P. 1
Zavarivanje Pitanja i Odgovori

Zavarivanje Pitanja i Odgovori

|Views: 203|Likes:

More info:

Published by: Bekric Beck's Husein on Jun 04, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/27/2015

pdf

text

original

1

DEFINICIJA ZAVARIVANJA (str 1) Zavarivanje je tehnološki proces dobivanja nerazdvojnih spojeva, ostvarenih uspostavljanjem meĎuatomskih veza izmeĎu elemenata uz postojanje difuzije, pri čemu spojevi imaju neprekidnu strukturu.

2

OGRANIĈAVAJUĆI FAKTORI TEHNOLOŠKOG POSTUPKA ZAVARIVANJA (str 2)

Kao tehnološki postupak zavarivanje ima i svojih ograničavajućih faktora, a to su : Utjecaj čovjeka na kvalitet. Postojanje strukturnih nehomogenosti. Mogućnosti prisustva grešaka materijalne nehomogenosti. Mogućnost prisustva unutrašnjih napetosti. 3 KAKVU GRAĐU IMAJU METALI U ĈVRSTOM STANJU (str 4)

Metali i njihove legure u čvrstom stanju imaju kristalnu strukturu. U čvo – rovima prostorno formirane kristalne rešetke smješteni su po odreĎenom rasporedu atomi, koji osciliraju oko svog ravnoteţnog poloţaja. 4 NACRTATI DIJAGRAM UZAJAMNOG UTJECAJA DVIJE POZITIVNO NAELEKTRISANE ĈESTICE (DIJAGRAM ZAVISNOSTI SILA PRIVLAĈENJA I ODBIJANJA) (str 4)

5 6

VRSTE ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 6) DEFINICIJA ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 7)

Zavarivački luk predstavlja vrstu stabilnog električnog praţnjenja kroz gasni prostor izmeĎu elektroda. Karakteristika ovakvog praţnjenja su mali napon izmeĎu elektroda, velika gustina struje i visoke temperature gasa. 7 SHEMA ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 7)

Utjecaj feromagnetnih masa na skretanje luka a . 3.Na slici 2.katodna oblast.stub luka. 2.14. u mm.15. Uk. Us. b . . 5. u V. 1. na kojoj oznake predstavljaju sljedeće: Ul .15). Slika 2. zbog stvaranja promjenjivog magnetnog polja.anodna oblast. 9 UTJECAJ FEROMAGNETNIH MASA NA SKRETANJE LUKA (str 14) Pri zavarivanju u blizini feromagnetnih masa što dovodi do skretanja luka prema tim masama (sl.2.pri zavarivanju ugaonog šava. UA. Skretanje luka postaje znatno pri zavarivanju istosmjernom strujom iznad 300 A.2.utjecaj ivice lima na skretanje luka.7.anodna mrlja: l.katodni pad napona. 8 SHEMA UTJECAJ SOPSTVENOG MAGNETNOG POLJA NA SKRETANJE ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 14) Sopstveno magnetno polje stvoreno istosmjernom strujom.anodni pad napona.napon luka. Pri ručnom zavarivanju skretanje luka se moţe smanjiti ako se elektroda nagne na istu stranu na koju skreće luk. data je shema zavarivačkog luka. 4. u V.duţina luka. pri zavarivanju vrši skretanje luka u zavisnosti od mjesta vezivanja osnovnog materijala za izvor struje (sl. u V. u V.pad napona u stubu luka. c .).pri zavarivanju V-šava. Pri zavarivanju naizmjeničnom strujom skretanje luka je znatno manje nego pri zavarivanju istosmjernom strujom.katodna mrlja.

Jedan dio ukupne toplinske moći luka se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala.70 -0.70 -0. zove se efektivna toplinska moć zavarivačkog luka i iznosi: q U 1 IZ n ef q1 IZ U1 (W) gdje je: nef -efektivni koeficijent korisnog dejstva zavarivačkog luka. b .napon luka.58 -0.60 Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti ugljendioksida: nef = 0. Iz navedenih podataka se vidi da se toplina izdvojena u luku najraci .10 UKUPNA TOPLINSKA MOĆ ZAVARIVAĈKOG LUKA q (str 15) Ukupna toplinska moć zavarivačkog luka predstavlja količinu topline koja se izdvoji u luku u jedinici vremena : gdje je: Ul .80 Zavarivanje topljivom elektrodom sa debelom oblogom: nef = 0. Dio ukupne toplinske moći luka koji se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala.17 Toplinski bilans zavarivačkog luka a .50 -0. Slika 2.u A.85 Zavarivanje pod praškom: nef = 0.Za automatsko zavarivanje pod praškom.onalnije koristi pri automatskom zavarivanju pod praškom.72 Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0. dok se drugi dio troši na odvoĎenje topline u okolnu sredinu i na gubitke usljed isparavanja i prštanja tečnog metala.struja zavarivanja .17. .Za ručno zavarivanje obloţenom elektrodom. Na slici 2. q = q1 nef Vrijednost koeficijenata nef za razne postupke zavarivanja: Zavarivanje netopljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0.95 11 TOPLINSKI BILANS ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 16) Toplinski bilans zavarivačkog luka prikazuje raspodjelu ukupne toplinske moći na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala i na razne gubitke.80 -0. u V Iz. je prikazan toplinski bilans zavarivačkog luka za dva postupka zavarivanja.

u m2/s. Hladno zavarivanje 7. Aluminotermijsko zavarivanje pritiskom. c) prema poloţaju u odnosu na neku tačku u toku vremena: nepokretan. Gasno zavarivanje pritiskom 2. Toplina q. bradavičasto i šavno) 3. dobijena od izvora topline. . Elektrolučno zavarivanje: a) zavarivanje obloţenom elektrodom b) zavarivanje poloţenom elektrodom c) gravitaciono zavarivanje d) zavarivanje pod praškom e) zavarivanje u zaštitnom gasu f) zavarivanje ugljenom elektrodom 3. u J. Zavarivanje pod troskom 4. Zavarivanje električnim otporom : a) sučeljno zavarivanje (pritiskom i razmicanjem) b) preklopno zavarivanje (točkasto. Koeficijent provođenja topline . Koračno zavarivanje 6. Aluminotermijsko zavarivanje topljenjem 5. koje dijelimo: a) prema vrsti raspodjele: koncentrisan i raspodjeljen (po nekom zakonu) izvor topline. pokretan i brzopokretan izvor topline. 15 . Koeficijent površinskog odavanja topline (zračenjem i konvekcijom) W/m2K. b) prema duţini djelovanja: trenutnog i neprekidnog djelovanja. Kod toplinskih proračuna javljaju se slije deće toplinskofizičke karakteristike metala : Količina topline Q. u J/kgK. Zavarivanje plazmom 8. Zavarivanje elektronskim snopom 7. Gasno zavarivanje 2. Livačko zavarivanje 6. u W. Koeficijent temperaturne provodljivosti a= / c . u J/m3K . TOPLINSKOFIZIĈKE KARAKTERSTIKE METALA (str 19) 14 Toplinskofizičke karakteristike metala. sadrţana u tijelu ili dobijena od izvora topline. 13 PODJELA ZAVARIVANJA TOPLJENJEM (str 17) B) Zavarivanje topljenjem 1. Zavarivanje difuzijom 9.12 PODJELA ZAVARIVANJA PRISKOM (str 17 A) Zavarivanje pritiskom koje moţe biti :1. Zavarivanje laserom. Zapreminski toplinski kapacitet c . u W/m K. Zavarivanje indukciono 4. Specificna toplina c. Zavarivanje ultrazvukom 8.u PODJELA IZVORA TOPLINE PRI ZAGRIJAVANJU TIJELA PROCESOM ZAVARIVANJA (str 20) Zagrijavanje tijela pri zavarivanju moţemo vršiti različitim izvorima topline. Zavarivanje trenjem 5.

tj. Na kraju dolazi do kristalizacije šava. 18 PROCES OBRAZOVANJA ŠAVA PRI ZAVARIVANJU TOPLJENJEM (str 53) Proces obrazovanja šava.1. vrijeme zadrţavanja metala iznad date temperature i brzina zagrijavanja i hlaĎenja u procesu zavarivanja. Primarna kristalizacija šava. Zbog toga se temperatura pojedinih tačaka tijela u toku vremena neprekidno mijenja (slika 3. od zrna osnovnog materijala koja se nalaze oko rastopa. Promjena temperature u toku vremena u datoj tački tijela naziva se termički ciklus. Slika 3.20. Postoje i gorionici sa više plamenova rasporeĎenih u više redova.1. 4. Navedeni parametri termi . Temperatura u početku raste.). tj. . Slika 4.20. Kristaliti u šavu rastu normalno na površinu hlaĎenja u smjeru suprotnom od smjera odvoĎenja topline.šom rastopljenog osnovnog i dodatnog materijala.di se u uvjetima istovremenog zagrijavanja rastopa zavarivačkim izvorom topline i njegovog hlaĎenja okolnom masom osnovnog materijala. zatim dostiţe maksimum i na kraju opada.čkog ciklusa zavarivanja vrše bitan utjecaj na strukturu i svojstva šavova i zone utjecaja topline. tj. Zatim se tako obrazovano udubljenje popuni smje . Uzduţni presjek rastopa Zato kristalizacija počinje od postojećih centara kristalizacije. Zbog toga ne postoje uvjeti da se u rastopu obrazuju centri (jezgra) kristalizacije.). Promjena temperature pri zavarivanju u tačkama tijela A. pri zavarivanju topljenjem vrši na slijedeći način (uz kretanje elektrode u smjeru zavarivanja): Prvo se rastopi osnovni materijal do dubine uvara i rastop potisne suprotno od smjera zavarivanja (sl. B i C u toku vremena Termičkim ciklusom je definisana maksimalna temperatura do koje se zagrijao metal u datoj tački. 17 VRSTE GORIONIKA PRI ZAGRIJAVANJU METALA GASNIM PLAMENOM (str 47) Pri zagrijavanju metala gasnim plamenom koriste se obični gorionici (sa jednim plamenom) i linijski gorionici (sa više plamenova u jednom redu). obrazovanje primarne strukture šava. izvo .16 TERMIĈKI CIKLUS ZAVARIVANJA (str 41) Pri zavarivanju se temperaturno polje kreće zajedno sa izvorom topline. Oblik krive termičkog ciklusa zavisi od postupka zavarivanja. u dubinu rastopa. Pri tome se front kristalizacije kreće sa izvorom topline a promjena temperature u tačkama rastopa je neravnomjerna.

Prštanje metala. 1. MeĎutim. 4.19 FAKTORI KOJI UTIĈU NA OBTAZOVANJE VIDMANŠTETONOVE STRUKTURE (str 56)Na obrazovanje Vidmanštetenove strukture utječu slijedeći faktori Hemijski sastav čelika. ako se polazi od krupnozrnastog austenita).10 mm i teţe da se obrazuju oko uključaka. prikazan je izgled “ribljeg oka” na prelomu epruvete za ispitivanje zatezne čvrstoće. čije se obrazovanje odvija prema slijedećim reakcijama: FeO + 2H H2O + Fe H2 + S H2S Fe3C + 2H2 CH4 + 3Fe Pojava mjehurova je naročito izraţena elektrodama ili ako je okolina zasićena vlagom. Na slici 4.vaju obrazovanje Vidmanštetenove strukture. u kojima se gaso . Izgled “ribljeg oka” .2 . Ovi gasovi su najčešće jedinjenje vodika H2O.vi nalaze pod tlakom. Legira jući elementi mangan.18. u zoni utjecaja topline došlo je do promjene strukture i mehaničkih karakteristika osnovnog materijala. Obrazovanje mjehurova. Ovo izaziva gubitke uslijed prštanja metala. počev od temperature pregrijavanja u . Obrazovanje “ribljih očiju”. obrazovanje ove strukture se proširuje u oblast niţih koncentracija ugljika. Ova zona se naziva zona utjecaja topline (skraćeno ZUT) i ne moţe se izbjeći pri zavarivanju (sl.4% (za slaba pregrijavanja).0.oblasti (tj. Ukoliko su brzine hlaĎenja manje. Razlika rastvorljivosti vodika u tečnom i čvrstom metalu dovodi do njegovog burnog izdvajanja iz rastopa. 2. Pri sadrţaju ugljika u čeliku od 0. utoliko je lakše obrazovanje Vidmanštetenove struk ture. Prekomjerna zasićenost rastopa gasovima ili njegovo suviše brzo očvršćavanje dovodi do obrazovanja mjehurova. Ukoliko su više temperature pregrija vanja u . hrom i molibden olakša . koji se pri zavarivanju nije istopio niti je promjenio svoj hemijski sastav.oblasti. 2. 3. H2S i CH4. 21 UTJECAJ VODIKA NA OSOBINE ZAVARA (str 64) Prisustvo vodika u šavu dovodi do obrazovanja slijedećih grešaka: 1.oblasti. Temperatura pregrijavanja u . Imaju oblik bijelih kruţnih mrlja prečnika od 1 . Kada temperatura pregrijavanja raste. U zoni utjecaja topline nalazi se osnovni materijal. utoliko lakše dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture. Slika 4. 20 DEFINICIJA ZONE UTJECAJA TOPLINE (str 57) IzmeĎu šava i nepromijenjenog osnovnog materijala nalazi se prelazna zona.). pri zavarivanju sa vlaţnim 3. zbog termičke obrade koja je izvršena u toku procesa zavarivanja. “Riblje oči” se pojavljuju u prelomima šavova. dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture.7.18. Brzina hlađenja. “Riblje oči” obično prate mikroprsline.

a mogu se dalje razvijati u čvrstom stanju u toku hlaĎenja. Zatim. Pri ispitivanju epruvete na udarnu ţilavost. Obrazovanje “ribljih očiju” moguće je samo na prelomima šavova pri ispitivanju zatezanjem na kidalici. Prema tome. . To oteţava skraćenje šava u toku hlaĎenja. Pri zavarivanju dolazi do neravnomjernog zagrijavanja i hlaĎenja osnovnog materijala. Slika 4.tečnom stanju metal ima povećanu krtost. Pošto je vodik osnovni uzrok obrazovanja “ribljih očiju”. to će se na prelomu takvog šava pojaviti “riblje oči”. Ukoliko u temperaturskom intervalu krtosti skraćenje šava prelazi deformacionu sposobnost metala na datoj temperaturi. Neprekidnim zavarivanjem šava. bez meĎuhlaĎenja. pa se njegovo očvršćavanje izvodi u uvjetima zateţućih napona. tj. ukoliko u šavu nisu obrazovane prsline pri hlaĎenju. imamo pukotine koje predstavljaju velike prsline. 22 FAKTORI KOJI UTIĈU NA OSTVARIVANJE VODIKA IZ ZAVARA (str 65) Faktori koji utječu na odstranjivanje vodika iz šavova. Ovaj interval se još naziva temperaturski interval krtosti. Zateţući naponi izazivaju plastičnu deformaciju šava. doći će do obrazovanja vrućih prslina.). samo pri malim brzinama deformacije. čije obrazovanje počinje u procesu primarne kristalizacije šava. “Riblje oči” se obrazuju samo u procesu razaranja čelika i to poslije granice razvlačenja (sl. 4. pošto u čvrsto . Na kraju. 23 VRSTE PRSLINA U SUĈELJENOM SPOJU (str 66) Razlikujemo nekoliko naziva za prsline u zavarenim spojevima. 24 UZROCI NASTANKA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 70) Pod vrućim prslinama podrazumijevaju se kristalizacione prsline. Obrazovanje “ribljih očiju” (praćeno ultrazvukom) u procesu razaranja čelika na kidalici. Uvjeti za obrazovanje vrućih prslina nastaju kada se pojavi bitna razlika izmeĎu stvarne deformacije i toplinske deformacije.19. Vruće prsline mogu biti u odnosu na šav uzduţne i poprečne. Zavarivanje elektrodama velikog prečnika sa povećanom jačinom struje.Ukoliko se zavaruje elektrodama sa vlaţnom oblogom. Veličina temperaturnog intervala krtosti zavisi od hemijskog sastava šava. nikada se ne pojavljuju “riblje oči” (zbog velikih brzina deformacije). 2. Termička obrada zavarenih spojeva pri temperaturama ispod . 4.19. koja se povećava sa opadanjem temperature. šav će apsorbovati veliku količinu vodika. 4. To su prsline meĎukristalitnog tipa. kao i do ukliještenja zavarivanih elemenata. Zavarivanje sa dobro osušenim elektrodama i to sa niskovodičnim elektrodama (kao što su bazične elektrode). Pod mikroprslinama podrazumijevaju se prsline koje se mogu otkriti pod mikroskopom. imamo prsline koje se mogu otkriti vizuelnim pregledom ili pomoću lupe.21. Navodimo slijedeće faktore : 1. Šav pri očvršćavanju prolazi kroz efektivni interval kristalizacije u kome se nalazi u čvrsto tečnom stanju. a mogu da se pojave i na površini šava. 3. koja bi nastala ako bi se šav skratio proporcionalno padu temperature u procesu hlaĎenja (sl.oblasti (pri 600-650 0C). “riblje oči” ne mogu imati nepovoljno dejstvo u oblasti elastičnih deformacija. Pod terminima lom ili prelom podrazumijeva se potpuno razaranje zavarenog spoja.).

400 0C. 26 PDJELA ĈELIKA (str 103) Svi čelici se mogu podijeliti prema: . utoliko je potrebno osnovni materijal predgrijati na višu temperaturu. veća rastvorljivost vodika u austenitnom materijalu šava zadrţava vodik da ne difunduje u zonu utjecaja topline.21. to stvarna deformacija šava neće biti jednaka T.Slika 4. 2 . dok će se drugi dijelovi zbog zagrijavanja širiti.a.toplinska deformacija. za (sl. 3. 25 POSTUPCI ZA SPREĈAVANJE OBRAZOVANJA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 719 Za sprečavanje obrazovanja prslina u zavarenim spojevima koriste se slijedeći postupci: 1. čija se temperatura stalno mijenja pod utjecajem pokretnog zavarivačkog izvora topline. neki dijelovi osnovnog materijala će se u datom momentu skraćivati zbog hlaĎenja.8% Ni. njegova stvarna deformacija se moţe znatno razlikovati od toplinske deformacije T . Ukoliko je veći sadrţaj ugljika u čeliku. Pošto je šav okruţen osnovnim materijalom. obrazovanja martenzita) i predgrijavanja.početna stvarna deformacija manja od toplinske deformacije. prikazana je veza izmeĎu tvrdoće u zoni utjecaja topline (odn.21.). Pred . odnosno ukoliko je čelik više legiran. b . Upotreba niskovodičnih elektroda (npr. To je najefikas . Upotreba austenitnih elektroda tipa 18% Cr . Na slici 4. tj.početna stvarna deformacija veća od toplinske deformacije.28. 2.niji postupak za sprečavanje obrazovanja prslina u zoni utjecaja topline. 1. Shema promjena deformacije u toku kristalizacije i hlaĎenja šava a . olakšava se difuzija vodika iz šava. Bazičnih elektroda) i to sa većim prečnikom elektrode. 4. U toku izvoĎenja šava. Pošto je šav povezan sa osnovnim materijalom.stvarna deformacija. Najbolje je koristiti elektrode koje su osušene pri 300 .grijavanjem osnovnog materijala postiţe se slijedeće: strukturna transformacija se pomjera ka ravnoteţnim strukturama. smanjuju se lokalna naprezanja izazvana strukturnim transformacijama. U toku hlaĎenja šav bi trebao da se skrati proporcionalno temperaturi. Predgrijavanje osnovnog materijala smanjuje brzinu hlaĎenja. kako bi se izbjeglo zakaljivanje i obrazovanje prslina u zoni utjecaja topline. Pri zavarivanju sa ovim elektrodama.

dobijenu poslije hlaĎenja uzoraka male debljine na mirnom vazduhu.25 % C). čelici se dijele na: .bazične.ugljične i .rutilne (srednje debljine obloge). . AR . .austenitni. B . mogu se izdvojiti slijedeće grupe čelika : .45 % C) i . dijele se na : A .austenitni i dr. .45 do 0.rutilne (debele obloge).srednjeugljični (od 0. koji odreĎuje mehaničke osobine čelika. 27 PODJELA OBLOŢENIH ELEKTRODA (str 142) Elektrode dijelimo prema vrsti i debljini obloge.hemijskom sastavu. RR . .feritno-perlitni. S .celulozne.drugi tipovi obloge Tip obloge je označen oznakom koju čine slova.niskougljični (do 0.kisele (rutilne). O . Legirani čelici se mogu podijeliti na: . Podjela čelika prema hemisjkom sastavu Prema hemijskom sastavu. .namjeni.25 do 0.niskolegirane.visokougljični (od 0.načinu proizvodnje i .martenzitno .. . Prema vrsti i metalurškoj karakteristici obloge. tehnološkim svojstvima i namjeni.feritno .visokolegirane. Prema sadrţaju ugljika. Pored ove podjele na osnovne grupe. ovaj čelik se moţe podijeliti na: .kisele (oksid ţeljeza).mikrostrukturi. R .legirane Kao što je već ranije iznešeno. .feritni.martenzitni i . dimenzijama. . po vaţećim standardima.9 % C). . postoje i kombinacije : .mikrolegirane. C .perlitni. Podjela čelika prema mikrostrukturi Uzimajući u obzir strukturu.martenzitni.srednjelegirane i . .oksidne. u ugljičnom čeliku ugljik se javlja kao osnovni legirajući elemenat.

29 ŢICE ZA MIG/MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA (str151) Kod MIG/MAG zavarivanja najĉešće se koriste pune ţice promjera od 0. smanjuju eroziju vrha elektrode. Elektrode se proizvode u promjerima od 0. Osnovna uloga ove elektrode je da topi dodatni materijal. Prijenos metala kratkim spojevima vrši se uz male struje zavarivanja i mali napon elektriĉnog luka. U skladu s ranije objašnjenim naĉinom prijenosa.5 mm. ovisno o naĉinu proizvodnje.2 mm.Izuzetno je inertan i ne gradi nikakva poznata hemijska jedinjenja. slika 6.93 zapreminska procenta. Elektrode se izraĊuju od ĉistog wolframa (danas rjeĊe) ili wolframa legiranog s malim dodacima (1. Argon se dobija iz teĉnog vazduha frakcionom destilacijom.2 %) torijevog ili zirkonijevog oksida. Prema karakteristikama luka razlikujemo ĉetiri karakteristi . te njegovom prljanju u sluĉaju nehotiĉnog kontakta s radnim komadom. Prijenos štrcajućim lukom ostvaruje se uz jake struje zavarivanja i velike napone elektriĉnog luka.4. Time se ostvaruje mala koliĉina rastopljenog metala. Površina ţice mora biti glatka. Vrh elektrode prije zavarivanja mora biti brušenjem pripremljen na pravilan oblik koji ovisi o vrsti struje. stabiliziraju luk.cije i na taj način čine dobru provodljivost električnoj struji izmeĎu vrha elektrode i radnog komada. Metalurške karakteristike pojedinih tipova obloga utvrĎene su standardima za tehničke uvjete. veliĉini struje te zahtjevima na zavar (tabela 6.. U tu svrhu dodaju se tvari (spojevi natrija i kalija) u oblogu elektrode koje kod taljenja stvaraju plinove s velikom sposobnošću ioniza . ali samo u poloţenom poloţaju.ĉna naĉina prijenosa: kratkim. dimenzija vrlo taĉna i treba biti uredno namotana u kolutove koji se postavljaju u ureĊaj za dodavanje.4 mm. prijenos metala moţe se realizirati i pri MIG/MAG tako da se kapljice s vrha elektrode prenose kroz elektriĉni luk slobodnim letom.4. a dio metala na drugi naĉin. Ţice od ĉeliĉnih materijala su pobakrene ili poniklane radi boljeg elektriĉnog kontakta i zaštite od korozije. Naĉin oznaĉavanja je propisan pojedinim stan dardima. Argon (Ar) spada u grupu inertnih gasova. Takve ţice mogu imati raznovrsne presjeke. ili da metalne kapljice s vrha elektrode ostaju uronjene u talini prilikom kratkog spoja elektrode i radnog komada. Pri MIG/MAG zavarivanju prijenos metala s elektrode (ţice) u rastop na radnom komadu obavlja se diskretnim komadićima metala ili metalnim kapljicama. Električna funkcija obloge sastoji se u tome da osigura dobro uspostav . Obiĉno je kraj elektrodnog štapića oznaĉen kodnim bojama koje oznaĉavaju sastav elektrode. Najĉešće se pri zavarivanju u zaštitnom plinu koriste argon i ugljiĉni dioksid. a duţina elektrode je 200 mm. a postoje ţice koje same stvaraju zaštitnu atmo . koriste se inertni ili aktivni gasovi. koja će se primjeniti. U zraku ga ima oko 0. To je plin bez boje.8 do 9. što se brušenjem mora ukloniti. zavarivanje korijenskog sloja i zavarivanje u prisilnim poloţajima.. Trajnost elektrode duţine 170 mm prosjeĉno je 30 sati rada. što je pogodno za zavarivanje predmeta velike debljine. a ponekad i smješa plinova.28 FUNKCIJA OBLOGE ELEKTRODE (str 142) Obloga elektrode u procesu zavarivanja vrši tri sloţene funkcije: električnu. Praškom punjene ţice koriste se uz plinsku zaštitu. pa se naziva “netopivom”. te povećavaju dozvoljeno strujno opterećenje.. Ovakvim naĉinom zavarivanja moguće je ostvariti na primjer produktivnost od 5 do 7 kg/h ţicom promjera 1. no uslijed erozije vrha. osobito pri malim strujama. Prijenos se moţe ostvariti i tako da se dio metala pri zavarivanju prenese na jedan naĉin. štrcajućim.sferu raspadanjem jezgre. Osim punih ţica koriste se i praškom punjene ţice.) Wolframova elektroda se u redu ne smije topiti. Time se ostvaruje velika penetracija. Wolframova elektroda kod ovog postupka sluţi iskljuĉivo za uspostavljanje i odrţavanje elektriĉnog luka. fizikalnu i metaluršku. pa je takav naĉin zavarivanja podesan za zavarivanje tankih limova. Temperature kljuĉanja pri atmosferskom pritisku iznose: . mješovitim lukom i impulsnim strujama. ona se ipak postupno troši.6 do 2. Ovi dodaci olakšavaju uspostavljanje luka. veliki unos topline. 30 ELEKTRODE ZA TIG POSTUPAK (str 1519 Kod TIG postupka zavarivanja koristi se netopiva Wolframova elektroda. 31 ZAŠTITNI PLINOVI PRI ZAVARIVANJU (str 152) Zaštitni plinovi pri zavarivanju. mirisa i ukusa. Radi spreĉavanja prodora azota (N) i kisika (O) iz zraka u rastop. Nije toksiĉan. pa se ne zahtijeva dodatna zaštita plinom.ljanje i stabilan električni luk.

Na slici 6. Zbog toga se ta pozicija na faznom dijagramu naziva kritiĉna taĉka (slika 6. TakoĊe. kako bi se zaštitio rastop od unošenja štetnih plinova i na taj naĉin dobio kvalitetan materijal šava.92 0C -183 0C Ova razlika u temperaturama kljuĉanja omogućava izdvajanja argona iz teĉnog zraka frakcionom destilacijom. teĉna i gasovita. magnezij). Boce su obojene sivom bojom. Pritisak argona u boci raste sa porastom temperature okoline.8 0C -191. Pritisak punjenja boca se kreće od 70 do 100 bara u zavisnosti od spoljne tempera - .5.5. U tehnici zavarivanja se koristi ĉist ugljiĉnidioksid.portuje i skladišti na niskoj temperaturi u specijalnim dobro izolovanim rezervoa . kako bi se iz boce odstranili svi štetni plinovi i vlaga. Za potrebe zavarivanja argon se koristi iz ĉeliĉnih boca zapremine 40 litara.96 zapreminska procenta. već se moraju prenositi do radnog mjesta ruĉnim kolicima ili kotrljanjem u nagnutom poloţaju. Pune boce argona pod pritiskom ne smiju se bacati niti nositi na rukama.Argon se u bocama nalazi u plinovitom stanju pod pritiskom od 150 bara na temperaturi od 15 0C. Uz povišenje pritiska CO2 se na normalnoj temperaturi lahko prevodi u teĉno stanje. dušik i vlagu. Ugljendioksid (CO2) spada u grupu aktivnih plinova.rima. Ugljiĉni-dioksid ne gori i ne potpomaţe sagorijevanje. Distribucija CO2 se vrši u teĉnom stanju pod pritiskom u ĉeliĉnim bocama.5. jer su u njoj moguće sve tri faze CO2: ĉvrsta. boca se mora prije punjenja sušiti.Poslije preĉišćavanja dobija se argon ţeljene ĉistoće. Iznad temperature od 310C.5 do -194. taĉka B). Prisustvo vodene pare i dušika u boci sa CO2 veoma negativno utjeĉe na kvalitet materijala šava.5 0C -185.5. CO2 se nikakvim pritiskom ne moţe prevesti u teĉno stanje. Za veće potrošaĉe ekonomiĉnije je nabavljati teĉan argon koji se trans . se zove trojna taĉka. bez mirisa i slabo kiselog ukusa. otpadni gasovi nekih procesa hemijske industrije. Pri zavarivanju se koristi argon ĉistoće minimum 99. kako bi se gubici uslijed isparavanja argona sveli na minimum.5 bara zbog mogućnosti prodora zraka i vlage u nju.za azot (dušik) za vazduh za argon za oksigen (kisik) -195. Srednji sadrţaj CO2 u zraku je 0. Pri hlaĊenju na atmosferskom pritisku CO2 prelazi direktno u ĉvrsto stanje ("suhi led") mimoilazeći teĉnu fazu. U atmosferi CO2 gore samo materije ĉiji je afinitet prema kisiku mnogo veći nego kod ugljika (na primjer. vakumirati i isprati argonom. pri ĉemu sadrţaj CO2 mora iznositi najmanje 99. gasovi alkoholnog vrenja skrobnih materija. Veoma je postojan pa se razlaţe tek na visokim temperaturama. vodik. gasovi koji se dobijaju sagorijevanjem raznih vrsta goriva. Fazni dijagram CO2 Ugljiĉnidioksid se dobija na više naĉina. je prikazan fazni dijagram CO2. Izvori sirovina su: prirodni izvori ugljiĉnog dioksida. Taĉka A na slici 6. Ako se to ipak dogodi. Najĉešće se upotrebljavaju u tehnici zavarivanja boce zapremine 40 litara u koje moţe da se smjesti 30 kg CO2. Iz ovih rezervoara argon se preko isparivaĉa direktno ubacuje u razvodnu mreţu.03 zapreminska procenta. U jednu bocu se moţe smjestiti 10 kg argona pod pritiskom od 150 bara. Na svaku bocu montira se reducir venitil koji smanjuje visoki pritisak argona u boci na potreban znatno niţi radni pritisak. Potreban pritisak za predvoĊenje CO2 u teĉno stanje na 150C iznosi 52 bara. dok na 311 0C iznosi 73 bara. odreĊen je maksimal ni iznos sadrţaja u argonu za kisik.. Slika 6. To je plin bez boje. Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjeraĉ protoka argona radnog pritiska. Kod trošenja argona pritisak u boci ne smije pasti ispod 1-1.8 zapreminska procenta.

U njima se teĉni CO2 nalazi na niskoj temperaturi pod pritiskom od 20 bara. koja se da što lakše ionizirati. naĉinu proizvodnje. za navarivanje nehrĊajućih ĉelika na nelegirani ĉelik i sliĉno. CrNi ĉelici. najĉešće argon (Ar). pošto bi pritisak u njoj naglo porastao sa porastom spoljne temperature.automatski ureĊaji gdje se voĊenje glave vrši ruĉno. Po hemijskom sastavu. Volframova elektroda se pri zavarivanju troši uglavnom zbog isparavanja. teĉni CO2 isparava oduzimajući toplinu od okolne sredine. što dovodi do pada tempera . te štiti vrh elektrode i talinu od kontaminacije kisikom i drugim plinovima iz okoline.vanja osjetljivih materijala na utjecaj plinova iz atmosfere (Al. Ti i sliĉno). Utjecaj zaštitnih plinova odraţava se na: elektriĉno-fizikalna svojstva elektriĉnog luka i time na prijenos metala s elektrode na radni komad.nje elektrode se znatno povećava pri zavarivanju sa suviše velikom strujom ili zbog oksidacije usljed nedovoljne zaštite vrha elektrode inertnim gasom. Pri zagrijavanju teĉni CO2 naglo isparava. He ili njihove mješavine) nema reakcije rastopljenog metala s plinom pa se takvi plinovi koriste kod zavari .nje rastopa vrhom elektrode ili uspostavljanje luka dodirivanjem osnovnog materijala. Praškovi se razlikuju prema hemijskom sastavu. Oksid torijuma znatno poboljšava emisionu sposobnost volframove elektrode. Preporuĉuje se da brzina oduzimanja plina iz boce iznosi oko 2 kg/h.bnih koliĉina gasovitog CO2. Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjeraĉ protoka CO2 radnog pritiska. Prašak štiti rastaljeni metal od djelovanja okolne atmosfere. takoĊe povećava trošenje volframove elektrode. jer je zabranjeno napuniti ĉitavu bocu teĉnim CO2. Troše . za šavne cijevi većih promjera. Zbog toga je neophodno dobro provjetravati prostoriju u kojoj se vrši zavarivanje u zaštiti CO2. 32 ULOGA PLINA PRI ZAVARIVANJU (str 156) Zadatak zaštitnog plina je da osigura prikladnu atmosferu. Preĉnik volframove elektrode iznosi od 1-4 mm a duţina 50 ili 175 mm. spreĉava naglo hlaĊenje zavara i oblikuje zavar. Ionizacijom plina osigurava se vodljivi prostor za odrţavanje elektriĉnog luka. brodogradnji. Pune boce sa CO2 ne smiju biti izloţene udarcima niti zagrijavanju. Ako je brzina oduzimanja plina veća od 3 kg/h. oznavanje utjecaja zaštitnih plinova je neophodno da bi se moglo ocijeniti njihovo djelovanje.ture ĉitavog sistema. To moţe da dovede do gušenja prisutnog osoblja. Veće koliĉine teĉnog CO2 mogu se ĉuvati i transportirati u specijalnim dobro izolovanim rezervoarima. Ako to nije ispunjeno. što dovodi do pada pritiska u boci i onemogućavanja daljeg korišćenja plina. TakoĊe. obliku i veliĉini zrna. Na svaku bocu se montira reducir ventil radi smanjenja visokog pritiska CO2 u boci na potreban znatno niţi radni pritisak.ture. CO2 ispunjava prostoriju potiskujući zrak naviše. Pošto je teţi od zraka. Postoje i polu . Ovaj postupak namijenjen je prvenstveno za zavarivanje i navarivanje debljih i duljih spojeva. smanjuje temperaturu vrha elektrode i omogućava znatno povećanje gustine struje. Kod TIG postupka koriste se inertni plinovi. tehnološke parametre. Na reducir ventil se montira specijalni isparivaĉ (elektriĉni grijaĉ niskog napona) koji omogućava dobijanje potre. Boce su obojene sivom bojom. Pri oduzimanju plina iz boce. Kod MIG/MAG postupka zaštitni plinovi koji se koriste kod ovih postu . a dovode se na mjesto zavarivanja kroz posebnu sapnicu na pištolju.5 bara. temperatura u boci moţe toliko da opadne da teĉni CO 2 preĊe u ĉvrsto stanje. Cu i njihove legure. dok im je vrh zašiljen u konus. praškovi su vrlo sliĉni sastavu obloge kod obloţenih elektroda i imaju iste funkcije. U bocama mora pritisak zaostalog plina iznositi najmanje 1-1.paka štite rastaljeni metal od utjecaja okolne atmosfere. spreĉavajući zamrzavanje tog ventila uslijed nagle ekspanzije plina. on ima utjecaja na hemijski sastav metala zavara. U pripremi za EP zavarivanje moţe se zakljuĉiti da u procesu ostvarivanja spoja sudjeluje veći postotak osnovnog materijala u odnosu na REL zavarivanje. za ĉeliĉne konstrukcije. Volframove elektrode su cilindriĉnog oblika. boca se mora prije punjenja produhavati ugljiĉnimdioksidom kako bi se iz nje odstranio zrak. a zatim helij (He). 33 ULOGA PRAŠKA PRI EPP ZAVARIVANJA (str 164) Elektriĉni luk se u toku procesa ne vidi jer je prekriven slojem praška i troske koja nastaje taljenjem dijela tog praška. koja se nalazi oko kontaktne cjevĉice. Dodiriva. Najĉešće se primjenjuje mehanizirana varijanta postupka. U sluĉaju primjene inertnog zaštitnog plina (Ar. na primjer u gradnji velikih spremnika. U boci se pored teĉne nalazi i parna faza CO 2. metalurške procese u talini zavara. To moţe izazvati nagli porast pritiska i dovesti do eksplozije boce. .zirano dodavanje elektrodne ţice i pomicanja u smjeru zavarivanja. gdje je mehani .

jednoprolazni šav.a.nenti.de u toku zavarivanja 39 DEFINICIJA ŠAVA (str 182) ŠAV je materijalizovano mjesto spajanja a predstavlja očvrsnuti rastaljeni metal koji je stvoren prilikom zavarivanja taljenjem (u jednom ili u više prolaza zavarivanja). koji se sastoji iz jednog zavara 7. c . 36 DEFINICIJA ŢLIJEBA(str 182) ŢLIJEB je pripremljeno mjesto na osnovnom materijalu radi uspješne izrade šava.višeprolazni šav.43 PREMA NAĈINU PROIZVODNJE KOJE PRAŠKOVE RAZLIKUJEMO (str 165) Prema naĉinu proizvodnje razliku ..višeslojni šav. .riranih koji su vrlo osjetljivi na vlagu. Okarakteristan je meĎusobnim poloţajem zava . Slika 7. Rastaljena masa lijeva se u vodu gdje se rastop skrućuje u obliku grumena koje se kasnije suše i drobe na potrebnu veliĉinu.5. 40 VRSTE ŠAVOVA S OBZIROM NA BROJ ZAVARA (str 184) S obzirom na broj zavara. b .. a kao vezivo sluţi neka od vrsta vodenog stakla. Šav se moţe sastojati iz jednog ili više zavara ili slojeva. Aglomerirani praškovi dobivaju se vezivanjem sitno mljevenih kompo .5. ostvarena zavarivanjem. Vrste šavova s obzirom na broj zavara a . šav moţe biti: Jednoprolazni šav. Miješani praškovi su praškovi koji su miješani od dva ili više tipova praška. Prednost taljenih prašaka je što nisu hidroskopni za razliku od aglome . koja obuhvata do .dirne dijelove zavarenih komada.1600 0C. Za proizvodnju taljenog praška potrebno je uloţiti znaĉajno više energije. U slučaju zavarivanja tlakom šav nastaje očvršćavanjem materijala koji je pri zavarivanju bio omekšan. pa ih je ĉesto puta potrebno sušiti prije upotrebe.renih dijelova. a izaziva se i priliĉno zagaĊivanje okoline. 35 DEFINICIJA ZAVARENOG SPOJA (str 182) ZAVARENI SPOJ je cjelina. Nedostatak taljenih u odnosu na aglomerirane praškove je u naĉinu proizvodnje..jemo: rastopljene praškove aglomerirane praškove sinterirane praškove miješane praškove Rastopljeni praškovi proizvode se taljenjem u elektroluĉnim ili plinskim pećima pri temperaturi iznad 1500 0C. 37 DEFINICIJA ZAVARA (str 182) ZAVAR je očvrsnuti rastaljeni dodatni materijal nastao u jednom prolazu zavarivanja 38 DEFINICIJA SLOJA (str 182) SLOJ dobijamo ako ţlijeb ispunjavamo popreĉnim klaćenjem vrha elektro. odnosno slojeva iz kojih se sastoji.

koji se sastoji iz više zavara (slika 7.krater. šavovi imaju glatku površinu.10.šav).). koji se sastoji iz više slojeva (slika 7. Y .).obloga elektrode. zaštita zavarivača nije potrebna pošto luk gori pod slojem praška. što bitno utječe na ukupnu cijenu zavarivanja.metalno jezgro elektrode.b. produktivnost rada se povećava u odnosu na ručno elektrolučno zavarivanje do 10 puta.10. Slika 7. Višeprolazni šav. 8 . 9 . III . smanjuje se udio materijala elektrodne ţice u metalu šava (2/3 šava otpada na rastaljeni osnovni materijal a samo 1/3 materijal elektrodne ţice). 42 PREDNOSTI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) Zavarivanje pod praškom ima slijedeće prednosti: duboko rastapanje osnovnog materijala omogućava da se na ivicama limova izvode manja zakošenja (npr. I. 2 . Shema ručnog elektrolučnog zavarivanja obloţenom elektrodom 1 .tečna troska. gubici zbog sagorijevanja i prštanja tečnog metala ne prelaze 2% teţine rastaljenog metala elektrodne ţice. 5 .5. 7 .talina. 4.električni luk.očvrsla troska. 3.osnovni materijal. zavarivanje pod praškom ima i slijedeće nedostatke: proces zavarivanja se zbog sloja praška ne moţe pratiti.) 41 Pri SHEMA REL ZAVARIVANJA OBLOŢENOM ELEKTRODOM (str 185) ručnom elektrolučnom zavarivanju obloţenom elektrodom. 10 . I GDJE SE KORISTI (str 285) . ili da se zakošenja uopšte ne izvode (do odreĎene debljine limova). II. 44 KOJI SE GASOVI KORISTE KOD MIG A KOJI KOD MAG POSTUPKA (str 229) 45 UZROĈNICI GREŠAKA PRI MIG I MAG ZAVARIVANJU (str 266) 50 NABROJATI VRSTE ELEKKTROOTPORNOG ZAVARIVANJA. 2. pa je potrebna velika preciznost kod obrade ivica osnovnog materijala.zona pod utjecajem topline (ZUT).5. visok kvalitet i sporije se hlade (nego pri ručnom elektrolučnom zavarivanju). 43 NEDOSTACI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) Osim navedenih prednosti.1. Višeslojni šav. 5 .redoslijed izvoĎenja zavara.c. 6 .očvrsli metal.redoslijed izvoĎenja slojeva. 3 . utrošak praška i njegova cijena su prilično veliki. 4 . luk se uspostavlja izmeĎu taljive obloţene elektrode i osnovnog materijala (slika 7.

Zavarivanje elektronskim snopom se koristi za spajanje elemenata iz teškotopljivih i kemijski aktivnih metala (kao što su volfram. Zavarivanje se izvodi u jednom prolazu zavarivanja.6000 0C. Inače. Radi oblikovanja šava. aluminotermijsko zavarivanje ima ograničenu primjenu (npr. Dubina rastaljene troske iznosi od 25 . obrazovana rastaljena troska plavi i gasi luk pa proces prelazi u zavarivanje pod troskom (električnog luka više nema). struja prolazi kroz rastaljenu trosku (izmeĎu elektrodne ţice i taline). sprečavanja isticanja taline i rastaljene troske. molibden.). pri čemu se izdvaja toplina koja odrţava njenu visoku temperaturu. A Bez DM Elektrootporno sučeono EOS 0. Udarajući u površinu osnovnog materijala. Ograničivači taline se ravnomjerno pomjeraju prema gore oblikujući šav. brzopokretni elektroni odaju svoju kinetičku energiju koja se pretvara u toplinu. U toku daljeg procesa zavarivanja. Kada se prašak rastali. cirkonij. Pošto se šav izvede do kraja. sluţe bakarni ograničavači taline koji se hlade vodom. Proces zavari . Prvo se prašak za zavarivanje pod troskom naspe u najniţi dio ulazne pločice. titana i njihovih legura. A Bez DM Elektrootoprno bradavičasto EOB 1. meĎusobno razmaknuti za 20 .29.33. Na taj način se zagrijava osnovni materijal na mjestu spoja u toku procesa zavarivanja. započinje njeno gorenje koje protiče vrlo burno prema slijedećoj reakciji: 3Fe3O4 + 8Al = 4Al2O3 + 9Fe + Q Smješa sagori za 20 . uz upotrebu ulazne i izlaznih pločica (slika 8.50 PA. toplina se izdvaja pri prolasku električne struje kroz rastaljenu trosku. Pošto se navedena smješa zagrije u jednoj tački do temperature oko 1000 0C. U toku zavarivanja prašak se stalno dodaje u rastaljenu trosku.5 – 15 PA. Ovaj postupak zavarivanja je posebno interesantan za spajanje elemenata u kosmosu.50 PA.5 – 10 R.tura na mjestu udaranja elektrona dostiţe 5000 .vanja se izvodi u vertikalnom poloţaju odozdo prema gore. TakoĎe se mogu zavarivati konstrukcije iz nehrĎajućih čelika i lahkih legura.stu spoja do topljenja izvodi se bombardovanjem snopom brzopokretnih elektrona u vakumu (slika 8. Zavarivani elementi su postavljeni vertikalno.) te njihovih legura. A Bez DM Elektrootporno šavno EOŠ 0. A Bez DM Elektrootporno tupo EOT 4 . niobij. vanadij.5 . Produktivnost rada je 5-15 puta veća nego kod višeslojnog automatskog zavariva . i dr. tantal. zagrijavanje osnovnog materijala na mje . Pošto zavarivanje napreduje prema gore. Zbog toga se topi elektrodna ţica i osnovni materijal obrazujući talinu ispod rastaljene troske.Elektrootporno točkasto EOT 1. talina se hladi obrazujući šav. Tempera . ulazna i izlazna pločice se odreţu do nivoa ivica zavarenih limova.).40 mm i to bez zakošenja njihovih ivica. Temperatura rastaljene troske je viša od temperature topljenja metala. Aluminotermijsko zavarivanje se moţe koristiti i za remont krupnih elemenata od čelika i lijevanog gvoţĎa.15 R. Pri aluminotermijskom zavarivanju lije . A Bez DM Elektrootporno iskrenjem EOI 4 .30 sekundi.5 – 10 PA. zatim aluminijuma. bakra. 53 KAKO SE MATERIJAL ZAGRIJAVA PRI ZAVARIVANJU ELEKTRONSKIM SNOPOM I GDJE SE KORISTI (str 303) Kod ovog postupka zavarivanja.70 mm. A Bez DM 51 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ZAVARIVANJE POD TROSKOM I GDJE SE KORISTI (str 301) Pri zavarivanju pod troskom. za zavarivanje šina). 52 KAKO SE IZVODI ALUMINOTERMILSKO ZAVARIVANJE I GDJE SE KORISTI (str 302) Kod ovog postupka zavarivanja se koristi toplina koja se izdvaja u procesu egzotermičke reakcije izmeĎu krupnozrnastog praška aluminija i oksida ţeljeza iste veličine zrna (oko 1 mm). Koristi se za zavarivanje čelika i livenog gvoţĎa.vanog gvoţĎa koristi se specijalna smješa sa velikim sadrţajem ferosilicija.nja pod praškom. . Zatim se uspostavlja električni luk izmeĎu elektrodne ţice i dna ulazne pločice.

I GDJE SE KORISTI (str 309) Kod zavarivanja ultrazvukom radni komadi koje treba spojiti postavljaju se izmeĎu pomočnog dijela ureĎaja nazvanog sonotroda. Zavarljivost tlakom u plastičnom stanju je različita za razne metale. Pri sadrţaju ugljika iznad 0. Pri kovačkom zavarivanju čelik se prvo zagrije do 1100-1300 0C. I GDJE SE KORISTI (str 309) Zavarivanje trenjem se ostvaruje na taj način što se zavarivani elementi.vremeno zbog smičnog naprezanja na prionutim površinama (oksidi. Tek tada se vrši zavarivanje kovanjem. Sonotroda je dio ureĎaja koji elektromagnetske oscilacije visoke frekven . KOJA SE TEMPERATURA POSTIŢE NJENIM SAGORIJEVANJEM I GDJE SE KORISTI (str 305) Za potrebe zavarivanja. Ultrazvučne vibracije sonotrade. Sonotroda pritiskuje odreĎenom. zagriju do plastičnog stanja a zatim tlakom izvrši njihovo spajanje (slika 8. prenose se na njega što s druge strane dovodi do relativnog gibanja po dodirnoj površini u odnosu na donji.no) dva plina. Plazmom se mogu zavarivati tanki limovi iz niskougljičnih i nehrĎajućih čelika. nakovnja (slika 8.43. Širenje plina sa porastom temperature dovodi do povećanja brzine njegovog istjecanja iz mlaznice na 300-1000 m/s. Jedan plin sluţi za obrazovanje plazme a drugi se dovodi oko plazme kao zaštitni plin. Zaštitni plin sprečava prodor vazduha u talinu i steţe mlaz plazme dajući mu cilindrični ili konusni oblik.njem (ručno ili mašinski) izvrši zavarivanje. Sa porastom sadrţaja ugljika. Osnovni nedostatak kovačkog zavarivanja jeste sporo zagrijavanje metala i niska produktivnost rada.54 KOJI PLINOVI SE KORISTE ZA OBRAZOVANJE PLAZME. silom na radne komade. Niskougljični čelici posjeduju odličnu zavar .) dolazi do njihihovog otkidanja i odbacivanja u stranu.7%.ljivost u plastičnom stanju.1500 (o/min) i tlaka silom F1 na drugi elemenat.42. Poslije zagri . Ostvarena toplina trenja dovodi materijal u području zavarivanja u kvazirastaljeno stanje. plazma se obrazuje na taj način što se radni plin (argon ili smješa argona sa vodikom) propušta kroz električni luk. Mjesto zavarivanja se moţe zagrijati u raznim vrstama peći. koji se odrţava najčešće izmeĎu volframove elektrode i osnovnog materijala. 56 KAKO SE IZVODI ZAVARIVANJE TRENJEM. Često se u drţač elektrode (plazmatron) dovode istovremeno (ali odvoje.javanja vrši se uklanjanje oksida sa mjesta spoja pomoću topitelja koji ih prevede u lahko topljive spojeve (tečne pri temperaturi zavarivanja). nečistoće itd. SA KOJIM BROJEM OBRTAJA. koji vibrira ultrazvučnom frekvencijom i nepomičnog dijela. koje su paralelne s površinom gornjeg dijela. pa se zatim kova . zavarljivost metala opada. Isto . Zbog toga se ovaj postupak zavarivanja sve manje koristi. uslijed uzajamnog trenja. . Loše se zavaruju tlakom mnogi legirani čelici i obojeni metali dok se lijevano gvoţĎe uopće ne moţe zavariti tlakom u plastičnom stanju. nepomični dio. 55 KAKO SE IZVODI KOVAĈKO ZAVARIVANJE. Zavarivani elementi se prvo stegnu u čeljusti mašine.). Zatim se jedan elemenat okreće brzinom 500 .). Zbog trenja dolazi do plastičnog stanja i tlaka se silom F2. NA KOJOJ TEMPERATURI I GDJE SE KORISTI (str 309) Kovačko zavarivanje je najstariji postupak zavarivanja metala tlakom. zavarljivost čelika tlakom je vrlo loša. Za obrazovanje plazme najčešće se koristi argon a kao zaštitni plin smješa argona sa vodikom. razmjerno malom. U takvom slučaju. Kod zavarivanja metala. 57 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ULTRAZVUĈNO ZAVARIVANJE. zbog prisnog kontakta počinju djelovati meĎuatomarne sile te se oblikuje zavareni spoj. te dolazi do zavarivanja na mjestu spoja.cije pretvara u mehaničke na piezoelektričnom ili magnetostrikcijskom principu. pri dovoljno velikom tlaku i amplitudi gibanja dolazi do tečenja materijala vrškova površinskih neravnina dijelova u dodiru. kao i teškotopljivih metala.

Cu i legure). Područje debljina za koje je primjenljiv ovaj postupak kreće se od 1 do više od 100 mm. koja omogućuje spajanje čestica metala tj. Uslijed takvog djelo . čelik + Ti. Moguće je zavarivati i raznorodne metale. nehrĎajući čelik i drugi. koje se odvijaju jedna iza druge ili istovremeno. nisu nikad sasvim glatke.Ďu dijelova koje treba zavariti ostvaruje se detonacijskim izgaranjem eksplozivnog punjenja. Pri ovom postupku temperatura dostiţe vrijednost 0.vanja sila istiskuje se površinski sloj oksidiranog materijala na dodirnim plohama koje je potrebno spojiti. Ti i njihove legure). Spojevi su obično sučeljeni. te neţeljeznih materijala a naročito za kombinacije raznorodnih materijala loše zavarljivosti.5 …0. gledano mikroskop . Postupak se često primjenjuje za izradu višeslojnih materijala koji se ne mogu zavariti taljenjem jer bi se tada dobili krti intermetalni spojevi (na primjer čelik + Al. Postupak je primjenljiv za zavarivanje čelika svih vrsta. Metali i legure koji se zavaruju moraju imati istezljivost od najmanje 5%. Zavarivanje se odvija u vakuumiranim komorama (vakuum od 10-4 do -3 mb) a zagrijavanje radnih komada najčešće indukcionim putem ili nekim 10 drugim načinom indirektnog elektrootpornog zagrijavanja.). što znači da dva meĎusobno pritisnuta dijela zapravo nisu u dodiru po čitavoj dodirnoj površini. obično namješten pod kutem od 2 do 250 brzi .2 mm). bakar. Nuţan visoki tlak izme . Ni. plastičnih masa i stakla te kombinacija raznorodnih materijala. kao što su aluminij. 58 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI DIFUZIONOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 311) Difuzijsko zavarivanje je postupak spajanja materijala pod djelovanjem tlaka uz povišenu temperaturu. Da bi se to ostvarilo nuţno je osigurati plastično tečenje materijala. i to u području malih debljina (do oko 1…. 60 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI HLADNOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 313) Postupak hladnog zavarivanja temelji se na principu difuzije metala. Postupak se odvija bez pojave tekuće faze.2 mm . difuziju i druge slične sile meĎu česticama. Time je omogućeno kretanje elektrona preko granične površine. Cu. Površine materijala. Spoj se ostvaruje kad se razmak dodirnih ploha smanji na veličinu kon .nom od 100 do 1000 m/s prema donjem nepomičnom dijelu. Na spojnom mjestu ostvaruje se velika plastična deformacija očišćenih površina spoja.stanti rešetke metala. a to ovisi o temperaturi i vremenu. Postupak se primjenjuje za čelike (nelegirane. Postupak je pogodan za zavarivanje tankih ţica i metalnih folija (čak i debljine 0.ski.005 mm) meĎusobno ili za deblje dijelove. ali se ovdje difuzija ostvaruje bez zagrijavanja. titan. Za ovaj postupak spajanja prikladni su metali koji imaju sposobnost velike plastične deformacije.mitog tlačnog opterećenja u kombinaciji s tangencijalnim. tj. a najviše se primjenjuju u elekotroindustriji za spajanje vodova i u izradi raznih aluminijskih posuda debljine 1.jala (Al. Sam postupak se odvija kroz nekoliko faza meĎusobno zavisnih. Kod idealno izvedenog zavarenog spoja ne vidi se linija spajanja niti mikroskopskim pregledom strukture. nikal. tačkasti ili preklopni. Tlak u času sudara iznosi od 10 do 100 kb.7 Tt gdje je Tt temperatura taljenja.Zavarivanje ultrazvukom pogodno je i pri zavarivanju neţeljeznih materi . Cu + Al itd. legirane).5 . a koji bi onemogućio zavarivanje. koje potiskuje gornji dio. 59 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI ZAVARIVANJU EKSPLOZIJOM. u hladnom stanju. te neţeljezne metale (Al. KOJOM BRZINOM SE KREĆE POMIĈNI DIO I GDJE SE KORISTI (str 3129 Zavarivanje eksplozijom ostvaruje se u hladnom stanju djelovanjem oko .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->