P. 1
SVJETIONICI JADRANA (1)

SVJETIONICI JADRANA (1)

5.0

|Views: 876|Likes:
Published by Anđela Jokanović

More info:

Categories:Types, Research
Published by: Anđela Jokanović on Jun 04, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/26/2015

pdf

text

original

SADRŢAJ

1. UVOD .............................................................................................................. 2 2. SVJETIONICI JADRANA KROZ POVIJEST ................................................... 3 2.1. JADRANSKI SVJETIONICI DANAS .................................................... 4 3. SVJETIONICI SJEVERNOG JADRANA ......................................................... 5 3.1. SAVUDRIJA .......................................................................................... 5 3.2. RT ZUB ................................................................................................. 5 3.3. SVETI IVAN NA PUČINI ....................................................................... 6 3.4. RT PENEDA ......................................................................................... 6 3.5. RT VERUDICA ..................................................................................... 7 3.6. PORER.................................................................................................. 8 3.7. RT MARLERA ...................................................................................... 8 3.8. RT CRNA PUNTA ................................................................................ 8 3.9. SUSAK ................................................................................................¸ 9 4. SVJETIONICI JUŢNOG JADRANA ............................................................... 10 4.1. VELI RAT ............................................................................................ 10 4.2. PLOČICA ............................................................................................ 10 4.3. SUŠAC ................................................................................................ 11 4.4. PALAGRUŢA ...................................................................................... 11 4.5. STRUGA ............................................................................................. 12 4.6. GLAVAC ............................................................................................. 12 4.7. KORČULANSKE SESTRICE .............................................................. 13 4.8. OLIPA ................................................................................................. 13 4.9. SVETI ANDRIJA ................................................................................. 14 5. ZAKLJUČAK .................................................................................................. 16 6. LITERATURA ................................................................................................ 17

1. UVOD
Svjetionici postoje od drevnih vremena. Njihov je nastanak bila prijeka nuţnost ne bi li moreplovcima olakšali sigurnu plovidbu, osvjetljavajući im put i pokazujući im smjer. Od tih drevnih vremena pa do danas, izgled i način funkcioniranja svjetionika više se puta izmijenio. Od jednostavnih zapaljenih vatri pretvorili su se u velika kamena zdanja, neoboriva i sigurna, na kojima vatru zamjenjuje električna energija. Na hrvatskoj obali današnje svjetionike moţemo ponajviše zahvaliti austru-ugarskome trudu tijekom 19. stoljeća. Istočna jadranska obala, izrazito razvedena s mnoštvom otoka, otočića, hridi i uvala, razvijenoj plovidbi toga vremena, predstvaljala je svojevrsnu opasnost bez jasnih putokaza. Stoga su se svjetionici gradili ponajviše na ulazima lukâ i najisturenijim točkama otvorenog mora. Otada ti svjetionici čuvaju moreplovce i njihovo brodovlje od pogibelji pokazujući im put. No, i njihova arhitektura i lokacija danas plijene više paţnje nego ikada. Jasno je kako su svjetionici zapravo spomenici i svjedoci jednog vremena koji svoju priču pričaju i danas. Velike kamene kule, debeli i čvrsti zidovi, smještenost na vrlo samotnim mjestima okruţenima netaknutom prirodom i čistim Jadranskim morem, sve to nudi izvrsnu priliku za pustolovan ili pak samotnjački odmor. UviĎanjem mogućnosti iskorištavanja svjetionika u komercijalne svrhe, sve se više brige posvećuje tim kamenim divovima i omogućuje zainteresiranima da se pobliţe upoznaju sa ţivotom na svjetionicima koji njihovom automatizacijom pomalo odumire. Stoga je cilj ovog seminarskog rada pobliţe upoznavanje s pojedinim svjetionicima istočne jadranske obale kao javnim dobrima čija je komercijalizacija i jedan od načina njihovog spašavanja od zaborava.

