Professional Documents
Culture Documents
/
E IJA
za II razred hemijsko-tehnoloske siruke
IV IZDANJE
SVJETLOST
ZAVOD ZA UDZBENIKE I NASTAVNA SREDSTVA,'
SARAJEVO,1990.
Ii
19ovomi urednik
JBRA VKA AJVAZOVlC
profesor Prirodno-matematickog fakulteta u Sarajevu
AN P.r:.CUH , strucm savJetmk ZUVOR Banjaluka,
:"DIS.',--V MILUNOVIC, profesor Skole za srednje usmjereno obrazovanje i vaspitanje
'aso PeJaglc, Brcko
ktOT
?:RA BA.'CSIC
,sio-vna strana:
JSA REHIC
hnicki urednik
:LOV.4.N BABIC
lreklor
JZA MLAC
tde uradila
JRlC DRINKA, dipl. mg.
iavcc;
SVJETLOST, Izdavacko preduzeee Sarajevo
ektor SA VO ZIROJEvlC ' ,
vod za udzbenike j nasravna sredstva
izdavaca:
:DUSELAM RUSTEMPASIC
at: 2 (01) primjeraka
,ficka rea lizacija:
/JETLOST, "SarS, Sarajevo
.stampu ,
TKO DRASKOVlC
elP -, Katalogizacija u publikaciji
Narodna 1 univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Sarajevo
UDK 546(075.3)
,R?>-lvllC, Salko
'_ hemija : za II razred hemijsko-tehnolo-
ske s_tmKe ( Salko Ramie, Tajib Pasic, Drago Murko .
wanlla Bmit DIinka]. - 4. izd. - Sarajevo '
: :o>v}etlosr, 1990. - 206 stT. : ilnstr. ; 24 em
ISBN 86-01-02685-0
L PASTC, Tajib 2. MURKO, Drago
.ISBN 86-01-02685-0
SADRZAJ,
1. UVOD
1. L Osobillle organskih spojeva
1. 2, Sastav arganskih spojeva.
L 2. L Kv.aJ:iftatiVll1a orga.n&ka anaWiza
1. 2. 2. KV.<lJn.titativna organsika ana;liza
1. 2. 3. m1kroanaliza .
1. 3. Izvodenje hernijskiih fOnTIula na osnQVlU IkvaniJitatirroe aitallize
1. 4. Odredivanje relai:ivne' molekulSke rnase . ..
1. 4.1. OclTeaivanje molekulske mase spoja po Viktor-Majeoovoj meDodi
1. 4. 2 .. KPioskopska metoda odJredivanja relativiJ:ih mOlekulskih masa
1.4. 3. EbulicSkqpska metOda odredivan.Ja relatiV'n.ih molekulskih ma.s.a
L 5:: Hemijske veze U organskiim spojevirrna. '
1. 6. Elektronska k<mfiguracija k<l:rDolnmrog aroma
1. 6. 1. Hibridizacija
1. 7. PovezivaD:lje kaJl"bouO'Vih atoma i podje1a arganskih spojeVla
1. 7. 1. Hemijske formule organskih spa.jeva
,1. 8. ,Nafta i ostali pril'Odni iZvDlr'i ()!rga,nSlkih spojeva
2. PREGLED KAlRBOHIDROGENA
2: 1.. Aciiklicni Hi a:lJifatsiki karr:lbohlidrroger:l
1. 4. ODREDIVANJE RELATif.VNLE
MOLEKUJJSKE lVliASE
Za oOtdredivanje relativne molekulske IDalSie u praksi Be viSe
metoda. .
1. 4. 1. Odredivanje relativne molekulske mase spoja po Viktor Majerovoj
metodi
'Za :postavljanje molekulskih formula SIJ?Ojva :rrlje dovoljno odTediti. 00-
m0 \kv.aII1ti.tativni sastav nego treba Oid!red!1ti i n!j.1hove re1artivme mole-
ku1skle :rnase.
Viktor-Majerova metoda prirmjenjuje se 1rod spojeva lroji Be mogu zag-
rijav.amje.m prev.esili u gasov.ito stanje {u sti;anje tpaTe), a da Be pIt,i;ome ne
mzloie heJ;llijG:kri. . .
Ova mewcioa se temelji na primjeni gasnilh :oaIloo;n,a. P:rema AvogmidtCivtOlm
zakonu, u jednakim zaprcmimuna razli.citih gasova, :p.od istim pritialooan i na
istoj temperatul"i nalazi se jdnak broj mo1f...k:ula.
12 tog zakona proistfree da jedan mol gasova, s dbzirom .. na to 'La
sad.rZi jldnak bl'oj mole1mla (N A = 6,022 .10
23
), uz jed:r1akte uslove, zaWima istu
zaprem:inu. J,eda!n mol g8lSta tpod standanlnim UiS:Lav1ma {na 273,15 K i pod
pritiskom 00 101 325 Pa) zau:zima zapremirrm od 22 400 ems.
,Ova zalPTIDina 'fI,.,a:ziva Be moiLa:rm,a zap:t'lel!1i:n.a gasa pri us-
lovjma; Tu ve1iCinu treba [lOIZll1avariirpr:i1ikom maCUintavanja re1ativne mole-
ku1sike mase rw. os,n,ovu podaltalka.dobivem:ih V:ilk:ta:r-<Majerovom metod.om.
Viktar-Majerova met'Cllda Be' primj6l.juje za. oc1redivanje' ,gusto6epare
,(g.asa) odnosno mjene relativl!le mo1ekulskle maJs.e. Izvaga:na :Irl>alSa surp.sta:nce
treba da pot;pu:ntO is;pari U za.tvtOTtel1tOm prasi:or'u, a zatim se :i:zro.jeri :lmlPremi-
na vzW.uha koji j potisnut ,paTom dotii!ne supstan,ce U Emdlliometamilru cijV.
Sve oVtO se izvOid:i u Viiktor-:Miajerovom aparetu prik.alza.noan ma slid 6.
Aparat S>e sastoji od dV'ije staik:lene pOtSooe u otbliku cijeVli. U u:Zu stalk-
lenu cijv (A) Stavi se posUiClica (C) 00 :rnasorn su,pstalnoe, lroja Be
prklriava u gornjem dij.elu Cij.ev1 pomofu stakleoogstapi6a(D). ZatimBe l.ci-
jev zaeepi. Sa s:lmane ure staklene cijevi, lIla njenom gorn6em diLj.elu, nalazi Be
odvodna cijev ktOja se slobodnim 1rnajem UTOni u vodu U k,qm. Danji dilO ure
cijevi srn.jeSten je U loptasto proSiTenje siTecijev1 U kojem Be.;P...aiLa:zi tOOntost
koja ima taCku kljueanja visuza 20 do 35C 00 tatCke kljuea:nja swPstance
kojoj odredujemo gustocu. Tuteenost treha za,grijavati do kljuea:nja, sve dIOk
se temrp.eratura vazduha 1.1 u:nutaTnjoj ctjevl ne UlSltali, oo'lltCl'IDO, karla k::r,1oz
voctu 11 kadi prestarnu da izlaze m;,ehuriB. v.a:zduha. Tada Be 11a odvodnu cijev
stavi eudi()IIDetar (gl)3.<iuisana cijev) napunjen vodom. Zatim'se stakle:ni sta-
2 - OrgatnSika ihem!l.j.a
1'7
Slika ti.
pic (D) djel,omicno izvuOe van i P(XS .." .
na 'In ..... .. U<.u.ca sa JiZvaganorn "upstan .
, 1UlULaIn}e cIJevl. Uslj,ed na 1 0' .'.. {lOim Padne
para poii5n>e ,cep s otvora P(XSudic! 0:
0
isparl, pri tfJrrn
('udiometar ' a zatim 1 J!ZvJ'S!D.U zapreminu va:zrluha u
ProCitarrl1o :zaprew.i:nu V;n,_..1t..
d k' U eudiometru (V)' . .
vo e U adi, na harometru "t . . ..' lZlnJTlllThO 1empera-tUl'u
v. b amo prltlsak ko" vlaJda _1 1_
uzevs,} U 0 ziT i ThaJpon vod!D. .- '. .."- U ""OO.arom pnostoTu
Na >osnovu svih ti!h 'vZlTI]T!D.
U
tempTaturu. . '
odnos!rJ;() pare, to iest volumen k ," S>e sta!n!d.a:rdn.i volumen v<r2rluha
ca u standaTlClInim
V
uslovima f, l!l11ao odThOlS.11o SUJpstan-
N, ct . . vTha 1 pod prltrskom od 101 325' ,p )
a em. volum>ElIl Sipola V LSV d' a
form1.1li: v, , 0 1 se nasta:ruc1qroni volumen- V
, 0' prema
v = ,PV273
o
v SilThO izr,acunali vrijOO:n(XSt V . omd v.
l.a2iE:Tl}e re1ativDe molekulskoe :mas.e' 0'. a mo2l'l):1o postaVl'ti odnoo za na ..
standardnim uslovi;na. prema volumenu jedinog moLa gasa .<Pri'
OnoliIko grama spo' k '. . . v
. Ja oJJ.]e br.oJoono jldnak r.el. moleku""" __ '
Me I2laUZllma 22 400 orn
3
""""'-'OJ masi
m gram", SIPOja zauzima V" em3
Mr : m=.22 400: Vo
r Mr= -; '22400.1
L 1
Primjer
Odr1ed:ite TIO'lativnu molekulsku lTh'lSU m'til-,aoetata na osnovu sljooeCih
podataka:
m,asa supstanee je m= 0,0807 g,
volumen .pare je V=30 9lTI
3
,
.atmosfenski pritisak Patin =94659 Pa,
pritisak vodene pan; (kOO 20C) h=-2338 Pa.
ObjaSnjenje
S obzirom 11a to da izmjT,ili voluYn.!D.. oclgO'"v.ara temperatur: i pTitisku
koji vhC!.?ju 1.1 okolini, najprije tTeba iZTaC1.mati. siJa.nd,a:r1C1ni volu:r.Qle'Il, to j>E'.st
koliki bi volumen zauzela supstam:ca u gasovitom sta:nju pri onc i uz priti-
Silk Old 101 325 Pa.
Sta'l1dardni volum'l1 S izrocunava formuli:
p.VT
V 0 = T 0 gCje je
Po
V =eksperimen1.alno odTedeni vol1.1men galSa u ems,
T=.c.psolutria tR.mperatur8. supstanoe u g.asovitorn stanju :izrarena u stepeni-
rna Ke1v1i.'I1a.
Apsolutna i:e!l:l!peratura se izr.aeuna __ t.ako da se temperaturi, izr.aiienoj u
Celzijuoo, doda 273,15.
T=2,73,15+tOC.
Umjesto 273,15 more se uzeti zaokrugljno 273. Prema tome je
T=273+20C=293 K. T,,=temper.atura u s'i:<j;llnima KelvIDa koja odgovaTa
t-:'mp.eTaturi od OC.
T,,=273. K.
Pritis.ak supsta:nce u gasovitom stanju (p) izraeuna se tako da se od at-
mosfenskQg pritiska (Putlll) oduzrne vrijoo'l1ost pritiska vod,ene pare (h) ako S
gas sakuplja izn8.d vode:
2
P=P"I;n-
h
,
p=94659 Pa - 2338 Pa, p=92231 Pa,
po= 101325 Fa. .
Uvrstimo ove rpodatke u formulu za izracu:n.av.a:nje stand.ardnog volumiIla.
p.v. 92 231 30 . 273
--=--"--'= ------
Po'
101325293
Vo=25,44 em
3
Uvrstimo odgovarajuce podatke u. formulu:
m
Mr=22400.
19
Prema ix;me, rclaiiv.na rrnoloekulska rnasa moetil-acetata joe:
M
r
=22400.
0,0807
25,4.4
=71,05
1. 4. 2. Krioskopska metoda odreitivanja relativnih molekuIskih masa
Molkulsk.a masa Qr;D'ansk:ih ' ...
: '.. "', spoJva, naroCI'to onih kOJl se pn zagrij,a,-
se odreduj.e mj.erenjlTI srl'irenja tack mTZ-
nJenJa nJ3hov.1h rast;vora.
:Svaki Cisti. r.astvarac (tenoot) mrzne S>e n.a odredenoj tern _
ratun. Na pTI...'l'!lJer, voda se Imrzn.e :n.a OC (273 15 K). Ako se U vodi :.
:nek.a supstanca utv:rdi' da. ' , ras 001'1
'.' '00lTh0 '" &e r.astvoOr ne mrzne na OC' nego na niro'
temp.eratun. nancusk:i. hernicar Raul (Raoult) '. '
pojav', otkriJO joe sljed-eee =koOne' ' rna OrS'IlOVU pnoueavanJa oOve
1. SniZenje taCk mrinjenja rdlStvoOra n<eel.ekiIDol'ta . ,
no koOliCi . (bro' 1"-' 1 upravo J sra:zmJer-
mo 't!1\.ula) supstan<le koja je rastvorena u odred . ,,'
r..astvm:ac:a. Tako, !lipr. rastvaranje:rn9 g g1ukore u 100 g " .J. ". enoJ
ka mrzlllen',a ,,' 09 q 'V'UIt:: snmava se ::.ac-
1,P60C, J ooe za , 3C, a r.astvaran]ern 18 g glukoze u 100 g vode za
2. Eb
r
.irnoileku1s.ki r.astvori r.azHCiti:h n-eeloe'kfu.olita u 'tom ..... '
110kazui u Jed.nako .smiZenJ'e taXI. "'. lIS r.as'LVaraeu
w =e lUTZn]enJa.
Takvi r.a.stvori u jedn.akim m ' ' '., .
ticz (molkula) rastvor>ene SUiplStan:a: s.::drze h;roJ
mrinjen]'a Isto . ,,.,,,., __ . .'. ga pokazuJu JOOnako s.ru:z,enJ t.aCke
, . 0 1 J<=Ud.Il mol bllo kOJe 1_.,' .,
vore:n u 1 000 roast ," ',' " AlUJa ruJe elktrlOlit, rast-
nje taCke mringJ'en' UVl]k u :ustom rastvaracu jedrrtako sniZe-
. . Ja, oOJe se naZlVa mol!k:u1sJ.ro srnlZen' taCk "..., .
krwslwpska konstanta i ob:iljeiava se k On Je . y.' e mr:zmJln.Ja ill
ra7.1W vrijednasti. '. sa , a za razlicI:te, rastv<IDa!Ce .irma
ben . npr" za vodu lZi'lOS'J. 1,86, za a<letatnu (si:rUetnJu) ik' lin 39
za I Z:J:1 5, 1,za fenol 7,5, za kamior40 i'lld. lS u "
je sniz.enje taCk "" .
oeni! " , e =Je:nJa Ulpr.a, 0 -sraarrnJermo sa molalnom lron.-
raCl]Om rastvarene supstanoe 'Ra 1
izraziti. ovako: ,prVI u 01' zak()lJ1 more se mai:lrnatski
I f;.t='k. b 1(1) gdje je:
At=sniZenje ta&:.e mrZnjenja,
k = krioskopska korustanta,
b = arolalna koncentraci:ja rastvorene supstarnce,
b = _ koli.cma rastvorene supstance
L - m.asa rastv.a:IlaiJa
mol
g
Kolicina neke . i ,"
. " '--. n .u:racunava &e tako d.a &e njena masa (m), iz-
razena u graffilrnla, podijeIi njenom molarnom m.asO'ID (M): '
20
m
n= -. (2)
M
m
U vrsti li S>e lijeva stra:l'1a ovog ilzraza u pm :i:zraz, ddbi1'a se: at =k M. L .'
a odavde &e mole ruzvesti izraz ,za :rnolku1s:ke mase:
Mr=
km
AtL
U<:memo Ii sada u obzira masu r.astvaraaa koja se odrr::lJasii <na krios:k:oOlpsku
kO'1Stantu, a to joe obieno 1 000 g, onda se oobiva ;potpuniji .izraz za ilzracuna.-
vanje relativne :moloekulske m.ase na ()Si!1()VU OIdredivanja sniZenja taCke :mri-
njoenja:
Mr=
kmlOOO
AtL
I
'1 (:3)
Ova metoda za odredivanje relati:vtne molku1ske mase poiZlI1ata je pod.
nazivom krioskopija, prlTIa grCkim rijOOma. kr10s - hladInoea i skoipeo -
p0sma tram.
Za ekSIPerimentaino odredivanje Te1ativne molekulske mase o\'Om mew..
dom upotr.sblJava &e Bekmanov (Beckmamn) prikazarn na slid 7.
Bekmanov aparrat sastooji S>e od dvije sta:k1erne djevi U oblilkuep;ruvete
i. caSe (C) u koju S>e stavlja =jesa za hladenje. Uia staklena cije1' (A) ima sa
strane iubus (Tb) i odozgo se zatvara 00p0im kroz koji su IPnoVUCernii. mjeSalica
(Mj) i Bekmanov tI'l110metar. Ova djev je smjeStena u siru cijev (8). Sira
ciJev :sluZi. :sarno zato ,cia uZa cijev rnoe bi hila I\l iClilrekJtnom idIodiJru sa smjeSlOlIU
za hladenje. .
U cijev A ,s.e ulije izvagana m.asa CisWg rastvaraea (L). RezJe:rVQaT t.ermo-
metra treba cia bud u1"O!lljen u teCnast, lroju stalno mijeSamopatnocu mje-
salice (Mj), da bi:smo ubrzali njeno mrinjenje. 'Qa bi,s.e teCnost sm:rz1a, u sbak-
lenu CaSu &e st.avl,ja smjesa za hladenje (obieno smjesa leda, 1'ode i soli), koju,
takode, tr-eba mijes.at;i.. Kada se te610st .u maII1'joj cijoevi Sffil!".2'll1', pooCi.taJm()
terrJ'P'eraturu, To je temperatura rast1'araea tl.
Potorn &e rastvarac rastopi zagrijaVianjern pooude B u ruci. K:roz t'Ulbus
(Tb) uSIpoe se izvagama masa (m) supstance kojoj odredujemo Te1a.tivnU mo1e-
kulsku masu, a zatim se na .isti n.a!cm. odI'I!di temperatura mrl;njenja mst-
vora t2.
Razlika tih dviju temperatura je sn:iZenje taCke rrnrZrljoernja (,ilt):
M=tl-t2.
Na oonovu podataka dobiven:ilh mjerenjlTI, ,pcmoeu formule S>e izr.aeu-
llava relativna molkulska masa supstance.
Da bi se moOgloe sto preci7lIlije :iJzmjeriti. temperature :tn:r2mjoenja &tog
r.Rstvaraea i. rastvora, sluzi Bkrrnanov ter:mometar. Pomoeu njega Se mjere
tempe.rature u odred-en()lJ11 tempraturnom itit>er1'alu.
21
Slib 7.
skala joe obieno razxlijcljena na
pet stepeni, tako da su na njoj n.azru:i6eni stoti di-
jelovi jednog st.ep.ena (O,OlC). Bekmanov termo-
metal- ima dva rezervoara za Z:ivu - d(J(!lji koji je
dovDljno pI1GStran i gornji, manji re:rervoar u koOji
se po potrehi moOte prebaciti izvjesna.koJi,Cina zive.
Rezlervoari su povezani kaJpilaxorn koja je vr-
10 uska da hi preciznost tennometra bila sto veDa.
Bek:manov ter.mometar pr1ka=n je na slici 8.
Slika 8.
Na sk.ali. se mogu oCitavati razlike u temperaturi sa taCnoSCu do 0,002 C;
KohCinu Zive u jednom i drugom rez.ervOOTU trem ipodesiti cia ,bude tolika
ria se pri mj.erenju moze oCitalvati temperatura na skali.
1. 4. 3. Ebulioskopska metoda odredivanja relativnih molekulskih masa
A.ko se u vodi rastvori neka su<pstanca, onda taj r.as-tvor ima viSu taCku
klju<Janja nego voda. ZapoviOOnje taJCk,e kljuCamja vrijooe isti odnosi kao i za
sniZenje taCke mrZnjenja, aili. na ooredivanje :poviSenja tacke kljuCa.:nja :lima
znatan uticaj atInosferskIi. pritiook. Ekvimolekulski rootvori u istem rootvaraeu
pokazuju jedna.ko /pov:liSenJe taCke kljuCa.:nja u odnosu na taCku kljueanja Cis-
t .. g r.astvaraaa. Na oOvome je :zas;nov.a:na metoda m .odredivam.je re1atiV'lIih mo-
lekulskih masa koja se zove ebulioskopija. __ ..
KoOIlSt.a!l'lta "k<. ovdje predstavlj-il mo1ekulsko poviSenje taCke kljueanja,
toO jest PoOviSenje koje izvodi. jooan moOl sups.tance rastvoren u 1 000 grama
rastvaraea. MolekulskoO poviSenje taCke kljucanja za raZIle rastvaraee ima
22
razliCite VrijOOnO'Sti: m vodu 5,2, Ut etanol 12, za ,ben:ren 26,7, a za etar
2]. At ovdje p:oocJ.stavtlja poviSenje taCke kljueanja do kojeg dolazi usljed rast-
var.anj., izrnjereno ffi,cllSe sUiP'Stanoe (m), rasrt;vorene u (L) gr.ama rastvaraca.
Relativne molekuJske mase kod ebul:ioskopske metode racunaju se pre-
ma istom obrascu i kod' krioskotpije, 00I!Il0 se uvrstavaju ebuliaskopske ko:ns-
tante umjesto kriosk<Jipskih.
1. 5. HEMIJSiKE VEZE U OBlGANISlKlfM SPOJEViI1MA
Prema elektro:nskoj teoriji v,alencije, v.alenciju elemenata ooreduju elekt-
roni vanjsl;e 'ljuske 'atoma (valentni elektroni). .
Njerna&:i hemiear Kosel (Koosel) 1916. gOOi:ne dao je =aeajen doipri-
110$ ,teoriji elclctrovalenrtne (j<QlIlSke) veze, a :liste g,odine je :ameriaki hern.iear
Luis (Lewis) iZll.1.lo teoriju k<cyvalentne (atounsk,e) veze. Ovi nauenici l'lM 'J?Oila-
ziti od oktetnog pravila prenla kojem se atoffii povezuju u mcJ.e1tu1e, tako
da li svojim vanjskim Ijuskama postig:n.u st&bilnu ,}{(J(!lfiguraciju (rasrporea)
00 osarrn el:ektrl(:m.a (oOktet elektrona). Takav stabilan Tasporld irrn.8.- ..
ju atomi-plemenitih plinova.
Svaka hem::ijska veza izmedu atoma zasniva se na i=j.eni ili klOilIlib:lina-
ciji. elektrona i posti:zanju odrectenih elektromskih Taspor.ooa. BoouCi da se to
moz,e ipOStid na razn,e na,Cine, razlikuj:emo i viSe vmta hemij\Slkih veza, Old ko-
jih 6erOO ovdje pOlmenuti kovalentnu VZU.
Kovailenmom V'ZiOllIl POVoElZUjU se at>();ffii u molekule OIbrawvanjem zajed-
ni&ih elektronsltihparova i na taj naCin atomi popund,avaju svoje vamjske
Ijuske ",3 os.am clektrona (oktet), Ci:me postifu staJbUne elektrO!l1Ske .k:oinfigu-
racije plemp.itih gasova. Jedlroo hidJrogenov atoinl popunjava svoju vanjsku
ljuslru Qibr.a:wvanjern jednog clektr(J(!lskog para (dublet), Cime'Pootiie -eleki-
ronsku komfiguraaiju helijuma. Pri nastajanju mol-eikula s koval-entnom ve-
. zorn, svaki atom lilate u zajedrricke clektoomske paroOve odredeni broj e1ektrona.
Atom koji daje uzajedn.iCki clektroruski par jedan .elektron je j-ed!nova-
kntaD. AtOl!n doaje sva eetiri valentna clektrona u za,jednicke elekt-
rO'l1ske parove, pa je, 'P'l'ma tome, cetvorovalentan. Ka:r:bO'l1 p6kazuje slaibu
sklO'l1osrt za primamje odnosno oOtpuStainje clektroma; ali lako OOTuZlije' 6voje
v21e:ntne elektrone s valentnim elektran:ima drwgih atom&< u zajednicke e1.ekt...
roruske ;parov-e. Zato je u organskim SipOjeVliuna najlCeSce zastulpljena kova-
veza.
1.6. ELEKTRONSK;A KONIFIGURACIJA
KARBONOVOG NDOMA
!JAtom kal'oona u atomskom je:ogru ima est .protcma, 1.1 elektranskOlUl
omot;cu s.est dektrona koji su rasrpo:reaeni u dvije ljuske, tako da prva sa-
drZ5. 2 -elektronaa druga (vamjska) Ijuska eetilri elektron.a valen'tni elek-
ironi (s1. 9).
Za nastajaDj-e karbonovih spojeva mora biti isipunjen uslov da v.anjska
Ijuska at,oma karbl:1na bude poCl'punjen.a na osam elektTO'na, a 'to se more po-
23
Slika 9.
'stiCi. ,ta:ko da atom' karibanapri poveziv.a:nju s artlomilll1a dru!g1iih e1emenata
papuni svoju voojs:ku Ijusku obr.a:zovanjem eetiri zaj>eJdnrl.Cka ,e1eki:ronska pa-
ra, u1aZuci Ipri tome u sv.aki par po jlda:n n>ISIPareni (valentni) elektron. Na
ovaj naCin atom ka:tib<:m.a poslli,e lronfiguraciju neona. Tako, npr.,
pri nastajamju molekuile metam.a, atom karbona ,uIare u zaj.edniCke. e1ektron-
skeparove ,(',etiri m.esrparen;a a svaki .atom hiJdrogena po jedan elek-
tron. Da bise V!anjska Ijuska atoma karbona pop1.lJl1ila na 0ISaID. elektrona,on
6e vezati reiit'i hiid.IxJgenOva atoana S:to se :rp;OOe p:rerusta:viti na slj>edleCi IL-:li!in:
H
..
+4H" --i> H:C:H
H
U spojevima sa kovalentnom vezom, jedinicu valencije predstavlja je-
danzajednicki elektronski par. S obii:J.um na to da atom k.a:nbona u a::netanu
ima eetiri zajed!rriJCka e1ektronska para, onje lSet'vorovalentan, a atom hldro-
gena ima jedan zajedmi&i paT, pa joe jednovalen:trull.
Treba ista6i. da elektroni j,z zajec'iJni.akQg Para me pripaJdaju saIDo jednom
atomu nego i jed:noni i drugom atomu koji stvaraju taj elekt:roruski par. MOo
gu6e je, takode, etvarranje zajedniCkih eloek:1idnlsltih Ip.axiova .izmedu dva ill viSe
atorna karbona. Na primjer,' pri nastajanju etana stvara se i:zJmedu dva atcm1a
,kanbona jed.am. zajld:n.iCkie1ektironski paT: "
H H
2 C + 6H' -1>' H:
H H
Raspored elektrona u elektronskom omotaeu karbona po or.bitalama: moze se
predstaviti na sljedeCi naCin:
24
Prema broju 7lJeSparenih elektrona u vanjs.koj Ijusci, ka:rlbonov atom je dvo-
valenian.Dovodenjem odrepene koliCine energ:ije, dvovalentni kanbon pre-
lazi u i5etvm'Ovai-.tni tako lito jedan elektTon iz 2s-orbitale prelalZi u slobodnu
2?-<>l"bitalu. Tako karbornov atom rpostaje eetvorovalent.am, pa u tom slueaju
on :ima 'Oetiri ne<>parena elekct:rona u vamjSikoj Ijusci. Promje:na d'Vo-
valent:no,g k.a:r.bo:na u eetvorovalentni moZe se prikazati sljede60lln shemom:
2s [1f[[[!IJ
'--v---'
2p
1. 6. 1. Hibridizacija /
U ovom pro=u dolaZli do ;mijeSa:nja ill hibridizacije elektronskih orbi-
tal.::! spoljDje Ijuske atoma kar.oona, pri Oernu 00 joone 2:s-<OI1bitale,. koja ima
oblik kugle, i tri 2:p-<orbitale, koje imaju oblik oel:itpsoida sUZenog u .sood.i!ni i1i
oblik prostor:J:1e osmice, nastaju eetiri nrijesanoe ili hibrida10e j'JdInako vrij.oone
atomske ol1bitaJ.e.
Hibrldne orbital-e se po svom obliku i razlikuju +00 ciste
2s-<orbitale i od ciste 2p.,or.bitale (51. 10).
s-orbitala p-orbitala
sp - hibridizacija
SUka 10.
hibridna
orbitala
Pojava stvaranja mijeSanih ili hj,bridnih' or:bitala naziva se hibridizacija.
S obzirom da su novonastale (hilbridne) or:bitale ,pootale 00 jedne s-orbi-
tal<: i tri p-orbitale" svaka 00 OetiTi novonastale orbitale =iva se sp
3
-<OTlbi-
tab, apojava njihovog nastaja'l1ja 'I1,alZiva se Sp3 ili tetraedarska hibridizacija.
sp:l-hibridne orbitale iiU' u p:rostoru usmjerene pod uglov.irrna 00 lOS' 2S', tako
da val1ncijske veze karoonovog atoma imaju tetraedarrslki ras'P'ored. Do tak-
vog r.aspoNXia hibrldnih orbit.ala dolazi usljed oobij,anja elektrona, OOnosno
te::tn;e da budu maksimalno udaljeni jedan od drugog.
Kad k.srbon reaguje s hidrogenom, tada jedan njegov atom vew eetiri
hidrogenova atoma tako sto se -<oIibitala svakog od atorma hidrogena pro-
Zlll1a S8, joecir.om h'ibridnom iip:l-<orbiialom kal'oonovog atoma. Takva veza
sigma (0-) W41 (s1. 11 i 12). . ,- .
25
SIika 11.
mofekuf metana
Slika 12.
1. 7. POVEZIV ANJE KARBONOVIH ATOMA
I PODJELA. ORGANSK!lH SPOJEVA
Kar.txm gr<1di ogroman broj spojeva. Danas je paznato p:reko 3 miliona
nj<;govih spojeva. Mn-ogobrojnost organskih spojeva proistiee :i:z osobna ato-
rna karbona. Atom karbona jroa izraZen elek,tr.c:meutral:ni karakter, 1;e se moZe
spajatJi i sa el.aru()!IlegaJUvnim elementiJma r(IIllITletaUma) i IS elrelktrQpozitiWllim
el1nentima (met.altma). To je posljedica njegove strukture, koja mu ujedno
ooreauje centralno mj,esto u ,perioolIlom sistemu. Sve to ima za rpooljedicu
ogroman broj .kJaJ:'bocmovih spojeva.
Vaina je OISObna atoma karbona, koja Q1I1QgucuJe nastaj=j,e velikog
:broja organslrih SIpOjeva, u tome sto se atomi karbona IlTIOgu meduoobno po-
vezivati U otvorene ni=ve ili lance izatVJ<IDEme ::n1zove ili pnsten>Ove. Zavisno
00 toga kako su povezani ,atomi karybona, sve orgamske spojeve nrozlmo Pocujoe-
hli na lU7l.cane i pr:;tenaste. .
1) Lanca.ni iIi aciklicki iIi alifatski spojevi ISU spojev:i u kojima su ato-
mi karbona povezani u otvorene nirove .ill lrarnoe, koji mogu cia sadrie dva, tri,
Ctiri i vi<.e atom.;.; karbona.
I I I I I I I I I
-C-C-,-C-C-C-,-C-C-C-C-
I I I I I i I I I
Lanci mogu hit' nOI'mami i Ta:ag:ranati:
I I I I
-C-C-C-C-
I I I I
nonnalan lanac
I I I
1 -C-C-C-
I I I
-C-
I
razgranat lanac
Do danas su dobiveni sintefski spojevi koji sadr2e do nekoliko stotina
atoma karbona u lancu, .a tOretski su moguCi Ii znatno duZi lanel atoma kar-
26
bona. U orgaIThSkim srpojevima atomi karbona mogu bi'ti medusobno P.2vezan:
i trostrukirrn vezama:
'\. / " /
-C-C-, C=C I -C=C-
/ '\. / ,
Spojevl u kojima su atomi ka:t100na ,povrElZalI1i meduoobno j:ediruystrukim
vezaffira zovu sre zasiceni, a ako sre u njirrn.a nra1aze civostruke ill t=truke veze
.izmedu atoma kan1:xma, onrla se oni zovu nezasiceni. Atome karbonaprerma
nj.ih0vom polo7..aju u mdeku1u dijel:imo napirimarr.ne - ra!ko su' vezani IS j:ed-
rilln atQ1I1om krambona, srekundarn.e - ako ISU v>ezaIni sa dva, teocijra;rne - ako
8U vezalIli sa tri i kvarterne - ako su vezani sa 6etiri aroma kaJ:ibona.
2) Prstenasti iliciklieni spojevi su takvi spojevi u kojima su atomi po-
vezani u :prstenov-e ill cikluse (gre. kykloo pmten).
Ako &e rprsten sastoji samoZ aroma krarbcm.a,takvi srpojevi S zovu
bociklicki ili homociklicki (gre. hQ1I1oo - .isti).
Prsten m&e da sadrZi tri, eetiTi, pet, rest i viSe a:toma ka:t1bona:
\ I I I "C ......
C;; -C-C- 'C-C""" 'C ...... 'C ......
/ \ I I I I I ,I :: I t>
-C-C- ..,...G'C ...... C, ......C'C ..... ,
I \ I I ...... ..... ...... .....
Na ovaj nacin 3U povezani ka'l:1bonovi atomi u spojevillma koj:i lSe zovu
clkloaZkani.
:NaroCito je vaian be:n:ze!nov (benzolov) prsten. Za&tUlplj:en 'je u veEkom
. broJu spojeva koji se zovu aromatski spojevi:
I
C
..... C9" 'C .....
I II
I
t>enzenov prsten
Ako S U rprstenu oshn atoma kal1bona nalaizi jidJan ili v.i5e atoma drugog eIe-
m:enta, onda se ti spojevi zovu heterocikbickieg;re. - raJZliJCi1t) ,
-C-C-
1/ II
-C C-
'S""""
tiofenov
prsten
I
C
-C .......
1/ I
-C, ...-::;C-
N:-;/
piridinov
prsten
27
1. 7. 1. Hemijske formule organskih spojeva
'Postoji v:i.e tOaICina pisanja he:rnijskih f=ula. Prema tome kakose
511,razlikuj'e:rn.o v.rste hernijLSki:h rfcinmula:
1. moleku1ske foOnnule,
2. racionalrne foOrmule,
3. strukturne (koOrustitucioOne) fomnule,
4. elektronske :Darmule,
5. ;prostonne (konfiguracijske) foOrmule,
6. Qpste formule. I
. Hemijske f,ormule su =act pornoeu kojih se ,izraZava herrrijski
molekula slllpsta!nci, zatim njihoOva struktura, konfiguTacija i uloga valerrhrrilh!
,
eiop..ktrona. l
nel.;:i. Sip(>j\
i .>a koliko joe awma zastuplj'Il svaki pojedni
spoja. One pokazuju hemijski =stav npr., metan ima moOlekulslmi
sto znaCi cia se S.aJStoOji iz kariOOna i hidrogena i da' se u njoego-;
VQm rnolekulu nal.a:zi joed.a:n atom kariboma i aetixi atoma hiciwg'Ila. Moloekul-,
ske formule nekih org3mskih spojeva:
etan, C
2
H
G
J::enzen, CoHo
eten,
et1n, C2H2
lVIolekulskoe formU!le u organskoOj hemiji vr100 6estoO nWu doOvoOljne da bl-
smo na os'noOVU mjih mogli zakljuCiti oO kojern se sipOju radi, jer lma IDnQgo'
slueaj-eva da TazliCiti spojevi (istog hemijskog sastava i jednake molekulske,
mase) imaju istu moOlekulsku foOrmulu. Na prirojer, i etanol i dimetil--eteT
imaju istu f(,rmu1u C
Z
H
6
0.
2. Racionalne formule po:Razuj-u ne sarno hemijski sastav molekula noegoO,
SoQ mok pr.oostaviti i?;-1s.23ih se oOr-
ganski spoj, .(k.arakteristiena)
.. Na pri:mjer,
donalna formula butana je HsC - CH
2
- CH
2
- CHi;' Iz oOve fomnule moze
se vicij.eti da se molkul butan,a sastoji diZ dvije atomske gI'Ulpe (raclikala) -
CH.! i iz dvije atom.ske grupe:; CH2.
. Raciomalna formula etano01a je: H3C -,- -:- OH, a mcloksimetana (di-
metil-eter.a) je HaC - 0 - CH:
l
. Pomocu racionalne fo.rmule etanola more se
istaci nj'gov.a funkcionalna grurpa - hidroksHna grupa (-OH), koja karak-
teris.e sve alkohole.PomoOcu racionalne formule metoks:imetana (diroetil-etera)
moZe se zakljuCiti cia jeza etere oksigenov atom koji je voezan
za dva atorna k.ar.bol1-<l.
Funkcion.alna grupa 'Pr0ci&tavlja aktivni clio 1'OO1ek11'1a org.anskog .spoja i.
ona joe glavni uzrok n}egoOvoj hemijskoj aktivnosti. ZajedJn:i.&e re-:
"kcije joeclne grupe srodnih org.ansldih spojeva ovise 0 nj:ihoOvoj fuMcionalinoj
grupi, m.pr., kod alkohola 00 hidroksilnoOj grupi (-OH), a kocl oOrganslcih kar-
bonskih kiselina 0 .karboksilnoOj grupi (-COOH).
28
RaclonaJme fomnule su, u stvari, skra6ene strukturne fonnule i naj.ce3Oe
se rprimjenjuju u orgaruskoOj hemiji
,3. Strukturne (konstitucione) jormule ]?OT.ed mole:-
.. i to su gtowl meduoobno l2QY!Za!Ili u
One dmaju ogroma:n znaCaj u herniji, jer SU OSdbilne sUjpsilarnci 'Poo1jedica 00-
redenog ralSlporida ataIha umolekulu.
StTUkturne formule neldh oOI1g.a!IllSk1h spoj'va:.
metan
H
I
H-C-H
I
H
den
(etilen)
4. Elektronske formule. AkoO se :tell istao uloga e1ekttxmav>!l!njskelju-
_SViaki zajoeClmcki clektronski ,par, koji od:r:>edujoe jdirnicu v.ailencijoe
sa kQvailentnom vezom, je
vezJOm - crtorn. IStruktur:ne f=ule S>e mQgu :i:zrr-.a:ziti "Eo ak.o se
crte (v.ere) naip'iSe lpo j.dam. zaj>6i:b::ti&i E!Jektronski
par"
EloeIDtron-e :iz v.anjsk.e Ijuske atoma QznaOavanno taOkica:ma oko simbola
za dotlCni atom. ElektroO!l1Ske fomnule nekih ad pom-emutih orga!11&kilh Sipojeva
su:
metan
etan
H'
H: C;H
H
H H
H:C:C:H
H H
!:ten
(etilen)
!:tin
(acetilen)
etanol
(etil-alkohot)
H H
H:C:C:O:H
H H
metoksi - metan
(dime!i!':' eter)
H H
.. ...
H:C:O:C:H
H H
H H
: C:: C:
H' 'H
.29
H H
IZtan
i I
H-C-C-H
I I
IZtin
(aclZtilen)
H H
etanol
(etil- alkohol)
mlZtoksi - metan
(dimlZti!-etlZr)
H H
I I
Ii-C-C-O-H
I I
" H H
H H
I I
H-C-,O-C-H
I " I
H H .
H-csC-H
. " l "u k.aloo su .a.toroi medu-
5" Prostor.ne fOTmtIJ e. I __ uJL __ .
I. 'irOStorU 1 k>akoO su USIlIl(Jenme va1enClJe . , ..-:. __ _
povezaau ': p v '," rna: "18. trodimenzion.al.:, to jes'1; da
prooixliru. vazmoO Je . :ber:ij_ ... ;. . _-,, __ . . goO SU
-"-----c. -, 1-':uilIii:i.a, "";""'eva U Jt'U.lJuJ' ravro, ne
syi atorxll .u ,,,,._"' ... ,-t-"--,' ema kQ'e:m se atouni :mogu r.a.'lip0-
raEporedem u .. . . . .. _
--cli' "t:" lekUlu o..,...."anskili spojeva je tetraedar .. ToO Je koJe Je ?,=,"Ta
1 trougk. F:f.imcuski hermtaT Le Bellal
ta ...,," , da se atom k;a:.cix>na na Z1 ImllCls.k,i hemic.ar Vam't Hoif ip'I'eilpos ,V:LW. Sll ...
srldiStu pravilnog' tetraoo'Ta, odakle 311 :njegove v.alenclo) USTIlJeTelle pTema
v:rhQiVima tetraoora -(sl. 13). :wriJh 1 '\ski:h veza u tetraedru pro-
lz ..._ .ak
va
'_,1 "':Cl(J' "'sIre v"eze" lOgo 28'.
. . v,..... ,-.. k' ' gao sto ga Cllle sv 'e VlJe v_en , ,
1sboe da Je ,.":,_c:.enctJs u .. :" . ,.' . ..;".... i modelima. .
Prostorne formule iSe mogu sematski pridstavltl 'echle =e kuglice
Modd molE-kule metana, OH
4
, IllOIZete SastaVl 1'Z J .. '
k b' : kanb(JlI1a i Oet.i:ri bijele kugli.oe, kOJ h,l predsrta,v-
0118. , 1 PI" Cl CO ....... 1H, k li '00
ljcle atome hidrQgena. Ako PoOv:Zete bij::le kuglioe ug J
. k dOl. lzmedU Z1ca bude 'svugdJe ugao od , klID OHJ.<oVU.lClllla W;UVJ ,
bi toO bio mod'el :rnolekula metana (51.
SUka 13. 14.
30
Prostorna formula etana pJ:'1eC1stavlja se sa dva tetxaedTa kod kojili se
r
o
jedan vrh dodlruje, tako da imaju jed.an zajedniJcki vrh. U srerustu t-etra-
ed:ra nalazi &e ipo jedan atom karbana, a u vrhovima PoO tri atoma hidr0-
gen.a. (81. 15).
Slika 15.
6. Opste formule. Za ,poj'edine gI"llpe organskih spojeva, kod koji!!J0-:
__ formule. Na
.QJ,2.S1g.fQ.r:mJJlg,pa ... .. ..
i
gdj{' je n broj atorna ka:rDl()IJla u molekulu spoja. Ako je n = 5. onda je for-
,mule doticDCig Slp0ja CoH:? 5, 2 ill (;H
12
.
Modeli m6lekula. Mnogi hemicari i fizi,Cari su nastojali da ,s10 oCigled-
n:ije precistav stvarni iz;gled molekula, ali te meha:nicke predstave ille odgo-
v3raju u potpunasti savremeniln naueni,m cinjenicama.
Prostvrni poredak atoma u molekulima moiemo predoCiti StauTtovim
(St.1.urtovim) kalotnim modeliina atoma, koji sarno donekle prikazuju stvarno
stanje. Kalotnjm mod-ellina atomi su sa njihovilm elektronskilm omotaCiJrna pri-
k:l.Zani kao kalote' (odsjecci) cvrstih kUgla. To su sarno grubo &ematizirane s11-
ke c.toma, jer &e, prema stepenu razvitka savremU1e nauke, odbacuje oci.gloo-
no prikaiiv.anje kretanja elek,tro,na u "tomu i uzima se 00, kao piOsljffiiea
kr-et.anja elek trona , u stvarnasti pootoje e}.ektronski oblaci koii S>e k(JlI1oU1triSu
oko atoillSko,g jezgra. Stoga S>e za preen:ik atoma uzim.a p-reenik njegoVlOg
dektronskog 'Oblaka, odnosno dimU1zija njegovog spoljailnjeg ellktro:nskog ob-
1 aka. Dimenzija molekula koOji se sastoji iz aroma vZa11iih koval<em.tnom Ve2lOrn
manja je od zbira dim'l1zija slolxxlillih atoma. Ovo S>e 'ObjaSmjava tim sto tp(J'Ve-
zivanjern atolTl<l kovalentnim v-ezam.a dolazi do proocl!iranja atomsik:i.h OIbl.aka
joon:h u druge-. Zbog toga nije ,ispravno atome koji su tako povezarni u mole-
kule prikazaii 1.,1 obliku cijelih kugll,veC je potrebno od kugle odsje6i. odgova-
rajuCi dio; tnk" da s-e njihovi centri nakoOn od.sijecanja pri:bl.i;Z,e rna udalj.enost
koja ce proporcion"'\lno odgoOvaraJti razm.a!ku atornskili k'Ovalerrbno v-
zanih atoma.
31
Prema tome, holje je do. se modeli molekula prikazuju kalot:nim mode-
liITI<1 nego cijelim kuglama i stapiCima kao vezama.
Ako se molekcl hidrogoena. predstavlja tPOIDoCU k.alotrriJh :lIlJCJICiela, oCl!IlIda
trcb.a :imati u vidu da joe preCnik atoma hidrogena 0,234 nm, toe da se u mole-
kulu hidrog>en.a atornska jezgra na1aze na uda!1jenosti. 00 0,{)74 nm. Pri kon-
'stTukciji kalotnog mOOela atoma mdrogen.a trlba od kugle,' Ciji preOniik pro-
porcio:n.alno odgovara duiiIni Od 2,34 jed.i:nioe, odsjeCi k.a1otu n.a udaljl[l()\&t:i oed
0,,37 jedinica 00 sredista kugle. Ako se tako d()ibivene dvi.je veQe kalote sastave
po presjeku, onda topr.edstavlja model molekulalridrogen.a (s1. "16).
oC])
Slika 16.
Kod Stuartovih kail.otnih mOOela atoma uret je u obm
koji, l'l'j}r., kod atom'3. oksigoena. u hid..roksilnoj gr,UIpi. :i7lnoOSi 105,i,a kOO atoma
karbona s joonostrukom vezom 109 28', sa dvost:rukom vezomifC.!20;;:;a tro-
st.rukom verom 180'.
Da bi se razlikovali kalomi modell atoma razliCiti.h elemenata, oooJeni
su razli'Citim ,bojama i imaju razliCite veliCine, koje 11 OOredl1oj razmjeri 00-
govar<::ju dimen::ijama kovall1tno vezanih atoma, odnosno, njihovih elektron-
skih oblo.ka.
POffioOCU k.o.lotnih mod-ela mote se prikazati pros,torni ras1pored aroma u
molekulu, obUk, rcl.atiV'I1a velicma molekula, pOjava izomer:ije, ali pri tome
treba imati na umu da ovi mod-e1i u poUpunos.ti '!lJe odgovaxaju stvar:tllClil!l.stanju;
32
No. slici 17. prikazane su strukturne formule i modem nekih sU'P'StancL
H-H 0--0
H
I
H-C-H
I
H
Slika 17.
CD
PITANJA I ZADACI
1. Po cemu se organske tvo.ri razEkuju cD. neorganskih?
2. Mko se dokazuju karbon i hidrogen U ,organ:;kim spojevirr...a.
3. POst<lvlte !TIolel\.!Ulsku fOr"mulu spoja k0jJ se .oct 75
Q
/aC i .25
1fJ
/f} H ako
je njegova reJativna molekulska masa 16.
4, PoslavHe molekulsku formulu spoja lwji sc sastoj: ad 40"1. C, 6,59"'/. H i
5::;,41"1& 0, a ima relativnu molekulsku masu 6(L
L 8. NAFTIA I OSTALI PRJRODNI IZVORI
ORGANSKm SPOJEVA
Glavni pri'rodni izv,ori organskilh jedinjenja 5U 'PrIrooni garovi (zer.(1!l1i
g,,15, barsh gas i Igasovi koji ilU pratioci naite), kame-nii mrki ug.alj, drV{)
asfaltni skr:iijci, stajsko gnojivo, zemni vO.sak (ozci<:erit) i naroCito naLta,
Nafta
Nata j l1ajva.zn::iji 'P:rirochli izvor razr. ih (',rgan"kLh j,edi:nj<mja. Ro.zme
Ilclfte sa.drie smj,ElSu sr.cd'1jih i v:isih karo,ohidnoge:nB. Osirn toga, sadr:t.e i
razna orgaTIska jEdinje'Jlj,a .surnpor.a, .okslg.cna, nitr'i)gcTl.a i jos nekih
- .N.afta joe OS110,)'1na organske hern.ijsk.e in.c1-ust.rij.e, koja Se T8:z:1Va
z9.,i,ed.nicklm ;imenom petrohemijska indu.strija.
Hem.ijski sastav n;'lne zavisi od :njenog i :nalariSta, ali. za sve
naft", je karakter:isticno cia su to sITljese prven.stv,eno cVl'stlh, teCriih i gasovi-
Uh karoohidrogena. Neke nafte se uglav:nom ,s.astoj od .alkana, druge 00 ci-
ho.alkana. a nek", mogu bjti i mjciovitog Hpa. Na primj.er, r..,aJta iz Irama i
Pensilvanij.e (SAD) preteZno sadrZi alkane, nana iz Baku.a sadrZi cikloalb:me
i 1ako isparljive alk.ane, nafta IS UTa],a- 'U(')Tli.!ir,ke karbohidD()gene, ,a ID-eJc-
slck.8 }laHa je mj.ei3,ovUog tipa, sasV.lji. se od ,altGma i <1sfalLa,
1z naftnog gasa, benzina i peLroleu:ma :k,c.;ne vrst,e amril".ke naite ''OO-
lovano je 130 (:>istih koji ",padaju u ,alka.I1,e. dkloalka:ne, alke-
,n",. aromatsk,e i aromatsko-ciklicne karbohsdl'<.'g<IC'ne. Do je iz nafte iz-
dvoj<eno 'Preko 500 mganskih jooi11jl1ja.
U preradi n.afte treb.a razlikovati tr.i gkvn'2 faz;e;
1. ciseenje nafte <),Q rprimjes,Q (vooe, pij{,skai necistoCa);
2. destilacija nafte sa irakcj,oTIom,
3. prerada frakcifa (pJ'lOizvoda fr..:ili:cionam kondenzacijam)
Nafta se cisti na 11aftc;Tlosnom p<Jlju, 'Wko d<:l. stoji izvjesno vrije.7lle 11 ba-
zenima. Pr.i tom-e &e naita k,ao laks.a teunusi. indv",;.a u povr5it1lSkom sloju, dok
u donjem ostaju mulj i voda.
Prije traTISIportovanja naft.e, iz nj.e se wvajaju gasovi (meta,.,,, etan, pro-
paT'. i butan) , Ti g.asovi se upotrebljavaju kaD g.oriva,
Fmkciona destilacija nafte iz'J\'Xli SEc k'Lko da se oci:S6ena llafta zagrijo.v'l
u cijevnoj peci 'l1a ternperaturi do ,160 C. Par",. :n...'1.fte se UVodi'11 frakciOil1u
kolonu, gdje se postepeno hladi i kondenzad}om rast,.avlji ns_,\!ve f:rakcije:
3 - Onganska hemid a
33
a) sirovi .berrzin(40-180 C),
Ib) &irovi rpetroleum ill 1rerozin (180-280' C),
c) g<llSU1!O Uilj.e (280
0
_360
o
q,
0) mazut(ostatak koji ima taCku kljueanja preko 360 C) (sL 18).
[ sirovi benzin
sirovi petrolej
I' gasno
ulje
nafta
mazut (ostatak)
shema uredaja za destilaCiju nafte
Slilka 18.
I
1z sir00vog ben:zina frakci>CIDl:ml destilacijom dobivaju se: petoolei:.er, 1aki
benzin i teSki benzin.
Benzi.ni s,e upotrebljavaju kao pogoaneka goriva za 'razna motoUla vozi1a.
Petroleu..'U se upotrebl}avaza rasvjetu i kao raketno goi-ivo.
G.asno uJjoe rpoznato jepOd n.azivom lozivo ulje i dizel-ulje. Ono soe upo-
trebljava k.ao pogonsko gorivo u dizel-motor.ima i k.ao gorivo za dOimaCinstva.
Mazut se pr,eradujoe vakuum-destiJ.acijom: Pri tome se iz mazuta dobi-
vaju ma7iv3. ulja, vazelin, paxafin, a ostatak joe .a&falt.
Zemni gas je smjesa org.a:nskih j.edimjenja koja prei:.eino sad:rZi sljlde6e
karboh1drog.ene: ugla,lnom met.a:n, m.a:nj.e koOliCi:noe ei.a:na, prorpana i butana.
Zemni gas &e mo:he r,asiaviti n.a sVoOje s.astojke frakciOP.JOiITI dStilacijom pri
nizim temperaturama: Zemni gas i njegovi sastojai UJpotrebljavaju ",e kao go-
rivoO i za sintezu mnogih oOrg.a:nskih j.eilinjenja.
SuhoOm destilacijom nekih prirodnilh sirovina, kao 3to su pmodne vrste
uglja, beset, drvo, asfaltni Skriljci, dobivaju se mnoga oOrganska jedin}enja
(karbohidIXlgeni, .alkoholi, fenoOli, karbonske kise1ine, esteri i dt.). Tvari do-
biven' destilacij,om pomenutih prirodnih siroOv]na upoOtrebljavaju se za pro-
:::zvodnju lijekoOva,boja, eksploOziva, plastiCnih masa dezinf.ekaiolnih sTedistava
in.,ekticida itd. . , ,
P..ezerve uglja u prirodi znatno- nadmaSuju Tezerve Kameni i mrki
ugljevi vOma su vaZne sirovine za hemijsku industriju.
34
U industrijise 'PTimjenjujoe .nekoli1w !l1acma prerade uglja: suha desti-
lacija (koksovanj.e,polukokoov.a:njej, nepotpuno -sagocijev.a:nje, hld:rogenaeija
i dr.
Suha destiIacija uglja Soe pTimjenjuje za :pr.a:izvocinju Y.oksa, za potrebe
metalurgije ili za dobiv.a:nje rasvj.etnog (gradsllrog) gasa.
Suhom destilacijom uglja dobivaju se sljedeci proizvod:i: koks, katran,
vodnjika (vodeni rasrtvor amonijaka) i koksni ill rasvjetn-i gas.
Katran, dobiven suhom destilacijom kamsl10g uglja, sadrii raztlovrsna
oOrgansk.a jedinjenja, a nar.ocito .a:roma1Jska i heterlOcikliena jedinjenja. Frak-
cio:noom destilacijom, tj. pos:tepenim zagrijav3njem katrana pod obi6rim pri-
tisk0m, oOn se rasiavlja n.a nek>alrLko fJrakcija (4 glavne frakcijoe).
Svaka oct rlobiven.ili fr.akcija p01DJOV!l1O se frakcioruse i preraduje. Tako se
proizvo1d,e :rrmogi arOlTl1atski karbohklrogeni TolU!en, ksil.eni, naP..alen
i drugi.) , f,e11lOli, heter.ocikliena jed;i:njenj,a (pdridin, hinoli:n i dr.) i njihovi de-
rivat:i.
Koksni gas sad:di metarn, hidrogen. tl,e:tl, okside karbona i joS neka je-
. dinjenja. On &e upowebljava kaoO g'OIrivlO i sirov.ina u hernijskoj industriji.
Nepotpuno sagorijevanje uglja rprimjenjujes:e za dobiv.a:nje karlxm-moO-
noOkiSiida, CO.
,Kart.on-mon,oksdd joe b:iJtni. s.astJOjak industrijskih gaooya: genoeratorskog
gasa (viookoen.ergetsilro gorivo), v,ode:n:og gasa i g.aoova dobivenih zmj>e!l1Om
(konverzijom) metana i njoegovili homologa u gasoOvite smjese (CO+H
2
), tj. u
tzv. si:ntet6ki gas. .
Osnovna hemijska reakcija zadobivanje generatorskog gasa je reduk-
,cija kar.boOn-di,okshla do karbon-monoklSkla pri provodenju karoon-dJioOkiSii.da
prekoO uZarenog uglja. Karoon-dioks:iJd, COg, nastaje u g-eneratorskoj p.eCi dje-
limilOnim sagori}2varnj.em uglja u struji varrouha:
C -I- 02 ---l> CO
2
CO" + e --l> 2eO
Vooeni ga& se dobiva P:l'lOpustanjerr.. vooenoe pare preko uZaTenog uglj.a;
HzO + e <I I> HZ + CO
vodeni gas
NajekonomiCnija metoda :za dobi'V.a:nj,e smjese karbon-Il1JOIIloksid<i i hi-
drogena, tj. sintf:.tskog gasa, .zasniva so! na katalitiCkoj reakciji metana (pri-
rodnoOg gasa) s vodenom ,parom, kar.1Xm-d1oOksidoOm i oksigenom na tempera-
turi od 800C uz uPoOtr,ebu katalizatora, nika1(II)-<lIksiiJda, NiO, na alum:iIni-
jum-oOksidu, A120;s:
3*
35
2CHf., + Oz --t> 2CO + 4H
z
POilaz.eCi cd ka!1oon-monoksida ih:idrogena, moguea je sL"1.teza karbo-
,hidrogena, alkohola, .aldehld.a i joo ncldh org.anskih spojeva.
Hidrogenacija uglja je reakcija uglj.a sa hiilrogIlom. Ona &e VI"Sl na
temperaturi 00. 400
0
do 600 C, tako da IS! hildrOgen dovodi, pod pritiskom od
25 000 kPa, u dOOir sa. ugljem u prisUlStvu z.eljeza koo katali'za.1xJira. Pri tome
:se dobiva smjS<i. "teCP.ili karoohidrogena, koji se daljeh.idrogenir.aju uz raz-
gnlidnju visih kanboh:irlrogena na niZe karbohidirogene. Reakcija hidrogena-
cije :izvodi se u prisustvu lukl.a ]tao Y.atalizatora. Pri tome se :iz uglja ma:nje
toplotne' vrij-ednosti d<obiv.a s!:-"tetski ;benzin. .
36
PITANJA I ZADACI
Koji prirodni proi'zvodi predstavljaju izvor jedinjenja?
2. Sta je glavni prirodru izvor org81t1JSkih jedinjenja?
3. Koliko je do sada izolovano oTganskih jedinjenja iz nafte?
4. Kako se preraduje nafta?
5. Sta su gJavJli proizvodi dobiveni frakciil'nom desti-19.cij.om nafte?
6. Na koje sve nacine se pre:raduju ugalj i gasovlita gooiva?
7. Sta &U glaV!Jli proizvooi suhe destilacije kamenog uglja?
8. NapiSHe hemij&km jednacLnu koja priCl!ll.avlja dobi,van jageneratorskog gasa.
9. Koliko mola hidrogena i karboo-mooQksida nastaje hemijskom reaikcijom
iz 5 mola vode i 5 mol-atoma karbona? .
10. Izracunaj.te zaplreminu dohivenog hidnogena i .karbon-monoksida pri stan-
dardnim usJovima.
2. PREGLED KARBOHliDROGENA
KaToohkirogeni (uglj<ovodonici iii ugljik<ovodiai) su spojevi s hi-
drogn<om. To su .organski s!pojevi. U prirodi su priUiIDo ras-
prostranje:li, a mnogi od njih ,s.e mogu dobdtd. i na nalc:m'
Prema struktmi njihovih molekul.a. mogu :se klasificl1'ati u IUVlJe velike
gr\l'Pe: ..-
I. Lancani Hi aciklicni karbohidrogllni,
II. Prstenasti iIi ciklicni karbohidrogeni.
1. Lancani karbohidrogeni, u Cijirn su molekul1o:na atomi k1:l.rbOna pove-
zani u lanoe, dijele se na:
a)zasi6ene karoohidrogene.ili alkane (par.afine), U kojima su atomi kaT-
,D0n" povezani jecinostrukim vezam2.,
. b) 'l1.ezasi6ene karoohidrogene s jOOriom :i.li viSe dvostTuki..'l izmeau
kar:bona iIi alkene (olefilne), .
c) nezasi6ene kar,bohldrogene s jed;n,om iIi vrs.e trostruk:ih ve:r-a .iz::m,edu
at<cma karoona ili alkine (aoetilene).
II. Prstenasti karbohidrogeni u kojuma su atomi karbana vezani u pTste-
nov". dij.ei1e &e no.:
a) :;cas} Gen.e cikliene ili clkloalkane (cikloparafine),
b) nezasi6ene cikliene karbohidrogene Jroji u PTstenu imaju dvostruku
Vzu :Hi cHd,)alken-e (ehldoolefine),
c) aromatske k.arb<Ohidrogene k<oji sadrie :ben:z.enov pns:ten.
Iz karbohicirogen.a se mogu izvesti g<otov<o svi ostali arganski 61poje\;i
zamjenjivanjem (supstitucijom) joonog ili viSe atonna hidrogena atamima dTu-
:iIi atorns1cio:n grupama.
ILl ALIFATSKI KARBOHIDROGENI .'
To je v.elika gru,pa spOJeva u kOJlma su atollli kar:oona povezam U lan-
oe. Naziv alif.atski Slpoje'lIi dobili su od grCke rijeei aleijar,sto zn.aCi mast.
Za to se 1L'llj.esto alifatski moze reCi :i masm. Taj na:z;iv poti6e otuda sto su
neki od tih spojeva dobiveni iz masnih kiselina.
U aUfatske spojeve ubrajamo 'lanCane karoohidrogene, alkohol, alde-
hide. ketone, etre, masne organske kiseline i nj:i:h<ove derivate.
37
1. ,;) Zasiceni karbohidrogeni iIi alkani
k.a:rhob:idroge:rui 2)()VU se jre alka:ni Hi parafi:ni. To su
karbOna meciusobno sO_po )edtnorn valen-
Ci}oln:---'-""'---'--"--" -- ... ,-.- '-- ------.---.-----.-.-. -------- ..... .
I ! I I
-C-C-C--C-
I I I I
Njihov pm p:redstavnik je :r:netaJn.
Metan, CH
4
Dobivanie. M.etan je dobio ime _>ibamki
terijskim r.asipOO.,anjem oeluloz.e J:Zbil]nih ..olJPad..ak.a. . .
'M.eum- iz mulja. Staklenu tegIlu .napunimo vodom i :uro-
.1Umo tako da otvOT bude okrenut dolje, a Zatim !pO mulju i:s!pod oOtVoOTa regIe,
kopikamo staporn. U reglise podifu g.asakoji .i:z !l'Ljepotiskuju VOOiJ
(81. 19).
Stika 19. SUka 20.
Ovako dobiv!D: roetan ruje Cist jer sadrii .k.a:r100in-diok:S:irl:1 nItrogen.
1. Metan S 1abOITatorijski dobiva zagrijav><mjem SmjeSe
____ --_c-
,-' ..... .......---. ------,.
- PomijeSajte bezvodni mailrijum-acetat s riailrijwn-hidroksidom U omjeru
I-I. Napunrrte tom smjesom epru'Vetu od tesko topljh'og siafida do cet"v'rtine nje:ne
zapremine.
Sastavite .aparaturu p:rema s1. 20. Smjesu zagrijavaj,te postepeno grijuci epru-
vetl; od dna pre.rna sredinL Kad je iz eprruvete potisnut vazduh, metam se sooplja
u epruveti izn.ad ViOde.
Da biste dobili bezvDdni natrijum-acetat iz k>ristaline soli, CH
3
-COONa. 3H
2
0,
swvite nekdiiko kasicica kristalnog natr,ijum-acli:ata u porcelansoku soljicu i zagn:i-
javajte ga uz stalno mijeanje staklenim stapicem. PoSto se taj spoj raSitopi, zagri-
javajte ga dalje dok lle oCvl'sne. Tada je nart;rijum-ac-etat bez vode i moze se pri-
mijeniti u opisanom ogledu.
2. Metan se dolbiva __na
38
3. Metan se dobiva i direktrrim spajanjem k.a:rEona s hidrogenom, na
t-e'!Ilperaturi 001100 do 1 400.C._\:Lprisustvu nikla lruo ka1alizatOra-;--ta roe:- .
--------------------., ..--.-
C+
4. Metan na.s-taje i pri suhoj destilaoijli
Fizicke osobine. je od vazx:luha.
..-"la . 18:rC:-Stet:::
nodje1uje na nas organizam.. Sa vazxiuhom "g:raru eksplozivnu koja
pYi sadrii najmalIlje 6%
Hemijske osobine. Metan je na obieooJ.: teIniperaturi postojan spoj. Kod
temperature gori slabo
i vqgs.: .
'CH4 + 2
2
---.:..t> CO+ 2HO!
.... ..2 .... ......__.. '2._. __
se pri zagrijavamu u odiS'ustvu vazduha r.Rzsraduje na hidrogll.
.. 1:.. razgradnja. metana poCinje na 250 C, a po"p-;:U;;- na
------.... .. ............--.--.-----"'-'-" -
CH
4
1 ooooC I> C + 2H
Z
,ova reakcija se primjenjuj.e kod dobivanja Cadi.
iNa ob:Lfuoj temperaturi .J2rema ...
nih sredstava, ...Ljakih . Jedino n.a
guj.e &ii:fialOgOO.ima, npr. sa hlorom, dje1ova'l1jem svjetlostL prr-tOm;e-n.astaj
-zamJena-1ildI,ogen-;;V:ih-atoma"'saamm:unahalOgDilieieill(;-:rta.
Reakcija hloriranja metana hloZe se pr.oostaviti jdnaCinama:
H
svjetlost I> H-Cl +_H-t';"Cl
. I
H
monoh!orornetan
a 1>' H - Cl +
Cl
I
H-C-Cl
I
H
Cl
Ct 5vjetlost i> H-Cl + H-t-Cl
I
Cl
trihlormetan
39
C(
I
H-C-C!
!
CI
5vjetlost
+ Ci-Cl I> H-Cl 1"
Cl
i .
CI- C-Cl
I
C[
tetrahlormetan
Ovakve he::nijBkoe reakcij-e nazivamo reakcijama zamjene ili supstitucije.
Na primjeru hloriranja metana upoznali =0 ujd.'1JO niz reakdja koje .se vI'se
pod uticajoem sv j,eti!.osti, te ih moZemo n=vati fotohemij5k:im reakdj.ama.
Homologni rred aLkana
Zasi6en-e ili. meta:nsk-e karhohl.drog!IlJe prema pooras.tu broja
l:J.on.a mozemo poredatl u sljBdeci rod;
1. metan CE
M
6. helu;.::ln C
O
H
I4
,
2. etan 7. hoptan C
7
H
16
,
3. plXYpan CBBg, 8. oktan C
S
H
1S
,
4. butan C
4
H
10
' 9. nonan C
U
H20'
5. pentan JO.
Ovaj red :',pojev,'! 11e zavrs.av.a "'f' d.kanom joer sadrzi joOS drug,ih
zasi6enih karoohidrogC-TJJ2.
U r<:x:lu zasi6errih svaka dva suSjedna clana
llpr.,
I{ad se ji2dna gn!p0 odlikL!je sliCnim hemijskim lQS00binama, slic-
nom struktUe.(21ILJ:J:Ol:th:.k.lll.&l..l..J!...k.o S"", i,i spc'j.evi mogu
civa 61.:ma !'<.vhkuju
;,ava naz!va h'Jrru,)oql1im redom. <l lX)j.odiJni clanovi homolozima (pre-.
m8 grckoj rijeci hO!llologoo, sk;7ill:a?:C:,SlagatISer"$iOOlog,riI'r:@ lma
na.ziva metanskim
g.enirna, .a
Razmotl'imo h ionnul J'c-"::<)i:ik.(> 7.:lsi('cnih karo.r.,hklrogena, moWno uocl-
cia s(' njihov h<-'lll.ij"ki s.a;siav moie l'zr.a:ziLi qpStOlTI fOTInulorn. Ako bIroj ato-
ma karbona u pnjcdi'nim 'CcK;i{!f'nim k:1rbohidrogen.irna OZIl8Jcimo sa n, Qil'lda je
bl'oj atoma hidrogena u njima 21d-2.
Prema tome, opea f<)rmula z-asicrnih karbohidrogen.a joe:
Stnl.ktura mole7011Q. zagi;'r'l1ih kf'!'rboirfdrogena
PI'vi dan homolognog reda [zasi.6enih 'karoohldTog-ena, metan, sadrzi 11
rnolE'kulu jda,1 at,om karbona hj-e iSU SVE' 6etiri valencije zasi&:<ne atomima
hidrogena. IVkt<1nu pri!x,da sarno j",.r.n,,1 scrukturna foOrmula:
40
H
I
H-C-H
I
H
,Prostor:n.a formula metana prik.a!zuje. S p!"av.i.lmm tetraidrom u
a u vrhov:ima po jedan
Prasiorni raslPOred atorna u molekulu metana prik.aza.n je na 51. 21.
21.
Slika 22.
Na 51. 22. prdst,avlj.en je model moIekula metana koOji &e moOre s.astaviti.
p"mocu kalotn:i:h modoela awma.
Na osnovu sintetBk,Oig' dobivanja zasi6enih karbohiidrogena m&e se utvr-
diE struktura mjihovih molekula. Iz metana .se mo,gu dobiti ostalli za.<;wenl
k,1,rbohidrogeni na slj,edeCi naCin; Na metan se djeluje hlorom, pri tome
staju metil-,hlorid i hloI'idn.a k:is.elina:
H H
I I
H-C-H + Ct
2
---i> H-C-Ct + HCl
! I
H H
metan '. metil -hlorid
H H H H
I I I i
H-C-CI + 2Na + C!-C-H -1> 2NaC! + H-C-C-H
I I I I
H H H H
opisanog naCina dobivanja etana weli smo njegovu 51lruktu:rnu foOr-
mulu,. koj soe vldi da 5U 11 molekulu dva atoma wl:xma. meduoobno PoOve-
zana verom i da svaki atom karbona v-ere po tri atoma hidro-
gena.
. ' .. formula et.ana &e&.a..iva
;':.'<imm _ vroom, u Cl]eIll S sr-ediGt
ll
nalazi po ..;ie-clan at()i!11 kar'bo-
... .
41
Stika 23.
SHka 24. Slika 25.
Model molekula etana prikazan j.e na s1. 25.
dobivanju etana mogu s.e dobiti i drugi karOOhidrogeni ovog
red.a, ,p.8. na osnvvu toga zakljueujemoO da lmaju slj-ede6e
H H H
I I I
H-C-C-C-H
I I I
H H H
propan
I
H H H H H
I I I I f
H-C-C-C-C-C-H
f I I I I
H H H H H
pentan
... ..... __
toO. J'St oOmh koOji imaju prekoO 15 atama kaIlbana u molekuiu,
.atomi u lancu 'llisu porooani u jedinoOIIl pnavcu, nego da soe--nalaze u
moOz.erno pr:i;iGi:ziiti na
., .... ...... --.................. -.. -----T
I I T Y
To isto prikazuje i slika 26.
0,25 om
42
KruiiCi na slici proostavljaju atome 'kar>bona koji su povezani jednos,tru-
kim vezama u 1anac.
RadikaLi
Kar.oohidrggenski radika1i su takvi dijelovi molekula karhe.h:iJdrogena koji
imaju manje j>edoo ill viSe atoma hidJrogena od cije1ih molekula. Prema tome,
radikali irnaju jednu .Ili Il1JOIgU. p.ootoja:ti u
s1?.:"bodnom stanju samo_kratko vriJem, Jr s-e
kode i
kul:a zasice"i1:ilikaiibOhiid"TOgena po IriK.iTogena, ...
n". :aJot?mske &.lJJiR
nastaje radilkal - CHg, koii ;>x;ve
- NaziV'j :radikala lzv.ode se i:z naziva od:govaraju-
cih zasiOe.'1.ih karoohldrogena, tako se u nazivu zas:i6en:ih kal1bohidrogena
nastavak an zamijoeni lTIaStavkom il. ToO s.e moze uociti iz ovetabele:
! Zasieeni karbohid!rogeni Radikali I
,------------ "---'---"---1
I met:m CH, _______ ' __ __ i
l
! e.t.an _
------------------ --.-- --_._-- i
i propan C:lH" prop:il -C3H7 I
I
i --- ___________ ..- ..-.------ -Cr.Hs II
I pentaiJ1 C
5
Hl2 pemtil(amH) -C5Hi\
i----------------
______ __ alkili CnH2n + 1 1
Jednovalentni ra,dikali Soe Ikratjm slovom R.
Tzomerija u homolognom Ifedu zasicenih karbohidrogena
Metan, etan i propan jd:nu ..
Kod ostalih karbohidrogena ovog rooa, koji imaju ootiri i viSe aJoma
karbona u molekulu, postoji moguCnost da se atomi karbona povZuju u roo-
lekule na dva iIi viSe TazliCitih naCina.P.rema tome, postoji
razlicitih a ..
Cit", strukture molekula, Godine 1867.
u dva' razu.cita dvije mo-
-gucl]Osti za ootiri atoma kal1bon.a. Prva, da su sva cetiri .artoma
karb-ona povezana u normala'Il niz, a druga, da se u ,normalnom nizu nalaz.e tri
.atom2 karbona, dok jE: ootvrti v-ezan = sr.ednji (drugi) atom kal1bona.
Prema tome, mozemo napisati njihove racionalne fonnule ovako:
normalni butan
(n-butan)
CH
3
-CH-CH
3
I
CH
3
izobutan
( i-butan)
43
Ova dva .spoja se medusobno razli.k:uju ,pooosob:inama, npr., normalni
___ C, a .. ---"----.---' ........ _", , .. '" , ...... -"
Pent<liIl se javlja u tri izomerna obU-lea: proi, kod kojeg pootoji samo
:n:i:z; dru,gi, .!rod kojeg se u normalnom nzti na1azeretiri atonia kar-
bona, a lPeti j u ogranku, i tteCi izomer, kod kojeg se u normalinom:nku na-
laze tri atama kauOOna, a na sredrijan atomu su ova ogranka sa
p0 joednim kaDOOInovim atomom:
CH -CH-"'H -CH -CH
3 \.. 2 2 3
normalni pentan
(n-pentan)
CH
3
I
CH -C-CH
3 I 3
CH
3
neopentan
( 2,2 - dim<Zti! - propan )
izopentan
(2-metil-butan)
broja aboma karibona broj izomera naglo . Na.p:,i;m.jer: .
__ . .g
C ;j
H
30 .
Na asnovu jzloy..J1Og moze &e zakljuciti: Izom<,!,,:ijC!,.je .. pSJi,a.Pg ...k!!.cIa..JL.y.a
iIi vise spoieva istog hemijskog sastava
2
iste formule,
r.azlicitog .. :mol.ekulu=-ToO =0-
kU.ie raiJicite >osoome tJ.E spoj>eva. Spojevi istih molek1J1slkith, a lrazliJCitih Sltruk-
{racionalmih) formula rovu se izomeri (gtrc. :iIS>OS - .isti, mer>os dio).
--""
Nomenklatura J
zasi6enih karbohkirogl1a imaju uobleaj-en n,azive, dok
v1'iii Clanovi dOibijaju naiive prema grckim ,brojev:im.a: penta - Pet, hekea -
hepta - sedam, okta - osam i tako da1j.e, takoO da se na osnovu ovih
nazlva doda n.astavak an. Na primjer, na o..movu pent ooda se nastavak an,
te s>e dobije pentan. Nas,tavak an oznaeava zash::-.enoot kaDbohidroge:na ..
ZajooniCki rnaziv parafini BU dobill 00 Iati.nsk:l>h ri}eCi: parnm - malo i
aJ,finis - srodnost (afinitet), 7Jhog toga 810 pokazuju V()ma malu sk1anost za
hemijike reakcije s :razliCitim sUlpstancama. Oni se ,Oesto :wvu i aLkani.
Da bi I1aJzivi or,ganskih spojeva sto rpo1<punije oogovarali gradi njihovih
m,lekula, uvooena je 1892. godine na kongt'e'Su hemiCara 11 Zenevi racionalna
:noOmenk:1atura. Tokom vremena ;f;a nomenklatura je viSe puta dopunjavana.
Dan.as Sf.' primjenjuje koOjl.l je U:&vojHa Meduna-
rx,cina unijaza cisfu i priroijenjenu hemiju (IHPAC).
44
",'c.-,"_ ""''''.".,.
U .izvodenju naziva organskih spojeva prma IUPAC-u primjenJuJu 'S
odroedena pravila. Za osnovu naziva spoja s raz;granatim 1anoe:m urzima se na-
zlv najduieg lanca atoma karbona. U tom lancu &e ozna-ee xedOiffi atomi kar-
bona >brojevima. Oznacavanje se poCinje s onoOg kraja koji je bliz.e ogranku.
U nazivu spoja ',JrVO se brojem is-tire mjesto gdj se naJ.a:zi: iTadikal u ogra'nku,
zatim se uzim.a naziv radika1a i osnova nazi va. Nazivi (surpstitue:nata)
redaju se .abecedn:lm redom. a po zenevskoj nomenklaturi od rnanjeg radikala
ka ve6em.
Kako se izvooe nazivi po medunarodnoj nomenklaturi po.ka7.a6emo na
prjmjeru 1zomer", iPe.'ltana.
1. NormaLLi oblik 'Pentana ima uolbi-eaje:ni naziv normalni pentan Hi
.samo pentan:
CH
3
-CH
2
-CH
2
--CH
2
-CH
3
2. Naziv drugQg iZomernog pl1tana izvodi s'" ovako:
S obzircm na to da s u norrnalnOlrn lancu nalaze ceti:ri atOiffia kar>oona
k.'(c i u butanu, osnovu naziva ani 'butan, a kako se na drugom (2) atomu
karbona nalazi V0zan radik.al - CH
s
, koji &e rove meW, na:ziv ovog iwpen-
tana je:
2 - meti[- butan
1 2 3 4
CH
3
-yH-CH
2
-CH
3
CH
3
3. TreCi izomer pent,ana ima u normalnom lancu tri aroma karbona kao
zato 6e osnovu njegovog na'Ztva Ciniti rijei': propan. Za drugi (2) po
['CdLl atom ika!1bona vezana su dva metil-radikala, a to ozn.aeavamo prefiksom
2.2-dimetiL . Prema tome, ovaj spoj se naziv.a:
2,2 -dimetil- propan
CH
3
1 21 3
CH -C-CH
3 L 3
CH
3
Fizicke osobine'
Fizicke >(ASobine zasi6enih k;ar,bohidrogena zavise cd broja atoma karbo-
n.a u njihovim molekul1m.a, OOn>OSJlO od veliCine njiliovih moleku1s.ki:h masa.
S. porastom broja atoma karbona postepe:no se mije:njaju nj'ihove f:i.zi&e 000-
bme, npr.. postepeno r.a:stu tack kljueanja i glWtoea, sto s.e moze vidjeti iz
tabele.
45
HOMOLOGNI RED ALRANA
I Naziv
------
I
I Ta6ka TaCka Gustoc.a na
Formula
I toplj-enja kljueanja temp.eraturi
!
I
1------ ..------
I mei.an CH4 -184 C -164C 0,415 -164 C
I
1 etan C:#G -171,4 C - 93,0C 0,546 - 88 C I
------
-----1
1--------
CHHR -190,0 C - 45,0C 0,585 - 45 C i pr.apan
I ._---- ------
I butan C.I HlO -135,0" C - 05,0C 0,600 0 C
I
[. __ ..... __ ._-
-----
! n-pentan CoHl:"
-129,7 C
-t
36,0 C 0,629 + 20
I
------
I ! CGH14 - 95,5 C + 68,7 C 0,659 + 20 C
Prva alkana su na ...
t-eenosti, a ostali clanovi IS pet:r1a.em i viSe atoma lmrbona su
'-' ... -._.- -."--' ....
Rod alkana koji Soe jav.Jjaju u <Iv.a iJi vise f.i:ziDke oso-
b:n;;: ISve takvof,{SJ;loja uvijek fina
od
11at lanac.-:Na prjffija::nwmalTIi butan im;-1'&u-hljufanja-=0,5 C, a
---,------'----.,----.----.---- -- ....
.Hemijske osobine
Zasiceni karbohidrog'l1i u obiCn:i:m uslovima. su veoma postojani spo-
j-evi, j-er t2.<1.a na njlh noe djeluju ni konoentrov,ane kiseli'The, ni ba2Je, ni jaka
oks:klaciona sredstva kao sto su konoentrovana nitratna kiselina, kalijum-!p'er-
mcmg':m"t, ma,ng:m(IV)-oksid i druga.
Najlaks-e r.aguju sa halogen-im naroCito s hlorom i bromom.
Alomi hal{}genih -elem-enata mogu u :za:sic.enim karbohidrogen:ima da zamijrene
j-edan ili vise atoma hidrogena, pri Cemu nastaju halogeni derivati zasi1Senih
.karbohidrog'l1a. Za alkane je karakterisotieno da hemijski reagyju zamjenom
iIi supstitucijom atoma hidrogena atornima izvjesnih elemenata i11 atomskim
grupama. Oni nemaju ,s,posobnosti vezanja ill adicije elemen.ata, SIpOj-eva ili
zci:()IIIlt'kih gruPa, jer su u njima ISve valendje aroma kwbona, kojd. su medu-
sobno vezani jednostrukim vezam.a, poiJpuno zasi6ene atomima hidrogena.
Alkani na viSim temperaturama i u pr.isustvu katalizatora Ipostaju re-
aktivniji. S reaguj'Ll na temperaturi 00 120 C do 160 C. Njihovom
potpur;om oksidacijom nnstaju kar,oon-mok&irl i vooa. Oksidacijom viSih cla-
nova alkana u pr.isustvu katalizatora nastaju organske masne kisel:iJne. .
Sa sulf.atnom initratnom kiseli.'1om stupaju u priviSim tem-
peraturama. Tako, npr., djlovanj<m konoentrovane 8ulfatne kiseline na 2-
-metil propan (izobutan) dolazi do sljede6e reakcije:
46
CH:3
.Jftlllll
L
I
2-metil-propan
CH
I 3
--I> + H
2
0
CH
3
2-metil-propan-
-sulfonska kiselina
'Uvodenje grutPe u ol1gatnlSke srpojeve :ila:zi.va se suljonacija (lSulfu ..
rir.arnje).
,Pomotu konoonttovane nitratn,e k:iseline mooe se u iwbutanu :zamijeniti
JOOan atom hld;rog.en.a nitro-.grupom (-N0
2
). Taj Iproc-es se ZQve nitrovanje
(nitriranje). .
2-metil-propan 2-metil-nitropropan
Zasiceni ikarbohidrogeni u prirodi tehnici
Karoohidrrogeni Se u pri.:rotdi nala2Je u veli.kim kolilemama. Ra=ovrsnoot
prirodnih kanoohldrorgena' jevelika, a medu' njima =.a!eajno mjesto zauzi-
. maju allmni .. Dabivaju se iz trerimog gasa, zemnog ulja (nafte) i zemnog voska
(o7..okoerita), a nastaju i pri s:u:hoj destilaciji uglja i drveta. Na nmog:iJ.n mjre-
stima 12Jbija iz 7jeunlje zemni gas. izvori najiSssee se na:1a:re u naiLI1'u-
snim pod.rucjd:ma, gi!j.e ee javlja kao pr.atilac nate. Vrlo jaki izvori mogu
dati dko 50 m
3
ze:in.nog gasa u jedJnoj lI)i;nuti. Njegovi glav:ni sastojci 8U m.e-
tan i nitDog-en. Metana u zemnOTJl gasu mofu biti do 99
0
/0, ali moz.e
i druge mze homologe zasl6enih kwbohidrogen.a u koliC:i.ni 30'0/f}, i to pr-
venstveno etan, pI1O!pan i butan. Poneka.d z.emni gas sadrZi i pl,emE'l1iti gas
he]jjum.
Sagorijevanjem 1 rn
3
zemnog gasa oolobada se zmatna koli,C:i:na taploOte,
29 000-38 000 kJ. Zemni gas sa velikom kolilCi.ru:xm met.arna upotreblj,ava se
za dobivanje g.asovitog goriva, po hemijsirom sas;tavu slienog vooenom gasu,
koji se sastoji iz karbon-monooksida i hidrO!g'l1a. Ako semetan i vodena para
prevooe preko nikla ill kobalta kao kartal:i:za:tora na 900 C, dolazi do hemij-
sk rakcijerpti kojoj nastaju i hidrogen:
Zemni gas &e upoilrebljava kao gorivo u imciustriji i doama6nstvu, a '1
,poslj.ednje Vl'ijeme sve vis,e i kao hemijlSka sirovina, jer iz njegovog glavnog
sastojka, metana, dobivaju 5e proizvooi: metanal (formaldehid), metanol, ha-
logen.i derivati i drugi .proD:zvodi s10 .ie pr.edsta.vljeno na slici 27.
. . U .nasoj zemlji ima prilic.an zemnog gasa od kojili su naj-
'Poznatiji Bujavica u blizini &kI@ca-<Far.k.aSevac kraj Zagreba i Kutina (Hr-
Jermcnov:ci i Velika Gred.a (Vojvod;irna) te podrucje Maj-evice (Bosma):
47
Metan s: iSesto ;pojavljuj-e u rudnicima ug1ja, te s.e zato i naziva rudnic..,
ki gas. Prije smo pomenl.111 da is vazduhom gradi cicslplozivnu smjesu, koja pri
palj.enju jakoeksp1odira.
SlUm 27.
OvakV su uzrok v-elikom :razaranju i nes:re6a:rna u Tl.1dnicima
uglja. Stoga rudari moraju imati slg\lTIlJOS11Je lampe pri radu u jamama. To su
ob1Cno dektricne ili druge larrlpe u koje TIe.maZe dospjeti za.paljiva i ekStplo-
ziv:na smjesa.
Etan, iprc-pan i butam 'l1ajoosce se na1a:ze roastvoreni u z.em.nom ulju ili
nafti. IZdvajaju se pri rpreradi nafte, a lJIPOtrebljavaju kao pogonska goriva:
I;osljdnjih gocl:in.a smjes.a PIXl'Pa'l1& i butana ;lve se viSe upotrebljava kao go-
T-iVO 1.1 la100rato.rijama, doma,cinstvu i zanatstvu, naroCito u onim gradovima
gdj-e ne p.(lISt:oj-e pli=r.e. Ta Slffijesa pozn.ata j.e pod narivom Salje se
potroSaCima u 6eliCnim bocama, uteCnom stamju, sabijena pod veliikim pri-
tiskom.
ViSihomolozi alkana, pentan i hekisan glavni su sasrojd petlroleum-etra.
(g.'lzoii'l1a), koji se upotrebljava kao gorivo i kao sredstvo za r.asvjetu, a v.r1o
C-EISto i kao rastvarac za :rrlJ3lOge orga:nske stvari.
Smjesa cvrstih zasi,Cenili karbohidrogena koji u svojiro molekulima obi-
CrJ,o sadrz.e 22 do 28 atoma k.a!t"bona poznata. je pod na:zi.vom parafin. Parafin
Se upotrebljava za PTOi:zVodn:jU sv.i:je6a, r.azn:ih masti. (pomada), za. prem'l!zi-
vanje metalnih pred:mcia k.ao zastita od ko-rozije. U elek;trotehnici Be IPrimje-
:njuje kao izolatar, jer TIe rprovooi elektrioitet.
,Prirooni izvor za dobiv.arnje .alkana je 2'J6lIl!Ili vosak ili ozokerit. To je
war sliena volSiku. Rad':inacijom sulfatnom kiselinom i obezbojavanjem dobiva
se vjestaCki vooak (oerezin) , koji sluZikao zamjena :m poolinji .v.asak.
48
PITAN3A I ZADACI
1. Koliko dm" kan:ibon-di>Oksida nastaje pri potpunom sagorileva'l1ju 1 mol
metana uz standardneuslove?
2. Napisite hemifSke jed'nacme reakcija. metana sa bromom.
3. NapiSite homoIogni red i nazi'Ve aLk.aJnatako da najvisi clan sadrZi 10
a tolna kanbOlI1a.
4. NapiSite hemijske, reakcije' razlaganja me1:alna i propana.
5. Izra61.fnajte koliko karbona nastaje :razlaganjem 1 000 g metana.
6. Sta 5e izomerija?
". - ..
!
se JOB i { , C 1- -+ f---I-c U' /2 -c (.
Alkeni sU: nezasi6eni karoohldrugeni koji u molekulima sadrie dvostru-
,,/
ku vezu i=-edu dva susjoona atoma karbona C=C i dva aroma U1LUU-
/ "
gena manje od odgovarajuCih :zas.iJ6enih ka:nbohidrogena. Najj.oon.ootavniji
predistavnik alken.a je eten. Po njemu joe cijeli red SipOjoeva dobio nazi':, homo-
logni red etenskih karbohidrogena. U .alkene UJbrajarno i QIle kal'bohirlrogene
koji u molop.k111irr.ta sadrie dvije ili viSe dvostrukih veza, pa se po njiliovom
bTCjU zovu diem, trieni ill polieni.
Eten (etilen),
Dohivanje.Eten s-e doobiva :iz etanola djelovanjem dehidratacioaniih 'sred-
stays, to jest sredstava kOja oduzimaju vodu. U l,a-boratoriju s-e naj.oelS6e do-
biva orpreznim
lin.: __
i ..
pada na eten j sulfainu
------.------
-'--I> CH3CH2-0-S020H + H
2
0
etil- hidrogensulfat
CH
3
CH
2
- 0 -S020H ---t> C
2
H
4
+ H
2
S0
4
eten (etilen)
Eterl i drum alkeni mogu se dobiti u velikim industrij-
(termickim i katalitiekim cijepanjern v:iru!h kal'bohldro-
g11<1 na n-i?", karbohldrogene).
--Qj{sida. __
4 - Orgaoska
49
etil-bromid eten
(etilen)
Stncktura dena. Iz ovog nacina d>Oibiv.anja etana moze s-e zakljuCiti da
se oduzim=j.em a"boma hiJdrogena i brmna .i:z mol-ekula -eti1-brornida na atoO-
mima karbona oslobadapo j,ed.'1a valen.cija; tarla slobodne valen.aije obrazuju
jos jednu v,(;'zu :i=edu atoma k"l'l'bona. ToO ZThaCi. da :se u moJ.ekulu e"bena i:z-
mcdu atoma karbona na1a:.zi dvosiruka veza, te mu OdJgovara:'sij:ed.e6a-struk-
'. --..--..---..-..... --.-...... -.--.. "" ....... -......... ..... . ..... ........... .
Kad :smo ,gov,orili '0 povezivanju aroma k,apbona, istakli =0 da zasicen.i
or,ganski spoOJevi sadrZe izmedu atoma kanbona joonos:i::ruke vez-e, a nezasl-
6emi :spoj.evi uz jdnosilruke sadrz,e dwystruiku ili trostruku vezu. Prerna tuma-
0enju savremene teoordje 0 str.ukiuri moleku1a m>Oi2,e :se objasniti priroda tID
veza. Sve ov,e V'Zoe oOstv.aruju s-e poveziv.anj,em atoma putem odreden.opg broja
zaj-ednickih elektronskih parova, oonosno prekrivanjem njihov1h elektronskih
oblaka. Pr,ema prdpostavc:i Polinga (Pau1inga), elektron stvara vezu u pirav-
. eu u k,)j.em je rasp-or,eden najv-eei dio njegovog oblaka, priOOmu s-e 'ostvaruje
najve6e mogu6e prekrivanje oblaka izmedu dva elektrona, Ukoliko je ve6e
prekrivanje; utoliko je veea gustina naboja izmedu aixliJ:ruslciih jeZJgara, sto
;,.:slovljava i ja6e privlacenje aroma.
Pri pov,ezivanju dvaju atoma jednostrulkom (progtom) vezom, koju obic-
no pr<dstavljam,o j-ron,om valentnom crtioom, najv-eCe prekrivalnje elektron-
skih oblaka ostv<1r,enoo je u pr.avcu koji iSjpaja dva aroma.
Veza iz::u-edu atoma preko jednog clektronskog para zove
s,e sigma (0-) veza.
50
Tako, n.a primjer, u melekulu etana ima sedam sigma-ve.za:
H H
\G' G' \G' G'
HLc-C-H
\G' \G'
H H
Sve sigr.na-veze su j,ednako vrijoone.
U molekulu ete:na dva atoma ka!loona p"w""zana su preko dva zajed:rriJcka
dektronska para, sto odgovara dVQstrukoj v'Zi, te njegovu elektron:siku for-
mulu predstavlj,amo ov,ako:
H H
"C', C" ., .
. .
H
i-I
Ob2 zajedn1Cka para u dvostrukoOj vezi nLsu jednako tvrsta. Jedan zajednicki
par j,e po'svojoOj funkciJi kao i svaki zajedno,CkJ. elektronski .par u jednostru-
koj vezi - to je cVl'sta voeza, doOk drugi zajednicki elek:trotnski par prediStavlja
nesio labaviju v('zu. Za p::-vi ,el,ektn:mskipar kazemo da ,prediStavlja sigm,a (0')
. vezu, a z.."'l 'Clrugi elek:troi:m.<lli:i paT kazemo da ,proostavlja pi ('it) vezu.
&p2-hibridizacifa. U molekulu etena tri elektwna, 00 ukupno 4 valen.:cij-
ska e}.ektrona, svakog :pojed:i;n,og atoma karbona . grade . tri hibrk!ne iIi mije-
sane arbitaJe. Hibr.idne olT"b1tale grade: jedan 2s-elektrOill de 2p-elektrona (mopr.,
. 2px i 2py).
Stoga se ta pojava n;uiva 'SIp2.hibridizacija. S obz:i:rom da se hlbridiza-
cij<: \'['$i na tri osi, ona re na'ziva i trigonska htbridizacija. Elektoo,n iz 'PTeooo-
't.ale 2p7, 0r.hitale ima Cistu ili neh1bridi:ziranu ol"bii:a1u. Na sUd 28. dat je
T.aspored Mbridiziranih elektronsk:ih oblaka u rnoloekulu etena.
Slika 28.
tri eleik:trona hlbridiziranih oI1bitala svaki atom karbona u moole-
kulu etena se POVE"zuj-e sa dva aroma hidrogen.a i susj.ednim atarnorn karrbona,
gradeCi s elektronima v'zaiIlih .at,oma zajedniOke ellktrxmSlke parove.
V-eza izmedu dva atoma prek,o jdnogzajedmickog elektronskog para
zove sigma (0") veza (s1. 28), 2p elektroni i'Z lI1eh:i!bridizira.'YJih orbitala dva
4
51
su.sjedna atoma k.wbona djelimienim Prek:riwll1jem takvih orb.i!tala grade dru-
gu v:Zu izmedu atoma k.arbona, koja :i.e mve pi (71:) veza. .
. S>e 11ll1a2le U 3Vjll11 nezamoenim spojeVllI1a. Ona je manje pooto-
jaraa od sigma-vere, jel' re el-eik4,,<OIDi iz pi-ve7Je 1akSe rasfparuju. To omogu-
cuje v.eCu reaktiv11Qst nez...'I6i6enih od :&.ilsj,6enih srpojev.a.
U molekulu oeOOna .L."na f"t.!t sik,'TI1aveza r.asrporeden:ih u jednoj rav:n:i i
j<:dna pi-veza;
71:-veza joe slabija .i kv.aiitativno drugaCija od (j'-veze usljed nez:natnog
prkrivanja dvaju elektnunskijh obl,ilia, !i t!() u ravni koja joe okomita na ravan
u kojoj su raspored:ene sigm.a-veze (s1. 29).
Slilka 29.
Na slid 29. shematski joe prik.il:zan ml:>lekul eten.a. Sv-e sLgma-vez.e prika_
72.11e GU u joonoj raw (na slici u hari?JOntamoj ravni), dok je 7t-veza prllka-
zana U ravni okomitoj n.a horizx:mtalnu ravan.
Trisigma-vez,e tSvakog aroma kal'bon.a. u eten.u predlStavljaju tri ekviva-
1e::1tne valencije koje lci.e u jednoj ravni i zatvaraju medlliSlQlbno ugl.ove od
:;'20, dok joe cetvrta valencija okomita il1a tu ravan. (s!. 30). To znaCi. d.a mole-
kul tena leZi. u Jednoj ravrri, dok su obla.ci elektroQlUa iz 71:-veze,
koji su prikaza:ni U obJiku pT(x'ltorni,h osmica, postavljeni okomito 'r18. tu It''a-
Slifka 30.
52
van (s1. 31). Ve6a rea.ktivnost neza.s:iJ6enih spojeva od zaai&mih u.sJ.ovljena je
pr1sut:n.oSCu 11:-veza u nezasi6enim spojevirna.
Stika 31.
Osobine. Eten (etilen) je bezboj.a:n. gas, sla'ba. sladunjava. mir.iJsa. S1a1bo
&e r.astvara u vOOi, ne.ilto bOlje u cl,a:n,olu. Zaipaljen gori lSvijet1:im p1amenJo;m.
S va7Jduhom gr.aJdi eksplozivnu smjesu, koja ,pri rp.aljenju jako eksIpl:odira. Ta
smJOO eksplozivna ako s.adrii 3,5 do 15'3/0 etena. I r.rusvjoetni ,galS sadtii 4 do
5% .
. '",,-- Eten lako stUipa u hemijske reakdje. More da reaguje 00 hidrogen:Ol11.;
halogenim elementima, hidTogen!halogerudn:im kioo1:lln.ama (Hel, HBr,.HI) 1
oksidacionim sredstvima. U reakciju stupa lI1ajlOOSOe tako dill vefu (adi:r.a) po-
moWlurte tv.ari :n.a onom mjoestu gdje se n.ai.azi dvostruka veza :i:zmeQu aiJoma
k.3!1boina.
iJ7'"dpe ,na mjestu 'dvostruke. .. ..
etena GalSIrojis.e u tome da sse u njegov(J!!l mole-
kulu r.a,slr-..ida jerlna 00 dvije V'2le izmeuu aroma iIDa:t"bona, tako da sv.ak!l. taj
at0m dobiva rpo jednu slobOOnu v.allIlJciju elekiuxm, kojorn ve".Ile .atollne prome-
nutih <elernenata. Prilikl(1ffi aiClicije, O'''':Vz.e (rpI'lOOi:e V7..J) izmedu awma ka:rborr1a
ostaju oCuv.an.e.
Iz etfl1.a adicijom (pripaja'l1jem)hiidrrog!!1a natern:peratu:ri 00 200' do
300 Jit<i.9taje Zfu'oi6eni karbohidrogen-<eta:n:
H fCH?-]
+ I ---!> II' -
H l..CH:r
eten
Spajanje neke tvari s hidoogenom nal7J'i.va s.e hidrogenacija. llid;rogen.a-
cij<l erena moZe se ulbrzati uprottebom nikLa ili rpkm.."1!e u prahu k,ao katali:za- .
iora. U prisustvu pLatine reakoclja teOe !prj. &JIbn.oji:em;per,a,tuI'i.
.. ... Eten adixa elemil1te, i to 'veam.a 1.alro Jilor, 'l1cito 'beie btrom,
a naj'tefu joel. NaroCitoje v.aZna reakcija sa b:r>omom. Rr.lipajanj<.'i!Il b110ma z;a
den, hyom gum svoju crv:enosmedu ,boju, jer n.alStaj.e ,pe'zoojan spoj dibrom-
..etan C;zH4Br2:
53
CH
2
Sr CH
2
Sr
1\ + 1 -1> I
CH
2
Sr CH
2
Br
IZtlZn 1,2-dibromlZtan
,ovom reakcijom, <pIti kojoj do1azi do dbezJbojavanja broma, dok.aJZUje se
prisUiStvo dvootruk.e ili trootruke vere u iffiOlekulu nezasiCerrih spojeva.
Zato ka:Zemo da joe brom redgens na dvostruku i trost.ruku vezu.
- U epruvetu u]:ijte 2' em" boomn. vOide iUlVodlite Iten, zatim sa:drZaj u ep-
ruvet.i promuekajie. Bromna voda ee se obezbojtti. To je dokaz da se u etenru na-
1az' dvostruka veza izmedu aiJoIna karbona i da je to nezasicen spoj.
/6)) Adicija ja1cih minera1nih kiseli:na. Eten adira hiiCN"ogerrl1alogen:i.ci!ne
(HI, HBr, HCl). Atom hidrogoena liz .k:isel.ine vcie se za jeclan atom
kffi1oona, a kiselinski ooiaiak za drugi atom karbona. Prilikom adidje jodidne
}dooline nastaje etil-jOO:ild:
CH
2
H CH
3
II +1--t>1
CH
2
I CH
2
1
eten
dil-jodid
(monojodlZtan)
'N-a temperaturi od 170
0
C eten adiJra konoentrovanu su1iatnu kiselilnu
g:'<:tci",Cl etil-hrldrogerusulfat:
etlZn IZtil-hidrogensulfat
(0 Ettl .se 1ako oksidise. Kalijum.,perrna;nganat oksidiSe eten u dvohi-
drokSIlmi alkohol etanrliol (etiltl-glikol).
CH
2
CH -CH
II + HzO + 2 I 2
CH
Z
' OH OH
eten etandiol
- U epruvetu uliHe 2 do 3 =" razb1aienog rastvora kallijum-perrnangamata,
u k'oju ste prethodno ubaeili nekoHko kris.taliea na1Jr.ijum-kaiI'bonata; u topa,o rast-
var uvodLte eten. -
LjubiCa'Sta bOja rast'v'ill"a iocezava i pojavljruje se -smeda Doja mamgall1l(IV)-
-oksi.da, PJ:"i,tom eten se oksidis-e oksigenom iz kalijrulIl1-permangalrll3lta.
Vpotreba. Eten se mow upotrijebiti umj'Sto oetina (acetilena) za
geno zavarivanje metala, zatim prl dohlvanju alkohol,a, 01'g.ansikih r.astvaraea,
b.)j110g otrova ilJoerita, farmaoeutekih preparata, PQlietilensklih plastienih ma-
54
s.a, Po1ioetikmske plastiene mase proi2voc ! se i kod naB. Eten uti6e l1a s.azri-
jevanje proerano ubranih plodova, l1aroCito limuna, paradaj-za, ba'Ylana.
suje fiizioloske prooBSe u biljkama, zbog 6ega se u l1ovijoe vrijeme smat:ra bilj-
l1im hormonOiffi. Pri..mjena etena u iehnic:i prikazana je na 051. 32.
visokokvaIitetno
,gorivo
iperit eksplozivi hladnjaci
Slika 32.
sintetski
kaucuk
Homologni red etenskih karbohidrogena ili olefina
Nomenklatura, Naziv olefini dola:zi cd holandske rijeCi olefi<]nt, sto zna-
Ci gas koji stvara ulje, jer prvi preclstavnik ovog recla sipojeva, eien, rOO'gujuCi
oS hlorom, stvara ulj=tu t-eeno.st dihlor-etan, C
2
H
4
Cl
z
. Prema inter:nadonalnoj
nomenklaturi, njihov zajedniCki naziv je al1ceni. Za pojedine clanove ovoga
""cia Inazivi se izvode iz naziva odgovarajucihzasieenih karoohidrogI1a. tako
cia se od naziva zasiCenih oclbija nastavak an i do.[!a nastav,ak
Hen ili s.amo en. Na primjer, iz naziva etan dobiva se naz.iv etiltl ill eten indo
(
U homolognom reclu alkena ne 'Po.stoji spoj / CH
2
koji bi odgovarao
m.et.a:rm CH
4
kod alkana.
"-
Radikal / CHZ wve Se meten ill metilen. Radikali 'lle mogu dute vri-
jeme samo,<;ialno postojati pa ukoliko i nastanp. u toku hernijskih proee.sa,
odmah .se vezuJU u ,postojane spojeve, tako &e dvije metilenske grupe v.ezuiu
U eten, C;?H
4
Neki homolozi et-ena sU 'U tabeli Ina stor. 56,
Kako s-= vidi iz ta'bele, izmedu dva susjoona ('lana ovog recla
'"
.spo5eva pootoji razlika za grupu Iz formula ovih spojva vidi se da na
55
!N_
Empirijska
formula
eten
C2H4
(etuen)
propen
CaHs
(propilen)
i-butan
C4Hs
(butilen)
C5lil0
----- ----
i-hekserl
CsH12
(heksHen)
Racionalna formula
Tacka
topljenja.
-------
-169,4C
CHa-CH=CH2 -185,0 C
CHa-CHg-CH=CH2 -185,3C
CHa-(CH:!12-CH=CH2 -165,OC
CHa-(CH2)3-CH=CH2 -138,OC
Tac
klju
ka
canja
-10
-
-4 8,O"C
-6 5,0 C
+ 3 0,2 C
+ 6 3,8
0
C
odredeni broj aroma k.arbona dolazi dva puta veci broj aroma hidrogena, te
je nj:ihova opsta formula:
Fizicke osobine alkena. Prva tri cla:na ovog reda spojeva na obiChoj
temperaturi su g.al3iOvi, od 6etvrrog dO' petnaesrog su teenosti, a viSi clanovi
ISU uevI'SixYrn stanju. S porastoun broja atoma, .;kod ovih spojeva rastu taCka
topljenja, taCka k:JjuClanja i gustoCa.
Izomerija u homolognom redu alkena. Prva dva clana ovog reda spo-
jeva pojavu izIOmerije. TreCi clan homolognog n:rla alkena, tj. butilen
ili buten, javlja se u tri izomerna oblika:
ima dvosiJruku vezu izmedu dva aroma karbona
, / 1 2 3 4
k'')ji se '!1alaze n.a po6etku iIi na kTaju lanca: C'\ = CH - CHz - CH
3
. Ovaj
spoj se nazi.v.a l..<burten ill n-<butilen, sro zn,a,Ci da se dvostruka veza iza pi'vog
-atoma karbona (slijr:va n.adesn().
}-0, '
fb)D:rugi irorner butena (butilena) dVOlS'truku vezu ima izJmedu dva sr<!-
nj.. aroma k.ambona:
1 2 3 4.
CH
3
-CH=CH-CH
3
Ovaj spoj se rove 2-buten,
810 znaCi. da se dvostruka v.eza nala'Zi .iJZa drugog aroma karbona. 2->'buten
jav1j.a se U ,dva rprosilo!r:n.a geometrijlSka.iromera. GeometrijlSka stereoizomerij.a
(fXOOS'torna i7.omerij.a) javlj.a se kod spojeva IS dvostrukom vezom-izmedu kar-
I I
(-C=C-)
To se objamjava time sto se kod spojeva
..
IS dvostrukom V.ezJam razlicite aromske grupe, u ovom primjoeru grup - CH,}:i H
.atarni, mogu vezati, tako da zaUiZimaju dva r.azliCita iPOlo7,aj.a u oclnosu na
dvostruku Ako se dva lsta sUjpStituenta nalaze S me strane dvostruke
56
veze, onda se Ulj izoroer rove cis-izoroer. U nazivu za taj :iwmer stavlja se
prefiks cis. 81ika 33. prikazuje
SIika 33.
Slika 34.
Ukoliko isti supstituenti (ligendi) lez.e na razliCitim stranama dvostruke
VoE"Z, onda se taj izIOmer rove trans-irromer, i u nazivu spoja stavlja se pre-
fiks trans- (131. 34).
/--
H
3
C, /H.
C=C
H/ "CH
3
cis - 2 - buten trans - 2 - buten
Ovakva vrsta prostorne iwmerije zov se cis-trans-izomerija ill .geo-
rn.etrijska izomerija.
-2)") Tr-eCi iromerni oblik butena je spoj koji ima razgranat 1anac:
1 2 3
CH
z
=C-CH
3
I
CH
3
2- meti! -propen
(2-metil- propilen)
Ovaj spoj u norrnaJn()lffi nizu 1ma tri aroma karbona kao i 'propen (:pro-
pi1en) , a za drugi atom karbona vezana je metil-grupa (-CH3) i otuda naziv
2-metil-propen.
U njzu alkena broj izomera raste spoveeanjem broja atoma karbona,
p<l se moze zak:JjuCiti <ia je izomerija alkena uslovljena ne samo racvanjem
Zanca nego i polozajem dvostruke veze.
Hemijske osobine alkena. Hemijske osobine alke:n.a su analogne hemij-
skim ooobinamanjihovog prvog predstav:n:ika etena.
1) Za sve alkene j.e karakteristieno da su to nezasi6eni spojevi k()ji u
molekulima sadrie !po jecLnu dvostTuku vezu, te lako reaguju adicijom. Oni
adiraju halogene elemente,' hidrogenhaloge:nidne kiseline, pri 0e:mU hastaju
2<lsi6eni spojevi. 1z al1eena adicijom hidrogena nastaju alkani, npr.:
57
propen
(nezasicillni
karbohidrogen)
propan
(zasiceni
karbohidrogen)
Pomocu broma ill bromne vOde dokazuje IS u alloonima p;r;isustvo dvJO- '
struke Vez, u rpropenu:
propen (propilen)
-1 2
--l> CH - CH- CH
I 2 I' 3
Br Br
1,2 -dibrompropan
(propilen -bromid)
Pri ovoj reakciji dolaZi do obezJbojenja broma sto
.roakcij.e.
2) Alkeni se lako oksidisu. Pastepenom oks:idaCijom iz alkena'nastaju
dvohidroksilni alkoholi, dok &e pri energilmoj okIsidaciji molekuli a1ke:na cije-
paju ]1.0. mjestu gdje &e na1a:zi dvostruk,a yeza, a zaJtim nastaju tkarbcm-rlioksid
i voda.
1z OVID reakcija more se zakljuiCi:ti da je u molekulima alken.a naji-eak-
tivnijoe ono mjesto g1<J.j.e &e nalazi dvootruka veza. -
3) Alkeni mogu reagovati i supstitucijom atoma Ih:itdoogena satomima
haJogenih elemenata, ali reakJcije sUiP\Stitucije' <tcie IS VTre od adLcion:iJh reak-
cija.
4) Alkeni &e .na povis.enoj ternrperaturi, !pOd pov.e6arrllrm rpI'iitilSlkom i u
prisustvu katalizatora polimerizuju. PoLimerizaoija je hemijska reakcija udru-
zivanja dva ili vise molekula nekogspoja u veCi molekul ThOvog spoja. Rijee
pol:iIrrierizacija je iZVldena iz g:rCkih rijeCi poly = mnogo, mero.s = mo.
iSpOj koja -:nastaje poIimerizacijom .ima isti hoernijs:ki i prooem;tmi sasto.v
kao i SlpOj iz kojeg je nastao, ali veCu molekulsku SUipOOtna hemijska
reakcijazove lSe depolimerizacija, pm kojoj do1a:zi do raz1a.ganja pol:imera na
spoj :i:z kojeg je n.am.ao. Spoj koji u1arzi u reakciju \poldmeriJzacije 2iOve'se mo-.
nO'mer, a dobiveni sloren:i 'spoj 2iOve ISe dimer, tr:iJmer i op6ernito poLimer, ovisno
od toga da Ii &e oostoji iz dva, tri ili vi8e molekula ;pOOe<1lnog spoja (monomera).
iPolimerizacijom etena na povien,oj temperaturi i pod poveCan:im pI'iiti-
skom nastaJe polieten (polietile:n). Na primjer, povezi.vanje:m tri molekule
,dena nastaje sljedeei trimer:
.'
< CH
2
=CH
2
+ CH
2
=CH
2
+ CH
2
=CH
2
--t> -CH -CH -CH -CH -CH -CH -
,2,- 2 2 2 2 2
58
Op6enito, polimerizacija -etena moze &e piI'edstaviti sljedeoom jednacinom:
[
H H ] 120000 kPa I> _ I 1_
C C
. I... I I
H H n
po(ieten
(poliet;len)
;Polimerizacija etena se VJ:'SI na ternrperaturi oct 60 C; pod artmoofenskim
pritil.s:korn i uz :prirojenu Cigler-,Natova (Ziegler-'Natt) katalizai:ora, koji &e sa-
s10ji od trietil...aluminijuma, Al ititan-tetrahlorida, TiC1
4
Dieni'ili diolefini,
Di-enl su nezasi6eni karbohidroge:ni acikHcnog niza u ClJIlIIl moltikulima
"e nalaz dvije dVlOIStruke vere.
Railikujemo diI1e sa kumulativnim dvostrukim vezama (ako &eo dvo-
.struk,e veze nala.ze na ist,om. kaDbonovom atom!.!), 11ipU"., al61, CH2=,C=CHz.
Ako &e i=edu dvostrukih veza nal>8Zi jedna jednostruka veza, takav
<:lien j(> s konjugovanim dvostrukim vezama. Najjdnostavniji di(>n ove vrste
. " b ta"'" 1 2 3 4
Je 1,",- u 'uleD, ;_CH
2
=CH-CH=CH
Z
Ako se izmedu dvostrukih veza nala:re dvije ,ili vise jednostrukih veza,
takav dien je s izolovanim dvostrukjm vezama, npr., 1,4-iP'Iltadrien,
//123 .5
CH2=CH-CHrCH=CH2
HemiJske osobi'ni.' Dioerri su veom;a roeakti'mi. Slp<)j.evi. NjihQva reaktiv-
n0St uslovljena je ne sarno prisustvom dvostrukih veza vee i njihovim lPolo-
zajem u moJ.ekuli diI1a. Kao i alkeni talco i diemi veoma lako qJOcilijefu reak-
ci]ama adici:ie i IY01imeri7..acije.
Vorna lako adiraju hidrogen, halogene e1emente i hidrogen>halogenici'ne
kiseloime (HCI, HEr i HI).
i<i) Adicija halogena. Ailicijom broma na nastaje 1,4..di-
bl'Om-2-buten.
1,3-butadieli 1,4-dibrom - 2- buten
b) Adicija hidrogena. Adicijom hiJdrrogena iz diI1a nastaju alkeni. Ni<i
primjer:
',3 - butadien 2-buten
59
,c) Adicija hidrogenhalogenidnih kiselina. Adicijom hloridne Jciseline,
(!-lCl), na 1,3-butadien nastaje I-hlor-2...!buten.
CH
2
=CH-CH=CH
2
+ HCl --I> CH
2
-CH=CH-CH
I 3
Cl
'--1,3 - butadien 1-hlor-2-buten
d) PoZimerizacija diena. Pod uticajem katalizatoTa dieni lako poliffieri-
,zuju i stvaraju &epolimeri velikih relativnih moloekulskih masa. Reakciji po-
kod diena prethodi otvaranjoe obje dvostruke veZ, pri oemu na-
sUfje na mjestu jeclnostruke veze dvostrUika veza (izmdu karbonovih
2 "1 ..a na krajnjhn karbonovim atomim.a lpo jJdn,a slobodna veza.
.. T.ako, npr., od dva molekula diena dimer:
...
CH
2
= CH - CH = CH
Z
+ CH
2
= CH - CH = CHz --i>
\3-butadien (monomer) 1,3-butadien (monomer)
'dimer
ili 0'peenito
60
'monomer
Vafui diem su:
potimer
1,3-butadien u1azi u sastav sintetskog kaucuka.
lZO'pren :i1i 2-metil-'1,3-butadien,
1 2 3 4
i
i
CH
2
=C-'CH=CH
2
I
CH
3
PriTodni kaueuk je iwpren.a.
PITAN,TA I ZADACI
1. Kako se dobiva eten?
2. Napis'i<te jed;nac,ime kOje pri-kazuju dobivanje etena.
3. Po koj.im hernijskim reakciiama m&ete ..razUkovati -eten od etana?
4. Ka'w moZete dokazati nezasicenost etena?
5. U cemu je raQ;liIka j'Zrnedu re?Jkcija surpsti1rucije i adicije?
6. NapiSite elektronslru 'formulu PI"OiPena.
7. ObjasIliIte :pojam iZ0Ul1ei:1r'ij{; na p:r;imjeru b'lltena.
8. Kakva je irazlika izmedudiena sa konj1.l!g()vanom .j izolovalIl(><;n dvostru-
kom ve=n?
9. NapiSite reakcije adicije koo diena.
10. Sta, nastaje polimerJzacijom iwp.rena?
11. KOliko nastaje g>rama karb<m-dioklsfda vrode pr.tpo!;pu!llorn sagQrijevanju .
1 mola etena?
12. Koliko trebauzeti brorna i et-ena da se dobije 100 g dibrom-etanil,
C"H.IBr2?
1:3. Izracunajte pl'oceptni sasLav etena na osno'V'u njegove molekulske farmule.
14. Izvedite odredene zakljucke u pog1edu strukture mol-ekula i hemijskih
osobina uporedivanjem odgovarajucih clanova hornDlognog reda alkana i
re<:la alkena.
l1:ry Alkini iii karbohidrogeni etinskog reda iIi acetileni
karbohidrogeni ep..r.JSk>Olg ,(.aoetilDJSkog) recla z.ovu se alki'l1i
Hi acetil.eni. Alkini iJ:i acetileni su S'pojevi s jeclnom trostrukom vez.om u mo-
l.ekulu (_. C=C - )
Prvi predstavnik ovog recla spojeva j.e .ltin (aoetiJ.en), S obzirom
na to da su mnoge hemijske oOObine ostarn alik.ina slime hernijskim osobi-
nama njihovog prvog clana, najprije eemo prouCiti etin.
Etin (acetilen), C
2
H
2
StruktUl'a. Eti:n (aoetilen) joe spoj u Cijem se molekulu nalaze sarno dYa
atoma karbona, pov-ezan.a trostrukom vez.om, tako da za v-ezanje atoma hidro-
g.e:n,a preost.aje kod svakog atoma karbona sarno po jdna Rrema
tom. njegova strukturna formula j:
H-C::C-H
U molekulu etina (aoetilena) atomi kaI1bona su povezani preko iri za-
jed11icka eleMronska para, te je njegova elektronsk.a formula:
H: C: :: C: H
U tr.a.strukoj vezi jeclan zaj.oolDiCki elektromski par je istog karaktera
ka0 u prostoj vzi kod zasi6enih k.arbohidrogena, usljecl maksimalnoOg iprekri-
vanja Iktronsbh obJaka duz linije koja spaja atome. To je sigma-veza.
Ekktronski oblaci elek.trona iz druga dva elektronska para skoncentri-
s;,m su okomito u dva pravca na liniju koja spaja arome. Zato su ova drug3
dva zajeclnicka elektronska para drugaCijeg karaktera i oni preci.<>tavljaju
1t-veze. 1t-VZE stvarajup-elektroni dva aroma kaTibona Cije ol"bitale :rrisu hi-
bridizirane (2p) i 2pJ. One De prdstavljaju .tako cvrstu v-ezu kao !lro joe r;r-
-v-eza i znatT'ije uti:cu 1'1a hemijske osobine etina.
sp-hibridizacija
U molekulu etina, koo sWlkog od dva atoma karl:xma dolazi do hibridi-
zacij{; -el-ektronskih orbital a j-ednog 2s elektrona i j<hlog 2p elektrona (npr.,
2p,-orb:ital-e). Pri tomoe kod svakog aroma karbona TI.alStaju po dvije hi.bridJne
sp-orbitale na pravoj liniji, tako da njihove osi zatvaraju ugao 00 180 C. S '
obzirom cia je hibridizacija pomenutih elektronskih orbitala izvrs.ena na jecl-
nom pravcu, .ali u suprotnim smj-erovima, ta hibridizacija sezove digonska
linearna hibridizacija iIi sp-hibridizacija ("L 35).
61
sp- hibridizacija
Slika 35.
;Ova ,aloma kail'bcm.a u molekulu etina su imed:UlSObno poveza:na prell:ri-
v.amjan po jOOine sp-QI1bliale, tj. sigma-vezarn.
Dvije l1.8ruJbr.iJdi:zixane or'bitale BValrog atoma karbona (T.IIPr., 2py j 2pz)
l1al..&.re se oloomito j.oor.a na drugu. .
P.reko 6etiri e1ektrona nembrkl.iziTarrrih p-ol1bitala, dva atoma karbona
gr.acioe dvije pi-W'ze.
Jedna pi':'veza l1.aBtaje dje1.imi6nim prekriva:n.jem py....oI"bita1e jed:nog C
atoma. sa iPy-<JlI'lbita1om dxugog C atoma., a'!1alogno IlOOtaje i druga pi-veza, ali
dj.eli.m:tCnim pr.elmivanjem pz-Qrbitalesvakog od karbonovih atoma.
Za ru.obodnu sp-l(}.Iibitalu svaki atom karbona vZe IJ?O Jedan atom hidro-
goE'Ila, tj. svaki atom karbona se povezuje s atomam hldrQ,g!llil. sjg:ma-ve=m.
Na slid 36. dat je r.asjpOlrOO elclctro.nskih OI1bitala u moWktrluetina.
SUka 36.
Po dvlje v<;tlencije svakog atoma karbona u mi)lekulu tina, od koj:iih
svaka stvaracr-vIZU, nalarze se na jednom pravcu, ali su us:rnjeoone u 1S\liPrpt..
nim smjerovi:rn.a. Ugao ie:medu nji:h i=osi 180, dok dnlge dvije valencije, od '
kojih svaka stvara 7t-vezu, imaju u Oid:J:wsu na njih okomite poloiaje, to jest
one leze na dvjema medusobno okomitiJrn ravninama, kako je to s.ematskipri-
na s1. 37.
U molekulu etina (acetilena) atomi BU lipol'da.ni u pravcu, pa kafumo da
je' njegov molikul linearan.
Dobivanje. Etin. (acetilen) se d.6lbiva d.i:rektrrim spajanjem kwbona s hlJ
drogenom na temperaturi elektricnog plamenog luka; Za dobivanje etina nai
ovaj na.cln sluZi aparatura 'koja jeprik.a:zana na lSI. 38. '
. Kroz jedan otvar ,posude od vatr>ootalnog stakLa, u koju su
dvjje grafitn dekt:rode, provodi sebiJdrogen. ;PomoCu jaIr..og izvara
medu elektroda stvara se el.::=ktriC:Pi ,plamem luk. Pri tome hidrogen reaguje
62
SIma 37.
Slika 38.
k.<ir.'.borimn iz clek:troda grad.eCiemn. HirllOOgen koji nije' siup10 u hemijsku
akciju .i em d:tugi owor poaurle.
Etin se. dje1ov.anjem . vode . M .. Cac
2
:
cac
2
+ 2HiO -7-i>CciCOH)2 + C
2
H
2
.
etin
. (acetilen)
.Ovaj :i:J..aJCkr oobi'Vanja etiilacVrIoC;&;sto .. pdmjenjuje U praksi.
-;- U, 'epruvetu, ucVr6enu za S1:Jart;W,' l1baciie nekoHko komadiea kaJcijuin-
prelij:te ,ga sa crri
3
V!Oide. AkJO zeliilte Oa reakcija sp()['ljje te6e, pomi-
'jesajlte voou.s etanol<'lIIl, 'pa. tom' smjeoom pre1ijie
Iz'aparaiture za razvijanje etipa s1. 39). uN-oc1ite etiu"1 u pOifoolansku
posudu' nap,unjeruusapunioom, za:tim'odmaikn4teapall'latUirru !i:to dalje ad posude.
nesite posudi zapaljenu tresc1cu. ]}tin, kojd jeispunio' mjehrurice sapunke, zapali
se i sagori uz prasak: .
SItka 39.
Fizicke osobine .. Et:in je bezJbojan gas. Pri dobivanju iz kaldjum-karbida,
lalLa vrlo .nell.godan :miris zatoSto sadr2;ipr:irrnjeserosfi:rl$., PH3, i hidrog.en-
-sulfu.'!a, K,ad je nema mirlsa. Etin se s1.aioo rastv.ara u .vo-
63
ai, ali ipak neSto viSe od e1:na. LakoO se rastvara u aCltonu. AkoO namoCimo
infuwrijsku (krIl1e1u) z-e:mJ.ju aCltonom, onda se pod pritiskom od 1 500 kPa
u jedJnoj zaq:>re.m:ini aCltona rastvori oko 100 zapreminskili dijelova dina.
Ov.:tkav rastvor p<J'ZI1at je u p1">Clk5i :pod nazivom disu..gas (ilissous gas). Pod
prit.ilSkom od 4800 kPa, na + 1 C, cli:n se koru:ien:zuje ute(:n.ost,
Teeni etm joe jer je sam po sebi iksplorivan. On kljuCa na -:- 83,8
Hemijske osobine.Etin s vazrluhom g.r.adi eksploziv:nu smjesu !pOCi uslo-
:roOm da se etin u smjesi nalazi u koliCini od 4 do 820/0. Etin gori sv:i:jetlim i
Jaklil11 pla:menom. Plamen je eaoav zbog velikog sadrZaja karbona u etinu
(oOko . . Pri ,etin se djelimifuo rasparla na karbon i hidrogen. Prj
sagoT1:.JevanJu etina u va7Xl.ti:hu, oslobada Be znatDa koliCina t.Qplote i rpo.stire
temperatura oko 2 000' C. Potpunim sagorij.evanjem etina u oksigenu ipOStiile
Be temperatura oko 3 ODD C. Sagorijevanjern etina nastaju karbon-dilOksid i
voda.
LlH := - 1 300 kJ
. . Ova r-eakcija se izvodi u acetilensikom plameniku. Taj plame-
mk J -k0:WtruJlSan tako da se aCltilen i oks:i:gen provode kroz cijevi
u n:': kraju se pomijeSaju i smjesa za,pali. Aoetilenski p1amen je
vrJo vruc 1 SlUZl za autogeno zavarivanje i rezanje metala, ;n.aroCito reljeza.
F= <I-
SI.iJka. 40.
81. 40. prikazuje_ aoetilenski plamerrik, a slika 41. zavarlv.a:nje meta1a lpomocu
aoetileookog . pl.a:meoo.
SHka 41.
Etin jevrlo reaktivan i .izrazito n.ezasi6en organskispoj. U vetioj mjeri
je n.ezas.i6en nego ete.n; Ve6a reaktivu::vc:st i nezasi.6eoost etina je uvjeto-
vana prisustvoni tJ:xJstnike veze u njegGvoID. molekuhi. Etin stutpa u hemijslre
re.akJcije prverurtVello ruiiijom. On adira h:iJch"Ogen, halogene elemente, hidro-
genJhalogllidne k:iseline itd. ' ._, .-
64
1) Etin pri .adiJCiji- h:idJrogena pre1azi' u eten, a <;1a1Oom adicijom bJiIdirogen>a
pre1azi. u etan. FI:i.d:rog>e:n.ja etina se izvodi u prisustvu katalilzatora :pa4l.-
dijuma, Pd ilimkla, Ni.
H
I
C
III +
C
I
H
etin
(acetilen)
. Ilten
(etilen)
H
I
H H-C-H
H I H-C-H
I
H
etan
2) .Etd:n 1a.lOO adura 'halOgen' elemente, npr.boom. Adicija hro;na tei5e
postepeno. Najip!rije IL!Ifrtaje dilbrom-eten i na k:raju tetr.alb:rom-etan:
H H Sr
I i I
C Br C-Br Br H-C-Br
III +1 --i> II + I. I
. C Br C.-Br Br H-C-Sr
I I I
H H Br
etin
dibrom - den tdrabrom-etan'
_ Sa.sf;a,vite p:rema.slki 42. UvedlJte etdJn u lmtmmu vodu. Ona se
obe21ooj3JITa, to znaOi da je etin ne=sican spoj.
srIka 42.
3) Et.im. .adira' hirlrogenha1ogenid!ne kiseline, i'to naj1aki.e jocllJdnu. a naj-
tex.e fluor:idnu kiselinu. Veoma va.zna etina za :prakiiene svrhe je sa
razb1aZe.nom. h101l"idnom OOmu nalStaje v.b:l:il...b1orid.Reakcija S!e
izvodi na temlperaturri od 65" C u pr1sustvu zivinih soli kao kata:i:i!zatora:
65
Iz vJndl-<hlor:i.da &e p!roilzvodJi p1astian.a mesa polivtiJnil..Jh1ar:Ld.
U [JT.ilsutinosti katallzatora NH
4
Cl i CuCl iz dva molekula etina na&taje
molekul
(CuC! + NH4 Cl ) "
H-C=C..,..H + H-C-C-H v
vinit-etin
Parcij.al.."1JOiIn hidr.Qgen.acijom v.1."lil--et::ina u:z upotrebukata
se 1,3 ...butadieJ..
H
2
C=CH-C!!<:;H + H2 --i> H
2
C=CH-CH=CH
1,3- butadien
Medutim, n.a ovaj .n.aCin butadieJ. &e ne dcibiva u prakJS.i..
4) EtiJn &e Lako moZe akeidovati alkalnim r.asi;v()!'om kalijum-:per-mang.a-
nata. Tad4 nastaje etarn-dikdselina (okisalna kis;elina):
C
2
H
2
+ 20.2 .....--t>-C2
0
t.
H
2
- iJ rasti;or kalijiUm-perm.a.:n.gan,ata ubadte krist.aJic sode, Na2COs, a roatim
uw}dite eMn. Rastvor se obezbojava, je;r nasiJaje blZlbojna etan-dikiselina, CiP4H2.
5) Etin mOOe stupiti u henrijsk,e reakcije isupstitucijom. (zamjeJ.om)
atoma hidroglr.a atomima metal.a.T.ako n.astaju SipOjevi kojd. Be zovU. acetiUdi
ill kaTbidi. Ako Be etin prevodi preko zagrijanqg natriju:ma, nalStaje natrijum-
-aoetilid ill ootrijUi.tn-karhld:
110C . .
H-CSC-H +' Na + 1/2 Hi'
natrijum - acetilid
+ 2Na 200C I> Na-C5C-Na + Hz
natrijum-karbid
Upotreba. Etin se upotrlbljava za .autogeno zav.arlvanje metal.a, za. do-
bivanje <l.cet,atl1!e (sir6etne) kiseline, lZa Pl1O:izvoo.."'1ju plasti>Cnih mas:a i s.intet-
.skog k<l.ucuke:, zatim 'Za dobivrolje Ol'g.a:ruskiJh rastv.araiSa. Darias je proiizvod-
nja i primjena aoetilena toliko r.azvijeJ.a d<l. postoji kao pas.ebn.a gr.ana he-
mij\Sk.e ilndusilrije. U[potreba acetilen.a predstavlj.ena je r.a slici 43.
63
acetatna
Slib 4,3; _
Alkini .iLi 'homoLogni red etinskih Ikal'bohidTogena il.i !aCetilena
pooebnu koji su
jos viSe nezasi6eni Sipojevi cod alkena.N].iJhov ihllIlJ'jskisastav :czr..aza.v.amo lOp-
gt.,m fOl1lllulom:
I
eJ.e -u sljo6d.eOOj tabeli: U hOlllOlog.ni red alkina .... "" "".,
_.
-.
I Nazw SiPOja
I
I
ITaOka
TaOka Molek.
Racionalina formUla .
Ij;q.pIljf,IDja kiljuOOnja fonmula
1 '
I,
I
_---1
11. etin
C2H2 HesCH
.- 81,8'- ! -83,4'
I-
I
2. propin CsR! CH:
3
-C=CH -101,5' -83iW'
-
3. I-btiltln C4H6
CH
3
- CHi"" C= CH
-122,.5' . +
8,5'
.-
- = -
.
+397' I 4. I-pentln
I .
I C5Hs
98,0
TaCka topljeJ.ja ei;i:n,:i oclJrederta je perl pritiskoin od -118;8 kPa, se ne
. . S . Xl.__ xed.a """""'eva mo-
odrediti I!)()I(i staOO.axdn:im usllOvm:.I.a. Vl U<Ulov.L ""'. , moze _. _
67
gu &e !S<.1J:l.atrati deTivati:ma etina, C
2
H
2
. Tako re, npr., p.em.tin ill pro,pil..,acetilen,
Cr,Hs, moze derivatom etina u kojem je jed.an atom - hklTogena
zamij.enj.en C
3
H7
A1k.irni (aoetileni) po fizi,Cklm ooob:in.ama su sliCni a;lkll1.fu:n,a. Prva tri
Clana l'lU gasovi, od 4. do 14. BU teCnooti, a v.iSi ,C1anovi su CVl\<>te BUiP\S<taInoe.
Na!ziv ,aoetilen:i 8U pl'eIDa lPrvom predstavnlku, aoetilenu, dolt se
!J:I'ema lnte."!lacionainoj nomenJ.claturl zovu alkini. N.aJZivi zit :pOjidi;ne C1anove
h()f!llJOlognog recLa alkin.a lzvode re iz nazi.va odglovru:ajuCilh .aJ..k..ama, .tako da
&e umjiliovim n.a:ziv:illla an zamijeni :n.astavkom in.
Hemijske osobine. Za Bve alkine je karakter.kStiJenoda imaju trostrulm
Vell). -CEC- kOja usk'::java nj.1hove :zajecl:rick.e hemijske osohine.
AJ.k:b:ri stupaju' 1.1 hemijiSke reakcije adkijom. Oni adir.aju h:id:rog.en, ha-
l"glIlle el.enl.ente,hirlrog.enh.alogen:idne .k:ire.trne 1m.
AJlrini. stu,paju u reakci5u supstitucijom a:tmna hid:rog<Ema 5,metaLirrna.
Metalom cs,e lThOze zam.ijen:iti on.aj atom hildrog.ena ualkinu koji joe' vezan za
atom karoona t'.rostrukom voe2)OilU. T.) re [JOlrozati' na iprimjeru he<mijske
Teakcij.e iZ!nedu propina i .am>Otruijaenog Tastvora arg.entum...rnitrata:
argentum-acetilid
Fizicke osobine. U:p6redimo 1i neke filZiCke osob:ine odgov.a:rajuC:i!h cla-
nOV0- a1ka.n.a, .a1ken.a, a1k:ina, moZemo utvlrditi pos.tojanje izvjlSll1i!h :raz1iJka. Na
pr.iJmjer, eta:n, eten i etin imaju' r.a:iliClJte taCke topljenja i kljuiSaInja, store
mo:be vidjeti :i:ztabele:
KnrrlbobJidDogen Eta.n
rbopljenja
-93,0
['Elrei:l
-169,2C
. -.103;8"C
I
Etin ]
-81 C .W; !PJnitti.salkod I
118,8 kiPa I'
-&3,4" C '-----.--1
1
'-----'---------_._-----. -------_._--_.
Vidljivo je da etan imanajn:i:Zu taJCku toplj.enj.a, a eten najniZu talm.:u
kljuCa."lja. Ako 'b.imno dalje U!pOrd.irvali ocigov.araju6e .clanove ova tri. recla
spojoeva, utvrdili b:ismo 00 aTh:.ani .lmaju n.aj:rriZe taCke toplj.enja, a .alkinii. naj-
mZe taCke kljueanja.
Ako upo:redimo ihemijske 'QSIOh:ine C1anova aJkana, .alkena
i a1ki:na, uoci6emo i oVldje razlike. Alk.a:ni pri. oIb.iJCnm us1ov:ima \Tlo te1lko
:reaguju, i to sarno ISUjpstitucijom, dok alih:eni i a1kini vrlo lako :reaJguju IS mno-
gun SUlpStancama, prvenstVJe!l'O adicijom., ali teZe sUp8titucijom..
Ove. tri grup.e spojeva -razlikuju se, dalde, i Po. fiziCkim i po hemijskim
. ",.)Oinarna, a to ,poti.Ce otuOO sto oni. :imaj4 r.az1ii':ite hemijlSke k.onstirucije,
iz njiJhov.iih strukturn.ih f>OTmula. Uip(J'l'>Eldi."'l1lO Hstruktunne furmule
etana, etena i etina:
H H
II
I I
H H
rztan
}
eien (m:i!en)
moZe!mo uoCiti 00- u etanu n.a dva atoma looTbona dofuzi nr:jveCi broj atoma
h.id:rog.ena, u etenu dva ai;.arna hidroge:n.a .manje, .a u etinti Oetirci atoma hi-
drcgem.a manj,e nego u etanu. Dalj.e /lie :rnoZe uoCiti. da iSU u a1k.am.i:ma, u ko-
jim.a 5U .atomi k,aa:tbona ipOvezani jed;nostrukim v.eza:ma, sve eetiri valencije
a:toma kwoor.a !pOilp'lIDozasi.Oene, dok u .al1ren:ima val.encije .aroma k.axooll.a
voezane dvostrukom verom i u alkin:im.a vezane troot.'"1..lik.am ve:rom iIlfusu zasl-
Cane. Zato dvastruke i trootrukre VZe u molek.uli:ma k=bohidro-
glena precistavljaju najreaktlvniji dio molekula, koji uslovljl8.vaju ruf1cione he-
mijske :reakcije. .
8toga Be more :zakljuCi.t:i. da su fi:z1Cke osdbtine karbohiidrogena, a i d!"..l-
gih organskili spojeva, u stv.a:ri, pooljed:iJca oa.redeme hoem.ijske strukture nji-
hovih molekula. Dahle, ooobine iSipOjeva ovise ne oomo 00 'bogla iIz koj:iih se ele-
men<l.t.a i broja atoma sastoje molelkuJi srpojevanego i 00 tClga kako s:u atomi
cloem.enata medrusobno pov2lani u molek.uJima srpojeva.
PITANJA .I ZADACI
1. se dOlbhr,a etiill:?
2. IzV\edite .struktu'I1!lJU formul:u etana &z &t'nuktu.me :ol'mule etiiI'ta'. Pred,'.itavlte
. to jieClJniaiCinom.
3, Ka;ko et'in stup.a u hemi'j;;.1(e reakcije?
4. Ka.kva je pTakti.cna ;primje:n.a eilina?
5. Kiakve .r.a:zJ.ike pasto.je u hemijsllcim os<Ybinama liJz.rne<tu a1kana, a:]k,ena i
a!lkiioo? .
6. Sta .zap8iZaJte UlPooel1ilvanjem I,armula odgwllIl'.a:jiu.cl;h clanova al:kana, aJkeIlJa
:i ;aJJkiDJa?
7. Koliko ce na.sta:t.i em
3
etiJna 1p00d stam:dardnl,mus1DViima dlz. .1 [kg 1ralcijlllJ'.Il-
-knl1iliJda?
,2. 2. CIKLICNI SPOJEVI
Cine veliku gru;Im organs.kiih srpojeva u ClJlffi sU mole-
kulima atomi ;povereni u zatvorene s.isteme iIi pnstenove (ciklure).
nijelimo :ish n.a karbocikliCne spojeve, u Cije:m ISle p.rstenu s-a.."DlO
atomi karbona, i heterocikliCne spojeve, uCijoem. ISe rpI1St!lU liZ s:ool!;ne kar-
bonam.a1aze i atomi dnigih e!.enlen.a<ta, 1l!Pr., atomi nitrogen.a, .okRigena, SUlll-
i dr. Cd. .spojeva !1ail1OCi.to 5U v.aZni cikliCn:i k.aJ:loohidroigrni, iz
ko.:iih se mOgu m-esti gotovo svl dmgi cik1iJani S!pOjoevi.
C:ikl.lCne IlIPOjeve dijelimo na:
a) aliciklien>e :k,;wbohidrogene, koji su po svojim OSOh:iTilll11a sHeri acik-
lickiim karlborudrogeruima,
b) a!lCiIIl>atsk,e kaT:boh.iJdrogene, looji :n.arocitu pnstenastu gmpu od
&est aroma karJ:xmakQja se nazivab=enQvQ ill 1Pmt:en. ToO jezgro 00-
;reduje zajedniCke Q.S()Ib:i:n.e 'epojeva a;roOln.atskog r.eda.
2.2.1. AliciklicIli karbohidrogeni
Cikloalkani {cikloparafini)
Cikloa)..kanisu kanbohidrogeni koji &e sastoje Old metUe:nskih grupa
\ PoOvezani,h' u rprstenove.
NJihova orpsta fQrmula (C"H
2o
) odgovara opstoj fmmuli alkoena, ali su
po henijsrkim ooobiJnama sroclr>iji a.l:kar,ima alken.ima.
StrukturnefoOrmule cikloa1kana :i:z;vode se iz etrukturnih fQrmula OOgQ-
varajucih zasdCenih koobolrid:rogena, takQ da se iz zasi6enQg 1rnII1bohidrQgena
oduzme na oha kroaja lanca :po j-edan atom h:iJdrogena.:
-2H
CI-1-CH:';'CH-CH
"3 ":2 2 3 :'2 2 2 2
butan trztramet.ilenski radikal
H
2
C-CH2
I I
HzC-:-CH
2
ciklobutan
.I:CakQ se neki clanovi hmno1ognog reda ci..kloalkana. nalaze u nekJm vr-
stam", nafte, il1IPT., U nafti sa Kavkaza, to se zovu najteni. Medutim, 2loog nji-
hQv srodnosti sa rparafinima ili a1k.arrima i'leSOe se UJPOtrebljava naziv ciklo-
parajini ill cikloalkani, jer to ukazuje na njmovu ciklienu struikturu i slienast
sa .81kanima.
S obzirom nil to da se molekuli cikloalkana sastoje iz tri i viSe metiJen-
- .
skih grurpa CH
2
Qui se zovu i pol:iimetil'DSki k8!J."bohidr.ogeni.
./
Nazivi p.ojdiin:ih Clan.ova cikl.oalkana lzvod,e se takQ IC1a se .isp:ved .n.aziva
(Jog.ovarajuCih aciklii:nih zasi6en:ih kaJ'lbohidrogena stavlja pr-efiks ciklo, na
primjer:
_ CH
2
CH..,
HzC-CH
2
H
2
C' "'{CH
/'\
I I I 1 2
I I
H:P, ....... CH
Z H:P, ....... CH
2
HzC-CHz H
2
C--CH2
CH
2
-.
CH
2
ciklopro,:>an ciklobutan
ciklopentan
cikloheksan
70
Osobine. Pri sta:ndard:nim uslovima i cikl.obutan su gaoovi,
sljede6a tri Clana su teenasii, a :v:iSj. lmribohid:rogeni su
tv.ari -,' -
P.o hermjsJtim. ooobinama veoma eu snCni .alk.an:b:nJa. T() su pastojami spo-
jevi, otp.omni :na djelovanj>e mnoogih reag!11Sli an:alognoO U h!IUi.jske
l'-eakcije stuJpaju &Uipl'ltitucijom: -
cikloheksan monohlor cikloheksan'
Poznati su i cikloalkani s dva pnstena. T>akav' je, nrpr., dcll:alln, C
lO
I-I
1S
'
CH2
"". "". ""'CH
Hf 1 \ 2
1 CH
H
2
C", 2
CHzH CH2
dekalin
On 'I1&5taje potpun.om naftalena; C
1
oHs. Dekalin joe bez-
boj:na uljasta tecnoot pTijatna nririoo.UlPOtreblja.va. iS kaQ rnstVaraJc u :i:n.du-
striji lakova, te kaQ dodatak nek:im I11JCYixmiim g.orivima.
Cikloalkeni (cik<loolejini)
O&im zasi6enih !kia:rIboIhid:!x>gen.a S g.r.8.dom, postoje i takvi
k.oji U SVQm prst.enu a<ixh'Ila kartbona salili:Ze i (dvootruke)
vZ, a z.ovemo :ih zajedniCkim im>6J1o()[Il . oikboalkeni ill cikloolejini. Oni Cine
gl'UJpU prelazn:ib. karbohirlrogen.a izmedu cikloo.lka:n.a i aromatsltih karholhi
drog-ena. Kako mogu saiClxZavati j.oonu iIi viSe dvootrukih vez.a, hemijske 0000-
bine su im razU,Cite.
CH
He
HzC"'"
2i I
I I
I I
H
2
C, /CH
2 HzC, ,&;ICH
CH
2 eB
cik{oheks<2n
c iklohrzKsadirzn
(cikloheksHen)
.
71
I d.k1oalkeni Be :n.a1a:re u kav.k.askoj narfti i u produktima suhe destila-
cije kamenog uglja. .
ProuCavanjemcik1.ii:ndhpolimetilenJSkih spOjeva, a pored njili i mnogih
drugih, bam se i naS zemljak -Lavoolav koji' je 1939. godine dobio
xobelovu nagradu za hemiju .. ProuaavajuCi. mi.r.ifm,e tv.a:ri, on' je utVIDdio ,a.a
je najvazru.ji nooilac mirisa moSusa' cioeton, koji spada u :polimebilenske \$pO-
jeve koji llna sljedeeu .
11- C=O
HC-(CH) /
27
cPrema tome,' ciberon je cikliCni nezasiOOni keton sa 17 aroma kal'\oona
u prste:nu.
2. 3. AR!OMATSKI KAR!BOHIDROGENIT
Aromatski k.a:ribohiJdrogeni, i uop<Ste' aromatsiki SJPOjevi, s.adrZe u svojim
molekulima posebnu grtlipu od Sest IIlroma ka:rilxma POVleZa!l:iih u prsten (ci-'
klus), koji na:zivamo ben:z,enovo (ben:zolovo) jZgXO:
I
C
..... C..? ....... C'"
I /I
..... .....
I
Naziv' aromatski spojevi pootiOe otuda soo su pm lZ ove grupe
spojeva izokvani iz priroclnih pro:izvoda, imali ugQdan mi:r:is (grCki' IIlroma =
:miris). Medutim, danas se aromatsktm spojevima na:z:ivaju svi derivati oon-
Z'Jl8 (benwla) , bez obzi1'a cia li imaju mir.is ill ga nemaju.
"@ e Benzen,CeH6
Benzen je osrlovni pl"dstavnik aromatskth karbohildrogena. P.I-vi ga, j
rlJdvojio 1825, godine iz rasvjetnog g.asa engJ,eski :fziCar Faraa.ej (M. Farady),
a 1845. godIDe njemaCkom hemieaTU Hofmanu (A. W. Hoffmann) poSlo je za
rukom da ga :izoluje iz kliltrana kamll1og ugljlll, Tako se industrijski dobiva
i d.an.as,
. Fizicke osobine. Ben:zen je bezbojn.a t.eCn.oo5t jaka mirisa, kojlll jako pre-
lama ;syj,et1;QSt Klj]lCa na 80 I" C, a na 5,53" C Illlrzn se ubijelu kristalnu
masu. U v . vo ne rastvara, .ali Be Il"a!Stvara u etru, benzinu, auro:-
i ios nekim organskim rastvar-a,<Cima. I sam ' dobro rastvara Cita';'
niz organskih sUipStanci, noll prim}er: masti, ulja, &mole, mnoge organske boj.e,
'yuCuk itd. Benzenova para d1:1uJe otTovno i s vazduhom gradi ekspl'o/..j,vnu
, .
72
stnJesu. Be."lz.eTl je lako za:paljiv i. gori eadavhn' Ogle9.
e
sa
Dmn izvOOiti oprezno' ipiI'i otvorenoIIl prozoru. Zapal,ill1 be:rwen ne Sllll)e
se g.asiti vodom.
_ a) U trl epiruveite .ulijte 'PO .1cm:t benzena. U prvu ElpiI''Uvetu. 3
om" vode, u d,ruglu ben>7iilna; a u'trecu etra .. l"Ir?muckaJ,te sadtZaJ u ..
svakoj epruveti; vidjecete da benzem q:astvara benZl!ll 1 .etar, a ,ne rastvara
vodu. ., .,' d' 3
b) Stavite u epruvetu mal? loja ill neke druge .rna:'ti 1 .dva () em
bemzena, Epruvetu zaeepite paloem i promucka}te saoczaJ epruvete, mast
ce se :r.astvor-iIti u benzeruu. . . .. .
c) U .poroulansku OOljicu nakapaj,te malo benzen.a u k<OJ,oJ .se
!llalazi benzen ocirrJa;k;nite izacepite. Beruren U solllCl. zapalJi.te zapalJenlm .
drvetom. Gorice eadavim plamenwn.
fIemijske osobine. Uporedenjem formule benzena, C6Hs, s for-
mulom odgovaraju6eg cikloalkena - ciklohelmena, C6H12, V1.di se cia
.lma. 6 <atoma hidrogenamanje n'Elgo ciklohekeeh. Iz toga hi se nwg
10
citi da 00_, forin.a1Do g1eda:oo, tma tri dVlOStruke vez.e u svom molikulu 1
dill je izra:z:iro nezasiOOn spoj.
Hemijske ooobme 1:>en.2Iena, medutim, ne potvrduju pa.-eiJpostavku da je
to nezasioen apoj, jer mnogo lakle stUlPoll u reakciju supstitucije neg? u
ciju adicije. O.s:irm toga, U obiCnim uslovima omxn-an je na djelovanJe ok1s:iIda-
cionih sredstava. .
.1) Benzen re1ativno reaguje su;p8titucijom )1i ato;ma hi-
drogen.a s atonrima nekili ele.rnenata iIi atoilriilJcilii grupama lZ JlzV'Jesnih &pD-
jevi8. Benzen 1ako reaguje 5 halogerrlIn elIIlentiJrna.
.bjel(wa:njem broma na bet1zen u prilsustvu Zeljeza kao katalizatora na-
staje monobrom-'benzen i
benzen
monobrom -benien
Ulij<te u epruvetu oko 1 em bemzena i 1 do 3 cm
3
bromne vode pa to
dobro promuckajte. Smeda boja momne vooe neee isceznuti jer benze:n ne reaguJe
sa bromom u obiOnim uslovirna.
...:.. U epruvetu uIijte- 1 cm
3
benzena i dodajte mu ok" 1 cm
3
Baj-eJXl'Vog. rea-
gensa, tj. ra2Jl)lazeni Il'astvor kalijum;ermanganata, kojli sad;Zi
na1:lrijiUm-kbona<l.a. Ruzieasta boja se .sto
znaci da joe beI'lzen u obicnim uslovirna otporan na dJelovanle sred-
stava. .
'2) Iz op1sanih oglJda .moZe se zakljuCiti da ,ben:ren (benzol) izra:..
osobine nezasicenog spoja. Ali, ipak, !benzen u:z Il1ergiene u.slove moze
cia reaguJ adlcijom. Noll prim}er, na poviSenoj t.e:mperaturi i u:z dj<elovanje
sunOeve svjetlosti (narocito u1traljubieasVe), on se spaja s tri molekula hlora,
. pri OOmu nastaje heksahlor-cikloheksan:
sVjetlost
CGHS + 3CI
Z
(> C
6
HSC1S
heksah!or-
-cikloheksa
73
Adiciona moe ben:zena je znatrro manja etena i drugili nezasieenih
karibohidrogena.
Benzen adira hirlrog.en na te:rnper,aturi ad woe do 150
0
C u pTislllStvu ni-
kla ili .plati'l1e ka(l pri Oemli nastaje cikloheksan:: .
C
S
H6 C
6
H12
cikloheksan
3) B-e:n:zen se r.a.zJikuje od ostalilhvrs1a. k.a:r1bohimogen,a time 8to znat:no
laMe reaguje s mtratnom k:irelinom, pri eemu nastaju supStitudoni proiz-
.vodi, koji s,e zovu nitrospojevi:
C
S
H
6 +HO - N0
2
--f> C
S
HS-N0
2
+ H
2
0
nitro;'" benziln
.Ova reakcija .s.e rove nttro.vanje (nitraci.ja)' benzena zato Sto-::'il:
at'oma hidrogen.a Vil'si:.
. , - Ulijie t! epruvetu 2 em
3
kOilleentrovaille sulfa1ll1e 'k!i1seline i opreznl()' dQ(iajte
1 em" koocooltrovane nIi.tratne kiselilne. KaJda se smjesa ahladi, doda:jltekap po.kaIp
benzena (oko .1 om
o
). RastV'OT ce se joo- vise ZJa@'ijati. Zato ep1'11ve1!ukeba spolja
hladiti 1:.amIkim mlazom vooe iz slavine. Ka:da zagrijavanje prestane, ,reaikcio;nu
smjest! pol<l1ko uz mijeSanje izI:ijte u Casu. iiH piOII'IOU:lansku soljioo s hlax'inQlffi vo-
;J0m. Na dnu Case izdvojice se zU!ta uljasta teOnOlSi, nitrobenzen, mfuriisa gorlwg
oaderna.
Ukoliko UZJ:nete dvootruko ve6e kolilCine smjes.e puSljive nitrat:rJe i k<m.,
oentrowme sulfatlne kisB1.in.e i :listu koliiifum ben=a oobi6ete kristalnu :masu
dinitno-OOn'lle:n, C
6
H4 {N0
2
h. l3eniz,en reaguje i sa kise1lnom
mom), pri cemu nastaje surpstitucija atama hjrlTogena sulfogrulpOm, (-SOsH):
C
6
H6 + HO-S0
3
H --t> C
5
H
s
-S0
3
H + H
2
0
benzen-sulfo -kiselina
Reaikc.ija uvoaenja sulfogrupe, (-SOgH) u neki orgamm spoj rove se
sulfonovanje (sulfonacija). .
Struktura benzena. Iz hemjskiih QSlOibina benzen,a-more se da
je on ;po ncltim osobinama sliiian zasieenirrn, a !po drugim oodbmama nezasi-
6e:nim karrbohld:oogenima, ali ida' se raJZlikuje i ad jeCInih i od drugiih IS[pOjeva.
Ovo ukazUje na to da se benzen od:n.osno aTomailski kaI'lbohix:1rogeni silruk;..
turom svojiih mdekula moraju razlikovati od. zasic:nih inezas16enlJh karoo..
hidrogena,
Na razjaSl1jenju strukture ben:ZJeIla radili su mnogi hemieari i prOO1oZili
su vise vari.janata strukturnih fOT!lllu:1a, ali nijednom od !piredlaig.aJDJh strtik-
tumili fonnula benzena n.isu se mogle objasniti. sve njegove IOiS()bin.e. U dru-
goj ,polovici XIX stolje6a veC:ina hem1eara je pr.i:zna:la (cik.liCnu)
strukturu benz.ena. Odpredlcieniih strukturnihforrrnula ben:2'Jetllil naj;v1Se je
pl'l'znata fonnu1a koju je pootavio A. Klk.Ule. Prema toj, atomi kar.,
oonapove:uani su 1..1 prstenu na:i:zmjeni.eno jiClnostrukim i dvostrukrrn veza-
ma, koje se mogu postep.eno PTl11:jeStati ili oocilovati..
I .
Sipecifilmest ooob:in.a beln:z;ena je u tome gto hemijske. VZe u njegovom
molekulu n:lisu sasvim sliene OibirCrrim jed:na;trukim ili dvootrukim vezama
acikuenih kaI"bohidrogena. ToO ()ibjasnjav.amo sljedeCim Cinjemcam.a:
1) U molek.uluhen2lena .izmedu sv.iJh &est atoma karbona j.e jed-
nak i iznooi 0,,139 nm, :za r.azliku od drugilh vrsta SipOjeva koji sadiTz.e i j>dno-
struke i dvootruke ve2le.
2) Dv()Sbruke veze benzen.a nisu fiksir.ane, nego se mogu premje.stati ill
oscilovati .
3) 8vih rest aixlma karjx)na raspored!rlO je u jednoOj T</.vni.
4) Gustoea elektroOna u molekulu benzena- je raspoOredena
-'la sve atome karbona, Cime se objaiSnjava. njihova jedrnaka
Zbog toga se u noOvlje vri'jeme mjesto dvootrukih veza 11 pnsrenu benzena
upisuje kruZnioa, jer setime z.eli istaci jeldnaka Vrijedm.oot atoma kari>ona
niOsnu ravnomjeran rasrpored dVOOtrU1ltih veza i moguenQSi; njiihovog premJe-
sianj.a.
5) Svaki od rest atoma karbona u molekulu ben:zena 'ima po tri valen-
c:jsk.a elektrona, Cije oTlbitale &U hiIbridi:zir.a:ne (ll'pr., 2s, 2p", 2py) , tj. u :mole-
kulu benz.en.a koct'svih sest atoma karbona dola:zi do pojave sp2-hibr.idizacije.
Svakom .atamu karbolna preootaje po jedan v.alencijski e1-eJktr<m, npr.,
2pz, Cija orhitala nije hlb:r1d:i!Zirana.
Meduwbnim pov.ezi.vanjm &est atoma kanbona PTeko eleki:mona hihri-
diziranih sp2-ovbitala nastaje molekul u obliku !prav.ilnog Sestougla. Hibr1di-
zirane orbitale le2le u jednoj ravni pOd uglovima od 120
0
C.
U molekulu ben::z.ena svaki .atom k.aJ:ltxma pr>eko hlbriilizkanih ol'bit.ala
grad: sigma-veile, i to dvije na susjedn:im atomlD:na k.a:rloona, a jronu s atomom
hid1'Og'l1a, tako da u molekulu bern'.ena pootoji Sest s:igm.a-veza,. C - C, koje
Cinezatvorenpnsten u obliku pravilnog s.e&toug1a i &est sigma-veza za C - H
(si. 44. i s1. 45).
Atomi kaDbona preko eetvrtog v.alencijskQg elektrona (pz), Cij.a onbitala
nile hibridj'Zirrul.a, grad,: medu sooom lPi. (7t).,.v.e2le. 8 obziromd.a za gradenje
75
Slika 44.
1:1
iG'
H ....G' /t<... G',.-H
C't' G -C'
lG' G'l
.. r?
H'- ,C..... 'H
1G'
!
H
Slika 45.
pi-veza svakel atom karbo.na dajepo jedan elektron (2pz), to 6 atoma kar-
lxm.a u molekulu benzena graditi tri pi-v.ez.e.
Elektronski oblaci e1ek1::rona, koji stv.araju pi-veze, rasporedeni su oko-
m.Ho na ravau benzenovog prstena i imaju oblik prostornili oomica, tj. elip-
solda sUZellili u srdini (s1. 46. i 47).
H
H-'
O;t39nm
<r-i>j
SHka. 46. Slika. 47.
Nehibridizirane 2p
z
-elektronske ovbitale (ob1aci) , 6 atoma karbona u pr-
stenu bnzena Cine jroan zajed:nicki rotirejuci oblak" koji Soe poostire iznoo 1
ispoci ravnine prstena u koju su smjeSteni atomi karbona. T.ak.av rasiporec!
etektrona nehibrldiziranili p-orbitala atoma .k.arbonadaje narocitu S'talbHnost
benzenovom jezgru benzena (051. 48).
Prema tome, u ben2I1ovom je2gI'U atomi ka:r'lxma medusobno su pove-
zani sa Sest sigma-veza i sa tri pi-vez.e.
Prem.a savn,men-oj tEoriji, benren nema dva molekula sa
koje bi bil-e u medusobnoj pokretljivoj ravnotezi:, vee ima, sarno jednuvrstu
molekula koja joe na prelazu izmedu tih dviju (graniCnih) struktura, tj. postoji
tzv. hibrid dviju eleMIXYruSkih struktura. Ovo obj.aanj;av.amo time 810 pz-elek-
tmne ne moZmo smatrati lokalizovanim, tj. ne:tnJOiZ,erno cia oda:edimo kod 100-
jeg Ce se atomskog j.ezgra bliZe na6., jerprOOtor u kojem 's.e mogu nalaziti
16
SUka 48.
kalotni model
molekule benzena
Slika,.49.
ek,ktroni ne pdpada samo jednom atomu karoona nego 1 'susjednim
kar.bona. Stoga moZemo rem cia hi prva ni druga elektroruska formula ne pTI-
kazuju r.ealan mol,p..kul ben2I1a, nego su one dva krajnja iIi graniena stanja.
.Promjena tiJh stanja ill rezommcija posljedica je talasne prirode elektrona.
H
H
C.'
C:H H:C
<l-t>
C
... c :'H
H: C C:H H:C
. c
.C:H
C', .
H
H
T.reba ThaIpOffienuti da <iu sveveze C - C u benz.enu jednake.i da :imaju
oOO'bine kojoe p:redstavljaju sredinu: izmedu joouostrukih voeza kod alkana i
dvostruke veze kod alkena.
Mada potrnJOCu Kekulove formule b'Il'2JEll1a ne IDOremo objasniti zasto
b-cn-:z.en nema 1zraZene nezasire:ne oodbine,. odnOS!!lo zbog ooga teZe reaguje
adjcijom nego supstitucijom i zasto je priiiCnJo otporan prema djelov.anju ok-
sidacionih srrostava, :iipak Be oua u pra.kisi naj'OeSCe 'p:r:i:mjenjuje. U jezgru ben-
zena atomi karbona mJQgU 6e ozn.aCiti brojevima da bi Soe mogao soo tarCnije
odrediti ;pol()Zaj supstituenta (elemenata ill gmpa koj,e zamjenjuju artome hi-
drogena). .
H
I
C
16 2 \I
3C-H
I
H
77
I3nzen ili 'benz..enovo jezgro u aroOlI!1aiskiim spojevima jedrnostavno pi-
cmo U obliku sestougla:
o
Supstitucioni derivati benzena
ZamjenoQllll jedno,g atoma hidrogena u l>enreriu :nek:i:m sUlPStituentom
(-ejanentom ili atomsk()ffi gru'lXIDl) dobiva se so.mo jedan monos'UlplSltitucioni
d-el'ivat. S obzirom na to da svih sest atomakarbona u benzenu .imaju jedna-
ku vrije<inost, tj. da su ekvivalentni, svejedn,o je kod kojegee Be aroma kaT-
boma zami.jeniti jedan atom hidrrogena supstituentom. Tako, npr., pootoji 00-
mo monohlor-ben=.
Cl
I
C
H-C? ........ C-H
I \I
.,.C-H
-..::::,...r
'"'
I
H
hlor - benzen
Kada S u l:>erl.2enu zamijene dva atoma hidrogena' neki..'1i. supstituen:tom,
mogu S OOb.iti t.ri izomerna disupstituciona derivata. Koji ee od njili naetati
. ovj:>i 0 tome da 1i dmg:i atom kojim fie y:rSi. =.jen.a dolazi na susjed!n.i. ili
neki d:rugi atom 1c.a!l'bcma, a 0 tome ujedJno ov:ise i osobine .tih derivata ben-
:rena.
78
,Prema poloZaju supstituenta nazivamo ih orto, meta i para-d.erivati .
. Poznata su tri i2lOmeTTLa derlvata ilihlor-:benzena:
Cl
I
C
'I 2\1
C
I
H
orto-dihlor -
-benzen
(1,2,..dihlor-benzen)
Cl
I
r 2\1
i
H
meta-dihlor-
-benzen
(
.Ct
I. ..
C
H-C-?1 'C-H
i
6
]1
3C-H
I
Cl
para-dilior-
-benzen
{1 f!-dihlor-benzeri
jos neklE! (za njih je karakteristieno d.a s.adrz.e dvostruku vezu;npr.,
Trisupstitucioni derivati ben::uena javljaju se u tri ioomerna oblika:
vicinalni oblik
(1,2,3-derivat)
X
I
C
I \I
C':::::'- 4 )C-X
C
I
X
asimetricni oblil<
(1,2,4-derivat)
simetricni oblik
(1,3,5-derivat)
Kod penta i heksasupstitucionih d,erivata benzena ne postoji mogucnost
"tvaranja izomera.
etin
se si;ntetski moze dobiti provodenjem ehna
nalStaje polimerizacija etina u oenz.e11 ;'
benzen
Industrijski bcnzen se dobiva preradom katr.ana koji nRsraje suhom .cl-
stil.acijom kamenog uglja.
U novije vrijeme, benzen i jos nekj arom,gtski kal'oohidrogeni (toluen.
ksilen i dr.) dobiy', -Tz alk "" . loalkana 112. visokoj temper2.tUrl 1]JOO
pr:tiskom llZ upotrebu odgovarajuCih ka:talizatora ,12 3, .,
-Pri tome dolazi do djelimiCnog oduzimanja hidrogena, tj. do defildTog-ena.cije
.pomenutili spojeva, .a uz to i do pretvaranja laneanih molekula u prstenaste
molekule. Ov.o.j proces nazivam'() cik/izacijom s-pojeva. Tako se, npr., iz n-hek-
sana moZe dobiti be:nzen:
79
H
I
. -4
I II
C-H
n-heksan
I
H
bllnzlln
.ova met>Oida :indUIStrijskog dobivanja arornatskiih' spi:>jeva - znaeajna joe
zoog toga_ sto &e alka:ni i ciklo.alk.ani u znatnim ko1.iJC1na:ma n.a1a:re u nafii i
produktirrna koji na.staju prilikom krek:inga nafte:
/ "d ben,,",.vili karbohiM". gena _ .
Iz henren.a se !I1OOe izvesti homologni red -henz.en,oviJh wboihlidxogena
zamjenom joonog ili viSe atoms hidrogena 1.1< benzenu Taj ho-
mc]og;ni roo saCinjavaju:' ,
1. ben::re.'1.,
2. toIThEm ...benz.en), C
s
H
5
CH
a
,
3. ksilen (dimetil-benzen),
4. mezttilen (tTimetil-henzen), C
6
H;(OH
a
)a,
5. etil-lbe:n:ze..l1, C6H5 - C
2
H
5
. ,
ISusj-edni c1aJnovi ovog recla SiPOjeva .razlikuju se za grWpuCH
2
NjdihoOv
", ./
bmw sasta v oOpsrom foOrmuJioon: C
n
H1m ....:6.
NiZi. clanovi ,be=en.ov.iJh kal'bohidro,gciJ.a su teCnooti s kar.akterMiICnim
mirisom na benren. U vodi &e nerostvaraju. GoOre eadavim plaimenom.
,Ben:zen i njeg.ovi homolozi dobivaju se frakc1onom. desti1acijom katmna,
koji nastaje pri suihoj destilaciji kamenog 1igljla.
HoOmoloOzi benzena &e mogU dobiti tpOInoCu F:rirll-:K:rarl:tsove (Friedel.-
-Crafts) sinieze, :ta.ko da &e na benzen djeluje .alkil-fualogeniidom u pr.isustvu
bezvodn.og kao kata1:iJzarora:
CsHs + CI;.... CH
3
I> C
6
HS- CH
3
+ HCI
mlliil-hlorid toluen
(met il-benzlln)
Hamolozi .b.e:=ena Be mo,gu dobiti i' Fitigovonl (R. Fittig) :reakcijom. Dna
se izvOOi djelovanjern elementarnog natrijuma na- smj!!lU h.alogenih derivata
ben:zana i alkil-'halogen:irla: . -- -
80
monohlor-benzen metil-hlorid toluen
(metil-benzen)
Toluen (metil-benzen), CoHs - C;Hs, .bezbojil1a joe teCiJ,oot karakteristienog
mirisa. KljuCa na 110,6 C, s vodmn &e ne mijeSa. Rastvara mnoge org.a:ruske i
ntorgaT'..ske BUpstance, te se mn.ogo iprimjenjujoe kao rastvarac. SluZi za pro-
izVocinju eksploziva trinitrotOluena, C
7
H;5(iN0
2
)g, koji je poznat pod nazivom
trotil, TNT, zatirrn za s:intezu saharina i .a:nil:insildih .boja.
Ksilen (dimetil-benzen), C
6
H
c
-,(CH
s
)2, bezJbojna je teCnost karakteristic-
nog mirisa. Tehni,Cki ksilen joe smjesa tri l=nern.a oblika: orto, meta i para-
-ki.'iilena. -
Zbog bliskih ta,Caka kljUCanja, izomeri. ksilena se teSko mogu .rastaviti .
fl'-2.kcionom destilacijom, pa se rastavljaju hem:i:jskim postupcima. Ksilen .;;.e
upotrebljava kOO rastvara,c i k.ao sirovina za siJntezu boja, plastiCnih masa,
lijeklOva, mir.lls.ai drugfu organskih tvari.
Hemijske osobine aromatskih karbohidrogena. ZajedniCke he:midske 000-
bin>: aromatskih kal'boh:irlrog-ena uvjetovane su prisustvom benzenovog jezgra
u arornats.kim k.aJ:1bohid.rogenirrna.
a) Aromatski k.a:rtboh:idlrog.eni su ,priliCno otporni na djelovanje oksida.;.
doillh .sTOOstava. Pri tomoe j.ezgro.be=em.a predstavljapostoOjaniji clio mole-
kula nego boCni lanac. Djelovanjern jakiih okJs;id,.a,cionlh sredstava bOCni niz
.aromatSk:i:hkarbohtdrogena pre1a!zi. u kaliboksilnu grupu:
H H
I" I
C bocni lanac h C""",
H-C? 'c-CH:3 H-CP C-COOH
I II +30---i> I n
C-H H-C C-H
I I
H H
toluen benzoatna kislllina
Ib) Aro..--na.tsk:i karlbohidrog.eni l.akSe TeagUjU supstitucijom nego adicijom.
Hamolozi berrzen.a, z.a razliku od samog be:nzena, mogu pa:i reakcijama sup-
stituci_je ",tama hidrogena da g,rooe dvije vnste SlpOjeva.
Jedn.a vnsta tih spojeva nastajoe k.ada &e zamjenjuju atomi. hidrogen.a u
bOCnom lancu, a druga vrsta nastaje k.ad se zamjenjuju atomi h:i.drrogena u
benzenovom Na primjer, djelovanjem ferum(III)-Jbrom:iJda na toluen
zomjenjuje se atom hidrogena u jezgru be:n'zena .atamom broma, pri Oe;:rnu na-
staje OTto ill
6 - Or-gan.&ka hernij a
81
CI-l:3
I
. C
H-eo:?- 'e-H
I 1\ + Br
2
H-C:::,... /C-H
"=c
I
H
tolUl2n
eH
! 3
he,
H-C
7
C-Br
(
FeBr
3) t> I II + HBr
H
-C . C-H
\..
i
H
orto-brom- toiuen
Pri djelovanju slIDOeve svjetlosti toluen reaguje IS bromom, tako da se
broanom zamj.enjuje atom hidrogena uooenam nizu, pri 6emu nastaje ba'lzi:l-
-brom.:id :
toluen benzil - bromid
c) Aromatski k<JIlbohidrogl1i laks.e reaguju IS nitratnom
selinom nego drugi kar.bohidroge.TJi.
sulfatnom ki-
PITANJA I ZADATCI
1. KakQ se dijele cikLicki -spojevi?
2. 8ta su to. ciikloalkani?
3. Kako cikloalkani stupaju u hemijske reakcije?
4. Napisite s1Jrukturne formule ciklopentana, C5HlO, ci.kloheptana, C7Hll, ci-
kloak:tana, CSHIG:
;}. KOje spojeve naZlivamo aromatskim?
6. Kako benzen stupa u hernijske reakcij-e?
7. Koliko izornera imaju disupstibucioni i trisupstituci-ani derivati benzena
kako se oni zov;u?
8. Da li benzen lakse stupa u reakcije adicijom ili supstitucijrun?
9. Koiiko gtama ororna treba utwsiti u reakciji s 92 g wIuena pri sintezi
orto-brorntoluena?
2. 3 3. Nekondenzovani policiklicni aromaiski karbohidrogeni
To su spoj-evi kodkojih su prstenovi benzena nepoSrrono vezani jroan
= drugi ill !j:XJ&redno pre.l{-o j<lnog ili viSe atorrna karbona.
Spoj 11. kojem su dva benz.enova jezgra neposredno povezana u jedan
molkul zove s-e difen:il:
&2
C
5
H
5-
C
6
H
S
difenil
;"0-0
Nazi-v j-e dobio po grupi (C6H5 -). S:intetski se :more. dobiti pro-
voal1j'IIl benz.enovili !para kroz cijev i&punjenu k.atalizatorom. More se do-
biti- iz fenil-joclidadje1ovanjem elementanlog natrijuma:
0-
1
+ 2N. +1-0 -'I>
feni! - jodid fenil- jodid
)-( )+2NaI
difenil
Difenil je bezbojna kristalna supsta:oca koja se l).e rastvara u vodi Po-
sjduje osob:i:ne aromatsltih karbohidrog!:'...a, te se lako :more nitrova:ti i sul-
fOTlovatL Kako j-e fenilna grupa SUipSti.tuent pJ:Voga reda, nitrovanjem dife:-
ni1a nast.ac-e orto i para-<irlvat, ali ne i meta-<1erivat.
DifeIl.il sluZi kao po1azna SUipstanoa za dobivanjemnogiih sinteiskih ,boja.
2. 3. 4. Aromatski karbohidrogeni s kondenzovanim
benzenovim jezgrima
Koooenzovani' aromatski karoohiJdrogeni sadrle dva ill vJS.e jeigra ben-
z'na, koja su povezana preko dva ili viSe zajedrrriCkih atarna kar:lxxna.
Njihov l1ajvafuiju predstavnik je naftall1 (naftalin).
Na.ftalen, ClOHS
-Molekul naitalena se sastoji iz .<iva ben=ova j-ezgra, koja su meausob-
no k_ond-enzovana tako cia imaju dva zajed:niCka atoma kal1lxxna. Nafta1l1 ima
sljd-ecu strukturu:
H H
I 1
C C
H-C-7" 'e/
I 1\ I iii
-:?'-C ........
'C C
I I
H H
Naftalen se nalazi u katranu kamenog uglja, odakle Ole izdvaja pri frak-
cionoj destilacijj. Naftalen je bezbojna SUipstanoa, k:ristaliSe u obliku plocioa,
topi se na 80
0
C, a kljuCa na 218
0
C, .ne r.astvara.se u vodi. On vrlo lako subli-
6'
83
mira, te se zagrijavanje:rn mroe lako oCiBtiti od primjesa. Naftalen .i.ma oStar
miris. Na d.j.elovanje njegoVie :p.acr: osjetljivi BU neki mselctL :Grog toga Be
naft.aJen upotreb1java kao sroost'Voza zastitu vunene odjeoe od moljaca.
- a) U nisku casu zapremiJne 100 do 200 em
3
ubaciie nelroliko kiristaliea teh-
nickog Xlwtalena i casu pok'l"ijote tik"l"lcom sa hla.dlnom vodom; a zahlm ,polalro za-
grijavajte naDtalen. On SlUblimuje. Na hlaJdnom v.aJ!ljskom dijciu dna tiikvdce i2!lu-
cice se iglica:s'to-ploeasti kiriiStali nwtalena, ikoji Sil l:)jelji odupotrebljenog tehnic-
kog naftalena. Naf:tailen se i u iJndru.strij!i .preCii"lCava subHrmacijom.
- b) Zagrijafv<ij,te malo na:litalena na kOtIJaJdi6u lima; naftalen ce se zapaliti
i gorjcii cadavi:..rn i]J'1amenom.
Po hem:ijSkim IO\'lJ(Jb:in.ama naftal'11 je ISli<Can 'benz.enu, ali joe ipak neto
reaktivniji od njega.
Fri olr ..si:dadji naftalena moz,e doci do raskidanja jednQg henz.enovog pr-
.st.ena i do .stvar.anja ft-abe ki&eEne:
naTtalen ftalna kisrzlina
Nitrov.anje na:r-talen.a teiSe brze negonitrovanjoe benzena, a zav.isno >0
uslov.ima nitrovanja dobiva Be mono i dinitro-n.aftalen.
mononitro-nattalen dinitro -naftalen
SuUanacijoun naitalena TLaStaje naitalln-!Sulfonsika
naitalen- sulfonska
kiselina
Supstitucioni proizvodi enaftalena
1z strukturne fo.rmul-e naftalen.a v:iIdi. &e da: ;njegov .molekul sadrZi osam
.atoma hidrog-e;na, sposob:n.ilh za sups,Muciju. Pri surpstitucijii. 3ednog atoma hi-
84
drogena u naft.....::.enu rpostoji moguCn()6t zanastajam.je dva :i!:zJomerna :rnoIll.OSUp-
stituciona derivata.
Koji 6e Old ova' dva izomera nastati ov.isi 0 polomju atama hidrogena
koji Be su,rps.tituiSe. Mjesta supstitucije u naftaaen.u Oi2maJeavaju se piOOffi8. bro-
j<'vima atoma karbona za koj.e je supstituent VezJan ill grCkim slovima IX, (3.
,.
(1
2
0
fl
of. .{.
Derivati koji imaju isti su;pstituent u 1, 4, 5. ill. 8. Bu1denti,Cni i ozna-
Cav.aju se .sa IX, a ooi koji imaju supsrtituent u poloZaju 2, 3, 6. i1i 7. oZllalCa-
vaju \S>e sa (3. .
Tako, na primjer, ipostojilX-hlor-naftalen i (3-hlor-naftale..'fJ.:
C!
i
tL -h!or-naftalen
fJ - h!or - na ftaten
IVxl disupstitucionih der:ivata naftalenaipO'Stoji moguCnost z.a 10 j=-
m('ra ako' su ob-a Bupstituenta ista; aza 14 r.a:z1:i.citih iZlome,ra ako Sll surpstl-
tuei1ti ra:zliCicti. PoloZaj supstituenata oznaeava se brojevirrna, soo se rom-: vid-
jeti TI.<l. sljdeeim primjerima:
1,2 -dihl or - naftalen
N0
2
I
I .
I
NO
Z
1,5-dinitro - nafta{en
1-nitro -5-hlor-
-naftalen
Pri 'supstituciji prvi supstituent obieno zau:zima. a;.,poloz.aj, je on re-
aktiWliji odf;-polomja. Pri uvodenju drugog sUiplStituenta, 0 nj-egovom mje-
stu, k.ao i kod berJ:ren.a, odlueuje k.arakter prvog supstituenta. Ako je prvi
,supstituent prvoga reda u on 6e usloviti smjetaj drugog surpsti-
tuenta u 2, 4, 5. ill 7. polomj. Ukoliko j-e pm supstituent drugog reda u
a-poloZaju, UlPr. -COOH. Hi -,N0
2
gnllpa, nov:i supstituent 6e doCi. u 3, 6. m
8.p.61oz.aj
85
Antracen, C
14
H
lO
i\.ntraoen se sastoji od tri kondenwv.a:n.a jezgra povezana u
pravcu i ima ovu si:trukturu:
Hi
Atntraoen S dobiva 12 .antraoenskog ulja, koje se izdvaja kao rposljdnja
fr.akcija frakcione desti1acije katrana kamenog uglja.
Allltraoon je bije1a krist.aJ.na sUJpsta:hca. Topi se na 216
0
C u teenost. koja
pok.a:zuj Ijubieastu flUOTesoenciju. U vodi se ne rastvara, a rastvara se U
vru6em benrenu.
Antracen oksidacijom prelazi U antrahinon, koji je vaZan za proizvod-
nju antrahinon.sikih i industrijiSkih boja.
Antracell roeaguje slieno naftalenu. Pri re.akciji supstitucije daje tri VT-
ste derivata. Koja ce vnsta derivata nastati ovisi 0 'mjestu supstitucije u njoe-
govarn. molc:kulu.
Supstituenti se mo,gu nalaziti u tripoloiaja:
a.-poloiaju (1, 4, 5 i 8)
() - [pOlaiaju (2, 3, 6 i 7)
mew ill. y - rpo1&aju (9 i 10)
Fenantren, C
14
H
lO
Fenantren sadr:Zi tri kondenzovana ibenzena pod izvjesnim uglarn:
9
7
86
Fenantren je hezbojna kriJStalna Fena:ntrenski prsten joe sa-
stavni dio str"ukture mnogih :f:iz:ioloSkih. vaZnih spojeva, npr., ne1dh. alkaloida,
vitamina i ootm.<:xn.a.
Kancerogene supstance
Od QS>talih :polioi.k:l.icn:ili ko:rJd.en:zov./!:nih axomatskili karbolb:irlxogena po-
menuCemo hri:z.en ipire:n,'oo :lOOjih Be odvod.i: n:i:l. k.ar<boh:iidrogena sa k,a!ncero-
gen:im Cl'lOb1nama, kao sto je ben:zpiren: .
hri:zen'
pirtln
btlnzpiren
Kanoerogenim stJll)S'tancam.a nazivamo one s4pstance koje mogu' :i1z.azvati
rak. To jebolest kod koje ISe :n.ag1o i' nekontrol:iSan.o razmnoZavaju' nelre 6e- ..
lije :i=i.vaju6i tU!!IlJGire. Zbog IPrisustVa_ovih spojeva u katranu, Ijudi koji s.
nj:m rade mogu 'Oooljeti od '1".. .
PITANJA
1. Kako se dijele policikliOni arOlIll8Jl;&kii karibohlirlrogenli?
2. Kak'Va razlilia u izme(l,u kondenrovanih i 'nek()!!ldenzova-
nih 8.mmallSlkih karboh!i!drogena? ." .
3. U koje hemijske reakcije stUpa
4. Iz cega se' mogu dobiti .naftalen Ii aDJIlrace!Il?
5: Kak.va je razldka mnedu s1:lr!u.krtiuIra i fenan.trena?
87
3. HIDROKSILNI DERIVA n KARBOHl'DROGENA
ALruOHOLI
Rij.ec aLl(oOhol potii'ie od aI'apskog C1an,a al i rijeCi. kohol, $to =0 naj-
fiJriji (najsitnijj)praSak. ToOm rijeCi su oznaeavali alhoemiCari vlnski destilat.
Rijee alkohol presla je u evropsk.e j.ezike k.ao hemijski i tehnil:ki termm za
odrea-enu grupu Sipojeva.
AlkohoLi sadrze jednu ili vise hi.droksiLnih grupa. Alkohole mozemo
smatrati hidroksHnim derivatima odgovarajucih karbohidmgena, jer se for-
mule alkohola mogu izvesti 'zamj<enom jedrnog iIi viSe atGma hidroglI1<l. u kar-
bohicirog-enima hidroks:ilnim grupama. .
Kao sto S razUkuju =i6eni i nezasi6eni karbohiJCirogeni, taiko S razli- .
kuju i zasi6eni i nezas1c'.':Iri alkoooli.
OSim oOve podjcle, alkohoOli .se dijele na aciklii:ne i aroOmatske, pr.ern.&
toOme cia Ii su izyd-eni iz aciklirnih iIi aroma1Jskih k.arbolrirlrog.en.a.
Zaj0dniCke 00Sobine .alkohoOla uslovlj-en su -,
u njihoyjm molikulima, rpa se k.are da joe to nj:ihova funkcionalna grupa, Za
vec3nu alkohola i.e ka.rokterlstieno da
nO.m dijelu molekul.e.,_
se prema broju grurp.a dije1e na: .
Vmonomdroks:ilne alkohole, koji iroaju u molekulu sarno jednu hi-
droksilnu grupu, npr., etanol ili etil-alkohol, C:?H50H. '
::
metil-fenil-keton
(mjesoviti keton)
Ketom.i aromatskog Tecla po svojim hemijskiim =b.iJn.ama vrlo su slieni
ketorrima aci!kliCnog reda.
Za dobivanje .aromatskih ketona najvaZnija je Fridel...Kr.aftsova (F'ridel-
-Crafts) sinteza. O:na se zasniva na xeakciji aromatslrog.,.Jre:rtbohidI'ogena sa
na 'Eov.iSenoj u p:r:isustvu bezvodnog aID- -
Na ovaj na&i:n se i:z beIli7J8Iia i hlorlaa
"beri'wjev kiseooe (benzoil..;hlorid:i)'dobiva dife.nil-keixm
o
benzoil-hlorid difenil- keton
DifeniI-keton :e bezbojna kristalna supstanca..
1z benzen.a i aoetil-hlorida nastaje mjeooviti keton, acetofenon:
o
0
' l-H OI-g-CH
3
+ /C-CH
3
--{> + HCl
C{
benzen + aCCi!til-hlorid meW-'- fenil- keton
(acetofenon)
Acetojenon Hi metil-fenil-keton je bezJbojna kr.istalna SUiPStanca, .prijat-
na mirisa. Upotrebljava se u medicini pod n.a.'Zi'Vom hipnon, kao s:reclstvo za
uSlJ<ivljivanje. Nje.govi hlorni derivati, hlor-acetofenO'l1, C6H5 - CO -
i trom-acetofenon, CsH" - CO - CH"Br, nacirazuju ocr i izazivaju sure, toe
spadaju u bojne otrove - suzavce.
PITANJA I ZADACI
1. Kako se dobivaj'u aldehidi?
J,,"K()ja g,I'Upa karakteriSe aldehiUe i ketone?
LDoje hemijske reakcije stupaj'll aklehkii?
4. U koje hemiiske reakcije stup.aju ketoni?
f:g,koji.rn., s .. e hemijskim reakc.ijama)l1ogu razlikovati aldehidi i ketoni?
6. Kako se d:Omv;a"e'ta,nal (acetaldehid)? ........... .
7. Kako se dobi'Va propanon (ace-ton)'?
8. kolik? .treba uzeti ,g,rarna etanola da bi se dobHo 100 g atanala.
9. Kouko .ce ;;e dobdh grarna propanona (acetona) iz 600 ,g (ace-
tatne klsehine) pod uslovom da je .njegovo iskoristenje pcytpuno?'
10. Sta su to aromatski aldehidi?
11. Kako se moze dobiti benzaldehid.
12. Sta su to aromatski ketoni?
13. Koj,:_ ketone r:.azivamo prostim; a. koje miesovitim aromatskim ketOnirna?
Jt. Naplsl.te Kamcarovu reakciju na benzaldehid. ':
6. ORGANSKA JED'INJENJA SA SUMPOROIy\
.
6. 1. TIOALKOHOLI (TrOLl)
Tdoalkoholi (tioli) ill merkaptoli mogu se smatrati ;:'U.lU""""
k:!seline (H,S) , u kojoj je jooan atom hidrogen<l. SUp5tituis.an
g0varajucim ra.dikalom.
Doli imaju opstu formulu:
I R-SH\
"Noli imaju veoma n-eugian miris, a njihov.a funkcionalna grUipa ima
l"azlicite nazive: tiolska, sulfhidrilna i merkapto.,g.rupa.
Dobivanje. Doli se dobivaju djdovanjem alkil-halogenida 'na kalijum-
-hidrogen-sulfid (KHS).
CH
3
CH
2
CI + KHS --I> CH
3
CH
2
SH + KCI
etil- hlorid et il- merkaptan
(etan-tioD
Hemijske osoome. Tioli su ldselog karaktera i r,eaguju s rastvorima a1-
kalnih hidmksid.a, kao i sa oksidima teSk:ih metala gradeCi. roli merkaptide.
etan - tio! natrijum-
etan - ticl merkurum (II) - merkaptid
Od poj-edllrih tiola vazan je BAL, CH:;SH - CHSH - CH
2
0H (propanol-
-1--:litiol-2,3), j.ooinjoenj,e kOj-e se upotrebljava kao antidot prililrom trovanja,
solima teskih met-ala i al',senovim sd:i.ma.
126
6. 2. TIOETERI (MERKA,pTANI)
Tioeter:i. (bioetri) mogu se smatI-ati derivatima sulfidne kisel:in-e, kad su
ODa atoma hidrog.en;asupstituislana na.dikalima.
o,psta io.r:rnul..tietera joe:
'[2;]
/," '
R R
Dobivitnje. TIeteri oS' ciobti.vaju djelovanjem moetalni:h sulfid.a na alkilha-
logoe:ndde.
etil-bromid dietH -
Ti.etTi su gaoovite sUJpstanoe, VO!ma neugodnog 1'Xl.irr'.ilsa i jako toks:hene.
Od ti<oetr& vam joe ,s,amo ipe;rit, poznat k,ao boj:p..i otrov - plJikavac. U
prvom svj-etsilooJ.n raw iPOOeo se upotrebljavati kao hojni otrov.
Struktuma formu1a :iJperita je:
(3 rL
C! - CH
2
- CH2 '"
r3' eL' S
C[-CH -CH /
2 2
(3(3'- dihlor- dietiHioeter
6. 3. SULFOKISELINlE (SiULF1ONSKE KTBELlI:NE)
JOOinjIljakoja sadrie sulfo-grupu (-SOEH) nastaju iz aci.kJiJCniih i aro-
matskilh ka.rbohid:r<:;geI'la dejstvom sulfame kiseline (smjesa za. sulfonovanje),
R-eakcLji sulfonovanja 'P'JICl1ijezu lakiSearomai:s:ki nego alifatski karbo-
hidrogeni.
CH
3
CH
3
j""""""",."", I
fi:3C - T -:'"zlit',J.-S03
H
--I> HF - T -S03
H
- + H20
. 2-metil-propan
benzen
2 - metil-propan-
-sulfonska
kiselina .
127
Su.lfokiscline iSe mogu dobiti i oksidacijom tiora.
Sulfok:iseline su jake k.iJS.e1.ime. Njihove natrijumove roli llPotrebljavajit
iSe koo detoerde.en.ti jer dobro rastvaraju masti i ulja, a po hemijskom sastavu
su aJ.k.i.l-aril-sitlfoOll.1aili..
(
. deterdzent
Sulfon.s.ke kisell1ie sluioe ;i kao vaZn.e. sirovine za sini:ezu mnogilh
skih jooinjenja, od. kJOjilh :rnnoga' nala::re primjenu u mediciru kao lijekovi (sul':'
fonamidi, saharln. i-tId.).
PITANJA
1. Koju funkcionalnu grupu sadrk .tioli? .
2. jednacinu dobivanja tiola.
3. Koju. f.unkcionalalu sadrZe tiootri?
4. Predstavite jedinacinom realkdju d{)lbimmja tioetra.
5. Predstavite jecln.aci'llOlI!l sintezu sulfOikiiseUna.
6. Kakva joe primjena sulfokiselina?
\
128
Ii';. ORGAN'SKA JE>DINJENJA S
VGRUPOM
KARBOKSILNOM
7. 1. ORGtANSKE KARBOKSILNE KISELJINE
Org.ansk.e karboksilne kbelin:e su spojevi koji sadde karhoksilnu. grupu:
One r.2.6taju okSiidacijom aldehida, ph oemu a1dehidna grupa veziva-
nj-em jednog atoma oksigena prelazi u karhoktiilnu gTUfpu.
AO 0
-C" + 0 --i> -Co?
'H 'OH
aldehidna
grupa
karboksilna
grupa
Karboksilnu ,grupu mozemc
I).astaje .<>aiimanj-em rijeci k.arbonil
pisati i ovako: -COOH. Naziv karboksil
'C=O i hkiroksil jer se kar-
/
bok:silna grupa sastoji ,ud dvij.e grupe .(sloZena funkcionaln.a grup.a.). Ona 00-
zajedniCke wohine org.anskih Ik.arbo:ruskih k,1s.elina. U karhoksilnoj gru-
pi ""tem hidrogena moze se zamijeniti atomima !metala, pri cemu nastaju soli
kiselina .
. - U epruvetunaspite malo cinkovog p:raha i prelijte ga etan-kiselLnOlI!l, a
zatlm epl'uvetu zagrijte. Na atvaf epruvete prines.1te zapa:ijeno drvce. Cucete slabi
praeak, jer je doslo do paljenja oslobodenog hidrogeua.
U toku ove reakcije, osiIn hidr-ogena, nastaje i 00 cink-aoetat:
llidrogl1 iz karboksilne grup-e razlikuje se >0.0 hidr>ogena iz hidroksilne
grupe alkohola !p>O tome sto se maze za:mijeni.ti ne =0 pri djelovanju me-
tala r.ego i djdovanjem baze, pri 6emu, takode, na:staju 6Qli organsk:ilh ki"3e-
liy,,;:: .-.
9 _ Organska hemija
129
I
acetatna
kiselina
(neutrali- natrium -acetat
zator )
Organske k.i&eline, .an.alogno, neorgam;>k:im k.i&elinama, imaju izraren ki-
seliniSlki karakter. U nj1ma Ce p1a.vi lakmuoov papIT pocrvl1jeti.
- U vodeni rastWJr mravlje,sircetne d vinske ki.selill1e ulbacite plavi lilkmus
papir. Poctwlnjece.
Organske k.iseline dioocia:-aju u vOOi, pri Oemu nastaju janihldrogena,
od.nosno, hidronijum-joni i kiselinski .an1ani:
/
/ ilt,
', . ..../
R-<: <3 [R-<-T+ H+
o
R-C';
'OH
Organske kiselne SiU veCinom ektbi elektroliti, jer se slabo disociraju u
jone. Medutim, r..eke QT'ganske kilis.eline SIll' jaiie od sla.'bili TlOrganskili kiseli-
na, kao 8m su karbonatna, foofaima i sulfidna kfuelina.
Prisustvo hidroksilne grupe u karboksilnoj gI'U{pi orga:rus.itih k::ilSIelina do-
kazuje se halQgenidima foofora, pii0emu se hiidlro.ksiilna gru,pa zamj.enjuje
ha!ogl1idnom. Na primjer, djelovanjem f.osior"'P11t.a-hlorida, PCI
5
, na etan-
nastaje acetil-illlorid:
etan - kise tina aceti[ - hlorid
Oduzimanjem VOOe organskini. k:isel:ina:ma pomocu fosfoljpe,."1toklsiJda ili
n<?kog drugog sr.oos.tva, nastaju an1riJdridi k:iselina. Pri nastajanju anhidrida
melina, iz svaka dva molekula kiselina otcjepljuje se Po
j-eaan molekul vooe:
etan -kiselina anhidrid et51n-kiselina
130
('
,,,,frJ''')''\ )-is)'''/'
.1) d/V tl<yif
Sreelstva za .qdUJZim,anje vooe zovu se amlhiJdracio!lla sredsbva. Anhidridi
organsltih kiselina upotrebljavaju ee lroo vame ill me!luprojzvooi u
orgaJJskoj hemij:skoj :i:nJdusrtriji .
Podjela.organskih kiselina
Prema broju ik.arboksilnih gruJpa, organske kiseJ.n,e. ee dijele na =0-
karbonske, s jednoa:n k,a:r1boksilnom gI'UlpOm, dik.air<bonSke, s dvije karboksDne
grU!pe, i poUkaJ:;bonske, s: vise karboksilniih grupa.
o broju karbokisi:lnm grrupa i veliCini karbohiJdrog.eruskog rad.ikala u
mnogome ovi&e osobine org<llJlSlki;h kise1ina.
Medutim, organske k:iselin" mogu, os;L-n ka1'lboks:ilne grupe, vezane
lanac karbona, s.adirlavati i druge elin.enre ill snipe elemerJJata koje mogu
iina1d ve1:i.ki utioaj na osobi:n! organlSkiih k::ilSIe1:ina. Na primjer, jedan ill viSe
atoma hidrogena uraildkalu more' bim zami.joenjen (sups'tituisan) liaklgenim
elementiJrna, pa tada lSe raldi 0 haZogen-kiselinama:
Cl- -COOH
hloretan - k iselina
(hlor-sircetna
kiselina)
Ukoliko je ltiJci'rogenu radikalu zamijenjen hidiroklsdJnom grUipom, tada
seradi 0 oksi1<li$elinama:
oksipropan - kise[ina
( oksipropionska
kiselina)
Ako je h:idrogen zamijl1jen s .arrtino-grUlPO!Il (-NH
2
), onda se raldi 0
amino-kiselinama:
,
aminoet.an - kiselina
(aminosircetna kiselina)
lOve kiseline poznate ISU pod zajedniCltim :riazivom supstituisane organ-
ske kiseline,
7. 1. 1. Zasicelle monokarboksilne kiseline
) IZasi<'iene monokroibokmlne kiseline su jednobazne organske kise1:ine. U
\ r.lol.ekulu @dll're samo jedan atom hidriogena, koji more da prede u jonsko-
,.(
\:"-9. 131
<$0
""D-
stanje. ViSi cla:novi ovih k:hs.elina na1a::re &e v.ezan:i. u prirodnim mastima i
uljima. Po t-ome su dobile zajednickinaziv masne iciseline, :m.ada s najveCi
broj oVih kIDelma ne naLazi u masfuna. U prirocli &e nala:re u sloObodnom sta-
DJU i vezane u obliku Stera, i to u mlijeku, voer.im. sokovima i mastima.
Doblvaju se na vllie naCina. Mogu &e dobiti okEidacijom alkohola, aldehida i
kEtona. Na primjer, oksidacijom metanola :n.astaje metanal, a njegovom oksi-
dacijom metan-.k:irelina:
H
H-b-OH
! -H
2
0
H
metana!
{meU -alkohol )
ml>!tanal
(formaideh:"::)
metan- kiselina
(mravlja kiselina)
Masne .k::i&eline dobivaju se i oksidacijom alkana u prisustvu kataliza-
lora /mangan{IV)-Qksida iIi manganovih soli/. Ovaj prooes &e primjenjuje u
lndustriji, jer &e :m.as.."1e ki&e1:ine upotr<e"tjavaju za proizvodnju sapuna i de-
terdzenata. Prva tri dana homolognog Tecla :malSJl.ih kiselin.a su be2Joojne teC-
nosti oStrog mirisa. S vodom se,mijes.aju u svakom omjeru. Od 6etvrtog do
devtog clana su uljaste teenosti neprijatnog miri:sa, u vodi slabo rastvoOrlji-
ve. ViSe m<Jne kise1:ine su evrst;e supstanoe bez mirisa, 1.1 vocli nerastvorljive.
Sve masne k:hs.eline &e rastvaraju u alkoholu i etru.
Neke fiziCke konstante nim masnih ki&elina navedene su u tabeli:
Naziv kiseline
metan ...kiselina
et.a.n-kiselina
propan -kiselina
buta.n-kiseliT,la
pentan-kiselina.
i
I
I For-mule
I
!
I H-COOH
.. _----
I CHs-COOH
,.
'i CHlj-CH::-COOH
1--:-----------
I CH:!-(CH2)::-COOH
I ------.-.-
! CH:J-(CH"h-COOH
Tacka
to.pijenja
u C
+ 8,25
+16,69
-20,70
3,10
-34,50
Tacka
kljucanja
u C
------
-1-100,6
----
+118,5
---
+141,1
+163,0
-----
..
+1860
, Speeifi6na
masa n.a
20 C
1,232
1,049
0,991
0,958
0,938
Masne k1&e1:ine mozemo smatrati derivatima' zasicenih karbohidrogena,
u kojima je jooan atom hidrog'11a zamijenjen karboksilnom grupom, te je
njihova opSt.a formula:
I
Opstu formulu masnih .kiselina moZemO izvesti iz fOITIlule vode, tako
cia jecia..,'l. atom hidrogena u vodi zami}er.im.o kiselinskim radikalom Hi aci-lom
(C
n
H
2n
+ lCO-):
H-O-H
132
C
n
H
2n
+
1
-CO-O-H
- .- kiselinski radikal'
o
H-CJI'
'OH
Metan-kisefina (formijatna iH mravlja kiseLina),
Mravlja ki:slina re n.alaJzi sloboidna. u tdla'Cicama i zlijezcla:rr...a TaJZll.ih gu-
sj'n'ic.a i mrava, IPO koj.ima je i dobila na:ziv. N8.la:zi Be, ta:loode, u kqprivi r u
manjoj 'ko1iCini u 19lica:rna =ogorioe, naroCito smrriJe.
Sin tetski &e dob.iJva oOksidacij'9ffi metanala:
H-C4' + 0 --(>
,.
H
metana!
(fonnaldehid)
metan - kise!ina
(mravlja kise!ina)
Industrijski IS dobiva iz karbo!n..mlonoOkJS>i>da i natrijurm-ihidrdkJS.i;da p.od
pnti:skom od 600 do 1 000 kP.a i na temperaturi od 120
0
C, pri DemU nast.a:je
njE.na SOO - llatrijum-,formiat:
COT NaOH --I> H-COONa
Iz natrijum-foOrmiata, djclovanjen sulfatne :ki;s.eline,
se mtan-kisli!na:
Metan-kis-elma je bezoojnatei'r.'OiSt ostTOg :n:riri:sa .. Na. koZi izazlva pli-
kov. S v,ooom se mijes.a. u sv.akom omjeru. KljuCa na 100,6 C. Mej;a .. 'T1-kj.lll-
lin2. j n.ajj.aca maS11a kilSlina. Njene soli S 7)()VU fO'r'mijati, pa IS ::rove i fo1'-
mi.iatna ki&elin.a.
lVIetan-k:i&elina &e sVoOjom strtl.kturom r.azlikuje od ostalirh k.arbokisilnih
kisltna, j.e!' u njenom molekulu karookisi1:na grup.a luje vezana za karbohi-
r.adLlc.al, nego za atom hidrogena. Zato se on.a 'jXXl1.asa i kao kiselin;
I j{,&O
?o
H-C
karboksi!na
grupa
o
HO-C.#'
"1-1
aldehidna
grupa
Zb.pg prisu.stva aldehidne grupe, p.oka:zuje izra:zite r.edukdone os.c;bine,
npr.) redukuje amomjaL"!li rastvor .argentum-nitrata i Feli:nglOv roeageT'JS.
_ U epruveti za[lfijavajte am{J;Uijacnl rastvcr argeJ1Jum-niura:ta i dooajte 0,5
au 1 em" meial1-kiseline. Na zidovima epruveteizlucice se s.rebro U obliku sjajne
pre\'lake (srcbrno ogledalo). Reakcija tec po jednacini:
133
Metan-ltise1in.a Una veCu reakcionu SIpCJS>Oibnost od drugih karbonskih
kiseli:n.a. Zagrijavanjem. u pr.isustvu koOnoentroOvane suliaUne khseJ:i:ne razlaZe
na vodu i karbon-moOnoksid:
. H - eOOH ---i> H
2
0 + eo
rMetan-Jtis.eJina djeluje pa se za:toO upotrebljava kao kon-
z,erv.a;ns prilikom rprerade 'VoOCa (pu1pe) i za dez:irnfekciju pivs:k:i:h i v:ins.ki.h
baeava.
U tekstilnoj industriji se uprotrebljava pri lJ.oj,adisanju tkanina, a u koO-
zarskoOj industriji za neutralizaciju krei!a pri pr1premi koOZe za stavljenje, jer
je kalcijum-ioOrrrriat r.as:tvoOrljiv u vodi.
Etan-kiselina (acetatna iii sircetna kiselina), CH3-COOH
Etan-kilsel::i:na je vr100 rasprostranjena U prlrodi, U sloObod:IlJOtni:s
u oObliku estaJra.
Dobiva se na viSe InaCina. Narjstariji naciill :i.ndustri!j6koOg do05"Vi: .
.za&l.iva se :n.a oOksidaciji etanola. Proces se izvodi u poOsebl!m
(",lika 02) sa dvij,e Sulpljkave pregrade, izmedu koOjilh se. :n.alazi 1;l,UkoOv.a' tala-
Si:lm, a boenoO se nra. njima m.aJaz.e oOtvori, kroOz koje moW ulaziti vaoouhi OdoO-
zgoO se u kacu pomalo uliva 6 doO 8
0
/0 rastv<Jlr etanola, koOj.em se doda, ne.sto
starog siroota. Teanost k,a,plje kroz oOtvore no. gornjoj pregradi" u kojima se
Slika 62..
n.al81ZJe pamuCni fitilji. Pri prroOlazu teOOosti prekoO talasike, oOk.s.idis.e se etallol
u etarn-1ci:s.elinu (sd:roetnu ki.selinu), i to oksigenom :iz v.a2JdUiha uz katalitiak>o
dj.elovanje ren:zima koOji lui3e sir6et:ne gljivi:oe (Ba{)terium aooti ill
M.iOOder:ma aoe:ti). Zbog toga se etanolu i dodo.je staro Siir6e. Dobiveni --proiz-
vod. joe 8 doO 10
0
/0 i rastvor (s.iJr6etne k:ise1ne) u vodi. Ovaj po-
stupak se pr:imjoentiuje :n.aroCito pri ddbiv8mju vinskog sir6eta.
IMnQ,go v.aZnijti pootuipak je doObivanje etan-kiseline pri suhoOj destilaciji
drveta. U teanoOm derSltilatu, koji Be naziva vodnjika, nalazi seoko 10% etan-
rOdak1e Be i:zrdvaja pomoeu gaSenog kreCa U Qbliku kalcijmu-aoetata:
134
.
. , ...1.
1
l
Iz kalcijum-aootata odvoje se destlla jam rOd ostaJih =tojd vodnj:ike
(metanoOl i :p;ropanon) djeloOvanjem sulfa,tne kiiseJ.:ine, a zatim se i:zlueuje
etar.-kiselina :
U novlje vrijeme svoe se viSe primjIDDuje rpoostupak s.iJntetskog doIbivanja
,et.an-kiseli.'le iz etina, preko eta;nala i u prisrUlstvu soli :nrek:1Jh metaia karo ka-
talizatora:
etin
(acetilen)
etanai
(acetaldehid)
etan- kiseCna
(sircetna kis.)
Etan-kiselina ill sir6ert:n.a kiseli:n.a je 'bezJhojIlla teC'm.rost, QStr.a mirlSa, klju-
Ca na +118
0
C, mrzne na +16,6
0
C_u krtstalnu masu koOjra liCi na Ired. Zoog
tQg<J. se konoentJpovana khselina ZIOve glacijalna iIi ledena 8ircetna kiseLina (1a-
tirrski acidum" aceticulITl glacialis). S vroom se mijeSa u sViim arnjerima, pri
c:mu dolazi do kontrakcije volumena, tj. volurrnID smjes,e je. manji 00 volu-
mena vode i sir6etnekiseline. Etan...1dselina je s1a!ba kilseli:n.a, ali n.a kiOZi iza-
ziva pjik;w. Tootvor etan-kilsreliJne :pOlZnat joe pod nazivom esen-
cija. Moze izazvati trovanje :zoog toga s'to n.agriza unutraS:rrje organe pa i
smrt.
Para sv.i;jetlim p1ammom. (s1. 62).
U sir6etnJOj kiseJ.ini rastvaraju semnogi metali, metalni oksidi i kaTbo-
nati, pri i3emu nastaju njene soli, acetati.
- U rtri ep.ruvete uJijote .po 1 em
3
etan-kiseline. U prvu eJpI'uvetu 1l'badte
mal<;. teljezne strug,atine. u drugu aluminijumsikrog ,praha, u trecu cinkovog praiha.
Zel1ezo aluminijum i cin,k ce se rastvOTiti u etan..;kilseUni uz osIdbadamje hid:ro-
gem. Fudrogen mo-zete zapaliti na otvoruep1'Uvete.
Rastvor sir6etne kisel.ine 3-5010, pod U1acivom sirce (oOcat) , Uipotrerbljava
se u domaCinstvu krao zacin i kao za kon,:re:rviranje povr6a. U .indu-
striji sluzi koo si:nov,in,a .zaproizvod:n;ju hemijskih i furmaoeutskih rpro:i:zvoda
(a0etana, bojo., lakova, .li}ekova, :plastiOniJh m.asa, etan-kiseJin i dr.).
Acetati trovaletnllih moetala, ralu:rnnijuma, Zeljeza i hroma, u vodenm
r3Stvorima lako grade bazne soii, niPr,:
aluminium-acetat
bazni aluminium-acetati
135
Ove hazne wli imaju veliku primj-enu u tekstilnoj ind.ustriji, gdje se
upolJrebljavaju k.ao mocila, kojima se tekstilni materijali moCe prij.e ooj.enja
izvj.esnim hojam:l, k.alro bi se one cvrsOe vezale za vlakna. Tkanine se prvo
kvase u r.astvorima neutralnih aoetata, suSe i izlazu djelovanju pregrljane
voo<e:ne pare. Pri tome s ac'tati prevode u nerastvorljive b.azne ooli i hidro-
kskie kojj cvrsto prijanjaju uz vlakna, ,a sa bojom daju pO'Stoj.ane move.
Vodeni rastvor baznog aluminijum-acetata rove se burov.a vocl.a (liquor
Bur.owi). Upotrebljava se u medicini lij.eoenje oteklina (oo,ema). Plum-
bDm(II)-aoetat, PB (CH'lCOO)", ima s,ladak okus, pa se zoog toga' i rove olovni
seoer, Vrlo je otrovan, a sluZi kao gl.avna sirovina za dobivanJe oLovnih OOj8
(olovnog bjelila, olovnog hromata).
Propan-I:iselina (propionska bselina), CH
1
- CH
z
- COOH
FropHn-k'b'3lina je sljedeci h<:>molog monokarboJllskih kieelina. Najlaks.e
se dobiva oksiciacijom prorpan>Ola hromnom kis,elinom. Nastaje, takoe).e, i pri-
likom nekih vrsta vr.a'1ja, a ima je i u si:mvom drv-enom sir6etu, koje se do-
,bi va pri suhoj de:stilaciji drvta.
F:'opan-kiseli11a j.e bezbojna tecnost, kljuCa na 140 C. ,Jay.og Je mirisa,
koji donkle podo5jeca na .etan-kiselinu. S vodolTI se lako mijes.a, ali iz nasta-
lih rastvma izlucuje se tj. dodav,anjem rastvorljivih CaCI,.
Po tome se razl'!kuju od prdhodnih homolog a zasi6enih karbonskih
Buian-kiselina (maslacna iIi buterna kiselina),
CH
3
- CR, - - COOH
ButaTI-kiselina j.avlja se u vbliku dva struknirna iwmra:
CH
3
- CH
2
- CH
2
- COOH
n - butan - klslltina
H
3
C,
"CH-COOH
H C'
3
izo - butan - kislltina iIi
2 - milt it - propa n - k iselina
SIQbodna buterna kiselina n.alazi se u uzegIom m<lslacu, od 6ega :i po-
ti6e njegov neugodan m.i:ris, Vz.ana za polihidwksilne alkohol,e, npr., za gli-
cerol, .n.al<lzi se v. mnogim biljnim i Zivotinjskim mastim<l. 111dustrijski se do-
biv.a bakterijo5kim vrenjem i secera pomocu ,posebnih kultura bakte-
ri5a maslaeno-ki<:dog vrenj<l,
But<ln-kiselin<l je bezbojna ulj.asta t'cnoOst, mirio5a na ureg]i maslac
Kljuca na 162
0
C. Kak>o isp.ar.ava zajedn>o '05 vodenom par>om, to 'zagrijavanjem
uz.eglog mao5lacCl izn.ad 160' C, ona ispari pa maslac vise nema neugod,an
m:ris,
136
I iwbutan-kiselilna (rwbuterna kis-elin.a) joe uljasta tecnost (t. k. 54' C),
ali znatn.o man}: 'neugOOnog mirisa, soo .se objaSnjava kraCim lanoem. aloma
ka'rbona i izvj.esnom slicnoscu s propan-kiselinom, SlobodTla se nalazl U ro-
,g.aCima, dok su njeni eo5tri vrloO r=prostranjeni u biljnoOm i zivotinjskom svi-
detu.
Pentan-kiselina (valerijanska kiselina), C4HO - COOH
,Pentan-kis>Elin.a (valerijanska kiselina) javlja .se u eet:iri
ka, koji S meausobn.o razlikuju po ficiCktim i hemijskim, NJeTI1
ostri nalaZ S L\ iz koji:h .se dobiv.aju .ek;5trakClJom,
nola, U oblik.u tinkture (trnctura valeriane). Upotr.ebljava se u medlclm kao
sroolS1 v-o za umirenj-e rada STeanog miSiea.
7, 1. 2, Vise masne kiseline
F-oznatij viSe masne kiseline koje utarJ u sastav masH i ulj.a palmi-
tif'.:i:ka kis.eli.na, C
1
i)H!l1 - COOH, ,oileimska kiseiina, C1,R"j - COOH, J stea:rm-
o5k,a kio5lina, C
17
H
35
- COOH.
Heksadekan-kiselina (palmitinska kiseiina), C1"H,\1- CaOH
Palmitinska kio5.elina j,e bijela cvrsta tvar. Topi s" m 64' C. Jedan je od
gluVlUih mnogih prirOOnih ulj.a i masti, gdje se n.alazi veZaJ1H L,a
,glioerol.
Oktadekan-iciselina (stea1'inska kiselina); CJ7H;lG - CaOH
N.alazi s.e, \akooe, vezana u mastitma i uljima. Obje ove d,}b>
vaju se sa,ponif.ikacijom masti uz djelovanje vooene pare, pod pov.ocanim pr.i-
tisk,om. Dobivena smjsa tih kiselina rove S stearin i sluii 'lZ pl"oi,zy;xlnju
,'3,apuna, svijeca j raznih drugih proizvocia. Njihov.e soU, alkaLijski palmiLati i
upotrebljavaju .se k.ao sapuni.
7.2. NEZASICENEMONOKARBOKSiU;NE KISELINE
Organs,k.e monokarboksilne kisooe, koje sadrle dvoslIuku ili trostruku
V.f'ZU, zovu se .nezasiCene karboksilne kiselin.
N.al.az.E; 5e u 'Qlbliku sooi,eva. " V13im alk.(Jholima u mnogim prirodnimm<,-
stima. uljima j v-osk,ovim;, Zb-og prisuslNa dvostrl1k jJi trostruke veze u mo-
l.ekulima n.ezasic.ell1ih kiselina. one posj-eciu'ju i specifiCu' hemijske oOsobine
(adiraju brom, OIksidisu, hici'rog.eniziraju itd,).
7.2.1. Propen-kiselina (akrilna kiselina)
CH
2
= CH - COOH
137
y
''''(
j
'\fI-
Akrilna kiBel:in.a je bzbojlnoa teOnoot citra :mir.ils.a, vrlo vama za- rproiz-
v>odnju rplastie:nih masa, naroCito poliakrilata.
7. 2. 2. Cis-9-oktadecen kiselina (oleinska kiselina) C
17
H
33
- COOH
Ol-eiJnska kiselima je najv,aZnija ne:zasIiOOna monokaTboksilna kirel:ima. Na-
lnzi se vezana u veeini <prirodinifrl ulja, pOOemu je i dob.i1a naziv uljna ili 01<2-
l.usk<;l kis.elim,a (lat. .oleum - ulje). To je gusta uljasta teC:noot, lbez :m:irisa.
OksilCiacij<Oil1l postaj.e zuCkasta a na + 13 C acvrilOava. Olei:nska kirel:i;na, osim
l'.ealkcije na karboks:Hnu grupu, rp>Oka:zuje i re.a!lreide na dvo.struku vezu,. jer se
u njenom molekulu nalazi dViOstruka veza irzmedu 9. i 10. aiioma kal,bona.
10 9 ,
CH
3
(CH
2
)7 -CH=CH- (CH
Z
)7"'" COOH
- U epruveJ;u ulijt-e 1 cm
3
oleinske kis.eline i 1 cm
3
b-ro-mne vooe. Prortresite
epruvetu. BI'Olnn.a voda ce izgubiti crvenosmedu bojru, jer se hnom adi-ra na dvo-
struku vezu:
...:-...j> CH3(CH2)7-CH-CH-(CH2)7 -COOH
I I
8i" 8r
diobrom - o[lZinska kiselina
Adicijom hidrogena u prisustvu katal:iJzatora. oleinska kisellna &e pr-
i V-3ra u st'earmsku kiselinu. OleimJska ki&elin,a moz,e oksidovati u dioksikisoe- .
lil1U.
- Protresite epruvetu u koju ste ulili nekoliko kapi oleilIlske kiseline sa 1
do 2 em;; Tazblazenog rastv-ora kalijum-perm.angaJilata kojem Site prethodno dodali
a'astvor sode, N.a2C03.
RuZioasta bojapermanganata is.Oezarva, j.er se olcinis.k.a kiselima okisidi&e .
njegovim oOikiS5g-enom u kiselinu sa dvij hidroksiln-e na mjestu dVI()-
struke ve:oe: '
--i> CH3(CH2)7-CH-CH-(CH2)7-COOH
I I
OH OH
Soli ole:insik-e kis-eline ZlOVU s-e oleati. i u svakodn-evnom Z1votu upotr-eb-
Ija vaju se kao sa'punt Olovni ol-eat &e rastvara u -etru :i u med1ci:ni- s-e \lJj:lI()-
tr-eblj<tva kao fJ.aster.
138
7.3. ZASICEINIE DIKARBiOKSILNE KISELINE
Zasd.eene ctik.ar,boksilne kiselin-e sadrZe dvilje karboksilne gru:pe medu-
soooo ipOvez,a;n,e direkimo Hi ,preko mea .atoma k.a!r.bona. Ov.isno o. p>OloZaju
karboksilnih grupa, ove lciseline imaju veliki broj l=.era, ali se u prixodi
nalaee kao sastavni dijelovi 6elija Hi nj!i.hovlli proizvoda samo one kiseJ:ine
koj-e karboksilne gI1l(t)e sad:r:7.-e na kraj-ev:irn.a: lanea. su jaee 00
mon'Okarboksiln.ih kiselima. Nizi clanovi dikarboksi1ni!h Jds.eJ.ina Z8Jgrijava!l1jem
laJ<o otpuStaju karomHdioklSid i prelare u oclg,ovaraju6e moncikanbok.s:ilne Jd-
&elin:
C
'C
'OH
etan-dik ise !ina
(oksalna
kiselina)
metan-kise!ina
(mravlja kiselina)
COOH
7.3. 1. Etan-dikiselina (oksalna kiselina)
I
CQOH
Etan-diki&elima je najjed1nootavnija dik.a:nboksilna kisclina.Nalazi &e u
obhku svojih soli u mnogim biljkama. Mow s.e dobiti iz oeluloz.e zagriljava-
njiffi drvene piljevime s kalijum-hldroksidOlIIl Hi natrijum..JriK:l:ooiklsdom u pri-
sustvu v.a:zx:luha i :n.a temp.eraturl 00 .240
0
C. Iz nastale roll, poIIIlOCu nrimeraln-e
kiseline, oslobada .se etan-dikiselina (okoolna kilSe1i:na):
9
0
C
qO
C
l
'ONa
+ 2HCl
.;::0
I
'OH
---i> + 2NaCI
c:;O-
'ONa
na trijum - oksalat
C
qO
'OH
etan -dikiselina
(oksalna kiselina)
Medutim, ovaj po,stupak nema viSe tolike vamosti, jer se danas etan-
-d,;kisel:ina dobiva brzim zagrijavanjTI1 natrijum-formiata na temperaturi od
31)0
0
C.
139
natrijum-
-formijat
C
l
'oNa . D
+\\'1
. Iv
'ONa
natrijum-
-oksalat
, .. Ok.s.aln.a kiselilk'l .i.e bezbojna krjstalna su:pst.anca, u v(xii lakoO rastvoOl'-
voci-C'l100g rastvora kristalise sa dva molkula vooe. Grijanjem u nri-
,':UStVLl konoentrovan.e sulf.atne kiSiin-e, nlsp.ada s-e oksalna kis.elina nakar-
h.)D-m"noksi.d, kal'bon--dioksid i vodu:
1"
--I> CO
2
+CO + H
2
0
Djdovanjem kalijum-permanganata u prisustvu sulfatn-e kis-eline, ok-
kiselina oksidis-e 11 karbon--dioOksid:
-l> K2SO.
4
+ 2MnSO, + 10 CO + 8 H 0
" 2 2
. Ova se mnogo primj.en]uj-e u analitickoj h-emiji ZI kvantlta-
tlVDO (vQlumetnjsKQ) odr.eaivanje oksaln-e k.iseline jli permanganata.
- UliJte u epruvetu .2 do 3 em'; rastv{).ra oksalne kiseIi,ne a 7.atim nekoliko
kapi razblaz.en_e sulfatne klselme. Rastvor blago zag;rijte. te mu dodajte kap po
kap rastvora kalIJum-permanganata. BOJa rastvora perman"anata ce ne-tajati sve
aok se u rastvoru nalazi oksalna kiseHna. '"
Etan-dikis-ehna ili oksalna kiselina joe dvobazna kis-elina, t.e gradi dVije
vrsk soli, kis,eJ.e j no=a1ne oksalate:
COOH
I
COOK
hidrogen -katium-
-oi(salat
COOK
I
COOK
norma[ni
kalium - oksalat
L
Oksalria (oksalatna) kiselina i oksalati up.otl'.ebljavaju se u hemij,skoj
inciustriji i hojadisar.stvu. Oksalna kiselina i kalijum-<>ks.alat sluze i za ukla-
Jljlmje mrlja od mastila i rae sa tkanina.
7.4. NEZASICENE lVTONOKARBOKSILNE KISELINE
Od dvobaznih .nezasi6enih kisel:ima najvaZnij-e su dvije: maleinska i fu-
marn,a, sa ist.om m-olekuLsk-om fOrnlulom C.H10.j. Radi S n.a:im-e .0 cis- l. trans-
-izomeriji et-en-clikarookSilne ili 2-buten-<liki&elime.
HOOC -C-H
II
HOOC-C-H
maleinska kise!ina
(cis- czten -dikarboksilna
kiselina)
HOOC-C-H
II
H-C-COOH
fumarna kiselina
(trans -eten - dikarboksHna
kiselina)
Maleinska kiselina je jaea od fumarne, ali joe fumarna postojanija. Pod
odreden-im uslovima fumarna i maleinska kiselina mo,gu se pretvoriti jcina
u drugu.
sc mogu na osnovu reakcije stv.aranja anhidTida. Naime, sa-
m,' maleinska li:is-elina, zbog blizine polozaja k.arb.oksillIlih grupa, moze lag,a-
11im zagrij.:wanj-m otpustiti molekulu vooe i preci u anhldrid:
H-C-COOH H-(2'-CO
II 11
H-C-COOH H--C-CO
M.aleinska kjselina je bezb.ojna kristalna supstanca, k.arakter.istienog mi-
1'i5a i .oku.s.a. Otrovnija je fumarne kjs-eline. Mal-e:irnska' ki&elina S upo-
tr.ebl.iava pri ooj.enju tek:stll.a i za proizv.ocinju vj.eiltackoe :sv:iloe. .
Fumarna kisoeli'l1a je bezbojna kristalna supstanca, bez rrririsa. lma go-
tovo Lstu upotPf"bu kao i maleinska kis-elina.
PITANJA I ZADACI
1. Kako nCtSlaJu monok8.rboksilne kiseline?
Koja grupa odreduje zajednicke osobine karboksilnlh kiselina?
:l. Zasto metan-kiselina pokazuje reakcije i aidehicia (etanala)?
4. Napisite kako se sintetski moze dobiti etan-kiselina.
c,. Koliko S-e lona etan-kiseline moze dpbiti iz 1 tone etina, pod pretpo,stav-
kGm da je iskorisLenje potpuno'!
6. Napisite racionalnu lormulu oleinske kiseline.
7. KOjim .1'eakcijarha dokuzujemo prisustvo dvostr.uke veze u nezasicenim
monokarbo].;:silnim kiselinama?
fl. Napisite reakciju etan-dikiseline s kalijum-permanganatom.
9. Koj u vrstu iz.omer.ije sus.recemo kod di-karboksilnih kiselil,a?
10. Nilpisile st.ruklurne formule maleinske i ilimarnc klseline.
141
7. 5. ALDEHIDNE I KETO-KARBlOESJIJJNE KISELINE *
7.5.1. Aldehidne kiseline
Aldehidne kilS>e1:ine su
funkc10nalne grupe:
jedinjenja koja u svom mol!kulu sadde dvije
aklehidnu, -c
'H
karbolmllnu grUlpU,
liO
C-CHz-C
H/ 'OH
formil- acetatna
kiselina
na primjer,
Kao dvofunkci011alne kisel:line pon.aooju se dvoj.a.ko, kao aldehidi i kao
kaThoksil!l1e kiseline.
Najjecinostavnija aldehid-karboksilna kiselina je gookisilna
k:isdina,
koja kristaLisE S jed.nom molekulom vode. GLiJOk1saJna je kristalna
supstanca, latko rastvorljiva u vocli. U prirodi IS>e Dailazi u nerlozrel(ln1 vocu.
Dob!va se oksidacijom etandio1a nitratn(lffi kirelinom:
o
CH OH
1
2 ....
. +30 --i> I
CH OH C-9
2 ....
H
dan -dio! glioksa!na
kjsczlina
Aldehidne kiselinepokazuju mnoge h!Inijske reakci6e kaTakteristiiSne
Zll .aldehlde kao, npr., reakciju srebrnog ogledala, zatim grade hidrogen-sul-
fitn:; jedinjenja, adiraju kiseline i dr.
Osim toga, pokazuju sva svojstva karakterustiena za kal'bokl.o,ilne kise-
line.
Bioloski su veoma aktivna Jldinjen:ja, nastaj:Jl. u Zivim organizmima
: .-.oksidacijom se<'x::ra; kao sto su, npr., uronske kiseline.
142
7.5.2. Keto kiseline
Keto-kiseliJne SU, t.a.kode, jedinj!Ilja sa funkciona1'1e gtt'U(pe, i to sa
"
C ::: 0 i s karboksilnom grupom
/
ket o-g-ru pom 9
0
-C
, rpa s.e pona-
s.aju i kao k.etoni j kao karboksiJne kiseline.
\.0
H
Keto-kiseli!l1,e su vaini meduprodukti razrrih biol.oskillh oksidacija i re-
dukcija U Zivim organizmima. Keto-k.iseline su znaeajne za sintezu raznih .or-
ga:nskih jedinje:r.ja. Dobiv,aju se hidrolizom acilcijaniida.
ROCN . '+ 2HOH --t> R - CO - eOOH + NH3
acilcijanid rL -kzto- kiselina
Zavisno old p.o1oiaja ketowupe u molekulu r.a:zlikuju se
IX; B, y-ki:o-kiseli!l1e.
Joona od najvainijdh keto-kiselina je pirogrozdana kiselina
[j .t
CH
3
-C-COOH
II
o
ill propanon':'kiselina.
Plrogro'Z;dama k:lls.elina je teenost nrirrisa slienog eta.,,-k.iselini. Lako se
rastVaTa u vodi. Lgr.a =aiSajnu uIoQgu u organizmu 6ovjek.a i zivotinja pri he-
:mljskim p=mjenama karbohilC:lrata i bje1aJnCievina.
Najvazniji je pTQizvod metaboliaJma k.arbohidrata u naSem .organizmu.
U6estvuje u stvaranju .amin,okiselina u Zivim Qrgarnizmima, pa i u stvaranju
(sintE'zi )bjelan6evina.
Pirogrozd.ana kiselina &e l,ak.o dO'bilV.a iz
+ 2HOH -HOH
CH
3
-CBr
2
-COOH !> CH -C(OH)
- 2HBr 3 2 .
pirogrozdana kisczlina
Zagrijavanjem na temperaturi od 165
0
C, plrogroid.ana kiseli'na se raz-
laze na karbon-monokskl i etan-kiselinu:
CH
3
- CO - COOH ----l> CO + CH
3
- COOH
Pirogrohlana kiselina, ka.o i druge keto-kis>eli:ll, pokazuju pojavu tauto-
merije, tj. keto-oblik kiseline prelazi u enol-oblik kiseline, i obra:tJno, enol-
-oblik prelazi u keto-oblik. T.ako se oba ta oblik:a mogu nalaziti u dL"1>aITIlickoj
ravnol:ezi. Rij.ec enol .oznaeava postojanj'2 dvastruke veze i alkoholne grupe u
m()lekulu nekog jedinje:r1ja. _._ .-
143
CH
3
-C-COOH --I> CH
2
=C-COOH
II I
o OH
keto-oblik
pirogrozdane
kisetine
enol-oblik
pirogrozdane
kislZline
Acetil-ace(atna kiselina ill 3-bUtanon-kiselina, CH
3
COCH
2
CQOH, pTed-
stavnik je 0-ili:eto-karhoksilmih kiselina. Ona se pojav Ijuje u moikraCi. bolslllika
koji im.aju se6ernu boIe:st. Vrlo j nepootojana kao i dTuge kcio-kisclin. Za-
gri2avanjem se lako razgraduj.e na prOlpairwn (aoeton) i karbon-dioksid:
PITANJA
1. KOje lunkciollalM grupe sadrze aldehidne kiseline?
2. Kojim hemijskim reakcijama podlijezu aldehidne kiseline?
:3. Predstavite jednaCinom Teakciju dobivanja aldehidnih .ki"selina .
..... Koje [unk6onalne grupe sadrze keto-kiseline?
5. PredsLavile hemijskom jednacinom. reakciju dobijanja keto-kiselina.
6. Kakvll bioloskll valnost imaju keto-kiseline?
7.6. AROMA'TSKE KISELINE
Aromatske kislin su spoj.evi koji sadrz.e km;boksilnu grupu neposred-
no vezan'l Zcl j.fZgro benzena 'iIi pooTedno, pTeko atoma karbona u oocnom
nizu.
benzoeva kisetina
H
I
A
e
h
O
H-C'? 'C-CH _C
7
I 1\ 2 "OH
C-H
-"::::,,/
\..
I
H
fenilsircetna kiselina
(fenilacetatna kiselina)
00 po]-o;i..aju karboksilnih grupa umnogome ovis.e fizi6ke i hmijske 000-
bine arom8tskih kisdina .
. __ AronwLske dobivaju s.e n.a. isti naCin kao i aciklicn (alifatske) .
,'rganske kis.eliTIE-. 'oksklacijom aromatskih aldehida i nekih drugih aromat-
.skIh spojeva. To 6emo poka7..ati na primjeru benzooev k:iseline:
144
benzaldehid benzoeva
kiselina
- 7. 6. 1. Benzoeva kiselina C6H5 -- COOH
Benzoeva kiselina j jed:nohama .aromailska. k:iscli'l1,a. U prirodi s.e na1azi
u slobodnom stanju i vez.a:na, U obliku estara u srno1am.a.
U mokraCi. lwnja i neJtih drugili Zivotimja na1a:zi se vezana uz
6etnu k.:isoe1inu kao s.astojak hipurne k.:iseliIne.
Illdustrijski se dobiva katalitickom o!kslJdacijom toluena oksigenOiffi iz
vazduha, na tempraturi od 140
0
C i pod pritiskOiffi od 300 kPa:
O 0
- CH3 0(" /'" -C?
2 I + 30 140 !> 2 . I 'OH
2 300kPa +2Hp
Benroeva kiselina je bijela lcristalna supstanca. Topi se na 121" C, tesko
se rastvara u hladnoj vodi, lako u alkoholu ietru. Njen ooli zovu s.e ben-
zoati. U vodi su 1ako rastvorljivi sarno aLkalijski benxoati, dok su nerasiNoT-
Ijivi benzooti teskih metala, te njihovo nastajanjoe sImi u analiti,Ckoj hoemiji
z.a dokaziva:nje ben:2)(}ev kiseline.
Benwev.a ki&elina s mZim a1looholi:ma. gradi estre ugodnog mirisa. lma
antisepticko dj.elovanje, te se urp.otrebljava u pro:i:zvodnji zubnih pas'll i za
konzerviranje Zivotnih namirnica. .
Derivati benzoeve kiseHne. A.minobenzoeva kiseLina, C
e
H
4
NH
2
COOH
Javlj<1 se u tri iwmerna oblika cd kojih je najvaZnija para-aininoben-
zoeva kiselina (PAB),zato sto sluZi. za smtezu jednog hormona vaZnog za raz-
mnoZavanje, rast i zivot bakterija.
10 - OrganSika hemija
//0
C
o
I
NH2
p-Cl:rT1inobenzoeva
kiselina (PAB)
.r-
7.6.2. Salicilna kiselina C
6
H
4
(OH) - COOH
U cpr:irodi s nalazi voe.:aana u glukOiziKiu - oolicim.u, kojoeg ima u kori i
liScu vrbe. InrlU&tr.iJjski s.e' dobiva djelovamjem n.a. i!1.a.trijum-
-fDo1.a.t na terr1.!per.a.tulti 00 oko 130C i pri poove6am.om pritisku. T.a.d.a. nastaje
so oolicilne n.a.trijum-s:alicilat, .i:z kojeg s.e dj:elovarrjlIll hloridne ki-
selia1>' :iaJdv.a.j a s.aliciln.a. kisel..in.iJ..
ONa OH eOOH
I I I
0
'1 -H 0
1
-COONa O.I-
OH
+ CO
2
-i> + NaG
HC!::::-"
natrijum-fenolat natrijum-salicilatsalicilna kiselina
Saliciln.a. kiool.iIna je be2Jbojn.a. supstanca, kr.iJsJta1iSe u obl:i!k:u iglica, a
topj s.e n.a. 159 C. TeSko se r.a.stv.a.r.a. u h1aIdnoOj Yom, a 1ako u alkoholu i etru.
Vazin deriv.at salidJme k:iseline je kiseLina, pozn.ata pod na-
zivom aspirin.
COOH
I
0-0-tOCH
3
acetil- salicilna
kiselina (aspirin)
Acetil..;sa1iciln.a. kis.elina joe bije1.a. kristailna supstanca, kisela okus.a.. U;po-
trebljav.a se kao lijek protiv bolov.a. (.a.ntineuralgik), reumatilZma. (.a.ntiretl!I!la-
tjk) i za sU2Jbijanje woke temperature (.a.n'tiipdretiJc).
iPoznate BU i druge kiscline, koje sadrie i viSe IDd:rok-
silnih grup.a vezam.ih za benZJenovo j.ezgro.
G.aJ.na kiselIna jefuok,ama !kJristaL"la 1N.aIr.Zag;rijaJVam,j.em s.e iI"aiZ1az.e 'na
k.arbon-diokski i p;irog.a.101:
146
COOH
I
HO-O-OH --i> HO-O-OH + co,
I I
OH OH
g.ilna kiselina pirogalol
.7.6. 3. Ftalna kiselina C
6
H4 (COOH)2
ITo je di.karbOU1iSk.a. .aTomatska ldsclirrm, tj. benzen-dikarbonska kiseUna.
Zagr1j.a.vanjem n.a. t'.mIpe!raturi od 200
0
C, fta1Jn.a. kiselina gubi vodu i
pre1azi u svoj anhiilrid:
r -COOtitJ
o.
.' .. cc
I
-CO<M
ftalna kisczlina.
o
-C
-H 0 '0
0
11
+ OCt> I-c/
II
o
anhidrid
ftalncz J.<isczlif1e
AnhiidT.iJd ,:Uba1inoe ikfus.el.ine u reaikciji Sa gmdi jedilr:LjDje feno1ftalein
Jrojti. s.e koristi u analltiClroj hemiji k.a.o:ind:iiklCllbor i u :rnediCJilni kao purg:ativ-
no sredlS;t.vo.
147
10*
80 DERIVAT! KISEUNA
8. 1. HLORIDI KLSELINA
K.a.rboksih1a . grt1ipa je vrlo reakti.'v:na i na njoj se mogu vrSiti razliCite
pr..m:rjene. Ove promjene se prverustveno vrSe n.a h:iiI:ooiIwi1.noj g:rupi U!llutar
karboksilne g:I"U;pe. Rezultat te reakcije su prOdukti kojd. se zajedniCkimime-
nomn.azivaju derivati k.isel:i:na, zato 8m v.iSe ne ;pa.sjeduju (lSObine .kireUm.a.
Tako, npr., hloridi kisclma (lli acil-h.alogll1idi) su derivati kiselin.a u kojima.
je -QH grupa .Lz karboksiline g:rupe zamijenjena atomom halogll1og elem.en-
tao Supstitucija h:idno.lm.il:n.e g:rupe lciseline hlorom vrSi se djelovanjem f()Slfor-
-!llorida n.a bezv-odrnu kiseli!nu. Pri tome nastaje hlorid-klliseline:
3 CHj-eOOH + PCl
3
----i> 3CH
3
COCl + H
3
P0
3
acetil - h!orid
CH
3
- COOH + PCls --I> CH
3
COCI + POCI
3
+ HCl
aceti!- hlorid
HloTkli k:i.selin.a se pUlSe n.a zraku jer priv1aae v1sgu, te se razlaiu na
hidrogen-hlorkl i organsku 1cisel:inu Ciji su derivati:
CH3 - COCI + Hz 0 --i> HC! + CH
3
-' eOOH
aceti! - niorid
Hlorirli kis.el:ina reaguju s alkoholi:ma: liZ i2Jdvajanje h:iJdrogll1-hlorida i
nastajanje e;tera, a s amcrnij.al1JOim dajuCi amine:
metH-acetal
148
8. 2. ANHIDRIDI KIISELINtA
Anhlldridi k:iseli:n.a su jeddnjenja u kojim joe dkJs;ige:n ve= na ootatke
kisf'Jina. Njihova opsta formula je:
R-CO-O-OC-R
Najl.akk se dobivaju djelovanjem acil...,halogll1ida na .allrolne soli kise-
lina:
CH
3
- COC! + NaOOC - CH
3
--1>
acetil-hlorid natrijum-acetat
--i> CH
3
-CO-O"'OC-CHa + NaCI
anhidrid -etan - kisetine
Anhidridi kiselina u Cistom stanju su neutr.a1n.a jed:i:njenja. Voda ih
razlate sporije noego halo,gerriJde ki.selIDa. S hklro,gen-halogenid<Ju'7l reaguju liZ
stv<'.:ranje halogenida kisel:ine i oogovaraju6e org.a:IllS!lre ki&el:ine:
.
CH
3
-CO-0-OC-CH
3
+ H.CI --{>
anhidrid acetatne kiseline
---i> CH
3
- COel + CH
3
COOH
acetil-hlorid
S .amonijakorn daju am:ide :lciselima i a,momijevu so kiseline:
anhidrid acetatne kiseline
acetamid amonijum - acetat
Djo01ovanjem alkohola ll1a anhidTide nastaju esteri i kiseline:
anhidrid acetatne kis. etano\
--t> CH
3
-CO-OC2'L.J
s
+ CH
3
COQH
etil-acetat
149
Jedan od najv.aZn:id.ih predstavnik.a amhldrida kise1.iirW. joe anhlidrid...e"fan
(s.ir6eiJne) kisel:inoe:
CH -Cr?
3 ,
o
/
o
A:nhi<:l.r.icl aoetatne (etan-) kiseline je be7J1x>jI".a teCnost, vrlo oStrog mi-
rioo, ikljuCa na 140 C. U vodi se sl.a;1x> ['ootvara, pri OOmu se postepeno hidro-
lizuje u acetatnu kisel:i!nu: . .
CH
o
3 ,
/0 + H
2
0 2 CH
3
COOH
Upotrebljava &e kao STdstvo za uvodoenje a;oetil-grUipe u razna organska
jed:iinjenja (aoetiliranje). Stoga se koristi za sjrrrtere u orgamskoj hemij: i 'in-
dusi:dji. npr., za proizvodnju aoetil-oeluloze 1 drugih tvari. .
Jndustrijski se pTOizvodi okskLacijom et.a:nala- (aoetalldehkia) u teenoj fa,,:
zi pomocl.l oksigen...'l jz vazx:luha, 11a temrperaturi oko 60 C i u prhs:uJstvu soli
b.a'kr<.l ili kobalta kao l{.Cttalizatora:
U OVOJ roeakciji nastaju aoetatna kiselin.a i joo nOO pT?ilzvodi koji soe raz,,:
dvajaju frakcionom desl:ilacijom.
Anhidrid m:aleinske kiseLine (anhiclrid cis-cl!n-dikarbokisi1nek:i:seli.n.e)
.;0
-H-C-C
II '0
/
H-C-C
joe bijela kr'.ista1na supstanca. Krisialis.e u obliku :iglica i rastvara ISle 11. organ-
skIim rastva:raCima (aoetonu, eteru,petrol-eteru).
Upotrebljava se u industriji plast1Cnili ma.s.a, :ar:ma.oeutskoj industriji i
u :industriji 1x>ja i lakova.
Dobiva se oksidacijo()m benzen.a okIs:iJgenom jz v8!2JdUlha na viookoj tem-
peraturi u prisustvu vanad:iJum(V)-Qksida, kao kata1iJzatora:
150
,_.
CH
HC?'CH HC-COOH
I 1/ + 4 Oz -(V-("L--) t> II + 2 CO
2
........ CH 2"'5 HC-COOH
CH
benzen
HC-COOH
1/
HC-COOH
ma!einska kiselina
o
HC-C
9
-H O-t> '0
,2 HC-C/
Ci-I)
I
PITANJA
"0
anhidrid
maieinske kiseOne
eft - Crr--- CH
'$, 3
1. Kako nastaju derivati organskih kiselina?
2. PredstavJ>Le reakciju anhidrida acetatne kiseHne s etanolom.
3. Proostavirte joo.nacinom reakciju anhidrLda acetatne kiseltne i amonijaka.
4. Kakva je pTimjena aJilhidrida acetatne kiselitne?
8. 3. ESTRI '(BSTERJ)
8. 3. 1. Ester.i organskih kiselina
Esteri organskih kjselina $U spojevi koji nastaju hemijsiloom reakc'jom
org<mskih kis,elina s alkoholima:
esterifikacija 0
R-C + HO-R' .A -C> + H
2
0
'" OH '. .....I----:= _ _=_
Saponifikacija '" O-R
1
organska alkohol
kiselina
ester
veda
Reakcija stvaranja est'erE. iz alkohola i kiselina zove Ole esterifikacija.
Vooa koja se 'zlu(uje u toku r.astaje S1pajanjem hidrok-
silne grupe iz karboksj)ne grupe ki&eline i atoma lridrogena iz hidroksilne
grupe alkohola, sio s'e moZe dokazati pnimj.enom rzoWpa oklSiJge.'1a 0 18. U mo-
lekul alkohola umj,esto obiCnog o!rsigena ugradi se 0 18, a nakQill esterifika-
cijoe moZe se doka7..3i:i u esteru. ali Ole ne mme dokazati u vooi, sro znaci
da oksigen, odnosno OH-grupa u v,odi potiCle :iz k:i&elim.e. a ne iz a1kohola. Uz
esterifikaciju se vrsi i supr-otna re.akcija, pri kojoj 6ie esteT razlaZe n.a kisel1nu
_ i._alkohol Tu saponifikacija.
151
K.ako se pr.ili.kom. dobivanja estera radi 0 reverzi.bilnoj reakciji lroju vo-
da usmjerava ulijevo, o:1'.a se mora oCJodstrarnitJ. dodavanjem konoontrovane 5u1-
fame k.Wel:ine dli cink-hlor.1da. Pri ob]Onoj teIn;J;i.ernturi ester.i!fi.kacija se vrSi
sporo, a ubrzava S s poviSeIlljem te:m;p.erature i katalitiJCk:ian dje10vanjem jOll1a
hidoogIla. N8. brzinu esterifiJk.acije utiOe. i razgranatost la:nca atJOma karbona
u molekulima reaktanaia. E,sterifikacija se najJ.ak5e :i:zrodi. 1PII"ima:r:nli:m, tez.e
&ek.undarn.lm, a najte".oe tercij.a:r:rrim ,alkoholima.
Dobivanje esteta. Zagrijavanjem smjese clain-kiooline i etanola uz doda-
vanj,e loonoentrovane ;mlfatn.e k:iJse1:im,e, nastade et;il-.aoetat:.
eian-kiselina etanol
(sircetna ,
kisetina)
,&0
-Ci?' +
3 'O-CH
.2 5
etil- acetat
- UJij.j:.e u etmuv!Uu 1 do 2 cm
3
etaIllola i istu
ceime .kiselirne. Toj smjesi dooajiJ;e, uz stalino probresam.je, Oiko 1
sulfaime kiseline, pa to opremo zagrijiJ;e. Nafiltaee etiI-acetatt, looji moZ.eite prepo-
mati p'o mir.isu na jabukc iII SJ1::aJro vin.o. IzLij;te sadria(j epruvete u eaSt! u kojoj ste
PJ ... IJ!l'ipremili koncentJxJl1ta.'l raswOlI' ImhiJnjS'ke SIOli. Izliuaiee se etU-aceto'lt
u oblilm kapljica uljame tecnosti, jer je eSter =je raabvlorlj,jv u Irastvoru kuhinj-
ske soli nego 1.1 vodi.
Kada u reakciju Giupaju etaiJ1-kJis.elina i etam.cl, poOStepeno se smanjuje
koliCina kireline i alkohola. Txrn.e se UiSIpOMva brzima este:ri:f:ikacije, a pove-
Cava lSap>O!lifika.cije, U momentu karla brrzine estter:iJfik,a,je i saponifi-
kacij<e postanu joonaike, onda je ko:Ii.Cma estera loojd. nastaje u jOO:inici ,lTe-
mena, jedrr1ak.a koliCini ester-a koji se r.az1are. Truia ka:Zemo cia je oopos;tav-
Ijena dinanriCka hern:ijska raVirlotefu. K.ada se Ul'JiP'OStavi hemijska raVlllOteZ.a,
to n znaci da se hemijske :reak:cije ne v:rne i dalje, ali tada lrolilCine lStera,
vQde, alkohol.a i kilS>E'lirl.e Qstaju stalne .ako se temperatura s.istema ne miden:ja.
Ako, na :primjer, 'P'CID!i'j.eSamo pi() 1 mol et=-krlseliJne i etanola, Uspootavlja se
hemijska ravnoteza kada :nastanu po 2/3 IDOla etll-.a<Oetata.i Sto:zn.a.Ci
da je JOctalo n'izooaJgovairlO po 113 IDOla etan..J.cis.elne i a.1ikJohola. Ako z.elimo
reakciju u pravcu stVar.anja ve6e :lroli6ne .onida bi tlrebalo
uzimati vcliike koJiCine k:.iselime i male ko1:i!Cine aJlroihola, i obrnuto, Hi ukla-
njati vodu nastaje u toku oestert':iika,cije. '
Zagrijavanjem smjese et.an-kiselime i pent.anola(.amiJ.-allrohola) u pri-
sustvu konoentrovane suliame kiseline, Il1alStaje amiJ....aoetat, !star koji :ima
:m:i:ris na kruSke:
...:...;:,. + FhO
CH3 -C'OH + HO-C
s
H11 <l-- . \
amil-ac<:!tat
152
Zagmijavan}ml smjese metan-kiseline i etanola u pris.ustvu konoentro-
vane suJ.f.aine kisline, r,ruitaje etil-Jormijat:
/
"1 //
Miris etil-formijata ,poCJodsje6a na mlTlS ruma. Zato S i upotrebljav,a kao
.. / c ..l
J
dodatak esencijama ruma i likera.
.\ Amil-aoetat i etil-formijat dobij.aJju se na 1sti naoo kao etil-.aoetat u
QP:i:sanom ogledu.
. .Esteri organskih kiselina su neutralni lSiPOjevi.
n1Ckim anhidridimak:iscldna i alkohola ili derivatima kiselm.a elJa J hiaro-
ksilna grutp.a u k,iubok\Silu zami:jen:jen:a alkoholn:iJm ostatloom R,O-:
AO
'O-R'
Estri nillh masnih kiselina i alkohola su bezJboj!ne, lako is.par1jive
.. 1 k .ou estri v1S:ih masnih k.iselirna i viSih alkohola cvr-
,lIlosh, ug<JU11.og nUTilsa, <: (} 0
sre supst.ance, bez miriea. Estri su ras-uvorlji.vi u alkoholu 1 otru.
Mnogi estri ISU rasprostranjeni u prlrodi, u Tw:;norrr: .vocu i .cvijeU,pa
njiJh naj{iesCe i potic ugodan miris. pirruz:'od. vJe-
. u;t'\of'trebl',avaJ'u kao voene e.senCl'J 1 :rnlTlSl. 1 butll-.acetat
;:; u-..l 1 ""V J . k . "t Ck
upotrebljava]u se kao rastvaracr :Za rutrooelulozu i lakove 1. ao vJes 2. e
esencije za lilkere i bombone.
Vinil-acetat se upotrebljava za proizvodnju plasticnih masa.
CH
3
-C-O -CH=CH
Z
8.3.2. Estri neorganskih kiselina
Na isti nacin kao sto iz organskih kiselina i alkohola nas.taju or-
ganskih kiselina, tako iz .. k.iseli;na .i .lStrU.
ganskih kiselina. Od njih je n<lavazl1JU1 esta:r k:ilseIme.l gh:e
ro1a
,
oerolski t11initrat, eksploziv pozn.at pod :pog:reslIllm lrrn:enom
oerolski trIDitrat nastaje djelovanjem rashladene sm,Jere pWJl'Ve arotne ki-
.seline i kQnoentrowme sumpcmne kiseline na glioerol:
153
r-
OH
r-
OH
CH
2
-OH
glicro{
b
HO-N)'l
. )'l0
+
, /l0,
HO-N
nitratna
kisetina
--i>
,
I
,
CH--O""N
/
,
, .)10
CH
2
-O-N
'0
glicero!ski
trinitrat
+ 5H
z
O + 3N;+1/20i'(2760kJ)
&to .lak() eksiplodira, nitTogIiaerol :nije za PTaktien
sa. in1uZlOrijs.kom (silikatnom) zenhljjom, IOOlStalmn od skeleta
algl . (111fu:zo
rj
Oi&!, taj proizvod 62, 2JOIVe dinamit. D.illJarnit jeeks-
plo211v nOOSJ>c"i:lJ1V na udar, ali ekS1p1odira ifficlJj.aJn:im paljenjem :POl11oeu kap:"
sula. ' , ,
j pronaSaI() 1866. godine svldski heIn.iiCar' Al.f'neId Zah-
J'e veliko bogatstvoO Ii UlStanov:io poet nagrada ,za naj51S-'
talmutiJa d.leJa, 00 :kojili jldnu za .ob1aJSt hemije.
8, 3. 3. MasH i ulja
. Masti su v:iSih maSnih kiselima i i::rohiwoksilnog alkoOhola
glJoerola. z:a1io: &e 1 naZJvG'Ju rgIioenidi .iJi tcigliceridi.
NastaJanJe maJStl moZemo oo.pOenitQ pa-edstaviti jednaooom:
CH -00
HOOC-R'
CH OOC-R' I 2
'I 2 '
CH-OH +
HOOC-R"
<l- t> CHOOC-H"
+ 3 H
2
0 I
CH
2
-OH
I
HOOC-R'"
CH OOe-R
III
2 .
glicerol
masne
mast
voda
kise!ine
154
Ov:i.snoO 0 tome <la li joe oesterifikacija alkoholnih grupa g,lioerola .1z-vrSena
jeda1Om, sa dvije ili tri wSe :m,a,sne Ildseline, razlikujemo pTOSlte i mjciovit'
(slorene) gliCride:
prosti glicerid
(g!icero! -tristearat)
"
CH
2
- O-C - C
17
H
33
I
C,H-0-C-C
1S
H
31
CH
2
- 0- C- C
17
H
3S
mjeSoviti giicer'id
(gticerit -oleo -
-palmitato - stearat)
S obzirom na to da je glioer,ol stalan s.astojak masti, r.a:zlike izmedu ma-.
sti ipOtieu otuda SlO se nl. glioerol. mogu vezati r.ad.i!eite masne kiseline, Pri':'
rodne rn.asti su smjese mjoesoviti.1-I glioerida. U gram masti najiSeSc:e, od
zasiOen1h viSib m.a:..<;;njh kiseltna, su stearinska, CliR;); - OOOH,. i
palmitiU1ska kiselina, C15R31 - COOH, a od :nezasi6e:nih - ol,ciil1sk.a kise-
lina, C
17
H
33
- COOH. U izgradnji masti u manjoj mj,eri mogu u6estv0-
vati i, dTuge kisejd:ne, nepT., butan ..,Jtilselina, C:JH
7
- COOH, u kravljern
maslu., v:iili:hmasmih ,k:iselina, ona }e,u
,ZEVEJ1:lJO 'ti,lje
IMasti suo u prirodi 'vT100 T'aisp!DO<Sttranj,ooe, Na}a:z S u mas:n:im 'tkivima
zivotinja, u sjernE'nkamB i ploooViima biljak,a.
Osobine. Masti u s,,"stav ula2ie z.asioone viSe a:n.asne kiselinoe su cvrste.
Ako su sasvim eisie, onda ,SU bez boje, okusai mirisa, Masti su 1.akSe ,()d V')-
de. Rastvaraju i';,e u benzinu, etru, bel1'Zlel1U, tetrahlorkarbonu i j& u nekim
organskim rastvaracima. M.asti nemaju tacku topljlI1oa, jer pri za-
grijavanju pos1.epeno om-eks.avaju i prelzze u teeno stanj.e. Ne mogu se destl-
lisati, jer se pri jaOEn1 LagTijavanju raz:,azll uz os1Oibadanje nezasiJ6eno,g 5poja
akroleina, neugodnog mirisa. Sagorijewmjem masti r..astaju karoon-diokdd i
vooa .
. 0 porijeklu masti ()bii'mo oOvi.s.e njoJhove fiziCke ,00000binoe. Na primjer, Zi-
votimjske masti su vecin-om CV1'ste (loj) iIi poluevrste (rnaslac i svinjska mast),
dok su masH biljinoOg pori}ekla veCinom te6nosti ul}a (m.aslinoVlO, nlpieinQ,
sunookretQvoO, lan-eno i dr.).
NekE od pomenutih osob:in.a masti mo,gu S doOkazati slj-edeCim ogle-
d'ima:
- a) U epruve'tu ubacite rnaJ,o masti Hi uHjte lD.ekoUko ka"i uJja, a zatim
5 do 6 cm
3
vode i dobro promuckajte. Nastace emulzija koja s'e ubirzo raW.'Voj\ u
dva sloja. Gornji sloj je mast (ulje), a donjli vooa. Emulzije misu pravi rasUvo.ri,
nego kolaidni disper2!n.i sis1>mi, ali to mogu biti i veCe kapljice 'koje lebde u :ec-
nosH, npr" kapljice lJJja u VlCXJ,i. '
155
- bJ U 1Jri ('pruvet( ubadte malo masti ili IUllkapajte nek.olii,1oo kapli ulja. U
prVll epruvetlu ulij1e 2 do 30m
3
benzilna, u mugu benzena a u tre6u te1JrahIo,'kar-
bona, a za,tJim dobro Pl'OlTIuckaj1e s.;;Cdriaj u epruvetama. Pmmijeticete da su se ma-
sti rastvoI.'lile, znaci da se mastl rastvaTaju u orgaJIlS'k1m raJSt1vaIra6im.a.
- e) Masti se dok.."l:luju ak:rulei'!lskom ll"eakci6om. U epl"UIVetu na.ka.pajte ne-
kol'iko kapj ulja i ubacite 2 do 3 zrmca bezvOOrnog kalcijrum-hliol!"ida, CaC
l
2, zattim
epruvetu zag,rijte. Osjeticcie mbl1is na zagorjelJU mast kojli pOltiice oct na-
stalog akroieina. '
Masti .imaju znaca]nu ulQgu u Zivotnim prooe.siima. ZaStieuju unutraSinje
organe od mehaniCkih ,povrlda. Masti IPredstavlija<ju zn.aCajaIn :i:zvor. energ:ije,
2Jbog Oega SU pored i ugljenilh hiJdrata, zn,aeajne za odriiavanje
.. je da toplotna vrijednost 1 g masti. lznosi .39 kJ, 1 g bje-
lan,ce'llna OKO 21 kJ, a 1 g ugljenihhidrata oko 17 kJ.
_K&La , unesu se dj,cloyanjern
KTv prenooi te spojeve u
raZne dije!ove org.anizma' gdj:e 's,e' p.onovo ,vrli sinteza matsti koje oogovaraju
ovgan:i:zrrnu. V,iSak maJSti se oovaja u masn.a tkiva (depoe) i sluZi. koo l"eZlI"vna
hr.ana.
Ulja 6U tri,g!ioeridi nastali lz glioerola i nezasiCen.il},v.im.h:rnasnih .. .kise",
- (CH
2
h - CH =
--,;; CH - (CH
2
h - COOH.
Kolli:ka joe nezasi6enoot nekog ulja, tj. koja kol1cilna nezasi6enih 1tiselina
uwtvuj.e u :itzgradnji njegovQg moleku1a more se utVI'lditi OO:red:i.vOOljem jod-
nag broja. Jodni broj je masa jOda u miliJg:ramima koja se .amra na 1 g ulja.
AIm ulje adixa vecu masu joda ill. broma, zna>Ci ria O'l1oO sadx:Zi veci procen.at
. nezasieenih masnih kiselina Ve2'Ja'PJih za glicerol, tj. sa<irZi. u SV(JIjiJIIl moleku-
l]ma viSe' dvostrukih veza. Ulja .adir.a:ju. znaimo veCu !kol:iICirnu jooa ill broma
00 mastl koje su preteZno .i:zg.radene <Old glioorola sa 'zam6en.im :znasn:im kise-
linam,a. .
- Ulljte u epruve1,ll 2 do 3 cm
3
btrIomne vode i k,api mas1iiJnovog 'ili
obicnog ulja, te dobro p!l1OIDIUCk.ajte. Pll'imijeti.cete da se boomna vOlda obez-
bojava. Isti ogled ponovi1E:. aJ;i UJlTIj!S'bo hromne VlOde uzmli-te rasiiror joda u kar-
OOn-diJrulfidu iIi ,hI10l1'of<JtI!l11lU.
zapaZalte?
.Ak:o arvnu :ili sta:klenu plOOirou nekim uljern., pa aIm ulje
na v.a:rouhu oCvnsne, takvo ulje ::1JOveno SuAenje ulja zasniva.&e :na
vezanju atmosfensk()g okslgena na mjestu dvootlruk1h u molekulimaulja,
toe n.a polimerizaciji i kondenzaciji veoog broja molekula sa nezalS.'iOOnim ve-
zama. 1.Jk&ik() neko ulje S8Jdrii u ISvojlirn molekuliina, v-eei broj dvos;'crukiih v.e-
za, QIlI() se laks.e sum. SuSiva ulja sa<:b:-Ze (JIm.cn.o oleilMku i aruge nezasi6ene
viSe moone kise]jne kao SJ;o' su 3 ..
veze, linoleruskaL .Q17
H
i!':- QQQ}I,!la_tr,iq,yostrUik.e veze ieh-. Da bi iSeubrzalo
iUsentie lJ:x)Ja" i:Zradenih na.'bazi suBiJv.i!h ul!ja, lwhaju G ka-
talizatorima,npr., sa oolima olova,. mamgana, cinka, kdbalta i d:rug:irrn S1p()-
jevllna met-ala koje na'Ziv.arrno sikati'vi. Ovako prerparir.a;na ulja: "2lOVU Be fi1'11isi,
a naj:oos.6e se dobivaju .w. l.anenog ulja:.
V.a:Zan IpOOatak za ocjenjivanje kvaliteta: ulja i masti. je ki5elinski broj.
I{:isleli:nSki (KB)]est: broj miligrama. :Ioojli.se u;troot za
156
neutrali:zaciju skhoonih klreli:oo u 1 g masti odnosno ulja. bro} . joe
. . . d', ti Pri. duZem staa.anJu mastl
vafun za utvrdlVanJ stcp.ena raspa .a:nJa mas . . . , ..
USoljed djelovanja svjetll()lSti, v!age i va<Zlduba. To ""': d<:,gada hiaro-
liti:Ckog cijepanja masti, pri Oemu se oslobad<lJju tIme.
eava kiselinski broj. Prl ra7.graJdnji masti cislobaooJu se 1
koje se lak:c> oksidisu u aldehide ili peroksid:e,. pa ml-
ris i okus pokvaTnih masti. Kvarenje mash =va<Ju 1 00-
nosno fermenti koj" oni izluCuiju, z,oog iSega Be masne ki.s>eline pretvara]u u
ketone, koji, takode, mogu imati neugod.an miris i okus.
Hid7'ogenacija masti i ulja
U ,prirooi .se Cesc..-e nalaze ulja nego cvrste masti, ali k.ako .su ulja .zbQg
sadriiaja nezasioenih spojeva lako pokvarljiva i priliiIDo za. indu-
stri'jsku. rpreradu, ()na se u znatnim koliCinama preVlOide u cvmte
tvaranj.p ulj<! ipolucv:rsiih =ti u cvrste !IDastri. vrSi se prl
,6emu se nezasi6e:ni spo.ievi vezanjem hidrogena ,pretvaraJu u zaslOenespo-
Jeve. ..:na hldrog!llacije ulja je u ro:rne 810 ra<ikali
kiselina u mol-ekulama ulja veZu iIi adiraju hiiJdr.ogen :na mj'&tu dvostrukith
veza 1 iPri tome prlaz,e u raidikale zasi6enih masnih kllselina,DlPr., radkal
oleinske ki&eHne vezuCi hldrogen, prel.azi u r.aidiJkal stea11insike ki.s>eUne:
C
17
H
33
- + H2 ....,.-j> C
17
H3S-
HidrogenacLja ulja se ]zvodi. u au1okJ.avima u rprisustvunikl.a u prahu
kao katalizatora. U ulje koje je zqgrijano 'Ood 150 do 200C uvodi se h:idToOig.en
od 607.950-709,275 kPa, kojJ se veZe na'dvostruke v.ere i tako s dobija mast
cvrsiR konZ:ster..cije. Naloom. hiJdrog.enacije, susrpendovani, katalizaror
(nikal) filtracij:am se .a,dvoji od masti. Dobivene masti se za.t.im (pre-
ciSeavaju, ko..'1ZJII'viraju, pakuju) i Salju'u trgovinu :pod n.a:zivarn "bil]ne ma-
&ti. Hidrogenacijom ul}e gubi neugooan miris i okus, npr., rioblje ulje, pa se
time omogucuj.e njegova upotreba u ishr.ani. Masti dobivene hlrlrogenacijom,
upot.rebijavaju se za proizvodnju margarina, koji je smjesa
:nih i Zivotinjskih masti uz dodatak mlijek.a, vit.amina, skroba 1 arugih tvarl.
se dodaje margaril]u da bi mogao ra:zlikovati od masla, jer Be
lako dok.azuj,e jo()dom (vidi skrob). D.a bj se omogucila proizvOO:hja marganna,
. u naSoj hiarogenacija ulja se vrSi u fabrikama ulja u Zagrebu i Vrbasu.
,Kak>0 je potrosnja u ishraru sve veca, n;,astoji se njilhova u.potreba
u mdustriiske svrhe (za proizvoo:n:ju sapuna. masnih kiselina, glioerola)
evesti na aza te potrebe se koriste sintetski proizvooi koji nastaju
oks:idacijom viSih karbohidrogena dobivlllih preI"ooarn nafte.
Saponijikacija masti
.. na
rin I viSe Tako, npr., 8Ip01lifik.acijom tristearina nasfullr gll-
157
..
CH
2
OOC- C17H35 HOH
I saponifikacija .
CHOOC - C,7H35 +
HOH .1>
I .
CH200C - C1-fl35.
HOH
C.H
2
OH .
saponifikacija I
I> CHOH + 3C,7Hjs - COOH
I
CH
2
0H
glicero! stearinska
kiselina
. U obienim uslovimu 3aJpaDJiiik.acija masti Be vrSivrlo sporo. M07.e se
u1:lrzati dodawmjern kiselina i1i ba'Za, koje djeIuju katalitiC1ti.
Hidrolitic..1to' T&spacianje masti. vri:i se iPTi ob.i.Cnoj temp.eraturi u pro:-
havnam traktu Oovjeka i Zivotrlnja dje1>orvanjem fermenrta lipaze. LiIpaiz;:). se
nal=i u zlijeZJdi gustel'"O (,panl<.reasu) i s-jeme:rik,fu-n,a ricimll,'la ... Upaza j ne-
ophodna za PTOhaVU hrane. . .
Enzimatsko (ferment,ativno) ra:zLaiganje masti da:n,as Be provodi i u indu-
stviji prmjenom fermenta upaze, d<ibivenog .i:z sjemenki' ricinusa,
Saponifikacija masti .u .i:ruiustriji 5esto :se :izvlodi dj'Jovanjem 'Zagrljane
yode ili vodene rpare pod pritiBlrom ad 1 200 kPa i na temrperaturi od oko
180 C, u rprisustvu oIDsiQa 1l:a1cijuma, magneziJj;uma iIi cinik.a kao katailizatora.
Kada se dovrsi Tazgradnja masti, .i:z teen' n1a6e na povrSi:ni Be iOOvoje vi:Se
mas'11:e kise1j,ne, koje se sakupljajl1 i izlijevaju' u ;pos.ucle, a glioerol ostaje. u
VlOdenom rastvoru. Rast.wlj.anje cvrstih ad teenih masnm .\riis.elin.a vrSi se u
plitkimposuciama (tavama). Kada se vi:Se masne ki:seline ohlooe na 30 C.
iskrl&taliSu se cvrste masne ki:soeline - .stea!riJns;k,a i palimiti:r:Usk.a, a
kiselina i drruge nezas:i6ene'kiseli:ne ostaju u teCnom starnjlU, Ta Be mal<;.a stav-
Jj a u VTeOe od grube !lwl11ine i !presuje najlpTije u hlaldnom, a zatim u top1oIn
prostoru Tada se odvoj(? toeene od evrstih v:ilih mas:n:iJh k:i:se1.tna. Ovako do-
biven cvrsti pToizvad ZOV(? se tehniCki stearin. On :sluzi za pro.iJzvod:nju sVli;je6a
i masti zaparket. Temi piI"OiI2lvod Be rove. olein i urpot:relbldava.u tek.stilnQj
indli>Striji 'za mas6e:nj<> vlakana ;pcije ispredanja.
Slotodne teCne Ii' c,,:rste viSe J:II.aSn.e kisclitne iJiP01;reIbljavajlu se i' za. pro-
izvodnju s.aJPuna.
Sapuni i dete1'dzenti
Sapunl' su ooli vivO _ldlsel.iin.a.(stearin&ke, palaniti:nJsik,e, ole:i:nske i
Jos :n . 0 1Cni sapuni su sr.njese a1k.ali:jskiih soli, najt6eSOe :n.atrijum-steara-
ta, C
I7
H
35
- OOONa,palmitata, C
15
H
3
! -- OOONIa, i oleMa
- eOONa,
. Sapuni Be dobivaju OOIpcmifikacijom IDal.sti i uilja k'uihalnjern IS odgovara-
juCiim ba:mm.a (NaOH, KO:f{ i dr;7:
158
CH -OOC-R NaOH
I 2
CH -OOC-R' + NaOH
I
CH
2
-OOC-R" NaOH
;m-asf'
CHpH R - COONa
saponif*acija t> + R'- COON a
I
CHpH R'!..COONa
glicerol sapun
U toku sp.ouedni rproizvod na&taj,e glioerol. Ak.o ISU radikali
(R-) C
17
HH
3
y-, 0110a k.c.o .proizvod s3rponifikacijoe nastaje natrijum-stearat
(sapun). C
11
H
B5
- eOONa.
_ Zagrij.te u epruvebi 3 do 4 ml (10"10 do 30
o
/NlTIOg) rastvor;'1 r:-a:,orijlUm-h;-
droks.ida, a zatim ubaci1 E' ma,lo lojai Sv to po1aJko zagn]ava]te. neKohliw rr:
N1uta
,
tako da tefuost slabo k1i-uc"a. Kada dobiveni u-astvor llrestame llJeinltli, osta'vute da
se or-ladi i dodajte mt! pola kasi-c"ice kuhiU1jske so1i. Na povrSiini tecnosroi izdvojice
se .natu-ijumov sapun,
POl'l()1V'Lte ovaj ogled sa alkoh'Oln&m rastVloTOIlTI KOB: i 5 do 6 kapi jesui"Jog i1i
mastilnovog ulja, Dobi(:ct", mekani sapulll,
-IT.dustrijski soe sapun dobj,va ta:lro da se ma,sTI)li sIIljesa raznih mash i
ulja zagrijava '.1 Karla iSe masnoCa. rilstopd, postepeno se dodaj-e
odredena ikol1cma rastv<:,ya natrijum-hidroksida iIi kalijum-hidroksida.
Mas<: u kotlovirna: -omCno se zagri;ava Vl'elom :ili vooenorn par-am, no8-
prek:idrrlO mijeSa i polako kuha neloolik.::> sati (5 do 6 sali). Kaida se sarponifi-
kacij.G. masti zaVTsi, doda;ie s natrij;um-hlorid. Taida se sapU'11 izluCi na PO'lT-
si,ni tecl1QSti, JeT se ne rastvara u rasivoTU natrijl1m-,hlorida. Ov,aj postupak
se vOV," isoljavanjesapun<'L Glioerjn i nE'Ck;to6e ostaju u teenoj m.asri, tzv. poo-
luwici. S.arpun se skida s pOVTsine teCnosti, hlam, sLje6e u komade, suS}, ?re-
suje i ,!=akuje, Natrijumov sapun joe cvrst i tvrd irove se jezgro sapun.
U novije vrij,;:,w..e saplm se mdustrijski dobiva neutraliza.cijom slobod-
nih masnill kiselina nat:r:ijum-karb.onatom iIi bazama natrijuma iIi :kalijuma.
U ovom poS'tupku otp.adaju tesko6e oro i2Jclv,aj.anja podluZn:i,oe, koja se po-
javljuje prl dobivanju ;n.a prvi naCin.
U tv(}rnicama sapuna, osim tvrxlOg natrijumovog saplma, proizvocie se
i druge vnste sapuna. ;\'Iekani sapuni dobiv.aju se 12 ma.'lti i ulja saponHika,
cijom s kalijum-hidroksjaom, s tim sto se ne vrSi isoljavanje sapuna, Zato
om sadrie izvjesl1U kolicinu vode i g1.ioerina, Mekani S<:IJpu:ni Be upotreblja-
vaju za rpramje ',rune, sukna i podova, a boljeg kV<l:li:tetaza briljanje i pripre-
manje razrrih kozmetick!h preparata.
Prema svrsi kojoj ie sapun namijoenjen, u toku kuhanja ili dorad,e do-
daju se OOgovarajuCi dooaci i punila. Tako, nopr" medicin:s1l:i s.apun sadT"zi ka.o
dodatke dezinfekcioma Slredstva Qklrerole, karbol, oornukilselirnu, glioerol i dr,),
Sapuni za mniva'>1je, tzv, toaletni sapuni su ,neutralni na,1rijumovi sa-
pUlIli i 'prav", se iz najboljih Ii speciJjalno prired,enih @rovina. Sada'Ze lanolin
razna eteriCina ulja i parleme. -
Obienom sapunu z-<:t pranje dodaju se i razne anorgansk.e supstarnoe (t...'llk,
kaolin, vode:no staklo i dr.) kao pl1nila, kalofonijum, jer /se i 011 moz,e S3Jpo-
:n.ifikovati, .
/
Prasci za pranje s.aarze sapur. u praihu, .sodu, te neka sroOOstva za onl.ek-
Savanje vooe (:natrijum-heksa-metafosfat, kalgoo) i sredstva za izbjeljiva-
nje
Alumini,1umov sap1l,n se dobiva kuhanjltn visih masnih k.iJselina s alu-
minijum-hidroksidom. LTfotrebljava se za impregniranje tkan:ina, jT ih C:i!ni
nepropustljivimza VOOE i mnoge drulge wCnootli, i u indootriji pajpira za li-
j.epljenje OPlulo.zmih vlakana.
Olouni sapun je vrlo mekan i Ij.epIjiv. Upotreb:1java se u medicini za
jzradu fl.astu.c i melem.a.
U naooi zemlji p<'sLoje tvornioe sapur..a u mnogim gradovima: Sarajevu,
Osijeku, z.adrebu, Mariooru, KruSevcu, Skoplju, Kotoru i dr.:>
----
Osobine sapuna i uloga pri pranju. Obi,Cui is.13,ipttn se u{vodi
rastvara. S obziIx)m na to da su sapuni veC.iJJ:wm sola s1aibth otgai'lsldJ
lima i jakih 11eorganskih haza, u vodi se djelirrnieno ,te'.:zl
.
C'7H35 -COONa + HOH ---t> C
17
H
35
-COOH +
natrijum-stl2arat
'<1/
hidroksid
(baza)
- U1ij le u epruvetu 1 mJ vodenog rastvora s.&ptlIIla i dodajte mu 2 do 3 kapi
,rastVOIl'd fenol-ftaleina. Po!avd6e se ruzicas,ta boj.a, sto zna6i da je prisuilIla 310-
b0dna baza.
Nastala baza djdomicno u6estvuj.e u pranju, tj. u odstranj.ivanju prljav-
stine s proometa kojd S :PJI'>E.', jer ona dj-eJ.omiiIDo reaguje is :rn.as:no6om stva-
rajuci .s.apun j, istovremeno, emulguj.e masnoCu, Pri '\;lOIIle se rnasno6a zajed-
no sa drugim neCistocama rastprsi u si,tne ka,pljioe ili ,iSe:stioe i ,tarla :prela'Zi u
sapun.sku pjenu, koj.a sa,drZi. i mjehuri6e vazduha. Sapun pere 'bolje ukolik()
ja6e pjenl, jer ukoliko }e ukupna :povrSrina veea, utoliko je njen.a energij.a v.e-
ea, a takode i nj.ena .apsorptivn.a moe, :pa joe i .ef.ek.at pranj.a veC:i.
S fizicko-hemijskog stanoviSta, uloga satpuna u :pranju objamjava se
sljed.ecim Cinj,enicama:
Molekuli sapuna se u vodi dioociraju na anione, R - COO-, i metalne
jon (Na + ili K'c): '
R-COONa <I I> R-COO- + Nat
Nastali anioni (R - COQ-), uvjetuju srrnanjerrj.e povrSinskog ;vo-
de, jer nan..savaju odrecl{'ni rasporoo molekula vode (narocito u povrS:i:nsklOIIl
sloju), zbog6ega .s.a:punskl rastvor laks.e pjeni i holje kvasi rUlbrje i druge
materijale od c.iste vode, te laks.e odstranjuje neCisto6e nego sama vocLa.
- Ulijte Ll casu V{lOLl i po<;pHe n,ienlLl povrsi'Du sumporml1m pr.ahom. Prah
ostaje n3 povdiJnl vode Llsljed djelovanja povr!sirnskog napona vode. Zartlrm, u sre-
dinu rnakapajte '1ekoHko Iw.pi rasiM:>ra sapuna. Sumpar ce S skvasiti i
polako tori.iltina dno casE'. To se moze objaSlU:1islllaIIljenjem pov;tSill1Skog napO!l1a-
160
usljed djelovamja sapUJl1a, Umje.S'bo sumpara mozete uzaIfi. Ii ead i piOiIlOV'ilbi opisa'll:i
ogled.
'!'reba napoo.menU'ti da j.e u pranju v.aiZnrl.ji ef.ek.at aniarlske kompoillente
6a.puna nego baze nastrue hidrolizom Balptma.
Osim toga, i graaa molekula U1S1ovljava d.a sa,pttn :xnoZ>e <Jd<>tranjivati
m8.sn0ce i druge neCisto6e. Mol.ekuli sarpun.a sastoje S>e, u stv.a:ri, i:z parafin-
skog ill 'def:i=kog radikala, koji :imil. hidrofobni karakter, tj. odibdLia vodu,
i i:z karbolmilne grupe, lroja ima hidrofi7m.i karakter, tJ. lPrivlac: vodu. Zbog
od:bij.anja od molclrula vode r.adikaili k.a:rboh-imogen.a vdr.e i=.ad povrS.i:ne VQ-
de, a nasulP.Tot tome karboks.11The grupe, 2J00g togasto d.a S>e povezuj.u s
vod<Qm, orijentisane su prema molclrulima vode, tj. o;ne su u:ronjene u vodu,
kako to rpr.i!1mzuje slika 63.
Slika 63.
Na osnovu ovog saznanja mo7,emo obj.rusniti ulogu SClIPuna u pranju. Pre-
lijemo li vodom poVrSinu n.ekogmaterijala masno6orm ill drugim
neCisto6ama, na ,povrsmi i dalje ostaj.e neCisrboCa 'jT S>e iSe:stioemasti ne kv.a.se
V>Odom. Ali, ako tu povrillnu prel:ijemo rastvorom saJpuna,' tada Be molekuli
S<lJpuna r.al3rporeauju talco da se na pov:rlSi!ni masmih 6estica ill karpljica .(M)
skupljaju hldrofobni dijoelovi molekula saJpuna karbohidrogen.a i poote\peno
iPfodiru unutar tih ,masn'ih iSe:stica ill kapilj:1ca, dok S>e hiiirof:iJ.ni dije10vi
lclrula SlaIPuna, tj. karbokiSi:1ne g:rupe orjJeriti:Su prema molek:ulima vode (vidi
sliku 64).
R-COO-
Silka 64.
Ti:ffi.(_ je uspostavljena povezanost izmedu voc1e i masti. r tlISredstvom sa-
puna kao ternulgatom. Pri d.aljem djelovanju vodenog rastvora sapuna, sa za-
prljane :pQVTsme lako se meharnicki odstranjuju k:.aipljioe ill 6estioe :rn.asti, koje
SUo opkoljene molek:ulima --sapuna, odnosnoO njihovorn an1OThSkom lrompoillen-
161
tom. T;a,da nastaje I ovdje vaZi pravilo cia .sbeno' rastvaJra sliOno
(parafi:nski ill dio molekula sapuna rastvara mast, a voda karbok-
sjlnri. <lio molekula sapuna).
prj pramju sapUiIlom u tv:r<doj vodl, kationi kalcijurma i :ma:g;nezijuma
reaguju sa s.ccpunom dajuci :nerastVlOIljive soli (sarpune), pa se nepotrebno tro-
iii zna:tna koliiCina sapuna. Stoga prije p!raI!1ja tvrdu vlQIdu tTeba omek,S.ati 00-
govarajuCim srldstvima, npr., sdoom, Naj)CO
s
.
- U epruvetu ulijte 1 do 2 ml VlOdlIllOg ras:t:vora sa-puma; a zatim dOctajte
nekoHkokapi rasiv,ora ImJdjum-hliorida. Nastace bij.eli Jal,og j<alcijluim-6llipUlrla (lml-
c:j.jumove so],j viS.ih masnih k.iselina) , lrojd je neraSitvorlj<irv u VIOdi:
PonoV1Lte ogled sa l\'fgS04
Pranje u mor.skoj vOOi s:a!Punom ne USiPijeva, jer UlSljoo znatne koliCi:ne
roli dolazi do iBlojavanja sarpuna.
Deterdzenti
U damB.fulje vrijeme sapun sve mse zamjenjuju smtetl'Ska -srecistva za
IPranjoe - deterdzenti: To au razni produkti aulionovanja,' k.ailoo alifa.tskifrl, ta-
ko i aromatskih karbohidrogena, odnosrno njihovili a1koho1a. Dde1()IVarnjem aul-
fatI1e kis.e1:ine na alifatske .alkohole bruto fOl'lffiula Old -C1dH210H do C
1s
H
37
0H
nasrtaju njihovi estrl, Cije au lD.atrijUllIllOve soli u vodri. 1ako rastvorljive, a po
avojjm osQlbi.."1B.ffia .sliene su S<llPUllU, tj. pjen.e. K.ako au :i:m :rno6J.ekuli sastJav-
ljerti iz hidrofilnog 1 hidrofob:oog dlije1.a, vrlo dobro Oidlstr.a:njuju masili i ne-
Cistoee. PrednQlst im j.e sto su podesni i u tv:rdoj vodil. je:r s jOlD.:i:ma
kalcijuma i magnezi:juma d.atiu rastvorljive SipOjeve koji veCim.Om r-eagujune-
utralno, pa su n.a:roCito pod'Sl!1i za, pranje 1lk.a:n!in:la osjetljJ.v.th na alkalije.
Od sintetskih ,,>roostava za pr.ail1je v.a.Zm.a su:
1) Alkil-sulfonati, koji au po SVoQ!lll sastavu natrijum()IVe roll monosulfo-'
-Stefa viSih alifatskih alkohola, koji s.e u vOidl
disociraju po joonadzbi
Cnf-i2n+1-Cf-i20 -S02-0Na --t'> C
n
H
2n
+
1
- CH
2
0 -52-0- + Na+
U pranju uaestvuju aniani, kojli. imaju znatnu akiliv:noot.
2; Albl-sulf<lU1.ati, koji su po svom sastavu natrij,UJrru)ve roli ma;;:nih sul-
fokisclina opiite formule R......,SOsNa, gdje je R - alk.il:ni r.adik.al s.a 12 do 20
atoma karbOlD..a Koct njih Je atom sumpora direktno poveza:n s atomom kar-
bona, za razl:iku oct alkjl-sulfata kod kojih je v.ezan preko kilseon:ika.
3) Alkil-ariliulfonali, kOjl su po svom sastavu natriju'lllOve roli a1!ki1lD.ih
derivata aromatskiJh sulfokilse1:i:na: '
R-( )-S03
Na
162
lanac masne
kiseline rastvorljiv
u masnoci
karboksilna grupa
rastvorljivau vodi
Alka1ni r.ad:ikal R- obiCnJO sa-
dr.wva oko 12 aroma karborrJ;a.
Za dobivan}e dete:rd.7;e:nata slu-
2Je viSe mas:ne kiselime, jefiina
ulja, zatiTn proizvodi koji nas+,aju
pri preradi naft:, uzlja i priroo-
Tl.ih gasova:
11*
coo-j
8
molekul sapuna Kod 'nas pDStoje pogoni za pro-
:izviXlnju deterorenata uz mnog.e
tv,{)"'nioe s.apuna.
I tcO 00
,
Slika 65.
PITANJA I ZADACI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9,
10,
Kako se dobivaju estri (esteri)?
Predsta.vite Jedll3.ci,nom dobijanje esbra tz i proparnola.
Kakvu primjenu imaju nizi estri Qrganskih kiseliina? . ,
mJeII'iU nastajanja
Objasn.ite pojam dinamione hemijske ravnoteze na PrJ
etil-acetata.
. _" . h!idroksilna grupa, a iz koieg
Iz lrojeg se spoja pri esterifi.kaciJi vu'W1Ja
atom hidrogena?
Sta je saponifikacija i kako se on.a wsi?
Sta su po hemijskom sastavu voskoV'i?
Gdje se primjenjuje g-licerj,nski trinitrat? _
Napisite jednacine esterifikacije eian-dikiseline i metanola.
Izracunaj1: kollko ce se dobiti etil-acetata. iz 10 g etan-kiseline 30 g
etanola ako je prinos u estru 50"/0 oct teoretskog.
163-
164
,1. jednacinu nastaja'l1ja masLi iz gliceni'na i palmitinske kiseline.
12. Koji se l.r;glicer;d: naziv;)';J prosti, a koji slozeni iii mjesoviti '?
13. Kako Se dokazujE; pr.isusb;o dvoslruke veze u uljiirna?'
14. Koj viSe masne kiseline ucestV'Uju U izgll"adnji masti i ulja?
15. Po kojim s-" hemij&k.im osobinama razlikuju masti od ulja?
16. PII"edstavi.te jE'dnafinoin hidrogenacij.u triolei'l1a u tt'istearin.
17. jednad:nom dobivanie sapurna iz palmitinske kiseline
tnJum-karb'lmata.
18. Sta s J sapuni po hemijskom sastavu?
19. ,Kako Se sapun lndusirijski?
na-
20. I2lracunajte koliko keba Llzetj grarna stearinske kiseline da bi se dobiJD
100 g natrijum-stearata.
9. ORGANSKA JEDINJENJA SA NITROGENOM
9. 1. NITRO-JEDFNJENJA
Niilro-jecJ:injlJlja su takve organske SUlP15rtan.oe koje 1:l. molekulu
mix__ v=mu - ;]i """"",Wki r"",,"",
nrtro-meian
CH -CH -fIr:;;'
.3 .2 l:\'
o
nitro-dan
nitro-benzen
9. 1. 1. Aciklicna nitro-jedinjenja
Ova se jOOinj-eJ:lja mogu smatl"aili. i derivatima aciklirOOihkarlbolhldro-
gena u kojr.irrn..o'l je jedan ill.. vWe aWma h:klT>oglJlJa za!IlJlijenjeno ni1IDo-;gLru.pom.
Stoga :i:m se i naziVii :i!zvooe na taj na<cm stO Be :ispred ruwiva ka:rfbohidrogen.a
. idoda prfik:s nitro<.:
CH
3
NO
Z
( nitro-metan)
CH
3
- CH
Z
- N0
2
(nitro-etan)
Acikl!ilma nitro-jedinjenja tcie se idob1vaj'U 00 OOgov.aTlaju6iih aI'OlIDai:!slk:ih
jd:i:njenja. Kao i koo ostalih jld:iinjenja, i ovdje moguC:nost rvcl.ikog
broja izom,era. Direktnim nitrovanjem alkana potJIIl'lI06u naltratne k:i!scline na
viSoj temperaturi oko 450 C doiblivaju se :nitro-aJ.k,a;nl:
CH
3
-CH
3
+ HN0
3
-4> CH
3
-CH
Z
-N0
2
+ H,20
nitro -Iltan
Nitrovanje je he.-.mjski prooes uvodenja nitro-grupa u organska
njenja.
Nii:ro-jed:inj'J1ja moOgu biti primarna, sekundarna i tercijarna, ovisn<i 0
tome cia 1i S1? nitro-grupa nalazi na primarnoOm, sekundarnom i1i
atomu karbona:
R-CH -NO
z z
primarno
nitro- jedinjenje
R
R
sekundarno
nitro-jedinjenje
9. 1. 2. Aromatska nitro-jedinjenja
tercijalno
nitro - jedinjcmje
.A.:romatstka nitro-jooinjenja su vaZrrija od alifatskih nltro-jOOinje:nja zhog
_ svoje velike priroje:ne i lako6e doObivanja. Pri nitrovanju be:t17.e:na, moOgli ste
uoeiti. da je nitroDen2Je'Tl nas:taoO djelovanjm nltratne kiseline na benzen bez
zagrijav<llja, OOnosno, bilo je eak potrehno hlade:nje.
Nitoova.'1J arorr-.at,sk:ih jedinje:nja moOZe Be izvesti. koOnoe:ntrovarnom ni-
tra.morn k:iselinom, ali se u praksi DeSee upotrebljava smjesa za nitrovanj,
koja Be sasiojl iz dva dij.ela konoe:ntroOvane nitratne kise1ine i tri dijela kon-
oentrovane suliame k:iscline. SulfaUna ki,;;elina pri tome veZe osloObode:nu vodu
i time 'llsmjerava reakciju na stvaranje nitro:.jedinje:nja:
benzen
nitro - benzen
I ked aroOmatskih karbohidroge:na postoji mogtlenost zamje:ne jed110g i1;i
vis.e atoma hidroge:na nitro-grupama, pa se ti. derivati. onda nazivaju:
nitro- benzen
166
N0
2
I
O
l-NOZ
dinitro- benzen
CH
3
I
02
N
-0-
N0
2
I
NO
z
trinitro- toluen
Aromatska nitro-jed:inje:nja su veCirn( n. Zute ,boje. MoOnonitro-jOOinje:nja
su uljaste teCriosti, k.a.Mkterisilieoo mirisa, do.k su :trtinitro-jOOinje:nja rute krl-
staIn supsilamoe koj lako Eilrnplod.iJraju. Zbog OVID asobilla up.atrebljavaju
is<:! kao boje, jeftini mir:isi za sa'PUJJ.e i kao ekspklcivi. Vafua je i njIDova ;p ... ""i:-
mjena u sintei1slooj oOrganskoOj hemijli za proi1zvodnju 'boja.
Nitro-benzen (nitro,-benzol), CSH5 - NO
e
Nitro-boe:n:ze:n je rota ulj<lS"...a teC:nost koOja nastaj dj.eloOvanjern nitrame
kiselin na ben:ze:n u prisustvu k(){!1aentrov.a:rue IS'Ulfatn .k:iJScline. Oil:l ima miris
na gorke b<lIdeme (mirbanoyo ulje), zbogooga \SIe UJPOtrebljava za pariimiramj
jeftinih sapuna. SluZi kao po1a:zna supstanca za dobival!llje ,am.i1iJna, anilinsiklh
i azo-;boja. Pri r8du s veCiJrn. lroliCinarrna n1iIDo-be:n:zena moraju se Pl"oOvesti po-
rebne s:i.gurnosue mjere, jer je para VT100 otrovna. .
Trinitro-toluen (trinitro-toluol),
CH
3
I
OzN-0
1
-N02
.
I
NO
Z
Trimitro-tolue:n S dobiva nitrova:njm tolue:na smjesom za nitrovanje.
ToO je tuta kristah1a supstanca, lroja se topi :na 82
0
C, a zapailje:na gori :rniTno,
cadavjm .plame:nOllTI. Djclovanjm ricijalmim elrnplodi-
Ta. Zbog toga S upotTebljava ,pod .i:me:n0llTI troti.l, ikao jedan od najvaZ:nij:iJh
eksploziva z.a pu!Uj>enje r8ZIle muni'Cije (bombi, mi:na, artiljrijsk::iJh @"anata
.itd.).
Trinitro-jenol, C
6
HPH(N02h
Trinitro-fnoOl nastaje nitrovanjem fnoOla. Naziva se joOB ,pikr:inska kis-
lilla.
- Stavj,te .u epruveuli krisiJalit fenola 'idodajte = muckanje 10 cm
2
koncenr-
trovane rritratne kiseline. Smje:lU grijte 1 do 2 a:ninuta, a \Zatlm ohladite. Iclucice
se futi kristalici pi,krin:ske ki'seli'ne:
OH OH
I I
01
+3HN0
3
-.:..t> + 3H
2
0
I
NO
Z
feno[ trinitro - fenol
167
Pikrirusk.a ldselna joe krista1:ria swpsta:n<la, ramvorljiva u 'V0Cli. Zagri-
davanjr.l eklsplodira, te S ua>atr.ebljava lmo eksploziv. Njenoe ooli nazi'Vaju
S pikratL Upotroebljavaju S lmo- eks!plozi'Vi.
;PITANJA
1. S ta 'SU nitro-jedn,jenlja ?
2. Kaiklo ,se oona
3. ZaSitQ se diobi!valju 1aJkSe :a.I'IOIIl'JJatsJm 00 aliIfaltslkth
4. Za :sta se UlPotreb1java JJJi>too-b=EillI?
5. Sta je -nrotil 1 !Za ka.je se svrhe 'Upotrelbi1ja!V1a?
,6. Kaiko ee dobdva, pi!liJrin,ska
U vooen:iJrn rastvorlma .a:min.a laknnusov pap:ix popl,avi.
Po svojiro hemijskim oo()lb:in-ama aliifa-bski amimi su orgams1re haze.
Aromatski amini izvodoe S -:i:z amon-ijaka, zamjenom jed:nog ili viSe
atoma hidrogena aromatsk:iJm radikalima, npr.:
H
/C6
H
S
N-H
N,,<;H
S
"'H "H H C
6
H
S
monofenil-
difenil-
trifenil-
-amin
-amin
-amin
(anilin)
Najjoonootavniji 1 jooan od najvaZnijlih proostavrrika aToma1:sik.iJh ami-
9. 2. AMIiNlI na je amlin.
Amine moremo smatrati derivatima amcmij.aik.a.
Zamijen:iJmO Ii jedan, dva ill tri atoma. hidrog1ena u
nek:im org.anskim rad:ik<i1om, !I1J8!S,taju pr.ima.=i, ookundaJrni me
ami:ni:
, .,< ,y>/
. /H R,
R",
R"':"N
N-H R-N
'H
R/
R/
primarni amin sekundarni amin tercijalni
NajvaZ:nijialifa-bski amini su metil...amn :iJ ettil-ami:n:
CH -CH -NH
322
amin
NiZl Cla!I1JOv:i al:ifatskih .a:min.a (meti1ni i etilni) jesu garovi-te SU!P5'tance
{!lJl m:ix.is podlSje6a na _ mir.is amonijaka. U vOOi se. r.astvoaTaju a_ njJJhovi vo-
q.eni rastvori reaguju baiiCniO. V:iSi Clanovi su teC:nasti OdmQSl!lo Cv:rstesup-
stance. Analogno arru:mijaku, s k:iseJ.mama Id.a.ju soli:
--t>
! I I
. H H . H
"-
Na sliCa.-n naCin amini mogu da adiraju protem. irzVlOCie, 2Jbog OOga' nji-
hovi rastvori r.eaguju ooZIlO 'jer sadtrZe slobodmeh!i.drok:silnoe jo:ne: '
168
9.2.1. AnUin
To ie bezbojna ulj.asta teCnoot, karakter:iJs;t:i,Cog mi:r:iJSa, ilrojama svjet-
looti KljuCa na 184
0
C. Para mu joe otrov.nai udi,w Ii se u veCim
koliCi:nama; i=iva trovanje. Vodem rastvor anlilina; za ra::iliik.u 00 rastvora
alifatskih amina, djeluje :neutr.alno.
Anilin se lTlOZe dobiti na viil naona. Nalazf se u katranu k.amenog
uglja zajeC'no s aromatskim karoohidrogenima, te se induS'trijlSki Ii dobiva
iz katran<i.
Mnogc su vamije sintetske metode dobi'Vanja an:il:i.n,a. Prvi put anili:n
je dobiv!1 destilacijom :indiga. U Sipanslrom jezi:ku za postoji
anik pa :e prema nj'mlu dobiveni produkt nazv.an -anilin. Drugu VaznlJiU
metod"!l, kojoj s-e i danas indmtrijski dobivaju najve6e kolIDi:n.e ruillina,
pronas.ao je 1842. gooine ruski hemicar Zirrin. Ta me-
toda se zasniva na r-<dukciji nitrobemrzena nasoentnim
dobivenim djelovanjoem hloridne k.iseli11oe
na Zeljezne opiljk2 u .s.amoj reakcio.noj smjesi:
O
I-N02 OI-NH
2
+ 6H --!> + 2Hp
nitro- benzen anilin
H
I
:N-H
I
o
fenil.,..amin
(anilin)
Ulijte u epruve-tu jednu do dv-ije kapi rutro-benzen1a i dooajite malo raz,:,
rijedene hloridn:e ki-selilIle 'i nekoUlw ko.madiJcaCIinka Hi kala.ja, i to lffiuCktajte dJOik
S>e ne rizgubi mkis nitro-benzena. Tada dodaj,te tolJkJo JHlltrij.um-<b:idrOlksida ua se
talog rastvori. Na dnu epruve:te lizlucitCe se kap.lji:ce UtI.jatSte - atniJ:ina.
Ova reakcija moZe s-eprovesti i elektrolitiCkim putem (clektrord.uk-
cijom), zatim reduikcijom poomocu hiJdrogen-sulfida, alka1nih sulfida ittd. Ani-
lin nas'taj(' i iz fenola' ilkoliko s-e ovaj 'u atmtOS<f:e:r:i amcmijaka i u
169
cink-hlor:ida .ill .k.alcijum-ihlorida koii sluZe '--0
va:nJe vode: ," """ =""-",,., :z.a vezi.-
tenol
anilin
Anilin &e more dok=ati hlornirrn krerom.
- EmulzUa am.alina, koju dob'i'ete {ikan" 3' , .
vode, dodajte zrnce hlorIllog Jen;t 1 3 do 4 em
3
hl0'l)ll1m Ikrecom je karakt",ri'Stifn' , !e obo)errtJe. Rea!kcija sa
dacionog) ,procesa jos niJ'e p' ......,.,un
a
a,h sarna p!rlroda tog hemijskog (oksi-
"'v>,, '0 '0 Jasn]ema.
_ ' .:Lako je slabog baznog k,ar.a!ktei-a, anilin gradi s kiooln..ama,' ,
saJLlCl se pri tome .k.ao kvarterna baza.: ,roli, pona-
O
-NH
I 2 + HN03
NO'3
ani!in...., hidrogen - nitrat
,- Stavite u epruvetu malo all'iliilla CF aI!l.ill' ..
kapl Q'ast'V'Ora natrijlllitn-hi<liroksida \1 hI
cete neugooan miris iZQ-nHrila ' orma. Smlesu zagrlJrte, OISJetJi-,
, ,- para lz.azlva @la;voboljru):
-NH
2 + CHC!3 + 3NaOH --->
-N=C
--!> + 3NaCI + 3Hp
tenil- izonitri!
di ti neugocinog :nUrisa izo-niirila, ovaj ogled trlba ti:zvo..
, U 19esroru ill na otvorenom P1XliStoru. Anilin 8 nekii:n, lim d' "--
.lene supstl.lnoe, S() a aoe OI.J'V'"
- Rastvorilt" u eprv-veti "d" ,
lina i dodajte malo k
U
/azl'I)e enOl sulfa:noJ kiselini nekolilko ,kapi ani-
plaV'l, zeleni ill erni OV1snO 0 koncentraciji, d-QIbirva se
170
Affilins:kebOje m:nJOgo se U'poilrebljav.a:juza bojad:i\sa."lje pamuCndh tka-
;p.i:na.
ATIJilin se upotrebljava l<;,aO s;i;rovina za proi'ZV<OId;nju ve1:ikog broja sm-
tetskih boja, lijekova, mirisnih tvalI'i i vioolromol:lru1S1kih SipOjeva
masa).Vaian je i kao sredsrt:voza J?Ogon raketa.
9. 3. A..1VIIDI
Amidi 8U derivati orga.nski:h .k.i.s.elina., u lroj:ima je h:irlrom.1:n.a grupa iz
ikarlboksila zamijenjena ami;no-grt.1IPOIffi:
,,0 0
H-C {> H-C"
'OH 'NH
. 2
mravlja kiselina amid mravlje kise\ine
(acidum formicicum) (formamid)
o
CH
3
-C"
'OH
sircetna kisetina
(acidumaceticum)
o
'NHz
amid sircetne kisl2line
(acetamid)
Amidi soc najlaks.e dobivaj'U dj;;;lovanjem amonij,aka na hlo-
ride:
o 0
0
CH + NH ---t> CH-C:7 + HCl
3 'C\ 3, 'NH
z
aCl2til-hlorid
acei.amid
9.3.1. Urea iIi karbamid CO
Urea je najvaZrriji pr.oo.staVil1lik. .arrrrirla. To je d:1amiJCi kar:Jxmatne kise-
line, nastao zamjenmn obje -OR grupe kal1bonatne. kiseline arrniino-gru-
,p.a.ma:
karbonaina
Kisetina
monoamid karbo-
natne kiseline
/NH2
Q=C
, 'NH
2
diamid karbo-
natne kiseline
(karbamid)
171
Urea je bijela lcristalna sUp&tanoa, 1ako rastvorljiva u. ViOdi. NaJazi. Be U
mOlkra6 (urinu) , gdje nastaje kao konaOni p:oo]zvod r.al2lgradnje bje1a:n.eev'ina
u Oovjeejern i Zivotinjskom OTg.an:izmU. Zoog toga se naziva Ii :mok:ra6eViina'
- urea. Oovjek <lneVllO :iclucuje 20 do 40 I u:ree, 8m ov.ilSi 0 uipotrijlbljenoj
hrani.
Zagrijav.anjem uree :n.astaju biurea i amonij.ak:
NH2
./
c=O
"-
/
NH + NH3
C=O
'NH
2
biure
N.astali spoj biurro sadrZi u molekulu
te dajepozitivmi bliuretlSiku reakciju kao i hjoel.a:niJevine.
o
- TJ suhoj epTuvetl zagTijte malo ka:I1bamida. On 6e se rasi;opiti-u(Z 051000.-
danje an,onijaka. Ohladltc O'Vako dobi'VeIl'u talilnu pa ie ras.tv>OlJ:li,te u 1 =3 na-
tTijum-hidroksida i dobivenom rastvoru dodajrte kap .rasilvOT.a k!UiPI1ll'lJl(H)
Pojavljuje sc Ijubicasta boja (hiJur.etska reakci-ja). .
- Zagrijk malo karbamida s koncentrovanJim rastvorom
sida. Osjeticete miTis po amonijaku. .
- PrtredHe koocentrO'Van ras.bvor uree ,pa mu dodaj<be [lek>Oiliko kapi kon-
centrovan8 nika:t.ne kiseHne. Stvara se bijeli Wog UJI'ea-mitrata a ami-
!ntma): .
urea urea -nitrat
Urea Be industrljski dobiva sin<te:z..i:Jm :iJz karbom.-Id:iokIDd.a i runonijaka,
a urpot:rebljava se kao umjetno gnojivo, zatim za iPTo2ivodnju lijekova, pla-
sticnih masa (aminO'plasti) iM.
ad arc-matslcih .amida vaian joe amild i7.1011ikotinsk-e kiooline, koji u1azi
u sastav vitarrrrina B-kompl'ksa.
172
PITANJA I ZADACT
1. Sta su amilni?
O-CONH
N
2. KOja ,razlika izmedu aJ:ifatskih i alI'QIl1aItekin aroina?
3. Nabrojt<: nekoliko primarnih, sekn:Lndamih d tercij=ih aroima?
4. Kako. s-e dobiva i gdje se upotreblja'Va ani'M?
5. Navedite fizicke i hemijsk,e QS()binoe amina.
6, U koju grupu spoje'Va spadaju amidi. 7 .
7. Na koji nacin semogu dohiti amidi zaSiClI1ID orgarnsk'ih kiselina?
8. Koji je najvazniji amid? .
9. Kako se' UlI'ea moze dohilti Sitnlte=mirz arn<l!OJjaka i fozgeria?
10. Navedite praktif-nu prlimjen-u .tmee.
11. U koju se grupu vje6tai'lkiJh @!loj,iva more 8IV1l"StaIti urea?
9. 4. AMINO-ALKOHOLI
Ovu gru,pu j-edi1njenja karaker.iBu amin()-;gTUiPa i .al.kdholna hidooksi-
..g:rUipa
.A;m;ino-alkoholi su biolOOki veoma znaiiajina jedinjenja. Am1no-al1ooholi
B'U teGnooti rastVlOrrjive u vodi i Zbog svog f:i!2lioloSlkog dje1o-
vanja., neki od nji:h se kor:iste U medicini' kOO lijekovi.
Et.anol-amin (holamn), HeN':"" CH2 - OR; u1azi u sasrtavu fos-
:fo1iJp:kLa (s1oZenih' masti) kefaLina, vezan :na fastf.atrlu k;isel:imJU. Kefaliil Be na-
1a:zi u eelij.ama mozga i IlS"V'IlOm ilkivu.
Holin i. acetH-holin su biolOOki veolffia 2ln3IiSajna jld:iilljenda iz grupe
amin.q-.a1kohola. U organizmu imaju =6ajnu furnik:Ciju u prerioSeinju nerv-
:nih dmpu1s.a.
OH-'
holin
-CH, -CH, -E CH') + OH-
aceti(-,holin
U .am:ino-alkohole spadaju i oormoni srii. naJdibUibreZne' ZliijeWe adre-'
nalini noradrenalin. Oba hormona snaZno dje.J.uju na netlro'Ve,gclativni, si-
stern.
9.5. AMINOKISELINE
A:m:inokise1ine BU spojevi koji sadrZe' dv1je fu.nklciOnalne grope ra:zli-
Citog hemlijlSkog karaktera. One sadrZe karbokJs:hl:nu grupu (-OOOH), koja
.iroa k1se1ims.ki karakter, i amino-grupu (-<NH
2
), koja :ima ba:znikarakter.
Pr-ema tome, amino-kiseline su amfotoerni spojevi (.amfoliti), jet- se ,ponaSaju
d vojako' kao .kiseline i kao ,b.a:re. Vodeni rastvori ve6i:ne a:miJnok.iJs<el:in.a rea-
,guju neutralno zbog uticaja kal'ooksilne i amin()-;grUfPe. Naj-
173
joo:nostavnija aminokis.elina j aminOSJTCtna kislina (glikol), Ciju formulu
moZemo izvesti jz formul sircetne ki.seline, tako da u r'ldik<11u (CH
j
-) Z<J-
mijenimo joedan atom hidrogena amin2;<grupom.
etan - kiselina
amino-etan-kise[ina
(amino - sircetna
kise[ina)
Na primjeru .amino-etan ki.seline pokazaeemo zajoedrricka i vamija svoj-
stva alninokiselina.
Fizicke osobine. Aminokiseline su bezbojn.a krista-lna joedinjenja koja, se
veCinom rastvaraju u vodi. Imaju rdativno visok tack topljnja. Prirodne
.aminokisoelin su aktivni spojvi - i to lijvi ob1ri.ci.
Alrrinokiseline dobivIle sintetski.:rn putenJ su naktivne jeT su to rac-
mati, tj. smjese jednakih koliCina lijevih i desnih aminoki.selina.
Hemijskp osobine. Amin..:Ji'kis;eline rea',guju s bazama gradeei soli:
H
2
N-CH
2
-COOH + NaOH --i> H N-CH -COONa + H 0
. '2 2 2
glikoko[
(amino-etan kiselina)
natrijum - glikolat
.ova reakoija vrsi S tako da hidroksilna grupa b.aze i hidrogen i.z karbooksil-
,ne gTUP amindkiscli.'1'J. daju vociU', dok se mtalni dio vre na mjesto hidro-
. genovog jor..a. Ami."1oldseline reaguju .sa kisel:llnam.a i tada nastaju soli, ali
reaktcija se svodi na to ilia se na bazrri dio molekula aminokiseliiDe vew hidro':
goenov jon iz kisel:in, kao sio je prik,a'za;no jednacinom:
H2N - CH
2
- COOH + HC[ --i> r f-LN - CH., - COOH C[-
. J
Za aminoki&e1ine karaik:ter.ist:1eno je da IrlOg'U meausobno rea.govati gra-
deCi sloZen' spojeve (peptide, poliQ:>eptide i konaeno proteine). Tako se, npr.,
,povezu}u ava Iffiolekula glikola u ;peptid, koji se rove glicil-glicin:
174
H-N-CH
2
-COOH +
I .
H
gllkokol
H - - CH
2
- COOH -:-i>
H
glikoko[
--i> H-N-C:H . ..,-CO-HN-CH
2
- COOH + H 0
. I' ..' . 2
H
-glicii- g!icin
Pove2livanj-.e dvaju iH viSe mobektrla .am:inokiseline vrSi se tako ilia u r-
akcidu stwpa karboksilna grwpa jd:nog molekula aminokiseline s amino-gru-
ip0m drugog molekula aminok.i.seline uz izrlvajamje jednog molekula vode. Ta-
ko ostvaren.a veza izmedu ostataka zove se peptidna veza:
o
II'
-C-N-
I
H
LPeptidnu vezu imaju sv:i peptidi i joo nekJi epojevi, npr., billT.
Dobivanje aminokiselina. AminoJds.eline se mogu dobiti:
1. hidrolitiCkom razgradnjom bjeIaneevina, 0 6em.u c.e biti govora kod
,bjelaneevrlna ;
2. djelovanjm amonijaka na halogenske organske k:iscl:ine. Na primjer,
iz hlor-6ir6etne kiseline :mOze se dobiti amino-si;r6etna kiselina:
monohlor-sircetna kisetina
(hlor- etan kiselina
PodjeZa pmino kiselina
a/llino- kiselina
(amino-etan kiselina)
Aminokise1ine se mogu podijeliti u vliSe grUipa: prema broju ka<rbooksiJ-
i koj: sadrie u mol-ekulrna i ,prema poloZaju amino-grupe
u OOnosu 11;1 karboksilnu grwpu .
a) MOl1oaminOIDanokarOOruske kiseline su neutralnog karaktera, npr.,
glicln, .alanin, leucin, izoleucin, oi:stirn i cis;tein.
b) Monoaminodikarbonsk k:1seline su k:iselog karaktera, Dipil'., aspara-
gins'k.a i glutaminskn klselina.
c) Di01nin<>n1QIlQkarbonske kiseline S'U baznog karaiktera, npr., li71im. i aT-
.gini.'1'J..
d) Aromatskc i heterociklien alrrinokiseline (fenil-alanin, i
histidin).
Amino kaseJine prema pol&aju grupe u OOnosu na -CbOH gru-
,pu, dijeJ.e se:
. n.a ct., "( i b - aminokilSeline.
Strukturne formule vaZrrljih am1Jnok.iseliina su:
glicin alanin
H'7N;;;;Ct1l"-C;;'OH
, . f'
H
fenilalanin
,H 0.,
.1' II
H';'N-CH-C,...OH
" I" .
CH
2
I
.0
1'75
gtutaminska
kiselina
cistin
! " -
glutamin
cistein
'H' 'Oi
,I. 11
H-N-CH .... C-OH
, '1""" ."
SH
triptotan
lizin
histidin
f3-alanin
- CH
2
- CH
2
- CaOH
,Prema f1zioloSkoj ulozi, a:minokiseline se mogu pod:i:jcliti na zamjenjive
i nezamjenji'z.:e.
Uzamjenjive ubrajamo glikokol, al.amin, serm, prolim, glutarrninsku i
aSipara-gi'11Sku ldselIDu, te c:itruJJn. Bez OVID Jtis.elina OovjeCiji O!1ga:ni:za:m more
op.stati, jer ih mogu zamijeniti druge aminokiseline.
U nezamj.enjive aminokiselIDe U1brajamo valID, leucin, :irz.oleucin, liJzin,
metkmin, trOniln, fl1il-alanin, trirptofan i hlstidin.
Bez ovih kiselina Oovj.eCiji i Zivotinjsk:i organizam n.e moZ.e opstati pa
:ih j.e nUZllM unositi putem hrane.
9,6. BJELANCEVJNE
Bj.elan6ev:ine (proteini) slozeni su organski &pojevi kojisadrre nitrogen.
. Ulaze u sastav protopla,2llTIe 6elija, a nalaze se u krvi, 'misicima, kostima
itd. Fermenti i Qleki hormoni su takode bjelanoovimaste prirode.
176
Zajedmo s mastima i karbohidratirn.a, bj'elan'oevine su gLavmi s.as.tojci na-
&e hmn.e. Im:a ih u zmatn'im kolicinama u mlijik.u, mes'll, jajima i rJ.jeb'll.
1z bjelan6evina se sastoje nokti, TOgovi, kopita, sviLa. itd.
BjelanOeyine imaju prasudan =acaj u Zivotu o!1gamizama, su za ,ljih
vezani svi zivoimi prooesi. B>ei bjelanoevma nerrna Zivota. BjelanOevinama kao
nosiodma zivotnih funkcija nauka pridaje ogroman =aeaj. To najlbolje pot-
vr1uje i sam njihov naziv, koji je prvi uveo Vel.er dv.aidesetih godima prOOlog
vijeka i nazv.a() ih p7'oteinima (gre. protos - prvi).
Hemijski Isast av i stmktura ,bjelancevina
BjelaJloevine obav<?zno sadrie karbon, hidrog'l1, okJS.ig!l1 i nitrogen.
Mnoge bjela:n6evhl sadrie ;sulfur, neke fas:for, ferum, magn.ezijum
druge elemente.
Elem!l1tarnr s<lstav bjeLaneevlna varira u navedenim granicama:
karbon 50 do 52%
,hidrogen 6,8 do
mitrog'l1 13 d<o 18'Ofo
>O'ksigen 19 d<o 24<'/0
sumpol' 0,2 do sal"
I ",,"v em; ""wici
I
Ulijt"" u epl'uvetu 1 do 2 cm
3
bjelanceta, dodaj1;e 2, do 3 om
3
koncen-
tr0vanog rr'astvora NaOH : zagr,ijte smjesu.
Osjeticete miris amonijaJka. 1;'ako sie dokazali da bjelance sadrzi nitrogen.
Molekulska masa bj,elaniSev:ina je vOma razliCita. U v-eCim:i je njihova
m<olekulska masa od nekoliko desetina hiljada do nekoliko milkma .
. Bj'laneevine se magu hidrolit;i,Cki ra:z1agati djelovanjem f-ei-menata ('PIP-
sina, triJps.in.a). M<ogu se i vjeStacki hldrolizirati u p:r:isustvu sulfa:i:llle i hlor.idne
. ki>eline iL djelovan.J.ern jakih baza. B}elan6evin.e se postrp!l10 h1rl:Dolizuju i
prv<o nastaju. vis<ok<omolkulski Slpojevi - albumoZR, peptoni, pol:iipeptidi i,
kao krajnjl prod ukti , aminokiselime. Do danaS joe na ovaj neain dobiveno 30
amiilokiselina. Proueavanjem produkata hidl'ol:i:ze bjelaneevina, stiCe se pre-
dooitx, 0 strukturi bjelanOevill1a.
Prema tome, bjelancevine se sastoje od aminokiseIina medusobno pove-
zanih peptidnom vezom.
Osobine bjeLancevina
Bjoelaneevin-e su spoj-evi koloidne prirode. Vrlo teSko ih je dobiti 'll Ci-
sOOm stanju. J\/Inog-e bjelancvine su rastvorljive u'vodi, npr., bjelanoe jajeta.
Nji,'-!o\im rastvaranjoe:rn 1.1 vodi nastaju koloidni rastvori. Neke se rastvaraju
u razblaZenim rastvorima soli, kis-elina i baza. BjelamiJevine se odlikuju am-
foternim karakterom kao i aminokiseline. Sv bjelaneevine su ,ryptiCki aktivni
spojevi. Kod voe;irne lijevi oblici.
12 - Orgamska he:mij a
177
1z rastvoOra se bje1anOeville mogu taloztti: organsk1."Il rastvaraCima
kohol, aoeton) , rastv()r:ima s()li teskih metala (Hg, Pb, Cu, F'.e),aITlorg,ctniskim
kiselin.aTI'.a (HCI, HN0
3
). Pri taloZenju, bjelanOevlinemijDjaju svoju
hemijsku strukturu i prelaze u nerastvorljive sastojke. T8j procyClS naziva
denaturacija i ima praktienu primjenu u slucajevima trovanja
solima teskih metala. Otr()vanoOm se daje bjelance ill mlijeko. Dolan do koa-
gu18cije ,bjeJ.aneevina i ta:lfo se veile otrov.
Bjelan'cevin{! denaturiSu i pri zagrijavanju, npr., kuu'l.arnjem jaje oc-
vnsne,
Bje18neevine pok<'_rzuju citav niz hemijskih reakdJa,
dvije grupe: t.aloZne i obojene.
1. Talozne reakcije pokazuj'\.l fi:ztCko-hemijcske
hidrofi1m.ih koloOkla
a) TaloOileTije bje18neevina sornna tcikih
lore bjebneevine uglavnom ireverzibilno.
- U trl epruvete ulijte po 2 em
1
rasnvora
dajte kap po kap :rastvora menkulJllm(II)-hloll'ida. u
treciJ ferum(III)hlmida, Nastajace nerastvorljivi "talozi
:na
b) Tzloilenje solima 18kih metala (NaCl, KZSO'j) ili.8JmOIlijum-Sljifa(,orn
je reverzibilno talozenje, jer se dodatlk>O<ITl vode talozi rastvaraju.
- U epYUVeD.' ulijte 2 do 3 em
3
rastvora bjelanoeta 'i dodajte malo
amonijum-suiata. Rao:tvor se zamuti i pri dl!1IU epl'luvete 5e stvaJra taloQ' izlucene
bjelancevine, koji se dodavanjem vade rastvara. --
2. Bojcne 1'cakcije poka'zuju koje su vrst'e amino:kis,elL"1a plisut"", l: bj-
lancevinama
Od bojenih l'eakcija najva:iJnije su ksantop1'Oteinska i hiuTetsiw
Ks-antoproteinska reakcija
- UIijte u epruvetu 2 em' TaS'tvora bjelaneeta i na to c1odaj1e :5 do 5 kapi
koneentrovane nij,ratne kiseline. Nastace bdjeli talog, kaj'i se zagI"ijav,anjem oboji
zuto, a d,od.avanjem amonijaka narandZasta. .
KlS.antoprot-e:insku reakciju daju ome bjel.aneevine lwje u svome sas,tavu
sadrile amiInokiseline &0, be:nzenov:im jezgro:rJ1, jer s nitratnOTfl k:Lsdinom daju
aoornatske nitro-spojeve, koji su zute boje.
Biuretska :reakcija
- U epl'uvetu ulijte 3 em" vodenog rastvora bjel<1Dceta i dodaj.te lstO ,toiiko
10%-tnog rastvora natrijum-hidroksida. Na to dodaj,te nekoliko kapi razblaierwg
rastvora kuprumiII)-mlfala i pr-omuckajte. Rastvor se oboji ljubii'astoorveno,
Izvedite analogno reakciju na ureu i biureu, Reakai,iana Uil'-eU bie" neg.3-
tivna, OVl.: ,reake:ju daju svi spojevi koji u svojim molekmlama sadrZe peptidnn
vezu.
Reakcij-c koje smo naveli mnogo se primjenjuju u kliIniilY,im lahoratori-
jarna za dokazivanje bjelaneevima u krv.i, mokra6 i prihkom i,spitiwmja pa-
toloskih promjena U organizmu.
178
Podjela bjelance'l:ina. P;rIerna hemijskoj gradi, bje1anOOv:i:ne diijeli:mo na
dvije grupe:
1. ['TOSte bjel.aneev1ne (proOteimi),
2. sloZe:ne bjoe18n6evine (rproteidi).
9. 6. 1. Proste ojelancevine
ToO su sIXBevi koOji se poUpUJrlom hixirolilzom ra:iLaZu na .arminokis.eline.
Rroste bjel8n6eviIne su prot.amini, histoni, glu:telini, albmnini i globulini. Cd
ov:ih protei:n...q, najvaZniji BU a1:blll!Irin:i i gloibulilIli.
Albumini. Vooma su ra6!prostTanj!l1i ubiljo:lim i zivotinjskim org.amz-
mima Naj-vaZniji su: ovoalbum.ini :iz jajeta, serumalb1llIJ.dlni :iz krvne pLa:zme,
iz mhJeka i globin iz hemogloblna. Sax:lrile d06ta cisteina.. Da-
broO su racstvorljivi u vodi. Iz rastvora Sle talOiZe anno:nij'Ullll-'SUilfatoni.
GIobulim. Globulini su vooma r.aspl'X"Strallljeniu biljniJIn i Zivotinjsklm
organi=:ilma Obieno do1azezajedJno IS album:iJn:ima. NajvaZrriji globulini ISU:
se:rumglobulini, oOvogloObuliIn :iz j.a,jeta, la.ktoglobulin :iz mlijeka i miogen iz
m:iSrl.6a. VeCina globul:iru:J se ne rastvara U VlOdi, ddk: se rastvara u razblare-
!!lOm r.astvoru natrijum-hlo:rida. Zagrijavanjem se zgruSavaju @l:oaguliiraju).
9. 6. 2. Slozene bjelancevine (proteidi)
SloOilene bj'la!tl:eev.tile se oo:stoje iz prostih bje1anCevina i nebjelanOeviIna-
ISte looll1,lIponente tzv .. prostetiene grupe. ProlStet1Cna grupa mog.u da burlu: Se-
6er, mast, obojena tvar, nukleinske ldseline itd. Najvainiji proteidi su fos-
farproteidi, glukoproteidi, hromoproteidi i nukleoproteidi,
lPROTEID= .PROTEIN + PROSTETICNA GRUPA
Fosfoproteidi. F'osfoprote:ixii su sJoZ,ene bje1aneeviIne koje pored prote'ina
sadrZe fosfatnu kiselinu kao prostetienu grtlIpu, usljeg Oega djeluju kJs.elo,
Preds.tavnici oOV gru,pe CS'LI kazcin i ovoOvitelin. Kazein je bjel.aneevinakoja se
dobiva iz mlijeka u ko:rJ1 se nalazi U obliku rastvorljive soli ka1cijum-k.aze.-
inata (sir). Dobiv.a se iz mlijeka alk:o n.a njega djeluje etan..:k:iselima ill neki
fermerrm (sirooje). Ka:zein je bije1a nerastvorljirlTa sUiplStanca. Ima veliku pri-
mjenu u Ijudsikoj ish:.ani i iooustriji. Ka:zcin se primjenjuje u .industriji vje-
st:;LCkih vl.ak8ltl.a i piastienfu m.asa.
Glukoproteidi. U ovim bje1anOevinama iPI'OIStetiCnu grupu Cime ostaci
kerbohlidrata. To su spojevi proOteina s :m.a:oozarn, ga'laktozom i drugim karho-
hldratima. GlukopToteidi se nalaze u svim organima, tkivima. i mnogim se-
kretima Do danacs su se USlpje1i iwlovati glukoproteidi :iz mnogih evrstih tki-
va (kost, hrskavica), te i'Z krvtne plazme, zu.ci, IIlOkra6e, mlijeka itd.
U glukoproOteide spadaju i sluzne tvari - mrucini, oo:stojd pljurvaake,
GLUKOPROTEID PROTEIN + SAHARID
12*
179
Ilromoproteidi su srpoojevi proteir1a s oojenim tyarima, koje Cine PToste-
tiemu grupu. NajvaZuiji predstaVlIlici hnomQlPlrote1da BU hemoglobin 1 njegov
derivat oksihemlOglobin. Nalaz,e s U crvenL"Il krvnim =cima (eritrocirtima)
i 00 njiih poiiCiecrvena boja krvi.
Sam herrl()globin se sastoji iz dvije komponente. J,edna ko.!llIIXJ!l1enta je
protein koji S zove globin. Druga k()lffiponenta je prosteti(m.a gr1liPa koja se
2X)v,e hem. To joe organski. spoj sa policikhcrum je:zg.rom (rporfirinski pnsten)
k..'Ojoe ood.rZi iRljew. . .
HEMOGLOBIN = GDOBIN + HEM
PorfiriTlski prsten Cine 6etiri pirolova jez,gra :medusobno povezana. He-
moglQlbin se u pluCima B.paj.a is okls:1genom iz v.a:2ldUiha :i. tada prelazi. u <liksihe-
moglohlm. Krv raznosi oksihemoglobm po svim orgarrrima, gid}e oilpuSta om-
gen. Na taj maCin s.e vrsi oOiksilciacija u org.aniJzmu. U oksiiherrl>Olglobinu e1e-
mentrurni . v.eza:n je na dvov.a1entno Zeljezo i:z hema. Ta veza joe jalro
lab:i.lna. Sa karbol1-ID.onoksidom hemoglobin re spaja gradeCi svoj karboksi-
hemoglobiri, .looji viSe ne moz.e da Ve7.R oksigen. 0tuJda i otrovno d}e-
loir.a:nje k.arbon-monoks:kla. &e III :n.aOOm organ:izmu razlaie u joe-
tn, .pri 1000U gum Zeljl2lO' i:z kOlTlJIXl!l1ente hema i izldvaja &e protem globin.
U hroorrrioproteine spada i biljno zelenilo hlorofiI. U heterociklirnoj pro-.
grupi hlorofil sadrZi magnezijum.
Nuldeaproteidi. To su sioz.enebjelan6evirne koje kao prostetienu grupu
sadrz.e nukleinskekiseline, a prote.inlSlka wm<poneTI.ta su protamimi i histon:i.
NuP;lei!t1lSlk:e kiseline su v.iJSowmoleku1a:rni Slpojev:i, i2Jgrade!t1:i iz punin-
skili i pirimidinskih bazH., p.el1-ooza i fosfatne kise1ine.
UpctTeba. bjelancevina u industriji. Bjelan6evitue. imaju veliku primjemu
u grana:nia indllsmje, kao, npr., u kOianstv.u, tekstilnoj industriji, .in-
dustriji :plastiCn1h ma&'l itd. PrIDodna svila, koja sadrZi oko 50% bjelan6e-
vina, vuna, rogovi i kornjaeevina upotrebljav.a1i su &e JOB od najstariji:b. vre-
menaza. izradu raznih predmet.a. Kuhanjem otpad.a'ka ikoZei kostiju izrlvaja
se glutin, drugo tme tutkalo, koji &e upotrebljava kao Ijepilo. C.iJSto beZloojIno
tutkalo- z,elatin upotrebljava se u proizvodnjd poslastica i u irudustriji foto-
grafskia ploCa i filmova. Ka:zein se zajedmo s metanalom (.formaldehidO!l11)
upotr'bljava 7.a izr.a>du "!;)lasti,ene mase galalita.
9. O. 3. Siruktura bjelancevina
Ra:zlikujUS prim2:rna, sekundarna, te:rcijarna i kv.arterna struktura
bjelan:6evina. .
Primarna. st:rukturc. bjelancevina je defi!t1is.ana poloZajem i vnstom ami- .
nobselina koje s,e nalaze upolipeptidnom l.ancu bjela:n6evina.
Sekundama struktuTa bjelancevina odredena je poloZajem poliJpepti>dnih
lanaca u molekulu bjelancevina. Kod sekU!t1darne strukture bjelan6evina raz-
likuJu se dva poloZaja p.cptidmlh lanaca:
1. oblik desnc sp:rale (a-heliks),
2. oblik presavijenih povrsina (cik-cak_struktura).
180
Polipeptidni lanci .ekund8TIle struk:i;uJre bjelan6evina j;majuhelikooidnu
(uvijenu) strukturu.
Poli>pePtidne veze ovih lanaca stvarqju spiTale koje se r.aspo-
reduju jedma sa drugom. Spirale med1l:S>Olb!t1o BU ,povezane hidrogen-
-vezama za CO i NH-grup.e istog makromolekula. Ovaj tip strukture karak-
terist1ean je za bjoelan6evIDe VUille i kose.
Kod cik-cak strukture (001i:k presavijenih povrSina) POliMP
tidni
land
koji obr.azJllju spiralu medurobno su povezarri preko hidrogen i disulfidnih
veza za. CO i iz razlioCitih makromolekula. Ovaj tip si;:rUkturre k<l-
rakteristiean je ZD. bjelal:.6evine S'ViJ..
Tercijarna struktura bjelancevina odredena je rpoloZajem makromo1e-
kule bjoelam6evime u prostaru. Tercijarna struktur.a bjel3!t16evlr..a predstavlja
povez;vanj-e viSe polip<"ptidnih lanaca u makromolekuli bjclanllevina.
Struktur2 bjoelancEvina predstavljene. su s.e:rnatski na slid 66.
a)
R' R3 Fl'
RR -
RI
I R
R R
R R
R R
S
I
S
!
a) protein primarna struktura
b) i c) sekundarna struktura spirala (helix)
d) j g) cik-cak struktura (oblik presavljenih povrsina)
f) protein - terc. struktura
e) disulfidna veza
SliKa 66.
181
PITANJA
1. Koje su funkcionalne grupe aminokiselina?
2. najvainije fizicke i hemijske osobine aminokiselina.
3. Kako dijelimo arninokiseline prema njihovoj fizioloskoj ulozi?
4. Koji elementi obavezno ulaze u sastav bjelancevina?
5. Koj i produkti nastaju hidrolizorn bjelancevina?
6. Opisite neke vaznije reakcije TIa bjelancevine.
7. Kak0 dijelimo bjdancevilne?
8. Kakva je razlika izmedu prostih i slozenih bjelancevina?
HI2
10. K,ii,RBOH!DRATI (UGLJIKOHIDRATI)
:;V[.edu priroch1im proouktima karoohidrati., uglj:iikoh:iilrati ill saharirli,
z8.uz:i:rnaju VQ:cno mie.:oto, kako po svojoj runkciji, tako i 'PO Z!1.aeaju za Bve
ZlV-e org=iJ=e KarDohidrati su VOOlllJa T<1Siprostranje:ni u prirodi i irrnaju
znaeajnupr:imj,ernu 11 industriji i svakoclinevnom zivotu. Voon:1a <;u v.aZni za
odria.-vanj>2 Zivota na z-emlji.
Naziv karbobidrati poti.6e od naziva ,>,hydrates de carbone, koji su fran-
h'lTIii'::u-l dali gTUpj spojeva misleCi da u njima uvijek dolazi. na jedan
atom karbon jedan molekul 'lode k,ao u bidcratima (CH
2
0)s. Kasnije se taj
naziv zadriao 1 .<11m njihov sastav ne odgovara uvijekpomenutoj formuli.
Brut,v hemij:ski sastav veC:ine karbohidrata moZR se, ipak, izraziti >ClIpStom for-
rr.uloITl, su pO'ZTIati i 11.'00 karhOlhidrati u koj:i:rna odnos hidrogena
i O'ksigena lsti ka'o u vocti,npr.: ram11.oza, C
6
H
12
0
5
D"mas s-e karbohkirati d-efinisu pr-ema 11.jihovom hemijskom sastavu.
Krl1"Dohidrati :su '1.)()/i.hidro7csilni .,aldehidi liIi :ketoni
Dij-ele S na prost.e i sloz<E'ne. Prosti karbohirlrati - mo11.osafrlaridi 11.e
rnogu s-e hidrolitiCki razgraditi 11.a joSprostij.e karbohidrate.
,sloZeni karhohidrati, npr., saharoza, skrob i celuloza, mogu se h:idroli-
ticki cijepati dj-elovanjern kiseli'na ill fermffiata iIlla IIlOIl1osabarid. Tako s
sahar<)Zc'1. djdovanj,em vod.e u priSUlStvu hloddne k:iseline razlaiR 11.a glukozu
i fruktozu:
saharoza glukoza truktoza
Proem", lOIr.-e, kdik" molekula monosaharida nastaje bidrolitiCkom raz-
gr,aQ"1jom jcinog sloz.enog karoohidrata, dije1:i:mo ih na oIigosaharide i poIi-
,aha1ide. Svi km-oohidrati koji hidtohwrn daju od dva do deset molekula
mo:nos&'1ariaa nazivaju se oli.gosaharicii. OligOisaharidi s.e dijde na:
rid'2, ako hi>Ciroliwm daju dva mole.1zula monosaharida, trisaharid.e, ak: 5droO-
liwm nastaju hi mol-ekula monoOsaharida, ita. am saharidi koji hidrolizom
daju vis..-9 od d-est molclmla ma11.osaharida n.azivaju se polisaharidi (skrob,
c-eluloza) .
183
10. 1. PROSTI KARBOHIDRll ..TI-MONOSAHARIDI
Mon(.saharidi po svojoj hemijskoj iprirodi predstavlj.a:ju oksidacione
produkte polihidroksilnih alkohola.
Pored hidwksilnih gnt!pa, monos.ah.aridi sadr're i aldehidnu ill keto":
-grupu, te se, prema tome, nazivaju aldoze ili ketoze.
broju atoma oklS1gen.a u moleku1u, mon>OS1liharidi S di}ele na tri-
om, tero:oe, pento:Q i heksOZi.
Fizicke osobine monosaharida. To su ,bijele kr.istalne su,psta:noe, lako
rastvorljive u v<Ocij, a teSko u alkoholu i etru. MnQgi od njih imaju slad.ak
okus fruktoza). Zagrijavanjem potarr'nne i a.obivaju mrku boju. Pri-
rodrni mO:lDsaharidi odlikuju se optickom ,aktivnoscu. Vodeni ralStvori l11>QIlo-
saharid.a za.k.rt.cu ravan polarizovane ISvjetlost:i udesno ili ulljevo (desnogiri.
(+), odno.mo lijevogiri (+), 0 oemu detaljnij.e mozet,e vidjeti kod g.luikoze.
Pored aldehidnog iketonskog oblika monosah.arida, pOIStoji poluaoetalni
(cikliCrri) oblik, npr., kod heksom:
H OH
C-H CH
2
0H 'c"'"
,j
I
CHOH C=O
I I
CHOH CHOH CHOH 0
! I
?HOH I
CHOH CHOH
I I
CHOH CHOH H-C
I I I
CH
2
0H CH
2
0H
CH
2
0H
aldczhidni ketonski poluaccztalni
"\
oblik oblik oblik
Na prijedlog Hejvorsa, poluaoetalini (cikl:ilmi) oblici monosah.ari.da mo-
gu IS" smatrati pl'lOizw;"Cbna heterociklienih spojeva: pirana i jurana. Mono-
saharidi koji sadrze u svome molekulu piranov p'rsten nazivaju se piranoze,
a oni koji. sadrie jumnov prsten nazivaju se Juranoze.
Hemijske osobine monosaharida. Slieno reaguju kao aldehidi ill ketoni,
sto pokazuje da se u njihovim molekulima nal.a:zi aldehidna ill ketanslk.a gru-
p.a. Monosaharidi djei1:,ju kao jaka redukciona sredstva. Oni monosaharidi
koji imaju aldehldnu grupu redukuju arrnonijaeni r.a.stvor AgzO do elemen-
tarnog srebra. Daju i pozitivnu Felingovu 1'eakciju (yjdite alderude). Djelo-
vanjem jakih oksidacionih sredstava monolSaharidi oksidisu u kiseJ.ine, Dlpr.,
oks.idacijom glu koze n:"s taje glukonska kiselina:
184
H 0
C
I
(H-C-OH)4
I
CH
2
0H
+0
oksidacija t>
HO
'C
1
(H-C-OH)4
. I
CHZOH
glukoza glukonska
'kisczlina
Redukcijom mOTIooo,ah.arida nastaju polihirlroksilni alk:oholi.
redukcij;(Ym gluko.ve nastaje sorbitol (heksahidroksi.l<ni, ",lkohol) :
o
ctH
I
H-C-OH
I
HO-C-H
I
H-C-OH
I
H-C-OH
,
CH
2
0H
glukoza
CHzOH
I
H-C-OH
I
HO-C-H
I
H-C-OH
. I
H-C-OH
I
CH
2
0H
sorbitol
Na primjer,
Mom.os.aharidi daju jos jednu 'kar.a!kter.istirnu reakciju is fenil ...hirlrazi.-
nom, CEH" NR -- NRc' Ako &e na vodeni r.a.stvor nekog monosaharida dje-
lUj'" rastvo:'Olll f.enil-hidr.a:zina, nastaj.e wti' kristalni talog fenil-ozazona. Ova
reakcija soc kOl'isli 'W. njihovo dokazivanje.
N ajvazniji "I7!()TIosahuridi
Od SVlh mon.nsaharida najvaZnije su penroz.ei hekJSOze.
C
6
H
10
0(>
U orgall1izam dolaa' kao sastojci biljne wane (voCa i rpovrea) , a na1a:oe
so! i u sastavu sloz.enih bjelanilevIDa. Od pentoza najvaznije iSU L-arabinoza i
D,-riboza.
o
I
H-C-OH
I
H-C-OH
I
HO-C-H
I
CH
2
0H
l- arabinoza .-
AO
I
H,....C-OH
I
H-C-OH
I
H-C-OH
. I
CHzOH
H D-r'iboza
Hksoze, CcHll:Oo
Hekooze su Tlajvai..'1iji mcmooaharidi koji Be :na],aze 11 prirOOi. Dijcle se
'na aldoheksoze i ketoheksoze.
Od aldohkooza najvaz.niji monosaharid je
prikazuje ova formula:
H-r-;l
I
I
HO-C-H 0
H-?-OH J
H-C
I
CH
2
0H
C:""H
i
H-C-OH
I
HO-C-H
Gluik(2)e im.a u vocu i :m...,"'!lu. Nalazi se UY,xvi.
Nj",'TIU strukturu
H
!
H-C-OH
virna. NajvaZniji je izvor energije U oovj.eCije:m org=i:mnu. Sadrn joe mokra-
6a Ijudi koji boluju 00 Se6eTme bolesm. looUl&i:rijski se dobiv,,1. iz s.k:rdba ku-
hanjem s razblai;en,om sulfa1mo:m kiJs,elillOill.. I glvlmz(i, i lSV). munosah.a-
rim, pokazu.ju opt.iCku akUVll.OOt.
oC-D-giukopiranoza akleoidna forma
(+j D-giul<o:l:u
Zavis110 00 poloz".,iahl-droksiLTJe gruDe na prvom ,atrorrrm
- ............. ..... .
Ketoheksoze
Od ketoheksoza najvazniji morJi0S.8.harid je frukT>Jza iIi vocmi seeer.
FruktozC:L (voc:ni e6er) , u &e n,ala:zi II vocu, .a dobiva iS
hidrolitic.1{om sa.h.aroze. U orgaruzajTL se uncsi s hranom. NaLazi'
se u krvl i miSi6ma. Opticki joe aktivl!1.a ;i poJ.ari2iOvanog Bvjet-
1a uJijevo.
186 .
StruktUl'!!le formule fruktmJe InOz.emO plsau ovako:
I
C=O
I
HO-C-H
I .
H-C-OH
I
H-C-OH
I
CAzOH
(fruktozfl ,/
\ .. ..-.,..----
H-C
I """".",
/)0
H-C?'
I C"""""
H-C-QfJ
H-C-ga,
p:
CHZOH CHzOH
I .,,#1
(+) D-gliceroaldehid
(aldOtrloza)
CHZOH
I
C=O
I
!W-C-H
.,
H-C-OH
I
H-C-OH
I
CHzOH
(-) 0- iruktoza
(katoheksoza )
o hidroksiaceton (-)D-riboza
(ketotrioza) (aldopentoza)
h
O
H-C'
. r
H-C-OH
I
tm-C-H
,,'>'dit '1
I
H-C .... OH
I .
CHzOH
. (+) D-glukoza
(aldoheksoza)
H-C
I
H..,.C-H
I ""','
CHzOH
(-) D-2-dezoksiriboza
(dezoksialdoperdoza)
H-C
I
H-C-OH
',,,,,,,,, I
a.G1-C-H
..... ,. I
H-C-OH
I
CHzOH
o -galaktoz.a
(aldoheksoza)
187
FJ'uktoza, isto kao glukoOlZa, moze .alkoholno previr.ati. PoOk.aa;uje stirne
reakdje kaoO i ketoni j.er S8JdrZi. ket.oO-grUJpu.
HO H CHi)H
0(-) fruktoza
(furanoidni oblik)
10.2. OLJGOSAH..f\RADI
Od oOligoOs:uharjda n.ajvatniji ISU disaharidi . . V.aZrriji disah.aridi su Laktoza.
maUoza i saharoza.
Laktcza (mljecni secer), C1:iH22011
Nalazi &0:: u m.ajCinom mlijeku 3 doO 7% i mtijeku s.hs.air.a. Doihiva s iz
mlijeka., NakoOn oov.aj.anj.a m.asti i bje1.aneevina zaoOStaje surutka, :i:z koOje, ;n,a-
bon isparavanja vooe, zaoOStaje mljeCni s.eoer koOji je m.anje sladak ods.ah.a-
r<:Ji2le. Upotrebljava se k<'lo dijet.aln.a mana i u i9hrallli dojJIliOadi. HiJdrolizom
se r.a:z1aie n.a ilukozu i gal.aktozu. DjoeklVaIlljTIl fermenata nastaje. mljeena
kiseliLa.
JY.[aUoza. CljH
22
0
11
Nal.azi soc u pivskoOm sladu. I:rn.a je u crijevima, gdje nastaje razgr.ad-,
njom skroba. Sastoji se iz dva iffiolkula D-<gluikOze. SadrZi slobodnu aIde-
hidnu grupu i zato redukuje Felingov rastvor.
Saharoza (tri'<;ani secer), C12H?Pll
To joe joedan oct najvazrujih d:isaharida. U prirodi je jako r8.SJproOStranje-
na. N.al.azi se gotovo u svim biljikam.a u malllj:irrn ili vec'm koliCiinama. U ve-
liklm koticinama im.a joe u stablima &eeerne trske i u korijenu Seeerne repe,
odakle se i dobiva industrijski. Sah.aroza se sastoji:iJz P,gl1lk.9Z j, J) .. rruk",
tow, koje se . .Jiidixili ti&e.xazgr:adnje .. djcimr.aniWl.lOOe;
IfDa':ili ferment Hi.g.:rPliia s.ah.ar:oze .. vi,ti, jedna.cio-:.
nom:
+HZO
(HC!) t> C6H
1Z
0
6
+ CsH1Z06
saharoza
..:-:-.
188
:'
konformacija saharozcz
la k .. haroze U ptnnu epruve1nl ulijte
- U tri epruvete stavi1te po po . aS11-ClCe sa. . 3 P irnft eticete da
2 do 3 V'Ode, u drug:l 2 do 3 cm
3
alkohola, u :;reau 1 em 1" . J
se sahCJroLa najlakse rastvara u vooi, a =atno teze u allkoholu 1 etru.
Saharoza je bi}ela kristalna supst.anca rastvorlj&va u a sl.a.bo ras-
tvorljiva u alkoholu .i etru. S.ah.aroza llema si]:lO'SObnoOSt redukClJe. Prema ta-
me, ne redukuje Flingov reagens, a ni A:g'1!O. .
Sa.h.ar07..a se u'POtrebljava u dom.acinstvu kao vafuln preh'rambem arti-
Upoh'ebljavc. se 7.oa izradu sl.atkiSa, homoona i kaToonel.a.
I'ITANJA,
1. Kakav znacaj imaju k.a,rbohidrati?
2. Kako se dijele karbohidlrati?
3. Napisit.= jednacinu oksidacije glukoze.
4. Navedite reakcije na glukoZ'U?
5. Zasto sahar.()za llE- daje F,elingovu reakcijlU i reakcij'u srebrnog ogledala? .
. 6. Predstavite. saharollu strukltThrTIom farmulom.
189
PREGLEO OISAHARIOA I PROSTORNA KONFIGURAClJA
0 H
HO
HO H CH
2
0H
saharoza
piranoidna forma
!3 -0-fruktofuranoza
Ht;f'
CH
2
0H
0 uCH20H 0 H
OH H 0 OH H
H H OH
H OH H OH
H OH OH
H 11 '1n0' H H oC H
HO \ I fl 0
H OH H CH
2
0H
taktoza (ol-forma) -D-glukopiranoza !3-D-glukopiranoza
V
t
- 0
OH
o . B
OH HO . OH
HO
maltoza (!3 forma ) f3 - D- galaktoplranoza "- -0- glukopiranoza
0: 0"
OH H!30 OH H
OH H H
H OH H 011
I
O?;;!}O OH
HO 0
. OH
HO OH -C- 0
I
celobioza (f"l forma)
!3- D - gtukopiranoza 13- D-glukopiranoza
190
11. NTET',K! POUMERI
PrJOOni i smtetskipolL111eri su .s10:be:ni org=ki spojevi Cij.i. su mole-
kuli izgr3d:eni 00 :mnogo molo1mLa je'ClJlostavnijih organskih spojev.a koje na-
zivam" 'ffilJnomeriTna. P{ll i:IHere casto naziva."lo visokom.oliku1skim ill m.alcro-
mol-eku1skim spojcvim[l, jer imaju yrlo v,elike molekulske !!1'Nl&e (gTe, makros
- vciik).
Polimer" prol1cav<J ,()bL1Bt hemije koja se 2lOve makromolekularna hemi-
ja iii nauka 0 polimeri.T11a. PoJimed. se mogu razwstati na prirodne i smtet-
ske poLim-ere
U prirodne p.nhmere polis,'lharidi (skrob, oeluloza, glikogen),
bjelan6evine, prirodmi bmcuk, gutaperk.a i dr.
U sintetsk polimer sp.adaju razne vrste sintet.slkih pLasti.Cni;h lll.alSa i
.sintetsldh vlakan.;; k,lO ,to su polieten, poliv:L:nil-hlorkl, sintetski kaUJcuk, f-
nQplasti, r.aZ.l,e vjeiii'icke smole i dr.
Izgled i .sirukt1J.r.E( b.Hj.uiog svjj'2ta Zl'latraf[D dijeloID zavisi 0 polirrner:nim
k.arbohid1".atirna (Uglj<2TY1TTl hidranma),
Od biiJIiih pol imera najr<\sprostranjIliji su polisaharidi.
Fizlcki oblik zivih organizK1ma umnogome zavisi od fiziCkih ooobin8. pri..,
rodnih polim0ra Tak,l, npr., mi,sir-.Jio tkivo jzgraduju bjelaniJevine cd kojih
zavise karakter:stike n1iSifnog tkiva.
11. 1. POLlS.AHARIDI
Polisahar.idi, kao Kon<:lenzac'JJOni p.ohmeri, org.a.JSki su spojevi koji, pri
hidrolitiICkoj iz,graimji,'z j.ednog molkula daju preko &est molekula prootog
s.ecera ill mono.s,anmida.
Polisaharidi nastaju povezivanjoem ,,'elikog broj.a molekula monosahari-
cia, i to naji':esl.'E.' p.entozo i heksoza. Najva2m.iji polisaharidi su skrob, ceIuloza
glik(Jgen k2rb,:>rudrat uskladisten u jetri).
Skrob ;:;.e nalazi u b:iljkilII1a. Stv,ara se u zelenirrn dijelov;ima biljike, na-
rocito u li..;;cu, procl'''''m hemi,iske iz karbon-dioksida, CO
2
, i VO-
191
de, H
2
0, pod uticajoe.m sun6eve svj.etlooti iUZ kataliti:cko dj.elovanje hlorofilirih
=aca
Hlorofil pO[l1az.e da se svjetloona energija u ovom prooasu pretvori u
energiju ,hemijske Vze.
1z liSea skrob ocllazi u druge biljke, pa &e gomila u sjmenkama
i korijenu (krtolama). Znatrn kolicine skroha !l1.ala:ze s u sjIDTIkama Ziw-
rica (kukuruz, raz, psenjca, jeeam, riia iiJd.) , te u krbolama kIxYmpir.a i nekih
drugih biljak.a.
Skrob se javlja u zrncima r<tznih oblika i vliCi!l1a, zavisno ocl biljke u
kojoj IS nal.azi..
Of .
"",IIf! 1I*".n " ..
t If. .04 ; : " ... :"
.
III
t? 0 QCl
.' Ct'Q
a" . '" \6'''#1)# I .. ",,
0 0 "DCZ
=i '\>' . \)0 0
'
00)! 0/
'u"
o 0 Ie
()
6t> ()
111 ,,,11,,:
,'''0 .I"S""
dlO
"
, ',11 ''', I"
skrob iz skrob iz skrob iz skrob iz
pSllnice krompira pirinca kukuruza
..)b sin1ozrn.ast prah, na ob.iJenoj tIDperaturi se ne rastvara u vo-
di. ZagrijavanjID u vodi, skrob se koloidno rastvara, dok u vreloj vodi na-
staje lSkrobno Ij.epilo Toplom vodorn skrob &e moze ra2idi}eliti n.a dvije kom-
ponente: n.a nel'astvorljivu komp.anentu amilope7ctin i rastvol'ljivu kom;-
ponentu - amiZozu.
DjelOl;anje:ll eDzima maltaze, amiloza s,epotpuno hidnolizira na disa-
harid
DjelovanJem razblazen hloridne kiseline, skrob se prvo razlaZe na
de7cstrine, z.atim m.a ma1tozu, a kao konacni p.rodukt hidrolibcke razgl'adnje
skroha)<9 prosti s.e6er glukoza:
skrob
X} m
dekstrini
maltoza
gtukoza
U zivi11l organizmima se hidroliza skroba vrSi djelovanjem ,en:zima. T.a-
k0, q.r., djelov.anjem amiJaze se skrob hidrolizuje u disaharid maltozu.
U naSem organizmu proces razgradnje skroba s-e na..<;tavlj,a u dvanaest-
palaenom crijvu, gdjc s-e pomocu enzima maUaze disahal'id m,altoza razgra-
duj.e na prosti sc-er
192
I komponente skroba, tj . .a:miloza i amilop!ktin se hidrolirom Tazgra-
duju do glUikoze. Prema tom, i skrob i njegove komponente predstavljaju
prirodne poHmere.
P()lisaharid.iJ . su po svom hemijskorn sastavu glikozidi, tj. spojevi U ko-
jima je vez.a meuu pojedhrim molekulima monosaharida ostvaren.a., tako da
je oksigenov atom iz poluacetatne hidroksilne grupe jedne molekule mono-
saharida zamijenj'l1 drugom molekulom monooaharida.
Poluacetalna i1i, glikozirlna hidroksilna grupa se po hemijslrom karak-
tel".! razlikuje od obiene alkoholne grupe, jer moz.e pre1aziti u oklsigen kar-
bonilne grupe, ( = 0) i obrnuto.
poluacetalna
H - C - OW hidroksilna
H-C-OH
I
HO-C-HO
I
I
H-C .
I
CHZOH
J:.- D-glukopiranoza
(glukoza)
ciklo-poluacetalna
forma
HOi karbonilna
'#"? grupa
C,,"<::
I
H-C-OH
I
HO-C-H
I
H-C-OH
I
H-C-OH
I
CHZOH
(glukoza)
oksikarbonitna ili
aldehidna forma
U polis.alKlridim,"l monooaharidi fiU povezani, tako da se acetalni karbo-
nov at om j<xinog monos.;xharida Vz preko oksigena za jedan od neacetaZnih
karbonovih atoma drugog monosaharida. To CIDO pokazati na primjeru po-
vczivanj<J. C-<t(oma s..q neaoetalnim C-atomom dvaju molkula glu-
koz ..
U molkulu a.-maltoze karbonov atom C - 1. prve monosaharidne je-
dinioe (glukoZ) 2<' a-vezom za karbonov atom C -4. druge moriosa-
haridne jcdinice Svi pomenuti polisaharidi sastoje &e sam.o iz jeclini.ca Hi
osiataka molekula glukOZ.
_aln;
1S:!l3
OH . ... . tc:!!'.i. HO 3 OH
2 2 1nzaclJa.
HO 5 MQ ft -H 0 . t>
S 0 ,-,0"" t S CH
2
0H . 0 .2
._ .[ - glukoza
13 - O.t'ga:n5\k:a hemija
neacetalni C..,. atom
193
Nalatenje Ii dobivanje
Kaucuk s.e na].azi u lateksu ili mlijeenom soku kaucuko.Vo.g drveta (He-
yea BrasiliThSis), kOje S kultivira u tropskNn proojeliroa '(Brazil, Afrika i
JuZna Azija)
Lateks sadrZi od 25 do. 40
0
/0 kaucuka i do. 60% vode. Ostatak su saha-
ridi, bjelaneevine. smoloe, miJn.eralne tvari i dr.
Lateks se dobiva zasijecanj.em ko.re kaucukovo.cr drveta tako. da se na-
prave V -izrezi ili u obliku spirale (s1. 67. prikazuj; prikupljanje latek.sa 1Z
kaucttkovog drveta).
Slika 67.
1z 1areksa &e, koag1.1lacijom irovaja kauCUk dodatkom l0f0-tnog rastvora
mrav}je ill siTCetne kiseline. Lateik1s se mora odmah konzervirati da ne bi
doslo do IIljoegovog nepoZeljiIl.Og naglog' zgrus.avanja. Konzerviranje S wi po-
IllOeu 1
1l
/l)-tnog T.astvora .am.onijaka. ZgI"UlS.a:ni kauCuk :ispira S vodom, suru i
walja u obliku listova. '
Osobine. SvjeZeistaloz.eni kaucuk je bijele boje, ali stajanjem se po-
stepe:n,o oksidiw pa postaje zuto-smed.
Prirooni kauCuk je na obiCnoj temperatuti mekana rastegljiva i Ije;p-
Ijiva masa S obzirom da je elastiean, kaucuk SJpada u grurpu spojeva koji se
ZOV1.t elastomeri. Elastomeri 5U linearni po1:imeri, elasti611 8U imaj1.1 jos ne-
ke osobine sli6ne kaucuku.
198
,
-1 -
,"
DuZim staj.amjem kaU{!w( tv kr,t i gulbi elastil:nJOlSt. Topi se na
temperaturi 180 C'pri remu nastupa hemijska Ta2lgTadmja.
,
VuZkanizacija ,kaucuka
Znatnu vrijednast, prfutjenu kaUlCuk dobi'Va pootulrpkom vul-
kani-zacije. VulkanitZacija se :i:zvodi tako da SIe kaUiCuik .iJ=ije'Sa 00 4 dO' 6010
sumpora, :potocrn S ta smjlSa zagrijava na te:rIljperaturi od 130 do 150
0
C, O'ko
30 minuta. Pr: tome' se sumpor. hemijiSki veZe za. nezasi'6ene dVost:ru:ke VZle
mO'lelmla kauCuk.."\, odnosno, atomi su:mp.ora pov-ezuju pojed:i:ne !t1J()lekule kau-
cUika u sl&en: molekul. TO' s-e :rp.oZe preds.taviti IDa sljedeCi :naCim:
Vulkanizacijom se prirodmi kaucuk. oaplemenjuje, jer postaje elastiCniji,
poveeava mu se ot-POrTIost na kidanje i na razne hemijske agense. Vulkani-
zacijom ikaucuka dobiva se 'guma. Oko 800/0 svjetske p:rodzvod:nje kaueuka
trO'Si se za. proizvodnju automobilskih i avionsldh guma.
Ako se vulkanizacija kaucuka izvodi s veCim postotkom sumpora (O'kO'
320/0), d0biva se erna tvrda guma ebonit, ikoji se Uipotrlbljava za. izraduj
6eSljev.a, u elektrotehmici kao izolaciol:d materijal, za. O'blatga;nje hemijskih.
alparatura i za izradu predrneta stroke ,potroSnje. Ebonit nije O'-up.oran na .dje-
lO'van;e kO'noehtrov.ane 'nitratne i sul:a.tne k:iseline.
11. 4. SINTETSKI (VJESTACKl) KAUGuK
RazvO'jem automobilske indootr.ije rasla je potreba za sve veCim koli-
Cinama ikaueuka, Kako su njegov-e zalihe ogrameene na vee po:menu'te geo-
graf.slk-e oblasti, u mekim :z.emljamapokuSavalo se na stntetski naCin proiz-
voditi Prvi pokuSaji dO'bivanja sintetskO'g kaucuka vrSeni su 1.1 Nje-
mackO'j, za vlijeme prvog svjetskog rata.
KaO' polazna sirov!!na za dobivanje sintenskO'g kaucuka koriSten je eta-
no.l. Para etanola prov<X'!; se pr-ek.r:katalizatora na temperaturi od 450 C, pri
tome nastaj butadien:
199
2C
2
H
S
OH katalizator I> CH
2
=CH-CH=CH
2
etanol
butadien (1.3-buten)
I I
n CH
2
= CH - CH = CH
2
--i> ( :- CH
2
- CH
2
- CH- CH
Z
- )
Butadien se u pr:kms:tvu metaJnog natrijuma Ipo1i:merizira, pri OOmu na-
staje sintetsk.i kaueuik po=.at pod nazirvom bUllla-kaUiCuk. Prema tome buna-
-kauCuk je polimer 1,3-butadiena. Za potribe proiiVodnje s41t.ehsikog kauCu-
ka :matna kollCina. butadioe:ria dobiva se iz g.aoovitih proizvoda dobivenih he-
lOOv.anjerr, n.ate, pr:i &-mu se v.iSikarbohidriogerri cijepaju na rure karbohi- -
drogene Ne taj .naCin nastaje buta.dien..
ad drugih vrrsta mntetskog kauCuka vaZan j'" 'f!opren. N eopren (poH-
hZoropren) se dobiva hl<XI"lOlPOOIla ill
H2t = C-CH = CH
2
, I
CH
3
I
Pollinerizacija se vrsi u ernulziji, tj. u lateksu; dook koagulacija poIIllOCu I!IJce-
rona. Dobiven;i materijal se suSi i z,ove a1a-!p01:iJmer. Za,grijavanjern pre-
t'J'ara u unrreZeni .polimer, pri Oernu doolazi do samovulkanizacije. UmreZava..,
nje se ubrzava (ZnO, S, PbO). Nooopren je 2JI1atnoo pO'Stoj.a:niji
od prirodnog kaucuka, na toplooti, sunOOvoj svjetlooti, na djelov.arnje
raznih r.astvaraea i habanje.
, U novije. vr:ijeme proizvodi ISle veliki broj razni.h vrsta. sintetlsilrog kau-
Cuka koji se strukturom znatno railikuje od rprirodnog kauCuka, .ali, poSto
su e1astomerl, mogu zamijeniti rpr.rrodni kauCuk. .
11. 5. POLIMERI
Sintetski polimeri su tvari dobivene polimerizacijom iLi spajanjem vise
molekula iste tva1'i iIi ,visemolekula dvaju Hi viSe raznihtvari u vecimo-
lekul. . .
U prakm se sintetski polimeri {)eWe nazivaju sintetske plastiene mase.
Taj riaziv joe svObuhvainiji jer podrazumijeva ne s.amo pol:iJmere dobivene
postupkom poJ.i:merm.cije nego i drUgjrrn,posturpclma.
Osobine isintetskih ,plasticnih ,masa
Plastiene m.a&e iSU tvaI. ve1ikih moolelkula, tj. maikromolekulsk.e tvari ko-
je se mogu prer<.divati i lako oblikovati u razne predmete postupcima plas-
ticne dcjormac.ije. '
200
Ti p.ostupcl 5U presovanje pod pritiskom, zagrijavanje, ubrizgavanje,
izLi1)anje iW. Plasti<:ne mase u toku obrade ;imaju ()is(lIbme iplastiCnooti., tj. me-
gu se oblikovati iPOO Zelji, . a pri obienoj temlperaturisu evmte tvari, znatne
cvrsto6e tvrdo6e a neke od njili imaju i zn.atnu elastliiCilast .. Gusroca ve6irn.e
plastierrla. ml!lJSa je doo 2,2 g/om.
3
iPlasti.cne mase Stl veom.a otPor,ne na djelovanje vlage, ra7Jbla-
Zenih ldselina i ba:za, soli i veCine, rastvaraea. Ddbri iSU :i2lOlatori torplote i
elektriciteta., Stoga iSe mnogo kOl'.hs.te u elek;l::rotehnici. Lako Be boje, peru i.
&te.
Plastiene mase i si:ntetska vlakna iSU 00. ve1:Hdh molekula (ma-
koji se s<lstoje od stotina i hiljada atoma povezaniih me,..
dusobno, prvenstveno kovruentnim vezarrn.a. Njihova mollkulsika :masa,se kre-
6e od 8000 doo viSe miliona.
Prerna ISvoome ponaSanju na toploti
1
p1astli.6ne ma:se, 'IIlogu biti termosta-
bilne .i termoplasticne.
1. Termoplastien lnase zagrijavanj-em po5tlllPkom prerade
dok &e pr:i tome hemijski ne mijenjaju, odn,.as:ilo, do1azisamo do fl.z1ckih i
mehaniCkih proomjena. NajvaZnije termoplastiene IlThaSe su v:i!ll.ilne, celulozne,
polieten-plasti.cne mase, najlon iW.
2. Termost.abiln,? plasti.cne :rnase u poeetku Zagrij.avanja omelclavaju a
daljim zagrijavoanjem Q njima dolazi do hemijskih promj.ana i rpotij)UIIl!O oevr-
snu. Too Stl fenolfomnaldehidne, karb.aJI:nid,fQrm.a1Jdehi.dne i jci neke p1astiene
m.a&e.
Strulctura Imolekula iPlasticnih rmasa rmoze' ibiti: '
- linear:na struktura, u obliktu 1an.aca,
- razgran.atastruktura, u oblikU r.a;cvaJSt:iih 1ana<:'a,
- prosrorna Hi trodimenziona1:na struktura, u. oolilku prootarlnih mreZa,
izgradenih ocl racvastih lanaoa, r.asporedenilh i meduooblno povezarrih u pro-
storu.
Metode 'aobivanja i,plastienih masa
hernija :m.aIkromoolekulskih spojeva i;ma za. cilj da jeftine
pr.i:rodne sirovine preradi u vrijedne s.intets'ke p:ro.iJzv04e u koje sp.adaju pla-c
stiene mase i vjestaCka vlakna. .
Prirocine sirovme za proizvodnju plastiCrrilh masa su: nafta i njeni de-
rivati, ugalj, voda, vazduh, drvoo (!l1aroCito njegov glavni srus'tojak - celu""
loza), bjelan6ev:LTte, kreenjak i jos neke mineralne tvari.
Ako se zna da ISU sirovine izkojili Be pro'izvode p1astiCne mas.e vrlo
jeftine da se rplastien mase lako obraduju i oblikuju, onda se s pravom pla-
stic."ne masoe mogu smatrati materljalima budu61.ootL
Uz materijal za proizvodrnju plasti.fulilh masa upOtretbljavaju Be
i pomoCni: regulatoori polimerizacije, punila, plastifikatori, ome1ciiv.ai:i, kata-
lizatori, sredstva za podmaziva!l1je, boje iid ..
201
Za dobivanJe vjlSOkopolimer.nih spojeva, ka,o sro su plasticne mase i sin-
t-etska vLakna, primjenjuju Be sljede6e hemijske reakcije:
1. polimerizacija,
2. kopolimri:zacija,
3. polikond<:mzacija.
1. Polimerizacija je hemijsko' spajanje vise molekula o4redene tvari It
veci molekul. Po1a=a tvar zove Soe monomer a rproZvod ipolimer.izacije po-
rimer. '
Ako s-e !polimer sastoji S3lll!O od. jedne vrste mcxnomera, anda se rov-!
homopolime7. . .
Polimerizacijaadicijoo:n je kaiakteristiCna za .al.loone kod koj:iJh Be ta
reakcija vrsi na mje.stu dvostDuke vez;e. .
Tako, npr., od etena polimeriZacijom odnosno .aJdicijom naJStaje 'polieten:
monomer
(eten)
katalizator I> H-Cb-t J-
H
II I In
polimer
(polieten)
U sintetske polimerne :m.ase spadaju: polieten, polivinil-hlorid, polisti-
reD, polivinil...aoetat i dr.
2. Kopolimerizacija je hemijska reakcija spajamja dva ili vise molek-ula
raznih spojeva (dva iIi vise raznih monomer:a) u proizvod koji se. zove ko-
pol,i1her.
N.a pr.imjer, kopolimerizacijom H2C = CH - CH CH
2
, sa
stirenom, C6H5 - CH = CH
2
, nastaje kopolimer koji se naziva bUlla S.>.vjci-
tacki kaucuk.
U kopolimere spa.uaju: buna S-.k.auCu:k, buna N-kaUiCuk (nitri:lJni kau-
cuk) i dr. . . -
3. Polikondenmdja je hemijska reakcija spajanja malih molekula u
vece molekule uz izdvajanje nekog jed1Lostavnijeg .spoja, npr. vodeili amo-
nijaka ili ll1ekog drugog jednostavnog spoja. Proizvod polikonn.enzacije TIa-
ziva &e ]JGlikondenzat ili kondenzacioni polimer.
_ Na primjer, kondenzacijom 'k.a1'bamida (uroee) Sa metanalom ([()I['IlU,alde-
hldom) nastaju karbamidmetanalne (kaT'b.am:idrl'ormaldehidne) smole ili ami-
noplasti: .
202
/NH2
nO=c
'NH
2
urea Hi
karbamid
H H
-nHO
+ n C-H
H/
I I
/N-C-'"
-O-C- I
metana I
I H
-NH
karbamidmetanalna
mas a
n
VaZniji sintetski' kondenzacioni polimeri su: aJIDinodpiasti,feno1iormalde-
hiiiclm.e SilTlJ01e, (n'p.t'., :n.ajlon), pol:ie&teri (!pOliesteri. etaJn.d:io1a. i teref-
talne k.isoe:'line .k.ao sro je dacrOin ill terilen), fenolifo:rmaldoEilri.idne smole lli Ie-
nopLasti, (npd bakelit).
11. 5. 1. Vrste polimera
PoUeten. dobiv.am.ju. a;x>lietem.a b;ilo je govora kod a1k.ena. Bqlietei1
spada u najvaZnij.e sintetsike p1.astilane iIDaISe, veama je cijenje'n zbog svoje
male zarpremi:nske gusto6e . i o1lpornosti rprema hemikalijama i vrernenISIk:iJm.
utioaji!ma. ad. se ra=i Predmeti IZia potrebe dornalCirustva: po-
sude, ooce, :iJgraiJke, p1a'&tiJene VT>eci<Je. Upotrehlj"wa .se za 1Jzolaciju elik:tri,anih
provodn.ik.a. U trgovinu dolazi pod nazivom: IPOStalen,alkaten,lu,polen i dr.
PoHvinH-hlorid (PVC). DQbiva se polimetizacijom vinil-hlbriJda,
H
2
C = CH-Cl:
n H2C=CH_Clkatalizator t>[-CH
2
-
r
H-].
Cl n'
vinil- hlorid pollvinll- hlorid
Polimer.iz.acija vi:nil-hlor.OCLa izvodi Be U rotiJrajucim autoklaV:imaU: ko-
jiJm se mijcia sa dodatnim tvarima (ka:talizator, "sredstvo za err,luLgovaitje i
dr.). Katalizator je hidrogen-pe:roksd.d, Nakon zav:rnetkapolimerizacij.e
Vnil-hlorida, dobivena vodenaSll.1;9P6'tl:zija 2Jagrijava se pomoeu tqplog
dUiha. Pri tome voda 1sIp.ari, a pQliVinil-lhlor:irl se :i:21dvaja u 'oblikU bijelog pra-
. ha. K,ad,a .se polivinil ...hloridu dodaju amekSiv.aiCi; idOlbd.je re' ffias.a s1.iJCna. guIDi.
Od nj(. se mehaniCkom obr.arlom oobievaju razliCiti ,pridmeti, -cijevi, izola.Q!lli
materijal za elektrlrne rprovodnilke, fol;i,je, vjeMaCka kofu i, dr.
Polivinil-hlorid ;proJZvOOi \S u l)aSoj zemlji
PoLiistiren. Dobiva se ,po1imerizacijom stir-ena (vm.i1 ...:benrena):
.. I
nC
S
H
S
-CH=CH
2
--t> (C
S
H
S
-CH-CH
2
-)n
stiren polistiren
(vinil- benzen)
Reaikcija soc izv<><;ii u prisustvu hidrogen--poeroksida, H
2
0
2
,
,BolistireniSe upotr-ebljava 'za,izradu poh-osnje (iSeSlje-
va, dugunadi itd.), te kaoi:zo1acioni mater.ijal 7la k.a,blove i za pro-'
izvodnju sintetskog kauCuka. PjenaJSti polistiren, tj. upotrebljava
Be u grad'Vnanstvu kao. termo i hidroizo1a.cioni materijraL
203
11. 6. KIOPOLIMERI
U kopoliri:J.ere ubraj.arno buna S-k.aUJCuk i bu'Ila N-kau:Cuk.
Buna S-kaucuk je koOpOlim'i: ilooji se dobiva od dvij.e TaJZne sU[JIS-tance
od dva mcxnQimera: 1,3-butadien i stten.
n CH
2
=CH-CH=CH
2
,+
--I> -CH2 -CH=CH-CH - CH-'-CH -
21 2
o
dio molekula kopo\imera buna 5 - kaucuka
Bum S-kaucukzamjenjuje prirodni kaueUJk:
. .
Buna N-kaucuk (nitril:ni lkauCuk) ddbiya se k>OlpOlimerrzacij.om rbutame..,
100 s I1lJkrllonitrllorrn, CHe =CH - C == N. Akrilonitrilse dobiva :reakcijom
hldrogen-cijrolida, HeN, sa etinJOIIIl (aceti1enom).
Buna N-kaucUk je, u J()I().;nQsu na Iprirodini k.aUJCuk, iJ?O.,'itoj.a:ni:ji ;p:rema rax":
nim OIr>garnskrim rastvaTaC:im.3., ali je rma;nje 100 kidanje. Buna N-kau-
cuk koristi.'s .za .izr,adu ",.utomobi1s!ltilhglUlrna..
SirntetBki kaucuk se rp:OOraduje sliCno prirodnom kaucuku.
11.6.1. Vrste polikondenzacionih polimera
U vaZnije [J>Ollkonden:aacione polimere uibrajaju se karbairn:idfol'Irialde-
. J:rirlne lSIffiole, fenoplcisti ipo1aJr:rrirli.
Karbamidformaidehidne mase. Dobivaju se lOOlr:oc1el1!zadjorrn karbamida sa
forrr:a1cJUdorn. Kondl1zacija se VIr'Si na tempefatu,ri od 50 C U IPrisustvu
ikatalizatom, npr., KHS0
4
uZ IiJZidvajanje vode.Dobiveni plXl!iivodri mogu biti
u ,Cvnstom i teem.om stanju .
. Karba:rn1dfonnaldehidm,e rplastiene :m.ase rpoznate 8U pod nacivom ami.,.
noplasti U;potreibljavaju sekao Ij.epila u .imJdustriji Sper;ploea i teklstilnoj in-
. dustriji rza tkanina, rte kao ultrapas rza oblaganje namj.ffitaja,
za Szradu kuCista motora, za izradu posuda 'SiToke rpoilroSnje u proilzv.qdnji
el.ektro-pribora kao i:zolacioni I!Thaterijal.
Poliamidi
1z orgaIl;Sikih 1ci&elln.a. koje sadrre dvije ill viSe kaI1boksilm.ih !grtlipa, kon.,.
doozacijorrn s rururuma kojd. s.adrZe dVije ill vlSe amino-grl.\lPCl mogu nastati
[J>Olikondenzacioni pToizvodi, od :kojih su TharOCito vaZ:na 'pol:iamidna vjeStac;'
ka vla'kn.:l. Odtark'vih kisellna. i dihidrok:silmih afiwhola Il<llStaju ipoliesteri,
od koj'i!h s.e proizvode vlaknaza kvalitetneprcizvode tekstilne :industrije.
204
U poli.a:midina sintetsk.a vlak:!la ubrajaju se n.ajlon, perlOn i idT.
Najl<m se dobiva reakcijorrn heksametilendianrina sa arulpinskom. k:is-
linom:
H H 0 . 0
. I 1 II II - n HzO
n H-N(CH
2
>sN-H + nHO-C(CHz}.-C-OH i>
najlon
Reakcija se izvodi. uzpodesan ilmta1iz.ator i 'zagrijavanje. Dobivena masa
se filtrir.a, melje, prosijava, valja 1 pretvarau prah koji se pr.esuje, a zatim
izvlaci u veoma tankoe kollce. Najlon je vrlo ot[J>Oran na hernijslre uticaje.
Upotrebljava Be za proizvoclnjutekstllne (ikoSulja, rublja, ,earaipa i dr.).
SHka 68.
Na slid 68. predstavljoffili su polimeI'lIli molekuli najlona.
Prikazano povezivanje molekula najlona preko hldroge:novili VelZa 'koje
povezuju rpojedine lance pollamidnih molek.ula. Na taj nacm rpolliimer je ori-
jentis,an duz jedne osovine, sto omogucuje njegovo izvlaQenje u kOInoe.
205
PITANJA
1. Sta su polimer;?
2 K.a:ko se ct 1
.' IJe e polimeri prema poojekJiu?
3. U kOJu ,. .
aJ b' , __ " . po,lmera spadajlU'
Je"'J:u.ceVlIIle .
bJ ,polisaharidi'
c) .pri;rodni
4. Koji:m hemijskim reak ..
5 Kak' 'cIJama 5e dobivaj'll silnte'tsiki poH . ?
0 se IZ'V'Odi vulkanizacija kaJUCuk ? . men.
6. Po cemu .. a.
se razhkuJu termoplas1!i" oct
7. Predstavite 'ed..' cne tenmostabiln1hpJastiCnfuh masa?
1m J naCl'IlllIma dob' . .
8. Sta :mace pojmovi' lvanJ polivinil-hlorida.
a) monomer .
. b) dimer '
cJ
9 ... . '
Sta nastaJc polirrwrizacijom . .
10. Zasto se plastiCne ., enduamJl!la s adiipilnslrom Msel1nom?
. mase nazl'vaJu materijal{)<l!l buduCnooti? . .'
c+t
3
- ;'+1 - CI-13 -* (3 -?
Off
e>c .
-7 ,Lj;, C > c =-(() + -1-/ ( ()
206
f ",,-,it e) h 1 to) B!) '0,1 ,, IJ5 j
( e) - 'C: c C ( e) '-), "'- c g C c)+ f:' .
'3 Y4 /1f:
R
I jU<) } fC'(J -'
c ) \l'L ') Sec.; /X,-
It (' 1\A.T' ') J
X
1 /,-6 A ""P ::I S) 01 ("-<I, n6'J E (X"/1)
XG (e-f)) 4 (" 1'6'1-),1.E (><'1./1\-:; pk jrx,))
1 dcx.)c. ':l <. '> f. fN'! -(/- J.cx k. jCJiJ r f
'AI 'l:>(J; Jd2(') : x ",,(e -S) e"f'J')=j{k)tr(j(x}--E;jrxj
(jJM. yC>9 = % ( c) ft
(f-t>
c-H) - CI-(
c.H
3
- I
CI-( - CfI- ('J _
-rl ?L