Univerzitet u Sarajevu Šumarski fakultet Katedra za zaštitu šuma, urbanog zelenila i lovno gospodarenje Zaštita šuma

Štetne aktivnosti puhova u šumskim ekosistemima
Seminarski rad-

Nastavnik: Doc.dr. Osman Mujezinović

Studentice : Mehić Šefka Osmanspahić Irma Sarajevo, 2011

.. Koristi i štete od šumskih puhova………………………………………………………. Mjere zaštite…………………………………………………………………………….14 7...10 5. Uvod………………………………………………………………………………………3 2. Najrasprostranjenije vrste puhova………………………………………………………. Zaključak…………………………………………………………………………………15 8. Opšti opis puhova…………………………………………………………………………4 3.5 4.Sadržaj: 1. Literatura…………………………………………………………………………………16 2 .12 6.. Zanimljivosti……………………………………………………………………………..

te ovako nastaje zubalo. - U najbrojniju grupu sisara spadaju Glodari ( Rodentia) Ovaj red obuhvata skoro 3000 vrsta. svizac. podrazred pravi sisari (Monodelphig). jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae). koje nastaju promjenom znojnih ţlijezda i stvaraju velike naslage na trbušnoj strani tijela. pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. UVOD Naša lovna divljač je zoološki obuhvaćena u dva razreda: SISARI (Mammalia). tako da tada gube sposobnost da odrţavaju visoku toplotu i prelaze u stadij “hibernacije” (zimski san). a u obje vilice imaju po par sjekutića. i opaţanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. Vrlo su prilagodljive i plodne ţivotinje. Ovaj red ima 35 porodica. imaju razvijen sloţen hemijski mehanizam. Glodari imaju slabije razvijeno čulo vida. Osnovna karakteristika reda je graĎa i sastav zubala. Osnovne karakteristike sisara su: promjena roţnatih krljušti u dlaku. od zadnjih udova do grudi. u dva uporedna niza. Treće i najvaţnije obiljeţje sisara su mliječne ţlijezde. Stoga su primorani da stalnim glodanjem odrţavaju veličinu ovih sjekutića. a u našoj zemlji ţive 4 vrste. koja raste iz korijena u koţi. rašćenje zuba u koštanoj čeljusti glave. kojim se odrţava dosta visoka tjelesna temperatura. puh. jeţ. koja kod viših sisara nije zavisna od toplote okoline. koji su bez korijena i stalno rastu. Imaju od 16 – 22 zuba. i PTICE (Aves). što je gotovo polovina od ukupnog broja sisara na zemlji.1. sa promjenom godišnjeg doba i smanjenjem sunčevog zagrijavanja. Porodica puhova je u Evropi zastupljena sa 5 rodova. kao npr. koje omogućava uzimanje i ţvakanje hrane. itd. 3 .

samostalni nakon 60 dana. lišćem (lijeska). ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. breskve..). Puhovima treba dati priliku da opstanu među nama. manjim sisavcima. Areal puhova zahvata: veći dio Evrope. a rasprostranjenost varira od vrste do vrste. parkovima. i teţinom izmeĎu 15 i 200 grama.2. kukcima. koti od augusta do septembra. sjemenkama. bobicama. puţevima. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama. sišu 28 dana. spolno zreli nakon 12 mjeseci). 4 . pukotinama stijena. Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije. mladim pticama i jajima. košticama. Prehranjuje se voćem (šljive. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini. Zimski san spava oko 7 mjeseci. aktivan od početka sumraka i noću. Pari se u julu. dobro skače i penje se. voćnjacima. susjedne dijelove zapadne Azije i Afrike sa izuzetkom Sahare. OPŠTI OPIS PUHOVA Puhovi su poprilično mali za glodare. mlade nosi 30-32 dana. i zavisi od dostupnosti hrane. Prvi put koti 3-4 (1-7) mladih (slijepi 21-22 dana. ili čak i duţe ako vrijeme ostane relativno hladno. da ih odrţe u ţivotu kroz period hibernacije. sa duţinom tijela od 6 do 19 cm. samo četiri mjeseca godišnje. kućicama za ptice.. steknu masne naslage na tijelu. Tokom ljeta. Ţivi u bjelogoričnim šumama. Puhovi ţive u malim porodičnim grupicama. Puhovi imaju veoma izoštren sluh.

koji su goli i slijepi 21 –22 dana. Mladi sišu 28 dana. Sicilije. Korzike. kao i veća sredozemna ostrva poput Sardinije. na svijet donese pet do sedam goluţdravih i slijepih mladunaca koji rastu začuĎujuće brzo. a hvatanje i uzgajanje ovih puhova etnička treadicija. Moţe da dostigne duţinu i od 30 centimetara. Skoro dvije trećine ţivota provede u snu ali. U duplju se vraća tek u svanuće. sivosmeĎi. gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom. Ali. puh danju uglavnom spava u dupljama drveća. obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji. Krita. samostalni su nakon dva mjeseca. za razliku od nje. Do današnjeg dana. U XII vijeku je zabiljeţeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini. Ţenka nosi 30 – 32 dana. Njegov zimski san traje oko sedam mjeseci. NAJRASPROSTRANJENIJE VRSTE PUHOVA OBIČNI (SIVI) PUH (Glis glis L. nego i ljeti i to tokom dana. za razliku od drugih. 5 . . U duplji koju ponekad napravi i na zemlji. proždrljivi spavač Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. rep veoma kitnjast. Slasno će pojesti i kakvog miša. Doţive 9 godina. rep da premaši 15 centimetara. Na prvi pogled. on ne spava samo zimi. a u Aziji sve do Irana.3. kestena. a noću ţivi. a teţina da dostigne oko 200 grama. mladunci moraju brzo da odrastu i stasaju jer su im roditelji u toku godine budni tek četiri mjeseca. Priroda je to tako udesila. Iz svoje duplje izlazi u sumrak i kreće u potragu za hranom koju čine plodovi voća. bukve.hrasta. pticu ili ţabu ako uspije da ih ulovi.) Obični. Krzno mu je sivosmeĎe. najviše podsjeća na vjevericu. Nastanjuje kontinentalni dio Evrope.

ovaj mali stvor riĎe dlake pravi je proţdrljivko. ORAŠAR ( LJEŠNIKAR) ( Muscardinus avelanarius L . Iako mu je tijelo dugačko svega osam centimetara. riĎi. od sjevera Skandinavije do juţnih krajeva Balkana.) Mali. Tako je od davnina. velikih okruglih ušiju i kitnjastog repa. riĎi puh. baš kao i rep. otkriva njegovo ime. koja se lako pripitomljava i postaje veseli kućni ljubimac. stanovnik je cijele Evrope.Ţivotinja nalik na vjevericu. sjajnih crnih očiju. i tek nešto veći od kućnog miša. Mali. a običan puh ima isuviše lijepo krzno i veoma ukusno meso da bi izmakao ljudskoj ruci. poznat i pod imenom lješnikar ili orašar. a teţak je nekoliko desetina grama. proždrljivi spavač Mali. 6 . svrstana je među ugroţene ţivotinje niţeg stepena. Šta najviše voli da jede. Gnijezdo orašara uvijek je puno raznih koštunjavih plodova. Slast puhovog mesa odpjevali su još stari Rimljani. a i dalje je na meti sladokusaca. Moţe da pojede velike količine oraha i lješnika i to na jedinstven način. Snaţnim oštrim zubima puh izbuši rupu na čvrstoj ljusci i jednostavno isisa jezgro. riđi puh nestaje s tla Starog kontinenta uporedo s krčenjem šuma.

Kad stignu prve hladnoće. juţnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki. čudesni skokovi. hremelina itd. MeĎu njima će svakako biti i akrobatsko veranje po granama. jazavaca.) Uprkos svome imenu. Tu miran i šćućuren provodi dan. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama. a čim utoli glad. Na svijet će donijeti nekoliko izuzetno sitnih mladunaca slijepljenih očiju koji će od roditelja brzo naučiti sve vještine preţivljavanja. Ljeti je to mala. glavno stanište baštenskog puha je šuma. Ali. Tama je njegovo bezbjedno okruţenje. Priča se da puh moţe tako duboko da utone u hibernaciju da ga je moguće kotrljati a da se ne probudi. Krzno je sivo ili braon. toplo sklonište. VRTNI (BAŠTENSKI) PUH (Eliomys quercinus L . i opasnost od predatora poput lisica.jurišanje i pentranje s glavom nadole. biće to u stvari samo polusan u kome će da se pridigne i prednjim šapama ustima prinese orah ili lješnik. Za zimu mali puh bira drugačije stanište – veće i prostranije gnijezdo visoko na grani usred crnogorične šume i od njega pravi skladište oraha i lješnika. 7 . legne na bok i savije se u klupko. Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. na travnjacima ili na listopadnom drvetu u šumi.A i samo gnijezdo priča je za sebe. lovljenje od strane ljudi. bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14. taj san moţe da potraje i 250 dana. carstvo hrane. lasica. Na sjeveru. okrugla nastamba ispletena od grana nisko u ţbunju. Tada kreće u ţivot i potragu za hranom vratolomno krstareći s grane na granu.5 cm. a bijelo sa trbušne strane. Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim “flekama” oko ušiju te izmeĎu očiju i njuške. gdje najčešće i ţivi. iako moţe biti pronaĎen i u voćnjacima. Čest je u juţnoj i sjevernoj Evropi. a potom se prepusti zimskom snu. prije zimskog sna par puhova će da se pobrine da obezbjedi potomstvo. Naravno. Ova vrsta puhova je tipično duţine od 10 do 15 cm. Teţi od 60 do 140 g. zavuče se u to sigurno. kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa. Na to utiče uništavanje šuma. Jedini razlog za njegovo buđenje uvjek će biti samo prazan ţeludac. okrenuće se moţda na drugi bok i ponovo zaspati. nedostatak hrane.

spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana. Moţe se pronaći u gustim šumama. a nije mu strano ni ušunjavanje u bašte. Još toliko dugačak je i njegov pljosnati čupavi rep. a često skače sa grane na granu. ţivi majušna ţivotinja. puţeve. kao i razne bobice.500 metara. ali polnu zrelust dostiţu tek sa trećom godinom ţivota. Kanibalizam je kod ove vrste uočen i u periodu posle hibernacije. Nije neuobičajeno za baštenske puhove da pojedu svoje poraţene rivale tokom perioda parenja. uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca. nemirna životinja U Evropi. pa sve do Japana na istoku. Šumski puh izgledom podsjeća na vjevericu. Sklupčani u klupko spavaju zimski san. preskačući pritom i po dva metra. Nezavisni od roditelja postanu sa 2 mjeseca. na sjeveru Afrike.Većinom su noćne ţivotinje. ţenke naglašavaju svoju spremnost i ţelju za parenje glasnim skičanjem. Za ovo vrijeme. na nadmorskim visinama do 3. 8 . Mladih se uglavnom raĎa od 3 do 7. u našim krajevima poznata pod imenom šumski puh. male miševe. Teţak je svega tridesetak grama. paukove. dok mu je stomak nešto svjetliji. a dugačak desetak centimetara. jaja. Veoma je vješt penjač. Svaštojedi su ali u njihovoj ishrani je više zastupljeno meso. bubašvaba. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana. Period parenja traje od aprila do juna. LeĎno krzno mu je sivkastobraon. poslije perioda nošenja od 23 dana. Noću idu u potragu za hranom. voće. PUH ŠUMSKI (Dryomus nitedula Pallas) Majušna. ali i u planinskom ţbunju. Vijek im je oko pet godina.

Tri do četiri nedjelje poslije parenja raĎa se do sedam mladunaca. Mnogo više truda ulaţe kada pravi gnijezdo u kojem će podizati mlade: "kućica" za male puhove je veoma čvrsta. 9 . a emituju i ultrazvučne signale. doji ih. a u potragu za hranom polazi tek kad se smrkne. zbog bezbijednosti. Da bi mladuncima bilo toplije i udobnije. gradeći od lišća i grančica privremena gnijezda za stanovanje. Sa rođacima komuniciraju cijukanjem koje upozorava na opasnost. koja nema više od stotinjak metara u prečniku. sklupčan u lopticu i omotan svojim dugim repom. glavonošce. koštunjave plodove. nečujne ljudskom uhu. nemoćnih. slijepih i teških jedva dva grama. izgraĎena na visini do sedam metara iznad tla. voće. dok u toplijim krajevima izvedu i do tri legla mladih. Povremeno se budi da bi jeo. a već kad navrše pet nedjelja više im nije potrebna majčina briga. jaja i ptiće. U Evropi se puhovi obično pare samo jednom godišnje. koju je teško pronaći i uhvatiti. Na jednom hektaru obično ima samo dva-tri odrasla šumska puha. gnijezdo je postavljeno mahovinom i korom ostruganom sa drveća. U prvih mjesec dana majka je stalno uz njih. okrenut ka stablu. cvijeće. O ovoj nemirnoj ţivotinjici ne zna se mnogo. Jede lišće. Sezona parenja počinje u maju i traje do avgusta. sferičnog je oblika i ima samo jedan ulaz koji je. Petnaest dana po roĎenju mali puhovi otvaraju oči. Preko dana drijema. Ovo gnijezdo u prečniku ima do 25 centimetara. sa prednjim šapama pritisnutim uz lice. U našim krajevima njegovi neprijatelji su jedino sove: šumska sova i velika ušara Ne voli društvo i ljubomorno čuva svoju teritoriju. brine se o njima i brani ih od opasnosti. puh nema mnogo neprijatelja. Pošto je noćna ţivotinja.Puh ţivi u gustom ţbunju ili na niţim granama drveća. Šumski puh zimi spava sjedeći na zadnjim nogama.

Ulazi u rupu je obično izgriţen. grančica i drugog biljnog materijala. gljivama. lišćem. zatim ţirom. Puh preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja.4. a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići. do 1976. Izgrizanjem proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. kao npr. Puhova hrana je raznolika. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). ali dovoljno velik za puha. ponajprije bukvicom. U razdoblju od 1972. Ljeti ţivi u starim šupljim deblima obične bukve. kao primjer navode se provedena istraţivanja na Gorskom kotaru. Od 1972. Fecesom i mokraćom zagaĎuje stambeni prostor. osušilo se 520 stabala u kultiviranoj smrčevoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebar kraj Delnica. raznim šumskim plodovima (malina. U nizinskim šumama puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak. jele i gorskoga javora. kupina. te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. električnim instalacijama i sl. 10 . MeĎutim ove štete su manjeg značaja. puţevi i si. KORISTI I ŠTETE OD ŠUMSKIH PUHOVA Štete od puhova su mnogobrojne. puh smreku posaĎenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. brsti je i gloĎe koru. Puhovi su u proteklim godinama napravili velike štete u Hrvatskoj. Takva stabla imaju sniţenu tehničku vrijednost. On je glodavac i vrlo proţdrljiv. Jede i ljudsku hranu ukoliko mu je ona dostupna. lješnjakom. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod.). Hrani se sjemenjem. Otvor je malen. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. orahom. kestenom. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama. puhovi se izuzetno prenamnoţe tijekom godina s bogatim urodom bukvice. godine. svakovrsnim voćem. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice. Pravi gnijezda od suhoga lišća. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača.. Pojede i ţivotinjsku hranu na koju naiĎe (kukci. posebice tijekom poplava. U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. iglicama i korom drveća i sl. pupovima. borovnica ). kada čine štetu u šumskim sastojinama.

zbog svog lijepog izgleda u nekim slučajevima sluţe kao kućni ljubimci. 11 . U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16. koristi se kao preparat za tretiranje rana. Na osnovu svega dosada rečenog . I s drugih terena dobiveni su izvještaji i uzorci s oštećenjima kore na arišu i jeli. takoĎe od krzna puhova prave se poznate kape puhovke). jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. godine na području Uprave šuma Delnice zabiljeţena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37. Kako je navedeno. šteta od puha zabiljeţena je na oko 200 ha. godine u Šumariji Ogulin. krzno puha se koristi u tekstilnoj industriji (npr. Pored navedenog. Istovrsna šteta zabiljeţena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru. Tako je istovrsna šteta (prstenovanje kore) utvrĎena i na području Uprave šuma Senj. ovo je najvaţnija šteta koju čine puhovi. MeĎutim. puhovi imaju i neka korisna svojstva: koriste se u ishrani kao poseban specijalitet. Tijekom 1998. koristi se za kostime Mme Cruelle deVille. raznose sjeme šumskog drveća. konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s time je bez većeg značenja. ….20 ha.32 ha. do 1983. u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi.U razdoblju od 1980. mast puha se topi i ona je vrlo skupa i ljekovita. šteta od puhova utvrĎena je i u drugim područjima. a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova. u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja.

lisica. pa tako i puhova i svega što ih okruţuje. Dok puh spava. Velika je opasnost i ako u pušinu uĎu lasice ili tvorovi. S druge strane. divljama mačka i ris). Za lov se koriste razna sredstva (klopke). tvor.5. U tome smislu vrlo je vaţno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. To su njihovi predatori (sove. kune.). Na osnovu toga. ili je ona zanemariva. a neke od njih su prikazane na sljedećim slikama: 12 . utjecaji okoliša (izvori hrane. zaštitne mjere mogu se podijeliti na: prirodne mehanizme regulacije brojnosti. jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. odnosno koliko šume sa svojim prirodnim. pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve odbrane. MJERE ZAŠTITE Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom. bolesti. U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. oktobara. ali je unatoč tome šteta na smrekama izraţena. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova. a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. ne reagira na vanjske podraţaje. ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost. septembra do 3 1. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu. a time i na štetu koju učini puh. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih takoĎer uništava. lasice. izuzetno je značajno u kakvim šumama oni ţive. niske tempera ture i sl. poplave. Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteţa svega ţivoga. lov puhova i šumskogospodarske mjere.

i uništavanje njihovih jazbina. već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. ubijanje ili nanošenje povreda puhovima. Nadamo se da će se budućim istraţivanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima. ili teritorije za razmnoţavanje. ili bilo kojih dijelova njihovih tijela. Kako se iz navedenog vidi. tj. odnosno biljnih vrsta. ali to nije tačno utvrĎeno. 9 svjesno uznemiravanje puhova. Činjenica je da je zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija. ili bilo kojih djelova njihovih tijela. nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraţivanjem. dugotrajan i mukotrpan proces. ekološkog. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće. na njihova staništa. ali isplativ s biološkog. ponovno vraćanje prirodnih šuma. naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna. Kao dokaz tome ističemo da nije utvrĎen razlog zašto masovno gloĎu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane. što upućuje na teţinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje smrčeve kulture. godine.Najvaţniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih grešaka. usvajanje ili prevoţenje puhova. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:     namjerno lovljenje. a dugoročno i s ekonomskog gledišta. To je skup. prodavanje. 13 . a kako oni čine sve veću štetu. pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane. razmjenjivanje ili trampljenje puhova. Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom iz 1994.

14 . Puhovi su se drţali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih sprečavaju da pobjegnu. ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak).6. Potrebno im je malo vode. a najisplativija je puhova mast (ulje) čija cijena se kreće do 300 kuna po jednom decilitru! Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru. za to doba iznimnu zaradu. Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš. U razdoblju izmeĎu Prvog i Drugog svjetskog rata vještiji goranski puholovci znali su tijekom sezone lova na puhove samo od prodaje koţica ovog šumskog glodavca namijenjenih izradi odjeće zaraditi količinu novca ravnu cijeni jednog vola! Uz tu. Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani. U ovim torovima trebalo bi da se nalaze i šupljine koje bi puhovima sluţile poput jazbina. pošto im je samo malo neophodno. od ulovljenih puhova prehranjivale su se praktično do slijedeće sezone puholova! I danas se od puhova moţe dobro zaraditi – kilogram njihova mesa u Hrvatskoj cijeni se 40 kuna. a i navikli su da ţive u suhim područjima. ZANIMLJIVOSTI Postoje i jestive vrste puhova. koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu. u njima su se takoĎe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi. koţa 4-5 kuna po komadu. pečeni puh na raţnju i prţeni puh.

puhovi su postali potpuno zaštićena vrsta. tako I ostalim svojim osobinama. Po izgledu podsjećaju na miševe. kod nas još uvijek to nije slučaj. 15 . MeĎutim. U našoj zemlji su poznate četiri vrste puhova. ZAKLJUČAK Na osnovu svega rečenog .kao ukusno predjelo ili desert. odozdo bijel.) Vrtni ( baštenski) (Eliomys quercinus L . uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala.7. zakonom iz 1994 godine.) Orašar ( lješnikar) ( Muspuhcardinus avelanarius L . Interesanta stvar za puhove jest eta što se koriste u ishrani. a oko oka ima tamniji prsten. puhovi su jedna jako interesantna porodica glodara. za izradu kapa…… U Hrvatskoj .) Puh šumski (Dryomus nitedula Pallas) Štete od puhova su mnogobrojne. I to : Obični ( sivi) puh (Glis glis L. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. Većina vrsta puhova su noćne ţivotinje. Koriste se u tekstilnoj industriji. Odozgo je siv. ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima. kako svojim izgledom.

Ljubljana. 3. 2007 en.org.uk Enciklopedija.uk http://www.worcswildlifetrust. Literatura 1. "Ţivot ţivotinja". Boţidar Flajšman.worcswildlifetrust.8. Boris Kryštufek.co. 5. 4. Polh in človek.co. 16 .wikipedia. http://www. 2.

Master your semester with Scribd & The New York Times

Special offer for students: Only $4.99/month.

Master your semester with Scribd & The New York Times

Cancel anytime.