2

2. SVJETIONICI JADRANA KROZ POVIJEST
Veliki pomorci antičkog doba, Feničani, Grci i Rimljani prvi su započeli s gradnjom svojevrsnih preteča današnjih svjetionika na istočnome dijelu Sredozemlja. Tako se prvi primitivni svjetionici grade već u 3. tisućljeću pr. Kr. Ti su antički svjetionici bili zidane visoke kule u blizini lukâ, na čijim bi se vrhovima palile vatre ne bi li brodovima u plovidbi i noću osigurale sigurnu plovidbu i pokazale ulaze u luke. Na istočnoj obali Jadrana prvi su se svjetionici nalazili na otocima Hvaru i Visu. Upravo grčkoj riječi za svjetionik (pharos) otok Hvar duguje svoje ime. Rimskom prevlašću u Dalmaciji i izgradnjom antičke Salone, svjetionici se počinju graditi i u njenom dobro zaštićenom zaljevu koji broji mnoštvo hridi i pličina. Tako je prvi meĎu njima izgraĎen na poluotoku Marjan pred ulazom u luku. „U srednjem vijeku postojala su tzv. „crkvena svjetla“ koja su se noću palila na crkvenim zvonicima u priobalju“1. Početkom 19. stoljeća, Austro-Ugarska počinje s gradnjom prvih pravih svjetionika na Jadranu, tj. svjetionika kakve ih danas poznajemo. Na hrvatskom dijelu Jadrana prvi je izgraĎen bio svjetionik na otočiću Škardi jugozapadno od otoka Paga 1810. godine. Zatim je uslijedio svjetionik na otoku Lošinju 1812., svjetionik Savudrija 1818. te svjetionik na rtu Gradina 1819. godine. „Svjetionici su kamena zdanja s izraženom svjetioničarskom kulom, sagrađeni na navigacijski najvažnijim točkama, često i na najudaljenijim točkama teritorijalnog mora“2. Dok se na većini svjetionika kao rasvjetno gorivo koristio petrolej, acetilen, petrolejske i alkoholne pare na nekima se već sredinom 19. stoljeća počela koristiti i električna energija. Mnogi su jadranski svjetionici stradali od potresa, a tijekom dva svjetska rata, na Jadranu su neki i razoreni. Ratnim razaranjima prva je ţrtva bio svjetionik Palagruţa 1915., obnovljen 1923. godine. Samo tijekom Drugog svjetskog rata stradalo je čak 37 svjetioničarskih zgrada.

1

Perišić, M. i dr., Sanacija svjetioničarskih zgrada i njihovo valoriziranje kroz komercijalne djelatnosti, Ekonomski vjesnik, Vol. No. 1, 2010, str.172 2 Perišić, M., op. cit. 1, str. 172.

3

Iako je izgradnji jadranskih svjetionika najveći doprinos dala Austro-Ugarska, svoj obol dala je i Jugoslavija izmeĎu dva svjetska rata. Tada je Jadran, sa svjetionicima pod talijanskom vlašću, brojio 58 svjetionika.

2.1.

JADRANSKI SVJETIONICI DANAS – PROJEKT KAMENA SVJETLA Na hrvatskome dijelu Jadrana danas svjetionika, u pravom smislu, ima 48,

iako na nekim pozicijama postoje ostaci nekih svjetionika koji su do Drugog svjetskog rata izgubili svoju funkciju zbog konačnog definiranja svjetlosnih koridora te su kao takvi ostali zaboravljeni. Projekt „Kamena svjetla – Čuvari lanterni povijesnih vrijednosti“ tvrtke Plovput d.o.o. iz Splita koji je s radom počeo 2001. godine, započinje s procesom evidentiranja, uknjiţbe i sanacije napuštenih svjetionika te je do danas već saniran svjetionik Blaca na poluotoku Pelješcu. Tako zapravo brojci od 48 svjetionika na hrvatskome Jadranu moţemo pribrojiti još jedan. Velik broj jadranskih svjetionika danas je uvršten u turističku ponudu kao atraktivna lokacija za odmor na sedam, petnaest ili više dana. Na njima je provedena apartmanizacija, a gosti se osim odmaranja mogu i izbliza upoznati sa često samotnjačkim ţivotom na svjetionicima.

4

3. SVJETIONICI SJEVERNOG JADRANA
3.1. RT SAVUDRIJA Rt Savudrija je najzapadniji, najsjeverniji i najstariji jadranski svjetionik još u funkciji čija je izgradnja dovršena 1818. godine. S razlogom njegove izgradnje veţe se i romantična priča o austrijskom grofu i političaru Metternichu. Naime, austrijski se plemić, navodno, na jednom od bečkih balova zaljubio u neimenovanu, prekrasnu crnokosu Hrvaticu. Kako je otprije već bio oţenjen, grof je, razmišljajući gdje saviti tajno ljubavno gnijezdo, smislio lukav plan. Odlučio je sagraditi utočište pod krinkom svjetionika upravo na rtu Savudrija koji je u to doba slovio kao opasan za plovidbu zbog svojeg plitkog mora. Svjetionik je na tome području zapravo bio i nuţnost zbog svog poloţaja na vaţnom raskršću

pomorskih puteva. Svjetionik je danas automatiziran, sa stalnom svjetioničarskom posadom.

Sastoji se od kamene kule visine 29 m, dvije prizemne zgrade, zgrade s

prizemljem, katom i potkrovljem ukupne
Slika 1 Savudrija (http://www.plovput.hr/Temeljnadjelatnost/Pomorskasign alizacija/Svjetionici/Svjetionici/tabid/387/agent/View/ID/2 0/Default.aspx, 20.4.2012.)

površine 530m2. U sklopu svjetionika nalazi se još i skladište, radionica te motornica.

3.2.

RT ZUB Rt Zub je svjetionik koji se nalazi na poluotoku Lanterni, 13 km juţno od

Novigrada te isto toliko kilometara sjeverno od Poreča, a izgraĎen je 1872. godine. Svoje ime ovaj polutok i svjetionik navodno duguju priči iz 16. st. prema kojoj se na obliţnjem rtu nalazilo ribarsko naselje, svojevrsna preteča današnjeg Novigrada. Jedan od lokalnih ribara jednog se dana u svojoj maloj drvenoj barci otisnuo put rta Zub, no sutradan se nije vratio. Njegova je ţena, krezuba starica, odlučila sjesti na liticu na rtu i čekati svojega supruga. Čekala ga je tri dana i tri noći, a pretkraj trećega
5

dana ribar se zaista i vratio. Ugledavši svoju ţenu, ribar se začudio kada je zapazio da se ona u ta tri dana pomladila tridesetak godina te da su joj svi zubi ponovno izrasli. Svjetionik se sastoji od izdvojenog svjetioničarskog svjetla 10 m iznad mora, zgrade s prizemljem i katom ukupne površine 170m2 i pripadajućeg skladišta. Danas je svjetionik automatiziran i nema stalnu svjetioničarsku posadu.

3.3.

SVETI IVAN NA PUČINI Sveti Ivan na Pučini je najjuţniji od trinaset otočića rovinjskog arhipelaga i

jedini bez vegetacije pa zapravo moţemo govoriti o hridi više nego o otočiću. Dug je svega oko sedamdeset, a širok oko pedeset metara. Istoimeni svjetionik na njemu je izgraĎen 1853. godine. Kroz povijest se taj otočić smatrao izrazito opasnim za plovdbu jer je tako mali i potpuno ogoljen bio pomorcima teško uočljiv. O opasnosti plovidbe pokraj otočića, pogotovo za lošeg vremena, pripovijeda i priča o mletačkom duţdu koji se na njegovim obalama skoro nasukao. Spasivši se od nevolje, obećao je na otočiću zapaliti svijeću visoku poput tornja kakve katedrale, no svoje obećanje nije ispunio. Kada mu se po drugi put na istome mjestu dogodila takva nesreća, niti on i njegova posada nisu se spasili iz olujnoga mora. Danas automatiziran sa stalnom svjetioničarskom posadom, svjetionik se sastoji od osmerokutne kamene kule, zgrade s prizemljem i katom, površine 200m 2. U sklopu svjetionika nalazi se još i skladište, motornica, pristan, dizalica, spremište za svjetioničarev čamac te dvije pomoćne zgrade.

3.4.

