zaštita seminarski

Univerzitet u Sarajevu Šumarski fakultet Katedra za zaštitu šuma, urbanog zelenila i lovno gospodarenje Zaštita šuma

Štetne aktivnosti puhova u šumskim ekosistemima
Seminarski rad-

Nastavnik: Doc.dr. Osman Mujezinović

Studentice : Mehić Šefka Osmanspahić Irma Sarajevo, 2011

10 5. Koristi i štete od šumskih puhova……………………………………………………….14 7.12 6. Zaključak…………………………………………………………………………………15 8..5 4. Literatura…………………………………………………………………………………16 2 . Najrasprostranjenije vrste puhova……………………………………………………….. Uvod………………………………………………………………………………………3 2. Zanimljivosti…………………………………………………………………………….Sadržaj: 1. Opšti opis puhova…………………………………………………………………………4 3..... Mjere zaštite…………………………………………………………………………….

podrazred pravi sisari (Monodelphig). UVOD Naša lovna divljač je zoološki obuhvaćena u dva razreda: SISARI (Mammalia). Imaju od 16 – 22 zuba. jeţ. jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae). sa promjenom godišnjeg doba i smanjenjem sunčevog zagrijavanja. tako da tada gube sposobnost da odrţavaju visoku toplotu i prelaze u stadij “hibernacije” (zimski san). Osnovna karakteristika reda je graĎa i sastav zubala. Vrlo su prilagodljive i plodne ţivotinje. Treće i najvaţnije obiljeţje sisara su mliječne ţlijezde. koje omogućava uzimanje i ţvakanje hrane. i PTICE (Aves). Osnovne karakteristike sisara su: promjena roţnatih krljušti u dlaku. Glodari imaju slabije razvijeno čulo vida. od zadnjih udova do grudi. koja raste iz korijena u koţi.1. 3 . Porodica puhova je u Evropi zastupljena sa 5 rodova. itd. a u obje vilice imaju po par sjekutića. Stoga su primorani da stalnim glodanjem odrţavaju veličinu ovih sjekutića. - U najbrojniju grupu sisara spadaju Glodari ( Rodentia) Ovaj red obuhvata skoro 3000 vrsta. i opaţanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. u dva uporedna niza. pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. što je gotovo polovina od ukupnog broja sisara na zemlji. koje nastaju promjenom znojnih ţlijezda i stvaraju velike naslage na trbušnoj strani tijela. rašćenje zuba u koštanoj čeljusti glave. kao npr. imaju razvijen sloţen hemijski mehanizam. kojim se odrţava dosta visoka tjelesna temperatura. te ovako nastaje zubalo. koji su bez korijena i stalno rastu. svizac. a u našoj zemlji ţive 4 vrste. puh. Ovaj red ima 35 porodica. koja kod viših sisara nije zavisna od toplote okoline.

mlade nosi 30-32 dana. i zavisi od dostupnosti hrane. Puhovi imaju veoma izoštren sluh.. spolno zreli nakon 12 mjeseci). i teţinom izmeĎu 15 i 200 grama. Ţivi u bjelogoričnim šumama. samostalni nakon 60 dana. da ih odrţe u ţivotu kroz period hibernacije. ili čak i duţe ako vrijeme ostane relativno hladno. Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije. sa duţinom tijela od 6 do 19 cm. Zimski san spava oko 7 mjeseci. Areal puhova zahvata: veći dio Evrope. Pari se u julu.). pukotinama stijena. Prehranjuje se voćem (šljive. Tokom ljeta. susjedne dijelove zapadne Azije i Afrike sa izuzetkom Sahare. samo četiri mjeseca godišnje. breskve. voćnjacima. Puhovi ţive u malim porodičnim grupicama. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini. a rasprostranjenost varira od vrste do vrste.. košticama. 4 . koti od augusta do septembra. lišćem (lijeska). puţevima. ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. Puhovima treba dati priliku da opstanu među nama. sišu 28 dana. steknu masne naslage na tijelu. Prvi put koti 3-4 (1-7) mladih (slijepi 21-22 dana. parkovima. sjemenkama. mladim pticama i jajima. kukcima. aktivan od početka sumraka i noću. OPŠTI OPIS PUHOVA Puhovi su poprilično mali za glodare.2. bobicama. manjim sisavcima. dobro skače i penje se. kućicama za ptice.

Krita. a u Aziji sve do Irana. Ţenka nosi 30 – 32 dana. proždrljivi spavač Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. U XII vijeku je zabiljeţeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini. Njegov zimski san traje oko sedam mjeseci. sivosmeĎi. rep veoma kitnjast. . Na prvi pogled. Slasno će pojesti i kakvog miša. a teţina da dostigne oko 200 grama. puh danju uglavnom spava u dupljama drveća. Do današnjeg dana. za razliku od nje. kao i veća sredozemna ostrva poput Sardinije. on ne spava samo zimi. rep da premaši 15 centimetara. U duplju se vraća tek u svanuće. Skoro dvije trećine ţivota provede u snu ali. najviše podsjeća na vjevericu. bukve. kestena. Krzno mu je sivosmeĎe. za razliku od drugih. Sicilije. na svijet donese pet do sedam goluţdravih i slijepih mladunaca koji rastu začuĎujuće brzo. gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom. koji su goli i slijepi 21 –22 dana. Mladi sišu 28 dana.) Obični. U duplji koju ponekad napravi i na zemlji. samostalni su nakon dva mjeseca.3. Doţive 9 godina. Nastanjuje kontinentalni dio Evrope. Iz svoje duplje izlazi u sumrak i kreće u potragu za hranom koju čine plodovi voća. pticu ili ţabu ako uspije da ih ulovi. a noću ţivi. obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji.hrasta. mladunci moraju brzo da odrastu i stasaju jer su im roditelji u toku godine budni tek četiri mjeseca. nego i ljeti i to tokom dana. Ali. a hvatanje i uzgajanje ovih puhova etnička treadicija. Korzike. 5 . Priroda je to tako udesila. NAJRASPROSTRANJENIJE VRSTE PUHOVA OBIČNI (SIVI) PUH (Glis glis L. Moţe da dostigne duţinu i od 30 centimetara.

Iako mu je tijelo dugačko svega osam centimetara.Ţivotinja nalik na vjevericu. i tek nešto veći od kućnog miša. riđi puh nestaje s tla Starog kontinenta uporedo s krčenjem šuma. proždrljivi spavač Mali. riĎi.) Mali. baš kao i rep. Snaţnim oštrim zubima puh izbuši rupu na čvrstoj ljusci i jednostavno isisa jezgro. Mali. Moţe da pojede velike količine oraha i lješnika i to na jedinstven način. poznat i pod imenom lješnikar ili orašar. ORAŠAR ( LJEŠNIKAR) ( Muscardinus avelanarius L . otkriva njegovo ime. ovaj mali stvor riĎe dlake pravi je proţdrljivko. a teţak je nekoliko desetina grama. a običan puh ima isuviše lijepo krzno i veoma ukusno meso da bi izmakao ljudskoj ruci. a i dalje je na meti sladokusaca. velikih okruglih ušiju i kitnjastog repa. riĎi puh. Slast puhovog mesa odpjevali su još stari Rimljani. stanovnik je cijele Evrope. svrstana je među ugroţene ţivotinje niţeg stepena. 6 . Šta najviše voli da jede. sjajnih crnih očiju. Gnijezdo orašara uvijek je puno raznih koštunjavih plodova. Tako je od davnina. od sjevera Skandinavije do juţnih krajeva Balkana. koja se lako pripitomljava i postaje veseli kućni ljubimac.

Ova vrsta puhova je tipično duţine od 10 do 15 cm. bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14. okrenuće se moţda na drugi bok i ponovo zaspati. VRTNI (BAŠTENSKI) PUH (Eliomys quercinus L . a potom se prepusti zimskom snu.) Uprkos svome imenu. Naravno. iako moţe biti pronaĎen i u voćnjacima. Tama je njegovo bezbjedno okruţenje. na travnjacima ili na listopadnom drvetu u šumi. juţnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki. biće to u stvari samo polusan u kome će da se pridigne i prednjim šapama ustima prinese orah ili lješnik. hremelina itd. Kad stignu prve hladnoće. gdje najčešće i ţivi. Krzno je sivo ili braon. lasica. Tu miran i šćućuren provodi dan. nedostatak hrane. Na sjeveru. okrugla nastamba ispletena od grana nisko u ţbunju. Čest je u juţnoj i sjevernoj Evropi. toplo sklonište. prije zimskog sna par puhova će da se pobrine da obezbjedi potomstvo. Teţi od 60 do 140 g. glavno stanište baštenskog puha je šuma. MeĎu njima će svakako biti i akrobatsko veranje po granama.5 cm.jurišanje i pentranje s glavom nadole. Tada kreće u ţivot i potragu za hranom vratolomno krstareći s grane na granu. lovljenje od strane ljudi. Na to utiče uništavanje šuma. Za zimu mali puh bira drugačije stanište – veće i prostranije gnijezdo visoko na grani usred crnogorične šume i od njega pravi skladište oraha i lješnika. Na svijet će donijeti nekoliko izuzetno sitnih mladunaca slijepljenih očiju koji će od roditelja brzo naučiti sve vještine preţivljavanja. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama. legne na bok i savije se u klupko. čudesni skokovi. Ali. i opasnost od predatora poput lisica. Jedini razlog za njegovo buđenje uvjek će biti samo prazan ţeludac. jazavaca. Ljeti je to mala. 7 . zavuče se u to sigurno. Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim “flekama” oko ušiju te izmeĎu očiju i njuške. taj san moţe da potraje i 250 dana. a bijelo sa trbušne strane. Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. Priča se da puh moţe tako duboko da utone u hibernaciju da ga je moguće kotrljati a da se ne probudi.A i samo gnijezdo priča je za sebe. carstvo hrane. a čim utoli glad. kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa.

a nije mu strano ni ušunjavanje u bašte. ali polnu zrelust dostiţu tek sa trećom godinom ţivota. Šumski puh izgledom podsjeća na vjevericu. poslije perioda nošenja od 23 dana. pa sve do Japana na istoku. bubašvaba. 8 . dok mu je stomak nešto svjetliji. Vijek im je oko pet godina. Za ovo vrijeme.500 metara. spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana.Većinom su noćne ţivotinje. uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca. nemirna životinja U Evropi. Period parenja traje od aprila do juna. a često skače sa grane na granu. paukove. voće. ţivi majušna ţivotinja. Nije neuobičajeno za baštenske puhove da pojedu svoje poraţene rivale tokom perioda parenja. Moţe se pronaći u gustim šumama. Teţak je svega tridesetak grama. Mladih se uglavnom raĎa od 3 do 7. Svaštojedi su ali u njihovoj ishrani je više zastupljeno meso. u našim krajevima poznata pod imenom šumski puh. Sklupčani u klupko spavaju zimski san. LeĎno krzno mu je sivkastobraon. Kanibalizam je kod ove vrste uočen i u periodu posle hibernacije. Nezavisni od roditelja postanu sa 2 mjeseca. Još toliko dugačak je i njegov pljosnati čupavi rep. puţeve. preskačući pritom i po dva metra. Noću idu u potragu za hranom. kao i razne bobice. jaja. male miševe. a dugačak desetak centimetara. na sjeveru Afrike. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana. Veoma je vješt penjač. ali i u planinskom ţbunju. na nadmorskim visinama do 3. ţenke naglašavaju svoju spremnost i ţelju za parenje glasnim skičanjem. PUH ŠUMSKI (Dryomus nitedula Pallas) Majušna.

slijepih i teških jedva dva grama. Pošto je noćna ţivotinja. glavonošce. Preko dana drijema. sa prednjim šapama pritisnutim uz lice. U prvih mjesec dana majka je stalno uz njih. 9 . Mnogo više truda ulaţe kada pravi gnijezdo u kojem će podizati mlade: "kućica" za male puhove je veoma čvrsta. cvijeće. gradeći od lišća i grančica privremena gnijezda za stanovanje. izgraĎena na visini do sedam metara iznad tla. Da bi mladuncima bilo toplije i udobnije. doji ih. koštunjave plodove. Jede lišće. Sa rođacima komuniciraju cijukanjem koje upozorava na opasnost. dok u toplijim krajevima izvedu i do tri legla mladih. puh nema mnogo neprijatelja. Povremeno se budi da bi jeo. koju je teško pronaći i uhvatiti. Šumski puh zimi spava sjedeći na zadnjim nogama. nečujne ljudskom uhu. O ovoj nemirnoj ţivotinjici ne zna se mnogo. Na jednom hektaru obično ima samo dva-tri odrasla šumska puha. Ovo gnijezdo u prečniku ima do 25 centimetara. jaja i ptiće. koja nema više od stotinjak metara u prečniku. a emituju i ultrazvučne signale. gnijezdo je postavljeno mahovinom i korom ostruganom sa drveća. sklupčan u lopticu i omotan svojim dugim repom. nemoćnih. U našim krajevima njegovi neprijatelji su jedino sove: šumska sova i velika ušara Ne voli društvo i ljubomorno čuva svoju teritoriju. sferičnog je oblika i ima samo jedan ulaz koji je. Tri do četiri nedjelje poslije parenja raĎa se do sedam mladunaca. brine se o njima i brani ih od opasnosti. voće. a u potragu za hranom polazi tek kad se smrkne. Sezona parenja počinje u maju i traje do avgusta. U Evropi se puhovi obično pare samo jednom godišnje. okrenut ka stablu. zbog bezbijednosti.Puh ţivi u gustom ţbunju ili na niţim granama drveća. a već kad navrše pet nedjelja više im nije potrebna majčina briga. Petnaest dana po roĎenju mali puhovi otvaraju oči.

Pravi gnijezda od suhoga lišća. Hrani se sjemenjem. Takva stabla imaju sniţenu tehničku vrijednost. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. KORISTI I ŠTETE OD ŠUMSKIH PUHOVA Štete od puhova su mnogobrojne. te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. raznim šumskim plodovima (malina. Puh preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. On je glodavac i vrlo proţdrljiv. kestenom. Fecesom i mokraćom zagaĎuje stambeni prostor. lišćem. a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići. puţevi i si. posebice tijekom poplava. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. Puhovi su u proteklim godinama napravili velike štete u Hrvatskoj. svakovrsnim voćem. puh smreku posaĎenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu. osušilo se 520 stabala u kultiviranoj smrčevoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebar kraj Delnica.4. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. puhovi se izuzetno prenamnoţe tijekom godina s bogatim urodom bukvice. borovnica ). U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. gljivama. zatim ţirom. kao npr. brsti je i gloĎe koru. jele i gorskoga javora.. ali dovoljno velik za puha. Jede i ljudsku hranu ukoliko mu je ona dostupna. godine. Otvor je malen. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice. grančica i drugog biljnog materijala. iglicama i korom drveća i sl. Od 1972. ponajprije bukvicom. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama. 10 . Izgrizanjem proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. kupina. Ljeti ţivi u starim šupljim deblima obične bukve. U razdoblju od 1972. Pojede i ţivotinjsku hranu na koju naiĎe (kukci. pupovima. U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. U nizinskim šumama puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak. lješnjakom. do 1976. orahom. električnim instalacijama i sl. MeĎutim ove štete su manjeg značaja. Ulazi u rupu je obično izgriţen. kao primjer navode se provedena istraţivanja na Gorskom kotaru. kada čine štetu u šumskim sastojinama. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). Puhova hrana je raznolika.).

koristi se za kostime Mme Cruelle deVille. mast puha se topi i ona je vrlo skupa i ljekovita. puhovi imaju i neka korisna svojstva: koriste se u ishrani kao poseban specijalitet. a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. koristi se kao preparat za tretiranje rana. takoĎe od krzna puhova prave se poznate kape puhovke). ovo je najvaţnija šteta koju čine puhovi. godine na području Uprave šuma Delnice zabiljeţena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37. Istovrsna šteta zabiljeţena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru. šteta od puhova utvrĎena je i u drugim područjima. Tijekom 1998. do 1983. zbog svog lijepog izgleda u nekim slučajevima sluţe kao kućni ljubimci.32 ha.20 ha. Tako je istovrsna šteta (prstenovanje kore) utvrĎena i na području Uprave šuma Senj. 11 . Na osnovu svega dosada rečenog .U razdoblju od 1980. Kako je navedeno. raznose sjeme šumskog drveća. …. jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s time je bez većeg značenja. u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi. Pored navedenog. te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16. u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja. I s drugih terena dobiveni su izvještaji i uzorci s oštećenjima kore na arišu i jeli. godine u Šumariji Ogulin. šteta od puha zabiljeţena je na oko 200 ha. MeĎutim. krzno puha se koristi u tekstilnoj industriji (npr.

oktobara. U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom. ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost. odnosno koliko šume sa svojim prirodnim. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih takoĎer uništava. To su njihovi predatori (sove. Za lov se koriste razna sredstva (klopke). Velika je opasnost i ako u pušinu uĎu lasice ili tvorovi. S druge strane. a neke od njih su prikazane na sljedećim slikama: 12 . poplave. kune.). MJERE ZAŠTITE Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. bolesti. pa tako i puhova i svega što ih okruţuje. zaštitne mjere mogu se podijeliti na: prirodne mehanizme regulacije brojnosti. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu. ne reagira na vanjske podraţaje. niske tempera ture i sl. divljama mačka i ris). ali je unatoč tome šteta na smrekama izraţena. lasice. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteţa svega ţivoga. a time i na štetu koju učini puh. lisica. a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve odbrane. izuzetno je značajno u kakvim šumama oni ţive. U tome smislu vrlo je vaţno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. Na osnovu toga. ili je ona zanemariva. Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15.5. septembra do 3 1. Dok puh spava. U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. utjecaji okoliša (izvori hrane. lov puhova i šumskogospodarske mjere. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova. tvor.

prodavanje. ekološkog. a dugoročno i s ekonomskog gledišta. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane. ali to nije tačno utvrĎeno. ali isplativ s biološkog. dugotrajan i mukotrpan proces. a kako oni čine sve veću štetu. nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraţivanjem. usvajanje ili prevoţenje puhova. Kao dokaz tome ističemo da nije utvrĎen razlog zašto masovno gloĎu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane. Nadamo se da će se budućim istraţivanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima. ubijanje ili nanošenje povreda puhovima. To je skup. pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine.Najvaţniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih grešaka. na njihova staništa. ili teritorije za razmnoţavanje. naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće. Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom iz 1994. ili bilo kojih dijelova njihovih tijela. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:     namjerno lovljenje. Kako se iz navedenog vidi. Činjenica je da je zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija. već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. odnosno biljnih vrsta. 9 svjesno uznemiravanje puhova. i uništavanje njihovih jazbina. ponovno vraćanje prirodnih šuma. godine. razmjenjivanje ili trampljenje puhova. što upućuje na teţinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje smrčeve kulture. ili bilo kojih djelova njihovih tijela. 13 . tj.

ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak). U ovim torovima trebalo bi da se nalaze i šupljine koje bi puhovima sluţile poput jazbina. a najisplativija je puhova mast (ulje) čija cijena se kreće do 300 kuna po jednom decilitru! Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru. Puhovi su se drţali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih sprečavaju da pobjegnu. Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani. Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš.6. Potrebno im je malo vode. U razdoblju izmeĎu Prvog i Drugog svjetskog rata vještiji goranski puholovci znali su tijekom sezone lova na puhove samo od prodaje koţica ovog šumskog glodavca namijenjenih izradi odjeće zaraditi količinu novca ravnu cijeni jednog vola! Uz tu. za to doba iznimnu zaradu. od ulovljenih puhova prehranjivale su se praktično do slijedeće sezone puholova! I danas se od puhova moţe dobro zaraditi – kilogram njihova mesa u Hrvatskoj cijeni se 40 kuna. pošto im je samo malo neophodno. 14 . pečeni puh na raţnju i prţeni puh. a i navikli su da ţive u suhim područjima. koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu. koţa 4-5 kuna po komadu. u njima su se takoĎe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi. ZANIMLJIVOSTI Postoje i jestive vrste puhova.

uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. kako svojim izgledom. tako I ostalim svojim osobinama. ZAKLJUČAK Na osnovu svega rečenog .) Orašar ( lješnikar) ( Muspuhcardinus avelanarius L . U našoj zemlji su poznate četiri vrste puhova. I to : Obični ( sivi) puh (Glis glis L. Po izgledu podsjećaju na miševe. 15 . ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima.) Puh šumski (Dryomus nitedula Pallas) Štete od puhova su mnogobrojne.kao ukusno predjelo ili desert.) Vrtni ( baštenski) (Eliomys quercinus L . puhovi su postali potpuno zaštićena vrsta. Koriste se u tekstilnoj industriji. a oko oka ima tamniji prsten. Interesanta stvar za puhove jest eta što se koriste u ishrani. zakonom iz 1994 godine. puhovi su jedna jako interesantna porodica glodara. MeĎutim.7. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. kod nas još uvijek to nije slučaj. odozdo bijel. za izradu kapa…… U Hrvatskoj . Većina vrsta puhova su noćne ţivotinje. Odozgo je siv.

Boris Kryštufek. Polh in človek. 4. 2.uk Enciklopedija.8. "Ţivot ţivotinja".org. Boţidar Flajšman.worcswildlifetrust. 2007 en.co.worcswildlifetrust. Ljubljana.co. http://www.wikipedia. 3. 16 .uk http://www. Literatura 1. 5.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful