Tema broja

ANKSIOZNI POREMEAJI

Nemedikamentozno lijeenje anksioznih poremeaja

doc. dr. sc. Slaana trkalj Ivezi,1 Anka Vukovi, radni terapeut2
1 2

Psihijatrijska bolnica Vrape Psihijatrijska bolnica Rab

Nemedikamentozne metode lijeenja anksioznosti primjenjuju se u programu samopomoi, individualno ili u grupama samopomoi s ciljem kontrole simptoma bolesti. Metode se odnose na edukaciju o anksioznosti koja ukljuuje razlikovanje patoloke anksioznosti od uobiajene anksioznosti svakodnevnog ivota, vjebe pravilnog disanja, autogeni trening, progresivnu miinu relaksaciju, vizualizaciju, preporuke za rad s negativnim mislima koje pridonose odravanju nepoeljnog ciklusa anksioznosti i postupke kontrole anksioznih simptoma kod fobija. Metode bi trebale biti ukljuene u standardni postupak lijeenja anksioznih poremeaja
siholoki faktori vrlo su znaajni u nastanku anksioznih poremeaja, a odnose se na okolnosti ranog razvoja i stres. Lijeenju svakog pojedinca oboljelog od anksioznog poremeaja treba prii individualno i napraviti specini plan lijeenja koji moe ukljuivati medikamentozno lijeenje, psihoterapiju i druge nemedikamentozne postupke, a najee njihovu kombinaciju. Nemedikamentozne metode mogu se primjenjivati i u programu samopomoi, individualno ili u grupama samopomoi. Cilj ovih postupaka je nauiti vjetine koje e pomoi bolesniku da sam upravlja svojom tjeskobom. Na ovaj nain smanjuje se osjeaj bespomonosti koji sam po sebi dodatno proizvodi anksiozne simptome. Ciljevi su izbjei, smanjiti ili kontrolirati neeljenu patoloku anksioznost, a prihvatiti anksioznost svakodnevnog ivota. Program ukljuuje edukaciju o anksioznosti, metode kontrole anksioznosti putem vjebi disanja, relaksacije i utjecaja na disfunkcionalne misli. Program je opisan u priruniku koji je u pripremi za tisak,1 a ovdje iznosimo osnovne nemedikamentozne postupke za otklanjanje ili smanjivanje simptoma anksioznosti kod anksioznih poremeaja. Za pisanje ovog lanka koritena je ista literatura kao za pisanje prirunika.2-12 Edukacija o bolesti: injenice koje je vano znati o anksioznosti Informacije o bolesti mogu znaajno pomoi u redukciji simptoma anksioznosti. Stoga s bolesnikom treba razgovarati o bolesti ukljuujui simptome i naine lijeenja. Bolesniku takoer treba rei koje lijeenje moe biti provedeno u okviru obiteljske medicine, a koje zahtijeva konzultaciju specijalista psihijatra ili upuivanje na psihoterapiju. Osim medikamentoznog lijeenja koje moe poeti u ambulanti lijenika obiteljske medicine, u standard lijeenja anksioznih poremeaja trebalo bi ukljuiti nemedikamentozne postupke. U programu edukacije o bolesti vano se upoznati sa simptomima anksioznosti, razlikovanjem patoloke anksioznosti od anksioznosti svakodnevnog ivota, uzrocima anksioznosti i informacijama o ziologiji anksioznosti. Stoga je vano da su navedene informacije dostupne bolesniku. Anksioznost Postoji puno naziva koji se koriste za anksioznost, kao to su tjeskoba, zabrinutost, panika, nervoza, napetost, osjeaj da je osoba na rubu, pod stresom i sl. Svi ovi izrazi opisuju stanje neugode koje se oituje kao niz tjelesnih i psihikih simptoma koji se javljaju u situacijama koje pojedinac doivljava ugroavajuim ili opasnim, kada postoji strah od posljedica i ishoda neke situacije. Nelagodu e osoba

osjeati radilo se o stvarnoj ili zamiljenoj opasnosti. Anksioznost je sastavni dio ivota i povremeno svi imamo ovakve osjeaje. O bolesti se govori tek kada je anksioznost stalno prisutna (opi anksiozni poremeaj), kada se javlja u nekim posebnim situacijama koje uobiajeno ne plae, npr. ulazak u dizalo ili vonja tramvajem, odlazak od kue, socijalne situacije (fobije) ili kada se iznenada pojavljuju u obliku neugodnog napada izrazito jake anksioznosti koju se naziva panika (panini poremeaj) i kada ta anksioznost pojedinca znaajno ograniava u postizanju osobnih, profesionalnih ili nekih drugih ciljeva i na taj nain mu smanjuje kvalitetu ivota. Anksioznost svakodnevnog ivota Anksioznost je normalna reakcija na situaciju koja osobu zabrinjava ili koju doivljava kao prijeteu. Moe se doivljavati kao mala nelagoda pa sve do vrlo izraene panike. Ne treba se bojati svake anksioznosti jer je ona uobiajena i informira pojedinca da se nalazi u nekoj zabrinjavajuoj situaciji. Svi doivljavamo anksioznost kada se nalazimo u stresnim situacijama, npr. prilikom odlaska na neki vaan sastanak ili pregled, tijekom ekanja rezultata pregleda ili odlaska na ispit. Tada brinemo kakav e biti ishod i kako e to utjecati na na ivot. Kada se nalazimo u stresnim situacijama, moemo biti preokupirani njima, to moe utjecati na nae ponaanje. U veini situacija anksioznost e prestati kada ove situacije prestanu. Kako prepoznati vlastitu anksioznost Anksioznost se izraava nizom tjelesnih simptoma kao to su lupanje srca, znojenje, podrhtavanje ruku ili tijela, suha usta, tekoe kod disanja, munina u eludcu, osjeaj topline ili vruine, napetost miia, osjeaj da se ne moemo opustiti, osjeaj knedle u grlu. Nadalje, anksioznost se izraava psihikim simptomima kao to su osjeaj nesvjestice, slabosti, smuenosti, tekoa koncentracije, straha od smrti, kod oboljelih postoji strah da e izgubiti kontrolu nad vlastitim ponaanjem, doivljaj pretjerane zabrinutosti, osjeaj da e se svaki as dogoditi neko neugodno iznenaenje. Kada se ovi simptomi javljaju kao odgovor na neku situaciju koja pojedinca objektivno zabrinjava, kada bitno ne utjeu na djelovanje, npr. ako simptomi na ispitu pojedinca ne blokiraju toliko da ne moe odgovoriti na pitanja na koja zna odgovor, i kada nestanu nakon odreenih izazivajuih situacija, radi se o oekivanoj anksioznosti koja ne bi trebala previe brinuti. Meutim, kada su neki od simptoma stalni ili se javljaju u napadima panike ili u nekim posebnim situacijama kojih se ljudi obino ne boje, kao to su npr. izlazak iz kue i odlazak u drutvo, tada se radi o anksioznom poremeaju.

88

M E D I X S r PA N j 2 0 0 7 . G O D. X I I I B r O j 7 1

ANKSIOZNI POREMEAJI

Tema broja

Kako nastaju simptomi anksioznosti Na nastanak anksioznih poremeaja utjeu razliiti faktori kao to su iskustva u djetinjstvu, stresne situacije, osobna osjetljivost, naini sueljavanja sa stresom. Iskustva u djetinjstvu mogu biti izloenost separacijma s emocionalno znaajnim osobama, traumatski dogaaji i drugo. Stresni dogaaji mogu biti gubitak emocionalno znaajnih osoba, prekid emocionalne veze, pritisak na poslu, nancijski problemi, ozbiljna tjelesna bolest, velike promjene u ivotu kao to su selidba, promaknue na poslu, roenje djeteta, vjenanje i sl. Vanjske stresne situacije mogu pridonijeti pojavi poremeaja, ali same po sebi nisu dovoljne da objasne nastanak poremeaja. Stoga se moe rei da ovakve vanjske situacije predstavljaju poveani rizik za nastanak poremeaja i rizik za pogoranje simptoma bolesti, pa je poduavanje strategija suoavanja sa stresom vaan dio prevencije poremeaja. Osobna vjerovanja o nastanku poremeaja koja mogu usporiti lijeenje Vrlo je vano otkriti koja su osobna vjerovanja bolesnika o nastanku poremeaja, jer neka vjerovanja mogu nepovoljno djelovati na lijeenje. Npr. ako bolesnik vjeruje da su iskljuivo vanjske okolnosti odgovorne za nastanak poremeaja, moe se desiti da u lijeenju zauzme pasivan stav vjerujui kako jedino promjena vanjskih okolnosti moe donijeti promjenu stanja. Naravno, potrebno je pokazati jasne osjeaje empatije za razumijevanje situacije i utjecaj okolnosti koje su povezane s poetkom simptoma bolesti. No, vrlo je vano rei da iako se ne moe promijeniti vanjski dogaaj, moe se promijeniti nae tumaenje toga dogaaja, napraviti plan rjeavanja negativnih posljedica tog dogaaja i utjecati na simptome bolesti. Gubitak nade da osoba moe neto uiniti i promijeniti negativno djeluje na ishod lijeenja bolesti. Stigma ili negativno obiljeavanje osoba koje boluju od anksioznog poremeaja takoer moe negativno djelovati na lijeenje; takvo je npr. vjerovanje da samo slabii mogu imati ovakve simptome. Osobe koje imaju anksiozni poremeaj nisu zbog toga manje vrijedne kao ljudi jer anksiozni poremeaj nije osobina karaktera nego bolest kao i svaka druga tjelesna bolest. Dobro je napraviti usporedbu s tjelesnom bolesti i rei bolesniku kako zasigurno za osobu koja je doivjela infarkt miokarda, a za koju je stres takoer rizian faktor, nitko ne bi pomislilo da je slaba. Ciklus anksioznosti Kada se jedanput krug anksioznosti pokrene, sam sebe odrava preko simptoma, misli i osjeaja koji meusobno poveaju anksioznost. Stoga je vano razumjeti kako nastaju simptomi i na koji nain se odravaju kako bi se prekinuo krug utjecaja i time kontrolirala tjeskoba. Zbog postojanja povezanosti misli, osjeaja, ponaanja i tjelesnih simptoma, mogue je utjecati na smanjenje nelagode, otkloniti, umanjiti ili svesti anksioznost na razinu koja se moe tolerirati. Stoga na utjecaj na simptome moe ii putem utjecaja na nae misli i na tjelesne simptome. Bolesnicima je potrebno dati smjernice za smanjivanje anksioznosti. Anksioznost je prirodna reakcija na opasnost Kako bi se razumjelo simptome anksioznosti, potrebno je znati da je anksioznost prirodna reakcija na opasnost, automatska i uroena, te e se simptomi anksioznosti pojaviti uvijek kada postoji doivljaj opasnosti, koji moe biti objektivan i subjektivan. Bez obzira postoji li stvarna opasnost ili osoba doivljava situaciju opasnom, ili ak nije svjesna opasnosti, pojavit e se simptomi. Oni imaju smisla jer pripremaju tijelo za reakciju na opasnost, koja moe biti borba ili bijeg, i koja proizvodi niz ziolokih reakcija u naem tijelu. O anksioznosti kao poremeaju govori se kada se simptomi javljaju bez postojanja poznatih situacija opasnosti ili kad postoji pretjerana anksioznost na uobiajene situacije. U situacijama kada opasnost nije poznata, organizam takoer reagira kao da je prijetnja stvarna. Stoga je vrlo vano bolesniku rei da se njegovo tijelo nalazi u promijenjenom stanju kao da se priprema na borbu ili na bijeg, kao da je u opasnosti, iako za to ne postoje oigledni razlozi. razumi-

jevanjem navedenih mehanizama moe se oboljelima pomoi u smanjivanju simptoma anksioznosti i njihovoj kontroli. Simptomi anksioznosti kao posljedica disbalansa kisika i ugljinog dioksida i luenja adrenalina Vrlo je vano razumjeti tjelesnu pozadinu nastanka simptoma anksioznosti; osoba moe lake razumjeti kako kontrolirati simptome anksioznosti ako naui kontrolirati disanje i napetost svojih miia. Kao to je navedeno, u anksioznosti tijelo reagira kao da je u opasnosti i priprema se na reakciju borbe ili bijega, za to su potrebni jaki napeti miii, a za to je potrebno vie kisika i adrenalina. Da bi se poveao dotok kisika, ubrzava se disanje. Ubrzanje disanja moe se doivljavati kao potekoa u dolaenju do daha, prsni miii mogu postati napeti, a to se moe doivljavati kao pritisak ili bol u grudnom kou. Previe kisika u krvi moe dovesti do osjeaja nesvjestice. Poremeaj omjera kisika i ugljinog dioksida koji je smanjen odrava simptome. Moda je dobro bolesnika uputiti da se prisjeti lmova u kojima osobe u paninom napadaju diu u vreicu kako bi se ovaj disbalans popravio. Za demonstraciju ove povezanosti, bolesniku se moe rei da e svaka osoba koja se ubrzano uspinje stubama ubrzano i plitko disati i napraviti disbalans kisika i ugljinog dioksida te dobiti simptome sline onima kod paninog napadaja. Adrenalin dovodi do ubrzanja rada srca, poveava napetost miia, to moe dovesti do glavobolje, bolova u vratu, osjeaja obrua oko glave te drhtanja miia. Takoer moe izazvati crvenjenje ili blijeenje koe, pa osoba moe doivljavati vruinu, hladnou, ili naizmjenino jedno i drugo. S efektom adrenalina povezana su suha usta, zamagljen vid, tekoe gutanja, munina i poriv za uriniranjem ili defekacijom i znojenje. Anksioznost, mozak i lijekovi Bez obzira o uzrocima koji dovode do anksioznosti, ona ima svoje uporite u mozgu jer su psiholoko i bioloko povezani. razumijevanje anksioznih poremeaja na modanoj razini odnosi se na disbalans razliitih neurotransmitera u nekim regijama mozga. Lijekovi koji se koriste u lijeenju anksioznosti utjeu na ovaj disbalans i bioloki smanjuju simptome bolesti. Stoga je vano rei da se anksiozni poremeaji mogu lijeiti lijekovima, prvenstveno posebnom skupinom antidepresiva koji utjeu na razinu serotonina, a koji su takoer uspjeni u lijeenju depresije. Vrlo vano je istaknuti da lijekove treba uzimati kontinuirano vie tjedana na propisani nain, a o neugodnim simptomima nakon uzimanja lijekova bolesnik se treba savjetovati s lijenikom. Anksiolitici poput lijekova protiv bolova mogu brzo pomoi u situacijama anksioznosti, ali ne preporuuju se za dugotrajnije uzimanje. Dobro je savjetovati uzimanje anksiolitika po potrebi kada nemedikamentozni postupci ne pomau i traiti bolesnikovo biljeenje kada ih uzima i u kojim situacijama. Podaci o biolokoj osnovi anksioznosti navedeni u lanku L. Oru i suradnika s osvrtom na neuroanatomske, neuroendokrine, neurokemijske i neurofarmakoloke aspekte anksioznosti i anksioznih poremeaja u ovom broju asopisa mogu se takoer koristiti kao izvor informacija za bolesnike. Kontrola simptoma anksioznosti vjebama disanja Simptomi povezani s disanjem su uestali kod anksioznih poremeaja. Velik broj oboljelih s ovim poremeajima zbog nepravilnog disanja pogorava simptome poremeaja. Veina bolesnika hiperventilira, odnosno poveava brzinu ili dubinu disanja. Znaci i simptomi hiperventilacije su ubrzano i nepravilno disanje koje je plitko, oboljeli moe esto uzdisati, zijevati i/ili mrcati. Prisutan je osjeaj nedostatka zraka, to se pokuava nadoknaditi dubljim udisanjem, zatim osjeaj umora, nesvjestice i sl. Proces hiperventilacije esto je potaknut stresnim situacijama, neovisno o tome to je uzrok, a moe sam po sebi uzrokovati daljnju tjeskobu i pogoranje simptoma anksioznosti. Ukoliko bolesnik odgovori pozitivno na bilo koje od sljedeih pitanja, moe imati koristi od vjebi disanja jer vjerojatno hiperventilira:

M E D I X S P E C I j A L I Z I r A N I M E D I C I N S K I D V O M j E S E N I K W W W. M E D I X . C O M . H r

89

Tema broja

ANKSIOZNI POREMEAJI

diete li vie od 10 do 12 udaha u minuti ak i kada sjedite kada se osjeate napeto ili ste zabrinuti? imate li osjeaj pritiska u grudnom kou? uzdiete li ili zijevate? udiete li esto duboko? Kako vjebama disanja smanjiti simptome Ljudi koji ubrzano diu pokazuju tendenciju disanju iz prsnog koa, a ne koriste trbuno disanje, to moe rezultirati osjeajem napetosti ili bolovima u prsnom kou. Dobro je bolesniku preporuiti vjebanje dijafragmalnog (trbunog) disanja, to znai disanje kroz nos i trbuh. Za provjeru pravilnog disanja potrebno je napraviti sljedee: lei na lea, poloiti ruke 5-6 cm iznad pupka tako da se prsti srednjaci dodiruju. Udahnuti: ukoliko se srednjaci ne razdvoje, disanje je nepravilno. Moe se i jednu ruku staviti na gornji dio prsnog koa, a drugu ispod rebrenog luka. Udahnuti i izdahnuti: donja ruka treba se pomicati prema gore pri udisaju, a prema dolje pri izdisaju. Gornja ruka se gotovo uope ne bi trebala pomicati. Ukoliko osoba hiperventilira, pomicat e se gornja ruka, a trbuh moe biti uvuen prilikom udisaja. Sljedei primjer moe pomoi u vjebanju pravilnog disanja.Ukoliko se eli nauiti pravilno disati, bilo bi dobro vjebu poeti leei na leima, s jednom rukom ispod rebrenog luka, a drugom na gornjem dijelu prsnog koa. Prilikom udisaja potrebno je iriti donji dio prsnog koa i dijafragmu tako da se ruka koja poiva ispod rebrenog luka pomie prema gore; druga bi se ruka trebala samo malo pomicati. Potrebno je zamisliti udisanje prema unutra i dolje. Bolesniku se moe savjetovati sljedee: potraite ugodno mjesto i legnite na lea poloite ruke ispod rebrenog luka 5 do 6 cm iznad pupka zatvorite oi i zamislite kako se u vaem trbuhu nalazi lopta svaki put kada udahnete moete zamisliti kako se lopta puni zrakom svaki put kada izdahnete zamislite kako se lopta prazni. Kad ovakvo disanje u leeem poloaju postane lako i prirodno, vjebu treba ponoviti u sjedeem, a potom i u stojeem poloaju. Na kraju e osoba moi disati normalno i u stresnim situacijama. Bolesniku je potrebno preporuiti takav nain disanja svaki put kada se nae u stresnoj situaciji, kada osjea tjeskobu i kada mu se ini da e dobiti panini napadaj. Za postizanje dobrih rezultata potrebno je preporuiti vjebati tijekom najmanje 3 tjedna, nekoliko puta dnevno i uvijek u tjeskobnim situacijama. to savjetovati bolesniku kada primijeti ubrzano disanje odnosno osjea pribliavanje paninog napadaja Kada bolesnik primijeti da die ubrzano, a to e biti uvijek kada je tjeskoban ili kada misli da e dobiti panini napadaj, potrebno mu je savjetovati sljedee: sjedite ili se naslonite na neto, zadrite dah (ne udahnite preduboko) i brojite do 10 nakon toga izdahnite i recite sebi mirnim glasom opusti se udahnite i izdahnite u ciklusu od 6 sekundi udahnite za 3 sekunde i izdahnite za 3 sekunde; to je frekvencija 10 u minuti nakon svake minute poslije 10 udaha/izdaha zadrite dah za 10 sekundi i nastavite disati u ciklusu od 6 sekundi nastavite disati dok simptomi pretjeranog disanja ne nestanu. Cilj je postupka da bolesnik strah ne razvije u paniku: najvanije je primijetiti prve simptome hiperventilacije te odmah primijeniti tehniku. Kontrola simptoma anksioznosti vjebama relaksacije Progresivna relaksacija miia i autogeni trening su medicinski dokazane metode koje pomau u kontroli simptoma anksioznosti. Moe se koristiti i jedna i druga tehnika relaksacije ili izabrati ona koja vie pomae. Za uenje tehnike relaksacije mogu posluiti audio ili videokasete. Za usvajanje ovih tehnika potrebno je viemjeseno vjeba-

nje. U TABLICI prikazane su vjebe koje se koriste kod progresivne miine relaksacije. Progresivna miina relaksacija predstavlja vjebe
Tablica 1. Progresivna relaksacija miia
Desna aka i podlaktica vrsto stisnite aku miii ake su tvrdi, u podlaktici osjeate napetost, prsti su lagano utrnuti. Opustite se, pustite miie ake i podlaktice da odu, miii lebde, lagano odlaze, nema teine u njima, sve su oputeniji, ruka je sasvim lagana. Ponovite to jo jedanput Desna nadlaktica napinjanje bicepsa desne ruke Naslonite se laktom i tiskajte rukom istovremeno prema unutra, ali aka i podlaktica moraju ostati oputeni. Uprite i tiskajte na unutranju stranu, neka podrhtava mii unutranje strane. Opustite se, miii itave ruke su oputeni od prstiju, preko ake, podlaktice, do nadlaktice ruke kao da nema. Miii su lagani, ruka lagano lei na naslonjau, gotovo besteinski, ne osjea se nikakva napetost. Ponovite to jo jedanput Lijeva aka i podlaktica vrsto stisnite aku miii ake su tvrdi, u podlaktici osjeate napetost, prsti su lagano utrnuti. Opustite se, pustite miie ake i podlaktice da odu, miii lebde, lagano odlaze, nema teine u njima, sve su oputeniji, ruka je sasvim lagana Ponovite to jo jedanput Lijeva nadlaktica napinjanje nadlaktice desne ruke. Lakat lijeve ruke stavite na naslon, te pritisnite nadolje i prema sebi istovremeno, ali aka i podlaktica moraju ostati oputeni. Pritiite na unutranju stranu, neka podrhtava mii unutranje strane. Opustite se, miii itave ruke su oputeni od prstiju, preko ake, podlaktice, do nadlaktice ruke kao da nema. Miii su otili, ruka lagano lei na naslonjau, gotovo besteinski, ne osjea se nikakva napetost. Ponovite to jo jedanput Oputanje lica elo Maksimalno podignite obrve, elo je napeto, naborano. Opustite elo, nema nikakve napetosti u elu. Ponovite to jo jedanput Nos Istovremeno gledajte u kri, kao da vam je neto na nosu, i pritom snano naborajte nos. Nos je naboran, podrhtava, u oima je napetost. Opustite se. elo, nos i oi su potpuno oputeni, nema nikakve napetosti u njima. Ponovite to jo jedanput Usta i brada vrsto stisnite zube i rairite krajeve usana koliko god moete. Zubi su stisnuti, usne i obrazi maksimalno napeti. Opustite se itavo lice je oputeno elo, obrve, oi, nos, brada, usne. Usta lagano poluotvorena, nema napetosti na licu. Ponovite to jo jedanput Vrat Bradu pritisnite prema prsima, ali ih nemojte dodirnuti, a miie vrata kao da suprotstavljate prednji su u sukobu sa stranjima, stranji miii guraju, a prednji im to ne daju vrat je maksimalno napet, podrhtava. Opustite miie vrata. Ponovite to jo jedanput Miii gornjeg dijela trupa Duboko udahnite i istovremeno pritisnite miie lijeve i desne strane jedne prema drugima ramena su zategnuta, osjeate napetost u miiima. Opustite miie ramena i prsa, nema nikakve napetosti u njima. Ponovite to jo jedanput Miii trbuha vrsto zategnite miie trbuha, kao u oekivanju da e vas netko udariti u trbuh. Miii trbuha su vrsti, pripijeni uz kraljenicu, napeti, podrhtavaju. Opustite se. Miii su potpuno oputeni. Pustite miie trbuha da odu, kao da ne postoje. Ponovite to jo jedanput Desno bedro Gornjem velikom miiu suprotstavite donja dva miia pritom je gornji mii jako napet, noga je tvrda poput kamena. Opustite miie bedra, neka budu potpuno oputeni, sve su laganiji. Ponovite to jo jedanput Desna potkoljenica Podignite none prste to vie i zategnite maksimalno list. List je tvrd, kao da se gri, bedro ostaje oputeno. Opustite potkoljenicu, miii kao da odlaze, kao da lebde, nema napetosti u nozi. Ponovite to jo jedanput Desno stopalo Stopalo okrenite prema unutra tako da lei samo na vanjskom bridu i istovremeno vrsto zgrite prste. Ponovite isto za lijevo bedro, potkoljenicu i stopalo. Opustite stopalo itava noga je oputena. Ponovite to jo jedanput

90

M E D I X S r PA N j 2 0 0 7 . G O D. X I I I B r O j 7 1

Tema broja

ANKSIOZNI POREMEAJI

napinjanja i oputanja miia po tono odreenim skupinama miia koje omoguavaju oputanje cijelog tijela. Vjebati bi trebalo barem jednom dnevno, preporuljivo je dvaput dnevno jednom ujutro i jednom u rano predveerje (najmanje 20-30 minuta svaki put). Izmeu vjebi mora biti razmak od barem 3 sata. Vjebe se provode sjedei u ugodnom stolcu ili leei na podu s jastukom ispod glave. Autogeni trening Autogeni trening sastoji se od vjebi kojima se putem autosugestije pomae tijelu u oputanju. Cilj vjebanja je postizanje psihike i zike oputenosti pa se na poetku vjebi, izmeu vjebanja i prije opoziva sugerira mirovanje. Vjebanje se sastoji od 6 vjebi kojima se ponavljanjem jednostavnih reenica i stvaranjem predodbi sugerira teina, toplina, ravnomjerno disanje, ravnomjerni rad srca, toplina trbuha i svjeina ela. Predodbama se lake doivljavaju sugestije. Npr. za doivljaj mira moe se predoiti povrina mirne vode, bonaca na moru, zalazak sunca i sl. Tijelo je nepokretno tijekom vjebanja. Takoer moe se sugerirati neke pozitivne misli (dobra/dobar sam, uspjena/uspjean sam, dobro mi ide i sl.). Kontrola simptoma anksioznosti vizualizacijom Vizualizacija je tehnika uivljavanja u ugodnu situaciju i moe dovesti do poputanja napetosti. Potrebno je zauzeti ugodan poloaj tijela i zatvoriti oi. Preporuuje se na poetku vjebati 15 do 20 minuta dnevno kako bi se osiguralo pravilno izvoenje. Uz poboljavanje tehnike izvoenja, vjeba vremenom zahtijeva samo nekoliko minuta tijekom dana, kada je potrebno. Najuinkovitije su one predodbe koje za osobu imaju neko znaenje. Praktiki svatko moe uspjeno koristiti vizualizaciju. To je pitanje strpljenja i upornosti: poput uenja sviranja glazbenog instrumenta ili neke druge

vjetine. Treba samo uporno vjebati. Vizualizacijom se treba potpuno uivjeti u ugodan prizor, zamisliti situaciju iz stvarnog ivota ili neku ugodnu situaciju. Treba zamisliti sve do najmanjih detalja, kao da se upravo sada nalazimo u toj situaciji. radi ilustracije postupka navodimo primjer: zamislite prirodno okruenje, prekrasan, sunan dan. Odaberite neko izmiljeno ili stvarno mjesto na kojem se osjeate ugodno i sigurno u vrtu, na livadi, pored mora ili u planinama, na koncertu, bilo gdje... Kada ste odabrali mjesto, dopustite si nekoliko trenutaka za dobro ureenje tog prizora u svojim mislima. Sada pogledajte oko sebe. Vidite bilje? Grmlje? Drvee? Cvijee? Glazbenike? Instrumente? Obratite panju na boje, zvukove, detalje cvijeta, grau Osjeamo miris. ujemo zvukove, moda zvuk ptijeg pjeva, uborenje potoka, njeno utanje vjetra, violinu, gitaru ili neto drugo. Moete osjetiti toplinu sunca na svom tijelu, to ini da ste jo oputeniji, spokojniji i sretniji. Dopustite zrakama sunca da vas ispune i tada osjetite kako svaki strah, tjeskoba i strepnja koju ste moda osjeali nestaju kroz sjaj sunevih zraka. Osjeate se izuzetno oputeno, ugodno, mirno i sigurno. Ukoliko jo niste sjeli u tom svom zamiljenom prizoru, naite si ugodno mjesto i sjednite. Ukoliko elite, moete i lei. Pogledajte ispred sebe u plavo nebo i osjetite toplinu sunca koja rastjeruje sve tragove sumnji, briga ili tjeskobe koju ste moda osjeali. Kontrola simptoma anksioznosti postupnim izlaganjem kod fobinih strahova Fobini strahovi dovode do izbjegavanja razliitih situacija koji su sadraj fobije, to znaajno moe ograniavati ivot bolesnika i smanjiti kvalitetu ivota. Zato je vano pokuati svladati strahove postupnim izlaganjem u stvarnim situacijama. Naravno, ovo izlaganje je potrebno raditi postupno. Kao uvod u izlaganje u stvarnoj situaciji u prijelaznom razdoblju moe se koristiti i izlaganje u mati situaciji koje se osoba plai i koju izbjegava. Da bi bolesnici vjebali izlaganje, prvo moraju svladati tehnike disanja i relaksacije kako bi u svakom trenutku mogli kontrolirati svoju tjeskobu. U postupku izlaganja potrebno je prvo odrediti specine ciljeve koje se ele postii, zatim podijeliti put ka ostvarenju cilja na manje korake, svaki korak uvjebati prije no to se prijee na sljedei, a vjetine usvojene za ovladavanje tjeskobom i hiperventilacijom (vjebe disanja i relaksacije) koristiti prilikom uvjebavanja svakog koraka. Navodimo primjer plana savladavanja agorafobije kod osobe koja se boji putovanja sredstvima javnog prijevoza. Cilj: putovanje tramvajem. 1. Poeti kratkim putovanjima tramvajem, putovanjem do prve tramvajske stanice, i to u vrijeme kada nema guve. 2. Postupno poveavati broj stanica i broj ljudi u tramvaju. Prvi navedeni cilj moe se rastaviti na sljedee korake: putovanje tramvajem jednu tramvajsku stanicu u mirno doba dana putovanje tramvajem dvije tramvajske stanice u mirno doba dana putovanje tramvajem dvije tramvajske stanice za vrijeme guve putovanje tramvajem pet tramvajskih stanica u mirno doba dana putovanje tramvajem pet tramvajskih stanica za vrijeme guve. Broj koraka ovisi o teini zadatka. Ako se eli olakati korake, oni se mogu izvesti prvo u drutvu prijatelja ili partnera, a potom samostalno. Za neke ljude ovi koraci mogu biti prelagani. U tom sluaju potrebno je eliminirati one koji su prelagani. Svi ciljevi mogu se rastaviti na manje korake sukladno naim sposobnostima. Upute koje mogu koristiti bolesnici za uvjebavanje koraka: koristite vjebe progresivne relaksacije prije izvoenja aktivnosti uz pomo izlaganja situaciji u mati, uspjeno izvedite svoju aktivnost, u sebi. Pogodno vrijeme za to je kraj relaksacijske seanse sve aktivnosti izvodite na polagan i oputen nain. Drugim rijeima, bolesniku treba omoguiti dosta vremena opaajte svoj ritam disanja u pravilnim intervalima, tijekom aktivnosti. To moe biti svakih 5-10 minuta za dulje aktivnosti ili ee za krae aktivnosti ukoliko okolnosti doputaju, obustavite aktivnost kod toke na

Prilog 1. to bolesnik treba znati o anksioznosti

Anksioznost je prirodna reakcija na stres, nelagodu, opasnost. Sama po sebi nije negativna i stoga ne treba izbjegavati svaku anksioznost jer je anksioznost svakodnevnog ivota korisna i ne treba je se bojati. Nema uspjenog djelovanja bez neke razine anksioznosti treba se samo sjetiti odlaska na ispit, uzbuenja odlaska na neku proslavu i sl. Vjebe disanja mogu pomoi u smanjivanju simptoma, autogeni trening i progresivna miina relaksacija mogu pomoi u smanjivanju simptoma anksioznosti. Vizualizacija i tehnike prebacivanja panje mogu smanjiti anksioznost. Panika je samo pretjerano izraena anksioznost, nije tetna niti opasna, tek neugodna. Nee se dogoditi nita strano. Negativne misli mogu pogoravati simptome anksioznosti. Strah e prestati kada mu se prestane doprinositi zastraujuim mislima i kada se smiri disanje. Osoba u paninom napadaju ne treba se bojati da e izgubiti razum/ poludjeti, ili doivjeti infarkt srca. To su samo neosnovani strahovi. Nekada treba priekati i dati vremena strahu da iezne, bez borbe ili bijega od straha, samo ga propustiti i prihvatiti. Kod zikog napora ili kod emocija koje se javljaju kao reakcija na neku situaciju, pojavljuje se ubrzanje pulsa i disanja, to osobe koje pate od anksioznih poremeaja mogu doivjeti kao pogoranje svog stanja. Vano je znati da je to normalna pojava koja e se smiriti nakon nekog vremena. reakcije koje se dogaaju u tijelu prilino su sline pri razliitim emocijama kao to su npr. tuga ili ljutnja. Stoga se ne treba odmah zabrinuti: stanje se nije pogoralo jer je normalno osjeati razliite emocije u razliitim situacijama. Da bi se znalo je li se anksioznost pogorala, treba u obzir uzeti dogaaje neposredno prije nego to se osoba poela osjeati tjeskobno. To moe pokazati kako se uope ne radi o anksioznosti ve o drugoj emociji, ili postoji poseban razlog za tjeskobu. To esto moe biti umirujue, svakako bolje nego da se radi o tjeskobi bez razloga. Kava, cigarete i alkohol mogu provocirati anksioznost. Za vrijeme predmenstrualnog perioda u nekih se ena mogu pojaviti simptomi anksioznosti.

92

M E D I X S r PA N j 2 0 0 7 . G O D. X I I I B r O j 7 1

ANKSIOZNI POREMEAJI

Tema broja

kojoj postajete tjeskobni prekinite i primijenite tehnike kontrole simptoma koje ste ranije nauili te priekajte da prou ne naputajte situaciju dok ne osjetite da va strah stvarno opada. Bolesnik se treba unaprijed dogovoriti sam sa sobom (i s bilo kim tko ga prati) koliko se tono njegova tjeskoba mora smanjiti prije no to napusti situaciju nikada ne naputajte situaciju iz straha: suoite se, prihvatite je, neka izblijedi, i tek tada nastavite dalje, ili se vratite. Ukoliko to bolesnik ne uini, moe situaciju doivjeti kao poraz i izgubiti samopouzdanje nastojte ostati u situaciji to je dulje mogue i estitajte si na postignuima Kontrola simptoma anksioznosti utjecajem na nefunkcionalne negativne misli i osjeaje i tehnike prebacivanja panje Negativne stalno prisutne misli mogu utjecati na odravanje simptoma anksioznosti; stoga je vano registrirati ove specine misli i pokuati ih zamijeniti realistinima i pozitivnima. To je lako rei, ali esto je misli teko zamijetiti jer vrlo esto automatski samo prou kroz glavu. Znamo za njihovu prisutnost jer emo vrlo lako u razgovoru s anksioznim bolesnicima utvrditi disfunkcionalan nain razmiljanja, kao to je npr. kronina zabrinutost oko stvari koje se nisu dogodile i oekivanje negativnog ishoda. Kada su ljudi anksiozni, teko se mogu koncentrirati, zaokupljeni su negativnim mislima koje ih zabrinjavaju. Najee misli su sljedee: neu izdrati, ispast u budala i osramotiti se pred drugima, izgubit u kontrolu, imam infarkt, umirem, ne mogu disati i drugo. Ove misli esto su praene osjeajima nesigurnosti, bespomonosti, ljutnje i drugim neugodnim emocijama. esto izazivaju pogoranje zikih simptoma i sputavaju osobu u razliitim ivotnim aktivnostima pa je vano uhvatiti se u kotac s njima i promijeniti ih u realistinije ili pozitivne misli. Kako bi se demonstriralo postojanje povezanosti misli osjeaja i ponaanja, bolesniku valja rei da se samo sjeti bilo kojih emocija koje su takoer praene tjelesnim simptomima i razliitim ponaanjem. Ve samo prisjeanje na ljutnju ili na tugu moe izazvati promjenu misli i ponaanja. Ovo razumijevanje je vano jer bolesnik tako moe razumjeti kako neke misli mogu pokrenuti anksioznost i pridonijeti njenom odravanju. Cilj identiciranja nefunkcionalnih misli je pokuati utjecati na krug negativne misli neugodni osjeaji simptomi neekasno ponaanje otkrivanjem misli i osjeaja u odreenim situacijama, ispitivanjem realistinosti misli i pokuajem njihova mijenjanja realistinijim/ pozitivnim mislima i shodno tome adekvatnijim ponaanjem. Osobe koje boluju od anksioznih poremeaja vrlo esto misle da e im se neto neugodno dogoditi. Tako osoba moe esto razmiljati da e se neto loe dogoditi njezinoj obitelji i stalno strepiti. Osobe koje boluju od paninog poremeaja esto misle da e poludjeti, umrijeti, doivjeti infarkt u situacijama kada imaju panini napad. Ove misli same po sebi podravaju tjeskobu. Identikacija ovih misli moe biti od koristi kako bi se moglo testirati njihovu realnost i pokuati ih zamijeniti pozitivnijim mislima. Npr. ako osoba u paninom napadaju misli da e umrijeti i poludjeti, moglo bi pomoi razmiljanje na sljedei nain: do sada sam imala dosta paninih napadaja u kojima sam vjerovala da u poludjeti ili umrijeti, ali to se nije dogodilo; stoga je malo vjerojatno da e se sada to dogoditi. Prebacivanje panje Kada nije mogue negativne misli zamijeniti pozitivnim, na raspolaganju stoje sljedee mogunosti: prebacivanje panje i mentalne igre. Vano je bolesniku rei da je on taj koji kontrolira sadraj svojih misli: ukoliko odlui svoju panju pokloniti osjeajima ili negativnim mislima, to e esto pogorati stvari. Vjebanje skretanja panje s negativnih misli na pozitivne vrlo je vano. Moe se bolesniku savjetovati sljedee: usredotoite se na detalje u okolini koja vas okruuje, npr. broj tablica automobila, boja kose i oiju ljudi

koristite odreene predmete ne biste li potaknuli, pojaali odreene misli; npr. imajte fotografiju s nekog vaeg izrazito ugodnog odmora ili neki vama znaajni suvenir, pismo uvijek sa sobom sami si sugerirajte: ostani miran/a. Mentalne igre Ponekad igre koje zahtijevaju koncentraciju mogu pomoi u odvraanju od napetosti i zabrinutosti. Igre poput krialjki, zagonetki, slagalica, pronalaenja skrivenih rijei i sl. mogu pomoi. Brojanje unatrag od 100 do 0, oduzimajui pritom npr. 2. (98, 96, 94...) moe pomoi u kontroli anksioznosti. Ovaj nain odvraanja panje pokazao se posebno koristan u kontroli panine atake. Sljedei savjeti mogu pomoi za vjebanje ove tehnike: bolesnika treba podsjetiti da on kontrolira sadraj svojih misli (npr.: ako se potrudi stvoriti predodbu u glavi o svom kunom ljubimcu, stanu, nekom dragom predmetu i sl., uinit e to s lakoom) vjebati se moe tako da se panja prebacuje s teme na temu, npr. na dogaaje u lmu ili omiljenoj seriji, izlobi, nekom ugodnom dogaaju, sportskom natjecanju koje je, recimo, juer gledano. Svaku sliku treba zadrati po 15-ak sekundi prije nego to se prijee na novu. Panju valja fokusirati na neki sadraj po vlastitom izboru. Vjetina se razvija vjebom, uz sljedea pravila: kada se pojave disfunkcionalne ili zabrinjavajue misli kojih se bolesnik ne moete rijeiti, on treba namjerno prekinuti takve misli prebacujui panju na pozitivne alternative. Dobro je imati listu dobrih stvari na koje e prebacivati panju, npr. odlazak na godinji odmor, izlazak s prijateljima, hobiji, kuhanje, ureivanje vrta, kue, itd.) tehniku prebacivanja panje valja vjebati u nekoliko kratkih seansi u trajanju 10-15 min. svakog dana. Namjerno se treba prisjeati nekih neugodnih situacija, to potpunije i jasnije, u trajanju od 20 sek. Nakon toga se prebacuje na pozitivne dogaaje, na njih usredotouje kako se prijanja neugodna slika vie ne bi pojavljivala. Ukoliko postoje potekoe u procesu, treba vjebati uz pomo jednostavnih predodbi kao to su npr. maka na kauu, vaza sa cvijeem na stolu i sl., i tada ponoviti prethodni postupak koji nije uspio. Zakljuak Nemedikamentozne metode u kontroli simptoma anksioznosti mogu biti od neprocjenjive vrijednosti za bolesnika. Vano je znati da su one ekasne ako se redovito primjenjuju. Ekasna primjena tehnika utjee na poveanje samopotovanja i daje osobi osjeaj upravljanja svojim simptomima, to se uklapa u moderne preporuke lijeenja psihikih poremeaja: aktivan pristup u lijeenju i biopsihosocijalni model lijeenja u kojem psiholoke metode lijeenja imaju svoje mjesto. M

L I T E R AT U R A 1. trkalj Ivezi S, Vukovi A. Prirunik za pacijente: Program samopomoi kod lijeenja anksioznih poremeaja (u tisku) 2. Andrews G, Creamer M, Crino R Hunt C, Lampe L, Page A. The Treatment of Anxiety Disorders: Clinical Guides and Patient Manual. New York: Cambridge University Press, 1994. 4. Williams C. Overcoming Anxiety: A Five Areas Approach. London: Hodder Arnold, 2003. 5. Barlow DH. Anxiety and It's Disorders: The Nature and Treatment of Anxiety and Panic. New York: The Guilford Press, 2002. 6. White J, Treating Anxiety and Stress: A Group Psychoeducational Approach Using Brief CBT. London: John Wiley & Sons, 2000. 7. Leahy RL, Holland SJ. Treatment Plans and Interventions for Depression and Anxiety Disorders. New York: The Guilford Press, 2000. 8. Beck A, Rush JA, Shaw BF, Emery G. Cognitive therapy of depression. New York: The Guilford Press, 1997. 9. Buni K, Ivkovi , Jankovi J, Penava. Igrom do sebe 102 igre za rad u grupi. Zagreb: Alinea, 2002. 10. Zarevski P, Mamula M. Pobijedite srameljivost, a djecu cijepite protiv nje. Jasterbarsko: Naklada Slap, 2000. 11. Grasberger D. Autogeni trening. Zagreb: Mozaik knjiga, 2004. 12. Gruden V. Autogeni trening: vjebom do sree. Zagreb: Erudit, 1997.

M E D I X S P E C I j A L I Z I r A N I M E D I C I N S K I D V O M j E S E N I K W W W. M E D I X . C O M . H r

93