Univerzitet u Sarajevu Šumarski fakultet Katedra za zaštitu šuma, urbanog zelenila i lovno gospodarenje Zaštita šuma

Štetne aktivnosti puhova u šumskim ekosistemima
Seminarski rad-

Nastavnik: Doc.dr. Osman Mujezinović

Studentice : Mehić Šefka Osmanspahić Irma Sarajevo, 2011

.. Mjere zaštite…………………………………………………………………………….. Zaključak…………………………………………………………………………………15 8.12 6. Zanimljivosti……………………………………………………………………………. Opšti opis puhova…………………………………………………………………………4 3.5 4.10 5.. Uvod………………………………………………………………………………………3 2. Najrasprostranjenije vrste puhova……………………………………………………….Sadržaj: 1. Literatura…………………………………………………………………………………16 2 .14 7... Koristi i štete od šumskih puhova……………………………………………………….

1. u dva uporedna niza. podrazred pravi sisari (Monodelphig). Imaju od 16 – 22 zuba. koje omogućava uzimanje i ţvakanje hrane. i opaţanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. imaju razvijen sloţen hemijski mehanizam. te ovako nastaje zubalo. Glodari imaju slabije razvijeno čulo vida. koje nastaju promjenom znojnih ţlijezda i stvaraju velike naslage na trbušnoj strani tijela. Vrlo su prilagodljive i plodne ţivotinje. a u našoj zemlji ţive 4 vrste. tako da tada gube sposobnost da odrţavaju visoku toplotu i prelaze u stadij “hibernacije” (zimski san). - U najbrojniju grupu sisara spadaju Glodari ( Rodentia) Ovaj red obuhvata skoro 3000 vrsta. Ovaj red ima 35 porodica. Osnovne karakteristike sisara su: promjena roţnatih krljušti u dlaku. itd. koji su bez korijena i stalno rastu. Treće i najvaţnije obiljeţje sisara su mliječne ţlijezde. Osnovna karakteristika reda je graĎa i sastav zubala. Porodica puhova je u Evropi zastupljena sa 5 rodova. koja kod viših sisara nije zavisna od toplote okoline. sa promjenom godišnjeg doba i smanjenjem sunčevog zagrijavanja. Stoga su primorani da stalnim glodanjem odrţavaju veličinu ovih sjekutića. rašćenje zuba u koštanoj čeljusti glave. kojim se odrţava dosta visoka tjelesna temperatura. puh. 3 . koja raste iz korijena u koţi. kao npr. jeţ. jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae). od zadnjih udova do grudi. i PTICE (Aves). UVOD Naša lovna divljač je zoološki obuhvaćena u dva razreda: SISARI (Mammalia). a u obje vilice imaju po par sjekutića. što je gotovo polovina od ukupnog broja sisara na zemlji. svizac.

Puhovima treba dati priliku da opstanu među nama. sa duţinom tijela od 6 do 19 cm. Areal puhova zahvata: veći dio Evrope. parkovima. voćnjacima. samostalni nakon 60 dana. steknu masne naslage na tijelu. a rasprostranjenost varira od vrste do vrste. OPŠTI OPIS PUHOVA Puhovi su poprilično mali za glodare. Ţivi u bjelogoričnim šumama. Puhovi imaju veoma izoštren sluh. kukcima. sišu 28 dana. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini. breskve. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama. spolno zreli nakon 12 mjeseci). 4 . mlade nosi 30-32 dana. bobicama.. i zavisi od dostupnosti hrane. Prvi put koti 3-4 (1-7) mladih (slijepi 21-22 dana. aktivan od početka sumraka i noću. lišćem (lijeska). manjim sisavcima. sjemenkama. koti od augusta do septembra. dobro skače i penje se. Zimski san spava oko 7 mjeseci.2. Puhovi ţive u malim porodičnim grupicama.. kućicama za ptice. košticama. Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije. Pari se u julu. ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. puţevima.). Prehranjuje se voćem (šljive. samo četiri mjeseca godišnje. da ih odrţe u ţivotu kroz period hibernacije. Tokom ljeta. ili čak i duţe ako vrijeme ostane relativno hladno. i teţinom izmeĎu 15 i 200 grama. mladim pticama i jajima. susjedne dijelove zapadne Azije i Afrike sa izuzetkom Sahare. pukotinama stijena.

5 . pticu ili ţabu ako uspije da ih ulovi.hrasta. za razliku od drugih. on ne spava samo zimi. samostalni su nakon dva mjeseca. U duplju se vraća tek u svanuće. a hvatanje i uzgajanje ovih puhova etnička treadicija. Sicilije. bukve. gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom. a u Aziji sve do Irana. NAJRASPROSTRANJENIJE VRSTE PUHOVA OBIČNI (SIVI) PUH (Glis glis L. Slasno će pojesti i kakvog miša. sivosmeĎi. kestena. a noću ţivi. kao i veća sredozemna ostrva poput Sardinije. Korzike. Krzno mu je sivosmeĎe. Skoro dvije trećine ţivota provede u snu ali. Priroda je to tako udesila. Moţe da dostigne duţinu i od 30 centimetara. Nastanjuje kontinentalni dio Evrope.) Obični. koji su goli i slijepi 21 –22 dana. obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji.3. U XII vijeku je zabiljeţeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini. puh danju uglavnom spava u dupljama drveća. na svijet donese pet do sedam goluţdravih i slijepih mladunaca koji rastu začuĎujuće brzo. U duplji koju ponekad napravi i na zemlji. mladunci moraju brzo da odrastu i stasaju jer su im roditelji u toku godine budni tek četiri mjeseca. Na prvi pogled. Krita. najviše podsjeća na vjevericu. a teţina da dostigne oko 200 grama. Mladi sišu 28 dana. za razliku od nje. Ali. rep veoma kitnjast. Do današnjeg dana. Doţive 9 godina. proždrljivi spavač Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. Njegov zimski san traje oko sedam mjeseci. nego i ljeti i to tokom dana. rep da premaši 15 centimetara. . Ţenka nosi 30 – 32 dana. Iz svoje duplje izlazi u sumrak i kreće u potragu za hranom koju čine plodovi voća.

Snaţnim oštrim zubima puh izbuši rupu na čvrstoj ljusci i jednostavno isisa jezgro. poznat i pod imenom lješnikar ili orašar. ovaj mali stvor riĎe dlake pravi je proţdrljivko. Moţe da pojede velike količine oraha i lješnika i to na jedinstven način. baš kao i rep. velikih okruglih ušiju i kitnjastog repa. riĎi. Iako mu je tijelo dugačko svega osam centimetara. a običan puh ima isuviše lijepo krzno i veoma ukusno meso da bi izmakao ljudskoj ruci. stanovnik je cijele Evrope. proždrljivi spavač Mali. otkriva njegovo ime. Slast puhovog mesa odpjevali su još stari Rimljani.Ţivotinja nalik na vjevericu.) Mali. Šta najviše voli da jede. ORAŠAR ( LJEŠNIKAR) ( Muscardinus avelanarius L . svrstana je među ugroţene ţivotinje niţeg stepena. a i dalje je na meti sladokusaca. sjajnih crnih očiju. koja se lako pripitomljava i postaje veseli kućni ljubimac. a teţak je nekoliko desetina grama. riđi puh nestaje s tla Starog kontinenta uporedo s krčenjem šuma. Tako je od davnina. Gnijezdo orašara uvijek je puno raznih koštunjavih plodova. 6 . riĎi puh. od sjevera Skandinavije do juţnih krajeva Balkana. Mali. i tek nešto veći od kućnog miša.

Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim “flekama” oko ušiju te izmeĎu očiju i njuške. okrugla nastamba ispletena od grana nisko u ţbunju. juţnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki. bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14. Tada kreće u ţivot i potragu za hranom vratolomno krstareći s grane na granu. Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. taj san moţe da potraje i 250 dana. a čim utoli glad. Za zimu mali puh bira drugačije stanište – veće i prostranije gnijezdo visoko na grani usred crnogorične šume i od njega pravi skladište oraha i lješnika. legne na bok i savije se u klupko. Naravno. Kad stignu prve hladnoće. Na to utiče uništavanje šuma. MeĎu njima će svakako biti i akrobatsko veranje po granama. Ljeti je to mala. 7 . na travnjacima ili na listopadnom drvetu u šumi.jurišanje i pentranje s glavom nadole. a potom se prepusti zimskom snu. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama. Tu miran i šćućuren provodi dan. i opasnost od predatora poput lisica. lasica. Jedini razlog za njegovo buđenje uvjek će biti samo prazan ţeludac. a bijelo sa trbušne strane.) Uprkos svome imenu. hremelina itd. carstvo hrane. lovljenje od strane ljudi. Ali. zavuče se u to sigurno. jazavaca.A i samo gnijezdo priča je za sebe. Čest je u juţnoj i sjevernoj Evropi. Na sjeveru. okrenuće se moţda na drugi bok i ponovo zaspati. Teţi od 60 do 140 g. VRTNI (BAŠTENSKI) PUH (Eliomys quercinus L . čudesni skokovi. Krzno je sivo ili braon. Tama je njegovo bezbjedno okruţenje. kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa. gdje najčešće i ţivi. Ova vrsta puhova je tipično duţine od 10 do 15 cm. biće to u stvari samo polusan u kome će da se pridigne i prednjim šapama ustima prinese orah ili lješnik. toplo sklonište.5 cm. prije zimskog sna par puhova će da se pobrine da obezbjedi potomstvo. Na svijet će donijeti nekoliko izuzetno sitnih mladunaca slijepljenih očiju koji će od roditelja brzo naučiti sve vještine preţivljavanja. Priča se da puh moţe tako duboko da utone u hibernaciju da ga je moguće kotrljati a da se ne probudi. iako moţe biti pronaĎen i u voćnjacima. nedostatak hrane. glavno stanište baštenskog puha je šuma.

poslije perioda nošenja od 23 dana. bubašvaba. Nezavisni od roditelja postanu sa 2 mjeseca. Svaštojedi su ali u njihovoj ishrani je više zastupljeno meso. Veoma je vješt penjač. Teţak je svega tridesetak grama. na sjeveru Afrike. Još toliko dugačak je i njegov pljosnati čupavi rep. a nije mu strano ni ušunjavanje u bašte. ţivi majušna ţivotinja. 8 . male miševe. dok mu je stomak nešto svjetliji. ţenke naglašavaju svoju spremnost i ţelju za parenje glasnim skičanjem. Za ovo vrijeme. Vijek im je oko pet godina. nemirna životinja U Evropi. Sklupčani u klupko spavaju zimski san. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana.Većinom su noćne ţivotinje. Mladih se uglavnom raĎa od 3 do 7. voće. Nije neuobičajeno za baštenske puhove da pojedu svoje poraţene rivale tokom perioda parenja. u našim krajevima poznata pod imenom šumski puh. PUH ŠUMSKI (Dryomus nitedula Pallas) Majušna. Kanibalizam je kod ove vrste uočen i u periodu posle hibernacije. LeĎno krzno mu je sivkastobraon. a dugačak desetak centimetara.500 metara. uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca. ali polnu zrelust dostiţu tek sa trećom godinom ţivota. kao i razne bobice. pa sve do Japana na istoku. na nadmorskim visinama do 3. Moţe se pronaći u gustim šumama. Period parenja traje od aprila do juna. paukove. jaja. a često skače sa grane na granu. Šumski puh izgledom podsjeća na vjevericu. puţeve. preskačući pritom i po dva metra. ali i u planinskom ţbunju. Noću idu u potragu za hranom. spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana.

Na jednom hektaru obično ima samo dva-tri odrasla šumska puha. nemoćnih. koja nema više od stotinjak metara u prečniku. Sezona parenja počinje u maju i traje do avgusta. cvijeće. izgraĎena na visini do sedam metara iznad tla. Povremeno se budi da bi jeo. koju je teško pronaći i uhvatiti. a u potragu za hranom polazi tek kad se smrkne. sa prednjim šapama pritisnutim uz lice. puh nema mnogo neprijatelja. koštunjave plodove. Pošto je noćna ţivotinja. Petnaest dana po roĎenju mali puhovi otvaraju oči. U našim krajevima njegovi neprijatelji su jedino sove: šumska sova i velika ušara Ne voli društvo i ljubomorno čuva svoju teritoriju. Preko dana drijema. 9 . Sa rođacima komuniciraju cijukanjem koje upozorava na opasnost. slijepih i teških jedva dva grama. Da bi mladuncima bilo toplije i udobnije. nečujne ljudskom uhu. Ovo gnijezdo u prečniku ima do 25 centimetara. voće. dok u toplijim krajevima izvedu i do tri legla mladih. sklupčan u lopticu i omotan svojim dugim repom. doji ih. brine se o njima i brani ih od opasnosti. a već kad navrše pet nedjelja više im nije potrebna majčina briga. a emituju i ultrazvučne signale. sferičnog je oblika i ima samo jedan ulaz koji je. O ovoj nemirnoj ţivotinjici ne zna se mnogo. Šumski puh zimi spava sjedeći na zadnjim nogama. jaja i ptiće. okrenut ka stablu. gnijezdo je postavljeno mahovinom i korom ostruganom sa drveća. U prvih mjesec dana majka je stalno uz njih.Puh ţivi u gustom ţbunju ili na niţim granama drveća. Mnogo više truda ulaţe kada pravi gnijezdo u kojem će podizati mlade: "kućica" za male puhove je veoma čvrsta. Tri do četiri nedjelje poslije parenja raĎa se do sedam mladunaca. Jede lišće. zbog bezbijednosti. U Evropi se puhovi obično pare samo jednom godišnje. glavonošce. gradeći od lišća i grančica privremena gnijezda za stanovanje.

