Miljevci Zbornik Sve

MILJEVCI U PROLOSTI
(s pogledom u budunost) Visovac Drinovci, 2008.
Urednitvo: Ante GULIN Miroslav IVI Drago MARGU Marko MENUI ime SAMAC
Korektori: Marko MENUI Drago MARGU
Urednici: Marko MENUI Drago MARGU
Graka priprema: Medijska produkcija SD
Tisak: Slobodna Dalmacija d.d. Split???? Nakladnik: Miljevaki sabor
Naklada: 400
Za nakladnika: ime Samac
Lektor:??????
UDK ZNANSTVENI skup Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost) (2007 ; Visovac - Drinovci) Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost) : zbornik radova sa Znanstvenoga skupa Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost), Visovac - Drinovci, 15.-16. lipnja 2007. / [urednici Marko Menui i Drago Margu]. Visovac Drinovci : ???? Miljevaki sabor, 2008. str. : ilustr. ; cm ISBN
MILJEVAKI SABOR
MILJEVCI U PROLOSTI
(s pogledom u budunost)
ZBORNIK RADOVA SA ZNANSTVENOG SKUPA MILJEVCI U PROLOSTI

(s pogledom u budunost)
Visovac - Drinovci , 15.-16. lipnja 2007.
Grb Miljevakog sabora
Visovac Drinovci, 2008.
Miljevci 2008.
Miljevci 2008.
Miljevci 2008.
SADRAJ
Proslov .............................................................................................................................................................................................................. Rije urednika .............................................................................................................................................................................................. Goran MIHELI GEOLOKI I GEOTEKTONSKI ASPEKTI NASTANKA MILJEVAKOG PLATOA .........................................................11 Drago MARGU PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE MILJEVAKOG PLATOA...........................................................................15 Marko MENUI MILJEVCI U PRETPOVIJESTI...............................................................................................................................................................67 eljko MILETI O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE KOD MILJEVACA U RIMSKO DOBA.............................87 Vladimir SOKOL PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE......................................................................................................................103 Ante BIRIN POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG KOTARA PROMINE.......................................115 Damir KARBI NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI................................................................................................................................. Joko ZANINOVI i Davor GAURINA NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA KRKI I IKOLI.................................................................................................................... Ante SEKULI NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR I DRAVNIK ............................................................................... Kreimir KUI MILJEVCI U TURSKO DOBA (OD 1463. DO POETKA 18. STOLJEA) .......................................................................... Davor GAURINA MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE........................................................................................................................................... Zdravko DIZDAR UPA MILJEVCI OD 1900. DO 1950. GODINE ............................................................................................................................. Mirela SLUKAN ALTI PRIRODNI I KULTURNI PEJSAI MILJEVACA U AUSTRIJSKOM KATASTRU 1828.-1830........................................ Zoran LADI i Zrinka NOVAK NEKI ASPEKTI DEMOGRAFSKE I OBITELJSKE POVIJESTI UPE MILJEVCI U NOVOM VIJEKU PREMA MATINIM KNJIGAMA ROENIH (KRTENIH) ............................................................................................................................ Ankica ILA IMPRAGA MILJEVAKA PREZIMENA ....................................................................................................................................................................... Zdravko IVKOVI GRADITELJSTVO NA PODRUJU MILJEVACA ............................................................................................................................
Miljevci 2008.
Fra arko MARETI MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA ............................................................................................................. Fra Jure BRKAN UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI .................................................................................................................................................... Fra ime SAMAC FRANJEVCI IZ MILJEVACA ...................................................................................................................................................................... Zdravka GVERI KRATKI PRIKAZ IVOTA I DJELOVANJA REDOVNICA IZ UPE MILJEVCI...................................................................... Davor GAURINA i Joko ZANINOVI VODENICE NA ROKOM SLAPU S OSVRTOM NA VODENICE VISOVAKOG SAMOSTANA ............................. Josip PILI KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA........................................................................................................................... Josip Pili SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI U 20. STOLJEU .......................................................................... Boris DELALIJA ZAPISI O MILJEVAKOM ZDRAVSTVU U PROLOSTI I DANAS......................................................................................... Drago MARGU, Marko MENUI i Stipan IVI MILJEVAKE LOKVE PRIRODNA I KULTURNA BATINA .................................................................................................... Joko ALETA OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO U TRI ETRI ZAPIVATI ZAJNO TRADICIJSKO GLAZBOVANJE MILJEVAKOG PLATOA NA POETKU 21. STOLJEA ............................................................................................................ Marko GRABI RASELJAVANJE MILJEVACA I EMIGRACIJA.................................................................................................................................... Pako KULUI SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE I POLITIKE DOGAAJE U MILJEVCIMA ......................................................... Fra Frane SAMODOL PRAZNICI 1953. ............................................................................................................................................................................................ Frane SAMODOL ETNIKI ZATVOR U KNINU.................................................................................................................................................................. Ivan BAI MILJEVCI U DOMOVINSKOM RATU I MILJEVAKA OLUJA ............................................................................................... Mijo GRABOVAC NAJSPORTSKIJE MALO MISTO NA SVITU ...................................................................................................................................... Miroslav IVI MILJEVAKI SABOR .................................................................................................................................................................................... Ivan BAI STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH, AUTOHTONIH SEOSKIH PROIZVODA OKOSNICA BUDUEG RAZVOJA MILJEVACA............................................................................................................................. Fra ime SAMAC RIJEI POZDRAVA NA OTVARANJU ZNANSTVENOG SKUPA (Visovac, 15. lipnja 2007.)................................... PROGRAM ZNANSTVENOG SKUPA MILJEVCI U PROLOSTI (s pogledom u budunost) .............................................................................................................
PROSLOV
Mnogi istraivai i putopisci, od Plinija, Fortisa i Schia1 do danas, ostavie svoje zabiljeke o Dalmaciji, njezinim prirodnim osobitostima, povijesnim zgodama, narodnim obiajima i kulturi, i to ne samo o priobalnom urbanom podruju, nego i o njezinu kontinentalnom dijelu. U tim napisima nije manjkalo nenaklonosti i neobjektivnosti pa se esto na narod prikazivalo zaostalim i primitivnim. Podrugljivi i podcjenjivaki ton, obilje svakovrsnih izmiljotina i raznovrsnih legenda stvorili su, osobito o Zagori, itav niz ukalupljenih i iskrivljenih pogleda. Takva snana i dugotrajna propaganda djelovala je i na itelje dalmatinskog kra, nameui im osjeaj manje vrijednosti. No, kako jo pred sto godina zapisa Frane Madirazza, na narod pored svog siromatva pokazuje odlike snage, umnosti i ljepote, moda vie nego drugi narodi i narodnosti.2 Ta snaga i ilavost, krijepljena vjerskim arom i domoljubnim nabojem, osigurale su mu opstanak sve do danas unato ne samo prirodnim, nego i drutveno-politikim nepogodama, stalnim migracijama i ratnim stradanjima. Petnaesta obljetnica osloboenja Miljevaca u Domovinskom ratu, dogaaja koji se s pravom moe prispodobiti feniksovu vraanju iz pepela, bila je povod za jedan drugi, drimo vaan dogaaj: znanstveni skup u organizaciji udruge Miljevaki sabor, posveen jednom dijelu Dalmatinske zagore, a koji ima i ivi sve odlike cjeline. Skup je odran na Visovcu i u Drinovcima, 15-16. lipnja 2007. na temu Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost). Okupio je strunjake koji su raznolikim interdisciplinarnim prilozima u najirem smislu rasvijetlili prirodne, drutvene, gospodarske, povijesne, vjerske i ine vidove ovog ulomka hrvatskog bia. Znanstveni prilozi s tog skupa sabrani su u ovom zborniku radova. Tako, nasuprot opoj predodbi da je ovo jalov, pasivan, krki kraj, dio priloga osvjetljuje njegove geoloke aspekte, bogatstvo njegove ore i faune te pokazuje da je posrijedi krajolik apsolutne ljepote, koji zbog velianstvenih i najraznovrsnijih oblika zavrjeuju dignitet i zatitu u kategoriji nacionalnog parka. Ipak, nije rije samo o pukim geolokim formama pejsaa i njegovim biolokim dragocijenostima, nego i o prostoru koji se tisuljeima uz najvee napore humanizirao. Sauvane krhotine vjekovnog trajanja, oaravajui oblici kulturne batine koji su se na tom prostoru nataloili - niz arheolokih lokaliteta, izvanserijske utvrde, mlinice, puke i sakralne graevine, pokretno kulturno blago - svjedoe da je na svakom pedlju ovog prostora
1 2 Plinije Stariji, Zemljopis starog svijeta, Split, 2004; Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984; Theodor Schi, Iz poluzaboravljene zemlje, Split, 1997. Frane Madirazza, Storia e costituzione dei comuni dalmati, Split, 1911.
Miljevci 2008.
postojao ivot od prapovijesti, kroz antiko, starohrvatsko, tursko, austrijsko doba Tom aspektu Miljevaca posveeni su arheoloki i povijesni prilozi od kojih se dio njih posebno bavi hrvatskim velikanima iz ovoga kraja, a njih je uvijek bilo i ima ih. Naime, ovo je kamenita kolijevka kraljeva i knezova (Svaia, Nelipia, ubia), kardinala (Utiinovia, Drakovia), umjetnika i knjievnika (Ivan Metrovi, Jakov Gotovac; dovde seu korijeni i Antunu Gustavu Matou), kolekcionara (Ante Topi Mimara), brojnih teologa, narodnih uitelja i voa te mnogih drugih vrlih mueva i ena, sportaa... Njihova ete imena uz malo truda nai u ovom zborniku. Nisu zanemareni ni etnografski, demografski i gospodarski vidovi miljevake stvarnosti; uz to obraeni su takoer kolstvo, zdravstvo te sakralno i tradicijsko graditeljstvo. upa Miljevci, kao uostalom cijela Dalmatinska zagora, stoljeima je vrelo iz kojeg se odlijevaju generacije koje obnavljaju urbana sredita i maticu hrvatske kulture, nacionalni drutveni, politiki i vjerski ivot. Miljevakoj upi te redovnicima /redovnicama i portaima koji su ponikli iz ovog kraja posveeno je nekoliko priloga. Nije se moglo zaobii ni teme o stradalnitvu kroz miljevaku povijest pa su takoer obraeni progoni, raseljavanje i ratni biljezi na miljevakom licu posebice Domovinski rat, spletke meunarodnih centara moi te svjedoanstva o osobnom doivljaju zatoenitva u srpskom logoru u Kninu. Pored osvrta na prolost, prezentirane su, dakako, mogunosti i perspektive razvoja Miljevaca pred izazovima budunosti. Naalost, preesta ratna pustoenja brisala su tragove koje je ivot ostavljao, ali neki su gubitci posljedica i nebrige pa ponekad i prjezira prema vlastitoj batini. Nije malo naih sunarodnjaka koji lutaju po svijetu i dive se tuim prirodnim ljepotama, tuoj batini i tuim velikanima, a svoje niti poznaju niti cijene. Znanstvenim skupom i ovim zbornikom htjeli smo oteti zaboravu i skrenuti pozornost na neslueno prirodno i kulturno-povijesno bogatstvo miljevake kamene ravnice koja ivi u zagrljaju dviju krakih ljepotica Krke i ikole, pod budnim okom visovakih franjevaca i nadasve Gospe visovake. Htjeli smo ono to je sauvano sabrati, analitiki i studiozno to obuhvatnije obraditi kako bismo to bolje spoznali svoje korijene i svoje povijesno trajanje te to bolje vrjednovali svoju batinu. Objavljivanjem zbornika Miljevce, dakako, elimo predstaviti i iroj zajednici; vjerujemo da e njegovi sadrajni znanstveni prinosi ispuniti tu svrhu i doprinijeti boljem poznavanju i ugledu Miljevaca. Ovo je prva knjiga o naoj kamen-ravnici koja je uvijek bila prkosna i ponosna, nikom podana, a domovini uvijeka odana. Grae za nove radove i monograje, vidljivo je, ima u izobilju; ne dvojim da e biti i pregalaca koji e ih napisati. Naposlijetku u ime organizatora skupa i nakladnika izravam iskrenu zahvalnost svim sudionicima za trud koji su utkali u svoje priloge, koje vam sa zadovoljstvom u ovom zborniku podastiremo. Takoer zahvaljujemo pokrovitelju, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta, te sponzorima ijom pomou se zapoeti posao sretno i uspjeno priveo kraju. Hvala i svima koji u globalizacijskim vihorima cijene i uvaju nau batinu te tako pridonose ouvanju nae loze. Dr. fra ime Samac
10
RIJE UREDNIKA
Posljednih godina na naim se prostorima pojavilo nekoliko hvalevrijednih zbornika koji obrauju odreena podruja, najee u okviru upnih ili opinskih granica, a koji su rezultat znanstvenih skupova ili, pak, truda pojedinaca zaljubljenih u odreeni kraj. Njihov znaaj je golem, budui prostorno i tematski pokrivaju ono ime se visoka povijest ne bavi i ne ulazi u pojedinosti toliko znaajne za budunost ovoga naroda, jer otimaju zaboravu gotovo ve zaboravljeno, potiu zatitu onoga to je utkano u identitet hrvatskoga puka, bude nadu u bolju i svjetliju budunost, vraaju izvorima istrgnuto iz iskona. Upravo svjesni injenice da bez rasvjetljavanja malih, zaboravljenih, istrgnutih i zabaenih tema inimo ogromnu uslugu ouvanju identiteta naega ovjeka i domovine openito, posegnuli smo za pozitivnim primjerima i, uz pomo znanstvenika i zaljubljenika u Miljevce, nau krnu, kamenitu ravnicu, organizirali znanstveni skup na kojem se progovorilo o davno zaboravljenim temama, o povijesnim ali preuivanim injenicama, o tragedijama, o ivotu, o Bogu i ovjeku, o sadanjosti i budunosti, o svemu onome to ini kameni ukupne povjesnice hrvatske. A rezultat skupa je zbornik, ovaj pred vama, kao spomen na sve to je stoljeima gradila uljevita ruka, kao opomena svima to su nosili zlo i pogibelj nevinih, kao zalog za bolje sutra. Znanstveni skup Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost), u povodu petnaeste obljetnice osloboenja Miljevaca u Domovinskom ratu, odran je na Visovcu i u Drinovcima 15. i 16. lipnja 2007. u organizaciji udruge Miljevaki sabor, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Na otvorenju skupa bili su nazoni brojni uzvanici i uglednici iz javnog, politikog i crkvenog ivota ibensko-kninske upanije. Sudionike skupa i goste u ime organizatora prigodnim rijeima pozdravio je fra ime Samac, a rijei pozdrava tiskane su u dodatku ovog Zbornika. Na Znanstvenom skupu u dva radna dana usmeno je izloeno 33 priopenja (36 autora) iz prirodnih i humanistikih znanosti. Zbornik sadrava ??? priloga, ??? autora. Svi prilozi objavljeni su u obliku u kojem su ih autori predali za tisak, uz nunu lekturu i korekturu tekstova. Unato velikom trudu u pripremi ovog zbornika, svjesni smo da se ipak mogla
11
Miljevci 2008. potkrasti pokoja greka, koju nam, iskreno se nadamo, neete zamjeriti. Dugujemo zahvalnost svima koji su se odazvali pozivu na skup i svima onima (brojnima!) koji su na bilo koji nain pomogli njegovu organizaciju, kao i pripremu i tisak zbornika, jer bez svih njih, bez svih nas, ostalo bi sve na ideji, na elji i na nadi da e se jednom slino ipak dogoditi. A zbornik otvara vidike i podloga je buduim istraivanjima i, nadamo se, buduim zbornicima, kako miljevakim tako i inima kojima e biti uzorom i poticajem. Na kraju jo jednom zahvaljujemo pokrovitelju, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta, autorima priloga, sponzorima, predstavnicima medija, prijateljima Miljevaca i svima onima koji su svojim nesebinim radom i osobnim odricanjem omoguili da ova knjiga ugleda svjetlo dana. Urednici
12
GEOLOKI I GEOTEKTONSKI ASPEKTI NASTANKA MILJEVAKOG PLATOA

Goran Miheli
Kada govorimo o nastanku Miljevakog platoa neophodno je opisati regionalna i subregionalna zbivanja na podruju Vanjskih dinarida i rijeke Krke. Regionalno gledajui, kretanje Afrike kontinentalne megaploe prema Euroazijskoj megaploi dolo je do subdukcije Jadranske mikroploe i izdizanja Dinarida. Daljnjim tektonskim pokretima dolo je do nastanka tipinih dinaridnih struktura (bora i reversnih rasjeda) koje se pruaju u pravcu NW-SE. Te su strukture nastale pirinejskom (kasni eocen oligocen), a morfoloki oblikovane savskom (kasni eocen miocen) fazom. Krajem pliocena i poetkom pleistocena u irem podruju dananje rijeke Krke nastala je erozijska zaravan koja se protezala veim dijelom slivnog podruja rijeke Krke, iji se kanjon usijecao kao posljedica intenzivne kasno-pleistocenske glacijacije. Dio te zaravni je i dananji Miljevaki plato. O postanku zaravni postoje tri teorije. Jedna pretpostavlja postojanje velike, iroke i spore rijeke koja je erodirala reljef, dok druga nastanak zaravni tumai abrazijom izazvanom postupnim povlaenjem mora. Prema treoj teoriji zaravan je nastala istodobnim erodivnim djelovanjem velike antecedentne rijeke i abrazivnim djelovanjem mora, ije je povlaenje poelo prije otprilike 3 000 000 godina.
13
Miljevci 2008.
Uvod
Regionalno gledajui, podruje Dinarida, u kojem je usjeen kanjon rijeke Krke i na kojem se nalazi Miljevaki plato, nastalo je subdukcijom Afrike megaploe (Jadranske mikroploe) pod Euroazijsku megaplou, kao rezultat raspada i kretanja paleokontinenata Gondwana i Laurazija. U vrijeme taloenja prvih naslaga u podruju dnanjeg Miljevakog platoa, podruje Dinarida pripadalo je prostranom Tethys moru. Dezintegracijom Gondwane nastaje vie ploa, a u gornjoj juri poinje otvaranje Atlantskog oceana. U podruju Tethysa bilo je vie dubokomorskih korita, u pravilu s jakom vulkanskom aktivnou, odvojenih podmorskim plitkovodnim zaravnima ili karbonatnim platformama. Obiljeja takve platforme ovo podruje je imalo tijekom mezozoika i dijela paleogena. Za takva podruja karakteristina je dugotrajna, najee kontinuirana karbonatna plitkomorska sedimentacija, iji rezultat su oko 7000 metara debele mezozojske karbonatne naslage (vapnenci i dolomiti), a koje su prisutne u najveem dijelu ireg podruja Miljevakog platoa (Polak i dr., 1990.).
Stratigrafski odnosi u irem podruju Miljevakog platoa

Najstarije naslage podruja Miljevakog platoa su senonski vapnenci sa rudistima, koji se javljaju mjestimino i uglavnom u skupinama. Transgresivno na senonske vapnence nalijeu paleocenske i donjo-eocenske liburnijske naslage sa fosilima brakine sredine. Kontinuirano slijede donjo i srednjoeocenski foraminiferski vapnenci (miliolidni, alveolinski i numulitni). Srednjoeocenski i kontinuirano se nastavlja na foraminiferske vapnence, a ine ga preteito lapori. Najmlae naslage na terenu su kvartarne starosti, a ine ih zemlja crvenica (terra rossa) koja prekriva podruja rasprostranjenosti vapnenaca; ukasta zemlja nastala troenjem lapora; te, rijee, bree nastale cementacijom krja siparita (Miheli, 1985.).
Redoslijed geolokih zbivanja

Geoloko formiranje podruja Miljevakog platoa poinje sedimentacijom senonskih rudistnih vapnenaca. U senonu dolazi do lokalnih sputanja i izdizanja morskog dna, to je rezultiralo okomitom i lateralnom izmjenom facijesa. Krajem krede dolazi do laramijskih pokreta koji su rezultirali izdizanjem terena i regresijom. Izdignute povrine izloene su eroziji i nastaje blagi paleoreljef. Kopnena faza traje do gornjeg paleocena, kada dolazi do nove transgresije, te nastaju izolirani brakini sedimentacijski okolii u kojima se taloe liburnijske naslage. Ti su bazeni u poetku bili oslaivani, da bi kasnijim napredovanjem transgresije nastali marinski, neritsko-litoralni uvjeti, tako da se u donjem eo14
Goran Miheli: GEOLOKI I GEOTEKTONSKI ASPEKTI NASTANKA... cenu taloe miliolidni, u donjem i srednjem eocenu alveolinski, te u srednjem eocenu numulitni vapnenci. U gornjem dijelu srednjeg eocena dolo je do produbljivanja sedimentacijskog bazena, promjene u sedimentacijskom ciklusu, te taloenja ikih naslaga. Ilirskim pokretima, koji poinju krajem srednjeg eocena dolazi do ponovnog izdizanja terena i regresije, te kopnenog taloenja promina naslaga. Liticirani sedimenti se zbog intenzivnih posteocenskih tektonskih pokreta (savska faza) boraju i reversno rasjedaju, tako da mjestimice dolazi do navlaenja gornjo-krednih senonskih vapnenaca na foraminiferske vapnence i ike naslage (Herak, 1986). U neogenu dolazi do manjih tektonskih kretanja, pa nastaju brojni okomiti i subokomiti neotektonski rasjedi. Izdignute povrine izloene su eroziji, te troenjem starijih naslaga nastaju kvartarne terestrike naslage (Jurai, 1987.; Miheli i dr., 1990.).
Morfogeneza Miljevakog platoa

Krajem pliocena i poetkom pleistocena nastala je prostrana sjevernodalmatinska krka zaravan u kojoj se, kao posljedica intenzivne kasno-pleistocenske glacijacije tektonski i litoloki predisponiranim smjerovima usijecao kanjon rijeke Krke. Postoji vie teorija o nastanku zaravni: (1) Fluvijalna teorija, koja pretpostavlja postojanje velike, iroke i spore rijeke u geolokoj prolosti, koja je erodirala inicijalni reljef; (2) Abrazijska teorija temelji se na konceptu abrazije litoralne zone postupnim povlaenjem mora; (3) Fluvijalno-abrazijska teorija pretpostavlja da je postanak zaravni rezultat kompleksne interakcije erozije, ispiranja i korozije karbonata u toplim i vlanim paleoklimatskim uvjetima koji su vladali prije 3 000 000 godina.
Literatura
Cukrov, N., Branica, M., Barii, D., Lojen, S., Miheli, G., Roman, Z. (2002.): Geokemijska istraivanja sedrenih barijera u Nacionalnom parku Krka, Izvjetaj po ugovoru, Institut Ruer Bokovi Zagreb, 54. str. Feri, S. (2000.): Vodi rijekom Krkom i Nacionalnim parkom Krka (Margu, D. ur.), JUNP Krka, ibenik, 111. str. Fritz, F. (1972.): Razvitak gornjeg toka rijeke Zrmanje, Kr Jugoslavije 8/1, JAZU Zagreb, 1 16. Herak, M. (1986.): A new concept of geotectonics of the Dinarides, Acta geol. 16/1, Zagreb, 1 42. Horvatini, N., Srdo, D., Krajcar Broni, I. (1990.): Ispitivanje ekolokog stanja rijeke Krke i sedrenih barijera, Izvjetaj po ugovoru, Institut Ruer Bokovi Zagreb, 13. str. 15
Miljevci 2008. Jurai, M. (1987.): Mehanizmi sedimentacije u nekim estuarijima Jadrana, svojstva recentnih sedimenata i suspendirane tvari, Disertacija, Sveuilite u Zagrebu, 103. str. Lojen, S., Dolenec, T., Vokal, B., Cukrov, N., Miheli, G., Papesh, W. (2004.): C and O stable isotope variability in recent freshwater carbonates (River Krka, Croatia), Sedimentology 51, 361 375. Mamui, P. (1971.): Osnovna geoloka karta SFRJ, List ibenik, List Knin, List Drni, 1: 100 000, Savezni geoloki zavod, Beograd. Miheli, G. (1985.): Geoloki odnosi podruja Zatona u srednjoj Dalmaciji, Diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu, 65. str. Miheli, G., Jurai, M., Kniewald, G., Beni, J. (1990.): Geoloki i geotektonski preduvjeti nastanka stvaranja rijeke Krke. Perica, D., Orei, D., Trajbar, S. (2006.): Geomorfoloke znaajke NP Krka, Neobjavljeni rad. Polak, A., Korolija, B., Fritz, F., Boievi, S. (1990.): Geoloka i hidrogeoloka obiljeja Nacionalnog parka Krka, Ekoloke monograje 2, Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 15 30. Stepinac, A. (1976.): Vodoprivredna osnova slivova Krke i Zrmanje, Knjiga 1, Hidrologija sliva Krke, I. dio (Stepnac, A. ur). Elektroprojekt, Zagreb, 148. str. egota, T. (1968.): Morska razina u holocenu i mlaem Wrmu. Geogr. Glasnik 30, Zagreb, 15 39. imek-koda, K. (1978.): Krka, Pomorska enciklopedija, JLZ, 4, Beograd, 137 138.
16
Bijeli lopo (Nymphaea alba)
PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE MILJEVAKOG PODRUJA

Drago Margu
U radu je izloeno stanje istraenosti ore i faune kraljenjaka miljevakog podruja. Do sada je zabiljeeno 420 svojti i podsvojti samoniklih papratnjaa i sjemenjaa svrstanih u 79 porodica, meu kojima je vie ilirsko-jadranskih endema, a 8 ugroenih uvrteno je u Crvenu knjigu vaskularne ore Hrvatske. Floristiki posebno su zanimljivi Roki slap i Visovako jezero jer se na njima, na malom prostoru, mogu promatrati biljke poplavnih uma, movara, vodenih stanita, stijena i kamenjara. U dijelu rijeke Krke na miljevakom podruju zabiljeeno je 16 riba svrstanih u sedam porodica. Meu
17
Miljevci 2008.
Piramidalni zvoni (Campanula pyramidalis)
18
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...
zabiljeenim ribama tri su hrvatski endemi, etiri endemi jadranskog slijeva i jedan endem Sredozemlja, a u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske uvrteno ih je 12. Na miljevakom podruju zabiljeeno je sedam vodozemaca svrstanih u 5 porodica, 16 gmazova svrstanih u 6 porodica, 187 ptica svrstanih u 48 porodica i 33 sisavca svrstanih u 13 porodica. U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske uvrtena su 2 vodozemca i 5 gmazova, a ovjeja ribica ujedno je i endem dinarskog kra. U Crvenu knjigu ugroenih ptica Hrvatske uvrteno je 37, a u Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske 11 ugroenih svojti. Velik broj ugroenih svojti primjer je dobroga gospodarenja prostorom iji reim (obrada tla, konja livada, ispaa ovaca i sl.) treba zadrati na dosadanjoj razini i u buduem razvoju da bi se ouvala bioloka raznolikost svojti i stanita.
Uvod
Bogatstvo i raznolikost ore i faune miljevakog podruja uvjetovana je raznolikou i ouvanou stanita (biotopa). Na relativno malom podruju postoji veliki broj razliitih stanita (sedrene barijere Rokog slapa, vodena stanita s tekuom vodom, velike povrine stajae vode Visovakog jezera, manje movarne povrine, stijene, kamenjari, ume, i antropogena stanita) koji se odrazio i na obilje biljnih i ivotinjskih svojti. Ljepota ovoga kraja privlaila je pozornost brojnih prirodoslovaca te prve pisane podatke o biljkama i ivotinjama ovog podruja nalazimo u djelima ve u 18. stoljeu.1 Tijekom 19 st. vane pisane podatke o biljkama nalazimo u djelima R. Visianija,2 a o ivotinjama u vie djela zoologa G. Kolombatovia.3 Naalost, njihova je vrijednost umanjena jer autori za pojedine svojte ne navode podruje nalaza ve ih navode na temelju regionalne pripadnosti (Dalmacija) i/ili geomorfoloke slinosti podruja (kr). U 20. stoljeu istraivanja ore i faune doline rijeke Krke sve su brojnija.4 Unato tomu prva sustavna istraivanja ore i vegetacije
1 2 3 A. FORTIS, Viagio in Dalmazia, Preso Alvize Milocco allApolline, Venezia 1774. - Put po Dalmaciji, priredio J. Bratuli, (s talijanskog preveo Mate Maras), Globus, Zagreb, 303 str.; P. N. CHRISOGNO, Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia, Trevigi 1780. R. VISIANI, Stirpium dalmaticarum specimen, Typis Crescinianis, Pattavii/PADOVA 1826; Florae Dalmaticae (supplementum), Mem. del. R. Ist. Venezia 1872., XVI (I). G. KOLOMBATOVI, Mammiferi, anbi e rettili della Dalmazia e pesci rari e nuovi per lAdriatico che furono catturati nelle acque di Spalato, God. izvje. Velike realke u Splitu 1881./82., str. 1-35; Aggiunte ai Vertebrati pubblicati nei programmi degli anni scolastici 1879./80., 1880./81., 1881./82., God. izvje. Velike realke u Splitu 1883./84, str. 1-28; Imenik kraljenjaka Dalmacije, II. Dio, Dvoivci, gmazovi i ribe, God. izvje. Velike realke u Splitu 1885./86., str. 1-20. 4 Z. PAVLETI, Ekologija briota na slapovima rijeke Krke s posebnim osvrtom na taloenje sedre, (doktorska disertacija, PMF-Zagreb), Zagreb 1956., 197. str.; Izvjetaj o istraivanjima ekologije briota na slapovima rijeke Krke, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb 1957., str. 297-307; Prilozi poznavanju ekologije briota na slapovima rijeke Krke u Dalmaciji, Rad JAZU 312, Zagreb 1957., str. 95-137; Sedreni slapovi rijeke Krke i njihov postanak, Kr Jugoslavije, 2, Zagreb, str. 71-98; I. MATONIKIN i Z. PAVLETI, Bioloka istraivanja na slapovima rijeke Krke, Ljetopis JAZU, 67, Zagreb 1960., str. 245-249; Biljni i ivotinjski svijet na sedrenim slapovima jugoslavenskih krkih voda, Bioloki glasnik, 14, Zagreb 1961., str. 105-128; Karakteristika biocenoza na sedrenim slapovima rijeke Krke u Dalmaciji, Kr Jugoslavije, 3, Zagreb 1962., str. 5-70; B. ULI, Contribution a letude de la repartition et de lecologie de quelques chauves-souris cavernicoles de Dalmatie, Mammalia, 25, Pariz 1961., br. 3, str. 287-313; M. KRPAN, Ornitofauna okolice ibenika, ibenik-Spomen zbornik o 900. obljetnici, Muzej grada ibenika, ibenik 1976., str. 569-
19
Miljevci 2008. Nacionalnog parka Krka, ukljuujui i miljevako podruje, provedena su u razdoblju 1989./91.,5 riba slatkovodnog dijela rijeke Krke 1988.,6 vodozemaca i gmazova 1989.,7 ptica 1988.8 i 2005.9 i sisavaca 1989. godine,10 a rezultati njihovih istraivanja i vlastitih opaanja11 prikazani su u ovom prilogu.
Flora
Na miljevakom podruju zabiljeeno je 420 svojti i podsvojti samoniklih papratnjaa (Pteridophyta) i sjemenjaa (Spermatophyta) svrstanih u 79 porodica (Tablica 1). Najveim brojem zastupljene su porodice Poaceae sa 49 taksona, Fabaceae sa 32 taksona, Lamiaceae sa 28 taksona, Cichoriaceae sa 25 taksona, Asteraceae sa 24 taksona i Brassicaceae sa 22 taksona. Prema tipovima vegetacije u kojima rastu 20,3% taksona nalazimo unutar razliitih tipova antropogene vegetacije naselja, prometnih puteva i poljoprivrednih kultura (korovna i ruderalna vegetacija) a 50,1% taksona u vegetaciji, stijena kamenjara, suhih kamenitih travnjaka, kamenjarskih panjaka, uma i ikara. Vegetaciji vlanih dolinskih livada i poplavnih rijenih travnjaka uz rubove rijene obale pripada 20,0% taksona, a u movarnoj i vodenoj vegetaciji nalazi se 9,6% taksona. U vegetacijskom pogledu miljevako podruje pripada listopadnoj ili submediteranskoj zoni sredozemne vegetacijske regije. Od ornih elemenata istiu se biljke mediteranskog i junoeuropskoga ornog elementa koje su zastupljene u svim dijelovima hrvatskog primorja i u podruju Sredozemlja. Zahvaljujui svom poloaju na miljevakom podruju mogu se nai opemediteranske biljke kao to su esmina (Quercus ilex), otroigliasta borovica (Juniperus oxicedrus), alepski bor (Pinus halepensis), smrdljika (Pistacia terebinthus), trlja (Pistacia lentiscus), cvena tetivka (Smilax aspera), drvolika pucalina (Colutea arborescens), okrugolisna vuja stopa (Aristolochia rotunda), plamenita pavitina (Clematis ammula), europski vranjemil (Plumbago europaea), vr586; J. ERVENY i B. KRYTUFEK, A contribution to the knowledge of the Bats of Central and Southern Dalmatia, Yugoslavia (Chiroptera, Mamalia). Bioloki vestnik, 36, Ljubljana 1988., str. 17-30; B. KRYTUFEK i N. TVRTKOVI, Insectivores and Rodents of the Central Dinaric Karst of Yugoslavia, Scopolia, 15, Ljubljana 1988., str. 1-59. 5 6 7 8 9 Lj. MARKOVI, Lj. ILIJANI, G. LUKA i V. HRAK, Kvalitativni sastav ore papratnjaa i sjemenjaa Nacionalnog parka Krka, PMF-Zagreb, Botaniki zavod, Zagreb 1993., 102. str. M. MRAKOVI, S. MIETI, D. URMANOVI, K. FAAI i . MATAIN, Ekoloka analiza stanja ihtiofaune unutar Nacionalnog parka Krka, Fakultet poljoprivrednih znanosti Zagreb, Istraivako razvojni centar za ribarstvo Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1988., 98. str. N. DE LUCA i B. ULI, Vodozemci i gmazovi Nacionalnog parka Krka, PMF-Zagreb, Zagreb 1989., 78. str. G. SUI, V. BARTOVSKY i D. RADOVI, Ptice nacionalnog parka Krka (preliminarna faunistika analiza, Zavod za ornitologiju JAZU, Zagreb 1988., 133. str. D. RADOVI, K. LESKOVAR, R. CRNKOVI, V. TUTI i J. KRALJ, Inventarizacija ornitofaune, kategorizacija i valorizacija ptijih vrsta i stanita Nacionalnog parka Krka, Zavod za ornitologiju HAZU, Zagreb 2005., 92. str. 10 D. KOVAI i B. ULI, Sisavci Nacionalnog parka Krka, PMF-Zagreb, Zagreb 1989., 107. str. 11 D. MARGU, Flora i fauna Nacionalnog parka Krka na prostoru upe Konjevrate, Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije: zbornik radova Znanstvenog skupa Sela ibenskog zalea upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u prolosti, Muzej grada ibenika, 14.-16. studenoga 2002., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2005., str. 33-66.
20
uta perunika (Iris pseudacorus)
jesoliki sunac (Fumana ericoides), sredozemna rusomaa (Capsella rubella), trnoviti zeji trn (Ononis spinsosa subsp. antiquorum), okruglasta vija (Medicago orbicularis), bijela metla (Osyris alba), zidna zidarica (Valantia muralis), sredozemna braka (Reichardia picroides), primorska otrica (Dactylis glomerata subsp. hispanica). Meu malobrojnim zapadnomediteranskim biljkama istie se srebrnasta tila (Argyrolobium zanonii), a od istonomediteranskih grmoliki graar (Coronilla emerus subsp. emeroides). Od mediteransko-atlantskih biljaka na miljevakom podruju mogu se nai seoska kupina (Rubus ulmifolius), sjajna iglica (Geranium lucidum), talijanski kozlac (Arum italicum), kruta tvrdulja (Desmazeria rigida) i sredozemni ovsik (Bromus madritensis), od europsko-mediteranskih atika vlasnjaa (Poa trivialis subsp. silvicola) i mirisava (ljekovita) kadulja (Salvia ocinslis) i od mediteransko-pontskih biljaka primorski krin (Chrysopogon gryllus) i pustenasi dubaac (Teucrium polium). Junoeuropskomediteranskim biljkama pripadaju ljekovita slezenica (Ceterach ocinarum), primorska pavitina (Clematis viticella), junjaki koprivi (Celtis australis), kamenjarska kamnica (Aethionema saxatile), ukastozeleni ednjak (Sedum ochroleucum subsp. ochroleucum), tupa vlaska (Dichanthium ischaemum), sjajna smilica (Koeleria splendens), tornjasta guarka (Arabis turrita), ljekovita slezenica (Ceterach ocinarum), uskolisni trputac (Plantago holosteum), dugolisna kruka (Pyrus amygdaliformis) i obini bljut (Tamus communis). Nalaze se 21
Miljevci 2008. i neke junoeuropske-pontske biljke kao to su hrast medunac (Quercus pubescens), obina rujevina (Cotinus coggygria), raeljka (Prunus mahaleb), obini dubaac (Teucrium chamaedrys), sitna vlasulja (Festuca valesiaca), uta vuja stopa (Aristolochia clematitis) i neplodna zob (Avena sterilis). Na hladnijim i vlanijim stanitima (vlane livade, poplavne ume) nalaze se i neke europske i srednjoeuropske biljke kao to su obina kalina (Ligistrum vulgare), obina pavitina (Clematis vitabla), ljubiasti gavez (Symphytum ocinale), razmaknuti a (Carex distans) i rahlocvjetni kaun (Orchis laxiora subsp. palustris). Na vlanim stanitima u sjeni nalazimo i neke biljke euroazijskog rasprostranjenja kao to su vodena mokrica (Myosoton aquaticum), enjaa (Alliaria petiolata), bijela vrba (Salix alba), rakita (Salix purpurea), modrosiva kupina (Rubus caesius) i movarni maslaak (Taraxacum palustre). Od ilirsko-junoeuropskih biljka zastupljene su bjelograb (Carpinus orientalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), draa (Paliurus spina-christi) i jesenska aika (Sesleria autumnalis). Na miljevakom podruju posebno su vane ilirskojadranske biljke, a naroito ilirsko-jadranske endemine biljke, meu kojima nalazimo livadni procjepak (Scilla litardierei), piramidalni zvoni (Campanula pyramidalis), zvonika (Campanula lepida), oman (Inula verbascifolia), jadransku ljubicu (Viola adriatica), ilirsku peruniku (Iris illyrica) i vulfenovu mljeiku (Euphorbia characias subsp. wulfenii). Floristiki posebno su zanimljiva podruja Rokog slapa i Visovakog jezera jer se tu na malom prostoru mogu promatrati biljke poplavnih uma, movara, vodenih stanita kao i biljke stijena i kamenjara. Na stijenama iznad Rokog slapa mogu se promatrati endemine biljke zvonika (Campanula lepida), ilirska perunika (Iris illyrica), oman (Inula verbascifolia), piramidalni zvoni (Campanula pyramidalis), kao i neke druge zanimljive biljke kao to su kositernica (Ephedra fragilis), izverugana gromotulja (Alyssoides sinuata), mjeinasta gromotuljka (Alyssoides utriculata) i na sunanim stranama pojedinana stabla crnike (Quercus ilex). Uz obale Krke i Visovakog jezera u poplavnim umama i na rijenoj obali nalazimo bijelu vrbu (Salix alba), pepeljastu vrbu (Salix cinerea), krhku vrbu (Salix fragilis), rakitu (Salix purpurea), crnu topolu (Populus nigra), utu peruniku (Iris pseudacorus) i veliki a (Carex pendula), trska (Phragmites australis) i irokolisni rogoz (Typha latifolia). U vodi Krke istiu se bijeli lopo (Nymphaea alba), uti lokvanj (Nuphar lutea), tankolisni abnjak (Ranunculus trichophyllus) i obini borak (Hippuris vulgaris), a na vlanim livadama prevladava rahlocvjetni kaun (Orchis laxiora). U Crvenu knjigu vaskularne ore Hrvatske12 u kategoriju ugroene svojte uvrtene su jednoilna uka (Blackstonia perfoliata), rigasta bekmanija (Beckmannia eruciformis), mrkvasta podlanica (Caucalis platycarpos), razdijeljeni a (Carex divisa), obini borak (Hippuris vulgaris) i veliki abnjak (Ranunculus lingua), a u kategoriji osjetljive svojte dugi otrik (Cyperus longus) i perzijska djetelina (Trifolium resupinatum).
12 T. NIKOLI i J. TOPI (ur.), Crvena knjiga vaskularne ore Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2004., 693. str.
22
Tablica 1. Sistematska pripadnost i popis ore miljevakog podruja (Markovi i sur., 1993.)
PTERIDOPHYTA (PAPRATNJAE) 1. Porodica: Equisetaceae

1. 2. 3. 4. 5. 6. Eqiusetum arvense L. - poljska preslica Eqiusetum palustre L. - movarna preslica Asplenium onopteris L. - iljasta slezenica Asplenium trichomanes L. - smea slezenica Ceterach ocinarum DC. - ljekovita slezenica, zlatinjak Polypodium australe Fee - junjaki oslad
2. Porodica: Aspleniaceae
3. Porodica: Polypodiaceae SPERMATOPHYTA (SJEMENJAE) GYMNOSPERMAE : CONIFEROPSIDA 4. Porodica: Cupressaceae

7. 8. 9. 10. Cupressus sempervirens L. - zimzeleni empres Juniperus oxycedrus L. subsp. oxycedrus - otroigliasta borovica Juniperus phoenicea L. - fenika borovica Pinus halepensis Miller - alepski bor
5. Porodica: Pinaceae GYMNOSPERMAE : GNETOPSIDA 6. Porodica: Ephedraceae

11. Ephedra fragilis Desf. subsp. campylopoda (C.A. Meyer) Ascherson & Graebner - kositernica
ANGIOSPERMAE : DICOTYLEDONES 7. Porodica: Aceraceae

12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Acer campestre L. - javor, klen Acer monspessulanum L. - maklen Acer negundo L. - negundovac Cotinus coggygria Scop. - obina rujevina Pistacia lentiscus L. - trlja Pistacia terebinthus L. - smrdljika Angelica sylvestris L. - umska anelika Berula erecta (Huds.) Coville /=Sium erectum Huds./ - uspravni greun 23
8. Porodica: Anacardiaceae
9. Porodica: Apiaceae
Miljevci 2008. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. Bupleurum baldense Turra subsp. gussonei (Arcangeli) Tutin (= B. veronense Turra) - osjavi zvinac Caucalis platycarpos L. /= C. daucoides L./ - mrkvasta podlanica Chaerophyllum temulum L. /= Ch. temulentum L./ - njiua krabljica Daucus carota L. subsp. carota - mrkva Eryngium amethystinum L. - ljubiastomodri kotrljan Hydrocotyle vulgaris L. - ljepuak Oenanthe stulosa L. - cjevasta trbulja Oenanthe lachenalii C.C. Gmelin - lanchenalova trbulja Oenanthe peucedanifolia Pollich Oenanthe silaifolia Bieb. /= O. media Briseb./ - movarna trbulja Orlaya grandiora (L.) Hom. - velecvjetna moraina Seseli montanum L. subsp. tommasinii (Reichenb. l.) Arcangeli - tomasinijevo devesilje Tordylium apulum L. - apulijska orjaica Tordylium ocinale - ljekovita orjaica Torilis arvensis (Huds.) Lk. - poljska ekinjavka Hedera helix L. - brljan Aristolochia clematitis L. - uta vuja stopa Aristolochia rotunda L. - okruglolisna vuja stopa Anthemis arvensis L. subsp. arvensis - poljski jarmen Anthemis tinctoria L. - bojadisarski jarmen Artemisia alba Turra /= A. lobelii All./ - bijeli pelin Artemisia vulgaris L. - obini pelin Bombycilaena erecta (L.) Smolj. - uspravna malica Carduus micropterus (Borbas) Teyber - uspravni striak Carduus pycnocephalus L. - sitnoglaviasti striak Carlina corymbosa L. - gronjasti kravljak Carthamus lanatus L. subsp. lanatus - vunenasti bodalj Centaurea calcitrapa L. - zvjezdasta zeina Centaurea spinosociliata Seenus subsp. cristata (Bartl.) Dostal - krestava zeina Centaurea spinosociliata Seenus subsp. spinosociliata trnovitotrepaviava zeina Chamomilla recutita (L.) Rauschert /= Matricaria chamomilla L. pro parte/ - prava kamilica Cirsium arvense (L.) Scop. - poljski osjak Crupina vulgaris Cass. - obini nosan Erigeron annuus (L.) Scop. subsp. septentrionalis (Fernald & Wieg.) Wagenitz
10. Porodica: Araliaceae 11. Porodica: Aristolochiaceae 12. Porodica: Asteraceae
24
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. Helichrysum italicum (Roth) G. Don l. subsp. italicum sredozemno smilje Inula brtiannica L. - britanski oman Inula verbascifolia (Willd.) Hauskn. subsp. verbascifolia Leucanthemum leucolepis (Briq. & Cavillier) Horvati - ljetna ivanica Onopordon illyricum L. - ilirski kravaac Pallenis spinosa (L.) Cass. subsp. spinosa - trnoviti uac Picnomon acarna (L.) Cass. - ikalina Tanacetum cinerariifolium (Trev.) Schultz Bip. - buha Buglossoides arvensis (L.) I.M. Johnston - bijela biserka Buglossoides purpurocaerulea (L.) I.M. Johnston /= Lithospermum purpurocaeruleum L./ - modra biserka Cerinthe minor L. - mala visika Cynoglossum columnae Ten. - jednogodinji pasji jezik Echium vulgare L. - obina lisiina Myosotis discolor Pers. /= M. collina Hom., M. versicolor Sm./ arena potonica Myosotis scorpioides L. /= M. palustris (L.) Hill./ - movarna potonica Onosma echioides L. /= O. javorkae Simonkai/ - rumenjaa Symphytum ocinale L. - ljubiasti gavez Aethionema saxatile (L.) R. Br. - kamenjarska kamnica Alliaria petiolata (Bieb.) Cavara & Grande /= A. ocinalis Andrz. ex.Bieb./ - enjaa Alyssoides sinuata (L.) Medicus /= Alyssum sinuatum L./ izverugana gromotulja Alyssoides utriculata (L.) Medicus - mjeinasta gromotuljka Alyssum minus (L.) Rothm. /= A. campestre auct./ poljska gromotulja Arabis hirsuta L. - otrodlakava guarka Arabis turrita L. - tornjasta guarka Capsella rubella Reuter - sredozemna rusomaa Cardamine graeca L. - grka reuha Cardamine hirsuta L. - otrodlakava reuha Cardamine impatiens L. - ukasta reuha Cardamine pratensis L. - livadna reuha Cardaria draba (L.) Desv. /= Lepidium draba L./ - streliasta grbica Coronopus squamatus (Forskal) Ascherson - puzava odra Hesperis glutinosa Vis. - ljepiva veernica Isatis tinctoria L. - bojadisarski vrbovnik Myagrum perfoliatum L. - proratena upljica Nasturtium ocinale R. Br. - potoarka 25
13. Porodica: Boraginaceae
14. Porodica: Brassicaceae
Miljevci 2008.
Rahlocvjetni kaun (Orchis laxiora)
26
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 89. 90. 91. 92. 93. Rorippa amphibia L. - ambijski grbak Rorippa silvestris (L.) Besser - umski grbak Sisymbrium ocinale (L.) Scop. - ljekoviti oranj Thlaspi alliaceum L. - smrdljiva estika Callitriche cophocarpa Sendtner /= C. polymorpha Lnnr./ abovlatka Campanula erinus L. - sitnocvjetna zvonika, zvoni Campanula lepida Feer /= C. fenestrellata Feer subsp. fenestrellata/ - prozorska zvonika, zvoni Campanula pyramidalis L. - piramidalna zvonika, zvoni Campanula sibirica L. subsp. divergentiformis (Jv.) Domin sibirska zvonika, zvoni Campanula trachelium L. - koprivastolisna zvonika, zvoni Humulus lupulus L. - hmelj
15. Porodica: Callitrichaceae 16. Porodica: Campanulaceae

94. 95. 96. 97. 98. 99.
17. Porodica: Cannabaceae 18. Porodica: Caprifoliaceae

100. Lonicera etrusca Santi - etruanska kozja krv 101. Sambucus ebulus L. - abdovina, bazga 102. Viburnum tinus L. - lemprika, udikovina
19. Porodica: Caryophyllaceae

103. Arenaria leptoclados (Reichenb.) Guss. - utozelena pjeskarica 104. Cerastium ligusticum Viv. subsp. ligusticum /= C. campanulatum Viv./ 105. Cerastium pumilum Curtis subsp. pallens (F. W. Schultz) Schinz & Thell. /= C. glutinosum Fries/ - ljepljivi roac 106. Dianthus sylvestris Wulfen subsp. sylvestris - umski karanl 107. Herniaria hirsuta L. - upava kilavica 108. Herniaria incana Lam. - sivkasta kilavica 109. Myosoton aquaticum (L.) Moench /= Stellaria aquatica (L.) Scop., Malachium aquaticum (L.) Fries/ - vodena mokrica 110. Petrorhagia saxifraga (L.) Link /= Tunica saxifraga (L.) Scop./ stjenoviti kameniak 111. Silene alba (Mill.) E.H.L. Krause subsp. divaricata (Rchb.) Walters - bijela puina, bijeli golesak 112. Silene vulgaris (Moench) Garcke subsp. angustifolia (Miller) Hayek - naduta puina
20. Porodica: Ceratophyllaceae

113. Ceratophyllum demersum L. - kruta voika
21. Porodica: Cichoriaceae

114. Chondrilla juncea L. - uta zveka 27
Miljevci 2008.
Fini zvoni (Campanula lepida)
115. 116. 117. 118. 119. 120. 121. 122. 123. 124. 125. 126. 127. 128. 28
Cichorium intybus L. - divlja vodopija Crepis foetida L. subsp. rhoeadifolia (Bieb.) elak - smrdljivi dimak Crepis neglecta L. - zanemareni dimak Crepis rubra L. - ruiasti dimak Crepis sancta (L.) Babcock - rascijepani dimak Crepis setosa Haller l. - bodljasotrepaviavi dimak Crepis vesicaria L. subsp. haenseleri (Boiss. ex DC.) P.D. Sell /= C. taraxacifolia Thuill./ - mjehurasti dimak Hieracium heterogynum (Froelich) Guterm. /= H. stupposum (Rchb.) Rchb. f./ - kuinasta runjika Hieracium hoppeanum Schultes subsp. troicum Zahn hopeova runjika Leontodon crispus Vill. subsp. rossianus (Degen & Lengyel) Hayek kovravi lavlji zub Leontodon hispidus L. subsp. danubialis (Jacq.) otrodlakavi lavlji zub Leontodon hispidus L. subsp. hispidus - otrodlakavi lavlji zub Leontodon taraxacoides (Vill.) Merat subsp. taraxacoides maslakasti lavlji zub Reichardia picroides (L.) Roth - sredozemna braka
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 129. 130. 131. 132. 133. 134. 135. 136. Rhagadiolus stellatus (L.) Gaertner - zvjezdasti kosvac Scolymus hispanicus L. - sikalina Sonchus asper (L.) Hill. subsp. glaucescens (Jordan) Ball - otri ostak Sonchus oleraceus L. - zeljasti ostak Taraxacum laevigatum (Willd.) DC. - glatki maslaak Taraxacum ocinale agg. - ljekoviti maslaak Taraxacum palustre agg. - movarni maslaak Urospermum picroides (L.) Scop. ex F.W. Schmidt - bijela babljaa
22. Porodica: Cistaceae

137. Fumana ericoides (Cav.) Gaud. - vrjesoliki sunac 138. Helianthemum nummularium L. Miller /= H. vulgare Gaertner/ obina sunanica 139. Helianthemum oelandicum (L.) DC. subsp. italicum (L.) Font Quer & Rothm. /= H. italicum (L.) Pers./ - sredozemna sunanica
23. Porodica: Convolvulaceae

140. Calystegia sepium (L.) R. Br. - obini ladole 141. Convolvulus althaeoides L. subsp. tenuissimus (Sibth. & Sm.) Stace /= C. elegantissimus Miller/ - otrodlakavi slak 142. Convolvulus arvensis L. - poljski slak 143. Convolvulus cantabrica L. - ruiasti slak
24. Porodica: Cornaceae

144. Cornus sanguinea L. subsp. sanguinea - svibovina, svib
25. Porodica: Corylaceae

145. Carpinus orientalis Miller - bjelograb 146. Corylus avellana L. - sivosmea lijeska 147. Ostrya carpinifolia Scop. - crni grab
26. Porodica: Crassulaceae

148. Sedum acre L. - iljati ednjak 149. Sedum hispanicum L. /= S. glaucum Waldst. & Kit./ modrozeleni ednjak 150. Sedum ochroleucum Chaix subsp. ochroleucum ukastozeleni ednjak 151. Sedum sexangulare L. /= S. boloniense Loisel/ - bolonjski ednjak 152. Sedum telephium L. subsp. maximum (L.) Krocker /= S. maximum Suter/ - veliki ednjak
27. Porodica: Cucurbitaceae

153. Bryonia cretica L. subsp. dioica (Jacq.) Tutin - dvodomni bljutac
28. Porodica: Dipsacaceae

154. Dipsacus fullonum L. - umska eljugovina 155. Knautia arvensis (L.) Coulter - poljska prenica 156. Scabiosa triandra L. /= S. gramuntia L./ - poljska zvjezdoglava 29
Miljevci 2008.
Ilirska perunika (Iris illyrica)
30
29. Porodica: Euphorbiaceae

157. Euphorbia characias L. subsp. wulfenii (Hoppe ex Koch) A.R.Sm. /= E. wulfenii Hope ex Koch, E. veneta sensu Hayek/ - vulfenova mljeika 158. Euphorbia fragifera Jan. - jagodasta mljeika 159. Euphorbia helioscopia L. - mljeika suncogled 160. Euphorbia spinosa L. - trnovita mljeika
30. Porodica: Fabaceae

161. Anthyllis vulneraria L. subsp. praepropera (A. Kerner) Bornm. pravi ranjenik 162. Argyrolobium zanonii (Turra) P.W. Ball - srebrnasta tila 163. Astragalus hamosus L. - kukiasti kozlinac 164. Astragalus melleri Steudel & Hochst. - krki kozlinac 165. Chamaecytisus spinescens (C. Presl) Rothm. - trnovita uica 166. Colutea arborescens L. - drvolika pucalina 167. Coronilla cretica L. - kretski graar 168. Coronilla emerus L. subsp. emeroides (Boiss. & Spruner) Hayek - grmoliki graar 169. Coronilla scorpioides (L.) Koch - korpionski graar 170. Genista sylvestris Scop. subsp. dalmatica (Bartl.) Lindb. dalmatinska utilovka 171. Lathyrus setifolius L. - bodljastolisna kukaviica 172. Lens nigricans (Bieb.) Gordon - crnkasta lea 173. Lotus corniculatus L. f. vulgaris Koch - roiava svindua 174. Medicago arabica (L.) Hudson - arapska vija 175. Medicago lupulina L. - hmeljasta vija 176. Medicago minima (L.) Bartal. - siuna vija 177. Medicago orbicularis (L.) Bartal. - okruglasta vija 178. Medicago prostrata Jacq. - polegnuta vija 179. Onobrychis arenaria (Kit.) DC. - pjearska grahorika 180. Ononis spinosa L. subsp. antiquorum (L.) Arcangeli - trnoviti zeji trn 181. Robinia pseudacacia L. - bagrem 182. Securigera securidaca (L.) Degen & Dorer - sredozemna sjekirica 183. Spartium junceum L. - brnistra, uka 184. Trifolium arvense L. - njivska djetelina 185. Trifolium campestre Schreber - poljska djetelina 186. Trifolium fragiferum L. subsp. bonannii (C. Presl) Sojak jagodasta djetelina 187. Trifolium patens Schreber - uta djetelina 188. Trifolium pratense L. - crvena djetelina 189. Trifolium repens L. - puzava djetelina 190. Trifolium resupinatum L. - perzijska djetelina 191. Trifolium scabrum L. - hrapava djetelina 192. Vicia peregrina L. - strana grahorica 31
Miljevci 2008.
31. Porodica: Fagaceae

193. Quercus ilex L. - crnika, esmina 194. Quercus pubescens Willd. - hrast medunac
32. Porodica: Gentianaceae

195. Blackstonia perfoliata (L.) Hudson - jednoilna uka
33. Porodica: Geraniaceae

196. 197. 198. 199. 200. 201. 202. 203. Erodium cicutarium (L.) LHer. subsp. cicutarium - kratkokljuni apljan Geranium columbinum L. - golublja iglica Geranium lucidum L. - sjajna iglica Geranium molle L. - mekana iglica Geranium phaeum L. - smea iglica Geranium purpureum Vill. - purpurna iglica Geranium robertianum L. - smrdljiva iglica Geranium rotundifolium L. - okruglolisna iglica
34. Porodica: Globulariaceae

204. Globularia meridionalis (Podp.) O. Schwarz - modra glavulja
35. Porodica: Haloragaceae

205. Myriophyllum verticillatum L. - prljenasti krocanj
36. Porodica: Hippuridaceae

206. Hippuris vulgaris L. - obini borak
37. Porodica: Hypericaceae

207. Hypericum perforatum L. /incl. H. veronense Schrank/ rupiasta pljuskavica
38. Porodica: Lamiaceae

208. Acinos arvensis (Lam.) Dandy /= Satureja acinos (L.) Scheele, Calamintha acinos (L.) Clairv./ - kamenjarska gorska metvica 209. Ajuga chamaepitys (L.) Schreber - uta ivica 210. Ajuga genevensis L. - ledinska ivica 211. Clinopodium vulgare L. /= Satureja vulgaris (L.) Fritsch/ obina gorska metvica 212. Lycopus europaeus L. - obina vuja noga 213. Marrubium incanum Desr. - bijela marulja 214. Marrubium vulgare L. - obina marulja 215. Melittis melissophyllum L. - medenika 216. Mentha aquatica L. - vodena metvica 217. Micromeria juliana (L.) Bentham ex Reichenb. - primorska bresina 218. Prunella vulgaris L. - obina celinica 219. Salvia glutinosa L. - ljepljiva kadulja 220. Salvia ocinalis L. mirisava (ljekovita) kadulja 221. Salvia pratensis L. - livadna kadulja 32
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 222. 223. 224. 225. 226. 227. 228. 229. 230. 231. 232. Salvia verticillata L. - prljenasta kadulja Satureja montana L. subsp. montana - primorski ubar Satureja subspicata Bartl. ex Vis. - planinski ubar Sideritis romana L. subsp. romana - sredozemni oist Stachys cretica L. subsp. salviifolia (Ten.) Rech. - kaduljasti istac Stachys palustris L. - movarni istac Stachys thirkei C. Koch Teucrium chamaedrys L. - obini dubaac Teucrium montanum L. - brdski dubaac, trava iva Teucrium polium L. - pustenasti dubaac Teucrium scordium L. subsp. scordioides (Schreber) Maire & Petitmengin - lukoviasti dubaac 233. Thymus pulegioides L. - obina majina duica
39. Porodica: Linaceae

234. Linum nodiorum L. - vorasti lan 235. Linum tenuifolium L. - tankolisni lan
40. Porodica: Loranthaceae

236. Arceuthobium oxycedri (DC.) MB. - imelica borovice
41. Porodica: Lythraceae

237. Lythrum salicaria L. - purpurna vrbica
42. Porodica: Malvaceae

238. 239. 240. 241. Althaea cannabina L. - kopljasti bijeli sljez Althaea hirsuta L. - rutavi bijeli sljez Althaea ocinalis L. - ljekoviti bijeli sljez Malva sylvestris L. - umski sljez
43. Porodica: Moraceae

242. Ficus carica L. /incl. var. capricus Risso/ - maloazijska smokva
44. Porodica: Nymphaeaceae

243. Nuphar lutea (L.) Sibth. & Sm. - uti lokvanj 244. Nymphaea alba L. - bijeli lipo
45. Porodica: Oleaceae

245. Fraxinus angustifolia Vahl. subsp. oxycarpa (Bieb. ex Willd.) Franco & Rocha Alfonso - uskolisni jasen 246. Fraxinus ornus L. - crni jasen 247. Ligustrum vulgare L. - obina kalina 248. Olea europaea L. /incl. var. silvestris Brot./ - maslina
46. Porodica: Oronbanchaceae

249. Orobanche gracilis Sm. - njeni volovod 250. Orobanche ramosa L. - razgranjeni volovod 33
Miljevci 2008.
Ljekovita kadulja (Salvia ocinalis)
34
47. Porodica: Plantaginaceae

251. 252. 253. 254. Plantago altissima L. - visoki trputac Plantago holosteum Scop. - uskolisni trputac Plantago lanceolata L. - suliasti trputac Plantago media L. - srednji trputac
48. Porodica: Plumbaginaceae

255. Plumbago europaea L.- europski vranjemil
49. Porodica: Polygonaceae

256. 257. 258. 259. 260. 261. 262. Bilderdykia dumetorum (L.) Dumort. - loboda Polygonum lapathifolium L. - kiseliasti dvornik Polygonum salicifolium Brouss. ex Willd. /= P. serrulatum Lag./ Rumex conglomeratus Murray - skupljena kiselica Rumex crispus L. - kovrava kiselica Rumex obtusifolius L. - tupolisna kiselica Rumex pulcher L. subsp. divaricatsu (L.) Arc. - lijepa kiselica
50. Porodica: Primulaceae

263. Anagallis foemina Miller /= A. coerulea Schreber/ - modra kriviica 264. Asterolinon linum-stellatum (L.) Duby - zvjezdolan 265. Cyclamen repandum Sibth. & Sm. - primorska ciklama
51. Porodica: Ranunculaceae

266. 267. 268. 269. 270. 271. 272. 273. 274. 275. 276. 277. 278. 279. 280. Anemone hortensis L. - vrtna umarica Clematis ammula L. - plamenita pavitina Clematis vitalba L. - obina pavitina Clematis viticella L. - primorska pavitina Nigella damascena L. - damaanska crnjika Ranunculus acris L. - abnjak ljuti Ranunculus bulbosus L. - lukoviasti abnjak Ranunculus caria L. subsp. calthifolius (Reichenb.) Arcangeli /=Ficaria calthifolia Reichenb./ - zlatica Ranunculus lingua L. - veliki abnjak Ranunculus millefoliatus Vahl. - tisuulisni abnjak Ranunculus neapolitanus Ten. - napuljski abnjak Ranunculus parviorus L. - sitnocvjetni abnjak Ranunculus repens L. - puzavi abnjak Ranunculus sardous Crantz - sardinijski abnjak Ranunculus trichophyllus Chaix - tankolisni abnjak
52. Porodica: Rhamnaceae

281. Frangula alnus Miller /= Rhamnus frangula L./ - truljika 282. Frangula rupestris (Scop.) Schur /= Rhamnus rupestris Scop./ kamenjarska krkavinka 283. Paliurus spina-christi Miller - draa 284. Rhamnus alaternus L. - vazdazelena krkavina 285. Rhamnus intermedius Steudel & Hochst. - srednja krkavina 35
Miljevci 2008.
Hrast medunac (Quercus pubescens)
36
53. Porodica: Rosaceae

286. 287. 288. 289. 290. 291. 292. 293. 294. 295. 296. 297. 298. 299. Agrimonia eupatoria L. - obina turica Crataegus monogyna Jacq. - jednovratni glog Filipendula ulmaria (L.) Maxim. - prava konara Geum urbanum L. - pravi blaenak Potentilla australis Kraan - juni petoprst Potentilla hirta L. - otrodlakavi petoprst Potentilla reptans L. - puzajui petoprst Prunus mahaleb L. - raeljka Prunus spinosa L. - trnula, trnina Pyrus amygdaliformis Vill. - dugolisna kruka Rosa canina L. - pasja rua Rubus caesius L. - modrosiva kupina Rubus ulmifolius Schott - seoska kupina Sanguisorba minor Scop. subsp. muricata Briq. - bodljiasta krvara
54. Porodica: Rubiaceae

300. Crucianella latifolia L. - irokolisni broevac 301. Galium aparine L. - ekinjasta broika 302. Galium corrudifolium Vill. /= G. adriaticum Ronniger/ mediteranska broika 303. Galium lucidum All. - sjajna broika 304. Galium mollugo L. - livadna broika 305. Galium palustre L. - cretna broika 306. Sherardia arvensis L. - sitni koljenac 307. Valantia muralis L. - zidna zidarica
55. Porodica: Salicaceae

308. 309. 310. 311. 312. Populus nigra L. - crna topola Salix alba L. subsp. alba - bijela vrba Salix cinerea L. - pepeljasta vrba Salix fragilis L. - krhka vrba Salix purpurea L. subsp. lambertiana (Sm.) A. Neumann ex Rech. l. - rakita
56. Porodica: Santalaceae

313. Osyris alba L. - bijela metla
57. Porodica: Scrophulariaceae

314. Chaenorrhinum minus (L.) Lange subsp. minus - mala zijevaljka 315. Gratiola ocinalis L. - ljekovita milica 316. Misopates orontium (L.) Ran. - poljska zijevalica 37
Miljevci 2008. 317. Pseudolysimachion barrelieri (Schott ex Roem. & Schult.) Holub barelevova estoslavica 318. Rhinanthus minor L. /= Alectorolophus minor (L.) Wimmer & Grab./ - mali ukavac 319. Scrophularia canina L. - uskolisni strupnik 320. Scrophularia nodosa L. - vorasti strupnik 321. Verbascum densiorum Bertol. /= V. thapsiforme Schrader/ velecvjetna divizma 322. Verbascum nigrum L. - crna divizma 323. Verbascum orientale (L.) All. /= Celsia orientalis L./ - istonjaka prosanica 324. Verbascum thapsus L. - sitnocvjetna divizma 325. Veronica beccabunga L. - potona estoslavica 326. Veronica hederifolia L. subsp. triloba (Opiz) elak - trokrpa estoslavica 327. Veronica persica Poiret - perzijska estoslavica
58. Porodica: Simaroubaceae

328. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle - ljezdasti pajasen
59. Porodica: Solanaceae

329. Solanum dulcamara L. - paskvica 330. Solanum nigrum L. subsp. nigrum - crna pomonica
60. Porodica: Ulmaceae

331. Celtis australis L. - junjaki koprivi 332. Ulmus minor Miller /= U. carpinifolia G. Suckow, U. campestris auct., non L./ - poljski brijest
61. Porodica: Urticaceae

333. Urtica dioica L. - dvodomna kopriva
62. Porodica: Verbenaceae

334. Verbena ocianalis L. - ljekoviti spori
63. Porodica: Violaceae

335. Viola adriatica Freyn - jadranska ljubica 336. Viola hirta L. - rutava ljubica
64. Porodica: Vitaceae

337. Vitex vinifera L. subsp. vinifera - vinova loza
65. Porodica: Zygophyllaceae

338. Tribulus terrestris L. - zemaljski babin zub 38
ANGIOSPERMAE : MONOCOTYLEDONES 66. Porodica: Alismataceae

339. Alisma plantago-aquatica L. - obini aboun
67. Porodica: Amaryllidaceae

340. Leucojum aestivum L. subsp. aestivum - ljetni drijemovac
68. Porodica: Araceae

341. Arum italicum Miller - talijanski kozlac
69. Porodica: Cyperaceae

342. 343. 344. 345. 346. 347. 348. 349. 350. 351. 352. Carex distans L. - razmaknuti a Carex divisa Hudson - razdijeljeni a Carex elata All. subsp. elata /= C. stricta Good/ - kruti a Carex hirta L. - runjavi a Carex pendula Hudson - veliki a Carex spicata Hudson /= C. contigua Hoppe/ - bodljikavi a Carex tomentosa L. - pustenasti a Cladium mariscus (L.) Pohl - movarni ljutak Cyperus longus L. /= Chlorocyperus longus (L.) Palla/ - dugi otrik Eleocharis palustris (L.) Roemer & Schultes - movarna jezernica Scirpus holoschoenus L. /= Holoschoenus vulgaris Link/ obina glavica 353. Scirpus lacustris L. subsp. lacustris 354. Scirpus maritimus L. subsp. maritimus /= Bolboschoenus maritimus (L.) Palla/ - primorski rani
70. Porodica: Dioscoreaceae

355. Tamus communis L. - obini bljut
71. Porodica: Iridaceae

356. Iris illyrica Tomm. - ilirska perunika 357. Iris pseudacorus L. - uta perunika
72. Porodica: Juncaceae

358. Juncus compressus Jacq. - zbijeni sit
73. Porodica: Lemnaceae

359. Lemna minor L. - mala vodena lea
74. Porodica: Liliaceae

360. 361. 362. 363. 364. Allium avum L. - uti luk Allium sphaerocephalon L. subsp. sphaerocephalon - glavasti luk Asparagus acutifolius L. - otrolisna paroga Asphodeline lutea (L.) Reichenb. - uta zlatoglavica Muscari comosum (L.) Miller - kitnjasta presliica 39
Miljevci 2008.
Kitnjasta presliica (Muscari comosum)
365. Ornithogalum collinum Guss. /= O. tenuifolium Guss./ - tankolisno ptije mlijeko 366. Scilla litardierei Breistr. /= S. pratensis Waldst. & Kit./ - livadni procjepak 367. Smilax aspera L. - cvena tetivka
75. Porodica: Orchidaceae

368. Orchis laxiora Lam. subsp. palustris (Jacq.) Bonnier & Layens rahlocvjetni kaun
76. Porodica: Poaceae

369. 370. 371. 372. 373. 374. 375. 376. Aegilops geniculata Roth /= A. ovata L. pro parte/ - jajolika ostika Agrostis gigantea Roth Agrostis stolonifera L. - bijela rosulja Alopecurus rendlei Eig /= A. utriculatus auct ., non Solander/ mjeinasti repak Anthoxanthum odoratum L. - obina mirisavka Avena barbata Pott ex Lk. subsp. barbata - bradata zob Avena sterilis L. - neplodna zob Beckmannia eruciformis (L.) Host subsp. eruciformis - rigasta bekmanija
40
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 377. Brachypodium distachyon (L.) Beauv. - dvoklasiasta kostrika 378. Brachypodium retusum (Pers.) Beauv. /= B. ramosum Roemer & Schultes/ - razgranjena kostrika 379. Briza maxima L. - velika treslica 380. Bromus commutatus Schrader subsp. commutatus - zamijenjeni ovsik 381. Bromus erectus Hudson subsp. erectus - uspravni ovsik 382. Bromus hordeaceus L. subsp. hordeaceus - meki ovsik 383. Bromus madritensis L. - sredozemni ovsik 384. Bromus racemosus L. - grozdasti ovsik 385. Bromus squarrosus L. - strei ovsik 386. Chrysopogon gryllus (L.) Trin. - primorski krin, hrobrada 387. Cynodon dactylon (L.) Pers. - prstasti troskot, zubaa 388. Cynosurus echinatus L. - bodljasti krestac 389. Dactylis glomerata L. subsp. hispanica (Roth) Nyman /= D. hispanica Roth/ - primorska otrica 390. Dasypyrum villosum (L.) Borb. /= Haynaldia villosa (L.) Schur/ vlasnasta hajnaldija 391. Desmazeria rigida (L.) Tutin /= Scleropoa rigida (L.) Griseb./ - kruta tvrdulja 392. Dichanthium ischaemum (L.) Roberty /= Andropogon ischaemum L./ - tupa vlaska 393. Elymus elongatus (Host) Runemark /= Agropyron elongatum (Hosta ) Beauv./ - dugaka pirika 394. Elymus hispidus (Opiz) Melderis /= Agropyron intermedium (Host) Beauv./ - srednja pirika 395. Festuca arundinacea Schreber - trstasta vlasulja 396. Festuca trachyphylla (Hackel) Krajina /= F. duriuscula auct. p.p./ tvrtkasta vlasulja 397. Festuca valesiaca Schleicher ex Gaudin - sitna vlasulja 398. Hordeum murinum L. subsp. leporinum (Link) Arcangeli - stoklasa 399. Koeleria splendens C. Presl - sjajna smilica 400. Lolium perenne L. - viegodinji ljulj 401. Lophochloa cristata (L.) Hyl. /= Koeleria phleoides (Vill.) Pers./ jednogodinja smilica 402. Melica ciliata L. subsp. ciliata /= M. nebrodensis Parl./ - trepaviavi meku 403. Paspalum paspalodes (Michx) Scribner 404. Phragmites australis (Cav.) Trin. ex Steudel /= P. communis Trin./ trska 405. Poa annua L. - jednogodinja vlasnjaa 41
Miljevci 2008. 406. 407. 408. 409. 410. 411. 412. 413. 414. 415. 416. 417. 418. 78. 419. 79. 420. Poa bulbosa L. - lukoviasta vlasnjaa Poa palustris L. - movarna vlasnjaa Poa trivialis L. subsp. trivialis- obina vlasnjaa Poa trivialis L. subsp. sylvicola (Guss.) H. Lindb. l. - atika vlasnjaa Polypogon viridis (Gouan) Breistr. /= Agrostis verticillata Vill./ prljenasta rosulja Sclerochloa dura (L.) Beauv. - jednogodinja tvrdika Sesleria autumnalis (Scop.) F.W. Schultz - jesenska aika Setaria pumila (Poiret) Schultes /= S. glauca (L.) P.B./ crvenkasti muhar Setaria viridis (L.) Beauv. - zeleni muhar Vulpia ciliata Dumort. subsp. ciliata - trepaviavi brak Potamogeton crispus L. - kovravi mrijesnjak Potamogeton lucens L. - svjetlucavi mrijesnjak Potamogeton perfoliatus L. - prorasli mrijesnjak Porodica: Sparganiaceae Sparganium erectum L. - razgranjeni jeinac Porodica: Typhaceae Typha latifolia L. - irokolisni rogoz
77. Porodica: Potamogetonaceae
Fauna
Bioloki sustav rijeke Krke ine mediteranske i submediteranske ivotinjske zajednice. U zoogeografskom pogledu miljevako podruje pripada junoeuropskom (mediteranskom i submediteranskom) podruju, koje se zbog osebujnog poloaja te mozaikog rasporeda razliitih tipova stanita odlikuje izuzetno bogatom i raznolikom faunom.
Ribe
U dijelu rijeke Krke na miljevakom podruju zabiljeeno je 16 svojti riba svrstanih u sedam porodica (Tablica 2). Uzvodno od Rokog slapa dominiraju hladnovodne svojte kao to su potona pastrva (Salmo trutta m. fario), kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykis) i glavatica (Salmo marmoratus). Nizvodno od Rokog slapa i u Visovakom jezeru najbrojnije su drlja (Scardinius erythrophthalmus hesperidicus), otrulja (Aulopyge hugeli), ilirski klen (Leuciscus illyricus), svali (Leuciscus svallize), mren (Barbus plebejus), jegulja (Anguilla anguilla) i linjak (Tinca tinca). U veem broju zastupljene su rijena babica (Blennius uviatilis) 42
Rijena babica (Salaria uviatilis)
i gambuzija (Gambusia anis), a nalaze se i koljuka (Gasterosteus aculeatus) i visovaki glavoi (Knipowitschia mrakovcici). Visovaka pastrva (Salmo visovacensis), koja moe dosei teinu i do 14 kg, izuzetno je rijetka i njezin status je upitan jer u ihtiolokim istraivanjima 1988. godine nije zabiljeena. Od utvrenih svojti drlja, visovaki glavoi i visovaka pastrva hrvatski su endemi, glavatica, svali, ilirski klen i otrulja endemi su jadranskog slijeva, a rijena babica endem je Sredozemlja. Od 16 svojti kalifornijska pastrva i gambuzija alohtone su vrste unesene u tok Krke poetkom 20.st., a linjak i aran, koji su autohtone vrste Hrvatske u Krku su unesene 1949. godine. U Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske13 uvrteno je 12 svojti riba. U kategoriju kritino ugroene svojte uvrtena je glavatica, u kategoriju ugroene svojte mren, otrulja, aran, koljuka, visovaki glavoi i visovaka pastrva, u kategoriju osjetljive svojte potona pastrva, svali, ilirski klen i rijena babica, a u kategoriju gotovo ugroene svojte drlja.
Tablica 2. Kvalitativna struktura riba dijela rijeke Krke miljevakog podruja (Mrakovi i sur., 1988.)
1. Porodica: pastrve (Salmonidae)

1. 2. 3. 4. potona pastrva (Salmo trutta m. fario Linnaeus, 1758) kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss Walbaum, 1792) glavatica (Salmo marmoratus Cuvier, 1829) visovaka pastrva (Salmo visovacensis Taler, 1950)
13 M. MRAKOVI, A. BRIGI, I. BUJ, M. ALETA, P. MUSTAFI i D. ZANELLA, Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2006., 253. str.
43
Miljevci 2008.
2. Porodica: arani (Cyprinidae)

5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. svali (Leuciscus svallize sp. Heckel et Kner, 1858) ilirski klen (Leuciscus illyricus Heckel et Kner, 1858) drlja (Scardinius erythrophthalmus hesperidicus Heckel, 1843) mren (Barbus plebejus Bonaparte, 1839) otrulja (Aulopyge hugeli Heckel, 1842) aran (Cyprinus carpio Linnaeus, 1758) linjak (Tinca tinca Linnaeus, 1758)
3. Porodica: jegulje (Anguillidae)

12. (Anguilla anguilla Linnaeus, 1758)
4. Porodica: koljuke (Gasterosteidae)

13. koljuka (Gasterosteus aculeatus Linnaeus, 1758)
5. Porodica: gambuzije (Poecilidae)

14. gambuzija (Gambusia anis Baird et Girard, 1859)
6. Porodica: babice (Blennidae)

15. rijena babica (Salaria uviatilis Asso, 1801)
7. Porodica: glavoi (Gobiidae)

16. visovaki glavoi (Knipowitschia mrakovcici Miller, 1990)
Vodozemci
Traci ujezerenih dijelova toka, movare, poplavne livade i lokve, odvojene od glavnog toka rijeke Krke, na miljevakom podruju obiluju vodozemcima, a do danas zabiljeeno je sedam svojti svrstanih u pet porodica (Tablica 3). Najbrojnija je velika zelena aba (Rana ridibunda) koja je rasprostranjena na svim tipovima vodenih stanita. Na vlanim livadama, uz rubove uma i u tracima obitavaju umska smea aba (Rana dalmatina) i zelena krastaa (Bufo viridis Laurenti, 1768), uz rubove uma i u grmlju blizu vode, pod liem, u podzemnim rupama i u kronjama drvea, obina gatalinka (Hyla arborea), a u vlanim jamama uz rijeku krastaa (Bufo bufo). U umi hrasta medunca mogue je, iako rijetko, nakon kia vidjeti, lako prepoznatljivog po utim pjegama, pjegava dadevnjaka (Salamandra salamandra). Na desnoj obali rijeke ikole u pilji nasuprot Torka obitava najvea podzemna vodena ivotinja kra Dinarida, ovjeja ribica (Proteus anguinus). U NP Krka (pilja Miljacka II) prvi put je otkrivena 1989., a u pilji u kanjonu ikole 1999. godine. Od utvrenih svojti ovjeja ribica endem je dinarskog kra. U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske14 ovjeja ribica uvrtena je u kategoriju osjetljive svojte, a gatalinka u kategoriju gotovo ugroene svojte.
14 B. JANEV HUTINEC, E. KLETEKI, B. LAZAR, M. PODNAR LEI, J. SKEJI, Z. TADI i N. TVRTKOVI, Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2006., 95. str.
44
Svali (Leuciscus svallize)
Glavatiica (Salmo marmoratus)
Otrulja (Aulopyge huegeli)
45
Miljevci 2008.
Tablica 3. Sistematska pripadnost i popis vodozemaca miljevakog podruja (De Luca i uli, 1989.; Grbac, 2006.)
Red: repai (Caudata) 1. Porodica: vodenjaci i dadevnjaci (Salamandridae)

1. 2. pjegavi dadevnjak (Salamandra salamandra Linnaeus, 1758) ovjeja ribica (Proteus anguinus cf. anguinus Laurenti,1768)
2. Porodica: ovjeje ribice (Proteidae) Red: bezrepci (Anura) 3. Porodica: krastave abe (Bufonidae)
3. 4. 5. 6. 7. krastaa (Bufo bufo Linnaeus, 1758) zelena krastaa (Bufo viridis Laurenti, 1768) gatalinka (Hyla arborea Linnaeus, 1758) umska smea aba (Rana dalmatina Bonaparte, 1840) velika zelena aba (Rana ridibunda Pallas, 1771)
4. Porodica: gatalinke (Hylidae) 5. Porodica: abe (Ranidae)
Gmazovi
Kamenjari s oskudnom niskom vegetacijom i/ili niskom grmolikom vegetacijom (garig) i rubovi uma na miljevakom podruju obiluju gmazovima, a do danas zabiljeeno je 16 svojti svrstanih u 6 porodica (Tablica 4). U mirnim vodama nalazimo barsku kornjau (Emys orbicularis), a uz bare i manje rukavce obinu anaru (Testudo hermanni). U osunanim umama, stjenovitim stanitima i suhozidima nalazimo beznogoga gutera, blavora Pseudopodus apodus), velikog zelembaa (Lacerta trilineata). Najbrojnija svojta koja nastanjuje sve vrste stanita, od movarnih stanita do suhozida je primorska guterica (Podarcis sicula), dok na suhim stanitima nalazimo manju krku gutericu (Podarcis melisellensis). U mirnim vodama obitavaju bjelouka (Natrix natrix) i ribarica (Natrix tessellata), a u ikarama i na kamenjaru ilac (Coluber najadum), ara poljarica (Coluber gemonensis), Eskulapova zmija (Elaphe longissima), etveroprugi kravosas (Elaphe quatuorlineata) i crvenkrpica (Zamenis situla). Na miljevakom podruju mogue je vidjeti i otrovnicu poskoka (Vipera ammodytes) i dvije poluotrovnice zmajura (Malpolon monspessulanus) i prca (Telescopus fallax). U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske, ribarica i crvenkrpica uvrtene su u kategoriju vjerojatno ugroene svojte, a barska kornjaa, kopnena kornjaa i veliki zelemba u kategoriju potencijalno ugroene svojte. 46
umska smea aba (Rana dalmatina)
Pjegavi dadevnjak (Salamandra salamandra)
47
Miljevci 2008.
Krastaa (Bufo bufo)
Kopnena kornjaa (Testudo hermanni)
48
ara poljarica (Coluber gemonensis)
Bjelouka (Natrix natrix)
49
Miljevci 2008.
Veliki zelemba (Lacerta trilineata)
Tablica 4. Sistematska pripadnost i popis gmazova miljevakog podruja (De Luca i uli, 1989.; Grbac, 2006.)
1. Porodica: barske kornjae (Emydidae)

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 50 barska kornjaa (Emys orbicularis Linnaeus, 1758) kopnena kornjaa, anara (Testudo hermanni Gmelin, 1789) blavor (Pseudopodus apodus Pallas, 1775) veliki zelemba (Lacerta trilineata Bedriaga, 1886) primorska guterica (Podarcis sicula Ranesque, 1810) krka guterica (Podarcis melisellensis Braun, 1877) ara poljarica (Coluber gemonensis Laurenti, 1768) ilac (Coluber najadum Eichwald, 1831) bjelica ili Eskulapova zmija (Elaphe longissima Laurenti, 1768)
2. Porodica: kornjae kopnice (Testudinidae) 3. Porodica: puzai (Anguidae) 4. Porodica: guterice (Lacertidae)
5. Porodica: guevi (Colubridae)
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 10. 11. 12. 13. 14. 15. kravosas (Elaphe quatuorlineata Lacepede, 1789) crvenkrpica (Zamenis situla Linnaeus, 1758) zmajur (Malpolon monspessulanus Herman, 1804) bjelouka (Natrix natrix Linnaeus, 1758) ribarica, kockasta vodenjaa (Natrix tessellata Laurenti, 1768) crnokrpica (Telescopus fallax Fleischmann,1831)
6. Porodica: ljutice (Viperidae)

16. poskok (Vipera ammodytes Linnaeus, 1758)
Ptice
Na miljevakom podruju zabiljeeno je 187 svojti ptica svrstanih u 48 porodica (Tablica 5) od kojih 59 obitava na vodenim, a 128 na kopnenim stanitima. Najvei broj ptica na Visovakom jezeru i uu rijeke ikole utvren je u razdoblju od studenog do veljae, to ukazuje na izuzetnu vanost podruja za seobu i zimovanje ptica. Za proljetne i jesenske seobe na Visovakom jezeru mogue je promatrati veliki broj ptica selica. Najbrojnija zimovalica je liska (Fulica atra), este su krunata patka (Aythya fuligula), glavata patka (Aythya ferina), patka liarka (Anas clypeata), krulja (Anas crecca) divlja patka (Anas platyrhynchos) i patka pupanica (Anas querquedula), a mogue je vidjeti zvidaru (Anas penelope) i patku lastarku (Anas acuta). Uz jata pataka na jezeru obitavaju i jata gusaka: lisasta guska (Anser albifrons) i siva guska (Anser anser). Siva se aplja (Ardea cinerea) zadrava tijekom itave godine, a aplja danguba (Ardea purpurea), mala bijela aplja (Egretta garzetta), velika bijela aplja (Egretta alba), uta aplja (Ardeola ralloides), gak (Nycticorax nycticorax) i bukavac (Botaurus stellaris) mogu se vidjeti za proljetne i jesenske seobe. Tijekom jesenske i proljetne seobe na jezeru se zadravaju veliki vranac (Phalacrocorax carbo) i mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus), a brojni su bijeli ronac (Mergus albellus) i veliki ronac (Mergus merganser). U trsci plivajua gnijezda gradi ubasti gnjurac (Podiceps cristatus), koji svoje mlade nosi na leima, a na stabljikama gnijezda vjea trstenjak cvrkuti (Acrocephalus scirpaceus). Na poplavljenim livadama gnijezda gradi ria tijoka (Porzana porzana), a u visokom au mala tijoka (Porzana pusilla). Uz Visovako jezero i ikolu zimuje i rijetki crnoprugasti trstenjak (Acrocephalus melanopogon). Na liticama i stijenama u kanjonu Meu gredama i uzvodno od Rokog slapa mogu se promatrati svojte stjenovitih stanita kao to su modrokos (Monticola solitarius), kamenjar (Monticola saxatilis), gavran (Corvus corax), vjetrua (Falco tinnunculus), brgljez kamenjar (Sitta neumayer), zmijar (Circaetus gallicus), uara (Bubo bubo), uk (Otus scops), hridna lastavica (Ptyonoprogne rupestris) i bijela iopa (Apus melba). U kanjonu ikole gnijezdi se sivi sokol (Falco peregrinus), 51
Miljevci 2008.
Divlja patka (Anas platyrhynchos)
a od rijetkih svojti moe se vidjeti krki sokol (Falco biarmicus) i prugasti orao (Hieraaetus fasciatus). Na mjeovitim stanitima seoskih krajobraza miljevakog platoa gnijezde se crnoglava (Emberiza melanocephala), velika (Emberiza calandra) i crnogrla strnadica (Emberiza cirlus), dok na uu ikole zimuje movarna strnadica (Emberiza schoeniclus). Na kamenjarskim panjacima gnijezde se samotni parovi velike eve (Melanocorypha calandra), a u makiji crnoglave grmue (Sylvia melanocephala). U Crvenu knjigu ugroenih ptica Hrvatske15 uvrteno je 37 svojti. U kategoriju kritino ugroene svojte uvrteni su mali vranac, veliki ronac, prugasti orao, krki sokol, ljuka kokoica (Gallinago gallinago), crvenonoga prutka (Tringa totanus) i crnoprugasti trstenjak. U kategoriju ugroene svojte uvrtene su crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis), bukavac, uta aplja, velika bijela aplja, siva guska, patka lastarka, eja movarica (Circus aeruginosus), suri orao (Aquila chrysaetos), vlastelica (Himantopus himantopus), velika eva, brkata sjenica (Panurus biarmicus) i brezov zvidak (Phylloscopus trochilus). U kategoriju ugroene svojte uvrtene su riogrli gnjurac (Podiceps grisegena), veliki vranac, mala bijela aplja, patka liarka, patka njorka (Aythya nyroca), zmijar, sivi sokol,
15 D. RADOVI, J. KRALJ, V. TUTI i D. IKOVI, Crvena knjiga ugroenih ptica Hrvatske, Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb 2003., 179. str.
52
Bukavac (Botaurus stellaris)
mala prutka (Actitis hypoleucos), bjelobrada igra (Chlidonias hybridus) i drozd bravenjak (Turdus pilaris). U kategoriju nedovoljno poznate svojte uvrtene su ria tijoka, siva tijoka (Porzana parva), mala tijoka, ukavica (Burhinus oedicnemus) i golub duplja (Columba oenas). U kategoriju regionalno izumrle svojte koje su u Hrvatskoj samo preletnice, ubrajaju se buko (Pandion haliaetus), mala droplja (Tetrax tetrax) i crna igra Chlidonias niger).
Tablica 5. Kvalitativna struktura ptica miljevakog podruja (Radovi, 2005.)
1. Porodica: Gaviidae - plijenori

1. 2. 3. 4. 5. 6. Gavia arctica - crnogrli plijenor Podiceps auritus - uati gnjurac Podiceps cristatus - ubasti gnjurac Podiceps grisegena - riogrli gnjurac Podiceps nigricollis - crnogrli gnjurac Tachybaptus rucollis - mali gnjurac 53
2. Porodica: Podicipedidae - gnjurci
Miljevci 2008.
Uara (Bubo bubo)
3. Porodica: Phalacrocoracidae - vranci

7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 54 Phalacrocorax aristotelis - morski vranac Phalacrocorax carbo - veliki vranac Phalacrocorax pygmaeus - mali vranac Ardea cinerea - siva aplja Ardea purpurea - aplja danguba Ardeola ralloides - uta aplja Botaurus stellaris - bukavac Egretta garzetta - mala bijela aplja Egretta alba - velika bijela aplja Ixobrychus minutus - apljica voljak Nycticorax nycticorax - gak Anas penelope - zvidara Anas crecca - krulja Anas platyrhynchos - divlja patka Anas acuta - patka lastarka Anas querquedula - patka pupanica
4. Porodica: Ardeidae - aplje
5. Porodica: Anatidae - labudi, guske, patke
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. Anas clypeata - patka liarka Anser albifrons - lisasta guska Anser anser - siva guska Aythya ferina - glavata patka Aythya nyroca - patka njorka Aythya fuligula - krunata patka Bucephala clangula - patka batoglavica Cygnus cygnus - utokljuni labud Cygnus olor - crvenokljuni labud Melanitta fusca - patka kulaica Mergus albellus - bijeli ronac Mergus merganser - veliki ronac
6. Porodica: Accipitridae - buko, orlovi, lunje, kanci, jastrebovi, eje, strvinari

35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. Accipiter gentilis - jastreb Accipiter nisus - kobac Aquila clanga - orao klokota Aquila chrysaetos - suri orao Buteo buteo - kanjac Circaetus gallicus - zmijar Circus aeruginosus - eja movarica Circus cyaneus - eja strnjarica Hieraeetus fasciatus - prugasti orao Pandion halietus - buko Falco biarmicus - krki sokol Falco peregrinus - sivi sokol Falco subbuteo - sokol lastaviar Falco tinnunculus - vjetrua
7. Porodica: Falconidae - sokolovi
8. Porodica: Phasianidae - kokoke

49. Alectoris graeca - jarebica kamenjarka 50. Coturnix coturnix - prepelica 51. Perdix perdix - trka
9. Porodica: Rallidae - kokoice

52. 53. 54. 55. 56. 57. Fulica atra - liska Gallinula chloropus - mlakua Porzana parva - siva tijoka Rallus aquaticus - kokoica Porzana porzana - ria tijoka Porzana pusilla - mala tijoka 55
Miljevci 2008.
10. Porodica: Gruidae - dralovi

58. Grus grus dral
11. Porodica: Otidae - droplje

59. Tetrax tetrax - mala droplja
12. Porodica: Recurvirostridae - vlastelice, sabljarke

60. Himantopus himantopus - vlastelica
13. Porodica: Burhinidae - ukavice

61. Burhinus oedicnemus - ukavica
14. Porodica: Charadriidae - kulici, zlatari, vivci

62. Charadrius dubius - kulik sljepi 63. Vanellus vanellus - vivak
15. Porodica: Scolopacidae - alari, ljuke, muljae, pozviai, prutke

64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. Actitis hypoleucos - mala prutka Gallinago gallinago - ljuka kokoica Gallinago media - ljuka livadarka Philomachus pugnax - prljivac Scolopax rusticola - umska ljuka Tringa glareola - prutka migavica Tringa nebularia - krivokljuna prutka Tringa ochropus - crnokrila prutka Tringa totanus - crvenonoga prutka Larus cachinnans - galeb klaukavac Larus canus - burni galeb Larus minutus - mali galeb Larus ridibundus - rijeni galeb
16. Porodica: Laridae - galebovi
17. Porodica: Sterninae - igre

77. Chlidonias hybridus - bjelobrada igra 78. Chlidonias leucopterus - bjelokrila igra 79. Chlidonias niger - crna igra
18. Porodica: Columbidae - golubovi, grlice, gugutke

80. 81. 82. 83. 84. Columba livia - divlji golub Columba oenas - golub duplja Columba palumbus - golub grivnja Streptopelia decaocto - gugutka Streptopelia turtur - grlica
19. Porodica: Cuculidae - kukavice

85. Cuculus canorus - kukavica 56
20. Porodica: Strigidae - sove

86. Athene noctua - sivi uk 87. Bubo bubo - uara 88. Otus scops - uk
21. Porodica: Tytonidae - kukvije

89. Tyto alba - kukuvija
22. Porodica: Caprimulgidae - legnjevi

90. Caprimulgus europaeus - leganj
23. Porodica: Apodidae - iope

91. Apus apus - iopa 92. Apus melba - bijela iopa 93. Apus pallidus - smea iopa
24. Porodica: Alcedinidae - vodomari

94. Alcedo atthis - vodomar
25. Porodica: Upupidae - pupavci

95. Upupa epops - pupavac
26. Porodica: Meropidae - pelarice

96. Merops apiaster - pelarica
27. Porodica: Picidae - djetlii

97. Jynx torquilla - vijoglav 98. Dendrocopos major - veliki djetli 99. Dendrocopos minor - mali djetli
28. Porodica: Alaudidae - eve

100. Alauda arvensis - poljska eva 101. Calandrella brachydactyla - kratkoprsta eva 102. Galerida cristata - kukmasta eva 103. Lullula arborea - eva krunica 104. Melanocorypha calandra - velika eva
29. Porodica: Hirundinidae - lastavice, piljci, bregunice

105. Hirundo daurica - daurska lastavica 106. Hirundo rustica - lastavica 107. Delichon urbica - piljak 108. Ptyonoprogne rupestris - hridna lastavica 109. Riparia riparia - bregunica
30. Porodica: Motacillidae - pastirice, trepetljike

110. Anthus campestris - primorska trepteljka 111. Anthus pratensis - livadna trepteljka 112. Anthus spinoletta - planinska trepteljka 57
Miljevci 2008.
Mladi uk (Otus scops)
58
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 113. Anthus trivialis - prugasta trepteljka 114. Motacilla alba - bijela pastirica 115. Motacilla cinerea - gorska pastirica 116. Motacilla ava - uta pastirica
31. Porodica: Prunellidae - popii

117. Prunella modularis - sivi popi
32. Porodica: Turdidae - slavuji, batii, crvenrepke, bjeloguze, drozdovi

118. Erithacus megarhynchos - slavuj 119. Erithacus rubecula - crvenda 120. Monticola saxatilis - kamenjar 121. Monticola solitarius - modrokos 122. Oenanthe hispanica - primorska bjeloguza 123. Phoenicurus ochruros - mrka crvenrepka 124. Phoenicurus phoenicurus - umska crvenrepka 125. Saxicola rubetra - smeoglavi bati 126. Saxicola torquata - crnoglavi bati 127. Turdus iliacus - mali drozd 128. Turdus merula - kos 129. Turdus philomelos - drozd cikelj 130. Turdus pilaris - drozd bravenjak 131. Turdus viscivorus - drozd imela
33. Porodica: Sylviidae - cvrkutue

132. Acrocephalus arundinaceus - veliki trstenjak 133. Acrocephalus melanopogon - crnoprugasti trstenjak 134. Acrocephalus palustris - trstenjak mlakar 135. Acrocephalus schoenobaenus - trstenjak rogoar 136. Acrocephalus scirpaceus - trstenjak cvrkuti 137. Cettia cetti - svilorepa 138. Locustella luscinioides - veliki cvri 139. Phylloscopus collybita - zvidak 140. Phylloscopus sibilatrix - umski zvidak 141. Phylloscopus trochilus - brezov zvidak 142. Regulus regulus - zlatoglavi kralji 143. Regulus ignicapillus - vatroglavi kralji 144. Sylvia atricapilla - crnokapa grmua 145. Sylvia borin - siva grmua 146. Sylvia cantillans - bjelobrka grmua 147. Sylvia curruca - grmua evrljinka 148. Sylvia hortensis - velika grmua 149. Sylvia melanocephala - crnoglava grmua 59
Miljevci 2008.
uk (Otus scops)
34. Porodica: Muscicapidae - muharice

150. Ficedula albicollis - bjelovrata muharica 151. Ficedula hypoleuca - crnoglava muharica 152. Muscicapa striata - muharica
35. Porodica: Timaliidae - drozdalji

153. Panurus biarmicus - brkata sjenica
36. Porodica: Aegithalidae - dugorepe sjenice

154. Aegithalos caudatus - dugorepa sjenica
37. Porodica: Remizidae - sjenice monjarke

155. Remiz pendulinus - sjenica monjarka
38. Porodica: Paridae - sjenice

156. Parus lugubris - mrka sjenica 157. Parus ater - jelova sjenica 158. Parus major - velika sjenica
39. Porodica: Sittidae - brgljezi

159. Sitta neumayer - brgljez kamenjar 60
40. Porodica: Troglodytidae - palii

160. Troglodytes troglodytes - pali
41. Porodica: Cinclidae - vodenkosovi

161. Cinclus cinclus - vodenkos
42. Porodica: Lanidae - svraci

162. Lanius collurio - rusi svraak 163. Lanius minor - sivi svraak 164. Lanius senator - rioglavi svraak
43. Porodica: Corvidae - vrane

165. Garrulus glandarius - ojka 166. Pica pica - svraka 167. Corvus monedula - avka 168. Corvus corone cornix - siva vrana 169. Corvus corax - gavran
44. Porodica: Oriolidae - vuge

170. Oriolus oriolus - vuga
45. Porodica: Sturnidae - vorci

171. Sturnus vulgaris - vorak
46. Porodica: Passeridae - vrapci

172. Passer domesticus - vrabac 173. Passer hispaniolensis - panjolski vrabac 174. Passer montanus - poljski vrabac
47. Porodica: Fringillidae - zebe

175. Acanthis cannabina - juriica 176. Carduelis carduelis - eljugar 177. Carduelis chloris - zelendur 178. Carduelis spinus - iak 179. Coccothraustes coccothraustes - batokljun 180. Fringilla coelebs - zeba 181. Fringilla montifringilla - sjeverna zeba 182. Serinus serinus - utarica
48. Porodica: Emberizidae - strnadice

183. Emberiza calandra - velika strnadica 184. Emberiza cia - strnadica cikavica 185. Emberiza cirlus - crnogrla strnadica 186. Emberiza melanocephala - crnoglava strnadica 187. Emberiza schoeniclus - movarna strnadica 61
Miljevci 2008.
Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros)
Sisavci
Na miljevakom podruju zabiljeeno je 33 svojte sisavaca svrstanih u 13 porodica i est redova (Tablica 6). Najvei broj svojti ivi na kultiviranim poljima i livadama oko urbanih naselja: umski mi (Apodemus sylvaticus), krki mi (Apodemus mystacinus), kuni takor (Rattus rattus), kuni mi (Mus musculus musculus), poljska rovka (Crocidura leucodon), vrtna rovka (Crocidura suaveolens) i bjeloprsi je (Erinaceus concolor). Neto dalje od naselja, na mirnijim stanitima, obitavaju kuna bjelica (Martes foina), lisica (Vulpes vulpes), jazavac (Meles meles) i poljski zec (Lepus capensis). U makiji i na rubovima uma mogue je vidjeti lasicu (Mustela nivalis) i aglja (Canis aureus). U umskim zajednicama hrasta i bijeloga graba obitavaju: ria vjeverica (Sciurus vulgaris), sivi (veliki) puh (Glis glis), vrtni puh (Eliomys guercinus), divlja maka (Felis silvestris) i divlja svinja (Sus scrofa), a zadnjih godina sve ee se pojavljuje i vuk (Canis lupus). Rijeka Krka jedno je od posljednjih mediteranskih stanita vidre (Lutra lutra), a zadnjih dvadesetak godina obitavalite je i bizamskog takora (Ondatra zibethicus), alohtone voluharice unesene iz Sjeverne Amerike. Na miljevakom podruju obitava 12 svojti imia, meu kojima se istiu u piljama i jamama dugonogi imi (Myotis capaccinii) i juni potkovanjak 62
Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... (Rhinolophus euryale), a u hrastovim umama velikouhi imi (Myotis bechsteini). U Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske16 u kategoriju ugroene svojte uvrten je dugonogi imi, u kategoriju rizine svojte juni potkovnjak i velikouhi imi, u kategoriju nedovoljno poznate vjerojatno ugroene svojte vidra i u kategoriju potencijalno ugroene svojte veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumeguinum), mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), rii imi (Myotis emarginatus), veliki imi (Myotis myotis), ria vjeverica, vrtni puh i vuk.
Tablica 6. Sistematska pripadnost i popis sisavaca miljevakog podruja (Kovai i ul, 1998.)
1. Red: kukcojedi (Insectivora)
1. Porodica: jeevi (Erinaceidae)

1. 2. 3. bjeloprsi je (Erinaceus concolor Martin, 1838) poljska rovka (Crocidura leucodon Hermann, 1780) vrtna rovka (Crocidura suaveolens Pallas, 1811)
2. Porodica: rovke (Soricidae)
2. Red: netopiri (Chiroptera)
3. Porodica: potkovnjaci (Rhinolophidae)

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumeguinum Schreber, 1774) mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros Bechstein, 1800) juni potkovnjak (Rhinolophus euryale Blasius, 1835) povodni imi (Myotis daubentoni Kuhl, 1819) dugonogi imi (Myotis capaccinii Bonaparte, 1837) brkati imi (Myotis mystacinus Kuhl, 1819) rii imi (Myotis emarginatus Georoy, 1806) rojtasti imi (Myotis nattereri Kuhl, 1818) velikouhi imi (Myotis bechsteini Kuhl, 1818) veliki imi (Myotis myotis Borkhausen, 1797) otrouhi imi (Myotis blythi Tomes, 1857) savijev netopir (Pipistrellus savii Bonaparte, 1837)
4. Porodica: glatkonosci (Vespertilionidae)
16 J. ANTOLOVI, E. FLAJMAN, A. FRKOVI, M. GRGUREV, M. GRUBEI, D. HAMIDOVI, D. HOLCER, I. PAVLINI, N. TVRTKOVI i M. VUKOVI, Crvena knjiga sisavaca Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2006., 127. str.
63
Miljevci 2008.
Dugonogi imi (Myotis capaccinii)
3. Red: dvojezupci (Lagomorpha)
5. Porodica: zeevi (Leporidae)

16. poljski zec (Lepus capensis Linnaeus, 1758) 4. Red: glodavci (Rodentia)
6. Porodica: vjeverice (Sciuridae)

17. ria vjeverica (Sciurus vulgaris Linnaeus, 1758)
7. Porodica: puhovi (Gliridae ili Muscardinidae)

18. sivi (veliki) puh (Glis glis Linnaeus, 1766) 19. vrtni puh (Eliomys guercinus Linnaeus, 1766)
8. Porodica: voluharice (Arvicolidae ili Microtidae)

20. bizamski takor (Ondatra zibethicus Linnaeus, 1766)
9. Porodica: mievi (Muridae)

21. umski mi (Apodemus sylvaticus Linnaeus, 1758) 22. krki mi (Apodemus mystacinus Danford & Alston, 1877) 23. kuni takor (Rattus rattus Linnaeus, 1758) 64
Kuna bjelica (Martes foina)
24. kuni mi (Mus musculus musculus Linnaeus, 1758) 5. Red: zvijeri (Carnivora)
10. Porodica: psi (Canidae)

25. lisica (Vulpes vulpes Linnaeus, 1758) 26. vuk (Canis lupus Linnaeus, 1758) 27. agalj (Canis aureus Linnaeus, 1758)
11. Porodica: kune (Mustelidae)

28. 29. 30. 31. jazavac (Meles meles Linnaeus, 1758) lasica (Mustela nivalis Linnaeus, 1766) kuna bjelica (Martes foina Erxleben, 1777) vidra (Lutra lutra Linnaeus, 1758)
12. Porodica: make (Felidae)

32. divlja maka (Felis silvestris Linnaeus, 1758) 6. Red: dvopapkari (Artiodactyla)
13. Porodica: svinje (Suidae)

33. divlja svinja (Sus scrofa Linnaeus, 1758) 65
Miljevci 2008.
Vidra (Lutra lutra)
Zakljuci
U oristikim istraivanjima miljevakog podruja do sada je zabiljeeno 420 svojti i podsvojti samoniklih papratnjaa i sjemenjaa svrstanih u 79 porodica, meu kojima je vie ilirsko-jadranskih endema, a osam ugroenih uvrteno je u Crvenu knjigu vaskularne ore Hrvatske. Sa stajalita turistike valorizacije posebno su zanimljivi Roki slap i Visovako jezero jer se na njima mogu promatrati biljke poplavnih uma, movara, vodenih stanita, stijena i kamenjara. U faunistikim istraivanjima kraljenjaka do sada je zabiljeeno 16 riba svrstanih u sedam porodica, sedam vodozemaca svrstanih u pet porodica, 16 gmazova svrstanih u est porodica, 187 ptica svrstanih u 48 porodica i 33 sisavca svrstanih u 13 porodica. U Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske uvrteno je 12 svojti meu kojima su tri hrvatski endemi, etiri endemi jadranskog slijeva i jedan endem Sredozemlja. U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske uvrtena su dva vodozemca i pet gmazova, a ovjeja ribica ujedno je i endem dinarskog kra. U Crvenu knjigu ugroenih ptica Hrvatske uvrteno je 37, a u Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske 11 ugroenih svojti. Velik broj ugroenih svojti primjer je dobroga gospodarenja prostorom iji reim (obrada tla, konja livada, ispaa ovaca i sl.) treba zadrati na dosadanjoj razini i u buduem razvoju da bi se ouvala bioloka raznolikost svojti i stanita. Ujedno, miljevako 66
Divlja svinja (Sus scrofa)
podruje, iako je u manjoj mjeri izmijenjeno antropogenim utjecajem, prema broju i sastavu kraljenjaka izuzetno je zanimljivo za provoenje prirodoslovnih, obrazovnih i turistikih programa (edukacija kolske djece i omladine, organizacija promatranja ptica za posjetitelje, ureenje edukativnih staza i sl.).
67
Miljevci 2008.
68
MILJEVCI U PRETPOVIJESTI
Marko Menui
Miljevaki prostor, smjeten u trokutu izmeu rijeke Krke, ikole i prominskoga podruja, jo uvijek je slabo arheoloki istraen, pa strunjacima ove znanosti predstavlja svojevrsnu tajnu, ali i izazov koji e, uvjereni smo, rezultirati vrlo skoro veim interesom arheologa, a to znai i rezultatima to e znaajnije osvijetliti njegovu prolost. Dosadanja arheoloka saznanja rezultat su nesustavnih rekognosciranja terena, sluajnih sporadinih nalaza te, ponajprije, provedenih istraivanja jednoga piljskog lokaliteta - Oziane peine - u kanjonu rijeke Krke. Budui su upravo istraivanja dala najvie podataka o dalekoj prolosti miljevakog prostora, a s obzirom da se radi o vieslojnom pretpovijesnom lokalitetu, tema ovoga priloga je upravo pretpovijest koja e, bez obzira na neravnomjernu pokrivenost podatcima, biti obraena, vie ili manje, kroz sva razdoblja.
Pod miljevakim prostorom podrazumijeva se krevita zaravan smjetena izmeu dubokih slikovitih kanjona rijeke Krke na zapadu, ikole na jugoistoku te prominskoga podruja na sjeveru, koji dijeli sedam sela Karali, iritovci, Bogati, Britane (gornje i donje), Kaoine, Klju i Drinovci, a jedinstvenom prostoru, u geomorfolokom smislu, pripada i istureni klin Nos Kalika koji oplakuju vode sutoka Krke i ikole (Sl. 1). Naoko sura i negostoljubiva, krevita i makijom zarasla zaravan ibana otrom burom koja na svom pohodu s Velebita nema prepreke, protkana je neopisivom ljepotom dvaju kanjona koji, svaki na svoj nain, predstavljaju prirodni 69
Miljevci 2008.
Sl. 1. Miljevako podruje snimljeno iz satelita
fenomen ikola sa strmim visokim liticama i tjesnacima i Krka s nevjerojatnim oblicima stijenja svoga kanjona i predivnim slapitima koja mame bezbrojne turiste, ljubitelje netaknute, iste prirode i znanstvenike razliitih prola, kao i umjetnike koji se nadahnjuju njezinom ljepotom. A tu je i Visovac, otoi franjevake duhovnosti, zacijelo jedna od najljepih oaza mira na svijetu. Priu o pretpovijesti ovoga prostora ne moemo bazirati samo na dosad uoenim materijalnim ostatcima minulih vremena i kultura. Moramo ju staviti u kontekst saznanja o irem podruju, u kojemu miljevako zacijelo nije bilo zaobieno. Naime, samo je pitanje vremena kada e se potvrditi pretpostavka (u nalazu materijalne kulture) da je ovjek, onaj prvi koji je kroio na ove prostore, prokrstario na svom pohodu i ovu zaravan i na njoj ostavio traga svoje davne nazonosti. Jer, poznati su nam kameni artefakti (najstariji dosad pronaeni na irem podruju) s nedalekog Prukljanskog jezera,1 koji svjedoe o ljudskom boravku pred vie od etrdeset tisua godina, u razdoblju paleolitika, u vrijeme ovjeka nomada, koji je lutao za ivotinjskim krdima, sakupljajui usputno sezonske divlje plodove. Zacijelo na svom krstarenju nije mogao za1 Z. BRUSI, Prethistorijski podmorski nalazi na podruju june Liburnije, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 24, 1977.,53, 57, 58; M. MENUI, Pretpovijesna arheoloka topograja prostora upa Konjevrate i Mirlovi Zagora, Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije (dalje: Pretpovijesna), HAZU, Zagreb 2005, 86.
70
Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI obii ni iskonsku ljepotu i privlanost Krke i ikole koje su, usputno, nudile i obilje hrane i osvjeenja, pa tako ni ovu zaravan to ju danas (i odavna ve!) Miljevcima nazivamo. Posebice ne onaj koji je u vrijeme zadnje oledbe naao sklonite u peinama u Brini, u kanjonu ikole nedaleko Drnia, gdje je ostavio svoje primitivno kameno orue, ali i kosti razliitih ivotinja kojima se hranio (pred 18 20 tisua godina).2 Jednako tako je i za razdoblje mezolitika (okvirno izmeu 10 i 5 tisua godina pr. K.), vremena nakon zadnje oledbe, kad se ovjek postupno iz nomadskog naina ivota navikava na sjedilaki, koristei peine i zaklone kao stanita, te gradei stanita na otvorenom, ponajprije sojenika pored voda ili na njima. Najblii nalazi miljevakom podruju su oni u nedalekim Podumcima,3 u Mirlovi Zagori, desetak kilometara jugoistono od kanjona rijeke ikole, sasvim blizu da moemo zakljuiti kako je podumaki mezolitiar zacijelo pohodio i Miljevce. Je li na njima ostavio traga, ili je moda ovdje imao i roake, vrijeme e, i neka budua istraivanja, pokazati. Kao, uostalom, i za razdoblje paleolitika. Sasvim je druga situacija, pak, sa sljedeim razdobljem u razvitku ljudske zajednice neolitikom (okvirno 52 tisue godina pr. K.), iji su, vrlo jasni tragovi, otkriveni u Ozianoj peini,4 u kanjonu rijeke Krke ponad Rokog slapa, na podruju Bogatia. U ovom vrlo znaajnom, vieslojnom lokalitetu, pronaeni su nalazi koji pripadaju i razdobljima to slijede eneolitiku (bakarno doba 20001800 g. pr. K.) te bronanom dobu (do oko 1000 g. pr. K.), kojemu moemo pridruiti i tumule (grobne gomile) pored pristupnog puta k Ozianoj peini. eljeznom, pak, dobu, zadnjem razdoblju pretpovijesti, vremenu tijekom zadnjeg milenija prije Krista, pripadaju ostatci utvrenih ilirskih naselja (gradina) u Kljuu i Bogatiu, kao i kamena gomila (tumul) pored ceste to preko ikole povezuje Miljevce s Pakovim Selom. eljeznom dobu, njegovoj mlaoj fazi (latenu), pripadaju sluajni nalazi grobova (ili moda samo jednoga groba) pored istonog zida ematorija kod crkve Imena Isusova u Drinovcima. Pored nabrojenih lokaliteta, potencijalnim nalazitima mogli bismo drati i pojedine lokve na miljevakom prostoru, poglavito mislei pritom na mogue neolitike lokalitete, s obzirom na vodu kao osnovni uvjet sjedilakog naina ivota te usporeujui s nedalekim zasvjedoenim tragovima ovog pretpovijesnog razdoblja, primjerice kod lokve Novi u Podumcima,5 lokve u Dulibi u
2 . BATOVI, Prvi paleolitski nalazi u sjevernoj Dalmaciji, Diadora 3, Zadar 1965.,205; M. MALEZ, Paleolitska nalazita Hrvatske, Arheoloki vestnik 18, Ljubljana 1967., 274-275; ISTI, Rasprostranjenost paleolitika i mezolitika u irem pojasu nae jadranske obale, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 68, Split 1973., 14, 15; ISTI, Paleolitske i mezolitske regije i kulture u Hrvatskoj, Praistorija jugoslavenskih zemalja ANUBiH (dalje: Praistorija), Centar za balkanoloka ispitivanja, tom I, Sarajevo 1979., 205; ISTI, Rad na istraivanju paleolitskog i mezolitskog doba u Hrvatskoj, Praistorija, tom I, 224; M. MENUI, n. dj., 85-86. 3 4 5 M. MALEZ, n. dj., 249; M. MENUI, Drnika krajina u pretpovijesti, Povijest drnike krajine (dalje: Drnika krajina), Split 1995., 13; ISTI, Pretpovijesna topograja, 87. M. MENUI, D. MARGU, Oziana peina rezultati arheolokih istraivanja, Zbornik radova simpozija Rijeka Krka i Nacionalni park Krka: prirodna i kulturna batina, zatita i drivi razvitak, ibenik 2007., 277-284. M. MENUI, Neolitika naselja na ibensko-drnikom podruju, Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do srednjeg vijeka
71
Miljevci 2008.
Sl. 2. Oziana peina pogled s Rokog slapa
Mirlovi Zagori,6 lokve na Srimi7 u vodikom zaleu i drugih. K tomu, velika je vjerojatnost da su na prostoru srednjovjekovnih utvrda nad kanjonom rijeke Krke prvotno bile ilirske gradine, smjetaj kojih je upravo biran na slinim poloajima, a iji suhozidni bedemi su mogli biti upotrijebljeni u gradnji utvrda. Svakako, zasad najznaajniji lokalitet, sadraj kojeg daje najvie podataka za prouavanje i razumijevanje pretpovijesti miljevakoga prostora, jest Oziana peina (Sl. 2). Smjetena je na podruju sela Bogati, na lijevoj strani kanjona rijeke Krke, pri njegovu vrhu, sjeverno od Rokog slapa, odakle je prekrasan pogled prema ogrlicama i mostu preko slapa (Sl. 3). Prva saznanja o pilji kao moguem arheolokom lokalitetu dospjela su preko ulomka keramike posude pronaenog 1988. godine, kad su strunjaci Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu obili pilju u sklopu rekognosciranja podzemnih objekata oko Krke.8 Radilo se o posudi to je pripadala hvarskoj kulturi mlaeg neolitika (Sl. 4). Prole su, potom, godine Domovinskog rata i poraa, da bi uslijedio ponovni ulazak u Ozianu peinu (poetkom 2005.
(dalje: Neolitika naselja), Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 19, Zagreb 1998., 58; ISTI, Pretpovijesna topograja, 92. 6 7 8 Z. BRUSI, Prethistorijski i ranoantiki nalazi u ibenskoj okolici, Novija i neobjavljena istraivanja u Dalmaciji, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 3, Zagreb 1978., 9, 25; M. MENUI, n. mj. ISTI, Neolitika naselja, n. mj. O. LUKI, B. JALI, N. TVRTKOVI, Speleoloke pojave Nacionalnog parka Krka, Hrvazski prirodoslovni muzej Zagreb, 1990., 90 str.
72
Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI
Sl. 3. Pogled iz pilje na ogrlice
god.),9 kad su na svjetlo dana izili ulomci keramikih posuda jedne druge kulture danilske, to je bio jasan znak da je nuno provesti istraivanja ovoga lokaliteta. Pritom, sretna je okolnost bila to je Javna ustanova Nacionalni park Krka prepoznala mogui znaaj pilje kao kulturnog sadraja u turistikoj ponudi te bila spremna pruiti nancijsku potporu istraivakom projektu. Prva arheoloka istraivanja organizirana su 2005., a nastavak je slijedio u 2006., da bi svi terenski radovi bili okonani god. 2007 (Sl. 5, 6).10 Njima su prethodile opsene pripreme, prvenstveno u osiguranju pristupa pilji,11 iji ulaz je gotovo nedostupan, smjeten usred petnaestak metara visoke litice, zapravo na idealnom mjestu s aspekta njezina davnoga stanovnika ili korisnika, poglavito glede sigurnosti, ali i idealnom poloaju s obzirom na zatienost od vjetrova te na okrenutost suncu koje je davalo veim dijelom dana dovoljno svjetla dobrom dijelu unutranjosti pilje. pilja je tunelastog oblika u presjeku, prosjene irine 5-7, a duine 59 metara. Visina joj je cca 2,5 metara, s tim
9 Ovom prigodom u pilju je uao Teo Barii, proelnik SO HPK Sveti Mihovil i pripadnik HGSS stanice ibenik. Radovima je rukovodila Meri Opai pod vodstvom Joka Zaninovia iz Gradskog muzeja Drni i pisca ovog priloga, kao konzultanta, a istraivanja je nancirala Javna ustanova Nacionalni park Krka. 11 Pristupnu rampu su sagradili pripdnici HPK Sveti Mihovil iz ibenika. 10 Istraivanja je organizirao Gradski muzej Drni, uz angaman studenata arheologije iz Zagreba i Zadra te nekolicine zikih radnika.
73
Miljevci 2008.
Sl. 4. Ulomak keramike posude hvarske kulture
to se prema dubini objekta smanjuje s obzirom na sve deblji sloj imijeg izmeta to je to deblji to se zalazi dublje. Otprilike na 35 metara od ulaza prostor se gotovo pravokutno lomi nadesno, a u tom, zadnjem dijelu, u ve potpunom mraku, dva su visoka dimnjaka, gdje je mogue ispraviti se i, pri dobrom osvjetljenju, diviti se razliitim sigastim oblicima (Sl. 7). Inae, ostali dijelovi nisu bogati ukrasima, jer pilja je, izuzev nekoliko mjesta s prokapavanjem (Sl. 8) na svodu, gotovo suha. Na njezinu kraju ini se kao da se radi o svojevrsnom uruenju, pa gotovo da moemo nagaati kako joj tu moda i nije konac, nego se, mogue, prua i dalje u unutranjost zemlje, gdje krije tko zna kakva jo iznenaenja. Istraivanja su najprije usmjerena na prostor neposredno nakon ulaza u pilju, gdje je najjae svjetlo i gdje se, logino je, odvijao dnevni ivot njezinih davnih stanovnika. No prva sonda je bila gotovo sterilna, budui se ve na desetak centimetara iskopa nailo na liticu. Sljedei korak u istraivanju vodio je dublje u unutranjost, pa je dvadesetak metara od ulaza, gdje je imiji izmet znatno deblji, otvorena nova sonda. U nastavku se iskopavalo frontalno prema naprijed, etiri po etiri metra, itavom irinom pilje, a istraivanja je pratilo stalno dokumentiranje novih situacija i nalaza znaajnih za konaan rezultat. Debljina kulturnog sloja varirala je od 20 do 80, negdje i neto vie od 100 cm, a u presjeku (prolu) lijepo su se, razliitim bojama, ocrtavali pojedini sloje74
Sl. 5. Istraivanja
Sl. 6. Istraivanja
75
Miljevci 2008.
Sl. 7. Sige u dimnjaku
76
Sl. 8. Prokapavanje na svodu pilje
vi, koji gotovo pa predstavljaju vremensku ljestvicu ili, pak, razliite aktivnosti stanovnika pilje (Sl. 9). Tako npr. vrlo se jasno razlikuju najdonji, sterilni sloj od, primjerice, sloja zemlje pomijeane s garom, sloja s istim garom ili mjesta na kojima se u odreenom razdoblju u kojem ovjek nije ovdje boravio, prokapavanjem sa stropa nakupilo po nekoliko centimetara sigastog materijala. Rezultati istraivanja izuzetno su zanimljivi i pruaju nam dostatno materijala za rekonstrukciju ivota pradavnih stanovnika ovog lokaliteta i ovih prostora, ali i za vremensku odrednicu pojedinih razdoblja, odnosno pretpovijesnih kultura. Pronaeni su, tako, brojni ulomci keramikih posuda, kremeni artefakti (noii, strugai), ivotinjske kosti te ljuture pueva i koljaka (Sl. 10, 11, 12, 13,14). Posebice je ovdje znaajan nalaz keramike, koja nam po svojim oblicima, ukrasima, nainu peenja i kvaliteti izradbe daje i najvie podataka pa, ponajprije na osnovi keramikog materijala, zakljuujemo kako je ovjek Ozianu peinu koristio od oko 5 tisua godina do oko 1500 godina pr. K., ostavivi iza sebe tragove od starijeg neolitika pa sve do sredine bronanog doba (impresso kultura, danilska kultura, hvarska kultura, eneolitik odnosno bakarno doba te bronano doba). Nazonost razliitih kultura tijekom razdoblja duljeg od 3500 godina svjedoi i o koritenju pilje od strane razliitih populacija koje su se ovdje smjenjivale i koje su nastavale kako miljevako tako i ire podruje. 77
Miljevci 2008. Analiza ivotinjskih kostiju iz Oziane peine daje nam podatke o prehrani njezinih stanovnika, ali i o njihovu zanimanju, pa tako zakljuujemo da se hranio mesom ovce, goveda, jelenjim mesom i, zasigurno sezonskim plodovima, a sudei po nalazu dijela kamenoga runog rvnja, u prehrani je upotrebljavao i itarice. Bio je, prema tome, lovac, stoar, a vjerojatno i ratar: sve ono to je bio stanovnik ireg prostora tijekom neolitika (primjerice na Danilu,12 u Pokrovniku,13 na Konjevratima)14 i razdoblja koja slijede. Prastanovnik Oziane peine koristio je vatru, na njoj je pripremao hranu, uz nju se grijao, to nam potvruje obilan nalaz gara, posebice skoncentriranog na jednom mjestu u pilji, koje s pravom moemo nazvati ognjitem, oko kojeg se odvijao dobar dio svakodnevice i u blizini kojeg su pronaena dva djeja kostura (Sl. 15, 16), ukopana u dio tla ispod razine kulturnog sloja u ostalom dijelu lokaliteta. Iako nemamo materijalne potvrde, tj. predmeta iz groba koji bi to potvrdio, niti je obavljena analiza kostiju, drimo da se radi o ukopima u vrijeme srednjeg neolitika, odnosno danilske kulturne skupine, poglavito stoga to nalaz moemo usporediti s nalazima grobova na Danilu pred pedesetak godina15 i identinim nalazom istovremenim s naim na istom lokalitetu.16 Svaki put se radi o ukopima djece u zgrenom poloaju, poput poloaja u majinoj utrobi, poloenih na desni bok. Je li to ritualno pokapanje ili neto drugo, zasad je bolje ne izjanjavati se, budui arheoloka znanost, zbog vrlo turih podataka o kultu mrtvih u neolitiku, jo uvijek nije ponudila konaan odgovor na ovo pitanje. Moda e podrobnija analiza i naeg nalaza biti korak blie rjeenju. Nejasno je takoer je li Oziana peina tijekom pretpovijesnih razdoblja bila dugotrajnije stanite ili je ovjek u nju tek povremeno navraao, koristei ju kao sklonite u vrijeme razliitih pogibelji. Jer, promatrajui prol u kulturnom sloju, vidljive su pojedine, deblje ili tanje, sigaste naslage, koje su mogle nastati samo u vremenu tijekom kojeg u pilju nije nitko navraao. S druge, pak, strane, obilje materijala, posebice keramikog, govori o intenzivnoj upotrebi lokaliteta. No, i o tome vie, i odreenije, nakon obrade cjelokupne grae i sreivanja dokumentacije. Vidjeli smo na primjeru Oziane peine kako je ivot na podruju Miljevaca bio intenzivan tijekom vie pretpovijesnih razdoblja i tijekom vie od tri tisu12 J. KOROEC, Neolitska naseobina u Danilu Bitinju: rezultati istraivanja u 1953. godini (dalje: Neolitska naseobina), Zagreb 1958.; ISTI, Danilo in Danilska kultura, Ljubljana 1964.; M. MENUI, Danilo Gornje zatitno istraivanje, Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva 2/1993., 22-25; ISTI, Neolitika naselja, 48-50; O ostaloj literaturi o Danilu vidi u: K. KRNEVI . KRNEVI, Bibliograja arheolokih radova ibenskoga podruja, ibenik 1994, 93. 13 Z. BRUSI, Pokrovnik, Drni naselje impresso i danilske faze neolitika, Arheoloki pregled 21, Beograd 1980., 19-20; M. MENUI, Drnika krajina, 18; ISTI, Pretpovijesna, 90-92. 14 M. MENUI, Konjevrate ranoneolitiko naselje, Arheoloki pregled 1988., 46; ISTI, Neolitika naselja, 54-55; ISTI, Pretpovijesna, 88-90. 15 J. KOROEC, Neolitska naseobina, 25-26; O. RAK, Danilski riton, ibenik 2008., 47. 16 Tijekom istraivanja na Danilu 2004. i 2005. godine (M. Menui, A. Moore) pronaena su jo dva djeja groba, identina prethodnima ukupno pet; O. RAK, n. mj.
78
Sl. 9. Detalj prola
Sl. 10. Ulomci keramikih posuda impresso kultura
79
Miljevci 2008.
Sl. 11. Ulomci keramikih posuda danilska kultura
Sl. 12. Ulomci keramikih posuda eneolitik
80
Sl. 13. Kremeni artefakti
Sl. 14. ivotinjske kosti
81
Miljevci 2008.
Sl. 15. Grob 1
ljea. No prestankom upotrebe ovog znaajnog lokaliteta ne znai da ivot na ovim prostorima prestaje. Naprotiv, on nastavlja i dalje, samo na drugi nain i na drugim lokacijama. Jer, potkraj neolitika, oko 2000 godina pr. K., dogaa se prva velika seoba, koja zapljuskuje nae prostore, na koje doseljava novo, indoeuropsko stanovnitvo, donosi nove obiaje, posjeduje metalno orue i oruje izraeno od bakra, a i drutvenom smislu je drugaije organizirano. Zaposjeda podruje, stapa se s domorodcima i namee im svoje zakone i navade. Roeno je novo doba - metalno. Tijekom stoljea doseljenici prolaze svoju etnogenezu i na povijesnoj pozornici se, negdje u 12. stoljeu pr. K., pojavljuju kao narod. U grkim, a potom rimskim izvorima biljee se kao Iliri, a zemlja u kojoj ive kao Ilirik. Kako nalazi pokazuju, jo uvijek je, kojih petstotinjak godina, Oziana peina u funkciji stanita ili sklonita. Ali, postupno se formira novi tip naselja, zasnovan na novoj doktrini obrane i sigurnosti. Novodolice biraju poviene poloaje s prirodnim obrambenim svojstvima, s kojih je dobra vizualna kontrola okolia i dodatno ih utvruju jakim suhozidnim bedemima nasipima: formiraju se gradine, osnovni tip naselja tijekom bronanog i eljeznog doba od Trsta na sjeveru pa sve do Grke na jugu i duboko u unutranjosti Like, Dalmacije, Bosne i Hercegovine 82
Sl. 16. Grob 2
Miljevaki prostor, budui se radi o zaravni, nema izrazito povoljne pozicije za formiranje gradinskih naselja, pa su se za njihovo podizanje mogli koristiti jedino vrhovi strmih kanjona Krke i ikole. Tako su i nastale gradine u Kljuu i u Bogatiu, koje su, ovom prigodom, zbog neistraenosti terena, jedine poznate. Posebice je znaajna, zbog monumentalnosti obrambenog sustava, gradina Klju (Sl. 17). Nalazi se, naime, nad liticama dubokog kanjona ikole, odakle je u potpunosti zatiena. S druge, pak, strane, gdje teren prelazi u zaravan, formiran je jaki polukruni suhozidni bedem, uloga kojeg je bila sprijeiti upad eventualnog neprijatelja u naselje, jednako kao to je sluaj i kod gradine u Bogatiu, koja se nalazi nad strminom Krkina kanjona. Ova gradina nema tako moan bedem pa je, mogue, mogla sluiti u prvom redu za zatitu stoke. Svakako, i jedna i druga, sudei po nalazu ulomaka keramikih posuda, bile su u upotrebi tijekom eljeznog doba, dakle kroz I. tisuljee pr. K., to ne iskljuuje mogunost da su se formirale i ranije, u nekoj fazi bronanoga doba, moda upravo u vrijeme naputanja Oziane peine kao stanita, a to e nam pokazati neka budua istraivanja. U preitke davno prohujalih vremena svakako treba ubrojiti i grobne gomile tumule, koji nam na najbolji nain mogu protumaiti kako su se pretpovijesni stanovnici miljevake zaravni odnosili prema svojim pokojnicima. Prema dosa83
Miljevci 2008.
Sl.17. Gradina Klju
danjim saznanjima, prilino turima zbog nedovoljne istraenosti, na Miljevcima imamo dvije vrste tumula, na razliitim lokacijama: pored puta iz Bogatia prema Ozianoj peini te nedaleko prometnice Miljevci - Pakovo Selo. Na prvoj lokaciji vie je grobnih gomila, najmanje desetak, razasutih u kru (Sl. 18). Razliitih su dimenzija, od oko 2 pa do 5-6 metara promjera, ali neznatne visine, jedva do pedesetak centimetara u sreditu, tako da su teko uoljivi u prostoru. Zamjetni su tek iskusnom oku arheologa. Iako nisu istraivani, na osnovi analogija dalo bi se zakljuiti kako se radi o paljevinskim ukopima, koji su bili dio pogrebnih obiaja bronanog doba, a s obzirom da su ostatci ovoga vremena pronaeni u nedalekoj Ozianoj peini, vjerovati je kako su oni pripadali upravo njezinim stanovnicima u vrijeme oko 1800-1500 godina pr. K. Formirani su od kamene jezgre na koju je nabacana zemlja sa sitnijim kamenjem, a sadre spaljene ostatke pokojnika te, gotovo u pravilu, ulomke keramikih posuda ritualno razbijanih prigodom pokopa. Potvrdu ovom, naravno, mogu dati samo arheoloka istraivanja. Drugoj skupini grobnih gomila pripada tumul veih dimenzija, promjera cca desetak metara, nad kanjonom ikole, u kru lijevo od ceste to vodi prema Pakovu Selu. Formiran je od neobraena kamena razliitih dimenzija (Sl. 19). Ovakvi tumuli pripadaju vremenu starijeg eljeznog doba (prva polovica I. milenija pr. K.), a s obzirom na blizinu gradine Klju, moemo ga, bez zadrke, 84
Sl. 18. Bronanodobni tumul
pripisati upravo ovom utvrenom ilirskom naselju. Za razliku od bronanog doba, u ovoj fazi pretpovijesti pokojnici se, u pravilu, nisu spaljivali, ve su polagani na bok, u zgrenom poloaju, na zemlju, a potom oblagali kamenim ploama koje su tvorile neku vrstu sanduka, nad kojim se, nabacivanjem kamenja, formirala gomila. Ovakve gomile mogu biti doista impozantnih dimenzija, preko trideset i vie metara promjera te po nekoliko metara u visinu to je, po svemu sudei, odraavalo i status pojedinca u zajednici. No, nisu tumuli tijekom pretpovijesti bili jedini tip groba. Ukapalo se, naime, i u rake iskopane u zemlji, u grobove kako ih i danas poimamo. Pae, takav nain ukapanja sredinom I. milenija pr. K., tijekom mlaeg eljeznog doba, preuzima i primat, bez obzira radilo se o ritusu incineracije ili inhumacije. Takav grob, ili vie njih, uniten je istono od crkve Imena Isusova u Drinovcima, za vrijeme podizanja ogradnog zida ematorija. ak je nekoliko nalaza (bronane kariice, bronana narukvica) dospjelo na Visovac i danas su sastavni dio zbirke samostana Gospe od Milosti.17 Sve dosad navedeno rezultat je arheolokih istraivanja (Oziana peina) ili, pak, usputnih rekognosciranja na miljevaom podruju. Meutim, vjerovati je
17 Predmete je na zidu ematorija naao fra Milan Ujevi, informirao se o okolnostima nalaza i pohranio ih na Visovcu. I ovom prigodom mu zahvaljujem na informaciji.
85
Miljevci 2008.
Sl. 19. eljeznodobni tumul
da ovo nije niti djeli tragova prolosti to ih ovaj prostor uva, a koji e iz dana u dan zacijelo biti sve brojniji, sve dostupniji znanosti i koji e sve vie osvjetljavati prolost, pa i onu daleku, Miljevaca. Htio bih samo upozoriti, na osnovi dosadanjeg iskustva, na vjerojatne pretpovijesne lokalitete, na koje bi trebalo usmjeriti pozornost, a radi se, u prvom redu, o pojedinim lokvama oko kojih bi se mogli kriti, primjerice, tragovi neolitika, jer one su uvijek, zbog ovjekove potrebe za vodom, a posebice u krajevima kao to su nai, privlaile i nudile pogodnost za ivot i opstanak.18 K tomu, usudio bih se rei, postoji vrlo velika mogunost da su na poloajima gdje se nalaze srednjovjekovne utvrde, poglavito Kamiak i Bogoin, nekad mogle biti ilirske gradine, iji obrambeni sustav je nestao u obliku graevinskog materijala za podizanje potonjih. Jer, graditelji i jednih i drugih su se ravnali istom logikom: to tei pristup, to laka obrana, to bolja vizualna kontrola okolnog prostora. Dokaz za njihovo nekdanje postojanje mogao bi biti nalaz tzv. gradinske keramike, ali i pokoji tumul u blizini. Stoga, neophodno je sustavno rekognosciranje i, svakako, istraivanje. Sukladno navedenom, zakljuiti je kako, bez obzira na neistraenost prostora, miljevako podruje ipak nua dovoljno grae za preliminarno upoznavanje njegove prolosti u kontekstu razvitka ovjeka i ljudske zajednice openito.
18 Vidi u ovom zborniku prilog: D. MARGU, M. MENUI, S. IVI, Miljevake lokve prirodna i kulturna batina.
86
Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI Vidimo da je ono bilo u ii njegova interesa kroz duga razdoblja pretpovijesti, posebice na primjeru Oziane peine, jedinog dosad istraenog lokaliteta, ali i na primjerima drugih lokaliteta (gradine, tumuli) o kojima moemo raspravljati, prije provedenih istraivanja, tek na osnovi analogija sa slinim, bliim ili daljim primjerima. Neizostavno je, naravno, u skoroj budunosti provesti najprije sustavna rekognosciranja, napraviti popis svih lokaliteta, a potom krenuti u istraivanja svakog pojedinano, ne samo onih koji uvaju ostatke pretpovijesnih vremena, ve i lokaliteta s preicima kasnijih razdoblja sve do naeg vremena. Tako, zbornik radova s ovoga skupa nee biti usamljen pridruit e mu se u budunosti jo mnogi prilozi i monograje, koji e sustavno osvjetljavati prolost naih Miljevaca.
87
Miljevci 2008.
88
O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE KOD MILJEVACA U RIMSKO DOBA

eljko Mileti
U radu se raspravlja o etnikoj pripadnosti stanovnitva rimskog doba na prostoru dananjih Miljevaca, teritorijalnom organiziranju i razgranienjima zajednica i njihovu statusu. Raspravu oteava gotovo potpuni izostanak arheolokih istraivanja. Krka kao granica Liburna i Delmata determinirana u vremenu delmatske ekspanzije izmeu 180. i 160. g. pr. Krista, a poslije tijekom njihove dugotrajne borbe s Rimljanima. Strabonove i Plinijeve navode o rijeci Krki kao razdjelnici izmeu Liburna i Delmata ne smijemo shvatiti doslovno. Liburnske zajednice pouzdano su vladale desnom obalom Krke, meutim pojedine od njih kontrolirale su obje obale to je bilo prijeko potrebno da bi se osigurale ceste, prijelazi preko rijeke i plovni putovi. Zapadne rubove dananjih Miljevaca uz rijeku Krku, u rimsko doba zaposjeli su veterani. Njihova imanja bila su dio golemog teritorija legijskog logora u Burnumu, a kasnije dio teritorija municipija Burnum. Juni i istoni dijelovi Miljevaca vjerojatno nisu pripadali nekom municipiju, nego su organizirani kao civitas peregrinorum, autonomna negradska zajednica domaeg stanovnitva. Istog statusa bila je jo jedna zajednica nepoznatog imena koja se pruala sjevernije, prema planini Promini, a ije je kultno starokransko sredite u kasnoj antici bila bazilika u Trbounju. Sjeveroistono, miljevaki prostor granii s teritorijem rimske Promone, koja je bila pagus i pripadala municipiju Magnum, iji teritorij odgovara dananjem Petrovu polju i njegovoj okolici.
89
Miljevci 2008.
Sl. 1. Skradin i rijeka Krka
90
eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE...
Susjedne liburnske zajednice Skardonitanaca, Varvarina i Burnista, kao i delmatskih Riditina postale su rimski gradovi razvojem iz domorodakih peregrinskih zajednica.
Na irem prostoru oko rijeke Krke arheoloka istraivanja provode se gotovo iskljuivo u znaajnijim rimskim gradovima, a ruralni kraj je zapostavljen. Stoga se malo zna o miljevakom prostoru na kojem u predrimskom i rimskom vremenu nije bilo veih sredita. Nemamo indicija da su naselja na tom prostoru prikljuena nekom municipalnom teritoriju. Susjedne liburnske zajednice Skardonitanaca, Varvarina i Burnista, kao i delmatskih Riditina postale su rimski gradovi razvojem iz domorodakih peregrinskih zajednica. Na prostoru Miljevaca, kako se ini, nije bilo gospodarski jakog sredita koje je moglo prerasti u municipij. Osim to u znanstvenoj literaturi nema podataka o brojnosti, statusu i razgranienjima zajednica, postoji i temeljna dvojba o etnikoj pripadnosti stanovnitva koje je nastavalo zaravan izmeu Krke i ikole. S. ae u kljunom radu o teritorijima zajednica oko rijeke Krke istie da je Krka kao granica Liburna i Delmata determinirana u vremenu delmatske ekspanzije izmeu 180. i 160. g. pr. Krista, a poslije tijekom njihove dugotrajne borbe s Rimljanima.1 Strabonove i Plinijeve navode o rijeci Krki kao razdjelnici izmeu Liburna i Delmata ne smijemo shvatiti doslovno.2 Liburnske zajednice pouzdano su vladale desnom obalom Krke, meutim pojedine od njih kontrolirale su obje obale to je bilo prijeko potrebno da bi se osigurale ceste, prijelazi preko rijeke i plovni putovi. Preko Skardone, luke duboko uvuene u kopno, opskrbljivale su se prekomorskom robom zajednice eljeznog razdoblja na gradinama Velika Mrdakovica, Dragii, Bribirska glavica, kao i delmatski Rider na suprotnoj obali (Sl. 1). Nalazi apulske, crvenoguralne, reljefne helenistike keramike, italske tere sigilate i druge uvozne keramike jasno ukazuju da je rijeno-morski promet bio intenzivan, pa je za njegovo nesmetano odvijanje bila nuna kontrola obala sve do otvorenog mora.3 Naselje najblie Krki koje sa sigurnou moemo pripisati Delmatima je Rider, udaljen oko 15 km zranom linijom od lijeve obale.4 Blie rijenoj obali na delmatskoj strani nema istraenih gradina. Prema tome, granica nije ila maticom rijeke Titius, ve su se Liburni, gledajui narod u cjelini nalazili s desne, a Delmati s lijeve, istone strane. U rimsko doba djelomice postaje manje vano gdje je granica izmeu Delmata i Liburna. Promjenu u teritorijalnim odnosima naselja oko Krke donijelo je stacioniranje XI. legije u novom logoru u Burnumu, koja radi vojnikih razloga zaposjeda sve kljune
1 2 3 4 S. AE, 59-61. Strabon, Geogr, 7, 5, 4; Plinije, NH, 3, 139. N. CAMBI, 2001., 146-147. Z. BRUSI, 1976., 115-118; Z. BRUSI, Tehnike, 1980., 11-13; Z. BRUSI, 1988., 28-30, tab. I-IV, VI-XVI; Z. BRUSI, 1989., 96-109; Z. BRUSI, 1990., 84-88; Z. BRUSI, 2000. 5 i 11-13; Z. BRUSI, 2000 a. CIL 3 2776, spominje se princeps Delmatarum
91
Miljevci 2008.
Sl. 2. Natpis iz Skardone, kojeg Neronu Cezaru podiu zajednice Liburnije
92
eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE... komunikacije toke oko rijeke.5 Znajui da Rimljani esto zadravaju zateene zemljino teritorijalne odnose, sasvim je mogue da se dio teritorija Skardone i dalje pruao na lijevoj delmatskoj obali. Skardoni je sjedite juridikog konventa japodsko liburnskog prostora, 6 mjesto okupljanja pokrajinskog koncilija i sredinje svetite pokrajinskog carskog kulta za liburnski prostor u kojem je postavljena ara Liburnorum (Sl. 2). 7 Vanost joj je jo porasla radi lukog prometa koji je znatno porastao za potrebe opskrbe legije i pomonih postrojbi u Burnumu.8 Tijekom nekoliko godina recentnih istraivanja u Burnumu, u sloju nasipa ispod amteatra otkrivena je golema koliina arheolokih artefakata, takozvanoga sitnog materijala.9 Opremu i oruje postrojbe su donijele sa sobom u novopodignute utvrde. Preko luke u Skardoni vojnicima su dopremani mnogi proizvodi iz Italije i provincija, poput keramikih i staklenih proizvoda. Najvaniji je prijevoz itarica, temeljne vojnike hrane. Brodski promet, prekrcaj i transporte do Burnuma osiguravale su vojne posade i benecijariji.10 Burnum koji je tijekom I. stoljea moda najvee naselje rimske Liburnije, ujedno je i vano trgovako mjesto. Michel Dabas iz francuskog udruenja Geocarta proveo je u Burnumu 2007. godine nedestruktivna pretraivanja metodom elektrine rezistencije izvedena u ARP tehnologiji. Dobivene podatke o prostoru uz legijski logor lanovi istraivakog tima protumaili su kao forum kanaba.11 To je prostor koji nije sluio samo potrebama Burnuma, ve i susjednim domorodakim zajednicama, ukljuujui i one na miljevakom prostoru. Trgovina se tu odvijala pod neposrednom vojnom kontrolom, ime se osiguravao mir kod autohtonog stanovnitva, koje je bivalo pod snanim dojmom golemih arhitektonskih zdanja poput legijskog logora, akvadukta i osobito amteatra u kojem su se odvijali spektakli.12
5 6 N. CAMBI et alii, 2007., 8-10. C. PLINIUS SECUNDUS MAIOR, Naturalis historia, 3, 139: populorum pauca eatu digna aut facilia nomina. conventum Scardonitanum petunt Iapudes et Liburnorum civitates XIIII, ex quibus Lacinienses, Stulpinos, Burnistas, Olbonenses nominare non pigeat. Na nedavno otkrivenom, jo neobjavljenom natpisu on se naziva conventus Scardonis. 7 CIL 3, 2808 (9879), natpis iz 28. na bazi kipa podignutog Neronu Cezaru, Germanikovom sinu. Tu se spominju civitates Liburniae (to je sinonim za liburnski koncilij). Na natpisu CIL 3, 2810 spominje se Ara Aug(usti) Lib[urn(orum)]. Natpis CIL 3, 2809: Praetoriu[m vetustate] / conlapsum [------- et (?)] / Burnistae [et(?) ---------]/ses ex pec(unia) [publ(ica) refecer(unt)] / Scapul[a Tertullus] / leg(atus) Aug(ustorum) p[rov(inciae) Dalmatiae] / restit[uit] / donosi vijest da je u Skardoni podignuta zgrada pretorija naporima triju zajednica. A. JAGENTEUFEL, 1958., col. 80, datira gradnju namjesnitvom legata provincije Skapule Tertula u doba Marka Aurelija u razdoblje od 179-181 (?). Lakuna u drugom i treem redu uobiajeno se nadopunja imenima dviju zajednica (Stulpini, Lacienses) koje Plinije (Nat. hist. 3,139) poimence izdvaja kao vanije meu 14 liburnskih peregrinskih, nemunicipalnih zajednica. O skardonitanskim institucijama i gradskom statusu M. ZANINOVI, 1998., 123 i d.; M. GLAVII, 2007., 251 i d. 8 9 N. CAMBI, 2001., 146-147. Nedavno je graevinskim radovima na poloaju Rokovaa uniteno luksuzno Kybelino svetite. Metroaki vjernici vjerojatno su pripadnici sloja stanovnitva koje obavlja trgovake, carinske i srodne poslove, vezane uz luku u uvali Rokovaa. N. CAMBI et alii, 2006., 26. I Adiutrix) iz Burnuma. O benecijarima kojiima je statio u Burnumu i Magnumu kod A. BETZ, 1938., 41 i J. J. WILKES 1969., 122-127, 142-144 11 Preliminarni rezultati bit e objavljeni u drugom broju asopisa Archaeologia adriatica Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru. 12 N. CAMBI et alii, 2006., 27-28. 10 CIL 3, 2364: Publije Kornelije Eporedienzije vojnik je XI legije na slubi u Skardoni; CIL 3, 2823 frumentarij I. legije Pomonice (legio
93
Miljevci 2008.
Sl. 3. Gradina kod Puljana sjedite liburnskih Burnista
Domorodaki Oppidum Burnistarum nalazi se na Gradini kod Puljana na lijevoj obali Krke (Sl. 3).13 Prije gradnje legijskoga privremenoga ljetnog (castra aestiva), a kasnije i stalnoga zimskog logora (castra hiberna) teritorij Burnista pruao se i na desnoj obali. Ne treba sumnjati u Plinijev navod o liburnskoj etnikoj pripadnosti Burnista.14 S. ae prihvaa Plinijeve podatke upravo na takav nain; meutim, radikalizirao je svoj stav o Liburnima i na istonoj obali Krke, istiui mogunost da se teritorij Burnista u predrimsko doba pruao samo na toj strani, a ne i na zapadnoj liburnskoj.15 Tako bi legijski logor Burnum bio sagraen na teritoriju neke imenom nepoznate liburnske opine ije bi sjedite mogla biti urina gomila u Raduiu, gradina istaknutog poloaja i zamjetnih dimenzija.16 Tu mogunost treba odbaciti zbog injenice da se legijski podignut na desnoj obali zove Burnum. Burnistae Plinije apostrora kao snanu liburnsku zajednicu te ih stoga navodi imenom. urina gomila je nama nepoznatoga liburnskog imena, to ukazuje da je pripadala zajednici Burnista ili je bila samostalna civitas, manjeg znaaja u odnosu na Burnum. Ta minornost bila bi posljedica izostanka kontrole nad rijekom Krkom i njezinim resur13 M. ZANINOVI, 1968., 119 i d; M. ZANINOVI, 2007., 127-128. 14 Plinije, NH 3, 143. 15 S. AE, 1989., 78-79 i 86. 16 Dua os gradine ovalnog oblika iznosi oko 220 m, a kraa oko 150 m, donosno povrine je nekih 3 ha.
94
Sl. 4. Natpis na steli Aula Sentija
95
Miljevci 2008.
Sl. 5. Natpis Turanija Severa sa Rokog slapa
sima, pa je jedino znatnije ekonomsko uporite stanovnicima urine gomile bilo Mokropolje. U doba namjesnika Publija Kornelija Dolabele sagraen je stalni kameni logor umjesto privremenoga ljetnog, a legijski teritorij razgranien je prema drugim entitetima.17 Juno od Burnuma, a zapadno od prostora Miljevaca teritorij je Varvarije, sa sreditem na Bribirskoj glavici.18 Vaan izvor za raspravu o njihovim meusobnim teritorijalnim odnosima natpis je na steli iz Mratova, sela na istonoj strani Krke, na kojem se spominje veteran Aulo Sentije iz XI legije (Sl. 4).19 Legija jo ne nosi poasni naziv Claudia pia delis koji je dobila 42. godine, to znai da je Aulo Sentije bio aktivan vojnik prije tog datuma. Veteranov nadgrobni spomenik bio je podignut na njegovu imanju istono od Krke, gdje je otkriven sredinom 19. st. kod upne crkve sv. Martina u Mratovu. U tekstu se navodi da je veteran ubijen uz rijeku Krku unutar varvarinskih granica (na teritoriju) to je Suiu posluilo kao argument za tvrdnju da je poetkom 1. st. Varvarija posjedovala zapadnu obalu Krke, ak prelazila na suprotnu istonu
17 . MILETI, 2007., 185. 18 O Varvariji M. SUI, 1968., 21-38. 19 CIL 3, 6418=9896: A(ulus) Sentius A(uli) f(ilius) / Pom(ptina tribu) (domo) Arreti, / vet(eranus) leg(ionis) XI h(ic) s(itus) e(st). T(estamento) f(ieri) i(ussit). / Hic est occisus / nibus Varvari / norum in agello / secus Titum u/men ad petram / longam. F(ieri) c(uravit) her(es) / Q(uintus) Calventius L(uci) f(ilius) Vitalis. O okolnostima nalaza kod . LJUBI, 1867., 164 i d.
96
Sl. 6. Pogled sa Visovakog jezera uzvodno prema Rokom slapu
stranu.20 Bez ikakve dvojbe, predrimska liburnska Varvaria je nadgledala obale Krke, sa glavnim prijelazom na Rokom slapu, koji je vana komponenta gospodarske snage zajednice. Meutim, nakon dolaska legija vojska zaposjeda obale oko Rokog slapa. Veterani koji su tu imali posjede i vodena postrojenja (mlinice, stupe) ujedno su kontrolirali prijelaz, kao vaan dio legijskog teritorija (Sl. 5). 21 Stoga se slaem s razmiljanjima da teritorij rimske Varvarije nije prelazio rijeku.22 Nizvodno od Rokog slapa pod kontrolom veterana je lijeva (istona) obala kod Britana. Meutim, rimskoj Varvariji ostaje desna obala Krke na Visovakom jezeru, gdje je vjerojatno stradao veteran Aulo Sentije. Naime, rije secus s akuzativom na Sentijevu natpisu ima znaenje prijedloga secundum du, uzdu, pored - pa bi sintagma iz natpisa in agello secus Tit(i)um umen ad petram longam znaila: na malom dobru (u poljacu) du rijeke (pored rijeke) kod duge stijene. Izrijekom nibus Varvarinorum odreena je strana rijeke na kojoj je polje. Kako drim da je taj teritorij ogranien na desnu obalu, zapadno od Krke i mjesto zloina bilo bi na toj obali, moda kod
20 M. SUI, 1962., 194-196. 21 CIL 3, 2816 pretorijanski evokat; CIL 3, 2817 centurion veteran leg. IV. Macedonicae; CIL 3, 2818 - veteran XI. legije; CIL 3, 9885 konjanik veteran XI. legije. 22 M. ZANINOVI, 1992, 38.
97
Miljevci 2008.
Sl. 7. Granini natpis iz Razvoa
sela Rupe iznad stijena kanjona, nad sjevernim obalama jezera s otoiem Visovcem (Sl. 6). Tu se na krevitom platou nalaze manje plodne povrine, na kojima su zasaene masline, koje tu uspijevaju najdublje u kontinentu zbog povoljne mikroklime koju zimi stvara relativno topla masa voda visovakog jezera. Terminacijsko kamenje naeno u Oklaju23 i u Razvou24 razgraniavalo je teritorije zajednica ili posjede vlasnika kojima na natpisima nisu sauvana imena. Meai su podignuti krajem tridesetih godina I. st. kada je namjesnik provincije Dalmacije bio Lucije Voluzije Saturnin (Sl. 7). M. Zaninovi iznio je odlian prijedlog da bi se razgranienje moglo odnositi na Burniste i Promonjane.25 Premda Burnisti nisu mogli postii municipalno ustrojstvo dok su tu boravile legije, oni su sauvali svoje zemlje, opsegom znatno smanjene zbog formiranja golemoga legijskog teritorija.26 Smatram da je prije demilitarizaci23 CIL III 9833 = JAGENTEUFEL, 17, br. 7: [L(ucio)] Volus[io] / [Satu]rnino [leg(ato)] / [pro] pr(aetore) C(ai) C[aes(aris)] / [Aug(usti) G] erm[anici]. 24 CIL III 9832 = JAGENTEUFEL, 17, br. 6: Vib]ullius t[rib(unus)] / [le]g(ionis) VII et L(ucius) Sal[vi/us] M(arcus) Sueto ce[n/t]uriones leg(ionis) X[I] / [iu]dices dati ex / [c]imventione (sic!) a / [L(ucio) V]olusio Satur/[n]ino leg(ato) pro pr(aetore) / [C(ai)] Caesaris Aug(usti) / [Ger]manici inter ..tine[s] e[t.. 25 M. ZANINOVI, 1968., 124. 26 O legijskom teritoriju M. ZANINOVI, 1985., 67 i d.; N. CAMBI et alii, 2007., 8-10. . MILETI, 2007., 186-187.
98
Sl. 8. ikola i Torak s istoka omeuju Miljevce
99
Miljevci 2008. je koja nastupa oko 86. odlaskom IV. legije27 ager Burnista obuhvaao povrine samo istono od Krke. Sjeverna granica peregrinske zajednice Burnista dosezala je na sjever do ceste Burnum Promona, koja je segment magistrale Akvileja - Dirahij. Istona bi bila do Oklaja i Razvoa gdje je pronaeno granino kamenje. Mislim da, osim Promonjana, moemo predloiti jo dva entiteta s kojima bi tu graniili autohtoni Burnisti. Jedan su veteranski posjedi koji se prostiru od Rokog slapa barem do sela Mratova, sudei prema ranije spomenutom natpisu Aula Sentija. Drugi prijedlog je neimenovana autohtona opina na zapadnim padinama i pobru planine Promine. Tu mogunost snano podupire otkrie starokranske bazilike u Trbounju,28 koja je sigurno bila kasnoantiko sredite upe domorodake zajednice koja se razvila iz ranije civitas peregrinorum. Promatrajui zemljopisne karakteristike ovog kraja, ini se da juni dijelovi ove hipotetske zajednice dopiru sve do prostora dananjih Miljevaca. Juni i istoni miljevaki prostori tvorili bi jo jednu peregrinsku zajednicu, koja bi nosila neutralan statusni naziv res publica. Sve su ovo prijedlozi izvedeni ex silentio. Ipak, osobit geografski poloaj Miljevaca, otro odreen rijekama Krkom i ikolom, pouzdan izostanak nekoga veeg sredita u rimskom razdoblju, kao i osobito vana injenica da su kasnije kroz povijest Miljevci uvijek inili zatvorenu cjelinu sa sreditem koje se mijenjalo, argumenti su koji nas upuuju ba na takvu mogunost (Sl. 8). Stoga Miljevci nisu mogli biti niti pagus, termin koji se, pomalo neprikladno, u hrvatskom prevodi sa selo (bolje bi bilo kotar). Naime, pokazalo se da pagus u rimskoj terminologiji najee oznaava manju administrativnu cjelinu u ruralnom dijelu gradskog teritorija.29 Taj status ima Promona, sjeveroistoni susjed Miljevaca. Promona se spominje kao vana utvrena toka u kontekstu civilnog rata izmeu Cezara i Pompeja i u vezi osvajanja i ratova u Iliriku Oktavijana Augusta.30 Predrimska Promona politiki je pripadala Delmatima, a pod liburnsku ingerenciju u jednom trenutku mogla je dospjeti kao nagrada za lojalnost Rimu tijekom spomenutih ratova. Promona je predaleko da bi je Burnisti pripojili;31 vjerojatno je zadrala teritorijalni integritet i autonomiju, ali je nakratko izmijenila etniku sliku zbog naseljavanja liburnskog stanovnitva. Nemamo direktnog uporita u literarnim izvorima da je takav mehanizam primijenjen na Promonu, ali naini postupanja Rimljana sa domorodakim zajednicama i teritorijima daju kredibilitet ovoj hipotezi. Na nepotpuno sauvanoj mjedenoj ploi Promona se spominje kao pagus,32
27 M. ZANINOVI, 1968., 122. A. BETZ, 1938., 48. 28 Crkvu je istraio J. Zaninovi, o emu kod A. UGLEI, 2006., 44-47. 29 P. LEVEAU, 1993., 463-464. 30 J. J. WILKES, 1969., 39-40; M. ZANINOVI, 1974., 304-305; M. ZANINOVI, 1988., 55. S. AE, 1989., 87; S. AE, 1993., 2-14; 31 Vana liburnska naselja (Nedinum, Asseria, Varvarija) imala su teritorije radijusa do petnaestak kilometara. a sredinja opida Burnista i Promonjana dijeli udaljenost zranom linijom od oko dvadeset kilometara, emu treba dodati udaljene istone i sjeverne rubne dijelove promonskog teritorija. 32 CIL III 14969: /..]asi[../..]is esto[../..]iense pu[../..]es pagani prom[onenses?../..] ordinaria erit com[../..]rsum molis molit[../..]utendae aquae promo[nens../..o]rdinem utendae aquae [../..p]agi quandoque concili[../..u]minis aut ad villam fa[../..d]enuntiatum [e]rit qui[../..a]b hora secunda in[../..]ut videbi[tur../ Tekst se odnosi na statut ili uredbu s podruja Promone, u vezi s koritenjem vode za gospodarsku
100
Sl. 9. Karta teritorija rimskih zajednica oko Miljevaca
to je termin za niu administrativnu jedinicu, manju cjelinu unutar municipalnog teritorija, u ovom sluaju potpuno neistraenog municipija Magnum, ije je sjedite u suprotnom, istonom kutu Petrova polja. Situacija u kojoj je krajnji sjeverozapadni dio municipalnog teritorija bio organiziran kao pagus
zgradu (villa), a mogue i za pogon vodenice.
101
Miljevci 2008. Promona, vjerojatno je reeks ranijeg stanja u kojem Promona nikad nije bila dio teritorija Burnuma (Sl. 9). Kako na cijelom prostoru prostoru Promine i Miljevaca nema urbanih cjelina arhitektonski objekti koje e aheologija ubudue registrirati pouzdano su seoske vile. Uvoenjem novih agrarnih mjera Rimljani uvode i vile rustike koji su sredinji gospodarski objekti na posjedima. Skromne obradive povrine, razasute po manjim krakim poljima nisu zanimljive bogatim posjednicima kakvi se javljaju u Histriji ili na teritoriju kolonije Narone. Stoga e i vile biti skromnijih dimenzija, a njihovi vlasnici bit e potomci veterana i gornji sloj lokalnog peregrinskog stanovnitva koji je podvrgnut procesu romanizacije stjecao graansko pravo.
Literatura:
A. BETZ, 1938. - Untersuchungen zur Militrgeschichte der rmischen Provinz Dalmatien, Wien. Z. BRUSI, 1976. - Gradinska utvrenja u ibenskom kraju, Materijali 113-126, Zadar. Z. BRUSI, 1980. - Tehnike grobne i stambene arhitekture na nekim gradinskim naseljima june Liburnije, Materijali, tehnike i strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom jadranskom prostoru, Zagreb 9-14. Z. BRUSI, 1988. Helenistika keramika u Liburniji, Diadora 10, 19-63. Z. BRUSI, 1989. - Reljefna sjevernoitalska terra sigillata iz Liburnije, Diadora 11, 93-158. Z. BRUSI, 1990. - Italska terra sigillata u Liburniji, Diadora 12, 79-105. Z. BRUSI, 2000. - Nekropola Gradine kod Dragiia, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 38(25), 1-15. Z. BRUSI, 2000. - Arauzona. Velika Mrdakovica, liburnski grad i nekropola, ibenik. N. CAMBI, 2001. I porti della Dalmazia, Strutture portuali e rotte marittime nellAdriatico di et Romana, [=Antichit Altoadriatiche XLVI], 137-160, Trieste Roma. N. CAMBI - M. GLAVII - D. MARI - . MILETI - J. ZANINOVI, 2006. - Amteatar u Burnumu. Stanje istraivanja 2003. 2005., Drni ibenik Zadar. N. CAMBI - M. GLAVII - D. MARI - . MILETI - J. ZANINOVI, 2007. - Rimska vojska u Burnumu. LEsercito Romano a Burnum, [Katalozi i monograje Burnum 2], Drni ibenik Zadar. S. AE, 1989. - Pogranine zajednice i jugoistona granica Liburnije u kasno predrimsko i u rimsko doba, Diadora 11, 59-91. S. AE, 1993. - Prilozi povijesti Liburnije u 1. st. prije Krista, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 35, 1-35. M. GLAVII, 2007. - O municipalitetu antike Skardone, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka. Prirodna i kulturna batina, zatita i odrivi razvitak - Zbornik radova sa simpozija odranog u ibeniku 2005., ibenik, 251-257. 102
eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE... A. JAGENTEUFEL, 1958. - Die Statthalter der rmischen Provinz Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Schriften der Balkankommision, Antiquarische Abteilung, XII, Wien. P. LEVEAU, 1993. Territorium urbis. Le territoire de la citt romaine et ses divisions: du vocablaire aux ralits administratives, Revue des tudes anciennes, 95/3-4, Bordeaux, 459-471. . MILETI, 2007. - Prostorna organizacija i urbanizam rimskog Burnuma, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka. Prirodna i kulturna batina, zatita i odrivi razvitak - Zbornik radova sa simpozija odranog u ibeniku 2005., ibenik, 181202. . LJUBI, 1867. - Arkeologike crtice, Rad JAZU 1, 164 -173. M. SUI, 1962. - Municipium Varvariae, Diadora 2, Zadar, 179-198. M. SUI, 1968. - Bribir (Varvaria) u antici, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 10, 2138. A. UGLEI, 2006. - Ranokranska arhitektura na podruju dananje ibenske biskupije, Drni - Zadar, 2006. J. J. WILKES, 1969. - Dalmatia, London. M. ZANINOVI, 1968. - Burnum. Castellum municipium, Diadora 4, Zadar, 119-129. M. ZANINOVI, 1974. - Kninsko podruje u antici, Arheoloki radovi i rasprave 7, Zagreb, 301-319. M. ZANINOVI, 1985. - Prata legionis u Kosovom polju kraj Knina s osvrtom na teritorij Tilurija, Opuscula archaeologica 10, 63-79. M. ZANINOVI, 1988. - Liburnia militaris, Opuscula archaeologica 14, 43-67. M. ZANINOVI, 1992. - Od Ninije do Promone, Izdanja HAD-a 18, Zagreb, 3340. M. ZANINOVI, 1998. - Scardona i Rider avijevske fundacije, Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do srednjega vijeka, [= Izdanja HAD-a 19], 123129. M. ZANINOVI, 2007. - Ilirsko pleme Delmati, ibenik.
103
Miljevci 2008.
104
PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE

Vladimir Sokol
Povjesniar Lujo Margeti nedavno je u jednom svom tekstu pretpostavio da naziv Mezija u tituli maarskog kralja Ladislava iz 1091. godine, koju je on samo jedamput koristio ali s dva spomena u tekstu, ne znai podruje dananje Srbije - rimske Mezije, gdje tada nema Maara, ve zapravo Medija od Medija provincija Anonima Ravenatskog. Dalje se napominje da je podruje od Une, Kozare te niza starohrvatskih nekropola od Gomjenice kod Prijedora do Klanica, Petoevaca, Mahovljana i Junuzovaca u dolini Vrbasa izmeu Panonije i Dinarida, u predrimsko i rimsko doba pripadalo velikoj autohtonoj grupaciji Mezeja, sa sreditima oko Sanskog Mosta i Kljua te dalje do Plive i Vrbasa, koja je bila po snazi populacije i kasnijem rimskodobnom broju teritorijalnih dekurija odmah do Delmata. Njihova zemlja - i ire od nje - bi dakle mogla biti Mezija, kao to je zemlja Delmata - i ire od njih Dalmacija, jer je koritenje antikih pojmova u ranom srednjem vijeku za hrvatska podruja, umjesto tadanjih suvremenih, poznato u brojnim primjerima. Za podruje Mezeja iznosi se postojanje povijesno dobro poznatih, pa do dananjih dana, velikih rudita eljeza, koja su u svim razdobljima predstavljala jaku ekonomsku mo, to sa sobom nosi i pluralizam razliitih politikih interesa. Takoer, raspravlja se o znaenju imena Gozd, Alpes ferrae Tome Arhiakona, kao i o pojavi posebnih tipova naunica bikoninih, odnosno ovalnih jagoda u XI. stoljeu, ogranienih na podruje rijeka Sane i Krke. Sve te injenice pribliit e nas mjestu pogibije kralja Petra u tim sjevernim krajevima, najbliim preko Krke i Miljevaca moru, kao i zemljopisno sredinjim hrvatskim prostorima.
105
Miljevci 2008.
Sl. 1. Starohrvatske nekropole
Mjesto pogibije kralja Petra (Svaia) i gubitak hrvatske dravne samostalnosti jedno je od najvanijih pitanja hrvatske historiograje koje je zanimalo mnoge autore, ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim zemljama. Odgovori su, kako emo vidjeti, bili preiroki i preopi i obino nisu obuhvaali rezultate drugih struka: danas je meutim to neophodni dio svake metode i samo oni daju dobre i dugoronije zakljuke. Stoga je svako preispitivanje ranijeg dobrodolo, jer se esto i u ve poznatoj grai mogu pronai novi elementi za raspravu. Upravo takve nove analize pronali smo u sljedeem radu. Povjesniar Lujo Margeti relativno je nedavno u jednom svom tekstu pretpostavio da naziv Mezija u tituli maarskog kralja Ladislava iz 1091. godine u pismu montekasinskom opatu Oderiziju, koju je on samo jedamput koristio ali s dva spomena u tekstu, ne znai podruje dananje Srbije - rimske Mezije kako se do tada mislilo, no gdje tada nema Maara, ve da bi taj naziv mogla biti Medija to je Medija provincija Anonima Ravenatskog iz njegove geograje nastale oko 700. g. (1997., 212; 2005., 39-40). Ona bi oznaavala, manjim ili veim dijelom, raniju antiku provinciju Saviju, dijela moda samo od otprilike Ljubljane (Atamine) do Siska, ako su to uope Anonimove Sikke, kako misli antiar J. ael (1970.-71., Sl. 1). M. ael Kos meutim u svojim recentnim istraivanjima (2002., 373, 382), a na temelju jednog novog natpisa kod Vrhnike, 106
Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE
Sl. 2. Predrimski narodi na podruju izmeu Jadrana i Panonije (katalog izlobe Keltoi 1984., Ljubljana - Zagreb)
utvruje da se Emona i njezino neto istonije podruje sigurno nije nalazilo u Panoniji Saviji, pa to relativizira izjednaavanje toponima Medije provincije i Siska kao reene Sikke, to je na prvi pogled vrlo zavodljiva slinost, usprkos silnih povijesnih korupcija tog teksta. Prihvatimo li ta istraivanja kao tono, oni tada nikad ne bi bili u istoj rimskoj provinciji, a taj dio dananje Slovenije s Ljubljanom oduvijek bi bio dio desete italske regije. Iz toga proizlazi takva lokacija Medije provincije kao malo vjerojatna, jer se na taj nain obino nisu reformirale regije koje nisu isto to i provincije, pogotovo to se u gotovo isto doba savijski biskupi na elu sa siscijskim (tako bi mogue otpale upravo Sikke?) 530. i 533. godine nalaze u Saloni, pod upravom gotskog komesa, na crkvenim Saborima kao pripadnici istog politikog tijela: Ilirika, ili prvobitne Dalmacije do Drave. Tako e je kasnije opisati u svojim geograjama Paulin (oko 800.; Raki 1877., 301/18), Alfred Veliki (oko 885.) i Konstantin Porrogenet (prije 948. g.; M. Matijevi Sokol V. Sokol 1999./2005., 20-21, 30). No problematika je, kako se ini, neto sloenija. Moramo naime napomenuti da je podruje od Une, Kozare te niza starohrvatskih nekropola smjetenih istono od Siska, od Gomjenice kod Prijedora do Klanica, Petoevaca, Mahovljana i Junuzovaca u dolini Vrbasa izmeu Panonije i Dinarida (Sl. 1), u predrimsko i rimsko doba pripadalo velikoj autohtonoj grupaciji Mezeja sa sreditima 107
Miljevci 2008.
Sl. 3. Povijesna rudita na podruju Mezeja (Basler 1972./1973.)
oko Sanskog Mosta i Kljua te dalje do Plive i Vrbasa, kako donosi istraiva tih krajeva Ivo Bojanovski, te da je po velini svoje populacije i kasnijem rimskodobnom broju teritorijalnih dekurija odmah do Delmata (1988., 266-278, 284287) (Sl. 2). Njihova zemlja - i ire od nje - bi dakle mogla biti Mezija, kao to je zemlja Delmata - i ire od njih - Dalmacija. Koritenje antikih pojmova u ranom srednjem vijeku za hrvatska podruja umjesto tadanjih suvremenih poznato je jo od Izidora Seviljskog, Annales regni Francorum, poznatog europskog teologa Saksonca Gotalka, Alfreda Velikog, Porrogeneta i mnogih drugih (Matijevi Sokol Sokol, 2005., 21, 32). *** Drugi znaajni problem povijesne topograje jest ubikacija mjesta pogibije kralja Petra 1097., ili 1100. godine (prema novim Margetievim istraivanjima, 2005., 45-50). Naziv Peturgoz za to mjesto prvi spominje tzv. Anonim Bele III. koncem XII. stoljea. On u svojoj kronici kae da su maarske vojskovoe Bulu i ostali na povratku nakon zauzimanja Splita (sic!), prije nego to ih je Oton Veliki pobijedio na Lekom polju 955. g., preli Kupu i zauzeli Zabrag, Posagu i Vlko, a u tim okvirima spominje se i gornji naziv Petrov G(v)oz(d) (Klai 1903., 3), kojeg bi po opisu preli s vojskom. Prema navedenim imenima voa dogaaj bi se mogao datirati sredinom X. stoljea, no kronika je ope kritiki 108
Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE ocijenjena kao nepouzdana, jer razliite vremenske slojeve brka, smjeta istodobno ili izmilja, pa tako i reeni toponim i tzv. zauzimanje Splita koji su mogli nastati samo poslije konca XI., smjeta u sredinu X. stoljea. Nakon njega, potkraj XIII. stoljea, imun de Keza u svom djelu Gesta Hungarorum (napisano izmeu 1282.-1285.) spominje mjesto pogibije kralja Petra i navodi ga kao Patur Gozdia, a jedini navodi kao njegovu prijestolnicu Knin (N. Klai 1971., 47). Splitski kroniar Toma Arhiakon u istom stoljeu spominje Alpes ferrae, mjesto gdje granie splitska i zagrebaka biskupija (Peri, Matijevi Sokol, Katii, 2003., 64, 84), a kao podruje koje je u poetku osvojio Ladislav navodi: itavu zemlju od rijeke Drave do planina koje se zovu eljezne. Ve ranije smo utvrdili da se prostor rimske provincije Panonije Savije poklapa s podrujem zagrebake biskupije (Sokol 1990., 194), to znai da prema jugu granii s antikom Dalmacije, a koja bi ila gore opisanim podrujem. Temeljem iznesenog ovdje se dalje postavlja vie pitanja: Gdje se nalazi Petrov G(v)ozd ? Gdje se nalaze Alpes ferrae ? Gdje je stvarno poginuo kralj Petar ? Ralanimo li etimoloki oba oblika mogla bi se, u kontekstu s drugim injenicama, pronai odreena rjeenja. Tako bi u rijei gozd mogli vidjeti staro praslavensko znaenje rijei drvo, uma (Skok 1978., I. knjiga) kako se to dosada uglavnom tumailo, no ako to poveemo s nazivom Alpes ferrae koje se spominju u istom kontekstu zbivanja borbi s Maarima, mogunosti se znaajno mijenjaju. Rije gozd ili gvozd moe naime imati i drugo znaenje: gvozdeno tj. eljezno - izraz koji prema Skoku nemaju drugi jezinoslavenski narodi (Skok, isto), a izveden je iz gornjeg znaenja i vremenski neto mlai. Otud podrijetlo imena mjesta Gvozdansko na Zrinskoj gori, gdje su se nalazili vani rudnici eljeza (i srebra) u srednjem vijeku te kovnica novca obitelji Zrinski. Spomenuti rudonosni slojevi nastavljaju se u puno veem opsegu dalje preko Une prema Japri, Ljubiji i - nota bene - rijeci eljeznici, ipovu i Jajcu do Vrbasa, ruditima osobito vanim u protohistorijsko (nalazi novca iz III.-II. st. prije Krista; Basler 1972./1973., 261-269) (Sl. 3), i antiko doba (Kasiodor ih spominje jo u Teodorihovo vrijeme VI. st., zatim nalazi novaca Justinijana i Foke do poetka VII. st.; kegro 1999., 18-35, 39) s jo danas vidljivim ogromnim stoljetnim, a po svemu sudei i tisuljetnim nakupinama ljake koje iznose vie od 2,000.000 tona, a sadre do 50% eljeza (!); prema takoer Bojanovskom (1988., 273-284). Povijesni rimski rudnici imali su u antiko doba status dravnih, tj. carskih imanja, za razliku od onih na drugoj strani u dolini Drine srebrenikih, koji su bili municipalnog karaktera (isti, 281); per analogiam, taj bi status mogli imati i u starohrvatsko doba: dakle bili bi dravni i kraljevski. to bi dodatno osvijetlilo mogui interes i pojavu kralja Petra, ali i Ladislava, ba ovdje. Oni su se zatim nastavili koristiti u srednjovjekovno i tursko doba, pa u Ljubiji sve do danas. Uzmemo li podatak da su u srednjem vijeku na istonoj strani dananje Petrove Gore pre109
Miljevci 2008. ma Gvozdanskom (!) postojali tek manji noviji rudnici eljeza (Gunjaa 1978., 133), a da je Ljubija sasvim u blizini Sanskoga Mosta prema ve spominjanom jednom od sredita Mezeja, te poveemo li te dvije injenice: G(v)ozd(eno) i Alpes (Mons) ferrae - tj. eljezne, s Ladislavovom Mezijom (a u tim je prostorima, vidimo, boravila velika antika grupacija Mezeja) mogli bi dobiti priblino mjesto hrvatsko-ugarskih borbi, pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra, ali i motive zato se sve to vjerojatno ba tu odigralo: eljezo je strateka sirovina i novac, a novac je vlast. Ladislav u istom dokumentu spominje da e dati bogate posjede montekasinskom opatu Oderiziju upravo u Meziji, a takoer u Sklavoniji i Ungariji; isto tako u tom dokumentu ne spominje se Regnum Croatiae i Dalmatiae. Mezija bi, sa sjevernim dijelom i u Panoniji, zapravo bila izmeu te dvije nekadanje rimske provincije, na neki nain ih povezujui, a dileme o pripadnosti Mezeja postojale su jo u antiko doba (Bojanovski 1988., 266). itav gornji prostor smjeten je na poznatoj kapitalnoj antikoj, pa zatim srednjovjekovnoj komunikaciji Salona - KNIN - SISCIA - Carnuntum (kod Bea; Bojanovski 1988., 281). U Annales regni Francorum za 821. godinu tu je negdje Ljudevitov put prema jugu iz Siska, odnosno osovina sjever-jug koja dolinom rijeke Sane ide samim sreditem hrvatske drave. Upravo tu, jer su se tu nalazila i vjerojatna kraljevska dravna imanja kao u rimsko doba, a opet ne tako daleko juno - zapravo relativno blizu Knina u kojem je kralj Petar stolovao (ii 1925., 612-623), trebalo bi traiti mjesto hrvatsko-ugarskog sukoba, moda negdje u blizini dananjeg Prijedora. Njegovo ime je u predtursko doba prema rasporedu hrvatskih dijalekata moralo glasiti Pridor, ili Predor (Mogu 1978.), a u irem smislu: prolaz; ako ne znai pred/v/or. Na ovom rijenom dolinom suenom ulazu prema jugu on se odista nalazi, desetak kilometara sjevernije od danas najveeg aktivnog rudnika gvoa-eljeza u ovom dijelu Europe, u Ljubiji, u podnoju Majdanske (turcizam u znaenju: rudnike) planine, a sasvim u blizini velike istraene starohrvatske nekropole Gomjenice Baltine bare, te junije kasnosrednjovjekovnog groblja i crkve u Aliiima. Takoer, jedan zanimljiv dokument iz 1269. godine opisuje granice upa Dubica i Vrbas, te izmeu donje Une i donjeg Vrbasa (upravo oko) oko Prijedora, prema do danas sauvanim toponimima, registrira postojanje nekog Gvozda (Gunjaa 1978., 121). Takvih toponima ima po istom autoru i drugdje, no, ovdje su dio i dopunjuju gornji kontekst. *** Podruje juno od rijeke Save jo je uvijek relativno slabo istraeno podruje, a takvim e jo dugo, dugo ostati. Nae razmatranje obuhvaa spomenuti prostor izmeu rijeka Sane (Vrbasa) i Krke, izvan toga u XI. stoljeu na sjeveru nemamo sustavno istraivanih starohrvatskih nekropola. Od zapada prema istoku tu su spomenute Gomjenica i Aliii kod Prijedora, Klanice kod Banja Luke, zatim sjeverno uz Vrbas Petoevci, Mahovljani i Junuzovci (Sokol 2006.). U zemljopisnom smislu prevladava prostor velikih i dugih rijenih dolina koje izviru u Dinaridima. 110
Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE Ne tako visoko, ali dosta dugo gorje Kozare daje tom podruju dodatne elemente u traganjima za naseljima toga doba, koja meutim jo nisu otkrivena. Oblast potkozarja i Sane e potkraj XI. stoljea veinom ui u novoosnovanu Zagrebaku biskupiju, odnosno dobrim dijelom u njezin kasniji dubiki arhiakonat (Klai 1976., 347-348) i upravo e tu prema jugu graniiti sa splitskom biskupijom. Poslije vojnog i politikog smirivanja situacije u Panoniji u drugoj polovini X. stoljea nakon uspjenih borbi hrvatskog kralja Tomislava (Ljetopis popa Dukljana, Perii 1991., 258) i stalnog prisustva hrvatske vojske u Slavoniji (Margeti 2002., 49) te na Zapadu cara Otona I., kojima je potpuno slomljena maarska vojna mo (Slovinje oko 924.; Augsburg 955.), stanje se u razmatranom podruju normalizira i tada u njemu poinje novi ciklus razvoja. Prvenstveno se to najbolje vidi u utemeljenju gornjih, posve novih grobita koja ranije nisu postojala, to u stanovitom opsegu mora znaiti i naselja. Praenjem razvoja materijalne kulture - artes minores - u grobljima koja smo spomenuli, zamjeujemo da se itav niz tih nekropola zasniva upravo u doba oko ili iza sredine X. stoljea i sva e ona, osim Mahovljana koje je neto mlae, u punom opsegu ui u XI. stoljee. Doba desetog, kao i ranije dijela devetog stoljea, ujedno e biti vrijeme najveeg uspona materijalne kulture u starohrvatskim grobljima, to taj nakit ini u ralambi reenog korpusa unutar cjelokupnog fundusa nekropola koliinom, likovnom koncepcijom i ljepotom, a veinom i suvremenim tehnikama, posebnim (Sokol 1997.). Prema porijeklu nalaza, a to je u najveem broju nakit-naunice i zatim prstenje, prevladavaju nalazi hrvatskoprimorske i hrvatskobjelobrdske kulturne skupine, bez primjetnijih vanjskih utjecaja drugih kultura. Na dijelu navedenih grobita: Gomjenici, Klanicama, Petoevcima i Junuzovcima (koja je zemljanim radovima razorena nekropola) najstariji nakit pripada primorskom faciesu, dok groblje u Mahovljanima pripada uglavnom bjelobrdskom izrazu starohrvatske materijalne kulture. Sve te nekropole, koje vremenski nejednako zapoinju veinom tijekom X. stoljea, osim Petoevaca ujednaeno se gase negdje na prijelomu XI. i poetku XII. stoljea. Taj proces nije meutim izvorno politiki upravljan, on je dio jednog europskog reformnog pokreta crkve tijekom kojeg se potkraj XI. stoljea irem Europe pristupa formiranju pravog upskog sustava u prostoru, u kojem prema Franzenu (1988., 162) sveenik naputa zajednicu u veem centru gdje ivi sa sveenicima uz biskupa i dolazi u lokalnu zajednicu; sustav kakav ostaje sve do danas. Upravo tad se naputaju groblja bez sakralnog objekta i smjetaju tamo gdje ga je bilo, ili ga se izgradilo: u junoj Hrvatskoj to su nekropole tipa Kai-Greda/Mravince, u Posavini gore spomenute, u Podunavlju Vukovar-Lijeva bara i eponimno Bijelo Brdo. U Karnioli, dananjoj Sloveniji, to su ona tipa Bled-Pristava II, dok su to u Maarskoj groblja poput Halimbe i Maj. U Panoniji taj e proces svojim odlukama poduprijeti Koloman i Bela II. (1131.-1141.; da se obvezatno napuste grobita bez crkvenog objekta, prema Franzenovoj reorganizaciji prvobitnih upa /Franzen 1988., 162/; te 111
Miljevci 2008.
Sl. 4. Jednojagodne naunice bikoninih jagoda, (Sokol, 2006.)
Sl. 5. Jednojagodne i trojagodne naunice bikoninih jagoda, Gomjenica (Mileti, 1966./67.)
Kolomanovoj uredbi o pokapanju uz crkve, Tomii 1999., 48), kada on ulazi u svoju konanu fazu, jer u zavrnim dijelovima ukapanja na istovremenim maarskim nekropolama tipa Halimba (Trk 1962.) i Maj (Kiss 1983.) uglavnom nalazimo novce do poetnog XII. stoljea, dok su najbrojniji upravo oni iz prethodnog XI.-og. Tog u prometu rabljenog novca, vrlo je vano, uope nema u prostoru izmeu Drave, Save te apsolutno juno od nje. Zanimljivi su nalazi razbijenih, nekompletnih dijelova odjee staromaarskog podrijetla u Petoevcima iz prve polovine X. stoljea, protumaive kao ratni plijen iz uspjenih obrambenih borbi, a davani djeci, jer to nije nonja odraslih Hrvata pa s njom nisu ni bili pokopani (Sokol 2006., 87). Oni svjedoe o ranim kontaktima Hrvata i Maara pod nepovoljnim okolnostima. Njih e potom, to je dosad bilo nepoznato, a u tri suvremena vrela otkriva ih Margeti (2000., 49), zamijeniti koalicijski odnosi pod vodstvom Hrvata, koji u ratne operacije za izgon Bugara iz istonih prostora nakon smrti cara Simeona ( 927), utjeruju osim Maara i druge narode: Hrvati i ostali (Georgije Monah, CSHB 904 te Simeon Magistar, 740), zatim Hrvati, Maari i ostali (Teofanov nastavlja, CSHB 357; itd.). Iza toga e slijediti dug i kontinuiran razvoj koji, kako smo vidjeli iz predstavljenog kompleksa nekropola i materijalne kulture, nee poremetiti prijelomni dogaaji krajem XI. i poetkom XII. stoljea, ve e se razvoj neprekinuto nastaviti 112
Sl. 6. Karta rasprostiranja
dalje. Tomu e osobito doprinijeti i osnivanje Zagrebake biskupije, gdje dokumenti sada pokazuju da praktiki sva naselja koja se spominju u XII. stoljeu na najveem dijelu prostora postoje i danas. Ono to materijalno posebno vee po toj zemljopisnoj osi sjeverno peripanonsko-dinarsko, uz kninsko i ibensko podruje, kao jo jedna zanimljiva, arheoloka poveznica, je u XI. st. pojava unikatanih oblika jednojagodnih (Sl. 4-6), (Sokol, II. hor./III. faza-br.22; 2006., 268-270) te trojagodnih (Sl. 7-8), (Sokol, II. hor./III. faza-br. 23) bikoninih jagoda naunica u Y obliku, debelih stijenki s krunim petljama na krajevima i tankom bronanom icom na obruu izmeu jagoda. Svojim posebnim izgledom u obliku spomenutog slova te s bikoninim jagodama debelih stijenki, u prostorima izmeu Alpa, Jadrana i Crnog mora jedinstvena su pojava, koja uspostavom zajednike ugarsko-hrvatske krune, nee doivjeti dalji razvoj. Kao da su se pogibijom Petra (Svaia) i one ugasile. Nalaze se na nekropolama smjetenim u dolinama spomenutih rijeka Sane i Krke, po osi sjever-jug, a izvan tih prostora nisu nam poznate. Osim Gomjenice i Mahovljana na sjeveru, naene su u Kninu (Biskupija-Crkvina) i Otonu, zatim u Smrdeljima i Donjem Polju kod ibenika (sve uope poznate; Sokol 2006., 271-274). Opisane naunice rijetke bikonine i Y forme naene samo u ta dva podruja, na neki nain povezuju ovdje pretpostavljeno mjesto 113
Miljevci 2008.
Sl. 7. Trojagodne naunice bikoninih i oblih jagoda Y oblika, (Sokol, 2006.)
pogibije Petra Svaia, s miljevakim (i zemljama zvanim svaice?). Kartiranje obaju modela, kako emo vidjeti dalje u prilogu, omoguuje nam postavljanje hipoteze, da je razvoj toga nakita, koliinski najbrojnijeg upravo na sjeveru, omoguilo jae aktiviranje povijesnih rudita, neko na prostoru starih Mezeja. Time na svojstven nain materijalno svjedoe o vrstim vezama kraja mogueg podrijetla kralja Petra i onoga na sjeveru gdje je, branei Hrvatsku i njezina rudita eljeza kao vane ekonomske resurse, oko 1100. godine nesretno poginuo. Koliko se prema izvorima zna, bez ope zemaljske politike podrke (Toma Arhiakon, 2003., XVII) ispravak tada vie nije bio mogu. Dananja Petrova Gora, toliko zapadno smjetena, a njezino ime je novijeg datuma (starije Slatska gora, Gunjaa 1978., 138, 154-156), posve je izvan svih za Hrvatsku, pa time i Maarsku, vanih unutarnjih prometnih pravaca. Poistovjeivanjem Petrova Gvozda pak s Velikom Kapelom kod Modrua, kako je novije miljenje autora (Gunjaa 1978., 192, 200; Raukar 1997., karta), Maari su vojskom eventualno jedino mogli doi u Vinodol, ili slinu periferiju drave - koja ne bi bila maksimalno branjena, a ne u njezina strateka sredita koja bi bila dobro branjena. Napomenut emo na kraju, da e velik dio prostora Gvozdenih, odnosno eljeznih brda u kasnome srednjem vijeku u crkvenom organizacijskom smislu pripasti dubikom arhiakonatu Zagrebake biskupi114
Sl. 8. Karta rasprostiranja
je, koja po Tomi Arhiakonu ( 1268.) kako navodi upravo kod Alpes ferrae, ali dodajemo i stare davno nestale povijesne pokrajine Mezeja, granii sa splitskom nadbiskupijom; arhiakonat od koga danas nita ne osta.
Biljeke
Basler, . (1972/1973), Nalazi novaca iz predrimskog doba u Japri, Glasnik ZMBiH NS. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 261-269. Basler, . (1977), Rimski metalurki pogon i naselje u dolini Japre, Glasnik ZMBiH NS. XXX/XXXI, Sarajevo. Bojanovski, I. (1988), Bosna i Hercegovina u antiko doba, Sarajevo. Franzen, (1988, /1968/), Pregled povijesti crkve, Zagreb. Gunjaa, S. (1978), Gvozd u ratovima Arpadovaca u Hrvatskoj potkraj XI. stoljea, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji IV, Zagreb 99-203. Kiss, A. (1983), Baranya megye X-XI szzad srleletei, Budapest. Klai, V. (1903), Povijest Hrvata, Zagreb. Klai, N. (1971), Povijest Hrvata, Zagreb. Kos, M. . (2002), Mejnik med Akvilejo in Emono, Arheoloki vestnik, Ljubljana, 373-382. 115
Miljevci 2008. Margeti, L. (1997), Hrvatska drava u doba narodnih vladara, u: Rano doba Hrvatske kulture, Hrvatska i Europa, Zagreb, 197-214. Margeti, L. (2000), Zagreb i Slavonija, Zagreb-Rijeka. Margeti, L. (2005), Odnosi Hrvata i Maara u ranije doba, Starine, knjiga 63, Zagreb, 1-90. Matijevi Sokol, M. Sokol, V. (1999./2005), Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Zagreb. Mileti, N. (1966/67), Slovenska nekropola u Gomjenici kod Prijedora, GZM (A), N. S., XXI-XXII, Sarajevo, 81-154. Mogu, M. (1978), akavski dijalekt, Zagreb. Perii, E. (1991), Sclavorun regnum Grgura Barskog, Zagreb. Raki, F. (1877), Documenta, Zagreb. Raukar, T. (1997), Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb. Skok, P. (1978), Etimologijski rjenik, I. knjiga, Zagreb. Sokol, V. (1990), Panonija i Hrvati u 9. stoljeu, Izdanja HAD, sv. 14, Zagreb, 193195. Sokol, V. (1997), Arheoloka batina i zlatarstvo, Hrvatska i Europa I, Zagreb, 117-145. Sokol, V. (2006), Hrvatska srednjovjekovna arheoloka batina, Zagreb. ii, F. (1925), Pregled povijesti hrvatskoga naroda (III. izdanje), Zagreb. ael, J. (1970-71), Alpes Iuliana, Arheoloki vestnik 21-22, Ljubljana, 33-44. kegro, A. (1999), Eksploatacija eljeza u Bosni u rimsko doba, Prilozi, 28, Sarajevo, 17-45. Trk, G. (1962), Die Bewohner von Halimba im 10. und 11. Jahrhundert, Archaeologia Hungarica XXIX, Budapest. Toma Arhiakon (2003), Historia Salonitana, reprint: Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika; Peri, O., Matijevi Sokol, Katii, R., Split. Tomii, . (1999), Ranosrednjovjekovno groblje u Sv. Jurju u Trnju u Meimurju - prilog datiranju nalazita, Zagreb, 41-60
116
POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG KOTARA PROMINE

Ante Birin
Povijest srednjovjekovne Promine usko je povezana s velikakom obitelji Nelipia, obitelji koja je punih stotinu i pedeset godina, koliko se pouzdano moe utvrditi, vladala tim podrujem. Tu svezu jo bliom ini okolnost da je povijest Promine koja se u povijesnim izvorima dotad gotovo i ne spominje mogue pratiti tek od vremena vladavine Nelipia, a i injenica da je tijekom gotovo cijelog XIV. st. upravo Promina bila sjeditem jedne od dviju poznatih grana obitelji Nelipia. Osim toga, i jedini tvrdi grad koji se u izvorima izriito spominje kao njihov nasljedni grad Kamiak nalazio se na tom podruju.1 Kao njihov najstariji poznati batinski posjed, Promina je u rukama obitelji ostala sve do smrti kneza Ivania Nelipia (1435.), posljednjega mukog potomka obitelji, odnosno rata za batinu Nelipia (1436.). Nikad prije ni poslije jedna tako mona obitelj kao to su bili Nelipii nije vladala podrujem izmeu Krke i ikole.
*** Podrijetlom najvjerojatnije s podruja upanije Zmine2 gdje oko tvrdoga grada Breeva, smjetenog u selu Braeviu u ogradama Kapelice iznad od1 2 Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae [dalje: CD] 11 (Zagreb: JAZU, 1913.), dok. 192., str. 249-252 O podrijetlu Nelipia vidi: Ante Birin, Knez Nelipac i hrvatski velikaki rod Nelipia : doktorski rad (Zagreb: 2006.), str. 10-13. O problemu ubikacije ove upanije vidi: Lovre Kati, Starohrvatska upa Smina, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 50 (1928.1929.), str. 74-84.
117
Miljevci 2008. lomka polja Vrbe zvanog Kanjevaa3 treba traiti njihove prvobitne obiteljske posjede Nelipii su na podruje Promine, po svemu sudei, pristigli tijekom posljednje etvrtine XIII. st. ili neznatno prije toga. U slubi ubia jo od sredine istog stoljea kada je prvi poznati lan obitelji, Nelipac, kao saveznik ubia, sudjelovao u ratu izmeu trogirske i splitske opine4 Nelipii su, dolaskom u Prominu, postali njihovim neposrednim susjedom i jednim od glavnih oslonaca njihove vlasti. Kneza Nelipca, od kojega napokon moemo neprekinuto pratiti rodoslovlje obitelji, tako nalazimo uz bok bana Pavla kada je ovaj svojoj prijestolnici Skradin 1304. udijelio na uivanje graanske slobode, uzdignuvi ga time u rang autonomne gradske opine.5 Istodobno, ubii su drugim lanovima obitelji povjerili upravu nad Humskom zemljom, gdje se, u razdoblju od srpnja 1304. do svibnja 1306., kao knez Huma vie puta spominje Nelipev stric Konstantin, kojeg je, vjerojatno nakon njegove smrti, naslijedio Nelipev brat Izan.6 Svoj vrhunac Nelipii su, kao slubenici ubia, doivjeli u vrijeme Pavlova sina i nasljednika Mladena II., koji je Nelipca postavio za vojvodu, najvieg dunosnika u strukturi vlasti koju je uspostavio.7 Unato tome Nelipac se nije oklijevao okrenuti protiv svoga gospodara u trenutku kada su ugled i prevlast ubia poeli trpjeti udarac za udarcem. U zimu 1316./1317. on je zajedno s krbavskim knezovima Kurjakoviima ustao protiv bana Mladena II., koji je u tom trenutku bio umijean u neki sukob sa slavonskim velikaima Baboniima. Iako pojedinosti o tijeku njihove pobune nisu poznate, zna se kako je Mladen uspio uguiti pobunu te kako Nelipac, zbog svoje nevjere, nije pao u veu ili dugotrajniju nemilost.8 Ali ni ta dobrostivost nije sprijeila Nelipca da se pet godina nakon toga ponovno okrene protiv Mladena te se pridrui pobuni hrvatskih velikaa. Pobuna koju je, isto tako, iskoristio i kralj Karlo I. (1301.-1342.) kako bi u Hrvat3 Stjepan Gunjaa, Ubikacija srednjovjekovnog castruma Breevo, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti [dalje: JAZU] 311 (1957.), str. 234. Breevo se u vlasti Nelipia prvi put spominje u istoj ispravi kralja Ludovika iz 1345. kada im je kralj, prigodom darovanja upanije Cetine, potvrdio posjed i toga tvrdoga grada. Vidi: CD 11, dok. 157., str. 205-207; id., dok. 158., str. 207-208. 4 Vidi: CD 4 (Zagreb: JAZU, 1906.), dok. 207, str. 235-236; Ivan Lucius Lui, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Tra (Venetii: Curti, 1673.-1674.) Hrvatski prijevod: Povijesna svjedoanstva o Trogiru 1-2, prev. Jakov Stipii (Split: akavski sabor, 1979.), knj. II., gl. 15, str. 55-56 (id., I., str. 185). Prilikom citiranja djela hrvatske latinistike historiograje prva se paginacija odnosi na broj stranice u izvornom tekstu, a druga na broj stranice u hrvatskom prijevodu. 5 Kao jedan od uglednika koji su nazoili tom znaajnom dogaaju, Nelipac se navodi meu svjedocima u eshatokolu isprave i to neposredno iza skradinskog biskupa to jasno ukazuje na to da je u postojeem sustavu vlasti ubia zauzimao visok poloaj. Vidi: CD 8 (Zagreb: JAZU, 1910.), dok. 72., str. 76-77. 6 Iako se ovaj Konstantin u historiograji smatra Nelipevim neakom, pomnija analiza ipak upuuje na zakljuak kako je on zapravo bio stric brae Nelipca i Izana. Vidi: Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena. prir. Franjo anjek, prev. Snjeana Husi (Zagreb: Golden marketing : Narodne novine, 1999.), str. 451; Mihailo Dini, Comes Constantinus, Zbornik radova Vizantolokog instituta 7 (1961.), str. 5. 7 8 CD 8, dok. 402., str. 497-499. Vidi: CD 8, dok. 317., str. 388; id., dok. 365., str. 446; Lucius, Memorie, knj. III., gl. 7, str. 138 (id. I., str. 383); Dane Gruber, Nelipi, knez cetinski i kninski (Zagreb: Narodne novine, 1886.), str. 10; Vjekoslav Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347. (Zagreb: Matica hrvatska, 1897.), str. 113-114; id., Rodoslovje knezova Nelipia od plemena Svai, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva n. s. III. (1898), str. 1; Damir Karbi, The ubii of Bribir. A Case Study of a Croatian Medieval Kindred : disertacija (Budimpeta: 2000.), str. 83; Birin, Knez Nelipac, str. 18.
118
Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... skoj obnovio sredinju vlast, zavrila je Mladenovim porazom i zarobljavanjem te slomom prevlasti ubia. No Mladenov pad, kako se ubrzo pokazalo, nije ispunio kraljeva oekivanja, nego je u Hrvatskoj umjesto predviene obnove sredinje vlasti dolo do njezina posvemanjeg uruavanja. Domai velikai, koji su vjerojatno oekivali kako e za novog bana biti izabran netko od njih, prevlast ubia nisu namjeravali tek tako zamijeniti jakom sredinjom vlau. Stoga je, neposredno nakon Karlova povratka u Ugarsku, uslijedila nova pobuna, tijekom koje je, u drugoj polovici studenog 1322., iz Knina bila prognana kraljevska posada. Sm Knin doao je u ruke vojvode Nelipca, koji je od njega uinio svoju prijestolnicu, iz koje je, tijekom punih dvaju desetljea, vladao poput samosvojna vladara. Pristup novoj prijestolnici titili su, s june strane, batinski posjedi Nelipia u Promini, gdje se u tvrdom gradu Kljuu nalazilo sjedite njegova brata Izana.9 Uspostavom novih politikih odnosa nakon sloma prevlasti ubia podruje Promine postalo je za Nelipie podrujem od iznimne strateke vanosti. Ono je, naime, sada postalo vanim pograninim podrujem prema dvama susjedima s kojima su tijekom sljedeih dvadesetak godina bili u trajnom ili povremenom sukobu. S jedne strane to su bili ubii, iji su se posjedi nalazili na desnoj strani rijeke Krke, a s druge strane Venecija, odnosno mletaki ibenik, iji se kotar pruao sve do lijeve obale rijeke ikole. Iako su u tom razdoblju Nelipii vodili vie ratova sa ubiima, Promina nikad nije bila neposrednim ratnim popritem tih sukoba. Njezin je znaaj, nasuprot tome, bio znatno vei u sukobu s mletakim ibenikom, jer da su se upravo s podruja Promine ibenskim graanima i opini nanosile velike tete i nepodnoljive povrede.10 Zbog ega su Nelipii uli u sukob s podanicima Venecije, svoga dojueranjeg saveznika u borbi protiv ubia, nije poznato. Veneciji, koja je u to doba svojim glavnim neprijateljem i dalje smatrala ubie, takav sukob zasigurno nije odgovarao pa je stoga i vjerojatnije kako su krivci za izbijanje sukoba ipak bili Nelipii. Razlog bi pritom mogao leati u naraslim ambicijama kneza Nelipca, koji je nakon dva uspjena rata sa ubiima i uvrenja svoje vlasti nastojao, na neki nain, podloiti ibenik i tako svojim posjedima otvoriti pristup otvorenom moru. U svakom sluaju, prvi sukob izmeu Nelipia i Venecije izbio je u proljee 1333., kada je knez Izan od Kljua opljakao i zarobio neke ibenske graane. Nastojanje Venecije da novonastali spor rijei mirnim putem zatraivi od Izana da ibenskoj opini nadoknadi nanesene tete, a zarobljenike pusti na slobodu nije urodilo uspjehom.11 Zatraenu odtetu Izan ne samo da nije
9 Vidi: ime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake republike [dalje: Listine] 1. (Zagreb: JAZU, 1868.) dok. DCIII., str. 406-408. 10 Listine 1, dok. DCIII., str. 406-408. 11 Vidi: Listine 1, dok. DCIII., str. 406-408; id., dok. DCVII., str. 409-410; Gruber, Nelipi, str. 37; Frane Dujmovi, Postanak i razvoj ibenika od 1066. do 1409. godine, u: ibenik. Spomen zbornik o 900. obljetnici (ibenik: Muzej grada, 1976.), str. 105-106; Birin, Knez Nelipac, str. 31-33.
119
Miljevci 2008. isplatio, ve je i zarobljene ibenane pustio na slobodu tek poto je dobio otkupninu od 1.500 libri. Da stvar za ibenane bude jo i gora, u sukob se ubrzo zatim ukljuio sm Nelipac, koji se negdje u ljeto iste godine domogao kule ibenskoga graanina Jurja Stipia, smjetene blizu ibenskih granica preko one rijeke (ikole, op. a.).12 Izanovi napadi, ini se, nisu prestajali ni tijekom sljedee godine; ibenski su naime poslanici, u oujku 1335., izvijestili mletako vijee i ponovno mu skrenuli pozornost na vanost Stipieve utvrde, koju je potrebno imati i povratiti kako bi sebe i svoje posjede sauvali od upada zlikovaca.13 Budui da je dotini Juraj u zamjenu za kulu traio osloboenje od kazne progonstva, na koju je bio osuen zbog poinjenog ubojstva, ibenani su, uz doputenje Venecije, udovoljili tom njegovu zahtjevu i na taj se nain, najvjerojatnije, domogli kule.14 Daljnje pogoravanje odnosa tada je izbjegnuto zahvaljujui izbijanju novog rata izmeu Nelipia i ubia, a zatim i njihovu zajednikom vojnom pohodu protiv bosanskog bana. Iz tih je razloga Nelipac bio prisiljen privremeno obustaviti svoja neprijateljstva s mletakim dalmatinskim gradovima i tako sauvati privid prijateljskih odnosa s Venecijom. Kako ni Veneciji, koja je u hrvatskim velikaima gledala predstrau reenih gradova, nije bilo u interesu naruavanje saveznikih odnosa s njime, to je sukob Nelipia sa ibenikom, a i onaj istodobni s Trogirom, bio brzo zaboravljen. No krajem zime 1341., kada je Nelipac, nakon spomenutih ratova i neostvarenog kraljeva vojnog pohoda na Hrvatsku osjetio da mu vie ne prijeti nikakva opasnost, sukob sa ibenikom bio je ponovno obnovljen. Povod sukobu bio je ovaj put ometanje slobodne trgovine ibenika sa zaleem, do ega je dolo nakon to je knez Konstantin od Kljua, Nelipev neak, po nalogu samog Nelipca, podigao na granici ibenika u jednom tijesnom prolazu katel, koji se stoga zvao Kljui, i tako ibenanima sprijeio slobodan prolaz, nametnuvi im uz to i plaanje poreza na promet robe (trgovine).15 Pokuaji Venecije da pregovorima, koji su se vodili pune dvije godine, izgladi spor i ishodi naknadu za tete poinjene ibenanima ni ovaj put nisu dali nikakva rezultata. Unato opetovanim obeanjima koja je davao mletakim poslanicima kako e u potpunosti nadoknaditi poinjenu tetu te sklopljenom
12 Ista se kula, koje su se ibenani htjeli domoi radi obrane od daljnjih napada, u Nelipevim rukama prvi put spominje u dokumentu datiranom 12. listopada 1333. (Listine 1, dok. DCXVI., str. 413-414) D. Gruber (Nelipi, str. 37) pretpostavlja kako on tu kulu nije zadobio silom ve da ju je dobio na uvanje od samog Jurja Stipia. 13 Listine 1, dok. DCLXI, str. 442-443. 14 Listine 1, dok. DCLXI, str. 442-443. S obzirom na to da izvori ne kazuju to se zatim dogodilo uz odreenu zadrku moemo prihvatiti pretpostavku D. Grubera (Nelipi, str. 38) kako se to valjda sbilo, te su tim ibenani doli do te kule. Gdje se ta kula tono nalazila nije poznato. Stjepan Zlatovi (Topograke crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim graevinama na kopnu od Velebita do Neretve [VI], Starohrvatska prosvjeta [dalje: SHP] 1 (1895.), str. 151) smatra kako je rije o utvrdi Laviac smjetenoj iznad skradinskoga buka (ili vodopada), gdje se ikola slieva u Krku, na lievoj strani, vide se povrh strma humca, ruevine staroga grada, i to samo temelji ograde i unutranjih sgrada. Narod po navadi, kad mu nezna imena, zove ga Babingrad. 15 Lucius, Memorie, knj. IV., gl. 4, str. 226-227 (id., I., str. 521-522). Vanost utvrde Kljui, koju treba razlikovati od Kljua (tj. dananje Kljuice), bio je u tome to je ona kontrolirala jedini trgovaki put koji je preko ikole (Poljica) i Petrova polja, povezivao ibenik s Kninom i Bosnom. (Dujmovi, Postanak, str. 107).
120
Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... dobrom i prijateljskom miru i bratstvu sa ibenikom,16 Nelipac nije pokazivao ni najmanje volje da svoja obeanja stvarno i ispuni. Dapae, knez Konstantin napao je u travnju 1343. ibensku utvrdu Gori (Gens), smjetenu na samoj granici kotara, u blizini rijeke ikole.17 Uvjerivi se stoga kako joj ne preostaje nita drugo, Venecija je odluila pribjei sili te je krajem ljeta iste godine utanaila savez sa knezovima ubiima i Grgurom Kurjakoviem na propast i unitenje kneza Nelipca, kneza Konstantina i njihovih ljudi.18 Suoen s mogunou udruenog napada svojih neprijatelja, spremnih da svaki tren udare na njegove zemlje, Nelipac se, kako bi to sprijeio, smjesta upustio u mirovne pregovore s providurima, prihvativi bez oklijevanja ranije mletake zahtjeve, tako da je 4. listopada 1343. na mjestu zvanom Slap na rijeci Krki, u blizini Skradina, izmeu dviju strana bio potpisan mir.19 Bez obzira na to to je njime bio prisiljen prihvatiti sve mletake zahtjeve, za Nelipca je taj mirovni ugovor znaio veliku diplomatsku pobjedu. Neprijateljski napad, koji je mogao zavriti njegovim tekim porazom i velikim teritorijalnim gubicima, bio je sprijeen, dok je obeano mu mletako graanstvo istodobno jamilo ponovnu uspostavu prijateljskih odnosa s Venecijom i na taj nain prisiljavalo ubie da slijede mletaku politiku. No, mir izmeu Nelipca i ibenika nije bio duga vijeka. Ocjena kako je razlog ponovnog izbijanja sukoba leao u isuvie tegotnim odredbama mira da bi ih Nelipac i Konstantin htjeli i mogli ispuniti,20 odve je pojednostavljena, osobito kada se uzme u obzir da je Nelipac tom prigodom ispunio svoje nancijske obveze. Vjerojatnije je stoga kako je pravi razlog obnove sukoba leao u injenici to on bez obzira na potpisani mir, na koji je ionako pristao iz nude, u biti nije namjeravao odustati od pretenzija prema ibeniku. Novi napadi Nelipia uslijedili su ve u proljee 1344., kada je knez Konstantin, provalivi iz Promine u ibenski kotar, poharao mjesto Brnjicu (Benicu), nakon ega je zajedno s Nelipcem udario na klikog kneza Mladena III. ubia. Obavijetena o tim napadima, Venecija je od ibenskog kneza zatraila da o tome provede istragu i uputi Nelipca da se pridrava mirovnog ugovora.21 Je li ovaj uspio izvriti povjerenu mu zadau, nije poznato, no, u svakom sluaju, daljnje je rasplamsavanje sukoba i mogui novi rat mjesec dana nakon toga preduhitrila iznenadna Nelipeva smrt. Nestanak glavnog inicijatora ovog sukoba, iju je smrt kralj Ludovik I. (1342.1382.) namjeravao iskoristiti kako bi njegovoj udovici, kneginji Vladislavi, silom
16 Listine 2 (Zagreb: JAZU, 1870.), dok. CCLIX., str. 152. Iako ovaj ugovor o dobrom i prijateljskom miru i bratstvu nije sauvan, njegov nam je sadraj poznat iz drugog izvora, tonije iz zahtjeva koji je mletako vijee 17. prosinca 1342. uputilo Nelipcu. Vidi: Listine 2, dok. CCLXIX., str. 161; Gruber, Nelipi, str. 48; Birin, Knez Nelipac, str. 46-47. 17 Listine 2, dok. CCLXXXII., str. 171; Gruber, Nelipi, str. 51; Dujmovi, Postanak, str. 107; Birin, Knez Nelipac, str. 51. 18 Listine 2, dok. CCCIX, str. 185-186; Gruber, Nelipi, str. 53; Birin, Knez Nelipac, str. 52-53. 19 Listine 2, dok. CCCXXXII., str. 196-200. Vidi takoer: Gruber, Nelipi, str. 55-58; Vjekoslav Klai, Povjest Hrvata II/1 (Zagreb: Matica hrvatska, 1899.900.), str. 79-80; Dujmovi, Postanak, str. 107-108; Birin, Knez Nelipac, str. 55-59. 20 V. Klai, Povijest II/1, str. 80. 21 Listine 2, dok. CCCLX., str. 214; Gruber, Nelipi, str. 58-59; V. Klai, Povjest II/1, str. 80; Dujmovi, Postanak, str. 108; Birin, Knez Nelipac, str. 61.
121
Miljevci 2008. preoteo Knin strateki vanu utvrdu koja je bila klju Hrvatske (clavis Sclavonie) i ije je zauzimanje bilo osnovni preduvjet na putu prema obnovi kraljevske vlasti doveo je do trenutnog prestanka neprijateljstava izmeu Nelipia i Venecije i punog zaokreta u meusobnim odnosima. Svjesna dalekosenih posljedica koje bi kraljev uspjeh mogao imati za njezine interese u Dalmaciji, Venecija je odluila prijei preko dojueranjeg neprijateljstva te je Nelipevoj udovici urno ponudila vojnu i svaku drugu pomo. Vladislava, kojoj je svaka pomo u tom trenutku bila dobrodola, nije oklijevala prihvatiti mletaku ponudu, odluna u namjeri da sauva obiteljske posjede za svoga maloljetnog sina. U takvim okolnostima nijednoj od strana nije odgovarao nastavak sukoba izmeu ibenika i kljukog kneza Konstantina, koji je u razdoblju nakon Nelipeve smrti pljakajui sela, stoku i druga dobra nanio ibenanima tete u vrijednosti od 4.500 malih libri i koji je, osim toga, protivno odredbama mirovnog ugovora iz 1343. u blizini sruene utvrde Kljui sagradio novu utvrdu, te je od trgovaca koji su ili u ibenik ili iz njega ubirao trgovinu. Vladislavi i njezinu sinu Ivanu Nelipiu mletako je vijee zbog toga, 17. veljae 1345., odluilo uputiti posebnog izaslanika koji se trebao poaliti na gore spomenuta nedjela te zatraiti naknadu nanesenih teta, ruenje novosagraene utvrde, ukidanje trgovine ili mitnice te oslobaanje dviju osoba koje je Konstantin bio zarobio.22 Ovisna o mletakoj pomoi, Vladislava nije ni pomiljala odbiti spomenute zahtjeve, tako da su njezini opunomoenici ve 20. oujka u ibeniku potpisali sporazum s predstavnicima mletake vlasti, koji je tri dana nakon toga u dvorani palae u kninskoj utvrdi, u njezinoj nazonosti, potvrdio i knez Ivan.23 Spornu prominsku utvrdu Nelipii, unato potpisanom sporazumu, ipak nisu sruili budui da su se nedugo zatim izmirili s kraljem i tako ponovno okrenuli protiv Venecije. Vladislava je, naime, suoena s napadom velike kraljevske vojske koja je u rujnu iste godine dola pod Knin, odluila postii dogovor s Ludovikom I. i na taj nain spasiti sebe i, prije svega, svoga sina od sigurne propasti. Kako je zbog toga bila spremna udovoljiti svim kraljevim zahtjevima, sporazum je bio brzo postignut. Oprostivi mu na zagovor svoje majke Elizabete i brata Stjepana i drugih prelata i baruna sve poinjene nepravde i napadaje koje su on sam ili njegovi predasnici, sami ili preko drugih u bilo koje vrijeme dosad nanijeli ili poinili, Ludovik I. je knezu Ivanu i njegovim nasljednicima, nakon povratka u Budim 11. studenoga, u zamjenu za gradove Knin, Poitelj, Srb, Ostrog i Unac s njihovim upanijama i pripadnostima, darovao i potvrdio kraljevski grad Sinj s njegovim kotarom zvanim Cetina i svim pripadnostima, zatim grad Breevo s poljem koje se zove Polje i svim njihovim pripadnostima,
22 Listine 2, dok. CCCXCII., str. 233; Dujmovi, Postanak, str. 108; Birin, Knez Nelipac, str. 66-67. 23 Listine 2, dok. CCCXCVIII., str. 237-239; id., dok. CCCXCIX., str. 239-240; Stjepan Gunjaa, Tiniensisa archaelogica-historica-topograca, SHP III ser. 7 (1960.), str. 45; Birin, Knez Nelipac, str. 67-68.
122
Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... selima, posjedima i njihovim stanovnicima ili narodima, Hrvatima i Vlasima, kao i njegov nasljedni grad Kamiak, koji je iznova sagraen na njegovu nasljednom posjedu.24 Batinske posjede u Promini Nelipii su tako i dalje zadrali u svojim rukama, nastavljajui odatle prijetiti mletakom ibeniku. Kljui je, u vezi s tim, predstavljao glavni problem koji je Venecija pod svaku cijenu htjela rijeiti. Zbog toga se 31. kolovoza 1346. tijekom opsade Zadra koji se bio odmetnuo od mletake vlasti izravno obratila knezu Ivanu, zatraivi od njega hitno ruenje prominske utvrde Kljui, koju je, protivno odredbama mirovnog ugovora, Konstantin bio ponovno sagradio.25 Kako se on ogluio o taj zahtjev, vijee je odluilo pribjei sili, zbog ega je tri tjedna nakon toga svome tamonjem poslaniku i uputilo nalog da se pobrine oko toga da ibenani i knez Mladen zajednikim snagama srue Kljui, dok je kapetanu kopnene vojske naredilo da im pritom pomogne svojim ljudima u onom broju koji mu se ini dovoljnim za izvrenje te zadae. No, zbog miljenja ibenskog kneza kako bi za sada bilo dobro okaniti se tog pothvata, kapetanu je 30. rujna bilo naloeno da, razmotrivi sve okolnosti, u vezi s tim uini onako kako mu se ini bolje bez obzira na prijanju zapovijed.26 Od te se namjere tada oito odustalo; Venecija se naime poetkom idue godine ponovno posvetila rjeavanju istog problema. Ureujui prilike u Zadru koji se nakon dvogodinje protumletake pobune u meuvremenu predao i ponovno priznao vlast Venecije mletako vijee nije zaboravilo na Kljui te je 4. sijenja 1347. naredilo svom kapetanu brodovlja da, prije nego li se vojska povue odanle, uniti tu utvrdu koja je prema sporazumu s Nelipcem bila razorena, no koju je Konstantin iznova sagradio kako bi mogao nanositi tetu mletakim podanicima.27 *** Preseljenje glavne grane obitelji u upaniju Cetinu, koja je tako postala novim sjeditem Nelipia, neizostavno se moralo odraziti na promjenu geopolitikog znaaja prominskog podruja. Iako su u njoj ostali stolovati potomci kneza Izana, Promina se sada nala na krajnjem, zapadnom rubu obiteljskih posjeda, to je, osobito nakon povratka ibenika pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja (1358.), pridonijelo znaajnom smanjivanju politike aktivnosti Nelipia u tom podruju. S obzirom na to ne udi nas injenica da se prominski Nelipii tijekom sljedeih etrdeset godina u izvorima spominju tek jedan jedini put.
24 CD 11, dok. 192., str. 249-252. Vidi takoer: Ferdo ii, Iz arkiva u eljeznom, Vjesnik kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva 7 (1905.), dok. IX., str. 145-147; Nada Klai, Drutvo u srednjovjekovnoj Hrvatskoj s posebnim obzirom na njegov razvitak u Cetinskoj krajini u: Cetinska krajina od prethistorije od dolaska Turaka (Split: HAD, 1984.), str. 267; id., Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine (Zagreb: kolska knjiga, 1972.), dok. 146., str. 202-203; V. Klai, Rodoslovje, str. 2; id., Povjest II/1, str. 84; Birin, Knez Nelipac, str. 70-71. 25 Listine 2, dok. DCXII., str. 379; Birin, Knez Nelipac, str. 73-74. 26 Listine 2, dok. DCXX., str. 385; id., dok. DCXXVIII., str. 389; Dujmovi, Postanak, str. 110; Birin, Knez Nelipac, str. 74. 27 Listine 2, dok. DCLXXIV., str. 424; Birin, Knez Nelipac, str. 74.
123
Miljevci 2008. Vijest datira iz 1375., kada su se sinovi kneza Konstantina od Kljua ispriali Splianima kako ne mogu doi na svadbu na koju su bili pozvani.28 Knez Konstantin se, dodue, u isto tako neizravnu kontekstu spominje i u jednoj kasnijoj ispravi, tonije kupoprodajnom ugovoru iz 1421., u kojem se njegova nevjesta Jelena naziva plemenita gospoa zvana Jelena, udovica pokojnog Nelipca sina Konstantina od Nevena.29 Ovaj navod, unato svojoj oskudnosti, otkriva jednu znaajnu injenicu, a ta je da je Konstantin jo za ivota, premda se ne moe tono utvrditi kada i iz kojeg razloga, premjestio svoje sjedite iz Kljua u Neven. Iako je iz gore spomenute vijesti iz 1375. jasno kako je Konstantin imao dvojicu ili vie sinova, u izvorima je sauvan spomen na samo jednoga od njih kneza Nelipca od Nevena. Izmeu njega i nekog Hlapca Bolkovia vodio se 1377. u Splitu, pred tamonjim kaptolom, spor u vezi s darovanjem koje je potonjemu, prema njegovim rijeima, uinio sm Nelipac o polovici sela Ljublje (Luble) u Promini. No kako svoju tvrdnju Hlapac nije mogao dokazati, sud je 3. srpnja donio presudu u Nelipevu korist, odredivi da mu se u skladu s obiajem provincije i domovine dade puna vjera.30 Deset godina nakon toga Nelipac je bio postavljen za katelana Skradina, koji je kralj igmund poto ga je u lipnju 1387. preoteo iz ruku svojih protivnika, protudvorski raspoloenoga hrvatskog plemstva povjerio na upravu vjernim mu Nelpiima.31 Uzvieni knez Nelipac od Nevena, skradinski kapetan (magnici comitis Nelipcii de Neguen, Scardonen. capit(anei)) bio je jedan od glavnih protagonista obrambenog saveza, potpisanog 6. listopada idue godine u Skradinu, uperenog protiv bosanskog kralja Stjepana Tvrtka, vranskog priora Ivana Paline te svih ostalih neprijatelja i buntovnika protiv reene svete krune.32 Ovaj je Nelipac, koji se posljednji put spominje 1396.,33 bio zadnji muki potomak Izanove grane obitelji, tako da su batinski posjedi Nelipia u Pro28 Franjo Raki, Note cronologiche, Bullettino di archeologia e storia dalmata 4 (1881.), str. 136; V. Klai, Rodoslovje, str. 9; Stjepan Gunjaa, Cetinski knez Ivan I. Nelipi, Kalendar Napredak (1937.), str. 182; Birin, Knez Nelipac, str. 88 i 163. 29 Lajos Thalloczy - Samu Barabas. Codex diplomaticus comitum de Blagay (Budimpeta: Kiadja a Magyar Tudomanyos Akademia, 1897.), dok. CXLV., str. 259-260; Birin, Knez Nelipac, str.174. 30 Vladimir Rismondo, Trogirsko i splitsko zalee u nekim dokumentima iz druge polovine XIV. i poetka XV stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta Zadar 14-15 (1975.-1976.), str. 491-493. 31 Skradin se u u vlasti Nelipia prvi put spominje 7. svibnja 1388. kako se to vidi iz pisma koje je kralj igmund uputio banu Dioniziju i vjernim mu dalmatinskim gradovima i hrvatskim velikaima, meu njima i cetinskoj kneginji Margariti te njezinu katelanu u Skradinu Nelipcu. Vidi: CD 17 (Zagreb: JAZU, 1967.), dok. 107., str. 144; Gyrgy Fejr, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis [dalje: CD] 10/3 (Budapest: Collectiones Digitales Diplomaticae Hungariae 1.0, 2005.) dok. LXXV., str. 76-78; V. Klai, Rodoslovje, str. 10; Josip Ante Soldo, Cetina srednjovjekovna upanija i knetvo Nelipia, u: Sinjska spomenica 1715-1965. (Sinj: Franjevaki provincijalat, 1965.), str. 85; Birin, Knez Nelipac, str. 93. 32 CD 17, dok. 125., str. 168-169; DS, dok. 70., str. 148; Dominik Zavoreo, Trattato sopra le cose di Sebenico (ibenik: 1597.), str. 75-78; Lucius, Memorie, knj. VI., gl. 1, str. 342 (id., II., str. 754-755); V. Klai, Povijest II/1, str. 247-248; Ferdo ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.) (Zagreb: Matica hrvatska, 1902.), str. 66; Soldo, Cetina, str. 85; Birin, Knez Nelipac, str. 95. Kao knez i kapetan Skradina Nelipac se takoer spominje i 1393., kada ga je Ivan Mizeri imenovao za jednog od izvritelja svoje oporuke te 1394. kada se u protokolu oporuke Nikole sina Vukova iz roda ubia navodi kao comitis Nelipcii Constantini comitis et capitanei Scardone. Vidi: Miscelanea I. (Zadar: Dravni arhiv u Zadru, 1949), 8, str. 17; CD 17, dok. 408., str. 588-589. 33 Raki, Notae, str. 251.
124
Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... mini, nakon njegove smrti, pripali njegovu najbliem roaku, cetinskom knezu Ivaniu Nelipiu. Prominski su posjedi, zbog svoje blizine, bez sumnje sluili kao oslonac kratkotrajne Ivanieve vlasti nad Skradinom (prije 1405. - 1407.) i ibenikom (1409.) te ishodite njegovih napada na ibenik, nakon to je grad 1412. priznao mletaku vlast, premda o tome u izvorima nisu sauvani nikakvi izravni spomeni. Zapravo, prominski se posjedi za Ivania Nelipia spominju jedino u kontekstu njegovih nastojanja da kerki Katarini, s obzirom na to da nije imao mukog potomka, sauva u miraz sva obiteljska imanja. *** Iako su se na podruju Promine nalazili batinski posjedi Nelipia i utvrde koje su bile njihovim sjeditima, postojea su povijesna vrela, na alost, sauvala tek rijetke, posredne i oskudne vijesti, povezane uglavnom s politikom povijeu. Svi se ti spomeni pritom, izuzev reenoga prominskog sela Ljublje (Luble), odnose na neki od tri tvrda grada koje su Nelipii drali u svojim rukama. Grad Kamiak, podignut na lijevoj obali rijeke Krke, izmeu otoia Visovca i Rokog slapa, jedini je od tih gradova koji se u vrelima izrijekom navodi kao nasljedni grad Nelipia (castrum hereditarium). U njihovoj se vlasti prvi put spominje u ispravi kralja Ludovika I. iz 1345. kojom je Ivanu Nelipiu, meu ostalim posjedima, bio darovan i njegov nasljedni grad zvan Kamiak, iznova sagraen na njegovu nasljednom posjedu.34 A s obzirom na taj navod, jasno je kako je Kamiak, iznova potvren Nelipiima 1372.35 i 1406.,36 ve otprije bio u rukama obitelji iako se ne moe rei tono otkada. Svi preostali spomeni grada vezani su pak uz nastojanje Ivania Nelipia da obiteljske posjede osigura u nasljedstvo kerki Katarini, kojoj je stoga 1411. ustupio u miraz sva svoja imanja, ukljuujui i Kamiak.37 Slinu je stvar uinio i 1421. kada je iznova izdao ispravu o posinjenju svog zeta Ana Frankapana, kojem je, u sluaju ako ne bi imao mukog potomka, obeao dati svoje gradove,38 dok je 1422. njemu i Katarini, uz niz drugih gradova, ponovno ostavio i Kamiak.39 To je darovanje Ivani potvrdio i 1428. kada je Katarini, u ime zaloga od 3.000 dukata, predao gradove Kamiak i Klju te kotar Petrovo polje.40
34 CD 11, dok. 192., str. 249-252. 35 CD 14 (Zagreb: JAZU, 1916.), dok. 329., str. 440-442.; ii, Iz arkiva u eljeznom, dok. XV., str. 154-155. 36 Elemr Mlyusz, Zsigmondkori oklevltr 2 (Budapest: A kzpkori Magyarorszg levltri forrsai II., 2003.), dok. 4666., str. 573. 37 Raki, Note cronologiche (BASD 4) str. 87; ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. II., str. 170; Radoslav Lopai, Spomenici trakih Frankopana, Starine 25 (1892.), dok. XXXII., str. 322; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CC., str. 166-169. 38 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. IV., str. 170. 39 Lajos Thallczy Samu Barabs, A Frangepan csalad okleveltara : Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus (Budapest: Magyar Tudomanyos Akademia, 1910.), dok. CCXVIII., str. 189-191. 40 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XIII., str. 171; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCXXXIX., str. 211-213; id., dok. CCXL., str. 213; id., dok. CCXLI., str. 213-215; id., dok. CCXLIV., str. 225-226. Vie o Kamiku vidi: Zlatovi, Topograke crtice, (VI), str. 151; Bai, Grad Kamiak, Jadran 5 (1923.), br. 6, str. 2-3; br. 7, str. 2; br. 8, str. 2; br. 9, str. 2; id., Grad Kamiak, Jadranska vila god. II. (1929), br. 7, str. 105-106; br. 8, str. 118-120; br. 9, str. 135-137; br. 10, str. 151-153; br. 11, str. 167-171; br. 12, str. 184-187; Franjo Smiljani, Graa za
125
Miljevci 2008. Tvrdi grad Klju, odnosno dananja Kljuica, bio je prvobitno sjedite kneza Izana i najvei od sva tri prominska grada. Kao sjedite toga kneza Klju se prvi put neizravno navodi 1333. kada su se mletake vlasti, zbog njegovih pljakakih napada na podruje ibenske opine, obratile Izanu od Kljua (comiti Ysano de Clavi) sa zahtjevom da opini nadoknadi sve nanesene tete i zarobljene ibenane pusti na slobodu.41 Nakon njegove smrti Klju je ostao sjeditem i sina mu Konstantina, koji se 1337. spominje kao knez Kljua (Constantino comiti Cluci),42 dok se 1375. njegovi sinovi, koji se tom prigodom poimenino ne spominju, navode kao sinovi kneza Konstantina od Kljua43 Kao to je ve spomenuto, Konstantin je jo za ivota premjestio svoje sjedite u Neven, dok je Klju, ne zna se tono kada, no svakako prije 1408., prepustio svojim cetinskim roacima. Te je godine, naime, kralj igmund, prigodom njihova izmirenja te u ime novog darovanja, obdario kneza Ivania Nelipia, meu ostalim, gradom Kljuem u kotaru Promine (in districtu Oprominie).44 Poetkom 1420-ih Klju se vie puta navodi meu Ivanievim posjedima, kao npr. 1420., kada je bio ukljuen u primirje to ga je Ivani potpisao s Venecijom,45 odnosno 1421. i 1422., kada se navodi meu onim gradovima koje je po svojoj smrti odluio ostaviti svojim nasljednicima keri Katarini i zetu Anu Frankapanu.46 Svjestan ipak kako su sva ta njegova darivanja bez kraljeve potvrde pravno nevaljala te da bi posjedi, nakon njegove smrti, stoga mogli pripasti kruni, Ivani je naposljetku pribjegao novom rjeenju te je svoja dobra Katarini poeo pojedinano davati u zajam, u ime zaloga za viekratne, uglavnom ktivne novane posudbe. Tako joj je 1428., u ime zaloga od 3.000 dukata dao gradove Kamiak i Klju te kotar Petrovo polje,47 to je jo jednom uinio i 1434., kada joj je, neposredno pred svoju smrt, ostavio sva svoja pokretna i nepokretna dobra.48 Iako se u znanstvenoj i popularnoj literaturi utvrda Klju redovito poistovjeuje s utvrdom Kljui, koja je tijekom prve polovice 1340-ih bila predmetom spora izmeu Nelipia i Venecije, izvori ne daju temelja za takav zakljuak.
povijesnu topograju kninsko-drnikoga kraja u srednjem vijeku u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini (Zagreb: HAD, 1992.), str. 59; Stanko Feri, Krka. Vodi rijekom Krkom i Nacionalnim parkom Krka (ibenik: Nacionalni park Krka, 2000.), str. 71; Ante Juric, Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i ikolu (Skradin: Matica hrvatska Skradin, 2004.), str. 117-124; Birin, Knez Nelipac, str. 210. 41 Listine 1., dok. DCIII., str. 406-408. 42 CD 10 (Zagreb: JAZU, 1912.),, dok. 249, str. 326-327. 43 Raki, Note cronologiche, (BASD 4) str. 136. 44 ii, Iz arkiva u eljeznom, dok. XXVIII., str. 167-169. 45 Lucius, Memorie, knj. VI., gl. 5, str. 432-434 (id., II., str. 928-931). 46 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. IV., str. 170; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCXVIII., str. 189-191. 47 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XIII., 171; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCXXXIX., 211-213; id., dok. CCXL., str. 213; id., dok. CCXLI., str. 213-215; id., dok. CCXLIV., str. 225-226. 48 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XXV., str. 172; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCLXIII., str. 250-251. Vie o Kljuu vidi: Grgur Urli-Ivanovi, Klju. Grad Nelipiev u Kninskoj upaniji, Narodni koledar [Zadar] 18 (1880), str. 43-69; id., Kljui, grad Nelepiev u Kninskoj upaniji SHP 1 (1895.), str. 109-111, 174-182; Zlatovi, Topograke crtice, (VI), str. 150-151; Josip Ante Soldo, Miljevaki kraj djedovina Nelipia Miljevci 6/2 (11) (1982.), str. 23-27; Feri, Krka, str. 62; Juric, Gradovi, str. 203-208; Birin, Knez Nelipac, str. 199-202.
126
Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... Potonju je utvrdu, kako Lucius izriito tvrdi, dao sagraditi knez Konstantin iz Kljua, koji je po nagovoru svog strica, kneza Nelipca, podigao na granici ibenika u jednome tijesnom prolazu katel koji se stoga zvao Kljui, i tako ibenanima sprijeio slobodan prolaz, nametnuvi im uz to i plaanje poreza na promet robe (trgovine).49 Ovaj izriit spomen kako je knez Kljua dao sagraditi utvrdu Kljui, odnosno jasno toponimsko razlikovanje Kljua od Kljuia, a i injenica da se Klju redovito navodi kao tvrdi grad (castrum), a Kljui ee kao utvrda (fortilicia) ne ostavljaju mjesta dvojbi kako se ovdje radi o dvama razliitim mjestima. Naposljetku, trei tvrdi grad Nelipia u Promini bio je Neven, podignut na mjestu gdje je preko Krke prelazio put iz jugoistone Dalmacije prema Bukovici i Ravnim kotarima i gdje se vrio nadzor, naplaivala mostarina trgovcima pri prijelazu rijeke i mee koja je dijelila posjede ubia i Nelipia.50 Nema sumnje kako je Neven bio obiteljski posjed jo od vremena dolaska Nelipia na podruje Promine premda se grad u njihovoj vlasti prvi put spominje tek 21. rujna 1376. u ispravi kojom je knez Ivan, sin Nelipca Cetinskog odredio da se od svih desetina koje pripadaju njemu i njegovim potomcima od kmetova posjeda Promine, tj. sela koja pripadaju kneevim utvrdama Kamiak i Neven, kninskom biskupu ubudue plaa 8 solida od svake mjere itarica te 12 solida od svakog vjedra vina, i to dva puta godinje na blagdan sv. Martina i na Boi.51 U kasnijem razdoblju grad se za vladavine Nelipia spominje jo samo dvaput, i to 1388., kada se jedini imenom poznati Konstantinov sin, Nelipac, navodi kao uzvieni knez Nelipac od Nevena (magnici comitis Nelipcii de Neguen),52 i 1421., kada se njegova supruga Jelena navodi kao udovica pokojnog Nelipca sina Konstantina od Nevena (relicta condam Nelepech lii Kozthadini de Nechven).53 Zanimljivo je pritom istaknuti injenicu da se Neven, za razliku od druge dvije prominske utvrde, Kamika i Kljua, ni jedan jedini put ne navodi meu onim tvrdim gradovima i posjedima koje je Ivani Nelipi oporuno ostavljao i zalagao svojoj kerki Katarini. *** Na temelju starog zakona po kojemu su sva imanja iji bi vlasnici umrli bez mukih potomaka pripadala kraljevskoj kruni, igmund je, neposredno nakon
49 Dindi al poco tempo segui la guerra tra Sibenzani, & il Conte Constantino di Chgliuc, il quale hauendo col somento del Conte Nelipitio fratello di suo padre fabricato alli conni di Sibenico un Castello, che percio si diceua Chglucic, che vol dire chiaue piccola, & impedito il libero transito a Sibenzani, percio nati varii disgusti tra ambe le parti fu nalmente depredato il territorio di Sibenico,... Lucius, Memorie, knj. IV., gl. 4, str. 226-227 (id. I., str. 521-522). 50 Juric, Gradovi, str. 73. 51 Magyar Orszgos Levltr, DL 38493. Vie o Nevenu vidi: Grgur Urli-Ivanovi,Neven-kule. Starohrvatska tvrdjava u Kninskoj upaniji, SHP 1 (1895.), str. 95; Zlatovi, Topograke crtice, (VI), str. 151-152; Feri, Krka, str. 78; Juric, Gradovi, str. 73-82Birin, Knez Nelipac, str. 203. 52 Fejr, CD 10/3, dok. LXXVII., str. 80-81; Mlyusz, Zsigmondkori 1, dok. 722., str. 73. 53 Thallczy-Barabs, Blagay, dok. CXLV., str. 259-260.
127
Miljevci 2008. Ivanieve smrti (1435.), zatraio od bana Ana Frankapana da mu ustupi svu batinu svoje ene, tj. sve gradove i oblasti svoga pokojnoga tasta Ivania Nelipia. Kako ovaj za to nije htio ni uti, kralj ga je u sijenju 1436. proglasio buntovnikom i odmetnikom te ga je liio svih asti i imanja. Novoimenovanom hrvatskom banu Matku Talovcu povjerio je pak zadau da izvri taj njegov nalog, obeavi mu, u ime nagrade, predati sve one zemlje koje bi osvojio od Ana. Rat za batinu Nelipia koji je planuo u proljee 1436. potrajao je do samog kraja iste godine, kada je iznenadna Anova smrt prekinula neprijateljstva, odluivi ujedno i konaan ishod rata.54 Svjesna kako mu se ne moe suprotstaviti, Katarina se, posredstvom dvojice ibenskih plemia, odluila sporazumjeti sa igmundovim banom, s kojim je ve krajem sijenja 1437. postigla dogovor. Njoj i sinu joj Jurju ban Matko je oprostio njihovu nevjeru te joj je u kraljevo ime dodijelio tvravu Trac i varo Modru s pripadnostima, dok se ona, zauzvrat, odrekla svih prava na oevu batinu te je u svoje i Jurjevo ime predala banu sve gradove i zemlje koje bijae njezin pokojni suprug neovlateno prisvojio.55 Reeni dogovor bana Matka s kneginjom Katarinom kralj igmund je potvrdio 20. oujka, osobito istaknuvi pritom kako ona i njezin sin imaju biti uzdrani i branjeni u svim pravima.56 Batinski su posjedi Nelipia u Promini tako, zajedno s ostalim njihovim posjedima, pripali Kruni.
54 Listine 9 (Zagreb: JAZU, 1890.), str. 92. 55 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XXXIV., str. 173. Vidi takoer: Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCLXXXIV., str. 274-276; id., dok. CCLXXXV., str. 276-279; id., dok. CCLXXXVI., str. 279-282. 56 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XXXV., str. 173; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCLXXXIX., str. 286-288; Lopai, Spomenici, dok. LI., str. 324.
128
NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI

Damir Karbi
U radu se prikazuju meusobni odnosi ubia Bribirskih i Nelipia tijekom prve polovine 14. st., u razdoblju kada su se ove dvije velikake obitelji borile za vodei poloaj meu hrvatskim velikaima te pokuavale osigurati svoj to nezavisniji poloaj prema pokuajima ugarsko-hrvatskih kraljeva da ih podvrgnu svojoj vlasti.
Povijest Hrvatske u trinaestom i etrnaestom stoljeu obiljeena je djelovanjem hrvatskih velikaa iz roda ubia, koji su u prijelomnom trenutku izumra dinastije Arpadovia (1102.-1301.) neformalno, ali efektivno zamijenili kraljevsku vlast u hrvatskim zemljama i odigrali znaajnu ulogu u dovoenju nove dinastije, Anuvinaca (1291./1301.-1387./1409.), na vlast. Iako su 1322. doli u sukob s kraljevskom vlau te se od njezinih glavnih podravalaca pretvorili u otvorene protivnike, ubii su do sredine 14. st. (1347.-1356.) ostali najmonijim politikim faktorom u Hrvatskoj. U sukobima koji su karakterizirali to razdoblje, znaajnu je ulogu (od strane historiograje i precijenjenu) odigrao upravo knez Nelipac, iji su se posjedi s onim ubia razgraniavali upravo na Krki, a koji je od njihova ovjeka i pristae, prerastao u glavnog takmaca za vodei poloaj meu hrvatskim velikaima. Nakon sredine 14. st. kada vanost ubia opada, Nelipii preuzimaju vodeu ulogu te obiljeavaju razvoj Hrvatske u razdoblju do svog izumra tridesetih godina 15. st. Uspon Nelipia, plemike obitelji iz roda Svaia iz Zmine, bio je usko povezan s njihovom slubom najmonijim hrvatskim velikaima 13. i ranog 14. st., 129
Miljevci 2008. hrvatskim banovima Pavlom I. i Mladenom II., ali su podaci o tome fragmentarni. Vidljivo je da su lanovi obitelji imali unutar njihove pratnje vano mjesto, a ve prvi spomen nekog od pripadnika obitelji zabiljeen je na vrlo visokom poloaju. To je bila dunost humskog kneza koja je, nakon to su ubii uspostavili tamo svoju vlast u proljee 1302., bila povjerena odreenom Konstantinu, po svemu sudei stricu kneza Nelipca, a u prvom desetljeu 14. st. na tom se poloaju nalazio Nelipiev brat Ian.1 Nedostatak podataka onemoguava nam da vidimo kako se razvijao poloaj lanova obitelji gotovo do samog kraja vladavine bana Mladena II. Prvi novi spomen ve svjedoi da je najznaajniji lan povijesti obitelji, knez Nelipac, dosegnuo vaan poloaj meu hrvatskim velikaima. Zanimljivo je da se spominje u kontekstu pobune koju je podigao protiv bana zajedno s Kurjakoviima u zimu 1316./1317.,2 a koju je najvjerojatnije izazvao sukob koji je ban Mladen II. imao sa susjednim slavonskim velikaima, Baboniima.3 Uzrok sukoba s Baboniima nije poznat, ali je mogue da je podruje u sporu bila drenika upanija, sjeverozapadna granica teritorija ubia, ali ujedno i podruje s kojim je Nelipie vezao pokuaj kralja Bele IV. da im za neke posjede u primorju da posjede u Dreniku.4 U svakom sluaju, sukob Nelipca i Kurjakovia s Mladenom II. nije dugo trajao, a takoer nije bio s banove strane smatran veom pobunom, budui da ni Kurjakovii ni Nelipac nisu upali u nemilost, ili bar nisu dugo u njoj ostali. tovie, dvije godine poslije, Nelipac se u jednoj Mladenovoj ispravi prvi put spominje s naslovom njegova vojvode (Nelipchio voyuoda nostro) te je jedan od svjedoka izdavanju isprave.5 Ono to je vrijedno napomenuti jest da je Nelipac oito bio vrlo ponosan na taj naslov te ga je nastavio koristiti i nakon to se pobunio protiv Mladena i pridonio njegovu padu. Znaenje tog naslova nije potpuno jasno, ali treba primijetiti da se po svemu sudei radi o najviemu dvorskom dostojanstveniku banova dvora, vjerojatno sa irokim vojnim ovlastima te se iz toga moe zakljuiti da je uivao puno
1 Vidi Mihailo Dini, Comes Constantinus, Zbornik radova Vizantolokog instituta 7 (1961), str. 7-9. Dini je mislio da Konstantina treba identicirati s Nelipevim neakom Konstantinom, ali je malo vjerojatno da je on mogao drati tako vaan poloaj ve poetkom 14. st. kad je jo bio izrazito mlad (vjerojatno i maloljetan) prema svemu drugom to znamo o njemu. 2 Franjo Raki, Notae Joannis Lucii, Starine 13 (1881) (dalje: Raki, Notae), str. 229; Tadija Smiiklas et al., Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD) 8 (Zagreb: JAZU, 1910.) dok. 365, str. 446; Dane Gruber, Nelipi, knez cetinski i kninski (Zagreb: Narodne novine, 1886.), str. 10; Nada Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb: kolska knjiga, 1976.), str. 431; Miroslav Grani, Jadranska politika ubia Bribirskih, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (dalje: Radovi Zadar) 36 (1994.), str. 52. Nada Klai i Miroslav Grani pretpostavili su da ih je podravao kralj Karlo Robert, no to nije vjerojatno. 3 Raki, Notae, str. 228; Vjekoslav Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347. (Zagreb: Matica hrvatska, 1897.), str. 113-114; Gruber, Nelipi, str. 10; Ferdo ii, Pad Mladena ubia, bana hrvatskoga i bosanskoga. Istorika studija, Glasnik Zemaljskog muzeja 14 (1902.), str. 347-349; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 431. Ferdo ii ispravno je upozorio da je veina Babonia bila protiv kralja, ali je, mislei da je Mladen bio u loim odnosima s kraljem, zakljuio da su se pokorili neto prije tih dogaaja. Vjerojatnije je da je Mladen djelovao protiv njih kao saveznik kraljevskih snaga (koje je u tom trenutku ak vodio jedan od Babonia, slavonski ban Ivan). 4 5 upanija je dana 1253. obitelji kneza Nelipca od Bele IV. (V. Klai, Bribirski, str. 172, bilj. 10). CD 8, dok. 402, str. 497-499.
130
Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI banovo povjerenje. Sam naslov inae nije zabiljeen u hrvatskim srednjovjekovnim izvorima (to nije ni udno budui da niti jedan hrvatski velika osim ubia nije ni doao do stupnja organizacije vlastitog dvora), ali je identina poljskom naslovu za palatina (kraljeva zamjenika) te vrlo slinom naslovu erdeljskog (transilvanskog) vojvode. Nelipac se ponovno spominje i u kontekstu dogaaja koji su vodili do banova pada. Banove nevolje su poele u zimu 1321./1322. nakon guenja prologodinje ibenske pobune i njezina ponovnog rasplamsavanja.6 Pobuni se ubrzo pridruio i Trogir,7 a nakon pretjeranih represalija protiv ibenika pobuni su se pridruili i brojni hrvatski velikai meu kojima su se nalazili i Nelipii, hlivanjski Mihovilovii te Mladenovi bratii Kurjakovii, koje je ban optuio da mu rade o glavi.8 Jo jai uspon Nelipca poeo je nakon Mladenova poraza i zatoenja. Situacija u Hrvatskoj nije se smirila nego je zapravo nastupilo razdoblje nepostojanja centralne vlasti i podjele Hrvatske na podruja pod vlau razliitih velikaa slino stanju koje je vladalo u Slavoniji i Ugarskoj do 1321. godine. Odmah nakon kraljeva odlaska, hrvatski velikai sklopili su savez i uspjeli protjerati bana Ivana Babonia, no nijedan od njih nije bio dovoljno snaan da bi mogao uzeti naslov bana i nametnuti svoju prevlast ostalima.9 Pod kraljevom kontrolom, a i to na vrlo labav nain, ostali su jedino posjedi knezova Krkih (koncentrirani u sjeverozapadnom kutu Hrvatske). Drugi dijelovi zemlje (prostor pod neposrednom kontrolom banova Pavla i Mladena II.) uli su u razdoblje dezintegracije i unutranjih sukoba. Kurjakovii su zagospodarili krbavskom upanijom i dvjema susjednim upanijama istono od posjeda knezova Krkih. Stjepan II. Kotromani se domogao banskog poloaja u Bosni, a Branivojevii su uspjeli zauzeti Hum.10 Knez Nelipac i njegova obitelj su kontrolirali upanije Knin i Cetinu. Mihovilovii su zadrali svoje poloaje u hlivanjskoj upaniji, a Hrvatinii svoje u Donjim Krajima. Ostatak zemlje, ukljuujui gradove Skradin, Split (do
6 7 N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 436; Miroslav Grani, Jadranska, str. 57; CD 8, dok. 455, str. 556; Listine 1, dok. 489, str. 310311. CD 9, dok. 37, str. 46-48; V. Klai, Bribirski, str. 123-128; Gruber, Nelipi, str. 13 (POD 1321); ii, Pad, str. 355-356; Nada Klai, Trogir u srednjem vijeku: Javni ivot grada i njegovih ljudi, Povijest grada Trogira 2/1 (Trogir-Split: Muzej grada Trogira, 1985.), str. 231-233; Grani, Jadranska, str. 58. 8 Micha Madii de Barbazanis. Incipit historia edita per Micam Madii de Barbazanis de Spaleto de gestis Romanorum imperatorum et summorum ponticum pars secundae partis de anno Domini MCCXC, u: Ivan Lui [Iohannes Lucius], De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam: Blaeu, 1666.), cap. 17, str. 376-377; hrvatski prijevod u: Miha Madijev, Historija, prev. i prir. Vladimir Rismondo, u Legende i kronike, ur. Vedran Gligo i Hrvoje Morovi, Split 1977., str. 173-174; V. Klai, Bribirski, str. 130-132; ii, Pad, str. 357-359; N. Klai, Trogir, str. 233; Grani, Jadranska, str. 65-66. 9 Listine 1, dok. 520, str. 342-343; Gruber, Nelipi, str. 23, 31. Huma i Trebinja koristei slabljenje ubia u 1322. te unutranje sukobe unutar rake vladarske dinastije (nakon 1321.). No, njihova je vlast trajala samo vrlo kratko i ve 1326. su poraeni i uniteni od saveza koji su protiv njih sklopili bosanski ban Stjepan Kotromani i dubrovaka komuna, a koji su potom razdijelili meu sobom dio njihovih teritorija. Ostatak je opet pripojen Rakoj. Za Branivojevie vidi: Veljan A. Trpkovi, Branivojevii, Istorijski glasnik 1960., br. 3-4, str. 55-85; Baria Kreki, Uz jednu studiju o Branivojeviima, Istorijski glasnik 1963., br. 4, str. 95-97; Josip Lui, Nov podatak o Branivojeviima, Historijski zbornik (dalje: HZ) 31-32 (1978.-79.), str. 307-311; Josip Lui, Dopuna o Branivojeviima, HZ 35/1 (1982), str. 333. 10 Branivojevii su bili velikaka obitelj iz Trebinja, u to vrijeme u sastavu Rake, koji su uspjeli izgraditi svoju dravinu koja se sastojala od
131
Miljevci 2008. 1323.)11 i Nin ostali su pod vlau Mladenova brata kneza Jurja II., no niti on nije uzeo banski naslov, nego je samo nastavio koristiti onaj kneza dalmatinskih gradova. Glavni problemi s kojima se Juraj II. morao suoiti bili su oni povezani s ouvanjem ostataka vlasti nad irim podrujem. Glavni izazov za to dolazio je od kneza Nelipca i njegovih pretenzija za osvajanjem sredinje uloge za sebe. Taj se zahtjev poklapao s drugim, zapravo opasnijim, ali manje oitim. To je bila namjera Venecije da preuzme pod svoju vlast dalmatinske gradove koji su se jo nalazili pod Jurjevom vlau. Mleani su stoga podupirali, iako ne vrlo izravno, Nelipeve zahtjeve protiv Jurja. U lipnju 1324. Juraj je pokuao popraviti svoj poloaj iznenadnim napadom na kninsku tvravu, glavno Nelipevo sredite, ali je taj pokuaj vrlo loe zavrio za njega, dovrivi ujedno i njegove pretenzije za dominantnom ulogom u Hrvatskoj. Njegova je vojska rasprena, a on sam i neki njegovi blii suradnici poput Baiamontea Tiepola, Jurjeva bratia i mletakoga dravnog neprijatelja broj jedan, zarobljeni i drani kao zarobljenici u Nelipevoj tamnici.12 Mleane je taj razvoj oito oduevio te su probali nagovoriti Nelipca da im za nagradu izrui Baiamontea. Nelipac to nije prihvatio, moda zbog Baiamonteovih rodbinskih veza s njegovom suprugom Vladislavom (ona je bila ki jedne sestre bana Pavla I., a Baiamonte druge sestre), ali je ipak drao i njega i Jurja u zarobljenitvu otprilike godinu i pol.13 Mleani su probali i zauzeti Jurjev grad Skradin i tvravu Klis, ali je to sprijeila Jurjeva supruga, kneginja Lelka. Da bi ojaala svoj poloaj, ona je brzo zakljuila ugovor s Trogirom, zajamivi trogirskim trgovcima slobodan prolaz kroz teritorije ubia te privremeno zakljuila sukobe sa Splitom oslobodivi splitske zarobljenike.14 Za vrijeme Jurjevog tamnovanja, Nelipac i njegovi urjaci Kurjakovii uspjeli su preuzeti poloaje kneza i naelnika u Splitu.15 Juraj i Baiamonte su osloboeni, potonji pod uvjetom da prihvati poloaj kapetana Bologne, na koji je u meuvremenu izabran, i ode iz Hrvatske.16 Nelipac je vjerojatno time elio liiti
11 Split je tijekom 1323. odbacio Jurjevu vlast, ali se nije pokorio Veneciji. Komuna je uspjela na kratko zauzeti i Omi i pokuala napad na Klis, ali je splitska milicija pri tome potpuno poraena i unitena. Unato tom uspjehu knez Juraj nije uspio povratiti svoju vlast nad komunom, iako je ubrzo vratio Omi. Vidi: Micha Madii, cap. 21, str. 378; hrvatski prijevod: Miha Madijev, Historija, str. 177-178; V. Klai, Bribirski, str. 141; Gruber, Nelipi, str. 23-24. 12 Micha Madii, cap. 23, str. 379; hrvatski prijevod: Miha Madijev, Historija, str. 179-180; V. Klai, Bribirski, str. 142-143; Gruber, Nelipi, str. 25-26; Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. (Sarajevo: Napredak, 1942.), str. 253-254; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 594. 13 ime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake republike 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium 1 (dalje: Listine) (Zagreb: JAZU, 1878), dok. 526-527, str. 349-350, dok. 537, str. 363. 14 Micha Madii, cap. 24, str. 379; hrvatski prijevod: Miha Madijev, Historija, str. 180-181; Roberto Cessi-Paolo Sambin, Le deliberazioni del Consiglio dei rogati (Senato), serie Mixtorum 1, Monumenti storici pubblicati dalla Deputazione veneta di storia patria N. S. 15 (1960.) (dalje: Cessi-Sambin), dok. 55, str. 287, dok. 79, str. 289, dok. 84, str. 289; V. Klai, Bribirski, str. 143. 15 Listine 1, dok. 545, str. 368-372; V. Klai, Bribirski, str. 143. 16 Baiamonteov izbor dogovoren je s bolognskim poslanicima po nekim zadarskim graanima, posebice Franji de Civalellisu. Taj in jako je razbjesnio mletake vlasti, ali nisu poduzeli nikakve sankcije protiv Zadra ili Franje iako su o tome raspravljali. Vidi Listine 1, dok. 532-533, str. 360-361, dok. 537, str. 363. O Baiamonteovoj kasnijoj sudbini, vidi: Antonio Battistella, Lultimo ucio pubblico di
132
Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI Jurja jednoga sposobnog i uglednog pristae, izbjegavajui pri tom drastina rjeenja. Zarobljenitvo u Kninu oito je ozbiljno uzdrmalo Jurja. ini se da je njegovo zdravlje bilo uzdrmano, a njegov presti prema Trogiru i Splitu oslabljen te su gradovi poeli osporavati pogranina podruja. Ipak, ni Nelipev uspjeh nije bio dugotrajan. Nije uspio uspostaviti teritorijalnu poveznicu izmeu podruja pod njegovom vlau i svoje nove steevine, Splita, te je grad ubrzo odbacio njegovu vlast i predao se Veneciji u kolovozu 1327.17 Jurjev je poloaj ubrzo potom ponovno ugroen i s mletake strane, kada se Veneciji predao i posljednji obalni grad koji je tada drao, Nin. Ugovor izmeu Nina i Venecije sklopljen je u sijenju 1328.18 Ipak, Jurjev konikt s Trogirom i Splitom nije prerastao u otvorenu vojnu konfrontaciju, dijelom i zbog Jurjeva oslabljenog zdravlja. Sa Splitom je iste godine izvrena arbitraa granica,19 a ubrzo nakon toga, u prosincu 1328., Juraj je umro ostavivi svoje teritorije maloljetnom sinu Mladenu III., u ije je ime njima upravljala njegova majka Lelka.20 Mladen je bio pod Lelkinim skrbnitvom do sijenja 1333., kada je prvi put osobno sklopio ugovor sa Splitom.21 Ipak, i tada se zahtijevalo da se Lelka takoer zakune da e potovati isti ugovor. Drugi ugovor koji je ureivao odnose Klisa i Trogira Mladen je zakljuio u svoje, ali i ime svoje majke.22 Istodobno, Lelka je osobno zakljuila ugovor s knezom Nelipcem.23 Po svemu sudei, ona je imala vrlo vanu ulogu i u kasnijem razdoblju sve do svoje smrti. Posljednji je put spomenuta u travnju 1337. kada je Mladen opet pregovarao s Nelipcem,24 a vjerojatno je umrla ubrzo potom. U usporedbi s onom njegova strica Mladena II., pa ak i njegova oca Jurja II., inicijalni poloaj Mladena III. bio je prilino nesiguran. On je zadrao izravnu vlast nad knetvima Klisa, Omia i Skradina i njegova vlast tamo bila je vrlo vrsta. ini se da je, barem u tom trenutku, odustao od ideje obnove svoje vlasti nad dalmatinskim gradovima te nikad nije koristio oev naslov kneza dalmaBaiamonte Tiepolo, Nuovo archivio Veneto, N. S. a. 1, t. 2/1 (1901.), str. 5-34 i Giuseppe Praga, Baiamonte Tiepolo dopo la congiura, Atti e memorie della Societ Dalmata di storia patria 1 (1926.), str. 74-89. 17 Listine 1, dok. 545, str. 368-372; V. Klai, Bribirski, str. 144-145; Gruber, Nelipi, str. 31-32; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 95. 18 19 Listine 1, dok. 550, str. 373-376; V. Klai, Bribirski, str. 145-146; Gruber, Nelipi, str. 33; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 97. Svi navedeni autori datiraju dokument pogreno u 1329. godinu. Za Trogir: CD 9, dok. 238-239, str. 291-292; V. Klai, Bribirski, str. 143-145; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 594. Za Split, vidi posebice Lovre Kati, Granica izmedju Klisa i Splita kroz vjekove, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 6 (1958.), str. 187-210. Vidi takoer: V. Klai, Bribirski, str. 145; Gruber, Nelipi, str. 32. 20 21 Arhiv Samostana sv. Frane u ibeniku, rukopis Necrologium Breberiense, fol. 1; V. Klai, Bribirski, str. 146 (pod 1330.); Gruber, Nelipi, str. 32 (poetak prosinca 1329.); N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 595 (pod 1330.). Dokument se nalazi u ostavtini Ivana Luia-Luciusa meu prijepisima cjelovitih dokumenata. Original ostavtine je u Kaptolskom arhivu u Splitu (scr. B, sv. 538, fol. 172-179), a rukopisni prijepis koji su pod rukovodstvom Mihe Barade izradili don Mate Hailo i Marin Bego uva se u Arhivu HAZU u Zagrebu (Ostavtina Ivana Luia-Luciusa, sv. 15, str. 24-43). Podaci iz Luciusove ostavtine ubudue e se citirati kao Lucius, Ostavtina s navodima splitske te potom zagrebake reference odvojenim kosom crtom (u ovom sluaju to bi bilo: Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 172-179/15, str. 24-43. 22 CD 10, dok. 39, str. 73. 23 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 184-184/15, str. 46-48. 24 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 335-335/4, str. 35-36.
133
Miljevci 2008. tinskih gradova. Razdoblje Lelkina skrbnitva i prve godine Mladenove samostalne vlasti bile su obiljeene borbom za odravanje njegova utjecaja u regiji i uspostavu nove ravnotee snaga. Prvo podruje sukoba bilo je u vezi problema sa Splitom i Trogirom. Lelka je oito bila nezadovoljna rezultatom arbitrae od 1328. godine, a ni Split se nije osjeao previe siguran. U sklopu tih dogaaja, u studenom 1329., predstavnici ibenika, Trogira i Splita sastali su se u uvali Sv. Arkanela u trogirskom distriktu te raspravljali o mogunosti sklapanja saveza sa Slavenima (liga Sclavorum), najvjerojatnije Nelipcem i njegovim saveznicima.25 Savez je najvjerojatnije bio uperen protiv Lelke, iako to nije izravno reeno u izvjetaju. Takoer je nejasno, je li savez ikad zaivio; najvjerojatnije nije. Unato tome, otvoreni sukob s Trogirom i Splitom poeo je 1331. kada je Lelka zatvorila ceste koje od tih gradova vode u unutranjost.26 Vrlo je vjerojatno da je Lelka sa Splitom imala ire planove, moda ak i namjeru preoteti grad Veneciji, a imala je i pristae u gradu te splitske nezadovoljnike koji su se sklonili na njezin teritorij i otvoreno sudjelovali u napadima na splitski distrikt.27 ini se da su Lelka i Mladen istodobno napali i podruja pod vlau kneza Nelipca, a to je onda ujedinilo njihove neprijatelje. U veljai 1332. knez Nelipac je s knezovima Splita, Trogira i ibenika zakljuio u uvali Stupin obrambeni savez protiv svih neprijatelja, osim protiv kralja i Venecije. Gradovi su se obvezali knezu Nelipcu protiv njegovih neprijatelja pruiti pomo od 400 ljudi (ibenik 160, Trogir 140, Split 100), a on je bio obavezan osobno voditi operacije.28 Nelipevi neprijatelji se ne spominju poimence, ali je, s obzirom na okolnosti, najvjerojatnije da se radi o ubiima. To moe objasniti i veliki broj vojnika koji je trebao dati ibenik. Oni su vjerojatno trebali omesti pomo koju bi Klisu mogli poslati ubii iz Skradina, Bribira i Ostrovice. Slijed vojnih operacija nije jasan. Saveznici i neki poimence nepoznati hrvatski velikai (najvjerojatnije Kurjakovii) su opsjeli Klis, ali ga oito nisu mogli zauzeti. Spliani su poeli graditi drugu utvrdu, Greben, kako bi je iskoristili protiv Klisa. U odreenom trenutku Mladenova braa Pavao III. i Juraj III. su zarobljeni. Vojna nadmo oito je bila na strani kneza Nelipca i njegovih saveznika, ali ni ubii nisu bili poraeni. ini se da su sjeverni dijelovi njihovih vojnih snaga, predvoeni Hranom Gradiniem, imali odreene uspjehe i pokuavali probiti opsadu. Odredi s juga, predvoeni omikim knezom Petrom Bogdanovim takoer su, kako se ini, djelovali uspjeno. Mnogi Spliani su bili zarobljeni i zatvoreni u Klisu. Sukob je konano zavren posredovanjem zadarske komune u sijenju
25 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 262-262/3, str. 55-56. 26 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 171/21, str. 70; Lucius, Ostavtina, sv. 536, fol. 207/21, 70; Ivan Lui [Iohannes Lucius], Memorie istoriche di Tragurio ora detto Tra (Venice: Curti, 1673.-74.), lib. 4, cap. 4; hrvatski prijevod: Ivan Luci, Povijesna svjedoanstva o Trogiru 1, prev. Jakov Stipii (Split: akavski sabor, 1979.), str. 490; Gruber, Nelipi, str. 32. 27 Listine 1, dok. 590, str. 399. 28 CD 10, dok. 6, str. 6-8; Gruber, Nelipi, str. 32-33.
134
Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI 1333. Sporazum sa Splitom zakljuen je u Klisu 18. sijenja,29 a onaj s Trogirom jedanaest dana kasnije u Trogiru.30 Vano je primijetiti da je ugovor sa Splitom mnogo razraeniji i sadri vie lanaka od trogirskog, to upuuje na to da je sukob s Trogirom bio sekundaran. Ugovor s Nelipcom nije sauvan, ali ga je zakljuila Lelka 15. sijenja. U njemu je na Nelipca prenijela svoja potraivanja na 5.000 libara koje je imala u Splitu i koje su mu trebale biti isplaene u pet rata kroz pet godina.31 Mogue je da je taj novac zapravo bio otkup za Pavla i Jurja, a ne dio mirovnog ugovora, no nita preciznije ne moe se rei. Ishod sukoba sa Splitom i Trogirom ini se da pokazuje da nijedna od strana nije postigla pravu dobit iz njega. Knez Mladen i njegova majka su vjerojatno odustali od ideje obnove svog utjecaja nad Splitom, to moe objasniti zato se nisu vie trudili osigurati bolji poloaj za svoje splitske pristae.32 S druge strane, Mleani su takoer morali prihvatiti injenicu da e Mladen biti prisutan na tom podruju i prestati pokuavati preuzeti njegove teritorije. Nitko nije imao teritorijalne dobitke, ali nitko nije pretrpio ni teritorijalne gubitke. Dugo osporavana granica izmeu Klisa i Splita nije ak ni spomenuta u tekstu ugovora. Jedini dobitak koji je postigao knez Nelipac, 5.000 libara, nisu mu isplatili ubii nego Split. Uvjeti ugovora su bili vie ili manje izbalansirani te je svaka strana mogla biti podjednako zadovoljna i nezadovoljna njime. Sredinja uloga koju je prilikom sastavljanja ugovora imao Zadar takoer je vrijedna spomena i svjedoi jo jednom o kontinuitetu dobrih odnosa koje su ubii imali s tim gradom. Novo podruje sukoba ubia i Venecije koje je pruilo Nelipcu priliku da se u njih ukljui bilo je ono oko Nina, koje je u Mladenovo ime, ali i iz osobnih interesa vodio Budislav Ugrini, takoer jedan od lanova roda ubia. Sukobi su poeli u jesen 1332. kada su Mladenove postrojbe s onima Grgura i Pavla II. poele pljakati ninski distrikt, a uskoro im se pridruila i Jelena, udovica Jurja Juria, takoer jednog od vodeih ubia.33 Mleani su u studenom iste godine prosvjedovali protiv tih napada te pokuali zadobiti potporu kneza Nelipca, Kurjakovia, kneza Jurja Mlatkovia u Poitelju34 te krkog kneza Frederika.35 Vrlo je vjerojatno da je prije spomenuti razvoj oko Klisa utjecao na slabljenje Mladenova interesa za Nin te vodea uloga u sporu prelazi na spomenutog Budislava Ugrinia.36 Situacija se za Budislava promijenila nakon to je Mla29 Vidi bilj. 21. 30 CD 10, dok. 39, str. 73-74; Gruber, Nelipi, str. 33. 31 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 184-184/15, str. 46-48. 32 33 U veljai 1333. splitska komuna ak je odluila raspolagati njihovom zaplijenjenom imovinom, a to nije izazvalo nikakav vidljivi protest s Mladenove strane (Listine 1, dok. 590, str. 399). Znaajno je da nisu opljakali nikakvu imovinu koja je pripadala zadarskim graanima u tom selu. Budui da su komune Zadra i Splita u tom trenutku imale stanovite pogranine probleme, mogue je da su Zadrani koristili te dogaaje kako bi oslabili svoje protivnike. 34 Juraj Mlatkovi bio je inae ovjek kneza Mladena III. Tako se moe zakluiti da su u to doba ubii jo uvijek imali neku vlast nad Likom. 35 Listine 1, dok. 580, str. 392-394; Gruber, Nelipi, str. 34. 36 Listine 1, dok. 593, str. 400-401; Gruber, Nelipi, str. 34; Listine 1, dok. 587, str. 397-398; Gruber, Nelipi, str. 35.
135
Miljevci 2008. den zakljuio mir s Venecijom te ga je to moda potaknulo na pribliavanje Nelipcu. Zapoeo je i separatne pregovore s Venecijom, ali nije niti oslobodio zarobljenike niti vratio opljakana dobra. Krajem veljae 1333. Mleani su zatraili i Nelipevo posredovanje i izjavili da e biti zadovoljni i samim oslobaanjem zarobljenika,37 ali neuspjeno, budui da su se pokuaji za pomirenjem nastavljali. Konani dogovor postignut je tek u listopadu, opet posredovanjem zadarske komune.38 Nakon spomenute inicijalne uloge Mladen nije bio ukljuen u sukobe s Ninom. ini se da je Budislav djelovao nezavisno, iako ni mogunost da su njegove aktivnosti poele kako bi odvukle dio mletakih snaga tijekom rata oko Klisa nije za odbaciti. U svakom sluaju, Budislavovo djelovanje nakon to je mir s Trogirom i Splitom zakljuen teko se moe povezati s Mladenovom politikom, kojoj je osnovni cilj bilo ouvanje njegova patrimonija od Nelipca i njegovih saveznika, ali i od Mleana. Budui da su Mleani bili u tom trenutku manje opasni protivnici, Mladen je s njima poeo odravati dobre odnose da bi ih pridobio na svoju stranu u sukobu, ili da bi barem osigurao njihovu neutralnost. Drugi razlog za to moglo je biti i pribliavanje sukoba unutar roda, koji se ve mogao osjeati, a koji e izbiti u zimu 1335./1336. U njemu su jednu stranu vodili Mladen i njegova braa te strievi Pavao II. i Grgur, a drugu Budislav Ugrini i Ivan Juri. Nelipac je, naravno, podravao Budislava i Ivana, a na njihovoj je strani bio i ve spomenuti Hrana Gradini. Slijed sukoba nije poznat, ali je jasno da su Nelipac i njegovi saveznici bili poraeni. Borbe su bile vrlo estoke, ukljuujui unitavanje sela i tvrava, a doivljeni su od suvremenika kao krvna osveta.39 Pregovori su poeli krajem veljae 1336. i drani su u Zadru, gdje je komuna igrala ulogu posrednika.40 Ugovor je zakljuen poetkom travnja i uvjeti su bili vrlo teki za Nelipca. Morao je ili predati svog neaka Konstantina u Ostrovicu za taoca ili kao zalog dati izuzetno veliku svotu od 20.000 libara do rujna. Jamci su mu bile komune Splita, Trogira i ibenika. injenica da je bio poraen moe se vidjeti i iz injenice da je prihvatio predati Konstantina u Ostrovicu, dakle jednu od glavnih tvrava ubia, a ne u neko neutralno mjesto to je bio obino sluaj u manje jasnim situacijama. Unato tome, Nelipac nije platio propisani iznos na vrijeme te su Mladen, Pavao II. i Grgur prosvjedovali u Zadru protiv kanjenja 13. listopada, no dalji razvoj nije poznat.41 Unato tom uspjehu, ini se da Mladen nije mogao eliminirati Budislavovu i Ivanovu frakciju unutar roda. Jedino je poznato da je Hrana Gradini bio zarobljen i zatoen u Klisu.42 Sukob je privremeno rijeen enidbom kneza Ivana
37 Listine 1, dok. 593, str. 400-403; Gruber, Nelipi, str. 35-36. 38 Listine 1, dok. 617, str. 414; Gruber, Nelipi, str. 36-37; CD 10, dok. 182, str. 247-248. 39 CD 10, dok. 224, str. 294-295. 40 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 183/15, str. 46. 41 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 327-328/4, str. 25-28. V. Klai (Bribirski, str. 147) i Gruber (Nelipi, str. 39-40), zavedeni od Luia - Luciusa (Memorie, str. 213-214) mislili su da su Banii privremeno izgubili Ostrovicu. To je utjecalo na svu kasniju povijesnu literaturu i dovelo do pogrenog zakljuka da je nakon svrgavanja bana Mladena II. (a posebice nakon ovog rata) vodei aristokrat u Hrvatskoj bio Nelipac, a ne i dalje lanovi roda ubia. 42 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 334-334/4, str. 34-35.
136
Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI za Mladenovu sestru Katarinu u sijenju 1337.43 Je li je Budislav na to pristao ili je privremeno morao napustiti Bribir nije poznato. ini se vjerojatnijim da je izbjegao k Nelipcu i Konstantinu. Nakon vjenanja, Hrana Gradini je osloboen iz tamnice pod uvjetom da se nee pridruiti Nelipcu, Konstantinu ili Budislavu. Kao jamci za Hranu nastupila su trojica Mladenovih glavnih ljudi: knezovi Stjepan Berislavi, Tvrtko Vladislavi i njegov brat Stjepan. Oni su takoer poloili i zalog od 300 libara za Hranu. Sukob unutar roda konano je rijeen meusobnim dogovorom Budislava, Nelipca i Konstantina s Mladenom i njegovom braom te Pavlom II. i Grgurom, koji je zakljuen u Skradinu u travnju 1337.44 Izgleda da je u meuvremenu Budislav uspio popraviti svoj poloaj, ali uvjeti samog ugovora nisu poznati. injenica da su pregovori voeni u Skradinu, gradu pod Mladenovom vlau, navodi na pomisao da je on jo uvijek bio jai u sukobu. S druge strane, i on je dao 2.000 libara kao zalog. Takoer se ini da je Pavao II. iskoristio priliku da za sebe i Grgura odcijepi zapadne dijelove dotadanje bribirske upanije i uspostavi Ostrovicu kao posebno knetvo. Razlozi za pregovore nisu jasni, ali su vjerojatno povezani s pojavom zajednikog neprijatelja, bosanskog bana Stjepana II. Kotromania, koji je upravo zapoinjao svoje irenje prema jugu. Ban Stjepan je svoje irenje na dotad hrvatske upanije Duvno i Glamo (neko upanija Tropolje)45 poeo poetkom tridesetih godina,46 da bi ubrzo iza 1335. pripojio i Livno, kojim su u tom trenutku dominirali Vladislavii (pristae ubia) i Mihovilovii (pristae Nelipca).47 Tako ban Stjepan nije samo doao na granicu podruja koja su drali Mladen III. i Nelipac, ve i zauzeo teritorije njihovih pristaa, to je vjerojatno bio i jak udarac njihovu prestiu i moi. ini se da je akcija protiv bana Stjepana voena od Nelipca. Da bi dobio jau podrku protiv Bosanaca, Nelipac je iskoristio vjersku situaciju u Bosni, optuivi bana pred papinskom kurijom za krivovjerje. U svibnju 1337. papa Benedikt XII. poslao je pisma Kurjakoviima, knezu Mladenu i njegovoj brai, knezu Pavlu II i jo nekim hrvatskim velikaima, potiui ih da podre inkvizitore i kneza Nelipca protiv bosanskih heretika.48 U kolovozu se Nelipac kraj ibenika sastao s knezovima Trogira, Splita i ibenika, kako bi obnovio svoj savez s njima.49 ini se da je Mladen ipak oklijevao s podrkom Nelipevim akcijama,
43 CD 10, dok. 224, str. 294-295; V. Klai, Bribirski, str. 146, 148. 44 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 335-335/4, str. 35-36; sv. 538, fol. 185-187/15, str. 48-53; Gruber, Nelipi, str. 40. 45 Tri kraka polja Duvno, Kupres i Glamo zajedno su inili upaniju Tropolje (Lat. Trium camporum) u 13. i poetkom 14. st. Tijekom 13. st. poloaj kneza Tropolja drao je hrvatski ban (banus maritimus), a poetkom 14. st. sinovi bana Pavla I. formalno su bili kneevi Tropolje. ini se da se podruje u tom razdoblju ili malo kasnije (tijekom vladavine bana Mladena II.) raspalo na vie upanija. Za saetak ranijih rasprava o pojmu Tropolja, vidi: Povijest hrvatskih, str. 242, bilj. 13. 46 Povijest hrvatskih, str. 256. 47 48 Mladen Ani, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu (Zadar-Mostar: Zavod za povijesne znanosti HAZUZiral, 1997.), str. 133. CD 10, dok. 249, str. 326-327; Vladimir orovi, Historija Bosne [History of Bosnia], Pos. izd. SKA 129 (Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1940.), str. 257; Povijest hrvatskih, str. 262. 49 Sadraj samog sastanka nije poznat, budui da je jedini dokument o tome onaj o izboru trogirskih poslanika (Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 336-337/4, str. 37-39).
137
Miljevci 2008. budui da nije poznato je li sudjelovao u tim pregovorima. Tek u sijenju 1338. zakljuio je mir sa Splitom u Klisu.50 Iako nije potpuno jasno je li taj ugovor bio izravno povezan s prethodnom Nelipevom akcijom, ini se da je neka vrsta saveza protiv Bosanaca zakljuen.51 Iako su podaci rijetki, ini se vjerojatnim da je savez ukljuivao Nelipca, ubie, Kurjakovie i dalmatinske gradove. Takoer se ini da je savez imao uspjeha, jer se ban Stjepan obratio za pomo svom senioru, kralju Karlu Robertu, to je kralju ponovno pruilo priliku da se umijea u hrvatsku politiku. Prvo je u oujku 1338. poslao pismo Trogiru traei na vrlo umjeren nain da grad prestane podravati buntovnike.52 Vjerojatno su slina pisma upuena i drugim gradovima, samo nisu sauvana. Takoer se ini da je kralj vojno pritisnuo Kurjakovie i natjerao ih da napuste savez i u travnju mu se zakunu na vjernost. I ubii su poeli pregovarati s kraljem, a Kurjakovii su igrali ulogu posrednika, no bez dubljih rezultata.53 U ljeto 1338. velika Bosanska vojska napala je Mladenove teritorije i opsjela Klis. Sukob je konano razrijeen sklapanjem saveza izmeu Mladena i bana Stjepana, a savez je utvren vjenanjem banova brata Vladislava i Mladenove sestre Jelene (budui roditelji bosanskog kralja Tvrtka I.).54 Mir je oito sklopljen potujui status quo, tako da je svaka strana zadrala to je imala s meusobnom granicom negdje na prostoru Cetine. Banu je koristila i veza sa ubiima zbog njihovih dobrih odnosa s papinskom kurijom kako bi se opravdao od optubi za krivovjerje, a niti gospodarski razlozi ne mogu biti iskljueni jer je bosanska trgovina prema moru ila kroz Klis. Budui da u tom trenutku nema podataka o novim sukobima izmeu Mladena i Nelipca, mogue je da je i on bio na neki nain ukljuen u ugovor s banom. Mladen i Nelipac su izgleda jo djelovali zajedno u rujnu 1339. kada su imali neki manji sukob sa splitskim nadbiskupom.55 Obojica su u tom trenutku vjerojatno bila svjesna da nijedan od njih ne moe drugom zadati odluujui udarac te se nisu usuivala unititi novouspostavljenu ravnoteu snaga. Slian stav moe se pretpostaviti i u sluaju Pavla II. i Grgura. Time je bivi dominij banova Pavla i Mladena podijeljen. ubii su i dalje drali njegov veliki dio i njihova je mo jo uvijek bila velika, ali i podijeljena te samo blijedi odraz bive moi. Mladen je u tom trenutku izgleda shvatio da se, barem privremeno, mora odrei pokuaja obnova stare moi, a njegovi protivnici, ukljuivo Ne50 Lucius, Ostavtina, sv. 536, fol. 207/21, str. 70. 51 Za suprotno miljenje vidi: Povijest hrvatskih, str. 263-264. 52 CD 10, dok. 279, str. 374-375; Gruber, Nelipi, str. 41. 53 CD 10, dok. 282, str. 382; V. Klai, Bribirski, str. 148; Gruber, Nelipi, str. 41. 54 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 346-353/4, str. 47-58. Budui da povjesniari nisu koristili sam dokument nego jedino njegov saetak koji je objavio Ivan Lui Lucius, taj dogaaj je drugaije interpretiran. V. Klai (Bribirski, str. 146) spominje samo vjenanje; orovi (Historija, str. 258, 261-262) jednostavno predlae obje mogunosti: prvu, da je bosanska vojska dola u Klis kao saveznika, i drugu, da ga je napala. Marko Perojevi (u: Povijest hrvatskih, str. 264), pak, smatrao je da je bosanska vojska dola u pomo Klisu kao saveznik protiv Nelipca. 55 Listine 2, dok. 86, str. 46-47; Gruber, Nelipi, str. 41.
138
Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI lipca, pokuaja da ga zamijene i preuzmu njegova podruja. To je posebice bilo naglaeno jer se u tom trenutku otvara novo razdoblje obnovom kraljevih pokuaja da uspostavi u hrvatskoj svoju stvarnu vlast, o emu e biti rijei u pisanoj verziji rada. Novi element u ravnotei snaga izmeu Mleana i hrvatskih velikaa u Hrvatskoj pojavio se kraljevim obnovljenim interesom za uspostavom njegove kontrole nad podrujem. ini se da je Karlo Robert ubrzo shvatio da mu uklanjanje Mladena II. nije donijelo znaajniju prednost i da je sredinja vlast jo uvijek bila previe slaba da bi mogla igrati neku odluniju ulogu u udaljenoj Hrvatskoj.56 Ipak, u kasnim tridesetim godinama 14. st., ini se da je kralj ponovno poeo razmiljati o tom problemu, a u etrdesetim godinama oito mu se inilo da se stanje popravlja u njegovu korist. Prve vijesti o kraljevim novim namjerama doli su u oujku 1340. godine. Svi hrvatski velikai (Nelipac, Kurjakovii, Pavao II., Grgur, Mladen III. i njegova braa) i njihovi pristae bili su oevidno uzbueni njima. Predloili su Mleanima savez s ciljem sprjeavanja kraljeva dolaska. Za posrednike su uzeli mletake knezove Nina, Zadra i Raba, a pregovarai sa strane hrvatskih velikaa bili su knez Pavao Kurjakovi (koji je predstavljao svoju brau i kneza Nelipca) i knez Pavao II. (koji je predstavljao svog brata Grgura i svoje neake). ini se da su velikai bili vrlo odluni u svojim namjerama. Predloili su razraeni plan operacija protiv kralja i njegove vojske te ustvrdili da su, ako ostanu ujedinjeni, s mletakom pomou sposobni sprijeiti kraljev ulazak u teritorije koje kontroliraju. Takoer su planirali da mu uskrate svaku opskrbu ivenim namirnicama te tako u potpunosti onemogue kraljev boravak u Hrvatskoj te da napadaju kraljevsku vojsku iz svojih utvrda i uvaju prolaze koji vode na njihove teritorije, ostavljajui kralju slobodne putove jedino za povratak na sjever. Knez Pavao II. ponudio je predati Mleanima jednu od svojih tvrava, a knez Grgur ak dvije.57 Nije poznato o kojim se tvravama radilo, no, budui da je prijedlog iznesen u Ninu, mogue je da su se nalazile negdje u blizini granice njegova distrikta. Jedna od njih mogao bi biti Novigrad (koji e kasnije postati kraljevska utvrda), a za druge nemam nikakav prijedlog. Naalost, podaci o tom podruju su za ovo razdoblje toliko rijetki da se ne moe dosei nikakav pozitivan zakljuak. Mleane su vijesti o kraljevskom dolasku takoer oito brinule, ali su ipak odluili da se ponaaju manje energino i nisu sklopili pravi savez s hrvatskim velikaima. Pregovori o utvrdama su takoer bili neuspjeni te su oni samo utvrdili svoje gradove i poslali u njih providure (provisores)58 da promatraju
56 Nakon Mladenova uklanjanja kralj je samo dva puta pokuao uplesti se u hrvatska pitanja: prvo, kroz intervenciju slavonskog bana Mikca u kasnim dvadesetim godinama, ali bez uspjeha. Pokuaji su obino zaustavljeni na sjevernim granicama teritorija Nelipca i Kurjakovia. U kasnim tridesetim godinama kralj je postigao neke privremene uspjehe, ali je jo uvijek bio nesposoban zadrati ikakvu stvarnu vlast nad Hrvatskom. 57 Listine 2, dok. 123, str. 63; V. Klai, Bribirski, str. 149. 58 Uobiajena metoda mletakog djelovanja u kriznim situacijama bio je prijenos sredinjih ovlasti na grupu strunjaka koje je vlast
139
Miljevci 2008. stanje. Najvjerojatnije su potaknuli i komune Trogira, Splita i ibenika u lipnju 1340. na obnovu njihova saveza iz 1327. godine.59 Venecija je takoer u Hrvatskoj novaila i plaenike za posade njihovih tamonjih utvrda. Vrijedno je napomenuti da su meu vojnicima u Zemuniku (tada pograninoj utvrdi zadarskog distrikta) bili i ljudi iz Bribira. Iako se ne ini da su meu njima bili lanovi roda ubia, mogue je (pa i vjerojatno) da su ih tamo poslali knezovi Pavao i Grgur.60 Poetkom svibnja 1340. knez Mladen je poeo i pregovore s Venecijom da im za vrlo veliki novac ustupi Skradin, no ne ini se da je prijedlog bio iskren i iz njega nije bilo nikakvog rezultata.61 Unato tome, odnosi izmeu ubia, Venecije, Nelipia i dalmatinskih gradova ostali su dobri tijekom 1340. i 1341., iako je polako postajalo jasno da do planirane kraljevske intervencije nee doi. Situacija se promijenila kraljevom smru u proljee 1342., a po svemu sudei njegov esnaestogodinji nasljednik Ludovik nije odmah doivljen kao stvarna i neposredna prijetnja, to je ponovo utjecalo da stara zapretana neprijateljstva meu hrvatskim velikaima ponovo dobiju na estini. Neposrednu mogunost za ponovni sukob pruili su napadi kneza Nelipca i njegova neaka Konstantina na ibenski teritorij u ljeto 1342. o kojima je vie rijei bilo u prilogu Ante Birina,62 a na koje je Venecija odgovorila pokretanjem iroke diplomatske akcije s ciljem pridobivanja Kurjakovia i obje grane ubia (ostrovike Pavla II.63 i kliko-skradinske Mladena III.64) na svoju stranu. Budui da se nita odluujue nije dogodilo, pripreme za otvoreni sukob s Nelipiem su nastavljene uz intenzivne kontakte Venecije i ubia te mletake vojne pripreme u ibeniku.65 Isto razdoblje obiljeavaju i pokuaji Mladena III. i Pavla II. na to vre pribliavanje Veneciji. Vjerojatno su osjeali da neaktivnost mladog kralja Ludovika nee dugo trajati te su eljeli ojaati svoj poloaj u Hrvatskoj eliminiranjem Nelipca, a moda i preuzimanjem njegovih podruja, to bi ih stavilo u mnogo snaniji pregovaraki poloaj nasuprot kralja. S druge strane, ak i ako njihovi
slala u ugroena podruja. Obino ih je bilo tri (iako je broj mogao biti i vei s obzirom na sloenost situacije) i imali su iroke ovlasti. Takoer su trebali biti u kontaktu sa sredinjim ustanovama u Veneciji (putem organiziranog pomorskog prometa brzoplovkama) informirajui ih i raspravljajui s njima sporne odluke. lanovi takvih povjerenstava bili su obino ljudi koji su prethodno ve bili proveli neko vrijeme na razliitim viim poloajima u Veneciji i podruju u pitanju (poput bivih knezova dalmatinskih gradova). 59 CD 10, dok. 393, str. 559-561. 60 CD 10, dok. 408, str. 580-581. 61 Listine 2, dok. 136, str. 69. Pregovori su se vukli do prosinca kad su otkazani, a iako je Mladen u studenom 1341. ponovio prijedlog, novi pregovori nisu ni zapoeti (Listine 2, dok. 175, str. 91, dok. 219, str. 130). 62 O itavoj operaciji vidi: Gruber, Nelipi, str. 46-58. Ipak, treba naglasiti da je uloga ubia u tim dogaajima u tom prikazu vrlo podcijenjena. 63 Stav drugih lanova roda koji su ivjeli u Bribiru prema tom sukobu nije jasan. Nitko od njih, ukljuivo najuglednijeg meu njima, Budislava Ugrinia, nije spomenut u dokumentima. Vrlo je mogue da je u to doba (od ugovora iz 1338.) Bribir bio pod vlau Pavla II., ali je takoer mogue da je Budislav Ugrini jo uvijek podravao kneza Nelipca. 64 Listine 2, dok. 249, str. 150-153. Venecija je takoer pregovarala i s ubraniima iz Vrhrike, Nelipevim istonim susjedima i po svemu sudei Mladenovim pristaama (Listine 2, dok. 250, str. 153-155; Gruber, Nelipi, str. 49). 65 Listine 2, dok. 282, str. 170-171; Gruber, Nelipi, str. 51.
140
Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI planovi nisu bili toliko dalekoseni, njihova kasnija djelatnost pokazuje da e otpor kraljevoj rastuoj vlasti postati njihov glavni cilj, a za njegovo je ispunjavanje Venecija bila jedini mogui saveznik. Napetosti izmeu Nelipca i ibenika trajale su do srpnja 1343., kada su Mleani jo jednom probali pregovorima rijeiti problem,66 a kad je i taj pokuaj propao, odluili zapoeti rat protiv njega. ini se da je knez Pavao, u svoje ime i ime svojih neaka, ve i ranije traio odlunu akciju. Pregovori izmeu Mladena i Pavla (koje mletaki dokumenti tog razdoblja sve ee zovu Banii, tj. potomci bana), Kurjakovia i Mleana bili su sve uestaliji. ini se da su Mleani bili manje odluni u vezi s ciljevima budueg saveza nego druga strana, koja je kao cilj budueg rata postavila smrt i unitenje kneza Nelipca i kneza Konstantina i njihovih ljudi. Unato mletakoj neodlunosti, pripreme za rat su smjesta zapoele. Pored uobiajenih mjera za skupljanje i organiziranje vojske, mletakim kneevima u Dalmaciji nareeno je da konsciraju Nelipevu i Konstantinovu imovinu u njihovim gradovima, a jedan poslanik poslan je i bosanskom banu Stjepanu da bi osigurao njegovu neutralnost.67 ini se da ni Nelipac nije mirovao te je ve u kolovozu uspio raskinuti savez Kurjakovia s Venecijom. U tom je trenutku vanost Bania za nju postala jo vea nego je to bilo ranije te je morala prihvatiti njihove uvjete. Mleani su im takoer podijelili svoje graanstvo i obeali im snanu vojnu podrku.68 Stvaranje saveza izmeu Venecije i Bania odmah je urodilo plodom.69 Nelipac se oito osjetio dovoljno ugroen te je odluio prihvatiti pregovore, koji su poeli u rujnu.70 Taj rezultat svakako nije bio ono to su Banii eljeli, budui da je na taj nain Nelipac ostao neporaen te samim time i dalje neprijatelj kojeg se nije moglo ne uvaavati. Bio je natjeran prihvatiti pregovore, ali je ipak primao i jamstva svojih protivnika. Ipak, ini se da je jamstvo za Banie morala isplatiti Venecija.71 Konani ugovor sklopljen je poetkom listopada blizu slapova Krke, na Mladenovu teritoriju i na pograninom podruju izmeu Nelipca i ibenika.72 To je zapravo bila Nelipeva diplomatska pobjeda. Njegovi su teritoriji, ukljuivo njegovo sjedite Knin, kljuna utvrda srednjovjekovne Hrvatske koja je kontrolirala glavni put iz Panonije prema Jadranu, ostali vrsto u njegovoj vlasti, a on i njegov maloljetni sin dobili su mletako graanstvo. ubii sigurno nisu bili zadovoljni s time, no bili su vezani netom zakljuenim savezom s Mleanima i nisu imali drugog izbora nego prihvatiti takav rezultat.
66 Listine 2, dok. 302, str. 181; Gruber, Nelipi, str. 52. 67 Listine 2, dok. 309, str. 185-186; Gruber, Nelipi, str. 53. 68 Listine 2, dok. 319, str. 190-191; Gruber, Nelipi, str. 54. Gruber ne spominje podijelu mletakog graanstva. 69 ini se da se tome pridruio i knez Grgur Kurjakovi, ali se ne ini da je aktivno sudjelovao. Poloaj njegove brae je jo nejasniji. Oni su oito igrali neku ambivalentnu politiku usmjerenu na balansiranje izmeu obje strane, to se moe lako razumjeti uzevi u obzir injenicu da su bili ogori kneza Nelipca te nisu mogli biti zapravo zainteresirani za njegovu eliminaciju. 70 Listine 2, dok. 327, str. 193-194; Gruber, Nelipi, str. 54. 71 Knez Grgur Kurjakovi je takoer ukljuen u pregovore na svoj osobni zahtjev (Listine 2, dok. 328, str. 194-195; Gruber, Nelipi, str. 55). 72 Listine 2, dok. 332, str. 196-200; Gruber, Nelipi, str. 55-57.
141
Miljevci 2008. Mletaka strana sa svoje je strane trenutno bila zadovoljna jer njezin cilj ionako nije bilo jaanje ubia nego odravanje ravnotee meu hrvatskim velikaima kako bi njihova podruja sluila kao tampon zona izmeu mletakih steevina i krajeva pod kraljevom upravom. Budui da se razdvojeni velikai nisu mogli ekasno suprotstaviti kralju, ta se politika u krajnjoj liniji pokazala tetnom i za Veneciju, jer je dovela do njezina potpunog poraza na istonom Jadranu 1358. godine, a i za ubie koji e u tom razdoblju izgubiti i posljednje ostatke svoje politike nezavisnosti, ali je u tom trenutku sluila mletakim interesima uz najmanju cijenu. U sklop ovih dogaaja pripada i zanimljiv ugovor iz studenoga 1343. kojim je sedam plemia (Stoja i Radeta Vukojevi, Hranislav erni, Veselko Dragini, Ratko Radoevi, Osore Kuilojevi i Milgost Dublani) jamilo za neke druge plemie iz roda Svaia (Draoja i Vuku, sinove Radoslava i Gojslava, sina Prode te njihove bratie) obealo zastupniku kneza Mladena III. i njegove brae Radi Miganiiu da e Svaii ouvati istu vjernost i nee otii u slubu kneza Nelipca, njegova sina ili neaka Konstantina. Jamci su se obvezali da e Svaie, ako ne izvre tu obvezu, zarobiti i izruiti knezu Mladenu unutar jednog mjeseca od prekraja ili platiti teku globu od 150 libara.73 U ovom je sluaju vano naglasiti da je i Nelipac bio lan roda Svaia te da je dokument sastavljen s namjerom sprjeavanja njegovih srodnika (podanika kneza Mladena) da ga podre u skladu s rodovskom solidarnou u moguem sukobu. Manji sukobi izmeu Mladena i Nelipca dogodili su se ve u svibnju 1344. kada su Nelipac i Konstantin nanijeli tete Mladenovim posjedima i ibeniku, ali ipak nisu eskalirali u otvorenu konfrontaciju,74 moda i zato jer je ubrzo nakon toga Nelipac umro u Kninu ostavivi svoje posjede svom malodobnom sinu Ivanu pod skrbnitvom svoje udovice i njegove majke Vladislave. Nelipeva smrt i neredi koji su se mogli oekivati omoguili su kralju Ludoviku da se ukljui u hrvatske dogaaje.75 To su oito predvidjeli i knezovi Mladen III. i njegov brat Pavao III. koji su u kolovozu 1344. poslali poslanstvo u Veneciju da osiguraju mletaku podrku.76 Nasuprot tim pripremama, kralj je u Hrvatsku poslao novog bana, Nikolu Lendavskog, koji je ubrzo primio zakletvu Kurjakovia na vjernost i poeo napadati Nelipeve posjede oko Knina. Vladislava se prvo opirala, ali se, vidjevi da su tete izazvane tim napadom teke, pristala pokoriti i ban se povukao od Knina, no im je to uinio, Vladisla73 Jakov Stipii and Ante Nazor, Spisi splitskog biljenika Ivana pok. ove iz Ankone od 1341. do 1344., Splitski spomenici, Dio prvi, Splitski biljeniki spisi, sv. 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium 53 (Zagreb: HAZU, 2002.), dok. 342, str. 204-205. Pojedinani iznosi precizno se navode u dokumentu. 74 Listine 2, dok. 360, str. 214; Gruber, Nelipi, str. 59. 75 V. Klai, Bribirski, str. 150-151. 76 Mletake vlasti prihvatile su najvei dio njihovih zahtjeva i naredile knezovima Splita, Trogira i ibenika da im prue potporu (Listine 2, dok. 371, str. 222-223; Dane Gruber, Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji s hrvatskim velmoami i s Mleanima i t. d. (1342-1348.), Izvjee kralj. velike gimnazije u Poegi koncem kolske godine 1887./88. (1888.), str. 6). Mleani su takoer poduzeli korake da ometu kraljeve poteze. Poslali su u dalmatinske gradove novu grupu povjerenika te pokuavali ohrabriti Kurjakovie i kneginju Vladislavu da se odupiru (Listine 2, dok. 372, str. 223-224).
142
Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI va je otkazala dogovor. Ovaj put kralj je osobno odluio ii u Hrvatsku s jakom vojskom i natjerati Vladislavu na poslunost, to je i izvrio u proljee 1345. Kao prethodnica poslana je neto manja vojska predvoena banom Nikolom i bosanskim banom Stjepanom. Posredovanjem Kurjakovia, Vladislavine brae, otvoreni sukob je izbjegnut, a Vladislava je osobno otila pred kralja u Biha i tamo mu se zaklela na vjernost. Za to je nagraena kraljevim oprostom za svog sina, potvrdom niza posjeda i darovanjem jo nekih posjeda u Ugarskoj. Ivan je dobio i status kraljevskog viteza i dvorjanika. Vladislava je ipak morala kralju predati Knin i neke manje utvrde u kninskoj upaniji, a to je trebalo biti nadoknaeno darovanjem nekih posjeda Mladena III. i njegove brae (klikom upanijom, ukljuujui samu tvravu Klis, te cetinskom upanijom).77 Iako je taj dogovor bio prilino povoljan za Nelipie i omoguio njihov budui ponovni uspon, u tom je trenutku ipak znaio i to da su oni za neko vrijeme prestali biti stvarno nezavisan faktor u hrvatskoj politici. S druge strane, tim dogovorom posjedi ubia doli su u izravan dodir s hrvatskim teritorijima pod kraljevom izravnom vlau. Ipak, niti Pavao II. i Grgur, niti Mladen III. i njegova braa nisu se eljeli pomiriti s kraljem, to je u tom trenutku uinila veina hrvatskih velikaa i plemia.78 Jedini znaajan lan roda ubia koji je kralju tada poloio zakletvu vjernosti bio je knez Budislav Ugrini,79 a za to je nagraen potvrdom njegovih posjeda (meu kojima je posebice istaknuta utvrda Rog na rijeci Krki) te pravom naslijeivanja posjeda koje je u Bribiru drao nedavno preminuli knez Ivan Juri, prijespomenuti Mladenov ogor i Budislavov bliski roak i saveznik.80 Iako Budislavovo prihvaanje kraljevskog autoriteta, kao i ono Nelipeva neaka Konstantina Kljukog, nije bilo vrlo iskreno niti trajno, omoguilo je kralju da zapone obnavljati svoju mo u Hrvatskoj i utjecati na ondanje prilike. To je zapravo i bio prvi trenutak kada se kraljevska vlast ponovo osjetila u Hrvatskoj i bila iroko prihvaena nakon 1322. godine, ime poinje novo poglavlje hrvatske politike povijesti 14. stoljea koje e s jedne strane dovesti do pada glavnih grana ubia, ali s druge i ponovnim ujedinjenjem hrvatskih zemalja, ovaj put pod kraljevskom vlau dinastije Anuvinaca, okrunjenim Zadarskim mirom 1358. godine i vrhuncem srednjovjekovnoga hrvatskoga drutvenoga, politikoga i gospodarskog razvoja.
77 Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 3-4 u: Branimir Glavii, Vladimir Vratovi, Miroslav Kurelac, Damir Karbi i Zoran Ladi (prir.), Opsada Zadra. Obsidio Iadrensis, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 54, Djela pisaca hrvatske povijesti, sv. 6 (Zagreb: HAZU, 2007.), str. 121-128. Za vie detalja vidi: Gruber, Vojevanje, str. 4-9. 78 Ta je injenica naglaavana i od suvremenih kroniara (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 4, Opsada, str. 126-127; Cronaca Iadertina, cap. *** [Biblioteca Marciana, rukopis]); Gruber, Vojevanje, str. 9. Vrijedno je napomenuti da je upravo taj tekst iz djela Obsidio prvi sluaj kada se kod knezova Pavla II. i Mladena III. izriito kae da su od roda ubia, to je u tom trenutku jo uvijek bilo neuobiajeno za lanove glavne grane roda. Malo kasnije takva formula biti e uobiajena za sve lanove roda. 79 Vrijedno je spomenuti injenicu da je on bio meu svjedocima ugovora izmeu Nelipca i Mleana, ali nije jasno je li on jo uvijek bio u Nelipevoj slubi ili nazad na strani ubia. Sudei po njegovu djelovanju u tom trenutku, on je vjerojatno od 1338. ivio u nekoj vrsti izgnanstva u Nelipevoj slubi, a pokoravanje kralju moglo mu je dati mogunost da povrati svoj vodei poloaj u Bribiru. 80 CD 11, dok. 149, str. 197; Gruber, Vojevanje, str. 8; Nada Klai-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, Prolost Zadra 2 (Zadar: Filozofski fakultet, 1976.), str. 217-218.
143
Miljevci 2008.
144
Utvrda Kamiak
NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA KRKI I IKOLI

Joko Zaninovi Davor Gaurina
Na prostoru grada Drnia (koji ukljuuje i podruje Miljevaca) i opine Promina danas se nalazi pet srednjovjekovnih utvrda koje su bile u posjedu velikake obitelji Nelipi: Neven, Bogoin, Kamiak na rijeci Krki, te Kljuica i drnika Gradina na rijeci ikoli. Prostor na kojemu se one nalaze, u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti naziva se prominsko miljevaki. Njihova primarna funkcija bila je obrambena, ali slijedom povijesnih okolnosti drnika je Gradina postala uska jezgra buduega naselja, kakve poznajemo u nizu gradova koji su nastali oko fortikacija. to se tie njihove sauvanosti prednjai utvrda Kljuica, smjetena na desnoj obali rijeke ikole. Zahvalju145
Miljevci 2008.
jui nepristupanom terenu ona je ostala najveim dijelom sauvana. Neto manje sauvan je Neven, a najmanje ostataka arhitekture nailazimo na Bogoinu i Kamiku. Sve ove fortikacije, osim drnike Gradine, naputene su nakon zavretka Kandijskog rata (konac XVII. stoljea). Na njihovim ostacima danas je nuno provesti istrane i konzervatorske radove, jer unato povijesnim izvorima mi o njihovu ivotu veoma malo znamo. Arheoloko konzervatorska istraivanja poela su na Kljuici, a krajnji cilj je arheoloki istraiti kulturno povijesni sloj, te konzervirati i djelomino restaurirati zidove fortikacije. U konanici je treba staviti na raspolaganje NP-u Krka koji bi je trebao turistiki revalorizirati. Na drnikoj Gradini takoer su provedeni arheoloko konzervatorski radovi (1998. 1999.) u svrhu otklanjanja i sanacije ratnih oteenja, a unutar drnike Gradine provedena su i arheoloka istraivanja koja su rezultirala utvrivanjem kontinuiteta ivljenja od srednjega bronanog doba pa sve do poetka XIX. stoljea kada je utvrda naputena. Istu metodologiju koja se primjenjuje na Kljuici potrebito je primijeniti na utvrdama Neven, Bogoin i Kamiak.
Tloris utvrde Neven
146
Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA... Srednjovjekovne utvrde (neke potjeu iz ranijeg perioda) na ikoli i Krki pripadaju sustavu utvrda koji su podigli hrvatski velikai Nelipii hrvatski knezovi i banovi, srednjovjekovni gospodari kninsko-drnikog (Knin i kninsko polje , Kosovo polje, Promina, Miljevci, Petrovo polje i Zagora) i cetinskog kraja da bi zatitili svoje posjede od brojnih neprijatelja. Nelipievska dominacija u Junoj Hrvatskoj dolazi do izraaja nakon slabljenja moi knezova Bribirskih (ubia) koji su bili banovi Hrvatske do 1322. godine( pad Mladena II ubia). Potpunu dominaciju u ovim krajevima Nelipii preuzimaju nakon pobjede nad Bribircima u bitci kod Knina 07. lipnja 1324. godine.
KAMIAK
Tvrava Kamiak nalazi se na lijevoj obali rijeke Krke, blizu Visovca , izmeu tjesnaca Meu gredama i Rokog slapa i relativno teko je dostupna s kopna. Naime, potrebno je urediti ostatke nekadanjih putova. Utvrda je jako devastirana, a sauvani su samo ostatci srednjovjekovne arhitekture. U blizini su, kon-
Grb obitelji Nelipi
147
Miljevci 2008.
Rodoslovlje obitelji Nelipi
cem 19. st. pronaeni i ostatci antike arhitekture. Ispod Kamika su oranice u narodu zvana Svaice, vjerojatno nazvane po posljednjem hrvatskom kralju Petru Svaiu koji se, kao i njegov brat Slavi, rodio u ovom utvrenom gradu kod Britana. Kula je nalik na orlovsko gnijezdo, a iz nje potjeu i knezovi Nelipii potomci Svaievih. U izvorima se spominje 1345. g. kao Kamichech, pa 1411. g. kao Kamichack, pa 1421. g. kao Kamichach te 1434. g. kao Camichach. Kamiak narod zove Utjeinovia grad, jer je tu bila utvrda, a nie dvori knezova Utjeinovia, koji su u 15. stoljeu bili gospodari Kamika. Tu se 1482. g. rodio kardinal Juraj Utjeinovi koji je po smrti kralja Ivana Zapolje 1526. g. bio skrbnikom njegova sina i upravitelj kraljevine Ugarske, velikovaradinski nadbiskup, dravni ministar i rizniar u Ugarskoj i Erdelju, a na kraju i rimski kardinal. Do svoje nasilne smrti 1551. bio je stvarna vlast u ostatku Ugarske i Erdelju usprkos turskoj i Habsburkoj sili. Valja spomenuti i brau Halapie koji su predstavljali Kamiak na izboru hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II Jagelovia. Iz Kamika je i Marko Miljenovi, Hrvatsko - primorski ban 1506. - 1508. g. Turci su ga zauzeli i poruili 1522. godine. U devetnaestom stoljeu, po opisima fra Stjepana Zlatovia i fra Petra Baia utvrda je bila donekle sauvana pa oni na temelju ondanjih ostataka opisuju izgled srednjovjekovne tvrave. 148
Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA...
KLJU
Utvrda je registrirana kao spomenik u Upravi za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u ibeniku pod brojem 144. Utvrda Kljuica ili Klju nalazi se na desnoj strani kanjona ikole (Poljice), na prostoru sela Klju. Zauzima hrbat padine prema ikoli to je ini praktino neosvojivom. U blizini te utvrde je pretpovijesna gradina. Srednjovjekovna utvrda sastoji se od centralnog objekta, koji ima oblik nepravilnog etverokuta (dua strana duga je 70, a kraa 20 metara) u kojeg je uklopljena peterokatna okrugla kula na zapadnoj strani i ograenog podgraa. Unutar bedema nalaze se jo djelom sauvani zidovi trokatne palae, kue za strau i pomone prostorije prislonjene uz sjeverni zid. Ispod njih su cisterna i tamnica. Zid podgraa je najveim dijelom sauvan, kao i dvoja luna dvorina vrata, a djelom su sauvana i utvrena dvorina jugozapadna vrata. Nelipii su podigli Klju u prvoj polovini 14. st. da bi kontrolirali mletaku trgovinu iz ibenika sa zaleem i Bosnom. Na Poljici (ikoli) je bio most (Klju je bio mostobran) na putu za dalmatinsko zalee i Bosnu. Nelipii su naravno, tu naplaivali carinu. Nezadovoljstvo ibenana, zbog plaanja propisane carine urodilo je sukobom u kojem su oni osvojili i zapalili utvrdu. Tek to je pogoralo stanje, pa knez Nelipac i sinovac mu Konstantin nanose ibenanima poraz kod Rogoznice 1339. godine. Sukobi se nastavljaju, promjenjivom sreom, a zavravaju ipak na tetu Nelipia 1343. g. Nelipii se obavezuju na ruenja tvrave, do oujka 1344. godine, a kao jamstvo poloili su 10.000 libara. Za utjehu udijeljeno im je mletako graanstvo i vraeni posjedi izgubljeni u sukobima. Knez ili vojvoda Nelipac (Ivan I) ubrzo umire, a nasljeuje ga Konstantin. Tvrava nije sruena (ak je Konstantin bio dozidao neke nove tvravice), ali i on ubrzo umire 1345. g. Vojvodini nasljednici, Vladislava i njen malodobni sin Ivan II nisu bili u stanju suprotstaviti se hrvatsko ugarskom kralju Ludoviku (oduzima im Knin) i njegovu vazalu bosanskom banu Stjepanu II Kotromaniu. Nelipii gube Klju oko 1347. godine (njime u kraljevo ime upravlja katelan Ugrini) i tako postupno slabe. Nakon smrti Ivana II Nelipia 1379. g. okolnosti su dodatno pogorale poloaj Nelipiima jer su njihovi neprijatelji jaali (Venecija), a pojavili su se i novi (Turci) koji 1415. g. uz pomo Venecije rue Nelipia utvrdu Zvoniac i od tada povremeno napadaju i pljakaju po njihovu podruju. Stari, moda jo opasniji neprijatelj Nelipiima bila je Venecija i njeni interesi u oblinjim gradovima Skradinu, ibeniku, Trogiru, Splitu i dr. Ivani (Ivan III) Nelipi, Cetinski knez i hrvatski ban zadnji je imao pravu vlast u ovim krajevima. On, meutim nije imao mukih potomaka, a elio je zadrati u obitelji sve posjede to se protivilo feudalnom pravu (pravo nasljeivanja imali su samo muki potomci). Ivani zato, formalno, posuuje od zeta Ivana Frankopana i keri Katarini 50. 000 dukata, pa mu zauzvrat ostavlja Sinj, Omi, Klis, Klju, Kamiac, Travnik, 149
Miljevci 2008. Zvonigrad, avinu i kotar Posuje. Ugovor je potpisan u Klisu 1422. g. Drugu ker Margaretu udao je za kneza Kurjakovia. Pred kraj svoje vladavine 1434. g. morao je potpisati takav sporazum sa ibenanima (Venecijom) po kojem je bilo zabranjeno podizati nove mostove na Poljici, to je Nelipiima bio vrlo veliki prihod (mostarina). Nakon njegove smrti 1434. godine nasljedstvo pripada, za kratko njegovoj keri Katarini i posinku (zetu) Ivanu (Anu) Frankopanu. To nije bilo po volji Hrvatsko-ugarskom kralju igmundu koji veinu Nelipia posjeda dodjeljuje hrvatskom banu Matku Talovcu, a potom njegovoj bratu Perku, koji su ga zaduili pomaui mu u ratu protiv krbavskih knezova. Kasnije ban Talovac predaje bive Nelipia posjede obitelji Martinui, unato protivljenju vojvode Ivanca Novakovia. Kjuica nije izgubila na vanosti nestankom Nelipia, to se vidi iz ponude Venecije banu Talovcu (1450. g.) da je za njeno ruenje spremna platiti 1.000 dukata, a ako bude preputena ibenanima (njihovim podanicima) 200 dukata. Turci su zauzeli utvrdu 1546. i ostali u njoj sve do Kandijskog rata 1648. g. kada su iz nje istjerani. Od tada utvrda nije u funkciji.
NEVEN
Nalazi se na zapadnoj strani Promine, na rubu visoke brine nad Krkom. Utvrda i pripadajue joj dvorite zaprimaju 1 km prostora, a sa svih strana bila je opasan visokim zidovima od sitnog, loe tesanog kamena spojenog vapnom. Sjeveroistoni dvorini zid bio je odijeljen dubokim opkopom, a moda i pokretnim (diuim) mostom od ostatka tvrave. Zidovi su bili debeli preko 1 metar. Strmi juni zidovi, prema provaliji, bili su visoki do 15 metara i imali su pet katova. Sjeverna strana je sada puna razvalina, a na toj strani je velika starinska etvrtasta kula koja je takoer imala pet katova. Neven potjee, po Urliu-Ivanoviu, iz 9. stoljea, a ime je dobio, prema legendi, po nekoj lijepoj Neven djevojci koja je odbijala sva nasilja bribirskih velikaa i na kraju se otrovala. Pria, vjerojatno simbolizira neprijateljstvo ubia (uevo) i Nelipia (Neven). Bez obzira na neprijateljstva postojao je drveni most na drugu stranu Krke gdje su vladali ubii. Gospodari Nevena Nelipii bili su na vrhuncu svoje moi nakon propasti Mladena ubia II (1322. g.) kada se nametnuo kao glavna snaga u Junoj Hrvatskoj vojvoda Nelipac. O tome vidi pod Klju. Valja spomenuti jo jednu legendu vezanu za Neven, a ona glasi: ivjela neka jogunasta banica Lacka u Kninu, koja se borila s Maarima i s Bonjacima. Na Ljubotiu prominskom likovao jedan vlasteli, nepokoran banici gospodarici Knina i Nevena, a on je vodio tajne dogovore s banom bosanskim proti banici. Odjednom je vojska bosanska udarila na baniinu upu od Klju150
Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA... a do Nevena, harajui i plijenei. Banica izleti sa crnom etom konjanika i na starom nevenskom megdanu zametne se boj i pokolj. Poginu banica Lacka, a Bonjaci slavodobitno odvukoe mrtvu banicu, bacie je u jamu Babadolsku, a poginule Bonjake zakopae na Krievu putu pod Ljubotiem. Na Nevenskom groblju posaen je jedan starinski kri, kao i na Ljubotiu. Ova legenda bi mogla imati veze s udovicom vojvode Nelipca Vladislavom, o emu je ve bilo rijei. Osim toga spominje se i legenda prema kojoj je pod nevenskom kulom bio zakopan ma, a na drku maa je alem kamen. Taj ma je bio od nekoga starog bana pa se ta gradina uevo nasuprot Nevenu i zvala Bani kulom. Turci su vladali Nevenom od 1522. do 1686. g. a sluili su se utvrdom i zateenim drvenim mostom preko Krke. U njihovo vrijeme tu su bili: dizdari, age, begovi i kadije, to govori o velikoj vanosti te utvrde odnosno grada jer je u njemu bilo sjedite upravne i sudske vlasti.
TROENJ
uevo ili Troenj nije Nelipika ve ubia utvrda koja se nalazi se nasuprot Nevenu na drugoj strani Krke. Ureenih pristupnih putova, do same tvrave zapravo i nema. Utvrda je imala veliko strateko znaenje nadzora viseeg mosta preko Krke koji je ubiima donosio velike prihode. Jo se vide ostatci kule jakih zidina koja je imala pet katova. Osim toga, tamo imamo i ostatke megalitnih pretpovijsnih zidina i keramike, ali i antikih nalaza. Utvrda je pripadala ubiima (Nelipievim suparnicima). Kao utvreno naselje Neven se spominje 1487. g. kao Nechwen. Na karti Matea Pagana iz 1527. g. uevo se spominje kao Zucea. Pod upravom Turaka grad je od 1522. do 1684. godine. Iz toga vremena ima jedna legendu, koja kae: Podrumi ove utvrde bili su u ta vremena puni nesretne kranske raje, pogotovo za vrijeme ozloglaenog Mehmeda Ljubunia koji je bio krki kapetan i sandak beg. Glavno imanje prostiralo mu se na desnoj strani Krke u Rupama sa sjeditem u tzv. Uzdah kuli, ali ga to nije sprjeavalo da ini zla i na miljevakoj strani. Njegova supruga je bila kranka Marija (Mejrima) iz oblinjeg sela Bogetia, koju je on oteo kada je imala 12 godina i poturio je. Taj ovjek je bio estok i krvoloan. Primao je mito i darove, a njegovi ljudi su nemilosrdno plijenili raju i zatvarali kad god im se to svidjelo. Njegova ena je pomagala jadnoj kranskoj raji, a kasnije pogotovo njen sin Alija koji se ak bio pokumio s Visovakim gvardijanom fra Mihom. Nakon Mehmedove smrti naslijedio ga je dobri sin Alija. Dolaskom Venecije i oslobaanjem ovog podruja od Turaka Troenj gubi svaki znaaj i preputen je propadanju. 151
Miljevci 2008.
BOGOIN-VILIN GRAD
Srednjovjekovna utvrda Bogoin nalazi se na lijevoj strani rijeke Krke , blizu prominskog sela Bogetia na izdvojenoj stijeni iznad provalije. Njena strateka vanost je kontrola Carigradske drage, a zauzimala je prostor od 1000m. Ime mu vjerojatno potjee iz poganskog vremena kada su se na njemu palile vatre u ast bogovima. U 9. st. bio je sijelo hrvatskih upana. Isprva su mu gospodari velmoe Martinuii, a kasnije gospoda Bogetii. U izvornoj grai spominje se 1486. g. kao Bogochin, a 1484. g. kao Bogachijan, dok je na karti Pagani iz prve polovine 16. st. oznaen kao Buguncic. O utvrdi imamo malo povijesnih podataka, a najzanimljivija je legenda o knezu Bogoju, koji je bio gospodar oblinjeg sela Bogetia. On je sagradio lijepe dvore za svoga jedinca Bogdana i njegovu nesuenu nevjestu Miljevu iz Kljua, oblinjeg sela na uu ikole. Njezina majka ika ponosna udovica Domagojeva, lijepo je opremila svoju kerku za udaju, a puno njenih prijateljica je takoer pripremilo darove. Na svadbu je dolo mnogo svatova, sedam banova i dvanaest upana. Kada su svatovi doli do Bogoina, ispod klisura kanjona rijeke Krke iznenada je doletio krilati zmaj i ugrabio mladu nevjestu te je odnio u jezero kod Brljana. Bijesan Bogdan baci se za svojom ljubavi u Brljan da je spasi, ali se utopi. Tuan mladoenjin otac razdjeli svoje bogatstvo hrvatskim banovima i sirotinji da ga spominju u narodu. Ostatkom novca sagradi samostan Aranelovac, na pogled Bogoinu da redovnici mole za njega i mlade nesretnike koji stradahu u Brljanu, a obzida uevo i Neven (dva nasuprotna grada na Krki). U njihove visoke kule uzida dvije sestre da danju i nou nariu za njegovim Bogdanom. Takoer je napravio mostove na Rokom slapu i Brljanu uz obavezu putnika da plaaju po dvije suze carine za prijelaz, za njegova Bogdana. Svoj Bogoin je razruio do temelja, a sam se netragom uputio u svijet. Banica ika sagradila je kulu prema Kljuu, da u njoj stalno gore svijee za spokoj due Miljeve i Bogdana. Od toga doba narod prozva Bogoin - Vilingradom, a potok pod Kljuem ikolom, brijeg (brinu) kod Kljua Miljevcima, Puniku dragu i Babin grad po jadnoj banici. Turci ga zauzee 1522. g. i poruie.
DRNI-GRADINA
Utvrda je registrirana kao spomenik u Upravi za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u ibeniku pod brojem 147. Prvi pisani spomen Drnia potjee iz 15. st. Naime, u spisu ibenskog notara Georgija q. Lorenza (Grgo pok. Lovre) zabiljeeno je da je 08. oujka 1494. Rada, ki pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenia, prodala 152
Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA... jedan vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovia iz drnikog podgraa (sub urbum Dernis). To je dakle, za sada, krtenica Drnia koja otklanja mogunost dosadanjeg tumaenja postanka imena (etimologije) Dernis = vrata u polje (na perzijskom jeziku). Posredno Drni se prvi puta spominje pod imenom Kljui (po miljenju Frane Dujmovia, a na temelju Monumenta) oko 1340. godine. Drnika Gradina nalazi se na 334 m nadmorske visine, arheoloki ostatci potjeu od prapovijesti, a imamo zastupljena sva povijesna razdoblja gotovu u kontinuitetu do kraja 19. st. kada utvrda potpuno gubi na vanosti u AustroUgarskoj monarhiji. Ostatci sadanje tvrave su: na jugu ostatak srednjovjekovne tvrave (vlasnitvo Nelipia), a centralna kula i sjeveroistoni obrambeni zid su iz turskog vremena. U tursko doba, do pred poetak Kandijskog rata (1647. g.) Drni je imao, po nekim izvorima 200-300 domainstava koja su bila opskrbljena tekuom vodom s Promine, a na ikoli je bilo nekoliko mostova od kojih se jedan vidi i na Justerovoj veduti iz 1708. g. U to vrijeme Drni je imao status kasabe(varoi) i bio je sredite nahije ili sudske ispostave u kojoj se nalazio naib (zamjenik kadije odnosno ef sudske ispostave) koji je bio podreen kadiji u Skradinu. U Drniu je stolovao i dizdar (gradski katelan tj. zapovjednik posade u tvravi) kojem su bili podreeni vojvode i jasakije (turski nii zapovjednici). Venecija je zauzela Drni 1664. godine, ali ga je ubrzo vratila (1670. g.) da bi ga konano zauzela 1683. g. Mletaki general Leonardo Foscolo dao je, velikim djelom poruiti drniku utvrdu, ali su je ubrzo opet obnovili jer je sve do 1715. g. postojala opasnost od prodora Turaka. Prva drnika, u doba Venecije, opinska zgrada bila je takoer na Gradini (danas ruevine kue Naki Vojnovi). Venecijanska vlast uredila je posjedovne odnose (Mape Grimani) i organizirala odreeni stupanj samouprave (Drnika liga) na elu s guvernaturom (dravna vlast), serdarom (narodni predstavnik) te harambaom i sudcima koje bira narod, a drava ih potvruje. Oni su bili podreeni kninskom providuru. Prestankom turske opasnosti Drni se sputa sa Gradine, a prvi korak bio je izgradnja palazzina i kvartira 1786. g. Ti objekti su graeni u vojnoupravne svrhe, ali su oznaili poetak novog Drnia sa centrom na Poljani, gdje je i danas. Drni se najvie razvio u 19. st. kada nastaju dananje vizure grada obiljeene; kuom trkalj (istaknuti primjer klasicizma je njezin portal), kuom Kului, kua Miovi i kua Vilii nastale u prvoj polovini 19 stoljea. U drugoj polovini stoljea nastale su kua Skelin (stara glazbena kola), kua Grubii (stari hotel), kua Letica (eljezarija na starom raskriju), Kue Divni (preko puta opine), kua Pelicari (staro kino Biograd) itd. Izgled Drnia upotpunjavaju i crkve i to: Sv. Ante nadograena damija iz 17. st., minaret iz 17. stoljea, crkva sv. Roka, neoromanika upna crkva Gospe od Roarija, Pravoslavna crkva Uspenja Bogorodice i dr. 153
Miljevci 2008.
Utvrda Kljuica
Utvrda Neven
Utvrda Neven
154
Utvrda Troenj
155
Miljevci 2008.
Utvrda Troenj
156
Utvrda Kljuica
Utvrda Kljuica
Utvrda Kljuica
Utvrda Kamiak
157
Miljevci 2008.
Utvrda Kamiak
Utvrda Bogoin
158
Utvrda Bogoin
Utvrda Bogoin
159
Miljevci 2008.
Drnika gradina
160
Drnika gradina
Drnika gradina
161
Miljevci 2008.
Drni 1703.
162
NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR I DRAVNIK

Ante Sekuli
U radu se raspravlja o Jurju Utiinoviu Martinueviu, poznatom u povijesti i pod imenom Brat Juraj (Frater Georgius), koji je u sloenim drutvenim, dravnim i crkvenim prilikama XVI. stoljea svojim iznimnim dravnikim sposobnostima prinosio svoj obol borbi za mir i slobodu naroda, poglavito u Sedmogradskoj. Rad ima sljedea poglavlja: 1. Pristupne misli, 2. ivotni put Jurja Utiinovia Martinuevia, 3. Pripomene o pavlinima i njihovu prinosu naoj uljudbi, 4. Drutvene i crkvene prilike u prvoj polovici XVI. stoljea u Podunavlju, 5. Pavlin i biskup Brat Juraj u aritu zbivanja, 6. Ratnik i pomiritelj, 7. Nakon umorstva, 8. Zanimljive pojedinosti iz ivota i rada Brata Jurja, 9. Veliina i tragika Jurja Utiinovia, 10. Zakljuak, 11. Pregled pismohranske grae i literature.
1. Pristupne misli
Povijesni podaci o Jurju Utiinoviu Martinueviu, pavlinu, dravniku i crkvenom dostojanstveniku, potvruju istinu da suvremenici najee ne razumiju velike ljude, ali im zahvalno potomstvo die spomenike i velia djela. To potvruje arhivska graa i obilata literatura o jedinstvenom ovjeku koji je u sloenoj povijesnoj igri oko hrvatsko-ugarskog prijestolja nakon bitke kod 163
Miljevci 2008. Mohaa (1526.)1 i silovitih turskih vojnih naleta uspio sauvati Sedmogradsku kojom je upravljao, ostati dosljedan u uvjerenjima, sauvati plemenitost u okrutnom vremenu. Roen na naem hrvatskome, dalmatinskom kru, u Kamiku, Brat Juraj2 kako je sebe jednostavno, redovniki nazivao - nikada nije zatajio svoje podrijetlo, niti svoga naroda. Bio je za ivota i do muenike smrti: Frater Georgius, infans Croatiae3 - dijete Hrvatske, lijepe zemlje iz koje je krenuo krajem XV. stoljea u svijet preko zaviajnog kra, pitomih panonskih prostora sve do Sedmogradske; prvom pak polovinom XVI. stoljea potvruje da je natus de stirpe Croata.4 Svoju mladost i puninu ovjetva nosio je Utiinovi kroz velikake dvorove Hunyadijevih, s mnogim je ratnicima bio u bojnim okrajima, a zatim je u redovnikoj pavlinskoj sobici samostana sv. Lovre kraj Budima,5 te u jasnogorskom (Czstohowa) i ajoladskom (Sajld)6 stjecao svoju izobrazbu, uvrstio duhovno postolje, zacrtavao putokaze svoje dravnike djelatnosti. Ukljuen pak u drutvene i crkvene prilike svoga doba, Juraj Utiinovi je postao moni i uspjeni vlasnik zamkova i gradova, spretni upravitelj Sedmogradske,7 uvar katolike pravovjernosti u doba irenja protestantizma, nepomirljivi i lukavi brani protiv turskih nasrtaja, zatitnik nejakih ljudi, poglavito kmetova (jobbgyok). Ratnik na bojnom polju, redovnik u samostanskoj zajednici, Brat Juraj bio je pomiritelj izmeu Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburga.8 Vinuo se do stoernikog (kardinalskog) dostojanstva, bio je moni erdeljski gospodar, ali je uvijek ostao Brat Juraj. Podaci i zanimljive pojedinosti iz ivota i rada Brata Jurja svravaju meutim traginim umorstvom i njegovim vlastitim pitanjem u samrtnikom hropcu: to sam zla uinio. Ugarski su povjesniari raspravljali o njegovim dravnikim sposobnostima i zaslugama i ukljuivali su ga meu velikane povijesti. Zato je uputna rasprava o Jurju Utiinoviu, koji je iz hrvatskog vrletna zaviaja ponio irinu i dobrotu naega ovjeka sve do Alvinca (Vinice u Sedmogradskoj), gdje je umoren, trajno zauzet za slobodu i dobrobit naroda.
1 2 3 4 5 6 7 8 Vj. Klai, Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 71-312. - Kiss, K., Katona, S., Fehr, G., Szakly, F. Mohcs emlkezete, Budapest, 1979. M. Horvth, Utyeszenich Frter Gyrgy lete. Pest. 1872., 3: pedig mg akkor is, midn bbornoki kalap dszlett fejn, kznsgesen Frter Gyrgynek neveztk pae i onda kad mu je glavu resio kardinalski eir openito su ga zvali Bratom Jurjem. Na ulaznim vratima svoga dvorca u Szamosjvru uklesao je Utiinovi svoj grb i latinski natpis koji poinje: Frater Georgius infans Croatiae Brat Juraj dijete Hrvatske. Usp. Miljevci, V. (1981.), 2(9), 15. Ondje - Na pokrajnim vratima spomenutog dvorca uklesano je est latinskih stihova, u drugom je pak doslovce: ... natus de stirpe Croatia, Dakle, u natpisima na dva ulaza istoga dvorca istie Brat Juraj svoje podrijetlo. M. Horvth, nav. dj., 7: Buda mellett sz. Lrincz, zrdjban a plos remetk szerzetbe lpett - stupio je u pavlinski pustinjaki red u samostanu sv. Lovre kraj Budima - Samostana vie nema, iskopavanja jo nisu potpuno zavrena. Sajld (Lada na aju) naselje nedaleko od Miskolca. U njemu je pavlinska crkva sada upa - a dio nekadanjega pavlinskog samostana slui kao upni dvor. Usp. Szab, L., Utjeinovi u Madarskoj, Miljevci, IV. (1980), 2(7) 10-13. S. Szilgyi, Erdlyi orszggylsi emlkek. Budapest, 1876.-1898. - Somogyi, A., Historia rerum Hungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606. Scriptores rerum Transylvanicarum, II. Nagyszeben, 1797-184. M. Horvth, nav. dj., 71-73. - Jordky, L., Werbczi s Martinuzzi. Kolozsvr, 1945., 21-22.
164
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR...
2. ivotni put Jurja Utiinovia Martinuevia

Na svoj ivotni put prepleten povijesnim sudbonosnim lomovima krenuo je Juraj Utiinovi iz Kamika,9 u jednoj od dviju drevnih hrvatskih utvrda i dvoraca na podruju Miljevake upe.10 Uz spomenutu utvrdu ondje je i grad Kljuica, vlasnitvo velikake obitelji Nelipia (XVI. st.)11 dok je Kamiak bio prema nekim miljenjima rodno mjesto posljednjega hrvatskog kralja Petra Svaia, hrvatskog bana Marka Miljenovia (1506.-1508.) i Jurja Utiinovia.12 Kljuice su jo kako-tako sauvane, a od Kamika nije ostao gotovo ni kamen na kamenu.13 Kamiak pripada skupini vie desetina povijesnih i prirodnih znamenitosti uz Krku, a nalazi se pri kraju sela Britani, uz samu spomenutu rijeku, izmeu otoia i Rokog slapa.14 O Kamiku je prvi povijesni spomen iz god. 1345. Tada je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik (1342.-1382.) potvrdio batinu potomku iz plemena Svaia Ivanu, sinu vojvode Nelipia.15 Svaii su se naime u XIII. stoljeu iselili iz Trogira i nali su novo boravite izmeu rijeke Krke i pritoke joj Poljice (ikole), a to su podruje dobili od Bele IV., hrvatsko-ugarskog kralja, kao nagradu za pomo koju su mu pruili za tatarske provale. No, poput brojnih naih tvrdih gradova mijenjao je Kamiak svoje gospodare ovisno o njihovoj vojnikoj i gospodarskoj moi i utjecaju. Prema povijesnim istraivanjima, gospodari Kamika u XV. stoljeu su bili Utiinovii, jamano potomci starohrvatskih plemena Lapana.16 Meutim, tvrdi grad je poznat u povijesti kao rodno mjesto Jurja Utiinovia, a Stjepan Gunjaa pripominje da je poetkom XVI. stoljea (1506. i 1507.) gospodar Kamika bio Marko Hrvat Miljenovi, ban hrvatski.17 U opisima staroga Kamika (Stj. Zlatovi, O. Utjeinovi-Ostroinski, P. Bai, A. Vrani, A. Milin) svi su pisci sloni u tvrdnji, da je okruen veim i manjim brdima tako da se s nijedne strane ne moe vidjeti, nego kad se nadalj doe ili
9 Literatura o Kamicu (Kamiak): Og. Utjeinovi, ivotopis kardinala brata Gjorgia Utieinovia, prozvanoga Martinusius, Rad JAZU, br. 53, Zagreb 1880. - P. Bai, Kamiak (...) Jadran, Split, 1923., 6, 2; 7, 2; 8, 2; 9, 2. - K. Stoi, Rijeka Krka, ibenik, 1927. - N. Puli, Krkom uzvodno, ibenik, 1966., 177. - N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do god. 1526. Zagreb, 1972. 203. - A. Milin, Kamiak, Miljevci, III. (1979.), 2, 5-8. (A. Milin je pseudonim Anelka Mijatovia). - S. Gunjaa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, IV. Zagreb, 1978., 26-7, 193. 10 A. Milin, Kamiak, 5. 11 Usp. (***), Kratki pogled u povijest Miljevaca. Miljevci, I. (1977.), 1, 10. - usp. Ivan Dani, Samodol, Nelepii na Miljevcima. Miljevci, II. (1978.), 2, 10-11. J. A. Soldo, Miljevaki kraj djedovina Nelipia, Miljevci, 19-27. 12 Ondje. - A. Milin, nav. dj., 5. 13 Ondje. 14 A. Milin, ondje. 15 N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb, 1976., 601. - U povelji kralja Ludovika knezu Ivanu potvruje se da za vjeno dri i ima kao svoje nasljedno pravo (...) nasljedni castrum Kamiac, koji je nedavno sagraen na njegovu nasljednom posjedu ... 16 A. Milin, nav. dj., 6. 17 S. Gunjaa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, IV. Zagreb, 1978., 26-7.
165
Miljevci 2008. podanj doveze (Stj. Zlatovi). Kamiak se sastojao od utvrde-dvorca, a naselje pod njim i groblje bili su vezani za ivot gospodara dvorca. Zanimljivo je upozoriti na podatak: Iz toga siela jednoga od najglasovitijih pokoljenja Hrvatske proizlazili su junaci i dravnici u sve krajeve drave hrvatske-ugarske, ter su radili i krvcu svoju prolijevali po Hrvatskoj (Lici i Krbavi), po Dalmaciji, Ugarskoj, Erdelju i Biogradu - sve na korist sveukupne domovine, osobito pako stare Hrvatske.18 O nazivu utvrde-dvorca nema tekoa: nazvan je prema mjestu na kome je sagraen (lapillum - kamiak, kameak), a P. Bai spominje u opisu ostatka utvrde: Tamo izvire iva voda iz vremena kad je grad Kamiak opstojao pod imenom Zamiten.19 No, iz toga opisa treba zabiljeiti podatke: Pred tobom na zapadu iroka rijeka Krka tee kroz granitne litice, koje se okomito diu u visine. Tamo, (je) Rogovo, stari grad plemia Martinuia koga narod zove Babingrad.20 Meu glasovitim ljudima iz Kamika na Krki svakako je najpoznatiji Juraj Utiinovi, dvorjanin i bojovnik, pavlin i samostanski prior, biskup velikovaradinski, rizniar kralja Ivana Zapolje, vrstan dravnik, vojvoda i vojskovoa, vrhovni sudac i stoerni crkveni dostojanstvenik. Obiteljsko ime Jurjevo razliito je zabiljeeno: Utissinovich, Utissenovich, Utisenovich, Utissinovich, Utyszenich, Utyesenich, Utisenovski;21 Martinuzzi, Martinisius...22 Tumaenja tolike raznolikosti u ispisivanju Jurjeva imena mogu biti razliita. Prezime Utiinovi dobili su jamano po Utienu (Utissen) ili Utjeenu, sinu Matije, koji se spominje god. 1412. kao vlasnik imanja u buanskoj upaniji pod Velebitom; u kninskoj pak upaniji spominju se u XV. stoljeu. U naim povijestima piu ga: Utiini, Utieni i sl.23 ini se, da bi prema Jurjevu zaviaju najpouzdanije bilo pisati Utiinovi, budui da se radi o ikavskom kraju oko Kamika, Miljevaca i Drnia. To, meutim, moe unositi tekoe i zabunu, jer u tom izvornom - po naem miljenju - obliku ne nalazi se u arhivskoj grai.
18 Utjeinovi-Ostroinski, O. ivotopis kardinala brata Gjorgja Utieinovia, prozvanog Martinusius, Rad JAZU br. 53; Zagreb, 1880., 10. 19 Usp. lanak spomenutog pisca u listu Jadran; Split, 1923., 6, 2; 7, 2; 8, 2. 20 Ondje (o piscu Petru Baiu usp. lanak pod istim naslovom u listu Miljevci, I. (1977.), 1, 13. autor je Ante ipi). 21 Usp. Haus-, Hof-, Staatsarhiv, Wien; Allg. Akten, Fasz. 75 - (Kratica StA + broj fascikla + str.). Najee se Juraj Utiinovi spominje kao Frater Georgius, zatim Martinuzzi. T. Heres, Utjeinovi ili Utiinovi? Miljevci, VI. (1982.) i (10). 19-20. Na str. 19. doslovce: Suvremenici Jurjevo prezime piu: MARTINSIUS (Thuanus, Baronius, Jovius Nucerinus), UTISENITIUS (Istvny), Utisenius (Antun Vrani), Utisenich (Arhiv Hrvatske u Zagrebu), Croatia delli UTISENOVICH (talijanski rukopis u bekoj carskoj dvorskoj knjinici iz god. 1552.-1553.), UTESENOVICH (obiteljski spomenici porodice Drakovi). Kasniji povjesniari piu ga: UTISENICS (Szalay, 1860), UTYESZENICH (M. Horvth, 1868.), UTYESENICH (I. Magy, 1865.), UTHYSENICSH (Fessler, 1823.), UTISSINOVICH (Kreli, 1770.), Georgius MARTINUSIUS alias UTISINOVICH Croata (F. Orosz, 1747.), UTISSINOVICH alias MARTINUSIUS (Benger, 1742.), UTISENOVICHIUS (Farlati), UTISENOVISKI (Bechet, 1771.), UTISSENOVICH (Siebmacher, 1730.), MARTINUZZI (J. v. Hammer-Purgstall, 1828.). U svojim pismima Juraj se obino potpisivao kao Frater Georgius Eremita (Brat Juraj Pustinjak} ili kao (eremitarum) Frater Georgius Episcopus Varadiensis. Pisma koja su drugi pisali Jurju naslovljena su bila samo na Brata Jurja (Frater Georgio) uz naznaku crkvenog dostojanstva. Juraj se, koliko je meni poznato, ni na jednom mjestu nije vlastoruno potpisao svojim prezimenom to je u njegovo doba bio opi obiaj. 22 Usp. Vat. arhiv, Acta vicecancellari, 7. Eubel, C, Hierarchia catholica medii aevi. Monasterii, 1910., 35. 23 Usp. Vj. Klai, Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 71-312.
166
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Uz obiteljsko ime Utiinovi prema ocu Grguru dodavao je Juraj i majino: Martinuevi. Ana, njegova majka, bila je iz staroga plemikog roda Martinuevi. Latinski i talijanski pisci skraivali su i preinaivali ovo prezime u Martinusius, Martinuzzi.24 Teko je pouzdano odgovoriti zato je Juraj pridavao majinsko obiteljsko ime oevu.25 Jamano mu nije trebalo isticati svoje podrijetlo, poglavito nakon drutvenog uspona. Spomen pak na majina brata Jakova Martinuevia, biskupa Skradinskog, nije uvjerljiv kao dokaz i razlog. U novije doba napisana je misao da je to prezime biljeio iz tovanja prema svojoj majci.26 Istina je, dodue, da je Juraj rano otiao iz roditeljske kue (nije imao ni deset godina)27 pa je moda spomen na majku ostao trajna enja budueg redovnika, uglednika i dravnika. No, teko je u ovom radu odluno potvrditi koje od tih miljenja, unato svjedoanstvu A. Vrania da oboje roditeljah bijahu jednako stara plemena, al ono s materine bijae sjajnije.28 Juraj Utiinovi roen je 1482.29 godine. Nepoznat je dan roenja, a L. Lkai u svom lanku o Utiinoviu spominje 24. travnja. Jamano je tako zakljuio prema krsnom imenu koje se u starije doba esto davalo prema svecu koji se slavio na dan djetetova roenja. Meutim, u hrvatskim krajevima novoroena djeca su dobivala takoer imena oeva, djedova ili pradjedova, pa se zakljuak o danu Utiinovieva roenja (24. travnja) ini veoma nepouzdanim. Nije se takoer nigdje u ivotopisima i raspravama o Jurju Utiinoviu mogla nai potvrda spomenutog miljenja. Jurjev otac Grgur bio je prema miljenju nekih pisaca osiromaeni plemi, bogat djecom,30 a prema Jurjevu pismu A. Vraniu poginuo je u borbi s Turcima. Jamano kao ratnik Ivana Korvina, hrvatskog bana.31 Majka mu je bila Ana - kako je spomenuto - iz roda Martinuevia. Jurjeva sestra Ana udala se za Bartolomeja Drakovia (iz Biline u Bukovici).32 Iz toga braka je Juraj Drakovi, biskup i kardinal oko ijeg se odgoja mnogo brinuo Juraj Utiinovi.33
24 Usp. Bilj. 25, 26. 25 M. Horvth, Utyeszenich Frter Gyrgy lete. Pest, 1872. 57: a Martinuzzi nevet melyet neki az jabb kor szeret adni, egykor okmnyban soha sem olvastam - prezime Martinuzzi koje mu se u novije doba rado daje, nisam u davnim ispravama nikad proitao. (Ovakvo miljenje ne moe se prihvatiti, jer doista u starim spisima vie puta je zabiljeeno Martinusius, Martinuzzi). 26 T. J. H. Mar, Stablo s dubokim korijenima. Miljevci V. (1981.) 2(9), 11-12. 27 Juraj Utiinovi imao je prema A. Vraniu osam godina kad je napustio zaviaj. Usp. Milin A., Juraj Utjeinovi (...); Miljevci, III. (1979.), 1,6.- prema A. Vraniu, Horvth, M., nav. dj., 6. 28 A. Huber, Die Enverbung Siebenbrgens durch Knig Ferdinand I. im Jahre 1551. und Bruder Georgs Ende. Wien, 1889., pie Sein Familienname ist Utessenich, wie wir aus einem Briefe an seinen Landsmann Verancius erfahren, der fters, zuletzt in Mon. Hung. SS. 9, 183 und bei Utieenovi aa. o. Urkundenbuch, S. 1 abgedruckt worden ist. Patrem habui Gregorium Wthyssenith, matrem vero Annam ex veteri et nobili prosapia Marthinesevitiorum natam (...) Veracius nent ihn in seinen Briefen immer mit lateinischem Ausgange Utissenisius. - Usp. Pray, G., Epistolae procerum, 2, 301. 29 M. Horvth, nav. dj., ondje, doputa dvije godine roenja: 1484. i 1482. - Meutim, Juraj Utiinovi se rodio god. 1482. to slijedi iz niza drugih djela, kao i iz slijeda drugih pouzdanih podataka iz njegova ivota. 30 Pismo L. Lkaija, prvostolnika maarskoga i ostrogonskog nadbiskupa nalazi se u upskom Arhivu na Miljevcima. 31 A. Milin, Juraj Utjeinovi, 5. - Horvth, A., nav. dj., ondje. 32 M. Horvth, nav. dj., 6. 33 L. Szab, Utjeinovi u Madarskoj. Miljevci, IV. (1980.), 2, 12.
167
Miljevci 2008. Tri Jurjeva brata bila su prema njegovim rijeima: Nikola, vrlo vjet vojnik; Matija, knjievno dobro pouen; i Jakov, koji se u obrani Beograda istaknuo kao jedan od zapovjednika tvrave i ondje poginuo. 1521. godine. Nikola i Matija su umrli naravnom smru.34 Jurjevi ivotopisci spominju da je veoma rano poao na dvor Ivana Korvina, hrvatskog bana.35 Razloge je teko pouzdano utvrditi, ali zasigurno je I. Korvin elio pomoi svome ratniku plemiu, Jurjevu ocu, u odgoju djece. Na Korvinovu dvoru ostao je 13 godina i obavljao je poslove navlastite svojoj dobi. Kad je pak 1502. godine preao na dvor Korvinove majke Hedvige, zabiljeeno je da se isticao pokornim, ednim i udorednim istim znaajem; a odlian je bio ve svojom osobom, svojim radom i ponaanjem svojim.36 U svojoj 22. godini ivota god. 1504. stupio je u slubu erdeljskog vojvode i kneza Ivana Zapolje.37 Pod vodstvom svoga kneza Juraj Utiinovi uvjeba se u znanosti vojnoj, te ubere za vojnom polju prve lovorike ... jer bijae srca junakoga i svagda na boj spremna (...), zamalo vremena napredovao (je) na zapovjednitvo sve veih vojnih odjelah te bijae ve zapovjednikom itava konjitva.38 Nema podataka u arhivskoj sauvanoj grai zato je Juraj Utiinovi napustio vojnitvo i povukao se u pavlinski samostan sv. Lovre u Budimu.39 Zabiljeeno je meutim u pavlinskim ljetopisima da je u samostanu Blaene Djevice Marije u Ladi na rijeci aju40 proveo godinu svoga redovnikog novatva i u dvadesetietvrtoj godini ivota (1506.) poloio zavjete.41 U taj samostan povlaio se Brat Juraj i kasnije.42 U ondanjoj matinoj kui pavlinskoj, u spomenutom samostanu sv. Lovre kraj Budima,43 svravao je Brat Juraj dio svojih nauka, a zatim je poglavarstvo reda postavilo ga za priora u Czstochowi.44 Ondje je stekao ugled, poglavito meu plemiima.45 Zatim je opet priorom u Ladi na aju.46 U tom samostanu susreli su se ponovno Ivan Zapolja i Brat Juraj, nakon to je Zapolja u borbi s Ferdinandom Habsburgom izgubio prve bitke te za34 Ista djela, ondje. 35 M. Horvth, ondje. - Milin, A., ondje (oba pisca preuzimaju podatke prema podacima A. Vrania). 36 O. Utjeinovi, ivotopis kardinala brata Gyorga Utieinovia (...). Rad JAZU, 53. - Milin, A., ondje (citati iz spomenutog djela). 37 Ivan Zapolja, erdeljski vojvoda i knez, podrijetlom iz Slavonije, nazvan tako po svome posjedu Zapolje. Nakon bitke kod Mohaa (1526.) jedan od dvojice izabranih kraljeva uz koga je bilo sitnije plemstvo. 38 Usp. Bilj. 28 39 M. Horvth, nav. dj., 7: Buda mellett sz. Lrincz zrdjban a plos remetk szerzetbe lpett - usp. Pray, G., Annal, V., 271. - Orosz, F., Synopsis annalium eremicenobitorum . eremitarum ordinis s. Pauli (...), 1747., Catalogus 388-392. - Barabs, S., Frter Gyrgy letrajza. Pozsony - Budapest, 1885., 2. 40 L. Szab, Utjeinovi u Madarskoj, Miljevci, IV. (1980.), 2(7), 10-12. - Ve je spomenuto da se naselje nalazi nedaleko Miskolca te da je spomenuti samostan star est stoljea. 41 Usp. L. Szab, nav. dj., ondje. - Kisbn, L., A magyar Plosrend trtnete. Budapest, I. (1938.), II. (1940.). 42 L. Szab, ondje. 43 M. Horvth, nav. dj., 8. Pisac ne spominje godinu. 44 Isto djelo, ondje. 45 Za boravka u Budimpeti, oujka 1982. dobrotom Szab Lszla vidio sam tlocrt samostana sv. Lovre kraj Budima, izraen prema iskopavanjima arheologa Zolny Lszla. Bio je to golemi samostan kojega su Turci zapalili i razorili. U njemu je boravilo izmeu 300500 redovnika. 46 L. Szab, Spomen na brata Jurja u enstohovi. Miljevci, IV. (1980.), 1, 14-17.
168
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... traio utoite u spomenutom samostanu.47 Uz pomo Brata Jurja krenulo je Zapolji na bolje i etrnaest godina vodio je spretni i vjeti redovnik poslovima Zapoljina dijela hrvatsko-ugarskog kraljevstva.48 Ivan Zapolja je u Bratu Jurju naao svoga suradnika i pomagaa, a on je pak uveden meu velikae (Johannes rex Fratrem Georgium imprimis ad ordinem magnicorum (...) evexit)49, stekao je slavno ime, veliki ugled.50 Nakon to je ubijen bio velikovaradinski (Nagyvrad) biskup Mirko ibak (Czibk Imre) god. 1534. imenovao je Ivan Zapolja za njegova nasljednika Brata Jurja, a takoer i svojim pokladnikom.51 U jednom pismu Ivana Wese, nadbiskupa lundenskog caru Karlu (Veliki Varadin, 20. kolovoza 1536.), zabiljeeno je da je Ivanov pokladnik u dobroj snazi te da ima s im, ako bude potrebno braniti dravu, dok Ferdinand vazda trpi oskudicu.52 U sukobu Ivana Zapolje i Ferdinanda oko prijestolja zaslugom Brata Jurja sklopljena je nagodba i mir (30 toaka ugovora), 24. veljae 1538.53 Kad je pak Ivan Zapolja umro 21. srpnja 1540. ostavio je iza sebe netom roena sina (rodio se dva tjedna prije oeve smrti) i udovicu Izabelu Poljsku. Oporuno je odredio za svoga graanskog nasljednika i titnika maloljetnu sinu Brata Jurja.54 Tako se sva graanska vojna i crkvena vlast nala u rukama Brata Jurja. Nakon dvadesetak godina samostanskog redovnikog ivota postao je Brat Juraj u bijeloj pavlinskoj odjei ne samo locum tenens thesaurarius, episcopus et iudex generalis, nego namjesnik i samostalni upravitelj Sedmogradske, koga su u sloenim i sumornim vremenima55 njegovi podlonici voljeli i bili mu odani.56 Vrstan ratnik i vojskovoa Brat Juraj je uinio sve to je znao i mogao da se ispune uvjeti sklopljenog mira izmeu Zapolje i Ferdinanda,57 zatim izmeu Izabele i Ferdinanda, te sauva zemlju kojom je upravljao od prolijevanja krvi. Njegova je zasluga to je dolo do pomirbe i nagodbe izmeu Izabele i mladog
47 Al. Huber, Die Enverbung Siebenbrgens durch Knig Ferdinand I. (...), 6: hatte er, als Johann im Frhjahr 1528 nach Polen vertrieben worden war, bei den Ungarn mit grssten Eifer fr die Wiederherstellung desselben gewirkt ... 48 M. Horvth, nav. dj., 29: volt ezentl a sarkpont, amely krl Jnos udvarnak s kormny politikjnak trtnelme forgott. - Szab, L., Utjeinovi u Madarskoj, 11. 49 G. Pray, Epist. proc, 2, 381. 50 N. lstvny, Hist. de rebus Hungaricis, XII., 1, 128. (Georgii monachi iam tum apud Johannem celebre nomen, magna auctoritas). 51 52 M. Horvth, nav. dj., 26. - Pray, G., Epist proc. 2, 48 u pismu Valentina Farkaa upuenom Tomi Ndasdyju: Nos fame perimus, quia bonus eremita non permittit fruges transire Danubium (...) Eo thesaurisante concietur infelix haec patria. M. Horvth, nav. dj., 26-27. - Pisma I. Wese kralju Ferdinandu (Vel. Varadin, 6. kolovoza 1536.) i caru Karlu (20. kolovoza 1536.) oko pomirbe izmeu I. Zapolje i Ferdinanda uvaju se u Arhivu u Bruxellesu. 53 Isto djelo, 71-73. Mir izmeu protivnika sklopljen je u Velikom Varadinu. Usp. Lanz, G., Correspondenz des Kaisers Karl V., - 2, 242, 246, 253. 54 A. Huber, nav. dj., 6 (486). Pisac biljei iz korespondencije cara Karla misao o misiji Brata Jurja ohne dessen Gegemvart in Reiche nichts geschehen knne, der allein alles vermge. 55 M. Auberman, Frter Gyrgy Alvinczen. Budapest, 1899., 4: szomor idben, szomor eljelek utn ... 56 57 J. Jordky, Werbcz s Martinuzzi. Kolozsvr, 1945., 22: A krnikk szerint a szkelyek nagyon szerettk t (Sekelji su madarski stanovnici Sedmogradske). A. Huber, nav. dj., 6-7: Georg setzte sich alles in Bewegung um die Unterhandlungen zu verteilen, welche Ferdinand mit Zapolya s Witwe Isabella von Polen ber die Ausfhrung des Grosswarderiner anknpfte.
169
Miljevci 2008. joj sina Ivana Sigismunda te kralja Ferdinanda prema kojima su jugoistona Ugarska i Sedmogradska dole u ruke Habsburgovaca.58 U sloenim prilikama, u spletu nesporazuma, neasnim spletkama, Brat Juraj je brino i znalaki obavljao svoje poslove: vojevao je protiv Turaka, trsio se oko boljeg poloaja kmetova te je gotovo sedam desetljea svoje ivotne dobi ispunio uspjenim podvizima. Priznanja to ih je stekao okrunjena su imenovanjem kardinalom. Ve se iz pisma poglavara pavlinskog reda (25. svibnja 1549.) moglo zakljuiti da ga Papa eli imenovati najviim dostojanstvenikom.59 I doista, imenovan je Brat Juraj kardinalom god. 1551., a vijest je primio na putu dok je s vojskom prolazio dolinom rijeke Moria.60 Naalost, kardinalskim grimizom nije se Brat Juraj nikada ogrnuo, jer je umoren 17. prosinca 1551. u svom gradu Alvincu.61 Na pitanje zato je Brat Juraj umoren, nije jednostavno odgovoriti. Neki misle da Utjeinovieva najvea krivica bijae, da je povjerenu zemlju erdeljsku suvie ljubio. On bijae najmudriji tadanji diplomat u Ugarskoj.62 Meutim, ini se takva prosudba dopadljivom, ali muenika smrt Brata Jurja ima dublje korijenje u drutvenim odnoajima njegova doba.63
3. Pripomene o pavlinima i njihovu prinosu naoj uljudbi

Brat Juraj je pristupio pavlinima, meu njima je stekao redovniku i opu izobrazbu, ugled je meu redovnikom subraom stekao uzornim ivotom i razboritim postupcima. Potrebno je stoga zabiljeiti nekoliko podataka o bijelim fratrima koji su punih pet stoljea djelovali meu Hrvatima. Neki pae dre da ih se moe prihvatiti kao crkveni red.64 Pavlini su crkveni red, najprije pustinjaki, zatim samostanski. Jamano je red nastao u golemom sudaru Zapada i Istoka, zapravo u samoobrani Zapada od nasrtaja azijatsko-tatarskih skupina. U to doba (XIII. st.) nalo se nekoliko ljudi, koji su potaknuti spoznajom o posvemanjoj besmislenosti vanjske borbe odabrali eremitski, pustinjaki ivot u gudurama oko Peuha, u Meek gorju (K. Dokal).
58 A. Somogyi, Historia rerum Ungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606. Scriptores rerum Transylvanicarum II. Nagyszeben 17991844. - Br, K., Kpek Erdly mltjbl, Kolozsvr, 1937. - Bucholtz, F. B., Geschichte der Regierung Ferdinand I (mjesto?) 1836., 7. 240-290. - Kosry, D., Hogyan kerlt Magyarorszg a Habsburg monarchiba? Historia II. (1950.), 3-4. 59 Grgur, poglavar Pavlina izmeu ostalog pie: (...) Consequutus nonque est eam dignitatem in hoc lapso passate, quando fama erat (non vana loquor) et Rev. Dom. Vestram cardinalem colari ..., usp. I A. Codex (...). 184. br. 117. 60 Usp. Pismo kralja Ferdinanda, 30. listopada 1551., iz tabora Jen Krolyi, Al, Codex (...), 319. 61 A. Bechet, Histoire du ministare du cardinal Martinusius (...). Paris, 1715., 416-418. 62 I. Kukuljevi, Glasoviti Hrvati i Zagreb, 1886., 77. 63 64 A. Huber, nav. dj., 5(485) u raspravi o Bratu Jurju istie da u povijesti ima razdoblja kad vrijedi naelo, da je doputeno sve to slui svrsi; ta su razdoblja u kojima se himba i krenje zadane rijei, te muko ubojstvo ne dre neasnim. Kultura pavlina 8...), Zbornik, Zagreb, 1986. - Miljenje o pavlinima kao hrvatskom crkvenom redu zastupa razliito Milan Kruhek, koji je prouavao pavlinsku batinu.
170
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Prvotna je, dakle, znaajka Pavlinskog reda: elja i tenja za pustinjakim ivotom. Neki pisci ne idu u prikazima povijesti dalje od XIII. stoljea, drugi pak ele pavlinske korijene nai i utvrditi u Starom zavjetu, a poglavito u starokranskom dobu. Meutim, ime reda svi pisci izvode od prvoga pustinjaka iz IV. stoljea - sv. Pavla (Paulus, primus eremita). Sv. Jeronim je takoer drao Pavla utemeljiteljem pustinjakog ivota. No, svakako je on utemeljitelj svojim primjerom i nainom ivota.65 Godina 1215. uzima se kao godina poetka pavlinskog reda. Spomenute godine peuki biskup Bartolomej skupio je pustinjake svoje biskupije, na brdu Patau nedaleko od Peuha, sagradio im je skromni samostan s crkvom sv. Andrije i napisao prva pravila (zajedniko stanovanje, molitve, blagovanje). Zajednici je pristupio ostrogonski kanonik Euzebije i na brdu je sagradio crkvu sv. Kria na brdu Piliu. Kanonikova je misao vodilja bila, da mnotvo bakalja spojenih u jednoj oganj bolje i jae svijetli.66 Od biskupskih samostansklh zajednica pavlini su postupno postali crkveni red. Najprije im je 1308. godine papinski legat kardinal Gentilis kad se naao u Budimu dao na njihovo traenje Pravilo (regulu) sv. Augustina. Jamano otuda poneka zabuna oko pitanja radi li se o augustinskom ili pavlinskom samostanu. Treba pripomenuti da su prve pavlinske zajednice doista utemeljene na zasadama pustinjakoga, eremitskog ivota: u piljama, u zavjetrinama i njedrima gorja, nedaleko od izvora, u samotnim zatonima morskih uvala.67 Pavline kao crkveni red nije potvrdio papa Urban IV., jer je mlada redovnika zajednica bila presiromana, ali papa Ivan XXII. slubeno je 1319. godine potvrdio pavlinska redovnika pravila i pribrojio ih crkvenim redovima.68 Red se vrlo brzo irio po Ugarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, zatim ekoj, Austriji, tajerskoj, Bavarskoj i drugim europskim zemljama. U Hrvatskoj je ve 1244. godine utemeljen samostan Blaene Djevice Marije u Dubici, zatim su slijedili u Remetama, Gariu, Bakvi (Donja Bukovica), na Petrovoj gori, zatim na Gvozdu kraj Modrua, Ljubotinju (kod Senja), Sv. Ivana na Velebitu, kod akovca, Ospu kod Novoga, Kamenskom, Lepoglavi, Sv. Petru u umi, Crikvenici, Klavaru, na jezeru epi u Istri i dr.69 O podizanju pavlinskih samostana u Hrvatskoj zanimljivo je pripomenuti da je u povijesnotopografskom pregledu znatniji njihov broj u sjevernoj i (istarsko) primorsko-velebitskoj Hrvatskoj nego onih koji su zemljopisno blii baranjskim poecima.
65 Usp. B. Boleslawski, Paulina eremus commentarius hystoricus in quo Ordinis fratrum eremitarum Sancti Pauli (...) referuntur. Jasnogorski arhiv, sign. 752. - A. Eggerer, Fragmen panis corvi proto-eremitici (...). Viennae Austriae, 1663. - G. Gyngysi, Declarationes Constitutionum. Romae, 1509. - E. Kisbn, A magyar plosrend trtnete. I . , II. Budapest, 1938., 1940. i dr. 66 Usp. J. Domi, Pavlini u Hrvatskoj. Miljevci 1982., 38. 67 K. Dokal, Graa za povijest pavlinskih samostana u Hrvatskoj. A HAZU, Sign. XVI., 29. 68 E. Kisbn, nav. dj., L, 15-23. 69 Nav. djelo, ondje.
171
Miljevci 2008. O pavlinskim samostanima i njihovoj gradnji u Hrvatskoj sauvali su podatke Boleslawski, Gyngysi te F. Orosz, A. Eggerer, N. Benger, E. Kisbn i K. Dokal, koji je skupio golemu grau (do danas neobjelodanjenu). Meutim, ve je krajem XIII. stoljea pavlinska, eremitska lozoja siromatva dijelom ustuknula pred redovnikim, samostanskim pragmatizmom to je omoguilo svestraniju djelatnost u prosvjeti, znanosti, umjetnosti i gospodarstvu. Pavlinski samostani su postali vaan imbenik i sudionik u feudalizaciji drutveno-gospodarskih odnosa u nas, a pavlini su kao redovnika zajednica postali prvorazredni subjekt u politikom ivotu Hrvata, povremeno su pae pripadnici Reda bili nositelji duhovno-crkvene i drutvenopolitike vlasti u nas (primjerice: imun Bratuli, Martin Borkovi i dr.). Priori, provincijali, vrhovnici Reda, biskupi, banski namjesnici i kraljevski savjetnici - bili su pavlini stupovi hrvatskog drutva, a suradnja s plemstvom i kraljevskim dvorom pridonosila je brojnim izdanim legatima pojedinim pavlinskim samostanima. Jamano je takav pragmatizam pomogao pavlinima da u okvirima crkvenoga ustrojstva i prava preuzmu zadau intelektualnog odgoja Hrvata u munim i pogibeljnim prilikama (larnentabile damnum). Duhovno pak umovanje pavlina oznaeno je kao meditatio et contemplatio, a kad im je povjereno duobrinitvo, djelovali su u vjerskim kontroverzama sasvim dosljedno protupatarenski, zatim gorljivo protuprotestantski. U promatranju ivota i duhovne izgradnje Brata Jurja treba imati na umu spomenute pripomene.
4. Drutvene i crkvene prilike u prvoj polovici XVI. stoljea u Podunavlju

Puninu drutvene, crkvene i dravnike djelatnosti Jurja Utjeinovia treba traiti u prvoj polovici XVI. stoljea, poglavito nakon bitke kod Mohaa (Mohcs) krajem kolovoza 1526. Zauzeem Beograda i prodorom u Podunavlje ratoborni Turci osvajali su postupno gradove i podruja pa je spomenuti sudar vojske kod Mohaa pokazao sve prednosti turske moi. ini se uputnim pratiti slijed dogaaja od kralja Matije Korvina do god. 1526., jer jakost hrvatskougarske drave nakon njegove smrti postupno je, ali osjetno opadala. Kad je Matija Korvin (Nagy Mtys) umro 1490. godine, sastali su se stalei 17. svibnja i za kralja izabrali Vladislava II. Jagelovia, koji je kraljevao od 1490. do 1526.70 godine. Neki maarski pisci misle da nije bio dorastao snagom i sposobnostima upravljati monom dravom pa je njezina nutarnja snaga bila nedovoljna oprijeti se turskim nasrtajima.71 Istina, taj kralj je proglasio Ba (1494.) kraljevskim gradom i njegovo stanovnitvo oslobodio plaanja carina te municipijske
70 F. ii, Pregled povijesti, 236 i dalje. 71 M. Horvth, nav. dj., 16.
172
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... vlasti velikog upana.72 U spomenutom gradu sazvao je u listopadu 1500. godine sabor na kojem su se okupili uglednici kraljevstva: Ivan Korvin kod kojega je u to doba bio mladi Juraj Utiinovi,73 zatim ostrogonski nadbiskup Tomo Baka.74 To zborovanje bilo je u doba rata izmeu Venecije i Turske, ali je primirje sklopljeno 22. veljae 1503. na sedam godina. No, u to doba javlja se i otpor i oporba protiv dvora, a kad se Vladislav II. ukljuio u kriarsku vojnu pape Lava X. protiv Turaka, buknula je 1514. o Uskrsu buna Jurja Dzse. Godina je bila veoma nemirna, u ognju su bila sela, vlastelinstva, nesiguran je bio imutak i ljudski ivoti.75 Kad je sljedee godine uguen spomenuti ustanak umro je Vladislav, a naslijedio ga je Ludovik II. (1516.-1526.). Prerano okrunjen mladi kralj je imao najprije skrbnike koji se nisu brinuli o kraljevstvu i kralju nego o svojoj osobnoj prevlasti, ugledu i moi. ini se, da moni velikai nisu vidjeli tursku snagu, niti su slutili svoju pogibelj.76 Kralj je dodue sazivao sabore u Tolni (1518.) i Bau (1519.), ali 1521. godine sultan Sulejman II. (1520.-1566.) osvojio je, kako je spomenuto, Beograd, abac i Zemun i napredovao je dalje. Novi bako-kaloki nadbiskup i upan Pavao Tomori77 postao je 1523. godine i vojnim zapovjednikom. U novanoj neprilici, jer mu dvor nije plaao nita, P. Tomori je nastojao skupiti vojsku, obnoviti utvrde, a esto je bio u Petrovaradinu, vanome vojnom uporitu na Dunavu. Meutim, sudar obaju vojski na Mohakom polju je pokazao nemo kranske vojske, a poraz je otvorio put Turcima gotovo nesmetanom pohodu bakom panonskom ravnicom.78 Budui da je kod Mohaa zaglavio kralj Ludovik II., trebalo je izabrati novoga hrvatsko-ugarskog vladara. Takmaci o prijestolje su bili Ferdinand I. Habsburg i Ivan Zapolja. Plemstvo se odluivalo za jednoga ili drugoga, mijenjalo svoje odluke i meusobno ratovalo. Razlike u odlukama pristaa imale su dublje korijenje, koje neki pisci trae ve u prilikama nakon kralja Matije Korvina. On je, naime, bio izrastao iz naroda, a njegov nasljednik Vladislav bio je podrijetlom izvan Ugarske, poljski kraljevi. Razlika je u svemu meu njima bila golema. K tome je i car Maksimilijan I. uspio enidbenim i nasljednikim pravima postati najmoniji gospodar pa je traio mogunosti da nakon Vladislava i sina mu postigne ugarsku krunu. U tomu je polagao nade osobito u domoljubno domae plemstvo koje je eljelo kralja domae, vlastite krvi. Jamano u tome treba traiti razlog zato je Ivan Zapolja stekao brojne pristae.79
72 Usp. A. Sekuli, Drevni Ba, Split, 1978., 31. 73 Ivan (Ivani), Korvin stolovao je najee u Krapini, gdje je 11. listopada 1504. umro, a pokopan je u Lepoglavi. Usp. ii, nav. dj., 237. (Zanimljivo je pitanje zato Utiinovi nije stupio k pavlinima u Lepoglavi, nego podaleko u samostanu kraj Budima). 74 Usp. A. Sekuli, nav. dj., ondje (i bilj. 144). 75 Pokret J. Dzse treba imati na umu kad se prosuuje rad Jurja Utiinovia kao upravitelja Sedmogradske te nastojanja da se ivot kmetova (jobbgyok) pobolja. 76 Usp. A. Sekuli, nav. dj., 31-32. (takoer bilj. 147-149 ondje). 77 Pavao Tomori bio je franjevac i nakon smrti Grgura Frankopana god. 1520. imenovao ga je kralj nadbiskupom i upanom, a god. 1523. na saboru postao je i vojnim zapovjednikom. - Usp. Sekuli, A., nav. dj., 32 (ondje i bilj., 150-155). 78 F. ii, nav. dj., 241. - Katona, S. Historia critica, XIX, 364. - Istvny, N., Libr. VIII, 74. - Vrani, A., Djela, II., 21-25. 79 M, Horvth, nav. dj., 16-17. (Pieve simpatije su u tumaenju dogaaja na strani Ivana Zapolje).
173
Miljevci 2008. Pripomenuti treba, da je nakon bitke na Mohakom polju jedan dio hrvatskog i ugarskog plemstva, pozivajui se na saborsku odluku na Rakokom polju iz 1505. godine, po kojoj tuinac u Ugarskoj i Hrvatskoj ne moe biti vladarom, izabralo je na saborima u Pounu 16. prosinca 1526. i 1. sijenja 1527. za kralja Ivana Zapolju, a manji dio Ugarske i kraljevina Hrvatska pak Ferdinanda Habsburga. U to doba Juraj Utiinovi, tada ve Brat Juraj, ulazi ponovno u splet povijesnih dogaaja prinosei golem obol slijedu povijesti. Godine 1528. naputa svoju samotnu eliju i pristupa svome negdanjem knezu, izabranom kralju Ivanu Zapolji. Tada je u zreloj dobi (46 godina), Ivanu Zapolji pristupio privreno, odano i s ljubavi.80 Iste godine skupio je oko 4000 bojovnika, pristae Zapoljine i sukobio se 25. rujna 1528. s Ferdinandovom vojskom kod Koica. Od tada njegov udio u zbivanjima postaje sve odluniji i znaajniji. Meutim, treba upozoriti da je osim turske opasnosti i unutranjih borbi oko prijestolja u to doba zanimljiv vjerski ivot, odnosno crkvene prilike.81 Tursko postupno zauzimanje gradova i podruja u Podunavlju, poglavito pak spomenuta odluna bitka kod Mohaa, potresli su temeljito vjerski ivot i crkveno ustrojstvo. Novi gospodari nosili su sa sobom svoju vjeru, shvaanje o nepomirljivosti izmeu islama i kranstva. Meutim, u poljuljanom i nesigurnom drutvenom ivotu javio se i irio protestantizam u Ugarskoj, to je utjecalo i na ivot u Podunavlju, njezinu sastavnom dijelu. U Sedmogradskoj protestantski utjecaj bio je jak, jer se dio velikaa iz svojih razliitih pobuda priklanjao novoj vjeri. Kako je pak Pavao Tomori, bako-kaloki nadbiskup poginuo na bojnom polju 1526., nije bilo nasljednika koji bi predvodio djelatnost u suzbijanju protestantizma. K tomu treba pribrojiti injenicu da je u spomenutom boju poginulo i niz ugarskih biskupa.82 Borba oko hrvatsko-ugarskog prijestolja izmeu Zapolje i Ferdinanda unijela je pometnju u crkvenom ustrojstvu posebice meu biskupe, budui da su ih kraljevi imali pravo imenovati, a potvrivala ih je Sveta Stolica. Tako je primjerice Ivan Zapolja ve 1526. godine popunio stolicu ostrogonskog nadbiskupa imenujui Pavla Vrdaija poglavarom te crkvene pokrajine. Bivi biskup u Egeru, istaknuti humanist, Vrdai nije bio u potpunosti dorastao upravi najistaknutije ugarske nadbiskupije niti drutvenim sloenim prilikama. Ve 1527. godine priao je Vrdai novom gospodaru Ferdinandu. Biskup u Nyitri Stjepan Podmaniczky83 najprije se okrenuo Zapolji, a zatim Ferdinandu. imun Erddy, zagrebaki biskup, priao je odmah nakon Ferdinandove krunidbe k Zapolji, jer
80 Usp. O. Utjeinovi, ivotopis kardinala (...) Utjeinovia, ondje. - Milin, A. nav. dj., 7. 81 82 H. Egyed, A katolikus egyhz trtnete Magyarorszgon 1914-ig. Mnchen, 1973. - Bunyitay V., A hitjts trtnetbl. Nagyvrad, 1887. Literatura: Blics, L., A rmai katholikus Egyhz trtnete Magyarorszgban. Budapest, 1885. - Katona, Historia critica regni Hungaiae, Budae - Colocae, 1778-1817. Isti, Historia metropolitanae ecclesiae Colocensis. Colocae, 1800. - Lefaivre, A., Les Magyars pendant la domination Ottoman en Hongrie (1526-1732). II. Paris, 1902. (Druga djela ve spomenuta u ovom radu). 83 Stjepan Podmaniczky, biskup u Nyitri, krunitelj oba kralja umro je god. 1528. Nakon njegove smrti nije ondje trideset godina bilo biskupa (pisanje grada Nytre, pie se u knjigama razliito: Njitra, Nitra. Nyitra i sl).
174
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... mu netom okrunjeni kralj nije dao ostrogonsku nadbiskupiju. Uz Ferdinanda dosljedno je izdrao vesprimski biskup Tomo Szalahzy, srijemski pak biskup Stjepan Brodari, ostao je uz Zapolju i bio je zagovornik pomirbe s Turcima. Kolebljivost crkvenih poglavara oko odluke o pristupu jednome ili drugome kralju moe se tumaiti eljom da uprava drave doe u to bolje i sposobnije ruke.84 Crkveni poglavari sudjelovali su u upravi dravom i zauzimali veoma istaknute poloaje. Tako su 1526.-1608. kraljevski upravitelji pojedinih pokrajina, njihovi zemaljski poglavari bili biskupi (osim trojice); zatim je izmeu 1526.1706. samo jedan dvorski kraljevski kancelar bio svjetovnjak, a svi ostali pak biskupi; takoer su izmeu 1528.-1608. upravitelji ugarske komore biskupi, a meu njima su samo dva svjetovnjaka.85 Takva zauzetost crkvenih poglavara u dravnim poslovima onoga doba sputavala ih je u veoj skrbi oko crkvenih potreba i suzbijanju jaeg irenja protestantizma. Ne smije se zanemariti injenica da je utjecaj svjetovne vlasti na izbor biskupa bio vezan uz posjede i druge povlastice to je nuno vodilo do imenovanja biskupima i onih osoba koje za tu slubu i poloaj nisu bili nikako prikladni.86 Gospodarski poloaj crkvenih poglavara nije meutim bio svugdje jednak, pa su zbog sporova oko posjeda i njihova otimanja neki od njih bili prisiljeni primati novanu pomo od komore ili su pak ivjeli na kraljevskom dvoru. Pripomenuti treba zanimljiv podatak, da je 1538. godine u Ugarskoj bilo samo tri posveena biskupa, zatim su slijedila imenovanja, a 1572. godine opet je bilo samo etiri biskupa od kojih su dvojica bili u tolikoj dobi da se nisu mogli pojaviti niti na kraljevoj krunidbi.87 Takoer treba imati na umu da pape nisu potvrivali sve do smrti Zapoljine biskupe koje je jedan od dva kralja imenovao. Takoer su nesporazumi izmeu Svete Stolice i pojedinih kraljeva Habsburgovaca oko imenovanja pojedinih biskupa bili esti i neugodni.88 Redovnitvo je u ono doba moralo podnijeti teret drutvenih lomova. U nemirima su propadale zajednice, jer su u opoj nesigurnosti zemaljski gospodari i pojedini velikai stavljali svoje ruke na samostansko-redovnika imanja, otimali ih i tako onemoguavali ivot veih zajednica.89 U Podunavlju se mora istaknuti posebice djelatnost franjevaca redodrave Bosne Srebrene (Bosna Argentina) koji su u prvoj polovici XVI. stoljea razvijali svoj duobriniki i kulturni rad ne samo izmeu Dunava i Tise, nego takoer u svim podrujima gdje
84 Usp. Egyed, H., A katolikus Egyhz trtnete Magyarorszgon 1914-ig. Mnchen, 1973., 209-210. 85 Ondje. 86 Primjerice: Martin Kecheti, nasljednik spomenutog Tome Szalahzyja, nije bio posveen biskup: utvrivao je svoje biskupske gradove i god. 1548. oenio se i ivio kao svjetovnjak. Usp. Egyed, H., nav. dj., 210. 87 Egyed, H., nav. dj., 211. 88 Zanimljiv je podatak - prema vlastitim biljekama 1978. - da od god. 1556. nije bilo katolikog biskupa u Alba Juliji (Gyulafehrvr) i Velikom Varadinu, a stolica ostrogonskih nadbiskupa bila je dvadeset i tri godine prazna (1573.-1596.). 89 Egyed, H., nav. dj. 12.
175
Miljevci 2008. su utjecaj i mo Brata Jurja bili golemi.90 Koliko je Brat Juraj pomagao radu i opstanku franjevaca na podruju kojim je upravljao jo je neistraeno, ali noviji podaci upuuju da ih je titio i pomagao im.91 - Meutim, redovnitvo u Ugarskoj onoga doba nema u svojim zajednicama redovnikog duha, nestalo je benediktinaca, a poznati samostan u Pannonhalmi je bio sekulariziran.92 I tako bi se moglo nizati podatke koji zbrojeni potvruju da je stanje u vjerskom i crkvenom ivotu bilo veoma teko.93 U izvjeima na Tridentinskom saboru slika Crkve u Ugarskoj bila je veoma tamna. U Sedmogradskoj se zauzimao za vjerski ivot i crkvenu stegu Brat Juraj koliko je god mogao. Ali ni on se unato svojoj elji, sposobnostima i zalaganjima nije mogao u potpunosti oduprijeti prodoru reformatorskog pokreta. Njegovim zalaganjem erdeljski stalei zakljuivali su o zabrani irenja protestantizma. Meutim, u posljednjoj godini njegova ivota, na dravnom saboru u Tordi (1550.) stalei su potvrdili slobodno ispovijedanje protestantske vjere, te da jedna vjera ne uznemiruje drugu.94 Nakon umorstva Brata Jurja bio je gospodarom Sedmogradske Ferdinand I. jo pet godina (1551.-1556.), ali prilike se nisu ni u emu izmijenile, a za Ivana Sigismunda (1556.-1571.) protestantizam se uvrstio, sam vladar se 1563. godine priklonio novoj vjeri. No, vladavina Ivana Sigismunda je izvan okvira ovoga rada.95
5. Pavlin i biskup Brat Juraj u aritu zbivanja

Juraj Utiinovi uao je veoma rano u drutveni ivot, sudjelovao je u njemu punim srcem i svim svojim umnim i tjelesnim sposobnostima. ivotopisac M. Horvth misli da su dvije znaajne crte u Utiinovievu ivotu: arko domoljublje i tenja za velikim djelima.96 ini se, meutim, da je Brat Juraj imao iznimno
90 Literatura: (***), Brevis memoria Provinciae Capistranae ab erectione sui de Provincia Bosnae Argentinae anno 1757. die 16. Augusti solenniter promulgata festum saecularae anno 1875. (...) Budae, 1857. Bukinac B., De activitate Franciscanorum in migrationibus populi croatici saeculis XVI et XVII, Zagreb, 1940. - Fermendin, E., Acta Bosnae potissimum ecclesiastica (...) Zagrebiae, 1892. - Isti, Cronicon observantis Provinciae Bosnae Argentinae (...), Starine JAZU, XXII. Zagreb. 1894. - Karcsonyi. J., Szt. Ferenc rendjnek trtnete Magyarorszgon 1711-ig, I-II. Budapest, 1922-24, - Unyi, B., Sokcok - Bunyevcok s a bosnyk ferencesek trtnete. Budapest, (1947). - Sekuli, A., Drevni Ba, Split, 1978. - Isti, Tragom franjevakog ljetopisa u Subotici, Split, 1978. (popis literature u zadnja dva spomenuta djela). 91 F. Levardy, Szeged - Alsvrosi templom. Veszprm. 1980. U prirunoj knjinici o segedinskoj donjogradskoj franjevakoj crkvi (nepaginirane su stranice) pisac izriito biljei (str. 4) da je Brat Juraj titio i branio bosanske franjevce u Lipi i itavom Erdelju (Lippn s egsz Erdlyben Frter Gyrgy tekintlye vdte ket ...) 92 H. Egyed. nav. dj., 212. 93 U Kolozsvru (Cluj) bio je god. 1574. samo jedan stolar koji je vjernicima o blagdanima proitao evanelje, a u Velikom Varadinu bio je neki franjevac koji se skrbio za vjerniki ivot; u cijeloj upaniji Kraszna bilo je samo tri katolika sveenika. 94 H. Egyed. nav. dj., 224. 95 Literatura: E. Jakab, Jnos Zsigmond lete s uralkodsa, Keresztny magvet, 1863. K. Szentmartoni. Jnos Zsigmond erdlyi fejedelem let s jellemrajza. Szkelykeresztr, 1934. - A. Harsny, Jnos Zsigmond, Protestns szemle, Budapest, 1889. - E. Vrady, Adatok Erdly mveldshez Jnos Zsigmond korban. Kolozsvr, 1902. - J. A. Schwicker, Martinuzzi und die Reformation in Ungarn und Siebenburgen. Be, 1867. - K. Szab, Szkely oklevltr. Kolozsvr, 1872. 96 M. Horvth, nav, dj., 14. - pisac misli da su arko domoljublje i arka tenja za velikim stvarima bili vrela i poticaji u svakom njegovu veem djelu.
176
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... tankoutan osjeaj za slobodu i pravdu. Sva njegova djela, zauzetost, napori i skrb imaju obiljeje goleme tenje za slobodnim i pravednim ivotom malih, bezimenih ljudi koji su pred naletom Turaka, u sukobima oko prijestolja ivjeli svoj skromni ivot, svagdanjicu, koja je traila iznimne napore da se proive dani s mnogo pogibelji a malo radosti. Jamano je Juraj Utiinovi ponio iz svoga krnoga dalmatinskog zaviaja suut prema stradalnicima i izotreni smisao za snalaljivou u vrtlogu zbivanja. Meutim, kad je obukao pavlinsku redovniku odjeu, kad je stekao lijepu naobrazbu, slovio je Brat Juraj ne samo kao vrstan prior u Czstohowi, Ladi na aju, nego i kao ovjek lijepa govora koji je poznavao osim hrvatskoga jo poljski, maarski, njemaki i rumunjski, a poglavito klasini latinski jezik. Svojim podrijetlom, privlanom pojavom i ugledom raspravljao je o bojevima, razgovarao o tekoama. Kad se pak ponovno susreo s Ivanom Zapoljom u Ladi, pred Bratom Jurjem otvorila se irom vrata u vrtlog povijesti.97 Kad ga je pak njegov negdanji knez, zatim okrunjeni vladar Zapolja imenovao biskupom velikovaradinskim, zapovjednikom vie gradova, savjetnikom i rizniarom, Brat Juraj je prihvatio svoju povijesnu ulogu s punom odgovornosti. Povjesniar Vj. Klai pak istie: Taj umni mu, koji je u jedan mah vrio slubu pokladnika, namjesnika i zemaljskog suca imao se boriti ne samo protiv vlastohlepne kraljice (udovice Ivana Zapolje, A. S.) ... nego i protiv njezina roaka Petra Petrovia, koji mu je zaviao i otimao se o njegovo mjesto.98 Juraj Utiinovi je doista uao u vrtlog povijesti ne kao rubni sudionik nego kao pokreta i graditelj; inio je udesa hrabrosti zaodijevajui se u boju elinim oklopom ili zelenom kabanicom vojnikom preko bijele mantije pustinjaka pavlinskog, kako je to zabiljeeno u njegovu ivotopisu.99 Silnim zamahom poeo je Brat Juraj drutveni rad u zreloj muevnoj dobi pribliujui se punom petom desetljeu svoga ivota, kako je ve spomenuto. Ukljuio se najprije u borbu oko prijestolja kao dosljedni privrenik Zapoljin, zatim se zalagao oko pomirbe i nagodbe izmeu kraljeva, a kad je umro Ivan Zapolja nastavljao je braniti probitke malodobnog Ivana Sigismunda i majke mu Izabele; no uvijek u pogibelji da Turci odluno uine Sedmogradsku turskim paalukom. U svim tim sloenim prilikama Brat Juraj djeluje veoma ivo, ali razborito, obuen u pavlinsku odjeu i s jednostavnim potpisom redovnika. ini se zato potrebnim odbaciti miljenje o tobonjoj tenji Brata Jurja da bude vladar i samodrac.100 Veina pisaca ne osporava istinu, da je kao velikovaradinski biskup i dravni rizniar ivio istim jednostavnim ivotom kao i dok je bio redovnikom. Vojnici koji su potjecali iz puka i svi obini ljudi tovali su ga; dodue, visoko plemstvo ga je ubilo, ali puk mu se molio.101
97 Ondje. 98 Vj. Klai, Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 230. 99 A. Milin, nav. dj., 6 prema ivotopisu Utjeinovia Ostroinskog Ognjoslava. 100 Usp. Archiv fr Kunde sterr. Geschichtsquellen, 22, 175. 101 L. Jordky, nav. dj., 22. - Isti pisac zakljuuje da je prema podacima Utjeinovievih suvremenika bio ovjek koga se dananjim rjenikom naziva demokratom.
177
Miljevci 2008. Meutim, treba najprije upozoriti da je bilo zabuna meu starijim piscima oko redovnike pripadnosti Jurja Utiinovia. Na to je upozorio Nikola Benger, koji je utvrdio odakle ta zabuna. Budui da su prvi pavlini odravali pravila sv. Benedikta102 ubiljeili su neki pisci Brata Jurja meu benediktince zanemarujui injenicu da su prvi pripadnici kongregacije sv. Pavla103 prvog pustinjaka utemeljene god. 1215. u Ugarskoj, prihvatili spomenuta benediktinska pravila. Pisac pavlinske povijesti N. Benger odluno odbacuje takvu zabunu (testes ejusce rei sunt patrii scriptores Istvanus (...), aliisque, tanto amplius dem meriti, quanto rerum patriarum magis gnari).104 Ve je spomenuto da je Brat Juraj bio redovniki poglavar u Czstochowi i Ladi na aju, ali u njegovu revnost oko redovnikog ivota i bogosluja treba pribrojiti znaajno djelo koje u silovitim gibanjima reformatorskog pokreta i irenja protestantizma reljefno istie redovnitvo i privrenost Crkvi pavlina i biskupa Jurja Utiinovia. To je rimski misal koji je objelodanjen god. 1537. u Veneciji pod naslovom: Missale novum, juxta ritum, modumque sacri ordinis fratrum eremitarum divi Pauli primi eremitae, a mendis omnibus expurgatum, accentibusque veris, et marginale cottacione locorum, aptis imaginum guris interpositus illustratum. Restitution autem ubi mutilium erat, impensis reverendissimi domini fratris diligentia excusum in gratiam ejusdem ordinis subnectitur dein Iconismo: Venetiis in ocina Lucae Antonii Juntae, anno a Christo nato 1537.105 U prvi mah moe se uiniti suvinim spominjati puni naslov misala. Ali ovo djelo ima iznimno znaenje kao bogosluni prirunik, ali vie pomae utvrditi koliko je Brat Juraj bio zauzet oko bogosluja u svome Redu: oistio je i provi102 Benedikt, sveti (Benedictus - blagoslovljen). Osniva benediktinskog reda u VI. stoljeu. U mladosti je poao meu pustinjake te je uzornim ivotom privukao mnoge uenike. Napisao je pravila za zajedniki ivot i razdijelio uenike u dvanaest samostana s opatom (nadstojnikom) na elu svakoga. Temeljno pravilo (Regula) napisao je u Monte Cassinu, a ono je bilo takoer vodi za veinu zajednica zapadnog monatva. Benediktinci su kao red osnovani god. 528. Uz uobiajena tri redovnika pravila polau i etvrti - stabilitas loci - stalnost mjesta - to znai da e ivjeti sav ivot u jednom samostanu. Geslo im je Ora et labora - moli i radi. U nas je prvi samostan osnovao knez Trpimir god. 852. u Rinicama iznad Solina. 103 Pavao Pustinjak, sveti (Paulus, primus eremita). Kao mladi ivio je u Egiptu, u Tebi (Tebaldi). Za Decijeva progonstva sklonio se u pustinju. Ondje je ostao devedeset i osam godina, a prema legendi za sve to vrijeme dolazio mu je gavran i donosio pola kruha. Pridruio mu se sv. Antun opat, a kad je Pavao umro, dva su lava prema predaji - pritekla u pomo Antunu da mu iskopa grob. Pavlini (paulini) su najprije pustinjaki, a zatim samostanski red. Osniva im je sv. Pavao Pustinjak, a jamano je najstariji samostan njihov u Hrvatskoj bio onaj u Dubici, osnovan god. 1244. Zaduili su hrvatski narod iznimnom kulturnom djelatnou. 104 N. Benger, Annalium eremi - coenobiticorum ordinis s. Pauli I. Eremitae, Posonii, 1742, str. 092 doslovce na latinskom jeziku: Quod autem Martinusium professione fuisse Benedictinum nonnulli scribant cum allegato Florimundo Raemundo, hic error inde probabiliter manavit, quod quidam sparserint (inter quos Ascanius Tamburinus tomo 2. de jure Abbatum, Disp. 24 quaest. 5.) congregationem S. Pauli primi Eremitae Patachii in Hungaria Anno 1215. plantatam, vivere sub regula S. Benedicti, atque ita decepi, MARTINUSIUM quoque PAULINAE professionis virurn putaverint ad Ordinem pertinere Divi Benedicti, Caeterum enim Purpuratum hunc Praesulem ex Ordine fuisse nostro, clariora sunt documenta, quam ut in dubium jure vocari queant. Nam praeter prisca Ordinis nostri monumenta, testes ejusce rei sunt patrii scriptores Istvanus. Author Purpurae Panonicae, aliique, tanto amplius dem meriti, quanto rerum patriarum gnari. Ex scriptoribus etiam exteris accuratiores idipsum testati sunt, eluti Onuphrius Panvinius in Historia Romanorum Ponticum. 105 N. Benger, nav. dj., 193. Pisac navodi puni naslov misala kao dokaz pripadnosti Brata Jurja pavlinskom redu: Argumentum insuper est proprium olim Ordinis nostri Missale impensis ejusdem Georgii Martinusti anno Christi 1537. Venetis excusum, quod hodieque in Monasterio Rannensi conservatum ...
178
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... dio potrebnim ispravcima tekst, uresio knjigu, a sve to uinio je kao pripadnik pustinjakoga pavlinskog Reda, koji je divino favore bio biskupom velikovaradinskim. Koliko se god inilo, da je u XVI. stoljeu bio obiaj uresiti naslovnu stranicu objelodanjene knjige brojnim podacima i osobnim pridjevcima, naslovima sastavljaa i nakladnika, u naslovu ovoga misala Utiinovieva suzdrano zabiljeeno je sve to potvruje njegovu revnost oko knjige i redovnikih bogosluja. Isticanje pak u naslovu biskupstva Brata Jurja ima svojevrsno znaenje i potvruje da je doista bio poglavar biskupije velikovaradinske. Neki su naime pisci postavili pitanje njegova biskupskog posveenja.106 Meutim, M. Horvth biljei da je svakoga dana pribivao misi, obdravao je crkvenu stegu, postove, redovito je molio asoslov, revno je propovijedao i bio je dobar ispovjednik.107 Potvrda o njegovu biskupsku posveenju nije zabiljeena u do sada poznatim ispravama, ali je iz svih podataka oito da je bio sveenikom uzorna ivota. Brat Juraj, pavlin i biskup, bio je u aritu zbivanja to potvruje i pismo pape Julija III. upuenog 20. srpnja 1551. iz Rima Bratu Jurju. Papa u njemu istie zauzetost i borbu Jurjevu in turbulentissimo istius provinciae tumultu, potvruje vjernost i postojanost u katolikoj vjeri: tua in catholica religione tuenda des atque constatia te razboritost u postupcima (tua prudentia).108 Na elu velikovaradinske biskupije bio je branitelj katolianstva ad ultimum usque spiritum tam armis, quam consiliis illibatam conservavit, sauvao je do zadnjeg daha vjeru savjetima i orujem, kako spominju pisci.109 Istiu pisci takoer, da se za ivota Brata Jurja razvijala vjera u onim krajevima (Quam diu Georgius Monachus vixit, una in ea regione vivit religio).110 U doba Brata Jurja trebalo je sauvati Sedmogradsku kojom je upravljao od Turaka. U nezavidnoj igri s vjetim i monim protivnikom upravitelj Erdelja u bijeloj redovnikoj odjei uspio je svoje podruje sauvati i zatititi puk pa ga onodobni latinski pjesnik velia, da je bio stup itavog kraljevstva i pobjednik kod Segedina. Qui columen regni totius hujus erat, Turcica tota manus Segedini moenia caepit ...111 U sukobu dva svijeta, dvije vjere, dvije vojske nali su se suelice dva ovjeka gozovoo istog zaviaja: Juraj Utiinovi, sin oskudnog dinarskog kra i
106 M. Horvth, nav. dj., 384. 107 Ondje. 108 A. Krolyi, Codex epistolaris fratri Georgii, str, 253. Nakon uobiajenih rijei pozdrava papa Julije III. pie: Cum antea perspecta nobis esset tua in catholica religione tuenda des atque constantia, non mediocriter quam de tua prudentia ac pietate opinionem semper habuimus, nuper conrmarunt litterae et nuncii, ex quibus intelleximus te in turbulentissimo istius provinciae tumultu cum charissimo in Christo lio nostro rege Romanorum (i.e. Ferdinando, A.S.) omnes vires opesque tuas ad optimam causam defendendam contulisse ... 109 N. Benger, nav. dj., 195. VIII. Georgius Martinusius Transylvaniam, vera in Deum religione Hungariae conjunctam, ad ultimum usque spiritum tam armis quam consiliis illibatam conservavit... 110 Ondje. 111 Isto djelo, 197. stihovi su Gapara Brushiusa u djelu Prmata de rebus Hungariae.
179
Miljevci 2008. beglerbeg Mehmed Sokolovi, dijete bosanskog vilajeta; obojica iznimno sposobni, graditelji povijesti u sudaru i lomovima. Juraj Utiinovi Martinuevi sauvao je u sebi djedovsku vjeru i ponio je sobom kroz ivot prihvaajui redovnitvo112 i crkvene slube i asti, Sokolovi je pak djetinju vjeru zamijenio novom i kroz rodni zaviaj proao kao predvodnik osvajalakih eta. Meutim, Brat Juraj je u sukobima i okrajima s Turcima bivao pobjednikom dok ga zavist Ferdinandovaca nije pokosila u vlastitom domu; Turci se nisu domogli njegove glave, ali su ubojice poslali kralju Ferdinandu redovnikovo odrezano uho.113 Prema Ivanu Zapolji sauvao je Brat Juraj svoju odanost do kraja kraljeva ivota,114 a kad su opi probici bili u pogibelji, odluno je zagovarao pomirbu izmeu suparnika oko prijestolja.115 Kada je pak Zapolja umro, Brat Juraj se odluno zalagao za prava kraljice Izabele i malodobna joj sina Ivana Sigismunda.116 Nije ta zauzetost bila bez tekoa, ali u tome je ostao uporan, dosljedan.117 Brat Juraj nije bio pristaa Ferdinanda Habsburga118 i priao mu je nakon to je razmislio o kraljevoj vojnoj snazi koja bi mogla jamiti sigurnost Ugarske i Sedmogradske.119 Kad je odluio prii Ferdinandu uinio je to s punom odgovornosti i poduzeo je sve da ga erdeljski stalei priznaju kraljem,120 te se svi zajedniki odupru turskim osvajaima. Ali Brat Juraj ni tada ne zaboravlja da je skrbnik Zapoljina sina Ivana Sigismunda pa u posljednjoj godini ivota (4. veljae 1551.), svjestan obveza iz velikovaradinskog ugovora, eli znati: quid Majestas vestra cum lio regis facere velit.121 Meutim, sprega s Ferdinandom nije bila uspjena: nepovjerljiv i sumnjiav kralj nije vjerovao Bratu Jurju, u spletkama i zavisti nije razluio istinu od potvore to je sve vodilo k povjerljivom nalogu Ivanu Krst. Castaldu da se Fratra ukloni, ako se stvari inae ne moe pomoi.122 Tako je u dvije godine (1550. i 1551.) glava sedamdesetgodinjaka bila odreena za rtvu. Izriito ju je zatraio sultan svojim fermanom upuenom krajem srpnja 1550. kraljici Izabeli, velikau i roaku joj Petru Petroviu i staleima. U
112 Usp. Benger, N., Nav. dj., Appendix, Catalogus patrum generalium, XXXIII. 113 M. Horvth, nav. dj., 361. - S. Barabs, nav. dj., 27. 114 N. Istvny. Lib. XII. 1, 128. - (Takoer u ve spomenutim djelima Bengera, Barabsa, Vrania i drugih pisaca). 115 M. Horvth, nav. dj., 71-73. 116 Vj. Klai, nav. dj., 231. 117 Ondje: - L. Jordky, nav. dj., 21. - Pray. G. Epist. proc, 2, 48, 313, 381. - Huber, A., nav. dj., 4 (484). 118 A. Huber. nav. dj., 6: Dieser (d.h. Frater Georgius, A. S.) hatte zu den entschiedensten und thtigsten Gegnern Ferdinands von sterreich gehrt. 119 A. Huber, nav. dj., 7: Der Mnch wollte oenbar die Entscheidung hinausschieben bis sich herausstellte, ob der Knig eine Macht zusammenbrachte, welche hinreichend wre, Ungarn und Siebenbrgen gegen die Trken zu behaupten. 120 Na saboru u Weissenburgu (Karlsburgu) u studenom 1547. na prijedlog Brala Jurja upueni su poklisari caru Karlu V. i kralju Ferdinandu. koji su tada bili u Augsburgu, neka uine to mogu za spas Ugarske. - Usp. Krolyi, A., Codex ep., p. 174. Monum comit Transylvaniae, I, 230-238. 121 G. Pray, nav. dj., 230. 122 Usp. Vj. Klai. Nav. dj., 233. (Ako se inae stvari ne moe pomoi neka fratra (Jurja) pretee i neka ga radije makne s puta nego da eka kako e ovaj izvesti svoje namjere protiv njega Ferdinanda A.S.) na tetu drave i cijelog kranstva).
180
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... njemu optuuje Brata Jurja za proigrano povjerenje; spreman je mladoga princa uiniti monim kraljem (Ivana Sigismunda), ali trai glavu redovnikovu.123 U dvadesetak godina svoga dravnikog djelovanja bio je Brat Juraj u aritu zbivanja: u sukobima oko hrvatsko-ugarskog prijestolja, u otporu i vojnim pohodima protiv Sulejmanovih prodora i osvajanja, u borbi za to puniju nezavisnost Sedmogradske i bolji ivot iteljstva na podruju kojim je upravljao. Meutim, u krianjima raznih interesa, u nemilosrdnim sukobima brat Juraj uzdigao se do veliine graditelja povijesti svojim iznimnim sposobnostima, ratnom vjetinom i uspjenom, spretnom ulogom pomiritelja. Znaajna je zato Papina izjava na glas o umorstvu Brata Jurja: Je li mogue (...) da bi redovnik, sveenik, biskup o kome se svagda znalo, da je estit, poboan, savjestan: sad najedared zadnjih dvajuh mjeseci svoga 70-godinjeg ivota zloincem postao.124
6. Ratnik i pomiritelj
Odlukom svojom da pomogne Ivanu Zapolji u borbama oko prijestolja ukljuio se kako je ve spomenuto - Brat Juraj u neobino sloeni politiki ivot kroz koji je trebalo proi u ratnikoj opremi prebaenoj preko redovnike odjee. Nuno je bilo vjeto sudjelovati u pregovorima, razgovarati sa sugovornicima, uvjeravati prijatelje i neprijatelje o istoi nakana, o uvjetima ivota na podunavskom podruju. Uz pristup Ivanu Zapolji zabiljeili su pisci izjavu Brata Jurja: Kad si me ve udostojao da me pozove - u slubu svoju u nesrei svojoj, ne htjedoh da ti doem praznoruk, nego evo ti donesoh ovo (10.000 cekina, A.S.) i mene glavom, a da sam mogao vie, ja bih ti donio.125 Sadrajno ova izjava koju je Brat Juraj priopio Ivanu Zapolji tumai njegovu neposrednu i predanu slubu svome negdanjem knezu, ali je istodobno i poetak njegova ratnikog i pomiriteljskoga ivotnog puta kroz povijest. Ve je spomenuto da je Brat Juraj sa svojim etama se sukobio s Ferdinandovom vojskom kod Koica (1528.), zatim je 1530. godine branio Budim od Ferdinandove vojske i zauzimao se oko gospodarskog ivota i dohotka drave, sreivao je sudstvo i upravu.126 Budui da je svojim radom postao prvi ovjek u Zapoljinu dijelu Ugarske, nastojao je urediti to vre ustrojstvo drave.127 U neposrednoj pogibelji od turskih provala inili su se napori oko nagodbe izmeu dvojice okrunjenih kraljeva, a Brat Juraj nastojao je postii to bolje uvjete za gospodara kojemu je sluio. Uz sudionitvo brojnih posrednika bio je sklopljen sporazum, svojevrsna nagodba (30 toaka) izmeu Ivana Zapolje
123 G. Pray, nav. dj., 2, 258. - Huber, A., nav. dj., 14-15. - Monum. comit. Transylvaniae, 1, (30.) 124 A. Milin, nav. dj., 8 (prema Ognj. Utjeinoviu Ostroinskom). 125 Ondje. 126 N. Istvny, Lib. XII., 1. 128. - G. Pray, Epist. proc. 2, 48. 3. A. Huber, nav. dj., (483) 127 G. Krones, Handbuch der Geschichte sterreichs, 3, 329. .
181
Miljevci 2008. i Ferdinanda.128 Sporazum je sklopljen 24. veljae 1538. u Velikom Varadinu i Ferdinand je prema njemu priznao Zapolji pravo kraljevanja u njegovu dijelu Ugarske, a zauzvrat Zapolja se odrekao naslova nad hrvatskim zemljama dok je poslije smrti njegova kraljevina trebala pripasti Ferdinandu.129 Ve je spomenuto da je Zapolja imenovao 1540. godine Brata Jurja skrbnikom svoga netom roenog sina Ivana Sigismunda. To se protivilo odredbama sporazuma pa je nastavljena borba. U svibnju 1541. Brat Juraj predvodi ete protiv Ferdinandove vojske u borbama oko Budima. S koliko je ara vodio bitku potvruje biljeka, da e prije priznati Proroka (Muhameda) nego grad predati Nijemcima.130 Boj je bio estok i pod kraj kolovoza potuene su bile Ferdinandove ete. Ali, tada je pod Budim stigao sultan Sulejman. Brat Juraj je shvatio ozbiljnost poloaja i u prvoj polovici petog desetljea ini sve to mu je dostupno oko pomirenja Ferdinanda i Zapoljine udovice Izabele Poljske. To je bilo potrebno uiniti zbog zajednikog otpora prema Turcima.131 Vlastohlepna i nestalna kraljica Izabela nije se slagala s Bratom Jurjem u nainu voenja dravnih poslova, uskratila mu je naslov sedmogradskog gubernatora.132 Podrku je nalazila u roaku Petru Petroviu, tada upanu temivarskom i vrhovnom zapovjedniku Ugarske. Meutim, unato spletkama Brat Juraj je na saboru u Tordi (1. kolovoza 1544.) izabran za vrhovnog vojskovou i potvren je za pokladnika i vrhovnog suca.133 Njemu se pak inila pogibeljnom od borbe za vlast turska sila koja je drobila europsko tlo, postupno prodirala i osvajala drevne drave, pokoravala stoljetna kraljevstva i mrvila carstva. Napokon, sultan takoer nije prijaznim okom gledao monog Brata Jurja, jer mu je mogao smetati da Erdelj polagano skui i od vazalne kneevine uini ga turskim paalukom.134 I dok je sultan utvrivao Segedin i traio da mu se izrue gradovi Temivar, Bekerek i Beej, dotle je Brat Juraj slijedom svoga ivota ubaen u jugoistonu Ugarsku, u Sedmogradsku, pomiljao je o nagodbi s Ferdinandom, jer je veina erdeljskih stalea voljela se prikloniti Ferdinandu nego neprestance ivjeti u strahu i bojazni od Turaka. ini se takoer da je i kraljica Izabela eljela vie biti posve samosvojna i slobodna s manjim prihodima nego se kititi pukim naslovom kraljice Ugarske i Erdelja i vlasnicom krune sv. Stjepana, simbolom ugarskog kraljevstva. Povjesniar Vj. Klai tumai raspoloenje Brata Jurja u to doba rijeima: njemu je zgodnije bilo da upravlja Erdeljem u ime Ferdinandovo, nego da vazda strepi od Turaka, ili da ga zbace kraljica Izabela i njezini privrenici.135 No, pouzdanijom se ini misao, da je Brat
128 M. Horvth, nav. dj., 71-73. 129 Ondje. 130 Ondje - L. Jordky, nav. dj., 21 i sl. 131 L. Jordky, nav. dj., ondje; Brat Juraj je doznao da Ferdinand kriomice pregovara s Turcima i obea im danak, ako mu pomognu da cijelo kraljevstvo bude njegovo (god. 1538.). 132 Vj. Klai, nav. dj., 230. 133 M. Horvth, nav. dj., 280 si. - L. Jordky, nav. dj., 21-24. 134 Vj. Klai, nav. dj., 230. 135 Ondje.
182
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Juraj htio u povijesnim spletkama i podvalama sauvati nezavisnost i samostalnost zemlje kojom je upravljao.136 Franjo (Ferenc) Forgch pak pie, da je Brat Juraj bio izniman mu, koji se jednako isticao u ratu i miru te se zalagao za opstojnost Erdelja i Ugarske.137 Ve u studenome 1547. godine pobudom Brata Jurja erdeljski su stalei na svom saboru u erdeljskom Biogradu (Alba Julia) zakljuili da se poalju zasebni poklisari njemakom caru Karlu V. i kralju Ferdinandu u Augsburg, gdje su boravili na njemakom saboru, neka ih sklone da se nagode s kraljicom Izabelom i neka se dignu za osloboenje Ugarske. No, takav poticaj Ferdinand nije odmah prihvatio, jer se bojao pogaziti nedavno sklopljeni mir s Turcima pa je zato tek 8. rujna 1549. sastao se njegov opunomoenik Nikola Salm s Bratom Jurjem u Nyrbtoru Jugoistono od Tokaja. Pregovaralo se o odteti na koju bi Izabela sa sinom Ivanom Sigismundom ustupila kralju Ferdinandu svoj dio Ugarske i Erdelja.138 Meutim, nije se stiglo do ikakva sporazuma, a poloaj Brata Jurja postao je sve sloeniji, jer su ga protivnici, a poglavito Petar Petrovi, oklevetali pred sultanom da Sedmogradsku kani predati kralju Ferdinandu. Ve je spomenuto da je sultan fermanom upuenom Izabeli, P. Petroviu i staleima traio Jurjevu glavu.139 Tada je Brat Juraj pregnuo svim silama da svoju nakanu ispuni i uvrsti svoj poloaj u prepletenim zbivanjima,140 a Nikola Salm imao je pravo, kad je izvijestio Ferdinanda o svojim pregovorima s Bratom Jurjem da je sve u rukama ovog redovnika, jer kraljica osim naslova nema nikakve moi.141 Meutim, Brat Juraj nasluuje, da se odlaganje sporazuma s Ferdinandom moe pretvoriti u pogibelj koju e turski sultan i beglerbeg Sokolovi uspjeno iskoristiti. Zato je u sijenju 1551. Brat Juraj izjavio pred erdeljsko-ugarskim staleima u Velikom Varadinu da ni on niti kraljica ne mogu se vie odrati pa e im zato potraiti drugog gospodara.142 Izjava je doista izvirala iz nezavidnog poloaja, ali je bila zainjena s prizvukom potrebe da se im prije uini, poduzme neto. Ve 3. veljae iste godine sastao se u Diszegu (sjeverno od Velikog Varadina) s velikim upanom Andrijom Bthorom i Erazmom Teufelom, zapovjednikom lakog konjanitva u Ugarskoj pa im je predlagao neka Ferdinand to prije dade mladom Ivanu Sigismundu prikladnu odtetu za Sedmogradsku, Izabeli pak naknadu za miraz pa neka pripremi jaku vojsku s kojom e zauzeti spomenutu zemlju.143 Istodobno poslao je Brat Juraj zaostali danak sultanu kako bi ga primirio i uvjeravao ga je o svojoj odanosti.144
136 L. Jordky, nav. dj., 21-22. 137 F. Forgch, De statu reipublicae Hungaiae Ferdinando, Johanne, Maximiliano regibus ac Johanne secundo principe Transylvaniae commentarii 1540-1572. Monumenta Hung, hist, II. Scriptores, Tom. 16; Pest 1866. 138 M. Horvth, nav. dj., 120-180. - A. Huber, nav. dj., 6-7 - Vj. Klai, nav. dj., 231. 139 F. Forgch, nav. dj., 7. - G. Pray, nav, dj., 2, 208. - Mon. comit. Transylvaniae, 1, 307. 140 Usp. Archiv fr Kunde ster. Geschichtsquellen, 22, 175. Huber, A., nav. dj., 6. 141 Djela, ondje. 142 Klai, Vj., nav. dj., 231. 143 Usp. Pray. G., nav. dj., 230. - Huber, A., nav. dj., 7, 15. 144 O odnoajima brata Jurja s Portom usp. A. Huber. nav. dj., 3(483) gdje je zabiljeeno da je Brat Juraj spoznao nemogunost otvorene
183
Miljevci 2008. Ferdinandova vojska (6 do 8 tisua momaka) ula je krajem svibnja u Erdelj pod zapovjednitvom Ivana Krstitelja Castalda, koji je bio u kraljevoj slubi i na glasu kao vrstan vojskovoa.145 Vojska je 1. lipnja stigla u Cluj (Kolozsvr), a 4. lipnja poklonili su se zastupnici erdeljskih stalea Ferdinandu kao svome kralju. Posao oko nagodbe izmeu Izabele i Ferdinanda preuzeli su Tomo Ndasdy, Iv. Krstitelj Castaldo i Brat Juraj. Oni su poli 14. lipnja kraljici Izabeli u Szsz-Sebes kamo se bila sklonila jo u svibnju. Izabela je dugo bila neprijateljski raspoloena prema Bratu Jurju, ali je ovaj u pregovorima elio postii to povoljnije uvjete, da nagodba bude to prihvatljivija.146 Otegli su se pregovori, a kad je stigao glas da se primiu turske ete, utanaena je nagodba i potpisana 19. srpnja 1551. u erdeljskom Biogradu. Izabela je u ime svoje i svoga sina ustupila caru Karlu V. i Ferdinandu (Habsburgovcima) kao i njihovim potomcima sve to je do tada drala u Ugarskoj i Erdelju, uz to im je predala ugarsku krunu sv. Stjepana. Ferdinand je pak Ivanu Sigismundu i njegovim mukim potomcima predao lesku vojvodinu Opolje kao eko leno i zajamio mu je godinji prihod od 25.000 dukata. Budui da je ta vojvodina bila zaloena sve dok ne bude iskupljena od brandenburkog markgrofa Jurja Friedricha, preuzet je imala Izabela i sin joj grad Koice s istim dohotkom. K tomu e Ivan Sigismund uzeti za enu jednu Ferdinandovu ker. Prema ugovoru Petar Petrovi predao je svoje gradove Lipu, Temivar, Bekerek i druga mjesta u jugoistonoj Ugarskoj. Ve 6. kolovoza napustila je kraljica Izabela grad Kolozsvr sa sinom i svojim pristaama, te je otila u Koice, a erdeljski stalei proglasili su Ferdinanda svojim kraljem.147 Brat Juraj je uspjeno obavio poslove oko pomirbe i nagodbe izmeu Zapolje i njegove udovice i sina mu Ivana Sigismunda te kralja Ferdinanda. Tako je ba Juraj Utieni najvie pridonio da je Erdelj s jugoistonom Ugarskom u kolovozu 1551. doao u vlast kralja Ferdinanda.148 Posebnom svojom ispravom Brat Juraj priznao je Ferdinanda zakonskim kraljem Ugarske i obeao mu vjernost, a kralj je njemu i svim pristaama Izabele potpuno oprostio sve to su uinili u prolosti protiv njemu; Bratu Jurju
borbe protiv Turske pa je bio potreban pravi ovjek za takvu igru i prava sredstva za spas zemlje. Unato svome redovnitvu i svjetonazoru traio je mogunosti da sauva Sedmogradsku. 145 Ivan Krstitelj Castaldo, podrijetlom panjolac, roen u Italiji, stupio je u slubu Ferdinanda Habsburga. Neprijateljski je bio raspoloen prema Bratu Jurju, posebice ga sumnjiio za suradnju s Turcima. ini se, da je bio zavidan i eljan Jurjevih posjeda i imetka. Nakon ubojstva napustili su ga vlastiti vojnici pa je kriomice morao napustiti Sedmogradsku. - U ispravama spominje se pod imenom Castaldo, Castaldus, Johannes Baptista, Johannes Bapt.Castaldus. Usp. L. Gross, Die Reichsregisterbcher Kaiser Karls V. - Wien Leipzig, 1930., 95, 131, 139, 140. 146 A. Krolyi, Codex epist. fratri Georgii, 41 sq - A. Huber, nav. dj., 71. - Vj. Klai, nav. dj., 231. 147 Literatura: F. B. Bucholtz, Geschichte der Regierung Ferdinand I. (Mjesto?), 1836., 240-290. - M. Hatvani, Utyeszenich Frter Gyrgy (Martinuzzi bbornok) lete. Trtnelmi zsebknyv. Rajzok a Magyar trtnelembl. Pest, 1859., 81-462. (ime pievo je pseudonim Horvtha Mihlya). - Somogyi, A., Historia rerum Ungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606, Scriptores rerum Transylvanicarum II. Nagyszeben, 1679., 1840. - Szilgyi, S., Erdlyi Orszggylsi emlkek. Budapest, 1876.-1818. - Endes, M., Erdly hrom nemzete s ngy vallsa autonmjnah trtnete. Budapest, 1935. Vrani A., De Georgii Utissenii fratris appellati vita et rebus commentarius. - Utjeinovi, O., Lebensgeschichte des Cardinals Georg Utieinovi, Wien, 1881. Klai, Vj., Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973. 148 Vj. Klai, nav. dj., 232.
184
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... pak priznao je kralj biskupstvo velikovaradinsko, poloaj pokladnika Ugarske i sve posjede to ih je imao od Zapolje, k tome ga je imenovao vojvodom erdeljskim. Uz pomo i zalaganje cara Karla V. predloio je Ferdinand papi Brata Jurja za kardinala i prvostolnika Ugarske.149 Unato sklopljenoj nagodbi i preuzimanju Erdelja ipak Ferdinand nije posve vjerovao Bratu Jurju. Nepovjerenje su obilato poticali Jurjevi zavidnici poglavito pak I. Castaldo.150 Spletke, klevete i sumnje, koje veoma esto pokreu i usmjeravaju povijesna zbivanja jamano su odluivale kad je Ferdinand jo 20. srpnja podijelio tajni nalog Castaldu neka s Bratom Jurjem uini to trai kraljev probitak, u sluaju ako zamijeti da redovnik to snuje na propast kraljevstva.151 Ali snaga je Brata Jurja poivala na odanosti stanovnitva Sedmogradske, na vjernosti puka koji je u njemu gledao istinskog skrbnika i zatitnika.152 Prilike su se znatno pogorale kad je i Sulejman Velianstveni pregnuo obnoviti i uvrstiti svoje vrhovnitvo u Sedmogradskoj. Brat Juraj je doznao da je Ferdinand unato njegovim savjetima ve 18. lipnja poklisaru Malvezziju u Carigradu, naredio neka Porti priopi otvoreno sve to se zbilo u Erdelju. Zemlja se, naime, priklonila njemu, Ferdinandu i on je njome zavladao, a zapravo da nikad i nije bila pod turskom upravom nego je njome vladao jo od smrti Ivana Zapolje. Ferdinand je k tomu bio spreman plaati sultanu ono to su mu davali kraljica Izabela i Brat Juraj. Takav postupak uvjerio je Jurja da je Ferdinand teio samo za vladavinom nad dravom, ali da nije sposoban orujem se suprotstaviti Turcima.153 Brat Juraj je sasvim drukije postupio. Najprije, nastojao je obeanjima i isprikama opsjeniti sultana; poslao mu je u ime Ivana Sigismunda danak, kao da je potonji jo uvijek gospodar Sedmogradske; beglerbega Mehmeda Sokolovia uvjeravao je o vjernosti sultanu te da Erdelj i juna Ugarska pripadaju jo uvijek Ivanu Sigismundu, koji je otiao u Koice da se vjena s kerkom rimskoga kralja (Ferdinanda, A. S.).154 Meutim, sultan je ve zapovjedio Mehmedu Sokoloviu, rumelijskom beglerbegu,155 neka udari na Ugarsku i Sedmogradsku. U doba kad je Brat Juraj pismima uvjeravao Sokolovia o svojoj vjernosti, stajao je beglerbeg s vojskom kod Petrovaradina.156
149 A. Krolyi, Codex (...), 41 sq - A. Huber, nav. dj., 7(487) Vj. Klai, nav. dj., ondje. 150 G, Pray, Epist. proc. 2, 314. - S. Katona, nav. dj., XXI. 1103 - Horvth, M., nav. dj., 6-7. 151 Usp. Vj. Klai nav. dj., 232. 152 A. Huber, nav. dj., 16: Aber der grsste Theil der Siebenbrger, besondcers die Sachsen und Szkler wie die Adel des Landes ostlich von der Theiss harrten and Georg Seite an. Jordky, L., nav. dj., 22. 153 Usp. Vj. Klai, ondje - L. Jordky, nav. dj., 21. - M, Horvth, nav. dj., 250 i dalje. 154 A. Krolyi, nav. dj., 310 si. - Barovius, J. D., Commentariorum de rebus Ungaricis (...). Monumenta Hung, historica, II. Scriptores. Tom. XVII.; Pest 1866; u djelima Forgch, F., Thury. J., Frankni, V. i drugih pisaca ve spomenutih djela. 155 Beglerbeg - tur. beylerbeyi, sultanov namjesnik u najveoj vojno-upravnoj oblasti Usp. abanovi. H., Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI. stoljea. Godinjak Drutva historiara Bosne i Hercegovine, XI. Sarajevo, I960., 174-184. 156 Poklisar Malvezzi bio je nakon priopenja Ferdinandove poruke uhien i baen u kulu na Bosporu (jer poklisari jame za rije zadatu od svojih gospodara).
185
Miljevci 2008. Budui da je Ferdinand uputio njemake vojnike u Sedmogradsku,157 mislio je Sokolovi da mu Brat Juraj moe pomoi u ienju podruja od spomenute vojske. Prvih dana rujna 1551. preao je Sokolovi s vojskom (oko 40 tisua momaka) Dunav kod Petrovaradina, a zatim Tisu, pa je uz neznatne otpore zauzeo Beej, Bekerek, anad i Lipu, a ve je 15. listopada bio pred Temivarom. Grad je branila posada panjolskih i njemakih vojnika, a zapovjednik Stjepan Losonczy veoma je uspjeno izvodio obranu te je Sokolovi izgubio mnogo ljudi i napokon je 27. listopada uzmaknuo prema Tisi.158 Vijesti o vojnom pohodu i uspjesima Turaka zabrinule su bile Ferdinanda, poduhvat nije bio izvediv; markgrof Sforza Pallavicini doveo je sobom u Erdelj hrvatski ban Zrinski mogao poduzeti etovanje u bosanskim krajevima i tako svratiti pozornost Sokoloviu, budui da su se potonjem pridruile brojne slavonske i bosanske ete pod zapovjednitvom Ulama-bega. Ferdinand je u svoju zamisao upleo slavonskog zapovjednika Luku Sekelja, senjskog kapetana Ivana Lenkovia (tada je poeo graditi tvravu Nehaj). Meutim, takav poduhvat nije bio izvediv; markgrof Sforza Pallavicini doveo je sobom u Erdelj krajem listopada nekoliko tisua vojnika, a Brat Juraj je digao puki ustanak u samoj zemlji.159 Svu tu vojsku protiv Turaka vodili su Brat Juraj, I. Castaldo i T. Ndasdy prema Lipi (du rijeke Moria). Beglerbeg Sokolovi bio je povjerio obranu spomenutog grada i tvrave hrabrome Ulamu-begu. Posadu grada su inili 5000 momaka, a slabo utvreni varo zauzeli su ljudi Jurjevi i drugih zapovjednika na juri i poeli su opsjedati tvravu u koju se bio sklonio Ulama-beg s preostalih 1500-2000 vojnika.160 Meutim, dolo je do spora izmeu Brata Jurja s jedne i Castalda te drugih zapovjednika s druge strane.161 Posljedica je jamano bila kobna i krvava, jer pisci (meu njima i Vj. Klai)162 misle da je opreka buknula pod Lipom zavrila ubojstvom Brata Jurja u prosincu iste godine.163 Razlika je bila veoma oita u shvaanju borbe protiv Turaka openito: Brat Juraj je digao mnotvo Erdeljaca na noge za obranu zaviajne zemlje i slobode, Castaldo je pak plaeniki pristupio bojnim pohodima; Utiinovia je tjerala u bojeve e157 Juraj Utiinovi je u pismima M. Sokoloviu tumaio da su njemaki vojnici u Erdelju samo radi nemira koje su potakli nezadovoljnici. Pripomenuti treba da je sva pisma Sokoloviu Brat Juraj napisao sporazumno s T. Ndasdyjem i I. Castaldom. 158 A. Krolyi, nav. dj., pismo od 30. rujna 1550. - usp. u djelima: M. Marczali. Erdly trtnete. Budapest, 1935. - Pascu, St., Istoria Transilvaniei. Nagyszeben, 1944. - Kaspar, B., De bello pannonico {...), Vidobonae, 1762. - Bucholtz, F. B., Geschichte der Regierung Ferdinand I. (mjesto?). 1836., 240-2290. - Pray, G., nav. djelo. 159 usp. Ognj. Utjeinovi. Izprave ka ivotopisu kard. brata Gjorgja Utjeinovia prozvanog Martinusiem. Starine, JAZU, knj. XII. Zagreb, 1880.,42, 128. - Isti, ivotopis kardinala brata Gjorgia Utjeenovia, Prozvanog Martinusius. Rad JAZU, knj. LIII, str. 1-93. J. Lwencklau, Histohae musulmanae Turcorum de monumentis ipsorum exscriptae libri XVIII. Francofurti, 1591. - H. Oertl, Chronologia oder historische Beschreibungaller Kriegsemprungen und Belagerung der Stdte und Festungen in Hungern, Siebenbrgen mit Trken (...). Nrnberg. 1602. 160 Usp. A. Krolyi. Codex epist., pismo od 30. rujna 1551. - Utjeinovi, Ognj., Lebensgeschichte des Cardinals Utieenovi. Wien, 1881., 35 i dalje. - Klai, Vj., nav. dj., 233. 161 A. Lukinich. Geschichte Siebenbrgens von E. G. Tschernembl. Bcsi Magyar Trtnelmi intzet vknyve, Bcs, 1931. 162 Vj. Klai, nav. dj., 233. 163 M. Horvth, nav. dj., 363. - Pray, G., Epist. proc. 2.
186
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... lja da svijet povjeren njegovu upraviteljstvu ivi mirnije, sigurnije na rodnom tlu, a Castaldo je prislukivao potvore, spletke, koje su krijepile njegovu zavist. Uznemireni Ferdinand, osjetljiv na svako izvjee koje nije bilo sukladno s njegovim zamislima, ve je imao povjerljiv nalog neka se Fratra makne s puta, ako ini to protiv njega, to poistovjeuje s pogibeljima za dravu i kranstvo.164 Ve od 16. listopada posluao je I. Castaldo potvoru biveg tajnika Jurjeva (Pesty) da Brat Juraj eli izruiti Ferdinandove ete Turcima te s pomou sultanovom sam zavladati Sedmogradskom. Ferdinand je pak k tomu pribrojio slinu potvoru nekog mletakog trgovca koji se bio navodno povratio iz Carigrada. Nikola Benger meutim s pravom istie, da je jedini Ivan Castaldo proglasio Brata Jurja izdajicom (Unicus Joannes Castaldus proditorera armat, a quo ceteri nimium creduli hanc turbidem hauserunt opinionem).165 Tako se Brat Juraj naao silno osamljen: za Ferdinanda i njegove pristae bio je izdajicom, krivokletnikom,166 a Turci su pak traili njegovu glavu ili neka im ga se izrui u okovima (Hinc illae irae Solymanni, quibus dedit in mandatis Proceribus Transylvaniae, ut Georgium quovis occasione e medio tollendum curent, aut captam et catanis oneratum ad se mittant).167 Kad je 22. studenog zapovjednik tvrave Ulama-beg ponudio predaju pod uvjetom da ga puste slobodno proi s posadom, Brat Juraj je zagovarao ponudu predaje, jer bi se tada prije zime Ferdinandove ete mogle usmjeriti protiv Sokolovia u nadi da bi se mogli povratiti izgubljeni gradovi u Potisju. Ostali zapovjednici nisu to htjeli uti pae su drali da je takav postupak Jurjev dokaz u prilog njegove tobonje izdaje. Meutim, kad su nakon nekoliko dana poele duge ravniarske kie, a vojsci je ponestalo hrane,168 dok su se neredovite erdeljske ete poele razilaziti, nije se moglo odlagati ponudu Ulama bega. Proulo se takoer da je u pomo Lipi krenuo Mehmed Sokolovi i budimski paa Ali-beg, pa je I. Castaldo pustio 28. studenog Ulama-bega slobodno otii iz grada. No, napetost i nesnoljivost prema Bratu Jurju nije popustila. Prema nekim vijestima169 Juraj se potajno sastao s Ulama begom nakon predaje Lipe kako bi ga sklonio da se vrati preko Beeja i Bekereka. Zapravo je htio tako ostvariti zamisao da progonei Turke vrati spomenute gradove. Nakon dogaaja oko Lipe gdje se Brat Juraj istakao svojom sranou170
164 Prema madarskim i njemakim piscima Vj. Klai je u svome djelu sir. 233 zabiljeio ponovljeni nalog Castaldu: Ako se inae ne moe stvari pomoi, neka fratra (Jurja, A. S.) pretee i neka ga radije makne s puta nego da eka kako e ovaj izvesti protiv njega na tetu itave drave i cijeloga kranstva. 165 N. Benger. Annalium eremi - coenobitorum (...). Posonii, 1742., 195-196. 166 Pismo I. Castaldu kralju Ferdinandu; Szszsebes, 16. listopada 1551. - Pray, G., Epist. proc. 13; - pismo S. Pallavicinija kralju Ferdinandu, Lipa 30. studenoga 1551. - usp. Pray, G., nav. dj., 2, 314. 167 N. Benger. nav. dj., 196. Istvny, N., nav. dj., 182 (ad annum 1550.). 168 Ferdinandova vojska nije imala niti tekih topova za uspjenije napade. Tlo je bilo raskvaeno, natopljeno zbog dugih kia pa je pokret momadi bio veoma otean kao i doprema hrane. 169 Usp. Vj. Klai, nav. dj., 233. - J. Lwneklau, Histoiae muslimanae Turcorum de monumentis (...), Froncoforti, 1591. - Krolyi, A., Codex, epist, 342 st. 170 A. Milin. nav. dj., 7 (prema podacima iz djela Ognj. Utjeinovia).
187
Miljevci 2008. treba za razumijevanje Jurjeve osobnosti i postupaka spomenuti dva pisma. U prvom pismu 4. prosinca 1551. pie kralju Ferdinandu: Zato mi nakon predaje Lipe nismo neprijatelja progonili te smjesta poli osvajati Beej i Bekerek, doznat e vae velianstvo u svoje vrijeme. Sada su nae ete zbog dugotrajne podsade i nepogode vrlo izmorene, te su vojnici koji su ovaj put dugo sluili, puteni svojim domovima. Hoe li nastaviti rat ili ne, zavisi o odluci vaeg velianstva; ako bi se htjelo ratovati, morala bi se podii nova vojska i to prije sazvati sabor na koji treba vae velianstvo doi osobno.171 Dva dana zatim, 6. prosinca opet u pismu kralju potie ga, neka to prije sazove ugarski sabor i odredi gdje bi se kralj mogao sastati s njime; javlja mu da je urekao erdeljski za 21. prosinca, a uskoro e skupiti takoer sabor za istonu Ugarsku.172 (Bio je to sabor na koji saziva nije stigao nikada). Zanimljivo je takoer, da je 7. prosinca poslao Brat Juraj svu svoju korespondenciju s Mehmedom Sokoloviem.173 Ferdinand je 14. prosinca (iz Graza) odgovorio Bratu Jurju da se slae sa svim to je uinio i iznosi njegovu razboritost. Car Karlo V. je takoer uputio pismo Bratu Jurju kao odgovor na zahvalnicu Jurjevu to ga je preporuio papi za kardinala. Car mu pie: Ti se istie svojim duhom nad sve sveenike ovoga vijeka, jer ti brani kranstvo svojim savjetom i miicom protiv bijesu nevjernika.174 Naalost, ni jedno od spomenuta dva vladarska pisma Brat Juraj nije proitao, nisu ga zatekla iva. Ostali su arhivska graa. Prema biljekama i postupcima Brata Jurja u prosincu 1551. motritelj moe lako utvrditi da je veliki ratnik i pomiritelj, veliki dravnik svoga doba i zatitnik svoga naroda elio urediti raune. Kao da je naslutio skori dan svoga skonanja. Svoj banderij od 1500 momaka to ga je vodio kao erdeljski vojvoda raspustio je Brat Juraj nakon predaje Lipe. Uza se je zadrao tek svoju tjelesnu strau i spremio se na put na ureeni sedmogradski sabor u Vsrhely. Prema predaji bio je smiren, a usput je elio svratiti u svoj grad Vinicu175 (Alvincza, Vintu de Jos). Ondje je doekao i primio kao goste I. Castalda i S. Pallavicinija koji su vodili svoje ete u zimske stanove.176 Kardinal jo neogrnut grimizom i gospodar Sedmogradske primio je goste, pa je elio susret proslaviti i dolino ugostiti svoje posjetitelje u nedalekom erdeljskom Biogradu (Alba Juliji). Neoprezan, onamo je poslao radi pripreme doeka najvei dio tjelesne strae i sluinadi.177
171 A. Krolyi, nav. dj., pismo od 4. prosinca 1551. 172 Isto djelo, pismo od 6. prosinca 1551. 173 SfA, Fasz. 75. - Krolyi. A., isto djelo. - Klai. Vj. nav. dj., 233. 174 Ista djela, ondje. 175 Vinica (Alvincz, Vintu de Jos) bio je Jurjev grad na lijevoj obali rijeke Moria. Brat Juraj je rado boravio ondje. 176 Prema arhivskim izvorima i miljenjima pisaca I. Castaldo i S. Pallavicini su trebali dogovoriti se i ugovoriti zimovnike za vojsku. No jamano je urota prije skovana pa je nezatiena kardinala najlake bilo umoriti u njegovu domu gdje nije bilo ni strae ni sluinadi. 177 Opis doeka i raspoloenja u Vinici usp. Gy. Lissk. Aranykgy. Budapest, 1970., 9-59. Roman je pisan prema arhivskoj gradi i objelodanjenim ivotopisima Brata Jurja.
188
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Urotnici i zavidnici odluili su skonati Brata Jurja u njegovu vlastitom domu. Jutrom 17. prosinca178 ulo je 150 Talijana i panjolaca kroz otvorena vrata u grad, zauzeli su sve ulaze i vrata. Pallavicini je pak sa dva panjolska i est talijanskih asnika uao u predsoblje erdeljskog gospodara. Marko Antonije Ferrari, tajnik Jurjev uao je sa spisima u ruci u kardinalovu radnu sobu. Prema M. Horvthu, kardinal je stajao ispred radnog stola na kojemu je bio otvoren asoslov, dnevnik, pribor za pisanje i pjeana ura (jamano je prije polaska na put molio sveenike hore - asove).179 Pozvao je tajnika neka mu prie i preda spise,180 a kad se u njih zadubio, zadao mu je Ferrari bodeom dva udarca u zatiljak. Krepki starac bacio je napadaa pod stol. Ali provalili su ostali urotnici s Pallavicinijem te su ga ranili na vratu i licu. Prema nekim piscima Brat Juraj je uzviknuo: Brao, to radite?,181 dok mu trei stavljaju u usta: to sam zla uinio?182 Prostrijeljen s lea Brat Juraj se sruio na tlo zazivajui: Isuse ... Marijo ....183 Jedan od sudionika umorstva (Mercada) odrezao je mrtvome kardinalu desno (dlakavo) uho,184 da ga poalju kralju. U svome izvjeu Ferdinandu I. napisao je I. K. Castaldo: A placido a dios de quitar del mundo a fray Giorgio (Svidjelo se Bogu da Brat Juraj napusti svijet);185 no zaboravio je spomenuti istinu, da je kao urotnik pogazio i prekrio temeljno, ljudsko pravo gostoprimstva. Mrtvo tijelo kardinalovo lealo je na istome mjestu umorstva kroz 70 dana,186 a tek onda su ga kanonici187 albajulijskog kaptola zakopali u grobnici stolne crkve. Na grobnom kamenu napisano je: Omnibus moriendum est (svi moraju umrijeti).
7. Nakon umorstva
U skladu sa svojim makijavelistikim ponaanjem Ferdinand Habsburg je potpisao Utiinovievu smrtnu osudu u pismu od 20. srpnja 1551. koje je
178 Usp. A. Bechet, Histoire du ministre du cardinal Martinusius (...) Paris. 1715., 405. biljei da je umorstvo bilo 19. prosinca, to je pogreno. Horvth M., nav. dj., 361. - Svi pisci ivotopisa Brata Jurja suglasni su da je ubojstvo uinjeno 17. prosinca, to potvruje pismo 1. Castalda kralju Ferdinandu istoga dana. - Usp. Krolyi, A., nav. dj., pismo 17. prosinca 1551. 179 M. Horvth. nav. dj., 361. 180 Vj. Klai, nav. dj., 235. 181 U ivotopisima Ognj. Utjeinovia. - usp. Milin A., nav. dj., 8. 182 Gy. Lissk, nav. dj., 65. 183 Svi su ivotopisci sloni u tome, da su spomenute rijei bile posljednje Jurja Utiinovia. Smrt je bila muenika: pojedinosti o ranama, o udarcima se dopunjuju, ali potvruju okrutno umorstvo. 184 Od djetinjstva imao je Juraj Utiinovi dlakavo (rutavo) uho. Madarski pisac Kuban E., dao je naslov svome romanu: Fratar rutava (dlakava) uha. (Kuban, E.. A szrs fl bart (...). Timisoara, 1942. - Usp. Horvth, M., nav. dj., 361. - T. J. H. Mar, Posmrtnica o muenikoj smrti kardinala Jurja Utiinovia, VI. (1982.), 1(10), 14-18. 185 A. Krolyi, Codex epist. Pismo I. K. Castalda, 17. prosinca 1551. Horvth, M., nav. dj., 362. 186 Usp. A. Bechet, nav. dj., 418. - L. Szab, Spomen brata Jurja u enstohovi. Miljevci, IV. (1980.), 1, 15. - U svih pisaca ivotopisa Brata Jurja koji su spomenuti u ovom radu potvren je podatak da je mrtav leao 70 dana neukopan. 187 Usp. Mar, T.J.H., nav. dj., str. 17. pisac spominje posebice naddekana albajuliskog Mirka Vegedija.
189
Miljevci 2008. uputio vojskovoi markizu Giambattistu Castaldu. U njemu doslovce pie: (...) premda se nadamo da e se Frater Georgius dobro i vjerno ponaati kako i dolikuje dobru ovjeku, uza sve to ti ipak poruujemo i nalaemo, ako sigurno dozna, da on neto snuje na nau oitu propast, da onda u tom sluaju protiv njega postupi i poduzme ono to bude zahtijevala nuda naega kraljevstva i naih vjernih podanika: (time) e izvriti nad njim Nau volju.188 Nema nikakve sumnje da je spomenuta kobna uputa dovela do krvave prosinake noi u Alvinczu.189 Treba se prisjetiti da je Ivan Zapolja (Zapoljski) izvukao Brata Jurja iz pavlinskog samostana u Ladi na aju (Saj-Ld) 1527. godine. Trinaest sljedeih godina bio je Brat Juraj najboljim savjetnikom i suradnikom Zapoljinim. Od god. 1534. Utiinovi je velikovaradinski biskup (Nagyvrad) i rizniar ugarske kraljevine. Poslije smrti Ivana Zapolje (1540.) postao je skrbnikom i odgojiteljem mladog Ivana igmunda. Na saboru u Tordi (1544.) izabran je za glavnog zapovjednika vojske, rizniara i vrhovnog suca. Uspon redovnika mogao je i morao izazvati u neslonu kraljevstvu, meu zlobnim i krivokletnikim velikaima zavist koja je bujala do osvetoljubivosti. Poglavito kad je ugovorom u Mhlenbachu 15. sijenja 1551. odstupio Utiinovi u ime kralja Ivana Sigismunda kralju Ferdinandu Ugarsku i Erdelj.190 Kralj Ferdinand I. jamano u znak zahvalnosti predloio je papi Juliju III. neka proglasi Brata Jurja kardinalom. Predloio ga je 4. kolovoza 1551., a Papa ga je 12. listopada iste godine uinio stoernikom Crkve.191 Kraljeva nagrada stoernikim grimizom bila je jamano himbena, jer ne ogrnuvi grimiz Brat Juraj je ezdeset i est dana poslije promaknua ubijen. Novi je kardinal poginuo pod udarcima maeva i bodea ubojica koje je poslao zahvalni kralj Ferdinand I. Trebalo je pripomenuti poneto o slijedu dogaaja kako bi se moglo upitati: to se dogodilo u kralju i oko njega te je naglo promijenio svoje miljenje i ponaanje prema Utiinoviu? Psiholozi bi moda utvrdili da je kralj bio labilna osoba, oteen u psihikom ivotu. Jednostavniji bi ljudi mogli zakljuiti da je bio prevrtljivac, nedostojan kraljevskog poloaja i moi. No, domiljanja mogu biti zanimljiva, ali sigurno Ferdinand I. nije vjerovao Jurju Utiinoviu: moda mu je bio zavidan (Brat Juraj je bio doista sposoban, poznat i priznat medu iteljima Sedmogradske), moda ga se bojao (bio je moan i sposoban vojskovoa), moda ga je pohlepa uputila zloinu (prialo se o bogatstvu poglavara Sedmogradske), moda... Koliko je osjetljivost kraljice Izabele, Zapoljine udovice, pridonosila kraljevoj sumnjiavosti moe biti zanimljivo, ali mrtva stoernika ne moe oivjeti.
188 O. Utjeenovi, ivotopis kardinala brata ora Utieenovia, prozvanog Martinusius, Rad JAZU 53. Zagreb, 1880., 88. 189 Alvincz, mad.; Viritu de Jos. rumunj.; Vinica, hrvatski. 190 E. Laszowski, Utjeinovi Martinuevi uro (Utiessenovich-Martinuzzi). Znameniti i zasluni Hrvati (...), 71. 191 Gulik-Eubel, Hierarchia catholica Medii et Recentioris aevi. III. Mnster. 1923., 32, nota 6.
190
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Ve je spomenuto, da je Brat Juraj u politikoj igri izmeu Sulejmana nazvanog El Kanuni (Zakonodavac) i Ferdinanda Habsburga vrlo umijeno, oprezno i spretno poszigao slobodu Erdelja, stanovitu neovisnost. Primao je dodue turske asnike, aue, izaslanstva. Ali esto je postupao u dosluhu s Ferdinandom. No, u razmatranju umorstva Brata Jurja nehotice se namee razloito pitanje: koja je razlika u postupcima kranskog, zapadnoeuropskog vladara i muslimanskih vlastodraca? O ozbiljnom pitanju rasprave nisu moda uvijek usklaene, ali treba upozoriti na nekoliko injenica: unutar turske drave moglo (je) biti isto kranskih autonomnih krajeva i upa: u Poljicima u Dalmaciji izmeu Splita i Omia mogao je od muslimana stanovati samo emin (ubira poreza),192 a slino je bilo oko Letnice (skopska Crne Gore) i drugdje. K tomu treba imati na umu da su Turci imali vazalne drave koje su ostale kranske bez ikakva islamiziranja tamonjeg iteljstva: Vlaku (od 1411. do 1877.), Moldavsku (od 1504.) i s Papinim doputenjem Dubrovaku Republiku (od 1526. do 1806.). Polumjesec je imao u tome psiholoku prednost pred protivnikom sa Zapada, koji je u ime raznih kranskih smjerova (primjerice protestantskih) meusobno obraunavao vrlo okrutno. K tomu, Habsburg je osim obrane kranstva branio dinastike, osobne, centralistiko-kraljevske probitke i ciljeve. Razmiljanja o dva teokratska sustava: Respublica christiana i Respublica islamica u nae vrijeme su uistinu zanimljiva i pouna.193 Treba se nadati da e povijesni sluaj Utiinovi pomoi znanstvenim istraivanjima protumaiti sloenost odnoaja izmeu krana (familia Christiana) i islamskih upravljaa tijekom stoljetnog suivota na hrvatskim i srednjoeuropskim podrujima. Papa Julije III. bio je silno iznenaen umorstvom Brata Jurja i razloito se upitao: Je li mogue da je vjerojatno na golo svjedoanstvo kletih ubojicah, da bi redovnik, sveenik, biskup, o kome se svagda znalo da je estit, poboan, savjestan: sad na jedared zadnjih dvajuh mjesecih svoga 70 godinjeg ivota zloincem postao?194 Papa je o umorstvu govorio u konzistoriju 18. sijenja 1552. te kralja Ferdinanda i ostale sudionike u zlodjelu udario kaznom excommunicatione maiore.195 No, caru Karlu V. i kralju Ferdinandu I. uspjelo je zadrati proglas bule izopenja. No, ve je 30. sijenja 1552. bio ad cautelam apsolviran dok se sluaj ne proui.196 Zatim je ustrojeno posebno povjerenstvo na elu s bekim nuncijem Jeronimom Martinegnom. No, pravniki je postupak bio nepravilan (prouavanje spisa upuuje na takav zakljuak), ali je Papa u listopadu 1553. odrijeio kralja Ferdinanda i sudionike u ubojstvu od izopenja najprije pod uvjetom (ako su optube istinite), a 14. veljae 1555. sasvim (nullas censuras nullasque poenas incurrisse neque mereri ...).197
192 St. Stanojevi, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatska-slovenaka. III. Zagreb. 1928., s. 562 (lanak Poljica) 193 R. Mantran. Histoire de la Turquie. Paris, 1968. (Que sais-je? 539) - J. Bainville. Histoire de la France, Paris, 1962. - P. Beli, Atentat na kardinala Utiinovia i sveti Ignacije Lojolski. Zbornik Synthesis theologica. Zagreb. 1994., 545-576. i dr. 194 O Utjeenovi. nav. dj., rad JAZU 54., 34. 195 A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium, II. Zagreb. 19875., 15, 17, 20, 21, 23-27. 196 L. Freihern von Pastor. Geschichte der Ppste seit dem Ausgang des Mittelalters, I-X. Freiburg. 1962, 1965. - GP. 6, 128. n. 6. 197 O Utjeenovi, Izprave k ivotopisu kardinala br. ora Utieenovia prozvanog Martinusiem. Starine 12. Zagreb. 1880., doc. 17, str. 127.
191
Miljevci 2008. Naviru, dakako, vrlo razliite misli o tobonjoj krivnji kardinala Utiinovia i o pravnoj valjanosti Martinegnova istranog postupka. No, Brat Juraj je bio lano osumnjien za veleizdaju, urotu protiv Habsburga. Ne treba biti Hrvat i braniti Brata Jurja, jer Ludwing von Pastor izriito pie, da je 12. listopada 1551. der kroatische Paulinermnch Georg Utissenich bio imenovan stoernikom Crkve, ali der seine Wrde nur kurze Zeit genoss, da er am 17. Dezember 1551 unter dein falschen Verdachte, mit den Trken verrterische Verbindungen zu unterhalten, von den Bevollmchtigten Ferdinands I. ermordet wurde ...198 Slina uvjerenja napisali su brojni drugi, poglavito maarski znanstvenici (primjerice K. Juhsz) spomenuti u popisu literature. O istranom postupku u sluaju Brata Jurja, posebice o udjelu isusovakog zaetnika sv. Ignacija Lojolskog objelodanjena je nedavno vrlo znaajna rasprava Predraga Belia. Osim arhivske grae iz isusovakih zbirki, Beli je unio u raspravu niz vrlo zanimljivih razmiljanja o prilikama onoga doba. Tragina osobna i politiko-dravnika sudbina Jurja Utiinovia potresla je onodobne uglednike, ali poglavito itelje Sedmogradske. Potakla je smrt Brata Jurja brojne spisatelje i umjetnike. Napisani su o njemu romani,199 tragedije,200 naslikani su pojedini prizori iz njegova ivota.201 Sauvane su bile u nas Utiinovieve slike u franjevakom samostanu na Visovcu, zatim u pavlinskom samostanu u Kamenskom,202 a znaajan je portret u Drakovievu dvorcu u Trakoanu. U Hrvatskoj su prikazali Brata Jurja akademski slikar Bruno Buli i kipar Kruno Bonjak.203 Meutim, ve je na skupu u Miljevcima u svibnju 1982. bilo istaknuto da bi uputno bilo pokrenuti postupak za beatikaciju. Posebice se za to zaloila Smiljana Rendi, istiui da bi trebalo uznastojati oko proglaenja blaenim i svetim fra Jurja Utiinovia, Hrvata, biskupa, pavlina, kardinala, ugarskog dravnika iz XVI. stoljea (...).204 Uz prisjeanja na velikana svjetske povijesti generala de Gaulla iju je svetost vojskovoe i dravnika osloboditelja Francuske isticao kardinal Jean Danilou i usporeivao ga sa sv. Lujom, francuskim kraljem, i svete Jeanne dArc. Razvila je spisateljica svoja razmiljanja o svetoj kruni ugarskoj koju je Juraj Utiinovi, hrvatski plemi i ugarski dravnik, predao kralju Ferdinandu Habsburkom prema ugovoru izmeu istog Ferdinanda i tada ve
198 L. Freihern von Pastor, nav. dj., ondje. 199 Primjerice: Gy. Lissk, Az aranykgy. Budapest, 1970. - L. Passuth. Vz tkrre krnikt vinni. Budapest. 1980. i dr. 200 Primjerice: J. Drvai. Martinuzzi (Gyrgy). Gyngys, 1921. - L. Cselfei, Utyeszenics bbornok. Budapest, 1938. i dr. 201 U Czstochowi u pavlinskom samostanu redovnici su slikarski zabiljeili mueniku smrt svog subrata i priora Brata Jurja. Imena slikara nisu poznata. Od madarskih umjetnika koji su slikali Utiinovia treba spomenuti Lajosa Hidka, Gyulu Krolya, Than Hrona i dr. U nas se u dvorcu Trakoanu, gdje je ivjela Jurjeva sestra Ana, nalazi vrlo lijepi portret Kardinalov (ulje na platnu). Ana je bila udata za grofa Bartolomeja Drakovia. 202 H. G. Jurii. Kardinal Juraj Utiinovi u umjetnosti. Zbornik Miljevci, str. 87-93. - U lanku je pod 12. opisana slika Gy. Krolya na kojoj je lik Brata Jurja koji dri Misal pavlinskoga reda to je Utisinovi dao tiskati 1537. Slika je velika 85x65 cm. A uvala se do domovinskog rata (1991.) u Kamenskom. 203 Nav. dj., ondje. 204 S. Rendi, to bi se potvrdilo kanonizacijom Jurja Utiinovia, Zbornik Miljevci, 94. Nav. dj., ondje.
192
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... pokojnog kralja Ivana Zapolje (o emu je ve bilo spomena); podsjetila je takoer da je ta kruna od 1102. do 1918. bila i vrhovni znak hrvatske dravnosti.205 S. Rendi razmilja o plemikoj vjernosti Jurja Utiinovia, o posebnom milosnom daru bratstva, o teologalnoj kreposti ljubavi njegovoj u okrutnom vremenu, poglavito o njegovoj pokornikoj i redovnikoj strogoi. U posljednjim godinama ivota isticao se u Brata Jurja osjeaj pravednosti i milosra to potvruju njegova pisma Ferdinandu (rujan 1551.). Svoja razmiljanja o Bratu Jurju i poticaj za pokretanje postupka za beatikaciju saela je Smiljana Rendi u etiri toke: najprije bi se potvrdilo da katolika svetost nije izvanpovijesna, zatim da sveti dravnici i vojskovoe nisu nikakve deformacije nego rastu iz srca katolikog osjeaja vjere; priznalo bi se da zemlje Jagelonskog pojasa u kojima je djelovao Brat Juraj (Hrvat, pavlin u Poljskoj, biskup i dravnik u Ugarskoj) jesu tvrdi granini izrazi formacije nacionalnih bia i - konano - potvrdilo bi se da Crkva ima svoja evaneoska mjerila kojima sudi i povijesne grijehe naroda i istaknutih pojedinaca meu njima.206 Brat Juraj je sasvim pouzdano zasluio svojim ivotnim djelom, poglavito muenikom smrti priznanje, odlije koje pripada ugodnicima Bojim i velikanima duha, kreposti u svagdanjoj ivotnoj borbi.
8. Zanimljive pojedinosti iz ivota i rada Brata Jurja

