Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje

Sveučilište u Splitu
Katedra za konstrukcije










Podloge za predavanja iz Metalnih konstrukcija i
Konstruiranja

NERECENZIRANI TEKST NAMIJENJEN ISKLJUČIVO
ZA INTERNU UPOTREBU!


Ž. Domazet, L. Krstulović-Opara





















Split, veljača, 2006.





1. Uvod........................................................................................................................... 5
1.1 Područje primjene ................................................................................................ 5
1.2 Tipovi konstrukcija .............................................................................................. 6
1.4 Konstruiranje i projektiranje................................................................................ 6
1.5 Tehnička dokumentacija ...................................................................................... 6
1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija.............................................. 7
1.7 Osnovni konstrukcijski elementi.......................................................................... 8
1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija ........................................................ 9
1.8 Povijesni razvoj.................................................................................................. 10
1.9 Standardi ............................................................................................................ 14
1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija ................................................................... 15
1.10.1 Ugovor o djelu .......................................................................................... 17
1.10.2 Ugovor o grañenju .................................................................................... 18
1.11 Gradilište.......................................................................................................... 19
1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja.................................................. 20
2. Materijali za metalne konstrukcije........................................................................... 23
2.1 Čelici .................................................................................................................. 23
2.1.1 Obični konstrukcijski čelici ........................................................................ 23
2.1.2 Legirani čelici ............................................................................................. 26
2.1.3 Izbor čelika za metalne konstrukcije........................................................... 27
2.2 Aluminij i aluminijeve slitine ............................................................................ 28
3. Opterećenje konstrukcija ......................................................................................... 33
3.1 Opterećenja prema našim propisima (HRN)...................................................... 33
3.1.1 Stalni teret ................................................................................................... 34
3.1.2 Korisno opterećenje .................................................................................... 34
3.1.3 Opterećenje snijegom.................................................................................. 34
3.1.4 Sile stalnog karaktera.................................................................................. 35
3.1.5 Vjetar........................................................................................................... 35
3.1.6 Sile kočenja................................................................................................. 36
3.1.7 Bočni udari.................................................................................................. 36
3.1.8 Sile temperaturnih razlika........................................................................... 36
3.1.9 Djelovanje potresa ...................................................................................... 36
3.2 Dinamička opterećenja....................................................................................... 37
3.3 Opterećenja prema EUROCODE 3 ................................................................... 39
3.3.1 Granična stanja............................................................................................ 39
3.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju .................................................... 39
3.3.3 Unutrašnji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti) ...................... 40
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija.......................................................................... 41
5. Spajanje elemenata................................................................................................... 51
5.1 Zakovice............................................................................................................. 51
5.2 Vijčani spojevi ................................................................................................... 51
5.2.1 Proračun vijčanih spojeva........................................................................... 52
5.2.2 Klasifikacija mehaničkih svojstava i označavanje vijaka........................... 54
5.2.3 Prednapregnuti vijčani spojevi.................................................................... 54
5.2.4 Raspored vijaka u konstrukciji.................................................................... 56
5.2.5 Proračun nastavaka opterećenih na savijanje.............................................. 57
5.3 Zavareni spojevi................................................................................................. 62
5.3.1 Statički opterećeni zavari ............................................................................ 65
5.3.2 Dinamički opterećeni zavari ....................................................................... 70
5.3.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamičku izdržljivost.................................. 77

5.4. Oblikovanje vijčanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor........................... 88
5.4.1 Oblikovanje vijčanih spojeva obzirom na zamor........................................ 88
5.4.2. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor.................................... 90
6. Zaštita od korozije.................................................................................................... 97
6.1 Utjecaj okoline i opterećenje ............................................................................. 97
6.2 Konstruktivne mjere........................................................................................... 99
6.3 Izvoñenje zaštite............................................................................................... 100
6.4 Kompatibilnost................................................................................................. 100
6.5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka ............................................. 101
6.6 Uloga i izgled zaštite........................................................................................ 102
6.7 Troškovi održavanja površinske zaštite........................................................... 103
6.8 Izvoñenje i ispitivanje...................................................................................... 103
6.8.1 Priprema metalne površine ....................................................................... 103
6.8.2 Nanošenje premaza i prevlaka .................................................................. 105
6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost .................................................. 105
6.8.4 Popravci .................................................................................................... 107
6.9 Ugovaranje....................................................................................................... 107
6.10 Obnavljanje.................................................................................................... 108






1. Uvod

5




1. Uvod


1.1 Područje primjene

Pod pojmom metalne konstrukcije podrazumijevaju se konstrukcije koje su pretežno ili potpuno
izrañene od metala. Sama konstrukcija sastoji se od dijelova, koji ugrañeni u konstrukciju
sačinjavaju funkcionalnu cjelinu. Konstrukcije se dijele prema konstruiranju, izradi i primjeni na:
- mostove
- zgrade
- transportna sredstva (brodovi, zrakoplovi, šinska vozila, cestovna vozila)
- konstrukcije industrijskih postrojenja (dizalice, pretovarni mostovi, transporteri, kopači,
rezervoari, postolja i sl.)
Kao materijal izrade se u metalnim konstrukcijama u najvećoj mjeri primjenjuje čelik, pa onda
aluminij.
Što se specifičnosti izrade tiče, metalne konstrukcije karakteriziraju vrlo mala strojna dorada
(priprema bridova i bušenje rupa) te spajanje gotovih oblika dobivenih valjanjem (limovi kod
limenih konstrukcija te štapni profili kod štapnih rešetkastih konstrukcija)


Slika 1.1.1 Dalekovodi, spremnici, dizalice
1. Uvod

6

Slika 1.2.1 Platforme i zrakoplovi


1.2 Tipovi konstrukcija

Oblik presjeka upotrijebljenih dijelova (elemenata) konstrukcije i rješenje općeg oblika
konstrukcije uvjetuju podjelu metalnih konstrukcija na:
a) rešetkaste konstrukcije
b) limene konstrukcije

U svakoj konstrukciji cilj je postići najekonomičnije iskorištenje materijala uz istovremenim
zadovoljenjem namjene i prenošenja opterećenja.
Izbor konstrukcije ipak ovisi o nizu činioca kao što je vrsta naprezanja koja se u konstrukciji
javlja.


1.4 Konstruiranje i projektiranje

Osim namjene, projekt mora zadovoljiti i arhitektonske uvjete te estetske uvjete. Svako rješenje
služi ujedno kao i izvor podataka i ideja za nova rješenja.
Projekt konstrukcije mora sadržati dovoljne podatke za konstrukcijsku razradu te detaljan
proračun, usvojene tehnološke postupke i samo izvoñenje konstrukcije. Treba osigurati lak
pristup svim dijelovima (radi podmazivanja, zaštite od korozije), omogućiti otjecanje vode sa
konstrukcije te zadovoljiti sve uvjete zaštite na radu (ograde, skele i sl.)


1.5 Tehnička dokumentacija

Tehničku dokumentaciju metalne konstrukcije čine:
- proračun
- crteži
1. Uvod

7
- tehnički opis
- posebni tehnički uvjeti

Crtež treba pregledno sadržati sve o konstrukciji čime se omogućava izrada konstrukcije.

Tehnički opis sadržava:
- opis namjene konstrukcije
- podatke o korištenju i transportu
- upute za montažu

Posebni tehnički uvjeti sadrže:
- posebne zahtjeve u vezi materijala
- plan zavarivanja
- kontrolu za vrijeme i nakon izrade


1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija

Osnovni zadaci čvrstoće, pa tako i proračuna metalnih konstrukcija, su odreñivanje jedne, na
temelju preostale dvije veličine prikazane slikom 1.4.1.

MATERIJALI
Mehanička
svojstva
OBLIK
I
DIMENZIJE
same konstr. te
popr. presjeka
OPTEREĆENJE
Tip, karakter
i iznos


Slika 1.4.1 Odreñivanje jedne nepoznate veličine


Svaki proračun mora sadržavati slijedeće podatke:
- podatke o opterećenju
- podatke o primijenjenom materijalu
- podatke o geometrijskim karakteristikama poprečnog presjeka elementa
- dokaze naprezanja (prema dopuštenom naprezanju σ )
- dokaze stabilnosti (izvijanje štapova, izvijanje limova)
- dokaze deformacija (funkcionalnost)
- dokaze sigurnosti veza
- dokaz sigurnosti protiv prevrtanja
- dokaz izdržljivosti na zamor
1. Uvod

8


1.7 Osnovni konstrukcijski elementi

Ekonomičnost primjene čelika u metalnim konstrukcijama proizlazi upravo iz mogućnosti
korištenja, oblikovanja i prerade gotovih osnovni konstrukcijskih elemenata koji se dijele na tri
osnovne grupe:
a) trake (lamele) i puni profili (sl. 1.6.1)
b) limovi (sl. 1.6.2)
c) profilni nosači (sl. 1.6.3):
profil (prema EN označeni kao IPN, IPEA, IPEO, IPER, IPN)
profil (Pajner-ov ili prema EN označeni HEA, HEAA, HEB, HEM)
profil (prema EN označeni kao UPN)
profil - jednakokračni kutni profil (prema EN naziva "Equal angles",
npr. L20×3)
profil - raznokračni kutni profil (prema EN naziva "Unequal angles",
npr L30×20×3),
profil - "T" profil (prema EN naziva "Tees" i oznake DEMI)
cijevi ( EN oznaka TUBE, npr. TUBE21.3×3.2)
kvadratna cijev (prema EN označeni kao TUBEC, npr. TUBEC22×2.3)
pravokutna cijev (prema EN označeni kao TUBEC, npr.
TUBER50×252.7)
d) složeni profili (sl. 1.6.4)
e) hladno oblikovani profili (sl. 1.6.5)




Slika 6.1.1 Trake i puni profili

ravni lim
koritasti lim
valoviti lim
trapezni lim


1. Uvod

9
Slika 6.1.2 Limovi



Slika 6.1.3 Profilni nosači
*




Slika 6.1.4 Složeni profili




Slika 6.1.5 Hladno oblikovani profili



1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija

Kao i sve, metalne konstrukcije imaju svoje prednosti i nedostatke.
Glavne prednosti metalnih konstrukcija su:
- moguća potpuna tvornička izrada konstrukcije te samim time montaža gotovih dijelova

*
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Džeba "Metalne konstrukcije I", IGH Zagreb, 1994.
1. Uvod

10
- zahtijevaju vrlo malo strojne obrade (rupe, brušenje rubova, poprečni zavari na
spojevima)
- laka adaptacija (prilagoñavanje novoj funkciji)
- mogućnost demontaže i premještanja
- mogućnost kombiniranja različitih materijala

Nedostaci metalnih konstrukcija:
- potrebno održavanje radi zaštite od korozije
- neotpornost na požare (dobri vodiči topline te im porastom temperature bitno padaju
mehanička svojstva)


1.8 Povijesni razvoj

Povijesni pregled važnijih datuma vezanih uz razvoj metalnih konstrukcija može se sagledati
kroz slijedeće bitne povijesne prekretnice:
- 1676., Robert Hook formulirao zakon o ovisnosti naprezanja i deformacija E = σ ε
- 1735., počinje industrijska proizvodnja čelika u redukcionim pećima
- 1744., Leonard Euler rješio izvijanje štapova,
( )
2 2 2
2 2 kr
EI E
F
KL
π π
λ
= =
- 1779., izveden prvi željezni most preko rijeke Severin u Coalbrookdale-u dužine 31 m

Slika 1.8.1 Most u Coalbrookedale-u.

- 1823., Navier formulirao diferencijalnu jednadžbu izvijanja ploča
- 1826.-28., sagrañen viseči most Convay Bridge, projektant Thomas Telford (V. Britanija)
- 1828., prvi most iz kovanog željeza u Beču
- 1846.-50.,sagrañen Brittania Bridge, raspon 17,9m+2×241,7m+91,9m projektant Robert
Stepheson
- 1853.-58., sagrañena prva zgrada s okvirom iz kovanog čelika, Cooper Union (6 katova),
SAD
- 1857., prvo putničko dizalu u robnoj kući New York što je otvorilo vrata izgradnji
visokih zgrada
1. Uvod

11
- 1870.-83., sagrañen Brooklyn Bridge, viseći most raspona 520 m, projektant J.A.
Roebling (New York)
- 1873. sagrañen Albert bridge preko Temze, lančani most od kovanog željeza

Slika 1.8.2. Albert bridge preko Temze
- 1876., sagrañen Eiffelov toranj visine 300 m (drži rekord u visini punu 41 godinu)
- 1881., početak lučnog zavarivanja
- 1882.-90., izgrañen Forth Bridge (Škotska) raspona 210,4m+2×521,5m+210,4m,
projektanti J. Folwer i B. Baker
- 1884., prva okvirna zgrada iz čelika (Chicago)
- 1886., Hall-Heroult proces elektrolize, početak masovne proizvodnje aluminija
- 1914., prvi eksperimentalni dokaz plastičnog zgloba (Gabor Kazinczy)
- 1930., Empire State Building, 102 kata, visina 384,3 m
-

Slika 1.8.3 Izgradnja zgrada iz čelika

- 1937., Golden Gate, San Francisco, viseći most raspona 1281 m
1. Uvod

12

Slika 1.8.4 Golden Gate u izgradnji

- 1970., World Trade Center, dva tornja s 110 katova i 411,8 m visine, srušeni u
terorističkom napadu 11.9.2001.
- 1974., Sears Tower, Chicago, 109 katova, visine 442,3 m
- 1996., Akasi Kaikyo Bridge, Japan, viseći most raspona 1989,7 m

Slika 1.8.5 Akasi Kaikyo Bridge


Slika 1.8.6 Akasi Kaikyo Bridge

Dodajmo ovom da je kovano željezo početkom 18 stoljeća u potpunosti kao konstrukcijski
materijal zamijenio čelik. U tablici 1.8.1 je prema [Andronić, Dujmović, Džeba, 1994] prikazano
1. Uvod

13
razdoblje primjene pojedinih vrsta konstrukcijskih materijala s pripadajućim rasponima vlačne
čvrstoće R
m
.



Područje čvrstoće R
m
[N/mm
2
] Razdoblje
pretežne
primjene
Tlak Vlak
Lijevano
željezo
1750.÷1850. 400 ÷ 1000 100 ÷ 150
Kovano
željezo
1850. ÷1900. 250 ÷ 400 250 ÷ 400
Čelik
(zavarljiv)
1880. ÷ dalje 350 ÷ 700 350 ÷ 700

Tablica 1.8.1. Razdoblje primjene i čvrstoće lijevanog i kovanog željeza te čelika
1. Uvod

14

1.9 Standardi

Standardi (norme) su propisi s kojima se odreñuje izvedba i kvaliteta proizvoda i materijala,
propisuje postupak ispitivanja, kontrole, nazivlja, oznaka, mjera i preuzimanja. Propisuje se
tehničko pismo, izgled tehničkog crteža i dr. Sve države članice Meñunarodne organizacije za
standardizaciju (ISO – International Standard Organisation) obavezale su se pridržavanju
odredbi Meñunarodnog standarda (ISO-a). U Republici Hrvatskoj na snazi je HRN (Hrvatska
norma) koja je velikim dijelom nastala preuzimanjem iz JUS-a (Jugoslavenski standard) i DIN-a
(Njemački standard), te kasnije nadograñivanja usvajanje vlastitih standarda poput EN-a (Euro
norme). Primjenom standarda omogućava se jednoznačna izvedba proizvoda i zamjenjivost
dijelova (kompatibilnost) te se omogućava smanjenje asortimana materijala, poluproizvoda,
gotovih proizvoda, alata, alatnih strojeva. Standardima se omogućava masovnija, a samim time
jeftinija i kvalitetnija proizvodnja i konstruiranje. Slikom 1.9.1 opisan je način označavanja
standarda prema hrvatskoj normi. Prva dvoznamenkasta skupina brojeva označava široko
područje djelatnosti poput tehnike cestovnih vozila, elektrotehnike, kemijske tehnologije i sl.
(tablica 1.9.1). Druga troznamenkasta oznaka označava podskupinu u području, npr. za slučaj
"71 kemijske tenologije", tablica 1.9.2 prikazuje podskupine u području. Treća dvoznamenkasta
oznaka označava podskupinu u samoj skupini (sl. 1.9.1). Svi ovi podaci dostupni su na Internet
stranicama Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (http://www.dznm.hr/).






HRN 29.120.50
Široko područje
djelatnosti npr.:
25-proizvodna tehnika
29-elektrotehnika
31-elektronika
65-poljoprivreda
71-kemijska tehnlogija
…..
Oznaka podskupine u
području npr.:
120-Električni pribor
Oznaka podskupine
skupini npr.:
50-Osigurači i drugi
ureñaji za nadstrujnu
zaštitu



Slika 1.9.1 Primjer označavanja propisanog standarda prema hrvatskoj normi


1. Uvod

15























Tablica 1.9.1 Široko područje djelatnosti











Tablica 1.9.2 Podskupina u području kemijske tehnologije


1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija

Ugovaranje je prvi problem s kojim se susreće inženjer. Pri tome on se može naći u slijedećim
ulogama:
a) kao ponuñač (ponuditelj)
b) kao naručilac (ponuñenik)

Ponuñač se javlja kod nadmetanja (licitiranja), koje se objavljuje u službenim listovima.
Prilikom nadmetanja ponuñač dostavlja naručiocu ponudu objekta i cijene, zajedno s uvjetima
01 OPĆI POJMOVI. NAZIVLJE. NORMIZACIJA. DOKUMENTACIJA
03 SOCIOLOGIJA. USLUGE. USTROJSTVO PODUZEĆA I UPRAVLJANJE PODUZEĆEM. UPRAVA. PRIJEVOZ
07 MATEMATIKA. PRIRODNE ZNANOSTI
11 ZDRAVSTVENA SKRB
13 ZAŠTITA ZDRAVLJA I OKOLIŠA. SIGURNOST
17 METROLOGIJA I MJERENJE. FIZIKALNE POJAVE
19 ISPITIVANJA
21 MEHANIČKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPĆU UPORABU
23 FLUIDIČKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPĆU UPORABU
25 PROIZVODNA TEHNIKA
27 TEHNIKA PRIJENOSA ENERGIJE I TOPLINE
29 ELEKTROTEHNIKA
31 ELEKTRONIKA
33 TELEKOMUNIKACIJE, AUDIOTEHNIKA I VIDEOTEHNIKA
35 INFORMACIJSKA TEHNIKA. UREDSKI STROJEVI
37 SLIKOVNA TEHNIKA
39 PRECIZNA MEHANIKA. NAKIT
43 TEHNIKA CESTOVNIH VOZILA
45 ŽELJEZNIČKA TEHNIKA
47 BRODOGRADNJA I POMORSKE KONSTRUKCIJE
49 ZRAKOPLOVNA I SVEMIROPLOVNA TEHNIKA
53 OPREMA ZA RUKOVANJE GRADIVIMA
55 PAKIRANJE I RASPAČAVANJE ROBA
59 TEKSTILNA I KOŽNA TEHNOLOGIJA
61 ODJEVNA INDUSTRIJA
65 POLJOPRIVREDA
67 PREHRAMBENA TEHNOLOGIJA
71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA
73 RUDARSTVO I RUDE
75 NAFTNA TEHNOLOGIJA I SRODNE TEHNOLOGIJE
77 METALURGIJA
79 DRVNA TEHNOLOGIJA
81 INDUSTRIJA STAKLA I KERAMIKE
83 INDUSTRIJA GUME I PLASTIKE
85 PAPIRNA TEHNOLOGIJA
87 INDUSTRIJA BOJA
91 GRAðEVNA GRADIVA I GRADNJA
93 NISKOGRADNJA
95 VOJNA TEHNIKA
97 OPREMA ZA KUĆANSTVO I TRGOVINE. ZABAVA. ŠPORT
71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA

71.020 Proizvodnja u kemijskoj industriji
71.040 Analitička kemija
71.080 Organske kemikalije
71.100 Proizvodi kemijske industrije
71.120 Oprema za kemijsku industriju
1. Uvod

16
plaćanja. Razlikuju se dvije vrste poziva na nadmetanje, "poziv na nadmetanje o cijeni radova"
i "poziv na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje".
Poziv na nadmetanje o cijeni radova upućen odreñenom ili neodreñenom broju osoba na
nadmetanje za izvršenje odreñenih radova, pod odreñenim uvjetima i uz odreñena jamstva,
obvezuje pozivatelja da sklopi ugovor o tim radovima s onim koji ponudi najnižu cijenu, osim
ako je tu obvezu isključio u pozivu na nadmetanje. U slučaju isključenja obveze da se sklopi
ugovor, poziv na nadmetanje smatra se pozivom zainteresiranima da dostave ponude ugovora
pod objavljenim uvjetima.
Poziv na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje je upućen odreñenom ili
neodreñenom broju osoba na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih
radova, a obvezuje pozivatelja da pod uvjetima sadržanim u pozivu na nadmetanje sklopi ugovor
sa sudionikom u nadmetanju čije rješenje prihvati povjerenstvo sastav kojega je unaprijed objav-
ljen, osim ako je tu obvezu isključio u pozivu na nadmetanje.
Najčešće ponuñač traži tzv. "avans", tj. da mu se unaprijed isplati dio novca čime ovaj
pokriva početne troškove proizvodnje. Ponuñač može tražiti i tzv. "isplatu po situacijama",
naročito ako se objekti dulje grade (vremenski). Tada se nakon odreñenog vremena utvrñuje
koliki je dio posla obavljen pa se prema tome vrši i isplata. Ponuñač mora imati potpuno
definiran tehnički opis (na osnovu traženog).
Naručilac mora dati prilikom oglašavanja posla neki suvisli tehnički opis, tj. mora znati
što hoće. Ovo posebno komplicira posao naručiocu jer je potrebno uzeti u obzir mnoge faktore,
npr. oslanjanje na pouzdanog proizvoñača, točna procjena kvantiteta (ne naručiti previše),
problem razvijanja tehnologije (isplati li se kupovati skupe strojeve za malo posla), itd.
Ugovaranje je regulirano "Zakonom o obveznim odnosima". Pregovori koji prethode
sklapanju ugovora ne obvezuju. Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije
sklopi drugi, glavni ugovor.

Ugovor je osnovni oblik forme zaključivanja posla. Potpisivanjem ugovora preuzima se
odgovornost za potpisano.
Svaki ugovor sadrži:
1. Ugovorne stranke.
Ovlašteni predstavnici (najčešće direktor).
2. Objekt ugovora (samo osnovne dimenzije).
3. Tehnički opis (obično dodatak ugovoru, zove se i "aneks" ili "tender"), sadrži detalje i
podrobne opise.
4. Rokove izrade (u pravilu od dana potpisivanja ugovora).
Ukoliko je program obiman, predlažu se situacije ili faze.
5. Uvjeti plaćanja u što spada:
o Avans (plaćanje unaprijed) se omogućava nabava materijalu iznosu od 10% do
60% ugovorene cijene.
o Plaćanje po situacijama (fazama)
o Plaćanje 5% do 10% ugovorene cijene nakon primopredaje objekata, obično u
roku od 15 dana. Primopredaja se vrši zapisnikom (kontrola).
o Kredit kojeg banka može dati ili naručiocu ili ponuñaču. Za slučaj da naručilac
ostane bez novaca, naručilac dalje plača mjenicama kojima se obvezuje da će
novac vratiti banci, a koji je ponuñač podizao na osnovu iste.
o Potrebno je utvrditi udio kooperanata.
o Osiguravanje kvalitete (prilikom primopredaje, ako utvrdi grešku, naručilac ne
preuzima objekt te se greška mora otkloniti)
1. Uvod

17
o Cijena koja se formulira na osnovu troškova radne snage, energije i zarade a
razliku se fiksna cijena i cijena sa kliznom skalom.
o Penali kojima se za svaki dan kršenja roka ponuñač kažnjava novcem u postocima
i to nikada više od 2% do 5%.
o Utvrñuje se nadležni organ u slučaju spora, npr. Privredni sud.

Ponuñač mora imati uvjerenje o sposobnosti izvoñenja zavarivačkih radova, što je normirano
prema HRN-u, iako tu HRN nema snagu zakona. Ovakva ovlaštenja u Republici Hrvatskoj
izdaje samo Zavod za zavarivanje Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.

1.10.1 Ugovor o djelu
Ugovorom o djelu izvoñač se obvezuje obaviti odreñeni posao, kao što je izrada ili
popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti
mu za to naknadu. Kod ugovora o djelu ugovaratelji moraju imati na umu osobitu vrijednost
izvoñačeva rada. Ugovor kojim se jedna strana obvezuje izraditi odreñenu pokretnu stvar od
svog materijala smatra se kupoprodajom (u Zakonu sadržano pod "Ugovor o kupoprodaji"). Ali
ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručitelj obvezao dati bitan dio materijala potreban za
izradu stvari.

Obveze izvoñača su:
- kad je ugovoreno da izvoñač izradi stvar od svog materijala, a nije odreñena kakvoća,
izvoñač je dužan dati materijal najmanje srednje kakvoće te za kakvoću ugrañenog
materijala odgovara
- nad obavljanjem posla naručilac ima pravo nadzora koji mu je izvoñač dužan omogućiti
- izvoñač je dužan naručitelju predati izrañenu ili popravljenu stvar
- izvoñač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj
predao
- na inzistiranje naručitelja, dužan je ugraditi materijal s nedostatkom, osim ako bi time
izvoñač narušio svoj ugled, u kom slučaju ima pravo raskinuti ugovor
- izvoñač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu, u protivnom će
snositi štetu za nedostatke
- izvoñač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke te u dogovorenom
vremenu ili vremenu koje je razumno potrebno za takve poslove
- ukoliko se ne izvoñač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, izvoñač
je dužan u dogovorenom roku otkloniti nedostatke, u protivnom naručilac može raskinuti
ugovor i tražiti odštetu za naknadu štete
- rok je bitan sastojak ugovora te ga se izvoñač treba pridržavati, u protivnom naručilac
ima pravo raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete pa čak ako rok nema bitnog utjecaja na
naručioca
- ako po naravi posla ili po ugovoru nije definirano, izvoñač nije dužan posao obaviti
osobno, no za propuste suradnika (kooperanta), izvoñač odgovara kao da ih je napravio
osobno
- za naplatu svojih tražbina prema izvoñaču kooperanti se mogu obratiti neposredno
naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času
duguje izvoñaču
- nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvoñač više ne odgovara za nedostatke koji su
se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao
naručitelju
1. Uvod

18
- naručitelj koji je uredno obavijestio izvoñača o nedostatcima može zahtijevati otklanjanje
nedostatka u odreñenom roku te ima pravo na naknadu štete
- kad je izvoñač dao materijal, a stvar bude oštećena ili propadne prije predaje naručitelju,
rizik snosi izvoñač, te nema pravo na naknadu za dani materijal i svoj rad
- ako je naručitelj pregledao obavljeno djelo i odobrio ga, smatra se da mu je stvar predana,
a da je kod izvoñača ostala na čuvanju


Ako se postoje skriveni nedostatci koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj
se ipak može pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku obavijesti
izvoñača.
Radi osiguranja naplate naknade za rad i naknade za utrošeni materijal te ostalih tražbina
po osnovi ugovora o djelu, izvoñač ima pravo zadržavanja na stvarima što ih je napravio ili
popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naručitelj u vezi s njegovim radom.
Sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali
je u tom slučaju dužan isplatiti izvoñaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje
ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario
na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

Obveze naručitelja su:
- naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i
o nañenim nedostacima bez odgañanja obavijestiti izvoñača, u suprotnom se djelo smatra
primljenim
- naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke
- ako postoji skriven nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom,
naručitelj se može pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku
obavijesti izvoñača
- naknada se odreñuje ugovorom, ako nije odreñena obvezatnom tarifom ili kojim drugim
obvezatnim aktom, u protivnom je utvrñuje sud prema vrijednosti djela
- ako je naručitelj pao u zakašnjenje zbog neprimanja ponuñene stvari, rizik slučajne
propasti ili oštećenja stvari prelazi na naručitelja
- rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi naručitelj ako je on dao materijal za
njezinu izradu

Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na
nedostatke.

1.10.2 Ugovor o grañenju

Prema "Zakonu o gradnji" grañevina jest sve što je nastalo grañenjem i povezano je s tlom, a
sastoji se od grañevnog sklopa ili grañevnog sklopa i ugrañenog postrojenja odnosno opreme
koji zajedno čine tehničko-tehnološku cjelinu, kao i samostalna postrojenja povezana s tlom, te
objekti povezani s tlom koji nisu nastali grañenjem, ako se njime mijenja način korištenja
prostora".
Iz ovog proizlazi da je većina metalnih konstrukcija grañevna, te kako takva spada pod "Zakon o
gradnji" i "Zakon o prostornom ureñenju".

1. Uvod

19
Ugovorom o grañenju izvoñač se obvezuje prema odreñenom projektu izgraditi u ugovorenom
roku odreñenu grañevinu, odnosno na postojećoj grañevini izvesti druge grañevinske radove, a
naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to odreñenu cijenu.
Izvoñač je dužan omogućiti naručitelju stalan nadzor. Za svako odstupanje od projekta,
odnosno ugovorenih radova izvoñač mora imati pismenu suglasnost naručitelja, odnosno
naručiteljevog nadzora. Svako potraživanje povećanja ugovorene cijene, bez ovakve suglasnosti,
ništavno je. Bez suglasnosti izvoñač može izvesti nužne radove poput osiguranja stabilnosti
grañevine, sprječavanja opasnosti za život i okolinu te veće materijalne štete, a za ovakve
radove može tražiti naknadu. O svim nužnim radovima izvoñač je dužan obavijestiti naručitelja.
Cijena radova može se ugovoriti kao jedinična cijena (po jedinici mjere ugovorenih
radova) ili kao ukupna ugovorena cijena. Ukoliko se tijekom izvoñenja radova ugovorena cijena
radova povećala više od 2%, a da pritom nije narušen ugovor i rokovi, izvoñač može tražiti
povećanje ugovorene cijene. Isto vrijedi i obrnuto ukoliko se cijena radova smanjila za više od
2%, naručilac može tražiti smanjenje ugovorene cijene. Ukoliko rokovi nisu ispoštovani, izvoñač
može tražiti povećanje ugovorene cijene, ukoliko se cijena radova povećala više od 5%, ali samo
za dio radova koji su izvedeni u dogovorenom roku. Za slučaj da u ugovoru postoji odredba o
nepromjenljivosti cijene, izvoñač takoñer može tražiti povećanje cijene ukoliko se cijena radova
povećala više od 10%.
Ako ugovor o grañenju sadrži odredbu "ključ u ruke", izvoñač se samostalno obvezuje
izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu grañevine, pri čemu ugovorena cijena
obuhvaća i vrijednost svih nepredviñenih radova i viškova radova. Ukoliko više izvoñača izvode
radove, njihova odgovornost prema naručitelju je solidarna. Ako nije drukčije odreñeno, na
odgovornost za nedostatke grañevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu.
Izvoñač odgovara za nedostatke grañevine i zemljišta koji se tiču ispunjavanja zakonom
odreñenih bitnih zahtjeva u roku od deset godina od predaje radova. Isto vrijedi i za projektanta
ako nedostaci potječu od nedostataka u projektu, odnosno nadzora za nedostatke u provoñenju
nadzora.
Izvoñač se ne oslobaña odgovornosti ako je pri izvoñenju odreñenih radova postupao po
zahtjevima naručitelja.


1.11 Gradilište

Kako većina metalnih konstrukcija spada pod "grañevine", tako i mjesto izvoñenja radova,
gradilište, spada pod Zakon o gradnji.
Investitor je dužan grañevinskoj inspekciji i inspekciji rada u roku od osam dana prije
početka grañenja prijaviti gradilište. Isto vrijedi i za prekid radova duži od tri mjeseca, te za
ponovno nastavljanje radova.

Izvoñač na gradilištu treba imati slijedeće dokumente:
- rješenje o upisu u sudski registar, odnosno obrtnicu
- akt o imenovanju glavnog inženjera gradilišta, inženjera gradilišta odnosno voditelja
radova
- akt o imenovanju nadzornog inženjera, odnosno glavnoga nadzornog inženjera
- grañevinsku dozvolu s glavnim projektom, odnosno glavni projekt s potvrdom tijela
graditeljstva
- izvedbene projekte ovjerene od revidenta
1. Uvod

20
- grañevni dnevnik
- dokaze o sukladnosti (ateste) za ugrañene grañevne proizvode i opremu

Uz navedene, mogu biti traženi još neki dokazi i dokumenti.

Grañevni dnevnik, čiji je izgled i sadržaj reguliran "Pravilnikom o uvjetima i načinu voñenja
grañevnog dnevnika", je dokument o tijeku gradnje kojim se dokazuje usklañenost uvjeta i
načina gradnje odnosno izvoñenja pojedinih radova s pretpostavkama i zahtjevima iz glavnog
projekta, izvedbenog projekta, propisa i normi.
Grañevni dnevnik se vodi od prvog dana početka pripremnih radova pa do primopredaje
radova (popraćena pisanim dokumentom o primopredaji). Kod većih radova gdje sudjeluje više
izvoñača, izvoñač može voditi zasebni dnevnik kao dio glavnog dnevnika. Grañevni dnevnik
svakodnevno vodi odgovorna osoba koja vodi gradnju (glavni inženjer gradilišta, inženjer
gradilišta, voditelj gradilišta), a svakodnevno ga takoñer supotpisuje i nadzorni inženjer uz
uvoñenje svojih zabilješki. Kako odgovorna osoba ne može uvijek osigurati da je prisutna na
gradilištu, grañevni dnevnik može voditi i osoba koju upisom u dnevnik odredi odgovorna osoba.
Sam izgled grañevnog dnevnika propisan je zakonom, a dnevnik se može kupiti u
Narodnim novinama. Grañevni dnevnik se vodi u "paricama" (ima dvostruko numerirane
stranice) te jedan primjerak zadržava za sebe nadzor, a drugi izvoñač. Podaci koje osoba koja
vodi dnevnik upisuje su: podaci o dospijeću i količini materijala i opreme skupa s dokazima o
uporabljivosti (atestima), vremenski uvjeti, poduzete i predložene mjere za usklañivanje radova,
obavljeni pregledi i ispitivanja. Nadzorni inženjer upisuje: usklañenost izvedenih radova s
projektom i tehničkim propisima, odreñuje način otklanjanja neusklañenosti i nedostataka,
zabranjuje odnosno odobrava daljnje radove. Uz svakodnevne upise odgovorne osobe od strane
izvoñača i investitora, u dnevnik revident i projektant upisuju podatke o obavljenim pregledima
radova. Odgovorna osoba i nadzor svakodnevno potpisuju stranice dnevnika, a nadzor
svakodnevno uzima i pohranjuje svoj primjerak lista dnevnika. Dnevnik se uvezuje na način da
nije moguća kasnija zamjena stranica.

Gradilište je prostor na kojem se provode radovi duže od 5 dana. Gradilište je potrebno ograditi,
kao bi se onemogućio ulaz nezaposlenima ili ugrožavanje prolaznika te na propisan način
označiti (tabla s podacima o investitoru, projektantu, izvoñaču, nadzoru, vrstu grañevine,
grañevinskoj dozvoli, itd.).
Na gradilištu je potrebno provoditi mjere zaštite na radu (Zakon o zaštiti na radu) i zaštite
od požara (Zakon o zaštiti od požara) te je potrebno provesti ureñenje gradilišta te temelju plana
o ureñenju gradilišta (regulirano Pravilnikom o sadržaju plana ureñenja privremenih i
zajedničkih privremenih radilišta).
Plan ureñenja gradilišta je sadržava shemu i opis gradilišta, način obilježavanja opasnih
zona, mjesta rada s povećanom opasnošću, energetske instalacije, projekte skela, način pružanja
prve pomoći i sl.


1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja

Naša se tehnologija bazira na uvelike zastarjelim procesima. To npr. pokazuje činjenica da 80%
proizvodnje otpada na REL (ručno elektrolučno zavarivanje), a 20% na EPP, MIG/MAG, TIG.
REL zavarivanje je korisno pri pokretnim i vanjskim radovima, ali je primitivnije od drugih
1. Uvod

21
automatskih i poluautomatskih postupaka (EPP, MIG/MAG, TIG). Na automatske postupke
otpada jedva 5% proizvodnje.
Bez obzira na ove činjenice, javlja se problem radne snage, odnosno nestašica iste, a zbog
štetnog djelovanja procesa (toplinsko odnosno infra-crveno i ultra-ljubičasto zračenje).
Rezanje komada kod nas se još uvijek u 90% slučajeva obavlja plinski, ostatak otpada većinom
na plazma postupke. Kako se za metalne konstrukcije kod nas uglavnom koriste niskolegirani i
ugljični čelici, a vrlo rijetko je riječ o obojenim metalima, ovih 10% u potpunosti zadovoljavaju
potrebe. Automatizacija rezanja je danas na vrlo visokom numerički upravljanom nivou (CNC).
Tu se radi o numerički upravljanim strojevima čiji su kapaciteti veći od potrebe proizvodnje te
se zamjećuje nedovoljna iskorištenost ovih postupaka rezanja. CAD/CAM automatizacijom,
odnosno numerički optimiranim načinom izrezivanja, količina otpada svodi se na minimum.

Kao bi se posao obavio valjano, prvenstveno je potrebno prostudirati tehnički opis predmeta koji
uključuje:
- oblik
- materijal
- tehničke propise ili zakone

Tehnički propisi ili zakoni služe za zaštitu korisnika od eventualne nesavijesti proizvoñača. U
Republici Hrvatskoj vrijede HRN-propisi, koji uglavnom definiraju poluproizvode (vijke, profile
i sl.). Zakoni i propisi izlaze i mijenjaju se, a oglašavaju se službenim listovima. Uz ove, postoje
i neki propisi kojima je domena razna ograničenja poput Hrvatskog registra brodova, propisi za
željezničke transporte, itd. Općenito se u propisima (domaćim i stranim) velika pažnja posvećuje
materijalima i procesima zavarivanja.
Neki važniji propisi u brodogradnji su: LR, DNV, BV, ABS, registar SSSR-a, GL,..
Ostali važniji propisi: API, ASME, ASTM,...
Od stručnjaka (inženjera) se zahtijeva dobro poznavanje engleskog jezika kako bi on bio u stanju
pratiti novosti u zakonima i propisima.



Literatura

B. Androić, D. Dumović, I. Džeba, Metalne konstrukcije I, Institut grañevinarstva Hrvatske,
Zagreb 1994.
A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet grañevinskih znanosti Sveučilišta u Splitu,
Split 1998.
Zakon o obveznim odnosima, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/0707.htm, Narodne novine, 35,
2005.
Zakon o gradnji, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2552.htm, Narodne novine, 175, 2003.
Zakon o prostornom ureñenju, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1994/0520.htm, Narodne novine, 30,
1994.
Pravilnik o uvjetima i načinu voñenja grañevnog dnevnika,
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2000/0068.htm, Narodne novine, 6, 2000.
Pravilnik o sadržaju plana ureñenja privremenih i zajedničkih privremenih radilišta, Narodne
novine, 45, 1984.
Zakon o zaštiti od požara, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1993/1161.htm, Narodne novine, 58,
1993.
Zakon o zaštiti na radu, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1996/1183.htm, Narodne novine, 59, 1996.
2. Materijali za metalne konstrukcije

23




2. Materijali za metalne konstrukcije


Osnovni cilj pri odabiru materijala za metalne konstrukcije je da materijal bude čim jeftiniji, a da
pri tom zadovolji tražena mehanička svojstva. Tako se kao materijali za metalne konstrukcije
uglavnom koriste čelici (obični konstrukcijski, ugljični, legirani), aluminij (čisti aluminij i
aluminijeve slitine) i dr.


2.1 Čelici

Ukoliko je ugljik jedina primjesa, čelici su ugljični čelici. Ugljični čelici s manje od 0,9% ugljika
se koriste kao konstrukcijski čelici, a povećanjem udjela ugljika povećava se čvrstoća i tvrdoća te
smanjuje žilavost. Za kaljenje se koriste čelici s 0,3% ugljika, a povećavanjem udjela ugljika
raste zakaljivost.

2.1.1 Obični konstrukcijski čelici

Obični konstrukcijski čelici, koji se najčešće koriste za metalne konstrukcije, sadrže do 0,25% C
(iznimno 0.3%), a preko ovog postotka ugljika raste samozakaljivost te se takvi čelici
izbjegavaju. Obični konstrukcijski čelici nisu dodatno termički obrañeni osim normalizacije i
žarenja radi popuštanja zaostalih naprezanja. Ovi čelici redovito sadrže nečistoće poput sumpora,
fosfora i dušika. Sumpor i fosfor ne mogu se u potpunosti odstraniti. Udio fosfora od preko
0,045% čini čelik krtim pri niskim temperaturama (tzv. krti lom). Udio sumpora preko 0,055%
čini čelik krtim na povišenim temperaturama (tzv. vrući lom) te smanjuje sposobnost
zavarivanja. Dušik, ukoliko se u čeliku javlja kao nevezan, povećava mogućnost krtog loma i
sklonost starenju (snižava se žilavost). Ukoliko je pak dušik u čeliku kemijski vezan u obliku
nitrata, onda dušik djeluje povoljno, no problem je taj što se kemijskom analizom ne može
utvrditi u kojem je dušik stanju, vezanom ili nevezanom. Čelik s niskim postotkom ugljika
sadržava nakon pročišćavanja previše kisika koji povećava opasnost od tzv. crvenog loma te se
čelik mora dezoksidirati te se pri kraju proces pročišćavanja dodaje feromangan, po čemu se
čelik lijeva u blokove kokilno lijeva ili pak dobiva kako kontinuirani bezdani lijev.
Pri lijevanju u kokile, kako bi se spriječilo da čelik "kipi", tzv. neumireni čelik, dodaju se
dezoksidacijska sredstva, silicij i aluminij, koji na sebe vezuju plinove stvarajući šljaku te se
omogućava polagano hlañenje. Takav čelik naziva se umireni čelik kod kojeg, šljaka kao
specifično lakša, ispliva (sl. 2.1.1) te se dio bloka sa povećanom koncentracijom šljake odstrani
(tzv. jalova glava). Time se spriječilo formiranje plinovitih mjehurića u čeliku, oko kojih se
mogu koncentrirati nečistoće (npr. sumpor) što za posljedicu ima štetni utjecaj pri valjanju
čelika. Umireni čelik namijenjen je za zavarene konstrukcije i konstrukcije kod kojih se traži
veća žilavost čelika, npr. elementi izloženi dinamičkim vibracijama ili niskim temperaturama.
Poluumireni čelik je čelik koji nije u potpunosti dezoksidirao (sl. 2.1.1) te se takav čelik koristi
2. Materijali za metalne konstrukcije

24
za nosive elemente konstrukcija. U ostalim slučajevima ako se elementi ne zavaruju, može se
upotrijebiti i neumireni čelik. Sadržaj i raspored ovih primjesa ovisi o načinu dobivanja i
postupku koji se primjenjuje. Tako npr. Thomesov postupak (taljenje čelika s velikim postotkom
fosfora u pećima s dolomitnom oblogom) daje nizak postotak primjesa, no loš raspored te se u
sredini presjeka javlja neumirena zona (sl. 2.1.2).

koncentracija
nečistoća
jalova
glava
neumiren
poluumiren umiren

Slika 2.1.1 Stanje čelika pri lijevanju u kokile




Slika 2.1.2 Neumirena zona u presjeku

Mehanička svojstva čelika koja se garantiraju, moraju se i provjeravati. U tablici 2.1.1 dana su
svojstva čelika. Čelici koji su najčešće primjenjuju za metalne konstrukcije, a spadaju u skupinu
standardnih konstrukcijskih (grañevinskih) čelika su prema EUROCODE 3 dani tablicom 2.1.2,
dok su konstante za konstrukcijski čelik dane tablicom 2.1.3. Općenito se za čelike standardne
kvalitete zahtijeva dovoljno velika "rezerva" plastičnosti, odnosno σ
m
≥ 1,2· σ
V
.






2. Materijali za metalne konstrukcije

25


















Tablica 2.1.1 Mehanička svojstva čelika

Debljina stjenke elementa t [mm]
t ≤ 40 mm 40 mm < t ≤ 100 mm

EURO-
CODE 3
ISO

HRN
C.BO500 σm [N/mm
2
] σV [N/mm
2
] σm [N/mm
2
] σV [N/mm
2
]
Fe 360 Č.0361 235 360 215 340
Fe 430 Č.0451 275 430 255 410
Fe 510 Č.0551 355 510 335 490

Tablica 2.1.2 Mehanička svojstva konstrukcijski čelika prema EUROCODE 3

Modul elastičnosti E=210 000 N/mm
2

Modul smicanja G= 81 000 N/mm
2

Poissonov koeficijent ν = 0,3
Koef. temp. produljenja α = 12·10
-6
1/K
Gustoća ρ = 7850 kg/m
3

Tablica 2.1.3 Materijalne konstante konstrukcijskih čelika

Prema preporuci MIZ-a (Meñunarodni institut za zavarivanje), ovi se čelici dijele u skupine
osjetljivosti prema krtom lomu. Skupine se označavaju slovima A, B, C, D i E uz postojanje
podgrupa ovih skupina.
Preporuke za izbor pojedinog čelika za ove skupine su:
• skupina 0 (bez oznake) - za dijelove izložene slabom statičkom opterećenju.
• skupina A - za tanje, statički opterećene metalne konstrukcije koje nisu izložene velikim
temperaturnim razlikama i temperaturama nižim od -10°C.
• skupina B - za odgovorne konstrukcije gdje ne postoji opasnost od krtog loma, a u
slučaju manje odgovornih konstrukcija za sva opterećenja.
• skupina C - za odgovorne komplicirane konstrukcije izložene statičkim ili dinamičkim
opterećenjima, ali ne i niskim temperaturama. Zbog oblika može biti i zaostalih
naprezanja, koncentracije naprezanja i s tim u vezi opasnosti od krtog loma.
• skupina D - za odgovorne zavarene konstrukcije koje moraju biti sigurne od krtog loma,
npr. konstrukcije s debelim i ukliještenim dijelovima, dijelova s diskontinuitetima,
OZNAKA VRSTE ČELIKA žilavost - ISO
EURO-
CODE3
ISO
HRN
C.BO500
tehn.
oznaka

dezoksidacija
(umirenost)
vlačna
čvrstoća
σm [MPa]
granica
razvlačenja
σV [MPa]

izduženje
%
Nm/mm
2
pri
0°C
Č.000 / / 35 +20
Č.0270 / neumiren 35 +20
Č.0261 / umiren 35 +20
Č.0271 / neumiren


340-420


200


28
35 +20
Fe360B Č.0370 ČN.24-
A2
neumiren 35 +20
Fe360B Č.0361 ČN.24-
B1
umiren 35 +20
Fe360B Č.0371 ČN.24-
B2
neumiren 35 +20
Fe360C Č.0362 ČN.24-
C
spec. umiren 35 0
Fe300D Č.0363 ČN.24-
D
spec. umiren


370-450


230


25
35 -20
Č.0460 ČN.26-
A1
neumiren 35 +20
Č.0461 ČN.26-
B1
umiren 35 +20


420-540


270


22
2. Materijali za metalne konstrukcije

26
konstrukcije s jako izraženim prethodnim hladnim deformacijama (iznad 5%), sve
konstrukcije izložene niskim temperaturama (do -30°C), dinamički opterećene
konstrukcije s velikim stupnjem iskorištenja dopuštenog naprezanja, za dijelove čiji bi
lom doveo u pitanje sigurnost i funkciju cijelog objekta.
• skupina E - za razne odgovorne oblike i druge elemente u strojarstvo kao osovine, vratila,
klipove, zupčanike i sl.

Dodavanjem mangana čeliku, od 1,2 do 1,8%, povećava se čvrstoća (σ
m
>450 N/mm
2
), pri čemu
žilavost i zavarljivost ostaje ista. Ovi čelici nazivaju se manganski čelici.