Takva stabla imaju sniţenu tehničku vrijednost. orahom. lišćem. lješnjakom. ponajprije bukvicom. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. MeĎutim ove štete su manjeg značaja. brsti je i gloĎe koru. pupovima. Pravi gnijezda od suhoga lišća. Fecesom i mokraćom zagaĎuje stambeni prostor. puh smreku posaĎenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu. Hrani se sjemenjem. 10 . a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići. Puhovi su u proteklim godinama napravili velike štete u Hrvatskoj.. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice. On je glodavac i vrlo proţdrljiv. kao npr. gljivama. Pojede i ţivotinjsku hranu na koju naiĎe (kukci. grančica i drugog biljnog materijala. godine. KORISTI I ŠTETE OD ŠUMSKIH PUHOVA Štete od puhova su mnogobrojne. Ljeti ţivi u starim šupljim deblima obične bukve. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama. U nizinskim šumama puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak. posebice tijekom poplava.). te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. jele i gorskoga javora. raznim šumskim plodovima (malina. Ulazi u rupu je obično izgriţen. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. kada čine štetu u šumskim sastojinama. Puh preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. U razdoblju od 1972. ali dovoljno velik za puha. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. do 1976. Od 1972. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). kupina. Otvor je malen. osušilo se 520 stabala u kultiviranoj smrčevoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebar kraj Delnica. Puhova hrana je raznolika. kao primjer navode se provedena istraţivanja na Gorskom kotaru. zatim ţirom. puţevi i si. borovnica ). Izgrizanjem proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. svakovrsnim voćem. kestenom. iglicama i korom drveća i sl.4. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. puhovi se izuzetno prenamnoţe tijekom godina s bogatim urodom bukvice. Jede i ljudsku hranu ukoliko mu je ona dostupna. električnim instalacijama i sl.

ovo je najvaţnija šteta koju čine puhovi. mast puha se topi i ona je vrlo skupa i ljekovita. I s drugih terena dobiveni su izvještaji i uzorci s oštećenjima kore na arišu i jeli. Kako je navedeno. takoĎe od krzna puhova prave se poznate kape puhovke). …. godine na području Uprave šuma Delnice zabiljeţena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37. te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16. godine u Šumariji Ogulin. zbog svog lijepog izgleda u nekim slučajevima sluţe kao kućni ljubimci. Tijekom 1998. krzno puha se koristi u tekstilnoj industriji (npr. šteta od puha zabiljeţena je na oko 200 ha. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. do 1983. Istovrsna šteta zabiljeţena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru. koristi se za kostime Mme Cruelle deVille. konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s time je bez većeg značenja. Tako je istovrsna šteta (prstenovanje kore) utvrĎena i na području Uprave šuma Senj. u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi.20 ha. jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. 11 . Na osnovu svega dosada rečenog . MeĎutim. koristi se kao preparat za tretiranje rana. Pored navedenog. puhovi imaju i neka korisna svojstva: koriste se u ishrani kao poseban specijalitet.32 ha.U razdoblju od 1980. u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja. raznose sjeme šumskog drveća. šteta od puhova utvrĎena je i u drugim područjima. a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova.

