Metalne Konstrukcije I Konstruisanje

Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje
Sveuilite u Splitu
Katedra za konstrukcije

Podloge za predavanja iz Metalnih konstrukcija i
Konstruiranja

NERECENZIRANI TEKST NAMIJENJEN ISKLJUIVO
ZA INTERNU UPOTREBU!

. Domazet, L. Krstulovi-Opara

Split, veljaa, 2006.

1. Uvod........................................................................................................................... 5
1.1 Podruje primjene ................................................................................................ 5
1.2 Tipovi konstrukcija .............................................................................................. 6
1.4 Konstruiranje i projektiranje................................................................................ 6
1.5 Tehnika dokumentacija ...................................................................................... 6
1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija.............................................. 7
1.7 Osnovni konstrukcijski elementi.......................................................................... 8
1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija ........................................................ 9
1.8 Povijesni razvoj.................................................................................................. 10
1.9 Standardi ............................................................................................................ 14
1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija ................................................................... 15
1.10.1 Ugovor o djelu .......................................................................................... 17
1.10.2 Ugovor o graenju .................................................................................... 18
1.11 Gradilite.......................................................................................................... 19
1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja.................................................. 20
2. Materijali za metalne konstrukcije........................................................................... 23
2.1 elici .................................................................................................................. 23
2.1.1 Obini konstrukcijski elici ........................................................................ 23
2.1.2 Legirani elici ............................................................................................. 26
2.1.3 Izbor elika za metalne konstrukcije........................................................... 27
2.2 Aluminij i aluminijeve slitine ............................................................................ 28
3. Optereenje konstrukcija ......................................................................................... 33
3.1 Optereenja prema naim propisima (HRN)...................................................... 33
3.1.1 Stalni teret ................................................................................................... 34
3.1.2 Korisno optereenje .................................................................................... 34
3.1.3 Optereenje snijegom.................................................................................. 34
3.1.4 Sile stalnog karaktera.................................................................................. 35
3.1.5 Vjetar........................................................................................................... 35
3.1.6 Sile koenja................................................................................................. 36
3.1.7 Boni udari.................................................................................................. 36
3.1.8 Sile temperaturnih razlika........................................................................... 36
3.1.9 Djelovanje potresa ...................................................................................... 36
3.2 Dinamika optereenja....................................................................................... 37
3.3 Optereenja prema EUROCODE 3 ................................................................... 39
3.3.1 Granina stanja............................................................................................ 39
3.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju .................................................... 39
3.3.3 Unutranji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti) ...................... 40
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija.......................................................................... 41
5. Spajanje elemenata................................................................................................... 51
5.1 Zakovice............................................................................................................. 51
5.2 Vijani spojevi ................................................................................................... 51
5.2.1 Proraun vijanih spojeva........................................................................... 52
5.2.2 Klasifikacija mehanikih svojstava i oznaavanje vijaka........................... 54
5.2.3 Prednapregnuti vijani spojevi.................................................................... 54
5.2.4 Raspored vijaka u konstrukciji.................................................................... 56
5.2.5 Proraun nastavaka optereenih na savijanje.............................................. 57
5.3 Zavareni spojevi................................................................................................. 62
5.3.1 Statiki optereeni zavari ............................................................................ 65
5.3.2 Dinamiki optereeni zavari ....................................................................... 70
5.3.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamiku izdrljivost.................................. 77

5.4. Oblikovanje vijanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor........................... 88
5.4.1 Oblikovanje vijanih spojeva obzirom na zamor........................................ 88
5.4.2. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor.................................... 90
6. Zatita od korozije.................................................................................................... 97
6.1 Utjecaj okoline i optereenje ............................................................................. 97
6.2 Konstruktivne mjere........................................................................................... 99
6.3 Izvoenje zatite............................................................................................... 100
6.4 Kompatibilnost................................................................................................. 100
6.5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka ............................................. 101
6.6 Uloga i izgled zatite........................................................................................ 102
6.7 Trokovi odravanja povrinske zatite........................................................... 103
6.8 Izvoenje i ispitivanje...................................................................................... 103
6.8.1 Priprema metalne povrine ....................................................................... 103
6.8.2 Nanoenje premaza i prevlaka .................................................................. 105
6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost .................................................. 105
6.8.4 Popravci .................................................................................................... 107
6.9 Ugovaranje....................................................................................................... 107
6.10 Obnavljanje.................................................................................................... 108

1. Uvod

5

1. Uvod

1.1 Podruje primjene

Pod pojmom metalne konstrukcije podrazumijevaju se konstrukcije koje su preteno ili potpuno
izraene od metala. Sama konstrukcija sastoji se od dijelova, koji ugraeni u konstrukciju
sainjavaju funkcionalnu cjelinu. Konstrukcije se dijele prema konstruiranju, izradi i primjeni na:
- mostove
- zgrade
- transportna sredstva (brodovi, zrakoplovi, inska vozila, cestovna vozila)
- konstrukcije industrijskih postrojenja (dizalice, pretovarni mostovi, transporteri, kopai,
rezervoari, postolja i sl.)
Kao materijal izrade se u metalnim konstrukcijama u najveoj mjeri primjenjuje elik, pa onda
aluminij.
to se specifinosti izrade tie, metalne konstrukcije karakteriziraju vrlo mala strojna dorada
(priprema bridova i buenje rupa) te spajanje gotovih oblika dobivenih valjanjem (limovi kod
limenih konstrukcija te tapni profili kod tapnih reetkastih konstrukcija)

Slika 1.1.1 Dalekovodi, spremnici, dizalice
1. Uvod

6

Slika 1.2.1 Platforme i zrakoplovi

1.2 Tipovi konstrukcija

Oblik presjeka upotrijebljenih dijelova (elemenata) konstrukcije i rjeenje opeg oblika
konstrukcije uvjetuju podjelu metalnih konstrukcija na:
a) reetkaste konstrukcije
b) limene konstrukcije

U svakoj konstrukciji cilj je postii najekonominije iskoritenje materijala uz istovremenim
zadovoljenjem namjene i prenoenja optereenja.
Izbor konstrukcije ipak ovisi o nizu inioca kao to je vrsta naprezanja koja se u konstrukciji
javlja.

1.4 Konstruiranje i projektiranje

Osim namjene, projekt mora zadovoljiti i arhitektonske uvjete te estetske uvjete. Svako rjeenje
slui ujedno kao i izvor podataka i ideja za nova rjeenja.
Projekt konstrukcije mora sadrati dovoljne podatke za konstrukcijsku razradu te detaljan
proraun, usvojene tehnoloke postupke i samo izvoenje konstrukcije. Treba osigurati lak
pristup svim dijelovima (radi podmazivanja, zatite od korozije), omoguiti otjecanje vode sa
konstrukcije te zadovoljiti sve uvjete zatite na radu (ograde, skele i sl.)

1.5 Tehnika dokumentacija

Tehniku dokumentaciju metalne konstrukcije ine:
- proraun
- crtei
1. Uvod

7
- tehniki opis
- posebni tehniki uvjeti

Crte treba pregledno sadrati sve o konstrukciji ime se omoguava izrada konstrukcije.

Tehniki opis sadrava:
- opis namjene konstrukcije
- podatke o koritenju i transportu
- upute za montau

Posebni tehniki uvjeti sadre:
- posebne zahtjeve u vezi materijala
- plan zavarivanja
- kontrolu za vrijeme i nakon izrade

1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija

Osnovni zadaci vrstoe, pa tako i prorauna metalnih konstrukcija, su odreivanje jedne, na
temelju preostale dvije veliine prikazane slikom 1.4.1.

MATERIJALI
Mehanika
svojstva
OBLIK
I
DIMENZIJE
same konstr. te
popr. presjeka
OPTEREENJE
Tip, karakter
i iznos

Slika 1.4.1 Odreivanje jedne nepoznate veliine

Svaki proraun mora sadravati slijedee podatke:
- podatke o optereenju
- podatke o primijenjenom materijalu
- podatke o geometrijskim karakteristikama poprenog presjeka elementa
- dokaze naprezanja (prema doputenom naprezanju )
- dokaze stabilnosti (izvijanje tapova, izvijanje limova)
- dokaze deformacija (funkcionalnost)
- dokaze sigurnosti veza
- dokaz sigurnosti protiv prevrtanja
- dokaz izdrljivosti na zamor
1. Uvod

8

1.7 Osnovni konstrukcijski elementi

Ekonominost primjene elika u metalnim konstrukcijama proizlazi upravo iz mogunosti
koritenja, oblikovanja i prerade gotovih osnovni konstrukcijskih elemenata koji se dijele na tri
osnovne grupe:
a) trake (lamele) i puni profili (sl. 1.6.1)
b) limovi (sl. 1.6.2)
c) profilni nosai (sl. 1.6.3):
profil (prema EN oznaeni kao IPN, IPEA, IPEO, IPER, IPN)
profil (Pajner-ov ili prema EN oznaeni HEA, HEAA, HEB, HEM)
profil (prema EN oznaeni kao UPN)
profil - jednakokrani kutni profil (prema EN naziva "Equal angles",
npr. L203)
profil - raznokrani kutni profil (prema EN naziva "Unequal angles",
npr L30203),
profil - "T" profil (prema EN naziva "Tees" i oznake DEMI)
cijevi ( EN oznaka TUBE, npr. TUBE21.33.2)
kvadratna cijev (prema EN oznaeni kao TUBEC, npr. TUBEC222.3)
pravokutna cijev (prema EN oznaeni kao TUBEC, npr.
TUBER50252.7)
d) sloeni profili (sl. 1.6.4)
e) hladno oblikovani profili (sl. 1.6.5)

Slika 6.1.1 Trake i puni profili

ravni lim
koritasti lim
valoviti lim
trapezni lim

1. Uvod

9
Slika 6.1.2 Limovi

Slika 6.1.3 Profilni nosai
*

Slika 6.1.4 Sloeni profili

Slika 6.1.5 Hladno oblikovani profili

1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija

Kao i sve, metalne konstrukcije imaju svoje prednosti i nedostatke.
Glavne prednosti metalnih konstrukcija su:
- mogua potpuna tvornika izrada konstrukcije te samim time montaa gotovih dijelova

*
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba "Metalne konstrukcije I", IGH Zagreb, 1994.
1. Uvod

10
- zahtijevaju vrlo malo strojne obrade (rupe, bruenje rubova, popreni zavari na
spojevima)
- laka adaptacija (prilagoavanje novoj funkciji)
- mogunost demontae i premjetanja
- mogunost kombiniranja razliitih materijala

Nedostaci metalnih konstrukcija:
- potrebno odravanje radi zatite od korozije
- neotpornost na poare (dobri vodii topline te im porastom temperature bitno padaju
mehanika svojstva)

1.8 Povijesni razvoj

Povijesni pregled vanijih datuma vezanih uz razvoj metalnih konstrukcija moe se sagledati
kroz slijedee bitne povijesne prekretnice:
- 1676., Robert Hook formulirao zakon o ovisnosti naprezanja i deformacija E =
- 1735., poinje industrijska proizvodnja elika u redukcionim peima
- 1744., Leonard Euler rjeio izvijanje tapova,
( )
2 2 2
2 2 kr
EI E
F
KL

= =
- 1779., izveden prvi eljezni most preko rijeke Severin u Coalbrookdale-u duine 31 m

Slika 1.8.1 Most u Coalbrookedale-u.

- 1823., Navier formulirao diferencijalnu jednadbu izvijanja ploa
- 1826.-28., sagraen visei most Convay Bridge, projektant Thomas Telford (V. Britanija)
- 1828., prvi most iz kovanog eljeza u Beu
- 1846.-50.,sagraen Brittania Bridge, raspon 17,9m+2241,7m+91,9m projektant Robert
Stepheson
- 1853.-58., sagraena prva zgrada s okvirom iz kovanog elika, Cooper Union (6 katova),
SAD
- 1857., prvo putniko dizalu u robnoj kui New York to je otvorilo vrata izgradnji
visokih zgrada
1. Uvod

11
- 1870.-83., sagraen Brooklyn Bridge, visei most raspona 520 m, projektant J.A.
Roebling (New York)
- 1873. sagraen Albert bridge preko Temze, lanani most od kovanog eljeza

Slika 1.8.2. Albert bridge preko Temze
- 1876., sagraen Eiffelov toranj visine 300 m (dri rekord u visini punu 41 godinu)
- 1881., poetak lunog zavarivanja
- 1882.-90., izgraen Forth Bridge (kotska) raspona 210,4m+2521,5m+210,4m,
projektanti J. Folwer i B. Baker
- 1884., prva okvirna zgrada iz elika (Chicago)
- 1886., Hall-Heroult proces elektrolize, poetak masovne proizvodnje aluminija
- 1914., prvi eksperimentalni dokaz plastinog zgloba (Gabor Kazinczy)
- 1930., Empire State Building, 102 kata, visina 384,3 m
-

Slika 1.8.3 Izgradnja zgrada iz elika

- 1937., Golden Gate, San Francisco, visei most raspona 1281 m
1. Uvod

12

Slika 1.8.4 Golden Gate u izgradnji

- 1970., World Trade Center, dva tornja s 110 katova i 411,8 m visine, srueni u
teroristikom napadu 11.9.2001.
- 1974., Sears Tower, Chicago, 109 katova, visine 442,3 m
- 1996., Akasi Kaikyo Bridge, Japan, visei most raspona 1989,7 m

Slika 1.8.5 Akasi Kaikyo Bridge

Slika 1.8.6 Akasi Kaikyo Bridge

Dodajmo ovom da je kovano eljezo poetkom 18 stoljea u potpunosti kao konstrukcijski
materijal zamijenio elik. U tablici 1.8.1 je prema [Androni, Dujmovi, Deba, 1994] prikazano
1. Uvod

13
razdoblje primjene pojedinih vrsta konstrukcijskih materijala s pripadajuim rasponima vlane
vrstoe R
m
.

Podruje vrstoe R
m
[N/mm
2
] Razdoblje
pretene
primjene
Tlak Vlak
Lijevano
eljezo
1750.1850. 400 1000 100 150
Kovano
eljezo
1850. 1900. 250 400 250 400
elik
(zavarljiv)
1880. dalje 350 700 350 700

Tablica 1.8.1. Razdoblje primjene i vrstoe lijevanog i kovanog eljeza te elika
1. Uvod

14

1.9 Standardi

Standardi (norme) su propisi s kojima se odreuje izvedba i kvaliteta proizvoda i materijala,
propisuje postupak ispitivanja, kontrole, nazivlja, oznaka, mjera i preuzimanja. Propisuje se
tehniko pismo, izgled tehnikog crtea i dr. Sve drave lanice Meunarodne organizacije za
standardizaciju (ISO International Standard Organisation) obavezale su se pridravanju
odredbi Meunarodnog standarda (ISO-a). U Republici Hrvatskoj na snazi je HRN (Hrvatska
norma) koja je velikim dijelom nastala preuzimanjem iz JUS-a (Jugoslavenski standard) i DIN-a
(Njemaki standard), te kasnije nadograivanja usvajanje vlastitih standarda poput EN-a (Euro
norme). Primjenom standarda omoguava se jednoznana izvedba proizvoda i zamjenjivost
dijelova (kompatibilnost) te se omoguava smanjenje asortimana materijala, poluproizvoda,
gotovih proizvoda, alata, alatnih strojeva. Standardima se omoguava masovnija, a samim time
jeftinija i kvalitetnija proizvodnja i konstruiranje. Slikom 1.9.1 opisan je nain oznaavanja
standarda prema hrvatskoj normi. Prva dvoznamenkasta skupina brojeva oznaava iroko
podruje djelatnosti poput tehnike cestovnih vozila, elektrotehnike, kemijske tehnologije i sl.
(tablica 1.9.1). Druga troznamenkasta oznaka oznaava podskupinu u podruju, npr. za sluaj
"71 kemijske tenologije", tablica 1.9.2 prikazuje podskupine u podruju. Trea dvoznamenkasta
oznaka oznaava podskupinu u samoj skupini (sl. 1.9.1). Svi ovi podaci dostupni su na Internet
stranicama Dravnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (http://www.dznm.hr/).

HRN 29.120.50
iroko podruje
djelatnosti npr.:
25-proizvodna tehnika
29-elektrotehnika
31-elektronika
65-poljoprivreda
71-kemijska tehnlogija
..
Oznaka podskupine u
podruju npr.:
120-Elektrini pribor
Oznaka podskupine
skupini npr.:
50-Osigurai i drugi
ureaji za nadstrujnu
zatitu

Slika 1.9.1 Primjer oznaavanja propisanog standarda prema hrvatskoj normi

1. Uvod

15

Tablica 1.9.1 iroko podruje djelatnosti

Tablica 1.9.2 Podskupina u podruju kemijske tehnologije

1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija

Ugovaranje je prvi problem s kojim se susree inenjer. Pri tome on se moe nai u slijedeim
ulogama:
a) kao ponua (ponuditelj)
b) kao naruilac (ponuenik)

Ponua se javlja kod nadmetanja (licitiranja), koje se objavljuje u slubenim listovima.
Prilikom nadmetanja ponua dostavlja naruiocu ponudu objekta i cijene, zajedno s uvjetima
01 OPI POJMOVI. NAZIVLJE. NORMIZACIJA. DOKUMENTACIJA
03 SOCIOLOGIJA. USLUGE. USTROJSTVO PODUZEA I UPRAVLJANJE PODUZEEM. UPRAVA. PRIJEVOZ
07 MATEMATIKA. PRIRODNE ZNANOSTI
11 ZDRAVSTVENA SKRB
13 ZATITA ZDRAVLJA I OKOLIA. SIGURNOST
17 METROLOGIJA I MJERENJE. FIZIKALNE POJAVE
19 ISPITIVANJA
21 MEHANIKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPU UPORABU
23 FLUIDIKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPU UPORABU
25 PROIZVODNA TEHNIKA
27 TEHNIKA PRIJENOSA ENERGIJE I TOPLINE
29 ELEKTROTEHNIKA
31 ELEKTRONIKA
33 TELEKOMUNIKACIJE, AUDIOTEHNIKA I VIDEOTEHNIKA
35 INFORMACIJSKA TEHNIKA. UREDSKI STROJEVI
37 SLIKOVNA TEHNIKA
39 PRECIZNA MEHANIKA. NAKIT
43 TEHNIKA CESTOVNIH VOZILA
45 ELJEZNIKA TEHNIKA
47 BRODOGRADNJA I POMORSKE KONSTRUKCIJE
49 ZRAKOPLOVNA I SVEMIROPLOVNA TEHNIKA
53 OPREMA ZA RUKOVANJE GRADIVIMA
55 PAKIRANJE I RASPAAVANJE ROBA
59 TEKSTILNA I KONA TEHNOLOGIJA
61 ODJEVNA INDUSTRIJA
65 POLJOPRIVREDA
67 PREHRAMBENA TEHNOLOGIJA
71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA
73 RUDARSTVO I RUDE
75 NAFTNA TEHNOLOGIJA I SRODNE TEHNOLOGIJE
77 METALURGIJA
79 DRVNA TEHNOLOGIJA
81 INDUSTRIJA STAKLA I KERAMIKE
83 INDUSTRIJA GUME I PLASTIKE
85 PAPIRNA TEHNOLOGIJA
87 INDUSTRIJA BOJA
91 GRAEVNA GRADIVA I GRADNJA
93 NISKOGRADNJA
95 VOJNA TEHNIKA
97 OPREMA ZA KUANSTVO I TRGOVINE. ZABAVA. PORT
71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA

71.020 Proizvodnja u kemijskoj industriji
71.040 Analitika kemija
71.080 Organske kemikalije
71.100 Proizvodi kemijske industrije
71.120 Oprema za kemijsku industriju
1. Uvod

16
plaanja. Razlikuju se dvije vrste poziva na nadmetanje, "poziv na nadmetanje o cijeni radova"
i "poziv na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje".
Poziv na nadmetanje o cijeni radova upuen odreenom ili neodreenom broju osoba na
nadmetanje za izvrenje odreenih radova, pod odreenim uvjetima i uz odreena jamstva,
obvezuje pozivatelja da sklopi ugovor o tim radovima s onim koji ponudi najniu cijenu, osim
ako je tu obvezu iskljuio u pozivu na nadmetanje. U sluaju iskljuenja obveze da se sklopi
ugovor, poziv na nadmetanje smatra se pozivom zainteresiranima da dostave ponude ugovora
pod objavljenim uvjetima.
Poziv na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje je upuen odreenom ili
neodreenom broju osoba na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje namjeravanih
radova, a obvezuje pozivatelja da pod uvjetima sadranim u pozivu na nadmetanje sklopi ugovor
sa sudionikom u nadmetanju ije rjeenje prihvati povjerenstvo sastav kojega je unaprijed objav-
ljen, osim ako je tu obvezu iskljuio u pozivu na nadmetanje.
Najee ponua trai tzv. "avans", tj. da mu se unaprijed isplati dio novca ime ovaj
pokriva poetne trokove proizvodnje. Ponua moe traiti i tzv. "isplatu po situacijama",
naroito ako se objekti dulje grade (vremenski). Tada se nakon odreenog vremena utvruje
koliki je dio posla obavljen pa se prema tome vri i isplata. Ponua mora imati potpuno
definiran tehniki opis (na osnovu traenog).
Naruilac mora dati prilikom oglaavanja posla neki suvisli tehniki opis, tj. mora znati
to hoe. Ovo posebno komplicira posao naruiocu jer je potrebno uzeti u obzir mnoge faktore,
npr. oslanjanje na pouzdanog proizvoaa, tona procjena kvantiteta (ne naruiti previe),
problem razvijanja tehnologije (isplati li se kupovati skupe strojeve za malo posla), itd.
Ugovaranje je regulirano "Zakonom o obveznim odnosima". Pregovori koji prethode
sklapanju ugovora ne obvezuju. Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije
sklopi drugi, glavni ugovor.

Ugovor je osnovni oblik forme zakljuivanja posla. Potpisivanjem ugovora preuzima se
odgovornost za potpisano.
Svaki ugovor sadri:
1. Ugovorne stranke.
Ovlateni predstavnici (najee direktor).
2. Objekt ugovora (samo osnovne dimenzije).
3. Tehniki opis (obino dodatak ugovoru, zove se i "aneks" ili "tender"), sadri detalje i
podrobne opise.
4. Rokove izrade (u pravilu od dana potpisivanja ugovora).
Ukoliko je program obiman, predlau se situacije ili faze.
5. Uvjeti plaanja u to spada:
o Avans (plaanje unaprijed) se omoguava nabava materijalu iznosu od 10% do
60% ugovorene cijene.
o Plaanje po situacijama (fazama)
o Plaanje 5% do 10% ugovorene cijene nakon primopredaje objekata, obino u
roku od 15 dana. Primopredaja se vri zapisnikom (kontrola).
o Kredit kojeg banka moe dati ili naruiocu ili ponuau. Za sluaj da naruilac
ostane bez novaca, naruilac dalje plaa mjenicama kojima se obvezuje da e
novac vratiti banci, a koji je ponua podizao na osnovu iste.
o Potrebno je utvrditi udio kooperanata.
o Osiguravanje kvalitete (prilikom primopredaje, ako utvrdi greku, naruilac ne
preuzima objekt te se greka mora otkloniti)
1. Uvod

17
o Cijena koja se formulira na osnovu trokova radne snage, energije i zarade a
razliku se fiksna cijena i cijena sa kliznom skalom.
o Penali kojima se za svaki dan krenja roka ponua kanjava novcem u postocima
i to nikada vie od 2% do 5%.
o Utvruje se nadleni organ u sluaju spora, npr. Privredni sud.