2.1.2 Legirani čelici

Tendencija je, kako u svijetu, tako i kod nas, daljnje povećanje granice razvlačenja, no to ne ide
samo sa ugljikom niskog postotka i manganom, već se koriste niskolegirani čelici s dodatkom
legirnih elemenata koji utjeću na poboljšanje mehaničkih svojstava.
Tu se razlikuj tri osnovne grupe čelika:
1. Feritno-perlitni čelici s dodacima Mn, Ni, Cu, Si.
2. Niskolegirani čelici s dodacima Mn, Cr, Mo, V. Ovi elementi s ugljikom stvaraju sitno
raspršene karbide.
3. U treću skupinu visokolegiranih čelika spadaju čelici kod kojih se kao legirni elementi
koriste Nb, V, ili Ti (0,06%) pri čemu se udio ugljika smanjuje na ispod 0,1%. Razlog
ovakvog legiranja je u tome što udio ugljika bitno utječe na povećanje mehaničkih
svojstava i usitnjenost zrna, dok smanjuje granicu razvlačenja i temperaturu prelaska u
područje izražene krtost (krti lom) te se ovim legirnim elementima bitno poboljšava
otpornost prema krtom lomu.

Kod legiranih čelika, DIN razlikuje dvije skupine sitnozrnatih zavarljivih čelika:
- St E 47 (ČN 47) – normaliziran, gdje su legirni elementi:
o Ni-V
o Cu-Ni-V
o Ni-Ti
- St E 70 (ČN 70) – poboljšan, gdje su legirni elementi:
o Ni-Cr-Mo-B
o Cr-Mo-Zr

Za ove dvije skupine izdane su smjernice za upotrebu, uvjeti proizvodnje, osnove za proračun te
upute za proizvodnju i zavarivanje. Ovi visokočrvsti čelici se dijele u tri skupine, što ovisi o
postupku koji je proveden (normalizacija, poboljšanje), tablica 2.1.4. Visokočvrsti se čelici
najčešće upotrebljavaju kod spremnika i posuda pod tlakom, cjevovoda, platformi, prenosila i
dizala te u mostogradnji.
Prednosti visokočvrstih čelika su:
- manje debljine stijenki nego li to bio slučaj kod izvedbe s običnim konstrukcijski
čelikom, što ima za posljedicu manju težinu konstrukcije, manju cijenu koštanja, niži
troškovi prijevoza
- veća opterećenja koje konstrukcija može podnijeti
- veća otpornost habanju
2. Materijali za metalne konstrukcije

27
- dobra zavarljivost i sigurnost od krtog loma


2.1.3 Izbor čelika za metalne konstrukcije

Općenito se može reći da pri izboru materijala za zavarivanje na izbor utječe:
- postojanje zaostalih naprezanja od zavarivanja te zbog krutosti konstrukcije
- postojanje grešaka koje izazivaju koncentraciju naprezanja

Ove činjenice zahtijevaju ozbiljan pristup odabiru materijala, pri čemu najveću opasnost
predstavlja krti lom koji se javlja kada materijal izgubi moć lokalne plastifikacije pa se ne može
suprotstaviti širenju pukotine. Stoga je najvažniji kriterij klasifikacije čelika otpornost na krti
lom.
Kako je proizvodnja čelika napredovala, konstruktor danas ima na raspolaganju više vrsta te
mogućnosti izbora ekonomski najpovoljnijeg, a kvalitetom dovoljno dobrog čelika.
Takoñer postoje klasifikacije konstrukcija i dijelova konstrukcija s obzirom na opasnost koju bi
predstavljao lom i rušenje konstrukcije. Ovo govori u prilog tome da ne mora cijela konstrukcija
biti napravljena od kvalitetnog i skupog materijala, već se manje odgovorni dijelovi mogu
napraviti iz jeftinijeg materijala.

Prema DIN-u izbor materijala vrši se tako da se u obzir uzimaju slijedeći faktori:
- stanje naprezanja
- vrsta naprezanja
- vrsta zavara
- način izrade
- opasnost od loma
- debljina dijelova
- radna temperatura

Pri tom svaki od prethodno navedenih parametara ima odreñeni broj bodova, koji se zbrajaju i sa
sumom se ulazi u standard te odabire prikladni čelik pri čemu treba imati na umu i cijenu
koštanja odabranog čelika. Slične preporuke usvojio je i JUS 1988 (JUS U.E7.010/1988), koji je
dalje preuzet u HRN-u te se prema tim preporukama odabir vrši na način da:
- Za nezavarene konstrukcije mjerodavna je vlačna čvrstoća σ
m
i granica razvlačenja σ
v
te
produljenje.
- Za zavarene konstrukcije kao kriterij uzima se opasnost od loma izražena faktorom
opasnosti o krtog loma L K Z N = ⋅ ⋅ , gdje faktor K uzima u obzir konstrukcijsko
oblikovanje, faktor Z značenje dijela konstrukcije, a N faktor naprezanja. Uz to, u obzir
se uzima i radna temperatura T za područja 25 10 C T C − ° ≤ ≤ − ° i 10 T C > − ° .

Prema EUROCODE 3, kod računanja opasnosti na krti lom, pri zadanoj ili traženoj minimalnoj
temperaturi eksploatacije, uzima se u obzir:
- čvrstoća materijala
- debljina dijela (stjenke) t
- uvjeti eksploatacije (kategorije naprezanja S1, S2, S3, ovise o granici tečenja)
- karakter opterećenja (prirast opterećenja R1-statičko, R2-dinamičko)
- posljedice otkazivanja (kategorije C1-bez većih posljedica, C2-velike posljedice)
2. Materijali za metalne konstrukcije

28
Princip proračuna se svodi, ili na odreñivanje minimalne temperature eksploatacije T
min
, ili
obzirom na zadanu minimalnu temperaturu eksploatacije, odreñivanje najveće dopuštene
debljine stjenke. Računanje minimalne dozvoljene temperature za eksploatacije provodi se
prema izrazu
( ) ( )
0,17
min
1, 4 25 100 ln 8, 06 83 0, 08
CV IC el
T T K R ε = ⋅ + + − + − ⋅ ⋅ , (2.1)
gdje je ε prirast opterećenja (za R1 iznosi ε =0,001, a za R2 ε =1,0), T
CV
temperatura ispitivanja
žilavosti (ispituje se kod +20°C, 0°C, -20°C, -30°C), a K
IC
žilavost loma.
Napomenimo da se žilavost ispituje Charpyevim batom i nužno je postići energiju od 17
J kod temperatura +20°C (kvalitetna grupa čelika B, npr. Fe E 235 B), 0°C (grupa C, npr. Fe E
235 C), -20°C (grupa D, npr. Fe E 235 D) i kod -30°C (grupa DD, npr. Fe E 355 DD).
Žilavost loma računa se iz izraza

( )
0,55
0,5
1, 226
el
IC
a R t
K
γ ⋅ ⋅ ⋅
= . (2.2)
U prethodnom izrazu R
el
predstavlja faktor redukcije granice tečenja, ovisi o debljini elementa t
[mm] i kreće se od R
el
=0 N/mm
2
do R
el
=60 N/mm
2
za debljine od t=0 mm do t=200 mm. Za
faktor posljedice otkazivanja γ uvrštava se γ=1 kod kategorije C1 i γ=1,5 kod kategorije C2.
Faktor a računa se kao a=2/ln t za kategoriju napona S1, a=3,8/ln t za kategoriju napona S2 te za
a=6/ln t kategoriju napona S3.

2.2 Aluminij i aluminijeve slitine

Aluminij je najrašireniji metal u Zemljinoj kori (8,13%). Do izdvajanja čistog aluminija došlo je
tek početkom devetnaestog stoljeća elektrolizom glinice iz boksita. Industrijska proizvodnja
aluminija datira od 1886. godine, Cherks Marint Hall (USA).
Čisti aluminij uglavnom se koristi u kemijskoj i prehrambenoj industriji, u elektronici te za opću
namjenu (aluminijske folije i sl.). Čisti aluminij ima nisku čvrstoću (50-60 N/mm
2
), nisko talište
(658°C) te izduženje od 50%. Legiranjem bitno mu se poboljšavaju mehanička svojstva te se
isključivo kao legiran koristi za metalne konstrukcije.
Legiranjem aluminija postižu se slijedeća svojstva:
- Mangan (Mn) povećava čvrstoću i otpornost na koroziju.
- Magnezij (Mg) povećava čvrstoću, otpornost na koroziju, zavarljivost i tvrdoću.
- Silicij (Si) povećava otpornost na koroziju te snižava talište.
- Bakar (Cu) povećava čvrstoću, tvrdoću i obradivost.
- Cink (Zn) povećava čvrstoću i tvrdoću.

Legure aluminija sa silicijem, "Al Si" povoljne su za lijevanje, otporne na koroziju, mogu se
zavarivati i postižu srednju čvrstoću.
Legure "Al Si Mg", zbog 0,5% magnezija koji djeluje otvrdnjavajuće, imaju znatno veću
tvrdoću.
Legure "Al Si Cu" su povoljne za tlačni lijev.
Legure "Al Zn 4 Mg 2" su nehrñajuće legure osobina sličnih čeliku te se koriste za noseće
konstrukcije.

Kod nosećih metalnih konstrukcija najčešće se koriste slijedeće slitine:
- legure s magnezijem (3-5%):
2. Materijali za metalne konstrukcije

29
o Al Mg 3
o Al Mg 4
o Al Mg 5
- legure s magnezijem i manganom:
o Al Mg 2,5 Mn
o Al Mg 4,5 Mn
- legure sa silicijem i magnezijem:
o Al Mg Si 0,5
o Al Mg Si 1
- legure s magnezijem i cinkom:
o Al Zn 4 Mg 1
o Al Zn 4 Mg 3

Osnovne prednosti metalnih konstrukcija iz aluminija su:
- znatna ušteda u težini bez smanjenja nosivosti (tzv. "lake metalne konstrukcije).
- neznatni troškovi održavanja.
- potpuna reciklaža aluminija nakon upotrebe što uvjetuje 30-40% niže cijene sekundarnog
(recikliranog) aluminija od primarnog aluminija dobivenog iz boksita.


Nedostaci metalnih konstrukcija iz aluminija su:
- visoka cijena konstrukcije
- velike deformacije u odnosu na čelične konstrukcije (približno tri puta)
- velike temperaturne dilatacije u odnosu na čelične konstrukcije (približno dva puta)


Ovdje je potrebno naglasiti posebnu važnost primjene aluminija u pomorskim konstrukcijama.
Za korozijski otporne limove (slika 2.2.1) preporučuje se legura AlMgMn (AlMg4.5Mn,
AlMg4Mn, AlMg2.7Mn), odnosno AlMg3 koji ima veću deformabilnost pa je povoljniji pri
procesu valjanja od znatno čvršćeg AlMg4.5Mn. Za korozijski otporne profile (slika 2.2.2),
dobivene uglavnom ekstrudiranjem, preporučuje se AlMgSi legura (AlMgSi0,7, AlMgSi0,5,
AlMg1SiCu, AlMgSi1). Korozijski otporne proizvode dobivene lijevanjem (slika 2.2.3)
preporučuj se AlMg legure (3% Mg i zanemarivo Ti, te 6% Mg uz dodatak Be).


Slika 2.2.1 Kočarica od Al legure, već xx godina u upotrebi bez ikakve površinske zaštite.


2. Materijali za metalne konstrukcije

30

Slika 2.2.2 Prilaz plutajućem mulu Slika 2.2.3 Vitlo izvedeno od lijevane Al legure

Sve se gore navedene legure mogu dobro meñusobno zavarivati. Osim zavarivanja aluminij se
povezuje zakovicama, lijepljenjem i uskočnim spojevima koji se lako daju projektirati u
ekstrudiranim profilima. Aluminijeve legure, osim što su dobro zavarljive, moguće ih je
zavarivati s čelikom uz posredstvo traka koje su izrañene eksplozivnim spajanjem ("Nitro
Metall") aluminija i čelika. Ova vrsta spojeva ima dobru korozijsku otpornost te otpornost na
zamor materijala. Koristi se najčešće za spajanje aluminijskih nadgraña na čeličnom trupu broda,
čime se doprinosi stabilnosti broda.



Slika 2.2.4 Spajanje aluminija i čelika pomoću trake te aluminijsko nadgrañe na čeličnoj
konstrukciji broda izvedeno ovakvim trakama

Iako navedene korozijski otporne legure nije potrebno posebno zaštićivati, često se koriste
premazi iz estetskih razloga i antivegetativni premazi na uronjenim dijelovima. Tu se koriste
razni premazi (boje) ili se površine podvrgavaju procesu eloksiranja, čime se doba tvrdi,
korozijski otporan površinski sloj kojemu se mogu pridati različiti tonovi boja.
No često su kod pomorskih konstrukcija aluminijeve legure u kontaktu s drugim metalima poput
nehrñajućeg čelika, bronce i sl. gdje se javlja bimetalna korozija (elektrolitička korozija ili tvz.
2. Materijali za metalne konstrukcije

31
"galvanska struja"). Tu aluminij, kao elekronegativniji, u prisustvu elektrolita (morska voda),
predstavlja anodu te dolazi do nagrizanja aluminija do njegovog potpunog nestanka. U cilju
sprječavana ove korozije provodi se katodna zaštita (slika 2.2.5) gdje se koriste žrtvene anode iz
cinka. Cink, kao elektronegativnije od čelika, bronce i samog aluminija, biva nagrizen i potrošen
te ga je potrebno povremeno zamjenjivati.


Slika 2.2.5 Katodna zaštita

Kako se je na plovilima uvijek prisutan električni izvor, bilo kako istosmjerna, bilo kao
izmjenična struja, potrebno je posebnu pažnju posvetiti na način spajanja elektroinstalacija kako
aluminijska konstrukcija trupa ne bi postala anodom. Tu postoje tri pravila kojih se treba
pridržavati. Aluminijski trup treba biti spojen kao uzemljenje, odnosno minus pol baterije, pri
čemu treba obratiti pažnju da se za spoj koristi aluminijski vodič (ne bakrena pletenica).
Aluminijski dijelovi i trup moraju biti električki spojeni sa svim ostalim metalnim dijelovima
(npr motor, osovina, peraja propelera i sl.). Aluminijski trup se ne smije koristi kao povratna
veza negativnog pola na bateriju (kao što je slučaj kod automobila).

Što se tiče otpornosti na požar, za aluminij se ponaša slično kao i čelik te vrijede ista pravila kao
i za čelik.
Kod pomorskih konstrukcija ova pravila uključuju:
- da onemoguće prolaz dimu i prenošenje požara za maksimum 1 sat (ovisi o požarnoj
klasifikaciji)
- da su izolirani s nezapaljivim izolacijskim materijalima


Literatura

B. Androić, D. Dumović, I. Džeba, Metalne konstrukcije I, Institut grañevinarstva Hrvatske,
Zagreb 1994.
A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet grañevinskih znanosti Sveučilišta u Splitu,
Split 1998.
Aluminium and the sea, Pechiney Rhenalu, Francuska.
3. Opterećenje konstrukcija

33




3. Opterećenje konstrukcija


Opterećenja su specifična za svaku vrstu objekta i potrebno je razlikovati:
- klasifikaciju po vremenu trajanja:
o stalno
o promjenjivo:
opterećenje koje se rijetko pojavljuje
opterećenje koje se učestalo pojavljuje
- klasifikaciju po načinu nastupa:
o mirno ili statičko opterećenje
o opterećenje s dinamičkim djelovanjem

U propisima se za svaku vrstu metalnih konstrukcija navode opterećenja obzirom na uzrok te se
razlikuju:
- opterećenja od vlastite težine (uključujući težinu konstrukcije)
- opterećenja od korisnog opterećenja
- snijeg
- vjetar
- temperaturne promjene
- horizontalne sile (bočne sile ili sile kočenja kod vozila, centrifugalne sile9
- sile deformacija kao posljedice rada konstrukcije (trenje na osloncima, zakretanje
oslonaca i sl.)
- sile od neplaniranog djelovanja (udara vozila u konstrukciju)
- sile od potresa
- sile nuklearnih eksplozija


3.1 Opterećenja prema našim propisima (HRN)

Prema HRN-u postoje tri grupe opterećenja:
- osnovna opterećenja
- dopunska opterećenja
- izvanredna opterećenja

U svaku od ovih grupa spadaju slijedeća opterećenja;

A) Osnovno opterećenje:
1. stalni teret (vlastita težina konstrukcije)
2. korisno opterećenje uključujući centrifugalne sile
3. snijeg
4. sve sile stalnog karaktera
3. Opterećenje konstrukcija

34

B) Dopunsko opterećenje:
1. vjetar
2. sile kočenja
3. bočni udarci
4. sile od temperaturnih razlika
5. ostale sile s privremenim djelovanjem u većim vremenskim razmacima

C) Izvanredno opterećenje:
1. djelovanje potresa
2. slučajni udari
3. planski nepredviñena opterećenja
4. ekstremno rijetke sile (npr. nuklearne eksplozije)


3.1.1 Stalni teret

Stalni teret sastoji se od težine konstrukcije uključujući težinu svih ovisnih i neovisnih elemenata
konstrukcije. Pretpostavka vlastite težine treba biti unutar odreñenih tolerancija pa se tako za
mostove i brodove tolerira greška od 3%. Stalni se teret odreñuje tako da se volumen
konstrukcije pomnoži s gustoćom materijala [kg/m
3
].


3.1.2 Korisno opterećenje

Korisno opterećenje je statički podatak koji se obično odreñuje propisima te se tako npr. uzima
za stambene prostorije
2
2 p kN m = , za biblioteke
2
5 p kN m = , za urede
2
4 p kN m = , za
parkirališta
2
2, 5 3, 5 p kN m = ÷ , itd.


3.1.3 Opterećenje snijegom

Za važne objekte preporuča se koristiti statističke meteorološke podatke o količini snijega
godišnje. Općenito kod nas vrijede slijedeće preporuke:
- za područja gdje nema snijega uzima se zamjensko opterećenje
2
0, 35
sn
p kN m = .
- za područja gdje ima snijega uzima se
2
0, 75
sn
p kN m = .
- za područja iznad 500 m nadmorske visine
2
0, 75 ( 500) 400
sn
p A kN m ( = + −
¸ ¸
, gdje je
A nadmorska visina u metrima.




3. Opterećenje konstrukcija

35
3.1.4 Sile stalnog karaktera

Radi se o silama koje kontinuirano djeluju na konstrukciju, a tipičan primjer takve sile je aktivan
pritisak tla na podrumske zidove zgrade (sl. 3.1.1).


podrum
raspodjela
pritiska tla


Slika 3.1.1 Aktivni pritisak tla na podrumske zidove


3.1.5 Vjetar

Odreñivanje točno utjecaja vjetra na odreñenu konstrukciju vrlo je složeno i zahtijeva skupa
modelska ispitivanje u zračnim tunelima ili pak modeliranje putem konačnih elemenata za
analizu strujanja fluida. U propisima postoje pojednostavljene smjernice, koje su dobivene na
temelju modelskih ispitivanja. Prvo je potrebno odrediti osnovno brzinu vjetra, koja se odreñuje
na visini od 10 m iznad tla, obično za 25, 50 ili 100-godišnjim ponavljanjem. Brzina vjetra raste
s visinom iznad tla te se približno uzima da je

0
10
x
h
h
V V
| |
=
|
\ ¹
, (3.1)
gdje je V
0
osnovna brzina vjetra u [km/h], h visina iznad tla u [m], a x ovisi o terenu i iznosi
1 3 x = za centre gradova, 2 9 x = za prigradska i šumovita područja, 1 7 x = za ravninska
nizinska područja, 1 10 x = za ravno priobalje.
Na osnovu dobivene osnovne brzine vjetra odreñuje se opterećenje vjetra na konstrukciju.
Pritisak vjetra, izražen u [N/m
2
] na jediničnu površinu u smjeru vjetra je

2
0, 047289 p CV = , (3.2)
gdje je V brzina vjetra u [km/h], dok je C koeficijent oblika koji se za zgrade obično uzima
1, 40 C ≈ . Ovaj pritisak predstavlja konstanti dio opterećenja vjetrom, dok je varirajući dio
opterećenja vjetrom, koji nastaje od nalete vjetra ("refula"), teško odredit te se on računa samo za
vitke konstrukcije.





3. Opterećenje konstrukcija

36
3.1.6 Sile kočenja

Uslijed kočenja dolazi do akceleracije, koja zbog inercije djeluje u smjeru gibanja te je sila
kočenja

k
P ma = − , (3.1.3)
gdje je m masa vozila, a a akceleracija pri kočenju.


3.1.7 Bočni udari

Kod željeznica izraženo je opterećenje od bočnih udara, za što postoje propisi koji reguliraju
način računanja ovih opterećenja.


3.1.8 Sile temperaturnih razlika

Ova sile ovise o temperaturi, temperaturnoj vodljivosti i upetosti konstrukcije ili nekog njenog
dijela. Način računanja definiran je odgovarajućim propisima.


3.1.9 Djelovanje potresa

Potresu se mogu pojaviti u gotovo svakom dijelu svijeta, no najčešći su u pojasu gdje se
tektonske ploče nalaze u meñusobnom kontaktu i stalnom pomicanju (sl. 3.1.2). Seizmolozi
razlikuju tri vrste potresa, a za objekte su najopasniji oni koji putuju površini zemljine kore.
Utjecaj potresa na konstrukcije ovisi o mjestu objekta u odnosu na epicentar potresa, o
orijentaciji potresnih valova, o masi konstrukcije, o vlastitim frekvencijama konstrukcije te o
vrsti temeljnog tla.
Intenzitet potresa se najčešće izražava Richterovom ljestvicom, koja se zasniva na pomaku u
mikronima standardnog seizmografa udaljenog 100 km od epicentra potresa. Richterova ljestvica
ispisane je u logaritamskom mjerilu pa tako npr. Richter 6 izaziva 10 puta veću veličinu od
Richtera 5, odnosno 100 puta veću veličinu od Richtera 4. Razni propisi na različite načine
tretiraju potresne sile. Najjednostavniji se temelji na proporcionalnosti potresne sile V i težine
objekta W, a dan je izrazom
V CW = , (3.1)
gdje C predstavlja koeficijent ovisan o periodu vibriranja objekta. Obično se uzima da je
0, 22 0, 06 C ≤ ≤ , odnosno

0, 015
3
C
T
= , (3.2)
gdje je T osnovni period titranja objekta izražen u [s]. Za odreñivanje ovog perioda koristi se
empirijski izraz
0, 09
B
T
H
= , (3.3)
3. Opterećenje konstrukcija

37
gdje je H visina objekta, a B dimenzija objekta u tlocrtu u smjeru djelovanja potresnih sila. Za
okvirne konstrukcije preporuča se izraz
0,1 T N = , (3.4)
gdje je N broj katova objekta.





Slika 3.1.2 Područja najučestalijih potresa


3.2 Dinamička opterećenja

Dinamički se udari najčešće uzimaju u obzir tako da se odreñeno pokretno opterećenje pomnoži
s dinamičkim faktorom, te se dalje računa kao statičko opterećenje. Tako npr. za kranske staze,
dinamički faktor dan je tablicom 3.1.









Tablica 3.1 Dinamički faktor za kranske staze

Vrste promjenljivog opterećenja dane su tablicom 3.2.

Vrsta krana
I II III
Broj
kranova u
pogonu
1,20 1,40 1,60
1 Kranske staze
1,20 1,40 1,60
2 i više
1,10 1,20 1,40
1 Konstrukcijski elementi koji nose staze
(stupovi, okviri nosači)
1,00 1,10 1,30
2 i više

3. Opterećenje konstrukcija

38
















































Tablica 3.2 Vrste promjenljivog opterećenja
Naziv Značajke r Grafički prikaz
Čisto
naizmjenično
opterećenje
(naprezanje)
( )
max
min
0
0
sr
sr
g
d g
F
F F
F F F
σ
=
=
=
= = −


min
max
1
d
g
r
F F
r
F F
= −
= =

[ ] t s
F
=
a g
F F
=
a d
F F



Naizmjenično s
prednatezanjem

( )
min
max
0
sr a
d
g
d g
F F
F F
F F vlak
F F
<
=
=
> > −


( )
1 0 r
vlak
− > >

[ ] t s
F
a
F
d
F
=
max g
F F
sr
F

Naizmjenično s
predtlakom

( )
max
min
0
sr a
d
g
g d
F F
F F tlak
F F
F F
<
=
=
< < −


( )
1 0 r
tlak
− > >

[ ] t s
F
a
F
sr
F
=
max d
F F
g
F

Istosmjerno u
području vlaka

min
max
0
2
sr a
d
g a
F F
F F
F F F
=
= =
= =


min
max
0 r
F
r
F
=
=

[ ] t s
F
a
F
0 =
d
F
sr
F
=
max g
F F

Istosmjerno u
području tlaka

max
min
0
sr a
d
g
F F
F F
F F
=
=
= =


min
max
0
0
r
F
r
F
=
= =

[ ] t s
F
a
F
0 =
g
F
sr
F
=
max d
F F

Istosmjerno s
prednatezanjem

max
min
0
sr a
g
d
g d
F F
F F
F F
F F
>
=
=
> >

( )
min
max
0 1
0 1
r
F
r
F
vlak
< <
= = ÷
[ ] t s
F
a
F
d
F
=
max g
F F
sr
F

Istosmjerno
promjenljivo s
predtlakom max
min
0
sr a
d
g
g d
F F
F F
F F
F F
>
=
=
> >

( )
0 1
0 1
g
d
r
F
r
F
tlak
< <
= = ÷
[ ] t s
F
a
F
sr
F
=
max d
F F
=
min g
F F

Mirno
(statičko)

max min
0
sr
a
F F F
F
= =
=


1 r = ±
[ ] t s
F
= =
max min sr
F F F


3. Opterećenje konstrukcija

39


3.3 Opterećenja prema EUROCODE 3

Osnovna razlika izmeñu dimenzioniranja po starim propisima (JUS U.E7 Nosivost i stabilnost
čeličnih konstrukcija) je tu tome što se u JUSu dimenzioniranje provodilo prema dopuštenim
naprezanjima, koja su bila naprezanja ispod granice tečenja (umanjena za koeficijent sigurnosti
1,5 za osnovno i 1,33 za dodatno opterećenje) računata prema teoriji elastičnosti. Prema
EUROCODE 3 (EN 1993-1-1 "Design of steel structures"), odnosno pred normi ENV 1993-1-1,
dimenzioniranje se vrši prema teoriji plastičnosti, dakle dozvoljava se plastifikacija poprečnog
presjeka, uz korištenje probabilističkog pristupa utvrñivanja opterećenja.


3.3.1 Granična stanja

Granično stanje konstrukcije je stanje čijim prekoračenjem konstrukcija na zadovoljava zahtjeve
predviñenu projektom (npr. opterećenje veće od nosivosti ili progibi veći od dozvoljenih koji
omogućavaju nesmetanu funkciju konstrukcije). Ovdje se razlikuju granična stanja nosivosti
(djelomično ili potpuno rušenje konstrukcije) i granična stanja uporabljivosti (pomaci, vibracije,
normalno funkcioniranje). Postoje dva pristupa pri projektiranju konstrukcija, klasični
(deterministički) koji se temelji usporedbom poznatih veličina iz proračuna i propisa sa striktno
odreñenim granicama dopušteni vrijednosti, te pristup temeljen na vjerojatnosti (probabilistički).
Pristup temeljen na vjerojatnosti uključuje statističku obradu podataka te prosudbu parametara
koji utiču na nosivost konstrukcije. Kako ovakav pristup zahtjeva opsežna ispitivanja, za
uobičajene inženjerske pristupe koristi se semi-probabilistička metoda, koja se bitno ne razlikuje
od determinističke, s razlikom što opterećenje (akcija) s kojim se računa sadrži i parcijalne
koeficijente sigurnosti za akciju koji uzimaju u obzir vjerojatnost da sva opterećenja konstrukcije
nastupe istovremeno.

3.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju

Prema EUROCODE 3 djelovanja na konstrukciju, nazvana akcije na konstrukciju (vanjski
utjecaji), obuhvaćaju sva ona djelovanja koja izazivaju naprezanja nosivih dijelova konstrukcije.

Akcije na konstrukciju djeluju kao:
- neposredne (opterećenje koje neposredno djeluje na konstrukciju koja se nazivaju i
mehaničke akcije)
- posredne (proizlaze iz prisilnih ili spriječenih deformacija, npr. toplinski utjecaji,
slijeganje potpora te se nazivaju i geometrijske akcije)

Detalji proračuna akcija na konstrukciju sadržani su u EUROCODE 1, odnosno EN 1991
"Actions on structures", a sačinjavaju ga norme:
- EN 1991-1-1 "Gustoća, vlastita težina i opterećenja za zgrade"
- EN 1991-1-2 "Opterećenja na struktura pri požaru"
- EN 1991-1-3 "Opterećenje snijegom"
3. Opterećenje konstrukcija

40
- EN 1991-1-4 "Opterećenje vjetrom"
- EN 1991-1-5 "Toplinska opterećenja"
- EN 1991-1-6 "Opterećenja pri izvoñenju"
- EN 1991-1-7 "Izvanredna opterećenja zbog udara i eksplozija"
- EN 1991-2 "Opterećenja mostova uslijed prometa"
- EN 1991-3 "Opterećenja izazvana djelovanjem kranova i strojeva"
- EN 1991-4 "Opterećenja silosa i spremnika"
U trenutku pisanja skripte EUROCODE 1 je u procesu prihvaćanja te još nije objavljen u sklopu
HRN.

Podjela akcija se vrši prema:
- promjeni intenziteta tijekom vremena:
o stalne akcije G (vlastita težina konstrukcije, obloga, instalacija, opreme,
prednaprezanje, potpore)
o promjenljive akcije Q (korisno opterećenje, vjetar, snijeg, temperaturna
opterećenja)
o izvanredne akcije A (eksplozije, udari vozila, požari)
o potres AE
- promjeni u prostoru
o nepomične akcije (vlastita težina)
o pomične akcije (pomično korisno opterećenje, snijeg, vjetar)
- odzivu konstrukcije:
o statičke akcije (prostorno odreñene, djeluju uvijek na istom mjestu)
o dinamičke akcije (prostorno neodreñene ili slobodne akcije)


3.3.3 Unutrašnji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti)

Unutrašnji utjecaji uključuju čvrstoću materijala (otpornost materijala) te faktor sigurnosti koji
uzima u obzir pojavu neželjenih odstupanja od karakterističnih vrijednosti za odreñeni materijal.
Uz ovo unutrašnji utjecaji uključuju odstupanje realne geometrije poprečnog presjeka nosača od
proračunske, gdje se uključuje moguće nepoželjno odstupanje od geometrije profila. Proračunska
nosivost konstrukcije zasniva se na čvrstoći materijala i geometriji, uz faktor sigurnosti koji
uključuje nepouzdanost računskog modela i pretpostavljene geometrije.



Literatura

B. Androić, D. Dumović, I. Džeba, Metalne konstrukcije I, Institut grañevinarstva Hrvatske,
Zagreb 1994.
D. Beg, Projektiranje jeklenih konstrukcij po evropskem predstandardu ENV 1993-1-1
A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet grañevinskih znanosti Sveučilišta u Splitu,
Split 1998.

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

41




4. Oblikovanje metalnih konstrukcija


Pri konstruiranju se redovito vodi računa o cijeni i uštedi u količini materijala, posebno u slučaju
većeg broja komada za proizvodnju. Do uštede u količini materijala može se doći na više načina:
1. Izbjegavanjem materijala koji se teško nabavlja ili je preskup te se vrši zamjena tzv.
"adekvatnim materijalom".
2. Izradom elemenata od dvaju ili više dijelova različitog materijala. Npr. zupčanici od
sivog ljeva (SL) i bronce, kombiniranje raznih ležanjih materijala i sl.
3. Iskorištenjem istaknutih osobina materijala. Npr., SL znatno boje podnosi tlak nego vlak
te se obzirom na tlačno ili vlačno naprezanje dimenzionira poprečni presjek. Tako je
rješenje na slici 4.1.1.b povoljnije je od rješenja na slici 4.1.1.a.
4. Smanjenjem otpada materijala, poput optimiranja rezanja (rješenje na sl. 4.1.2.b
povoljnije je od onog na sl. 4.1.2.a)
5. Primjenom standarda (standardizacija) gdje god je to moguće.
6. Primjenom zavarenih konstrukcija pri tom vodeći računa o svim specifičnostima
zavarivanja, kao što su:
a. ušteda materijala i troškovi zavara (sl. 4.1.3)
b. pravilna debljina i oblik šava te isprekidani zavari
c. izbjegavanje nagomilavanja zavara (slike 4.1.4 i 4.1.5, gdje su rješenja b i c
povoljnija od a)
d. izbjegavati zavare u zoni maksimalnih naprezanja (slike 4.1.6 i 4.1.7, gdje su
rješenja b povoljnija od a)
e. izbjegavati vlačna naprezanja u zoni korijena zavara (sl. 4.1.8, rješenje b
povoljnije od a)
f. izbjegavati zavare na mjestima koncentracije naprezanja, tj. naglih prijelaza (slike
4.1.9 i 4.1.10, gdje su rješenja b povoljnija od a)
g. obratiti pozornost na pristupačnost zavaru (sl. 4.1.11)
7. Težiti idealno dimenzioniranim elementima, tj. težiti jednakom iznosu naprezanja (vlak,
tlak, savijanje, torzija) u svim presjecima (sl. 4.1.12). Kloth-ov pregled težina konzolne
grede za različite izvedbe prikazan je tablicom 4.1.1. Isijecanjem profila te spajanje na
načine prikazane slikom 4.1.13, postiže se veći moment otpora pri savijanju te samim
time i znatno veća nosivost za istu težinu nosača. Kod rešetkastih nosača izloženih
savijanju i torziji potrebno je koristiti dijagonalna ukrućenja (sl. 4.1.14). Kod čiste torzije
koristiti okrugle presjeke nosača te šuplje presjeka kojima se bitno smanjuje težina (sl.
4.1.15). Kut uvijanja za različite presjeke prikazan je tablicom 4.1.2. Za slučaj savijanja
sa torzijom težiti zatvorenim profilima i zaobljenim rubovima (sl. 4.1.16). Limene plohe
potrebno je ukrutiti s ciljem sprječavanja deformacija i izvijanja (sl. 4.1.17). Koristiti
kutne ukrute (sl. 4.1.18). Kod hladno deformiranog profila zavar je potrebno postaviti
čim dalje od mjesta deformiranja na udaljenosti većoj od dvostruke debljine lima. Pri
oblikovanju postoje tri pravila kojima uvijek treba težiti:
1. Pravilo: koristiti zatvorene presjeke gdje god je to moguće
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

42
2. Pravilo: koristiti dijagonalna ukrućenja (na slici 4.1.19 dani su
kutovi zakreta te je rješenje c 36 puta kruće uz 6% manje
materijala od rješenja b)
3. Pravilo: ukrutiti završetke nosača opterećene na torziju (sl. 4.1.20)



a)
σ +
σ −

b)
σ +
σ −


Slika 4.1.1 Preuzimanje tlačnog i vlačnog naprezanja kod SL-a


a)
b)

Slika 4.1.2 Smanjenje otpada pri rezanju

100% troškovi materijala
100% troškovi zavarivanja
80% troškovi materijala
58% troškovi zavarivanja
70% troškovi materijala
50% troškovi zavarivanja
a) b) c)


Slika 4.1.3 Troškovi materijala i troškovi zavara


a) b)
c)


4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

43
Slika 4.1.4 Izbjegavanje nagomilavanja zavara

a)
b)
c)


Slika 4.1.5 Izbjegavanje nagomilavanja zavara


a)
b)


Slika 4.1.6 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja

a)
b)


Slika 4.1.7 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

44
b)
a)


Slika 4.1.8 Izbjegavanje vlačnih naprezanja u korijenu zavara


a) b)


Slika 4.1.9 Izbjegavanje zavara u području koncentracije naprezanja



a) b)


Slika 4.1.10 Izbjegavanje zavara u području koncentracije naprezanja

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

45

!
!


Slika 4.1.11 Pristupačnost zavara

M
s
M
s


Slika 4.1.12 Idealno dimenzioniranje elemenata

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

46
















































Tablica 4.1.1 Kloth-ov pregled dežine ukliještenih greda po veličini

Težina G

F
l


[N]

[%]


f [mm]
1
47



136


100


6,6
2
39



120


88


8,25
3 9
80



59


43


4,16
4 38
50
5



56


41


6,0
5 9
80
40



44


32


6,95
6 9
80
40



40


29


7,1
7 12
120
3



25


18


9,5
8 12
120
3



17


17,5


9,6

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

47



Slika 4.1.13 Isijecanje i preoblikovanje profila



Slika 4.1.14 Dijagonalne ukrute kod rešetkastih konstrukcija

težina 100% težina 57% težina 48%


Slika 4.1.15 Smanjene težine korištenjem šupljih nosača
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

48

















Tablica 4.1.2 Kut uvijanja kod torzije




Slika 4.1.16 Zatvoreni profili s zaobljenim rubovima





Slika 4.1.17 Ukrućivanje limenih ploča



Opterećenje
torzijom za
sve profile
isto
90
1,5

52
1,5
19

1,5
30

1,5
30

1,5
30

Kut
uvijanja
9° 9,5° 11° premalo za
mjerenje
premalo za
mjerenje

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

49


Slika 4.1.18 Kutne ukrute

δ
δ
2 x δ >
2 y δ >


Slika 4.1.19 Minimalna udaljenost zavara od mjesta hladnog deformiranja

M
t
M
t
10 α = °
9 α = °
0, 25 α = °
a)
b)
c)


Slika 4.1.20 Uvijanje za lim bez ukrućenja i za limove s ukrućenjima

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

50
M
t
M
t
a) b) c) d)


Slika 4.1.21 Ukrute završetaka nosača
5. Spajanje elemenata

51




5. Spajanje elemenata


Spajanje elemenata metalnih konstrukcija vrši se pomoću zakovica, vijaka ili zavarivanjem. Pri
tom razlikuju se rastavljivi i nerastavljivi spojevi.


5.1 Zakovice

S upotrebom zakovica započeto je tridesetih godina devetnaestog stoljeća, gdje su se čelične
zakovice koristile za spajanje limova, nosača, kotlova i sl. Spajanje zakovicama danas su u
potpunosti istisnuto spajanjem zavarivanjem te se jedino zadržalo kod nekih specifičnih područja
poput zrakoplovstva i sličnih dinamički opterećenih konstrukcija. Pri proizvodnji zakovica se
radi iz cilindričnog profila na stroju koji formira glavu zakovice. Glava može biti poluokrugla,
poluupuštena i upuštena (sl. 5.1.1). Spajanje zakovica se vrši na način da se na limovima izbuši
provrt u koji se, za slučaj čelične zakovice, umeće zakovica zagrijana na 1000°C. Zakovica se sa
strane glave pridržava, te se pneumatskim čekićima formira glava na drugoj strani lima. Pri
hlañenju zakovica se steže, pri čemu u njoj nastaju velika vlačna naprezanja koja ostvaruju
nepropustan spoj limova (sl. 5.1.2).




Slika 5.1.1 Nekoliko vrsti zakovica Slika 5.1.2 Spajanje limova zakovicom


5.2 Vijčani spojevi


Vijčani spojevi su povijesno bili prva sredstava za spajanje elemenata, no njih su kasnije
potisnuli spojevi zakovicama. Danas, kada su zavareni spojevi velikim dijelom istisnuli spojeve
zakovicama, vijci su ponovno našli svoju široku primjenu za potrebe rastavljivih spojeva te u
potpunosti prevladali nad zakovicama. Cijena samog vijka veća je od cijene zakovice, meñutim
ostvarivanje vijčanog spoja jeftinije je od spoja zakovicama. Uz to, rad s vijcima je brzi i
5. Spajanje elemenata

52
jednostavan te ne zahtijeva posebnu stručnost radnika, što onda samo po sebi dodatno smanjuje
cijenu vijčanog spoja. Ako je opterećenje takvo da je vijak, osim na smicanje, opterećen i na
vlak, tada se obavezno koristi vijčani spoj, a ne spoj zakovicama. Za metalne konstrukcije danas
se isključivo koriste vijci s metričkim navojem kojem je oznaka "M" uz numerički dio oznake
koji označava nazivni (vanjski) promjer vijka, npr. vijci koji se najčešće koriste u vijčanim
spojevima su: M12, M14, M16, M18, M20, M22, M24, M27, M30, M36, M42, M48.U
vijčanom spoju postoji jedna ili dvije ravnine smicanja. Na slici 5.2.1 prikazan je vijčani spoj s
dvije ravnine smicanja. Pri tom kod vijčanih spojeva treba paziti da ravnina smicanja ne prelazi
preko navoja.


d
d
0


Slika 5.2.1 Vijčani spoj (dvosječni)

Prema točnosti vijci se dijele na:
a) obrañeni vijci kod kojih je rupa 0,2 mm veća od tijela vijka, tj.
0
max 0, 2 d d mm = +
b) neobrañeni vijci kod kojih je rupa 2 mm veća od tijela vijka,
0
2 d d mm = +

Neobrañeni vijci, obzirom da uključuju i veće rupe, omogućuju lakšu ugradbu, dok obrañeni
vijci najčešće iziskuju utiskivanje vijaka čekićem.
Prema HRN, vijčani spojevi su obuhvaćeni slijedećim standardima:
- HRN M.B1.050, HRN M.B1.051, HRN M.B1.052 – za vijke
- HRN M.B1.600, HRN M.B1.601 – za matice
- HRN M.B2.011, HRN M.B2.012 – za podloške

5.2.1 Proračun vijčanih spojeva

Proračun vijčanih spojeva vrši se na smicanje (odrez) i na površinski pritisak na plaštu valjka.
Proračun zakovica skoro je istovjetan (razlika u dop. naprezanjima) proračunu vijčanih spojeva
te se taj proračun neće posebno obrañivati. Smično tangencijalno naprezanje definirano je kao

s
F
n A
τ = (5.2.1)
gdje n predstavlja broj vijaka u spoju, dok je A površina poprečnog presjeka tijela vijka koja je
za jednosječni spoj (sl. 5.2.2) definirana kao
5. Spajanje elemenata

53

2
4
d
A
π
= (5.2.2)
dok je za dvosječni spoj (sl. 5.2.1)

2
2
4
d
A
π
= . (5.2.3)
Tangencijalno naprezanje mora biti manje od dopuštenog naprezanja, dakle izraz (5.2.1) treba
zadovoljavati uvjet

s dop
τ σ ≤ . (5.2.4)
Površinski pritisak na plaštu vijka iznosi

F
p
n A
=

, (5.2.5)
gdje je površina plašta

min
A d δ ′ = , (5.2.6)
dok je
min
δ debljina najtanjeg lima u spoju. Površinski pritisak treba biti manji od dopuštenog
koji za vijke kod jednosječnog spoja iznosi
1, 3
dop
p σ ′ ≤ , (5.2.7)
dok za vijke kod dvosječnog spoja iznosi
1, 6
dop
p σ ′′ ≤ . (5.2.8)
Vrijednosti dopuštenih naprezanja razlikuju se za obrañene i neobrañene vijke, te se te
vrijednosti mogu očitati iz tablica standarda. Za koeficijente sigurnosti, u ovisnosti o vrsti
opterećenja, uzimaju se slijedeće vrijednosti:
- S=1,50 za I slučaj opterećenja (osnovno opterećenje)
- S=1,33 za II slučaj opterećenja (osnovno + dopunsko opterećenje)
- S=1,2 za II slučaj opterećenja (izuzetno opterećenje)



d
d
0
F
F
A
min
δ


Slika 5.2.2 Jednosječni vijčani spoj


5. Spajanje elemenata

54
5.2.2 Klasifikacija mehaničkih svojstava i označavanje vijaka

Pri izradi vijčanog spoja od prvenstvenog značenja su mehanička svojstva gotovih vijaka. U tom
cilju standardima su propisana mehanička svojstva čeličnih vijaka. To su najčešće kombinacije
brojeva koji označavaju vlačnu čvrstoću, granicu tečenja ili pak produljenje kod loma. Tako se
prema DIN 267 klasa mehaničkih svojstava odreñuje dvjema skupinama brojeva meñusobno
odvojenih točkom. Prvi broj (tablica 5.2.1) označava najmanju vlačnu čvrstoću, dok drugi broj
(tablica 5.2.2) označava deseterostruki odnos izmeñu donje granice tečenja i vlačne čvrstoće.
Dakle, umnožak obaju brojeva daje najmanju granicu tečenja, što je od praktičnog značenja pri
korištenju tablica. Tako npr. oznaka "4.6" označava vlačnu čvrstoću vijka
2
400
M
N mm σ = ,
dok se iz drugog broja može očitati da je donja granica tečenja ( )
2
400 6 10 240
T
N mm σ = ⋅ = .