Meu zanimljivim pojedinostima iz ivota i rada naega Brata Jurja treba najprije istaknuti njegov osjeaj pripadnosti narodu iz kojega je potekao. Ve je spomenuto u radu kako je za ivota i muenike smrti bio infans Croatiae te da je uvijek priznavao, da je natus de stirpe Croata. Uklesao je to priznanje u kamen iznad ulaza u svoj dom neka namjernik i gost ne bude u zabludi.207 Budui da su neki pisci krivo biljeili o podrijetlu Jurjevu (Georgii hujus Cardinalis Fratrem Germanum), pavlinski ljetopisac N. Benger je odluno utvrdio podrijetlo i narodnu pripadnost Brata Jurja spomenutim uklesanim natpisom na ulaznim vratima u dvorcu u Szamos jvru.208 Brat Juraj je, dakle, bio na hrvatski sunarodnjak koji je u mladoj dobi krenuo u svijet da svoju mladost, muevnu i zrelu dob daruje u slubi velikim idealima u ivotu koji mu nije bio sjajan. Takav je ostao do kraja ivota, do posljednje rijei koju je izgovorio. U prilog tome treba zabiljeiti da su u Bekome dravnom arhivu (sterreich, Staatsarchiv, StA Wien) sauvani zapisnici sasluanja
205 Prvi ostrogonski nadbiskup eh Rudla, benediktinskim imenom Askerik, donio je spomenutu krunu iz Rima od pape Silvestra II. Svako se pak njeno odnoenje s ugarskoga dravnog podruja dralo protuzakonitim. 206 Usp. S. Rendi, nav. dj., 115. 207 Na ulaznim vratima u svome dvorcu u Szamos jvru uz klesani grb Brata Jurja latinski je natpis: Frater Georgius infans Croatiae, Episcopus varadiensis et thesaurarius regae majestatis. MDXXXX. Hrvatski slobodni prijevod vidi Miljevci, V. (1981.). 2 (9) 15. Ondje je objelodanjen puni latinski tekst s pokrajnih vrata istoga dvorca kao i hrvatski prijevod. - Ovaj drugi latinski natpis objelodanio je Nikola Benger, nav. dj., 194. 208 N. Benger. nav. dj., 194-195.
193
Miljevci 2008. na Jurjevu dvoru nakon njegova umorstva. Ondje je zabiljeeno, da je tuma prevodio ispitivaeva pitanja na hrvatski jezik (in lingua dalmatica) kako bi sasluane osobe mogle razumjeti.209 Oito je Brat Juraj do kraja svoga ivota bio okruen u dalekoj Sedmogradskoj svojim sunarodnjacima i zemljacima kojih se nije stidio. Spomenuto je takoer u ovom radu da je Brat Juraj ostao do kraja jednostavni pavlin koji je zrelom odlukom obukao redovniku odjeu i nosio je neprestance za ivota u svim prigodama: preko nje je navlaio oklop, u njoj je odlazio na pomirbene pregovore, u njoj je predsjedao vijeanjima i saborima. Obavljao je redovnike slube samostanskog priora, ali nikada nije bio generalom svoga Reda na to je takoer upozorio N. Benger.210 Iz pavlinskoga samostanskog razdoblja ivota Brata Jurja posebice treba istai spomen sauvan u jasnogorskom samostanu u Czstochowi (Poljska).211 Na zidovima iznad glavnog ulaza u samostan sauvane su slike iz ivota Brata Jurja. Sedam ih je, a istraivanja poljskih povjesniara umjetnosti upuuju na zakljuak da su naslikane sedamdesetak godina nakon Jurjeva ubojstva. Pet slika raeno je na zidu, a dvije su na platnu. Sadrajno tri su slike vezane za tragini Jurjev svretak, ali L. Szab misli da nisu povijesno pouzdane.212 Na prvoj slici prikazan je Brat Juraj meu braom, na drugoj predaje ugarsku krunu Ferdinandu I. u nazonosti kraljice Izabele, na treoj pak papa Julije III. s obje ruke dri kardinalski eir nad glavom Brata Jurja; umorstvo Jurjevo je naslikano na etvrtoj a na petoj je Brat Juraj na odru. - Na drugom katu czstohowskog samostana dvije su slike sadrajno vezane za ivot Brata Jurja. Na jednoj je prikazan Brat Juraj kao skrbnik kraljevia Ivana Sigismunda, na drugoj pak opet naslikano je umorstvo Brata Jurja. Spomenute dvije slike su raene - kako je spomenuto - na platnu.213 Zavidnici i zlobnici Brata Jurja mislili su ne samo o njegovu usponu na drutvenoj ljestvici,214 nego da je i veoma bogat. Budui da je bio kraljevski namjesnik, velikovaradinski biskup i dravni rizniar takve primisli mogle su biti u glavama njegovih protivnika. Meutim, kad je nakon umorstva uinjen popis imetka i sadraj pojedinih pretinaca njegova radnog stola iznenadio se i I. Castaldo i popisivai. Zapisnik o svemu to je bilo in ladula propria Reverendissirni Domini Varadiensis ... in camera sua habuit, fuerant repositi... nije
209 StA, Wien, Fasz. 75, zapisnici o sasluanju Katarine, sestre Jurjeve, Nikole, katelana, Franje qui fuit capitaneus, Ivana i drugih. 210 N. Benger, nav. dj., Catalogus patrium generalium (appendix) XXXIII. i XLIII, - Doslovce latinski: P. Stephanus - eo nomine quartus, cognomento de Lorandhaza, ex Gyengyessino cap. 66, ad Annum 1484. electus anno 1496. et secunda rursus vice anno l506. quo GEORGIUS MARTINUSIUS Ordini Proto-Eremitico in Monasterio Ladensi nomen dedit. juxta P. Eggerer pag. 306. Demum pretiosa morte (cujus seriem refert memoratus Eggerer pag. 276) oblit anno 1512. P. Gregorius - ejus nominis quartus, electus 1551. Quo itidem anno exeunte Eminentissimus Cardinalis GEORGIUS MARTINUSIUS gladiis impiorum, thesauris ejus inhiantium, indigna caede subilatus est, anno vero sequenti 1552. B. Peter Stanislaus Oporovius transiit ad Superost. 211 L. Szab, Spomen na brata Jurja u enstohovi, Miljevci, IV. (1980.) i (6). 14-17. 212 Ondje. 213 Opis pojedine slike vidi u spomenutom lanku L. Szaba. 214 Horvth, M., nav. dj., 3: az alacsony sorsbl magasra emelkedettek ...
194
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... potvrdio nade urotnika, jer je bila neznatna koliina veih i manjih zlatnika (numismata magna auera aliquot), prstenovi biskupovi, novii i serpens aureus - zlatna zmija, po kojoj je roman Gy. Lisska dobio svoj naslov.215 I. Castaldo u pismu kralju Ferdinandu I. upuenom 30. sijenja 1552. (umoreni Kardinal jo nije bio ukopan) izvjeuje o preuzimanju imutka Brata Jurja i priznaje kako je iznenaen koliko je malo posjedovao pokojnik, a bile su kruile glasine o njegovu silnu bogatstvu.216 - Brat Juraj bio je vrstan gospodar pa je kao pokladnik ozdravio gospodarski dravu to mu priznaju suvremenici (Valentin Farka u pismu Tomi Ndasdyju, 1534.),217 ali nita nije uinio protiv estita i potena rada za ope dobro. Meu zanimljive podatke iz ivota i rada Brata Jurja treba spomenuti njegov postupak prema ljudima, poglavito prema vojnicima. Nedavno je to saeto zabiljeeno rijeima: Suvremenici ga nisu voljeli. Dapae, mnogi su ga mrzili i klevetali. Juraj se, naime, uvijek najbolje osjeao u drutvu siromanih i prezrenih kmetova, premda bijae visoki crkveni dostojanstvenik. Posjeivao je svoje vojnike, rado je sluao njihove pjesme, dapae esto sudjeluje u njihovim borbama i vjebama. Ferdinand poruuje da je kransko plemstvo krivo za katastrofu kraljevstva. Turci su obeavi kmetovima slobodu zadobili njihove simpatije.218 Juraj je svojom vidovitou za nekoliko stoljea pretekao miljenje svoga doba.219 Mislim, da je u prvim reenicama zanemarena istina koja je ve spomenuta u ovom radu; velikai, visoko plemstvo teko je podnosilo Jurja Utiinovia koji se svojim zalaganjem i sposobnostima vinuo iznad onih koji su roenjem i batinom bili visoko na drutvenoj ljestvici. Istina je meutim to je takoer ve spomenuto da su puk, vojnici i asnici iz naroda, nie plemstvo gledali u Bratu Jurju svoga zatitnika i zagovornika. Zanimljivo je takoer miljenje o Bratu Jurju i razlozima njegova umorstva to ga je nedavno napisao ve spomenuti Gy. Lissk, postavljajui pitanje: zato je kralj ubio Jurja: Zato to je Brat Juraj god. 1551. traio i zahtijevao osloboenje kmetova. Traio je neka se odmah ozakoni osloboenje i objavi na dravnom saboru Te godine, 24. rujna pisao je Castaldu, vojskovoi carskih i kraljevskih vojska, neka zajedno s Ndasdyjem pie kralju i poure osloboenje seljaka220 Jamano je i to mogao biti razlog, ali ne jedini, umorstvu Jurjevu. Brat Juraj, davno roeni ovjek na naem kru, borio se poput svih lanova svoje obitelji protiv Turaka. Njihovim pravim saveznikom nikada nije bio, ali bio je takoer protiv Habsburgovaca i njihove politike. Protegnut na kotau
215 StA. Fasz. 75 Anotacio bonorum qui erant in ladula episc. Varadiensis, nr. 12 - Usp. pismo Iv. Castalda kralju Ferdinandu 30. sijenja 1552. o preuzimanju imetka Brata Jurja. 216 StA. Fasz, nr. 14/5: (...) vere miror et stupefactus remaneo quomodo tam pauca reperxa sint respectu multorum quae fama erat hie asaervata esse ... 217 Usp. Pray, G., Epist. proc. 2, 48. - Papp, G., Vaj mely csodlatos vala blcsessge, Npszabadsg, srijeda 27. sijenja 1982., str. 7. 218 Misao koja je ovdje istaknuta zabiljeena je u pismu Brata Jurja upuenom kralju Ferdinandu 31. oujka iz Enyeda. Govori o Rascianima - koji su se priklonili Turcima. - usp. Krolyi, A., Codex epist., pismo br. 142. 219 L. Szab, Utjeinovi u Madarskoj. Miljevci, IV. (1980.) 2 (7), 12. 220 Gy. Lissk, S Utjeinoviem u Rumunjskoj. Miljevci, V. (1981), 1 (8), 19.
195
Miljevci 2008. povijesti izmeu dvije velike sile olikotvorene u Sulejmanu II. i Karlu V. pokuao je Brat Juraj nai svoje mjesto i prostor.221 ini mi se, da je nepatvoreno ist u svojoj predanoj, gotovo zaljubljenikoj slubi dobroti i slobodi Brat Juraj umom i miicom gradio svijet i povijest na rubovima gdje su se sukobljavale ljubav i mrnja, sloboda i nasilje. Bio je uvjeren da se Sedmogradska moe odrati nezavisnom i samostalnom ako u njoj ne bude ni Turaka ni Nijemaca. U tom smislu je djelovao ne bez pogibelji, ali ne i makijavelistiki, kako misle poneki pisci.222 Reljefno oblikovani pavlin nosio je u sebi vrsto naelo: Dominus adjutor et protector meus, quem timebo?223 koje je imao uklesno supra portam vero majorem interioris praesidii.224
9. Veliina i tragika Jurja Utiinovia

U prilikama prve polovice XVI. stoljea lik Brata Jurja posebice se istie u oblikovanju povijesnih zbivanja, poglavito u Podunavlju. a) Veliinu Brata Jurja ne treba traiti u njegovu drutvenom usponu od sina hrvatskog malog plemia do kraljevskog namjesnika Sedmogradske i kardinala rimske Crkve, nego u naporima i pregnuima oko slobodnog razvitka i boljitka naroda, jer prema rijeima A. Vrania, nije u ono doba bilo tko bi se za vjeru, domovinu, slobodu i dobrobit suoio i usprotivio Turcima kao Brat Juraj. Jedva je uspio sklopiti velikovaradinski mir meu zavaenim kraljevima, ve se uvjerio da se Ferdinand nee moi oprijeti turskim napadima.225 Ta spoznaja potie i usmjeruje Brata Jurja na ustrajan rad i bojeve za obranu naroda i zemlje. b) Na pitanje kakav je ovjek bio Juraj Martinuevi odgovara pisac L. Jordky, da je u politici postupao znalaki i pripominje, da je narodne probitke u svim prigodama stavljao iznad velikakih.226 U zalaganju za dobrobit puka predlagao je i traio - kako je ve spomenuto osloboenje kmetova.227 Spomenuto je ve takoer da je za vojnih pohoda bio meu vojnicima, sluao njihove razgovore i pjesme, bio im blizak. Jednostavnost i demokratinost pribliile su ga puku, sedmogradskim jednostavnim ljudima, a kroniari biljee da su ga Sikulci voljeli (A krnikk szerint a szkelyek nagyon szerettk t),228 a tragina, nasilna smrt Brata Jurja snano se je dojmila puka.229 Unato velikim dostojanstvima i ugledu, ostao je Brat Juraj primjeren i skroman ovjek u ivotu i ponaanju;230 uvijek redovnik - pavlin: Brat Juraj.
221 Gy. Papp, nav. dj., ondje. 222 L. Szab, nav. dj., ondje. 223 N. Benger, nav. dj., ondje. 224 Ondje. 225 L. Jordky. nav. dj., 21. 226 Ondje, 22. A nemzet rdekeit minden krlmnyek kztt a nagybirtokos osztly rdekei fl helyezi. 227 Ondje, 4. 228 Isto djelo, 22. 229 Horvth, M., nav. dj., 362. - Erszakos hallnak hre nagy benyomst tett a npre. 230 Isto djelo, 3.
196
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... c) U radu je bio veoma savjestan, brian i sustavan pa je zabiljeeno: Svi suvremenici povjesnici isticahu, da su na dan umorstva nali na njegovu stolu osim brevijara i ure takoer i njegov dnevnik, u kojem bje sve upisano, to bi uinio i to bi raditi imao. Kad bi dakle njegovi neprijatelji ita nali bili, to se za onako duga vremena njegova ministarstva ne bi slagalo bilo s estitosti i religijom, zar ne bi oni bili (...) na vidik iznijeli ...231 d) Iz razboritosti i sustavnosti u radu potekla su djela Brata Jurja u drutvenom ivotu. Nikola Benger, Nikola Istvny, Ladislav Turczy, Baltazar Kreli, Mihovil Horvth, Martin Szentivnyi, Ognjoslav Utjeinovi i drugi pisci istiu dravniku mudrost i spretnost Jurja Martinuevia Utiinovia da na razmeu svjetova, u Podunavlju, od preuzimanja uprave nad Sedmogradskom sauva svoje podruje nezavisnim i samostalnim. Podrijetlom iz hrvatskog plemstva i mladenakom slubom blizak Ivanu Zapolji prihvatio je Brat Juraj 1528. godine slubu u upravi kraljevstvom. Uinio je to odluno i razborito u doba kad su se velikai i crkveni uglednici priklanjali kraljevima prema svojim potrebama i mijenjali ih prema svojim raunicama.232 Brat Juraj je ostao vjeran Ivanu Zapolji do kraljeve smrti, ali je u trenucima sve jae turske opasnosti uinio koliko je god mogao da se kraljevi pomire. Velikovaradinski ugovor 1538. djelo je Brata Jurja. Oko ostvarenja odredaba spomenutog ugovora brat Juraj se uporno zalagao kao i oko pomirbe udovice Zapoljine Izabele i Ferdinanda I. Iskusni ratnik i vojvoda u redovnikoj odjei Brat Juraj nije vodio samo ete protiv Ferdinanda nego je sudjelovao u bojevima s Turcima. Vojniki nejak ratovati s golemom turskom silom Brat Juraj je povjerovao u pomo i suradnju kralja Ferdinanda. Priznavao je dodue tursko vrhovnitvo, ali je inio sve kako bi Sedmogradsku sauvao od pretvaranja u paaluk. Premda u sauvanim pismima beglerbegu Mehmedu Sokoloviu ima izjava odanosti sultanu, Brat Juraj nikada nije bio - kako je spomenuto - saveznikom turskim. Teko je shvatiti odakle tolika snaga, pokretljivost, snalaljivost, umijenost i spretnost u Jurja, ovjeka koji je iza sebe ve imao zrelu dob. On je tada odluan pokreta povijesti,233 ovjek bez kojega se ne moe nita u dravi,234 odgovoran za zbivanja ikad se u njima ne spominje njegovo ime.235 U nesigurnim i nestalnim vremenima Brat Juraj obnaao je najodgovornije slube: pokladnik je, namjesnik i vrhovni sudac (thesaurarius, locamtenens et judex generalis), a postupno je primio i druge: postao je velikovaradinski biskup, gospodar Erdelja, kardinal.236 Neki pisci spominju da je bio ostrogonski nadbiskup, prvostol231 A. Milin, nav. dj., 8 - citat iz ivotopisa to ga je napisao Ognj. Utjeinovi. 232 A. Huber, nav. dj., 5. 233 M. Horvth, nav. dj., 24, 29. 234 A. Huber, nav. dj., 6 prema Lanz G.. Correspondenz des Kaisers Karl V. - 2. 242, 253. 235 M. Horvth, nav. dj., ondje. 236 Gy. Lissk, Na grobu kardinala Utjeinovia, Miljevci, V. (1981.), 2 (9), 19.
197
Miljevci 2008. nik ugarski. Meutim, ve je N. Benger upozorio, da jamano nije za ivota bio potvren spomenuti prvostolniki naslov, odnosno izbor.237 Ako maarski pisci priznaju i danas Brata Jurja da je bio najvei politiar svoga doba,238 tvorac samostalnog Erdelja,239 onda imajui na umu osobne odlike i znaajke Brata Jurja treba povjerovati piscima koji misle, da je graditelja povijesti svoga doba poticala nutarnja, duboka i iskrena elja za opim probitkom i slobodom.240 U radu oko toga kao da nije znao za zapreke. Veliina Brata Jurja u nesebinom, predanom i iskrenom radu za ope dobro pretvorila se u osobnu tragiku. Golemih poteza i irokih zamaha u sloenim prilikama nakon mohake bitke (1526.) Brat Juraj preao je daleko crtu ogranienosti i skuenosti svojih suvremenika. To je rodilo zavist i zlobu, presudne znaajke ljudi skromnih sposobnosti koji su bili upueni suraivati s njim. U doba pak poljuljana drutvenog morala ubojstvo se inilo jednostavnim rjeenjem. Za nepovjerljiva Ferdinanda I. i njegove suradnike jednostavnost obrauna i zlodjela nije predstavljalo optereenje za savjest. Dodue, optubom isprikom pokuao je Ferdinand umiriti Papu i javnost. Zapisnici o sasluanju svjedoka nisu ni danas dokazna graa protiv Brata Jurja, nego potvrde dalekosenosti spletaka, zavisti i himbe. Posebice treba upozoriti na pisma Sforze Pallavicinija kralju Ferdinandu (Lipa, 30. listopada 1551.)241 i Ivana Krst. Castalda upueno kralju iz Szszsebesa, 16. listopada 1551.242 Obojica ele kralja uvjeriti kako je Brat Juraj nestalan: istodobno se smije i plae, obeaje i porie (S. Pallavicini), a Castaldu je teko prosuditi komu je Brat Juraj sliniji Judi u izdaji ili Luciferu u nezahvalnosti. Obojica meutim su ubojice jedinstvena ovjeka na razmeu svjetova i panonskih prostora. Svjedoanstvo je pak o zloinu to su ga Ferdinand, S. Pallavicini, a poglavito I. Castaldo uinili zabiljeeno u arhivskoj gradi i povijesnim knjigama. Spomenuti N. Benger pie: Caesus est Georgius Monachus Cardinalis per siccarios, opera Castaldi ducis, ejus divitiis imminentis ...243
237 N. Benger, Annalium (),192: ... Is igitur fuit Frater GEORGIUS UTISSINOVICH alias MARTINUSIUS dictus. Sacrae Romanae Ecclesiae Cardinalis a Julio III. creatus, et ArchiEpiscopus Strigoniensis a Ferdinando Hungariae Rege constitutus. Licet enim in cathalogo Arhi-Episcoporum Strigoniensium a P. Szentivanio non collocetur, ex eo fortase, quod conrmationem ejusdem nondum acceperat, tamen hanc dignitatem MARTINUSIO collatam scribit author Purpurae Panonicae, Florimundus Raemundus, 1. 4 de ortu haeresum c. 7 Historia Universitatis Viennensis ad Annum 1551 et ipse P. Szentivanius in alio opere, videlicet Miscellaneorum decadis 2., parte 3., synopsi 9. ad Annum 1550. 238 Papp, G., nav. dj., ondje (Mohcs utni negyedszzad legnagyobb magyar politikusa). 239 Isto djelo. 240 StA, Fasz. 75 (ukupno 216 stranica). 241 G. Pray. Epist. proc, 2, 314. - Horvth, M., nav. dj., 3. 242 Isto djelo, 313. 243 N. Benger, nav. dj., 197: Postremo vel unicum hoc abude persuadet, innoxium GEORGIUM per inquissimam caedem sublatum essem quod Coelum ipsum vidicaverit famam Viri Clarissimi, dum de singulis necis authoribus memorabile supplicium sumpsit, ut refert Masenius in Vita Caroli V. et Ferdinandi Nicolasu Istvanus 1.17 saepius citata Purpura Pannonica et alii. Nominatim Castaldus Transylvanis invisus, decientibus etiam ab ejus Imperio Hispanis militibus, amissa Praefectura ingloriosus ex Hungaria recedere debuit. Atque et testatur laudatus Comes Natalis 1.14 repentina illum mors oppressit Mediolani Anno 1563. Claudat demum narrationem P. Philippus Brietius Soc. Jesu ad Annum Christi 155. haec scribens: Caesus est GEORGIUS MONARCHUS CARDINALIS per siccarios, opera Castaldi ducis ejus divitiis imminentis. Qui ejus attigare spolia, omnes male perierunt, quodque luctuosum magis, in Hungariam et Transylvaniam inducta haeresis, ejus industria hactenus eas Regiones subire prohibita. Quare ostendit GEORGIUS morte sua quan-
198
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... U zakonicima takvo ubojstvo obiljeeno je kao razbojnitvo. Veina je pak pisaca zabiljeila posljednje rijei Brata Jurja, njegovu mueniku smrt kao osobnu, najveu rtvu za ope dobro.
10. Zakljuak
Arhivska graa i brojne knjige, rasprave i lanci pomogli su u raspravi o Bratu Jurju Utiinoviu Martinueviu najee poznatom u povijesti pod imenom: Brat Juraj (Georgius Monachus, Frater Georius). Krenuo je u ivot s hrvatskoga dalmatinskog kra, iz Kamika, pa je u sloenim drutvenim crkvenim (protestantizam, islam) i dravnim (prodor Turaka, borba izmeu Ivana Zapolje i Ferdinanda) prilikama XVI. stoljea iznimnim dravnikim sposobnostima prinosio obol miru i slobodi narodu poglavito u Sedmogradskoj. Brat Juraj nije zatajio svoga podrijetla niti naroda kojemu je pripadao. Svojim radom vinuo se meu velikane povijesti, jedan je od hrvatskih kardinala rimske Crkve (uz J. Drakovia, Jurja Haulika, Josipa Mihalovia, Alojzija Stepinca, Franju epera, Franju Kuharia i Vinka Puljia). Jednostavan u ivotu, redovniki reljefno oblikovan, nesebino je radio oko pomirbe zavaenih kraljeva, ali je srano sudjelovao u bojevima kad je bilo potrebno. U sloenoj i pogibeljnoj politikoj igri izmeu kraljeva kao i dvije velevlasti koje su imale svoje raunice sa Sedmogradskom, Brat Juraj je uvijek teio za nezavisnou i slobodom zemlje i puka koji su mu bili povjereni. U prethodnim poglavljima ovoga rada nije iscrpljena graa o Bratu Jurju. Ipak se ini da sve to je ovdje zabiljeeno upuuje na zakljuak, kako je Juraj Utinovi bio na ovjek, uzoran redovnik i poglavar; crkveni i dravni dostojanstvenik i uglednik koji je ravno stupao ivotnom stazom, uvjeren da treba ispuniti svoje povijesno poslanstvo. Svoj rad i uvjerenje zapeatio je smru; muenikom smru.
11. Pregled pismohranske grae i literature

U raspravi o Jurju Utiinoviu Martinueviu koritena je arhivska graa: ona je bogata premda je nepotpuna, a dijelom je pristup k njoj jo uvijek teak.244 Najbrojniji su spisi uvani o Bratu Jurju u Beu, dok je njihov broj u ostalim arhivima znatno manji to je uvjetovano iznimnim drutvenim i ratnim prilikama u XVI. stoljeu.
tum Regi suo, quantum Ecclesiae, quantum Christianitati necessarius esset, omnibus iis illo sublato pessumdatis. 244 Izvan domaaja pisca ovoga rada ostala je arhivska graa u Rumunjskoj, dok je najvie koritena sva koja je sauvana u Bekom dravnom arhivu (ster. Haus-, Hof-, Staatsarchiv Wien). Posredno sam uspio neto pribaviti, ali jo uvijek nedostatno za puno razumijevanje rumunjskih povjesniara i njihova pristupa Sedmogradskoj.
199
Miljevci 2008. a) HAUS-, HOF-, UND STAATSARCHIV, WIEN Hungarica, Allgemeine Akte, Fasz. 33-74, (1538-1554). Fasz. 75 (1551-1555). Miscellanea. Fasz. 421-424. (1255-1776) b) ARHIV HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI ZAGREB Hungariae et Transylvaniae chronicon ab ann. 1143-1571. IIc81. c) NACIONALNA I SVEUILINA KNJINICA, ZAGREB Articuli dominorum praelatorum, barorum, magnatum et nobilium statuum et ordinum regni Hungariae.R 3425. d) VATIKANSKI ARHIV; ARCHIVUM VAT. ACTA VICECANCELLARI, ROMA Meu knjigama, objelodanjenim raspravama i lancima posebno su zanimljive zbirke isprava skupljene i uinjene prema arhivskoj grai. Medu njima su najznaajnije: Barabs, S., Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio (15341602). I-II. Magyar Tudomnyos Akadmia. Budapest, 1898-1899. Barovius, J. D., Commentariorum de rebus Ungaricis libri qui existant. Monumenta Hungariae historica, II. Pest, 1866. Bernhard, K., De bello pannonico libri decem. Ex codicibus manus exaratis Caesareis nunc primum in lucem prolati (...). Vindobonae, 1762. Engel, J. Chr., Geschichte Ungarns, II., III. Halle, 1798. Eubel, C, Hierarchia catholica medii aevi, vol. III. Monastei, 1910. Forgch, F., De statu reipublice Hungariae Ferdinando, Johanne, Maxlmiliano regibus ac Johanne secundo principe Transylvaniae commentarii 15401572. Monumenta Hungariae historica, II. Pest, 1866. Gross, R., ster. Staatsvertage. Frstentum Siebenbrgen. Be, 1911. Istvny, N., Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV. Coloniae Agripinae, 1622. Kroly A., Codex epistolaris fratrii Georgi Utyesenovics (Martinuzzi dicti). Budapestini, 1881. Kovachich, M. G., Scriptores rerum Hungaricarum minores hactenus inediti, synchroni aut proxime coaevi. Budae, 1798. Leunclavio, J., Annales sultanorum Othomanidarum a Turcis sua lingua scripti (...) latine redditi. Francofurti, 1596. Pray, G., Epistolae procerum. Archiv fr Geschichte Siebenbrgens, 1853., 280. Somogyi, A., Historia rerum Ungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606. Scriptores rerum Transylvanivarum, II. Nagyszeben, 1797-1840. Szab, K., Szkely oklevltr, II. Kolozsvr, 1872. Szilgyi, S., Erdlyi Orszggylsi emlkek. Budapest, 1876-1898. Theiner, A., Vetera monumenta historica Hungaria sacram illustrantia, I.-II. Romae, 1859-1862. Theiner, A., Vetera monumenta Slavorum meridionalium historicam illustrantia. I., Romae, 1862.; II., Zagreb, 1875. 200
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Popis slinih knjiga jamano treba dopuniti novim prouavanjem i itanjem literature i arhivske grae o Bratu Jurju i drutvenim prilikama do sredine XVI. stoljea. Meutim, osim arhivske grae postoji obilata druga literatura koja je potaknuta povijesnim izvorima, a sadrajno je u rasponu od rasprave do romana, poeme i igrokaza. Veina takvih knjiga je na maarskom i njemakom jeziku, dijelom samo na poljskom i rumunjskom. Djela o Jurju Utiinoviu i njegovu dobu koja su koritena u izradbi ove rasprave abecednim nizom su sljedea: Acsdy, J., A magyar nemzet trtnete, V. Budapest, 1897. Barabs, S., Frter Gyrgy letrajza. Pozsony - Budapest, 1885. Benger, N., Historia epitomes de regno et natione Illyrica (...). Rukopis u Arhivu Hrv. akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb, Br. I a 657. Bechet, A., A Histoire du ministre du Cardinal Martinusius. Paris, 1715. Beli, P., Atentat na kardinala Utiinovia i sveti Ignacije Lojolski. Synthesis theologica. Zagreb, 1994., 545-576. Br, V., Erdly belgyi fejldse a fejedelemsg megalakulsa korban. Kolozsvr, 191.. Brutus, J. M., Ungaricum rerum libri qui exstant. Monumenta Hungariae historia, II. rom. 12-14. Pest, 1863-1876. Buchholtz, F., Geschichte der Regierung Ferdinand I. Wien, 1831-1838. (I.-DC). Cseltei, L., Utyeszenics bbornok. Drma. Budapest, 1938. Drvai, J., Martinuzzi (Gyrgy), Szomorjtk. Gyngys, 1921. Engel, T. Chr., Geschichte Ungarns, II.-III. Halle, 1978. Gross, R., sterreichs Stattsvertrge. Frstentum Siebenbrgens. Be, 1911. Hatvani, A., (Horvth, M.), Frter Gyrgy lete. Trtnelmi zsebknyv. Pest. 1859. Horvth, M., Utyeszenich Frter Gyrgy lete. Pest, 1872. Horvth, M., Erdly llapotrl s Izabella viszonyairl Frter Gyrgy halla utn. Trt. zsebknyv. Pest, 186fe. Huber, Al., Die Erwerbung Siebenbrgens durch Knig Ferdinand im Jahre 1551. und Bruder Georgs Ende. Wien, 1889. Hunyadi, F., Sztesett orszg. Mdasdy Tams r s Frter Gyrgy regnye. Budapest, 1937. Jablanovi, L, Juraj Utieni, dravnik (1482-1551) Hrvatska misao I. Sarajevo, 1943., 1-2, 45 ss. Jansco, B., A romn nemzetisgi trekvsek trtnete. Budapest, 1896. Jszay, P., A magyar nemzet napjai a Mohcsi vsz utn. Pest, 1846. Jkai, M., Frter Gyrgy. Trtnelmi regny. Budapest, 1893. Katona, S., Historia critica regni Hungariae, I-XV1I. Budae-Kalacsa, 1778-1817. Kisbn, E., A magyar Plosrend trtnete, I.-II. Budapest, 1938., 1940. Klai, Vj., Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 71-312. 201
Miljevci 2008. Komatar, F., Die Teilnahme Hans Katzianers an dem Kampfen gegen Zapolya im Jahre 1527. Jahrensbericht der k.k. Staatsoberschule in Laibach 1901/2, 1-23. Kosry, D., Bevezets a magyar trtnelem forrsaiba s irodalmba, I. Budapest, 1941., 92, 226, 250, 301-303. Kisbn, E., A szrsfl bart. Utyeszenich-Martinuzzi Gyrgy letregnye. Temesvr, 1942. Kultura pavlina (...). Zbornik. Zagreb, 1986. Lissk, Gy., S Utjeinoviem u Rumunjskoj. Miljevci, V. (1981.), 1(8), 16-19. Lissk, Gy., Na grobu kardinala Utjeinovia. Miljevci, V. (1981), 2(9), 16-20. Lissk, Gy., Az aranykgy. Budapest, 1970. Lexicon fr Theologie und Kirche, 7. Freiburg, 1962., 126-127. Makkai, L., Erdly trtnete. Budapest, 1945. Marczali, M. Erdly trtenete. Budapest, 1935. Mar, T. J. H., Dome moj, Miljevci, IV. (1980.), 2(7), 14-18. Mar, T. J. H., Stablo s dubokim korijenima. Miljevci, V. (1981.)- 2(9), 10-14. Milin, A., Kamiak, Miljevci, III. (1979.), 2(5), 5-8. Oertl, J., Chronologia oder historische Beschreibung aller Kriegsemprungen und Belagerungen der Stdte und Festungen in Hungarnm Siebenbrgen mit den Trken von 1935. bis auf heutige Zeit. Nurnberg 1602.245 Pajewski, J., Wgierska polityka Polski w polowie XVI. wieku. Krakow, 1932. Passuth, L., Vz tkrre krnikat vinni. Rgeny. Budapest, 1980. Rkai, N., Gyrgy Bart. Zenedrma. Budapest, 1910. Schuller, J. K., Die Verhandlungen von Mhlbach im Jarhe 1551. und Martinuzzi s Ende. Hermannstadt, 1862. Sebeszta, K., Frter Gyrgy lete. Mramaros Sziget (1904.) Sekuli, A., Juraj Utiinovi tragini graditelj povijesti. Zbornik Miljevci, (1982.), 44-88.-2, Zagreb, 1996. Sekuli, A., Pavlinski prinosi hrvatskoj knjievnosti. Zagreb, 1997. Somlyai, L., Frter Gyrgy. Trtnelmi sznm. Kolozsvr 1970. Stephens, Gy., The manuscript of Erdly. A romancy (...). London, 1836. Szab, K., Szkely oklevltr. Kolozsvr, 1872. Szab, K., Spomen na Brata Jurja u enstohovi. Miljevci, IV. (1980.), 1(6), 14-17. Szab, K., Utjeenovi u Madarskoj. Miljevci, IV. (1980.) Szadeczky, L., Izabella es Jnos Zsigmond Lengyelorszgban 1551-1556. Budapest, 1888. ii, F., Pregled povijesti hrvatskog naroda. Zagreb, 1962., 268-277. Voinovich, G., Gyrgy Brat (Martinuzzi). Budapest, (?) Vrani (Verancsics), A., De Georgii Utesenii, Fratris appelati, vita et rebus commentaris. Budae, 1798.
245 Jeronim Oertl (1524.-1614.) rodio se u Augsburgu i sa 15 godina doao je u Be. Bio je notar i dvorski prokurator. Kad je pristao uz protestantizam protjeran je god. 1580. iz Austrije. Nastanio se u Nrnbergu gdje je ostao do smrti. Svoje djelo Cronologia (...) izradio je na poticaj Ivana Siebmachera.
202
Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Vramec, A., Kronika vezda znovich zpravljena kratka szlovenzkim iezikom (...). Ljubljana, 1578. Znameniti Hrvati 925. - 1925. Zagreb, 1925. Osim spomenutih rasprava i lanaka treba imati na umu jo djela Ognjoslava Utjeenovia: 1. Isprave k ivotopisu kard. brata Gjorja Utjeenovia prozvanog Martinusiem. Starine JAZU, knj. XII. Zagreb, 1880., 42-128. 2. ivotopis kardinala brata Gjorgia Utjeenovia, prozvanog Martinusius. RadJAZU, knj. 53, 1-93. 3. Lebensgeschichte des Cardinals Georg Utieenovi, genannt Martinusius. Mit Bentzung der Akten des k.k. geh. Haus-, Hof- und Staatsarchivs. Wien, 1881. Druga djela u kojima se spominje razdoblje ivota i rada Jurja Utiinovia veinom su povijesni kolski prirunici u Maarskoj. Neki su pak noviji lanci napisani u povodu 500. obljetnice Utiinovieva roenja, kao primjerice 27. sijenja 1982. u maarskim novinama Npszabadsg.246
Na velikan graditelj povijesti Juraj Utiinovi Martinuevi (1482.-1551.)

U raspravi o Jurju Utiinoviu Martinueviu, koji je u literaturi poznat i pod imenom Brat Juraj, raspravlja se na temelju dostupne arhivske grae i literature. Najprije je prikazan ivotni put potomka hrvatske plemike obitelji, koji je roen u Kamiku, na miljevakom podruju. Rano je krenuo iz zaviaja, postigao je uspjenost primjerenu svome podrijetlu. No, doskora je plemiku viteku odjeu zamijenio redovnikom u pavlinskom samostanu sv. Lovre u Budimu. Stekao je lijepu onodobnu naobrazbu, napredovao je u redovnikim slubama, pa je bio ugledni prior poznatoga pavlinskog samostana u Jasnoj Gori. U sloenim drutvenim i vjerskim prilikama XVI. stoljea, u sukobima Ferdinanda I. i Ivana Zapolje oko prijestolja Brat Juraj se priklonio Zapolji i ostao mu je dosljedan suradnik sve do smrti. Iznimno sposoban, odluan i razborit Brat Juraj se uspeo do najviih poloaja u kraljevstvu. Bio je stvarni gospodar Sedmogradske. Revnovao je za pravovjernost katolianstva, vjeto je izmicao turskoj pogibelji. Moan i utjecajan izazivao je i poticao zavist velikaa i Ferdinanda I. Napokon je kralj naruio umorstvo. Papa Julije III. imenovao gaje
246 G. Papp, Vaj mely csodlatos vala blcsessge. Npszabadsg, srijeda 27. sijenja 1982. (Budapest). (Dnevnik Npszabadsg je glasilo Komunistike partije u Madarskoj).
203
Miljevci 2008. stoernikom Crkve u listopadu 1551., a nekoliko dana prije nego toje trebao primiti grimiz, 17. prosinca 1551. okrutno je umoren. U radu se istie kako se Brat Juraj nikada nije stidio ili odricao svoga hrvatstva, nikada nije uinio tetu svome narodu niti podlonicima koji su mu bili povjereni. Posebne su stranice posveene tumaenju lika pavlinskoga redovnika, velikovaradinskog biskupa, gospodara Sedmogradske, stoernika Crkve i velikoga vojskovoe. Uzoran ivot, iznimne sposobnosti, poglavito muenika smrt Brata Jurja zasluuju pozornost znanstvenika, istraivanje njegova ivota i tragine, muenike smrti.
204
MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683.

Kreimir Kui
... Jao, zemljo naa ... 1
Miljevci su prije turske vladavine pripadali jugozapadnom dijelu Kninske upanije. Prirodne granice su im odredili kanjoni Krke i ikole na kojima su hrvatski plemii podigli utvrde Kamiac i Klju. Nakon viedesetljetnih borbi Turci su osvojili Miljevce neposredno nakon pada Knina 1522., te su ih uklopili u nevensku nahiju u sastavu Klikog sandaka. Zbog velikih demografskih gubitaka, turske vlasti su organizirale naseljavanje sela stanovnitvom koje je imalo vlaki status najvie iz prostora Hercegovine i Cetinske krajine, a u tvrave su doveli posade iz Bosne. U cilju poboljanja drutvenog statusa jedan dio puanstva preao je na islam, ali je ipak veina ostala vjerna kranstvu, zahvaljujui ponajvie vjerskoj skrbi koju su preuzeli i vodili franjevci s Visovca. Prva prigoda za osloboenje pruila se tijekom Kandijskog rata 1647., ali zbog loega mletakog voenja, Turci su ponovno zaposjeli kraj. Miljevci su konano osloboeni tek nakon to su Turci istjerani iz Knina 1688. godine. U novom valu doseljavanja dobar dio puanstva doao je s prostora susjedne Zagore, o emu nam svjedoe istovjetna prezimena u oba kraja. Mleani su seljacima potvrdili njihove posjede, a istaknutije pojedince su dodatno nagradili zemljitima i mlinovima. Nakon to je 1709. sve upisano u katastar, miljevaka sela: Bogeti, Britane Gornje, Britane Donje, Karali, iritovci, Drinovci, Klju i Kaoine ostala su, kao i cijela Dalmacija, u vlasti Mletake Republike do 1797. godine.
1 Zoraniev uzdah kroz usta pastira. Vidi: Petar Zorani, Planine, Zagreb, 1988., str. 230., 233.
205
Miljevci 2008. U sadanju upu Miljevce ubrajamo sljedea sela: Bogeti (koji u neposrednoj blizini imaju istoimeno selo prominske upe), Britane Gornje, Britane Donje, Karali, iritovce, Drinovce, Klju i Kaoine. 2 U vrijeme pada Bosne 1463. godine Miljevci kao ime i zasebna teritorijalna cjelina nisu postojali, nego su bili juni dio kotara Oprominje, odnosno jugozapadni dio Kninske upanije sredinjeg dijela Hrvatskoga Kraljevstva. 3 Zapadnu i dijelom sjevernu granicu tog kotara odredio je duboki kanjon Krke, jugoistonu meu inio je nita manji prolom ikole, a istona granica se protezala po istaknutom hrptu strme planine Promine (tt 1147 m). Koristei takve povoljne reljefne preduvjete, hrvatski plemii su podigli od 14. do 15. stoljea niz utvrda, koje su im bile i obiteljska sjedita, ali i obrambena uporita u povremenim arkanjima. Dakle, na miljevakom prostoru sa zapadne strane nalazi se utvrda Kamiac (pripada selu Britanima), a sa jugoistoka Klju (pripada istoimenom selu), dok je izvan Miljevaca istoni pristup uvao Drni, a na sjeveru su bdjeli tvrdi gradovi Bogoin i Neven. 4 Pred vie od sto i deset godina, Zlatovi je donio njihov izgled. Vrijedi ga ponoviti, kako bi tadanje stanje mogli komparirati sa sadanjim: 5 ... Kljuice. Pod selom Klju u drnikoj obini upe Miljevaca, prama selu Goriu, s desne strane ikole, na strmoj klisuri stoji liep i prostran grad Kljuice sa visokom oblom kulom, gospodskimi dvorovi i velikimi kuami, opasan visokom ogradom. ... Kamiak. Pri iztonom kraju tjesnaca, izmedju visovakog jezera i rokoga slapa, na kraju sela Britani miljevake upe, drnike obine, povrh samograda oble klisure vide se ostanci gradia Kamika s lieve strane nad riekom. ... Jo su mu cieli temelji ograde i etvrtasta kula s jugozapadne strane. Klisura, na kojoj je sagradjen, tako je nepristupna, da je uza nju u ivu kamenu usjeen uzak prolaz. ... Meutim, sve te fortikacijske graevine pokazale su se nedovoljne i neotporne za specini nain ratovanja koji su nametnuli Osmanlije, a jo je neuinkovitija bila vojna organizacija u tadanjoj Hrvatskoj. Naime, Turci su, elei osvojiti neku susjednu kransku zemlju, provodili taktiku iznenadnih pljakakih pohoda. U tu svrhu drali su brojno lako konjanitvo koje je, koristei svaku povoljnu prigodu, munjevito upadalo na protivniki teritorij. Na utvrde se nisu obazirali, nego su unitavali otvorena sela i seljaka materijalna dobra, pljakali ljetinu i stoku, a najgore od svega odvodili su sve uhvaeno i preivjelo stanovnitvo u ropstvo. Tek nakon to bi posve iscrpili protivnika, poduzimali
2 3 4 5 Petar K. Bai, upe Franovake provincije Presvetog Odkupitelja u Dalmaciji, Sinj, 1901.-1924., (digitalizirani prijepis, 2006.), str. (81-82.) 49. Franjo Smiljani, Teritorij i granice Kninske upanije u Srednjem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta Zadar 27, Zadar, 1988., str. 139-142. Franjo Smiljani, Graa za povijesnu topograju kninsko-drnikoga kraja u srednjem vijeku, Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini, Znanstveni skup Knin 13-15. X. 1987., Zagreb, 1992., str. 55-63. Stipan Zlatovi, Topograke crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta II./3, Knin, 1896., str. 150-151.
206
Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. su s dobro organiziranim snagama osvajanja manjih i veih tvrava, odnosno glavnih gradova. 6 Prvi pljakaki pohodi Osmanlija iz 1415. i 1432. godine bili su samo ispitivanje snaga i izgleda da su zaobili Miljevce. 7 Slino je bilo i u razdoblju od 1468. do 1478., kada je stradala okolica ibenika i Zadra. 8 Moe se pretpostaviti da su turski konjaniki odredi izbjegavali ovaj prostor zbog ogranienja u prilazu i izvlaenju koje su im nametali spomenuti kanjoni, dakle, zbog reljefnih nepovoljnosti. Sljedee razdoblje poelo je nakon katastrofe na Krbavskom polju 1493. godine i okonano je tridesetak godina kasnije potpunim slomom hrvatske obrane. Razorne napade 1499. i sljedeih godina vodio je i organizirao bosanski sandakbeg Skender, a malobrojnim hrvatskim snagama zapovijedao je ban Ivani Korvin. Jednu od rijetkih pobjeda nad turskim akindijama zabiljeio je u svom dnevniku mletaki ljetopisac Marin Sanudo, dobivi na uvid pismo koje je u veljai 1499. napisao Korvin mletakim upraviteljima u Zadru: ... pred sada minulu svetkovinu Oienja djevice slavne (2. veljae 9) prilikom dolaska u grad kninski saznali smo da dvije vojske Turaka plijene i pljakaju u okolici. Jedna vojska harala je u vladanju Presvjetlog gospodstva vaeg na teritoriju ibenskom, a druga turska vojska opustoila je gotovo itav kotar Oprominje. Nakon to su skupili plijen i roblje, poveli su ga sa sobom. To su saznali nai vojnici oklopnici i husari te su poslani protiv reenih Turaka istog dana kad smo doli ovamo u Knin. Napokon, voljom Svemogueg Boga i s pomou Bojeg milosra pobijedili smo i jednu i drugu vojsku reenih Turaka koje su opustoile teritorij va ibenski i potom slino opljakale podanike nae, tako da je jedva neki Turin iz reenih vojski iv umakao, a sve kranske zarobljenike i takoer sav drugi plijen oslobodili smo ... 10 Unato sklopljenom primirju upadi Osmanlija nisu prestajali, tako da je tragian kraj bio neizbjean. Ono malo preivjelog seljatva izbjeglo je ponajvie u primorske gradove i na otoke, a najvei dio plemstva preselio se u tada sigurniju sjevernu Hrvatsku. Tamo se, naime, osim ope poznatih Martinuevia i Miljenovia, spominju i Halapii te ueljii. 11 U takvim okolnostima utvreni gradovi su morali pasti i samo se ekao zavrni udarac. Izveo ga je bosanski sandakbeg Husref doavi 28. svibnja 1522. pod Knin s vojskom od 25.000 vojnika opremljenom topovima. Ponajprije je osvojio sve okolne manje utvrde, ukljuujui i one na Miljevcima. Ostavi tako odsjeen i bez ikakvih izgleda,
6 7 8 9 Mirko Valenti, Turski ratovi i hrvatska dijaspora u XVI. stoljeu, Senjski zbornik 17, Senj, 1990., str. 45-52. Ivan Kukuljevi Sakcinski, Kratki ljetopisi hrvatski, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku 4, Zagreb, 1857., str. 65.; Fran Gundrum, Rukopis sveenika Dalmatinca iz petnaestog stoljea, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva, n. s. VI., Zagreb, 1902., str. 213. Bogumil Hrabak, Turske provale i osvajanja na podruju dananje sjeverne Dalmacije do sredine XVI. stoljea, Radovi Instituta za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 19, Zagreb, 1986., str. 71-73. Jakov Stipii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 1985., str. 202. 10 Marino Sanudo, Diarj, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku V., Zagreb, 1859., str. 25-26. 11 Stipe Gunjaa, Tiniensia archaeologica-historica-topographica 2, Starohrvatska prosvjeta, n. s. III./7, Zagreb, 1960., str. 78., 85., 87., 90.; Emil Laszowski, Monumenta Habsburgica 3, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 40, Zagreb, 1917., str. 420.
207
Miljevci 2008. Knin se predao na prvi juri, a na vijest o tome i Skradin. Sanudo o tome prenosi izvjee ibenskog kneza kako 28. svibnja ... ovi iz Skradina bijahu svi pobjegli i doli putem uz rijeku u ibenik da se spase ... , a u drugom pismu knez navodi da su pobjegli i drugi iz okolnih sela. 12 Nakon to su 1522. godine Osmanlije dovrili osvajanje Kninske upanije i, neposredno nakon toga, susjednih upanija preko rijeke Krke, prostor Miljevaca uao je u sastav vilajeta kojemu je sredite bilo u Kninu. Njegove vojvode, od kojih je najpoznatiji Murat-beg Baji ili Tardi, bili su podreeni bosanskom sandakbegu, ali s odreenim irim ovlastima. Nakon to je i Klis osvojen 1537., u njemu je osnovan novi sandak kojemu su Miljevci pripadali do kraja turske vlasti. 13 Osmanlije u naelu nisu mijenjali staru upravnu i graninu podjelu u novoosvojenim krajevima, pa su tako postupili i u ovom sluaju. Budui da se organizacijski u prvom redu udovoljavalo vojnim zahtjevima, utvrda Neven je postala sredite nahije kojoj su pripali Miljevci, a utvrde Bogoin, Kamiac i Klju nakon ruenja nisu se vie popravljale. U Nevenu su 1530. godine bila smjetena 24 mustahza (tvravska posadnika) na ijem elu je bio dizdar (zapovjednik tvrave), ehaja (njegov zamjenik), bevab ili kapidija (vratar), debedija (oruar), tufekdija (pukar), dva topnika, te ostali neferi (obini vojnici). Prvi poznati dizdar zvao se Omer. On i njegovi vojnici za svoju slubu su dobili posjede na Miljevcima i po iroj okolici. U isto vrijeme susjedni Drni imao je samo devet posadnika. Za razliku od njih u Skradinu je bilo 107, a u Kninu 38 ulufedija (plaenika).14 Po sudskoj podjeli pripadali su do kraja 16. stoljea Skradinskom kadiluku, a od tada Krkome. 15 Iako su demografski gubici nakon ezdesetogodinjih osmanlijskih navala bili vie nego teki, ipak je jedan dio puanstva preivio sve nedae. Oni, vjerojatno nisu doekali Turke, nego su se privremeno povukli u nepristupanije planine ire okolice. O kome je rije? Vukui analogije iz stanja u susjednoj Zagori, moe se sa sigurnou ustvrditi da su to bili potomci hrvatskih srednjovjekovnih Vlaha koje susreemo u dokumentima jo od polovice 14. stoljea. 16 Upravo zahvaljujui njima sauvalo se razmjerno mnogo toponima iz srednjovjekovnog razdoblja. Vlasi su u poetku bili organizirani po plemenskom, a ne
12 Marino Sanudo, Diarj, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku VIII., Zagreb, 1865., str. 150-151.; B. Hrabak, Turske provale ..., str. 83-87.; Josip Alaevi, Cronaca dignoto, Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata V., Split, 1882., str. 189-190. 13 Hazim abanovi, Bosanski paaluk postanak i upravna podjela, Djela XIV Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo 1959., str. 176., 209.; F. Smiljani, Teritorij i granice ..., str. 147. 14 Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka i njihove posade 1530. godine, Prilozi za orijentalnu lologiju 49, Sarajevo, 2000., str. 220221., 227. Posjede su ponekad zadravali i nakon premjetanja u druge novoosvojene tvrave. Neki Sinan i Mehmed, pripadnici posade utvrde Vrane (kod Biograda) imali su 1550. iuk na podruju Nevena. Vidi: Fehim D. Spaho, Splitsko zalee u prvim turskim popisima, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 13, Zagreb, 1986., str. 84-85. 15 H. abanovi, Bosanski paaluk ..., 1959., str. 208-209.; F. Smiljani, Teritorij i granice ..., str. 147. 16 Miha Madijev Barbazanis, Historija (preveo Vladimir Rismondo) u: Legende i kronike, Split, 1977., str. 174.; S. Gunjaa, Tiniensia archaeologica ... 2, str. 76.; Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., str. 138-139.
208
Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. teritorijalnom naelu budui da su se bavili bisesilnim stoarstvom te su ljeti odlazili na planine Dinaru i ator. 17 Osmanlije su im priznale poseban status i na temelju njega su bili duni plaati luriju, tj. godinji porez od jednog dukata. Zauzvrat su morali sudjelovati u ratnim operacijama kao neredovita vojska tzv. martolozi, a u mirnom razdoblju uvali su klance i prijelaze. 18 U vojnom pogledu zapovijedali su im harambae, to je osmanlijska titula, a znai voa hajduka. Na elu jednog ili vie manjih sela nalazio se knez, a iznad njih su bili veliki knezovi. Nema razloga da sumnjamo da je tako bilo i u Miljevcima. Ve sami nazivi Miljevci za cjelinu, kao i iritovci, Drinovci te Bogetii za sela, ukazuju na plemensku pripadnost. Nakon zavretka ratnih zbivanja naseljenost je bila nezadovoljavajua, pa su Osmanlije forsirale doseljavanje hercegovakih Vlaha bilo izravno, bilo etapno preko Cetine i Zagore. 19 Karakteristian je jedan pripadnik Burmaza, kojima je izvorna postojbina Hrasno u junoj Hercegovini. 20 Kako, naalost nisu transkribirani i prevedeni osmanlijski defteri, tj. katastarski popisi, za podruje Miljevaca, kao to je to uraeno za Zagoru i Cetinu, 21 uskraeni smo za poimenine popise stanovnika pojedinih sela. Iz njih ne bismo dobili samo antroponimijske podatke, nego bismo utvrdili i vjersku pripadnost puanstva, odnosno stupanj islamizacije, kao neizbjenu posljedicu neravnopravnog statusa krana u Turskom Carstvu. Na Miljevcima je nakon stotinjak godina 1640. godine, broj pomuslimanjenog puanstva bio prilino velik, sudei prema Pavlu Rovinjaninu koji govori da su krani ivjeli pomjeani s muslimanima, doslovno: ... jedna kua je turska, a druga u blizini kranska ... 22 Takvo stanje vladalo je i u okolici pa imamo Smoljana evrskovia i ehaju Osmana evrskovia iz evrsaka te harambau Juru Jelovca i subau Mehmeda Jelovca iz Bobodola. 23 Tu je i spomenuti musliman Burmaz, koji je imao kuu na Rokom slapu, a krane istog prezimena nalazimo u susjednoj Zagori. 24 Kako navodi fra Petar Bai i cijeli kraj je dobio ime po muslimani17 Josip Kolanovi, Spisi kancelarije ibenskoga kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441-1443, Povijesni spomenici ibenika i njegova kotara 3, ibenik, 1989., str. 65., 198., 230-231.; Stipan Zlatovi, Franovci drave Presvetog Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888., str. 170. 18 Vidi npr.: Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji IV, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 47, Zagreb, 1964., str. 41., 46-47.; Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI. stoljea, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XI, Sarajevo, 1961., str. 218-219. 19 Vidi: Kreimir Kui, Prilog biograji nekih Kaievih vitezova te podrijetlu stanovnitva njihova kraja, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 47, Zadar, 2005., str. 191-224. Glede problematike Vlaha/vlaha o tome je mnogo pisano. Vidi: Kreimir Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997., str. 70., 89-90. 20 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68v; Bogumil Hrabak, O hercegovakim vlakim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovanina Divana Pripinovia, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s. XI, Sarajevo, 1956., str. 30. 21 Fehim Spaho, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 12, Zagreb, 1985., str. 21-116.; F. D. Spaho, Splitsko zalee ..., str. 47-85. 22 S. Zlatovi, Izvjetaj o Bosni ..., str. 14. 23 Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka I, Zbornik SAN za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda XIII, Beograd, 1950., str. 52-53., 65.; Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka II, Zbornik SAN za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda XIII, Beograd, 1951., str. 174. 24 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68v; Kreimir Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997., str. 199., 205., 211.; Radoslav Lopai, Spomenici hrvatske krajine 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 15, Zagreb, 1884., str. 83. Della villa Chotoragna (...) Bilof Mustapich, turco.; F. D. Spaho, Splitsko zalee ..., str. 72., 74-76.; Ivan Erceg,
209
Miljevci 2008. ma Miljevcima ili Miljeviima, ija se kua u Kninu navodi 1689., a zna se da su imali i druge posjede u okolici. 25 Meutim, gotovo je sigurno da su oni, kao i prethodno navedeni, imali kranske roake, jer se jednome Miljeviu kerka vjenala 1674. u ibeniku. 26 Osmanlije nisu imali povjerenja u svoje kranske podanike, pa su za nadzor zaduili kranske otpadnike. Mnogi sluajevi vidljivi iz katastarskih popisa govore u prilog pretpostavke da su pojedini islamizirani Vlasi imali zadau nadziranja svojih suseljana. Na taj nain bilo kakvo urovanje seljana s Mleanima ili uskocima bilo je oteano ili onemogueno. U zagorskim ili ravnokotarskim selima bliima moru, uskoci su, za vrijeme svojih 80-godinjih aktivnosti, dobivi informacije od seljaka vrebali na te dounike, te su se nemilosrdno s njima obraunali, tako da je tamo islamizacija bila efemerna pojava. 27 Miljevaka sela bila su u daleko gorem poloaju bili su okrueni osmanlijskim utvrdama mimo kojih se uskoci nisu usuivali prodirati, a vei kranski gradovi bili su relativno daleko. injenica je da nigdje nije zabiljeeno da su uskoci u nekoj od svojih brojnih operacija u ibenskoj okolici prodrli do Miljevaca, a najblie su im bile one kod Skradina oko 1607. i 1613. godine. 28 Da je kranstvo ostalo sauvano jedina zasluga lei na visovakim franjevcima. Uz nezamisliv samoprijegor i portvovnost, unato svim zlostavljanjima i ratnim opasnostima, njima je uspjelo obraniti katoliku vjeru, ne samo u miljevakom kraju, nego i na na mnogo irem prostoru. Upravo zbog vjere katoliko puanstvo pod Turcima imalo je kakav-takav osjeaj zajednitva s pukom pod Mleanima. To nam potvruje dragocjeno Foscarinijevo svjedoenje kako ih Turci ... silom nagone u vojsku ... 29 Zacijelo su tako, protiv volje, sudjelovali u tursko-mletakim ratovima 1537.-1540. i 1570.-1573. (Sl. 1). Mora se priznati da su Osmanlije tolerirali franjevako postojanje na Miljevcima bliskom otoiu Visovcu, usred jezera i rijeke koja je bila granica dvaju sandaka, Klikoga i Krkoga, ali to je bila smiljena odluka. Bojei se da odlazak franjevaca ne izazove posvemanji bijeg puanstva, vie osmanlijske vlasti nastojale su ih tititi od pojedinih razuzdanih muslimana. Meutim, o jednakim pravima nije bilo rijei. Svaki pokuaj povratka muslimana u kranstvo, mogao je zavriti s teTurska osvajanja i organizacija proizvodnje u Dalmaciji i njihov odraz na privredni ivot Hrvatske, Zbornik Cetinske krajine 4 Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Sinj, 1989., str. 22. 25 P. Bai, upe Franovake provincije ..., str. (81.) 49.; Josip Ante Soldo, Samostan Majke od milosti na Visovcu, Visovaki zbornik Zbornik radova simpozija u prigodi 550. obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445.-1995., Visovac, 1997., str. 93.; Seid M. Tralji, Drni esnaestoga i sedamnaestoga stoljea, Radovi Instituta JAZU u Zadru 19, Zadar, 1972., str. 400. to se tie turskog jezinog utjecaja, Karali je toponim motiviran turskim rijeima kara crn i mukim imenom Alija. Ime sela iritovci takoer dolazi od arapsko-turske rijei rit traka priivena kao ukras na narodnoj nonji. Vidi: Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989., str. 88., 394., 587. 26 Ante upuk, O prezimenima, imenima i jeziku starog ibenika, ibenik, 1981., str. 84. 27 Npr. u okolici Trogira 1573. Vidi: Karlo Horvat, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 32, Zagreb, 1910., str. 8-9. 28 Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji VI, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 49, Zagreb, 1970., str. 140.; Karlo Horvat, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia 2, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 34, Zagreb, 1913., str. 122. 29 Ivan Grgi, Opis Klikog sandaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572., Zadarska revija V./4, Zadar, 1956., str. 257.
210
Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. kim kaznama. 30 Strpljivo ekajui da sazriju prilike za pokretanje oslobaanja, franjevci su brinuli neumorno za povjereni puk. Mleanima pak, poslije Ciparskog rata nije bilo ni na kraj pameti sukobljavanje s Osmanlijama, nego su sve poduzimali kako bi potaknuli trgovinu. Vjerojatno su i Miljevani sudjelovali u izvozu ita, stoke, sira i vune, kao najeih proizvoda Klikog sandaka, koji su dopremani u ibenik i Skradin, a onda dalje preko mora. 31 Unato ometanjima uskoka, razmjena je bila tolika da su se Drni i ibenik razvili u dva najvea grada tog vremena, a u Drniu se spominju kao posjednici Terzibalii, Atlagii, Kositerovii i drugi. 32 Zanimljivo je da se 40-ih godina 17. stoljea utvrde oko Miljevaca ne spominju u sastavu tvrava Klikoga sandaka s plaenikom posadom. 33 Kandijski rat, koji je izbio osmanlijskim napadom na otok Kretu ili Kandiju 1645., imao je uvod koji su dobrim dijelom izazvali Turci drskim svojatanjem prekograninog zemljita u okolici Trogira. Oslukujui zbivanja, franjevci su shvatili da je kucnuo as. Nakon to je Mustafa-paa Tekeli morao prekinuti iscrpljujuu opsadu ibenika u rujnu 1647., fra Nikola Rui, fra Pave Sirotkovi i fra imun Brajinovi u dogovoru s Mleanima nagovorili su narodne glavare da u dogovoreni trenutak evakuiraju svoja sela te da prijeu u primorje. Od njih est koji su potpisali 17. prosinca 1647. u ibeniku ugovor s mletakim knezom o prelasku na stranu Sv. Marka, iz Miljevaca ili okolice bili su harambae Ivan Lovri i imun Pavkovi. 34 General Lunardo Foscolo, pripremajui se za oslobaanje Drnia i Klisa, poslao je vojsku koja je sruila most preko Krke na Rokom slapu, a onaj kod Nevena ve je ranije bio sruio don Stipan Sori, tako da Turci nisu mogli doi u pomo preko Miljevaca. 35 Osiguravi se na taj nain, mletaka vojska, sastavljena od odreda kojima su zapovijedali Sori, kapetan Theodosio, Begna i Geremija, krenula je 18. veljae 1648. po zagorskoj strani ikole. Putem joj se pridruio dio Miljevana. Turci su pokuali sprijeiti napredovanje, ali su odbijeni, te su se povukli u Drni. Nakon kraega estokog otpora, Tekeli se izvukao
30 Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti u splitskom Arheolokom muzeju i u Franjevakom samostanu na Visovcu, Starine JAZU 44, Zagreb, 1952., str. 51-59. 31 G. Novak, Mletaka uputstva i izvjetaji IV, str. 399-400.; Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji V, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 48, Zagreb, 1966., str. 227. 32 Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji VII, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 49, Zagreb, 1972., str. 249.; S. M. Tralji, Drni esnaestoga ..., str. 398-399. 33 Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine u sandacima Klis i Krka u XVII stoljeu, Nauni skupovi SANU XLVIII - Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u Novom veku do Karlovakog mira 1699., Beograd, 1989., str. 101-113. 34 Bai je napisao da su Lovri i Pavkovi iz Miljevaca, iako se iz dokumenta koji je donio Desnica ita, da je Lovri iz Bogetia, a Pavkovi iz Lukara. Vjerojatno se za Lovrie poveo injenicom da su oni u njegovo vrijeme bili iz iritovaca. Vidi: Petar K. Bai, Kratka povijest Franovakoga samostana Visovca na rijeci Krki, Visovac, 1917.-1919., 53., 54.; B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1646-1684, sveska I, str. 27-28. 35 Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji (preveli Smiljana i Duko Kekemet), Split, 1986., str. 162., 164.
211
Miljevci 2008. i mletaka vojska ula je u grad. 36 Tek tada, nakon to je uklonjena turska opasnost, ostali Miljevani su prihvatili zatitu odreda Danijela Divnia te su se preko improviziranog drvenog mosta na Rokom slapu povukli preko Krke na teritorij pod mletakom kontrolom odvodei tisue grla stoke. Radi sprjeavanja mogueg svojevoljnog povratka, a i radi unitavanja gospodarske osnove opstanka Turaka, Divni je zapalio sve kue u Miljevcima. 37 Meutim Mleani nisu pokuali uvrstiti svoje sjajne taktike uspjehe. Iako su, dakle, Drni dobili bez velike borbe, a Knin bez ispaljenog metka, odustali su od utvrivanja tih kljunih mjesta zadovoljivi se samo njihovim ruenjem. To su iskoristili Turci te su se povratili uzimajui prazne posjede. Nedugo nakon to su franjevci izbjegli u ibenik, neki Salih-aga zauzeo je njihov posjed Kuelj s miljevake strane jezera. 38 U daljem tijeku rata koji je zavrio 1669. godine sve je bilo svedeno na povremene unitavake pohode kako naih, tako i osmanlijskih snaga. Koliko su u njima sudjelovali izbjegli Miljevani teko je objektivno kazati, ali zahvaljujui svom poloaju, Miljevci su bili po strani od glavnih prodora koji su se dogaali po Bukovici ili Zagori.39 Golema strategijska pogreka nezaposijedanja tvrava, imala je za posljedicu da Mleani u konanici, u mirovnim pregovorima izgube sve ono to su dobili orujem.40 Suoeni s tim neki Miljevani su se vratili u rodni kraj, a neki su ostali u primorskim mjestima. Ovaj dugotrajni i krvavi rat privukao je veliku pozornost onodobne Europe, pa se tako u estom svesku niza Theatrum Europaeum, u kojem su opisana zbivanja od 1647. do 1651. godine, nalazi zemljovid ibenske okolice, na kojem je oznaeno Opromigne obuhvaajui i Miljevce (Sl. 2). 41 Nezavisno od zbivanja u Podunavlju, novi rat koji je poeo 1684. imao je pomalo udnovatu predigru. Nakon pokolja koji se 1682. dogodio u Zemuniku, u Kotarima se sve podiglo protiv Turaka, ali to Mleani nisu gledali s odobravanjem. Kotarci su tada krenuli preko Krke, te su krajem studenog 1683. skupa s Miljevanima, Prominjanima i Petropoljcima oslobodili Drni. 42 Mleani su tek u travnju 1684. navijestili rat Osmanskom Carstvu. U meuvremenu se kao glavni vojni zapovjednik nametnuo harambaa Mate Naki-Vojnovi. On je u dogovoru s franjevcima i glavarima predloio Mleanima prelazak cjelokupnog puanstva na mletaki teritorij, to je uz manje tekoe i ostvareno. 43 U popisima izbjeglikih skupina mogu se prepoznati, uz odreenu dozu zadrke
36 Pavao Andreis, Povijest grada Trogira I (preveo Vladimir Rismondo), Split, 1977., str. 274.; F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 167-170. 37 F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 172. 38 S. Bajraktarevi, Turski dokumenti ..., str. 54. 39 F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 200-201. 40 F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 196-198. 41 Johann Philipp Abelinus, Theatrum Europaeum VI, Frankfurt/M, 1663., str. 215. 42 Karlo Kosor, Drnika krajina za turskoga vladanja, Kai XI., Split, 1979., str. 166. 43 K. Kosor, Drnika krajina ..., str. 167-170.; B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1646-1684, sveska I, str. 295-296., 311-313.
212
Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. i miljevaka prezimena. 44 Pod zapovjednitvom harambae Filipa Sunare bio je Petar Ivanievi s 10 lanova obitelji. On je 1686. bio privremeno smjeten u Skradinu. U grupi harambae Mate Nakia bili su Tadija Juri, sam, i Mijo Juri s 4 lana obitelji. Sinovi ove trojice ivjeli su 1709. godine u Britanima (vidi katastarski popis!). Stipan Breulj iz Drinovaca i Marko Brali, iji se sin kasnije navodi u Karaliu, bili su u skupini kapetana Mije Stipievia-Perajice. Ivan Radni, takoer iz Drinovaca, zabiljeen je 1684. s 4 lana obitelji u sastavu zbjega harambae Ivice Silova u Mandalini. Iz popisa je vidljivo da su neki glavari sa svojim obiteljima mijenjali ili naputali prvobitne skupine, vjerojatno voeni borbom za preivljavanje. Dakle, pobojavi se za svoje interese u Dalmaciji, Mleani su ovaj put odluili braniti osloboeni Drni, ali nije se stalo samo na tome. Koristei se borbenim duhom domaih krana Mleani su preuzeli inicijativu. Poticali su razorne konjanike pohode u dubinu Bosne, a u njima, kao i u borbama oko Sinja, nema sumnje da su sudjelovali i Miljevani. 45 Tijekom priprema za oslobaanje Knina, Skradinjani su bili duni uvati utvrdu Neven, a onda je nakon dvotjedne opsade naa vojska ula u grad. 46 Opet su franjevci odigrali znatnu ulogu. Po savjetu fra Andrije Resice vojska opeg providura Girolama Cornara prela je preko Miljevaca do Knina gdje je u rujnu 1688. nakon estokog otpora istjerala Turke iz grada. Fra Petar Bai navodi kako se vojska s topovima i ostalim naoruanjem prevezla preko Krke, te se preko britanskih kosa popela na Miljevce, a odatle, preko Promine, osvanula nasuprot Kninu. 47 Dok je trajala opsada, hercegovaki Selman-paa pokuao je prodrijeti preko Drnia, ali je tamo pretrpio ljut poraz. Od prosinca 1690. godine vojni zapovjednik, ne samo za Miljevce, nego i za Prominu, Petrovo polje, Kosovo i Zagoru bio je Mate Naki Vojnovi. Meutim, zbog dolaska velikog broja pravoslavnog puanstva, Mleani su izdvojili sjeverni dio, pa je Nakiu ostala drnika okolica, a novi guvernadur je postao Toma Zavorovi. 48 Sljedeih godina borbe su se vodile od Grahova preko Glamoa do Vrgorca, a onda je 1699. godine sklopljen mir. U to doba (1698.), miljevaki harambae bili su Pave Ivi i Luka Vukorepi. 49 Osmanlije su tijekom opsade Sinja 1715. godine pokuali prodrijeti i opljakati drniku okolicu, ali su denitivno razbijeni i po novome mirovnom ugovoru odbaeni na dananju granicu na Dinari i Kamenici. 50
44 K. Kosor, Drnika krajina ..., str. 183-192.; Dravni arhiv Zadar, Katastri Dalmacije XVII. i XVIII. stoljea, k. 14., 12rv, 13r 45 B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1684-1749, sveska II, str. 126-127., 142., 182., 196., 203. 46 B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1684-1749, sveska II, str. 205.; K. Kosor, Drnika krajina ..., str. 174. 47 Petar K. Bai, Nekrolog Spomen knjiga svih pokojnih Franovaca Provincije Presv. Odkupitelja u Dalmaciji, od davnijih godina, do god. 1925., Sinj, 1924. (digitalizirani prijepis, 2006.), str. (299.) 221. 48 Karlo Kosor, Drni pod Venecijom, Kai VII., Split, 1975., str. 26., 29. 49 Josip Ante Soldo, Crkveni ivot na proirenom podruju ibenske biskupije nakon uzmaka Osmanlija, Sedam stoljea ibenske biskupije Zbornik radova sa znanstvenog skupa ibenska biskupija od 1298. do 1998., ibenik, 22. do 26. rujna 1998, ibenik, 2001., str. 325. 50 K. Kosor, Drnika krajina ... str. 175.
213
Miljevci 2008.
NASELJAVANJE I PODJELA POSJEDA

Mleani su nastojali po svaku cijenu i u to kraem roku naseliti osloboene krajeve, osobito ako su ostali polupusti zbog iseljavanja, kako kranskog tako i muslimanskog puanstva. S druge strane za ratne zasluge nagraivali su zapovjednike domae vojske. Tako je serdar Mate Naki Vojnovi za junatvo dobio 1689. godine mlinicu na Rokom slapu, koja je prije pripadala ati Miljevaninu, a harambai Pavi Iviu je za ratne zasluge dodijeljena takoer jedna mlinica. 51 Isto tako, Toma Zavorovi dobio je mlinicu Terzibalia s pet kola na Rokom slapu. 52 Jednu mlinicu na Rokom slapu dobio je i Grgo Radni. 53 Obini vojnici, ako su bili starosjedioci dobivali su potvrde vlasnitva posjeda koja su ranije obraivali, a ostali doseljenici dobivali su vea ili manja zemljita u mjestima gdje su se naseljavali. Tako su 1697. godine Marko Breulj i Nikola Baloban dobili potvrdu posjeda koji su ve mnogo godina uivali i obraivali. Breulj je imao trideset kanapa, tj. oko 110.000 m2, a Baloban dvadeset kanapa, tj. oko 73.000 m2. 54 Granice su bile: sa istoka lokva Meia, sa zapada selo Bogeti, sa sjevera selo itluk, a sa juga crkva sv. Pavla. 55 Od samog poetka mletaka je vlast davala zemlju na uivanje, a ne u vlasnitvo, a u nasljee su je mogli dobiti samo sinovi.
51 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68r. 52 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68v. 53 K. Kosor, Drni ..., str. 22. 54 Za padovanski kamp ili kanap vidi: Zlatko Herkov, Prinosi za upoznavanje naih starih mjera za duinu i povrinu, Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb, 1977., str. 189. 55 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alvise Mocenigo, k. 65/IV, l. 289v.
214
Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. Prema prvom popisu koji je napravljen 1709. godine u vrijeme glavnog providura Vincenza Vendramina, u Britanima je bilo sljedee posjedovno stanje: 56 Veliina posjeda itelja Britana: 57 Toteri Josip, pok. Martina 11 0 Benkovi Martin, pok. Ilije 8 1 Kii Mijo, pok. Ivana 9 1 Juri Mate, pok. Mije 12 1 Bai Mate, pok. Mije 14 0 Deranjin Martin, pok. Ilije 12 3 Sui Boo, pok. Jure 31 3 Perii Petar, pok. Mate 16 0 Pilji imun, pok. Mije 23 3 Ivanovi Toma 0 2 Sui Toma 1 2 Juri Ivan, pok. Tadije 38 0 Ivanievi Ivan, pok. Petra 11 3 Samodol Ivan, pok. Petra 28 1 Opinsko zemljite : javno neobradivo movara panjak Posjednici iz drugih sela: Omren Andrija, Bogeti Bai Grgo, Drinovci Prnjak Ilija, Bogeti Relanovi Nikola, Drinovci Ciza Nikola, Drinovci Ivi Pave, Drinovci Vii Petar, Drinovci Dunjak Petar, Drinovci Breulj Petar, Drinovci Merzal Stipan, Drinovci Breulj Stipan, Drinovci Bai Tadija, Karali Radni Ivan, Drinovci Brali Jure, pok. Marka, Karali
57
55 69 190 169 102 83 118 30 99 159 47 34 125 120
= 40450 m2 = 30460 m2 = 34640 m2 = 45515 m2 = 51620 m2 = 46970 m2 = 116570 m2 = 59635 m2 = 87250 m2 = 2520 m2 = 5690 m2 = 174340 m2 = 43500 m2 = 103790 m2 = 7305 m2 = 81460 m2 = 52450 m2 = 18130 m2 = 9060 m2 = 43760 m2 = 1915 m2 = 5250 m2 = 5700 m2 = 4410 m2 = 2445 m2 = 4070 m2 = 3860 m2 = 17200 m2 = 11710 m2 = 8240 m2 = 33370 m2
2 22 14
1 1 1
18 28 105
4 2 11 0 1 1 1 0 1 1 4 3 2 9
3 1 3 2 1 2 0 2 0 0 2 0 2 1
176 191 184 20 156 49 172 141 95 46 172 170 23 34
56 Dravni arhiv Zadar, Katastri Dalmacije XVII. i XVIII. stoljea, k. 14. Mleani su u premjeru zemljita kao osnovnu jedinicu upotrebljavali padovanski kanap koji je iznosio oko 3655,45 m2, a sastojao se od 4 kvarte po 210 tavola ili pertika. Vidi: Zlatko Herkov, Prinosi za upoznavanje naih starih mjera za duinu i povrinu, Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb, 1977., str. 189.
215
Miljevci 2008. Ukupna povrina Britana u privatnom vlasnitvu iznosila je 1063725 m2, a od toga je oranica bilo 267 padovanskih kanapa, 1 kvartu i 89 tavola, tj. 977300 m2. Vinograda je bilo 1 kanap, 3 kvarte i 101 tavolu (6840 m2). Livada je bilo 2 kanpa, 2 kvarte i 93 tavole (9545 m2). Nekorisno je bilo 19 kanapa i 134 tavole (70040 m2). Kad tome pribrojimo opinsko zemljite (panjak, movaru i nekorisno) onda proizlazi da je selu Britanima pripadala povrina od oko 1205000 m2, podijeljena u 203 estice. Vidimo da se u Britanima na samo dvije estice uzgajala vinova loza. Jedan vinograd je pripadao Ivanu Juriu s povrinom od 2980 m2, a drugi od 3860 m2 zajedniki su obraivali Petar Perii i imun Pilji. Broj dua i blaga: 58
Biljeka o duama u Britanima

GLAVA KUE 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 13 Sui Boo, pok. Jure Kii Mijo, pok. Ivana Perii Petar, pok. Mate Juri Ivan, pok. Tadije Benkovi Martin, pok. Ilije Pilji imun, pok. Mije Deranjin Martin, pok. Ilije Juri Mate, pok. Mije Ivanievi Ivan, pok. Petra Toteri Josip, pok. Martina Samodol Ivan, pok. Petra Brali Jure, pok. Marka Bai Mate, pok. Mije UKUPNO MUKIH OD ORUJA 3 1 2 4 2 3 3 3 3 1 2 2 1 30 DJEAKA 7 2 3 3 2 4 5 2 1 3 1 4 6 43 ENSKIH 3 2 2 6 2 3 2 3 1 2 2 1 1 30 DJEVOJICA UKUPNO 7 0 5 6 2 2 3 1 3 2 4 2 3 40 20 5 12 19 8 12 13 9 8 8 9 9 11 143
58
Popis se kronoloki vee na popis istog karaktera napravljen u okolici ibenika i Skradina. U iitavanju i pisanju prezimena bilo je dosta problema i nedoumica, budui da su poesto neke osobe zapisivane nedosljedno, tj. na nekoliko naina mletakom grajom. Stoga sam nastojao ispraviti te greke na nain da sam zadravao onodobni izgled prezimena (primjerice: Deranjin, Toteri). Izrazit primjer nedosljednosti je prezime BAI iji su nositelji Mate i Tadija, osim u jednom sluaju kao BACHICH, dosljedno upisivani kao BAGNICH ili BAGICH. To bi se trebalo itati kao BANJI ili BAI, to je neprihvatljivo, osobito u prvoj verziji.
216
Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683.
VLASNIK 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 13 Sui Boo, pok. Jure Kii Mijo, pok. Ivana Perii Petar, pok. Mate Juri Ivan, pok. Tadije Benkovi Martin, pok. Ilije Pilji imun, pok. Mije Deranjin Martin, pok. Ilije Juri Mate, pok. Mije Ivanievi Ivan, pok. Petra Toteri Josip, pok. Martina Samodol Ivan, pok. Petra Brali Jure, pok. Marka Bai Mate, pok. Mije UKUPNO
KONJA ZA SEDLO 1 0 2 1 1 1 1 1 2 0 0 0 1 11
KONJA ZA SAMAR 2 0 2 5 1 3 3 2 3 2 1 0 1 25
VOLOVA 5 0 3 6 2 5 4 4 2 2 3 0 3 39
KRAVA 4 4 4 4 4 4 3 3 4 4 4 1 2 45
TELADI 3 4 4 4 2 4 1 3 3 4 3 1 2 38
OVACA 120 0 80 120 40 100 110 20 80 0 0 0 30 700
Barem dva izvora govore nam da porijeklo jednog dijela stanovnika Miljevaca moramo traiti u susjednoj Zagori. Fra Bonaventura Biloglav u svojoj matici krtenih voenoj na podruju Zagore od 1679. do 1686. godine biljei sljedea prezimena kojima u zagradama pridruujemo miljevaka sela, kao mjesta gdje se ona kasnije spominju. To su: Brali (Karali?), Ivi (Drinovci), Juri (Britani), Malenica (Drinovci, Klju), Vlaji (Kaoine), Vukorepa (Klju). 59 U mletakim katastarskim knjigama nalazimo da je 1709. godine na ibenskom dijelu Zagore, u selu Uneiu posjed imao Ivan Delalija, a 1711. na podruju Trogira, u Pribudama, Ilija Vetei, Stipan Breulj, u Ogorju Grgo i Petar Malenica, Grgo Vlaji te isti Ivan Delalija, a u Vinovu Gornjem harambaa Pave Ivi i Mate Ivi pok. Rade. Osim njih i neki Prominjani su bili povezani sa Zagorom, to samo pojaava ovu tvrdnju. 60 Nezahvalno je ipak, bez izriitijih podataka donositi bilo kakve dalje zakljuke, pa odgovor treba traiti u arhivskoj grai.
59 Kreimir Kui, Povijest ..., str. 198., 200-202., 204-208., 210. 60 Kreimir Kui, Povijest ..., str. 217., 219., 223., 226-227., 229.
217
Miljevci 2008. Glede crkvenih razgranienja i prava duobrinitva, mletake vlasti su imale zavrnu rije. Tako su prema odluci opeg providura Daniela Dolna iz 1695. franjevci u ibenskoj biskupiji nakon zavretka rata, izmeu ostalih, dobili i Miljevce, a tako je ostalo i nakon zavretka rata 1699. godine. Odlukom franjevakih vlasti 1700. odreeno je da svaki upnik vodi matine knjige krtenih, vjenanih i umrlih. Na Miljevcima su, meutim, matice voene jo od 1692. godine. upna crkva sv. Pavla bila je u iritovcima, a prema spisu iz 1693. na njoj su se jo vidjeli tragovi poara. Druga crkva, u Drinovcima, bila je posveena Imenu Isusovu, i jo 1698. je bila pokrivena slamom. 61 Kao znak posebne asti, harambaa Pave Ivi dobio je 1707. godine od samostana pravo na grobnicu kod oltara sv. Frane. 62
OPISI MILJEVACA I OKOLICE

Prvi opis putovanja Krkom i Visovakim jezerom podno miljevakih utvrda i sela ostavio nam je zadarski bainac Petar Zorani. Ono to je vidio teko ga je pogodilo. Njegove rijei sve govore: ... I tako plovui , s live i desne strane katele, polae i sela nigda obila i bogata, a sad rasuta prez izma vijahu se. ... Tad grad Neven s live, a uevac s desne ukaza mi i jini razliki kateli i polae i sela. ... 63 U izvjeu opeg providura Dalmacije Giacoma Foscarinija, podnesenog 1572. godine, navodi da je ... Drni, tvravica u Petrovu polju iznad ibenika, nema neku vanost; Neven, blizu rijeke Krke na brijeiu, ne ba jak i bez topnitva ....64 ibenani, Frane Butrii i Ivan Divni, na povratku iz Bosne 1574. preli su preko jednog mosta na ikoli nizvodno od Drnia vjerojatno kod itnia. 65 Iz njihova pisanja vidi se da se ve u drugoj polovici 16. stoljea srednjovjekovna Poljica nazivala ikola. 66 Pedesetak godina kasnije, Atanazije Jurjevi, za Neven biljei da je ... neto manje veliine od Drnia, mjesto nenastanjeno, ima tvravu dosta jaku s nekoliko perijera (vrsta topa, primj. a.) ili topova te vrste; blizu vanjskih zidina ima podgrae s oko 80 kua, u kojima ivi otprilike sedamdeset ili osamdeset dua, od kojih su
61 Josip Ante Soldo, Crkveni ivot na proirenom podruju ibenske biskupije nakon uzmaka Osmanlija, Sedam stoljea ibenske biskupije Zbornik radova sa znanstvenog skupa ibenska biskupija od 1298. do 1998., ibenik, 22. do 26. rujna 1998, ibenik, 2001., str. 324. 62 Josip Ante Soldo, Samostan Majke od milosti na Visovcu, Visovaki zbornik Zbornik radova simpozija u prigodi 550. obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445.-1995., Visovac, 1997., str. 84. 63 P. Zorani, Planine, str. 230., 232. 64 G. Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji IV, str. 6., 43. 65 Franjo Raki, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga paalika, Starine JAZU XIV, Zagreb, 1882., str. 191., 195. 66 F. Raki, Prilozi za geografsko ..., str. 191., 195.
218
Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. veim dijelom dobri vojnici. Ne previe daleko je oko deset sela, koja mogu skupiti otprilike dvije stotine dua s dobrim udjelom vojnika. Nema ni age, ni drugog sudca, nego sandakov kapetan koji katkada doe. ... U blioj okolici osim Drnia, spominje i Hotibli. 67 Pavao iz Rovinja navodi da je 1640. godine kameni most na Rokom slapu imao 22 luka. 68 Vizitator G. B. de Vietri navodi 1708. da upa Miljevci pripada samostanu Svete Marije od Visovca te da broji ... 6 sela s vrlo malo obitelji, usred kojih je crkva posveena sv. Pavlu Apostolu ... 69
Zemljovidi:
Sl. 1: Lijeva gornja etvrtina zemljovida ibenika iz Izolara G. F. Camocija iz 1571. Nema nijednog toponima, ali je prepoznatljiv karakteristini miljevaki trokutasti oblik izmeu Krke i ikole. Zanimljivo je navoenje starog imena za ikolu Polisca f., tj Poljica te prikaz turske vojske, to povezujemo s ratnim operacijama tijekom Ciparskog rata. Ostali detalji pokazuju jaku ispremijeanost toponima i prostornu neproporcionalnost (npr. Tina, tj. Knin na mjestu je Britana). 70 Sl. 2: Lijeva gornja etvrtina zemljovida iz Theatrum orbisa M. Meriana iz 1663. Ima dvojezini latinskonjemaki naslov Situs particularis Comitatus Sebeniciani, qui est pars Dalmatiae / Sonderbare Situtation und gelegenheit der Graschat Sebenico, so ein Theil ist der Provints Dalmatia. Kljuna pogreka je postavljanje Opromigna na desnu obalu Krke, to je posljedica izostavljanja ikole, kao njezina lijevog pritoka. Ipak broj toponima je mnogo vei, pa tako, osim Opromigne, imamo: Camicaz, na pogrenoj, desnoj strani Krke, prikazan kao utvrda s tri kule na brijegu, daleko od rijeke, zatim je, ponovo s krive, lijeve strane Krke, Zucea, tj. uevo, takoer s tri kule, ali na obali. Rog, s tri kule, na krivoj je strani, a uz to je ucrtan nizvodno od Kamika.
67 Mijo N. Batini, Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, Starine JAZU XVII, Zagreb, 1885., str. 140. 68 Stipan Zlatovi, Izvjetaj o Bosni god. 1640 o. Pavla iz Rovinja, Starine JAZU XXIII, Zagreb, 1890., str. 11. 69 M. N. Batini, Njekoliko priloga ..., str. 90. 70 Hrvatski dravni arhiv Zagreb, Kartografska zbirka, D.XIV.40, Giovanni Francesco Camocio, Isole famose
219
Miljevci 2008.
Sl. 1. Zemljovid ibenika iz 1571.
Sl. 2. Zemljovi ibenika iz 1663.
220
MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE

Davor Gaurina
Miljevci su skup sela smjetenih izmeu rijeka Krke i ikole te planine Promine. Stanovnici ovih sela uglavnom su potomci stanovnitva koje je nakon Kandijskog rata (1647. -1669.) bilo pobjeglo na Venecijanski teritorij (ostaci ibenskog distrikta) i doseljenih Morlaka (Vlaha) koji su napuili ovaj prostor za vrijeme Morejskog rata (1683.-1699.). Novodoseljeno stanovnitvo dobilo je zemlju na plodouivanje uz obaveze: obraivanje, vojnu slube i plaanje 1/10 poljoprivrednih prinosa. Zemlju i obaveze nasljeivali su iskljuivo muki potomci. Oko 1750. g. pojavila se potreba za revizijom zemljinih investitura i to na nain da svaka obitelj zaista i dobije do tada zajamena dva padovanska kanpa po glavi. Gospodarske prilike i uvjeti ivota na Miljevcima u 18. i 19. stoljeu nisu bile povoljne. Razloge za to treba traiti u dugotrajnom ratnom razdoblju od sedamdesetak godina u kojem je jako nazadovalo stoarstvo, a osobito poljoprivreda zbog velikih migracija stanovnitva i teta koje su nanosile razne vojne i paravojne formacije. Kraj Venecije te Prva austrijska uprava (1797.-1806.) pa Francuska uprava (1806.-1813.) i Druga Austrijska uprava ne donose puno novosti u ivotu Miljevakih sela.
Miljevci su skup sela smjetenih izmeu rijeka Krke i ikole te planine Promine. Po legendi, ime su dobili prema Miljevi kerki gospodara grada (utvrde) Bogoina, kneza Andrije i ene mu ike. Ta nesretna djevojka se utopila u Poljici koja se od tada zove ikola. Miljevci se sastoje od osam sela (sedam 221
Miljevci 2008. katolikih i jedno pravoslavno) i sljedeih prezimena: Drinovci (Bai, Ivi, Kozi, Devi, Stipandija, keljo, Skelin, Tetlo, Mazalin); Britane (Bai, Benkovi, Deronja, Gveri, Jurain, Kisi, Malenica, Novak, Perii, Pili, Pletikosa, Runi, Samac, Samodol, Sui, ostera); Bogati (Duilo, Gali, Mamut, Mazalin); Karali (Delalija, Karlo, Stojanovi, Vatavuk); iritovci (Bubalo, Grabi, Lovri, Malenica, Perin, Skelin, Sunko, Vatavuk, Vlai, Vranjkovi); Kaoine (Bai, Ivi, Kului, Lovri, Malenica, Sulje, arac, Vlai ); Klju (ipi, Delalija Kului, Malenica, Skelin, Tetlo, Vii, Vukorepa) i Nos-Kalik (Zeljak, Kalik i Skoi).1 Stanovnici ovih sela uglavnom su potomci stanovnitva koje je nakon Kandijskog rata (1647. -1669.) bilo pobjeglo na Venecijanski teritorij (ostaci ibenskog distrikta) i doseljenih Morlaka (Vlaha) koji su napuili ovaj prostor za vrijeme Morejskog rata (1683. 1699.). Morlako stanovnitvo je dolo pod vodstvom franjevaca iz BiH i u dogovoru s Venecijom. Oslobaanje od Turaka bilo je istodobno i zauzimanje zemljinih posjeda od strane novih doseljenika, a pod vodstvom seoskih zapovjednika (harambaa). Venecijanska vlast (generalni providur Dalmacije) uglavnom je ozakonio faktino stanje odmah nakon prvog smirivanja stanja. Novodoseljeno stanovnitvo dobilo je zemlju na plodouivanje uz obaveze: obraivanje, vojnu slube i plaanje 1/10 poljoprivrednih prinosa. Zemlju i obaveze nasljeivali su iskljuivo muki potomci. Ako zemlju ne bi obraivao dvije godine ili ne bi plaao porez, seljak je gubio posjed. ene (udovice) samo su iznimno dobivale posjed, ako su mogle zadovoljiti navedene uvjete. Navedeni uvjeti vaili su na cijelom prostoru Nove Steevine (Acquisto Nuovo) pa dakako i u Miljevcima. Organizacija venecijanske vlasti potovala je lokalnu samoupravu na elu sa seoskim starjeinama i sucima, njima su bili nadreeni drniki serdar i guvernatur, a njima opet ibenski knez i kninski providur, a svima generalni (opi) providur iz Zadra. Zasluni pojedinci dobili su puno vie od zajamenog minimuma zemlje i uz to razne druge privilegije. Tako je npr. postalo gotovo pravilo da sinovi dunosnika preuzimaju oevu dunost. 2 Ve 1709. g. zaslugom Cosme Faventinija ureeni su posjedovni odnosi u miljevakim selima Britane i Klju. 3 Primjer funkcioniranja (subordinacije) mletake vlasti imamo iz perioda tzv. Malog rata. Miljevaki harambaa Pavao Ivi (visovaki prokurator) je 14. rujna 1713. g. po zapovijedi vojnikog asnika Spaara odvezao u Drni 105 konja drva i 1152 panja. 4
1 Glavni razlog za to smanjenje broja stanovnika je epidemija panjolice od koje je 145 Miljevana 1889. godine, a godinu dana kasnije 154 osobe. Najvie je umrlo Baia (29), Ivia i Samodola po 25, a Puljia, Skelina, Suia i Stojanovia po 9 osoba; Nikola Adija, Rukopis, Gradski muzej Drni. 2 3 4 Mirela Slukan-Alti, Komparativna analiza kulturnog pejsaa ruralnih naselja Mletake i Habsburke krajine, Triplex connium )1500.1800.): Ekohistorija, str. 73. Lovorka orali, Agrarno-proizvodni odnosi na podruju kninskog distrikta potkraj 18. i na poetku 19. stoljea, Kninski zbornik, Zagreb 1993., str. 170. Fra. Josip-Ante Soldo, Samostan Majke od milosti na Visovcu, zbornik Kai, Split 1969., str. 178.
222
Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE Nakon konanog protjerivanja Turaka iz Dalmacije 1718. g. poinje dugotrajni mir i zaivljava redovna Mletaka uprava. Slabo razvijena poljoprivreda i nedostatak vode (samo u Britanima postoji izvor, a u ostalim selima bilo je malo seoskih bunara) bili su uzroci estim gladnim godinama. Zbog svega toga seljaci su postajali rtve lihvara i pohlepnih zakupaca poreza, a to je onda dovodilo do este pojave hajduije. Osobito gladne godine su bile 1715.-1716. Ve tada poinje iseljavanje stanovnitva u Slavoniju, pa ak i Ugarsku. Druga velika glad poznata je u godinama 1732. i 1733. nakon velike kuge koja je pokosila cijeli drniki kraj 1731. g. Zbog smanjivanja broja stanovnika, ogranienog kretanja ljudi i robe, glad je poprimila apokaliptine razmjere. Koliki je bio oaj naroda ilustrira podatak da je samostan Visovac 1733. g. u Zadru zaloio sve crkveno srebro za 600 cekina ime je u dva navrata kupovano narodu brano i kruh da ne bi poumirali od gladi. Daljnje sreivanje imovinsko-pravnih odnosa u ovom kraju moemo zahvaliti Petru Ciganiu koji je u razdoblju od 1735. do 1737. godine sredio posjedovne odnose i u ostalim miljevakim selima. 5 Ipak oko 1750. g. pojavila se potreba za revizijom zemljinih investitura. Rezultat te potrebe je tzv. Grimanijev zakon donesen 25. travnja 1756. godine za Kninsku krajinu. Zakonom je predvieno da svaka obitelj zaista i dobije do tada zajamena 2 padovanska kanpa ( 7300 m ) po mukom lanu obitelji. Ostalim obiteljima koje su imale nelegalni viak zemlje, posjed je smanjen. Opa obaveza za sve posjednike bila je: posaditi na svakom kanpu zemlje po etiri masline, murve, bajama, kestena, oraha, ljive ili vinje maraske; gajenje lana ili konoplje; dranje pela; sadnja luka (kapule) i enjaka. U cilju promicanja spomenutih kultura drava se na dvadeset godina odrekla poreza. Bogatije obitelji morale su drati jednoga konja za potrebe drave. Zakon takoer regulira i kolonatske odnose ( unajmljivanje privatne zemlje za obradu od primarnih korisnika ) i zabranjuje zloupotrebu poloaja i zabranu pljenidbe oraih volova i drugih prijeko potrebnih stvari za uzdravanje posjeda. U zakonu se posebna panja posveuje seoskim bunarima i putovima. 6 Kontinuirano kretanje broja stanovnika moemo pratiti od 1765. g. kada je na Miljevcima po fratarskim popisima bilo 150 katolikih i tri pravoslavne obitelji. Ako je prosjena obitelj brojila pet lanova, to je sluaj dvadesetak godina kasnije, onda je na Miljevcima ivjelo 825 stanovnika navedene godine. Godine 1786. u upi je ivjelo 187 obitelji i 1012 stanovnika. Podijeljeno po selima: Drinovci -36 obitelji i 176 stanovnika; Britani -36 obitelji i 204 stanovnika; Karali - 26 obitelji i 139 stanovnika; iritovci 37 obitelji i 202 stanovnika; Klju 52 obitelji i 291 stanovnik. Sljedei popis iz 1798. g. pokazuje poveanje
5 6 Fra Stipan Zlatovi, Franovci Drave presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji u Dalmaciji, Zaostrog, str 229. Fra Josip Ante Soldo, Grimanijev zakon, Zagreb 2005., str.78.
223
Miljevci 2008.
Karta irenja Venecije u ratovima protiv Turskog Carstva. ( Zelenom bojom je prikazana Nova Steevina )
broja stanovnika na 1122 . Tada su Donji Britani imali 92 stanovnika, Gornji Britani - 149, Bogeti 71, Karali 82, iritovci 186, Kaoine 150, Klju 197, Drinovci 195.7 Kraj venecijanske uprave 1797. godine ne donosi osobite promjene na ovom prostoru jer u periodu Prve Austrijske uprave vlast nije uspjela ni zaivjeti, pa tako ni promjena posjedovnih odnosa. Godina 1806. kada francuski generali Lauriston i Molitor zauzimaju cijelu Dalmaciju donosi promjene koje znaajnije utjeu na ivot stanovnitva. Francuzi odmah poinju s novaenjem za daljnje osvajake ratove po Europi i prisilnim javnim radovima npr. izgradnja puta preko Rokog slapa na relaciji Split - Zadar. Velike promjene dogodile su se i u posjedovnim odnosima jer je seljak postao vlasnikom zemlje, iako je i dalje plaao desetinu. Za vrijeme Francuza poinje se sa sadnjom krumpira, iako se ta kultura ustalila tek sredinom 19. st. Znaajna je civilizacijska steevina odvajanje sudstva od uprave to je tekovina Fancuske revolucije. Veliki nered Francuzi su unijeli u narod uvoenjem izravnih i neizravnih poreza i svojim od7 Fra Ante avka, Povijest Drnike krajine (zbornik); Fra Stanko Bai, Uloga Visovakih franjevaca u Drnikoj krajini od XVI. stoljea do 1830. godine, str.262. Split 1995.
224
Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE nosom prema sveenstvu, naroito namjerom da isele fratre s Visovca i da na njemu postave skladite streljiva. Napoleonovim porazom u Rusiji i zauzimanjem ovih krajeva od Austrije krajem 1813. godine poinje dugogodinje doba mira za vrijeme Austrije odnosno Austro-Ugarske (od 1867. g.) do kraja Prvoga svjetskog rata. Gospodarske prilike i uvjeti ivota na Miljevcima u 18. i 19. stoljeu bili su nepovoljni. Razloge za to treba traiti u dugotrajnom ratnom periodu od sedamdesetak godina (osloboenje od Turaka) u kojem je jako nazadovalo stoarstvo, a osobito poljoprivreda zbog velikih migracija stanovnitva i teta koje su nanosile razne vojne i paravojne formacije. Stanovnitvo je uglavnom bilo orijentirano na uzgoj ovaca jer su one dobro podnosile oskudne prilike uzgoja i nisu bile oporezivane od mletake vlasti kao poljoprivredni proizvodi. Osim ovaca uzgajale su se i druge ivotinje i to goveda, konji (u znatno manjoj mjeri) i domaa perad, a svinje vrlo slabo jer nije bilo dovoljno hrane ni za ljude. Prodajom drva i vikovima u uzgoju stoke (od jaja i peradi do janjaca) seljaci su kupovali ono to im je bilo nuno. Seoske potrebe su bile vrlo skromne jer su im domainstva bila organizirana kao samodostatna (odjeu su sami pravili od vune svojih ovaca) pa se kupovalo samo najnunije npr. sol, poljoprivredne alatke koje se nisu mogle napraviti u kuanstvu i nakit za djevojke. Poljoprivredni prinosi koriteni su za osobnu prehranu i vrlo esto nisu bili dostatni za potrebe stanovnitva. Od itarica sijao se jeam, pir, ra, penica i proso. Glavna hrana Miljevana (i cijele drnike okolice) toga doba, bio je kruh od jema, pira, rai ili penice. Vrlo esto kruh se pravio od mijeanog brana (napolica). Uz kruh jelo se mlijeko (kao sir, maslo, svjee i kiselo mlijeko) i razno zelenje. Svjee ili dimljeno meso jelo se u sveanim prigodama, na sedmini ili u vrijeme velikih poljskih radova. Vinogradarstvo je takoer bilo relativno dobro razvijeno, a vlasti su poticale uzgoj masline i murve. Zanimljivo je da se do kraja Venecije ne spominje uzgoj kukuruza i krumpira. Poljoprivreda na Miljevcima, kao i u ostatku drnikog kraja, nije se osobito razvijala. Slabo se gnojilo i vodilo rauna o plodoredu. I dalje se oralo uglavnom drvenim plugom (odnosno ralicom ili supluicom) na kojem je metalni dio bio samo leme, u koji su bili upregnuti slabi domai volovi laki od 500 kg. Takav plug je zapravo samo grebao zemlju brazdom 5-6 cm. Samo bogatai su nabavili eljezne plugove. ito se sijalo runo, zatim bi se zatrpavalo drljaom koja se sastojala od granja povezanog vrbovom ibom i vezanih za drvo poloeno poprijeko. njelo se srpom ili kosilo kosom, a od slame se zrno odvajala na gumnu (od zbijene ilovae) mlaenjem tapom koji se zvao cip ili ee konjima (vridba). Prvo bi konji vezani za stup u sredini gazili snopove, pa kada bi se odvojila slama ito se vijalo( bacalo u vjetar ) da se odvoji pljeva. Mljevenje ita najee se obavljalo u vodenicama na Rokom slapu koje su uzimale znaajan ujam ( dio od samljevenog ). Od poljoprivrednih alata jo se vrlo esto koristio laun ili malin 225
Miljevci 2008.
Pietro Santini: ZEMLJOVID SREDNJE DALMACIJE, detalj, Venecija 1780. godine (Povijesni arhiv Zadar)
226
Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE
Pietro Santini: ZEMLJOVID SREDNJE DALMACIJE, Venecija 1780. godine, detalj
(kojim se krilo novo obradivo zemljite) motika, malj, poluga, eki i kosir, za koenje trave sluila je kosa. 8 Tijekom 19. stoljea poinje se sijati kukuruz koji se obraivao s puno vie panje, ali u potpunosti runo, motikom i ienjem od korova. Zreli kukuruz
8 Nataa Baji, Blago Hrvatske iz arhiva mapa za Istru i Dalmaciju (zbornik); N. B., Drni u katastru prve polovice XIX. stoljea, str. 63-75.
227
Miljevci 2008.
Pietro Santini: ZEMLJOVID SREDNJE DALMACIJE, Venecija 1780. godine, detalj
se eo srpom i dopremao na gumno gdje bi se komuao (odvajanje klipa ), a kasnije se mlatio dugim mlatilom. Duhan se najkasnije poeo saditi i to pod strogom dravnom kontrolom. Naime, moralo se posaditi minimalno 2000 komada (struka) i prodavati ga dravi po propisanim cijenama. Proizvodnja duhana bila je jo najmukotrpnija jer je uz veliki ziki rad (okopavanje) zahtijevao i zalijevanje vodom koje je 228
Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE uvijek nedostajalo. Ubrani duhan je trebalo odvajati i suiti to se opet radilo runo i u neadekvatnim prostorima. Takve mjere zapravo su poticale nelegalnu trgovinu (verc) duhana koji se na crnom tritu mogao prodati skuplje od propisane cijene. Stoka je i dalje bila domae pasmine i slabo hranjena to je rezultiralo slabim prinosima (mlijekom, vunom, mesom) i estim ugibanjem veeg broja ivotinja.9 Sljedei popis iz 1823. godine pokazuje neveliko poveanje stanovnitva za samo 78 osoba, odnosno na Miljevcima je tada ivjelo 1200 stanovnika. Razloge vjerojatno treba traiti u Napoleonskim ratovima i oskudnim uvjetima ivota. Po podacima iz 1830. godine u Bogtiima i Karaliu je ivjela -201 osoba, iritovcima -269, Kaoinama -200, Drinovcima - 241, Nos-Kaliku - 104, Kljuu - 211 i Britanima 259 stanovnika. Zanimljiv je podatak stanje stonog fonda te 1830. godine. Tako je u Bogetiima i Karalicu bilo 1200 ovaca, 15 konja, 94 komada goveda (2 bika, 80 muznih krava 13 volova) i 13 svinja; iritovci su imali 280 ovaca, 10 konja, 22 magarca, 65 goveda (1 bik, 50 muznih krava i 14 volova), 10 magaraca i 19 svinja; Kaoine su imale 880 ovaca, 87 goveda (1 bik, 72 muzne krave i 14 volova), 25 magaraca, 10 konja i 10 svinja; Drinovci i Nos-Kalik imali su 1100 ovaca, 137 goveda (4 bika, 104 krava i 32 volova), 33 konja, 12 magaradi i 10 svinja; Klju je imao 1510 ovaca, 185 goveda (5 bikova, 140 krava i 40 volova), 57 konja, 23 magarca i 50 svinja; Britane su imale 440 ovaca, 174 goveda (4 bika, 130 krava i 40 volova, 57 konja, 20 magaraca i 28 svinja. 10 Najvei broj stanovnika (u 19. stoljeu) Miljevci su imali 1857. godine i to 2773 stanovnika. Tada su Drinovci imali 592 stanovnika, Britane - 485, iritovci - 468, Klju - 418, Kaoine - 414, Bogati - 216 i Karali - 180 stanovnika. 11 Unaprjeenjem stoarstva i poljoprivrede bavila se dravna i opinska vlast, pa je tako 1869. godine u Drniu osnovan Poljodjelski odbor koji je imao za cilj popravljanje pasmina ovaca i goveda, ali i unaprjeenje voarstva i uope popravljanja sjemena biljaka to je trebalo rezultirati poveanim prinosima. Poveanje broja stanovnika, este sue i slaba ljetina dovodili su do estih nestaica hrane i gladi i to gotovo svakih nekoliko godina. Osim toga, nedostatak vode prisiljavao je stanovnitvo da pije neistu vodu to je uzrokovalo este bolesti (groznica, tifus, arlah, difterija i ospice), a to je onda rezultiralo velikim brojem umrlih, pogotovo djece. Ovako loi uvjeti rezultirali su iseljavanjem stanovnitva, najprije u Banat i Slavoniju (od 1865. g.), a kasnije i u Ameriku.12
9 Dalmacija iz djela Austro-Ugarska monarhija, Naklada F. Maria, Split 1892, str. 163-188. 10 HAZ, Razni spisi namjesnitva, sv. 21. 11 Stanovnitvo 1857.- 1961. po naseljima i dijelovima naselja Split, Republiki zavod za statistiku SRH, Zagreb 1964., str. 57-60. . 12 Fra Ante avka, Povijest Drnike krajine (zbornik); Fra Karlo Kosor, Drni pod Venecijom, Split 1955., str. 234-240.
229
Miljevci 2008. Zbog toga se stanovnitvo Miljevaca do 1869. g. smanjilo za vie od 750 stanovnika. Tada je u svim selima bilo 2016 stanovnika. Od toga u Drinovcima 462, Britanima - 376, iritovcima - 328, Kljuu - 266, Kaoinama - 254, Bogatiu - 204, Karaliu - 126. Znaajan dogaaj za Miljevce bio je otvorenje puke kole u Drinovcima 1873./1874. godine u kui Mazalin. Prvi uitelj bio je Marko Frani, a nadzornik mu je bi drniki upnik i dekan. kolske godine 1875./1876. uitelj je bio imun Fabbrio. kola, naalost nije imala sree s uiteljem, pa je tako 1878. godine drinovaki uitelj otputen zbog loeg rada. Problemi tu nisu prestali, pa se ve poetkom 1880. godine miljevaki upnik alio da kola ne radi etiri mjeseca. Izgleda da je kola ipak nastavila s radom sljedeih godina, ali u skuenom prostoru. Iako je Jela Mazalin ponudila da e osobnim sredstvima sagraditi kolsku zgradu, kola nije radila 1884.-1886. godine. Kasnije je kola ipak radila jer imamo podatak da joj je 1906. godine opet prijetilo zatvaranje. Ovakvo stanje na Miljevcima rezultat je nebrige opinskoga kolskog vijea, a to potvruje i podatak da je drnika opina po broju kola bila posljednja u Dalmaciji. Za cijeli drniki kraj vrlo vano je djelovanje nadumara Nikole Veia koji je od 1877. godine u Drniu i okolici vrlo predano radio na poumljavanju goleti i sadnji bajama, vinje maraske i kestena. 13 Po sljedeem popisu iz 1880. godine Miljevci biljee lagani porast broja stanovnika. Sedam sela imalo je 2141 stanovnika. Pojedinano, u Drinovcima - 540, iritovcima - 381, Britanima - 339, Kljuu - 299, Kaoinama - 263, Bogetiu - 188 i Karaliu 131 stanovnika. Najvea poast zahvatila je Miljevce 1887. godine kada je dvadesetak ljudi bilo zaraeno ospicama. Zaraza je vjerojatno izazvana pijenjem prljave vode jer je bila velika sua. Kakvi su bili razmjeri ei govori podatak da est sela (kapitanija) na Miljevcima nije imalo vode. Iako su bogatai Skelini bili zakupili kopanje bunara u Drinovcima to nisu napravili, ali su zato mnoge obitelji uinili svojim kmetovima jer su im zbog malog duga preoteli imanje. Po sljedeem popisu iz 1890. godine vidimo opet smanjenje broja stanovnika i to oko 170 stanovnika, odnosno tada je na Miljecima ukupno ivjelo 1969 stanovnika. Pojedinano, u iritovcima - 399, Britanima - 341, Drinovcima - 336, Kaoinama - 288, Kljuu - 248, Bogatiu - 220 i Karaliu 139 stanovnika. Kraj stoljea (1900. g.) Miljevci su doekali s 2284 stanovnika. Pojedinano, iritovci - 442, Drinovci - 431, Britane - 416, Kaoine - 363, Klju 262, Bogati - 216, Karali - 154 stanovnika. 14
13 Fra Karlo Kosor, Drni u ogledalu tiska za hrvatskoga Narodnog preporoda u Dalmaciji (1860. 1921.), separat zbornika Kai, Split 1976., str.100. 14 Isto kao 14, str. 79.-82.
230
Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE
UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE

Zdravko Dizdar
Autor na osnovi izvorne grae i literature daje u osnovnim crtama prikaz stanja i dogaaja na podruju miljevake upe u razdoblju od 1900. do 1950. godine.
UVOD
Rimokatolika upa Mijevci ibenske biskupije u razdoblju od 1900. do 1950. dijelila je u svakom pogledu sudbinu okolnoga drnikog podruja te svoje Biskupije pa i ire.1 To razdoblje prema politikim i drutvenim promjenama te ljudskim i materijalnim stradanjima, predstavlja jedno od najtraginijih u viestoljetnoj povijesti ove upe. Ovaj rad eli ukazati samo na neke od najkarakteristinijih zbivanja iz toga razdoblja koji oslikavaju navedeno stanje.
UPA MILJEVCI OD 1900. DO 1950. GODINE

a) upa Miljevci u razdoblju Austro-Ugarske monarhije (1900. - 1918.)
1 Prikazani rezultati u radu proizili su i iz znanstvenog projekta Poloaj i razvoj Hrvatske 1918.-1941. koji se provodi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske. Ukratko o dogaajima na podruju ibenske biskupije, a koji su velikim dijelom imali odraza i na zbivanja na podruju upe Miljevci vidi: Dr. fra Petar Bezina, ibenska biskupija kroz dva rata, ibenik, 1998., str. 285-287.
231
Miljevci 2008. upa Miljevci smjetena je zapadno od Drnia na i oko prometnice DrniRoki slap izmeu donjeg toka rijeke ikole do njezina utoka u rijeku Krku i Krke uzvodno do Bogatia. Obuhvaala je sedam naselja i to: Drinovce, kao sjedite upe, te naselja Bogeti, Britane, Kaoine, Karali, Klju i iritovce. U tim naseljima je 1900. ivjelo 2307, a deset godina potom 2434 stanovnika uglavnom sve katolika Hrvata, dok je u miljevakom naselju Nos Kaliku, koje je nekada ulazilo u sastav Drinovaca, 1900. ivjelo 174, a deset godina potom 189 pravoslavnih Srba. U administrativnom pogledu podruje upe ulazilo je u sastav drnike gradske opine. U samom Drniu (s najuom okolicom) 1900. zabiljeeno je 1769, a deset godina zatim 1784 stanovnika.2 U tom kratkom vremenu na elu miljevake upe izmijenilo se ak pet upnika.3 Poetak 20. stoljea na drnikom podruju (u koje je ukljuena i upa Miljevci) koje je brojalo 20.000 stanovnika od kojih su Hrvati inili , a Srbi stanovnika, obiljeen je pojaanim politikim kretanjima te veoma tekom gospodarskom situacijom. Pri izborima za Carevinsko vijee, Dalmatinski sabor i opinsku upravu hrvatski birai uglavnom su se opredjeljivali za Hrvatsku narodnu stranku i Stranku prava (koje su se 1905. ujedinile u Hrvatsku stranku), te istu stranku prava i Puku naprednu stranku, a srpski birai za Srpsku narodnu stranku. Tako su primjerice na izborima 1901. za narodne zastupnike Drnia izabrani Marko Skelin, iz Hrvatske narodne stranke, koji je postao i drnikim naelnikom te dr. Ivan Buji Kovaevi, iz Stranke prava. Kod opinskih izbora 1903. Hrvati i Srbi sporazumno su izabrali opinske vijenike.4 Te 1903. bansku Hrvatsku zahvatio je iroki narodni pokret protiv maarizacije, koju je provodio ban Khuen Hdervry, to je imalo odraza u Dalmaciji tako da su i u Drniu odrana dva protestna mitinga protiv Khuenovih represalija. Novoosnovana Hrvatska stranka sporazumila se sa Srpskom narodnom strankom o zajednikom istupu na izborima 1905. za Dalmatinski sabor, sukladno politici novog kursa budue Hrvatsko-srpske koalicije. No, tome su se tijekom izbora suprotstavili pristalice iste stranke prava i drugi oporbenjaci s hrvatske i srpske strane, to se iskazalo na izborima, tako da je predstavnik Hrvatske stranke, uz niz nepravilnosti i naputanjem izbora od strane oporbe, pobijedio tek sa 171 glasom vie. U opinsku upravu Drnia, koji je tada imao 1665 stanovnika (od kojih sedam Talijana), izabrana su uz pet Hrvata i dvojica Srba, tako da je prema pisanju tadanjeg tiska (pr. splitske Slobode, organa Puke napredne stranke), Drni prvi oivotvorio ideju sloge Srba i Hrvata.5
2 3 4 Mirko Koreni, Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske 1857 .- 1971., Djela JAZU, knjiga 54., Zagreb, 1979., str. 212-213. Granice drnike opine, a s njima i broj stanovnika se mijenjao, posebice s prikljuenjem Drniu nekadanje opine Promina. Bili su to: fra Mijo Broni iz Promine (1890.-1900.), fra Stipan Bosani iz Dugopolja (1900.-1903.), fra Andrija Vukievi iz Radonia (1903.-1906.), fra Kaimir Tomasovi iz Kuia kod Omia (1906.-1908.) i fra Stanko irli iz Radoia (1908.-1921.) Opirnije o politiko-gospodarskim i kulturnim kretanjima na podruju Drnia, pa i miljevake upe, u razdoblju od 1900. do 1921. vidi: Dr. fra Karlo Kosor, Drni u ogledalu tiska za hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji, Kai, god. VIII., Split, 1976., str. 47130., prema kojem se ovdje dalje veinom iznose osnovni podaci o Drniu i Miljevcima. 5 Hrvatska stranka je ve u proglasu o sjedinjenju poetkom svibnja 1905. uz ostalo istaknula kako smatra da su Hrvati i Srbi jedan narod, po krvi i po jeziku, nerazdruivo spojeni zemljitem, na kojemu obitavaju, te e prema tome raditi, da se uklone i onemogue raz-
232
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE Dvije godine zatim 1907. odrani su izbori i za Carevinsko vijee u izbornom kotaru Drni-Trogir-Promina, s izrazitom brojnou hrvatskog puanstva. Pobijedio je dr. Vicko Ivevi, iz Hrvatske stranke s vie od 80% glasova. No, na novim izborima za Carevinsko vijee 1911., na kojima je kandidat narodnjaka i demokrata bio dr. Vicko Ivevi, predsjednik Dalmatinskog sabora, a pravaa dr. Ivan Krstelj, ibenski naelnik, situacija se promijenila znatno u korist oporbe. Tadanji naprednjaci u svome listu Sloboda zato su najvie krivili i napadali franjevce upnike Drnike krajine. Pravai su odgovarali na predizbornim skuptinama i putovanjem po Drnikoj krajini. U Drniu je Krstelj dobio duplo vie glasova od Ivevia (2.617:1.252), ali je na kraju u cjelokupnom izbornom kotaru pobijedio Ivevi sa 721 glasom vie (5.672:4.906 glasova). No, na opinskim izborima iste godine pobijedili su pravai, prethodno se sporazumjevi s narodnjacima, tako da se u drnikoj opinskoj upravi nalo pet pravaa, jedan demokrat i jedan predstavnik Srba. Ali protivnika strana nije mirovala i uspjela je ve 1912. da se pravaka opinska uprava raspusti te je postavljen komesar. Zato je izborna borba 1913. bila otra i estoka. Biralo se 36 vijenika za iduih est godina. Miljevci su tada 1913. godine imali 436 obitelji i 2490 stanovnika. Pravai, koji su nastupili samostalno pod geslom: Sve za Narod i za Hrvatsku, odnijeli su pobjedu u dva, a narodnjaci u jednom upravnom tijelu. Rad uprave se odvijao oteano, uz opstruiranje od strane narodnjaka te pod raznim pritiscima opozicije, a poetak rata 1914. jo je vie oteao rad drnike opinske uprave. Uz politika kretanja stanovnitvo miljevake upe daleko vie su morile brige i nedae svakodnevnog ivota. Stanovnitvo se uglavnom bavilo poljoprivredom sa stoarstvom, a tek mali broj ih je bio zaposlen u rudarstvu i industriji Drnia i ibenika. Ovo podruje s nedovoljno obradive rasparcelirane zemlje i obiteljima s vie lanova bilo je od poetka stoljea snano izloeno suama, nedostatku vode, nerodicama, lihvarskim pritiscima i dugovima kod trgovaca i bogatijih seljaka, velikim nepravednim porezima i taksama, bolestima i nebrigama vlasti. Stanovnitvo je jedva sastavljalo kraj s krajem, a mnogi su stradavali od gladi, bolesti ili drugih uzroka. Tako je primjerice sua i nerodica 1904. i 1905. donijela pravu katastrofu drnikom kraju. Zadarski Narodni list poetkom 1905. o tome uz ostalo izvjeuje: U naoj krajini, gospodarski i zdravstveno zaputenoj, ovogodinjom nerodicom oteenoj i kamatnikom zlobom unitenoj, narod se sada nalazi u oajanju. Po selima siromani puk skapa od gladi i od svake nevolje. Muki umire, a ne tui se nikome. Tako su tijekom prosinca 1904. i sijenja 1905. umrle od gladi i groznice 44 osobe na drnimirice, a da se uvrijei ljubav meu njima, na osnovu zdravog samo krupnog rada za opi narodni boljitak. A u izbornom proglasu dva mjeseca potom poruuje narodu Drnike krajine da je ona prva im se poela probuivati hrvatska sviest, razvila hrvatsku trobojnicu, a ona je eto i prva, koja je poprimila napredne ideje, pojimala svoje prijatelje i neprijatelje, probila led, drei se one narodne: Brat je mio koje vjere bio pruila ruku pomirnicu svom bratu, te zaigrala opet staro slono kolo Srba i Hrvata.Narodni list, glasilo Narodne stranke, god. XLIV, br. 35. i br. 57. Zadar, 5. V. i 20. VII. 1905. Vidi i K. Kosor, Drni, n. dj., str. 50.
233
Miljevci 2008. kom podruju.6 Takvih godina je bilo esto i puno. Problem opskrbe vodom po mjestima bio je odavno vrlo akutan i na Miljevcima, a i u samom Drniu je tek 1908. otvoren vodovod. esto se u selima udaljenijim od rijeke Krke, morala piti zagaena voda iz lokava iz kojih je pilo i blago, to je utjecalo na bolesti i poveanu smrtnost stanovnitva, poglavito djece. Vrlo rijetke su bile obitelji koje su se mogle same prehraniti. Sve ostale su bile primorane da se zaduuju kod lihvara, trgovaca i bogatijih seljaka kako bi kupile prijeko potrebnu hranu. U Drniu je postojalo organizirano udruenje lihvara iji lanovi su se dogovorili da seljaku koji je bio zaduen kod kojeg od lanova udruenja drugi lanovi ne smiju pomoi. Tako su mnogi seljaci propadali i stradavali od lihvara esto vie nego od bolesti i gladi, dok su se lihvari enormno bogatili. ak 90% stanovnika Drnike krajine je, prema postojeim podacima iz 1914., tada bilo u dugu, a na Miljevcima taj postotak je bio i vei. Nije ni potrebno naglaavati da su opinski porezi enormno rasli, pa su primjerice 1906. narasli za oko 100%, a 1912. ve gotovo za 300%, a uz to nepravedno rasporeivani, to je opet dovodilo do propadanja seljaka. Smanjenjem za podruja ispae na bosanskim planinama od strane bosanske vlade 1907. jako su pogoeni drniki seljaci iji se stoni fond rapidno smanjivao. Seljaci su imali sve manje mogunosti da prodajom stoke podmire svoje sve vee obveze i dugove. Tako su se mnogi seljaci ostavi bez iega pretvarali u radnike i naputali rodna mjesta u potrazi za poslom. I oni s dugovima odlazili su takoer u potrazi za poslom kako bi dugove vratili. Dakle, kao posljedica gladi i bolesti, dugova i nebriga vlasti, nestaice vode i hrane silili su veinu stanovnitva na iseljavanje u potrazi za hranom i zaradom. U to vrijeme osim sezonskih odlazaka uglavnom u Slavoniju i Srijem na rad imamo sve vie i onih na zapadu posebice u Ameriku. Taj njihov rad bio je skopan s mnogim tekoama, te ih je tek manji dio uspijevao, dio ih se vraao natrag, ali su mnogi tamo trajno ostali. Kako je 1891. u iritovcima otkriven i poeo se kopati ugljen, a 1906. drutvo Dalmatia iz Veluia otkrilo tu nove naslage ugljena to je mali broj Miljevana radio u rudniku opskrbljui ugljenom za loenje Drniane. Vezano za rudokope Monte Promina u Siveriu i Dalmatia u Veluiu radi rasvjete i pogona u rudnicaima zatraena je 1902. dozvola za izgradnju hidroelektrane na Rokom slapu te je za njihove potrebe 1909. godine ona i podignuta. Od pamtivijeka je preko ovoga Rokog slapa vodila cesta koja je povezivala Miljevce s Bukovicom. O zaputenosti miljevake upe govori i podatak da je na njezinu podruju postojala samo puka kola u Drinovcima (od 1873./74.). Meutim i ona je bila vie zatvorena nego to je radila. Tako se 1906. navodi kako bi je trebalo zatvoriti jer se u jednoj prostoriji nastava nije mogla dalje izvoditi te je trebalo sagraditi novu kolu. Drugih udruga nije bilo, pa se najvaniji drutveni ivot vezan za upu i odvijao u crkvama posebice prigodom blagdana. upnici su tijekom gladnih godina i u drugim tekim prilikama esto intervenirali traei
6 Narodni list, god. XLIV, br. 19., Zadar, 8. III. 1905. Vidi i K. Kosor, Drni ..., n. dj., str. 68.
234
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE pomo od drave i drnike opine za najugroenija sela svojih upa, u emu su ponekad i uspijevali, kao primjerice 1905. dijelei pristiglu pomo siromanima i gladnima. Oni su nastojali da spasu narod od beskurpuloznih lihvara i osnivanjem 1907. Hrvatske seoske blagajne u Drniu, nastojanjem dekana fra imuna Perkovia, zbog ega su bili izloeni napadima suprotne strane, a udrugi je oteavan rad. Miljevani su dijelom bili ukljueni i koristili usluge postojeih udruga u Drniu kao to su: Puka tedionica (1904.), Vinogradarsko-vinarska zadruga (1910.) i rudarske drutvene asocijacije, kao npr. Unija rovokopaa (1911.). U takvim drutveno-politikim i gospodarskim prilikama ovaj kraj je doekao Prvi svjetski rat 1914. - 1918. koji je samo poveao nevolje i stradanje tamonjeg stanovnitva. Mobilizacijom vojnih obveznika 1914., kojih je samo s podruja drnike opine /znai i upe Miljevci/ bilo oko 5000, ostala je poljoprivreda bez najsposobnije radne snage, to se jako osjetilo na prihodima koji su gotovo prepolovljeni. Tako su mnogi opet bili izloeni stranoj gladi. Dio ljudi stupio je u Narodnu gardu koja je tada ustanovljena u Drniu kao ispomo andarmeriji. Pristupanjem Italije silama Antante i njezinim stupanjem u rat u svibnju 1915., a s obzirom na njezine neskrivene aspiracije na naa jadranska podruja, ukljuujui i drniko podruje s podrujem upe Miljevci, porasla je zabrinutost i na ovome podruju, a pratile su je rasputanje talijanskog udruenja Lega nazionnale i protutalijanske demonstracije, kao primjerice ona u Drniu. I na podruju drnike opine 1916. zatraen je i odobren ratni zajam to je opet najvie pogodilo one najsiromanije slojeve naroda. Potkraj te godine umro je Franjo Josip I. to je dodatno uznemirilo stanovnitvo. Veina vojnika s ovoga podruja upuena je na talijansko ratite, a kako je dosta bilo poginulih, ranjenih ili zarobljenih dezerterstvo (zeleni kadar) je postalo masovnija pojava. Posebno teke godine za stanovnitvo su bile 1917. i 1918. kada je u ovim krajevima bila strana glad. I ovaj put su se pojedinci okoristili podiui cijene kukuruzu. Hrvatskom solidarnou dio djece upuen je u sjeverne hrvatske krajeve kako bi se spasila od gladi.7 b) Miljevaka upa u Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba (1918.) Kako se nazirao raspad Austro-Ugarske to je u Zagrebu 5. i 6. X. 1918. osnovano Narodno Vijee Slovenaca, Hrvata i Srba sa ciljem ujedinjenja svih podruja Monarhije u kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi. Hrvatski Sabor je 29. X. 1918. raskinuo sve dotadanje dravno-pravne sveze s Austro-Ugarskom te nekadanje Kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju sa Rijekom, proglasio neovisnom dravom prema Ugarskoj i Austriji te odluio da ona pristupa u
7 K. Kosor, Drni..., n. dj., str. 70. i 30. travnja /1918./, Napretkov tiskani prigodni materijal povodom Zrinsko-Frankopanskog spomendana u kojem se poziva na sabiranje priloga za siroad iz Dalmacije, Istre i Bosne i Hercegovine koje je u tijeku, uz iskaz kotareva uglavnom sjeverno od Save od Zagreba do Zemuna u kojima je ve smjeteno iz navedenih krajeva 12.653 djece i osigurano jo mjesta za 3.378 djece (str. 3).
235
Miljevci 2008. zajedniku suverenu Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba, koja je osnovana istoga dana sa sjeditem u Zagrebu, priznajui Narodno vijee za vrhovnu vlast u novoosnovanoj dravi. Zadau vlade obavljalo je Predsjednitvo Narodnog vijea SHS-a, koje je odmah imenovalo Zemaljske vlade, a ove potom opinske odbore Narodnog vijea. Vlada Drave SHS izvijestila je vlade SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Italije i Srbije o nastanku Drave SHS, te da se ne nalazi u ratnom stanju s tim dravama, kao i da je spremna stupiti u zajedniku dravu sa Srbijom i Crnom Gorom. Vladu Drave SHS priznala je vlada Kraljevine Srbije, iji su predstavnici nakon razgovora oko ujedinjenja od 6. do 9. XI. 1918. izdali zajedniku enevsku deklaraciju.8 No, Italija, nije htjela priznati Dravu SHS i pozivajui se na tajni Londonski sporazum iz 1915. kojim su joj za pristupanje silama Antante iste obeale hrvatska i slovenska podruja, meu kojima i podruje Drnia i ibenika. Zato je Italija odmah, nakon slubene kapitulacije Austro-Ugarske, 3. XI. 1941. i Njemake osam dana potom, ime je zavrio Prvi svjetski rat, poela u ime Antante od 4. XI. 1918. okupirati ta podruja Drave SHS. Istodobno, sile Antante bile su spremne Kraljevini Srbiji dati veinu preostalih hrvatskih podruja u koja je ve ulazila srpska vojska. Na taj nain bila je ugroena opstojnost hrvatskoga naroda, pa se vodee politiare Drave SHS pourivalo na ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. Izabranom izaslanstvu izraen je Naputak o ujedinjenju koje je bilo uvjetovano ravnopravnou i zahtjevom da o svemu odluuje Ustavotvorna skuptina dvotreinskom veinom. Zbog ope situacije i razliitih pritisaka, situaciju je iskoristila Srbija i 1. XII. 1918. regent Aleksandar Karaorevi bez ikakvih uvjeta proglasio je ujedinjenje Drave SHS s Kraljevinom Srbijom u zajedniku dravu Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. nazvanom Kraljevina Jugoslavija sa sjeditem u Beogradu. Sve to je imalo snanog odjeka na ovome podruju posebice u Drniu i okolici. Tako je primjerice u Drniu 26. X. 1918. odran zbor predstavnika politikih stranaka i izaslanika sela, meu kojima i onih s podruja miljevake upe, s kojega je objavljena izjava u kojoj se izraava potpuna vjernost Narodnom Vijeu SHS u Zagrebu kao svojoj vrhovnoj vlasti i spremnost na izvravanje njegovih zakljuaka. Na tome zboru izabran je Odbor Narodnog Vijea.9 Zemaljska vlada za Dalmaciju osnovana je 2. XI. 1918. u Splitu. Talijani su 6. XI. okupirali ibenik, a kad su pokuali bez borbe prodrijeti u Drni, Drniani su ih zaustavili i povratili u ibenik. U meuvremenu dok su Talijani prikupljali vojne snage za okupaciju Drnia, Drniani su traili da prije njih u grad stigne srpska vojska. Tako je 20. XII. 1918. u Drni stiglo samo 20, a u Siveri 40 srpskih vojnika, kojima su Drniani organizirali prikupljanje novanih priloga.10 Talijani
8 Tom deklaracijom, od 9. X. 1918., obadvije strane se obvezuju da obavljaju poslove svaka na svome dravnom podruju, dok Konstituanta (zajednika skuptina) izabrana opim tajnim glasovanjem, ne propie denitivno ustrojstvo drave. No, do toga nije dolo najvie istupanjem srpskih i talijanskih ekspanzionista, a na tetu novoosnovane drave i njezinih naroda. 9 Novo Doba, br. 143., Split, 30. X. 1918. 10 Novo Doba, br. 187., Split, 13. XII. 1918. Tom prigodom je prikupljeno 21.756,80 kruna.
236
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nakon to su prikupili u itniu oko 8000 vojnika sa znatnim brojem tenkova i oklopnih vozila uli su u zoru 29. XII. 1918. u Drni, gdje su ih graani doekali zatvorenih kua i prozora. Odmah su raspustili opinsku upravu u Drniu i postavili svoga civilnog komesara te uspostavili sjedite Zapovjednitva brigade Gaeta i Zapovjednitvo mjesta (Comando brigata Gaeto e Presidio Militare Drnis), uspostavili stalnu posadu u Razvou, te za zatitu rudnika u Veluiu (u okviru kojega i onaj u iritovcima) te prominskih u Mratovu dvije pjeadijske ete. Na putu Drni-Knin Talijani su imali 30. i 31. XII. 1918. nekoliko oruanih sukoba s drnikim bjeguncima i srpskim vojnicima, s oko desetak mrtvih i oko dvadesetak ranjenih, ali su nakon pristiglih svojih pojaanja i povlaenja bjegunca i srpskih vojnika u Vrliku, okupirali Knin. Odmah su u Kninu uspostavili i svoj prijeki vojni sud za podruje kninskog kotara u iji sastav je ulazila i drnika opina.11 c) Miljevaka upa pod talijanskom okupacijom (studeni 1918. - travanj 1921.) U studenome 1918. i na podruju upe Miljevci bila je uspostavljena talijanska okupacija koja e potrajati do travnja 1921. godine. Ona je popraena potpunom uspostavom talijanske okupacijske vlasti, koja se iskazivala kroz brojne konskacije (ukljuujui tu i drnike rudnike), zatim strogu kontrolu kretanja, zabranu politikih aktivnosti te otputanje namjetenika iz dravne slube, protjerivanje, uhienje i deportiranje mnogih njima nepoudnih osoba, meu kojima su se posebice nali sveenici i upnici.12 Tako je fra Leonard Baji, drniki upnik u rujnu 1919. bio udaljen iz Drnia i protjeran iz talijanske okupirane zone, a isto tako i njegov nasljednik fra Ivan Tomasovi, kasniji miljevaki upnik, bio je u veljai 1920. takoer udaljen iz Drnia preko granice. Isto se dogodilo i sa tri njihova upna pomonika. Po selima su smijenili stare i imenovali druge glavare, lugare i poljare. Budui da je to podruje zahvatila strana sua, Talijani su iskoristili dodjelu pomoi seljacima u hrani za politike svrhe. Tako su primjerice glavarima po drnikim selima zapovjedili da popiu najsiromanije seljake kojima je potrebna pomo, pa su potom te popise objavili priopivi lano kako su to oni koji trae pripojenje Dalmacije Italiji. Kad su se mnogi zbog toga pobunili zapovjedili su poglavarima da potpiu peticiju za aneksiju Dalmacije Italiji, ili su po selima slali svoje plaenike da skupljaju potpise od ljudi na ist papir, nudei im po 50 kruna i 50 kg hrane, a uglednijim ljudima po selima i tisue kruna, koje su opet lano objavljivali kao potpise onih koji trae aneksiju Dalmacije Italiji.13 No, spoznaja o gladi, te reimu talijanske
11 Opirnije o tome vidi: ime Perii: Prilog poznavanja talijanske okupacije Dalmacije od 1918. do 1923. Radovi JAZU, br. 20. Zadar 1973. Prema podacima koje iznosi Perii (str. 17) na tome talijanskom okupiranom podruju Dalmacije ivjelo je samo 14.028 Talijana nasprama 290.641 Jugoslavenom (tj. Hrvata i Srba) i 1706 ostalih. 12 Tako su npr. meu prvima bili uhieni u Drniu i deportirani Josip Regner, tajnik drnike opine, I. Smoli, inovnik reije duvana i Danilo Modri (Novo Doba, br. 65., Split, 1919.). 13 K. Kosor, Drni ..., n. dj., str. 63.-64.
237
Miljevci 2008. okupacije na ovim podrujima postupno je preko zborova predstavnika opina okupirane Dalmacije, te potpisanog Apela naroda sjeverne Dalmacije, koji je posebna delegacija u travnju 1919. predala tajnitvu mirovne konferencije u Parizu, dolazila je do tadanje jugoslavenske, ali i svjetske javnosti, posebice preko pojedinih novinara koji su o tome izvjeivali, to je u konanici utjecalo na povlaenje Talijana.14 Rapalskim ugovorom od 12. XI. 1920. utvrena je granica izmeu Italije i Kraljevstva SHS. Tim ugovorom podruje Drnia, a to znai i miljevake upe pripalo je Kraljevstvu SHS, kao i najvei dio okupirane Dalmacije, dok su Italiji preputeni hrvatski krajevi: Zadar te otoci Palagrua, Suac, Lastovo, Cres i Loinj te Istra (bez opine Kastav). Za Rijeku je bilo dogovoreno da bude samostalna i neovisna drava. Sporazum o talijanskoj evakuaciji Dalmacije potpisan je u Splitu, 7. III. 1921. Nakon toga poetkom travnja 1921. Talijani naputaju ovo podruje, a u njega ulaze postrojbe Kraljevstva SHS, kao primjerice u Drni 5. travnja 1921.15 Tako je zavrila tadanja talijanska okupacija i na podruju miljevake upe. d) Miljevaka upa u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije (1921. -1941.) Nakon odlaska Talijana vlasti Kraljevine SHS poduzeli su potrebne mjere za ustroj svoje vlasti na tome podruju i njegovu integraciju u sastav drave i to neposredno. Tako je u travnju 1921. za opinskog upravitelja u Drniu bio imenovan Mato Kulii, a u svibnju su bili imenovani i opinski odbornici. U to vrijeme velikosrpska elita, okupljena u prvom redu oko Narodne radikalne stranke i Demokratske stranke, oslanjajui se na dvor, srpsku vojsku i policiju uvela je centralistiki u osnovi velikosrpski poredak na elu s kraljem. Ustav od 28. VI. 1921. (na Vidovdan) donesen je nezakonito, bez predstavnika hrvatskoga naroda, te bez kvalicirane dvotreine veine, kako je bilo enevskim dogovorom i potom Naputkom predvieno. Osim to su izgubili dravnost, Hrvati su bili izvrgnuti odnaroivanju, te onemoguavani u politikom, gospodarskom i kulturnom razvitku. Zato e njihovi poetni izrazi nezadovoljstva u Kraljevini SHS ubrzo prerasti u organizirani sve jedinstveniji politiki otpor. U obrani svoje politike volje i cjelovitosti pa i samog opstanka hrvatski se narod najvie okupljao oko Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS, od 1924. Hrvatske seljake stranke HSS) sa Stjepanom Radiem na elu. Istodobno, kroz cijelo to vrijeme Katolika crkva i njezini sveenici te asne sestre bili su im
14 Novo Doba, Split, 23. IV. 1919. 15 Novo Doba, br. 77., Split, 5. IV. 1921. Na elu vojske Kraljevine SHS-a nalazio se general Milivojevi, a pri ulasku u Drni pozdravili su ga uz opinskog upravitelja Mate Kuliia, jo u ime Hrvata katolika drniki dekan fra Ivan Tomasovi i u ime pravoslavnih Srba pop Vukovi (najvjerojatnije je to bio paroh Savatija Radei kako navodi i dr. fra Karlo Kosor, u radu Drnika krajina izmeu dva svjetska rata, http://www.visovac.hr/Hrvatski %20jezik/download/cavka/drnis%2..., st. 1. U ovom vrlo vrijednom radu mogu se proitati sva vanija dogaanja na podruju Drnike krajine (ukljuujui i one na Miljevcima) u tome razdoblju koja je dr. fra K. Kosor smatrao vrijednima i za koje je imao podatke, ali na alost za iste nije naveo izvore iz kojih su uzeti podaci te ih je potrebno provjeriti iz drugih izvora to sam za Miljevce i uinio.
238
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE glavni moralni, duhovni, nacionalni, karitativni pa dijelom i politiki najvri oslonac. Tako e biti na ovom drnikom podruju. Kninski kotar (opine Drni, Knin i Promina) potpao je 1922. pod Pokrajinsku upravu za Dalmaciju u prijanjim granicama te je do 1923. bilo ureeno na novim zakonskim osnovama izbor kninskoga kotarskog i opinskih vijea (meu kojima i drnikog) i njihovo konstituiranje. Podruje miljevake upe ulazilo je i dalje u sastav drnike opine, a ona u sastav kninskog kotara. Novi upnik u Miljevcima od 1921. do 1926. bio je fra Ivan Broni, a od 1926. do 1940. fra Lui Jurenovi, obojica iz susjedne Promine. Od 1940. do 1948. upnik je bio fra Ivan Tomasovi. Meu Miljevanima posebno je bio obljubljen fra Luii Jurenovi, koji je i danas u ivom sjeaju starih ljudi. U isto vrijeme djelovala su i etvorica vrlo vrijednih, uzoritih sveenika Miljevana: fra Petar Bai, fra Pavao Perii, dr. fra Petar Grabi i fra Pako Bai ml., koji su svojim samoprijegornim uspjenim radom, ivotom i smrti, ostavili neizbrisiv trag u naoj povijesti crkve toga doba, a kad je bila bilo kakva prigoda bili su na Miljevcima meu svojim narodom.16 Potrebno je posebno istaknuti franjevaki samostan Visovac, zasigurno jedno od najveih duhovnih sredita u Dalmaciji s od 10 do 20 sveenika u razdoblju koje ovdje obraujemo, koji je ulazio u sastav upe Miljevci, trajno zraio i vrstim duhovnim nitima povezivao Miljevane. Organizacijska strukutura i rad opinskih i kotarskih uprava (ukljuujui i one u Drniu i Kninu) te ostalih organa vlasti (sudstva, policije itd.) bili su obino orue centralistiko-monarhistikog ureenja Kraljevine SHS i u funkciji iskljuive zatite interesa vladajuega jugoslavenskog (u biti uglavnom velikosrpskog) reima s kraljem na elu. To se odmah iskazalo npr. u zamjenama novanica na ovome podruju (kruna za dinare) koja je bila na tetu stanovnitva.17 Istodobno ratna stradanja ostavila su duboke tragove u ivotu stanovnitva ovoga podruja. Bilo je potrebno i do desetak godina da bi se dostigao predratni broj stanovnitva i to zahvaljujui tradicionalnom vrlo visokom prirodnom prirataju stanovnitva u svim naseljima. Pa iako 1921., zbog talijanske okupacije, nije vren slubeni popis stanovnitva, na podruju miljevake upe, na osnovi upskih podataka, broj katolika Hrvata je spao na njih oko 2300. Slubeni popis stanovnitva 1931. iskazao je u sedam sela miljevake
16
Fra Petar Bai (Britani, 1847. Visovac, 1931.) poznati profesor na Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Sinju i duhovnik sjemenita, od 1925. je na Visovcu, poznat i kao istraiva povijesti; fra Pavao Perii (Britani, 1868. - Visovac, 1952.) gvardijan na Visovcu u ovom meuratnom razdoblju i upnik potom na vie upa; dr. fra Petar Grabi (iritovci, 1882. Split, 1963.) poznati kao profesor bogoslovije u Makarskoj i odgajatelj klerika, bio tri puta provincijal (pa i u ovom meuratnom razdoblju), osnovao je 1922. i ureivao desetak godina Novu reviju, drao niz konferencija i propovijedi te suraivao u nizu asopisa. Uhien od OZNE 1947. i u Zagrebu osuen zbog ruenja dravnog poretka na 14 godina robije koju je izdravao u Staroj Gradiki. I fra Pako Bai ml. (Drinovci, 1894. Mirlovi, 1946.) bio upnik na vie upa i zadnji put u Mirlovi Zagori gdje su ga komunisti 1946. ubili pred upnom kuom, potvrdivi tako svoju vjeru i muenikom smru. Pokopan je u Miljevcima na groblju Imena Isusova.
Doba, br. 230., Split, 5. X. 1923.
17 Omjer se kretao od 1:4 u korist dinara kod sume do 10.000 kruna pa do 1:16 u korist dinara kod sume od vie od 500.000 kruna. Novo
239
Miljevci 2008. upe ukupno 2686 stanovnika, dok su u Nos Kaliku, gdje su ivjeli iskljuivo Srbi, bila 173 stanovnika. Do poetka rata 1941. bilo ih je najvjerojatnije oko 3000. No, ivot tamonjeg stanovnitva nije se bitnije mijenjao. Gotovo cjelokupno stanovnitvo se izdravalo od poljoprivrede i stoarstva. Tek je vrlo mali broj bio zaposlen u industriji, rudarstvu, dravnim slubama te trgovini i to uglavnom u Drniu i ibeniku i rudnicima i tvornicama u njihovoj okolici.18 Uostalom slina je situacija bila i na podruju drnike opine, u iji je sastav ulazila miljevaka upa.19 Iako se nakon rata postupno obnavljalo poljodjelstvo, posebice vinarstvo i voarstvo, kao i stoarstvo, no to, uz naslijeene probleme agrarne prenaseljenosti, usitnjenosti seoskih gospodarstava, gotovo nikakve tehnike opremljenosti, visoke dravne poreze i razne dae (- troarine, kolarine, travarine, kuarine, vinarine, pazarine, stoarine i sl.), nije bilo dovoljno, te je podmirivalo tek dio osnovnih potreba stanovnitva. Kao najtei problem postavljao se problem ishrane. To se nastojalo rijeiti na razne naine kao primjerice prodajom stoke, sezonskim radovima, zaduivanjem, upoljavanjem u rudnicima i industrijskim i slinim pogonima te emigriranjem, posebice u obje Amerike. Ali sve to veini nije pomoglo i nastavio se proces daljeg osiromaenja, zaduivanja i propadanja mnogih seoskih gospodarstava na tome podruju. Stanje su pogoravale jo i este sue te druge prirodne nedae, kao i prezaduenost stanovnitva. Trajno gladovanje i emigriranje postale su bitne karakteristike stanovnitva ovoga kraja.20 Istodobno je ovo podruje zaostajalo i u kulturno-obrazovnom pogledu jer jedina miljevaka kola u Drinovcima nije radila jer nije imala uvjete (ostajala je jedino ona u Drniu i Trbounju), pa je broj nepismenih bio vrlo velik, a svakako vei od prosjeka koji je na podruju kninskog kotara iznosio 30,7 %.21 Zdravstvene prilike su zbog opih prilika (posebice gladi, siromatva i nepismenosti) bile nezadovoljavajue. Na tome podruju nije bilo nikakvih zdravstvenih ustanova i za sve se trebalo ii u Drni ili ibenik, iako je broj bolesnih, posebice djece, bio znatan, od kojih je stalno bilo i izvjestan broj smrtnih sluajeva.Uz Krku i ikolu harala je povremeno malarija.22 Investiranja u infrastrukturu (kao npr. u putove, vodovod i uree18 Broj zaposlenih u drnikim rudnicima ugljena i boksita u iritovcima, Kalunu (kod Trbounja), Veluiu, Promini, Siveriu i Kljacima, oscilirao je kreui se tada prosjeno neto vie od tisuu. S vremena na vrijeme on raste ili pada. Tako je primjerice 1935. u drnikim rudnicima boksita bilo zaposleno 1500 radnika, ali su njihove nadnice bile stalno ispod svakog minimuma i uvijek nie od odreenih uredbama o minimalnim nadnicama. Vidi: Mira Kolar-Dimitrijevi, Sjevernodalmatinski boksit i Njemaka od Prvoga svjetskog rata do 1944. godine, Zbornik IHRPD, 4, Split, 1978., str. 948. 19 Tako je primjerice prema popisu stanovnita 1931. na podruju drnike opine na 658.84 km ivjelo 27.231 stanovnik, od kojih je prema vjeroispovijesti bilo: 20.220 rimokatolika, 6941 pravoslaniih, 1 idov i 69 ostalih. Od poljprivrede je ivjelo njih 23.560, od industrije (rudarstva) i obrta 2482 (od kojih 247 od odijevanja, 155 hrane, 134 kovina, 83 drveta i kosti i 31 graevinskih obrta), od trgovine 220, od prometa 401, od javnih slubi 375, od kredita 13 i drugih zanimanja 180. Godinjak banske vlasti Banovine Hrvatske 1939. 26. kolovoza 1940., I., Zagreb, 1940., Prisutno stanovnitvo prema popisu od 31. III. 1931., str. 308-309. 20 Dr. Ivo Belin, Problem pasivnosti Dalmacije, ibenik i Dalmatinska zagora, Zagreb, 1932., str. 36-44. 21 Dalmatinski glasnik, IV, br. 5., Split, 18. I. 1922. 22 Opirnije o tome vidi: Vladimir dr. Lebedev, Oajne zdravstvene prilike severne Dalmacije, Severna Dalmacija nekad i sad, Beograd, 1939. Od bolesti posebno je harala tuberkuloza, malarija, tifus, proljevi te skorbut (iskljuivo kao posljedica slabe i jednostrane prehrane).
240
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nje nekolicine bunara po selima) bila su minimalna i nedostatna za potrebe stanovnitva. Crkveni objekti su traili obnovu. Tako je npr. miljevaki upnik 1922. traio zajam od 50.000 kruna za dovrenje radova na crkvi sv. Pavla u iritovcima. Kako bi potaknuli obnovu i jaanje vjerskoga ivota nakon rata u Miljevcima je 1926. bila osnovana Bratovtina presvetog Roarija te obnovljen Trei red. Biskup dr. Jeronim Mileta je pohodio Miljevce u lipnju 1923. i u travnju 1928. godine. Ulaskom u sastav Kraljevstva SHS i na podruju miljevake upe obnovljen je politiki ivot i poela su snana politika kretanja, koja su izazvala politiku, a i nacionalnu polarizaciju. Podruje kninskog i ibenskog kotara i grada ibenika inili su ibenski izborni kotar. Vano je istaknuti da se ovdje pojavljuju nove stranke ija su sjedita u Beogradu i Zagrebu, u prvom redu Narodna radikalna stranka (NRS) Nikole Paia i Hrvatska republikanska seljaka stranka (HRSS) Stjepana Radia. Organizacije NRS-a na ovome podruju poinju se osnivati 1921. te je 1922. u Kninu bio osnovan kotarski (sreski) odbor, a 1923. u ibeniku i okruni odbor, a mjesni odbori u vie mjesta na tome podruju. NRS zbog svoje izrazite monarhistike orijentacije i velikosrpske hegemonistike koncepcije uglavnom je obuhvaala Srbe, a od Hrvata jugoslavenske nacionaliste, pa tako i u Drniu. Ona je 1929. formalno prihvatila ideju jugoslavenstva (nacionalnog unitarizma) kako bi osigurala centralizam, koji se u praksi iskazivao kao velikosrpski hegemonizam.23 HRSS, glavna oporbena stranka, trai priznavanje hrvatske drave na njezinu politikom teritoriju (Hrvatska,. Slavonija, Dalmacija, Meimurje, Kastavtina i otok Krk) i zadranje njezine potpune unutranje samostalnosti s hrvatskim Saborom te konfederativan odnos sa Srbijom sa zajednikim poslovima koje treba odrediti slobodnom odlukom hrvatsko narodno predstavnitvo, te tako ubrzo postaje najznaajnija hrvatska politika stranka na tome podruju. Na elu joj se nalazio Mate Goreta, seljak iz Kadine Glavice. Tada 1922. i 1923. osnovani su i prvi odbori HRSS-a u pojedinim selima drnike opine, pa i na Miljevcima.24 Od novih politikih stranaka svoje organizacije na ovome podruju osnivaju Zemljoradnika stranka (ZS) i Demokratska stranka (DS), a od prijanjih stranaka jak je utjecaj meu hrvatskim stanovnitvom bio Pravake
23 Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, Zagreb, 1961., str. 281-283. NRS se pritom otvoreno izraavao i za amputaciju Hrvatske (izuzev dijela oko Zagreba, Krapine i Varadina) koja bi, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom i svim prostorima na istoku i jugu, ula u sastav njezine zamiljene velike Srbije, te zastupala uglavnom desniarsku doktrinu. 24 HRSS je do travnja 1923., prema pisanju Dalmatinskog glasnika /IV., br. 27., , Split, 4. IV. 1923./, na podruju ibenskoga izbornog okruga imala 2347 pristalica. HDA, Fond: br. 1574. Republiki sekretarijat unutranjih poslova Socijalistike republike Hrvatske Sluba dravne sigurnosti (dalje RSUP SRH SDS), Serija (ifra) - 01. red. br. 43. Elaborat: Bive graanske stranke na kotaru ibenik - Opinski odbor HSS-a Drni, str. 59-63. U njemu se navodi i 17 Miljevana koji su bili lanovi toga odobra, ali uglavnom 30-ih godina. To su: Ivi Mate pok. ime i Kozi Pajo pok. Joke obojica iz Drinovaca i obojica su bili i lanovi Kotarskog odbora HSS-a Knin. Zati su to: Gali Nikola pok. Paka i Gali Joso pok. Paka iz Bogetia, Skelin Mio pok. Ivana i Vranjkovi Petar pok. Martina oba iz iritovaca, Stojanovi Krste pok Paka iz Karalia, Vlaji Stipe pok. Joke, Kului Jakov pok. Pake i Kului Mate pok. Nikole sva trojica iz Kaoina, Gveri Mate pok. Boe i Samac Frane pok. Paka obadvojica iz Britana, Malenica Marko pok. Mije iz Kljua, Bai Ivan pok. Mije, Mazalin Joso pok. Juga i Skelin Ante pok. Kate, sva trojica iz Drinovaca. Tu su dani i krai osobni podaci i sudbine svakoga od njih.
241
Miljevci 2008. stranke Mate Drinkovia. Na ovome podruju postojala je i Organizacija jugoslavenske nacionalne omladine (ORJUNA) koja je, u slubi vladajueg reima, izvela nekoliko teroristikih napada uglavnom po selima nastanjenim hrvatskim stanovnitvom.25 Kao svojevrsna protutea ORJUNI tada se 1922. i 1923. i na podruju drnike opine osnivaju odbori Hrvatske nacionalistike omladine (HRNAO) sa slinim metodama. Politika sueljavanja su poela ve 1921. Drniki radikali odmah na poetku su pokuali prigrabiti svu vlast u svoje ruke, izvodei u svibnju 1921. zike napade na zemljoradnike zastupnike u Drniu, te drei skuptine na kojima agitiraju i prikupljaju po selima potpise za Veliku Srbiju, organiziraju sveanu proslavu Vidovdana (29. VI. 1921.) na kninskom Kosovu, ali ometaju i vrijeaju govornike na skuptini Hrvatske puke stranke u Drniu (16. VIII. 1921.), trgaju jednom seljaku s prsiju hrvatsku zastavu, a neke nazone i ziki napadaju. Tako e slino biti i 1922. godine.26 Posebno javno politiko sueljavanje, uz represivne mjere, bilo je na izborima za Narodnu skuptinu Kraljevine SHS 18. III. 1923. Drnikim radikalima, meu kojima je bio prilino velik broj imunijih Hrvata (ukljuujui predsjednika dr. Nikolu Grubiia i potpredsjednika Josu Nakia) doao je u pomo u Drni 9. III. 1923. ministar Ljubomir Jovanovi te odrao politiki govor, a nakon njega je govorio i dr. Milo Marti, advokat iz Beograda, kandidat RNS-a za drniki izborni kotar (iji je zamjenik bio dr. Nikola Grubii, lijenik iz Drnia). I predstavnici Hrvatske puke stranke odrali su nekoliko zborova na drnikom podruju meu kojima i one u Miljevcima, Drniu i Promini. Istodobno je na drnikom podruju bilo uhienja i napada na pojedine radievce noevima i orujem, tako da hrvatski tisak evidentira kako je u Drnikoj krajini zavladalo nasilje, teror, mrcvarenje hrvatskih republikanaca. Uz sve te pritiske na drnikom izbornom kotaru pobijedila je lista udruenih Hrvata sjeverne Dalmacije s Matom Goretom, teakom iz Kadine Glavice i dr. Matom Drinkoviem, lijenikom, te dobila 2994 glasa, dok su Radikali, tj. lista NRS-a dobila 1364 glasa, a slijede DS sa 191, HPS sa 161 i ZS sa 13 glasova.27 No, na podruju ibenskoga izbornog okruga (sa est izbornih kotareva), u koji je ulazio i drniki izborni kotar, pobijedili su radikali, ispred pravaa.28 Dravne vlasti su u Drniu vladale preko svojih opinskih komesara ne potujui volju naroda na izborima. Tako je M. Kuluia 4. III. 1922. zamijenio komesar Vje25 Opirnije vidi: Branislav Grigorijevi, Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna), Istorija XX. veka, Zbornik V, Beograd 1963. Tada 1922. na elu Orjune na tome podruju srednje Dalmacije nalazio se Mirko Korolija, knjievnik iz Kistanja, kojega je tih dana u Beogradu primio kralj Aleksandar i Nikola Pai, predsjednik vlade. 26 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 1 i 2. Kosor navodi: Drniki Hrvati, osobito pristae Radieve, osjeali su na svakom koraku diskriminaciju: u davanju dozvola za lovaku puku ili otvaranje krme, u dijeljenju hrane ili namjetanju u slube. Radikali i njihovi privrenici znali su im dobaciti: Mi smo sada gospodari ! Bunjevce valja nauiti sluati. Mi smo drava! A kada se dijelila hrana: Eno vam Radi pa nek vam dade!. 27 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 4. 28 Na ibenskom izbornom okrugu od 52.029 upisanih biraa glasovalo je samo njih 35.655. NRS je dobio 14.913; Hrvatska stranka prava Mate Drinkovia 10.414, Zemljoradnika stranka 4466, Demokratska stranka 3477 i HSS 2347 glasova. Dalmatinski glasnik, IV, br. 27., Split, 4. IV. 1923. Za narodne poslanike izabrani su dr. Niko Novakovi i dr. Uro Desnica te Mate Goreta.
242
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE koslav Naki, njega dva mjeseca potom Ivan Romi Ljubi, zatim u kolovozu 1924. Petar Bonetti, u prosincu 1924. Petar Monti i u srpnju 1925. Stevo Ostoji. Zbog neuspjeha na izborima 1923. nakon toga za komesara Ljubia opinski odbornik Duan Miovi 1925. predloio je da se drnika opina, koja je tada imala 659.13 km, 5289 kua, 24.445 itelja, od ega 12.951 mukih i 11. 494 enskih te 17.402 katolika i 6540 pravoslavnih, podijeli na etiri manje opine: Drni, Miljevce, Rui i Unei. Po tom prijedlogu u najznaajnijoj opini Drni Srbi bi inili veinu, dok bi Miljevakoj opini, osim miljevakih sela pripalo i selo Trbounje. Opinski komesarijat je odluku prihvatio, ali na albe protiv diobe s vie strana ona je ponitena.29 Nakon izbora 1924., s izdvajanjem skupine oko Svetozara Pribievia i osnivanja Samostalne demokratske stranke (SDS) te stvaranja vlade Pai-Pribievi, i na ovome podruju dolazi do politike homogenizacije reimskih, uglavnom srpskih snaga (NRS i SDS) iskazane osnivanjem odbora Samo sloga Srbina spaava30 te pojaanog terora nad politikim protivnicima, posebice nad pristaama HRSS-a nakon njezina rasputanja i zabrane rada (23. XII. 1924.). Posjeta kralja Aleksandra I. i kraljice Marije Drniu 7. VII. 1924. i istoga dana i Visovcu, samo su dalje potakli njegove pristae i organe vlasti da nastave s represijom. Tako je policija i ovdje vrila uhienja i sasluanja lanova HRSS-a i njihovih pristaa, a bilo je i zikih napada i oruanih obrauna. Istodobno se kanjavala svaka druga aktivnost.31 To je nametnulo spoznaju Hrvata i na podruju Drnia o potrebi okupljanja na nacionalnoj osnovi. HRSS je nastojao pomoi seljacima i osnivanjem zadruga. Tako je u Drniu 28. VIII. 1924. bila osnovana Hrvatska seljaka zadruga za nabavu i unoenje domaih proizvoda, a svrhom da promie tednju meu zadrugarima i pobolja njihovo prosvjetno i gospodarsko stanje. Meu prvim njezinim lanovima bio je Pako Kozi iz Drinovaca, kasnije bio predsjednik Kotarskog odbora HSS-a Knin Drni. Ovdanji franjevci zazirali su od politike rukovodstva HRSS/HSS-a32 to su javno iskazivali, a to e se dijelom iskazati i na rezultatima izbora. Sve je to imalo svoga odraza i na Miljevcima. To se vidi i kod izbora za Narodnu skuptinu 8. II. 1925. na kojima su Miljevani
29 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 10-11. 30 Jovan Marinkovi, Savez zemljoradnika i seljaki problemi sjeverne Dalmacije, s.l., 1927., str. 29. 31 Dr. fra Petar Bezina, Ljetopis samostana sv. Lovre u ibeniku, Split, 1966., str. 20. Tako su primjerice andarmerija i vojska s bajonetima rastjerala demonstrante, meu kojima je bilo i onih s drnikog podruja, u ibeniku 5. svibnja 1924. koji su demonstrirali pred talijanskim konzulatom, gdje su se bili skupili domai talijanai i skupina prispjela posebnim talijanskim brodom iz Italije, meu kojima i konferencijer, koji je trebao odrati predavanje o 50. godinjici smrti Nikole Tommasea (roen u ibeniku 1802., a umro u Firenzi 1874.). Uz nekolicinu ranjenih bilo je uhieno i 16 gimnazijalaca, koji su nakon tri dana kanjeni izgonom na deset dana iz kole. Pritom je komentirajui kazne uenicima ljetopisac jo pribiljeio: udnovato!? Ovo se moe samo u naoj S.H.S. dogaati da dangubom uenika kazniti i to uenike Hrvate koji su pokazali drugima kako treba visoko dizati i cijeniti svoje hrvatsko uvjerenje i pravo. Dana 10. svibnja 1925. vlasti su zabranile acima gimnazije i preparandije u ibeniku svako sudjelovanje na sveanoj akademiji Hrvatskog katolikog Orla povodom 1000-godinjice hrvatskog kraljevstva, pod prijetnjom izgona iz kole, ali se zato u znak protesta sve to se osjea katoliki i hrvatski bijae sleglo do kazalita. 32 Takav je bio Radiev pristup Seljakoj internacionali u Moskvi 1924., a nakon izbora (u veljai 1925.) njegovo priznanje monarhije i Ustava od 1921., to se iskazalo i promjenom naziva stranke u Hrvatsku seljaku stranku (HSS) te rezultiralo i njegovim sporazumom s Paiem i njegovim ulaskom 1925. u vladu.
243
Miljevci 2008. glasovali u iritovcima gdje je za predsjednika birakog odbora bio imenovan Nikola Grego, sudac. Na tim izborima HSS je pobijedio na podruju Drnia (s kotarskim kandidatom Matom Goretom) dobivi 2992 glasa, ispred Nacionalnog bloka (NRS i SDS) s 1689 glasova. Ipak je Nacionalni blok, nakon uvjerljivih pobjeda na podruju kninskog i benkovakog kotara, uvjerljivo pobijedio i na podruju cijelog izbornog okruga.33 I tada su drniki radikali predloili podjelu drnike opine na etiri manje opine kao i 1923. (meu kojima je i miljevaka), ali se nakon nekoliko predstavki upuenih iz Drnia s raznih strana ministrima i narodnim poslanicima u Beograd od toga odustalo. Nakon sporazuma RadiPai, kada je ibenska opina, u kojoj je HSS imao veinu, 20. XII. 1925. slavila 1000. godinjicu Hrvatskog Kraljevstva, na proslavu je doao i Stjepan Radi, tada ministar prosvjete, sa suprugom i narodnim zastupnikom HSS-a Rudolfom Bianiem, nezadovoljstvo je jo vie poraslo. U znak protesta proslavi su odbili prisustvovati lanovi ibenskih katolikih drutava, na zahtjev pojedinaca iz uprave tamonjeg Orla.34 Radi je tada na ibenskoj obali pred masom svijeta iz grada i okolice (ukljuujui i neke Miljevane) odrao jedan od svojih poznatih govora.35 U 1926. stvoreni su uvjeti da se provede izborni zakon za dalmatinske opine iz 1922. prema kojemu stranke s najveim brojem glasova na izborima u ovom drnikom sluaju HSS i NRS zajedniki tvore opinski odbor. Tako je 1. IV. 1926. Mate Goreta postao komesar drnike opine, ali je brzo razrijeen te je komesar postao radikal Krste Bibi. Politika aktivnost se zahuktala uoi opinskih izbora koji su odrani 16. V. 1926. Na njima je u drnikoj opini HSS dobio 2787 glasova, a radikali 771 glas. Slijede HPS sa 282, SDS sa 149, federalisti sa 121 i DS sa 118 glasova. U Opinskom vijeu Drni HSS je dobio 25 mjesta, radikali sedam, HSP dva i ostali po jedno mjesto. Na osnovi tih izbora nova opinska uprava s Matom Goretom kao naelnikom preuzela je opinu 27. V. 1926. U njoj su bili i predstavnici HSS-a s podruja Miljevaca i to: Pako Kozi pok. Jure iz Drinovaca i Nine Mazalin kao prisjednici te Frane Samac pok. Pake, Mate Skelin pok. Marka, Ilija Gali i Joso Skelin pok. Nikole. Kako takvim sastavom opine nisu bili zadovoljni radikali i demokrati jer su time toboe Srbi u drnikoj opini zapostavljeni te su poduzeli sve kod viih vlasti da se opinsko vijee raspusti to je i uinjeno 20. VIII 1926. odlukom velikog upana Splitske oblasti
33 Drava, glasilo Okrunog odbora NRS, god. II, br. 85., Split, 11. II. 1925. Tada je Drinkovieva stranka na drnikome izbornom kotaru dobila tek 65 glasova, a Hrvatska puka stranka 129 glasova dok su ostale stranke dobile: DS 68, ZS 19 i Savez radnika i seljaka 3 glasa. Podaci iz hrvatskog tiska su neto drukiji i to: HRSS 3002 glasa, radikali 1586, HPS 120, DS 73, dr. Drinkovi 65 i radnici 4 glasa. K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 5. 34 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 34. 35 Radi je tada govorio okupljenima o kralju Tomislavu i tisuu godina starome hrvatskom kraljevstu. Za poznatu nau ibensku (i miljevaku) crvenu kapu istaknuo je kako je ona znamen stare kulture i nastavio: Ta je crvenkapa znak ne krvi, ne boja, nego ljubavi, veselja i rada. Gledajte zoru, to je naa crvenkapa. Gledajte zapad sunca, to je naa crvenkapa. Gledajte crvene obraze i usnice naih djevojaka, to je naa crvenkapa. To nije krv. To je ljubav, veselje, ivot, to je duh koji daje gospodin Bog u zametku zore i veernjeg zapada. U posebnom govoru elnicima ibenske opine Radi je naglasio: Vladati ne znai globiti, jer to zna svaki osel (magarac). Zatvarati zna svaki andar, nego vladati znai gdje je pusto poumiti, gdje je neukost prosvijetliti, gdje je plaljivost ohrabriti, da ovaj narod bude svoj na svome. Vidi: Hrvoje Matkovi, ibenska upanija, Zagreb, 1995., str. 39-40.
244
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE te imenovan komesar Ante Nikoli. Nikoli je odmah smijenio sve lugare i glavare, sve andare i aue i opinskog umara koje je postavio HSS.36 Novi odnos snaga i biraa pokazali su oblasni izbori u Splitskoj oblasti 23. I. 1927. na kojima je bio jedinstven kninski kotar (s opinama Knin, Drni i Promina). Tada ja na listi Demokratske stranke bio Petar Skelin, posjednik iz iritovaca. Pobijedili su radikali sa 3647 glasova ispred HSS-a sa 2527 glasova, samostalnih demokrata sa 1357, nezavisnih nacionalista 699, federalista sa 213 i Dalidovievih demokrata sa 98 glasova.37 Nakon istupanja iz vlade HSS razmilja o okupljanju cjelokupnog seljatva u dravi te na tom programu odrao u Drniu 20. V. 1927. veliki skup kojem je prisustvovalo oko 5000 ljudi iz sjevernodalmatinske Zagore.38 Voe HSS-a Mate Goreta, Krste Radas i Stipe Jeli odrali su u Mratovu 14. VIII. 1927. pouzdaniki sastanak, ali su ih na povratku politiki protivnici napali kamenjem. Poetkom rujna 1927. Stjepan Radi je pri posjetu Dalmaciji odrao politiku skuptinu HSS-a u drnikom Gracu pred 2-3 tisue, i u Miljevcima pred oko 4000 ljudi koje je prozvao Republikom.39 No, to nije pomoglo, pa je na izborima za Narodnu skuptinu u rujnu 1927. HSS na podruju sjeverozapadne Dalmacije dobio gotovo za polovicu glasova manje nego na onim izborima od prije dvije godine. Iako je HSS na drnikom izbornom kotaru dobio 2359 glasova ili 633 glasa manje nego prije dvije godine, ipak je pobijedio glavnog konkurenta NRS koji je dobio 1399 glasova. Zato je znatnije porastao broj glasova Hrvatske puke stranke na 443, a i disidenti HSS-a su dobili 172 glasa. Opet je za narodnog zastupnika HSS-a izabran Mate Goreta.40 No, na opinskim izborima 6. XI. 1927. HSS, koji je razjedala nesloga, dobio je u drnikoj opini 1997 glasova, a radikali 1341 glas, slijedi HPS /na dvije liste/ sa 849, DS sa 185 i federalisti sa 173 glasa. Od 37 vijenika HSS je dobio 18 (prije 25), radikali 12, HPS 4, demokrati 2 i federalisti 1 vijenika. Za drnikog naelnika opet je izabran Mate Goreta, a meu opinskim vijenicima i nekoliko Miljevana kao npr. P. Kozi pok. Jure iz Drinovaca. No, ve 25. XI. 1927 veliki upan je ponitio njihov izbor, te je za naelnika izabran Nine Z. Adija, a u opinskom vijeu, iz kojega su ispali mnogi HSS-ovci, nalo se nekoliko predstavnika Miljevana HSS-ovaca (npr. Mile Skelin pok. Nikole iz iritovaca i Frane Samac pok. Pake iz Britana).41Tako ostaje do diktature 1929. godine. Nakon izbora 10. XI. 1927. HSS i Pribieviev SDS (kasnije najznaajnija politika stranka Srba u Hrvatskoj) osnovale su Seljako-demokratsku koaliciju (SDK), udruivi vodstva, dok su njihove organizacije na terenu ostale samo36 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 11-12. 37 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 6. Mandate su dobili od NRS-a Duan Novakovi i Mile Monti, od HSS-a Mate Goreta i Krste Radas i od SDS-a Ile Jovii. 38 Narod, god. III, br. 23., Split, 26. V. 1927. 39 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 6 40 Drava, god. IV., br. 324., Split, 14. IX. 1927. Ostale stranake dobile su na drnikom izbornom kotaru sljedei broj glasova: SDS 149, ZS 118 i Disident dr. Niko Novakovi 49 glasova. 41 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 13.
245
Miljevci 2008. stalne, sa ciljem zajednike borbe protiv centralizma i velikosrpskog hegemonizma, za priznavanje ravnopravnosti drugim narodima. Bila je to glavna oporba vladajuem beogradskom reimu na elu s kraljem, koju e on nastojati ukloniti. To su uinili 20. VI. 1928. na drastian nain ubojstvom dvojice i ranjavanjem trojice narodnih zastupnika HSS-a u Narodnoj skuptini u Beogradu, meu kojima i Stjepana Radia koji je ubrzo 8. VIII. podlegao ranama. Vodstvo stranke preuzeo je dr. Vladko Maek. Saalnice stradalima i vodstvu stranke u ime Kotarskog odbora HSS-a Drni-Knin uputili su Pako Kozi (iz Miljevaca) te Zvonko Alrevi Naki i Martin Sui. Ovaj atentat je u Hrvatskoj doivljen kao napad na cijeli hrvatski narod, te je izazvao zgraanje i osudu. Uslijedile su prosvjedne demonstracije, od kojih je na onima u Zagrebu bilo oko 100.000 demonstranata, a andarmerija i policija pri rastjerivanju demonstranata ubili su trojicu, ranili 60 i uhitili 120 demonstranata. Na sveanim misama zadunicama za poginule zastupnike HSS-a odranim poetkom srpnja 1928. u Drniu pred oko 5000 ljudi, sudjelovali su i brojni Miljevani. Na vijest o smrti S. Radia drnika opina izdala je prigodan oglas.42 Pri sprovodu S. Radia u Zagrebu 12. VIII. 1928. bilo je nazono oko 100.000 ljudi iz svih krajeva pa i sa drnikog podruja (uz posebnu delegaciju s naelnikom N. Adijom i oko 60 seljaka). Deset dana potom u Drniu je odrana komemoracija za pokojnog S. Radia. Neki do tada rukovodei Radikali Hrvati u Drniu zbog atentata istupili su iz Radikalne stranke. Zastupnici SDK su odbili dalje sudjelovati u Narodnoj skuptini u Beogradu, gdje se ubijaju njihovi lanovi, a odbili su i daljnju suradnju sa politikim strankama koje podravaju srbijansku hegemoniju. Traili su promjenu Ustava, federaciju i autonomiju Hrvatske. Svetozar Pribievi, jedan od kljunih politiara koji je sudjelovao u donoenju Vidovdanskog ustava 1921. i provodio ga u djelo, nakon krvavih demonstracija u prosincu 1928. izjavljuje: Ja sam prije rata uvjeravao i Hrvate i Srbe u Hrvatskoj, da je u Beogradu reim idealne slobode, a sada se stidim i pred jednim i pred drugima to se u ovih 10 godina pokazalo da je doista Beograd jedna tamna toka u Europi i da tu caruje samo reim reakcije i nasilja.43 Nakon toga uslijedio je 6. I. 1929. dravni udar tako to je kralj Aleksandar ukinuo Ustav, raspustio Skuptinu i uveo samovlae (diktaturu). Uz navedene politike dogaaje i napetosti stanovnitvo miljevake upe u tome razdoblju pogodila je ve treu godinu zaredom nezapamena sua i nerodica.44 Problem nabave ivenim namirnica bio je posebno akutan, a to su
42 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 8. Tu je cjelokupni tekst oglasa. Kako Miljevani trajno obiljeavaju spomen na njega citiram tek sljedei dio: Stie nam iz Zagreba tuna vijest, da je preminuo predsjednik HSS i predsjednik SDK. Umro je najvei Hrvat, veliki Slaven Stjepan Radi. Premiuo je voa Hrvata, voa svih estitih Jugoslavena: Srba, Hrvata i Slovenaca. Preminuo je u asu kada ga je na narod, Hrvatska, naa drava najvie trebala. Brao, alosna ova vijest potresla je srca svih Hrvata, zaprepastila je svakog koji eli svom narodu, svojoj dravi dobro, jer je nestalo kormilara, koji je jedini bio sposoban, da zalutali brod privede u luku spasa. Brao, smrt naeg velikog Voe, koji je rtva velike ljubavi za svoj narod, za svoju milu Hrvatsku, za cjelokupnu nau dravu, nek nas nae spremne, nak nas nae ujedinjene, vrste da dademo i nae ivote, kao to je on dao, za dobro, za spas svoga naroda. Neka je vjena slava velikom Hrvatu Stjepanu Radiu !. 43 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 9. 44 Novosti, Zagreb, 2. IX. 1928.
246
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE koristili neki lokalni trgovci, politiari i inovnici za osobno bogaenje. To je izazivalo opravdani bunt stanovnitva, ali su najee glavni krivci ostajali nekanjeni.45 Istodobno su ga pogaale i druge elementarne nepogode te bolesti kao npr. krupa Britane i Karali 1925., malarija miljevaka sela uz Krku i ikolu 1925., 1926. i 1927. i strana glad na cijelim Miljevcima 1928. godine. Pojedini Miljevani su se ukljuivali uglavnom u hrvatska drutva u Drniu te sudjelovali u njihovu radu kao npr. Hrvatsko katoliko omaldinsko drutvo Svai, Hrvatska itaonica, Hrvatski sokol i Gimnastiko-prosvjetno drutvo Orao. S uvoenjem kraljeva samovlaa (diktature), 6. I. 1929. drava je promijenila naziv u Kraljevina Jugoslavija i podijeljena je na devet banovina, preteno sa srpskom veinom, ime je hrvatski etniki i povijesni teritorij bio raskomadan. Podruje miljevake upe ulo je u sastav Primorske banovine, sa sjeditem u Splitu. Strogo je zabranjeno spominjanje narodnoga imena, isticanje zastava i drugog znakovlja, to se u praksi uglavnom odnosilo na Hrvate, ali ne i na Srbe,46 kao i zabrana slobode govora, uvedena je cenzura, te pootreni zakoni prema hrvatskim rodoljubima i domoljubima. Zavladalo je vojno-policijsko nasilje, a mnogi su Hrvati utamnieni, osueni na smrt i ubijeni (sa i bez presuda). Uz brojne hrvatske ekonomske emigrante sve je vie bilo i politikih, po emu drniki kraj zauzima vrlo visoko mjesto. Sve to je ujedinilo hrvatski narod oko HSS-a, koji u 1930-im godinama prerasta u hrvatski nacionalni pokret. Tako je bilo i na ovome podruju. Da bi ojaao utjecaj svojih pristaa kralj Aleksandar je na svom putu po Dalmaciji u srpnju 1929. posjetio i Drni.47 I ban dr. Ivo Tartaglia posjetio je u travnju 1930. Drni ali to nije nita pomoglo stanovnitvu drnike opine. Tako je npr. drnika opina 1932. bila odredila da se gradi kola u Drinovcima za Miljevce koji nisu tada imali nijedne kole, ali zbog svae izmeu obitelji Kozi i Mazalin do gradnje nije dolo do poetka rata. Zemlju je u to vrijeme zahvatila i svjetska gospodarska kriza, koja je strahovito pogodila najire puanstvo, ali i gospodarstvo u cjelini, a propadanju hrvatskoga gospodarstva pripomogla je i prema Hrvatskoj svjesno nepovoljna beogradska gospodarska politika. To stanje se osobito odrazilo na drnikom i okolnom irem podruju sredinom tridesetih godina, o emu postoji niz lanaka i dokumenata. Najprije ga je pratio pad cijena poljoprivrednih proizvoda i stoke, te smanjenje proizvodnje u rudarstvu i industriji i broja zaposlenih, to
45 Opirnije o tome vidi: Josip Kosor, Uspavana drnika Zagora, Gospodarski kalendar, X, Zagreb, 1928. 46 I dok su Hrvati kanjavani pa i ubijani za isticanje bilo kakve hrvatske zastave, Srbi su u naelu mogli bez problema isticati svoju srpsku. Najee su to inili pravoslavni sveenici i politiari, a zatim i drugi. Tako je primjerice na sv. Savu 27. I. 1933. vladika na svoju kuu u ibeniku izvjesio srpsku zastavu, a nitko protiv toga ne smije proslovit inae posto bi komunista, protudravan, a katolikom biskupu ne samo da mu ne bi dopustili ve bi mu se svata moglo dogoditi. Kroniar alosno pita: Jadni hrvatski narode ta doeka? Turin, Mlei, Austrija svak ti je priznavao barem toliko prava, da se zove svojim imenom, da danas ne smije ni to, jer bi to bila buna, revolucija. U Drniu je bilo isto. Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 67. 47 Slubeni glasnik Primorske banovine, br. 55. i 168., Split, 9. VII. i 23. VIII. 1929. Kralj je tada posjetio Knin, Vrliku, Kistanje, manastir Krku i Benkovac. Oito zadovoljan prireenim doekom u Drniu odlikovao je Josipa Blajlegana, tajnika drnike opine Ordenom Belog orla V. reda.
247
Miljevci 2008. se odrazilo na porast stanovnitva. Pojedine ustanove koje su pomagale seljaku kao npr. Poljoprivredna, Hrvatska seljaka i Kreditna zadruga u Drniu gase se.48 Kako se kriza produbljivala, ljudi su poeli u veem broju emigrirati, ali to se stanje krize ne rjeava te ona 1935. doivljava na ovom podruju vrhunac. Kao to je esto bio sluaj do tada i ovaj put vrhunac krize pratila je sua koja je i te godine unitila prirod. Tada je pokrenuta ira akcija u Zagrebu, za pomo izgladnjelima te je organizirano preselenje izgladnjele djece i njihov smjetaj kod slavonskih seljaka. Tako je bilo i na podruju miljevake upe i okolnih mjesta gdje ih je prikupljao ime Belamari, povjerenik Seljake sloge, koji ih je iz ibenika vlakom doveo u Zagreb, odakle su dalje upuena u Slavoniju.49 U tisku se uglavnom istie teko stanje hrvatskoga seljakog naroda u pasivnim krajevima (meu kojima u sam vrh spada i Dalmatinska zagora) kojemu je prijeko potrebno pomoi. Posebno se apelira na bogatiju gospodu u gradovima koja ivi lagodnim ivotom, a nije nikada dolazila u sela niti poznaju probleme seljaka.50 Reim je pronalazio naina da stanovnitvu ovoga kraja to manje pomogne, kanjavajui ga tako za njegovo plebiscitarno opredjeljenje za HSS, to e ono pokazati i na izborima 1935. te 1938. godine. Otpor je poeo i ranije. Naime, kako nametnuti kraljev Ustav iz 1931. nije ukinuo diktaturu, jer je kralj i dalje imao vrhovnu vlast, a politiki ivot nije bio slobodan, to su pokazali i izbori 8. XI. 1931. na kojima je bila samo vladina lista Jugoslavenske radikalne demokracije na elu s predsjednikom vlade generalom P. ivkoviem. Na toj listi kandidat je za kninski kotar bio dr. Nikola Suboti, bivi ministar nancija iz ibenika koji je izabran za narodnog poslanika. Jedno od izbornih mjesta bilo je i u iritovcima. Svoj otpor Miljevani su pokazali velikom apstinencijom na izborima. Iskazujui svoj otpor dikatruri vodstvo SDK je 1932. donijelo Zagrebake punktacije. U ovom dokumentu sadran je hrvatski nacionalni program, osuen unitarizam, centralizam i bilo koja prevlast jednog naroda nad drugim te predloen federalizam. Reim je odgovorio utamnienjem dr. Vladka Maeka na tri godine. No, vlasti su zbog vanjskih pritisaka i unutarnjih problema morale poputati. Za razliku od izbora 1931. kada je na njima bila jedino i naravno pobjednika dravna lista, bez obzira na velike apstinencije
48 Zadrugar, Glasilo Zadrunog saveza, XX, br. 1., Split, 1930., str. 69. i Zadrugar, XXI, br. 5, Split, 1. V. 1931., str. 53. U godinjim izvjeima za 1932. i 1933. ove zadruge se vie ne navode zbog prestanka rada. 49 Novosti, Zagreb, 4. I. 1936. Belamari konstatira kako je tamonje stanovnitvo nerodica unitila, istie kako su pobrali kod seljaka svu malu djecu sa svim potekoama oko njihova odvajanja od obitelji i obratno obitelji od njih te poduzeli potrebne mjere da ih putem prehrane, pri emu su pomogli mnogi hrvatski ljudi i domoljubi, a na poetku oni u ibeniku. Tako su u ibeniku dobili vie od 100 kg kruha, 40 kg mesa te neto tjestenine tako da djeca putem nisu gladovala. Prije polaska asne sestre su im u katolikom domu u ibeniku priredile ruak, dok su djeca za put imala jabuke i salame, pa je u vlaku bilo i veselja uz pjevanje hrvatskih pjesama. U Zagrebu su u prostorijama Hrvatske ene djeca doekana od njezine predsjednice Marije Kumii, knjievnice i gospoe Horvat, nahranjena, obuena i potom upuena u Slavoniju. 50 Hrvatski dnevnik, Zagreb, 28. rujna 1936. Ivo Skokandi tu dalje istie: U Zagori nema kola (koliko bi ih trebalo), nema puteva, bunara i kua i svega onoga to je jednoj civiliziranoj sredini apsolutno potrebno. Seljak je preputen zelenaima, paucima, korteima, koji svi skupa idu samo zatim, da ga izrabe koliko to samo mogu.
248
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE glasaa, na opinskim izborima mogle su nastupiti i druge stranke sa svojim listama. Tako su raspoloenje stanovnitva pokazali opinski izbori na podruju kninskog kotara u listopadu 1933. Na njima su kandidati HSS-a na podruju drnike opine, u iji sastav je ulazilo podruje miljevake upe, i gdje se biralo 36 vjenika i toliko zamjenika, pobijedili sa 4102 glasa kandidate JNS-a koji su dobili 2176 glasova.51 Ipak je za naelnika Drnia izabran kandidat JNS-a Nikola Adija. Miljevani su glasali u iritovcima (iz sela Bogetia, Britana, Drinovaca, Kalika, Kaoina, Karalia, Kljua i iritovaca). Potrebno je istaknuti kako se reim, pored oslonca na vojsku i policiju, oslanjao i na brojna nacionalistika velikosrpska udruenja i organizacije, meu kojima su se etnika udruenja posebno isticala nasiljem i zlostavljanjem, a nisu prezali ni od ubojstava mnogih Hrvata tih godina. Djelovala su u vie od 200 mjesta u Hrvatskoj, meu kojima u miljevakom okruenju, kao npr. u Drniu (za podruje drnike opine), Kninu, Kistanjama, Skradinu i ibeniku.52 Reim je nastojao osnovati i svoje politike stranke koje bi okupile sve one koji su bili na njegovoj strani. Tako je poetkom 30-ih nastala Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS)53 ije organizacije ubrzo nastaju i na podruju Drnia, a 1935. veinom od istih ljudi, ali s novim rukovodstvom Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ).54 To je izazvalo ne samo omraenost reima, njegove politike i njegovih eksponenata, ve i organiziranu protudjelatnost. Tako je kao jedan od odgovora na ubojstvo Stjepana Radia i niz drugih, te brojna dravna nasilja nakon uvoenja diktature 1929., dolo do osnivanja ilegalne ustake organizacije na elu s dr. Antom Paveliem, s ciljem stvaranja samostalne i neovisne hrvatske drave izvan sastava Kraljevine Jugoslavije. Paveli i veina vodstva djeluje u susjednim zemljama, ali i irom Europe i u Americi. Istodobno ustae osnivaju organizacije i uporita u Hrvatskoj i izvode prve akcije, kao to je bio 1932. Velebitski ustanak. U ustakom pokretu u inozemstvu nalazila se nekolicina ljudi sa drnikog i okolnih podruja, a u drugoj polovici 1930-ih godina ustae uspostavljaju svoja uporita i u Drniu.55 Istodobno i ilegalna Komunistika partija Jugoslavije (KPJ), izloena estokom teroru reima, naputa vlastitu unitarnu koncepciju ureenja jugoslavenske drave, izjasnivi se za razbijanje monarhistike Jugoslavije i stvaranje nezavisnih republika, meu
51 Politika, Beograd, 12. X. 1933. 52 Podatke o njima donosi Jugoslovenska straa, zvanini organ Glavnog odbora Udruenja etnika za slobodu i ast otadbine, Beograd, 1934.-1939. ini se da su se i pojedini Srbi iz Nos Kalika sudjelovali direktno ili indirektno u radu navedenih etnikih odbora, poglavito onoga u biti opinskoga u Drniu (npr. o. Nikanor Kalik lan uprave Jugoslavenskog sokola u Drniu 1935., a tijekom rata jedan od najistaknutijih etnikih rukovodilaca na podruju Dinarske etnike divizije i Dinarske etnike oblasti 1942.-1944.). 53 Ona je osnovana u prosincu 1931., a odobrena 15. X. 1932. kao Jugoslavenska radikalna seljaka demokracija, tj. koncentracija pristalica svih politikih stranaka koje je ukinula kraljeva diktatura, a koje su bile spremne sluiti interesima reima. Na svom kongresu 20. VII. 1933. izmijenila je ime u JNS. F. ulinovi, n. dj., str. 283-285. 54 HDA, Fond: br. 1574. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 01. red. br. 43. Elaborat: Bive graanske stranke na kotaru ibenik - Opinski odbor JNS, odnosno JRZ Drni, str. 81-83. Tu su dani i krai osobni podaci o njima. Vidi i:F. ulinovi, n. dj., str. 285. 55 Bogdan Krizman, Paveli i ustae, Zagreb, 1978., str. 564-573. Meu popisom tu navedenih ustaa u Italiji nemamo nikoga s podruja Miljevaca, ali su bila dvojica ustaa s ostalog podruja Drnia i po etvorica s podruja Promine i Skradina (3 iz Rupa i 1 iz Dubravica).
249
Miljevci 2008. kojima i Sovjetske Hrvatske, na temelju prava porobljenih naroda na samoodreenje do otcjepljenja. No, to shvaanje KPJ 1936. reducira na stvaranje jugoslavenske federacije. Na toj osnovi su i osnovali 1937. Komunistiku partiju Hrvatske (KPH) u sastavu KPJ. KPJ je na podruju Drnia (te Knina i ibenika) u drugoj polovici 30-ih godina imala svoje ilegalne organizacije. Na podruju miljevake upe nemamo ni ustake ni komunistike organizacije, ve jedino ponekog pojedinca koji je u kontaktu s nekim od lanova ustakog pokreta i KPH u Drniu (i drugdje npr. ibeniku). U to vrijeme bilo je vie dogaaja na podruju miljevake upe, u Drniu i ibeniku, te u okolici u kojima je sudjelovalo tamonje stanovnitvo ili su imali snanog odjeka kod njega. Spomenut emo samo neke kronolokim redom. Svakako prvi je Euharistijski Kongres u ibeniku od 25. do 27. VII. 1931. na kojem su sudjelovali, uz provincijala Miljevanina dr. fra Petra Grabia, mnogi vjernici miljevake upe predvoeni upnikom fra Luiijem Jurenoviem, te Miljevaninom fra Pavlom Periiem, tada gvardijanom samostana na Visovcu.56 Nakon ustakoga Velebitskog ustanka u jesen 1932. uslijedila su brojna uhienja sumnjivih, meu kojima oko desetak upnika, gvardijana i sveenika na podruju sjeverne Dalmacije. Tako ljetopisac samostana sv. Lovre poetkom 1933. biljei: Ovdje u ibeniku i po Sjevernoj Dalmaciji ve vie mjeseci bjesni teror najgadnije vrsti. Pod izlikom nekakva ustanka i revolvera (kao da je revolverom mogue dignut ustanak) ljudi se na stotine zatvaraju, mue tuku, ubijaju, kako nije ni za Turina. Turin bi ubio i svrila stvar, a ovdje se mui, samo da se mui i to samo katolike, navodei sedam sveenika. Pitajui se: Zato?. Te zakljuuje: Narod je osvjedoen da je muen i proganjan, jedino jer su katolici i zbilja tako jest. Kako je represija potrajala u lipnju 1934. opet konstatira svoje zapaanje: Silno smo ugroeni od politikog sistema u vjeri i narodnosti. Hrvati izdiu i nalaze se u agoniji. Samo ih katolika vjera preko svojih biskupa moe spasiti. No, i crkvene sveanosti nisu mogle proi bez uhienja.57 Oni rijetki Miljevani koji su radili u rudnicima bili su izloeni nemilosrdnoj eksploataciji i represiji, posebice u rudniku u iritovcima, a nisu smjeli imati svoje organizacije, to je izavalo njihov opravdani otpor te ih natjeralo 27. VII. 1934. da su stupili u trajk traei poviicu plae i bolje radne uvjete. Poduzee Monte Promina je otpustila s posla 87 radnika i nastojalo preko svojih agenata slomiti trajkae. trajkai se nisu dali, uputili su banu delegaciju s predstavkom o uzrocima trajka, te je posredstvom Radnike komore iz Splita i politikih vlasti trajk likvidiran 27. VIII. 1934. uz udovoljenje radnikim zahtjevima i primanjem na posao otputenih radnika. ini se ni malo sluajno da je toga dana ujutro poginuo Ivan Mati Vidaek, tajnik Saveza rudarskih radnika, poznati revolucionar iz Splita i organi56 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 52-55. O tadanjem miljevakom upniku vidi: Fra Lui Jurenovi miljevaki duobrinik, uitelj i lijenik, Miljevci, list upe Miljevci, g. V, br. 1 (8.), Drinovci 1981., str. 24-26. 57 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 67-68, 73 i 74. Tako je bilo i sa skupinom do 650 vjernika ibenana koji su 1. VII. 1934. hodoastili u Split Gospi od Zdravlja, gdje su lijepo doekani. No, na povratku u Trogiru reim im je preko andara i policije lano podmetnuo da su vikali protudravne poklike te je 4-5 omladinaca nevinih policija osudila na zatvor.
250
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE zator URS-ovih sindikalnih organizacija, koji je iz Veluia iao za iritovce gdje je trebao zastupati trajkae na mjeovitoj konferenciji. Kako su u drnikim rudnicima bile brojne nesree to je Radnika komora osnovala komisiju koja je krajem 1934. pregledala i rudnik u iritovcima i ustanovila niz nepravilnosti u radu, ali se one nisu ni u budue otklonile. HSS je nastojao utjecati na radnike te je 1937. osnovana u Drniu Podrunica Hrvatskoga radnikog saveza (HRSa) koja od tada uglavnom posreduje u sporovima rudarskih radnika u upravi rudnika.58 Uprava rudnika u iritovcima zatvorila je na izvjesno vrijeme rudnik, da bi ga ponovo 1940. otvorila. Plae ovih miljevakih radnika bile su takve da niti jedan radnik nije mogao uzdravati sebe i svoju obitelj te je morao nakon posla u rudnicima raditi i na svom posjedu. Zbog toga iscrpljujueg rada, slabe ishrane, nehigijenskih uvjeta ivota mnogi radnici i lanovi njihovih obitelji bili su izloeni raznim bolestima te je i mortalitet bio velik. Dio njih potraio je izlaz u radovima u drugim krajevima ili u inozemstvu. Kralj Aleksandar ubijen je 9. X. 1934. u Marseilleu, kamo je doao da uz pomo Francuske ojaa svoj meunarodni poloaj. Atentat su obavili ustae u suradnji s rukovodstvom Vnutranje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO), iji ga je lan ostvario. To je imalo za posljedicu pojaanu protuhrvatsku represiju od strane reima koji esto okrivljuje cijeli hrvatski narod za taj atentat. Svake godine imamo desetke ubijenih, stotine ranjenih i pretuenih Hrvata te mnogo zatvorenih po kaznionicama i zatvorima, a neki su i sa drnikog podruja. U tim nasiljima isticala su se razna nacionalistika udruenja, posebice udruenje etnika, koje osniva niz novih organizacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U etnikom tisku iz poetka 1935. pa dalje, uz etniko udruenje u Kninu, navodi se i ono u Drniu, pa je najvjerojatnije tada i osnovano, dok se o radu etnikog udruenja u ibeniku opirnije pie u prvoj polovici 1937. godine. Ono je obuhvaalo etnike ne samo iz Drnia ve i sa podruja drnike opine (npr. itnia) Uglavnom su to bili bivi lanovi NRS-a i JNS-a, a potom JRZ-a, te prijanje ORJUNE ili drugih jugoslavenskih i srpskih nacionalistikih organizacija i udruenja, koja su s diktaturom prestala s radom.59 Meu stanovnitvom ovoga podruja jae politiko gibanje osjetilo se obnovom starih i osnivanjem novih organizacija biveg HSS-a te izborima 5. V. 1935. na kojima je nasuprot vladine liste Bogoljuba Jeftia nastupila opozicijska lista na elu s dr. Vladkom Maekom i dobila uz sav teror 1,076.345 glasova postigavi tako izvanredan rezultat. Na kninskom kotaru Maekova lista je dobila 5882, a vladina 8566 glasova. Najvie glasova HSS je dobio na podruju drnike opine, a za poslanika je izabran dr. Niko Novakovi s Jeftieve liste. Na ibenskom kotaru Maekova lista je tada dobila 8660 glasova, a vladina lista 5395 glasova. Ipak je za poslanika izabran dr. Marko Koul s liste B. Jeftia,
58 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 40-41. i 43. 59 Jugoslovenska straa, zvanini organ Glavnog odbora Udruenja etnika za slobodu i ast otadbine, br. 3. i 5., (Drni, Knin i Kistanje), Beograd, 20. I. i 3. II. 1935. br. 121., Beograd, 16. V. 1937. (za ibenik).
251
Miljevci 2008. zbog izborne makinacije jer je Jeftieva lista pobijedila na dravnoj razini.60 Protiv progona hrvatskoga naroda uoi i tijekom izbora ustao je zagrebaki nadbiskup dr. Antun Bauer u memorandumu koji je u Beogradu tijekom posjeta 25. V. 1935. uruio knezu Pavlu, a u kojem su navedeni brojni primjeri progona, muenja i ubojstava Hrvata.61 Na elu vlade u srpnju 1935. doao je dr. Milan Stojadinovi i poeo odmah s osnivanjem nove stranke Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) ije organizacije se poinju osnivati i na ovome podruju, u koje ulaze uglavnom lanovi prijanje NRS-a i JNS-a, ime se i politika borba jo vie zaotravala. Teror i zloini prema Hrvatima su se nastavili te je dovoljno navesti sibinjske, vrbljansko-ruike i senjske rtve 1935. - 1937. godine, u kojima je ubijeno oko 20 Hrvata. Dr. V. Maek je na godinjoj skuptini Gospodarske sloge 1936. izjavio kako borba hrvatskoga naroda ima dvostruki karakter. izvojevati hrvatskom narodu politike slobode i izvojevati sebi i svojoj djeci socijalnu pravicu na bazi potpune jednakopravnosti Srba i Hrvata, pozvavi sve pristae na dalji organizirani zajedniki rad za postizanje toga cilja.62 U to vrijeme imamo jau i raznovrsnu aktivnost i na drnikom podruju u koju su ukljueni i mnogi Miljevani. Dio njih ukljuen je u tadanje drnike organizacije kao to je npr. Katolika akcija (u okviru koje su bile i posebno organizirane seoske djevojke i seoski mladii), Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Radniko drutvo sv. Roko, ili pojedine manifestacije kao to je npr. Euharistijski kongres u Drniu 4. X. 1936. na kojem je sudjelovao biskup dr. Jeronim Mileta.63 Ve na opinskim izborima u studenom 1936. na kninskom kotaru uoljiva je jaa homogenizacija Hrvata oko HSS-a, a time i novi omjer snaga. Od 18.254 upisana glasaa glasovalo je njih 11.467 i to tako da je HSS dobio 5466 glasova, JRZ 4684 glasa, Udruena opozicija 812 glasova i lista neopredijeljenih 405 glasova.64 Na podruju drnike opine od 8265 upisanih biraa glasovalo je 5282 biraa, od kojih je za listu HSS-a (kandidat Zvonko Alrevi Naki) glasovalo 4223, za listu JRZ-a (kandidat dr. D. Miovi) 354 i za nezavisnu listu (kandidat N. Adija) 405 glasova. Naelnik je postao Zvonko Alrevi Naki. Ova pobjeda izazvala je veliko oduevljenje pristaa HSS-a koji su masovno 18. XI. 1936. u povorkama s hrvatskim zastavama uz sviranje hrvatske glazbe pohrlili u Drni estitati novom naelniku i upravi.65 Miljevani su se posebno masovno okupljali na pojedine upske blagdane kao na Ime Isusovo i na Sv. Pavla i blagdan Gospe od Milosti te na Veliku Gospu na Visovcu, a sudjelovali su i na pojedinim hodoaima. Kod tih blagdana bila je zabranjena
60 Dr. Tomo Janikovi, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938., Zagreb, sijeanj 1939., str. 43. 61 Tekst memoranduma vidi u Rudolf Horvat, Hrvatska na muilitu, Zagreb, 1992., str. 548-554. 62 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 32-33. 63 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 47.-49. Prema podacima koje iznosi fra Kosor 1939. brojno stanje drutva Katolika akcija u Drniu, jednog od najaktivnijih drutava u koje su ukljueni bili i Miljevani, bilo je: 86 kat. mueva, 122 kat. ena, 97 kat. djevojaka, 81 kat. mladi, 83 lana enskog kat. podmlatka i 83 mukog kat. podmlatka, 210 lanova posebno organiziranih kat. seoskih djevojaka i 132 seoska kat. mladia te 26 glazbara glazbe KA ili sveukupno 920 lanova. 64 Drava, god. VII, br. 41., Split, 19. XI. 1936. 65 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 36.
252
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE upotreba hrvatskih zastava na crkvenim barjacima, ve samo jugoslavenskih, iako su drniki Srbi bez posljedica isticali i nosili srpske barjake, to su miljevaki rodoljubi iskazivali odvanost i uz kazne isticali svoj hrvatski barjak. Tako su npr. na blagdan Gospe od Milosti 1937. skupina Miljevana, i pored prijetnji 10-ak naoruanih andara, uz odobravanje i veliko oduevljenje naroda, skinula je sa zvonika jugoslavenski i postavili hrvatski barjak te sprijeila andare da ga skinu (prema nekim podacima meu pobunjenim Miljevanima tada se istie Mika Stojanovi). Tada 1937., prema crkvenim podacima, miljevaka upa je imala 2493 vjernika, a drnika 10.057 i prominska 6912 vjernika.66 Kako je Stojadinovieva vlada odmah nakon konstituiranja potpisala u Rimu konkordat ugovor o poloaju Katolike crkve u Jugoslaviji to su najvii vrh Srpske pravoslavne crkve i sveenstvo organizirali antikonkordatske demonstracije, zahtijevajui od vlade da se ne izvri njegova ratikacija. Dolazak patrijarha Varnave Rosia u ljeto 1935. u sjevernodalmatinsku Zagoru potaklo je tamonje pravoslavno sveenstvo na elu s dr. Irinejom oreviem, dalmatinskim episkopom (ibenik), pobornikom velikosrpskog hegemonizma, na odravanje protestnih zborova protiv konkordata na ovom podruju i slanja telegrama i pisama u Beograd. Na tim zborovima te u proglasima i pismima esto je posebno naglaena protukatolika i protuhrvatska velikosrpska retorika, kojom se Hrvatima prijeti dravom i tjeranjem u granice izvan velike Srbije, koje su im prije naznaili Nikola Pai i etnici i drugi velikosrbi kad su im nakon atentata na S. Radia prijetili amputacijom Hrvatske.67 Demonstracije su se jo intenzivnije nastavile 1937. nakon to je konkordat usvojen u Narodnoj skuptini, zbog ega je 1938. morao biti povuen. To je uzdrmalo reim te je morao pribjei izborima i promjenama kako bi smirilo stanje u dravi, ali je znatno zaotrilo meunacionalne odnose openito, a posebice na ovome podruju. U tome razdoblju posebno su zamjetna dva procesa. Jedan je homogenizacija Hrvata oko HSS-a i daljnje jaanje hrvatskoga narodnoga pokreta. HSS reorganizira svoje odbore tako da ih je sredinom 1938. na podruju sjevernodalmatinske Zagore bilo 3 opinska i 56 seoskih odbora, a radi zatite zborova i sastanaka lanova stranke, od nacionalistikih jugoslavenskih i srpskih lanova i skupina, osnivaju se i mjesne organizacije Seljake zatite, koje se postupno neto kasnije i naoruavaju.68 Drugi proces je povezivanje i aktivnost svih onih jugonacionalistikih i velikosrpskih snaga (posebno onih na vlasti, u vojsci i policiji, koje su imale privilegiran poloaj u dravi i drutvu) neposredno uoi, a posebno nakon izbora 1938., nezadovoljni njihovim rezultatima (tj. izvanred66 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 53-55. 67 HDA, Grupa XVI, br. 1030/1935. Izvjee Sreskog naelstva Knin, pov. II/1682. od 2. XII. 1935. Pravoslavni sveenici sjeverne Dalmacije su pod predsjedanjem episkopa orevia u svezi aktivnosti protiv konkordata odali 11. XI. 1935. u manasturu Krka sabor te obvezali sve sveenike da rade u tom pravcu o emu su im uputili proglas. Na saboru je, prema izvjeu sreskog naelnika, episkop orevi prijetio da ukoliko se konkordat ozakoni drava e morati zadrati rimokatoliku ekspanziju na liniji Senj-Ogulin-Virovitica ili Naice. 68 Dalmatinska zagora, god. I., br. 3. , Split, 29. srpnja 1938.
253
Miljevci 2008. nim uspjehom HSS-a i Udruene oporbe u cjelini), poduzimaju niz aktivnosti kako bi otklonili njihov uinak. Posebno su nastojali zaustaviti daljnje jaanje hrvatskog narodnog pokreta predvoenog HSS-om te onemoguiti bilo kakve mogue promjene. Tako su uoi izbora uslijedili u nizu mjesta pouzdaniki sastanci Jugoslavenskih nacionalista (uz ostala mjesta i u ibeniku, na koje dolaze njihovi istomiljenici i s podruja drnike opine) na kojima su zahtijevali od svih jugoslavenskih nacionalistikih organizacija stvaranje jedinstvenoga jugoslavenskog fronta pod zajednikim motom jedan Kralj, jedna nacija, jedna drava i jedno autoritativno narodno i dravno vodstvo.69 No, izbori za Narodnu skuptinu od 11. XII. 1938. donijeli su izvanredan uspjeh HSS-a i Udruene opozicije u cjelini, koji su i pored svih pritisaka i malverzacija dobili 45% glasova na dravnoj razini, a jo vei uspjeh su zabiljeili na ovome podruju. Tako je na kninskom kotaru lista V. Maeka dobila 7855 glasova, od kojih HSS 7014 glasova, a lista M. Stojadinovia (tj. JRZ dr. Niko Novakovi) 5882 glasa, dok je lista ZS-a (Veljko Pokrajac) dobila 674, JNS-a (Mihajlo Popovi) 175 i lista D. Ljotia (Duan aki) 176 glasova. Za narodnog zastupnika izabran je M. Goreta.70 Miljevani su glasovali u Drinovcima, gdje je imenovani predsjednik birakog odbora bio Ante Kului, uitelj, i u iritovcima, predsjednik odbora dr. Marko Skelin, lijenik, i naravno glasovali su za HSS. Nakon tih izbora djelatnost protivnikih snaga sve vie uzima velikosrpsko obiljeje. Tako je jedna od tih djelatnosti bila osnivanje srpskog drutva Krajina 10. II. 1939. s privremenim sjeditem u Zagrebu.71 Drutvo je trebalo svojim radom obuhvatiti veinom Srbe u Savskoj banovini (juno od rijeke Save i Kupe), zatim u zapadnom dijelu Primorske banovine (sjeverna Dalmacija, meu kojima je i kotar Knin to znai i podruje drnike opine, ukljuujui tu i podruje miljevake upe) i zapadnom dijelu Vrbaske banovine ili ukupno 25 kotareva.72 Ovo djelovanje nailo je na jedinstven otpor hrvatskih kao i manjeg dijela srpskih politiara, posebice onih iz SDS-a.73 Brzo se na tome podruju trai stvaranje nove politike jedinice Srpske krajine, kojoj bi sjedite bilo u Bihau. Time se htjelo onemoguiti mogue promjene i tadanje zahtjeve HSS-a za rjeavanjem hrvatskog pitanja u okviru Kraljevine Jugoslavije, koje je veliko69 HDA, Grupa VI, dok. inv. br. 1535. Izvjee Uprave policije Zagreb. 70 T. Janikovi, n. dj., str. 43. Tada je na podruju Dalmacije od 195.199 upisanih biraa za HSS glasovalo 116.305 glasaa, a Maekovu listu Bloka narodnog sporazuma 123.751 glasa. Vladina lista M. Stojadinovia dobila je 30.101 glas. Ipak je zahvaljujui izbornom sustavu vladina lista dobila tri, a Maekova lista dva poslanika. No, bez obzira na to bio je to ipak kraj dominacije JRZ-a i njezina unitaristikog koncepta Kraljevine Jugoslavije, te e se morati prii rjeavanju hrvatskog pitanja. 71 HDA, Grupa VI, dok. inv. br. 2970. Zapisnik s osnivake skuptine udruenja Krajina, odrane u Zagrebu 10. II. 1939. godine. 72 Krajina. Srbi u naim sjeverozapadnim pokrajinama, (Zagreb, 1939.). Uz ciljeve i program rada u brouri je tablica i karta podruja s brojem i postotkom Srba u navedenom podruju Krajine. U njezin sastav su ulazili i kotarevi Knin i Benkovac. No, to je oito prva faza poto se primjerice tablici meu srpskim naseljima nalaze i ona sjeverno od Save pa i Zagreb, to samo za sebe dovoljno govori o namjerama pokretaa ove akcije. Pobunjeni kninski Srbi su se 1991. pozivali na ovaj projekat nazivajui svoju tadanju akciju njezinim nastavkom. 73 Posebno je odjeknuo lanak Save N. Kosanovia: Osnivanje drutva Krajina koji je objavila zagrebaka Nova rije od 2. oujka 1939., str. 12., a prenijeli drugi listovi, nakon ega su uslijedili brojni napisi u vezi s Krajinom.
254
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE srpski monarhistiki reim, zbog zaotravanja meunarodnih prilika u Europi i opasnosti raspada zemlje, ipak morao uzeti u obzir i dijelom uvaiti. Tako je sporazumom Dragie Cvetkovia, novog predsjednika Vlade i dr. Vladka Maeka, predjednika HSS-a, 26. VIII. 1939. nastala zasebna upravna cjelina Banovina Hrvatska u sastavu Kraljevine Jugoslavije, s vlastitom banskom upravom, te zakonodavnom, upravnom i sudskom autonomijom, koja se dopunjuje 1941. tako da se bez pristanka Hrvatske nije mogla oduzeti ni smanjiti.74 Podruje miljevake upe, kao i podruje Dalmacije, uli su u sastav Banovine Hrvatske. U Drni je 24. XI. 1939. doao i dr. Ivan ubai, ban Banovine Hrvatske, gdje ga je doekalo vie tisua graana i seljaka (meu kojima su bili i brojni Miljevani) te je bio upoznat s nevoljama i potrebama Drnike krajine. Uspostava Banovine Hrvatske naila je na estok otpor gotovo svih srpskih krugova, a poglavito nacionalistikih i velikosrpskih. Ta se pojava nazirala u pokretanju srpskog pitanja u Jugoslaviji i u Banovini Hrvatskoj i pod sloganom Srbi u opasnosti stvaranju poznatoga velikosrpskog pokreta Srbi na okup, zatim u osnivanju raznih odbora, komisija pa i etnikih postrojbi s ciljem obrane i zatite srpskog stanovnitva i na ovome podruju.75 Oni zahtijevaju ukidanje Banovine Hrvatske, a ako to ne bi uspjelo, stvaranje posebne dravne zajednice pod nazivom Srpske zemlje, u koju bi trebala ui cijela srpska Bosna i Hercegovina, i najvei dio dananje Hrvatske, ukljuujui podruje miljevake upe, odnosno podruje Drnia u cjelini.76 etnici i drugi srpski nacionalisti su tim srpskim zemljama dali jedinstven naziv velika Srbija. Taj pokret nije mimoiao ni drniko podruje, kao ni okolna podruja Dalmacije, ve je tu razvio znatnu aktivnost. Promicala su ga glasila pokreta.77 Na podruju kninskoga kotara, u iji sastav je ulazila i drnika opina (sa upom Miljevci) glavni nositelji pokret Srbi na okup bili su uglavnom velikosrpski politiari iz redova JRZ-a te pripadnici etnikih udruenja na poticaje i potporu takvih krugova iz drugih krajeva drave, posebice onih iz Beograda. Tako se, prema pisanju Srpskoga glasa tijekom studenoga i prosinca 1939. u akciji Srbi na okup meu Srbima kninskog kotara i bive Primorske banovine razvio vrlo jak pokret za otcjepljenjem i za izdvajanjem iz Banovine Hrvatske, a za pripojenje Banovini Vrbaskoj, odnosno Srbiji, a to potvruje i do tada s tom svrhom prikupljeni potpisi oko
74 Opirnije o tome vidi: Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi-Maek, Beograd, 1965. 75 Vidi: Ivan Jeli, O nekim odjecima sporazuma Cvetkovi-Maek meu Srbima u Banovini Hrvatskoj, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 3, Slavonski Brod, 1965. 76 HDA, Grupa XXI, dok. inv. br. 6129. Izvjee: Predmet: Ocjepljenje i odvajanje pojedinih srezova od banovine Hrvatske u vezi sa pokretom Srbi na okup od 13. IV. 1940. i zaprimni ig Banske vlasti Banovine Hrvatske Odjeljak za dr. zatitu, Zagreb, br. 21.422 od 26. IV. 1940. Tu su izvjea upravnih vlasti s podruja Banovine Hrvatske, ukljuujui i ona s podruja kninskog kotara, o aktivnostima pokreta Srbi na okup koje su one uspjele prikupiti. 77 Tako se beogradski Srpski glas, ije je slogan bio Jako Srpstvo Jaka Jugoslavija, a kojega je glavni urednik bio Dragia Vasi, jedan od ideologa etnikog pokreta tijekom Drugoga svjetskog rata, 7. XII. 1939. posebnim lankom obraa Srbima sjeverne Dalmacije. Tjedan dana potom (14. XII.) u listu se otvoreno iznosi navedeni velikosrpski program u lanku: Gde god je Srba tu je Srbija, tj. od Suaka do evelije i od Subotice do ibenika, bez obzira na plemensko administrativne podele ve izvrene ili koje e se izvriti, odnosno srpske su zemlje i Kordun i Lika i delovi Dalmacije i delovi Slavonije, koji su danas u sastavu banovine Hrvatske, kao to su srpske i Vojvodina i Bosna.
255
Miljevci 2008. 5000 Srba (glava obitelji) s podruja kninskog kotara po mjestima (ukljuujui i one iz sela drnike opine) u ime lanova svojih obitelji upueni raznim instancijama u Beogradu.78 Te aktivnosti su pojaane tijekom 1940. posebice uoi i tijekom opinskih izbora u Banovini Hrvatskoj 19. svibnja, koji su samo potvrdili i uvrstili pobjedu HSS-a, pa tako i na drnikom podruju, ali su ukazali i na znatnu apstinenciju biraa i odreeno raslojavanje.79 Tako su odrani javni zborovi u Kninu, Kosovu i Kistanjama, na kojima je bilo i Srba s podruja Drnia, te bila osnovana posebna Komisija spasa Srba sjeverne Dalmacije. Ta komisija nastavlja prikupljati potpise srpskog puanstva na tome podruju za otcjepljenje i prikljuenje Srbiji te s istom svrhom slati izaslanstva i peticije u Beograd. Vrhunac te aktivnosti bilo je u jesen 1940. osnivanje u Kninu uz pomo vojske etnikog tzv. Petog komitskog odreda, pod zapovjednitvom etnikog vojvode Vlade Novakovia. Iako su vlasti Banovine Hrvatske zvanino 11. XI. 1940. ovaj etniki odred zabranile, on kao policijska poluvojnika organizacija nastavlja djelovati do poetka rata nastojei osnovati vodove izvan Knina u Strmici, Kosovu, Tepljuhu, Kistanjama i evrskama. Ova strujanja i aktivnosti, posebice velikosrpskih nacionalista, inicirali su okupljanje i aktivnosti pojedinih lanova i pristaa ustakog pokreta na podruju Drnia i izvan njega gdje su se nalazili u to vrijeme. Nakon osnivanja Banovine Hrvatske oni su se izjasnili (posebice putem letaka) protiv njega. Naime, smatrali su da je Sporazum dao Hrvatskoj siunu administrativnu autonomiju bez ikakvog jamstva, te da su Maek i HSS, pridonosei na takav nain unutarnjem sreivanju i jaanju Kraljevine Jugoslavije, izdali ideju o stvaranju Hrvatske kao samostalne i neovisne drave, za to se oni zauzimaju i zbog ega
78 HDA, Zbirka XVIII letci 33/1505 i 1515. Izborni letak dr. Nike Novakovia Kninskim Srbima s podruja kotara, tj. i drnike opine je zanimljiv za razumjevanje tadanje atmosfere. On glasi: BRAO SRBI! Srbi Kninske Krajine hoe da budu slobodan narod u svojoj slobodnoj dravi. Za Srbe Kninske Krajine uvijek je bila, jeste i bie mjerodavna nacionalna politika Srpstva i Srbije. Srbi Birai! Glasajte za Srpsku narodnu listu, kojoj je na elu Dr. NIKO NOVAKOVI. Kad glasate za Srpsku narodnu listu dokazaete svima i svakome da Srbi Kninske Krajine ne ele i nee da odvoje svoju sudbinu od ostalih Srba i Srbije. BIRAU! Kad glasa za Srpsku narodnu listu glasa proti nametnute Optinske uprave. GLASA PROTI MAEKOVA KOMESARA, GLASA PROTI MAEKOVE DIKTATURE, GLASA PROTI RASPARAVANJA JUGOSLAVIJE. SRBINE BIRAU! GLASAJ ZA LISTU, JER GLASAJUI ZA SRPSKU LISTU, GLASA ZA PRAVU NARODNU SAMOUPRAVU, GLASA ZA JEDINSTVO SVIH SRBA, GLASA ZA JEDINSTVO SVIH JUGOSLOVENA, GLASA ZA JEDINSTVENU I NEDJELJIVU JUGOSLAVIJU. Kninski Srbi. (33/1505). Tada je u ime jugoslavenskih nacionalista iz svih krajeva Banovine Hrvatske posebnim letkom Srbima Banovine Hrvatske obratio 5. svibnja 1940. i senator iz Gospia dr. Petar Zec, jedan od istaknutih aktivista pokreta Srbi na okup iji je odbor postojao i u Kninu, za kniski kotar te organizirao nekoliko akcija. Zec u zakljuku uz prosvjed zbog raspisivanja izbora u letku uz ostalo navodi: Srbi u Banovini Hrvatskoj izlaze na izbore ujedinjeni sa parolom: za pravu narodnu samoupravu, i za jaku Jugoslavensku narodnu dravu, a protiv Maekove diktature i protiv rasparavanja Jugoslavije. Inae liste s potpisima glava obitelji po mjestima kninskoga kotara sa navedenim zahtjevima nalaze se u bivem Arhivu Jugoslavije, sada Arhivu Srbije, u Beogradu, a kopije nekih od njih kod autora. 79 Novo Doba, XXIII., br. 115. i br. 119., Split, 17. i 22. V. 1940. Tada su se na opinskoj izbornoj listi opine Drni nalazili sljedei kandidati: Zvonko Alrevi Naki kandidat HSS-a, Pako Skelin kandidat vanstranake hrvatsko-srpske skupine, Milan Jovi kandidat vanstranake srpske skupine i fra Petar Berkovi, kandidat katolike crkvene skupine. Od 8063 upisanih glasaa, glasovalo je njih 4202 ili 52,11 %, to se objanjava da je Banovina Hrvatska bila ve izborena, u Drniu pobjeda osigurana i nije postojala potreba za opim izbornim plebiscitom. No, izborni rezultati ukazuju i na odreeno raslojavanje. Tako je za HSS glasovalo 3050 glasaa i od 36 osvojio je 31 vjenika, dok je dr. P. Berkovi osvojio 2, M. Jovi 2 i P. Skelin 1 vijenika. U opinskoj upravi od Miljevana navode se Luka Bubalo pok. Jakova iz iritovaca kao lan uprave i Toma Kului pok. Tome iz Kljua kao odbornik. (Vidi: K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 36-37. U Drnikim opinskim vijeima prema postojeim podacima bilo je izabrano 17 HSS-ovih vijenika s podruja Miljevaca, ija imena i prezimena sam ve naprijed naveo.
256
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE su protiv toga Sporazuma. Zato su neki zavrili u zatvorima ili u novosnovanom logoru u Lepoglavi. lanovi ilegalne KPJ/KPH na podruju Drnia, takoer se okupljaju i aktivno djeluju (posebice meu radnitvom). Sukladno svome programu, pozdravili su stvaranje Banovine Hrvatske, kao poetak stvaranja federativne drave, ali ne i ulazak u njezin sastav dijelova povijesne Bosne i Hercegovine, koja po njima treba biti zasebna federalna jedinica budue federativne Jugoslavije koju su komunisti zamiljali kao onu u SSSR-u. Istodobno su bili protiv reima Cvetkovi-Maek iz politikih i klasnih razloga. Nekolicina i njih je zbog svojih aktivnosti zavrila u zatvorima ili u logoru u Lepoglavi.80 Sve ta politika kretanja nisu znaajnije pomogla teak ivot stanovnitva miljevake upe. U tisku se tijekom 1939. istie stari problem stanovnitva okolice Drnia (gdje su prilike bile najtee) oko pribavljanja hrane i vode, te zaduenosti seljatva.81 Ljudi su da bi podmirili obveze (porez, dug, odjeu, hranu i sl.) iz nude morali prodavati stoku i hranu u jesen ubrzo nakon etve ili branja groa. No, trgovci su se dogovorili oko cijene tako da je cijena itarica, groa i mota te drugih seljakovih proizvoda kod kupnje uvijek bila nia, a kada ih je seljak kasnije morao kupiti za prehranu onda im je cijena bila znatno skuplja. Tako su primjerice seljaci u okolici Drnia u jesen 1938. prodali trgovcima kukuruz, glavni tamonji prehrambeni proizvod, najvie za 0,80-0,90 dinara po kilogramu, a u proljee 1939. kod tih trgovaca plaali 1,50-1,80 dinara po kilogramu, dok su istodobno cijene penici bile obino 2,50 dinara, a negdje i do 3 dinara, premda se ve prodaje nova penica, koja je u Slavoniji duplo jeftinija. Istodobno, kvaliteta im je u Drniu uglavnom loa, a u Drniu je i brano uvijek skuplje nego npr. u ibeniku. Zato trgovci hranom u Drniu za par godina grade velike kue. HSS je preko Gospodarske sloge nastojao pomoi seljacima i osnivanjem nabavljako-potroakih zadruga, prije svega u Drniu, a kasnije je planirano njihovo osnivanje i u pojedinim selima, gdje bi seljak uvijek mogao kupiti hranu po povoljnijim cijenama. Neke od planiranih zadruga su i osnovane, ali su zbog ratnih neprilika prestale s radom. to se tie organiziranosti ljudi u Gospodarsku slogu ona je biljeila znatan uspjeh, Tako je primjeriice krajem 1940. Gospodarska sloga imala na podruju kninskog kotara 69 povjerenika i 2049 lanova, od 10.529 domainstava, to znai tek 19,5 %.82 Poloaj malog broja radnika koji su prije svega radili u rudnicima (iritovci, Kalun i Bogati) nije bio puno bolji. Zbog toga su radnici nastojali svoje stanje popraviti trajkom kao npr. 1936. No, vlasti su raznim mjerama trajkove nastojali onemoguiti kao i sindikalno organiziranje u Ursove sindikate pod utjecajem KPJ vlasti, sluei se i ubojstvima pojedinih aktivista.83 Omoguavale su jedino
80 Mirko Peren, Lepoglava, Zagreb, 1963., str. 114. 81 Kalendar Gospodarske Sloge za 1940., Zagreb, 1939., str. 125-127. lanak: Narodu u nerodnim krajevima treba osigurati kruh. Dalji navedeni podaci su iz toga izvora. 82 Kalendar Gospodarske Sloge za 1941., Zagreb, 1940., str. 146. Tablica: Pregled broja povjerenitava i lanova Gosp. Sloge (1940). 83 Vidi: Ivan Leko, Sjeanje na Drni 1941., Almanah revolucije 1941.-1961., Zagreb, 1961., str. 163.
257
Miljevci 2008. neto kasnije organiziranje u HSS-ov Hrvatski radniki savez (HRS) koji potom koordinira u njihovim trajkovima do poetka rata. Ispostava Banske vlasti Banovine Hrvatske iz Splita 1940. od javnih radova nacirala je ureenje atrnja u Drinovcima (25.000) i iritovcima (200.000 dinara). e) Podruje miljevake upe u razdoblju Drugoga svjetskog rata (1941. 1945.) S poetkom Drugoga svjetskog rata 1. rujna 1939. i Kraljevina Jugoslavija se nalazila pod pritiskom da se mora izjasniti. S uspjesima sila Osovine u Europi tijekom 1940. pritisak se i pojaao. U meuvremenu jugoslavenske vlasti vre svojevrsne pripreme za sluaj da se i Jugoslavija nae na udaru. Tako se primjerice zove u rezervu sve s reda pa tako i sve rezerviste s podruja miljevake upe.84 Jugoslavija je 25. III. 1941. pristupila Trojnom paktu, ali je dio politikih i vojnih krugova u Beogradu, prozapadno, ali i protuhrvatski (za ruenje Banovine Hrvatske) usmjerenih i pomaganih od britanske diplomacije i tajne slube, izveo nou 26/27. III. 1941. dravni udar. Srueni su vlada i Namjesnitvo, malodobni kralj Petar II. Karaorevi proglaen je punoljetnim, a general Duan Simovi imenovan mandatarom nove vlade. U zemlji se irio val demonstracija, pa i u nekim mjestima sjeverozapadne Dalmacije. Istodobno je poela opa moblizacija i na tome podruju. Nijemci su odmah odluili, sa saveznicima, napasti, zauzeti i raskomadati Jugoslaviju. Prije toga ponudili su Maeku da bude na elu izdvojene i osamostaljene Hrvatske, to je on odbio i 4. IV. 1941. otputavao u Beograd, stupivi u Simovievu vladu, kao njezin potpredsjednik, smatrajui da se jo moe izbjei rat. Nijemci su se tada okrenuli istaknutim pripadnicima ustakog pokreta pripremajui s njima in proglaenja Hrvatske kao samostalne drave. Istodobno se hrvatskom narodu i hrvatskim vojnicima u jugoslavenskoj vojsci s proglasima preko radija 5. IV. 1941. iz Italije obraa poglavnik ustakog pokreta dr. A. Paveli, najavljujui osloboenje Hrvatske kao gotovu stvar. Rat protiv Kraljevine Jugoslavije Njemaka je s Italijom i Maarskom zapoela 6. travnja 1941. i nakon 12 dana, bez ikakvog jaeg otpora jugoslavenska vojska je kapitulirala, a zemlja okupirana i raskomadana. U Zagrebu je 10. travnja 1941., nakon ulaska prethodnica njemake vojske, proglaena Nezavisna Drava Hrvatska (NDH). Odmah je poelo i ustrojstvo njezine vlasti tako to su privremeno ostavljeni postojei upravni organi vlasti bive Banovine Hrvatske uz ustake povjerenike po kotarevima. S dolaskom dr. A. Pavelia 15. IV. 1941. u Zagreb, on preuzima svu vrhovnu vlast u NDH, imenujui prvu hrvatsku dravnu vladu, u kojoj je on bio predsjednik i ministar vanjskih poslova, a imala je jo potpredsjednika i 10 ministara. Istoga dana NDH su priznali Trei Reich i Italija, koje su 21. travnja 1941. dogovorile opseg njezina teritorija i odredile demarkacijsku crtu svojih podruja u njoj. Granica
84 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 89.
258
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE izmeu NDH i Italije odredit e se Rimskim ugovorima 18. V. 1941. koje su potpisali B. Mussolini i dr. A. Paveli.85 Navedeno stanje kao i oni dogaaji u neposrednoj okolici, prvenstveno u Drniu, ibeniku, Bukovici i Kninu, imali su snanog odraza i na podruju miljevake upe. Vrlo je vano da su preko ovoga podruja prolazile neke od vrlo znaajnih prometnica prvenstveno prometnica Drni-ibenik, ali i ona preko Miljevaca Drni-Roki slap-Bukovica, zbog ega su se uoi poetka rata na ovom prostoru nalazile razmjetene postrojbe jugoslavenske vojske. Vojska je i u ibeniku u povodu dravnog udara manifestirala novom kralju, dok su se talijanski i njemaki podanici s ovoga podruja morali seliti jer Srbi prijete da e ih sve poklati ako nastupi rat.86 Od 8. do 12. travnja 1941. imamo svakodnevno bombardiranje pojedinih objekata i brodova u ibeniku i okolici. Rasulo je sve vie zahvaalo jugoslavensku vojsku kako su stizale vijesti o njemakim prodorima, te to su i talijanske postrojbe iz Zadra ujutro 11. IV. prele u protunapad prema Benkovcu, a tamonje postrojbe Jadranske divizije dobile zapovijed za
85 Za razumijevanje daljih zbivanja i na podruju miljevake upe tijekom rata smatram da je potrebno ovdje najkrae rei o NDH sljedee. Dr. Ante Paveli je 17. IV. 1941. potpisao i prvi zakonski akt Zakonsku odredbu za obranu naroda i drave, jedan od temeljnih akata na kojemu e se zasnivati represivna vlast njegova reima sve do propasti 1945. godine. Svim politikim strankama zabranjen je u lipnju 1941. rad, osim Ustai hrvatskom oslobodilakom pokretu. Ustroj civilnih vlasti proveden je tijekom lipnja i srpnja 1941. ustrojem velikih upa na elu s velikim upanima koje je imenovao Paveli, te dalje kotarevima i kotarskim ispostavama te gradovima i opinama. Istodobno usporedno ustrojena je i vlast ustakog pokreta, a po uzoru na modele organizacije vlasti i politike prakse u Njemakoj i Italiji. Tako je 10. V. 1941. osnovan Glavni ustaki stan (GUS), kao vrhovna vlast u NDH, na elu s dr. A. Paveliem, kao poglavnikom, koji je imenovao njegove lanove i bio naredbodavac i organizator politike koja se provodila u NDH. Na terenu su ustrojene po teritorijalnom naelu ustake organizacije na elu s ustakim dunosnicima i to za podruje opine tabornik, kotara logornik i velike upe stoernik, kojega opet imenuje poglavnik. Pored redovite vojske domobranstva, ustrojena je i posebna Ustaka vojnica, a uz redovitu policiju orunitvo, ustrojena je i Ustaka nadzorna sluba. Istodobno su doneseni mnogi zakonski akti o ustrojstvu i radu dravnih vlasti i institucija, ali i o nacionalnoj i rasnoj iskljuivosti te o mjerama represije, pod koje se, pored Srba, idova i Roma, moglo ukljuiti i sve protivnike ustakog reima, posebice one iz redova Hrvata (prvenstveno lanove KPJ/KPH i rukovodstava HSS-a), ija primjena u praksi ubrzo zapoinje, kako putem redovitih tako i novoosnovanih izvanrednih i pokretnih prijekih sudova sa irokim ovlatenjima, pogaajui tako mnoge graane NDH. Kako su presude navedenih sudova uz smrtne najee bile i osude na viegodinji boravak u zatvoru i u logoru to su osnovani mnogi zatvori i logori irom NDH. Glavni i najvei logor bio je u Jasenovcu, osnovan u ljeto 1941. i postojao do travnja 1945., koji se zbog reima u njemu i masovnih likvidacija od nekoliko desetaka tisua stradalih (konani broj jo nije utvren i kree se od oko 49 do 69.000 poimenino stradalih), postao i ostao do danas svojevrsni simbol reima, za koji je i dr. A. Stepinac kazao po. 1943. da je sramotna ljaga itavi Jasenovac za Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Naime, svi Hrvati, osim nekoliko izuzetaka, eljeli su svoju samostalnu i neovisnu hrvatsku dravu. No, mnogi se nisu mogli pomiriti s praksom totalitarnoga ustakog reima, kao ni njezinim poloajem, poglavito gubitkom znatnih dijelova hrvatskog prostora koje je anektirala Italija i njezinom reokupacijom II. i III. zone u NDH, iako su bili spremni i do kraja braniti hrvatsku dravu i njezinu opstojnost. Tako od poetka imamo otpor dijela stanovnitva protiv ustakog reima, te talijanskih okupatora i njihove politike talijanizacije, koji sve vie jaa. Uz to NDH se od samog osnivanja nala u izuzetno sloenoj opoj i politikoj, meunarodnoj i unutarnjoj situaciji koja je kontinuirano dovodila u pitanje sam njezin opstanak kao drave. S jedne strane je problem reokupacije NDH od njezinih saveznika, faistike Italije (1941.-1943.) i potom nacistikog Treega Reicha (1943.-1945.) s uspostavom njihove okupacijske vlasti, a s druge strane problem pobune i ustanaka Srba i komunista te borbe i rata protiv njezine opstojnosti od komunistikog partizanskog pokreta predvoenog KPJ/KPH (multietikog sastava, a za programsku obnovu federativne Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda i socijalne pravde te uspostavu svoje vlasti revolucionarnim putem po uzoru na SSSR) i velikosrpskog etnikog pokreta (sastavljenog uglavnom od Srba, koji vodi rat i za unitenje hrvatskog naroda sa podruja njegove zamiljene velike Srbije (samostalne ili u okviru velike Jugoslavije s kraljem na elu i etnikom diktaturom) koja ostavlja Hrvatskoj tek uzak pojas oko Zagreba, Krapine i Varadina) podranog od Saveznika do pred kraj rata, a sve to sa stranim posljedicama za stanovnitvo. Opirnije o NDH vidi: Hrvoje Matkovi, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb, 1994. 86 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 91.
259
Miljevci 2008. povlaenje preko Rokog slapa i Drnia u Mu. Kako je bila proglaena NDH to je dolo do aktivnosti postojeih ustakih skupina u Drniu i ibeniku. Oni su 11. IV. u Drniu preuzeli vlast i uspjeli da im se preda 12. pjeadijski puk Jadranske divizije jugoslavenske vojske s generalom Pavloviem (koji su predani Talijanima), ali ne i predaju dijela snaga od Rokog slapa do Knina (54. puk na elu sa zapovjednikom Brkom, inae lanom etnike organizacije u Graacu od 1937.), koje se s ostacima Jadranske divizije povlae preko Knina u B. Grahovo i Drvar, gdje se predaju Nijemcima na elu sa zapovjednikom generalom Jovom Kukaviiem. Pri povlaenju 54. puka preko Miljevaca i Promine bilo je pucanja na civile te uhienja jednog broja Hrvata koje su poveli sa sobom u Knin i koji su se jedva spasili. Tako su 11. IV. 1941. njegovi pripadnici iz puaka ranili u Rokim Dragama obanice Anu (Jakova) Kisi (17 god.) i Mariju (Ante) Benkovi (16 god.) obje iz Britana.87 U ibeniku je situacija bila takoer napeta jer se tijekom bombardiranja dio vojske poeo osipati i odlaziti kuama, posebice vojnici Hrvati meu kojima je bilo i Miljevana, pa su ostajali uglavnom Srbi, a istodobno je ustaka skupina, pozivajui se na proglaenje NDH i besmislenost daljega rata, nastojala preko policije i gradskog Poglavarstva preuzeti upravu u gradu. Komanda ibenika jugoslavenske vojske nastojala je to sprijeiti prijetei 11. i 12. IV. proglasima stanovnitvu vojnim sudom i strijeljanjem. Graani su bili u velikom strahu, te su smatrali da su ih spasile vijesti o talijanskom ulasku u Benkovac i nadiranju prema ibeniku, jer da toga nije bilo Srbi-etnici bili bi sve poklali.88 Da su te bojazni bile opravdane pokazuje i napad vojnika-etnika u Siveriu na civile Hrvate, niim izazvani, kojom prilikom su ubili jednu djevojicu u dvije ene.89 Tada je zapovjednik u ibeniku dozvolio vojnicima da idu kui, ime se obrana grada praktiki raspala. Istodobno, ustae 13. IV. i u ibeniku postupno preuzimaju vlast razoruavajui pojedine skupine preostalih vojnika. No, tu vlast nee stii ni uvrstiti, jer su je morali predati Talijanima. koji su 16. IV. 1941. u ibeniku uspostavili svoje okupacijsko Vojno zapovjednitvo ibenik. Do 21. IV. 1941. preuzeli su cjelokupnu politiku i vojnu vlast u ibeniku, o emu su oglasom izvijestili stanovnitvo, uveli nadzor nad kretanjem i prehranom stanovnitva, a 25. IV. razoruali su i razjurili ustae, te postavili svoju vlast. Poetkom svibnja zabranili su graanima hrvatske novine, osim novopokrenutog lista u Splitu San Marco, na talijanskom i hrvatskom jeziku, koji je 9. svibnja 1941. donio predstavku bivih srpskih politiara koji trae u ime 100.000 pravoslavnih Srba iz sjeverne Dalmacije da Italija anektira Dalmaciju. U Drni su Talijani doli 17. travnja 1941. smjestivi u njega dva bataljuna vojske te su uspostavili svoju vojnu okupacijsku vlast, doputajui pod svojim
87 HDA, Fond: Vodno oruniko zapovjednitvo Knin. (dalje VOZ Knin) Izvjee Orunike postaje iritovci , taj. br. 37. od 11. srpnja 1941. 88 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 97. 89 Ante avka, Graa za suvremenu povijest Drnike krajine 1941.-1994., Split, 1995., str. 23-25. itatelji tu mogu kontinuirano i opirno pratiti tijek zbivanja na tome podruju tijekom rata i poraa, te se i moji opi podaci za opinu Drni u cjelini te mirloviku upu u tome razdoblju prvenstveno odnose na ovaj izvor, a dalje u tekstu navodim ga samo kod citiranja ili naglaavanja nekog vanijeg dogaaja.
260
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nadzorom egzistiranje na tome podruju i vlasti NDH. Kako je Trei Reich bio posebno zainteresiran za ovo podruje zbog eksploatacije njemu neophodne boksitne rude i rudnika ugljena, to je podruje Drnia ulo u sastav NDH. To je i slubeno regulirano Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941.90 Rimskim ugovorima podruje miljevake upe je postalo dio novoosnovanog kotara Drni i dio NDH (tzv. II. talijanske zone) i njegove granice na Krki i ikoli postali su slubeno novouspostavljena dravna granica izmeu NDH i Kraljevine Italije. Ona podruja preko Krke u Bukovici kao i ona preko ikole do mora sa Skradinom i ibenikom anektirana su i postala dio Kraljevine Italije (tzv. I. talijanske zone), odnosno novoosnovanog Guvernatorata za Dalmaciju i njegove Prefekture u Zadru. Tako su se oni Miljevani koji su radili u Tvornici za proizvodnju aluminija u Lozovcu i gospodarstvu ibenika, neki tamo i ivjeli, od tada bili u sastavu Italije koja je sve do njezine kapitulacije u rujnu 1943. odluivala o njihovoj daljnjoj sudbini.91 Svrha aneksije ovih hrvatskih prostora nije bila samo u njihovom pripojenju Italiji ve i potpuna talijanizacija domaeg puanstva u to kraem roku ili njegov progon s toga podruja, kako je to istaknuo Mussolini u svom govoru u Rimu 10. VI. 1941. nazivajui ga inorodnim i neprijateljskim. Tom cilju imalo je da poslui niz propisa i uredbi od ovdje novouspostavljenih okupacijskih civilnih i vojnih vlasti izdanih od druge polovice 1941. godine.92 Sve ovo je izazivalo ope ogorene i svekoliki otpor stanovnitva, koji e pod vodstvom komunista prerasti i u oruani otpor i partizanski rat. Zato e od druge polovice 1941. talijanskim faistikim okupatorima, uz nazonost brojnih oruanih postrojbi i aparata civilnih vlasti, masovni teror, zloini i koncentracijski logori postati glavna sredstva talijanizacije ovih hrvatskih podruja. Za to su ustrojili i zasebno sudstvo, zatvore i logore.
90 Opirnije o njima vidi: Neva Scotti-uri, Odnosi izmeu Italije i NDH 1941. Nastanak i posljedice Rimskih ugovora, Zbornik IHRPD, br. 2., Split., 1972., str. 85.-132. 91 HDA, Fond: NDH S, kut. 520., dok. inv. br. 1283 /(1943.). Veleobrt na novo prisajedinjenim primorskim krajevima Hrvatske. 92 Najprije se nastojalo da ova podruja svojim vanjskim izgledom dobiju talijanska obiljeja, uklanjajui hrvatske zastave i istiui svugdje na javne objekte pa i druga mjesta talijanske zastave. Uklanjaju se i druga hrvatska istaknuta obiljeja. Talijanski jezik postaje slubeni jezik pred vlastima, a dozvoljeno je irenje samo talijanskog tiska, a pokrenute su dvojezine novine u Splitu i Zadru. Te novine postaju vani nositelji promidbe talijanstva i faizma. Uslijedila je talijanizacija toponomastike tako da su promijenjeni stari nazivi kraja, mjesta, naselja, ulica i putokaza na cestama koji su dobili nova talijanska imena ili prevoena u talijanski oblik. Istodobno su sustavno mijenjana hrvatska imena i prezimena u talijanska. Zatim je 19. VII. 1941. uslijedila zapovijed kojom su rasputena sva udruenja, ustanove i stranaki organi koji nisu organizirani u sklopu faistike stranke. Tako su u ibeniku prestala s radom brojna hrvatska drutva i itaonice, odbijajui da nastave rad kao talijanska drutva. Zatim se prilo uvoenju faistike nastave u kolama, a postojee hrvatske kole morale su biti u roku od dvije godine talijanizirane i postati arita talijaniziranja omladine. Odmah su uslijedila otputanja uitelja i nastavnika, a na njihova mjesta od jeseni 1941. dovoeni su uitelji i nastavnici iz Italije koji preuzimaju rukovoenje i nastavu u osnovnim i srednjim kolama. Sljedei u procesu talijanizacije bili su dravni namjetenici u administraciji i javnim slubama koji se na razne naine otputaju, a na njihova mjesta takoer dolaze kadrovi iz Italije. Ve do oujka 1942. uklonjena je polovica namjetenika, a taj proces traje sve do kapitulacije Italije. Talijanske faistike asimilacijske akcije uslijedile su i protiv hrvatskog sveenstva i u odgoju njegova podmlatka. Istodobno je uveden potpun nadzor u privrednim poduzeima, ali i u privatnim slubama, a industrijskim radnicima je zasebnom zapovijedi zabranjen trajk. Naravno da je sve to izazvalo antifaistiki otpor stanovnitva koji je prerastao u rat za osloboenje tih anktiranih podruja od faistike Kraljevine Italije, a to je imalo snanog odjeka i na miljevakom podruju Opirnije o tome vidi: Zdravko Dizdar, Talijanska politika prema hrvatskim prostorima i njezine posljedice tijekom Drugoga svjetskog rata, Zbornik radova s Meunarodnog znanstvenog skupa; Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918. - 1943.), Zagreb, 2001., str. 639.-691. Navedeni podaci uglavnom su iz rada, a tu su navedeni u biljekama izvori i literatura, ukljuujui i one koji se odnose na drniko podruje.
261
Miljevci 2008. I nakon Rimskih ugovora talijanske snage i dalje ostaju na drnikom podruju, ali sada kao posadne, iako e se one i dalje ponaati i tu kao okupacijske snage. Potkraj svibnja 1941. tu zapoinje ustroj vlasti NDH. Tako su krajem svibnja 1941. u Drniu i Siveriu, a potom i u iritovcima uspostavljene orunike postaje, a 26. lipnja osnovana i Kotarska oblast Drni (u iji sastav su ulazile drnika i prominska opina /koja je 28. kolovoza 1941. odvojena i prikljuena Kotarskoj oblasti Knin/), koja je ulazila u sastav Velike upe Bribir-Sidraga, osnovane 10. lipnja 1941. sa sjeditem u Kninu na elu sa velikim upanom dr. Antom Nikoliem iz ibenika. Istodobno se prilo ustroju ustake organizacije tako da je 9. lipnja 1941. osnovan Ustaki tabor Drni, dok je istoga dana za podruje velike upe ustrojen Ustaki stoer Velike upe Bribir-Sidraga, sa stoernikom Markom Room iz ibenika. upska redarstvena oblast u Kninu osnovana je od MUP-a NDH 20. lipnja 1941. na elu s Jucom Rukavinom, a zatim je u njezinoj nadlenosti osnovano Opinsko redarstveno povjerenitvo u Drniu na elu s Nikolom Herakoviem, koji su se trebali brinuti o redarstvenoj slubi na svojim podrujima. Istodobno je u Kninu poelo novaenje i osnivanje postrojbi hrvatskog domobranstva, iako su Talijani oduzeli i zaplijenili gotovo sve oruje, streljivo te imovinu i priuvu bive jugoslavenske vojske na tome podruju (blizu 3500 vagona materijala). Talijani su i na druge naine ( kao npr. onemoguavanjem pozvanih da se odazovu pozivu u domobranstvo) nastojali onemoguiti ustroj redovitih postrojbi NDH. Istodobno su se i dalje ponaali kao okupatori ne potujui NDH. Tako su primjerice kupovali i iznosili na podruje svoje I. zone i obratno gotovo sve to su htjeli, uglavnom bezvrijednim novcem zaplijenjenim tijekom rata (dinarima Kraljevine Jugoslavije sada stavljenim u promet na podruje NDH, koja je bila primorana otkupiti ih), a da nisu plaali ni carine ni troarine i bilo koje druge propisane dadbine NDH. Takvo stanje je utjecalo da je samo u prva tri mjeseca (do kraja srpnja) promet robom te proizvodnja boksita opali vie od pedeset posto. To je i razlog da se s podruja Velike upe Bribir-Sidraga do 23. srpnja 1941. dobrovoljno prijavilo na rad u Njemaku 1617 radnika, od kojih 364 rudara, veinom s drniko-prominskog (tj. i miljevakog) podruja, od kojih veina tamo i odlazi. U Kninu se prilo ustroju domobranskih postrojbi NDH te je Kninsko popunidbeno zapovjednitvo tijekom lipnja i srpnja uputilo vie od 1700 poziva novacima za vojsku i na podruju drnike opine, ali ih se zbog raznih razloga nije odazvala niti treina.93 Meu odazvanima u domobranstvo NDH bila je i skupina Miljevana. Na ovome veoma sloenom podruju ivot se odvijao s nizom potekoa. Napad nacistike Njemake i njezinih saveznika 22. VI. 1941. na SSSR snano je odjeknuo meu stanovnitvom ovoga podruja, kako komunistima tako i meu Srbima. Dodatni poticaj za radikalizaciju meunacionalnih odnosa na tome podruju pa i osvetu daje Juco Rukavina svojim javnim nastupima u Drniu, Oklaju i Siveriu u lipnju 1941., zatim pokretanjem istrage u vezi s etni93 HDA, Fond. Velika upa Bribir- Sidraga 1941., fasc. 9/12.
262
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE kim predratnim i ratnim zloinima, posebice onoga u Siveriu, te uhienjima jedne skupine nepoudnih, veinom Srba (ali i nekoliko Hrvata komunista), preteito pripadnika predratnih velikosrpskih i reimskih stranaka te etnikog udruenja (od ustaa uglavnom oznaenih skupnim pojmom etnici), od kojih je veina izgubila ivot, to e kasnije imati tragine posljedice za stradanje tamonjih Hrvata. Tako su u Nos Kaliku od ustaa 20. VI. 1941. kao etnici bila uhiena trojica tamonjih Srba i to: Sava (Ilije) Skoi, Simo (Marka) Kalik i Nikola (Tode) Zeljak odvedena Ustakom taboru u Drniu te su prema nekim podacima potom stradali. Dva dana potom Hrvati Drinovaca su onemoguili nekolicinu svojih mjetana da sudjeluju u nasilju protiv Srba u Nos Kaliku.94 Za uhiene u Drniu intervenirao je tamonji upnik dr. fra Petar Berkovi, te su neki puteni, kao primjerice Pavao eni, trgovac u Drniu, jedan od predratnih funkcionara Radikalne stranke, zatim JNS i JRZ te etnikog udruenja koji se isticao kao velikosrbin ispoljavajui veliku mrnju prema Hrvatima.95 U svim tim zbivanjima zasigurno je bila znaajna uloga Talijana radi ostvarivanja svojih politikih ciljeva slabljenja NDH i okupacija to vie njezina teritorija (a razmiljalo se 1942. i o okupaciji cijele NDH). Oni potiu mnoge Srbe na izbjeglitvo na njihovo anektirano podruje pred ustaama (kao primjerice prof. Radovana, poznatog iridentista i prijanjeg talijanskog civilnog komesara u Drniu) prebacujui ih i pomaui im oko smjetaja, ali i politikog organiziranja protiv NDH, sa svrhom da itava Dalmacija pripadne Italiji. Dio prebacuju preko Miljevaca do Rokog slapa gdje su imali karabinjersku postaju i kontrolnu ispostavu u okviru kistanjske karabinjerske ete. Tako se broj izbjeglica stalno poveava, a poveava se i aktivnost Talijana kao i velikosrpskih politiara. Uz to aktivni su i komunisti koji takoer rade na pripremama za pobunu i ustanak. Tako primjerice Orunika postaja Oklaj 23. VI. 1941. izvjeuje Vodno oruniko zapovjednitvo u Kninu da u srpskom pravoslavnom manastiru Aranelovac, nalazi se oko 50 Srba koji su iz okoline Knina i Drnia , a u Kistanjama bivi ministar dr. Niko Novakovi-Longo i Pave eni, trgovac iz Drnia, koji rade na organizaciji srpskih etnika. Dana 22. VII. 1941. prelo je preko Krke na prominsku stranu na podruje NDH 30 talijanskih vojnika i zauzelo Hidrocentralu Manojlovac, a sutradan im se prikljuilo jo 60 talijanskih vojnika.96 U to vri94 HDA, VOZ Knin) Izvjee Orunike postaje iritovci , taj. br. 37. od 11. srpnja 1941. U izvjeu se navodi da je 22. VI. 1941. nekoliko seljaka iz sela Drinovci pokuali napraviti nasilje nad pravoslavnim iteljima u selu Nos Kalik, ali su odustali bez posljedica, te su prijavljeni kotarskom sudu u Drniu. 95 HDA, Fond: br. 1574. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 01. red. br. 43. Elaborat: Bive graanske stranke na kotaru ibenik - Opinski odbor JNS, odnosno JRZ Drni eni Pavao, str. 83. Tu je dalje navedeno kako se on za vrijeme rata odmah opredijelio za etniki pokret kojega moralno i materijalno pomae do studenog 1944. kada je bio uhien od NOV i kao suradnik etnika po kratkom postupku likvidiran. 96 HDA, NDH, Glavno zapovjednitvo orunitva 1941. - 1944. (dalje GZO), fasc.: Orunitvo Knin 1941. -1944. kut. 2. Iz postojeih izvjea mogu se dalje pratiti akcije pobunjenika i talijanskih snaga te vlasti NDH na tome podruju. Navedeni podaci su iz izvjea Orunike postaje Oklaj VOZ Knin od 23. i 25. VI. 1941. O etnikim zloinima u Promini vidi: Zdravko Dizdar, Zloini etnika u Promini tijekom Drugoga svjetskog rata, Prominski glasnik, asopis za povijest, kulturu i gospodarska pitanja prominskoga kraja, br. 2., Zagreb, svibanj 1994., str. 15-28. Tu je i poimenini popis etnikih rtava.
263
Miljevci 2008. jeme imamo i prvu akciju kada je skupina od pet etnika upala nou 27./28. VI. 1941. u selo Rupe te zaklala imu Manduia, ustau povratnika iz Italije i oca mu Antu Manduia, starca od 73 godine, to je odjeknula meu okolnim hrvatskim puanstvom na podruju NDH, posebice Miljevanima koji granie s Rupama. Kako je prijetila opasnost da talijanski vojnici zaposjednu i otok Visovac, iako je on pripadao NDH, zbog toga su vlasti NDH na njega 24. VII. 1941. uputile 20 vojnika kao posadu.97 Prema obavjetajnim podacima vlasti NDH od 25. srpnja 1941. organiziranje etnika je bilo i u ibeniku, gdje je evidentirana i organizirana aktivnost komunista, zatim u Zadru, Obrovcu i jo nekim mjestima na anektiranom podruju, uz zakljuak kako se moe svaki as oekivati napad na na teritorij.98 Da su Talijani znali za pobunu Srba, kojom su nastojali izvriti reokupaciju svog podruja u NDH, potvruje dolazak njihove vojske 26. srpnja 1941., iz Konjevrata, tj. s anektiranoga talijanskog podruja u Drni te upozorenja talijanskih asnika istoga dana pojedinim Hrvatima da se s toga podruja uklone, kao to je to npr. rekao talijanski pukovnik Giovani Bidau u Drniu Nikoli Herakoviu kad jo pobune nije bilo. Pobuna Srba protiv terora, zloina i postupaka ustaa, kako su sami isticali, koja je 27. VII. 1941. izbila u Drvaru, i na ijem su elu stajali komunisti, nakon nekoliko dana proirila se i na podruje Knina, Bukovice i Drnia (na podruju kojega je bilo tek 7 komunista u Drniu /od kojih su 4 bila uhiena od ustaa/ i 4 u Siveriu), zahvativi gotovo sva sela nastanjena Srbima, poprimivi zbog vrlo malog broja komunista na tome podruju velikosrpski etniki karakter. Pobunjenici su unitili malobrojne oruane snage i vlasti NDH na tim i okolnim podrujima, ali su istodobno poinjeni strani zloini nad Hrvatima kojih je samo u tih nekoliko dana od njih oko 5.000 koji su ivjeli na tome podruju stradalo oko dvije tisue, a ostali su,
97 Vojni arhiv Vojnistorijskog instituta, Beograd, Srbija (dalje VA VII), Arhiva NDH, kut. 134., dok. br. 7/4-1. Izvjee Zapovjednitva Jadranskoga divizijskog podruja od 24. VII. 1941. Zapovjednitvu kopnene vojske NDH. 98 HDA, Fond: MUP NDH, Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost, kut. 1. Izvjee o organiziranju i sjelovanju etnika na podruju Dalmacije, Zagreb, 25. srpnja 1941. Iz izvjea se vidi da je veina izbjeglih Srba s podruja Drnia smjetena u ibeniku i okolici te Kistanjama.U dijelu izvjea od 12. VII. uz ostalo stoji: Ovo skupljanje Srba u drugom dijelu Dalmacije izgleda da ima slinu svrhu i da je saobrazno dogaajima u Hercegovini Nekog dana poznati etnik pop Kojo Krstanovi drao je u crkvi u ibeniku propovjed u kojoj se najee oborio na Hrvate i Ustae nazivajui ih ubojicama, koje e stii zasluena kazna. Na sve to talijanske vlasti nita ne poduzimaju. Uz dio izvjea od 14. VII. stoji: Openito se govori da na tom drugom djelu Dalmacije da je N.D.H. duna hraniti itavu Dalmaciju, te ako to ne bude da e talijanska vojska itavu Dalmaciju okupirati, ime se daje povoda Srbima da jo slobodnije postupaju protiv Hrvata. Isto tako komunisti su poduzeli veliku akciju meu narodom i talijanskom vojskom navjeujui skori ustanak komunista u itavom svijetu, pa i u ovom dijelu Dalmacije. U predjelu oko Vodica i Zatona i otoka Prvia sakupljaju se po noi komunisti iz tih mjesta i vjebaju orujem, irei meu narodom propagandu da e jedino pobjedom Rusije ovaj dio pripasti velikoj Slaviji. Kako iz svega ovoga proizlazi vidi se da u ovom dijelu Dalmacije najmanju vlast imadu talijanske vlasti, a da vladaju Srbi i komunisti oekujui da putem revolucije preuzmu vlast. Talijanske civilne vlasti veoma dobro susreu one osobe koje sa ovog podruja dovoze njihova vojna lica veinom su to lanovi obitelji etnika, koji su pobjegli i danas ive na tom dijelu Dalmacije. Srbi i etnici neprestano su u drutvu sa predstavnicima faistike organizacije graanskih i vojnih vlasti kako u ibeniku tako i u Splitu. Napose treba upozoriti na izjavu njegove Exselencije Marala De Bona dane popu Koji Krstanoviu prigodom dolaska u ibenik. Tom prilikom je isti izjavio da e svi Srbi koji su izselili iz podruja N.D.H. biti primljeni kao talijanski graani i kao takvi vraeni svojim kuama u N.D.H., a da to odgovara istini moglo se vidjeti iz uvjerenja koje talijanske vlasti ve izdavaju takvim osobama. Neprestano se ire glasovi da e u najskorije vrijeme talijanske vlasti u zajednici sa Srbima etnicima izvriti napadaj na nae podruje i to na predjelu od ibenika sve do Rokog slapa. U tu svrhu Talijani iz ovih krajeva odvlae Srbe i Jugoslavene na svoje podruje, te ih naoruavaju u svrhu zajednike borbe koja bi imala skoro uslijediti protiv ovih krajeva.
264
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE osim nekolicine veinom u Drvaru, morali izbjei u okolna mjesta pod nadzorom vlasti NDH (prije svega u Knin i Bos. Petrovac, a dio i na drniko podruje) kako ne bi bili ubijeni.99 Tako se u Kninu tada nalo oko 2000 izbjeglica s pobunjenog podruja i to sve Hrvati, koji su pobjegli pred etnicima, a dio ih je stigao i na drniko podruje s vijestima o etnikim zloinima i stranim stradanjima kojih su bili oevici. Ustae iz Drnia krenuli su 27. VII. prema pobunjenicima i Kninu, ali su Talijani sprijeili njihovu akciju, a istodobno nisu pruili potporu vlastima NDH u Kninu, iako su u Kninu imali oko 5000 vojnika, pa su se vlasti NDH pred pobunjenikom opasnou nou 29./30. VII. povukle u Drni. ini se da su to Talijani i ekali poto je general Furio Monticelli sa stoerom odmah stigao iz ibenika u Knin i 1. VIII. 1941. preuzeo vojnu i civilnu vlast u Kninu i tome podruju s ime su se pismeno morali suglasiti predstavnici vlasti NDH koji su se povratili iz Drnia. Talijani su zabranili svaku akciju oruanih snaga NDH protiv pobunjenika, stavivi ih pod svoj nadzor, dok su se ustake organizacije morale raspustiti, a ustae napustiti to podruje. Tada je i skupina ustaa s Miljevaca u sastavu Dalmatinske ustake satnije pod zapovjednitvom Josipa Duvania, dotadanjog ustakog tabornika u Promini, napustila to podruje. Istodobno, Talijani nastoje ukloniti znaajnije ljude koji bi im mogli smetati. Tako su u Drniu uhitili i odveli u Zadar te u Italiju u internaciju dr. fra Petra Berkovia, koji im nije htio dati kljueve od vojnog skladita oruanih snaga NDH u Drniu i ustau Roka ivkovia, gdje su u internaciji ostali vie od mjesec dana, kada su nakon intervencije puteni. ivkovi je odmah napustio Drni, a Talijani su mu ubili oca Matu zbog posjedovanja lovakog oruja koje je njihovom zapovijedi bilo zabranjeno. No istodobno, pobunjeni Srbi su mogli nesmetano nositi oruje i na podruju Drnia iako se i na njih odnosila ista zapovijed. Kako je zbog toga ubojstva uglednog Hrvata i katolika prosvjedovao fra Berkovi, to se pred ponovnim talijanskim uhienjem 31. VIII. 1941. spasio bjekstvom i naputanjem Drnia.100 To je vrijeme intenzivnog djelovanja komunista ibenika na pripremama za oruanu borbu protiv talijanskih okupatora i njihove politike faizacije i talijanizacije posebice prikupljanjem oruja i streljiva, promidbom meu stanovnitvom101, obuavanjem lanstva u rukovanju orujem i za borbu te osnivanjem prvih vojnih postrojbi do kojih je posebno vano osnivanje Prvoga
99 Opirnije vidi: Zdravko Dizdar, etniki zloini nad Hrvatima jugozapadne Bosne tijekom rata 1941. -1945., Hrvati Dinare: ivot, opstojnost, stradanje, nauk i pouka, Zbornik radova, Bosansko Grahovo-Zagreb, 2000., str. 121-287. 100 VA VII, Bgd., Srbija, Arhiva NDH, dok. br. 42/1-1 do 16., kut. 234. Izvjee Davida Sinia dr. A. Paveliu o dogaajima u Kninu od 26. VII. do 9. VIII. 1941., Zagreb, 12. VIII. 1941. Sini izmeu ostalog zakljuuje. U svemu se osjea elja, namjera. da se Srbi zatite, uvjeren sam s tom svrhom, da u sadanjoj situaciji, uvjereni da Hrvati idu s Njemakom, ele imati Srbe u Hrvatskoj uza sebe, da mogu uvijek preko njih Hrvate ucjenjivati i podravati ih za svaki sluaj kao neku petu kolonu proti Hrvata. A. avka, n. dj., str. 32-33. 101 Jedna od tih aktivnosti bilo je razbacivanje KPH po ibeniku, kao to je bilo 10. VII. 1941. na hrvatskom i talijanskom jeziku, kojima pozivaju radnitvo na ustanak, na koji poziva i londonski radio. Na to su talijanske okupacijske vlasti proglasile svojevrsno opsadno stanje u gradu uhiujui mlade gotovo s reda, tko imalo mirie na komunizam ili druka za Engleze, kanjavajui ih specijalnom kaznom nasilnim zalivanjem s aom ili vie aa ricinusova ulja, ovisno od krivice. Uhienja su se nastavljala, a meu uhienima nali su se i pojedini upnici koji su takoer tueni, a neki i osueni. Vidi: Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 110.-111. i 112.-114..
265
Miljevci 2008. ibenskoga partizanskog odreda od 32 borca (13. VIII. 1941.).102 Odred je istoga dana od sela Danila krenuo prema Konjevratima, pa se spustio prema kanjonu ikole gdje se zadrao nekoliko dana dok ga nisu otkrili Talijani. Zato su 16. VIII. odluili krenuti preko Miljevaca prema Promini, te je u Kljuicama poginuo ime ivkovi. Sutradan su napadnuti od Talijana i orunika kod iritovaca, a potom i kod Razvoa. Tri skupine su se uspjele probiti i deset boraca je nakon osam dana stiglo u Drvar. etvrta skupina je imala jednoga poginulog i dva ranjena u borbi te nekoliko zarobljenih, od kojih su njih devet Talijani 20. kolovoza 1941. strijeljali u Drniu.103 Orunika postaja iritovci izvjetavajui o toj borbi 18. VIII. 1941. u iritovcima njezinih orunika i talijanskih karabinjera protiv komunista pridolih iz ibenika i ibenske okolice, navodi kako s podruja te postaje, tj. Miljevaca ima lica koja su naklonjena komunizmu, ali ne ive u svom rodnom mjestu ve u ibeniku.104 Talijani su iskoristili situaciju te su na osnovi sporazuma u Zagrebu od 26. VIII. 1941. izmeu Italije i NDH poetkom rujna izveli ponovnu okupaciju cijele II. zone, pa i miljevake upe i drnike opine, koja se morala demilitarizirati radi smirivanja ustanka. NDH je bila duna iz nje povui sve stranake ustake organizacije (ukoliko to ve nije uinila), izuzevi brojano smanjene domobranske postrojbe te neke orunike postaje podreene talijanskim zapovjednitvima i stoerima. Istodobno je sporazumom predvieno, radi politike smirivanja ustanka, da se nacionalisti-pobunjenici (etnici) mogu koristiti u borbi protiv komunistikih bandi. Tada preostale ustake snage naputaju drniko podruje, a do 6. IX. 1941. Talijani su raspustili u drnikoj opini ustake organizacije, a u Drniu uspostavili karabinjersku postaju s tridesetak karabinjera i vojnika, s talijanskim asnikom na elu. Takoer su preko Kninskoga popunidbenog zapovjednitva omoguavali uz povremene zapreke odlazak ljudi u domobranstvo, uglavnom izvan ovoga podruja, pa tako i Miljevani odlaze u domobranske postrojbe. Dijelu domobrana prema vlastitoj prosudbi omoguavaju ostanak na ovom terenu kao pojaanje orunikih postaja. Istodobno su u Drniu imali blizu dva bataljuna vojnika. Od oruanih postrojbi NDH ostale su na podruju Drnia orunike postaje u iritovcima, Drniu, Siveriu i Ruiu, svaka s tridesetak orunika te jo na kninskom podruju orunike postaje u Oklaju, Kosovu i Kninu sa sveukupno 253 orunika. No, bile su
102 Opirnije o tome i dogaajima tijekom rata vidi: Gojko Lambaa, ibenik u narodnooslobodilakoj borbi, Zbornik IHRPD, br. 4., Split, 1978., str. 539.-552. 103 U knjigama: Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 1941. - 1945., Zbornik dokumenata, knjiga 1 (1941.) do 10 (veljaa 1944.), IHRPD, Split, 1981.-1986., objavljeni su i mnogi tematski izabrani znaajni dokumenti. Oni osvjetljavaju mnoge dogaaje te stanje, osnivanje i djelatnost organizacija NOP-a, ali i djelatnosti talijanskog i njemakog okupatora, vlasti NDH i etnika na podruju Drnia, a u njihovu okviru miljevake upe, u tome razdoblju. Na neke dokumente upozoravam u daljem tekstu. O imenima strijeljanih u Drniu vidi: A. avka, n. dj., str. 92. 104 HDA, VOZ Knin 1941. Izvjee orunike postaje iritovci od 4. IX. 1941. VOZ Knin. VOZ Knin u svom izvjeu br. 885/41. za kolovoz 1941. navodi sljedee: Na reonu postaje iritovci upotrebljena je talijanska vojska sa naim orunicima protiv vee grupe komunista gdje je u borbi 18. VIII. 1941. poginuo 1 orunik-domobran, a ranjena 2 orunika-domobrana.
266
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE potinjene talijanskim okupacijskim vlastima.105 Bilo je talijanskih nastojanja da i pojedini dijelovi miljevake upe kao npr. sela Bogati, Britani i Drinovci, prikljue anektiranom dijelu Italije, to su oni i na nekim svojim kartama i ucrtavali.106 Od tada pa do kapitulacije Italije poetkom rujna 1943. Talijani su apsolutni gospodari na ovome podruju i bez njihova odobrenja ne moe se izvesti nikakva akcija. Uz talijansku pomo velikosrpski elementi na ovome podruju (pa i ire) preuzimaju zapovjedne pozicije u ustanikim postrojbama, poinju uvoditi naziv etnici, osnivati etnike postrojbe (kao primjerice puk Onisim Popovi, sa sjeditem u Biskupiji s Pajom Popoviem kao zapovjednikom, s oko 600 etnika, meu kojima su bili i oni s podruja drnike opine) te sve otvorenije legalizirati svoju suradnju s talijanskim okupacijskim vlastima, potpisavi s njima u Kninu 29. X. 1941. pismeni sporazum. Time je Talijanima omoguena nesmetana komunikacija iz Knina prema Drniu i ibeniku, te preko Promine i Mljevaca te Rokog slapa prema Skradinu i Benkovcu i obratno. Istodobno srpski nacionalisti u svakoj prilici ne zaboravljaju da optue sve Hrvate, za sve srpske nedae u prolosti, to e ubrzo dovesti do etnikih pljaki, maltretiranja i ubijanja Hrvata najprije na podruju kninske, a ubrzo i na podruju drnike opine, iako je to sporazumom s Talijanima izriito bilo zabranjeno. Tako su od kraja kolovoza 1941. etnici P. Popovia upadali u selo tikovo, na podruju drnike opine, pljakali stoku tamonjih katolika Hrvata, uhiivali ih i prijetili im raznim prijetnjama da bi im zapovjedili da se svi moraju pokrstiti i prei u Srpsku vjeru. Kada su ih orunici pokuali zatititi napali su ih, a od Hrvata koji nisu uspjeli pobjei 11 su na grozan nain ubili, blago i kue opljakali, zatim zapalili kue i pomone zgrade.107 Iz pojedinih etnikih dokumenata proizlazi kako su Miljevci bilo zaokrueni gotovo sa svih strana etnikim postrojbama. Prema etnikim dokumentima krajem 1941. godine, postojale su pored etnika juno od Knina do Drnia, jo etnike skupine u Veluiu, Kalunu i Nos Kaliku, uz one u Bukovici preko Krke i na skradinskom podruju preko ikole. Ipak, zahvaljujui svome smjetaju i kompaktnosti hrvatskog puanstva, postojanju orunike postaje i talijanskih karabinjera i vojnika, prostor miljevake upe bio je poteen njihovih upada, pljaki i zloina. Izvjea Orunike postaje iritovci od rujna do prosinca 1941. moemo vidjeti njezine glavne aktivnosti, ukljuujui tu i mjere radi zatite od napada etnika i komunista. Tako se pomno prate dogaaji preko Krke u Bukovici te u ibeniku, poglavito ubojstva i strijeljanja pojedinih Hrvata, pa je npr. u izvjeu
105 VA VII, Beograd, Srbija, A NDH, Izvjee Velike upe Bribir-Sidraga u Kninu od 7. X. 1941. upa je imala jo Redarstveno ravnateljstvo u Kninu s deset policajaca, te dvije kotarske oblasti (Drni i Knin) te tri opinska poglavarstva (Drni, Knin i Promina u Oklaju) s malim brojem neophodnih namjetenika. David Sini imenovan je 27. XI. 1941. za velikog upana. 106 VA VII, Beograd, Srbija, A NDH, kut.236, dok. br. 5/3-5. To proizlazi iz saopenja pukovnika Bidaua u Drniu 20. IX. 1941. opinskom povjereniku Drnia dr. Nikoli Grubiiu kako Kraljevini Italiji imaju pripasti sela drnike opine Bogati, Britani i Drinovci, a preko ikole sva sela juno od itnia, Sedrania, Mosea, Umljanovia i Kljaka. Ali do toga nije dolo. 107 Z. Dizdar-M. Sobolevski, Preuivani etniki zloini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941.-1845. , Zagreb, 1999., str, 176-177. i 223-228.
267
Miljevci 2008. Orunike postaje iritovci za prvu polovicu studenoga 1941. zabiljeeno da je: 27. listopada 1941. bio u ibeniku od strane italijanskih vlasti strijeljan Sunko Nikola pok. Marka iz iritovaca, da narod u Miljevcima zbog vrlo slabih gospodarskih prilika jedino ivi o zaradi, da su usjevi slabi i promet slab, da su odnosi s karabinjerima u iritovcima dobri te da su u selu Kaoine zaplijenili 52 konja i 3 drijebadi od trgovca Mehe abanovia iz Livna koji ih je htio potjerati u ibenik i predali Carinarnici u Drniu.108 Talijani su dopustili etnicima boravak i dolazak u rubna sela drnike opine nastanjena Srbima, pa i u sam Drni. Ubrzo e im omoguiti ustroj postrojbi i njihov razmjetaj po selima pa i na prometnice (npr. u itniu i Konjevratima). Tako su se na udaru etnikog terora, pljaki i zloina postupno od jeseni 1941. nalazili Hrvati iz okolnih sela drnike i ibenske opine, nasuprot Miljevcima preko ikole. Predstavnici velike upe Bribir i Sidraga, u prvom redu veliki upan, iako bez stvarne vlasti, koriste obvezu NDH da skrbi za prehranu tamonjega cjelokupnog stanovnitva kako u okupiranom tako i u anketiranom podruju, kao i plaanje talijanske vojske na tome podruju. Stoga pokuavaju manevrirati izmeu Talijana i etnika, a u korist tamonjeg hrvatskog stanovnitva. Tako su se u ime dravne nude sastajali s predstavnicima tamonjih etnika radi kupovanja mira, zajednike suradnje u borbi protiv komunista i u nadi ponovnog uspostavljanja vrhovne vlasti NDH na pobunjenim podrujima. U proljee 1942. radi organiziranja borbe protiv partizana udovoljavano je etnikim zahtjevima za materijalnom, nancijskom i drugom pomoi i uspostavljena suradnja uz njihovu obvezu da nee napadati hrvatska sela ni domobrane ni orunike. Sve ovo u jesen 1941. utjee na sve jau diferencijaciju u ustanikim postrojbama, u kojima zajedniki sudjeluju i komunisti i nacionalisti, posebno na crti borbe za i protiv talijanskog okupatora. Taj proces e se zavriti na ovome podruju u proljee-ljeto 1942. godine, ustanike snage su se podijelile na partizanske (koje predvode komunisti) i etnike, a od 18. III. 1942. poele su i prve oruane borbe izmeu njih i trajale do kraja rata. Talijani etniki pokret na ovome podruju pomau politiki, organizacijski i materijalno, kako bi ih suprotstavili partizanskom pokretu, organiziranom i predvoenom od komunista koji sve vie jaa, posebice od sredine 1942. godine. Od rujna pa do kraja 1941. uspostavljaju se pokidane ilegalne veze izmeu komunista Drnia i ibenika te onih u partizanskim postrojbama u Bukovici, a na terenu uspostavljaju obavjetajni punktovi od pojedinaca i manjih skupina simpatizera i suradnika NOP-a i u pojedinim drnikim i prominskim selima. Talijanske okupacijske vlasti na ibenskom anektiranom podruju, sukladno Mussolinijevoj zapovjedi od 3. X. 1941. da se svatko tko na tome podruju poini djelo sa tenjom da okrnji jedinstvo, nezavisnost i integritet Drave, te propagira ili vodi oruanu borbu protiv dravne vlasti kazni smru, zapoele su s osnivanjem sudova (najprije izvanrednog u listopadu 1941., a potom mjesto njega specijal108 HDA, VOZ Knin. Izvjee Orunike postaje iritovci taj. br. 125/41. od 17. XI. 1941.
268
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nog suda u studenom 1941. i koji djeluje do kraja 1942.) uhienjima i sudskim procesima tisuama politikih krivaca (posebice pripadnika partizanskih postrojbi, komunistike partije i svih ostalih koji su iskazivali otpor i bore se protiv postojeeg stanja) te presudama na smrt (nekoliko stotina) i na viegodinje robije (vie tisua ljudi). Meu njima je i kao to smo naveli bilo pojedinaca s podruja miljevake upe koji su ivjeli ili radili u ibeniku ili na anektiranom podruju, od kojih su neki bili osueni na smrt i strijeljani. O tome okupatorskom teroru govore i mnogi sauvani dokumenti prema kojima je primjerice kroz ibenske zatvore za vrijeme talijanske okupacije prolo 6243 pritvorenika (i to 1941. 1632 pritvorenika; 1942. 3079 pritvorenika i 1943. 1532 pritvorenika) iz ibenika i okolice, ukljuujui i neke rodom s podruja Drnia.109 Sve to, bez obzira na brojnost talijanskih okupacijskih snaga i razne oblike terora i zloina, ne samo da nije zaustavilo otpor tamonjeg stanovnitva i akcije na podruju koje neposredno granii s Miljevcima, ve ih je pojaalo. Prve skupine ibenskih boraca partizana odlaze u Liku meu tamonje partizane (prva od njih 130 ve krajem 1941., a druga njih oko 60 u veljai 1942.) gdje su uvjeti za borbu bili povoljniji i od kojih se osniva Prva dalmatinska partizanska eta. U proljee 1942. oko 300 novih ibenskih boraca odlazi uglavnom u Sjevernodalmatinski partizanski odred, iji dijelovi aktivno djeluju u irem zaleu ibenika. U irem okruenju Miljevaca i Drnia, uz djelovanje rukovodstva KPH, djeluju jo Bukoviki, Dinarski i Svilajski NOP odred, pod rukovodstvom KPH. U iritovcima je postojala Orunika postaja NDH sastavljena od jednog doasnika i 15 orunika, podreena talijanskim karabinjerima vojnicima, koji su bili smjeteni u iritovcima i Bogatiu (zaselak Popovi), odakle su se sredinom lipnja 1942. po zapovijedi prebacili na Roki slap.110 Pojedini njihovi dijelovi se tijekom 1942. prebacuju iz Bukovice preko Krke u Prominu ili djeluju na istonim dijelovima drnike opine, provodei pojedine znaajnije akcije i tako utjeu na irenje partizanskog pokreta, a to rezultira osnivanjem novih partijskih rukovodstava (npr. Okrunog komiteta KPH Knin 18. VIII. 1942., koji pokriva i podruje Miljevaca, Drnia i Promine) i drugih organizacija NOP-a (npr. organizacija SKOJ-a, NOO-a, AF-a). Neki od tih dogaaja imali su odjeka na Miljevcima. Tako je odjeknulo uhienje 7. III. 1942. uitelja Puke kole u Trbounju Ivana Leke (u Oklaju) i Vinka Lalia (u Kninu) kod kojih je pronaen komunistiki materijal.111 Zatim brojna uhienja u Drniu i okolici sredinom lipnja 1942. na osnovi iskaza odbjeglog partizana s vie od 50 uhienih, meu
109 Tomislav Erak, Kronika zloina talijanskog faistikog okupatora u ibeniku i njegovu kraju 1941.-1843., Zbornik IHRPD 2, Split, 1972., str. 263. Erak u tome radu kronoloki navodi one najkarakteristinije zloine, od kojih su mnogi, zbog blizine, imali odjeka i na Miljevcima. 110 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 2, sijeanj-srpanj 1942., Split, 1982., str. 702, 745, 770 i 781. 111 HDA, Fond: br. 1561. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 013. 2.78. Izvjee Kotarske oblasti Drni br. 1502/42. od 9. III. 1942. o uhienju uitelja Ivana Leke i Vinka Lalia iz Trbounja za irenje komunizma. Tu je priloen u prijepisu i zaplijenjeni komunistiki materijal pronaen kod Leke.
269
Miljevci 2008. kojima i ime Ivia, opinskog inovnika u Drniu.112 No, posebno je odjek meu Miljevanima imalo ubojstvo 28. VI. 1942. u itluku fra Pavla Silova, prominskog upnika, rodom iz susjednih Rupa, kojega su mnogi poznavali kao vrsnog katolikog sveenika i hrvatskog domoljuba, od strane boraca Partizanskog bataljuna Bude Borjan Sjevernodalmatinskog odreda, koji se preko Krke prebacio u Prominu.113 Oko 60 orunika i domobrana pred partizanima, kojih je bilo 170, povuklo se iz Oklaja u iritovce i Drni bez opaljena metka. Partizani su tu zaplijenili velike koliine hrane i manji dio u itluku (ukupno oko 8 vagona kukuruza, bijelog brana, eera) to su tijekom dana prebacili preko Krke, gdje se pod borbom prebacio i bataljun. Talijani su 30. VI. 1942. u iritovce prebacili svoja dva bataljuna vojnika koji su zajedno s oruanim snagama NDH prili pretraivanju terena.114 Sve ove partizanske akcije izazvat e niz represivnih mjera talijanskog okupatora, posebice na anektiranom podruju juno i zapadno od Miljevaca, meu kojima se, uz brojna uhienja, istiu strijeljanja talaca radi odmazde te osnivanje koncentracijskih logora i u njih masovno interniranje stanovnitva iz ugroenih podruja.115 Na drnikom podruju talijanske okupacijske vlasti, zbog opeg jaanja partizanskog pokreta poetkom 1942. pa i na ovome podruju Dalmacije, a na crti zajednike borbe protiv komunista i partizana, nastojale su, s jedne strane, od kraja 1941. jae organizirati etnike postrojbe na sjevernodalmatinskom podruju i potom ih kao dio svojih snaga staviti pod potpuni nadzor, dok su s druge strane od kraja 1942. omoguile, pod svojim nadzorom, ustroj seoskih ustakih milicija, ukljuujui i onu na podruju Miljevaca, Drnia i Promine. Tako je poetkom 1942. ustrojena Dinarska etnika divizija. Zadatak divizije odredio je njezin Stoer 25. III. 1942. sljedeim rijeima: to jaa organizacija srpskog naroda u ovim krajevima radi uspostavljanja srpske vlasti u danom momentu, radi obrauna sa Hrvatima i na koncu radi ienja Hrvata i Muslimana iz Like, Severne Dalmacije, Bosne i Hercegovine i stvaranja jedne homogene i isto
112 VA VII, Beograd, Srbija, A NDH, kut. 195., reg. br. 15/6-1. Izvjee Velike upe Bribir i Sidraga u Kninu V.T. br. 16/198. od 19. lipnja 1942. 113 Isti je pokopan u Visovcu. U ljetopisu sv. Lovre u ibeniku je 30. VI. 1942. zabiljeeno i sljedee: Pomonika mu o. P. Baia nisu toboe kreali, osim to su ga drali vezana i zatvorena u jednoj sobi dok su oni pljaakali. Meutim tko zna to bi i od njega bilo da nije nekako migao i doao vas ustravljen na Visovac. Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 128. 114 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 2, sijeanj-srpanj 1942., Split, 1982., str. 386-488. i 801. Izvjee taba Sjevernodalmatinskog NOP odreda od 6. VII. 1942. G Hrvatske o borbama i akcijama bataljuna Bude Borjan i Izvjee Kvesture Zadar od 9. VII. 1942. Bataljun se prema zadatku trebao preko Promine spojiti s Prvim bataljunom koji je operirao oko Svilaje i zajedno unititi rudnik u Siveriu. No, koncentrirane talijanske, etnike i snage NDH napale su ga na Promini kod Lukara, nanijele mu osjetne gubitke (samo etnici su ubili deset i zarobili deset partizana koje su predali Talijanima) te se morao pod borbom povui u Bukovicu. 115 Tako su talijanski okupatori bili poeli s nizom represivnih mjera protiv tzv. ribela ustanika (iji se popisi javno obznanjuju) i njihovih obitelji (koje se smatraju taocima) s podruja I. zone. Bilo im je primjerice pod kaznom strijeljanja zabranjeno udaljavanje iz mjesta boravita i bilo kakva potpora pobunjenicima, to daje mogunosti za mnoga strijeljanja i uhienja ljudi, te pljaku i unitenja sela. A za svaku akciju partizana strijeljana je u znak odmazde skupina talaca. Za smjetaj tih brojnih uhienika na jednom mjestu osnivaju se i logori. Tako je 27. VI. 1942. osnovan Koncentracijski logor Molat, na istoimenom otoku kod Zadra. Na njemu je do kraja 1942. samo iz ibenika i okolice, Skradina i Biograda bilo internirano 2067 lica. Uslijedit e osnivanje niza drugih logora, a kako e se NOP iriti i na drniko podruje to e i s njega u te logore biti interniran izvjestan broj stanovnika.
270
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE pravoslavne srpske drave, oslanjajui se na Srbiju i Crnu Goru.116 Taj program stvaranja velike Srbije s kraljem Petrom na elu, u kojoj ima iskljuivo iveti pravoslavno stanovnitvo i na ovim hrvatskim prostorima ienjem Hrvata ostali su trajno opredjeljenje etnika tijekom rata, koje su nastojali ostvariti, najprije uz potporu Talijana, a zatim Nijemca. To je uzrok mnogih etnikih zloina i stradanja hrvatskog stanovnitva i na podruju Drnia i Promine, ali sreom ne i na podruju miljevake upe (ako manje pljake blaga izostavimo na rubnim podrujima), jer NOP nije do kraja rata na tome podruju uhvatio vreg korjena te nije bilo nekih veih njegovih akcija koje bi etnicima bile opravdanje za pothvate protiv Miljevana. A orunici i ustaki milicioneri na Miljevcima bili su ipak zapreka i etnicima. To ne znai da takva opasnost nije trajno bila prisutna s obzirom na nazonost veih etnikih snaga u okruenju Miljevaca. Tako od sredine 1942., kada etnici kao Milizia volontaria anticomunista (MVAC) postaju sastavni dio talijanskih postrojbi, pojedine etnike postrojbe se smjetaju na drnikom podruju, najprije u Tepljuhu, a zatim u itniu i Drniu te odmah zapoinju pljake, teror i zloine nad pojedinim tamonjim Hrvatima. etnici od 20. VII. 1942. i u ibeniku s Talijanima ine red. Talijani istodobno nisu dozvoljavali naoruavanje Hrvata te su vrili ope premetaine i na Miljevcima (ukljuujui i Visovac), kao npr. 22. VIII. 1942.117 Ali zbog sve teeg poloaja i pojaane aktivnosti partizana Talijani od rujna 1942. doputaju s dosta potekoa ustroj tzv. seoske ustake milicije po drnikim selima nastanjenim Hrvatima radi borbe protiv partizana i kao svojevrsnu protuteu etnicima. U ustaku miliciju na podruju drnike opine predstavnici vlasti NDH upisivali su sve prisutne Hrvate vojne obveznike te ih je do prosinca 1942. bilo upisano 900. Od njih je bila ustrojena Deveta ustaka pripremna bojna, ali je bilo naoruano tek njih 73 smjetenih u Drniu, dok su ostali bili kod svojih kua. Meu njima nalazili su se i ustaki milicioneri s podruja miljevake upe. Istodobno, Talijani omoguuju djelovanje i ustakih pouzdanika pod svojim nadzorom. To su bili Ivica Jui, pouzdanik Ustakog logora Drni i Jakov Barii, pouzdanik Ustakog tabora Drni. U to vrijeme na ovome podruju osniva se ibensko-drnika partizanska eta (od listopada 1942.) koja ulazi u sastav Sjevernodalmatinskog NOP bataljuna (od prosinca 1942.) u ijem sastavu su jo bile Primorska i Primorskobukovika partizanska eta, te borbeno djeluje na okolnim podrujima Drnia, Promine, Bukovice i ibenika gdje su aktivne i druge organizacije NOP-a. Talijani su na podruje ibenika i Drnia rasporedili znatne oruane snage.118 Tako je u Lozovcu bila rasporeena jedna talijanska posadna eta zbog Tvor116 HDA, Zb. br. 41/1160. Broura: Izdajniko i reakcionarno vodstvo HSS-a i Narodnooslobodilaka borba, izdanje Vjesnika JNOF Hrvatske, s.l., prosinac 1942. Dokument je objavljen na str. 11, a naen je u Biskupiji u etnikom stoeru pukovnika Paje Popovia, kada je isti u napadu partizana u lipnju 1942. ubijen. 117 Fra Celestin Belamari, Visovac poslije II. svjetskog rata, Visovaki zbornik, Visovac, 1997., str. 3. 118 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 3, kolovoz-rujan 1942., Split, 1982., str. 485-497.
271
Miljevci 2008. nice aluminija koja je radila za ratne potrebe i centrale na rijeci Krki koja ju je opskrbljivala elektrinom energijom. U Drniu se nalazilo zapovjednitvo jednoga talijanskog bataljuna i njegove dvije ete na podruju opine Drni (Siveri i Unei), zatim zapovjednitvo legije crnokouljaa te jednoga bataljuna i jedne ete, zapovjednitvo mobilne teritorijalne pukovnije i jednog bataljuna za osiguranje eljeznike pruge s dvije ete na podruju drnike opine (Siveri i itni). Od vojnih postrojbi Divizije Zara dva voda su bila smjetena na Rokom slapu i dva voda u Manojlovcu kod centrale na Krki. Istodobno je u Drniu bilo 125 pripadnika oruanih snaga NDH ( i to:15 aktivnih i 50 pomonih orunika, 50 vojnika kao ojaanje orunika i 10 nanca), u Orunikoj postaji iritovcima 18 orunika i vojnika (2 doasnika, 4 orunika i 12 domobrana kako pojaanje orunitvu), a u Oklaju 48 orunika i vojnika.119 Potkraj 1942. Talijani su etnicima na podruju oko Drnia podijelili vie stotina puaka, a etnicima u itniu i dva bacaa mina.120 Talijani su na zajednikom sastanku poglavara svih drnikih sela (ukljuujui i ona miljevaka), predstavnika vlasti NDH i etnika poetkom rujna 1942. zahtijevali njihovu suradnju u borbi protiv partizana. Odmah su poeli ustrojem ustake milicije u Drniu, gdje je bilo upisano i organizirano 200 milicionera grupiranih u jednom satu ustake pripreme bojne (ali bez za sve potrebitog oruja), te u Oklaju i Kninu, ali istodobno i s daljim organiziranjem etnika na tome podruju.121 I sami poduzimaju pothvate rastrellamenta (ienja), kao to je bilo nakon sabotae u elektrinoj centrali na Krki 31. X. 1942. kada je nestalo struje u ibeniku, a onesposobljena je privremeno bila i Tvornica aluminija u Lozovcu i 9. studenog kada je ibensko-drnika partizanska eta sruila 60 elektrinih stupova izmeu Lozovca i ibenika, a sutradan jo 200 tt. stupova dalje prema Drniu. Talijani su sa etnicima tijekom ienja toga podruja Konjevrate-LozovacDubrava-Danilo pa do granice s Miljevcima na ikoli uhitili 446 osoba (koje su uglavnom zatim upuene u logor Molat) i ubili 32 osobe, dok su sela opljakali i dijelom unitili.122 Partizani su do poetka studenoga 1942. svladali brojano slabe i nedovoljno naoruane orunike i ustake milicionere, kojima Talijani nisu pruili pomo, te zauzeli sela drnike opine na istoku i jugoistoku izbivi samo nekoliko kilometara od Drnia. Talijani tada, radi zatite prometnice prema ibeniku, uz etniku posadu u itniu uspostavljaju u Konjevratama svoju posadu, a gotovo sve tamonje sposobne mukarce Srbe organiziraju u etnike.123 Od tada na tom podruju oko prometnice Drni-ibenik nasuprot Mi119 Isto, str. 527. U ostalim Orunikim postajama na podruju Drnia bilo je u Siveriu 44, Ruiu 28 i Uneiu 25 orunika i vojnika. 120 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 4, listopad-prosinac 1942., Split, 1983., str. 734. 121 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 3, n. dj., str. 524 i 655. 122 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 4, listopad-prosinac 1942., Split, 1983., str. 16-17, 179 i 476-477. Karabinjeri su ustvrdili da su sabotau izveli radnici elektrine centrale: Antun Konjevod i Frane upe iz Konjevrata, te ime Gulin i ime Slavica iz Lozovca koji su pobjegli i sakrili se sa svojim obiteljima. 123 HDA, Fond: br. 1561. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 013. 2.78. Izvjee Kotarske oblasti Drni br. 1502/42. od 30. XI. 1942. U njemu navodi kako je bilo uhieno 28 osoba u Drniu zbog irenja komunistike promidbe, od kojih je 8 puteno. Dalje navodi kako su gotovo svi mukarci Srbi s podruja drnikog kotara organizirani u etnike kao MVAC uz napomenu da oni uglavnom pljaakaju i ubijaju Hrvate, a ne partizane, nego naprotiv svi pravoslavci uruju s partizanima, to se najbolje vidi po tom, da partizani u pljaki po hrvatskim selima ba su predvoeni po pravoslavcima.
272
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE ljevcima iz ovih posada tijekom 1943. slijede brojne pljake, uhienja, strijeljanja i upuivanja u logore hrvatskog stanovnitva pod optubom da su komunisti, odnosno partizani.124 No, ni miljevaka strana drnike opine nije ostala poteena partizanske aktivnosti. Okruni komitet KPH Knin, osnovan 18. VIII. 1942. nastoji ojaati organizacije NOP-a posebice na podruju Promine, i iz nje djelovati i na podruje Miljevaca, a tome je trebala pomoi i aktivnost partizanskih snaga. Tako se Prominsko-bukovika eta, sa tabom novosnovanog Sjevernodalmatiskog bataljuna (osnovan 31. XII. 1942. u drnikom Gracu) prebacila u Prominu u Nemen, odakle su oko dva mjeseca izvodi manje akcije. Tada je na podruju Miljevaca od organizacija NOP-a zabiljeena samo jedna simpatizerska grupa od 4 lana. eta je 6. I. 1943. iz Manojla tijekom noi iznenada napala i razoruala Oruniku postaju u iritovcima smjetenu u kui Branka Skelina, suradnika NOP-a, dok su pripreme za samu akciju izvrila braa Kozii iz iritovaca. Orunici su bili iznenaeni te je zarobljeno 8, ubijen jedan i ranjen jedan oruniki priuvnik, dok je zaplijenjeno 10 puaka, jedna strojnica, dva pitolja i neto ratne opreme.125 Nakon ovoga Talijani su se suglasili sa daljim osnivanjem ustake pripreme na drnikom kotaru u koju se prijavilo 260 organiziranih ustaa, meu kojima i oni s podruja Miljevaca, a koja se ukljuuje u borbu protiv partizana (npr. prema Ruiu i Gradcu u pravcu Svilaje). No, nisu ih naoruali sve kako su se obvezali. Istodobno, Talijani su dodijelili oko 100 puaka za naoruanje priuvnog orunitva u Promini ime je njezina sigurnost protiv partizana i protiv etnika postala uspjenija. Zatraeno je od Talijana da se i tu u Promini organizira ustaka priprema. Talijani su istakli spremnost naoruati, osim ustake pripreme u Drniu jo daljnjih 500 Hrvata katolika u obliku priuvnog orunitva za koje se na podruju velike upe u Kninu prijavilo 861, od kojih 167 ustaa s podruja Drnia te 191 priuvni orunik s podruja Oklaja.126
124 Tako je prema dokumentima, primjerice 1. II. 1942. prilikom talijanskog ienja zone jugoistono od Konjevrata uhieno 46 sumnjivih, 1 ranjen, a 3 ubijena pri pokuaju bjekstva; u zoni Konjevrata 4. IV. pokupljeno je 35 sposobnih ljudi, 7. IV. u zoni Lozovac zarobljen jedan ustanik i 9 partizanki, svi su streljani; 23. IV. u Konjevratima po nalogu politike vlasti strijeljano je 8 talaca kao odmazda za ubojstvo 4 civila u noi izmeu 1. i 2. (IV.) u Pokrovniku; 8. IV. zapalili su nekoliko kua u Gradini i jo neka manja sela okolice Konjevrata, koja su prethodno opljakali te uhitili 32 seljaka: 14. VI. uhitili su skupinu od 250 radnika iz Lozovca i odveli u logor Molat; kao odmazdu za oteenje stupova koji prenose struju za ibenik nou 26/27. VI. najprije je topnitvo gaalo selo Gori poruivi u njemu nekoliko kua, a 30. VI. na osnovi zapovjedi da se unite sve stambene zgrade u polupreniku 5 km od mjesta gdje je ovo djelo izvreno, zapadno od puta Lozovac-ibenik zapaljeno je 160 kua i privedeno 20 osoba radi provjeravanja, tada je i u Konjevratima popaljeno 3 vagona ita i 20 kua. Sve su to mjesta samo nekoliko kilometara od Miljevaca, koje akcije su oni mogli i vidjeti. Do sredine 1943. Talijani su izveli desetak javnih strijeljanja 40 osoba u Lozovcu i Konjevratima, veinom mjetana iz tih i okolnih sela, te nekoliko iz ibenika i Skradina. Tako je meu strijeljanima 23. IV. 1943. u Konjevratima bio i Nikola Skoi pirin, Srbin, 33 godine star, iz miljevakog Nos Kalika. Tvornicu aluminija u Lozovcu Talijani su opljakali, a strojeve rastavili te s ostalim materijalom odnijeli u Italiju.Vlasti NDH bezuspjeno e pokuati posredstvom Nijemaca strojeve vratiti i obnoviti rad tvornice. Rad Tvornice obnovljen tek nakon rata. Vidi: NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 5, sijeanj-oujak 1943., Split, 1983., str. 445.; NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 6, travanj-lipanj 1943., Split, 1984., str. 55, 290, 359, 367 i 456.; NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 7, srpanj-kolovoz 1943., Split, 1984., str. 85, 530, 341-342 i 854. T. Erak, n. dj., str. 281-290. i Dokumenti o zloinima talijanskog okupatora, Zemaljska komisija Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, ibenik, 1945., str. 57-59. i 118-119. Tu su i imena strijeljanih. 125 eta se u dokumentima naziva Primorska i Primorsko-Bukovika, da bi je zbog djelovanja u Promini i sastava ljudstva (i iz Promine) borci u sjeanjima zvali Prominsko-Bukovika partizanska eta. Vidi: Zbornik NOR-a, tom V, knj. 11, Borbe u Hrvatskoj 1943., Beograd, 1955., str. 194. i Milan trbac, Promina u NOB-u, Poruka borca, Split, 1.V. 1983., str. 19. 126 HDA, Fond: MVP NDH, Politiki odjel IV., Taj. 34/43. Izvjee Velike upe Bribir i Sidraga iz Knina od 4. II. 1943. Opem vojnom povjereniku kod Superslode o oruanim postrojbama NDH na podruju upe.
273
Miljevci 2008. Jaanje NOP-a u susjednoj Promini omoguilo je osnivanje prve elije KPH u Puljanima, a potom u oujku 1943. i osnivanje Opinskog komiteta SKOJ-a Promina te odlazak skupine Prominaca u partizane. Istodobno jedna manja partizanska eta sada Splitskog NOP odreda, sastavljena uglavnom od Prominaca i Bukoviana, prelazi rijeku ikolu i izvodi manje akcije na srednjem toku rijeke Krke (skradinskom kraju, Bukovici i Promini, gdje se rasporeuje), a druge dvije partizanske ete istog odreda izvode nekoliko akcija istono i jugoistono od Drnia. Talijani protiv njih angairaju, uz svoje snage i snage NDH, posebno etnike koji im osiguravaju komunikacije, tijekom kojih pothvata stradavaju i pojedini lanovi KPH i aktivisti NOP-a. U takvoj situaciji NOP u Promini je trenutno najjai te zbog toga Okruni komitet KPH Knin odluuje da se od drnikog sektora odvoje sela Velui i Trbounje te podruje Miljevaca i prikljue prominskom sektoru, kako bi se uz pomo NOP-a s toga podruja stvorili uvjeti za irenje NOP-a prema Miljevcima i drnikom sektoru gdje su trenutni uspjesi neprijatelja najjai.127 Dalje tijekom ljeta nemamo nekih veih vojnih aktivnosti na tome podruju te se pristupa ustroju novih organizacija NOP-a i njihovih aktivnosti, kao npr. osnivanje partizanskih udarnih grupa i NOO-a te ustroj partizanske obavjetajne slube. No, kod ocjene rada NOP-a konstatira se kako se na Miljevcima vrlo malo uspjelo. Dogaaji uoi i tijekom kapitulacije Italije dali su trenutno snaan zamah NOP-u. Tako je udarna grupa iz Puljana i Mratova izvela 19. VIII. 1943. diverziju na rudniku boksita Mratovo te ga demolirala i onesposobila za rad.128 Zatim je 8. IX. 1943. udarna grupa (od 4 lana) na Hidrocentrali Manojlovac zarobila i razoruala talijansku posadu od 96 vojnika i 3 asnika s cjelokupnom opremom. Ustae su ve 9. IX. dol iz Drnia i zauzeli Hidrocentralu Manojlovac i rudnik Mratovo i u njih smjestili posadu od po 60 ustaa u svakom objektu.129 Italija je kapitulirala 9. rujna 1943. dio njihovih postrojbi na ovom podruju razoruali su partizani, a glavninu Nijemci. Vlasti velike upe Bribir i Sidraga, ije je sjedite premjeteno u ibenik, ocijenili su talijansku vladavinu na ovom podruju sljedeim rijeima: Za vrijeme talijanske vladavine u ovom kraju talijanske vlasti i graanske i vojnike sve su poduzele da bi unitile hrvatsko puanstvo, te u tu svrhu progonima svih vrsta: ricinusovim uljem, batinama, zatvaranjem, internacijama, unitavanjem imovine i ubijanjem ljudi u prvom redu dovele su do oaja cielo puanstvo, s tim sredstvima, natjerale ga da bjei u ume i na taj nain omoguile da taj pitomi narod postane u umi plijenom komunistikih-partizanskih agenata, poduprtih od Moskve i Londona. Jasno je da je veina puanstva, koje je ostalo kod svojih kua gajilo simpatije prema onima koji su otili u umu kao i dravama nama neprijateljskim, jer su u Talijanima uslijed njihovog
127 HDA, KP-310/3245. Mjeseno izvjee (15. III.-15. IV. 1943.) Okrunog komiteta KPH Knin upueno 17. IV. 1943. Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju. 128 HDA, KP-310/3270. Izvjee Okrunog komiteta KPH Knin upueno 2. IX. 1943. Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju. 129 HDA, Fond: 1491/ OZNA Hrvatske. ifra 11. (Podruje Dalmacije) 70.
274
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE neovjenog postupka gledali svoje najgore neprijatelje, koji su sebi postavili kao zadatak unitenje hrvatskog naroda u ovom kraju.130 Prema prikupljenim podacima Zemaljske komisije za ratnu tetu Hrvatske poetkom 1946. talijanski okupatori su sa podruja kotara Drni tijekom rata odgovorni za smrt 54 partizanska borca i 248 civila, meu kojima je nekoliko njih i s podruja miljevake upe.131 Oekujui kapitulaciju Italije njemaka 114. lovaka divizija stigla je poetkom rujna 1943. u Drni. Na vijest o kapitulaciji Italije blokirala je Drni i isposlovala bezuvjetnu predaju tamonjega talijanskoga garnizona. U ibenik je upuena jedna bojna koja je sa skupinom vojnika NDH stigla u grad uveer 11. rujna 1943. Partizani su se pred Nijemcima povukli bez borbe, a preostali Talijani u garnizonu su se predali. Nijemci su i ovdje preuzeli okupacijsku upravu preko svojih brojnih vojnih i posebnih policijskih okupacijskih snaga, a radi snanoga partizanskog pokreta na ovome podruju. Vlasti NDH iji ustroj Nijemci potpomau, na ovome podruju imaju samo savjetodavni karakter i potinjene su, kako u vojnom tako i u politikom pogledu, njemakom zapovjedniku divizije u Drniu. One nastoje, uz ustroj civilne strukture vlasti, ustrojiti i jae hrvatske oruane postrojbe, u emu nisu uspjele. Kako su na ovome podruju bile neznante oruane snage NDH, to su se Nijemci u borbi protiv snanoga partizanskog pokreta i njegovih vojnih postrojbi, koristili etnikim snagama. Nakon to je dogovorena suradnja132, Nijemci su preustrojili i ojaali etnike postrojbe i rasporedili ih veinom uz glavne prometnice i znaajnije objekte, pa tako i du ceste Drni-ibenik, ali i na Miljevcima susjednom prominskom i skradinskom podruju. Vlasti NDH su se alile njemakim vlastima na drnikoibenskom podruju zbog upotrebe etnika u ovim isto hrvatskim krajevima gdje progone hrvatsko puanstvo po selima i tako ga primoravaju da ide u partizane. Istiui kako to etnici svjesno rade jer dok postoje partizani oni e biti potrebni Nijemcima za borbu protiv njih.133 No, Nijemci se nisu obazirali na ove albe, promatrali su stvarno stanje na terenu te podupirali preustroj etnikih vlasti (npr. osnivanje etnikog Kosovskog kotara /sreza/ s kaluerom / redovnikom/ Nikanorom Kalikom kao zapovjednikom kotara, i predsjednikom etnikoga prijekog suda) i preustrojem postrojbi (koja je izvedena poetkom prosinca 1943. ustrojem est korpusa, od kojih I. Dalmatinski etniki korpus pokriva podruje Drnia i ibenika) i njihov razmjetaj na ovome podruju, nastojei pomoi i ustroj ustakih postrojbi (Sedmog ustakog stajaeg zdruga u
130 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Dopis Velike upe Bribir i Sidraga u ibeniku od 23. XI. 1943. zapovjedniku njemake pjeake divizije u Drniu i najstarijem zapovjedniku njemake vojske u ibeniku. 131 HDA, Zemaljska komisija za ratnu tetu Hrvatske 1945.-1946., kut. 95. Registar lienih ivota i nestalih (tablica). 132 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 8, rujan-listopad 1943., Split, 1985., str. 1095.-1108. Izvod iz zabiljeki popa Stevana Prostrana sa sjednice etnikog odbora za sjevernu Dalmaciju u ibeniku od 15. XI. 1943. stanju etnikoj organizaciji na podruju sjeverne Dalmacije tijekom rujna i listopada 1943. i stavljanju pod zatitu i na raspolaganje njemakoj oruanoj sili za zajedniku borbu protiv domaih izroda i krvopija. 133 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Dopis Velike upe Bribir i Sidraga u ibeniku od 23. XI. 1943. zapovjednicima njemakih postrojbi u Drniu i u ibeniku.
275
Miljevci 2008. Drniu) i ustake milicije po selima drnikoga podruja. To ini i general Albin Nacke, zapovjednik 264. njemake pjeake divizije, pristigle u studenome 1943. Bila je posebno obuena za gerilski rat, a stoer joj je bio smjeten u Drniu.134 U listopadu 1943. osim jaih njemakih snaga u Drniu (1000 Nijemaca i 200-250 ustaa) i ibeniku ostale snage bile su rasporeene na prostoru kod Miljevaca i to: na Rokom slapu posada od 150 vojnika Nijemaca i ustaa; kod Rudnika Mratovo 80 ustaa; kod HE Manojlovac 170 ustaa; kod Tvornice u Lozovcu 70 Nijemaca; u Skradinu 200 Nijemaca i 120 etnika te kod tamonje HE Krka 80 etnika kojima Nijemci zapovijedaju; u Konjevratima stalna etnika posada (koja je krajem 1943. imala 165 etnika) i u itniu tab Drnike etnike brigade sa skupinom od 120 etnika.135 U sastav ove Drnike etnike brigade bila je upuena Splitko-ibenska aka etnika eta sastavljena od Hrvata jugoslavenskih nacionalista iz Splita i ibenika i okolice iji su oevi veinom bili bivi pripadnici ORJUNE. Ona e prerasti u bataljun i bit e rasporeena veinom na susjednom skradinskom podruju.136 U Drniu se od ustake milicije po pojedinim drnikim selima nastanjenim Hrvatima, pa i u nekima miljevake upe, iako s dosta tekoa, postupno ustrojava Sedmi ustaki stajai zdrug. Iz njegova sastava na Rokom slapu nalazila se tada posada do 150 ustaa, dok su se Nijemci nalazili u Skradinu (njih oko 200) i isto toliko u Kistanjama. Ove postrojbe sudjeluju s Nijemcima i pod njihovim zapovjednitvom u pothvatima protiv partizana. etnike snage, kojima broj oscilira od pothvata do pothvata, a koje viestruko nadilaze snage NDH, koriste svaku prigodu za pljaku te zloine nad tamonjim hrvatskim puanstvom.137 Kapitulacija Italije snano je ojaala partizanski pokret, posebice na susjednom ibenskom podruju gdje je u desetak dana nakon toga dogaaja iz ibenika u partizanske postrojbe otilo oko 1500, a iz njegove okolice jo oko 3000 ljudi (u 19., 20. i 9. diviziju NOVJ i Mornaricu NOVJ). U proljee 1944. u ibeniku je u rukovodstvima organizacija NOP-a bilo oko 1200 ljudi dok je u selima postojalo vie od 30 NOO-a. Zbog toga, a i zbog opeg stanja i aktivnosti komunista i partizanskih skupina i postrojbi, jaa u to vrijeme partizanski pokret u Drniu i njegovoj okolici, iako vrlo teko i sporo na podruju Miljevaca. Situacija se sve vie zaotravala i u neposrednoj okolici Miljevaca ustrojem
134 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 9, studeni-prosinac 1943., Split, 1985., str. 839-841. Iz izvjea Stoera 264. pjeake divizije od 7. XII. 1943. Zapovjednitvu XV. Brdskoga armijskog korpusa o vojnopolitikoj situaciji u Dalmaciji. Tu se navodi kako NDH nedostaju osnovni preduvjeti za preuzimanje stvarne vlasti na ovome podruju koje joj je pripalo nakon kapitulacije Italije poto nije odstranjen banditizam i uspostavljen siguran promet. Budui da vlastite snage i ustae nisu dovoljne za osiguranje ovako velikog prostora, jo se ne moe odustati od suradnje s etnicima, a istodbno se nastoji ustanoviti teritorijalnu obranu (mjesna milicija), da bi se aktivirala samoodbrana od partizanskih pljakaa. 135 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 9, studeni-prosinac 1943., Split, 1985., str. 118-120.; HDA, etnici, dok. inv. br. 96. (krajem 1943.). Pregled razmjetaja, brojnog stanja i naoruanja Dinarske etnike divizije iz kraja 1943. godine. NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 10, n. dj., str. 1652. 136 O njihovu osnivanju, djelovanju te zloinima na tome podruju opirnije vidi: Nikola Puli, Sinovi ORJUNE, Zagreb, 1971. 137 NOB u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 8, rujan-listopad 1943., Split, 1985., str. 372.; HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945. (etnici), kut. 21. Poelo se najprije s pljakama (okolica itnia te Konjevrate i njihove okolice), ali istodobno i s ubojstvima pojedinaca ili manjih skupina seljaka Hrvata u okolnim mjestima (Bilice, Skradin i dr.).
276
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE i aktivnosti Prominske etnike brigade, Prominske partizanske ete i aktivista NOP-a te ustakih snaga. Svi oni usmjeravaju svoju aktivnost i na Miljevce. Peta brigada XIX. divizije NOVJ i Sjevernodalmatinski NOP odred 23/24. I. 1944. prelaze rijeku Krku, zauzimaju ustaka uporita kod HE Manojlovac i rudnika boksita Mratova i napadaju Oklaj. No, iznenadni prodor Nijemaca iz Knina u Kistanje primorao ih je da napuste opsadu Oklaja i 24. I. prebace se u Bukovicu. Sa sobom su poveli dvojicu narednika orunika i skupinu od est Hrvata iz Oklaja koji su potom ubijeni od partizana u D. Erveniku.138 Ta akcija je pokazala snagu partizana i dijelom utjecala na dalje jaanje tamonjih snaga NOP-a. Do tada je, prema izvjeu Okrunog komiteta SKOJ-a Knin upuenog 15. I. 1944. Pokrajinskom komitetu SKOJ-a za Dalmaciju, na promiskom sektoru bio osnovan Kotarski komitet SKOJ-a Promina-Miljevci, zatim Opinski komitet SKOJ-a Promina sa seoskim rukovdstvima SKOJ-a u 5 sela te aktivima u 10 sela uz konstataciju da za opinu Miljevce nemaju ni opinskog komiteta ni uope SKOJ-evske organizacije na podruju te opine. to se tie USAOH-a navodi se da postoji Kotarski odbor USAOH-a Promina-Miljevci, Opinski odbor USAOH-a Promina i seoski odbori u 12 sela te opine, dok se za opinu Miljevci navodi da postoji samo Seoski odbor USAOH-a u Drinovcima od tri lana te da je radom obuhvaeno 9 lanova i u Britanima uporite USAOH-a od dva lana te da se radi na stvaranju uporita i u drugim selima. Dok je na prominskoj opini bilo 11 odbora AF-a, na podruju Miljevaca nije bilo niti jednoga odbora AF-a. Stanje se nije promijenilo ni tijekom veljae 1944.139 Ni stanje organizacija KPH u to vrijeme nije bilo bolje zbog ega je 1. II. 1944. osnovan Kotarski komitet KPH Promina-Miljevci od etiri lana s Ivanom Lekom kao sekretarom. Na Miljevcima tada poetkom oujka 1944. nije postojala niti jedna organizacija niti koji lan KPH, dok je na podruju Promine postojao Opinski komitet KPH Promina i u osam sela elije KPH. Udarne grupe su bie aktivne te su na podruju kotara Promina-Miljevci ubile est ustaa, jednog etnika, razoruale 45 ustakih milicionera, zapalili kuu vlasnika koji je ubio jednog lana udarne grupe, zarobili 15 i jo nekoliko razoruali domobrana.140 Kako su vlasti NDH 14. III. 1944. pozvali sve sposobne mukarce na vojnu vjebu u Drni to je oko 400 seljaka Hrvata iz Promine pobjeglo i pridruilo se partizanima koji su do tada oko 100 njih bili na silu odveli sa sobom ime su osobni i imovinski ivot tamonjeg nacionalnog diela puanstva ugroen od tih bandi. Partizani su sa sobom odveli i 38 Srba iz Promine. Prema miljenju zapovjednika drnikoga
138 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 10, sijeanj-oujak 1943., Split, 1985., str. 334-338. i 1561-1564. Izvjee taba XIX. divizija NOVJ od 29. I. 1944. Glavnom tabu NOV i PO Hrvatske o akciji na Prominu 23. i 24. I. 1944. godine i Izvjee Kotarske oblasti Knin GRAVSIGUR-u NDH od 11. II. 1944. o napadu partizana na Oklaj. Prema ovom izvjeu u samoj Orunikoj postaji Oklaj u vrijeme napada nalazilo se 39 orunika i domobrana. 139 HDA, SKOJ-31/3501. i SKOJ-32/3570 te AF-12/1527. Izvjee Okrunog komiteta SKOJ-a Knin upueno 16. III. 1944. Pokrajinskom komitetu SKOJ-a za Dalmaciju o radu tijekom veljae 1944. godine i Izvjee Inicijativnog odbora AF-a za kotar Knin od 3. XII. 1943. godine. 140 HDA, KP-310/3348. Izvjee Okrunog komiteta KPH Knin upueno 16. III. 1944. Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju o radu tijekom veljae 1944. godine.
277
Miljevci 2008. orunikog voda koji ovo izvjeuje do svega ovoga je dolo zato to su etnici dvi godine napadali, pljaakli i harali sela Prominske opine, pa seljaci da bi se oslobodili toga, jer im nae vlasti nisu mogle osigurati osobnu i imovinsku sigurnost, dobavili su jednu partizansku satniju koju su uzdravali i uvali, a ona je iskoristila priliku provodei svoju promidbu pa mase pridobila za sebe.141 U oujku 1944. od Prominaca pristiglih u partizane pri Kninskom partizanskom odredu osnovan je Prominski partizanski bataljun od tri ete s 20-30 boraca u svakoj, od kojih je jedna eta bila upuena u Prominu, a druga u Miljevce.142 Za komandira ete upuene na Miljevce postavljen je Miljevanim ime Kului, zbog poznavanja tamonjih prilika. Okruni komitet KPH Knin joj je stavio u zadatak u prvome redu da likvidira pijune na optini Miljevci i na taj nain da otvori put naem politikom djelovanju i mobilizaciji.143 Uz aktivnost ovih eta, mobilizaciju oko 120 mladia u Promini te odlazak 66 tamonjih SKOJ-evaca u partizane 27. III. 1944. osnovan je Prominski partizanski odred i Komanda mjesta Promina.144 I etnici su se na podruju Promine, koji su potkraj 1943. bili osnovali Trei etniki bataljun I. Prominske etnike brigade od 167 boraca etnika, sa sjeditem u Razvou, koji je imao tri ete (I. obuhvaala Razvoe, II. Bobodol, Lukar i Suknovce i III. Bogatie i Mratovo), nastojali organizacijski izgraditi ustrojem andarmerijskih stanica, opina, seoskih odbora i sl. provesti mobilizaciju te se oruano aktivirati u borbi protiv partizana.145 Tako je bila ustrojena etnika Srpska opina Promina, zatim andarmerija, seoski odbori te Kolo srpskih sestara, a prilo se i mobilizaciji. Pritom su se oslanjali na susjedne etnike snage I. Kosovskog etnikog korpusa (ostali bataljoni Prominske te Drnike etnike brigade (posebice u Vrbniku, Veluiu, i Drniu). Zbog tih etnikih aktivnosti partizani i udarne grupe, uz pomo lanova KPH i SKOJ-a, pokuali su likvidirati zapovjednike ovoga etnikog bataljuna i eta. Tako je likvidiran zapovjednik ete u Bobodolu, a uhieni glavni organizatori i rukovodioci etnikog bataljuna i vlasti u Razvou te mobilizirani u partizane, ali su neki odmah puteni da pobjegnu, dok su i ostali iz partizana ponovno preli etnicima te su nastavili po starom, posebice s osloncem na etnike iz Prominske i Drnike etnike brigade (prvenstveno one u Veluiu i Vrbniku, ali i one u Konjevratima /130/, Skradinu /407/ i kod HE Krka /87/). Tako je od izdvojenih
141 HDA, RSUP SRH SDS, III-119/1087.(st. sig.). Izvjee Zapovjednirva Orunikog voda Drni od 20. III. 1944. upueno Vojnom uredu ministra za osloboene krajeve Dalmacije u Splitu o bjegstvu puanstva u partizanske redove i ugroenju nacionalnog dijela istog. 142 HDA, KP-310/3345. Izvjee taba Kninskog partizanskog odreda upueno Kotarskom komitetu KPH Knin od 14. III. 1944. godine o osnivanju Treeg bataljuna. 143 HDA, KP-310/3352. Dopis Okrunog komiteta KPH Knin od 19. III. 1944. tabu Grupe Sjevernodalmatinskih odreda. 144 HDA, KP-310/3347 i 3357; SKOJ-32/3570 i DO, br. 1354-15. NOB u Dalmaciji , n. dj., knj. 10, II-III. 1944., Split, 1986., str. 247, 337 i 1110; Milan trbac, Promina u NOB-i, Poruka borca, Split, 1. V. 1983., str. 19. i 4. VII. 1983., str. 16. Zapovjednik prve ete bio je tada Miljevanin Mile Lovri, a njegov zamjenik Dinko Jelini dok je politiki komesar bio ime Validi, a njegov zamjenik Tomislav Broni, obojica iz Promine. U drugoj eti zapovjenik je bio Ivan-Cijo Perica, zamjenik Vice Selak, politiki komesar Sako kari, zamjenik Ante Rudi. Miljevanin ime Kulii koji je bio zapovjednik ete preao je u zapovjednitvo bataljuna. 145 HDA, DO, br. 1351-8. kut. 10. Spisak boraca III. bataljona I. etnike Prominske brigade; SKOJ-32/3570.
278
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE istaknutijih prominskih etnika u Razvou uspostavljena Komitska, a od 19. VI. 1944. slubeno nazvana Letea etnika eta Treeg bataljuna.146 Ovdje je potrebno istaknuti da se dio Srba iz miljevakog Nos Kalika ukljuio u etnike postrojbe bilo na podruju susjednog Skradina ili one na Kosovu.147 U drugoj polovici 1944. i u Nos Kaliku postoji etnika postrojba od 35 etnika na elu sa zapovjednikom mjetaninom Bogdanom eljakom.148 O stanju javne sigurnosti Kotarska oblast u Drniu 22. I. 1944. izvjeuje Glavara Graanske Uprave u Splitu: Prema tome od dolaska saveznike Njemake vojske do danas stanje javne sigurnosti na podruju ove Kotarske oblasti Drni pogoralo se za 75 %. Njemake saveznike vlasti bez ikakvog sporazuma sa Hrvatskim vlastima naoruale su oko 2000 etnika koje oni jednim dijelom i uzdravaju, etnici zlorabe dano im povjerenje na tetu obe Hrvatske stvari, jer umjesto da vre povjerenu im vojniku dunost, sa primljenim orujem ubijaju, pljakaju, zlostavljaju vrijeaju i siluju Hrvatsko puanstvo. Od izvrenih 121 teko kazneno djelo samo etnici su poinili 105, a partizani i ostalo puanstvo 16. Hrvatsko orunitvo ne moe uredovati protiv takovih etnika, kojih ima naoruanih preko 2.000 (dvije tisue), a orunika 130, te etnici otvoreno i javno izjavljuju da su njih naoruali i primili pod svoje okrilje Njemake vojne vlasti, pa da ih na odgovornost mogu samo oni pozvati i nitko drugi, jer da oni ne priznaju N.D.H, njene zakone niti njene vlasti.149 Oruniki vod Drni je precizniji te navodi da je do 7. III. 1944. na tome podruju broj orunika i priuvnih domabrana opao na 110, a broj etnika pod orujem poveao se na 2507. U razdoblju od 1. X. do 31. XII. 1943. oni su nad katolikim puanstvom poinili preko 200 teih kanjivih djela ukljuujui i ubojstva.150 To su nastavili i poetkom 1944., o emu iz Drnia 29. IV. 1944. izvjeuje Velika upa Bribir-Sidraga Ministarstvo vanjskih poslova NDH u Zagrebu navodei glavne etnike pothvate, pljake i zloine nad Hrvatima drnikog, skradinskog i ibenskog kotara od 3. I. do 14. IV. 1944. kao i partizanske akcije u tome razdoblju. (meu kojima i partizanska eta koja je djelovala na prostoru Miljevaca).151 Posebnu pozornost na Miljevcima su imali pojedini etniki pothvati iz postaja itni, Konjevrate i Skradin te onih iz Kosova prema Promini toboe
146 HDA, DO, br. 1351-3 i 7, kutija 10; KP-310/3347.; ZKRZ GUZ 2362/4-45, etnici, kutija 21 i ZKRZ GUZ 1107/45. (Spisak etnika /i drugih/s podruja opine Promine iz po. 1945.). NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 10, n. dj., str. 1718-1719. Pregled brojnog stanja etnikih postrojbi pod rukovodstvo etnikog zapovjednitva u ibeniku 10. III. 1944. 147 Jovo Popovi, Mirko Loli i Branko Latas, Pop izdaje etniki vojvoda Momilo uji, Zagreb, 1988., str. 52, 161, 186 i 334. Meu najistaknutijim etnikim voama bio je jo od kolovoza 1941. kaluer Nikifor Kalik, najprije suradnik Talijana, a zatim Nijemaca. Zapovjednik etnika na Kosovu sredinom 1942., due vrijeme predsjednik ujieva stalnog Vojno-etnikog prijekog suda Dinarske oblasti (osn. 31. XII. 1942.), zatim od sredine 1943. nacionalni povjerenik Kosovskog etnikog korpusa, pa Ljotiev delegat za Dalmaciju, a u oujku 1944., s uspostavljanjem etnikog kotara na Kosovu, bio je postavljen od ujia za kotarskog predstojnika (sreskog naelnika). 148 HDA, Fond. br. 1491/OZNA Hrvatske, 11. Podruje Dalmacije. 70. Opunomostvo OZNE Kninskog podruja od 21. VIII. 1944., str. 35. 149 HDA, ZKRZ GUZ 2362/4-45, etnici, kutija 21. 150 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Izvjee Zapovjednitva 7. orunike pukovnije od 17. III. 1944. Glavarstvu graanske uprave u Splitu o teroristikom postupanju etnika prema hrvatskom puanstvu na podruju Orunikog voda Drni. 151 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21.
279
Miljevci 2008. protiv partizana, to im je samo bilo opravdanje pred njemakim vlastima za pljakanje, zlostavljanje te ubijanje hrvatskog stanovnitva, uglavnom nezatienih staraca, ena i djece. Tako primjerice 22. veljae 1944. preduzeli su etnici (iz navedenih postaja) akciju proti partizana u katolikim selima: Dubrava, Danilo Kraljica, Radoni i Gori (juno od Miljevaca, preko ikole), a ove etnike predvodio je njemaki asnik sa nekoliko njemakih vojnika koji govore na jezik i koji u Drniu slue kao tumai. U toj akciji ubijeno je oko 30 civilnih osoba (od djeteta od 18 mjeseci do staraca od 80 godina), a vie od toliko je zlostavljano, vei broj kua je zapaljen, opljakana je ukuanima rubenina, posteljina, dragocijenosti, novac, duhan, vino rakija i sve to se moglo nositi. Ti pothvati navedenih etnikih postrojbi nastavljali su se tako da imamo gotovo svakodnevne pljake (veinom blaga) i zlostavljanja Hrvata u Goriu, Konjevratima i Radoniu te okolnim selima. Zato se puanstvo tih i okolnih sela obratilo pismenom molbom orunitvu u Drniu da ih zatiti od etnika jer su u protivnom primorani da bi spasili svoje i svojih porodica ivote da napuste domove i pou u umu, da bi barem kod partizana nali pomoi za sebe i svoje porodice. O tome su usmeno i pismeno obavijeteni Nijemci u Drniu, ali osim usmenih obeanja da e sve uiniti da se to vie ne dogaa nije se nita dogodilo pa su etnici nastavili s nasiljem poto im je ba cilj i svrha da hrvatsko puanstvo otjeraju u umu.152 Slino se obratila i Kotarska oblast u ibeniku povodom proglasa skradinskih etnikih postrojbi od 20. III. 1944. protiv partizanskog pokreta i njegovih pomagaa (kojima se prijeti prijekim sudom, ime su uzurpirali vlast). U izvjeu se zakljuuje da s obzirom na dosadanju praksu to biva upereno samo na Hrvate i sve to je hrvatsko jer se pod nazivom partizanstvo u oima etnika skrivalo hrvatstvo. Tako etnici mogu lako /kao i do sada/ da imputiraju partizanstvo bilo kojem pa i najboljem Hrvatu, analogno proglasu, biva unapried na smrt osuen i upropatena sva njegova imovina.153 I etnici na podruju Promine vre upade, pljakaju i ubijaju tamonje stanovnitvo. Tako je 4. IV. 1944. 1200 etnika Kosovskog etnikog korpusa pod zapovjednitvom Sime Radia i Boka Asanovia dolo u Nemen sa 24 ustae posade Razvoe, te su etnici ubili 9 osoba, 15 kua zapalili i vie vina prolili i potom su otili za Kistanje. Oko 100 osoba se spasilo bijegom u kanjon Krke te se pod zatitom Prominskog partizanskog odreda prebacilo preko Krke i smjestilo u zbjeg u Bukovici, meu koji nekolicina i s graninog miljevakog podruja. Meu ubijenim Hrvatima bila je jedna djevojica od 8 mjeseci i starica od 85 godina, to je posebno odjeknulo u Promini, ali i na susjednim Miljevcima. Kotarski NOO Promina-Miljevci je proglasom informirao stanovnitvo o tom zloinu, navodei i podatke o rtvama, upozorivi
152 Isto. 153 VA VII, Bgd., A NDH, Fond: Ministarstvo za osloboene krajeve, dok. reg. br. 24/1-2., kut. 267. Izvjee Glavarstva graanske uprave za Dalmaciju u Splitu od 23. III. 1944. Ministarstvu za osloboene krajeve u Zagrebu o izvjeu Kotarske oblasti u ibeniku u kojem izvjeuje o uzurpiranju vlasti po etnikim postrojbama u Skradinu. Tu se dodaje jo kako etnici iz svoga biesa i svoje mrnje Hrvate obenito nazivaju svakim imenima, pa ak i da su partizani, a prave partizane, pa bilo koje, nazivaju ustaama i tako to serviraju njemakim vlastima.
280
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE ga i ovim primjerom kako etnike bande ujia i kralja Petra spremaju krvavu budunost cijelom hrvatskom narodu pozvavi ih da stupe da se orujem u ruci suprotstave etnicima u sastavu Prominskoga partizanskog odreda. etnici su imali jo nekoliko slinih upada te su do poetka srpnja 1944. ubili u Promini 22 Hrvata i 2 Srba.154 Nakon tih akcija partizani su izvjeivali kako na opini Promina 85% naroda je uz nas, do su za opinu Miljevce konstatirali kako na njoj imaju ustae utjecaj i mi tamo slabo djelujemo radi tekoe prodiranja s time da i HSS ima takoer utjecaja u Miljevcima.155 Potrebno je spomenuti da su miljevaki ustae pozorno pratili aktivnost Partizanske ete koju je predvodio ime Kului nakon njezine akcije u Razvou (gdje su rastjerali ustaku miliciju, 31 milicionera odveli sobom i ugnijezdili se u selu) i Veluiu gdje su kod oba napada bili odbijeni od tamonje ustake milicije. Prikupii podatke da se Prominski partizanski odred, uz vodstvo ime Kuluia sprema napasti ustaku miliciju u Pakovu selu, njezin zapovjednik i zapovjednik III. sata I. Ustake bojne u Rokom slapu poduzeli su 14. IV. 1944. pothvat protiv partizana. Kod Kljua blizu obale ikole dolo je do borbe u kojoj je Kului, koji je bio u izvidnici poginuo sa jo jo trojicom partizana, dok su dvojica zarobljena, a trojica ranjena, kojom prilikom su ustae imale dva mrtva i trojicu ranjenih 156 Partizani su odmah reagirali i prema izvjeu novouspostavljenog Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 5. V. 1944., jedna udarna grupa P(romiskog) P(artizanskog) O(dreda) ubila je ustakog pijuna, glavara sela u Drinovcima - Miljevci.157 U takovoj situaciji Nijemci nastoje ojaavanjem svojih snaga, objedinjavanjem protupartizanskih snaga (etnika i oruanih snaga NDH) pod svojim zapovjednitvom te uvrivanjem poloaja i objekata osigurati svoje glavne opskrbne prometnice Drni-Roki slap (koja im postaje vrlo bitna zbog prometa prema Benkovcu i Zadru), Drni-ibenik i Drni-Unei-Perkovi-Split, primjenjujui odmazdu za svoje ubijene asnike i vojnike. Vlasti NDH su nastojale ojaati svoje oruane snage mobilizacijiom u ustaki zdrug ili ustaku miliciju (i na podruju miljevake upe), etnici takoer to nastoje mobilizacijom pravoslavnog stanovnitva i dovlaenjem novih snaga. Partizanski pokret nastoji promidbom, pojedinim akcijama te osnivanjem i aktivnou svojih organizacija na tome terenu onemoguiti sve navedene i ojaati svoj poloaj, uspostaviti nadzor nad pojedinim selima te u njima uspostaviti svoju vlast. Rukovodstvo KPH procjenjuje kako hrvatsko stanovnitvo u opina Miljevci, Drni i Zagora (prema komunistikom ustroju) smatra NDH jo i danas svojom dravom, te se
154 Z. Dizdar, Zloini etnika u Promini , n. dj., 22-24 i 26-27. 155 HDA, SKOJ-32/3571.Mjeseno izvjee Okrunog komiteta SKOJ-a Knin upueno 18. IV. 1944. Oblasnom komitetu SKOJ-a za Dalmaciju o radu. Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. (Izvjee Velike upe Bribir-Sidraga iz Drnia 29. IV. 1944.). U njemu se navodi kako je na mjestu borbe naeno est ubijenih partizana. 156 HDA, KP-311/3373. Izvjee Kotarskog komiteta KPH Promina-Miljevci od 17. IV. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin o stanju na podruju kotara. Partizanski i ustaki podaci o broju ubijenih i ranjenih u toj akciji su razliiti od navedenog u gornjem izvjeu . 157 HDA-KP-311/3404. i 3472. Kotarski komitet KPH Drni-Promina osnovan je odlukom OK KPH Knin 20. IV. 1944. i sastojao se tada od: Rade Ivaza, kao sekretara i lanova. Zlatka Sinobada, sekretara Kotarskog NOO-a, Jukica Brai, Dane Cvetkovi i Ivica Brai, sekretar Kotarskog komiteta SKOJ-a.
281
Miljevci 2008. odazvalo u potpunosti ustakom pozivu i doli na mobilizacijski pregled u Drni, ali su potom vraeni kuama jer jo nisu stigla odijela. To je bio razlog da su komunisti na tome podruju imali relativno malo svojih organizacija i uporita.158 Uz garnizon u Drniu postojale su tada znatne snage u Trbounju (do 300 ustaa VII. U.Z. i oko 60 milicionera), Oklaju (80 ustaa), Razvou (40 ustaa, oko 50 etnika i 35-40 milicionera), iritovcima (28 ustaa i 20 andara) i Rokom slapu (oko 110 ustaa) uvaju centralu koja opskrbljuje sve rudnike oko Drnia i grad sa svjetlom i most preko Krke koji su Nijemci, nakon saveznikog bombardiranja i razaranja, popravili jer im je ovo nakon saveznikog ruenja mosta u Skradinu jedina linija Drni-evrske-Benkovac. U to vrijeme radio je i rudnik u iritovcima s oko 80 radnika, a radi sumnje da surauju s partizanima ustae su uhitile est ljudi iz iritovaca i zatvorili ih u Drniu. Ustako zapovjednitvo na Rokom slapu zabranilo je svako kretanje u irem rajonu nakon 21 sata. Sredinom lipnja stigla su pojaanja od po 50 Nijemaca u iritovce i na Roki slap kao osiguranje kolona koje iz Drnia prolaze preko Rokog slapa, kojima su ustae garantirale sigurnost prometa. Saveznici su bombardirali Roki slap u vie navrata (npr. 16. i 17. VI.) i uspjeli potom unititi centralu tako da su drniki rudnici prestali raditi. Dok su partizani postavljanjem mina na cestu Drni-Roki slap nastojali omesti promet njemakih kolona, jedan je njemaki kamion naiao na partizansku minu i bio zaustavljen, a nou 16./17. VI. naiao je na minu i jedan njemaki motocikl s prikolicom kod iritovaca te su 2 njemaka asnika bila ubijena i vojnik koji ih je vozio.159 Nijemci su traili da se za odmazdu na istom mjestu objesi est mjetana. Ustae su na to bile uhitile Antu, Paju i Stipu Kozia, Jandru Malenicu, te Ivana i Josu Galia. Posljednja dvojica su sluajno uspjeli pobjei te su Nijemci objesili ostalu etvoricu na telegrafske stupove na mjestu eksplozije mine, a 25. VI. dovedeni su iz zatvora u Drniu i objeeni jo Stipe Kozi pok. Pake s Miljevaca te bivi uitelj na Miljevcima Leaji. Traili su da se u miljevakim selima ustroji milicija koju e oni naoruati, a koja e osiguravati cestu (tako da na svaki kilometar bude rasporeeno po est milicionera). Ako seljaci ne uzmu puke i osiguravaju cestu, a cesta bude minirana Nijemci su prijetili da e ih vjeati na telegrafske stupove.160 Prema izvjeu Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina upuen 23. VI. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin, situacija na Miljevcima je nakon stradanja brae Kozia teka.161 Imamo zabiljeena i neka dezertiranja Miljevana iz partizana poetkom srpnja 1944. kao npr. jednoga Galia.162
158 HDA, KP-311/3472. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 18. VI. 1944. Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju o politikoj situaciji, organizacijskom stanju i radu. 159 HDA, 1491/OZN-a Hrvatske; 11.70. Izvjea Rajonskoga obavjetajnog centara Knin (ROC Knin) br. 33, 34 i 36. Glavnom obavjetajnom centru Hrvatske od 10, 13 i 20 VI. 1944. godine. 160 HDA, 1491/OZN-a Hrvatske; 11.70. Izvjea ROC Knin od 30. VI. i 3. VII. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin. Na kartonu stavljenom na prsa objeenog Leajia na zahtijev Nijemaca ustae su napisale: Ovako e biti onome koji se usudi da ih skida ili ta radi i ukoliko budu postavljene mine na cestu da e proslijediti i u budue. 161 HDA, KP-311/3485. 162 HDA, KP-311/3520. Obavijest Okrunog komiteta KPH Knin od 8. VII. 1944. Kotarskom komitetu KPH Drni-Promina.
282
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE Ocjenu politike situacije na sektoru Miljevaca dao je Gojko Jakovev, rukovodilac KPH u Prominskom partizanskom odredu, u svom izvjeu od 30. VI. 1944. upuenom Okrunom komitetu KPH Knin. On konstatira kako se politika situacija na Miljevcima izmijenila na tetu partizana zbog nedostatka uporita NOP-a i nedovoljnoga politikog rada na tome terenu. Uz to Nijemci su, nakon nekoliko diverzantskih partizanskih akcija (na cesti Drni-Roki slap) u znak odmazde, objesili najprije etvero, a zatim jo dvojicu suradnika NOP-a na telegrafske stupove. Jakovev dalje istie kako tim terorom uz svoju politiku aktivnost, Nijemci i ustae uspijevaju mase na tom podruju Miljevaca pasivizirati prema partizanima, primorati ih da prime oruje, ustroje se kao milicija te uvaju sela od partizana i tako osiguravaju nesmetan njemaki promet kroz to podruje, uz spremnost za borbu s partizanima ukoliko se tu pojave. Jakovev konstatira kako se veina tamonjih seljaka rukovodi politikom HSS-a uvanja glave te odlaenja u domobrane u Drni koje ni Nijemci ni etnici ni partizani ne diraju. Da bi se takvo stanje prevladalo, Jakovev smatra da je prijeko potreban koordiniran rad svih snaga NOP-a te organiziranje uinkovite informativne slube. U vezi s tim napominje kako oekuje izvjetaj od druga Tomaevia, kojeg nam je juer obeao poslati sa terena Miljevaca kojega e po prijamu proslijediti Komitetu.163 ini se da zbog njemakih prijetnji Miljevani nisu imali izbora te 5. srpnja 1944. u selima iritovci, Klju, Kaoine i Karali primili su seljaci puke za uvanje ceste Drni-Roki slap koju na smjene uvaju po noi. Nijemci su im zaprijetili ako njemaki kamion naie na minu da e objesiti 6 milicionera i 4 partizana ili talaca iz zatvora.164 Seljaci ipak nisu mogli osigurati cestu od partizanskih mina te ve 8. VII. njemaki vojnici ponovo su objesili u iritovcima (Miljevci) tri drugarice i to dvije seljanke iz Miljevaca i jednu ne zna se odakle je. Takoer su istoga dana na drugom mjestu izvan Miljevaca objesili 7 drugova i drugarica.165 Okruni komitet KPH Knin u svome mjesenom izvjeu obavjetava 15. VII. 1944. Oblasni komitet za Dalmaciju i o situaciji na podruju Miljevaca sljedee: U Miljevcima su Nijemci od naih mina imali mrtvih nekoliko viih ocira. U znak represalija objesili su na telegrafske stupove 6 ljudi koji su tako visili nekoliko dana. Narod Miljevaca, vrlo slabo obavjeten o situaciji u svijetu i kod nas, podlegao je strahu i prijetnjama ustaa i ponovo formirao miliciju. Ovog mjeseca mi smo na toj opini osnovali Opinski komitet i poeli prodirati sa naom tampom. Dalje navode kako taj Opinski komitet Miljevci ine ime Ivi, Stipe Tomasovi i Marko Gveri. Nakon partizanskog zauzimanja Oklaja 2. VIII. 1944. u kojem se nalazilo oko 150 ustaa (te neto domobrana i orunika) milicija u Miljevcima vratila je oruje te odbila da i dalje uva cestu kako su im Nijemci zapovjedili. Partizanski objavjetajac prosuuje da je razlog u tome to je tijekom borbe
163 HDA, KP-311/3499. 164 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee ROC Knin od 10. VII. Okrunom komitetu KPH Knin. 165 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja br. 55 od 20. VII. 1944 OZNI VIII. korpusa Hrvatske.
283
Miljevci 2008. u Oklaju poginulo i nekoliko domobrana, te su Miljevani osjeali da nai nee mnogo u akcijama voditi rauna da li su milom ili silom primili oruje.166 Tada je u iritovcima bilo 28 ustaa i 20 orunika, u Rokom slapu 120 ustaa i 15 ustaa u jednom bunkeru iznad Slapa, na Visovcu 8 ustaa, u Nos Kaliku 35 etnika, na Miljevcima 70 ustakih milicionera prisilno mobiliziranih od Nijemaca za uvanje ceste Drni-Roki slap, u Trbounju 300 ustaa, u Veluiu etnici i u Razvou 40 ustaa.167 U pojedinim mjestima taj broj je oscilirao. U drugoj polovici 1944. situacija je i u neposrednoj okolici Miljevaca postajala sve sloenija, koncentracija snaga sve vea pa i pljake i teror nad stanovnitvom sve vei. Tako je oko 200 etnika iz Konjevrata i Skradina vrilo 2. VII. 1944. pretraivanje podruja izmeu ibenika i Skradina i rijeke Krke, pri emu su pljakali i zlostavljali hrvatski ivalj, posebice u Bilicama, ubivi dvojicu mjetana. Nakon nekoliko dana Nijemci su za odmazdu zbog partizanskog napada u Konjevratima objesili 8 drugova i drugarica, a zatim su i etnici iz inia 29. VII. saekali i napali troje ljudi iz Pakova sela, od kojih su ubili dvoje, dok se jedan uspio spasiti bijegom.168 Treba kazati da su se tada u okviru etnika u Skradinu nalazila etnika skupina i na podruju Miljevaca u Nos-Kaliku, drei tu uglavnom strau. S obzirom na ope prilike obavjetajni Odsjek II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH prosuivao je da politike prilike na podruju drnikog kotara zadovoljavaju. To je zato to se vei dio iteljstva nalazi u raznim ustakim postrojbama na podruju kotara, gdje su po raznim selima osnovane seoske milicije pod zapovjednitvom VII. Ustakog zdruga u Drniu, tako da seljaci sa orujem u ruci uvaju svoje domove od prepada partizana i etnika. Istodobno je na tome podruju ustaki pokret bio djelatan, a u Drniu je bila djelatna i ustaka mlade. Dio pasiviziranih pripadao je bivem HSS-u, a oni su oekivali promjenu i svoj dolazak na vlast. to se tie komunizma i partizanskog pokreta, priznato je da oni ovdje imadu meu narodom vrlo slabu ili skoro nikakovu podrku, te da se tek neznatan broj itelja nalazio u raznim partizanskim jedinicama izvan podruja drnikog kotara, u koji se katakad zalijeu iz okolnih podruja i ponovo povlae to dokazuje da nemaju podrke meu puanstvom. Istodobno se pravoslavno puanstvo listom opredijelilo za etnike te se veinom mukarci nalaze u etnikim redovima na podruju kotar Drni, i tek manji dio je otiao u umu te se nalazi u partizanskim redovima. Starokatolici iz Kriaka zbog blizine jaih okolnih etnikih organizacija opredijelili su se za etnike. etnici dijelom vre osiguranje ceste ibenik-Drni, a i ceste Drni-Knin, ali i puteva oko Skradina nasuprot Miljevcima, a i oni i njihovi simpatizeri nalaze se pod njemakom zatitom. Zbog prisutnosti jaih hrvatskih snaga smatrali
166 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja br. 59 od 11. VIII. 1944. 167 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZN-e pri Komandi kninskog podruja br. 60 od 21. VIII. 1944 OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 168 HDA, KP-311/3535 a. Izvjee Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 14. VII. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin o najnovijim dogaajima; Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Obavjetajna izvjea Odsjeka II Odjela B GRAVSIGUR-a Predsjednitvu vlade od 1129. VIII. 1944. o zlostavljanju hrvatskog ivlja po etnicima u ibenskom kraju i o etnikoj djelatnosti i zlodjelima na podruju Drnike krajine.
284
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE su da je dranje etnika na ovome podruju snoljivo, a zbog istih razloga i postupci Nijemaca su korektniji i normalniji. U politikom pogledu pravoslavno puanstvo negativno je raspoloeno prema Ustakom pokretu i N.D.H. te oekuje uzpostavu Jugoslavije.169 U mjesenom izvjeu Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 25. VIII. 1944. upuenog Okrunom komitetu KPH Knin uglavnom potvruju gornje navode.170 Tu za opinu Miljevce navode kako na njezinu podruju veina naroda je krvno vezana za ustae, ali nakon likvidiranja Oklaja narod je poeo da uvia nau snagu i interesira se sve vie za nau borbu, oituje se u tome to je milicija iz sela iritovci, Kaoine i Drinovci odloila oruje i nalazi se kod kue i nee da se odazove na poziv ustaa. To je zbog toga to su Nijemci i ustae dosta naroda internirali i objesili. Ipak to onemoguuje masovniji rad nego samo pojedinani. Pa iako tisak NOP-a dopire svugdje, ali zbog velike nepismenosti slabo se ita. Smatraju da ustae nemaju vidnijega politikog utjecaja ni kakvih slogana ve samo se slue prijetnjom i terorom, ali da zato pijuna ima dosta i nastojaemo da ih likvidiramo. Konstatiraju kako su slogani (parole) pisani na glavnim prolazima i da su dobro odjeknule meu narodom. Navode da etnici samo u Nos Kaliku dre neku strau, gdje se kad nema stranih etnika moe doi u selo u koje tisak NOP-a stalno dolazi. Od akcija navode se one Prominskoga partizanskog odreda od 20. VIII. 1944. na Plou (Miljevci) kojom prigodom je bilo zarobljeno 8 ustaa kao i jedna teka Breda, 1 pukomitraljez, laki baca municije i neto ebadi i ona 22. kolovoza na Miljevce i Razvoe kojom prigodom je dotjerano oko 340 glava blaga od kojeg je ustavljeno oko 100 glava, a drugo je vraeno naim simpatizerima uglavnom u Razvou. To blago je s nekoliko konja poslano XIX. diviziji NOVJ-a. lanovi Opinskog komiteta KPH Miljevci u tom razdoblju nisu kolektivno djelovali. Marko Gveri se nalazio na kursu, a ostala dva na miljevakom podruju, od kojih (Stipe Tomasovi) koji se nije saivio sa ivotom na terenu, obolio, a drugi (ime Ivi) uglavnom je radio na svoju ruku. Postoji i Opinsko rukovodstvo SKOJ-a za Miljevce od pet lanova (2 iz vojske i 3 iz Skojevskih grupa koje su postojale na terenu koje je poelo hvatati vezu i stvarati uporita u selima gdje ih do sada nije bilo. to se tie USAOH-a na podruju opine Miljevci navodi se da ima omladine koja simpatizira partizansku borbu i pokret, zalau se za materijalnu pomo i provoenje naih drugova iako pod tekim uvjetima i terorom. To se odnosi i na ene koje su vezane za na pokret rodbinski, ali je ipak sa njima nemogue djelovati. Ne postoji opinski NOO Miljevci ve je Marko Gveri bio predstavnik Miljevaca u Kotarskom NOO-u Drni-Promina. U iritovcima se, prema partizanskoj obavjetajnoj slubi, tada nalazilo 60 ustaa i 33 domobrana. Poetkom kolovoza 1944. bila je osnovana i Komanda mjesta Drni u sastavu: zapovjednik Boko Depina, zamjenik Jukica Brai i politiki komesar Ivan Vrekalo.
169 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Izvjee Odjela B - Odsjek II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH od 18. VIII. 1944. Predsjednitvu vlade NDH o prilikama na podruju kotara Drni. 170 HDA, KP-312/3784.
285
Miljevci 2008. Ovo je vano istaknuti jer je to utjecalo na rad komunistikih vlasti kada su uspostavljale svoju vlast na ovome podruju nakon osloboenja. Prema Obavjetajnom izvjeu Odsjeka II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH od 17. VIII. 1944. za susjedno podruje ibenskog kotara tamo je situacija bila daleko sloenija i drukija. Tu veliki broj Hrvata simpatizira sa partizanima, te na razne naine podravaju i pomau partizansku borbu, a razlog je prilina komunistika orijentacija stanovnitva za vrijeme Jugoslavije i teror talijanskih okupatora. Zato se vei dio itelja nalazio meu odmetnicima, dio je prisilno mobiliziran za vrijeme partizanske vladavine i prebaen je na otok Vis kao i Dugi otok, dok se drugi dio nalazi u umama u raznim partizanskim odredima. U vrijeme kada je pisano izvjee na podruju kotara nisu se nalazile neke jae partizanske jedinice ve samo manje partizanske skupine, koje paze na ceste (za Split, Zadar i Drni Z.D.) i vre napade na kolone. Tamonji etnici nalaze se pod zatitom Niemaca, te je i to jedan od razloga, da mnotvo svieta bjei u umu. etnika komanda nalazila se u Zablau, etnici su dobili njemake odore i predstavljali su najveu opasnost za tamonje hrvatsko puanstvo, koje ubijaju pod vidom partizana (kao primjerice don Antu Jureva i don Ivana Jureva, dvojicu najboljih sveenika), to izaziva strah ali i ogorenje naroda protiv njemakih vlasti, koje ove etnike zatiuju, oblae, hrane i naoruavaju. Zato zbog te njemakoetnike suradnje nije niti udo, da se hrvatski ivalj dri pasivno ili da simpatiziraju partizane. Inae njemake vojne vlasti postupaju u ibeniku vrlo nekorektno, a Niemci se ponaaju kao suvereni gospodari, a ne kao saveznici, zbog ega ne udi to se svatko boji vie svakoga, nego li pojedinice hrvatske oblasti. Od oruanih snaga NDH postojala je jedna manja domobranska postrojba sastavljena od domaih ljudi koja je uglavnom drala strae. Ustakom pokretu puanstvo nije bilo privreno te osim Ustakog logora u ibeniku nije se uspjelo organizirati niti jednu ustaku politiku jedinicu na podruju cijelog kotara. Na kraju smatraju da bi se dolaskom u ibenik jedne ustake prostrojbe stanje znatno popravilo.171 Oekujui mogue savezniko iskrcavanje na nau jadransku obalu vojvoda Momilo uji, zapovjednik Dinarske etnike divizije, upuuje prema ibeniku dio svojih snaga (iz I. Dalmatinskog i I. Bosanskog etnikog korpusa) kako bi doekale saveznike snage. Dana 28. VIII. 1944. odran je u itniu etniki zbor na kojem je govorio i uji. Nekoliko dana potom etnici Moseke brigade iz itnia krenuli su u operaciju prema Konjevratima i dalje prema ibeniku protiv partizana.172 Tu su s etnicima iz okolnih postrojbi poinili vie zloina tijekom rujna 1944. od kojih je posebno bolno odjeknuo u
171 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Izvjee Odjela B - Odsjek II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH od 17. VIII. 1944. Predsjednitvu vlade NDH o prilikama na podruju kotara ibenik. 172 HDA, KP-312/3626. Izvjee upueno Okrunom komitetu KPH Knin od 30. VIII. 1944. o stanju na drnikom podruju. uji je uz ostalo kazao: Naa borba je za Kralja i samostalnu Srbiju, koju emo mi sami stvoriti i svak tko nas bude ometao u stvaranju velike Srbije, mi emo da se suprostavimo i da vodimo borbu do poslednje kapi krvi... Nova vlada sastavljena u Londonu (na elu sa ubaiem Z.D.) to nije naa nego partizanska, jer su u njoj sve predstavnici partizanski. to se tie ubaia, Tita i Pavelia oni su svi jednaci i svima je isti plan stvaranje samostalne Hrvatske.
286
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE iroj okolici, pa i na Miljevcima, onaj u Biinama (12. IX.) kada su etnici ubili 26 tamonjih Hrvata (12 djece od kojih je jedno bilo staro est mjeseci, zatim 8 ena i 6 mukaraca, uglavnom staraca), navodno partizana.173 etnici su se povukli s ovoga podruja zajedno s Nijemcima od 3. do 5. XI. 1944. Od tada je cijeli ibensko-drniki kraj bio pod nadzorom partizana. Okruni komitet KPH Knin u dopisu Kotarskom komitetu KPH Drni-Promina od 29. VIII. 1944. trai da se na okrunu konferenciju NOF-a poimenino pozovu, uz ostale, i Marko Kozi i Marko Gveri.174 Ista je odrana 11. IX. 1944. u Erveniku, i na njoj je izabran Okruni odbor JNOF-a Knin od 44 lana, od kojih su njih ak 34 bili lanovi KPH, a meu izabranima nalazio se i tadanji miljevaki upnik fra Ivan Tomaevi (bivi narodni poslanik s liste JNS-a), koji je tada prebjegao u partizane i bio izabran i za delegata kninskog okruga za Zemaljski odbor JNOF-a Hrvatske. Od partizanskih akcija navodi se ona nou 6./7. IX. 1941. dviju eta Prominskoga partizanskog odreda na ustaki bunker na Rokom slapu gdje je, prema njihovu izvjeu, bilo ubijeno 9 ustaa, zarobljeno 6 puaka, jedan teki mitraljez i jedan pukomitraljez te 1000 metaka i oprema.175 Dok Kotarski komitet KPH Drni-Promina 27. X. 1944. izvjeuje Okruni komitet KPH Knin kako su ustae ubili imu Lovria, predsjednika Mjesnog NOO-a iritovci i Antu Lovria.176 U izvjeu Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 22. IX. 1944. o politikoj situaciji nakon akcije, pljaki i zloina oko 3000 etnika u Promini, te smjetaja posade od 150 ustaa i 50 Nijemaca u Oklaj, ime je tu trenutno onemogueno politiko djelovanje, za Miljevce se navodi kako ima uvjeta za mobilizaciju. Meutim, istiu kako su Miljevani veliki lokal patriote i ele da stvore zasebnu Miljevaku jedinicu, to bi im trebalo omoguiti te trae da tamo doe partizanski potporunik Mile Lovri, koji uiva ovdje veliki autoritet te bi i mobilizacija u partizane bila mnogo uspjenija.177 Iz mjesenog izvjea Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 13. X. 1944. vidi se da NOP na podruju Miljevaca nije se mogao pohvaliti nekim uspjesima. Tako je predloeno Okrunom komitetu KPH Knin da se Opinski komitet KPH Miljevci rasformira, jer je bolesni lan prebaen na Vis i na miljevakoj opini na kojoj nema nijedne partijske jedinice ostao samo Marko Gveri, koji bi se s Markom Koziem prikljuio prominskoj eliji KPH Podi, i ostao u Kotarskom NOO-u. Na podruju miljevake opine uspjelo se osnovati tek tri
173 Z. Dizdar-M. Sobolevski, n. dj., str. 655. Tu su navedena i imena i prezimena tih etnikih rtava. 174 HDA, KP-312/3620. 175 HDA, KP-312/3631. Izvjee Partijskog rukovodstva Prominskoga partizanskog odreda od 7. IX. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin. 176 HDA, KP-312/3672. 177 HDA, KP-312/3636. O toj etnikoj akciji opirnije vidi: Z. Dizdar, etniki zloini u Promini , n. dj., str. 24-25. Mnogi ljudi su traili spas u dolini Krke te preko Krke u Bukovici, odakle je skupina od oko 230 Prominaca, veinom ena i djece prebaena u Primorje i zavrila u egipatskom El Shattu, meu kojima je bilo 8 izbjeglica iz iritovaca, odakle su se vratili kuama tek nakon zavretka rata.
287
Miljevci 2008. simpatizerska kruoka od osam lanova, a djelovalo je i Opinsko rukovodstvo SKOJ-a Miljevci s tri aktiva od ukupno 14 lanova.178 Akcijama partizana u istonom dijelu drnikog kotara i njihovim prodorom u Petrovo polje iz kojeg su se povukli, poveao se broj aktivista partizanskog pokreta na tome podruju tako da je 8. X. 1944. osnovan i Drniki NOP odred od tri partizanske ete. Istodobno imamo nove etnike upade, pljake i zloine u Promini kojima, prema miljenju Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 8. X. 1944., nastoje narod zaplaiti, gospodarski ga otetiti, a sebe ojaati.179 U tom politikom izvjeu se navodi kako posebno veliki utjecaj etnici imaju u Veluiu. Zatim da su ustae u Trbounju protjerali i opljakali obitelji partizana (kao npr. obitelj Marin), a to je uplailo Miljevane, koji se boje represalija, iako se tamonji narod sve vie opredjeljuje za na pokret. Zato konstatiraju da ih se nee moi mobilizirati na dobrovoljnoj bazi ve jedino partizanskom vojskom gdje bi se moglo pokupiti od 80 do 100 ljudi od 17 do 30 godina. No, ni ustae nisu mirovali te su i oni mobilizirali Miljevane u svoje redove te su ti novomobilizirani ustae na zboru u iritovcima 15. X. 1944. poloili prisegu uz prigodne govore. Istodobno je OZNA pri Komandi podruja Knin prikupljala podatke i karakteristike o licima iz miljevakih sela.180 No, situacija na okolnim podrujima primorala je Nijemce i njihove suradnike na povlaenja pred snagama NOP-a i s ovoga podruja gdje su posebno bila izraena vea oruana sueljavanja, ali i stradanja stanovnitva sve do 3. XI. 1944. Naime, tada se Nijemci (Borbena grupa Allermann od etiri bataljuna, jedna eta, etiri baterije), etnici (Prvoga dalmatinskog i Prvoga bosanskoga etnikog korpusa) te manji broj pripadnika oruanih snaga i vlasti NDH, povlae iz ibenika prema Drniu uz stalne borbe s partizanskim postrojbama, koje su im uz prometnicu Lozovac-Konjevrate-itni nanijele vrlo teke gubitke. Ove snage nou 4./5. XI. 1944. naputaju i Drni u koji ulaze partizanske postrojbe Jedanaeste dalmatinske brigade, Drnikog i Mosorskog NOP odreda. Tako je i cijelo podruje Drnia dolo pod nadzor komunistikih partizanskih postrojbi, koje uz nastavak borbenih djelovanja prema Kninu i dalje, odmah nastoje uspostaviti svoju vlast, ukljuujui i prostor miljevake upe gdje je dotad nisu imali, ne birajui pritom sredstva. Tako su se i Miljevci nali osloboeni. Bio je to poetak krvave komunistike strahovlade koju je vie od 100 Miljevana Hrvata platilo ivotom uglavnom bez suda i krivnje, a na podruju Drnike krajine njih vie od tisuu. Komunisti od poetka studenoga 1944. nastoje uspostaviti osnovne
178 HDA, KP-312/3656. 179 HDA, KP-312/3647. 180 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja br. 97 od 20. X. 1944. OZNI za oblast VIII. korpusa. O govornicima na tom ustakom zboru u iritovcima novomobiliziranim i prisegnutim ustaama Miljevanima govorili su: ustaki sveenik (fratar) fra Boo Vukdelija koji je meu ostalim kazao: Ustae ne bojte se nikoga, naa pobjeda je sigurna. Iza njega je govorio ustaki ocir isto samo nadodao da e rat potrajati jo najmanje 5 god. Govorio jo jedan fratar sa Visovca najvie se osvrnuo i napao fra Ivana Tomasovia koji se nalazi u redovima NOV i proglasio ga ludim, tj. da nije vie katoliki sveenik. Zatim govorio njem. porunik isto ponovio borie se protiv partizana i da e im pomoi.. Dalje se konstatira da je na zboru bilo malo civ. naroda, te obavjetava da alju karakteristike za sela Bogeti, Kaoine, Karali i Biskupija, te popis lica iseljenih u Slavoniju sa op. Miljevci.
288
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE instrumente svoje vlasti u Drniu i na podruju opine Miljevci (koju su osnovali 9. XI. 1944.) i drnikog kotara u cjelini te uvrstiti svoju vlast, obraunavajui se pritom sa zaostalim skupinama ustaa i etnika, ali i svim drugim stvarnim ili potencijalnim politikim protivnicima, koje jednostvano prozivaju banditima, suradnicima okupatora ili narodnim izdajicama i uglavnom bez ikakve posebno dokazane krivnje i bez redovitog normalnog suenja likvidiraju. OZNA pri komandi podruja Knin se odmah dala na posao. U njezinu izvjeu od 9. XI. 1944. navodi se i sljedee: Na centar nalazi se u Drniu. Hapenja su izvrena u samom Drniu, djelomino u okolici. Uspostavili smo logor. Tokom dananjega dana logor e biti prilino oien, tj. jedan dio emo poslati u operativne jedinice, jedan dio civila pustiti kui, a ostali dio e /biti/ zadran, uz napomenu da je u samom Drniu i okolici hapsio svatko na svoju ruku.181 O tome nas ilustrativno izvjeuje Kotarski komitet KPH Drni. Tadanji drniki kotar komunisti su podijelili u etiri opine: Drni, Miljevce, Prominu i Zagoru. U sastavu opine Miljevaci nalazila su se sela: Bogeti, Britane, Drinovci, Kaoine, Karali, Klju, Nos Kalik i iritovci. Tako se politikom izvjeu KK KPH Drni za razdoblje od 8. X. do 23. XI. 1944. navodi da se osloboenjem naeg kotara politika situacija naglo popravila, istiui kako je narod bio oduevljen naom vojskom i njezinom opremom kao i ponaanjem. No, iz daljeg navoda se vidi da je to bio samo privid i da to nije bilo ba tako. U njemu pie: Narod cjelog kotara, osim Optine Promina, jako je uplaen naroito poslije strijeljanja onih bandita. ak pronose vijesti da mi sve Hrvate streljamo, a ne Srbe i da su sve na vlasti Srbi. Radi pojanjenja rije je o strijeljanju u Badnju koje su komunisti izveli 18./19. XI. 1944. nou 23 osuenih Drniana, uglavnom uglednih Hrvata, meu kojima i fra arka Careva, drnikog upnika, o emu je 29. XI. izvijestila Slobodna Dalmacija donosei njihova imena.182 Dalje KK KPH Drni navodi da su se pojavili piljari, a za opinu Miljevci navodi se da je tamonji narod oduevljen naim pobjedama, te su navodno i oni koji su bili mali pijunii danas vrsto uz na pokeret i sve to im se trai daju i veselo se odazivlju na sjela i zborove, ali da smatraju da Maek nije kriv i da e se vratiti kralj. Konstatiraju da odbori JNOF-a nisu jo osnovani u svim miljevakim selima, da je u Drniu odran kotarski zbor s oko pet-est tisua nazonih i u Miljevcima (opinski) s oko 1700 nazonih te da se provodi mobilizacija na dobrovoljni nain kojoj je s miljevake opine mobilizirano 230 ljudi u partizansku vojsku, dok je s podruja drnikog kotara bilo tada mobilizirano jo 1300 ljudi.183 Taj broj se tijekom prosinca poveao na oko 2200 mobiliziranih na podruju drnikog kotara, te je ostalo jo oko 300 ljudi za mobilizaciju. Pritom se naglaava kako su se sela Miljevci koji su bili vie naklonjeni ustaama odazvali 100% na poziv u NOV, da
181 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 20. VII. 1944. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 182 A. avka, n. dj., str. 78-80 i 85. 183 HDA, KP-312/3692. Politiko izvjee Kotarskog komiteta KPH Drni od 23. XI. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin za razdoblje od 8. X. do 23. XI. 1944. Izvjee je potpisao Mirko Lonar, Srbin. Vidi: Slobodna Dalmacija, Split, 25. XI. 1944. gdje se istie veliki odziv u NOV na podruju Drnia i A. avka, n. dj, str. 82.
289
Miljevci 2008. katoliki sveenici na kotaru ne dolaze do izraaja te da se jedino moe zapaziti da je fra Ivan Tomasovi prepreden i da je ostao stari jugo-nacionalist.184 Ovi mobilizirani, esto bez ikakve vojnike obuke, bili su upueni u prve borbene redove te su mnogi poginuli tijekom kninske, bihake i drugih zavrnih operacija Jugoslavenske armije od XI. mjeseca 1944. do V. mjeseca 1945. godine. No, ve prema izvjeu KK KPH Drni od 21. XII. 1944. politika situacija se bitno promijenila, tako da je nestalo svakog oduevljenja te se osjea kod naroda jaka razoaranost. Odmah se daju i neki od razloga: Mobilisanjem velikog broja sa naeg kotara i uzimanjem hrane od naroda, narod je poeo da negoduje a nepravilan rad pojedinih odbornika jo pogorava stanje, zatim negodovanje radi nekih tipova koji jo etaju (dalje se navode etniki zapovjednici i neki od voa /Kriki, Pokrajac, Rebreek, Pavle Ceni i pop Sunajko/ - Z.D.), naroito se to primjeuje kod hrvatskih masa koje govore da mi Srbe neemo da zatvaramo ni da streljamo, te da Hrvate nema tko da zatiti. Konstatiraju da politika situacija na podruju opine Miljevci u zadnje vrijeme se pogorala iako su u svim selima izabrani odbori JNOF-a i Opinski odbor JNOF-a Miljevca. Za razliku od prije danas narod ako se neto od njega trai plae i kuka, ali iskazuje i pojedinanu spremnost za otpor tako da je neki ovjek ekao druga Lovria cijelu no u zasjedi. Dalje se navodi: Narod jo ne vjeruje u krivnju Maeka i puno negoduje radi Pavla Cenia i popa Sunajka ak govori da fratar Berkovi nije nikoga ubio ni opljaka, a da je Sunajko dolazio u akciju u hrvatska sela i govore da njih Hrvate nema niko da zatiti. Konstatira se da je na kotaru skoro sve mobilizirano dok preostale poneke kupimo s pozivima i sa patrolama i brzo e biti sve mobilizirano. Radi jae politike aktivnosti u Miljevcima je bilo odrano est sijela s ukupno oko 400 nazonih. Posebno se nastoji okupiti, pridobiti i aktivirati omladinu Miljevaca.185 Tako je u 1945. bilo mobilizirano u postrojbe JA jo 64 ljudi. Uhienja pa i strijeljanja od strane komunista se nastavljaju pa je 27. XII. 1944. u Drniu strijeljano jedanaest ljudi, meu kojima i fra Jozo Jerkovi. Prema podacima Okrunog komiteta KPH Knin od 24. I. 1945. s vojvodom M. ujiem otilo je s podruja toga okruga oko 1500 ljudi, a s ustaama oko 1000, a na okrugu je kroz mobilne popise Komande podruja Knin prolo 3338 ljudi. Tu se konstatira kako Hrvati ne osjeaju mrnju prema ustaama kao ni Srbi prema etnicima, te da kod mnogih Srba, zahvaljujui zaostacima ovinistike velikosrpske propagande, jo vlada nepovjerenje i mrnja prema federalnoj Hrvatskoj kao i prema Hrvatima uopte, napominjui kako se skupine etnika skrivaju oko Dinare, Kozjaka, Promine, Svilaje ili u pojedinim selima koje mi nazivamo piljarima.186 Poetkom 1945. komunisti poinju osnivati stalnu lokalnu vlast. Tako je odrana kotarska konferencija KPH Drni na kojoj je izabran novi Ko184 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 31. XII. 1944. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 185 HDA, KP-312/3723. Politiko izvjee Kotarskog komiteta KPH Drni od 21. XII. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin za razdoblje od 23. XI. do 21. XII. 1944. godine 186 HDA, KP-298/1003. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 24. I. 1945. upueno Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju.
290
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE tarski komitet KPH Drni.187 Tako su 18. II. 1945. provedeni izbori za mjesne NOO-e na podruju kninskog okruga pa tako i drnikog kotara te za Opinski NOO Miljevci (na ijem je elu do tada bio predsjednik Ante Deronja, kojemu su zamjerali odreene nepravilnosti u radu), a na kojima su pravo glasa imale i ene. Na podruju opine Miljevci tada su bili Mjesni NOO Drinovci (koji je obuhvaao Drinovce, Klju i Nos Kalik) i Mjesni NOO iritovci (koji je obuhvaao Bogeti, Britane, Kaoine, Karali, iritovce i otok Visovac / fr. samostan/). Navodno je tada na izborima glasovalo 93,83 posto glasaa. Istodobno je bio i izbor za Kotarski odbor JNOF-a Drni u inji su Izvrni odbor kao odbornici Miljevaca izabrani Mile Lovri i Joso Ivi, dok su u Plenum iz miljevakih sela bili izabrani: Stipe Vlaji i Lovre Kulii Kaoine, imun Kozi p. Ivana i Stipe Malenica Pakin Drinovci, Niko Gali Bogeti, Petar Skoi Nos Kalik i Petar Skelin Karali.188 Tada je ponovno zapoeo s radom rudnik u iritovcima, koji je bio u vrlo loem stanju sa 102 zaposlena radnika. Nadglednik rudnika bio je Boo Odak, a komesar Marko Gveri. Radnici su, iako u vrlo tekim uvjetima, postizali dobre rezultate u radu. Tako su npr. u veljai 1945. proizveli 427,88 tona, a u oujku 837 tona ugljena.189 Istodobno su uslijedila gotovo svakodnevna uhienja na terenu pojedinih ljudi ili skupina. Do sredine svibnja 1945. i svretka rata u Miljevcima je bio odran jedan vei zbor i nekoliko sastanaka. Na podruju drnikog kotara 8. V. 1945. bilo je 140 lanova KPH (82 Hrvata i 58 Srba, 75 seljaka, 48 radnika, 9 intelektualaca, 6 namjetenika i 2 obrtnika) koji su u osnovi imali sve instrumente vlasti u svojim rukama.190 Taj broj lanova je do 15. svibnja 1945. porastao na 175 lanova KPH na podruju drnikog kotara (93 Hrvata i 82 Srba, od kojih je bilo 104 radnika i 71 seljak). Tada su na podruju Miljevaca postojale dvije organizacije KPH sa ukupno 22 lana KPH . Jedna koja je obuhvaala opinu Miljevce imala je 15 lanova, od kojih su 13 bili seljaci i 3 radnici, te 13 Hrvati i 2 Srbi. i druga u Rudniku-iritovci od 7 lanova KPH, radnika Hrvata.191 Tijekom rata, prema komunistikim podacima, s podruja drnikoga kotara sudjelovalo je u NOB-u 2119 boraca (1941. 52; 1942. 142; 1943. 379; 1944.
187 HDA, KP-298/1019. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 23. II. 1945. upueno Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju. U KK KPH Drni bili su izabrani: Mirko Jeli, politiki sekretar, Dane Cvjetkovi, organizacijski sekretar te lanovi: Markia Pokrovac, Ilija Medi, Mile Lovri, Dane Crnevi i Mileva Kutlaa koja je i sekretar KK SKOJ-a Drni. 188 HDA, KP-298/1019. i KP-298/1036. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 28. III. 1945. upueno Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju. Tu je naveden i podatak o zavretku izbora 1. III. i postotku od 93,71% glasaa, ali se istike kako to nije mjerilo raspoloenja naroda ve planskog rada i straha ako se ne izau. Zatim se govori o aktivnosti piljara koji su osnovali jedan Letei vod za uznemiravanje te se istie kako je ve zavrena izgradnja logora i odmah emo otpoeti sa odstranjivanjem sumnjivih, a suenjem onih za koje je dokazano da su ih pomagali te o neprijateljskoj djelatnosti fratara koji su u Drniu pokuali osnovati neki pjevaki hor to su vlasti zabranile. O izborima vidi i: A. avka, n. dj., str. 168-169 i 174-176. 189 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 28. II., 18. i 29. III. 1945. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 190 HDA, KP-298/1066. Izvjee novosnovanog Okrunog komiteta KPH ibenik (od prijanjih OK KPH ibenik i Knin) od 8. V. 1945. Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju. 191 HDA, Fond: MG - ibenik 41/X, 12. Pregled stanja i razvoja organizacija Saveza komunista na podruju administrativnog kotara ibenik za razdoblje od 1937. do 1957. godine.
291
Miljevci 2008. 1482 i 1945. 64), od kojih je njih 749 poginulo, a istodobno je 277 osoba stradalo kao rtve faistikog terora.192 Dio njih je bio s podruja miljevake upe, veinom mobiliziran 1944. i stradao u zavrnim operacijama krajem 1944. i do svibnja 1945., a dio u porau od 1945. do 1948., dok su rtve rata uglavnom stradale od Nijemaca, Talijana, ustaa i etnika. No, tu nisu navedene rtve partizana i partizanskih komunistikih vlasti tijekom rata i u porau koje brojem viestruko premauju navedene FT, a to pokazuju i najnoviji objavljeni podaci te podaci sa ovoga skupa, kojih je ukupno zajedno bilo 212.193 Tako su npr. oznai u kasnu jesen 1944. samo u jednom danu uhitili u Miljevcima 74 ljudi (mukaraca i ena) strapali ih u kamion, odveli u Ervenik i na tamonjem groblju kod katolike crkve pobili bez ikakvog suda.194 Dio onih koji su zarobljeni tijekom zavrnih operacija s ovoga drnikog podruja dospio je u zarobljeniki logor Komande - podruje Knin, koji je bio svojevrsno muilite i gdje im se gubi svaki trag.195 Pojedince su likvidirali i u porau, a posljednju trojicu Miljevana 1947./48. Sve to e odrediti odnos veine Miljevana prema novim komunistikim vlastima i ostaviti trajne posljedice. f ) upa Miljevci u razdoblju komunistike FNR Jugoslavije (1945. - 1950.) Nakon zavretka rata u svibnju 1945. komunisti su nastavili s progonima, kaznama i strijeljanjima mnogih stanovnika s podruja miljevake upe i ostale Drnike krajine te uvrivanjem svoje vlasti. Na udaru su se nali svi oni zarobljenici koji su se pred komunistima i partizanima povlaili na zapad i sjever,
192 M. Lonar I. Brai, n. dj., str. 681. Oni donose samo brojani iskaz. HDA, ZKRZ Zh, Drni, Popis rtava (abecednim redom s podruja tadanjeg kotara), kut. 640. Prema tome prvome nepotpunom poimeninom popisu iz 1945./46. evidentirano je bilo na podruju drnikog kotara 195. FT koje su stradale i to: njih 85 od etnika, 59 od ustaa, 36 od Talijana i 15 od Nijemaca, a prema nacionalnoj pripadnosti 124 su bili Hrvati, 70 Srbi i 1 idov. Na podruju grada ibenika u partizanskim postrojbama bilo je 3500 boraca od kojih ih je poginulo tijekom rata njih 750 (G. Lambaa, n. dj., str. 552.). 193 Dr. fra Petar Bezina, upljani upa povjerenih Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja rtve rata 1941.-1945. i 1990.-1995., Split, 2003., str, 906-913. Tu je dan nepotpuni poimenini popis rtava miljevake upe po mjestima, s osnovnim podacima o rtvama je sljedei: Bogatii 5, Britani 18, Drinovci 64, Kaoine 22, Karalii 13, Klju 30 i iritovci 36 rtava ili ukupno 188 rtava. Od toga 84 ih je stradalo kao ustae, 36 kao partizani, 22 kao domobrani i ostalih 48 uglavnom kao civili. Ilustrativne su godine stradanja. Tako su 1943. stradala 4 partizana; 1944. -12 i 1945. - 19 stradalih partizana. Uglavnom su stradali u borbi protiv Talijana i Nijemaca, etnika i oruanih snaga NDH, i to nakon to su unovaeni 1944., kao i nekolicina civila. to se tie stradanja ustaa jedan je poginuo 1942., 2 na prijelazu 1942./1943., 13 tijekom 1943., 24 tijekom 1944., 1 izmeu 1944./1945., 53 tijekom 1945. i trojica 1947./48. Od domobrana isti su stradali 1943. 3, 1944. - 9; 1945. - 6 i tijekom rata (uglavnom 1944.45.) 4. Od civila 1942.43. stradao je jedan civil, 1943. - 4, 1944. njih 29 i 1945. dvojica. Uglavnom su gotovo svi stradali od partizana i njihovih vlasti. Najnoviji podaci pokazuju da je taj broj vei i trenutno iznosi 212 rtava za koje postoje osobni podaci. Vidi rad fra arka Maretia: rtve II. svjetskog rata na Miljevcima u ovome zborniku.. 194 Fra Celestin Belamari, n. dj., str. 8. Fra Celestin tako navodi: im su partizani preuzeli vlast, po selima bi nou kruila crna marica i skupljala ljude, a zatim ih odvodila u Drni i ibenik ili u druga mjesta. Potom bi im se izgubio svaki trag. 195 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 31. XII. 1944. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. O logoru u izvjeu se kae sljedee: Zarobljeniki logor pod Komandom ovog podruja ispod svake je kritike u kojem nema nikakvog reda vie izgleda na muilite nego na logor. Zarobljenici nemaju pokrivaa za spavanje nemaju vatre, sobe su strano neiste i zaguljive, zarobljenici se ne peru niti umivaju, bolesni se ne odvajaju od zdravih, itd. Logor kakav sada izgleda uope nije za ljude. Na sve ovo mi smo uoavali Komandu podruja i prema istom nije nita poduzela da bi se ovo popravilo. Miljenja smo da bi vie trebalo o ovome povesti rauna kako bi se mogla pravilnije iskoristiti radna snaga zarobljenika za obnovu nae zemlje, a u sluaju nadolaska neke Saveznike komisije ostavilo bi lo utisak i dojam o nama kao barbarima.
292
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE te na tome putu bili zarobljeni ili su se kod Bleiburga i unutranjosti Austrije predali Britanicima i od njih na prijevaru izrueni partizanima, odakle kreu na svoje krine puteve do logora, a mnogi i do stratita irom tadanje komunistike Jugoslavije. Oni koji su doli do svoga kraja kui tu su odmah doli pod udar komunistike drnike i ibenske OZNE odnosno Udbe. Na udaru su se nale i one skupine ljudi koji nisu vjerovali komunistikim amnestijama te su se skrivali po raznim piljama, jamama, umama i osamljenim mjestima, najee u blizini svojih sela i kua, prozvani piljarima i kriarima. Sve njih je ekala smrt ili dugogodinja robija. Suenja ako su se i odravala bila su samo farsa, jer su sudovi provodili ono to su komunistika rukovodstva bila odluivala. Narodna milicija je kruila po selima i uhiivala ljude, a neki su bili strijeljani, kao ona skupina u Drniu sredinom prosinca 1945. godine.196 Tijekom 1946. situacija se i pogorala na podruju miljevake upe. To je vrijeme ope hajke na Katoliku crkvu i njezine sveenike pa tako i na ovome drnikom podruju gdje partijsko rukovodstvo, pored strijeljanja drnikih upnika fra arka Careva (18. XI. 1944.) i fra Joze Jerkovia, njegova nasljednika (27. XII. 1944.) te ubijanja i bacanja u Mratovsku jamu nekoliko franjevakih sveenika i asnih sestara (u veljai 1945.), poduzima tada niz mjera radi neutraliziranja njihova rada uhienjima pa i likvidacijama nekih od njih, ukljuujui tu i sveenike roene u Miljevcima. Izuzetak je tadanji miljevaki upnik fra Ivan Tomasovi, njihov suradnik od poetka 1943., a potom 1944. u partizanima, za kojega su navodno kriari na sastanku u Miljevcima odluili da ga likvidiraju. Tako je 1946. od komunista bio ubijen fra Pako Bai ml. upnik u Mirloviu (8. II.), a fra Mirko Validi, prominski upnik kamenovan u Oklaju (18. II., i na sreu preivio).197 Ovi zloini imali su za komuniste vrlo negativne politike posljedice meu stanovnitvom jer se javno pokazalo da iza njih stoji drniko rukovodstvo KPH. Istodobno samostanu Visovac oduzeta je zemlja, te je na ime poreza bio potpuno orobljen te fratri nisu imali to jesti, ali su tada pritekli u pomo miljevaki seljaci preplivavali Krku i donosili im jesti. Potom je bio uhien i provincijal dr. fra Petar Grabi te osuen 1947. na 14 godina robije koju je izdravao u Staroj Gradiki, a bilo je utamnieno jo 10 franjevakih sveenika iz visovakog okruja te osueno na zatvor i robiju. Da bi to opravdali, uslijedile su promidbene pripreme i prijetnje te se nastojalo sveenike povezati sa piljarima - kriarima i optuiti ih za neke njihove akcije.198 Takvim
196 O tome vidi opirnije u knjizi A. avke, n. dj., str. 90-260. 197 Opirnije o tome vidi: Dr. fra Petar Bezina, Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja rtve rata 1942.-1948., Split, 1995., str. 169.174. A o pokuaju ubojstva moga ujca fra Mirka Validia, prominskoga upnika, kamenovanjem, koji je preivio i nadivio sve svoje ubojice vidi: Zdravko Dizdar i suradnici, ivotni miljokazi Mirka Validia elkanovia prominjskog knjievnika i kamenovanog upnika, Pazin, 1996. 198 Tako npr. zagrebaki Vjesnik, u biti glasilo KPH, 23. II. 1946. povodom nekih akcija piljarske skupine Ivana Hristia iz Drnia, koji su navodno iz Rupa uz pomo franjevaca na Visovcu organizirali sastanak na Miljevcima (ne navodei gdje i kod koga je sastanak odran, jer prema podacima OZNE na Miljevcima nije bilo piljara) na kojem su navodno donijeli odluku da se likvidira tajnik Kotarskog NOO-a Drni, ef OZNE za Dalmaciju i fra Ivan Tomasovi, donosi hukaki lanak Fratri samostana u Visovcu i upnik u Kninu aktivni pomagai ustakih zloinaca i duhovni voe kriara, traei njihovu tobonju odgovornost pred narodnim sudovima (str. 4.). Kako
293
Miljevci 2008. terorom i zloinima htjelo se Miljevane upokoriti da prihvate novu vlast, ali im oni to zbog navedenih zloina na brojnim nevinim ljudima nikada nisu mogli zaboraviti. Komunisti su bili raunali da e uklanjanjem upnika te uhienjima i osudama visovakih fratara, glavnih duhovnih i nacionalnih autoriteta na tome podruju, moi daleko lake provoditi svoje daljnje planirane akcije, kao to su primjerice bile ustroj zemljoradnikih zadruga, tjeranje na dobrovoljne radove omladinaca, posebice na izgradnju Omladinske pruge Brko-Banovii, zatim uzimanje gotovo svega pod izlikom vikova proizvodnje, a to je ljude dovodilo u oaj, neimatinu i glad, te iseljavanje s ovoga podruja u gradove i druge krajeve. Sada je komunistima bio otvoren put za njihove daljnje akcije protiv tamonjeg stanovnitva. Tijekom 1947. samo se na ovome podruju nastavljaju zapoeti procesi. ak i pojedini aktivisti tadanje vlasti, kao primjerice Nikola Adija, evidentiraju u svojim zabiljekama grubu komunistiku diktaturu.199 Tako Adija konstatira da meu narodom svakim danom raste neraspoloenje, sve vea potitenost nad brigom za sutranjicu, ali i nezadovoljstvo poto se od njega trai nemogunost, a najvie na nain na koji se opravdavaju takva traenja. Seoski odbori koji su veinom postavljeni i bez volje naroda ine velike nepravilnosti u odreivanju vikova ita, a oni koji ne mogu izvriti takve zahtjeve bivaju osjetljivo kanjeni. Seljak ni vinom ne moe raspolagati ve ga mora da predaje zadrugama, pa se zato sve vie prestaje baviti vinogradarstvom. Isto tako se porez od naroda utjeruje bez ikakva obzira, ne pitajui mogu li ljudi platiti ve samo mora platiti. Ljudi se kanjavaju za pjevanje hrvatskih pjesama iako iste nisu zabranjene te se N. Adija pita: Jel mi ivimo u dravi Hrvatskoj?. Tada su odrani izbori za mjesne i opinske, a neto kasnije i za kotarske delegate na podruju drnikog kotara koji nisu zadovoljili jer uza svu preporuku, uza svu agitaciju, uza sva pozivanja, obeanja i markiranja ima sela koja nisu glasovala ni 40 %. Tako je bilo i na Miljevcima. No, opet su izabrani samo predloeni kandidati Kotarskog komiteta KPH Drni. Kako N. Adija dalje biljei, sami seljaci su najbolje ocijenili izbore: Mi smo glasovali, ali nismo birali, jer za onakve za koje smo morali glasovati, mi ne bi nikad birali, jer to nisu ni najaktivniji, ni najpoteniji, ni najsposobniji, nego protivno, od gorih najgori. Naime, hrvatski seljak osjea da nije slobodan, te se nekako osjea zapostavljen pred Srbinom, da Srbi vode glavnu rije, da su prvi na svim poloajima. Kod proslava 1. svibnja 1947. N. Adija zamjeuje da su se na svim dravnim ustanovama vijale samo zastave jugoslav. odnosno zajednice, dok nije bilo zapaziti nigdje dravnu zastavu federalne N.R.H.. Kada se jedan seljak na kotaru potuio tajniku da je to diktatura i da oni dre narod u strahu pod terorom dobio je odgovor pa da, drimo jer hoemo da drimo u uzdama, i jo
je to izgledalo opisao je jedan od tada osuenih fratara s drnikog podruja fra Julijan Ramljak, u knjizi Neastiva urota zapisi o hapenju i tamnovanju, Visovac, 1994. koji je u Staroj Gradiki proveo na robiji od 1947. do 1962. godine. 199 A. avka, n. dj., str. 167-256. avka tu prenosi dio kronike Nine Adije od 1. II. 1945. do 5. II. 1950. iz koje se kronoloki prate akcije komunistikih vlasti na podruju drnikoga kotara u tome razdoblju, koje vrlo ilustrativno pokazuju tadanji totalitarni sustav te vlasti.
294
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE vie emo stiskati, jer trebaju da jo vieg straha od nas imadu.200 Tako je doista i bilo. U lipnju je izvren izbor novog rukovodstva drnikog kotara te su dvojica Miljevana dobila glavne funkcije. Naime, za novog predsjednika drnikog kotara izabran je Mate Ivi Nogavica , nepismen seljak, a za tajnika kotara Mile Lovri, po zanimanju pekar. U listopadu M. Lovri je postao predsjednik kotara, a M. Ivi proelnik nancija.201 Tada u listopadu uslijedila su razna uhienja seljaka Miljevaca u svezi kriara. U prosincu te 1947. u Drniu je odrano suenje fra Julijanu Ramljaku, jedinom preostalom fratru u Drniu, i sedmorici ljudi zbog veza s kriarima koje je prema Adiji bilo pristrano, sa ve donesenom presudom, da materijalnog dokaza krivice nije bilo. No, ipak je fra Julijan osuen na osam godina prisilnog rada, a ostali s neto niim kaznama. Po izreenoj presudi neki osobito enske izrazili su svoje negodovanje radi tako teke kazne radi ega je bilo uhapeno nekih 50 osoba navodi dalje Adija.202 Iako se 1948. vanjskopolitika situacija bitno promijenila, zbog rezolucije Informbiroa, kojom se odnos SSSR-a i ostalih socijalistikih zemalja istonog bloka prema Jugoslaviji potpuno promijenio tako da je prijetio i napad na nju, ipak unutarnja situacija nije se bila bitnije pormijenila. Tijekom te godine najzaposlenija je bila Udba koja svako malo krui po drnikim selima i pod raznim izgovorima uhiuje tamonje seljake. Tako je prema N. Adiji bilo u veljai 1948. kada Crna Marica drnike Udbe svake veeri kad smrkne ode po selima i kako kau, po noi dovodi razna lica pod sumnju u vezi sa piljarima. Isto je bilo i u travnju te u lipnju 1948. Uhienici su bili smjeteni u uasne elije, te su bili strano mueni na razne naine tako da je bilo i onih koji za osloboditi se od muenja kau i ono to jest i nije ili potvrde ono to eli istraga navodi Adija. U proljee bio je prisilan otkup mesa te su seljacima oduzimane najbolje i najmlae ovce i krave, ime seljak ostaje bez najboljeg rasploda, te i stoarstvo polako propada.203 Prema popisu stanovnitva 15. III. 1948. na podruju Miljevaca bilo je 559 domainstava i 3233 stanovnika i to na podruju Mjesnog NOO-a Drinovci bila su 202 domainstva i 1139 stanovnika (i to: Drinovci 98 domainstava i 553 stanovnika, Klju 62 doma. i 336 stan. i Nos Kalik 42 doma. i 250 stanovnika) i Mjesnog NOO-a iritovci bilo je 357 domainstava i 2094 stanovnika (i to: Bogeti 41 domainstvo i 259 stanovnika, Britane 106 domainstava i 616 stanovnika, Kaoine 78 domainstava i 518 stanovnika, Karali 39 domainstava i 186 stanovnika, iritovci 92 domainstva i 495 stanovnika i Visovac, otoi-samostan 1 domainstvo i 20 stanovnika).204 Po200 Isto, str. 184-189. 201 Isto, str. 195-196. 202 Isto, str. 198. Opirnije o fra Julijanovom uhienju, tijeku istrage, suenju te robijanju vidi navedenu knjigu fra Julijana Ramljaka: Neastiva urota, Visovac, 1994. Fra Julijanu ni krivu ni dunu kazna je kasnije poveana na 18 godina, od kojih je odrobijao 15 godina. 203 A. avka, n. dj., str. 199.-220. 204 Administrativno-teritorijalna podjela i imenik naseljenih mjesta NR Hrvatske stanje 1. V. 1951., Statistiki ured NR Hrvatske, Zagreb, 1951., 23-24. (Kotar Drni popis od 15. III. 1948.). Taj broj je do 1954. neto porastao pa su Miljevci imali 586 domainstava i 3355 stanovnika
295
Miljevci 2008. daci pokazuju da su se komunisti na Miljevcima mogli osloniti tek na manju skupinu svojih lanova i njihovih suradnika i simpatizera. Tako su 21. VII. 1948. na Miljevcima bile samo dvije organizacije KPH s ukupno 36 lanova. I to jedna u iritovcima zajednika za est sela od 27 lanova (1 radnik 18 seljaka i 8 ostalih, od kojih 26 Hrvata i 1 Srbin) i druga u Drinovcima (s Nos Kalikom) od 9 lanova KPH (2 radnika i 7 seljaka, 5 Hrvata i 4 Srbina).205 Tijekom 1949. bili su izbori za AF, ali opet onako ako je KK KPH Drni htio da se za predsjednicu izabere ena M. Lovria, predsjednika kotara, ili kako je jedna od ena izjavila tako da s nama prave prdainu, - prvo su izabrali bez naeg pitanja, a sad trae da mi glasujemo za koga oni hoe, tako da ni ovo nisu nikakvi slobodni izbori ili izbori po volji biraa, nego oni biraju a mi glasujemo jer moramo. Tijekom godine nekoliko je skupina radnika na silu uz pomo milicije dobrovoljno upueno na razne radove u Rau, Gorski kotar i autoput Zagreb-Beograd. Na rad su upuivani i mladi i stari i enske i muki, uz ogorenje i otpor stanovnitva, tako da je milicija u noi na Miljevcima dizala iz kreveta ljude na dobrovoljni rad jer su se po danu skrivali. To je posebno utjecalo na zaputenost poljoprivrede i jako opadanje stoarstva, dok cijene namirnica strano skau tako da se nije moglo ivjeti. Uz to su nastojali ljude (posebice najimunije) silom uz pomo milicije i na razne druge naine primorati (npr. razrezima prevelikih iznosa poreza koji se moraju u roku od 24 sata platiti ili im se oduzima imovina, a ako ue u zadrugu, sve im je oproteno i nema poreza) da dobrovoljno pristupe osnivanju radnih zadruga. Tako su mnogi najradiniji seljaci preko noi upropateni, a time i gospodarstvo u cjelini. Takvih je sluajeva bilo i na podruju miljevake upe, iako tamo zadruga nije osnovana.206 Isti tijekovi e se nastaviti i 1950. godine. Represalije nad seljacima su se nastavile kako raspisivanjem poreza na licu mjesta i pljenidbom, tjeranjem u poljoprivredne zadruge tako i nasilnim hvatanjima starih i mladih i njihovim upuivanjima na dobrovoljni rad, emu su se ljudi odupirali pa je bilo i nereda te uhienja posebice na Miljevcima. Adija biljei kao se u oujku kupi staro i mlado na dobrovoljni rad te da je u Miljevcima bilo nereda, kada su milicija i aktivni predsjednik kotara Vea i drugi doli da narod kupe na rad tada kada su najvei poljski radovi. Jedan Miljevanin je pruio otpor podigavi sjekiru na predsjednika kotara, a istuen je i predsjednik odbora iritovci, jedna djevojka je skoila iz kamiona te slomila ruku. Nakon toga uslijedila su milicijska uhienja Miljevana staraca i starica koje su zatvorili u Drniu bez odijela i hrane dva dana, nakon ega im je Pako Skelin poslao hranu, to je izazvalo vrenje na Miljevcima, ali i na drnikom kotaru. Bez obzira na to milicija i aktivisti su nastavili s lovom na ljude za dobrovoljni rad u Miljevcima tako kada ne bi nali mlade
205 HDA, MG. ibenik 41, IX, 12. Prema tu predoenim podacima iz dokumenata tek 1957. uspostavljene su bile organizacije KPH u est miljevakih sela i to u Bogetiu, Britanima, Drinovcima, Kaoinama, Kaliku i iritovcima te u Rudniku iritovci, s ukupno 61 lanom KPH (25 radnika, 24 seljaka i 12 slubenika; 51 Hrvat i 10 Srba). 206 Isto, str. 220.-239.
296
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE uhiivali su njihove roditelje i odvodili u Drni u zatvor dok se mladi sami ne jave, a kad ni to nije uspijevalo onda se ponovno ilo u lov danju i nou, te koga uhvate u polju ili na putu ili u kui, oni s njim u kamion, te ih pritvore na jedno mjesto odkud ne mogu pobjei, odakle ih bez robe bez opskrbe alju dalje. Bila je to i osveta ili pik na Miljevane jer se na izborima nisu iskazali.207 Naime, tada u oujku 1950. odrani su izbori za saveznu vladu, a na listi su bili samo kandidati Komunistike partije, koji su, nakon Udbine intervencije sasluanjima pojedinih ljudi, te terenaca po selima, kojima se tjeralo ljude da glasuju, slubeno pobijedili sa 98 % glasova od odazvanih glasaa. U studenome odrani su i izbori za Sabor Hrvatske, s jednim kandidatom i jednom kutijom, pa su bili kao i dotadanji samo forma. Ovaj kraj uz sve nedae pogodila je nezapamena sua, to je jo vie pogodilo tamonje stanovnitvo i njihovo blago. Vlasti su potaknute da pristupe izgradnji Zagorskog vodovoda tako da su svi graani sposobni za rad bili obvezni dati po pet dobrovoljnih nadnica za njegovu izgradnju, koja je ubrzo i poela.208
Zakljuak
upa Miljevci u razdoblju od 1900. do 1950. dijelila je veoma burnu i vrlo traginu sudbinu svoga drnikog kraja i njegova okruenja. To razdoblje, kada su se i na podruju te upe, zbog njezina smjetaja, ali i promjena opih drutvenih i politikih prilika te po ljudskim i materijalnim stradanjima njezina stanovnitva, predstavlja jedno od najteih u njezinoj dugoj povijesti. . upa Miljevci smjetena je zapadno od Drnia na i oko prometnice DrniRoki slap izmeu donjeg toka rijeke ikole do njezina utoka u rijeku Krku i Krke uzvodno do Bogatia. Obuhvaala je sedam naselja i to: Drinovce, kao sjedite upe, te naselja Bogeti, Britane, Kaoine, Karali, Klju i iritovce, a u administrativnom pogledu ulazila je u sastav drnike gradske opine. Broj stanovnika katolika Hrvata postupno je rastao, izuzev Prvoga svjetskog rata, te je iznosio 1900. - 2307; 1910. - 2434; 1921. - oko 2300; 1931. - 2.686; 1948. - 2983 i 1953. - 3100 stanovnika, dok se u miljevakom naselju Nos Kaliku, koje je nekada ulazilo u sastav Drinovaca, ivjelo izmeu 174 (1900.) do 255 (1953.) pravoslavnih Srba. Najblie upravno, gospodarsko, kulturno, prosvjetno i zdravstveno sredite Drni bio je tipian dalmatinski gradi iji se broj stanovnika ( s najuom okolicom) kretao tek od neto vie od 1700 (1900.) do neto vie od 2746 stanovnika (1953.). ivjelo se na tradicionalni patrijarhalni nain, uglavnom od poljoprivrede i stoarstva, uz rad manjeg broja radnika na ovom podruju (u rudniku iritovci i dr., na Rokom slapu, Drniu), ali i u iroj okolici (Lozovac /od 1936./,
207 Isto, str. 245-247. 208 Isto, str. 239.-256.
297
Miljevci 2008. ibenik) zatim nekolicine pojedinaca koji su radili u dravnoj upravi, trgovini i ostalim drutvenim granama. ivot je bio vrlo teak i malo je bilo godina kad nije harala koja prirodna nepogoda i glad, i sve ono to s njima dolazi. Tako vrlo rano imamo naputanje rodnih ognjita u potrazi za poslom i boljim ivotom i izvan domovine do Amerike. Vrlo malo je svijeta bilo pismeno, a kola u Drinovcima vie nije nego to je radila te su najblie bile one u Trbounju i Drniu. Za Miljevane je njihov Franjevaki samostan na Visovcu, sa svojim fratrima i novicijatom bio nepresuno vrelo duhovnosti, kranjske ovjenosti i hrvatske domoljubnosti. Samostan je ivio s Miljevanima, a oni s njim. Zato ne udi to smo u razmatranom razdoblju imali est franjevaca rodom s Miljevaca, dok se na elu upe izmijenilo osam upnika, od kojih trojica rodom iz susjedne Promine. upnici i sveenici roeni Miljevani esto su bili jedini intelektualci, te su narodu bili ne samo duhovnici ve i najbolji savjetnici u svemu. Narod je prakticirao svoju katoliku vjeru i ponosio se svojim hrvatstvom. U razdoblju od 1900. do 1918. podruje ovih upa nalazilo se pod vlau Austrije. Dominirala je elja i politika volja kod stanovnitva da se i ovaj dio, kao i cijela Dalmacija, sjedini sa banskom Hrvatskom. Uz prirodne nepogode i tegobe siromatva ovaj kraj je znatno osjetio posljedice, kako u gospodarstvu, a jo vie u ljudstvu tijekom Prvoga svjetskoga rata 1914.-1918. s kojim nestaje i austrijske vlasti. U elji da se nae sjedinjen sa svojom hrvataskom maticom, nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije u listopadu 1918. i ovaj Miljevaki kraj se nakratko naao u sastavu tada osnovane Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, sa sjeditem u Zagrebu. Ali ve od studenog 1918. okupirala ga je, s Drniem i Kninom, Italija i uspostavila svoju vlast nastojei ga trajno ukljuiti u svoj dravni sastav. Pritom se slui svim sredstvima, a na tetu tamonjeg stanovnitva. Ipak se Italija, zbog nezadovoljstva i otpora domaeg stanovnitva i meunarodnih pritisaka, morala u travnju 1921. povui s ovoga podruja. Od 1921. do 1941. ovo podruje nalazi se u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije (kako se od 1929. zvala), sa sjeditem u Beogradu i srpskom dinastijom Karaorevia na elu. Vrlo brzo hrvatsko stanovnitvo miljevake upe osjetilo je na vlastitoj koi sve nedae jugoslavenskog, u osnovi velikosrpskog, beogradskog reima, koji je, osim zapostavljenosti, prijetio da im zatre hrvatsko ime, jezik, kulturu i narodnost te katoliku vjeru. Naime, vladajui srpski politiari smatrali su dravu samo proirenom ili velikom Srbijom, pa su se tako i ponaali koristei se pritom aparatom vlasti, politikim strankama te raznim organizacijama i srpskim stanovnitvom na terenu drei upravu u svojim rukama. U svom otporu hrvatsko stanovnitvo ove upe okupilo se uglavnom oko Hrvatske seljake stranke (HSS) koja je nastojala parlamentarnim putem izboriti legitimna prava 298
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE hrvatskoga naroda u jugoslavenskoj dravi te je prerasla u hrvatski nacionalni pokret, to su pokazali izbori (posebice 1935. i 1938.) i na Miljevcima koji su se oko 98% izjasnili za tu stranku. Ta borba je kulminirala uspostavom u kolovozu 1939. Banovine Hrvatske, sa irokom autonomijom u okviru Kraljevine Jugoslavije, kada su opinsku upravu u Drniu preuzeli predstavnici HSS-a, meu kojima su bili i HSS-ovi predstavnici miljevakih sela. Osim za HSS, nekolicina stanovnika ove upe opredjeljuje se za ustaki pokret, traei rjeenje hrvatskoga pitanja izvan Kraljevine Jugoslavije u samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj dravi, vjerojatno neki i za program Komunistike partije Jugoslavije/Hrvatske (KPJ/KPH) i jugoslavensku federaciju, iako na Miljevcima u to vrijeme nemamo ni ustake ni komunistike organizacije. Meu Srbima u Nos Kaliku veina je bila za postojeu Kraljevinu Jugoslaviju, a nekolicina i za etniki pokret, a vremenom dio e ih prihvatiti program KPJ. Napad Njemake i Italije na Kraljevinu Jugoslaviju 6. travnja 1941. zavrio je nakon dvanaest dana slomom jugoslavenske drave i okupacijom njezina teritorija. Podruje miljevake upe okupirala je faistika Italija. Tijekom rata 10. IV. 1941. na hrvatskom prostoru bila je uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska (NDH). Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. izmeu nje i Italije Drni s podrujem miljevake upe uao je u sastav NDH. Miljevci tako postaju granino podruje prema anektiranim hrvatskim podrujima Kraljevini Italiji istono od Miljevaca preko rijeke Krke u Bukovici i juno od rijeke ikole prema Skradinu i ibeniku. Miljevani su tada s radou prihvatili osnivanje hrvatske drave te se dio njih ukljuuje u ustake postrojbe, a gotovo svi ostali sposobni za vojsku odazivaju se i stupaju u domobranstvo NDH spremno branei novu hrvatsku dravu i sebe u njoj. Krajem srpnja i poetkom kolovoza 1941. na irem okolnom podruju Tromee (sjeverna Dalmacija, juna Lika i jugozapadna Bosna) u NDH te anektiranom podruju sjevene i srednje Dalmacije izbila je pobuna i ustanak Srba i komunista (uglavnom Hrvata). Kako vlasti NDH nisu bile u stanju iste uguiti to je iskoristila Italija te u rujnu 1941. reokupirala cijelo to podruje II. zone u NDH ukljuujui tu Drni s miljevakom upom, koje su ustae morali napustiti te je uspostavila na njemu svoju okupacijsku vlast. Takvo stanje, uz manje promjene, ostalo je sve do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine. Od tada podruje miljevake upe ulazi u sastav NDH i ostaje u njezinu sastavu do studenoga 1944., ali stvarnu vlast na tim podrujima tada imaju Nijemci koji su uspostavili svoju okupacijsku vlast. Oni su omoguili ustroj i rad ustakog pokreta, ustakih te domobransko-orunikih postrojbi, kao i etnikih postrojbi i vlasti, ali pod svojim zapovjednitvom. Tako su vlasti NDH imale samo savjetodavnu vlast, te mogle osnivati svoje ustanove, oruane postrojbe i djelovati samo onoliko koliko su im to doputale najprije talijanske, a nakon njih njemake okupacijske vlasti. Uz to, najprije Talijani, a potom i Nijemci, su se pri svojoj okupacijskoj vlasti na ovome podruju posebno oslanjali na etnike postrojbe koje razmjeta299
Miljevci 2008. ju uz prometnicu Drni-ibenik i na podruju Promine, ali jedno vrijeme i miljevake upe (u Nos Kaliku) te na njemu susjednom skradinskom i bukovikom podruju. Potrebno je istaknuti kako su talijanski faisti na Miljevcima graninom anektiranom podruju poeli odmah s talijanizacijom te raznim oblicima terora i zloinima prema domaem, prije svega hrvatskom stanovnitvu. Stanovnitvo se odluno suprotstavilo tim mjerama talijanskih faista tako da taj otpor prerastao u antifaistiki pokret koji na ovome podruju od poetka organizira i predvodi Komunistika partija, koja je na podruju ibenika imala jedno od najjaih uporita u Dalmaciji. Tako komunisti, kao organizatori ustanka, u kolovozu 1941. zapoinju i na ovome podruju s vojnim akcijama, koristei se postojeom masovnom pobunom i ustankom Srba u Kninskoj krajini, jugozapadnoj Bosni i junoj Lici protiv ustakog reima i NDH, koji se ovdje pod etnikim vodstvom pretvara i u borbu protiv hrvatskoga naroda. Tada imamo i prve borbe na podruju Miljevaca u kolovozu 1941. izmeu Talijana i orunika s jedne i ibenskih boraca s druge strane. Istodobno raste i broj rtava. Od sredine 1942., partizanski pokret, pod vodstvom komunista, dobiva na ibenskom poruju sve ire razmjere, na to posebno utjeu iroke aktivnosti i brojni zloini talijanskog okupacijskog sustava (koristei se i etnikim postrojbama). On se povezuje s NOP-om na okolnim podrujima u Bukovici, Svilaji i Dinari (u kojima je znatan broj Srba), a to rezultira osnivanjem na tim podrujima partizanskih odreda te stvaranjem mree organizacija NOP-a (KPH, SKOJ-a, NOO-a, AF-a, USAOH-a). Pojedine partizanske postrojbe prebacuju se od sredine 1942. uglavnom iz Bukovice u Prominu, gdje izvode manje akcije, nakon kojih se vraaju preko Krke. Istodobno rukovodstva KPH iniciraju jai politiki rad svojih aktivista na drnikom, prominskom i kninskom podruju. To rezultira osnivanjem Okrunog komiteta KPH Knin (18. VIII. 1942.) koji postaje glavni inicijator politike aktivnosti, i uz pomo partizanskih postrojbi, osnivanja na njegovu podruju organizacija NOP-a, ukljuujui i Miljevce, koji su inili speciano podruje te su i rezultati tijekom 1943. i 1944., dok ne dou pod nadzor partizana, bili minimalni. Naime, na podruju miljevake upe situacija je bila neto drugaija od njezina okruenja preko Krke i ikole, jer iako je ona od rujna 1941. bila reokupirana od Talijana, ipak je pripadala NDH za koju su se kao svoju hrvatsku dravu, miljevaki Hrvati gotovo u cijelosti opredijelili, uz sva ona razoarenja koja su nastala zbog njezina trenutnog poloaja. To su potvrdili i miljevaki predstavnici HSS-a svojom izjavom u listopadu 1941. Na podruju miljevake upe nakon odobrenja najprije Talijana, a potom Nijemaca, ljudi su od lipnja 1941. do listopada 1944. bili pozivani i ukljuivali se u domobranstvo, a dio ih je bio ukljuen u ustaki pokret te njegove strukture vlasti i postrojbe, kao i u druge oruane postrojbe NDH (npr. orunitvo, ustaka milicija i ustaka vojnica) poglavito 1943.-1944. godine. Na tome podruju osim rijetkih poje300
Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE dinaca, veinom simpatizera, nemamo komunistikih organizacija ni partizanskog pokreta, a isti su bili nazoni jedino pri pothvatima partizanskih skupina ili njihovih postrojbi, kada su imali krai nadzor i nad pojedinim selima miljevake upe uglavnom 1944. to inili veinom upadima i djelovanjem iz Promine i ostalih dijelova drnike opine, a manje direktno preko ikole i Krke, gdje je trajnost nadzora i vlasti komunistikog partizanskog pokreta zavisila od jaine vlastitih vojnih snaga i od rasporeda i pothvata Nijemaca na tome podruju te etnika i oruanih snaga NDH, pod njihovim zapovjednitvom. Tijekom tzv. zavrnih operacija za osloboenje zemlje, nakon povlaenja ustaa s Rokog slapa i Visovca, 29. XI. partizani preuzimaju polako vlast na dijelu Miljevaca, a nakon to su 5. studenoga 1944. uli u Drni, toga dana se i cijelo podruje Miljevaca nalo pod nadzorom partizana i vlau komunista. Bio je to poetak krvave komunistike strahovlade koju je vie od 100 Miljevana Hrvata platilo ivotom uglavnom bez suda i krivnje, a na podruju Drnike krajine njih vie od tisuu. Tako su komunisti od studenoga 1944. pa do kraja rata u svibnju 1945. uspostavljali osnovne instrumente svoje vlasti u Drniu i na podruju opine Miljevci (koju su osnovali 9. XI. 1944.) nastojei se obraunati na razne naine, pa i masovnom likvidacijom sa svim svojim vojnim i stvarnim ili potencijalnim politikim protivnicima. Obim stradanja najbolje pokazuju do sada prikupljeni podaci prema kojima je tijekom Drugoga svjetskog rata stradalo 212 Miljevana. Oko 5/6 stradalih Miljevana inili su pripadnici oruanih snaga NDH (ustae i domobrani, njih vie od stotinu) te civili, a koje su likvidirali pripadnici OZNE i partizanskih postrojbi, uglavnom nakon preuzimanja vlasti na tome podruju krajem 1944. i poetkom 1945., uglavnom bez ikakve posebno dokazane krivnje i bez redovnoga normalnog suenja. Tako su npr. oznai u kasnu jesen 1944. samo u jednom danu uhitili u Miljevcima 74 ljudi (mukaraca i ena) strpali u kamion, odveli ih u Ervenik i na tamonjem groblju kod katolike crkve pobili. Pojedince su likvidirali i u porau, a posljednju trojicu 1947./48. Oni stradali u partizanima, uglavnom su stradali 1944. i 1945. nakon to su bili unovaeni i poslani odmah u prve redova bitke na Knin i u druge partizanske pothvate iako esto bez vojnikog iskustva. Odnos komunistikih vlasti vidi se i u njihovu odnosu prema tadanjim sveenicima roenim u Miljevcima, za razliku od miljevakog upnika fra Ivana Tomasovia, njihova suradnika od poetka 1943. Tako je fra Pako Bai ml. ubijen 1946. od komunista kao upnik u Mirloviu dok je provincijal dr. fra Petar Grabi 1947. uhien i osuen na 14 godina koju izdrava u Staroj Gradiki. I okolni upnici su takoer stradali. Tako su strijeljani fra arko Carev, drniki upnik (18. XI. 1944.) i fra Jozo Jerkovi, njegov nasljednik (27. XII. 1944.), a fra Mirko Validi, prominski upnik kamenovan (18. II. 1946., na sreu preivio), dok je u Mratovskoj jami ubijeno nekoliko franjevakih sveenika i asnih sestara. Utamnieno je bilo jo 10 franjevakih sveenika iz visovakog okruja i osueno na zatvor i robiju. Takvim terorom i zloinima 301
Miljevci 2008. htjelo se Miljevane upokoriti da prihvate novu vlast, ali im oni to zbog navedenih zloina na brojnim nevinim ljudima nikada nisu mogli zaboraviti. Sve to je na podruju miljevake upe ostavilo trajne posljedice kako u demografskom tako i u svakome drugom pogledu. U porau, od svibnja 1945. do 1950. ovo podruje nalazi se u sastavu komunistike Narodne Republike Hrvatske (NRH), kao dijela Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), koja je i ovdje bila vrsto uspostavila svoj totalitarni sustav vlasti pod rukovodstvom KPJ/KPH. Takav sustav bio je Miljevanima nepodnoljiv. Ne samo zbog brojnih poinjenih zloina nad njihovim najmilijima, ve i zato to su Miljevci od poetka bili obiljeeni od novih komunistikih vlasti kao ustaki kraj, to znai neprijateljski, pa su se onda i sve strukture te vlasti prema njima i njihovu stanovnitvu tako i ophodile. Tek jedan vrlo mali broj Miljevana prilagodio se i ukljuio u novi komunistiki sustav vlasti (na opinskoj i kotarskoj razini). To pokazuju i slubeni podaci prema kojima su na podruju Miljevaca 15. svibnja 1945. postojale samo dvije organizacije KPH (jedna za sela i druga u rudniku) sa ukupno 22 lana KPH . Dok je 1948., kada su Miljevci imali 3233 stanovnika (2983 Hrvata i 250 Srba), opet bile dvije organizacije KPH sa ukupno 36 lanova KPH. Jedna u iritovcima zajednika za est sela od 27 lanova (1 radnik, 18 seljaka i 8 ostalih, od kojih 26 Hrvata i 1 Srbin) i druga u Drinovcima (s Nos Kalikom) od 9 lanova KPH (2 radnika i 7 seljaka, 5 Hrvata i 4 Srbina). Dotle su ostali Miljevani, s osloncem na svoje fratre u Visovcu uvali svoju vjeru, tradiciju i hrvatsko domoljublje te nalazili naina da brojne mjere novih komunistikih vlasti sabotiraju i tako im se suprotstavljaju. Represija vlasti kroz brojna proganjanja, tamnienja pa i pojedina poslijeratna ubojstva, uz nemogunost zaposlenja rezultirali su iseljavanjem i opom stagnacijom Miljevaca, ali sve te patnje, boli i nedae, nisu mogli slomiti hrvatsku nacionalnu svijest i otpor Miljevana.
302
KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA U AUSTRIJSKOM KATASTRU 1828. - 1878.

Mirela Slukan Alti
Miljevaka sela, smjetena na krkom platou izmeu ikole i Krke, zbog specinih povijesno-geografskih uvjeta razvoja, obiljeenih dugim stoljeima osmansko-mletakih ratova, egzodusima i ponovnim kolonizacijama, poinju svoj ponovni razvoj tek krajem 17. stoljea. Povratkom dijela starosjedilaca na svoja ognjita kao i kolonizacijom koju su provodile mletake vlasti, nastaje sedam miljevakih sela koje poznajemo i danas. Mletaka uprava, osobito njezine brojne agrarne reforme, a zatim i kratkotrajna francuska uprava, ostavili su duboke tragove u Miljevicma, formirajui specine prirodne i kulturne pejsae koje je u razdoblju od 1828. do 1878. zabiljeio austrijski katastar koji ukljuuje popise zemljita i kua, gospodarski opis te detaljni katastarski plan. Ti nam izvori vjerno svjedoe o izgledu i strukturi miljevakih sela, njihovim stanovnicima, lokalnoj toponimiji, gospodarstvu, strukturi zemljinog posjeda te uope nainu ivota, svjedoei tako i povijest miljevake svakodnevice. Ujedno, ovaj katastar kao vjerodostojni izvor treba sluiti kao podsjetnik o viestoljetnoj opstojnosti i snano izraenom identitetu Miljevaca iju bogatu prirodnu i kulturnu batinu treba sauvati kao vanu sastavnicu odrivog razvoja itavog kraja.
303
Miljevci 2008.
Uvod
Podruje Miljevaca u geografskom smislu predstavlja krku zaravan izmeu ikole na jugu, Promine na sjeveru i rijeke Krke na zapadu. Miljevci danas obuhvaaju sedam sela: Bogati (Bogeti), Britane, Drinovce, Kaoine, Karali, Klju i iritovce. Radi se o starohrvatskom prostoru koji je u srednjem vijeku bio u sklopu posjeda Nelipia u ijem su vlasnitvu bile i oblinje utvrde Klju i Kamiak. Uspostavom osmanske vlasti oko 1522. godine, ovo podruje dolazi u posjed bega Miljevca (Miljevia) po kojem itava zaravan dobiva ime.1 Iako su posjedi bega Miljevca 1683. godine osloboenjem toga podruja nestali, ime nekadanjeg posjeda zadrano je kao zajedniki naziv za sela izmeu Krke i ikole. Isto vrijedi i za imena veine sela iji su se nazivi sauvali do dananjih dana. Osloboenjem Miljevaca koji zatim postaju dijelom Mletake Republike, dolazi do obnove naseljenosti i povratka dijela starosjedilaca na svoja vjekovna ognjita. Te snane demografske promjene koju su zahvatile ruralni prostor oko Krke i ikole nakon osloboenja, jasno su se odrazile u lokalnoj toponimiji, ali samo na razini zaselaka. Naime, naziv Miljevci kao i stari nazivi sela su sauvani, ali su zaseoci promijenili imena, dobivi novo patronimiko ime po obiteljima koja su ih ponovno naselila. Tako je podruje Miljevaca i njegovih sela zadralo kontinuitet starog imena i lokacije, ali su se imena zaselaka kao i stanovnitvo u njima tijekom vremena promijenili.
Austrijski katastar (1828. 1878.) kao povijesni izvor

O izgledu i strukturi ruralnih naselja i njihovih zemljinih posjeda najbolje nam svjedoe katastarski izvori nastali tijekom 19. i 20. stoljea. Pripojivi Dalmaciju i itavu Istru, Habsburka Monarhija je planirala niz reformi. Jedan od osnovnih preduvjeta bilo je snimanje postojeeg stanja, pa je izrada katastra itavog teritorija bio jedan od prvih poteza austrijske vlasti. Prve pripreme na uspostavi austrijskog katastra poele su ve 1806. godine, kada je poela i nova sustavna topografska izmjera Habsburke Monarhije, tzv. franciskanska topografska izmjera. Te je godine odlueno da se zapone s pripremama za uvoenje jednoobraznog sustava zemljarine na podruju itave Monarhije, tzv. stabilnog katastra. Preduvjet za to, dakako, bila je katastarska izmjera Monarhije kojom e se osnovati katastar koji e biti temelj zemljinog poreza. U tu svrhu, 21. kolovoza 1810. godine, oformljena je posebna dvorska komisija za ureenje zemljarine (Grundsteuerregulierungs-Hofkommision) na ijem se elu nalazio grof Christian von Wrmser. Rad komisije, pa tako i pripreme za organizaciju katastarske izmjere, prekinuo je rat s Francuzima. Nakon kratke
1 Ovaj podatak o podrijetlu imena Miljevaca zapisao je fra Petar Bai (1847.-1931.) koji u visovakoj samostanskoj kronici navodi da su Miljevci u vrijeme osmanske uprave bili feudalni posjed begova Miljevia ili Miljevca.
304
Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ... francuske uprave u Dalmaciji (1805. 1814.), komisija je 1815. godine nastavila s pripremama za izmjeru. Konano, izmjera je slubeno poela 1817. godine. Poetkom izmjere smatra se datum objavljivanja Naredbe o uvoenju stabilnog katastra (Patent ber die Einfhrung des stabilen Katasters) - 23. prosinac 1817. godine. Izmjera je dobila ime po caru Franji I. - franciskanska katastarska izmjera, a katastar dobiven izmjerom franciskanski katastar. Izmjera nije tekla jedinstveno niti istodobno u itavoj Monarhiji, ve odvojeno po pojedinim zemljama.2 Izmjera Dalmacije koja je obuhvaala podruje od Karlobaga do Boke, trajala je od 1823. do 1838. godine. Katastarska izmjera Miljevaca obavljena je 1828. godine.3 Sedam miljevakih sela inilo je i sedam katastarskih opina. Izmjerom su prvi put nastale standardizirane katastarske evidencije za itavu Monarhiju. Svaka katastarska opina dobila je popis kunih i zemljinih estica, gospodarski opis opine, elaborat porezne procjene, indikacijsku skicu (terenski original katastarskog plana) te nalni katastarski plan u mjerilu 1:2 880.4 U spomenute evidencije su se od 1828. godine nadalje, kontinuirano unosile promjene, kojih nije bilo malo. U popise estica promjene su se unosile dopunama ili krianjem postojeih imena, a u katastarske planove ili indikacijske skice promjene su se docrtavale crvenom bojom.5 Kako su s vremenom spomenute evidencije postale zbog uestalih promjena vlasnike strukture odnosno intenzivne diobe posjeda postale nepregledne, 1878. godine za sve katastarske opine miljevakog podruja provedena je reambulacija (obnova katastra) kojom su nastali novi popisi estica dok su katastarski planovi prve izmjere s docrtanim promjenama koriteni i dalje.6 Tako su spomenutom izmjerom odnosno reambulacijom za miljevako podruje nastali sljedei katastarski izvori koji su koriteni u ovom radu:7 1. K.o. Drinovci - indikacijska skica iz 1878. s docrtanim kasnijim izmjenama, popis kuevlasnika iz 1878. godine 2. K.o. Klju - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine 3. K.o. Kaoine indikacijska skica iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine 4. K.o. iritovci - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine
2 Katastarska izmjera naih zemalja poela je izmjerom Istre koja se nalazila u sklopu Austrijskog primorja. Izmjera je trajala od 1817. do 1822. godine. Izmjera Hrvatske i Slavonije trajala je od 1851. do 1877. godine. Izuzetak ini pet opina Vinkovakog kotara ija je izmjera obavljena ve 1847. godine. To su opine: Mirkovci, Novo Selo, Privlaka, Vinkovci i Voinci (Slukan Alti; 2003; 302). 3 4 5 6 7 Opirnije o nastanku dalmatinskog katastra usp. Slukan Alti, Mirela (2005.): Povijest stabilnog katastra Dalmacije: povodom 170. obljetnice Arhiva mapa za Dalmaciju (1834-2004). Graa i prilozi za povijest Dalmacije, Dravni arhiv Split, 2005., br. 19, str. 7-47. Originalno mjerilo plana iznosi 1 zoll=40 klafetra. Zbog stalne upotrebe i docrtavanja novih podataka u originalne katastarske planove, oni nisu uvijek sauvani ve su se promjene povremeno zbog istroenosti spomenutih planova ucrtavale na indikacijske skice. Ucrtavanje kasnijih promjena na katastarske planove prve izmjere nastale 1828. sve do 1878. a ponekad i kasnije, rezultiralo je injenicom da zapravo ne postoje planovi i upisnici koji prikazuju isto stanje 1828. ve stanje oko 1878. godine. Sva navedena katastarska dokumentacija uva se u Dravnom arhivu Split, fond Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju.
305
Miljevci 2008.
Sl. 1. Katastarske opine na podruju Miljevaca u vrijeme prve izmjere, odnosno reambulacije
5. K.o. Britane - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevalsnika iz 1846. godine 6. K.o. Karali - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine 7. K.o. Bogeti (Drniki okrug) - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine Navedeni katastarski izvori omoguuju detaljan uvid u zionomska obiljeja miljevakih naselja kao i nain ivota u njima. Zbog iznimno snanog utjecaja prirodne sredine na formiranje prirodnog i kulturnog pejsaa Miljevaca, ovdje opisane katastarske izvore, usporeivali smo i s topografskim odnosno geolokim podacima. Opisanom komparativnom analizom koja podjednako uvaava povijesni kontekst u kojem nastaju miljevaka sela te prirodnu sredinu u kojima se spomenuta sela razvijaju, pokuali smo objasniti morfogenezu miljevakih sela.
Tipologija miljevakih sela

Na podruju Miljevaca stoljeima se stvarao specian kulturni i agrarni pejsa. Taj je pejsa prije svega uvjetovan osobinama prirodne sredine koja je omoguavala nastanak odreenoga morfogenetskog tipa naselja i zemljinog posjeda. Raznolikost prirodne osnovice odredila je i raznolik tip pejsaa, odnosno specinu tipologiju naselja i njihovih zaselaka. 306
Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ... Reljef junog i zapadnog dijela miljevake zaravni karakterizira niz izrazitih bora dinarskog smjera pruanja (sjeverozapad-jugoistok).8 Ovdje su antiklinale i sinklinale meusobno paralelne i relativno se brzo smjenjuju. To je rezultiralo rebrastim reljefom u kojem se izmjenjuju izduene zone foraminiferskih vapnenaca i prominskih konglomerata. Opisane udoline du kontakta vapnenca i prominskih naslaga uvjetovale su razvoj izduenih i manje-vie okupljenih zaselaka. Zaseoci tih sela smjeteni su razmjerno blizu, a kasnijim razvojem i izgradnjom esto su se spajali u jedinstvena naselja izduenog tipa. Istodobno, takav poloaj naselja kao najpovoljnijeg za razvoj sela i njegova gospodarstva, uvjetovan je mogunou gospodarskog iskoritavanja dviju prirodnih sredina, kra i polja, te smjetajem izvora pitke vode. Za razliku od rubnih dijelova miljevake zaravni, posebnosti reljefa njezina sredinjeg dijela uvjetovale su veu disperziju skupina kua i patronimikih zaselaka po ocjeditijim lokalitetima. To je prostor zaravni u kru koje karakteriziraju iroke i dugake zaravnjene vapnenake povrine na kojima je oblikovana gua ili rjea mrea ponikava (vrtaa) i suhih dolina. U tom su prostoru oblikovana sela ratrkanih zaselaka nepravilne strukture. Patronimika imena tih zaselaka, zbijenost njihovih kua i razmjetaj zemljinih estica govori o njihovoj genezi iz osamljenih zadrunih gospodarstava koja s vremenom prerastaju u zaseoke. Njih karakteriziraju zemljine estice razmjerno nepravilnih oblika i promjenjivog pravca pruanja te zemljini posjed okupljen oko zaseoka. Nadalje, zbog nepovoljnijih prirodnih ivotnih uvjeta ivota (manje plodne zemlje, nedostatak vode), ovdje je i naseljenost rjea. Trei morfogenetski tip miljevakih sela predstavlja selo formirano na rubu plodnog dolca okruenog krkom zaravni. Ovdje su zaseoci sela poloeni du ruba dolca, na samom kontaktu s krom. Zemljini posjed ovih sela predstavljen je dosta pravilnim, uskim i dugim njivama koje se pruaju radijalno od ruba polja du kojeg se niu naselja. Naselja su mahom izduena kontaktom polja i kra, a kue su razliito orijentirane, ispred kojih su redovito vrtovi (podvornice) koji se nastavljaju u vinograde i oranice. Iznad kua obino je prostrani kamenjar s rijetkim ograenim privatnim posjedima nepravilna oblika.
Tip I - izduena sela okupljenih zaseoka formirana na kontaktu geolokih formacija Klju
Selo Klju 1878. godine sastojalo se iz nekoliko okupljenih zaselaka s ukupno 53 kue u kojima je 1880. godine ivjelo 248 stanovnika (Koreni, 1979.; 212). Klju se smjestio du kontaktne zone foraminiferskih vapnenaca i pro8 Usp. Geoloku kartu 1:100 000 i geoloki tuma Osnovne geoloke karte Jugoslavije, list Drni i ibenik.
307
Miljevci 2008.
Sl. 2. Selo Klju i njegovi zaseoci 1878. godine
minskih konglomerata. Spomenuti kontakt slojeva ujedno je odredio prvobitni smjer razvoja sela kao i poloaj kua u odnosu na obradive povrine. Zbog specine geoloke i geomorfoloke podloge, od samih poetaka razvoja sela glavnina Kljua razvijala se kao okupljeno naselje, izdueno du spomenutoga kontaktnog sloja (karakteristino je da je izduenost izraena upravo du geolokog kontakta koji prati i lokalni put, a ne du glavne prometnice, to potvruje da cesta u to vrijeme nije imala znaajniji utjecaj na smjer izgradnje i irenja naselja). Daljnja specinost ovog sela jest odsustvo inae karakteristine patronimike okupljenosti,9 odnosno dosta izrazita pomijeanost prezimena vlasnika kua izmeu zaseoka. Ta pojava uoljiva je na temelju usporedbe katastarskog plana i popisa vlasnika kua iz kojih moemo vidjeti da susjedne kue u selu esto imaju vlasnike razliitih prezimena (iznimku u tome donekle ine jedino zaseoci elalije i Malenice koji pokazuju neto vii stupanj patronimike okupljenosti). Sukladno tome, i pojava skupine kua sa zajednikim dvoritem ovdje je neto rjea no u drugim miljevakim selima. I na kraju, u Kljuu nalazimo jo jednu specinost - osim kamenih u znaajnijem se broju pojavljuju i drvene kue (oznaene su utom bojom), koje u pravilu ne nalazimo u drugim selima.
9 Pod patronimikom okupljenou podrazumijevamo koncentraciju jednog prezimena na vrlo uskom podruju, najee unutar jednog ili dva zaseoka, a koja je rezultat prvobitne kolonizacije kada su pojedine zaseoke osnivali pripadnici istog prezimena (obitelji).
308
Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ... Godine 1878. u Kljuu popisani su sljedei kuevlasnici:10 Vukorepa Luka (pok. Ivana), Vukorepa Pako (pok. Ivana), Vukorepa Mile (pok. Ante), Vukorepa Stipan (pok. Ante), Vukorepa Simon (pok. Nikole), Vukorepa Josip (pok. Nikole), Vukorepa Mile (pok. Ante), Malenica Filip (pok. Mate), Vii Ante (pok. Stipana), Vii Filip (pok. Stipana), Vii Filip (pok. Pavla), Vii Mate (pok. Simone), avi Jose (pok. Luke), Skelin Pako (pok. Marka), Skelin Jose (nasljednici), Skelin Mio (pok. Filipa), Skelin Stipan (pok. Filipa), Lali Jure (pok. Ante), Lali Vid (pok. Barie), Malenica Ivan (pok. Pake), Malenica Martin (pok. Ante), Malenica Petar (nasljednici), Malenica Mio (pok. Jure), Malenica Mate (pok. Pake), Malenica Marko (pok. Tome), Malenica Tomo (pok. Marka), Kului Pako (pok. Martina), Kului Ante (pok. Pavla), Kului Maria (udova pok. Jakova), Kului Ivan (pok. Simone), Kului Mate (pok. Nikole), Kului Jandrije (nasljednici), Kului Stipan (pok. Jure), Kului Filip (pok. Jakova), Delalija Ivan (pok. Mate), Delalija Ante (pok. Rade), Delalija Dujmo (nasljednici), Delalija Filip (pok. Mate), Delalija Marko (pok. Marka), Delalija Mio (pok. Petra), Delalija Dumica?, Delalija Ante (pok. Boe), Delalija Ivan (pok. Ivana), arac Nikola (pok. Josipa), arac Ante (pok. Tome), arac Ante (pok. Tome), arac Nikola (pok. Josipa), Lali Matia (udova pok. Ivana), Marai Mio (pok. Mate), Malenica Ivan (pok. Mate), Malenica Filip (pok. Josipa), Vukasovi Stipan (pok. Ante) i Marai Josip (pok. Ivana).
Britane
Selo Britane imalo je 1846. godine 48 kua. Selo odlikuje izrazita patronimika okupljenost u prepoznatljive zaseoke Baia, Suia, ostara, Periia, Pilia, Skelina, Juria, Deronja, Juraina i Samodola. Zbog ve opisane grae terena odreene slojevima smjera sjeverozapad-jugoistok i zaseoci Britana poloeni su u tom pravcu. Naime, morfogeneza sela Britane, kao i sela Klju odreena je kontaktom vapnenaca s prominskim konglomeratima ija je kontaktna zona poloena smjerom sjeverozapad-jugoistok, odredila poloaj i smjer razvoja zaseoka Britana. S obzirom na izrazitu patronimiku okupljenost i karakteristinu strukturu skupina kua sa zajednikim dvoritem, moemo zakljuiti da su zaseoci nastali iz osamljenih gospodarstava odnosno primarnih posjeda ijim je naknadnim diobama unutar obitelji s vremenom nastao zaselak. Razvoj i irenje spomenutih zaselaka ve je u drugoj polovici 19. stoljea uvjetovao njihovo prerastanje u dva izduena, manje - vie povezna niza, u kojima je, zahvaljujui izrazitoj grupiranosti kua, jo uvijek uoljiva jezgra svakog primarnog posjeda.
10 Imena kuevlasnika ispisana su redoslijedom kako su navedena u katastru kua. Tamo gdje je to bilo potrebno prezimena smo kroatizirali no osobna imena ostavili smo u onom obliku u kojem su upisana u katastar. U veini sluajeva u zagradi se navodi i ime oca kuevlasnika. Tamo gdje je ime ili prezime vlasnika bilo neitljivo, oznaili smo upitnikom. Iza svakog imena kuevlasnika navodi se ime oca (ponekad majke odnosno supruga ako se radi o udovicama) U selu Britane kod imena kuevlasnika nisu navoena imena oca.
309
Miljevci 2008.
Sl. 3. Britane sa zaseocima Periia, Pilia, Pletikosa i Baia 1878. godine
Kao kuevlasnici u Britanima 1846. godine bili su upisani: Sui Pietro, Sui Paolo, Sui Antonio, Sui Lorenzo, Pili Paolo, Pletikosa Tommaso, Pletikosa Pietro, ostara Bartolomeo, ostara Matteo, ostara Pietro, Bai Girogio, Bai Antonio, Bai Francesco, Bai Matteo, Bai Giacomo, Bai Giusepe, Vii?, Sui Natale, Sui Antonio, Sui Paolo, Sui Pietro, Juri Fransesco, Juri Giovanni, Juri Giorgo, Sui Giovanni, Samac Mateo, Sui?, Benkovi Simeone, Benkovi Tommaso, Jurain Natale, Jurain Antonio, Samodol Antonio, Samodol Elia, Samodol Giacomo, Samodol Nicolo, Samodol Pietro, Samodol Simeone, Samodol Giuseppe, Deronja Vido, Deronja Giovanni, Deronja Michele, Deronja Gerolamo, Deronja Pietro, Pletikosa Pasquale, Perii Pietro, Pili Antonio, Pili Paolo, ostara Lovro.
Tip II ratrkani zaseoci na krkoj zaravni Kaoine

Selo Kaoine, iako brojem kua jedno od manjih sela, zbog izrazite rasprenosti njegovih zaselaka povrinom predstavlja najvee miljevako selo. Godine 1878. imalo je 47 kua. U selu je 1880. godine zabiljeeno 263 stanovnika (Ko310
Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ...
Sl. 4. Kaoine i njegovi brojni zaseoci na indikacijskoj skici sa stanjem iz 1878. godine
reni, 1979.; 212). Kaoine su smjetene u istonom dijelu miljevake zaravni. Selo ini niz iroko ratrkanih zaselaka u ijem se prostornom rasporedu zapaa odreena pravilnost koja je uvjetovana geomorfologijom terena ovog dijela zaravni karakterizirane izrazito ljuskavom strukturom. Takva ljuskava struktura zaravni rezultirala je pravilnom izmjenom zona udolina koje se uglavnom koriste kao panjaci i ocjeditijih pristranaka du kojih su poloeni zaseoci. Zaseoke odlikuje izrazita patronimika okupljenost, pa su zaseoci Kuluia, Malenica, Baia, Vlajia, Ivia i olaka jo uvijek izrazito okupljeni oko sredinjeg dvorita primarnog posjeda, to ukazuje na mogunost da je ovo naselje neto mlaeg postanka u odnosu na neka druga miljevaka sela gdje je proces diobe zemljinog posjeda izraeniji. Kao kuevlasnici u Kaoinama 1878. godine bili su upisani: Kului Pako (pok. Pavla), Kului Nikola (pok. Ante), Kului Ante (pok. Mate), Kului Jure (pok. Joke), Kului Jandrija (pok. Pake), Kului Mio (pok. Pake), Malenica Ante (pok. Franje), Malenica Mate (pok. Marka), Malenica Jure (pok. Ivana), Malenica Mate (pok. Roka), Ivi Mate (pok. Cvitka), Ivi Pavel (pok. Nikole), Nakui Pako (pok. Nikole), Nakui Anna (udova pok. Joke), Kului Pako (pok. Pavla), olak Stipan (pok. Franje), Lovri Jure, Skelin Pako (pok. Marka), Vlaji Miko (pok. Jakova), Vlaji Grgo (pok. Jakova), Vlaji Jakov (pok. Martina), Vlaji Joko 311
Miljevci 2008. (pok. Filipa), Vlaji Martin, Vlaji Mate (pok. Franje), Sulje Petar (pok. Franje), ari Filip (pok. Ivana), Malenica Jakov (pok. Pake), Malenica Nikola (pok. Ivana), Malenica Nikola (pok. Jakova), Kului Josip, Ivi Blae (pok. Jakova), Bai Mio (pok. Marka), Bai Mate (pok. Filipa), Bai Joko (pok. Simone), Bai Pako (pok. Jure), Bai Josip (pok. Ivana), Bai Ivan (pok. Ante), Bai Pako (pok. Jure), Kului Mio (pok. Cvitka), Kului Mate (pok. Cvitka), Malenica Joko (pok. Pake), Malenica Mate (pok. Pake), Vlaji Ante (pok. Mate), Vlaji Pako (pok. Ante), Vlaji Grgo (pok. Jakova), Vlaji Miko (pok. Jakova), Ivi Jakovica (pok. Ivana).
iritovci
Selo iritovci imali su 1878. godine 105 kua, najvie od svih miljevakih sela. Prema popisu stanovnika iz 1880. godine, u selu je ivio 381 stanovnik (Koreni, 1979.; 213). Selo ima crkvu sv. Petra i Pavla koja je postojala ve u predosmansko doba. Obnovljena je poetkom 18. stoljea (u tom je obliku zabiljeena i u katastaru iz 1878.). iritovci sa svojim brojnim zaseocima pokazuju slinu strukturu kao i Kaoine. I ovdje je poloaj zaseoka odreen smjerom geolokih slojeva koji se pruaju pravcem sjeverozapad-jugoistok. Zaseoke Lovria, Vranjkovia, Grabia, Pulia, Vatavuka i Perina dijele prostrana polja i vinogradi. I ovdje se javljaju karakteristina prostorna dvorita oko kojih su okupljene kue zaseoka. Kao kuevlasnici u iritovcima 1878. godine bili su upisani: Grabi Ante (pok. Petra), Grabi Matia (pok. Petra), Grabi Niko (Matin), Grabi Jerko (Matin), Grabi Marko (Matin), Grabi Mate (pok. Stipana), Grabi Jakov (pok. Andrije), Grabi Ivan (pok. Nikole), Grabi Pava (pok. Nikole), Grabi Ante (pok. Mate), Sunko Jure (pok. Filipa), Sunko Marko (pok. Mate), Sunko Ante (pok. Mate), Sunko Josip (pok. Mate), Vatavuk Jakov (pok. Stipe), Vatavuk Stanko (pok. Ilije), Vatavuk Grgo (pok. Josipa), Vatavuk Nikola (pok. Ante), Vatavuk Nikola (Aniin), Vatavuk Mate (pok. Ilije), Vatavuk Ivan (mulac), Vatavuk Luka (pok. Mate), Vatavuk Miko (pok. Blaa), Vatavuk Ante (pok. Blaa), Skelin Peo (pok. Ante), Vranjkovi Ivan (pok. Filipa), Vranjkovi Frane (pok. Mate), Vranjkovi Ilija (pok. Jure), Vranjkovi Jakov (pok. Martina), Vranjkovi Jure (pok. Nikole), Vranjkovi Lovre (pok. Ivana), Vranjkovi Martin (pok. Ivana), Vranjkovi Lovre (pok. Martina), Vranjkovi Miko (pok. Dujma), Vranjkovi Luka (pok. Pakala), Lovri Petar (pok. Mika), Lovri Mate (pok. Ante), Lovri eper Mile (pok. Jakova), Lovri eper Martin (pok. Jakova), Lovri eper Mate (pok. Jerka), Lovri eper Ivan (pok. Ante), Lovri Nikola (pok. Josipa), Livaja Lovri Josip (pok. Ante), Lovri Mate (pok. Mika), Lovri Jerko (pok. Frane), Grabi Mate (pok. imuna), Lovri Vukai Josip (pok. Paka), Lovri Vukai Nikola (pok. Ivana), Lovri Jure (pok. Stipana), Lovri Ante (mulac), Lovri Ivan (pok. Mate), Lovri Jerko (pok. Ante), Lovri Filip (pok. Ante), Bubalo Pava (pok. 312
Sl. 5. Dio sela irotovaca sa zaseocima Grabia, Vranjkovia i Lovria 1878. godine
Ante), Bubalo Luka (pok. Mika), Skelin Pako (pok. Marka), Bubalo Nikola (pok. Luke), Skelin?, (nasljednik p. Jose), Perin Joko (pok. Ilije), Perin Luka (p. Pa(?)a), Perin Mate (pok. Petra), Perin Pako (pok. Ivana), Skelin Peo (pok. Ante), Livaja Lovri Josip (pok. Ante), Livaja Lovri Mate (Josipov), Livaja Lovri Marko (Josipov), Bai imun (Matin) iz Drinovaca, Grubei ? (ud. Zane iz Drnia), Lovri Mate (pok. Ante Vida), Lovri Ivan (Josipov Vukari), Livaja Joko (Ivanov), Lovri Jure (pok. Ivana), Puli Mate (p. ?), Puli Ante (pok. Mate), Puli Mate (pok. Blaa), Puli Pava (pok. Nikole), Puli Pava (pok. Mika), Puli Jerko (pok. Nikole), Puli Andrija (pok. Antuna), Puli Stipan (pok. Ivana), Skelin naslj. pok. Jose iz Kljua, Samodol Baria (pok. Pave) iz Britana, Skelin Niko (pok. Ante), Skelin Jakov (pok. Marka) iz Drinovaca, Skroa (naslj. P. Vice iz ibenika), Stojanovi Nikola (pok. Ante) iz Karalia, Stojanovi Ante (pok. Ante), iritovci opina, Vranjkovi imun (pok. Martina), Vranjkovi Marko (pok. Martina), Vanjkovi Ika (pok. Ivana), Vranjkovi Martin (Mikov), Vranjkovi Mate (pok. Ivana), Vranjkovi Ana (pok. Jure), Vlaji Pakal (pok. Antuna) iz Karalia, Vlaji Ante (pok. Mate) iz Karalia, Vlaji Grgo (pok. Jakova) iz Karalia, Vlaji Miko (pok. Jakova) iz Karalia, Mazalin Lala (pok. Josipa), Ivi Pave (p. ?) iz Kaoina, Ivi Pako (pok. Nikole) iz Kaoina, Novak Vice iz Drnia, Kului Pako (pok. Pavla), Kului Ante (pok. Mate). 313
Miljevci 2008.
Sl. 6. Dio Karalia sa zaseocima Stojanovia i Pulia 1878. godine
Karali
Selo Karali imalo je 1878. godine 24 kuna broja. Tu je 1880. godine ivio 131 stanovnik (Koreni, 1979.; 212). Selo je nastalo naseljavanjem obitelji Puli, Stojanovi i Skelin iji su posjedi formirani u tri pripadajua zaseoka (zaseok Skelin, poznat kao Skelini stanovi nalazi se izvan obuhvata ove karte, neto zapadnije). Selo je smjeteno u zoni zaravni oblikovanoj u prominskim konglomeratima, pa Karalie kao i ostala miljevaka sela takvog poloaja odlikuju ratrkani zaseoci izrasli iz obiteljskih zadruga te okupljeni zemljini posjedi. Kao i drugdje, zaseoci su smjeteni na kontaktu panjaka i oranica. Svaki je zaseok imao svoje iskrene plodne povrine oranica i vinograda te dio umskih povrina, inei tako malu ali zatvorenu cjelinu autarkine gospodarske osnove. Kuevlasnici sela Karali 1878. godine bili su: Skelin Jakov (pok. Mate), Skelin Petar, Skelin Mate (pok. Filipa), Meri Ante (reen Karlo), Skelin Jakov, Skelin Petar, Skelin Mate (pok. Filipa), Karlo Ivan (pok. imuna), Stojanovi Marko, Boeka Joko (pok. Ante), Puli Stojanovi Mate (pok. Blaa), Stojanovi Ma(?)lin (Nikin), Stojanovi Mate (pok. Ante), Stojanovi Nikola (pok. Ante), Mioevi Milan (pok. Jure), Puli Jerko (p. Nikole), Puli Pava (pok. Mika), Puli Pako (pok. Filipa), Puli Andrija (p. Ante), Puli Ivan (pok. Pavla), Puli Mate (pok. Barie), Puli Miko (pok. Franje), Puli Jerko (pok. Franje), Puli Stipe (pok. Franje). 314
Sl. 7. Dio Drinovaca 1878. s junim zaseocima du kontaktne zone i sjevernim zaseocima ratrkanim na krkoj zaravni
Drinovci
Selo Drinovci imali su 1878. godine 63 kue. Godine 1880. u Drinovcima (bez Nosa) zabiljeeno je 365 stanovnika (Koreni, 1979.; 212, 213), to je ovo selo inilo najmnogoljudnijim miljevakim naseljem. Drinovci predstavljaju sredinje naselje miljevakog kraja koje je imalo i funkciju sjedita upe. upna crkva Presvetog Imena Isusova sagraena je poetkom 18. stoljea. U katastru iz 1878. godine vidimo je nakon obnova obavljanih 1850. i 1854. odnosno 1878. godine kada je crkvi prigraen zvonik. S obzirom na poloaj i strukturu, Drinovci predstavljaju prelazni tip naselja. Juni dio sela (zaseoci Stipandije, Ivii, Kozii) nalazi se u zoni boranog reljefa u kojem dolazi do kontakta foraminiferskih vapnenaca i prominskih konglomerata (kao i kod sela Kljua i Britana), to je rezultiralo izgradnjom kua du kontaktne zone u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Istodobno, najvei dio Drinovaca odlikuje nepravilna struktura ratrkanih zaselaka smjetenih na zaravni graenoj od prominskih konglomerata (kao i kod iritovaca i Kaoina). Zaseoci Baia, avia, Skelina i kelja, rasuti su po miljevakoj zaravni kao zaseoci okupljeni oko sredinjeg dvorita. Crkva Imena Isusova izgraena je na osamljenoj poziciji deniranoj raskrem putova. 315
Miljevci 2008.
Sl. 8. Drinovci 1878. - detalj sa upnom crkvom
Kao kuevlasnici u Drinovcima 1878. godine bili su upisani: Skelin Pako (pok. Marka), Skelin Jakov (pok. Marka), Skelin Kata (udova pok. Jose), Skelin Franje (pok. Mije), Malenica Luka (pok. Boe), Malenica Ilija (pok. Boe), Anto Ivi (pok. Dujma), Ivi Jandrija (pok. Dujma), Ivi Stipan (pok. Ante), Ivi Toma (pok. Ante), Ivi imun (pok. Ante), Ivi Mate (pok. Petra), Ivi Marko (pok. Pave), Ivi Filip (pok. Ivana), Ivi Marko (pok. Pave), Ivi Joko (pok. Ante), Ivi imun (pok. Josipa), Ivi Jure (pok. Nikole), Ivi Ante (pok. Tome), Ivi Marko (Franje), Ivi Nikola (Franje), Ivi Jandrija (pok. Petra), Ivi Stipan (pok. Filipa), Ivi Josip (Grge), Ivi Lovri (pok. Jure), Djevi Ilija (pok. Ante), Djevi Josip (pok. Ante), Bobelj Marko (pok. Raje), Bobelj Marka (udova pok. Ante), Stipandija Jandro (pok. Jerka), Stipandija Marko (pok. Luke), Stipandija imun (pok. Luke), Stipandija Ante (pok. Luke), Kozi Ante (pok. Nike), Kozi Ivan (pok. Lovre), Kozi Kata (pok. Martina), Bai Jakov (pok. Ivana), Bai Ante (pok. Grge), Bai Pako (pok. Marka), Babi Josip (pok. Ante), Bai imon (pok. Ante), Bai Ana, Bai Mio (pok. Lovre), Bai Mate (pok. Simone), Bai Pako (pok. Ivana), Bai Baria (pok. Ante), Bai Mio (pok. Mate), Bai Ivan (pok. Grge), Bai Ivan (pok. Nikole), Bai imon (pok. Marka), Bai Mate (pok. Marka), Bai Miko (pok. Todora), keljo Joko (pok. Simone), keljo Ivan (pok. Mate), keljo Mijo (pok. Jerka), avi Jerko (pok. Jure), avi Jerko (pok. Ilije), Skelin Jakov (pok. Marka), Skelin Ivan (pok. Petra), Skelin Jakov (pok. Marka), Skelin Nikola (pok. Lovre), Skelin Jose (pok. Lovre), Bai Mio (pok. Nikole). 316
Sl. 9. Bogatii sa zaseocima Galia, Mamuta, Mazalina i Dujila 1878. godine
Tip III - zaseoci oko plodnog dolca Bogati

Bogati (Bogeti) je najsjevernije miljevako selo nastalo naseljavanjem obitelji - Gali, Mamut, Mazalin i Dujilo. Njihove obiteljske odnosno zemljine zajednice ujedno su inile jezgru zaseoka koja su s vremenom nastala diobom njihovih zemljinih posjeda. Da je svaki od spomenutih zaseoka nastao iz primarnog posjeda obitelji ne potvruju samo ista prezimena unutar zaseoka ve i struktura zemljinog posjeda u kojem vie kua dijeli zajedniko dvorite to je karakteristino upravo za podjelu primarnog (oeva) posjeda izmeu njegovih nasljednika (sinova). Na taj je nain diobom posjeda nasljeivanjem izmeu nasljednika glavne obitelji do druge polovice 19. stoljea formirano 4 odnosno 5 zaselaka (od kojih dva ine obitelji Dujilo). Selo je prema katastarskim izvorima 1878. godine imalo 49 kua11 u kojima je 1880. ivjelo 188 stanovnika (Koreni, 1979.; 212) Kao kuevalsnici u Bogatiu 1878. godine bili su upisani: Skelin Pako (pok. Marka), Marasovi Ivan, Skelin Petar (pok. Ante), Skelin Jakov (pok. Ante), Vlaji
11 Usp. Upisnik kua obine Bogeti 1879. Dravni arhiv Split, fond Arhiva mapa za Istru i Dalmaciju
317
Miljevci 2008. Ante (pok. Mate), Visovac samostan, Gali Mate (pok. Stipana), Gali Luka (pok. Filipa), Gali Nikola (pok. Ante), Gali Andrej (pok. Ante), Gali Pako (pok. Paka), Gali Ilija (pok. Paka), Gali Cvitko (pok. Ivana), Mamut Josip (pok. Marka), Mamut Petar (pok. Mate), Mamut ime (pok. Jure), Mamut Mate (pok. Jerka), Mamut Ante (pok. Ilije), Mamut Jure (pok. Nikole), Mazalin Pako (pok. Mate), Mazalin Nikola (pok. Ilije), Mazalin Ivan (pok. Josipa), Mazalin Nikola (pok. Josipa), Mazalin Mate (pok. Josipa), Mazalin ime (pok. Petra), Mazalin Nikola (pok. Pavla), Mazalin Marko (pok. Pavla), Mazalin Jakov (pok. Jure), Mazalin Petar (pok. Jure), Mazalin Franjo (pok. Jure), Mazalin Filip (pok. Ante), Mazalin Anica (pok. Jure), Mazalin Ante (pok. Ive), Mazalin Mate (pok. Marka), Mazalin Marko (Antin), Gali Marko (pok. Mate), Gali Mijat (pok. Ive), Gali Pako (pok. Josipa), Gali Ante (pok. Josipa), Gali Matija (pok. Nikole), Dujilo Ivan (pok. Josipa), Dujilo Mate (pok. Stipe), Dujilo Nikola (pok. Pavla), Dujilo Lucia (pok. Mate), Dujilo Miko (pok. Marka), Dujilo Grgo (pok. Paka), Dujilo Ante (pok. Paka), Dujilo Ivan (pok. Paka), Dujilo Josip (pok. Paka).
Prirodni i kulturni pejsai Miljevaca

Katastarski izvori nastali franciskanskom izmjerom, u usporedbi s mletakim katastrom, omoguavaju nam uoavanje svih promjena koje su se dogaale u podruju Pokrja, a koje su znaajno utjecale na daljnju transformaciju prirodnog (osobito agrarnog) i kulturnog pejsaa oko rijeke Krke.12 Posebno oznaavanje naina koritenja povrina na razini svake pojedine katastarske estice, omoguuje nam prvi put vrlo detaljan uvid u izgled pejsaa kao i u strukturu samih zemljinih posjeda.13 Nastavkom kolonizacije tijekom 18. stoljea i daljnjom kultivacijom tla pod utjecajem agrarnih reformi u vrijeme i nakon Grimanija, najvea promjena na podruju Pokrja vidljiva iz spomenutih katastarskih izvora, zapaa se u formiranju novoga agrarnog pejsaa. Openito, na itavom se podruju poetkom 19. stoljea zapaa znaajan porast udjela obraenih povrina. Uz svako naselje sada se iroke povrine koriste kao oranice. Pri tome u ratarskoj proizvodnji jo uvijek dominira jednostavan plodored u kojem se smjenjuju penica i kukuruz na izdanijim tlima, a kukuruz i jeam na neto slabijim zemljitima. Oralo se plitko, a gnojilo neredovito i slabo.14 Najvei udio poljoprivrednih povrina zapaa se u gornjem Pokrju osobito u Kninskom polju to je posljedica
12 Gradivo mletakog katastra Dalmacije, ukljuujui i ono za podruje Miljevaca, uva se u Dravnom arhivu Zadar. O tome opirnije usp. Slukan Alti, Mirela (2001.): Povijest mletakog katastra Dalmacije (Morlaci u mletakim katastarskim izvorima). Arhivski vjesnik, br. 43, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2001., str. 139-155. 13 Oranice su obojene ukastom bojom, vrtovi su obojeni tamnijom, a panjaci svjetlijom zelenom bojom, te vinogradi ruiasto-crvenom bojom. umske povrine oznaene su tamnosivom bojom. Ceste, zidane kue i mostovi obojeni su svijetloruiastom, a javne zgrade tamnije ruiastom bojom. Svi drveni objekti oznaavani su utom. Hidrografska mrea bojena je plavom bojom. 14 Ove podatke doznajemo iz gospodarskih opisa katastarskih opina (Operato dell Estimo).
318
Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ... zapoetih procesa melioracija oko Butinice i Krke, ali i u drugim krajevima oko Krke gdje se zemljite sada obrauje intenzivnije, a same povrine oranica su proirene. Od svih kultura najvei skok zabiljeio je udio vinograda koji su u vrijeme izrade mletakih katastara jo bili razmjerno slabo zastupljeni. Naglo irenje vinograda u to je vrijeme karakteristino za itavu Dalmaciju, a u Pokrju vinogradi se sade na ocjeditijim stranama poljskih ravni. Snaan porast udjela vinograda najznaajnija je promjena u prirodnom i agrarnom pejsau Pokrja s poetka 19. stoljea. Istodobno, udio vonjaka ostao je razmjerno nizak, to svjedoi o jo uvijek niskom stupnju poljodjelstva te o maloj brizi za tu kulturu. Voke su se sadile samo izmeu okota vinove loze. Melioracijski zahvati na ureenju toka Krke i njezinih pritoka koji su zapoeli poetkom 19. stoljea utjecali su i na udjele drugih poljoprivrednih kultura. Tako je u podruju Kninskog polja udio livada povean, dok je primjerice u Petrovu polju bolja odvodnja potakla pretvaranje livada u oranice (Friganovi, 1961.: 112). Istodobno, zapaa se smanjenje udjela panjakih povrina. Ta je pojava vezana uz degradaciju panjaka, do koje je dolo zbog prekomjerne ispae sve veeg broja stoke. U istom razdoblju nastavlja se i trend smanjivanja umskih povrina. Ta je pojava vezana za degradaciju uma u ikare, zbog prekomjerne ispae ali i uz krenje uma zbog poveanja ratarskih povrina. Krevine su poetkom 19. stoljea bile glavni izvor novih obradivih povrina, a ta se pojava osobito intenzivirala u vrijeme francuske uprave kada se nizom mjera nastojalo unaprijediti gospodarsko stanje Dalmacije. Stoarstvo je jo uvijek imalo iznimno velik znaaj. U vrstama stoke, karakteristian je relativno mali udio konja i kopitara uope, jer su kao glavna zaprena snaga ovdje koriteni volovi. Jo uvijek velik broj koza potvruje da su one bile temeljni imbenik u procesu degradacije prirodnog pejsaa i, uz ovjeka, glavna prepreka obnovi umskih povrina. Koze su optereivale krte panjake kra, na koje se zbog toga irio kamenjar. Takvo stanje e se zadrati sve do druge polovice 19. stoljea kada proporcionalno s poveanjem udjela obraenih povrina, broj stoke poinje opadati (do 1900. godine broj stoke u nekim je dijelovima Pokrja prepolovljen). U ovom razdoblju javlja se jo jedna nova pojava - usitnjavanje posjeda. Naime, dodjeljivanjem zemljita u vlasnitvo seljaka koji su ga obraivali, to je utemeljeno u doba francuske uprave, potaknuta je dioba posjeda. Od tada e se prosjena povrina zemljinog posjeda po svakoj obitelji iz generacije u generaciju smanjivati, to e tijekom druge polovice 19. stoljea poticati nove agrarne krize i pojavu gladi. Taj je proces osobito teko pogodio Zagoru jer je on bio istodobno popraen i s konstantnim porastom broja stanovnika. Usitnjavanjem posjeda poljodjelci su osiromaili, zbog ega su se zaduivali te esto postajali rtvama lihvarstva, koje je bilo osobito razvijeno u Kninu i Drniu. Tako je ugroavana egzistencija malog posjeda, a pospjeivano irenje manjeg broja veih. Ovom su procesu naroito pogodovale zakonske odredbe iz vremena francuske uprave po kojim su seljaci, uivatelji dravnih zemljita, mogli 319
Miljevci 2008. slobodno raspolagati zemljom. To je omoguilo pojedincima da obveze svojih dunika rjeavaju prisvajanjem njihovih posjeda. U takvim je prilikama seljak ovisio o varokim zemljoposjednicima i trgovcima kojima je zaduujui se davao u zalog dijelove svoga posjeda. Kako zbog siromatva nije mogao vratiti dug na vrijeme, seljak je gubio dio po dio zemlje. Glavni prostorni odraz takvoga stanja vidljiv je u izrazitoj parcelaciji posjeda koja e s vremenom znaajnije utjecati i na agrarni pejsa. estice postaju sve manje povrine, sve su ue i rasprenije. Tako se primarno okupljeni posjed pretvara u posjed rasprenog tipa s vrlo usitnjenim parcelama, u pravilu loije kvalitete.
Literatura:
Friganovi, Mladen (1961.): Polja gornje Krke. Radovi Geografskog instituta Sveuilita u Zagrebu, sv. 3, Zagreb. Koreni, Mirko (1979.): Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske 1857. - 1971. Republiki zavod za statistiku SRH, JAZU, knj. 54, Zagreb. Kosor, Karlo (1975.): Drni pod Venecijom. Kai - zbornik Franjevake provincije Presvetoga Otkupitelja, god. VII, Split, str. 5-69. Slukan Alti, Mirela (2001.): Povijest mletakog katastra Dalmacije (Morlaci u mletakim katastarskim izvorima). Arhivski vjesnik, br. 43, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2001., str. 139-155. Slukan Alti, Mirela (2003.): Povijesna kartograja - kartografski izvori u povijesnim znanostima. Izdavaka kua Meridijani, Samobor. Slukan Alti, Mirela (2005.): Povijest stabilnog katastra Dalmacije: povodom 170. obljetnice Arhiva mapa za Dalmaciju (1834. - 2004.). Graa i prilozi za povijest Dalmacije, Dravni arhiv Split, 2005., br. 19, str. 7-47. Slukan Alti, Mirela (2007.): Povijesna geograja rijeke Krke: kartografska svjedoanstva. Nacionalni park Krka, ibenik.
320
NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE PROLOSTI UPE MILJEVCI KONCEM XVII. STOLJEA U SVJETLU MATINIH KNJIGA ROENIH
Zoran Ladi-Zrinka Novak
Na temelju najstarije sauvane matine knjige roenih (krtenih) upe Miljevci iz razdoblja od 1692. do 1696. autori razmatraju neke aspekte demografske i obiteljske povijesti mikroprostora jedne ruralne sredine u vrijeme kada je ovim krajevima bjesnio rat izmeu Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva. U radu se razmatra spolna struktura roene djece, godinja i mjesena distribucija roene djece, sezonske varijacije u raanju djece, izbor imena roditelja i djece s obzirom na lokalne i ope svetake kultove Katolike crkve, te se donose novi podaci iz Miljevake povijesti iz konca 17. stoljea. U radu se donosi i cjeloviti popis znanstvene literature o koritenju matinih knjiga za prouavanje povijesti sela, mjesta i gradova na podruju Hrvatske.
Historiograja prouavanja povijesti stanovnitva u Hrvatskoj na temelju analize matinih knjiga

Iako zaeci hrvatske povijesne demograje seu u tridesete godine XX. stoljea, povijesno-demografska istraivanja u Hrvatskoj doivjela su procvat 321
Miljevci 2008. od osamdesetih godina prolog stoljea. Naime, od tog razdoblja nastaje niz radova iz podruja povijesne demograje, koja je u posljednje vrijeme prerasla u multidisciplinarnu i interdisciplinarnu znanstvenu granu. Od hrvatskih povjesniara koji su u posljednjih tridesetak godina dali temeljne doprinose i poticaj za daljnji razvitak povijesne demograje, valja izdvojiti Stjepana Krivoia (1993.)1 i Vladimira Stipetia (1981.).2 Ve u tom razdoblju ova su dvojica znanstvenika upozorila na vanost serijskih tipova izvora, prije svega matinih knjiga i popisa stanovnitva, za istraivanje demografske povijesti novog vijeka i suvremenog razdoblja.3 No, isto tako, svjesni nepostojanja takvih egzaktnih vrsta vrela za razdoblje srednjeg vijeka i rane renesanse, odnosno za razdoblje prije Tridentskog koncila sredinom XVI. stoljea, isti su autori ukazali na osobitu vanost drugih tipova serijskih izvora kao to su tzv. stanja dua (Status animarum), oporuke, inventari, popisi hodoasnika, tzv. knjige oprosta (Libri indulgentiarum) i sl. Koristei se znanstvenim poticajima i metodologijom predloenom od dvojice spomenutih znanstvenika, ali i pod utjecajem europske, prije svega francuske, povijesne demograje,4 tijekom devedesetih godina XX. stoljea proizila je nova generacija povjesniara koja koristi serijske tipove izvora za prouavanje prolosti i to ne iskljuivo demografskih kretanja ve i obiteljskoga ivota, svakodnevice, pobonosti i drugih problema. Vano je pri tome istaknuti da se ta istraivanja vre ne samo za razdoblje nakon pojave matinih knjiga ve i za razdoblje razvijenog i kasnoga srednjeg vijeka i renesanse. Radi se, dakle, o razdobljima koja se do tada gotovo uope nije istraivalo sa aspekta povijesne demograje jer se smatralo da ne postoje relevantni izvori ija analiza moe rezultirati egzaktnim podacima. Takvo upoznavanje sa europskom i hrvatskom povijesno-demografskom produkcijom i metodologijom rezultiralo je brojnim istraivanjima, ne samo za razdoblje kada statistika ulazi u mentalni sklop drutva i pojedinca zbog praktikih potreba, ve i za vrijeme za koje se smatralo da je takva istraivanja gotovo nemogue izvriti.5 Tako velika produkcija hrvatske povijesne demo1 Vidi npr: Stjepan Krivoi, Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, 19, JAZU, Zagreb 1981.; Isti, Stanovnitvo i demografske prilike u sjevero-zapadnoj Hrvatskoj u XVIII. i prvoj polovini XIX. stoljea (doktorska disertacija), Zagreb 1983.; Isti, Izvori za historijsku demograju: djelomini brojani i poimenini popisi stanovnitva, u: Arhivski vjesnik, 36 (1993.), br. 37, str. 159-170. 2 Vidi npr.: Vladimir Stipeti, O istraivanju povijesti stanovnitva u gradovima Hrvatske, u: Stjepan Krivoi, Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, str. 1-22; Jakov Gelo-Vladimir Stipeti, Razvoj stanovnitva na tlu SR Hrvatske: od 1780. do 1981. godine, Zagreb 1987. 3 Tako npr. u spomenutoj raspravi Izvori za historijsku demograju S. Krivoi istie da postoje dvije temeljne skupine izvora za prouavanje kretanja stanovnitva starije matine knjige i brojani i poimenini popisi stanovnitva kao npr. svjetovni popisi komorskih komisija ili crkveni popisi kao kanonske vizitacije. S. Krivoi, Izvori za historijsku demograju, str. 159, 164-168. 4 Vidi npr.: Roger Mors, Introduction a la demographie historique des villes dEurope du XIVe au XVIIIe siecle, Paris, 1954.-1956.; Emmanuel Le Roy Ladurie, Montaillou, village occitan de 1294-1324, Pariz 1975.; Jacques Chioleau, La comptibilit de lau-del. Les hommes, la mort et la religion dans la rgion dAvignon la n du Moyen Age (vers 1320 - vers 1480), Rome 1980.; Perch cambia la morte nella regione di Avignone alla ne del Medioevo, u: Quaderni storici 50/2 (1982.), str. 449-465. 5 Razlog tome bila je injenica da se gotovo svaka brojana vrijednost u srednjovjekovnim izvorima smatrala sumnjivom zbog sklonosti pisaca dramatizaciji pojedinih dogaaja i posljedino i uveliavanju brojanih vrijednosti. Osobito je to bilo izraeno u vrijeme kriznih situacija kao to su ratovi, bitke ili epidemije raznih bolesti.
322
Zoran Ladi-Zrinka Novak: NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE... graje u posljednjih nekoliko desetljea potaknula je nastanak sinteze dvojice autora - Vladimira Stipetia i Nenada Vekaria - naslovljene Povijesna demograja Hrvatske6 u kojoj su iznesena suvremena metodoloka naela kojima se slui povijesna demograja, zabiljeena su imena gotovo svih istraivaa te je iznesena detaljna bibliograja radova koji se bave ovom povijesnom granom. No, kako emo se u ovom radu koristiti matinim knjigama kao temeljnim izvorom u analizi, na ovom mjestu izloit emo samo kratak pregled radova onih povjesniara i demografa koji su svoja istraivanja vrili iskljuivo ili u najveoj mjeri na temelju matinih knjiga roenih, umrlih i vjenanih kako onih pisanih latinskim tako i glagoljskim pismom i to za manje prostorne jedinice kao to su sela, naselja, gradovi i upe. Povijesno-demografske analize na odreenim mikroprostorima, utemeljene na matinim knjigama, mogu se pregledno izloiti po pojedinim hrvatskim regijama. Za istarsko, primorsko, kvarnersko, dalmatinsko i kontinentalno hrvatsko podruje matine knjige vrlo su dobro sauvane, ponegdje ve od konca XVI. stoljea, i nalaze se u pojedinim arhivskim ustanovama kao npr. dravnim arhivima u Pazinu, Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku, zatim u Sabirnom centru ibenik Dravnog arhiva u Zadru, Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pojedinim upskim arhivima, dok se upravo radi na prikupljanju, mikrolmiranju, obradi i ujedinjavanju cjelokupne baze matinih knjiga Hrvatske u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu. Matine knjige za podruje Slavonije (nakon osmanskog osvojenja tijekom XVI. stoljea) i nekadanje Vojne Krajine vrlo su slabo sauvane ili ih gotovo uope nema sve do ponovne uspostave habsburke vlasti na ovim podrujima koncem XVII. i poetkom XVIII. stoljea.7 Dodue, postoje osmanski defteri, ali je stupanj njihove istraenosti skroman, uglavnom zbog nepoznavanja arapskog pisma i jezika. Istra i Hrvatsko primorje pripadaju skupini najbolje istraenih hrvatskih regija s obzirom na povijesno-demografska istraivanja utemeljena na matinim knjigama i to zahvaljujui nekolicini istraivaa. Od istraivaa starije generacije treba istaknuti analize latinskih i talijanskih matinih knjiga koje su izvrili Jakov Jelini8 i Miroslav Bertoa.9 Tijekom posljednjeg desetljea prolog i poetkom ovog stoljea nekoliko je istarskih povjesniara mlae i srednje generacije nastavilo ovu tradiciju i izvrilo opsena istraivanja matinih knjiga za pojedine istarske i kvarnerske mikroprostore. Egidio Iveti autor je studije La popolazione di Parenzo nel Settecento: aspetti, problemi ed episodi del movimento demograco u kojoj donosi popis najvanijih izvora i iznosi metodoloke smjernice za problematiku demografskih istraivanja na podru6 7 8 Vladimir Stipeti Nenad Vekari, Povijesna demograja Hrvatske, HAZU, Zagreb-Dubrovnik 2004. Vidi: Vladimir Stipeti Nenad Vekari, nav. dj., str. 113-217. Vidi npr.: Jakov Jelini, Matine knjige s podruja Pazintine do 1945 (1949) godine, u: Vjesnik Istarskog arhiva, 2/3 (1992./1993.), str. 253-275; Isti, Arhivsko gradivo o Vrhu u Povijesnom arhivu u Pazinu i u upnom uredu u Vrhu te u Matinom uredu u Buzetu s posebnim osvrtom na matine knjige, u: Buzetski zbornik, br. 24 (1998.), str. 63-74; Isti, Neke biljeke u matinim knjigama istarskih upa, u: Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, 41/42 (1999./2000.), str. 451-481. 9 Vidi. npr.: Miroslav Bertoa, Matine knjige - arhivsko vrelo o demografskim previranjima predindustrijske Europe, u: Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci; 41/42 (1999./2000.), str. 315-352.
323
Miljevci 2008. ju Porea u XVIII. stoljeu.10 Slaven Bertoa autor je vie studija u kojima su u sreditu istraivanja povijesno-demografske teme na temelju matinih knjiga pojedinih istarskih gradova, naselja i sela.11 Koristei se matinim knjigama kao primarnim vrelom, ali i biljenikim spisima Pule i okolnih mjesta i sela, isti je autor pokazao da su matine knjige vrijedan izvor ne samo za istraivanje demografske povijesti nego i povijesti svakodnevnog ivota,12 obiteljske13 i religiozne povijesti, etnikih i konfesionalnih odnosa na puljskom podruju,14 migracija15 i niza drugih aspekata prolosti. Svoja istraivanja pulskih matinih knjiga autor je saeo u izvrsnoj monograji naslovljenoj ivot i smrt u Puli: starosjeditelji i doseljenici od XVII. do XIX. stoljea u kojoj je razmotrio sve gore navedene probleme.16 Posebna su vrijednost cjelokupnog istarskog i kvarnerskog povijesnog nasljea matine knjige pisane glagoljicom, a koje su sauvane za dugo vremensko razdoblje od konca XVI. do XIX. stoljea.17 Povijesno-demografskim istraivanjima istarskih glagoljskih matinih knjiga osobito se posvetio Draen Vlahov, usmjerivi svoj istraivaki rad prema povijesti stanovnitva malih istarskih naselja kao to su Hum, Boljun, Vranja i Ro.18 Glagoljskim i latinskim matinim knjigama vrlo je bogato podruje kvarnerskoga otoja pa su tako izvrena istraivanja tih vrela za mjesta Vrbnik,19 Punat20 i Dobrinj na Krku,21 Cres22 i Loinj.23
10 U: Atti. Centro di ricerche storiche, Rovigno, Unione Italiana, Fiume, 21 (1991.), str. 117-185. Isti je istraiva autor jo nekoliko studija u kojima se razmatra problematika povijesne demograje za podruje Istre. 11 Vidi npr.: Slaven Bertoa, Puljske matine knjige kao izvor za povijest migracija : doseljenici iz sredinje Hrvatske, Ugarske i slovenskih zemalja pod austrijskom vlau (1613.-1817.), u: Povijesni prilozi, Hrvatski institut za povijest, 19 (2000.), str. 181-198; Isti, Matine knjige kao vrelo demografske, etnike, drutvene i gospodarske povijesti Pule: (1613.-1815.), u: asopis za suvremenu povijest, 33 (2001.), 1, str. 175-180, 199-200. 12 13 14 Slaven Bertoa, Drutvena povijest Istre: o konjuarima, kuharima, majordomima, nadglednicima, slugama i sobarima u gradu Puli od XVII. do XIX. stoljea, u: Problemi sjevernog Jadrana, 8 (2003./2004.), str. 7-28. Slaven Bertoa, Nezakonita djeca u pulskim matinim knjigama krtenih od 1613. do 1678., u: Croatica Christiana periodica. asopis Instituta za crkvenu povijest Katolikog bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 22 (1998.), 42, str. 37-48. Slaven Bertoa, Etnika struktura Pule i njezinih sela u prvoj polovici XVII. stoljea, u: Vjesnik Istarskog arhiva, 6/7 (1996./1997. [i.e. 2002.]), str. 253-296. 15 Slaven Bertoa, Migracijsko povezivanje ireg rovinjskog podruja i Pule: doseljenici iz Rovinjskog sela u pulskim matinim knjigama od XVII. do XIX. stoljea, u: Povijesni prilozi, Hrvatski institut za povijest, 24 (2005.), 28, str. 153-159. 16 Skuptina Udruga Matice hrvatske Istarske upanije, Pazin 2002. 17 Odlian pregled izuzetno bogatog i jo uvijek slabo istraenog arhivskog fonda glagoljskih matinih knjiga u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iznijela je arhivistica ove ustanove Marta Jao: Glagoljske matine knjige Kvarnerskog primorja i Istre u Arhivu HAZU, u: Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, 41/42 (1999./2000.), str. 393-402. 18 Vidi npr.: Draen Vlahov, Glagoljski zapisi u knjizi krtenih, vjenanih i umrlih iz Huma: (1618.-1672.), u: Nova Istra; 3 (1998.), 3(10), str. 213-223; Isti, Glagoljski rukopis iz Vranje u Istri : (1609. - 1633.), Povijesni arhiv u Pazinu, Pazin, 1996.; Isti, Matine knjige u Povijesnom arhivu u Pazinu, u: Vjesnik Istarskog arhiva, 2/3 (1992/1993), str. 277-309. 19 Vidi npr. Marija Karbi-Zoran Ladi, Glagoljske matine knjige otoka Krka u Arhivu HAZU, u: 900 godina Baanske ploe. Krki zbornik, 42. Posebno izdanje 36, ur. Petar Stri, Baka 2000., str. 281-297. 20 21 Nikola Bonifai-Roin, Puntarska predaja i puntarske glagoljske matice, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 37, 1953., str. 145-204. Vidi npr.: Albino Seni, Dobrinjske matine knjige, u: Krki zbornik, 35, 1996., str. 49-56; Arijana Kolak-Vladimir Huzjan, Glagoljska matina knjiga krtenih (1667.-1723.) upe Dobrinj na otoku Krku kao izvor za prouavanje nekih aspekata demografske povijesti, u: Povijesni prilozi, god. 22, 2003., br. 24, str. 171-238. 22 Vidi npr.: Nikola Straii, Cresko-loinjska otoka skupina, u: Otoki ljetopis Cres-Loinj, 4, 1981., str. 143-190. 23 Nikola Crnkovi, Izvori i legende o naseljenju Loinja, u: Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 29, 1987., str. 163-214.
324
Zoran Ladi-Zrinka Novak: NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE... Uz kvarnerske otoke, bogata matina graa sauvana je i za podruje grada Rijeke na temelju kojih je objelodanjeno nekoliko demografskih studija pri emu valja istaknuti nekoliko studija Albina Seneia24 i Ante krobonje.25 Uz Istru i Hrvatsko primorje, i dalmatinski otoci su prilino dobro obraeni s aspekta povijesne demograje, a na temelju analize matinih knjiga. Meutim, znatno je slabije obraeno podruje Dalmatinske zagore, ibensko podruje i kopneni pojas juno od Splita do neumskoga koridora iako za razdoblje od 17. stoljea nadalje postoje prilino dobro sauvani fondovi izvorne arhivske grae koja se veim dijelom uva u Sabirnom centru u ibeniku Dravnoga arhiva u Zadru, a danas je veina te grae dostupna i na mikrolmovima koji se uvaju u Hrvatskome dravnom arhivu u Zagrebu. Istraivanja za Dalmaciju usmjerena su uglavnom prema problemima iseljenitva, depopulacije, distribucije prezimena i zanimanja, a prilino se zanemarivalo obiteljsku strukturu i nedovoljno interpretiralo prirodno kretanje puanstva i analize toga segmenta. Znatne doprinose u antroponimijskom i demografskom istraivanju naselja dalmatinske obale i otoka dao je Mladen Andreis.26 On je na temelju podataka iz matinih knjiga, anagrafa, oporuka i drugih notarskih spisa, nainio baze podataka iz kojih je analizirao prirodno kretanje stanovnika, migracije, a u svojim radovima obuhvatio je stanovnitvo s podruja srednje Dalmacije. Srednjodalmatinskim upskim matinim knjigama bavila se i Danica Boi-Buani.27 Pored navedenih istraivaa jo se nekoliko povjesniara i drugih znanstvenika bavilo problematikom demograje dalmatinskih otoka. Pri tome prije svega treba istaknuti Romana Jelia,28 Vladislava Cvitanovia29 i Damira Magaa30 koji su se usredotoili na zadarsku otonu skupinu, te Bernarda Stullija,31 Ante Kalogjere,32 Svena Kuluia33 i Kristijana Jurana34 koji su obraivali ibensku
24 Albino Seni, Matine knjige Klane, u: Zbornik Drutva za povjesnicu Klana, 3, 1997., str. 83-95; isti, Rijeke matine knjige, u: Sveti Vid u povodu Znanstvenog skupa u okviru Dana Svetog Vida, Rijeka, lipanj 2000., 5, 2000., str. 67-83; isti, Zbirka matinih knjiga Dravnog arhiva u Rijeci, u: Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, 41/42, 1999./2000., str. 385-390; isti, Inventar Zbirke matinih knjiga Povijesnog arhiva Rijeka 1560.-1947., u: Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka; 38, 1996., str. 315-387. 25 26 Ante krobonja, Neka obiljeja nataliteta i mortaliteta u Rijeci tijekom prve polovice 19. stoljea, u: Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci; 41/42, 1999./2000., str. 369-384. Vidi npr.: Mladen Andreis, Stanovnitvo upe sv. Mihovila Arhanela u Trilju u 19. stoljeu: demografska i antroponimijska analiza na temelju podataka iz matinih knjiga krtenih, Cetinski dekanat, Trilj 2001.; isti, Stanovnitvo Katela u prvoj polovici 18. stoljea, u: Graa i prilozi za povijest Dalmacije; 15, 1999, str. 93-129; isti, Povijesna demograja Velog Drvenika, Malog Drvenika i Vinia do god. 1900., u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru; 40, 1998., str. 227-301; isti, Stanovnitvo otoka Braa u drugoj polovici 18. stoljea, u: Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 13, 1997., str. 205-236. 27 28 Danica Boi-Buani, Matine knjige iz upskih ureda na podruju srednje Dalmacije, u: Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 11, 1990., str. 275-286. Roman Jeli, Stanovnici Dugog otoka u crkvenim maticama Zadra od 1569. do 1706. godine, u: Zadarska smotra; 42, 1/2,1993. [i.e. 1999.], str. 221-247. 29 Vladislav Cvitanovi, Matice u Dalmaciji iz XVI. stoljea, u: Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2, 1955., str. 79-86. 30 Damir Maga, Zemljopisnopovijesna obiljeja Dugog Otoka, u: Zadarska smotra, Dugi Otok, 42, 1-2, 1993., str. 11-44. 31 Vidi npr.: Bernard Stulli, Iz prolosti Dalmacije, Split 1992., osobito poglavlje Povijest Zlarina, str. 209-422. 32 Ante Kalogjera, Stanovnitvo i gospodarstvo otoka Prvia, u: Geografski glasnik, 21, 1959., str. 69-90. 33 Sven Kului, Naseljenost i vrednovanje kornatskih otoka od drevnih vremena do danas, u: Hrvatski geografski glasnik, 62, 2000., str. 43-65. 34 Kristijan Juran, Murterske glagoljske matice, u: Studia ethnologica Croatica, 14/15, 2002./2003 /i.e. 2004., str. 213-274.
325
Miljevci 2008. otonu skupinu. Najveim srednjodalmatinskim otocima Hvarom, Braom, Korulom i Visom u svojim povijesno-demografskim istraivanjima bavila se Nevenka Bezi-Boani,35 a oltom Mladen Andreis.36 Veliki doprinos poznavanju populacije ibenskoga podruja u prolosti dao je Ante upuk, koji je, prouavajui antroponimiju ovog podruja, u svojim demografskim izuavanjima vano mjesto posvetio analizi matinih knjiga kao primarnim izvorima za istraivanje te tematike.37 O kretanju broja puanstva na podruju ibenske biskupije i drutvenoj strukturi stanovnitva od srednjeg do novog vijeka pisali su Krsto Stoi,38 Stanko Bai,39 Ivan Dovrani,40 Damir Karbi41 i Zoran Ladi.42 Za Dubrovnik i dubrovaku regiju, zbog obilja grae, izdano je niz vrijednih studija o demografskim kretanjima i drutvenim strukturama stanovnitva, koje su djelomice ili u cijelosti utemeljene na analizi matinih knjiga, pri emu valja istaknuti one Stjepana Krivoia,43 Nenada Vekaria,44 Vladimira Stipetia45 i Vesne ui.46 to se tie irega dubrovakog podruja, osobito je vano istaknuti recentnu studiju Nenada Vekaria pod naslovom Stanovnitvo otoka Peljeca.47 Iz gore navedenog jasno je vidljivo da je hrvatska povijesna demograja u drugoj polovini 20. i poetkom 21. stoljea, uoivi golemu vanost matinih knjiga za prouavanje povijesti kretanja stanovnitva, mortaliteta, nataliteta, nacionalne strukture, konfesionalne pripadnosti, obiteljske povijesti, povijesti medicine kako na irim prostorima Hrvatske tako i u pojedinim mikroregijama, producirala veliki broj znanstvenih radova, studija i monograja koje su u
35 Nevenka Bezi-Boani, Povijest stanovnitva u Visu, Split 1988.; ista, Stanovnitvo Jelse, Jelsa 1969.; ista. Stanovnitvo Komie, Split 1984. 36 Mladen Andreis, Migracije izmeu primotensko-rogoznikog kraja i otoka olte, Velikog Drvenika, Malog Drvenika te naselja Vinia do god. 1900., u: Povid- zbornik radova o primotenskom i rogoznikom kraju; 1, 1997., str. 254-260. 37 Vidi npr.: Ante upuk, Dvije matice (ibenska i primotenska) i njihovo antroponimno znaenje, u: Povid - zbornik radova o primotenskom i rogoznikom kraju, 1, 1997, str. 205-238. 38 39 Kao najvanije Stoievo djelo u kojima je iznesena povijest sela na podruju ibenske biskupije vidi: Krsto Stoi, Sela ibenskog kotara, ibenik 1941. Stanko Bai, Ulomak matice krtenih iz Primotena u Visovakom arhivu, u: Povid- zbornik radova o primotenskom i rogoznikom kraju; 1, 1997., str. 239-245. 40 Ivan Dovrani, Popis matinih knjiga s podruja ibensko-kninske upanije, u: Arhivski vjesnik, 45 2002. [i.e. 2003.], str. 161-190. 41 42 Damir Karbi, Sela upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u srednjovjekovnim biljenikim spisima, u: Konjevrate i Mirlovi Zagora - upe ibenske biskupije, ur. Ante Gulin Zagreb 2005., str. 137-166. Zoran Ladi, Matine knjige roenih kao izvor za demografsku povijest upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u 18. i 19. stoljeu, u: Konjevrate i Mirlovi Zagora - upe ibenske biskupije, ur. Ante Gulin Zagreb 2005., str. 411-436. 43 Stjepan Krivoi, Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u prolosti, Dubrovnik 1990. 44 Vidi npr.: Nenad Vekari, Broj stanovnika dubrovakog primorja od 15. do 20. stoljea, u: Zbornik dubrovakog primorja i otoka, 8, 2001., str. 179-186; Nenad Vekari, Irena Benyovsky, Tatjana Buklija, Maurizio Levak, Nika Lui, Marija Mogorovi, Jaka Primorac, Vrijeme enidbe i ritam poroda. Dubrovnik i njegova okolica od 17. do 19. stoljea, Dubrovnik 2000.; 45 Vidi npr.: Vladimir Stipeti, Brojani pokazatelj razvoja stanovnitva na teritoriju negdanje Dubrovake republike u minula tri stoljea /1673.-1981.) Pokuaj valorizacije ostvarenog prirataja u prvih dvjesto godina, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 27, 1989., str. 93-112. 46 Vesna ui, Dubrovake matine knjige: dragocjen izvor za povijesna istraivanja, u: Arhivski vjesnik, 48, 2005., str. 45-54. 47 Nenad Vekari, Stanovnitvo poluotoka Peljeca, sv. I, Zagreb 1992.; sv. II, Zagreb 1993.
326
Zoran Ladi-Zrinka Novak: NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE... cijelosti posveene prouavanju povijesti stanovnitva na prostoru Hrvatske. Pri tome je vano istaknuti da u takvom prouavanju znatno pomae injenica da je za gotovo sve hrvatske regije sauvan veliki broj izvorne grae, odnosno matinih knjiga, posebice za razdoblje nakon tzv. Velikog bekog rata ili Rata za osloboenje (1683.-1699.). Za neka podruja, kao to je to npr. prostor Istre i Kvarnera, matine knjige, iako esto fragmentarno, sauvane su i za ranija razdoblja, sve od poetka 17. stoljea. Pri tome valja istaknuti da se istraivai koji se bave prouavanjem matinih knjiga s podruja dananje Hrvatske u svom istraivanju suoavaju s jednom nemalom preprekom zbog injenice da su same matine knjige za pojedine regije pisane raznim pismima i na razliitim jezicima - glagoljicom i bosanicom na hrvatskom, latinskim, talijanskim i njemakim. Uz to, vaan je imbenik da su matine knjige nerijetko pisane vrlo neitkim rukopisom, a posebice se to odnosi na starije matine knjige pisane glagoljicom i bosanicom kada je svaki upnik ili kapelan imao svoj vlastiti, individualni rukopis.
O najstarijim matinim knjigama krtenih upe Miljevci iz 1692. -1696. i 1732. godine
Iako je u nekim drugim hrvatskim upama biljeenje matinih knjiga kao obveza upnika zapoeto odmah nakon donesenih odredbi Tridentskoga koncila (zapoeo sa radom 13. prosinca 1545., a zavrio 4. prosinca 1563.), pa su tako za neke hrvatske krajeve matine knjige sauvane ve od konca 16. i poetka 17. stoljea, miljevaki su upnici poeli voditi, kao to emo vidjeti, matine knjige roenih ili krtenih, umrlih i vjenanih tek od konca 17. stoljea kada je ovaj kraj osloboen od Osmanlija. No, kao i drugdje, i u sluaju Miljevaca najstarije matine knjige predstavljaju karakteristian serijski tip izvora u kojem su izlistani odreeni istovjetni podaci, a koji su zbog istovjetnosti podataka podloni kvantitativnoj analizi. O istraivanju demografske povijesti upe Miljevci, ak niti osnovnih problema vezanih uz ovu disciplinu kao to su natalitet i mortalitet, kao uostalom i o demografskoj povijesti ostalih upa u ibenskom zaleu, dosad je izvreno vrlo malo istraivanja. I to unato injenici da za takva istraivanja postoje relevantni izvori, prije svega matine knjige roenih, odnosno krtenih, umrlih i vjenanih za dugo razdoblje od konca 17. stoljea do danas.48 Naime, originali matinih knjiga uvaju se u Sabirnom centru u ibeniku Dravnog arhiva u Zadru, a sadre ukupno trinaest matinih knjiga roenih, est matinih knjiga vjenanih, deset matinih knjiga umrlih, dva fragmenta matinih knjiga vjen48 Cjelokupan popis fonda matinih knjiga roenih (krtenih), vjenanih i umrlih upa ibensko-kninske upanije sa signaturama koje se uvaju u Sabirnom centru u ibeniku objelodanio je ve spomenuti autor, arhivist u Sabirnom centru u ibeniku, Ivan Dovrani. Vidi gore bilj. 40.
327
Miljevci 2008. anih i dva fragmenta matinih knjiga umrlih, te tri zajednike matine knjige u kojima se donose upisi za roene, vjenane i umrle osobe49 dok su danas dostupni iroj znanstvenoj javnosti zbog postojanja mikrolmova u Dravnom arhivu u Zagrebu. Vremenski, matine knjige upe Miljevci pokrivaju razdoblje od 1692. do 1947. godine, dakle otprilike dva i pol stoljea. Najstarije matine knjige koje su pisali miljevaki upnici i kapelani pisane su kurzivnim pismom, najee latinicom na latinskom jeziku ili bosanicom na hrvatskom jeziku te donose tek osnovne podatke o pojedinim roenim, vjenanim ili umrlim osobama. Tijekom 19. st. u pisanju matinih knjiga koristio se talijanski, a zatim i hrvatski jezik, a matine knjige bile su podijeljene na niz rubrika koje su sadravale sve najvanije podatke o odreenoj osobi kao ime i prezime, podrijetlo, vjeroispovijest, ime upnika ili kapelana, ime roditelja (oca i majke), ak i djevojako ime majke, mjesto njihova podrijetla, imena i prezimena kumova, njihovu vjeroispovijest, podrijetlo, te konano napomenu je li dijete roeno u zakonitom ili nezakonitom braku. U ovom emo radu razmotriti samo neke aspekte demografske i obiteljske povijesti upe Miljevci. Vano je pritom spomenuti da za ovu priliku koristimo dvije najstarije sauvane matine knjige krtenih upe Miljevci, prva iz godine 1692.-1696. i druga iz 1732. godine. Analiza je raena prema mikrolmovima koje je Franjevaka provincija Presvetog Otkupitelja u Splitu ustupila Hrvatskome dravnom arhivu na snimanje, a spomenute knjige uvaju se u rolama u Dravnom arhivu u Zagrebu.50 Ono to je osobito zanimljivo u sluaju matinih knjiga upe Miljevci jest injenica da su najstarije, dakle one iz konca 17. stoljea, pisane kurzivnom latinicom i na latinskom jeziku. No, miljevake matine knjige umrlih iz istog razdoblja pisane su kurzivnom, prilino neitkom, kurzivnom bosanicom. Kako objasniti ovu injenicu? Mogue je pretpostaviti da je prvu knjigu, odnosno matinu knjigu roenih, pisala jedna ruka, odnosno jedan fratar, a drugu, odnosno matinu knjigu umrlih, neki drugi bosanici viniji fratar. No, ono to je osobito zanimljivo jest injenica da su sljedee matine knjige roenih koje su sauvane, one iz 1732. godine, ponovno pisane kurzivnom bosanicom te je time tradicija upisa latinicom i na latinskom jeziku na jedno vrijeme prekinuta. Razlog je vjerojatno u tome da je tada u miljevakoj upi djelovao samo jedan sveenik ili fratar koji je oigledno bio viniji pisanju kurzivnom bosanicom. Iako dosta neitak, rukopis se moe itati, u prvom redu zbog injenice da se radi o serijskom tipu izvora koji podrazumijeva skuen vokabular i u kojem se navode uvijek isti podaci i formule uz razumljive varijacije kada su u pitanju imena djece, roditelja ili kumova. Zanimljivo je takoer spomenuti da najstarije miljevake matine knjige donose vrlo malo serijskih podataka usporedimo li ih s matinim knjigama nekih drugih upa iz ibenskog zalea ili pak upama iz drugih hrvatskih krajeva
49 Ivan Dovrani, nav. dj., str. 171. 50 Hrvatski dravni arhiv (dalje: (HDA), Sign. M-2363 i M-2364, inv. br. 117.
328
Zoran Ladi-Zrinka Novak: NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE...
329
Miljevci 2008. iz istog razdoblja u kojima, uz detaljno navoenje datuma roenja i krtenja djeteta, nalazimo ime i prezime roditelja, pa ak i djevojako prezime majke, mjesto njihova podrijetla, ime i prezime kumova i mjesto njihova podrijetla, podatke je li brak crkveno ozakonjen, je li dijete zakonito ili nezakonito i dr. Miljevake matine knjige roenih vrlo su ture te donose sljedee podatke: dan, mjesec i godina krtenja djeteta, ime djeteta, ime i prezime oca i majke te ime i prezime kuma ili kume, a tek se povremeno navodi radi li se o zakonitom braku. Tako jedan tipian upis pisan latinicom na latinskom jeziku glasi: Die 15 Marci 1693. Baptisaui Matteum lium Filippi et Anne Culich. Pater fuit Matteus Pargnacouich.51 Ime sveenika koji je krstio dijete uope se ne spominje iako se ini da su u upi tada djelovala barem dvojica fratara, odnosno kako je gore istaknuto, jedan koji je pisao latinicom i drugi koji je koristio bosanicu. Onaj koji je pisao upise na latinici potpisao se na poetku i kraju matine knjige kao Juraj Bogli. Tako na poetku ove knjige stoji Die 10 Junii 1692. Quando ego frater Georgius Boglich de Cettina ordino sancti patris nostri Francisci regularis obseruantiae fui constitutus parochus Migloeuicensis,52 a na koncu Ego frater Georgius Boglich suae temporis fui parochus.53 Pri tome je vano istaknuti da je ovaj navod, tj. spomen Jurja Boljia (Bolia), od izuzetne vanosti za lokalnu povijest Miljevaca jer je to ujedno i prvi poimenini spomen jednog tamonjeg upnika to do sada nije bilo poznato u historiograji. Knjige roenih ovdje razmatrane donose vrlo malo drugih, uz matine knjige nevezanih, podataka koje su sveenici u drugim krajevima nerijetko upisivali na marginama matinih knjiga. Radilo se o posebno zanimljivim povijesnim podacima (kao npr. podaci o vremenskim nepogodama, ratovima, bolestima, nesreama, gladima ili pak odlasku ili povratku upnika, vizitaciji i drugim pojavama iz svakodnevnog ivota). Naalost, ovdje na takve podatke ne nailazimo. Tako je tek u nekoliko upisa navedeno da su djeca krtena in ecclesia domini Pauli ili in ecclesia sancti Pauli Migleuicensis,54 to pokazuje da je miljevaka upna crkva na samom kraju 17. stoljea nosila titular posveen Sv. Pavlu. Ovaj je podatak takoer vrlo vaan jer je taj titular dosada bio nepoznat u hrvatskoj historiograji. To je jo zanimljivije s obzirom na ope poznatu injenicu da miljevaka crkva, dovrena upravo u ovo vrijeme (1699. godine) nosi titular Imena Isusova.55 Pored ovog podatka, zanimljivo je da se u najstarijoj matinoj knjizi na nekoliko mjesta spominje da se crkva sv. Pavla nalazila in oppido Migloeuicensis,56 dakle u miljevakoj utvrdi i trgovitu koji su tamo postojali u to vrijeme, vjerojatno zbog kontinuiranih vojnih akcija koje su provoene
51 HDA, Matine knjige rimokatolika (dalje: MKRim), upa Miljevci, Matina knjiga roenih (MKRo), 1692-1696, sign.: inv. br. 117, fol. 1. 52 Isto, fol. 1. 53 Isto, fol. 2. 54 Na primjer: Die 13 Maii 1694. Baptisaui Annam liam Tome et Vidosaue Susich. Mater fuit Manda Bachich. In ecclesia Sancti Pauli Migleuicensis. HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 116, f. 2. 55 Opi ematizam katolike crkve u Jugoslaviji, Biskupska konferencija Jugoslavije, Zagreb 1975., str. 294. 56 O tome svjedoi nekoliko upisa u najstarijoj miljevakoj matinoj knjizi roenih. Tako na primjer u zadnjem upisu ove knjige upnik Juraj Boli (Bolji) navodi sljedei upis: Die 7 Aprilis 1696. Baptisaui Stanam liam Petri et Catharine Perisich. Mater fuit Orsula Suich. Item baptisaui aliter eorum lliam illo die quid due nate erant. Baptisaui Rossa supra dicti liam. Mater fuit Mangda(!) Puglichain ecclesia domini Pauli oppidi Migloueuicensis. HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 2.
330
Zoran Ladi-Zrinka Novak: NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE... u sklopu tzv. Rata za osloboenje (1683.-1699.). No, na ovom su prostoru poznate tek dvije srednjovjekovne i ranonovovjekovne utvrde od veeg znaaja: Kljuice i Kamiak. Kljuice su u razmatranom razdoblju u loem stanju, a Kamiak je potpuno uniten.57 Mogue je takoer pretpostaviti da je ovaj toponim vezan uz neku privremenu, manju i nesolidnu, utvrdu koja je u vrijeme ratnih operacija imala odreenu strateku vanost, a koja je kasnije razruena i nestala.
Analiza nataliteta i obiteljske strukture na podruju upe Miljevci koncem 17. stoljea
a) Godinja distribucija roene djece Kao to pokazuju vrijednosti prikazane na Grakonu 1 u upi Miljevici u razdoblju od 1692. do 1696. roeno je i krteno ukupno 45 djece to je za tako dugo razdoblje prilino malen broj. To se moe protumaiti ili injenicom da je miljevaka upa u to vrijeme imala vrlo malo upljana, moda neto vie od stotinu, to je mogla biti posljedica izravnih ratnih akcija na tom podruju tijekom Velikoga bekog rata ili pak injenicom da je u toj regiji jo uvijek vladala velika smrtnost dojenadi pri samom porodu. Naime, upnicima je, prema odredbama Tridentskog koncila, bila obveza da svako dijete koje je preivjelo porod odmah krsti. Iako se radi o vrlo malom uzorku, mogue je iznijeti neke osnovne podatke vezano uz prikaz podataka na Grakonu 1. Tako se moe rei da je prema dominantnoj vrijednosti prosjean broj roene djece bio etiri jer se ta vrijednost pojavljuje u tri godine (1692., 1694. i 1695.). Promatramo li srednju vrijednost onda bi prosjean broj roene djece bio 15 koliko ih je roeno 1693. godine. U svakom sluaju, grakon ukazuje na vrlo velike nepravilnosti u godinjem ritmu raanja miljevake djece. Istina, za 1692. godinu nisu zabiljeeni cjeloviti podaci jer upnik Juraj Bolji zapoinje biljeiti podatke tek od srpnja te godine pa je vjerojatno da bi, kada bismo imali potpunu brojanu sliku za tu godinu, broj roene djece bio neto vei. Godina 1693., za koju su upisi roene djece cjeloviti, ukazuju na znaajan porast broja roene djece (15), ali ve upisi za 1694. i 1695. godinu, koji su takoer potpuni, ukazuju na znaajan pad koji je doista teko protumaiti, a razlozi su mogli biti viestruki. Moemo samo pretpostaviti da je razlog manjeg broja roene djece tih godina bio u ratnim prilikama, epidemiji ili pak gladi. Godine 1696. roen je najvei broj djece (18) to je vrlo blizu brojanoj vrijednosti iz 1695., ali moda i onoj iz 1692., za koju imamo tek fragmentarne podatke. Stoga se ini da bi prosjean broj roene djece u upi Miljevci na samom kraju 17. stoljea, naravno pod uvjetom da se radi o koliko-toliko mirnim godinama, bez rata, bolesti
57 Krsto Stoi, **** Sedam stoljea ibenske biskupije. Dakle, pitanje miljevake utvrde i trgovita mogue je razmotriti tek na temelju nekih drugih vrela koji bi moda pruili neke nove podatke o toponimu oppidum Migloeuicensis.
331
Miljevci 2008.
Grakon 1. Broj roene djece u upi Miljevci u razdoblju 1692.-1696.
ili gladi, mogao biti oko petnaestak. b) Mjesena distribucija i sezonske varijacije roenja djece Na temelju podataka iz najstarije miljevake matine knjige roenih mogue je analizirati mjesenu distribuciju roenja djece, odnosno sezonske varijacije te u odreenoj mjeri izvriti usporedbu s mjesenom distribucijom i sezonskim varijacijama za neke druge manje hrvatske upe. Mjesena distribucija roene djece odnosno sezonske varijacije broja roenja, uvjetovane su sezonskim varijacijama broja zaea koje u najveoj mjeri ovise o koliini posla u odreeno doba godine tijekom pojedinih razdoblja u godini, ali i o nizu drugih imbenika kao to su sezonske varijacije u seksualnom porivu, meteoroloke prilike, epidemije, ratovi, kulturoloke karakteristike pojedinih sredina, pravila drutvenog ponaanja karakteristinih za pojedine sredine i drugo. U seoskim sredinama kao to su bile upe Mirlovi Zagora, Konjevrate ili pak Miljevci na sezonske varijacije roene djece najvie su utjecala razdoblja u kojima su vreni poljoprivredni poslovi.
Na temelju podataka prikazanih na Grakonu 2 jasno se mogu uoiti dva osnovna razdoblja ritma raanja djece u Miljevcima koncem 17. stoljea. Prvo 332
Grakon 2. Mjesena distribucija roene djece u razdoblju 1692.-1696.
Broj roene djece
je razdoblje od sijenja do svibnja u kojem je roen znatno vei broj djece, dok je drugo razdoblje od lipnja do prosinca kada je broj roene djece prilino ujednaen, ali ipak znatno manji u odnosu na prvo razdoblje. Pri tome se posebno istie razdoblje od oujka do svibnja kada je roeno ukupno 23 djece, dakle vie od polovine ukupnog broja roenih. Usporedimo li podatke prikazane na Grakonu 2 s podacima za neke druge seoske sredine Hrvatske, mjesena distribucija roene djece u upi Miljevci openito se uklapa u sezonske varijacije nekih drugih sela npr. Mirlovi Zagore, Konjevrata, Dobrinja i Omilja na Krku, naravno uz manje razlike. Tako je na primjer u Mirlovi Zagori koncem 17. stoljea maksimum sezonskog broja roenih postignut u razdoblju od sijenja do oujka, dok se osjetan pad primjeuje u ljetnim mjesecima.58 U Omilju na Krku najvei broj djece roen je u sijenju i veljai, a najmanji u ljetnim mjesecima.59 I u upi Dobrinj, gdje su matine knjige sauvane od druge polovine 17. stoljea, najvie je djece roeno od veljae do svibnja, a najmanje u ljetnim mjesecima.60 Kao to se vidi iz navedenih primjera, i u tim je seoskim sredinama najvei broj djece roen u razdoblju kasnih zimskih i u proljetnim mjesecima, a
58 Zoran Ladi, Matine knjige roenih kao izvor za demografsku povijest upa Konjevrate i Mirlovi Zagora, str. 422-423. 59 Marija Karbi-Zoran Ladi, Glagoljske matine knjige otoka Krka, str. 294. 60 Arijana Kolak-Vladimir Huzjan, Glagoljska matina knjiga krtenih (1667.-1723.) upe Dobrinj, str. 174.
333
Miljevci 2008.
Grakon 3. Odnos djece roene u upi Miljevci 1692.-1696. prema spolu
Muka djeca enska djeca
najmanje u ljetnima to se moe u odreenoj mjeri objasniti klimatsko-temperaturnim imbenicima koji su utjecali na vrijeme zaea (svibanj, lipanj, srpanj). Takva je slika, openito, karakteristina za sve ruralne sredine Hrvatske od 17. do 19. stoljea. Naravno, sezonske varijacije u broju roene djece djelomino su bile uvjetovane mikroklimatskim uvjetima, pa stoga ne udi da su rezultati analize za upu Miljevci vrlo slini onima dobivenim za nedaleke Mirlovi Zagoru i Konjevrate. Ovi podaci takoer se uklapaju u ukupnu sliku maksimuma roenih u cijeloj Europi ne samo u tom razdoblju, ve od trenutka od kada se vode evidencije o raanju djece, bilo kroz tzv. Status animarum bilo u matinim knjigama. Naime, karakteristino je za cijelu Europu da je maksimum broja roenih bio u kasnozimskom i ranoproljetnom razdoblju.61 c) Odnos roene djece prema spolu Najstarija miljevaka matina knjiga roenih izuzetno je zanimljiva s aspekta razmatranja spolne strukture roene djece jer ukazuje na, za hrvatske krajeve tog razdoblja, doista neuobiajene demografske osobine. Tako je u razmatranom razdoblju od 1692. do 1696. godine roeno 30 djeaka i 15 djevojica ili,
61 Jasna apo, Sezonske varijacije demografskih pokazatelja u sjevernoj Hrvatskoj u 18. i 19. stoljeu, u: Slavonija, Srijem, Baranja i Baka, Zbornik, Zagreb 1993., str. 124.
334
Grafikon 4 Imena o eva spomenutih u najstarijoj mati noj knjizi ro enih upe Miljevci
8 6 4 2 0
An dr ija Fi lip G rg ur Iv a Ja n ko v Ju ra j Lu k M a ar ko M at e Pe j St tar je pa n im un O st al i

kao to je prikazano na Grakonu 2, 67% muke i 33% enske djece. Raanje veeg broja muke od enske djece uobiajena je pojava koja je potvrena u analizama nataliteta brojnih mjesta i sela diljem kontinentalne i obalne Hrvatske. No, toliko vei postotak odnosno broj muke roene djece u odnosu na ensku djecu na podruju upe Miljevci je u najmanju ruku neobian omjer koji je teko objasniti zbog injenice da je u svim upama koje smo do sada razmatrali, ili koje su drugi povjesniari prouavali, odnos muke i enske roene djece bio uvijek znatno ujednaeniji. Spomenimo ovdje samo nekoliko primjera iz Miljevcima bliskih upa iz istog ili priblinog razdoblja. Tako je na primjer u Konjevratima sredinom 19. st. taj omjer bio 53% naprama 47% u korist djeaka,62 dok je u Mirlovi Zagori u istom razdoblju omjer bio 51% naprama 49%.63 Takav je omjer uobiajen i vrlo frekventan jer se radi o razlici od nekoliko postotaka. Miljevakom sluaju najblii je primjer Omilja na Krku krajem 17. st., dakle u istom razdoblju, u kojem kvantitativna analiza podataka matinih knjiga pokazuje sline rezultate kao i u Miljevcima. Tako je u Omilju u tom razdoblju roeno 57% muke i 43% enske djece, to je razlika od 14%.64 Ipak,
62 Zoran Ladi, Matine knjige roenih kao izvor za demografsku povijest upa Konjevrate i Mirlovi Zagora, str. 421. 63 Isto. 64 Marija Karbi-Zoran Ladi, Glagoljske matine knjige otoka Krka, str. 290. Slian je odnos broja muke i enske roene djece i u upi Dobrinj na koncu 17. i poetkom 18. stoljea, kada je roeno 56% muke i 44% enske djece. Arijana Kolak-Vladimir Huzjan, Glagolj-
335
Miljevci 2008.
Grafikon 5 Imena mu ke djece u najstarijoj mati noj knjizi ro enih upe Miljevci
10 8 6 4 2 0
Iv an M at ej M at ija M ih ov il N at al Pe ta r im un O st al i D uj am
336
razlika u spolu roene djece u Miljevcima je toliko ekstremna (44% vie roene muke djece) da slian primjer ne nalazimo nigdje u Hrvatskoj. Naravno, ova injenica zahtijeva neka dodatna pojanjenja ili barem pretpostavke. Budui da ne postoje drugi, barem ne objelodanjeni, izvori za ovo podruje koji bi moda rasvijetlili mogue uzroke takvom odnosu u postotku roene muke i enske djece, ovdje moemo samo iznijeti neke pretpostavke. Ono to se ini kao jedino razumno obrazloenje stoji u pretpostavci da se radi o moguim edomorstvima koje su sami roditelji vrili nad svojom enskom djecom. Koji bi tome mogao biti razlog? Njega vjerojatno valja traiti u konkretnim povijesnim okolnostima koje su tada vladale na podruju cijele Dalmatinske zagore, a to su ratne prilike, odnosno dugotrajni vojni sukob Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva koji se velikim dijelom vodio na ovom podruju. Naime, mogue je pretpostaviti da su zbog ekstremno loih prilika u svakodnevnom ivotu i golemih problema u preivljavanju odraslog stanovnitva i djece, roditelji sami vrili edomorstva nad djevojicama. d) O imenima roditelja i djece Kao to se vidi na Grakonu 4, u generaciji oeva spomenutih u razmatranoj
ska matina knjiga krtenih (1667.-1723.) upe Dobrinj, str. 178.
Ili ja
Grafikon 6 Imena majki spomenutih u najstarijoj mati noj knjizi ro enih upe Miljevci
8 6 4 2 0
a D om va an ja na Je le n Ka a ta rin a Lu c M ag ija da le na M ar ga re Ve ta ro ni ka O st al i
337
matinoj knjizi roenih upe Miljevci najee zastupljena osobna imena su Juraj (6 puta), Marko i Ivan (5) te Grgur i Stjepan (3). to se tie njihove muke djece, a kako je prikazano na Grakonu 5, najee su nosili imena Matej (4) i Dujam (3).
Ono to odmah upada u oi jest injenica da je uestalost pojedinih osobnih mukih imena u generaciji oeva i sinova prilino razliita te da su imena koja su bila popularna u generaciji oeva znatno slabije zastupljena u generaciji sinova. Jedan od razloga tome mogao bi biti u vrlo estoj praksi da djeca muka dobivaju imena djedova, a rjee oeva, za to, naalost nemamo podatke. Drugi razlog mogao bi biti u injenici da je upa Miljevci u vrijeme koje ovdje razmatramo bila tek utemeljena i da su u njoj djelovali franjevci opservanti te je i to moglo utjecati na izbor krsnih imena djece. Naime, mogue je da su nakon utemeljenja upe ije je sredite bila ecclesia domini (sancti) Pauli, sami franjevaki upnici utjecali na izbor imena djece pri emu su moda preferirali imena franjevake svetake provenijencije. Iako za veinu muke djece ne nalazimo pravilo prema kojem su dobivali krsna imena, ipak ini se da su povremeno dobivali imena u skladu s katolikim
Bo
An a
Miljevci 2008.
Grakon 7. Imena enske djece u najstarijoj matinoj knjizi roenih upe Miljevci
svetakim kalendarom. Tako je, na primjer, Antonio, sin Stjepana i Domanjane Brigljevi, koji je roen u oujku 1693.,65 nesumnjivo dobio ime po benediktincu sv. Antunu pustinjaku iji je blagdan 9. oujka. Jo je ljepi primjer imena Dujam, koje se u naem uzorku pojavljuje tri puta. Dvojica su djeaka, Dujam - sin Filipa i Ivane Vukorepi te Dujam, sin Stjepana i Magdalene Vuli,66 roena u svibnju to jasno ukazuje da su ime dobili prema sv. Dujmu, salonitanskom mueniku, iji se blagdan slavi 7. svibnja. I tree je dijete imenom Dujam, sin Ivana Peia i Anele Mandi, roeno nedugo poslije blagdana ovog muenika, naime u lipnju 1696., to je takoer najvjerojatnije posljedica praenja svetakog kalendara.67 Kao to je prikazano na Grakonu 6, najuestalija enska imena majki bile su Katarina (7 puta), Magdalena (6), Ana (4) te Jelena, Margareta i Veronika (3). Kao i u sluaju oeva i sinova, i imena majki i keri prilino se razlikuju, tako da su jedina relativno esta imena u oba generacijska uzorka Jelena i Ana. Neka imena koja su se pojavljivala u imenskom uzorku majki u imenskom uzorku keri vie se ne spominju kao na primjer: Katarina, Veronika i neka dru65 HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 1. 66 Prvi je Dujam roen 10. svibnja 1693, a drugi 11. svibnja iste godine. HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 1. 67 Dujam je roen 24. lipnja 1696. HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 2.
338
Zoran Ladi-Zrinka Novak: NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE... ga. Isto tako, primjeujemo i suprotne sluajeve, pa se tako kod imena keri prvi put pojavljuje ime Stana, Martina i neka druga. Teko je rei radi li se ovdje o promjeni u popularnosti odreenih enskih imena tijekom dvije generacije, o promjeni uvjetovanoj utemeljenjem franjevake upe ili o nekome drugom razlogu. Kao i u sluaju mukih imena roene djece i kod enskih imena nailazimo na neka pravila, odnosno usklaenost sa katolikim svetakim kalendarom. Tako, na primjer, ime Jelena, moemo vezati uz svetaki kult muenice sv. Jelene (Helene) iji se blagdan slavi 22. svibnja. Naime, dvije djevojice roene su u svibnju i lipnju 1696. godine. Tako na Die 30 Maii 1696 upnik baptisaui Elenam liam Marci Fabri et Catharine coniugis euis legitime dok je kuma bila Angelia Mandich.68 Druga Jelena koja se spominje nakon blagdana sv. Jelene krtena je Die 14. Junii 1696 kada upnik baptisaui Elenam liam Luci et Ioanne Vucorepich eius coniugis legitime, a kuma je bila Catharina Radnich.69 Ponekad su djevojice vjerojatno dobivale ime prema mukom svecu kao to je to bio sluaj sa Martinom, kerkom imuna i Magdalene Matreniia, koja je roena 9. studenoga 1692. godine, a svetac prema kojem je dobila ime bio je sv. Martin iji se blagdan slavi 11. studenoga.70 e) Nekoliko neuobiajenih zabiljeki u najstarijoj matinoj knjizi roenih upe Miljevci Ve je ranije spomenuto da matine knjige, pored serijskih upisa podataka koji su podloni kvantitativnoj analizi, povremeno sadre i pojedinane podatke koji se ne mogu uklopiti u neku odreenu skupinu. Obino su takve podatke upnici ili kapelani biljeili na marginama matinih knjiga, a radilo se o izuzetno vrijednim informacijama o vremenskim nepogodama, nesreama, ratovima, epidemijama i slino. U ovdje razmatranoj matinoj knjizi roenih upe Miljevci takoer nalazimo nekoliko takvih podataka. Jedan od takvih neuobiajenih zapisa nalazimo ve na samo poetku matine knjige gdje se u zapisu datiranom sa 20. srpnjem 1692. godine spominje kako je upnik baptisaui unam Turcham annos 15 et imposui nomen ei Elias. Pater fuit Georgius Mandich in parochialis ecclesie domini Pauli.71 Dakle, radi se o pokrtavanju jednog mladia islamske vjeroispovijesti starog 15 godina, koji je, iz nepoznatih razloga, ali vjerojatno zbog injenice da je ostao bez roditelja i izgubljen u ratnim uvjetima, stigao na podruje Miljevaca gdje ga je upnik Juraj Bolji (Boli) pokrstio dok mu je krsni kum bio Miljevanin Juraj Mandi.
68 HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 2. 69 Isto. 70 HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 1. 71 HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 1.
339
Miljevci 2008. Naalost, najstarija matina knjiga upe Miljevci ne donosi podatke o profesiji odnosno zanimanju oeva, to e u kasnijim matinim knjigama ovoga kraja, a posebice od 19. stoljea biti uobiajeno. Jedini takav podatak nalazimo u sluaju krtenja Petra, sina Pavla i Jelene Ivi. Naime Pavao se u ovom upisu spominje kao capitaneus, to moe znaiti da je on bio zapovjednik ve spomenutog oppidi Migleuiecensis.72 To bi ujedno moglo znaiti da je u upi bila smjetena i neka vojna posada kojoj je on bio zapovjednik, a naravno da je upnik kod tako istaknute osobe, kao to je bio vojni zapovjednik nekog mjesta, isticao i njegovo zanimanje. U niti jednom drugom sluaju Juraj Bolji nije naveo zanimanje oeva. Posebno je zanimljivo pitanje roenja nezakonite djece. No, u sluaju miljevake upe, slino kao i kod drugih upa toga kraja iz istog i slinog razdoblja, nalazimo izuzetno mali postotak djece roene izvan braka. Naime, od ukupnog broja roene djece u razmatranom razdoblju (45) samo je jedno roeno izvan braka. Radi se o ve spomenutom djetetu Dujmu, sinu Ivana Peia i Anele Mandi (ve razliita prezimena ukazuju da oni jo nisu vjenani u vrijeme roenja djeteta). Uz maloga Dujma upisano je takoer da je roeno ante qua fuerunt coniuncti in matrimonio, dakle prije nego to su njegovi roditelji sklopili brak.73 Tako malen broj nezakonite djece (illegitimus ili illegitima) tipian je za ovaj kraj na to ukazuju i podaci za upe Konjevrate i Mirlovi Zagora, dodue sredinom 19. stoljea, gdje su od ukupnog broja roene djece samo 1% bila nezakonita djeca.74 Razloge tome treba traiti u injenici da se radilo o ruralnim i veoma zatvorenim i konzervativnim sredinama u kojima se stupanje u spolne odnose prije braka smatralo velikim grijehom. Da takva situacija nije bila karakteristina za sve ruralne seoske sredine u Hrvatskoj, ak i u ranijim razdobljima, svjedoi injenica da je u upi Dobrinj na Krku u razdoblju od 1667. do 1688. roeno ak 6% izvanbrane djece.75
Zakljuak
U radu smo, na temelju detaljno izvrene analize najstarijih matinih knjiga roenih (krtenih) upe Miljevci iz razdoblja 1692.-1696. godine, pokuali ukazati na injenicu koliko matine knjige mogu biti dragocjeni izvori u prouavanju raznih aspekata vezanih uz demografsku, obiteljsku pa i svakodnevnu povijest neke mikroregije. Iako su upnici, franjevci opservanti, u Miljevcima, za razliku od nekih drugih krajeva Hrvatske gdje je ta praksa uvedena neto ranije, zapoeli voditi matine knjige roenih, umrlih i vjenanih tek od konca 17. stoljea kada je ovaj kraj osloboen od Osmanlija, one predstavlja72 HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 2. 73 HDA, MKRim, upa Miljevci, MKRo, sign.: inv. br. 117, f. 2. 74 Zoran Ladi, Matine knjige roenih kao izvor za demografsku povijest upa Konjevrate i Mirlovi Zagora, str. 426-430. 75 Arijana Kolak-Vladimir Huzjan, Glagoljska matina knjiga krtenih (1667.-1723.) upe Dobrinj, str. 175.
340
Zoran Ladi-Zrinka Novak: NEKI ASPEKTI OBITELJSKE I DEMOGRAFSKE... ju najstarija vrela i to ne samo serijskog tipa nego openito, jer za to vrijeme i za ovo podruje ne postoje druge vrste pisanih (narativnih, diplomatikih) koje e se pojaviti tek od 18. stoljea. Upravo zbog te injenice miljevake matine knjige su dragocjeno i neizostavno vrelo svih aspekata prolosti ovoga kraja, a posebice demografske. Pri tome je vano istaknuti da, unato svojoj izuzetnoj vrijednosti, ove matine knjige u dosadanjoj historiograji jo nisu bile valorizirane i znanstveno-struno obraene . Neki podaci koje nalazimo u najstarijoj miljevakoj matinoj knjizi roenih od posebne su historiografske vrijednosti jer pruaju uvid u dosad nepoznate aspekte crkvene i vojne povijesti upe Miljevci. Tako je u nekoliko upisa navedeno da su djeca krtena in ecclesia domini Pauli Migleuicensis odnosno in ecclesia sancti Pauli Migleuicensis, to ukazuje da je titular miljevake upne crkve u razdoblju od 1692. do 1696. bio sv. Pavao. Ovo je vrlo vaan podatak jer je taj podatak do sada bio nepoznat u hrvatskoj historiograji, budui da se u znanstvenoj literaturi kao prvi titular ove crkve spominje Ime Isusovo te da se do sada smatralo da je crkva dovrena tek oko 1699. godine. No, analiza miljevake matine knjige roenih ukazuje na injenicu da njezinu izgradnju treba pomaknuti nekoliko godina ranije, dakle u poetak 90-ih godina 17. stoljea. Zanimljivo je da se u najstarijoj matinoj knjizi na nekoliko mjesta spominje da se crkva sv. Pavla nalazila in oppido Migloeuicensis, to govori o postojanju miljevake utvrde i trgovita u to vrijeme. Ta je utvrda, u kojoj je postojala i vojna posada jer se u jednom navodu spominje i capitaneus, dakle zapovjednik vojne jedinice smjetene u ovoj utvrdi, vjerojatno imala vano strateko znaenje zbog stalnih vojnih akcija koje su provoene u sklopu tzv. Rata za osloboenje ili Velikog bekog rata (1683.-1699.). I taj je podatak dosad bio nepoznat u hrvatskoj historiograji. Utvrda je vjerojatno bila kratkog vijeka jer se u kasnijem razdoblju vie ne spominje. Na temelju razmatranih najstarijih matinih knjiga miljevake upe u razdoblju 1692.-1696. godine moemo iznijeti neke podatke o godinjoj distribuciji roene djece. Zanimljivo je da je u razdoblju od gotovo pet godina sveukupno roeno i krteno samo etrdeset i petero djece. Jedan od razloga tako malom broju roene djece mogao bi biti u injenici da je miljevaka upa u tom razdoblju imala vrlo malo upljana, to je mogla biti posljedica ratnih akcija tijekom Velikoga bekog rata koje su zasigurno utjecale na demografsko opadanje stanovnitva ovog kraja. Drugi bi razlog mogao biti u visokom mortalitetu dojenadi, to i ne bi bilo neuobiajeno s obzirom na spomenute, vrlo nepovoljne povijesne okolnosti (ratne prilike, eventualne epidemije i glad). S obzirom na godinju distribuciju raanja miljevake djece karakteristine su velike nepravilnosti s obzirom na svaku pojedinu godinu dok se mjesena distribucija roenih u miljevakoj upi gotovo u cijelosti uklapa u mjesenu distribuciju i sezonske varijacije roene djece tipinu za seoske sredine diljem Hrvatske od XVII. do XIX. stoljea. Pri tome valja istaknuti da se ovi podaci 341
Miljevci 2008. uklapaju i u ukupnu sliku sezonskih varijacija roene djece u itavoj Europi, gdje je karakteristino da je maksimum broja roenih bio u kasnozimskom i ranoproljetnom razdoblju. Ono to je svakako najzanimljivija demografska osobina proizila iz analize najstarije matine knjige roenih miljevake upe jest spolna struktura roenih. Naime, u analiziranom razdoblju ukupan udio roene muke djece je ak 2/3 i samo 1/3 roene enske djece. Uzrok toliko veem broju muke roene djece naspram enske djece, apsolutno netipian za sve ostale hrvatske regije, a posebice ruralna podruja, teko je pronai i objasniti. U radu smo iznijeli pretpostavku da se radi o moguim edomorstvima djevojica koje su sami roditelji vrili nad njima, a razlog tomu moe se traiti u ve spomenutim ratnim prilikama, vjerojatnim epidemijama i gladima koje su pratile ratna vremena, odnosno u izuzetno loim uvjetima za preivljavanje odraslih osoba i djece na ovom podruju u analiziranom razdoblju. Od zanimljivih podataka koji se mogu pronai u matinim knjigama svakako su i oni koji se odnose na roenje nezakonite djece. Analiza imena koja su roditelji davali djeci pokazala je da su se u miljevakoj upi davala iskljuivo kranska imena to je, opet, bilo u skladu s odredbom Tridentskoga koncila iz sredine XVI. st. Franjevci opservanti, koji su bili miljevaki upnici, strogo su se pridravali tih odluka. Nastojei ukazati na moguu povezanost krsnih imena djece i katolikoga svetakog kalendara, analiza je pokazala da su samo u nekim sluajevima djeca dobivala imena prema svecima iji se blagdan slavio u istom mjesecu kada su ta djeca roena. Pri tome takoer treba istaknuti kako injenica da su franjevci bili na elu upe nije bitno utjecala na izbor imena odnosno broj franjevakih svetaca nije zastupljen vie od drugih svetaca. U usporedbi zastupljenosti mukih imena kod generacije oeva i sinova, odnosno majki i keri, do izraaja dolazi injenica da je uestalost pojedinih imena kod obje generacije prilino razliita, tj. imena koja su bila popularna u generaciji oeva i majki znatno su slabije zastupljena u generaciji sinova i keri. U svakom sluaju, promjena u uestalosti pojedinih mukih i enskih imena kroz dvije generacije zasigurno ukazuje na porast odnosno smanjenje popularnosti kultova pojedinih svetaca. Na kraju moemo zakljuiti da analiza najstarijih matinih knjiga upe Miljevci iz razdoblja od 1692. do 1696. godine otkriva brojne, u historiograji dosada nepoznate injenice iz demografske i obiteljske, pa ak i vojne i drutvene povijesti miljevakoga podruja.
342
MILJEVAKA PREZIMENA
Ankica ila impraga
U lanku se prikazuje razvoj miljevakoga prezimenskog sustava od prvih prezimena zabiljeenih u matinim knjigama potkraj 17. stoljea do prezimena koja se javljaju tek potkraj 19. stoljea. Utvruje se koja su prezimena u meuvremenu ugaena, tj. koja su nestala zbog izumiranja loze ili zamjene novim prezimenom, najee dotadanjim obiteljskim nadimkom. Analiziraju se motivacijsko-strukturna svojstva dananjih miljevakih prezimena i njihovo jezino podrijetlo.
Uvod
Prezime1 je stalna, nasljedna i nepromjenjiva antroponimijska kategorija druge determinacije koja je danas dio slubene imenske formule. Ona su prola dugotrajan proces uvrivanja prije nego to su postala lanom slubene imenske formule. Naime, ljudi su se prije pojave prezimena imenovali samo osobnim imenom, a kad je u identiciranju i diferenciranju nastala potreba za dodatnim imenom, najprije su se rabili pridjevci kao druga determinacija, a postupno i prezimena kao stalna, nasljedna i nepromjenjiva antroponimijska kategorija. Njihovo ustaljivanje i uvrivanje potpomogle su okolnosti kao to je ta da su feudalni posjedi postali nasljedni pa se nasljednim dodatkom imenu dokazivalo pravo na nasljeivanje posjeda. Tako1 Sam termin prezime relativno je novijega postanja, a znai imenovanje koga preko imena imenom (imunovi 2002: 461). U svojem sadanjem znaenju potvren je ve u 16. stoljeu, a kao termin ga uvode hrvatski leksikogra J. Mikalja i A. Della Bella u 17. stoljeu.
343
Miljevci 2008. er je snaan utjecaj imalo i irenje pismenosti pridjevak jednom zapisan u gradskom uredu postajao je trajan. Uz te okolnosti vani su bili i pravnoekonomski razlozi. Naime, poeli su se provoditi popisi stanovnitva, registri poreznih obveznika, pisati kupoprodajni i enidbeni ugovori te testamenti, a pri svemu tomu bez stalnoga pridjevka bilo bi teko identicirati pravne i gospodarske subjekte. Prezimena se najprije javljaju u gospodarski i kulturno najrazvijenijim srednjovjekovnim dravicama, tj. u sjevernoj Italiji i junoj Francuskoj,2 i to prema Superanskoj u 8. stoljeu, prema Dudenu u 9., a prema Nikonovu u 11. stoljeu. Svuda ih najprije dobivaju vii drutveni slojevi, plemstvo te najbogatije graanstvo, a zadnji kmetovi i seljaci u siromanim i nerazvijenim regijama.3 U Hrvata se od 11. stoljea pojavljuju pridjevci koji znae lijaciju po neposrednom pretku, npr. Tomidrugo lio Naiezde (1080. godine),4 a prezimena se javljaju od 12. stoljea, no dominacija jednoimenske formule trajala je u mnogim hrvatskim krajevima jo nekoliko stoljea. Prva su prezimena najee imala ulogu nadimaka, npr. najstarija prezimena u Zadru Zlurad, Varikaa, Nozdronja, Bogoboja itd.5 Prezimena se najranije javljaju u razvijenim primorskim gradovima, u sreditima gospodarskoga i kulturnoga razvoja, a najkasnije u seoskim sredinama koje su dugo bile pod vlau Turaka. U krajevima pod turskom vlau prezimena se kasnije javljaju i zbog toga to ni u Osmanskom Carstvu nije bilo prezimena pa je i ta okolnost prijeila njihovu pojavu. Masovnija pojava prezimena vezana je uz obvezu voenja matinih knjiga po upama u koje su nakon Tridentskoga koncila (1545.-1563.) upnici morali zapisivati imena, prezimena i krvno srodstvo roenih, vjenanih i umrlih. Godine 1780. uvoenjem jozenskoga patenta prezimena postaju zakonski obvezatna, tj. ozakonjuje se dvoimenska formula s obvezatnim osobnim imenom i prezimenom.
1. Metodologija
Matine knjige upe Miljevci datiraju iz vremena osamostaljenja toga podruja kao upe nakon osloboenja od Turaka. Najstarija je Matina knjiga krtenih izmeu 1692. i 1694. godine. S druge strane, kako su pravoslavni sve2 3 4 No jo ih nema u cijelome svijetu, npr. ne nalazimo ih u nekih naroda Azije i Afrike, a nemaju ih niti Islanani. v. Duden: Familiennamen, Mannheim Leipzig Wien Zrich, 2000. S obzirom na to kako/ime identiciraju odreenu osobu, pridjevci se mogu svrstati u est skupina: a) staleki pridjevak (majstor Radonja) b) topiki pridjevak (Boledrugo de Tugari) c) etniki i etnonimski pridjevak (Petrus Slavus) d) kognomenski pridjevak (Dominico Macica) e) usluni pridjevak (Mlinar) f ) patronimski pridjevak najstarija i najbrojnija skupina (Dragota Vlini, Povaljska listina) (imunovi 1982: 284285) 5 v. imunovi 1985: 29.
344
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA enici u ovom dijelu Dalmacije matine knjige poeli voditi mnogo kasnije od katolikih, najstarije matine knjige u kojima su upisani nositelji triju prezimena iz Nos Kalika odnose se na razdoblje od 1915. do 1948. godine. Prve potvrde tih prezimena potjeu iz 1919. godine. Kako bi se utvrdilo koja su dananja miljevaka prezimena, polazni je izvor bio popis prezimena po naseljima u Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine, koji je sastavljen prema popisu stanovnitva iz 1948. godine. U njemu se na Miljevcima navodi 118 prezimena. No, u tom se popisu donose i prezimena koja nisu izvorno miljevaka, a iji su nositelji privremeno radili ili ivjeli na Miljevcima, npr. Bain, Bagi, Bakmus, Bei, Boljat, Diak, Dizdar itd. Uoene su i pogrjeke pri zapisivanju, npr. donose se Cipi (treba biti ipi), Diog (treba biti Diak), Kobi (treba biti Kabi), Nadovera (treba biti Nadoveza), itd. Koja su prava miljevaka prezimena, provjereno je terenskim istraivanjem. Informanti su bili sljedei: 1. Bogati: Ante Gali, roen 1982. godine 2. Britani: Frane Samodol, roen 1933. godine 3. Drinovci: Franka Malenica, roena 1986. godine 4. Kaoine: Ivan Kului, roen 1938. godine 5. Karali: Drago Karlo, roen 1950. godine 6. Klju: Manda Kului, roena 1933. godine 7. iritovci: Nediljka Lovri, roena 1937. godine u Britanima, te Kata Perica, roena 1950. godine (djevojako prezime Grabi). Radi utvrivanja vremena nastanka i kontinuiteta pojedinih prezimena istraene su matine knjige:6 1. Matina knjiga krtenih 1692. 1694. 2. Matina knjiga krtenih 1692. 1696. 3. Matina knjiga umrlih 1732. 1743. 4. Matina knjiga krtenih 1800. 1884. 5. Matina knjiga krtenih 1870. 1884. 6. Matina knjiga krtenih 1852. 1947. 7. Matina knjiga roenih 1896. 1946. 8. Matine knjige pravoslavaca, Parohija Bribir, Skradin 1915. 1948. U novije doba sve su knjige mikrolmirane, a mikrolmovi se uvaju u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu.
2. Kad se javljaju prezimena na Miljevcima?

Na Miljevcima su najstarija prezimena potvrena potkraj 17. stoljea. U matinim knjigama roenih izmeu 1692. i 1696. nalazimo 15 dananjih i etiri
6 Izvornici matinih knjiga uvaju se u Samostanu Visovac (MKK 1692. 1694., MKK 1692. 1696., MKU 1732. 1743., MKV 1733. 1744.) i Arhivu ibenik (MKK 1800. - 1884., MKK 1870. - 1884.).
345
Miljevci 2008. izumrla prezimena te nekoliko antroponima druge kategorije koji su potvreni samo jedanput ili dvaput te se za njih ne moe utvrditi jesu li bili nasljedni, tj. jesu li bili prezimena ili pridjevci. Meu sauvanim su prezimenima Bachich 1693., Deragna 1694., Selailia 1696., Iuich 1692., Lourich 1693., Manenich 1692. (Manenicich 1692., Maneniza 1800., Malenizza 1855.), Perisich 1696., Piglich 1694., Puglich 1693. (Pulich 1737.), Suglich 1696. (> Suglie 1802.), Susich 1693., Visich 1696., Vlaich 1696., Vrangncouich 1696. te Vucorepich 1693. (> Vucoreppa 1800.). Neka od njih tek u 19. stoljeu dobivaju dananji lik. Godine 1855. Manenich postaje Malenizza, Suglich se 1802. mijenja u Suglie, Vucorepich godine 1800. postaje Vucoreppa. Izumrla su prezimena (4): Barcos 1696., Breugl 1693. (Breugli 1696.), Jurich 1693., Omarcen 1693. (Omarceni 1693., Omarcenouich 1694.) Tijekom 18. stoljea miljevaki se prezimenski fond uveao za 13 novih do danas sauvanih prezimena te jo osam koja se nisu sauvala. Tada se javljaju prezimena Bascich 1733. (Bassich 1737.), Duilouich 1743. (> Duilo), Galich 1733., Grabich 1733., Jurassinouich 1733. (> Jurasin 1805.), Kissich 1739., Lallich 1739., Mazalin 1734., Samodolich 1739. (> Samodol 1801.), Skeglich 1734. (> Scheglio 1800.), Sumka 1741., Sosterich 1734. (> Sostara 1800.) i Vatavuk 1733. Danas ne postoje prezimena (8): Blaich 1737., Bralich 1741., Maroeuich 1743., Marrevich 1737., Scorich 1737., Simich 1738., Vulaich 1737., 1805., Vulinovich 1741. U 19. stoljeu Duilouich se promijenilo u Duilo, Jurassinouich u Jurain, Skeglich u keljo te Sosterich u ostara. Iz tih primjera te iz prije navedenih (Manenich > Malenizza, Suglich > Suglie, Vucorepich > Vucoreppa) vidljivo je da je u 19. stoljeu dolazilo do skraivanja prezimena odbacivanjem suksa -i i -ovi. Desuksacija prezimena zahvatila je ire dalmatinsko i hercegovako podruje, no njihova rasprostranjenost jo nije posve istraena (imunovi 2006.: 289). Uz mijenjanje lika dotadanjih prezimena za 19. je stoljee karakteristina i pojava veega dijela miljevakih prezimena, tj. tad se javljaju ak 22 dananja prezimena. Tada su potvrena prezimena: Bencovich 1800., Bubalo 1802., ipcich 1803., olak 1805., Devich 1805., Gverich 1868., Carlo 1844., Cozich 1807., Culusich 1800., Mamut 1808., Marsich 1806., Perin 1805., Pleticosa 1804., Samaz 1800., Schelin 1801., Saraz 1801., Seper 1860., Stipanich 1809. (> Stipandija), Stojanovich 1840., Tetlo 1858., Vukai 1875., Xivco 1802. (> Xivcovich 1847.). Tijekom 19. stoljea vie su puta potvrena, no do danas se nisu sauvala sljedea prezimena: Aniich 1807., Bobegl 1841., Bossich 1856. (Boi 1860.), Box(e/o)co7 1841. (Boeka 1877.), Bracich 1847. (Braich 1856., Braci 1860.), avcich 1800., elepirich 1806., Juricich 1802., Medar 1801., Mioevich 1843., Silov 1870., imich 1844. i Zeco 1800.
7 Zbog izblijedjelih i katkad oteenih listova papira te nerijetko vrlo teko itljivih zapisa neka bi se slova, a time i cijela prezimena mogla razliito proitati.
346
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA U matinim knjigama krtenih izmeu godine 1800. i 1884. nalazimo 25 antroponima druge kategorije trorjene strukture, npr. Anniich alias Carlo 1805. godine, Bralich alias Jurascin 1801., Deragna alias Samaz 1800. Naime, radi preciznije determinacije nekim su se prezimenima dodavali obiteljski nadimci. Izostavljanjem priloga alias nastajala su dvostruka prezimena. Tijekom vremena takva su se prezimena raslojavala, a proces raslojavanja trajao je duboko u 19. stoljee, npr. prezime Lovrich Vucacich, potvreno 1852., postaje Vukai 1875., Pilich alias Mamut iz 1801. potvreno je kao Mamut 1808. No nerijetko se dvostruko prezime rabi i nakon osamostaljenja prezimenskih sastavnica. Npr. u navedenoj matinoj knjizi nalazimo Pilich Mamut godine 1847. premda je samo prezime Mamut potvreno ve 1808. godine.
3. Jezina analiza miljevakih prezimena 3.1. Neke fonoloke crte miljevakih prezimena
Prezimena su leksemi, koji u jeziku ine podsustav. No ona, kao i apelativi, imaju glasovne i naglasne znaajke govora u kojem su nastala. Tako ikavski reeks jata u prezimenima Livaja i Stipandija sugerira da je rije o ikavskom govoru. Zamjena f > p u Pili (< Pile) < Filip te Seper < Sefer, ispadanje h u Mamut < Mahmut, te iz skupa hv Vatavuk < hvatati vuka, razlikovanje i , npr. u ipi, postojanje zvune afrikate d (Delalija), te etveronaglasni sustav sa zanaglasnom duinom, sve su to znaajke koje miljevaka prezimena svrstavaju u ikavski novotokavski dijalekt, poznat u literaturi i kao zapadni ili mlai ikavski dijalekt.
3.2. Jezino podrijetlo miljevakih prezimenskih leksema

S obzirom na povijest miljevakoga kraja te politike, kulturne i jezine utjecaje, u miljevakom su prezimenskom fondu uz idioglotske pretkazivi aloglotski elementi. Kako je ovaj kraj dugo bio pod turskom vlau, u prezimenima su predvidljivi turski leksemi. Oni su vrlo zastupljeni i zato to je turski utjecaj bio najvei upravo u najintenzivnijem razdoblju nastajanja prezimena. Na tvorbenoj razini meu turskim utjecajima istie se suks -dija u prezimenu Stipandija, a na leksikoj razini zamjetne su imenske osnove u prezimenima Bai, ipi, olak, Delalija, Mamut, Perin, Seper, Sulje. Prezime Bai potjee od imenice baa u znaenju poglavar, starjeina, zapovjednik prema turskom ba glava (kalji 1979: 122). ipi je prezime koje kazuje kakav je bio poloaj u drutvu njegovih prvih nositelja. Potjee od turske imenice ciftsi koja znai kmet na imanju spahije (kalji 1979: 174). olak je nadimako prezime koje dolazi od turske imenice olak to znai koji je kljast, sakat, jednoruk (kalji 1979: 180). 347
Miljevci 2008. Perin je takoer prezime nadimakoga podrijetla u vezi s imenicom iz turskog jezika perem koja znai 1. uperak (pramen) kose na elu (kika) ili na zatiljku u mukarca (pletenica); ili 2. kika na elu konja (Nosi 2005: 512). Prezimena Delalija, Mamut, Seper i Sulje nastala su prema osobnim imenima Cell, koje u turskom jeziku znai Velianstveni, Veliki, Moni,8 Mamut < Mahmut, Seper < Sefer9 i Sulje od Sulejman. Njima se, vjerojatno, moe pridruiti i prezime Skelin za koje pretpostavljam da potjee od hipokoristinoga imena Skele, to je najvjerojatnije pokraeno ime od Skender (kalji 1979: 567), u turskom Iskender od grkog Alxandros. Zasebnu skupinu prezimena s aloglotskim elemenatima ine ona vlakoga i albanskoga podrijetla. Zbog nevelikog fonda prezimena njihov udio nije osobito uoljiv, no vrlo je signikantan jer je trag viestoljetnog naina ivota. Vlaka se prisutnost u prezimenima otkriva (1) u vlakoj imenskoj osnovi u prezimenu Bai, naime osnova toga prezimena vjerojatno potjee iz vlakog preko rum. oblik bciu, baci glavni, obino stariji obanin,10 (2) u prezimenima motiviranima stoarskom privredom, za to su primjeri prezimena Bai i Kozi, (3) u etnonimu Vlah u prezimenu Vlaji te (4) u prezimenskim osnovama Vuk-/ Vul- (dananja prezimena Vatavuk, Vukai, Vukorepa i izumrla prezimena Vucouich 1693., Vulaich 1737., Vulich 1693. i Vulinovich 1741.)
3.3. Klasikacija prezimena

3.3.1. Klasikacija s obzirom na tvorbenu strukturu S obzirom na tvorbenu strukturu prezimena svrstavamo u dvije skupine: I. asuksalna prezimena ona koja su nastala bez (pravog) tvorbenog ina, tj. onimizacijom i transonimizacijom te II. suksalna prezimena ona koja su nastala tvorbenim inom. Legenda: Ooi = osobno ime u osnovi prezimena On = nadimak u osnovi prezimena Oe = etnonim ili etnik u osnovi prezimena Oz = naziv zanimanja u osnovi prezimena Ox = osnova nejasna znaenja 3.3.1.1. Asuksalna prezimena Ooi: Dilo, Djilo, Dellija, Jurin, Krlo, Mmut, Sper, Skln, Stipndija, Slje On: Bbalo, lak, Dronja, Livja, Mazln, Prn, Pltikosa, Smac, rac,
8 9 10 < ar. ll + ar.-pers. suf. - (kalji 1979:236) Sefer musl. muko ime. Nadijeva se obino djetetu koje se rodi u mjesecu saferu < tur. Safer < ar. fr ime drugog mjeseca po muslimanskom kalendaru. (kalji 1979:554) imunovi 2006:189; Napominjem da bi se podrijetlo moglo izvoditi i iz imenice bak mladi bik iz staroslavenskog bk. (HER 2002:82).
348
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA Vtavk, Vkorepa, Zljak Oe: Samidol Oz: ostara Ox: Klk, Snko, kljo, Ttlo 3.3.1.2. Suksalna prezimena II.1. O + -i Ooi + -i: vi, Jri, Lli, Lvri, Prii, Pli, Pli, Plji, Vi On + -i: Gli, Gvri, vi, Ksi, Kzi, Klui, Mi, Ski, Su!i, Vkai Oe + -i: Grbi, Vlji Oz + -i: Bi, Bi, pi Ox + -i: Dvi II.2. O + -ovi Ooi + -ovi: Bnkovi, Stojnovi, Vrnkovi,11 Vrnjkovi, vkovi II.3. O + -ica On + -ica: Malnica Kako pokazuje motivacijsko-tvorbena analiza, vie od polovice miljevakih prezimena zavrava nastavkom -i, koji ima funkciju oznake descendencije, tj. odnosa roditelj dijete. Mnoga takva prezimena u osnovi imaju muko osobno ime pa ih nazivamo patronimima. Ostala su patronimna prezimena ona sa sloenim posvojno-deminutivnim suksom -ovi. 3.3.2. Semantiko-motivacijska klasikacija S obzirom na znaenje osnove prezimena se mogu svrstati u etiri skupine: 1. prezimena nastala od osobnih imena, 2. prezimena nadimakoga, 3. prezimena etnonimskoga i etnikoga podrijetla te 4. prezimena motivirana nazivima zanimanja. Na Miljevcima dominiraju prezimena motivirana osobnim imenima (25) i nadimcima (23). Premda naziv zanimanja shvaamo vrlo iroko, pa tu ubrajamo i vritelja radnje openito te nazive za oznaku dravne ili crkvene hijerarhije, prezimena je motiviranih nazivima zanimanja, tj. poloajem u drutvu, vrlo malo (Bai, Bai, ipi, ostara).12 U krajevima u kojima su obrti u doba nastajanja prezimena bili razvijeniji, vie je i prezimena motiviranih nazivima zanimanja. Najmanje je prezimena nastalih prema etnicima: etnonimsko prezime Vlaji (< Vlah) i etnika prezimena Grabi (ovjek iz Grabovca) i Samodol (prema smjetaju u selu: sam u dolu).
11 S obzirom na povijesne potvrde toga antroponima s inicijalnim F- (Francovich 1804. itd.) pretpostavljam da je prezime Vrankovi imenskoga podrijetla (< lat. Franciscus), a ne nadimakoga (< vran crn). 12 Za prezime ostara pretpostavljam da je nastalo prema apelativu Schuster postolar iz njemakog jezika, a koji potjee od latinskog sutor. Spomenutu osnovu nalazimo u mnogim prezimenima diljem Hrvatske, osobito u sjevernijim krajevima, npr. Sotari, ostar, ostarec, utarek itd.
349
Miljevci 2008. 3.3.2.1. Prezimena imenskoga postanja Imenskoga su postanja sljedea prezimena: Benkovi, Dilo, Djilo, Dellija, vi, Jurin, Jri, Krlo, Lli, Lvri, Mmut, Prii, Pli, Pli, Pulji,13 Sper, Skln, Stipndija, Stojnovi, Slje, Vi, Vrnkovi, Vrnjkovi, vkovi. Mali broj prezimena u osnovi ima narodno ime: Pli, Plji, Stojnovi, Snko, Vi, vkovi. Veina imena iz osnove pripada biblijsko-svetakom repertoaru. Prevlast je takvih imena pretkaziva jer su nakon Tridentskoga koncila do kraja 19. stoljea, u doba nastanka prezimena, ona dominirala, a narodna su osobna imena bila vrlo rijetka. Prezimena s kranskim imenom u osnovi jesu: Bnkovi, Dilo, Djilo, vi, Jurin, Jri, Krlo, Lli, Lvri, Prii, Pli, Stipndija, Vrnkovi, Vrnjkovi. Kao to je ve istaknuto, islamska osobna imena nalazimo u prezimenima Dellija, Mmut, Sper, Skln, Slje. 3.3.2.2. Prezimena nadimakoga postanja Nadimakoga su podrijetla prezimena Bbalo, lak, Dronja, Gli, Gvri, Ksi, Kzi, Klui, Livja, Malnica, Mazln,14 Mi, Prn, Pltikosa, Rnji, Smac, Ski, Su!i, rac, Vtavk, Vkai, Vkorepa i Zljak. Nadimci koje prepoznajemo u njima u najveem se dijelu odnose na neko tjelesno svojstvo, npr. olak < olak kljast, sakat, Gali < gal crn, Gveri < gverok razrok, Livaja < ljevak, Kului < osoba s velikom kuljom, trbuhom, Malenica < osoba malena rasta, arac < aren, Sui < suh, mrav, Mri < mrav, Runji < runjav, dlakav. S druge strane prezimena Bubalo, Deronja, Kisi upuuju na karakterne crte svojih prvih nositelja. 3.3.2.3. Prezimena od naziva zanimanja Premda naziv zanimanja shvaamo vrlo iroko, pa tu ubrajamo i vritelja radnje openito te nazive za oznaku dravne ili crkvene hijerarhije, prezimena je motiviranih nazivima zanimanja, tj. poloajem u drutvu, vrlo malo: Bai, Bai, ipi, ostara.15 U krajevima u kojima su obrti u doba nastajanja prezimena bili razvijeniji, vie je i prezimena motiviranih nazivima zanimanja. 3.3.2.4. Prezimena etniko-etnonimskoga postanja Najmanje je prezimena nastalih prema etnicima: etnonimsko prezime Vlaji (< Vlah) i etnika prezimena Grabi (ovjek iz Grabovca) i Samodol (prema smjetaju u selu: sam u dolu).
13 Pulji s varijantom Puli nalazimo 1646. u Konavlima. Ondje je 1473. potvreno i osobno ime Puhoje Puhoje Milii Lasini (KapetaniVekari, Konavoski rodovi, knj. 1, 2001., str. 21). 14 Prezime Mazln dovodim u vezu s glagolom mazati i imenicom mazalo od koje suksacijom nastaje troslono prezime Mazln koje pripada naglasnom tipu poput Markln Markulna. 15 Za prezime ostara pretpostavljam da je nastalo prema apelativu Schuster iz njemakog jezika, a koji potjee od latinskog sutor. Spomenutu osnovu nalazimo u mnogim prezimenima diljem Hrvatske, osobito u sjevernijim krajevima, npr. Sotari, ostar, ostarec, utarek itd.
350
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA 3.3.2.5. Prezimena nejasna postanja U motivacijsko-semantikoj analizi moemo samo pretpostaviti od koje je osnove koje prezime moglo nastati, ali kako nedostaju izvori koji bi te pretpostavke potvrdili, mora se ostaviti mogunost da bude rije i o drugome podrijetlu. S obzirom na podrijetlo osnove ostaju nejasna prezimena Dvi, Klk, Snko, kljo i Ttlo. Tablica: Semantiko-motivacijska klasikacija miljevakih prezimena N u osnovi Bbalo lak Dronja Gli Gvri Ksi Kzi Klui Livja Malnica Mazln Mi Prn Pltikosa Rnji Smac Ski Sui rac Vtavk Vkai Vkorepa Zljak Oi u osnovi Bnkovi Djilo Dilo Dellija vi Jurin Jri Krlo Lli Lvri Mmut Prii Pli Pli Plji Sper Skln Stipndija Stojnovi Slje Snko Vi Vrnkovi Vrnjkovi vkovi E u osnovi Grbi Samdol Vlji Z u osnovi Bi Bi pi ostara nejasno Dvi Klk Snko kljo Ttlo
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25.
Legenda: N = nadimak Oi = osobno ime E = etnonim i etnik Z = naziv zanimanja 351
Miljevci 2008.
4. Zakljuak
Prezimena su svjedoci vremena u kojem su nastala, s jedne strane socijalnih prilika toga doba, a s druge strane stanja jezinog sustava u tom razdoblju. Danas na Miljevcima postoje 53 prezimena. Najstarija, s obzirom na potvrde, potjeu s kraja 17. stoljea. U matinim je knjigama potvreno jo 25 prezimena, no ona su u meuvremenu izumrla. Najvie je prezimena nastalo u 19. stoljeu ak 35, no njih 13 do danas nije sauvano. Meu njima dominiraju prezimena motivirana osobnim imenima (25) i nadimcima (23). Prezimena motiviranih nazivima zanimanja, tj. poloajem u drutvu, vrlo je malo (Bai, Bai, ipi, ostara). Najmanje je etniko-etnonimskih prezimena, samo tri: Vlaji, Grabi i Samodol. Kako su prezimena leksemi, ona, poput apelativa, imaju glasovne i naglasne znaajke govora u kojem su nastala. S obzirom na vokalni i konsonantski te naglasni sustav miljevaka prezimena pripadaju ikavskomu novotokavskom dijalektu. Kako su mnoga od njih nastala u razdoblju nakon osloboenja od Turaka, kad su turski leksiki elementi bili prisutni u govoru ondanjega hrvatskoga puka, mnoga dananja miljevaka prezimena u svojim osnovama uvaju turske lekseme.
Literatura
Leksik prezimena Socijalistike Republike Hrvatske, Institut za jezik i Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1976. Popis stanovnitva 2001., www.dsz.hr Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, IXXIII, Zagreb 1881.-1976. Rjenik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2000. ANI, Vladimir; BROZOVI RONEVI, Dunja; GOLDSTEIN, Ivo; GOLDSTEIN, Slavko; JOJI, Ljiljana, MATASOVI, Ranko; PRANJKOVI, Ivo 2002. Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb: Novi Liber. BAI, Petar 1929. Grad Kamiak na Krci. Jadranska vila, 7, Omi, II., 105. BJELANOVI, ivko 1988. Antroponimija Bukovice. Split: Knjievni krug. BJELANOVI, ivko 2001. Korpus i raspodjela antroponima tipa Pera. Folia onomastica Croatica, 10, Zagreb, 3358. BROZOVI RONEVI, Dunja; VAJS, Nada 2002. Zoonimi u hrvatskim prezimenima. Folia onomastica Croatica, 11, Zagreb, 223238. DUDEN 2000, Familiennamen Herkunft und Bedeutung von 20 000 Nachnamen. Mannheim, Leipzig, Wien, Zrich: Dudenverlag. FRANI, Anela 2002. Meimurska prezimena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. JURIC, Ante 2004. Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i ikolu. Skradin: Matica hrvatska Skradin. 352
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA KOSOR, Karlo 1995. Drnika krajina za turskog vladanja. Povijest Drnike krajine. Split, 103179. KAPETANI, Niko i VEKARI, Nenad, Konavoski rodovi, HAZU, ZagrebDubrovnik, 2001. NAMETAK, Fehim 1997. Turski dokumenti visovakog samostana. Visovaki zbornik. Visovac, 293297. NOSI, Milan 1998. Prezimena zapadne Hercegovine. Rijeka: Hrvatsko loloko drutvo. NOSI, Milan 2005. Rjenik posuenica iz turskoga jezika. Rijeka: Maveda. SUPERANSKAJA, Aleksandra Vasilevna 1973. Obaja teorija imeni sobstvennogo. Moskva: Izdatelstvo Nauka. SEKULI, Ante 1995. Drniki kardinal fra Juraj Utiinovi. Povijest Drnike krajine. Split, 4591. IMUNDI, Mate 2006. Rjenik osobnih imena. Zagreb: Matica hrvatska. IMUNOVI, Petar 2001. Dugopoljska prezimena. Dugopolje zbornik radova opine Dugopolje. Zagreb Dugopolje, 533544. IMUNOVI, Petar 2006. Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga. IMUNOVI, Petar 1982. Razvitak imenske formule u Hrvata. Onomastica Jugoslavica, 9, Zagreb, 283293. IMUNOVI, Petar 2002. 12. Antroponimija II Prezimena. Sowiaska onomastyka encyklopedia tom I, WarszawaKrakw, 461466. KALJI, Abdulah 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost.
353
Miljevci 2008.
Prilog: Rjenik miljevakih prezimena

U prilogu se donose dananja miljevaka prezimena. Podaci su dani unutar lanaka na poetku kojih je naveden broj nositelja godine 1948. i ime sela u kojem su ivjeli. Slijedi grajski oblik i godina prve potvrde odreenoga prezimena. Nakon toga se navode ostale grajske potvrde. Na kraju lanka donosi se kratko tumaenje motivacijske osnove prezimena te njegove tvorbe i leksikoga podrijetla. Kratice sela: Bo Bogati Br Britani Dr Drinovci Ka Kaoine Kr Karali Klj Klju i iritovci Bai Stanje 1948.: 1 (-)16 Ka, 1 (1) Bo, 242 (38) Dr, 6 (-) i, 69 (8) Br Prva potvrda: Bachich 1693. Grajske potvrde: Bachich 1693.,17 Bacich 1734., Baich 1734., Baich 1844., Bacicz 1845., Baci 1850., Bai 1855., Bai 1872. < zanimanje < ba/ba-a (< iz vlakoga preko rum. oblik bciu, baci glavni, obino stariji obanin) + -i Bai Stanje 1948.: 98 (11) Ka Prva potvrda: Bascich 1733. Grajske potvrde: Bascich 1733., Bassich 1737., Basich 1801., Baich 1844., Bai 1860. < zanimanje < tur. ba-a (< baa < ba glavar, starjeina) + -i Benkovi Stanje 1948.: 8 (2) Br Prva potvrda: Bencovich 1800. Grajske potvrde: Bencovich 1800., Benkovich 1853., Benkovi 1853. < kransko osobno ime Benk-o (< Benedikt < lat. Benedictus) + -ovi Bubalo Stanje 1948.: 17 (2) i
16 Unutar zagrada donosi se broj obitelji koje su nositelji odreenoga prezimena. 17 Navodim samo godinu kad se odreeni grajski oblik prezimena pojavljuje prvi put.
354
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA Prva potvrda: Bubalo 1802. Grajske potvrde: Bubalo 1802., Buballo 1840. < nadimak Bubalo (< buba-ti + -lo) ipi Stanje 1948.: 16 (3) Klj Prva potvrda: ipcich 1803. Grajske potvrde: ipcich 1803., ipich 1809., ipi 1860., Cipcsich 1859. < zanimanje ip-ija (< tur. ciftsi kmet na imanju spahije) + -i olak Stanje 1948.: 1 (1) i Prva potvrda: olak 1805. Grajske potvrde: olak 1805., olak 1845. < nadimak olak (< tur. olak koji je sakate ruke < kolak < kol ruka) Deronja Stanje 1948.: 1 (-) Dr, 40 (7) Br Prva potvrda: Deragna 1694. Grajske potvrde: Deragna 1694., Deragnnich(?)18 1738., Deragnich 1739., Deranich 1811., Derogna 1851., Deregnia 1860., Deronja 1870. < nadimak Deronja (< der-ati + -onja) Devi Stanje 1948.: 9 (3) Dr Prva potvrda: Devich 1805. Grajske potvrde: Devich 1805., Devi 1852. Podrijetlo: nejasno Duilo Stanje 1948.: 1 (-) i, 2 (-) Br, 60 (10) Bo Prva potvrda: Duilouich 1743. Grajske potvrde: Duilo 1802., Duilouich 1743., Duillo 1839. < osobno ime Duilo (< Du-ilo < Dujam19 < lat. Domnius) Dujilo Stanje 1948.: 1 (1) Br Prva potvrda: Dujlo 1851., Grajske potvrde: Dujlo 1851., Dujilo 1883. < osobno ime Dujilo (< Duj-ilo < Dujam < lat. Domnius)
18 Upitnikom oznaujem teko itljive zapise prezimena. 19 Muko osobno ime Dujam u Splitu je potvreno jo u 11. stoljeu. (HER, 281)
355
Miljevci 2008. Delalija Stanje 1948.: 1 (-) Br, 58 (9) Klj, 9 (1) Kr Prva potvrda: Selailia 1696. Grajske potvrde: Selailia 1696., Xelaliich 1741., Xelalia 1800., Xelalich 1812., Xellalia 1842., elalia 1855., ellalia 1856., Zelalia 1870., elalija, 1872., Delalija 1880. < osobno ime Delalija (< tur. Cell Velianstveni, Veliki, Moni < ar. ll + ar.-pers. Suf. - 20) Gali Stanje 1948.: 103 (18) Bo, 2 (-) i Prva potvrda: Galich 1733. Grajske potvrde: Galich 1733., Gallich 1741., Galicz 1845., Galli 1854., Gali (sin)/Gali (otac), 1872. < nadimak Gal-e21 (< gal crn) + -i Grabi Stanje 1948.: 4 (-) Br, 7 (-) Bo, 72 (12) i Prva potvrda: Grabich 1733. Grajske potvrde: Grabich 1733., Grabi 1858., Grabo 1870. < etnik Grab-o (< Grabovac) + -i Gveri Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 38 (6) Br Prva potvrda: Gverich 1868. Grajske potvrde: Gverich 1868., Gueri 1872., Gveri 1883. < nadimak Gver-o (< gveriti gledati kao gverok < gverok razrok, strangled) + -i Ivi Stanje 1948.: 1 (-) i, 172 (26) Dr, 3 (-) Br, 60 (9) Ka, 7 (-) Bo Prva potvrda: Iuich 1692. Grajske potvrde: Iuich 1692., Ivich 1736., Ivi 1871. < osobno ime Iv-e (< Ivan < lat. Johannes) + -i Jurain Stanje 1948.: 7 (3) Br Prva potvrda: Jurassinouich 1733. Grajske i tvorbene potvrde: Jurassinouich 1733., Jurasin 1805., Jurassin 1845., Jurain 1859. < osobno ime Jurain (< Jur-ain < Juraj< lat. Georgius)
20 kalji 1979: 236 21 imunovi 2006: 216: Imena i prezimena s osnovom gal zabiljeena su u Hrvata od XIII. stoljea.
356
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA Juri Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 2 (-) Br, 2 (-) i Prva potvrda: Jurich 1693. Grajske potvrde: Jurich 1693., Iurich 1736., Juri, 1873. < osobno ime Jur-e (Juraj < lat. Georgius) + -i Kalik Stanje 1948.: 83 (15) Nos Kalik Prva potvrda: Kalik 1919. < nejasno Karlo Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 1 (-) Ka, 26 (4) Kr Prva potvrda: Carlo 1844. Grajske potvrde: Carlo 1844., Karlo 1854. < osobno ime Karlo (< njem. Karl < lat. Carolus) Kisi Stanje 1948.: 22 (6) Br Prva potvrda: Kissich 1739. Grajske potvrde: Kissich 1739., Kisich 1804., Chissich 1841., Chisich 1843., Chiso 1853., Kisi 1855., Kiso 1883. < nadimak Kis-o (< kiseo) + -i Kozi Stanje 1948.: 25 (4) Dr Prva potvrda: Cozich 1807. Grajske potvrde: Cozich 1807., Kozich 1844., Kozi 1872. < nadimak Koz-o (< koza) + -i Kului Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 1 (-) Br, 106 (19) Klj, 2 (-) Dr, 2 (-) i, 99 (15) Ka Prva potvrda: Culusich 1800 Grajske potvrde: Culusich 1800., Culussich 1810., Cullussich 1839., Kulussich 1844., Kuluich 1844., Kulusi 1861., Kului 1860., Kulushich 1870., Kulusich 1870., Kulua 1872. < nadimak Kulu-a (< Kul-ua < klja veliki trbuh; tripa) + -i Lali Stanje 1948.: 1 (-) Ka, 9 (1) Klj Prva potvrda: Lallich 1739. Grajske potvrde: Lallich 1739., Lalich 1801., Lali 1857. < osobno ime Lal-e (< Lazar < lat. Lazarus) + -i 357
Miljevci 2008. Livaja Stanje 1848.: 3 (1) i Prva potvrda: Livaja 1925. Napomena: Prezime je nastalo od dvostrukoga prezimena Lovri Livaja. < nadimak Livaja (< ljev-aja ljevak) Lovri Stanje 1948.: 3 (-) Br, 42 (6) Ka, 93 (22) i Prva potvrda: Lourich 1693. Grajske potvrde: Lourich 1693., Lovrich 1734., Lovri 1853. < osobno ime Lovr-e (< lat. Laurentius) + -i Malenica Stanje 1948.: 19 (3) Dr, 21 (4) Br, 46 (10) Ka, 7 (1) i, 91 (16) Klj Prva potvrda: Manenich 1692. i Manenicich 1692. Grajske i tvorbene potvrde: Manenich 1692., Manenicich 1692., Maneniguich (?) 1734., Maneninich 1734., Manenizich 1736., Manenicich 1737., Maneniich 1740., Maneniza 1800., Manenica 1801., Manenicza 1844., Manenizza 1844., Malenizza 1855., Maleniza 1870., Malenica 1872. < nadimak Malen (< malen) + -ica Mamut Stanje 1948.: 9 (3) Bo Prva potvrda: 1808. < osobno ime Mamut (< Mahmut < tur. Mahmud < ar. Mamd Hvaljeni) Mazalin Stanje 1948.: 1 (-) i, 45 (8) Bo, 8 (2) Dr Prva potvrda: Mazalin 1734. Grajske i tvorbene potvrde: Mazalin 1734., Mazalinovich 1737., Mazzalin 1845., 1854. < nadimak Mazalin (< mazalo (< mazati) + -in) Mri Stanje 1948.: 2 (1) Klj Prva potvrda: Marssich 1733. Grajske potvrde: Marssich 1733., Marsich 1806., Mari 1862., Mrich 1844., Merssih 1850., Mersich 1856., Meri 1860., Mersi 1862., Mrsich 1862., Mrich 1870., Mri 1874. < nadimak Mr-e (< mrav) + -i 358
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA Perin Stanje 1948.: 6 (1) i Prva potvrda: Perin 1805. Grajske potvrde: Perin 1805., Perin 1849. < nadimak Perin (< tur. perem uperak (pramen) kose na elu (kika) ili na zatiljku u mukarca (pletenica)) Perii Stanje 1948.: 1 (1) i, 40 (7) Br Prva potvrda: Perisich 1696. Grajske potvrde: Perisich 1696., Perissich 1810., Perissi 1856., Perii 1860. < os. ime Peri-a (< Per-o + -ia < Petar < lat. Petrus) + -i Pili22 Stanje 1948.: 3 (-) i, 49 (9) Br Prva potvrda: Piglich 1694. Grajske potvrde: Piglich 1694., Piljich 1845., Pilji 1855., Pilich 1801., Pili 1863. < osobno ime Pil-e (< Filip < lat. Philippus) + -i Pletikosa Stanje 1948.: 37 (9) Br Prva potvrda: Pleticosa 1804. Grajske potvrde: Pleticosa 1804., Pleticossa 1845., Pletikosa 1849., Pletikosi 1881. < nadimak Pletikosa (< plesti kosu) Puli Stanje 1948.: Puli 50 (13) Kr Prva potvrda: Pulich 1737. Grajske potvrde: Pulich 1737., Puli 1863. < osobno ime Pul-e (< Puhoje) + -i Pulji Stanje 1948.: Pulji 1 (-) i Puglich 1693., Puljicz 1845., Pugli 1855., Pulji 1860. < osobno ime Pulj-e (< Puhoje) + -i
22 Prezime Pili prvi je put godine 1801. zapisano kao Pilich, tj. tako da se moe itati [P i l i ]. Dotad, a i nakon toga vremena, zapisivano je kao Piglich 1694., Piljich 1845., Pilji 1855. Da je rije o antroponimima koji se odnose na isti rod, vidi se po tome to je dvostruko prezime Pili Mamut, prije osamostaljenja sastavnice Mamut kao novoga prezimena, zapisano kao Piglich Mamut 1812. te kao Pilich Mamut 1847.
359
Miljevci 2008. Samac Stanje 1948.: 1 (-) i, 101 (17) Br Prva potvrda: Samaz 1800. Grajske potvrde: Samaz 1800., Samadz 1870., Samac 1861., Samacz 1844., Sami 1875. < nadimak Samac (< sam-ac < sam u matere, jedino dijete) Samodol Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 91 (17) Br Prva potvrda: Samodolich 1739. Grajske i tvorbene potvrde: Samodolich 1739., Samodulich 1741., Samodo 1801., Samodol 1807. < etnik Samodol sam u dolu Skelin Stanje 1948.: 2 (-) Bo, 3 (-) Br, 30 (4) Kr, 37 (5) i, 47 (8) Dr, 6 (2) Klj Prva potvrda: Schelin 1801. Grajske potvrde: Schelin 1801., Sckelin 1802., Scelin 1810., Skelin 1870. < osobno ime Skelin (< Skel-in < Skele < Skender < tur. Iskender < gr. Alxandros) Seper Stanje 1948.. 2 (-) i Prva potvrda: Seper 1860. < osobno ime Sefer (< tur. Safer < ar. fr ime drugog mjeseca po muslimanskom kalendaru) Skoi Stanje 1948.: 93 (14) Nos Kalik Prva potvrda: Skoi 1919. < nadimak Sko-a (< skoiti) + -i Stipandija Stanje 1948.: 11 (4) Dr Prva potvrda: Stipanich 1809. Grajske i tvorbene potvrde: Stipanich 1809., Stipania 1840., Stipania 1850., Stipanzia 1852., Stipanija 1872., Stipandija 1883. < osobno ime Stipandija (< Stipan-dija < Stipan < Stjepan < lat. Stephanus) Stojanovi Stanje 1948.: 1 (-) i, 52 (15) Kr 360
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA Prva potvrda: Stojanovich 1840. Grajske potvrde: Stojanovich 1840., Stojenovi 1855., Stojanovi 1853., Stojanovicz 1845., Stojinovi 1855. < osobno ime Stojan (< Stoj-an < Stojislav) + -ovi Sulje Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 11 (2) Ka Prva potvrda: Suglich 1696. Grajske i tvorbene potvrde: Suglich 1696., Suglie 1802., Sulje 1861. < osobno ime Sulje (< Sulejman < arap. Sulymn) Sunko Stanje 1948.: 1 (-) Br, 1 (-) Ka, 24 (5) i Prva potvrda: Sumka 1741. Grajske i tvorbene potvrde: Sumka 1741., Sunco 1802., Sunkovich 1741., Sunko 1856. < nejasno Sui Stanje 1948.: 15 (3) Br Prva potvrda: Susich 1693. Grajske potvrde: Susich 1693., Susich 1742., Suich 1844., ui 1855., Sui 1858. < nadimak Su-e (< suh mrav) + -i arac Stanje 1948.: 9 (2) Ka Prva potvrda: Saraz 1801. Grajske potvrde: Saraz 1801., Saracz 1844., arac 1876. < nadimak arac (< ar-ac < aren) keljo Stanje 1948.: 30 (6) Dr Prva potvrda: Skeglich 1734. Grajske i tvorbene potvrde: Skeglich 1734., Scheglio 1800., Skelich 1808., Scheglich 1808., Skeljo 1844., keljo 1872. Podrijetlo: nejasno ostara Stanje 1948.: 15 (2) Br Prva potvrda: Sosterich 1734. Grajske i tvorbene potvrde: Sosterich 1734., Sostara 1800., Sostera 1844., 361
Miljevci 2008. ostera 1873. < zanimanje ostara ( < njem. Schuster postolar) Tetlo Stanje 1948.: 8 (2) Dr Prva potvrda: Tetlo 1858. Podrijetlo: nejasno Vatavuk Stanje 1948.: 18 (2) Kr, 87 (15) i Prva potvrda: Vatavuk 1733. Grajske potvrde: Vatavuk 1733., Vatauukovich 1737., Vatauuk 1811., < nadimak Vatavuk < onaj koji hvata vuka Vii Stanje 1948.: 16 (3) Klj Prva potvrda: Visich 1696. Grajske potvrde: Visich 1696., Fissich 1734., Vissich 1739., Viscich 1802., Vii 1853., Viich 1870. < osobno ime Vi-e (< Vieslav) + -i Vlaji Stanje 1948.: 141 (22) Ka, 2 (1) Br, 5 (1) i Prva potvrda: Vlaich 1696. Grajske potvrde: Vlaich 1696., Vlajch 1800., Vlai 1849., Vlaji 1880. < etnonim Vlaj-o (< Vlah) + -i Vrankovi Stanje 1948.: 64 (10) i Prva potvrda: Vrancouich 1734. Grajske potvrde: Vrancouich 1734., Francovich 1804., Vrancovich 1808., Frankovicz 1845., Francovi 1860., Frankovi 1862., Francouich 1870., Vrankovi 1881. < osobno ime Vrank-o (< Vran-ko < Franciscus) < -ovi Vranjkovi Stanje 1948.: 2 (-) Bo, 4 (-) i Prva potvrda: Vrangncouich 1696. Grajske potvrde: Vrangncouich 1696., Vranjkovi 1871. < osobno ime Vranjk-o (< Vranj-ko < Franciscus) + -ovi 362
Ankica ila impraga: MILJEVAKA PREZIMENA Vukai Stanje 1948.: 33 (8) i Prav potvrda: Vukai 1875. Napomena: Prezime je nastalo od dvostrukoga prezimena Lovri Vukai (Lovrich Vucacich 1852.). < nadimak Vuka-a (< vuk-aa) + -i Vukorepa Stanje 1948.: 30 (6) Klj Prva potvrda: Vucorepich 1693. Grajski i tvorbeni oblici. Vucorepich 1693., Vukorepich 1741., Vucoreppa 1800., Vukorepa 1844., Vukoreppa 1859., Vukorepi 1875., Vukorepa 1872. < nadimak Vukorepa (< vuk + rep) Zeljak Stanje 1948.: 70 (13) Nos Kalik Prva potvrda: Zeljak 1919. < nadimak Zeljak (< zelj-ak < zelen) ivkovi Stanje 1948.: 1 (-) Br Prva potvrda: Xivco 1802. Grajske potvrde: Xivco 1802., ivko 1861., Xivcovich 1847. < osobno ime ivk-o (< ivan) + -ovi
363
Miljevci 2008.
364
GRADITELJSTVO NA PODRUJU MILJEVACA

Zdravko ivkovi
Uz dvije sakralne graevine (crkve), graditeljstvo Miljevaca obiljeava (najzastupljenije je) narodno (tradicijsko) graditeljstvo. U etnografskom smislu Miljevci spadaju u jadransku zonu sa znaajnim utjecajem dinarskoga kulturnog kruga. Kakvo je graditeljstvo, poglavito ono tradicijsko (narodno, puko, predajno) u miljevakom kraju bilo u daljoj prolosti, nema naroitih spoznaja. Zna se meutim da je seljaki dom, ne samo u naim, nego i u irim (europskim) prostorima do 18. stoljea bio skroman. Bila je to najee jednoprostorna kua s ognjitem u sredini. Pretpostavlja se da je prvi razvitak kue bio takav da se kua pregradila te na jednoj strani bilo ognjite, a na drugoj stoka. Daljnji razvitak je bio da se gradi posebna kua za spavanje, posebna kua s ognjitem (kuina, vatrenica) a posebno za stoku. Tek se u II. polovici 19. st. dogaa vertikalni razvoj kue, tj. grade se katnice, tzv. kule. U prizemlju kule je ili konoba ili tala, a na katu je spavanje. Kue se grade prirodnim materijalima - zidovi od kamena, a pokrivaju kamenim ploama. Pomone zgrade tale, naroito staje (jare) pokrivaju se i raenom slamom pa i trstikom. Tradicijska nit u narodnom graditeljstvu u Miljevcima provlai se do II. svjetskog rata. Iza toga kao i u drugim hrvatskim krajevima dolazi do prekida s tradicijom. Selo se raslojava u socijalnom i zikom smislu. Uvode se novi materijali (beton), ognjite (komin) zamjenjuje tednjak.
365
Miljevci 2008. Graditeljstvo se smatra jednim od najstarijih ljudskih djelatnosti. Od kada ovjek postoji sebi gradi sklonite koje s vremenom postaje dom. Kau da je gradnja sklonita doma ovjeku prvi kreativni in. U ovome e se radu obraditi graditeljstvo koje danas (ziki) postoji. Graditeljske djelatnosti na ovome podruju bilo je i ranije kao to su prapovijesne nastambe i srednjovjekovne utvrde to e se obraditi u drugim (povijesnim) radovima. Graditeljstvo koje i danas nalazimo na miljevakoj zaravni uvjetno moemo svrstati u tri skupine: narodno (tradicijsko, puko), sakralno i profano. Najzastupljenije je svakako ovo prvo, narodno, tradicijsko. Na pitanje to je to i kakvo je tradicijsko graditeljstvo na Miljevcima, odgovor bi mogao biti sljedei: to je skromna kamena kua prizemnica pokrivena kamenom ploom. Radi tednje s jedne strane, ali i bolje zatite od bure (dominantnoga hladnog vjetra) takve se prizemnice niu jedna do druge. U 19. st. razvija se kua po vertikali. Nastaju katnice, tzv. kule. U tradicijskoj maniri gradi se ovdje do sredine 20. st. (II. svjetskog rata) kada na Miljevcima kao i u drugim krajevima nae zemlje polako dolazi do raslojavanja sela, prekida tradicijskog ivota pa tako i graenja. Kakva je kua na miljevakoj zaravni bila u prolosti, tj. prije 300 i vie godina teko je preciznije rei, jer za to nema podataka. Teoretiari koji se bave ovom temom tvrde da je seljaki dom do 18. st. u hrvatskim pa i irim prostorima bio skroman. Radilo se esto puta o jednoprostornoj kui s ognjitem gdje se boravilo, blagovalo, spavalo. Jo su poznate situacije kada je u jednom kraju kue bio komin, a u drugom stoka, pregraeni tek kakvom niskom ogradom.1 Prvi razvoj te skromne jednoprostorne kue dogaa se (prema teoretiarima) u 18. st. i to kao horizontalni razvoj. To znai gradi se ili dograuje prizemnica u kojoj se spava, a zatim i posebne zgrade za stoku, (tale, staje, jare). Tek u 19. st. dolazi do vertikalnog razvoja kue, kada se grade katnice (u ovim se krajevima nazivaju kule). U prizemlju je obino konoba, a na katu prostor za spavanje.2 Osnovno obiljeje svakoga narodnog odnosno tradicijskog graenja je da narodni graditelj za gradnju svoga doma koristi prirodni materijal koji ima u prirodi, tj. u svojoj najblioj okolici. Ovdje je to, kao i u itavoj Dalmaciji i jadranskoj zoni kamen. Gradilo se k tome tedljivo i u dosluhu s prirodom pa se s dananjeg gledita moe rei da je narodno graditeljstvo - ekoloko graditeljstvo. Treba ovdje napomeniti da u narodnom graditeljstvu nema pravolinijskog razvoja kue kao u profanoj (stilskoj) arhitekturi nego se gradilo prema mogunostima pojedinca odnosno obitelji. Siromani su gradili skromne, a imuniji vee odnosno bogatije kue.3
1 Aleksandar Freudenreich: Kako narod gradi - Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, Zagreb, 1972. 2 Zdravko ivkovi: Konjevrate i Mirlovi Zagora, upe ibenske biskupije Zagreb 2005. 3 Aleksandar Freudenreich: Isto.
366
Zdravko ivkovi: GRADITELJSTVO NA PODRUJU MILJEVACA Tipoloki stariju formu od same kue nalazimo i na Miljevcima, a to je poljska kuica. U osnovi slinim, ali poneto razliitim formama kao i razliitim nazivljima nalazimo je na itavome jadranskom podruju. U Dalmaciji se najee naziva bunja, poljarica, emer, (turcizam) kaela, u Istri kaun itd. U Miljevcima ne koriste ni jedan od tih naziva nego je zovu kuera, kuerica To je stara suhozidna graditeljska forma, najee krunog ali i pravokutnog tlocrta iznad kojeg se formira svod izmicanjem ploastog kamena. Gradila se u polju i sluila je kao sklonite od kie ili sunca.4 Zidovi tradicijske miljevake kue su od priklesanog kamena u vapnenom mortu, debljine od 50-ak centimetara. Krov je redovito dvostreni, pokriven kamenim ploama. Nazidnice su povezane veznim gredama na razmacima otprilike 1,5 do 2 m. Roenice koje se oslanjaju na nazidnice na razmaku su od pola metra ili neto vie, dakle dosta gusto jer je pokrov od kamenih ploa najtei pokrov koji je u tradiciji postojao. Na roenice su pribijane ioke. Sva krovna graa su oblice ili pritesane oblice. Koristilo se esto jablanovo drvo koje je ovo stanovnitvo u te svrhe uzgajalo uz rijeke Krku i ikolu. Glavna kuna prostorija je kuina (vatrenica) dakle prostorija s kominom (ognjitem). Kako je na poetku reeno ,u kuini se odvijao najvei dio kunih aktivnosti. Na kominu se kuhalo, blagovalo, ponegdje i spavalo, tu se vodio obiteljski ivot. Krovite je bilo otvoreno kako bi dim s ognjita lake kroz sam pokrov (izmeu kamenih ploa), ali i koji manji otvor (dimnjak) na krovu odlazio u atmosferu. Osim vrata na kuini je bio pokoji prozori (ponistra), ali i nie u zidu koje su sluile kao police. Pod je bio od kamenih ploa, a ponegdje i od ilovae (gnjile). Zidovi su bili neobukani. Komin (kumin) obino je bio smjeten pokraj zida nasuprot vratima. Bio je nizak, gotovo na razini poda ili centimetar-dva iznad. U Miljevcima iznad komina nalazimo vitlo, jednostavnu napravu na kojoj su objeene komatre. Takvu napravu ne nalazimo u ostalom dijelu drnike krajine, ali je ima zapadno od rijeke Krke (Kotari, Bukovica). Pomou te jednostavne rotirajue naprave domaica je lako mogla smicati i namicati lonce na vatru. Uokolo komina su bili stoci (tronoci) i niske katrige. Od ostalog namjetaja tu je bio niski stol (sinija) okrugli ili etvrtasti, na zidu pokoja polica (kancija), nave (za mijesenje kruha), lopar, peka, oeg te jo pokoji tradicijski uporabni predmet. Na miljevakim kuinama ne nalazimo dimnjaka na sljemenu koji su sluili za odvod dima u atmosferu kao to nalazimo na drugim podrujima. Ovdje je to tek jednostavno podizanje pokrovne ploe pri sljemenu krova redovito s june strane. I ukraavanja na miljevakoj kui su skromna. Na zabatu (somiu) kamene kue narodni graditelj u dalmatinskom zaleu u zidu izvodi to kvadratine to trokutaste rupe kao golubarnike. No, ta utilitarna forma se esto nadilazi i poprima ukrasnu dimenziju.
4 iril M. Ivekovi: Bunje, emeri, poljarice. Zbornik kralja Tomislava, Zagreb, 1925.
367
Miljevci 2008.
Miljevci - Drinovci: Crkva Imena isusova
Miljevci - iritovci: Crkva sv. Petra i Pavla
Gusterna s naplovom iz 1912.
Detalj strehe strije
368
Zdravko ivkovi: GRADITELJSTVO NA PODRUJU MILJEVACA
Tipina kamena prizemnica
Tipina kamena prizemnica
369
Miljevci 2008.
Jara (staja za ovce) - egzemplar kojeg bi trebalo uvati
Osnovna vrsta pokrova tradicijske miljevake kue je kamena ploa. No, u prolosti su se sporedne (pomone) zgradice kao to su jare, tale pa i pojate pokrivale i biljnim materijalima - trstikom (evar) i raenom slamom. Jo i danas nalazimo ostatke pokrova od trstike na jednoj zgradici u Britanima Donjim. Zacijelo je bilo i pokrova od raene slame. Spomenuti pokrovi su se izvodili i u kombinacijama - dio krova uz strehe pokrivao se kamenim ploama, a navie (prema sljemenu) trstikom ili raenom slamom. Bili su to lagani materijali, (nisu optereivali krovnu grau) ali su bili manje trajnosti. Tek u dvadesetom stoljeu na Miljevcima se kue u rjeim sluajevima pokrivaju crijepom. To je materijal koji se kupovalo, a to je seljaku bio problem. Kua je uvijek bila statusni simbol vlasnika to je i danas. Crijep (cigla) na krovu bio je znak prestia. Upotrebljava se tedljivo, kombinirano s kamenim ploama uz strehu, a crijep prema sljemenu. Tako kamena ploa kao teak pokrov ne optereuje krovnu grau pa je ona time trajnija. Malo je tradicijskih prizemnica na kojima nisu vidljivi tragovi povienja. No, katnice (kule) poinju se graditi u ovim krajevima pa tako i na Miljevcima sredinom 19. stoljea. Jedna od takvih je svakako i kua Skelin u Drinovcima na kojoj je uklesana godina gradnje 1842. Ova kula osim prizemlja i kata ima i povieno potkrovlje (ut), to je neuobiajeno u dalmatinskom zaleu i moe 370
Detalj strehe strije
Tipina vrata
Ponistra u zidu
Nisko ognjite - komin
371
Miljevci 2008.
Golubarnici - ujedno i ukras
se smatrati raskonom kuom. Gradila je to oito imuna obitelj (u onim okvirima kako se u to vrijeme smatralo) i moe se pretpostaviti da su za gradnju bili angairani graditelji izvan Miljevaca, mogue i iz primorja. To je dakle na onoj spomenutoj tezi da su siromani, kojih je bilo vie, gradili skromno, a imuni raskono. Kako spomenuta katnica tako i druge miljevake kule, a ima ih u svim miljevakim selima, tipine su po svojoj tipologiji, tj. u osnovi se ne razlikuju od slinih kua u dalmatinskome zaleu. Kako su Miljevci i vinogradarski kraj, u prizemlju je esto i malo ukopana konoba dok se na katu spavalo. Kuina je uvijek bila posebna prizemnica bilo da je vezana uz kulu ili ne. Tu je zatim i slar (sular) neizbjeni i najznaajniji graditeljski element tradicijske kamene katnice u itavoj jadranskoj zoni. Osnovna mu je funkcija vanjska vertikalna veza, dakle stubite kojima se penje na kat. Osnovna, ali ne i jedina. Pred vratima prizemlja (konobe) ljeti je slar stvarao sjenu kako se konoba ne bi ugrijavala. Zimi, za sunana vremena pod slarom je bilo ugodno toplo gdje se plelo, prelo, odmaralo. Geneza naziva ovoga graditeljskog elementa dolazi od sunca (sole) pa mu odatle i naziv: solar, sular, slar Na hrvatskom prostoru ima i drugih naziva kao to je balatura, (sjeverna Dalmacija), volta, (juna Dalmacija), baladur, (Istra). Na gornjoj razini slara, dakle pred vratima kata je manja terasa 372
uvarkua na striji
obino s kamenim klupama. Slar, kao i stube su naravno od kamena. Ima sluajeva da su stube i spomenuta terasa pred vratima kata (tavana) natkriveni pa tako i na Miljevcima (Gornji Vlaii). I sve ostalo uklapa se u opu matricu tradicijskoga graditeljstva u kamenu. Spomenut u ovdje i relativno male prozore (prozorske otvore) kao opu znaajku tradicijskoga graditeljstva. Ima za to vie razloga. Jedan je taj to je staklo trebalo kupiti i kako je reeno uvijek je seljaku bio problem. Drugo je hajduija i nemirna vremena u prolosti pa se malim prozorom bolje zatitilo od provala i pljaki. Trei je i moda najznaajniji onaj koji proizlazi iz naravi seljakog naina ivota. Seljak, poljodjelac i stoar po prirodi svoga posla dnevno je izloen suncu, vjetri u kii, reklo bi se, vremenu i nevremenu. Sasvim je logino da se on u svome makar kako skromnome dome eli ograditi od tih nepogoda i nikakve potrebe nema za veim prozorima.5 Inverzna je situacija s dananjim, modernim ovjekom koji radni tjedan provede u zatvorenome prostoru i vikend ele provesti u prirodi pa na svojoj vikendici gradi velike prozore i staklene povrine. Sredina 20. stoljea, tj. vrijeme iza Drugoga svjetskog rata prijelomno je za tradicijsku kulturu. Selo se rastae u socijalnom i kulturnom pa tako i tradi5 Zdravko ivkovi: Prilog vrednovanju uorenih naselja u Hrvatskoj Zbornik za narodni ivot i obiaje, knjiga 49. Zagreb, 1983.
373
Miljevci 2008.
Tipini otvor za odvod dima na krovu kuine
cijskom smislu. Stanovnitvo odlazi trbuhom za kruhom. I u graditeljstvu se naputa tradicijski nain graenja. Gradi se betonom, gradi se uglavnom loe s nedostatnim termikim svojstvima, ... Autor ovog teksta bio je u ekipi Ministarstva kulture koja je 1997. godine radila evidenciju tradicijske kulturne batine pa time i tradicijskoga graditeljstva, kada je slika Miljevaca bila otuna. Kako su Miljevci 1991. - 1992. godine bili okupirani i devastirani, obnova je tek bila poela. Deset godina kasnije, tj. 2007. godine (u vrijeme odravanja simpozija) slika Miljevaca je drukija, bolja, optimistinija. Ovdje je dakako, rije o graditeljstvu, a ono je pak posljedica okolnosti, gospodarskih ali i drugih. Sada na Miljevcima ima novih kua. Ima ih koje po veliini i oblikovanju i nisu uzor kako bi na Miljevcima trebalo graditi. I to e se vremenom, nadajmo se i korigirati. Ima meutim naznaka koje bi za tradicijsku kulturu mogle biti mnogo znaajnije. Postoje na Miljevcima primjeri gdje su ljudi svoje stare kue adaptirali i uredili za suvremeni ivot. Neke manje, a neke vie uspjeno kao to je npr. svoju kulu uredila obitelj ipi iz Kljua. Na Miljevcima ima jo dobro ouvanih, ali i zaputenih starih kua. Teko je oekivati da e sve one u budunosti biti obnovljene. No, Miljevani bi trebali razmisliti da neto od onoga ponajboljeg to je sauvano, a prema konkretnim uvjetima i mogunostima sauvaju, te kada se steknu uvjeti uredi i 374
Primjerak katnice s potkrovljem (Skelin)
prezentira prije svega radi sebe jer to je njihova batina, a onda i za druge. Je li to ona kamena jara s torom, kula Skelin ili neto tree? Od sakralnih graevina na Miljevcima su dvije crkve: Presvetog Imena Isusova u Drinovcima i sv. Petra i Pavla u iritovcima. Uz to na podruju Miljevaca postoje ostaci kapele sv. Nikole u Kljuu, kapelica na Krki (Stinice nasuprot Visovcu) zaputena kapela na Rokom slapu, te kapela sv. Josipa meu Gredama na Krki.6 Crkva Presvetog Imena Isusova u Drinovcima je upna crkva. Sagraena je poetkom 18. stoljea od koje je sauvana polukruna svoena apsida. Crkvu je 1850. otetio grom poslije ega je obnovljena i poviena. Uz crkvu je 1878. godine sagraen zvonik. I crkva i zvonik su graeni kamenom. Od tada crkva ima i svoj dananji izgled. U arhitektonskom smislu crkva Presvetog Imena Isusova je skladna graevina. Za vrijeme okupacije Miljevaca 1991. - 1992. crkva je devastirana, unutranjost oskrnavljena, pogoena s nekoliko projektila. Nakon okupacije crkva je sanirana, a naroito zvonik koji je temeljito obnovljen. Podruna crkva sv. Petra i Pavla u iritovcima na mjestu je crkve iz predturskoga vremena. Ta je crkva bila obnovljena poetkom 18. st. da bi 1912. - 1913. na njezinu mjestu bila sagraena dananja crkva.7 To je kamena graevina s
6 Franjevaka provincija Presvetog Otkupitelja (ematizam) Split 1979. 7 Isto.
375
Miljevci 2008.
Vitlo na kominu
Primjer tradicijske katnice - kule sa slarom
Stari ureaj za zatvranja vrata
Detalj slara
376
Dobro obnovljena tradicijska kua
Unutranjost obnovljene kue
Miljevci - Drinovci: crkva IMENA ISUSOVA
Miljevci - iritovci: crkva SV. PETRA I PAVLA
377
Miljevci 2008. pravokutnom apsidom i zvonikom ugraenim u glavno proelje. Crkva i zvonik su od kamena i djeluju kao skladna arhitektonska kompozicija. Na Miljevcima nema znaajnijih utilitarnih graevina. Spomenut emo ovdje jednu, a to je gusterna s velikim naplovom u Drinovcima iz 1912. godine. Spomenik je svoga vremena, kada je drava gradila ovakve graevine kako bi se stanovnitvu osigurala voda, jedan od osnovnih ivotnih uvjeta. Vie ne slui svojoj osnovnoj svrsi, opskrbi vodom okolnog stanovnitva, jer Miljevci imaju vodovod. Sanirana je i obnovljena za nove potrebe, tj. mjesto za odravanje koncerata i drugih kulturnih i sportskih manifestacija. To je njezin novi ivot i ujedno dobar primjer kako se dri do kulturne batine.
378
MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA

Fra arko Mareti
Autor razmatra prilike na Miljevcima tijekom Drugog svjetskog rata, navodei uzroke i posljedice stradanja stanovnitva i zloina koji su se tih godina dogodili, pokuavajui prikazati uloge svih strana u sukobu. Takoer, navodi imena rtava po selima, uz osnovne podatke o mjestu i nainu smrti, nezaobilazei niti rtve iz razboblja Domovinskog rata.
UVOD
Vrlo je teko pisati vjerodostojno i znanstveno o dogaajima koji su se dogodili prije 60 i vie godina kao to je Drugi svjetski rat. Teko je nai vjerodostojne pisane izvore jer su ih kod nas donedavno smjeli pisati samo pobjednici, partizani i komunisti. Osim toga u Hrvatskoj je bio moda jedan od najkrvavijih i najsloenijih sukoba raznih ideologija i grupacija u cijeloj Europi u Drugome svjetskom ratu. Bio je ovdje sukob velikih svjetskih sila: Saveznika i sila Osovine. Sukobljavali su se faizam i nacizam te komunizam i zapadni kapitalizam. Bio je to rat Hrvata i Srba, srpskih etnika i hrvatskih ustaa, jugoslavenskih partizana te Talijana i Nijemaca. Bio je to i rat sela protiv sela, graanski, meunacionalni i internacionalni rat. Rat nije nikomu brat. U ratnom vihoru, u ratnom ludilu esto i najmirniji ovjek koji ne bi zgazio mrava postaje ubojica, zloinac. Umovi se ljudski pomrae. Ljudi se nau u poziciji da moraju ubijati ili biti ubijeni. ovjek se mora negdje opredijeliti i to ga uvede u vrtlog neprijateljstva, mrnje i sukoba. 379
Miljevci 2008. Fra Ante avka pie o tom vremenu: Kako li je teko bilo razumjeti sve te odnose snaga to su se mogle iitavati na toj jadnoj i tisuama lanaca okovanoj zemlji? Talijani su bili okupatori u zemlji koja je trebala biti Nezavisnom Dravom Hrvatskom. etnici su kao ustanici i teroristi nesmetano arili i palili, a da ih Talijani nisu ni sprjeavali ni kanjavali. Ustae su trebali biti talijanski saveznici, ali su talijanski postupci, veoma licemjerni, izazvali ustae na prekid prijateljstva i na pobune, ali su ih iz stoera neprestano sputavali poputanjem zbog viih interesa. Komunisti su tukli Talijane i ustae podjednako, a etnike, svoje bive saveznike, kako gdje i kako kada. Ustae su htjeli tui etnike, ali su ih u tome sprjeavali Talijani. Mogli su zato tui komuniste gdje ele i kako mogu. Nai se u svemu tome vrtlogu i ostati normalan ovjek, neovisan i neopredijeljen gotovo da nije ni bilo mogue. Strano doba: sa svih strana ovjek je podjednako kriv. (1) Slino pie i Ivo Rojnica:Na naem podruju sukobljavale su se ne samo antagonistike ideologije i interesi faizam, nacizam, meunarodni komunizam nego i engleski i ruski ekonomsko-politiki i strateki probici, sve to uz sjevernoameriko nepoznavanje prave situacije. (2)
II. GLAVNI SUDIONICI II. SVJETSKOG RATA U HRVATSKOJ

1. Nijemci i Talijani Njemaki nacionalsocijalisti ili kratko reeno nacisti pod vodstvom Adolfa Hitlera htjeli su stvoriti svjetsko carstvo, svjetsku vladavinu germanske, njemake rase koja je navodno superiorna nad ostalim rasama. Smatrali su da su im najvei neprijatelji idovi od kojih je, prema njima, u povijesti nastalo svako zlo. Za nekorisne ljude drali su i Cigane i sve koji ne pripadaju tzv. arijevskoj rasi. Bio je to rasistiki reim. Za najjaeg i najopasnijeg protivnika su drali boljeviku, komunistiku Rusiju i njezine saveznike. Bio je to svakako jedan suludi i kriminalni projekt koji su htjeli ostvariti pod svaku cijenu. Nisu se osvrali na ljudske rtve i patnje. Nastojali su to ostvariti oruanom silom i politikim spletkama. U pojedinim dravama oni su sebi stvarali simpatizere i saveznike kako bi lake porazli jae protivnike. Znali su za hrvatsku vjekovnu tenju za postizanjem dravne samostalnosti i zato su podrali osnivanje Nezavisne Drave Hrvatske. Oni su faktino okupirali Hrvatsku i nametnuli joj svoje rasistike zakone, posebno u odnosu na idove. Nacisti su velikim dijelom krivi za stradanje hrvatskog naroda i drugih naroda u granicama NDH. Prouzroili su podjele hrvatskog naroda na ustae i partizane koji su se meosobno istrjebljivali. Osnivali su koncentracijske logore i druga zla. Gotovo isto moemo rei i o talijanskim faistima koji su pod vodstvom Benita Mussolinija eljeli stvoriti veliko talijansko carstvo u savezu s jakom Nje380
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA makom. Toj velikoj Italiji svakako je trebao pripasti jadranski i cijeli jugozapadni dio Hrvatske. Okrutno su tlaili hrvatski ivalj i prisiljavali ga da postanu Talijani ili da se odsele. Strijeljali su mnoge svoje politike protivnike i narod odvodili u zarobljenitvo. Svojim su postupcima tjerali hrvatske ljude da odu u partizane to je dovelo do velikog krvoprolia. Iako su oni u poetku pomagali ustae i NDH, s druge strane svim su sredstvima ograniavali njezinu vlast. Pomagali su etniki pokret da bi oslabili i unitili dravu Hrvatsku. Ivo Rojnica pie: Zimi 1941.- 1942. bio je potpisan sporazum izmeu faistikog generala Losane, s jedne strane i vojvode Dobroslava Jevevia... te popa ujia, s druge strane. Pop uji i Niko Novakovi Longo su zatraili od Mussolinija god. 1941. u ime 100.000 dalmatinskih Srba, da se itava Dalmacija pripoji Italiji... Dok je talijanski plan bio oit i donekle razumljiv, iznenadilo nas je, da su i Nijemci nastavili politikom Talijana, to su suraivali s istim elementima, etnicima i partizanima, zakletim neprijateljima Hrvatske... Nijemci su jednostavno preuzeli etnike odrede u Hercegovini sa sjeditem u Nevesinju i one u sjevernoj Dalmaciji sa sjeditem u Kninu. Osim toga Nijemci su formirali SS diviziju, sastavljenu uglavnom od pripadnika njemake manjine, a kasnije etnika. Njezin duh je bio skroz na skroz protuhrvatski. (3) Njemaki nacisti i talijanski faisti stvarno su najvei krivci za silna hrvatska stradanja u Drugome svjetskom ratu. Mislim da to treba uvijek ponovno naglaavati.
2. Nezavisna Drava Hrvatska Veina hrvatskog naroda, nakon vie stoljea robovanja tuinu, s radou je doekala proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske 1941. godine. To nam potvruju mnogi svjedoci toga vremena. (4) Evo to o NDH pie don Ante Bakovi: Dolo je vrijeme kada treba rei istinu o NDH. ... Autor ovih redaka vrlo se dobro sjea raspoloenja Hrvata godine 1941... Nije bilo normalnog Hrvata koji se nije beskrajno obradovao toj dravi. Ali treba rei i istinu, da su pravoslavni Srbi bili prvi koji su ve 10. travnja 1941. zapucali i pobili prve Hrvate rtve srpske osvete i odmazde to je proglaena NDH. ... Nijedan Srbin nije bio proganjan samo zato to je Srbin, ve je proganjan jednako tako kao i Hrvat, zato to je uzeo oruje i ustao protiv NDH. Pitam povjesniare, ali i obine ljude, postoji li neka drava u kojoj netko smije uzeti puku i udariti na dravna tijela, a da ne bude kanjen. (5) Meutim, uskoro je nastalo veliko razoaranje zbog predaje Dalmacije Talijanima i zbog nefunkcioniranja drave koja naalost nije bila slobodna ni nezavisna. Njome su uglavnom upravljali Nijemci i Talijani. Njima nije bilo stalo do hrvatske neovisnosti. Kako smo ve naglasili, njemaki nacisti su pomogli stvoriti NDH da bi lake pregazili Jugoslaviju, a talijanski faisti da bi proirili svoje granice na istonu obalu Jadrana. Srpski nacionalisti, etnici, nisu ni pomiljali 381
Miljevci 2008. prihvatiti bilo kakvu hrvatsku samostalnu dravu. Talijani su etnicima bili saveznici u borbi protiv hrvatske drave, kao to je to bilo i u prolosti. Partizani su prihvatili srpsko-etniku tezu o faistikoj i zloinakoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i zato su se jednakom estinom borili protiv te drave i njezinih predstavnika ili zagovornika kao to su se borili protiv Nijemaca i Talijana. Talijani su ustae samo trpjeli i eventalno korisitili u borbi protiv partizana. Kako smo rekli, i Nijemci su pomagali etnike smatrajui ih svojim saveznicima u borbi protiv partizana. Iz svega se ovoga vidi u kakvoj je situaciji bila NDH i kako je kao drava mogla funkcionirati. Toj su dravi bili nametnuti faistiko-nacistiki rasni i drugi zakoni. Ako se uzme u obzir zaslijepljenost nekih ustakih voa, onda je ona teko mogla biti drukija nego to je bila. Moemo rei da je Nezavisna Drava Hrvatska nastala iz legitimne elje hrvatskoga naroda za slobodom, ali je od raznih neprijatelja hrvatskoga naroda zloupotrijebljena, gaena i masakrirana i svijetu predstavljena kao zloinaka tvorevina zbog ega su Hrvati proglaeni faistima i genocidnima sve do dana dananjega, iako spadaju meu narode koji su najvie stradali u Drugome svjetskom ratu. Najvie je svjeih krieva u tijeku Drugoga svjetskog rata i nakon njega bilo na hrvatskim katolikim grobljima... Iako su Hrvati u BiH po brojnosti na treem mjestu, u svim Titovim zatvorima bili su brojano na prvome mjestu... Oni koji nisu zavrili na groblju, i koji nisu zavrili na robiji, oni su morali bjeati. (6) Njemu moemo vjerovati jer je kao djeak doivio u istonoj Bosni sva zlodjela etnika i partizana, a u Titovoj Jugoslaviji je proveo u tamnici vie od 10 godina. Zloini poinjeni od ustaa za vrijeme NDH su namjerno uveliavani, osobito od srpskih nacionalista i Srpske pravoslavne crkve da bi se cijelome hrvatskom narodu nametnuo osjeaj krivnje i opravdala ispravka nepravde uinjene Srbima. O namjernom i smiljenom uveliavanju zloina ustakog pokreta i NDH openito, to su irili srpski nacionalisti, najvjerodostojnije je pisao dr. Franjo Tuman u svojoj knjizi Bespua...(7)
3. Pravoslavna crkva u NDH i prekrtavanje Srba Znamo da je Srpska pravoslavna crkva uz pomo srpske drave ve od 19. stoljea sve vjernike pravoslavne vjere koji su ivjeli na podruju Hrvatske proglasila Srbima. Njihovi sveenici i uitelji koji su dolazili iz Srbije uvjerili su narod da su oni po nacionalnosti Srbi to je veina to i prihvatila. injenica je takoer da je Srpska pravoslavna crkva bila pod snanim utjecajem i u slubi velikosrpske ideologije do najnovijih vremena. Tako su ti pravoslavni vjernici i u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ostali lanovi Srpske pravoslavne crkve. 382
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA Vlasti u NDH nisu nita imali protiv pravoslavne vjere. Sam je Ante Paveli u svom govoru u Hrvatskom saboru rekao: Nema nitko u Hrvatskoj, tko ima to protiv pravoslavlja. Svatko se moli Bogu prema svojoj savjesti... Gospodo! U pravoslavlje ne dira nitko, ali u Hrvatskoj Dravi ne moe biti Srbske pravoslavne crkve... a ne moe biti ni grke pravoslavne crkve. Zato? Zato jer su svagdje na svijetu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srbska pravoslavna crkva je sastavni dio srbske drave. Hierarhijski je Srbska pravoslavna crkva vodjena po dravnoj vlasti Srbije... U nikoju ruku ne emo dozvoliti, da koja crkva postane politikim sredstvom, napose sredstvom uperenim proti obstanku hrvatskog naroda i Hrvatske Drave. (8) Zato je 1942. u Zagrebu osnovana Hrvatska pravoslavna crkva. Napisan je Ustav hrvatske pravoslavne crkve, uspostavljena hijerarhija na elu koje je bio mitropolit Gregorij Maksimov Ivanovi Germogen. Imenovani su i biskupi (episkopi) i upnici (paroki) za gotovo sve pravoslavne crkve na podruju NDH. Mi do dana dananjega moemo itati u srpskim knjigama i tiskovinama, ali i u jugokomunistikim glasilima u Hrvatskoj, kako su za vrijeme NDH, tj. od 1941. do 1945. Srbi prisilno prekrtavani ili pravoslavni Srbi prekrtavani naravno od katolikih svetenika. Najprije treba naglasiti da Srbi, ni Hrvati, ni Slovenci po svome roenju ne pripadaju nijednoj Crkvi, nisu ni pravoslavci ni katolici. Njih se moe samo krtavati, ali ne prekrtavati jer nisu krteni. Navodno prekrtavanje pravoslavnih Srba takoer nikada nije bilo jer onaj pravoslavni vjernik koji prihvati katoliku vjeru ne treba biti ponovno krten budui da Katolika crkva oduvijek priznaje pravoslavno krtenje. Moe se samo nekoga prevesti iz jedne Crkve u drugu. Istina je da je za vrijeme NDH veliki broj pravoslavnih Srba u nekim krajevima Hrvatske traio da ih se primi u Katoliku crkvu, mislei da e time biti zatieniji ili u povoljnijem poloaju u dravi. Iz svih relevantnih svjedoanstava se vidi da su vrlo rijetki to traili pod pritiskom, a pogotovo nitko nije na to prisiljavan od katolikih sveenika. U Katoliku crkvu je primljen mali broj pravoslavnih Srba i to samo oni za koje se utvrdilo da su to traili iz vjerskih motiva. Poznato je da i danas ima pravoslavnih koji prelaze u Katoliku crkvu kao i katolika koji postaju pravoslavni.
4. Ustae Znamo da su srpski kao i hrvatski komunistiki mediji ustae prikazivali kao neke monstrume, koljae, zloince, faiste, naciste. Zbog mnotva takvih napisa koji su plasirani u svijet, uspjeli su zaista tu svoju sliku nametnuti i mnogim inozemnim politiarima i historiograma. A tko su bili zapravo ustae? Veinom su to bili mladi ljudi koji su se zagrijali za novonastalu hrvatsku dravu. Nisu oni znali ni to je faizam niti nacionalsocijalizam. Ili su u obranu svoje domovine, a neki moda samo zato da mogu preivjeti ili ih je tamo netko odveo. Branili su svoja sela i gradove od srpskih etnika i srpsko-hrvatskih komunista. Nisu 383
Miljevci 2008. ili osvajati tue zemlje. Dio ustakih voa su se zaista zagrijali za faistiku i nacistiku ideologiju i slijepo su vjerovali navodnim saveznicima Nijemcima i Talijanima, to nas je sve vrlo skupo stajalo. Zloini koji su poinjeni nad nedunim ljudima u NDH veinom su posljedica nametnutih faistiko-nacistikih zakona jer je NDH, naalost, bila ovisna o okupatorskim velikim silama. Ivo Rojnica tvrdi da su srpske represije i progoni istaknutih Hrvata izazvali ustaki pokret i nametnuli mu metode borbe. Zapadne demokracije su, prema njemu, gurnule Hrvatsku silama Osovine, uskraujui joj svaku podrku i pomo u uspostavljanju vlastite drave. Danas je sve ovo poznato, no jo se uvijek igoe branitelje i uvare Hrvatske Drave, kao da su upravo oni bili saveznici, sluge i kolaboracionisti talijanske soldateske i faizma. To su bile etniko-partizanske bande, koje su u poetku djelovale kao saveznice faistike Italije pri ruenju netom uskrsle Hrvatske Drave. Poslije se etnici i partizani posvadie i podijelie, ali im je cilj ostao kao i danas isti: izbrisati Hrvatsku Dravu... Dana 8. rujna 1943. kapitulirala je Italija, a partizani su upali u Split tek tri dana poslije. Talijani su ekali partizane, da im predaju vlast i oruje.(9) O odnosu ustaa prema idovima Rojnica pie: Ve sam se prije osvrnuo na idove u Dubrovniku, a i sada ponovno istiem, da Hrvati nisu krivi za sudbinu idova nego njemaki nacisti. Meu Hrvatima nikada nije bilo antiidovskog i rasistikog pokreta... Ako pogledamo sastav vodstva Ustakog pokreta, vidjet emo da su glavni nositelji tog pokreta bili u srodstvu sa idovima... gospoa Mara Paveli, supruga Poglavnika NDH je poluidovka; gospoa vojskovoe Slavka Kvaternika, ministra oruanih snaga, doglavnika i zamjenika Poglavnika, bila je ista idovka... Ne moe se nijekati, da meu pojedinim ustaama nije bilo egzaltiranih tipova i ljudskog oloa, koji su poinili neasna djela meu idovima. Takve je narod otro osuivao. Nisu takvi zlo inili samo idovima, nego i graanima drugih vjera, pa i samim Hrvatima... U svakom, pa i u hrvatskom narodu ima oloa, no progoni idova i rasizam nisu bili sistem niti dio slubene politike Ustakog pokreta.(10) Stari su Rimljani jo rekli: Vae victis! Jao pobjeenima! Svoje ocjene o ustaama davali su uvijek oni koji su ih pobijedili i teko kaznili. Dobro je da ujemo i drugo miljenje koje ne mora svatko prihvatiti. Ustae, po mome sudu, moemo otprilike usporediti s naim braniteljima dobrovoljcima Domovinskog rata. Iako je njihova obrana bila opravdana, eli ih se ak od nekih hrvatskih medija proglasiti zloincima.
5. etnici Meu pravoslavni ivalj u Hrvatskoj u 19. st. dolaze sveenici i uitelji iz Srbije koji ih uvjeravaju da su oni Srbi i lanovi Srpske pravoslavne crkve to su ovi veinom i prihvatili. etnici su srpski nacionalisti. Meu Srbima u Hrvatskoj etniki pokret je imao vrlo mnogo pristalica. Oni su eljeli sauvati Jugoslaviju 384
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA u kojoj su Srbi bili privilegirani ili osnovati veliku Srbiju. Oni nisu ni pomiljali prihvatiti bilo kakvu samostalnu hrvatsku dravu. im je proglaena NDH, prije ikakvih ustakih represalija, oni su zapoeli borbu protiv nove drave. Pod talijanskom zatitom etnici su poinili velike zloine osobito nad Hrvatima u istonoj Hercegovini i Dalmaciji. Oni su teili za tim da ive u jednoj dravi sa svim Srbima na Balkanu. Suraivali su i s Nijemcima u borbi protiv partizana, ali i protiv hrvatskih rodoljuba. Kad su vidjeli da partizanski pokret jaa oni su odlazili u partizane samo da bi lake sruili NDH i stvorili novu Jugoslaviju gdje e oni opet biti privilegirani. Svjedoanstvo Ive Rojnice: U selo Lovre 8. lipnja 1943. Talijani su doli zajedno s etnicima i tu pohvatali ene, djecu i starce, ...zatvorili ih u jednu kuu, koju su nakon toga polili benzinom i zapalili. Tako su u najteim mukama poginule 63 osobe... Sjeam se i izdaje Talijana u Zadvarju, koji su nou napustili poloaje u dogovoru s partizanima.(11) Imamo i svjedoanstvo Nikole Adije: Svakako stoji da je Italija podupirala organizaciju etnika (str. 140). 24/1. 1943: U itniu se iskrcalo 700-800 etnika, Crnogorci i Hercegovci. Dovezao ih je talijanski vlak. U prvom vagonu bilo je pisano: Commando di etnici Spalato. im su se iskrcali, poli su u pljaku, naravno u onaj dio sela gdje ive katolici... Gdje su doli etnici pljakali su i ubijali. 20/04. 1943. Ovih dana su ... SS trupe su u sinjskoj krajini ... pobijali preko 2.700 osoba... tako i u Docu Cetinske krajine da su poubijali s etnicima 460 (900) osoba . (12) etnici su bili zloglasni po nainu muenja i ubijanja svojih protivnika. Ljude su klali noem poput ivotinja, ivim bi zarobljenicima derali kou ili ih pekli na vatri. Samim svojim izgledom duga kosa i brade, crna odora i ubare ulijevali su ljudima strah u kosti. Nakon rata 1945. godine proputena je prilika da brojni poznati etniki zloinci odgovarajui pred sudom za zloine genocida nad Muslimanima i Hrvatima... Dapae, mnogim je etnicima tijekom cijeloga rata, a napose potkraj rata, nakon ope amnestije i mobilizacije 1944. - 1945. , pruena prilka da prijeu i ukljue se u partizanske postrojbe te da mogu pod novim znakom crvenom zvijezdom nastaviti izvoditi zloine nad Hrvatima i Muslimanima. Tu su priliku oni iskoristili.(13)
6. Partizani i komunisti Partizanski pokret kod nas bio je dio svjetske proleterske revolucije. Voe toga pokreta bili su kolovani ili bolje rei indoktrinirani u SSSR-u, zadojeni lenjinizmom i marksizmom te Oktobarskom revolucijom. Pridruili su se saveznicima u Drugome svjetskom ratu u borbi protiv faizma i nacizma. U naim kra385
Miljevci 2008. jevima veina partizana odlazi u ume dragovoljno ili prisilno zbog talijanskih zloina u Dalmaciji i Istri kao i njemakih u sjevernoj Hrvatskoj. Veina mladih partizanskih boraca nije znala nita o komunistikoj ideologiji, ali su ih voe nastojali indoktrinirati. Usadili su im u duu veliku mrnju na strane okupatore, ali jednako tako i na hrvatske rodoljube i Hrvatsku Nezavisnu Dravu. U podruju gdje bi dobili vlast vrili su prisilnu mobilizaciju. Rojnica pie:Naime, partizani gdje bi doli, prisilno bi mobilizirali sve muko od 16 do 60 godina i bacili ih u prve borbene redove. Tko ne bi pao u borbi, toga bi komunistiki komesari likvidirali metkom u zatiljak. (14) Nikola Adija pie: U noi 6/12. 1942. u iritovce je dolo nekoliko partizana, razoruali andare, pokupili sve oruje i municiju. Ranjena su dva andara, a etiri odvedena... Ustaki logor u Drniu poslao je poziv seljacima do 42. godine da se imaju prijaviti u ustaku bojnicu... S druge strane, partizani su zaprijetili svima koji se prijave u ustaku bojnicu da e im obitelj kazniti. 17/06. 1944. Noas jedna njemaka trokolica u iritovcima kod kue Skelin naletjela je na minu i otila u zrak - 2 vojnika mrtva, a jedan tee ranjen. 18/06. 1944. Jutros rano donijeli glas da u iritovcima pred kuom Skelin Mate vise 4 osobe, 2 brata Kozi (Pako i Ante), Ivi i Malenica. Noas su ih objesili Nijemci, za kaznu to su ... od podmetnute mine stradala 3 Nijemca. 28/07. 1944. Prije 4-5 dana partizani su iz Miljevaca odveli oko 50 osoba meu kojima uhvatili su i ustau Skelina, sina uitelja Skelina. Sada se govori da su kolege uenici koji se nalaze meu partizanima traili njegovu smrt. (15) Pri kraju rata i odmah iza rata, opijeni pobjedom i dirigirani preteno od srpskih komandanata vre strane osvete nad vlastitim narodom. Oni su svakako zasluni za pobjedu nad faizmom, ali su stvorili novi totalitarizam koji je isto tako nanio veliko zlo ovjeanstvu, osobito hrvatskom narodu. Prof. Ante Vukasovi pie: U zloinakoj srbokomunistikoj ideologiji ovjek je bio posve bezvrijedan. U kolonama smrti na krinim putovima ubijali su sve bolesne, iznemogle, nemone, sve koji su zaostajali da se malo odmore, koji su izili iz kolone da popiju malo vode, dohvate malo hrane sve te jadnike bezduno su ubijali, bez razlike i iznimaka, bili oni naoruani hrvatski vojnici, zarobljenici ili civili, mukarci ili ene, nemoni starci ili nejaka djeca. (16) Mr. Darko Sagrak opisuje ubijanje zarobljenika i ranjenih u Kraiu na Novu godinu 1943. Ubijeno je vie od 500 uglavnom zarobljenika i ranjenika od strane partizana. Nedvojbeno je da se radilo o podmuklom zloinu i da glavni krivci za taj zloin i dandanas nekanjeno uivaju u rezidencijalnim vilama najljepih zagrebakih ulica koje im je dodijelio bivi jugokomunistiki reim, a nova hrvatska vlada velikoduno ostavila na raspolaganju. Nitko ne poziva na revanizam... ali nevine rtve imaju pravo bar na moralnu satisfakciju da se krivci proglase krivima... Za njih e biti dovoljna kazna da e od tzv. narodnih heroja biti degradirani u ratne zloince. (17) 386
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA Veina hrvatskih ljudi je poginulo pri kraju rata ili iza rata. Talijani su se ve davno povukli. Nijemci su vidjeli da gube rat i poeli su se povlaiti. Bili su svakodnevno bombardirani od saveznikih borbenih zrakoplova. U to vrijeme mnogi mladii su mobilizirani u partizanske postrojbe, a zarobljeni domobrani se alju u prve redove borbe s Nijemcima koji bi se ionako u kratko vrijeme povukli. rtvovali su tolike mlade ivote bez razloga. Nakon osloboenja mnoge ustae ili navodne ustae odvode na strijeljanje, bez ikakva suenja. Tako su ti antifaisti postali gori od faista. Vrijeme je za objektivno vrjednovanje srbokomunistikih podvala i lai, za utvrivanje i uklanjanje neistina i objeda, za odbacivanje svih njihovih krivotvorina iz hrvatske povijesti i kulture. 7. Katolika crkva i komunizam Komunisti su samo iz nae Franjevake Provincije osudili na smrt i na okrutan nain pogubili vie od 40 fratara, a mnogo vei broj ih je kanjeno viegodinjom robijom. Kao razlog njihove kazne navodila se njihova suradnja s okupatorima i domaim izdajnicima. Najprije treba rei da nijedan od kanjenih nije nikoga ubio niti opljakao. Sve se svodi na verbalni delikt ili suradnju s neprijateljem. Stvarni razlog njihove kazne je bio to to su oni bili preteno pobornici hrvatske dravne samostalnosti. Kao i veina naroda rado su doekali osnutak neovisne Hrvatske i eljeli su da ona funkcionira kao slobodna i pravna drava. Oni nisu mogli podravati komunistiku ideologiju ni partizanski pokret jer su crkveni dokumenti, kao npr. Papine poslanice upuene cijeloj Crkvi, osuivale komunizam i boljevizam kao bezboniku ideologiju, kakva se ona uistinu i predstavljala. Ve iz ume kod nas su dopirali zvuci partizanske pjesme: Kapa nam je su tri roga, borimo se protiv Boga! Protiv popa i fratara, za radnika i ratara! Sveenici su suraivali s okupatorima ukoliko su u upni ured primili nekog ustau ili domobrana. Fratri su morali uvijek primiti svakoga tko im pokuca na vrata, bez razlike kojoj vojsci pripada. Tako su visovaki fratri dobili vie godina komunistikog zatvora jer su svojom laom prevozili ustae iz Rupa. Jednako su morali prevoziti i partizane i Talijane. Sveenici nisu bili pristae njemakog nacizma jer su znali da su Hitler i njegovi sljedbenici progonili Katoliku crkvu te mnoge katolike sveenike poslali u koncentracijske logore. U Dalmaciji su nai sveenici pruali veliki otpor talijanskim faistima, bojkotirali su njihove zapovijedi da se matine knjige piu talijanskim jezikom ili da se vjeronauk dri na talijanskom jeziku. Velik broj sveenika Talijani su zbog toga zatvarali i internirali. Kao hrvatski rodoljubi nisu mogli biti suradnici talijanskih okupatora. Jedini njihov grijeh je bio to to su eljeli sauvati Hrvatsku samostalnu dravu i to nisu propagirali komunistiku ideologiju.
8. Miljevaki upnik fra Ivan Tomasovi Nakon obljubljenog upnika fra Luia Jurenovia, 1940. godine na Miljevce dolazi za upnika fra Ivan Tomasovi. Sa sobom je doveo domaicu Milku Raos 387
Miljevci 2008. i svoga sinovca Stipicu Tomasovia. Oni su ve otprije bili zadojeni jugoslavenskom idejom, a sada su postali partizanski zagovornici i aktivni lanovi. Stipica organizira partizanski pokret, povezuje se sa Srbima iz Nos Kalika i Drnia kao i miljevakim komunistima. On je sigurno utjecao i na fra Ivana koji se, iz uvjerenja ili iz straha, stavio u slubu partizanima. Kad su partizani osvojili Miljevce on naputa upu i odlazi s njima na frontu. Mnogi Miljevani tvrde da je on sukrivac strijeljanja na desetke nevinih ljudi koje su partizani potkraj 1944. godine na Miljevcima pohapsili i u Erveniku poubijali. U Miljevce se vratio 1945. godine i ostao do 1947., a zatim je bio premjeten za upnika u Prominu. Moe se postaviti pitanje - zato Provincijska uprava takvoga ovjeka nije iskljuila iz zajednice? Razlog je jednostavan: nije se smjelo iz straha da nam komunisti zabrane kolovanje podmlatka i ukinu Provinciju, to su na razne naine pokuavali. Zbog nastojanja da se na svaki nain opstane, uprava Provincije je kao svoj adut ukazivala na to da su neki njezini lanovi podravali partizanski pokret. Prema popisu u spomenutoj knjizi fra Petra Bezine, u Erveniku je ubijeno 20 Miljevana. Drugi izvori tvrde da ih je ubijeno oko 60. Kad su partizani osvojili Miljevce onda su pokupili i odvezli sve navodne ustae ili domobrane. Pri izboru uhapenih bilo je tu osvete, izravnavanja prijanjih rauna i svaa, meusobne zavisti i mrnje. Neke su pustili na slobodu, neke poslali u partizane, a ustae ili navodne ustae poubijali. Prema usmenim svjedoanstvima partizani su strijeljane Miljevane u Erveniku pobacali u postojee grobove ili ih zatrpali u jednu ve iskopanu rupetinu na groblju. Neke su bacili u jamu nedaleko od sela. Svakako, bio je to strani zloin nad zarobljenicima bez ikakvog suenja.
II. POPIS POGINULIH U POJEDINIM MILJEVAKIM SELIMA

Centralni dio moga predavanja jest popis poginulih Miljevana u Drugome svjetskom ratu. Najzasluniji za postojanje ovoga popisa jest dr. fra Petar Bezina koji je uloio mnogo truda i vremena da bi doao do najosnovnijih podataka o svim poginulim ljudima, civilima i vojnicima, bez razlike kojoj su vojsci pripadali u Drugome svjetskom ratu s podruja svih upa koje pastoriziraju fratri Franjevake provincije Presvetog Otkupitelja, sa sjeditem u Splitu. Bilo je i dosad popisa rtava II. svjetskog rata, ali su tu navoeni samo rtve nastradale od okupatora i domaih izdajnika, tj. oni koji su nastradali od Nijemaca, Talijana, ustaa ili etnika, ali nisu objavljivane i rtve partizanskog i komunistikog terora. Uz pomo svojih suradnika iao je po upama, pretraivao upske matice i ispitivao najblie lanove rodbine nastradalih. Hrvatska je vlada poetkom 1991. bila ustanovila Komisiju za utvrivanje rtava II. svjetskog rata i poraa, ali je ona zbog nekih razloga prestala s radom. Fra Petar je po upama, uz pomo upnika, pronaao ljude koji su najbolje informirani o dogaajima iz tih vremena. Na isti nain je postupao i u upi Miljevci. (18) 388
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA Pored svih nastojanja da se doe do svih podataka ljudi su itajui knjigu upuivali prigovore da neto nije tono ili da je netko ili neto izostavljeno. Ja sam postupio na sljedei nain: Kopirao sam iz fra Petrove knjige sve poginule upe Miljevaca po pojedinim selima. (19) U svakom selu sam naao po jednoga upljanina koji bi najbolje mogao znati popraviti ili dopuniti listu poginulih u svome selu.(20) Nakon njihovih primjedbi iao sam u Matini ured u Drni gdje se nalaze upne matice Miljevaca iz razdoblja kada su poginuli roeni i pokuao nai tone datume. Svakako sam uloio odreeni trud da doem do to tonijih podataka iako sam svjestan da je ostalo jo dosta nejasnoa i da svi navodi nisu potpuno toni. to se tie datuma roenja neki su moda krteni u drugoj upi ili su prijavljeni kasnije nego su stvarno roeni. to se tie izjave ivuih svjedoka ee nailazimo na razliite tvrdnje o istoj osobi. Sve to moemo razumjeti jer je od tih dogaaja prolo mnogo vremena, a o njima se za vrijeme komunizma nije smjelo javno govoriti ni pisati. Ipak smatram da je ovaj popis veliki doprinos upoznavanju stradanja Hrvata u Drugome svjetskom ratu. Bilo je dosta upa u kojima je postotak poginulih bio jo vei. Ovo nisu nagaanja ve provjerene injenice. Ovo moramo uvijek ponovno isticati jer nas na to prisiljavaju srboetnici i srbokomunisti koji i danas namjerno predimenzioniraju zloine u ustakom logoru Jasenovac i druge hrvatske zloine, a svoje prekrivaju.
Bogati
Duilo, Ive Pavlov, roen 1927., partizan, poginuo 1945. god. Gali, Filip Petrov, roen 1919., partizan, poginuo na Katarini 1945. god. Gali, Mile Matin, roen 1920., partizan, poginuo 1945. god. Gali, Nikola Matin, roen 1918., domobran, poginuo na Katarini 1945. god. 5. Gali, Pako Petrov, roen 1914., civil, odveden od partizana u Liku i ubijen. 1. 2. 3. 4.
Britani
1. Bai, Ante Matin, roen 1910., civil, od partizana odveden od kue 1944. god., poginuo. 2. Bai, Ivan Antin, roen 25. XII. 1923., ustaa, ubijen u Erveniku 1944. god. 3. Bai, Marko Matin, roen 12. IV. 1922., poginuo u Jasenovcu 1942. god. 4. Bai, Petar Matin, roen 15. XI. 1925., ustaa, ubijen 1944. god. 5. Deronja, Nikola pok. Marka, roen 1924., partizan, poginuo kod ibenika 1944. god. 6. Gveri, Joso Petrov, roen 1928., partizan, ubijen 1945. god. u Rokom slapu. 389
Miljevci 2008. 7. Malenica, Jandre Petrov, roen 30. VIII. 1910., civil, objeen na iritovcima 1944. god. 8. Perii, Ante Ivanov, roen 1923., ustaa, ubijen 1945. god. 9. Perii, Frane Jerkov, roen 1. X. 1912., ustaa, poginuo u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 10. Perii, Ivan Franin, roen 8. IX. 1905., ustaa, nestao 1945. god. 11. Perii, Joso Ivanov, roen 1926., ustaa, nestao 1945. god. 12. Perii, Petar Franin, roen 2. I. 1908., ustaa, poginuo u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 13. Pili, Ivan Nikolin, roen 1919., ustaa, poginuo 1943. god. u Rokom slapu. 14. Pili, Jakov Matin, roen 20. III. 1901., civil, ubijen na Konjevratima 1944. god. 15. Pili, Joko Matin, roen 29. IX. 1900., partizan, ubijen 1945. god. 16. Pili, Marko Matin, roen 29. IX. 1900., civil, zaklan na Konjevratima 1944. god. 17. Pletikosa, Ante (Deble) Lovrin, roen 1922., partizan, ubijen na Suaku 1945. god. 18. Samac, Drago Ivanov, roen 6. IX. 1926., partizan, poginuo 1944. god. 19. Samac, Mate Petrov, roen 1922., ustaa, poginuo 1944. god. 20. Samac, Nikola Pakin, roen 1919., ustaa, umro od tifusa 1943. god. 21. Samac, Petar Ivanov, roen 1914., domobran, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 22. Samac, Petar Nikolin, roen 10. III. 1918., civil, ubijen u Erveniku 1944. god. 23. Samac, ime Matin, roen 2. XII. 1913., domobran, ubijen u Zagrebu 1945. god. 24. Samodol, Ivan Matin, roen 15. II. 1920., civil, nastradao kod Rokog slapa 1945. god. 25. Samodol, Ante Matin, roen 1923., ustaa, ubijen kod Makarske 1944. god. 26. Samodol, Petar Antin, roen 16. XII. 1912., partizan, poginuo na Katarini 1945. god. 27. Sui, Ivan Petrov, roen 5. II. 1919., partizan, ubijen 1944. god. 28. ostera, Jakov Ivanov, roen 1. III. 1922., ustaa, ubijen u Zagrebu 1945. god.
Drinovci
1. Bai, Ante Pavlov, roen 3. I. 1923., ustaa, ubijen u Popoviima od partizana 1943. god. 2. Bai, Ante Matin, roen 10. VI. 1911., domobran, poginuo u Bihau 1944. god. 390
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA 3. Bai, Ivan Pakin, roen 3. I. 1923., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 4. Bai, Ivan Stipin, roen 1. XI. 1924., partizan, poginuo 1943. god. 5. Bai, Ivan (Lanjski) Josipov, roen 21. XII. 1900., ustaa, ubijen u Zagrebu 1945. god. 6. Bai, Ivan Ivanov, roen 15. XII. 1920., ustaa, poginuo u Srijemu 1943. god. 7. Bai, Ivan Pakin, roen 10. XII. 1897., civil, ubijen u Britanima 1943. god. 8. Bai, Jandre Markov, roen 12. XII. 1904., ustaa, poginuo u Ruiu 1942. god. 9. Bai, Joso Matin, roen 1. III. 1913., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945 god. 10. Bai, Joso Stipin, roen 5. II. 1919., partizan, nestao 1945. god. 11. Bai, Marko Ivanov, roen 10. IX. 1914., ustaa, poginuo u Glini 1942. god. 12. Bai, Marko Mijin, roen 15. II. 1923., partizan, poginuo na Plitvicama 1944./45. god. 13. Bai, Mate Markov, roen 3. IV. 1900., ustaa, poginuo u Kljuu 1943. god. 14. Bai, Nikola Jokin, roen 31. III. 1910., ustaa, ubijen u Srbu 1943. god. 15. Bai, Nikola Pakin, roen 1. IX. 1921., ustaa, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 16. Bai, Pako Mijin, roen 21. VIII. 1916., ustaa, strijeljan u ibeniku 1944. god. 17. Bai, Pako Jokin, roen 28. V. 1922., civil, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 18. Bai, ime Stipanov, roen 6. X. 1914., ubijen u Plavnom kod Knina od etnika 1943. god. 19. Bai, ime Matin, roen 15. III. 1923., partizan, poginuo na Katarini 1945. god. 20. Devi, Marko Stipanov, civil, ubijen u Drinovcima od partizana 1943. god. 21. Devi, Marko Pakin, ustaa, nestao tijekom rata. 22. Devi, Stipe Markov, roen 16. III. 1921., ustaa, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 23. Devi, Stipe Markov, roen 16. III. 1920., ustaa, nestao 1945. god. 24. Ivi, Ante Pakin, roen 10. VI. 1920., ustaa, nestao 1945. god. 25. Ivi, Ante Antin, roen 15. XII. 1903., ustaa, ubijen u Badnju od partizana 1944. god. 26. Ivi, Ante Antin, roen 5. III. 1924., ustaa, nestao tijekom rata. 27. Ivi, Ante Ivanov, roen 15. XII. 1903., ubijen u Drniu od partizana 1944. god. 28. Ivi, Ivan (Ivia) Mijin, strijeljan od Talijana kod crkve sv. Petra i Pavla 1943. god. 391
Miljevci 2008. 29. Ivi, Ive imin, roen 14. IV. 1919., partizan, ubijen u Bosni od etnika 1943. god. 30. Ivi, Ive Pakin, roen 2. VI. 1911., domobran, ubijen u Promini od partizana 1943. god. 31. Ivi Joso Pakin, roen 5. X. 1921., partizan, poginuo u Bosni 1943. god. 32. Ivi Joso Pakin, roen 30. XII. 1926., nestao 1945. god. 33. Ivi, Joso Stipin, roen 29. VI. 1920., partizan, poginuo u Kninu od etnika 1944. god. 34. Ivi, Joso Ilijin, roen 30. X. 1923., partizan, objeen od Nijemaca u iritovcima 1943. god. 35. Ivi, Joso Antin, roen 10. I. 1929., ustaa, nestao 1945. god. 36. Ivi, Luca . Pake, roena 12. VI. 1888., civil, ubijena od partizana u vlastitoj kui 1943. god. 37. Ivi, Marko Ilijin, roen 15.V. 1921., partizan, objeen od Nijemaca u iritovcima 1943. god. 38. Ivi, Mate imin, roen 3. XI. 1917., civil, ubijen od civila ispod Devia 1942. god. 39. Ivi, Mijo Stipin, roen 6. VIII. 1923., partizan, poginuo na Katarini 1945. god. 40. Ivi, Nikola Mijin, ubijen 2.II. 1942. god. od Talijana u iritovcima 41. Ivi, Pako imin, roen 28. XII. 1882., civil, ubijen u svojoj kui od partizana 1943. god. 42. Ivi, ime Matin, roen 6. IX. 1908., ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 43. Ivi, ime Stipin, roen 23. II. 1860., civil, nestao tijekom rata 44. Kozi, Ante Jokin, roen 1. X. 1894., objeen od Nijemaca u iritovcima 1943. god. 45. Kozi, Pako Jokin, roen 17. VIII. 1886., partizan, objeen od Nijemaca u iritovcima 1943. god. 46. Kozi, Stipe Antin, roen 18. VII. 1922., partizan, objeen od Nijemaca u iritovcima 1943. god. 47. Malenica, Ivan Matin (Brkonja), roen 25. X. 1892., civil, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 48. Malenica, Mate pok. Ilije (Matorina), uguen u zvoniku crkve Imena Isusova od partizana 1. VIII. 1942. god. 49. Malenica, Mate Ivanov, roen 17. I. 1924., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 50. Mazalin, Ive Augustinov, roen 11. XI. 1890., civil, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 51. Mazalin, Joso Augustinov, roen 21. VII. 1885., civil, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 52. Mazalin, Stipe Augustinov, roen 24. XI. 1873., civil, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 392
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA 53. Skelin, Ante Antin, roen 1. VI. 1920., ustaa, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 54. Skelin, Drago Jakovljev, roen 1923., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 55. Skelin, Ivan Matin, roen 20. I. 1925., ustaa, poginuo u Jasenovcu ili na Krinom putu 1945. god. 56. Skelin, Kreo Mijin, roen 1921., odveden u partizane i poginuo u Lici, kraj Srba 1945. god. 57. Skelin, Krste Josin, roen 1. XII. 1918., domobran, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 58. Skelin, Krste Pakin, roen 8. IX. 1911., ustaa, ubijen od ustaa u Trbounju 1943. god. 59. Skelin, Pako Pakin, roen 1. X. 1916., ustaa, poginuo u Kljuu od partizana 1943. god. 60. Skelin, Mate Ivanov, roen 1885., civil, ubijen u Erveniku od partizana 1944. god. 61. Skelin, Mijo Antin (Bio), civil, ubijen od partizana u Erveniku 1944. god. 62. Skelin, ime Matin, roen 1. I. 1917., domobran, poginuo u Lici. 63. Stipandija, Mate Jokin, roen 1. X. 1921., ustaa, nestao tijekom rata. 64. Stipandija, ime Josipov, roen 14. IV. 1923., ustaa, nestao 1944. god. 65. keljo, Joso Markov, roen 27. XI. 1921., ustaa, poginuo u Slavoniji. 66. keljo, Pako Nikolin, roen 15. X. 1922., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 67. keljo, Stipe Nikolin, roen 5. VI. 1920., partizan, poginuo 1944. god. 68. Tetlo, Ante Jakovljev, roen 1923., ustaa, ubijen u Oklaju od partizana 1944. god.
Kaoine
1. Bai, Frane Matin, roen 1. X. 1923., ustaa, nestao na Krinom putu 1945. god. 2. Bai, Stipe Filipov, roen 15. IX. 1925., partizan, poginuo 1945. god. 3. Ivi, Ante Markov, roen 25. VI. 1916. ustaa, poginuo u Petrovaradinu 1943. god. 4. Ivi, Ante Filipov, roen 1922., ustaa, nestao u Bleiburgi ili na Krianom putu 1944. god. 5. Ivi, Joso Filipov, roen 16. III. 1912., partizan, poginuo 1945. god. 6. Ivi, Pako Markov, roen 16. I. 1920., partizan, poginuo 1945. god. 7. Ivi, Stipe Markov, roen 18. VIII. 1915., ustaa, ubijen u Oklaju 1944. god. 8. Kului, Ante Matin, roen 12. III. 1920., partizan, poginuo 1945. god. 9. Malenica, Ivan Nikolin, roen 15. IV. 1923., partizan, nastradao 1945. god. 10. Malenica, Jandre Nikolin, roen, 27. XI. 1921., nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 393
Miljevci 2008. 11. Malenica, Mijo Matin, roen 29. IX. 1922., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 12. Kului, Nikola Matin, roen 22. X. 1922., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 13. Kului, Pako Jakovljev, roen 15. II. 1922., ustaa, ubijen u Erveniku 1944. god. 14. Malenica, Pako Pilin, roen 16. III. 1922., ustaa, nestao 1944. god. 15. Malenica, Stipe Matin, roen 1922., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 16. Sulje, Frane Petrov, roen 19. IX. 1921., domobran, ubijen u Zagrebu 1943. god. 17. Vlai, Frane Stipin, ustaa, ubijen u Erveniku 1944. god. 18. Vlai, Frane Pilin, roen 2. X. 1921., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 19. Vlai, Ivan Stipin, roen 15. II. 1920., partizan, poginuo na Suaku 1945. god. 20. Vlai, Jandre Pilin, roen 1917., ustaa, poginuo u Krievcima 1944. god. 21. Vlai, Mate Stipin, roen 29. VIII. 1920., partizan, poginuo na Sutjesci 1943. god. 22. Vlai, Mladen Ivanov, roen 1925. ustaa, nestao u Bleiburgu ili na na Krinom putu 1945. god.
Karali
Karlo, Krste Ljudevitov, roen 6. I. 1923., domobran, nestao tijekom rata. Skelin, Frane imin, roen 1921., ustaa, nestao 1944. god. Skelin, Krste Pavlov, roen 5. V. 1917., domobran, poginuo 1944. god. Skelin, Mate Pavlov, roen 20. XII. 1913., poginuo u Paenima. Skelin, Mio Nikolin, roen 11.IV. 1887., civil, ubijen u Erveniku 1944. god. Skelin, Milan imin, roen 1919., partizan, poginuo 1944. god. Skelin, ime Nikolin, roen 6. III. 1885., civil, ubijen u Erveniku 1944. god. Stojanovi, Ante Matin, roen 14. I. 1922., ustaa, poginuo u Tievu 1944. god. 9. Stojanovi, Ante Mijin, roen 28. XII. 1920., domobran, poginuo 1944. god. 10. Stojanovi, Joso Mijin, roen 1. I. 1909., domobran, poginuo 1944. god. 11. Stojanovi, Joso Josipov, roen 17. II. 1926., domobran, poginuo u Mostaru 1944. god. 12. Stojanovi, Pajo Filipov, roen 10. IX. 1920., ustaa, poginuo u Karlobagu 1945. god 13. Stojanovi, Joso Matin, roen 1925., partizan, poginuo 1945. god. kod Slunja. 14. Stojanovi, Pajo Franin, roen 1925., ustaa, poginuo u Miljevcima 1944. god 394 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA
Klju
ipii, Ante Josin, roen 1925., ustaa, strijeljan u Drniu 1944. god. ipii, Joso Nikolin, roen 1892., civil, ubijen u Erveniku 1944. god. Delalija, Marko Pakin, roen 1923., ustaa, nestao 1945. god. Delalija, Mate Pakin, roen 1915., partizan, nestao 1945. god. Kului, Ante Mijin, roen 28. I. 1924., poginuo u partizanima 1944. god. Kului, Jakov imin, roen 1919., ustaa, nestao u Jasenovcu 1945. god. Kului, Jerko Matin, roen 1911., partizan, poginuo 1945. god. Kului, Krste Pavlov, roen 1921., partizan, nestao 1945. god. Kului, Krste Petrov, roen 3. VIII. 1921., ustaa, ubijen na ikoli 1947. god. 10. Kului, Mate Markov, roen 1897., civil, ubijen u Kljuu 1944. god. 11. Kului, Pajo Antin, roen 1919., domobran, ubijen 1945. god. 12. Kului, Pako Stipanov, roen 15. VIII. 1925., partizan, poginuo kod Mostara 1944. god. 13. Kului, Stipe Matin (Bujo), ustaa, poginuo u Jasenovcu. 14. Kului, ime Petrov, roen 13. I. 1919., partizan, ubijen u Kljuu 1944. god. 15. Lali, Jakov Jakovljev, roen 15. IX. 1920., ustaa, nestao tijekom rata. 16. Lali, Marija . Jakova, roena 1922., civil, ubijena u Drniu od partizana 1944. god. 17. Malenica, Ante Markov, roen 10. VIII. 1912., ustaa, baen u Jazovku 1945. god. 18. Malenica, Frane Ivanov, roen 16. X. 1926., ustaa, poginuo na ikoli 1947./48. god. 19. Malenica, Ivan Ivanov, roen 15. III. 1912., ustaa, ubijen u Katelima 1944. god. 20. Malenica, Joso Markov, roen 8. I. 1926., ustaa, poginuo u Jasenovcu 1945. god. 21. Malenica, Joso Nikolin, roen 23. III. 1924., ustaa, poginuo u Jasenovcu 1944./45. god. 22. Malenica, Marko Markov, roen 29. VI. 1871. u Kljuu, muen i baen u Krku 21. I. 1943. god. 23. Malenica, Mate Pajin, roen 28. I. 1923., domobran, poginuo u Banjoj Luci 1944. god. 24. Malenica, Mate Matin, roen 25. IX. 1916., partizan, poginuo na Katarini 1945. god. 25. Malenica, Mijo Antin, roen 1897., muen i baen u Krku 1944. god. 26. Malenica, Pako Ivanov, roen 25. XI. 1920., domobran, poginuo u Osijeku. 27. Malenica, Peo Antin, roen 1914., civil, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 395 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
Miljevci 2008. 28. Malenica, Petar Markov, roen 28. XI. 1921., ustaa, poginuo u Bihau 1945. god. 29. Malenica, Stipe Ivanov, roen 24. VIII. 1910., ustaa, poginuo u Katelima 1944. god. 30. Skelin, Ivan Stipin, roen 1881., civil, ubijen u Erveniku 1944. god. 31. Skelin, Ivan Ivanov, roen 9. III. 1923., ustaa, nestao 1945. god. 32. Vii, Joso Pakin, roen 18. IX. 1912., domobran, baen u Jazovku 1945. god. 33. Vii, Joso Ivanov, roen 15. VII. 1925., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 34. Vukorepa, Ante Antin, roen 1. X. 1924., nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god.
iritovci
1. Bubalo, Ivan Antin, roen 24. XII. 1909., civil, ubijen iz zrakoplova u Tovarniku 1943. god. 2. Bubalo, Ivan Antin, roen 4. XI. 1909., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 3. Grabi, Ive Boin, roen 5. XII. 1918., ustaa, ubijen u Oklaju 1944. god. 4. Grabi, ime Pavlov, roen 14. II. 1917., poginuo na Junom bojitu 1944./45. god. 5. Lovri, Adam Filipov, roen 25. II. 1930., ustaa, poginuo u Zidanom Mostu 1945. god. 6. Lovri, Ante Petrov, roen 2. X. 1915., ustaa, poginuo na Zadvarju 1944. god. 7. Lovri, Drago Matin, roen 1930., ubili ga Nijemci 1944. god. 8. Lovri, Frane Mijin, roen 12. IV. 1923., ustaa, ubijen u Erveniku 1944. god. 9. Lovri, Ive Josipov, roen 2. I. 1922., domobran, ubijen u Zagrebu 1943. god. 10. Lovri, Joso Markov, roen 2. VI. 1913., ustaa, nestao u Bleiburgu ili na Krinom putu 1945. god. 11. Lovri, Joso Antin, roen 10. VIII. 1922., civil, ubili ga Nijemci 1944. god. 12. Lovri, Krste Petrov, roen 8. III. 1900., civil, ubijen u Stajama 1944. god. 13. Lovri, Mile Antin, roen 20. X. 1929., civil, ubili ga Nijemci 1944. god. 14. Lovri, Mile Franin, roen 2. X. 1915., civil, strijeljan u Trbounju 1943. god. 15. Lovri, Niko Antin, roen 15. II. 1923., ustaa, poginuo u Istri 1944. god. 16. Lovri, Petar Pakin, roen 13. II. 1920., ustaa, ubijen u Oklaju 1944. god. 17. Lovri, Petar Markov, roen 24. IX. 1922., ustaa, nestao 1944. god. 18. Lovri, Petar Pakin, roen 1895., civil, ubili ga Nijemci 1944. god. 19. Lovri, Stipe Martinov, roen 20. X. 1920., domobran, nestao 1945. god. 396
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA 20. Lovri, Stipe Ivanov, roen 2. III. 1922., ustaa, poginuo na Slavonskom bojitu 1945. god. 21. Lovri, ime pok. ime, civil, ubili ga etnici 1944. god. 22. Lovri, Vice Petrov, roen 7. X. 1920., ustaa, poginuo u Oklaju 1944. god. 23. Lovri, Ante (Leme) Antin, roen 1890., civil, ubili ga Nijemci 1944. god. 24. Perin, Ilija Ivanov, roen 13. IX. 1921., domobran, poginuo u Dragaliu 1943. god. 25. Skelin, Mile, ubijen od partizana u Erveniku 1944. god. 26. Sunko, Frane Ivin, roen 20. X. 1908., domobran, nestao tijekom rata. 27. Sunko, Ive Ivin, roen 1923., domobran, nestao tijekom rata. 28. Sunko, Ive Matin, roen 1. IV. 1923., ustaa, nestao tijekom rata. 29. Vatavuk, Ante Petrov, roen 12. XI. 1921., ustaa, nestao 1943. god. 30. Vatavuk, Frane Matin, roen 9. XII. 1921., ustaa, ubijen na ikoli 1947./ 48. god. 31. Vatavuk, Ivan Stipanov, roen 7. VIII. 1909., ubijen u Drniu 1944. god. 32. Vatavuk, Josip Nikolin, roen 19. III. 1911., ustaa, nestao 1945. god. 33. Vatavuk, Mate Nikolin, roen 29. IX. 1922., ustaa, poginuo na Istonom bojitu 1944. god. 34. Vatavuk, Mile Nikolin, partizan, poginuo 1944. god 35. Vatavuk, Jandre Josin, civil... 36. Vatavuk, Petar Josin, ustaa... 37. Vranjkovi, Ante pok. Mate, domobran, ranjen i umro 1944. god. 38. Vranjkovi, Ante Petrov, roen 20. XI. 1922., partizan, nestao 1945. god. 39. Vranjkovi, Ivan Pakin, roen 11. IX. 1922., domobran, poginuo u Lici 1944. god. 40. Vranjkovi, Mate Ivanov, roen 1908., civil, nestao na Krinom putu 1945. god. 41. Vranjkovi, Pajo Pajanov, roen 1912., civil, ubijen u Erveniku 1944. god. Broj poginulih: Bogati = 5, Britane = 28, Drinovci = 68, Kaoine = 22, Karali = 14, Klju = 34, iritovci = 41. Ukupno = 212
ZAKLJUAK
Iskusili smo i u ovoj najnovijoj povijesti devedesetih godina prolog stoljea kako je teko bilo ostvariti hrvatsku samostalnu dravu. Osjetili smo to znai srpskokomunistiko jugoslavenstvo i njihovo navodno bratstvo i jedinstvo u koje su toliki Hrvati slijepo vjerovali. Tenkovi JNA na kojima su bile napisane te rijei nemilosrdno su razarali nae gradove i sela. Za vrijeme etnike okupacije 1994. prof. Duan Rakovi i pravoslavni pop Slavko Zorica izdaju knjigu 397
Miljevci 2008. u kojoj se tvrdi kako je Drni uvijek bio srpski i da su Talijani i Srbi u Dalmaciji uvijek bili prirodni saveznici. Zauzimanje i razaranje Drnia od JNA i etnika 1991. oni slave kao osloboenje od ustaa.(21) Samo nas je naa sloga u Domovinskom ratu spasila od potpune propasti. I takva je sloga jedini zalog nae budunosti. Zanimljivo je da se sve vie javljaju ljudi koji i nau sadanju domovinu Hrvatsku ele proglasiti zloinakom kao prije NDH. U naim hrvatskim medijima sve se vie javljaju potomci, ideoloki ili tjelesni, onih koji su se u Drugome svjetskom ratu borili protiv svoje drave. Ne priznaju se komunistiki zloini niti se eli prihvatiti lustracija koja se dogodila u veini bivih komunistikih zemalja. Naprotiv, ele ponovno nametnuti svoju ideologiju svima nama. To su oni koji ale za bratstvom i jedinstvom, koji ne vole nikakvu hrvatsku dravu i sve rade da je destabiliziraju i optue pred svjetskom javnou. Prof. dr. Ante Vukasovi smatra da u zemlji Hrvata u kojoj je vie od 20 posto puanstva ubijeno u razdoblju samo od 60 godina... samo zbog nacionalne pripadnosti, zbog vjernosti Katolikoj crkvi i zbog neprihvaanja stanovitih ideologija - postoji prijeka potreba podizanja spomenika i spomenobiljeja na svim grobitima i stratitima. Posebno je bitna izgradnja jednoga nacionalnoga memorijalnoga sredita s dokumentacijom posveena svim rtvama koje e trajno uvati narodno sjeanje na rtve, a demokratskom svijetu omoguiti uvid u punu istinu o srbokomunistikim zloinima. (22) Mi smo malena nacija iscrpljena ratovima i dugogodinjom komunistikom diktaturom, raseljena po svijetu, razjedinjena raznim klanovima, ve prilino zatrovana primitivizmom, materijalizmom i hedonizmom, zemlja na raskriju raznih putova, privlana za mnoge po prirodnim ljepotama. Okrueni smo narodima koji su od nas vei i jaki, a na na bi raun eljeli biti jo jai. Pod vidom nekog napretka nai se neprijatelji sistematski udruuju u borbu protiv hrvatskog identiteta, protiv Katolike crkve, hrvatske vojske, nae kulture i tradicije. U ime suvremenosti ili globalizma nameu nam se tetne ideologije, moralne norme koje razaraju nau kransku vjeru i budunost nae mladei. Treba nastaviti pomirenje hrvatskog naroda koje je poelo u Domovinskom ratu. Naglaavati istinu da su glavni krivci za nae meusobno unitavanje u tom ratu strani okupatori i njihove ideologije: faizam, nacizam i komunizam. Izvriti reviziju dosad postavljenih partizanskih spomenika. Ima ih previe i mnogi bez ikakvoga umjetnikog ukusa ili su postavljeni na neprimjerenom mjestu. Dobili su ih i neki izriiti neprijatelji hrvatskog naroda. Ostaviti one koji imaju umjetniku vrijednost ili koji spominju osobe koji su neto zasluili za Hrvatsku. 398
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA Dozvoliti postavljanje spomen-obiljeja poginulim domobranima i ustaama po istim kriterijima. Nedavno su Nijemci na Lovrincu u Splitu postavili spomen-ploe s imenima svih poginulih Nijemaca u Dalmaciji u Drugome svjetskom ratu. Ako mogu oni dobiti spomenik koji su bili okupatori i mnogi SS-vojnici, zato ne bi hrvatski branitelji, ustae i domobrani? Napraviti barem jedan monumentalni spomenik svim tvama Drugoga svjetskog rata, bez obzira kojoj su vojsci pripadali kao to to postoji u drugim dravama. Trebamo se konano manje baviti prolou, a vie se okretati budunosti. Trebamo jedni drugima pratati i sve initi da doe do pomirenja naeg naroda i svih naroda meusobno. Neka vie nikada ne bude rata. Na to nas obvezuje i Evanelje Gospodina naega Isusa Krista.
DODATAK POGINULI MILJEVANI U DOMOVINSKOM RATU (1991. 1995.)

Kao dodatak ovome radu donosim popis poginulih Miljevana u Domovinskome ratu. Iz svega se vidi da je ono to se dogaalo u Domovinskome ratu zapravo nastavak Drugoga svjetskog rata. Ono to etnici i srbokomunisti nisu uspjeli ostvariti u Drugome svjetskom ratu, htjeli su dokrajiti u Domovinskome ratu. Oni koji su branili Jugoslaviju, branili su zapravo veliku Srbiju. Jedini na spas bila je hrvatska sloga. Potomci hrvatskih komunista nisu ovaj put branili Jugoslaviju, kao u Drugome svjetskom ratu, ve Hrvatsku. Da se nai branitelji nisu uspjeli obraniti od srpske agresije svi bi oni bili proglaeni ustaama i faistima i bio bi teko kanjen cijeli hrvatski narod kao to se to dogodilo hrvatskom narodu, posebno hrvatskim vojnicima koji su branili domovinu od 1941. do 1945. Zato ne smijemo dopustiti da nam se Domovinski rat obezvrjeuje ili ak proglaava zloinakom akcijom. Potujmo uspomenu na te slavne dane, a posebno na one koji su u toj borbi izgubili svoje ivote. ( 23)
HRVATSKI BRANITELJI:
1. Delalija, eljko Matin, roen 19. VII. 1968., ranjen na Uneiu , preminuo u Splitu 9. X. 1991. god. 2. Malenica, Vedran Ivanov, roen 4. V. 1971., od etnika ubijen u Razvou 4. VIII. 1995. god. 3. Mamut, ime Ivanov, roen 18. X. 1967., ranjen 3. II. 1993. u Bogatiu Prominskom te od etnika muen i ubijen u Kninu, oko 20. VII. 1993. god. 399
Miljevci 2008.
UBIJENI CIVILI:
1. Bai, Marija Nikolina, roena 8. IX. 1924., ubijena u Miljevcima 12. I. 1992. god. 2. Bai, Mate Stipanov, roen 1. XI. 1921., ubijen u Miljevcima 12. I. 1992. god. 3. Devi, Mate Pakin, roen 5. II. 1914., ubijen od mine na Miljevaca 12. III. 1992. god. 4. Delalija, Marko Pakin, roen 15. II. 1947., zarobili ga i ubili srboetnici na Miljevcima 11. XI. 1991. god. 5. Gali, Vinko Antin, roen 25. VII. 1948., ubijen 2. X. 1991. god. u Miljevcima. 6. Kozi, Pako Matin, roen 1. VIII. 1921., ubijen tijekom rata u Drinovcima oko 20. I. 1992. god. 7. Lovri, ime Ivanov, roen 1. I. 1931., ubijen na Miljevcima 18. IV. 1992. god. u vlastitoj kui. 8. Mazalin, Marija . Antina, roena 1. I. 1925., ubijena u Bogatiu 13. III. 1992. god. 9. Vlaji, Ivan Markov, roen 1924., ubijen na kunom pragu u Kaoinama 6. 12. 1991. god. Broj poginulih: 3 hrvatska vojnika branitelja i 9 civila Ukupno = 11
BILJEKE:
1. Ante avka, MAJKU DRAVI , Primorski Dolac 2005. , str. 202. 2. Ivo Rojnica, SUSRETI I DOIVLJAJI, Knjiga prva: 1938. - 1945., Zagreb 1995., srt. 198. 3. Ivo Rojnica, Nav. dj., str. 196. 4. Vidi: Dr. Fra Petar Bezina: UPLJANI upa povjerenih Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja RTVE RATA 1941. 1945.; 1990. 1995., Split 2003., str. 33. 5. NAROD, br. 152, prosinac 2006. Ovo je glasilo za demografsku obnovu i duhovni preporod, te domoljubni i dravotvorni odgoj Hrvata. Izdaje ga Hrvatski populacijski pokret, a glavni i odgovorni urednik je don Ante Bakovi. 6. NAROD, BR. 151. 400
Fra arko Mareti: MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA 7. Dr. Franjo Tuman: BESPUA POVIJESNE ZBILJNOSTI, Rasprava o povijesti i lozoji zlosilja, Zagreb 1989., str. 9. 23. U ovoj knjizi se govori o stvaranju mita o Jasenovakim rtvama i opoj krivnji ili genocidnosti hrvatskog naroda. O uveliavanju zloina od strane ustaa i NDH i navodna krivnja Katolike crkve u Hrvata. 8. Ante Paveli, HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA, Zagreb 1942., Novo izdanje 1984., posebno str. 10. 11. 9. Ivo Rojnica, nav. dj., str. 180. 10. Ivo Rojnica, nav. dj., str. 190. i 191. 11. Ivo Rojnica, nav. dj., str. 62. i 68. 12. Nikola Adija, DNEVNIK 1941. 1950., Ogranak Matice hrvatske Drni, 2005. To su njegovi zapisi iz 1943. godine. 13. PREUIVANI ETNIKI ZLOINI u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, 1941. 1945. (Zdravko Dizdar Mihael Sobolevski), Zagreb 1999., str. 148. 14. Ivo Rojnica, nav. dj., str. 239. 15. Nikola Adija, nav. dj., str. 143., 198. i 213. 16. NAROD, br. 153., str. 19. 17. HRVATSKI RTVOSLOV, Zbornik radova, Zagreb, 19. 21. lipnja 1998., Knjiga prva, str. 208. 18. Najvie mu je pomagao Ante Skelin (ika). 19. Fra Petar Bezina, nav. dj., str. 906 - 913). 20. Pomagai za popis po selima bili su: Bogati: Ante Gali (Bojnik); Britane: Frane Samodol (Ininjer); Drinovci: Ante Malenica (Brkonjin); Kaoine: Ive Kului; Karali: Nikola Karlo; Klju: ime Kului (ima); iritovci: Milan Lovri. 21. Duan Rakovi i Slavko Zorica, DRNIKA KRAJINA, Ljudi i dogaaji, Drni, 1994., str. 65. 22. NAROD, br. 153., str. 19. 23. Kod popisa ovih rtava pomagao mi je Nikica Malenica pok. ime.
401
Miljevci 2008.
402
UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI

Fra Jure Brkan
U ovom lanku autor je povijesno-pravnom metodom obradio upu Miljevci i njezine upnike ili upne vikare. Nakon oveeg uvoda autor je postavio pitanje: tko je osnovao upu Miljevci i kada te kakav joj je pravni status u ibenskoj biskupiji. Autor je ustvrdio, na temelju izvora i literature, da su iskljuivo franjevci na upi Miljevci vrili upnu slubu te da je upa ujedinjena sa samostanom Visovac i da su je fratri posluivali od poetka, tj. od osloboenja miljevake visoravni do dana; zasigurno od 1692. godine. upa je dio ibenske biskupije, povjerena franjevcima, a upnik, franjevac je njezin vlastiti pastir pod vodstvom ibenskog biskupa i ona je kao takva javna pravna osoba u crkvenom i graanskom pravu, te je sposobna za pravni promet. U ovom radu je donesen najpotpuniji popis upnih vikara ili upnika upe Miljevci. upnici ili upni vikari su se pastoralno brinuli za povjerenu upu: sveukupno pastoralno djelovanje te briga za crkvene objekte, upnu crkvu, podrune crkve i kapele te upnu kuu u kojoj su franjevci stanovali. Posebno je autor naglasio upni karitas, prosvjetno djelovanje upnika ili upnih vikara na Miljevcima.
403
Miljevci 2008.
Uvod
U ovome pozvanom predavanju pokuat emo obraditi upu Miljevci1 zajednicu katolikih vjernika koja ivi na miljevakom podruju (izmeu ikole, Krke i Promine) i njezine upne vikare odnosno upnike od osloboenja toga podruja od Turaka do danas. Iako je to veliko vremensko razdoblje, ipak emo, nadam se, povijesno-pravnom metodom donekle odgovoriti zadanom naslovu. Pri obradi teme nastojat emo konzultirati vanije povijesne i pravne dokumente te povjesniare koji su radili o upi Miljevci. Svrha je ovoga rada obraditi upu Miljevci kao redovniku upu koja je pravno bila ujedinjena sa Visovakim samostanom koji su 1445. naselili Franjevci Vikarije Bosne Srebrene, a to je vjerojatno prvi poznati franjevaki samostan na podruju dananje Franjevake provincije Presv. Otkupitelja.2 Taj je samostan sa spomenutom Vikarijom jedinstvena moralna osoba - pravna osoba-) 3 koji je vjerojatno i nakon Turske okupacije,4 tj. prije osloboenja od Turaka vodio pastoralnu brigu za onaj kraj.5 Npr. u izvjeu fra Ivana Krstitelja de Vietri, generalnog
1 upa Presvetog Imena Isusova pripada ibenskoj biskupiji, a povjerena je franjevcima Provincije Presv. Otkupitelja Split, Trg Gaje Bulata 3. Pastoralnu skrb od kada se moe povijesno utvrditi, vode franjevci visovakoga samostana. upnik je lan visovakoga samostana s rezidencijom u Drinovcima, Miljevci, opina Drni. 2 3 Ope je miljenje povjesniara da je Visovac najprije bio samostan Augustinijanaca sv. Pavla. O redovnikim upama vie: J. BRKAN, upa u zakonodavstvu Katolike crkve, Split, 2004, str.122-158. Miljevce su fratri pastorizirali na temelju Tridentskog sabora i privilegija koje je fratrima davala Sveta Stolica na prostorima okupiranim od Turaka i Mletaka Republika na osloboenim prostorima koje je, uz pomo vojske, fratara i biskupa, oslobaala na podruju dananje Dalmacije. upa Miljevci pripadala je Visovakom distriktu. O upi Tridenstkog sabora, vidi posebno: Isto, str. 55-49; usp. P. APKUN, De organisatione curae pastoralis apud Chroatorum gentem, ibenik, ex typographia Kai, 1940. na str. 204, apkun je zakljuio: () in toto territorio Dalmatiae a Turcis occupato, tempore dominii, eadem fuisse conditionem juris et munera pastoralis Franciscanorum in Dalmnatia () parochias videlicet fuisse religiosas conventibus unitas (pocrtao J. B.) cum exinde prouentibus juribus superiorum regularium electionis, praesentationis parrochorum ex propriis sodalibus, atque episcoporum eosdem examinandi, approbandi, approbatisque invigilandi in curam animarum concredentibus;() si onera guardianorum et episcoporum secundum declarationes consultorum juris et episcoporum testimonia, parochias provinciae SS. Redemptoris esse regulares conventibus unitas seu incorporata (podcrtao J. B.) ab ipsis per saecula possessas atque inperturbate administratas.Visovaki samostan je prije turskog osvajanja Dalmacije pripadao Cetinskoj kustodiji (usp. GIOVANNI MARKOVI, Le parrocchie francescane in Dalmazia, Zara, Tipograja Kat. Hrv., 1885., str. 12, sl. 63. Do uspostave redovite hijerarhije u Dalmaciji, radi seljenja naroda i fratara s njima, upska sluba franjevaca u Dalmaciji pod Turcima, vie je bila personalnog (misionarskog) nego lokalnog znaaja. 4 5 Turci su 1520. - 1522. okupirali (zauzeli) Drni, Skradin i okolicu Visovca tako da su franjevci s Visovca vie od 160 godina vodili pastoralnu brigu za krane toga kraja. Usp. FRA STANKO BAI, Pastoralno djelovanje visovakih franejvaca u vrijeme osmanlijske okupacije, u: Visovaki zbornik. Zbornik radova simpozija u prigodi 550. obljetnice Franjevake nazonosti na Visovcu 1445.-1995,Visovac, 1997., str. 229. sl. na str. 238, fra Stanko Bai pie:Visovaki samostan je pratio pastire u ljetno doba i bio im na duhovnu uslugu. Zato je prov. Denitorij 8.IX. 1676. u Fojnici odredio da se nijedan redovnik drugoga samostana ne usudi vriti upniku slubu u planinama visovake jurisdikcije. (ator, Glamo, Grahovo, Popina i dr.) dok prov. Denitorij u Sinju 6. IX. 1711. odreuje da visovaki samostan alje sveenike za duhovne potrebe pastira u ljetno doba.Usp. Pro-mar, Kratki pogled u povijest Miljevaca (Otkud ime Miljevci), u: Miljevci 1(1977.), br. 1, str. 911. FRA KARLO KOSOR, Drnika krajina za turskoga vladanja, u: Povijest Drnike krajine. Zbornik studija 1494. - 1940, (uredio: Ante avka), Split, 1995., str. 166-167. Prema svemu sudei fratri su pastorizirali onaj kraj na zadovoljstvo naroda i biskupa. Npr. Fra Karlo Kosor je preveo s talijanskoga, priznanje ibenskog biskupa Callegarija franjevcima od 4. VI. 1677. : Sve i pojedine koji budu itali ovo nae pismo vrsto uvjeravamo i svjedoimo: kad smo g. 1677. preuzeli pastirsku slubu u dolje navedenim mjestima nae biskupije, koja su bila pod tekim jarmom turske tiranije, nali smo Oce Reda sv. Franje od opsluenja provincije Bosne Srebrene koji su kao upnici te vjernike posluivali. Svojom revnou i budnou oni su taj narod priveli tovanju Boga i poslunosti Svetoj Majci crkvi. Jer da njih
404
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI komisara za bosansku provinciju, 1708. godine kae da u samostanu Sv. Marije na Visovcu ima 28 redovnika, te se spominje da samostan dri 14 upa, od kojih: Pod ibenskim biskupom su etiri upe i Visovac, izmeu kojih je upa Miljevci, naselje sa etiri sela s vrlo malo obitelji usred kojih se nalazi crkva posveena sv. Pavlu apostolu. Slui je samo jedan sveenik koga odredi poglavar, a odobri biskup.6 Dakle, govor je o upi Miljevci odnosno katolikoj zajednici na podruju koji nazivamo Miljevci za koju su pastirsku brigu, pod vlau ibenskog biskupa vodili upnici franjevci koji su njezini vlastiti pastiri - upnici - franjevci koji su upnu slubu, zasigurno vrili od druge polovice XVII. stoljea, tj. od osloboenja Knina od Turaka (god. 1688.)7 do danas, osim to su osloboeno podruje Knina pastorizirali svjetovni sveenici samo od 1689. do 1701. da bi je 1704. godine 10. veljae, ibenski biskup Callegari, predao fratrima).8 Miljevakih sedam sela mnogo su pretrpjela u iscrpnom ratu za osloboenje Dalmacije od Turaka, kao i za vrijeme turske okupacije, posebno radi razliitosti vjere koja je utjecala na odnos Turaka prema kranima koji, npr. vjeruju da je Krist Bog-Sin Boji, a muslimani ga dre samo za proroka.9 Slubeno, ovaj rat je trajao dugo, od 1683. sve do 1699. Nakon rata, u upi Miljevci god. 1692. ibensiki biskup Giovanni Domenico Callegari Veneto (Venencijanac) priznaje fra Juru Bogia za upnog vikara Miljevaca; on je, dok se drugaije ne dokae, prvi miljevaki upni vikar, nakon osloboenja.10 Ovdje je vrijedno zapaziti kako je 10. X. 1693. fra Jure Bogi pisao ibenskom biskupu Callegariju da je nakon, nego ga je biskup imenovao upnim vikarom, postao samostanski vikar na Visovcu i da za to nije potrebno drugoga imenovati za upnog vikara ili upnika na Miljevcima () jer je upa udaljena samo jednu milju, da on moe, ako bi bio sprijeen, na svetkovine poslati drugog sveenika.11 Budui da ga gvardijan prihvaa, on eli ostati i dalje upnik Miljevaca.12 Nakon fra Jure, od 11. VIII. 1698. na Miljevcima je obnaao slubu upnog vikara fra Josip Rui.13
nije bilo, danas ne bi bilo krana ili bi ih bilo sasvim malo. Sada, kada su s Bojom pomou i orujem Mletake Republike osloboeni, jednakom ih revnou posluuju. Budui da je i u naoj biskupiji broj takvih dua velik, spomenuti ih franjevci ne prestaju privoditi poslunosti svetoj Rimskoj Crkvi. Svojom upornoi i uz pomo i rad vjernika obnovili su crkvu sv. Lovre u Uneiu i u itniu crkve sv. Jure. Iz temelja su sagradili u Mirloviu crkvu Uznesenja bl. Djevice Marije i u Pokrovniku crkvu sv. Mihovila Arkanela. U Miljevcima su obnovili crkvu sv. Pavla, a crkvu Imena Isusova nanovo grade(). Ovo je prijevod fra Karla Kosora iz: Folium dioecesanum, ibenik, 1(1882.), br. 8, str. 61. 6 7 BAI, u: Visovaki zbornik, str.244. Turci su nakon poraza ispod Bea 12. rujna 1683. naglo gubili osvojena podruja u Dalmaciji; oni su se borili za Dalmaciju 1499. - 1718. godine. Poslije mira izmeu Turaka i Venecije 1503. veliki dio Dalmacije ostao je pod turskom upravom. Visovaki samostan je pastoralno vodilo brigu u Drnikom i Vrlikom kraju. 8 9 Usp. MARKOVI, Le parrocchie, str. 42. Npr. Prema pravnom poloaju, idovi i krani su iznad pogana u muslimanskom drutvu, ali podreeni muslimanskim vjernicima. Teoloki gledano, oni su nevjernici(J. GNILKA, Biblija i Kuran. to ih povezuje, to razdvaja (Bibel und Koran. Was sie verbindet, was sie trennt) preveo Mato Zovki), Kranska sadanjost, Zagreb, 2007, str. 110. 10 Usp. FRA STANKO BAI, Uloga visovakih franjevaca u Drnikoj krajini od XVI. stoljea do 1830. godine, u: Povijest Drnike krajine. Zbornik povijesnih studija 1494. - 1940, (uredio: Ante avka), Split, 1995., str.260. 11 S. BAI, Cit. l., str. 260-261. 12 Usp. S. BAI, Cit. l., str. 261. 13 Usp. S. BAI, Cit. l., str. 261. Druge Miljevake upnike vidi u Prilogu ovoga lanka.
405
Miljevci 2008. Ovdje govorimo o katolikoj zajednici na podruju Miljevca - i njezinim upnicima (upni vikari ili upnici) franjevcima od 1692. godine za koje moemo rei da su od te godine do danas svi upnici na Miljevcima bili sveenici - franjevci opservanti, najprije lanovi Franjevake provincije Bosne Srebrene (do 1735. god.), zatim Provincije sv. Kaja (od 22. 1. 1735. 1743.), i napokon lanovi Franjevake provincije Presv. Otkupitelja (od 1743. do danas). Iako je upi Miljevci Franjevaki samostan na Visovcu veoma blizu (dijeli ga samo rijeka Krka), ipak upni vikar, franjevac, kako je od davnine u naim krajevima bio obiaj, ivi na upi, izvan samostana u upnoj kui14 iz koje sveenik-franjevac pastorizira sve prostrano podruje Miljevci, tj. svih sedam sela koji ine tu prostranu upu. Ovdje se radi o podrunoj upi, zajednici vjernika katolika, latinskog obreda, 15 ne o osobnoj upi kakvih ima u Katolikoj crkvi, radi pravno odreenih razloga: jezik, obred, nacija Vjernici upe Miljevci ive u sedam sela i oni zajedno tvore jednu upnu zajednicu koja se naziva upa Miljevci. Fra Petar Bai u svome veoma vrijednom rukopisu: upa, na str. 49. nabrojio je svih sedam sela, ovako: 1. Bogetii (mejai sa Bogetiim prominske upe). Tim imenom (od!) 16. vijeka zvali su se stanovnici mjesta 2. Britani Gornji i Britani Donji;16 3. Kaoine; 4. Karali; 5. Klju; 6. iritovci; 7. Drinovci.
14 Najprije je upna kua bila na podruju iritovaca, jo se od te upne kue mogu vidjeti zidine (narod kae da su te zidine stara upna kua). Dananja upna kua, koja je temeljito popravljena nakon Domovinskoga rata, nalazi se u selu Drinovci te je blizu groblja i upne crkve Imena Isusova. 15 FRA PETAR KRSTITELJ BAI, upe Franovake provincije Presvetoga Odkupitelja u Dalmaciji, U Sinju, u Franjevakom Sjemenitu godine 1921. rukopis, koji je nastojanjem fra Ivana Buljevia prepisan i stavljen na CD (dalje= BAI, upe), na str. 49. ovako opisuje Miljevce: upa Miljevci. Ravnica to je pukla od drnikih humaca na istoku, di Krke i Bukovice na zapadu, te prominskih upnih sela i gaja, na sjeveru, te od ikole na iztok i jug, te opet zavinute Krke s juga, zove se Miljevci. Nema posebnog sela zvano Miljevci, nego to je obenito ime za taj prostor. To je ime od begova turskih Miljevic=Miljevac, iji su bili tuda posjedi za turskoga vladanja. Ti se begovi spominju u Kninskoj i Vrlikoj okolici. Na svemu tome prostoru nigdje brdaca, humca, prodolja, osim brina ka Krci i ikoli. Prije turskih navala bilu su tuda druga hrvatska sela; sva su unitena, a narod bio pribjegao k moru, od Primotena i Rogoznmice, do Zlosela i Tisnoga, io tamo se nastanio. Kada je turin sasvim protran iz svih mjesta dananje Dalmacije, njeki starosjedioci vratili su se na svoja garita, a novi doseljenici nadoli i napuili ova sela, te nastale upe, pod upravom OO. Franovaca, s kojim su mnogi doli iz Bosne i Hercegovine u Dalmaciju. O nazivu Miljevci slino pie, takoer i Pro-mar, Kratski pogled u povijest Miljevaca (Otkud ime Miljevci), u: Miljevci 1(1977), br. 1 str. 9-11. Postoji i stara legenda koju itatelji mogu proitati: Kako su Miljevci dobili ime?, u: Miljevci 5(1981), br. 2, str. 22. Mi imamo drugaije miljenje o nazivu Miljevci. Naime, pronali smo u Arhivu franjevakog provincijalata Split Dobri (=APSD), dokumenta u S/1, fol. 104r. od 8. 10. 1689. iz kojega saznajemo kako je generalni providur Molino darovao fra Andriji Resici i visovakim fratrima, radi zasluga u ratu protiv Turaka, kuu ili ruevine Turaka s Turskog podruja Miljevaz (furono di regione delli Turchi Miglievaz, te neke zemlje u Potkonju: Per collautorit del Generalato nostro assegniamo al P. predetto (Fra Andrija Resica, m. op.) la casa o vero Muracche furono di regione delli Turchi Miglievaz, e (). Mnogi su prihvatili pisanje Baia kako se Miljevci nazivaju, prema begovima turskim koji su se zvali Miljevci=Miljevac. Za nas je vjerojatnije obrano, tj. mi smatramo da se turske begove u naem sluaju nazivalo prema podruju gdje su ivjeli. Vjerojatno se to podruje nazivalo Miljevci i prije dolaska Turaka u onaj kraj. Kuu ili ruevine turskih begova Miljevaca Venecija je darovala fra Andriji Resici odnosno visovakim fratrima; tu bi kuu, prema Zlatoviu, visovaki fratri preuredili i u nju donijeli sliku sv.Ante s Visovca u Knin ( S. ZLATOVI, Franovci Drave Presvet. Otkupitelja i Hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, Knjigotiskara i litograja C. Albrechta, 1888, str. 158). Npr. u svezi naziva Miljevci, KOSOR, Cit. l., str. 131. pie:U matici vjenanih (Liber matrinoniorum) od god. 1647. do 1688, nalaze se ova mjesta i prezimena: Miljevci (Miglievaz) . Ovdje je govor o matici vjenanih upnog ureda katedralne upe Sv. Jakova u ibeniku. 16 FEHIM NAMETAK, Turski dokumenti visovakog samostana, u: Visovaki zbornik, Visovac 1997., na str. 297. kae da se spominju Britani u turskim Dokumentima: B-57 i B-65.
406
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI Budui da su Miljevci podruna upa i nakon osloboenja je zasigurno dio ibenske biskupije, njezine su granice bile sigurne: rjeica ikola dijeli upu Miljevci od Zagorskih sela; rijeka Krka dijeli je od sela Dubravice i Rupe, sa istone strane upa Miljevci granii s upom Promina i Drniem, dakle, okruena je franjevakim upama. To je njezin geografski poloaj. Taj kraj se nalazi u geomorfolokom podruju koje se naziva prominsko-miljevako- zagorska visoravan. Na vjerski ivot upe Miljevci najvie su utjecali franjevci s Visovca, bilo kao njezini upni vikari, upnici bilo kao lanovi visovakog samostana. upa Miljevci je naime s visovakim samostanom od poetka pravno povezana. Kao redovnika upa ona je bila sastavni dio jedinstvene moralne osobe (pravna osoba), Franjevakog samostana na Visovcu; ona je bila inkorporirana utjelovljena ili je ujedinjena sa Visovakim samostanom; danas bi pravno rekli da je ona povjerena Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja Split, a njezin lan, na prijedlog (prije visovakog gvardijana), danas provincijala iz Splita, nakon imenovanja ibenskog biskupa, postaje njezin vlastiti pastir prema kanonskom pravu i odredbama dijecezanskog biskupa. Do Zakonika iz 1983. god. takvog se franjevca - sveenika nazivalo upni vikar, danas se pravo treba nazivati upnik kao njezin vlastiti pastir, tj. on, upnik nije biskupov zamjenik ili delegat nego on, prema sadanjem kanonskom pravu, ima redovitu vlast koju zapoinje vriti nakon ustolienja na upi Miljevci i upnu slubu treba vriti prema crkvenom Zakoniku i odredbama dijecezanskog biskupa. Nalazei se sa tri strane omeena rijekama, ona je kroz povijest nastanjivana razliitim stanovnicima koji su ivjeli na miljevakom podruju. To nam svjedoi i povijesna injenica da su se na podruju upe Miljevci nalazila ak dva stara grada: nad ikolom se nalaze zidine staroga grada Kljua (Kljuice)17 hrvatskih plemia Nelipia. Na lokalitetu koji se naziva Crkvine nalaze se ostaci grobova i stare crkve (sv. Ilije ?) to nam svjedoi da je i prije turskog osvajanja miljevakoga kraja ondje bilo kranstva; drugi je grad zvani Kamiak18, prema mnogima rodni grad kardinala Jurja Utiinovia Martinuevia, lana pavlinskog reda. Taj je grad smjeten s lijeve strane Krke. Prema Baiu hrvatski plemi Petar Svai imao je posjede u Britanima: I danas najljepe podvornice u Britanima kod Kamika zovu se Svaice.19 Podruje Miljevaca bilo je nastanjeno katolicima i prije turskih progona i nakon njih; godine 1468. za provale Turaka u ibensko zalee vjerojatno je onaj kraj pretrpio velike tete.20 Miljevako podruje je vjerojatno i onda bila upa,
17 Usp. MATE ZEKAN,Srednjovjekovne utvrde na rijeci Krci, u: Visovaki zbornik, Visovac, 1997., str. 403-405. 18 Usp. ISTO, str. 399-401; usp. T. HERES, Utjeinovi ili Utiinovi, u: Miljevci 6(1982), br. 1, str. 19-20; usp,. Zbornik kardinala Utiinovia 1482. 1982.), u: Miljevci 6 (1982.), br. 2, str. 1. 19 P. BAI, upe, str. 50, biljeka 1. 20 Usp. VICKO KAPITANOVI, Crkvene prilike na podruju upa Konjevrate i Mirlovi Zagore u prolosti, u: Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije. Zbornik radova znanstvenog skupa 14.-16. studenog 2002. (priredio dr. sc. Ante Gulin), Zagreb 2005., str. 251-369.
407
Miljevci 2008. kojom su neko vrijeme upravljali skradinski biskupi. Od druge polovice XVII. stoljea, nakon istjerivanja Turaka, upa je dio ibenske biskupije i za nju je pastroralna briga povjerena franjevcima visovakog samostana. Tursko carstvo bilo je razdijeljeno na beglerbegluke ili Paaluke; upravnosudska jedinica bila je kadiluk, a ovaj kraj je vjerojatno bio dio Klikog sandakata. To je bio Hrvatski ejalet (vilajet). Na Miljevcima se skromno ivjelo; npr. ak god. 1879. pie dopisnik iz Narodnog lista da je na Miljevcima vladala glad tako da je narod bio prisiljen iseljavati.21 Ekonomsko stanje na Miljevcima je poboljano tek od 12. IX. 1891. god. od kada se zapoeo iskopavati ugljen u iritovcima (Miljevci). Narod se je tome radovao.22 Za Domovinskog rata (1991. 1995.) vjernici upe Miljevci su bili potjerani, osim to je tamo ostalo nekoliko starijih i nemonih koji nisu uspjeli pobjei pred neprijateljem katolike vjere i hrvatskog naroda. Kroz povijest je broj vjernika u upi varirao,23 ali se ipak moe rei da upna zajednica Miljevci spada u srednje upe po broju vjernika. Njihov vjerski ivot u ovom radu nismo istraivali. To zahtjeva posebnu obradu.
1. Tko je osnovao upu Miljevci i kada te kakav joj je pravni status u ibenskoj biskupiji
upa Miljevci je zajednica vjernika latinske Crkve na podruju sedam miljevakih sela koja je bila sjedinjena (unio) sa samostanom na Visovcu i njezin upnik je bio samostan moralna osoba (danas se naziva pravna osoba) koji se je pastoralno brinuo za nju preko svojih franjevaca-sveenika24 koji su se onda pravno nazivali upni vikari, odnosno upnici. Njih je na prijedlog predlaganje - gvardijana ili provincijala, za slubu upnika imenovao ibenski biskup koji svjedoi 4. VI. 1677. o radu franjevaca u njegovoj biskupiji, kada, izmeu ostalog pie: Jer da njih (franjevaca m. op. ) nije bilo, danas ne bi bilo krana ili bi ih bilo sasvim malo U Miljevcima su obnovili crkvu sv. Pavla, a crkvu Imena Isusova nanovo grade (biljeka 5. u ovom radu).
21 Usp. Narodni list, 18 (20. 12. 1979.), str. 100; KOSOR, Cit. l., str. 346 sl. posebno str. 348-349. 22 Usp. Narodni list, 30 (16. IX.1891.), str. 74. 23 Fra Stanko Bai, u : cit. l., str. 262. pie: Stanje obitelji u upi je 150 katolika i tri grke obitelji, koji nekad idu u crkvu ovdje, nekad u Drni. Stanje obitelji u upi 1786. bilo je sljedee: Drinovci imaju 36 obitelji sa 176 osoba, Britani 36 sa 204 osobe, Karali 26 sa 139 osoba, iritovci 37 sa 202 osobe i Klju 52 obitelji sa 291 osobom. U upi je tada bilo 187 obitelji sa 1008 osoba. Fra Stankov izvor je: AB, sv. 151. i sv. 161; Prema fra Stanku Baiu, cit. l., str. 262:God. 1798. upna crkva nije vie Sv. Pavla nego crkva Imena Isusova. Tada su Donji Britani imali 92, Gornji Britani 149, Bogeti 71, Karali 82, iritovci 186, Kaoine 150, Klju 197, Drinovci 195 osoba, dok 1823 u upi ima 220 obitelji sa 1200 osoba i jedan sveenik iz upe. Fra Stankin je izvor: AB, sv. 179 i sv. 281. 24 Usp. Popis upnika u Dodataku ovoga rada; usp. FRANCESCO DOSTILIO, Il parroco religioso. Origine ed evoluzione dela parrocchia religiosa. Figura giuridica del parroco religioso. Presentazione di Mons. Antonio Iannuccio arcivescovo emerito di Pescara-Penne, Libreria editrice Varticana, Citt del Vaticano, 2000.
408
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI Traili smo po povijesnim dokumentima o upi Miljevci i njezinim upnim vikarima odnosno upnicima, kako bi tono doznali: kada se je ta upa kanonski osnovala. Odgovor je za sada jednostavan i jasan: od kada je upa Miljevci - zajednica vjernika - ustanovljena i mogla se nazivati samostalna upa, nije nam jo sasvim poznato. Je li ona osnovana tek nakon osloboenja sedam miljevakih sela od Turaka ili je tada samo obnovljena? Najvjerojatnije je upa Miljevci bila ustanovljena i prije osloboenja toga kraja od Turaka i vjerojatno su je pastorizirali sveenici-franjevci visovakog samostana koji su pripadali Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj. Takve odgovore temeljimo na povijesnoj injenici: za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine i dijelova Dalmacije i Slavonije, franjevci provincije Bosne Srebrene imali su povlastice od Turaka25 i Svete Stolice,26 da takoer i za taj kraj vode pastoralanu brigu. Biskupi propale Kninske biskupije nisu mogli voditi brigu za taj kraj nego apostolski vikari franjevci. Franjevci su pastroralo djelovali i na temelju patronatskog prava, jer su upu pastorizirali fratri iz Visovakog samostana27 i on je imao pravo predlagati svoga redovnika za upnika odnosno upnog vikara ili je to pravo temeljio na temelju njezina potpunog utjelovljenja inkorporacije 28 (incorporatio upe sa samostanom nalazimo ve u IX. stoljeu) ili ujedinjenja (unio), sustav koji zapoinje s Tridentskim saborom sve do 1983. godine, jer takav status ili odnos upe i samostana ukljuuje pastoralnu brigu samostana za upu, a to zahtijeva i neku imovinu, benecij = sluba + nadarbina, to je onda bio temelj feudalnog i crkvenog sustava) od koje e samostan uzdravati upu kojim e se osigurati potrebe bogosluja, upnika, bolesnika i siromaha, to je uvijek u Crkvi naglaavano i u sustavu upravljanja crkvenim moralnim osobama (pravne osobe) koja su morala imati crkvena vremenita dobra i taj je sustav poznat kao benecijski sustav sve do naih dana; sve do njegova naputanja ili reforme nadarbinskog (benecijskog) sustava to zahtijeva II. vatikanski sabor i Zakonik iz 1983., kan. 1272, Christus Dominus 28; Presbyterorum Ordinis 20, 21. jer je nadarbina sluila pravilnom funkcioniranju same upe. Nadarbina je spojena sa upskom slubom (nadarbina plus sluba) kako bi se uope crkveni slubenikupnik uope mogao uzdravati iz dobara pravne osobe upe ili samostana.
25 Muhamed II. na molbu franjevaca izdao je ferman u kojemu doputa fratrima da mogu po svome zakonu Boga moliti i k svome puku hoditi, misu govoriti i Evanelje raju uiti.(K. JURII, Katolilka crkva na biokovsko-neretvanskom podruju iz doba turske vladovine, Zagreb, 1972., str. 251-255. 26 Usp. P. APKUN, De organisatione curae pastoralis franciscanorum apud croatorum gentem, Sibenici, ex Typographia Kai, 1940.; I. MARKOVI, Le parrocchie francescane in Dalmazia, Zadar, 1885. 27 Patronatsko pravo u naem sluaju, bi bilo skup prava i obveza koja je priznala Crkva, kao neka vrsta koncesije koja se dobiva pri ustanovljenju neke crkve, darovanjem nekog terena i sl. ili neke nadarbine (benecija), ili od nekoga drugoga pravnog akta od kojih se priznaju neka prava, npr. jedno od njih je jus praesentandi pravo predlaganja. U sluaju patronata izbor ili prikazivanje kandidata (ovdje upnika) sa strane samostana, provincije ili venecijanske vlasti; oni su imali pravo samo predlagati (prikazivati) kandidata (sveenika franjevca iz odreene provincije ili samostana); upniku vlast predloenome davao je samo dijecezanski biskup ili onaj koji mu je u pravu bio izjednaen (npr. apostolski administrator, apostolski vikar, apostolski administaror, administrator biskupije ), posredstvom pisane isprave, tj. imenovanja (ili samog prihvaanja predloenoga pismeno ili usmeno). 28 Inkorporacija i ujedinjenje je ukljuivala i ekonomsku korist samostana od upe, a u praksi je esto bivalo i biva obratno. Tako: Ideo benetia curtara unita et incorporata monasteriis ut honestius et competentius stare possint (MARKOVI, Le parrocchie, str. 73 sl.
409
Miljevci 2008. U naem sluaju, upnik odnosno upni vikar je franjevac koji se je u ime visovakog samostana pastoralno brigao za upu Miljevci (vidi popis upnih vikara i upnika u dodatku ovoga rada); upa se mora brigati za uzdravanje upnog vikara ili upnika, tj. ekonomski pomagati samostanu jer je samostan moralna osoba bio upnik. Danas, samostan ne moe biti upnik niti su takvi odnosi na upi kao prije Zakonika iz 1983. godine. Danas se treba sklopiti pisani ugovor (sporazum) izmeu dijecezanskog biskupa i viega redovnikog poglavara klerike redovnike ustanove. Crkva je Franjevaki red uvrstila u klerike ustanove, a u franjevakom redu vii poglavari: provincijal ili general. U ugovoru o povjeravanju upe od 1966. god. treba tono predvidjeti tri stvari: djelatnosti na upi, osobe koje djeluju na upi i stvari ekonomske naravi. Zato u dananjem kanonskom pravu ne postoje vie: parociae incorporatio, peroeciae unio, nego paroeciae commissio povjeravanje upe klerikoj redovnikoj zajednici ili klerikoj drubi apostolskoga ivota (usp. Kan. 520, 1-2).29 to se pak tie nadarbine treba se ravnati prema kan. 1274, 1-5; danas je drugaiji sustav uzdravanja upe, ona se materijalno uzdrava iz upne blagajne ili iz posebne ustanove u biskupiji iz koje se uzdrava upa: upnika i sve materijalne potrebe upe, svrhe su crkvenih vremenitih dobra: ureenje bogosluja, briga za dolino uzdravanje klera i drugih slubenika, vrenje djela apostolata i dobrotvornosti, napose prema siromasima.30 Franjevci su nakon biskupova prihvaanja predloenoga za upnog vikara ili upnika, imali pravo i obvezu nesmetano voditi upnu brigu za povjereni im puk bilo gdje, posebno, u naem sluaju, na podruju Turskog Paaluka gdje su ispoetka na temelju starih steevina i privilegija, takoer pastoralno djelovali; kada su se politike, socijalne i crkvene prilike poboljale, franjevci, koliko nam je poznato, vode upu Miljevci pod auktoritetom ibenskog biskupa, koji je na tu upu imenovao upnike odnosno upne vikare, kanonski ih vizitirao, dijelio je vjernicima one sakramente koje, u redovitim okolnostima, spadaju na dijecezanskog biskupa. Povijesna je injenica da su se franjevci u najteim trenucima brinuli za duhovno dobro, potrebe vjernika to im priznaje Mletaka Republika - posebno nakon osloboenja onih krajeva od Turaka fratri su nastavili voditi brigu za narod i za venecijske vojnike. Govorei preciznije, o upi Miljevci tek se moe s pouzdanjem govoriti od 1692. godine izdvojeno od ondanjeg velikog prostranstva Drnike i Kninske krajine. Je li upa Miljevci tada obnovljena ili nanovo ustanovljena? Istini za volju, na podruju miljevakih sedam sela i za vrijeme turske okupacije ivjelo je stanovnitvo i kransko i islamsko.31
29 Vie o povjeravanju upa u: J. BRKAN, upa u zakonodavstvu katolike Crkve, Split, 2004., str. 133-158. 30 Usp. CIC iz 1917, kan. 1496; AA 8; PO 17; GS 42 (usp. J. BRKAN, Crkvena vremenita dobra, Knjinica zbornika Kai Monograje, Dokumenti, graa br. 43, Split, 2006. 31 Usp. K. KOSOR, Cit. l., str. 228-229.
410
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI Fratri i Mletaka Republika uz pomo Opih providura: Girolamo Cornaro (1686.-1689.), Alessandro Molin (1689.-1692.) i Daniele Doln (1692.-1696.), brinuli su se oko naseljavanja stanovnitva, preteno iz nekadanjega bosanskog paaluka i primorskih mjesta koji su bili pod venecijskom upravom. Taj kraj je bio vrlo opustoen i bilo je malo stanovnika. Venecija se posluila patronatskim pravom, te je za zasluge fratara na osloboenom podruju 3. 5. 1691.32 izdala dokument zahvalnosti. Venecija je osloboene upe smatrala svojima, te je upe darivala franjevcima, na podruju Nove steevine Acquisto nuovo. Zato se moe sa sigurnou govoriti da su na upi Miljevci, kao podruju Nove steevine franjevci djelovali, posebno Fra Andrija Resica i Visovaki fratri; oni su pastorizirali narod, tj. dijelili sakramente, pastoralno se brinuli i o vojnicima, posebno su obraali Turke koji su poslije osloboenja ostali ivjeti na Miljevcma na katoliku vjeru i pouavali ih o crkvenim dogmama. Radi zasluga fra Andrije Resice i drugih fratara u ratu za osloboenje, Venecija je davala fratrima i imanja odbjeglih Turaka, kako npr. itamo u pismu od 8. listopada 1689.33 koje je upueno fra Andriji Resici, fratru s Visovca, u kojemu mu se daruje kua ili ruevine Turaka s podruja Miljevaca, te zemljita u Potkonju34. injenica je da su na upi Miljevci odmah nakon osloboenja, fratri zapoeli intenzivnije pouavati narod, dijeliti im sakramente te crkvene objekte, obnavljati ili graditi nove: npr. staru, ruevnu crkvu sv. Pavla su popravili i zapoeli graditi novu Imena Isusova. Zato se moe s pouzdanjem rei da je upa Miljevci imala na miljevakom podruju sve elemente upe koje je zahtijevao Tridentski sabor: tu su bili vjernici koji su ivjeli na odreenom podruju unutar ibenske biskupije; bio je raspoloiv franjevac - upnik, upnu crkvu, a vjerojatno i upnu kuu ije se zidine mogu i danas vidjeti. Te zidine narod i danas smatra starom upnom kuom; ako fratri nisu imali uvijek prikladnu upnu kuu, onda su stanovali u visovakom samostanu i sa Visovca su se pastoralno brinuli za vjernike s podruja sedam miljevakih sela. Ve smo spomenuli da je upa Miljevci od osloboenja od Turaka dio ibenske biskupije. Tridentski sabor (1545. 1563.)35 je odredio da se biskupije podijele na upe. Tako su upe dobile svoje granice i od tada se zasigurno mogu razlikovati biskupije od upa. Dok je s biskupijom upravljao dijecezanski biskup, dotle je sa upom upravljao upnik kao njezin vlastiti pastir, uvijek pod biskupovim autoritetom.
32 Usp. Arhiv Franjevakog provincijalata Split - Dobri (=APSD), S/1, fol. 104v.-105r. 33 Usp. APSD, S/1, fol. 104r. 34 Usp. APSD, S/1, fol. 104r. 35 Usp. Tridentski sabor, sess. XIV. De ref., kan. 9 kae da benecij perpetuo non uniantur; sess. XXIV. De ref., kan. 13: Idemque in iis civitatibus ac locis, ubi nulle sunt parochiales, quamprimum eri curent.Sess. XXV. De ref. kan. 11 subsint immediate in iis, quae ad dictam curam, et sacramentorum administertionem pertinent, iurisdictioni, visitationi, et correctioni episcopi, in cuius dioecesi sunt sita, nec ibi aliqui, etiam ad nutum amovibilis, deputentur nisi de eiusdem consensu ac praevio examine, per eum aut eius vicarium faciendo; . (Conciliorum oecumenicorum decreta , ed. tertia, Edidit Istituto per le scieneze religiose, Bologna, 1973.); o Tridensskoj upi usp. DOSTILIO, Il parroco religioso, str. 20-21, biljeke: 20-23.
411
Miljevci 2008. Prema dananjem shvaanju upnika treba rei da, iako je upnik vlastiti pastir odreene upe, biskup ipak ima vlast nad upnikom i nad upljanima te jurisdikciju: postavljati upnike, vizitirati i opominjati ih, ispravljati mogue nepravilnosti i voditi brigu za njihove duhovne i materijalne potrebe te dijeliti vjernicima Tajne-sakramente Katolike crkve. Visovaki samostan je bio upnik upe Miljevci sve do 1983. godine. Do tada moralna osoba - samostan (danas pravna osoba) mogao je biti upnik,36 pravna osoba je duobrinitvo vrila preko svoga lana koji se pravno nazivao upni vikar. Danas je sasvim drugaije, danas samo zika osoba sveenik, moe biti upnik, jer je crkveni zakonodavac Zakoniku 1983. kan. 520. propisao: Neka pravna osoba ne bude upnik (Persona iuridica ne sit paerochus). U ovom lanku ne govorimo toliko o selu Miljevci u prolosti i danas, sa socijalne, politike i gospodarske strane, s profane strane, nego je ovdje rije o odreenoj zajednici katolika latinskog obreda koja je stalno ustanovljena kao podruna upa u ibenskoj partikularnoj Crkvi, biskupiji, za koju su pastirsku brigu, pod vlau ibenskog (dijecezanskog) biskupa vrili upnici franjevci visovakog samostana od poetka osnivanja do danas. Kada je bio taj poetak jo nismo pronali akt osnivanja ili obnove upe, ali smo pronali dokument kako se je Mletaka Republika sluila patronatskim pravom na osloboenim podrujima u Dalmaciji te je na osnovi toga upu dijelila zaslunim fratrima ija je uloga bila nezamjenjiva u oslobaanju onoga podruja od Turaka. Danas, samim inom osnutka, upa dobiva javnu pravnu osobnost u Crkvi i u nekim dravama; to joj pravo priznaju takoer i veina svjetovnih vlasti; posebno danas joj javnu pravnu osobnost priznaje i Republika Hrvatska. upa, nakon to se registrira u Ministarstvu ope uprave sudjeluje u pravnom prometu. upnik zastupa upu u svim pravnim poslovima, prema pravnoj odredbi i treba s brinuti za njezina materijalna dobra prema odredbi kan. 1281.-1288. (kan. 532). to se tie upnikova pastoralnog djelovanja na Miljevcima, on mora biti prema propisima kanonskoga prava i odlukama dijecezanskog biskupa. Dakako da se time ne eli umanjiti upnikova kreativnost, ali djelovanje mora biti u okviru Katolike crkve i njezinih propisa. Prema Baiu: Nova je upa osnovana nakon izgona Osmanlija i prvi biskupov pohod upi bio je 1693. godine. Miljevaka visoravan bila je na brizi visovakih franjevaca, a samostalna upa postali su najkasnije 1692. godine.37 Povijesna je injenica da su Visovaki fratri i Venecija s katolikim narodom oslobodili Miljevce od Turaka te predvodili bijeg i povratak stanovnitva u vrijeme ratnih sukoba i prvi su se zapoeli brigati za povjerene im vjernike na miljevakom prostoru.
36 Usp. Ondje; vidi jo CIC 1917. kan. 451.: Parochus est sacerdos vel persona mporalis cui paroecia collata est in titulum cum cura animarum sub ordinarii loci auctoritate exercenda.; vie o povijesnom razvoju upe vidi: J. BRKAN, upa u zakonodavstvu katolike Crkve, Split, 2004. 37 S. BAI, u: Visovaki zbornik, str. 236.
412
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI Da se podsjetimo, Turci su provaljivali na podruje Drnike krajine i ue na podruje miljevakog platoa od 1415. godine. Fra Karlo Kosor pie da su prvi put, kako se ini provalili Turci 1415. godine i zauzeli kraljevski grad Zvoniac (danas Zvonik na Mirloviu).38 Nakon toga su Turci uestalo pljakali narod, odvodili su im i krali stoku i sve to je bilo potrebno za ivot te su vrili pokolj stanovnitva. Ve su 1469. godine Turci unitili franjevaki samostan u Kninu. Venecija i kninski biskup, kome je vjerojatno do tada pripadala upa Miljevci, vapili su pomo iz Rima, ali kako nam svjedoi povijest, Turci su nastavili jo veom silinom vriti zlodjela u narodu i osvajati to podruje pustoei i ruei gradove koji su se nalazili na miljevakom podruju: Kamiak i Klju; podruje na kojemu ive vjernici upe Miljevci, ostalo je nenaseljeno, ali su, istini za volju, Turci pozivali one koji su prisiljeni bili pobjei, te su na opljakana podruja dovodili i novo stanovnitvo, i to dobrim dijelom iz Hercegovine. Teko je odrediti kada su se novi doseljenici nastanili u pojedinim selima.39 Gledajui pravno, jedan dio podruja pod Turcima nazivao se vilajet Hrvati. upa Miljevci je bila dio Klikog sandakata. Npr. Fra Mijo Bogati iz upe Miljevci bio je iz vilajeta Hrvata. Skradinskom kadiluku pripadao je otoi Visovac iji su fratri pastorizirali upu Miljevci. Iako jo nismo uspjeli pronai pravni dokument osnivanja upe Miljevci niti prvo imenovanje fratra za upnog vikara, ipak je injenica da su fratri s Visovca pastorizirali miljevaki kraj, a Mletaka Republika je potvrivala dotadanju praksu da osloboeni kraj pastoriziraju. Jo nemamo sigurni dokument iz kojega bi mogli tono zakljuiti od kada su Miljevci razgranieni od Drnike krajine i poeli ivjeti kao samostalna upa s posebnim upnikom koji je morao pod autoritetom ibenskog biskupa voditi pastoralnu brigu dio ibenske biskupije, Miljevce. Istini za volju, moemo rei da je ibenski biskup Callegari, porijeklom iz Venecije, pohodio fra Juru Bogia na Miljevcima i izvrio prvu kanonsku vizitaciju nakon osloboenja onoga kraja od Turaka 1692. godine. Zakljuujemo: ibenski biskup je kanonski posjetio upu Miljevci i njezina upnika. Na temelju te injenice moemo rei da je upa Miljevci bila legalno osnovana ili obnovljena i da su njezini upnici franjevci, legalno djelovali najkasnije od 1692. godine poevi od fra Jure Bogia iz sela Divojevii, upa vrljevo, do dananjega upnika fra Nediljka Jukia, Braevi, upa Zlopolje.
2) Pastoralna briga upnika za povjerenu zajednicu

Nismo posebno prouavali djelovanje miljevakih upnika kao liturga, propovjednika, djelitelja sakramenata i blagoslova, te onih koji su narodu davali
38 FRA KARLO KOSOR, Drnika krajina za Turskoga vladanja, u: Povijest Drnike krajine. Zbornik povijesnih studija 1494.-1940. (ured. Ante avka), Split, 1995, str. 104. 39 Usp. Ondje, str.104 105.
413
Miljevci 2008. vjersku pouku.40 Zato emo u ovom radu, radi onih koji e ovo itati, upozoriti, barem na neke obveze katolikih upnika. upnik je u prvom redu slubenik Katolike crkve i njegovo je djelovanje prije svega na vjerskom, moralnom i socijalnom planu. On je morao voditi pastoralnu brigu za njemu povjerenu upu Miljevci. U tom djelovanju je trebao postupati prema propisima opeg prava Katolike crkve latinskog obreda,41 krajevnog prava koje je donosio ibenski biskup. Kao franjevac bio je pod vlau visovakog gvardijana i svoga provincijalnog ministra. On je bio podlonik dvaju ordinarija i svoga gvardijana. Kao vlastiti pastir upe Miljevci, upnik je najprije morao osigurati da se Boja rije cjelovito navjeta toj upnoj zajednici. U tom smislu je trebao pouavati upljane u vjerskim istinama, preko homilija od nedjelje i zapovjednih blagdana; bio je obvezan drati katehetsku pouku, brigati se za drutvenu pravednost, promicati evaneoski duh, posebno poticati vjernike da se mole u obiteljima, da se u upi ne uvuku zloupotrebe (gatanja, pogrena vjerovanja), trebao je promicati katoliku vjeru i katoliki moral, brigati se za katoliki odgoj svih vjernika, posebno djece i mladei,42 spremajui ih na dostojno primanje sakramenata priesti i krizme; trebao je raditi na tome da evaneoska poruka spasenja doe do njegovih vjernika, a i do onih koji nisu ispovijedali katoliku vjeru. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti istraivanje nekoga crkvenog povjesniara ili povjesnika pastoralne teologije. Jedna od tekih dunosti upnika uredno voenje crkvene administracije, upnoga ureda: posebno voenje Matica (knjige krtenih, vjenanih i umrlih); stare su se Matice sauvale (od 1692. do 1884.) i uvaju u samostanu Visovac, knj. 116-118). upnik je slavio sv. misu, sakramente i sakramentale, a morao je voditi brigu oko toga da se vjernici ee prieuju i ispovijedaju. Na poetku slube, upnik je trebao upoznati svoje vjernike, posjeivati obitelji,43 posebno enidbene drugove. upnikova je obveza i upozoravati vjernike da vre katolike dunosti, posebno zatita - ivot od zaea do pri40 Ako itatelji uzmu u ruke list upe Miljevci od god. 1977. pa do danas vidjet e koliko se upnici brinu, posebno oko vjerske pouke, dijeljenja sakramenata, blagoslova kua, voenja sprovoda, popravka objekata, itd. usp. npr. Rubriku Rad danas u Miljevci, 1(1977), br. 1, str. 5-8. 41 O pastoralnom djelovanju upnika vie u: CIC iz 1917, kan. 467, 1, 468, 469, 462, 446, 1, 938, 2. s izvorima, ZKP iz 1983, kan. 528, 1-2, 529, 1-2 530. s izvorima. 42 Na upit fra Ante Vukuia, miljevakog upnika 2003. godine fra Vinku Prliu koji je bio miljevaki upnik od 1977. - 1982. emu si se odmah posvetio? fra Vinko je odgovorio:Moj predasnik je dobro organizirao vjeronauk u upi. Stvorio je lijepu skupinu osnovaca i srednjokolaca. Posebno mi je bilo drago da je fra Leo uveo vjeronauk za srednjokolce u crkvi sv. Ante u Drniu. Lijepo je bilo vidjeti kako jedna skupina dolazi u crkvu, a druga se vraa iz crkve. Tako sam i ja drao vjeronauk u koru crkve sv. Ante u Drniu. Stvorilo se lijepo ozraje na vjeronauku. Naveer bi ti isti srednjokolci imali u upi pjevanje, koje je vodila . s. Petronila ugura. asne su dolazile iz Drnia za nedjeljne mise i preko tjedna kad je trebalo. Hvala im! Vjeronauk za osnovnu kolu imao sam na Miljevcima u crkvi Imena Isusova. Stariji razredi osnovne kole imali su po dva odjeljenja. kola je radila u tri smjene (od I. do VIII. razreda), jer nije bilo dovoljno uionica u staroj koli na kojoj je tada stajala razbijena ploa, koja je prije postavljena na spomen dolaska Stjepana Radia na Miljevce. Djeca su rado dolazila na vjeronauk poslije nastave i znali rei: Oe, hoe li biti lijepa misa?. Naime, kada nije bilo odreene mise, slavio bih misu s djecom poslije nastave. Okupljeni oko oltara, zajedno smo molili, pjevali, itali, priestili se. To su djeca rado prihvatila i to su zvali lipa misa.(Razgovor s prvim urednikom lista Miljevci, u: Miljevci, 28(Uskrs 2003), br. 1 (27), str. 20-21). 43 Usp. u: Miljevci 28(2003), br. 1, str. 20.
414
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI rodne smrti. upnik ne bi bio katoliki vjernik, a kamoli upnik, ako se ne bi brigao za siromahe, ucviljene, osamljene, prognane iz domovine, itd. 44 Posebno nakon II. vatikanskog sabora miljevaki su upnici poticali vjernike laike da se i oni ukljue, na svoj svjetovni nain, u radu za boljitak upe Miljevci i ire. Zahvaljujui svojim upnicima, miljevaki laici, prije kao bratimi, crkovinari, a danas kao lanovi upnoga pastoralnog i upnoga ekonomskog vijea, pomau upniku svojim savjetima i radovima oko boljitka duhovnoga i materijalnoga svoje upe. upnici su na Miljevcima nastojali voditi Franjevaki svjetovni red (FSR) i Franjevaku mlade (FRAMA).45 Smatramo vrijednim spomenuti kako je fra Vinko Prli, miljevaki upnik, zapoeo Susret Miljevana u Zagrebu u crkvi Majke Boje Lurdske 15. listopada 1978. godine46. Od te godine, fra Vinkovi nasljednici organiziraju susret Miljevana u Zagrebu, to je pohvalno!
3) Briga upnika za crkvene objekte

Na podruju upe Miljevci nalazi se vie crkvenih objekata koji slue samo za sakralne svrhe: dvije crkve, vie kapelica i kamenih podloga za kri koji se koristi u procesijama i sprovodima (poivalita). Nad tim objektima miljevaki upnici su vodili brigu, uz pomo upljana i dobroinitelja. a) upa kao takva, prema crkvenim propisima treba imati, upnu crkvu, a to je crkva Presv. Imena Isusova u Drinovcima. Prema ematizmu,47 str. 90. upna crkva Imena Isusova sagraena je u XVIII. stoljeu. Doznajemo da je dana 11. VIII. 1698. za upnikovanja fra Josipa Ruia, vizitator pohodio i drugu crkvu (uz sv. Pavla m. op.) crkvu Presv. Imena Isusova, koja je bila pokrivena slamom. Uz doputenje ordinarija u toj su se crkvi od svetkovina drale mise. Vizitator je upniku naredio da se crkva pokrije i zakljua.48 Zanimljiva je 1712. godina kada biskup pie da je crkva sv. Pavla obnovljena, a Imena Isusova nanovo sagraena.49 Na sporednim vratima crkve upisana je 1759. godina s inicijalima upnika fra Petra Perkovia (FR PP). Ovaj vrijedni upnik bio je upnik upe Miljevci u tri navrata: od 25. 1. 1752. 1754.; od 8. 2. 1757. 1759.; od 8. 12. 1768. 1770.). upnik fra Petar Perkovi bio je rodom iz Vrlike.
44 Ovdje nam nije namjera iscrpno pisati o upnicima koji su se isticali u svome pastoralnom radu u Miljevcima ili o upniku koji je za vrijeme Domovinskog rata odveden iz Miljevaca u Kninski etniki zatvor te iza sebe ostavio zapaljenu kuu koja se opet za njegova upnikovanja obnovila. Istina, ima i upnik koji je na Miljevcima ostavio lou sliku, a taj je fra Ivan Tomasovi (1940. 1948.); prema sudu onih koji su ga dobro poznavali, on se nije rtvovao kao fratar-upnik za svoje upljane kao ni za svoje kolege fratre koje su komunisti progonili i ubijali na najneovjenije naine. 45 Usp. Informacije upljanima: Franjevaki svjetovni red (FSR) i Franjevaka mlade (FRAMA), u Miljevci 30(2005), br. 1, str. 6-8. 46 Usp. V(inko). P(rli) , Miljevaki dan u Zagrebu, u: Miljevci 2(1978., br. 2, str.26-29. 47 Franjevaka provincija Presvetog Otkupitelja (ematizam), Split, 1979; usp. Rui se Ime Isusovo, u Miljevci 1(1977.), br. 1, str. 7. 48 Usp. Arhiv ibenske biskupije (=AB), sv. 89/II, fol. 40. 49 Usporedi, AB, sv. 131, fol. 209-210.
415
Miljevci 2008. Godine 1850. upnu crkvu i upnu kuu otetio je grom.50 Crkva Imena Isusova je postala upna crkva od 1798. godine. Za upnikovanja fra Ante Paia iz Ljubostinja, upa Unei (upnik od 28. 1. 1849. 1854.), crkvu Imena Isusova upnik je s vjernim pukom sagradio iz temelja novu crkvu Imena Isusova, ali je, nakon udara groma, nova crkva proirena i poviena. Crkva Presv. Srca Isusova je popravljana god. 1854. za upnikovanja fra Ante Mazalina (od 2.2. 1854. 1864.), rodom u Bogatiima, upa Miljevci. Ovdje treba spomenuti i zauzetost upnika fra Stanislava Gjirlia koji je na Miljevcima bio upnik 13 godina (1908. 1921.). On je 1912. godine nabavio Isusov kip (IHS) na velikom oltaru u upnoj crkvi. Svojom upornou isposlovao je od centralne vlade da je za njegovo vrijeme sagraen veliki bunar za pitku vodu za potrebe upe i upne crkve u Drinovcima. Nakon II. svjetskog rata, opet je upna crkva popravljana 1963. za vrijeme upnika fra Stanka Mandaca (1957. 1967.). Za vrijeme upnikovanja fra Vinka Prlia, 1978. godine upna crkva potpuno je obnovljena i preureena prema novim liturgijskim propisima. U najnovije vrijeme, nakon Domovinskog rata, crkva je bila iznutra devastirana pa su je ureivali upnici fra Bernardin Vui i fra arko Mareti. Opis upne crkve: ematizam, str. 90: Na proelju uz vrata su dva prozoria, a iznad je kamena nadstrenica. Po sredini proelja je 7-latina rua. Na vrhu je kameni kri. Veliki mramorni oltar je podignut za vrijeme upnikovanja fra Andrije Vukievia (upnik 1880. -1881.; 1903. 1906.). Za vrijeme upnikovanja fra Andrije Maria (1871. 1880.), sagraen je posebni oltar Imenu Marijinu; za vrijeme upnikovanja fra Kaimira Tomasovia (1906. 1908.) nabavljen je kip Gospe od Rozarija i u tom razdoblju popravila se crkva i postavljen strop (plafon), lijepo izraen od drveta. Za vrijeme upnikovanja fra Andrije Maria (to svjedoi natpis na zvoniku god. 1873. -1874. iz Vrpolja-Knin (upnik od 25. 5. 1871. 1880.), 1878. godine uz crkvu je sagraen lijepi zvonik s tri zvona. Nakon to su oduzeta za vrijeme II. svjetskog rata, za vrijeme gore spomenutoga upnika fra Ivana Bronia, 1924. godine nabavljena su nova (J. Cukrov). Oko crkve Pres. Imena Isusova nalazi se ograeno groblje koje je ureivano u suradnji upnika i vjernika. b) Uz upnu crkvu, na podruju upe Miljevci imamo tzv. podrunu crkvu posveenu sv. Petru i Pavlu, a ona se nalazi u iritovcima; ona je bila prva upna crkva i takva je ostala sve do 1798. godine. Ona je ujedno i najstarija sauvana crkva na podruju upe Miljevci. Za posjeta ibenskog biskupa upi Miljevci 29. IV. 1693. (prvi poznati posjet biskupov) crkva je imala, zaslugom Visovakoga
50 Fra Petar Bai, upe, srtr. 52. pie:Jedne veeri sjedei on za velikih grmljevina u svojoj sobi iza pisaeg stola digne se po njekom nutrenom nagnuu; im se je digao, grom udari u kuu, obori i izbije veliki kamen, koji silnom snagom razmrska onu sjedalicu, s koje se je onog asa bio digao. Po udu, umae smrti; grom- strijelimice udari u prase, ubije ga.Usp. F(ra) (arko) M (areti), Obnovljen zvonik crkve Imena Isusova, u: Miljevci 28(2003.), br. 2, str. 17.
416
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI samostana, sve potrebno da biskup moe u njoj odrati pontikal (imala je oltar) te priestiti vjernike. Dakle, bila je ureena za slubu Boju ve za prvoga posjeta ibenskog biskupa upi.51 Vizitatora je 11. VIII. 1698. doekao fra Josip Rui, upnik ispred crkve sv. Pavla. Vizitator je pregledao oltar u crkvi u kojoj su nedostajale neke potrebite stvari. Zato je naredio da se zatvori prozor povrh oltara, da se nabave konvivia, jastuci, luster ! (svijenjak m. op. ), koji mora gorjeti blagdanima, a klju crkve da uva upnik, da providi jednu albu sa tolom i manipulom ljubiaste boje to moe sluiti i za mrtve.52 God. 1725., za vrijeme pohoda, ibenski biskup nalazi crkvu sv. Pavla ureenu.53 Godine 1761. crkva sv. Pavla je bila proirena i obnovljena - povrh vrata je bio zvonik s jednim zvonom.54 Za vrijeme upnikovanja gore spomenutoga fra Stanislava Gjirlia, stara je crkva sv. Petra i Pavla bila sasvim sruena i sagraena nova od 1911. do 1914.55 Fra Stanislav Gjirli crkvu sv. Petra i Pavla je dao lijepo sagraditi: od pravilno isklesanog kamena, ali je zvonik bio podignut samo do prvog kata. Zbog gladi i I. svjetskog rata, unutranjost crkve i zvonik se nije uspio zavriti sve do 1919. godine. Unutranjost crkve i zvonik je dovrio njegov nasljednik, gore ve spomenuti upnik fra Ivan Broni 1922. godine. Crkva je vie puta popravljana: 1958. godine za vrijeme upnikovanja fra Stanka Mandaca; 1970. za vrijeme upnikovanja fra Milana Lapia (1970. 1974.); Veoma je vrijedno zapaziti kako je za vrijeme upnikovanja fra Vinka Prlia (1977. 1982.) iz Sovia, opina Grude u Hercegovini, u crkvu sv. Petra i Pavla prvi put uvedena struja te se prvi put bila rasvijetlila elektrinom rasvjetom za Boi 1977. godine.56 Crkva je obnavljana, takoer poslije Domovinskoga rata, za vrijeme upnikovanja fra Bernardina Vuia, fra Ante Vukuia i fra arka Maretia. Kakva je to crkva citiramo opis iz ematizma, str. 90: Na proelju je zvonik na dva kata. Crkva ima etvrtastu apsidu. U njoj su uz kri i kipovi sv. Petra i Pavla (Tirol), a u lai su kipovi Srca Isusova i Bezgrene nabavljeni 1966. za vrijeme upnikovanja fra Stanka Mandaca (1957. 1967.). Novi oltar prema puku isklesao je Ante Uljebrka 1970. god. (za vrijeme upnikovanja fra Stanka Baia (1970. 1974.).
51 Usp. AB, sv. 89/II, fol. 20-21. 52 Usp. S. BAI, Cit. l., str. 261. 53 Usp. AB, sv. 131, fol. 209-210. 54 AB, sv. , 151; S. BAI, Cit. l., str. 261. 55 U pisanju ondanjeg upnika Propada sveti Pavao stoji: Crkva sv. Pavla je sagraena 1912. za upnika fra Stanka irlia, u: Miljevci 1(1977), br. 1, str. 8. 56 Fra Vinko Prli u razgovoru 2003. s fra Antom Vukuiem, na upit U kakvom su stanju bile crkve i upska kua? Odgovorio je i zapisano je u upnom listu Miljevci, god. 28(Uskrs 2003.), br. 1(27), str. 21. sljedee: Crkve su (1977. god. m. op.) bile u loem stanju, a tu se slavila polnoka. Dobrotom pok. ime Puljia i Ive Lovriia, koji su darovali materijal, struju su uveli Milan Lovri Vukai i sada pok. Ante Sulje. Sve je to vodio sakristan Ive Grabi skupa s Nikolom Sunkom, koji su kopali rupe za stupove. Tako je na Boi 1977. g. crkva bila prepuna svijeta, a poslije mise igralo se kolo, pjevalo i veselilo. Obje su se crkve u isto vrijeme obnavljale. Lijepo je bilo vidjeti stotine vjernika kako dolaze i rade na svojim crkvama. Kod Imena Isusova radove je vodio sakristan Ante Malenica. U najveem poslu dola je grupa njemakih vjernika s fra Nediljkom abiem. Kada su to vidjeli, obeali su pomo, to su kasnije poslali. Hvala im! U kui nije bila uvedena voda, sluio sam se atrnjom i kantom za vodu. Na Miljevcima nije bilo ni telefona ni pote, najblii telefon bio je u Drniu. Asfalt je bio samo od Drnia prema Rokom slapu.
417
Miljevci 2008. Ovdje mogu rei da su nakon Domovinskog rata marnim zalaganjem upnika i upljana te uz pomo donatora, na upnoj crkvi Imena Isusova u Drinovcima i sv. Petra i Pavla u iritovcima obnovljeni krovovi i stropovi.57 c) Uz upnu i podrunu crkvu, upnici su se morali brinuti i za kapelice izgraene na miljevakom prostoru. Na podruju upe Miljevci ima vie kapelica: ostaci kapelice sv. Nikole u Kljuu, kapelica na Stinicama uz Krku okrenuta prema Visovcu. Tu je biskup odrao misu i podijelio priest i krizmu upljanima 11. XI. 1712. godine.58 Ova je kapela popravljena, ali bez kipa; kapela na Rokom slapu, koja je zaputena, kapela meu gredama na Krki posveena Sv. Josipu; kapela sv. Ante na predjelu Kolarita. Od nje se samo mogu jo vidjeti ostaci. Jo ovdje moemo spomenuti neke vjerske graevine kao to su to na iritovcima, Drinovcima i Britanima, kamene postave za kri, te Jubilarni kri koji je podignut za Jubilej ljeta Gospodnjega 2000. Kri je visok 3,89 m, popreni krak visok je 1,70 m. Na kriu se vidi crte Kristove glave, ruke, prsiju i stopala - to je odraz Krista u naem kamenu ().59 Za zavjetni kri Miljevani su davali doprinose kako se moe vidjeti u upnom listu Miljevci 25 (2000.), br. 1, str. 27.
d) upnici su stanovali u upnoj kui na Miljevcima ili na Visovcu

Iz povijesti crkvenih ustanova to nalazimo zapisano: u Gracijanovu Dekretu, Dekretalima, Papinim konstitucijama, te prema odredbi Tridentskog sabora, upnik je morao boraviti u upnoj kui blizu upne crkve i samo radi opravdanog razloga biskup mu je mogao dati doputenje da boravi na drugom mjestu (CIC 1917, kan. 465, 1; ZKP 1983, kasn. 533, ). Ovo boravljenje na drugom mjestu u prvom redu se odnosilo na redovnike za koje je poeljno da ive u samostanu s tim da ne trpi upna pastva. Na jednom lokalitetu upe Miljevci nalaze se zidine za koje narod jo govori da je to bila upna kua. Ova dananja je sagraena 1844. godine za upnikovanja fra fra Mate Labora, iz Golia (od 11. 2. 1844. 1849.). Fra Petar Bai pie u: upe, na str. 51: Godine 1846. grom je otetio upnikovu kuu. O. Labor kuu je popravio i neto rairio prije. Za vrijeme upnikovanja fra Danijela Marina, iz Knina, starinom iz Trbounja (upnik 1.1. 1884. 1890.) upna je kua popravljena tako da je ureena na dvije lastavice, jer je prije krov bio etverostrano pokriven. upnici su upnu kuu vie puta popravljali, ali smatramo da je najvee oteenje upna kua doivjela za vrijeme Domovinskoga rata (1990. 1995.).
57 Usp. A. VUKUI, Novi krovovi na naim crkvama, u: Miljevci 23(1998.), br. 1, str. 16-17. o prilozima za obnovu crkava na Miljevcima vidi str. 18-19. 58 Usp. AB, sv. 131, fol. 209-210. 59 J. SOLDO, Jubilarni kri, u: Miljevci 25(200), br. 2, str. 14.
418
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI Srboetnici su zapalili upnu kuu 5. 10. 1991.,60 ali su je fratri temeljito popravili za vrijeme upnikovanja fra Bernardina Vuia, uz pomo donatora i Franjevake Provincije Presvetog Otkupitelja iji su provincijali: fra Pavao mire i fra Jure Brkan imali razumijevanje i katoliki i fratarski osjeaj prema vjernicima i svojem fratru-upniku. Ovdje treba rei da su Miljevci bili osloboeni od etnika 21. 06. 1992. godine. Nakon toga se zatoeni upnik fra Bernardin Vui povratio u upu. Dok se upna kua nije popravila, upnik je boravio na Visovcu, ali je svakodnevno dolazio u upu - obilazio, bodrio, hrabrio i pomagao narod. Na iritovcima je uao u obnovu crkve isto kao na Drinovcima. Crkve su dovedene u funkciju relativno brzo. Nakon fra Bernardina Vuia, portvovni upnici fra Ante Vukui i fra arko Mareti, uz pomo dobroinitelja skladno su obnovili poruene crkvene objekte. Za vrijeme upnikovanja spomenutog, fra Andrije Vukievia, iskopan je bunar u dvoritu upne kue. Kao posebno sredstvo pastorizacije, vrijedni upnici izdaju upni list Miljevci to ga je pokrenuo vrlo radini i okretni upnik fra Vinko Prli na jesen 1977. godine. Prvi broj je iziao u 1500 primjeraka. Miljevani su pokrivali trokove lista. upni list Miljevci veoma se lijepo ureuje i dobro je primljen od naroda sve do danas ga ureuju miljevaki upnici.61 U pastorizaciji, posebno u liturgiji, bile su kao pomo upnicima i asne sestre koje su na poziv pojedinih upnika vodile liturgijsko pjevanje. U upnoj kui bio je smjeten upni ured. Vjerujemo da su upnici marljivo vodili upne knjige, prema kanonskim propisima i naredbama dijecezanskih biskupa; rijetko koja upa se moe ponositi svojim upnim maticama koje su sauvane u arhivu Franjevakog samostana na Visovcu. upne knjige su se vjerojatno zapoele pisati 1692. 1884. to potvruju sauvane matice na Visovcu: knj. br. 116-118. Vjerojatno je i upa Miljevci osnovana 1692. jer naime, Venecija je imala patronatsko pravo nad novom steevinom (Aquisto nuovo), a poznato nam je da je fra Andrija Resica zamoljen 1691. godine sa strane Mletake Republike, da radi njegovih zasluga on ili drugi fratri s Visovca pastoriziraju osloboene upe62, meu kojima je i, dakako, bila upa Miljevci. Zato se moe smatrati da je Venecija zamolila fratre da vode upnu pastvu na upi dok ga je ibenski biskup, Calegari imenovao godine 1692. za upnika Miljevaca; to je ujedno godina poetka pisanja matica. Miljevake matice zapoeo je voditi, kako je bio crkveni propis, fra Jure Bogi, prvi miljevaki upnik.
60 Usp. Svjedoanstva, II. Ko koga!, u: Miljevci, 28(Uskrs 2003), br. 1(27), str. 25:Dana 5. 10. (1991. m. op.) nakon pada Drnia dooe i u Miljevce srboetnici, zapalie najprije nekoliko kua u Ivia, pa Jose okova, pa fratarsku kuu nadoda Manda. 61 Usp. Razgovor s prvim urednikom lista Miljevci, u: Miljevci, god. 28(2003), br.- 1(27), str. 20-24. Razgovor vodio ondanji upnik fra Ante Vukui. 62 Usp. APSD, S/1, fol. 105.
419
Miljevci 2008.
e) upni karitas
Na Miljevcima su upnici takoer karitativno djelovali, ali je tek 24. travnja 2003. godine upnik fra Ante Vukui osnovao upni karitas.63 Na poetku je karitas imao desetak lanova. Prva voditeljica miljevakoga upnog karitasa bila je zauzeta laikinja Snjeana Lovri iz iritovaca. Karitas je u poetku sakupljao hranu, odjeu i obuu koju bi uputio u Knin. Skupljala se materijalna pomo za najsiromanije upljane; karitasovi djelatnici su posjeivali ljude na Miljevcima, dijelili s njima lijepu rije, osmijeh, druenje ili su im pripomagali u kunim poslovima. Aktivisti karitasa okupljaju se u upnoj kui u Drinovcima. Nakon upnika fra Ante Vukuia u rad karitasa zduno su se ukljuili i upnici fra arko Mareti i dananji upnik fra Nediljko Juki.
f) upnici su takoer na Miljevcima i prosvjetno djelovali

Franjevci su kao prije njih benediktinci irili prosvjetu, posebno kao pisci, pjesnici i uitelji. U prvim stoljeima djelovanja franjevaca na upi Miljevaca, kao uope u Dalmaciji, dravne vlasti nisu ba imale sluha za pouavnje naroda, a i roditelji su radije imali djecu kao obane i za sitnije radove, nego kao ake koji prema ondanjem shvaanju ljenare. Suprotno dravnim vlastima, upnici su mali razvijenu svijest o potrebi pismenosti koja je pridonosila vjerskoj pouci i posebnim zanimanjima. Zato se upnici nisu posveivali samo vjerskoj pouci nego i profanoj. Takav stav prema pismenosti i kulturi uope, uinio je to da su dosta puta, svoje upne kue pretvarali u kolske dvorane. upnici su uili djecu, a i starije osnovama pismenosti - moe se s pravom rei sve do Drugoga svjetskog rata dok Drava nije uvela obvezno kolovanje, najprije etverogodinje, zatim osmogodinje, nekada uz protivljenje nekih roditelja. Fra Petar Bezina pie da su franjevci, takoer sudjelovali u otvaranju kole u Miljevcima. Tu tvrdnju Bezina potkrjepljuje iz HAZ, Miscelanea, sv. II, Pozicija D.64 ibenski biskup Ivan V. Beri (15. X. 1853. traio je od Namjesnitva u Zadru da se otvore puke kole u nekim selima meu kojima se nalaze i Miljevci, gdje su vjerojatno franjevci bili uitelji.65 Fra Karlo Kosor pie: Drnika je opina 1873. zamolila kotarsko kolsko vijee u Kninu da otvori puku kolu u Siveriu, Miljevcima i Krikama. U Drinovcima (Miljevci) kola je otvorena god. 1873./84. () Na poetku 1880. miljevaki upnik (FJ.B) apelira na kotarsko opinsko kolsko vijee da se pobrine za uitelja u Drinovcima, jer j kolska godina poela prije etiri mjeseca, a u Drinovcima zbog pomanjkanja uitelja kola jo nije otvorena (). 66
63 Usp. S. I D. LOVRI, upni karitas-Miljevci, u: Miljevci 28(2993), br. 2, str. 21. 64 Usp. P. BEZINA, Puko kolstvo i franjevci Provincije Presv. Otkupitelja. Doprinos poznavanju pukog kolstva u Junoj Hrvatskoj od 1735. do 1941. godine, Split, 1987., str. 51; usp. M. PETROVI, Osnovno kolstvo na Miljevcima, u. Miljevci 29(2004.), br. 1, str. 11-12. 65 Usp. BEZINA, Cit. dj., str. 55. 66 KOSOR, Cit. l., str. 390; usp. Narodni list, 19(4. 1. 1980.), str. 4.
420
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI Fra Ivan Broni, upnik Miljevaca (1921. 1926.), u upnoj kui je pouavao djecu u itanju, pisanju i raunanju bez nancijske pomoi sa strane drave, jer 1930. godine u Miljevcima nije radila dravna kola. Drava je 1938. godine namjeravala otvoriti kolu i u tom smislu je od upnika traila popis djece koji su roeni u Drinovcima, Kljuu i Donjim Britanima. No, fra Luii Jurenovi (1926. 1940.) za svoga upnikovanja, drao je kolu najprije u Drinovcima u Mazalinovoj kui, da bi nakon to je ta javna kola prestala s radom, pouavao djecu privatno u upnoj kui. Budui da je upna kua premalena, on je hodnik upne kue pretvorio u kolske dvorane gdje su djeca sjedila na klupicama za hladnijih dana, a ljeti i kada je bilo toplije fra Luii Jurenovi je drao kolu u dvoritu ispod kostele koja se jo nije osuila. To je bilo vrlo skromno - kolski pribor je bio: kreda, tabla i spuva. Fra Petar Bezina kae da je stotinu djece prolo kroz tu fratrovu kolu na Miljevcima i da su ta djeca polagala ispite na dravnoj koli na upi Rupama.67 Nakon II. svjetskog rata upnici nisu drali javne kole jer je tu ulogu preuzela Drava.
DODATAK POPIS MILJEVAKIH UPNIH VIKARA I UPNIKA68

1692. 1697. 1698. 1707. 1707. 1707. 1709. 1709. 1711. 1712. 1713.
67 68 5(1981), str. 25-26. Kao osnovicu za ovaj popis upnika uzeli smo tekst fra Ante avke, a na mjestima gdje su u njega ostale praznine pokuali smo nadodali samo, koliko je bilo mogue u fussnotama, iz P. Baia: usp. A. AVKA, Drniki upnici kroz povijest i danas, u: Povijest Drnike krajine. Zbornik povijesnih studija 1494. 1940. (uredio Ante avka), Split,595-596. i P. BAI, upe, str. 50-53. itatelje upozoravamo da imaju najmanje tri popisa miljevakih upnika: AVKA I BAI na to smo ve ukazali i onaj iz upnog lista Miljevci 1(1977.), br. 1, str. 11-12. Nijedan se od njih u potpunosti ne slae. Popis miljevakih upnika zahtijeva jo ispitivanja po arhivima u Splitu, ibeniku i Zadru. Ne treba se uditi to je na upi Miljevci bilo toliko upnika. Treba imati u vidu da je od XVIII. stoljea u Franjevakoj provinciji Presv. Otkupitelja vaila kapitularna odredba da upnik redovito moe biti na upi tri godine, nakon toga je trebao doi ivjeti barem jednu godinu u samostanu ili u najgorem sluaju je mogao biti est godina zaredom upnik i onda barem godinu dana trebao je ivjeti u odreenom samostanu. 69 U Popis upnika u: Miljevci 1(1977), br. 1, str. 11. zapisano je da je fra Jure Bogi bio upnik 1692. - 1700. 70 Fra Josipa Ruia ni P. BAI, upe, str. 50 niti u Listu Miljevci 1977. godine: Popis upnika na Miljevcima od osnutka upe, u: Miljevci 1(1977), br. 1, str. 11-12 ne donosi se kao drugog miljevakog upnika, dok ga fra Ante avka, u: Cit. l., str. 595. kao i S. BAI, u Cit. l. str. 261. donose na popisu kao drugoga upnika upe Miljevaca. Ni avka niti Bai nisu popunili prazninu 1698. -1701. te ne donose tko bi tada bio upnik, smatramo da je to vjerojatno bio fra Josip Rui.
fra Jure Bogi69 fra Josip Rui70 fra Stipan Radni fra Filip Trograni fra Mate Vukasovi fra Filip Kmentovi
Usp. BEZINA, Cit. dje. str. 92; usp. KLUKAS (fra Karlo Jurii), Fra Lui Jurenovi, miljevaki duobrinik, uitelj i lijenik, u: Miljevci
421
Miljevci 2008. 1716. 1721. 1722. 1728. 1728. 1731.72 1732. 1743. 1743. 1747. 1748. 1752.74 1755. 1757. 1759. 1759. 1768. 1768. 1769.76 1770. 1774. 1775. 1778. 1778. 1783.77 1785. 1785. 1787. 1787. 1789. 1789. 1790. 1790. - 1795. 1795. 1797. 1798. 1805. 1805. 1810. 1810. 1810. 1813. 1813. 1817. 1817. 1830. --- ?78
72
fra Petar Poli fra Josip Rui71 fra Mijo Mikin fra Jure Laa73 fra Mate Vukasovi (Vuenovi) fra Augustin Marijanovi fra Filip Bilandija75 fra Ante Juri fra Petar Petrovi fra Mijo Validi fra Petar Petrovi fra Vice epina fra Ante Maduni fra fra Vice epina fra Karlo Marojevi fra Andrija Copi fra Mijo Junakovi fra Lovre Lovri fra Luka Rei fra Lovre Lovri fra Pako Pai fra Luka Pulji fra Jakov Parat fra Luka Pulji fra Ante epina fra Mate Junakovi
71 U Popisu miljevakim upnika u: Miljevci 1(1977), br.1, str. 11, ne donosi se fra Josip Rui. U Miljevci za 1733 zapisan je upnik fra Jure iakovi iz Dubravica. 73 Fra Jure Laa Popisu u: Miljevci nema ga na popisu. 74 U Miljevci za 1752. - 1754. zapisan je upnik fra Petar Perkovi, 1754. - 1757. u Miljevci zapisan je upnik fra Ante Juri (st.) iz Rupa 75 U Miljevci 1(1977.), br. 1, str. 11. 1752. -1754., za upnika je zapisan fra Petar Petrovi iz Vrlike 76 Od 1768. do 1770. u: Miljevci zapisan je kao upnik fra Petar Petrovi 77 U: Miljevci za god. 1784. -1787. zapisan je fra Andrija Copi 78 avka je stavio upitnik izmeu god. 1830. i 1871. Prema Baiu to su bili upnici: 1817. 1832. fra Mate Junakovi 1832. 1844. fra Frano Mati-upi, 1844. 1849. fra Mate Labor, 1849. 1854. fra Ante Pai, 1854. 1864. fra Ante Mazalin, 1864. 1865. fra Ivan Gveri, 1865. 1866. fra Mate Mlinar, 1866. 1868. fra fra Ante Jelavi, 1868. 1871. fra Mate Kului, 1871. 1880. fra Andrija Mari.
422
Fra Jure Brkan: UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI 1879. 1879. 1902. 1902. 1903. 1905. 1907. 1907. 1918. 1918. 1926. 1926. 1940. 1940. 1948. 1948. 1957. 1957. 1967. 1967. 1967. 1967. 1968. 1970. 1970. 1974. 1974. 1977. 1977. 1982. 1982. 1988. 1988. 1997. 1997. 1997. 2003. 2006. 2006. 2006. fra Andrija Mari fra Stjepan Bosani fra Andrija Vukievi fra Kaimir Tomasovi fra Stanko irli79 fra Ivan Broni80 fra Luii Jurenovi fra Ivan Tomasovi fra Ivan Markovi fra Stanko Mandac81 fra Ljubo Ivanevi fra Branimir Vrdoljak fra Stanko Bai fra Milan Lapi fra Leon Dela fra Vinko Prli82 fra Branko Miji fra Frano Mirkovi fra Bernardin Vui83 fra Ante Vukui fra arko Mareti fra Nediljko Juki84
Zakljuak
U ovom pozvanom predavanju za znanstveni skup na Miljevcima obradili smo zadano nam predavanje: upa Miljevci i njezini upnici. Najprije smo se u oduem uvodu osvrnuli openito na upu Miljevci, nakon toga smo pokuali odgovoriti, na temelju izvora i literature, tko je osnovao upu Miljevci i kada te kakav joj je pravi status unutar ibenske biskupije. Dalje smo obradili pastoralnu brigu njezinih upnih vikara odnosno upnika kao i crkvene objekte koje
Fra Ante avka u svom popisu miljevakih upnika ne donosi upnike 1879. 1899., a Bai kae da su to bili: 21. 1. 1880. - 26. 1. 1880. fra Frano Belamari, 26. 10. 1880. 1881. fra Andrija Vukievi, 1881. 1883. fra Atjepan Krei, 1883. 1884. fra Mate Zorica, 1884. 1890. fra Danijel Marin, 1890. 1900. fra Mijo Bosani. 79 Bai kae da je fra Stanislav irli bio upnik upe Miljevci 3. 2. 1908. 1921., isto se tvrdi i u: Miljevci. 80 . Miljevci stoji da je on bio upnik 1921. - 1926. 81 Usp. Usp. Intervju s O. Fra Stankom Mandacem, u: Miljevci 26(2001.), br. 2, str. 13-15. 82 Usp. Razgovor s prvim urednikom lista Miljevci, u: Miljevci 28(2003.), br. 1, str. 20-24. 83 Usp. Intervju s fra Bernardinom Vuiem, u: Miljevci 27(2002.), br. 2, str. 11-13. 84 Usp. U: Miljevci 31(2006), br. 2, str. 3-4.
423
Miljevci 2008. su oni radili i odravali (upna kua, crkve i kapele). Posebno smo naglasili rad upnika na karitativnom polju kao i injenicu da su oni bili, takoer i prosvjetni djelatnici. U radu smo naglasili da je upa Miljevci, posebno poslije 1692. godine bila franjevaka upa ujedinjena sa samostanom na Visovcu odakle su je pastorizirali visovaki fratri prema vaeim crkvenim propisima. U posljednjih tristo godina, fratri su toliko povezani s miljevakim vjernicima da je uope nemogue razumjeti tu upu bez pastoralnog i inog djelovanja njezinih upnih vikara odnosno upnika koji su im bili djelitelji Bojih tajni, voe i organizatori na vjerskom, karitativnom, graevinskom i prosvjetnom planu.
424
FRANJEVCI IZ MILJEVACA
Fra ime Samac
Karizma svetog Franje razvila je duboko korijenje i kroz stoljea donosila obilne evaneoske plodove i u hrvatskom narodu. Tako su i na ovom krevitom tlu podno Promine, a nadomak zelene ljepotice Krke i ne manje lijepe ikole, nadomak visovakog samostana, na miljevakoj goleti stasali i ivjeli brojni redovnici voeni Franjinim naelom: non soli sibi vivere, sed et aliis procere. Kao pravi pastiri svoga naroda i stoljeima jedini pravi intelektualci u siromanom i raznim nedaama ibanom puku, zduno su nosili teret odgovornosti za sudbinu povjerenog im naroda. U samostanima i ostalim sakralnim objektima kao i pod vedrim nebom pouavali su narod ne samo vjerskim i moralnim istinama, nego i osnovama pismenosti, raunanju, povijesti, boljem nainu obraivanja krtoga dalmatinskog kamenjara Budili su duh narodne svijesti, uvali jezik, podizali kulturne ustanove. Bili su, dakle, i ostali iritelji uljudbe, skupljai narodnog blaga, uvari batine i nacionalne svijesti, voe u obrani slobode i samobitnosti svoga naroda. Veliki hrvatski majstor pera A. G. Mato naeg franjevca ovako skicira: Uasne prilike,() harahu kod nas tri vijeka, a u Bosni est stoljea ujak, samo ujak, gvozdenim disciplinama opasan franjevaki fratar, junak i svetac, uitelj i muenik, diplomat i sveenik, vojnik prosjake crkve i zatoenik poprosjaenog naroda, mogae izdrati vjenosti tih paklova.() Narodni ti pastiri ne bijahu mirnjaine i licemjerni bogomoljci, odbijeni od svoga plemena, ve junaci i narodnjaci kakve ih jo danas viamo kroz pripovjetke imunovieve... Uranjajui u povijest prebiranjem arhivskih listina ili pak objavljene grae pred nama deliraju likovi fratara kulturnih i znanstvenih djelatnika, teologa, pisaca, knjievnika, povjesniara, arheologa, kolekcionara, glazbenika, slikara, kipara i graditelja Za ovaj ogled izdvojeni su primjeri trojice Miljevana, koji su
425
Miljevci 2008.
u iroj drutvenoj zajednici svojim djelovanjem ostavili dubok trag. Fra Petar Krstitelj Bai bio je dugogodinji profesor i odgojitelj franjevake mladei. Ostavio nam je brojne kulturno-povijesne priloge, religiozno-poune lanke, crtice, pripovijesti i osvrte, ali i tisue rukopisnih stranica. Svi mu tekstovi odiu ljubavlju i revnou za Crkvu i domovinu. Fra Petar Grabi, profesor lozoje i dogmatike, istakao se kao teolog i vrstan pisac. Prepoznatljiv je nadasve kao upravitelj i graditelj. U upravi Provincije proveo je 36 godina, od toga 16 godina kao provincijal. Toliko je sebe i svojih osobina utkao u ivot i djelovanje zajednice, da se u jednom razdoblju ona zvala Grabieva Provincija. Fra Jure Samac, dugogodinji pastoralni radnik, bio je denitor Provincije i u dva navrata gvardijan na Visovcu. Gorljivi pastoralac i duhovni asket irio je u upama puku prosvjetu, brinui se tako da narod dobije valjano tivo za svoj vjerski, kulturni i gospodarski napredak. Dozvolom starjeina prosio je i priskrbio mnoga novana i materijalna sredstva za gradnju visovakog samostana. Bio je mu vrsta karaktera i jakoga duhovnog prola. U prilogu se, prema dostupnim podacima, donosi i popis svih poznatih te kratki curriculum vitae danas ivuih franjevaca podrijetlom iz Miljevaca.
*** S nadom da bi mogao postati muenik, sveti se Franjo 1212. godine, tj. este godine svog obraenja, iz Ancone zaputio u Kristovu domovinu propovijedati evanelje Saracenima. Meutim, protivnim je vjetrovima bio baen u Sclavoniju, tj. na hrvatsku obalu Jadrana. Prema novijoj franjevakoj historiograji on je triput dolazio u nae krajeve.1 No, neovisno o tome je li, koliko puta i na kojem mjestu sveeva stopa stupila na hrvatsko tlo, u njemu je njegova karizma razvila duboko korijenje i kroz stoljea donosila obilne evaneoske plodove. Prema povijesnim vrelima jo za Franjina ivota (1214.) u Trogiru je postojalo franjevako obitavalite (locus), a 1217. je na Generalnom kapitulu u Asizu osnovana Provincia Hungariae, koja se zapravo prostirala juno od Drave i Dunava ukljuujui, dakle, hrvatske krajeve. Krajem 13. stoljea na istonoj jadranskoj obali ve je bilo dvadesetak samostana Manje brae. Poznato je da na ljudsku duu primjeri snano djeluju. Uostalom i drevna izreka kae verba movent, exempla trahunt - rijei potiu, primjeri privlae. Tako je Franjino kreposno ivljenje protivno kdu ovog svijeta kroz vrijeme i prostor isijavalo veliku privlanu snagu. Mnoge su osobe nasljedovale Franjin stil ivota i na taj se nain htjele suobliiti samome Kristu. Tako su i na ovom krevitom tlu podno Promine, a nadomak zelenih ljepotica Krke i ikole, na ovoj miljevakoj goleti stasali brojni Franjini sinovi (njihov popis donosimo u prilogu), koji ve stoljeima obijaju sivo kamenje, obilaze ubave doline Zagore i suncem okupano Primorje kao duhovni pastiri, ispovjednici i propovjednici.2
1 ... ventis contrariis frantibus in partibus Sclavoniae cum ceteris navigantibus se invenit - Toma Celano, Prvi ivotopis: cit. prema Karlo Jurii, Dolazak sv. Franje Asikoga u Hrvatsku, u Franjo meu Hrvatima, Zagreb, str. 137. 2 J. A. Soldo, Franjevaka provincija Presv. Otkupitelja Split, u Franjo meu Hrvatima, 152.
426
Fra ime Samac: FRANJEVCI IZ MILJEVACA Naelo svetog Franje non soli sibi vivere, sed et aliis procere (ne ivjeti samo za sebe, nego i drugima koristiti) njegovi su duhovni sinovi smatrali glavnom regulom svoga ivota. I franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja u svom poslanju i djelovanju uz duobrinitvo su, kao pravi pastiri svoga naroda i stoljeima jedini pravi intelektualci u siromanom i raznim nedaama ibanom puku, zduno nosili teret odgovornosti za sudbinu povjerenog im naroda. Znaajan su doprinos dali i na drutvenom, prosvjetnom, znanstvenom, kulturnom i politikom podruju. Pronosili su lu prosvjete i pouavali ljude boljem nainu obraivanja krtoga dalmatinskog tla i koritenju plemenitijih ratarskih kultura; u svojim samostanima i po upskim kuama pa ak i pod vedrim nebom pouavali su djecu ne samo vjerskim i moralnim istinama, nego i osnovama pismenosti, raunanju, povijesti, zemljopisu i pjevanju. Budili su duh narodne svijesti, uvali jezik, podizali kulturne ustanove. Bili su dakle i ostali iritelji uljudbe, skupljai narodnog blaga, uvari batine i nacionalne svijesti, voe u obrani slobode i samobitnosti svoga ispaenog i estim nepravdama tuinskih gospodara obespravljenog naroda. Sa svojim su narodom na ovim bespuima zajedno ivjeli povijesnu sudbinu dijelei s njim dobro i zlo, ali ujedno gradili i bolju budunost. Uranjajui u povijest prebiranjem arhivskih listina ili pak objavljene grae pred nama deliraju likovi fratara kulturnih i znanstvenih djelatnika, teologa, pisaca, knjievnika, povjesniara, arheologa, kolekcionara, urednika, glazbenika, slikara, kipara i graditelja. Mnogi od njih su prosvjetni pioniri; mnogi su se istaknuli u unaprjeenju poljodjelstva, drugi pak u ljekarnitvu; jedni su voditelji crkvenih ili graanskih ustanova, drugi pak predvodnici u brojnim migracijama puka, politiki radnici i borci za narodna prava, vojni kapelani i vojskovoe, spremni na posvemanju rtvu za vlastite ideale. Brojne pisane pohvale biskupa i dravnih slubenika koje se uvaju u samostanskim arhivima svjedoe o njihovoj predanosti i zaslugama. Zahvaljujui duhu pobonosti i portvovnosti, sinovi svetog Franje su uspjeli opstati na tekom terenu nae domovine i odigrati povijesnu ulogu u ouvanju naroda i vjere. Skica za portret naeg franjevca iz pera velikoga hrvatskog pjesnika i pozornog istraivaa vremena A. G. Matoa ovako izgleda: Uasne prilike,() harahu kod nas tri vijeka, a u Bosni est stoljea ujak, samo ujak, gvozdenim disciplinama opasan franjevaki fratar, junak i svetac, uitelj i muenik, diplomat i sveenik, vojnik prosjake crkve i zatoenik poprosjaenog naroda, mogae izdrati vjenosti tih paklova.() Narodni ti pastiri ne bijahu mirnjaine i licemjerni bogomoljci, odbijeni od svoga plemena, ve junaci i narodnjaci kakve ih jo danas viamo kroz pripovjeteke imunovieve.3 Petar Bakula, Jure Boitkovi, Pakal Buconji, Didak Bunti, Ivan Despot, Filip Grabovac, Ivan Franjo Juki, Andrija Kai Mioi, Petar Kneevi, Silvestar
3 A. G. Mato, Feljtoni, impresije, lanci (Sabrana djela, XVI), Zagreb, 1973., str. 130-131.
427
Miljevci 2008. Kutlea, Leopold Bogdan Mandi, Grga Marti, Lujo Marun, Ante Konstantin Matas, imun Milinovi, Stanko Petrov, Lujo Plepel, Andrija Resica, Roko Rogoi, Vinko alinovi, Andrija aravanja, Stjepan Zlatovi - imena su samo nekolicine iz te nepregledne vojske zaslunika. Mi smo za ovaj ogled izdvojili primjer trojice franjevaca Miljevana, koji su u iroj drutvenoj i vjernikoj zajednici svojim djelovanjem ostavili dubok trag. Petar Krstitelj Bai povjesniar, odgajatelj, duhovnik Petar Grabi teolog, upravitelj, graditelj Jure Samac pastoralni djelatnik Fra Petar Krstitelj Bai, rodio se u Britanima 1. 10. 1847., a umro na Visovcu, 20. 7. 1931. Vei dio svoga ivota proveo je u Sinju najprije kao gimnazijalac (od 1864.), zatim kapelan (1872.), prefekt pitomaca franjevakog sjemenita (1873.1904.), predava zemljopisa, povijesti i latinskog na gimnaziji (1876.-1904.); direktor gimnazije (1904.-1907.) te sjemenini duhovnik (1909.-1925.). Bio je i uitelj bogoslovlja u Makarskoj, kustos Provincije te upniki pomonik. Fra Petar se osobito zanimao za narodnu prolost, povijest franjevaca i pojedinih krajeva te za puki jezik. Osim nekoliko tiskom objavljenih knjiga i brojnih lanaka, potvruje to golema rukopisna ostavtina koja se uva u arhivima samostana u Sinju, ibeniku i na Visovcu. Ljubav prema vjeri i dragoj domovini (i provinciji) kao Leitmotiv provlai se u svim njegovim tekstovima. Povijesnim je temama pristupao pomalo romantiarski s oitom didaktikom tendencijom. Tako pie i pedesetgodinji ivot sinjskog gimnazija, istiui kako naa provincija ima zlatnu povijest, povijest pisanu ne na pergamenama i papiru, nego u ivoj dui i srcu hrvatskoga naeg naroda.4 On eli zaboravu oteti negdanje franjevce i njihov doprinos opstojnosti narodnog bia, ali isto tako svojim suvremenicima posvijestiti njihovu vlastitu ulogu. Iz ovoga kratkoga pregleda njihova knjievnog rada lasno se je uvjeriti, da su Franovci uviek bili i knjigom, kao i svaim drugim, to je bilo na dobrobit svomu narodu, koristni. Radili i kao sveenici i kao knjievnici i kao uitelji i kao pastiri, kao vodje prosvjetitelji svoga dragog hrvatskog naroda Oni tiskaju nabone knjige za puk u prostom slogu i u pjesmama, da mu uzdre duh u pobonosti, da mu se dua uzdigne na nebeska razmatranja, da nadje utjehe u tugama i nevoljama svagdanjih napora Otci Franovci bili su pravi nai Makabeji, koji su narod hrvatski vodili, uili, branili, tjeili, za nj se izlagali i stradali5 Kao povjesniar on pomno biljei svjedoanstva drugih, posebice o zaslugama fratara za narod i Crkvu. Svaki njegov prikaz djelovanja franjevaca ima istu motivaciju, kao to sam veli:
4 Spomen-knjiga Franjevakoga gimnazija u Sinju: k proslavi 50-godinjega njegova obstanka: (12. prosinca 1854. - 12. prosinca 1905.), Sinj 1905., str. 15-16. 5 Isto, str. 25-26. Neka kae neprestrana povjestnica, to su bili Franovci u Dalmaciji, to su uinili za katoliku vjeru i hrvatsku domovinu (isto, str. 27).
428
Fra ime Samac: FRANJEVCI IZ MILJEVACA Sve ovo, to sam napisao, tom sam jedinom namjerom napisao, da uvidimo, koliko je bila slavna naa provincija odkako je samostalna, da se prolim njizinim djelima, vrlinama, koje je izvela na slavu Boju, za spas dua kranskih, za prosvjetu svojega naroda, podpunim ponosom diimo, te da ostavimo naim nastupnicima, nasljednicima ive primjere ljubavi, rada, samozataje i svih drugih krjeposti, to su nae predastnike resile, te im bude budilom, da nastave i oni istim tragom, istom samozatajom, istom ljubavi raditi, truditi na procvat majke provincije, na korist vjere i domovine.6 Osim kulturno-povijesnih priloga, pisao je religiozno-poune lanke, crtice, pripovijesti i osvrte te objavio nekoliko knjiica u duhu franjevake literature 18. st. Suraivao je u brojnim listovima, kalendarima i asopisima.7 Njegov prosvjetno-apologetski angaman u La Dalmazia cattolica zrcali njegovu revnost za domovinu i vjeru. On smatra da bi bila sramota da ne pomae umnim radom jedino glasilo u nas takve struke. Osjea se obveznim koje zrnce posijati na polju vjerozakonske obrane, inae mu dua ne bi bila mirna, jer treba nam stati kao odbojnicim na braniku vjere, ne samo proti muklim i tudjim neprijateljima, dali i proti otudjenoj i zaloj brai naoj, i proti izdajicama svoje Crkve.8 Naime, u vrijeme obe pokvare, nereda i kaosa svietskih liberalnih mudrikanja9 nami, uz ovakve protimbe i nemisli, nedolikuje kao kranima muati. Lienik duevnih bolesti svoga naroda valja da upa svako zlo i nered bez ogleda ma bilo kojega.10 Neke njegove polemiko-kritike misli poput maksima saimlju univerzalnu mudrost, i danas aktualnu. Tako primjerice pie: Uza sve poznanje dananjih naprednih izuma i genijalnih pothvata, puk je divljaan i neugladjen, ako uza biele narukvice, crnimi dieli di slobodu koja mu je ulita od Boga u duu. mi neelimo prosvjete koja otudjiva djecu nau Bogu, rodu i domovini. Ni znanost, ni izumi nisu za naobrazbu puku, ako nejmadu u Kristovoj slobodi izvora i naslona. Sve to nevodi k Bogu, od Boga nije11 Zapazio je on kako dananji viek vark uma ljudskoga i svestranih zahoda, zaneen za sliepom ljepotom i prividnom sreom, im namilja ovjeka vema prosvietliti, baca ga u dublje neznanstvo i u zini i moralni kl12. tovie, ustvrdit e da dananje naukovanje trai prosvjetu u tminah; uie svjetlost na ogarku starog lua poganskih propanulih naroda.13 Zato je pozivao na oprez i iskazivao nezadovoljstvo proklamiranim napretkom i slobodom ... u osjeni nove slobode, mnoe se knjige, a tupe se umovi; u osjeni nove slobode uza svu prosvjetu mnoe se uplje tikve pune prazno6 Isto, str. 57. 7 Bibliograju njegovih tiskanih radova i onih u rukopisu objavio je K. Kosor, u: Kai, 5(1973.), str. 84-91. 8 Odziv Pozivu, u La Dalmazia cattolica, VIII(1877.), br. 5. 9 Usp. Prijatelju popu M. I. (otvoreno pismo III), u La Dalmazia cattolica, VIII(1877.), br. 8. 10 Prijatelju popu M. I. (otvoreno pismo II), u La Dalmazia cattolica, VIII(1877.), br. 7. 11 Puk i napredak dananje slobode, u La Dalmazia cattolica, VIII(1877.), br. 42. 12 Naa mlade i dananja prosvjeta (I) , u La Dalmazia cattolica, VIII(1877.), br. 48, str. 433. 13 Naa mlade i dananja prosvjeta, u La Dalmazia cattolica, IX(1878.), br. 1.
429
Miljevci 2008. vjerskog vjetra14 Zapaao je vjekovnu pojavu i alostio se zbog nje videi kako nam djeca puna zdravlja due i tiela van domovine podje, a vrati se kad i kad prazne glave i prazna srca.15 Njegov prol odgajatelja dopunjuju njegove rijei: Mi i danas uzgajamo u gimnaziju svaiju mlade bez razlike; uzgajamo im srdce, oplemenjujemo im osjeaje, prosvjetljujemo um; uzgajamo ih, svjedok nam je savjest, koliko i kako bolje moemo, da budu vjerni Bogu, kralju i hrvatskoj domovini. Uzgajamo ih u pravom smislu uzgoja, u koliko je to mogue dostignuti u zemanima dananjeg preokreta. Uimo ih, da ljube Boga vjerom ivom i djelotvornom, da ljube naega dobroga vladara i kralja Franu Josipa, da ljube svoju hrvatsku domovinu, koja nam je zajednika majka; da ljube mir, red, pravicu; da budu na ponos roditeljima, uiteljima i domovini.16 Za vrijeme u kojem je ivio kae kako uje se s kraja na kraj svieta odjek bezvjerskog glasa i lu krive liberalske prosvjete daleko plamen prua, mnogi lete za njom nadaju se srei i blagostanju.17 Diu se odasvud jata paklenih najmenika, na Crkvu, na Red, na Provinciju. Framaunska sekcija, socijalisti, anarhisti, liberalci, odmetnici od crkve i Boga, hoe da vlada pakao na zemlji.18 To ga nije obeshrabrilo jer je znao kako je svaki viek imao svojih mana i rana, imao je i liekova shodnih: taj lijek su redovnike zadruge. Takva bi zadruga po svom zvanju i ustanovi lieila rane ovjeanstva, oplemenjivala due i srdca. Redovnici su Crkvi Kristovoj ono to su jasne zviezde prostoru nebeskom19 A za prostor koji ga ivotno zanima zakljuuje: Franovci nai branit e svoj dragi siromani narod od bezvjeraca, kako su ga u prolosti branili od Turaka.20 Dakle, iako je ivio u burnom i prijelomnom vremenu, nije se predavao ni zdvajao, nego djelovao i druge pozivao: Dok je jo vriemena, ostajmo brao, na branicih vjere, da nam se ne uulja vuk razdiralac medju stado.21 Pred kraj ivota samoispovjedno zapisa: Brao! Ljubio sam Red i Provinciju pak sam ovo sastavio da prinesem slavi Roda, Reda, naroda, Provincije svoje. Sve neka je na slavu dragoga Boga.22 Petar Grabi rodio se u iritovcima 28. 11. 1882., a umro u Splitu 29. 3. 1963. Svoju je izobrazbu zavrio u provincijskim uilitima (gimnaziju u Sinju, lozoju i bogoslovlje u ibeniku i Makarskoj), a zatim na franjevakom uilitu Antonianum u Rimu, gdje je na papinskom institutu Sapienza stekao doktorat in sacra theologia.
14 Il smo ljudi, il neto drugo? , u La Dalmazia cattolica, VIII(1877.), br. 44. 15 Naa mlade i dananja prosvjeta (I) , nav. dj. 16 Spomen-knjiga..., str. 97. 17 Sveenik i oba pogibio, u La Dalmazia cattolica, VIII(1877.), br. 46. 18 Necrologium, rukopis u Arhivu samostana na Visovcu, str. 3. 19 to trebuju Redovnici i njihove Zadruge?, u La Dalmazia cattolica, VI(1875.) br. 9, str. 70. 20 Necrologium, nav. dj. 21 Sveenik i oba pogibio, nav. dj. 22 upe, rukopis u Arhivu samostana na Visovcu, str. 30. Od literature o Baiu izdvajamo: S. Petrov: O. Petar Krstitelj Bai, u Vedre hrvatske due, 1(1922., str. 293-302; K. Kosor: O. fra Petar Krstitelj Bai (s bibliograjom), u Kai, 5(1973.), str. 55-91.
430
Fra ime Samac: FRANJEVCI IZ MILJEVACA U provinciji je obnaao razne dunosti: kao profesor predavao je dogmatiku i lozoju u Zaostrogu i Makarskoj od 1905. do 1925; bio je prefekt studija od 1919. do1925. i odgojitelj 14 godina. U upravi Provincije proveo je 36 godina (bio je tajnik Provincije, provincijal u est mandata - ukupno 16 godina - i kustos 12 godina). Za njegove je uprave Provincija dosegla najvie vrhunce. Osim toga, bio je generalni pohoditelj za Provinciju Bosnu Srebrenu (u dva navrata), za Hercegovaku provinciju, Provinciju sv. Jeronima (u dva navrata) za Provinciju Presvetoga Spasitelja u Slovakoj i za Provinciju svete Marije Aneoske u Poljskoj. U poratnim je godinama (1947.-1951.) bio politiki suanj komunistikog reima u Staroj Gradiki. Grabi je nesumnjivo bio velik mislilac i plodan pisac. Bio je suradnik brojnih hrvatskih i inozemnih kako crkvenih, tako i svjetovnih glasila23 u kojima je objavljivao svoje radove preteito dogmatsko-apologetskog karaktera. Takoer je bio utemeljitelj i dugogodinji urednik provincijske Nove revije i suurednik Rijei Boje. Osim objavljenih radova mnogo ih je ostalo u rukopisu i ta se ostavtina uva u samostanskim arhivima u Makarskoj, Splitu i Zagrebu.24 On nije pisao da istakne svoju uenost, nego da, kao ovjek okrenut praksi, izloi ivotne principe te da ovjeka privede Bogu. Radovi su mu poticajni, dogmatika skoro uvijek spojena s apologetikom. U vie se navrata pozabavio aktualnim temama koje su nametala razna moderna i modernistika uenja te ih na zasadama skolastike lozoje pobijao. Naime, studirajui u Rimu Grabi je upoznao tendencije moderne lozoje i raznih modernistikih pokreta, posebice modernizma struje liberalnih katolika, koji su se zanosili idejom pomirenja Katolike crkve s nekatolikim svijetom, prilagoavajui katoliko uenje modernim strujama u lozoji, teologiji i u kritikom prouavanju povijesti. U njima su Kristovi namjesnici Lav X. i Pio X. vidjeli skup svih zala te pozivali natrag Tomi; natrag skolastici. Vrativi se u Provinciju predano je radio da pokae pravi smisao skolastike lozoje, znaenje i mo tradicionalnog uenja protiv modernih zabluda. U polemikama koje tee rivalstvu i iskljuivosti Grabi smatra da su se lozoja i teologija u Srednjem vijeku, i kod prvaka skolastike sv. Tome i Duns Skota, uzajamno pomagale.25 Protiv voluntarizma njemakog lozofa Kanta, koji je volji oduzeo ono to je ini specino ljudskom, tj. razumnost, Grabi na tragu skolatistike nauke (nil volitum nisi praecognitum; ignoti nulla cupido) energino zagovara tu razumnost, istiui da volja s razumom tvori jedinstvo.26 Filozofski
23 Hrvatske strae, Seranskog perivoja, Vrhbosne, Bogoslovske smotre, Nae misli, Katolikog lista, Jadrana, Lui, Gospe sinjske, Acta Ordinis fratrum minorum, Katolikog tjednika, Collectanea Franciscana Slavica. 24 Bibliograju mu je sabrao Krsto Krani u Mp. O. Petar Dr Grabi 188.2-1963.; ivotne crtice i glavnija djela, Split 1964., str. 101-107). Od samostalno objavljenih djela radi uvida u raspon tema kojima se bavio spominjemo samo: Velika cijena znanstvenih zabluda (1911.); Sveenik i ena (1928.); Lurdsko udo (1933.); Sv. Ante Padovanski, ispovjednik-franjevac (1962.), a kao provincijal objavio je i vie okrunica subrai. 25 Preokret u prosuivanju skolastike, u Hrvatska straa 10 (1911.), str. 267. 26 Kant i Duns Skot, Hrvatska straa 12 (1914.), str. 276.
431
Miljevci 2008. nazor, posebice francuskog modernista Loisyjea, da ovjek ne moe upoznati stalne istine Grabi osporava upravo pomou naravne lozoje.27 U raspravi Velika cijena znanstvenih zabluda, koje otro kritizira, konstatira kako je hrvatska inteligencija zadahnuta idejama, koje se kose sa rezultatima prave znanosti i sa zahtjevima zdrave lozoje i kranske religije.28 I na podruju psihologije on se oslanja na stoljetnu batinu, istiui kako prava znanost titi interese kranske lozoje, dok ih samo njezina zloporaba hoe unititi.29 U nekritikim tenjama oko jedinstva Crkve snano brani instituciju papinstva, smatrajui ga osnovom kranstva, crkvenosti i istinitosti (Ubi Petrus, ibi Ecclesia; Ubi Petrus, ibi veritas; Ubi Petrus, ibi christianitas). Prema njegovu miljenju, neshvaeno papinstvo (glede primata i nezabludivosti) i pretjerani nacionalizam istonih Crkava ozbiljna su zapreka ekumenizmu.30 Isto se tako na tragu misli franjevca Duns Scota istaknuo svojim uenjem i dokazivanjem dogme o Marijinu bezgrjenom zaeu: Marijino boansko majinstvo izvor je svih povlastica Blaene Djevice. Kao njezin veliki tovatelj u Zagrebu je zamislio i osnovao samostan i crkvu Majke Boje Lurdske, a nakon ustanovljenja svetkovine Krista Kralja zalagao se da se ustanovi i Festum Mariae Reginae te da se nakon denicije Bezgrjenog Zaea denira i dogma Primata Kristova i Marijina sveopeg posrednitva.31 Pored svega toga, neki smatraju da je njegov najvei doprinos, u upravi Provincije u koju je uao kao denitor 1913. i ostao sve do 1949. Kroz tih 36 godina stekao je brojna poznanstva s vanim crkvenim i svjetovnim osobama te bio u prilici sudjelovati u dogaajima i odlukama vanima ne samo za Provinciju, nego i za Crkvu uope. Moni Grabi je u predratnom crkvenom i politikom ivotu igrao znaajnu ulogu i njega su se pribojavali ne samo njegovi podlonici redovnici, nego pomalo i crkvene pa i dravne ondanje vlasti, jer je svatko morao voditi rauna o njegovu miljenju.32 O veliini njegovih zasluga za Provinciju svjedoe brojna djela iji smo danas batinici i uivaoci: izmeu ostalog zasluan je, kao to je spomenuto, za gradnju samostana i crkve Gospe Lurdske u Zagrebu, gdje je bio prvim gvardijanom od 1931. do 1937; zatim za gradnju crkve i dogradnju samostana u Makarskoj, za gradnju zvonika u Sinju te za pokretanje gradnje nove crkve Gospe od Zdravlja u Splitu. Golem je i njegov doprinos na kulturno-prosvjetnom planu: izborio se za pravo javnosti rada gimnazije u Sinju, a franjevaka bogoslovija je dobila pred dravom priznanje i pripadajui status. I inae posebna i trajna
27 Vanost moderne kritike, Hrvatska straa 7 (1909), str. 471. 28 Velika cijena znanstvenih zabluda, Hrvatska straa 8 (1910.), str. 262. 29 Osvrt na psihoziki paralelizam, Hrvatska straa 11(1913.) str. 453-366. 30 Nova revija 6 (1927.), str. 111-123. 31 Majka Boja u objavi i ivotu, Nova revija 10 (1931.), str. 355-362. Kao urednik ovaj jubilarni broj posebno je posvetio Majci Bojoj o 1500. obljetnici Efekog sabora, na kojem je sveano potvreno Marijino boansko majinstvo; usp. Sermo de Immaculata Conceptione, u Acta Ordinis fratrum minorum, 46 (1927.), str. 282. 32 Usp. Frane Frani, Posmrtni govor, u: Mp. O. Petar Dr Grabi, nav. dj., str. 86.
432
Fra ime Samac: FRANJEVCI IZ MILJEVACA mu je briga bila oko unaprjeenja provincijskih kola te izobrazbe profesora. Godine 1927. osnovao je tiskaru Kai. Na Generalnim kapitulima zduno se zalagao za slavenske provincije i bio je pokreta slavenskih franjevakih kongresa; zduno je pomagao i provincijsku koloniju u Rimu, koja je u Skotistikoj komisiji radila na kritikom objavljivanju djela blaenog Ivana Duns Scota te u marijansko-mariolokom pokretu koji je prerastao u Papinsku Marijansku akademiju. Ukratko, toliko je sebe i svojih osobina unio u ivot i djelovanje zajednice, da se u jednom razdoblju ona zvala Grabieva Provincija. Ukratko, Petar Grabi spada u red onih odlinika, kojima je vjeni promisao zabiljeio, da prolazei ovozemnom stazom uiu iak ivota u raznim trajnim djelima i spomenicima, te tako preko njih da i njihov duh i uspomena ivi i dalje djelujui kroz vjekove na slavu Svevinjega.33 Fra Jure Samac rodio se u Britanima Gornjim 1853., a umro u Stankovcima 11. 6. 1917. Gimnaziju je zavrio u Sinju, novicijat na Visovcu 1872. bogoslovno lozofski studij u ibeniku i Makarskoj. Prvu misu slavio je 1876. godine. U dva je navrata bio gvardijanom na Visovcu (1886. i 1898); bio je i denitor Provincije. No, prvotno i najvie bio je pastoralni djelatnik zauzet za spas dua i to kao upnik u Lianima (9 godina); u Rupama, za neko vrijeme u Vrlici i Promini, a najvie u Stankovcima (21 godinu). No, osim vjersko-moralnog odgoja naroda brinuo se i za njegov ekonomski prosperitet pa ga je i u tome pouavao i openito prosvjeivao i kulturno uzdizao. Takoer je bio brian upravitelj i unaprjeditelj crkvenih dobara i graditelj. U Stankovcima je podigao pet mramornih oltara. Svu je upniku uteevinu doputenjem starjeina dao samostanu Visovcu za popravak i dogradnju novoga krila. Tko je i to bio fra Jure Samac najbolje mogu rei njegovi suvremenici pa stoga donosimo nekoliko svjedoanstava: najprije iz okrunice provincijala Fra Frane Lulia, kojom je brai cijele Provincije javio o njegovoj smrti: Na asni i dragi O. Fra Jure, nije se kitio visokim znanjem, ali je, kao rijetko tko, kitio se svojim uzor redovnikim vladanjem, svojim istim sveenikim znaajem, svojom ivom, djelotvornom vjerom i svojom ljubavi za svoj Red, i svoju redovniku zadrugu. U svemu trijezmen i razborit, i kao upnik i kao samostanski stareina, znao je siromaha pogledati, a prijatelja, osobito Brata redovnika i sveenika, drago i bratski doekati... U O. Fra Juri naa Provincija gubi jednoga od onih redovnika, koji za ivota nameu se asti i tovanju svakoga, a nakon sebe dadu outiti teko popravljivu praznou...34 Nekrolog mu je objavila i Smotra Dalmatinska, slubeni list dalmatinske vlade,35 gdje izmeu ostalog za nj kae: Vrstan bijae sveenik, elik znaaj, uzoran ovjek i rodoljub. U redodravi Presvetoga Odkupitelja uivao je oso33 Petar apkun-Deli i Ivan Juri, Grabieva kolonija u Rimu, u: Mp. O. Petar Dr Grabi - nav. dj., str. 49. 34 P. K. Bai, Kratka povijest Franovakoga samostana Visovca na rijeci Krci, Arhiv samostana Visovac, sig. 74, str. 367-368. 35 God. 30, br. 49.
433
Miljevci 2008. biti ugled. A hrvatsko-katoliki list Novine (Zagreb)36 o fra Juri pie da je bio jedan od najvidjenijih i najuvaenih redovnika te Provincije. Uzoran sveenik, vrsta i nesebina karaktera, pun dobrote, duevne odgoje i iskrenosti; ivio je samo na slavu Boiju i obe narodno dobro. Kao pravi pastir, isticao se je u radu za narod, privodjajui ga k religiosnom ivljenju, a gdje je god mogao irio je puku prosvjetu, starajui se, da narod dobije valjano tivo. Iztakao se je i u gospodarskom radu, jer je uvidio, kako jedino gospodarska neodvisnost moe seljaka da spasi od lihvarskih nesmiljenih ruku... U potrebi je znao svakome pritei u pomo, a osobito siromasima. ... U Stankovcima je upnikovao, u dva navrata, preko dvadeset godina. Pod njegovim se upnikovanjem ovo selo tako podiglo, u kulturnom i gospodarskom pogledu, da se danas ubraja medju najnaprednija sela u Ravnim Kotarima... Podpomogao je uvijek katoliko novinstvo, a na njegovom si stolu mogao viditi sve asopise i listove koje je pokrenuo katoliki djaki pokret... Sauvano nam je jedno svjedoanstvo vano jer ga je napisao ovjek koji je ivio s fra Jurom i jer odie priprostom iskrenou. Prema njemu fra Jure je redovito propovijedao o Bogu i Kristu i ljubavi blinjega svoga. Bio je jako poboan; redovito popodne u etiri sata uzimao brevijar i molio ocije za svoje upljane redovno i kroz tu molitvu bi on i sam poklonio svoja kolina... I to je viao njegov sluga svakoga dana redovito. Odlazio je na duhovne vjebe za 15 dana da oisti svoju duu; redovito se i ispovijedao, a ispovijedao je i subrau, o emu itamo: ... I sluga opazi di fra Jure kria nad fra Antom [Skraiem] to ga ispovida i on klee ispred njega fra Jure. Djecu je u koli pouavao vjeronauk o Bogu i ljubavi da potuju svoje starije i sve u selu... djeci od etvrtoga do estog razreda dijelio je besplatno Biblije. Djeake ministrante i slugu nauio latinski odgovarati misu; bio usluan nepismenim seljacima u svemu priticao u pomo i kod same vlasti.37 Prilaemo prijepis fra Jurina pismo upljaninu u vojsci kao izravno svjedoanstvo o njemu i vremenu u kom je ivio: Stankovci, 25/8. 1915. Dragi moj Anselmo! Primio sam tvoju pismu i liepi i ugodni pozdrav. Najlipa hvala na sijeanju. Bog te kripio i pomagao u svim asim tvoga ivota, a osobito sada na bojnomu polju, Gospa te uvala od taneta neprijateljski kojoj se moli i utii te se zdrav svojim milim povrati. Neu te zaboravit u molitvam, te uhvam u Svemogueg Boga daemo se opet viditi u tvomu zaviaju Stankovcima. Bogu hvala amo se ive priliito, na eljadi ima ognjice nu nije pomora. Go36 20 lipnja 1917. 37 Svjedoanstvo fra Jurina sluge Luke Perice napisano oko 1890. Slino o njemu svjedoi i P. K. Bai, koji je glagoljicom lapidarno zapisao: Ja njegov mianin, osobiti prijatelj za vie od trideset godina dolazio sam k njemu na praznike, dokle sam bio uitelj i duhovnik u Sinju. Nisam opazio da je igda ocije ostavio, ili pripovid svecem. Drao je katehetiku - Narod je pouavao, opominjao karao, vadei poroke - Pukom blagajnom u Stankovcim mnogo je dobra uinio - Requiescat in pace! (Kratka povijest Franovakoga samostana Visovca, nav. dj., str. 368).
434
Fra ime Samac: FRANJEVCI IZ MILJEVACA dina osrednja rodom, vinogradi su pritrpili od peronospore, u neki bit e priliito u neki slabo. Gospa velika prola u miru imao sam tri misnika oni dana o Gospi. Svita se ispovidilo dosta a i lemozine palo vie nego drugi godina, a to sve za zdravlje vojnika i da se povrate kui zdravi. Priporuujem ti istu savjest (duevnost) Bog te kripio i pratio svojom milosti da se zdrav povrati kako ti eli i od Boga moli tvoi Fr. Jure.
ivui franjevci iz Miljevaca

Fra Frane (Jakov) Samodol (Miljevci, 16. 4. 1936.) novicijat je zavrio na Visovcu 1954./55.; sveano se zavjetovao u Makarskoj 1961; za sveenika zareen 1964. Kao sveenik sve je vrijeme pastoralno djelovao kao upski pomonik u Podbablju i Imotskom, a kao upnik u Dubravi, Bilicama, Perkoviu, Drniu Kruevu i Peruiu te kao gvardijan u Karinu. Uz podizanje stada istakao se i kao graditelj, posebice kao voditelj graevinskih radova (1975./76.), voditelj izgradnje nove kue u Drniu, te obnovitelj upskih crkava i kapela gdje god je pastoralno djelovao. Bio je lan provincijskog Pastoralnog vijea (1973.-1976.) i lan Ekonomsko-graevinskog vijea (1970.-1973.). Fra Petar (Ive) Pletikosa (Britani, 17. 5. 1936.) novicijat je zavrio na Visovcu 1954./55.; sveano se zavjetovao u Makarskoj 1961; za sveenika zareen 1964. Slubovao kao upski pomonik u Piramatovcima, a kao upnik u istoj Velikoj, Lianima, ibeniku/ubievcu, Crivacu, Prugovu, Mirloviu, Kljacima, Banjevcima, kao gvardijan u Zagrebu, samostanski ekonom u Zagrebu te ispovjednik u ibeniku. Bio je denitor provincije (1987.) i lan Ekonomsko-graevinskog vijea (1997.-2000.). Posebno se istaknuo i gradnjom crkvenih objekata i upnikih stanova (crkva u istoj Velikoj; upska kua i poetak gradnje nove crkve u Lianima; dovretak radova na novoj kui uz crkvu te nastavak radova na novoj crkvi u Zagrebu, obnova crkve i upske kue u Mirloviu ). Sada je ponovno upnik u Banjevcima. Fra Mate Gveri (Britani, 3. 11. 1943.) novicijat je zavrio na Visovcu 1961./62., sveano se zavjetovao u Makarskoj 1967., za sveenika zareen 1971. Slubovao kao pomonik magistra bogoslova u Makarskoj, upski pomonik u Runoviu i Metkoviu, kao upnik u Metkoviu, Uneiu, Kijevu, ibeniku /ubievcu i Drniu te kao gvardijan i upravitelj upe u Zagrebu. Bio je denitor proncije 1985.-1988. Sagradio je novu crkvu na Kladi u Metkoviu, a na ubievcu je pratio /vodio gradnju pastoralnog centra sv. Ante. Danas je upnik i dekan u upi Gospe od Ruarja u Drniu. Fra ime Samac (Britani, 5. 5. 1946.) novicijat je zavrio na Visovcu 1963./64., sveano se zavjetovao u Makarskoj 1970., za sveenika zareen 1972. Poslijediplomski studij na Salezijanskom sveuilitu u Rimu zavrio je 1979. obranivi disertaciju Creativit ed implicanze con la catechesi giovanile. Od 1979. godi435
Miljevci 2008.
Samodol
Pletikosa
Gveri
Samac
Sokol
ne profesor je na Franjevakoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Istodobno je i magister bogoslova (1979.-1985.), a denitor je provincije 1982.-1985. lan je Katehetskog vijea pri BKJ i lan odbora Katehetskih ljetnih kola, zatim lan Meunarodne komisije u Franjevakom redu za izradu dokumenata o evangelizaciji, lan Biskupske komisije za fenomen Meugorje te pojedinih vijea u Provinciji Presvetog Otkupitelja. Svojim izlaganjima sudjeluje na raznim vjerskim tribinama, dri predavanja na teoloko-pastoralnim teajevima i na Katehetskim ljetnim kolama. Godine 1990. imenovan je metrom novaka na Visovcu, a od 1995. ujedno predaje na dijecezanskoj Vioj teoloko-katehetskoj koli u Zadru. U pet je navrata bio generalnim pohoditeljem: u Provinciji sv. irila i Metoda - Zagreb (1990.), u Provinciji sv. Jeronima - Zadar (1997.), u Provinciji sv. Kria - Bosna Srebrena - Sarajevo (2000.), Mjeovite zajednice Kraljica mira - Italija (2004./2005.) i Provincije Marijina Uznesenja - Mostar (2006./2007.). Objavio je niz znanstvenih lanaka, uredio vie knjiga i zbornika te bio suor436
Fra ime Samac: FRANJEVCI IZ MILJEVACA ganizator nekoliko simpozija. Godine 2003. izabran je za Generalnog denitora Franjevakog Reda. Sada ivi i radi u Rimu. Fra Edvard Sokol (Berlin, 9. 10. 1977.). Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Berlinu (1984.-1994.); Franjevaku klasinu gimnaziju u Sinju (1995.-1999.); novicijat na Visovcu (1999.-2000.). Sveane je zavjete poloio u Drniu 2005., lozofsko teoloki studij zavrio je u Splitu na Katolikom bogoslovnom fakultetu (2000.-2007.). Za sveenika ga je u Splitu zaredio nadbiskup Marin Barii 2007. Mladu misu slavi na Miljevcima 29. srpnja 2007.
Franjevci podrijetlom iz Miljevaca38

1. Bai fra Joso (Drinovci, 1835. + Visovac, 1909.) 2. Bai fra Jure (Drinovci + Genova, 1829.) 3. Bai fra Lovre (Drinovci, 1772. + Visovac, 1849.) 4. Bai fra Mijo (Drinovci, 1810. + Drinovci, 1835.) 5. Bai O. fra Bla (Britani, 1777. + Knin, 1846.) 6. Bai O. fra Nikola (Drinovci, 1841. + Knin, 1868.) 7. Bai O. fra Paskal, St. (Drinovci, 1816. + Stankovci, 1858.) 8. Bai O. fra Petar Krstitelj (Britani, 1847. + Visovac, 1931.) 9. Benkovi fra Benedikt (Britani, 1762. + Visovac, 1830.) 10. Biladin imi O. fra Ivan (Britani, 1738. + Karin, 1789.) 11. Bogeti O. fra Frano (Bogetii, + poginuo u Lici 1650.). 12. Bogeti O. fra Mijo (- Jadrai) (Bogetii, + ibenik, 1662.). Bio je provincijal Provincije Bosne Srebrene. 13. Bogeti O. fra Petar (Bogetii, + Visovac, 1693.) 14. Bogeti O. fra Petar (Bogetii + 1770.) 15. Breulj (Breuljevi) O. fra Bone (Drinovci, 1690. + Visovac, 1750.) 16. Breuljevi (- Breulj) fra Marko (Drinovci, 1779. + Visovac, 1839.) 17. Bubalo fra Frane (Miljevci, + ibenik, 1820.) 18. Gali O. fra Ante (Miljevci + Zeevo u Bukovici, 1649.). Poginuo u borbi protiv Turaka u Kandijskom ratu. 19. Gali fra Ante (Bogetii, 1794. + ibenik, 1862.) 20. Grabi fra Petar (iritovci, 1723. + Visovac, 1792.) 21. Grabi O. fra Petar (iritovci, 1882. + Split, 1963.) 22. Gveri O. fra Mate (Britani, 1943.) 23. Ivi fra Frano (mladji) (Drinovci, 1781. + ibenik, 1836.) 24. Ivi fra Gabrijel (Drinovci, + Visovac, 1822.) 25. Ivi fra Seran (Drinovci, 1797. + Visovac, 1809.) 26. Ivi O. fra Frano (Drinovci, 1703. + Visovac, 1740.) 27. Ivi O. fra Mijo (Drinovci, 1797. + Visovac, 1851.)
38 Podatci se donose uglavnom prema Baievu rukopisu Necrologium i popisu objavljenu u listu Miljevci, god. 2 (1978.), br. 1, str. 10-11.
437
Miljevci 2008. 28. Kului O. fra Mate (Klju, 1818. + Visovac, 1883.) 29. Lovri O. fra Hilarije (iritovci, 1740. + Rodaljice, 1806.) 30. Lovri O. fra Lovre (iritovci, 1741. + Visovac, 1813.). Bio je lector theologiae, denitor provincije, provincijal i gvardijan Visovca u tri navrata. 31. Mazalin O. fra Ante (Bogetii, 1820. + Visovac, 1879.) 32. Mazalin O. fra Jere (Bogetii, 1744. + Visovac, 1818). Bio gvardijan i vjeti drvodjelac; iznova je sagradio kor i pod korom velike ormare. 33. Mioevi O. fra Frano (+ 1646.; poginuo u Lici kod Borievca) 34. Perin Marojevi O. fra Joso (iritovci, 1781. + Visovac, 1850.) 35. Pilji O. fra Filip (1703. + ibenik, 1772.) 36. Pilji Mamut O. fra Ilija (mlai) (Bogetii, 1737. + Knin, 1831.) 37. Pilji Mamut O. fra Ilija (stariji) (Miljevci, 1698. + Visovac, 1772.) 38. Pilji O. fra Danijel (Britani, 1746. + Kijevo, 1806.) 39. Pilji O. fra Filip (Britani, + ibenik, 1772.). Uen teolog, propovjednik, savjetnik, denitor i upnik. 40. Pilji O. fra Ivan (Britani, 1801. + Visovac, 1835.) 41. Pilji O. fra Jakov (Britani, 1733. + Visovac, 1795.) 42. Pletikosa O. fra Petar (1936.) 43. Pulji fra Martin (Miljevci, 1752. + Visovac, 1829.) 44. Pulji fra Martin, (Karali, 1757. + Visovac, 1829.) 45. Pulji O. fra Luka, (Karali, 1760. + Miljevci 1814.) 46. Radi Bobelj O. fra Petar (Drinovci, 1733. + Visovac, 1815.) 47. Radi zvan Bobelj - O. Fr Petar (Drinovci, 1733.; + Visovac, 1815.) 48. Samac O. fra Jure (Britani Gornji, 1853. + Stankovci, 1917.) 49. Samac O. fra ime (Britani, 1946.) 50. Samodol O. fra Frane (Britani Donji, 1749. + Knin, 1804.) 51. Samodol, O. fra Frane (1936.) 52. Simeti fra Ilija (Miljevci, + Visovac, 1719.) 53. Skoi O. fra Andrija (Nos Kalik, 1737. + Visovac 1771.) 54. imeti fra Ilija (Miljevci; sveano zavjetovan na Visovcu, 1719.) 55. imi Biladin O. fra Ivan (Britani, 1738. + Karin, 1783.) 56. ui O. fra Bla (Britani, 1715. + Visovac, 1782.) 57. Vrankovi (- Frankovi) O. fra Mijo (iritovci Kaoine, 1770. + Visovac, 1818.) Bio lector theologiae, denitor, tajnik provincije te provincijal Albanije.
438
MILJEVAKE REDOVNICE
Zdravka Gveri
Ovaj prilog na temelju dostupnih izvora i usmene predaje, donosi kratki prikaz o ivotu i djelovanju redovnica koje potjeu iz Miljevaca. Od davne prolosti do danas ukupno je 14 sestara, od kojih su 11 pokojne i 3 ive. Sestre iz Miljevaca pripadaju redovnikoj drubi velikih i svetih utemeljitelja: sv. Franje Asikoga, sv. Dominika i sv. Vinka Paulskoga. Autorica slijedi tijek njihova ivota poevi od dolaska u redovniku zajednicu, stavljajui naglasak na sve to su kao redovnice uinile u slubi Boga, Crkve i svoga naroda; na duhovnom, karitativnom, pastoralnom, odgojnom, kulturnom i drutvenom planu.
Uvod
Tko su redovnice? Od poetka Crkve postoje razliiti oblici Bogu posveenog ivota koji svoj temelj imaju u primjeru i nauku Isusa Krista. Mukarci i ene koji slobodno prihvaaju evaneoske savjete istoe, siromatva i poslunosti, izabiru specini oblik ivota u kojem posve slue Bogu, Bojemu kraljevstvu, Bojem narodu-Crkvi, nazivaju se redovnici odnosno redovnice. Papa Ivan Pavao II. u svom dokumentu Vita consecrata posvjeuje vanost redovnikog posveenja , naglaavajui da je redovnitvo dragocijen i nuan dar i za sadanjost i budunost Bojega naroda,...1 Prisutnost redovnika i redovnica u naoj Crkvi i drutvu, kako u prolosti tako i danas, ima nezamjenjivu ulogu u proimanju suvremenog drutva evaneoskim vrednotama.
1 PAPA IVAN PAVAO II., Vita consecrata, apostolska pobudnica o posveenom ivotu i njegovu poslanju u Crkvi i u svijetu, KS, Zagreb 1996., 3, str. 9.
439
Miljevci 2008. Danas u Hrvatskoj postoje brojne muke i enske redovnike zajednice koje po uzoru svojih utemeljitelja slijede Isusa Krista i slue Crkvi i narodu kroz razliite oblike svoga djelovanja. Meu njima je i nekoliko sestara franjevki od Bezgrjene, nekoliko sestara dominikanki i jedna sestra milosrdnca koje potjeu iz upe Miljevci. Na prostorima upe Miljevci roene su brojne ene ije ime i prezime ne smije pasti u zaborav. Meu takvima su i ene redovnice, asne sestre, koje su svoj ivot potpuno posvetile Bogu, Crkvi i svome narodu, slijedei poziv i put Isusa Krista. U ovom izlaganju ja u ukratko predstaviti pokojne i ive redovnice koje potjeu iz Miljevaca. Pokuat u otkriti bogatstvo Bogu posveenog ivota, to su ga po redovnikim zavjetima istoe, siromatva i poslunosti, ostvarile u Redu sv. Franje Asikoga, sv. Dominika i sv. Vinka Paulskoga, polazei pri tom od vremena u kojem su ivjele i djelovale i istaknuti barem dio onoga to su uinile na duhovnom, karitativnom, pastoralnom, odgojnom, kulturnom i drutvenom planu. Posebno u se osvrnuti na ivot i djelovanje pokojnih sestara koje su u tekim vremenima svojom prisutnou, skrovitim radom i sluenjem svjedoile vjeru u Boga, Boju ljubav i dobrotu prema svakom ovjeku, posebno prema najpotrebnijima.
1. SESTRE FRANJEVKE OD BEZGRJENE

Druba sestara franjevki od Bezgrjene je autohtona hrvatska redovnika zajednica i pripada Treem samostanskom redu Sv. Franje Asikoga, koju je osnovala Slubenica Boja Majka Klara ii,2 u ibeniku, u drugoj polovici 17. stoljea (1673). Do sada u Drubi sestara franjevki od Bezgrjene bilo je 7 sestara iz upe Miljevci, od kojih je 5 umrlih i 2 ive: 1. S. ima (Matija) Pili iz Gornjih Britana 2. S. Roa (Luca) Lovri iz iritovaca 3. S. Dominika (Boica) Bai iz Britana gornjih 4. S. Jozena ( Marija) Perii iz Britana gornjih 5. S. Karmela (Ruica) Kului iz Kljua 6. S. Zdravka (Milka) Gveri iz Britana donjih 7. S. Ana Samodol iz Britana donjih Prema najstraijim podacima koji su nam dostupni, prva redovnica s Miljevaca u Drubi sestara franjevki od Bezgrjene u ibeniku, spominje se Sestra ima (Matija) Pili,3 Miglievci (Miljevci) Britani gornji, roena 1763. umrla u 60 godini 19. srpnja 1823., ukopana u crkvi Gospe van Grada u ibeniku.
2 Majka Klara, krsnim imenom Mara, roena je ispod Promine 1626. godine, umrla je na veliku glasu svetosti 21. rujna 1706. godine i pokopana je u franjevakoj Crkvi sv. Lovre u ibeniku. Biskupijski kanonski postupak za njeno proglaenje blaenom i svetom otvoren je u ibenskoj katedrali , na dan njezine smrti 21. rujna 2004. godine. 3 271. Die 19. Septembris anno 1823. Simeona Pilich (ima Pili) tertii ordinis S. P. Francisci aetatis suae ann. 60 in hoc ospitio et communione S. M. Ecclesiae obiit, prius vero omnibus sanctissimis sacramentis fuit refecta ac roborata, cujus corpus sequenti die fuit tumulatum in ecclesia B. M. V. Hortorum suburbii Terrae rmae. Knjiga od uspomene, str. 125-126.
440
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE S. ROA (Luca) LOVRI Roena je u iritovcima, 19. listopada 1885. godine, od oca Joke i majke Matije ro. Vranjkovi, kako svjedoi sauvana Svjedoba roenja i krtenja upe Miljevci.4 Sestra Roa potjee iz ugledne kranske obitelji. Njezina majka je primjerenim ivotm utjecala na kranski odgoj svoje djece, pa stoga nije ni udo da je s. Roa-Luca ve s 14 godina (20. studenog 1899.) donijela odluku da stupi u redovniku zajednicu sestara III. Reda sv. Franje u ibeniku. Na dolasku u samostan primila ju je asna majka Klara Gali. Redovniko odijelo primila je iz ruku ibenskoga biskupa Vinka Puliia,5 12. kolovoza 1906. Prve redovnike zavjete poloila je 1907., a doivotne 1913.6 Tko je, i kakva je bila redovnica s. Roa? Teko bi bilo ukratko saeti sve ono to je s. Roa bila, to je inila i nastojala sluei Bogu i svom hravatskom naroda kroz 70 godina svog redovnikog ivota. Tijekom dugog vijeka, proivjela je dva svjetska rata. To su bile godine razliitih kunji, nesigurnosti, neimatine u kojima s. Roa nikad nije klonula duhom, ve je ostala postojana i vjerna svom pozivu, slijedei Krista po zavjetu istoe, siromatva i poslunosti. Opstanak ibenskih franjevki pod vodstvom utemeljiteljice Slubenice Boje majke Klare ii od svojih poetaka, tonije od 1673., oslanja se iskljuivo na Boju providnost. A to nam potvruje i Knjiga od uspomene: ...Valja znati da ovim redovnicama nije dao nitko kakva imanja, ali batinu kako e ivit, izvan batine koju im Bog dade s. O. Franceku, s kojom ivu i odivaju se poteno. I nee im na manje doi nikakova stvar, dokle budu svetu nare[d] bu obsluivati. One dakle samom pronjom ivu kako prave eri siromatva.7 Sestre franjevke kao duhovne keri sv. Franje, ivjele su od pronje sve do 50-ih godina prolog stoljea i uvijek su uproeno dijelile s najsiromanijima. Za s. Rou, kao i ostale sestre, pronja nije bila samo primanje dobara koja su im dobri ljudi dijelili, ve je to bio jedan oblik susreta i kranskog djelovanja meu ljudima. Ljudi iz sel dalmatinske Zagore i primorja uvijek su imali slobodan pristup u sestarskom Hospiciju i besplatno konaite kad su zbog svojih potreba dolazili u grad ibenik U danima oskudice, iz ljubavi prema njima, s. Roa se spremno odricala i svoga jela. U svom izvjeu kao vrhovna po4 Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, Svjedodba roenja i krtenja, upski ured Miljevci, u upisniku V. Roenih ove upe, na strani 28. pod rednim brojem 76. Svjedodba izdana za privatnu uporabu. upski ured Imena Isusova u Miljevcima, dne 20. sijenja 1929. O. fra Luigi Jurenovi, upnik 5 6 Biskup Vinko Pulii bio je ibenksi biskup od 1903. do 1910. Otac fra Metod Radi, duhovni upravitelj sestara III. Reda sv. Frane, moli Biskupski ordinarijat da se prepusti sveanim zavjetima nekoliko sestara sv. Frane u Varou: s. Roa Lovri, s. Margarita Buri, s. Marija Budia, s. Celestina Cvitanovi. AB, Molba, 24. 2. 1913., br.389. 7 Knjiga od uspomene, str.32-33
441
Miljevci 2008. glavarica (6. 06. 1950. 6. 06. 1953.) o upravljanju Drubom, pie: Kroz ovo vrijeme moje uprave nismo ili u pronju kod naih duhovnih prijatelja, kao to se je to prije obiavalo, jer nismo imali dozvole od vlasti. Prema staroj tradiciji primali smo na seoski svijet besplatno na konaite. To je ukinuto s razloga, jer nam je civila vlast to zabranila, pae jednom nas oglobila 600 din.8 Sestre su je poznavale kao revnu,veliku i energinu radnicu, a nadsve kao vjernu moliteljicu. Jednostavno, kao onu koja zna to hoe. Ljudi su joj se obraali s povjerenjem u raznim problemima i potrebama. Na vratima samostana esto se ulo pitanje: Gdje je naa s. Roa?.9 Posebno se isticala kao struna velja i krojaica redvnike odjee, a nadsve je poznata po pletenju franjevkih pojasa i tkanju razliitih sukna. Poznato je da je ona tkala ne tkanine za ensku i muku odjeu: provaljenice, suknje, pregae, muka odjela, hlae, aljke, kabane sa kokuljicom, pokrivae za krevete, biljce, sukance, kuverte, tepihe od vune i raznih krpa, vree za ito, vree za cijeenje maslina i ukrasne torbe. Tkanje je bilo do 1966. jedan od glavnih izvora sredstava za ivot. Svoje znanje i vjetine rado je prenosila na druge sestre. Svako njeno djelo bilo je proeto ljubavlju prema Bogu i zajednici u kojoj je ivjela. Uvijek sigurna i postojana. Pokazivala je posebnu brigu za duhovno i materijalno uzdizanje svoje redovnike zajednice.Zbog njenih duhovnih i karakternih osobina Druba joj je u vie navrata povjeravala poglavarsku slubu. Od 1928. do 1930. bila je zamjenica asne majke, s. Marije Budia. Kad su ibenske franjevke proirile svoje djelovanje u grad Senj 1930. godine, Stareinsko vijee Drube izabralo je za prvu poglavaricu i uiteljicu postulantkinja i novakinja s. Mariju Budia, ali zbog njene bolesti, na njezino mjesto, za iste slube Stareinsko vijee je izabralo s Rou Lovri. Izbor je potvrdio ibenski biskup Jeronim Mileta i u svom dopisu obavjestio s. Rou o preuzimanju slubi za koje je izabrana.10 U ibeniku od 1937. do 1940. s. Roa je bila prva savjetnica u Stareinskom vijeu Drube.11 U sestarskoj zajednici u Drniu, slubu kune poglavarice i skrbnice preuzela je 1947., a kad su se sestre iste godine nastanile u franjevakom samostanu na Visovcu, gdje su radile vie od pola stoljea (1947.- 19. 11. 1999.), s. Roa Lovri je imenovana za stareicu, velju i sakristanku za samostansku zajednicu na Visovcu. Tu je slubu vrila do 1950., godine i ponovno od 1953. do 1961. Kao struna velja habita
8 9 Arhiv Drube ibenik (AD), s. Roa Lovri, stareica, U ibeniku, 30. 5. 1953. Prema kazivanju s. Jozene Perii, 1981. i s. Rafaele Markezi, s. Petronile ugura, s. Marije Mihalj i drugih sestara 2007. uiteljica novakinja i postulantkinja i kao stareica one lijale Immaculata za koje slube bila je izabrana od Stareinskog vijea, na svojoj sjednici od 8 tek. oujka izabrala je Vas za reene slube. Vi ete Radi toga otputovati u Senj na 11 tek. oujka i sa blagoslovom Presvjetloga Dra Ivana Starevia, Kapitularnog vikara u Senju, prezeti ete slube na koje ste bila izabrana od Stareinskog vijea. AB,br.622/1931. 11 s. Roa Lovri i s. Celestina Cvitanovi savjetnice, glavne starjeice s. Marije Budia, Opi ematizam Kat. Crkve u Jugoslaviji, dr. Krunoslav Draganovi, Sarajevo 1939. str. 522.
10 asnoj sestri Rozi Lovri Drube sestara Treeg Reda Sv. Frane u ibeniku! Sestra Marija Budia ne moe, radi bolesti poi u Senj kao
442
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE i odjee franjevakih novaka i sveenika dala je svoj veliki doprinos. Molitvom i portvovnim radom odgojno je djelovala na novake koji su se pripremali za redovniki ivot. Rado je molila za njihovu ustrajnost i druge sestre poticala da mole na tu nakanu. Iz Visovca se vratila u kuu Maticu u ibenik 1961., u kojoj je provela ostatak ivota. Svojom pobonou i marljivou odgojno je utjecala na mlae sestare, koje je uvijek znala obradovati i sitnim panjama. Zbog njene vesele naravi, velikodunosti i odvanosti, svima je bila draga i simpatina. Sestru Rou nisu cijenile samo sestre u samostanu, ve je bila poznata gotovo cijelom Drnikom i ibenskom kraju. Bila je vrlo snalaljiva i komunikativna, a posebno osjetljiva za potrebe bolesnih i siromanih ljudi. Umrla je u 91 godini ivota, 21. veljae 1976., i pokopana u sestarsku grobnicu na groblju sv. Ane u ibeniku.12 S. DOMINIKA (Boica ) BAI Roena je u Britanima gornjim, 25. prosinca 1903. godine, od oca Frane i majke ro. Ane Bai. Bila je jedina ker u obitelji uz trojicu sinova: Ivana, Matu i Antu kojeg su partizani ubili za vrijeme Drugog svjetskog rata. U samostan sestara Treeg reda sv. Franje u ibeniku dola je 1928. godine. Primila ju je asna majak s. Marija Budia.U svjedodbi o njezinu ponaanju prije ulaska u samostan upnik. fra Luigi Jurenovi, pie Bai Boica zakonita er Franina iz Britana ove upe, djevojka je dobra ponaanja i bezprjekorna vladanja, odana duhu molitve i pobonosti, te je jo odavna eznula za redovnikim staleom, pa ju se moe najtoplije preporuiti, da bude primljena u spomenuti stale. Ista potjee od kranskih i bogabojeih roditelja, koji nemaju nikakove ljage ili poroka, koji bi ih teretio.13 Ulaskom u novicijat primila je redovniko odijelo iz ruku biskupa Jeronima Milete, u ibeniku, 8. kolovoza 1930.,14 i vrijeme novicijata je provela u Senju pod vodstvom stareice i uiteljice novakinja s. Roe Lovri. Prve redovnike zavjete je poloila u Senju 7. kolovoza 1931., a potom se vratila u ibenik i
12 Povodom njene smrti franjevci na Visovca u svojoj kronici su zapisali: U subotu 21. 2. umrla u ibeniku . s. Roza Lovri, franjevka od Bezgrjene. U svoje vrijeme bila je na Visovcu starjeica svojih sestara i brinula se za crkvenu robu i rublje brae i gostiju. Danas joj je bio sprovod. S Visovca su prisustovali O.gvardijan, O. Friganovi i 3 asne sestre. KRONIKA VISOVCA, (od 25. 9. 1974. 31. 12. 1979)., 23. veljae 1976. str. 76. 13 Od upskoga ureda Miljevci, dne 28. travnja 1928. upnik O. fra Luigi Jurenovi 14 Na dan sv. Dominika u samostanu treoredkinja sv. Frane u Varou (ibenik) presv. Biskup je preko mise podijelio redovniko odjelo sestri Dominiki (Bai Boica) sestri Frani (Ana Bonjak) i sestri Tereziji Malog Isusa (Perkov Josipa). Ovaj obred presv. Biskup je popratio shodnim govorom novim redovnicama. Dijecezanski list za ibensku biskupiju i apostolsku administraciju i za jugoslavenski dio Zadarske Nadbiskupije, God. 1930. (Godina V) Broj 7-9. str. 83.
443
Miljevci 2008. nakon tri godine, 27. prosinca 1934, poloila doivotne zavjete.15 Sestra Dominika je bila u Senju od 1936. do 1940. Poslije Drugog svjetskog rata, 1944., bila je u sestarskoj zajednici u Drniu. Na Generalnom kapitulu 1947., imenova je od Stareinskog vijea za kunu stareicu i skrbnicu u sestarskoj zajednici u Senju. Zapisano je da je bila jednostavna, dobra, marljiva i odgovorna sestra u svakom poslu. Iznad svega cijenila je molitveni i zajedniki ivot u koji je unosila radost. Od 1952. godine boravi u kui Matici u ibeniku gdje je ostala do smrti. Bila je krhka i slaba zdravlja, pa je tako od modane kapi umrla u 54. godini ivota, 14. velje 1957. Ukopana je u sestarsku grobnicu na groblju sv. Ane u ibeniku. S. JOZEFINA (Marija) PERII Roena je u Britanima gornjim 1. sijenja 1908. godine, od oca Mate i majke Boice ro. Stojanovi. Potjee iz brojne obitelji. Od 14 brae i sestara ona je deseta po redu. Otac joj je bio pismen i djecu je uio itati i pisati. Pred djecom je svaku veer molio krunicu. Svoje duhovno zvanje s. Jozena je smatrala plodom oeve molitve. Iz iste kue potjee i o. fra Pavao Perii, stric s. Jozene. U Drubu sestara franjevki od Bezgrjene u ibeniku s. Jozena je primljena 7. kolovoza 1934. godine. Primila ju je asna majka s. Celestina Cvitanovi. O njezinoj prikladnosti za redovniki ivot u Svjedodbi ponaanja pie upnik fra Luigi Jurenovi: Perii Marija zak. er Mate Perii i Boice Stojanovi iz ove upe, djevojka, u svemu je neporona vladanja i najpohvalnijega ponaanja. Mirna, pobona, bogoljubna, obsluivala je sve kranske dunosti, esto pristupala na sv. sakramente ispovijedi i priesti; dolazila redovito na crkvene pobonosti, i klonila se potpuno od svjetovnih zabava. Uvijek je pokazivala ivu elju za redovnikim staleom. Prezrela je i zabacila sve ponude udaje, eznui jedino, da bude er sv. Frane. Potjee iz kue skroz kranske; a roditelji su joj osvjedoeni i praktini katolici.16 Redovniko odijelo je primila u ibeniku, 29. studenoga 1935., iz ruku biskupa Jeronima Milete. Pripremala se za redovniki ivot pod vodstvom uiteljice novicijata s. irile Jurenovi. Prve zavjete je poloila 2. oujka 1937., a doivotne 27. veljae 1940. na ruke ibenskog biskupa Jeronima Milete.
15 Vjene redovnike zavjete u samostanu treoredkinja u Varou (ibenik) poloile su na 27 decembra franjevke sestra Dominika Bai i sestra Terezija Perkov pred preuzv. Biskupom, koji je celebrirao tihu misu u samostanskoj kapeli i odrao prigodni govor. Dijecezanski list za ibensku biskupiju i apostolsku administraciju i za jugoslavenski dio Zadarske Nadbiskupije , God. 1934. (Godina IX) Broj 12. str. 79. 16 Od upskog ureda Miljevci, 10 / 11. 1934. upnik o. fra Luigi Jurenovi
444
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE Poslije prvih zavjeta nekoliko mjeseci je radila u upi Gospe van grada u Varou ibenskom i sa starijim sestrama odlazila u pronju. Sakristansku slubu u upi Gospe od Ruarija i crkvi sv. Ante u Drniu vrila je od 1941. do 1953. U meuvremenu je ila u Gorski Kotar za pomo sestrama u kuhinji i drugim poslovima. Na Generalnom kapitulu u ibeniku, 1953., izabrana je za zamjenicu asne majke s. Antonine Ledenko. Zbog njene raspoloivosti da prihvati sve poslove i slube iz ljubavi prema Bogu i potrebama zajednice, od 1953. do 1954. u kui matici bavila se tkanjem. Nakon toga premjetena je u franjevaki samostan na otok Cres, gdje je pomagala u kuanskim poslovima. Od 1956. do 1957. u ibeniku je vrila slubu zamjenice asne majke s. Celine Borovac i kroz kratko vrijeme bila je odgovorna sestra u samostanskoj zajednici u Senju. Od 1957.do 1960. u novootvorenoj upi sv. Martina u Hrnetiu kraj Karlovaca imenovana je za kunu predstojnicu i voenje kuanstva . Kako joj nije odgovarala sjeverna klima vratila se na Visovac gdje je do 1962., vrila slubu kune poglavarice, ureivala crkvu i brinula se za odravanje samostanskog rublja. Od 1962. do 1966. sakristanske i druge poslove obavlja u franjevakom samostanu u Sumartinu (otok Bra). U upi Promini radila je od 1966. do 1971. Od 17. rujna 1971. do 6. kolovoza 1991. vodila je kuanstvo u upskoj kui u Zatonu kraj ibenika. Kroz 20 godina boravka u upi Zaton, s. Jozena je svakodnevnom molitvom, skrovitim radom u kui i crkvi te razliitim djelima ljubavi prema vjernicima, svjedoila Boju prisutnost, ljubav i predanje Bogu i svojoj Crkvi. Dugogodinji upnik Zatona don Ive Barea s najveim potovanjem svjedoi o nesebinom zauzimanju s. Jozene za ope dobro vjernika i sveenika. Povodom njene smrti je rekao: Kad neka zvijezda zalazi, ostavlja za sobom svijetli trag. Sestra Jozena zalazi, ali ostavlja za sobom svijetli trag, silnih dobrih djela.17 Hvala od srca sestrama Franjevkama na velikom daru kojim su me obdarile poslavi sestre u Zaton, a osobito . s. Jozenu, za koju svake godine, ve 12 godina, na dan njezine smrti prikaem svetu Misu s molitvom da je Bog primi meu svete.18 Uvijek vedra lica, raspoloena za humor rado je viena u samostanu meu sestrama i vjernicima meu kojima je djelovala. Posebno je voljela kandidatice i mlade sestre. Za njih je molila, poticala ih, razveseljavala i esto ih je znala iznenaditi i razveseliti malim darovima. Prigodom proslave 50. obljetnice redovnikog ivota u Kui matici, 21. sijenja 1987., s. Jozena je radosno izjavila: Bez obzira na sve tekoe, u mom redovnikom pozivu bila sam uvijek sretna i zadovoljna.19
17 Kad neka zvijezda zalazi, ostavlja za sobom svijetli trag. Sestra Jozena zalazi, ali ostavlja za sobom svijetli trag, silnih dobrih djela Iz oprotajnog govora don Ive Barea, na dan sprovoda 1993. na groblju Ban u Podstrani/Split. 18 Iz pisma don Ive Barea sestrama franjevkama od Bezgrjene, ibenik, 18. sijenja 2007. 19 Sa s. Jozenom Perii, prigodom Zlatnog jubileja red. posveenja, razgovarala s. Zdravka Gveri, ibenik, 21. sijenja 1987.
445
Miljevci 2008. Poetkom 1991. godine s. Jozena je osjeala srane tegobe i po savjetu lijenika 24. svibnja ostala je u ibenskoj bolnici. U kolovozu iste godine, zbog bolesti, napustila je upu Zaton i nastanila se u kui Matici. Zbog uestalih napada na ibenik za vrijeme Domovinskog rata 1993. godine premjetena je u samostan u Podstranu kod Splita.20 Sestra Jozena je umrla 28. listopada 1993. u 85. godini ivota. Pokopana je u sestarsku grobnicu na groblju Ban u Podstrani. S. KARMELA (Ruica) KULUI Roena je u Kljuu, 21. oujka 1913. godine, od oca imuna i majke Lucije ro. Malenica. Od sedam brae i sestara, s. Karmela je po redu esta. U osmoj godini ivota ostala je bez majke, a otac je preuzeo dvostruku brigu za sve njih. S. Karmela je po prvi put vidjela asne sestre kad su dolazile u pronju. Kao djevojka je odlazila u Drni i izdaljega promatrala sestre franjevke, i razmiljala kako bi bilo lijepo da i ona postane redovnica. Kao uzorna djevojka bila je lanica Treeg Reda sv. Frane, to potvruje upnik Jurenovi u njenoj Svjedodbi ponaanja: Kului Ruica imunova iz Kljua djevojka je izgledna i estita ponaanja i uzorna vladanja. Bila je lanica III. Reda sv. Frane, ponizna, pobona i dolazila redovno na sve crkvene pobonosti, i gotovo svagdano primala sv. Priest. Jo od djetinjstva pokazivala je elju za redovnikim zvanjem, pa ju sa strane ovog upskog ureda moe se najtoplije preporuiti za primitak u red asnih sestara sv. Frane u ibeniku.21 Nakon to su joj umrle dvije sestre, s. Karmela je ostala sama s ocem i braom. Stoga im nije bilo po volji da im Ruica ode u samostan. Odluno je sve ostavila, suprostavila se protivljenjima svojih najbliih i stupila u redovniku zajednicu sestara Franjevki u ibeniku, 16. srpnja 1935., na blagdan Gospe karmelske. Vrijeme kandidature provela je sa sestrama u Senju, gdje je primljena u novicijat 15. kolovoza 1936., na svetkovinu Velike Gospe. asna majka, s. Celestina Cvitanovi, na njenu zamolbu dala joj je ime s. Karmela. Novicijatsku pripremu za redovnike zavjete s. Karmela je obavila u ibeniku. Prve zavjete je poloila u Senju 16. kolovoza 1937., a doivotne u ibeniku 25. studenog 1940., na ruke biskupa Jeronima Milete. Poslije prvih zavjeta iz Senja se odmah vratila u ibenik gdje je ostala vie godina. U kui Matici se bavila tkanjem sukna, pletenjem franjevakih pojasa
20 Budui je ratna situacija vrlo teka, jer etnici napadaju u ibenskom zaleu svakog asa oekujemo napad na ibenik, pa su jutros .m. s. Ivanka Giba i s. Nevenka Grgat, s. Jozenu Perii i s. Ivanu Ledenko odvezle u na samostan u Podstranu kod Splita, da ovdje ne moraju doivljavati okove od straha... KRONIKA KUE MATICE, ibenik, 2. veljae 1993.-1995. 21 Od upskoga Ureda Miljevci, 15/7. 1935. fra Luigi Jurenovi.
446
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE (pasaca), odlazila u pronju po selima ibenskog i Drnikog kraja. Odlazak u pronju je zahtjevao mnogo rtve, jo vie poniznosti. Sve je to osjetila s. Karmela, pogotovo kad se trebalo pojaviti u svojim Miljevcima. Postati franjevka u to vrijeme, znailo je biti spremna i prositi kao i sv. Franjo u svoje vrijeme. Teke godine Drugog svjetskog rata proivjela je s ostalim sestrama u ibeniku. U mjesecu studenom, 1943., na kuu maticu je pala bomba i gotovo ju poruila. Ni jednoj sestri se nije nita dogodilo. Za s. Karmelu je to bio najvei dokaz da ih je Bog sauvao, smatrala je to pravim udom.22 Poslije rata, s. Karmela je u dva navrata premjetena u sestarsku zajednicu u Drniu. Radila je u kuhinji i pomagala gdje je bilo potrebno, a vie puta vrila sakristansku slubu u upskoj crkvi Gospe od Ruarija. Od 1954. do 1958. radila je u franjevakom samostanu na Visovcu, gdje je mjesila i pekla kruh za cijelu zajednicu i pruala pomo u kuhinji. Zbog zdravstvenog stanja, s. Karmela od 1958. do 1959. boravi u ibeniku, u kui Matici i vri sakristanku slubu u crkvi Gospe van Grada. Od godine 1959. do 1966. u upi Unei vodila je kuanstvo. Osim upnika o. fra pire ivkovia, na Uneiu je stanovao i upnik Nevesta, o. fra Vitomir tih, a 1963., doao mu je stari i teko bolesni otac, Vilim tih, kojeg je s. Karmela uz kuanske poslove brino dvorila do smrti. U Uneiu je umro i sahranjen 1963. godine.23 Zbog zdravstvenog stanja, s. Karmela se vratila s Uneia 1966., u kuu maticu u ibenik gdje je ostala do Domovinskog rata 1991. Kroz to vrijeme rado je prihvatila ulogu milosrdne sestre da pazi i dvori starije i bolesne sestre. Isto tako se s ljubavlju stavila na raspolaganje da posjeuje, dvori i uva osamljene i bolesne gospoe u gradu. Uz prekide, tu slubu je vrila 12 godina. Gospoa Danira Pai, uiteljica iz ibenika, iznosi svoje sjeanje na s. Karmelu: asna sestra Karmela Kului, spasila je nau obitelj, kad nam je bilo najtee. Moja majka Ivanka Ercegovi bila je nemona i zbog pada niz kune stepenica doivjela je teki ok da vie nije mogla govoriti. U takvu stanju bila joj je potrebna pomo, a kako nije bila socijalno osigurana, Dom za stare i nemone osobe nije je prihvatio. Osobu koja bi boravila uz majku dok sam na nastavi a brat na svome poslu, nije se moglo nai, jer je bila sramota biti uz bolesnu osobu. Preko dobrih ljudi doli smo do asnih sestara. Vrhovna poglavarica s. Ivanka Giba je zamolila s. Karmelu da ona bude uz bolesnu enu Ivanku Ercegovi. S.
22 Drugi svjetski rat jo straniji od prvog, unio je strah i nesigurnost i u malu zajednicu ibenskih franjevki. Ostale su u svom Varou i nigdje se nisu micale. U mjesecu studenom 1943. udarci bomba su gotovo poruili kuu maticu. Ostali su samo vanjski zidovi i najsariji dijelovi kue. Iste noi, kad je iznad kue pala bomba dogodilo se neto iznenaujue. Pod ruevinama su se nale sestre dok su spavale. Oko njih je sve bilo oteeno, pa i kreveti, a njima se ni jednoj nita nije dogodilo. Isto tako, na drugom katu kue je spavao duhovnik sestara don Ivo Bijai, i onaj kuti sobe gdje je spavao ostao je visei a zidovi uokolo su bili svi porueni. Kad je to sveenik opazio ostao je iznenaen. Sestrinjki gostinjac u kojeg su primale siromahe i putnike, ostao je neoteen. U jutro je doao biskup Mileta da vidi jesu li sestre ive. Kad je ugledao siromanu kuicu, gostinjac rekao je: Oito da ju je Bog uvao jer je treba za siromahe. AD, Iz KRONIKE, ibenik, 1943. 23 U matici umrlih upe Unei od 1949-1979 br. 11. zapisano je: Vilim tih ro. 1884. u Tuhelju-Hrvatsko Zagorje, umro 21. 10. 1963. u Uneiu. Pokopan 23. 10. 1963. u Uneiu. ( Podatke dao upnik o. fra Luka Deli , 28. 5. 2007.)
447
Miljevci 2008. Karmela je tu obvezu prihvatila s puno ljubavi i razumjevanja za cijelu obitelj od 1984.-1987. do smrti gospoe Ivanke. S. Karmelu sam doivjela kao osobu kakvu nisam u ivotu srela, vrlo umiljatu, imala je majinsku ljubav. Ona je uz moju majku koja nita nije mogla govriti, molila, pjevala, priala joj...Ona je bila oslonac i sugurnost naoj majci i svima nama. I jo k tomu to je sve inila gratis. Nemam rijei da se dovoljno zahvalim za sve to je . Karmela uinila i cijela vaa zajednica.24 Svojom franjevakom jednostavnou bila je neposredna i velikoduna prema svakome gdje je ivjela i radila. Zbog navedenih odlika ostala je u lijepom sjeanju mnogih ljudi, a posebno onima iz rodnoga kraja. U svojoj redovnikoj zajednici s. Karmela je bila od svih obljubljena, posebno od najmlaih. Od milja su je nazvali naa dika. Kroz svoj ivotni vijek s. Karmela je prola kroz razna iskuenja, kao i lijepe i sretne trenutke svog redovnikog posveenja. Prigodom proslave Zlatnog jubileja, redovnikih zavjeta u ibeniku 4. listopada 1987., sretno je izjavila: Zahvaljujem dragom Bogu to sam doekala ove godine, to sam ustrajala i to nisam nikakvo zlo uinila. Najvea mi je radost to sam u svom redovnikom ivotu bila zadovoljna i to sam sluala moje starijeice. Kad mi je bilo teko, uvijek sam se utjecala i molila Majci Bojoj.25 Posebno je bila pobona i odana Miljevakoj Gospi od Milosti i Gospi Visovakoj. Koliko je srasla s kuom Maticom i svojim ibenikom, najbolje otkriva njena poznata reenica: U Splitu i Zagrebu je ljepe, ali u ibeniku je meni drae. Predanim i portvovnim radom, posebno molitvom i trpljenjem, dala je svoj doprinos Crkvi koju je ljubila svim srcem. Oitovalo se to u njenom sestrinskomajinskom potovanju prema Bojim slubenicima sveenicima - kako ih je nazivala. Sestra Karmela nam ostaje kao uzor redovnike predanosti, franjevake jednostavnosti i pobonosti, ljubavi prema Bogu, svakoj sestri i svim ljudima, ustrajnoj molitvi i strpljivom trpljenju. Zbog sigurnosnih razloga 27. kolovoza 1991., premjetena je iz ibenika u sestarski samostan u Podstrani kod Splita, gdje je ostala do prijelaza u vjeni ivot. Umrla je u ponedjeljak, 27. sijenja 2003., u 90. godini ivota i 66. godini redovnitva., a pokopana 29. sijenja u sestarsku grobnicu na groblju Ban u Podstrani. S. ZDRAVKA (Milka) GVERI Roena je u Britanima donjim, 11. sijenja 1948. od oca Jakova i majke Jake ro. Bai. Nakon osmogodinje kole, 28. rujna 1963. godine, stupila je u
24 Sjeanje na s. Karmelu Kului iznijela gospoa Danira Pai, ibenik, 22. 5. 2007. 25 Izjava s. Karmele Kului prigodom 50., obljetnice red. zavjeta u ibeniku, 4. 10. 1987. ( Sa s. Karmelom razgovarala s. Zdravka Gveri)
448
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE Drubu sestara franjevki od Bezgrjene u ibeniku. U novicijat je primljena 12. rujna 1965., prve redovnike zavjete je poloila 13. rujna 1966. a doivotne 12. rujna 1971. U Zagrebu je zavrila gimnaziju i Katehetski institut pri KBF-u, zatim u upi Vodice predavala vjeronauk i vodila liturgijsko pjevanje i sviranje. Godine 1973., Vrhovna uprava Drube ju je poslala na studij u Rim, na Papinsko Sveuilite Antonianum gdje je postigla magisterij iz lozoje sa specijalizacijom iz pedagogije. Za magistarski rad obradila je temu: La scuola in un paese socialista esperienza della scuola in Jugoslavia. (kola u socijalistikoj zemlji iskustvo kole u Jugoslaviji). Nakon povratka iz Rima, 1977., Druba joj je povjerila odgoj i formaciju redovnikog podmlatka. Slubu odgojiteljice i uiteljice novakinja obavljala je u Matinoj kui u ibeniku i samostanu Podstrani/ Split tijekom 15 godina, i ponovno u ibeniku, od 2002.-2007. Uz navedene slube, preko 25 godina (1981.- 2007.) organizirala je i vodila duhovne obnove za djevojke osnovne i srednje kole. U Vrhovnoj upravi Drube vrila je slubu vrhovne savjetnice i tajnice, a kroz dva mandata bila je zamjenica vrhovne poglavarice: (1983.- 1989. i od 2001. 2007. ) Vjerouiteljsku slubi vrila je od 1991. do 2007. Kroz to vrijeme predavale je vjeronauk u Splitu u Tehnikom centru, Mirko Dumani (1991.-1992.); u Zagrebu u koli za medicinske sestre Vinogradska od 1992. 2001. U tom istom razdoblju vrila je slubu kune predstojnice u sestarskoj kui na Pantovaku. Od 2001. do 2007. predaje vjeronauk u ibeniku u Turistiko-ugostiteljskoj koli A. upuka bb. Nakon Generalnog kapitula, od ljeta 2007., u kui Matici u ibeniku vri slubu kune predstojnice, vrhovne savjetnice i uiteljica je sestara juniorki. S. ANA SAMODOL Roena je u Britanima donjim, 5. travnja 1950. godine, od oca Pake i majke Mande ro. Samodol. U Drubu sestara franjevki od Bezgrjene u ibeniku je dola 25. srpnja 1968. godine. U novicijat je primljena 12. rujna 1969., Prve redovnike zavjete je poloila 12. rujna 1970., a doivotne 12. rujna 1975. Poslije prvih zavjeta 1970., pohaala je Katehetski institut Katolikog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Budui da nije imala sklonosti za pastoralni rad, vratila se u ibenik, a potom u
449
Miljevci 2008. Zagreb gdje je pohaala kolu za njegovateljicu starijih i nemonih osoba. Od 1971. do 1976. odlazi u Be-Austriju gdje je radila u Domu starih i nemonih osoba. Kad je otvoren dom sv. Mihaela u Perlachu u Njemakoj, 1976., s. Ana je iz Bea premjetena u taj dom. U Perlachu je radila 2 i pol godine. Zbog zdravstvenih problema vratila se u na samostan u Zagreb, gdje je nekoliko godina vrila slubu vearice. Urednost i preciznost u obavljanju kuanskih poslova posebna je odlika s. Ane. Godine 1986., ponovno se vratila u Munchen u Dom sv. Elizabete, Alguerstrasse 34. U tom domu radi i danas kao njegovateljica starih i nemonih osoba. Godine 2006. proslavila je 30. godinjicu svoga redovnikog-karitativnog djelovanja. Sestra Ana je poznata po savjesnom vrenju svih poslova, posebno u radu sa starijim i bolesnim osobama kojima je potrebna ljubav, panja, briga za tjelesno, duevno i duhovno zdravlje.
2. SESTRE DOMINIKANKE
Kongregaciji sestara dominikanki svetih Anela uvara s kuom maticom u Koruli pripada 6 sestara iz Miljevaca, od kojih je 5 umrlih i 1 iva: 1. S. Roza (Marta) Juri iz Britana donjih 2. S. Katarina (Marija) Lali iz Kljua 3. S. Imelda (Manda) Gveri Juri iz Britana donjih 4. S. Rajmunda (Matija) Ivi iz Drinovca 5. S. Tomazina (Marta) Juri iz Britana donjih 6. S. Hijacinta (Marija) Bai iz Britana gornjih S. ROZA (Marta) JURI Roena je u Britanima donjim 21. srpnja 1847. godine, od oca Ante i majke Lucije ro. Bai. U samostan sestara dominikanki u ibeniku dola je 15. lipnja 1866. U novicijat je primljena 1. lipnja 1877., doivotne zavjete je poloila 3. kolovoza 1878. u ibeniku. Po naravi je bila kolerina, temperamentna, radina i neumorna. Ustrajno se molila, posebno je razmiljala i molila otajstva krunice. Za nju pie da je bila dua ibenskog samostana, i da je 12 godina upravljala zajednicom sestara kao starjeica i skrbnica. U Dijecezanskom listu za ibensku biskupiju 1936., o s. Rozi je zapisano da je Jedna od utemeljiteljica matice drube sestara dominikanki u ibeniku.26 Kua na Gorici u ibeniku u kojoj sestre i danas stanuju, kupile su 1865. godine. Svoj izgled je izmjenila 1897., kad je starijeica s. Roza Juri traila od ibenskog biskupa Antuna Josipa Fosca doputenje da na trokatnici nadogradi jo jedan kat.27 Odobrenje za nadogradnju kue biskup je dao 8. svibnja 1897.28 Koliko je voljela svoj poziv i svoj samostan u ibeniku, u nekrologu za nju pie: Dola bi u sukob sa svakim ko nije gledao interese samostana. Radina, neumorna, bila je uvijek prva....Pod
26 Dijecezanski list za ibensku biskupiju i apostolsku administraciju, 1936. (Godina XI.) Br. 10-12.. str. 66. 27 Usporedi Jure Krito, Bogu, Redu i Narodu, Korula - Zagreb, 2005. str. 17. AS, bez. br., Potovano Narednitvo!, 8. svibnja 1897. 28 Isto, str. 17.
450
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE stare dane kleala je duge satove u kapeli molei krunicu. To je bila njena najmilija molitva... Kad je objedinjena zajednica sestara iz ibenika i Splita u novu Kongregaciju sestara dominikanki svetih Anela uvara u Koruli 1905., S. Roza je na osobnu zamolbu osloboena stareinske slube 17. svibnja 1905., a u novoj Upravi imenovana za vrhovnu savjetnicu i rizniarku.29 Umrla je u ibenik, 26. studenog 1936., u 90. godini iota. Sprovodne obrede vodio dr don Ivo Ekinja, ukopana je u sestarsku grobnicu na groblju sv. Ane u ibeniku.30 S. KATARINA (Marija) LALI Roena je u Kljuu 5. studenog 1877. godine, od oca Jure i majke Pere ro. Delalija. U samostan sestara dominikanki u ibeniku dola je 25. srpnja 1893. godine, ula u novicijat i primila redovniko odijelo 2. veljae 1898., doivtne zavjete poloila 30. srpnja 1899. Bila je lanica samostanskog Vijea sestara u ibeniku. Godine 1905., imenovana je za uiteljicu novakinja, ali zbog bolesti suice na toj slubi je ostala kratko vrijeme.31 Iz ibenika je premjetena u Korulu 1906. godine, gdje je radila u Zaklonitu starakom domu. Zbog bolesti se vratila u ibenik, 8. listopada 1907. godine. Umrla je 28. veljae 1908., od tuberkuloze u 31., godini ivota, i pokopana u sestarsku grobnicu na groblju sv. Ane u ibeniku. S. IMELDA (Manda) GVERI JURI Roena je u Britanima donjim 16. veljae 1880., od oca Boe i majke Lucije ro. Deronja. U krsnom listu njezino prezime je Gveri Juri.32 Povijest prezimena Gveri Juri i Juri Gveri, mjenjala se u samo prezime Juri pod kojim se vodi s. Imelda, njena s. Tomazina i njihova teta s. Roza Juri. Porodica iz koje potjeu ove 3 dominikanke, danas nosi samo prezime Gveri.33 (od 1912. godine, Matica roenih - Miljevci, 1896.-1921.) U samostan sestara Dominikanki u ibeniku, dola je 3. kolovoza 1899. godine. Bila je ona neakinja (ki brata Boe) s. Roze Juri, dugogodinje starjeice u ibeniku. Brigu o njezinu odgoju i kolovanju preuzela je s. Roza (oeva sestra). Upisala ju je
29 Imenovanje izvrio O. Aneo Marija Mikov 18. svibnja 1905. Kronika sestara domenikanki u ibeniku, 23. 02.1908. str.9. 30 Matica umrlih od 1927 1947. str. 209. redni br. 40, upa sv. Jakova, isto potvruje stanje dua Miljevci str. 29. (sada izgorjelo) 31 Kronika sestara dominikanki ibenik, Samostan Gospe od Ruarija, 1953. str. 8. 32 Krtenica iliti Svjedoba roenja i krtenja, upa Miljevci, Drinovci, izdana na 2 lipnja 1897. upnik fra Ivan Broni. Matica roenih, Miljevci, 1870.-1884. br. 26 str. 142. 33 Iz iste porodice potjee franjevac O. fra Mate Gveri, Provincije Presvetog Otkupitelja i njegova roena sestra s. Zdravka Gveri, franjevka od Bezgrjene (ibenske franjevke), te fra Franjo Samodol, Provincije Presvetog Otkupitelja, (ija majka je roena Gveri). Njihovu djedu Mati bile su roene sestre: s. Imelda Juri i s. Tomazina Juri.
451
Miljevci 2008. u kolu kod sestara Benediktinki u ibeniku. Mandi su se svidjele i sestre benediktinke pa je razmiljala da im se pridrui. S. Roza to nije mogla prihvatiti, nego je neakinju stavila pred izbor: ili postati dominikanka ili se vratiti ocu. Manda se na kraju odluila i postala dominikanka to je posebno obradovalo tetu s. Rozu.34 Redovniko odijelo s novim imenom s. Imelda, primila je iz ruku dominikanca o. Jacinta Drmia, u ibeniku 30. srpnja 1900. godine. Doivotne zavjete poloila je na ruke o. Metoda Miria 30. travnja 1902. godine.35 Dominikanac o. Aneo Marija Mikov bio je dalekovidni puki misionar i rodoljub, prepoznao je ljudske i redovnike kvalitete mlade s. Imelde, zato ju je predvidio za vrhovnu poglavaricu u novoj Kongregaciji sestara dominikanki koju je kanio osnovati sa sjeditem u Koruli. Nova Kongregacija sestara dominikanki po njegovoj zamisli trebala je nastati ujedinjenjem dominikanskih treoredica u ibeniku i Splitu. O. Mikov roen na otoku Zlarinu kraj ibenika,36 gorljiva duha za brau i sestre svoga Reda, imao je ideju sve zajednice sestara dominikanki rasprene po gradovima Dalmacije ujediniti u jednu Kongregaciju kojoj bi bio povjeren odgoj enske mladei. Ta ga je ideja zaokupljala od prvih susreta sa sestrama dominikankama u ibeniku. elio je unaprijediti odgoj i naobrazbu enske mladei tako da taj odgoj bude u kranskom i hrvatskom duhu. Taj posao su trebale preuzti sestre dominikanke koje su i same morale poraditi na osobnoj naobrazbi i odgoju. (Mikov je teko podnosio to tuinske sestre raznih Redova i Kongregacija, prema duhu i zahtjevima vremena, odgojene i naobraene osvajaju po Dalmaciji sve bolnice i zaklonita naih siromaha. Svoja razmiljanja ostavio je u osobnoj kronici 1916. godine. On pie: Dok su talijanke prikupile itav na enski podmladak, da ga tuinskim duhom zadoje i odnarode; moje je srce krvarilo, stado snovati kako bi se tomu doskoilo. to drugi rade i poluuju, zar nebismo mogli i mi barem pokuati?.) Svoje planove od poetka o. Mikov je povjerio osobnom prijatelju akovakom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, koji mu je dao podrku i nancijsku pomo u osnivanju Kongregacije sestara dominikanka. Kad je o. Mikov izabran za provincijala, dominikanskog Reda na hvatskom podruju 14. lipnja 1902., odmah je poeo intenzivne priprave o ujedinjenju
34 Usp. Jure Krito, Sto godina nije samo prolost, Zbornik proslave 100. obljetnice Kongregacije sestara dominikanki svetih Anela uvara, Glas Koncila, Zagreb, 2007. str. 80. 35 Isto. str. 80. 36 Isto. str. 57-58. Biografski podaci O. Aneo Marija Mikov roen je 28. studenoga 1848. na otoku Zlarinu kraj ibenika. Na krtenju je dobio ime Ivan-Andrija. Otac Ivan bio je po zanimanju pomorac, a majka Tomka, ro. Beban (20.IX. 1826.-2.IX. 1866.), domaica. Ostao je bez oca kada su mu bile manje od dvije godine. Majka se ubrzo preudala u Rogoznicu za udovca Marka Lovri-Caparina, s kojim je ivjela 11 godina, ali nije imala poroda. Majka je ponovno ostala udovicom 1864. ...Ivan-Andrija je u dobi od 12 godina stupio u dominikansko sjemenite u Bolu, na otoku Brau...Primio je dominikanski habit u Bolu 6. oujka 1862. te zapoeo godinu novicijata u Dubrovniku. Na oblaenju je dobio ime Aneo Marija. Prve je zavjete poloio 19. oujka 1865. u Dubrovniku, a sveane 1868. u ibeniku. Studij lozoje i teologije nastavio je u Splitu kod o. Jordana Zaninovia, buduega hvarskog biskupa, zatim u ibeniku i Dubrovniku. Za sveenika je zareen 11. lipnja 1871. u Kotoru.
452
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE sestara, njihovu dolasku u Korulu i njihovu preuzimanju Zaklonita za siromahe. O. Mikov u suglasnosti sa ibenskim biskupom odredio je da sestre prezmu Zaklonite siromaha 1. sijenja 1903. godine. Za rad u Zaklonitu izabrane su tri sestre: s. Imelda Juri, s. Bonaventura Pauk i s. Vica Brali, sve tri od Drnikoga kraja. U narednim godinama Mikov uz pomo dobroinitilja dao je graditi kuu novicijata i zavod za odgoj djevojka. Godine 1905. s. Imeldu Juri i s. Ozanu (Milica) Peran (ro. 9.sijenja 1871., u Katel Starome) poslao je u Rim kod sestara dominikanki Kongregacije sv. Katarine Sijenkinje, da se izvjebaju i priue redu i zaptu redovnikog ivota kako bi bolje odgovorile na zadae koje su ih ekale u Kongregaciji. U Rim su otile u mjesecu travnju, a vratile se u Korulu u jesen 1905. Slubeno utemeljnje nove Kongregacije pod nazivom Kongregacija Sv. anela uvara izvreno je u matinom samostanu u ibeniku, 16. svibnja 1905. pod predsjedanjem ibenskog biskupa Vinka Puliia, O. Aela Mikova, O. Metoda Miria, priora ibenskoga samostana dominikanaca, biskupskog kancelara dr. Ivana Bjaia, i sve sestre ibenske kue na elu sa s. Rozom Juri. Sveano proglaenje utemeljenja Kongregacije objavljeno je 2. listopada 1905., u Koruli. Prvom predstojnicom samostana i podravnateljicom Zaklonita siromaha, odreena je s. Imelda Juri. (Prvom uiteljicom novaica i pripravnica postavljena je s. Hosana Peran.) S. Imelda Juri prva je asna majka u Koruli. Nakon dvije godine svoga upravljanja, 1907., s. Imelda je molila O. Mikova da je oslobodi poglavarske slube zbog zdravstvenih razloga. Iste godine O. Mikov je razmiljao o preputanju uprave Kongregacije samim sestrama. Nakon savjetovanja s generalom Reda u Rimu, suglasnost ibenskog, splitskog i dubrovakog biskupa i miljenja zavjetovanih sestara odredio je blagdan Presvetoga Trojstva 14. lipnja 1908., za imenovanje prve vrhovne nadstojnice asne majke i njenih savjetnica. Prije izbora ovako je razmiljao i molio pred Bogom: Kad sam sve to obavio, zazvav u pomo Duha Svetoga, stao sam pred Bogom, razmatrati primljena i pobiljeena mnijenja svih sestara doivotno zavjetovanih u Kongregaciji, te nadjoh da izmedju 24 sestre sasluane, njih je 17 bilo od mnijenja da bi im se prvom vrh. Nadstojnicom, za prve 4 godine, imenovala ona koju sam i ja in pectore imao kao najprikladniju i najsposobniju, i koju su mi tako preporuili redoviti ispovjednici sestara, toli u ibeniku, koli u Splitu i u Koruli, kojim su bile vrlo dobro sve prilike poznate. Mirne sam zato due odluio im tu Sestru imenovati Vrh. Nadstojnicom, ali im ne otkrih imena ni njezina, ni Savjetnica, dok im to ne budem sveano oitovao u odredjeni dan, a taj je bio blagdan presv. Trojstva 14. lipnja 1908. Zamisao O. Mikova se ostvarila: S. Imeldu Juri, dotadanju starjeicu u Koruli imenovao je za prvu asnu majku vrhovnu poglavaricu u novoj Kon453
Miljevci 2008. gregaciji Sv. anela uvara na blagdan Presvetoga Trojstva 14. lipnja 1908. Sestra Imelda je imala samo 28. godina, a za slubu vrhovne poglavarice trai se najmanje 40 godina. Budui da je ispunila sva oekivanja, bila je osloboena od pravnih propisa. Pravne uredbe na Kongregaciji za redovnike u Rimu uredio je o. Mikov Preuzimanjem uprave u svoje ruke , sestre su pod vodstvom majke Imelde i svestranu potporu O.Mikova odrale zapoete i pokrenule nove planove svoga djelovanja u Koruli i drugim kuama. Osim Zaklonita za siromahe u Koruli, godine 1910., sestre su preuzele zaklonite siromaha sv. Lazara u Trogiru. Godine 1913., s. Imelda je traila dozvolu za otvaranje vrtia u ibenskom samostanu i ve 1. prosinca 1914., sestre su otvorile djeji vrti . Godine 1912. (od 28. do 29. kolovoza) u Koruli je odran prvi izborni sastanak (kapitul) na kojem su sestre u prvom glasovanju s. Imeldu Juri ponovno izabrale za vrhovnu poglavaricu. Po zavretku Prvog svjetskog rata, 4. listopada 1921., sazvan je drugi izborni kapitul. Zanimljivo i na ovom kapitulu sestre su ponovno izabrale s. Imeldu za svoju vrhovnu poglavaricu. Odmah nakon izbora s. Imelda je molila da je se rijei te teke dunosti. Njezina molba nije prihvaena. Ovaj reizbor potvruje da su je sestre voljele i cijenile. Uz podrku sestara, posebno O. Mikova s. Imelda je uspjeno upravljala svojom Kongregacijom. U Osmrtnicama akata Vrhovnog zbora iz 1925., o njoj je zapisano: Kao djevoje posveti se Bogu, a u 20. godini ivota zaogrne se bijelim Habitom, kojega je ljubila svim arom due do zadnjeg daha. Mlada bude postavljena na kormilo Kongregacije i 12 godina vrila je savjesno tu teku slubu, dok je smrt ne rijei goleme odgovornosti. Uvijek i sa svakim mila i blaga irila je svuda miomiris sestrinske ljubavi, mira i pregaranja. Vie nego najivlja rije govorila su njezina djela, njena poniznost, koja joj bijae osobitim obiljejem. Za dobro svoje Kongregacije bila je smremna da sve rtvuje, pa kako na samrti ree, rado i svoj ivot Bogu prikae samo za dobro onih, koji joj bijahu povjereni. Izdahnu ona 14. VII. 1924. mirno, tiho, kao to je skromno i ivjela, ali njezina uspomena ivi i ivjet e uvijek u srcima onih, koji su imali sreu, da im bude Majkom i voditeljicom asna majka Imelda Juri umrla je 14. srpnja 1924. godine od raka na prsima, u 44. godini ivot. Prigodom njene smrti je zapisano Grad Korula, pa i cijela Dalmacija, pokazali su ovom prilikom koliko je tovanja i ljubavi uivala blaga pokojnica, jer su neizbrojna sauea primljena i jer ju u velikom broju dopratie do vjenog poivalita.37 Pokopana je 15. srpnja 1924., u samostansku grobnicu na groblju sv. Luke u Koruli.
37 Nekrolog setara Dominikanki, Korula, 20. VII. 1924.
454
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE S. RAJMUNDA (Matija) IVI Roena je u Drinovcima 21.rujna 1893. godine, od oca Mate i majke Marije ro. Gveri.38 U samostan sestara Dominikanki u ibeniku, dola je 26. listopada 1919. U novicijat je primljena 2. listopada 1920., prve zavjete je poloila 8. svibnja 1922., a doivotne 8. svibnja 1927. Nakon poloenih zavjeta, u Koruli je radila s bolesnicima, zatim je u Splitu izuila za bolniarku. Kad je u ibeniku zbog ratnih i politikih prilika od 1917. do 1930. godine otvorena ratna kuhinja Badana, a zatim aka menza, u tim ustanovama s. Rajmunda je dala svoj doprinos radom u kuhinji. Jedno je vrijeme radila i u splitskoj bolnici.39 Poslije Drugog svjetskog rata, u ibenskom samostanu vrila je slubu kune ekonome. U knjizi umrlih sestara dominikanki za nju pie: Bila je krna, zdrava djevojka. Preboljevi teku gripu panjolicu ostala je slaba cijeloga ivota. Uza svu svoju slabost radila je uvijek, a molitva svete krunice pratila je njen rad... U ibenskoj menzi otrla je mnogu suzu s oiju siromaha. ibenik se sjeao njezine plemenitosti i dobroga srca, to je pokazao, kad je veliko mnotvo otpratilo na vjeni poinak.40 S. Rajmunda je umrla u ibeniku 8. prosinca 1965., u 72. godini ivota, a 54., redovnitva. Pokopana je 9. prosinca 1965., na groblju sv.Ane.41 Sprovodne obrede je vodio kanonik dr. Ante Kreimir Zori. S. TOMAZINA (Marta) JURI Roena je u Britanima donjim 22. sijenja 1885. godine, od oca Boe i majke Lucije ro. Deronja.42 Bila je roena sestra s. Imelde Juri. U samostan sestara dominikanki u ibeniku dola je kao zrela djevojka, 15. rujna 1908. U Koruli je primila redovniko odijelo 2. listopada 1908., prve zavjete je poloila 2. listopada 1910., a doivotne 2. listopada 1914. Uprava Reda ju je poslala u Zavod sestara Slubenica Milosra (Ancelle) u Dubrovnik, da
38 Krtena 01. 10. 1893. u crkvi Imena Isusova na Miljevcima. Krstio je O. fra Mijo Broni, a krsna kuma je Manda Bai, ena Lovre. 39 Usp. ematizam biskupije Splitsko-Makarske, 1925. str. 148. 40 Arhiv Kongregacije Korula, Nekrolog od 1960- bez oznake stranice 41 U matici umrlih upe sv. Jakova u ibeniku od 1949- str.47. red. br. 27. U opasci pie: Bila je uzorna redovnica u samostanu sestara dominikanki... 42 Krtena 02. 02. 1885. u crkvi Imena Isusova. Krstio je O. fra Danijel Marin, krsna kuma je Manda Ivi. Matica krtenih, Miljevci od 1884.-1896. br.19.
455
Miljevci 2008. naui razne rune radove, vjebala se u crtanju, slikanju, nauila je prilino i talijanski jezik. Vie je godina radila u obdanitu siromane radnike djece u ibeniku, od 1917. do 1933. zatim u dravnom zabavitu koje su sestre vodile od 1933. do 1935. U ratnoj kuhinji Badani u ibeniku od 1917.- 1930.) u kojoj su djelovale sestre dominikanke, spominje se s. Tomazina Juri koja je jo 1929., u toj ustanovi bila potvrena za predstojnicu.43 Od 1936. do 1941. radila je kao ekonoma u djejem domu Josipovac u Zagrebu, zatim u Gruu u pukoj kuhinji. Kad je puka kuhinja prestala s radom godine 1945., s. Tomazina je premjetena u rnovo, gdje je radila do 1953. Od 1953., u matinoj kui u Koruli ostala je do smrti, gdje se jo vie posvetila molitvi i runom radu. Umrla je u Koruli 14. studenog 1971., u 87-oj godini ivota a 63. redovnikog posveenja.44 Pokopana je 16. studenog u sestarsku grobnicu na groblju Sv. Luke u Koruli. S. HIJACINTA (Marija) BAI Roena je u Britanima gornjim 7. oujka 1935., od oca Ivana i majke Jake ro. Stojanovi. U samostan sestara dominikanki u ibeniku primljena je 28. veljae 1952. u novicijat u Koruli, 8. svibnja 1953., prve redovnike zavjete je poloila 9. svibnja 1954., a doivotne 8. prosinca 1959. Kad je poloila prve zavjete, iz Korule je premjetena u Split gdje je vrila sakristansku slubu: u samostanu sv. Martina, na krapama, katedrali sv. Duje, zatim u Orebiu. Od 1962., u Matinoj kui u Koruli slubu kune ekonome vrila je 27. godina. U riznici katedrale sv. Marka u Koruli radila je 20. godina. U vrijeme Domovinskog rata od 1991. do 1996. ukljuila se u rad Crkvenog karitasa i u suradnji Crvenog kria pomagali su u hrani i odjei 19. tisua izbjeglica iz Gorada kao i drugih krajeva. Penzioniranim braniteljima pripremila je za Boi 4 tisue Boinih darova. S. Hijacinta je uspostavila vezu s naim iseljenicima u Australiji (Stipe Skelin - gornji Skelini iz Miljevaca), Austriji, Njemakoj Frajburg i sama je ila po hranu. U pripremi je knjiga o djelovanju Karitasa i Crvenog kria u vrijeme Domovinskog rata u kojem je s. Hijacinta mnogo pridonijela svojom zauzetou i radom. Danas s. Hijacinta ivi, moli i radi u kui matici u Koruli.
43 44
JURE KRITO, Stoljee sluenja Bogu, Redu i Narodu, Kongregacija sestara dominikanki Sv. an uvara, Korula - Zagreb, 2005. str. 78. AKK, u nekrologu pie: Svojim ozbiljnim, savjesnim redovnikim ivotom bila je svijetli primjer mlaim sestrama...
456
Zdravka Gveri: MILJEVAKE REDOVNICE
3. SESTRE MILOSRDNICE SV. VINKA PAULSKOG

Druba sestara milosrdnica s kuom maticom u Zagrebu, ima svoje korjene u prvoj zajednici sestara koju je sv. Vinko Paulski osnovao u Parizu 1633. Svoje djelovanje u Hrvatskoj, zapoele su u Zagrebu, 1845. godine. Prema dostupnim dokumentima, do sada prva asna sestra milosrdnica u Drubi sv. Vinka iz Miljevaca bila je: S. ANDRONIKA (Cvita) IVI Roena je u Drinovcima, 20. oujka 1903., od oca Stanka i majke Marije ro. Devi. 45 U Drubu sv. Vinka je dola 1. rujna 1923., prve zavjete poloila 21. prosinca 1925. Sestra Andronika je po struci bila bolniarka. Prvo mjesto njezine slube bila je Rijeka, gdje je radila u bolnici, zatim Split, Graac, Sarajevo. Godine 1934., dolazi u Kuu maticu gdje polazi bolniku kolu, zatim odlazi u Beograd gdje radi u bolnici. Godine 1937. ve je u junoj Americi gdje je u vie mjesta radila kao bolniarka: u Guamini, Doyenu, Marcos Juarezu, Anchoreni, Ayacuchu... Umrla je u Argentini u Buenos Airesu 31. oujka 1948. godine. U kratkom ivotopisu o s. Androniki pie: 20. oujka 1903. ugledala je prvi puta svjetlo Boje. Nakon 20 godina ostavila je svoj lijepi kninski kraj i stupila u kandidaturu Drube sa eljom da bude posve Isusova, 21. prosnca 1925., dakle par dana prije Boia postala je po svetim zavjetima doista posve Isusova pripravna za Njega poi i na kraj svijeta. Odmah nakon zavjetovanja postali su bolesnici u onom arkom zanosu njena prva i jedina briga. A taj je zanos sigurno ni kasnije nije ostavio. Bila je ljubazna sestra, koja je sa smjekom prelazila preko svakidanjih prilika i neprilika pripravna na uslugu svima. elja da se to vie rtvuje za Gospodina odvela ju je iz lijepe domovine. Ako mogu drugi ostaviti rodni kraj zbog bijednih zemaljskih probitaka, zato ga ne bi Boja slubenica mogla ostaviti i radi duhovnoga blaga? U Argentini je nastavila raditi kao bolniarka do konca svoga zemaljskog ivota. Gospodin joj bio vjena nagrada i radost. Poivala u miru u dalekoj tuoj zemlji.46
45 Matica krtenih u upi Miljevci od 1896. str. 110. br. 18. ( s. Andronika je bila teta Stanku iminu, oeva sestra) 46 Arhiv Drube sestara milosrdnica Zagreb, (ADSM) Iz Ljiljan Bae ( u spomen naim pokojnim sestrama, koje su umrle 1948. godine)
457
Miljevci 2008.
Zakljuak
Ovaj kratki prikaz svjedoi da su miljevake asne sestre, posebno one koje su u vjenosti, svaka na svoj nain ostavile svijetli trag djelotvorne ljubavi kroz razliite oblike apostolata imajui pred oima Krista i njegovo spasenjsko djelo. One su svojim ivotom i djelovanjem slijedile primjer Krista koji je rekao da nije doao da mu slue, nega da slui. Redovniki oblik ivota i posveenja Bogu aktualan je za svako vrijeme, jer moe biti poticaj da se svatko u svom ljudskom i kranskom pozivu zaloi u izgradnji boljeg svijeta, da dosljedno i odgovorno ivi te da je mogue ostati vjeran Bojem pozivu.
458
VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU

(povijesni pregled)1 Davor Gaurina i Joko Zaninovi
Vodenice na Rokom slapu pripadaju sustavu predindustrijskih postrojenja na rijeci Krki. U ivotu stanovnitva drnikog i bukovikog kraja imale su izniman gospodarski znaaj pa su zbog toga bile uzrok estih sukoba koji su zbog njih voeni. One su, ne samo ivot znaile, ve i donosile velike prihode. U estim ratovima koji su voeni na ovim prostorima mlinice su gotovo uvijek bile poruene. Do poetka Kandijskog rata veoma je malo podataka o vlasnicima vodenica, ali po teritorijalnom razgranienju lako se moe ustvrditi tko im je bio vlasnik ili u ijem su bile posjedu. U XVI. stoljeu, nakon uspostave turske okupacijske vlasti na ovom podruju, vodenice postaju vlasnitvo turskih velikakih obitelji koje se ovdje naseljavaju. Dolaskom mletake vlasti, koncem XVII. stoljea, dio vodenica vraen je visovakom samostanu, dio se nalazi u rukama drnike vlastelinske obitelji Naki Vojnovi, a nekima kasnije nalazimo vlasnike u okolnim selima. Vodenice na desnoj obali Rokoga slapa bile su do 1929. godine u posjedu skradinske obitelji Marasovi. Premda su esto mijenjale gospodare, vode1 Ovaj rad, u kraoj verziji objavljen je u Zborniku simpozija RIJEKA KRKA I NACIONALNI PARK KRKA PRIRODNA I KULTURNA BATINA, ZATITA I ODRIV RAZVITAK Zbornik radova, ibenik, 5. - 8. listopada 2005., ibenik, 2007., str. 319 330. Sastavni je dio projekta Gradskog muzeja Drni pod nazivom VODENICE NA RIJECI KRKI.
459
Miljevci 2008.
nice su u svojoj osnovi ostale iste kao i prije, bez gotovo ikakvih tehnikih inovacija. Premda vie nemaju nikakvo gospodarsko znaenje za ovaj kraj, danas su prvorazredna turistika atrakcija.
Uvod
Mlin2 je zgrada, ureaj ili pogon u kojemu se mljevenjem sjemenki itarica ili mahunarki proizvodi brano, krupica i sl. Nekad je za pogon mlinova sluila snaga vjetra (vjetrenjaa) ili vode (vodenica). Mlinovi na Rokom slapu tipoloki pripadaju mlinovima na vodeni pogon koji se jo nazivaju i vodenice.3 Vodenice su bile, uz runi rvanj, najrasprostranjenija vrsta mlina zbog mnotva rijeka, potoka, kanala koji pokreu pogonske kotae s lopaticama (licama). Prvi mlin na vodeni pogon bio je vodoravan. Nazivaju ga grki mlin (jer je nastao u staroj Grkoj)4 ili skandinavski (jer se dugo zadrao u Skandinaviji).5 Mlinovi (vodenice) ove vrste na rijeci Krki i na veini dalmatinskih rijeka i potoka u funkciji su do dananjih dana. Mlinove s okomito postavljenim pogonskim kotaima ne nalazimo u naim krajevima.6
Povijesni pregled
Kada su se pojavili prvi mlinovi (vodenice) na podruju Rokog slapa nije nam poznato. Da su oni postojali na prostoru rijeka Krke i ikole jo u antiko vrijeme7 poznato nam je iz jednoga rimskog natpisa na bronanoj ploici koji
2 3 4 Mlin je stroj koji usitnjuje materijal (itarice) do noe praka (brana). Radi na istom principu kao drobilica. Princip rvnja: materijal se trlja i sijee izmeu dva mlinska kamena, od kojih se jedan okree (povrina je oboma hrapava i otrih rubova). Opa enciklopedija LZ Miroslav Krlea, sv. 5 (L Nigh), Zagreb, 1979., str.524; V. Tkali, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SHS, II.knjiga (I-M), Zagreb, 1924./25., str.1009. Grki geograf Strabon, opisujui bogatstvo kralja Ponta (crnomorska obala na podruju dananje Turske) Mitridata 65. godine prije Krista, koje je palo u ruke rimskog vojskovoe Pompeja kae kako je njegov dvor bio sagraen u Kabeiri, kao i vodenica. Mitridatov dvor sagradio je njegov prethodnik, pa se smatra da je onda nastala i vodenica (120. godine prije Krista). Jedini problem ovog spomena vodenice jest nespominjanje tehnikoga opisa vodenice. P. James i N. Thorpe, DREVNI IZUMI, str.389 392. 5 6 F. Braudel, STRUKTURE SVAKIDANJICE (materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljea), Zagreb, 1992., str. 378 384. Ovaj izum pripisuje se Rimljanima a ostvarili su ga rimski inenjeri u prvom stoljeu prije Krista. Gibanje koje prenosi zupanik postat e dakle, vodoravno, za nalno opsluivanje mlinskog kamena koji e se tako okretati pet puta bre od pogonskog kotaa; tako nastaje umnoavanje. U blizini Arlesa, u Barbegalu, arheolozi su otkrili zadivljujue rimske instalacije; jedan akvadukt dui od 10 km, pod potisnom vodom, i na njegovu kraju 18 kotaa u slijedu, pravi serijski motor. 7 Prva poznata vodenica u starom Rimu bila je smjetena na padinama breuljka Janikula. Pokretala ga je voda iz aqua Traiana - Trajanova akvadukta (II. stoljee poslije Krista). Neto kasnije, kompleks vodenica sagraen je u standardnoj graevnoj tehnici: beton s licem od opeke, uz akvadukt. Dio ovog lokaliteta nedavno je istraen, ali se veina ostataka nalazi ispod oblinje ceste. Takoer, postoje 3 ili 4 mlinska kola na tzv. sjevernoj ili mlinskoj cesti i jedan veliki na junoj. Mlinovi poput ovog melju rimsku penicu u brano od kasnog II. stoljea poslije Krista.Ovaj specini mlinski kompleks ini se da je preivio i slom Rimskog carstva u 5. stoljeu. Godine 537. Rim je osvojio bizantinski general Belizar, a zatim su ga opsjedali Ostrogoti, koji su ga eljeli vratiti pod svoju vlast. Kad su Ostrogoti presjekli dovod vode u grad, ruei akvadukte, automatski su presjekli i opskrbu kruhom stanovnike Rima. Belizar se dosjetio kako rijeiti problem i postavlja na rijeku Tiber plovee vodenice koje je smjestio u brodove na zaklonjenom mjestu. Plovei
460
Davor Gaurina i Joko Zaninovi: VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU potjee s podruja antike Promone.8 Arheoloki ostaci rimskih mlinova na rijeci Krki do danas nisu pronaeni i poznati. Iz razdoblja srednjega vijeka takoer nemamo materijalnih ostataka mlinova. Pisanih izvora i podataka nema za razliku od prostora Skradinskoga buka gdje su povijesni izvori obilno zastupljeni.9 Moda je problem u tomu to se u srednjem vijeku Roki slap nazivao drugim imenom.10 Zbog svoga zemljopisnog smjetaja i koliine vode mlinovi su zasigurno postojali i to na onim mjestima gdje ih se veina danas nalazi.11 Prostor Rokog slapa u srednjem je vijeku mijenjao gospodare. Ali najvie vremena nalazi se u posjedu hrvatske velikake obitelji Nelipi koja je prema tradiciji, a i pisanim izvorima, starosjedilaka na lijevoj obali rijeke Krke. U zemljopisnom pogledu itav prominsko - miljevaki prostor12 bio je njihov posjed koji takav ostaje sve do 15. stoljea kada ga je Hrvatsko ugarski kralj stavio pod
mlinovi mljeli su penicu u brano za narod, koji se, prema bizantinskom povjesniaru Prokopiju, pridruio Belizaru u njegovim vojnama. Koritenje akvadukta za pogon vodenica trajalo je due od opskrbljivanja kupalita. Vodenice za mljevenje kukuruza bile su na Tiberu sve do kasnog 19. stoljea. N. Rodgers, ROMAN EMPIRE, Annes Publishing Ltd. 2006., str. 452-453. 8 9 CIL III 14962 pagani Prom[onenses] / molis molit utendae aquae Prom[onenses... Natpis je nainjen na bronanoj ploici, a rije je o pravu koritenja vode za mlinove, za to su bili zainteresirani pripadnici seoske zajednice (pagus) Promonjana. Francuski povjesniar ekonomije Ferdinand Braudel smatra da je Europa u XI., XII. i XIII. stoljeu doivjela prvu industrijsku revoluciju. Pod tim podrazumijeva zajednitvo promjena izazvanih sve veim brojem mlinova na vodu i vjetar. Ovi prvobitni motori bez sumnje su slabe snage, od 2 do 5 KS za vodenicu, ponekad 5, a najvie deset za krila vjetrenjae. Oni su igrali znaajnu ulogu u razvoju srednjovjekovne Europe. Isto tako Braudel smatra da revolucija od XII. i XIII. stoljea ne mnoi samo vodene kotae, ve im ona proiruje upotrebu. Katoliki redovnici Cisterciti rasprostranjivali su ih istodobno kad i svoje kovanice u Francuskoj, Engleskoj, Danskoj. Vie nije bilo sela u Europi, od atlantske obale do Moskovske Rusije, koje nema svog mlinara i kota koji pokree vodena struja.......... 10 U povijesnim izvorima spominje se toponim Slap na kojemu se nalaze vodenice. U visovakom arhivu uva se spis pisan irilicom iz prve polovice XVII. stoljea u kojem pie da su kalueri manastira na Krki prodali uzvienom i plemenitom naem gospodinu Adiji Alilu, mline, ko i stupe na Slapu (ARHIV SAMOSTANA VISOVAC, Spisi, fasc.1, spis br. 7). J. A. Soldo, SAMOSTAN MAJKE OD MILOSTI, str. 165. 11 Mlinovi (vodenice) oduvijek simboliziraju ekonomsku mo na odreenom podruju. Nema gotovo ni jednoga rata koji je zahvatio ove prostore, a da se mlinovi nisu nali prvi na udaru. Tako je bilo od prvih prodora Turaka (sredina XV. stoljea ) pa sve do Domovinskog rata (1991.- 1995. godine). U Domovinskom ratu neki su mlinovi bili zapaljeni, a neki demolirani i opljakani. Na ovaj bi se prostor moglo replicirati stanje mlinova na Skradinskom buku u ratnim vremenima, za koja postoje brojna pisana svjedoanstva. Primjerice, Jakov Foscarini u svojoj Relaciji prikazanoj u mletakom Senatu na povratku sa dunosti Generalnog providura Dalmacije 1572. godine kae da On misli da je ibenik od najvee vanosti jer ga spaja Krka sa Skradinom i Kninom, gdje su neko bili mlinovi Venecije, koji su u prolom ratu uniteni. Rijekom Krkom mogla bi se za svaku veliku otu dovesti drva i smole, ime susjedni krajevi obiluju.. MLETAKA UPUTSTVA I IZVJETAJI, Izdanje JAZU, sv. IV od 1572. do 1590. godine, str.10, Zagreb 1964. U svom djelu POVIJEST KANDIJSKOG RATA U DALMACIJI, ibenski povjesniar i suvremenik Frano Divni u nekoliko navrata opisuje razaranje mlinova na Krki. Na str. 135., 1647. godine kae.Na rijeci Krki nedaleko od Skradina stajalo je nekoliko mlinova to su ih Turci oduzeli ibenanima u prolim ratovima i sada su Turcima od velike koristi, pogotovo u namjeravanoj opsadi grada. Zato barun Degenfeld ispravno odlui da tamo poalje Sabinija sa stotinu i pedeset domaih pjeaka, koji su ih bez smetnje poruili. Ali na povratku ih napadne tisuu Turaka koji su po painom nareenju krenuli iz Knina; tukli su ih s lea i s boka i napadali handarima F. Divni, POVIJEST KANDIJSKOG RATA U DALMACIJI, Izdanje Knjievnog kruga iz Splita, 1984.); 12 Prostor vapnenake zaravni omeen kanjonima rijeke Krke, ikole (Poljice) i Prominskog prigorja. Veoma je bogat arheoloko povijesnim ostacima od pretpovijesti do srednjega vijeka. Na obroncima Promine i rubnim kanjonskim uzvisinama registrirano je nekoliko pretpovijesnih gradina i nekropola (tumuli), a ovaj teritorij postaje predmet spora izmeu dvaju ilirskih naroda: Delmata i Liburna. No, zbog nedovoljne istraenost ovoga prostora ne moemo s potpunom sigurnou ustvrditi komu je pripadao, ali znamo da je esto bio predmet spora. Poetkom rimske vladavine na ovim prostorima uspostavljena je administrativna granica izmeu Delmata i Liburna rijeka Krka, kao prirodni mea, pa stoga opravdano moemo rei da su Rimljani potivali ranije stanje.
461
Miljevci 2008. bansku vlast i razdijelio ga drugoj hrvatskoj vlasteli. Kako su mlinovi tada imali veliki ekonomski znaaj i donosili znatne prihode svojim vlasnicima (primjerice Skradinski buk), zasigurno su ih i Nelipii posjedovali na lijevoj strani Rokog slapa. Postojanje srednjovjekovnih mlinova na Rokom slapu nigdje se direktno ne spominje, ali se spominju kasnije, u vrijeme Kandijskog rata i poslije njega, gdje je razvidno da ih Turci prisvajaju dolaskom na ove prostore u prvoj polovici XVI. stoljea. Kada nam budu dostupni spisi ibenskih notara, sigurni smo da e biti i vie podataka za mlinove na Rokom slapu.
Prostor Rokog slapa

Kako su Nelipii gospodarili ovim mlinovima i koliki su bili njihovi prihodi nije nam znano za razliku od Skradinskog buka gdje je to stanje do detalja poznato. Francuski povjesniar srednjovjekovlja Robert Philippe donosi zanimljivu tezu primjenjljivu i na hrvatsku vlastelu: Mlin, u prvom redu namijenjen mljevenju ita, postao je osnovni instrument vlasteoske ekonomije. Vlastelin je taj koji odluuje o njegovoj izgradnji, kupuje mlinski kamen, isporuuje drvo, kamen; seljaci daju svoj rad. Vlasteoska ekonomija sastoji se od niza osnovnih jedinica koje su same sebi dostatne...13 Ovakav primjer vlastelinskog gospodarenja mlinovima fantastino je vidljiv na Skradinskom buku. Primjerice u ugovoru iz 1492. godine to ga sklapa Jakov Dobrojevi u ime zakupnika s vlasnicima mlinova na kopnenoj strani utvreno je da od dobiti stupanja rae (vrsta grubog domaeg sukna) tri petine dobivaju Jakov Dobrojevi i drugovi, a dvije petine ostali vlasnici mlinova. Zakupnici su sklapali ugovore i s kovaima koji su popravljali mlinice. Tako su 1478. Ciprijan i Juraj Dobrojevi sklopili ugovor s kovaem Antunom Vukiem koji se obvezao, uz godinju nagradu od 22 libre, popravljati stare i, po potrebi, izraivati nove naprave za mlinove u gradu i kotaru. Deset godina prije toga za isti posao Matej Skitari je dobivao godinje 30 libara. Ako je bilo vie zakupnika, onda je redovito netko od njih bio zaduen za pobiranje itarica i voenje rauna o cjelokupnom zakupu. Meutim, te su poslove oni povjeravali i drugim osobama. Kad su Turci poetkom XVI. stoljea zaposjeli ove krajeve vjerojatno su obnovili zateene mlinove i nastavili ih dalje koristiti.14 Vremenski odmak od 1522. godine do 1647. (poetak dugotrajnoga Kandijskog rata) bio je uglavnom miran, bez veih sukoba i neprijateljstva izmeu Turaka i Venecije.
13 F. Braudel, Nav. dj. str. 378 384; 14 Vodenicu na Rokom slapu visovaki franjevci posjeduju i prije dolaska Turaka na ove prostore. Kao i svima, Turci zaposjedaju i otimaju imovinu franjevcima. Bilo je i onih koji su po svaku cijenu eljeli stei vlasnitvo nad fratarskom imovinom u Rokom slapu. Tako su, primjerice, kalueri manastira Aranelovac na Krki Turinu Alilu Adiji prodali mline, ko i stupe na Slapu.....A. J. Soldo, SAMOSTAN MAJKE OD MILOSTI, str. 165.
462
Davor Gaurina i Joko Zaninovi: VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU Sredinom XVII. stoljea (1645.-1669. godine) razdoblje je Kandijskoga rata.15 Na ovim prostorima zapoelo je dugotrajno, 25-godinje ratno razdoblje koje je ostavilo snaan peat. Osim to su ratna pustoenja i unitavanja bila velika, dolo je i do velikih migracijskih promjena. Mnoga su sela opustjela i nestala, a stanovnitvo iz njih odlazi u Primorje i tu se naseljava i nastavlja dalje ivjeti. Na prazne i opustoene prostore visovaki franjevci dovode novo stanovnitvo, mahom iz Bosne i Hercegovine. Uglednike (harambae i serdare) i predvodnike tog stanovnitva Venecija nastoji pridobiti na svoju stranu dajui im razne privilegije, zemljita, redovnu plau i novane nagrade. Pojedinci zbog svojih zasluga koje su uinili za Veneciju dobivaju i plemike titule (Naki Vojnovi, Radni, Butkovi i dr.).16 Nakon to je okonan Kandijski rat, ivot se poeo postupno normalizirati, premda je bilo jo pljaki i prepada s obje, neko zaraene snage. Venecija je u cijelosti eljela imati kontrolu nad svim onim prostorima koje je upravo osvojila.17 Posebice nad onim dijelovima koji su trebali dravi donositi prihode. Mlinovi su svakako prednjaili u toj skupini. Da bi sve imala pod kontrolom i na jednom mjestu, Venecija je ibenskoj komori pripojila mlinove na Rokom slapu i na rjeici Bribinici.18 Stoga je generalni providur Antun Barbaro 10. rujna 1670. naredio guvernaturu Franji Saviniu, kojeg je imenovao za nadintendanta mlinova Skradina i Visovca, da mlinari moraju plaati est oldi po mlinskom kolu ali i petnaesti dio od kvarte samljevenog ita. Novac i robu morao je nadintendant prikazati svakog mjeseca ibenskoj komori.19
15 Nakon dugogodinjeg ratovanja Venecija je morala Turcima ustupiti otok Kandiju ili Kretu i 6. rujna 1669. sklopiti mirovni ugovor, u kojemu je za Dalmaciju reeno da Veneciji ostaje Klis i ono to posjeduje. Obje strane proglasie opu amnestiju i dadoe na volju svakomu da moe ostati u dravi u kojoj hoe. Opi providur Antonio Barbaro, nakon proglaenja mira, naredi krajinicima da nasele Drni i druga mjesta osvojena od Mleana. Drnikim providurom imenova Giov. Battistu Cornara, a visovake franjevce ovlasti da se vrate na Visovac i obnove samostan. Meutim, kako Drni i neka druga mjesta od 1648. do 1670. nisu bili naseljeni, turski begovi iz tih podruja smatrali su ih turskim vlasnitvom. Stoga u studenome 1670. spuste se s vojskom iz Bosne i zauzmu ta mjesta. Iz Drnia na veoma uglaen nain uklone Cornara i upute s prtljagom u ibenik, a ene krajinika koje su zatekli u Drniu, stanu blago nagovarati neka pozovu sinove i mueve kuama i obrauju zemlju pod istim uvjetima pod kojima bi je obraivali Mleanima. Mnogi su se krajinici pomirili s nastalim prilikama i povratili kuama. Ostali, nezadovoljni ishodim rata i mira, nasele se oko Pule i drugih gradova u Istri. Pri konanom razgranienju, 30. listopada 1671., Venecija je dobila u Dalmaciji Klis, Solin i Vranjic, a izgubila Drni, Knin i Skradin. POVIJEST DRNIKE KRAJINE; Zbornik povijesnih studija: 1494.- 1940. Urednik Ante avka, Split, 1995., str. 185; 16 Opi providuri G. Cornaro (1686.-1689.), A. Molin (1689.-1692.) i D. Dolfin (1692.- 1696.) imali su zadatak da novoosvojene krajeve napue i u njima organiziraju mletaku upravu. Tako je Cornaro zaduio prvoga drnikog governatura i sopraintendenta Urbana Fenzija da Drni i njegovu okolicu naseli i naseljenicima podijeli zemlju, livade i panjake. A sam je podijelio posjede bivih turskih veleposjednika ljudima i ustanovama koji su se istakli u osvajanju i obrani Drnia. To su Urbano Fenzi, Mate Naki Vojnovi, visovaki franjevci, Toma Zavorovi (Zavoreo), Grgo Radni i Andrija Butkovi. 17 Prije nego su dijelom napustili ibenik i vratili se na Visovac, franjevci su od mletakih vlasti traili potvrdu posjeda svojih prijanjih zemalja koje su oteli Turci. ibenski knez i kapetan Ansolo Emo potvruje im 22. travnja 1670. godine posjede na Kuelju i Kobljau i sve koje su imali uz rijeku Krku prema Rupama, breuljak i dolinu prema Skradinu, Oblu glavicu gdje su sjekli drva te Ismidus. Takoer potvrdio im je posjedovanje mlina s tri kola i tri stupe na Rokom slapu, te zemlje u Vrbici s maslinama. Istu ispravu trebao je potvrditi i Generalni providur u Zadru. J. A. Solodo, SAMOSTAN MAJKE OD MILOSTI, str.179. 18 J.A.Soldo, SKRADIN POD VENECIJOM, RZHAZUZd, sv. 33/1991., str.131-183. 19 J.A.Soldo, Nav. dj. str.131-183. Poto je odreena nova granica izmeu Venecije i Turske u Dalmaciji (1669.) dio Skradinskog buka pripao je mletakom podruju upravo zbog mlinica na Krki. Ve g. 1670. ureivali su se odnosi mlinara. Dravi je bilo glavno osigurati prihode komore, ali i mlijeva ita, jer je na ibenskom podruju bilo malo mogunosti gradnje mlinica.
463
Miljevci 2008. Ovdje se izrijekom spominju visovaki mlinovi. Iz toga bi se moglo zakljuiti da su oni prije Kandijskoga rata i turskih osvajanja ovih prostora poetkom XVI. stoljea bili u posjedu visovakih franjevaca.20 Mogue je da su se prigodom darivanja otoia Visovca franjevcima, darovali i jo neki posjedi, a meu njima i mlin na Rokom slapu iju su vlasnici i danas franjevci. Koncem 1684. godine, za vrijeme Morejskog ili tzv. Bekog rata, s ovih prostora, ratnim djelovanjima, istjerani su Turci. U ovim dogaajima kljunu ulogu imaju domai uglednici koji su samo uz logistiku pomo Venecije uspjeli sami istjerati osvajae. Tu se posebno istaknuo serdar Mate Naki Vojnovi21 koji je organizator i pokreta ove vojne.22 Meutim, on je prethodno ucjenjivao mletaku vlast, a jedan od njegovih uvjeta vjernosti Veneciji jest i vlasnitvo nad mlinovima Rokog slapa i Skradinskog buka.23 Venecija je vjetim diplomatskim manevrom izbjegla prihvatiti i potvrditi Nakieve uvjete to je vidljivo iz daljnjeg tijeka dogaaja. Samo mu je djelomino izila u susret. Generalni providur Girolamo Cornaro na Rokom slapu udijelio mu je jednu mlinicu, uz uvjet da je popravi i uiva do protivne odredbe. Cornarov nasljednik A. Molin odlukom od 31. prosinca 1689. dodje20 Nakon to je Venecija vojnim djelovanjima protjerala Turke s ovih prostora, ona nastoji to prije uvesti potpunu pravnu kontrolu nad svim osvojenim i zateenim dobrima. Nitko nije mogao bez pismenog doputenja centralne vlasti stei zemljini posjed, stambeni ili gospodarski objekt. Isto tako sve one koji su na bilo koji nain pridonijeli mletakim interesima nagradila bi sa srebrnim ili zlatnim medaljama i posjedima. Na taj nain stanovnitvo je vezivala uz sebe. I franjevci su bili nagraeni za svoje zasluge, koje su u kljunim trenucima za Veneciju bili presudni. Meutim, velik dio zemlje koju dobivaju visovaki franjevci bila je neplodna (panjaci ili neplodno tlo), a Veneciji nije bilo u interesu poveati dobra tzv. mrtve ruke. 21 Serdar Mate (Matija) Naki Vojnovi rodio se 1628. Budui da nije mogao podnositi turski zulum, ostavi s braom rodni kraj i pod mletaku vlast dovede oko 2000 kranskih obitelji. Kao mletaki podanik borio se protiv Turaka za opih providura: Done, Valiera, Cornara, Molina i Dolna. Istakao se u borbama za Sinj, Herceg Novi, itluk (Gabela) i u obrani Drnia. Godine 1685. sa 200 krajinika na Bilajskom polju popali turske kue, posijee mnogo Turaka i dovede mnogo robija. Na poetku lipnja 1686. sa 2000 krajinika porobi okolicu Duvna. Iste godine (1686.) istakao se u mjesecu rujnu pri osvajanju Sinja. Sljedee 1687. godine sudjelovao je s drnikim krajinicima u napadaju na Livno, Duvno i upanjac i junaki se ponio u borbi kod Varcar-Vakufa. S bratom Martinom razbio je Turke u Rupama i Vrpolju. Na Grahovu polju pomoe svladati Masul-pau. Nakon tih i drugih junakih podviga junaki je poginuo 1694. godine u borbi za itluk. Kako je napisao fra Andrija Kai Mioi I bi od sve vojske principove gorko oplakan i obaljen. POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 196 198; 22 Poslije gubitka Sinja 1686. Turcima je s june strane Dinarskoga gorja ostao samo Knin. On je bio Veneciji trn u oku jer su Turci svojim prepadima iz njega ometali sreivanje ivota u osloboenim krajevima sjeverne Dalmacije. Da se od Turaka zatite okolice Zadra, ibenika, Trogira i Splita, opi providur konjanitva Antonio Zeno prvih dana prosinca 1687. zakljui s harambaama i glavarima Katela, Trogira i ibenika da Drni vrsto zadre u svojim rukama. Branit e ga zagorski krajinici na elu sa serdarom Matom Nakiem Vojnoviem, a ibenani e im poslati 200 ljudi kao pojaanje. Trogirani e uvati Ribinju kulu iznad Petrova polja sa 20 ljudi, Kliani s 30 ljudi umu u Maljkovu, Skradinjani s 25 ljudi Neven, a 100 Bukovana granicu zapadno od Krke. Momentalno e se samo pojaati straa u Drniu sa 200 ljudi. POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 190; 23 Naki je traio odobrenje da na mletaku stranu prebaci 1000 obitelji. Inae e se morati ili s Turcima nagoditi ili traiti zatitu u bekoga vladara. Ako sam ne moe rijeiti njihovu molbu, oni e sa svojim opunomoenicima Franjom Posedarskim i Mihovilom Zavoroviem poi u Veneciju. Od putovanja je odsustao kad ga je Dona uvjerio da e urgirati rjeenje njihove molbe i odgovoriti u roku od 15. dana. Naki se prevario u nadi pa je na poetku oujka 1684. poao u Veneciju i Senatu podnio pismene uvjete pod kojima su stanovnici Zagore, Petrova i Kosova polja spremni priznati ml. vlast. Ti uvjeti glase: Zemlje koje posjeduju ostat e njihovo vlasnitvo, a oni e plaati desetinu i s orujem se u ruci boriti protiv Turaka. Formirat e 30 eta od kojih e svaka brojiti po 50 ljudi. Venecija e plaati asnike i borce i povratiti im blago i stvari koje su im opljakali ml. podanici. Venecija e im odmah poslati hranu da ne pomru od gladi. Nakia e im imenovati za serdara s mjesenom plaom od 100 dukata. On e birati narodne glavare i asnike, a Senat e ih potvrivati. Mlinice na Rokom slapu i Skradinskom buku ostat e vlasnitvo obitelji Naki koja broji 40 lanova. Mate Naki upravljat e svim selima kojima je do tada upravljao. Poslije njegove smrti ta e vlast biti nasljedna u njegovoj obitelji. POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 188;
464
Davor Gaurina i Joko Zaninovi: VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU ljuje mu na Rokom slapu mlinicu muslimana ate Miljevanina koju je poeo popravljati.24 Prema ovim podacima obitelj Mate Nakia Vojnovia, koncem XVII. stoljea, posjedovala je dva mlina na Rokom slapu. Politike i sigurnosne prilike su se na ovim prostorima donekle smirile, Venecija je, da ne bi izgubila vrijedne prihode od zemljita i nekretnina zapoela ubrzanu razdiobu. Prethodno su postavljeni i odreeni uzusi po kojima se dijelila imovina. Obnova grada Drnia kao upravnog sredita ovog prostora povjerena je vojnikom asniku Urbanu Fenziju,25 koji je ujedno i guvernator drnike tvrave i okolice. Njegov je zadatak bio da uz pomo strunjaka podigne zgrade u koje e moi smjestiti dvije konjanike satnije, jedna satnija plaenika i etiri satnije krajinika od kojih e svaka brojiti po 50 ljudi. Svom posadom zapovijedat e on i pobrinuti se da napui cijelu okolicu i da ljudi obrauju zemlju. Za prvu ruku e svakoj obitelji dodijeliti odreen dio zemlje. Oranice, panjaci i mlinovi razdijelit e se naknadno, prema zakonskim propisima. Sva e se zemlja smatrati dravnom i protiv toga nee se primati nikakve albe.26 Krajem 1689. godine doao je osobno u Drni Alesandro Molin, generalni providur i udijelio zemlje zaslunima za Republiku i novopridolom stanovnitvu s turskog teritorija. Isti providur Investitorom od 31. prosinca 1689. dao je Tomi Zavoroviu27 na Rokom slapu mlinicu, koja je neko bila vlasnitvo drnikog muslimana Terzibalijia, te mu posuuje novac da u njoj osposobi pet mlinova uz uvjet da dravi daje 1/4 dobiti kao znak priznavanja njezina vlasnitva.Tom prigodom Molin je i Grguru Radniu28 za iste zaslu24 POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 197; 25 Urban Fenzi rodio se u ibeniku 15. sijenja 1651. od oca Talijana Julija i majke Hrvatice Laure Semoni-Laudoni. Od mladosti se posvetio vojnikom zvanju i kao vojnik istakao u raznim prigodama za Bekoga ili Morejskog rata. Godine 1684. formirao je satniju konjanika i njome osiguravao ivot dvama providurima: Petru Valieru i Girolamu Cornaru. U travnju 1686. istakao se pri opsadi i osvajanju Sinja. Na poetku 1688. utvrdio je Drni i pomrsio planove Husein-pai koji je s velikom vojskom bio upao u Drniku krajinu. Prije pada Knina spreavao je dopremanje hranei municije turskoj posadi u tom gradu. U kolovozu 1688. pod njegovim je zapovjednitvom drnika posada razbila Selman-pau na Petrovu polju. Junaki se ponio pri opsadi Knina, kada je bio i ranjen i osvojio Vrliku. Naselio je u Petrovo polje vei broj kranskih obitelji iz zapadne Bosne. U travnju 1689. imenovanje zapovjednikom svega ratnog konjanitva pa zapovjednikom oruanih snaga u ibeniku. Na elu drnikih i kninskih krajinika sudjelovao je u zauzeu itluka (Gabele) u Neretvi. Za pokazana junatva bio je vie puta odlikovan. Konano je dobio naslov conte (knez). Umro je 1703. Za usluge uinjene Republici Cornaro mu je terminacijom od 1. travnja 1689. u Drniu poklonio kuu Turina Hunia, izvan Drnia kuu dizdara Deria s njihovim posjedima u Kanjanima, Kadinoj Glavici, Tepljuhu i Ceceli. K tomu jo u Kosovu, u mjestu zvanom Zvirinac, kuu i imanje kadije Jelovca. Od Urbanova etiri sina poznat je sin Julije, roen 1678. Od 12 godina postao je konjaniki kapetan, a od 26 pukovnik pukovnije. Za turskog upada u Petrovo polje i napada na Drni 1715. bio je zapovjednikom hrvatskih konjanika u Drniu. Za revizije imovinskog stanja itelja Drnike krajine, tzv. sindici inquisitori (G. Loredan, N. Arizzo i S. Molin) 6. srpnja 1751. potvrdili su terminacije opih providura Cornara i Querinija kojima je Urban dobio navedene kue i zemlje i ostavili na uivanje njegovim unucima Alvisu, Giuliju i Francesku i njihovoj majci Palmi Ditrico Fenzi. POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 195 196; 26 POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 190; 27 Zavorovi se istakao u borbama s Turcima u razliitim prigodama, naroito pri osvajanju itluka u Neretvi, kada je sa svojom etom osvojio most Struge i u dva ga navrata obranio. Kao governatur Drnia stekao je zaslugu to je uz ivotnu opasnost doveo iz Bosne vie kranskih obitelji i naselio ih u okolici Drnia. POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 199; 28 Grgur Radni takoer je bio zasluan za Veneciju. U borbi protiv Turaka pokazao je hrabrost i junatvo, osobito u borbama kod Uskoplja, Rame, Glamoa, Mostara, u obrani itluka i Strmice, u napadaju na Livno, gdje je zadan teak udarac Soliman-pai. Za svoje junatvo bio je
465
Miljevci 2008. ge terminacijom od 1. sijenja 1690. udijelio mlinicu sa tri mlina na Rokom slapu, koja se nalazi izmeu mlinova muslimana atoria, ate Miljevanina i Mehmed age Vrlianina. I drniki zlatar Mate Tadi, terminacijom istoga providura od 31. prosinca 1689. godine, dobio je meu ostalima u Rokom slapu, na mjestu zvanom ila zemlju neko vlasnitvo muslimana Sefera, da na njoj sagradi mlin. Je li do toga dolo nije nam za sada poznato.29 Zbog velikih zasluga koje su uinili za Veneciju30 u dugotrajnom Kandijskom ratu, te velikih rtava koje su podnijeli u tom ratu i visovaki franjevci primili su nagradu. Udijeljene su im velike zemljine povrine, ali s veoma malim parcelama plodne zemlje. Venecija je izbjegavala poveavanja dobara tzv. mrtve ruke.31 itavo XVIII. stoljee proteklo je u miru, osim u jednom kratkom vremenu kada su Turci ponovno pokuali osvojiti izgubljene teritorije.32 Venecija je nastojala urediti odnose oko koritenja zemlje koju je prethodno podijelila doseljenicima, te regulirala i dau. Tako je bilo i s mlinovima, koji su zakupnicima donosili veliki prot. Zakupnici su, uz dobivanje odgovarajue investiture, bili duni u dravnu riznicu davati od uura steenog na raun meljave, koji je u pravilu iznosio 6% od samljevenog ita. Drugi izvor kae da su vlasnici mlinova bili duni u dravnu blagajnu predavati godinje desetinu od ubranog uura, a to su oni mogli isplatiti i u novcu. Koncem XVIII. stoljea, dolazi do nereda u sustavu dravne uprave. Iako su vlasti inile sve da to sprijee, nered zahvatio je i mlinarsku djelatnost, pa su tako i mnogi mlinovi na rijeci Krki koriteni bez ikakve naknade dravi.33 Za vrijeme prve austrijske uprave Dalmaciji (1797. - 1805.) mlinari koji su nudili svoje usluge oduvijek su bili podloni renti dravnoj blagajni (u naturi ili novcu). Postojala su dva naina ili dvije skupine poreza: jedna od godinjeg poreza (kanona), a druga od postotka meljave koji je drava uzimala posredstvom zakupnika desetine. Mlinovi na Rokom slapu nalazili su se u prvoj skupini.34 Kratkotrajna francuska vladavina ovim prostorima (1805.-1813.) nije uinila vee pomake u uspostavljanju i gradnji novih vodeniarskih postrojenja, u svrodlikovan s dvije kolajne, pet medalja, novanom nagradom i nazvan vitezom (cavalliere). POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 199 200; 29 POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 202; 30 I visovaki su franjevci bili vrlo zasluni za Veneciju. Kao duobrinici katolike raje na turskom podruju brinuli su se za duhovne potrebe vjernika. Podravali su veze s mletakim vlastima i organizirali prijelaz stotina kranskih obitelji s turskog podruja na mletako. Kao dobri poznavatelji turskog podruja davali su mletakim vlastima dragocjene podatke o kretanju, broju i poloaju turske vojske. Sudjelovali su u borbama kao duobrinici, svojom rijeju i primjerom oduevljavali krajinike za borbu i dijelili im sakramente. Poslije osvojenja Drnia i Knina, bude u njima vjerski ivot, obraaju i krtavaju preostale muslimane. U vrijeme kunih bolesti uz ivotnu opasnost njeguju bolesnike i dijele im sakramente. Za te i druge zasluge pojedini im providuri izdaju pismena priznanja i poklanjaju zgrade i posjede. POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 198; 31 J. A. Soldo, SAMOSTAN MAJKE OD MILOSTI, str. 179. 32 POVIJEST DRNIKE KRAJINE... str. 202; 33 Prema izvjeu iz 1769. godine, visovaki samostan je posjedovao na Rokom slapu tri mlina i dvije stupe 34 Pretpostavljamo da je ova podjela uinjena na temelju broja radnih dana mlina. Vodenice koje su bile smjetene na rijekama zasigurno su mogle itavu godinu mljeti ito, osim ako ljeti nisu bile velike sue pa zbog nedostatka vode nisu mljele. Vodenice koje su izgraene na povremenim vodenim tokovima (potoarke) radile su znatno manje dana u godini, pa su se nalazile u drugoj skupini.
466
Davor Gaurina i Joko Zaninovi: VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU hu mljevenja ita, ali se pokualo s gradnjom pilana na rijeci Krki. Koliko nam je poznato, na Rokome slapu nije ih bilo premda su se preko njega distribuirali trupci prema donjem toku rijeke Krke.35 Na poetku austrijske vladavine, Carskim patentom od 5. svibnja 1817. godine o mlinovima, ureeno je pitanje mlinara i mlinova u Austriji. Taj je patent u Dalmaciji primjenjivan samo djelomino. Za ovaj problem dravne su se vlasti zanimale u tolikoj mjeri koliko su oekivale koristi od javnih tekuih voda i davanja nagrada onima koji su ih na bilo koji nain koristili.36 Inventura mlinova u Dalmaciji uinjena je poetkom druge Austrijske uprave. Ustanovljeno je postojanje 97 mlinova za itarice na rijekama Krki i Zrmanji. To je mnogo manje od onoga broja koji moemo pratiti prema povijesnim izvorima. to je tomu razlog nije nam poznato, jer nikakvih ratnih djelovanja ili velikih migracija stanovnitva nije bilo. Zbog toga je vlast posvetila veu pozornost ovoj gospodarskoj djelatnosti, koju je zatekla u jadnom stanju. Gradili su se novi mlinovi, a stari obnavljali zajedno sa itavim mlinskim postrojenjima.37 Zato 1839. godine u itavoj Dalmaciji aktivan je 541 mlin na vodeni pogon. Kakvo je bilo stanje postojeih mlinova i mlinarstva na Rokom slapu nije nam poznato. Tko su vlasnici takoer nam nije poznato, osim za fratarske mlinove kojima je i dalje vlasnik visovaki samostan. O radu ovih mlinova i njihovim prihodima, te popravcima i drugim radnjama vie se moe doznati iz arhivske grae koja se uva u visovakom samostanu. No, to je predmet posebne studije koju pripremaju djelatnici Gradskog muzeja Drni. Meutim, za razdoblje XIX. stoljea imamo puno vie povijesnih izvora. Tako poetkom 1859. godine Vlada u Zadru dala je doputenje Mati Galiu iz sela Bogatia da moe sagraditi mlin na rijeci Krki (Roki slap) u blizini visovakog samostana38 i uspostaviti jednu suknaru i praonicu rublja muljau te za njihovo koritenje dravi plaao propisani namet. U to vrijeme u Dalmaciji su bila 353 mlina sa 727 mlinska kotaa pogonjenih vodom. Na te se mlinove i kola (rvnjeve) plaao porez. Izvjee kae da svi
35 Jednako se tada (1804.) pomiljalo na uspostavu pilana na vodeni pogon u itavoj Dalmaciji, ali ta zamisao nije bila ostvarena. Na njezinu oivotvorenju poelo se raditi netom su Francuzi zaposjeli ovu pokrajinu. Naime, ve 1806. god. zadarski poduzetnik Juraj Juri na Krki, u neposrednoj blizini Skradinskog buka, uspostavlja prvu takvu pilanu. Malo zatim je podigao jo jednu. One su zajedno mogle obraditi prilinu koliinu drveta koje je tokom rijeke dospijevao iz Like. . . Perii, PROBLEMI DALMATINSKOG... 36 . Perii, PROBLEM DALMATINSKOG MLINARSTVA U XIX. STOLJEU, RZHAZUZd, sv.34/1992., str. 161-180. 37 . Perii, PROBLEM DALMATINSKOG ... 38 . Perii, PROBLEMI DALMATINSKOG...
467
Miljevci 2008. mlinovi za ito pogonjeni vodom bili grube i primitivne izrade.39 Usporeujui vodenice u ostalim dijelovima Europe, kojima je pogonski kota vodoravan, opaamo da su one gotovo svugdje iste. Razlika je u materijalima od kojih su izgraene i u opremi.40 Kako se prostor Rokog slapa nalazi administrativno na drnikom podruju, sve statistike i izvjea spominju ga pod Drni. Meutim, statistika su izvjea izraena za sve mlinove na podruju grada Drnia, neovisno jesu li na Krki ili ikoli. Prema slubenim izvjeima iz 1858. godine na podruju Drnia bilo je 7 mlinova i 42 kola (rvnja), a 1865. godine 13 mlinova s 13 kola (rvnjeva). Ovi statistiki podaci ne govore nam zasigurno o pravom broju mlinova i mlinskih kola (rvnjeva), jer se samo spominju mlinovi koji podlijeu novanom nametu (porezu).41 U drugoj polovici XIX. stoljea vodenice (mlinovi) na Rokom slapu u vlasnitvu su pojedinih obitelji42 i franjevakog samostana na Visovcu. Prema vlasnikoj strukturi, postojali su mlinovi i u vlasnitvu pojedinoga sela, ali za takve na Rokom slapu ne znamo. Poetkom XX. stoljea (1902. godine) na prostoru pokrajine Dalmacije radilo je 403 mlina na vodeni pogon sa 68743 zaposlenih mlinara ili njihovih pomonika. No, ovdje ne moemo tono vidjeti odnosi li se to na rad pogonskih
39 alla rustica, di rozza costruzione, 40 F. Braudel, STRUKTURE SVAKIDANJICE ... str. 378 384. 41 . Perii, PROBLEMI DALMATINSKOG... DAZd, SPFUD, sve. 52, br. 9333. 42 Glasovita skradinska obitelj Marasovi posjedovala je vodenice na Rokom slapu. Najistaknutiji predstavnik te obitelji bio je sgradinski gradonaelnik Ivan Marasovi. Roen je bio 2. I. 1831. u Skradinu. Mnogobrojne su zasluge ovoga neumornoga mua na korist Opine kojoj je dostojan naelnik. Za procijeniti njegove zasluge dosta je vidjeti sada Skradin pa sravniti s onim to bijae 20 godina natrag. Za dostojnu nagradu njegova truda Premilostivi na car Franjo Josip obdari ga zlatnim kriem zasluga pak redom Franje Josipa. ast na koju je crkva opet podignula jest plod osobitoga nastojanja velezaslunoga mua. ivio (La chiesa abaziale di Scardona, str. 123, god. 1868.); Unuka Ivana Marasovia Nora (Anelina) Marasovi, asna sestra klarisa u Sesvetama kod Zagreba, u svom pismu (na talijanskom jeziku) od 9. I. 1975. fra Gabri Bedrici o svom djedu Ivanu pie: on je prvi iz ove obitelji koji se bavio javnom slubom. Bio je za mnogo godina besplatno naelnikom Skradinskim. Njegovo je djelo dananja opinska zgrada (zapaljena i popravljena izmeu dva rata) i upska kua. Njegov dar mjestu jest aleja iza vrtala (put sa drvoredom murava) to je napravio svojim trokom. Njegovom iniciativom uinjene su ceste za Rupe i za Slapove Krke. Ova posljednja uz pomo drave preko namjesnika Lazara Mamule, s kojim je Ivan Marasovi bio usko povezan. Godine 1875. kad je car Franjo Josip bio u Skradinu svojim posjetom poastio je kuu Ivana Marasovia, iako ovaj tada nije bio naelnikom nego jedan Hrvat. Car Franjo Josip, dodijelio mu je za zasluge u korist Domovine kao gradonaelniku viteki i plemiki naslov s naslovnom titulom Rokog slapa. U Nadupskoj knjinici u Skradinu i danas postoji diploma o imenovanju Ivana Marasovia vitezom od Rokog slapa; Ista pie sljedee: godine 1400. (koja je prekriena pa napisana 1640. Ne sjea se tono godine) njihovi prei doli su iz Bosne na Roki Slap. Tu su imali mline (dobili su feud koji su bili od njezina oca i strica prodani 1929. god.) i od Mletake Republike dobili su u feud ono brdo to se die sa strane Skradina. God. 1640. preselie se u Skradin, ali zadrae posjed u Rokom slapu imajui tu svoga upravitelja. Za vrijeme Francuske revolucije pobjegoe u Rupe gdje su imali svoju poljsku kuu, ali se g. 1811. povratie u Skradin gdje su dobili dananju kuu koju su dotjerali od zapaljenih zidina. Iz ovoga je nastala legenda da je ova obitelj iz Rupa. Poslije II. svjetskog rata razili su se, vie ih u Skradinu nema. Bila je to bogata graanska obitelj od kojih je bilo sveenika i asnih sestara. Visovcu darovae oltar Sv. Kria, a ibenskom muzeju knjinicu (6000 kom. knjiga). 43 . Perii, PROBLEMI DALMATINSKOG...
468
Davor Gaurina i Joko Zaninovi: VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU kola (rvnjeva) ili na ukupni broj zgrada. Razvoj novih pogonskih tehnologija (parni stroj, elektrina energija) uinili su vodeniarsku industriju nekonkurentnom i skupom u odnosu na paromlin ili elektrini mlin. Nova tehnologija omoguila je daleko veu produkciju nego klasian nain meljave. Analizirajui mlinarsku djelatnost, vidimo da odnosi na relaciji mlinar drava nisu uvijek do kraja ureeni. Premda je 1859. godine donesen novi Pravilnik za ureenje mlinova i suknara u cijeloj pokrajini, u mlinarstvu nije donio nita novo. Tim pravilnikom regulira se i uvodi industrijski porez na veinu naprava pogonjenih vodom i to iskljuivo zbog slijevanja novca u pokrajinsku riznicu. Promicanje vodeniarstva i tehnologije rada klasinoga mlina bio je sporedni cilj novog pravilnika. Jedino su njime mlinovi na rjeicama Jadru, rnovnici i u junoj Dalmaciji ostali povlateni, odnosno izuzeti od bilo kakvih davanja u pokrajinsku riznicu. Rad vodenica i ostalih hidraulikih ureaja na Rokom slapu, ugrozila je suvremena industrijska tekovina hidroelektrana. Sagraena je na desnoj strani rijeke Krke. Za njezin pogonski rad potrebna je voda, a s ukupnog vodotoka znatan dio vode kanaliziran je prema elektrani. Planove i nacrte je izradio ing. A. Friedl iz Trsta 1903. godine u korist domaeg konzorcija (I. Skelin J. Antievi i dr.).44 Ova zamisao nikada nije realizirana, ali je 1909. godine drutvo za iskoritavanje ugljena iz Siveria Monte Promona sagradilo hidroelektranu45 u neposrednoj blizini Marasovievih mlinica. Ista elektrana, gotovo neizmijenjena, radi i danas.46 Prema jednom akvareliranom zemljovidu47 Rokog slapa iz 1921. godine ucrtani su svi vodotoci, kanali i jaruge. To je prvorazredni dokument o stanju vodenica i drugih objekata na tom prostoru. Ona bi mogla biti korisna u izradi konzervatorske podloge za cjelokupnu zatitu kulturno povijesne batine Rokog slapa. Vodenice danas imaju imena starih i novih vlasnika; vodenica Kului nosi staro ime Marasovi. Pogon joj dotie iz kraka jaruge Skelin Marasovi. Podno vodenice Marasovi nalazi se vodenica Samodol, neko u posjedu Mine Skelin, pok. Giovanina. Ona je prodala Marku Skelinu, a danas je u vlasnitvu njegovih nasljednika. Podno vodenice Samodol nalazi se vodenica Jovi, koja je takoer bila u vlasnitvu Mine Skelin. Prodala je Pili Pletikosi. Pogon joj
44 Elektrina centrala prvotno je trebala biti za preradbu boksita. 45 U elektrani su bila dva generatora, svaki od 660 KS. Sva oprema naruena je u Zagrebu kod tadanjeg A.E.G. Uniona. Osim za potrebe rudnika, drutvo Monte Promona je stavilo besplatno na raspolaganje opini Drni za elektrizaciju mjesta snagu od 35 KW. Dana 30. studenoga 1925. zaslugom opinskog upravitelja Bonettija zasvijetlila je u Drniu javna rasvjeta. 46 Arhitektonsko tehnika dokumentacija o ovoj elektrani arhivirana je danas u Gradskom muzeju Drni (Fond Roki slap). 47 Dimenzije karte su 58 x 83 cm. Nalazi se u fundusu Gradskog muzeja Drni. 46 J. Kale, KULTURNA KONSTRUKCIJA PRIRODNOG OBJEKTA, str. 336.
469
Miljevci 2008. dotie iz jaruge Jovi kao i vodenici Ivi, neko u vlasnitvu Jasne Skelin, a poslije Frane ostera. Stara fratarska vodenica pogoni se vodom iz jaruge Babi. Tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.) srpski okupator na Rokom je slapu poinio velike tete. Gotovo su sve objekte zapalili, a meu njima bile su i vodenice.... Prema terenskim biljekama mr.sc. Jadrana Kale i usmenim kazivanjima mjetana iz sela uz tok rijeke Krke, biljeimo deset mlinica sa 19 mlinova.1 Da nije bilo mlinara ni vodenice nikada ne bi radile. Neki od njih koje i dananje starije generacije pamte su: iro Mazalin, Ante Verovi zvan Pane, iva Verovi, Ante Samac, Mao Samoac, Baria Deronja, Pako Gali zvan Prpac, Marko Gali, ime Radni, Karun (Bai), Ante Benkovi...
Literatura:
ALAUPOVI Gjeldum, Dinka 1981., PRILOG POZNAVANJU VODENICA U DALMACIJI, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, br. 6 1980., i br.7 1981. Zagreb, 1981. BRAUDEL, Ferdinand, 1992. STRUKTURE SVAKIDANJICE (materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljea), Zagreb, 1992.; DIVNI, Frano, 1984., POVIJEST KANDIJSKOG RATA U DALMACIJI, Izdanje Knjievnog kruga iz Splita; preveo i priredio D. Kekemet, Split, 1984.); DUBOKOVI NADALINI, Niko 1988., LJUDI NA ROKOM SLAPU, Deplian (letak); J. Skelin Dubokovi, D. Rakovi, A. Marsovi, N. Dubokovi Nadalini, Split, 1988.; DUBOKOVI NADALINI, Niko 1988., U SPOMEN MRTVIH SA ROKOG SLAPA, Deplian (letak); Niko i Jasna Skelin Dubokovi Nadalini, Split, 1989.; JAMES, Peter THORPE, Nick 1994. DREVNI IZUMI (Naslov izvornika ANCIENT INVENTIONS, 1994.). 470
Davor Gaurina i Joko Zaninovi: VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU Hrvatsko izdanje: MOZAIK KNJIGA (Grupa Mladinska knjiga). KALE, Jadran, 2007., KULTURNA KONSTRUKCIJA PRIRODNOG OBJEKTA, Simpozij RIJEKA KRKA I NACIONALNI PARK KRKA PRIRODNA I KULTURNA BATINA, ZATITA I ODRIV RAZVITAK Zbornik radova, ibenik, 5. - 8. listopada 2005. ibenik, 2007., str. 331-341. KLAI, Vjekoslav, 1898./1899., RODOSLOVJE KNEZOVA NELIPIA OD PLEMENA SVAI, VHAD, n.s. III, Zagreb, 1898./1899. KOSOR, Karlo 1995., DRNI POD VENECIJOM, Povijest Drnike krajine; Zbornik povijesnih studija: 1494.-1940. Urednik Ante avka, Split, 1995. NOVAK, Grga 1964. MLETAKA UPUTSTVA I IZVJETAJI, Izdanje JAZU, sv. IV od 1572. do 1590. godine, Zagreb, 1964; PERII, ime 1992., PROBLEM DALMATINSKOG MLINARSTVA U XIX. STOLJEU, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.34, Zadar, 1992. RODGERS, Nigel 2006. ROMAN EMPIRE, Lorenz Books an imprint Annes Publishing Ltd. London, 2006. SOLDO, Ante Josip 1969. SAMOSTAN MAJKE OD MILOSTI NA VISOVCU prilozi upoznavanja prolosti. Zbornik KAI, br. II, 1968., akovo, 1969. SOLDO, Ante Josip 1991., SKRADIN POD VENECIJOM, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 33, Zadar, 1991. 471
Miljevci 2008.
Prostor Rokoga slapa
NARODNA ENCIKLOPEDIJA 1924./25. NARODNA ENCIKLOPEDIJA SHS, II.knjiga (I-M), Zagreb, 1924./25. OPA ENCIKLOPEDIJA, 1979. OPA ENCIKLOPEDIJA LZ MIROSLAV KRLEA, sv. 5 (L Nigh), Zagreb, 1979. ZANINOVI, Joko - GAURINA, Davor, 2007. VODENICE (MLINOVI) NA ROKOM SLAPU POVIJESNI PREGLED Simpozij RIJEKA KRKA I NACIONALNI PARK KRKA PRIRODNA I KULTURNA BATINA, ZATITA I ODRIV RAZVITAK Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopada 2005. ibenik, 2007., str. 319 - 330.
472
Miljevci 2008.
Jakob Alt (1789. 1872.), veduta Rokog slapa s poetka XX. stoljea
Mlinice na Rokom slapu poetkom XX. stoljea
473
Miljevci 2008.
Mlinice na Rokom slapu poetkom XX. stoljea
Mlinovi u fratarskoj mlinici na Rokom slapu
474
Miljevci 2008.
KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA

Josip Pili
U ovom se lanku daje pregled kolstva u Miljevcima od njegovih poetaka do danas. Obuhvaa razdoblje dulje od stotinu godina: od djelovanja Puke kole u Drinovcima do djelovanja dananje Podrune kole Drinovci u sastavu Osnovne kole Antuna Mihanovia Petropoljskog u Drniu. Govori se i o djelovanju miljevakih i visovakih upnika na opismenjavanju mladih izmeu dva svjetska rata te o podrunim kolama u Bogatiu, Britanima, Kaoinama, Nos Kaliku i iritovcima. Rijeima, slikama i tabelarnim prikazima lanak sadri bitne podatke o kolstvu u miljevakim selima u razliitim razdobljima: o brojnom stanju uenika, nastavnom osoblju, kolskim zgradama, kolskim sadrajima, uvjetima djelovanja i dr. Rije je o nekontinuiranom kolovanju miljevake mladei do 1945. godine i sustavnom kolovanju od te godine do danas.
Od prve kole do Prvoga svjetskog rata

Listajui ljetopis puke muke kole u Drniu, od radosti grudi se nadimale vrijednome naduitelju V. Dorbiu, kada je iz istoga razabrao da ove godine pada 90-a obljetnica njezina opstanka i da je ove godine upravo 30 godina od kada je na premilostivi Cesar i Kralj Franjo Josip I. pohodio Drni i obaao muku kolu. 475
Miljevci 2008.
Sl. 1. Odpusna svjedodba Puke kole Drinovci
Od veselja je uskliknuo i odmah tu okolnost saopio drugomu uitelju kod iste kole S. Roci. Nije mogue izraziti rijeima radost koja se je pobudila u njima. Odmah su stali snovati kako da se dostojno proslavi ta prerijetka obljetnica. Munjevitom brzinim irila se je po mjestu radosna vijest, koja je svakoga oduevila. (...) Vijest da je kolska vlast odobrila proslavu rijetke sveanosti obradovala je svakoga i zagrijala srce nekadanjih uenika drnike kole, a marno uiteljsko osoblje odmah stalo na rad, eda proslava bude to ljepa i sjajnija. (...) ... U jednu rije: svak hoe da pokae koliko i kako ljubi, cijeni i tuje svoju milu puku kolu.48 Ovo je zapisao kotarski kolski nadzornik Slavomir Sini u uvodu svoje spomen-knjiice, u kojoj je zapisao i govor privremenog naduitelja Vicka Dorbia, koji je u povodu spomenute obljetnice kazao i ovo: Akoprem je kola drnika u prekidima i postojala jo za prve dobe austrijske vladavine, pa i za kratkog francuzkog gospodovanja, ali je devedeset proteklo ljeta kako pod slavnom vladavinom monih i pravednih habsburgovaca neprekidno (istaknuo S. S.) djeluje hram puke prosvjete...49
48 Slavomir Sini, Spomen knjiica o sveanoj proslavi 90. godinjice neprekidnog djelovanja puke muke kole u Drniu, obdranoj dne 21. i 22. svibnja 1905., Spljet, Spljetska drutvena tiskara, 1905. 49 ibidem
476
Josip Pili: KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA
Sl. 2. Ostaci Mazalinove kue, prve kolske zgrade na Miljevcima5242
Na posljednjoj stranici S. Sini je zapisao: Prvi je ovo put da puka kola u Dalmaciji slavi ovako rijetku obljetnicu. Vrlo je utjeljiva i radosna ta pojava, jer se je ovom sveanosti sjajno dokazalo da je puka kola mezime i uzdanica naroda, da je nae uiteljstvo dostojno priznanja za svoj rad i da je najljepe svjedoanstvo nastavnicima ljubav i harnost uenika.50 Dakle, drnika puka kola djeluje neprekidno od 1815. godine (poela je djelovati 1801., a prvi uitelj bio je fra Karlo Mati iz Otavica). Kada poinje djelovati puka kola na Miljevcima, u Drinovcima?! Kako miljevaka mlade u 19. stoljeu, i ranije, stjee pismenost?! Puka kola na Miljevcima otvorena je kolske godine 1873./74. u Mazalinovoj kui u Drinovcima; prvim (je) uiteljem bio Marko Frani, a nadzorni organ upnik i dekan iz Drnia.51 (Prema kazivanju Jose Skelina, zvani Jole, iz Donjih Skelina, nastava je najprije poela u Donjim Skelinima, u kui Marka Skelina izgraenoj 1842., a prvi uitelj bio je Klepo; ime mu nije zapameno. No, o tome nema pisanoga traga.)
Slika 2. Ostaci Mazalinove kue, prve kolske zgrade na Miljevcima52
50 ibidem 51 Miljevci, upski list upe Miljevci, god. II., br. 1, Uskrs, 1978. 52 Sve fotograje snimljene su 2007. godine
477
Miljevci 2008. Osim ovoga dragocjenog podatka vrijedi zapisati i jo neke podatke do Prvoga svjetskog rata. Spominjui vlast Mletake Republike (1420.- 1797.), te austrijsku (1797. 1806.) i francusku upravu (1806. - 1814.), fra Petar Bezina, meu ostalim, pie: Kroz sve vrijeme tuinskih vlasti u Miljevcima bilo je pismenih ljudi. To su uglavnom bili glavari i fratarski momci, a nauili su to od svojih upnika fratara. Znanje su usavravali itanjem nabonih pjesama fra Tome Babia Cvit razlika mirisa duhovnoga Babua ili pjesmaricom Razgovor ugodni fra Andrije Kaia. itajui Pismaricu, u tim ljudima budio se narodni duh. Bila im je omiljena knjiica i fra Petra Kneevia Pla Gospin, koji bi pjevali uz ognjite. Pjevali su ga momci i djevojke isto tako preko dana dok bi uvali svoja stada. Pokoje dijete dolazilo bi upniku da bi nauilo itati i pisati. Jo vie djece ilo je u samostan Visovac kad je vlada 1828. godine dopustila Provinciji Presv. Otkupitelja otvoriti svoje privatne puke kole. Pod ravnateljstvom fra Jeronima Palatina redovnici Visovca pouavali su ih u itanju, pisanju i raunanju. Toliko su bili eljni prosvjete da su molili Namjesnitvo kako bi ono otvorilo 1845. puku kolu. I ibenski biskup Beri 15. listopada 1853. traio je od Namjesnitva u Zadru da se u Miljevcima otvori puka kola koju narod od srca oekuje i prieljkuje. Ta molba postaje jo znaajnija po tom to su dotad postojale puke kole u ibenskoj biskupiji samo u ibeniku, Skradinu, Drniu, Kninu, Tisnom i Zlarinu. Od 1862. nije bilo gotovo nijednog upnika franjevca Provincije Presv. Otkupitelja koji nije pouavao djecu. Bilo ih je koji su imali grupice i po petnaestero djece. Vei broj aka nisu mogli okupiti zbog velikog raspona upe. Tako su inili i upnici Miljevaca. Do godine 1861. nekoliko djece s Miljevaca pouavao je fra Jozo Iveli na Visovcu i upuivao ih u elementarne znanosti. 1862. godine fra Venceslav Bili pouavao je osmoricu. upnici Miljevaca i redovnici Visovca nisu ekali naredbe za pouavanje. upnik Miljevaca, kao i drugi upnici franjevci onoga doba, bio je jedini ovjek koji je neprosvijetljenome seljaku mogao dati savjet u bolesti, prevesti mu slubene spise na talijanski, sastaviti molbu, napisati odgovor i sl. Kad su narodnjaci slomili silu autonomaa koji nisu htjeli Dalmaciju pripojiti Hrvatskoj, poele su se jo vie otvarati puke kole. Moe se rei da se puka kola u Miljevcima otvorila poslije 1870. godine. Imala je mnogo aka. Meutim, zbog nedostatka osposobljenih ljudi za uiteljsku slubu, puka je kola u Miljevcima bila zatvorena. Osim u Miljevcima za due vremena bila je zatvorena kola i u Siveriu. Miljevci su u to vrijeme brojili 2 200 ljudi. Dopisnik Narodnog Lista 1880. pie da je uiona jo i danas zatvorena. Ili smo od nemila do nedraga molei, kumei da nam se dade uitelj.... Mi iimo za prosvjetom naom i nae djece, ko zmija ljuta u procijepu. Dopis je potpisao F. J. B., najvjerojatnije neki franjevac. Otvoren je natjeaj, ali nije bilo raspoloivih 478
Josip Pili: KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA uitelja i nastava se, naalost, nije odravala. Kad je ponovno zapoela nastava, nije sigurno poznato, ali se moe pretpostaviti da su Miljevani bili eljni prosvjete te da nije dugo prolo dok se ponovno otvorila puka kola.53 9. rujna 1901. g. uinjen (je) primopredajni zapisnik u pukoj jednorazrednoj koli u Miljevcima, gdje kolu s cijelim inventarom prima uitelj Emil Mazalin, a predaje upnik fra Stipan Bosani. (...) Pokrajinsko kolsko vijee 15. studenoga 1901., br. 6343, odredilo (je) da uitelj Emil Mazalin pouava vjeronauk u koli na Miljevcima, dok upnik dobije pomonika.54 kolsko (je) poglavarstvo interveniralo u Miljevcima 21. XI. 1902. jer se jo nisu upisala u kolu djeca: Marko Kului Markov, Mate Kului Matin, Mate Malenica Jakovljev, Jure Malenica Jokin, svi iz Kljua, te Kata Kului Matina iz Kaoina. Pozivlju se roditelji da odmah upiu djecu. U protivnom e biti udareni globom do 100 kruna i da se kroz osam dana izvijesti kolsko poglavarstvo.55 16. svibnja 1903. g. biskup (je) traio od upnika na Miljevcima da izvijesti kako je uitelj drao djeci vjeronauk.56 1903. g. slubeno (se) trailo od dravne vlasti da ovaj upski ured izvijesti da li je vlasnik kolske zgrade izveo radnje: odstranio vlagu od sjevernog zida kolske zgrade, napravio stepenice od kamena za uiteljev stan, uredio zahod i odijelio dvorite da kola ima svoje dvorite i svoj posebni ulaz.57 Od upskog ureda 1910. g. trailo (se) kako je uitelj u koli drao vjeronauk djeci, da li je zadovoljavao tadanjim propisima.58 Carsko-kraljevsko kolsko vijee 25. kolovoza 1912. g. imenuje na svojoj sjednici upnika fra Stanka irlia kolskim nadzornikom u koli na Miljevcima.59 Iako vremenski ne pripadaju ovomu poglavlju, zanimljiva su i sljedea dva podatka: kolsko vijee iz Knina 20. srpnja 1917. g. moli crkovinarstvo upe Miljevci da uini ponudu za kolsku zgradu na iritovcima.60 Opina Drni dopisom od 1. oujka 1935. imenovala (je) Mjesni kolski odbor za selo Drinovce u Miljevcima. Mjesni kolski odbor sainjavali su: fra Lui Jurenovi, upnik, Joso Mazalin pok. Jage, Ivan Bai pok. Mika, Ante Bujas pok. Mate i Luka Kalik pok Luke.61
53 Fra Petar Bezina, Miljevci eljni prosvjete, Miljevci, list upe Miljevci, god. VIII., br. 1 (14), Boi, 1984. 54 Miljevci, list upe Miljevci, god. IV., br. 1., Uskrs, 1980. 55 Miljevci, list upe Miljevci, god. V., br. 1 (8), Uskrs, 1981. 56 ibidem 57 Miljevci, list upe Miljevci, god. III., br. 1 (4), Uskrs, 1979. 58 ibidem 59 ibidem 60 Miljevci, list upe Miljevci, god. V., br. 1 (8), Uskrs, 1981. 61 ibidem
479
Miljevci 2008.
Izmeu dva svjetska rata

Prema sjeanju i kazivanju Ante (Tone) Ivia, moemo pretpostaviti da je kola u Drinovcima (u Mazalinovoj kui) djelovala do Prvoga svjetskog rata kao etverogodinja osnovna kola, jer je njegov otac Mate (Mao, roen 1899.) u njoj zavrio etiri razreda. Od poetka Prvoga svjetskog rata do 1945. godine pouzdano se zna da nema kole ni u jednome miljevakom selu. U tom razdoblju znaajno je djelovanje fra Luia Jurenovia. Ovom prigodom o fra Luiu Jurenoviu treba zapisati podatke koje autor ovoga lanka smatra veoma vrijednim. Fra Luii Jurenovi rodio se 18. prosinca 1872. u selu Oklaju (upa Promina) u seljakoj obitelji od oca Andrije i majke Jele Bandalo. (...) Osnovnu je kolu pohaao u Oklaju, gimnaziju u u franjevakom sjemenitu u Sinju, a bogosloviju u ibeniku i Makarskoj. (...) Prve godine sveenikog ivota fra Lui je proveo na franjevakoj gimnaziji u Sinju (1896. - 1900.), gdje je kao nastavnik predavao hrvatski, matematiku i prirodopis. (...) ... gvardijan Visovca (1921. - 1925.), upnik Miljevaca (1926. - 1941.) te po drugi put gvardijan Visovca u doba Drugoga svjetskog rata (1941. - 1945.). Svrivi slubu gvardijanstva u 73. godini ivota, ostao je na Visovcu. Nakon dvije godine tu je obolio od upale plua. Prenesen u ibenik umro je u bolnici 9. kolovoza 1947. Sljedeega dana njegovo je mrtvo tijelo prevezeno u zaviajni samostan Visovac, gdje je pokopan. (...) U osmrtnici, koju je u prigodi fra Luieve smrti na brau-fratre poslao provincijski vikar fra Karlo Nola, doslovno stoji: O. Jurenovi imao je jaku i bistru inteligenciju. (...) I uope se isticao svojom bistrinom uma i dalekovidnou svojih pogleda. Lijepe i prijatne vanjtine, vazda na visini dostojanstvu, privlaio je k sebi srca sviju s kojima je dolazio u dodir. Ugodan i pouan u drutvu i nehotice je zauzimao prvo mjesto. (...) U 15 godina upnikovanja na Miljevcima fra Lui se istakao kao savjesni duobrinik, marljivi puki prosvjetitelj i narodni lijenik. U nedostatku kola i uitelja (kada je prestala raditi jedina puka kola u kui Mazalina u Drinovcima) fra Lui je samoinicijativno organizirao privatnu puku kolu u svome upskom stanu. Dvorana je bila hodnik upske kue, gdje se sjedilo na malim baniima, a u ljetno doba u upskom dvoritu u hladovini pod stablima). kolski inventar: tabla, kreda i spuva. kolski program: itati, pisati, raunati i poznavati prirodu. Tako je stotine miljevake djece u fra Luievoj koli dobilo osnovno obrazovanje, koje im je otvorilo put u ivot. (Fra Luievi bi aci u dravnim kolama susjednih sela: Rupa i dr. polagali ispite i dobivali kolske svjedodbe.) U samostanskom muzeju na Visovcu i danas se uva drveni tap s urezanom hrvatskom abecedom kojim su se sluili fratri u pouavanju djece po upama. Fra Lui je imao krasan rukopis koji je prenosio na svoje ake. 480
Josip Pili: KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA ... Miljevci ime svoga upnika fra Luia Jurenovia nee nikada zaboraviti, jer je on kroz 15 godina bio njihov uzorni upnik, marljivi uitelj i milosrdni samaritanac.62 Prema kazivanju polaznika, prije pouavanja u upnom uredu obino bi se u crkvi odrala mala misa. Polaznici obuke imali su male ploe i pisaljke, a sjeaju se itanke autora Hercega. Fra Lui je, u kombiniranim skupinama, s njima radio tijekom cijele godine.
Kronologija zahtjeva za gradnju prvih kolskih zgrada u Miljevcima izmeu dva svjetska rata
Dana 14. srpnja 1926. Opinska uprava Drni obratila se ravnateljstvu Ugljenikog drutva Monte Promina iz Siveria zamolbom br. 3133/26 o unajmljivanju zgrade toga drutva u iritovcima za potrebe osnovne kole i uiteljskog stana. Kratkim dopisom br. 1222/Z. od 26. srpnja iste godine stigao je odgovor da se zamolbi ne moe udovoljiti, jer u dotinoj zgradi stanuje komandir andarmerijske stanice u iritovcima.63 ime Lovri pok. Mate iz iritovaca pie podnesak Opinskom upraviteljstvu u kojem nudi svoju kuu izgraenu 1924., koja lei na raskrsnici izmeu sela Kaoina i iritovaca, podjednako udaljena od obaju sela. Svoje ponude pismeno su dostavili i Mio Skelin pok. Nikole te Petar Vranjkovi, takoer iz iritovaca. Opinski naelnik M. Goreta i tajnik J. Regner, prema zapisnicima br. 1105 i 1106, sastali su se istoga dana (13. oujka 1927.) na seoskim skuptinama Karalia (glavar imun Stojanovi i 13 glasaa) i iritovaca (glavar Petar Vranjkovi i 44 glasaa). Svi nazoni na objema skuptinama jednoglasno su izjavili da su voljni da se ustanovi zajednika kola za djecu obaju sela. Prihvaena je ponuda Petra Vranjkovia jer je povoljnija. Meutim, oglasom od 29. oujka zakazana je seoska skuptina odlomaka iritovci i Karali za dan 10. travnja 1927., u iritovcima kod Seperovih kua, a predmet je bio Ponude Mie Skelina i Petra Vranjkovia zgrada u najam za osnovnu kolu u iritovcima. Svojim dopisima kolskom nadzornitvu u Kninu (br. 1789. od 18. travnja i 2272/27 od 18. svibnja i 1. lipnja 1927.) Opina Drni pouruje da se pregledaju ponuene zgrade u Drinovcima i iritovcima kako bi se mogle sve potrebite radnje izvesti jo prije otvora kolske godine 1927-28. Ponuene kue za osnovnu kolu u iritovcima kolsko nadzornitvo, vjerojatno, nije prihvatilo. Naime, Opinsko upraviteljstvo dopisom br. 5227/28. obraa se 21. listopada 1928. Ugljenikom drutvu Monte Promina: Seljani iritovaca doli su ovoj Upravi da bi zamolili to drutvo da bi tu zgradu unajmilo za osnovnu kolu, dok selo ne podigne svoju vlastitu kolsku zgradu, ili dok
62 Prof. KLUKAS, Fra Lui Jurenovi, Miljevaki duobrinik, uitelj i lijenik; ibidem 63 Svi podaci iz ovog poglavlja uzeti su iz Arhivskoga sabirnog centra ibenik, Fond Opine Drni, 1903. 1945. (bez oznake)
481
Miljevci 2008. drutvo ne bude istu sluilo za vlastitu uporabu. Odgovor Drutva od 3. prosinca 1928. nije bio povoljan zgradu treba za vlastite potrebe. U Zapisniku nalija odrana 12/12. 1932. u odlomku iritovci; prisutni: sreski naelnik Dr. Debeljak, sreski nadzornik N. kovrlj, sreski ininjer Kalinienko, opin. naelnik N. Adija, zapisano je da J. Skelin nudi svoju vlastitu zgradu da bi se udesilo za kolu iritovci Karali, podvlai da cijeli Miljevci, kojih ima 7 sela, a koji su pred 50 godina imali osnovnu kolu, pa poto u dananje vrijeme nije mogue podignuti novu zgradu za kolu, a da toliko djece ne bude bez nauka, te nalazi potrebnim da se privremeno adaptira njegova kua. Opina Drni je dostavila (br. 832/33 od 8. oujka 1933.) Sreskom naelnitvu u Kninu Topografske nacrte za kolske okolie, i to za okolie: 1) iritovci Karali Britane (i) 2) Drinovci Klju. U Podacima o novogradnjama kolskih zgrada opine Drni Opinskoga tehnikog odsjeka za Drinovce i Klju zatraena je kolska zgrada za dva odjela, ali gradnja jo nije poeta i nije pribavljen graevni materijal. Lokacija se ne navodi. Za iritovce (ukljuujui Britane i Karali) zapisano je da gradnja jo nije poela, ali u rubrici Nacrt kolske zgrade pie u ve postojeoj zgradi Skelina Josipa, u kojoj su potrebni prostori za dva odjela, jedan u prizemlju, a jedan na katu. Prema prijepisu Zapisnika seoske skuptine odlomka DRINOVCI (istaknuo J. P.), dne 28. oktobra 1928. (br. 5224/28.), kojoj je predsjedavao opinski tajnik J. Rogner, na skuptini je bio nazoan glavar sela Ivan Bai i ezdeset devet glasaa. Tada svi prisutni jednoglasno zakljuuju: I. da se privremeno otvori kola u kui Kree Skelina u Kljuu, koju e opina unajmiti za odlomke Klju i Drinovci, a i onaj dio Kaoina to bi se tom prikljuio. Najmovine te kue imala bi trajati za odlomak Drinovci dok ne bude zgotovljena nova kolska zgrada u Drinovcima. II. da radnom seoskom snagom, te pomoju novanih doprinosa, Oblasnog odbora u Splitu i Vlade obvezuju se podignuti zgradu za osnovnu kolu u Drinovcima, gdje danas ima 140 djece obvezatne za kolu. Dopisom br. 779/29 od 8. travnja 1929., koji potpisuje v. d. sreskoga kolskog nadzornika N. kovrlj, Kraljevsko sresko poglavarstvo kolsko nadzornitvo iz Knina obraa se Opinskoj upravi u Drniu. U dopisu se navodi da je Oblasni kolski odbor u Splitu svojom odlukom 20. marta o. g. br. 200/29 odluio da sredite kolskog okolia Drinovci bude u blizini crkve imena Isusova, kako je seoski zbor zakljuio. Oblasni k. odbor jo ovo javlja: Kad bi trebalo sadanji kolski okoli Drinovci razdijeliti u dva posebna okolia, tada bi trebalo povesti poseban postupak za to prema zakonskim propisima, ali u konkretnom sluaju to ne bi 482
Josip Pili: KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA bilo mogue stoga to Klju nije udaljen od kolskog sredita Drinovci preko 4 kilometra kako zakon zahtijeva, pa prema tome nije mogla biti i kola u Kljuu, kada postoji ona u Drinovcima, u iji okoli spada i Klju. Kreimir Skelin se 25. oujka 1935. pismeno obraa Mjesnom kolskom odboru u Drinovcima. On nudi svoju kuu u Kljuu, koja mejai s Drinovcima, za kolsku zgradu... Za godinji najam trai 6000 dinara, a kae da zgrada moe sluiti za selo Drinovce, Klju i donje selo Kaoina poto je u sreditu triju sela te da je voljan istu zgradu sa svim spomenutim nekretninama prodati selu, i to za polovicu cijene nego bude od vjetaka procijenjena. Ponudu jednakog sadraja uputio je i Opini Drni 26. svibnja 1937. Opina Drni alje dopis br. 6509/37 od 8. srpnja 1937. Sreskom naelnitvu u Kninu i Kraljevskoj banskoj upravi Primorske banovine u Splitu. U njemu se navodi da se prilae nacrt zgrade u Kljuu i nain adaptacije te da je zgrada komisijski pregledana po sreskom naelniku, kolskom nadzorniku, sanitetskim referentom i efu Tehnikog odjeljka pri Sreskom naelstvu u Kninu. (...) Opina je miljenja da je bolje prihvatiti i ovu ponudu te otvoriti bar privremenu kolu u Kljuu, nego ekati u neizvjesnost otvaranja nove kole bilo u Kljuu ili Drinovcima. Da se razmiljalo o gradnji nove kolske zgrade u Drinovcima, vidljivo je iz dopisa br. 8187/36 od 30. travnja 1936. kojim se Opina Drni obraa prosvjetnom odjelu Kraljevske banske uprave u Splitu i trai objanjenje o sudbini pomoi od Din 30.000.-, koja je god. 1928. odreena za gradnju osnov. kole u Drinovcima i poloena kod Dr. hip. banke u Splitu na part. br. 1818. Prosvjetni odjel Kraljevske banske uprave alje dopis istog sadraja (br. 64 od 10. sijenja 1939.) Glavnoj lijali Dravne hipotekarne banke u Splitu i Opinskoj upravi u Drniu u kojem se od banke trai: S depozitnog uloka broj 1818 Opina Drni za gradnju kole u Drinovcima izvolite isplatiti Opinskoj upravi u Drniu cijeli iznos od 32.758 (...) dinara s pripadajuim kamatima na podmiru izvedenih zidarskih radova i nabavljenog materijala za krov. U rukopisnom tekstu br. 5576/28 sastavljenom u Drniu 7. studenog 1928. (potpis sastavljaa nije itljiv) pie da su pristupili Stipan Vlai, glavar sela, te Ante Kului i Ante Vlai, vijenik iz Kaoina i uinili Predlog: Seljani naeg odlomka odluili su da podignu osnovnu jednorazrednu kolu, sa svojim doprinosom i uz pomo opine oblast. odbora, poto naem selu nemogue je pripojit se koli Drinovaca ili iritovaca radi daleine i ratrkanosti. Nae selo broji 68 dima, te e biti preko 100 djece. Traimo da bi se sazvao odbor seoski da odlui o svom podavanju i da bi se zovnuo kolski nadzornik i zatrailo dozvola od kolske oblasti za gradnju te kole. 483
Miljevci 2008. Tri spomenuta potpisnika mole da se ovim pouri. U Predlogu br. 3889 (bez nadnevka) osam potpisnika trae da se jednom maknemo sa mrtve take za gradnju osnovne kole u naem selu Kaoine. Oni su spremni dati sav potrebit materijal kao kamen, prinu, klak te sav prijevoz i nadnice. Trae da se odmah uini topografski nacrt, oznai poloaj za gradnju kole i navode da je sredite sela kod Kuluia kue. U Predlogu br. 6191. od 6. rujna 1929. glavar sela Stipan Vlai i jo etiri potpisnika mole: neka bi se opina postarala da nam se po sreskom nadzornitvu odredi sredite kole, da uzmognemo o d m a h zapoeti sa pripravnim materijalom. U naem selu ima dosta opinske hvataine pa kad bi se svakog opozvalo, mogla bi se kola sagraditi. Svakako mi emo se po selu, prema ekonomskom stanju, pojedinca oporezovati, a tko ne bude dao, ima ga opina porubati. Ovo elimo da se odmah pone raditi. Opinska uprava u Drniu obraa se Sreskom naelstvu (kolskom nadzorniku) ve 7. rujna iste godine u vezi s prethodnim zahtjevom. U tom dopisu s istim brojem pie i ovo: Poto se njihova molba prikazuje jako ozbiljnom i podaje nadu da e oni i izvriti to se obvezuju, to bi zamolili Nadzornitvo da im prvo odredi dan nalija za ustanovljenje kolskog sredita. Sresko naelstvo kolsko nadzornitvo u Kninu odgovorilo je Opinskoj upravi u Drniu 12. rujna 1929. dvama dopisima (oba br. 2362). U prvomu trai da to prije providi topografski nacrt sela Kaoine kako bi se pitanje odreenja sredita i gradnji kole u tome selu prije rijeilo. U drugomu dopisu navodi se da je selo Kaoine dotada sainjavalo jedan kolski okoli sa selom Drinovcima i Kljuom. Da bi se Kaoine odvojile kao zaseban okoli, nuno je pribaviti od upskog ureda popis djece obavezne na pohadjanje kole... U vezi s tim, navodi se u dopisu, Nadzornitvo se obratilo, istim brojem i nadnevkom, i upskom uredu u Drinovcima. Potpisnik dopisa bio je sreski kolski nadzornik Niko kovrlj. Prema zapisniku sastanka seoskog odbora od 26. rujna 1929. (br.6675/29), kojemu su bili nazoni opinski naelnik N. Z. Adija, sreski kolski nadzornik Niko kovrlj, glavar sela Stipan Vlai i est odbornika, nadzorne (su) vlasti uzele u obzir molbe seljana Kaoina za gradnju kole kao i njihov predlog da e oni istu podignuti iz vlastitih sredstava pod krov, a za ureenje da e im doi u susret to opina to Oblast, to Ministarstvo prosvjete, barem je te nade. Povjerenstvo kao gore s odbornicma pregledalo je selo te je nalo da bi najzgodnije bilo da se kolska zgrada podigne kod Kuluia komiluka kao sreditu sela. Opina drnika alje priopenje glavaru sela Kaoine 27. lipnja 1930. (br. 5157) u kojemu pie da je banska uprava Prosvjetno odjeljenje svojim rjeenjem priopeno odlukom Sreskog naelstva u Kninu (...) br. 875571652/30 dozvolilo gradnju kole u Kaoinama sa sreditem kod kue Kului. 484
Sl. 3. Naslovnica glavnog imenika
Poslije Drugoga svjetskog rata Drinovci

Nakon Drugoga svjetskog rata drinovaka osnovna kola poinje djelovati u Kljuu 1945. godine (prema sjeanju polaznika, vjerojatno u rujnu), u kui (na katu) Kreimira Skelina (u zaseoku ipii, Tetle, Viii, Skelini). Osnovna kola Drinovci je osnovana 1945. god. po rjeenju MNOO Drinovci.64 U toj kui kola je djelovala do 1950., ali je veina uenika nakon prve dvije kolske godine (o kojima podaci nisu sauvani?!) prela u obnovljenu drinovaku kolu. Prve uiteljice u Kljuu bile su Je(l)ka olovi (iz Tepljuha) i Zorka Mazalin (iz Drnia), koja je u kolovozu 2006. kazala da se rado sjea svojih miljevakih uenika kao iznimno bistrih, koji su brzo razumijevali nastavno gradivo. Generacija uenika upisanih 1946./47. nakon zavrenoga etvrtog razreda nije se mogla u Drinovcima upisati u peti razred, jer ga nije bilo. Zbog istih razloga, ta generacija nije se mogla redovito upisati ni u sedmi razred (neki su uenici nastavili kolovanje u Drniu).
64 Hrvatsi kolski muzej, Zagreb, Dokumentacija o osnovnim kolama; anketni list, Drinovci, 1962.
485
Miljevci 2008.
Sl. 4. Izvadak iz imenika
Za kolu u Drinovcima u ukorienom Glavnom imeniku Narodne osmog. kole Drinovci od 1948. god. ____ , 1.a, od broja 190. do 748. od kolske godine 1948./49. do 1956./57. zapisivani su podaci u Glavni imenik osnovne kole Drinovci u Drinovcima od 1948. do_____ Narodne Republike Hrvatske, kotara Drnia.65 Za to razdoblje kao upravitelji koji su potpisivali kolske svjedodbe na kraju kol. god.66 u njemu su potpisani (ime neitljivo) Laa, Ljubica imundi, Mirko Juki, Ivica Pamukovi i Petar Borjan. Najstariji upisani uenik roen je 1920. (polagao privatni ispit), a najmlai 1953. godine. Prve upisane generacije uenika roene su od 1938. do 1941. godine, a 1947./48. zapisana je kao kolska godina kada je poeo polaziti kolu (no, nema podataka o uspjesima u toj kolskoj godini). Mnogi uenici tih generacija nisu ocijenjeni u pojedinim razredima zbog nepohaanja nastave. Podaci u spomenutom imeniku nisu upisivani sustavno i redovito: pojedini uenici upisani su dva puta, za neke uenike nisu upisivani podaci o uspjesima u pojedinom razredu, nekima nedostaju nadnevci roenja... Mnogi su kandidati u tom razdoblju polagali privatne razredne ispite (jedan ili vie razreda; pojedini od njih nisu Miljevani ni roenjem ni prebivalitem, a nema podataka o prethodnom razredu). Posljednji podaci odnose se na kolsku godinu 1960./61., ali ne za sve razredne odjele te kolske godine.
65 Dokumentacija O Antuna Mihanovia Petropoljskog, Drni, Podruna kola Drinovci 66 ibidem
486
Sl. 5. Svjedodba 5. razreda kolske godine 1954./55.
Podaci o koli u Drinovcima unose se u kolsku Spomenicu od studenoga 1955. godine. Uvodni dio, zapravo kratki historijat o gradnji kole i o koli za vrijeme NOB-a dao je predsjednik kolskog savjeta Ivi Mao67, zapisao je Ivica Pamukovi (iz Pakova Sela), upravitelj kole od 1. listopada 1955. Zapisao je da je drnika opina 1928. godine odobrila 30 000 dinara za gradnju kole na prostoru dananje, ali zbog nesuglasica u vezi s izborom lokacije (kod Mazalinove kue ili na dananjem prostoru) gradnja je odgoena. Poetak gradnje odgoen je do 1936., kola je izgraena 1938., ali u njoj nisu bili obavljeni svi potrebni radovi. Zgrada je dovrena 1942. god. Nastava se nije odravala. U toku rata, tj. 1944. godine kola je zapaljena. Nakon rata, 1947. godine je obnovljena i nastava je u njoj poela kolske godine 1947./48.68 Poetkom 1944. u kolu su se nastanili ustae. Kad su ustae otili u neku akciju, dola je grupa partizana, zapalila kolu. Kad je zavrio rat, kola je popravljena i na kolu dolazi uiteljica Zorka Mazalin. Poslije ove uiteljice na kolu dolaze olovi Jelena, Brezovac Anka, imundi Ljubica, Juki Mirko, Bura Boena, Grani Lucija i Pamukovi Ivica.69
67 Spomenica kole Drinovci 68 Hrvatski kolski muzej, Zagreb, Dokumentacija o osnovnim kolama; anketni list, Drinovci, 1962. 69 Spomenica kole Drinovci
487
Miljevci 2008. Od poetka kole do danas broj odjeljenja i uenika se stalno poveava. Do 1952. god. kola je imala samo 4 nia odjeljenja, a 1954. pri koli se otvaraju V. i VI. razred. kolske godine 1955./56. otvara se VII. i VIII. razred. Danas je kola centralna za podruje Miljevaca i ima 11 odjeljenja sa 379 uenika.70 kolske godine 1956./57. prva generacija miljevakih uenika zavrila je osmi razred u koli u Drinovcima. U koli je bilo 190 uenika u pet razrednih odjela (dakle, ne ukljuujui uenike podrunih kola) 126 pozitivno i 59 negativno ocijenjenih te 5 neocijenjenih uenika. Otpoetka te kolske godine upravitelj je Petar Borjan (iz Kriaka). On je zapisao da mnogi roditelji naprosto spreavaju, posebno enskoj djeci, redovno posjeivanje kole. Karakteristian je i prkos nekih roditelja, koji kau: Dobro, ako ve mora ii u kolu, neka ide, ali joj, ili mu, ne mogu kupiti ni olovke. I zaista jedan dio uenika, uglavnom petih razreda, dolazi u kolu i bez olovke.71 Tokom k. god. 1956./57. prvi put je predvien budet za kole, koji se nalazi pri opinskom odboru. Prenesen je na samostalno nanciranje kole. Ova kola za ovu kolsku godinu ima na raspolaganju budet od 200 000 dinara, a od toga otpada za trokove odravanja zgrade 100 000 din.72 Iz kole u Nos Kaliku potkraj kolske 1957./58. godine uitelj Mate ura (od 1961./62.: uri) prelazi u kolu u Drinovcima. On je zapisao da su kolske godine 1958./59. uenici viih razreda kod kole napravili odbojkako igralite. Iste godine u koli je osnovana dramska sekcija, koja je veoma uspjeno djelovala, te kolska zadruga voarskoga smjera u koju je ulanjeno 200 uenika. Zadruga je imala svoju zemlju koja se nalazi kod P. Z. Miljevci.73 kolske godine 1957./58. prvi put nastavni je predmet i strani jezik, i to francuski, a od 1962./63. i ruski. Od 1967./68. do danas jedini je strani jezik u koli engleski. U kolskoj godini 1958./59. u koli u Drinovcima stalno je zaposleno samo etvero uitelja, a u podrunim kolama po jedan uitelj/uiteljica. Broj odjela kole 2 3 10 2 1 2 Bogati Britane Drinovci Kaoine Nos Kalik iritovci Broj uenika u niim razr. u viim razr. 40 101 115 68 27 93 0 0 202 0 0 0 Broj uitelja 1 2 4 1 1 1 Nedostaje uitelja 1 1 8 1 0 1
Tablica 1. Podaci za k. god. 1958./59.74

70 Hrvatski kolski muzej, Zagreb, Dokumentacija o osnovnim kolama; anketni list, Drinovci, 1962. 71 Spomenica kole Drinovci 72 ibidem 73 ibidem 74 Arhivski sabirni centar ibenik, Fond Opine Drni, NOO Drni, 1945. 1959. (bez oznake)
488
Josip Pili: KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA Poetkom kolske 1959./60. godine opina Drni donijela je odluku o mrei osnovnih kola. Za podruje Miljevaca osnovana je centralna osnovna kola sa sjeditem u Drinovcima. U njoj se odvija nastava od 1. do 8. razreda. Njezine su podrune kole Bogati, Britane, Kaoine, Nos Kalik i iritovci. Vritelj dunosti upravitelja Mate ura (prije njega tu je dunost obavljala Lucija Grani) zapisao je 25. veljae 1961.: Poetkom k. 1960./61. godine kola postaje samostalna ustanova. Novi Zakon o osnovnim kolama koji stupa na snagu 1. IX. 1960. godine naao je svoje pravo mjesto. Iste godine kola prvi put u historiji dobiva svoj vlastiti budet i sama ga rasporeuje na centralnu kolu i podrune kole. Tijekom ove kolske godine u samom nastavnom kadru dolazi do promjene. Na koli rade: ura Mate, Kuvek (ro. Bura, op. a.) Boena, Midenjak Grozdana i Misiraa uro. Na ispomaganju u koli Drinovci radi Gali Nikola, uitelj iz Bogatia i Kai edo, uitelj iz Nos Kalika. (...) Ove kolske godine Centralna kola je imala 670 uenika, a sama matina je imala 354 uenika.75 Iste kolske godine uenici osmoga razreda ili su na viednevni izlet (etiri dana u Zagrebu) prvi viednevni izlet od postanka kole (jednodnevni godinji izleti, najee, na Visovac, u Roki Slap ili u Torak bili su i ostali u kolskim programima). Novanu pomo uenicima dali su Boksitni rudnici Drni. Radei na zadrunoj ekonomiji tijekom svibnja uenici su zaradili 50 000 dinara. Iste je godine u koli osnovana rukometna sekcija, a 8. lipnja poelo je kopanje rupe za kolsku gusternu. (Prema dopisu Narodnog odbora opine Drnia upuenom Narodnom odboru kotara ibenika (br. 06-5887/1-61 od 7. listopada 1961.) u smislu lana 25., stava 2. Pravilnika o ocjenjivanju nastavnika i odgojnog osoblja sedam miljevakih uitelja/uiteljica ocijenjeno je ocjenom istie se, a jedna uiteljica ocjenom dobar.)76 kolske godine 1961./62. kola je prvi put dobila svoj statut i druge potrebne akte, a prvi put je proslavljen dan kole (25. svibnja). Prvim tajnikom kole postao je Stipe Ivi (iz Drinovaca) kolske godine 1962./63. Elektrinu struju kola je dobila kolske godine 1963./64. Tom prigodom odrana je mala sveanost na kojoj su bili predstavnici iz opine Drni. U veljai su uenici, kao nagradu za sudjelovanje u poumljavanju, dobili televizor od umarije Drni. Dobivanjem televizora u koli je bila prava senzacija za uenike i mjetane. Prvi mjesec dana postojanja televizora u koli svaku veer je pratilo program preko 100 gledalaca, i to su bili uenici i mjetani. Stariji mjetani (starci) nisu se mogli nikako nauditi udu. (...) U selu je prvih dana dolaskom struje nabavljeno nekoliko televizora, a skoro svaka kua nabavlja
75 Spomenica kole Drinovci 76 Arhivski sabirni centar ibenik, Fond Opine Drni, NOO Drni, 1945. 1961. (bez oznake)
489
Miljevci 2008. radioaparat.77 kola je kupila radioprijamnik i gramofon sa zvunicima, koji su se esto uporabljavali u nastavi. Uza kolsku zgradu, na istonom dijelu, uz pomo mjetana i Poljoprivredne zadruge Miljevci, izgraeno je malonogometno igralite. U kolskoj zgradi bile su i prostorije za stanovanje uitelja. Uvjeti stanovanja bili su iznimno loi. Tako, primjerice, u kolskoj godini 1964./65. u jednoj su spavaoj sobi spavala dva, tri uitelja, a u drugoj sobi tri brana para i jedno dijete. 23. oujka 1970. zapoela je izgradnja stambene zgrade za potrebe ove kole (u neposrednoj blizini kole, op. a.). Radove izvodi graevinsko poduzee Udarnik iz Drnia. Sredstva za izgradnju zgrade osigurale su osnovne kole opine Drni. (...) Stambena zgrada imat e 6 stanova za prosvjetne radnike, i to 4 dvosobna i 2 jednosobna stana. Izgradnjom ovih stanova bit e jednom rijeen jedan od najveih problema ove kole. Vrijednost zgrade je 50 000 000 starih dinara. Radovi trebaju biti zavreni do 15. VIII. 1970.78 Meutim, radovi su trajali due pa je useljavanje nastavnika poelo tek 1. svibnja 1972. kolske godine 1968./69. prvi put je kola vrednovana. Komisiju za vrednovanje kola je imenovala Zajednica za obrazovanje opine Drni. Osim cjelokupnog rada kole, testirani su uenici etvrtih i osmih razreda iz matematike, hrvatskosrpskog jezika, poznavanja drutva i historije. kola je nakon vrednovanja rada bila u treoj kategoriji osnovnih kola na podruju nae opine. S obzirom na uvjete rada kola je postigla vie nego zadovoljavajui uspjeh. Za postignut uspjeh Zajednica za obrazovanje je nagradila kolektiv novano. Nagrada lanova kolektiva iznosila je 300 560 N. D.79 Radno mjesto direktora (naziv direktor je od 1964./65.; prije se koristio naziv upravitelj) u Osnovnoj koli Drinovci Mate uri (iz Pakova Sela) naputa 14. travnja 1970. (od 15. studenoga 1953. do 1. rujna 1958. radio u podrunoj koli Nos Kalik, kada je preao u matinu kolu u Drinovcima). Za vritelja dunosti direktora kole 9. travnja 1970. izabran je Marko Malenica (iz Kljua), a 2. lipnja te godine imenovan je direktorom kole. U proljee te godine tiskan je prvi broj kolskoga lista Cvrak (uredili su ga Mile Petrovi i autor ovih redaka), a dva broja tiskana su 1977./78. godine. kolske godine 1971./72. Osnovna kola Drinovci mijenja naziv u Osnovna kola Stjepan Radi. U godini 1972./73. vritelj dunosti direktora je Branko Jakeli (iz Pakova Sela), a 28. listopada 1974. imenovan je direktorom kole. kola je 25. prosinca 1973. konstituirana kao OUR (organizacija udruenog rada) i upisana u sudski registar ustanova Privrednoga okrunog suda u Splitu. Dana 28. oujka 1975. kola je prvi put ukljuena u opinsko natjecanje u portskim disciplinama kros, rukomet i atletika, a 25. svibnja 1975. prvi put
77 Spomenica kole Drinovci 78 ibidem 79 ibidem
490
Josip Pili: KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA u povijesti kole Drinovaca i podruja Miljevaca odran je koncert zabavne i narodne glazbe. Izvoai su pjevai sa RTV Sarajevo (...)80 Hrvatska knjievnica Anelka Marti zapisala je 15. studenoga 1976.: Ponosna sam i veoma mi je drago to sam prvi knjievnik koji je posjetio ovu kolu. Raduje me to su djeca sa zanimanjem i veoma mirno sasluala odgovore na svoja pitanja, te bi me veselilo da to ne bude posljednji susret. eljela bih djeci ovog kraja ljepu kolu i mnogo bolje uslove za njihov rad.81 Uitelj podrune kole u Britanima edo Kai vritelj je dunosti direktora od 7. veljae 1977. (kada je Branko Jakeli razrijeen dunosti direktora) do 18. travnja te godine, a novim je direktorom imenovan Mile Petrovi (iz Pakova Sela), koji je sav svoj radni sta, osim jedne kolske godine, stekao radei kao miljevaki nastavnik. (Vrijedi napomenuti da su edanka osi, ro. Kolombo, Ana Juras ro. Nedoklan te Biserka Rado ro. Budanovi vie od tri desetljea miljevake prosvjetne radnice). Prvi put od osnutka ove kole otvoreno je radno mjesto pedagoga kole, na kojem radi dosadanji lan ovog kolektiva Pamukovi Zora,82 dotadanja nastavnica razredne nastave u Bogatiu. Od rujna 1979. do kraja 1982./83. kolske godine teki su i materijalni i kadrovski uvjeti rada: pojedini nastavnici odlaze na druga radna mjesta, na natjeaje se nitko ne javlja, a nastava iz nekih predmeta se ne odvija. U sljedeih nekoliko kolskih godina po nekoliko nastavnika iz osnovne kole u Oklaju radilo je u dopunskom radu u koli u Drinovcima. I dalje se nastava odvija u tri smjene (7,00 18,30), a nastavni sat traje etrdeset minuta. Gradnja nove kolske zgrade poela je 24. svibnja 1980. godine. Radove je izvodio Udarnik iz Drnia, a projekt nancirala Samoupravna interesna zajednica odgoja i osnovnog obrazovanja Drni te Republika samoupravna interesna zajednica odgoja i osnovnog obrazovanja. kolske godine 1981./82. u Spomenici je zabiljeeno da je otpoela radna akcija mjetana Drinovaca, Britana i Bogatia na kopanju kanala za dovod vode, a od 129 uenika viih razreda njih 78 u kolu i iz kole prevozi se autobusom. Matina kola i dalje radi u tri smjene, a nastavni su sati po etrdeset minuta. Od kolske godine 1983./84. nastava se odvija u dvije smjene, a nastavni sat traje etrdeset pet minuta. Iako je 25. svibnja 1983. (tadanji Dan mladosti) sveano otvorena nova kolska zgrada, svi potrebni radovi za useljenje u nju nisu dotada bili gotovi. Nakon mnogih potekoa, otezanja i pritisaka od strane upravljanja kole konano smo uselili u novu kolsku zgradu 1. veljae 1984. godine. (...) 6. veljae 1984. godine u MZ Drinovci organizirana je sveanost u povodu zavretka gradnje i dovoda vode u sva domainstva ove MZ.83
80 ibidem 81 ibidem 82 ibidem 83 ibidem
491
Miljevci 2008. Dakle, voda je i u koli, ime su higijenski uvjeti znatno poboljani. Rad u jednoj smjeni (jutarnjoj), jer je manje uenika, organiziran je od kolske 1984./85. godine, a 27. prosinca je zavren betonski ogradni zid oko matine kole u Drinovcima. Ukupna duina je 280 metara, a investicija 27 milijuna, osigurano vlastitim sredstvima kole. Stvorena osnova za ureenje okolia (igralite i zelenilo).84 Od 1. rujna 1990. godine Osnovna kola Stjepan Radi, Drinovci, postaje Podruna kola Osnovne kole Antuna Mihanovia Petropoljskog iz Drnia. ____________________________________________ k. god. Broj odjela Ukupno uenika 1956./57. 5 190 1967./68. 21 703 1968./69. 21 654 1969./70. 21 624 1978./79. 18 327 1979./80. 15 289 1980./81. 15 256 1981./82. 15 225 1982./83. 14 198 1983./84. 14 191 1984./85. 11 167 ____________________________________________ Tablica 2. Podaci o odjelima i uenicima za matinu kolu s podrunim kolama85
Podrune kole Bogati

kola u Bogatiu osnovana je 1. IX. 1946. inicijativom Mjesnog N. Odbora Bogati86 Od tog nadnevka nastava se odrava u jednoj uionici u kui Nikole (Nike) Galia u Donjim Galiima (u neposrednoj blizini dananje kolske zgrade), a od rujna 1949. do otvaranja nove kolske zgrade uenici su pohaali nastavu u Britanima i/ili iritovcima. Prvi je uitelj Rade Brakus (iz Trbounja). (U rujnu 1959. u koli ima etrdeset uenika: u prvom razredu devet, drugom jedanaest, treem trinaest, a u etvrtom sedam uenika). Izgradnja nove kolske zgrade, s jednom uionicom, stanom za uitelja i dvo84 ibidem 85 Podaci prema Spomenici i od voditelja kole M. Petrovia 86 Hrvatski kolski muzej, Zagreb, Dokumentacija o osnovnim kolama; anketni list, Bogati, 1959.
492
Sl. 6. Nova kolska zgrada u Drinovcima
Sl. 7. kolska zgrada u Bogatiu
493
Miljevci 2008. ritem, dovrena je uz dobrovoljni rad mjetana, a rad u njoj poeo je 1958./59. godine (uitelj je Nikola Gali) i otada se nastava izvodi kontinuirano. Poetkom mjeseca prosinca 1968. godine Podruna kola Bogatii (kao i samo selo) dobiva elektrino svjetlo. Dobivanjem elektrinog svjetla u Podrunoj koli Bogatii sve kole u Miljevcima imaju elektrino svjetlo, to nema nijedna kola (centralna) na podruju drnike opine.87 kolske godine 1983./84. kolu pohaa samo etvero uenika, a od sljedee kolske godine prestaje djelovati.
Britane
U Britanima kola je osnovana 1945. god. nastojanjem Mjesnog odbora, a obuka je poela 12. X. 1945.88 Navedeni nadnevak vjerojatno nije toan jer je u imeniku, uz ostale podatke, za prvu upisanu generaciju uenika kao poetak nastave upisan 30. sijenja 1945. godine, a sijeanj kao poetak nastave spominju i nekadanji polaznici prvoga razreda prve generacije uenika. Osim toga, u imeniku su u svim rubrikama i potpuni podaci za uenike za kolsku 1944./45. godinu. Te je godine u prvi razred upisano 110 uenika, a 78 uspjeno je zavrilo razred (ostali su postigli nedovoljan uspjeh ili nisu ocijenjeni zbog prekida kolovanja).89 Nastava je odravana u jednoj uionici u kui Ivana (Crni) Deronje do kolske godine 1959./60. (prvih pet-est godina u prizemlju, a poslije na katu). Sljedee kolske godine do polovine 1964./65. kola djeluje u kui Jakova Baia (potar), a otada do otvaranja nove kolske zgrade u kui Nikole Suia (u obje kue po jedna uionica). Prva uiteljica u Britanima (dva-tri mjeseca) bila je Ilka Gubenko, a poslije njezina odlaska dola je Neda Pokrovac (iz Puljana). Iz prvih godina djelovanja kole sauvana su dva imenika oba bez naslovnice i prve lijeve stranice (na kojoj su bili opi podaci za prvih pet upisanih uenika, a ocjene po predmetima i uspjehu nalaze se, sauvane, na prvoj desnoj stranici). U prvom imeniku podaci su od 6. do 146. (za samo trinaest uenika upisane su godine roenja, od 1935. do 1939., a upisivani su i uenici starijih godita), a u drugom od 6. do 231. rednog broja. Za prve dvije kolske godine sve su rubrike popunjavane, a od 1946./47. do 1949./50. za mnogo uenika nedostaju pojedini podaci. Zadnji podaci u drugom imeniku odnose se na 1956./57. kolsku godinu. (U rujnu 1959. u prvom je razredu trinaest, drugom dvadest dva, treem trideset, a u etvrtom petnaest uenika.)
87 Spomenica kole Drinovci 88 Hrvatski kolski muzej, Zagreb, Dokumentacija o osnovnim kolama, anketni list, Britane, 1959. 89 Dokumentacija O Antuna Mihanovia Petropoljskog, Drni, Podruna kola Drinovci
494
Sl. 8. Izvadak iz imenika
Sl. 9. kolska zgrada u Britanima
495
Miljevci 2008. U jesen 1965. godine u Britanima se poela graditi nova kolska zgrada. Prilikom odreivanja mjesta lociranja kole u selu je dolo do velikog nesporazuma i nezadovoljstva. Jedan dio sela (donji, op. a.) uope nee da pomae u izgradnji kole. Dolazi ak dotle do neslaganja da pojedini roditelji kau da nee slati svoju djecu u kolu. Usprkos ovog neslaganja kola se radi na mjestu gdje je odredila posebna komisija iz opine (na Vlaki, op. a) u kojoj, naalost, nitko nije bio iz kole, pa ak ni direktor kole.90 Nastava u novoj kolskoj zgradi poela je kolske godine 1966./67., a prvi uitelji u njoj bili su Ankica (ro. Vukorep) i edo Kai (brani par, oboje iz Drnia), koji su svoj puni radni sta, od poetka do kraja, stekli radei kao miljevaki uitelji. Te kolske godine i jo etiri sljedee (zbog nedostatka prostora) u koli je bila i nastava petoga razreda za uenike iz Britana i Bogatia. Izgradnja kole, sa stanom za uitelje i dvoritem, dovrena je, uz dobrovoljni rad mjetana i jednog i drugog dijela sela, potkraj lipnja 1966. godine. lanak o gradnji kole objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 8. listopada 1965. zavrava reenicom: Radove na izgradnji kolske zgrade u Britanima izvodi poduzee Udarnik, a itav objekat e stajati 11 milijuna dinara. ibenski list (13. listopada 1965.) objavljuje da je to najvea graevna investicija u ovoj godini na podruju kolstva u drnikoj opini. U sijenju 1974. dovrena je izgradnja kolske gusterne u dvoritu ispred kole, a 20. veljae 1985. kola je dobila vodu iz javnoga vodovoda (mjesto je prije izgradnje kole imalo struju), a i seoska su se domainstva prikljuila na novoizgraenu vodovodnu mreu. kolske godine 1979./80. nije upisan nijedan uenik u prvi razred pa otada u koli postoji samo jedan odjel uenika (te godine 15 uenika). kola je prestala djelovati u rujnu 1991. godine.
Nos Kalik
Osnovna kola u Nos Kaliku poela je djelovati kolske 1945./46. godine u jednoj prostoriji u kui Duana Skoia (dvije-tri godine), a potom je preseljena u kuu Nikole (Nikoa) Kalika (u njoj se odravala nastava do useljenja u novu kolsku zgradu). kolu je otvorio Mjesni NO Drinovci,91 a nova kolska zgrada je izgraena 1959. godine (uz dobrovoljni rad mjetana); u kolskoj je zgradi i stan za uitelja, a uitelj je edo Kai. (Na poetku te kolske godine u prvom razredu su etiri uenika, u drugom pet, treem deset i etvrtom est uenika.) Od osnivanja kole do te godine smanjuje se broj uenika. Prva je uiteljica bila Vida olovi. Prvi pisani podaci o toj koli dostupni su u Glavnom imeniku osnovne ko90 Spomenica kole Drinovci 91 Hrvatski kolski muzej, Zagreb, Dokumentacija o osnovnim kolama, anketni list, Nos Kalik, 1959.
496
Sl. 10. Naslovnica glavnog imenika i izvadak iz imenika
Sl. 11. Podruna kola u Nos Kaliku
497
Miljevci 2008. le etverogodinje u Nos-Kaliku od 1. IX. 1948. do ___ 19__ ,92 a zadnji podaci upisani su za 1959./60. kolsku godinu. U 1948./49. svjedodbe je potpisivao uitelj Andrija Barii. U navedenom imeniku upisani su podaci od 1. do 123. rednog broja. Kod mnogih uenika upisanih 1945. do 1. rujna 1948. nema podataka o prvom i drugom razredu, a 1945./46. upisano je i sedam uenika roenih od 1932. do 1936. godine. U 1956./57. i iduoj kolskoj godini postojao je i peti razred za uenike ovoga sela, a uitelj u svih pet razreda bio je Mate ura. U rujnu 1966. kola je dobila elektrinu struju. Tom prigodom odrana je mala sveanost, a prvi uitelj koji je upalio svjetlo bio je Petar Pai.93 kolske godine 1969./70. u kolu nije upisan nijedan uenik u prvi razred, a 1979./80. kola ne djeluje samo jedan uenik iz Nos Kalika pohaa nastavu u Drinovcima. Poetkom 1981./82. kola u Nos Kaliku prestala je i slubeno djelovati.
Kaoine
U Kaoinama je kola osnovana nastojanjem NOO Drni i samih roditelja djece, koja su morala odlaziti nekoliko kilometara u oblinje selo.94 Nastava je poela kolske 1946./47. godine (u prvi razred upisano 104 uenika) u privatnoj kui Mate Kuluia (zapaljena u Domovinskom ratu), u njoj se odravala do useljenja u novu kolsku zgradu, a prvi je uitelj bio Petar Moro. Iako je gradnja nove kolske zgrade s dvjema uionicama i stanom za uitelje, te dvoritem i vrtom, poela 1942., dovrena je tek 1949. godine (uz dobrovoljni rad mjetana), a te je godine u njoj poela i nastava (uiteljica je Neda Mladini). Dana 3. veljae 1962. u kolskoj zgradi izbio je velik poar. Brzom intervencijom rudara, Narodne milicije i vatrogasaca iz ibenika poar je lokaliziran. Pretpostavlja se da je iskra iz dimnjaka zapalila krovnu gredu.95 Autor lanka J. R. netono navodi da je izgorjelo pet uionica, a da su dvije uionice poteene od poara. Sljedei podaci su precizniji: 3. veljae izbio je poar u podrunoj koli u Kaoinama. Tom prigodom izgorio je stan za uitelje u kojemu je tada stanovala uiteljica Slavka Bili. Izgorjela je sva njezina imovina. U lokaliziranju poara sudjelovali su mjetani, vatrogasna sluba iz Drnia (neuspjeno, jer u vatrogasnim kolima nije bilo vode) te vatrogasna sluba iz ibenika.96 Prvi podaci o djelovanju kole u Kaoinama vidljivi su iz Glavnog imenika Osnovne narodne kole u Kaoinama od 15. XII. 1946. do ______ 19___.97 Upi92 Dokumentacija O Antuna Mihanovia Petropoljskog, Drni, Podruna kola Drinovci 93 Spomenica kole Drinovci 94 Hrvatski kolski muzej, Zagreb, Dokumentacija o osnovnim kolama, anketni list, Kaoine, 1959. 95 Veernji list, Zagreb, 6. veljae 1962. 96 Spomenica kole Drinovci 97 Dokumentacija O Antuna Mihanovia Petropoljskog, Drni, Podruna kola Drinovci
498
Sl. 12. Naslovnica glavnog imenika
Sl. 13. kolska zgrada u Kaoinama
499
Miljevci 2008. sani su podaci od 1. do 310. rednog broja, a zadnji podaci odnose se na upis u prvi razred 1959./60. kolske godine. Meu prvim upisanim uenicima su i oni roeni izmeu 1932. i 1939. godine, a u prvi razred upisano je 104 uenika. Upisani uenici bili su iz Kaoina, ali i nekoliko uenika iz iritovaca, pa i roenih izvan Miljevaca (rodbinski vezanih za Kaoine). Od 1953./54. izvodi se nastava u petom, a od 1954./55. i u estom razredu (podaci su u Glavnom imeniku osnovne kole estogodinje u Kaoinama od 1954. g. do ___ 19___.98 Posljednja generacija estoga razreda bila je u 1957./58. kolskoj godini. (U rujnu 1959. godine prvi razred pohaa osamnaest, drugi dvadeset, trei etrnaest, a etvrti jedanaest uenika.) Poetkom 1965./66. kola je dobila elektrinu rasvjetu. kola nije djelovala od rujna 1991. do kolske godine 1998./99., kada je nastava poela u obnovljenoj postojeoj zgradi. Danas je to jedina miljevaka kola od nekadanjih pet podrunih drinovakih kola.
iritovci
Poetna je godina djelovanja 1944./45., kada je u prvi razred upisano 94 uenika iz Karalia i iritovaca (generacije roene od 1930. do 1938.). Sljedee kolske godine bila su formirana dva odjela drugoga razreda. Na kraju prve kolske godine potpisana je uiteljica Marija Baji, (a prema sjeanju pojedinih uenike prve generacije nekoliko prvih nastavnih dana uitelj je bio Ivan Buli). O tome postoje podaci u glavnom imeniku (bez naslovnice i prve lijeve stranice) od 6. do 404. rednog broja (zadnji podaci odnose se na 1959./60. godinu).99 Prvih nekoliko godina nastava je odravana u iritovcima, u kui koja je bila u vlasnitvu Rudnika mrkog ugljena Siveri, pogon u iritovcima (poruena u Domovinskomu ratu i neposredno polije rata obnovljena; Ljubaova kua), a potom, do izgradnje nove kolske zgrade, u kui iji je vlasnik bio Petar Skelin, takoer u iritovcima. 5. studenoga 1972. godine odrano je sveano otvaranje nove kole u iritovcima. (...) kola je podignuta sredstvima opine Osijek, a to je ujedno bila pomo za ovo podruje koje je pogoeno zemljotresom 1970. godine.100 kola je imala dvije uionice, manji dvosobni stan za uitelje i dvorini prostor. Poruena je u Domovinskomu ratu i do danas nije obnovljena, a nastava u ovomu selu nije odrana od rujna 1991. do danas.
98 ibidem 99 ibidem 100 Spomenica kole Drinovci
500
Slika 14.: Pregled uenika i izvadak iz imenika
U svim podrunim kolama mnogi uenici iz prve dvije-tri generacije upisane poslije Drugoga svjetskog rata nisu bili ocijenjeni zbog neredovitog pohaanja nastave ili su bili ispisani iz kole. Nastava se dugi niz godina odvijala u kombiniranim odjelima (najee prvi i trei te drugi i etvrti razredi) i u dvije smjene, a zatim, zbog manje uenika, u jednoj smjeni i u kombiniranim odjelima.
kola u progonstvu i nakon Domovinskoga rata

kola je djelovala u progonstvu od potkraj rujna 1991. (nakon pune godine u sastavu drnike osnovne kole) do 1. rujna 1995. godine. Prve kolske godine u tom razdoblju uenici su pohaali nastavu u splitskim i ibenskim kolama (jer je najvie uenika i njihovih roditelja bilo smjeteno u hotelskim naseljima Duilovo i Solaris). Poetkom 1992./93. formirane su tzv. prognanike kole, a one su se sluile kolskim prostorima te prostorima hotelskih naselja. Drnika osnovna kola, koja je djelovala samostalno, sluila se prostorima kola u Segetu Donjem, rnovnici i Stobreu. Njezini polaznici u tom vremenu bili su i mnogi uenici prognani iz Knina i drugih hrvatskih mjesta te iz Bosne. 501
Miljevci 2008.
Sl. 15. Iz sadraja rada u 1. i 2. razredu 1952.
Nakon povratka iz progonstva kola je nastavila djelovanje u Drinovcima od 1. rujna 1995. godine. Stara kolska zgrada sruena je poetkom prosinca 2002., a nova portska dvorana sveano je otvorena, neposredno uz novu kolsku zgradu, 21. sijenja 2002. Danas se osnovno kolovanje djece ovdje odvija u sasvim drugaijim okolnostima. (...) Stvorene su mnoge pretpostavke za napredak i osuvremenjenje rada, ali jo uvijek neprimjerene suvremenom standardu. Prostor je neadekvatan (nema organiziranog predkolskog rada), uila i pomagala je malo i zastarjela su. kolska knjinica je poluprazna, pa se nastavni sadraji i dalje izvode uglavnom na klasian nain. Ipak, trudom i kreativnou uitelja i uenika, te uz nesebinu potporu veine roditelja, s postignutim rezultatima moemo biti zadovoljni. Osim redovne nastave velik broj uenika (preko 50%) se ukljuuje u druge oblike rada izvannastavnih i izvankolskih aktivnosti. Zahvaljujui pomoi naih Miljevana, opremljena je manja informatika uionica, nabavljena su neka uila i pomagala, a prigodne sveanosti su sadrajnije i veselije. Prigoda je ovo da im jo jednom najtoplije zahvalimo uz elju da ovakva suradnja bude trajna.
502
Sl. 16. Dananji izgled kolske zgrade u iritovcima
Izgradnjom lijepe, prostrane i funkcionalne portske dvorane 2002. godine, obogaen je portski ivot mladih. Ukljuuju se u rad portskih klubova i drutava, a nedavno formirana karitas-udruga, crkveni pjevaki zbor i kulturno-umjetniko drutvo bude nadu i garanciju da e njegovanje znaaja i obiaja ovoga kraja postati tradicija i za budue generacije. Da bismo to ostvarili, trebalo bi stvoriti uvjete da nam mladost ne odlazi, ve da ivi i radi u svom zaviaju.101
101 Mile Petrovi, Osnovno kolstvo na Miljevcima, Miljevci, glasilo upe Imena Isusova, god. XXIX., Uskrs 2004., br. 1
503
Miljevci 2008.
Sl. 17. U novoj portskoj dvorani
_____________________________________________________ k. god. Drinovci Kaoine broj odjela ukupno uenika broj u. (jedan odjel) 1990./91. 10 125 0 1995./96. 8 83 0 1996./97. 8 98 0 1997./98. 8 113 0 1998./99. 8 115 9 1999./00. 8 107 11 2001./02. 8 106 7 2002./03. 7 105 6 2003./04. 7 104 6 2004./05. 7 97 6 2005./06. 7 90 8 2006./07. 7 89 6 ______________________________________________________ Tablica 3. Podaci o odjelima i uenicima za kole u Drinovcima i Kaoinama
504
Sl. 18. S obiljeavanja dana kole 2005. godine
kola i danas (2006./2007.) djeluje kao Podruna kola Drinovci u sastavu drnike Osnovne kole Antuna Mihanovia Petropoljskog. Pohaaju je (samo!) 95 uenika u Drinovcima (89) i Kaoinama (6).
505
Miljevci 2008.
506
SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI U 20. STOLJEU

Josip Pili
Ovaj je lanak samo podsjetnik i izvadak, ne detaljnjiji i iri prikaz o organiziranom i neorganiziranom koritenju (slobodnog) vremena za zajednike igre i druenje miljevake mladei u prolom stoljeu. Sadraj je nastao kao rezultat autorove elje da se neto iz toga dijela prolosti zapie i bar tako otme zaboravu. Napisan u posljednji trenutak, lanak sadri neka sjeanja onih kojih vie nisu ivi, nekih iz dananjih miljevakih generacija te autorova sjeanja.
Igre i zajedniko provoenje vremena svojstveno je mladima u svim vremenima. Promjenama drutvenih okolnosti mijenjao se i njihov sadraj, opseg i uestalost. Neke su djeje igre nestajale, a javljale se nove. Tako je bivalo i u miljevakim selima. Valja napomenuti da se zajedniko koritenje vremena, uvjetno slobodnoga, i sudjelovanje mladih u igrama odvijalo u prepletanju ugodnoga i korisnoga. I stariji i mlai za to su imali veoma razvijen smisao. Ni kod jednih ni kod drugih nije nedostajalo poticajnosti, domiljatosti, kreativnosti. Naime, igre mladih odvijale su se, veoma esto, i uz obavljanje poslova korisnih za obitelji. Stariji su bili zadovoljni jer su mladi valjano obavili posao, a mladi su ga obavljali i igrajui se. Dakle, zadovoljni i jedni i drugi. Bile su to, uvjetno kazano, kreativne radionice, radost i korist za starije i mlae. Primjerice, uvajui stoku, mladi su 507
Miljevci 2008. esto ljetne noi, s velikom radou, provodili u gajevima, druei se uz pjesme i igre, ili, takoer ljeti, za vrijeme upanja i kosidbe ita bilo je i radosnoga preskakivanja ruica i snopova ita, a u vrijeme vridbe kolektivnoga zbijanja slame u pojatama. Djeaci su se natjecali, jaui na konjima tko e prije do seoske lokve, ikole, Krke, konjske ispae u ogradama, livadama ili gajevima. Radost i korist bilo je i skupljanje plodova jagoda (kupina), drinja (plodova drena), epurika, gloginja, pueva, peuraka, lovljenje ptica sapinjanjem ploa (s pomou tapia zvanih did i baba te dviju troljuga; time su se bavili uglavnom djeaci), ienje seoskih putova i lokava (zajedno s odraslima)... U meusobnim druenjima, u bilo kojim prigodama, nije nedostajalo ni branja tuih plodova (bresaka, treanja, vianja, groa, lubenica, kukuruza; zabranjeno je voe najslae), penjanja po raznim stablima natjecanja tko e se vie popeti ili zbog branja plodova (kotele, murve, bajami, orasi...), preskakanja preko zidova (pa i ruenja), pravljenja kuerica po ogradama (u grmlju), meusobnoga naguravanja, tranja tko e prije do odreenoga cilja, klizanja (zimi) i kupanja (ljeti) u lokvama. Nabrajale su inaice zadanoga vlastitog imena (i nadimci) suseljana i dodavane druge, rijei sa zadanim poetnim slovima..., bacao se kamen s ramena, igrao se nogomet loptom krpenjaom (do ezdesetih godina), graniar... Brikulalo se i treetalo, igralo pod aa i na muru (ijalo), balotalo se pravim i improviziranim balotama, navalo se (dva sudionika naslone se leima jedan na drugoga, meusobno se prihvate rukama, podlakte se, i u takvom stavu naizmjence podiu jedan drugoga, protresaju)... Ljeti se zajedniki odlazilo na kupanje (do potkraj pedesetih godina samo mukarci) na obje rijeke (esto se preplivavalo Krku na rupsku i dubraviku stranu) i ribolov, ali i gacalo u blatu i bucalo ulicama nakon obilnijih proljetnih i ljetnih kia, ilo se na puzalice (sputalo se na grmlju ili bez njega raznim stilovima niz kamene litice). Palili su se svitnjaci na Ivandan (24. lipnja) i preskakivalo preko njih (Od Ivana do Ivana ne bolila glava), pucalo se na karabit (iz vaa) o boinim blagdanima, sudjelovalo u makarama o pokladama (kao barjaktar, did, baba, mlada...); djeaci su s pomou posebno oblikovane vre ice gurali stare limene obrue s baava i trali za njima, gaali iz praaka (kasnije i iz zranih puaka) odreene ciljeve (pa i ptice, posebice vrapce); u proljee pravili slavie (svirala) od mladih grana (Svrni se, slave, za babino zdravlje; ako se ne svrnit, ja u te razvrnit), telce (rogovi od kore mladoga jasena ili vrbe, spiralno oblikovane i bodljikama drae povezane), pukarice (odrezan komad smokve ili smreke probuen ugrijanom debljom icom, na iju se jednu stranu stavi plod smreke smrika, a na drugu krpica; smrika se izbacuje kundakom tako da se nakon njezina nabijanja puhne u drvo i na suprotnoj strani zaepi krpicom); igrali se zrnima kukuruza, komadiima raznobojnoga stakla, pucadima..., u krpe zamotane kravlje balege stavljali bi kovilje i bacali ga uvis (Sid, Jakove, na ruak ili sid kova)... Vrijeme u igri i dokoliarenju provodilo se svuda: uz ognjita, u dvoritima, na ulicama, u kuericama, pod kotelama, smokvaima i murvama, na njivama, livadama... 508
Josip Pili: SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI... Mnoge aktivnosti i zajednike igre ve odavno su nestale. Neke su ostale samo u sjeanjima, vie ili manje jasnim, a neke kod mnogih ne postoje ni u sjeanjima. Da sasvim ne izblijede, da ostanu makar u zapisu (zapisujem ih abecednim redom), izdvojit u nekoliko igara u kojima su desetljeima sudjelovale mnoge generacije miljevake mladei. Za sudjelovanje u njima bilo je dovoljno tek nekoliko sudionika (igre u kojima su novii bili glavno sredstvo, ipak su bile samo igre novii su bili samo poticaj za igru, a ne vrijedan dobitak).
Centla
Najee igraju etiri igraa (a moe i jedan protiv jednoga, dva protiv dvaju, tri protiv triju). Na tlu se napravi krunica (centla) promjera oko pola metra ili manja i podijeli na etiri dijela. Jedan igra uzima kovani novac (ili puceta) u obje ake i trese ga nad centlom stojei uspravno. Drugi mu igra udarcem rukama izbija novac i kazuje eljenu stranu novca: pismo/glava (gospe/marko). Novii koji upadnu u centlu i eljene su strane, pripadaju igrau (i njegovu suigrau) koji ih je izbijao, ali i ostali novii koji su izvan centle ako ih isti igra (ili njegov suigra) zamahom skuenoga kaiprsta ugura u centlu. Naravno, i oni moraju biti okrenuti na eljenu stranu. Guranje, tj. ubacivanje traje dok se ne pogrijei. Pogrjeka je ako novii padnu na crtu unutar centle ili na centlu. Nakon neuspjenoga guranja novia istu aktivnost nastavljaju protivniki igrai. Guranje novia nastavlja se naizmjence. Postoji i inaica ove igre. U zemlju se, kao cilj, zabode tapi ili se postavi kamen. Igrai do cilja bacaju novie (puceta ili zrna kukuruza). Tko najblie dobaci cilju, od svih igraa uzima novie i sve ih odjednom baca u centlu s dogovorenoga mjesta. Njegovo je sve to padne u centlu. Svaki novi (ili to drugo) izvan centle ima pravo samo jednom svinutim kaiprstom ubaciti u centlu. Preostale novie tako ubacuju ostali igrai prema redoslijedu dobacivanja do cilja. Igra se nastavlja prema dogovoru, vlastitoj odluci ili do ukupnog gubitka novia pojedinih igraa.
Davalica
U igri davalice (ili dave) broj sudionika nije ogranien. U jednom se redu kao cilj postave uspravno tri kamene ploe, jedna do druge, s malim meusobnim razmakom. Jedna je ploa sudac, druga davalac, a trea pomilovac (ili: sudale, davale, nitale, a moe biti i etvrta ploa: telac, 509
Miljevci 2008. ije pogaanje ne donosi nita). Svaki igra ima svoju kamenu plou kojom spomenute ploe gaa s obiljeene udaljenosti (15 do 20 metara), i to prema prethodno utvrenom redoslijedu, obino utvrenim prethodnim bacanjem ploa do odreenoga cilja. U gaanju ploa na cilju moe se podbaciti, prebaciti ili izbaena ploa iz igraeve ruke moe otii lijevo ili desno, ovisno o spretnosti igraa te kakvoi i veliini prirune ploe. Ploe na cilju mogu biti pogoene pojedinano, ali i dvije odjednom (rijetko se dogodi da sve ploe padnu odjednom). Uvijek je pobjednik onaj koji pogodi bilo koju plou na cilju. Svrha je gaanja ploa na cilju da se izbjegne kazna koja se zaslui ako se koja ploa ne pogodi i da se bude u ulozi suca, davaoca ili pomilovaoca. Kazna za neuspjeh je, najee, primanje udaraca koljenom u stranjicu (najvea koliina udaraca dogovori se na poetku igre), a moe moe biti i drukija. Izvritelj kazne je igra koji je pogodio plou davalac, visinu kazne odmjerava igra koji je pogodio suca, a kaznu moe smanjiti, ako hoe, igra koji je pogodio pomilovca. U izricanju jaine i visine kazne treba biti odmjeren jer se u igri vraa milo za drago. Poslije svakog obaranja postavljenih ploa i izvravanja kazni ponovo se natjee za redoslijed bacanja ploa i igra se nastavlja. Uvijek su u prednosti oni koji prvi gaaju.
Gamba
Ova se igra zadrala i dan-danas na veoma irokom podruju nae zemlje. Poznata je i pod nazivom kolica. Broj sudionika nije ogranien, a redoslijed igre je prema dogovoru. Za igru je potrebna ploica i oznaeno tlo (v. crte). Igra poinje tako da igra s dogovorenoga mjesta ubacuje ploicu u prvi dio oznaenoga tla. Zatim na jednoj nozi skae u prvi pa u drugi dio. Iz drugoga dijela rairenih nogu uskoi u trei i etvrti dio (paralelni) i tu kratko zastane. Nakon toga na jednoj nozi uskoi u sljedei dio (ogledalo), a iz njega u esti i sedmi (paralelni, zavrni) istodobno lijevom i desnom nogom. Zatim se u skoku okrene na drugu stranu (prema izlazu) i na jednoj nozi uskoi u ogledalo, a iz njega istodobno objema nogama u dva paralelna dijela i kratko stane. Na jednoj (uvijek istoj) nozi uskae u drugi dio, pa u prvi. Tu ostaje na jednoj nozi, sagiba se, uzima ostavljenu ploicu i iskae iz prvoga dijela. Ploica se zatim baca u drugi dio i igra se nastavlja kako je prethodno opisano. Ploica se baca u svaki sljedei dio, a igra se uvijek nastavlja otpoetka. Dakle, ciklus bacanja i uzimanja ploice od prvoga do sedmoga dijela oznaenoga tla nastavlja se preko ogledala sve do izlaznoga dijela (koji je na poetku bio ulazni). Igra se ne smije osloniti na drugu nogu, a, prema dogovoru, na jednoj nozi 510
Josip Pili: SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI... moe jednom ili vie puta skoknuti. Ploica ne smije biti baena na crtu, a igrai ne smiju stati nogama ni na crtu ni na ploicu. Sve to predstavlja prekraj, a igra koji ga uini, prekida igru i nastavlja je, poslije drugih sudionika, s mjesta na kojem je bio prekraj. Najuspjeniji su oni koji igru odigraju bez prekraja (ili s najmanje njih). Vrijeme igre nije ogranieno.
Slika 1. Tlocrt gambe
Karbanje
Na tlo se stavi kamen (karba) teine oko dva kilograma na udaljenost od oko pet-est metara od oznaenoga mjesta s kojeg se do njega bacaju novii. Prvi igra onaj iji je novi njemu najblii. Svatko svoje novie stavi na karbu, sve na istu stranu (pismo ili glava). Zatim prvi igra uzima drugi kamen (oko kilograma teine) tuc i njime udara u karbu nastojei s nje (prevrtanjem ili pomicanjem) zbaciti sve novie. Njegovi su svi novii koji se na karbi ili padom na tlo okrenu na suprotnu stranu. U karbu se tucem moe udarati odozgo i sa svih strana. Za preostale novie igra se nastavlja prema redoslijedu poetnoga bacanja novia do karbe.
Kevanje
Ova je igra odavno naputena i ivi samo u sjeanju ljudi starije ivotne dobi. U nekim svojim elementima podsjea na hokej na travi. Broj sudionika u igri nije ogranien. Rekviziti igre su keva (po njoj je igra dobila ime) drveni tap u donjem dijelu svinut u obliku slova L (za to nije 511
Miljevci 2008. bila potrebna posebna obradba) i drvena loptica prasica, a igra se odvija na ravnijim (obino travnatim) terenima, kojih granice ne treba obiljeavati. Svaki igra oznai mjesto na kojem se nalazi (najee je to rupica nainjena ugazom noge ili kakvim prirunim predmetom iskopana), a raspored je kruni. Veliina kruga ovisi o brojnosti igraa i povrini terena. Na poetku igre drijebom se izabere igra koji e stajati u sredini i udaranjem prasice tapom (kevom) oznaiti poetak igre. Kad svi igrai zauzmu svoja mjesta, igra u sredini uzvikom raspik nagovjeuje da igra poinje. On nastoji da prasica dotakne ili udari igraa kojeg on gaa. Svaki igra, naravno, nastoji je svojim tapom odbiti u bilo kojem smjeru, da igra koji je u sredini tri za njom to dalje. Igrai u krugu, dakle, ne tre, ve sa svojega mjesta odbijaju prasicu. Kad ona takne kojeg igraa (ako je kevom nije uspio odbiti), on zamjenjuje mjesto i ulogu s igraem u sredini. Igra se, tako, neogranieno nastavlja, ovisno o okolnostima ili dogovoru. Kevanje je do 2. svjetskog rata bila veoma rairena i popularna igra. I danas stanovnike Britana Gornjih, prema njoj, nazivaju kevarima.
Kovanje
Drugi je naziv za ovu igru igra ploe. U njoj sudjeluju iskljuivo mukarci, najee pet-est. esto su je igrali odrasli (za sitan novac), ali i djeca (za novac ili pucad). Privlaila je veliku pozornost i djece i odraslih, jer se igrala na seoskim ulicama. Svi sudionici igre imaju svoje kamene ploe, vee ili manje (po osobnoj elji) i stavljaju jednaku vrijednost novia na omanji kamen koji se naziva mera ili, ee, ispod njega, da se novac ne oteuje. Redoslijed bacanja ploe s dogovorene udaljenosti (petnaestak metara) gaanja mere odreuje se tako da se najprije postavi cilj prema kojem igrai bacaju ploe. Ploa se moe izbaciti smjesta ili iz zaleta, ali se oznaena crta ne smije prijei. Kovanje poinje onaj ija je ploa najblie cilju i tako se redom nastavlja, dok sav novac ne pripadne bilo kojem od sudionika (postoji mogunost da svatko osvoji uloeno, no to je rijetkost). Velika je prednost biti prvi igra. Prvi igra (i svaki sljedei ako je prethodni ne pogode) nastoji izbiti meru, odbaciti je. On dobiva sav novac koji je blii njegovoj ploi nego meri (bez obzira na to je li bio ispod nje ili na njoj). Zbog preciznog utvrivanja udaljenosti novia od mere i ploe esta su mjerenja (tapom, pedljem, stopalima), a to izaziva napetost, i igraa i publike. Odbaena mera ne smije se dirati, a sljedei igra(i) baca(ju) plou prema razbacanim noviima, prema osobnoj procjeni. Isto je pravilo dobivanja novia: pripadaju onomu ija je ploa blia njima nego meri. Igra se nastavlja, utvrenim redoslijedom, sve dok se ne dobije i posljednji novi. Svaki sljedei ciklus igre odvija se kao i poetni. 512
Josip Pili: SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI...
Mutak
Igra mutka je i igra i predigra. Naime, to je igra par-nepar, a moe se igrati u paru i pojedinano. Sudionici biraju hoe li biti par ili nepar. Stanu jedan prema drugom i oba istodobno otvaraju aku ispruajuji jedan prst ili vie njih. Ispruene prste zbrajaju. Na svako otvaranje aka i pruanje prstiju uvijek netko dobiva punat. Svaki igra zbraja svoje punte (pamtei i protivnikove, da ne bi dolo do namjerne ili nenamjerne prijevare) pokazujui ih prstima druge ruke i povremeno ih glasno izgovara. Igra se do dogovorenoga broja punata (najee do 15 ili 31), obino do tri partije. To je brza, dinamina igra koja se odvija u utnji, jedino se povremeno uju izgovarani punti jednoga i drugoga sudionika (ili dvaju parova). Veoma podsjea na ijavicu (muru); ispruaju se prsti, ali se brojevi ne izgovaraju glasno. Igra mutka bila je veoma esta kao predigra poetku mnogih igara pri odreivanju tko e odabranu igru prvi poeti. Tada se, najee, nije igralo za vie od tri punta. Ova se igra esto koristila i kao prigoda za izvravanje odreenih manjih poslova ili zadataka, npr. tko e od djece odnijeti to susjedu, pripremiti pribor za jelo... Igru su igrali uglavnom muki.
Nosalica
U igri sudjeluje nekoliko igraa (ne vie od desetak). Najprije se okupe u krug. Svi isprue izvanjski dio ake ili jedan prst. Jedan od njih (voditelj igre) svakog igraa, poevi od sebe, lagano tipa za aku ili prst i broji: agovac, bagovac; skoi buha na jarca; izgubila tobolac; nae ga trgovac. Po to, trgo, trguje? Po sivicu kobilicu; ajde, Pero, na vojnicu! Onaj kojeg se, tako govorei, zadnjeg utipne, izdvaja se iz skupine na dogovorenu udaljenost (obino do dvadesetak metara). U skupini svatko izmilja ime, pojam ili predmet ulogu i priopava voditelju igre. Da igra bude zanimljivija i duhovitija, obino se izmiljaju smijeni ili apstraktni pojmovi. Zatim voditelj poziva izdvojenog igraa: Strina Nina, il voli doja(ha)t il dokasat? Voditelj mu nudi sve uloge na kojima moe dojahati do skupine (i svoju ulogu), ali i proiruje ulogama (izmilja ih) koje nitko nije odabrao. Ako eljenu ulogu nije pogodio, igra do skupine mora dokasati na jednoj nozi (ako tlo dotakne drugom nogom, mora kasanje ponoviti). Ako je pogodio, igra iju je ulogu odabrao, mora izdvojenog igraa donijeti na leima (ili drukije) do skupine. Kad ga donese, voditelj nositelja pita, a nositelj odgovara, pa se vodi ovakav dijalog: 513
Miljevci 2008. to nosi? Vreu! to je u vrei? ilo! to je u ilu? Igla! Voditelj kae da je istrese, a nostelj sa sebe skida noenoga. Skidanje je njenije ili grublje, bre ili sporije... Bitno je da bude to smjenije. Igra se zatim nastavlja, a voditelj se svaki put mijenja (dogovorom ili na ispadanje). Pri noenju se obino dogaaju smijene scene, jer nositelj i noeni nastoje se, rijeima i pokretima, aliti na meusobni raun.
Odbijalica
Odbijalicu su igrali uglavnom mukarci (svatko za sebe ili u parovima). Igrala se na otvorenom i u zatvorenom prostoru noviima (ili pucadima), a u njoj je sudjelovalo vie ili manje sudionika. Rubom novia (puceta) igra udara o zid, stablo, vrata... nastojei da se to dalje odbije. Poslije prvog igraa svaki sljedei igra nastoji da njegov novi padne to blie noviima koji se nalaze na tlu. Igra dobiva sve novie koji su na razmaku od njegova novia do duljine njegova pedlja. Za preostale novie (i one kod igraa) igra se nastavlja na opisani nain. Novii na tlu obino budu razbacani na raznim udaljenostima pa u tijeku igre igrai, naravno, nastoje novie koje ubacuju u igru pribliiti najguoj skupini.
Paara
Naziv igre je prema voditelju paari. Igra se prihvaa (ili odbija sudjelovanje u njoj) na prijedlog Ajmo se igrat paare. Temelji se na brzom promiljanju i odgovoru, a iz igre se ispada kada se pogrjeno odgovori (zaboravi neije ime ili kae ime ve iskljuenog iz igre) ili samo za trenutak preuti odgovor na voditeljev upit. Sudionici igre izaberu paaru, kau jedni drugima to e u igri biti odaberu imena: cipela, drvo, zid, voda, zrak... Voditelj ih mora zapamtiti, ali ne zna tko je to odabrao jer je on u trenutku biranja imena odvojen od skupine. Voditelj poinje igru rijeima (a kasnije ih esto ponavlja): Paara mala, paara vela, paara poleti, na... (neije ime) doleti! Prozvani mora brzo nijeno odgovoriti (ako tako ne uini, biva iskljuen iz igre): Na ... (npr. zidu) nije! Voditelj ga brzo pita: A da di je? On takoer brzo odgovara: Na ... (npr. cipeli)! Prozvani odgovara da ni na njemu nije, a voditelj i njega pita gdje je. Itd. Svatko odmah nakon iskljuenja iz igre dobiva lacke (voditelj svojim dlanovima udara dlanove iskljuenoga) ili, ako je dogovoreno, kopule. Ako pogrijei voditelj, njega kanjava netko iz skupine, prema dogovoru. 514
Josip Pili: SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI... Igra moe trajati krae ili due, ovisno o broju sudionika i njihovoj koncentraciji. Voditelj se bira redoslijedom sjedenja ili stajanja.
Pikua
Na tlu se iskopa plitka rupa (irine 4 5 i duine 10 15 centimetara). Preko rupe se stavi oblo s obje strane zailjeno drvo (tzv. polakri). Ono se duim tapom (tzv. kozom) odbacuje, to dalje, od rupe. Izbaeno drvo protivnik, na udaljenosti, otprilike, deset ili vie metara, nastoji uhvatiti. Ako ga uhvati, baca privremeno ispada iz igre. Ako ga ne uhvati, s mjesta na koje je palo izbaeno drvo gaa kozu postavljenu preko rupe. Ako je pogodi, baca (privremeno) ispada iz igre. Ako je ne pogodi, baca nastavlja igru. Igra se sastoji u tome da baca, udarajui po jednom od zailjenih vrhova, zailjeno drvo dok je u zraku odbaci to dalje od rupe. Ima pravo na tri, zaredom, udarca kozom zailjenoga drveta. Svako odbacivanje zbraja se u metrima, koracima u punte. Baca igra sve dok ga protivnik ne izbaci iz igre (privremeno) hvatajui polakri. Igra se nastavlja kao otpoetka, s izmijenjenim ulogama (bacaa i hvataa polakria). Moe se igrati pojedinano i u parovima (2x2, 3x3).
Piljanje
Piljanje ili igranje na bate preteno je enska igra. Igra(la) se u parovima ili pojedinano. Igra se zasniva na pet pilja, okruglastih kamenia. Poinje je onaj koji ih vie, bacajui ih uvis, zadri na ispruenom izvanjskom dijelu ake iste ruke kojom ih baca. Pilji se prostru na tlo. Zatim se jedan od njih baca u zrak, a ostale brzo skuplja u aku i u nju doekuje odbaeni. Tim postupkom najprije se s tla uzima jedan pilj, a potom, po redu, dva, tri i etiri pilja. Igra je veoma raznosvrsna i moe dugo trajati. Tekstualno ju je teko opisati. Da je koliko-toliko pribliim, navest u, po redu, svih pet naziva postupaka u tijeku igre. To su igra vise, bata, mosta, stupe i kria (nazivi u Bogatiu) ili (nazivi u Britanima) po naki (kamenii se na tlu mogi meusobno dodirivati), grabe (kamenii se ne smiju dodirivati), kole (guranje kamenia izmeu palca i kaiprsta preko kojeg je srednjak), koke (ili koke, pojedinano guranje kamenia izmeu svih prstiju rairenih i vrcima oslonjenih na tlo) i kamenice (aka se okomice postavi na tlo i kroz krug napravljen od palca i kaiprsta ubacuju se kamenii). Sastavni dio igre po naki je i igra seke, a sastavni dio igre grabe je i igra dida. U igri seke postupa se kako je opisano u treem ulomku, a u igri dida postupno se pilji od jednoga do, zajedno, svih etiriju bacaju u zrak). U svim postupcima u igri svi kamenii s tla moraju se, brzo, odjednom, 515
Miljevci 2008. zgrabiti u aku i u nju doekati onaj kameni (ili vie njih) koji je odbaen uvis. Kad se u igri pogrijei, igru preuzima suparnik. Igra se uvijek nastavlja od poetka dijela u kojem se pogrijeilo. Pobjednik je onaj koji prvi odigra posljednji dio igre.
Praljak
Igra je veoma jednostavna, a u njoj sudjeluje vie igraa. Igra se noviima ili pucadima. U tlo se ubode kratko drvo praljak. S udaljenosti od 7-8 metara svi do njega bacaju novie (pucad). Svi novii moraju biti jednake vrijednosti, a ako nisu, razlika se meusobno nadoknauje. Dobitnik je onaj iji je novi najblii praljku. Nakon odigrane prve partije igra se nastavlja dok svaki sudionik hoe igrati, dok ima novia. Moe se igrati i u parovima.
Prstenjak
Igra se u zatvorenom ili otvorenom prostoru, kad se drutvo okupi spontano ili prema dogovoru. Kad se igra na otvorenom prostoru, dogovore se granice u okviru kojih je igra doputena. Najee se odvija u kuama, i to u kasnim jesenskim i zimskim veerima, za vrijeme sijela i/ili prela (danas, kao i ova igra, gotovo zaboravljenima). Prstenjak ili penj je predmet koji svaki igra sebi odabere (za ovu igru kae se i igra penja). Prstenjci ili penji su, obvezno, sitni predmeti, da svi zajedno mogu stati u aku; npr. dio ibice, papiri, drvce, kameni, plod bajama... U igri sudjeluje najmanje tri-etiri igraa, a s vie njih igra je zanimljivija. Smisao igre je u tome da svaki igra obavi zadatak koji mu je zapovjeen. Na poetku igre igrai se okupe u krug. Igra koji poinje igru, utvruje pripadnost svih prstenjaka. Potom ih stavlja u aku iza svojih lea i, redom za svaki prstenjak, uzimjui ga u drugu ruku, pita igraa do sebe: to ovaj prstenjak/penj zasluuje? Upitani glasno kazuje zaslugu (ne znajui koji je predmet u ruci): Taj prstenjak zasluuje da... Npr. da tko komu donese vode, da tko koga poljubi, da tko prestane priati tri minute, da zapjevu koju pjesmu onaj iji je predmet izvuen... Nakon odreenja zasluge predmet se pokazuje svima i dunost se odmah ili malo kasnije ispunjava. Igra koji dri prstenjke, odmah ih, nakon izvlaenja iz svoje ake, daje igrau do sebe, koji e, kad ciklus bude zavren, postati prvi igra, voditelj. Kad se izgovore zasluge i dvama zadnjim sudionicima igre (dakle, kad se u svakoj voditeljevoj aci nae po jedan predmet), voditelj otvara obje svoje ake, a prozvani obavljaju svoje zadatke. to je raspoloenje veselije, granice zasluga bivaju ire i slobodnije, a 516
Josip Pili: SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI... igra postaje zanimljivija i duhovitija. Dogaa se da se katkad prijee granica dobrog ukusa.
Slipa baka
Igra se obino odvijala u veernjim satima u kui s kominom u vatrenoj kui. Jednom se sudioniku (prema dogovoru) poveu oi, a potom ga se dvatri puta okrene oko vlastite osi. On potom ispruenih ruku hoda prostorijom nastojei uloviti kojega sudionika igre. Oni se uklanjaju ispred njega, nastoje da on to due hoda praznim prostorom, nastoje mu se utnjom istrgnuti iz ruku ako ih lagano uhvati. To kod svih izaziva zadovoljstvo i smijeh, jer on mora dalje loviti da bi mu se povez skinuo. Da bi lovac prepoznao uhvaenoga, dira ga po tijelu, kaklje i sl., a uhvaeni uti (makar mu bilo smijeno), jer lovac mora biti siguran u to koga je uhvatio. Kad je u to uvjeren, naglas izgovara njegovo ime. Prepoznata osoba dobiva povez na oi i igra se nastavlja sve dok je sudionicima zanimljiva. Paljivo se prati nain povezivanja oiju, da lovac ne bi, ipak, bar malo vidio. Ako se u to sumnja, povezivanje se mora ponoviti.
Tovarica
Igra se, gotovo iskljuivo, odvijala u vremenu prije ili poslije veere. Obvezno uz ognjite, komin, najee u hladnijim veerima. Bila je to i obiteljska igra, jer su u njoj sudjelovala djeca i roditelji. ee su sudjelovala samo djeca, iz jedne obitelji i/ili iz susjedstva. Sudionici posjedaju oko vatre, a voditelj oegom oisti dijelove komina od pepela napravi onoliko mjesta koliko ima sudionika. (Poetni se voditelj moe birati na razne naine, prema dogovoru, a sljedei su voditelji prema mjestu sjedenja.) Voditelj uzima oeg i njime lagano udara po oienim mjestima, ali, ne po redu (iako moe i tako, zbog zavaravanja), govorei: Tovar gre! Igra do njega onaj koji pogaa na ijem je dijelu oeg leima okrenut od ognjita ili, najee, zavezanih oiju, govori: Neka gre! Izmjena tih rijei moe biti dvatri puta i/ili mnogo ee. Moe biti toliko esta da igrai zatrae da prekinu njihovo dugo nizanje (a i to moe izazivati smijeh). Ostali prate prenoenje oega s mjesta na mjesto. Nakon takvih nekoliko prenoenja oega, igra koji pogaa gdje se nalazi oeg, kae: Rastovarit u! Voditelj ga pita: Na koliko? Upitani kae jedan broj (obino ne vei od dvadeset). Od mjesta na kojem je stao oegom, voditelj redom broji oznaena mjesta (svako mjesto moe biti brojeno i po vie puta). Igra na ijem je mjestu rastovareno dobiva dogovorenu kaznu, npr. lacke ili kopule (vorke). 517
Miljevci 2008. Voditelj mora, otprilike, podjednako uestalo stavljati oeg na sva mjesta (lijevo-desno, preskakivati), pa i na svoje mjesto, a redoslijed se, obino, ne potuje, da je tee pogoditi na kojem je mjestu oeg. Ako bi voditelj naglo (u namjeri da nekoga potedi kazne, a da je drugi zaradi) prebacio oeg na neko drugo mjesto, i u tom bio otkriven, zaradio bi kaznu. Kanjeni igra preuzima ulogu slijepog igraa, suca, a u sljedeem ciklusu igre biva voditelj.
Trlja
a) U igri najee sudjeluju djevojice, a broj sudionika nije ogranien. Na tlu se obiljei prostor s osam pravokutnika u dva reda, a na jednom kraju polukrug, dakle trlja (v. crte). Svaki pravokutnik je dug, otprilike, 60x80 cm. Najprije, ispred dogovorene crte, u polukrug svatko ubacuje svoju kamenu ploicu da bi se dobilo poetnika igre. Prvi poinje igru onaj ija je ploica pala u sredinu polukruga ili najblie njoj, i to tako da ploicu utira nogom iz pravokutnika u pravokutnik, bez preskakanja. Igra poinje od prvoga lijevog pravokutnika. Pravokutnik je odigran kada igra skakuui na jednoj nozi ugura ploicu u sljedei pravokutnik. Ploica se ne smije zaustaviti na crti, a igra ne smije nogom ugaziti crtu ni drugom nogom dotaknuti tlo (to su prekraji). Skakutanje na (stalno istoj) nozi nije ogranieno. Kad se ploica izgura iz etvrtoga pravokutnika, iz petoga se postupno gura u sljedee pravokutnike, prema izlazi iz trlje. Doputeno je da se ploica i jednim izbijanjem izbaci iz trlje preko ostalih desnih pravokutnika (prema dogovoru to se katkada moglo odnositi i na igru u lijevom, poetnom smjeru). Prekraj je ako se zaustavi sa strane bilo kojega pravokutnika ili na bilo kojoj crti u desnom redu. Dakle, moe se zaustaviti u bilo kojem desnom pravokutniku i odatle je izbijati dalje. Kad jedan igra pogrijei u bilo kojem pravokutniku, prekida igru, a nastavlja je iz toga pravokutnika kad na njega doe red. Dotada su svi igrai aktivni promatrai koji iekuju svoj ulazak u igru.
Slika 2. Tlocrt trlje
518
Josip Pili: SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI...
Slika 3. Trlja uklesana u kamen (zaselak Vukorepe, Klju)
Igra jednog igraa je zavrena im je uspjeno odigrana. Potom se sve ponavlja kao na poetku. Svakom se sudioniku uspjeno odigrane igre zbrajaju. b) Igra se odvija(la) na obiljeenom prostoru (v. fotograju; sredinji pravokutnik na fotograji sluio je i za uvanje sredstava za igru). Moe se igrati pojedinano i u paru, a vrijeme nije ogranieno.
Svaki sudonik igre ima po tri (ili, rjee, etiri) kamenia (i/ili pucad i sl.). Stavljaju se na uglove i u sredine oznaene uspravnim i/ili kosim crtama. Stavlja ih, izmjenino, jedan po jedan sudionik. Punte dobiva onaj tko svoja tri kamenia prvi poreda jedan do drugoga, uspravno, ukoso ili vodoravno. Protivnici uvijek nastoje jedni drugima, stavljanjem svojih kamenia, onemoguiti stavljanje protivnikoga treeg kamenia do svojih dvaju susjednih.
Zemlja
U igri sudjeluju etiri osobe. Moe se igrati pojedinano i (rjee) u parovima. 519
Miljevci 2008. Na zemljitu se ucrta krunica promjera oko tri metra i podijeli na etiri jednaka dijela. Svakom igrau pripada etvrtina krunice (paru pola krunice). Igru poinje onaj tko s dogovorene udaljenosti u svoju etvrtinu i najblie sreditu krunice ubaci tapi duine oko pola metra. On na sredini krunice isputa iz ruke tapi, a igra u iju etvrtinu upadne, uzima ga. Ostali igrai bjee, to bre i to dalje. Na njegov uzvik Stoj svi moraju stati. Zatim on, po vlastitom izboru, iz svoje etvrtine tapiem gaa jednog od njih, najee najbliega, jer ga moe lake pogoditi. (Da smanje mogunost pogoenosti, igrai mete prema strijelcu postavljaju se bono.) Ako pogodi gaanog igraa, od njega uzima dio njegove etvrtine, i to onoliko koliko iz nje moe tapom obiljeiti u sagnutom poloaju. Ako ga ne pogodi, gaani igra na isti nain uzima dio njegove etvrtine. Gaani igra ima sljedee isputanje tapia u sredinu krunice i igra se nastavlja na isti nain, pa se tako osvaja i gubi zemlja. Oduzeti dio zemlje moe u nastavku biti vraen. Igra se nastavlja sve dok jedan od igraa (ili par) ne osvoji itavu povrinu krunice i time postane pobjednik ili moe biti bez pobjednika, ali s najuspjenijim igraem.
Zujalica
Zujalica (zuja) je (bila) veoma rairena igra i diljem nae bive drave. Igraju je, uglavnom, mukarci. Ovdje je zapisujem jer mislim da je prilino iezla, da je mladi na Miljevcima vie ne igraju. Igra poinje tako da jedan sudionik leima okrenut stane ispred ostalih sudionika. Dlan njegove jedne ruke, stavljene ispod pazuha druge, mora biti vidljiv svim sudionicima igre. Drugom rukom ispruenim dlanom zaklanja oi da ne vidi sudionike igre iza sebe. Jedan od skupine igraa svojim dlanom udara po njegovu dlanu, a igrai se meusobno naguravaju, miu se, ostaju na mjestu... da je mogunost otkrivanja udaraa to manja. Svi igrai pokazuju kaiprstom u njega i govore Zzzz... (zuje). On pretpostavlja tko ga je udario. Ako pogodi, njegovu ulogu preuzima igra koji ga je udario. Ako ne pogodi, zadrava svoju ulogu sve dok ne otkrije tko ga je posljednji udario. Igra se nastavlja, brim ili sporijim, mijenjanjem uloga, a vrijeme nije ogranieno. Zbog kojih jaih udaraca katkad moe poprimiti i obiljeje grubosti, vraanja milo za drago. Mnoge od spomenutih i opisanih igara postupno su iezavale, nestajale, a intenzivniji proces njihova nestajanja poeo je, promjenom naina ivota, ezdesetih godina elektrikcijom sela, nabavom radioprijamnika i televizora, kada prestaju ea zajednika okupljanja i starijih i mlaih. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli kazivanjima o pojedinim igrama, posebice Iliji Galiu iz Bogatia te Anki Perii i imi Periiu iz Britana.
520
ZAPISI O MILJEVAKOM ZDRAVSTVU U PROLOSTI I DANAS

Boris Delalija
Cilj ovoga rada je prikazati oblike i naine ostvarivosti zdravstvene zatite puanstva Miljevana u prolosti i danas te odrediti znaenje zdravstvene zatite u njihovu ivotu. Izvori podataka su bili zapisi drnikih i ibenskih lijenika, rukopisi opinskih biljenika i prie starih Miljevana (iva literatura). U radu su obraeni dostupni podaci o miljevakom zdravstvu tijekom prolosti i prikazani ivotopisi dananjih lijenika miljevakog podrijetla. U zapisima su preteito zabiljeene epidemije zaraznih bolesti, opirnije variola i malarija. U zadarskim novinama Narodni list i Il Dalmata, u opisu velike epidemije variole tijekom 1887. godine, prvi put spominje se ime Miljevci i imena miljevakih sela i objavljuju podaci o umrlim osobama i mjerama lijeenja i suzbijanja ove bolesti. Autori su u zapisima, osim podataka o zdravstvu, biljeili i aktualne gospodarske i politike dogaaje u tim razdobljima. Dostupnost i opseg zdravstvene zatite na Miljevcima kretali su se od molitvi i pukog lijeenja (fratri), vraanja i gatanja i strune (lijenici), ali oskudne, medicinske pomoi u prolosti do dananjih dostignua suvremene medicine. Prva ambulanta na Miljevcima otvorena je 1946. godine u iritovcima, a danas se ambulanta nalazi u Drinovcima. Dr. Marko Skelin je bio prvi lijenik miljevakog podrijetla, a danas vie od dvadeset lijenika miljevakog podrijetla svojim strunim znanjem i znanstvenim postignuima iz medicine sudjeluju u stvaranju i ouvanju zdravlja puanstva diljem Hrvatske.
521
Miljevci 2008.
Stari i novi zapisi i prie starih Miljevana prikazali su dio istine o miljevakom zdravstvu, a koju treba upotpuniti i obogatiti novim sadrajima, spoznajama i saznanjima.
Kljune rijei: zapisi, zdravstvo, zdravstvena zatita, epidemije zaraznih bolesti.
O organiziranom sustavu zdravstvene skrbi u prolosti nema ni traga. Stoga, obian puk se pouzdavao samo u Boju pomo, a svoje zdravstvene potrebe pokuao je ostvariti odlaskom sveenicima. Narod je bio neuk, to su znali iskoristiti razni vraevi. Zapisi o zdravstvu na Miljevcima iz doba turske vladavine zabiljeeni su u rukopisu Nikole Adije, sauvani u Gradskom muzeju u Drniu. Lijeilo se primitivnim sredstvima, vraalo se, a narod je umirao u najboljim godinama bez ikakve lijenike pomoi. U Dalmaciji u srednjem vijeku i u vrijeme mletake uprave nije bilo graanskih bolnica, a bolnice koje je mletaka uprava kasnije ustanovila, bile su iskljuivo vojne. U gradovima su bili organizirani hospitali, pretee dananjih bolnica. To su preteno bile karitativne ustanove, uboki domovi u kojima se, osim brige za due bolesnika (ubonika), skrbilo i o njihovu tijelu. U tim karitativnim ustanovama nisu radili izueni lijenici ve priueno medicinsko osoblje, preteno redovnici. U mnogim franjevakim samostanima medicinom su se bavili daroviti franjevci, a prema pravilima svoga reda bili su duni brinuti se za bolesnu brau i za siromahe i nemone. U tim samostanima nalazile su se prirune ljekarne, a u vrtovima oko samostana uzgajalo se ljekovito bilje. Utjecaj bive mletake vlasti i tradicije odrazio se tako i pri otvaranju prve ljekarne u Drniu, u vlasnitvu lijenika i ljekarnika dr. Melchiora Difnicoa (1880.) i dolaska padovanskog lijenika dr. Jerolima Buzolia (1867.). Mjetani Miljevaca zdravstvenu skrb, ako se o njoj i moe govoriti, ostvarivali su u Drniu. U razdoblju carsko-kraljevske vlasti postoji dosta zapisa o zdravstvenim prilikama ili, bolje reeno, neprilikama na Miljevcima. Glavne bolesti bile su variola i malarija. Kao i danas, tako su i u razdoblju austrijske vladavine drniki lijenici obavljali zdravstvenu skrb za mjetane Miljevaca. Razvoj Drnia koristio je i Miljevanima. Naime, jaanjem tadanjeg gospodarstva, temeljenog na rudarstvu, stvorile su se i prigode za dolazak lijenika i otvaranje ljekarne. Dr. Buzoli je bio jedini lijenik za cijelu opinu Drni i rudokop Siveri (500 rudara). Nije mu bilo prihvatljivo ponaanje seljaka i njihov odnos prema zdravlju. Uz objektivne tekoe, kao nedostupnost zdravstvene zatite, u to je vrijeme prevladavala neukost i nepovjerenje seljaka prema medicini, a tako i prema lijeniku. U to vrijeme spominje se i ime dr. Novaka, koji se ponajvie istaknuo u razdoblju velike i dugotrajne epidemije variole na Miljevcima i u Drniu. Iz zapisa iz prolosti o zdravstvu na Miljevcima ponajvie i najee se spo522
Boris Delalija: ZAPISI O MILJEVAKOM ZDRAVSTVU U PROLOSTI I DANAS minje variola. Godine 1887. ibenikom i Dalmacijom harala je ta opasna epidemijska zarazna bolest. Tada se spominju i Miljevci u kojima je buknula velika epidemija variole (crna smrt, ospice), a potrajala je vie mjeseci. Tih je godina sudjelovao u lijeenju bolesnika s variolom ibenski lijenik dr. Vipauc. Prema zapisima, epidemija variole u ibeniku poela je 7. veljae 1887., a poslije se proirila i na Miljevce. U to vrijeme zdravstveni djelatnici i politika vlast nisu shvaali opasnost i znaenje te zarazne bolesti. Jedino su novinari u svojim napisima upozoravali na veliku opasnost koju nosi variola, a preporuivali su i zatvaranje kola. Cijepljenje kao mjera sprjeavanja irenja bolesti provodilo se u ozraju pruanja otpora stanovnitva. U to vrijeme stanovnitvo nije imalo ni znanja niti povjerenja u medicinu, a komplikacije i nuspojave cijepljenja bile su dodatne oteavajue okolnosti koje su pojaavale otpor cijepljenju. Miljevaki seljaci su pruali estok otpor lijenicima, ne samo u tijeku provedbe cijepljenja, ve i u poduzimanju zatitnih mjera u suzbijanju irenja bolesti, a unato utjecaju upnika i glavara sela i postavljene strae. Nakon nekoliko mjeseci trajanja epidemija variole na Miljevcima poela je jenjavati, a krajem lipnja 1887. godine oznaen je prestanak epidemije. Na podruju drnike opine, a tako i na Miljevcima, malarija(groznica) je predstavljala znaajan zdravstveni problem. Tadanja opinska vlast odredila je lijenicima da vode brigu o lijeenju i suzbijanju te zarazne bolesti. Znaajnu ulogu u suzbijanju malarije imao je i dr. Marui. Obilazio je sela drnike opine, a tako i Miljevce, i pouavao mjetane kako provoditi pojedine mjere u suzbijanju te opake zarazne bolesti. esto je dr. Marui obilazio miljevaka sela. U to vrijeme lijenik je morao svladati vjetinu jahanja na konju, jer je jedino na taj nain mogao obii ratrkana miljevaka sela i njihove zaseoke, previe udaljene od Drnia da bi se pjeailo. Godine 1913., kao dravni lijenik za suzbijanje malarije, dr. Marui je odrao puko predavanje u Drniu u kojem je istaknuo tekoe u iskorjenjivanju komaraca i naglasio znaenje petroleja kao sredstva za njihovo iskorjenjivanje. Kao uinkovito sredstvo u zatiti od ujeda komarca koristio se na prostoru cijele Dalmacije buhaev cvijet. Buha ili buhomorni zubovac (Chrysanthemum cinerariaefolium) u prirodi se odrava kao samonikla biljka svojim sjemenjem, ali se moe i uzgojiti presadbom. Ljudi su znali i obiavali buhaev cvijet smrviti i takvoga prodavati ili su ga stavljali u vosak i pravili svijee. Kad bi zapalili svijeu, pojavio bi se dim s mirisom koji je tjerao komarce. Kinin je bio glavni lijek i u suzbijanju i u lijeenju malarije. Trebalo je uloiti velike napore da bi se pridobili i nagovorili seljaci da pristanu na lijeenje malarije. Na to su ih nagovarali uitelji i sveenici. U razdoblju izmeu dva svjetska rata (1918. do 1941). zdravstvenu djelatnost u Drniu i okolnim selima, pa tako i na Miljevcima, obavljala su etiri lijenika (dr. Nikola Grubii, dr. Marko Skelin, dr. Marui i dr. Iveti). To razdoblje uglavnom su obiljeile tri zarazne bolesti i o njima ima lijenikih zapisa. To su arlah, tifus i malarija (groznica). Prema usmenim iskazima starijih osoba, u tom razdoblju este su bile i druge zarazne bolesti, osobito difterija (grlica), 523
Miljevci 2008. tuberkuloza (suica, suija) i pertusis (veliki kaalj). Ove su bolesti bile uzrokom velike smrtnosti, osobito djece i starijih osoba. Lijeniku pomo pruali su zdravstveni djelatnici iz Drnia. Moe se pretpostaviti da je meu stanovnitvom na podruju Miljevaca bilo bolesti za koje nije poimence i tono navedena dijagnoza, a vjerojatno je da se javljala i gripa. Naime, zdravstvenu skrb na Miljevcima u to vrijeme obavljali su drniki lijenici, a oni spominju da je tih bolesti bilo i po nekim selima, mogue i na Miljevcima. Neposredno nakon zavretka Drugoga svjetskog rata, godine 1946., zaivjela je zdravstvena djelatnost na Miljevcima. Naime, u iritovcima, u kui Petra Skelina, otvorena je i s radom poela prva ambulanta. Prvi lijenik bio je dr. Marko Skelin, roen u Drniu, a podrijetlom miljevaki sin. Rad u ambulanti obavljao se redovito samo subotom, a drugih dana u obliku kunih posjeta. Lijeniku je u radu pomagao bolniar, a na raspolaganju je imao sanitetsko vozilo i vozaa. Osim lijenikih pregleda i lijeenja bolesnika, radilo se i na sprjeavanju zaraznih bolesti. etiri Miljevanina pohaali su teaj iz higijene i imali zvanje higijeniara. Sadraj, provjeru i nadzor njihova rada odreivao je dr. Skelin. Uglavnom se taj rad sastojao u pripremi ljekovite smjese protiv svraba. Higijeniari su s dr. Skelinom odlazili na teren u miljevaka sela, a esto su i sami odlazili zbog mazanja svrabljivih bolesnika ili su nosili tablete (pirule) bolesnicima pregledanim u ambulanti ili u kunom posjetu. Od godine 1947. u ambulanti u iritovcima uposlio se dvadesetetverogodinji Miljevanin Pako Bai zvani Pajko. Bio je prvi Miljevanin bolniar. Zvanje bolniara stekao je u tadanjoj vojsci. Radio je u Domu zdravlja u Drniu, a s dr. Skelinom subotom i u ambulanti u iritovcima. Nakon nekoliko godina ambulanta u iritovcima prestala je raditi, a otvorena je nova u selu Kljuu, u zaseoku ipii. Ta se ambulanta nalazila na prvom katu u kui bogatog trgovca Ante Bujasa zvanog Toni. Rad u ambulanti odvijao se dva puta tjedno, a nositelji tog rada uglavnom su bili bolniar Pajko i dr. Marko Skelin. U odsutnosti dr. Skelina njegova zamjena je uglavnom bio dr. Ivan Grubii. Nakon dvadeset i est godina od osnutka prve ambulante zdravstvena djelatnost nastavila se obavljati u ambulanti u Drinovcima, u zaseoku Sisani. I mnogi drugi lijenici uposleni u Domu zdravlja u Drniu pruali su svoje zdravstvene usluge u lijeenju Miljevana. Dolazili su po odreenom rasporedu u miljevaku ambulantu, a u druge dane i u vrijeme deurstva obavljali su preglede u ambulantama u Domu zdravlja u Drniu ili odlazili u kune posjete po miljevakim selima. Stariji Miljevani osobito rado i s posebnim potovanjem prisjeaju se dr. Ivana Murata, zaposlenog u Domu zdravlja u Drniu od 1948. godine, dr. Ante Hrabara, zaposlenog u Domu zdravlja u Drniu od 1953. godine i dr. Ivana Kravara, zaposlenog u Domu zdravlja u Drniu od 1962. godine. Dr. Hrabar je krajem ezdesetih godina otiao u Zagreb, a kratko nakon njegova odlaska Dom zdravlja u Drniu napustio je i dr. Kravar, otiavi u Split. Dr. Murat je odradio svoj lijeniki sta u Siveriu i u Drniu. Spomenutim lijenicima zauvijek su posebno zahvalni miljevaki rudari i njihove obitelji. Zasigurno nije bilo kue 524
Boris Delalija: ZAPISI O MILJEVAKOM ZDRAVSTVU U PROLOSTI I DANAS na Miljevcima u koju oni nisu stigli. Naalost, ti dobri ljudi nisu ivi, ali ostale su ive i drage uspomene na njih i njihova uinjena dobra djela. Rado se Miljevani prisjeaju i drage im doktorice Danice Gojete, zaposlene u Domu zdravlja u Drniu od 1968. godine. Svojom strpljivou i smirenou uvijek je svakom bolesniku pruala sigurnost, nadu i utjehu. Od 1982. godine prestaje rad u ambulanti u Drinovcima. Miljevani su opet, nakon trideset i sedam godina, bili primorani zdravstvenu skrb ostvarivati samo u Domu zdravlja u Drniu. U takvoj odluci dravnih vlasti Miljevani su naslutili i prepoznali miris politike. Tako je bilo sve do poetka Domovinskog rata. Dumanska srboetnika vojska zauzela je Miljevce u rujnu 1991. godine, a mjetani su otili u progonstvo. Istjerani iz svojih Miljevaca, Miljevani su se smjestili po hotelima na moru, u obiteljima svojih najbliih u hrvatskim gradovima i po svijetu, osobito u Njemakoj. Ondje gdje su se smjestili, imali su i zdravstvenu skrb. Ponajvie je Miljevana bilo u ibeniku i Splitu. U nemogunosti da svima i svugdje organiziraju zdravstvenu skrb, djelatnici Doma zdravlja iz Drnia organizirali su zdravstvenu skrb za prognane i raseljene Drniane, a tako i za Miljevane, u Splitu u hotelima Lav i Duilovo. Na raspolaganju su im svakodnevno bili lijeniki timovi u spomenutim hotelima, a u hotelu Lav bila im je dostupna i stomatoloka djelatnost. 21. lipnja tisuu devetsto devedeset i druge godine Hrvatska vojska je zauvijek otjerala povampirene okupatore iz pitomih miljevakih sela. Nakon osloboenja Miljevani su se poeli vraati svojm kuama. Povratak mjetana zahtijevao je i dostupnost zdravstvene skrbi. Zdravstveni djelatnici Doma zdravlja u Drniu odmah su prionuli organizaciji zdravstvene djelatnosti za hrvatske vojnike i za povratnike. Nakon pobjednike i slavne Oluje 1995. godine nije vie bilo potrebe i zahtjeva za vojnom zdravstvenom djelatnosti na Miljevcima. U ozraju slobode ponovno je poela s radom iskljuivo civilna zdravstvena djelatnost. Od 1996. do 1998. godine ambulanta primarne zdravstvene zatite bila je smjetena u uiteljskoj zgradi u Drinovcima, podignutoj neposredno uz osnovnu kolu. Godine 1998., tri godine nakon zavretka Domovinskog rata, izgraena je i otvorena posve nova i suvremena ambulanta u Drinovcima, smjetena u neposrednoj blizini osnovne kole, crkve Ime Isusovo i potanske zgrade. Otada je Miljevanima u toj ambulanti, u radno vrijeme i radne dane od ponedjeljka do petka, dostupna zdravstvena skrb, a subotom i nedjeljom i u vrijeme deurstva svoje zdravstvene potrebe mogu ostvariti u Domu zdravlja u Drniu ili pozvati lijenika u kuni posjet. U vrijeme pisanja ovog zapisa u ambulanti u Drinovcima zaposleni su i pruaju zdravstvenu zatitu Miljevanima dr. Julija Kalabri i medicinska sestra Spomenka Ramljak. Danas vie od dvadeset lijenika miljevakog podrijetla svojim strunim znanjem i znanstvenim postignuima iz medicine sudjeluju u stvaranju i ouvanju zdravlja puanstva diljem Hrvatske. 525
Miljevci 2008.
526
MILJEVAKE LOKVE PRIRODNA I KULTURNA BATINA

Drago Margu Marko Menui Stipan Ivi
Lokve su plitke, visoko produktivne stajaice prirodnog, poluprirodnog ili umjetnog podrijetla s osebujnom orom i faunom znaajnom u odravanju bioloke raznolikosti kra. Naslijee su evolucije prirode, ljudske povijesti i tradicije i od iznimne su vanosti za krke ekosustave. Naalost izgradnjom vodovoda i promijenjenim nainom privreivanja lokve se zaputaju i postupno nestaju. elei istaknuti vrijednost tih jedinstvenih stanita i izuzetno osjetljivih ekosustava, od veljae do svibnja 2007., prvi put, napravljena je njihova inventarizacija. Ukupno je zabiljeeno 29 lokvi u Bogatiima i Kaoinama osam, u Drinovcima tri, a u Kljuu, Karliima, iritovcima te Donjim i Gornjim Britanima dvije. Dvadeset i jedna su prirodnog, a osam poluprirodnog podrijetla. Sedam lokvi je stalnih, a dvadeset i dvije su periodine. Od popisanih lokvi dvadeset i dvije su zaputene, ali jedanaest je u relativno dobrom stanju te bi se uvjetno reeno mogle vratiti u izvorno stanje, kakve su bile kada su se koristile za napajanje stoke, te bi sluile kao pojilite divljih ivotinja ili odmorite ptica za proljetne i jesenske seobe. Preostalih sedam lokvi (Stipanjua u Drinovcima, Kljuka lokva i Rovanji u Kljuu, Drae i Gnjilovaa u Gornjim Britanima, Gnjila u Bogatiima i Skelinova lokva u iritovcima) dobro su ouvane i vjerujemo da bi se, uz neophodno ienje, mogle koristiti u razvoju seoskog turizma i oivljavanja etnobtine (dolazak stoke,
527
Miljevci 2008.
pjesma obana, djevojke i mladii u narodnim nonjama i sl). Lokve su dio prirodne i kulturne batine i duge tradicije koje zavrjeuju da se sauvaju radi spomena na ivote proteklih i na ponos buduih generacija.
Uvod
Lokve su plitke, visoko produktivne (eutrofne) stajaice prirodnoga, poluprirodnog ili umjetnog podrijetla. Prirodne lokve nastale su nakupljanjem vode na nepropusnoj podlozi, a njihov izgled i izdanost odraz su geolokih, hidrolokih i klimatskih karakteristika. Poluprirodne i/ili umjetne lokve nastale su ljudskim radom. Neovisno o podrijetlu neke su lokve stalne i cijelu godinu zadravaju vodu, a neke su periodine i uglavnom u toplom dijelu godine (ovisno o oborinama) presuuju. Prema ekolokim znaajkama jako se razlikuju ovisno o koliini vode, zikalno-kemijskim karakteristikama, gaenju, gnojenju (kada slue kao pojilite stoke) i nainu koritenja. Voda na povrini kra prava je rijetkost i od izuzetne je vrijednosti kako za biljni i ivotinjski svijet, tako i za ljude. Stoga su lokve esto bile i razlog naseljavanja pojedinog podruja od prapovijesti, preko rimskog razdoblja, kroz cijeli srednji vijek sve do kraja 19. stoljea. Najblii primjeri miljevakom podruju su lokve Duliba u Mirlovi Zagori i Novi u Podumcima, pored kojih su pronaeni kremeni artefakti i keramiki ulomci to pripadaju vremenu neolitika.1 Sasvim je vjerojatno da i okoli neke od miljevakih lokava krije sline nalaze. Stalne i periodine lokve oblikovane na nataloenoj nepropusnoj ilovai, koje su zadravale vodu, tj. sprjeavala njezino poniranje u podzemlje kra, imale su izuzetnu vanost i u rimsko doba. Uz njih su graeni vojni logori i tranzitni putovi.2 U bezvodnom kru Dalmacije (zaravni) lokve su u prolosti uglavnom koritene za napajanje stoke, rjee za zalijevanje usjeva. Za napajanje stoke esto su koritene i prirodne kamenice (vrlo mladi oblici povrinskog krkog reljefa), odnosno udubine u vapnencu, koje nastaju na mjestima gdje se zbog blaeg nagiba, kinica dulje zadrava i postupno polako otapa vapnenac. Da bi ih due mogli koristiti, manje kamenice ljudi su katkad produbljivali i proirivali klesanjem. Lokve su vodena stanita veinom malih dimenzija, obrasla movarnim i/ili vodenim biljkama. U njima vladaju specini ivotni uvjeti koji su rezultirali razvojem osebujne ore i faune (nerijetko se u njima nalaze endemine svojte) i imaju znaajnu ulogu u odravanju bioloke raznolikosti podruja. U dubljim lokvama mediteranskog podruja raste uskolisni rogoz (Typha latifolia i Typha angustifolia), obini aboun (Alisma plantago-aquatica), veliki abnjak (Ranun1 M. Menui, Neolitika naselja na ibensko-drnikom podruju, Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do srednjega vijeka, Izdana HAD-a 19, Zagreb 1998., str. 58; ISTI, Pretpovijesna arheoloka topograja prostora upa Konjevrate i Mirlovi Zagora, Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije, Zagreb 2005, str. 92. 2 I. Borzi, Geografski poloaj Burnuma na razmei liburnskog i delmatskog podruja, Zbronik radova simpozija, (ur. D. Margu), Javna ustanova Nacionalni park Krka, ibenik 2007., str. - .
528
Drago Margu Marko Menui Stipan Ivi: MILJEVAKE LOKVE culus lingua) i jednolisni abnjak (Ranunculus ophioglossifolius). U plitkim lokvama raste raskreeni abnjak (Ranunculus trichophyllus), a na povrini pliva mala vodena lea (Lemna minor) ili grbasta vodena lea (Lemna gibba).3 Voda u lokvi bezvodnog kra esto je jedino utoite liinkama malog vodenjaka (Triturus vulgaris), mjesto parenja krastae (Bufo bufo), zelene krastae (Bufo viridis) i gatalinke (Hyla arborea), obitavalite bjelouke (Natrix natrix), pojilite divlje svinje (Sus scrofa) ili odmorite ptica za vrijeme proljetne i jesenske seobe. Prva sustavna istraivanja lokvi u Hrvatskoj provedena su krajem 20. st. kada je poeo meunarodni projekt Krke lokve mrea vodenih stanita.4 Projekt su provele nevladine udruge Hrvatske i Slovenije. U Hrvatskoj nositelji projekta bili su Drutvo za zatitu i prouavanje vodozemaca i gmazova Hrvatske Hyla i udruga Zelena Istra. Za Dalmaciju izuzetno je vaan projekt Istraivanja vodenih stanita srednjodalmatinskih otoka ostvaren u dva dijela: 1) Pregled stanja vodenih stanita na otocima Splitsko-dalmatinske upanije, u kojem su popisane lokve na Brau, Hvaru, olti, Visu, Svecu, Drveniku Velom i iovu i 2) Biocenoloka istraivanja vodenih stanita na otocima Splitsko-dalmatinske upanije u kojem su izraene analize vode i popisi ore i faune lokvi. Nositelj projekta bila je udruga za zatitu okolia Sunce iz Splita5. Ciljevi oba projekta bili su inventarizacija, kartiranje i fotodokumentacija lokvi, utvrivanje njihova postojeeg stanja (stalne vode ili presuuju, zikalno-kemijske karakteristike vode), prikupljanje podataka o ori i fauni te procjena ugroenosti lokvi na temelju kojih bi se predloile mjere njihove zatite, kao izuzetno osjetljivih vodenih stanita. Rezultati istraivanja dijelom su doprinos akcijskom planu zatite lokvi i izvora na obalnim i otonim podrujima, to je jedan od prioriteta u Strategiji i akcijskim planovima zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske.6 Projekti su promovirani preko lokalnih i nacionalnih medija, tiskanog materijala. U projekte su se ukljuile lokalne zajednice i brojne osnovne i srednje kole, a postignuto je i veliko zanimanje domaeg stanovnitva. Danas je u vie lokalnih zajednica Istre (Rovinj, Medulin, Linjan, Oprtalj) zaivio Zeleni plan djelovanja koji je za svoje prioritete odredio zatitu mora i priobalja, bioloke raznolikosti, pitkih voda i kulturne batine.7 Za navedene prioritete izraeni su i planovi djelovanja. Tako grad Rovinj izmeu ostalih ima plan djelovanja za povrinske i podzemne vode u okviru kojih je i plan zaustavljanja trenda zarastanja i isuivanja lokvi te njihova zatita. Opina Linjan u okviru Zelenog plana djelovanja izradila je smjernice za ouvanje i zatitu lokvi, a opina Oprtalj (jedna od najmanjih opina u Istri) meu svoje prioritete uvrstila je ienje i ureenje lokalnih bunara i lokvi .
3 4 5 6 7 J. Topi, LJ. Ilijani, N. Tvrtkovi, Povremene i stalne lokve u mediteranskom podruju, u: Bioloka raznolikost Hrvatske, Stanita : inventarizacija i praenje stanja, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2006., str. 1-4. http://zelena istra.hr/modules.php?name=Content&pa=showpage&pid=9. LJ. Prebanda, Otone lokve treba zatititi, Okoli 101, Zagreb 2001., str. 22. Pregled stanja bioloke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zatite, (priredila J. Radovi; ur. A. Kutle), Dravna uprava za zatitu prirode i okolia, Zagreb 1999., 151. str. http://zeleni-plan.org/index.php?option=content&task=view&id=28&Itemid=47.
529
Miljevci 2008.
Lokve miljevakog podruja

Obilaskom miljevakog podruja ukupno je zabiljeeno 29 lokvi (tab. 1). Svim lokvama odreena je zemljopisna irina i duina, nadmorska visina, povrina i dubina. Od ukupnog broja lokvi u Bogatiu i Kaoinama zabiljeeno je osam, u Drinovcima tri, a u Kljuu, Karliima, iritovcima te Donjim i Gornjim Britanima dvije. Tablica 1. Miljevake lokve
Red. Broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Lokalno ime lokve Lokvica Stipanjua Bunarina Kljuka lokva Rovanji Stojakova lokva Pakin bunar Milokovac Gornji rovanj Kolarua Baia lokva Donji rovanj Pilipovci Rovanj Bunarina Drae Gnjilovae Kruinska lokva Gnjila Crljena lokvica Rovanj Duilova lokva Krovina Mrinjak Lokvica Rovanj Torine Gornji bunar Skelinova lokva Oblinje naselje Drinovci Drinovci Drinovci Klju Klju Kaoine Kaoine Kaoine Kaoine Kaoine Kaoine Kaoine Kaoine Donj. Britane Donj. Britane Gor. Britane Gor. Britane Bogatii Bogatii Bogatii Bogatii Bogatii Bogatii Bogatii Bogatii Karalii Karalii iritovci iritovci Zemljopisna irina / N 435012 435095 435139 435081 435086 435045 435166 435224 435148 435109 435068 435150 435170 435208 435255 435291 435311 435337 435462 435456 435475 435447 435425 435412 435410 435360 435383 435285 435288 Zemljopisna duina / E 160094 160049 160178 160201 160293 160281 160598 160443 160533 160501 160422 160376 160379 155998 155944 160082 160051 160003 155963 155945 160002 160044 160036 155991 160000 160293 160343 160375 160268 Nadmorska visina / m 196 230 234 230 240 244 283 275 269 262 250 255 253 223 232 236 230 226 230 227 232 231 232 230 228 257 260 258 244
* zemljopisna irina i duina i nadmorska visina izmjerene su GPS ureajem 530
Drago Margu Marko Menui Stipan Ivi: MILJEVAKE LOKVE
1. Lokvica
Nalazi se u blizini sela Drinovci (435012; 160094), uz asfaltnu cestu Drinovci Nos Kalik, uz samu granicu NP Krka, na nadmorskoj visini 196 m. Lokva je prirodna, periodina, a voda se u njoj zadrava samo za dugotrajnih obilnih oborina. Okruena je maslinicima i vinogradima, a u njezinoj blizini odloena je vea koliina graevinskog otpada. Prilikom asfaltiranja ceste iz nje je vaen graevni materijal.
2. Stipanjua
Nalazi se u blizini sela Drinovci (435095; 160049), uz seoski put koji vodi do vrtova i livada uz Krku, na nadmorskoj visini 230 m. Lokva je poluprirodna (dijelom obzidana kamenom), stalna, a sluila je za napajanje stoke. Okruena je vinogradima i maslinicima. U njoj rastu movarna jezernica (Eleocharis palustris) i raskreeni abnjak (Ranunculus trichophyllus), a od ivotinja obitavaju velika zelena aba (Rana ridibunda) i bjelouka (Natrix natrix). Za vrijeme sunog ljeta pojilite je brojnim pticama, posebice divljim grlicama (Streptopelia turtur). U dobrom je stanju i predlae se njezino ienje i vraanje u izvorno stanje.
3. Bunarina
Nalazi se u blizini sela Drinovci (435139; 160178), u zaseoku Skelini, uz seoski put koji vodi do bivega poljoprivrednog dobra (ekonomija), na nadmorskoj visini 234 m. Poluprirodna je lokva (dijelom obzidana kamenom). Periodina je lokva vei dio godine bez vode. U lokvi raste raskreeni abnjak (Ranunculus trichophyllus), a u njezinu okoliu hrast medunac (Quercus pubescens). U neposrednoj blizini sade se novi vinogradi i maslinici. Lokva je zaputena, ali bi se mogla oistiti i vratiti u izvorno stanje.
4. Kljuka lokva
Nalazi se u blizini sela Klju (435081; 160201), na putu koji vodi prema starohrvatskoj utvrdi Kljuici i kanjonu rijeke ikole, na nadmorskoj visini 230 m. U njezinoj blizini nalaze se ostaci starohrvatske crkvice, na kojoj su u tijeku arheoloka istraivanja, i kamena seoska gusterna iznimne ruralne graditeljske vrijednosti. Prirodna je i stalna lokva. Oko lokve nalaze se vinogradi i maslinici ograeni suhozidom. Koritena je za napajanje stoke, a danas pojedini mjetani iz nje uzimaju vodu za zalijevanje vinograda i maslinika. U njoj rastu movarna jezernica (Eleocharis palustris) i raskreeni abnjak (Ranunculus trichophyllus), a od ivotinja obitavaju velika zelena aba (Rana ridibunda), bjelouka (Natrix natrix), ilirski klen (Leuciscus illyricus) i drlja (Scardinius erythrophthalmus hes531
Miljevci 2008.
Lokvica Drinovci
Stipanjua Drinovci
532
Bunarina Drinovci
Kljuka lokva
533
Miljevci 2008.
Rovanji - Klju
peridicus), koji su doneseni iz Krke. Za vrijeme terenskog obilaska u svibnju uz lokvu je primijeen bukavac (Botaurus stellaris). Lokva je u dobrom stanju, a zbog svog poloaja, na putu prema kanjonu rijeke ikole i Kljuici, s predivnim vidikovcima, predlae se njezino ienje i vraanje u izvorno stanje.
5. Rovanji
Nalazi se u blizini sela Klju (435086; 160293), uz asfaltnu cestu koja od zaseoka vodi prema ibeniku, na nadmorskoj visini 240 m. Prirodna je i stalna lokva. I danas slui za napajanje stoke. Nalazi se usred kra obrasla draom (Paliurus spina-christi), modrosivom kupinom (Rubus caesius) i otroigliastom borovicom (Juniperus oxycedrus subsp. oxycedrus). U lokvi raste movarna jezernica (Eleocharis palustris) i obitava velika zelena aba (Rana ridibunda). Zbog povoljnog poloaja predlae se njezino ienje i vraanje u izvorno stanje.
6. Stojakova lokva
Nalazi se u blizini sela Donji Vlajii, zaseok Stojaci, po kojima je dobila ime (435045; 160281), na nadmorskoj visini 244 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj voda presui samo tijekom ljeta. Lokva je zaputena, ali bi se mogla oistiti i vratiti u izvorno stanje. 534
Stojakova lokva
7. Pakin bunar
Nalazi se istono od sela Kaoine u zaseoku Vlaii (435166; 160598), na nadmorskoj visini 283 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj se voda zadrava samo za dugotrajnih obilnih oborina. Okoli i lokva su zaputeni.
8. Milokovac
Nalazi se u blizini asfaltne ceste Drni Roki slap izmeu zaseoka Vlaii Vukaii i sela Kaoine (435224; 160443), na nadmorskoj visini 275 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj voda presui samo tijekom ljeta. Obrasla je modrosivom kupinom (Rubus caesius) i otroigliastom borovicom (Juniperus oxycedrus subsp. oxycedrus). U lokvi raste movarna jezernica (Eleocharis palustris) i obitava velika zelena aba (Rana ridibunda). Za vrijeme terenskog obilaska (svibanj) u lokvi su primijeeni brojni punoglavci. Lokva je zaputena, ali bi se mogla oistiti i vratiti u izvorno stanje kao pojilite divljih ivotinja.
9. Gornji rovanj
Nalazi se istono od sela Kaoine (435148; 160533), uz kanjon rijeke ikole, na nadmorskoj visini 269 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj se 535
Miljevci 2008.
Pakin bunar
Milkovac
536
Gornji rovanj
voda zadrava samo za veih i dugotrajnih oborina. Okoli i lokva su zaputeni, gotovo je potpuno obrasla draom (Paliurus spina-christi), modrosivom kupinom (Rubus caesius), otroigliastom borovicom (Juniperus oxycedrus subsp. oxycedrus) i pasjom ruom (Rosa canina).
10. Kolarua
Nalazi se jugoistono od sela Kaoine (435109; 160501), na nadmorskoj visini 262 m. Poluprirodna je lokva (dijelom obzidana kamenom). Periodina je lokva u kojoj voda presui tijekom ljeta. U njoj rastu movarna jezernica (Eleocharis palustris). Zaputena je, ali bi se mogla oistiti i vratiti u izvorno stanje.
11. Baia lokva

Nalazi se juno od sela Kaoine (435068; 160422), u blizini zaseoka Baii, po kojemu je i dobila ime, u blizini kanjona ikole, na nadmorskoj visini 250 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj voda presui tijekom ljeta. Lokva je zaputena, ali bi se mogla oistiti i vratiti u izvorno stanje. 537
Miljevci 2008.
Kolarua
Baia lokva
538
Donji rovanj
12. Donji rovanj

Nalazi se zapadno od sela Kaoine (435150; 160376), uz bijeli put koji vodi prema zaseoku Stojaci, na nadmorskoj visini 255 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj se voda zadrava kratko samo za veih i dugotrajnih oborina. Lokva je sluila za napajanje stoke. Bila je omiljeno okupljalite pastirica i pastira.
13. Pilipovci
Nalazi se zapadno od sela Kaoine (435170; 160379), na nadmorskoj visini 253 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj se voda zadrava kratko samo za veih i dugotrajnih obilnih oborina. U blizini lokve nalazi se slikoviti vinograd ograen suhozidom.
14. Rovanj
Nalazi se u selu Donje Britane (435208; 155998), u zaseoku Gverii, u blizini NP Krka, na nadmorskoj visini 223 m. Prirodna je i periodina lokva u kojoj se voda zadrava samo za veih i dugotrajnih oborina. U lokvi raste movarna jezernica (Eleocharis palustris). U blizini lokve nalazi se vinograd ograen suhozidom. draom i kupinom. Okoli i lokva su zaputeni. 539
Miljevci 2008.
Pilipovci
Rovanj Donje Britane
540
Bunarina (D. Britane)
15. Bunarina
Nalazi se u selu Donje Britane (435255; 155944), kod zaseoka Samodoli, na nadmorskoj visini 232 m. Nalazi se uz pjeaki put prema pilji uplja greda (stina) ili Velika pe u kanjonu Meu gredama iz koje se prua nezaboravni pogled na tvravu Kamiak, Visovako jezero i Roki slap. Prirodna je i periodina lokva u kojoj se voda zadrava kratko samo za veih i dugotrajnih oborina. Okoli i lokva su zaputeni.
16. Drae
Nalazi se u blizini sela Gornje Britane (435291; 160082), u blizini asfaltne ceste za Roki slap, na nadmorskoj visini 236 m. Poluprirodna je lokva (dijelom obzidana kamenom). Stalna je lokva. U lokvi obitavaju velika zelena aba (Rana ridibunda) i bjelouka (Natrix natrix). U njezinoj blizini nalazi se vinograd ograen suhozidom i vie tradicionalnih kamenih gospodarskih objekata (staje). Lokva je izuzetno slikovita, u dobrom je stanju i predlae se njezino ienje i vraanje u izvorno stanje.
17. Gnjilovae
Nalazi se u blizini sela Gornje Britane (435311; 160051), uz asfaltnu 541
Miljevci 2008.
Drae (G.Britane)
Gnjilovae
542
Bunarina (D. Britane)
cestu Gornje Britane Roki slap, na nadmorskoj visini 230 m. U njezinoj blizini nalaze se vinogradi i vie tradicionalnih kamenih gospodarskih objekata (staja). Poluprirodna je i stalna lokva. U lokvi raste raskreeni abnjak (Ranunculus trichophyllus), a od ivotinja obitavaju velika zelena aba (Rana ridibunda), bjelouka (Natrix natrix), a primijeene su i pijavice. Predlae se njezina obnova jer je svojim poloajem i okoliem izuzetno dobra za prezentaciju tradicijske gradnje suhozida, gospodarskih objekata i uope naina ivljenja na ovim prostorima, ime bi pridonijela razvoju seoskog turizma.
18. Kruinska lokva

Nalazi se u blizini zaseoka Bogatii (435337; 160003), uz asfaltnu cestu prema Rokom slapu, na nadmorskoj visini 226 m. Prirodna je lokva okruena poljima obzidanim suhozidom. Periodina je lokva u kojoj se voda zadrava za veih i dugotrajnih obilnih oborina. Obrasla je movarnom jezernicom (Eleocharis palustris). Okoli i lokva su zaputeni.
19. Gnjila
Nalazi se u blizini sela Bogatii (435462; 155963), petstotinjak metara udaljena od zaseoka uz bijelu cestu Bogatii Mazalini na nadmorskoj visini 543
Miljevci 2008.
Gnjila
Crljena lokva
544
Drago Margu Marko Menui Stipan Ivi: MILJEVAKE LOKVE 230 m. Poluprirodna je lokva (dijelom obzidana kamenom). Stalna je lokva. U lokvi raste movarna jezernica (Eleocharis palustris), a od ivotinja obitavaju velika zelena aba (Rana ridibunda), bjelouka (Natrix natrix), a primijeen je i kornaja obrubljeni kozak (Dytiscus marginalis).U njoj obitava i ukrasni aran crvene boje kojeg je u lokvu netko pustio iz kunog akvarija. Lokva je smjetena uz parkiralite na poetku pjeake staze za Ozianu peinu. Javna ustanova Nacionalni park Krka planira je oistiti i urediti.
20. Crljena lokvica

Nalazi se u blizini sela Bogatii (435456; 155945), stotinjak metara udaljena od ceste Bogatii Mazalini na nadmorskoj visini 227 m. Prirodna je lokva, periodina, a voda se u lokvi zadrava vei dio godine. Udubljena je u cvrenici zbog koje je crvene boje. Zaputena je, ali se nalazi uz pjeaku stazu za Ozianu peinu. Javna ustanova Nacionalni park Krka planira je oistiti i urediti njezin okoli.
21. Rovanj
Nalazi se u sreditu sela Bogatii (435475; 160002), na nadmorskoj visini 232 m. Prirodna je lokva, periodina, a voda se u lokvi zadrava samo za veih i dugotrajnih obilnih oborina. Okoli i lokva su zaputeni.
22. Duilova lokva

Nalazi se u selu Bogatii (435447; 160044), u zaseoku Duili, po kojem je i dobila ime, na nadmorskoj visini 231 m. Prirodna je lokva, periodina, a voda se u lokvi zadrava kratko samo za veih i dugotrajnih oborina. Okoli i lokva su zaputeni. Lokva vie ne dri vodu, a prema kazivanjima nekada su djeca u njoj uila plivati.
23. Krovina
Nalazi se u blizini sela Bogatii (435425; 160036), uz bijeli put kojim su pastiri vodili stada na ispau na lokalitet Gaj, na nadmorskoj visini 232 m. Prirodna je lokva, periodina, a voda se u lokvi zadrava kratko samo za dugotrajnih obilnih oborina. Okoli i lokva su zaputeni.
24. Mrinjak
Nalazi se na ulazu u selo Bogatii (435412; 155991), na nadmorskoj visini 230 m. Prirodna je lokva, periodina, a voda u lokvi presui krat545
Miljevci 2008.
Rovanj Bogatii
Duilova lokva
546
Krovina(Bogatii)
Mrinjak
547
Miljevci 2008.
Lokvica Bogatii
ko tijekom ljeta. U blizini lokve rastu stogodinja stabla hrasta medunca (Quercus pubescens). Udubljena je u crvenici zbog koje je crvene boje. Predlae se njezina obnova jer je vrlo slikovita, a u njezinoj blizini se nalaze klaarde, pei u kojima se pravilo vapno, a voda lokve koristila u njegovoj proizvodnji.
25. Lokvica
Nalazi se jugoistono od sela Bogatii (435410; 160000), na nadmorskoj visini 228 m. Poluprirodna je lokva, dijelom grubo obzidana kamenom. Periodina je lokva u kojoj voda rijetko presui tijekom ljeta u vrijeme dugih sua. U lokvi rastu movarna jezernica (Eleocharis palustris) i raskreeni abnjak (Ranunculus trichophyllus), a od ivotinja obitava velika zelena aba (Rana ridibunda). U njezinoj blizini rastu stogodinja stabla hrasta medunca (Quercus pubescens). Predlae se njezina obnova jer je vrlo dostupna, od nje se prua lijep pogled na Prominus, a u blizini se nalaze klaarde, pei u kojima se pravilo vapno, a voda lokve koristila u njegovoj proizvodnji.
548
Rovanj Karalii
26. Rovanj
Nalazi se u blizini sela Karalii (435360; 160293), uz bijelu cestu koja vodi prema Oklaju, na nadmorskoj visini 257m. Poluprirodna je lokva (dijelom obzidana kamenom). Periodina je lokva u kojoj voda presui samo tijekom ljeta u vrijeme dugih sua. Lokva je gotovo potpuno obrasla draom (Paliurus spina-christi), modrosivom kupinom (Rubus caesius), otroigliastom borovicom (Juniperus oxycedrus subsp. oxycedrus) i pasjom ruom (Rosa canina). U lokvi obitava veliki broj velike zelene abe (Rana ridibunda). Predlae se njezina obnova jer je u dobrom stanju, a i danas se koristi za napajanje stoke. Naalost, u njezinoj blizini mjetani odlau kruti otpad.
27. Torine
Nalazi se u istono od sela Karalii (435383; 160343), na gotovo nepristupanom terenu, na nadmorskoj visini 260 m. Prirodna je lokva meu stijenama. Periodina je, a voda se u lokvi zadrava kratko samo za veih i dugotrajnih oborina. Obrasla je draom (Paliurus spina-christi), modrosivom kupinom (Rubus caesius), otroigliastom borovicom (Juniperus oxycedrus subsp. oxycedrus), pasjom ruom (Rosa canina) i mladim stablima hrasta medunca (Quercus pu549
Miljevci 2008.
Torine (Karali)
Gornji bunar
550
Skelinova lokva
bescens). Nalazi se u najsunijem dijelu Miljevakog platoa, stoga bi se trebala obnoviti za pojilite divljih ivotinja.
28. Gornji bunar

Nalazi se u blizini sela iritovci (435285; 160375), nedaleko od asfaltne ceste Drni Roki slap, na nadmorskoj visini 258 m. Prirodna je lokva, periodina, a voda u lokvi presui samo tijekom ljeta. Obrasla je modrosivom kupinom (Rubus caesius), a u njoj obitava velika zelena aba (Rana ridibunda). Predlae se njezina obnova jer je u dobrom stanju. Danas se koristi za napajanje stoke, a u njezinoj blizini nalazi se vie suhozidnih torova u sjeni stoljetnih hrastova (Quercus pubescens).
29. Skelinova lokva

Nalazi se u selu iritovci (435288; 160268), zaseoku Skelini, po kojem je i dobila ime, uz asfaltnu cestu Drni Roki slap, na nadmorskoj visini 244 m. Prirodna je i stalna lokva. U lokvi rastu movarna jezernica (Eleocharis palustris), raskreeni abnjak (Ranunculus trichophyllus) i mala vodena lea (Lemna minor), a od ivotinja obitava velika zelena aba (Rana ridibunda) i bjelouka (Natrix 551
Miljevci 2008.
Movarna jezernica (Eleocharis palustris)
natrix). Jedna je od najveih lokvi na Miljevakom platou. Okruena je vinogradima. Predlae se njezina obnova jer je dobro ouvana, izuzetno je slikovita, a nalazi se u neposrednoj blizini seoskog domainstva obitelji Samodol. Od ukupno 29 lokvi, dvadeset i jedna su prirodnog, a osam poluprirodnog (dijelom obzidane kamenom) podrijetla. Sedam lokvi je stalnih, cijelu godinu zadravaju vodu, a dvadeset i dvije su periodine odnosno presuuju (ovisno o oborinama) u toplom dijelu godine. Lokve su uglavnom smjetene izvan ili na rubu naselja. U prolosti su se iskljuivo koristile za napajanje stoke. Veina lokvi je zaputena. Pet gotovo i ne dre vodu, a est je u izuzetno loem stanju i njihovo ienje i vraanje u izvorno stanje nije ni mogue. Jedanaest lokvi je u relativno dobrom stanju te bi se uz mala ulaganja mogle oistiti, njihov okoli urediti, i uvjetno reeno vratiti u izvorno stanje kakve su bile kada su se koristile za napajanje stoke. Oiene koristile bi kao pojilite divljih ivotinja ili odmorite ptica za proljetne i jesenske seobe. Preostalih sedam lokvi (Stipanjua u Drinovcima, Kljuka lokva i Rovanji u Kljuu, Drae i Gnjilovaa u Gornjim Britanima, Gnjila u Bogatiima i Skelinova lokva u iritovcima) dobro su ouvane i vjerujemo da bi se, uz neophodno ienje i ureenje, mogle koristiti u razvoju seoskog turizma i oivljavanja etnobatine (dolazak stoke, pjesma obana, djevojke i mladii u narodnim nonjama i sl). 552
Raskreeni abnjak (Ranunculus trichophylus)
Umjesto zakljuka
Lokve su naslijee evolucije prirode, ljudske povijesti i tradicije i od iznimne su vanosti za krke ekosustave. Naalost, izgradnjom vodovoda i uvoenjem tekue vode u domainstva te zaputanjem poljoprivrede i stoarstva (promijenjen nain privreivanja, depopulacija sela i sl.) domicilno stanovnitvo izgubilo je zanimanje za odravanje lokvi. Danas su lokve zaboravljene, ljudskom nebrigom zaputene, a radi uruavanja i taloenja organskih tvari prirodnim putem postupno nestaju. U ovom prilogu prvi put su popisane, morfometrijski opisane i kartirane lokve miljevakog podruja s ciljem da se domicilno stanovnitvo potakne na njihovo ureenje i ukae na mogunosti koritenja lokvi u razvoju seoskog turizma. Takoer, jo jednom eljelo se istaknuti da su lokve jedinstvena stanita i izuzetno osjetljiv ekosustav s jako razliitim ekolokim znaajkama ovisnim o morfologiji, zikalno-kemijskim karakteristikama i nainu koritenja pojedine lokve te osebujnom orom i faunom. Miljevake lokve nisu istraene, stoga se predlae da se sustavno istrae njihove zikalno-kemijske karakteristike te ora i fauna u njima i okolo njih. Istraivanja su nuna prije nego to lokve, radi zaputenosti, ne postanu dio povijesti, jer njihovim nestankom mogli bi zauvijek nestati neki ivi organizmi nepoznati znanosti. Nadamo se da smo ovim prilogom dali odgovor da 553
Miljevci 2008.
Poloaj miljevakih lokvi
su miljevake lokve dio prirodne i kulturne batine i duge tradicije koje zavrjeuju da se sauvaju radi spomena na ivote proteklih i na ponos buduih generacija.
554
OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO - TRADICIJSKO GLAZBOVANJE MILJEVAKOG PLATOA NA POETKU 21. STOLJEA
Joko aleta
Autor u radu analizira dio tradicijske kulture Miljevana: vjerovanje, ples, odnosno kolo te crkveno pjevanje, navodei i specinosti u razliitim prigodama kao i pojedine karakteristine stihove koji su se, veinom, sauvali do danas.
Tradicijska glazba i ples sastavni su dio odreene drutvene i kulturne sredine te predstavljaju karakteristino obiljeje pojedinog lokaliteta ili kraja, u ovom sluaju dijela ibenskog zalea miljevakog kraja. Ovaj prilog nastoji prikazati vokalne i instrumentalne stilove tradicijske glazbe koje dananji stanovnici miljevakog podruja smatraju svojom. Tradicija u cjelini, jednako kao i tradicijska glazbena praksa imaju svoga nositelja - to je ovjek, koji je provodi u ivot.1 U isto vrijeme, prilog o tradicijskoj glazbi Miljevakog platoa ukazu1
Nije dovoljno da je taj nosilac samo svjestan velike vrijednosti te tradicije; potrebno je da je odreena tradicijska pojava i ivotna pojava tog nositelja - tek tada e je on sigurno i odravati i ouvavati Bezi 1979: 92. u Bezi, Jerko. 1979. Spontani i organizirani ivot na selu u Hrvatskoj. U Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u povodu 75. godinjice
555
Miljevci 2008. je na fenomen organiziranoga folklornog djelovanja kao jedini mogui nain za odravanje, ponovno oivljavanje i produavanje ivota tradicijske glazbe i plesa. U dananje vrijeme kada je u tradicijskoj glazbeno-plesnoj praksi naputanje tradicijskih simbola najee permanentno, organizirana folklorna aktivnost u Miljevcima iskazuje zavidnu jainu pripadnosti odreenim identitetima - arhaikim stilovima i anrovima pjevanja, svirke i plesa. Svjesni smo injenice da u dananjem drutvu i nainu ivljenja tradicijski identitet nije i ne moe biti jedini identitet jer je tradicijski ivot u kojem se davna glazbena praksa odvijala potpuno odsutan. Zahvaljujui organiziranoj folklornoj djelatnosti, u Miljevcima zapoetoj 2004. godine, u mogunosti smo predstaviti glazbenoplesnu tradiciju rekonstruiranu na osnovi kolektivne memorije lokalne zajednice, njezinih nadarenih pojedinaca kojima glazba i ples predstavljaju neto vie od nekadanje svakodnevne zabave. Cilj ovog priloga je ukazati na specian fenomen organizirane folklorne djelatnosti, koja kroz primjenu i prezentaciju (izvedbu) pridonosi ouvanju lokalne glazbeno-plesne tradicije, te razmotriti njezin utjecaj i vanost za drutveni ivot ovoga kraja. Pritom polazim od stajalita da su tradicijska glazba i ples integralni dio procesa tradicionaliziranja kulturnog nasljea te da se tradicija konstruira, stvara i ustanovljuje. Prema vedskom etnomuzikologu Owe Ronstrmu, odnos odreenoga drutva prema kulturnome nasljeu nije prirodan nego simboliki, to ne podrazumijeva da su tradicije manje autentine, vrijedne ili valjane, nego da autentinost nije ni odlika nekog predmeta, ni oznaka vrijednosti nego rezultat jednoga uspjenog procesa tradicionaliziranja.2 O procesu tradicionalizacije, stvaranju novih-starih glazbenih identiteta s kojima e se ponovno ponositi i iskreno ih pokazivati kao svoje, pokuao sam stvoriti sliku koju sam dobio kroz razgovore sa lanovima miljevake folklorne skupine. Vie je razloga zato sam se odluio posjetiti KUU Miljevci ije lanstvo ini stanovnitvo svih sedam sela Miljevakog platoa. Kao prvo, zanimalo me je njihovo tradicijsko pjevanje za koje sam pretpostavljao da mora biti slino ojkavici Pakova Sela, Mirlovi Zagore ili Promine. Isto tako zanimao me je tradicijski instrumentarij koji se koristio i izraivao nekad i koji se isto tako koristi i danas; zanimalo me je to se to od sveg pivanja i sviranja zapravo smatra njihovim. Drugi razlog se odnosio na tradiciju crkvenoga pukog pjevanja ije sam postojanje takoer ovom prilikom elio provjeriti; zanimao me je dananji omjer starog naspram novog u crkvenom pjevanju u Miljevcima kao i mogunost rekonstrukcije pojedinih liturgijskih i paraliturgijskih napjeva i uvrtavanje istih u dananji standardni repertoar. Trei razlog odnosio se na glazbeni segment u obiajima koji su se do danas odrali u tradiciji miljevakog kraja. Posebno su me zanimali pokladni obiaji; susjedno Pakovo Selo i njihove makare su me navele na pretpostavku da bi
2
roenja Pavla Markovca, ur. I. Supii, 89-97. Zagreb: JAZU Usp. Ronstrom 1996:8. u Ronstrom, Owe. 1996. Revival Reconsidered. The World of Music 38, 3: 5-20.
556
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO... se neto slino moglo dogaati i na Miljevakom platou. etvrti i najvaniji razlog bio je istraivanje plesno-glazbenog repertoara i izvedbene odrednice novoosnovane folklorne skupine, KUU Miljevci kao nositelja glazbeno-plesne tradicije, glavnog initelja u formiranju dananjeg identiteta tradicijske kulture miljevakog kraja. Kontakt s drutvom, kao mnogo puta do sada bio je Vidoslav Bagur s kojim sam na skupu predstavio zajedniki rad.3 Gospodina Bagura su lanovi udruge kontaktirali, traei od njega strunu i savjetodavnu pomo s namjerom da bi nastupili na Smotri folklora Dalmacije u Metkoviu koja u posljednjih petnaestak godina za izvorne folklorne skupine, koje njeguju lokalni tradicijski izriaj, predstavlja posebno zadovoljstvo nastupanja. Veina izvoaa nema jasnu predstavu o predstavljanju gradiva u obliku javnog nastupa pa je njegova pomo u nekim segmentima vrlo vrijedna i jedina koju mogu dobiti danas brojni KUD-ovi ili KUU-e. Suradnja sa lanovima folklorne skupine rezultirala je informacijama o glazbenom ivotu u prolom vremenu koji nije zaboravljen nego potisnut, o glazbenom ivotu koji danas ivi novim scenskim ivotom; ovaj glazbeni svijet stanovnici ovih podruja i danas djelomino doivljavaju kao svoj iskonski glazbeni identitet. Sa lanovima KUU-a Miljevci susreo sam se vie puta gledajui ih na nastupima u razliitim prilikama, posebice nastupima na Smotri folklora Dalmacije Na Neretvu miseina pala u Metkoviu iju sam izvedbenu vrijednost redovito ocjenjivao. Samo smo se jednom prilikom imali prilike ozbiljnije porazgovarati o njihovoj aktivnosti, o njihovoj tradiciji. Taj susret je odran 11. oujka 2007. godine u sportskoj dvorani osnovne kole u Drinovcima. To je mjesto gdje se inae odravaju susreti (prove) na kojima lanovi folklorne skupine uvjebavaju program kojim e se na svojim nastupima predstavljati. Ovom susretu se odazvao prilian broj ljudi: desetak mukaraca, momaka i petnaestak ena, djevojaka, odjevenih u svoje vrlo vjeto rekonstruirane tradicijske nonje. Muka pjesma ojkavica (Oj, ovoj bilo nae obiajno, u tri-etri zapivati zajno) koju su muki pjevai otpjevali, sugerirala mi je da su moja oekivanja, pretpostavke bile ispravne; njihovo je pjevanje - ojkanje vrlo slino ojkanju ovog podruja Promine, Pakova Sela, Skradinskog zalea, Mirloviko-uneikog kraja. Tradicijsko glazbovanje na ovim podrujima po svojim znaajkama dijelom je glazbovanja irega dalmatinskog zalea, tj. glazbenoga sustava u literaturi opisivanog, primjerice kao, stil tijesnih intervala,4 neugoeno pjevanje ili (najprimitivnija) i prva faza nae glazbene umjetnosti.5 U svojim istraivanjima, koja su uglavnom fokusirana na istraivanje ovoga specinoga glazbenog sustava koji su i do dananjih dana zadrali stanovnici koji ive u ovim ruralnim krajevima ili pak iz njih potjeu, nastojim dopuniti i pokuati objasniti specinost i otpornost glazbenog su3 4 5 Vidoslav Bagur je bio sprijeen zavriti svoj dio rada o plesnom repertoaru miljevakog podruja,stoga e njegov rad biti objavljen kao zasebna cjelina nekom drugom prilikom.
Usp. Bezi 1981: 33. u Bezi, Jerko. 1981. Stilovi folklorne glazbe u Jugoslaviji. Zvuk 3: 33-50. Usp. Dobroni 1915:3, 25. u Dobroni, Anton. 1915. Ojkanje. ZNO, knjiga XX, sv. 1. 1-25. Zagreb: JAZU.
557
Miljevci 2008. stava koji polako nestaje, uzimajui u obzir iri kulturni drutveni i povijesni kontekst, tj. kulturni model koji predstavlja mreu meusobno povezanih, steenih i nauenih mehanizama koji uzajamno djeluju jedan na drugoga, koji se pojedinano ili grupno nasljeuju i prenose.6 Kada je rije o istraivanju folklorne glazbe na podruju ibenskog zalea, u 20. stoljeu ne postoji velik broj sistematski provedenih i objavljenih istraivanja. Jedno djelo u kojem spominjanje ovog kraja ima vanu ulogu je studija o ojkanju Antuna Dobronia iz 1915. godine. U njoj Dobroni za osnovni termin kojim opisuje i oznaava vokalnu tradiciju dalmatinskog zalea upotrebljava termin ojkanje, referirajui se na pjevanje po drnikom kraju poznat(o) po imenu ojkanje i treskanje.7 Radi se o stilu pjevanja koji je do dananjih dana sauvan i u praksi i u terminologiji (dananjom lokalnom terminologijom to je ojkavica), a predstavlja dominantan tradicijski stil pjevanja prisutan i na podruju Miljevaca. U dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku pohranjena je rukopisna usmeno-knjievna graa sa irega drnikog prostora, koju su sredinom prolog stoljea sakupili djelatnici Instituta Nikola Bonifai Roin, Olinko Delorko i Maja Bokovi Stulli. Bonifai Roin u izvjetajima s terenskog putovanja istie da se u Drnikoj krajini obiaji u narodu jo dre, osobito svadbeni i pokladni.8 Etnomuzikolozi ili etnokoreolozi iz Instituta ovim se podrujem nisu bavili. Ni Ivan Ivanan, hrvatski etnokoreolog koji je terenski istraivao u veini hrvatskih krajeva, ne donosi informacije o Miljevcima. Sela ibenskog zalea koja je Ivanan istraio su iroke, Vadalj i Podgreben u primotenskom zaleu, a posjetio ih je zajedno sa susjednim selima trogirskog zalea (Blizna, Vinovac, Bristivica) ije je tradicijsko glazbovanje po mnogim znaajkama srodno glazbovanju miljevakog podruja.9
PIVANJE
Najzanimljivije podatke o glazbenoj tradiciji dobio sam upravo o pjevanju u miljevakom kraju. Iako su danas u izvedbenoj praksi samo dva tipa muke i enske ojkalice, druenje i razgovor sa starijim pjevaima je pokrenulo sjeanje na itav niz glazbenih formi koje su nekada bile u izvoakoj praksi, a koje danas ive u njihovim sjeanjima.
6 7 Usp. Baumann 1989:82. u Baumann, Max Peter. 1989. The Musical Performing Group: Musical Norms, Tradition and Identity. in: The World of Music 31/2:80-113. Usp. Dobroni 1915:13: Putujui razlinim krajevima nae domovine opaamo, da je u svakom kraju primitivno pjevanje drukije. Ipak je dojam sve te raznolikosti konano samo jedan. Sve nas ovo uvjerava, da se to pjevanje, i uza sve raznovrsnosti, razvilo samo iz jedinstvenog izvora. Od sviju je vrsta takvoga pjeva ono, to je po Drnikoj krajini poznato pod imenom ojkanja ili treskanja, bez sumnje najprimitivnije, i upravo zato emo mi ovo uzeti za ishodite daljemu raspredanju. 8 9
Usp. Bonifai-Roin 1956:II u Bonifai-Roin, Nikola. 1956. Folklor drnike krajine. Zagreb: IEF rkp 262.
Usp. Ivanan 1982: 23-50.
558
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO... Prema kazivanjima mojih sugovornika tradicijsko pjevanje na Miljevcima nije ba tako lako uti. Stoga i pjesma mojih kazivaa iz poetka nije tako vrsta i uigrana poput mirlovake ili pakovske. Razloge tomu nalazim u trenutnoj neuigranosti pjevaa koji ne ba esto zajedniki pjevaju. Ono to sa sigurnou mogu tvrditi je da postoji veza izmeu ojkavice (kako je neki od njih nazivaju) i pjevanja u susjednim istonim krajevima. Tradicijsko pjevanje u Kotarima i Bukovici orzenje se glazbeno formalno, ali i tekstualno razlikuje od ojkavice.10 Orzenje je u najveem broju sluajeva dijaloko napjevavanje dvaju (obino) mukih pjevaa kod kojeg prvi pjeva poziva drugog na pjevanje potresanje glasom - deklamirajui mu pri tom sveani, hvaljeniki tekst kakav je tipian za zdravice, anr nekad prisutan na irem podruju dalmatinskog zalea. Na drugu stranu, ojkavica je pjesma iji tekstualni predloak ini kuplet deseteraca u izvedbi vie od dva pjevaa (ali isto tako i pjevaica). Pri samom inu pjevanja mogu se razaznati razliite funkcije koje pojedini pjevai imaju: jedan poziva ispjevava deseteraki tekst, drugi vata i goni pismu dok mu drugi prilau, (prate) svojim glasovima, sve dok na kraju jedan pjeva ne spua - refren tipian za svako od podruja na kojem se ojkavica pjeva. Osnovne znaajke obaju navedenih dvopjeva mogu se usporediti opisom koji u svojim putopisima donosi eki putopisac Ludvik Kuba, obilazei ova podruja krajem 19. stoljea: Dvopjev ne zapoinju nikada oba glasa na jedan put. Nekoliko slogova zapjeva drhtavo jedan glas, a onda pjevaju dvojica zajedno. Donji glas dri neprestano jedan ton, a gornji se sputa s terce na sekundu, gdje mu se osobito dugo mili, zatim na primu, a napokon se spusti jo za ton nie pod drugi glas, a ovoj dobro produljenim i otrim staccatom odsjeenom sekundom dvopjev svri. Uza to glasovi neprestano podrhtavaju i stvaraju esto bogatije melodijske valove, nego to bi se mogli raspoznati na kosturu mojih zapisaka.11 Dvije su glavne forme pjevanja koje su se danas odrale u miljevakoj pjevakoj praksi; iz razgovora dolazim do termina pivanje po nau ili pivanje po starinsku. Pivanje po starinsku je kad podupla - slijedi objanjenje razlika izmeu dviju osnovnih formi pjevanja. Ovo se nadovezuje na moje razmiljanje o percipiranju teksta kao jedinice za pjesmu. Naime, bez obzira na veliku slinost izmeu glazbenih predloaka pojedinoga glazbenog stila, pjesme se ne percipiraju glazbeno nego kao tekstovi svaki tekst predstavlja posebnu pjesmu koja se onda moe otpjevati na jedan ili vie naina koje je ta zajednica usvojila. Poduplavanje u ovom opisu se odnosi na repeticiju teksta nakon
10 Spominjem tekst napjeva kao vrlo bitan parametar kod pjevanja u dalmatinskom zaleu. U mnogim situacijama melodije su vrlo jednostavne i sline a tekstovi su ti koji se svojom tematikom, tekstualnom strukturom i izvoakom strukturom razlikuju i kao takvi u narodu prepoznaju. 11 Usp. Ljudevit Kuba: Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, sv. IV., str. 9.
559
Miljevci 2008. koje slijedi potresanje glasom. Malo je danas onih koji potresaju glasom pa se stoga pisme po nau ee izvode od starinskog pivanja, onog s potresanjem glasa. Pitam ih i za novo pivanje; to je za njih pivanje po liku ili pivanje pod bas koje je i u ovim krajevima popularan i uestaliji nain dananjega tradicijskog pjevanja. Za razliku od mukog pjevanja, ensko pjevanje je zazvualo sigurnije, istije i razgovjetnije od mukog pjevanja. Razlog tomu je moda i ivotna dob veine pjevaica velik ih je broj u poznim godinama, a sve su u razgovorima navele svoju ljubav prema pjevanju koje im je u mladosti bio jedan od najzabavnijih vidova druenja. Svi zajedno se slau o rijetkim prilikama u kojima se danas pjeva to opravdavaju sasvim novim nainima ivota, pogotovo razdoblju od Domovinskog rata kada su bili protjerani sa svojih ognjita: Malo se danas ovde i piva. Najvie se gleda u televiziju pa su ljudi zaboravili na sastajanje. ene mi opisuju tok pjevanja kod kojega jedna zapoinje prva konta, cilu pismu ispiva, onda druga goni prikontava, a ostale prate onu koja konta. Prema kvalitetama pjevaa dijele se uloge: Zna se ko ta piva, vata, basira. Ja se dragi zaljubila u te ko velika vera u minute, Ja se dragi zaljubila u te, Ja se dragi zaljubila u te, ko velika vera u minute. Ovo su Vam Miljevaka dica, pomogla ih Marija divica. Ko se kada volio sa kime, i sad milo pogleda za njime. Varaj, dragi varaj oca svoga, nee mene imena mi moga. Plavo volim, plavo me zanima, plave oi moja lola ima. Moj je dragi na ispitu pao to me nije poljubiti znao. Zanimljivo mi je da danas i muka i enska skupina pjevaju u prilino velikom broju pjevaa dok je poznato da je u ovim krajevima ee pjevanje u manjim skupinama 3-4 pjevaa. Ponovno se vraaju na prolost i aludiraju na vrime kada se vie pivalo naroito kod kola iza mise ili na svadbi di bi se pisma kontala na licu mista (misli na improviziranje novih tekstova-pjesama). Spominje se komin - obiteljsko ognjite kao mjesto gdje se odvijao intenzivan glazbeni ivot u krugu obitelji. Kolektivna memorija u situacijama poput ove pomae prisjeanju trenutaka kojih se pojedinac ne bi ba tako lako sam prisjetio. Tako doznajem da se oko komina pivalo i govorilo duge pisme (epske pjesme). Na moj spomen uvodnog teksta pjesme o Rosandi (Divno brdo Biokovo) nekoliko ih se prisjetilo vrlo popularne epske pjesme iz prve polovice prolog stoljea, prisjeajui se naina na koji su spomenute pjesme uili: Imali smo stariju brau koja bi u koli te pisme ula, donila kui a mi bismo ih ispivavali zajno. Jedna spominje i biljenicu u kojoj je te pisme prepisivala: 560
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO... Pisme smo vie itali iz knjige, ali su se pivale. Ilo je to svakako, kako ko moe. Ove duge pisme su se malo pivale. Osim tih novih dugih pisama znalo se uveer itat iz libara. Kolektivna memorija opet je na djelu - spominju Kaia (Andriju Kaia Mioia), spominju naslove Kaievih pjesama o Juri, o serdarima, o vitezovima: Sakupili bi se u jednoj kui, onda bi neko izvadija Kaia i poeja ga itat. itao ga je kroz pivanje, itao ga je pivanjem. Jedno sjeanje povlai drugo pa se tako prisjeaju glazbene forme koju danas rijetko i nikako ne izvode nabrajanje. Radi se o pjevanju koje podsjea na kiriijsko, putniko pjevanje kao i na glazbeni anr orzenje, tipian nain glazbovanja u susjednim Kotarima. Impresionira brzina slaganja novog teksta koje pojedinci i danas znaju, isto kao i nain slaganja uloga, nain komunikacije koja prethodi samom inu pjevanja. Oj spomenit u svoga kamarata, tebe Zvone ka roena brata, Poivjela ti orda na ordanu, ivjela ti ena na divanu, Oj, rodila ti enica bilica, oj rodila ti ena domaica. Kud odio svud se veselio i zdrav kui svojoj dolazio. Poinje pria koju svatko od njih, onoliko koliko se sjea nadopunjuje tekst pojedinim versima. Nagovaram ih na glazbeni dijalog dvojice pjevaa, na nain kako se ovaj glazbeni stil uvijek izvodio; impresionira me nain komunikacije koja prethodi samom inu pjevanja. Odluuju se za kombinaciju pjevaa za koju smatraju da bi najbolje zazvuala. Nakon putnikog nabrajanja okreemo se nabrajanju u svadbi koje se zvalo nabrajalica, brajalica, a predstavljala je formu zdravice. Ovo je najzanimljiviji trenutak istraivanja; radost zajednikog spoznavanja pokree sjeanje na davne dogaaje koji postaju sve blii u trenutku. Inicij cijelog procesa je upravo pjevanje iji zvukovi potpomau sjeanju i mati da se stope u zanimljivu pripovijest o prolome svrenom vremenu. Osim nabrajanja prisjeaju se jo jedne situacije u kojoj se improviziralo napivavanje u kolu gdje bi se preko kola dozivalo jedan drugoga. Pokuavaju izvesti i ovo pjevanje uz brojne komentare i nesuglasice oko toga kako je to sve skupa zapravo bilo?!? U komentarima poput Triba ti dvi tri kitice tako nabrajat, a tek onda ie dalje kriju se formule i lokalna terminologija koja vanjskim promatraima esto znai malo ili nita dok je nositeljima tradicije ovakav nain komunikacije dovoljna predispozicija za kvalitetnu izvedbu. Nisam siguran da bi komentar: Ako zna, unda otresi je, istresi je! vanjski ljudi odmah prepoznali kao nagovor na odluno i 561
Miljevci 2008. vrsto ispjevavanje teksta. Kako se razgovor produavao, tako su se moji sugovornici prisjeali novih detalja; Branko arac najistaknutiji od pjevaa ije sam pjesme pisane u starinskoj formi - osmercu, poput one o protestu spram izgradnji golfskih terena u Miljevcima,12 pronaao na internetskoj stranici blog Miljevci, zapoinje jednu bearsku nabrajalicu - Uzmi tap i torbu staru, poe prosit po Kotaru. Nakon desetak stihova nailazi masni tekst, koji ne eli pjevati pred kamerama, ali mi opisuje situaciju u kojoj se ova pjesma izvodila. Pjevao ju je predvodnik koji je vodio drutvo na prelo: jedan piva a oni iu za njim. Govori mi ostatak teksta koji nije ba tako strano vulgaran, ali ga on smatra neprimjerenim za javno izvoenje. Po Kotarin poe prosit i u torbi brano nosit. Uvati me tamo mrak, legoe me u stubak. Legoe me u stubaku, najidoe u kumbaku. Ja san bako dobro ija, daj mi sad bi neto pija. Taj je lonac dobar bija, za tri prsta zagorija. A ja poen dol niz selo, tamo trevin jednu enu Ponovno se vraamo kolu i pismama oko kola, sad se spominju pisme od etri rii to stoji za pjesmu u osmerakim stihovima Oj divojko seko kruko, bil volila da si muko. I te tvoje crne kose uja jesan da te prose. Obrazlaui ovo pjevanje govore da se radi o pismama koje su se pivale oko kola, s tim bi se pismama zadirkivalo dok bi kolo ilo, napivavalo bi se oko kola, muki su se nadmetali s njima isto. Vie je govornika koji istodobno komentiraju naetu temu tako da se u isto vrijeme mogu uti razliiti naini opisa ovoga pjevanja: dozivanje jedan drugome, pivanje oko kola, dozivanje ili zadirkivanje pismom. Pokuavaju se sjetiti izvedbenog predloka, naina na koji su pjevali ove pjesme. Radi se o postupku, strukturi tekstualnog ponavljanja; odreeni dio stiha se ponavljao nekoliko puta po ve unaprijed ustaljenom nainu. Jo se jedan termin spominje u daljnjoj konverzaciji; pri opisu pjevanja kau da se pivaju ovu pismu na katove, te da mogu vako kontat po cili dan ovaj tekst koji se priklapa s biralicom. Mogu zakljuiti da su se pisme od etri rii pivale za vrijeme biranja u kolu. Slian nain pjevanja imao sam prilike uti u susjednim Kotarima ili na Svilaji (Zelovo) pod nazivom ganjkanje, obino uz pratnju instrumenta dipli. Ovaj termin nije poznat mojim kazivaima, dapae asocira ih na gangu pa brzo odgovaraju da u ovim krajevima nema ni gange ni rere. Da su ponosni na svoje pjevanje i da ga istinski smatraju svojim, pronalazim u komentarima o svojem starinskom napjevu ojkavici: Svako j selo posebno, Pakovo ima svoj napjev, Miljevci imaju svoj. Ovo treskanje ta mi pivamo je ba posebno. Onaj kad zatreska pa mu ga onaj posli
12
Usp. http://miljevci.blog.hr/arhiva-2007-04.html#1622474686 pjesma Branka arca pod naslovom Didovino, ja te ne dam! pisana u osmercu u povodu natjeaja za izgradnju golfskih terena na Miljevcima.
562
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO... njega spusti, ono spustanje: Ajde k njoj, primakni se k njoj, priko zida k njoj - je ba nae. Dok oni nisu razumili zato mi to tako sputamo vikali bi nam da smo valili. Oni iz Mirlovia bi nam govorili da krivo zavravamo, tili bi nas nauit kako tribamo pivat. Nae je spustanje vako i mi ga ne minjamo niti ga imamo namjeru minjat!
CRKVENO PIVANJE
Za razliku od aktivne kolektivne memorije koja je slijedila pitanja o pjevanju, odgovori na pitanja o crkvenom ivotu, tj. pjevanju kroz crkvenu godinu, ispoetka nisu bila tako bogata ni precizna. Razgovor o crkvenom pjevanju zapoeli smo o razdoblju kada se zapravo i nije previe pjevalo, o korizmi. Dodirnuli smo se Gospina plaa koji se u ovom kraju i pjeva.13 Zakljuujemo svi skupa da se je taj isti pla u prolosti rjee pjevao po kuama iako se sjeaju navika da se mogao i itati i pjevati. Postoji procesija na Veliki Petak, ali ne spominju je kao posebno znaajnu. ita se Muka (Pla) na Veliki Petak. Obiaj uvanja Kristova (Bojeg) groba ovdje nije postojao, no znaju da ga je bilo u Promini. Sada su poeli sa slinim obiajem u Drniu. Ne prepoznaju muke Kneevieve ni Babieve (to ti oni otoani pivaju). Moje upite o poetnim tekstovima varijanti Gospinih plaeva (Babi, Kneevi, Divkovi) ne prepoznaju tako da ovaj dio brzo prelazimo tvrdnjom: Korizma je bila, nije se igralo, nije se pivalo, od poklada pa sve do Uskrsa, i to je to. Ipak malo nade za nastavak istraivanja pojedinci prepoznaju jedan poetni tekst i zapoinju pjevanje svoje muke; Dolo vrime jur budui ovaj Gospin pla nazivaju Mukom, koju veina znade tekstualno. Za vrijeme izvedbe nekolicina mukaraca prati glasom priguenim na neutralni slog, pokuavajui se pri tom svojom bojom uklopiti u koncept pjevanja. Ovo se piva na Veliki etvrtak, ima vie kitica pa niko stane, a drugi dovati i nastavi dalje. Vie sree oekujem pitajui ih pitanja o tradiciji pjevanja o Boiu.14 Prvi
13 Kazivai misle na Pobonost Krinog puta koja se svake korizmene nedjelje popodne odrava u upnoj crkvi Imena Isusova. 14
Pripremajui se za istraivanje posluio sam se i internetom kao izvorom osnovnih informacija. Jedna od zanimljivijih informacija koju sam pronaao odnosi se upravo na obnavljanje dijela boinih obiaja nazvanog Karaliki kabanari. Evo kako autor opisuje njihovo prvo oblaenje u kabane (pastirske kabanice) prije odlaska na pononu boinu misu: Prvi je ulovljen moj prijatelj od milja kapetan Miki oliti general,Milan Karlo. Popili smo kod njega aicu za dobar put,lipo isplanirali koga emo dalje,a koga emo neg svog svoga. Pa su tako na brzinu pozvani i skupljeni Jole oliti Jolly Stojanovi,ule Stojanovi,eljko kita Stojanovi,imun Stojanovi i eljko Markiin Skelin. A onda se postavilo pitanje (naravno kad smo popili dvi tri prijateljske,i to idui od jedne do druge kue s boinim eljama),da di su kabani za sve. Nabavili smo ipak 4-5 komada a dva su ostala bez njih. I tako smo lipo zagrljeni i malo podgrijani, poli prema crkvi pivajui i ojkajui kako smo znali, a znali smo dobro jer smo imali vrsne ojkae. Smjenjivali su se kita, Jole, imun i ule, a mi ostali smo pratili kako smo znali i umili. I tako smo usput svratili u sve kue koje su nam bile na putu, jedino je sria to ih nije bilo puno, pa smo ipak izdrali do crkve, di smo bili doekani malo u udu i nevjerici, ,a vie u oduevljenju i podrci (http://miljevci.blog.hr/arhiva-2007-04.html#1622474686 skinuto 15.06.2007.) Ovo navodim kao potvrdu vanosti slavljenja obiaja na starinski kao jo jednu od premosnica s prolim vremenima kad su navedeni
563
Miljevci 2008. napjev koji pokuavaju otpjevati je onaj najpoznatiji U se vrime godia; pokuavaju mi pjevati napjev prvo po novu, standardnu varijantu kakvu moemo uti u bilo kojoj hrvatskoj crkvi u zemlji i svijetu, ali na moje inzistiranje pjevaju taj isti napjev po starinsku. Ovdje je kolektivna svijest znatno jaa jer se istodobno ispreplie nekoliko varijanti napjeva koji pjevaju pod bas. Starije ene koje bi preuzele ulogu kazivaa crkvenog pjevanja malo su zbunjene oko zavretaka. Problem je i u glazbenim zavrecima, ali i u strukturiranju teksta koji je po novom sasvim drukiji od refrenskih formi starog naina pjevanja to u glavama mojih kazivaa samo donosi dodatnu konfuziju. Veselje dobro otpjevanim napjevom podsjea ih i na druge paraliturgijske pjesme koje su se za vrijeme obreda pjevale, posebice na napjeve Zdravo tilo Isusovo ili Zdravo krvi Isusova koji je po njihovu opisu isto brza pisma (s dodatkom unisonih zavretaka umjesto kvintnih na kraju napjeva. Ovakva reakcija samo je dokaz kako i najskriveniji dijelovi nae glazbene prolosti u specinim okolnostima mogu izai na povrinu u svom svojem sjaju. Mantriko pjevanje vrlo zanimljivoga arhaikog napjeva Zdravo tilo Isusovo prisjetilo ih je i na druge napjeve koji su se prije u njihovoj crkvi za vrijeme obreda pjevali; prvi na redu je napjev izlazne pjesme Budi hvaljno po sve vrime. I ovaj napjev pjevaju kao brzu pismu, a njegova izvedba otvara jedan cijeli novi svijet crkvenog pjevanja koje iako nije u primarnoj izvedbenoj funkciji, jo uvijek je u sjeanjima mojih kazivaa. Muki se pjevai pridruuju pjevanju i pjesma sad zvui sasvim sigurno s izrazito vrstom kvintom na krajevima (pjevanje pod bas). Ova pjesma izaziva niz uspomena, spominje se did jedne pjevaice koji je pjesmu u crkvi predvodio i po emu ga jo u tom kraju pamte (Joso Perii i Pajo ipi). Pada i nova tvrdnja: Sidilo se je na dvi strane i pivalo se je na dvi strane ?!? ovo pak izaziva podjelu miljenja jer jedni nisu sigurni u takav slijed dogaanja. Oni kau da se tako pivalo u Drniu, a da se kod njih uvik pivalo zajno. U isto vrijeme potvren je raspored sjedenja u crkvi prema podjeli sela svaki zaselak ima svoje mjesto u crkvi.15 U pivanju se ne nadjaavamo, ali se uvik znalo koja sela di u crkvi side. Danas sjede svi zajedno. Kau da su po starinsku mukarci obiavali ii na kor dok su ene ostajale dolje u crkvi. Iz navedenog teksta, navedenih podataka moe se zakljuiti da je tradicija crkvenoga pukog pjevanja u ovom kraju promijenila svoj karakter iako je se nekadanji sudionici s nostalgijom prisjeaju. Za ozbiljniju studiju o povijesti pukoga crkvenog pjevanja potrebno je temeljitije istraivanje vie aktivnih sudionika. Ono to sam nakon ovoga kratkog istraivanja mogao sugerirati svojim ispitanicima je nagovor na daljnje istraivanje i vraanje pojedinih dijelova nekad standardnog repertoara.
postupci (oblaenje u kabane, stavljanje crvenih kapa na glavu) bili dio svakodnevne tradicije poput pjevanja ojkavice koja je takoer prisutna u sadanjim ophodima sela u boino vrijeme.
15 Podjela sela u crkvi je slina podjeli u Lianima Ostrovikim; dok u Lianima izvor vode dijeli zaseoke na svoju stranu u crkvi, Miljevani dogovorno znaju koja sela na koju stranu crkve sjede.
564
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO...
SVIRANJE
Za vrijeme razgovora s pjevaima sporadino se spominjao i diplar koji nestrpljivo eka na svoj red za razgovor. Svirka diplara odaje iskusnog sviraa, osobu kojoj je stalo dobro zasvirati i pokazati svoje znanje, svoju svirku. Njegovo ime je Ante Samodol, trenutno ivi u Sukoanu, ali koristi svaku priliku da doe doma na Miljevce; jedva eka priliku da doe i zadipli u svom kraju. Nije zadovoljan kako mu slau piske pa ponovno pretimava svoje glazbalo. Ovim rijeima diplar pokuava objasniti idealno stanje dviju svirala koje omoguava optimalnu svirku: Ne ide mi pod prste kad mi nije slono, kad mi ne pae. Diple moraju bit ka jedna vrsta vage - niti privie, a niti primalo. Tono mora bit i unda je dobro. Ako ide malo livo ili desno, onda to nije to. Diple je (drveni dio) kupio prije rata u ibeniku. Prema nainu izrade tipski odgovaraju diplama koje se izrauju u ibenskom selu Danilo Kraljice. Kou je na sajmu u Vrlici kupio od Josipa Galiota, diplara i izraivaa iz Unita koji ivi u Vrlici. Diple i miinu koju je prije toga posjedovao odnijeli su mu za vrijeme rata etnici. O svojoj diplarskoj povijesti Ante pripovijeda: Uija sam kad sam ima 12, 13 godina. Najprije sam ia doli u Roki slap tamo ubrao trstiku, bambus i u njoj okrugloj provrtija rupe, sve po jednu. Onda san ja to pomalo uvik uija. Moji su strici diplili, i puno drugih ljudi u selu. Kad bi uja kako diple ja bi odma pobiga sluat diplenje, a mater me uvik zove. Onda sam tako to zavolija; ako ovo ne zavoli, teko je to nauit. Svira san onda jedno 5-6 godina i 67 san oa u Francusku. Tamo nisan diple svira. 69 sam u Njemaku oa i tamo sam neto malo svira. Sian se da su me jednom njemaki novinari snimili za novine. Onda kad san se vratija kad je poeja rat iz Njemake priselija san se u Sukoan. Tamo ljudi ne sviraju pa je meni nekako nezgodno doli svirat diple pa sada jedva ekan da doen ovde da zasviran, zadiplin. Spomen trstike i izrade svirala naveo me je na pitanje o ostalim aerofonim glazbalima koja su se koristila u ovom kraju. Tako nastaje diskusija o brojnim glazbalima koje su sami izraivali od prirodnih materijala - slavi, urlik, urlikavica, svirac. S ponosom se prisjeaju slavianja, slavialo se na svircu (koji po opisu odgovara sviralama) iroke ki cvintare, ima dva otvora po 6 rupa. Zajedniki zakljuujemo da se ovdje radi o sviralama, dvojnicama, iako broj rupa ne odgovara dvojnicama (4:3 ili 3:4) - najrasprostranjenijem pastirskom sviralu u cijelome dinarskom arealu.16 Svirac (jednostruku sviralu) su izraivali od vrbe, a od vrbine kore u proljee su pravili i trublje. Savijenu oguljenu koru zadravali
16 Broj rupica koje kazivai spominju zaista ne odgovara broju rupica na sviralama. urlikaa, urlik, je jednocjevna (a ne dvocijevna) svirala koja ima 6 rupica za razliku od (dvocijevnih) svirala (4:3). Poto nisam imao prilike vidjeti glazbalo o kome govore, sa sigurnou ne mogu tvrditi o emu se ovdje radi.
565
Miljevci 2008. su zabodenom draom, ovakve trublje ali su rikavac. Zanimljivi su i odgovori na moje pitanje o melodijama koje su se svirale na ovim glazbalima. Osnovnu melodijsku liniju danas nazivaju melodija, pa kau: Kad minja melodiju to naziva minja zokove. To isto kad igra na ije (na muru) pa vikne promini zok, promini prste Guslara se slabije sjeaju, manje ih spominju. Spominju dananjega najpoznatijeg guslara u ovom kraju, Danu Juria kojega rado sluaju iako i sami znaju da je Dane tek nakon Domovinskog rata zapoeo svojim sviranjem i kanculanjem - sklapanjem stihova. Postoji jedno novije glazbalo koje je esto bilo u upotrebi, rado se na njega sviralo i uz njega plesalo. To su cvintare usna harmonika. U ruke je uzima Branko arac i s lakoom svira melodiju jedne zabavne pjesme koju izvodi Oliver Dragojevi. Svirka pobuuje oputenu atmosferu; na sredinu dvorane se stavlja pletenka (demion), a plesai komentiraju da se nikada bez pletenke i smrikovca (susak ili bukara) nije pivalo ni sviralo. Ana Samac preuzima cvintare i zapoinje svirku kukunjea, najatraktivnijega brzoga, poletnog kola koje se plesalo upravo uz cvintare. Razne su teorije pojave ovog kola u dinarskim krajevima, no injenica je da je kolo ivo i atraktivno, jednostavnog ritma koji doputa slobodnu improvizaciju kako svirau tako i ustrim plesaima koji ga prate. Obino sam svira slobodnom rukom svirajui povede kolo, a ostali mu se (njoj se) prikljuuju; svira se i plee oko pletenke. Kukunjee ili kukunjaa kolo je koje i danas s radou pleu.
PLESANJE (KOLANJE)
Veseli plesai nastavljaju prikazivanjem plesnog repertoara koji poznaju. Prvi korak koji demonstriraju je 6/8 korak, korak po starinski. Ono to primjeujem je razlika u intenzitetu poskoka izmeu mukog i enskog koraka. Dok se mukarci vrsto s uzdignutom nogom naslanjaju na puno stopalo cure se kroz nekoliko koraka mekano uljaju za njima. I mlada skupina uspjeno imitira plesanje svojih starijih iako im je potrebno ukazati na nese koje stariji u svojem dranju i nainu izvedbe ve odavno posjeduju. Kolo zapoinju enske pa im se pridrue mukarci. Dranje je obino za ruke, koje su prirodno rairene kako bi se moglo plesati bez smetnje. Kolo je zatvoreno i mjeovito, iako moe biti nekoliko enskih zajedno, pa muki upadaju meu njih. Plee se tako da se kolo kree u lijevu stranu (u smjeru kazaljke na satu) bez zadravanja i koraci su usmjereni u pravcu kretanja. Tijelo je malo nagnuto naprijed i ponekad se moe radi naglaska dublje sagnuti. Plesni obrazac je u esterodijelnoj mjeri. Na prvi i trei korak se naglaavanje postie ubaenim predkorakom, to je karakteristino za plesove gotovo cijeloga dinarskog podruja. Svi koraci se pleu punim stopalom
566
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO... i tvrdim udarcima, jer je to jedina zvuna podloga poto instrumentalne pratnje nema. (Vidoslav Bagur) vri i bri korak od ovoga je 11/8 korak pod nazivom kolo kase (kasom). Kao i kod pjevanja i sviranja i u ovom segmentu postoje terminoloke oznake koje plesai koriste da bi dosljednije opisali radnju same izvedbe. etri puta naprid dva nazad ili etri puta kukunjee dva nazad, ili etri puta pa povratka - su varijante kojima se opisuje korak koji su upravo izveli. Slian korak u Promini i Mirlovi Zagori se naziva etri naprid. Nakon diskusije oko jedinstvenog termina mladi se ipak odluuju za naziv kolo kase koji su prvi i najfrekventnije uli od svojih starih. Kolo koje se plee pod ovim imenom po nekim karakteristikama je iznimka u dinarskom podruju. U irem podruju pleu se varijante koje su vjerojatno nastale prema istom uzoru. Analiza i usporedba ovog plesa s njemu slinima bit e uinjena na drugom mjestu, a ovdje emo se zaustaviti na njemu samom. Plesovi dinarskog podruja su po formi zatvorenoga mjeovitog kola, to je karakteristika i ovog primjera. Plesovi dinarskog podruja su bez instrumentalne pratnje, pa zvunu podlogu ini udaranje nogu (cijela stopala) o tlo. To denira i stil plesanja, jer snani udarci zahtijevaju plesanje cijelom teinom tijela, neto sputeno teite i vrlo male geste nogama, osim u posebno naglaenim dijelovima plesa. To sve je vidljivo u kolu Kase i po tome spada u tipine dinarske plesove. Razlika nastaje u smjeru plesanja i duljini plesnog obrasca. Svi dinarski plesovi u irem podruju Dalmatinske zagore pleu se u pravcu hoda kazaljke na satu (u lijevo) i imaju estodijelnu mjeru. Kolo Kase ima jedanaest dijelnu mjeru i u prvom dijelu se plee u lijevo, a u drugom dijelu u suprotnu stranu, u desno (zato ga zovu i napovrat). Prema ovim posljednjim podacima moglo bi se zakljuiti da se radi o novijoj tradiciji. (Vidoslav Bagur)
Slijedi korak koji gradacijski akcelerira u odnosu na dva prethodna prikazana koraka. Ovo kolo naziva se kolo trke, trkalica, trkom. Zatvoreno, mjeovito, estdijelni plesni obrazac, obino dranje za ruke, plesanje u lijevu stranu, dugim skokovima postie se vrlo brzo kruenje po emu je i dobilo ime trke. (Vidoslav Bagur) Nakon ovog izuzetno atraktivnog i zahtjevnog koraka situacija se smiruje i mladi predvodnik plesa Ante demonstrira korak slikovita naziva noga u kolo. Sam naziv kola sugerira pokret po kojem je ples dobio i ime. Neobina je struktura ovoga kola koja bi se vrlo lako mogla podijeliti na 5, umjesto regularnih 6 dijelova. Mjeovito, zatvoreno kolo dranjem za ruke. Plee se u smjeru kazaljke na 567
Miljevci 2008. satu. U vrijeme plesanja jako se naglaava trea doba udarcem na oba stopala istodobno, a zatim izbacivanje desne noge u pravcu kola. Povremeno pojedinci saginjanjem tijela i jakim udarcima o tlo ine ples vrlo temperamentnim. Ples ima peterodijelni plesni obrazac i po tome za ovo podruje predstavlja iznimku. (Vidoslav Bagur) Jedino kolo uz koje pjevaju je biralica (birako kolo) u kojem pjevai etanim korakom ispjevavaju improvizirane stihove dok za to vrijeme mladi izabire djevojku ili djevojka mladia, etajui i poskakujui ponosno sredinom kola. Napjev se izvodi na nain da predvodnik pjevanja zapone inicij na koji mu cijela, mjeovita pjevaka skupina istim tekstom odgovara. Iako nai izvoai pjevaju preteito jednoglasno, radi se o novijem napjevu koji spada u stil pjevanja pod bas tako da se donji glas moe vrlo jednostavno i efektno priloiti vodeoj melodiji: Ajde mala u kolo igrati, Ajde mala u kolo igrati. Dodija mi na stranu gledati, Dodija mi na stranu gledati. Ajde mali biraj para da vidimo je li valja. Igraj mala nisi ena, pod tobon je crna zemlja. Ovo dvoje ta j u kolu, ne priaju al se volu. U kolu se ne divani, izlazite oboj vani.
POKLADE
Razgovor o prilikama u kojima se pjevalo nastavio se i na obiaje u kojima je pjevanje vaan segment rituala. Poklade, makare ili arojice kako ih nazivaju moji kazivai, tipian su obiaj koji se u prolosti, ak i onoj dalekoj, odravao u ovome kraju. Ono to me fasciniralo pri razgovoru je razliita percepcija mukog i enskog vienja ophoda. Na pitanje o pokladama i pokladnim obiajima ene odgovaraju potvrdno: Kako da ne. Makare su se oblaili u bile marame. Imali su babu i dida. Imali su barjaktara i tri mlade i babu i dida. Onda pivaju: Domaine dome moje, evo neve prid tvoj dvor. Darujte nam barjaktara, svaka maja po dva jaja. 568
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO... Darujte nas, ne drite nas, nije neva za stajanje, ve j neva za putovanje. Znali su ii ba na poklade.17 Did i baba bi radili nike komplikacije, a mlade neviste bi mele kuu. Didu su bacali slaninu na sablju: Namaite didu sablju, pa e bolje ljubit babu. Usporeujem opis ovog ophoda s makarama u Pakovu Selu koje sam u nekoliko navrata pratio i dokumentirao i nalazim mnogo zajednikih elemenata koji ove ophode stavljaju u istu skupinu tradicijskih fenomena. Mala je razlika broj nevista koje prate povorku; u Pakovu ih je najmanje tri ali moe biti bilo koji neparni broj dok ene na Miljevcima tvrde da su uvik morale biti tri neviste. Stari domain je posipao babu i didu lugom. Ljudi bi ih primali u svoje kue moda bolje neg danas, kako kae moja kazivaica. O istom obiaju muki kazivai dali su mi sasvim drugaije informacije: Mi ih zovemo arojice. U arojice se ie na poklade, na pokladnicu. Pokladnica je nedlja iza iste sride. arojice su kao makare. Tri se dana ie, prije se je tako ilo. Ilo b se subota, nedilja i pokladni ponediljak. Moglo bi se ak rei od iste sride naprid. Naalost, sad se to ve izbacilo. Ove godine je bila jedna grupa, pa su obili pet-est sela. Mi smo se bili dogovarali pa nismo ili. Koliko Vas je ilo? Uvik ie barjak, baba, did, mlade. Najprije je ia barjaktar. Prija se je nosila samo crvena krpa a sad mo nosit ta o. Ia bi za njima did i baba i dvi, moe bit i tri mlade s metlom. Potenciram pitanje o broju mladih (paran ili neparan broj) na to kaziva pristaje na tvrdnju da ih je obino bilo pet. Ilo se od kue do kue. I onda se pivalo: Domaine, dome moj, evo neve prid tvoj dvor. Darujte je, ne dr te je, nije neva za dranje, ve je neva za odanje. Namaite didu sablju, da vam bolje ljubi babu. I onda did babu privali na lozu i udri! Did je nosija sablju na koju mu bace klip slanine.
17 Poslije, iz razgovora s pjevaima sudionicima poklada, doznajem da ta pokladna nedjelja ipak spada na neke druge, neuobiajne datume, nedjelju poslije iste srijede.
569
Miljevci 2008. Slijedi pivanje: Svaka Maja po dva jaja, erak mesa od koze, litru vina sa loze. Pjevanje ovih napjeva odgovara glazbenom predloku koji su predstavili kao pivanje po nau. Razliku vidim u malo sporijem, mistinijem tempu izvoenja i neprekidnom deklamiranju tekstova koji podsjea na slina mantrika ritualna stanja kod kojih konstantno ponavljanje glazbenog predloka sudionike dovodi u posebno transcendentalno stanje. Prije su se kupila jaja, slanina, narane, orasi, a danas se daje po koja kuna. I onda kad se sve zavri, narie one slanine i navriga jaja i dobro se svi natuu onoga vina (svak izmia kanta je kanta, pa kakvo je takvo je). Kad bi davali dar onda bi domain mora re: Povali de babu dide, neka ova eljad vide! Teke luga bi se prosipalo onima koji ne bi nita dali. Prija smo rata mi bacali lug, a sada to vie i ne bacaju. Prija se je ilo i s koijom endinerom. Ono o emu se i jedni i drugi slau odnosi se na stanje obiaja u dananje vrijeme. ta je dolo sad kod nas?!? Mladi se boje, a stariji nee, jednostavno nee. I ta je jo najvee zlo - razgovara sam s onima ta su ovu godinu ili - znaju putit pasa, dva u avliju da mu ne ue ili zatvori ti kuu. To je prije bija obiaj, taman prava ast da ti doe u kuu.
BELAMARIEVE SNIMKE
Za istraivaa tradicijske batine koja nije u funkciji u suvremenom drutvu koji donekle pozna njihovu tradiciju, toliko da s pitanjima inicira sjeanje na zaboravljene glazbeno-plesne stilove i anrove, ne postoji ljepi osjeaj nego kad kazivai otvore duu i podijele iskrenim odgovorima svoja davno steena znanja i iskustva. U tom trenutku kod istraivaa se javlja osjeaj dunosti uzvraanja za njihov trud jer komunikacija u ovim prilikama najkvalitetnije djeluje dvosmjerno.18 Prije susreta s lanovima KUU-a potrudio sam se pregledati arhive u nadi da bih pronaao kvalitetan arhivski materijal koji bi moje kazivae razveselio, a meni osigurao dobru suradnju u buduim projektima. Jedino to sam uspio pronai bile su dvije tonske vrpce studijskih snimaka Ive Belamaria,
18 Applied ethnomusicology aplikativna ili primijenjena etnomuzikologija je podgrana etnomuzikologije koja sve vie zaokuplja panju dananjih istraivaa razmatrajui ulogu istraivaa u zajednici koja se reektira kroz njegove moebitne aktivnosti rad s kazivaima, savjetodavni utjecaj na kazivae. Hrvatski etnomuzikolog Svanibor Pettan idejni je zaetnik studijske skupine koja organizira skupove iji je fokus upravo primijenjena etnomuzikologija.
570
Joko aleta: OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO, U TRI-ETRI ZAPIVATI ZAJNO... koje je cijeli svoj uredniki vijek na Radio Zagrebu (Hrvatskom radiju) proveo snimajui terenske audiozapise otonoga, obalnog dijela, ali i zalea Dalmacije emitirane u redovitim programima dravnog radija. Dio njegove arhive dobili su lanovi udruge Pjevana batina koji za cilj imaju sakupiti arhivsku i suvremenu grau tradicijske glazbene batine (pogotovu one crkvene) ibenske biskupije. Dvije tonske vrpce, danas digitalizirane i prebaene na medij kompakt diska, dao sam lanovima udruge kao poticaj na daljnji rad i istraivanje svoje tradicije. Pjevanja i svirke snimljene tom prilikom kvalitetno su zrelije od dananjeg pjevanja, glasovi ujednaeniji a tonski nizovi netemperiraniji. Isto se odnosi i na svirku na diplama i sviralama koje su tom prilikom snimljene. Kao primjer izdvojio bih vrlo zanimljiv razgovor s kazivaicom Katom Boi, koja je govorila to za nju znai pjevanje i kako je to bilo nekad: ta san ja veeras pivala to je nita kako san ja pivala kad san curon bila... u selu je bilo est cura, ovce smo uvale, prele, bive plele; pivale smo dok smo ovce uvale. Mi se nauili od malena uvat ovce i pivat. Danas je sasvim drukije, i pivanje i sastajanje... ne mogu pivat sad ka ta san bila mlada. Nema vie blaga. Ako ie ko s ovcama, onda je to starad. Mladi nema niko. Mladin samo knjiga u ruki iu za boljin kruhon. Ve prije tridesetak godina kada se ovo snimanje dogodilo, kazivaica je bila svjesna procesa koji mladost odvode sa sela i pjevakog ivota koji se s godinama (i njenom starosti) rapidno mijenja. Belamari donosi snimke njezina pjevanja koje po strukturi odgovara i pivanju po nau (u ravan) ili pivanju po starinsku (starovinsku) s potresanjem glasa u napjevu: Grlo moje zvoni kano zvonce nauilo uvajui ovce uvan stado ja i moje drago dragi plaa ko mu stado vraa Moj dragane sve li se zeleni moja ljubavi tvoja uveni Visovac je nasred Krke vode kog ne voli nevod mi ga ode. Visovaka Gospe Tebi hvala Ti si za se misto odabrala. Pijem vino iz crveni(h) boca pomozi nas Gospe od Visovca. 571
Miljevci 2008. Sva navedena zapaanja i zakljuci koje sam imao prilike spoznati prilikom samo jednog susreta s lanovima KUU-a Miljevci, dananjim najistaknutijim nositeljima miljevake tradicijske kulture, upuuju na bogatu tradicijsku glazbeno-plesno-obiajnu kulturu koja danas egzistira samo u tragovima, u njihovim sjeanjima te ponajprije u izvedbenom kontekstu u izvedbama lanova udruge na nastupima u Miljevcima, ali i na pozornicama diljem Hrvatske. Logian je to nastavak tradicije koja je egzistirala u odreenim ivotnim okolnostima koje su se u dananje vrijeme posve promijenile. U isto vrijeme, dobro dokumentirana tradicija zalog je novim generacijama koje e imati prilike na svoj nain interpretirati nasljee svojih predaka.
Kazivai, lanovi KUU-a Miljevci: Ana Samac (1948.) Ana Samac (1943.) Neda Samodol (1956.) Anka Samodol (1943.) Branko arac (1959.) Ivanka ostara (1958.) Zorica Gveri (1965.) Marija Skelin (1937.) Ivan Kisi (1957.) Matko Duilo (1962.) Branko Peri (1962.) Zvonko ostara (1957.)
572
RASELJAVANJE MILJEVACA I EMIGRACIJA

(to ne bude napisano, bit e zaboravljeno!)
Marko Grabi
Sudbina raseljavanja Miljevaca sa svojih sedam sela nije naalost mimoila kao ni ostali dio Dalmatinske zagore, pa i cijele Hrvatske, te Bosne i Hercegovine gdje ive Hrvati. Naroito su Miljevci bili sustavno zapostavljeni tijekom stoljea jer su bili nacionalno svjesni, i kao takvi opasni za tuinske ideologije, kojima su se Hrvati iz Dalmatinske zagore znali uvijek suprotstaviti. Zahvaljujui tomu naemu tvrdome mentalitetu odgojenom na ovom naem kamenjaru, usprkos svim vjetrometinama, uspjeli smo opstati i othrvati se nadmonim tuinskim legijama Mongola, Maara, Turaka, Habsburgovaca, Mleana, Talijana, Srba i Jugoslavena. Uzroci raseljavanja Miljevaca su uvijek gospodarski, politiki, a tuinske vlasti koje su gospodarile nad ovim naim prostorima, nita nisu poduzimali da bi olakali teki ivot puka na krtoj zemlji, esto poharanoj vremenskim neprilikama, nerodnim godinama, glau, poasti (u 19. i poetkom 20. stoljea), suama, ljetnom egom i burom. Novaenje u tue vojske, nepodnosivi nameti poreza na siromana seoska gospodarstva, nasilja tuinskih strahovlada, te zatvaranje ugljenokopa, rezultiralo je odlaskom sa starog ognjita, traenjem slobode, kruha i ruha drugdje, jer drugog izlaza nije bilo. Poznato je da je u devetnaestom stoljeu (1879.,1881.) i poetkom dvadesetog (1903.) bila velika glad na Miljevcima, i da se narod masovno selio u sjevernu Hrvatsku. Isto tako se je nastavljalo iseljavanje u prekomorske zemlje 573
Miljevci 2008.
Stipe Ivi i Marko Grabi, dva Miljevanina u Parizu 1958.
poetkom 20. stoljea. Ako pregledamo useljenike u SAD-u (na popisu Ellis Island Foundation) za vrijeme Austro-Ugarske monarhije i prve Jugoslavije, nai emo ova Miljevaka prezimena : Bai(1910.,1912.,1913.,1914.,1924.), Deronja (1907.), Delalija (1910.), Gali (1910., 1912., 1913.), Grabi (1906.), Ivi (1912.), Kului (1910.,1912.), Lovri (1913.), Malenica (1910., 1912.,1913.), Samac (1913.), Skelin (1912. ,1924.), Stojanovi (1910.,1912.,1923.), Vatavuk (1912.,1913.,1921.), Vlai (1910.,1912.), Vrankovi (1911.,1913.) i druga. Mnogi su se tada nastanili u Pennsylvaniji (SAD) u istom mjestu, valjda povlaei i pomaui jedan drugoga, a to je dokaz miljevake solidarnosti, ma gdje bili po bijelom svijetu. Isti sluajevi su u Kanadi i Australiji, gdje su prvi emigranti otvorili putove drugima: rodbini, susjedima i prijateljima, pomogli ih i zapoljavali blizu sebe, tako da opet budu jedna zajednica svoga roda hrvatskoga, gdje mogu komunicirati na majinom jeziku, a da im tuina bude snoljivija i manje gorka. Evo to je napisao Fran Maurani o tuini: Tui su oni meni i ja njima. I moja bol je njima tua, kao i meni njihova radost. Tue sunce ne grije due! Duboko su mi se usjekla sjeanja na rijei moga pokojnog oca ime pedesetih godina prolog stoljea, nakon zavretka osnovne kole na iritovcima, 574
Marko Grabi: RASELJAVANJE MILJEVACA I EMIGRACIJA
U dvorani Sv. Pavla u Rimu, prigodom imenovanja nadbiskupa F. Kuharia kardinalom 1983.
kada mi je rekao: Sinko, ovdje nema ivota, morat e poi u grad na zanat. Zna se koji: pekar, mesar ili fratar. Nije bilo izbora nego onaj prvi. Kad ovjek mora napustiti ognjite i rodnu grudu, nitko osim Boga ne moe osjetiti njegove boli u srcu i dui, znajui da gubi svoj dom, idui u nepoznati svijet neizvjesnosti. Ta prekretnica zna u ivotu uroditi plodom i uspjehom, ali isto biti kobna u tuem svijetu, za one kojima srea ne ide na ruku, kad letei to dalje od domovine slome krila da se vie nikad u domaju ne povrate. Zato posluajmo proroka Jeremiju iz Biblije: Ne plaite za mrtvacem. Plaite za onima koji odlaze da se nikad ne vrate kui, da vie nikad ne vide svoje domovine. Kako iseljenici i izbjeglice sa sobom nose vlastitu kulturu: jezik, vjeru, obiaje, ne smije se zaboraviti pastoralnu brigu nae Crkve, koja preko hrvatskih katolikih misija prati i sakuplja, osiguravajui duobrinitvo svuda po svijetu, gdje obitavaju vee skupine Hrvata. Vano je takoer naglasiti ove dvije reenice objavljene u predgovoru Monografije Katolika Crkva i Hrvati izvan Domovine, izdane u Zagrebu 1980. godine: Rodivi se kao evropski kranski narod iz velike seobe naroda koja je izmijenila lice Evrope, Hrvati su u iduim veim i manjim seobama gubili ive dijelove svoga narodnog tijela, sudjelujui u uzajamnom obogaivanju na575
Miljevci 2008.
Miljevani na Trgu sv. Petra u Rimu 1983.
roda, u preoblikovanju svijeta. A Katolika crkva, koja je tako blisko sudjelovala prilikom raanja naroda Hrvata u sadanjoj njegovoj domovini, jednako je vjerno i sve sustavnije pratila taj narod u njegovu seljenju diljem svijeta. Kako je kod nas u Hrvatskoj zanemarena sudbina povijesne zbilje o bijegu ljudi i ena iz tzv. samoupravnog socijalizma, predoit u osobne doivljaje mog bijega iz Cavtata u Italiju, koncem mjeseca lipnja 1956. godine. Naime, kad smo nas petorica motornim amcem ostali bez goriva nasred Jadrana, ugledali smo jedan drugi vei brod, mislivi da su to talijanski ribari, kad tamo, nai Konavljani i Dubrovani bjee u Italiju kao i mi. Njih 16 mukih i dvije djevojke. Prili smo k njima u njihov brod i sretno stigli u Italiju u mjesto Monopoli kod Barija. Ve prvi susret s Talijanima nije nam se inio simpatinim. Neki policijski ociri nas je postrojio u prostoriji na obali, niskog stasa, nervozan, stao se derati na nas pancirajui, gledajui nas u oi, kako su Tito i Jugoslaveni pobili toliko i toliko tisua Talijana, itd. Meu Konavljanima, bila su dva starija gospodina, koji su Talijanu znali odgovoriti, da mi nismo ni Titovci, ni Jugoslaveni, ve Hrvati, bjeei od Titova komunistikog reima, te da su upravo oni Talijani, kada su kapitulirali 1943. godine naoruali partizane, koji su pobili vie Hrvata nego Talijana. Poslije te lekcije, prebaeni smo u Bari i smjeteni u neki motel, do ispitiva576
Marko Grabi: RASELJAVANJE MILJEVACA I EMIGRACIJA
Susret u ibeniku Marka Grabia s predsjednikom Franjom Tumanom 1993.
nja. Tada nam je tuma i glavni isljednik prevodio lanak iz talijanskih novina o dogaaju koji se zbio malo prije naeg dolaska u Italiju, to su vidjeli i opisali talijanski ribari: Kako su gledali uasan prizor na Jadranu, gdje je brodica bjeala prema njima, i kako je iz vatrenog oruja jugoslavenske pogranine strae bila unitena, a zatim s veslima tih nesretnih bjegunaca bili ziki dotueni. Tako su mnogi zavrili na dnu Jadrana umjesto u Italiju. Na tuma ispitiva nam je davao oinske savjete da se uvamo i bjeimo od hrvatske emigracije i njezinih drutava, a kad dobijemo politike azile, da emigriramo to dalje, najbolje u Australiju. K tom nam je davao recepte da javljamo prijateljima u Dalmaciji, kada bjee, neka se uvaju u pripremama na bijeg, jer da on zna da ih tada jugopolicija najee otkriva i hvata. Naravno da naeg savjetnika nisam posluao, znajui na to je aludirao: Iselit nas triba da nas manje ima . Prihvatit ovakav savjet s hegemonistiko-iredentistikom primisli, znailo bi prekinuti ilu kucavicu, taj tajanstveni bitak svoje narodnosti o kojoj Mato ree : Po narodu si svome sve bez njega nitko i nita Iz Barija smo prebaeni u logor Udine. I tu se vodila prljava politika izme577
Miljevci 2008.
Marko i Tereza Grabi u Podgrau kod Benkovca 1997.
u Jugoslavije i Italije, pa su Talijani prisilno vraali izbjeglice. Govorilo se da je Italija od Jugoslavije za protuuslugu dobivala stare kljusine, drva, jaja itd. Izbjeglice su vie puta manifestirali zbog toga. To se dogodilo par dana poslije mog dolaska u Udine. Masa ljudi bjei pred policijom, dok ja nemajui pojma o tome, ne bojei se i ne bjeei, dobio sam tada talijanski pendrek s lea od jednog Istrijana koji se zvao Aldo. Taj heroj obuen u civilu, da bi mogao nekoga lake kukaviki napasti s lea, nagraen je za glavnog Capoa u Kvesturi za izbjeglice u Udinama. Neizvjesnost ekanja u izbjeglikom logoru u Udinama za dobivanje azila, a zatim da nas neka drava primi ili otkupi, kao nekada robove, bilo je poniavajue pa je jedini izlaz bio kovati novi plan za ilegalni bijeg u Francusku, uz veliki rizik pjeaenjem preko Alpa i doi do Pariza. Ovo elim istaknuti s kakvim trnovitim putovima su se izbjeglice suoavali, a to bi tek doznali kada bi mrtvi progovorili, koji su ustrijeljeni na granici Jugoslavije, oni koji su zavrili na dnu Jadrana i oni koji su se strmoglavili u provalije prelazei granice preko Alpa. U tjedniku Arena od 01. 02. 1984. godine, krupnim slovima u podnaslovu lanka pie i ovo: U slubenim evidencijama komande graninih jedinica zapisano je: od 1946. do 1976. godine na naim granicama uhvaeno je gotovo dvije stotine tisua osoba, koje su na nedoputeni nain pokuale prijei dravnu meu. 578
Marko Grabi: RASELJAVANJE MILJEVACA I EMIGRACIJA Dakle, bjealo se masovno iz Titova samoupravnog socijalizma preko kopna i mora, a jasno je da su veinom bjegunci bili Hrvati. Nitko naalost o tome danas ne zbori koliko je demografska slika Hrvatske katastrofalna zbog masovnog bijega i iseljenja iz srbo-komunistike Jugoslavije, gdje im nije dana mogunost za normalan ivot u slobodi i vlastitoj zemlji. Poslije su vlastodrci Jugoslavije promijenili taktiku, dijelili su njihove pasoe, jer je to nekima odgovaralo: Raselit nas triba da nas manje ima. Nudei putovnice s ciljem da razvodne hrvatsku politiku emigraciju i neutraliziraju njezinu aktivnost, esto s ucjenom da rade za njih, prijetei im da se uvaju daleko od hrvatskih emigranata i njihovih drutava, jer da su isti opasni zato to se bore za nekakvu Hrvatsku, a za ruenje Jugoslavije, koja toboe uiva veliki ugled u svijetu . Tako su Udbini agenti lake kontrolirali sve koji su dobivali jugo-pasoe, jer su ih na povratku u domovinu pozivali na razgovore, te sijali spletke izmeu pasoara i politikih emigranata, drei se one latinske poslovice posvadi pa vladaj, istodobno organizirajui brojna ubojstva, vie od sedamdeset hrvatskih rodoljuba u inozemstvu. Naalost, za ta mnogobrojna ubojstva do sada nitko nije odgovarao, kao ni za Bleiburg i druge poslijeratne zloine, premda je sa zakanjenjem Sabor osudio komunistike zloine (30. lipnja 2006. g.). Hrvatska emigracija sa stotinama raznih drutava, pokreta stranaka i vijea diljem slobodnog svijeta gdje ive Hrvati, borili su se doputenim i zakonitim sredstvima, dokazujui da je upravo komunistika Jugoslavija teroristika, a ne hrvatska emigracija. Takoer dokazujui da imamo pravo na vlastitu dravu i da smo sposobni brinuti se o svojoj sudbini bez bilo ijeg tutorstva. Ta ideja, koju je hrvatska emigracija beskompromisno zastupala, dola je do izraaja 1990. godine kada je brecnulo Titovoj Jugoslaviji. Sigurno jo ima ivih Udbinih funkcijonera koji su slali dvolina pisma, i pruali tobonju ruku pomirnicu, kao i prijetee poruke preko rodbine, na koje naravno, nisu nikad dobili odgovora. Kada sam se prvi put vratio u Hrvatsku 1990., nakon 34 godine, netko mi je postavio pitanje bojim li se, jer su jo crvene petokrake bile na policijskim kapama. Odgovorio sam da se nikad nisam bojao, a najmanje sada, kada sam na svojoj zemlji, koja mi daje snagu, nego neka se sada boje oni koji su nama u emigraciji radili o glavi. Moe se lako dokazati da je dijaspora, ivei u zapadnim demokracijama, nauila potovati suprotna miljenja i prema tome bila za pomirbu, dok komunistiki virus i dalje ivi u glavama bivih okorjelih komunista, i zato oni nama lako ne oprataju, kao to smo to mi uinili njima. Valjda zato to smo navjeivali i radili na ruenju svake Jugoslavije i za uspostavu slobodne i samostalne drave Hrvatske . etvrtog oujka 1990. godine, doznavi za velebni skup odran na Miljevcima, uputio sam Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici sljedeu poruku: 579
Miljevci 2008. Neizmjerno oduevljen vijestima koje doprie do Pariza, da je HDZ na elu s Predsjednikom Franjom Tumanom, organizirao velianstveni i uspjeli zbor u mome rodnom mjestu Miljevcima, koji su kroz moje 34 godine emigracije, uvijek bili prisutni u mom srcu i mislima, ne gubei nikad nadu u svanue sretnije budunosti, koja je Bogu hvala na obzorju. Tada su hrvatski vitezovi nadljudskim pothvatima i rtvama, uz neprocjenjivu materijalnu, ziku i svaku drugu pomo iseljene Hrvatske, uspjeli obraniti i osloboditi jedan za drugim, dio naega nacionalnog podruja, od srboetnikog okupatora i jugovojske . U to vrijeme najveih kunja, dominirala je solidarnost iseljene i domovinske Hrvatske i zato smo pobijedili. Ne bih elio isticati dunosti koje sam obnaao u hrvatskim drutvima, no drim vanim istaknuti neke aktivnosti. 1968. godine u ime Hrvatskoga Radnikog Saveza uputio sam estitku generalu De Gaulleu, a istodobno smo opisali mukotrpnu borbu hrvatskog naroda u komunistikoj Jugoslaviji za svoj opstanak. Odmah sam dobio odgovor kojim se general De Gaulle uljudno zahvaljulje. 1983. godine kad je zagrebaki nadbiskup Kuhari imenovan kardinalom, doao sam iz Pariza u Rim, sa grupom koju je predvodio pater Vladimir Horvat. Ponio sam sa sobom hrvatsku zastavu i unio je u dvoranu sv. Pavla, usprkos premetaini i zabrani od talijanske policije. Nakon zavretka ceremonije i imenovanja, kardinalu Kuhariu sam s naom trobojnicom prvi estitao. Tada dopisnik Nove Hrvatske od 27. veljae 1983. godine pored ostalog javlja iz Rima:Jedan mladi za kojeg sam uo da radi u Francuskoj, cijelo vrijeme i kroz sve sveanosti bio je uvijek u blizini kardinala s razvijenom hrvatskom zastavom. Kad sam vidio kako hodoasnici iz Hrvatske sa suzama ljube nau trobojnicu s grbom, tada sam odluio razviti je to vie i prkositi zlokobnoj Jugoslaviji. Na koncelebriranoj misi u Sv. Jeronimu koju je predvodio kardinal Kuhari sa ezdesetak sveenika, stao sam uz njih na oltar sa hrvatskom zastavom i ibenskom kapom, tako da su opet emigrantske novine javile da je tadanji in bio velianstven sa predznakom hrvatske dravnosti. Navest u jedan dogaaj s bringa u Hotelu Intercontinentalu u Zagrebu, kada smo ja i supruga bili promatrai OSS-a na izborima 1997. godine u Hrvatskoj, te imenovani za Benkovac i benkovaku regiju. Naime, neki strani strateg na zemljopisnoj karti bive drave, dajui upute i savjete kako se moramo drati i uvati mina koje su postavljene po cijeloj Jugoslaviji moja supruga je intervenirala na engleskom jeziku, rekavi pred svim predstavnicima OSS-a i diplomatima, da mine nisu postavljene po Jugoslaviji, ve po Hrvatskoj, koje je posijala velikosrpska Jugoslavija i njezina JNA, te nadodala zato se to preuuje . U inozemnom izdanju Veernjeg lista (prilog Dom i Svijet) od veljaeoujka 2002. godine, objavljen je u nastavcima lanak Hrvati u Francuskoj), koji smo napisali ja i moj sin Branimir. 580
Marko Grabi: RASELJAVANJE MILJEVACA I EMIGRACIJA Valja naglasiti da hrvatska svijest ivi po itavom svijetu, gdje ima njezinih sinova i keri. Ljuto se varaju oni koji kau da smo izgubljeni i nekorisni za domovinu. U listopadu 2006. godine odrali smo zasjedanje Hrvatskog Svjetskog Kongresa za Europu u Slovakoj. Hrvati koji ive u Bratislavi i okolici, koji su tamo doli bjeei ispred turske najezde pred 500 godina, bratski su nas primili i doekali. Dirljivo ih je bilo vidjeti i sluati, kako gajei svoj materinski hrvatski jezik (akavsko-ikavski), sauvae kulturu, obiaje, nonju i plesove koje donesoe sa sobom iz Hrvatske, a imaju svoju crkvu, odnosno misu na hrvatskom jeziku, centar, muzej i folklor. 15. sijenja 2007. godine prisustvovao sam sa sinom Branimirom konferenciji u francuskom Senatu, s kontroverznim i simptomatinim naslovom Nacionalizmi i vjere na Zapadnom Balkanu, na kojoj je bilo rijei i o Hrvatskoj. Hrvatski predava na francuskom je bio Tomislav Suni, iz Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske, koji je uvjerljivo branio hrvatske stavove i interese. Iz Bosne i Hercegovine, predava (na engleskom) bio je franjevac Ivo Markovi, koji je govorio dosta povrno, poistovijetivi sve tzv. nacionalizme na Balkanu. Moemo zakljuiti da se ova konferencija pozitivno odrazila, izmijenivi lou sliku o Hrvatskoj, jer su glavni predavai naglasili da je Hrvatska prva na putu ulaska u lanstvo Europske unije. Vremena se mijenjaju, kada se glas o nama uje u takvoj instituciji kao to je francuski Senat, dok smo do nedavno bili marginalizirani i oklevetani. Pronaao sam u uglednom francuskom izdanju Knjige svjetskih udesa Marka Polo, pretiskane 1975. godine u Parizu, gdje stoji u predgovoru itaocima da je njegova porodica podrijetlom iz ibenika u Dalmaciji . O tome sam izvijestio urednitvo ibenskog lista, s kojima sam se sastao, davi im fotokopije i prijevod spomenutog teksta, koji je objavljen na naslovnoj stranici u broju od 9. prosinca 2006. godine pod naslovom: Novi navodi o svjetskom putniku - Marko Polo ibenanin, a ne - Korulanin ? Nije mi bila namjera sve ovo isticati da bih se kitio nekim zaslugama, ve sam to inio iz rodoljubnih osjeaja, to je na koncu dunost prema rodnoj grudi. Drim da se ne smije zanemariti dobrotvorni i portvovni rad hrvatskih ustanova i drutava u svijetu, slubeno priznatih u dravama u kojima djeluju. Mi kao graani dotine zemlje moemo vie utjecati nego naa diplomacija kada se radi o netonostima i krivotvorinama objavljenim u stranim medijima o Hrvatskoj. Posebno moemo lobirati istiui nae pravo ulaska Hrvatske u Europsku uniju, jer po brojnoj dijaspori, jedan dio nas ve ivi u Europskoj uniji, i to je realnost koja se ne moe zanijekati. Zavrit u izrekom velikog rodoljuba, knjievnika Antuna Bonifaia, kojeg sam poznavao i s kojim sam imao ast suraivati: Narodnost je tajanstveno dno, tajanstveni bitak, onaj gorui grm kroz koji je Mojsije nazirao Boga. Tek otrgnut od doma, znamo to je dom. 581
Miljevci 2008.
582
SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE I POLITIKE DOGAAJE U MILJEVCIMA

Pako Kului
Da se ne zaboravi zapisujem ono to osobno poznajem, odnosno dogaaje za koje sam informacije primio vieistovjetnim svjedoenjima ili pak uvidom u pisane zabiljeke, zapisnike ili sudske presude. Unaprijed se ispriavam za sve moje eventualne propuste u elji da nitko od itatelja krivo ne shvati bilo koju od krivo predoenih injenca, dok istodobno prieljkujem da se u drugom izdanju ove knjige popune sve praznine i isprave moebitni propusti nastali slabijim poznavanjem ili krivim svjedoenjem injenica sudionika razgovora, a nikako namjerom.
Miljevci poetkom dvadesetog stoljea imaju preko 400 obitelji i blizu 2 500 stanovnika. Govorimo o njihovim enjama, kroz dvadeseto stoljee, da se domognu slobodne i neovisne drave Hrvatske u kojoj mogu mirno ivjeti, raditi i Bogu se moliti. Ni prvi, ni drugi svjetski rat kao ni Domovinski rat nisu tema ovih sjeanja ve eventualno samo dodirna usputnost prie. Poetkom dvadesetog stoljea Hrvatska je pripadala mnogonacionalnoj dravi Austrougarskoj a poslije prvog svjetskog rata kraljevini Jugoslaviji. Bila je ideja da e Hrvati skupa sa Srbima i Slovencima postii svoje politiko i nacionalno osloboenje ali su se jako prevarili. Doista mnogi seljaci, poljoprivrednici i drugi nisu u nju vjerovali od samog poetka ali voeni snagom visokih intelektualaca nisu imali izbora, osim ivjeti i ... 583
Miljevci 2008. 20. lipnja 1928. godine atentat u Skuptini Jugoslavije u Beogradu takoer nije tema ovih redaka. Zna se za srpsku prevlast i Paievu mo u Karaorevievoj Jugoslaviji. Zna se i za posljednji politiki govor Stjepana Radia pred masom okupljenog naroda u Miljevcima 1928. godine i masovno davanje podrke republikanskoj ideji, te imena Miljevaka republika. 1934. godine u francuskom gradu Marseillu atentat na kralja Aleksandra Karaorevia (kralja koji je 06. sijenja 1929. donio svoj zakon o zatiti drave i objavio diktaturu po kojoj niti jedan graanin a kamoli grupa ili kakva udruga smije djelovati mimo njegove volje. Zakon je bio vrlo rigorozan a sankcije za njegovo krenje bile su predviene dugogodinja robija ili kazna smrti. Na tu estojanuarsku diktaturu brzo je, ve 07.sijenja odgovorio narodni zastupnik dr. Ante Paveli i sa svojim prijateljima u Zagrebu utemeljuje Hrvatski ustaki pokret. Dakako da je bio zabranjen a Paveli i Gustav Perec bjee u emigraciju pred presudom koja je glasila smrt). Jugoslavija u tuzi, ali ne i Miljevani. Dok mrtvog kralja voze brodom do Splita pa vlakom za Beograd preko Drnia na eljeznikoj postaji u Drniu eka dosta svijeta da Kralju oda poast, tamo nema Miljevana. Potiho su se u sebi veselili jer su znali da je on krivac za smrt Radia i hrvatskih voa u Beogradu. I ovaj dogaaj samo za bolje shvaanje prilika.
Pokuat u opisati sluajeve, robijanja: I. Miljevani gdje god da su idu stopama Radia i prkose kralju i Jugoslaviji. Tako je poetkom ljeta 1937. godine Malenica Ivan sin Ivana zvani Jovara roen 1912. u Kljuu, organizirano ubio andara, efa policije u Splitu koji je u vrenju slube izriito bio protiv Hrvata kada bi se loe izjasnili o Jugoslaviji i Karaorevievu reimu. andar prezimenom Kozak prethodno je slubovao po Lici gdje je progonio i maltretirao Hrvate. Jovara ini svoje i nastoji pobjei. Skriva se ali nakon etiri mjeseca biva uhien i osuen na smrt strijeljanjem. Pomilovan je i kazna mu se preinauje na doivotnu robiju koju izdrava u Lepoglavi, gdje je bilo puno politikih zatvorenika meu kojima i Juraj Juco Rukavina. Stvaranjem NDH iz kaznionice u Lepoglavi odlazi u ustae skupa s Jucom jednim od tvoraca ustakog pokreta u Lici jo od 1932. godine. Pogiba kao ustaa 1944. godine u Katelima. II. Iste, 1937. godine na blagdan Gospe od milosti Radieva mlade uz klicanje ivio Radi, ivio Maek organizira skidanje jugoslavenske i postavljanje hrvatske zastave na zvoniku crkve Imena Isusova pred vie tisua ljudi. U tom prednjae i izvravaju zamjenu barjaka Stipe Kului Stipin (umbre), Mate Kului Markov (Maurica) iz Kaoina i Nikola (Nire) Konti sin Ivanov iz Trbounja. Po samom inu izvrenja okruuju ih andari iji je zapovjednik bio Joa 584
Pako Kului: SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE... Monik inae Slovenac u andarmerijskoj postaji u iritovcima koja je imala i do desetak andara. ekali su andari uz crkveni zvonik da ovi siu kako bi ih vezali i priveli u Drni na obradu, ali se sav narod kao jedan sloio te kamenjem i kolcima suprostavio naoruanim andarima koji su uzmakli u Baia ograde a potom put pod noge. Do eeg sukoba i prolijevanja krvi nije dolo zahvaljujui prisebnosti i razboritosti upnika fra Luje Jurenovia koji je mudrom rijeju smirio razjarenu masu. (Fratar Luigi Jurenovi, kojeg Miljevani pamte samo po dobru odlazi s Miljevaca 1940. godine a zamjenjuje ga fra Ivan Tomasovi poznat po tome to se prikljuio partizanima.) Kuluii i Konti su kasnije bili privedeni, ispitivani i kanjeni po osam dana zatvora. O drugom svjetskom ratu zna se ve dosta samo u napomenuti da su vrlo sloni Miljevani bili podijeljeni u dvije drave voljom jaega, tako da su Drinovci, Britani kao i Nos Kalik pripali Italiji. Dobro je znati da su Miljevci u tom ratu izgubili ukupno 190 osoba bilo da su ubijeni ili nestali; uglavnom mlaih ljudi i momaka i to: iz sela Bogatii 5, Britana 18, Drinovaca 64, Kaoina 24, Karalia 13, Kljua 30 i iritovaca 36. Poslijeratno vrijeme je poznato po grupama vojnika ili simpatizera NDH zvani kriari ili piljari, koji se nisu htjeli predati vlastima nove Jugoslavije ve su se krili po piljama i kuericama u vinogradima. Boravili su blizu kua oekujui momenat kad e moi pobjei u inozemstvo, rae nego ostati u neizvjesnosti ivot ili smrt, zatvor ili sloboda, bijeda ili ivot dostojan ovjeka. Svakako da im je netko morao pomagati u preivljavanju, prvenstveno rodbina i prijatelji koji su ako bi bili otkriveni loe prolazili. III. Joso Jole Skelin sin Mijin roen 1929. u Drinovcima, Mile Miuka ipi sin Josin roen 1928. u Kljuu, Stipe ipa Bai sin Nikolin roen 1925. u Drinovcima, Milka Vlai roena Vukorepa ker Josina roena 1929. u Kljuu su zbog sumnji za suradnju i pomaganje piljarima. 03. sijenja 1946. odvedeni u Drni, sutradan u ibenik pa etrnaesti dan u Split gdje su nakon tri-etiri mjeseca i sueni na Katalinia Brigu od Vojnog suda Devetnaeste divizije, kao i mnogi Drniani, Siveriani i drugi. Presude su bile: Milka Vlai, roena Vukorepa 3 godine i zatvor izdrava u enskom zatvoru u Poegi. Za dobro ponaanje i odlian uspjeh u koli pomilovana je za tri mjeseca. Joso Skelin kao maloljetna osoba na 9 mjeseci i kaznu izdrava u maloljetnikom kazneno popravnom zatvoru u Gospiu, dok su Mile ipi osuen na dvije godine i Stipe Bai osuen na tri godine svoje kazne izdrali u Lepoglavi. Vezano uz taj proces bio je pritvaran i zatvaran i brat Milkin Ivan (Ive ovin) roen 1927. godine. Ukupno je odleao tri mjeseca a nikakve krivice mu nisu nali. IV. Miljevane strano pogaa vijest o smrti fra Paka Baia. Fra Pako je na najrigorozniji nain ubijen u Mirlovi Zagori 8. na 9. veljae 1946. U noi u ko585
Miljevci 2008. joj je Udba i Ozna imala jasan cilj, ubiti, zatvoriti i optuiti pa osuditi to vie fratara napadaju na upnu kuu izvode fratra Baia i ubijaju kamenjem nedaleko kue i crkve. Uinili su to domai kvislinzi. Da to nije jedinstven sluaj dokazuje i sluaj kamenovanja fra Mirka Validia osam dana poslije, odnosno 17. veljae u Oklaju poslije Sv. mise kad su egzekutori na njemu ostavili gomilu kamenja mislei da je mrtav, dok su mu ene koje su izile iz crkve pomogle, a potom je due lijeen u ibenskoj bolnici i preivio. V. Pako Bai (Pajica iin) sin Matin roen 20. oujka 1920. u Drinovcima zato to se borio za hrvatsku dravu kao ustaa najprije u Rokom Slapu odakle je otiao u doasniku kolu u Zagreb a potom premjeten na podruje Bjelovara gdje ga je i zatekao pakao pri kraju rata. Skupa s vojskom se povlai do Ausrtije na Bleiburko polje odakle uzmie u Italiju s najbliim suborcima. Tamo ga prati sprega engleskih, talijanskih i jugoslavenskih policijskih slubi obeavajui njemu i njegovim suborcima slobodu u Jugoslaviji, utovaraju ih u brod i dovoze u Split. Naravno da nema slobode ve zatvaranje, suenje i presuda na viegodinju robiju. Robijao je u ibeniku, Lepoglavi i Staroj Gradiki. U Lepoglavi je imao eliju do elije preuzvienog biskupa blaenog Alojzija Stepinca. esto je bio s njim u razgovoru a pomagao mu je i dok je biskup bio bolestan u pospremanju sobice, donosio mu vodu i ono u emu mu je mogao pomoi. Ukupno je proveo u zatvoru 5 godina 7 mjeseci i 22 dana. Po izdranoj kazni se vratio u svoje Baie. Nije naao posla. ekao je i ekao. Kao osnovac i sednjokolac viao sam ga esto kad bi iao u Drni, najee rudarskim autom, kako se u to vrijeme i putovalo, uglavnom. Uvijek je bio u istom a nikad u rudarskom odijelu. Mislio sam da je bolestan pa da zato nije zaposlen, a zato nije zaposlen o tome se nije smjelo glasno raspravljati. 1963. godine odlazi u Canadu kod brae, tamo se zapoljava i radi do mirovine. U Otawi (Canada) upoznaje i eni Slovenku Angelu Adlei iz Novog Mesta. Vraaju se u ibenik 1980. godine gdje su kupili kuu, u kojoj Angela jo ivi a Pako je umro 1996. godine. VI. Opet Jole Skelin, ali ovaj put skupa sa Antom Malenicom sinom Ivana (Brkonja) roen 1929. u Drinovcima se privode na Sv. Stipana 1947. godine za ista djela, pomaganja i suradnja sa piljarima. Pod istragom u Drniu provode 5 mjeseci i u nedostatku dokaza bivaju osloboeni optubi, putaju se na slobodu ali su i dalje pod budnim okom Udbe i uvara Jugoslavije. VII. Gospa od milosti 1947. godine. Na zvoniku crkve Imena Isusova izvjeena Jugoslavenska zastava, sa petokrakom. Hrvatska miljevaka mlade to nikako 586
Pako Kului: SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE... ne podnosi i zamjenjuje zastavu sa hrvatskom. Skupinu dragovoljaca u inu izvrenja predvode Ante (Tulija) Bai Ivanov (Iin) i Lovre (Loko) Bai Mijin iz Drinovaca, Marko Bai Antin (Potarov), Mate Sulje, Mara Vlai (Guieva), Marija Vlai ena Mate (Maurua) iz Kaoina, ime (imbura) Skelin Krstin i Marija Pulji (ulijinka) roena Seper-Lovri iz iritovaca, Ante Pulji Markov, Jere Pulji Matin, Frane Stojanovi zvani Gare iz Karalia, Pako (Pajina) Samodol i Mate (Maukalo) Deronja iz Britana, te mnogi drugi ija mi imena nisu reena i neka mi oproste to nisu spomenuti. Sluaj e izgledno proi bez posljdica, ali... Nakon neka dva mjeseca slijede obrade, optube i kazne. 20. listopada svi su privedeni u Drni, grubo ispitivani (bilo je vrijeme kriara i piljara), vezani, maltretirani, tueni. Na nekima su i ikove od cigareta gasili na slijepoonicama. Istraga traje est dana. Jedne putaju kui a Tuliju, Marka Potarova, Loku, imburu, Pajinu i Maukala odvode u pritvor u ibenik. Nakon istrage i obrade Tuliju Baia roena 1921. godine u Drinovcima osuuju na dvije godine zatvora. Dovode ga u vezu sa piljarima i ustatvom, jer je i bio u ustaama, proao Krini put i logor u selu Obili u Srbiji odakle je puten u oujku 1946. Ostale oslobaaju, potom Marka Baia ponovno vraaju u samicu kod Tulije gdje ostaje deset dana i onda putaju. Ne dokazuju kazneno djela, ali ga jo dugo prate kao narodnog neprijatelja. Tuliju nakon 5 mjeseci i 28 dana putaju na uvjetnu slobodu ali ga poslije toga ponovno privode, pritvaraju i zatvaraju u vie navrata po dva-tri mjeseca bez ikakvog suda i evidencije. VIII. Te iste 1947. godine zla sudbina pogaa i Stipana Malenicu iz Britana roena 1920. godine dok je sluio vojsku u Mariboru. Za djela protiv naroda i drave, za navodnu pijunau kao lan grupe, za bjeanje preko granice, a bio je graniar, presudom Vojnog suda odreda JA na STT (Slobodna Teritorija Trsta) po lanku 15. uredbe o vojnim sudovima osuen je na kaznu smrti streljanjem i na trajni gubitak graanskih i politikih prava, koja se Odlukom Prezidija Narodne Skuptine FNRJ zamjenjuje kaznom zatvora od 20 godina. Biva pomilovan 03. prosinca 1953. godine tako da je izdrao 6 godina, 6 mjeseci i 2 dana zatvora, dok su ena i djeca u Britanima ekali nezbrinuti, i izdrali. IX. U veljai 1948. godine kao piljari bivaju otkriveni u peini iznad Kljuica Krste (Kike) Kului i Frane Vatavuk. Njihova pomagaa Franu Malenicu Ivanova rudara iz Kljua milicija rano ujutro izvodi iz rudarskog kamion-autobusa, kod sela Baia dok je iao na posao i odvodi u ikolu da im on pokae gdje su piljari. Kako to nije uradio biva ubijen u pola strane. Milicija i vojska opkolovie brinu te dolaze pred peinu dovodei djeaka Matiu (Kikina brata) i nareuju mu da se popne do njih i ree im da se predaju. Njih dvojica alju Matiu vani i 587
Miljevci 2008. raznose se bombama. Narodna vlast nije dopustila njihovu sahranu u groblju ve se zatrpavaju u kalji na najgrublji nain. Ne postavljaju, i ne doputaju da to rodbina uradi, niti kri niti ikakvu oznaku groba. Malenica ostaje u dragi a ova dvojica ispod peine-pilje. U periodu do 1971. i Hrvatskog proljea, jednostavno se je moralo samo trpiti, raditi, ostati i opstati, te muati ako nee hvaliti Tita i Partiju. Dobar dio Miljevana odlazi u emigraciju iliti na privremeni rad u inozemstvo, uglavnom Njemaku. 1971. godina, Savka, Tripalo,... Hrvatsko proljee,... nove nade u boljitak Hrvata Hrvatsko proljee. Sveukupni masovni pokret u Hrvatskoj, izuzimajui manje skupine unitarista, za pravednu raspodjelu steenih deviza u Jugoslaviji bio je pokuaj da se tadanja Jugoslavija uredi na konfederalnom principu po ideji Stjepana Radia i njegovom poznatom geslu hrvatska lisnica u hrvatskom depu i hrvatska puka na hrvatskom ramenu. Uz tadanje predstavnike republike vlasti u Hrvatskoj dr. Savku Dabevi-Kuar i Miku Tripala, veliku i glavnu ulogu u masovnom pokretu za slobodu Hrvata imaju Matica Hrvatska u ijim redovima se istiu i daju velik doprinos dr. Franjo Tuman, Draen Budia, Marko Veselica, Vlado Gotovac i mnogi drugi hrvatski politiari. Miljevci su zna se samo po sebi za takvu politiku. Podravaju Ogranak Matice Hrvatske Drni i pod njenim okriljem podiu spomen plou velikom sinu hrvatskog naroda Stjepanu Radiu kao sjeanje na njegovu posjetu Miljevcima. Spomen plou 20. lipnja 1971. otkriva dr. Franjo Tuman na narodnom zboru pred vie od desetak tisua nazonih. Klicalo se Savka Tripalo. U rujnu se dogaa veliki potres sa dosta materijalne tete na Drnikom podruju s epicentrom u Lukaru. Savka i Tripalo daju vrlo povoljne, dobre kredite za obnovu poruenog, stanovnitvu ovog kraja od kojeg mnogi kupuju osobne automobile tako da Miljevci izgledaju puno bogatije. Mislilo se da e krediti biti bezpovratni. Hrvatska gleda u bolju budunost, a mnogi Hrvati na privremenom radu u inozemstvu oekuju povratak na rodna ognjita. Meutim ... U Karaorevu 01. i 02. prosinca 1971. pod predsjedanjem Tita zasjeda 21. sjednica CK SKJ na kojoj se donosi otra rezolucija o promjeni politike u zemlji. Savka i Tripalo se smjenjuju s kormila hrvatske vlasti a dovode se podobni elementi koji jo vie osuuju hrvatsko rodoljublje i proglaavaju borbu svim sredstvima protiv hrvatskog nacionalizma i ovinizma kako su okarakterizirali usaeni nam patriotizam. Poinju progoni, ispitivanja, maltretiranja, ikaniranja i zatvaranja. Mnogi Hrvati ostaju bez radnih mjesta. Nema vie isticanja hrvatskih simbola, ni pjevanja rodoljubnih pjesama. 588
Pako Kului: SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE... X. Pletikosa Ivan sin Stipin roen 1946. u Britanima kanjava se za pjevanje nacionalistikih pjesama u Rokom slapu skupa s Antom Pletikosom sinom Ivana roenim 1950., Pletikosa Mladenom sinom Ivana roenim 1950. i Samac Pakom sinom Petra roenim 1950. godine. Opinski sud u Drniu ih osuuje kaznom zatvora zato to su pjevali Vilo Velebita..., Marjane, Marjane... i Ustani bane. Ivan (Ian) se kanjava strogim zatvorom od 4 mjeseca. Kaznu izdrava u Staroj Gradiki. Ante je osuen na 5 mjeseci strogog zatvora. I njega eka Stara Gradika kao i Mladena koji je odleao 4 mjeseca, te Pako Samac koji je skupa snjima izdrao svoja etiri mjeseca. Kako im je bilo? Zna se. Kako im je bilo poslije izdrane kazne i kako su tretirani od ondanjih organa vlasti, kako i kada su se zaposlili i u kojim uvjetima su ivjeli kao kontrarevolucionari u Jugoslaviji to znaju oni i njihove obitelji. Sudovi i dalje rade. Sluajevi se i dalje obrauju, procesuiraju se sva pa i najblaa djelovanja pojedinaca i skupina, kako studenata po gradovima tako i aktera naroito lanova MH-e u manjim mjestima bilo da su politika djelovanja nastala do ili poslije 21. sjednice CK SKJ. Hrvatska emigracija ne miruje. Poznat je upad Bugojanske skupine u lipnju 1972. godine na podruje oko Bugojna, Livna , Posuja, do Ogorja i u okolici. Naalost s traginim zavretkom, ali i naznakom da se borba nastavlja. XI. I drugi koji su zapjevali davali su znak jugokomunistima da jo Hrvatska ni propala..., ali su zbog toga morali ispatati i biti kanjeni zatvorom. Tako je grupa radnika Siveriana i Miljevana na terenu u Hercegovini skupa s Hercegovcima zapjevala, i bila je osuena na jednomjesenu kaznu zatvora. Meu njima su bili Milan Lovri sin Mijin iz iritovaca i ime Bai sin Ivanov iz Britana.
XII. Za pjevanje u kolu u iritovcima na blagdan Velike Gospe 1971. godine, kao glavni kolovoa Slavko Lovri sin Ivanov (Bibin) iz Kaoina kanjava se na dva mjeseca zatvora. Po izdranoj kazni nije mogao nai posla u Jugoslaviji i ne ekajui predugo odlazi kao i mnogi drugi u inozemstvo. Danas ivi i radi u Americi. Slavko nikad nije vidio niti saznao prave svjedoke koji su ga optuili, tek tri imena tobonjih prolaznika, prvoboraca i drugova iz Crne Gore koji nisu doli na raspravu ve su se njihove izjave samo proitale. Svjedoci su najvjerojatnije bili profesionalni. Vana je presuda, tako da drugi uute ili ih ekaju kazamati Stare Gradike, Lepoglave ili slini. XIII. Pako Kului sin Matin roen 1945. godine u Kaoinama po objavljenoj vijesti o rezoluciji 21. sjednice CK SKJ kao nastavnik u zbornici kole u Oklaju, 589
Miljevci 2008. a potom i u gostionici u mjestu, gdje su se vodile polemike oko tog dogaaja, brani stavove i politiko djelovanje dotadanjeg hrvatskog rukovodstva Savke, Tripala, Pirkera, Haramije, Tumana, Veselice, Budie, Gotovca i drugih. Govori kako je Tito star, da ima dvije tisue zeeva u Karaorevu pa neka ide u mirovinu i bavi se lovom. Neka binu i mikrofon prepusti mlaima, i da narod treba odluiti eli li Savku i Tripala, a ne da ih on smjenjuje. Bilo je i previe dosta da bi ga se privelo, obraivalo, putalo pa ponovno privodilo dok nije podignuta optunica protiv njega za kontrarevolucionarno djelovanje po programu Matice Hrvatske. Pripisuje mu se i pokuava dokazati oruana pobuna i terorizam u suradnji s Veselicom, Budiom i Dukom gvardijanom Visovakim. Tereti ga se da je od Veselice preko Duke primio oruje i dijelio ga u Promini, mladei za pobunu protiv Jugoslavije, te da je sa Prominskom mladei postavio drveni pal preko ceste u Puljanima kuda su imali proi i proli Bukovaki lanovi SUBNOR-a sa sastanka i druenja u Rokom Slapu i Oklaju. Kroz postupak u kojem je sasluano na desetke svjedoka nema dokaza o oruanoj pobuni niti terorizmu, ve ga Okruni sud u ibeniku kanjava strogim zatvorom u trajanju od est mjeseci zbog vrijeanja Tita. Kaznu izdrava u Staroj Gradiki. Pomilovan. Izdrao samo 5 mjeseci. Po povratku iz zatvora proivljava tee torture i ispitivanja nego prije zatvora. Posla nema a ima ga. U mjesnoj koli u Drinovcima tri puta se raspisuje natjeaj za dva nastavnika matematike i zike. Trai se bilo kakav predava. Nitko se ne javlja. Pako, diplomirani nastavnik, se odbacuje. On u kolskom dvoritu, uenici nemaju nastavu. Ravnatelj kole Jakeli moli drugove iz Komiteta da Paji odobre ui u razred kako bi nastava bila kompletirana. Kad vie nije bilo izlaza nastava se iz matematike i zike ipak uvodi i Pajo zapoljava 02. studenog umjesto 01. rujna tj. umjesto na poetku k. godine. Nastava se nadoknauje. Da nikad nije mogao dobiti lovaku puku to je jasno, a da je na putovnicu ekao punih esnaest godina i to se zna. O takozvanim informativnim razgovorima u SUP-u i ikaniranjima svih vrsta mogla bi se napisati podebela knjiga. XIV.. I poslije Hrvatskog proljea Miljevani su ustrajni u borbi za slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Grupe i pojedinci veliaju svoje voe. Tako grupa Kaoinske mladei plaa Sv. mise za zdravlje Mike i Savke, te za pokoj duu banu J. Jelaiu. Na, tadanji, upnik fra Milan Lapi je mise proitao. Nedugo zatim se ulo i narodna milicija uzima stvar u svoje ruke. Ispitiva se fra Milana tko je platio mise. ele pojedinca ili vie njih. Nisu dobili odgovor, ali je zato gospodin Lapi dobio mjesec dana zatvora i odleao ga u ibenskoj robijanici. XV. U proljee 1986. dolazi do izruenja iz Amerike u Jugoslaviju biveg ministra unutarnjih poslova NDH dr. Andrije Artukovia. Optuen je za ratni zloin 590
Pako Kului: SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE... i poinje suenje. Novine piu, narod prati i pomalo komentira. Ante Sulje sin Matin roen 1950. godine u Kaoinama, elektriar, dok je radio na terenu u Promini u svom autu poveze Braia prvoborca NOB-e i neznajui koga vozi, na izazov starca, prokomentira da se je u svakom ratu i sa svih strana ubijalo, pa tako ako je ubijao Artukovi ubijao je i Tito. Bilo je dosta. Drug Brai ga prijavljuje i njemu se vjeruje. Poslije pritvora od blizu dva mjeseca i mnogih ispitivanja puta se da se brani sa slobode. Okruni sud ga osuuje na viemjesenu kaznu zatvora. Osim pritvora odleao je jo est mjeseci u Poegi. Kakav je bio na Ante? Sjeam ga se kao osnovca koji je na svojoj kolskoj torbi imao nacrtan Hajdukov grb nosei torbu uvijek tako da se grb vidi, odnosno hrvatstvo istakne. Sjeam ga se da je sa svojim atom iao u Beograd na utakmicu Hajduka i Crvene Zvezde razvijenom Hajdukovom zastavom duom od auta. Sjeamo ga se kao vjernika. Sjeamo ga se kao ratnika i dragovoljca u Domovinskom ratu. Na kraju sjeamo ga se i na kraju njegova ovozemaljskog puta po veliini sprovoda kakvog jo, po brojnosti, nisam vidio u Miljevcima. Ante, hvala ti na svemu u ime Miljevana. Zasluuje da ti Miljevci i javno zahvale tako to e barem jedna ulica nositi tvoje ime. Sigurno da je bilo jo sluajeva, rijeju i djelom iskazivanja domoljublja a prkoenja jugokomunistikom i velikosrpskom reimu koje nisam zabiljeio jer nisu bili procesuirani ili ako jesu nisu mi poznati. Zato jo jedno veliko hvala Svima koji su drali za uareno ue i nisu dopustili da se ideja o stvaranju Hrvatske drave zaboravi, ve konano i ostvari. Hrvatski Sabor sve ih je abolirao i donio zakon po kojem je svakom bivem politikom zatvoreniku vrijeme provedeno u zatvoru priznato kao radni sta u dvostrukom trajanju. Bivi politiki zatvorenici su osnovali svoju udrugu Hrvatsko drutvo politikih zatvorenika koja djeluje u zemlji i inozemstvu sa zadaom da se zna istina o njihovim patnjama, da se pomognu stariji i nemoni lanovi te da se oda poast svakom suborcu u ratu i miru za slobodu ovjeka i naroda. Obiljeavaju se obljetnice stradanja, posjeuju mjesta tragedija, pale svijee i polae cvijee na spomen obiljeja stradalima i muenima te podiu nova spomen obiljeja sukladno zakonu i meunarodnim konvencijama o politikim zatvorenicima. Na kraju u samo pripomenuti da su u Miljevcima uoi Domovinskog rata, u danima stvaranja drave Hrvatske 1991. godine bili i predsjednik Tuman i Mesi (tada predsjednik umirue Jugoslavije). Doli su jer su znali kao i Radi, da su Miljevani pravi. Tijekom Domovinskog rata, to vojnika to civila, poginulo je jedanaest Miljevana (vojnici: Delalija, Ante eljko sin Matin; Malenica, Vedran sin Ivanov; Mamut, ime sin Ivanov; te civili: Bai, Marija Nikolina; Bai, Mate Stipanov; Devi, Mate Pakin; Delalija, Pako (Marko - kova) Pakin; Gali, Vinko Antin; Kozi, Pako Matin; Lovri, ime Ivanov i Mazalin, Marija Matina). Poivali u miru Bojem. 591
Miljevci 2008.
Okovi su krila da se bre leti
Drniki izaslanici na proslavi i otkrivanju spomen ploe bivim politikim zatvorenicima u krugu kaznionice u Staroj Gradiki 1996. godine
592
Pako Kului: SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE...
Jedno krilo kaznionice u KPD (Kazneno popravni dom) Stara Gradika. (Sad na slici, prozori su ostakljeni zatvoreni, dok su inae bile samo reetke pa je znalo snijega napadati toliko da smo ga lopatama izbacivali)
Spomen ploa bivim politikim zatvorenicima postavljena i otkrivena na kaznionici u Staroj Gradiki u jesen 1996. godine je ovog sadraja: TISUE ENA, MUEVA I MLADEI HRVATSKIH RODOLJUBA U KRALJEVSKOJ I KOMUNISTIKOJ JUGOSLAVIJI ROBIJALI SU U KPD STARA GRADIKA. PRISILNI RAD, STUDEN I EGA, GLAD I BATINE, SAMICE I OKOVI, SMRT I UBOJSTVA BILI SU IM SUDBINA. SNAGOM SVIJESTI I PONOSA NADJAALI SU BOL I PATNJU. NJIMA NA AST I SLAVU, HRVATSKOJ I SVIJETU NA SJEANJE. H D P Z (Hrvatsko drutvo politikih zatvorenika)
593
Miljevci 2008.
Na otvaranju spomen ploe bivim politikim zatvorenicima u Staroj Gradiki nazoilo je izmeu etiri i pet tisua lanova HDPZ-a.
Bivi politiki robijai su ostali vjerni svojim idealima i kud god gaze vode rauna kako o surovoj prolosti u raljama mrskog neprijatelja tako i o boljojj budunosti svog naroda. Osjeaju se dunima pohoditi mjesta stradanja i pogibije velikih hrvatskih sinova pa to sa velikim zadovoljstvom i ine. Svake godine samostalno kao udruga ili u koordinaciji sa drugim hrvatskim udrugama posjeuju Bleiburgko polje, polau cvijee i pale svijee za poginule hrvatske domoljube.
Mnogo svijeta je palilo svijee. Mi smo to uradili ispred Zajednice prognanika Hrvatske i Hrvatskog drutva politikih zatvorenika na Bleiburgkom polju 1995. g.
594
Praznici 1953.
Fra Frane Samodol
Kako je bilo biti Hrvat i vjernik u nazovimo komunistikoj Jugoslaviji poslije drugog svjetskog rata moe doarati; barem dio toga, pria gospodina fra Frane Samodola a koju zapisujemo po njegovoj dobroj volji i istinitim dogaajima. Pria se odnosi na to kako su se vrili pritisci na vjernike i njihove obitelji a posebice na one obitelji iz kojih su mladii poli u kolu za sveenike. Nije bilo lako. Komunisti su htjeli da se vjeruje u njih a ne Boga. I evo Franine prie.
Poslije duge i naporne kolske godine etvorica nas sjemenitaraca (Samodol, Pletikosa i Bai iz Britana te keljo iz Drinovaca) stiemo kui iz fratarske klasine gimnazije, na zaslueni odmor. Ni u snu nismo mogli pomisliti da e nam se odmor pretvoriti u neto neoekivano. Stigoe u nae selo trojica ljudi. Drugovi se predstavie: Ja sam Boo Vrani rodom iz Vrlike ree prvi, te slijedi predstavljanje drugog: Ja sam Marko ipalo iz Sinjske krajine, bivi sjemenitarac. Trei se nije trebao predstavljati jer nam je bio dobro poznat Miljevanac naalost. Nakon predstavljanja nije nam bilo ugodno. Drao nas je opravdan strah, jer znali smo da je zloglasna poslijeratna Komunistika Partija na elu s Titom za sve one koji nisu njih simpatizirali, obiljeili i proglasili narodnim neprijateljima. Sjedosmo i nai prijatelji (tu su rije u razgovoru s nama oni esto koristili) poee s pitanjima, kao: Vi ste u fratarskoj gimnaziji, uite klasike, to su teki predmeti pa kako vam ide, koliko imate sati dnevno, koliko, kako ...? Vode razgovor: Poznamo mi neke 595
Miljevci 2008. od fratara, a i od vaih profesora. Ima meu njima divnih sveenika, na primjer ... Davno su se preselili u vjenost u okrilje Oca nebeskoga. Zatim: Trebate znati da ima fratara koji ne vole nau socijalistiku Jugoslaviju. Meu takvima ima i vaih profesora. Uvjeravaju nas da nismo djeca pa da ne vidimo da nas usmjeravaju protiv svog naroda i svoje zemlje. Zato bi vi prihvaali taj otrov? Nudili su nam i obeavali svjetlu budunost ako napustimo sveeniki red i mrak meu samostanskim zidovima i idite na svjetlo, da uivamo blagodati slobode i zabave u socijalizmu meu svojim vrnjacima. Nudili su nam ruku pomirenja i obeavali da e biti uz nas i da e nam osigurati sve kako bi smo mogli nastaviti gimnaziju u Zagrebu, a poslije i fakultet koji sami izaberemo. Ako prihvatite nau ozbiljnu namjeru odmah vam dajemo dva para cipela, dva odijela, kaput i sve to je potrebno, da moete lijepo i pristojno ivjeti, nudili su. Promislite, vidimo se uskoro. Evo ih nakon par dana poslije naeg razgovora kako su i rekli, normalno s pitanjem jesmo li razmiljali o naem zadnjem razgovoru. Kad smo im zahvalili na njihovim savjetima i njihovom velikodunou te brigom koju pokazuju za mlade promijenili su boju lica a i glasa. Vidjela se na njima velika ljutina, a mi smo im dodali da smo mi zavrili etiri razreda gimnazije i da emo nastaviti dalje a neka oni umjesto nama pomognu momcima kojima je pomo nunija da se domognu kole ili zanata, kad ve toliko skrbe o mladima. Njihov odgovor je nema vie narodnih fratara, ostali su samo lopovi, pijanice, izrabljivai, neprijatelji naroda. Rekoh: Prvi put ujem za takve, nedoline izjave. Odgovor je: Vidjet e i uvjeriti se u fratarska zlodjela, ako ostane dalje kod njih. Upoznali smo fratre na Visovcu o teroru od strane UDB-e. Gvardijan Friganovi nam savjetuje da onoga dana kada oni najave svoj dolazak mi ne budemo kod kue, da ih ne ekamo. Meutim mi se ne bojimo jer mladenaki ponos a i prkos jai su od svega pa i od prijetnji smru. Drugovi su svjesni da nee uspjeti s nama pa lopticu prebacuju na nae roditelje. Prie i obeanja bit e kao to su i nama bile napoetku. Nastoje uvjeriti nae oeve da su im djeca zalutala u neprijateljsku kolu i zato su oni vrili pritisak na sina da nastavi kolovanje kod fratara. Moj otac odgovara da je bio u Labinu u Istri, radio u rudniku kad mu se sin odluio poi u sjemenite i da se je upisao bez njegova znanja. Jest. Zakljuuju drugovi i nagovaraju oca moe li sada utjecati na mene da napustim daljnje kolovanje kod fratara. Otac odgovara: Mome sinu je sedamnaest godina. Nije dijete. Ja kao otac ne elim sprijeavati njegove odluke. Pitaju ga da li je uo da je Bai prekinuo kolovanje i da su Pile Pletikosa i Joso keljo rekli ako njegov sin prekine kolovanje za fratra da e to uiniti i njihovi. Kad su bili kod Jose kelje, odnosno kod Pile Pletikose onda su govorili da ako njihovi napuste kolu da e to uraditi i Joskov. Dobro promislite. Mi emo navratiti da ujemo odluku. Nakon dvadesetak dana stiu s uvjerenjem da su uspjeli, ali doivljavaju razoaranje, slijede 596
Fra Frane Samodol: PRAZNICI 1953.
UDB-i je smetala naa vjera u Boga i Gospu Visovaku ...
... jo vie naa sloga i uenje
prijetnje: Drugovi, ako ostanete i dalje tvrdoglavi i podrite kolovanje koje e vai sinovi nastaviti vi ste za nas neprijatelji i takvi ne mogu uivati blagodati u socijalistikoj zemlji. Rok vam je 01. 11. tekue godine. Tada ete dobiti otkaz s posla u rudniku. Otac mi je priao da je to doivljavao samo kao prijetnju, ali sa UDB-om nema ale. Jo jednom pred prvi studenog nude jo jednu, ali neuspjelu ansu. Roditelji su bili tvrdi u stajalitu da djeca idu tamo gdje ele i da ih nee ometati. Drugovi ne biraju rijei, pljute psovke, trud im je bio uzaludan. Tono 01. 11. iste godine dolaze k njima skupa s direktorom rudnika Petrom Vodogasom koji Josi Samodolu i Josi kelji priopava da vie nisu u radnom odnosu kod rudnika u Siveriu izriito zato to su im sinovi ostali pohaati fratarsku kolu. Na sve to Boo Vrani ef UDB-e izrijekom im zaprijeti da nee nai posla nigdje na podruju Kotara Drnia, dok Pili Pletikosi ukinue penziju za neko krae vrijeme. alili smo se na razne ustanove, ak i na Kabinet zloglasnog Tita. Iz Kabineta dva puta smo dobili odgovore koji su sugerirali da se tim ljudima nae posao. Dabe. Jaa je Drnika UDB-a nego Titov Kabinet. Posla nema. Drugovi ne poputaju. Joso keljo ostavlja Miljevce i Drni i skrasi se u Crnoj Gori. Tamo je 597
Miljevci 2008. naao posao. Moj otac je u poodmakloj dobi i nije pokuavao traiti posla van Drnia. U podsvijesti se nadao da e ga ipak nai na podruju kotara. Bilo kakav posao, ali ga nema i nastade ogroman problem. Sedmero u obitelji i kako ih prehraniti. Obraivao je krtu zemlju, drao neto blaga i prihod je bio neznatan i nedovoljan. Boljega nema i ne nazire se. Moji roditelji su istinski vjernici i nisu ni u tim tekim vremenima pali u malodunost. Za Boga nemoe nita biti izgubljeno, posebno za one koji se Boga dre. Ipak, Bog provia preko dobrih ljudi posao i za njega. Sretan je iako je to posao kao u doba robovlasnitva. eki u ruku i na cestu razbijaj kamenje tuci mue za nasipavanje ceste. Dodijeljena mu je dionica na cesti Drni Roki Slap zvana Mostina ili cesta Iznad graba. Tu je radio sve do mirovine, koju je dobio navrivi odreene godine. Ipak, okona se ta drama bez velikih potekoa.
Ako mi tko hoe sluiti, neka ide za mnom (Iv.12,26.)
598
Miljevci 2008.
ETNIKI ZATVOR U KNINU

Frane Samodol
Autor, i sam uhienik, svjedoi o stravinim muenjima kroz koja su proli nevini Miljevani i drugi zatoenici u zloglasnim etnikim zatvorima u Kninu tijekom Domovinskog rata.
etnici su osnovali zatvor u Kninu za zatvaranje, muenje, maltretiranje i iivljavanje. Strah smo podnosili i prije hapenja, ali ostali smo na Miljevcima da bi sauvali svoja domainstva: kue, stoku, traktore, aute... Danju i nou smo se skrivali po gajevima i peinama. Skrivali smo se tijekom 1991. i 1992. godine. Uhvatili su nas u Britanima 10. oujka 1992., a pojedinci su dospjeli u zatvor ve godinu dana ranije. U zatvoru smo bili od 8 dana do 7 mjeseci, tj. do razmjene, 10. listopada 1992. godine. U zatvoru je bilo 9 ena i 33 mukarca, ukupno 42 zatvorenika s Miljevaca od 26 do 90 godina starosti. Nas iz Britana su uhvatili 10. oujka 1992. godine i odvezli u Potkonje u vojarnu gdje su nas odvojili od ena. Zatvorili su nas jednu prostoriju, koja je bila bez kreveta, gdje smo pronali druge zatvorenike, gardiste i civile iz Zadra i kabrnje. Spavanje je bilo na podu s tankim podmetaima i dekom. U Potkonju smo bili 38 dana. Nisu odmah tukli nas koji smo doli s Miljevaca, dok smo gledali kako tuku druge pojedince. Iz Potkonja su nas odvezli u staru bolnicu. Tu je bilo jauka, plaa i udaranja. Udarali su nas pendrecima, kolcima, nogama 599
Miljevci 2008. U bolnici su bile male sobe u prizemlju, najvjerojatnije sobe laboratorija. Malo nas je moglo stati u njih. U sobama su nas tukli zajedniki, nakon ega bi nas izvodili pojedinano na hodnik, a nakon toga u malu sobu za udaranje. To se ponavljalo svaki dan i no. Udarci su bili teki i neizdrivi. Mogli su se uti uzvici kao: Ajme Gospe, ajmo majko. Nareivali su nam skinemo arape, stavljali nam ih u usta i na taj nain sprijeavali jauke prigodom udaranja. Postavljali su nam pitanja u vezi glasovanja, na to smo odgovarali da nismo ili na glasovanje. Naredili su Josi Samodolu, Josi Samcu i meni da se sagnemo i stanemo jedan iza drugoga. Podigli su nam odjeu, te nas pendrekom tukli po golim leima, najvie po bubrezima. Lea su nam poplavila, bubrezi su nam natekli. Mene su gonili meu kanjene etnike. Tamo su mi naredili da kleknem i da se naslonim na ruke, a onda su me udarali po rebrima nogama, pendrekom i tapovima. Tu su mi prebili 6 rebara. Prilikom uzimanja hrane (ruka) pljuvali bi nam u lice i tanjur. U mjesecu srpnju su se istovarala iz kamiona drva za ogrjev. U sobi su nam naredili da se uhvatimo za lea jedan drugom, a oni su izvana kante ledene vode bacali po nama. Tako nam je bila mokra i roba za spavanje. Poslije spavanja uslijedilo bi ponovno udaranje po leima. U zatvor su dovedeni iz Bosne i Hercegovine starci, vojnici, invalidi i ene. Oni su malo zadrani, brza je bila razmjena s pojedincima iz BiH. Postavljali smo ruke na pod, po kojima su skakali. Pojedince su tjerali u WC gdje bi nas natjerali da se uhvatimo za koljku te bi nam neistu etku od WC-a lijepili po licu i ustima. Na ruke su postavljali mreu, a ispod mree eljezni predmet i istim udarali. Jednu bi nam ruku drali, a drugom bi nam upaljaem palili nokte. Dolazili su nam od Crvenog kria do meunarodnih promatraa. Kada su nas pitali kako se ponaaju prema nama morali smo odgovoriti: Dobro. Jednom prilikom smo rekli da nas tuku, to su prenijeli upravitelju zatvora Boku Sinobadu, poslije ega su nas jo vie tukli. Pojedine zatvorenike su skidali do pojasa, naredili da legnu na trbuh, a onda bi udarali pendrecima po golim leima. Morali smo pjevati pjesme koje su im srcu bile mile. Npr: 1. Tko to kae, tko to lae, Srbija je mala. Nije mala, nije mala, tri put ratovala, ako bude srea bit e i jo vea. 2. to se ono na Dinari sjaji, to j kokarda ujiu na glavi. 3. Oj ustae, neka, neka, duboka vas jama eka: iroka je jedan metar, a duboka kilometar. 4. Tjera oban ovice, preko jedne rjeice u tu zemlju Srbiju. 5. Ide korak za korakom, a ja junak za barjakom.
600
Frane Samodol: ETNIKI ZATVOR U KNINU Imena zloinaca koji su se najvie iivljavali nad zatvorenicima: 1. Sinobad, Boko 2. Bori, uro 3. Vuksanovi, edo 4. Joki, Miroslav 5. Grubi, Damir
Imena i prezimena Miljevana iz kninskog zatvora: 1. Samodol, Frane 2. Samodol, Joso pok. Ivana 3. Samodol, Joso pok. Mate 4. Jurain, Ante 5. Jurain, ime 6. Gveri, Ante 7. Kisi, Pako 8. Malenica, Joso 9. Malenica, Pako 10. Samac, Petar 11. Samac, Joso 12. Runji, ime 13. Deronja, Zdravko 14. Pulji, Ive 15. Pulji, Mate 16. Lovri, ime 17. Bubalo, Pako 18. Ivi, Mijo 19. Vii, Boo 20. Bai, Ivica 21. Gali, Branko 22. Pletikosa, Ante 23. Bai, Mile 24. Vranjkovi, Mile 25. Karlo, Drago 26. Vatavuk, Niko 27. Bubalo, Ante 28. Samodol, Anka 29. Samodol, Milka 30. Samodol, Jela 31. Pletikosa, Marija 601
Miljevci 2008. 32. Runji, Jela 33. Bubalo, Manda 34. Bubalo, Ana 35. Jurain, Ana 36. Jurain, Manda 37. Vui, Bernardin, fratar (upnik na Miljevcima) 38. Malenica, Mate 39. Samodol, Filip 40. Ivi, Joso 41. Ivi, Ante 42. ostera, Frane
602
MILJEVCI U DOMOVINSKOM RATU I MILJEVAKA OLUJA

Ivan Bai
Miljevci, prostor ogranien rijekom ikolom sa sjeveroistoka i rijekom Krkom sa sjeverozapada, oduvijek je krasilo rad, potenje i domoljublje. Razne vojske i vlasti, a u Domovinskom ratu srboetnici, uzimali su Miljevanima ivote, stoku, stvari i zlatnine, ali domoljublje i hrvatstvo nisu im nikad mogli uzeti. Ljudi su se bavili poljoprivredom, stoarstvom, a u novijoj povijesti otvaranjem rudnika mrkog ugljena u Siveriu i boksita u Trbounju. Mnogi Miljevani zaraivali su svoj kruh sa sedam kora u utrobi zemlje i na taj nain prehranjivali svoje mnogobrojne obitelji. Prestankom rada ugljenokopa mnogi su se uputili prema zapadnoj Europi, a izmeu Prvog i Drugoga svjetskog rata mnogi Miljevani emigrirali su u Ameriku i Australiju. Dobar dio njih iao je trbuhom za kruhom, a jedan dio njih, naroito ezdesetih i sedamdesetih godina nije se slagao s dravnom politikom, emigrirali su u inozemstvo u svojstvu politikih emigranata. Naravno, nisu mogli doi u svoje Miljevce sve do 90-ih godina. Burna dogaanja u politikom ivotu bive i sadanje drave nisu mimoila Miljevce, dapae Miljevani su prihvatili izazove i aktivno se ukljuili u politika zbivanja na stvaranju nove drave Hrvatske. Vodei dravni dunosnici i politiari esto su u tim burnim vremenima, u svojim predizbornim politikim mitinzima pohodili Miljevce, pripremajui narod za budue burne dogaaje. Pamte Miljevani dolaske Stjepana Radia, Savke i Mike, Stipe Mesia i Franje Tumana u proljee 1990. uoi viestranakih izbora, to predstavlja uvod u nove demokratske promjene i poetak priprema za burna ratna dogaanja na ovom prostoru. 603
Miljevci 2008. Krajem ljeta i poetkom jeseni 1990. godine balvani na prometnicama irom Hrvatske, pa i na prilazima Drniu i Miljevcima, none naoruane strae u selima s pravoslavnim stanovnitvom, naoruavanje pravoslavnog ivlja od strane JNA, ponukalo je vodstvo mjesnog ogranka HDZ-a da potrai pomo, te su na taj nain uspjeli dobiti neto pjeakog oruja, koje su podijelili svojim lanovima i simpatizerima. Neto se oruja prikupilo od lovaca, a jedan broj Miljevana uspjelo je kupiti pjeako oruje na crnom tritu. Te aktivnosti u naoruavanju jamile su kakvu takvu sigurnost na Miljevcima, jer ne zaboravimo da su u Nos Kalicima ivjeli stanovnici pravoslavne vjeroispovijesti koje su pripadnici JNA esto posjeivali i naoruali do zuba. U proljee 1991. godine kad se uvelike osjetio miris baruta na irem podruju Drnia i ibenika, do tada mirni i radini Miljevani uvidjeli su da se sprema rat. Jedan broj mladih ljudi prijavio se u rezervni sastav MUP-a gdje su obuavani u rukovanju pjeakim naoruanjem i vojnim vjetinama. Kad se 19.6.1991. godine formirala 113. brigada HV-a, dio Miljevana ulo je u sastav 4. bojne 113. brigade. U poetku su locirani na podruju Miljevaca i kontrolirali to podruje, to je prualo kakvu takvu osobnu sigurnost stanovnicima Miljevaca. Kad je zaprijetila opasnost iz smjera Bukovice, kad su srboetnici krenuli prema Oklaju i Petrovu polju zaposjeli su poloaje u Lakovici i stali u obranu smjera evrske-Lakovica-Roki slap-Miljevci, kako bi se sprijeio proboj srboetnika preko Rokog slapa na Miljevce. Uspjeno su odolijevali provokacijama i napadima sve do 27.8.1991., kada su se morali povui pod snanim pritiskom pjeatva i topnitva. U tim borbama teko je ranjeno nekoliko pripadnika satnije koja je bila sastavljena od Prominjana i Miljevana. Satnija se organizirano povukla preko Rokog slapa na Miljevce, branei dalji prodor srboetnika od Rokog slapa preko Miljevaca ka Drniu. U tome su uspjeli sve dok srboetnici nisu izvrili napad na Oklaj i Drni, pa im je zaprijetila opasnost da ne budu okrueni. U Miljevcima se zatim rasporeuju u tajnosti po zaseocima kako bi zatitili domae stanovnitvo i kontrolirali pokrete srboetnika. Kod Miljevana je zavladala uznemirenost ve u rano proljee 1991. godine, i jedan dio je ve razmiljao o naputanju Miljevaca, te potrailo smjetaj kod roaka u Splitu, ibeniku, Zadru, ... Padom Lakovice i povlaenjem pripadnika ZNG-a s tog podruja na Miljevce, te stalno djelovanje srboetnika po Skradinskom zaleu pojaava nesigurnost kod Miljevana. Upadom srboetnika u Oklaj i Drni 16.9.1991. godine poinje najjai val iseljavanja Miljevana. Na velike tekoe nailazili su Miljevani u bjeanju od srboetnike vojske, jer su imali samo jedan put preko rijeke ikole. To je bio put slabe kvalitete, makadam s puno serpentina koji je do tada sluio samo za izvoenje sijena sa livada oko Krke. Preko rijeke ikole bio je stari drveni most male propusne moi, a put prema Goriu bio je neprelazna 604
Ivan Bai: MILJEVCI U DOMOVINSKOM RATU... prepreka za mnoga motorna vozila. Te dane moemo prihvatiti kao poetak okupacije Miljevaca. U poetku Miljevcima su kruile motorizirane naoruane kolone (jedan tenk, jedan transporter, jedan do dva pinzgauera) sastavljene dijelom od vojnika koji su bili na odsluenju vojnog roka i rezervista srboetnika. Kasnije su tu ulogu okupacijske vojske preuzeli srboetnici obueni u odoru JNA sa podruja Bukovice i Knina, dojueranji miljevaki susjedi. No, zahvaljujui dijelu pripadnika ZNG-a koji su ostali na Miljevcima do 2.10.1991. godine, jedan dio hrabrijih Miljevana ostao je u strahu ivjeti na Miljevcima. Oni najhrabriji ostali su za cijelo vrijeme okupacije to stalno to povremeno to je pomoglo naim vojnicima da u tajnosti nezapaeno ostanu na Miljevcima skrivajui se po Miljevakom gaju i ogradama. Slobodno se moe rei da termin okupirani Miljevci ne odgovara stvarnom stanju, jer za cijelo vrijeme od ulaska srboetnika na Miljevce do osloboenja Miljevaca u Miljevcima je tekao ivot, uvale su se ovce, pekao se kruh ispod peke, miljevaki fratar je redovno odravao svete mise iako je u crkvi zbog straha esto bilo samo nekoliko vjernika. Te jeseni 1991. godine dio Miljevana je obralo vinograde i smastilo groe, ubilo prasad i suilo meso, uvali su ovce, jer smo prilikom osloboenja Miljevaca naili na bave sa vinom, na osueno meso, iako su srboetnici puno toga uzeli. Prisustvo tog dijela Miljevana u svakom miljevakom selu znailo je izloiti se velikom osobnom riziku od pokolja i zlostavljanja, ali je znailo i znak prkosa neprijatelju. Za nae vojnike prilikom susreta s poznatim likovima Miljevana bilo je to ohrabrenje i velika pomo. Miljevani su pomogli u prikupljanju podataka o rasporedu srboetnika, njihovu pokretu, moralu i u cjelini je od neprocjenjive vanosti za uspjeh akcija HV-a na Miljevcima. Kako su se ratna zbivanja raspirivala na svim ratitima u Hrvatskoj, tako je srboetnika vojska pojaavala djelovanje na Miljevcima, uspostavivi svoje stalne punktove u svakom selu te na taj nain kontrolirala ukupnu vojnu situaciju na Miljevcima, ne znajui za stalno prisustvo jednog dijela HV-a na Miljevcima. Poela su svakodnevna maltretiranja, odvoenja u zatvore, ubijanja, paljenja i ruenja kua, odnoenja svega onoga to se moglo odnijeti (stoka, vrjednije stvari iz kua, zlatnina s ruku i s vrata pojedinaca). Takvi postupci srboetnika doveli su u teko stanje 200-tinjak Miljevana u proljee 1992. godine. U to vrijeme vojno-politika situacija u Hrvatskoj bila je daleko povoljnija nego u poetku rata. Na irem ibenskom podruju djelovala je 113. brigada HV-a, a krajem 1991. godine i 142. brigada HV-a. U zoni odgovornosti 113. brigade HV-a na podruju Miljevaca 4. bojna 113. brigade izvela je u jesen 1991. godine nekoliko diverzantsko-zasjednih akcija u kojima su naneseni veliki gubici srboetnicima. Posebno istiemo zasjedu organiziranu 11.11.1991. godine u Baiima kada su unitena dva pincgauera s 20-ak neprijateljevih vojnika. Prije nego to su upali u zasjedu, srboetnici su zarobili dvojicu Miljevana i poveli ih sa sobom. Na alost jedan od njih je u zasjedi poginuo, a drugi je ranjen. 605
Miljevci 2008. Druga vrlo uspjena zasjeda izvedena je 6./7.12.1991. godine u Kljuu kada su unitena dva motorna vozila, dva borbena vozila a poginulo je 30-40 srboetnika. U toj zasjedi poginuo je jedan pripadnik 4./113. brigade HV-a. Poetkom 1992. godine esto su potpisivana razna primirja i prekidi vatre to srboetnici nisu nikad potovali. Nastavljana su stalna maltretiranja stanovnitva, paljenje kua i ubijanja po Miljevcima. Karakteristino je za to razdoblje snano jaanje borbenog morala HV-a. HV je izrastao u organiziranu vojnu silu respektabilne vojne snage. Zapovjednitvo 113. brigade HV-a procijenilo je da je brigada sposobna za ofenzivna djelovanja i tu snagu je trebalo ekasno upotrijebiti za izvoenje oslobodilakih akcija. Obavljane su intenzivne vojno-taktike i politike pripreme. ibenik i okolica u to vrijeme bili su meta srboetnikih topnikih postrojbi koje su stacionirane na Miljevcima. Posebno je bio ugroen prostor Jaruge, izvor vode i hidrocentrala kao i hrvatski biser Skradinski buk kojem je prijetila direktna ugroza napada s Miljevaca. U takvoj situaciji 2.3.1992. godine uslijedila je ofenzivna akcija 2. satnije, 4. bojne 113. brigade HV-a u kojoj su osloboeni Nos Kalici. Bio je to herojski podvig hrvatskih branitelja. U Nos Kalicima je pobijeena srboetnika vojska zloglasnog Mladia koji je bio na elu 9. kninskog korpusa. To je njegov jedan od najteih poraza u ratu u Hrvatskoj i BiH. U toj akciji ubijeno je 20-ak neprijateljevih vojnika i 20 zarobljeno. Nae snage imale su dva poginula vojnika. Pokuao je Mladi u protunapadu povratiti izgubljene Nos Kalike, ali mu hrabri hrvatski branitelji nisu dopustili i uspjeli su se u Nos Kalicima odrati sve do Miljevake oluje. Od neprocjenjive je vrijednosti u daljnjem djelovanju HV-a bila injenica da smo oslobodili prostor Nos Kalika. Akcija je imala velik odjek u HV-u i javnosti i u svijetu, ali je upozorila i srboetnike vojvode da je HV izrastao u snanu oruanu silu koja moe izvesti takve ofenzivne akcije. Ne smije se zanemariti da je HV ispred sebe imalo jake srboetnike snage, rijeke ikolu i Krku. Poslije stabilizacije fronta u Nos Kalicima, 113. brigada dobila je zadau da brani smjer Stolac-Neum gdje je prijetila opasnost presijecanja Hrvatske i prodor Nevesinjskog korpusa u Metkovi, Ploe i Neum. Zadaa je uspjeno izvrena i postrojbe su se s tog podruja vratile poetkom lipnja. Poele su tada intenzivne psihozike i vojno-taktike pripreme za mogua dalja ofenzivna djelovanja, jer su za to postojali povoljni vojno-politiki uvjeti. Poslije osloboenja Nos Kalika zlodjela srboetnika na Miljevcima su eskalirala. Ubijeno je etvero Miljevana, 20-ak ih je odvedeno u Kninski zatvor. ivot na Miljevcima nije vie bio mogu. Prikupili smo sve vojne podatke o rasporedu srboetnika na Miljevcima i njihovim pokretima. Operacija je uslijedila u velikoj operativnoj tajnosti 21.6.1992. godine. Operativna varka je injenica da je 20. 6. otvoren festival djeteta. Sa snagama 3./142. brigade HV u operaciju se krenulo osloncem na Nos Kalike prema Drinovcima i Kljuu. 606
Ivan Bai: MILJEVCI U DOMOVINSKOM RATU... Dijelovi 4./113. brigade HV amcima se prebacilo do Visovake brine i usmjerila svoja djelovanja prema Britanima i iritovcima. Jedan dio snaga usmjerili smo preko rijeke ikole prema Kaoinama. Do sukoba i borbe prsa o prsa dolo je u ranim jutarnjim satima. Snage HV-a, iako iscrpljene prelaskom rijeke ikole i Krke zadale su teak i odluujui udarac jakim srboetnikim snagama tako da je oko 12.00 21.6. zloglasni Torbica zatraio ni manje ni vie nego primirje, povlaenje HV-a s Miljevaca i prekid vatre. Naravno da smo to odbili. Do kraja dana osloboena su sva miljevaka sela. Srboetnici su doivjeli teak vojni poraz tako da nisu imali snage ni evakuirati svoje mrtve. Uzaludan je bio pokuaj zloglasnog Torbice da 23.6. iz Trbounja na elu tenkovske kolone krene u protunapad. Energinim djelovanjem HV-a iz Kaoina odbijen je protunapad i takvo stanje na frontu ostalo je sve do Oluje. Snage HV-a nisu imale objektivne vojno-taktike uvjete za dalja djelovanja prema Drniu i Kninu. Ocjenili smo da nije bilo razumijevanja ni asnike hrabrosti susjednih postrojbi da potpomognu oslobodilaku operaciju, djelujui na svojim pravcima iako su zato postojali planovi i realni taktiki uvjeti. Srboetnici su na Miljevcima izgubili 70 vojnika, a 21 vojnik je zarobljen. Zarobljeno je, uniteno ili oteeno 15 tenkova, 10 oklopnih transportera, 7 pincgauera, 15-ak motornih vozila, 6 haubica 105mm, na desetke minobacaa i puno pjeakog naoruanja i municije. Nae postrojbe su izgubile 7 pripadnika i nekoliko ranjenih. Odjek Miljevake oluje bio je velik u domaoj i svjetskoj javnosti. Nitko vie nije mogao osporiti snagu HV-a za ofenzivna djelovanja. Zbog nedovoljne aktivnosti hrvatske diplomacije pri UN-u donesena je i rezolucija UN-a kojom se osuuje operacija Miljevaka oluja. alosno je to Miljevaka oluja nikad nije priznata kao legitimna operacija HV-a od dravnog i vojnog vrha, tako da su njezini izvritelji umjesto pohvala za tako briljantno izvedenu operaciju zapravo kanjeni. Operacija je izvedena na ogranienom prostoru, s ogranienim snagama, protiv jakog neprijatelja na najosjetljivijem prostoru na pravcu ibenik-Drni-Knin. Takav poloaj HV-a na tom djelu fronta bitno je pridonio odlinoj vojno-taktikoj situaciji za poetak Oluje. Moemo samo zamisliti kako bi u Oluji HV izvrio proboj na tom dijelu fronta da je prethodno morao savlaivati rijeke ikolu i Krku. Koliko su vojni analitiari cijenili Miljevaku oluju moe se vidjeti iz izjave efa promatrake misije UN-a, generala Moriona. Operacija je planirano izvedena na najvioj profesionalnoj razini i predloit emo je kao primjer za izobrazbu u vojnim akademijama. Nakon Miljevake oluje dio Miljevana vratio se iz progonstva u razruene domove svojim svakodnevnim poslovima. Mnogi donatori i karitas ibenske biskupije pomogli su taj povratak. Poslije Oluje kue su obnovljene i Miljevani danas sretno i mirno ive u svojim kuama. Da bi se podruje Miljevaca osiguralo u vojnom pogledu angairane su snage MUP-a, a kasnije je formirana Miljevaka domobranska satnija, koja je na Miljevcima izvravala vojne zadae sve do Oluje. Naalost, iako nije bilo ofenzivnih djelovanja, imali smo nekoliko poginulih i ranjenih vojnika. Satnija 607
Miljevci 2008. je sudjelovala u Oluji djelujui na smjeru Miljevci-Oklaj-Lika Kaldrma-Resonovci-Drvar gdje je i zavrila svoj ratni put. U Oluji satnija je izgubila jednog pripadnika, a nekoliko ih je ranjeno. Satnija je demobilizirana, a jedan dio njezinih pripadnika i danas je u sastavu HV-a.
Zakljuak:
Miljevci i Miljevani teko su stradali u Domovinskom ratu. Za vrijeme tzv. okupacije na Miljevcima se radilo i umiralo, mjesni upnik redovno je sluio svete mise sve do svog uhienja i zatoenitva, Gospa od Anela i Gospa od Milosti nikad se nisu prestale slaviti to znai da ivot na Miljevcima nikad nije stao. Zahvaljujui hrabrim hrvatskim braniteljima Miljevci su kratko vrijeme bili pod okupacijom. Izvedene oslobodilake akcije bit e slavnim slovima ispisane u novijoj povijesti Miljevaca. Prostor Miljevaca je velika grobnica poraene srboetnike armade. Za sve to zahvalimo hrabrim miljevakim osloboditeljima, a posebno se sjetimo onih koji su svoje ivote dali za nae danas i sutra.
Poginuli hrvatski vojnici u oslobodilakim akcijama HV-a za osloboenje Miljevaca:

ANTE METROVI 19.09.1967.-07.12.1991. DRAGO BRNADI 18.04.1974.-02.03.1992. NENAD IRLI LUNI 05.04.1970.-02.03.1992. MILAN NOVAKOVI 05.08.1961.-21.06.1992. MATE PUO 09.03.1968.-21.06.1992. PETAR SEDLAR 11.07.1949.-21.06.1992. NIKOLA CIGI 12.12.1966.-21.06.1992.
608
Ivan Bai: MILJEVCI U DOMOVINSKOM RATU... IVICA BARII 01.04.1962.-21.06.1992. HALID KOPI 26.06.1968.-01.08.1992.
Poginuli hrvatski vojnici u obrani Miljevaca od Miljevake oluje do operacije Oluja:

BOENKO BRONI 24.12.1965.-28.11.1992. ELJKO UJAKOVI 04.03.1963.-28.11.1992. IME MAMUT 16.10.1967.-04.03.1993. ZORAN MRVICA 01.10.1969.-04.03.1993. ANTE KARDOV 03.07.1956.-20.06.1993. RAJKO DELA 06.10.1972.-05.08.1993. VEDRANKO JURAGA 19.03.1969.-03.10.1993.
Poginuli hrvatski vojnici pripadnici MUP-a Miljevani na drugim podrujima:

IME GRABI 10.02.1964.-16.09.1991. PULJANI ELJKO DELALIJA 19.07.1968.-02.10.1991. UNEI 609
Miljevci 2008.
JOSIP RUNI 29.12.1959.-06.10.1991. ZADAR
Poginuli hrvatski vojnici Miljevani u Oluji:

VEDRAN MALENICA 04.05.1971.-04.08.1995.
Ubijeni Miljevani civilne rtve rata

VINKO GALI 25.07.1948.-02.10.1991. PAKO DELALIJA 05.02.1947.-06.12.1991. MARIJA BAI 08.09.1924.-12.01.1992. MATE BAI 01.11.1921.-12.01.1992. PAKO KOZI 01.08.1921.-26.02.1992. MATE DEVI 05.02.1914.-12.03.1992. MARIJA MAZALIN 01.01.1925.-13.03.1992. IME LOVRI 01.01.1931.-18.04.1992. OSTERA NEVA 21.01.1930.-06.10.1991. ZADAR 610
NAJSPORTSKIJE MALO MISTO NA SVITU

Mijo Grabovac
FENOMENI IZ MILJEVACA SE U SPORTSKE VISINE VINULO VIE SVJETSKIH UGLEDNIH SPORTAA I SPORTSKIH STRUNJAKA
Miljevcima su se doista omilili sportai. I to ne bilo koji i bilo kakvi, neka obina potrkala ili tek sitne zvjezdice, nego su iz njega iznjedrene istinske sportske veliine. ak i s uglednim svjetskim timbarom, prepoznati i nadaleko od granica kraja svojih korijenja i Lijepe nae. Tim fenomenom, jer neupitno je o njemu rije, nitko se s dublje znanstvene strane dosad nije ozbiljnije pozabavio. A vjerojatno i nee, makar je tema vrlo zahvalna. Ispada da gdje god zagrebe po nekome od sedam miljevakih sela otkrit e zadivljujue primjere sportaa koji upravo odatle vuku svoje podrijetlo. Pokuat emo u ovom prilogu barem donekle pribliiti taj miljevaki fenomen. Kroz noviju povijest od roenih Miljevana ili pak onih koji iz njega vuku podrijetlo, u sportske visine vinuli su se, primjerice, tenisa Nikola Pili, nogometni strateg Tomislav Ivi, trofejni bratski dvojac za veslima Sinia i Nika Skelin, njihov prezimenjak, neboder pod koevima Mate, hobotnica meu nogometnim vratnicama Stipe Pletikosa... Miljevani su i dvojica Kuluia, obojica imenom Ante stariji je nekadanji nogometni sudac s naslovom meunarodnoga sviraa, a danas s podjednako uspjenom poslovnom i politikom 611
Miljevci 2008. karijerom; mlai granitni osigura u sredini obrane nogometnog prvoligaa ibenika i hrvatski reprezentativac do 21 godine. Dakako, dalo bi se i jo nabrajati. Recimo, koarkai Kreimir i Nino Vlai, od kojih je prvi bivi, a drugi aktualni prvotimac sa ibenskog Baldekina; Solarisov vaterpolist Nikola Samodol, iji je otac dr. Ante Samodol ugledni ibenski lijenik... Vratit emo se Vlaiima nemalo pa iz svakoga kunog dvorita nicali su redom dvometrai. Nino iz ibenikova reketa ima i brata Antonia, koji je krenuo njegovim stopama, a ini to i prezimenjak im i susjed, jo mlai Luka. A bit e ih jo, ne marite. Gore nabrojeno je sasvim dovoljno da bi se mirne savjesti Miljevce moglo svrstati uz bok Splitu. Ako za Split uobiavamo kazati da je najsportskiji grad na svitu, onda Miljevci zasluuju ponijeti naslov najsportskijega maloga mista na svitu.
Nikola Pili tenisa i teniski strunjak svjetskoga glasa

VIRTUOZ S REKETOM
Nikola Pili je, nesumnjivo, u svijetu najzvunije ime od svih Miljevana i onih koji iz njega vuku podrijetlo. Otac mu Krsto iz Britana se za mesarskim panjom zaputio u Split, a mali Niko je zarana na Firulama poeo lupati po maloj utoj loptici. Malo pomalo i tim je lupanjem osvojio svijet. Jest, upravo tako, svojim teniskim majstorstvom Pili je ispisao zvjezdanu povijest ovoga sporta u Hrvata. Prije vie od etiri desetljea, tonije 1967. godine, kao 30-godinjak, bio je sedmi igra globusa, a od Europljana ispred njega se svrstao jedino panjolac Manuel Santana. Istoga je ljeta dogurao do poluzvrnice Wimbledona gdje ga je u opjevanom dvoboju u etiri seta na jedvite jade svladao Australac John Newcombe. Kroniari su zakljuili da je moglo biti i drukije, jer Pili je suparniku bio u najmanju ruku ravnopravan. U toj istoj, najboljoj sezoni karijere, Miljevanin s teniskoga svjetskog toura u pet je dramatinih setova izgubio poluzavrnicu drugoga najprestinijeg Grand Slam turnira, Roland Garrosa, od jednoga drugog Australca, Tonyja Rochea. est godina poslije bio je i nalist na istoj parikoj travi gdje ga je zaustavio Rumunj Ilie Nastase... Da se ne bi pomislilo da je esto stizao do Rima, a da Papu vidio nije, stigao je na zalasku igrake kerijere i trijumf na US Openu 1970. godine, u paru s Francuzom Pierreom Barthesom. Jo jedno nale, wimbledonsko, ulo je u povijest, barem kada je rije o zlatnim stranicama hrvatskoga sporta uz Nikolu je te 1962. u igri parova bio Boro Jovanovi. 612
Mijo Grabovac: NAJSPORTSKIJE MALO MISTO NA SVITU
Nikola Pili (u sredini)
Gospodin Nik, kako ga s potovanjem oslovljavaju u teniskom svijetu, trofejima je ovjenao i svoju strunu, trenersku karijeru. Najprije odgajajui tenisae, istinske zvijezde, od kojih su mnogi priznali da transformaciju od velikog talenta do velikog pobjednika duguju iskljuivo svomu uitelju. Zatim je predvodei izabranu njemaku vrstu u Davisovu Cupu, s Borisom Beckerom u glavnoj ulozi, pokrio i Ameriku. I to ne jednom. eer je stigao na kraju 2005., jer kraj Pilieva pobjednikog niza u ulozi teniskog stratega jo se ne nazire. Uglavnom, tada je, kao gazda u svojoj, hrvatskoj teniskoj vrsti i s hrvatskim grbom na dresu, visoko podigao salataru namijenjenu pobjedniku Davisova Cupa. - Nita se u mojoj dosadanjoj karijeri, igrakoj i trenerskoj, ne moe s ovim usporediti iz srca je govorio Pili. Sve to je lijepo, meutim, i u ovom sluaju nije dugo trajalo. Toj hrvatskoj teniskoj idili, s Nikolom Piliem kao izbornikom, doao je kraj. Poslije otprilike dvije godine, prihvatio je poziv iz Beograda od Slobodana ivojinovia i obitelji okovi da kao struni savjetnik pomogne izabranoj teniskoj vrsti Srbije u Davisovu Cupu. Uglavnom, Nikola Pili je teniska legenda koja jo traje. I u svome osmome ivotnom desetljeu. 613
Miljevci 2008.
Tomislav Ivi nogometni trener za kojim se svijet otimao

VIZIONAR MODERNOG BALUNA
Tomislav Ivi je oevim korijenima iz Kaoina, a i sam s ponosom zna kazati da se osjea Miljevaninom, makar ba i nisu bile este prilike uivanja u kraju svoga podrijetla. Najstariji je u drutvu sportaa uglednoga imena koje emo predstaviti u ovom prilogu, roen tono sredinom 1933. - ba 30. lipnja. Prilino kasno, kao 17-godinjak, zaigrao je u omladinskom pogonu RNK Split, no imao je dovoljno vremena ostvariti djeaki san i navui Hajdukov dres. Nosio ga je na ukupno 11 utakmica. Suigrai mu iz pedesetih i poetka ezdesetih kau da je Ivi igrao razmiljajui kao trener. Stoga nije nimalo udno da je odluio zagristi upravo taj kruh, i to nimalo sluajno u svom Splitu 1967. godine. Ve godinu poslije preselio se pod murvu, pored stare Plinare gdje su uz njega stasali tii s kojima e sedamdesetih vladati naim i irim nogometnim prostorima. Debi na klupi prvotimaca doivio je 1972. godine i odmah se okitio trofejom, osvojivi kup tadanje drave. Novo struno kaljenje 1973. je imao u ibeniku, blie Miljevcima, ali samo kratko vratio se i s Hajdukom doivio najblistavije godine Majstora s mora. Pogledajte samo ovaj niz: dvaput prvaci Jugoslavije, etiri puta pobjednici kupa! I to sve od 1972. do 1976. godine. Proulo se to i diljem nogometne Europe, sve do slavnoga Ajaxa, s kojim je od 1976. do 1978. osvojio po jedno nizozemsko prvenstvo i kup. Vratio se u Hajduk i u toj sezoni 1978./1979. jo jednom dohvatio titulu prvaka Jugoslavije. Nadalje je vjebao takve nogometne velikane kao to su belgijski Anderlecht, turski Galatasaraj, zagrebaki Dinamo, talijanski Avellino, grki Panathinaikos, portugalski Porto, francuski Paris St. Germain i Olimpique Marseille, panjolski Atletico, portugalska Benca, pa ponovno Porto... S Portom je 1988. bio portugalski prvak, pobjednik kupa, pa europskog Superkupa i Interkontinentalnog kupa! Zapravo, osvojio je sve to se osvojiti dade. Stigavi i do vrha nogometnog Mount Everesta! Tomsilav Ivi je zadnjih godina Domovinskog rata bio tehniki direktor hrvatske nogometne vrste, zatim izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata, pa potpredsjednik Hajduka zaduen za struku, izbornik Irana, trener belgijskog Standarda, francuskog Olimpiguea, ef strunog stoera Al Ittihada iz Saudijske Arabije i na koncu savjetnik Standarda iz Lieggea. Teko je, vidite i sami, nabrojiti sve klubove i reprezentacije koje je predvodio. Osvajao je sa svojim klubovima prvenstva i kupove u ak pet drava: Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji, Portugalu i panjolskoj. Najtrofejniji je trener u povijesti Hajduka i hrvatskoga nogometa do sada. I meu 20 najtrofejnijih u cijelomu svijetu. 614
Zaiskrile su mu oi, uvi da e i njegovo ime ui u zbornik miljevakog kraja i dugo je razmiljao to bi napisao kao poruku svojim Miljevanima i kraju svoga podrijetla. Istoga dana morao je uriti u Bruxelles na proslavu 100. obljetnice Anderlechta, jednoga od brojnih uglednih klubova u kojemu su ostali duboki Ivievi i miljevaki tragovi.
Sinia i Nika Skelin trofejni bratski veslaki dvojac

Imaju sve osim zlata
ime Skelin se iz iritovaca otisnuo u Drni, tu se skuio kao trgovac i snalazio puno lake nego da je ostao na miljevakom kamenu. Sin mu Niko sa suprugom Mejrom otiao je jo dalje, ali moru blie kao ekonomist radio je u Splitu. imini unuci, odnosno Nikini sinovi Sinia i Nika godinama su najbolji hrvatski veslai i za veslima u dvojcu bez kormilara meu najtrofejnijima u svijetu. Svjetska bronca iz Seville i srebro iz Milana, trofej istoga sjaja s Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine, olimpijsko odlije s osmercom na Igrama u Syd615
Miljevci 2008.
neyu 2000., trijum u Svjetskom kupu... Soba u skuenom obiteljskom domu koju su donedavno dijelili, sve dok se mlai Nika nije oenio, bila je zatrpana njihovim medaljama, peharima i pustim veslakim priznanjima. - Ima svega, ali zlata nikada dovoljno rei e Nika. Stariji Sinia, koji je etiri godine prije stao za Gusarova vesla i 1996. imao svoj prvi olimpijski nastup u Atlanti, tada u etvercu, pojasnit e: - Zaista nam to zlato ne da mira. Imamo svjetsko srebro i broncu, imamo i olimpijske bronce... Hoemo konano i to zlato! Igre u Pekingu stoga su dobili jo veu dimenziju. etiri godine su, kau, njima podredili. Da nije tako moda bi i odustali od spartanskog ivota, vrlo zahtjevnog, te se posvetili drugim obvezama. Svi pokazatelji upuuju da su na dobroj ruti. Uostalom, uvijek je tako bilo. Skela stariji mlai na testiranjima i regatama stre iznad ostalih, a u svjetskim okvirima uvijek su tu negdje oko medalja. Svojedobno je njihov trener Roda, kako zovu Igora ulina, priao da je jedno jutro prije zore otkrio kako je netko provalio u klupski Gusarov hangar, strahujui da je ukradena inae vrlo skupa veslaka oprema. A kad tamo, Nika i Sinia su se razgibavali, istezali da bi bili spremni za trening na vodi. Njihovi treninzi na suhom ukljuuju i biciklizam. Sjednu braa i zavrte pravac Sinj. Ili pak neto lakom dionicom do Makarske. Svibanjskog popod616
neva kada smo dogovorili susret u Spinutu, nakon njihova treninga na vodi i zatim istezanja u teretani, obojica su stigla biciklima. Nika je urio na prodajnu humanitarnu izlobu fotograja u hotelu Park, jer i jedna njegova se nala u tom izboru. Fotografski aparat je, uz veslo, njemu najee u rukama. Uskoro e inae do diplome na FESB-u, Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, dok je Sinia ve lijenik specijalist za one bolesti i stalno je zaposlen u Klinikoj bolnici Split. - U prtljazi na putovanjima uvijek se moralo nai mjesta i za puste knjige i skripte, moralo se nai i vremena za uenje rei e Sinia. - Vezu s Miljevcima vie su doivljavali kroz priu u roditeljskom domu ili kod djeda dok su bili mlai, nego boravkom u iritovcima. Onamo su znali otii na izlet, privlaio ih je posebno Roki slap, gdje su imali i svoj komadi zemlje. - Rat je opustoio taj kraj, ali ujem da se lijepo razvija, da mu se i mlai vraaju primijetio je Sinia. - Vratit e se i njih dvojica. Pao je prijedlog da olimpijsko odlije iz Pekinga, makar ne bilo zlatno, proslave i u kraju svoga podrijetla. Da onamo Nika izloi svoje fotograje, od kojih su neke zavrijedile i nagrade strunjaka. - Potpisujemo to obojica rei e Nika i Sinia uglas. - Miljevanima i Miljevakom saboru na znanje. Imate dva nova ugledna lana. Bratski veslaki dvojac ne zaboravlja svoje iritovce. 617
Miljevci 2008.
Stipe Pletikosa uvar mree hrvatske nogometne reprezentacije

Hobotnica meu vratnicama
Kljuar mnogih pobjeda, Hajdukovih i hrvatske nogometne vrste, nesumnjivo je njihov broj jedan Stipe Pletikosa. Korjenima iz Britana, s Miljevaca, odakle je otac mu Frane 1957. kao 15-godinjak doveden u Split u naukovanje kod pekara Gabria. Stipe je roen 8. sijenja 1979. godine i zarana je, kao devetogodinjak, spoznao to znai biti hajdukovac. Otac ga je doveo u Hajdukovu kolu i Ivica Matkovi je ve prvoga dana ustvrdio da e mali biti njihov vratar. Sa 17 godina je prikljuen prvotimcima bijelih, a kao 19godinjak, kod trenera Ivana Katalinia, prigrabio je ukazanu priliku i postao prvim vratarom. U Hajdukovoj majici je osvojio jednu titulu dravnoga prvaka (2001.) i dva trofeja Hrvatskoga kupa (2000. i 2003.), osladivi se dobrim rezultatima i u dravnoj nogometnoj vrsti. Nastupio je na dva Svjetska prvenstva, u Japanu i Koreji 2002. i Njemakoj 2006., zbog ozljede propustivi zavrnu smotru europskoga nogometa u Portugalu 2004. godine. Nee, meutim, preskoiti 618
Mijo Grabovac: NAJSPORTSKIJE MALO MISTO NA SVITU Austriju i vicarsku gdje odlazi kao velika uzdanica izbornika Slavena Bilia. Do svibnja 2008. upisao je ak 67 reprezentativnih nastupa i, to se toga tie, mogao bi se svrstati u razred nogometnih veterana. A budui da vratari znaju trajati i do 40. godine u ivotnom kalendaru, izgledno je da e Stipe Pletikosa postati lan uglednog kluba 100 hrvatskoga reprezentativnog nogometa. - Neka zdravlje poslui, i to je dohvatljivo priao nam je prije poetka priprema za Europsko prvenstvo. Posljednjih je godina stanovnik Moskve i vratar tamonjeg Spartaka, gdje je stigao iz ukrajinskog ahtara iz Donjecka, kluba iju kapetansku vrpcu nosi prijatelj mu iz Hajduka i reprezentacije Darijo Srna. - Ugodni su moskovski dani, makar zime grizu puno otrije nego kod nas. Puno mi je ugodnije nego u Donecku, to su uspomene koje bih volio to prije zaboraviti priznaje Stipe. Tih godina spaavalo ga je povjerenje izbornika, jer je bio standardan u reprezentaciji, makar bez pravih prilika u ahtaru. Moskva je ljepi dio prie, o emu svjedoi i podatak da je u proljee 2008. potpisao novi etverogodinji ugovor sa Spartakom. Kao mlai esto je odlazio u Britane kod dida Stipe, po kojemu je i dobio ime. Sa sestrom Magdom, danas lijenicom, te Mirandom, nastavnicom, na Miljevcima je uz dida znao potroiti pola tatina dopusta. Miljevci, Split, Hajduk i Hrvatska duboko su u njegovu srcu.
Mate Skelin koarkaki div gena kamenih

Gospodar pod koevima
Vjerujemo da bi se i sam poteno namuio dok bi odgonetnuo imena svih klubova iji je dres dosad nosio. Mate Skelin, jer o njemu je rije, o gorostasu od 213 cm visine roenom 13. prosinca 1974. godine, igrao je meu prvotimcima zagrebake Done, pa u Ciboni, Benstonu, Zrinjevcu, moskovskom CSKA, slovenskoj Krki, talijanskom Skipperu, francuskim klubovima Pau Orthezu i Le Mansu, Lucoil Akademiku iz Soje... U meuvremenu se vie puta vraao Ciboni, dolazio i odlazio. Sve do NBA-lige, gdje su ga, kao dokazanog vladara u reketu, odabrali strunjaci Indiana Pacersa. iritovci su, kao i bratskom veslakom dvojcu, njegov kraj kojemu se zna rado vratiti. - Mi smo roeni koarkai. Drniki kraj, da nas je bilo sastaviti u jednu momad, mogao je devedesetih godina imati momad za prvaka Hrvatske tvrdi Mate. Izbornici hrvatske vrste, dok je Mate Skelin bio mlai, redovito su ga pozi619
Miljevci 2008.
vali u dravni dres i on je ukazane prilike vjeto koristio. Ipak, njegovu zbirku trofeja pretrpale su klupske pobjede, na svim stranama Europe.
Ante Kului (Antin) meunarodni nogometni sudac

Svira nogometnih nota
Trinaest godina je Ante Kului ivio u svojim Kaoinama, u obiteljskom domu oca Ante i majke Zorke. Sportu, tonije nogometu, pribliio ga je dolazak u ibenik, gdje se kao djeai okuao meu vrnjacima na travnjaku ubievca, ali umjesto igrake pravu je nogometnu armaciju ostvario sa zvidaljkom. - ivjeli smo u susjedstvu poznatog nogometnog suca Tomislava Copia i 1982. me on, kada sam imao 24 godine, nagovorio da upiem sudaki teaj. Svidjelo mi se, a oito se i efovima svidjelo moje suenje kae Ante, iza kojega je zaista bogata sudaka karijera. 620
- Danas je pak u drugomu svijetu, makar nogomet ne prestaje ivjeti u njemu direktor je Croatia osiguranja u ibeniku, predsjednik upanijskog HDZ-a i saborski zastupnik. - U politici sam ne zbog sebe, nego zbog ibenika i cijele upanije, zbog svih naih ljudi. I mojih Miljevana ponajprije. Taj kraj zasluuje potporu i svojim razvojem potvruje da sve uloeno zna dobro iskoristiti tvrdi bivi nogometni arbitar. - Iza njega je stotine i stotine odsuenih nogometnih utakmica, od onih najmlaih i najniega natjecateljskog razreda, do meunarodnih. ak i svjetskoga predznaka. - Jest, sudio sam kvalikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo Island Republike Irska 1997. godine. Negdje u tom rangu je i pretkolo europske Lige prvaka. Bilo je toga puno, ukupno est godina meunarodnog staa. I deset u Hrvatskoj ligi prisjea se Ante. - Dvaput je sudio Hajduku protiv Dinama, oba puta u Splitu, i ree Hajduk je jedini klub koji nikada nije izgubio dok je on dijelio pravdu. Makar su ga neki krstili dinamovcem jer je djelatnik Croatia osiguranja... Jabuka ne pada daleko od miljevakog stabla pa je i Antin sin Hrvoje, budui profesor tjelesne i zdravstvene kulture, u Zagrebu poloio sudaki ispit, no ipak 621
Miljevci 2008. mu se vie dopao trenerski posao asistira u juniorskoj momadi ibenika. - Antina 'dijagnoza' miljevakoga sportskog fenomena pak glasi: Sve je u genima i injenici kako se ivjelo na Miljevcima, da se kopalo po rudnicima u Siveriu i Trbounju, odlazilo u Nizozemsku, Njemaku, Francusku... Nauili smo se boriti i izboriti. Svuda, pa i u sportu takoer. - Mnogi e to isto potpisati. Od rijei do rijei.
Ante Kului (Mirkov) mladi nogometni reprezentativac

Osigura sa ubievca
- ivot nije mazio Antu Kuluia, uostalom kao i njegove vrnjake iz Kaoina i cijelog miljevakog kraja 1991. je kao petogodinjak prognan i osuen dio djeatva provesti u Solarisu. Sudbina ga je umalo dodijelila koarci, jer vjebao je najee kako se lopta ubacuje kroz obru i to bi nastavio da ga DOKov trener Brailo nije doskoio: - Mali, tebi vie pristaje nogomet. - Posluao ga je i ekao drugu, nogometnu priliku. to znai da je ekao povratak Miljevcima i Drniu. Kao osnovac je 1995., odmah nakon Oluje, postao DOK-ovom budunou. Sve je ilo kao u najljepoj prii, makar uz neke Scile i Haribde. - Ma, bilo je super. U DOK-u sam sa 16 godina postao prvotimac i neki su me proglaavali najboljim igraem momadi. Moda su malo i pretjerivali, ali godilo je... - Novinar Krste Mujan je zapisao da je 'momak zreo za Prvu ligu'. Do prve lige je grizao i u DOK-u i u Zagori, a u proljee 2007. debitirao je na prvoligakoj sceni, u ibenikovu dresu protiv Rijeke. I nikada vie nije sjeo na klupu kao priuva, uvijek igrajui od prve minute. Dabome, ukoliko ga kartoni nisu u tomu sprijeili ili pak koja rijetka ozljeda. - Ante je inae roen 6. lipnja 1986. godine i gotovo je koarkake grae, visok 189 cm. Kada se raskrili izgleda da moe pokriti cijeli esnaesterac. - Otac Mirko, iji je brat Joso vjeto baratao loptom igrajui za svoje Kaoine, prati svaku utakmicu koju sin igra u ibeniku, Zadru ili Splitu. Dalje od toga mu se ne ide, ponajvie zbog obveza koje ima u Kaoinama. Ante ima mlaega brata Zvonimira i stariju sestru Zrinku koja je pred diplomom na Ekonomskom fakultetu u Splitu. I on je bio na ekonomiji, ali ga je prvoligaki nogomet poslije vezao uz studij turistikog managmenta. 622
- Moram diplomirati! Zbog sebe i roditelja, zbog oca Mirka i majke Mande, koji mi silno pomau rijeen je Ante. - Rijeen je uspjeti i u nogometu. Da je na dobrom putu svjedoi i poziv u mladu hrvatsku nogometnu vrstu, ali ponajprije talent i upornost koji ga krase. Ulaznica i meu vatrene stoga nije daleko od dohvata njegove ruke.
623
Miljevci 2008.
624
MILJEVAKI SABOR
Miroslav Ivi
Formiranjem Miljevakog sabora eljelo se okupiti miljevane koji svojim idejama, znanjem i sposobnostima mogu doprinjeti razvoju svoga kraja, njegovati i poticati sve pozitivne tradicijske vrijednosti Miljevaca, predlagati vizije razvoja Miljevaca u urbanistikom, komunalnom, gospodarsko turistikom, kulturnom i sportskom aspektu, doprinositi zatiti povijesnog i kulturnog naslijea. Svakako da razloge za formiranje sabora treba traiti i u osjeaju nemoi, nedostatku potrebne brige i izostanku organiziranog djelovanja nadlenih vlasti koje bi skrbile o razvoju i boljitku Miljevaca u svim potrebnim dimenzijama.
Miljevaki sabor izrastao je iz Vijea za obiljeavanje devetstote godinjice smrti posljednjeg kralja hrvatske krvi Petra Svaia. lanovi Vijea bili su: Ivan Aralica, Ivica Bai (potar), dr. Ivan Bai, Jakov Bai, fra Ivan Buljevi, Ante Delalija, Ilija Gali, Ante Gveri, Miroslav Ivi, Vinko Ivi, Ante Kului, Marija Kului, Neven Kului, Ivica Lovri, Mladen Lovri, Nikola Lovri, Ante Malenica, Branko Malenica, Nikola Malenica, Marko Menui, Ivica Mudrini, Ivan Puli, Mate Pulji, Zvonimir Pulji, fra ime Samac, Jasna Skelin, Zvonimir Skelin, Josip Stojanovi, Ante keljo i fra Ante Vukui. Vijee je funkcioniralo neto dulje od godinu dana. Sve zacrtane zadatke Vijee je realiziralo. Podiglo je spomenik kralju Petru Svaiu, tiskalo spomen knjigu i izvelu operu-oratorij Jakova Gotovca Petar Svai. Samu ideju za formiranje Miljevakog sabora iznio je fra ime Samac, njegova ideja je od svih 625
Miljevci 2008. lanova Vijea zduno podrana. Najavu formiranja Sabora donosi i Miljevaki list, sa naslovom Miljevaki sabor - motor razvoja, i slijedeim tekstom: Vijee za obiljeavanje 900. obljetnice smrti posljednjeg Hrvatskog kralja Petra Svaia formirano za postavljanje spomenika, izvedbu opere i organizaciju svega onog to se u rujnu dogaalo na Miljevcima, uspjeno je realiziralo sve zacrtano. U tijeku su radovi na ureenju okolia spomeniku. Kao Vijee, istaknuto je to i na samoj manifestaciji, nismo se potroili i zato smo odluili trajati i uz pomo Boga, a na dobro naroda naega, nove projekte poduzimati. Da bi to postigli, na Visovcu je 2. studenoga 2002. godine odrana sjednica inicijativnog odbora za osnivanje Miljevakog sabora, nestranake, neprotabilne i dobrovoljne Udruge graana dobre volje eljnih pomoi razvoju i doprinijeti boljitku Miljevaca. Miljevaki sabor sastajat e se jednom godinje, prijedlog je da to bude subota uoi Velike Gospe. Djelovat e kroz svoje odbore, prije svega Odbor za gospodarstvo i infrastrukturu, Odbor za sport i rekreaciju, Odbor za ekologiju, Odbor za istraivanje, zatitu i popularizaciju povijesnih vrijednosti te Odbor za kolstvo, kulturu i njegovanje kulturnih tradicija na Miljevcima. Kroz rad tih Odbora kao i rad Sabora i djelovanje lanova Miljevakog sabora nastojat e se potai i pomoi organima vlasti, prije svega poglavarstvu Grada Drnia, u buduim akcijama i projektima koji e doprinijeti razvoju i boljitku prostora koji omeuju rijeke Krka i ikola. lanom MS mogu postati miljevani roenjem, ivljenjem ili djelovanjem. Uz redovne lanove, MS ine i poasni lanovi iz reda za Miljevce osobito zaslunih pojedinaca iz drugih sredina. Miljevaki sabor init e minimalno ezdeset lanova izabranih na etiri godine. lanovi Sabora su iz reda miljevana koji ive na Miljevcima, miljevani koji ive u Drniu i drugim hrvatskim gradovima te miljevani u inozemstvu, izvan Hrvatske. Po funkcijama koje obavljaju lanovima Sabora postat e Miljevani u tijelima vlasti (Poglavarstvu i Vijeu) Grada Drnia i ibensko-kninske upanije. U lanstvu po poloaju bit e miljevaki upnik, ravnatelj O Stjepan Radi u Miljevcima i gvardijan samostana Visovac. lanstvo po poloaju pripada i predsjednicima i dopredsjednicima Drutava Miljevana u Zagrebu, Splitu i Zadru. lanom MS postaje se potpisom pristupnice i uplatom godinje lanarine. Potpisivanjem pristupnice lan Sabora obvezuje se pridravati odredbi Statuta miljevakog Sabora koji e se donijeti na prvoj konstituirajuoj sjednici Sabora te doprinositi svojim radom i djelovanjem razvoju i boljitku Miljevaca. Stoga pozivamo sve Miljevane, u domovini i u inozemstvu, sve one koji ele doprinijeti razvoju i boljitku naih Miljevaca, da se prijave upniku i ukljue u rad Miljevakog sabora. Na dobrobit naih Miljevaca, stoji u tekstu koje potpisuje Tajnitvo inicijativnog odbora za sazivanje Miljevakog sabora, a objavljuje Miljevaki list. Tijek formiranja Sabora vidljiv je i iz zapisnika sa sjednice Vijea za obiljeavanje devetstote godinjice smrti posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svaia. 626
Miroslav Ivi: MILJEVAKI SABOR Sjednica je odrana 22. oujka sa poetkom u 10.30 sati u samostanu na Visovcu. Prisutni lanovi Vijea: Marko Menui, Jakov Bai, Ante Malenica, Neven Kului, Ante Kului, Marija Kului, Mate Pulji, fra Anta Vukui, Ivica Bai (potar), Zvonimir Skelin, Ilija Gali, Ante Delalija, Miroslav Ivi, fra ime Samac, Branko Malenica, Nikola Malenica, Josip Stojanovi, Ante Gveri i fra Ivan Buljevi U okviru dnevnog reda bilo je i donoenje odluke o sazivanju Miljevakog sabora te rasprava o prijedlogu Statuta, lanovima i djelatnostima Miljevakog sabora. Iz zapisnika (Arhiva Vijea) je vidljivo da je donesena odluka da se Miljevaki sabor sazove 21. lipnja u 9.30 sati u prostorima O Stjepan Radi u Drinovcima. Tom odlukom Vijee je preraslo u Inicijativni odbor za sazivanje Miljevakog sabora, zadueno je tajnitvo Vijea, fra ime Samac i Miroslav Ivi, odnosno od sada tajnitvo Inicijativnog odbora za sazivanje Sabora, da pripremi Sabor i pozove potencijalne lanove na prvu sjednicu. Tajnitvo e do tada izraditi peat, memorandum i prijedlog grba Miljevaca. Gradonaelnik g. Ante Delalija saopio je kako je grad Drni Miljevakom saboru ustupio prostoriju uz potu u Drinovcima. Ta prostorija bila bi sjedite i prostor za okupljanje lanova Miljevakog sabora. Gradonaelnik e fra imi Samcu dostaviti pismenu odluku o ustupanju prostora. Nakon toga e se Miljevaki sabor registrirati kao udruga i otvoriti svoj raun. lanovi Vijea predloili su potencijalne lanove Sabora (u prilogu, popis zajedno sa lanovima Vijea). Predloeni su i voditelji Odbora: Odbor za gospodarstvo i infrastrukturu. Za voditelja su predloeni Mate Pulji i Mirko Kului. elju za radom u tom odboru izrazili su i dr. Ivan Bai, Ante Malenica, Neven Kului i Branko Malenica. Odbor za komunaliju i ekologiju. Za voditelja su predloeni Nikola Malenica i Nikola Lovri. U tom odboru je i Ivan Puli. Odbor za sport i rekreaciju. Za voditelja su predloeni Josip Stojanovi i Ante Kului. Za rad u tom odboru spremnost je izrazio i Ivica Bai (potar). Odbor za istraivanje, zatitu i popularizaciju povijesnih vrijednosti. Za voditelje su predloeni Vinko Ivi i Marko Menui. U tom odboru je i fra Ante Vukui. Odbor za kolstvo, kulturu i njegovanje kulturnih tradicija. Za voditeljicu je predloena Marija Kului. Za rad u tom odboru spremnost su izrazili Ilija Gali, Ivica Lovri i dr. Ante Gveri. lanovi Vijea prihvatili su nacrt Statuta Miljevakog sabora te okvirni plan rada. Slijedilo je sazivanje Sabora, potencijalnim lanovima upuena je pozivnica sljedeeg sadraja: Pozivamo Vas na osnivaku sjednicu MILJEVAKOG SABORA to e se odrati 21. lipnja 2003. (subota) u 9.30 sati u prostorijama O Stjepan Radi u Drinovcima / Miljevci, i tekstom: Ovo je nae vrijeme. Oni prije nas tkali su u onom vremenu svoje ljud627
Miljevci 2008. stvo nitima vjere i domoljublja i tako nam utrli put i ostavili zavjet da tako inimo kako bi opstala loza naa. I zato: Neka traje loza naa! Neka traje sve dobro u zaviaju naem, a posebno ti i tvoje potomstvo jer to je najvei blagoslov kui didovoj. A iz kue didove, ako dobro oslukuje, jo se uvijek uje molitva, razgovor ugodni, ljudikanje i pjesma. I zato nam valja navraati na ognjita naa, oslukivati i ispunjati elje miljevake zemlje koja ezne za naim nogama i burom koja udi da se poigra s kosom naom i kosom djece nae. Kad se umorimo od ove nae maglovite civilizacije dua e nam jedino moi nai sklonite uz ognjita naa i na obalama rijeka naih. Zato, ne pijmo iz aa nove civilizacije koja je nalik sprovodnoj povorci, nego crpimo vodu iz bunara naih premazujui zidove njihovih spremnika kvasinom domaom kako se u njima ne bi nastanili nepoudni stanari. Ovdje, na Miljevcima, gdje su svitanja drugaija, doimo i zapalimo svijee na grobove pradjedova i prabaka naih, nazdravimo svojim najdraima i podijelimo radost sa svima. Stoga, doimo na utemeljenje MILJEVAKOG SABORA na obljetnicu osloboenja Miljevaca 21. lipnja 2003. (subota) u 9,30 sati u prostorijama O Stjepan Radi u Drinovcima. Poslije tog sveanog ina sluit e se sv. Misa za sve koji utkae ivote svoje za slobodu nau i nae domovine Hrvatske. Pomolit emo se i zapalit svijee za hrabre mueve nae, a potom uz domae smokve i pie zapivati pismu nau! Miljevaki sabor / Odbor za sazivanje Sabora / Neka traje loza naa! Sabor je i osnovan, a o tome informaciju slijedeeg sadraja donosi Miljevaki list: OSNOVAN MILJEVAKI SABOR: Svim lanovima Miljevakog sabora: Radujem se s vama novom poetku. Ostvareni prologodinji program obiljeavanja obljetnice hrvatskog kralja Petra Svaia ulijeva nam nadu da se mnogo dobra moe dogoditi i uiniti ako smo zajedno oko istog programa. Dobro se pogledajte i shvatit ete koliko ste jaki kad ste zajedno. Nemojte nikada posumnjati u svoju snagu. Zato, nek zaslave miljevaka zvona i navijeste saborovanje svojih sinova i keri te dragih prijatelja iji e sklad miljevakom puku na dobro biti. Uvijek uz vas i s vama, fra ime. Tim rijeima iz telegrama kojeg je iz Rima poslao fra ime Samac, inicijator i najgorljiviji zagovornik formiranja Miljevakog sabora, bila je protkana povijesna, utemeljiteljska sjednica Sabora odrana na dan osloboenja Miljevaca, 21. lipnja 2003. godine. Nakon Lijepe nae koju su pred vie od stotinu sabornika i miljevakih gostiju zajedno izveli visovaki novaci i upski zbor, miljevaki upnik predvodio je prigodnu molitvu za sve one koji utkae ivote svoje za slobodu nau i nae domovine Hrvatske, kao i za sve umrle Miljevane. Sabor je taj protokolarni dio nastavio nadahnutim uvodom miljevakog pjesnika Miljenka Galia. Radni dijelom Sabora ravnalo je radno predsjednitvo, u sastavu: Fra Ivan Buljevi, 628
Miroslav Ivi: MILJEVAKI SABOR dr. Ivan Bai, dr. Ante Gveri, Miroslav Ivi i Marija Kului. Slijedili su pozdravi naih gostiju, Nikole Mihaljevia u ime ibensko-kninskog upanije, Nikola Lovria u ime grada Drnita te eljka Bulata, direktora Nacionalnog parka Krka. U ime miljevake dijaspore Sabor je pozdravio Marko Grabi, istiui zadovoljstvo to je dolo do ovakvog okupljanja. Pajo Bai iz splitskog odbora miljevana, pozdravljajui skup zapitao je i nisu li Miljevci propustili razvojnu ansu u vrijeme kada su se trebali izboriti za vlastitu opinu. U radnom dijelu predstavljeni su programi budueg rada Miljevakog sabora i naini kako se moe doprinijeti razvoju i boljitku Miljevaca. Mr. Ivan Bai govorio je o integralnom razvoju Miljevaca i o izradi dokumenta koji e denirati pravce i mogunosti razvoja, posebno u dijelu turizma i proizvodnje zdrave hrane. lanovi Sabora s odobravanjem su prihvatili takav pristup te uz mr. Ivana Baia izabrali dr. Ivana Baia i Nevena Kuluia na elo Odbora za razvoj gospodarstva i infrastrukture. Nikola Malenica predstavio je program rada Odbora za komunalije i ekologiju, najvanije je ienje i uklanjanje otpada kojim su Miljevci gotovo zatrpani. Uz Nikolu Malenicu, u tom odboru su Ivan Puli i Ive Vlai ali i svi drugi koji mogu pomoi jer e samo angamanom brojnih ruku Miljevci ponovno dobiti izgled istog i otpadom nezagaenog podruja. Josip Stojanovi predstavio je rad i planove Odbora za sport i rekreaciju. Veliki pljesak zasluio je za dosadanji angaman, za injenicu da na Miljevcima, prvi put u povijesti postoji aktivni sportski klub. Tome je sigurno pomogla i izgradnja sportske dvorane. Priprema se ureenje malonogometnog igralita na koje su postavljeni reektori, u planu je ureenje i drugih sportskih terena. Prvi ljudi toga Odbora, uz Josipa Stojanovia su na poznati nogometni sudac i sportski radnik Ante Kului, te Ivan Bai-potar i Mirko Kului. Obiman plan rada Odbora za istraivanje, zatitu i popularizaciju povijesnih vrijednosti predstavio je Vinko Ivi. Uz njega su u Odboru i Marko Menui te fra Ante Vukui. Rad odbora za kolstvo i kulturu predstavila je Marija Kului kojoj e u organizaciji Odbora pomoi Mile Petrovi i Marija Laci. Nakon prihvaanja Statuta Miljevakog sabora izabran je predsjednik. Jednoglasno je prvi predsjednik Miljevakog sabora postao Nikola Lovri iz Kaoina, ekonomist zaposlen u GIRK Kalun u Drniu. Nikola je i lan poglavarstva grada Drnia. Za dopredsjednike Miljevakog sabora izabrani su Jakov Bai, Marko Grabi, Miroslav Ivi, Ivica Lovri i Ante Malenica. Trolani sud asti Miljevakog sabora ine Neven Bai, Frane Samodol i dr. Boris Delalija. (ML, 2003.) lanovi osnivai Udruge Miljevaki sabor bili su: Ivan Aralica, Zagreb; Drago Bai, Split; Frane Bai,ibenik; dr Ivan Bai, Osijek; Ivan Bai (Vaso), Zagreb; Ivan Bai (Ivara), Britane; Ivica Bai-potar, Drinovci; Jakov Bai, Zadar; Neven Bai, ibenik; Pajo Bai, Split; Pa629
Miljevci 2008. ko Bai, Split; Ante Bai, Split, Ivica Bubalo, Split; fra Ivan Buljevi, Visovac; Ante ipi, ibenik; Stipe ipi, Klju Miljevci; Branko Duilo, Bogatii; Joko Duilo, Bogatii; Ante Delalija, Drni; dr. Boris Delalija, Zadar; Jago Delalija, Australija; Josip Delalija, Klju; Tome Delalija, Drni; Zvone Delalija, Zagreb; Ilija Gali, Bogatii; Ivan Gali, Bogatii ; Miljenko Gali, Drni; Nada Gali, Bogatii; Pako Gali, Bogatii; Slavko Gali, Bogatii; eljko Gali, Split; ivko Gali, ibenik; ime Grabi, Srima; Marko Grabi, Grebatica/Pariz; dr. Ante Gveri, ibenik; fra Mate Gveri, ibenik; .s. Zdravka Gveri, , ibenik; Branko Ivi, ibenik; Gojko Ivi, Split ; Ivica Ivi, Zagreb ; Joko Ivi, Drinovci; Miroslav Ivi, Split ; Neven Ivi, Zagreb; Pave Ivi, Zadar; Stipe (Stipica) Ivi, Drinovci, Vinko Ivi, Zagreb; Dr. Robert Karlo, Zadar; Ivan Karlo ; Ive Karlo, Milan Karlo ; Ive Kisi, Britani; Ruica Kisi, Britani; Dr. Mate Kozi, Zadar; Anka Kului, Zagreb; Ante Kului, ibenik; Davor Kului, ibenik; Marija Kului, uiteljica, Klju; Miljenko Kului (imin), Zagreb; Mirko Kului, ibenik; Neven Kului, Split; Sandra Laci-Malenica, Brodarica; Ivica Lovri, Zagreb; Marica Lovri, iritovci; Mire Lovri, Drni; Mladen Lovri, iritovci; Nikola Lovri, Drni ; eljko Lovri, Zagreb; dr. Mile Mami, Zadar; Alenka Malenica, Zagreb; Anelka Malenica, Klju; Ante Malenica, dipl.ing, ibenik; Ante Malenica, ibenik; Branko Malenica, Zagreb; Frane Malenica, ibenik; Ivana Malenica, Zagreb; Ivana Malenica, Drinovci; Marko Malenica, Zadar; Mate Malenica, Dubrovnik; Nikola Malenica, Drinovci; dr. Drago Margu, ibenik; Marko Menui, ibenik; Ivica Mudrini, Zagreb; Zvonko Pavlovi, Zadar; Mile Petrovi, Drinovci; Josip Pili, Zagreb; Fra Petar Pletikosa, Zagreb; Ivan Puli, Split; Mate Pulji, Drni; Zvonimir Pulji, Split; Zvonko Pulji p. Ljubomira, ; Nediljko Samac, Britani; Ivan Samac, Split; ing. Josip Samac, Katel Stari; fra ime Samac, Samostan Visovac; dr. Ante Samodol, ibenik; Ante Samodol, Zagreb; Miroslav Samodol, Split; fra Frano Samodol, upa Kruevo, Obrovac; Ante Skelin (elkanov), Karalii; Branka Skelin - (Biina), Zagreb; dr. Marija Skelin upi, Drni; Jakov Skelin, Njemaka; Jasna Skelin-Dubokovi, Split; Joso Skelin, Zagreb; Zvonimir Skelin, Drinovci; Branko Stojanovi, Zagreb; Josip Stojanovi, ibenik; Pako Stojanovi (ule), Roko Stojanovi, Zdravko Stojanovi, Zagreb ; eljko Stojanovi, Joso Sunko, dr. Nikola Sui, ibenik; Prof. Ante keljo, Zabok; ime keljo, Zagreb; Ante keljo, Split; Marinko Tetlo, Katel Luki; Neven Tetlo, Drni; Damir Vlai, Drni; Ive Vlai, ime Vranjkovi, iritovci; Fra Ante Vukui, Drinovci, Josip Vukorepa, Klju Na osnivakoj sjednici Miljevakog sabora odranoj 21. lipnja 2003. godine u Miljevcima usvojen je statut kojim je utvren naziv, sjedite i podruje na kojem djeluje Miljevaki sabor. Utvren je i grb Miljevakog sabora koji je okruglog oblika s prikazom kanjona dviju rijeka, Krke i ikole. U sredini su dvije crkve, Imena Isusova i Sv. Petra i Pavla te spomenik kralja Petra Svaia. U donjem dijelu je tekst Miljevaki sabor. Na osnivakoj sjednici Miljevakog sabora usvojen je i plan rada i djelovanja Sabora kao i saborskih odbora. Navodimo, kao ilustraciju, prijedlog plana rada 630
Miroslav Ivi: MILJEVAKI SABOR i djelovanja Odbora za zatitu, prezentaciju i popularizaciju povijesnih vrijednosti. Prijedlog rada prezentirao je Vinko Ivi: Na podruju Miljevaca nalazi se puno vie povijesnih, kulturnih, etnografskih, arhitektonskih, prirodnih i inih vrijednosti nego to ih znamo, poznajemo ili smo ih pak svjesni. Drimo da je jedna od zadaa ovoga Odbora pa i Sabora da, osim to brine o njihovoj zatiti, isto tako promie svijest u Miljevana o njihovu ouvanju i popularizaciji. Sve te vrijednosti, pokretne i nepokretne, arhitektonske, arheoloke, prirodne i nematerijalne, svjedoe o naoj nazonosti na ovome prostoru i imaju svoju povijesnu, kulturnu, umjetniku i antropoloku vrijednost. Jednom rijeju, rije je o kulturnim dobrima prema kojima imamo zakonske i moralne obveze tititi ih i ouvati.
Nepokretna kulturna dobra

a) konzervacija, restauracija i popularizacija srednjovjekovnih hrvatskih utvrda uz rijeke ikolu i Krku, ponajprije Kamiak (Kamiac) i Klju (Kljui); b) zatita kamenih kua i tala (posebice onih pokrivenih ploama) s njihovim okoliem vrtom, dvoritem ili ogradom. Imajui u vidu njihovu ugroenost naglo nestajanje i devastaciju, trebalo bi to prije izvriti popis i sainiti dokumentaciju (u suradnji s muzejom u Drniu). Takoer bi trebalo, na neki nain, uvjeravati ljude koji posjeduju takve objekte da su oni vrijedni upravo takvi kakvi jesu i da samo tako sauvani imaju vrijednost te su zanimljivi i privlani turistima; c) konzervacija, restauracija i zatita starih gusterni (posebice onih u Drinovcima, Kljuu i Kaoinama) i po mogunosti ponovno ih staviti u funkciju; d) obnova sanacija, restauracija i konzervacija crkava, zvonika i groblja - crkva Imena Isusova i crkva sv. Petra i Pavla; e) arheoloka istraivanja - rekognoscirati cijelo podruje Miljevaca, izraditi arheoloku kartu s toponimima, odnosno arheolokim lokalitetima te napraviti plan istraivanja; im prije izvriti arheoloka istraivanja uz srednjovjekovne hrvatske utvrde Kamiak i Klju te na lociranom starohrvatskom groblju (9/10 st.) u Drinovcima (za to postoji dio sredstava) i programi se mogu realizirati u suradnji s muzejima i NP Krka; f ) zatita i obnova vrtova uz rijeku ikolu i Krku kao krajolika koji sadri povijesno karakteristine strukture koje svjedoe o naoj nazonosti na tim prostorima (prijedlog je i poticaj); g) zatita, ouvanje i skrb o spomenicima i obiljejima vojnicima poginulim u Domovinskom ratu, kralju Petru Svaiu, kardinalu Utjeinoviute podizanje novih. 631
Miljevci 2008.
Pokretna kulturna dobra

a) ouvanje i zatita crkvenog inventara i predmeta ponajprije knjiga (roenih, krtenih, vjenanih i umrlih); b) sakupljanje eventualne preostale etnografske grae (predmeta iz svakodnevnoga ivota ljudi ovoga kraja) i formiranje zaviajne zbirke pri i u suradnji sa kolom; c) pohrana arheolokog materijala pronaenog na miljevakim lokalitetima. Ovisno o procjeni predlaemo: zbirku na Visovcu, muzej u Drniu i miljevaku zbirku.
Nematerijalna kulturna dobra

a) poticati strunjake specijaliste s ovoga podruja (ali i druge) da istrauju i piu, posebice o jeziku, govoru, usmenoj knjievnosti svih vrsta, toponimima, obiajima i drugim tradicionalnim pukim vrijednostima. Mr. sc. Ivan BAI, prezentirao je nacrt strategije dugoronog razvoja Miljevaca u razdoblju od 2004. do 2015. godine. Naveo je da e uvjeti u kojima e se odvijati ivot Miljevaca u razdoblju do 2015. godine bit e veoma sloeni i puni neizvjesnosti. Trebati e rjeavati probleme ukupnog drutveno-ekonomskog razvoja u nimalo povoljnim okolnostima ukupnog razvitka nae upanije i Hrvatske u cjelini. Kao najvaniji strateki ciljevi u dugoronom razvoju do 2015. godine, navedeni su : 1. gospodarski rast od prosjeno 5% godinje u razdoblju 2004. 2015. godine; 2. promjena gospodarske strukture s naglaskom na stvaranje jakih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava za proizvodnju ekoloki zdrave hrane za nae turistiko trite; 3. rast zaposlenosti i samozaposlenosti (sposobnost pojedinca da sam pronae ili organizira posao); 4. odravanje gospodarske stabilnosti i socijalne sigurnosti; 5. rast ivotnog standarda stanovnitva Miljevaca; 6. usporavanje i zaustavljanje negativnih demografskih trendova u mjeri u kojoj raspoloiva materijalna sredstva to omoguuju, odnosno utjeu na to. Detaljnije razraeni strateki ciljevi i potciljevi u nacrtu strategije razvoja Miljevaca a po prijedlogu mr. sc. Ivana Baia izgledaju ovako : 1. Oivljavanje gospodarske aktivnosti: poveati broj grla ovaca i koza (traiti odstrel vukova, a ne plaati kazne zbog toga); razvoj govedarstva zbog proizvodnje mesa i mlijeka; 632
Miroslav Ivi: MILJEVAKI SABOR izgradnja mljekare; razvoj individualnog svinjogojstva ili u kooperaciji zbog poznatog miljevakog pruta; poveati povrine pod vinogradima kako bi se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju dobilo to vee proizvoake kvote; razvoj vinarstva - podrumarstva, tj. proizvodnja vrhunskih i kvalitetnih vina, a ne samo vinogradarstva; proizvodnja stolnog i suhog groa; proizvodnja domaeg ovjeg sira; uzgoj maslina; izgradnja uljare; uzgoj jagoda; suenje smokava; proizvodnja meda pelarstvo; peradarske farme za proizvodnju jaja; plastenika proizvodnja (rasadnici raznog voa i povra); uzgoj ljekovitog, aromatinog i medonosnog bilja; na vie potencijalnih podzemnih izvora vode izvriti buenja u smislu osiguranja dovoljnih koliina jeftine vode za navodnjavanje poljoprivrednih povrina i kultura; marketinki pripremiti prodaju poljoprivrednih proizvoda; formirati rmu ili poljoprivrednu zadrugu za otkup poljoprivrednih proizvoda i nusproizvoda (vune, koe i sl. ), promociju i prodaju izvornih miljevaki proizvoda te analizu konkurencije i trita; poljoprivredna proizvodnja po obujmu treba biti najmanje toliko velika da bi se moglo ostvarivati nancijske potpore po Zakonu o dravnim potporama u poljoprivredi, umarstvu i ribarstvu (N.N. 87 /02); proizvodnja kartonane ambalae i prikupljanje starog papira; proizvodnja plastine galanterije (ae, vreice za meso i smee , itd.); proizvodnja gumene galanterije (brtve, epovi, tiplovi i sl.); proizvodnja votanica; prionica kave; proizvodnja bezalkoholnih pia; traiti velike rme koje bi moda imale interesa dislocirati neku svoju proizvodnju, ili da se za njih proizvode neke stvari u kunoj radinosti ili neto slino; napraviti prostorni plan Miljevaca i oformiti i urediti industrijsku zonu s potpunim komunalnim prikljucima; pri Miljevakom saboru formirati strune savjete: agrarni, veterinarski, porezni; osposobljavanje potencijalnih poduzetnika kroz jednodnevne besplatne seminare koji bi se odravali prve nedjelje u svakom mjesecu od rujna do lipnja u koli u Drinovcima. Predavai bi bili strunjaci razliitih prola i to iskljuivo uspjeni 633
Miljevci 2008. miljevani koji ive i rade u drugim sredinama; napraviti plan potreba za novim radnim mjestima kao i plan radne snage po pojedinim djelatnostima i prema kvalikaciji. 2. Razvoj turistike djelatnosti: formirati odbor za turizam i razvoj; uspostaviti to bolju suradnju s upravom NP Krka; uspostaviti vezu s turistikim rmama prije svega sa ibenskog podruja u cilju dovoenja turista bar na jednodnevne izlete; poticati razvoj seoskog turizma posebice u posezoni u vrijeme berbe groa, a za vrijeme pune sezone za turiste organizirati sakupljanje bajama, vridbu s konjima, lovni turizam, udiarenje na Krki i sl.; u srpnju ili kolovozu organizirati Miljevaku fetu; organizirati rafting na Rokom slapu, a jedrenje na dasci u Visovcu; organizirati ekstremne sportove u kanjonu ikole i Krke (vonja biciklom, penjanje uz litice); organizirati civilna vjenanja na Rokom slapu; organizirati rekreacijska ribika natjecanja na Rokom slapu i Visovcu; izgraditi biciklistike staze na Rokom slapu i Visovcu; do svih potencijalnih turistikih atrakcija napraviti bar makadamski pristupne putove. 3. Komunalno i prometno poboljanje uvjeta ivota: razminirati teren; organizirati prikupljanje i odvoz komunalnog otpada; poboljati javnu rasvjetu po zaseocima; napraviti nadstrenice ekaonice na autobusnim stanicama gdje je to potrebno; poboljati autobusno linijsko povezivanje s Drniom i ibenikom; asfaltirati glavne putove koji prolaze kroz zaseoke (irine barem 2,2 m). 4. Kulturno - drutveni sadraji: ouvati kulturno blago, seoske obiaje i manifestacije; osmisliti identitet Miljevaca koji mora biti odraz vlastitog kulturnog identiteta i kulturno povijesne batine (narodna nonja, obiaji, hrana, povijesne osobe, nacionalni park, biljni svijet, arheoloki lokaliteti, crkve, omeenost s dvije rijeke ikolom i Krkom itd.); osnovati zaviajni muzej Miljevaca te predloiti nain njegovog ukljuivanja u turistiku ponudu; oiviti tj. osposobiti za rad mlinice u Rokom slapu i sprijeiti upropatavanje svega kulturno povijesnog nasljea te stvoriti pretpostavke za njegovu gospodarsku valorizaciju prije svega u turistikom smislu; osnovati kulturno-umjetniko drutvo; 634
Miroslav Ivi: MILJEVAKI SABOR osnovati klub s drutvenim igrama i PC klub; sve podatke o Miljevcima staviti na web starnicu; traiti od radio Drnia mjeseno 2 sata kontakt emisiju o Miljevcima; pored miljevake mise u Zagrebu, organizirati isto u studenom i prosincu u ostalim veim gradovima ( Split, ibenik, Zadar, Dubrovnik, Rijeka, Osijek...); pobratimiti se s nekim selima npr. iz Slavonije, Hercegovine, Slovenije, Istre, Italije, Njemake, Austrije... i razmjenjivati meusobne posjete; osnovati agenciju za pomo starijim i nemonim osobama; izgraditi dom za starije i nemone; izgraditi djeji vrti. 5. Sportsko- rekreativni sadraji: osnovati amaterski sportski klub ( nogomet, koarka i sl.); organizirati razliita prigodna sportska natjecanja u kolskoj sportskoj dvorani; napraviti jedno veliko nogometno igralite; u svakom selu izgraditi balotanu s rasvjetom za veernje igranje balota; odravati natjecanja u balotama izmeu pojedinih sela, a po mogunosti tijekom godine organizirati i turnire u balotama ireg opinskog ili upanijskog znaaja. U zakljuku prezentiranog nacrta strategije stoji da je u pripremi strategije razvoja postojalo je niz dilema, pa se moralo birati izmeu pravaca, sadraja, metoda i tempa razvoja. Oivljavanje gospodarske aktivnosti trebao bi biti temeljni cilj globalne strategije razvoja u prvoj etapi. Posebno mjesto pripada razvoju poljoprivredne i stoarske proizvodnje. Isto tako prvenstveno znaenje ima i rjeavanje problema prikupljanja i odvoza komunalnog otpada kao i razminiranje terena. Pokazatelji opravdanosti razvojnih programa: zadravanje mlaeg stanovnitva na Miljevcima, odnosno zadovoljavajua naseljenost; porast zaposlenosti i ivotnog standarda; poboljanje kulture ivljenja; humaniji i bolji nain ivota za starije i nemone osobe; vra i uestalija veza prve generacije iseljenih Miljevana i njihovih potomaka s rodnim zaviajem; prigoda za masovniji povrat iseljenih Miljevana. U strategiji odrivog dugoronog razvoja Miljevaca u skladu s ekolokim i socijalnim kriterijima, nabrojeni su samo najvaniji strateki ciljevi, sredstva za njihovo ispunjenje kao i nositelji izvrenja postavljenih ciljeva. Ciljevi su postavljeni na globalnoj razini, i to samo oni ciljevi za koje se sada s velikom 635
Miljevci 2008. vjerojatnou moe tvrditi da e u buduem razdoblju biti poeljni i realno ostvarivi. Predloene gospodarske djelatnosti odnosno strateki ciljevi biti e obraeni detaljno kroz operativne programe odnosno investicijske elaborate koji e sluiti kao podloga za odluivanje i istodobno provoenje i kontrolu provoenja strategije dugoronog razvoja Miljevaca. Ovu strategiju dugoronog razvoja Miljevaca istodobno e se, ako bude ikako mogue uz nancijsku pomo nae upanije i drave, provesti kao pilot program oivljavanja naputenih i ekonomski nerazvijenih sela u neposrednom zaleu jadranske obale. Nacrt strategije razvoja Miljevaca podsjea na izuzetno uspjeli projekt razvoja istarskog naselja Bale koje je po veliini i broju stanovnika slino Miljevcima. Bale su, zahvaljujui inicijativi nekoliko poduzetnih stanovnika, postale hit turistika destinacija i mjesto izuzetno kvalitetnog ivljenja. Fascinantna je slinost toga istarskog gradia sa Miljevcima, u nizu elemenata poklapaju se razvojne anse Bala i Miljevaca. O aktivnostima Sabora svjedoi pismo to ga je predsjednik sabora poslao lanovima a koje donosimo u cijelosti: Potovani lanovi Miljevakog sabora, prolo je neto vie od pola godine od odravanja osnivake sjednice Miljevakog sabora. Ovim pismom htjeli bi vam rei to se u tih pola godina uinilo te to planiramo uiniti do slijedee sjednice Sabora, u ljeto ove godine. Nekoliko mjeseci potroili smo u proceduri registriranja Miljevakog sabora. Konano smo udrugu registrirali i dobili mogunost otvoriti raun u Jadranskoj banci ibenik. Do sada je pristupnice poslalo 42 lana Sabora. Molimo i ostale lanove da to prije poalju svoje pristupnice. Paralelno sa poslom oko registriranja Sabora pokuali smo potaknuti ili realizirati bar dio obimnog posla kojega su predstavnici Odbora najavili na osnivakom Saboru. Od grada Drnia smo dobili i uli smo u posjed prostora u zgradi pote u Drinovcima. Radi se projekt i trokovnik ureenja kako bi imali prostor za sastajanje ali i za druge aktivnosti kulturnih, sportskih i drugih organizacija na Miljevcima. Dovreni su radovi na ureenju vidikovca oko spomenika kralju Petru Svaiu. Ukopano je 350 metara dalekovoda, postavljena trafostanica i instalirana rasvjeta, omoguen je prikljuak za struju za potrebe kulturnih manifestacija na tom mjestu. U komunalnom dijelu postavljeni su kontejneri, konano je s Miljevaca organiziran odvoz smea. Organizirano je prikupljanje i odvoz krupnog otpada, vidjeli ste koja je to hrpa olupina i svega onoga to je nagrivalo okoli bila. Uvedena je autobusna linija za Drni. U Drinovcima je postavljena vanjska rasvjeta, od Baia do glavne ceste i od Ivia do kole. Ove godine, uz modernizaciju ceste od Drnia do iritovaca, u program grada 636
Miroslav Ivi: MILJEVAKI SABOR Drnia ulo je asfaltiranje prikljuaka do Mazalina u Bogatiima, do Vranjkovia u iritovcima te u Kaoinama do gornjih Ivia i Stojaka. U okviru te akcije uredit e se prostor oko pote u Drinovcima. Do Uskrsa ove godine, obeanje je gradonaelnika, nasut e se ceste od Kria (Gornji Britani) do Kruina, odnosno krianja za Bogatie na cesti prema Rokom slapu. Pokrenuta je inicijativa za ureenje djejeg vrtia tako da e ove godine biti organizirana mala kola za predkolce. Na Miljevcima je vie od dvadeset djece predkolske i vrtike dobi pa postoje svi opravdani razlozi za osnutak i funkcioniranje djejeg vrtia kakav djeluje u Oklaju, Gradcu i Uneiu. Prema gradskim i upanijskim instancama pokrenuli smo inicijativu za osnutak i ljekarne uz ambulantu. Od gradonaelnika smo dobili obeanje da e se konano postaviti oznake i putokazi prema Miljevcima. Trenutno na cijelom podruju grada Drnia ne postoji niti jedan putokaz za Miljevce, osim onoga u Pakovu selu. Na Miljevcima je zapoelo s radom folklorno drutvo. Odmakle su pripreme i da se, na tragu manifestacije odrane prilikom otvaranja spomenika kralju Petru Svaiu, svako ljeto izvede neko od poznatih glazbenoscenskih djela hrvatskih autora nacionalne ili sakralne tematike. Za ovo ljeto pregovara se o izvoenju Gotoveve opere Nikola ubi Zrinski. Gore pobrojano dio je onoga to su nai lanovi potaknuli ili pomogli realizirati. Sigurno predstoji jo mnogo posla, pred nama je realizacija mnogih akcija koje smo na Saboru najavili. Molimo vas, kontaktirajte nas, ekamo vae prijedloge, inicijative i akcije, stoji u pismu predsjednika Sabora. Sabor je kroz godine svojega djelovanja inicirao rjeavanje niza pitanja, njegovi lanovi su pomagali, organizirali i predvodili mnoge akcije koje su unijele znaajnu ivost na Miljevcima. Nezadovoljni nainom i brzinom, odnosno razinom brige o Miljevcima, 2006. godine usvojena je Izjava o statusu Miljevaca koju objavljuje Miljevaki list a koju donosimo u cijelosti: Potaknuti nezadovoljstvom dosadanjim statusom, neadekvatnom brigom i umanjenim razvojnim prilikama koji iz toga proizlaze, Miljevaki sabor prihvaa Izjavu o statusu Miljevaca koju dostavlja poglavarstvu i gradskom vijeu grada Drnia kojem Miljevci pripadaju te nadlenim upanijskim i dravnim tijelima. Od gradske uprave grada Drnia, kojem pripadamo sa svojih 1200 stanovnika u miljevakim selima i nekoliko tisua raseljenih koji su upravo zbog tretmana Miljevaca u prolosti morali napustiti ovaj kraj u potrazi za ivotom u drugim sredinama Hrvatske i svijeta, sa preko 100 kvadratnih kilometara prostora koji je znatnim dijelom unutar granica Nacionalnog parka Krka, zahtijevamo slijedee: - Traimo da nas se tretira na nain da se u infrastrukturnom i razvojnom pogledu primjenjuju isti parametri kao to ih imaju druga sredita bive opine Drni, prije svega Promina sa Oklajom i Zagora sa Uneiem, sa kojima su se Miljevci 637
Miljevci 2008. uvijek mogli mjeriti i usporeivati. - Polazei od gornjeg stava traimo da grad Drni poduzme sve potrebne korake kako bi i Miljevci dobili sadraje koje imaju Promina i Zagora. U tom smislu od poglavarstva grada Drnia zahtijevamo da se naprave planovi i oformi ekoloka proizvodna zona na Miljevcima, prostor na kojem bi se razvijala ekoloka proizvodnja prije svega autohtonih miljevakih i dalmatinskih proizvoda. Traimo da se proizvodna zona to hitnije infrastrukturno opremi. - Kako je turizam okosnica budueg razvoja naega kraja te kako su Miljevci zbog kanjona Krke, Visovca, Rokog slapa, ua ikole, Kljuice i Kamika, u turistikom smislu razvojna prilika cijeloga grada Drnia, traimo da se sjedite ispostave Nacionalnog parka Krka smjesti na Miljevcima za to Miljevaki sabor nudi prostor u zgradi podrune kole u iritovcima. Osnivanje ispostave u iritovcima, na Miljevcima, prilog je i proklamiranoj politici na dravnom i regionalnom planu, politici decentralizacije i ravnomjernog razvoja. - Od sadraja neophodnih za ivot mjesta a koje imaju sredine sa kojima se usporeujemo, traimo da se donesu odluke da se i na Miljevcima izgradi prostor za odjeljenje djejeg vrtia te za matini ured koji bi imao odreene dane rada u tjednu. Ukoliko gradske vlasti grada Drnia pozitivno ne odgovore na ivotne zahtjeve Miljevana koje kroz ovu izjavu izraavamo, Miljevaki sabor e pripremiti i organizirati izjanjavanje Miljevana o poeljnom okviru budue samouprave na ovom prostoru, stoji u izjavi Miljevakog sabora. I povodom te izjave razvila se rasprava o pitanju osnivanja miljevake opine. Dodue, ne prvi put, pitanje miljevake opine desetljeima je tema koja zaokuplja stanovnitvo izmeu Krke i ikole, dilema bi li imali bolje razvojne prilike kada bi bili samostalna opina ili u zajednici sa Drniom. O povijesnim korijenima te dileme pie i dr. Fra Karlo Kosor u knjizi Drnika krajina izmeu dva svjetska rata i navodi: Odbornik Duan Miovi kao opinski odbornik predloio je g. 1923. da se drnika opina razdijeli u etiri manje opine: Drni, Miljevce, Rui i Unei. Njegov je prijedlog opinski komesarijat usvojio i poslao nadlenim vlstima na odobrenje. Prema tom prijedlogu opini sa sjeditem u Drniu uz Drni bi pripala sela Velui, Siveri, Tepljuh, Mioi, tikovo, Krike, Kanjane i Pari tako da bi u njoj bio preteni dio Srba. Miljevakoj opini pripalo bi po toj podjeli i Trbounje. Glasanje je bilo 22. 12. 1923. Za prijedlog su glasala etiri odbornika, tri su bila protiv a etiri su bila protiv naina razdiobe. Protiv diobe alio se upanijskoj vlsti Nine Adija 28.12. 1923. i traio da se zakljuak opinskog komesarijata poniti jer bi dioba opine bila propast za Drni koji ne bi imao prihoda za razvoj, opala bi trgovina, industrija bi se razdijelila meu opine a Drni bi izgubio najblie selo, Trbounje gdje su bili rudnici boksita. U politikom pogledu nastao bi jaz izmeu Srba i Hrvata, Protiv diobe bili su hrvatski i srpski seljaci i zakljuak opinskog komesarijata bio je poni638
Miroslav Ivi: MILJEVAKI SABOR ten, pie Kosor. Visovaki ljetopisac Celestin Belamari u zapisima nakon rata pie kako je partizanska vlast 9. studenoga 1944. godine osnovala opinu Miljevci sa sjeditem u iritovcima, kojoj je pripao i samostan Visovac. Navodi se kako su nastale administrativne promjene koje su na alost, Visovcu i Miljevcima donijele velike nevolje. Kako u Drniu i okolici nisu imali obrazovnih ljudi, za opinske funkcionere tada se postavljalo borce, partizane, uglavnom ljude bez ikakve kole. Preporuka do boljih poloaja bila je nanijeti to vie nepravde samostanu Visovac, pie ljetopisac. Tako voena opina nije postigla nikakve razvojne rezultate pa se nakon nekoliko godina i ugasila. Ideje o samostalnoj opini aktualizirane su stvaranjem samostalne hrvatske drave i novim ustrojem opina i gradova. Miljevci bi, da su se opredijelili za samostalnu opinu, po veliini prostora bili prosjeno velika opina u Dalmaciji. Sa svojih oko 1200 stanovnika bili bi jednaki ili vei od tridesetak dalmatinskih opina koje sada egzistiraju. U ibensko-kninskoj upaniji to su opine Civljane (137 stanovnika), Kijevo (533), Ervenik (988), Promina (1317), u zadarskoj upaniji Galovac (1190), Jasenice (1320), Kukljica (650), Liane Ostrovike (764), Povljana (713) i Tkon (707), u dubrovao-neretvanskoj upaniji Janjina (593), Lastovo (835), Lumbarda (1221), Mljet (1111), Pojezerje (1233), Smokvica (1012), Trpanj (871), Zaablje (912) a u splitsko-dalmatinskoj upaniji Leevica (740), Lokviii (1037), Milna (1100), Nereie (868), Prgomet (797), Primorski Dolac (839), Suuraj (492), Sutivan (759) i Zadvarje (277). Sigurno da e se i u budunosti ideja o samostalnoj miljevakoj opini javljati osobito u onim vremenima u kojima opinska vlast ne prepozna potrebu ravnomjernog razvoja cjelokupnog podruja grada Drnia. Miljevaki sabor je u tom meuprostoru dijelom artikulirao interese Miljevaca, poticao razvoj i inicirao razliite aktivnosti koje su doprinosile voljitku Miljevaca. O Saboru 2006. izvjetaj pod naslovom Na elu sabora dr. fra ime Samac donosi Miljevaki list: I ove godine Miljevaki sabor odrao je svoj redoviti, godinji skup na Visovcu. Zapoelo je takoer tradicionalno, poloeni su vijenci, zapaljene svijee i izmoljene molitve ispred spomenika i kria poginulim braniteljima kod crkve Imena Isusova, ispred biste prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tumanu te kod spomenika kralju Petru Svaiu i Gospine ploe na mjestu Pozdravljenje na vrhu visovake strane. Blagoslovljene su i novoureene prostorije Miljevakog sabora u zgradi pote u Drinovcima. Tako je, konano, Miljevaki sabor dobio neophodni prostor za rad, dvoranu od sedamdesetak kvadrata u kojoj e se ubudue odvijati znaajan broj aktivnosti Sabora. Sabor je zapoeo Lijepom naom koju su pjevali Visovaki novaci. Slijedile su molitve za preminule lanove Sabora kao i za sve preminule na naim grobljima kod Imena Isusova i Sv. Petra i Pavla kao i sve miljevane pokopane bilo gdje u svijetu. Uz goste i novinare na godinji skup Miljevakog sabora ove je godine je 639
Miljevci 2008. stiglo osamdesetak lanova iz Miljevaca, Drnia, ibenika, Splita, Zadra Rijeke kao i iz drugih hrvatskih gradova kao i iz svijeta. Prisutni su bili i lanovi Sabora, visovaki gvardijan i na bivi upnik fra arko Mareti, zatim miljevani koji su na funkcijama u gradu Drniu, gradonaelnik i dogradonaelnik Ante Delalija i Pako Kului te predsjednica gradskog vijea Vlatka Duilo. Na samom Saboru povela se zanimljiva rasprava o sadanjosti i budunosti Miljevaca, o infrastrukturnim projektima kao i prilikama u razvoju turizma i drugih grana privreivanja, osobito ekoloke poljoprivrede. Gradonaelnik je obeao brzi poetak radova na ureenju ekoloke proizvodne zone na prostoru izmeu Gornjih Britana i iritovaca. Iznijete su brojne ideje i najavljeni projekti koji bi osigurali bolju budunost miljevanima. lanovi Sabora suglasili su se kako bi Miljevci trebali imati primjereniji status u okviru grada Drnia. Uostalom, Miljevci su nakon Drnia najnaseljenije i najvee naselje koje uz to obuhvaa znaajan dio Nacionalnog parka Krka pa je nuan bolji tretman toga prostora. Plod rasprave bila je i izjava u kojoj se trai poboljanje statusa, prije svega kroz decentralizaciju ustanova iz segmenta turizma kao i kroz ureenje nekih funkcija koji Miljevcima nedostaju. lanovi sabora zahvalili su dosadanjem predsjedniku Nikoli Lovriu koji je na mjestu predsjednika Sabora bio od njegova formiranja. Zbog obima poslova koji nam predstoje predsjednitvo sabora je zamolilo a svi lanovi sabora jednoglasno prihvatili da na elu Miljevakog sabora u iduem razdoblju bude dr. fra ime Samac.
640
STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH, AUTOHTONIH SEOSKIH PROIZVODA OKOSNICA BUDUEG RAZVOJA MILJEVACA
Ivan Bai
Cilj ovog rada je sagledati i na saet nain prezentirati glavne resurse podruja na kojima poiva stoarstvo i poljoprivreda, te iste povezati kroz odrivi razvoj, u reprodukcijske cjeline, sve do nalnih prepoznatljivih, lokalnih autohtonih seoskih proizvoda Miljevaca. Potvreno je da su primarni resursi Miljevaca: prostor, priroda i ljudi. Miljevaki prostor zauzima povrinu od oko 55 km2. Sa sjevera i zapada omeen je rijekom Krkom, s juga rijekom ikolom, a sa istoka planinom Prominom. Miljevaka visoravan nalazi se na nadmorskoj visini od 250 m, a udaljena je svega 15-tak km zrane linije od mora. Reljef je tipian kraki. Tlo je crljenica. Podruje je bogato visokokvalitetnim vodama krakih rijeka Krka i ikola. Klima je mediteransko planinska. Sve ovo pridonosi prirodnoj ljepoti ovoga kraja. Na ovakvom tipu tla, reljefa i klime razvila se specina ora, fauna i mikobiota, kao znaajan prirodni resurs. Na ovim prostorima ovjek je oduvijek ivio u skladu s prirodom, nerazdvojni su i organski povezani. Iz takvog odnosa raala se istoa, ljubav, zdrav duh, vjera,
641
Miljevci 2008.
nada, um, dostojanstvo, ponos, ast i potenje. Prirodne ljepote, zajedno s razvijenom infrastrukturom (ceste, struja, voda), dovele su do razvoja turizma u NP Krka, a na ovu granu naslanja se proizvodnja hrane i razvoj seoskog turizma. Na bazi sagledanih resursa, kao rezultat ovoga rada prezentirane su reprodukcijske linije nalnih autohtonih seoskih proizvoda iz stoarstva i poljoprivrede, kako slijede:
a) Stoarstvo 1. Ovarstvo meso (janjetina i bravetina), mlijeko sir; 2. Govedarstvo meso (teletina i govedina), mlijeko sir; 3. Svinjogojstvo meso (suhomesnati visokovrijedni trajni proizvodi); 4. Peradarstvo meso (kokoi i pura), jaja (bioloka); 5. Kuniarstvo meso kao dijetalna hrana; 6. Uzgoj kopitara konji, magarci i mazge (obilazak i jahanje u turizmu); 7. Uzgoj divljai fazani, jarebice, zeevi (lov); 8. Lov meso divljai (zec, jarebica, fazan); 9. Ribolov riba (pastrva, ugor, aran, linjak, klen, drlja, uklija i rakovi); 10. Puarstvo pu (ivi puevi za izvoz i ekskluzivne restorane); 11. Pelarstvo med i vosak (proizvodi na bazi meda i propolisa). b) Poljoprivreda 1. Ratarstvo (oranice) itarice (penica-brano-kruh), jeam (ljuteni), kukuruz (kukuruzno brano palenta); 2. Povrtlarstvo lisnato povre, kupusnjae, mahunarke, korijenasto i gomoljasto povre, zainsko bilje, lukoviasto povre, plodovito povre; 3. Vinogradarstvo vino, stolno groe, vinski ocat kvasina, rakija; 4. Maslinarstvo maslinovo ulje, konzervirana maslina (crna i zelena); 5. Voarstvo bajam, vinja maraska, trenja, orah, kostela, murva, ipak, smokva; 6. Ljekovito i aromatino bilje smilje, kadulja, rumarin, lovor; 7. Panjaci i livade trava za ispau i sijeno; 8. umarstvo hrast, grab, jasen, brijest, smreka (za ogrjev, dimljenje mesa, izradu alata i suvenira); 9. umske plodine crna kupina, drenjina, ipak divlje rue, smrike, parge, peurke i drugo; 10. Ostali seoski proizvodi nastali na obradi kamena, eljeza, drveta, gume, koe, vune i tekstila u obrtnitvu i kunoj radinosti.
Sve ove grane i autohtoni seoski proizvodi, sa svim biolokim raznolikostima, ive i reproduciraju se u simbiozi s ovjekom kroz godinja doba, stoljea i to
642
Ivan Bai: STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH...
na bazi organske ekoloke proizvodnje. Upravo stoga, stoarstvo i poljoprivreda u proizvodnji lokalnih, autohtonih seoskih proizvoda, predstavljat e izazov i okosnicu budueg razvitka Miljevaca i stvaranje posebnog konzorcij brenda iz agroturizma Dalmacije Miljevci turistiko dalmatinsko selo (MTDS).
1. UVOD
Biotehnologija, odrivi rast i razvoj, podizanje inter regionalnog i lokalnog na globalnu razinu, oplemenjivanje i stvaranje multiplikatora nove dodane vrijednosti u sektoru proizvodnje ECO hrane izazovi su 21. stoljea. U ovu novu matricu ukljueni su slijedei faktori: tlo, voda, zrak, svjetlo, biljka, ivotinja, mikobiota i ovjek. Proimanjem svih navedenih faktora stvara se klima. To su nekakvi vidljivi znaci ivota i vanjski efekti. Daleko dublji procesi u biologiji i kruenju materije javljaju se u mikro i molekularnoj biologiji. Kvalitetnim upravljanjem ovim procesima u interakcijama, sintezama i simbiozama iskazuju se pozitivni efekti i na direktan i indirektan nain kroz gotov proizvod, u ovom sluaju hranu, daju iskonski, organski, isti, bioloki vrhunski proizvod. To je proizvod u kojemu se sljubljuju genetski i paragenetski faktori (klima, okoli i sl.), makro i mikrobioloki procesi to za rezultat ima sklad i bioloku ravnoteu, bez nastanka slobodnih radikala. Svjedoci smo kako biologija ne trpi monokulturu. Ona trai raznolikost, simbiozu, oplemenjivanje. Hrvatska je mala zemlja po geografskim mjerilima. Unato tome, njena raznolikost klimatskih podruja, biljnog i ivotinjskog svijeta osnovica su za razvoj i proizvodnju mnogih autohtonih proizvoda s karakteristinim regionalnim znaajkama. Pravi izazov za proizvoae hrane ! Bitno je prepoznati ove raznolikosti i komplementarno ih postaviti u razvoju biotehnologije kao izrazito propulzivne grane u ekonomiji 21. stoljea. Za ovako kompleksan pristup bi trebalo sjediniti dvije ljudske osobine: ljubav i razum. Da bi se postigao maksimalan rezultat vano je predano uloiti cjelokupno dosadanje saznanje iz pojedine oblasti (u ovom sluaju u proizvodnji ECO hrane) i s ljubavlju ovo znanje usmjeriti na postizanje vrhunskog proizvoda za ciljano trite, a to je visoko plateni sloj kupaca u cijelom svijetu. Na ovaj nain bi i drugi dragulji iz Hrvatske iz lokalnih, autohtonih i regionalnih prerasli u globalne. Upravo zbog svega toga, cilj ovog rada bio je na saet nain sagledati i prezentirati glavne resurse Miljevaca na kojima poiva stoarstvo i poljoprivreda, te iste povezati kroz odrivi razvoj, u reprodukcijske cjeline, sve do nalnih prepoznatljivih, lokalnih autohtonih seoskih proizvoda organiziranih na suvremenim principima tehnologije, ekonomije, organizacije, upravljanja i poduzetnitva. 643
Miljevci 2008.
2. PREGLED LITERATURE
Polazei od injenice da je stoarstvo i poljoprivreda u proizvodnji lokalnih autohtonih seoskih proizvoda okosnica budueg razvoja Miljevaca, onda je i pregled literature na saet nain podreen njegovom cilju. U najirem smislu rijei pokriva dva podruja: biotehnologiju i ekonomiju. S obzirom da se ove djelatnosti obavljaju na odreenom prostoru pod utjecajem prirode i ovjeka, kao temeljnih resursa miljevakog kraja, onda je i sa ovog aspekta odabrana literatura koja takoer tangira ovaj rad.
2.1. Prostor, priroda i ljudi Slijedei rezultate istraivanja na podruju resursa (prostor, priroda i ljudi), odabrana je ona literatura koja iste i tretira. Najee su to autori koji potjeu iz ovoga kraja, vezanih uz NP Krka, Franjevaki samostan Visovac, Prominu, Drni i ibensko kninsku upaniju. U njihovim djelima objavljenim u zbornicima, zasebnim knjigama, simpozijima, asopisima, lancima i drugim publikacijama sadrana je sva ljubav prema zaviaju. Nain na koji prilaze ovom prostoru, njegovoj prirodi i ljudima, pun je nadahnua, izazova, inspiracije i poticaja. Svoj zaviaj Miljevci najljepe je opisao Pili, . (21), u prvoj stro Skice za pjesmu o zaviaju, kada zapoinje: Vidim te kraju moj ko na dlanu brljan jasen zagrlio u vrtu pod gromilom Sto stopa od praga oeva do bajama gdje smo se mi djeca penjala kradui zelene plodove pticama dok nismo po svijetu odletjela U zbirkama pjesama za djecu (Pjesme iz hladovine i Trickalice), Pili, J. (18 i 19), takoer je inspiriran, na poseban nain, svojim krajem. Od 1568. godine franjevci su imali na Visovcu svoj novicijat. Novicijat je godina kunje kroz koju mladi, obuen u franjevaki habit upoznaje nain redovnikog ivota, prouava Pravila, upoznaje duh Reda i odluuje se da li e pristupiti ili napustiti redovniku zajednicu. U Visovakom zborniku 1997. kao dugogodinji voditelji franjevakog novicijata, Belamari, C. (10) i Samac, . (24) obrauju Visovac poslije II svjetskog rata i Visovac od grata do Oluje. 644
Slika 1. Spomenik kralj Petar Svai (1093. 1097.)
Slika 2. Originalni drniki prut
Slika 3. Zatieni znak drnikog pruta
645
Miljevci 2008. Knjiga Visovac Zipka serana, objavljena u povodu njegove 550. obljetnice, pod vodstvom autora Aralica, I., Babi, I., Soldo, J. A., Tomi, R., Menui, M., Ivi, M., Samac, . i Verzotti, A.(1), predstavljaju vrhunac monografskog djela i fotograje. Kekemet, D. (16) zajedno s fotograjama Pervan, I. u knjizi IVAN METROVI, na saet nain dao je prikaz i fotograje djela jednog od najveih umjetnika 20. stoljea, ponikao s naih prostora. Urednici Samac, ., Ljubi, T. i Ivi, M. (24) u spomen knjiici KRALJ PETAR SVAI (1093. 1097.), izdane u povodu proslave 900. obljetnice posljednjeg kralja hrvatske krvi, gdje prenose nau povijest, preko njegova imena, koji je takoer ponikao iz naeg kraja. Na vrhu Visovake brine Miljevaka strana 13. rujna 2002. podignut je i spomenik kralju Petru Svaiu rad akademskog kipara Kaimira Hraste. Zaninovi, Ksenija (33) u svom istraivanju pod nazivom: Klima i bioklima NP Krka, ukazuje na velike prednosti koje ima ovaj kraj u pogledu biometeorologije, a naroito razvoja zdravstvenog turizma. Bai, I (9) u svom radu: Mikrobiologija miljevake visoravni - smjetene izmeu rijeke Krke i ikole odluujui imbenik u proizvodnji drnikog pruta, ukazuje na tri kljuna imbenika: sirovina, tehnologija i mikrobiologija ambijenta lokacija. Svi oni moraju biti istovremeno ostvareni. Time mikrobiologija ambijenta lokacija u proizvodnji vrhunskih prehrambenih proizvoda postaje nezamjenjiva trea dimenzija. Ova spoznaja i zavretak determinacije mikobiote (specine plemenite plijesni) na miljevakoj visoravni odreuje lokaciju Miljevci centrom proizvodnje pruta u Hrvatskoj. Upravo zbog kultnog odnosa prema vrhunskom proizvodu kao to je izvorni drniki prut, Bai, I. (8) pripremio je za tisak rad pod nazivom: BALADA DRNIKOM PRUTU.
2.2. Biotehnologija Iz podruja biotehnologije, odabrano je nekoliko radova prilagoenih ovom istraivanju. Uremovi, Z., Uremovi, M., Peri, V., Mio, B., Mui, S. i Janjei, Z. (28) u knjizi: STOARSTVO obrauju ovu granu u cjelini i pojedinano sve vrste stoke. Vaji, I., Stipeti, V. i Novak, I. s grupom autora (31) pod nazivom: HRVATSKI FARMER Programi razvoja obiteljskih gospodarstava obrauju sve proizvodnje u poljoprivredi, stoarstvu, prehrambenoj industriji, kao i usluge u turizmu i to s biotehnolokog i poduzetnikog aspekta. Uremovi, Marija i suradnici (29) u knjizi: CRNA SLAVONSKA PASMINA SVINJA Hrvatska izvora pasmina obrauje ovo podruje s aspekta genetike i visoko vrijednih izvornih autohtonih suhomesnatih proizvoda, prije svega slavonskog kulena. 646
Slika 4. Genom IPK UPB SUFFOLK svinje
Uremovi, Z., Uremovi, M., Filipovi, D. i Konjai, M. (30) u novoobjavljenoj knjizi: EKOLOKO STOARSTVO, meu prvima kod nas obrauju ovo podruje, koje je od izuzetne vanosti za Hrvatsku. Za ekoloku proizvodnju ovoga kraja podobne su autohtone pasmine i to kod: - ovaca dalmatinska pramenka; - goveda bua; - svinja crna slavonska i turopoljska; - kokoi hrvatica i - purana zagorski puran.
2.3. Ekonomija U podruju ekonomije sadrane su njene najvanije discipline: naela ekonomike poslovanja, ekonomika proizvodnje i usluga, trite i marketing, menagament i poduzetnitvo, modeli organizacije i strategije razvoja. Jelavi, A., Ravli, P., Starevi, A., amanovi, J. (15) u knjizi EKONOMSKA PODUZEA, citirajui R. L. Heilbronara i J. K. Galbraitha, navode da u uvjetima 647
Miljevci 2008. iste konkurencije, poduzetnitvo obavlja ove osnovne zadae: 1. utvrivanje veliine poduzea u skladu s ekonomijom obujma; 2. kombiniranje proizvodnih inilaca po naelu marginalni prihod vei od marginalnog troka kako bi se time maksimirao prot i 3. utvrivanje optimalne koliine uinaka pri kojoj su marginalni prihod i marginalni troak izjednaeni. Isti autori (15) iz niza odreenja deniraju poduzetnika na slijedei nain: Poduzetnik je osoba nadarena poslovnim duhom i rukovodnim sposobnostima, bogata znanjem o poslovima i ljudima, odluna i spremna da preuzme rizik upravljanja poduzeem na temelju inovacija i stalnog razvoja. Bai, I. (5) u radu MANAGEMENT I PODUZETNITVO U STOARSKOJ PROIZVODNJI DRNIKOG KRAJA, na najizravniji nain obrauje krupno i obiteljsko poduzetnitvo u stoarskim farmama. Jo daleke 1967. godine Pili, . (20) u ibenskom listu pie lanak pod nazivom: Miljevaki proizvodi na svjetskom tritu. Tu se prije svega radi o bivoj PZ Miljevci integriranoj u Voe EXPORT Zagreb, da svoje proizvode vinju marasku osim na domae trite, plasira i na inozemno (Europa, Australija i ak SAD). U Prilogu boljem poznavanju putova i razvoja poljoprivredne proizvodnje u Dalmaciji, Bai, I. (3) ukazuje na rajonizaciju pojedinih poljoprivrednih kultura u ovoj regiji, kojoj pripadaju i Miljevci. U knjizi: CIJENE PARITET U AGROINDUSTRIJSKOM KOMPLEKSU, Bai, D., Erk, J., imi, Z. i Bai, I. (2) kroz reprodukcijske cjeline promatraju cijene meu proizvodima. Bai, I. i grupa autora (4) u monograji Drutveno ekonomski razvoj Industrijsko poljoprivrednog kombinata Osijek (1960 1985) na veoma plastian nain mogu se sagledati kako se stvara, razvija i organizira velika kompanija iz podruja agroindustrijskog kompleksa. Ista moe posluiti kao praktian primjer u sagledavanju: strukture imovine, odnosa izvora sredstava, nivoa zaduenosti, dinamike i veliine investiranja i naina organizacije, meusobne povezanosti pojedinih tvrtki i sl., te kao takva predstavljati zakonitost za velike tvrtke iz ove oblasti. Povezujui poljoprivrednu proizvodnju i turizam, Bai, I. (6) kroz rad: Integralni razvoj poljoprivrede i turizma drnikog kraja, ukazuje da Miljevci imaju sve pretpostavke da uz rub NP Krka podignu dva turistika naselja i to: TN Visovaka brina (ispod sela Britane i Drinovci), te TN Roki slap (ispod sela Bogatii). Za miljevaki kraj, NP Krka najvea je konkurentska prednost, jer predstavlja ekoloku tampon zonu za razvoj poljoprivredno prehrambenih proizvoda. Zbog toga izdvajamo neke od radova koji NP Krka promatraju s aspekta odrivog i integralnog tipa razvoja turizma. Gardijan, P. i ili, Ivana (12): Marketinki koncept integralnog turistikog proizvoda Nacionalnog parka Krka; Hendija, Zvjezdana i Margu, D. (14): Vanost 648
Slika 5. Omotnica DVD lma an inconvenient truth (Gore, A.)
trinog istraivanja za planiranje i razvoj turizma u nacionalnim parkovima na primjeru NP Krka. Vukovi, I.(32): Europski aspekti razvoja turizma u NP Krka; a Bulat, . (11): Martketinka i razvojna strategija NP Krka. Dakle, svi naprijed nabrojani autori promatraju NP Krka kao centripetalnu silu za integralno komplementarni tip razvoja zalea, kroz ekoloku proizvodnju hrane i agroturizam. Poseban naglasak daju na razvoj zdravstvenog, vjerskog, kulturno - povijesnog, sportskog i lovnog turizma. Cjelokupni razvoj proizvodnje i izgradnje trebaju potivati visok stupanj ekolokih standarda. VII HRVATSKI FORUM Hrvatska 21 Regionalno i globalno odrivi razvoj, odran u Zagrebu, 2002. godine, sagledava ovu problematiku na slijedei nain: Radermacher, F. J. (22) kae da je: Znanje kao temeljni resurs odrivog razvoja Koruke, a Suna, D. (26): Intelektualni kapital i tehnoloki razvoj osnova konkurentnosti. Lukas, A. (17) direktor Who is Who magazina, istie: Odrivi razvoj treba kompetenciju elnika. Seidler, O. H. (26) kroz suvremeni oblik organizacije za mala i srednja poduzea dri da je Clustering - napredna poduzetnika kultura i motor odrivoga razvoja. 649
Miljevci 2008. Bai, I. (7) u radu pod nazivom: Slavonsko dalmatinski program ECO hrane u funkciji globalnog trita na primjeru IPK Osijek, obrauje kroz cluster projekt IPK SVINDOS proizvodnjom svinja i svjeeg svinjskog mesa u Slavoniji a vrhunskog drnikog pruta na Miljevcima Dalmaciji. Talijanski Institut za vanjsku trgovinu (35), koji je najdalje otiao na ovom podruju, na Seminaru u Varadinu prole godine iznosi svoje najuspjenije clustere izdignute na nivo konzorcija i to u poljoprivredi i prehrambenoj industriji na primjerima pruta (Parma/San Daniele) i artioke (Venecija). Zapravo, ovakvim udruivanjem kroz clustere i konzorcije dolazi se do kritine mase u stvaranju marke i brenda proizvoda pojedinog podruja prepoznatljivog u zemlji i svijetu. Kao saetak ovog poglavlja, najljepe pristaje dokumentarni lm Gore, A. (13): an inconvenient truth (neugodna istina), koji je nagraen Nobelovom nagradom. ovjek i klima kroz ovaj lm postali su paradigma naeg vremena. Ugledni kritiari istiu da svatko tko pogleda ovaj lm mijenja svoje miljenje u nanosekundi do toga da je ovo najvaniji lm naeg vremena. U svakom sluaju, odrivi razvitak, za miljevaki prostor i njegove ljude od neprocjenjive je vanosti i o emu svatko mora voditi rauna, a posebno postojee i nove industrije.
3. METODIKA RADA I IZVORI PODATAKA

Sukladno ciljevima istraivanja odabrane su najadekvatnije metode i dostupni izvori podataka. Ukratko, one se mogu svesti na metode analize i sinteze. Meutim, s obzirom da ovo nije klasino istraivanje, uskog specijalistikog tipa, nego dosta iroko, sa mnogo disciplina, a na relativno malom prostoru, tako da je ono u tom pogledu dosta specino. Nastojalo se metodoloki u njega ugraditi kljueve odrivog integralnog razvoja s najviim ekolokim standardima. Istovremeno, ovaj rad ima zadatak da bude ivotan i aplikativan za poduzetnike i miljevaki kraj. Upravo zbog toga, pri koritenju literature, odabrana je ona recentna, ali i ona koja odaje zakonitost u ovoj oblasti i koje se svaki poduzetnik na neki nain treba podsjetiti. S obzirom da se radi o proizvodnji hrane, u stoarstvu i poljoprivredi, onda se polazi od toga da su ovo dvije temeljne grane za formiranje reprodukcijskih cjelina. To znai da se od njih kree u nalizaciju, stvaranje nove dodane vrijednosti, ugradnju znanja kao intelektualnog kapitala, meusobno udruivanje kao dio napredne poduzetnike kulture i sl. Izbor literature globalno se moe podijeliti na tri dijela i to onog koji tretira: resurse, biotehnologiju i ekonomiju. To su uglavnom radovi objavljeni na Sim650
Ivan Bai: STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH... pozijima povodom 20. godinjice NP Krka (2005.) i 550. obljetnice franjevakog samostana Visovac (1997), te VII Hrvatski Forum Regionalno i globalno odrivi razvoj (2002.). Znatno eksplicitniji radovi s podruja managementa, poduzetnitva, organizacije i udruivanja su knjige: Hrvatski farmer, Management i poduzetnitvo u stoarskoj proizvodnji drnikog kraja, te primjeri talijanskog Instituta za vanjsku trgovinu na podruju poljoprivrednog prehrambenog sektora. Na bazi ovakvih metodolokih postavki, rezultati rada prikazani su kroz: prostor prirodu i ljude, reprocjeline i cluster konzorcij. Fotograje koje prate rezultate istraivanja u dijelu prirode sainjene su od strane Verzotti, A., preuzete iz monograje VISOVAC. Fotograje u knjizi IVAN METROVI sainio je Pervan, I. i uklopljene su u prirodu i prostor ovog podruja. Ostale fotograje preuzete su iz ostale literature ili s Interneta. Ekonomska ekasnost pojedinih projekata preuzeta je iz knjige Hrvatski farmer i Management i poduzetnitvo u stoarskoj proizvodnji drnikog kraja s tadanjom vrstom valutom njemaka marka (DEM).
4. REZULTATI RADA
Rezultati ovoga rada prikazani su u tri dijela: 1. Prostor priroda i ljudi; 2. Reprodukcijske cjeline u stoarstvu i poljoprivredi i 3. Mogunost i perspektiva razvoja Miljevaca (po cluster konzorcij modelu).
4.1. Prostor priroda i ljudi 4.1.1. Prostor Miljevaki prostor zauzima povrinu od oko 55 km . Omeen je na istoku planinom Promina, jugu rijekom ikolom i sjeverozapadu rijekom Krkom. Njegovih sedam sela: Kaoine, Klju, Drinovci, Britane, Bogatii, Karalii i iritovci, smjetene su poput aureole na kriu, povezane prometnicama: Drni Roki slap i Oklaj Visovac, sa raskrijem u iritovcima. U centru Miljevaca, ispod sela iritovci nalazi se crkva Sv. Petra i Pavla, a u selu Drinovci crkva Imena Isusova. Na otoiu Visovac, kao znamenje na vodi svetite je Gospe Visovake. Oci franjevci stoljeima obitavaju na ovim prostorima, ispovijedajui svoju vjeru, uvajui batinu i kao dobri duhovni pastiri ive sa svojim pukom, na ponos i diku naega kraja. 651
2
Miljevci 2008.
Slika 6. ire podruje NP Krka
Miljevaka visoravan nalazi se na nadmorskoj visini od 250 m, a udaljena je svega 15-tak km zrane linije od mora. U samoj utrobi miljevake visoravni nalazi se plodno poljoprivredno zemljite, pogodno za voarstvo, vinogradarstvo i vrtlarstvo Ekonomija Miljevci.
4.1.2. Priroda Reljef je tipian kraki. Tlo je crljenica. Podruje je bogato visokokvalitetnim vodama krakih rijeka Krka i ikola. Priroda NP Krka i skulptura Ivana Metrovia, povezane vrhunskom fotograjom, na poseban nain istiu ljepote ovog kraja. Klima je mediteransko planinska. Sve ovo pridonosi prirodnoj ljepoti ovoga kraja. Na ovakvom tipu tla, reljefa i klime razvila se specina ora, fauna i mikobiota, kao znaajan prirodni resurs. U biotehnologiji proizvodnje vrhunskog drnikog pruta, ova plemenita plijesan ima najvaniju ulogu u razvoju miljevakog kraja.
652
Slika 7. Sedam miljevakih sela i Visovac
4.1.3. Ljudi Na ovim prostorima ovjek je oduvijek ivio u skladu s prirodom, nerazdvojni su i organski povezani. Iz takvog odnosa raala se istoa, ljubav, zdrav duh, vjera, nada, um, dostojanstvo, ponos, ast i potenje. Fotograja Metrovieve skulpture - Sjeanje, s fotograjom prirode, takoer imaju svoju poruku. Ve od malih nogu, djeca ovoga kraja, primaju obilje svetog duha u obitelji i crkvi, odgoju i obrazovanju, da bi sigurno kroili kroz ivot ovim svijetom, pod zatitom Majke nebeske Gospe Visovake. Prirodne ljepote, zajedno s razvijenom infrastrukturom (cesta, struja, voda), dovele su do razvoja turizma u NP Krka, a na ovu granu naslanja se proizvodnja hrane i razvoj seoskog turizma. U nacionalnom parku Krka broj posjetitelja u stalnom je porastu i danas broji oko 700.000 godinje.
653
Miljevci 2008.
Slika 8. Crkva Sv. Petra i Pavla Miljevci
Slika 9. Franjevaki habit Simbol Reda
654
Slika 10. ena s violinom uz rijeku Krku
Slika 11. DALEKI AKORDI na slapovima Krke
655
Miljevci 2008.
Slika 12. Na istom mjestu priroda i ovjek
Slika 13. Plemenita plijesan EKANJE cvijet brnistre
656
Ivan Bai: STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH... 4.2. Reprodukcijske cjeline u stoarstvu i poljoprivredi 4.2.1. Stoarstvo Stoarstvo je prikazano u 11 reprodukcijskih cjelina i to kako slijede: Tablica 1. Reprodukcijske cjeline - Stoarstvo
Redni broj 1.
Vrsta stoke
Reprodukcijske cjeline nalni proizvod
Ovarstvo meso (janjetina i bravetina), mlijeko sir
2.
Govedarstvo meso (teletina i govedina), mlijeko sir Svinjogojstvo meso (suhomesnati visokovrijedni trajni proizvodi) Peradarstvo meso (kokoi i pura), jaja (bioloka)
3.
4.
5.
Kuniarstvo meso kao dijetalna hrana Uzgoj kopitara konji, magarci i mazge (obilazak i jahanje u turizmu) Uzgoj divljai fazani, jarebice, zeevi (lov)
6.
7.
8.
Lov meso divljai (zec, jarebica, fazan) Ribolov riba (pastrva, ugor, aran, linjak, klen, drlja, uklija i rakovi Puarstvo pu (ivi puevi za izvoz i ekskluzivne restorane) Pelarstvo med i vosak (proizvodi na bazi meda i propolisa
9.
10.
11.
657
Miljevci 2008.
Slika 14. Na Mirko (Izvor: Radas, V.) NAA HRVATSKA PROMINA (1.1.1995.)
Slika 15. SJEANJE
658
Slika 16. Gospa Visovaka bdije nad svojom djecom
Poduzetnitvo u obiteljskim farmama, prilagoeno drnikom podruju, prikazano je kroz razliite modele za slijedee stoarske proizvodnje: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Farma ovaca Farma koza Farma krava Farma svinja Farma tovnih pilia Farma nesilica Farma kunia 120 ovaca 144 koze 50 krava 150 krmaa 100.000 brojlera godinje 8.000 nesilica na stanju 200 enki na stanju
Analiza ulaganja i ekonomske ekasnosti, preko odabranih pokazatelja za pojedine farme, pokazuje slijedee:
659
Miljevci 2008.
Slika 17. Franjevaki samostan Visovac oaza duhovnog mira i molitve
660
Ivan Bai: STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH... Tablica 2. Ulaganja i ekonomski pokazatelji u obiteljskim farmama
Redni broj Ekonomske kategorije A) Ulaganja 1. 2. 3. Ulaganja u osnovna sredstva Ulaganja u obrtna sredstva Ukupno ulaganja 93.500 17.559 118.500 411.000 1.372.000 445.836 19.401 13.088 220.103 96.546 771.200 28.206 799.406 137.840 16.708 154.548 FARMA Ovce Koze Krave Svinje Brojleri Nesilice Kunii
111.059 137.901 424.088 1.592.103 542.382
B) Ekonomski pokazatelji 1. 2. Investicije po ivotinji Ukupan prihod po ivotinji Odnos uk. prihoda po ivotinji (2:1) Fiksni trokovi po farmi Varijabilni trokovi po farmi UKUPNI TROKOVI po farmi Odnos ksnih i varijabilnih trokova Neto dobit na farmi Razdoblje povrata ulaganja, godina Relativna neto sadanja vrijednost Interna stopa rentabilnosti, % 925,49 243,07 957,65 240,16 8.481,76 10.614,02 1.954,00 4.848,20 5,42 6,65 99,93 52,85 772,74 435,00
3.
0,26
0,25
0,23
0,46
1,23
0,53
0,56
4. 5. 6.
14.210 7.120 21.330
17.160 8.220 25.380
29.960 32.720 62.680
119.038 446.960 565.998
138.168 439.609 577.777
128.775 200.336 329.111
18.020 52.200 70.220
7.
67 : 33
68 : 32
48 : 52
21 : 79
24 : 76
39 : 61
26 : 74
8. 9. 10. 11.
5.879 9.56 0,02 8,27
6.902 9.08 0,03 8,51
26.265 9.35 0,02 8,30
120.924 9.00 0,05 8,92
65.497 6.32 0,16 15,18
70.292 7.73 0,60 19,04
12.585 7.66 0,13 11,09
Izvor: Bai, I.(5): Management i poduzetnitvo u stoarskoj proizvodnji drnikog kraja, Prominski zaviajni Klub Petar Svai, Zagreb, 1995. 661
Miljevci 2008. 4.2.1. Poljoprivreda
Iz Hrvatskog farmera, za poljoprivredu odabrani su slijedei modeli:
Tablica 3. Reprodukcijske cjeline - Poljoprivreda

Redni broj 1.
Kultura
Reprodukcijske cjeline nalni proizvod Ratarstvo (oranice) itarice (penica-brano-kruh), jeam (ljuteni), kukuruz (kukuruzno brano palenta) Povrtlarstvo lisnato povre, kupusnjae, mahunarke, korijenasto i gomoljasto povre, zainsko bilje, lukoviasto povre, plodovito povre Vinogradarstvo vino, stolno groe, vinski ocat kvasina, rakija Maslinarstvo maslinovo ulje, konzervirana maslina (crna i zelena) Voarstvo bajam, vinja maraska, trenja, orah, kostela, murva, ipak, smokva Ljekovito i aromatino bilje smilje, kadulja, rumarin, lovor Panjaci i livade trava za ispau i sijeno umarstvo hrast, grab, jasen, brijest, smreka (za ogrjev, dimljenje mesa, izradu alata i suvenira umske plodine crna kupina, drenjina, ipak divlje rue, smrike, parge, peurke i drugo
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
662
Ivan Bai: STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH... Tablica 4. Usporedni prikaz nekih vanijih pokazatelja modela voarske, vinogradarske i vrtlarske proizvodnje
Redni broj
Model proizvodnje
Minimalni kapacitet (ha)
Minimalno godinje ulaganje (DEM)
Neto primanja gospodarstva (DEM)
Voarstvo VV1. VV2. VV3. VV4. VV5. VV6. VV7. VV8. VV9. VV10. VV11. VV12. VV13. VV14. VV15. VV16. VV17. VV18. VV19. Jabuke Kruke Marelice ljive Breskve Breskve Ravni kotari Vinje Trenje Maraske (seljaka gospodarstva) Bajami Ljenjaci ipak Jagode Kupine Maline Obnavljanje starih maslenika Kivike Mandarinke Vone sadnice Vinarstvo i vinogradarstvo VV20. VV21. VV22. Vinske sorte groda (kontinentalna HR) Stolno groe Lozni cjepovi 1,0 1,0 1,0 (50.000 kom) 33.000 33.000 20.750 12.000 12.000 9.250 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 30.000 35.000 35.000 30.000 35.000 34.800 30.000 40.000 25.700 30.000 30.000 20.000 40.000 40.000 40.000 8.500 40.000 35.000 25.000 13.250 9.500 7.200 11.700 11.000 5.000 9.500 4.000 7.600 14.000 12.000 19.600 15.000 4.200 20.000 8.400 8.500
663
Miljevci 2008.
Povrtlarstvo i uzgoj ukrasnog bilja VV23. VV24. VV25. VV26. VV27. VV28. VV29. VV30. Krastavci za konzerviranje Rane mrkve Cikle Rano povre pod folijama Bukovae Lukovice, gomolji i rizome Krizanteme za rezanje (cvjetovi) Tuja za ivice 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 9.500 4.900 9.500 93.000 37.000 3.360 12.500 1.200 3.000 5.000 6.630 7.578 11.450 17.200 26.000 4.000
Voarska proizvodnja (alternativa) VO1. VO2. VO3. VO4. VO5. VO6. VO7 VO8. VO9. V010. V011. VO12. Jabuke Kruke ljive Breskve Vinje Trenje Ljenjaci Jagode Kupine Maline Masline Proizvodnja vonih sadnica 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 0,5 1,0 1,0 1,0 0,5 29.600 30.200 14.600 20.400 14.000 13.600 11.000 12.000 3.100 2.800 12.000 19.000 16.400 18.800 10.800 26.600 14.600 18.300 3.200 13.400 1.900 1.400 9.600 7.600
664
Grakon 1. Graki prikaz ulaganja i dobiti u voarskoj proizvodnji
Grakon 2. Graki prikaz ulaganja i dobiti u povrtlarskoj proizvodnji
Grakon 3. Graki prikaz ulaganja i dobiti u voarskoj proizvodnji (alternativa)
665
Miljevci 2008. 4.2.2. Obrtnitvo i kuna radinost U obrtnitvo i kunu radinost svrstani su svi ostali proizvodi koji se dobiju obradom razliitih materijala. Tablica 5. Reprodukcijske cjeline Obrtnitvo i kuna radinost
Kultura Redni broj Reprodukcijske cjeline nalni proizvod Ostali seoski proizvodi nastali na obradi kamena, eljeza, drveta, gume, koe, vune i tekstila u obrtnitvu i kunoj radinosti.
1.
Na slici ognjite, mogu se zapravo vidjeti svi prethodno nabrojani materijali koji se obrauju u obrtnitvu i kunoj radinosti ovoga kraja.
4.3. Mogunost i perspektiva razvoja Miljevaca (po cluster konzorcij modelu) Na bazi svih dosadanjih iskustava u Europi, a prije svega u Austriji i Italiji moe se zakljuiti da je model clustera i konzorcija bio najuspjeniji. Posebno se to odnosi na male i srednje poduzetnike, koje se udruuju funkcionalno kroz reprodukcijske cjeline (vertikalno), ali i horizontalno na irem prostoru, pa ak i diverzicirano na nivou odreenog prostora, regije i interregija i sl. Upravo zbog svega toga, za Miljevce se moe preporuiti isti model udruivanja. Primjer takvog clustera mogu biti proizvodnja pruta, vina, maslinovog ulja, voa i sl., koji se mogu udruiti u konzorcij Miljevci. Primjer fraktalne organizacije clustera SVINDOS u proizvodnji pruta mogao bi izgledati ovako: Na slinoj osnovi mogu se formirati i ostali clusteri, koji se zajedniki mogu udruivati u konzorcij Miljevci kao turistiko dalmatinsko selo (MTDS), to se moe vidjeti i na slici kroz drniku koaru uruenu britanskoj kraljici Elizabeti II 2002. godine. Kroz integralni cluster oblik razvoja Miljevaki plato bi za Hrvatsku imao isto znaenje kakvo ima Parma i San Daniele za Italiju, odnosno Bordeaux za Francusku, Nappa Valley za Kaliforniju ili Galilea za Izrael.
666
Slika 18. Vinja maraska biva Ekonomija Miljevci
Slika 20. Cluster SVINDOS
Slika 19. Ognjite
667
Miljevci 2008.
Slika 21. Mogui konzorcij MTDS
5. ZAKLJUAK
Na temelju ovog i niza prethodnih istraivanja moe se zakljuiti da su kroz ovaj rad na saet nain sagledani i prezentirani glavni resursi podruja Miljevaca. Na njima poiva stoarstvo i poljoprivreda s kunom radinosti. Oni su povezani kroz odrivi razvoj i reprodukcijske cjeline, sve do nalnih prepoznatljivih, lokalnih autohtonih seoskih proizvoda. Potvreno je da su primarni resursi Miljevaca: prostor, priroda i ljudi. Na bazi istih, kao rezultat ovoga rada, prezentirane su slijedee reprodukcijske linije: a) Stoarstvo (Ovarstvo; Govedarstvo; Svinjogojstvo; Peradarstvo; Kuniarstvo; Uzgoj kopitara; Uzgoj divljai; Lov; Ribolov; Puarstvo; Pelarstvo), b) Poljoprivreda (Ratarstvo; Povrtlarstvo; Vinogradarstvo; Maslinarstvo; Voarstvo; Ljekovito i aromatino bilje; Panjaci i livade; umarstvo; umske plodine), c) Obrtnitvo i kuna radinost (Obrada: kamena, eljeza, drveta, gume, koe, vune i tekstila). Takoer u treem dijelu ovoga rada, prikazane su mogunosti i perspektive razvoja Miljevaca i to kroz model clustera (svake reprodukcijske linije) i kon668
Ivan Bai: STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH... zorcija Miljevaca kao cjeline u kojoj su ukljueni svi clusteri, turizam i drutvene djelatnosti. Sve ove grane i autohtoni seoski proizvodi, sa svim biolokim raznolikostima, ive i reproduciraju se u simbiozi s ovjekom kroz godinja doba, stoljea i to na bazi organske ekoloke polagane (slow food) proizvodnje hrane. Upravo stoga, stoarstvo i poljoprivreda u proizvodnji lokalnih, autohtonih seoskih proizvoda zatienih na viu razinu suvremene tehnologije, ekonomije, marketinga, organizacije, poduzetnitva i menadmenta, predstavljat e izazov i okosnicu budueg razvitka Miljevaca, kao jedinstvene poslovne zone. Zajedno s agro turizmom i drutvenim djelatnostima, oni bi trebali biti odluujui u stvaranju clustera ovog prostora i konzorcij brenda iz ove oblasti za Dalmaciju Miljevci turistiko dalmatinsko selo (MTDS).
6. LITERATURA
1. Aralica, I., Babi, I., Soldo, J.A., Tomi, R., Menui, M., Ivi, M., Samac, . I Verzotti, A.: Visovac, Knjinica: Gospin perivoj, Visovac, 1997. 2. Bai, D., Erk, J., imi, Z. i Bai, I.: Cijene paritet u agroindustrijskom kompleksu, IPK Osijek, Osijek, 1984. 3. Bai, I.: Prilog boljem poznavanju putova i razvoja poljoprivredne proizvodnje u Dalmaciji, Pogledi, br. 4. Split, 1982. 4. Bai, I. i grupa autora: Drutveno ekonomski razvoj industrijsko poljoprivrednog kombinata Osijek 1960. 1985., IPK Osijek, Osijek, 1985. 5. Bai, I.: Management i poduzetnitvo u stoarskoj proizvodnji drnikog kraja, Prominski zaviajni Klub Petar Svai, Zagreb, 1995. 6. Bai, I.: Mogunosti i perspektiva integralnog razvoja poljoprivrede i turizma drnikog kraja, Visovaki zbornik: Zbornik radova Simpozija u prigodu 550 te obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445. 1995., str. 447 458, Split: Franjevaka promocija Presvetog otkupljenja, Franjevaki samostan Visovac, 1997. 7. Bai, I.: Slavonsko Dalmatinski program ECO hrane u funkciji globalnog trita na primjeru IPK Osijek, VII Hrvatski forum: Hrvatska 21 Regionalni i globalno odrivi razvoj, Zagreb, 2002. 8. Bai, I.: Balada drnikom prutu (rukopis), Osijek, 2002. 9. Bai, I.: Mikrobiologija Miljevake visoravni smjetene izmeu rijeke Krke i ikole odluujui imbenik u proizvodnji drnikog pruta, Simpozij, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, Prirodna i Kulturna batina, Zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopad 2005. 10. Belamari, C.: Visovac poslije II svjetskog rata, Visovaki zbornik: Zbornik radova Simpozija u prigodu 550 te obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445. 1995., str. 475 494, Split: Franjevaka promocija Presvetog otkupljenja, Franjevaki samostan Visovac, 1997. 669
Miljevci 2008. 11. Bulat, .: Martketinka i razvojna strategija NP Krke, Simpozij, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, Prirodna i Kulturna batina, Zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopad 2005. 12. Gardijan, P. i ili, Ivana : Marketinki koncept integralnog turistikog proizvoda Nacionalnog parka Krka, Simpozij, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, Prirodna i Kulturna batina, Zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopad 2005. 13. Gore, A.: an inconvenient truth, A Global Warning dokumentarni lm (DVD), Paramount Classics, 2006. 14. Hendija, Zvjezdana i Margu, D.: Vanost trinog istraivanja za planiranje i razvoj turizma u nacionalnim parkovima na primjeru NP Krka, Simpozij, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, Prirodna i Kulturna batina, Zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopad 2005. 15. Jelavi, A., Ravli, P., Starevi, A., amanovi, J.: Ekonomska poduzea, Ekonomski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1993. 16. Kekemet, D.: Ivan Metrovi, fotograje: Ivo Pervan, Nolit, Beograd, 1983. 17. Lukas, A.: Odrivi razvoj treba kompetenciju elnika, VII Hrvatski forum: Hrvatska 21 Regionalni i globalno odrivi razvoj, Zagreb, 2002. 18. Pili, J.: Pjesme iz hladovine, kolske novine, Biblioteka: Prosvjetni radnici i pisci, Zagreb, 1994. 19. Pili, J.: Trickalice, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb, AGM, 2001. 20. Pili, .: Miljevaki proizvodi na svjetskom tritu, ibenski list, ibenik, 14. lipnja 1967. 21. Pili, .: Skica za pjesmu o zaviaju, Vrelo ivota, Centar za kulturu Drni, 1974. 22. Radermacher, F. J.: Znanje kao temeljni resurs odrivog razvoja Koruke, VII Hrvatski forum: Hrvatska 21 Regionalni i globalno odrivi razvoj, Zagreb, 2002. 23. Samac, .: Visovac od grata do Oluje, Visovaki zbornik: Zbornik radova Simpozija u prigodu 550 te obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445. 1995., str. 495 508, Split: Franjevaka promocija Presvetog otkupljenja, Franjevaki samostan Visovac, 1997. 24. Samac, ., Ljubi, T. i Ivi, M. (urednici): Kralj Petar Svai (1093. 1097.), Spomen knjiice u povodu proslave 900. obljetnice posljednjeg kralja hrvatske krvi, Visovac, Miljevci, 13. rujan 2002. 25. Samac, .: Park kao gura iskona, Simpozij, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, Prirodna i Kulturna batina, Zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopad 2005. 26. Seidler, O. H.: Clustering - napredna poduzetnika kultura i motor odrivoga razvoja, VII Hrvatski forum: Hrvatska 21 Regionalni i globalno odrivi razvoj, Zagreb, 2002. 27. Suna, D.: Intelektualni kapital i tehnoloki razvoj osnova konkurentnosti, VII Hrvatski forum: Hrvatska 21 Regionalni i globalno odrivi razvoj, Zagreb, 2002. 670
Ivan Bai: STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH... 28. Uremovi, Z., Uremovi, M., Peri, V., Mio, B., Mui, S. i Janjei, Z.: Stoarstvo, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2002. 29. Uremovi M. i suradnici: Crna slavonska pasmina svinja, Hrvatska izvorna pasmina, Vukovarsko srijemska upanija, Vukovar, 2004. 30. Uremovi, Z., Uremovi, M., Filipovi, D. i Konjai, M.: Ekoloko Stoarstvo, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb, 2008. 31. Vaji, I., Stipeti, V. i Novak, I. s grupom autora: Hrvatski farmer, Program razvoja obiteljskih gospodarstava, Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1992. 32. Vukovi, I.: Europski aspekti razvoja turizma u NP Krka, Simpozij, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, Prirodna i Kulturna batina, Zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopad 2005. 33. Zaninovi, K.: Klima i bioklima NP Krka, Simpozij, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, Prirodna i Kulturna batina, Zatita i odrivi razvitak, Zbornik radova, ibenik, 5. 8. listopad 2005. 34. *** Miljevci, upni list, upe Miljevci, 22324 Drinovci, Uskrs 2003. 35. *** :Talijanski institut za vanjsku trgovinu; Seminar predavanje: Uspjeni primjeri udruivanja u poljoprivredno prehrambenom sektoru, Varadin, 19. lipnja 2007.
671
Miljevci 2008.
672
Miljevci 2008.
RIJEI POZDRAVA NA OTVARANJU ZNANSTVENOG SKUPA

(Visovac, 15. lipnja 2007.)
Potovani prijatelji!
Pozdravljam vas okupljene na ovom jedinstvenom prostoru ljepote, duha i uma; prostoru na vjetrometini raznih i vanih dogaaja tijekom povijesti; prostoru Svaia, Utiinovia i mnogih drugih znanih i neznanih velikana; prostoru koji je vrsto vezan uz ovu Bijelu stijenu (Lapis albus). Ovdanji je narod uvijek upirao oi u ovo drago svetite Gospe Visovake i blisko povezan s fratrima uvijek je imao jasne religiozne, politike i domoljubne orijentire. Ovdje pero nikada nije zatajilo. Po uzoru na Kaia i Babia pisalo se i uz komin pjevuilo u desetercu i osmercu, oplemenjujui tako nacionalnu svijest i njegujui duhovne veze izmeu zemaljskoga i nebeskog. Ovaj miljevaki prostor posjeivali su razni putopisci, crkveni dostojanstvenici, politiari... meu kojima je Stjepan Radi, koji ga je prozvao Republikom. Ovdje je takoer, ne tako davne, 1971. godine Franjo Tuman prvi put iznio zamisao o konfederaciji ondanjih jugoslavenskih republika i o moguem gospodarskom preporodu Hrvatske). Ovo je prostor pregalaca u ivotnim borbama, sportskih boraca, ali i pravih ratnika - prostor prkosa i borbe za ljudska i nacionalna prava. Uljezima Francuzima, koji htjedoe domae sinove regrutirati u svoje vojne postrojbe, u kuu fraja gdje se popis vrio kapetan Kului upada i nudi samo dvije mogunosti: izai na vrata ili kroz prozor. Slinu su odvanost pokazali domai sinovi rodoljubi na dan velikoga miljevakog blagdana - Gospe od Milosti - davne 673
Miljevci 2008. (1937.) skinuvi sa zvonika jugoslavenski (srpski) i postavivi hrvatski barjak, uz odobravanje i veliko oduevljenje naroda, a unato prijeteoj prisutnosti 10-ak naoruanih andara. Ovo je prostor mukotrpna ivljenja i mnogih stradanja. Ona najtea priskrbio je komunistiki reim. Mjesto je obiljeeno kao ustako, to znai neprijateljsko, pa su se sve strukture vlasti prema njemu i njegovu stanovnitvu kao takvom i odnosile. Osim to su Miljevani teko dobivali radna mjesta, u tom je olovnom vremenu bilo i aktivnog proganjanja, tamnienja, ubojstava, to je rezultiralo iseljavanjem, opom stagnacijom, ali takoer jaanjem nacionalne svijesti i otporom. Nije sluajno da je i u nedavnom Domovinskom ratu Miljevaki plato bio svjedok prve oslobodilake oluje hrvatske vojske. Je li preuzetno rei da su to geni Svaievi? Ukratko, prostor je ovo na kojem se trajalo u patnji, kroz patnju se kalilo, da bi iskaljeni trajali i stvarali; ili, parafrazirajui pjesnika (Maka Dizdara), ovdje se nije ivjelo da bi se umiralo, nego se i umiralo da bi se ivjelo ljudski i dostojanstveno. Meutim, radi sadanjih i buduih narataja elimo se okrenuti budunosti. No, kako narod koji zaboravi svoju prolost nema pravo ni na budunost, valja nam istraiti i obraditi te zakljuiti poglavlje nae miljevake zgodovnice. Odatle i velika potreba da ovaj prostor i ovaj narod dobije knjigu o sebi: zato smo tu da posvijestimo i zapiemo svoju povijest, vane dogaaje, svijetle likove, znaajna djela... Sve vas pozdravljam: - pozdravljam pokrovitelja ovoga znanstvenoga skupa - Ministarstvo znanosti i porta u osobi Mirka Smoljia, koji je savjetnik ministru znanosti i porta Draganu Primorcu koji je slubeno sprijeen da nazoi ovom znanstvenom simpoziju; - pozdravljam sve predavae i ujedno zahvaljujem za odziv i uloeni trud; - pozdrav i zahvalnost upuujem i svima ostalima koji su svojim zalaganjem omoguili ostvarenje ovog skupa. Nadamo se da e biti plodonosan, da e osvijetliti povijesno-domoljubno i kulturno-duhovno bogatstvo ovog prostora i njegovih ljudi te tako pridonijeti da jo vie budemo svoji. Dobro doli i uspjean vam rad! Dr. fra ime Samac
674
Miljevci 2008. MILJEVAKI SABOR VIJEE ZA ORGANIZACIJU ZNANSTVENOG SKUPA
ZNANSTVENI SKUP MILJEVCI U PROLOSTI (s pogledom u budunost) Visovac Drinovci, 15. 16. lipnja 2007. Program
Visovac, petak, 15. lipnja Radno predsjednitvo: Fra ime Samac, Ante Gulin, Drago Margu, Miroslav Ivi, Marko Menui 9,30 Otvaranje Skupa Pozdravna rije organizatora i gostiju 10,00 Koktel dobrodolice Radni dio priopenja 11,00 Goran Miheli Geoloki i geotektonski aspekti nastanka miljevakog platoa 11,15 Drago Margu Pregled raznolikosti ore i faune miljevakog podruja 11,30 Marko Menui Miljevci u pretpovijesti 11,45 eljko Mileti O teritorijalnim razgranienjima oko Krke kod Miljevaca u rimsko doba 12,00 Nataa Zaninovi Rimski natpisi s Rokog slapa 12,15 Vladimir Sokol 675
Miljevci 2008. Petar Svai i mjesto njegove pogibije 12,30 Ante Birin Posjedi knezova Nelipia na podruju srednjovjekovnog kotara Promine 12,45 Damir Karbi Nelipii i ubii meusobni odnosi 13,00 15,00 Objed i odmor 15,00 Davor Gaurina Joko Zaninovi Nelipieve utvrde na rijekama Krki i ikoli 15,15 Ante Sekuli Na pavlin Juraj Utiinovi, crkveni poglavar i dravnik 15,30 Kreimir Kui Miljevci u tursko doba (od 1463. do poetka 18. stoljea) 15,45 Davor Gaurina Miljevci od 1710. do 1900. godine 16,00 Zdravko Dizdar upa Miljevci od 1900. do 1950. godine 16,15 Mirela Slukan Alti Prirodni i kulturni pejsai Miljevaca u austrijskom katastru 1828. - 1830. 16,30 Pauza 17,00 Zoran Ladi Zrinka Novak Neki aspekti demografske i obiteljske povijesti upe Miljevci u novom vijeku prema matinim knjigama roenih (krtenih) 17,15 Ankica ila impraga Miljevaka prezimena 17,30 Zdravko ivkovi Sakralno i tradicijsko graditeljstvo na Miljevcima 17,45 Fra arko Mareti rtve II. svjetskog rata na Miljevcima 18,00 Fra Jure Brkan upa Miljevci i njezini upnici 18,15 Fra ime Samac Franjevci iz Miljevaca 18,30 S. Zdravka Gveri Kratki prikaz ivota i djelovanja redovnica iz upe Miljevci Drinovci, subota, 16. lipnja 9,30 Davor Gaurina Joko Zaninovi Vodenice na Rokom slapu s osvrtom na vodenice visovakog samostana 9,45 Josip Pili kolstvo i prosvjeivanje u Miljevcima 10,00 Boris Delalija 676
Miljevci 2008. Zapisi o miljevakom zdravstvu u prolosti i danas 10,15 Predstavljanje knjige Borisa Delalije ... 10,30 Domjenak u dvoru upne kue 11,30 Drago Margu, Marko Menui, Stipan Ivi Miljevake lokve prirodna i kulturna batina 11,45 Vidoslav Bagur Joko aleta Oj, ovo j bilo nae obiajno u tri etri zapivati zajno (tradicijska glazba i ples Miljevakog platoa na poetku 21. st.) 12,00 Marko Grabi Raseljavanje Miljevaca i emigracija 12,15 Ivan Bai Domovinski rat i miljevaka Oluja 12,30 Mile Mami Hrvatsko vojno nazivlje 12,45 Mijo Grabovac Miljevaki portai 13,00 Miroslav Ivi Miljevaki sabor 13,15 Ivan Bai Stoarstvo i poljoprivreda u proizvodnji lokalnih, autohtonih seoski proizvoda okosnica budueg razvoja Miljevaca 13,30 Neven Kului Ivan Bai Ivan Bai Miljevci mogunosti i perspektive razvoja Ruak i izlet (Roki slap)
677
Miljevci 2008.
678
Miljevci 2008.
679
Miljevci 2008.
680

Miljevci Zbornik Sve

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Miljevci Zbornik Sve

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MILJEVCI U PROLOSTI

(s pogledom u budunost) Visovac Drinovci, 2008.

Korektori: Marko MENUI Drago MARGU

Urednici: Marko MENUI Drago MARGU

Graka priprema: Medijska produkcija SD

Tisak: Slobodna Dalmacija d.d. Split???? Nakladnik: Miljevaki sabor

Za nakladnika: ime Samac

ZBORNIK RADOVA SA ZNANSTVENOG SKUPA MILJEVCI U PROLOSTI

Visovac - Drinovci , 15.-16. lipnja 2007.

Grb Miljevakog sabora

Visovac Drinovci, 2008.

GEOLOKI I GEOTEKTONSKI ASPEKTI NASTANKA MILJEVAKOG PLATOA

Stratigrafski odnosi u irem podruju Miljevakog platoa

Redoslijed geolokih zbivanja

Morfogeneza Miljevakog platoa

Bijeli lopo (Nymphaea alba)

PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE MILJEVAKOG PODRUJA

Piramidalni zvoni (Campanula pyramidalis)

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

uta perunika (Iris pseudacorus)

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

PTERIDOPHYTA (PAPRATNJAE) 1. Porodica: Equisetaceae

3. Porodica: Polypodiaceae SPERMATOPHYTA (SJEMENJAE) GYMNOSPERMAE : CONIFEROPSIDA 4. Porodica: Cupressaceae

5. Porodica: Pinaceae GYMNOSPERMAE : GNETOPSIDA 6. Porodica: Ephedraceae

ANGIOSPERMAE : DICOTYLEDONES 7. Porodica: Aceraceae

10. Porodica: Araliaceae 11. Porodica: Aristolochiaceae 12. Porodica: Asteraceae

13. Porodica: Boraginaceae

14. Porodica: Brassicaceae

Rahlocvjetni kaun (Orchis laxiora)

15. Porodica: Callitrichaceae 16. Porodica: Campanulaceae

17. Porodica: Cannabaceae 18. Porodica: Caprifoliaceae

19. Porodica: Caryophyllaceae

20. Porodica: Ceratophyllaceae

21. Porodica: Cichoriaceae

Fini zvoni (Campanula lepida)

22. Porodica: Cistaceae

23. Porodica: Convolvulaceae

24. Porodica: Cornaceae

25. Porodica: Corylaceae

26. Porodica: Crassulaceae

27. Porodica: Cucurbitaceae

28. Porodica: Dipsacaceae

Ilirska perunika (Iris illyrica)

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

29. Porodica: Euphorbiaceae

30. Porodica: Fabaceae

31. Porodica: Fagaceae

32. Porodica: Gentianaceae

33. Porodica: Geraniaceae

34. Porodica: Globulariaceae

35. Porodica: Haloragaceae

36. Porodica: Hippuridaceae

37. Porodica: Hypericaceae

38. Porodica: Lamiaceae

39. Porodica: Linaceae

40. Porodica: Loranthaceae

41. Porodica: Lythraceae

42. Porodica: Malvaceae

43. Porodica: Moraceae

44. Porodica: Nymphaeaceae

45. Porodica: Oleaceae

46. Porodica: Oronbanchaceae

Ljekovita kadulja (Salvia ocinalis)