U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. lasice. jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. oktobara. septembra do 3 1. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteţa svega ţivoga. S druge strane. a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu. To su njihovi predatori (sove.5. U tome smislu vrlo je vaţno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. a neke od njih su prikazane na sljedećim slikama: 12 . lisica. lov puhova i šumskogospodarske mjere. MJERE ZAŠTITE Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom. ili je ona zanemariva. odnosno koliko šume sa svojim prirodnim. Na osnovu toga.). pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve odbrane. Za lov se koriste razna sredstva (klopke). Velika je opasnost i ako u pušinu uĎu lasice ili tvorovi. Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15. pa tako i puhova i svega što ih okruţuje. poplave. divljama mačka i ris). zaštitne mjere mogu se podijeliti na: prirodne mehanizme regulacije brojnosti. ne reagira na vanjske podraţaje. Dok puh spava. izuzetno je značajno u kakvim šumama oni ţive. niske tempera ture i sl. ali je unatoč tome šteta na smrekama izraţena. bolesti. tvor. kune. a time i na štetu koju učini puh. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih takoĎer uništava. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova. ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost. utjecaji okoliša (izvori hrane.

Nadamo se da će se budućim istraţivanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima. Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom iz 1994. nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraţivanjem. ekološkog. a kako oni čine sve veću štetu. ili bilo kojih dijelova njihovih tijela. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:     namjerno lovljenje. 9 svjesno uznemiravanje puhova. ubijanje ili nanošenje povreda puhovima. i uništavanje njihovih jazbina. usvajanje ili prevoţenje puhova. To je skup. što upućuje na teţinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje smrčeve kulture. godine. ponovno vraćanje prirodnih šuma. razmjenjivanje ili trampljenje puhova. tj. ali isplativ s biološkog. ili teritorije za razmnoţavanje. dugotrajan i mukotrpan proces. a dugoročno i s ekonomskog gledišta. Kao dokaz tome ističemo da nije utvrĎen razlog zašto masovno gloĎu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane. Činjenica je da je zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija. pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine.Najvaţniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih grešaka. već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. ali to nije tačno utvrĎeno. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane. odnosno biljnih vrsta. 13 . na njihova staništa. naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna. Kako se iz navedenog vidi. ili bilo kojih djelova njihovih tijela. prodavanje.

ZANIMLJIVOSTI Postoje i jestive vrste puhova. Puhovi su se drţali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih sprečavaju da pobjegnu. od ulovljenih puhova prehranjivale su se praktično do slijedeće sezone puholova! I danas se od puhova moţe dobro zaraditi – kilogram njihova mesa u Hrvatskoj cijeni se 40 kuna. Potrebno im je malo vode. pošto im je samo malo neophodno. U razdoblju izmeĎu Prvog i Drugog svjetskog rata vještiji goranski puholovci znali su tijekom sezone lova na puhove samo od prodaje koţica ovog šumskog glodavca namijenjenih izradi odjeće zaraditi količinu novca ravnu cijeni jednog vola! Uz tu. U ovim torovima trebalo bi da se nalaze i šupljine koje bi puhovima sluţile poput jazbina. za to doba iznimnu zaradu.6. Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani. ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak). 14 . u njima su se takoĎe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi. koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu. koţa 4-5 kuna po komadu. pečeni puh na raţnju i prţeni puh. Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš. a i navikli su da ţive u suhim područjima. a najisplativija je puhova mast (ulje) čija cijena se kreće do 300 kuna po jednom decilitru! Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru.

kao ukusno predjelo ili desert. zakonom iz 1994 godine. Većina vrsta puhova su noćne ţivotinje. odozdo bijel. U našoj zemlji su poznate četiri vrste puhova. Po izgledu podsjećaju na miševe. Odozgo je siv. MeĎutim. 15 . ZAKLJUČAK Na osnovu svega rečenog . ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača.) Vrtni ( baštenski) (Eliomys quercinus L . puhovi su postali potpuno zaštićena vrsta. I to : Obični ( sivi) puh (Glis glis L. a oko oka ima tamniji prsten. tako I ostalim svojim osobinama. kako svojim izgledom. za izradu kapa…… U Hrvatskoj . Koriste se u tekstilnoj industriji.) Orašar ( lješnikar) ( Muspuhcardinus avelanarius L .) Puh šumski (Dryomus nitedula Pallas) Štete od puhova su mnogobrojne. kod nas još uvijek to nije slučaj.7. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. Interesanta stvar za puhove jest eta što se koriste u ishrani. puhovi su jedna jako interesantna porodica glodara.

Polh in človek. "Ţivot ţivotinja".uk Enciklopedija. Literatura 1.co. 3.worcswildlifetrust. http://www.worcswildlifetrust. 2007 en.8.co.uk http://www.wikipedia.org. Ljubljana. 4. 2. Boţidar Flajšman. 16 . 5. Boris Kryštufek.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful