno svidjelo. Ali imao sam ove godine dosta neugodno iskustvo, za boravka u Umagu, za vrijeme ATP-a. Jednu no sam noio u hotelu "Sol Elite Koralj" i platio golo noenje, kao etiri dana boravka u punom pansionu na Rabu! Mislim da su malo pretjerali s cijenom, a ja sam opet bio tamo prisiljen spavati zbog sastanka Upravnog odbora hotelijera. - A koliko je nocenje s dorukom u Beancu? - Noenje u dvokrevetnoj sobi, dakle, za dvije osobe, sa zajutrakom, je 100 njemakih maraka, na to smo mi u svakom sluaju jo spremni fleksibilno razgovarati s gostom. - Pa to je stvarno jeftino za tvoju kvalitetu! Nego, ove si godine vjerojatno postavio svoj rekord u trajanju godinjeg odmora! - Skoro da jesam i prvi put sam proao bez peha na putovanju! - Joj, da, uo sam da si imao neki problem na slovenskoj granici, kad si lani odluio ii na Bled? - Da, prije neke dvije godine, ukazala su mi se dva slobodna dana i na brzinu sam spakirao obitelj i odluio krenuti prema Bledu. No, nae je putovanje skoro prekinuto na svega desetak kilometara udaljenoj granici sa Slovenijom. Slovenski carinici inzistirali su da sve stvari iz automobile: kofere I iz njih izvaenu garderobu, stavim na cestu. Za to vrijeme oni su automobil stavili u turc. Usprotivio sam se njihovoj naredbi, traei da mi omogue priruni stol, kakva kolica Ne mogu ti rei koliko su se potcjenjivaki ponijeli, kad je nadleni carinik jednostavno otiao u svoju kuicu itati Mikijev almanah, naravno, zadravi nae putovnice!! Niti pokuaj da mu objasnim da nakon dugo vremena putujem sa svojom djecom te sam, u elji da ih dva dana razveselim, izabrao upravo Sloveniju, nije uspio udobrovoljiti carinika da nastavi sa mnom razgovor! Naprotiv, upozorio me da se njemu nikud ne uri i da me ima dovoljno vremena ekati, dok ja odluim izvaditi sve stvari na cestu! Svjestan da se radi o provokaciji, umjesto da uinim nareeno, odluio sam nazvati slovensku ambasadu u Zagrebu. Budui da sam dobro poznavao veleposlanika Maleia, ubrzo sam i postigao svoj cilj, a to je mogunost da, primivi natrag nae putovnice, odrim krae turistiko predavanje mladiima koji su, optereeni tko zna ime, poinili mali, ali znaajan prijestup u svojoj slubi. - Umjesto da budu sretni da im turist ulazi u zemlju, oni ga provociraju, a k tome - vide da ste obitelj. To je fakat suludo! - A kaj moe, ja sam ti jo i lan Hrvatsko-slovenskog drutva i pokuavam naglasiti vanost dobrosusjedstva i zajednitva. Meutim, situacija na granici je sve gora i gora, to ujem od dosta gostiju koji tuda prolaze. - Vidi, a ja sam mislio da ti nema osobnih problema, s obzirom na kategoriju gostiju koju servisira! - Naalost, naa turistika svijest je vrlo kontradiktorna naim realnim mogunostima, a pojam granica je najvea konica turistikih pokreta. Meutim, zna, kad razmiljam o turizmu, od svega mi najtee pada informacija u kojoj naa Turistika zajednica godinje troi osamdesetak milijuna maraka za promociju najljepe drave na svijetu, a od koje, da stvar bude gora, imamo samo kontraefekte! Zamisli ti da ja dobijem petnaestak milijuna maraka i tim novcem uredim cca desetak zagorskih dvoraca, pa kroz tu atraktivnu elitnu formu privuem kvalitetnom osmiljenou ponude iz svijeta bogatih i slavnih, a to sve zajedno, prenesu svjetski mediji. Koliko bi to bilo korisnije od same restoraterske funkcije u smislu daljnjih zapoljavanja, svega onoga to turizam pozitivnoga nosi, a da ti ne govorim koliko bi to znailo za predstavljanje nae visoke kvalitete! Vidi, u tom turizmu i tom turistikom prepoznavanju meu dravama, sve je praktiki ve postavljeno, samo nam nedostaje jo pravilna valorizacija. - To bih ja nazvao: pravi ljudi na pravom mjestu! - Apsolutno, to se jednostavno mora desiti, jer u protivnom, ovako dalje mi neemo vie moi gurati! - Dobro pa kako su ti carinici u Rogatcu odreagirali kad su dobili telefonsko uputstvo kako se moraju odnositi prema tebi? - Stajali su kao bebe mirni i sluali brzopotezno turistiko predavanje. Zna, Borise, najgore od svega toga je to ja u ivotu nikada nisam neto pokuavao vercati! ak,

tovie, za obinih prelazaka s beznaajnim koliinama peceraja preko granice, ja sam moda nekad ak i ispadao smijean na granici, sve prijavljujui. Moda iz nekog osnovnog straha i nelagode, koju bih osjetio kad bi moda netko primijetio da imam neki artikl vie nego je dozvoljeno. Ja za neke utaje ili krau jednostavno nisam sposoban i vjerojatno je to dobro, jer tako kroz ivot ne nosim nikakav teret ili unutarnji nemir! - kaem Borisu i usmjerim pogled prema Biserki te dobacim - Biserka, otii se ti s klincem malo proetati ako hoe. Pogledajte konje ili pronaite paunove. - Da, ba bi malo mogli! odvrati ona i krenu, na to doe Gordan s pitanjem poslije pozdrava Borisu: - Tata, trebali bi neto sitnih novaca, gdje da ih uzmem? - Uzmi na blagajni recepcije, nadam se da ima koliko treba. - Borise, kak je na okica? - Dobro je, oporavlja se od tih nekih svojih sranih tegoba, ali sve u svemu bolje je. - Gordane, nije okica, nego valjda ujak Dragec! - A zna da mi ujaka od milja zovemo okica, jer nam je kad god bi doao donio okoladu! - obrani se Gordan i krene svojim putem. - Vidi, klinci ne mogu zaboraviti okolade, a ja opet ne mogu zaboraviti fine rukove koje je radila ujna Anelka za nekih obiteljskih slavlja. Zna, Borise, tvoja mama jako fino kuha! - Hvala ti. Prenijet u joj pohvalu. Nego uj, nisam te nikada pitao, a zanimalo me uvijek, kak si ti doao do Cadillaca? Na koji si ga nain kupio? - U tome mi je pomogla firma "Auto-Markt" iz akovca, koji su saznali da takav postoji u jednom izlobenom salonu, takorei nevoen, a star ve nekoliko godina. U jednom naem razgovoru, ja sam iskazao interes, razmiljajui o jo jednoj atraktivnoj ponudi, izuzetno komplementarnoj kvaliteti koju inae nudimo i ubrzo je dolo do kupnje tog produenog amerikog automobila. Sve je bilo kako treba i carinska procedura je prola uobiajeno, dok nije stvar poela zauzimati komini karakter. Prijavivi automibli u Poreznu upravu Pregrada, sa eljom da to bre podmirim porez i na taj nain realiziram proceduru registracije, zbog nesnalaenja u nastaloj situaciji, moji poreznjaci s Mirom Hlupi na elu, obavijestili su me da to ba ne bu ilo tako lako te da poem kui i strpim se. Iako sam nekoliko puta nazivao i pitao u razdoblju od 15 dana, koliko sam ekao da to obavimo, uspio sam tek 15. dan doi na red i dobiti ek, kojega nisam niti komentirao, a zbog potrebe da automobil ide u funkciju, pourio uplatiti. Meutim, uplata je obavljena 15 dana od dana prijave, dakle, u zakonskom roku, ali poslije trinaest sati. Isti sam dan automobil stavio u funkciju s hrvatskim registarskim ozanakama, na ope zadovoljstvo naih gostiju. I sad ti zamisli, nakon otprilike mjesec dana, stigla mi je kazna od nekakvih 1.500 DEM, koju sam duan platiti Poreznoj upravi, jer nisam uplatio porez za prijavljeno vozilo u roku od 15 dana! - Radilo se vjerojatno o nekoj greci? - Ne, nije bila greka! ZAP poslije podne uplate knjii sa slijedeim datumom i tako po administrativnim regulama, ja sam fakat zakasnio jedan dan i za to ne elivi platiti kaznu, ipak ostao bez novca, zbog blokade rauna koja je ubrzo uslijedila! - Jednostavno ne mogu vjerovati da ti to rade! Jesi li se kome alio? - Napisao sam pismenu albu i predao je putem pote, meutim, dobio sam opet odgovor da ni alba nije stigla u roku i zato se odbija, to normalno da je kod mene izazvalo bijes i ogorenje, jer u trenutku kad bi svi trebali biti sretni da se moja ponuda kvalitetno proiruje, taj nesretni auto izazvao je najjai izljev jala i zavisti dotad ! - Pa ja bih ih sve poskidao! Nakon toliko muke koje si proao, da ti to rade!- Ma kaj bu ih poskidal, oni su ve kanjeni samim tim to ive i samo da ti kaem, da e se stvari, Boris moj dragi, sigurno promijeniti! Meutim, transformacije trebaju ii postupno. Ni brze promjene nisu dobre! - Dobro, tu kod tebe dolaze i sam sam video - i gospoda Mudrini i Sanader. Bivi ministar krabalo bio je est gost. Ministar Radi, za kojeg sam uo da jako hvali i tvoje djelo i tebe kao ugostitelja, kao I mnogi drugi ljudi koji su tu bili. Zar to nema nikakvog utjecaja i zar to ne prepoznaju tvoji lokalci kao znaajan poticaj razvoja i njihovog kraja, uostalom? - Naalost, ono to je tragino, nema nikakvoga dijaloga i najvei je problem to ga ne moe uspostaviti, ne samo s lokalcima, ve upanija ne djeluje kao most ili moda ak

katalizator prema Vladi. Previe je tu nesposobnih, alosna ti je to situacija! A zna, naa Pregrada, otkad smo izgubili u tom traginom dogaaju Davora utinu, nema vie elnog pokretaa inicijative. Dolazi do svojevrsnog kolapsa sistema i ja na alost, vie nemam s kim kontaktirati. Kad si prije spomenuo ministra Juru Radia, elim ti naglasiti jednu situaciju u kojoj se trebalo desiti potpisivanje najvanijeg i financijski gledano najteeg ugovora o financiranju izgradnje hrvatskih magistralnih cesta: nazvali su me iz Krapine, takorei nekoliko sati prije potpisivanja, u nazonosti i drugih naih resornih ministara, npr. ministra irca, gosp. Jarnjaka i drugih vrlo vanih osoba iz Vlade, uz naravno, inozemne goste, koji da ne priam u koju kategoriju pripadaju i obavijestili da ministar Radic inzistira da to bude u dvorcu Beanec! Kua je ve prije bila ispunjena skoro do posljednjeg mjesta. Vladin ured za prognanike i izbjeglice imao je svoju veliku konferenciju s delegacijom humanitarnih misija i samo njihovom dobrom voljom, uspjeli smo u taj na dvorski ipak, stisnuti jo 40-ak vrlo vanih i naravno, da ti do kraja kaem cijelu stvar, sve uiniti na ope zadovoljstvo svih. Taj dan je gospodin Radi, a da i nije znao, napravio izuzetno veliku stvar, jer je jednostavno reeno, prisilio upaniju da prihvati injenicu da se dvorac Beanec nalazi upravo u njihovoj, Zagorskoj upaniji. Prije tog posla, uglavnom nisu dolazili, niti izabirali nau destinaciju, jer je jo dr. Kajfe naredio da se u Beanec ne smije ii, zato to je preskup. No, nikad nitko nije nazvao i pitao bi li se mogao postii neki dogovor o cijenama! Nikad se nitko nije osvrnuo na moje dopise upaniji, u kojima sam nudio vie nego 50 postotne popuste za sve vane delegacije, protokole pa ak i za obine sjednice Poglavarstva. Besplatno sam im ponudio i reprezentativne prostore za miran rad, po potrebi upana u odreenim okolnotima. Na sve su se to ogluili, a ja uvidio da imam posla s ljudima koji ne razumiju to je to administrativna utnja, a na ovome banketu, shvatio da bi u naelu, njima najpotrebnija bila kola lijepog ponaanja ili kako se to netko treba odnositi u trenutku kad ima vane inozemne goste. - Ti bi mogao sa svojim iskustvom organizirati jedno predavanje o diplomatskom protokolu, za sve njih! To bi svi nai upnijski politiari trebali znati! - Da, ne - trebali nego - morali znati, jer se onda ne bi dogaalo da npr. upan Hitrec odlui zapoeti pozdravni govor u pola servisa prvoga ganga jela, pa taj pozdravni govor staviti u sporohodnu brzinu da izgleda to dui, a na kraju, kad treba izvui rezime iz izreenoga, ispadne da nije reeno gotovo nita, ali je ispotencirana bezaperitivno probuena glad kod sluatelja. - ekaj, ali moramo istaknuti individualni znaaj domaina, kojemu je to u navedenoj situaciji vjerojatno bilo najsvrsishodnije! - Ne samo njemu, nego je predstavio, slobodan sam rei, ne samo kulturu Zagorja, ve kulturu hrvatskog politiara! - Da, zbilja je to vrlo nezgodno, a sve vie i vie primjetno. Nego, zna kaj sam te htio pitati? Postoji li mogunost za moga klinca da nabavimo dres od nogometaa Croatije? - uj, to bi njemu bilo preveliko! - On bi to jednostavno htio imati, vie da ima nego da nosi - Ja u za njega onda uiniti neto, po meni ljepe: prikupit u mu autograme svih lanova kluba, ali molim te nemoj traiti od mene da se zauzmem za to da mali dobije od nekoga neki dio dresa, jer ja to ne volim i do sad sam uvijek izbjegavao, iako sam ve bio zamoljen tako neto uiniti. Neobino mi je stalo do toga da svi zajedno u kui budemo nenametljivi i u tom smislu odgajam personal pa te molim za razumijevanje. Meni je to zbilja izuzetno neugodno traiti! - Da, potpuno te razumijem. Nego, vidio sam te u tv Dnevniku, kako zajedno s igraima izlazi iz aviona u Grkoj! Kaj si radil s njima? Ima vremena hodati s njima po utakmicama? - Ma ne, nisam ja iao na utakmicu primarno, nego sam bio poaen primijeniti svoje znanje i iskustvo u grkim uvjetima. Pozvao me struni tab da kao supervisor, vodim brigu o pripremi hrane i nekim drugim detaljima. No, kad smo ve kod toga, elim ti ispriati i dogaaj koji u trajno pamtiti: poslije dvosatne jurnjave od hotela do stadiona u Ateni, naravno, izuzetno loe prihvaeni od milijuna Grka, stigavi skoro u zadnji tren na stadion, u pratnji nezainteresirane grke policije, a poslije prijema u VIP salonima, na poziv prof. Brajovia, otiao sam s direktorom Croatiabusa, svojim kuharom ivkom i dva djelatnika iz nae slube sigurnosti, sjesti na sredinji dio tribina stadiona. Do nas je u redu

ispred, sjedio na hrvatski Amerikanac, gosp. Tony, vjerni navija Croatije, a plavkastu boju naih odijela, u jednom je trenutku okruila gomila od 90.000 crvenih navijaa! I to navijaa kompletno crvenih, kojima je gdje god je to bilo mogue, na dijelovima odjee, a ak i elima pojedinaca, pisalo: Ili crven ili mrtav! Bilo je vrlo kakljivo sjediti u takvoj gomili, u kontrafarbi i u tom trenutku, najmanje sam razmiljao o utakmici, a sve vie o tome, kad e doi kraj te priline opasnosti? Uz tu nelagodu, na alost, bio je i lo rezultat za nas i onda me na kraju jo doekalo najgore od svega, a to je let avionom! - Joj da, ti ne voli letjeti! To je stara stvar. - Ne volim letjeti, a na tu temu sam u avionu razgovarao s gosp. akoviem, koji je prekrasno konstatirao da, prema zakonu vjerojatnosti, koliko je on puta u ivotu letio, ve je vrijeme da se neto dogodi! Zna, Borise ti me avioni izluuju! - Kak si onda izdrao prekooceanske letove, kad si iao u Kanadu? - Izdrao sam ih u to vrijeme pod dopingom! I u tom, skoro dvomjesenom prekrasnom i vrlo edukativnom boravku u Kanadi, nisam se mogao opustiti i prepustiti uivanjima, jer sam konstantno razmiljao da moram natrag, i to avionom! - Jesi li u Kanadi bio samo turistiki ili si neto radio? - Nisam privreivao, ali sam jako mnogo nauio, obilazei najekskluzivnije centre, hotele i regionalne turistike destinacije. Proao sam Kanadu, od amerikog dijela Buffalo, drave New York, preko Niagare, do sjevernog Lake Sinca. Najvie sam boravio u Torontu i okolici, a posebno Kicheneru i to s predragom obitelji Kriki. Nikad neu zaboraviti da sam kod njih pojeo najfiniji riet z bauljem i kuhanim buncekom, kojega je spremila gospoa Milica! U Kanadi sam, osim mog strunog interesa, prepoznao i jedinstvo Hrvata, koji ive u jednom prekrasnom zajednitvu. Bio sam gost u mnogim hrvatskim kuama, i u Hrvatskom klubu, u Missisagi kraj Toronta. Kad se ovjek komparativno osvrne na nae spletke, ne moe vjerovati da je istina to se kod nas dogaa u meuljudskim odnosima. Vidi, to ti je najbolji primjer koliko razvijene kulturne sredine utjeu na ovjeka, koji jednostavno poinje oponaati okolinu i sve tima! - Pa da, u pravu si! Kad nai Hrvati dou, dovoljno je ve u Sloveniju, a da ne govorimo o Austriji, isti as potuju i propise na cesti i ne bacaju otpatke i smee po ulicama, kao to to ine u naem glavnom gradu! Dakle, stvar je vrlo jednostavna u prepoznavanju, samo bi trebalo povui potez izjednaavanja reima. - Kanada nevjerojatno titi ovjeka i njegov rad! Potuje pozitivna nastojanja i sve to ukupno stimulira. A kad gleda kroz animaciju koju prua turistima te kroz standarde na nacionalnoj razini, proizlazi da smo mi jo uvijek, posebno moram naglasiti zbog odnosa meu ljudima, takorei u prvobitnoj zajednici! - Je li te netko od tih ljudi kod kojih si bio u Kanadi, posjetio ovdje u Hrvatskoj? - Naravno da jest! Nezaobilazno, ako netko dolazi u Hrvatsku, svakako da me posjeti, a najuestalije to ini Charlie Kriki sa svojom Meri. Posjetili su me i Franck i Molly, i mnogi drugi. Ne znam zna li da sam ja i lan Hrvatske bratske zajednice, tovie, ak sam bio u osnivanju HBZ 2000. Zagreb. Bilo bi dobro da me podsjeti, eli li da te ukljuim; svakako ti to ne bi tetilo. Ako se odlui, rado u te upoznati s gosp. Johnom Zlatkom aldareviem, naim predsjednikom u Hrvatskoj. - itao sam neku veliku reportau o HBZ, u kojoj je John aldarevi dao intervju i spominjao gosp. Bernarda Luketicha, predsjednika Hrvatske bratske zajednice iz Amerike. - O, da, gosp. Luketich je izuzetna osoba! Zar nije prekrasno da jedna takva asocijacija, s vie od milijun ljudi, egzistira apolitiki, a ustvari ima nevjerojatnu mo, jer iza svega toga stoji i veliki capital! - Proitao sam u lanku da se nevjerojatnom brzinom, a samo na osnovu preporuka, iri lanstvo u Zagrebu. Nego, htio sam te pitati kako ti je proao ovogodinji ameriki Dan nezavisnosti, 4th of July? To ti je bio jedan od najveih prijama u Beancu! - Po broju osoba, s obzirom da je bilo oko 500 uzvanika i 200-njak, to izvodaa, to djelatnika sigurnosti, dakle, ukupno oko 700 ljudi. Da, veliki i jo vie odgovoran posao, ali posao kojega emo svi pamtiti, naravno po dobrom! - Mnogo se o tome pisalo po novinama i kritike su bile jako pozitivne - Najbolji odraz uspjeha je osobna elja njegove ekselenicje Montgomeryja da se tako neto ponovi ovdje, to su mi izrazili i mnogi drugi Amerikanci pri odlasku iz Beanca. U ovome poslu ponovno su pobijedili zajednitvo i kvalitetna koordinacija, u kojoj su se

prepoznali istomiljenici, kompanije koje su nale za shodno da kroz sponzorski udio pripomognu moju organizaciju, a time uvrstili znaajan poslovni, ali i prijateljski status. Prekrasno su se ponijeli i lanovi velikog ansambla Lado, koji su, da bi izrazili dobrodolicu gostima, doli u punom sastavu, s ciljem da izvedu pozdravni nastup, a tu se naao i Ekos college iz Varadina, sa svojom teatralnom koreografijom starih plesova, maevanja i drugim. Ukljuili su se i anasambl profesora Krajine, koji je sa suprugom Svjetlanom i prof. Vrandeiem, Kataniem i drugim lanovima, izveo niz evergreena, a tu je naravno bio i dixie orkestar gosp. dr. Draena Bojia. Pravo oduevljenje izazvao je i veliki vojni orkestar 6. flote koji je prije samog nezapamcenog vatrometa mojih Mirnovana, stvorio nevjerojatan sklad slike i tona koncertnog muziciranja. Nesebinu pomo pruili su mi i Carevi deki, mislim na naelnika policije, koji su zbilja dali sve od sebe da sve protekne kako treba, izvana gledano. Naravno, da se kod ovakvih cjelodnevnih druenja, a ovo je potrajalo dugo u no, jer sam jo iza jedan u noi vodio disco program, gdje se dogode i prekrasna poznanstva, a kad ima protokolarne organizatore s amerike strane, kao to je to obitelj Docal, onda je zadovoljstvo raditi ovakav posao! - uj, Sinia, pa tvoj susjed gosp. Stjepan Makar radi u amerikoj ambasadi! - Da, on je bio i u organizacijskom odboru. Kako bi to i moglo proi bez njega i njegove simpatine supruge Josipe? No, ti moji iskreni susjedi, bili su i najponosniji meu svim gostima, ali moda i jedini Zagorci, svjesni koliko je znaajan promotivni posao napravljen! - Dobar si ti! Moram ti rei da u zagrebakim restoranima ba i nema posla. Lokali su uglavnom prazni. Osjea se ekonomska nemo srednjeg sloja, koji ak vie niti nije prisutan, a ti si konstantno pun! - Da smo ba konstantno puni, nismo i da imamo od tih poslova koje radimo ekonomsku korist i to nije ba tono, ali je tono da gradimo neto veliko. Najvanije u bilo kojem poslu jest izgraditi ime, dragi moj bratiu. Da bi se dolo do imena i eljene reputacije, put nije jednostavan i nije jeftin! Meni se osobno nije teko davati u korist nekoga tko e iza mene ubirati plodove moje investicije, ali mi je jako ao da zajednica u kojoj ivim ne uvia koliku korist ona ima od toga to ja ulaem u project, koji nikako ne bi smio biti samo moj, veczajedniki prepoznat na regionalnoj razini. Nimalo nije simpatino, jo uza sve to, da me se neprestano kanjava i onemoguava da radim i da ti poteno kaem, nemam se niti kome obratiti s koncepcijom u kojoj bih prezentirao svoje ideje, a jo manje od nekoga zatraiti pomo, u tom neprestanom proganjanju, kako ih ja volim nazvati - psihijatrijskih sluajeva! - Ve sam ti mnogo vremena oduzeo. Vidim da ti dolaze neki gosti i to s plavim tablicama pa se idem proetati i vidjeti to rade moji, a bude li u prilici, vidjet emo se kasnije. kae Boris, jo uvijek mrmljajui sebi u bradu, kako nije poteno da se tako odnose prema meni! Uurbano krenem prema ulazu, da osobno doekam pristigle goste te u tom trenutku naiem i na obitelj Perkov, koja se pripremala za odlazak. Uvidjevi da imam prioritetniju obvezu, skratili su srdani oprotaj, a ja sam krenuo prema pristiglim inozemnim gostima. Dobro pokrivan od konobara Mire, po samom pozdravu, ve dobro znanih gostiju, prepustio sam mu ih i otiao na recepcijski pult, kako bih analizirao stanje u hotelu. Pozvao sam trenutno slobodne kolege i saznao u kakvom smo statusu te smo ubrzo svi zajedno poeli ispraati noanje goste svadbenih sveanosti, koji su uglavnom preko roomservice-a namirili svoje kasnojutarnje potrebe. Otili su puni oduevljenja i pohvala, koje su i u pismenom tragu ostavili u naoj hotelskoj knjizi dojmova. Gosti odlaze, gosti dolaze i stvorila se tako prava konica na ulazu - spontana, ali simpatina guva, koju je prisutni personal poceo vjeto ublaavati, preuzimajui svaki svoju grupicu i odlazei s njom na unaprijed dogovorenu poziciju. Mnotvo pozitivnih komentara gostiju na odlasku, izazivalo je pravo uenje mnogih pristiglih i stvorila se tako teatralna nenametljiva predstava, u kojoj sam ja bio najsretniji promatra, to sam i priznao svojoj Gordani: - Vidi, Goga kako je lijepo kad nas gosti tako hvale! Tako se dobro osjeam, skoro kao kad ti donese iz kole peticu iz raunarstva ili hrvatskog jezika! - Bila sam sigurna da bude neto bubnuo kaj ne treba! - odgovori mi Goga i u dubokom naklonu pozdravi pristigle goste.

I ja se pridruim pozdravu znane mi obitelji Werner te im, slobodnije nego inae, estitam na izboru lokacije za nedjeljni uitak. Poslije toga otiem kroz dvorac provjeriti jesu li svi ugodno smjeteni i nastavim do kuhinje, kako bih se osvjedoio da sve tima. Onda, po Murpheyevom zakoniku 'kad si i najzadovoljniji ne obaziri se, jer e te proi,' ujem za kvar na ventilacijskom ureaju te bre-bolje obuem zatitnu odjeu i krenem traiti kvar, poevi od prikljuaka i sklopki pa prema ventilatoru. Potrajalo je to neko vrijeme i tako dok sam bio u funkciji kunog majstora, iskoristio sam taj period za nadzor izdavanja naruenih namirnica. Iako umorna od noanjeg rada, ekipa to nije otkrivala, ve dapae, u kuhinji je vladala izuzetno poletna atmosfera, u kojoj je i ventilator ponovno proradio. - elite li da ostanem, kad sam ve presvuen, s vama izdavati namirnice? - pitao sam Mirjanu. - efe, nije potrebno, ak tovie, moda bi bilo dobro da se idete odmoriti, zbog veeranjeg nastupa koji Vas oekuje, a da budemo iskreni, nama je i lake raditi kad Vas nema u blizini, jer imamo veu tremu pred Vama, nego pred punim restoranom gostiju! - Ako je ve tako, onda me podmitite da odem - Imam komadi noja, koji nam je ostao zbog iznenadne promjene narudbe pa Vam ga mogu staviti ako elite u umaku od kokosa ili bi Vam moda vie odgovarao od ananasa? - Ne, dapae, ostavi mi ga samo natur i dodaj mi malo divlje rie i brokulica. - Uzmem tanjur i ponem jesti, kao i obino, stojei kraj pulta za izdavanje hrane, zauzevi poziciju izvikivaa. - efe, gospoa Plazoni pita elite li s njom ruati? - pita konobar Veljko. - Gospoa je u restoranu? - Da, za stolom broj pet. - Prenesi gospoi moju zahvalu i reci joj da u vrlo rado doi do nje da gledam kako ona objeduje, jer sam upravo zavrio svoju minijaturu od ruka. Naposlijetku provjerim rad konvekcijske penice te termometre na fritezama i napravim krug preko kotlovnice, kako bih se uvjerio u ispravnost svih ureaja pa se ponovno uredim za izlazak u blagovaonicu te uz doputenje nae barunice, sjednem za njezin stol. Sasluam malu nonu priu o svim umovima, siluetama i dogaanjima, a posebno priama razdraganih gostiju pa uz ispriku zbog obveza, krenem prema recepciji, kroz ugodno popunjen atrij dvorca. Nenametljivo svima pojedinano poelim dobar tek i naposlijetku, u jednom od kutova dvorca primijetim da sjedi, meni jedan od najdraih Pregradana, odvjetnik, gosp. urina. - Moj naklon, gospodine doktore! Kao uvijek, vrlo mi je drago da Vas vidim. Kojim dobrom? - Gospon Sinia, doel sam si u miru novine proitati, a i nedjeljom mi godi popiti pivicu. Nego, kak ste Vi? itam opet neki dan da Vas napadaju zbog onoga dvorca u Krievcima. - A kaj morete. Zafrkanti jedni, nemaju drugog posla! - Joj, a Vi ste sve to proivjeli nekoliko puta. ovjek ve postane imun na te gluposti. Ali, ja mislim da bu to sve dolo na svoje, samo budite uporni, a vi u svojoj mladosti to svakako i moete. Ja vam drim fige! - Vi ste tak dobri, mnogo Vam hvala na iskrenim rijeima! - pa se ispriam zbog obaveza i krenem dalje prema glavnom ulazu. - Goga, kakva je situacija? - Dobra tata, svadbe su sve otile, a domaice su ve skoro sve sobe pripremile za goste koji rade u Kamin salonu. Kristijan ih je pitao kada ele ruati, no nisu bili odreeni. Neke od gostiju zanimale su slike hlebinskih naivaca, posebno jedna seriografiju Gorana Generalia i ulje na staklu Marijana Napana. - Dobro, Goga, ja u biti u blizini, bude li trebala pomo. - Tata, doao je i voza Milek i otiao do kraja pripremiti automobil.Kimnuvi glavom prihvatim informaciju, i zastanem kao odjednom probuen, prihvativi svoje dijete kao odraslu osobu, koja izgleda, nesvjesno ulazi u nain ivota koji sam i ja proivio u njezinim godinama, optereen neprekidnim radom. Zapitam se je li poteno dozvoliti da se ponavlja pria, u kojoj dijete, umjesto da zaigrano uiva svoju mladost, poinje biti sudionikom prerane okrutne igre? Kakav sam ja to otac, koji dozvoljava da moja djeca, umjesto da se pridrue vrnjacima koji sada sigurno nemaju obaveze niti blizu kao moji klinci, rade i bez plae, koja im i nije potrebna, a da je dobiju, ne znam bi li uope razumjeli svrhu? Zar se pod mojim ranim

utjecajem brzog odrastanja, ne znam drukije postaviti i koliko je teka greka koju inim, ukljuujui djecu u tako aktivan i odgovoran rad? Zapoeo sam svoje stvaranje s petnaest godina, radei u obiteljskoj "Crvenkapici", koja je morala biti u prvo vrijeme iznajmljena Poljoprivrednoj zadruzi Pregrada, zbog kreditnog odnosa njihovog uloga u gostionicu. S iskrenom eljom da pridonesem egizstenciji obitelji, koja je zbog naruenog zdravlja roditelja, jednostavno vapila za pomoi malodobnog djeaka. Hendikep oca i bolest majke vjerojatno su utjecali na to moje brzo osamostaljenje te postali smjernica jedinog puta na kojemu sam se vjerojatno neeljeno naao. O emu bi sin slijepog oca matao u izboru svog zanimanja, osim o tome da postane lijenik? Lijenik, koji bi mogao pomoi svom ocu. vrsto izgraenog stava, eljan jednog dana osvanuti u bijelome, morao sam mijenjati odluku u tom prelomnom trenutku svog ivota i prihvatiti brutalnost trenutka u kojem sam se naao. Prihvatio sam se ugostiteljstva da bih dovrio onim to je zapoela moja majka. Teku promjenu doivio sam naim preseljenjem iz Zagreba u Valentinovo, a to je uslijedilo zbog roditeljske vidovitosti, u kojoj su i majka i otac prepoznali nedae koje bi nas mogle zadesiti, ukoliko ostanemo u Zagrebu, jer bez dodatnih prihoda iz tatine mirovine, vrlo teko bismo ivjeli. Moda je dijelom proces preseljenja ubrzao i gospodin Jurdana, radiestezist, koji je zbog uestalih glavobolja mog oca, tako jakih da bi znao udarati glavom u zid, predloio da se svakako preselimo. Poduzetna majka, u to vrijeme, uz prihvaanje oca, otkupila je dio posjeda knjievnika Janka Leskovara, od njegove neakinje, gospoe Zlate Kavran. Kua u Valentinovu, prozvana po imenu lokala "Crvenkapica" niknula je kao vrganj poslije kie, a od novca od prodaje stana u Zagrebu. Krenuo sam u krapinsku gimnaziju i sukobio se s mentalitetom, ne mogavi ga prihvatiti. Bila je to prevelika promjena za mene, to vie, to sam u Zagrebu pohaao osnovnu kolu eksperimentalnog tipa i bio nauen na drukiji reim. Jednostavno, nisam se mogao uklopiti u, za mene u tom trenutku, primitivnu sredinu i zbog odreenih ispada, bio sam prisiljen na zahtjev direktora, napustiti kolu. U Krapinu bih i dalje odlazio svakodnevno autobusom, ali pronaavi si prvo zanimanje, poeo sam raditi kao pomonik vozakog osoblja, a ubrzo i kao skoro pravi kondukter. Sve je to dobro ilo, dok nije naravno bilo raskrinkano, a onda opet dobrota roditelja nakon aktualnog sata i moja elja da krenem u veernju ugostiteljsku kolu, kako bih uz rad, mogao i pomagati. E sad, je li bilo napornije pomaganje ili izvanredno kolovanje, ili je presudio mentalitet, ne elim ponovno preispitivati, ali na slijedeoj godini, postao sam ponovno zagrebaki uenik ugostiteljskog centra u Frankopanskoj ulici. kola, bezbroj izostalih sati, rad na nekoliko istodobnih lokacija, od hotela "Esplanade" preko "Crvenkapice" do mnogo nonog rada po nekim zagrebakim restoranima, bez prava na vikend-izlete sa svojim vrnjacima, bez mnogo toga to su drugi imali, a ja za to bio prikraen i jo uz tu nesretnu bolest svojih roditelja, izrastao sam do svoje punoljetnosti u vie nego znalca s vrstim ekonomskim statusom, iako jo nisam niti maturirao. Sve je nekako kretalo prema naprijed i u najveoj radosti kad je majka prizdravila, a ja maturirao s odlinim uspjehom, doekao sam ponovni napor jednogodinjeg vojnog roka. Vojska kao vojska, ali ta 1980. godina nije bila kao druge godine. Patnje i bol nastavile su se na obuci posebno, a kasnije i u prekomandi. Svojim, ve zrelim stavom, ublaio sam optereenje sluenja vojnoga roka. Upoznao sam sebi sline: Milanovia, Hrukara, antia, koji su prolazili iste muke pa nam je zajedno bilo lake. Vozio sam najvie oficire, vozio autobus, prireivao fenomenalne bankete u vlastitoj reiji i ishodio simpatije svih. Na kraju sam bio odlikovan ordenom za vojne zasluge i postao svjestan jedne velike uinjene pogreke: zbog olakanja obaveza i izbjegavanja prevelikih odgovornosti, prihvatio sam lanstvo u Savezu komunista. Vrativi se opet u civil, ubrzo sam shvatio koliko sam time profitirao, jer sam u Poljoprivrednoj zadruzi, kao njen djelatnik i lan Partije, mogao prisustvovati partijskim sastancima. Nije bilo boljeg naina da otkrijem taj teki zakoeni primitivizam kojega su sprovodili, na primjer, Braco Leskovar ili gosp. Kuar. Koliko je bilo alosno to da je njihova podobnost onemoguavala u to vrijeme napredak poslovanja po prijedlozima mladih poduzetnika, a meu inima i mene, koji sam konstantno, ve pomalo buntovno, upozoravao koliko poslovanje te jadne poljoprivredne zadruge ide u krivome smjeru. Ne mogu zaboraviti kako mjesecima nisam mogao dobiti od tvrtke gdje sam bio zaposlen, potvrdu da u njoj radim, a koju sam htio priloiti osnovnim dokumentima za upis na Fakultet vanjske trgovine. Educirani pojedinac bio je velika opasnost za hijerarhiju inokosnog zakoenog dijela zadrugara. Razmiljam li

danas s pravom o tome na takav nain? Vjerojatno da, kad se tih 20 godina, nita, ali ba nita nije pomaklo naprijed! Uio sam tako iz prve ruke od partijaca, koji ni sami nisu znali to je to Partija. Ubrzo se moj sta, ak manji od godinu dana, prekinuo i to datumom kad sam odlucio vjenati se u crkvi i to prethodno partijskoj eliji sveano najavio. "Ma, kaj to ima veze, ak se to napravi u tiini pa i mnogi drugi su to napravili!", rekao mi je sekretar Braco Leskovar. Ipak, znao sam da e to imati svoje posljedice i u triptihu s dva Joeka, takoer vrlo napredna i perspektivna djelatnika Zadruge, isprovocirao stvar, da bismo konano nas troje imali valjani razlog za slavlje, poueni primjerom kakav to ovjek ne treba biti. Okrenuo sam se trinoj eknomiji, tom kapitalizmu i zapoeo evo, sada vec dvadesetogodinji rad kao samostalni ugostitelj i mnogo vie kao pojedinac pridonio cijelom pregradskom kraju nego, moram priznati, svi bivi partijci u Pregradi zajedno. Ali danas me zato sude, jer sad su njihova djeca suci i svi zajedno smo veliki Hrvati, sretni da netko na na izlog hoe staviti makar bilo kakav plakat. U svojoj osnovnoj elji da unaprijedim cijelo Zagorje, zapoeo sam i karijeru na nalazitu praovjeka, Hunjakovu, na simpatian poziv ondanje direktorice umarskog poduzea, ge Tefter. Trebao sam preuzeti ugostiteljstvo i turistiki kvalitetnije ukljuiti sam lokalitet nalazita u europsku ponudu. Meutim, izgleda da moji planirani Ilirski bal i druge povijesno tradicionalne priredbe, kojima bih na najbri nain promijenio lo turistiki status tadanje Krapine, nisu odgovarali tadanjim opinskim monicima, a nekad sam se pitao i nisam li moda smetao tadanjem hotelijerstvu i ugostiteljstvu tog grada, koji od tad ne izgleda nita drukije, a iznad njega, preko vijadukta, dnevno prelaze tisue automboila, od kojih moda tek poneki voza primijeti da je oneistio svojim dimnim plinovima najukulturolokiji grad ovog dijela Balkana. I tako su mene moji Balkanci praktiki istjerali iz Krapine, vjerojatno eljni kontinuiteta, mira, koji su i do tad imali, bez obzira to im jo uvijek iznad glava prolaze tisue automobile, od kojih nemaju nikakve koristi. Okuao sam se i u politiziranju na gospodarstveni nain, kao lan Hrvatske obrtnike komore, gdje sam proveo desetak godina u najviim krugovima, isprva aktivno sluajui, a potom aktivno sudjelujui, ba kako je to inio moj prethodnik - Dra Gorupi iz Plemenine, borei se za kvalitetniji gospodarski status pregradske opine. Zalagao sam se koliko sam mogao i stekao simpatije u to vrijeme aktivnih u komori, gospode: Katanca, Azinovia, abia i drugih, ali i tako educiran, shvatio da Obrtnika komora ustvari najmanje postoji zbog obrtnika, jer malo je zakljuaka iz naih redova prolo prema vioj instanci, a niti jedan skoro nikada nije bio prihvaen! Svoje druenje s Obrtnikom komorom, zavrio sam jednim monologom na Godinjoj skuptini, u kojemu sam naglasio da je vrijeme da stavimo prioritet na individualne projekte i tako pojedinano stvorimo neto vrijedno za cjelinu, a odavde, iz ovih klupa se maknemo, jer samo gubimo vrijeme, a ti prazni razgovori i diskusije ne vode niemu. I danas mislim da su gospodarske komore hladni pogoni koje financiramo da bi nam bilo jo gore. Ne znam ni sam to je bilo tee prihvaati: socijalno-politiku situaciju ili nekulturan odnos malog ovjeka, konzumenta mojih usluga, na kojima sam stvarao prihode, svjestan da u ih jednog dana tom istom selu ili narodu vratiti! Izgarao sam od elje da uinim neto veliko i znao sam da e to biti dvorac i dalje sam trpio svakodnevne uvrede mjetana, lijeio njihova psihika stanja, delirijum tremense i pokuao utjecati na preobrazbu. Koliko puta sam se potukao u dokazivanju prava jaega, jer lijepe rijei ili uope rijei, bijahu beskorisne. ivio sam u sredini, kako volim i milijardu puta sam rekao, koju sam mrzio 24 sata dnevno, ali iz koje nisam smio izai, jer sam se osjeao obvezan zavriti zapoeto. Kako je dobro da ja nisam ovjek koji, isprovociran ili zbog nekog drugog razloga, moe odustati! Koliko je dobro da ja nisam odustao, to se vidi danas kad slavimo svi u naem mjestu kvalitetu, sada svima dragog dvorca Beanec, dvorca koji pokree, dvorca koji e kad ga malo bolje prihvatimo, nositi, ne samo razvoj Valentinova, ve sigurno mnogo ire regije. Svojim bivim neprijateljima ja danas uim djecu kako kroiti kroz ivot, a kako od toga stvoriti korist i to ne samo za sebe. Kako emo tek svi zajedno slaviti kad se kvaliteta dvorca Beanec proiri na cijelo Zagorje, na sve postojee atraktivne resurse kojima ne treba ak niti kapital, ve samo voda!

Kako je jednostavno proi kroz dvadesetak godina u mislima, ali donijeti odluku koja je ispotencirala ove misli, trebaju li djeca tako rano raditi ili se trebaju jo uvijek igrati? Kako je to teko pitanje! Najbolji nain je, omoguiti djeci da se igraju, a ta igra neka bude rad, organiziran kao igra. To sve zajedno treba vrednovati i ako nenametljivo jo komentiramo glasno pred djecom dobre ili loe strane te igre, onda postiemo ve kvalitetnu edukaciju tih mladih iskrica, koje e sigurno znati prepoznati bit ivota koji je pred njima. Doeui se do Gordane i nekoliko uenika koji su se nali na ulazu, ponem dalje glasno razmiljati: - Djeco, jako je vano da ba svakome gostu podarimo mogunost da u sebi prepozna, za nas izuzetno vanu osobu. Naglaavanjem vanosti svakog pojedinca, postiemo ukupno zadovoljstvo svih gostiju na jednom prostoru i tako sami stvaramo pozitivno ozraje u kojemu gosti i dalje prihvaaju da su ba oni pojedinano najvaniji. U izboru vaeg zanimanja, o vaoj kreativnosti, inventivnosti, ali i matovitosti, ovisi uspjeh objekta koji ete sigurno u budunosti sami voditi. Hoe li to biti konoba ili otmjeni restoran, luksuzni hotel ili hotel za mlai uzrast? Nije bitno, odnos spram ovjeka, gosta, mora biti identino kvalitetan, naravno, prilagoen razini njegovih mogunosti. Tu pravim razliku prema mladim gostima. Koliko ete biti nenametljivo ljubazniji, toliko ete imati kvalitetnije rezultate, veu zaradu i mnogo laki rad, jer e vas gosti radije prihvaati. Razumijete li to vam priam? - Na neki nain da - kae jedan od uenika. - Lijepo vas molim, podsjetite me sutra da vam u koli objasnim cjelokupan nain komuniciranja s gostima! - i odlutam opet u svom razmiljanju do momenta koji je u koliziji s onim to sam rekao, jer osobno sam krio to zlatno pravilo i ponekad se spram drugih odnosio neljubazno i sve skupa je poprimalo nain kao da elim napasti jea. No meutim, ti moji izazovi ponekad su imali opravdanje, jer sam se time htio nametnuti. To se naravno, dogaalo u trenucima potrebitosti dokazivanja i to pred mnogo jaima od sebe. Kakva su to bila teka vremena u kojima sam, da bih u kriznom vremenu eskalacije ratnih sukoba, utjecao da se atmosfera u mom nonom klubu, primjerice, promijeni na bolje, nakon ponekad i pucnjeva iz automatskog oruja, stavljao gorue cigarete na ruke i na taj nain izazivao te hrabre pucae da prihvate borbu s osobnom boli, umjesto da nanose bol drugome. Isprovocirani mojom odvanou, u njihovoj elji da mi budu au pair, oponaali su me. Trpio sam i ja bol, ali za to vrijeme su iza naih lea evakuirani posjetitelji nonog kluba, koji bi tko zna kako zavrili da se nisam upleo na najudniji nain pshilokog obraivanja. Bio sam bespomoan. Garnizon vojnika stranaca koji su, kao trebali pomagati obranu napadnutog integriteta nae drave, bio je ratoborna opasnost mirnih krajeva, kao to je bilo Zagorje. I tako smo i mi Zagorci bili izravno u borbi, a jedne noi, inilo mi se da je doao kraj. Probuen u kasnim nonim satima zbog pucnjave koja se ula naokolo dvorca, osjeajui da su moji uvari dvorca ugroeni, istrao sam goloruk iz svoje sobe i takorei bez odjee, stao izmeu nekoliko puanih cijevi i jednog mog uvara, kako bih ga obranio. Vojnici s hrvatskim obiljejima, u mrtvo pijanom stanju, bili su spremni na sve da ostvare svoj cilj, a cilj je bio nedostian, jer su doli na krivo mjesto. Danas, kad je sve to prolo, s podsmijehom se sjeam kako su traili nita drugo nego pet piva, ali na krivi nain. Dolo je do prekida filma kod dvojice i puke su zapucale, meutim, nisu nas pogodili, jer sam skrenuo putanju metka, primivi na vrijeme cijev. Dvorac je bio propucan i takav dogaaj nije se zbio sam jedamput! Bilo je toga u ovom naem ratu, a civilna policija pomo nije mogla uputiti, jer nisu bili nadleni, a vojna? Vojna nas je napala! Obratio sam se osobno zapovjedniku tog logora u kojem su logorovali veliki borci i pozvao ga na razgovor u dvorac Beanec, na to se i odazvao. Gospodin je djelovao kao gastronomski znalac i zahvaljujui tome, uspio sam ga pridobiti svojom gastronomijom, a toku na 'i' uinio sam kad sam mu, u znak postignutog prijateljstva, istoio Remy Martin u Napoleon au, ba na onaj nain kako je on nauio da mu se toi i u identinoj koliini. Iznenaen, poloio je au na bok i kako prilikom valjanja konjak koji je bio tono do ruba ae, nije ni kapnuo preko ruba, ostavio ga je za uivanje i zatraio da bi provjerio profesinalnost - jo jedan. Usluio sam ga na identian nain i dobio veliki stisak ruke, s obeanjem da vie u ovoj kui nee biti nereda. Bilo je nereda i s drugih strana u to vrijeme, ali maksimalno smo titili sigurnost naih gostiju, kojih je u to vrijeme bilo sve manje i manje. No, na svu sreu, nikad se nikome u ovih 10 godina, u dvorcu nije nita desilo. elio bih tu priu izbaciti iz memorije zauvijek, u

nadi da se neto takvo ni jednom hotelijeru nikada ne desi, a pogotovo ne tim mojim malim uenicima. Danas kad se toga svega prisjeam, simpatina mi je zgoda od prije nekoliko dana, kad je netko od gostiju pred gospoom director hotela Trakoan, Josipom ipek, dobacio iza mojih lea, dok sam vodio na povodcu konja na kojem je jahalo manje dijete: "Kakav ti je to gazda, koji vodi konja!" Simpatino mu je gospoa ipek odgovorila da se vjerojatno on zatekao na krivome mjestu, na to je on zaueno pogledao, a ona mu objasnila: "Velika je prednost vlasnika kue koji ima izraene radne navike i uostalom u sve se razumije. I naravno nije sramotno raditi!" Da, imam radne navike. Kad bolje razmislim, ime se do sad nisam bavio? Niti jedan posao se nije dogodio u kui, da ga nisam zapoeo ili aktivno u njemu sudjelovao! Sam sam sve isprojektirao i zidao, organizirao rad kuhinje, postavio menadment, pravno se sam zastupam, marketing vodim sam, financijsku slubu vodim sam, putokaze po cestama sam postavljam, goste takorei sam doekujem, sudjelujem u njihovom smjetaju, vodim sportske aktivnosti po potrebi, a znam preuzeti ulogu i dvorskog lijenika ako zatreba. Rado se uputam u vrtlarske poslove, radim kao dekorater, elektriar, vodoinstalater ili kuni majstor, voza prema potrebi, non-stop deurni vatrogasac, galerist, organizator koncerata, animator gostiju, DJ, nastavnik s punim radnim vremenom, automehaniar, voditelj i organizator dravnih protokola i to jo ne radim! Sam sebe nekada pitam to sam zapravo po zanimanju? Najrealnije bi bilo da kaem da sam samouk! - efe, imate telefonski poziv od naeg gosta, gospodina koji nije dobio VIP karticu. Ima nekoliko pitanja. elite li Vi s gospodinom osobno razgovarati? - pita me konobar Kristijan. - Da, svakako. Odmah stiem! - i za as primam telefonski poziv, u kojem saznajem da na gost nije primio poasnu karticu. Posrijedi je naa pogreka, kao posljedica neprofesionalnog odnosa jedne ili jedine tiskare koja izrauje takve kartice u gradu Zagrebu, a iji je vlasnik bez najave ili objanjenja prekinuo suradnju, odnosno isporuku. Traei najadekvatnije isprike u nastaloj, za mene vrlo neugodnoj situaciji, bez puno opravdanja objasnio sam gostu da se sve privilegije na njega ve normalno odnose, a uz to da e i valjanost njegove kartice slubeno tei od dana kada je i primi. Uz prihvaanje mojeg objanjenja, razgovor je zavrio, a ja potom odmah iskoristio podignutu slualicu i nazvao kuhinjski blok da provjerim trenutno stanje. Dobivi informaciju da je sve u redu, odluim polako krenuti, a ve je i bilo vrijeme, na poslijepodnevno snimanje "Sunanog showa". Ispred dvorca je ve bila parkirana naa velika plava limuzina i uniformirani voza Milek spremno je ekao na pokret, kao i uvijek, oekujui da u ja voziti. To se i ovaj put dogodilo i polako smo krenuli u smjeru zagrebake Dubrave, studija Jadran filma. Izlazimo iz nae aleje prema glavnoj cesti, a Milek me zapita: - efe, zar ste zbilja prolu nedjelju imali blokadu izlaza? uo sam da je netko tu parkirao traktor s prikolicom? - Da. Po najveem pljusku, u trenutku kad nam je veina gostiju odlazila iz dvorca, netko je ostavio parkirane traktor i prikolicu i blokirao na ulaz. I to sam drugo mogao nego uz pomo Damira, koji je sjeo za volan ugaenog traktora odlepati ga, a kamo, nego pred Policijsku postaju u Pregradu? Traktor bez registracije, bez vlasnika, a nama iz dvorca izlazi u tom trenutku najmanje desetak vozila i to sva s diplomatskim statusom. - Je li policija ulovila onog pametnjakovia koji je, uoi Dana Amerike, navozio stajski gnoj na okolne livade? - Ne znam, nisam se raspitivao, ali sad vie nije niti vano, ali tih mi je provokacija, Milek moj, preko glave! - odgovorim mu i u tom trenutku ukljuim radio. Zaujemo poznati glas Ive Robia, to ponovno, osvjeivi nam pamenja, pokrene razgovor. - Sjea se kad smo radili izbor za Miss Hrvatske pa sam inzistirao da izvoai budu Ivo Robi, Mihaljinec i Klima, jer nisam htio prihvatiti drukiji nain izvoenja? - Da, samo naalost priredba nije uspjela u nonom klubu, s takvim efektom kakav bi postigli da je to bilo u atriju dvorca. - Zamisli, tono u osam sati, kad sam stao na pozornicu, kad je sve bilko spremno poslije generalne probe za sam poetak priredbe, poele su padati krupne kapi kie. Peh, to e! I tako se u radio programu promijeni izvoda i zapone pjesmu Arsen Dedi, na to Milek kae:

- I gospodin Dedi je bio na gost - zabavlja. - Da, bila je to neka promocija, koju je organizirao pjesnik Igor Divkovi, a prvi put nam se u dvorcu naao dr. Mate Grani. Bio je to simpatian program. - Da sad bilo tko zapjeva na radiju, biste li mi mogli rei da je bio kod nas? - Skoro da je tako! - iji su vam se nastupi posebno svidjeli? - Nenadmani su i svakako na prvome mjestu, Zagrebaki solisti. Onda, dobar nastup je bio Volge Braz kvinteta iz Sibirska iz Rusije pa Wingstringsi, pod ravnanjem Alana Bjelinskog i nai deki iz HNK su simpatini... - A tko vam se od estrade svidio? - Josipa Lisac je nenadmana, a simpatian nastup je bio i za francusku delegaciju Tereze Kesovije. Na dvorski bend Eco romantico, s programom melodija izmeu dva svjetska rata, je savren. I tako, bilo je jo simpatinih nastupa - Vi, efe, stalno sluate klasiku, ak i u automobilu? - Da, jako volim klasinu glazbu. Simpatine su ti emisije Opera box, koje vodi Draen Sirievi, u kojima na vrlo prihvatljiv nain, uvodi u taj svijet visoke kvalitete muziciranja, ak i one koji dotad nisu osjeali afinitet za takvu vrstu glazbe. - Da ne zaboravim, stavio sam otraga u bar za vas, jer sam uo da ste danas malo jeli, okoladu i nekoliko coca-cola pa kad ete htjeti, ja u vam dodati, samo se sjetite da su u automobilu. - Hvala ti na panji, a sad idemo malo pouriti, ve mi je dosta te vonje! - kaem i stisnem papuicu gasa. Sluajui glazbu koju je neki glazbeni urednik birao za nas, sjetim se Tine ubrilo i upitam Milana je li sluao boinu emisiju iz dvorca. - Jesam. To je bila nezaboravna emisija! Bilo je tu i plaa i suza radosnica i toliko pohvala za va rad, da je sve izgledalo kao da je namjeteno, a znamo da nije bilo! - Svi smo se ugodno iznenadili i zato sam odluio pokloniti svim dragim ljudima koji su se javili u tu emisiju, zajedniki objed. Vidi, jo do danas to nije realizirano, ali molim te, podsjeti me, moramo u slijedeem tjednu dogovoriti s Tinom da poastimo te drage ljude! - Znate li vi uope u koliko ste radio emisija do sad nastupili? - Ne znam, dragi moj Milek, a ni to vie nije vano, to je sada prolost. - odgovorim na nain kao da elim prekinuti dijalog, na to Milek doda: - Danas imate prilino teku nogu. Dobro jurimo! - Vidi, u naoj prii ne vrijedi pravilo, tko brza moda i ne stigne, mi smo jo malo stigli. Ja u uvesti automobil u dvorini dio studija, a ti e onda, prema uputama reisera, pripremiti automobil za snimanje kako on to eli. Stigli smo, a ja sam se uputio pozdraviti ve od ranije poznatu televizijsku ekipu, sa zahvalom to su me se sjetili i pozvali me u tako gledani televizijski nedjeljni show. Konano sam tako doao na svoje, zaslueni odmor i bavljenje poslom koji drugi kreiraju, a ja samo izvravam to mi se kae. - Gospodine Krianec, sada Vas molimo da doete na tonsku probu. Doite da Vam pokaemo otkuda ete izai, gdje e Vam se nalaziti mikrofon. Izvolite, ovdje je Va salon za odmor, odavde moete gledati to se dogaa na sceni prije Vaeg nastupa. Molim vas, doite pola sata prije nastupa da Vas nae cure naminkaju. Asistentica e doi po Vas tono u trenutku kad poinje Va dio programa. Ugodno se osjeajte! Poastite se sendviima, imate ovdje i napitke. Jednom rijeju, uivajte! Ne moe biti ljepe! Sad znam u emu sam fulao do sad: mogao sam biti glumac! Kako je to lijepo, kad drugi misle za tebe! Takav bezbrian pristup poslu, mislim da bi mi to odgovaralo. Moram se potruditi danas na sceni, moda dobijem i kakvu ponudu, nikad se ne zna, naalim se sam sa sobom. Nimalo znatieljan, u svom svijetu razmiljanja, pripremao sam se tako za sutranju cjelodnevnu nastavu u koli i pratio ponaanje ostalih sudionika te emisije oko sebe. Vladala je totalna nervoza oko mene, pravi kaos od treme i to aktivnih glumica, nekih ak iz Hollywooda. Nisam mogao vjerovati kako se ti ljudi takvim poslom uope mogu baviti u tolikoj vlastitoj nesigurnosti! Onda te kozmetike zgode, dok promatram koliko je nekima vano da izgledaju ustvari drukije nego to jesu. I onda, konano, sve kree. Evo mojih pet minuta, koje odradim poteno, skoro proporcionalno honoraru, a honorar je ogroman!

Medijska prezentacija pred milijunskim gledateljstvom, u poslu kojim se bavim, nije za odbaciti i takav nastup, iako mi moda i ne bi bio po volji, ipak je veliki poklon, kojega se objeruke prihvaa. No, Boe moj, ni televizija nije pritom ostala oteena. Zar nema mnogo manje interesantih osoba, koje ispunjavaju i vee prostore televizijskih emisija? Uvijek sam najvie volio pozdravljanje na kraju. Pozdravljanje sa svima, a te veeri, posebno s prof. Grudenom, koji je takoer bio gost i najavio svoj skoranji dolazak u dvorac, naravno, kao predava za poznatu kozmetiku kuu "Oriflame". Uz posebnu zahvalu voditeljima, Danijeli Trbovi Vlajki i Mirku Fodoru, naravno reiseru, uputio sam se prema Zagorju i opet jurio, zaustavljan tek crvenim semaforima. I dok sam na jednom semaforu ekao zeleno, primijetim jedan BMW, kako stoji tik uz mene i neprestano turirajui, potencira napetost i nervozu okolnih vozaa, a iz njega treti glazba, iji se taktovi uope ne raspoznaju od buke. I napokon, uz kripu guma krene on prvi u raskre. Pokrenem i ja na automobil i krenem razmiljati o BMW-u. U nekoj dobi svog ivota, obeao sam neaku Davoru da e i on slinog dobiti za 18. roendan od strica. Moda malo ishitrena odluka i obeanje, ali s obzirom da se nije ostvarilo, cijelu stvar treba analizirati na poten nain. U mislima se ponem braniti pred samim sobom. Ako nekome obea tako veliku stvar, onda za obeanje postoji razlog, a ako je razlog to to nekoga jako voli pa eli to uiniti, onda je taj netko nagraen i tom ljubavi; ali ljubav nije opipljiva i opet ostajem u svemu dunik za materijalnu vrijednost i od tog duga ne bjeim, ali okolnosti u kojima sam do sad ivio i neprilike financijske naravi, nisu mi omoguavali da izvrim obeanje. Moja ekonomska aktivnost, koja mi omoguava ulaganja, je vrlo jednostavna. Akceleracijskom funkcijom idem naprijed jer jedan objekt stvara prihode za svoje odravanje, a sve vikove, dok se jo nisu multiplicirali, ulaem u obnovu novoga objekta. Koju bi odgovornost imao stric da i kupi automobil tek punoljetnom djeaku i poalje ga u tu milijunsku groznicu zagrebakog prometa, a to da se neto desi, Boe moj, o tome ne smijem niti misliti! Kako rezimirati cijelu stvar, pronai model da ispunim obeanje, ali na moda jo bolji nain? Ili dva obeanja, pa i Martina je tu. I parajui tako mrak jakim farovima, brzamo prema dvorcu, a ja i dalje planirajui sutranji dan, koji u veim dijelom provesti sa svojim uenicima. U dvorcu sam lijepo doekan od svih. Uz zasluenu nagradu, osloboen eventualnih obveza, sam od sebe, odlazim na zaslueni poinak, nekoliko minuta prije same ponoi. PONEDJELJAK U taj tren podigne se jedan tjef od, o Boe moj dragi, koliko ih ima! Da nisu oni svi tuitelji? - asni predsjednie suda, kao glasnogovorniku okupljenih tuitelja, dozvolite mi da najavim prvu tubu kako stoji. Istog trenutka shvatim da tuitelji skoro ispunjavaju cijelu sudnicu i pomislim na ono ve mi znano: ako treba krenuti naopako, krenut e naopako. - Optuujemo ga da je: 1. Tuio dravu, drznuvi se kao pojedinac dignuti svoj glas protiv institucionalne neprikosnovenosti, istodobno nam oduzimajui dragocjeno vrijeme za rjeevanje identinih sudskih procesa protiv drave. 2. Mrsio je meuljudske odnose najviih predstavnika institucionalne vlasti i rekao da mu je Kajfe rekao da mu je kregro rekao, da mu je on rekao, da su mu rekli, da je on najvei utajiva poreza. 3. Zato to je bio kulturan s ministrom kulture i nije udovoljio njegovom zahtjevu da razgovaraju o enskicama. 4. Zauzeo je previe mjesta u CD-shopu u Gajevoj ulici u Zagrebu, kupujui na rasprodaji klasike i tako onemoguio da Mate Perkovi pozdravi svog prijatelja. 5. Napadajui djelatnike Porezne uprave i seminarce u kino-dvorani, nije prouzroio materijalnu tetu, ali je izazvao opu sablazan! 6. Pedesetak puta u jednom mjesecu telefonskim pozivima je uznemirio zamjenicu prve tajnice Ane Grozaj, upraviteljice Uprave prihoda Slavice Komeniki. 7. Stvorio je nelagodnu situaciju Slavici Komeniki, koja se na sudu prepoznala u vlastitim laima!

8. Izjavio je da je platio porez svojim visokim ulaganjima u obnovu dvorca i prije nego je to od njega netko traio. 9. Kupio je plavi Cadillac, dvostruko dulji od drugih automobila u Zagorju. 10. Radi dnevno tri ihte, a nije zaposlio tri zagorska direktora propalih firmi. 11. U svoj hotel prima svakoga, kako je napisao "Veernji list". 12. Posluje u hotelu koji ima medalju Alpe-Adria, a dobro je znano da niti Alpe niti Adria nisu u Valentinovu te je stavio pet zvjezdica na ulaz hotela i time budi nostalgiju za prolim vremenima, kako to tumae zagorski politiari! 13. Postao je imun na tube opinskih i upanijskih sudova. 14. Rekao je Jazbecu da je dravni neprijatelj broj jedan, to nije istina, jer su prva mjesta rezervirana za neke druge! 15. Odbio je preuzeti Veliki Tabor i nije htio biti direktor Brijuna i za sebe zadrava svoje turistiko znanje! 14. Bavi se tajnim poslovima, jer nee otkriti projektnu dokumentaciju, iz koje bi Zavod za zatitu spomenika kulture dobio informaciju kako najlake ureivati dvorce. 15. eli da cijeli svijet zna da ivi u mjestu koje se zove Valentinovo! 16. I na koncu, samoinicijativno je obnovio dvorac Beanec i time pokazao da je mogua obnova i drugih dvoraca i sada, koristei ime kulturnog dobra, ostvaruje prihode koje opet usmjerava u ureenje druga dva dvorca...." to je to? Zato sudac lupka ekiem da bi umirio sudnicu, u kojoj zbog napetosti ak niti muhe ne lete? ekaj, on ne pomie ruku, a to sve jae tue... Trgem se iz sna, shvativi da to netko kuca na vrata moje sobe. - Tko je? Molim? - zapitam u bunilu. - Tata, dosta si hrkao, 7,30 sati, zakasnit emo u kolu! - Kak moe biti 7,30, kad sam tek legao?! - pitam i ugledam Gordanu, koja je upravo ulazila u moju sobu.- Hajde tata, kad nas ti vozi, uvijek kasnimo u kolu! - kae Goga, a ujem i Gordana koji iz hodnika govori: - Hajde, tata, zakasnit emo. - Ja neu nikamo zakasniti, bez mene tak i tak ne moe nita poeti. No, alim se, idem odmah! - odgovaram djeci. Oblaim se i razmiljam kako bih trebao organizirati aenje za uenike, u okviru proglaenja najboljeg uenika za prolu kolsku godinu i tako nagraditi nove prvake za izbor turistikog zanimanja. Najbolje da napravimo veliku sedmokatnu tortu i rashladimo bezalkoholni pjenuac i tako odrimo jedan vrlo zanimljiv nastavni sat... - Dobro jutro, tko me treba? - efe, samo da Vas podsjetim da morate biti u Zagrebu tono u 11,30 sati, to znai da najkasnije u 10,45 morate zavriti s nastavom i odmah krenuti. U vaoj odsutnosti kao to ste to napomenuli, zamijenit e vas u praktinoj nastavi konobar Oi. Iz Intercontinentala s prijama "USA WEEK", morate krenuti najkasnije u 13,15 sati, da biste bili u 13,45 u dvorcu, jer imate dogovor s kompanijom Phillip's Morice i Jgermeisterom, zbog organizacije njihovih proslava, a u to vrijeme zapoinje ovotjedni konres Coca Cole te stiu protokolistica Marina i direktor Coca Cole Beverages. U vremenu od 13,50 do 15,10 sati, kolegica Karmen nadzirat e djecu dok piu test koji ste im najavili. - Dobro, imam li jo to? - Nastava u poslijepodnevnom turnusu zavrava u 19,30 sati, a potom morate odmah krenuti za Maribor, gdje imate sastanak s gospodinom dr. Hermannom iz Bea. To vam je za danas sve! Ako mislite da nije dovoljno, moemo vam jo neto prikrpati. Molim vas, samo odredite jo garderobu koju elite da vam se pripremi, a Karmen je pitala posebno za veeranji sastanak s austrijskim partnerima, kako da se ona odjene? - Odjenut u tamno odijelo sad odmah i uzet u neku od prikladnih dnevnih kravata, a neka mi pripreme za veeranji poslovni susret rezervnu bijelu koulju i silver kravatu s depnom maramicom. Karmen e ii sa mnom na ameriki prijam u tamnoplavom, a za veer moe opet izabrati neto tamno i neka napravi veernju, ali ne presveanu frizuru. U velikoj urbi, istrim iz dvorca, pokupivi, zbog ekanja nervoznu djecicu te utke uletimo prema srednjoj koli u Pregradi. Nastavu sam zapoeo bez ulaska u zbornicu, ali svjestan da je moj dolazak primjeen. Odmah zaponem s predavanjem uenicima treeg razreda. Bar i barsko poslovanje, vanost izbora aperitivnog pia, u kontekstu razmiljanja o suhim laganim bijelim vinima i pjenucima. Kako i kada nuditi suhi jagodni izbor,

odnosno predikatna vina? Zato crvena vina otvarati prije odreenog vremenskog razdoblja konzumiranja, dekantiranje uz izvor temperature gorenja svijee, zato za rose vino aa roze boje, bile su teme koje sam obradio i tako pripremio uenike kroz teoretsko znanje za demonstracijske vjebe, koje e kolega Oi uraditi s njima nakon to ja odem. Na izlazu iz kole, razljuen zbog lamperaja posljedinog branju grozdja, tradicionalnoj pregradskoj manifestaciji, popiknem se na inae simpatinu i dragu mi, uru Mesari, kojoj ovaj put zamjerim to je dozvolila da doe do te neurednosti ispred nae ugledne elitne kole. Ali ipak, uzevi u obzir njezino zalaganje i veliki entuzijazam, a prije svega iskrenu osobnu namjeru da doprinese svojim radom prosperitetu ovoga kraja, prihvatim odmah njezino objanjenje i nastavim razgovarati u ugodnom tonu, o svemu to bi trebalo brzo uiniti za Pregradu te zajedniki konstatiramo da je od svega toga najbitniji prijenos i gruntovni upis dvorca Beanec na moje ime, jer bi se time stvorila najjaa i najpozitivnija hipoteka i prijeko potrebno zajednitvo usmjerenog nastupa ka jedinom cilju - zajednikom boljitku. Usput pokupim kolegicu Karmen i nastavim prema Zagrebu. - Kak je bilo na nastavi? - pita Karmen. - Uenicima vjerojatno bolje nego meni! - Oni sigurno misle suprotno - primjetivi moj neodobravajui pogled nastavi - alim se, znam ja da ti njih zainteresira za predavanje maksimalno. Djeca tebe vole, ali malo te se i boje. Kae podvornik gospodin uk da je ponedjeljkom, s obzirom da ti radi cijeli dan, nevjerojatan mir u koli, da se ba izravno osjea razlika u odnosu na dane kad te nema. - Ma, daj, pusti sada kolu. Ukljui mi malo, molim te, Rahmanjinova. - Evo, izvoli, moram li utjeti ili moemo dalje razgovarati? - Reci! - Vidjela sam danas dok sam traila slike kako je dvorac nekada izgledao, za potrebe novinara "Vjesnika," sliku tvog oca. Nisam te nikad pitala ime se on bavio? - Tata se bavio zubima, a prije rata je radio na Maurancu. U ratu je oslijepio, provevi etiri godine u logoru, a poslije rata, bio aktivan u Savezu slijepih i to kao jedan od osnivaa, a ostatak ivota konstantno podredio humanitarnom radu i zatiti invalida. Konstituirao je zatitne radionice za invalide. Druei se s prof. Lastriem, potaknuo je rad dramskog studija slijepih "Novi ivot", a otkad smo preselili u Zagorje, radio je kao predsjednik Saveza slijepih za Zagorje. Ja sam s tatom jako mnogo proputovao i uz njega dosta toga nauio. Bio je veliki govornik i znao je privui ljude. U svakom sluaju, uvijek je djelovao kao izraziti autoritet, a ja bio i ostao ponosan na njega! - Prava je teta da je doivio takav hendikep i nije mogao vidjeti sinovo djelo. - Misli li ti da bih ja mogao sada skrenuti u Zabok, da me tvoja Tina oia? - Ali nismo se najavili, zna da ona poludi kad joj se doe bez najave! - Uzmi mobilni telefon i sad je nazovi pa emo se stii najaviti, a kao opravdanje, upotrijebi hitnost nenadane situacije. - Jesi li siguran da mi to stiemo? - Stici emo ako me odmah primi, a ja nakon toga malo pourim u vonji. Po Tininom pristanku, zaas smo se nali u uvijek ivahnom salonu "Dora" te vrijeme dok je trajalo friziranje, iskoristili za dnevno informiranje, itajui novine. - Evo tvog lanka koji si pisao kao reagiranje na tekst odvjetnika koji zastupa obitelj Turk, u procesu denacionalizacije Gornje Rijeke! - Karmen, pa ti ita, izgleda, stare novine! To je ve bilo objavljeno! - Je, je, to sam ja spremila da Vam pokaem ako ste propustili vidjeti. Sinia, jako ste to dobro napisali. - veli Tina - Tina, lepo si me i brzo oiala, puno ti fala, Bog ti platil, a ti Tina broj dva, izgleda ljepe nego ikad. Morat u rei tvom deku da pripazi na tebe! Vozimo se brzo ali sigurno, i Karmen primijeti, s obzirom da nam je CD Rahmanjinova zavrio, a poeo Pavarottijev "O, sole mio," da ja vozim, ponesen glazbom. - Nego uj ti, kaj si rijeila s kartama za otkazani Pavarottijev koncert? - Nisam nita rijeila. Rekli su mi da smo zakasnili dva dana po novac. - Molim, nisam razumio? to smo zakasnili?

- Bila sam proli tjedan u koncertnoj agenciji "Aplauz" u Novoj cesti i htjela sam traiti povrat novca. Rekli su mi da vie ne vraaju novac i da sam, kao to si uo, zakasnila dva dana, jer da su do tad navodno vraali! - Ti se ali, mi kasnimo dva dana, a oni su ih prodavali est mjeseci! Podsjeti me da ih ja nazovem pa ako nee biti rezultata, onda emo im sloiti tubicu i pripisati im kamate od dana kad smo im to uplatili, a prevaru raskrinkati preko novina! - Ve sam ti to zapisala u podsjetnik obveza koji ti je prilino dugaak Malo si zanemario i potu. Zaboravila sam ti rei da je danas zvala teta Boica iz Raba i dala te lijepo pozdraviti, a malo se i ljuti to te ove godine kad si bio na Rabu nije vidjela. - Reci joj neka se ne ljuti, a uz to joj reci da mi je jako drago da je pobijedila u onoj emisiji koju vodi armatni gospodin Oliver Mlakar. Nevjerojatno kako gosp. Mlakar ne stari, otkad ga ja pamtim, a pamtim ga otkad postoji televizija, uvijek je isti! - Kad smo ve kod televizije, oni Magievi ljudi, gosp. Hrasti i drutvo, jo se nisu pojavili da poriktaju satelitske kanale nae kablovske televizije, a davno su obeali. - Dobro, dobro i njih u rijeiti, ve znam kako, i daj molim te zapii i sjeti me da se javim gosp. Marijanu Bobetiu iz Ludbrega. - Oprosti, ne znam tko je taj gospodin? - Jedan od rijetkih majstora, koji je svoj posao napravio kako treba, a i ve dugo poslije garantnog roka, mi nemamo problema s naom plinskom kotlovnicom. Moram ga zamoliti da me uputi tko bi nam mogao napraviti atestiranje zbog kontrole ispravnosti. - Dobro, to u uiniti. uj, jo bi se trebao javiti gradonaelniku, Stjepanu Novaku, da vidi to je s ugovorima za dvorac? - Ma neu mu se vie javljati! Utuit u i njega i grad zbog administrativne utnje, a uz to, danas mi je i urda Mesari jako lijepo rekla da e uskoro doi vrijeme kad e grad mene moliti da uzmem dvorac gruntovno i za to neu trebati dugo ekati. Zna, moram ti rei da naa urda ima klikere, dosta ona kui stvari! - Mora biti fer prema njoj i pomoi joj u turistikom smislu, gdje moe. - Karmen, ne radi se o tome da ja njoj pomognem, nego treba pomoi Zagorju, a tu sam nemoan. Zar ne vidi da sam iskljuen? Najbolji ti je primjer razina nae pregradske puke veselice, koja je nedavno zavrila. Da postoji tako veliko atorsko krilo i da je bilo mogue razapeti ga tada nad Pregradom, bio bi to najvei cirkus u Zagorju, ako ne i ire! Neto slino ranije je pokojni Miljenko Smoje rekao za Split, to se meni svidjelo u asocijaciji i za na kraj. - ula sam da je on dolazio kod nas u dvorac? - Ta stara garda je skoro sva bila u dvorcu, a nedavno je doao i gospodin Mladen Deli. - Jesi li ga barem prigodno pozdravio, s Ljudi, je li to mogue! - I neobino razveselio, suvenirima koje sam mu poklonio! - Zvoni nam telefon. Hoe da se ja javim? Poziv je iz dvorca - javi se i nakon kraeg razgovora s Dudom, kae mi da se javio gospodin Katii, vlasnik Grofcommerca te pitao kad bi mogao isporuiti naruene plactelere iz Inkera te da je primila poziv iz OKI-ja iz Pregrade od gosp. Marija Markovia, koji e me kontaktirati sutra. - Zna ti da je gosp. Markovi nekad imao veliki utjecaj na mene! On je bio moj trener u kuglanju. Kuglao sam u Zagorskoj ligi i to nekoliko godina. Vidi, nedavno mi je gosp. Markovi, nakon to je Joa Krsnik dao privolu da uredim talu, istom, omoguio koritenje prvoga kata tale, bez pogovora, svjestan koliko je vano da se tala, prije svega, ne urui, ali I zbog same estetike. - Sad sam se sjetila, priali su mi deki o tom Krsniku sve samo negativno! Nevjerojatno da se on udobrovoljio i konano shvatio da je vrijeme da si da mira od te ruevine, koju, moram priznati, nai su deki prekrasno uredili i to zamisli, u tako kratkom roku! Sada to slii na dvorac, a ne na talu, a i prekrasno je od pregradske Elektre da je talu rasvijetlila javnom rasvjetom, iako je malo udno da to nisu ranije s tobom dogovorili, a prilikom elektrifikacije mree javne rasvjete, nisu predvidjeli neko rasvjetno tijelo za dvorac. - Ja ba nisam, kako mi se ini, u najboljim odnosima s gospodinom Krsnikom, ali ovoga puta - Zvonkom, jer jednom prilikom sam mu rekao sve to ga je tada ilo, s obzirom da mi je prouzroio pogibiju jedne izuzetno skupe kobile! Kao direktor Elektre, naredio je nekome od svojih radnika da, s obzirom da nije bilo rijeeno imovinsko pitanje istonog gospodarskog objekta, preree dovodne kablove, koji su tako pali na zemlju i prouzroili

saplitanje konja. Kobila se zaplela u oblinji plot i prilikom pada, pukao joj je vrat. U toj tali, postojala je samo jedna rasvjetna arulja, a posljedino dogaaju, Zvonko se branio da je to dao uiniti jer sam ja krao struju, zaboravljajui da je on tu arulju i dao postaviti prilikom organizacije meunarodnog konjikog kupa u preponskom jahanju. Kad smo ve kod krae struje, bojim se da sam ja njima struju i preplaivao. - To nisam ula za kobilu? - Da, moj Ruks, koji je tu bio i najvie oteen, zajedno sa mnom, ni dan danas ne moe prealiti tu kobilu! - Priao mi je netko u dvorcu da, kad si organizirao lov za Enza Ferrarija i skupinu Talijana, Joa Krsnik kao predsjednik Lovakog drutva, nije dozvolio lovcima da ti izau u susret i omogue lov na ptice tetoine! - Da, taj bedasti Joa totalno nije normalan. Umjesto da je naruio crveni tepih od pokojnog Pere Jakopca iz Regeneracije i doekao te Talijane na samoj granici! Kad sam se ve sjetio na dragog mi pokojnog prijatelja Jakopca, kojeg ne mogu prealiti, kao ni utinu, uvjeravam te da bi mu Pero sigurno dao tepiha duplo vie nego to bi ovaj traio, da je znao tko je zainteresiran za lov u Zagorju! - Bio si dobar s Perom, a i s Mladenom Jakopcem si dobar - Jo kao dvadesetogodinjak, na poziv gospodina Hohnjeca, lana uprave Regeneracije, uz veliki blagoslov tada vodeeg hrvatskog gospodarstvenika Jakopca, organizirao sam protokolarnu proslavu znaajnog jubileja Regeneracije, u njihovom prostoru, za 1200 uzvanika. Poslije nevjerojatnog uspjeha, pokojni Pero, oduevljen time to sam napravio za Regeneraciju, uvijek mi je iskazivao nevjerojatnu panju i zahvalnost. - ula sam da si se tada posluio uenicima iz zaboke kole, koje si prije toga sam educirao za tu prigodu? - Od koga si ula? - Neki od tadanjih uenika rade ti u dvorcu. Nego, zna li ti da se Davor Jakopec oenio? - Znam da se Davor oenio i jako mi se svia njegova draesna supruga, a s Mladenom sam se due imao prilike porazgovarati, jer sam s njim iao utini na sprovod. - Stiemo. Razmiljaj gdje e parkirati! - Parkirat emo iza hotela, jer sigurno e biti mnogo slubenih vozila i vozila vanih gostiju pa je nezgodno da ba mi zauzimamo parkiralini prostor ispred hotela. - Daj mene ostavi ovdje pa u ja iz Savske utrati u hotel da pronaem Darka i Kreu Godinu, da im to prije uruim materijale za grafiko oblikovanje knjige. - Dobro, naemo se u lobiju. - pa poslije uspjenog pronalaska mjesta za parkiranje, pourim u hotel. U trenutku ulaska u lobi, susretnem Karmen, koja je ve obavila zadatak i zajedno krenuvi prema restoranu Kaptol sretnemo gospou Lynne Montgomery. Zadrimo se jedno vrijeme u ugodnom razgovoru te zajedno poemo prema prostoru gdje e se dogoditi otvorenje Amerike komore. Najtoplije se pozdravimo i s gom Stankom Andrakovi, izvrnom direktoricom i zahvalimo na prijateljskom pozivu. Potom se prikljuimo odabranom krugu uzvanika. Ubrzo nam je priao gospodin Bili, direktor HIP-a hotela: najsrdanije nam je izrazio dobrodolicu i posebno naglasio kako su i gospodin Josip Petrovi, predsjednik Uprave hotela i generalni direktor hotela gospodin Heinz M. Weisl, a i svih ostalih ostalih etrdesetak direktora Intercontinentalovog lanca iz Europe, zahvalni za ugodnu veer provedenu u Beancu, koja e im ostati u ugodnom sjeanju. Ja sam opet iskoristio priliku da se zahvalim osobno gospodinu Biliu na izboru Zagorja kao njihove destinacije za sveani prijam. A uz to i spomenem tortu, koju sam primio od njega kao poklon, uz frazu: ne znam je li bila ljepa ili bolja! Oduevljeni i poueni leernou i jednostavnou voenja i obraanja prisutnima, kako njegove ekselencije Montgomeryja, tako i ostalih govornika, meu kojima je bio i predsjednik Hrvatske gospodarske komore, Nadan Vidoevi, susreli smo i drugog gospodina Vidoevia, savjetnika hrvatskog premijera. Razmijenivi nekoliko srdanih reenica, uz poziv da nas posjeti, krenuli smo u daljnju utrku s vremenom. Brzajui kroz gradsku guvu, zastali smo na putu iz grada kako bismo kupili zastore za novi slikarski atelje u dvorcu i tako se podsjetili da se moramo javiti naem dvorskom akademskom slikaru Zubaku, zbog slike Sv. Valentina na ulazu u atelje.

- Nevjerojatno kako je gospodin Zubak uredio onaj atrij u starom dijelu Raba! To je najljepa galerijica koju sam ikada vidjela! - Slaem se, a zna ti da u njoj izlau dva slikara? - Ma da? - Da, i njegova supruga slika. - A ti vozi, ali opet prebrzo! - Oprosti, navika zbog tempa ivota. - Opet poziv iz dvorca! - Karmen se javi i preda meni slualicu. - efe, gosti OESC-a nam odlaze, vrlo su zadovoljni i lijepo vas pozdravljaju, imate li kakvih instrukcija? - Primjeni VIP tretman. - Zvala vas je i gospoa Vlatka karica, u ime marketinga Hrvatske televizije i zamolila da, ako ikako moete, doete na njihovu godinju sveanost u Trakoanu, a pripremila sam vam i listu svih rezervacija za mjesec unaprijed pa bih je, s doputenjem, izvjesila u uredu, zbog pripreme radnih smjena? - Hvala ti, Duda, lijepo! Za dvadesetak minuta se vidimo. Ako bi netko od gostiju stigao prije mene, animirajte ih, poastite i do tad u ja ve stii! - obratim se Karmen - Jako lijepo od marketinga HTV-a da su nas se sjetili. Gospodin Novak, gospodin Tibor i gospoa karica, kao i drugi njihovi suradnici, vrlo su dragi. Prije dvije godine, kad smo mi radili njihov prvi party, neobino su bili zadovoljni, kako oni tako i njihovi gosti, dok smo se prole godine, iako je bilo relativno sve OK, ponovili u identinosti programa, tako da bih im ja osobno, da su ba i htjeli opet doi kod nas, predloio promjenu destinacije, u interesu opeg zadovoljstva, a da zna da bih i ja razmiljao o Trakoanu. - Sigurno te za Trakoan veu lijepe uspomene? - Nisam ti nikad ispriao. No, je li to uope i zgodno priati? - Daj, molim te, ispriaj mi bilo to, jer ne vjerujem da neto moe biti gore od tvoje vonje, koju u moda tako lake podnijeti! - Ima gore, ima. A to se zbilo onog jutra kad sam izaao iz zatvora, u kojem sam pjevajui proveo no i dan danas, ne mogavi shvatiti, zbog ega sam bio pritvoren?! Ali takva su bila vremena! Revoltiran, a potrebit odmora, uputio sam se, uz pomoc prijatelja Borisa Vugleca i njegovog kompanjona Boe iz Nove Gradike, prema Trakoanu, s dva automobila. Kod sebe sam tog jutra imao veu koliinu novca, a bojim se i sam sebi priznati koliko je to bilo... Deki koji su u to vrijeme radili kod mene na dvorcu, ostavili su me u Trakoanu, gdje su me u ali, na recepciji prijavili kao grofa, uzevi mi sobu za odmor i ponaajui se kao da su moji posilni. 1990. godine upravo su grofovi dolazili u modu, a i oekivao se dolazak grofa Drakovia u trakoanski kraj pa je bilo lako zbuniti personal. Kulminaciju nije trebalo dugo ekati! Moji deki su otili, a ja ostao naslonjen na najboljeg prijatelja tog dana Zar ank nije najbolji prijatelj, koji nikad ne poputa? Ali iznenada se zaustavilo pet autobusa, punih kolske djece. I tako, lijeei noanje posljedice whiskijem, bezgranino umoran, a sentimentalno raspoloen, promatrajui djeicu koja me okruuju u predvorju hotela, odjednom sam naao rjeenje za podizanje morala! Optereen nejednakou imovinskog stanja malih kolaraca, priao sam onima koji nisu kupovali sok ili sladoled i u dobroj namjeri, pozvao da ih ja poastim! Naravno da to nisu lako prihvaali od neznanca pa sam ja, da pojednostavim proces naglog izljeva dobrote, poceo djeci dijeliti novanice onim redom kako sam ih jednu po jednu vadio iz depa, ne obazirui se na njihove vrijednosti! I zabava je poela! Tristotinjak klinaca i njihovih profesora stajali su u redu. Neki jedamput, neki vie puta i to tako dugo, dok sam ja imao to dijeliti! Kad vie nisam imao, hotelsko predvorje opet me obavilo samoom. Vie nego uljudan i uviajan personal, iako uvidjevi da vie nemam gotovine, nastavili su se jo ljubaznije ponaati prema meni i udovoljavati mojim eljama, na koje su me skoro pa nagovarali. Bio sam vrlo skroman i odluio zatraiti najmanju sitnicu koja mi je tog trenutka pala na pamet pa sam ih zamolio da pripreme zagorsku kotlovinu za sav personal, a oko kotla u restoranu da donesu dovoljne koliine vina i ostalog pia. Iscrpljen od svega, a moda i svjestan stanja u kojem sam se nalazio, povukao sam se u sobu i u tili as zaspao. Probudio sam se poslije podne, a sjeam se da je to bilo zbog jake grmljavine. Trezveno razmiljajui u svom mamurluku, odluio sam otii podmiriti svoje raune i prekinuti tu aferu. Platio sam kreditnom karticom, rijeio povee dugovanje te praen od

vie nego srdanog osoblja, pod kiobranom do automobile, otvorivi vrata, konstatirao da nemam ime otii. Veliki mlaz vode kad sam otvorio vrata, prolio mi se po nogama, jer na nesreu auto je dobro dihtao, a cijelo poslije podne za vrijeme proloma oblaka, krov mu je bio otvoren. Ostao sam, da ti previe ne duljim, jo tu no u hotelu, a drugi dan odluio proetati prema jezeru, gdje sam, kod jednog simpatinog drvenog buffeta na otvorenom, upoznao nekolicinu radosnih trgovaca kramerajem, koji su me i unato tome to me nisu poznavali, poastili, primijetivi iz razgovora s pipniarkom, da nemam ime platiti ono to sam htio naruiti. Uz aenje, saznao sam da oni imaju rauna astiti, jer da je juer neki grof podijelio basnoslovnu koliinu novca djeci na ekskurziji, koja su to uglavnom potroila na njihovim tandovima, a oni tako ostvarili svoj promet ivota. Ta pria ima i daljnji rasplet, jo zanimljiviji od toga to sam ti ispriao, ali to nekom drugom zgodom. A sad te molim da nazove kolu i najavi gospoi ravnateljici Vilmici Kapac, da e me mijenjati prva dva sata poslijepodnevnog turnusa, a da sam ja predvidio pismeno testiranje znanja za uenike drugog razreda. I dok je Karmen telefonirala, ja sam poeo planirati razgovor s austrijskim poslovnim partnerom, koji me ekao u veernjim satima. Poslije obavljenog razgovora, Karmen me prekine u mislima. - Znai, ti si sebi brzo stvorio veliku popularnost meu klincima! - Siguran sam da nisam, jer budi uvjerena da djeca, a niti njihovi nastavnici, nisu znali tko ih je astio. No tog dana sam prepoznao nevjerojatno zadovoljstvo davanja i poklanjanja, uvjeren da nita nisam izgubio, ve samo dobio. I dan danas, poslije 20 godina, raduje me i ispunjava darivanje, naravno, u granicama mogunosti. - Ti si tako dobar! - Zapamti, Karmen, dobro je biti dobar, jer dobro se dobrim vraa, isto kao to loe privlai loe. Najbolji dokaz tome su svi oni koji su meni do sad inili loe: nisu ba proli najbolje, a najmanje su od toga imali koristi! - ini se da stiemo na vrijeme. Hoe li ii ravno u dvorac pa da mene netko prebaci u kolu ili idemo ravno u kolu? - Idemo prije u dvorac, a tebe e netko odvesti, jer bih svakako htio doekati dogovorene goste. Razdvojivi se, otiem na recepciju, zadovoljan to sam stigao prije svih, a Dubravka me odmah informira: - efe, prema rasporedu koji sam izvjesila u uredu, od veih i znaajnijih poslova, imamo prezentaciju za Mazdu Hrvatske i Slovenije, s konferencijom za novinare. Radimo konferencije za Siemens, njihove direktore iz Europe, imamo prezentaciju lijekova za Knoll, zatim sastanak Ericssona, boravak nekoliko dana Bramaca, najavljen nam je i Schiedel iz Golubovca, a danas se najavio i Zavod za platni promet; tu je i druenje Oriflame kozmetike... - Dobro, dobro, Duda. U redu. Vidjet u sve iz rasporeda. Ima li jo neto novoga? - Klasika, efe. Imamo potekoa s naplatom rauna. Ignoriraju nas Jedinstvo, Krapina, Obua Poznanovec, Albatros turizam, a jo uvijek nije plaen posao za Romana Bolkovia. Petra Hrvoje, koji je naruio proslavu roendana za Maksa iz Nacionala, vie se ne javlja, iako je Maks javio da e to biti podmireno. efe, htjela sam Vas i podsjetiti na sudsko vjetaenje za tenis teren, koje je u Vau korist. Mislim da bi trebalo pokrenuti krivinu prijavu protiv gospodina Cesara iz Krievaca, zbog prevare po svim tokama o kojima smo ve razgovarali. Dobili ste i miljenje revizora o voenju poslovanja od strane biveg servisa gospoe Lidije, iz kojega je vidljivo da je poslovanje s njihove strane voeno neprofesionalno i na Vau tetu pa po toj osnovi imate pravo takoer pokrenuti postupak. Jo kao informacija, u Upravi prihoda u Pregradi radosni su to im se gospoa Dragica javila kao na novi voditelj financijskog poslovanja, to je najbolji znak da je sad vrijeme da zakopamo ratne sjekire. - Dubravka, ja nemam nita protiv ikoga u Upravi prihoda, a najmanje protiv onih s kojima sam se sporio. Mogla si primjetiti da sam miroljubiv i da nisam zlopamtilo, ali nakon svih proivjelih muka, ponekad me vrijea nepotrebno maltretiranje i neprihvaanje svega onoga na to imam zaslueno pravo. - Hoete li da Vam otvorim potu koja je prispjela jo u petak, a tie se nekoliko sudova? - Moe. Otvori za poetak samo jednu kuvertu, a drugu emo sutra.

- Sud u Pregradi, sutkinja, Vaa Sanjica, javlja da sud po pitanju dugovanja Alme, koja je tu imala svadbenu sveanost, nije niti uz pomo policije, pronaao adresu pa upozoravaju da, ukoliko se sami ne pobrinete saznati adresu, odbacit e Va odtetni zahtjev. Imate i jednu kuvertu sa suda u Rijeci. Idemo jo otvoriti tu, a zagrebaka neka jo malo prieka. Sud u Rijeci Vas moli da zbog vie kaznenih djela nekog Frania prisustvujete raspravi kao svjedok, jer je navodno on s obitelji u naem hotelu uinio troak koji nije podmirio. - Dobro, ovo do sad nije tako ni loe pa otvori i tu zagrebaku kuvertu! - Pozdravlja Vas Palaa pravde i poruuje da Vam je proces, u kojem Vas je Jazbec Martin u ime avria, optuio za duevne boli zbog neprekidnih nedolazaka krunskog svjedoka Jazbeca, stavljen u mirovanje, a to Vam znai da ste slijedeca tri mjeseca mirni. - Kakva teta, a ja bih se tako rado sreo s gospodinom Jazbecom! Duda, hajde me podsjeti da mu poaljem pismo s prijedlogom da se pomirimo pa makar se ja morao i ispriati zbog nanesene mu uvrede, jer sam mu rekao da je neprijatelj broj jedan. - efe, a sad neto ljepe. Primili ste razglednicu potpisanu od obitelji Martina Ilijaa iz Krapinskih Toplica, koja je ovdje slavila 50. godinjicu braka i kako kau, putujui oko svijeta, rado nas se sjeaju i jo jednom zahvaljuju na svemu. Primili ste razglednicu podrke od slikarice Marice igmund, koja neobino cijeni Va trud i zalaganje. - Znam, gospoa Marica je poslala i sliku koju mi je naslikala. - Imate jo nekoliko razglednica, meu njima i Planinarskog drutva Vihor, koje Vas pozdravlja i rado Vas se sjea s nekog njihovog izleta pa imate razglednicu od prezadovoljnih umirovljenika, Vaih gostiju - Dobro, dobro, Duda, za pohvale ima vremena! - pa uoivi na monitoru da je stigao neki automobil, krenem doekati goste. I tako sam u predvienih sat vremena, dogovorio poslove s gospodinom Hamziem u vezi Jgermaistera i gospodom iz Philippe Moricea, sve u vezi njihovog boinog partija te doekao gospou Marinu tambuk iz Coca Cole, s njenim direktorom Jorgom Hartmannom. Zadovoljan kvalitetnim dogovorima, krenuo sam put kole, gdje me jo ekalo pet sati nastave s acima prvacima. Stigavi u Pregradu i parkiravi pred trgovinu Kunagora, nasuprot kole, susreo sam i mlaeg vlasnika trgovine, gosp. Buria i s njim razmijenio nekoliko reenica, na temu problema naplate dugovanja Emke, koja je stjecajem okolnosti, ini mi se zapala u krizu u posljednje vrijeme. Zajednikog stava da neemo navaljivati i previe pourivati plaanja, zbog solidarnosti s njima, pozdravio sam se s njim i krenuo na nastavu. Sjedei sam u zbornici, ekao sam zvono koje e oglasiti poetak moje pedagoke aktivnosti, usmjerene ka stvaranju turistike genetike mladog narataja od kojega iskreno mnogo oekujem! Doekao sam prvo zvono, koje je oznailo odmor, a u zbornicu su nakon njega uli nastavnici poslije- podnevnog turnusa. Sjedio sam utke, pozdravljao profesorice kako su stizale i razmiljao o njihovom nainu meusobne komunikacije. Bile su to alopojke o problemima koje imaju s djecom, kao i sankcijama i represivnim mjerama koje poduzimaju ili koje e poduzimati da bi djecu prisilili da rade kako to oni ele. Sluao sam jedno vrijeme o tim jedinicama, a onda kao samouki pedagog prozborio: - Drage moje, ocjenom koju upisujete u uenicku rubriku, ocjenjujete svoj rad. S uenikom Vam je kvalitetnije ako mu elite dobro, a to nam posao nalae, uspostaviti prije svega, kontakt u kojem ete ga zainteresirati i stimulirati da prati nastavu, od ega e on imati najveu korist, a vi zadovoljstvo, jer ete imati pred sobom zainteresiranu skupinu. Svi se moramo sloiti da dijelom dob, a i primitivna sredina iz koje nam uenici dolaze, utjeu na rezultat koji je , u usporedbi s drugim sredinama, slabiji. Najbolji primjer Vam je u pregledu zanimanja roditelja ili ak analize razloga i okolnosti zbog kojih su se uenici upisali u ugostiteljski ili frizerski smjer. No, neto je malo bolja situacija vjerojatno kod gimnazije. Svakako smatram da moemo mnogo uiniti pravilnom edukacijom i navoenjem djece na prepoznavanje vanosti prihvaanja kolskih obveza, nameui im ak moda i igru, kroz koju bi prepoznali ono to ih eka u ivotu. I tako, uvidjevi da i nisam ba prihvaen, s obzirom da sam uzeo djecu u obranu, svjestan ak i beskorisnosti nastavka monologa, polako odustajem, razmiljajui na nain onih koji su me do sad sluali, a meu njima je nilo i mladih profesorica, koje su tek poele zaraivati svoj prosvjetarski kruh. "Kaj taj ugostitelj hoe od nas? Pa mi smo kolovane profesorice!" sigurno su mislile o meni. A ja, raaloen to sam u dobroj namjeri pokuao

pomoi dragim kolegicama, ak sam se na kraju i nelagodno osjeao, razmiljajui to mi je to uope trebalo? No, vrijeme e pokazati svoje. Hvala Bogu da je zvonilo! Zadovoljan ulazim u razred mojih maliana, potpuno svjestan da na toj koli nisam zbog honorara, ve zbog iskrene nakane da to svoje 25 -godinje radno iskustvo, a vjerojatno i nekakvo znanje, prenesem na tu djecu. Pozdravljam ih najljubaznije mogue, sa zlatnim pravilom 'divide et impera'. estitajui uenicima na izboru zanimanja, svjestan da to vjerojatno nije njihova volja, prelazim na prvi dio osobnog zadatka, u kojem nastojim potaknuti njihovo prepoznavanje regije u kojoj ive, s naglaskom na privilegij zelenog ruralnog prostora pred urbanim gradskim sredinama.Potom ih navodim da s obzirom da znam da oni znaju ime se bavim van kole, prihvate moj ivotni uspjeh kroz kronologiju koja je i zapoela odlinim uspjehom mene kao maturanta. Ubrzo su prihvatili da je poteni odnos trenutak u kojem se rad ocjenjuje i nagrauje novcem, a uenika marljivost, zalaganje i odnos spram kolskih obveza, nagrauju se ocjenama. Iscrtao sam im na plou dijagram mogunosti ivotnih pozicija, koje oni mogu sami izabrati i prema kojima se sami mogu ve sada odrediti, naravno, svjestan da oni tu filozofiju ivota ne mogu jo sada razumjeti ali ponavljajui im to kroz etverogodinje kolovanje, pojanjavajui na osnovnom primjeru njihovog napredovanja u stjecanju znanja. Po zavretku kole, bit e konano spremni razumjeti koja krivulja i pod kojim kutem bi njima omoguila bolju poziciju, kako u drutvu tako i u prepoznatom zadovoljstvu posla koji bi morali prihvatiti kao zadovoljstvo a ne kao optereenje. Iznenadio sam ih jako kad sam im zapoeo priu o svom uspjehu, koji je zapoeo kad sam stavio svoj prvi sanduk pive u hladni bistri potok kraj jednog nogometnog igralita. Kad sam po dvostruko veoj cijeni prodao oednjelim igraima to pivo, zaradio sam toliko da sam mogao kupiti dva sanduka piva pa sam i njih prodao. Nakon toga sam ve mogao kupiti etiri sanduka piva. Novac od dva sanduka sam stavio na stranu kao uteevinu, a za novac od dva, kupio etiri i tako poeo stvarati dobit i korist za trgovinu, koja je kroz osnovnu cijenu, obraunavala i poreze od kojih je drava imala koristi: za oednjele igrae, za mene koji sam zaraeni novac poteno uloio u otvaranje male gostionice, a ta mala gostionica kroz neko vrijeme je opet omoguila otvaranje vee gostionice, a vea gostionica otvaranje hotela pa jedan hotel nakon toga otvaranje vie hotela Takvim nainom privukao sam koncentriranu panju djece i uvidjevi da stopostotno vladam situacijom, krenuo u analizu njihove percepcije i ispriao im vic. - U jednom vlaku, vozilo se dvoje, od kojih je jedan cijelo vrijeme grickao kotice od jabuka. Znatielja drugoga, natjerala ga je da ga pita to to radi, a kad je dobio odgovor da gricka kotice od jabuka, dalje ga je pitao to e mu to. Dobivi odgovor da je to dobro za pamet, poelio je i on nekoliko kotica, no kotice su bile na prodaju. Odluio je da za 10 kuna kupi pet kotica i zadovoljno je zapoeo svoje grickanje. Kad nakon nekog vremena, uvrijeeno se javi, osjeajui se prevaren, iskazujuci da je on za 10 kuna sebi mogao nabaviti dva kilograma jabuka i da bi imao mnogo vie od pet kotica. "Vidi kako kotice brzo djeluju, jesam li ti rekao da su jako dobre za pamet?" veli mu prvi. Vrlo sam zadovoljan primijetio da je teorija nekih mojih kolegica pala u vodu u ovome trenutku, jer djeca su percipirala priu u potpunosti, to je bilo oito iz njihove reakcije. Kad smo ve bili kod jabuka, nastavio sam dalje s jabukama i potaknuo primjer, upravo po meni mogueg brzog ruralnog razvitka, s naglaskom na ugostiteljsku uslunu djelatnost. - Pogledajte djeco, na primjer - krenem po razredu prezimenima oslovljavati uenike, kako bih ih sve ukljuio u timski rad. - Vidite, ovako, na Grilec ima stablo koje je rodilo deset jabuka. S obzirom da je gladan, pojede jednu jabuku da zadovolji primarnu potrebu, a ostane mu jo devet jabuka. to moe uiniti s tih devet? Moe ih pokloniti npr. Marku, Katici i Anici, a od toga ekonomske koristi ne bi imao. Moe ih uzeti, zapakirati u neku vreicu i ponijeti na plac u namjeri da ih proda. Sretne ruke, to je i uinio i zaradio 10 kuna, koliko kotaju dva kilograma jabuka. Od tih 10 kuna treba odbiti njegove trokove, a to je cijena vreice u koju je pakirao jabuke, cijena vozne karte do mjesta gdje je morao platiti placevinu da bi mogao prodavati, naravno, i vozna karta natrag ima svoju cijenu, ne raunajui njegovo izgubljeno vrijeme, kad je odbio trokove, ostalo mu je est kuna. To je njegova dobit. I na kraju po primjeru treem, on je mogao iz jabuka napraviti kola, tako

da od trgovca u susjedstvu ukia, na posudbu uzme ono to mu je potrebno: jaja, brano, sol, eer pa kad je ispekao kola, razrezao ga na 10 istovjetnih nita. Jednu je odmah pojeo, da bi se uvjerio u svoje umijee i opet zadovoljio vanu primarnu potrebu. Potom je jednu kriku ponudio susjedu K...........koji ima turistiku agenciju pa ga pozvao na suradnju. Poto mu je ovaj rekao da mu se kola svia, ponudio mu je dati jo jedan kola, ali da mu ostalih sedam proda izletnicima, koji e prolaziti kroz Zagorje. Tako se i dogodilo. I prodao je preostalih sedam nita i to mislite koliko je dobio? - Za sedam kolaa, dobio je sigurno 50 kuna! - Dobro, spustimo malo cijenu. Neka je za prvi put 40 kuna, moe? - Moe! - svi u jedan glas. - I to sad mora uinti? - On mora platiti dug u duanu. - Tako je! Bravo! A taj dug iznosi npr. 10 kuna. Koliko mu je ostalo? - Trideset kuna. - Tono. I to mislite, koji je nain ili razmiljanje najbolje? - Kolac! jednoglasno e svi. - Svakako da je kola, jer u okviru predmeta koji smo zapoeli uiti, na taj nain ve moemo izvui prvu definiciju turizma, a koja kae da je turizam izvoz na licu mjesta, koji po najvioj mari prodaje nastale vikove proizvoda, uz izbjegavanje trokova pakiranja i trokova transporta. Vi mi sad recite zato? - Zato jer, na primjer, kola prodajemo kod kue. - Tako je, bravo! - otvorim imenik i upiem djeci ocjenu iz zalaganja. Naravno, svima petice! Uskoro, s objavom kolskog zvona da je sat zavren i ja dobijem svoju ocjenu. Nitko od uenika se ne die, iako ja utim. Oni i dalje zainteresirano sjede, ne pokazujui nikakvu namjeru za odlazak na odmor. Izaem iz razreda, zahvalim na panji i izaem ispred kole, kako bih napravio nekoliko koraka po svjeem zraku. Djeca me za as okrue pa kako ja onda ne bih volio tu nau super kolu? I tako nakon pet sati efektivnog rada, priznajem sam sebi umor, koji kompenziram za uvjerenje da sam na dobrom putu. Vraam se prema Beancu, kako bih s kolegicom Karmen nastavio prema Mariboru. Analizirajui u dvorcu situaciju, zamolim kolegu Miru, deurnog na recepciji, da mi pokua dok sam na putu, spojiti gospodina Paju Kaniaja. Pokuao sam ga u nekoliko navrata i osobno nazvati, sa eljom da ga ujem, s obzirom da znam da je bio na operaciji. Da izdrim, putem sam nadoknaivao izgubljenu energiju Kraevim Bajaderama i jurio kroz no prema Mariboru. - Nisi mi tono objasnio koju koncepciju razgovora s Austrijancima eli? - Imamo, ini se, ve definirani odnos u poslovnoj suradnji, u kojemu oni ele da ja za njih napravim jednu controlling analizu objekata koji pruaju usluge u njihovom lancu. Ve sam suraivao s njima i njima se dopada moja metodologija rada, a i mizerni honorari za njih nisu nikakvo optereenje, a meni vidi, te nagrade nevjerojatno mnogo znae. - Ve samo njihovo traenje da radi za njih na ovaj nain, je veliko povjerenje, a bogme i prepoznavanje tebe kao profesionalca! - Da tako je! Reci mi jesi li danas skinula elektronsku potu? - Jesam. Redovno - imamo nekoliko upita, na koje sam odmah odgovorila, pregledala sam i preko trailice broj pojavljivanja imena Beanca i moram ti rei da se pojavljujemo na nekoliko tisua stranica, a koliko mogu primjetiti, jo uvijek se na vie stranica pojavljuje pohvala piknika kojega si organizirao povodom Svjetskog festivala animiranog filma u Zagrebu, jer izgleda da su te oskarovci i gospodin Marui dobro ishvalili. E da, dolo je i pismo iz Kostarike, iz kompleksa Los Delfinos, od Marija, koji te lijepo pozdravlja i da zna da sada idemo prema Mariboru, sigurno bi mu bilo ao da te ne moe vidjeti u njegovom gradu. - Zna, Mario Maek je straan fant! Nevjerojatno je duhovit, a koliko on ima ideja i pozitivne energije, to je neto nevjerojatno. Kad njega analizira, ispada da taj ovjek to vie radi, to je odmorniji. A putovanja na velike udaljenosti, ukljuujui pritom i vremenske razlike, praktiki uope ne osjea! - Prava je teta da nije uspio realizirati u Hrvatskoj neki projekt s Barcelom!

- Nikad ne reci nikad. Skoro smo uspjeli u pregovorima s Glumina bankom i vjerujem da bismo uspjeli, da nije s njihove strane bilo rupica u klasinoj proceduri prilikom pregovora. Prvo, danom kad smo bili u Bakoj, u namjeri da Barcelo otkupi sve hotele, u prilog nam nije ilo vrijeme, tj. bura koja je ba taj dan nepotrebno puhala, a zbog te bure opet gosp. Miro Kutle i gosp. Neven Barac iz Dubrovnika, s obzirom da su putovali malim privatniim avionom, teko su sletjeli na Krk pa smo ih predugo ekali. A onda opet, gosp. Marinko, prepoznavi snagu Barcelove kompanije, umjesto da krene prvom stepenicom, odluio je preskoiti njih nekoliko i bitno od poetka, u kojem je Barcelu trebalo ponuditi i menadment, ali samo da ue u dokapitalizaciju ruiniranih hotela, zatraen je drukiji kreditni odnos, to naravno u pojmu uvijek iste igre kompanije Barcelo, sa svjetskim glasom, nije bilo logino. A onda klasika koja se ponovila kod svih hotelskih kasnijih ponuda. Algoritam pripreme prijedloga ugovora uvijek se zaustavljao kod dokumentacije. I tako objanjavajui primjer Haludova i svih drugih situacija, skrativi si tako dugotrajnost vonje, stigli smo na mjesto susreta, gdje smo proveli ugodnu veer, uivajui u fino pripremljenoj hrani uglednog mariborskog hotela, a posao definirali pogodbom ve u nekoliko prvih reenica. Kasno u no, krenuli smo natrag i uz zvuke Verdija i Rossinija, pricao sam kolegici o mojem upoznavanju talijanskih gradova, a posebno akcentuirao boravak s djecom prije nekoliko mjeseci u Veneciji. Mistino rasvijetljen u magli, dvorac Beanec doekao nas je u svojoj nonoj tiini, koju smo prekinuli brujanjem motora i tako privukli nae none deke. Nakon kraeg razgovora uz pjevuenje "Proe ovaj dan," zavukao sam se u stanje u kojem vie nisam bio odgovoran za ono to se dogaa u javi. SVI BUTE ME TUILI ! Pria sa sudnicom! Pod pratnjom nekoliko policijskih automobile, ispred i iza crne marice, oputeno sjedim na drvenoj klupi, jer mi drugo ne preostaje, dok ekam da ta suluda vonja konano prestane. Droncam se jer se i drugi droncaju, jer to smo traili, prepoznavi da se trenjom skidaju latentne nakupine sala. Zato radije plaamo i vie cestarine, samo da nam to bude dobro za zdravlje. Mi tako mravimo, a strenderi - i njima to utjee na zdravlje. Utjee to I na nau opu korist, jer nakon stradavanja ivaca, stranci vie ne dolaze. Davno smo jo nauili u kolama da novac kvari ljude, a sveg nauenog treba se drati i prije svega to potivati. Nee nam to valjda netko kvariti i to jo stranim penezima pa nam i bankare nepotrebno optereti! Pogotovo kad se ne zna tko su ti vanjski, a i one koji simpatino izgledaju, ne moemo olako prihvatiti, jer gdje stoji da nisu pijuni? Svjesni injenice da bi ba takvi ravno pa na morje, gdje bi se namakali i zagaivali ekologiju, a znamo da naaGolfske struja, struji prema susjednoj izmi, a koju smo ve probali kako gazi i to u brkatoj suradnji. Nismo mi bedasti da izazivamo tako susjeda, a koji je i tako dovoljno jalan na broj naih otoka pa nam samo treba jo jala izazivati s tim velkim brojem golaa koji se i FKK jo zovu! A to..... ko koga stigne, toga imamo dosta "doma" i bez njih, da ih sram bude, a niti im vozni park nije kak je na pa makar mi aute ne delamo. Zato pa trgujemo, na svakog naeg jedan duan, a ponuda takva da van ni treba iti, jer emitivnost i tako kodi. Taj odurni svet van nae grane, more nam samo pomrsiti ravnoteu pa kaj bi onda u zaprepatenju morali opet poet etveronoke hodati? Tak je hodal onaj neandertalec, koji se samo predstavljal da se zlegel u Krapini, a u stvari ni, i ni i ni, jer Krapincima ni treba iz te zbrke na sebe pozornost privlaiti pa si oni znaju i sami dirigirati nadareni i popevkom a tek dosjetkom! Te pak dosjetke, to je u vezi sa: " Sve bum vas tuil ", i to vam treba, i najte me pitati zakaj, jer dobro ja znam zakaj. A zakaj pak se mi to sad zaustavljamo pred sudom? Kaj nije trebalo se desiti da ravno u zatvor krenemo? Zakaj gubiti vrijeme? Moda Kadija nema vremena? Moda mu se uri u kakvu ribi-bibi-iju? Vode me iz auta, lijepog i plavog i zvezanog. Ko bi rekel i neoptereenog, bez pertli (nirancov), remena, naoala za sunce, ali izgleda ko da su tu pravo, pred velikim vratima pa zauh: - Stani ovdje i ne mrdaj!...dok traje pretres: prvo mene pa uvara, koji se opet javi: - Okreni se da ti skinem lisice! - promrmlja pravosudni uvar, na to mu odgovorim, pokazujui mu ruke: - Hvala, nije potrebno. Ve sam to sam uinio. - Kako, kako je to mogue? udi se uvar.

- Sve je lako kad si mlad, gospon uvar, a uz to u povjerenju, jednom, jo 1990. kad sam bio u novom pregradskom zatvoru, zbog potrebe hlaenja softvera, koji me tjerao da ureujem jedan veliki dvorac, ukrasio sam frike zidove zidnim slikarstvom, jedinstvenom slikarskom opremom, pitoljem kojeg sam imao uza se! - Znam ja kakav si ti! Upozoreni smo na tebe, da si opasan i nepredvidljiv, a uz to da zna, ako ovaj posao s tobom proe u redu, mislim, ak ti nekaj ne zakomplicira, ef nas alje u penziju, jer smo to zasluili u ovom radnom danu, a uz to, bit emo odlikovani i zato pazi se ti rekonstruktor-revitalizator ili kak te ono zoveju? - Uope me ne zovu, kaj je najgore za mene, ali i za njih. - odgovorim rezignirano. - A zakaj ti u stvari ide na sud? Zakaj te tue? - Zbog tvoje penzije i odlikovanja ... - Ma daj, kaj to pripoveda! - Ima i drugih stvari, ali uglavnom zato kaj sam ja njih tuio! Nego daj se sednimo dok nas ne pozovu. Bum ti isprial. - Jednom, nedavno, a bilo je to po danu, tuio sam ti ja majmuna, uvjeren da se to moe, jer su to ve i drugdje po naoj kugli zemaljskoj delali, dobro ne ba s majmunom ali s jazavcom pa jesu. - Ne mogu vjerovati! Tuio si majmuna? Kojeg majmuna i ijeg?... - uvar nauli ui pa to sve zajedno podsjeti na navedeni lik. - Ne razumije, ha? s ignoriranjem mu dobacim. - Da ti po istini reem, ne ba - Onda, da ponem jednostavnije. Tuio sam dravu! Razumije li sad? - prozborim odluno i bez sustezanja. - Sad jo manje! - zbunjeno e uvar. - Dobro, eto vidi da razumije! Bit stvari je da svi nita ne razumiju, a najgore da to kaj ne razumiju, uope ne razumiju, razumije li, ponovi: razumijem! - i zatraim klimanjem glave na odgovor. - Razumijem. - zadovoljno klimne uvar. - Tako, sad kad smo poeli shvaati, preimo na tubeni zahtjev. Tuio sam sve zbog nemogunosti da radim i gradim. Pa jo zato to sam morao plaati velike poreze, a nitko mi nije znao objasniti korist od toga. uvjerljivim tonom sam nastavio. - Ma daj pa ti si trebao danas biti na nekom drugom odjelu ili ustanovi! Pa tko jo koga tui jer mu ne da raditi?! Sam Bog da ne treba raditi, a ne sad jo i tuiti!... Nego, ja ti poznajem sigurno najbolje psihijatre na Svijetu - doktoricu Folnegovi i doktora Trbovia. Mogu te preporuiti. Pomogao sam ja tako ve mnogima. E da zna, nisam ti ni ja bez veza! Bit e ti meni itekako zahvalan, a kad se izlijei, dogovorit emo se kako mi se bude oduio! - ponosno izrecitira uvar. - Nikad se ne zna, sve je dobro znati. Primam na znanje. - u razmiljanju kako bi bilo lijepo sad neko vrijeme utjeti, ali evo ga opet: - Najvie sam ja pomagao onima koji su se vraali s bojinice. Redom su im se svima ratelali ventili! Jesi li i ti bio u ratu?..znatieljno me upita uvar. - Na svojevrstan nain, jesam. odgovorim. - E pa vidi, to ti je to! Rekao sam ja tebi da si ti na krivom mjestu! - pobjedniki konstatira. - Moda ti i ima pravo! Ne bih ja bio prvi koji bi se izvukao, kad bih primijenio tu tvoju metodu! Valja o tome razmisliti! - izgovorim i odmah se glasno zapitam: - Ma da, a ponos? Ukoliko sam neto kriv, ja u odgovarati pa i ako me proglase krivim za ono zato nisam kriv, opet dobro, jer pomaem. Pomaem svima koji dolaze iza mene! Barem u im pokazati kroz svoj process, gdje nije dobro stajati ili prevrsto stupati. prokomentiram, vie za sebe. - Pa ti si neka utopija, ili kako se ono sve zvalo u partijskoj koli kad smo uili Marksizam? Utopije i oni jo drugi; oni su stajali pred pukama i govorili: " Vi samo pucajte, a ja znam da sam u pravu, ne priznam Va sud, a vi me ubijte !" - pouno mi odri lekciju. - Utopisti su se zvali ali to s tim nema veze, a tvoj Heroj kao to je bio Miloje Pavlovi, na primjer, to je uinio zbog uiteljskog principa, u elji da nametne sebe i spasi kolsku djecu. Takvih primjera bit e uvijek i naa samoobrana u Vukovaru ili Zadru ili Sarajevu,

obiljeila je prehrabra imena, ali zato, naalost nisu vie s nama! - uozbiljivi se, konstatiram. - Vidi da je bolje ne izazivati sudbinu, a ti si uostalom i zbog toga tu pred sudnicom. Zagorec bi tuil dravu, ma daj, nisi si mogel nekoga veega i jaega i teega i kaj ti ja znam jo kakvoga najti za te tvoje tuatve! - prepun sebe, pone uvar i nastavi: - Kaj ti je to sve trebalo? - Trebalo, ne trebalo. Tuio sam i kad mi se bude ukazala prilika, tuit u ponovno, jer u tome vie neu biti usamljen! - uskovitlam temu. - Pazi ti, nemoj tak glasno govoriti! Ja ak sve proe u redu, idem svojom dananjom zaslugom u penziju. - aptom me upozori uvar. - Vidi, ti samo misli na sebe! To ti nije lijepo, trebao bi misliti drugaije. Ovako npr, ja idem u penziju jer u time osloboditi radno mjesto drugome, i ne smeta me to u biti tako mlad pensioner, jer drava to sve moe lako podnaati, poto omoguava pozitivnu ekonomsku strategiju, a to joj i nije teko zbog oivjelog turizma koji kroz 365 dana akceleracijski puni sve kase, dok unato svakodnevnom snabdijevanju enormnim koliinama prehrambenih artikala, hiperproduktivna poljoprivreda rado prepoznaje honorarni rad i takvima kakav sam ja. Pa tako ti postane vrijedan, bez opsjednutosti dosadom i drui se lijepo s majicom prirodom, i ne treba volonterski nositi ceduljice za vodi ili neke druge, po katovima svog haustora. Sreu i radost ivota prenese na obitelj pa zbog velike uteevine, umjesto da se stiska u malom stanu, izgradi kuicu, pa farmicu, a djeca se koluju iz tog stana u gradu, dok i ona ne shvate da im je mjesto na selu. Tako lijepo, moj drukane, doeka duboku starost u zdravom okruju u zadovoljstvu i osjeajima da si koristan, a ne kako se to bude desilo, idui od suseda do suseda, pokazujui kolajnu kojim si kolajniran, jer si tamo sprijeio "jednoga " da tebi uvaru pobjegne. I ono to dalje ne bi rekao, da pobjegne u elji da stvara i pomae i tebi i drugima, novosteenim vrijednostima. to zna, moda bi tvoja djeca, da su okolnosti onakve kakve ja elim, radila u jednom od dvjestotinjak obnovljenih dvoraca, ponosna na sebe ali i bogatu i k tome elitnu dravu? Kapi ti oli ne kapi moj Hrvat, ti alosni svat...?, zavrim nastavu. - Ti to tako jednostavno govori da mislim da te ... promrmlja i na poziv sudskog pozivaa da uemo, ustane i za udo me pita: - Gospon, jeste u mogunosti, trebali bi iti, jer nas pozivaju, mislim, Vas pozivaju? Odreito ustajem i prolazim kraj puno straara. Svi su nekako posebno obueni, kao da sam u kazalitu. Dvorana jajolikog oblika, sva u crvenom pliu, s uokvirenim pozlaenim ornamentima, a strop, strop je savren! Freska koja me svojim prizorom privlai toliko, da se ispravim i sigurno izrastem za potrebnih mi osam centimetara, kao to sam to od prestanka rasta elio. Kroim po intarzijama kakve si nisam ni zamisliti mogao pa se uspinjem masivnim drvenim stepenicama i da ne povjerujem, naem se u tako uzdignutom, otvorenom, ali ipak ograenom paviljonu, usred te dvorane, ispod ogromnog lustera prepunog ukrasa od najfinijeg runo bruenog kristala. Stojim pogleda uprtog u suca, koji sjedi preko puta, na primjerenoj udaljenosti, ali zabarikadiran u fantastinom izrezbarenom povienom prostoru, ali ipak neto nie od mene. ini se da izravan pogled na njega, uskrauje neprobojno staklo, to moda i ima logike, ali znatieljan pogled mi preleti i druge dijelove te prije bih rekao - sabornice nego li sudnice. U trenu, osjeti se komeanje iza mene pa osvrui se, pogled prenesem preko mojeg uvara, koji se, ini se, udobno smjestio na tapeciranu fotelju, tik uz mene i fiksiram ulaz kojim sam maloas uao. Ma vidi, nisu me ostavili ni ovaj put, ti dobri prenosioci istina u koje se obino ne vjeruje! Moda zato to nam to nije potrebno ili nekome ne odgovara ono to su napisali, a neki niti ne razumiju to su hjeli rei. Ti, ustvari zloesti napadai, koji ire na neprijatelje duevne boli, da se i njima ne sudi jer su me toliko puta objavili. Tad moju potrebu percepcije prekine nametnut, najstroi glas koji sam ikada uo: - Novinari, doite amo i dokaite da ste to za to se predstavljate! - naredi glavni sudac i zablista svojom zlatnom narukvicom, pokazujui tako svoj autoritativni presti, kojeg si protumaim: " No samo ako jo ima i prsten na drugoj ruci!" onda ima neku falingu, a to je mjesto gdje u ako je to to ve nagaam, lako iskoristiti protiv njega i tako dobiti na vremenu za kvalitenije planiranje obrane ili moda i napada ako zatreba "

- Novinari, bez slikanja i snimanja! Odmah sjednite tu na pod. Tu je vae mjesto !- izusti sudac. Nastane tajac, dok novinari sjedaju, moda prvi put u karijeri na ovaj nain, posebno poaeni, jer na takvim inatarzijama tko ne bi sjedio! Odlutam unaokolo i jasno prepoznam da mi se s lijeve strane nalaze porotnici, upsss, pa to je sad ovo? Oni su svi ko jedan a ima ih, da, ima ih ( broj ko naih ministara prije ukidanja nekih ministarstva)! Nevjerovatno! - konstatiram i da nisam takav kakav jesam, moda bi me ulovio panini strah, ali ubrzo odgonetnem da su porotnici svi isti, isti i vrlo mi poznati, isti jer nose masku. Ne znam emu slui, ali tos je dobar pa da, ekaj ti malo, i sudac je s maskom! Kako bi inae ta dobroudna sudaka faca odailjala taj zastraujui ton? Sva srea da ne reagiram na zvukove iz poznatog izvora, koji u taj as progrmi: - Neka uu obrana i tuitelji i zauzmu svoje mjesto, ali samo brzo! - i svi ponu ispunjavati suev zahtjev - Neka uu suci po kategorijama za kaznena djela: prvo privredni kriminal, i tako redom ulaze jedan po jedan i kao jedan svi, ba svi s maskama istog dobroudnog lika, ali vrstog i previe odreitog koraka, otkrivajui svoju napetost i prenosei je na prisutne. - Neka zasjednu promatrai s diplomatskim statusom, i prime na znanje da nisu doma pa prema tome "uti i sluaj". Za priopenje to se tu zbivalo, dobit ete pismene izjave na kraju. - proita sudac na najvioj poziciju pa nastavi tiho, kao da i sam to ne eli uti, a ipak sve nas ivo zainteresirane koji mu proitasmo s usana smisao apta, razveseli, jer je blagoslovio suenje, proglasivi ga javnim. Nek se publika zabavlja, pomislim pa tek onda shvatim da je priopenje ipak kasno stiglo te e sve zapoeti bez zbora zainteresiranih lijevih i desnih sugraana. - Molim da svi ustanete, jer e se izvesti himna, s obzirom da se radi o procesu od nacionalnog znaenja! - podsjeti nas sudac na bonton, bez izriitog naglaenog stava o istovremenom mjerenju pulsa na lijevoj strani. Svojih osam ranije dodanih, povisim jo za jedan centimetar, jo vie se uspravivi, pomislivi na pjevaicu, u ijoj su se skromnoj kuici prvi put uli taktovi ove melodije, tako prirasle mom srcu! Simbol je ona pozitivnih eljenih ciljeva, koje sam oduvijek zastupao ili bolje rei, zbog kojih sam ili u, kako izgleda, sad biti definitivno osuen! - Okrivljeni, ostanite stajati, a ostali sjednite i molim mir u sudnici, jer u Vas, apne li netko, sve odmah dati udaljiti! - odnekud mi poznatom ve, a ini se njegovanom samo za ove prostore represijom, nagovijesti sudac snagu parninog postupka, koji zapone, umjesto uobiajenom procedurom uzimanja anomalija i itanjem optube, ovaj put ovako: - Okrivljeni ima pravo albe na izreeno rijeenje, koje e se po obavljenom dokaznom postupku izrei usmeno, ali nema pravo iznositi svoji obranu, jer e to za njega initi njegov branitelj, odreen od ovog asnog suda. Sud nee okrivljeniku dati mogunost da, kao to je to uobiajeno u praksi njegovih roita, stvara komine situacije svojim, kako misli, duhovitim dobacivanjima! Odreujem dalje da e se, ukoliko okrivljeni samo zucne, proces nastaviti bez njegovog prisustva! - Sud poinje zasjedati, a zbog izbjegavanja isticanja pristranosti arbitara, svi nose masku s likom " tefa s Klanjca " ujedno i kao sjeanje na, kod nekih izblijedjeli lik, a kao dokaz da nemamo nita prije nego treba, protiv okrivljenog, koji se ranije u nekim izjavama alio na rune poglede koje su mu upuivali suci, a posebno tuitelji! - Na mikrofon, dovoljno glasno da ga i sam spomenuti pokojnik uje, o da, kako bi ga razveselilo da moe biti sada s nama, bubne desni pomonik asne glave suda - da glave, glave s perikom, naravno sudakom perikom. - Optuba, izvolite, budite kratki i konkretni i bez zadrke ! UTORAK Njean osjeaj skoro nestvarnog dodira, koji mi prolazi kroz kosu, pojaano, iritirajui jo izraenije vratni predio lea, izaziva mi pravu buru najskrivenijih osjeaja, a mojim tijelom prolaze trnci. Moe li se to prepoznati kao milovanje za kojim sam tako dugo eznuo? Je li otkrivena skrivena elja ili je to nagrada koju sam konano zasluio? to god bilo, toliko je ugodno, da iskljuuje sve napetosti, nervoze i na nevjerojatan nain oputa gr u kojem se iscrpljeno tijelo tako dugo nalazi. Tko bi mogao probuditi na taj nain radost milovanja,

osim jedino moda - prsti majke nad djetetom i to majke koja svojim dodirom ozdravljuje bolesno dijete? Dobro, ali gdje je majka i gdje je ta mladost u kojoj se sve to vjerojatno i meni jednom desilo? Osjeam toplinu ugode i ne elim otkriti otkuda dolazi! Vano je da je ovdje na toliko potrebitom mjestu, u pravom trenutku! - Hvala ti, duhice moja, mnogo ti hvala! Ti me jedina razumije i zato te volim! - Ja sam pokraj tebe, jer to to ti osjea, za time i ja udim. Dobro ti jutro, milostivi gospodaru, toliko sam sretna da si, pa makar i zbog tog svog umora, tako lijepo spavao. Zadovoljstvo je promatrati ovu tvoju ranojutarnju nespremnost, ti moj prefrigani djeae! - Jo je no, a ti me ocjenjuje u jutru. - Nije no, mili moj! Samo je mrak u sobi, ali sunce je ve visoko i dan je ve prilino odmakao. - Kako, pa ja moram, ja sam ve trebao poeti raditi! - Nisam te mogla pustiti na posao, mili moj. Zlato moje, ti gori! - Misli, uzbuen sam zbog njenosti i... - I bolesti. I mukarci mogu nekada zakazati, i njima treba oporavak. Treba im i lijek koji je, kad izostaje na jedan nain, potrebno uzimati na drugi nain. - Tajanstvenost tvoja, mila moja, da li je to taj lijek? - Suneko moje poelo se buditi... - Zato sam ja sad tvoje suneko, poslije mili moj i zlato moje? - Zato to zlato oznaava tvoju vrijednost,mili moj da sam ti naklonjena, a suneko moje, zato to isijava toplinu, uostalom, uvjeri se sam, izvadi toplomjer ispod pazuha. - Molim? - i refleksno krenem prema toplomjeru pod pazuhom i izvadivi ga, pruam ga njoj, a ona mi kae: - Pogledaj, pogledaj! To je rezultat tvoje preforsiranosti, ak mislim da i nije tako lo, kakav je mogao biti! - Boe dragi, to predlae, to mi je initi? - Ve ini dobro, trai savjet, e, da si ga barem uvijek traio! Kraj ti se ne bi vidio! - Savjete mi je bilo lake davati, a ne da ih nisam htio primati, ve nisam znao da na njih imam pravo, a od koga bih ih i traio? - Ovisno o temi i dilemi. Na primjer, kad je zdravlje u pitanju pa ti dobro zna da je tu tvoj Zlatko Maek i nisi zaboravio da ti se primarius Avdagi vie nego ponudio kao lan konzilija, a toliko si ga i hvalio i preporuavao, a vidi, za sebe se nisi sjetio traiti savjet koji bi ti stigao uz izraz velikog zadovoljstva. - Ne misli valjda da sam ja stvarno organski bolestan? - Nisam to niti pomislila, niti rekla, ali te podsjeam, ako ba eli, na rijei dvojice lijenika koje toliko cijeni, a i na tvoje dosadno ponavljanje, stalno u okviru tvojih predavanja djeci koju ui, da je zdravstvena prevencija najvanija. Zar nisi svojim kolegama tisue puta rekao da je uspjean onaj menader, koji poslije velikih rezultata postignutih nakon viegodinjih aktivnosti, ostane netaknut i neoteen optereenou obvezama, bez simptoma bolesti, a svakako uz to jo i iv! - Samo nastavi, ako mi ba i nisi u tekstu kako elim, volim sluati melodinost tvoga glasa! - Dakle, opet ti treba savjet, jer pokuava po dobrom starom obiaju napasti jea! - Je je napao mene, i to u ranije jutro od najranijeg, a nisam ak ni siguran da nije skrivio moju slabost! - Slabost - i sam si svijestan da je uvelike posljedica rasipanja nepotrebne energije u toj tvojoj svakodnevici. Pratim te tako ve neko vrijeme i pokuavam te odgonetnuti iznutra, svjesna da si mnogo drukiji nego to se predstavlja. Tvoje isticanje je u koliziji s tvojom unutarnjom krhkou. Jesi li takav zato to se boji za svoje kristale? Znam. ula sam ve tvoju teoriju nastupa, koju si izvukao iz izreka mudrih, iz knjige aforizama koju ti je poklonila biva razrednica, Dunja Palcok, a glasi "Budi uvijek spreman rei svakome to misli, i podao ovjek e te se kloniti". Jesam li u pravu? - Naprijed kavaliri, pucajte! - Jesam, jesam. Nisam niti oekivala tvoje priznanje, ali znam da si mi ga dodijelio na tebi svojstven nain!

- Meni nije teko itati, ali ima malo ljudi koji znaju itati. Ja sam ti preiskren i ne mogu nita utajiti ili sakriti i ne mislim da sve znam, ali mislim da je u meni problem, jer mi netko nedostaje. Vidi, tvoja pomo, koju mi prua, prihvaajui razgovor, ta koaliciju koju ti potencira kao tandemski ali i oporbeni filtar za vanu svakodnevnu analizu pronalaenja najboljega, to mi je nedostajalo. Meni nedostaje moj brat blizanac, koji je umro za vrijeme ili moda tik poslije poroda. Majka je u pretekim mukama, dugo raajui, u neizvjesnosti ishoda, rodila istojajane blizance, 29. 11. 1959. godine. Tko je u cijeloj prii alosniji - ona u trenutku gubitka djeteta ili ja u etrdesetgodinjem traenju svoje polovice, koja mi pripada, ali koje nemam? - Dragi bi mi bili obojica, zna, Sinia, ali na ovome svijetu i ti si previe! - Znao sam da me ne voli i znam da me nitko ne voli, ali zato ja volim vas! - Voli nas. Reci na brzinu koga sve voli? - Volim tebe, volim sebe, ne, ne, sebe ne volim! To je bila ala, a volim voljeti! Da, to je to! - Voli se aliti - Volim se aliti, da - volim! - Izbjegava li temu ili moda eli da dijagnsticiramo jo koju skrivenu bolest? - E, da mi je sad ovdje najboji barmen svih vremena, moj dragi uitelj Esplanadine kole, gospodin Ratkajac, pa da mi sloi onakvu Bloody Mary kakvu sam popio na proslavi mature u istom hotelu! To bi mi jedino pomoglo! Jo da se tu nae onaj plemeniti gospodin Runje, koji je namjeravao u svome dobroinstvu pokloniti za kolu visoke gastronomije ae svih vrsta i namjena i to iz kvalitetnog programa Schott-Zvisela, s bezolovnom kristalnim tumberom! kola je trebala otvoriti nova vrata na starom, za to ureenom objektu s istoka Beanca, uz ideju i pomo tefanca i Balabana, i da su tu nazoni i dragi mi Hlebar i Duji i Vicko i Babi i Tadija i Bago i Para i Grgi i prof. Zora Markovi i dr. Injac i drugi moji mentori profesori pa da svi oni otkriju to misle o djeaku koji je nalik svakom drugom, proao kroz njihove ruke i legao gdje danas lei. - Hoe da ti donesem medicinski leksikon? Moda e bolje razumjeti dijagnozu ako je i sam postavi! - Znam da sam bolestan i znam da mnogi misle da sam bolestan i da zna da dobro misle! A ja mislim da ivim u okruju bedaka, ali im to nemam pravo rei, jer su u nadmonoj veini. Moe li, skrati ili konkretiziraj ovu jutarnju misu, jer nemam vremena sluati duge uvertire, kad znam razlog tvoje tobonje nenametljivosti: ti ustvari namjerno eli ishoditi moje priznanje da u zbog svoga zdravlja zanemariti svakodnevno poveanje preodgovornih prevelikih obveza. - Kad ba hoe, nije samo to! Nije rije samo o zdravlju, ve o tvojem konkretnom nastupanju spram onih kod kojih bi, da si to drukije zamislio, mnogo vie profitirao. - Hoe rei da bih, uz to to crnim ili kako ti misli - ubijam se vie za druge nego za sebe, trebao moliti nekoga da mi to sve zajedno jo i dozvoli? Zar ne bi netko mene trebao neto zamoliti? Zar bih ja uvijek trebao biti rtva ili jo vie - neije rtveno janje? - Otkud ti to da si ti uvijek rtveno janje? Moda si malo previe umilja? - Moda premalo! Moda sam vol na ranju! Hajde, objasni mi onu veer kad me posjetio gospodin Hrvoje arini - bila si tu blizu i ne samo ti. Mnogo je uiju slualo istinu, lociranu u prostor, vrijeme i okolinu. Hajde, komentiraj sada to! - Ne mogu. Ne mogu. Sad si me preduhitrio! Sad su injenice na tvojoj strani! - Hoe da ti prenesem razgovor iz Sabora? - Na koji razgovor misli? - Na onaj spontani, voen takorei na ulici, dok sam snimao Kamenitu ulicu ili ako e preciznije -Mali Lap, u viziji gornjogradskog hotela koji sam trebao urediti, na poziv gospoe Boikovi, tajnice turistikog drutva. - vrlja mi dosta, a sad si jo i postao tajanstven! - Da, tajanstven ili ne, ili biti ili ne biti! Pritom ne mislim na sebe, ve na jadni Markov trg, na kojem e i dalje, za vrijeme dok traje parade, djeca nabijati loptu u mozaini prozor Markove crkve, a gardisti nastupati na teret budeta, umjesto da u scenografiji retroaktivnih scenskih, ak i teatralnih prikaza, oivimo gornjogradski kohinor i stvorimo komercijalnu forma primu uivo. to su ti Grci ili Britanci ili Francuzi toliko mlai od nas Hrvata, toliko pametniji da sve znaju prodati i to nekoliko puta istu stvar, a da mi -

najstariji narod na svijetu, ne iz 7. stoljea, ve iz krapinske peine, to isto ako se ve nismo mogli sami dosjetiti, ne presnimimo iz pozitivnih primjera?! Draga moja, to ti je prava dijagnoza moje bolesti i ne trebam ja savjetnika, jer oni za koje ti misli da bi mene mogli savjetovati kraj Markovog, a na Katarininom, grade staklenike, a ti staklenici zagrijavaju atmosferu. Da, atmosferu! I u meni koji o tome progovaram i u onima koji ute, da ne naude tom krhkom omotau! - Sinia, molim te, smiri se. Prerano je da se uzbuuje. - Za napredak nikad nije prerano, niti prekasno! Povukla si me i sad sama sudi kakav sam i kada eksplodiram, a nastoj i procijeniti koliko dugo mogu trpjeti. - Kad, do koje granice trpi i to ini kad ti je svega dosta? - Piem, zlato moje, piem. Piem dok mi olovka pie i na taj nain se smirujem. A na pisma dobivam i odgovore i to simpatine odgovore, a najsimpatiniji su mi iz Ureda Predsjendika Tumana do kojega pokuavam doi osam godina. Meutim, to je nije bilo mogue. No dobio sam nekoliko pisama, kao npr. od dr. Njavre (koji mi jo jedno duguje, a tie se Raba) u kojemu se na lijep nain zahvalio na svemu to inim i estitao mi na radu, s naglaskom da se moji projekti dobro uklapaju u nacionalni program. No iz pisma sam mogao u rezimeu jedino zakljuiti da je napisano u stilu: vi umirete, hvala vam to ste nas obavijestili pa sam u tom stilu dobio i serijal slinih, s razliitim potpisima, osim posljednjega, koje u meni jo uvijek budi nadu da e me Predsjednik primiti, jer kako mi je objanjeno, to trenutno nije mogue zbog obaveza. Dr. Kostovi s tim pismom nije se prezentirao samo kao predstojnik Ureda, ve i kao lijenik koji je dobro dijagnosticirao moju bolest. No, vidjet u je li odredio adekvatnu dinamiku za provedbu lijeenja - Bit e sve u redu, vjeruj mi! Uvjerena sam da nije sve tako crno kako ti doivljava ili prihvaa stvari! - Da, nikad nije tako crno, da ne bi moglo biti jo crnje! Prekrasno je to to sam postigao taj uspjeh preko noi, radei prije toga 25 godina! A kako sam radio i kako sam uspio, to bi mogao znati samo dan koji dolazi, jer mom ivotu dani dolaze na nain kako oni to ele, a ja se samo prilagoavam. Sad oprosti, ne mogu biti ravnoduan i nemir me tjera da se javim na recepciju i vidim to se sve danas odigravalo - tako nazovem Dubravku. - Duda, dobro jutro, zahvaljujem to me niste dosad budili. Ba mi je trebao odmor. Reci to ima novoga? - Upravo imam na liniji gospodina Paju Kaniaja, kojeg sam uspjela dobiti na cirkularni telefon preko televizijske centrale. Po uputstvu Mire iz jueranje poruke. - Hvala, spoji mi - kaem i oekujem Pajin glas. - Bok, moj prijatelju koji je zaboravio na mene! - Vrlo mi je ao to ti se nisam prije javio. Pokuavao sam te dobiti, meutim, stanica je bila ili nedostupna ili iskljuena. Reci mi, molim te, kako se osjea nakon operacije? - Dobro, nije to nita strano bilo. - Znam, zato to su te brzo otpustili. Interesirao sam se u bolnici pa mi je objanjeno da je to laserska operacija. - Da, izbuili su mi etiri rupe, kroz njih ubacili kameru, kare, usisava i eki i - kamenja vie nema, a ja ve drugi dan furam okolo! Jako sam zadovoljan bolnikim tretmanom! - A ja u biti zadovoljan kad te doivim uivo i kad ti bude odgovaralo, rado bih doao k tebi da te vidim. - Prijatelji su uvijek dobrodoli! - Hvala ti i za prijatelj i za dobrodoli. elim ti sve najbolje! - sad ponovno zvrcnem Dudu - Duda, kaj ima jo za mene? - efe, imam neto kaj bu Vas razljutilo Doao je od ZAMP-a raun za autorska prava na izvoenje muzike, zbog Bolkovieve svadbe - 1.800 kn, to zbilja nakon svih peripetija koje ste imali s njima ili sa sucem Radoajem, direktorom ZAMP-a, zbilja nema smisla! - Duda, zakaj misli da me to razljutilo? Ja sam tako neto oekivao i pravo je udo da to nije ranije dolo. Rijeit cemo mi to. O da, rijeiti vrlo skoro i ne samo to nego i druge stvari! - Danas ste ili dobre volje ili malo potiteni? - Blizu, blizu. Osjeam se kao da mi je dr. Grgi cijelu no njeno solirao na gitari, izmjenjujui prekrasne tonove sa Svjetlanom na mandolini, dok sam, provodei medeni

mjesec, obasjan mjeseinom, na onom poznatom balkonu u Veroni, pijuckao nau plemiku medenu rakijicu, za koju ja znam najbolji recept. - efe, koga da zovem? Dr. Grudena, primarijusa Trbovia ili gospou primarijus Folnegovi? - Nemoj zvati nikoga. Nego uj, kad si ve spomenula prof. Grudena, to mi je on ispriao o vezi izmeu nastanka nae plemike rakije i medenog mjeseca. Sluaj ovako: medeni mjesec dobio je ime po spravljenoj rakiji, koja se u negdanjoj neimatini teko stjecala, a bila prepoznata kao posebno ljubavno pie Mladenci bi dobivali na poklon medene, dovoljno da je imaju za cijeli mjesec i zato je medeni mjesec dobio ime po medenoj rakiji! Zatreba li me, na raspolaganju sam. Nazovi me, - kaem Dubravki i obratim se mojoj duhici: - Jesi li sada vidjela kako novi dan ve od jutra poinje neljubazno, optereen nekorektnim odnosom ZAMP-ovaca...? - A ti, ti eli pokazati da si imun na njih, ali itam te - sprema ti njima neto grdo i nisi sigurno bez asa u rukavu No, kako bilo da bilo, imam jedan prijedlog za tebe: njeni dodiri i milovanja neka te uvedu u tvoje najbogatije carstvo gdje smije i pogrijeiti Utoni u snove i daj si malo oduka. Prihvati zaslueni odmor jer tebi nee nita pobjei. I ne stigavi se zahvaliti, san me savladao. ... Je li to sve od branitelja u zavrnoj rijei? - Da, asni predsjednie suda, mi smo izrekli nau obranu. - Tad odreujem pauzu od 15 minuta i molim porotu da donese prijedlog presude za optuenika. Pauza kao da i nije postojala, kao da tih petnaest minuta nije prolo. Ni o emu nisam razmiljao. Nisam se nadao ovome ili onome. Znao sam da sam unaprijed kriv. - Molim glasnogovornika porote da obznani presudu - kae sudac, a ja pomislim: - Ajde tjef, samo brzo! eka me konano zaslueni odmor! Slobodno sada i masku skine, jer sam uvjeren da odnedavno znam tko je i do sad bio monter mnogih procesa! - asni predsjednie suda, uzevi u obzir sve okolnosti iznijete u optubi, kroz sagledavanje okrivljenikove obrane, porota je donijela slijedei prijedlog presude... U taj as, kad pomislim zato prijedlog, stvori se iza mojih lea neobjanjiva buka. Vrata su uasno udarila, a u sudnicu je ulo nekoliko gardista, u odorama kakve nose pred predsjednikom rezidencijom. Svi u sudnici se skamenie. Novinari ustadoe i nastane u hipu tajac. To je sada potrajalo. Potrajala je ta tiina dovoljno dugo, da izvrtim film i prelistam sve albume prvih 39 godina, 11 mjeseci i 7 dana svoga ivota. Tiinu od koje su ve i ui boljele, prekinuo je konano u pravom trenutku, upotrijebljeni suev bat. - Tiina u sudnici! Ustanite, ita se presuda! Na to jedan od gardista povikne: - Predsjednie suda! Sudac ponovno lupi batom i jo glasnije i prodornije vikne: - Tiina, ita se presuda! Porotnie, nastavite. - Uzevi okolnosti navoda optube, sagledavi injenice koje je iznijela obrana, porota smatra da okrivljeni... I ba u trenutku kad je trebalo jo izgovoriti, po meni, samo dvije rijei - prolome se kroz sudnicu etiri rijei identina znaenja, ali od strane dvije osobe: istovremeno kliknu i porotnik i gardist: - Nije kriv! Na to sudac ponovno upotrijebi svoj bat i udarcem oznai da eli tiinu te upita gardista: - Tko vam je dao pravo da govorite, vojnie? - Predsjednik Republike Hrvatske! - odgovorio je vojnik i proitao proglas kojim me, na moje nezadovoljstvo, Predsjednik amnestijom osudio da se i dalje intoksiniram tim starim ciglama, borim za rehabilitaciju ni sam ne znam ega vie, da li dvoraca, ili... Nastavlja se