Ponua mora imati uvjerenje o sposobnosti izvoenja zavarivakih radova, to je normirano
prema HRN-u, iako tu HRN nema snagu zakona. Ovakva ovlatenja u Republici Hrvatskoj
izdaje samo Zavod za zavarivanje Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu.

1.10.1 Ugovor o djelu
Ugovorom o djelu izvoa se obvezuje obaviti odreeni posao, kao to je izrada ili
popravak neke stvari, izvrenje kakva fizikog ili umnog rada i sl., a naruitelj se obvezuje platiti
mu za to naknadu. Kod ugovora o djelu ugovaratelji moraju imati na umu osobitu vrijednost
izvoaeva rada. Ugovor kojim se jedna strana obvezuje izraditi odreenu pokretnu stvar od
svog materijala smatra se kupoprodajom (u Zakonu sadrano pod "Ugovor o kupoprodaji"). Ali
ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naruitelj obvezao dati bitan dio materijala potreban za
izradu stvari.

Obveze izvoaa su:
- kad je ugovoreno da izvoa izradi stvar od svog materijala, a nije odreena kakvoa,
izvoa je duan dati materijal najmanje srednje kakvoe te za kakvou ugraenog
materijala odgovara
- nad obavljanjem posla naruilac ima pravo nadzora koji mu je izvoa duan omoguiti
- izvoa je duan naruitelju predati izraenu ili popravljenu stvar
- izvoa je duan upozoriti naruitelja na nedostatke materijala koji mu je naruitelj
predao
- na inzistiranje naruitelja, duan je ugraditi materijal s nedostatkom, osim ako bi time
izvoa naruio svoj ugled, u kom sluaju ima pravo raskinuti ugovor
- izvoa je duan upozoriti naruitelja na nedostatke u njegovu nalogu, u protivnom e
snositi tetu za nedostatke
- izvoa je duan izvriti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke te u dogovorenom
vremenu ili vremenu koje je razumno potrebno za takve poslove
- ukoliko se ne izvoa ne dri uvjeta ugovora i uope da ne radi kako bi trebalo, izvoa
je duan u dogovorenom roku otkloniti nedostatke, u protivnom naruilac moe raskinuti
ugovor i traiti odtetu za naknadu tete
- rok je bitan sastojak ugovora te ga se izvoa treba pridravati, u protivnom naruilac
ima pravo raskinuti ugovor i traiti naknadu tete pa ak ako rok nema bitnog utjecaja na
naruioca
- ako po naravi posla ili po ugovoru nije definirano, izvoa nije duan posao obaviti
osobno, no za propuste suradnika (kooperanta), izvoa odgovara kao da ih je napravio
osobno
- za naplatu svojih trabina prema izvoau kooperanti se mogu obratiti neposredno
naruitelju i zahtijevati od njega da im isplati te trabine na teret iznosa koji u tom asu
duguje izvoau
- nakon pregleda i primanja izvrenog djela izvoa vie ne odgovara za nedostatke koji su
se mogli opaziti uobiajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao
naruitelju
1. Uvod

18
- naruitelj koji je uredno obavijestio izvoaa o nedostatcima moe zahtijevati otklanjanje
nedostatka u odreenom roku te ima pravo na naknadu tete
- kad je izvoa dao materijal, a stvar bude oteena ili propadne prije predaje naruitelju,
rizik snosi izvoa, te nema pravo na naknadu za dani materijal i svoj rad
- ako je naruitelj pregledao obavljeno djelo i odobrio ga, smatra se da mu je stvar predana,
a da je kod izvoaa ostala na uvanju

Ako se postoje skriveni nedostatci koji se nije mogao otkriti uobiajenim pregledom, naruitelj
se ipak moe pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku obavijesti
izvoaa.
Radi osiguranja naplate naknade za rad i naknade za utroeni materijal te ostalih trabina
po osnovi ugovora o djelu, izvoa ima pravo zadravanja na stvarima to ih je napravio ili
popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naruitelj u vezi s njegovim radom.
Sve dok narueno djelo nije dovreno naruitelj moe raskinuti ugovor kad god hoe, ali
je u tom sluaju duan isplatiti izvoau ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos trokova koje
ovaj nije imao, a koje bi inae imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade to ju je ostvario
na drugoj strani ili to ju je namjerno propustio ostvariti.

Obveze naruitelja su:
- naruitelj je duan pregledati izvreno djelo im je to po redovitom tijeku stvari mogue i
o naenim nedostacima bez odgaanja obavijestiti izvoaa, u suprotnom se djelo smatra
primljenim
- naruitelj je duan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke
- ako postoji skriven nedostatak koji se nije mogao otkriti uobiajenim pregledom,
naruitelj se moe pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku
obavijesti izvoaa
- naknada se odreuje ugovorom, ako nije odreena obvezatnom tarifom ili kojim drugim
obvezatnim aktom, u protivnom je utvruje sud prema vrijednosti djela
- ako je naruitelj pao u zakanjenje zbog neprimanja ponuene stvari, rizik sluajne
propasti ili oteenja stvari prelazi na naruitelja
- rizik sluajne propasti ili oteenja stvari snosi naruitelj ako je on dao materijal za
njezinu izradu

Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naruitelj se vie ne moe pozvati na
nedostatke.

1.10.2 Ugovor o graenju

Prema "Zakonu o gradnji" graevina jest sve to je nastalo graenjem i povezano je s tlom, a
sastoji se od graevnog sklopa ili graevnog sklopa i ugraenog postrojenja odnosno opreme
koji zajedno ine tehniko-tehnoloku cjelinu, kao i samostalna postrojenja povezana s tlom, te
objekti povezani s tlom koji nisu nastali graenjem, ako se njime mijenja nain koritenja
prostora".
Iz ovog proizlazi da je veina metalnih konstrukcija graevna, te kako takva spada pod "Zakon o
gradnji" i "Zakon o prostornom ureenju".

1. Uvod

19
Ugovorom o graenju izvoa se obvezuje prema odreenom projektu izgraditi u ugovorenom
roku odreenu graevinu, odnosno na postojeoj graevini izvesti druge graevinske radove, a
naruitelj se obvezuje isplatiti mu za to odreenu cijenu.
Izvoa je duan omoguiti naruitelju stalan nadzor. Za svako odstupanje od projekta,
odnosno ugovorenih radova izvoa mora imati pismenu suglasnost naruitelja, odnosno
naruiteljevog nadzora. Svako potraivanje poveanja ugovorene cijene, bez ovakve suglasnosti,
nitavno je. Bez suglasnosti izvoa moe izvesti nune radove poput osiguranja stabilnosti
graevine, sprjeavanja opasnosti za ivot i okolinu te vee materijalne tete, a za ovakve
radove moe traiti naknadu. O svim nunim radovima izvoa je duan obavijestiti naruitelja.
Cijena radova moe se ugovoriti kao jedinina cijena (po jedinici mjere ugovorenih
radova) ili kao ukupna ugovorena cijena. Ukoliko se tijekom izvoenja radova ugovorena cijena
radova poveala vie od 2%, a da pritom nije naruen ugovor i rokovi, izvoa moe traiti
poveanje ugovorene cijene. Isto vrijedi i obrnuto ukoliko se cijena radova smanjila za vie od
2%, naruilac moe traiti smanjenje ugovorene cijene. Ukoliko rokovi nisu ispotovani, izvoa
moe traiti poveanje ugovorene cijene, ukoliko se cijena radova poveala vie od 5%, ali samo
za dio radova koji su izvedeni u dogovorenom roku. Za sluaj da u ugovoru postoji odredba o
nepromjenljivosti cijene, izvoa takoer moe traiti poveanje cijene ukoliko se cijena radova
poveala vie od 10%.
Ako ugovor o graenju sadri odredbu "klju u ruke", izvoa se samostalno obvezuje
izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu graevine, pri emu ugovorena cijena
obuhvaa i vrijednost svih nepredvienih radova i vikova radova. Ukoliko vie izvoaa izvode
radove, njihova odgovornost prema naruitelju je solidarna. Ako nije drukije odreeno, na
odgovornost za nedostatke graevine primjenjuju se odgovarajue odredbe ugovora o djelu.
Izvoa odgovara za nedostatke graevine i zemljita koji se tiu ispunjavanja zakonom
odreenih bitnih zahtjeva u roku od deset godina od predaje radova. Isto vrijedi i za projektanta
ako nedostaci potjeu od nedostataka u projektu, odnosno nadzora za nedostatke u provoenju
nadzora.
Izvoa se ne oslobaa odgovornosti ako je pri izvoenju odreenih radova postupao po
zahtjevima naruitelja.

1.11 Gradilite

Kako veina metalnih konstrukcija spada pod "graevine", tako i mjesto izvoenja radova,
gradilite, spada pod Zakon o gradnji.
Investitor je duan graevinskoj inspekciji i inspekciji rada u roku od osam dana prije
poetka graenja prijaviti gradilite. Isto vrijedi i za prekid radova dui od tri mjeseca, te za
ponovno nastavljanje radova.

Izvoa na gradilitu treba imati slijedee dokumente:
- rjeenje o upisu u sudski registar, odnosno obrtnicu
- akt o imenovanju glavnog inenjera gradilita, inenjera gradilita odnosno voditelja
radova
- akt o imenovanju nadzornog inenjera, odnosno glavnoga nadzornog inenjera
- graevinsku dozvolu s glavnim projektom, odnosno glavni projekt s potvrdom tijela
graditeljstva
- izvedbene projekte ovjerene od revidenta
1. Uvod

20
- graevni dnevnik
- dokaze o sukladnosti (ateste) za ugraene graevne proizvode i opremu

Uz navedene, mogu biti traeni jo neki dokazi i dokumenti.

Graevni dnevnik, iji je izgled i sadraj reguliran "Pravilnikom o uvjetima i nainu voenja
graevnog dnevnika", je dokument o tijeku gradnje kojim se dokazuje usklaenost uvjeta i
naina gradnje odnosno izvoenja pojedinih radova s pretpostavkama i zahtjevima iz glavnog
projekta, izvedbenog projekta, propisa i normi.
Graevni dnevnik se vodi od prvog dana poetka pripremnih radova pa do primopredaje
radova (popraena pisanim dokumentom o primopredaji). Kod veih radova gdje sudjeluje vie
izvoaa, izvoa moe voditi zasebni dnevnik kao dio glavnog dnevnika. Graevni dnevnik
svakodnevno vodi odgovorna osoba koja vodi gradnju (glavni inenjer gradilita, inenjer
gradilita, voditelj gradilita), a svakodnevno ga takoer supotpisuje i nadzorni inenjer uz
uvoenje svojih zabiljeki. Kako odgovorna osoba ne moe uvijek osigurati da je prisutna na
gradilitu, graevni dnevnik moe voditi i osoba koju upisom u dnevnik odredi odgovorna osoba.
Sam izgled graevnog dnevnika propisan je zakonom, a dnevnik se moe kupiti u
Narodnim novinama. Graevni dnevnik se vodi u "paricama" (ima dvostruko numerirane
stranice) te jedan primjerak zadrava za sebe nadzor, a drugi izvoa. Podaci koje osoba koja
vodi dnevnik upisuje su: podaci o dospijeu i koliini materijala i opreme skupa s dokazima o
uporabljivosti (atestima), vremenski uvjeti, poduzete i predloene mjere za usklaivanje radova,
obavljeni pregledi i ispitivanja. Nadzorni inenjer upisuje: usklaenost izvedenih radova s
projektom i tehnikim propisima, odreuje nain otklanjanja neusklaenosti i nedostataka,
zabranjuje odnosno odobrava daljnje radove. Uz svakodnevne upise odgovorne osobe od strane
izvoaa i investitora, u dnevnik revident i projektant upisuju podatke o obavljenim pregledima
radova. Odgovorna osoba i nadzor svakodnevno potpisuju stranice dnevnika, a nadzor
svakodnevno uzima i pohranjuje svoj primjerak lista dnevnika. Dnevnik se uvezuje na nain da
nije mogua kasnija zamjena stranica.

Gradilite je prostor na kojem se provode radovi due od 5 dana. Gradilite je potrebno ograditi,
kao bi se onemoguio ulaz nezaposlenima ili ugroavanje prolaznika te na propisan nain
oznaiti (tabla s podacima o investitoru, projektantu, izvoau, nadzoru, vrstu graevine,
graevinskoj dozvoli, itd.).
Na gradilitu je potrebno provoditi mjere zatite na radu (Zakon o zatiti na radu) i zatite
od poara (Zakon o zatiti od poara) te je potrebno provesti ureenje gradilita te temelju plana
o ureenju gradilita (regulirano Pravilnikom o sadraju plana ureenja privremenih i
zajednikih privremenih radilita).
Plan ureenja gradilita je sadrava shemu i opis gradilita, nain obiljeavanja opasnih
zona, mjesta rada s poveanom opasnou, energetske instalacije, projekte skela, nain pruanja
prve pomoi i sl.

1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja

Naa se tehnologija bazira na uvelike zastarjelim procesima. To npr. pokazuje injenica da 80%
proizvodnje otpada na REL (runo elektroluno zavarivanje), a 20% na EPP, MIG/MAG, TIG.
REL zavarivanje je korisno pri pokretnim i vanjskim radovima, ali je primitivnije od drugih
1. Uvod

21
automatskih i poluautomatskih postupaka (EPP, MIG/MAG, TIG). Na automatske postupke
otpada jedva 5% proizvodnje.
Bez obzira na ove injenice, javlja se problem radne snage, odnosno nestaica iste, a zbog
tetnog djelovanja procesa (toplinsko odnosno infra-crveno i ultra-ljubiasto zraenje).
Rezanje komada kod nas se jo uvijek u 90% sluajeva obavlja plinski, ostatak otpada veinom
na plazma postupke. Kako se za metalne konstrukcije kod nas uglavnom koriste niskolegirani i
ugljini elici, a vrlo rijetko je rije o obojenim metalima, ovih 10% u potpunosti zadovoljavaju
potrebe. Automatizacija rezanja je danas na vrlo visokom numeriki upravljanom nivou (CNC).
Tu se radi o numeriki upravljanim strojevima iji su kapaciteti vei od potrebe proizvodnje te
se zamjeuje nedovoljna iskoritenost ovih postupaka rezanja. CAD/CAM automatizacijom,
odnosno numeriki optimiranim nainom izrezivanja, koliina otpada svodi se na minimum.

Kao bi se posao obavio valjano, prvenstveno je potrebno prostudirati tehniki opis predmeta koji
ukljuuje:
- oblik
- materijal
- tehnike propise ili zakone

Tehniki propisi ili zakoni slue za zatitu korisnika od eventualne nesavijesti proizvoaa. U
Republici Hrvatskoj vrijede HRN-propisi, koji uglavnom definiraju poluproizvode (vijke, profile
i sl.). Zakoni i propisi izlaze i mijenjaju se, a oglaavaju se slubenim listovima. Uz ove, postoje
i neki propisi kojima je domena razna ogranienja poput Hrvatskog registra brodova, propisi za
eljeznike transporte, itd. Openito se u propisima (domaim i stranim) velika panja posveuje
materijalima i procesima zavarivanja.
Neki vaniji propisi u brodogradnji su: LR, DNV, BV, ABS, registar SSSR-a, GL,..
Ostali vaniji propisi: API, ASME, ASTM,...
Od strunjaka (inenjera) se zahtijeva dobro poznavanje engleskog jezika kako bi on bio u stanju
pratiti novosti u zakonima i propisima.

Literatura

B. Androi, D. Dumovi, I. Deba, Metalne konstrukcije I, Institut graevinarstva Hrvatske,
Zagreb 1994.
A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Splitu,
Split 1998.
Zakon o obveznim odnosima, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/0707.htm, Narodne novine, 35,
2005.
Zakon o gradnji, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2552.htm, Narodne novine, 175, 2003.
Zakon o prostornom ureenju, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1994/0520.htm, Narodne novine, 30,
1994.
Pravilnik o uvjetima i nainu voenja graevnog dnevnika,
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2000/0068.htm, Narodne novine, 6, 2000.
Pravilnik o sadraju plana ureenja privremenih i zajednikih privremenih radilita, Narodne
novine, 45, 1984.
Zakon o zatiti od poara, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1993/1161.htm, Narodne novine, 58,
1993.
Zakon o zatiti na radu, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1996/1183.htm, Narodne novine, 59, 1996.
2. Materijali za metalne konstrukcije

23


Osnovni cilj pri odabiru materijala za metalne konstrukcije je da materijal bude im jeftiniji, a da
pri tom zadovolji traena mehanika svojstva. Tako se kao materijali za metalne konstrukcije
uglavnom koriste elici (obini konstrukcijski, ugljini, legirani), aluminij (isti aluminij i
aluminijeve slitine) i dr.

2.1 elici

Ukoliko je ugljik jedina primjesa, elici su ugljini elici. Ugljini elici s manje od 0,9% ugljika
se koriste kao konstrukcijski elici, a poveanjem udjela ugljika poveava se vrstoa i tvrdoa te
smanjuje ilavost. Za kaljenje se koriste elici s 0,3% ugljika, a poveavanjem udjela ugljika
raste zakaljivost.

2.1.1 Obini konstrukcijski elici

Obini konstrukcijski elici, koji se najee koriste za metalne konstrukcije, sadre do 0,25% C
(iznimno 0.3%), a preko ovog postotka ugljika raste samozakaljivost te se takvi elici
izbjegavaju. Obini konstrukcijski elici nisu dodatno termiki obraeni osim normalizacije i
arenja radi poputanja zaostalih naprezanja. Ovi elici redovito sadre neistoe poput sumpora,
fosfora i duika. Sumpor i fosfor ne mogu se u potpunosti odstraniti. Udio fosfora od preko
0,045% ini elik krtim pri niskim temperaturama (tzv. krti lom). Udio sumpora preko 0,055%
ini elik krtim na povienim temperaturama (tzv. vrui lom) te smanjuje sposobnost
zavarivanja. Duik, ukoliko se u eliku javlja kao nevezan, poveava mogunost krtog loma i
sklonost starenju (sniava se ilavost). Ukoliko je pak duik u eliku kemijski vezan u obliku
nitrata, onda duik djeluje povoljno, no problem je taj to se kemijskom analizom ne moe
utvrditi u kojem je duik stanju, vezanom ili nevezanom. elik s niskim postotkom ugljika
sadrava nakon proiavanja previe kisika koji poveava opasnost od tzv. crvenog loma te se
elik mora dezoksidirati te se pri kraju proces proiavanja dodaje feromangan, po emu se
elik lijeva u blokove kokilno lijeva ili pak dobiva kako kontinuirani bezdani lijev.
Pri lijevanju u kokile, kako bi se sprijeilo da elik "kipi", tzv. neumireni elik, dodaju se
dezoksidacijska sredstva, silicij i aluminij, koji na sebe vezuju plinove stvarajui ljaku te se
omoguava polagano hlaenje. Takav elik naziva se umireni elik kod kojeg, ljaka kao
specifino laka, ispliva (sl. 2.1.1) te se dio bloka sa poveanom koncentracijom ljake odstrani
(tzv. jalova glava). Time se sprijeilo formiranje plinovitih mjehuria u eliku, oko kojih se
mogu koncentrirati neistoe (npr. sumpor) to za posljedicu ima tetni utjecaj pri valjanju
elika. Umireni elik namijenjen je za zavarene konstrukcije i konstrukcije kod kojih se trai
vea ilavost elika, npr. elementi izloeni dinamikim vibracijama ili niskim temperaturama.
Poluumireni elik je elik koji nije u potpunosti dezoksidirao (sl. 2.1.1) te se takav elik koristi

24
za nosive elemente konstrukcija. U ostalim sluajevima ako se elementi ne zavaruju, moe se
upotrijebiti i neumireni elik. Sadraj i raspored ovih primjesa ovisi o nainu dobivanja i
postupku koji se primjenjuje. Tako npr. Thomesov postupak (taljenje elika s velikim postotkom
fosfora u peima s dolomitnom oblogom) daje nizak postotak primjesa, no lo raspored te se u
sredini presjeka javlja neumirena zona (sl. 2.1.2).

koncentracija
neistoa
jalova
glava
neumiren
poluumiren umiren

Slika 2.1.1 Stanje elika pri lijevanju u kokile

Slika 2.1.2 Neumirena zona u presjeku

Mehanika svojstva elika koja se garantiraju, moraju se i provjeravati. U tablici 2.1.1 dana su
svojstva elika. elici koji su najee primjenjuju za metalne konstrukcije, a spadaju u skupinu
standardnih konstrukcijskih (graevinskih) elika su prema EUROCODE 3 dani tablicom 2.1.2,
dok su konstante za konstrukcijski elik dane tablicom 2.1.3. Openito se za elike standardne
kvalitete zahtijeva dovoljno velika "rezerva" plastinosti, odnosno
m
1,2
V
.


25

Tablica 2.1.1 Mehanika svojstva elika

Debljina stjenke elementa t [mm]
t 40 mm 40 mm < t 100 mm

EURO-
CODE 3
ISO

HRN
C.BO500 m [N/mm
2
] V [N/mm
2
] m [N/mm
2
] V [N/mm
2
]
Fe 360 .0361 235 360 215 340
Fe 430 .0451 275 430 255 410
Fe 510 .0551 355 510 335 490

Tablica 2.1.2 Mehanika svojstva konstrukcijski elika prema EUROCODE 3

Modul elastinosti E=210 000 N/mm
2

Modul smicanja G= 81 000 N/mm
2

Poissonov koeficijent = 0,3
Koef. temp. produljenja = 1210
-6
1/K
Gustoa = 7850 kg/m
3

Tablica 2.1.3 Materijalne konstante konstrukcijskih elika

Prema preporuci MIZ-a (Meunarodni institut za zavarivanje), ovi se elici dijele u skupine
osjetljivosti prema krtom lomu. Skupine se oznaavaju slovima A, B, C, D i E uz postojanje
podgrupa ovih skupina.
Preporuke za izbor pojedinog elika za ove skupine su:
skupina 0 (bez oznake) - za dijelove izloene slabom statikom optereenju.
skupina A - za tanje, statiki optereene metalne konstrukcije koje nisu izloene velikim
temperaturnim razlikama i temperaturama niim od -10C.
skupina B - za odgovorne konstrukcije gdje ne postoji opasnost od krtog loma, a u
sluaju manje odgovornih konstrukcija za sva optereenja.
skupina C - za odgovorne komplicirane konstrukcije izloene statikim ili dinamikim
optereenjima, ali ne i niskim temperaturama. Zbog oblika moe biti i zaostalih
naprezanja, koncentracije naprezanja i s tim u vezi opasnosti od krtog loma.
skupina D - za odgovorne zavarene konstrukcije koje moraju biti sigurne od krtog loma,
npr. konstrukcije s debelim i uklijetenim dijelovima, dijelova s diskontinuitetima,
OZNAKA VRSTE ELIKA ilavost - ISO
EURO-
CODE3
ISO
HRN
C.BO500
tehn.
oznaka

dezoksidacija
(umirenost)
vlana
vrstoa
m [MPa]
granica
razvlaenja
V [MPa]

izduenje
%
Nm/mm
2
pri
0C
.000 / / 35 +20
.0270 / neumiren 35 +20
.0261 / umiren 35 +20
.0271 / neumiren

340-420

200

28
35 +20
Fe360B .0370 N.24-
A2
neumiren 35 +20
Fe360B .0361 N.24-
B1
umiren 35 +20
Fe360B .0371 N.24-
B2
neumiren 35 +20
Fe360C .0362 N.24-
C
spec. umiren 35 0
Fe300D .0363 N.24-
D
spec. umiren

370-450

230

25
35 -20
.0460 N.26-
A1
neumiren 35 +20
.0461 N.26-
B1
umiren 35 +20

420-540

270

22

26
konstrukcije s jako izraenim prethodnim hladnim deformacijama (iznad 5%), sve
konstrukcije izloene niskim temperaturama (do -30C), dinamiki optereene
konstrukcije s velikim stupnjem iskoritenja doputenog naprezanja, za dijelove iji bi
lom doveo u pitanje sigurnost i funkciju cijelog objekta.
skupina E - za razne odgovorne oblike i druge elemente u strojarstvo kao osovine, vratila,
klipove, zupanike i sl.

Dodavanjem mangana eliku, od 1,2 do 1,8%, poveava se vrstoa (
m
>450 N/mm
2
), pri emu
ilavost i zavarljivost ostaje ista. Ovi elici nazivaju se manganski elici.

2.1.2 Legirani elici

Tendencija je, kako u svijetu, tako i kod nas, daljnje poveanje granice razvlaenja, no to ne ide
samo sa ugljikom niskog postotka i manganom, ve se koriste niskolegirani elici s dodatkom
legirnih elemenata koji utjeu na poboljanje mehanikih svojstava.
Tu se razlikuj tri osnovne grupe elika:
1. Feritno-perlitni elici s dodacima Mn, Ni, Cu, Si.
2. Niskolegirani elici s dodacima Mn, Cr, Mo, V. Ovi elementi s ugljikom stvaraju sitno
rasprene karbide.
3. U treu skupinu visokolegiranih elika spadaju elici kod kojih se kao legirni elementi
koriste Nb, V, ili Ti (0,06%) pri emu se udio ugljika smanjuje na ispod 0,1%. Razlog
ovakvog legiranja je u tome to udio ugljika bitno utjee na poveanje mehanikih
svojstava i usitnjenost zrna, dok smanjuje granicu razvlaenja i temperaturu prelaska u
podruje izraene krtost (krti lom) te se ovim legirnim elementima bitno poboljava
otpornost prema krtom lomu.

Kod legiranih elika, DIN razlikuje dvije skupine sitnozrnatih zavarljivih elika:
- St E 47 (N 47) normaliziran, gdje su legirni elementi:
o Ni-V
o Cu-Ni-V
o Ni-Ti
- St E 70 (N 70) poboljan, gdje su legirni elementi:
o Ni-Cr-Mo-B
o Cr-Mo-Zr

Za ove dvije skupine izdane su smjernice za upotrebu, uvjeti proizvodnje, osnove za proraun te
upute za proizvodnju i zavarivanje. Ovi visokorvsti elici se dijele u tri skupine, to ovisi o
postupku koji je proveden (normalizacija, poboljanje), tablica 2.1.4. Visokovrsti se elici
najee upotrebljavaju kod spremnika i posuda pod tlakom, cjevovoda, platformi, prenosila i
dizala te u mostogradnji.
Prednosti visokovrstih elika su:
- manje debljine stijenki nego li to bio sluaj kod izvedbe s obinim konstrukcijski
elikom, to ima za posljedicu manju teinu konstrukcije, manju cijenu kotanja, nii
trokovi prijevoza
- vea optereenja koje konstrukcija moe podnijeti
- vea otpornost habanju

27
- dobra zavarljivost i sigurnost od krtog loma

2.1.3 Izbor elika za metalne konstrukcije

Openito se moe rei da pri izboru materijala za zavarivanje na izbor utjee:
- postojanje zaostalih naprezanja od zavarivanja te zbog krutosti konstrukcije
- postojanje greaka koje izazivaju koncentraciju naprezanja

Ove injenice zahtijevaju ozbiljan pristup odabiru materijala, pri emu najveu opasnost
predstavlja krti lom koji se javlja kada materijal izgubi mo lokalne plastifikacije pa se ne moe
suprotstaviti irenju pukotine. Stoga je najvaniji kriterij klasifikacije elika otpornost na krti
lom.
Kako je proizvodnja elika napredovala, konstruktor danas ima na raspolaganju vie vrsta te
mogunosti izbora ekonomski najpovoljnijeg, a kvalitetom dovoljno dobrog elika.
Takoer postoje klasifikacije konstrukcija i dijelova konstrukcija s obzirom na opasnost koju bi
predstavljao lom i ruenje konstrukcije. Ovo govori u prilog tome da ne mora cijela konstrukcija
biti napravljena od kvalitetnog i skupog materijala, ve se manje odgovorni dijelovi mogu
napraviti iz jeftinijeg materijala.

Prema DIN-u izbor materijala vri se tako da se u obzir uzimaju slijedei faktori:
- stanje naprezanja
- vrsta naprezanja
- vrsta zavara
- nain izrade
- opasnost od loma
- debljina dijelova
- radna temperatura

Pri tom svaki od prethodno navedenih parametara ima odreeni broj bodova, koji se zbrajaju i sa
sumom se ulazi u standard te odabire prikladni elik pri emu treba imati na umu i cijenu
kotanja odabranog elika. Sline preporuke usvojio je i JUS 1988 (JUS U.E7.010/1988), koji je
dalje preuzet u HRN-u te se prema tim preporukama odabir vri na nain da:
- Za nezavarene konstrukcije mjerodavna je vlana vrstoa
m
i granica razvlaenja
v
te
produljenje.
- Za zavarene konstrukcije kao kriterij uzima se opasnost od loma izraena faktorom
opasnosti o krtog loma L K Z N = , gdje faktor K uzima u obzir konstrukcijsko
oblikovanje, faktor Z znaenje dijela konstrukcije, a N faktor naprezanja. Uz to, u obzir
se uzima i radna temperatura T za podruja 25 10 C T C i 10 T C > .

Prema EUROCODE 3, kod raunanja opasnosti na krti lom, pri zadanoj ili traenoj minimalnoj
temperaturi eksploatacije, uzima se u obzir:
- vrstoa materijala
- debljina dijela (stjenke) t
- uvjeti eksploatacije (kategorije naprezanja S1, S2, S3, ovise o granici teenja)
- karakter optereenja (prirast optereenja R1-statiko, R2-dinamiko)
- posljedice otkazivanja (kategorije C1-bez veih posljedica, C2-velike posljedice)

28
Princip prorauna se svodi, ili na odreivanje minimalne temperature eksploatacije T
min
, ili
obzirom na zadanu minimalnu temperaturu eksploatacije, odreivanje najvee doputene
debljine stjenke. Raunanje minimalne dozvoljene temperature za eksploatacije provodi se
prema izrazu
( ) ( )
0,17
min
1, 4 25 100 ln 8, 06 83 0, 08
CV IC el
T T K R = + + + , (2.1)
gdje je prirast optereenja (za R1 iznosi =0,001, a za R2 =1,0), T
CV
temperatura ispitivanja
ilavosti (ispituje se kod +20C, 0C, -20C, -30C), a K
IC
ilavost loma.
Napomenimo da se ilavost ispituje Charpyevim batom i nuno je postii energiju od 17
J kod temperatura +20C (kvalitetna grupa elika B, npr. Fe E 235 B), 0C (grupa C, npr. Fe E
235 C), -20C (grupa D, npr. Fe E 235 D) i kod -30C (grupa DD, npr. Fe E 355 DD).
ilavost loma rauna se iz izraza

( )
0,55
0,5
1, 226
el
IC
a R t
K

= . (2.2)
U prethodnom izrazu R
el
predstavlja faktor redukcije granice teenja, ovisi o debljini elementa t
[mm] i kree se od R
el
=0 N/mm
2
do R
el
=60 N/mm
2
za debljine od t=0 mm do t=200 mm. Za
faktor posljedice otkazivanja uvrtava se =1 kod kategorije C1 i =1,5 kod kategorije C2.
Faktor a rauna se kao a=2/ln t za kategoriju napona S1, a=3,8/ln t za kategoriju napona S2 te za
a=6/ln t kategoriju napona S3.

2.2 Aluminij i aluminijeve slitine

Aluminij je najraireniji metal u Zemljinoj kori (8,13%). Do izdvajanja istog aluminija dolo je
tek poetkom devetnaestog stoljea elektrolizom glinice iz boksita. Industrijska proizvodnja
aluminija datira od 1886. godine, Cherks Marint Hall (USA).
isti aluminij uglavnom se koristi u kemijskoj i prehrambenoj industriji, u elektronici te za opu
namjenu (aluminijske folije i sl.). isti aluminij ima nisku vrstou (50-60 N/mm
2
), nisko talite
(658C) te izduenje od 50%. Legiranjem bitno mu se poboljavaju mehanika svojstva te se
iskljuivo kao legiran koristi za metalne konstrukcije.
Legiranjem aluminija postiu se slijedea svojstva:
- Mangan (Mn) poveava vrstou i otpornost na koroziju.
- Magnezij (Mg) poveava vrstou, otpornost na koroziju, zavarljivost i tvrdou.
- Silicij (Si) poveava otpornost na koroziju te sniava talite.
- Bakar (Cu) poveava vrstou, tvrdou i obradivost.
- Cink (Zn) poveava vrstou i tvrdou.

Legure aluminija sa silicijem, "Al Si" povoljne su za lijevanje, otporne na koroziju, mogu se
zavarivati i postiu srednju vrstou.
Legure "Al Si Mg", zbog 0,5% magnezija koji djeluje otvrdnjavajue, imaju znatno veu
tvrdou.
Legure "Al Si Cu" su povoljne za tlani lijev.
Legure "Al Zn 4 Mg 2" su nehrajue legure osobina slinih eliku te se koriste za nosee
konstrukcije.

Kod noseih metalnih konstrukcija najee se koriste slijedee slitine:
- legure s magnezijem (3-5%):

29
o Al Mg 3
o Al Mg 4
o Al Mg 5
- legure s magnezijem i manganom:
o Al Mg 2,5 Mn
o Al Mg 4,5 Mn
- legure sa silicijem i magnezijem:
o Al Mg Si 0,5
o Al Mg Si 1
- legure s magnezijem i cinkom:
o Al Zn 4 Mg 1
o Al Zn 4 Mg 3

Osnovne prednosti metalnih konstrukcija iz aluminija su:
- znatna uteda u teini bez smanjenja nosivosti (tzv. "lake metalne konstrukcije).
- neznatni trokovi odravanja.
- potpuna reciklaa aluminija nakon upotrebe to uvjetuje 30-40% nie cijene sekundarnog
(recikliranog) aluminija od primarnog aluminija dobivenog iz boksita.

Nedostaci metalnih konstrukcija iz aluminija su:
- visoka cijena konstrukcije
- velike deformacije u odnosu na eline konstrukcije (priblino tri puta)
- velike temperaturne dilatacije u odnosu na eline konstrukcije (priblino dva puta)

Ovdje je potrebno naglasiti posebnu vanost primjene aluminija u pomorskim konstrukcijama.
Za korozijski otporne limove (slika 2.2.1) preporuuje se legura AlMgMn (AlMg4.5Mn,
AlMg4Mn, AlMg2.7Mn), odnosno AlMg3 koji ima veu deformabilnost pa je povoljniji pri
procesu valjanja od znatno vreg AlMg4.5Mn. Za korozijski otporne profile (slika 2.2.2),
dobivene uglavnom ekstrudiranjem, preporuuje se AlMgSi legura (AlMgSi0,7, AlMgSi0,5,
AlMg1SiCu, AlMgSi1). Korozijski otporne proizvode dobivene lijevanjem (slika 2.2.3)
preporuuj se AlMg legure (3% Mg i zanemarivo Ti, te 6% Mg uz dodatak Be).

Slika 2.2.1 Koarica od Al legure, ve xx godina u upotrebi bez ikakve povrinske zatite.


30

Slika 2.2.2 Prilaz plutajuem mulu Slika 2.2.3 Vitlo izvedeno od lijevane Al legure

Sve se gore navedene legure mogu dobro meusobno zavarivati. Osim zavarivanja aluminij se
povezuje zakovicama, lijepljenjem i uskonim spojevima koji se lako daju projektirati u
ekstrudiranim profilima. Aluminijeve legure, osim to su dobro zavarljive, mogue ih je
zavarivati s elikom uz posredstvo traka koje su izraene eksplozivnim spajanjem ("Nitro
Metall") aluminija i elika. Ova vrsta spojeva ima dobru korozijsku otpornost te otpornost na
zamor materijala. Koristi se najee za spajanje aluminijskih nadgraa na elinom trupu broda,
ime se doprinosi stabilnosti broda.

Slika 2.2.4 Spajanje aluminija i elika pomou trake te aluminijsko nadgrae na elinoj
konstrukciji broda izvedeno ovakvim trakama

Iako navedene korozijski otporne legure nije potrebno posebno zatiivati, esto se koriste
premazi iz estetskih razloga i antivegetativni premazi na uronjenim dijelovima. Tu se koriste
razni premazi (boje) ili se povrine podvrgavaju procesu eloksiranja, ime se doba tvrdi,
korozijski otporan povrinski sloj kojemu se mogu pridati razliiti tonovi boja.
No esto su kod pomorskih konstrukcija aluminijeve legure u kontaktu s drugim metalima poput
nehrajueg elika, bronce i sl. gdje se javlja bimetalna korozija (elektrolitika korozija ili tvz.

31
"galvanska struja"). Tu aluminij, kao elekronegativniji, u prisustvu elektrolita (morska voda),
predstavlja anodu te dolazi do nagrizanja aluminija do njegovog potpunog nestanka. U cilju
sprjeavana ove korozije provodi se katodna zatita (slika 2.2.5) gdje se koriste rtvene anode iz
cinka. Cink, kao elektronegativnije od elika, bronce i samog aluminija, biva nagrizen i potroen
te ga je potrebno povremeno zamjenjivati.

Slika 2.2.5 Katodna zatita

Kako se je na plovilima uvijek prisutan elektrini izvor, bilo kako istosmjerna, bilo kao
izmjenina struja, potrebno je posebnu panju posvetiti na nain spajanja elektroinstalacija kako
aluminijska konstrukcija trupa ne bi postala anodom. Tu postoje tri pravila kojih se treba
pridravati. Aluminijski trup treba biti spojen kao uzemljenje, odnosno minus pol baterije, pri
emu treba obratiti panju da se za spoj koristi aluminijski vodi (ne bakrena pletenica).
Aluminijski dijelovi i trup moraju biti elektriki spojeni sa svim ostalim metalnim dijelovima
(npr motor, osovina, peraja propelera i sl.). Aluminijski trup se ne smije koristi kao povratna
veza negativnog pola na bateriju (kao to je sluaj kod automobila).

to se tie otpornosti na poar, za aluminij se ponaa slino kao i elik te vrijede ista pravila kao
i za elik.
Kod pomorskih konstrukcija ova pravila ukljuuju:
- da onemogue prolaz dimu i prenoenje poara za maksimum 1 sat (ovisi o poarnoj
klasifikaciji)
- da su izolirani s nezapaljivim izolacijskim materijalima

Literatura

Zagreb 1994.
Split 1998.
Aluminium and the sea, Pechiney Rhenalu, Francuska.
3. Optereenje konstrukcija

33


Optereenja su specifina za svaku vrstu objekta i potrebno je razlikovati:
- klasifikaciju po vremenu trajanja:
o stalno
o promjenjivo:
optereenje koje se rijetko pojavljuje
optereenje koje se uestalo pojavljuje
- klasifikaciju po nainu nastupa:
o mirno ili statiko optereenje
o optereenje s dinamikim djelovanjem

U propisima se za svaku vrstu metalnih konstrukcija navode optereenja obzirom na uzrok te se
razlikuju:
- optereenja od vlastite teine (ukljuujui teinu konstrukcije)
- optereenja od korisnog optereenja
- snijeg
- vjetar
- temperaturne promjene
- horizontalne sile (bone sile ili sile koenja kod vozila, centrifugalne sile9
- sile deformacija kao posljedice rada konstrukcije (trenje na osloncima, zakretanje
oslonaca i sl.)
- sile od neplaniranog djelovanja (udara vozila u konstrukciju)
- sile od potresa
- sile nuklearnih eksplozija

3.1 Optereenja prema naim propisima (HRN)

Prema HRN-u postoje tri grupe optereenja:
- osnovna optereenja
- dopunska optereenja
- izvanredna optereenja

U svaku od ovih grupa spadaju slijedea optereenja;

A) Osnovno optereenje:
1. stalni teret (vlastita teina konstrukcije)
2. korisno optereenje ukljuujui centrifugalne sile
3. snijeg
4. sve sile stalnog karaktera

34

B) Dopunsko optereenje:
1. vjetar
2. sile koenja
3. boni udarci
4. sile od temperaturnih razlika
5. ostale sile s privremenim djelovanjem u veim vremenskim razmacima

C) Izvanredno optereenje:
1. djelovanje potresa
2. sluajni udari
3. planski nepredviena optereenja
4. ekstremno rijetke sile (npr. nuklearne eksplozije)

3.1.1 Stalni teret

Stalni teret sastoji se od teine konstrukcije ukljuujui teinu svih ovisnih i neovisnih elemenata
konstrukcije. Pretpostavka vlastite teine treba biti unutar odreenih tolerancija pa se tako za
mostove i brodove tolerira greka od 3%. Stalni se teret odreuje tako da se volumen
konstrukcije pomnoi s gustoom materijala [kg/m
3
].

3.1.2 Korisno optereenje

Korisno optereenje je statiki podatak koji se obino odreuje propisima te se tako npr. uzima
za stambene prostorije
2
2 p kN m = , za biblioteke
2
5 p kN m = , za urede
2
4 p kN m = , za
parkiralita
2
2, 5 3, 5 p kN m = , itd.

3.1.3 Optereenje snijegom

Za vane objekte preporua se koristiti statistike meteoroloke podatke o koliini snijega
godinje. Openito kod nas vrijede slijedee preporuke:
- za podruja gdje nema snijega uzima se zamjensko optereenje
2
0, 35
sn
p kN m = .
- za podruja gdje ima snijega uzima se
2
0, 75
sn
p kN m = .
- za podruja iznad 500 m nadmorske visine
2
0, 75 ( 500) 400
sn
p A kN m ( = +

, gdje je
A nadmorska visina u metrima.


35
3.1.4 Sile stalnog karaktera

Radi se o silama koje kontinuirano djeluju na konstrukciju, a tipian primjer takve sile je aktivan
pritisak tla na podrumske zidove zgrade (sl. 3.1.1).

podrum
raspodjela
pritiska tla

Slika 3.1.1 Aktivni pritisak tla na podrumske zidove

3.1.5 Vjetar

Odreivanje tono utjecaja vjetra na odreenu konstrukciju vrlo je sloeno i zahtijeva skupa
modelska ispitivanje u zranim tunelima ili pak modeliranje putem konanih elemenata za
analizu strujanja fluida. U propisima postoje pojednostavljene smjernice, koje su dobivene na
temelju modelskih ispitivanja. Prvo je potrebno odrediti osnovno brzinu vjetra, koja se odreuje
na visini od 10 m iznad tla, obino za 25, 50 ili 100-godinjim ponavljanjem. Brzina vjetra raste
s visinom iznad tla te se priblino uzima da je

0
10
x
h
h
V V
| |
=
|
\
, (3.1)
gdje je V
0
osnovna brzina vjetra u [km/h], h visina iznad tla u [m], a x ovisi o terenu i iznosi
1 3 x = za centre gradova, 2 9 x = za prigradska i umovita podruja, 1 7 x = za ravninska
nizinska podruja, 1 10 x = za ravno priobalje.
Na osnovu dobivene osnovne brzine vjetra odreuje se optereenje vjetra na konstrukciju.
Pritisak vjetra, izraen u [N/m
2
] na jedininu povrinu u smjeru vjetra je

2
0, 047289 p CV = , (3.2)
gdje je V brzina vjetra u [km/h], dok je C koeficijent oblika koji se za zgrade obino uzima
1, 40 C . Ovaj pritisak predstavlja konstanti dio optereenja vjetrom, dok je varirajui dio
optereenja vjetrom, koji nastaje od nalete vjetra ("refula"), teko odredit te se on rauna samo za
vitke konstrukcije.


36
3.1.6 Sile koenja

Uslijed koenja dolazi do akceleracije, koja zbog inercije djeluje u smjeru gibanja te je sila
koenja

k
P ma = , (3.1.3)
gdje je m masa vozila, a a akceleracija pri koenju.

3.1.7 Boni udari

Kod eljeznica izraeno je optereenje od bonih udara, za to postoje propisi koji reguliraju
nain raunanja ovih optereenja.

3.1.8 Sile temperaturnih razlika

Ova sile ovise o temperaturi, temperaturnoj vodljivosti i upetosti konstrukcije ili nekog njenog
dijela. Nain raunanja definiran je odgovarajuim propisima.

3.1.9 Djelovanje potresa

Potresu se mogu pojaviti u gotovo svakom dijelu svijeta, no najei su u pojasu gdje se
tektonske ploe nalaze u meusobnom kontaktu i stalnom pomicanju (sl. 3.1.2). Seizmolozi
razlikuju tri vrste potresa, a za objekte su najopasniji oni koji putuju povrini zemljine kore.
Utjecaj potresa na konstrukcije ovisi o mjestu objekta u odnosu na epicentar potresa, o
orijentaciji potresnih valova, o masi konstrukcije, o vlastitim frekvencijama konstrukcije te o
vrsti temeljnog tla.
Intenzitet potresa se najee izraava Richterovom ljestvicom, koja se zasniva na pomaku u
mikronima standardnog seizmografa udaljenog 100 km od epicentra potresa. Richterova ljestvica
ispisane je u logaritamskom mjerilu pa tako npr. Richter 6 izaziva 10 puta veu veliinu od
Richtera 5, odnosno 100 puta veu veliinu od Richtera 4. Razni propisi na razliite naine
tretiraju potresne sile. Najjednostavniji se temelji na proporcionalnosti potresne sile V i teine
objekta W, a dan je izrazom
V CW = , (3.1)
gdje C predstavlja koeficijent ovisan o periodu vibriranja objekta. Obino se uzima da je
0, 22 0, 06 C , odnosno

0, 015
3
C
T
= , (3.2)
gdje je T osnovni period titranja objekta izraen u [s]. Za odreivanje ovog perioda koristi se
empirijski izraz
0, 09
B
T
H
= , (3.3)

37
gdje je H visina objekta, a B dimenzija objekta u tlocrtu u smjeru djelovanja potresnih sila. Za
okvirne konstrukcije preporua se izraz
0,1 T N = , (3.4)
gdje je N broj katova objekta.

Slika 3.1.2 Podruja najuestalijih potresa

3.2 Dinamika optereenja

Dinamiki se udari najee uzimaju u obzir tako da se odreeno pokretno optereenje pomnoi
s dinamikim faktorom, te se dalje rauna kao statiko optereenje. Tako npr. za kranske staze,
dinamiki faktor dan je tablicom 3.1.

Tablica 3.1 Dinamiki faktor za kranske staze

Vrste promjenljivog optereenja dane su tablicom 3.2.

Vrsta krana
I II III
Broj
kranova u
pogonu
1,20 1,40 1,60
1 Kranske staze
1,20 1,40 1,60
2 i vie
1,10 1,20 1,40
1 Konstrukcijski elementi koji nose staze
(stupovi, okviri nosai)
1,00 1,10 1,30
2 i vie


38

Tablica 3.2 Vrste promjenljivog optereenja
Naziv Znaajke r Grafiki prikaz
isto
naizmjenino
optereenje
(naprezanje)
( )
max
min
0
0
sr
sr
g
d g
F
F F
F F F
=
=
=
= =

min
max
1
d
g
r
F F
r
F F
=
= =

[ ] t s
F
=
a g
F F
=
a d
F F

Naizmjenino s
prednatezanjem

( )
min
max
0
sr a
d
g
d g
F F
F F
F F vlak
F F
<
=
=
> >

( )
1 0 r
vlak
> >

[ ] t s
F
a
F
d
F
=
max g
F F
sr
F

Naizmjenino s
predtlakom

( )
max
min
0
sr a
d
g
g d
F F
F F tlak
F F
F F
<
=
=
< <

( )
1 0 r
tlak
> >

[ ] t s
F
a
F
sr
F
=
max d
F F
g
F

Istosmjerno u
podruju vlaka

min
max
0
2
sr a
d
g a
F F
F F
F F F
=
= =
= =

min
max
0 r
F
r
F
=
=

[ ] t s
F
a
F
0 =
d
F
sr
F
=
max g
F F

Istosmjerno u
podruju tlaka

max
min
0
sr a
d
g
F F
F F
F F
=
=
= =

min
max
0
0
r
F
r
F
=
= =

[ ] t s
F
a
F
0 =
g
F
sr
F
=
max d
F F

Istosmjerno s
prednatezanjem

max
min
0
sr a
g
d
g d
F F
F F
F F
F F
>
=
=
> >

( )
min
max
0 1
0 1
r
F
r
F
vlak
< <
= =
[ ] t s
F
a
F
d
F
=
max g
F F
sr
F

Istosmjerno
promjenljivo s
predtlakom max
min
0
sr a
d
g
g d
F F
F F
F F
F F
>
=
=
> >

( )
0 1
0 1
g
d
r
F
r
F
tlak
< <
= =
[ ] t s
F
a
F
sr
F
=
max d
F F
=
min g
F F

Mirno
(statiko)

max min
0
sr
a
F F F
F
= =
=

1 r =
[ ] t s
F
= =
max min sr
F F F


39

3.3 Optereenja prema EUROCODE 3

Osnovna razlika izmeu dimenzioniranja po starim propisima (JUS U.E7 Nosivost i stabilnost
elinih konstrukcija) je tu tome to se u JUSu dimenzioniranje provodilo prema doputenim
naprezanjima, koja su bila naprezanja ispod granice teenja (umanjena za koeficijent sigurnosti
1,5 za osnovno i 1,33 za dodatno optereenje) raunata prema teoriji elastinosti. Prema
EUROCODE 3 (EN 1993-1-1 "Design of steel structures"), odnosno pred normi ENV 1993-1-1,
dimenzioniranje se vri prema teoriji plastinosti, dakle dozvoljava se plastifikacija poprenog
presjeka, uz koritenje probabilistikog pristupa utvrivanja optereenja.

3.3.1 Granina stanja

Granino stanje konstrukcije je stanje ijim prekoraenjem konstrukcija na zadovoljava zahtjeve
predvienu projektom (npr. optereenje vee od nosivosti ili progibi vei od dozvoljenih koji
omoguavaju nesmetanu funkciju konstrukcije). Ovdje se razlikuju granina stanja nosivosti
(djelomino ili potpuno ruenje konstrukcije) i granina stanja uporabljivosti (pomaci, vibracije,
normalno funkcioniranje). Postoje dva pristupa pri projektiranju konstrukcija, klasini
(deterministiki) koji se temelji usporedbom poznatih veliina iz prorauna i propisa sa striktno
odreenim granicama doputeni vrijednosti, te pristup temeljen na vjerojatnosti (probabilistiki).
Pristup temeljen na vjerojatnosti ukljuuje statistiku obradu podataka te prosudbu parametara
koji utiu na nosivost konstrukcije. Kako ovakav pristup zahtjeva opsena ispitivanja, za
uobiajene inenjerske pristupe koristi se semi-probabilistika metoda, koja se bitno ne razlikuje
od deterministike, s razlikom to optereenje (akcija) s kojim se rauna sadri i parcijalne
koeficijente sigurnosti za akciju koji uzimaju u obzir vjerojatnost da sva optereenja konstrukcije
nastupe istovremeno.

3.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju

Prema EUROCODE 3 djelovanja na konstrukciju, nazvana akcije na konstrukciju (vanjski
utjecaji), obuhvaaju sva ona djelovanja koja izazivaju naprezanja nosivih dijelova konstrukcije.

Akcije na konstrukciju djeluju kao:
- neposredne (optereenje koje neposredno djeluje na konstrukciju koja se nazivaju i
mehanike akcije)
- posredne (proizlaze iz prisilnih ili sprijeenih deformacija, npr. toplinski utjecaji,
slijeganje potpora te se nazivaju i geometrijske akcije)

Detalji prorauna akcija na konstrukciju sadrani su u EUROCODE 1, odnosno EN 1991
"Actions on structures", a sainjavaju ga norme:
- EN 1991-1-1 "Gustoa, vlastita teina i optereenja za zgrade"
- EN 1991-1-2 "Optereenja na struktura pri poaru"
- EN 1991-1-3 "Optereenje snijegom"

40
- EN 1991-1-4 "Optereenje vjetrom"
- EN 1991-1-5 "Toplinska optereenja"
- EN 1991-1-6 "Optereenja pri izvoenju"
- EN 1991-1-7 "Izvanredna optereenja zbog udara i eksplozija"
- EN 1991-2 "Optereenja mostova uslijed prometa"
- EN 1991-3 "Optereenja izazvana djelovanjem kranova i strojeva"
- EN 1991-4 "Optereenja silosa i spremnika"
U trenutku pisanja skripte EUROCODE 1 je u procesu prihvaanja te jo nije objavljen u sklopu
HRN.

Podjela akcija se vri prema:
- promjeni intenziteta tijekom vremena:
o stalne akcije G (vlastita teina konstrukcije, obloga, instalacija, opreme,
prednaprezanje, potpore)
o promjenljive akcije Q (korisno optereenje, vjetar, snijeg, temperaturna
optereenja)
o izvanredne akcije A (eksplozije, udari vozila, poari)
o potres AE
- promjeni u prostoru
o nepomine akcije (vlastita teina)
o pomine akcije (pomino korisno optereenje, snijeg, vjetar)
- odzivu konstrukcije:
o statike akcije (prostorno odreene, djeluju uvijek na istom mjestu)
o dinamike akcije (prostorno neodreene ili slobodne akcije)

3.3.3 Unutranji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti)

Unutranji utjecaji ukljuuju vrstou materijala (otpornost materijala) te faktor sigurnosti koji
uzima u obzir pojavu neeljenih odstupanja od karakteristinih vrijednosti za odreeni materijal.
Uz ovo unutranji utjecaji ukljuuju odstupanje realne geometrije poprenog presjeka nosaa od
proraunske, gdje se ukljuuje mogue nepoeljno odstupanje od geometrije profila. Proraunska
nosivost konstrukcije zasniva se na vrstoi materijala i geometriji, uz faktor sigurnosti koji
ukljuuje nepouzdanost raunskog modela i pretpostavljene geometrije.

Literatura

Zagreb 1994.
D. Beg, Projektiranje jeklenih konstrukcij po evropskem predstandardu ENV 1993-1-1
Split 1998.

4. Oblikovanje metalnih konstrukcija

41


Pri konstruiranju se redovito vodi rauna o cijeni i utedi u koliini materijala, posebno u sluaju
veeg broja komada za proizvodnju. Do utede u koliini materijala moe se doi na vie naina:
1. Izbjegavanjem materijala koji se teko nabavlja ili je preskup te se vri zamjena tzv.
"adekvatnim materijalom".
2. Izradom elemenata od dvaju ili vie dijelova razliitog materijala. Npr. zupanici od
sivog ljeva (SL) i bronce, kombiniranje raznih leanjih materijala i sl.
3. Iskoritenjem istaknutih osobina materijala. Npr., SL znatno boje podnosi tlak nego vlak
te se obzirom na tlano ili vlano naprezanje dimenzionira popreni presjek. Tako je
rjeenje na slici 4.1.1.b povoljnije je od rjeenja na slici 4.1.1.a.
4. Smanjenjem otpada materijala, poput optimiranja rezanja (rjeenje na sl. 4.1.2.b
povoljnije je od onog na sl. 4.1.2.a)
5. Primjenom standarda (standardizacija) gdje god je to mogue.
6. Primjenom zavarenih konstrukcija pri tom vodei rauna o svim specifinostima
zavarivanja, kao to su:
a. uteda materijala i trokovi zavara (sl. 4.1.3)
b. pravilna debljina i oblik ava te isprekidani zavari
c. izbjegavanje nagomilavanja zavara (slike 4.1.4 i 4.1.5, gdje su rjeenja b i c
povoljnija od a)
d. izbjegavati zavare u zoni maksimalnih naprezanja (slike 4.1.6 i 4.1.7, gdje su
rjeenja b povoljnija od a)
e. izbjegavati vlana naprezanja u zoni korijena zavara (sl. 4.1.8, rjeenje b
povoljnije od a)
f. izbjegavati zavare na mjestima koncentracije naprezanja, tj. naglih prijelaza (slike
4.1.9 i 4.1.10, gdje su rjeenja b povoljnija od a)
g. obratiti pozornost na pristupanost zavaru (sl. 4.1.11)
7. Teiti idealno dimenzioniranim elementima, tj. teiti jednakom iznosu naprezanja (vlak,
tlak, savijanje, torzija) u svim presjecima (sl. 4.1.12). Kloth-ov pregled teina konzolne
grede za razliite izvedbe prikazan je tablicom 4.1.1. Isijecanjem profila te spajanje na
naine prikazane slikom 4.1.13, postie se vei moment otpora pri savijanju te samim
time i znatno vea nosivost za istu teinu nosaa. Kod reetkastih nosaa izloenih
savijanju i torziji potrebno je koristiti dijagonalna ukruenja (sl. 4.1.14). Kod iste torzije
koristiti okrugle presjeke nosaa te uplje presjeka kojima se bitno smanjuje teina (sl.
4.1.15). Kut uvijanja za razliite presjeke prikazan je tablicom 4.1.2. Za sluaj savijanja
sa torzijom teiti zatvorenim profilima i zaobljenim rubovima (sl. 4.1.16). Limene plohe
potrebno je ukrutiti s ciljem sprjeavanja deformacija i izvijanja (sl. 4.1.17). Koristiti
kutne ukrute (sl. 4.1.18). Kod hladno deformiranog profila zavar je potrebno postaviti
im dalje od mjesta deformiranja na udaljenosti veoj od dvostruke debljine lima. Pri
oblikovanju postoje tri pravila kojima uvijek treba teiti:
1. Pravilo: koristiti zatvorene presjeke gdje god je to mogue

42
2. Pravilo: koristiti dijagonalna ukruenja (na slici 4.1.19 dani su
kutovi zakreta te je rjeenje c 36 puta krue uz 6% manje
materijala od rjeenja b)
3. Pravilo: ukrutiti zavretke nosaa optereene na torziju (sl. 4.1.20)

a)
+

b)
+

Slika 4.1.1 Preuzimanje tlanog i vlanog naprezanja kod SL-a

a)
b)

Slika 4.1.2 Smanjenje otpada pri rezanju

100% trokovi materijala
100% trokovi zavarivanja
a) b) c)

Slika 4.1.3 Trokovi materijala i trokovi zavara

a) b)
c)


43
Slika 4.1.4 Izbjegavanje nagomilavanja zavara

a)
b)
c)

Slika 4.1.5 Izbjegavanje nagomilavanja zavara

a)
b)

Slika 4.1.6 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja

a)
b)

Slika 4.1.7 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja


44
b)
a)

Slika 4.1.8 Izbjegavanje vlanih naprezanja u korijenu zavara

a) b)

Slika 4.1.9 Izbjegavanje zavara u podruju koncentracije naprezanja

a) b)

Slika 4.1.10 Izbjegavanje zavara u podruju koncentracije naprezanja


45

!
!

Slika 4.1.11 Pristupanost zavara

M
s
M
s

Slika 4.1.12 Idealno dimenzioniranje elemenata


46

Tablica 4.1.1 Kloth-ov pregled deine uklijetenih greda po veliini

Teina G

F
l

[N]

[%]

f [mm]
1
47

136

100

6,6
2
39

120

88

8,25
3 9
80

59

43

4,16
4 38
50
5

56

41

6,0
5 9
80
40

44

32

6,95
6 9
80
40

40

29

7,1
7 12
120
3

25

18

9,5
8 12
120
3

17

17,5

9,6


47

Slika 4.1.13 Isijecanje i preoblikovanje profila

Slika 4.1.14 Dijagonalne ukrute kod reetkastih konstrukcija

teina 100% teina 57% teina 48%

Slika 4.1.15 Smanjene teine koritenjem upljih nosaa

48

Tablica 4.1.2 Kut uvijanja kod torzije

Slika 4.1.16 Zatvoreni profili s zaobljenim rubovima

Slika 4.1.17 Ukruivanje limenih ploa

Optereenje
torzijom za
sve profile
isto
90
1,5

52
1,5
19

1,5
30

1,5
30

1,5
30

Kut
uvijanja
9 9,5 11 premalo za
mjerenje
premalo za
mjerenje


49

Slika 4.1.18 Kutne ukrute

2 x >
2 y >

Slika 4.1.19 Minimalna udaljenost zavara od mjesta hladnog deformiranja

M
t
M
t
10 =
9 =
0, 25 =
a)
b)
c)

Slika 4.1.20 Uvijanje za lim bez ukruenja i za limove s ukruenjima


50
M
t
M
t
a) b) c) d)

Slika 4.1.21 Ukrute zavretaka nosaa
5. Spajanje elemenata

51


Spajanje elemenata metalnih konstrukcija vri se pomou zakovica, vijaka ili zavarivanjem. Pri
tom razlikuju se rastavljivi i nerastavljivi spojevi.

5.1 Zakovice

S upotrebom zakovica zapoeto je tridesetih godina devetnaestog stoljea, gdje su se eline
zakovice koristile za spajanje limova, nosaa, kotlova i sl. Spajanje zakovicama danas su u
potpunosti istisnuto spajanjem zavarivanjem te se jedino zadralo kod nekih specifinih podruja
poput zrakoplovstva i slinih dinamiki optereenih konstrukcija. Pri proizvodnji zakovica se
radi iz cilindrinog profila na stroju koji formira glavu zakovice. Glava moe biti poluokrugla,
poluuputena i uputena (sl. 5.1.1). Spajanje zakovica se vri na nain da se na limovima izbui
provrt u koji se, za sluaj eline zakovice, umee zakovica zagrijana na 1000C. Zakovica se sa
strane glave pridrava, te se pneumatskim ekiima formira glava na drugoj strani lima. Pri
hlaenju zakovica se stee, pri emu u njoj nastaju velika vlana naprezanja koja ostvaruju
nepropustan spoj limova (sl. 5.1.2).

Slika 5.1.1 Nekoliko vrsti zakovica Slika 5.1.2 Spajanje limova zakovicom

5.2 Vijani spojevi

Vijani spojevi su povijesno bili prva sredstava za spajanje elemenata, no njih su kasnije
potisnuli spojevi zakovicama. Danas, kada su zavareni spojevi velikim dijelom istisnuli spojeve
zakovicama, vijci su ponovno nali svoju iroku primjenu za potrebe rastavljivih spojeva te u
potpunosti prevladali nad zakovicama. Cijena samog vijka vea je od cijene zakovice, meutim
ostvarivanje vijanog spoja jeftinije je od spoja zakovicama. Uz to, rad s vijcima je brzi i

52
jednostavan te ne zahtijeva posebnu strunost radnika, to onda samo po sebi dodatno smanjuje
cijenu vijanog spoja. Ako je optereenje takvo da je vijak, osim na smicanje, optereen i na
vlak, tada se obavezno koristi vijani spoj, a ne spoj zakovicama. Za metalne konstrukcije danas
se iskljuivo koriste vijci s metrikim navojem kojem je oznaka "M" uz numeriki dio oznake
koji oznaava nazivni (vanjski) promjer vijka, npr. vijci koji se najee koriste u vijanim
spojevima su: M12, M14, M16, M18, M20, M22, M24, M27, M30, M36, M42, M48.U
vijanom spoju postoji jedna ili dvije ravnine smicanja. Na slici 5.2.1 prikazan je vijani spoj s
dvije ravnine smicanja. Pri tom kod vijanih spojeva treba paziti da ravnina smicanja ne prelazi
preko navoja.

d
d
0

Slika 5.2.1 Vijani spoj (dvosjeni)

Prema tonosti vijci se dijele na:
a) obraeni vijci kod kojih je rupa 0,2 mm vea od tijela vijka, tj.
0
max 0, 2 d d mm = +
b) neobraeni vijci kod kojih je rupa 2 mm vea od tijela vijka,
0
2 d d mm = +

Neobraeni vijci, obzirom da ukljuuju i vee rupe, omoguuju laku ugradbu, dok obraeni
vijci najee iziskuju utiskivanje vijaka ekiem.
Prema HRN, vijani spojevi su obuhvaeni slijedeim standardima:
- HRN M.B1.050, HRN M.B1.051, HRN M.B1.052 za vijke
- HRN M.B1.600, HRN M.B1.601 za matice
- HRN M.B2.011, HRN M.B2.012 za podloke

5.2.1 Proraun vijanih spojeva

Proraun vijanih spojeva vri se na smicanje (odrez) i na povrinski pritisak na platu valjka.
Proraun zakovica skoro je istovjetan (razlika u dop. naprezanjima) proraunu vijanih spojeva
te se taj proraun nee posebno obraivati. Smino tangencijalno naprezanje definirano je kao

s
F
n A
= (5.2.1)
gdje n predstavlja broj vijaka u spoju, dok je A povrina poprenog presjeka tijela vijka koja je
za jednosjeni spoj (sl. 5.2.2) definirana kao

53

2
4
d
A

= (5.2.2)
dok je za dvosjeni spoj (sl. 5.2.1)

2
2
4
d
A

= . (5.2.3)
Tangencijalno naprezanje mora biti manje od doputenog naprezanja, dakle izraz (5.2.1) treba
zadovoljavati uvjet

s dop
. (5.2.4)
Povrinski pritisak na platu vijka iznosi

F
p
n A
=
, (5.2.5)
gdje je povrina plata

min
A d = , (5.2.6)
dok je
min
debljina najtanjeg lima u spoju. Povrinski pritisak treba biti manji od doputenog
koji za vijke kod jednosjenog spoja iznosi
1, 3
dop
p , (5.2.7)
dok za vijke kod dvosjenog spoja iznosi
1, 6
dop
p . (5.2.8)
Vrijednosti doputenih naprezanja razlikuju se za obraene i neobraene vijke, te se te
vrijednosti mogu oitati iz tablica standarda. Za koeficijente sigurnosti, u ovisnosti o vrsti
optereenja, uzimaju se slijedee vrijednosti:
- S=1,50 za I sluaj optereenja (osnovno optereenje)
- S=1,33 za II sluaj optereenja (osnovno + dopunsko optereenje)
- S=1,2 za II sluaj optereenja (izuzetno optereenje)

d
d
0
F
F
A
min

Slika 5.2.2 Jednosjeni vijani spoj


54
5.2.2 Klasifikacija mehanikih svojstava i oznaavanje vijaka

Pri izradi vijanog spoja od prvenstvenog znaenja su mehanika svojstva gotovih vijaka. U tom
cilju standardima su propisana mehanika svojstva elinih vijaka. To su najee kombinacije
brojeva koji oznaavaju vlanu vrstou, granicu teenja ili pak produljenje kod loma. Tako se
prema DIN 267 klasa mehanikih svojstava odreuje dvjema skupinama brojeva meusobno
odvojenih tokom. Prvi broj (tablica 5.2.1) oznaava najmanju vlanu vrstou, dok drugi broj
(tablica 5.2.2) oznaava deseterostruki odnos izmeu donje granice teenja i vlane vrstoe.
Dakle, umnoak obaju brojeva daje najmanju granicu teenja, to je od praktinog znaenja pri
koritenju tablica. Tako npr. oznaka "4.6" oznaava vlanu vrstou vijka
2
400
M
N mm = ,
dok se iz drugog broja moe oitati da je donja granica teenja ( )
2
400 6 10 240
T
N mm = = .

Tablica 5.2.1 Prvi broj pri oznaavanje mehanikih svojstava vijaka

Tablica 5.2.2 Drugi broj pri oznaavanje mehanikih svojstava vijaka

5.2.3 Prednapregnuti vijani spojevi

Osnovni nedostatak spoja s obinim vijcima su relativno velike deformacije koje se u vijcima pri
pritezanju javljaju. Kako vijani spoj prenosi silu trenjem izmeu limova, a ne oslanjanje limova
na bokove tijela vijka, kao bi se ostvarilo potrebno trenje potrebno je ostvariti veliku silu u tijelu
vijka. Uz to, postoji i opasnost od odvijanja vijaka, to je naroito naglaeno kod dinamiki
optereenih konstrukcija. U tom cilju koriste se visoko vrijedni vici od specijalnog elika
vrstoe 800 do 1100 MPa (oznaka 10.9 i 12.9) kojima se ostvaruj prednapregnuti vijani
spojevi. Proraun ovakvih prenapretnutih vijanih spojeva sastoji se od:
a) prorauna na smicanje i povrinski pritisak (isto kao kod obinih vijaka)
b) prorauna na trenjem meu povrinama

Uz vlano naprezanje koje se uvijek javlja u vijanom spoju, kod ovih visokooptereenih vijaka
za prednaprezanje javlja se i torzija uslijed pritezanja vijka i matice. Oblik i dimenzije vijaka i
matica za prednaprezanje dani su standardom HRN M.B1.051 (vijci) i HRN M.B2.912 (matice).
Provrt se izrauje na nain da je rupa 2 mm vea od tijela vijka,
0
2 d d mm = + . Ovime se
Prvi broj 3 4 5 6 8 10 12 14
Vlana
vrstoa
[N/mm
2
]

340

400

500

600

800

1000

1200

1400

Drugi broj .6 .7 .8 .9
10
donja granicateenja
vlanavrtoa

[N/mm
2
]

6

7

8

9


55
osigurava da ne doe do kontakta izmeu plata vijka i limova, odnosno da se prenoenje sile
ostvaruje trenjem, a ne oblikom.
Za pritezanje vijaka za prednaprezanje obavezno je koritenje alata (bilo runi ili pneumatski) s
oitavanjem momenta pritezanja (tzv. moment klju).
Ostvarena sila trenja ovisi o sili pritezanja F
p
te koeficijentu trenja izmeu povrina koji obino
iznosi od 0,15 do 0,55. Naprezanja ovakvih vijaka moraju biti manja od donje granice teenja
T
. Kod vijaka za prednaprezanje potrebno je uvesti pojam doputene sile prednaprezanja koja
je definirana kao

1
T j
p dop
A
F
K
= (5.2.9)
gdje je
T
donja granica teenja materijala vijka, A
j
idealni presjek jezgre vijka, K koeficijent
koji uzima u obzir istovremeno naprezanje na vlak i torziju te iznosi K=1,2,
1
koeficijent
sigurnosti u odnosu na granicu teenja koji iznosi
1
=1,25.
Moment pritezanja matice, kojim se ostvaruje sila pritezanja F
p
, iznosi

1 p dop p dop
M d K F = , (5.2.10)
gdje je K
1
koeficijent trenja u navoju i podlozi izmeu matice i limove te iznosi K
1
=0,2.
Vrijednosti doputenih sila i momenata usporeuju se s vrijednostima iz tablica danih
standardom. Ukupna sila trenja koju ostvaruju svi vijci u spoju, a kojom se ujedno i prenosi sila
vijanim spojem, iznosi

2
p dop
K
mn F
F
= (5.2.11)
gdje je koeficijent trenja povrina u spoju, m broj spojenih povrina, n broj vijaka u vezi, a
2

sigurnost u odnosu na proklizavanje. Koeficijent
2
za pojedine sluajeve optereenja iznosi:
-
2
=1,4 za I sluaj optereenja
-
2
=1,2 za II i III sluaj optereenja

Sila trenja koju ostvaruje samo jedan vijak u spoju je

1
2
p dop
k
K
mF
F
F
n
= = (5.2.12)
Ako je su prednapregnuti vijci optereeni jo i aksijalnom silom F
a
, aksijalna sila smanjuje silu
F
K
te je onda uzima modificirana sila trenja

*
1 1
p dop a
K K
p dop
F F
F F
F
= . (5.2.13).
Iz ovog razloga aksijalno optereenje vijka moe maksimalno iznositi 0, 8
a p dop
F F = .
Pri proraunu vijanog prednapregnutog spoja potrebno je naglasiti da:
a) u sluaju da je veza optereena na tlak, poprenom presjeku elemenata u spoju se ne
odbijaju otvori za vijke
b) u sluaju vlaka, svi otvori se oduzimaju jer oni u vlanom smislu predstavljaju
oslabljenje presjeka

Za sluaj promjenljivog optereenja spoj se redovito kontrolira na povrinski pritisak omotaa
(poputanje veze) te se za takav sluaj uzima da je 3
dop dop
p = .
Uvijek treba nastojati da na jednoj konstrukciji bude im manje razliitih vijaka. Kombinacije
zakovica i vijaka izbjegavati, a za sluaj dinamikih optereenja te kombinacije nisu ni
doputene.

56

5.2.4 Raspored vijaka u konstrukciji

Nije preporuljivo da broj vijaka u spoju prijee est iz razloga to time dolazi do izrazito
neravnomjernog prenoenja optereenja od vijka do vijka. Minimalni meusobni razmak vijaka
u smjeru prenoenja sile iznosi
min 0
3 e d = , dok maksimalni meusobni razmak iznosi
max 0
6 e d = .
Minimalne i maksimalne udaljenosti sredita vijaka od rubova prikazane su slikom 5.2.3.

e
1
e
2
e
2
e e
e e e

Slika 5.2.3 Minimalni razmak za jedan red vijaka

Vijci se mogu postavljati u jednom redu, kao to je to prikazano slikom 5.2.3, odnosno u dva (sl.
5.2.5) ili vie redova te naizmjenino (sl. 5.2.4), to sve ovisi o irini elemenata koji se spajaju i
to na nain:
- ako je b < 4,5 < d
0
jedan red (sl. 5.2.3)
- ako je 4,5 d
0
< b < 6 d
0
naizmjenino (sl. 5.2.4)
- ako je b 6 d
0
dva ili vie redova (sl. 5.2.5)

2d
0
e e
e e e
1,5d
0
1,5d
0
1,5d
0
b

Slika 5.2.4 Naizmjenino postavljanje vijaka

57

2d
0
e e
e
1,5d
0
3d
0
1,5d
0
b=6d
0

Slika 5.2.5 Postavljanje vijaka u dva reda

5.2.5 Proraun nastavaka optereenih na savijanje

Naini na koje tap moe biti napregnut na savijanje su:
a) ako sila djeluje normalno na uzdunu os tapa
b) ako je tap optereen istim momentom
c) ako se uzduna os tapa ne podudara s pravcem sile

Ako je tap napregnut na savijanje, onda i veza u njegovom nastavku prima savijanje. Openito
spoj kod savijanog tapa moe biti optereen:
- samo momentom
- momentom i aksijalnom (uzdunom) silom
- momentom i poprenom silom
- momentom, uzdunom i poprenom silom

Ako je spoj optereen samo momentom, tada on tei da se pod djelovanjem momenta okree oko
teita spoja (teita veze).
U svakom vijku, isto vrijedi i za zakovice, javlja se sila okomita na spojnicu vijka i teita veze
(sl. 5.2.6). Pri tom ukupni moment koji se spojem prenosi, M
S
mora biti jednak sumi svih
momenata sila na vijke F
i
obzirom na teite veze c,

1
m n
S i i
i
M F r
=
=
(5.2.14)
gdje r
i
predstavlja udaljenost pojedinog vijka od teita veze, n je broj vijaka u jednom redu, dok
je m broj redova vijaka. Pri dimenzioniranju vijaka mjerodavna je maksimalna sila u jednom
vijku i to onom najoptereenijem. Najoptereeniji vijak je onda najudaljeniji od teita veze c.
Pri tome postoji proporcionalnost izmeu sila i udaljenost,

max max
: :
i i
F F r r = , (5.2.15)

max
max
i
i
r
F F
r
= . (5.2.16)

58
Uvrtavanjem izraza (5.2.16) u (5.2.14) slijedi

max
1 max
m n
i
S i
i
r
M F r
r
=
=
, (5.2.17)

2
max
1 max
m n
S i
i
F
M r
r
=
=

, (5.2.18)
te najvea sila u vijku na osnovi prethodnog izraza iznosi

max
max
2
1
S m n
i
i
r
F M
r
=
=
. (5.2.19)
Maksimalna sila usporeuje se sa nosivou vijka na odrez i povrinski pritisak prema

max
, ,
p p
F F F F

> . (5.2.20)
Svi prethodno navedeni izrazi vrijede uz uvjet da je

max
2
h
b . (5.2.21)

b
h
m
a
x
M
s
c
i
F
i
F
m
a
x
r m
a
x
r
i

Slika 5.2.6 Sile u vijanom spoju pri savijanju momentom

U sluaju da je ( )
max
2 h b > , to je est sluaj kod limenih nosaa, vertikalna komponenta sile u
vijku je mala te se moe zanemariti. Za ovaj sluaj smatra se da postoji samo horizontalna
komponenta sile (sl. 5.2.7) te je kao i prije vanjski moment M
S
jednak sumi horizontalnih
komponenti sila u vijcima,
( )
1 1 2 2
...
S n n
M F l F l F l m = + + + , (5.2.22)

1 1 2 2
1
...
S n n
M F l F l F l
m
= + + + . (5.2.23)

59
Iz trokuta na slici 5.2.7 slijedi odnos

1
1
: :
2 2
n
n
l l
F F = , (5.2.24)

1
1
n
n
F l
F
l
= . (5.2.25)
Nakon uvrtavanja u izraz (5.2.23) slijedi

2 2
1 2
1
...
n n
S n n
n n
F l F l
M F l
m l l

= + + + , (5.2.26)

( )
2 2 2
1 2
1
...
n
S n
n
F
M l l l
m l
= + + + , (5.2.27)

2
S n
n
i
M l
F
m l
. (5.2.28)

F
2
l
1
M
s
l
2 l
n
F
1
F
n
b
h
m
a
x

Slika 5.2.7 Sile u vijanom spoju za sluaj kada je ( )
max
2 h b >

Izraz (5.2.28) vrijedi za sluaj kada je spoj simetrian s obzirom na teite tapa (uzdunu os),
to je i najei sluaj. Za sluaj nesimetrine raspodjele vijaka, odnosno nesimetrinog poloaja
neutralne osi (slika 5.2.8), suma kvadrata udaljenosti od neutralne osi je kao i prije

2 2 2 2 2
1 2 3
...
i n
l l l l l = + + + +
. (5.2.29)
Sila F
n
usporeuje se i ovdje usporeuje s nosivou vijka na odrez i povrinski pritisak.


60
F
2
l
1
M
s
l
2
l
n
F
1
F
n
neutralna
linija F
3
F
4

Slika 5.2.8 Sile u nesimetrinom vijanom spoju optereenim momentom savijanja

Za sluaj veze optereene istovremenom momentom savijanja M
S
, uzdunom silom F
a
i
poprenom silom F
t
, kao to je prikazano slikom 5.2.9, maksimalna sila u jednom
(najudaljenijem) vijku dobije se kao rezultanta komponenti vanjskog optereenja, odnosno
rezultanta sile koja nastaje kao posljedica djelovanja momenta:

2
S n
n
i
M l
F
m l
, (5.2.30)
sile koja nastaje u vijku kao posljedica aksijalne sile:

1
a
a
F
F
m n
=
(5.2.31)
te sile koja nastaje u vijku kao posljedica djelovanja poprene sile:

1
t
t
F
F
m n
=
. (5.2.32)
Rezultirajua sile na jednom vijku je dakle
( )
2
2
1 1 r t a n
F F F F = + + . (5.2.33)
Kao i u prethodnim sluajevima, ova rezultirajua sila na jednom vijku mora biti manja od
nosivosti vijka na odrez i povrinski pritisak.

Nastavci sloenog presjeka

tap moe biti sastavljen iz vie elemenata (profila , ,

) te u sluaju nastavka tapa
potrebno je svaki od ovih pojedinih dijelova prekinuti i nastaviti. Obzirom da takav tap mora

61
biti u stanju prenositi momente te poprene i uzdune sile, potrebno je odrediti koliki dio
optereenja prenosi pojedini dio tapa. Moment savijanja M
S
se tako dijeli na pojedine dijelove
tapa proporcionalno momentu tromosti tih dijelova prema

d
d S
x
I
M M
I
= , (5.2.34)
gdje M
d
predstavlja moment koji preuzima odreeni dio ija je tromost I
d
, dok je ukupni moment
tromosti sloenog presjeka I
x
.
Poprena sila F
t
koja se prenosi, dijeli se na pojedine elemente presjeka tapa u slijedeem
odnosu
: :
d x d
t t
x d
I I
F F
S S
= , (5.2.35)
gdje je
d
t
F poprena sila koju prenosi pojedini dio, dok je S
d
statiki moment polovine
promatranog dijela tapa, odnosno S
x
statiki moment polovine presjeka ukupnog tapa.
Aksijalna sila F
a
se takoer dijeli po pojedinim elementima, proporcionalno prema povrini tih
elemenata prema

d d
a a
x
A
F F
A
= , (5.2.36)
gdje je A
d
povrina presjeka promatranog dijela, dok je A
x
ukupna povrina presjeka tapa.


62
F
t
F
a
F
t1
F
a1
F
n

Slika 5.2.9 Veza optereena momentom, uzdunom i poprenom silom

5.3 Zavareni spojevi

Zavarivanje predstavlja postupak spajanja metala njihovim lokalnim zagrijavanjem iznad
temperature taljenja, sa ili bez nanoenja dodatnog materijala. Zavareni spojevi spadaju u
nerastavljive spojeve.
Zavareni sklopovi su u odnosu na lijevane ili kovane spojeve i do 50% laki (uz jednaku
vrstou i krutost), dok je njihovo oblikovanje jednostavnije. Iz ovih razloga je zavarivanje
postalo jedan od najvanijih naina spajanja metalnih konstrukcija. Zavarivanje se iroko
primjenjuje u gradnji elinih konstrukcija poput mostova, dizalica, krovnih konstrukcija,
zgrada, spremnika, elemenata strojeva (zupanici, remenice,..) te u brodograevnoj industriji.
Tehnologija zavarivanja se naglo razvila u posljednjih pedesetak godina. Ima mnogo razliitih
zavarivakih postupaka. U praksi najee susreu slijedei postupci:
- postupci u kojima se taljenje metala vri u elektrinom luku (sl. 5.3.1): REL (runo
elektroluno), MIG (metal inert gas), MAG (metal active gas), TIG (thangstem inert gas).
Kod MIG, MAG i TIG zavarivanja stvaranje nepoeljnih oksida izbjegava se

63
zavarivanjem u atmosferi zatitnih plinova). Kod REL zavarivanja zatitna atmosfera se
stvara izgaranjem obloge elektrode.
- elektrootporni postupci (sl. 5.3.2): dijelovi koji se zavaruju prikljue se na izvor
istosmjerne struje te zbog otpora prolasku struje dolazi do lokalnog zagrijavanja u
tokama dodira i taljenja materijala. Primjer ovakvog spajanja je tokasto zavarivanje u
autoindustriji.
- plinsko zavarivanje (sl. 5.3.3): dijelovi spoja i dodatni materijal se lokalno tale plinskim
plamenom (acetilen koji izgara u struji kisika).

220 V
regulacijski
trafo

Slika 5.3.1 Elektroluno zavarivanje
220 V
regulacijski
trafo
F
F

Slika 5.3.2 Elektrootporno (tokasto) zavarivanje


64
acetilen
kisik

Slika 5.3.3 Plinsko zavarivanje

Zavar predstavlja diskontinuitet u osnovnom materijalu konstrukcije. Iako tok silnica nema
skokovitih promjena, kao to je to sluaj kod vijanih i zakovinih spojeva, prisutne su
koncentracije naprezanje u zoni zavara, kao to pokazuje slika 5.3.4 kod sueonog spoja,
odnosno slika 5.3.5 kod krinog spoja.

0
1, 6
0
1, 0
0
1, 71
12
3
2

Slika 5.3.4 Raspored naprezanja u zavaru sueonog spoja

0
1 =
0,7
0,42
0,41
2,15
3,38
0, 7 a =

Slika 5.3.5 Raspored naprezana u krinom zavarenom spoju

65

Koncentracija naprezanja izraava se koeficijentom naprezanja

max
0
i
K
= , (5.3.1)
gdje
max i
predstavlja najvee naprezanje pri idealno elastinom ponaanju, dok
0
predstavlja
srednje raunsko naprezanje.
Koncentracija naprezanje nije toliko nepovoljna kod statinog optereenja jer se lokalni vrhovi
naprezanja uslijed lokalne plastifikacije istupljuju te na kraju, pri poveavanju optereenja i
prelasku cijelog presjeka u stanje plastinog teenja, izjednaavaju sa srednjim naprezanjem u
presjeku.
Kod dinamikog optereenja konstrukcija materijal nema mogunost da izvri adaptaciju te na
mjestu koncentracije naprezanja dolazi do poetka loma. Iz ovog se razloga znaajno razlikuju
naini prorauna statiki i dinamiki optereenih zavarenih konstrukcija. U oba se sluaja koriste
saznanja iz nauke o vrstoi.

5.3.1 Statiki optereeni zavari

Proraun eonih zavara

Za sluaj statikog optereenja kod eonih zavara ne trai se posebno provoenje dokaza
vrstoe. U sluaju kada se i vri kontrola moi noenja, vano je jedino pravilno definirati
doputeno naprezanje u zavaru iz razloga to u ovom sluaju spoj puca u osnovnom materijalu.
Za ovakav sluaj optereenja uvodi se koeficijent

loma ava
loma osnovnog materijala
k
= , (5.3.2)
pa je zahtjev za raunsko naprezanje

, ra z dop dop
k = . (5.3.3)
Doputena naprezanja elika koji se esto koriste kod metalnih konstrukcija dana su tablicom
5.3.1, dok su vrijednosti koeficijenta k za te iste materijale u ovisnosti o kvaliteti zavara dani
tablicom 5.3.2.

Tablica 5.3.1 Doputeno naprezanje osnovnog materijal

Materijal i
strojni
dijelovi
Doputeno
ekvivalentno
naprezanje
[ ]
ekv dop
MPa

Doputeno
vlano
naprezanje
[ ]
v dop
MPa

Doputeno
tlano
naprezanje
[ ]
T dop
MPa

Doputeno
smino
naprezanje
[ ]
dop
MPa

.0362 180 160 104
.0563 270 240 156


66

Tablica 5.3.2 Koeficijent k

Proraun se dalje provodi prema izrazima iz nauke o vrstoi, pri tom potujui slijedee
napomene:
1. Lokalni vrhovi naprezanja koji proistiu iz uobiajenih konstrukcijskih oblika ne
uzimaju se u obzir.
2. Zaostala naprezanja ne uzimaju se u obzir.
3. Ekvivalentno (reducirajue, usporedno) naprezanje
ekv
odreuje se po hipotezi
maksimalnog deformacijskog rada (HMH Huber, Mises, Henkijeva teorija).

( )
2 2 2 2
3
ekv dop
k

= + + +

(5.3.4)

Slika 5.3.6 Naprezanja u spoju

Vrijednos koeficijenta k Kvaliteta
zavara
Vrsta
naprezanja
N 24 (.0362) N 36 (.0563)
vlak ili savijanje
1,0 1,0
tlak
1,0 1,0
Specijalni
kvalitet
S
smik
0,6 0,6
vlak ili savijanje
0,8 0,8
tlak
1,0 1,0

kvalitet
I
smik
0,6 0,6
vlak ili savijanje
0,72 0,65
tlak
1,0 0,8

kvalitet
II
smik
0,55 0,5


67

Proraun kutnih zavara

Pokusi su pokazali veliku sloenost stanja naprezanja kod kutnih spojeva:
- u kutnim spojevima vladaju vieosna stanja naprezanja
- naprezanja su neravnomjerno raspodjela po presjeku i po duini zavara
- u zavarima postoje, i pored svih naprezanja, vrlo visoka i razliita zaostala naprezanja
- u raznim stupnjevima optereenja vri se pregrupiranje stanja naprezanja

Novija istraivanja (Univerzitet u Delftu Nizozemska) su pokazala da teorija HMH ne
odgovara kod kutnih spojeva iz razloga to postoje jo druga maksimalna normalna naprezanja i
maksimalna tangencijalna naprezanja. Slikom 5.3.7 prikazani su ekvivalentna naprezanja prema
pojedinim hipotezama te usporedba sa pokusima statikog optereenja zavarenih spojeva.

0,5
0,5
0,5
1
1
1
M
eksperimentalno
elipsa
2 2
2 2
1
1, 8
lom lom

+ =
2 2
1,8
ekv
M M M

| | | |
= +
| |
\ \
ISO hipoteza
0, 58
M
=
2 2
3
ekv
M M M

| | | |
= +
| |
\ \
2 2
1
4
2 2
ekv
M M M M

| | | |
= + +
| |
\ \

Slika 5.3.7 Ekvivalentna naprezanja i eksperimentalni rezultati

Najbolje rezultate daje ISO-ova empirijska preporuka bazirana i na spomenutim Nizozemskim
pokusima:

2 2
ekv
k = + , (5.3.5)
odnosno

( )
2 2 2 2
ekv
k

= + + +

, (5.3.6)
gdje se uzima da je k=1,8, za razliku od HMH teorije gdje je k=3. Ovu preporuku usvojili su i
nai propisi za zavarene eline konstrukcije.
Toniji proraun kutnih zavara ne bi imao ni smisla pa su:

68
- pri mnogim pojednostavljenim pretpostavkama male anse za toan rezultat
- ekonomski znaaji mali, poto su dimenzije ovih zavara esto diktirane tehnolokim
razlozima

Neki su pokusi (ehoslovaka, Istona Njemaka ) pokazali da naprezanje
ne utjee na mo
noenja te ostaje dilema dali uope ekvivalentno naprezanje raunati s
ili ne.
Dok je kod sueonog zavara jaina zavara jednaka jaini osnovnog materijala, kod kutnih zavara
postoji odnos:

mat
zav
F
F
= . (5.3.7)
Slika 5.3.8 prikazuje iznos odnosa za sluaj kada nastaje lom u zavaru, odnosno lom u
osnovnom materijalu. Kad je ovaj odnos otprilike 0, 75 tada postoji ekvivalentno naprezanje
zavara i presjeka tapa.

F
1 0, 79 = 0, 7

Slika 5.3.8 Odnos za sluaj loma u zavaru i materijalu

Oznake prilikom prorauna kutnih zavara prikazane su slikom 5.3.9. Radi pojednostavljenja
naprezanja u ravnini AB projiciraju se na ravninu AC, odnosno AB'. Oznake za naprezanja su:
- n vlano ili tlano naprezanje u ravnini gdje je mjerodavni presjek zakrenut
- t
- smina naprezana okomito na duinu zavara u ravnini AB'

- t
- smina naprezanja u pravcu duine zavara u ravnini AB'

-
- vlano ili tlano naprezanje na zavar okomito na presjek u svom pravom poloaju
-
- smino naprezanje okomito na duinu zavara u ravnini pravog poloaja AB

-
- smino naprezanje paralelno s duinom zavara u ravnini pravog poloaja AB

-
- normalno naprezanje koje djeluje uzdu zavara

-
ekv
- ekvivalentno naprezanje
-
, z dop
- doputeno naprezanje zavara

Izmeu veliina u ravnini pravog poloaja AB i zakrenutoj ravnini AC (odnosno AB') vrijede
slijedee jednakosti:

1
2
n

= = , (5.3.8)

69

1
2
t

= = . (5.3.9)
t =

. (5.3.10)

a
A
B'
C
B
t
n
a

Slika 5.3.9 Naprezanja u zavaru

Nosivost kutnog zavara ovisi i o debljini kutnog zavara a (sl. 5.3.9). Nosivost zavara razliite
debljine obuhvaeno je u propisima za zavarene eline konstrukcije koeficijentom

1
0, 8 1
a
| |
= +
|
\
, (5.3.11)
gdje se za a<4 mm uzima da je koeficijent =1. Iz ovog slijedi da je doputeno naprezanje u
kutnom zavaru

, z dop dop
= (5.3.12)
pri emu treba biti zadovoljeno

, ekv z dop
< . (5.3.13)
Propisima je takoer regulirana debljina noseeg kutnog zavara i ona iznosi od 3 a mm = do
najvie
max min
0, 7 a = (samo iznimno se odobrava i
max min
a = ).

Kako je u praksi mogu velik broj kombinacija naprezanja kutnih zavara, u tablicama su dani
izrazi za najee sluajeve, i to (vidi prilog):
- aksijalno napregnuti tapovi (Tabela IV,4)
- spojevi izloeni normalnim i sminim naprezanjima (Tabela IV,5)
- spojevi izloeni sminim naprezanjima uslijed torzije (Tabela IV,6)

Kada se vri dimenzioniranje, ovi tabelarni izrazi iz nauke o vrstoi dovoljno su sloeni da bi se
iz njih dokuila jedinstvena veza svih naprezanja te debljine i duine zavara. Iz tog su razloga u
Tabelama IV,4 i IV,5 uokvireni izrazi koji na jedinstven nain brzo vode do rjeenja, tj.
dimenzioniranja zavara.
Za ekstremno aksijalno napregnute zavare to se svodi na izraz

, z dop
F
a l
, (5.3.14)

70
gdje l predstavlja duinu zavara, dok je sila F u Tabelama oznaena oznakom S. Kod
kombinacija bonih i eonih zavara razlikuju se tri sluaja:
1. 1, 5
B
l l > - rauna se kao da nema eonog zavara
2. 1, 5 0, 5
B
l l l > > - ovisno o poloaju eonog zavara uzima se da boni zavare prenose
1/3 optereenja ili pak eoni na suprotnoj strani 1/3 optereenja
3. 0, 5
B
l l < boni zavari prenose samo 1/3 sile, dok ostatak prenose eoni

Za veze izloene normalnim i sminim naprezanjima ti izrazi se svode na

, z dop
M
W
, (5.3.15)
gdje je W I y = aksijalni moment tromosti presjeka, dok koeficijent iznosi 1, 8 = . Ovi izraz
ne vrijedi za kratke konzole gdje je utjecaj poprene sile velik u odnosu na moment ili je
openito veza osjetljiva prema sminim naprezanjima.

5.3.2 Dinamiki optereeni zavari

Zavareni spojevi izloeni promjenljivom optereenju posebno su osjetljivi na djelovanje zareza.
eoni zavareni spojevi su pri tome mnogo povoljniji od kutnih zavara. Dimenzioniranje ili samo
kontrola promjenljivo optereenog zavara se vri na nain da se izrauna vrijednosti naprezanja
usporede s doputenim naprezanjem na zamor
Ddop
.
Na veliinu doputenog naprezanja na zamor utjeu:
- materijal
- odnos
min max
r =
- vrsta spoja

Naprezanja mogu biti normalna, tangencijalna ili ekvivalentna, pri emu sva ta naprezanja
moraju biti manja od doputenog, dakle potrebno je zadovoljiti:

Ddop
< , (5.3.16)

ekv Ddop
< , (5.3.17)

Ddop
< . (5.3.18)
Podaci za
Ddop
u ovisnosti o gornja tri parametra nalaze se u tabelama propisa i standarda.

Ponaanje elika pri promjenljivom optereenju zamor

Do loma na konstrukcijskom elementu moe doi ako je naprezanje manje od doputene statike
granice izdrljivosti u sluaju da se konstrukcijski elemente optereuje dovoljno puta pri
naprezanju izmeu
d
i
max g M
= < , pri emu
M
predstavlja lomnu vrstou materijala
pri zavaru. Karakteristine veliine koje utjeu na ovaj broj potrebnih optereenja da doe do
loma su:
- razlika naprezanja
( )
g d

- srednje naprezanje
sr


71

Naprezanje
max
je ono naprezanje koje materijal moe izdrati bezbroj puta, a da se ne slomi te
se naziva dinamika vrstoa i oznaava sa
D
.
Lom izazvan viestrukim optereenjem ispod njegove lomne vrstoe (statike) naziva se lom od
zamora i bitno se razliku od statikog loma (po karakteristinoj prijelomnoj povrini i odsutnosti
velikih plastinih deformacija).
Lom nastaje od mjesta unutranje ili vanjske greke, gdje dolazi do velike lokalne koncentracije
naprezanja te zbog nedostatka vremena za plastifikaciju, ista se iri, to izaziva lom u trenutku
kada preostali dio presjeka vie ne moe izdrati ni statiku silu (silu prednapona). Iz ovoga
proizlazi da na dinamiku vrstou presudan utjecaj imaju greke, prvenstveno zarezi odnosno
vanjski oblik konstrukcije elementa i kvaliteta izrade.
Vrste promjenljivog optereenja u ovisnosti o minimalnom i maksimalnom optereenju, te
srednjeg optereenja, pri emu je odnos naprezanja

min
max
r

= , (5.3.19)
odnosno

min
max
F
r
= . (5.3.20)

Iz velikog broja pokusa i analiza nije pronaeno precizno fiziko objanjenje uzroka loma
(energetski temelji) niti zakonitosti meu ovim naprezanjima i brojeva promjena optereenja.
Sve to se sa sigurnou moe konstatirati su grafiki prikazi odnosa naprezanja i broja
optereenja do loma.
Pri tom se postavljaju dva kljuna pitanja:
- koje su to vrijednosti
max
i
min
koje pri odreenom broju ciklusa n izazivaju lom ?
- koliki je broj optereenja potreban da pri zadanom naprezanju
max
i odnosu
min max
r = doe do loma?

Zamisli li se sluaj naizmjeninog naprezanja kada je maksimalno vlano naprezanje jednako
maksimalno tlanom, amplituda je definirana kao polovina razlike izmeu
max
i
min
te se
takvo naprezanje naziva isto naizmjenino naprezanje

max min
2

= , (5.3.21)
dok je srednje naprezanje nekog promjenljivog naprezanja

max min
2
sr

+
= . (5.3.22)
Odgovor na prvo gore postavljeno pitanje dao je Stssi (1958) po kome je osnovna veliina pri
naprezanju na zamor isto naizmjenino naprezanje , kao to je prikazano slikom 5.3.10 gdje
su dani odnosni pri promjenljivom naprezanju pri emu je bitno naglasiti da:
- za 0
sr
= vrijedi
( )
0 1 n DN

= =
- za pravac 45 = vrijedi
2 DI
=
- za
sr M
= vrijedi 0 =


72

2 DI
=
M

sr M
=

Slika 5.3.10 Odnosi pri promjenljivom naprezanja prema Stssi-ju (1958)

Takoer odgovor na prvo pitanje dobiveni su nizom pokusa, te obzirom to se nanosi u
dijagramima postoje razliiti grafiki prikazi (sl. 5.3.11, 5.3.12 i 5.3.13).

naizmjenino
promjenljivo
istosmjerno
promjenljivo
- prekidna vrstoa
(statiko)
M
M

Slika 5.3.11 Smith-ov dijagram

istosmjerno
promjenljivo
naizmjenino
promjenljivo
M
- prekidna vrstoa
(statiko)
M

Slika 5.3.12 Gerber-Lourhard-ov dijagram

73

naizmjenino
promjenljivo
istosmjerno
promjenljivo
M
- prekidna vrstoa
(statiko)
M

Slika 5.3.13 Moore-Jaspers-ov dijagram

Koji e se od prethodnih dijagrama koristit ovisi o elji da se neka veliina posebno istakne. Kod
nas je najee u upotrebi Smithov dijagram.
Odgovor na drugo gore postavljeno pitanje daje predstavlja Whlerova krivulja (slika 5.3.14)
koja predstavlja prekidnu vrstou neizbruenog elementa iz N24 za isto naizmjenino
naprezanje kao funkciju broja promjena optereenja N, odnosno i=logN. Za razne vrijednosti
srednjih naprezanja slika 5.3.15 prikazuje grafiki prikaz itavog podruja zamora.

M

Slika 5.3.14 Whlerova krivulja


74

M

Slika 5.3.16 Grafiki prikaz cijelog podruja zamora

U stvarnosti se dinamika optereenja nemaju sinusoidni karakter, kako to je to bio sluaj kod
prethodnih dijagrama, dakle nisu pravilna ni po frekvenciji ni po amplitudi ve se radi o
stohastikom karakteru naprezanja (slika 5.3.17a). Radi toga je potreban pokazatelj uestalosti
optereenja (slika 5.4.17b) gdje sumarna linija uestalosti pokazuje koliko e puta odreeni nivo
(razina) naprezanja biti zastupljen u odreenom vremenu ili u cijelom vijeku trajanja
konstrukcije.

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

vrijeme
Broj (uestalost) prekoraenja razliitih naprezanja

Slika 5.3.17 Stohastiki karakter optereenja i uestalost optereenja


75
Naprezanje koje materijal moe izdrati pod ovakvim stalno promjenljivim optereenjem naziva
se radna vrstoa zamora. Poznavanje ove vrstoe vano je radi poveanja ekonominosti
konstrukcije jer ista moe podnijeti manji broj veih naprezanja u radnom vijeku bez tete.
Uobiajeno je da se predvidi ukupni broj ciklusa N s minimalnim gornjim optereenjem F
g
, koji
e u toku vijeka trajanja biti dosegnut ili prekoraen i to u jednom od etiri podruja:
- N
1
od 210
4
do 210
5

- N
2
od 210
5
do 610
5

- N
3
od 610
5
do 210
6

- N
4
preko 210
6

vrstoa na zamor zavarenih spojeva

Prije je istaknuto da najvei utjecaj na zamornu vrstou, tj. dinamiku izdrljivost zavara imaju
zarezi, odnosno koncentracije naprezanja. Stoga je i logina ovisnost dinamike vrstoe zavara
o materijalu i obliku samog zavarenog mjesta. Ove vrstoe prikazanje su za N24 na slici
5.3.18.

Slika 5.3.18 Dinamika vrstoa za N24

Proraun zavarenih konstrukcija pri dinamikom (dakle promjenljivom) optereenju vri se u
odnosu na zamor na nain da se izraunata naprezanja (prema nauci o vrstoi) usporede s
doputenim naprezanjem na zamor
Ddop
.

76
Nain odreivanja
Ddop
u ovisnosti o vrste spoja, graninih vrijednosti naprezanja i odnosa
min max
r = prikazan je za N24 na slici 5.3.19.

naizmjenino podruje istosmjerno podruje

Slika 5.3.19
Ddop
u ovisnosti o
min max
r = i obliku zavarenog mjesta

Kada se odredi
Ddop
, onda se najvee izraunate vrijednosti normalnih, tangencijalnih i
ekvivalentnih naprezanja usporeuju s doputenim, tj. mora biti zadovoljeno:

max D dop
< , (5.3.23)

max D dop
< , (5.3.24)

max ekv D dop
< . (5.3.25)
Doputena naprezanja odnose se kako na sam zavar, tako i na okolni materija koji je uslijed
zavarivanja pretrpio promjene.
Praktiki se
Ddop
sasvim pribliava dinamikoj vrstoi
D
iz razloga:

77
1. nain dobivanja
D
je zasnovan na pokusima gdje se epruveta optereuje neprekidno s
istom frekvencijom i amplitudom, to u stvarnosti nije sluaj
2. teko da e se maksimalna naprezanja javiti 210
6
puta

Moe se rei da za oblik zavarenog mjesta A, B, C, D razlika izmeu
D
i
Ddop
je oko 10%,
dok je za oblik zavarenog mjesta E i F razlika oko 25%.
Kako najvia dozvoljena vrijednost naprezanja mora biti manja od doputenog naprezanja na
zamor, koje je uvijek manje od doputenog statikog naprezanja, openito vrijedi za maksimalne
vrijednosti vlanog, tlanog i ekvivalentnog naprezanja
max
D dop dop
< < , (5.3.26)
max
D dop dop
< < , (5.3.27)
max
ekv D dop dop
< < . (5.3.28)

Suvremene tendencije u oblasti zavarenih spojeva izloenih
zamoru

U nisu zemalja vre se pokusi zamaranjem zavarenih spoja iz vie razloga, od kojih su
najvaniji:
- ponaanje malih epruveta u odnosu na velike konstrukcije nije jednako
- zaostala naprezanja se ne mogu zanemariti
- konstrukcija se moe sruiti i sa manje od 10
5
optereenja ako je broj velikih optereenja
velik prema Miner-ovoj hipotezi "kumulativnog oteenja", tj. neoteena ako je
1 n N
, gdje je n broj promjena optereenja sa odreenom vrijednou

a
, dok je N
broj ciklusa kod kojeg pri odreenom optereenju
a
nastupa lom (Whlerova krivulja)
- ustanovljeno je da za lom nije toliko mjerodavan odnos
min max
r = koliko
a
, tj.
koji u superpoziciji sa zaostalim naprezanjima izaziva lom
- prouava se irenje pukotina (mehanika loma)
- nakon niza eksperimenata provedenih u SAD, mijenjali su se i popisi o odreivanju
Ddop
(SAD, vicarska i dr.), na nain da se konstrukcije kategoriziraju prema broju
uestalosti odreenog optereenja, oblika zavarenog mjesta (A, B, C, D, E, F), utjecaja
zareza ili dinamike izdrljivosti
- uvodi se pojam relativne vrstoe zavara
( ) D N
kao i pojam pogonske vrstoe ili
pogonske izdrljivosti

5.3.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamiku izdrljivost

Dinamika izdrljivost zavarenih spojeva od presudne je vanosti za pouzdanost konstrukcije u
eksploataciji. Rezultati pokusa za razliite materijale i vrste naprezanja, prvenstveno vlane-
tlane odnose se na relativno male ispitne uzorke ili epruvete te se prikazuju Smithovim
dijagramima dobivenim iz veeg broja Whlerovih krivulja. Stvarno ponaanje zavara i s tim u

78
vezi cijele konstrukcije, u realnim uvjetima koritenja ovisno je o nizu drugih inioca osim
materijala i optereenja.
Najvaniji od utjecaja na pojavu zamora su:
- utjecaj zareza
- utjecaj tehnologije zavarivanja
- utjecaj oblikovanja zavarenog spoja
- utjecaj vrste materijala
- utjecaj greaka pri zavarivanju
- utjecaj temperature okoline
- utjecaj zaostalih naprezanja
- utjecaj krutosti konstrukcije i dr.

Utjecaj zareza na dinamiku izdrljivost

Openito kod statiki optereenih konstrukcija, a za razliku od nosaa kontinuiranog poprenog
presjeka s jednolikom raspodjelom naprezanja, kod nosaa promjenljivog poprenog presjeka uz
mjesta promjena presjeka javlja se nejednolika raspodjela naprezanje i vrna naprezanja. Kod
koninog tapa sa slike 5.3.20, poveanjem kuta konusa raste i vrno naprezanje koje je vee od
srednjeg naprezanja. Srednje naprezanje bi bilo naprezanje koje se javlja kod idealnog glatkog
cilindrinog tapa. U cilju dobivanja jasne slike o koncentraciji naprezanja, crta se silocrt (sl.
5.3.21), kod kojeg gustoa pokazuje intenzitet polja naprezanja, a tangente na silocrt smjer. Iz
silocrta na slici 5.3.21 vidljivo je da je naprezanje najvee u podruju utora, dok se podalje od
utora gubi utjecaj utora te naprezanje postaje konstanto i jednako srednjem naprezanju. Slikom
5.3.22 prikazana je razdioba naprezanja u podruju utora za vlano optereeni okrugli tap sa
zaobljenim utorom.

v
r
s
r

d
1
d
2
R
v
r
s
r
F
F

Slika 5.3.20 Konini tap Slika 5.3.21 Silocrt Slika 5.3.22 Okrugli tap sa

79
zaobljenim utorom

Za sluaj vlano optereenog okruglog tapa s otrim utorom (sl. 5.3.23), vrna naprezanja su
vea od onih kod tapa s oblim utorom (sl. 5.3.22). U sluaju nastanka male povrinske pukotine
(sl. 5.3.24), vrno naprezanje znatno je vee od prethodna dva sluaja kad postoje utori. Ovo je
razlog zbog kojeg dolazi do irenja pukotina i loma tapa, to je naroito naglaeno kod
dinamikih optereenja.

d
1
d
2
v
r
s
r
F
F

d
v
r
s
r
F
F
a

Slika 5.3.23 Okrugli tap s otrim utorom Slika 5.3.24 Okrugli tap s povrinskom pukotinom

Razni provrti, potrebni zbog konstrukcijske izvedbe tapa, imaju takoer negativan utjecaj te
izazivaju veliko vrno naprezanje u podruju oko provrta (sl. 5.3.25). Aksijalno optereena
vratila kod kojih postoji smanjenje/poveanje (redukcija) presjeka takoer imaju znatna vrna
naprezanja (sl. 5.3.26).


80
d
D
v
r
s
r
F
F

d
1
d
2
v
r
s
r
F
F

Slika 5.3.25 Okrugli tap s poprenom rupom Slika 5.3.26 Okrugli tap s
redukcijom presjeka

Prilikom optereenja na savijanje (sl. 5.3.27) i uvijanje (sl. 5.3.28), takoer dolazi do znatnih
vrnih naprezanja. vrstoa ravnih profila, npr. limova, ploa, traka ili valjanih profila, bitno je
smanjenja u podrujima u kojima postoje provrti (sl. 5.3.29).
Na slici 5.3.29 vidljiv je veliki utjecaj vrnih naprezanja. U praksi se vrna naprezanja definiraju
preko faktora oblika

sr
vr
k
= . (5.3.29)
Faktori oblika za karakteristine presjeke mogu se oitati iz tablica, odrediti eksperimentalno ili
pak numeriki.
Kod dinamiki optereenih konstrukcija, utjecaj koncentracije naprezanja uzima se kroz
koeficijent ureza definiran kao
( ) 1 1
K K K
= + , (5.3.30)
gdje koeficijent
K
, koji se kree u granicama [ ] 0.2,....,1
K
= , ovisi o materijalu. Koeficijent
ureza odreuje odnos dinamike vrstoe izmeu glatkog uzorka i uzorka s zarezom,

,
,
D glatki
K
D sa zarezom
= . (5.3.31)
Dinamika izdrljivost zavarene probne palice nia je od izdrljivosti nezavarene probne palice.
Snienje dinamike izdrljivosti je izazvano zareznim djelovanjem samog zavara. Zarezi (sl.
5.3.27) koji se u zavaru javljaju mogu biti unutranji (npr. pore, krajevi zavara, mjehurii plina i
razni ukljuci) ili vanjski (krajnji krateri, ugorine, prijelazi i dr.). Obraivanjem zavara bitno se
poveava dinamika izdrljivost. Na slici 5.3.28 prikazan je Smitnov dijagram neobraenog i
obraenog navara. Sam navar uzrokuje znaajan pad
DI
i
DN
do ega ne dolazi iz razloga
promjene toka sila ve uslijed zareznog djelovanja koje nastaje brim hlaenjem krajeva navara

81
to uzrokuje ugorine te "zamrzavanje" mjehuria plinova i ljake. Obradom navara odstranjuje se
ovo loe podruje navara te se bitno poboljava dinamika izdrljivost.

slaba veza osnovnog i
dodatnog materijala
ukljuci ljake, pore
navar
ugorina

N9
obraeni navar

Slika 5.3.27 Neobraeni i obraeni navar

obraeni
navar
N9

2
sr
N mm (

2
max
N mm (

140
DN
=
160
DN
=
240
DI
= 240
DT
=
95
95
140
s obraenim
navarom
s neobraenim
navarom

Slika 5.3.28 Smithov dijagram za neobraeni i obraeni navar

Slino navaru, obrada kod V zavara pri spajanju dvaju limova bitno utjee na dinamiku
izdrljivost, kao to pokazuje tablica 5.3.3.


82

Tablica 5.3.3 Mehanika svojstva V-zavara

Kod kutnih se zavara, za razliku od sueonih, lomi tok sila dva puta (sl. 5.3.29). Kao to se vidi
na slici (5.3.29) krajevi kutnih zavara izazivaju koncentraciju naprezanje te obrada krajnjih
kratera kutnog zavara poveava dinamiku izdrljivost. Oblikovanje samog zavara od bitnog je
utjecaja, naroito kod T spoja (sl. 5.3.30) gdje uvijek treba nastojati ostvariti obostrani kutni
zavar (slika 5.3.30) te meusobno spajanje korijena kutnih zavara (sl. 5.3.31).

Mehanika svojstva [N/mm
2
] Materijal
T

DI

DN

.0562

360 310 180

nezavareni limovi
.0362 340 240 140
.0562

360 170 100

V-zavara, lijebljen uz provaren korijen
.0362 240 160 95
.0562

- - -

V-zavar bez provarenog korijena
.0362 240 120 70
.0562

360 170 100

V-zavar s potkorenom trakom
.0362 240 150 95
.0562

360 280 160

N9
N9

obraeni V-zavar s provarenim korjenom i
lijebom za izvoenje kraja zavara
.0362 240 220 130


83
max
m
a
x
m
a
x

Slika 5.3.29 Lom toka silnica kod kutnih zavara

+
-
+

Slika 5.3.30 Tok silnica kod jednostrukog i dvostrukog kutnog zavara


84

Slika 5.3.31 Meusobno spajanje korijena kutnih zavara

Utjecaj temperature na zavarene spojeve

Svi podaci o mehanikih svojstvima, osim iznimno ilavost materijala, daju se pri sobnoj
temperaturi. est je sluaj da zavarena konstrukcija biva koritena pri temperaturama znatno
niim ili viim od sobne.
Poznavanje utjecaja eksploatacije na materijal i zavare pri viim temperaturama osnova je za
pouzdan rad energetske i procesne opreme. Praenje pojava u materijalu i zavaru vri se
analizom i ostalih parametara (radni tlak, naprezanje, radni medij, trajanje eksploatacije) uz
istovremeno praenje radne temperature. Pod viim temperaturama podrazumijeva se
temperatura do 600C. Promjene koje nastaju u materijalu, posebno u zavaru, su prvenstveno
negativne i to:
- promjena mehanikih svojstava
- promjena strukture
- pouzdanost
- toplinska krutost
- toplinski zamor i termookovi
- korozija
- erozija

Mehanika svojstva se u principu smanjuju, a postotak ovisi o temperaturi i sastavu (strukturi)
elika.
Pouzdanost je svojstvo metala da se pod utjecajem dugotrajnog naprezanja na viim
temperaturama neprekidno plastino deformira (redovita pojava iznad 450C). Ako materijal
dugo "radi" u uvjetima pouzdanosti doi e do njegovog razaranja i pri znatno niim
temperaturama od vlane vrstoe za odreene temperature.
Toplinska krtost se javlja kod fero-perlitnih elika kod 400-500C gdje nakon dugog
zadravanja naglo pada udarna ilavost dobivena kod sobne temperature. Upravo su mjesta
zavara najopasnija te se obino tu inicira lom.

85
Toplinskim zamorom naziva se razaranje metala pod djelovanjem toplinskih naprezanja
uvjetovanih naizmjeninim zagrijavanjem i hlaenjem. Teoretska objanjenja pojave toplinskog
zamora su vrlo tura.

Utjecaj zaostalih naprezanja

Pri formiranju zavara, kao rezultat metalurkih procesa, dolazi do unutranjih naprezanja. Ova
naprezanja mogu dovesti do deformacije konstrukcije pa ak i hladnih pukotina. Naprezanja
mogu biti tlana i vlana, a zakonitosti im je teko dokuiti, osim mjerenjem na povrini. Iznos
moe dosei, odmah nakon zavarivanja i granicu razvlaenja. Postupkom poputanja,
odarivanja, mogu se ove napetosti znatno smanjiti, kao i metodom vibriranja.
U procesima eksploatacije, posebno pri viim i visokim temperaturama, ova se naprezanja brzo
relaksiraju.
Sama zaostala naprezanja ne dovode do oteenja, ukoliko nisu kombinirana s vanjskim
optereenjem. Iznimka je sluaj zaostalih naprezanja u zoni zavara s inicijalnim optereenjima
(sl. 5.3.32).

l
3l 3l
V
250 N/mm
2

5.3.32 Naprezanja u zoni korijena X zavara

Krti lom

Lomovi sa malom kontrakcijom ili bez nje, lomovi bez izduenja, zbog izgleda prijeloma slinog
lomu krtog materijala (dekoheziji) nazivaju se krti lom.
Ove pojave loma zbog naglog irenja pukotine, a bez velikog naprezanja, poznate su odavno.
Krti lomovi su redovito su inicirani malim pukotinama ili oteenjima koje su rasle do neke
kritine veliine, nakon koje je nastupio lom.
Ako se greke otkriju na vrijeme mogue je pratiti cijeli rast pukotine i predvidjeti lom. Pri tom
svakako je potrebno preispitati kriterije o prihvatljivosti ovih greaka.
Visokim naprezanjima u vrhu pukotine, te raspodjelom naprezanja u njenoj okolini, potrebno je
posvetiti posebnu panju.

86

Na lom (prouava se u mehanici loma) utjeu:
- osnovno materijal
- radna temperatura
- koncepcija konstrukcije:
razina radnih optereenja
debljina elementa
krutost konstrukcije
- nain naprezanja
- nain hladne obrade pri izvedbi konstrukcije

Pri prouavaju loma uvodi se faktor intenziteta naprezanja K
C
koji se razlikuje za tri osnovna
sluaja otvaranja pukotine (sl. 5.3.33), te za prvi nain faktor intenziteta je

I C
K c a = , (5.3.32)
gdje je a veliina polovine pukotine (sl. 5.3.34), naprezanje, a c konstanta. Odnos naprezanja i
veliine pukotine prikazan je slikom 5.3.34.

I
II III

Slika 5.3.33 Tri osnovna naina otvaranja pukotine

a
a
K
c
K
c
- za ilavi elik

Slika 5.3.34 Faktor intenziteta naprezanja u ovisnosti o pukotini i naprezanju

87

Prilikom praenja irenja pukotine primijeeno je da se za lom epruvete mora utroiti znatno
manje rada pri niim temperaturama, tj. materijal pri niim temperaturama postaje krt pa postoji
tzv. temperatura prelaska u krtost.
Krti lom se javlja ako su ispunjena slijedea etiri uvjeta:
- sklonost materijala prema krtom lomu
- velika zaostala naprezanja
- odreena temperatura
- postojanje greke koja izaziva koncentraciju naprezanja i poetak loma

Naprezanje i deformacija oko pukotine prouavana je od strane mnogih znanstvenika meu, a
meu prvima su Grifiz, Irwin i Vestergard. Za beskonanu traku s otvorom pukotine duine 2a i
optereenu vlano, raspodjela naprezanja oko vrka pukotine (sl. 5.3.35) dana je izrazima

3
cos 1 sin sin
2 2 2 2
I
x
K
r

| |
=
|
\
, (5.3.33)

3
cos 1 sin sin
2 2 2 2
I
y
K
r

| |
= +
|
\
, (5.3.34)
gdje obzirom da se pri optereenju trake s pukotinom radi o prvom sluaju otvaranja, faktor
intenziteta naprezanja rauna prema izrazu (5.3.32). Za kut 0 = (sl. 5.3.35) izraz (5.3.34) se
svodi na

2
I
y
K
r
= . (5.4.35)

2a
y
( ) 0
y
=

Slika 5.3.35 Naprezanja vrka pukotine ploe


88
5.4. Oblikovanje vijanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor

Poto je zamor materijala jedan od estih razloga lomova koji nastaju u eksploataciji, spojevi,
bilo rastavljivi, bilo nerastavljivi, zahtijevaju posebnu panju prilikom pravilnog oblikovanja.

5.4.1 Oblikovanje vijanih spojeva obzirom na zamor

Obzirom na nain izrade navoja, valjanjem odnosno narezivanjem, prednost treba dati navoju
napravljenom vajanjem, odnosno navoj izraen narezivanjem treba izbjegavati.
Kod vijanog spoja razlikujemo tri osnovna sluaja:
- vijani spoj optereen na vlak (slika 5.4.1)
- prednapregnuti vijci u spoju optereenom smino (slika 5.4.2)
- vijci koji nisu prednapregnuti u spoju optereenom smino (slika 5.4.3)

Slika 5.4.1. Vlani spoj

Slika 5.4.2. Bez prednaprezanja
Slika 5.4.3. Prednapregnuti

Kod vlanog spoja, najee je rije o spoju kod kojeg su vijci prednapregnuti. Odnos sile
prednaprezanja u vijcima F
v
i podlozi F
p
, uslijed djelovanja radne sile F
R
prikazano je
dijagramom na slici 5.4.4. Optereivanjem spoja, raste sila u vijku za F
v
i pada sila u podlozi za
F
p
. Ukoliko radna sila postane vea od sile prednaprezanja, rastereenja podloge i odvajanja te
vijci u potpunosti preuzimaju optereenje, to je krajnje nepovoljno. Nadalje iz dijagrama se vidi
da je povoljnije da vijci budu manje krutosti C
v
(manji nagib pravca) a podloga im krua
(strmiji pravac). Ovime pri istoj radnoj sili je prirast sila vijku F
v
manji od prirasta F'
v
za
sluaj podloge manje krutosti. Dakle treba teiti im kruim i debljim podlogama kod ovakvih
spojeva kao ne bi dolo do elastinog savijanja podloge (smanjenje krutosti). Postavljanje
mekanih brtvi meu podlogama djeluje nepovoljno.

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.


89

F
p
F
v

F
R

deformacije
F
F
max
F
V

arctg C
V
arctg C
P F
p
F'
p

F'
v

F
R

Slika 5.4.4. Sile i deformacije u prednapregnutim vijcima i podlozi

Obzirom na oblik samo kontaktne povrine, oblik prikazan slikom 5.4.5 predstavlja povoljniji
sluaj od oblika prikazanog slikom 5.4.6 iz razloga to je kod prvog kontaktna povrina blia
mjestu djelovanja sile te je time savijanje povrine manje. Kod sluaja prikazanog slikom 5.4.6
podloga je fleksibilnija. Dakle vrijedi pravilo da obzirom na otpornost vijanog spoja na zamor,
treba nastojati da kontaktna povrina bude im blie dijelovima na koje djeluje optereenje.

Slika 5.4.5. Slika 5.4.6.

Kod spojeva optereenih smino (slika 5.4.2 i 5.4.3) povrina na koju se prenosi optereenje,
raspodjela optereenja oko rupe i mogua mjesta pojave pukotina kod zamora prikazana su slika
5.4.7 za sluaj vijaka sa i bez prednaprezanja. Prednost za sluaj optereenja kod kojeg postoji
opasnost od zamora treba dati vijcima s prednaprezanjem iz razloga to je vijak, a samim time i
vijani spoj, manje podloan pojavi pukotina.



90

Slika 5.4.7. Usporedba smino optereenih vijanih spojeva
**

Kod sidrenih (anker) vijaka, osim to treba teiti izvedbi navoja valjanjem, privrivanjem
dvjema maticama pokazalo se povoljnije obzirom na zamor. Ispitivanjem je utvreno da
varijante privrivanja stopa b) i d) na slici 5.4.8 pokazuju boju otpornost na zamor.

Slika 5.4.8. Otpornost na zamor kod sidrenih vijaka

5.4.2. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor

Openito strojne elemente podlone zamoru potrebno je oblikovati na nain da se izbjegne
koncentracija naprezanja odnosno lom silnica u silocrtu naprezanja. Zavari, kao spojevi dijelova,

**


91
upravo se nalaze u zonama najveih koncentracija naprezanja. Dakle, potrebno je preoblikovati
strojni dio da se im vie smanji koncentracija naprezanja (slika 5.4.9.), te ukoliko je mogue,
sam zavar pomaknuti iz podruja najvee koncentracije naprezanja (slika 5.4.10.).

Slika 5.4.9. Smanjenje koncentracije naprezanja pravilnim oblikovanjem

Slika 5.4.10. Pomicanje zavara iz podruja velike koncentracije naprezanja

Za sluaj kada je neki neoptereeni dio konstrukcije zavaren na optereeni dio konstrukcije,
sama geometrija neoptereenog dijela izaziva lom silnica u silocrtu (koncentraciju naprezanja).
to je taj neoptereeni dio krai u smjeru djelovanja sile na optereenom dijelu, to je manji lom
silnica (koncentracija naprezanja) (slika 5.4.11).

Slika 5.4.11. Postavljanje neoptereenog dijela obzirom na smjer optereenja



92
Smanjenje dimenzija kutnog zavara mogue je postii i djelominim provarivanjem korijena
zavara (slika 5.4.12.).

Slika 5.4.12. Smanjenje dimenzija poprenog presjeka kutnog zavara

Za sluaj kad kutni zavar povezuje nosive dijelove u cjelinu, kao to je to sluaj na slici 5.4.13.,
potrebno je osigurati dovoljnu nosivost kutnog zavara.

Slika 5.4.13. Minimalne dimenzije kutnog zavara i djelomino provarenog kutnog zvara.

Zavar u podruju ruba optereenih konstrukcija smanjuje otpornost na zamor te je potrebno teiti
preporuci da se zavar nalazi na udaljenosti veoj od 10 mm od ruba (slika 5.4.14).

Slika 5.4.14. Preporuka o udaljenosti zavara od ruba nosivog dijela

Pri oblikovanju treba teiti izvedbama bez sekundarnih naprezanja koji nastaju uslijed momenata
savijanja u samom spoju. Tako je kod vorite reetkaste konstrukcije potrebno postii da se
neutralne osi sijeku u jednoj toki. Slino je i kod nesimetrinih prikljuaka koje je potrebno
zamijenit simetrinim kao to je to ilustrirano slikom 5.4.15.



93

Slika 5.4.15. Zamjena nesimetrinog prikljuka simetrinim

Otri prelazi i otri kutovi izazivaju veliku koncentraciju naprezanja, a samim time i neotpornost
na zamor. Rjeenja sa slike 5.4.9. mogue je postii naknadnom obradom zavara, kao to je
prikazano slikom 5.4.15. gdje se bruenjem izbjegavaju otri prijelazi spojeva. Pri tom treba
izbjegavati radijuse zaobljenja manje od 15 mm odnosno radijusom zaobljenja veim od 1/3
irine prikljuka.

Slika 5.4.15. Naknadna obrada zavara
***

Otre rubove potrebno je izvesti zaobljene, a samo zaobljenje potrebno je obraditi bruenjem te
bruenu povrinu produiti 20 mm izvan zaobljenja (slika 5.4.16).

Slika 5.4.16. Bruenje zaobljenja i podruja oko zaobljenja

***
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb,
2004.

94
Uz navedene konstrukcijske uzroke neotpornosti na zamor, velik utjecaj ima i samo zavarivanje.
Najee greke koje pri zavarivanju nastaju, a bitno smanjuju otpornost na zamor su:
- prskanje pri zavarivanju
- diskontinuitet u varu uzrokovan sluajnim zastojima luka
- nedoputeno pripajanje dijelova koji nisu predvieni za zavarivanje
- korozijska gnijezda
- pukotine u varu
- loe namjetanje dijelova koji se zavaruju
- zarezi
- otri bridovi
- ekscentrinosti i krivo meusobno pozicioniranje dijelova
- iskrivljenje dijelova prikljuaka

Greke u varovima do odreenog nivoa se toleriraju. Pri tome vrijede slijedea pravila:
- eoni varovi s djelominom penetracijom tretiraju se kao da je rije o kutnim varovima
- debljina eonog zavara ne smije biti manja od debljine dijelova koji se spajaju
- krak (irina) kutnog zavara ne smije varirati vie od 10%
- udubljenja eonog zavara se toleriraju ako:
duljina udubljenja nije vea od debljine elementa t
visina udubljenja nije vea od 0.1t
preostala visina zavara ispod udubljenja nije manja od debljine elementa t

Slika 5.4.17. Zahtjevi obzirom na dopustive dimenzije udubljenja zavara

- uleknua osnovnog materijala u zoni utjecaja topline, a nastala zbog taljenja osnovnog
materijala se toleriraju ukoliko s ona manja od 0,05t (ili 5 mm) kod poprenih varova,
odnosno 0,1t (ili 1 mm) kod uzdunih

Slika 5.4.18. Uleknua osnovnog materijala

- troska na varu se tretira kao ulegnue
- pukotine detektirane nerazornim metodama ne toleriraju se
- ne tolerira se kod eonog vara s zahtijevanom punom penetracijom da dolazi do
nepotpunog taljenja osnovnog materijala koje je karakterizirano prelijevanjem zavara


2004.

95

Slika 5.4.19. Nepotpuna penetracija i prelijevanje zavara

- ne toleriraju se ulegnua zavara

Slika 5.4.20. Nedopustiva ulegnua zavara

- Pore uslijed plinova u zavaru, ravnomjerno rasporeeni, mogu se tolerirati te ih nije
potrebno popravljati ukoliko je najvei promjer manji od 0,25t ili 3 mm. Doputeni
postotak ukupne veliine pora obzirom na povrinu projekcije zavara iznosi se kree od
3% do 5%, a ovisi o kategoriji detalja.

Hrapavost rubova nastalih plinskim rezanjem (slika 5.4.21) vea od 0,3 mm smanjuje otpornost
na zamor te se preporua bruenje takvih rubova.

Slika 5.4.21. Hrapavost rubova uslijed plinskog rezanja elinih ploa

Prekid kontinuiranog zavara tolerira se samo ako je na mjestu prekida postignuta dobra
penetracija te ukoliko se prekid ne nalazi u zoni visoke koncentracije naprezanja.

Varovi koji se izvode samo s jedne strane, dakle kod kojih nije mogue provarivanje korijena,
moraju biti izvedeni na nain da se osigura 80% stapanja. Djelomina penetracija i nepotpuna
provarenost nisu doputeni.


96
Slika 5.4.22. Izvoenje jednostranih zavara

Pri zavarivanju dolazi do stvaranja zaostalih naprezanja koja bitno utjeu na pojavu zamora. U
cilju izbjegavanja ili sniavanja zaostalih naprezanja potrebno je voditi rauna o slijedu i smjeru
zavarivanja, predgrijavanju, odarivanju, samarenju ili ekianju (runo, ultrazvunim ili
pneumatskim iglama).

Oteenja nastala rukovanjem, zarezi, ulegnua, oteenje nastalo paljenjem elektrode treba
otkloniti bruenjem. Ovakva oteenja se ne doputaju.

Literatura
B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.


2004.
6. Zatita od korozije

97


Pravilno izvoenje zatite od korozije jedno je od presudnih faktora koji utjeu na vijek trajanja
konstrukcije. Kako se metalne konstrukcije uglavnom izvode iz konstrukcijskih elika podlonih
koroziji, zatiti od korozije potrebno je posvetiti posebnu panju. Prilikom konstruiranja
konstrukcije potrebno je definirati i nain zatite od korozije. Ovaj tekst temelji se na nacionalnoj
normi vicarske sredinjice za eline konstrukcije, a ista se preporuuje od strane Instituta
graevinarstva Hrvatske (IGH), Zavod za metalne konstrukcije Zagreb (vidi literaturu).

Podruje na koje se odnosi preporuka o zatiti od korozije obuhvaa sve eline konstrukcije
sainjene od elemenata debljine stjenke vee od 3 mm. Rjee koriteni postupci povrinske
zatite poput kontinuiranog postupka izvoenja metalnih prevlaka, elektronskog postupka
nanoenja, elektrostatskog prekivanja prahom, postupak peenja (emajliranja), postupak vrueg
trcanja i sl., ovdje nee biti obraivani.

6.1 Utjecaj okoline i optereenje

Koroziju elinih konstrukcija uzrokuju voda i oksidacijska sredstva pri emu presudan utjecaj
ima kisik iz atmosfere te u odsutnosti kisika nema ni korozije. Iznimku ine kiseli agresivni
mediji gdje je korozija mogua i bez utjecaja atmosferskog kisika. Korozija elika poinje kod
relativne vlanosti zraka od oko 60% (sl. 1.7.2, poglavlje 1). Za razvoj korozije u pravilu je
dovoljan vlani film na povrini metala, npr. kondenzat ili kapljice rose. Aktivni metali poput
elika i pocinanog elika korodiraju po itavoj izloenoj povrini te im se gubitak materijala
razvija uglavnom povrinski. Pasivni materijali poput krom-nikal elika i aluminija zatieni su
od korozije pomou pasiviziranog povrinskog sloja. Do korozije nastupa tek kad se taj sloj
oteti, npr. djelovanjem klorida te se korozijsko nagrizanje javlja na manjim dijelovima povrine
(sl. 6.1.1). Ovakva korozija opasnija je od povrinske jer moe doi do neopaenog otkazivanja
nosivosti elementa uslijed napredovanja korozije u dubini materijala.
Uz naveden oblik korozije mogua je i korozija uslijed mehanikih i toplinskih optereenja te je
pri odabiru premaza potrebno i na ovo obratiti panju.

naponska
korozija
lokalna dubinska
korozija
aktivni metali pasivni metali

Slika 6.1.1 Korozija kod aktivnih i pasivnih materijala


98

Pri definiranju utjecaja okoline potrebno je razlikovati mjesnu (makroklimu) i strogo lokalnu
klimu (mikroklimu).
Utjecaj makroklime odreen je po DIN-u prema kojem se za eljezo i cink (tablica 6.1.1) navodi
godinji iznos gubitka materijala u ovisnosti o razredu korozivnosti (mjeri se na metalnoj
zavojnici slobodno izloenoj atmosferilijama, tablica 6.1.2).

Tablica 6.1.1 Odreivanje razreda korozivnosti makroklime

Tablica 6.1.2 Sprega makroklime i vrste atmosfere

Pod mikroklimom podrazumijevaju se utjecaji u neposrednoj blizini eline konstrukcije ili
utjecaji koji neposredno djeluju na pojedine dijelove konstrukcije.
Mikroklimu odreuju slijedei faktori:
- relativna vlanost zraka, temperatura zraka i poviena temperatura
- izloenost atmosferilijama (direktno izloeno ili zatieno od atmosferilija)
Razred korozivnosti
1 2 3 4 5
Gubitak
[m/god.]
eljezo
cink
20
1.25
40
2.25
60
3.25
80
4.25
> 80
> 4.25

Osnovna vrsta Razred
korozivnosti
Opis Dosadanja vrsta
atmosfere
1 i 2
Malo korozivno
optereenje:
Atmosfera bez spomena
vrijedne koliine
sumpornog dioksida i
drugih tetin materija:
npr. seoska podruja i
mali gradovi.
Selo Normalna
atmosfera
2 i 3
Umjereno korozivno
optereenje:
Atmosfera s umjerenim
sadrajem sumpornog
dioksida i drugih tetnih
materija: npr. gusto
naseljena podruja bez
jake koncentracije
industrije.
Grad
3 do 5 Jako korozivno
optereenje:
Atmofera s visokim
sadrajem sumpornog
dioksida i drugih tetnih
materija: npr. podruje s
nagomilanom industrijom
i zone koje lee u smjeru
glavnih vjetrova tih
podruja.
Industrija Agresivna
atmosfera
4 do 5 Vrlo jako
korozivno
optereenje:
Atmosfera oneiena
korozivno posebn tetnim
materijama: npr.
kloridima i/ili sa slanom
visokom relativnom
vlagom u zraku (nad
morem i u neposrednoj
More

99
- mjestimino poveani agresivni utjecaji, npr.:
o podvoz mosta iznad vode
o podruje stvaranja kondenzata na toplovodima
o podruja prskanja vode
o podruja na betonskim dijelovima koja su oblivena kiom
o graevine izloene utjecaju soli
o zone u podruju otapanja solju (poledice)
o podruja u blizini radionica za luenje ili dekapiranje
o zone taloenja tetnih materijala (zagaenje zraka, kemikalije, fekalije i sl.)
o mjesta pod elektrokemijskim utjecajem (razlike u potencijalu, galvanske struje)

6.2 Konstruktivne mjere

Pretpostavke za djelotvornu zatitu od korozije moraju se ostvariti ve pri samom konstruiranju.
Dijelovi koji se povrinski zatiuju moraju biti pristupani za izvoenje, ispitivanje, kontrolu,
odravanje i obnovu korozivne zatite. Ako pak neka mjesta nisu pristupana, potrebno je na tim
mjestima prije spajana provesti ugovorenu povrinsku zatitu, npr. povrine kontakta kod
vijanih spojeva.
Voda mora nesmetano otjecati sa svih mjesta na konstrukciji (sl. 1.7.2, poglavlje 1). Treba
izbjegavati vee horizontalne plohe te konkavne profile, uske raspone, uglove i kutove. Izrezima
i rupama potrebno je omoguiti istjecanje vode (kia i kondenzat), npr. kod rebara iz zatvorenog
profila. Izradom okapnica smanjiti direktno slijevanje vode preko povrine elementa
konstrukcije.
Betonske temelje elinih konstrukcija treba izvesti 20 do 30 centimetara iznad tla. elini
elementi koji se ubetoniravaju trebaju se oistiti od hre te se temeljni premaz mora izvesti
najmanje 10 do 15 centimetara duboko u beton. Kod ubetoniranih elinih dijelova trajno
vlaenih vodom treba izbjegavati kontakt s armaturnim metalom kao se ne bi stvorio galvanski
lanak.
Kod poveanog korozijskog optereenja treba izbjegavati isprekidane zavare, tokaste zavare i
otre brodove koji predstavljaju mjesta lakog oteivanja premaza pri udaru. Pri tom nezatiene
upljine konstrukcije treba temeljito zabrtviti od prodora zraka i vlage.
Zatita od korozije svih spojnih elemenata treba po kvaliteti odgovarati kvaliteti zatite od
korozije cijele konstrukcije. Kod vijaka, preporuuje se koritenje vijaka koje je proizvoa ve
povrinski zatitio. Elektrolitski pocinani vijci i spojni elementi moraju se dodatno premazati!
Vrue pocinane elemente, u ovisnosti o konkretnog sluaja, u principu nije potrebno dodatno
zatiivati. Mogue je koritenje i elemenata iz nehrajueg elika.
Kod elinih konstrukcija koje e se vrue pocinati (uranjanjem na priblino 450C) treba se
pridravati slijedeih preporuka:
- povrinu je prije cinanja potrebno pripremiti jetkanjem (nagrizanje i ienje kiselinom)
- pri konstruiranju uzeti u obzir dimenzije raspoloivih kupki za pocinavanje
- na upljim elementima obavezno ostaviti dovoljno velike otvore za dotok i otjecanje
cinka jer je bitno da unutranje povrine budu vrue pocinane
- izbjegavati velike razlike u debljini stijenki jednog te istog elementa
- izbjegavati prekidne zavare
- naljeue povrine i uske raspore treba zatvoriti neprekinutim zavarima
- izraditi otvore u "mrtvim" uglovima
- uzeti u obzir smanjivanje promjera rupa pocinavanjem
- pravilnim postupkom i redoslijedom zavarivanja odrati zaostala naprezanja im niima

100
- pri odabiru materijala provjeriti podobnost materijala za vrue pocinavanje (prionjivost
prevlake i izgled ovise o sadraju silicija u eliku)

6.3 Izvoenje zatite

Pri izvoenju zatite, osim stvarnog vremena nanoenja prevlake, uzeti u obzir i minimalno te
maksimalno vrijeme za nanoenje zatitnih prevlaka.
Minimalno potrebni i maksimalno dozvoljeni interval izmeu pripreme povrine i nanoenja
pokrivnog premaza ovisi o zatitnom sustavu te utjecaju atmosferilija. Svi premazi i prevlake se
tijekom vremena izlaganja atmosferilima razgrauju te se ne smije prekoraiti orjentaciono
vrijeme navedeno u tablicama. Pri dugotrajnoj izgradnji ili dugotrajnom transportu (posebno
prekomorskom) preporua se nanoenje dodatnog zatitnog premaza.
Temperatura zraka i temperatura objekta mogu znaajno varirati te tako bitno utjecati na vrijeme
izvoenja povrinske zatite. Pri tom treba obratiti panju na minimalnu razliku temperature
objekta i okoline kako bi se izbjeglo oroavanje. Vrijeme suenja ovisi o temperaturi i vlanosti
zraka, a navedeno je od strane proizvoaa premaza.
Pokrivne premaze unutar graevina, ukoliko je to mogue, nanosit nakon zavretka graevinskih
radova kako bi se izbjeglo oteivanje premaza.

6.4 Kompatibilnost

Temeljni premazi, odnosno prevlake i pokrivni premazi moraju meusobno biti kompatibilni
(snoljivi). Za kompatibilnost su u prvom redu mjerodavna vezivna sredstva (veziva premaza).
Preporua se cijeli premazni sustav izvesti sredstvima istog proizvoaa. Kod nepoznatog
kemijskog sastava postojeeg premaza kompatibilnost je potrebno unaprijed ispitati. Na ovo
treba naroito obratiti panju pri obnovi starog premaza.
Osim kemijske kompatibilnosti, uzeti u obzir minimalno i maksimalno vrijeme meusuenja
premaza pri nanoenju slijedeeg premaza.
Na dvokomponentne (2-K) premaze mogue je nanositi jednokomponentne ili dvokomponentne
premaze. Na jednokomponentne (1-K) premaze treba u naelu nastaviti s nanoenjem jedino
jednokomponentnih premaza (izuzetak ini 1-K poliuretanski premaz koji otvruje na bazi
vlage).


101

Tablica 6.3.1 Pregled kompatibilnosti (snoljivosti)

6.5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka

Skrueni premaz se u osnovi sastoji od pigmenta i veziva. Kemijsko-fizikalna svojstva premaza
odreena su njihovim meudjelovanjem. Kemijsko-fizikalna svojstva navedena su u tablici
6.5.1.
Vrue pocinana prevlaka sastoji se od razliitih legiranih slojeva od kojih je prvi metalurki
povezan s elikom. Ovi su slojevi prevueni kompaktnim slojem istog cinka. Kod elika sa
sadrajem silicija (od 0,03 do 0,12%) ovi se legirani slojevi proteu du itave debljine prevlake
te se na povrini oituju kao mat-sivi tvrdi cink osjetljiv na udarce.
trcano pocinavanje karakterizira porozan sloj cinka te se veza s elikom ostvaruje iskljuivo
mehaniki, a ne i metalurki (ne nastaje legura!).
Isto vrijedi i za elektrolitiko pocinavanje.

Vezivno sredstvo narednog premaza Vezivno
sredstvo
prethodnog
premaza
A
l
k
i
d

E
p
o
k
s
i
d
e
s
t
e
r

U
r
e
t
a
n
a
l
k
i
d

P
o
l
i
a
k
r
i
l
a
t

P
o
l
i
v
i
n
i
l

K
l
o
r
k
a
u
u
k

S
i
l
i
k
o
n

2
-
K

E
p
o
k
s
i
d

2
-
K

P
o
l
i
u
r
e
t
a
n

1
-
K

P
o
l
i
u
r
e
t
a
n

F
H

2
-
K

K
a
t
r
a
n
/
E
p
o
k
s
i
d

1
K

K
a
t
r
a
n
/
P
o
l
i
u
r
e
t
a
n

F
H

Alkid

Epoksidester

Uretanalkid

Poliakrilat

Polivinil

Klorkauuk

Polistirol

2-K Epoksid

2-K Poliuretan

1-K Poliuretan FH

2K-Katran/Epoksid

1K Katran/Poliuretan FH

Silikat

PREVLAKE

Vrue pocinano

Pocinano prskanjem

- uobiajene kombinacije (standardni sustavi)
- kompatibilno (snoljivo)
nekompatibilno

102

Tablica 6.5.1 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka

6.6 Uloga i izgled zatite

Ispunjenje funkcije povrinske zatite ovisi o zadai koju treba ispuniti pri zatiti konstrukcije.
Ovdje treba razlikovati trajnost zatite od trajnosti estetskog izgleda te se obzirom na to vri
obnavljanje zatite. Pri zatiti konstrukcije mjerodavna je injenica dali je zbog korozije
naruena nosivost. Kod estetskog izgleda mjerodavne su promjene vidljive golim okom. Trajnost
pri zatiti konstrukcije esto je vea od trajnosti konstrukcije, dok kod estetskog izgleda esto je
potrebno obnavljanje premaza.
Posebni zahtjevi na estetski izgled proistiu iz tenderske dokumentacije.
Na izgled premaza i prevlaka utjee struktura, veliina i oblik eline povrine. Ovdje spadaju
mjestimine neravnine nastale proizvodnom (valjanje), manje deformacije i neravnine nekog
elementa nastale proizvodnjom te neravnine nastale postupkom izrade (posljedica zavarivanja).
Ovakve se greke povrine uobiajenim premazima ne otklanjaju.
Na izgled povrine (nijansa i boja) utjee se pravilnim izborom premaznog sredstava te nainom
nanoenja i to:
Svojstva
Kemijska
postojanost
Vezivno
sredstvo
P
o
s
t
o
j
a
n
o
s
t

n
i
j
a
n
s
e

i

s
j
a
j
a

u

a
t
m
o
s
f
e
r
i
l
i
j
a
m
a

M
e
h
a
n
i
k
a

p
o
s
t
o
j
a
n
o
s
t

T
o
p
l
i
n
s
k
a

p
o
s
t
o
j
a
n
o
s
t

O
t
p
o
r
n
o
s
t

n
a

v
o
d
u

O
t
p
o
r
n
o
s
t

n
a

s
o
l

z
a

o
t
a
p
a
n
j
e

l
e
d
a

(
p
o
l
e
d
i
c
a
)

n
a

k
i
s
e
l
i
n
e

n
a

l
u
i
n
e

n
a

p
a
r
e

o
t
a
p
a
l
a

Alkid

Epoksidester

Uretanalkid

Poliakrilat

Polivinil

Klorkauuk

Silikon

Silikat

2-K Epoksid

2-K Poliuretan

1-K Poliuretan FH

2K-Katran/Epoksid

1K Katran/Poliuretan FH

PREVLAKE
Vrue pocinano

Pocinano prskanjem

- visoka toplinska postojanost (podnosi temperaturu preko 140C)
- srednja toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 140C)
mala toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 70C)

103
- pri odabiru nijanse koristiti postojee kolekcije i sustave nijansi (NCS, RAL, VSLF, DB)
- svjetlei i zasieni (zagasiti) tonovi teko se usklauju
- boje na bazi organskih i kromatskih pigmenata te titanovog dioksida (bijela), na
otvorenom prostoru sklone su blijeenju i kredanju
- svjetlucave boje nisu obuhvaene NCS, RAL i VSLF sustavom
- nedovoljno dispergirani pigmenti boje u vezivu dovode do pojave mrlja ili crta
- to je glaa i sjajnija povrina premaza sitne neravnine bit e vidljivije te je u tom sluaju
povoljno koristiti mat premaze (npr. cinkovi premazi). trcanjem se postie glatka, a
nanoenjem valjkom hrapava povrina

Izgled povrine mijenja se pod vanjskim utjecajima te dolazi do:
- gubitka sjaja (matiranje): urok moe biti prljavi zrak te utjecaj okoline poput vlage, UV-
zraenja i svjetlosti
- izmjene nijanse boje: uzrok mogu biti agresivne estice iz zraka te UV-zraenje i svjetlo
- pojave mrlja: uzrok moe biti neravnomjerno otjecanje kinice, aa, praina, hra i
dimni plinovi

6.7 Trokovi odravanja povrinske zatite

Trokove za prvo izvoenje zatite na elinoj konstrukciji treba usporediti s kasnijim izdacima
za odravanje i obnovu. esto "jeftina" prva zatita za sobom implicira uestalu potrebu skupog
odravanja, no pri tom ne treba da povrinska zatita "nadivi" vijek upotrebe konstrukcije.
U osnovi trokovi zatite se sastoje od:
- trokova pripreme povrine
- trokova materijala
- usputnih trokova pripreme radilita, skele, zatite okolia i ispitivanja kvalitete
- posrednih trokova od zaustavljanja pogona
Sustavno odravanje znatno produuje trajnost zatite od korozije. Tako je ve u fazi planiranja
potrebno predvidjeti nain i uestalost budueg odravanja. Uz to, pri konstruiranju potrebno je
voditi rauna o nainu budueg odravanja, npr. predvidjeti pomine ili fiksne radne podeste i
ljestve, sidrene elemente i stope za postavljanje nosaa skela i sl.

6.8 Izvoenje i ispitivanje

6.8.1 Priprema metalne povrine

Paljiva predobrada i priprema eline povrine pretpostavka je kvalitetnoj i trajnoj povrinskoj
zatiti.
U okviru radionike predobrade potrebno je voditi rauna o:
- uklanjanju prskotina i ljake pri zavarivanju
- uklanjanju valjaonikih greaka bruenjem
- zavarivanju upljina, gnijezda s ukljucima pijeska i poroznih mjesta na odljevcima
- sveobuhvatnom skidanju rubova


104
Priprema povrine obuhvaa ienje uklanjanjem vlastitih ili stranih naslaga te hrapavljenje
povrine.
Stupanj pripreme i topografija povrine mora biti usklaeni s predvienim premazom ili
prevlakom. Hrapavost, topografija i struktura povrine utjeu na prionjivost premaza, utroak
premaznog sredstva te zatitno djelovanje premaza (potrebno je prekriti vrhove hrapavosti).
Hrapavost i struktura povrine iene mlazom abraziva ispituje se usporeivanje s uzorcima. Pri
pripremi povrine treba teiti hrapavosti izmeu "2" i "3" (tablica 6.8.1).

Tablica 6.8.1 Priprema povrine prema ISO 8501-1

U gradnji elinih konstrukcija preporua se ienje mlazom abraziva jer se time postie
opitmalna povrina za dobru povrinsku zatitu. Pri tom se primjenjuju slijedee tehnike ienja
mlazom:
- centrifugalno ienje: iskljuivo u radionici, kod relativno jednostavnih dijelova s
dobrom pristupnou abraziva
- ienje tlanim zrakom (pjeskarenje): u radionici i na gradilitu, za jednostavne i
komplicirane dijelove

Kao abrazivi koriste se metalni ili mineralni proizvodi. Pri koritenju metalnih sredstava poput
eline same, ianih zrnaca ili elinog pijeska (glatka i otrobridna zrna) nuno je sami
dodati elini pijesak kako bi se ostvarila kvalitetna povrina. Mineralna sredstva poput
kvarcnog pijeska, ljake iz visokih pei te korund pijeska, kod uporabe zahtijevaju posebne
mjere za zatitu zdravlja!

U posebnim sluajevima primjenjuju se jo slijedei postupci za ienje i skidanje hre:
- runo skidanje hre: potrebno postii stupanj povrine St 3 (tablica 6.8.1)
- fino pjeskarenje (ienje mlazom)
- ienje bez praine
- iene tlanom tekuinom (vodeni mlaz) se eventualnim dodatkom pijeska
- ienje tlanim zrakom uz dodavanje vode za vezivanje praine
- ienje mlazom pare
- ienje plamenom
- kemijsko odmaivanje
- kemijsko skidanje hre jetkanjem (nagrizanjem)
Priprema povrine mlazom abraziva
Oznaka Naziv-pojam Definicija
Sa 2
Temeljito ienje
mlazom
Povrina mora biti (gledano bez poveala) ista vidljivih tragova ulja, masti i
prljavtine te skoro potpuno bez okuine, hre, premaza i stranih neistoa.
Svi preostali ostaci moraju vrsto prianjati. Vidi usporedne uzorke: B Sa 2, C
Sa 2 i D Sa 2 u ISO 8501-1.
Sa 2
Vrlo temeljito
ienje mlazom
prljavtine te skoro potpuno bez okuine, hre, premaza i stranih neistoa tako da
moda preostali tragovi mogu izgledati kao blage mrlje ili sjene. Vidi usporedne
uzorke: A Sa 2, B Sa 2, C Sa 2 i D Sa 2 u ISO 8501-1.
Sa 3
ienje mlazom, do
odstranjivanja svih
neistoa s elika
prljavtine te potpuno bez okuine, hre, premaza i stranih neistoa. Povrina mora biti
jednolinog metalnog izgleda. Vidi usporedne uzorke: A Sa 3, B Sa 3, C Sa 3 i D Sa 3
u ISO 8501-1.
Priprema povrine runim skidanjem hre
St 3
Runo uklanjanje
hre runim ili
Povrina mora biti (gledano bez poveala) ista od vidljivih tragova ulja, masti i
prljavtine, te bez okuine, hre, premaza i stranih oneienja, tako da pokazuje slabi
metalni sjaj. Vidi usporedne uzorke: B St 3, C St 3 i D St 3 u ISO 8501-1.

105

Pri ienju povrine treba izbjegavati primjenu rastvaraa hre i stabilizator hre zbog
nemogunosti potpunog odstranjivanja agresivnog sredstva te zbog loe prionjivosti takve
povrine.
Preporua se da priprema povrine uslijedi u radionici nakon zavretka radova, neposredno prije
nanoenja premaza ili prevlake.
Da bi se sprijeila pojava mjehura i ljutenja premaza, prethodno vrue pocinane povrine
potrebno je mehaniki oistiti primjenom finog pijeska, a samo u iznimnim sluajevima
primjenjuje se brusni papir ili eline etke.

6.8.2 Nanoenje premaza i prevlaka

Premazna sredstva treba ispravno skladititi, u principu na temperaturi ne nioj od 0C i ne vioj
od 30C. Nuno je pridravati se uputa za izvoenje izdanih od strane proizvoaa premaza.
Za vrijeme izvoenja premaznih sredstava mora se prikloniti klimatskim uvjetima kao to su
temperatura, relativna vlanost i toka roenja (izbjegavanje kondenziranje vlage na povrini).
Toka roenje ovisi o vremenskim uvjetima te je potrebno osigurati minimalnu razliku u
temperaturi povrine i toke roenja od 3C (za zatvorene prostore), odnosno 4C (za rad na
otvorenom). Premaze na otvorenom potrebno je nanositi po suhom vremenu! Ukoliko to nije
mogue, nanoenje premaza nuno je odgoditi, osim ukoliko se ne radi o sredstvima koja
ovravaju uz pomo vlage (npr. 1-K poliuretanska premazna sredstva).
Minimalne i maksimalne temperature za vrijeme nanoenja te za prvih 48 sati suenja moraju se
odravati prema preporuci.

Sam premaz posebno je ugroen na bridovima te se za konstrukcije izloene agresivnim
utjecajima preporua dodatna zatita bridova.
Prvi temeljni premaz potrebno je nanijeti odmah nakon povrinske pripreme, odnosno jo isti
dan kad je priprema izvrena.
Prije nanoenja svakog pojedinog sloja, povrina se mora oistiti od neistoa poput praine,
korozijskih produkata, ulja masti i sl.
Potrebno se pridravati minimalnih i maksimalnih vremena meusuenja jer u protivnom moe
doi do zadravanja otapala, odvajanja slojeva, smanjenja postojanosti i sl.
Kod vrueg pocinavanja prethodno izjetkani elementi se uranjaju u rastaljeni cink pri
temperaturi od 450C. Kod pocinava trcanjem (metalizacija), cinkova se ica tali u plamenom
pitolju i trca po elinoj povrini prethodno oienoj mlazom mineralnog sredstva.
Pri proizvodnji metalnih limova i profila koristi se konzervacija shopprimer-premazima. Ovakvi
premazi zahtijevaju nanoenje temeljnog premaza, a limove je potrebno ponovo oistiti prije
nanoenja temeljnog premaza.

6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost

Debljina sloja mjerodavna je za zatitno djelovanje, trajnost, uestalost pora, elastinost i tvrdou
premaza. Dok pretanki sloj premaza ne prua dovoljnu zatitu, predebeli sloj moe dovesti do
greaka u premazu poput curenja, naboranosti, nepotpunog suenja, nedovoljne prionjivosti i
odvajanja sloja.
Za premaz navode se minimalne debljine sloja koje osiguravaju dobro prekrivanje. Iskustveno je
utvreno da je odnos izmeu minimalne, srednje i maksimalne debljine sloja:
minimalna:srednja:maksimalna=1:2:4, (6.8.1)

106
to bi znailo da za neku zahtijevanu minimalnu debljinu sloja od x m, srednja debljina sloja
iznosi 2x m, dok je maksimalna debljina sloja 4x m. Debljina sloja rauna se kao ukupna
debljina svih slojeva koji se nanose ukljuujui i temeljni sloj.
Kod vrue pocinanih dijelova debljina prevlake ovisi o debljini stjenke elementa te se kree u
granicama od 5 do 8 mm, dok je minimalna debljina prevlake 60 m.
Veliki presjeci uobiajeno dobivaju debele prevlake.

Debljina prevlake se mjeri bezrazorno elektronskim mjernim instrumentima, pri emu kod tanjih
prevlaka treba uzeti u obzir i hrapavost. Takoer se debljina prevlake moe mjeriti magnetnom
metodom (samo za prevlake magnetinih metala).

Slika 6.8.1 Mjerenje debljine prevlaka magnetnom metodom

Prionjivost je jedno od najvanijih svojstava premaza i prevlaka. Prionjivost ovisi o kvaliteti
pripreme povrine i o kompatibilnosti premaznih sredstava, te za sluaj 2-K premaza, ovisi o
koritenom odnosu komponenti. Prionjivost se utvruje razornim metodama, kao to je
urezivanje mrenice, odnosno kvadrata prema tablici 6.8.2. Alat koji se pri tom koristi ima vrh iz
mangankarbida i oblik prikazan slikom 6.8.2. Postupak se sastoji u usijecanju dva niza,
meusobno okomitih linija, tako da se dobiju kvadratii koji prekrivaju povrine prema tablici
6.8.2. Dubina linija mora biti takva da prolazi kroz prevlaku do metalne podloge. Pri tome ne
smije se pojaviti nikakvo odljepljivanje prevlake od metalne podloge.

Tablica 6.8.2

Slika 6.8.2 Alat za urezivanje mrenice

Neporoznost bitno utjee na zatitno djelovanje nekog premaza. Neporoznost je nuno potrebna
kod agresivnih medija poput soli, kiselih para ili pri visokoj vlanosti. Neporoznost se utvruje
debljina prevlake koja
se ispituje
dimenzije povrine
prekrivene kvadratima
meusobni razmak
paralelni linija
do 200 m
200 do 500 m
iznad 500 m
15 mm 15 mm
25 mm 25 mm
50 mm 50 mm
3 mm
5 mm
10 mm


107
nerazornim visokonaponskim mjernim ureajima. Greke zavarenog spoja poput pora, ostataka
ljake i zavarivakih prskotina, uzrokuju mjestimine poroznosti na vrue pocinanim
povrinama.

6.8.4 Popravci

Pri okonanju svih montanih radova potrebno je transportna i montana oteenja, te mjesta
montanih zavara, paljivo popraviti. Pri tom treba paziti na pravilno ienje te hrapavljenje
eline povrine i postojeeg premaza.
Prijelazna zona izmeu oiene metalne povrine i neoienog premaza mora biti im ua.
Povrine se pripremaju ienjem mlazom, a ukoliko to nije mogue, podloga se priprema
rotirajuim etkama ili pitoljem s iglom uz nanoenje temeljnog premaza kistom.
Popravci na vrue pocinanim povrinama vre se lokalnim zagrijavanjem plamenikom i
taljenjem ice iz cinkovog lema. Kod veih povrina s grekama potrebno je cijeli element
izjetkati i ponovo vrue pocinati. Po mogunosti treba izbjegavati popravak vrue pocinanih
povrina premaznim sredstvima s cinkovim prahom, osim ukoliko se radi o vrlo malim
povrinama. Popravke je u tom sluaju preporuljivo vriti temeljnim runim uklanjanjem hre i
primjenom pogodnog 2-K epoksidnog temeljnog premaza pigmentiranog olovnim minijem te
potom zatititi nekim pogodnim optiki prilagoenim zatitnim premazom.

6.9 Ugovaranje

Ugovorom treba definirati svojstva koja naruitelj oekuje od temeljnog premaza, metalne
prevlake ili ako je potrebno cijelog premaznog sustava. Posebno je vano ugovoriti pripremu
povrina, vrst premaznog sredstva, debljinu sloja, te dozvoljeno trajanje izlaganja
atmosferilijama (vrijeme u kojem neki premaz treba ostati u dobrom stanju i biti dobra podloga
za daljnje premaze).
Najvanije pretpostavke i svojstva koje treba unijeti u uvjete isporuke i ugovor su:
- definicija makroklime i mikroklime
- predobrada
- vrsta pripreme povrine
- premaz (vrst, broj slojeva, program nanoenja, debljina, prionjivost, veziva i pigmenti)
- dozvoljeno trajanje izlaganja atmosferilijama
- definiranje ispitivanja kvalitete, ukljuujui i odreivanje kontrolnih polja
- jednakovrijedna povrinska zatita za vijke i montane zavarene spojeve
- tko popravlja transportna i montana oteenja te oteenja prouzrokovana od tree strane
nakon zavretka montae konstrukcije
- tko isti temeljni premaz prije nanoenja narednih premaza (npr., ienje od praine)
- dozvoljeni stupanj zahalosti u trenutku radionikog preuzimanja
- dozvoljeni stupanj zahralosti nakon isteka jamstvenog roka

Preuzimanje premaza i prevlaka obavlja se na ugovorom dogovorenim nainima, specifikacijama
i traenim karakteristikama. Rezultati se unose u zapisnik o preuzimanju.
Jamstveni rok je uglavnom isti za premaze i za samu konstrukcije te iznosi 2 godine, a zapoinje
trenutkom preuzimanja.


108
6.10 Obnavljanje

Povrinsku zatitu, posebno onih konstrukcija koje su na otvorenom ili izloene agresivnoj
okolini, potrebno je periodiki kontrolirati i odravati. Ovi periodi su priblino svakih 5 do 6
godina. Iskustvo je pokazalo da je obnavljanje potrebno vriti svakih 24 do 40 godina, odnosno i
dulje ukoliko je konstrukcija u zatvorenom.
Prije obnavljanja treba snimiti stvarno stanje postojee korozijske zatite i usporediti ga sa
eljenim stanjem.
Pri tom vizualno moe se provjeriti:
- stanje oneienja (mogue kemijski isprati)
- stupanj razgradnje pokrivnog premaza
- guljenje pokrivnog premaza ili itavog sustava
- hra (tokasta ili povrinska)
- stvaranje nabora ili usko isprepletenih pukotina uslijed stezanja
Nadalje se ureajima mogu ispitati:
- preostala debljina sloja
- prionjivost (provjeriti urezivanjem mrenice)
- veza meu pojedinim slojevima (urezivanjem mrenice)
- krutost premaza (provjeriti naponskim urezivanjem)
- hranje podloge ispod premaza (provjeriti urezivanjem mrenice)
Vrsta postojeeg sustava povrinske zatite utvruje se na temelju arhivirane dokumentacije i
zapisnika. Ukoliko to nije mogue potrebno je laboratorijski utvrditi kemijski sastav premaza.

Odluka o ponovnom premazivanju uvjetovana je paljivom procjenom te se tu razlikuje ponovno
premazivanje od obnove povrinske zatite. Kod ponovnog premazivanja na postojee premaze
nanose se novi. Kod obnove je potrebno stari premaz u potpunosti ukloniti. Pri tom, a naroito
pri obnovi, potrebno je voditi rauna o kompatibilnosti. Pri ponovnom premazivanju stare
premaze potrebno je ohrapaviti.
Bitumenski premazi skloni su probijanju ("cvjetanju") kod naknadnih pokrivnih premaza te je
mogue naknadno premazivanje samo s istovjetnim premazima.
Treba izbjegavati primjenu rastvaraa i stabilizatora hre.

Prilikom povrinske zatite, kao i prilikom obnove treba potovati dravne odredbe i propise o
zatiti na radu te zatiti okolia.

Literatura

"B3 Povrinska zatita elinih konstrukcije. Zatita od korozije premazima i prevlakama", TK-SZS Die Technische
Kommission der Schweizerischen Zentralstelle fr Stahlbau, Zrich, 1990., prijevod: Institut graevinarstva
Hrvatske, Zavod za metalne konstrukcije Zagreb, Zagreb, 1994.

Metalne Konstrukcije I Konstruisanje

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Metalne Konstrukcije I Konstruisanje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje

- smina naprezana okomito na duinu zavara u ravnini AB'

- smina naprezanja u pravcu duine zavara u ravnini AB'

- smino naprezanje okomito na duinu zavara u ravnini pravog poloaja AB

- smino naprezanje paralelno s duinom zavara u ravnini pravog poloaja AB

- normalno naprezanje koje djeluje uzdu zavara

, gdje je n broj promjena optereenja sa odreenom vrijednou

Slika 5.4.3. Prednapregnuti

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb,

Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb,

You might also like