Tablica 5.2.1 Prvi broj pri označavanje mehaničkih svojstava vijaka







Tablica 5.2.2 Drugi broj pri označavanje mehaničkih svojstava vijaka

5.2.3 Prednapregnuti vijčani spojevi

Osnovni nedostatak spoja s običnim vijcima su relativno velike deformacije koje se u vijcima pri
pritezanju javljaju. Kako vijčani spoj prenosi silu trenjem izmeñu limova, a ne oslanjanje limova
na bokove tijela vijka, kao bi se ostvarilo potrebno trenje potrebno je ostvariti veliku silu u tijelu
vijka. Uz to, postoji i opasnost od odvijanja vijaka, što je naročito naglašeno kod dinamički
opterećenih konstrukcija. U tom cilju koriste se visoko vrijedni vici od specijalnog čelika
čvrstoće 800 do 1100 MPa (oznaka 10.9 i 12.9) kojima se ostvaruj prednapregnuti vijčani
spojevi. Proračun ovakvih prenapretnutih vijčanih spojeva sastoji se od:
a) proračuna na smicanje i površinski pritisak (isto kao kod običnih vijaka)
b) proračuna na trenjem meñu površinama

Uz vlačno naprezanje koje se uvijek javlja u vijčanom spoju, kod ovih visokoopterećenih vijaka
za prednaprezanje javlja se i torzija uslijed pritezanja vijka i matice. Oblik i dimenzije vijaka i
matica za prednaprezanje dani su standardom HRN M.B1.051 (vijci) i HRN M.B2.912 (matice).
Provrt se izrañuje na način da je rupa 2 mm veća od tijela vijka,
0
2 d d mm = + . Ovime se
Prvi broj 3 4 5 6 8 10 12 14
Vlačna
čvrstoća
[N/mm
2
]

340

400

500

600

800

1000

1200

1400

Drugi broj .6 .7 .8 .9
10
donja granicatečenja
vlačnačvrtoća

[N/mm
2
]

6

7

8

9

5. Spajanje elemenata

55
osigurava da ne doñe do kontakta izmeñu plašta vijka i limova, odnosno da se prenošenje sile
ostvaruje trenjem, a ne oblikom.
Za pritezanje vijaka za prednaprezanje obavezno je korištenje alata (bilo ručni ili pneumatski) s
očitavanjem momenta pritezanja (tzv. moment ključ).
Ostvarena sila trenja ovisi o sili pritezanja F
p
te koeficijentu trenja izmeñu površina koji obično
iznosi od 0,15 do 0,55. Naprezanja ovakvih vijaka moraju biti manja od donje granice tečenja
T
σ . Kod vijaka za prednaprezanje potrebno je uvesti pojam dopuštene sile prednaprezanja koja
je definirana kao

1
T j
p dop
A
F
K
σ
ν
= (5.2.9)
gdje je
T
σ donja granica tečenja materijala vijka, A
j
idealni presjek jezgre vijka, K koeficijent
koji uzima u obzir istovremeno naprezanje na vlak i torziju te iznosi K=1,2, ν
1
koeficijent
sigurnosti u odnosu na granicu tečenja koji iznosi ν
1
=1,25.
Moment pritezanja matice, kojim se ostvaruje sila pritezanja F
p
, iznosi

1 p dop p dop
M d K F = , (5.2.10)
gdje je K
1
koeficijent trenja u navoju i podlozi izmeñu matice i limove te iznosi K
1
=0,2.
Vrijednosti dopuštenih sila i momenata usporeñuju se s vrijednostima iz tablica danih
standardom. Ukupna sila trenja koju ostvaruju svi vijci u spoju, a kojom se ujedno i prenosi sila
vijčanim spojem, iznosi

2
p dop
K
mn F
F
µ
ν
= (5.2.11)
gdje je µ koeficijent trenja površina u spoju, m broj spojenih površina, n broj vijaka u vezi, a ν
2

sigurnost u odnosu na proklizavanje. Koeficijent ν
2
za pojedine slučajeve opterećenja iznosi:
- ν
2
=1,4 za I slučaj opterećenja
- ν
2
=1,2 za II i III slučaj opterećenja

Sila trenja koju ostvaruje samo jedan vijak u spoju je

1
2
p dop
k
K
mF
F
F
n
µ
ν
= = (5.2.12)
Ako je su prednapregnuti vijci opterećeni još i aksijalnom silom F
a
, aksijalna sila smanjuje silu
F
K
te je onda uzima modificirana sila trenja

*
1 1
p dop a
K K
p dop
F F
F F
F

= . (5.2.13).
Iz ovog razloga aksijalno opterećenje vijka može maksimalno iznositi 0, 8
a p dop
F F = .
Pri proračunu vijčanog prednapregnutog spoja potrebno je naglasiti da:
a) u slučaju da je veza opterećena na tlak, poprečnom presjeku elemenata u spoju se ne
odbijaju otvori za vijke
b) u slučaju vlaka, svi otvori se oduzimaju jer oni u vlačnom smislu predstavljaju
oslabljenje presjeka

Za slučaj promjenljivog opterećenja spoj se redovito kontrolira na površinski pritisak omotača
(popuštanje veze) te se za takav slučaj uzima da je 3
dop dop
p σ = .
Uvijek treba nastojati da na jednoj konstrukciji bude čim manje različitih vijaka. Kombinacije
zakovica i vijaka izbjegavati, a za slučaj dinamičkih opterećenja te kombinacije nisu ni
dopuštene.
5. Spajanje elemenata

56


5.2.4 Raspored vijaka u konstrukciji

Nije preporučljivo da broj vijaka u spoju prijeñe šest iz razloga što time dolazi do izrazito
neravnomjernog prenošenja opterećenja od vijka do vijka. Minimalni meñusobni razmak vijaka
u smjeru prenošenja sile iznosi
min 0
3 e d = , dok maksimalni meñusobni razmak iznosi
max 0
6 e d = .
Minimalne i maksimalne udaljenosti središta vijaka od rubova prikazane su slikom 5.2.3.

e
1
e
2
e
2
e e
e e e


Slika 5.2.3 Minimalni razmak za jedan red vijaka

Vijci se mogu postavljati u jednom redu, kao što je to prikazano slikom 5.2.3, odnosno u dva (sl.
5.2.5) ili više redova te naizmjenično (sl. 5.2.4), što sve ovisi o širini elemenata koji se spajaju i
to na način:
- ako je b < 4,5 < d
0
→ jedan red (sl. 5.2.3)
- ako je 4,5 d
0
< b < 6 d
0
→ naizmjenično (sl. 5.2.4)
- ako je b ≥ 6 d
0
→ dva ili više redova (sl. 5.2.5)


2d
0
e e
e e e
1,5d
0
1,5d
0
1,5d
0
b


Slika 5.2.4 Naizmjenično postavljanje vijaka
5. Spajanje elemenata

57

2d
0
e e
e
1,5d
0
3d
0
1,5d
0
b=6d
0


Slika 5.2.5 Postavljanje vijaka u dva reda

5.2.5 Proračun nastavaka opterećenih na savijanje

Načini na koje štap može biti napregnut na savijanje su:
a) ako sila djeluje normalno na uzdužnu os štapa
b) ako je štap opterećen čistim momentom
c) ako se uzdužna os štapa ne podudara s pravcem sile

Ako je štap napregnut na savijanje, onda i veza u njegovom nastavku prima savijanje. Općenito
spoj kod savijanog štapa može biti opterećen:
- samo momentom
- momentom i aksijalnom (uzdužnom) silom
- momentom i poprečnom silom
- momentom, uzdužnom i poprečnom silom

Ako je spoj opterećen samo momentom, tada on teži da se pod djelovanjem momenta okreće oko
težišta spoja (težišta veze).
U svakom vijku, isto vrijedi i za zakovice, javlja se sila okomita na spojnicu vijka i težišta veze
(sl. 5.2.6). Pri tom ukupni moment koji se spojem prenosi, M
S
mora biti jednak sumi svih
momenata sila na vijke F
i
obzirom na težište veze c,

1
m n
S i i
i
M F r

=
= ⋅

(5.2.14)
gdje r
i
predstavlja udaljenost pojedinog vijka od težišta veze, n je broj vijaka u jednom redu, dok
je m broj redova vijaka. Pri dimenzioniranju vijaka mjerodavna je maksimalna sila u jednom
vijku i to onom najopterećenijem. Najopterećeniji vijak je onda najudaljeniji od težišta veze c.
Pri tome postoji proporcionalnost izmeñu sila i udaljenost,

max max
: :
i i
F F r r = , (5.2.15)

max
max
i
i
r
F F
r
= . (5.2.16)
5. Spajanje elemenata

58
Uvrštavanjem izraza (5.2.16) u (5.2.14) slijedi


max
1 max
m n
i
S i
i
r
M F r
r

=
= ⋅

, (5.2.17)

2
max
1 max
m n
S i
i
F
M r
r

=
=

, (5.2.18)
te najveća sila u vijku na osnovi prethodnog izraza iznosi

max
max
2
1
S m n
i
i
r
F M
r

=
=

. (5.2.19)
Maksimalna sila usporeñuje se sa nosivošću vijka na odrez i površinski pritisak prema

max
, ,
p p
F F F F
τ ′ ′′
> . (5.2.20)
Svi prethodno navedeni izrazi vrijede uz uvjet da je

max
2
h
b ≤ . (5.2.21)

b
h
m
a
x
M
s
c
i
F
i
F
m
a
x
r m
a
x
r
i

Slika 5.2.6 Sile u vijčanom spoju pri savijanju momentom


U slučaju da je ( )
max
2 h b > , što je čest slučaj kod limenih nosača, vertikalna komponenta sile u
vijku je mala te se može zanemariti. Za ovaj slučaj smatra se da postoji samo horizontalna
komponenta sile (sl. 5.2.7) te je kao i prije vanjski moment M
S
jednak sumi horizontalnih
komponenti sila u vijcima,
( )
1 1 2 2
...
S n n
M F l F l F l m = ⋅ + ⋅ + + ⋅ ⋅ , (5.2.22)

1 1 2 2
1
...
S n n
M F l F l F l
m
= ⋅ + ⋅ + + ⋅ . (5.2.23)
5. Spajanje elemenata

59
Iz trokuta na slici 5.2.7 slijedi odnos

1
1
: :
2 2
n
n
l l
F F = , (5.2.24)

1
1
n
n
F l
F
l

= . (5.2.25)
Nakon uvrštavanja u izraz (5.2.23) slijedi

2 2
1 2
1
...
n n
S n n
n n
F l F l
M F l
m l l
⋅ ⋅
= + + + ⋅ , (5.2.26)

( )
2 2 2
1 2
1
...
n
S n
n
F
M l l l
m l
= + + + , (5.2.27)

2
S n
n
i
M l
F
m l

=

. (5.2.28)


F
2
l
1
M
s
l
2 l
n
F
1
F
n
b
h
m
a
x

Slika 5.2.7 Sile u vijčanom spoju za slučaj kada je ( )
max
2 h b >

Izraz (5.2.28) vrijedi za slučaj kada je spoj simetričan s obzirom na težište štapa (uzdužnu os),
što je i najčešći slučaj. Za slučaj nesimetrične raspodjele vijaka, odnosno nesimetričnog položaja
neutralne osi (slika 5.2.8), suma kvadrata udaljenosti od neutralne osi je kao i prije

2 2 2 2 2
1 2 3
...
i n
l l l l l = + + + +

. (5.2.29)
Sila F
n
usporeñuje se i ovdje usporeñuje s nosivošću vijka na odrez i površinski pritisak.

5. Spajanje elemenata

60
F
2
l
1
M
s
l
2
l
n
F
1
F
n
neutralna
linija F
3
F
4


Slika 5.2.8 Sile u nesimetričnom vijčanom spoju opterećenim momentom savijanja

Za slučaj veze opterećene istovremenom momentom savijanja M
S
, uzdužnom silom F
a
i
poprečnom silom F
t
, kao što je prikazano slikom 5.2.9, maksimalna sila u jednom
(najudaljenijem) vijku dobije se kao rezultanta komponenti vanjskog opterećenja, odnosno
rezultanta sile koja nastaje kao posljedica djelovanja momenta:

2
S n
n
i
M l
F
m l

=

, (5.2.30)
sile koja nastaje u vijku kao posljedica aksijalne sile:

1
a
a
F
F
m n
=

(5.2.31)
te sile koja nastaje u vijku kao posljedica djelovanja poprečne sile:

1
t
t
F
F
m n
=

. (5.2.32)
Rezultirajuća sile na jednom vijku je dakle
( )
2
2
1 1 r t a n
F F F F = + + . (5.2.33)
Kao i u prethodnim slučajevima, ova rezultirajuća sila na jednom vijku mora biti manja od
nosivosti vijka na odrez i površinski pritisak.



Nastavci složenog presjeka

Štap može biti sastavljen iz više elemenata (profila , ,

) te u slučaju nastavka štapa
potrebno je svaki od ovih pojedinih dijelova prekinuti i nastaviti. Obzirom da takav štap mora
5. Spajanje elemenata

61
biti u stanju prenositi momente te poprečne i uzdužne sile, potrebno je odrediti koliki dio
opterećenja prenosi pojedini dio štapa. Moment savijanja M
S
se tako dijeli na pojedine dijelove
štapa proporcionalno momentu tromosti tih dijelova prema

d
d S
x
I
M M
I
= , (5.2.34)
gdje M
d
predstavlja moment koji preuzima odreñeni dio čija je tromost I
d
, dok je ukupni moment
tromosti složenog presjeka I
x
.
Poprečna sila F
t
koja se prenosi, dijeli se na pojedine elemente presjeka štapa u slijedećem
odnosu
: :
d x d
t t
x d
I I
F F
S S
= , (5.2.35)
gdje je
d
t
F poprečna sila koju prenosi pojedini dio, dok je S
d
statički moment polovine
promatranog dijela štapa, odnosno S
x
statički moment polovine presjeka ukupnog štapa.
Aksijalna sila F
a
se takoñer dijeli po pojedinim elementima, proporcionalno prema površini tih
elemenata prema

d d
a a
x
A
F F
A
= , (5.2.36)
gdje je A
d
površina presjeka promatranog dijela, dok je A
x
ukupna površina presjeka štapa.




5. Spajanje elemenata

62
F
t
F
a
F
t1
F
a1
F
n


Slika 5.2.9 Veza opterećena momentom, uzdužnom i poprečnom silom



5.3 Zavareni spojevi

Zavarivanje predstavlja postupak spajanja metala njihovim lokalnim zagrijavanjem iznad
temperature taljenja, sa ili bez nanošenja dodatnog materijala. Zavareni spojevi spadaju u
nerastavljive spojeve.
Zavareni sklopovi su u odnosu na lijevane ili kovane spojeve i do 50% lakši (uz jednaku
čvrstoću i krutost), dok je njihovo oblikovanje jednostavnije. Iz ovih razloga je zavarivanje
postalo jedan od najvažnijih načina spajanja metalnih konstrukcija. Zavarivanje se široko
primjenjuje u gradnji čeličnih konstrukcija poput mostova, dizalica, krovnih konstrukcija,
zgrada, spremnika, elemenata strojeva (zupčanici, remenice,..) te u brodograñevnoj industriji.
Tehnologija zavarivanja se naglo razvila u posljednjih pedesetak godina. Ima mnogo različitih
zavarivačkih postupaka. U praksi najčešće susreću slijedeći postupci:
- postupci u kojima se taljenje metala vrši u električnom luku (sl. 5.3.1): REL (ručno
elektrolučno), MIG (metal inert gas), MAG (metal active gas), TIG (thangstem inert gas).
Kod MIG, MAG i TIG zavarivanja stvaranje nepoželjnih oksida izbjegava se
5. Spajanje elemenata

63
zavarivanjem u atmosferi zaštitnih plinova). Kod REL zavarivanja zaštitna atmosfera se
stvara izgaranjem obloge elektrode.
- elektrootporni postupci (sl. 5.3.2): dijelovi koji se zavaruju priključe se na izvor
istosmjerne struje te zbog otpora prolasku struje dolazi do lokalnog zagrijavanja u
točkama dodira i taljenja materijala. Primjer ovakvog spajanja je točkasto zavarivanje u
autoindustriji.
- plinsko zavarivanje (sl. 5.3.3): dijelovi spoja i dodatni materijal se lokalno tale plinskim
plamenom (acetilen koji izgara u struji kisika).


220 V
regulacijski
trafo


Slika 5.3.1 Elektrolučno zavarivanje
220 V
regulacijski
trafo
F
F


Slika 5.3.2 Elektrootporno (točkasto) zavarivanje

5. Spajanje elemenata

64
acetilen
kisik


Slika 5.3.3 Plinsko zavarivanje


Zavar predstavlja diskontinuitet u osnovnom materijalu konstrukcije. Iako tok silnica nema
skokovitih promjena, kao što je to slučaj kod vijčanih i zakovičnih spojeva, prisutne su
koncentracije naprezanje u zoni zavara, kao što pokazuje slika 5.3.4 kod sučeonog spoja,
odnosno slika 5.3.5 kod križnog spoja.

0
1, 6σ
0
1, 0σ
0
1, 71σ
12
3
2


Slika 5.3.4 Raspored naprezanja u zavaru sučeonog spoja

δ
0
1 σ =
0,7
0,42
0,41
2,15
3,38
0, 7 a δ =


Slika 5.3.5 Raspored naprezana u križnom zavarenom spoju
5. Spajanje elemenata

65

Koncentracija naprezanja izražava se koeficijentom naprezanja

max
0
i
K
σ
α
σ
= , (5.3.1)
gdje
max i
σ predstavlja najveće naprezanje pri idealno elastičnom ponašanju, dok
0
σ predstavlja
srednje računsko naprezanje.
Koncentracija naprezanje nije toliko nepovoljna kod statičnog opterećenja jer se lokalni vrhovi
naprezanja uslijed lokalne plastifikacije istupljuju te na kraju, pri povećavanju opterećenja i
prelasku cijelog presjeka u stanje plastičnog tečenja, izjednačavaju sa srednjim naprezanjem u
presjeku.
Kod dinamičkog opterećenja konstrukcija materijal nema mogućnost da izvrši adaptaciju te na
mjestu koncentracije naprezanja dolazi do početka loma. Iz ovog se razloga značajno razlikuju
načini proračuna statički i dinamički opterećenih zavarenih konstrukcija. U oba se slučaja koriste
saznanja iz nauke o čvrstoći.


5.3.1 Statički opterećeni zavari

Proračun čeonih zavara

Za slučaj statičkog opterećenja kod čeonih zavara ne traži se posebno provoñenje dokaza
čvrstoće. U slučaju kada se i vrši kontrola moći nošenja, važno je jedino pravilno definirati
dopušteno naprezanje u zavaru iz razloga što u ovom slučaju spoj puca u osnovnom materijalu.
Za ovakav slučaj opterećenja uvodi se koeficijent

loma šava
loma osnovnog materijala
k
σ
σ
= , (5.3.2)
pa je zahtjev za računsko naprezanje

, rač z dop dop
k σ σ σ ≤ = ⋅ . (5.3.3)
Dopuštena naprezanja čelika koji se često koriste kod metalnih konstrukcija dana su tablicom
5.3.1, dok su vrijednosti koeficijenta k za te iste materijale u ovisnosti o kvaliteti zavara dani
tablicom 5.3.2.








Tablica 5.3.1 Dopušteno naprezanje osnovnog materijal





Materijal i
strojni
dijelovi
Dopušteno
ekvivalentno
naprezanje
[ ]
ekv dop
MPa σ

Dopušteno
vlačno
naprezanje
[ ]
v dop
MPa σ

Dopušteno
tlačno
naprezanje
[ ]
T dop
MPa σ

Dopušteno
smično
naprezanje
[ ]
dop
MPa τ

Č.0362 180 160 104
Č.0563 270 240 156

5. Spajanje elemenata

66















Tablica 5.3.2 Koeficijent k

Proračun se dalje provodi prema izrazima iz nauke o čvrstoći, pri tom poštujući slijedeće
napomene:
1. Lokalni vrhovi naprezanja koji proističu iz uobičajenih konstrukcijskih oblika ne
uzimaju se u obzir.
2. Zaostala naprezanja ne uzimaju se u obzir.
3. Ekvivalentno (reducirajuće, usporedno) naprezanje
ekv
σ odreñuje se po hipotezi
maksimalnog deformacijskog rada (HMH – Huber, Mises, Henkijeva teorija).


( )
2 2 2 2
3
ekv dop
k σ σ σ σ σ τ τ σ
⊥ ⊥ ⊥
= + − + + ≤

(5.3.4)


σ

σ

σ
⊥ σ

τ
τ


Slika 5.3.6 Naprezanja u spoju




Vrijednos koeficijenta k Kvaliteta
zavara
Vrsta
naprezanja
ČN 24 (Č.0362) ČN 36 (Č.0563)
vlak ili savijanje
1,0 1,0
tlak
1,0 1,0
Specijalni
kvalitet
S
smik
0,6 0,6
vlak ili savijanje
0,8 0,8
tlak
1,0 1,0

kvalitet
I
smik
0,6 0,6
vlak ili savijanje
0,72 0,65
tlak
1,0 0,8

kvalitet
II
smik
0,55 0,5

5. Spajanje elemenata

67

Proračun kutnih zavara

Pokusi su pokazali veliku složenost stanja naprezanja kod kutnih spojeva:
- u kutnim spojevima vladaju višeosna stanja naprezanja
- naprezanja su neravnomjerno raspodjela po presjeku i po dužini zavara
- u zavarima postoje, i pored svih naprezanja, vrlo visoka i različita zaostala naprezanja
- u raznim stupnjevima opterećenja vrši se pregrupiranje stanja naprezanja

Novija istraživanja (Univerzitet u Delftu – Nizozemska) su pokazala da teorija HMH ne
odgovara kod kutnih spojeva iz razloga što postoje još druga maksimalna normalna naprezanja i
maksimalna tangencijalna naprezanja. Slikom 5.3.7 prikazani su ekvivalentna naprezanja prema
pojedinim hipotezama te usporedba sa pokusima statičkog opterećenja zavarenih spojeva.


0,5
0,5
0,5
1
1
1
M
σ
σ
M
τ
σ
eksperimentalno
elipsa
2 2
2 2
1
1, 8
lom lom
σ τ
σ σ
+ =
2 2
1,8
ekv
M M M
σ σ τ
σ σ σ
| | | |
= +
| |
\ ¹ \ ¹
ISO hipoteza
0, 58
M
τ σ =
2 2
3
ekv
M M M
σ σ τ
σ σ σ
| | | |
= +
| |
\ ¹ \ ¹
2 2
1
4
2 2
ekv
M M M M
σ σ σ τ
σ σ σ σ
| | | |
= + +
| |
\ ¹ \ ¹


Slika 5.3.7 Ekvivalentna naprezanja i eksperimentalni rezultati

Najbolje rezultate daje ISO-ova empirijska preporuka bazirana i na spomenutim Nizozemskim
pokusima:

2 2
ekv
k σ σ τ = + , (5.3.5)
odnosno

( )
2 2 2 2
ekv
k σ σ σ σ σ τ τ
⊥ ⊥ ⊥
= + − + +

, (5.3.6)
gdje se uzima da je k=1,8, za razliku od HMH teorije gdje je k=3. Ovu preporuku usvojili su i
naši propisi za zavarene čelične konstrukcije.
Točniji proračun kutnih zavara ne bi imao ni smisla pa su:
5. Spajanje elemenata

68
- pri mnogim pojednostavljenim pretpostavkama male šanse za točan rezultat
- ekonomski značaji mali, pošto su dimenzije ovih zavara često diktirane tehnološkim
razlozima

Neki su pokusi (Čehoslovačka, Istočna Njemačka ) pokazali da naprezanje σ

ne utječe na moć
nošenja te ostaje dilema dali uopće ekvivalentno naprezanje računati s σ

ili ne.
Dok je kod sučeonog zavara jačina zavara jednaka jačini osnovnog materijala, kod kutnih zavara
postoji odnos:

mat
zav
F
F
α = . (5.3.7)
Slika 5.3.8 prikazuje iznos odnosa α za slučaj kada nastaje lom u zavaru, odnosno lom u
osnovnom materijalu. Kad je ovaj odnos otprilike 0, 75 α ≈ tada postoji ekvivalentno naprezanje
zavara i presjeka štapa.

F
1 0, 79 α = − 0, 7 α ≤


Slika 5.3.8 Odnos α za slučaj loma u zavaru i materijalu

Oznake prilikom proračuna kutnih zavara prikazane su slikom 5.3.9. Radi pojednostavljenja
naprezanja u ravnini AB projiciraju se na ravninu AC, odnosno AB'. Oznake za naprezanja su:
- n – vlačno ili tlačno naprezanje u ravnini gdje je mjerodavni presjek zakrenut
- t

- smična naprezana okomito na dužinu zavara u ravnini AB'
- t

- smična naprezanja u pravcu dužine zavara u ravnini AB'
- σ

- vlačno ili tlačno naprezanje na zavar okomito na presjek u svom pravom položaju
- τ

- smično naprezanje okomito na dužinu zavara u ravnini pravog položaja AB
- τ

- smično naprezanje paralelno s dužinom zavara u ravnini pravog položaja AB
- σ

- normalno naprezanje koje djeluje uzduž zavara
-
ekv
σ - ekvivalentno naprezanje
-
, z dop
σ - dopušteno naprezanje zavara

Izmeñu veličina u ravnini pravog položaja AB i zakrenutoj ravnini AC (odnosno AB') vrijede
slijedeće jednakosti:

1
2
n σ τ
⊥ ⊥
= = , (5.3.8)
5. Spajanje elemenata

69

1
2
t τ σ
⊥ ⊥ ⊥
= = . (5.3.9)
t τ =

. (5.3.10)



a
A
B'
C
B
t

t

n
a
τ

τ

σ

σ

Slika 5.3.9 Naprezanja u zavaru

Nosivost kutnog zavara ovisi i o debljini kutnog zavara a (sl. 5.3.9). Nosivost zavara različite
debljine obuhvaćeno je u propisima za zavarene čelične konstrukcije koeficijentom

1
0, 8 1
a
β
| |
= +
|
\ ¹
, (5.3.11)
gdje se za a<4 mm uzima da je koeficijent β=1. Iz ovog slijedi da je dopušteno naprezanje u
kutnom zavaru

, z dop dop
σ β σ = (5.3.12)
pri čemu treba biti zadovoljeno

, ekv z dop
σ σ < . (5.3.13)
Propisima je takoñer regulirana debljina nosećeg kutnog zavara i ona iznosi od 3 a mm = do
najviše
max min
0, 7 a δ = (samo iznimno se odobrava i
max min
a δ = ).

Kako je u praksi moguć velik broj kombinacija naprezanja kutnih zavara, u tablicama su dani
izrazi za najčešće slučajeve, i to (vidi prilog):
- aksijalno napregnuti štapovi (Tabela IV,4)
- spojevi izloženi normalnim i smičnim naprezanjima (Tabela IV,5)
- spojevi izloženi smičnim naprezanjima uslijed torzije (Tabela IV,6)

Kada se vrši dimenzioniranje, ovi tabelarni izrazi iz nauke o čvrstoći dovoljno su složeni da bi se
iz njih dokučila jedinstvena veza svih naprezanja te debljine i dužine zavara. Iz tog su razloga u
Tabelama IV,4 i IV,5 uokvireni izrazi koji na jedinstven način brzo vode do rješenja, tj.
dimenzioniranja zavara.
Za ekstremno aksijalno napregnute zavare to se svodi na izraz

, z dop
F
a l
σ
α



, (5.3.14)
5. Spajanje elemenata

70
gdje l predstavlja dužinu zavara, dok je sila F u Tabelama označena oznakom S. Kod
kombinacija bočnih i čeonih zavara razlikuju se tri slučaja:
1. 1, 5
B Č
l l > - računa se kao da nema čeonog zavara
2. 1, 5 0, 5
B Č Č
l l l > > - ovisno o položaju čeonog zavara uzima se da bočni zavare prenose
1/3 opterećenja ili pak čeoni na suprotnoj strani 1/3 opterećenja
3. 0, 5
B Č
l l < bočni zavari prenose samo 1/3 sile, dok ostatak prenose čeoni

Za veze izložene normalnim i smičnim naprezanjima ti izrazi se svode na

, z dop
M
W
σ
α
≤ , (5.3.15)
gdje je W I y = aksijalni moment tromosti presjeka, dok koeficijent α iznosi 1, 8 α = . Ovi izraz
ne vrijedi za kratke konzole gdje je utjecaj poprečne sile velik u odnosu na moment ili je
općenito veza osjetljiva prema smičnim naprezanjima.


5.3.2 Dinamički opterećeni zavari

Zavareni spojevi izloženi promjenljivom opterećenju posebno su osjetljivi na djelovanje zareza.
Čeoni zavareni spojevi su pri tome mnogo povoljniji od kutnih zavara. Dimenzioniranje ili samo
kontrola promjenljivo opterećenog zavara se vrši na način da se izračuna vrijednosti naprezanja
usporede s dopuštenim naprezanjem na zamor
Ddop
σ .
Na veličinu dopuštenog naprezanja na zamor utječu:
- materijal
- odnos
min max
r σ σ =
- vrsta spoja

Naprezanja mogu biti normalna, tangencijalna ili ekvivalentna, pri čemu sva ta naprezanja
moraju biti manja od dopuštenog, dakle potrebno je zadovoljiti:

Ddop
σ σ < , (5.3.16)

ekv Ddop
σ σ < , (5.3.17)

Ddop
τ τ < . (5.3.18)
Podaci za
Ddop
σ u ovisnosti o gornja tri parametra nalaze se u tabelama propisa i standarda.

Ponašanje čelika pri promjenljivom opterećenju – zamor

Do loma na konstrukcijskom elementu može doći ako je naprezanje manje od dopuštene statičke
granice izdržljivosti u slučaju da se konstrukcijski elemente opterećuje dovoljno puta pri
naprezanju izmeñu
d
σ i
max g M
σ σ σ = < , pri čemu
M
σ predstavlja lomnu čvrstoću materijala
pri zavaru. Karakteristične veličine koje utječu na ovaj broj potrebnih opterećenja da doñe do
loma su:
- razlika naprezanja
( )
g d
σ σ −
- srednje naprezanje
sr
σ
5. Spajanje elemenata

71

Naprezanje
max
σ je ono naprezanje koje materijal može izdržati bezbroj puta, a da se ne slomi te
se naziva dinamička čvrstoća i označava sa
D
σ .
Lom izazvan višestrukim opterećenjem ispod njegove lomne čvrstoće (statičke) naziva se lom od
zamora i bitno se razliku od statičkog loma (po karakterističnoj prijelomnoj površini i odsutnosti
velikih plastičnih deformacija).
Lom nastaje od mjesta unutrašnje ili vanjske greške, gdje dolazi do velike lokalne koncentracije
naprezanja te zbog nedostatka vremena za plastifikaciju, ista se širi, što izaziva lom u trenutku
kada preostali dio presjeka više ne može izdržati ni statičku silu (silu prednapona). Iz ovoga
proizlazi da na dinamičku čvrstoću presudan utjecaj imaju greške, prvenstveno zarezi odnosno
vanjski oblik konstrukcije elementa i kvaliteta izrade.
Vrste promjenljivog opterećenja u ovisnosti o minimalnom i maksimalnom opterećenju, te
srednjeg opterećenja, pri čemu je odnos naprezanja

min
max
r
σ
σ
= , (5.3.19)
odnosno

min
max
F
r
σ
= . (5.3.20)

Iz velikog broja pokusa i analiza nije pronañeno precizno fizičko objašnjenje uzroka loma
(energetski temelji) niti zakonitosti meñu ovim naprezanjima i brojeva promjena opterećenja.
Sve što se sa sigurnošću može konstatirati su grafički prikazi odnosa naprezanja i broja
opterećenja do loma.
Pri tom se postavljaju dva ključna pitanja:
- koje su to vrijednosti
max
σ i
min
σ koje pri odreñenom broju ciklusa n izazivaju lom ?
- koliki je broj opterećenja potreban da pri zadanom naprezanju
max
σ i odnosu
min max
r σ σ = doñe do loma?

Zamisli li se slučaj naizmjeničnog naprezanja kada je maksimalno vlačno naprezanje jednako
maksimalno tlačnom, amplituda je definirana kao polovina razlike izmeñu
max
σ i
min
σ te se
takvo naprezanje naziva čisto naizmjenično naprezanje

max min
2
σ σ
σ

∆ = , (5.3.21)
dok je srednje naprezanje nekog promjenljivog naprezanja

max min
2
sr
σ σ
σ
+
= . (5.3.22)
Odgovor na prvo gore postavljeno pitanje dao je Stüssi (1958) po kome je osnovna veličina pri
naprezanju na zamor čisto naizmjenično naprezanje σ ∆ , kao što je prikazano slikom 5.3.10 gdje
su dani odnosni pri promjenljivom naprezanju pri čemu je bitno naglasiti da:
- za 0
sr
σ = vrijedi
( )
0 1 n DN
σ σ σ

∆ = =
- za pravac 45 α = ° vrijedi
2 DI
σ σ ∆ =
- za
sr M
σ σ = vrijedi 0 σ ∆ =


5. Spajanje elemenata

72

2 DI
σ σ ∆ =
M
σ
sr M
σ σ =


Slika 5.3.10 Odnosi pri promjenljivom naprezanja prema Stüssi-ju (1958)

Takoñer odgovor na prvo pitanje dobiveni su nizom pokusa, te obzirom što se nanosi u
dijagramima postoje različiti grafički prikazi (sl. 5.3.11, 5.3.12 i 5.3.13).


naizmjenično
promjenljivo
istosmjerno
promjenljivo
- prekidna čvrstoća
(statičko)
M
σ
M
σ



Slika 5.3.11 Smith-ov dijagram


istosmjerno
promjenljivo
naizmjenično
promjenljivo
M
σ - prekidna čvrstoća
(statičko)
M
σ


Slika 5.3.12 Gerber-Lourhard-ov dijagram
5. Spajanje elemenata

73


naizmjenično
promjenljivo
istosmjerno
promjenljivo
M
σ - prekidna čvrstoća
(statičko)
M
σ


Slika 5.3.13 Moore-Jaspers-ov dijagram


Koji će se od prethodnih dijagrama koristit ovisi o želji da se neka veličina posebno istakne. Kod
nas je najčešće u upotrebi Smithov dijagram.
Odgovor na drugo gore postavljeno pitanje daje predstavlja Wöhlerova krivulja (slika 5.3.14)
koja predstavlja prekidnu čvrstoću neizbrušenog elementa iz ČN24 za čisto naizmjenično
naprezanje kao funkciju broja promjena opterećenja N, odnosno i=logN. Za razne vrijednosti
srednjih naprezanja slika 5.3.15 prikazuje grafički prikaz čitavog područja zamora.


M
σ
M
σ


Slika 5.3.14 Wöhlerova krivulja

5. Spajanje elemenata

74

M
σ
M
σ


Slika 5.3.16 Grafički prikaz cijelog područja zamora

U stvarnosti se dinamička opterećenja nemaju sinusoidni karakter, kako što je to bio slučaj kod
prethodnih dijagrama, dakle nisu pravilna ni po frekvenciji ni po amplitudi već se radi o
stohastičkom karakteru naprezanja (slika 5.3.17a). Radi toga je potreban pokazatelj učestalosti
opterećenja (slika 5.4.17b) gdje sumarna linija učestalosti pokazuje koliko će puta odreñeni nivo
(razina) naprezanja biti zastupljen u odreñenom vremenu ili u cijelom vijeku trajanja
konstrukcije.


n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

vrijeme
Broj (učestalost) prekoračenja različitih naprezanja


Slika 5.3.17 Stohastički karakter opterećenja i učestalost opterećenja

5. Spajanje elemenata

75
Naprezanje koje materijal može izdržati pod ovakvim stalno promjenljivim opterećenjem naziva
se radna čvrstoća zamora. Poznavanje ove čvrstoće važno je radi povećanja ekonomičnosti
konstrukcije jer ista može podnijeti manji broj većih naprezanja u radnom vijeku bez štete.
Uobičajeno je da se predvidi ukupni broj ciklusa N s minimalnim gornjim opterećenjem F
g
, koji
će u toku vijeka trajanja biti dosegnut ili prekoračen i to u jednom od četiri područja:
- N
1
od 2·10
4
do 2·10
5

- N
2
od 2·10
5
do 6·10
5

- N
3
od 6·10
5
do 2·10
6

- N
4
preko 2·10
6


Čvrstoća na zamor zavarenih spojeva

Prije je istaknuto da najveći utjecaj na zamornu čvrstoću, tj. dinamičku izdržljivost zavara imaju
zarezi, odnosno koncentracije naprezanja. Stoga je i logična ovisnost dinamičke čvrstoće zavara
o materijalu i obliku samog zavarenog mjesta. Ove čvrstoće prikazanje su za ČN24 na slici
5.3.18.



Slika 5.3.18 Dinamička čvrstoća za ČN24

Proračun zavarenih konstrukcija pri dinamičkom (dakle promjenljivom) opterećenju vrši se u
odnosu na zamor na način da se izračunata naprezanja (prema nauci o čvrstoći) usporede s
dopuštenim naprezanjem na zamor
Ddop
σ .
5. Spajanje elemenata

76
Način odreñivanja
Ddop
σ u ovisnosti o vrste spoja, graničnih vrijednosti naprezanja i odnosa
min max
r σ σ = prikazan je za ČN24 na slici 5.3.19.


naizmjenično područje istosmjerno područje


Slika 5.3.19
Ddop
σ u ovisnosti o
min max
r σ σ = i obliku zavarenog mjesta

Kada se odredi
Ddop
σ , onda se najveće izračunate vrijednosti normalnih, tangencijalnih i
ekvivalentnih naprezanja usporeñuju s dopuštenim, tj. mora biti zadovoljeno:

max D dop
σ σ < , (5.3.23)

max D dop
τ τ < , (5.3.24)

max ekv D dop
σ σ < . (5.3.25)
Dopuštena naprezanja odnose se kako na sam zavar, tako i na okolni materija koji je uslijed
zavarivanja pretrpio promjene.
Praktički se
Ddop
σ sasvim približava dinamičkoj čvrstoći
D
σ iz razloga:
5. Spajanje elemenata

77
1. način dobivanja
D
σ je zasnovan na pokusima gdje se epruveta opterećuje neprekidno s
istom frekvencijom i amplitudom, što u stvarnosti nije slučaj
2. teško da će se maksimalna naprezanja javiti 2·10
6
puta

Može se reći da za oblik zavarenog mjesta A, B, C, D razlika izmeñu
D
σ i
Ddop
σ je oko 10%,
dok je za oblik zavarenog mjesta E i F razlika oko 25%.
Kako najviša dozvoljena vrijednost naprezanja mora biti manja od dopuštenog naprezanja na
zamor, koje je uvijek manje od dopuštenog statičkog naprezanja, općenito vrijedi za maksimalne
vrijednosti vlačnog, tlačnog i ekvivalentnog naprezanja
max
D dop dop
σ σ σ < < , (5.3.26)
max
D dop dop
τ τ τ < < , (5.3.27)
max
ekv D dop dop
σ σ σ < < . (5.3.28)


Suvremene tendencije u oblasti zavarenih spojeva izloženih
zamoru

U nisu zemalja vrše se pokusi zamaranjem zavarenih spoja iz više razloga, od kojih su
najvažniji:
- ponašanje malih epruveta u odnosu na velike konstrukcije nije jednako
- zaostala naprezanja se ne mogu zanemariti
- konstrukcija se može srušiti i sa manje od 10
5
opterećenja ako je broj velikih opterećenja
velik prema Miner-ovoj hipotezi "kumulativnog oštećenja", tj. neoštećena ako je
1 n N ≤

, gdje je n broj promjena opterećenja sa odreñenom vrijednošću
a
σ , dok je N
broj ciklusa kod kojeg pri odreñenom opterećenju
a
σ nastupa lom (Wöhlerova krivulja)
- ustanovljeno je da za lom nije toliko mjerodavan odnos
min max
r σ σ = koliko
a
σ , tj. σ ∆
koji u superpoziciji sa zaostalim naprezanjima izaziva lom
- proučava se širenje pukotina (mehanika loma)
- nakon niza eksperimenata provedenih u SAD, mijenjali su se i popisi o odreñivanju
Ddop
σ (SAD, Švicarska i dr.), na način da se konstrukcije kategoriziraju prema broju
učestalosti odreñenog opterećenja, oblika zavarenog mjesta (A, B, C, D, E, F), utjecaja
zareza ili dinamičke izdržljivosti
- uvodi se pojam relativne čvrstoće zavara
( ) D N
σ kao i pojam pogonske čvrstoće ili
pogonske izdržljivosti


5.3.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamičku izdržljivost

Dinamička izdržljivost zavarenih spojeva od presudne je važnosti za pouzdanost konstrukcije u
eksploataciji. Rezultati pokusa za različite materijale i vrste naprezanja, prvenstveno vlačne-
tlačne odnose se na relativno male ispitne uzorke ili epruvete te se prikazuju Smithovim
dijagramima dobivenim iz većeg broja Wöhlerovih krivulja. Stvarno ponašanje zavara i s tim u
5. Spajanje elemenata

78
vezi cijele konstrukcije, u realnim uvjetima korištenja ovisno je o nizu drugih činioca osim
materijala i opterećenja.
Najvažniji od utjecaja na pojavu zamora su:
- utjecaj zareza
- utjecaj tehnologije zavarivanja
- utjecaj oblikovanja zavarenog spoja
- utjecaj vrste materijala
- utjecaj grešaka pri zavarivanju
- utjecaj temperature okoline
- utjecaj zaostalih naprezanja
- utjecaj krutosti konstrukcije i dr.


Utjecaj zareza na dinamičku izdržljivost

Općenito kod statički opterećenih konstrukcija, a za razliku od nosača kontinuiranog poprečnog
presjeka s jednolikom raspodjelom naprezanja, kod nosača promjenljivog poprečnog presjeka uz
mjesta promjena presjeka javlja se nejednolika raspodjela naprezanje i vršna naprezanja. Kod
koničnog štapa sa slike 5.3.20, povećanjem kuta konusa raste i vršno naprezanje koje je veće od
srednjeg naprezanja. Srednje naprezanje bi bilo naprezanje koje se javlja kod idealnog glatkog
cilindričnog štapa. U cilju dobivanja jasne slike o koncentraciji naprezanja, crta se silocrt (sl.
5.3.21), kod kojeg gustoća pokazuje intenzitet polja naprezanja, a tangente na silocrt smjer. Iz
silocrta na slici 5.3.21 vidljivo je da je naprezanje najveće u području utora, dok se podalje od
utora gubi utjecaj utora te naprezanje postaje konstanto i jednako srednjem naprezanju. Slikom
5.3.22 prikazana je razdioba naprezanja u području utora za vlačno opterećeni okrugli štap sa
zaobljenim utorom.

v
r
σ
s
r
σ

d
1
d
2
R
v
r
σ
s
r
σ
F
F

Slika 5.3.20 Konični štap Slika 5.3.21 Silocrt Slika 5.3.22 Okrugli štap sa
5. Spajanje elemenata

79
zaobljenim utorom

Za slučaj vlačno opterećenog okruglog štapa s oštrim utorom (sl. 5.3.23), vršna naprezanja su
veća od onih kod štapa s oblim utorom (sl. 5.3.22). U slučaju nastanka male površinske pukotine
(sl. 5.3.24), vršno naprezanje znatno je veće od prethodna dva slučaja kad postoje utori. Ovo je
razlog zbog kojeg dolazi do širenja pukotina i loma štapa, što je naročito naglašeno kod
dinamičkih opterećenja.

d
1
d
2
v
r
σ
s
r
σ
F
F

d
v
r
σ
s
r
σ
F
F
a

Slika 5.3.23 Okrugli štap s oštrim utorom Slika 5.3.24 Okrugli štap s površinskom pukotinom

Razni provrti, potrebni zbog konstrukcijske izvedbe štapa, imaju takoñer negativan utjecaj te
izazivaju veliko vršno naprezanje u području oko provrta (sl. 5.3.25). Aksijalno opterećena
vratila kod kojih postoji smanjenje/povećanje (redukcija) presjeka takoñer imaju znatna vršna
naprezanja (sl. 5.3.26).


5. Spajanje elemenata

80
d
D
v
r
σ
s
r
σ
F
F

d
1
d
2
v
r
σ
s
r
σ
F
F

Slika 5.3.25 Okrugli štap s poprečnom rupom Slika 5.3.26 Okrugli štap s
redukcijom presjeka

Prilikom opterećenja na savijanje (sl. 5.3.27) i uvijanje (sl. 5.3.28), takoñer dolazi do znatnih
vršnih naprezanja. Čvrstoća ravnih profila, npr. limova, ploča, traka ili valjanih profila, bitno je
smanjenja u područjima u kojima postoje provrti (sl. 5.3.29).
Na slici 5.3.29 vidljiv je veliki utjecaj vršnih naprezanja. U praksi se vršna naprezanja definiraju
preko faktora oblika

sr
vr
k
σ
σ
α = . (5.3.29)
Faktori oblika za karakteristične presjeke mogu se očitati iz tablica, odrediti eksperimentalno ili
pak numerički.
Kod dinamički opterećenih konstrukcija, utjecaj koncentracije naprezanja uzima se kroz
koeficijent ureza definiran kao
( ) 1 1
K K K
β η α = + − , (5.3.30)
gdje koeficijent
K
η , koji se kreće u granicama [ ] 0.2,....,1
K
η = , ovisi o materijalu. Koeficijent
ureza odreñuje odnos dinamičke čvrstoće izmeñu glatkog uzorka i uzorka s zarezom,

,
,
D glatki
K
D sa zarezom
σ
β
σ
= . (5.3.31)
Dinamička izdržljivost zavarene probne palice niža je od izdržljivosti nezavarene probne palice.
Sniženje dinamičke izdržljivosti je izazvano zareznim djelovanjem samog zavara. Zarezi (sl.
5.3.27) koji se u zavaru javljaju mogu biti unutrašnji (npr. pore, krajevi zavara, mjehurići plina i
razni uključci) ili vanjski (krajnji krateri, ugorine, prijelazi i dr.). Obrañivanjem zavara bitno se
povećava dinamička izdržljivost. Na slici 5.3.28 prikazan je Smitnov dijagram neobrañenog i
obrañenog navara. Sam navar uzrokuje značajan pad
DI
σ i
DN
σ do čega ne dolazi iz razloga
promjene toka sila već uslijed zareznog djelovanja koje nastaje bržim hlañenjem krajeva navara
5. Spajanje elemenata

81
što uzrokuje ugorine te "zamrzavanje" mjehurića plinova i šljake. Obradom navara odstranjuje se
ovo loše područje navara te se bitno poboljšava dinamička izdržljivost.

slaba veza osnovnog i
dodatnog materijala
uključci šljake, pore
navar
ugorina

N9
obrañeni navar

Slika 5.3.27 Neobrañeni i obrañeni navar


±
±
±
±
obrañeni
navar
N9

2
sr
N mm σ (
¸ ¸
2
max
N mm σ (
¸ ¸
140
DN
σ =
160
DN
σ =
240
DI
σ = 240
DT
σ =
95
95 −
140 −
s obrañenim
navarom
s neobrañenim
navarom



Slika 5.3.28 Smithov dijagram za neobrañeni i obrañeni navar

Slično navaru, obrada kod V zavara pri spajanju dvaju limova bitno utječe na dinamičku
izdržljivost, kao što pokazuje tablica 5.3.3.









5. Spajanje elemenata

82
































Tablica 5.3.3 Mehanička svojstva V-zavara

Kod kutnih se zavara, za razliku od sučeonih, lomi tok sila dva puta (sl. 5.3.29). Kao što se vidi
na slici (5.3.29) krajevi kutnih zavara izazivaju koncentraciju naprezanje te obrada krajnjih
kratera kutnog zavara povećava dinamičku izdržljivost. Oblikovanje samog zavara od bitnog je
utjecaja, naročito kod T spoja (sl. 5.3.30) gdje uvijek treba nastojati ostvariti obostrani kutni
zavar (slika 5.3.30) te meñusobno spajanje korijena kutnih zavara (sl. 5.3.31).


Mehanička svojstva [N/mm
2
] Materijal
T
σ
DI
σ
DN
σ
Č.0562


360 310 180
± ±

nezavareni limovi
Č.0362 340 240 140
Č.0562


360 170 100
±
±

V-zavara, žlijebljen uz provaren korijen
Č.0362 240 160 95
Č.0562


- - -
±
±

V-zavar bez provarenog korijena
Č.0362 240 120 70
Č.0562


360 170 100
±
±

V-zavar s potkorenom trakom
Č.0362 240 150 95
Č.0562


360 280 160
±
±
N9
N9

obrañeni V-zavar s provarenim korjenom i
žlijebom za izvoñenje kraja zavara
Č.0362 240 220 130

5. Spajanje elemenata

83
σ
max
σ
σ
m
a
x
σ
m
a
x
σ


Slika 5.3.29 Lom toka silnica kod kutnih zavara

σ
+
-
σ
σ
+
σ


Slika 5.3.30 Tok silnica kod jednostrukog i dvostrukog kutnog zavara

5. Spajanje elemenata

84


Slika 5.3.31 Meñusobno spajanje korijena kutnih zavara


Utjecaj temperature na zavarene spojeve

Svi podaci o mehaničkih svojstvima, osim iznimno žilavost materijala, daju se pri sobnoj
temperaturi. Čest je slučaj da zavarena konstrukcija biva korištena pri temperaturama znatno
nižim ili višim od sobne.
Poznavanje utjecaja eksploatacije na materijal i zavare pri višim temperaturama osnova je za
pouzdan rad energetske i procesne opreme. Praćenje pojava u materijalu i zavaru vrši se
analizom i ostalih parametara (radni tlak, naprezanje, radni medij, trajanje eksploatacije) uz
istovremeno praćenje radne temperature. Pod višim temperaturama podrazumijeva se
temperatura do 600°C. Promjene koje nastaju u materijalu, posebno u zavaru, su prvenstveno
negativne i to:
- promjena mehaničkih svojstava
- promjena strukture
- pouzdanost
- toplinska krutost
- toplinski zamor i termošokovi
- korozija
- erozija

Mehanička svojstva se u principu smanjuju, a postotak ovisi o temperaturi i sastavu (strukturi)
čelika.
Pouzdanost je svojstvo metala da se pod utjecajem dugotrajnog naprezanja na višim
temperaturama neprekidno plastično deformira (redovita pojava iznad 450°C). Ako materijal
dugo "radi" u uvjetima pouzdanosti doći će do njegovog razaranja i pri znatno nižim
temperaturama od vlačne čvrstoće za odreñene temperature.
Toplinska krtost se javlja kod fero-perlitnih čelika kod 400°-500°C gdje nakon dugog
zadržavanja naglo pada udarna žilavost dobivena kod sobne temperature. Upravo su mjesta
zavara najopasnija te se obično tu inicira lom.
5. Spajanje elemenata

85
Toplinskim zamorom naziva se razaranje metala pod djelovanjem toplinskih naprezanja
uvjetovanih naizmjeničnim zagrijavanjem i hlañenjem. Teoretska objašnjenja pojave toplinskog
zamora su vrlo štura.