RT PENEDA Peneda (naziva se još i Pinida) je svjetionik što se nalazi na samotnome

juţnom rtu Velikoga Brijuna, dakle u samome Nacionalnom parku Brijuni. Svjetionik je izgraĎen 1877. godine.

6

Od luke na V. Brijunu do svjetionika danas vodi 4 km duga asfaltirana cesta. Svjetionik se sastoji od četverokutne kule, zgrade s prizemljem i katom ukupne površine 160m2 te motornice i skladišta. Upravljanje svjetioničarskim svjetlom davno je automatizirano te nema potrebe za stalnom svjetioničarskom posadom. Lokacija unutar nacionalnog parka te bogato, čisto i dobro očuvano podmorje preduvjeti su da Peneda u skorije vrijeme postane izuzetan turistički biser projekta Kamena svjetla.

3.5.

RT VERUDICA Kao i Peneda, Rt Verudica je

svjetionik izgraĎen 1877. godine. Smjestio se 7 km juţno od Pule, a danas se nalazi u sklopu turističkog naselja Punta

Verudela. Uz ţal pokraj današnjeg svjetionika veţe se legenda o caru Vespazijanu i gradnji pulskoga amfiteatra. Naime, car je navodno graditeljima arene ostao duţan odreĎeni iznos te je godinama nakon
Slika 2 Verudica (http://www.plovput.hr/Temeljnadjelatnost/Pomorskasignaliz acija/Svjetionici/Svjetionici/tabid/387/agent/View/ID/49/Defa ult.aspx, 20.4.2012.)

njene izgradnje, kako bi se iskupio, davao zakopavati novac namijenjen potomcima samih graditelja. Svjetionik se sastoji od četverokutne kamene kule, prizemnice površine 50 m 2, a u sklopu svjetioničarskog kompleksa su još i skladište te dvorište površine 500 m 2. Svjetionikom dominira juţni zid koji sluţi kao obrana od čestih naleta snaţnih visokih valova. Danas je svjetionik automatiziran te nema stalnu posadu.

7

3.6.

PORER Porer je hrid na kojoj je 1833. godine izgraĎen istoimeni svjetionik, a nalazi se

1 nm jugozapadno od rta Kamenjak, najjuţnije točke istarskog poluotoka, kod Premanture. Hrid je okruţena morem koje karakteriziraju jake morske struje promjenjiva smjera pa je sidrenje često vrlo riskantan pothvat. Sam svjetionik se sastoji od okrugle kule visoke 31 m, prizemnice površine 220 m 2, skladišta, motornice, čak tri pristana, dizalice i spremišta za čamac, a danas je automatiziran sa stalnom svjetioničarskom posadom.

3.7.

RT MARLERA Svjetionik izgraĎen 1880. na istoimenome rtu još se naziva i Medeni svjetionik

jer je u njegovoj blizini vrlo popularno uzganjanje pčela te ga okruţuje mnoštvo košnica lokalnih pčelara. Marlera se nalazi na ravničarskom području sjeveroistočno od Liţnjana. Od mora je udaljen 25 m, a pristup mu je ograničen i podosta neureĎen. Sastoji se od izdvojene svjetioničarske kule visoke 9 m, kojoj se svjetlo nalazi na 21 m nadmorske visine, prizemnice površine 60 m2 i skladišta. Nema stalnu svjetioničarsku posadu, a tek odnedavno je priključen na električnu mreţu te je započeta nuţno potrebna sanacija kroz projekt Kamena svjetla.

3.8.

RT CRNA PUNTA IzgraĎen 1873. godine, svjetionik se nalazi na najistaknutijem dijelu juţne

obale Istre, u podnoţju vrha Brdo, 15 m iznad mora, od njega udaljen 25 m. I uz ovaj se svjetionik veţe legenda, legenda o skrivenome zlatu u njenome podmorju prošaranome tajanstvenim hodnicima kojima se ne zna ništa o postanaku. Nikakvo zlato do danas nije pronaĎeno u okolici svjetionika, no njegovo tajanstveno podmorje predstavlja pravi ronilački raj.
8

Svjetionik čini izdvojena kula, zgrada s prizemljem i katom površine 160 m 2, skladište, motornica, dizalica i pristan. Na pročelju svjetioničarske zgrade nalazi se prostrana terasa, popločana autentičnim kamenim pločama. Danas je Crna Punta automatiziran svjetionik, bez stalne svjetioničarske posade.

3.9.

SUSAK Susak je izgraĎen 1881. godine na istoimenome otoku kojeg brojne

specifičnosti čine drukčijim od ostalih dalmatinskih otoka. Tako je otok Susak vulkanskog porijekla, a ne vapnenačkog, umjesto ogoljenog krša, obiljeţavaju ga debeli pješčani nanosi. Otok je specifičan i klimom, povoljnom za razvoj zdravstvenog turizma te jedinstvenom kulturom i

folklorom svojih stanovnika. Susak se smjestio 6 nm od otoka Lošinja, a sam svjetionik se nalazi na brdu Garbi na nadmorskoj visini od 100 m. Od jedinog naseljenog mjesta na otoku, Suska, udaljen je 1 km.
Slika 3 Susak (http://www.plovput.hr/Temeljnadjelatnost/Pomorskasi gnalizacija/Svjetionici/Svjetionici/tabid/387/agent/View/ ID/26/Default.aspx, 20.4.2012.)

Svjetioničarski kompleks čini četverokutna kula, zgrada s prizemljem i potkrovljem površine 300 m2, skladište te motornica. Automatiziran je i ima stalnu svjetioničarsku posadu.

9

4. SVJETIONICI JUŢNOG JADRANA
4.1. VELI RAT Svjetionik Veli Rat je izgraĎen 1849. na sjeverozapadnom rtu Dugog otoka, 20 nm zapadno od Zadra. Kompleks svjetionika čini visoka kula i prizemnica površine 220 m 2, 2 skladišta, motornica, pristan te istezalište za svjetioničarev čamac. Danas je automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora, sa stalnom svjetioničarskom posadom. Otkad je kroz projekt Kamena svjetla uvršten u turističku ponudu, ovaj je svjetionik opravdao predviĎanja da će postati prava turistička atrakcija. Okruţem borovim šumama i šljunčanim plaţama, atraktivna je turistička denistacija kako onima ţeljnim robinzonskog odmora tako i nautičarima. Na svjetioniku je provedena apartmanizacija, a velika potraţnja za odmorom na ovome svjetioniku donijela je i odreĎene probleme. Naime, često je termin u jeku turističke sezone potrebno rezervirati i dvije godine unaprijed.

4.2.

PLOČICA IzgraĎen 1887. godine. Nalazi se na istoimenom otočiću udaljenom 6 nm od

Hvara, a 4 nm od Prigradice. Otok je dobio ime zahvaljujući svom izgledu, izdaleka izgleda kao pločica koja je izronila iz mora. Svjetionik čini kula u pročelju i zgrada kojoj sa prizemljem i katom površina iznosi 165 m2. Zgrada je opasana kamenim dvorištem. Danas se Pločica koristi u svrhe robinzonskog turizma, a svjetionik je automatiziran i nema stalnu svjetioničarsku posadu. Kao jedna od zanimljivosti Pločice, za posjetitelje, je zasigurno mogućnost odabira sobe u svjetioniku. Preporuča se odabir sobe koja se nalazi u sjeveroistočnom uglu na prvom katu zgrade. Takav odabir omogućuje posjetitelju jedinstveni doţivljaj da, kada padne noć, uţiva u pogledu na Pločicu sjedinjenu u čarobnim snopovima svjetala svjetionika Sućuraj na Hvaru i Lovišće na Pelješcu.

10

4.3.

SUŠAC Svjetionik Sušac izgraĎen je 1878. godine na najvišem juţnom dijelu

istoimenog otoka koji je izuzetno strm, a litice se obrušavaju u duboko more. Jugoistočna strana otoka blago se spušta prema moru te obiluje lijepim uvalama i stazama za šetnju. Od Hvara je udaljen 23, a od Lastova 13 nm. Zgrada svjetionika nalazi se na visini od 100 m, a kula se nalazi na sredini objekta na 80 m nadmorske visine. Sama zgrada je jednokatnica koja ima dva četverokrevetna apartmana. Svjetionik ima stalnu posadu. Zanimljivost Sušca je njegova specifičnost u klisurama sjeverne obale. Tamo je priroda formirala morsko jezerce u koje se moţe doći iz mora ronjenjem kroz pećinu na petnaestak metara dubine. Na Sušcu su takoĎer pronaĎeni vrijedni arheološki ostaci koji će kroz daljnja istraţivanja više reći o povijesti Sušca.

4.4.

PALAGRUŢA IzgraĎen je 1875. godine na

istoimenom otoku izmeĎu hrvatske i talijanske obale 68 nm juţno od Splita i 26 nm juţno od Lastova. Palagruţa je najudaljeniji hrvatski otok veoma bogate povijesti. Zgrada svjetionika nalazi se na visini od
Slika 4 Palagruža (http://www.plovput.hr/Temeljnadjelatnost/Pomorskasign alizacija/Svjetionici/Svjetionici/tabid/387/agent/View/ID/1 3/Default.aspx, 20.4.2012.)

90 m na sredini otoka. Kula se nalazi na 109,7 m nadmorske visine, a zgrada svjetionika sastoji se od prizemlja i kata

površine 400 m2. Svjetionik ima stalnu svjetioničarsku posadu i nije automatiziran. Palagruţu još nazivaju i Diomedovim otokom zbog vrijednih arheoloških pronalaska koji to dokazuju. Crkveni izvori biljeţe kako je na Čistu srijedu 9. oţujka 1177. godine na Palagruţi boravio papa Aleksandar III. Putujući sa svojom pomorskom flotom od
11

deset galija, bio je zadivljen ljepotom arhipelaga i poţelio se zaustaviti. Papi je posluţena večera na maloj visoravni Palagruţe Male, koja se od tada naziva Papina njiva.

4.5.

STRUGA Svjetionik Struga je izgraĎen na istoimenom rtu otoka Lastova 1839. godine.

Udaljen je 55 nm od Splita. Zgradu svjetionika čini prizemlje površine 222 m2 i valjkasta kula visoka 20 m na nadmorskoj visini od 104 m. Struga ima stalnu svjetioničarsku posadu i nije automatiziran. Jedna od nevjerojatnih, ali istinitih priča vezana je za ulov hlapa rekordnih dimenzija. Golemi rak teţio je otprilike 18 kg, a ulovljen je mreţom krajem 19. stoljeća. Ulovljenog hlapa ribari su otpremili na bečki carski dvor Franji Josipu II. Car se oduţio lastovskim ribarima poslavši im veliki sanduk s kavom i šećerom. Pedesetih godina 20. stoljeća koraljari su pod istom liticom posebnom dubinskom napravom iščupali koralj teţak čak 45 kg. Prema postojećim podacima, to je do danas najveće koraljno stablo izvučeno iz Jadrana.

4.6.

GLAVAT Na otočiću Glavatu u lastovskom kanalu 1884. godine izgraĎen je istoimeni

svjetionik. Nalazi se udaljen 9 nm od Lastova na istoku i 12 nm od Korčule na jugu. Glavat se sastoji od zgrade koju čine prizemlje, kat i potkrovlje površine 320 m2. MeĎu najvećim je svjetioničarskim zgradama na hrvatskom dijelu Jadrana, a svjetlo je na nadmorskoj visini od 45 m. U sklopu svjetionika još se nalazi skladište, motornica, istezalište, cisterna, spremište za čamac svjetioničara te manji pristan koji je moguće koristiti samo za lijepa vremena.

12

4.7.

KORČULANSKE SESTRICE IzgraĎen je 1871. godine na Sestrici Veloj, u Pelješkom kanalu. Nalazi se 2,5

km zračne linije od Orebića na Pelješcu i oko 5,5 km zračne linije od Korčule. Kula se nalazi u pročelju zgrade, a samu zgradu čine prizemlje, kat ukupne površine 186 m2, dva manja pomoćna objekta u kojima je nekada bio agregat i priručno skladište te cisterna. Svjetionik je automatiziran i nema stalnu posadu. Naţalost, upravo zbog činjenice da na svjetioniku više ne boravi stalna
Slika 5 Sestrica Vela (http://www.plovput.hr/Temeljnadjelatnost/Pomorskasignaliza cija/Svjetionici/Svjetionici/tabid/387/agent/View/ID/42/Defaul t.aspx, 20.4.2012.)

posada,

plitko

more drugim

oko

otoka,

bogato raznim morskim organizmima i zaklonjeno obliţnjim

otočićima, pravi je mamac krivolovcima, često onima s eksplozivom. Ipak, kroz projekt Kamena svjetla, izgledno je da ovaj svjetionik očekuje svjetla budućnost.

4.8.

OLIPA Svjetionik je izgraĎen 1872. godine na zapadnoj strani prolaza Veliki Vratnik

na istoimenom otoku, najzapadnijem u skupini elafitskih otoka. Svjetionik sluţi za navigaciju vaţnim pomorskim prolazima Velikim i Malim Vratnikom. Veliki Vratnik se nalazi izmeĎu otoka Olipe i Tajana (Jakljana). Mali Vratnik je prolaz izmeĎu Olipe i Pelješca. Prolazi imaju narodni naziv Boke false. Uz ovaj se otok veţe i legenda prema kojoj se Homerova priča o Odiseju i Scili i Hribdi odvijala upravo ovdje. Tako je Scila mogla biti otok Jakljan, a Haribda Olipa. TakoĎer, za lošega vjetrovitog vremena izmeĎu ovih otoka stvara se optička varka te se čini kao da se otoci meĎusobno pribliţavaju pa opet udaljavaju.

13

Kula je izgraĎena na nadmorskoj visini od 31 m, a svjetioničarska zgrada nalazi se 240 metara juţno od nje i čine ju prizemlje, kat i potkrovlje koji iznose 198 m2. Olipa je automatiziran i nema stalnu posadu.

4.9.

SVETI ANDRIJA IzgraĎen 1873. godine na istoimenom otoku, svjetionik se nalazi udaljen 6 nm

od Dubrovnika, 3 od otoka Koločepa i 2 od otoka Lopuda. Prvi stanovnici Svetog Andrije bili su benediktinci. Njima je dubrovačka obitelj Crijević izradila samostan i crkvu. U samostan se dolazilo po kazni Dubrovačke Republike, jer je bio izoliran i nepristupačan. Otočić je takoĎer bio karantena za stanovnike Lopuda. U potresu 1667. godine samostan je uništen i nikada poslije nije bio obnovljen. Uz svjetionik i sam otočić se veţu mnoge priče, a jedna ima svoju potvrdu u dokumentu iz 1483. godine, koji se čuva u dubrovačkom arhivu. To je priča o Mari, koja je ţivjela na Lopudu s trojicom braće ribara. Mare je imala prijateljicu Cvijetu čiji je brat Niko bio zaljubljen u Maru. Jedne noći braća su iz olujnog mora spasila ţrtvu brodoloma, mladoga gospara Ivana, sina jednog od utjecajnijih
Slika 6 Sv. Andrija (http://www.crometeo.net/phpbb/viewtopic.php?f=8&t=3030 &start=0&view=print, 20.4.2012.)

vlastelina iz Dubrovnika. Mare ga je njegovala i izmeĎu dvoje se rodila

ljubav. MeĎutim, to je bilo nespojivo; on je bio vlastelin, a ona obična seljanka. Kako Ivan nije mogao kod oca isposlovati pristanak za prošnju, ostavio se svjetovnog ţivota i otišao u samostan na Svetog Andriju. Mare je to saznala i otišla do otočića. Ponavljala je svoje odlaske sve češće, ponekad i plivajući s Lopuda. S izmakom ljeta, dan je postajao sve kraći i Sveti Andrija se nije više dobro vidio. Da bi Mare mogla naći Ivana, dogovorili su se da će on zapaliti fenjer na stijeni i da će čekati Maru, koja će plivati po signalu. Niko i braća su za to doznali i odlučili su se na osvetu. Jednog tmurnog dana, Mare je plivala prema Svetom Andriji, a Niko i braća su je pratili. Kad je pao mrak, zapalili su u barci fenjer i udaljavali se prema pučini. Mare ih je pratila,
14

sve dalje i dalje. Ivan ju je čekao tri noći, ali treću noć ju je more izbacilo na stijene. Nakon toga je Ivan zauvijek ostao u samostanu. Sam svjetionik čine zgrada i četverostrana kula koja se nalazi na sredini zgrade i njezino svjetlo se nalazi na 69 m nadmorske visine. Zgrada ima prizemlje, prvi i drugi kat površine 200 m2. Sveti Andrija je automatiziran i nema stalnu posadu.

.

15

5. ZAKLJUČAK
Plovidba hrvatskim dijelom Jadrana pravi je doţivljaj. Razvedena obala, mnoštvo otoka, otočića, hridi i stijena pruţa moreplovcima mnoštvo nevjerojatnih vidika. Ipak, za lošeg vremena polovidba kroz brojne kanale i meĎu grebenima moţe biti i vrlo opasna i nepredvidljiva. Stoga pomorce duţ jadranske obale od pogibelji čuva 48 svjetionika pokazujući ulaze u luke i dajući potvrdu da su na pravome putu. Prve svjetionike na hrvatskoj obali gradila je Autro-Ugarska Monarhija početkom 19. stoljeća. Kroz cijelo 19. stoljeće izgraĎeno ih je još mnogo, a nekolicina je izgraĎena i u prvoj polovici 20. stoljeća. Svjetionike na hrvatskoj obali karakteriziraju često visoke kamene kule spojene ili odvojene od kamenih zgrada namijenjenih svjetioničaru i njegovoj obitelji. U komplekse svjetionika spadaju i spremišta, pristani i cisterne. Neki su svjetionici izgraĎeni na ulazima u luke, tj. njihove zaljeve, a neki na udaljenim otocima i hridima na otvorenome moru. Velika većina jadranskih svjetionika danas je automatizirana pa nema potrebe za stalnom svjetioničarskom posadom. To je jedan od razloga što su neki od njih ostali zaboravljeni te se o njihovom odrţavanju dugo vremena nije vodila pretjerana briga. Ipak, nada za očuvanjem tih divovskih kamenih spomenika ukazala se kroz investicijski projekt Plovputa d.o.o. iz Splita nazvanom „Kamena svjetla – Čuvari lanterni povijesnih vrijednosti“. UviĎeno je kako jadranski svjetionici zapravo predstvaljaju javna dobra čija bi konačna devastacija predstvaljala teţak poraz u očuvanju kulturne baštine na Jadranu. Cilj projekta je kroz sanaciju jadranskih svjetionika od njih učiniti komercijalne turističke destinacije na atraktivnim lokacijama. Kako sam pogled na ta velebna tajanstvena zdanja privlači brojne znatiţeljike da odmor provedu udaljeni od gradske vreve i prenapučenih turističkih naselja, posebno tijekom špice turističkih sezona, tako i okolno podmorje, njegova bistrina, flora i fauna ima sve preduvjete da privuče velik broj gostiju ţeljnih kvalitetne nautičke ili rekreacijske turističke ponude. Osim što je na svjetionicima kroz ovaj projekt moguće provesti jedinstven odmor, takoĎer je vaţna mogućnost upoznavanja sa ţivotom na svjetionicima, koji pomalo odumire, a koji je vaţno sačuvati kao kulturu ţivljenja i kao svjedoka jednog vremena.
16

LITERATURA:
  Perišić, M. i dr., Sanacija svjetioničarskih zgrada i njihovo valoriziranje kroz komercijalne djelatnosti, Ekonomski vjesnik, Vol. No. 1, 2010., str. 170-180. Šerić, N., Kamena svjetla : priče i legende o jadranskim svjetionicima, o mjestima na kojima su izgraĎeni i o njihovom podmorju, Marjan tisak, Split, 2004.   http://www.plovput.hr http://www.geografija.hr/clanci/693/svjetionici-hrvatskoga-turizma

17

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->