Utjecaj zaostalih naprezanja

Pri formiranju zavara, kao rezultat metalurških procesa, dolazi do unutrašnjih naprezanja. Ova
naprezanja mogu dovesti do deformacije konstrukcije pa čak i hladnih pukotina. Naprezanja
mogu biti tlačna i vlačna, a zakonitosti im je teško dokučiti, osim mjerenjem na površini. Iznos
može doseći, odmah nakon zavarivanja i granicu razvlačenja. Postupkom popuštanja,
odžarivanja, mogu se ove napetosti znatno smanjiti, kao i metodom vibriranja.
U procesima eksploatacije, posebno pri višim i visokim temperaturama, ova se naprezanja brzo
relaksiraju.
Sama zaostala naprezanja ne dovode do oštećenja, ukoliko nisu kombinirana s vanjskim
opterećenjem. Iznimka je slučaj zaostalih naprezanja u zoni zavara s inicijalnim opterećenjima
(sl. 5.3.32).


l
3l 3l
V
σ
250 N/mm
2


5.3.32 Naprezanja u zoni korijena X zavara


Krti lom

Lomovi sa malom kontrakcijom ili bez nje, lomovi bez izduženja, zbog izgleda prijeloma sličnog
lomu krtog materijala (dekoheziji) nazivaju se krti lom.
Ove pojave loma zbog naglog širenja pukotine, a bez velikog naprezanja, poznate su odavno.
Krti lomovi su redovito su inicirani malim pukotinama ili oštećenjima koje su rasle do neke
kritične veličine, nakon koje je nastupio lom.
Ako se greške otkriju na vrijeme moguće je pratiti cijeli rast pukotine i predvidjeti lom. Pri tom
svakako je potrebno preispitati kriterije o prihvatljivosti ovih grešaka.
Visokim naprezanjima u vrhu pukotine, te raspodjelom naprezanja u njenoj okolini, potrebno je
posvetiti posebnu pažnju.
5. Spajanje elemenata

86




Na lom (proučava se u mehanici loma) utječu:
- osnovno materijal
- radna temperatura
- koncepcija konstrukcije:
razina radnih opterećenja
debljina elementa
krutost konstrukcije
- način naprezanja
- način hladne obrade pri izvedbi konstrukcije

Pri proučavaju loma uvodi se faktor intenziteta naprezanja K
C
koji se razlikuje za tri osnovna
slučaja otvaranja pukotine (sl. 5.3.33), te za prvi način faktor intenziteta je

I C
K c a σ = , (5.3.32)
gdje je a veličina polovine pukotine (sl. 5.3.34), σ naprezanje, a c konstanta. Odnos naprezanja i
veličine pukotine prikazan je slikom 5.3.34.

I
II III


Slika 5.3.33 Tri osnovna načina otvaranja pukotine

a
σ
a
K
c
K
c
- za žilavi čelik


Slika 5.3.34 Faktor intenziteta naprezanja u ovisnosti o pukotini i naprezanju
5. Spajanje elemenata

87


Prilikom praćenja širenja pukotine primijećeno je da se za lom epruvete mora utrošiti znatno
manje rada pri nižim temperaturama, tj. materijal pri nižim temperaturama postaje krt pa postoji
tzv. temperatura prelaska u krtost.
Krti lom se javlja ako su ispunjena slijedeća četiri uvjeta:
- sklonost materijala prema krtom lomu
- velika zaostala naprezanja
- odreñena temperatura
- postojanje greške koja izaziva koncentraciju naprezanja i početak loma

Naprezanje i deformacija oko pukotine proučavana je od strane mnogih znanstvenika meñu, a
meñu prvima su Grifiz, Irwin i Vestergard. Za beskonačnu traku s otvorom pukotine dužine 2a i
opterećenu vlačno, raspodjela naprezanja oko vrška pukotine (sl. 5.3.35) dana je izrazima

3
cos 1 sin sin
2 2 2 2
I
x
K
r
θ θ θ
σ
π
| |
= −
|
\ ¹
, (5.3.33)

3
cos 1 sin sin
2 2 2 2
I
y
K
r
θ θ θ
σ
π
| |
= +
|
\ ¹
, (5.3.34)
gdje obzirom da se pri opterećenju trake s pukotinom radi o prvom slučaju otvaranja, faktor
intenziteta naprezanja računa prema izrazu (5.3.32). Za kut 0 θ = (sl. 5.3.35) izraz (5.3.34) se
svodi na

2
I
y
K
r
σ
π
= . (5.4.35)


2a
y
σ
σ
x
σ
θ
( ) 0
y
σ θ =


Slika 5.3.35 Naprezanja vrška pukotine ploče



5. Spajanje elemenata

88
5.4. Oblikovanje vijčanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor


Pošto je zamor materijala jedan od čestih razloga lomova koji nastaju u eksploataciji, spojevi,
bilo rastavljivi, bilo nerastavljivi, zahtijevaju posebnu pažnju prilikom pravilnog oblikovanja.

5.4.1 Oblikovanje vijčanih spojeva obzirom na zamor

Obzirom na način izrade navoja, valjanjem odnosno narezivanjem, prednost treba dati navoju
napravljenom vajanjem, odnosno navoj izrañen narezivanjem treba izbjegavati.
Kod vijčanog spoja razlikujemo tri osnovna slučaja:
- vijčani spoj opterećen na vlak (slika 5.4.1)
- prednapregnuti vijci u spoju opterećenom smično (slika 5.4.2)
- vijci koji nisu prednapregnuti u spoju opterećenom smično (slika 5.4.3)

Slika 5.4.1. Vlačni spoj




Slika 5.4.2. Bez prednaprezanja

Slika 5.4.3. Prednapregnuti

Kod vlačnog spoja, najčešće je riječ o spoju kod kojeg su vijci prednapregnuti. Odnos sile
prednaprezanja u vijcima F
v
i podlozi F
p
, uslijed djelovanja radne sile F
R
prikazano je
dijagramom na slici 5.4.4. Opterećivanjem spoja, raste sila u vijku za ∆F
v
i pada sila u podlozi za
∆F
p
. Ukoliko radna sila postane veća od sile prednaprezanja, rasterećenja podloge i odvajanja te
vijci u potpunosti preuzimaju opterećenje, što je krajnje nepovoljno. Nadalje iz dijagrama se vidi
da je povoljnije da vijci budu manje krutosti C
v
(manji nagib pravca) a podloga čim kruća
(strmiji pravac). Ovime pri istoj radnoj sili je prirast sila vijku ∆F
v
manji od prirasta ∆F'
v
za
slučaj podloge manje krutosti. Dakle treba težiti čim krućim i debljim podlogama kod ovakvih
spojeva kao ne bi došlo do elastičnog savijanja podloge (smanjenje krutosti). Postavljanje
mekanih brtvi meñu podlogama djeluje nepovoljno.



Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.

Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
5. Spajanje elemenata

89


∆F
p
∆F
v

F
R

λ
λ′

deformacije
F
F
max
F
V
δ
δ′

arctg C
V
arctg C
P F
p
∆F'
p

∆F'
v

F
R



Slika 5.4.4. Sile i deformacije u prednapregnutim vijcima i podlozi

Obzirom na oblik samo kontaktne površine, oblik prikazan slikom 5.4.5 predstavlja povoljniji
slučaj od oblika prikazanog slikom 5.4.6 iz razloga što je kod prvog kontaktna površina bliža
mjestu djelovanja sile te je time savijanje površine manje. Kod slučaja prikazanog slikom 5.4.6
podloga je fleksibilnija. Dakle vrijedi pravilo da obzirom na otpornost vijčanog spoja na zamor,
treba nastojati da kontaktna površina bude čim bliže dijelovima na koje djeluje opterećenje.



Slika 5.4.5. Slika 5.4.6.
§


Kod spojeva opterećenih smično (slika 5.4.2 i 5.4.3) površina na koju se prenosi opterećenje,
raspodjela opterećenja oko rupe i moguća mjesta pojave pukotina kod zamora prikazana su slika
5.4.7 za slučaj vijaka sa i bez prednaprezanja. Prednost za slučaj opterećenja kod kojeg postoji
opasnost od zamora treba dati vijcima s prednaprezanjem iz razloga što je vijak, a samim time i
vijčani spoj, manje podložan pojavi pukotina.


§
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
5. Spajanje elemenata

90

Slika 5.4.7. Usporedba smično opterećenih vijčanih spojeva
**


Kod sidrenih (anker) vijaka, osim što treba težiti izvedbi navoja valjanjem, pričvršćivanjem
dvjema maticama pokazalo se povoljnije obzirom na zamor. Ispitivanjem je utvrñeno da
varijante pričvršćivanja stopa b) i d) na slici 5.4.8 pokazuju boju otpornost na zamor.


Slika 5.4.8. Otpornost na zamor kod sidrenih vijaka
††


5.4.2. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor

Općenito strojne elemente podložne zamoru potrebno je oblikovati na način da se izbjegne
koncentracija naprezanja odnosno lom silnica u silocrtu naprezanja. Zavari, kao spojevi dijelova,

**
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
††
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
5. Spajanje elemenata

91
upravo se nalaze u zonama najvećih koncentracija naprezanja. Dakle, potrebno je preoblikovati
strojni dio da se čim više smanji koncentracija naprezanja (slika 5.4.9.), te ukoliko je moguće,
sam zavar pomaknuti iz područja najveće koncentracije naprezanja (slika 5.4.10.).


Slika 5.4.9. Smanjenje koncentracije naprezanja pravilnim oblikovanjem
‡‡




Slika 5.4.10. Pomicanje zavara iz područja velike koncentracije naprezanja

Za slučaj kada je neki neopterećeni dio konstrukcije zavaren na opterećeni dio konstrukcije,
sama geometrija neopterećenog dijela izaziva lom silnica u silocrtu (koncentraciju naprezanja).
Što je taj neopterećeni dio kraći u smjeru djelovanja sile na opterećenom dijelu, to je manji lom
silnica (koncentracija naprezanja) (slika 5.4.11).



Slika 5.4.11. Postavljanje neopterećenog dijela obzirom na smjer opterećenja


‡‡
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
5. Spajanje elemenata

92
Smanjenje dimenzija kutnog zavara moguće je postići i djelomičnim provarivanjem korijena
zavara (slika 5.4.12.).

Slika 5.4.12. Smanjenje dimenzija poprečnog presjeka kutnog zavara
§§


Za slučaj kad kutni zavar povezuje nosive dijelove u cjelinu, kao što je to slučaj na slici 5.4.13.,
potrebno je osigurati dovoljnu nosivost kutnog zavara.


Slika 5.4.13. Minimalne dimenzije kutnog zavara i djelomično provarenog kutnog zvara.

Zavar u području ruba opterećenih konstrukcija smanjuje otpornost na zamor te je potrebno težiti
preporuci da se zavar nalazi na udaljenosti većoj od 10 mm od ruba (slika 5.4.14).


Slika 5.4.14. Preporuka o udaljenosti zavara od ruba nosivog dijela

Pri oblikovanju treba težiti izvedbama bez sekundarnih naprezanja koji nastaju uslijed momenata
savijanja u samom spoju. Tako je kod čvorište rešetkaste konstrukcije potrebno postići da se
neutralne osi sijeku u jednoj točki. Slično je i kod nesimetričnih priključaka koje je potrebno
zamijenit simetričnim kao što je to ilustrirano slikom 5.4.15.


§§
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
5. Spajanje elemenata

93

Slika 5.4.15. Zamjena nesimetričnog priključka simetričnim

Oštri prelazi i oštri kutovi izazivaju veliku koncentraciju naprezanja, a samim time i neotpornost
na zamor. Rješenja sa slike 5.4.9. moguće je postići naknadnom obradom zavara, kao što je
prikazano slikom 5.4.15. gdje se brušenjem izbjegavaju oštri prijelazi spojeva. Pri tom treba
izbjegavati radijuse zaobljenja manje od 15 mm odnosno radijusom zaobljenja većim od 1/3
širine priključka.


Slika 5.4.15. Naknadna obrada zavara
***


Oštre rubove potrebno je izvesti zaobljene, a samo zaobljenje potrebno je obraditi brušenjem te
brušenu površinu produžiti 20 mm izvan zaobljenja (slika 5.4.16).


Slika 5.4.16. Brušenje zaobljenja i područja oko zaobljenja


***
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb,
2004.
5. Spajanje elemenata

94
Uz navedene konstrukcijske uzroke neotpornosti na zamor, velik utjecaj ima i samo zavarivanje.
Najčešće greške koje pri zavarivanju nastaju, a bitno smanjuju otpornost na zamor su:
- prskanje pri zavarivanju
- diskontinuitet u varu uzrokovan slučajnim zastojima luka
- nedopušteno pripajanje dijelova koji nisu predviñeni za zavarivanje
- korozijska gnijezda
- pukotine u varu
- loše namještanje dijelova koji se zavaruju
- zarezi
- oštri bridovi
- ekscentričnosti i krivo meñusobno pozicioniranje dijelova
- iskrivljenje dijelova priključaka


Greške u varovima do odreñenog nivoa se toleriraju. Pri tome vrijede slijedeća pravila:
- čeoni varovi s djelomičnom penetracijom tretiraju se kao da je riječ o kutnim varovima
- debljina čeonog zavara ne smije biti manja od debljine dijelova koji se spajaju
- krak (širina) kutnog zavara ne smije varirati više od 10%
- udubljenja čeonog zavara se toleriraju ako:
duljina udubljenja nije veća od debljine elementa t
visina udubljenja nije veća od 0.1t
preostala visina zavara ispod udubljenja nije manja od debljine elementa t

Slika 5.4.17. Zahtjevi obzirom na dopustive dimenzije udubljenja zavara
†††


- uleknuća osnovnog materijala u zoni utjecaja topline, a nastala zbog taljenja osnovnog
materijala se toleriraju ukoliko s ona manja od 0,05t (ili 5 mm) kod poprečnih varova,
odnosno 0,1t (ili 1 mm) kod uzdužnih

Slika 5.4.18. Uleknuća osnovnog materijala

- troska na varu se tretira kao ulegnuće
- pukotine detektirane nerazornim metodama ne toleriraju se
- ne tolerira se kod čeonog vara s zahtijevanom punom penetracijom da dolazi do
nepotpunog taljenja osnovnog materijala koje je karakterizirano prelijevanjem zavara

†††
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb,
2004.
5. Spajanje elemenata

95

Slika 5.4.19. Nepotpuna penetracija i prelijevanje zavara

- ne toleriraju se ulegnuća zavara

Slika 5.4.20. Nedopustiva ulegnuća zavara

- Pore uslijed plinova u zavaru, ravnomjerno rasporeñeni, mogu se tolerirati te ih nije
potrebno popravljati ukoliko je najveći promjer manji od 0,25t ili 3 mm. Dopušteni
postotak ukupne veličine pora obzirom na površinu projekcije zavara iznosi se kreće od
3% do 5%, a ovisi o kategoriji detalja.

Hrapavost rubova nastalih plinskim rezanjem (slika 5.4.21) veća od 0,3 mm smanjuje otpornost
na zamor te se preporuča brušenje takvih rubova.

Slika 5.4.21. Hrapavost rubova uslijed plinskog rezanja čeličnih ploča

Prekid kontinuiranog zavara tolerira se samo ako je na mjestu prekida postignuta dobra
penetracija te ukoliko se prekid ne nalazi u zoni visoke koncentracije naprezanja.

Varovi koji se izvode samo s jedne strane, dakle kod kojih nije moguće provarivanje korijena,
moraju biti izvedeni na način da se osigura 80% stapanja. Djelomična penetracija i nepotpuna
provarenost nisu dopušteni.


5. Spajanje elemenata

96
Slika 5.4.22. Izvoñenje jednostranih zavara
‡‡‡


Pri zavarivanju dolazi do stvaranja zaostalih naprezanja koja bitno utječu na pojavu zamora. U
cilju izbjegavanja ili snižavanja zaostalih naprezanja potrebno je voditi računa o slijedu i smjeru
zavarivanja, predgrijavanju, odžarivanju, samčarenju ili čekićanju (ručno, ultrazvučnim ili
pneumatskim iglama).

Oštećenja nastala rukovanjem, zarezi, ulegnuća, oštećenje nastalo paljenjem elektrode treba
otkloniti brušenjem. Ovakva oštećenja se ne dopuštaju.

Literatura
B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.




‡‡‡
Skenirano iz B. Andronić, D. Dujmović, I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb,
2004.
6. Zaštita od korozije

97




6. Zaštita od korozije



Pravilno izvoñenje zaštite od korozije jedno je od presudnih faktora koji utječu na vijek trajanja
konstrukcije. Kako se metalne konstrukcije uglavnom izvode iz konstrukcijskih čelika podložnih
koroziji, zaštiti od korozije potrebno je posvetiti posebnu pažnju. Prilikom konstruiranja
konstrukcije potrebno je definirati i način zaštite od korozije. Ovaj tekst temelji se na nacionalnoj
normi Švicarske središnjice za čelične konstrukcije, a ista se preporučuje od strane Instituta
grañevinarstva Hrvatske (IGH), Zavod za metalne konstrukcije Zagreb (vidi literaturu).

Područje na koje se odnosi preporuka o zaštiti od korozije obuhvaća sve čelične konstrukcije
sačinjene od elemenata debljine stjenke veće od 3 mm. Rjeñe korišteni postupci površinske
zaštite poput kontinuiranog postupka izvoñenja metalnih prevlaka, elektronskog postupka
nanošenja, elektrostatskog prekivanja prahom, postupak pečenja (emajliranja), postupak vrućeg
štrcanja i sl., ovdje neće biti obrañivani.


6.1 Utjecaj okoline i opterećenje

Koroziju čeličnih konstrukcija uzrokuju voda i oksidacijska sredstva pri čemu presudan utjecaj
ima kisik iz atmosfere te u odsutnosti kisika nema ni korozije. Iznimku čine kiseli agresivni
mediji gdje je korozija moguća i bez utjecaja atmosferskog kisika. Korozija čelika počinje kod
relativne vlažnosti zraka od oko 60% (sl. 1.7.2, poglavlje 1). Za razvoj korozije u pravilu je
dovoljan vlažni film na površini metala, npr. kondenzat ili kapljice rose. Aktivni metali poput
čelika i pocinčanog čelika korodiraju po čitavoj izloženoj površini te im se gubitak materijala
razvija uglavnom površinski. Pasivni materijali poput krom-nikal čelika i aluminija zaštićeni su
od korozije pomoću pasiviziranog površinskog sloja. Do korozije nastupa tek kad se taj sloj
ošteti, npr. djelovanjem klorida te se korozijsko nagrizanje javlja na manjim dijelovima površine
(sl. 6.1.1). Ovakva korozija opasnija je od površinske jer može doći do neopaženog otkazivanja
nosivosti elementa uslijed napredovanja korozije u dubini materijala.
Uz naveden oblik korozije moguća je i korozija uslijed mehaničkih i toplinskih opterećenja te je
pri odabiru premaza potrebno i na ovo obratiti pažnju.


naponska
korozija
lokalna dubinska
korozija
aktivni metali pasivni metali


Slika 6.1.1 Korozija kod aktivnih i pasivnih materijala

6. Zaštita od korozije

98

Pri definiranju utjecaja okoline potrebno je razlikovati mjesnu (makroklimu) i strogo lokalnu
klimu (mikroklimu).
Utjecaj makroklime odreñen je po DIN-u prema kojem se za željezo i cink (tablica 6.1.1) navodi
godišnji iznos gubitka materijala u ovisnosti o razredu korozivnosti (mjeri se na metalnoj
zavojnici slobodno izloženoj atmosferilijama, tablica 6.1.2).






Tablica 6.1.1 Odreñivanje razreda korozivnosti makroklime






























Tablica 6.1.2 Sprega makroklime i vrste atmosfere

Pod mikroklimom podrazumijevaju se utjecaji u neposrednoj blizini čelične konstrukcije ili
utjecaji koji neposredno djeluju na pojedine dijelove konstrukcije.
Mikroklimu odreñuju slijedeći faktori:
- relativna vlažnost zraka, temperatura zraka i povišena temperatura
- izloženost atmosferilijama (direktno izloženo ili zaštićeno od atmosferilija)
Razred korozivnosti
1 2 3 4 5
Gubitak
[µm/god.]
željezo
cink
≤ 20
≤ 1.25
≤ 40
≤ 2.25
≤ 60
≤ 3.25
≤ 80
≤ 4.25
> 80
> 4.25

Osnovna vrsta Razred
korozivnosti
Opis Dosadašnja vrsta
atmosfere
1 i 2
Malo korozivno
opterećenje:
Atmosfera bez spomena
vrijedne količine
sumpornog dioksida i
drugih štetin materija:
npr. seoska područja i
mali gradovi.
Selo Normalna
atmosfera
2 i 3
Umjereno korozivno
opterećenje:
Atmosfera s umjerenim
sadržajem sumpornog
dioksida i drugih štetnih
materija: npr. gusto
naseljena područja bez
jake koncentracije
industrije.
Grad
3 do 5 Jako korozivno
opterećenje:
Atmofera s visokim
sadržajem sumpornog
dioksida i drugih štetnih
materija: npr. područje s
nagomilanom industrijom
i zone koje leže u smjeru
glavnih vjetrova tih
područja.
Industrija Agresivna
atmosfera
4 do 5 Vrlo jako
korozivno
opterećenje:
Atmosfera onečišćena
korozivno posebn štetnim
materijama: npr.
kloridima i/ili sa slanom
visokom relativnom
vlagom u zraku (nad
morem i u neposrednoj
More
6. Zaštita od korozije

99
- mjestimično povećani agresivni utjecaji, npr.:
o podvoz mosta iznad vode
o područje stvaranja kondenzata na toplovodima
o područja prskanja vode
o područja na betonskim dijelovima koja su oblivena kišom
o grañevine izložene utjecaju soli
o zone u području otapanja solju (poledice)
o područja u blizini radionica za luženje ili dekapiranje
o zone taloženja štetnih materijala (zagañenje zraka, kemikalije, fekalije i sl.)
o mjesta pod elektrokemijskim utjecajem (razlike u potencijalu, galvanske struje)


6.2 Konstruktivne mjere

Pretpostavke za djelotvornu zaštitu od korozije moraju se ostvariti već pri samom konstruiranju.
Dijelovi koji se površinski zaštićuju moraju biti pristupačni za izvoñenje, ispitivanje, kontrolu,
održavanje i obnovu korozivne zaštite. Ako pak neka mjesta nisu pristupačna, potrebno je na tim
mjestima prije spajana provesti ugovorenu površinsku zaštitu, npr. površine kontakta kod
vijčanih spojeva.
Voda mora nesmetano otjecati sa svih mjesta na konstrukciji (sl. 1.7.2, poglavlje 1). Treba
izbjegavati veće horizontalne plohe te konkavne profile, uske raspone, uglove i kutove. Izrezima
i rupama potrebno je omogućiti istjecanje vode (kiša i kondenzat), npr. kod rebara iz zatvorenog
profila. Izradom okapnica smanjiti direktno slijevanje vode preko površine elementa
konstrukcije.
Betonske temelje čeličnih konstrukcija treba izvesti 20 do 30 centimetara iznad tla. Čelični
elementi koji se ubetoniravaju trebaju se očistiti od hrñe te se temeljni premaz mora izvesti
najmanje 10 do 15 centimetara duboko u beton. Kod ubetoniranih čeličnih dijelova trajno
vlaženih vodom treba izbjegavati kontakt s armaturnim metalom kao se ne bi stvorio galvanski
članak.
Kod povećanog korozijskog opterećenja treba izbjegavati isprekidane zavare, točkaste zavare i
oštre brodove koji predstavljaju mjesta lakog oštećivanja premaza pri udaru. Pri tom nezaštićene
šupljine konstrukcije treba temeljito zabrtviti od prodora zraka i vlage.
Zaštita od korozije svih spojnih elemenata treba po kvaliteti odgovarati kvaliteti zaštite od
korozije cijele konstrukcije. Kod vijaka, preporučuje se korištenje vijaka koje je proizvoñač već
površinski zaštitio. Elektrolitski pocinčani vijci i spojni elementi moraju se dodatno premazati!
Vruće pocinčane elemente, u ovisnosti o konkretnog slučaja, u principu nije potrebno dodatno
zaštićivati. Moguće je korištenje i elemenata iz nehrñajućeg čelika.
Kod čeličnih konstrukcija koje će se vruće pocinčati (uranjanjem na približno 450°C) treba se
pridržavati slijedećih preporuka:
- površinu je prije cinčanja potrebno pripremiti jetkanjem (nagrizanje i čišćenje kiselinom)
- pri konstruiranju uzeti u obzir dimenzije raspoloživih kupki za pocinčavanje
- na šupljim elementima obavezno ostaviti dovoljno velike otvore za dotok i otjecanje
cinka jer je bitno da unutrašnje površine budu vruće pocinčane
- izbjegavati velike razlike u debljini stijenki jednog te istog elementa
- izbjegavati prekidne zavare
- nalježuće površine i uske raspore treba zatvoriti neprekinutim zavarima
- izraditi otvore u "mrtvim" uglovima
- uzeti u obzir smanjivanje promjera rupa pocinčavanjem
- pravilnim postupkom i redoslijedom zavarivanja održati zaostala naprezanja čim nižima
6. Zaštita od korozije

100
- pri odabiru materijala provjeriti podobnost materijala za vruće pocinčavanje (prionjivost
prevlake i izgled ovise o sadržaju silicija u čeliku)


6.3 Izvoñenje zaštite

Pri izvoñenju zaštite, osim stvarnog vremena nanošenja prevlake, uzeti u obzir i minimalno te
maksimalno vrijeme za nanošenje zaštitnih prevlaka.
Minimalno potrebni i maksimalno dozvoljeni interval izmeñu pripreme površine i nanošenja
pokrivnog premaza ovisi o zaštitnom sustavu te utjecaju atmosferilija. Svi premazi i prevlake se
tijekom vremena izlaganja atmosferilima razgrañuju te se ne smije prekoračiti orjentaciono
vrijeme navedeno u tablicama. Pri dugotrajnoj izgradnji ili dugotrajnom transportu (posebno
prekomorskom) preporuča se nanošenje dodatnog zaštitnog premaza.
Temperatura zraka i temperatura objekta mogu značajno varirati te tako bitno utjecati na vrijeme
izvoñenja površinske zaštite. Pri tom treba obratiti pažnju na minimalnu razliku temperature
objekta i okoline kako bi se izbjeglo orošavanje. Vrijeme sušenja ovisi o temperaturi i vlažnosti
zraka, a navedeno je od strane proizvoñača premaza.
Pokrivne premaze unutar grañevina, ukoliko je to moguće, nanosit nakon završetka grañevinskih
radova kako bi se izbjeglo oštećivanje premaza.


6.4 Kompatibilnost

Temeljni premazi, odnosno prevlake i pokrivni premazi moraju meñusobno biti kompatibilni
(snošljivi). Za kompatibilnost su u prvom redu mjerodavna vezivna sredstva (veziva premaza).
Preporuča se cijeli premazni sustav izvesti sredstvima istog proizvoñača. Kod nepoznatog
kemijskog sastava postojećeg premaza kompatibilnost je potrebno unaprijed ispitati. Na ovo
treba naročito obratiti pažnju pri obnovi starog premaza.
Osim kemijske kompatibilnosti, uzeti u obzir minimalno i maksimalno vrijeme meñusušenja
premaza pri nanošenju slijedećeg premaza.
Na dvokomponentne (2-K) premaze moguće je nanositi jednokomponentne ili dvokomponentne
premaze. Na jednokomponentne (1-K) premaze treba u načelu nastaviti s nanošenjem jedino
jednokomponentnih premaza (izuzetak čini 1-K poliuretanski premaz koji otvrñuje na bazi
vlage).














6. Zaštita od korozije

101





























Tablica 6.3.1 Pregled kompatibilnosti (snošljivosti)

6.5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka

Skrućeni premaz se u osnovi sastoji od pigmenta i veziva. Kemijsko-fizikalna svojstva premaza
odreñena su njihovim meñudjelovanjem. Kemijsko-fizikalna svojstva navedena su u tablici
6.5.1.
Vruće pocinčana prevlaka sastoji se od različitih legiranih slojeva od kojih je prvi metalurški
povezan s čelikom. Ovi su slojevi prevučeni kompaktnim slojem čistog cinka. Kod čelika sa
sadržajem silicija (od 0,03 do 0,12%) ovi se legirani slojevi protežu duž čitave debljine prevlake
te se na površini očituju kao mat-sivi tvrdi cink osjetljiv na udarce.
Štrcano pocinčavanje karakterizira porozan sloj cinka te se veza s čelikom ostvaruje isključivo
mehanički, a ne i metalurški (ne nastaje legura!).
Isto vrijedi i za elektrolitičko pocinčavanje.






Vezivno sredstvo narednog premaza Vezivno
sredstvo
prethodnog
premaza
A
l
k
i
d

E
p
o
k
s
i
d
e
s
t
e
r

U
r
e
t
a
n
a
l
k
i
d

P
o
l
i
a
k
r
i
l
a
t

P
o
l
i
v
i
n
i
l

K
l
o
r
k
a
u
č
u
k

S
i
l
i
k
o
n

2
-
K

E
p
o
k
s
i
d

2
-
K

P
o
l
i
u
r
e
t
a
n


1
-
K

P
o
l
i
u
r
e
t
a
n

F
H

2
-
K

K
a
t
r
a
n
/
E
p
o
k
s
i
d

1
K

K
a
t
r
a
n
/
P
o
l
i
u
r
e
t
a
n

F
H

Alkid
█ ░ ░ ░

Epoksidester
█ ░ ░ ░

Uretanalkid
░ ░ ░

Poliakrilat
░ ░

Polivinil
░ ░

Klorkaučuk


Polistirol
░ ░ ░



2-K Epoksid


░ ░ ░ █

█ █ ░ █ ░
2-K Poliuretan
░ ░ ░ ░ ░ ░

█ ░ ░ ░
1-K Poliuretan FH
░ ░ ░ ░ ░ ░

░ ░ █ ░ █
2K-Katran/Epoksid
░ ░
1K Katran/Poliuretan FH
░ ░
Silikat


PREVLAKE

Vruće pocinčano
█ ░

█ █

░ ░
Pocinčano prskanjem
░ ░

█ █ █ █ █
█ - uobičajene kombinacije (standardni sustavi)
░ - kompatibilno (snošljivo)
□ – nekompatibilno
6. Zaštita od korozije

102































Tablica 6.5.1 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka


6.6 Uloga i izgled zaštite

Ispunjenje funkcije površinske zaštite ovisi o zadaći koju treba ispuniti pri zaštiti konstrukcije.
Ovdje treba razlikovati trajnost zaštite od trajnosti estetskog izgleda te se obzirom na to vrši
obnavljanje zaštite. Pri zaštiti konstrukcije mjerodavna je činjenica dali je zbog korozije
narušena nosivost. Kod estetskog izgleda mjerodavne su promjene vidljive golim okom. Trajnost
pri zaštiti konstrukcije često je veća od trajnosti konstrukcije, dok kod estetskog izgleda često je
potrebno obnavljanje premaza.
Posebni zahtjevi na estetski izgled proističu iz tenderske dokumentacije.
Na izgled premaza i prevlaka utječe struktura, veličina i oblik čelične površine. Ovdje spadaju
mjestimične neravnine nastale proizvodnom (valjanje), manje deformacije i neravnine nekog
elementa nastale proizvodnjom te neravnine nastale postupkom izrade (posljedica zavarivanja).
Ovakve se greške površine uobičajenim premazima ne otklanjaju.
Na izgled površine (nijansa i boja) utječe se pravilnim izborom premaznog sredstava te načinom
nanošenja i to:
Svojstva
Kemijska
postojanost
Vezivno
sredstvo
P
o
s
t
o
j
a
n
o
s
t

n
i
j
a
n
s
e

i

s
j
a
j
a

u

a
t
m
o
s
f
e
r
i
l
i
j
a
m
a

M
e
h
a
n
i
č
k
a

p
o
s
t
o
j
a
n
o
s
t

T
o
p
l
i
n
s
k
a

p
o
s
t
o
j
a
n
o
s
t

O
t
p
o
r
n
o
s
t

n
a

v
o
d
u

O
t
p
o
r
n
o
s
t

n
a

s
o
l

z
a

o
t
a
p
a
n
j
e

l
e
d
a

(
p
o
l
e
d
i
c
a
)


n
a

k
i
s
e
l
i
n
e

n
a

l
u
ž
i
n
e

n
a

p
a
r
e

o
t
a
p
a
l
a

Alkid
░ ░






Epoksidester
░ ░ ░ ░ ░


Uretanalkid
░ ░ ░ ░

░ ░ ░
Poliakrilat
█ ░



Polivinil
░ ░



█ █

Klorkaučuk
░ ░

█ █ █ █

Silikon
█ ░ █ █

Silikat
░ █ █ █ █


2-K Epoksid
█ ░ █ █ ░ █ █
2-K Poliuretan
█ █ █ █ █ █ ░ █
1-K Poliuretan FH
░ █ █ █ █ █ ░ █
2K-Katran/Epoksid
█ ░ █ █ █ █

1K Katran/Poliuretan FH
█ ░ █ █

█ █

PREVLAKE
Vruće pocinčano
░ █ █ █ ░

░ █
Pocinčano prskanjem


█ - visoka toplinska postojanost (podnosi temperaturu preko 140°C)
░ - srednja toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 140°C)
□ – mala toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 70°C)
6. Zaštita od korozije

103
- pri odabiru nijanse koristiti postojeće kolekcije i sustave nijansi (NCS, RAL, VSLF, DB)
- svjetleći i zasičeni (zagasiti) tonovi teško se usklañuju
- boje na bazi organskih i kromatskih pigmenata te titanovog dioksida (bijela), na
otvorenom prostoru sklone su blijeñenju i kredanju
- svjetlucave boje nisu obuhvaćene NCS, RAL i VSLF sustavom
- nedovoljno dispergirani pigmenti boje u vezivu dovode do pojave mrlja ili crta
- što je glaña i sjajnija površina premaza sitne neravnine bit će vidljivije te je u tom slučaju
povoljno koristiti mat premaze (npr. cinkovi premazi). Štrcanjem se postiže glatka, a
nanošenjem valjkom hrapava površina

Izgled površine mijenja se pod vanjskim utjecajima te dolazi do:
- gubitka sjaja (matiranje): urok može biti prljavi zrak te utjecaj okoline poput vlage, UV-
zračenja i svjetlosti
- izmjene nijanse boje: uzrok mogu biti agresivne čestice iz zraka te UV-zračenje i svjetlo
- pojave mrlja: uzrok može biti neravnomjerno otjecanje kišnice, čaña, prašina, hrña i
dimni plinovi

6.7 Troškovi održavanja površinske zaštite


Troškove za prvo izvoñenje zaštite na čeličnoj konstrukciji treba usporediti s kasnijim izdacima
za održavanje i obnovu. Često "jeftina" prva zaštita za sobom implicira učestalu potrebu skupog
održavanja, no pri tom ne treba da površinska zaštita "nadživi" vijek upotrebe konstrukcije.
U osnovi troškovi zaštite se sastoje od:
- troškova pripreme površine
- troškova materijala
- usputnih troškova pripreme radilišta, skele, zaštite okoliša i ispitivanja kvalitete
- posrednih troškova od zaustavljanja pogona
Sustavno održavanje znatno produžuje trajnost zaštite od korozije. Tako je već u fazi planiranja
potrebno predvidjeti način i učestalost budućeg održavanja. Uz to, pri konstruiranju potrebno je
voditi računa o načinu budućeg održavanja, npr. predvidjeti pomične ili fiksne radne podeste i
ljestve, sidrene elemente i stope za postavljanje nosača skela i sl.


6.8 Izvoñenje i ispitivanje

6.8.1 Priprema metalne površine

Pažljiva predobrada i priprema čelične površine pretpostavka je kvalitetnoj i trajnoj površinskoj
zaštiti.
U okviru radioničke predobrade potrebno je voditi računa o:
- uklanjanju prskotina i šljake pri zavarivanju
- uklanjanju valjaoničkih grešaka brušenjem
- zavarivanju šupljina, gnijezda s uključcima pijeska i poroznih mjesta na odljevcima
- sveobuhvatnom skidanju rubova

6. Zaštita od korozije

104
Priprema površine obuhvaća čišćenje uklanjanjem vlastitih ili stranih naslaga te hrapavljenje
površine.
Stupanj pripreme i topografija površine mora biti usklañeni s predviñenim premazom ili
prevlakom. Hrapavost, topografija i struktura površine utječu na prionjivost premaza, utrošak
premaznog sredstva te zaštitno djelovanje premaza (potrebno je prekriti vrhove hrapavosti).
Hrapavost i struktura površine čišćene mlazom abraziva ispituje se usporeñivanje s uzorcima. Pri
pripremi površine treba težiti hrapavosti izmeñu "2" i "3" (tablica 6.8.1).

















Tablica 6.8.1 Priprema površine prema ISO 8501-1

U gradnji čeličnih konstrukcija preporuča se čišćenje mlazom abraziva jer se time postiže
opitmalna površina za dobru površinsku zaštitu. Pri tom se primjenjuju slijedeće tehnike čišćenja
mlazom:
- centrifugalno čišćenje: isključivo u radionici, kod relativno jednostavnih dijelova s
dobrom pristupnošću abraziva
- čišćenje tlačnim zrakom (pjeskarenje): u radionici i na gradilištu, za jednostavne i
komplicirane dijelove

Kao abrazivi koriste se metalni ili mineralni proizvodi. Pri korištenju metalnih sredstava poput
čelične sačme, žičanih zrnaca ili čeličnog pijeska (glatka i oštrobridna zrna) nužno je sačmi
dodati čelični pijesak kako bi se ostvarila kvalitetna površina. Mineralna sredstva poput
kvarcnog pijeska, šljake iz visokih peći te korund pijeska, kod uporabe zahtijevaju posebne
mjere za zaštitu zdravlja!

U posebnim slučajevima primjenjuju se još slijedeći postupci za čišćenje i skidanje hrñe:
- ručno skidanje hrñe: potrebno postići stupanj površine St 3 (tablica 6.8.1)
- fino pjeskarenje (čišćenje mlazom)
- čišćenje bez prašine
- čišćene tlačnom tekućinom (vodeni mlaz) se eventualnim dodatkom pijeska
- čišćenje tlačnim zrakom uz dodavanje vode za vezivanje prašine
- čišćenje mlazom pare
- čišćenje plamenom
- kemijsko odmašćivanje
- kemijsko skidanje hrñe jetkanjem (nagrizanjem)
Priprema površine mlazom abraziva
Oznaka Naziv-pojam Definicija
Sa 2
Temeljito čišćenje
mlazom
Površina mora biti (gledano bez povećala) čista vidljivih tragova ulja, masti i
prljavštine te skoro potpuno bez okuine, hrñe, premaza i stranih nečistoća.
Svi preostali ostaci moraju čvrsto prianjati. Vidi usporedne uzorke: B Sa 2, C
Sa 2 i D Sa 2 u ISO 8501-1.
Sa 2½
Vrlo temeljito
čišćenje mlazom
Površina mora biti (gledano bez povećala) čista vidljivih tragova ulja, masti i
prljavštine te skoro potpuno bez okuine, hrñe, premaza i stranih nečistoća tako da
možda preostali tragovi mogu izgledati kao blage mrlje ili sjene. Vidi usporedne
uzorke: A Sa 2½, B Sa 2½, C Sa 2½ i D Sa 2½ u ISO 8501-1.
Sa 3
Čišćenje mlazom, do
odstranjivanja svih
nečistoća s čelika
Površina mora biti (gledano bez povećala) čista vidljivih tragova ulja, masti i
prljavštine te potpuno bez okuine, hrñe, premaza i stranih nečistoća. Površina mora biti
jednoličnog metalnog izgleda. Vidi usporedne uzorke: A Sa 3, B Sa 3, C Sa 3 i D Sa 3
u ISO 8501-1.
Priprema površine ručnim skidanjem hrñe
St 3
Ručno uklanjanje
hrñe ručnim ili
Površina mora biti (gledano bez povećala) čista od vidljivih tragova ulja, masti i
prljavštine, te bez okuine, hrñe, premaza i stranih onečišćenja, tako da pokazuje slabi
metalni sjaj. Vidi usporedne uzorke: B St 3, C St 3 i D St 3 u ISO 8501-1.
6. Zaštita od korozije

105

Pri čišćenju površine treba izbjegavati primjenu rastvarača hrñe i stabilizator hrñe zbog
nemogućnosti potpunog odstranjivanja agresivnog sredstva te zbog loše prionjivosti takve
površine.
Preporuča se da priprema površine uslijedi u radionici nakon završetka radova, neposredno prije
nanošenja premaza ili prevlake.
Da bi se spriječila pojava mjehura i ljuštenja premaza, prethodno vruće pocinčane površine
potrebno je mehanički očistiti primjenom finog pijeska, a samo u iznimnim slučajevima
primjenjuje se brusni papir ili čelične četke.

6.8.2 Nanošenje premaza i prevlaka

Premazna sredstva treba ispravno skladištiti, u principu na temperaturi ne nižoj od 0°C i ne višoj
od 30°C. Nužno je pridržavati se uputa za izvoñenje izdanih od strane proizvoñača premaza.
Za vrijeme izvoñenja premaznih sredstava mora se prikloniti klimatskim uvjetima kao što su
temperatura, relativna vlažnost i točka rošenja (izbjegavanje kondenziranje vlage na površini).
Točka rošenje ovisi o vremenskim uvjetima te je potrebno osigurati minimalnu razliku u
temperaturi površine i točke rošenja od 3°C (za zatvorene prostore), odnosno 4°C (za rad na
otvorenom). Premaze na otvorenom potrebno je nanositi po suhom vremenu! Ukoliko to nije
moguće, nanošenje premaza nužno je odgoditi, osim ukoliko se ne radi o sredstvima koja
očvršćavaju uz pomoć vlage (npr. 1-K poliuretanska premazna sredstva).
Minimalne i maksimalne temperature za vrijeme nanošenja te za prvih 48 sati sušenja moraju se
održavati prema preporuci.

Sam premaz posebno je ugrožen na bridovima te se za konstrukcije izložene agresivnim
utjecajima preporuča dodatna zaštita bridova.
Prvi temeljni premaz potrebno je nanijeti odmah nakon površinske pripreme, odnosno još isti
dan kad je priprema izvršena.
Prije nanošenja svakog pojedinog sloja, površina se mora očistiti od nečistoća poput prašine,
korozijskih produkata, ulja masti i sl.
Potrebno se pridržavati minimalnih i maksimalnih vremena meñusušenja jer u protivnom može
doći do zadržavanja otapala, odvajanja slojeva, smanjenja postojanosti i sl.
Kod vrućeg pocinčavanja prethodno izjetkani elementi se uranjaju u rastaljeni cink pri
temperaturi od 450°C. Kod pocinčava štrcanjem (metalizacija), cinkova se žica tali u plamenom
pištolju i štrca po čeličnoj površini prethodno očišćenoj mlazom mineralnog sredstva.
Pri proizvodnji metalnih limova i profila koristi se konzervacija shopprimer-premazima. Ovakvi
premazi zahtijevaju nanošenje temeljnog premaza, a limove je potrebno ponovo očistiti prije
nanošenja temeljnog premaza.

6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost

Debljina sloja mjerodavna je za zaštitno djelovanje, trajnost, učestalost pora, elastičnost i tvrdoću
premaza. Dok pretanki sloj premaza ne pruža dovoljnu zaštitu, predebeli sloj može dovesti do
grešaka u premazu poput curenja, naboranosti, nepotpunog sušenja, nedovoljne prionjivosti i
odvajanja sloja.
Za premaz navode se minimalne debljine sloja koje osiguravaju dobro prekrivanje. Iskustveno je
utvrñeno da je odnos izmeñu minimalne, srednje i maksimalne debljine sloja:
minimalna:srednja:maksimalna=1:2:4, (6.8.1)
6. Zaštita od korozije

106
što bi značilo da za neku zahtijevanu minimalnu debljinu sloja od x µm, srednja debljina sloja
iznosi 2x µm, dok je maksimalna debljina sloja 4x µm. Debljina sloja računa se kao ukupna
debljina svih slojeva koji se nanose uključujući i temeljni sloj.
Kod vruće pocinčanih dijelova debljina prevlake ovisi o debljini stjenke elementa te se kreće u
granicama od 5 do 8 mm, dok je minimalna debljina prevlake 60 µm.
Veliki presjeci uobičajeno dobivaju debele prevlake.

Debljina prevlake se mjeri bezrazorno elektronskim mjernim instrumentima, pri čemu kod tanjih
prevlaka treba uzeti u obzir i hrapavost. Takoñer se debljina prevlake može mjeriti magnetnom
metodom (samo za prevlake magnetičnih metala).

Slika 6.8.1 Mjerenje debljine prevlaka magnetnom metodom


Prionjivost je jedno od najvažnijih svojstava premaza i prevlaka. Prionjivost ovisi o kvaliteti
pripreme površine i o kompatibilnosti premaznih sredstava, te za slučaj 2-K premaza, ovisi o
korištenom odnosu komponenti. Prionjivost se utvrñuje razornim metodama, kao što je
urezivanje mrežnice, odnosno kvadrata prema tablici 6.8.2. Alat koji se pri tom koristi ima vrh iz
mangankarbida i oblik prikazan slikom 6.8.2. Postupak se sastoji u usijecanju dva niza,
meñusobno okomitih linija, tako da se dobiju kvadratići koji prekrivaju površine prema tablici
6.8.2. Dubina linija mora biti takva da prolazi kroz prevlaku do metalne podloge. Pri tome ne
smije se pojaviti nikakvo odljepljivanje prevlake od metalne podloge.





Tablica 6.8.2


Slika 6.8.2 Alat za urezivanje mrežnice

Neporoznost bitno utječe na zaštitno djelovanje nekog premaza. Neporoznost je nužno potrebna
kod agresivnih medija poput soli, kiselih para ili pri visokoj vlažnosti. Neporoznost se utvrñuje
debljina prevlake koja
se ispituje
dimenzije površine
prekrivene kvadratima
meñusobni razmak
paralelni linija
do 200 µm
200 do 500 µm
iznad 500 µm
15 mm × 15 mm
25 mm × 25 mm
50 mm × 50 mm
3 mm
5 mm
10 mm

6. Zaštita od korozije

107
nerazornim visokonaponskim mjernim ureñajima. Greške zavarenog spoja poput pora, ostataka
šljake i zavarivačkih prskotina, uzrokuju mjestimične poroznosti na vruće pocinčanim
površinama.

6.8.4 Popravci

Pri okončanju svih montažnih radova potrebno je transportna i montažna oštećenja, te mjesta
montažnih zavara, pažljivo popraviti. Pri tom treba paziti na pravilno čišćenje te hrapavljenje
čelične površine i postojećeg premaza.
Prijelazna zona izmeñu očišćene metalne površine i neočišćenog premaza mora biti čim uža.
Površine se pripremaju čišćenjem mlazom, a ukoliko to nije moguće, podloga se priprema
rotirajućim četkama ili pištoljem s iglom uz nanošenje temeljnog premaza kistom.
Popravci na vruće pocinčanim površinama vrše se lokalnim zagrijavanjem plamenikom i
taljenjem žice iz cinkovog lema. Kod većih površina s greškama potrebno je cijeli element
izjetkati i ponovo vruće pocinčati. Po mogućnosti treba izbjegavati popravak vruće pocinčanih
površina premaznim sredstvima s cinkovim prahom, osim ukoliko se radi o vrlo malim
površinama. Popravke je u tom slučaju preporučljivo vršiti temeljnim ručnim uklanjanjem hrñe i
primjenom pogodnog 2-K epoksidnog temeljnog premaza pigmentiranog olovnim minijem te
potom zaštititi nekim pogodnim optički prilagoñenim zaštitnim premazom.


6.9 Ugovaranje

Ugovorom treba definirati svojstva koja naručitelj očekuje od temeljnog premaza, metalne
prevlake ili ako je potrebno cijelog premaznog sustava. Posebno je važno ugovoriti pripremu
površina, vrst premaznog sredstva, debljinu sloja, te dozvoljeno trajanje izlaganja
atmosferilijama (vrijeme u kojem neki premaz treba ostati u dobrom stanju i biti dobra podloga
za daljnje premaze).
Najvažnije pretpostavke i svojstva koje treba unijeti u uvjete isporuke i ugovor su:
- definicija makroklime i mikroklime
- predobrada
- vrsta pripreme površine
- premaz (vrst, broj slojeva, program nanošenja, debljina, prionjivost, veziva i pigmenti)
- dozvoljeno trajanje izlaganja atmosferilijama
- definiranje ispitivanja kvalitete, uključujući i odreñivanje kontrolnih polja
- jednakovrijedna površinska zaštita za vijke i montažne zavarene spojeve
- tko popravlja transportna i montažna oštećenja te oštećenja prouzrokovana od treće strane
nakon završetka montaže konstrukcije
- tko čisti temeljni premaz prije nanošenja narednih premaza (npr., čišćenje od prašine)
- dozvoljeni stupanj zahñalosti u trenutku radioničkog preuzimanja
- dozvoljeni stupanj zahrñalosti nakon isteka jamstvenog roka

Preuzimanje premaza i prevlaka obavlja se na ugovorom dogovorenim načinima, specifikacijama
i traženim karakteristikama. Rezultati se unose u zapisnik o preuzimanju.
Jamstveni rok je uglavnom isti za premaze i za samu konstrukcije te iznosi 2 godine, a započinje
trenutkom preuzimanja.

6. Zaštita od korozije

108
6.10 Obnavljanje

Površinsku zaštitu, posebno onih konstrukcija koje su na otvorenom ili izložene agresivnoj
okolini, potrebno je periodički kontrolirati i održavati. Ovi periodi su približno svakih 5 do 6
godina. Iskustvo je pokazalo da je obnavljanje potrebno vršiti svakih 24 do 40 godina, odnosno i
dulje ukoliko je konstrukcija u zatvorenom.
Prije obnavljanja treba snimiti stvarno stanje postojeće korozijske zaštite i usporediti ga sa
željenim stanjem.
Pri tom vizualno može se provjeriti:
- stanje onečišćenja (moguće kemijski isprati)
- stupanj razgradnje pokrivnog premaza
- guljenje pokrivnog premaza ili čitavog sustava
- hrña (točkasta ili površinska)
- stvaranje nabora ili usko isprepletenih pukotina uslijed stezanja
Nadalje se ureñajima mogu ispitati:
- preostala debljina sloja
- prionjivost (provjeriti urezivanjem mrežnice)
- veza meñu pojedinim slojevima (urezivanjem mrežnice)
- krutost premaza (provjeriti naponskim urezivanjem)
- hrñanje podloge ispod premaza (provjeriti urezivanjem mrežnice)
Vrsta postojećeg sustava površinske zaštite utvrñuje se na temelju arhivirane dokumentacije i
zapisnika. Ukoliko to nije moguće potrebno je laboratorijski utvrditi kemijski sastav premaza.

Odluka o ponovnom premazivanju uvjetovana je pažljivom procjenom te se tu razlikuje ponovno
premazivanje od obnove površinske zaštite. Kod ponovnog premazivanja na postojeće premaze
nanose se novi. Kod obnove je potrebno stari premaz u potpunosti ukloniti. Pri tom, a naročito
pri obnovi, potrebno je voditi računa o kompatibilnosti. Pri ponovnom premazivanju stare
premaze potrebno je ohrapaviti.
Bitumenski premazi skloni su probijanju ("cvjetanju") kod naknadnih pokrivnih premaza te je
moguće naknadno premazivanje samo s istovjetnim premazima.
Treba izbjegavati primjenu rastvarača i stabilizatora hrñe.

Prilikom površinske zaštite, kao i prilikom obnove treba poštovati državne odredbe i propise o
zaštiti na radu te zaštiti okoliša.



Literatura

"B3 Površinska zaštita čeličnih konstrukcije. Zaštita od korozije premazima i prevlakama", TK-SZS Die Technische
Kommission der Schweizerischen Zentralstelle für Stahlbau, Zürich, 1990., prijevod: Institut grañevinarstva
Hrvatske, Zavod za metalne konstrukcije Zagreb, Zagreb, 1994.

1. Uvod...........................................................................................................................5 1.1 Područje primjene ................................................................................................5 1.2 Tipovi konstrukcija ..............................................................................................6 1.4 Konstruiranje i projektiranje ................................................................................6 1.5 Tehnička dokumentacija ......................................................................................6 1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija..............................................7 1.7 Osnovni konstrukcijski elementi..........................................................................8 1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija ........................................................9 1.8 Povijesni razvoj..................................................................................................10 1.9 Standardi ............................................................................................................14 1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija ...................................................................15 1.10.1 Ugovor o djelu ..........................................................................................17 1.10.2 Ugovor o grañenju ....................................................................................18 1.11 Gradilište..........................................................................................................19 1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja..................................................20 2. Materijali za metalne konstrukcije...........................................................................23 2.1 Čelici ..................................................................................................................23 2.1.1 Obični konstrukcijski čelici ........................................................................23 2.1.2 Legirani čelici .............................................................................................26 2.1.3 Izbor čelika za metalne konstrukcije...........................................................27 2.2 Aluminij i aluminijeve slitine ............................................................................28 3. Opterećenje konstrukcija .........................................................................................33 3.1 Opterećenja prema našim propisima (HRN)......................................................33 3.1.1 Stalni teret ...................................................................................................34 3.1.2 Korisno opterećenje ....................................................................................34 3.1.3 Opterećenje snijegom..................................................................................34 3.1.4 Sile stalnog karaktera..................................................................................35 3.1.5 Vjetar...........................................................................................................35 3.1.6 Sile kočenja.................................................................................................36 3.1.7 Bočni udari..................................................................................................36 3.1.8 Sile temperaturnih razlika ...........................................................................36 3.1.9 Djelovanje potresa ......................................................................................36 3.2 Dinamička opterećenja.......................................................................................37 3.3 Opterećenja prema EUROCODE 3 ...................................................................39 3.3.1 Granična stanja............................................................................................39 3.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju ....................................................39 3.3.3 Unutrašnji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti) ......................40 4. Oblikovanje metalnih konstrukcija ..........................................................................41 5. Spajanje elemenata...................................................................................................51 5.1 Zakovice.............................................................................................................51 5.2 Vijčani spojevi ...................................................................................................51 5.2.1 Proračun vijčanih spojeva ...........................................................................52 5.2.2 Klasifikacija mehaničkih svojstava i označavanje vijaka...........................54 5.2.3 Prednapregnuti vijčani spojevi....................................................................54 5.2.4 Raspored vijaka u konstrukciji....................................................................56 5.2.5 Proračun nastavaka opterećenih na savijanje..............................................57 5.3 Zavareni spojevi.................................................................................................62 5.3.1 Statički opterećeni zavari ............................................................................65 5.3.2 Dinamički opterećeni zavari .......................................................................70 5.3.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamičku izdržljivost..................................77

5.4. Oblikovanje vijčanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor...........................88 5.4.1 Oblikovanje vijčanih spojeva obzirom na zamor........................................88 5.4.2. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor....................................90 6. Zaštita od korozije....................................................................................................97 6.1 Utjecaj okoline i opterećenje .............................................................................97 6.2 Konstruktivne mjere...........................................................................................99 6.3 Izvoñenje zaštite...............................................................................................100 6.4 Kompatibilnost.................................................................................................100 6.5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka .............................................101 6.6 Uloga i izgled zaštite........................................................................................102 6.7 Troškovi održavanja površinske zaštite ...........................................................103 6.8 Izvoñenje i ispitivanje ......................................................................................103 6.8.1 Priprema metalne površine .......................................................................103 6.8.2 Nanošenje premaza i prevlaka ..................................................................105 6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost ..................................................105 6.8.4 Popravci ....................................................................................................107 6.9 Ugovaranje.......................................................................................................107 6.10 Obnavljanje ....................................................................................................108

transporteri. rezervoari. pa onda aluminij. Što se specifičnosti izrade tiče. pretovarni mostovi.1 Područje primjene Pod pojmom metalne konstrukcije podrazumijevaju se konstrukcije koje su pretežno ili potpuno izrañene od metala. koji ugrañeni u konstrukciju sačinjavaju funkcionalnu cjelinu. izradi i primjeni na: . postolja i sl.konstrukcije industrijskih postrojenja (dizalice. metalne konstrukcije karakteriziraju vrlo mala strojna dorada (priprema bridova i bušenje rupa) te spajanje gotovih oblika dobivenih valjanjem (limovi kod limenih konstrukcija te štapni profili kod štapnih rešetkastih konstrukcija) Slika 1.1. spremnici. Uvod 5 1. cestovna vozila) . zrakoplovi.1 Dalekovodi.1. šinska vozila.transportna sredstva (brodovi.) Kao materijal izrade se u metalnim konstrukcijama u najvećoj mjeri primjenjuje čelik. dizalice . kopači. Uvod 1. Sama konstrukcija sastoji se od dijelova. Konstrukcije se dijele prema konstruiranju.zgrade .mostove .

zaštite od korozije).crteži .2 Tipovi konstrukcija Oblik presjeka upotrijebljenih dijelova (elemenata) konstrukcije i rješenje općeg oblika konstrukcije uvjetuju podjelu metalnih konstrukcija na: a) rešetkaste konstrukcije b) limene konstrukcije U svakoj konstrukciji cilj je postići najekonomičnije iskorištenje materijala uz istovremenim zadovoljenjem namjene i prenošenja opterećenja. projekt mora zadovoljiti i arhitektonske uvjete te estetske uvjete.proračun . omogućiti otjecanje vode sa konstrukcije te zadovoljiti sve uvjete zaštite na radu (ograde. Izbor konstrukcije ipak ovisi o nizu činioca kao što je vrsta naprezanja koja se u konstrukciji javlja. usvojene tehnološke postupke i samo izvoñenje konstrukcije.) 1. Treba osigurati lak pristup svim dijelovima (radi podmazivanja. 1.6 1.2. Svako rješenje služi ujedno kao i izvor podataka i ideja za nova rješenja.1 Platforme i zrakoplovi 1.5 Tehnička dokumentacija Tehničku dokumentaciju metalne konstrukcije čine: . Uvod Slika 1.4 Konstruiranje i projektiranje Osim namjene. Projekt konstrukcije mora sadržati dovoljne podatke za konstrukcijsku razradu te detaljan proračun. skele i sl.

na temelju preostale dvije veličine prikazane slikom 1.kontrolu za vrijeme i nakon izrade 1. Uvod tehnički opis posebni tehnički uvjeti 7 Crtež treba pregledno sadržati sve o konstrukciji čime se omogućava izrada konstrukcije.plan zavarivanja .dokaz izdržljivosti na zamor .6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija Osnovni zadaci čvrstoće.podatke o korištenju i transportu . karakter i iznos OBLIK I DIMENZIJE same konstr. izvijanje limova) .dokaze sigurnosti veza . MATERIJALI Mehanička svojstva OPTEREĆENJE Tip.4.1 Odreñivanje jedne nepoznate veličine Svaki proračun mora sadržavati slijedeće podatke: .dokaze deformacija (funkcionalnost) .dokaze stabilnosti (izvijanje štapova.dokaze naprezanja (prema dopuštenom naprezanju σ ) .upute za montažu Posebni tehnički uvjeti sadrže: . pa tako i proračuna metalnih konstrukcija.4.1.1. Tehnički opis sadržava: .podatke o opterećenju .podatke o geometrijskim karakteristikama poprečnog presjeka elementa . te popr.posebne zahtjeve u vezi materijala . su odreñivanje jedne.opis namjene konstrukcije .dokaz sigurnosti protiv prevrtanja . presjeka Slika 1.podatke o primijenjenom materijalu .

oblikovanja i prerade gotovih osnovni konstrukcijskih elemenata koji se dijele na tri osnovne grupe: a) trake (lamele) i puni profili (sl.1 Trake i puni profili ravni lim koritasti lim valoviti lim trapezni lim . npr. 1.2) kvadratna cijev (prema EN označeni kao TUBEC.3) pravokutna cijev (prema EN označeni kao TUBEC. npr.2) c) profilni nosači (sl.jednakokračni kutni profil (prema EN naziva "Equal angles". IPER.raznokračni kutni profil (prema EN naziva "Unequal angles". IPEO.6. IPEA. TUBEC22×2.1.6.6. HEB. npr. TUBE21. HEAA.3×3.1) b) limovi (sl. TUBER50×252. 1.5) Slika 6. profil .6.7) d) složeni profili (sl. Uvod 1.4) e) hladno oblikovani profili (sl. 1. L20×3) profil . 1. IPN) profil (Pajner-ov ili prema EN označeni HEA.8 1. HEM) profil (prema EN označeni kao UPN) profil . npr.7 Osnovni konstrukcijski elementi Ekonomičnost primjene čelika u metalnim konstrukcijama proizlazi upravo iz mogućnosti korištenja. npr L30×20×3).3): profil (prema EN označeni kao IPN.6."T" profil (prema EN naziva "Tees" i oznake DEMI) cijevi ( EN oznaka TUBE. 1.

metalne konstrukcije imaju svoje prednosti i nedostatke. Glavne prednosti metalnih konstrukcija su: .5 Hladno oblikovani profili 1.4 Složeni profili Slika 6. Dujmović.1.1. I.moguća potpuna tvornička izrada konstrukcije te samim time montaža gotovih dijelova * Skenirano iz B. IGH Zagreb. .1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija Kao i sve. 1994.2 Limovi 9 Slika 6.1. Andronić.1. Džeba "Metalne konstrukcije I".3 Profilni nosači* Slika 6. Uvod Slika 6. D.

1735... SAD 1857. Uvod zahtijevaju vrlo malo strojne obrade (rupe.-50.. raspon 17. izveden prvi željezni most preko rijeke Severin u Coalbrookdale-u dužine 31 m Slika 1.potrebno održavanje radi zaštite od korozije . Cooper Union (6 katova)..-28.9m+2×241. sagrañena prva zgrada s okvirom iz kovanog čelika. počinje industrijska proizvodnja čelika u redukcionim pećima π 2 EI π 2 E 2 . Robert Hook formulirao zakon o ovisnosti naprezanja i deformacija σ = Eε . Fkr = = 2 λ2 ( KL ) ..8.neotpornost na požare (dobri vodiči topline te im porastom temperature bitno padaju mehanička svojstva) 1.10 - 1. Leonard Euler rješio izvijanje štapova.1 Most u Coalbrookedale-u. prvi most iz kovanog željeza u Beču 1846. sagrañen viseči most Convay Bridge.1779.sagrañen Brittania Bridge. projektant Thomas Telford (V.8 Povijesni razvoj Povijesni pregled važnijih datuma vezanih uz razvoj metalnih konstrukcija može se sagledati kroz slijedeće bitne povijesne prekretnice: ..7m+91. Britanija) 1828.-58. prvo putničko dizalu u robnoj kući New York što je otvorilo vrata izgradnji visokih zgrada . poprečni zavari na spojevima) laka adaptacija (prilagoñavanje novoj funkciji) mogućnost demontaže i premještanja mogućnost kombiniranja različitih materijala Nedostaci metalnih konstrukcija: .1744. 1823.9m projektant Robert Stepheson 1853.... brušenje rubova. Navier formulirao diferencijalnu jednadžbu izvijanja ploča 1826.1676..

. Roebling (New York) 1873. 102 kata... Albert bridge preko Temze 1876.8. sagrañen Brooklyn Bridge. Golden Gate. izgrañen Forth Bridge (Škotska) raspona 210. projektanti J.A.. visina 384.3 m Slika 1. viseći most raspona 520 m. Uvod 11 - 1870. sagrañen Albert bridge preko Temze.1..-90. sagrañen Eiffelov toranj visine 300 m (drži rekord u visini punu 41 godinu) 1881.8.-83. San Francisco. prvi eksperimentalni dokaz plastičnog zgloba (Gabor Kazinczy) 1930. viseći most raspona 1281 m ...3 Izgradnja zgrada iz čelika 1937. prva okvirna zgrada iz čelika (Chicago) 1886. Empire State Building. Baker 1884. Folwer i B. projektant J.2. lančani most od kovanog željeza - Slika 1.4m+2×521..5m+210.4m. početak masovne proizvodnje aluminija 1914. Hall-Heroult proces elektrolize. početak lučnog zavarivanja 1882..

5 Akasi Kaikyo Bridge Slika 1. visine 442.3 m 1996. Uvod Slika 1. 109 katova..8. 1994] prikazano .8.1 je prema [Andronić.8. U tablici 1..4 Golden Gate u izgradnji 1970. Sears Tower.2001. World Trade Center. 1974.8. dva tornja s 110 katova i 411.8 m visine.7 m Slika 1. srušeni u terorističkom napadu 11. Džeba.. Akasi Kaikyo Bridge.9. Dujmović.6 Akasi Kaikyo Bridge Dodajmo ovom da je kovano željezo početkom 18 stoljeća u potpunosti kao konstrukcijski materijal zamijenio čelik. Japan.12 1. viseći most raspona 1989. Chicago.

Razdoblje pretežne primjene Lijevano željezo Kovano željezo Čelik (zavarljiv) Područje čvrstoće Rm [N/mm ] Tlak Vlak 2 1750. Uvod 13 razdoblje primjene pojedinih vrsta konstrukcijskih materijala s pripadajućim rasponima vlačne čvrstoće Rm. ÷ dalje 400 ÷ 1000 250 ÷ 400 350 ÷ 700 100 ÷ 150 250 ÷ 400 350 ÷ 700 Tablica 1. Razdoblje primjene i čvrstoće lijevanog i kovanog željeza te čelika . ÷1900.1.÷1850.8.1. 1850. 1880.

. npr.9 Standardi Standardi (norme) su propisi s kojima se odreñuje izvedba i kvaliteta proizvoda i materijala.: 120-Električni pribor Slika 1. Standardima se omogućava masovnija.: 25-proizvodna tehnika 29-elektrotehnika 31-elektronika 65-poljoprivreda 71-kemijska tehnlogija ….dznm. kemijske tehnologije i sl. te kasnije nadograñivanja usvajanje vlastitih standarda poput EN-a (Euro norme). alata.9.1 opisan je način označavanja standarda prema hrvatskoj normi.1 Primjer označavanja propisanog standarda prema hrvatskoj normi .: 50-Osigurači i drugi ureñaji za nadstrujnu zaštitu HRN 29. za slučaj "71 kemijske tenologije". tablica 1. kontrole. Propisuje se tehničko pismo. elektrotehnike.50 Oznaka podskupine u području npr.2 prikazuje podskupine u području. Uvod 1. alatnih strojeva.hr/). Druga troznamenkasta oznaka označava podskupinu u području. oznaka.9. Oznaka podskupine skupini npr.1). mjera i preuzimanja.9. poluproizvoda. Primjenom standarda omogućava se jednoznačna izvedba proizvoda i zamjenjivost dijelova (kompatibilnost) te se omogućava smanjenje asortimana materijala. nazivlja. gotovih proizvoda. a samim time jeftinija i kvalitetnija proizvodnja i konstruiranje.1). Slikom 1. (tablica 1. izgled tehničkog crteža i dr. Svi ovi podaci dostupni su na Internet stranicama Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (http://www. Sve države članice Meñunarodne organizacije za standardizaciju (ISO – International Standard Organisation) obavezale su se pridržavanju odredbi Meñunarodnog standarda (ISO-a).120. propisuje postupak ispitivanja. Široko područje djelatnosti npr. 1.9.14 1.9. U Republici Hrvatskoj na snazi je HRN (Hrvatska norma) koja je velikim dijelom nastala preuzimanjem iz JUS-a (Jugoslavenski standard) i DIN-a (Njemački standard). Prva dvoznamenkasta skupina brojeva označava široko područje djelatnosti poput tehnike cestovnih vozila. Treća dvoznamenkasta oznaka označava podskupinu u samoj skupini (sl.

ZABAVA. Prilikom nadmetanja ponuñač dostavlja naručiocu ponudu objekta i cijene. USTROJSTVO PODUZEĆA I UPRAVLJANJE PODUZEĆEM.1 Široko područje djelatnosti 71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA 71. ŠPORT Tablica 1. FIZIKALNE POJAVE 19 ISPITIVANJA 21 MEHANIČKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPĆU UPORABU 23 FLUIDIČKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPĆU UPORABU 25 PROIZVODNA TEHNIKA 27 TEHNIKA PRIJENOSA ENERGIJE I TOPLINE 29 ELEKTROTEHNIKA 31 ELEKTRONIKA 33 TELEKOMUNIKACIJE. Pri tome on se može naći u slijedećim ulogama: a) kao ponuñač (ponuditelj) b) kao naručilac (ponuñenik) Ponuñač se javlja kod nadmetanja (licitiranja). PRIRODNE ZNANOSTI 11 ZDRAVSTVENA SKRB 13 ZAŠTITA ZDRAVLJA I OKOLIŠA.020 Proizvodnja u kemijskoj industriji 71. NORMIZACIJA. SIGURNOST 17 METROLOGIJA I MJERENJE. UREDSKI STROJEVI 37 SLIKOVNA TEHNIKA 39 PRECIZNA MEHANIKA. AUDIOTEHNIKA I VIDEOTEHNIKA 35 INFORMACIJSKA TEHNIKA. koje se objavljuje u službenim listovima. NAZIVLJE.1. DOKUMENTACIJA 03 SOCIOLOGIJA.040 Analitička kemija 71.9.120 Oprema za kemijsku industriju Tablica 1. zajedno s uvjetima .100 Proizvodi kemijske industrije 71.9.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija Ugovaranje je prvi problem s kojim se susreće inženjer. USLUGE. Uvod 15 01 OPĆI POJMOVI.2 Podskupina u području kemijske tehnologije 1.080 Organske kemikalije 71. NAKIT 43 TEHNIKA CESTOVNIH VOZILA 45 ŽELJEZNIČKA TEHNIKA 47 BRODOGRADNJA I POMORSKE KONSTRUKCIJE 49 ZRAKOPLOVNA I SVEMIROPLOVNA TEHNIKA 53 OPREMA ZA RUKOVANJE GRADIVIMA 55 PAKIRANJE I RASPAČAVANJE ROBA 59 TEKSTILNA I KOŽNA TEHNOLOGIJA 61 ODJEVNA INDUSTRIJA 65 POLJOPRIVREDA 67 PREHRAMBENA TEHNOLOGIJA 71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA 73 RUDARSTVO I RUDE 75 NAFTNA TEHNOLOGIJA I SRODNE TEHNOLOGIJE 77 METALURGIJA 79 DRVNA TEHNOLOGIJA 81 INDUSTRIJA STAKLA I KERAMIKE 83 INDUSTRIJA GUME I PLASTIKE 85 PAPIRNA TEHNOLOGIJA 87 INDUSTRIJA BOJA 91 GRAðEVNA GRADIVA I GRADNJA 93 NISKOGRADNJA 95 VOJNA TEHNIKA 97 OPREMA ZA KUĆANSTVO I TRGOVINE. UPRAVA. PRIJEVOZ 07 MATEMATIKA.

o Kredit kojeg banka može dati ili naručiocu ili ponuñaču. Ukoliko je program obiman. Ugovor je osnovni oblik forme zaključivanja posla. da mu se unaprijed isplati dio novca čime ovaj pokriva početne troškove proizvodnje. 4. ako utvrdi grešku. Tada se nakon odreñenog vremena utvrñuje koliki je dio posla obavljen pa se prema tome vrši i isplata. Najčešće ponuñač traži tzv. obično u roku od 15 dana. predlažu se situacije ili faze. a koji je ponuñač podizao na osnovu iste. naručilac ne preuzima objekt te se greška mora otkloniti) . zove se i "aneks" ili "tender"). "avans". Objekt ugovora (samo osnovne dimenzije).16 1. U slučaju isključenja obveze da se sklopi ugovor. sadrži detalje i podrobne opise. tj. obvezuje pozivatelja da sklopi ugovor o tim radovima s onim koji ponudi najnižu cijenu. itd. "isplatu po situacijama". o Plaćanje po situacijama (fazama) o Plaćanje 5% do 10% ugovorene cijene nakon primopredaje objekata. Pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju. 3. naručilac dalje plača mjenicama kojima se obvezuje da će novac vratiti banci. tj. Za slučaj da naručilac ostane bez novaca. osim ako je tu obvezu isključio u pozivu na nadmetanje. Tehnički opis (obično dodatak ugovoru. Ponuñač mora imati potpuno definiran tehnički opis (na osnovu traženog). Uvjeti plaćanja u što spada: o Avans (plaćanje unaprijed) se omogućava nabava materijalu iznosu od 10% do 60% ugovorene cijene. Ugovorne stranke. Svaki ugovor sadrži: 1. Ponuñač može tražiti i tzv. Potpisivanjem ugovora preuzima se odgovornost za potpisano. Rokove izrade (u pravilu od dana potpisivanja ugovora). o Osiguravanje kvalitete (prilikom primopredaje. Naručilac mora dati prilikom oglašavanja posla neki suvisli tehnički opis. Ovo posebno komplicira posao naručiocu jer je potrebno uzeti u obzir mnoge faktore. 5. mora znati što hoće. o Potrebno je utvrditi udio kooperanata. naročito ako se objekti dulje grade (vremenski). Ovlašteni predstavnici (najčešće direktor). točna procjena kvantiteta (ne naručiti previše). 2. problem razvijanja tehnologije (isplati li se kupovati skupe strojeve za malo posla). a obvezuje pozivatelja da pod uvjetima sadržanim u pozivu na nadmetanje sklopi ugovor sa sudionikom u nadmetanju čije rješenje prihvati povjerenstvo sastav kojega je unaprijed objavljen. Razlikuju se dvije vrste poziva na nadmetanje. Poziv na nadmetanje o cijeni radova upućen odreñenom ili neodreñenom broju osoba na nadmetanje za izvršenje odreñenih radova. "poziv na nadmetanje o cijeni radova" i "poziv na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje". Poziv na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje je upućen odreñenom ili neodreñenom broju osoba na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova. oslanjanje na pouzdanog proizvoñača. Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi. Ugovaranje je regulirano "Zakonom o obveznim odnosima". Uvod plaćanja. npr. pod odreñenim uvjetima i uz odreñena jamstva. poziv na nadmetanje smatra se pozivom zainteresiranima da dostave ponude ugovora pod objavljenim uvjetima. glavni ugovor. Primopredaja se vrši zapisnikom (kontrola). osim ako je tu obvezu isključio u pozivu na nadmetanje.

dužan je ugraditi materijal s nedostatkom. Privredni sud. osim ako je znao za njih. Uvod 17 o Cijena koja se formulira na osnovu troškova radne snage. no za propuste suradnika (kooperanta).. Ugovor kojim se jedna strana obvezuje izraditi odreñenu pokretnu stvar od svog materijala smatra se kupoprodajom (u Zakonu sadržano pod "Ugovor o kupoprodaji").za naplatu svojih tražbina prema izvoñaču kooperanti se mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvoñaču .izvoñač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu. izvoñač odgovara kao da ih je napravio osobno . izvoñač nije dužan posao obaviti osobno. a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. u protivnom će snositi štetu za nedostatke .izvoñač je dužan naručitelju predati izrañenu ili popravljenu stvar . 1.nad obavljanjem posla naručilac ima pravo nadzora koji mu je izvoñač dužan omogućiti .izvoñač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke te u dogovorenom vremenu ili vremenu koje je razumno potrebno za takve poslove . o Penali kojima se za svaki dan kršenja roka ponuñač kažnjava novcem u postocima i to nikada više od 2% do 5%. Kod ugovora o djelu ugovaratelji moraju imati na umu osobitu vrijednost izvoñačeva rada. Ovakva ovlaštenja u Republici Hrvatskoj izdaje samo Zavod za zavarivanje Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.10. kao što je izrada ili popravak neke stvari. u protivnom naručilac može raskinuti ugovor i tražiti odštetu za naknadu štete . izvoñač je dužan dati materijal najmanje srednje kakvoće te za kakvoću ugrañenog materijala odgovara . Ponuñač mora imati uvjerenje o sposobnosti izvoñenja zavarivačkih radova.1 Ugovor o djelu Ugovorom o djelu izvoñač se obvezuje obaviti odreñeni posao. izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl.kad je ugovoreno da izvoñač izradi stvar od svog materijala. osim ako bi time izvoñač narušio svoj ugled. energije i zarade a razliku se fiksna cijena i cijena sa kliznom skalom. o Utvrñuje se nadležni organ u slučaju spora. u kom slučaju ima pravo raskinuti ugovor .na inzistiranje naručitelja. npr. izvoñač je dužan u dogovorenom roku otkloniti nedostatke.nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvoñač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom. što je normirano prema HRN-u. iako tu HRN nema snagu zakona.1. Ali ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručitelj obvezao dati bitan dio materijala potreban za izradu stvari. Obveze izvoñača su: .ako po naravi posla ili po ugovoru nije definirano.rok je bitan sastojak ugovora te ga se izvoñač treba pridržavati. a nije ih pokazao naručitelju . u protivnom naručilac ima pravo raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete pa čak ako rok nema bitnog utjecaja na naručioca .izvoñač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao .ukoliko se ne izvoñač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo. a nije odreñena kakvoća.

Uvod naručitelj koji je uredno obavijestio izvoñača o nedostatcima može zahtijevati otklanjanje nedostatka u odreñenom roku te ima pravo na naknadu štete kad je izvoñač dao materijal. a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut.naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke . . a da je kod izvoñača ostala na čuvanju Ako se postoje skriveni nedostatci koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom. a sastoji se od grañevnog sklopa ili grañevnog sklopa i ugrañenog postrojenja odnosno opreme koji zajedno čine tehničko-tehnološku cjelinu. naručitelj se može pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku obavijesti izvoñača .naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nañenim nedostacima bez odgañanja obavijestiti izvoñača.ako je naručitelj pao u zakašnjenje zbog neprimanja ponuñene stvari. smatra se da mu je stvar predana. te objekti povezani s tlom koji nisu nastali grañenjem. izvoñač ima pravo zadržavanja na stvarima što ih je napravio ili popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naručitelj u vezi s njegovim radom. te nema pravo na naknadu za dani materijal i svoj rad ako je naručitelj pregledao obavljeno djelo i odobrio ga. Sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće.ako postoji skriven nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom. rizik snosi izvoñač. u protivnom je utvrñuje sud prema vrijednosti djela . kao i samostalna postrojenja povezana s tlom. Obveze naručitelja su: . naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke. 1. ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvoñaču ugovorenu naknadu.10.rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi naručitelj ako je on dao materijal za njezinu izradu Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla. rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na naručitelja . umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao. a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti. a stvar bude oštećena ili propadne prije predaje naručitelju. u suprotnom se djelo smatra primljenim . ako nije odreñena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Iz ovog proizlazi da je većina metalnih konstrukcija grañevna.18 - 1.2 Ugovor o grañenju Prema "Zakonu o gradnji" grañevina jest sve što je nastalo grañenjem i povezano je s tlom. naručitelj se ipak može pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku obavijesti izvoñača. ako se njime mijenja način korištenja prostora". Radi osiguranja naplate naknade za rad i naknade za utrošeni materijal te ostalih tražbina po osnovi ugovora o djelu.naknada se odreñuje ugovorom. te kako takva spada pod "Zakon o gradnji" i "Zakon o prostornom ureñenju".

naručilac može tražiti smanjenje ugovorene cijene. Isto vrijedi i za projektanta ako nedostaci potječu od nedostataka u projektu. Investitor je dužan grañevinskoj inspekciji i inspekciji rada u roku od osam dana prije početka grañenja prijaviti gradilište. Svako potraživanje povećanja ugovorene cijene. na odgovornost za nedostatke grañevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. odnosno ugovorenih radova izvoñač mora imati pismenu suglasnost naručitelja. Izvoñač je dužan omogućiti naručitelju stalan nadzor. a da pritom nije narušen ugovor i rokovi. njihova odgovornost prema naručitelju je solidarna. odnosno naručiteljevog nadzora. Isto vrijedi i obrnuto ukoliko se cijena radova smanjila za više od 2%.grañevinsku dozvolu s glavnim projektom. odnosno nadzora za nedostatke u provoñenju nadzora. a za ovakve radove može tražiti naknadu. izvoñač može tražiti povećanje ugovorene cijene.rješenje o upisu u sudski registar. Za slučaj da u ugovoru postoji odredba o nepromjenljivosti cijene. odnosno na postojećoj grañevini izvesti druge grañevinske radove. Ukoliko više izvoñača izvode radove. Uvod 19 Ugovorom o grañenju izvoñač se obvezuje prema odreñenom projektu izgraditi u ugovorenom roku odreñenu grañevinu.akt o imenovanju glavnog inženjera gradilišta. Izvoñač na gradilištu treba imati slijedeće dokumente: . Izvoñač se ne oslobaña odgovornosti ako je pri izvoñenju odreñenih radova postupao po zahtjevima naručitelja. inženjera gradilišta odnosno voditelja radova . ništavno je. odnosno obrtnicu . Ako nije drukčije odreñeno.1. a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to odreñenu cijenu. sprječavanja opasnosti za život i okolinu te veće materijalne štete. ali samo za dio radova koji su izvedeni u dogovorenom roku. spada pod Zakon o gradnji. Ukoliko se tijekom izvoñenja radova ugovorena cijena radova povećala više od 2%. Cijena radova može se ugovoriti kao jedinična cijena (po jedinici mjere ugovorenih radova) ili kao ukupna ugovorena cijena.izvedbene projekte ovjerene od revidenta . Za svako odstupanje od projekta. Izvoñač odgovara za nedostatke grañevine i zemljišta koji se tiču ispunjavanja zakonom odreñenih bitnih zahtjeva u roku od deset godina od predaje radova. ukoliko se cijena radova povećala više od 5%. izvoñač može tražiti povećanje ugovorene cijene. 1. Isto vrijedi i za prekid radova duži od tri mjeseca. Ukoliko rokovi nisu ispoštovani. izvoñač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu grañevine. Bez suglasnosti izvoñač može izvesti nužne radove poput osiguranja stabilnosti grañevine. odnosno glavnoga nadzornog inženjera . Ako ugovor o grañenju sadrži odredbu "ključ u ruke".11 Gradilište Kako većina metalnih konstrukcija spada pod "grañevine". tako i mjesto izvoñenja radova. gradilište. bez ovakve suglasnosti. pri čemu ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviñenih radova i viškova radova. odnosno glavni projekt s potvrdom tijela graditeljstva . te za ponovno nastavljanje radova.akt o imenovanju nadzornog inženjera. izvoñač takoñer može tražiti povećanje cijene ukoliko se cijena radova povećala više od 10%. O svim nužnim radovima izvoñač je dužan obavijestiti naručitelja.

Nadzorni inženjer upisuje: usklañenost izvedenih radova s projektom i tehničkim propisima. inženjer gradilišta. način pružanja prve pomoći i sl.). Podaci koje osoba koja vodi dnevnik upisuje su: podaci o dospijeću i količini materijala i opreme skupa s dokazima o uporabljivosti (atestima). Kod većih radova gdje sudjeluje više izvoñača. Gradilište je potrebno ograditi. obavljeni pregledi i ispitivanja. poduzete i predložene mjere za usklañivanje radova. izvoñač može voditi zasebni dnevnik kao dio glavnog dnevnika. nadzoru. Uz svakodnevne upise odgovorne osobe od strane izvoñača i investitora. Dnevnik se uvezuje na način da nije moguća kasnija zamjena stranica. propisa i normi. izvoñaču. projekte skela. zabranjuje odnosno odobrava daljnje radove. voditelj gradilišta). Grañevni dnevnik se vodi u "paricama" (ima dvostruko numerirane stranice) te jedan primjerak zadržava za sebe nadzor. Na gradilištu je potrebno provoditi mjere zaštite na radu (Zakon o zaštiti na radu) i zaštite od požara (Zakon o zaštiti od požara) te je potrebno provesti ureñenje gradilišta te temelju plana o ureñenju gradilišta (regulirano Pravilnikom o sadržaju plana ureñenja privremenih i zajedničkih privremenih radilišta). mogu biti traženi još neki dokazi i dokumenti. Uvod grañevni dnevnik dokaze o sukladnosti (ateste) za ugrañene grañevne proizvode i opremu Uz navedene.20 - 1. REL zavarivanje je korisno pri pokretnim i vanjskim radovima. izvedbenog projekta. Plan ureñenja gradilišta je sadržava shemu i opis gradilišta. je dokument o tijeku gradnje kojim se dokazuje usklañenost uvjeta i načina gradnje odnosno izvoñenja pojedinih radova s pretpostavkama i zahtjevima iz glavnog projekta. a drugi izvoñač. a dnevnik se može kupiti u Narodnim novinama. način obilježavanja opasnih zona. vremenski uvjeti. kao bi se onemogućio ulaz nezaposlenima ili ugrožavanje prolaznika te na propisan način označiti (tabla s podacima o investitoru. Odgovorna osoba i nadzor svakodnevno potpisuju stranice dnevnika. MIG/MAG. projektantu. a svakodnevno ga takoñer supotpisuje i nadzorni inženjer uz uvoñenje svojih zabilješki. Kako odgovorna osoba ne može uvijek osigurati da je prisutna na gradilištu. vrstu grañevine. pokazuje činjenica da 80% proizvodnje otpada na REL (ručno elektrolučno zavarivanje).12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja Naša se tehnologija bazira na uvelike zastarjelim procesima. Grañevni dnevnik se vodi od prvog dana početka pripremnih radova pa do primopredaje radova (popraćena pisanim dokumentom o primopredaji). ali je primitivnije od drugih . 1. To npr. grañevinskoj dozvoli. itd. a nadzor svakodnevno uzima i pohranjuje svoj primjerak lista dnevnika. grañevni dnevnik može voditi i osoba koju upisom u dnevnik odredi odgovorna osoba. Grañevni dnevnik. Grañevni dnevnik svakodnevno vodi odgovorna osoba koja vodi gradnju (glavni inženjer gradilišta. TIG. Sam izgled grañevnog dnevnika propisan je zakonom. odreñuje način otklanjanja neusklañenosti i nedostataka. čiji je izgled i sadržaj reguliran "Pravilnikom o uvjetima i načinu voñenja grañevnog dnevnika". a 20% na EPP. Gradilište je prostor na kojem se provode radovi duže od 5 dana. energetske instalacije. mjesta rada s povećanom opasnošću. u dnevnik revident i projektant upisuju podatke o obavljenim pregledima radova.

58.tehničke propise ili zakone Tehnički propisi ili zakoni služe za zaštitu korisnika od eventualne nesavijesti proizvoñača. Neki važniji propisi u brodogradnji su: LR. postoje i neki propisi kojima je domena razna ograničenja poput Hrvatskog registra brodova. odnosno numerički optimiranim načinom izrezivanja. itd. TIG).1.htm. Rezanje komada kod nas se još uvijek u 90% slučajeva obavlja plinski.. Džeba. http://www.nn. I. 175. A. Zakon o gradnji. Narodne novine.hr/clanci/sluzbeno/2000/0068. Uz ove. Kako se za metalne konstrukcije kod nas uglavnom koriste niskolegirani i ugljični čelici. http://www. Literatura B.hr/clanci/sluzbeno/1994/0520. Split 1998. Zakon o prostornom ureñenju. Na automatske postupke otpada jedva 5% proizvodnje.hr/clanci/sluzbeno/2005/0707. 1993.hr/clanci/sluzbeno/1996/1183. a oglašavaju se službenim listovima. http://www. Narodne novine. Narodne novine. 2003. Dumović. 1984.nn. 2005.. 45. http://www. 35. Od stručnjaka (inženjera) se zahtijeva dobro poznavanje engleskog jezika kako bi on bio u stanju pratiti novosti u zakonima i propisima. Tu se radi o numerički upravljanim strojevima čiji su kapaciteti veći od potrebe proizvodnje te se zamjećuje nedovoljna iskorištenost ovih postupaka rezanja. Zakon o zaštiti od požara. CAD/CAM automatizacijom. Narodne novine.htm. GL. ASTM.htm.hr/clanci/sluzbeno/1993/1161. . 59. Uvod u metalne konstrukcije. Zagreb 1994. Općenito se u propisima (domaćim i stranim) velika pažnja posvećuje materijalima i procesima zavarivanja. 30. BV. odnosno nestašica iste. a vrlo rijetko je riječ o obojenim metalima. ASME.hr/clanci/sluzbeno/2003/2552.htm. 6. javlja se problem radne snage. Fakultet grañevinskih znanosti Sveučilišta u Splitu. DNV. Pravilnik o sadržaju plana ureñenja privremenih i zajedničkih privremenih radilišta.nn. količina otpada svodi se na minimum. Zakon o zaštiti na radu.nn. Metalne konstrukcije I. koji uglavnom definiraju poluproizvode (vijke. http://www. profile i sl. propisi za željezničke transporte.htm. Vukov. ABS.nn. Narodne novine. Narodne novine. Ostali važniji propisi: API. 2000. Bez obzira na ove činjenice. http://www.nn. Androić. ovih 10% u potpunosti zadovoljavaju potrebe. Zakon o obveznim odnosima. Institut grañevinarstva Hrvatske. prvenstveno je potrebno prostudirati tehnički opis predmeta koji uključuje: .oblik . Uvod 21 automatskih i poluautomatskih postupaka (EPP.htm. Pravilnik o uvjetima i načinu voñenja grañevnog dnevnika.. registar SSSR-a. Automatizacija rezanja je danas na vrlo visokom numerički upravljanom nivou (CNC). Kao bi se posao obavio valjano. D. MIG/MAG.. U Republici Hrvatskoj vrijede HRN-propisi. 1996.). a zbog štetnog djelovanja procesa (toplinsko odnosno infra-crveno i ultra-ljubičasto zračenje).materijal . Narodne novine. Zakoni i propisi izlaze i mijenjaju se. ostatak otpada većinom na plazma postupke.. 1994.

.

2. tzv. Udio fosfora od preko 0. 2. Poluumireni čelik je čelik koji nije u potpunosti dezoksidirao (sl.1. a preko ovog postotka ugljika raste samozakaljivost te se takvi čelici izbjegavaju.25% C (iznimno 0. 2. sumpor) što za posljedicu ima štetni utjecaj pri valjanju čelika. Ovi čelici redovito sadrže nečistoće poput sumpora. Udio sumpora preko 0. kako bi se spriječilo da čelik "kipi". šljaka kao specifično lakša. koji se najčešće koriste za metalne konstrukcije. oko kojih se mogu koncentrirati nečistoće (npr. Obični konstrukcijski čelici nisu dodatno termički obrañeni osim normalizacije i žarenja radi popuštanja zaostalih naprezanja. Materijali za metalne konstrukcije 23 2. no problem je taj što se kemijskom analizom ne može utvrditi u kojem je dušik stanju. koji na sebe vezuju plinove stvarajući šljaku te se omogućava polagano hlañenje. elementi izloženi dinamičkim vibracijama ili niskim temperaturama. Ukoliko je pak dušik u čeliku kemijski vezan u obliku nitrata. ugljični. ispliva (sl.1 Obični konstrukcijski čelici Obični konstrukcijski čelici. Takav čelik naziva se umireni čelik kod kojeg.1.045% čini čelik krtim pri niskim temperaturama (tzv. Za kaljenje se koriste čelici s 0. neumireni čelik. npr. a povećavanjem udjela ugljika raste zakaljivost. jalova glava). Čelik s niskim postotkom ugljika sadržava nakon pročišćavanja previše kisika koji povećava opasnost od tzv. fosfora i dušika. Tako se kao materijali za metalne konstrukcije uglavnom koriste čelici (obični konstrukcijski.1) te se dio bloka sa povećanom koncentracijom šljake odstrani (tzv. Ugljični čelici s manje od 0. a da pri tom zadovolji tražena mehanička svojstva. legirani).055% čini čelik krtim na povišenim temperaturama (tzv.1. vezanom ili nevezanom. sadrže do 0. 2. ukoliko se u čeliku javlja kao nevezan. vrući lom) te smanjuje sposobnost zavarivanja. dodaju se dezoksidacijska sredstva.1) te se takav čelik koristi . čelici su ugljični čelici.9% ugljika se koriste kao konstrukcijski čelici. Umireni čelik namijenjen je za zavarene konstrukcije i konstrukcije kod kojih se traži veća žilavost čelika. Materijali za metalne konstrukcije Osnovni cilj pri odabiru materijala za metalne konstrukcije je da materijal bude čim jeftiniji. silicij i aluminij. a povećanjem udjela ugljika povećava se čvrstoća i tvrdoća te smanjuje žilavost. Time se spriječilo formiranje plinovitih mjehurića u čeliku. 2. Pri lijevanju u kokile. aluminij (čisti aluminij i aluminijeve slitine) i dr. onda dušik djeluje povoljno.1 Čelici Ukoliko je ugljik jedina primjesa. Sumpor i fosfor ne mogu se u potpunosti odstraniti.3%). povećava mogućnost krtog loma i sklonost starenju (snižava se žilavost). crvenog loma te se čelik mora dezoksidirati te se pri kraju proces pročišćavanja dodaje feromangan. po čemu se čelik lijeva u blokove kokilno lijeva ili pak dobiva kako kontinuirani bezdani lijev. Dušik. krti lom).3% ugljika.

odnosno σm ≥ 1.3. no loš raspored te se u sredini presjeka javlja neumirena zona (sl.1 dana su svojstva čelika.1.1.2). Sadržaj i raspored ovih primjesa ovisi o načinu dobivanja i postupku koji se primjenjuje. 2. Čelici koji su najčešće primjenjuju za metalne konstrukcije. Općenito se za čelike standardne kvalitete zahtijeva dovoljno velika "rezerva" plastičnosti. U ostalim slučajevima ako se elementi ne zavaruju. Materijali za metalne konstrukcije za nosive elemente konstrukcija.1.2 Neumirena zona u presjeku Mehanička svojstva čelika koja se garantiraju. Tako npr.1. a spadaju u skupinu standardnih konstrukcijskih (grañevinskih) čelika su prema EUROCODE 3 dani tablicom 2.24 2.1. U tablici 2.1 Stanje čelika pri lijevanju u kokile Slika 2.1. Thomesov postupak (taljenje čelika s velikim postotkom fosfora u pećima s dolomitnom oblogom) daje nizak postotak primjesa. može se upotrijebiti i neumireni čelik. dok su konstante za konstrukcijski čelik dane tablicom 2.2· σV. moraju se i provjeravati. .2. koncentracija nečistoća jalova glava neumiren poluumiren umiren Slika 2.

za tanje.za odgovorne komplicirane konstrukcije izložene statičkim ili dinamičkim opterećenjima.3 Materijalne konstante konstrukcijskih čelika Prema preporuci MIZ-a (Meñunarodni institut za zavarivanje).ISO Nm/mm2 pri 0° C 35 35 35 35 35 35 35 35 35 35 +20 +20 +20 +20 +20 +20 +20 0 -20 +20 +20 28 370-450 230 25 420-540 270 22 35 Tablica 2.3 α = 12·10-6 1/K ρ = 7850 kg/m3 Tablica 2. a u slučaju manje odgovornih konstrukcija za sva opterećenja.1. temp.1 Mehanička svojstva čelika EUROCODE 3 ISO Fe 360 Fe 430 Fe 510 HRN C.0271 / Fe360B Č.0270 / Č.0461 ČN.za odgovorne konstrukcije gdje ne postoji opasnost od krtog loma. npr.za dijelove izložene slabom statičkom opterećenju. produljenja Gustoća E=210 000 N/mm2 G= 81 000 N/mm2 ν = 0. Zbog oblika može biti i zaostalih naprezanja. umiren spec. Materijali za metalne konstrukcije 25 OZNAKA VRSTE ČELIKA EUROHRN tehn. konstrukcije s debelim i ukliještenim dijelovima.0460 ČN.26B1 dezoksidacija (umirenost) / neumiren umiren neumiren neumiren umiren neumiren spec. statički opterećene metalne konstrukcije koje nisu izložene velikim temperaturnim razlikama i temperaturama nižim od -10°C. CODE3 C.0362 ČN.0361 Č.0261 / Č.2 Mehanička svojstva konstrukcijski čelika prema EUROCODE 3 Modul elastičnosti Modul smicanja Poissonov koeficijent Koef. koncentracije naprezanja i s tim u vezi opasnosti od krtog loma.BO500 oznaka ISO Č.1. dijelova s diskontinuitetima. Preporuke za izbor pojedinog čelika za ove skupine su: • skupina 0 (bez oznake) .za odgovorne zavarene konstrukcije koje moraju biti sigurne od krtog loma. • skupina D .1.24A2 Fe360B Č.0451 Č.24B2 Fe360C Č.0361 ČN. D i E uz postojanje podgrupa ovih skupina.BO500 Č. .0363 ČN. • skupina A . ali ne i niskim temperaturama. • skupina B . • skupina C . Skupine se označavaju slovima A. C. umiren neumiren umiren vlačna granica čvrstoća razvlačenja σm [MPa] 340-420 σV [MPa] 200 izduženje % žilavost .0370 ČN.0551 t ≤ 40 mm Debljina stjenke elementa t [mm] 40 mm < t ≤ 100 mm σV [N/mm2] σm [N/mm2] σV [N/mm2] 360 430 510 215 255 335 340 410 490 σm [N/mm2] 235 275 355 Tablica 2. ovi se čelici dijele u skupine osjetljivosti prema krtom lomu.2.26A1 Č.24C Fe300D Č. B.000 / Č.24B1 Fe360B Č.0371 ČN.24D Č.

platformi. prenosila i dizala te u mostogradnji. gdje su legirni elementi: o Ni-V o Cu-Ni-V o Ni-Ti . Feritno-perlitni čelici s dodacima Mn. kako u svijetu. za dijelove čiji bi lom doveo u pitanje sigurnost i funkciju cijelog objekta. Ovi elementi s ugljikom stvaraju sitno raspršene karbide. U treću skupinu visokolegiranih čelika spadaju čelici kod kojih se kao legirni elementi koriste Nb. uvjeti proizvodnje. dok smanjuje granicu razvlačenja i temperaturu prelaska u područje izražene krtost (krti lom) te se ovim legirnim elementima bitno poboljšava otpornost prema krtom lomu. Prednosti visokočvrstih čelika su: . V. Dodavanjem mangana čeliku. zupčanike i sl. 2. sve konstrukcije izložene niskim temperaturama (do -30°C).veća otpornost habanju . Cu. gdje su legirni elementi: o Ni-Cr-Mo-B o Cr-Mo-Zr Za ove dvije skupine izdane su smjernice za upotrebu. Ni. Mo.8%. Razlog ovakvog legiranja je u tome što udio ugljika bitno utječe na povećanje mehaničkih svojstava i usitnjenost zrna. Si. Ovi čelici nazivaju se manganski čelici.1%. 2. Visokočvrsti se čelici najčešće upotrebljavaju kod spremnika i posuda pod tlakom. no to ne ide samo sa ugljikom niskog postotka i manganom. 3. Niskolegirani čelici s dodacima Mn. daljnje povećanje granice razvlačenja.za razne odgovorne oblike i druge elemente u strojarstvo kao osovine. povećava se čvrstoća (σm>450 N/mm2). cjevovoda. V. što ima za posljedicu manju težinu konstrukcije.manje debljine stijenki nego li to bio slučaj kod izvedbe s običnim konstrukcijski čelikom. Cr. od 1. vratila.06%) pri čemu se udio ugljika smanjuje na ispod 0. Ovi visokočrvsti čelici se dijele u tri skupine. Kod legiranih čelika. već se koriste niskolegirani čelici s dodatkom legirnih elemenata koji utjeću na poboljšanje mehaničkih svojstava.veća opterećenja koje konstrukcija može podnijeti . Materijali za metalne konstrukcije • konstrukcije s jako izraženim prethodnim hladnim deformacijama (iznad 5%). što ovisi o postupku koji je proveden (normalizacija.1.26 2.St E 47 (ČN 47) – normaliziran. tablica 2. niži troškovi prijevoza . DIN razlikuje dvije skupine sitnozrnatih zavarljivih čelika: .1. pri čemu žilavost i zavarljivost ostaje ista. tako i kod nas. Tu se razlikuj tri osnovne grupe čelika: 1.2 do 1.4. osnove za proračun te upute za proizvodnju i zavarivanje. dinamički opterećene konstrukcije s velikim stupnjem iskorištenja dopuštenog naprezanja.St E 70 (ČN 70) – poboljšan. klipove. poboljšanje). manju cijenu koštanja. ili Ti (0.2 Legirani čelici Tendencija je. skupina E .

debljina dijelova .Za zavarene konstrukcije kao kriterij uzima se opasnost od loma izražena faktorom opasnosti o krtog loma L = K ⋅ Z ⋅ N . S3.radna temperatura Pri tom svaki od prethodno navedenih parametara ima odreñeni broj bodova.čvrstoća materijala . pri čemu najveću opasnost predstavlja krti lom koji se javlja kada materijal izgubi moć lokalne plastifikacije pa se ne može suprotstaviti širenju pukotine. Prema DIN-u izbor materijala vrši se tako da se u obzir uzimaju slijedeći faktori: . koji se zbrajaju i sa sumom se ulazi u standard te odabire prikladni čelik pri čemu treba imati na umu i cijenu koštanja odabranog čelika. a N faktor naprezanja.opasnost od loma . R2-dinamičko) . Materijali za metalne konstrukcije 27 - dobra zavarljivost i sigurnost od krtog loma 2.način izrade .vrsta naprezanja . uzima se u obzir: . Stoga je najvažniji kriterij klasifikacije čelika otpornost na krti lom.karakter opterećenja (prirast opterećenja R1-statičko. .010/1988). ovise o granici tečenja) .E7. C2-velike posljedice) .stanje naprezanja .postojanje grešaka koje izazivaju koncentraciju naprezanja Ove činjenice zahtijevaju ozbiljan pristup odabiru materijala. Takoñer postoje klasifikacije konstrukcija i dijelova konstrukcija s obzirom na opasnost koju bi predstavljao lom i rušenje konstrukcije.vrsta zavara . Kako je proizvodnja čelika napredovala.3 Izbor čelika za metalne konstrukcije Općenito se može reći da pri izboru materijala za zavarivanje na izbor utječe: . Prema EUROCODE 3.1. u obzir se uzima i radna temperatura T za područja −25°C ≤ T ≤ −10°C i T > −10°C . S2. koji je dalje preuzet u HRN-u te se prema tim preporukama odabir vrši na način da: . Slične preporuke usvojio je i JUS 1988 (JUS U. već se manje odgovorni dijelovi mogu napraviti iz jeftinijeg materijala. kod računanja opasnosti na krti lom. Uz to.uvjeti eksploatacije (kategorije naprezanja S1.2. konstruktor danas ima na raspolaganju više vrsta te mogućnosti izbora ekonomski najpovoljnijeg. a kvalitetom dovoljno dobrog čelika. faktor Z značenje dijela konstrukcije.Za nezavarene konstrukcije mjerodavna je vlačna čvrstoća σm i granica razvlačenja σv te produljenje. Ovo govori u prilog tome da ne mora cijela konstrukcija biti napravljena od kvalitetnog i skupog materijala.postojanje zaostalih naprezanja od zavarivanja te zbog krutosti konstrukcije . pri zadanoj ili traženoj minimalnoj temperaturi eksploatacije.debljina dijela (stjenke) t . gdje faktor K uzima u obzir konstrukcijsko oblikovanje.posljedice otkazivanja (kategorije C1-bez većih posljedica.

28

2. Materijali za metalne konstrukcije

Princip proračuna se svodi, ili na odreñivanje minimalne temperature eksploatacije Tmin, ili obzirom na zadanu minimalnu temperaturu eksploatacije, odreñivanje najveće dopuštene debljine stjenke. Računanje minimalne dozvoljene temperature za eksploatacije provodi se prema izrazu Tmin = 1, 4 ⋅ TCV + 25 + 100 ( ln K IC − 8, 06 ) + ( 83 − 0, 08 ⋅ Rel ) ⋅ ε 0,17 , (2.1) gdje je ε prirast opterećenja (za R1 iznosi ε =0,001, a za R2 ε =1,0), TCV temperatura ispitivanja žilavosti (ispituje se kod +20°C, 0°C, -20°C, -30°C), a KIC žilavost loma. Napomenimo da se žilavost ispituje Charpyevim batom i nužno je postići energiju od 17 J kod temperatura +20°C (kvalitetna grupa čelika B, npr. Fe E 235 B), 0°C (grupa C, npr. Fe E 235 C), -20°C (grupa D, npr. Fe E 235 D) i kod -30°C (grupa DD, npr. Fe E 355 DD). Žilavost loma računa se iz izraza

⋅ Rel ⋅ t 0,5 K IC . (2.2) 1, 226 U prethodnom izrazu Rel predstavlja faktor redukcije granice tečenja, ovisi o debljini elementa t [mm] i kreće se od Rel =0 N/mm2 do Rel =60 N/mm2 za debljine od t=0 mm do t=200 mm. Za faktor posljedice otkazivanja γ uvrštava se γ=1 kod kategorije C1 i γ=1,5 kod kategorije C2. Faktor a računa se kao a=2/ln t za kategoriju napona S1, a=3,8/ln t za kategoriju napona S2 te za a=6/ln t kategoriju napona S3.

(γ ⋅ a ) =

0,55

2.2 Aluminij i aluminijeve slitine
Aluminij je najrašireniji metal u Zemljinoj kori (8,13%). Do izdvajanja čistog aluminija došlo je tek početkom devetnaestog stoljeća elektrolizom glinice iz boksita. Industrijska proizvodnja aluminija datira od 1886. godine, Cherks Marint Hall (USA). Čisti aluminij uglavnom se koristi u kemijskoj i prehrambenoj industriji, u elektronici te za opću namjenu (aluminijske folije i sl.). Čisti aluminij ima nisku čvrstoću (50-60 N/mm2), nisko talište (658°C) te izduženje od 50%. Legiranjem bitno mu se poboljšavaju mehanička svojstva te se isključivo kao legiran koristi za metalne konstrukcije. Legiranjem aluminija postižu se slijedeća svojstva: - Mangan (Mn) povećava čvrstoću i otpornost na koroziju. - Magnezij (Mg) povećava čvrstoću, otpornost na koroziju, zavarljivost i tvrdoću. - Silicij (Si) povećava otpornost na koroziju te snižava talište. - Bakar (Cu) povećava čvrstoću, tvrdoću i obradivost. - Cink (Zn) povećava čvrstoću i tvrdoću. Legure aluminija sa silicijem, "Al Si" povoljne su za lijevanje, otporne na koroziju, mogu se zavarivati i postižu srednju čvrstoću. Legure "Al Si Mg", zbog 0,5% magnezija koji djeluje otvrdnjavajuće, imaju znatno veću tvrdoću. Legure "Al Si Cu" su povoljne za tlačni lijev. Legure "Al Zn 4 Mg 2" su nehrñajuće legure osobina sličnih čeliku te se koriste za noseće konstrukcije. Kod nosećih metalnih konstrukcija najčešće se koriste slijedeće slitine: - legure s magnezijem (3-5%):

2. Materijali za metalne konstrukcije

29

-

o Al Mg 3 o Al Mg 4 o Al Mg 5 legure s magnezijem i manganom: o Al Mg 2,5 Mn o Al Mg 4,5 Mn legure sa silicijem i magnezijem: o Al Mg Si 0,5 o Al Mg Si 1 legure s magnezijem i cinkom: o Al Zn 4 Mg 1 o Al Zn 4 Mg 3

Osnovne prednosti metalnih konstrukcija iz aluminija su: - znatna ušteda u težini bez smanjenja nosivosti (tzv. "lake metalne konstrukcije). - neznatni troškovi održavanja. - potpuna reciklaža aluminija nakon upotrebe što uvjetuje 30-40% niže cijene sekundarnog (recikliranog) aluminija od primarnog aluminija dobivenog iz boksita. Nedostaci metalnih konstrukcija iz aluminija su: - visoka cijena konstrukcije - velike deformacije u odnosu na čelične konstrukcije (približno tri puta) - velike temperaturne dilatacije u odnosu na čelične konstrukcije (približno dva puta) Ovdje je potrebno naglasiti posebnu važnost primjene aluminija u pomorskim konstrukcijama. Za korozijski otporne limove (slika 2.2.1) preporučuje se legura AlMgMn (AlMg4.5Mn, AlMg4Mn, AlMg2.7Mn), odnosno AlMg3 koji ima veću deformabilnost pa je povoljniji pri procesu valjanja od znatno čvršćeg AlMg4.5Mn. Za korozijski otporne profile (slika 2.2.2), dobivene uglavnom ekstrudiranjem, preporučuje se AlMgSi legura (AlMgSi0,7, AlMgSi0,5, AlMg1SiCu, AlMgSi1). Korozijski otporne proizvode dobivene lijevanjem (slika 2.2.3) preporučuj se AlMg legure (3% Mg i zanemarivo Ti, te 6% Mg uz dodatak Be).

Slika 2.2.1 Kočarica od Al legure, već xx godina u upotrebi bez ikakve površinske zaštite.

30

2. Materijali za metalne konstrukcije

Slika 2.2.2 Prilaz plutajućem mulu

Slika 2.2.3 Vitlo izvedeno od lijevane Al legure

Sve se gore navedene legure mogu dobro meñusobno zavarivati. Osim zavarivanja aluminij se povezuje zakovicama, lijepljenjem i uskočnim spojevima koji se lako daju projektirati u ekstrudiranim profilima. Aluminijeve legure, osim što su dobro zavarljive, moguće ih je zavarivati s čelikom uz posredstvo traka koje su izrañene eksplozivnim spajanjem ("Nitro Metall") aluminija i čelika. Ova vrsta spojeva ima dobru korozijsku otpornost te otpornost na zamor materijala. Koristi se najčešće za spajanje aluminijskih nadgraña na čeličnom trupu broda, čime se doprinosi stabilnosti broda.

Slika 2.2.4 Spajanje aluminija i čelika pomoću trake te aluminijsko nadgrañe na čeličnoj konstrukciji broda izvedeno ovakvim trakama Iako navedene korozijski otporne legure nije potrebno posebno zaštićivati, često se koriste premazi iz estetskih razloga i antivegetativni premazi na uronjenim dijelovima. Tu se koriste razni premazi (boje) ili se površine podvrgavaju procesu eloksiranja, čime se doba tvrdi, korozijski otporan površinski sloj kojemu se mogu pridati različiti tonovi boja. No često su kod pomorskih konstrukcija aluminijeve legure u kontaktu s drugim metalima poput nehrñajućeg čelika, bronce i sl. gdje se javlja bimetalna korozija (elektrolitička korozija ili tvz.

bilo kako istosmjerna. Zagreb 1994. Džeba. Tu postoje tri pravila kojih se treba pridržavati. I. Aluminijski dijelovi i trup moraju biti električki spojeni sa svim ostalim metalnim dijelovima (npr motor. Aluminium and the sea. Androić.2. D. Uvod u metalne konstrukcije. Aluminijski trup se ne smije koristi kao povratna veza negativnog pola na bateriju (kao što je slučaj kod automobila). biva nagrizen i potrošen te ga je potrebno povremeno zamjenjivati.da su izolirani s nezapaljivim izolacijskim materijalima Literatura B.5 Katodna zaštita Kako se je na plovilima uvijek prisutan električni izvor. peraja propelera i sl. Kod pomorskih konstrukcija ova pravila uključuju: . Slika 2. Cink. Aluminijski trup treba biti spojen kao uzemljenje. potrebno je posebnu pažnju posvetiti na način spajanja elektroinstalacija kako aluminijska konstrukcija trupa ne bi postala anodom. bilo kao izmjenična struja.2.). Francuska. Materijali za metalne konstrukcije 31 "galvanska struja"). Pechiney Rhenalu. Metalne konstrukcije I. u prisustvu elektrolita (morska voda).5) gdje se koriste žrtvene anode iz cinka. predstavlja anodu te dolazi do nagrizanja aluminija do njegovog potpunog nestanka. Vukov. za aluminij se ponaša slično kao i čelik te vrijede ista pravila kao i za čelik. U cilju sprječavana ove korozije provodi se katodna zaštita (slika 2. Split 1998.da onemoguće prolaz dimu i prenošenje požara za maksimum 1 sat (ovisi o požarnoj klasifikaciji) . Što se tiče otpornosti na požar. osovina. A. pri čemu treba obratiti pažnju da se za spoj koristi aluminijski vodič (ne bakrena pletenica). bronce i samog aluminija. . Tu aluminij.2. odnosno minus pol baterije. kao elekronegativniji. Dumović. kao elektronegativnije od čelika. Institut grañevinarstva Hrvatske. Fakultet grañevinskih znanosti Sveučilišta u Splitu.

.

sile od potresa . centrifugalne sile9 . Opterećenje konstrukcija Opterećenja su specifična za svaku vrstu objekta i potrebno je razlikovati: .dopunska opterećenja .sile od neplaniranog djelovanja (udara vozila u konstrukciju) .izvanredna opterećenja U svaku od ovih grupa spadaju slijedeća opterećenja. sve sile stalnog karaktera .snijeg . snijeg 4.3.) .klasifikaciju po vremenu trajanja: o stalno o promjenjivo: opterećenje koje se rijetko pojavljuje opterećenje koje se učestalo pojavljuje . Opterećenje konstrukcija 33 3.sile nuklearnih eksplozija 3.sile deformacija kao posljedice rada konstrukcije (trenje na osloncima.horizontalne sile (bočne sile ili sile kočenja kod vozila.osnovna opterećenja .opterećenja od korisnog opterećenja . stalni teret (vlastita težina konstrukcije) 2.vjetar .1 Opterećenja prema našim propisima (HRN) Prema HRN-u postoje tri grupe opterećenja: . A) Osnovno opterećenje: 1. korisno opterećenje uključujući centrifugalne sile 3.opterećenja od vlastite težine (uključujući težinu konstrukcije) . zakretanje oslonaca i sl.klasifikaciju po načinu nastupa: o mirno ili statičko opterećenje o opterećenje s dinamičkim djelovanjem U propisima se za svaku vrstu metalnih konstrukcija navode opterećenja obzirom na uzrok te se razlikuju: .temperaturne promjene .

1. 75 kN m 2 .35 kN m 2 . ostale sile s privremenim djelovanjem u većim vremenskim razmacima C) Izvanredno opterećenje: 1.1. 5 kN m 2 . za parkirališta p = 2. .34 3. Pretpostavka vlastite težine treba biti unutar odreñenih tolerancija pa se tako za mostove i brodove tolerira greška od 3%.za područja gdje nema snijega uzima se zamjensko opterećenje psn = 0. ekstremno rijetke sile (npr. itd. 5 ÷ 3. 3. za područja iznad 500 m nadmorske visine psn = 0. gdje je   A nadmorska visina u metrima. Općenito kod nas vrijede slijedeće preporuke: .1 Stalni teret Stalni teret sastoji se od težine konstrukcije uključujući težinu svih ovisnih i neovisnih elemenata konstrukcije. uzima za stambene prostorije p = 2 kN m 2 . Stalni se teret odreñuje tako da se volumen konstrukcije pomnoži s gustoćom materijala [kg/m3].1. bočni udarci 4. slučajni udari 3. planski nepredviñena opterećenja 4. - za područja gdje ima snijega uzima se psn = 0.3 Opterećenje snijegom Za važne objekte preporuča se koristiti statističke meteorološke podatke o količini snijega godišnje. za urede p = 4 kN m 2 . sile od temperaturnih razlika 5. Opterećenje konstrukcija B) Dopunsko opterećenje: 1. vjetar 2. 75 + ( A − 500) 400  kN m 2  . djelovanje potresa 2.2 Korisno opterećenje Korisno opterećenje je statički podatak koji se obično odreñuje propisima te se tako npr. 3. za biblioteke p = 5 kN m 2 . sile kočenja 3. nuklearne eksplozije) 3.

x = 2 9 za prigradska i šumovita područja.3. dok je varirajući dio opterećenja vjetrom. Brzina vjetra raste s visinom iznad tla te se približno uzima da je  h Vh = V0   . 047289 C V 2 . x . Prvo je potrebno odrediti osnovno brzinu vjetra.1 Aktivni pritisak tla na podrumske zidove 3. koji nastaje od nalete vjetra ("refula"). raspodjela pritiska tla podrum Slika 3. h visina iznad tla u [m]. Ovaj pritisak predstavlja konstanti dio opterećenja vjetrom. koje su dobivene na temelju modelskih ispitivanja. Opterećenje konstrukcija 35 3. (3. koja se odreñuje na visini od 10 m iznad tla. x = 1 7 za ravninska nizinska područja. a x ovisi o terenu i iznosi x = 1 3 za centre gradova. x = 1 10 za ravno priobalje. Pritisak vjetra. Na osnovu dobivene osnovne brzine vjetra odreñuje se opterećenje vjetra na konstrukciju.1)  10  gdje je V0 osnovna brzina vjetra u [km/h]. teško odredit te se on računa samo za vitke konstrukcije.1.2) gdje je V brzina vjetra u [km/h].1). obično za 25. izražen u [N/m2] na jediničnu površinu u smjeru vjetra je p = 0. 3.1. dok je C koeficijent oblika koji se za zgrade obično uzima C ≈ 1. (3.5 Vjetar Odreñivanje točno utjecaja vjetra na odreñenu konstrukciju vrlo je složeno i zahtijeva skupa modelska ispitivanje u zračnim tunelima ili pak modeliranje putem konačnih elemenata za analizu strujanja fluida. 40 .1. U propisima postoje pojednostavljene smjernice. 50 ili 100-godišnjim ponavljanjem.1.4 Sile stalnog karaktera Radi se o silama koje kontinuirano djeluju na konstrukciju. a tipičan primjer takve sile je aktivan pritisak tla na podrumske zidove zgrade (sl.

a za objekte su najopasniji oni koji putuju površini zemljine kore.1.1.3) H . o vlastitim frekvencijama konstrukcije te o vrsti temeljnog tla. Richter 6 izaziva 10 puta veću veličinu od Richtera 5.7 Bočni udari Kod željeznica izraženo je opterećenje od bočnih udara. 015 C= . a dan je izrazom V = CW . Najjednostavniji se temelji na proporcionalnosti potresne sile V i težine objekta W. Obično se uzima da je 0.2) 3 T gdje je T osnovni period titranja objekta izražen u [s]. o orijentaciji potresnih valova. (3. Način računanja definiran je odgovarajućim propisima.8 Sile temperaturnih razlika Ova sile ovise o temperaturi. Razni propisi na različite načine tretiraju potresne sile. no najčešći su u pojasu gdje se tektonske ploče nalaze u meñusobnom kontaktu i stalnom pomicanju (sl. 3.9 Djelovanje potresa Potresu se mogu pojaviti u gotovo svakom dijelu svijeta. a a akceleracija pri kočenju. 22 ≤ C ≤ 0.1. koja se zasniva na pomaku u mikronima standardnog seizmografa udaljenog 100 km od epicentra potresa.2). koja zbog inercije djeluje u smjeru gibanja te je sila kočenja Pk = − m a . (3.1. (3. odnosno 100 puta veću veličinu od Richtera 4. o masi konstrukcije. 09 . Za odreñivanje ovog perioda koristi se empirijski izraz B T = 0. temperaturnoj vodljivosti i upetosti konstrukcije ili nekog njenog dijela.1) gdje C predstavlja koeficijent ovisan o periodu vibriranja objekta. 3. 3. Seizmolozi razlikuju tri vrste potresa.3) gdje je m masa vozila. Utjecaj potresa na konstrukcije ovisi o mjestu objekta u odnosu na epicentar potresa. 06 .6 Sile kočenja Uslijed kočenja dolazi do akceleracije. za što postoje propisi koji reguliraju način računanja ovih opterećenja. Intenzitet potresa se najčešće izražava Richterovom ljestvicom. Richterova ljestvica ispisane je u logaritamskom mjerilu pa tako npr.1.1. Opterećenje konstrukcija 3. odnosno 0.36 3. 3. (3.

20 1.40 1.60 1. (3. Za okvirne konstrukcije preporuča se izraz T = 0. te se dalje računa kao statičko opterećenje.3.10 1.2.40 1.1. Vrsta krana Kranske staze Konstrukcijski elementi koji nose staze (stupovi. Tako npr.4) gdje je N broj katova objekta. Opterećenje konstrukcija gdje je H visina objekta.30 Tablica 3. a B dimenzija objekta u tlocrtu u smjeru djelovanja potresnih sila.20 1.2 Dinamička opterećenja Dinamički se udari najčešće uzimaju u obzir tako da se odreñeno pokretno opterećenje pomnoži s dinamičkim faktorom.00 II 1.40 1. . 37 Slika 3.1.60 1.1 Dinamički faktor za kranske staze Vrste promjenljivog opterećenja dane su tablicom 3. za kranske staze. okviri nosači) Broj kranova u pogonu 1 2 i više 1 2 i više I 1.1 N .20 1.2 Područja najučestalijih potresa 3. dinamički faktor dan je tablicom 3.10 III 1.

Opterećenje konstrukcija Naziv Čisto naizmjenično opterećenje (naprezanje) Značajke Fsr = 0 r F Grafički prikaz Fa = Fg Fa = Fd t [s ] (σ sr = 0 ) Fmax = Fg Fmin = Fd = − Fg r = −1 F F r = min = d Fmax Fg F Fsr < Fa Naizmjenično s prednatezanjem Fmin = Fd Fmax = Fg Fsr < Fa Fmax = Fd Fmin = Fg 0 < Fg < − Fd −1 > r > 0 ( vlak ) ( vlak ) F Fa Fsr Fd Fg = Fmax t [s] 0 > Fd > − Fg Naizmjenično s predtlakom ( tlak ) −1 > r > 0 Fg Fsr Fa t [s ] ( tlak ) F Fd = Fmax Istosmjerno u području vlaka Fsr = Fa Fmin = Fd = 0 Fmax = Fg = 2 Fa r=0 F r = min Fmax F Fa Fg = Fmax Fsr Fd = 0 t [s ] Istosmjerno u području tlaka Fsr = Fa Fmax = Fd Fmin = Fg = 0 r=0 r= Fmin =0 Fmax F Fg = 0 Fsr Fa t [s ] Fd = Fmax Istosmjerno s prednatezanjem Fsr > Fa Fmax = Fg Fmin = Fd Fg > Fd > 0 0 < r <1 F r = min = 0 ÷ 1 Fmax Fa Fg = Fmax Fsr Fd t [s ] ( vlak ) 0 < r <1 r= Fg Fd = 0 ÷1 F Istosmjerno promjenljivo s predtlakom Fsr > Fa Fmax = Fd Fmin = Fg 0 > Fg > Fd t [s] Fg = Fmin Fsr Fd = Fmax Fa ( tlak ) F Mirno (statičko) Fsr = Fmax = Fmin Fa = 0 r = ±1 Fsr = Fmax = Fmin t [s ] Tablica 3.2 Vrste promjenljivog opterećenja .38 3.

Akcije na konstrukciju djeluju kao: . nazvana akcije na konstrukciju (vanjski utjecaji). te pristup temeljen na vjerojatnosti (probabilistički). slijeganje potpora te se nazivaju i geometrijske akcije) Detalji proračuna akcija na konstrukciju sadržani su u EUROCODE 1. koja se bitno ne razlikuje od determinističke. vibracije. 3.EN 1991-1-1 "Gustoća.EN 1991-1-2 "Opterećenja na struktura pri požaru" . s razlikom što opterećenje (akcija) s kojim se računa sadrži i parcijalne koeficijente sigurnosti za akciju koji uzimaju u obzir vjerojatnost da sva opterećenja konstrukcije nastupe istovremeno.5 za osnovno i 1. Ovdje se razlikuju granična stanja nosivosti (djelomično ili potpuno rušenje konstrukcije) i granična stanja uporabljivosti (pomaci. Pristup temeljen na vjerojatnosti uključuje statističku obradu podataka te prosudbu parametara koji utiču na nosivost konstrukcije. odnosno pred normi ENV 1993-1-1. normalno funkcioniranje).posredne (proizlaze iz prisilnih ili spriječenih deformacija.EN 1991-1-3 "Opterećenje snijegom" .3 Opterećenja prema EUROCODE 3 Osnovna razlika izmeñu dimenzioniranja po starim propisima (JUS U.neposredne (opterećenje koje neposredno djeluje na konstrukciju koja se nazivaju i mehaničke akcije) . uz korištenje probabilističkog pristupa utvrñivanja opterećenja. klasični (deterministički) koji se temelji usporedbom poznatih veličina iz proračuna i propisa sa striktno odreñenim granicama dopušteni vrijednosti. za uobičajene inženjerske pristupe koristi se semi-probabilistička metoda. npr.3. obuhvaćaju sva ona djelovanja koja izazivaju naprezanja nosivih dijelova konstrukcije.E7 Nosivost i stabilnost čeličnih konstrukcija) je tu tome što se u JUSu dimenzioniranje provodilo prema dopuštenim naprezanjima. odnosno EN 1991 "Actions on structures".1 Granična stanja Granično stanje konstrukcije je stanje čijim prekoračenjem konstrukcija na zadovoljava zahtjeve predviñenu projektom (npr. Kako ovakav pristup zahtjeva opsežna ispitivanja. dimenzioniranje se vrši prema teoriji plastičnosti. opterećenje veće od nosivosti ili progibi veći od dozvoljenih koji omogućavaju nesmetanu funkciju konstrukcije). toplinski utjecaji.33 za dodatno opterećenje) računata prema teoriji elastičnosti.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju Prema EUROCODE 3 djelovanja na konstrukciju. Prema EUROCODE 3 (EN 1993-1-1 "Design of steel structures"). 3. a sačinjavaju ga norme: . dakle dozvoljava se plastifikacija poprečnog presjeka. vlastita težina i opterećenja za zgrade" . Postoje dva pristupa pri projektiranju konstrukcija. Opterećenje konstrukcija 39 3.3. koja su bila naprezanja ispod granice tečenja (umanjena za koeficijent sigurnosti 1.

Projektiranje jeklenih konstrukcij po evropskem predstandardu ENV 1993-1-1 A. Opterećenje konstrukcija . prednaprezanje.EN 1991-1-4 "Opterećenje vjetrom" . Džeba.EN 1991-4 "Opterećenja silosa i spremnika" U trenutku pisanja skripte EUROCODE 1 je u procesu prihvaćanja te još nije objavljen u sklopu HRN. Literatura B. Vukov.promjeni u prostoru o nepomične akcije (vlastita težina) o pomične akcije (pomično korisno opterećenje. Podjela akcija se vrši prema: . Beg. djeluju uvijek na istom mjestu) o dinamičke akcije (prostorno neodreñene ili slobodne akcije) 3. uz faktor sigurnosti koji uključuje nepouzdanost računskog modela i pretpostavljene geometrije. udari vozila. vjetar) . Proračunska nosivost konstrukcije zasniva se na čvrstoći materijala i geometriji. opreme. Metalne konstrukcije I.40 3. D. vjetar. Split 1998. temperaturna opterećenja) o izvanredne akcije A (eksplozije. Dumović. požari) o potres AE . Androić.EN 1991-3 "Opterećenja izazvana djelovanjem kranova i strojeva" . gdje se uključuje moguće nepoželjno odstupanje od geometrije profila. Uz ovo unutrašnji utjecaji uključuju odstupanje realne geometrije poprečnog presjeka nosača od proračunske. snijeg.promjeni intenziteta tijekom vremena: o stalne akcije G (vlastita težina konstrukcije.3 Unutrašnji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti) Unutrašnji utjecaji uključuju čvrstoću materijala (otpornost materijala) te faktor sigurnosti koji uzima u obzir pojavu neželjenih odstupanja od karakterističnih vrijednosti za odreñeni materijal. instalacija. snijeg.odzivu konstrukcije: o statičke akcije (prostorno odreñene. D.EN 1991-1-6 "Opterećenja pri izvoñenju" .EN 1991-2 "Opterećenja mostova uslijed prometa" . . I.3. Institut grañevinarstva Hrvatske.EN 1991-1-7 "Izvanredna opterećenja zbog udara i eksplozija" . Zagreb 1994. obloga.EN 1991-1-5 "Toplinska opterećenja" . potpore) o promjenljive akcije Q (korisno opterećenje. Fakultet grañevinskih znanosti Sveučilišta u Splitu. Uvod u metalne konstrukcije.

1.12).15). izbjegavati vlačna naprezanja u zoni korijena zavara (sl. torzija) u svim presjecima (sl.5. Težiti idealno dimenzioniranim elementima.1.18).1. izbjegavanje nagomilavanja zavara (slike 4. izbjegavati zavare u zoni maksimalnih naprezanja (slike 4. 4.1.a. 2. težiti jednakom iznosu naprezanja (vlak.1.1. "adekvatnim materijalom". Kod hladno deformiranog profila zavar je potrebno postaviti čim dalje od mjesta deformiranja na udaljenosti većoj od dvostruke debljine lima. izbjegavati zavare na mjestima koncentracije naprezanja.3) b. Kloth-ov pregled težina konzolne grede za različite izvedbe prikazan je tablicom 4.1.. 4.11) 7.7.1. postiže se veći moment otpora pri savijanju te samim time i znatno veća nosivost za istu težinu nosača. 4.1.1. gdje su rješenja b povoljnija od a) e.1. gdje su rješenja b povoljnija od a) g.1. Do uštede u količini materijala može se doći na više načina: 1.2. 4. ušteda materijala i troškovi zavara (sl. SL znatno boje podnosi tlak nego vlak te se obzirom na tlačno ili vlačno naprezanje dimenzionira poprečni presjek. 4.b povoljnije je od onog na sl.1.10.1. rješenje b povoljnije od a) f. Npr. Tako je rješenje na slici 4. Limene plohe potrebno je ukrutiti s ciljem sprječavanja deformacija i izvijanja (sl. tlak.4 i 4. Kod čiste torzije koristiti okrugle presjeke nosača te šuplje presjeka kojima se bitno smanjuje težina (sl.1. Za slučaj savijanja sa torzijom težiti zatvorenim profilima i zaobljenim rubovima (sl. Primjenom zavarenih konstrukcija pri tom vodeći računa o svim specifičnostima zavarivanja. obratiti pozornost na pristupačnost zavaru (sl.14).a) 5. Isijecanjem profila te spajanje na načine prikazane slikom 4. gdje su rješenja b i c povoljnija od a) d.2.8.1. Oblikovanje metalnih konstrukcija Pri konstruiranju se redovito vodi računa o cijeni i uštedi u količini materijala. savijanje. kombiniranje raznih ležanjih materijala i sl.1. Npr.1. tj. 4. Primjenom standarda (standardizacija) gdje god je to moguće.1. poput optimiranja rezanja (rješenje na sl. 6.1.b povoljnije je od rješenja na slici 4. posebno u slučaju većeg broja komada za proizvodnju. 3.13.6 i 4.1. Kut uvijanja za različite presjeke prikazan je tablicom 4.2. Pri oblikovanju postoje tri pravila kojima uvijek treba težiti: 1. Koristiti kutne ukrute (sl.1.16). Pravilo: koristiti zatvorene presjeke gdje god je to moguće .1. Izradom elemenata od dvaju ili više dijelova različitog materijala. Izbjegavanjem materijala koji se teško nabavlja ili je preskup te se vrši zamjena tzv.1. 4.1. Iskorištenjem istaknutih osobina materijala. 4.4. 4. pravilna debljina i oblik šava te isprekidani zavari c. zupčanici od sivog ljeva (SL) i bronce. Smanjenjem otpada materijala. Kod rešetkastih nosača izloženih savijanju i torziji potrebno je koristiti dijagonalna ukrućenja (sl. 4.17). Oblikovanje metalnih konstrukcija 41 4. 4. tj.9 i 4. naglih prijelaza (slike 4. kao što su: a. 4.

Pravilo: ukrutiti završetke nosača opterećene na torziju (sl.42 4. Oblikovanje metalnih konstrukcija 2.1.1.1. 4.1.20) a) +σ b) +σ −σ −σ Slika 4. Pravilo: koristiti dijagonalna ukrućenja (na slici 4.1.19 dani su kutovi zakreta te je rješenje c 36 puta kruće uz 6% manje materijala od rješenja b) 3.1 Preuzimanje tlačnog i vlačnog naprezanja kod SL-a a) b) Slika 4.2 Smanjenje otpada pri rezanju a) b) c) 100% troškovi materijala 100% troškovi zavarivanja 80% troškovi materijala 58% troškovi zavarivanja 70% troškovi materijala 50% troškovi zavarivanja Slika 4.3 Troškovi materijala i troškovi zavara a) b) c) .

6 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja a) b) Slika 4.1.1.1.5 Izbjegavanje nagomilavanja zavara a) b) Slika 4. Oblikovanje metalnih konstrukcija Slika 4.1.4 Izbjegavanje nagomilavanja zavara 43 a) b) c) Slika 4.4.7 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja .

1. Oblikovanje metalnih konstrukcija a) b) Slika 4.44 4.1.9 Izbjegavanje zavara u području koncentracije naprezanja a) b) Slika 4.10 Izbjegavanje zavara u području koncentracije naprezanja .8 Izbjegavanje vlačnih naprezanja u korijenu zavara a) b) Slika 4.1.

12 Idealno dimenzioniranje elemenata .11 Pristupačnost zavara Ms Ms Slika 4.4.1. Oblikovanje metalnih konstrukcija 45 ! ! Slika 4.1.

1 Kloth-ov pregled dežine ukliještenih greda po veličini .1.25 59 43 4.5 9.16 4 50 38 56 5 41 6.5 8 120 12 3 17 17. Oblikovanje metalnih konstrukcija F Težina G f [mm] l [N] 47 [%] 1 136 2 39 100 6.1 7 120 12 3 25 18 9.6 Tablica 4.46 4.95 6 40 9 80 40 29 7.6 120 3 9 80 88 8.0 5 40 9 80 44 32 6.

1.1.4.13 Isijecanje i preoblikovanje profila Slika 4.1.14 Dijagonalne ukrute kod rešetkastih konstrukcija težina 100% težina 57% težina 48% Slika 4.15 Smanjene težine korištenjem šupljih nosača . Oblikovanje metalnih konstrukcija 47 Slika 4.

5 52 1. Oblikovanje metalnih konstrukcija 19 Opterećenje torzijom za sve profile isto 90 1.5 1.5 30 30 30 Kut uvijanja 9° 9.48 4.5 1.16 Zatvoreni profili s zaobljenim rubovima Slika 4.1.1.1.17 Ukrućivanje limenih ploča .2 Kut uvijanja kod torzije Slika 4.5 1.5° 11° premalo za mjerenje premalo za mjerenje Tablica 4.

1.1.1.19 Minimalna udaljenost zavara od mjesta hladnog deformiranja a) M t b) c) Mt α = 10° α = 9° α = 0. 25° Slika 4.18 Kutne ukrute δ x > 2δ y > 2δ δ Slika 4.20 Uvijanje za lim bez ukrućenja i za limove s ukrućenjima . Oblikovanje metalnih konstrukcija 49 Slika 4.4.

21 Ukrute završetaka nosača . Oblikovanje metalnih konstrukcija a) M t b) c) d) Mt Slika 4.50 4.1.

5.1 Zakovice S upotrebom zakovica započeto je tridesetih godina devetnaestog stoljeća. nosača.2 Vijčani spojevi Vijčani spojevi su povijesno bili prva sredstava za spajanje elemenata. vijaka ili zavarivanjem. kada su zavareni spojevi velikim dijelom istisnuli spojeve zakovicama.2).1 Nekoliko vrsti zakovica Slika 5. vijci su ponovno našli svoju široku primjenu za potrebe rastavljivih spojeva te u potpunosti prevladali nad zakovicama.1. Spajanje zakovica se vrši na način da se na limovima izbuši provrt u koji se. Pri tom razlikuju se rastavljivi i nerastavljivi spojevi. Glava može biti poluokrugla. gdje su se čelične zakovice koristile za spajanje limova. te se pneumatskim čekićima formira glava na drugoj strani lima. Uz to. Spajanje elemenata Spajanje elemenata metalnih konstrukcija vrši se pomoću zakovica. umeće zakovica zagrijana na 1000°C.1. kotlova i sl. no njih su kasnije potisnuli spojevi zakovicama. za slučaj čelične zakovice. pri čemu u njoj nastaju velika vlačna naprezanja koja ostvaruju nepropustan spoj limova (sl.2 Spajanje limova zakovicom 5. rad s vijcima je brzi i . poluupuštena i upuštena (sl. Danas.1.1).1. Pri proizvodnji zakovica se radi iz cilindričnog profila na stroju koji formira glavu zakovice. 5. Slika 5. Zakovica se sa strane glave pridržava. Cijena samog vijka veća je od cijene zakovice. Spajanje elemenata 51 5. Spajanje zakovicama danas su u potpunosti istisnuto spajanjem zavarivanjem te se jedino zadržalo kod nekih specifičnih područja poput zrakoplovstva i sličnih dinamički opterećenih konstrukcija. Pri hlañenju zakovica se steže. 5.5. meñutim ostvarivanje vijčanog spoja jeftinije je od spoja zakovicama.

B2. M27.B1.052 – za vijke .011. Spajanje elemenata jednostavan te ne zahtijeva posebnu stručnost radnika.051. d 0 = d + max 0. M30. naprezanjima) proračunu vijčanih spojeva te se taj proračun neće posebno obrañivati. dok obrañeni vijci najčešće iziskuju utiskivanje vijaka čekićem. M36. d0 d Slika 5.2. tj.050. Pri tom kod vijčanih spojeva treba paziti da ravnina smicanja ne prelazi preko navoja. M24. M20. Ako je opterećenje takvo da je vijak. npr.HRN M.2 mm veća od tijela vijka. Proračun zakovica skoro je istovjetan (razlika u dop.B2. M42. tada se obavezno koristi vijčani spoj.2.2.1 Proračun vijčanih spojeva Proračun vijčanih spojeva vrši se na smicanje (odrez) i na površinski pritisak na plaštu valjka. M18.B1. osim na smicanje. što onda samo po sebi dodatno smanjuje cijenu vijčanog spoja.B1. vijci koji se najčešće koriste u vijčanim spojevima su: M12. Za metalne konstrukcije danas se isključivo koriste vijci s metričkim navojem kojem je oznaka "M" uz numerički dio oznake koji označava nazivni (vanjski) promjer vijka. omogućuju lakšu ugradbu.1) nA gdje n predstavlja broj vijaka u spoju.2. opterećen i na vlak.1 prikazan je vijčani spoj s dvije ravnine smicanja. HRN M. vijčani spojevi su obuhvaćeni slijedećim standardima: .B1. M22. 5. HRN M.52 5. M14.012 – za podloške 5.2. Na slici 5. 2mm b) neobrañeni vijci kod kojih je rupa 2 mm veća od tijela vijka. HRN M. Smično tangencijalno naprezanje definirano je kao F τs = (5.HRN M. M16.HRN M. a ne spoj zakovicama.601 – za matice . M48.1 Vijčani spoj (dvosječni) Prema točnosti vijci se dijele na: a) obrañeni vijci kod kojih je rupa 0.B1.U vijčanom spoju postoji jedna ili dvije ravnine smicanja. obzirom da uključuju i veće rupe. dok je A površina poprečnog presjeka tijela vijka koja je za jednosječni spoj (sl.2) definirana kao .600. Prema HRN. d 0 = d + 2 mm Neobrañeni vijci. HRN M.

2.S=1.1) treba zadovoljavati uvjet τ s ≤ σ dop .50 za I slučaj opterećenja (osnovno opterećenje) .3σ dop .2.2. Površinski pritisak treba biti manji od dopuštenog koji za vijke kod jednosječnog spoja iznosi p′ ≤ 1. (5.2. (5.2.33 za II slučaj opterećenja (osnovno + dopunsko opterećenje) .2.6) dok je δ min debljina najtanjeg lima u spoju.2. Spajanje elemenata d 2π 4 53 A= dok je za dvosječni spoj (sl.8) Vrijednosti dopuštenih naprezanja razlikuju se za obrañene i neobrañene vijke.2.4) Površinski pritisak na plaštu vijka iznosi F p= .3) 4 Tangencijalno naprezanje mora biti manje od dopuštenog naprezanja.2 za II slučaj opterećenja (izuzetno opterećenje) d0 d A F F δ min Slika 5. Za koeficijente sigurnosti. (5. 5.2. te se te vrijednosti mogu očitati iz tablica standarda.S=1.2.1) A=2 (5.2 Jednosječni vijčani spoj . 6 σ dop .S=1. (5. (5.5) n A′ gdje je površina plašta A′ = d δ min . (5.2) d 2π .5. uzimaju se slijedeće vrijednosti: .7) dok za vijke kod dvosječnog spoja iznosi p′′ ≤ 1. u ovisnosti o vrsti opterećenja. dakle izraz (5.

B1.8 8 .9) kojima se ostvaruj prednapregnuti vijčani spojevi.6 6 . postoji i opasnost od odvijanja vijaka. Kako vijčani spoj prenosi silu trenjem izmeñu limova. U tom cilju standardima su propisana mehanička svojstva čeličnih vijaka. dok drugi broj (tablica 5.2. Uz to. Proračun ovakvih prenapretnutih vijčanih spojeva sastoji se od: a) proračuna na smicanje i površinski pritisak (isto kao kod običnih vijaka) b) proračuna na trenjem meñu površinama Uz vlačno naprezanje koje se uvijek javlja u vijčanom spoju.B2.2.051 (vijci) i HRN M. granicu tečenja ili pak produljenje kod loma.2.6" označava vlačnu čvrstoću vijka σ M = 400 N mm 2 .9 i 12. U tom cilju koriste se visoko vrijedni vici od specijalnog čelika čvrstoće 800 do 1100 MPa (oznaka 10.912 (matice).9 9 Tablica 5. Tako se prema DIN 267 klasa mehaničkih svojstava odreñuje dvjema skupinama brojeva meñusobno odvojenih točkom. Prvi broj Vlačna čvrstoća [N/mm2] 3 4 5 6 8 10 12 14 340 400 500 600 800 1000 1200 1400 Tablica 5.1) označava najmanju vlačnu čvrstoću. što je naročito naglašeno kod dinamički opterećenih konstrukcija. d 0 = d + 2 mm . a ne oslanjanje limova na bokove tijela vijka. dok se iz drugog broja može očitati da je donja granica tečenja σ T = ( 400 ⋅ 6 ) 10 = 240 N mm 2 .2. Ovime se .2) označava deseterostruki odnos izmeñu donje granice tečenja i vlačne čvrstoće.2. što je od praktičnog značenja pri korištenju tablica. Provrt se izrañuje na način da je rupa 2 mm veća od tijela vijka. Prvi broj (tablica 5.3 Prednapregnuti vijčani spojevi Osnovni nedostatak spoja s običnim vijcima su relativno velike deformacije koje se u vijcima pri pritezanju javljaju. umnožak obaju brojeva daje najmanju granicu tečenja.2 Klasifikacija mehaničkih svojstava i označavanje vijaka Pri izradi vijčanog spoja od prvenstvenog značenja su mehanička svojstva gotovih vijaka.7 7 . Spajanje elemenata 5. Tako npr.2 Drugi broj pri označavanje mehaničkih svojstava vijaka 5. Dakle. To su najčešće kombinacije brojeva koji označavaju vlačnu čvrstoću. oznaka "4. kod ovih visokoopterećenih vijaka za prednaprezanje javlja se i torzija uslijed pritezanja vijka i matice. kao bi se ostvarilo potrebno trenje potrebno je ostvariti veliku silu u tijelu vijka.2.54 5.1 Prvi broj pri označavanje mehaničkih svojstava vijaka Drugi broj donja granica tečenja ⋅10 vlačna čvrtoća [N/mm2] . Oblik i dimenzije vijaka i matica za prednaprezanje dani su standardom HRN M.

. Aj idealni presjek jezgre vijka. a ν2 sigurnost u odnosu na proklizavanje. Naprezanja ovakvih vijaka moraju biti manja od donje granice tečenja σ T . Kombinacije zakovica i vijaka izbjegavati.5.9) K ν1 gdje je σ T donja granica tečenja materijala vijka.2. Fp dop Iz ovog razloga aksijalno opterećenje vijka može maksimalno iznositi Fa = 0.8 Fp dop .13).2. moment ključ).55. Kod vijaka za prednaprezanje potrebno je uvesti pojam dopuštene sile prednaprezanja koja je definirana kao σ T Aj Fp dop = (5. a ne oblikom. svi otvori se oduzimaju jer oni u vlačnom smislu predstavljaju oslabljenje presjeka Za slučaj promjenljivog opterećenja spoj se redovito kontrolira na površinski pritisak omotača (popuštanje veze) te se za takav slučaj uzima da je pdop = 3σ dop . ν1 koeficijent sigurnosti u odnosu na granicu tečenja koji iznosi ν1=1.2. a za slučaj dinamičkih opterećenja te kombinacije nisu ni dopuštene.ν2=1. Ostvarena sila trenja ovisi o sili pritezanja Fp te koeficijentu trenja izmeñu površina koji obično iznosi od 0. Uvijek treba nastojati da na jednoj konstrukciji bude čim manje različitih vijaka. Vrijednosti dopuštenih sila i momenata usporeñuju se s vrijednostima iz tablica danih standardom.2.10) gdje je K1 koeficijent trenja u navoju i podlozi izmeñu matice i limove te iznosi K1=0.2. m broj spojenih površina.15 do 0. K koeficijent koji uzima u obzir istovremeno naprezanje na vlak i torziju te iznosi K=1. Za pritezanje vijaka za prednaprezanje obavezno je korištenje alata (bilo ručni ili pneumatski) s očitavanjem momenta pritezanja (tzv.4 za I slučaj opterećenja . iznosi µ m n Fp dop FK = (5. Koeficijent ν2 za pojedine slučajeve opterećenja iznosi: . odnosno da se prenošenje sile ostvaruje trenjem. Moment pritezanja matice.12) n ν2 Ako je su prednapregnuti vijci opterećeni još i aksijalnom silom Fa. a kojom se ujedno i prenosi sila vijčanim spojem. Spajanje elemenata 55 osigurava da ne doñe do kontakta izmeñu plašta vijka i limova. aksijalna sila smanjuje silu FK te je onda uzima modificirana sila trenja Fp dop − Fa * FK 1 = FK 1 . Ukupna sila trenja koju ostvaruju svi vijci u spoju. (5. Pri proračunu vijčanog prednapregnutog spoja potrebno je naglasiti da: a) u slučaju da je veza opterećena na tlak.2. kojim se ostvaruje sila pritezanja Fp.11) ν2 gdje je µ koeficijent trenja površina u spoju.2 za II i III slučaj opterećenja Sila trenja koju ostvaruje samo jedan vijak u spoju je µ m Fp dop F FK 1 = k = (5. iznosi M p dop = d K1 Fp dop .ν2=1.2. n broj vijaka u vezi. (5. poprečnom presjeku elemenata u spoju se ne odbijaju otvori za vijke b) u slučaju vlaka.25.

2.5) 1.2.ako je 4.2. 5.3) .3.5 d0 < b < 6 d0 → naizmjenično (sl.5d0 1. kao što je to prikazano slikom 5.5 < d0 → jedan red (sl.4 Raspored vijaka u konstrukciji Nije preporučljivo da broj vijaka u spoju prijeñe šest iz razloga što time dolazi do izrazito neravnomjernog prenošenja opterećenja od vijka do vijka.ako je b ≥ 6 d0 → dva ili više redova (sl. što sve ovisi o širini elemenata koji se spajaju i to na način: . odnosno u dva (sl. 5.4). Minimalne i maksimalne udaljenosti središta vijaka od rubova prikazane su slikom 5.5) ili više redova te naizmjenično (sl.2. 5.4 Naizmjenično postavljanje vijaka .2.2. e2 e2 e1 e e e e e Slika 5.3 Minimalni razmak za jedan red vijaka Vijci se mogu postavljati u jednom redu. dok maksimalni meñusobni razmak iznosi emax = 6 d 0 .5d0 1.56 5.2.3.ako je b < 4.4) . Minimalni meñusobni razmak vijaka u smjeru prenošenja sile iznosi emin = 3 d 0 . 5.2. Spajanje elemenata 5.5d0 2d0 b e e e e e Slika 5.2.2. 5.

Najopterećeniji vijak je onda najudaljeniji od težišta veze c. M S = ∑ Fi ⋅ ri i =1 m⋅n (5. uzdužnom i poprečnom silom Ako je spoj opterećen samo momentom. n je broj vijaka u jednom redu. Pri tom ukupni moment koji se spojem prenosi.5 Proračun nastavaka opterećenih na savijanje Načini na koje štap može biti napregnut na savijanje su: a) ako sila djeluje normalno na uzdužnu os štapa b) ako je štap opterećen čistim momentom c) ako se uzdužna os štapa ne podudara s pravcem sile Ako je štap napregnut na savijanje. javlja se sila okomita na spojnicu vijka i težišta veze (sl.samo momentom . dok je m broj redova vijaka. isto vrijedi i za zakovice.2.6).5 Postavljanje vijaka u dva reda 5. tada on teži da se pod djelovanjem momenta okreće oko težišta spoja (težišta veze). (5.momentom i poprečnom silom . U svakom vijku. (5. Pri dimenzioniranju vijaka mjerodavna je maksimalna sila u jednom vijku i to onom najopterećenijem.2.5.2. Spajanje elemenata 57 1.5d0 b=6d0 3d0 1.2. Pri tome postoji proporcionalnost izmeñu sila i udaljenost.momentom.15) r Fi = Fmax i . Općenito spoj kod savijanog štapa može biti opterećen: . 5.2. onda i veza u njegovom nastavku prima savijanje. MS mora biti jednak sumi svih momenata sila na vijke Fi obzirom na težište veze c.5d0 2d0 e e e Slika 5.momentom i aksijalnom (uzdužnom) silom .16) rmax . Fmax : Fi = rmax : ri .14) gdje ri predstavlja udaljenost pojedinog vijka od težišta veze.2.

2.2. rmax F m ⋅n 2 M S = max ∑ ri . Spajanje elemenata Uvrštavanjem izraza (5. što je čest slučaj kod limenih nosača.17) (5.20) Svi prethodno navedeni izrazi vrijede uz uvjet da je hmax ≤ b.23) ri c b . m (5. + Fn ⋅ ln ) ⋅ m . 5.19) Maksimalna sila usporeñuje se sa nosivošću vijka na odrez i površinski pritisak prema Fmax > Fτ . + Fn ⋅ ln . vertikalna komponenta sile u vijku je mala te se može zanemariti.2. n 2 ∑ ri i =1 i =1 MS = ∑ m ⋅n ri (5.2.2. Fp′′ ... (5. rmax i =1 te najveća sila u vijku na osnovi prethodnog izraza iznosi r Fmax = M S m⋅max . Za ovaj slučaj smatra se da postoji samo horizontalna komponenta sile (sl.2.14) slijedi Fmax ⋅ ri . M S = ( F1 ⋅ l1 + F2 ⋅ l2 + .2.6 Sile u vijčanom spoju pri savijanju momentom U slučaju da je ( hmax b ) > 2 . (5.22) 1 M S = F1 ⋅ l1 + F2 ⋅ l2 + . (5.16) u (5..58 5. Fp′ .2.18) (5.7) te je kao i prije vanjski moment MS jednak sumi horizontalnih komponenti sila u vijcima.21) 2 Ms F i i hmax rm F ma x ax Slika 5.2.2..2.

5.28) ( ) Ms Fn F2 F1 hmax ln l2 l1 b Slika 5.2.8). odnosno nesimetričnog položaja neutralne osi (slika 5. m ln M ⋅l Fn = S n2 . Za slučaj nesimetrične raspodjele vijaka.2. m ln ln 1 F 2 2 2 M S = n l1 + l2 + .2.7 Sile u vijčanom spoju za slučaj kada je ( hmax b ) > 2 Izraz (5.. ln (5.. + ln 2 . m∑ li (5.26) (5.24) (5.28) vrijedi za slučaj kada je spoj simetričan s obzirom na težište štapa (uzdužnu os)..2. .2.27) (5.2..2.2.23) slijedi 2 2 1 F ⋅l F ⋅l M S = n 1 + n 2 + . + Fn ⋅ ln .2..25) 59 Nakon uvrštavanja u izraz (5..29) ∑ li 2 = l12 + l22 + l32 + .2.2. suma kvadrata udaljenosti od neutralne osi je kao i prije (5. Sila Fn usporeñuje se i ovdje usporeñuje s nosivošću vijka na odrez i površinski pritisak. 2 2 F ⋅l F1 = n 1 . + ln .7 slijedi odnos F1 : Fn = l1 ln : . Spajanje elemenata Iz trokuta na slici 5. što je i najčešći slučaj.

Obzirom da takav štap mora .60 Ms 5. 2 2 l2 ln (5.31) m⋅n te sile koja nastaje u vijku kao posljedica djelovanja poprečne sile: F Ft1 = t .2.32) m⋅n Rezultirajuća sile na jednom vijku je dakle Fr = Ft1 + ( Fa1 + Fn ) .2. uzdužnom silom Fa i poprečnom silom Ft. maksimalna sila u jednom (najudaljenijem) vijku dobije se kao rezultanta komponenti vanjskog opterećenja. kao što je prikazano slikom 5.30) m∑ li sile koja nastaje u vijku kao posljedica aksijalne sile: F Fa1 = a (5. Spajanje elemenata Fn F2 F1 neutralna linija F4 F3 l1 Slika 5. ova rezultirajuća sila na jednom vijku mora biti manja od nosivosti vijka na odrez i površinski pritisak. Nastavci složenog presjeka Štap može biti sastavljen iz više elemenata (profila . odnosno rezultanta sile koja nastaje kao posljedica djelovanja momenta: M ⋅l Fn = S n2 .33) Kao i u prethodnim slučajevima.2.8 Sile u nesimetričnom vijčanom spoju opterećenim momentom savijanja Za slučaj veze opterećene istovremenom momentom savijanja MS. (5. .2.2.9. (5. ) te u slučaju nastavka štapa potrebno je svaki od ovih pojedinih dijelova prekinuti i nastaviti.2.

34) Ix gdje Md predstavlja moment koji preuzima odreñeni dio čija je tromost Id.2. Poprečna sila Ft koja se prenosi. dok je ukupni moment tromosti složenog presjeka Ix. Moment savijanja MS se tako dijeli na pojedine dijelove štapa proporcionalno momentu tromosti tih dijelova prema I Md = MS d .2.5. dok je Sd statički moment polovine promatranog dijela štapa. Spajanje elemenata 61 biti u stanju prenositi momente te poprečne i uzdužne sile. (5. (5. (5.36) Ax gdje je Ad površina presjeka promatranog dijela. potrebno je odrediti koliki dio opterećenja prenosi pojedini dio štapa. dok je Ax ukupna površina presjeka štapa.2.35) S x Sd gdje je Ft d poprečna sila koju prenosi pojedini dio. odnosno Sx statički moment polovine presjeka ukupnog štapa. . dijeli se na pojedine elemente presjeka štapa u slijedećem odnosu I I Ft : Ft d = x : d . proporcionalno prema površini tih elemenata prema A Fad = Fa d . Aksijalna sila Fa se takoñer dijeli po pojedinim elementima.

zgrada. Kod MIG.9 Veza opterećena momentom. spremnika. 5. Ima mnogo različitih zavarivačkih postupaka. Zavarivanje se široko primjenjuje u gradnji čeličnih konstrukcija poput mostova. sa ili bez nanošenja dodatnog materijala.) te u brodograñevnoj industriji. MAG i TIG zavarivanja stvaranje nepoželjnih oksida izbjegava se . uzdužnom i poprečnom silom 5. Spajanje elemenata Ft Fa Fa1 Fn Ft1 Slika 5.1): REL (ručno elektrolučno).62 5. elemenata strojeva (zupčanici. MAG (metal active gas).postupci u kojima se taljenje metala vrši u električnom luku (sl. U praksi najčešće susreću slijedeći postupci: . krovnih konstrukcija. dok je njihovo oblikovanje jednostavnije. Zavareni spojevi spadaju u nerastavljive spojeve. MIG (metal inert gas).2.3. dizalica. remenice. Iz ovih razloga je zavarivanje postalo jedan od najvažnijih načina spajanja metalnih konstrukcija.. Tehnologija zavarivanja se naglo razvila u posljednjih pedesetak godina..3 Zavareni spojevi Zavarivanje predstavlja postupak spajanja metala njihovim lokalnim zagrijavanjem iznad temperature taljenja. TIG (thangstem inert gas). Zavareni sklopovi su u odnosu na lijevane ili kovane spojeve i do 50% lakši (uz jednaku čvrstoću i krutost).

3): dijelovi spoja i dodatni materijal se lokalno tale plinskim plamenom (acetilen koji izgara u struji kisika).3.1 Elektrolučno zavarivanje F regulacijski trafo 220 V F Slika 5.5. regulacijski trafo 220 V Slika 5.3.2): dijelovi koji se zavaruju priključe se na izvor istosmjerne struje te zbog otpora prolasku struje dolazi do lokalnog zagrijavanja u točkama dodira i taljenja materijala. 5.2 Elektrootporno (točkasto) zavarivanje . Spajanje elemenata 63 - - zavarivanjem u atmosferi zaštitnih plinova).3. plinsko zavarivanje (sl. Primjer ovakvog spajanja je točkasto zavarivanje u autoindustriji. Kod REL zavarivanja zaštitna atmosfera se stvara izgaranjem obloge elektrode. 5. elektrootporni postupci (sl.3.

5 kod križnog spoja.3. 7δ 0. Iako tok silnica nema skokovitih promjena. Spajanje elemenata acetilen kisik Slika 5.4 kod sučeonog spoja. odnosno slika 5.15 3.64 5.3 Plinsko zavarivanje Zavar predstavlja diskontinuitet u osnovnom materijalu konstrukcije. prisutne su koncentracije naprezanje u zoni zavara.3. 1.5 Raspored naprezana u križnom zavarenom spoju . kao što pokazuje slika 5.3.4 Raspored naprezanja u zavaru sučeonog spoja 0.3.41 2. 6 σ 0 Slika 5.38 a = 0.3.7 0. kao što je to slučaj kod vijčanih i zakovičnih spojeva.42 δ σ0 =1 Slika 5. 0 σ 0 3 12 2 1. 71σ 0 1.

(5.3.3) Dopuštena naprezanja čelika koji se često koriste kod metalnih konstrukcija dana su tablicom 5. Kod dinamičkog opterećenja konstrukcija materijal nema mogućnost da izvrši adaptaciju te na mjestu koncentracije naprezanja dolazi do početka loma. U oba se slučaja koriste saznanja iz nauke o čvrstoći.1 Statički opterećeni zavari Proračun čeonih zavara Za slučaj statičkog opterećenja kod čeonih zavara ne traži se posebno provoñenje dokaza čvrstoće.2. Za ovakav slučaj opterećenja uvodi se koeficijent k= pa je zahtjev za računsko naprezanje (5.1 Dopušteno naprezanje osnovnog materijal .0362 Č. Materijal i strojni dijelovi Dopušteno ekvivalentno naprezanje Dopušteno vlačno naprezanje Dopušteno tlačno naprezanje Dopušteno smično naprezanje σ loma šava σ loma osnovnog materijala . σ ekv dop Č.3. Spajanje elemenata 65 Koncentracija naprezanja izražava se koeficijentom naprezanja αK = σ i max .3. dok σ 0 predstavlja srednje računsko naprezanje.3.5.3.3.3. važno je jedino pravilno definirati dopušteno naprezanje u zavaru iz razloga što u ovom slučaju spoj puca u osnovnom materijalu.0563 [ MPa ] σ v dop [ MPa ] 180 270 σ T dop [ MPa ] 160 240 τ dop [ MPa ] 104 156 Tablica 5. dop = k ⋅ σ dop .1. 5. U slučaju kada se i vrši kontrola moći nošenja. Iz ovog se razloga značajno razlikuju načini proračuna statički i dinamički opterećenih zavarenih konstrukcija. dok su vrijednosti koeficijenta k za te iste materijale u ovisnosti o kvaliteti zavara dani tablicom 5.1) gdje σ i max predstavlja najveće naprezanje pri idealno elastičnom ponašanju. σ0 (5.2) σ rač ≤ σ z . pri povećavanju opterećenja i prelasku cijelog presjeka u stanje plastičnog tečenja. Koncentracija naprezanje nije toliko nepovoljna kod statičnog opterećenja jer se lokalni vrhovi naprezanja uslijed lokalne plastifikacije istupljuju te na kraju. izjednačavaju sa srednjim naprezanjem u presjeku.

6 0.3.8 1. 2.0 1.0362) ČN 36 (Č.0 0.6 0.0 0. Zaostala naprezanja ne uzimaju se u obzir. 2 2 σ ekv = σ ⊥ + σ 2 − σ ⊥ σ + 3 (τ ⊥ + τ 2 ) ≤ k σ dop (5. pri tom poštujući slijedeće napomene: 1.6 0. Henkijeva teorija). Lokalni vrhovi naprezanja koji proističu iz uobičajenih konstrukcijskih oblika ne uzimaju se u obzir.0 1.0 0.2 Koeficijent k Proračun se dalje provodi prema izrazima iz nauke o čvrstoći.8 1.65 0.72 1.4) σ τ σ⊥ σ⊥ τ σ Slika 5.6 Naprezanja u spoju .66 5.8 0.55 1. 3.6 0. usporedno) naprezanje σ ekv odreñuje se po hipotezi maksimalnog deformacijskog rada (HMH – Huber. Mises.3.3. Spajanje elemenata Kvaliteta zavara Specijalni kvalitet S kvalitet I kvalitet II Vrsta naprezanja vlak ili savijanje tlak smik vlak ili savijanje tlak smik vlak ili savijanje tlak smik Vrijednos koeficijenta k ČN 24 (Č.0563) 1.0 0. Ekvivalentno (reducirajuće.5 Tablica 5.0 0.

3.8.3.7 prikazani su ekvivalentna naprezanja prema pojedinim hipotezama te usporedba sa pokusima statičkog opterećenja zavarenih spojeva. Slikom 5.5.5) (5. Točniji proračun kutnih zavara ne bi imao ni smisla pa su: . Spajanje elemenata 67 Proračun kutnih zavara Pokusi su pokazali veliku složenost stanja naprezanja kod kutnih spojeva: .8σ lom 2  σ   τ  σ ekv =   + 1.u raznim stupnjevima opterećenja vrši se pregrupiranje stanja naprezanja Novija istraživanja (Univerzitet u Delftu – Nizozemska) su pokazala da teorija HMH ne odgovara kod kutnih spojeva iz razloga što postoje još druga maksimalna normalna naprezanja i maksimalna tangencijalna naprezanja. za razliku od HMH teorije gdje je k=3.6) gdje se uzima da je k=1.3.5  σ   τ  σ ekv =   + 3  σM σM  σM  2 2 τ σM 0.u zavarima postoje. (5.7 Ekvivalentna naprezanja i eksperimentalni rezultati Najbolje rezultate daje ISO-ova empirijska preporuka bazirana i na spomenutim Nizozemskim pokusima: σ ekv = σ 2 + k τ 2 .5 1 0. 58 σ M eksperimentalno elipsa ISO hipoteza σ2 τ2 + =1 σ lom 2 1. i pored svih naprezanja.u kutnim spojevima vladaju višeosna stanja naprezanja . σ σM  τ  σ ekv σ 1  σ  = +   + 4  σ M 2σ M 2  σ M  σM  2 2 1 0. odnosno 2 2 σ ekv = σ ⊥ + σ 2 − σ ⊥ σ + k (τ ⊥ + τ 2 ) . Ovu preporuku usvojili su i naši propisi za zavarene čelične konstrukcije.naprezanja su neravnomjerno raspodjela po presjeku i po dužini zavara .3. vrlo visoka i različita zaostala naprezanja .8   σM σM   σM  2 2 Slika 5.5 1 τ = 0.

9.8 Odnos α za slučaj loma u zavaru i materijalu Oznake prilikom proračuna kutnih zavara prikazane su slikom 5. pošto su dimenzije ovih zavara često diktirane tehnološkim razlozima Neki su pokusi (Čehoslovačka.ekvivalentno naprezanje σ z . 7 Slika 5. F α = 1 − 0. dop . Dok je kod sučeonog zavara jačina zavara jednaka jačini osnovnog materijala. kod kutnih zavara postoji odnos: F α = mat .smična naprezana okomito na dužinu zavara u ravnini AB' .t .t⊥ .3.8 prikazuje iznos odnosa α za slučaj kada nastaje lom u zavaru. odnosno AB'. Spajanje elemenata pri mnogim pojednostavljenim pretpostavkama male šanse za točan rezultat ekonomski značaji mali.smično naprezanje paralelno s dužinom zavara u ravnini pravog položaja AB σ .vlačno ili tlačno naprezanje na zavar okomito na presjek u svom pravom položaju τ ⊥ . 79 α ≤ 0.dopušteno naprezanje zavara Izmeñu veličina u ravnini pravog položaja AB i zakrenutoj ravnini AC (odnosno AB') vrijede slijedeće jednakosti: 1 σ⊥ = n =τ⊥ . (5.3. (5.68 - 5. Oznake za naprezanja su: .3. 75 tada postoji ekvivalentno naprezanje zavara i presjeka štapa.3.normalno naprezanje koje djeluje uzduž zavara σ ekv . Istočna Njemačka ) pokazali da naprezanje σ ne utječe na moć nošenja te ostaje dilema dali uopće ekvivalentno naprezanje računati s σ ili ne. Radi pojednostavljenja naprezanja u ravnini AB projiciraju se na ravninu AC.n – vlačno ili tlačno naprezanje u ravnini gdje je mjerodavni presjek zakrenut .8) 2 .smično naprezanje okomito na dužinu zavara u ravnini pravog položaja AB τ .7) Fzav Slika 5. Kad je ovaj odnos otprilike α ≈ 0.smična naprezanja u pravcu dužine zavara u ravnini AB' - σ ⊥ .3. odnosno lom u osnovnom materijalu.

9).3.13) Propisima je takoñer regulirana debljina nosećeg kutnog zavara i ona iznosi od a = 3 mm do najviše amax = 0. 2 τ =t .3.dop . ovi tabelarni izrazi iz nauke o čvrstoći dovoljno su složeni da bi se iz njih dokučila jedinstvena veza svih naprezanja te debljine i dužine zavara. 5.9) (5.5) .4) .aksijalno napregnuti štapovi (Tabela IV. (5.5. 7 δ min (samo iznimno se odobrava i amax = δ min ).spojevi izloženi smičnim naprezanjima uslijed torzije (Tabela IV.3.14) α∑ a ⋅l .6) Kada se vrši dimenzioniranje.3.10) C B' n t B τ t⊥ σ τ⊥ a σ⊥ A a Slika 5.9 Naprezanja u zavaru Nosivost kutnog zavara ovisi i o debljini kutnog zavara a (sl. u tablicama su dani izrazi za najčešće slučajeve. Iz tog su razloga u Tabelama IV. dimenzioniranja zavara.4 i IV.8 1 +  .3. tj. dop .3.11) β = 0. i to (vidi prilog): .3. Za ekstremno aksijalno napregnute zavare to se svodi na izraz F ≤ σ z . Nosivost zavara različite debljine obuhvaćeno je u propisima za zavarene čelične konstrukcije koeficijentom  1 (5. (5. Kako je u praksi moguć velik broj kombinacija naprezanja kutnih zavara.3. 69 τ⊥ = (5.5 uokvireni izrazi koji na jedinstven način brzo vode do rješenja.dop = β σ dop (5.12) pri čemu treba biti zadovoljeno σ ekv < σ z .  a gdje se za a<4 mm uzima da je koeficijent β=1. Spajanje elemenata 1 t⊥ = σ ⊥ .spojevi izloženi normalnim i smičnim naprezanjima (Tabela IV. Iz ovog slijedi da je dopušteno naprezanje u kutnom zavaru σ z .

dop . tangencijalna ili ekvivalentna. Kod kombinacija bočnih i čeonih zavara razlikuju se tri slučaja: 1. Dimenzioniranje ili samo kontrola promjenljivo opterećenog zavara se vrši na način da se izračuna vrijednosti naprezanja usporede s dopuštenim naprezanjem na zamor σ D dop .vrsta spoja Naprezanja mogu biti normalna. dok ostatak prenose čeoni Za veze izložene normalnim i smičnim naprezanjima ti izrazi se svode na M ≤ σ z . dok koeficijent α iznosi α = 1. pri čemu sva ta naprezanja moraju biti manja od dopuštenog.ovisno o položaju čeonog zavara uzima se da bočni zavare prenose 1/3 opterećenja ili pak čeoni na suprotnoj strani 1/3 opterećenja 3.70 5.5 lČ > lB > 0.materijal . pri čemu σ M predstavlja lomnu čvrstoću materijala pri zavaru. 1. (5.5 lČ .razlika naprezanja (σ g − σ d ) srednje naprezanje σ sr .8 .16) σ ekv < σ D dop .3. Spajanje elemenata gdje l predstavlja dužinu zavara. τ < τ D dop .računa se kao da nema čeonog zavara 2.3. Ovi izraz ne vrijedi za kratke konzole gdje je utjecaj poprečne sile velik u odnosu na moment ili je općenito veza osjetljiva prema smičnim naprezanjima.3.17) (5.2 Dinamički opterećeni zavari Zavareni spojevi izloženi promjenljivom opterećenju posebno su osjetljivi na djelovanje zareza. dok je sila F u Tabelama označena oznakom S. (5. 5. lB > 1. Karakteristične veličine koje utječu na ovaj broj potrebnih opterećenja da doñe do loma su: .5 lČ bočni zavari prenose samo 1/3 sile. Na veličinu dopuštenog naprezanja na zamor utječu: .odnos r = σ min σ max . Čeoni zavareni spojevi su pri tome mnogo povoljniji od kutnih zavara.3.5 lČ . (5. lB < 0. Ponašanje čelika pri promjenljivom opterećenju – zamor Do loma na konstrukcijskom elementu može doći ako je naprezanje manje od dopuštene statičke granice izdržljivosti u slučaju da se konstrukcijski elemente opterećuje dovoljno puta pri naprezanju izmeñu σ d i σ g = σ max < σ M . dakle potrebno je zadovoljiti: σ < σ D dop .15) αW gdje je W = I y aksijalni moment tromosti presjeka.3.18) Podaci za σ D dop u ovisnosti o gornja tri parametra nalaze se u tabelama propisa i standarda.

3. σ max . Sve što se sa sigurnošću može konstatirati su grafički prikazi odnosa naprezanja i broja opterećenja do loma.22) 2 Odgovor na prvo gore postavljeno pitanje dao je Stüssi (1958) po kome je osnovna veličina pri naprezanju na zamor čisto naizmjenično naprezanje ∆σ .koje su to vrijednosti σ max i σ min koje pri odreñenom broju ciklusa n izazivaju lom ? koliki je broj opterećenja potreban da pri zadanom naprezanju σ max i odnosu r = σ min σ max doñe do loma? Zamisli li se slučaj naizmjeničnog naprezanja kada je maksimalno vlačno naprezanje jednako maksimalno tlačnom.za σ sr = 0 vrijedi ∆σ = σ DN ( −1) = σ n 0 za pravac α = 45° vrijedi ∆σ = σ DI 2 za σ sr = σ M vrijedi ∆σ = 0 . amplituda je definirana kao polovina razlike izmeñu σ max i σ min te se takvo naprezanje naziva čisto naizmjenično naprezanje σ − σ min ∆σ = max . Spajanje elemenata 71 Naprezanje σ max je ono naprezanje koje materijal može izdržati bezbroj puta.20) Iz velikog broja pokusa i analiza nije pronañeno precizno fizičko objašnjenje uzroka loma (energetski temelji) niti zakonitosti meñu ovim naprezanjima i brojeva promjena opterećenja.3. (5. Lom izazvan višestrukim opterećenjem ispod njegove lomne čvrstoće (statičke) naziva se lom od zamora i bitno se razliku od statičkog loma (po karakterističnoj prijelomnoj površini i odsutnosti velikih plastičnih deformacija).3. pri čemu je odnos naprezanja r= odnosno r= Fmin σ min .3. Iz ovoga proizlazi da na dinamičku čvrstoću presudan utjecaj imaju greške. te srednjeg opterećenja. a da se ne slomi te se naziva dinamička čvrstoća i označava sa σ D . ista se širi. Vrste promjenljivog opterećenja u ovisnosti o minimalnom i maksimalnom opterećenju.3.5. (5.21) 2 dok je srednje naprezanje nekog promjenljivog naprezanja σ + σ min σ sr = max . (5. gdje dolazi do velike lokalne koncentracije naprezanja te zbog nedostatka vremena za plastifikaciju. Pri tom se postavljaju dva ključna pitanja: .19) σ max (5. prvenstveno zarezi odnosno vanjski oblik konstrukcije elementa i kvaliteta izrade.10 gdje su dani odnosni pri promjenljivom naprezanju pri čemu je bitno naglasiti da: . što izaziva lom u trenutku kada preostali dio presjeka više ne može izdržati ni statičku silu (silu prednapona). Lom nastaje od mjesta unutrašnje ili vanjske greške. kao što je prikazano slikom 5.

3. Spajanje elemenata ∆σ = σ DI 2 σM σ sr = σ M Slika 5.prekidna čvrstoća (statičko) Slika 5.3.11 Smith-ov dijagram σM istosmjerno promjenljivo naizmjenično promjenljivo σ M .3. 5. 5. te obzirom što se nanosi u dijagramima postoje različiti grafički prikazi (sl.11.prekidna čvrstoća (statičko) Slika 5.13).3.12 Gerber-Lourhard-ov dijagram .10 Odnosi pri promjenljivom naprezanja prema Stüssi-ju (1958) Takoñer odgovor na prvo pitanje dobiveni su nizom pokusa.3.3.72 5. σM istosmjerno promjenljivo naizmjenično promjenljivo σ M .12 i 5.

Za razne vrijednosti srednjih naprezanja slika 5.3.3.14 Wöhlerova krivulja . Odgovor na drugo gore postavljeno pitanje daje predstavlja Wöhlerova krivulja (slika 5.14) koja predstavlja prekidnu čvrstoću neizbrušenog elementa iz ČN24 za čisto naizmjenično naprezanje kao funkciju broja promjena opterećenja N.3.15 prikazuje grafički prikaz čitavog područja zamora. odnosno i=logN.3.13 Moore-Jaspers-ov dijagram Koji će se od prethodnih dijagrama koristit ovisi o želji da se neka veličina posebno istakne.prekidna čvrstoća (statičko) Slika 5.5. σM σM Slika 5. Spajanje elemenata 73 σM naizmjenično promjenljivo istosmjerno promjenljivo σ M . Kod nas je najčešće u upotrebi Smithov dijagram.

74 5.17 Stohastički karakter opterećenja i učestalost opterećenja .3.16 Grafički prikaz cijelog područja zamora U stvarnosti se dinamička opterećenja nemaju sinusoidni karakter. Spajanje elemenata σM σM Slika 5. Radi toga je potreban pokazatelj učestalosti opterećenja (slika 5.17b) gdje sumarna linija učestalosti pokazuje koliko će puta odreñeni nivo (razina) naprezanja biti zastupljen u odreñenom vremenu ili u cijelom vijeku trajanja konstrukcije. kako što je to bio slučaj kod prethodnih dijagrama.4.17a).3. dakle nisu pravilna ni po frekvenciji ni po amplitudi već se radi o stohastičkom karakteru naprezanja (slika 5. naprezanje vrijeme naprezanje Broj (učestalost) prekoračenja različitih naprezanja Slika 5.3.

Spajanje elemenata 75 Naprezanje koje materijal može izdržati pod ovakvim stalno promjenljivim opterećenjem naziva se radna čvrstoća zamora. Stoga je i logična ovisnost dinamičke čvrstoće zavara o materijalu i obliku samog zavarenog mjesta. Ove čvrstoće prikazanje su za ČN24 na slici 5.N2 od 2·105 do 6·105 .18.N3 od 6·105 do 2·106 . koji će u toku vijeka trajanja biti dosegnut ili prekoračen i to u jednom od četiri područja: .3. dinamičku izdržljivost zavara imaju zarezi. Slika 5.18 Dinamička čvrstoća za ČN24 Proračun zavarenih konstrukcija pri dinamičkom (dakle promjenljivom) opterećenju vrši se u odnosu na zamor na način da se izračunata naprezanja (prema nauci o čvrstoći) usporede s dopuštenim naprezanjem na zamor σ D dop . Uobičajeno je da se predvidi ukupni broj ciklusa N s minimalnim gornjim opterećenjem Fg. tj.N1 od 2·104 do 2·105 . .5.N4 preko 2·106 Čvrstoća na zamor zavarenih spojeva Prije je istaknuto da najveći utjecaj na zamornu čvrstoću. odnosno koncentracije naprezanja.3. Poznavanje ove čvrstoće važno je radi povećanja ekonomičnosti konstrukcije jer ista može podnijeti manji broj većih naprezanja u radnom vijeku bez štete.

onda se najveće izračunate vrijednosti normalnih.19 σ D dop u ovisnosti o r = σ min σ max i obliku zavarenog mjesta Kada se odredi σ D dop .3. tangencijalnih i ekvivalentnih naprezanja usporeñuju s dopuštenim.3. tako i na okolni materija koji je uslijed zavarivanja pretrpio promjene. graničnih vrijednosti naprezanja i odnosa r = σ min σ max prikazan je za ČN24 na slici 5. (5.25) Dopuštena naprezanja odnose se kako na sam zavar. Spajanje elemenata Način odreñivanja σ D dop u ovisnosti o vrste spoja.3.3. Praktički se σ D dop sasvim približava dinamičkoj čvrstoći σ D iz razloga: τ max < τ D dop .23) (5.19. σ ekv max < σ D dop . mora biti zadovoljeno: σ max < σ D dop .76 5. naizmjenično područje istosmjerno područje Slika 5.3.24) . (5. tj.

oblika zavarenog mjesta (A.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamičku izdržljivost Dinamička izdržljivost zavarenih spojeva od presudne je važnosti za pouzdanost konstrukcije u eksploataciji. F). (5. tlačnog i ekvivalentnog naprezanja max σ < σ D dop < σ dop . Spajanje elemenata 77 1.konstrukcija se može srušiti i sa manje od 105 opterećenja ako je broj velikih opterećenja velik prema Miner-ovoj hipotezi "kumulativnog oštećenja". D. općenito vrijedi za maksimalne vrijednosti vlačnog.3. tj. Švicarska i dr. max σ ekv < σ D dop < σ dop .zaostala naprezanja se ne mogu zanemariti . dok je N broj ciklusa kod kojeg pri odreñenom opterećenju σ a nastupa lom (Wöhlerova krivulja) ustanovljeno je da za lom nije toliko mjerodavan odnos r = σ min σ max koliko σ a . B. dok je za oblik zavarenog mjesta E i F razlika oko 25%. koje je uvijek manje od dopuštenog statičkog naprezanja. (5.28) Suvremene tendencije u oblasti zavarenih spojeva izloženih zamoru U nisu zemalja vrše se pokusi zamaranjem zavarenih spoja iz više razloga. teško da će se maksimalna naprezanja javiti 2·106 puta Može se reći da za oblik zavarenog mjesta A. što u stvarnosti nije slučaj 2. B. prvenstveno vlačnetlačne odnose se na relativno male ispitne uzorke ili epruvete te se prikazuju Smithovim dijagramima dobivenim iz većeg broja Wöhlerovih krivulja. Kako najviša dozvoljena vrijednost naprezanja mora biti manja od dopuštenog naprezanja na zamor. od kojih su najvažniji: . Rezultati pokusa za različite materijale i vrste naprezanja.3. C.3.5. na način da se konstrukcije kategoriziraju prema broju učestalosti odreñenog opterećenja. ∆σ koji u superpoziciji sa zaostalim naprezanjima izaziva lom proučava se širenje pukotina (mehanika loma) nakon niza eksperimenata provedenih u SAD.3. Stvarno ponašanje zavara i s tim u . tj. C.). D razlika izmeñu σ D i σ D dop je oko 10%.26) max τ < τ D dop < τ dop .ponašanje malih epruveta u odnosu na velike konstrukcije nije jednako . mijenjali su se i popisi o odreñivanju σ D dop (SAD. gdje je n broj promjena opterećenja sa odreñenom vrijednošću σ a .27) (5. način dobivanja σ D je zasnovan na pokusima gdje se epruveta opterećuje neprekidno s istom frekvencijom i amplitudom. neoštećena ako je ∑ n N ≤ 1 . E. utjecaja zareza ili dinamičke izdržljivosti uvodi se pojam relativne čvrstoće zavara σ D( N ) kao i pojam pogonske čvrstoće ili pogonske izdržljivosti - 5.

utjecaj krutosti konstrukcije i dr. a za razliku od nosača kontinuiranog poprečnog presjeka s jednolikom raspodjelom naprezanja. a tangente na silocrt smjer.22 prikazana je razdioba naprezanja u području utora za vlačno opterećeni okrugli štap sa zaobljenim utorom.utjecaj zareza .3.utjecaj tehnologije zavarivanja .3.21 Silocrt Slika 5. U cilju dobivanja jasne slike o koncentraciji naprezanja.3. F σ vr σ sr R σ vr σ sr d1 d2 F Slika 5.utjecaj temperature okoline . Najvažniji od utjecaja na pojavu zamora su: .22 Okrugli štap sa .21). Srednje naprezanje bi bilo naprezanje koje se javlja kod idealnog glatkog cilindričnog štapa.utjecaj zaostalih naprezanja .3. dok se podalje od utora gubi utjecaj utora te naprezanje postaje konstanto i jednako srednjem naprezanju.3.utjecaj vrste materijala . Iz silocrta na slici 5. Kod koničnog štapa sa slike 5. povećanjem kuta konusa raste i vršno naprezanje koje je veće od srednjeg naprezanja. Utjecaj zareza na dinamičku izdržljivost Općenito kod statički opterećenih konstrukcija. crta se silocrt (sl.78 5.21 vidljivo je da je naprezanje najveće u području utora.utjecaj oblikovanja zavarenog spoja .3. Slikom 5.utjecaj grešaka pri zavarivanju . u realnim uvjetima korištenja ovisno je o nizu drugih činioca osim materijala i opterećenja. kod nosača promjenljivog poprečnog presjeka uz mjesta promjena presjeka javlja se nejednolika raspodjela naprezanje i vršna naprezanja.3. Spajanje elemenata vezi cijele konstrukcije.20 Konični štap Slika 5. 5. kod kojeg gustoća pokazuje intenzitet polja naprezanja.20.

5. F F σ vr σ vr σ sr d1 a d2 d F F Slika 5. 5. vršna naprezanja su veća od onih kod štapa s oblim utorom (sl. 5.5.22).25).24). Aksijalno opterećena vratila kod kojih postoji smanjenje/povećanje (redukcija) presjeka takoñer imaju znatna vršna naprezanja (sl.3. U slučaju nastanka male površinske pukotine (sl. što je naročito naglašeno kod dinamičkih opterećenja. 5.3.3. σ sr . vršno naprezanje znatno je veće od prethodna dva slučaja kad postoje utori. Spajanje elemenata 79 zaobljenim utorom Za slučaj vlačno opterećenog okruglog štapa s oštrim utorom (sl.24 Okrugli štap s površinskom pukotinom Razni provrti. 5.3.26).3.23 Okrugli štap s oštrim utorom Slika 5.3. Ovo je razlog zbog kojeg dolazi do širenja pukotina i loma štapa. potrebni zbog konstrukcijske izvedbe štapa. imaju takoñer negativan utjecaj te izazivaju veliko vršno naprezanje u području oko provrta (sl.23).3.

3. Kod dinamički opterećenih konstrukcija.29).1] . 5.29 vidljiv je veliki utjecaj vršnih naprezanja. npr.3. ovisi o materijalu. 5.. Na slici 5.. prijelazi i dr. mjehurići plina i razni uključci) ili vanjski (krajnji krateri.25 Okrugli štap s poprečnom rupom Slika 5. 5.27) i uvijanje (sl. ugorine. glatki σ D .2. koji se kreće u granicama η K = [ 0. utjecaj koncentracije naprezanja uzima se kroz koeficijent ureza definiran kao β K = 1 + η K (α K − 1) .3. sa zarezom .3.3. krajevi zavara. Spajanje elemenata F F σ vr σ vr σ sr d σ sr d1 D d2 F F Slika 5. Sniženje dinamičke izdržljivosti je izazvano zareznim djelovanjem samog zavara. σ sr (5. limova. Koeficijent ureza odreñuje odnos dinamičke čvrstoće izmeñu glatkog uzorka i uzorka s zarezom.29) Faktori oblika za karakteristične presjeke mogu se očitati iz tablica. U praksi se vršna naprezanja definiraju preko faktora oblika αk = σ vr .80 5.3.3. Čvrstoća ravnih profila. (5. ploča. traka ili valjanih profila.31) Dinamička izdržljivost zavarene probne palice niža je od izdržljivosti nezavarene probne palice.3.28 prikazan je Smitnov dijagram neobrañenog i obrañenog navara. Na slici 5..30) gdje koeficijent η K . Obrañivanjem zavara bitno se povećava dinamička izdržljivost. takoñer dolazi do znatnih vršnih naprezanja.3.26 Okrugli štap s redukcijom presjeka Prilikom opterećenja na savijanje (sl. Sam navar uzrokuje značajan pad σ DI i σ DN do čega ne dolazi iz razloga promjene toka sila već uslijed zareznog djelovanja koje nastaje bržim hlañenjem krajeva navara .27) koji se u zavaru javljaju mogu biti unutrašnji (npr. bitno je smanjenja u područjima u kojima postoje provrti (sl. (5.28). Zarezi (sl.3..). odrediti eksperimentalno ili pak numerički. βK = σ D .3.. 5. pore.

. obrada kod V zavara pri spajanju dvaju limova bitno utječe na dinamičku izdržljivost.3. kao što pokazuje tablica 5. Spajanje elemenata 81 što uzrokuje ugorine te "zamrzavanje" mjehurića plinova i šljake.3. Obradom navara odstranjuje se ovo loše područje navara te se bitno poboljšava dinamička izdržljivost.5.3.3.27 Neobrañeni i obrañeni navar σ max  N mm 2    σ DI = 240 σ DT = 240 σ DN = 160 σ DN = 140 ± ± 95 σ sr  N mm 2    N9 obrañeni navar s neobrañenim navarom ± ± −95 s obrañenim navarom −140 Slika 5.28 Smithov dijagram za neobrañeni i obrañeni navar Slično navaru. slaba veza osnovnog i dodatnog materijala ugorina navar uključci šljake. pore obrañeni navar N9 Slika 5.

za razliku od sučeonih. Kao što se vidi na slici (5. .0362 V-zavar bez provarenog korijena Č.3.0562 ± ± Č.3.0362 nezavareni limovi Č. Spajanje elemenata Materijal Mehanička svojstva [N/mm2] σT Č.0362 V-zavar s potkorenom trakom N9 Č. 5. lomi tok sila dva puta (sl.0362 N9 obrañeni V-zavar s provarenim korjenom i žlijebom za izvoñenje kraja zavara Tablica 5. Oblikovanje samog zavara od bitnog je utjecaja.29). naročito kod T spoja (sl.3.3 Mehanička svojstva V-zavara Kod kutnih se zavara.82 5.30) gdje uvijek treba nastojati ostvariti obostrani kutni zavar (slika 5.3.0562 ± ± Č.0562 ± ± Č.30) te meñusobno spajanje korijena kutnih zavara (sl.3.29) krajevi kutnih zavara izazivaju koncentraciju naprezanje te obrada krajnjih kratera kutnog zavara povećava dinamičku izdržljivost. 5.31).0562 ± ± σ DI 310 240 170 160 120 170 150 280 220 σ DN 180 140 100 95 70 100 95 160 130 360 340 360 240 240 360 240 360 240 Č. 5. žlijebljen uz provaren korijen Č.0362 V-zavara.3.0562 ± ± Č.

3.29 Lom toka silnica kod kutnih zavara + σ + σ σ σ Slika 5. Spajanje elemenata 83 σ max σ max σ σ max σ Slika 5.30 Tok silnica kod jednostrukog i dvostrukog kutnog zavara .5.3.

Pouzdanost je svojstvo metala da se pod utjecajem dugotrajnog naprezanja na višim temperaturama neprekidno plastično deformira (redovita pojava iznad 450°C). su prvenstveno negativne i to: . naprezanje. Praćenje pojava u materijalu i zavaru vrši se analizom i ostalih parametara (radni tlak. trajanje eksploatacije) uz istovremeno praćenje radne temperature.84 5. Toplinska krtost se javlja kod fero-perlitnih čelika kod 400°-500°C gdje nakon dugog zadržavanja naglo pada udarna žilavost dobivena kod sobne temperature. Upravo su mjesta zavara najopasnija te se obično tu inicira lom. Ako materijal dugo "radi" u uvjetima pouzdanosti doći će do njegovog razaranja i pri znatno nižim temperaturama od vlačne čvrstoće za odreñene temperature.pouzdanost . Poznavanje utjecaja eksploatacije na materijal i zavare pri višim temperaturama osnova je za pouzdan rad energetske i procesne opreme.3.erozija Mehanička svojstva se u principu smanjuju. Spajanje elemenata Slika 5. Pod višim temperaturama podrazumijeva se temperatura do 600°C.31 Meñusobno spajanje korijena kutnih zavara Utjecaj temperature na zavarene spojeve Svi podaci o mehaničkih svojstvima. Promjene koje nastaju u materijalu.promjena mehaničkih svojstava . radni medij.promjena strukture .korozija . osim iznimno žilavost materijala. daju se pri sobnoj temperaturi. .toplinska krutost . Čest je slučaj da zavarena konstrukcija biva korištena pri temperaturama znatno nižim ili višim od sobne.toplinski zamor i termošokovi . a postotak ovisi o temperaturi i sastavu (strukturi) čelika. posebno u zavaru.

Pri tom svakako je potrebno preispitati kriterije o prihvatljivosti ovih grešaka. odžarivanja. zbog izgleda prijeloma sličnog lomu krtog materijala (dekoheziji) nazivaju se krti lom.32). Iznimka je slučaj zaostalih naprezanja u zoni zavara s inicijalnim opterećenjima (sl. U procesima eksploatacije. ova se naprezanja brzo relaksiraju. osim mjerenjem na površini. kao i metodom vibriranja.3. odmah nakon zavarivanja i granicu razvlačenja. Sama zaostala naprezanja ne dovode do oštećenja. Naprezanja mogu biti tlačna i vlačna. Spajanje elemenata 85 Toplinskim zamorom naziva se razaranje metala pod djelovanjem toplinskih naprezanja uvjetovanih naizmjeničnim zagrijavanjem i hlañenjem. te raspodjelom naprezanja u njenoj okolini. posebno pri višim i visokim temperaturama. kao rezultat metalurških procesa. a bez velikog naprezanja. σV 250 N/mm2 l 3l 3l 5. mogu se ove napetosti znatno smanjiti. Ove pojave loma zbog naglog širenja pukotine.32 Naprezanja u zoni korijena X zavara Krti lom Lomovi sa malom kontrakcijom ili bez nje. Utjecaj zaostalih naprezanja Pri formiranju zavara. a zakonitosti im je teško dokučiti.3. potrebno je posvetiti posebnu pažnju. Teoretska objašnjenja pojave toplinskog zamora su vrlo štura. Krti lomovi su redovito su inicirani malim pukotinama ili oštećenjima koje su rasle do neke kritične veličine. lomovi bez izduženja. dolazi do unutrašnjih naprezanja. . nakon koje je nastupio lom. 5. Iznos može doseći. ukoliko nisu kombinirana s vanjskim opterećenjem. poznate su odavno. Visokim naprezanjima u vrhu pukotine. Ova naprezanja mogu dovesti do deformacije konstrukcije pa čak i hladnih pukotina. Postupkom popuštanja.5. Ako se greške otkriju na vrijeme moguće je pratiti cijeli rast pukotine i predvidjeti lom.

5. a c konstanta. σ naprezanje.32) gdje je a veličina polovine pukotine (sl.način naprezanja .34.način hladne obrade pri izvedbi konstrukcije Pri proučavaju loma uvodi se faktor intenziteta naprezanja KC koji se razlikuje za tri osnovna slučaja otvaranja pukotine (sl.za žilavi čelik a Kc a Slika 5.3.33 Tri osnovna načina otvaranja pukotine σ Kc.3.radna temperatura . Spajanje elemenata Na lom (proučava se u mehanici loma) utječu: .3. (5. 5.34). I II III Slika 5.koncepcija konstrukcije: razina radnih opterećenja debljina elementa krutost konstrukcije .osnovno materijal . Odnos naprezanja i veličine pukotine prikazan je slikom 5.3.33).3.34 Faktor intenziteta naprezanja u ovisnosti o pukotini i naprezanju .86 5.3. te za prvi način faktor intenziteta je KI C = cσ a .

materijal pri nižim temperaturama postaje krt pa postoji tzv.postojanje greške koja izaziva koncentraciju naprezanja i početak loma Naprezanje i deformacija oko pukotine proučavana je od strane mnogih znanstvenika meñu.3. raspodjela naprezanja oko vrška pukotine (sl.velika zaostala naprezanja . a meñu prvima su Grifiz. 5.3.34) σy = cos  1 + sin sin  . (5.32).4.33) σx = cos 1 − sin sin  .3.5.35) 2π r σ σ y (θ = 0 ) σy 2a σx θ Slika 5. 2 2 2  2π r gdje obzirom da se pri opterećenju trake s pukotinom radi o prvom slučaju otvaranja.3. tj. 2 2 2  2π r KI θ θ 3θ  (5. 5. faktor intenziteta naprezanja računa prema izrazu (5.3.odreñena temperatura .35) izraz (5. Spajanje elemenata 87 Prilikom praćenja širenja pukotine primijećeno je da se za lom epruvete mora utrošiti znatno manje rada pri nižim temperaturama.3.34) se svodi na KI σy = . Krti lom se javlja ako su ispunjena slijedeća četiri uvjeta: .35) dana je izrazima KI θ θ 3θ  (5. temperatura prelaska u krtost. Irwin i Vestergard.sklonost materijala prema krtom lomu .35 Naprezanja vrška pukotine ploče . Za beskonačnu traku s otvorom pukotine dužine 2a i opterećenu vlačno.3. Za kut θ = 0 (sl.

vijci koji nisu prednapregnuti u spoju opterećenom smično (slika 5. Andronić. odnosno navoj izrañen narezivanjem treba izbjegavati. D.4. Odnos sile prednaprezanja u vijcima Fv i podlozi Fp.4.1. prednost treba dati navoju napravljenom vajanjem.4. što je krajnje nepovoljno. Dujmović. IA PROJEKTIRANJE.1 Oblikovanje vijčanih spojeva obzirom na zamor Obzirom na način izrade navoja. rasterećenja podloge i odvajanja te vijci u potpunosti preuzimaju opterećenje. Nadalje iz dijagrama se vidi da je povoljnije da vijci budu manje krutosti Cv (manji nagib pravca) a podloga čim kruća (strmiji pravac). Andronić.1) . 2004.vijčani spoj opterećen na vlak (slika 5. uslijed djelovanja radne sile FR prikazano je dijagramom na slici 5. Dujmović.4.4.prednapregnuti vijci u spoju opterećenom smično (slika 5. Ukoliko radna sila postane veća od sile prednaprezanja. Spajanje elemenata 5. Prednapregnuti Kod vlačnog spoja.2. D. Ovime pri istoj radnoj sili je prirast sila vijku ∆Fv manji od prirasta ∆F'v za slučaj podloge manje krutosti. I. † ‡ Skenirano iz B. Dežba “Metalne konstrukcije 4”. Oblikovanje vijčanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor Pošto je zamor materijala jedan od čestih razloga lomova koji nastaju u eksploataciji. bilo rastavljivi. spojevi. Zagreb.3. zahtijevaju posebnu pažnju prilikom pravilnog oblikovanja.4. Bez prednaprezanja‡ Slika 5.3) Slika 5. Postavljanje mekanih brtvi meñu podlogama djeluje nepovoljno. IA PROJEKTIRANJE. 5.4. 2004. najčešće je riječ o spoju kod kojeg su vijci prednapregnuti. Kod vijčanog spoja razlikujemo tri osnovna slučaja: . Zagreb. Dežba “Metalne konstrukcije 4”.4.4. raste sila u vijku za ∆Fv i pada sila u podlozi za ∆Fp.4.2) . valjanjem odnosno narezivanjem. Vlačni spoj† Slika 5. bilo nerastavljivi. Opterećivanjem spoja. . I. Skenirano iz B.88 5. Dakle treba težiti čim krućim i debljim podlogama kod ovakvih spojeva kao ne bi došlo do elastičnog savijanja podloge (smanjenje krutosti).

4. Dakle vrijedi pravilo da obzirom na otpornost vijčanog spoja na zamor. I.4. Sile i deformacije u prednapregnutim vijcima i podlozi Obzirom na oblik samo kontaktne površine. 2004. manje podložan pojavi pukotina. Kod slučaja prikazanog slikom 5. D.6 podloga je fleksibilnija. Zagreb.3) površina na koju se prenosi opterećenje.5. Dežba “Metalne konstrukcije 4”.4.4.2 i 5.6 iz razloga što je kod prvog kontaktna površina bliža mjestu djelovanja sile te je time savijanje površine manje.4. Slika 5. § Skenirano iz B. Prednost za slučaj opterećenja kod kojeg postoji opasnost od zamora treba dati vijcima s prednaprezanjem iz razloga što je vijak. Spajanje elemenata 89 F Fmax ∆Fv FV ∆Fp FR ∆F'p ∆F'v FR arctg CV arctg CP Fp λ λ′ δ δ′ deformacije Slika 5. raspodjela opterećenja oko rupe i moguća mjesta pojave pukotina kod zamora prikazana su slika 5. treba nastojati da kontaktna površina bude čim bliže dijelovima na koje djeluje opterećenje.4.5. IA PROJEKTIRANJE. Dujmović.4. . Andronić. Slika 5.4.§ Kod spojeva opterećenih smično (slika 5.5 predstavlja povoljniji slučaj od oblika prikazanog slikom 5.7 za slučaj vijaka sa i bez prednaprezanja.4. a samim time i vijčani spoj.6.4. oblik prikazan slikom 5.

I. 2004.4.8 pokazuju boju otpornost na zamor.4. osim što treba težiti izvedbi navoja valjanjem. . 2004. Otpornost na zamor kod sidrenih vijaka†† 5. Dežba “Metalne konstrukcije 4”. IA PROJEKTIRANJE. Zavari.8. Andronić. D. IA PROJEKTIRANJE. I.4. ** †† Skenirano iz B. D. Dujmović. Skenirano iz B. Dežba “Metalne konstrukcije 4”. Spajanje elemenata Slika 5. Dujmović.7. Usporedba smično opterećenih vijčanih spojeva** Kod sidrenih (anker) vijaka. pričvršćivanjem dvjema maticama pokazalo se povoljnije obzirom na zamor. Zagreb. Slika 5. Zagreb.4. kao spojevi dijelova. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor Općenito strojne elemente podložne zamoru potrebno je oblikovati na način da se izbjegne koncentracija naprezanja odnosno lom silnica u silocrtu naprezanja.2.90 5. Andronić. Ispitivanjem je utvrñeno da varijante pričvršćivanja stopa b) i d) na slici 5.

4. D. Što je taj neopterećeni dio kraći u smjeru djelovanja sile na opterećenom dijelu. sam zavar pomaknuti iz područja najveće koncentracije naprezanja (slika 5.5. Slika 5.10.4.10. I. Postavljanje neopterećenog dijela obzirom na smjer opterećenja ‡‡ Skenirano iz B.4.11).9. Spajanje elemenata 91 upravo se nalaze u zonama najvećih koncentracija naprezanja. sama geometrija neopterećenog dijela izaziva lom silnica u silocrtu (koncentraciju naprezanja).9.11. Dežba “Metalne konstrukcije 4”.). Zagreb. potrebno je preoblikovati strojni dio da se čim više smanji koncentracija naprezanja (slika 5. Pomicanje zavara iz područja velike koncentracije naprezanja Za slučaj kada je neki neopterećeni dio konstrukcije zavaren na opterećeni dio konstrukcije.4. to je manji lom silnica (koncentracija naprezanja) (slika 5.4.).4. Dujmović. Smanjenje koncentracije naprezanja pravilnim oblikovanjem‡‡ Slika 5. IA PROJEKTIRANJE. te ukoliko je moguće. Andronić. 2004. . Dakle. Slika 5.

Smanjenje dimenzija poprečnog presjeka kutnog zavara§§ Za slučaj kad kutni zavar povezuje nosive dijelove u cjelinu. Spajanje elemenata Smanjenje dimenzija kutnog zavara moguće je postići i djelomičnim provarivanjem korijena zavara (slika 5. potrebno je osigurati dovoljnu nosivost kutnog zavara. Slika 5.4. §§ Skenirano iz B. Slika 5.. Zavar u području ruba opterećenih konstrukcija smanjuje otpornost na zamor te je potrebno težiti preporuci da se zavar nalazi na udaljenosti većoj od 10 mm od ruba (slika 5. Slično je i kod nesimetričnih priključaka koje je potrebno zamijenit simetričnim kao što je to ilustrirano slikom 5.15.4. Zagreb. Preporuka o udaljenosti zavara od ruba nosivog dijela Pri oblikovanju treba težiti izvedbama bez sekundarnih naprezanja koji nastaju uslijed momenata savijanja u samom spoju. .4. Slika 5.). IA PROJEKTIRANJE. I.4.14. kao što je to slučaj na slici 5.13. Dežba “Metalne konstrukcije 4”.4. Dujmović. D.12. 2004.12.4. Minimalne dimenzije kutnog zavara i djelomično provarenog kutnog zvara.14).4.13. Tako je kod čvorište rešetkaste konstrukcije potrebno postići da se neutralne osi sijeku u jednoj točki. Andronić.92 5.

Naknadna obrada zavara*** Oštre rubove potrebno je izvesti zaobljene. Dujmović. gdje se brušenjem izbjegavaju oštri prijelazi spojeva.4. D. moguće je postići naknadnom obradom zavara.15.9.4.16.15.5.4. Slika 5. Andronić. Brušenje zaobljenja i područja oko zaobljenja *** Skenirano iz B. Slika 5.4. IA PROJEKTIRANJE.4. 2004. Zagreb. kao što je prikazano slikom 5.15. I. Dežba “Metalne konstrukcije 4”.16). a samim time i neotpornost na zamor. Pri tom treba izbjegavati radijuse zaobljenja manje od 15 mm odnosno radijusom zaobljenja većim od 1/3 širine priključka. Zamjena nesimetričnog priključka simetričnim Oštri prelazi i oštri kutovi izazivaju veliku koncentraciju naprezanja. .4. a samo zaobljenje potrebno je obraditi brušenjem te brušenu površinu produžiti 20 mm izvan zaobljenja (slika 5. Spajanje elemenata 93 Slika 5. Rješenja sa slike 5.

94 5. a nastala zbog taljenja osnovnog materijala se toleriraju ukoliko s ona manja od 0.05t (ili 5 mm) kod poprečnih varova. Spajanje elemenata Uz navedene konstrukcijske uzroke neotpornosti na zamor. Zahtjevi obzirom na dopustive dimenzije udubljenja zavara††† uleknuća osnovnog materijala u zoni utjecaja topline.prskanje pri zavarivanju .ekscentričnosti i krivo meñusobno pozicioniranje dijelova .loše namještanje dijelova koji se zavaruju . a bitno smanjuju otpornost na zamor su: . 2004. Zagreb.nedopušteno pripajanje dijelova koji nisu predviñeni za zavarivanje .zarezi . .1t (ili 1 mm) kod uzdužnih Slika 5. Dežba “Metalne konstrukcije 4”. Najčešće greške koje pri zavarivanju nastaju.korozijska gnijezda .diskontinuitet u varu uzrokovan slučajnim zastojima luka . Pri tome vrijede slijedeća pravila: .iskrivljenje dijelova priključaka Greške u varovima do odreñenog nivoa se toleriraju.4. Uleknuća osnovnog materijala troska na varu se tretira kao ulegnuće pukotine detektirane nerazornim metodama ne toleriraju se ne tolerira se kod čeonog vara s zahtijevanom punom penetracijom da dolazi do nepotpunog taljenja osnovnog materijala koje je karakterizirano prelijevanjem zavara ††† Skenirano iz B. Dujmović.krak (širina) kutnog zavara ne smije varirati više od 10% .1t preostala visina zavara ispod udubljenja nije manja od debljine elementa t Slika 5.pukotine u varu .debljina čeonog zavara ne smije biti manja od debljine dijelova koji se spajaju . odnosno 0. I.17. D. IA PROJEKTIRANJE.18. velik utjecaj ima i samo zavarivanje.4.udubljenja čeonog zavara se toleriraju ako: duljina udubljenja nije veća od debljine elementa t visina udubljenja nije veća od 0. Andronić.oštri bridovi .čeoni varovi s djelomičnom penetracijom tretiraju se kao da je riječ o kutnim varovima .

Varovi koji se izvode samo s jedne strane.20.4.4. Spajanje elemenata 95 Slika 5. a ovisi o kategoriji detalja. Slika 5.21.4.19. .4. Hrapavost rubova nastalih plinskim rezanjem (slika 5.21) veća od 0. mogu se tolerirati te ih nije potrebno popravljati ukoliko je najveći promjer manji od 0. Hrapavost rubova uslijed plinskog rezanja čeličnih ploča Prekid kontinuiranog zavara tolerira se samo ako je na mjestu prekida postignuta dobra penetracija te ukoliko se prekid ne nalazi u zoni visoke koncentracije naprezanja. ravnomjerno rasporeñeni.3 mm smanjuje otpornost na zamor te se preporuča brušenje takvih rubova. Nedopustiva ulegnuća zavara Pore uslijed plinova u zavaru. Djelomična penetracija i nepotpuna provarenost nisu dopušteni. Dopušteni postotak ukupne veličine pora obzirom na površinu projekcije zavara iznosi se kreće od 3% do 5%. dakle kod kojih nije moguće provarivanje korijena.25t ili 3 mm. moraju biti izvedeni na način da se osigura 80% stapanja.5. Nepotpuna penetracija i prelijevanje zavara ne toleriraju se ulegnuća zavara Slika 5.

Dežba “Metalne konstrukcije 4”.4. Dujmović. Andronić. 2004.22. 2004. Dežba “Metalne konstrukcije 4”. I. U cilju izbjegavanja ili snižavanja zaostalih naprezanja potrebno je voditi računa o slijedu i smjeru zavarivanja.96 5. D. samčarenju ili čekićanju (ručno. Zagreb. predgrijavanju. ulegnuća. zarezi. ultrazvučnim ili pneumatskim iglama). Zagreb. ‡‡‡ Skenirano iz B. Andronić. Spajanje elemenata Slika 5. odžarivanju. Izvoñenje jednostranih zavara‡‡‡ Pri zavarivanju dolazi do stvaranja zaostalih naprezanja koja bitno utječu na pojavu zamora. oštećenje nastalo paljenjem elektrode treba otkloniti brušenjem. IA PROJEKTIRANJE. D. Dujmović. Ovakva oštećenja se ne dopuštaju. Oštećenja nastala rukovanjem. . IA PROJEKTIRANJE. I. Literatura B.

Aktivni metali poput čelika i pocinčanog čelika korodiraju po čitavoj izloženoj površini te im se gubitak materijala razvija uglavnom površinski. Iznimku čine kiseli agresivni mediji gdje je korozija moguća i bez utjecaja atmosferskog kisika. Ovakva korozija opasnija je od površinske jer može doći do neopaženog otkazivanja nosivosti elementa uslijed napredovanja korozije u dubini materijala. ovdje neće biti obrañivani.7. npr.2. zaštiti od korozije potrebno je posvetiti posebnu pažnju. lokalna dubinska korozija naponska korozija aktivni metali pasivni metali Slika 6. postupak pečenja (emajliranja).1 Korozija kod aktivnih i pasivnih materijala .. Do korozije nastupa tek kad se taj sloj ošteti. djelovanjem klorida te se korozijsko nagrizanje javlja na manjim dijelovima površine (sl. 6. Zaštita od korozije Pravilno izvoñenje zaštite od korozije jedno je od presudnih faktora koji utječu na vijek trajanja konstrukcije.1. elektrostatskog prekivanja prahom. Prilikom konstruiranja konstrukcije potrebno je definirati i način zaštite od korozije.1. elektronskog postupka nanošenja. Zavod za metalne konstrukcije Zagreb (vidi literaturu). Zaštita od korozije 97 6. Područje na koje se odnosi preporuka o zaštiti od korozije obuhvaća sve čelične konstrukcije sačinjene od elemenata debljine stjenke veće od 3 mm. Ovaj tekst temelji se na nacionalnoj normi Švicarske središnjice za čelične konstrukcije. kondenzat ili kapljice rose.1 Utjecaj okoline i opterećenje Koroziju čeličnih konstrukcija uzrokuju voda i oksidacijska sredstva pri čemu presudan utjecaj ima kisik iz atmosfere te u odsutnosti kisika nema ni korozije. Za razvoj korozije u pravilu je dovoljan vlažni film na površini metala. npr. poglavlje 1). a ista se preporučuje od strane Instituta grañevinarstva Hrvatske (IGH). 6. Kako se metalne konstrukcije uglavnom izvode iz konstrukcijskih čelika podložnih koroziji. Uz naveden oblik korozije moguća je i korozija uslijed mehaničkih i toplinskih opterećenja te je pri odabiru premaza potrebno i na ovo obratiti pažnju. Pasivni materijali poput krom-nikal čelika i aluminija zaštićeni su od korozije pomoću pasiviziranog površinskog sloja. 1. Korozija čelika počinje kod relativne vlažnosti zraka od oko 60% (sl.6.1). Rjeñe korišteni postupci površinske zaštite poput kontinuiranog postupka izvoñenja metalnih prevlaka. postupak vrućeg štrcanja i sl.

1. Razred korozivnosti Gubitak [µm/god.izloženost atmosferilijama (direktno izloženo ili zaštićeno od atmosferilija) . kloridima i/ili sa slanom visokom relativnom vlagom u zraku (nad morem i u neposrednoj Tablica 6.relativna vlažnost zraka. Mikroklimu odreñuju slijedeći faktori: .1. Umjereno korozivno opterećenje: Atmosfera s umjerenim sadržajem sumpornog dioksida i drugih štetnih materija: npr.25 3 ≤ 60 ≤ 3.25 Tablica 6.1 Odreñivanje razreda korozivnosti makroklime Osnovna vrsta Normalna atmosfera Razred korozivnosti 1i2 Opis Malo korozivno opterećenje: Atmosfera bez spomena vrijedne količine sumpornog dioksida i drugih štetin materija: npr.1) navodi godišnji iznos gubitka materijala u ovisnosti o razredu korozivnosti (mjeri se na metalnoj zavojnici slobodno izloženoj atmosferilijama.25 5 > 80 > 4.25 2 ≤ 40 ≤ 2.2). Zaštita od korozije Pri definiranju utjecaja okoline potrebno je razlikovati mjesnu (makroklimu) i strogo lokalnu klimu (mikroklimu).2 Sprega makroklime i vrste atmosfere Pod mikroklimom podrazumijevaju se utjecaji u neposrednoj blizini čelične konstrukcije ili utjecaji koji neposredno djeluju na pojedine dijelove konstrukcije.1.1. Jako korozivno Industrija opterećenje: 4 do 5 Vrlo jako More korozivno opterećenje: Atmosfera onečišćena korozivno posebn štetnim materijama: npr. gusto naseljena područja bez jake koncentracije industrije.] željezo cink 1 ≤ 20 ≤ 1. Utjecaj makroklime odreñen je po DIN-u prema kojem se za željezo i cink (tablica 6.25 4 ≤ 80 ≤ 4. Dosadašnja vrsta atmosfere Selo 2i3 Grad Agresivna atmosfera 3 do 5 Atmofera s visokim sadržajem sumpornog dioksida i drugih štetnih materija: npr. područje s nagomilanom industrijom i zone koje leže u smjeru glavnih vjetrova tih područja. seoska područja i mali gradovi. temperatura zraka i povišena temperatura . tablica 6.98 6.

npr. 1.uzeti u obzir smanjivanje promjera rupa pocinčavanjem . Treba izbjegavati veće horizontalne plohe te konkavne profile. kemikalije. Zaštita od korozije 99 - mjestimično povećani agresivni utjecaji. površine kontakta kod vijčanih spojeva. npr.2.2 Konstruktivne mjere Pretpostavke za djelotvornu zaštitu od korozije moraju se ostvariti već pri samom konstruiranju. Kod ubetoniranih čeličnih dijelova trajno vlaženih vodom treba izbjegavati kontakt s armaturnim metalom kao se ne bi stvorio galvanski članak. kontrolu. ispitivanje. uske raspone.na šupljim elementima obavezno ostaviti dovoljno velike otvore za dotok i otjecanje cinka jer je bitno da unutrašnje površine budu vruće pocinčane . Pri tom nezaštićene šupljine konstrukcije treba temeljito zabrtviti od prodora zraka i vlage.) o mjesta pod elektrokemijskim utjecajem (razlike u potencijalu. održavanje i obnovu korozivne zaštite. Kod čeličnih konstrukcija koje će se vruće pocinčati (uranjanjem na približno 450°C) treba se pridržavati slijedećih preporuka: . Zaštita od korozije svih spojnih elemenata treba po kvaliteti odgovarati kvaliteti zaštite od korozije cijele konstrukcije. Voda mora nesmetano otjecati sa svih mjesta na konstrukciji (sl. u ovisnosti o konkretnog slučaja. preporučuje se korištenje vijaka koje je proizvoñač već površinski zaštitio.6. Kod vijaka. Kod povećanog korozijskog opterećenja treba izbjegavati isprekidane zavare.nalježuće površine i uske raspore treba zatvoriti neprekinutim zavarima .: o podvoz mosta iznad vode o područje stvaranja kondenzata na toplovodima o područja prskanja vode o područja na betonskim dijelovima koja su oblivena kišom o grañevine izložene utjecaju soli o zone u području otapanja solju (poledice) o područja u blizini radionica za luženje ili dekapiranje o zone taloženja štetnih materijala (zagañenje zraka.izbjegavati velike razlike u debljini stijenki jednog te istog elementa .površinu je prije cinčanja potrebno pripremiti jetkanjem (nagrizanje i čišćenje kiselinom) . potrebno je na tim mjestima prije spajana provesti ugovorenu površinsku zaštitu. Elektrolitski pocinčani vijci i spojni elementi moraju se dodatno premazati! Vruće pocinčane elemente. poglavlje 1). Dijelovi koji se površinski zaštićuju moraju biti pristupačni za izvoñenje. kod rebara iz zatvorenog profila. galvanske struje) 6. uglove i kutove.izbjegavati prekidne zavare . npr. Ako pak neka mjesta nisu pristupačna. Moguće je korištenje i elemenata iz nehrñajućeg čelika. fekalije i sl. Izradom okapnica smanjiti direktno slijevanje vode preko površine elementa konstrukcije. Čelični elementi koji se ubetoniravaju trebaju se očistiti od hrñe te se temeljni premaz mora izvesti najmanje 10 do 15 centimetara duboko u beton.pravilnim postupkom i redoslijedom zavarivanja održati zaostala naprezanja čim nižima .izraditi otvore u "mrtvim" uglovima . u principu nije potrebno dodatno zaštićivati. Betonske temelje čeličnih konstrukcija treba izvesti 20 do 30 centimetara iznad tla.7.pri konstruiranju uzeti u obzir dimenzije raspoloživih kupki za pocinčavanje . Izrezima i rupama potrebno je omogućiti istjecanje vode (kiša i kondenzat). točkaste zavare i oštre brodove koji predstavljaju mjesta lakog oštećivanja premaza pri udaru.

Za kompatibilnost su u prvom redu mjerodavna vezivna sredstva (veziva premaza). osim stvarnog vremena nanošenja prevlake. Kod nepoznatog kemijskog sastava postojećeg premaza kompatibilnost je potrebno unaprijed ispitati. Vrijeme sušenja ovisi o temperaturi i vlažnosti zraka. Na jednokomponentne (1-K) premaze treba u načelu nastaviti s nanošenjem jedino jednokomponentnih premaza (izuzetak čini 1-K poliuretanski premaz koji otvrñuje na bazi vlage).3 Izvoñenje zaštite Pri izvoñenju zaštite. Pri tom treba obratiti pažnju na minimalnu razliku temperature objekta i okoline kako bi se izbjeglo orošavanje. Osim kemijske kompatibilnosti.4 Kompatibilnost Temeljni premazi. uzeti u obzir i minimalno te maksimalno vrijeme za nanošenje zaštitnih prevlaka. Na ovo treba naročito obratiti pažnju pri obnovi starog premaza. a navedeno je od strane proizvoñača premaza. Pri dugotrajnoj izgradnji ili dugotrajnom transportu (posebno prekomorskom) preporuča se nanošenje dodatnog zaštitnog premaza. Temperatura zraka i temperatura objekta mogu značajno varirati te tako bitno utjecati na vrijeme izvoñenja površinske zaštite. ukoliko je to moguće. Svi premazi i prevlake se tijekom vremena izlaganja atmosferilima razgrañuju te se ne smije prekoračiti orjentaciono vrijeme navedeno u tablicama. 6. Na dvokomponentne (2-K) premaze moguće je nanositi jednokomponentne ili dvokomponentne premaze. Zaštita od korozije pri odabiru materijala provjeriti podobnost materijala za vruće pocinčavanje (prionjivost prevlake i izgled ovise o sadržaju silicija u čeliku) 6. Pokrivne premaze unutar grañevina. . Preporuča se cijeli premazni sustav izvesti sredstvima istog proizvoñača. nanosit nakon završetka grañevinskih radova kako bi se izbjeglo oštećivanje premaza. uzeti u obzir minimalno i maksimalno vrijeme meñusušenja premaza pri nanošenju slijedećeg premaza. Minimalno potrebni i maksimalno dozvoljeni interval izmeñu pripreme površine i nanošenja pokrivnog premaza ovisi o zaštitnom sustavu te utjecaju atmosferilija. odnosno prevlake i pokrivni premazi moraju meñusobno biti kompatibilni (snošljivi).100 - 6.

6.03 do 0.uobičajene kombinacije (standardni sustavi) ░ .5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka Skrućeni premaz se u osnovi sastoji od pigmenta i veziva. Kemijsko-fizikalna svojstva premaza odreñena su njihovim meñudjelovanjem.kompatibilno (snošljivo) □ – nekompatibilno Pocinčano prskanjem Vruće pocinčano █ █ █ █ █ Tablica 6.5. Kemijsko-fizikalna svojstva navedena su u tablici 6. Isto vrijedi i za elektrolitičko pocinčavanje.1 Pregled kompatibilnosti (snošljivosti) 6.12%) ovi se legirani slojevi protežu duž čitave debljine prevlake te se na površini očituju kao mat-sivi tvrdi cink osjetljiv na udarce. Štrcano pocinčavanje karakterizira porozan sloj cinka te se veza s čelikom ostvaruje isključivo mehanički. Vruće pocinčana prevlaka sastoji se od različitih legiranih slojeva od kojih je prvi metalurški povezan s čelikom.1. a ne i metalurški (ne nastaje legura!).3. 1K Katran/Poliuretan FH 2-K Poliuretan Epoksidester 2-K Epoksid Uretanalkid Klorkaučuk Vezivno sredstvo prethodnog premaza Alkid Vezivno sredstvo narednog premaza Poliakrilat Polivinil Silikon ░ ░ █ ░ ░ ░ █ . Kod čelika sa sadržajem silicija (od 0. Zaštita od korozije 101 2-K Katran/Epoksid 1-K Poliuretan FH Alkid Epoksidester Uretanalkid Poliakrilat Polivinil Klorkaučuk Polistirol 2-K Epoksid 2-K Poliuretan 1-K Poliuretan FH 2K-Katran/Epoksid 1K Katran/Poliuretan FH Silikat █ █ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ █ ░ █ ░ ░ █ █ ░ █ █ ░ ░ ░ █ █ ░ ░ ░ ░ ░ █ PREVLAKE █ ░ ░ ░ █ . Ovi su slojevi prevučeni kompaktnim slojem čistog cinka.

manje deformacije i neravnine nekog elementa nastale proizvodnjom te neravnine nastale postupkom izrade (posljedica zavarivanja).102 6. Kod estetskog izgleda mjerodavne su promjene vidljive golim okom. Trajnost pri zaštiti konstrukcije često je veća od trajnosti konstrukcije. Ovdje spadaju mjestimične neravnine nastale proizvodnom (valjanje).1 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka 6. Posebni zahtjevi na estetski izgled proističu iz tenderske dokumentacije.5. Pri zaštiti konstrukcije mjerodavna je činjenica dali je zbog korozije narušena nosivost. Zaštita od korozije Mehanička postojanost Postojanost nijanse i sjaja u atmosferilijama Otpornost na sol za otapanje leda (poledica) Vezivno sredstvo Svojstva Toplinska postojanost Kemijska postojanost Otpornost na vodu na lužine Alkid Epoksidester Uretanalkid Poliakrilat Polivinil Klorkaučuk Silikon Silikat 2-K Epoksid 2-K Poliuretan 1-K Poliuretan FH 2K-Katran/Epoksid 1K Katran/Poliuretan FH Vruće pocinčano Pocinčano prskanjem ░ ░ ░ █ ░ ░ █ ░ █ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ ░ █ █ █ █ █ █ █ ░ ░ █ █ ░ █ █ ░ ░ █ ░ ░ ░ ░ █ █ █ █ █ █ █ █ █ █ ░ ░ ░ █ █ ░ █ █ █ █ ░ █ █ █ ░ ░ █ █ ░ █ █ █ █ █ █ █ ░ PREVLAKE ░ █ . Ovakve se greške površine uobičajenim premazima ne otklanjaju. Ovdje treba razlikovati trajnost zaštite od trajnosti estetskog izgleda te se obzirom na to vrši obnavljanje zaštite. dok kod estetskog izgleda često je potrebno obnavljanje premaza. Na izgled površine (nijansa i boja) utječe se pravilnim izborom premaznog sredstava te načinom nanošenja i to: na pare otapala na kiseline ░ ░ ░ █ █ █ █ █ . Na izgled premaza i prevlaka utječe struktura.srednja toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 140°C) □ – mala toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 70°C) Tablica 6.visoka toplinska postojanost (podnosi temperaturu preko 140°C) ░ . veličina i oblik čelične površine.6 Uloga i izgled zaštite Ispunjenje funkcije površinske zaštite ovisi o zadaći koju treba ispuniti pri zaštiti konstrukcije.

DB) svjetleći i zasičeni (zagasiti) tonovi teško se usklañuju boje na bazi organskih i kromatskih pigmenata te titanovog dioksida (bijela). no pri tom ne treba da površinska zaštita "nadživi" vijek upotrebe konstrukcije. gnijezda s uključcima pijeska i poroznih mjesta na odljevcima .6.troškova pripreme površine . a nanošenjem valjkom hrapava površina Izgled površine mijenja se pod vanjskim utjecajima te dolazi do: .uklanjanju prskotina i šljake pri zavarivanju . cinkovi premazi).posrednih troškova od zaustavljanja pogona Sustavno održavanje znatno produžuje trajnost zaštite od korozije.usputnih troškova pripreme radilišta. sidrene elemente i stope za postavljanje nosača skela i sl.8. U okviru radioničke predobrade potrebno je voditi računa o: . pri konstruiranju potrebno je voditi računa o načinu budućeg održavanja. na otvorenom prostoru sklone su blijeñenju i kredanju svjetlucave boje nisu obuhvaćene NCS.zavarivanju šupljina.pojave mrlja: uzrok može biti neravnomjerno otjecanje kišnice. RAL i VSLF sustavom nedovoljno dispergirani pigmenti boje u vezivu dovode do pojave mrlja ili crta što je glaña i sjajnija površina premaza sitne neravnine bit će vidljivije te je u tom slučaju povoljno koristiti mat premaze (npr. Uz to. skele.gubitka sjaja (matiranje): urok može biti prljavi zrak te utjecaj okoline poput vlage. zaštite okoliša i ispitivanja kvalitete . 6. npr.1 Priprema metalne površine Pažljiva predobrada i priprema čelične površine pretpostavka je kvalitetnoj i trajnoj površinskoj zaštiti. U osnovi troškovi zaštite se sastoje od: .7 Troškovi održavanja površinske zaštite Troškove za prvo izvoñenje zaštite na čeličnoj konstrukciji treba usporediti s kasnijim izdacima za održavanje i obnovu. UVzračenja i svjetlosti . Tako je već u fazi planiranja potrebno predvidjeti način i učestalost budućeg održavanja.sveobuhvatnom skidanju rubova . predvidjeti pomične ili fiksne radne podeste i ljestve.uklanjanju valjaoničkih grešaka brušenjem . VSLF. hrña i dimni plinovi 6.izmjene nijanse boje: uzrok mogu biti agresivne čestice iz zraka te UV-zračenje i svjetlo . RAL. čaña.8 Izvoñenje i ispitivanje 6. prašina. Zaštita od korozije 103 - pri odabiru nijanse koristiti postojeće kolekcije i sustave nijansi (NCS. Često "jeftina" prva zaštita za sobom implicira učestalu potrebu skupog održavanja. Štrcanjem se postiže glatka.troškova materijala .

104

6. Zaštita od korozije

Priprema površine obuhvaća čišćenje uklanjanjem vlastitih ili stranih naslaga te hrapavljenje površine. Stupanj pripreme i topografija površine mora biti usklañeni s predviñenim premazom ili prevlakom. Hrapavost, topografija i struktura površine utječu na prionjivost premaza, utrošak premaznog sredstva te zaštitno djelovanje premaza (potrebno je prekriti vrhove hrapavosti). Hrapavost i struktura površine čišćene mlazom abraziva ispituje se usporeñivanje s uzorcima. Pri pripremi površine treba težiti hrapavosti izmeñu "2" i "3" (tablica 6.8.1).

Priprema površine mlazom abraziva
Oznaka Naziv-pojam Temeljito čišćenje Sa 2
mlazom

Definicija
Površina mora biti (gledano bez povećala) čista vidljivih tragova ulja, masti i prljavštine te skoro potpuno bez okuine, hrñe, premaza i stranih nečistoća. Svi preostali ostaci moraju čvrsto prianjati. Vidi usporedne uzorke: B Sa 2, C Sa 2 i D Sa 2 u ISO 8501-1.
Površina mora biti (gledano bez povećala) čista vidljivih tragova ulja, masti i prljavštine te skoro potpuno bez okuine, hrñe, premaza i stranih nečistoća tako da možda preostali tragovi mogu izgledati kao blage mrlje ili sjene. Vidi usporedne uzorke: A Sa 2½, B Sa 2½, C Sa 2½ i D Sa 2½ u ISO 8501-1. Površina mora biti (gledano bez povećala) čista vidljivih tragova ulja, masti i prljavštine te potpuno bez okuine, hrñe, premaza i stranih nečistoća. Površina mora biti jednoličnog metalnog izgleda. Vidi usporedne uzorke: A Sa 3, B Sa 3, C Sa 3 i D Sa 3 u ISO 8501-1.

Sa 2½ Sa 3

Vrlo temeljito čišćenje mlazom Čišćenje mlazom, do odstranjivanja svih nečistoća s čelika

Priprema površine ručnim skidanjem hrñe
St 3
Ručno uklanjanje hrñe ručnim ili
Površina mora biti (gledano bez povećala) čista od vidljivih tragova ulja, masti i prljavštine, te bez okuine, hrñe, premaza i stranih onečišćenja, tako da pokazuje slabi metalni sjaj. Vidi usporedne uzorke: B St 3, C St 3 i D St 3 u ISO 8501-1.

Tablica 6.8.1 Priprema površine prema ISO 8501-1 U gradnji čeličnih konstrukcija preporuča se čišćenje mlazom abraziva jer se time postiže opitmalna površina za dobru površinsku zaštitu. Pri tom se primjenjuju slijedeće tehnike čišćenja mlazom: - centrifugalno čišćenje: isključivo u radionici, kod relativno jednostavnih dijelova s dobrom pristupnošću abraziva - čišćenje tlačnim zrakom (pjeskarenje): u radionici i na gradilištu, za jednostavne i komplicirane dijelove Kao abrazivi koriste se metalni ili mineralni proizvodi. Pri korištenju metalnih sredstava poput čelične sačme, žičanih zrnaca ili čeličnog pijeska (glatka i oštrobridna zrna) nužno je sačmi dodati čelični pijesak kako bi se ostvarila kvalitetna površina. Mineralna sredstva poput kvarcnog pijeska, šljake iz visokih peći te korund pijeska, kod uporabe zahtijevaju posebne mjere za zaštitu zdravlja! U posebnim slučajevima primjenjuju se još slijedeći postupci za čišćenje i skidanje hrñe: - ručno skidanje hrñe: potrebno postići stupanj površine St 3 (tablica 6.8.1) - fino pjeskarenje (čišćenje mlazom) - čišćenje bez prašine - čišćene tlačnom tekućinom (vodeni mlaz) se eventualnim dodatkom pijeska - čišćenje tlačnim zrakom uz dodavanje vode za vezivanje prašine - čišćenje mlazom pare - čišćenje plamenom - kemijsko odmašćivanje - kemijsko skidanje hrñe jetkanjem (nagrizanjem)

6. Zaštita od korozije

105

Pri čišćenju površine treba izbjegavati primjenu rastvarača hrñe i stabilizator hrñe zbog nemogućnosti potpunog odstranjivanja agresivnog sredstva te zbog loše prionjivosti takve površine. Preporuča se da priprema površine uslijedi u radionici nakon završetka radova, neposredno prije nanošenja premaza ili prevlake. Da bi se spriječila pojava mjehura i ljuštenja premaza, prethodno vruće pocinčane površine potrebno je mehanički očistiti primjenom finog pijeska, a samo u iznimnim slučajevima primjenjuje se brusni papir ili čelične četke.

6.8.2 Nanošenje premaza i prevlaka
Premazna sredstva treba ispravno skladištiti, u principu na temperaturi ne nižoj od 0°C i ne višoj od 30°C. Nužno je pridržavati se uputa za izvoñenje izdanih od strane proizvoñača premaza. Za vrijeme izvoñenja premaznih sredstava mora se prikloniti klimatskim uvjetima kao što su temperatura, relativna vlažnost i točka rošenja (izbjegavanje kondenziranje vlage na površini). Točka rošenje ovisi o vremenskim uvjetima te je potrebno osigurati minimalnu razliku u temperaturi površine i točke rošenja od 3°C (za zatvorene prostore), odnosno 4°C (za rad na otvorenom). Premaze na otvorenom potrebno je nanositi po suhom vremenu! Ukoliko to nije moguće, nanošenje premaza nužno je odgoditi, osim ukoliko se ne radi o sredstvima koja očvršćavaju uz pomoć vlage (npr. 1-K poliuretanska premazna sredstva). Minimalne i maksimalne temperature za vrijeme nanošenja te za prvih 48 sati sušenja moraju se održavati prema preporuci. Sam premaz posebno je ugrožen na bridovima te se za konstrukcije izložene agresivnim utjecajima preporuča dodatna zaštita bridova. Prvi temeljni premaz potrebno je nanijeti odmah nakon površinske pripreme, odnosno još isti dan kad je priprema izvršena. Prije nanošenja svakog pojedinog sloja, površina se mora očistiti od nečistoća poput prašine, korozijskih produkata, ulja masti i sl. Potrebno se pridržavati minimalnih i maksimalnih vremena meñusušenja jer u protivnom može doći do zadržavanja otapala, odvajanja slojeva, smanjenja postojanosti i sl. Kod vrućeg pocinčavanja prethodno izjetkani elementi se uranjaju u rastaljeni cink pri temperaturi od 450°C. Kod pocinčava štrcanjem (metalizacija), cinkova se žica tali u plamenom pištolju i štrca po čeličnoj površini prethodno očišćenoj mlazom mineralnog sredstva. Pri proizvodnji metalnih limova i profila koristi se konzervacija shopprimer-premazima. Ovakvi premazi zahtijevaju nanošenje temeljnog premaza, a limove je potrebno ponovo očistiti prije nanošenja temeljnog premaza.

6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost
Debljina sloja mjerodavna je za zaštitno djelovanje, trajnost, učestalost pora, elastičnost i tvrdoću premaza. Dok pretanki sloj premaza ne pruža dovoljnu zaštitu, predebeli sloj može dovesti do grešaka u premazu poput curenja, naboranosti, nepotpunog sušenja, nedovoljne prionjivosti i odvajanja sloja. Za premaz navode se minimalne debljine sloja koje osiguravaju dobro prekrivanje. Iskustveno je utvrñeno da je odnos izmeñu minimalne, srednje i maksimalne debljine sloja: minimalna:srednja:maksimalna=1:2:4, (6.8.1)

106

6. Zaštita od korozije

što bi značilo da za neku zahtijevanu minimalnu debljinu sloja od x µm, srednja debljina sloja iznosi 2x µm, dok je maksimalna debljina sloja 4x µm. Debljina sloja računa se kao ukupna debljina svih slojeva koji se nanose uključujući i temeljni sloj. Kod vruće pocinčanih dijelova debljina prevlake ovisi o debljini stjenke elementa te se kreće u granicama od 5 do 8 mm, dok je minimalna debljina prevlake 60 µm. Veliki presjeci uobičajeno dobivaju debele prevlake. Debljina prevlake se mjeri bezrazorno elektronskim mjernim instrumentima, pri čemu kod tanjih prevlaka treba uzeti u obzir i hrapavost. Takoñer se debljina prevlake može mjeriti magnetnom metodom (samo za prevlake magnetičnih metala).

Slika 6.8.1 Mjerenje debljine prevlaka magnetnom metodom Prionjivost je jedno od najvažnijih svojstava premaza i prevlaka. Prionjivost ovisi o kvaliteti pripreme površine i o kompatibilnosti premaznih sredstava, te za slučaj 2-K premaza, ovisi o korištenom odnosu komponenti. Prionjivost se utvrñuje razornim metodama, kao što je urezivanje mrežnice, odnosno kvadrata prema tablici 6.8.2. Alat koji se pri tom koristi ima vrh iz mangankarbida i oblik prikazan slikom 6.8.2. Postupak se sastoji u usijecanju dva niza, meñusobno okomitih linija, tako da se dobiju kvadratići koji prekrivaju površine prema tablici 6.8.2. Dubina linija mora biti takva da prolazi kroz prevlaku do metalne podloge. Pri tome ne smije se pojaviti nikakvo odljepljivanje prevlake od metalne podloge.
debljina prevlake koja se ispituje do 200 µm 200 do 500 µm iznad 500 µm dimenzije površine prekrivene kvadratima 15 mm × 15 mm 25 mm × 25 mm 50 mm × 50 mm meñusobni razmak paralelni linija 3 mm 5 mm 10 mm

Tablica 6.8.2

Slika 6.8.2 Alat za urezivanje mrežnice Neporoznost bitno utječe na zaštitno djelovanje nekog premaza. Neporoznost je nužno potrebna kod agresivnih medija poput soli, kiselih para ili pri visokoj vlažnosti. Neporoznost se utvrñuje

8. veziva i pigmenti) . pažljivo popraviti. ostataka šljake i zavarivačkih prskotina.premaz (vrst. te mjesta montažnih zavara. .predobrada . Rezultati se unose u zapisnik o preuzimanju.9 Ugovaranje Ugovorom treba definirati svojstva koja naručitelj očekuje od temeljnog premaza. prionjivost. Greške zavarenog spoja poput pora.vrsta pripreme površine .. Zaštita od korozije 107 nerazornim visokonaponskim mjernim ureñajima. 6. čišćenje od prašine) .dozvoljeni stupanj zahrñalosti nakon isteka jamstvenog roka Preuzimanje premaza i prevlaka obavlja se na ugovorom dogovorenim načinima. program nanošenja. podloga se priprema rotirajućim četkama ili pištoljem s iglom uz nanošenje temeljnog premaza kistom. 6.definicija makroklime i mikroklime .tko popravlja transportna i montažna oštećenja te oštećenja prouzrokovana od treće strane nakon završetka montaže konstrukcije . uzrokuju mjestimične poroznosti na vruće pocinčanim površinama. Kod većih površina s greškama potrebno je cijeli element izjetkati i ponovo vruće pocinčati. debljina.tko čisti temeljni premaz prije nanošenja narednih premaza (npr. te dozvoljeno trajanje izlaganja atmosferilijama (vrijeme u kojem neki premaz treba ostati u dobrom stanju i biti dobra podloga za daljnje premaze). Najvažnije pretpostavke i svojstva koje treba unijeti u uvjete isporuke i ugovor su: . specifikacijama i traženim karakteristikama. Pri tom treba paziti na pravilno čišćenje te hrapavljenje čelične površine i postojećeg premaza. metalne prevlake ili ako je potrebno cijelog premaznog sustava.4 Popravci Pri okončanju svih montažnih radova potrebno je transportna i montažna oštećenja. Po mogućnosti treba izbjegavati popravak vruće pocinčanih površina premaznim sredstvima s cinkovim prahom. a ukoliko to nije moguće. Posebno je važno ugovoriti pripremu površina. osim ukoliko se radi o vrlo malim površinama.definiranje ispitivanja kvalitete.dozvoljeno trajanje izlaganja atmosferilijama . Površine se pripremaju čišćenjem mlazom.dozvoljeni stupanj zahñalosti u trenutku radioničkog preuzimanja .6.jednakovrijedna površinska zaštita za vijke i montažne zavarene spojeve . Popravke je u tom slučaju preporučljivo vršiti temeljnim ručnim uklanjanjem hrñe i primjenom pogodnog 2-K epoksidnog temeljnog premaza pigmentiranog olovnim minijem te potom zaštititi nekim pogodnim optički prilagoñenim zaštitnim premazom. debljinu sloja. uključujući i odreñivanje kontrolnih polja . Popravci na vruće pocinčanim površinama vrše se lokalnim zagrijavanjem plamenikom i taljenjem žice iz cinkovog lema. Prijelazna zona izmeñu očišćene metalne površine i neočišćenog premaza mora biti čim uža. vrst premaznog sredstva. a započinje trenutkom preuzimanja. broj slojeva. Jamstveni rok je uglavnom isti za premaze i za samu konstrukcije te iznosi 2 godine.

Zaštita od korozije premazima i prevlakama". Kod ponovnog premazivanja na postojeće premaze nanose se novi.. Pri tom.veza meñu pojedinim slojevima (urezivanjem mrežnice) . Zürich. posebno onih konstrukcija koje su na otvorenom ili izložene agresivnoj okolini. TK-SZS Die Technische Kommission der Schweizerischen Zentralstelle für Stahlbau. Ovi periodi su približno svakih 5 do 6 godina.stvaranje nabora ili usko isprepletenih pukotina uslijed stezanja Nadalje se ureñajima mogu ispitati: . Kod obnove je potrebno stari premaz u potpunosti ukloniti. Pri tom vizualno može se provjeriti: . kao i prilikom obnove treba poštovati državne odredbe i propise o zaštiti na radu te zaštiti okoliša. Iskustvo je pokazalo da je obnavljanje potrebno vršiti svakih 24 do 40 godina.hrñanje podloge ispod premaza (provjeriti urezivanjem mrežnice) Vrsta postojećeg sustava površinske zaštite utvrñuje se na temelju arhivirane dokumentacije i zapisnika.stanje onečišćenja (moguće kemijski isprati) . Prilikom površinske zaštite. Zaštita od korozije 6. Odluka o ponovnom premazivanju uvjetovana je pažljivom procjenom te se tu razlikuje ponovno premazivanje od obnove površinske zaštite. potrebno je periodički kontrolirati i održavati. Treba izbjegavati primjenu rastvarača i stabilizatora hrñe. a naročito pri obnovi. Prije obnavljanja treba snimiti stvarno stanje postojeće korozijske zaštite i usporediti ga sa željenim stanjem.preostala debljina sloja . odnosno i dulje ukoliko je konstrukcija u zatvorenom. prijevod: Institut grañevinarstva Hrvatske. Zavod za metalne konstrukcije Zagreb. Literatura "B3 Površinska zaštita čeličnih konstrukcije. potrebno je voditi računa o kompatibilnosti. Ukoliko to nije moguće potrebno je laboratorijski utvrditi kemijski sastav premaza. 1994. Pri ponovnom premazivanju stare premaze potrebno je ohrapaviti.prionjivost (provjeriti urezivanjem mrežnice) . 1990.krutost premaza (provjeriti naponskim urezivanjem) .stupanj razgradnje pokrivnog premaza .guljenje pokrivnog premaza ili čitavog sustava . Zagreb.10 Obnavljanje Površinsku zaštitu.108 6. . Bitumenski premazi skloni su probijanju ("cvjetanju") kod naknadnih pokrivnih premaza te je moguće naknadno premazivanje samo s istovjetnim premazima.hrña (točkasta ili površinska) .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful