Univerzitet u Sarajevu Šumarski fakultet Katedra za zaštitu šuma, urbanog zelenila i lovno gospodarenje Zaštita šuma

Štetne aktivnosti puhova u šumskim ekosistemima
Seminarski rad-

Nastavnik: Doc.dr. Osman Mujezinović

Studentice : Mehić Šefka Osmanspahić Irma Sarajevo, 2011

Najrasprostranjenije vrste puhova………………………………………………………..10 5. Zanimljivosti…………………………………………………………………………….. Zaključak…………………………………………………………………………………15 8...5 4.Sadržaj: 1. Koristi i štete od šumskih puhova………………………………………………………. Literatura…………………………………………………………………………………16 2 ..12 6. Uvod………………………………………………………………………………………3 2. Opšti opis puhova…………………………………………………………………………4 3. Mjere zaštite…………………………………………………………………………….14 7..

3 . koje nastaju promjenom znojnih ţlijezda i stvaraju velike naslage na trbušnoj strani tijela. kao npr. UVOD Naša lovna divljač je zoološki obuhvaćena u dva razreda: SISARI (Mammalia). koja raste iz korijena u koţi. itd. Glodari imaju slabije razvijeno čulo vida. koje omogućava uzimanje i ţvakanje hrane. tako da tada gube sposobnost da odrţavaju visoku toplotu i prelaze u stadij “hibernacije” (zimski san). Osnovne karakteristike sisara su: promjena roţnatih krljušti u dlaku. Treće i najvaţnije obiljeţje sisara su mliječne ţlijezde. Vrlo su prilagodljive i plodne ţivotinje. što je gotovo polovina od ukupnog broja sisara na zemlji. pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. i PTICE (Aves). Stoga su primorani da stalnim glodanjem odrţavaju veličinu ovih sjekutića. Ovaj red ima 35 porodica.1. svizac. sa promjenom godišnjeg doba i smanjenjem sunčevog zagrijavanja. jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae). - U najbrojniju grupu sisara spadaju Glodari ( Rodentia) Ovaj red obuhvata skoro 3000 vrsta. a u našoj zemlji ţive 4 vrste. podrazred pravi sisari (Monodelphig). a u obje vilice imaju po par sjekutića. u dva uporedna niza. koja kod viših sisara nije zavisna od toplote okoline. i opaţanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. te ovako nastaje zubalo. imaju razvijen sloţen hemijski mehanizam. koji su bez korijena i stalno rastu. rašćenje zuba u koštanoj čeljusti glave. Porodica puhova je u Evropi zastupljena sa 5 rodova. od zadnjih udova do grudi. puh. kojim se odrţava dosta visoka tjelesna temperatura. jeţ. Imaju od 16 – 22 zuba. Osnovna karakteristika reda je graĎa i sastav zubala.

dobro skače i penje se. manjim sisavcima. voćnjacima. mlade nosi 30-32 dana. Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije. samostalni nakon 60 dana. pukotinama stijena. 4 . mladim pticama i jajima. Areal puhova zahvata: veći dio Evrope.. koti od augusta do septembra. Prvi put koti 3-4 (1-7) mladih (slijepi 21-22 dana. Tokom ljeta. i teţinom izmeĎu 15 i 200 grama. i zavisi od dostupnosti hrane. spolno zreli nakon 12 mjeseci). Ţivi u bjelogoričnim šumama. aktivan od početka sumraka i noću. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini. kućicama za ptice. lišćem (lijeska).. puţevima. sjemenkama. OPŠTI OPIS PUHOVA Puhovi su poprilično mali za glodare. bobicama. ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. ili čak i duţe ako vrijeme ostane relativno hladno. a rasprostranjenost varira od vrste do vrste. susjedne dijelove zapadne Azije i Afrike sa izuzetkom Sahare. sišu 28 dana. Puhovi ţive u malim porodičnim grupicama. Zimski san spava oko 7 mjeseci. Pari se u julu. parkovima. Puhovi imaju veoma izoštren sluh. sa duţinom tijela od 6 do 19 cm. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama. košticama. samo četiri mjeseca godišnje.2.). Puhovima treba dati priliku da opstanu među nama. da ih odrţe u ţivotu kroz period hibernacije. kukcima. steknu masne naslage na tijelu. breskve. Prehranjuje se voćem (šljive.

proždrljivi spavač Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. za razliku od nje. Slasno će pojesti i kakvog miša. U XII vijeku je zabiljeţeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini. Moţe da dostigne duţinu i od 30 centimetara. nego i ljeti i to tokom dana. za razliku od drugih. Skoro dvije trećine ţivota provede u snu ali. sivosmeĎi. gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom. a u Aziji sve do Irana. pticu ili ţabu ako uspije da ih ulovi. Ali. Doţive 9 godina. U duplju se vraća tek u svanuće. Korzike. Do današnjeg dana.) Obični. kestena. najviše podsjeća na vjevericu. a teţina da dostigne oko 200 grama. Krita. rep veoma kitnjast. Priroda je to tako udesila. Ţenka nosi 30 – 32 dana. puh danju uglavnom spava u dupljama drveća. Njegov zimski san traje oko sedam mjeseci. Mladi sišu 28 dana.hrasta. koji su goli i slijepi 21 –22 dana. kao i veća sredozemna ostrva poput Sardinije. . Na prvi pogled. U duplji koju ponekad napravi i na zemlji. samostalni su nakon dva mjeseca. Iz svoje duplje izlazi u sumrak i kreće u potragu za hranom koju čine plodovi voća. NAJRASPROSTRANJENIJE VRSTE PUHOVA OBIČNI (SIVI) PUH (Glis glis L. 5 . on ne spava samo zimi. rep da premaši 15 centimetara.3. Nastanjuje kontinentalni dio Evrope. a hvatanje i uzgajanje ovih puhova etnička treadicija. mladunci moraju brzo da odrastu i stasaju jer su im roditelji u toku godine budni tek četiri mjeseca. a noću ţivi. bukve. na svijet donese pet do sedam goluţdravih i slijepih mladunaca koji rastu začuĎujuće brzo. Sicilije. obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji. Krzno mu je sivosmeĎe.

Moţe da pojede velike količine oraha i lješnika i to na jedinstven način. velikih okruglih ušiju i kitnjastog repa. a i dalje je na meti sladokusaca. otkriva njegovo ime. Šta najviše voli da jede. a teţak je nekoliko desetina grama. baš kao i rep. riĎi. od sjevera Skandinavije do juţnih krajeva Balkana. riĎi puh. Snaţnim oštrim zubima puh izbuši rupu na čvrstoj ljusci i jednostavno isisa jezgro. 6 . poznat i pod imenom lješnikar ili orašar. Iako mu je tijelo dugačko svega osam centimetara. ORAŠAR ( LJEŠNIKAR) ( Muscardinus avelanarius L . Tako je od davnina. koja se lako pripitomljava i postaje veseli kućni ljubimac. stanovnik je cijele Evrope. proždrljivi spavač Mali.) Mali. i tek nešto veći od kućnog miša. riđi puh nestaje s tla Starog kontinenta uporedo s krčenjem šuma.Ţivotinja nalik na vjevericu. ovaj mali stvor riĎe dlake pravi je proţdrljivko. Mali. svrstana je među ugroţene ţivotinje niţeg stepena. Slast puhovog mesa odpjevali su još stari Rimljani. Gnijezdo orašara uvijek je puno raznih koštunjavih plodova. sjajnih crnih očiju. a običan puh ima isuviše lijepo krzno i veoma ukusno meso da bi izmakao ljudskoj ruci.

Kad stignu prve hladnoće. bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14. Ali. Krzno je sivo ili braon. Priča se da puh moţe tako duboko da utone u hibernaciju da ga je moguće kotrljati a da se ne probudi. okrenuće se moţda na drugi bok i ponovo zaspati. Jedini razlog za njegovo buđenje uvjek će biti samo prazan ţeludac. prije zimskog sna par puhova će da se pobrine da obezbjedi potomstvo. čudesni skokovi. jazavaca. lasica. toplo sklonište.) Uprkos svome imenu.A i samo gnijezdo priča je za sebe. Ljeti je to mala. glavno stanište baštenskog puha je šuma. Teţi od 60 do 140 g. Naravno. zavuče se u to sigurno. a bijelo sa trbušne strane. 7 . Čest je u juţnoj i sjevernoj Evropi. Na svijet će donijeti nekoliko izuzetno sitnih mladunaca slijepljenih očiju koji će od roditelja brzo naučiti sve vještine preţivljavanja. carstvo hrane. iako moţe biti pronaĎen i u voćnjacima. Tu miran i šćućuren provodi dan. Za zimu mali puh bira drugačije stanište – veće i prostranije gnijezdo visoko na grani usred crnogorične šume i od njega pravi skladište oraha i lješnika. taj san moţe da potraje i 250 dana. a čim utoli glad.jurišanje i pentranje s glavom nadole. a potom se prepusti zimskom snu. biće to u stvari samo polusan u kome će da se pridigne i prednjim šapama ustima prinese orah ili lješnik. Ova vrsta puhova je tipično duţine od 10 do 15 cm. nedostatak hrane. VRTNI (BAŠTENSKI) PUH (Eliomys quercinus L . Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama. Tada kreće u ţivot i potragu za hranom vratolomno krstareći s grane na granu. Tama je njegovo bezbjedno okruţenje. na travnjacima ili na listopadnom drvetu u šumi. MeĎu njima će svakako biti i akrobatsko veranje po granama. hremelina itd. i opasnost od predatora poput lisica. lovljenje od strane ljudi. Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim “flekama” oko ušiju te izmeĎu očiju i njuške. juţnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki. legne na bok i savije se u klupko. okrugla nastamba ispletena od grana nisko u ţbunju. Na sjeveru. kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa.5 cm. gdje najčešće i ţivi. Na to utiče uništavanje šuma.

nemirna životinja U Evropi. spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana. ţenke naglašavaju svoju spremnost i ţelju za parenje glasnim skičanjem. Za ovo vrijeme. LeĎno krzno mu je sivkastobraon. a dugačak desetak centimetara. Šumski puh izgledom podsjeća na vjevericu.500 metara. Svaštojedi su ali u njihovoj ishrani je više zastupljeno meso. Nije neuobičajeno za baštenske puhove da pojedu svoje poraţene rivale tokom perioda parenja. Još toliko dugačak je i njegov pljosnati čupavi rep. dok mu je stomak nešto svjetliji. preskačući pritom i po dva metra. a nije mu strano ni ušunjavanje u bašte. Teţak je svega tridesetak grama. pa sve do Japana na istoku. uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca. ali i u planinskom ţbunju. na sjeveru Afrike. 8 . voće. Kanibalizam je kod ove vrste uočen i u periodu posle hibernacije. Vijek im je oko pet godina. ali polnu zrelust dostiţu tek sa trećom godinom ţivota. kao i razne bobice. PUH ŠUMSKI (Dryomus nitedula Pallas) Majušna. ţivi majušna ţivotinja. u našim krajevima poznata pod imenom šumski puh.Većinom su noćne ţivotinje. paukove. Moţe se pronaći u gustim šumama. poslije perioda nošenja od 23 dana. Noću idu u potragu za hranom. bubašvaba. Nezavisni od roditelja postanu sa 2 mjeseca. Period parenja traje od aprila do juna. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana. male miševe. na nadmorskim visinama do 3. Sklupčani u klupko spavaju zimski san. jaja. Mladih se uglavnom raĎa od 3 do 7. Veoma je vješt penjač. puţeve. a često skače sa grane na granu.

sklupčan u lopticu i omotan svojim dugim repom. Preko dana drijema.Puh ţivi u gustom ţbunju ili na niţim granama drveća. U našim krajevima njegovi neprijatelji su jedino sove: šumska sova i velika ušara Ne voli društvo i ljubomorno čuva svoju teritoriju. okrenut ka stablu. U prvih mjesec dana majka je stalno uz njih. nemoćnih. nečujne ljudskom uhu. brine se o njima i brani ih od opasnosti. doji ih. slijepih i teških jedva dva grama. jaja i ptiće. Sezona parenja počinje u maju i traje do avgusta. Petnaest dana po roĎenju mali puhovi otvaraju oči. a u potragu za hranom polazi tek kad se smrkne. gradeći od lišća i grančica privremena gnijezda za stanovanje. gnijezdo je postavljeno mahovinom i korom ostruganom sa drveća. puh nema mnogo neprijatelja. Na jednom hektaru obično ima samo dva-tri odrasla šumska puha. voće. koštunjave plodove. koja nema više od stotinjak metara u prečniku. Mnogo više truda ulaţe kada pravi gnijezdo u kojem će podizati mlade: "kućica" za male puhove je veoma čvrsta. U Evropi se puhovi obično pare samo jednom godišnje. Da bi mladuncima bilo toplije i udobnije. a emituju i ultrazvučne signale. sa prednjim šapama pritisnutim uz lice. Ovo gnijezdo u prečniku ima do 25 centimetara. Tri do četiri nedjelje poslije parenja raĎa se do sedam mladunaca. cvijeće. sferičnog je oblika i ima samo jedan ulaz koji je. zbog bezbijednosti. 9 . koju je teško pronaći i uhvatiti. Jede lišće. Pošto je noćna ţivotinja. Šumski puh zimi spava sjedeći na zadnjim nogama. glavonošce. Povremeno se budi da bi jeo. Sa rođacima komuniciraju cijukanjem koje upozorava na opasnost. dok u toplijim krajevima izvedu i do tri legla mladih. a već kad navrše pet nedjelja više im nije potrebna majčina briga. izgraĎena na visini do sedam metara iznad tla. O ovoj nemirnoj ţivotinjici ne zna se mnogo.

Od 1972. lješnjakom. Takva stabla imaju sniţenu tehničku vrijednost. Fecesom i mokraćom zagaĎuje stambeni prostor. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. ponajprije bukvicom. do 1976. osušilo se 520 stabala u kultiviranoj smrčevoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebar kraj Delnica. godine. električnim instalacijama i sl. a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići. Ljeti ţivi u starim šupljim deblima obične bukve. jele i gorskoga javora.. U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. gljivama. Hrani se sjemenjem. On je glodavac i vrlo proţdrljiv. kao primjer navode se provedena istraţivanja na Gorskom kotaru. zatim ţirom. Otvor je malen. MeĎutim ove štete su manjeg značaja. kao npr. raznim šumskim plodovima (malina. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. Jede i ljudsku hranu ukoliko mu je ona dostupna. orahom. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. Pojede i ţivotinjsku hranu na koju naiĎe (kukci. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice. borovnica ). U razdoblju od 1972. 10 . kupina. puhovi se izuzetno prenamnoţe tijekom godina s bogatim urodom bukvice. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. KORISTI I ŠTETE OD ŠUMSKIH PUHOVA Štete od puhova su mnogobrojne.4. Ulazi u rupu je obično izgriţen. iglicama i korom drveća i sl. puţevi i si. kestenom. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. Pravi gnijezda od suhoga lišća. brsti je i gloĎe koru. grančica i drugog biljnog materijala. te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. posebice tijekom poplava. lišćem. Puh preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. Izgrizanjem proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. puh smreku posaĎenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu.). svakovrsnim voćem. U nizinskim šumama puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak. pupovima. Puhova hrana je raznolika. Puhovi su u proteklim godinama napravili velike štete u Hrvatskoj. kada čine štetu u šumskim sastojinama. ali dovoljno velik za puha.

U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. MeĎutim. u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja. jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. 11 . Kako je navedeno. u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi. a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova. takoĎe od krzna puhova prave se poznate kape puhovke). Pored navedenog. konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s time je bez većeg značenja.U razdoblju od 1980. puhovi imaju i neka korisna svojstva: koriste se u ishrani kao poseban specijalitet. raznose sjeme šumskog drveća. zbog svog lijepog izgleda u nekim slučajevima sluţe kao kućni ljubimci. godine na području Uprave šuma Delnice zabiljeţena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37. do 1983. Istovrsna šteta zabiljeţena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru.20 ha. krzno puha se koristi u tekstilnoj industriji (npr. I s drugih terena dobiveni su izvještaji i uzorci s oštećenjima kore na arišu i jeli. šteta od puha zabiljeţena je na oko 200 ha. Tako je istovrsna šteta (prstenovanje kore) utvrĎena i na području Uprave šuma Senj. šteta od puhova utvrĎena je i u drugim područjima. koristi se za kostime Mme Cruelle deVille. Na osnovu svega dosada rečenog . koristi se kao preparat za tretiranje rana. …. te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16. ovo je najvaţnija šteta koju čine puhovi.32 ha. godine u Šumariji Ogulin. Tijekom 1998. mast puha se topi i ona je vrlo skupa i ljekovita.

MJERE ZAŠTITE Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom. septembra do 3 1.). Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15. lasice. lisica. Dok puh spava. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu. Za lov se koriste razna sredstva (klopke). odnosno koliko šume sa svojim prirodnim. izuzetno je značajno u kakvim šumama oni ţive. bolesti. a time i na štetu koju učini puh.5. poplave. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih takoĎer uništava. To su njihovi predatori (sove. S druge strane. zaštitne mjere mogu se podijeliti na: prirodne mehanizme regulacije brojnosti. ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost. Na osnovu toga. U tome smislu vrlo je vaţno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteţa svega ţivoga. a neke od njih su prikazane na sljedećim slikama: 12 . ali je unatoč tome šteta na smrekama izraţena. Velika je opasnost i ako u pušinu uĎu lasice ili tvorovi. pa tako i puhova i svega što ih okruţuje. ili je ona zanemariva. tvor. a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. niske tempera ture i sl. jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. lov puhova i šumskogospodarske mjere. kune. pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve odbrane. ne reagira na vanjske podraţaje. utjecaji okoliša (izvori hrane. divljama mačka i ris). U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. oktobara. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova.

Činjenica je da je zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija. 13 . ali isplativ s biološkog. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:     namjerno lovljenje. nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraţivanjem. Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom iz 1994. ili bilo kojih djelova njihovih tijela. prodavanje. To je skup. ubijanje ili nanošenje povreda puhovima. naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna. Nadamo se da će se budućim istraţivanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima. Kao dokaz tome ističemo da nije utvrĎen razlog zašto masovno gloĎu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane. pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine. ekološkog. ponovno vraćanje prirodnih šuma. dugotrajan i mukotrpan proces. ili bilo kojih dijelova njihovih tijela. već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. usvajanje ili prevoţenje puhova. i uništavanje njihovih jazbina. a kako oni čine sve veću štetu. a dugoročno i s ekonomskog gledišta. što upućuje na teţinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje smrčeve kulture. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane. odnosno biljnih vrsta. godine. ali to nije tačno utvrĎeno. tj. razmjenjivanje ili trampljenje puhova.Najvaţniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih grešaka. 9 svjesno uznemiravanje puhova. Kako se iz navedenog vidi. na njihova staništa. ili teritorije za razmnoţavanje. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće.

Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš. ZANIMLJIVOSTI Postoje i jestive vrste puhova. U razdoblju izmeĎu Prvog i Drugog svjetskog rata vještiji goranski puholovci znali su tijekom sezone lova na puhove samo od prodaje koţica ovog šumskog glodavca namijenjenih izradi odjeće zaraditi količinu novca ravnu cijeni jednog vola! Uz tu. a najisplativija je puhova mast (ulje) čija cijena se kreće do 300 kuna po jednom decilitru! Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru. Puhovi su se drţali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih sprečavaju da pobjegnu. u njima su se takoĎe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi. Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani. U ovim torovima trebalo bi da se nalaze i šupljine koje bi puhovima sluţile poput jazbina. ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak). pečeni puh na raţnju i prţeni puh. koţa 4-5 kuna po komadu. 14 . od ulovljenih puhova prehranjivale su se praktično do slijedeće sezone puholova! I danas se od puhova moţe dobro zaraditi – kilogram njihova mesa u Hrvatskoj cijeni se 40 kuna. Potrebno im je malo vode. pošto im je samo malo neophodno. a i navikli su da ţive u suhim područjima. koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu.6. za to doba iznimnu zaradu.

zakonom iz 1994 godine. Po izgledu podsjećaju na miševe.) Orašar ( lješnikar) ( Muspuhcardinus avelanarius L . Koriste se u tekstilnoj industriji. Većina vrsta puhova su noćne ţivotinje. za izradu kapa…… U Hrvatskoj . U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. Interesanta stvar za puhove jest eta što se koriste u ishrani. odozdo bijel.kao ukusno predjelo ili desert. puhovi su jedna jako interesantna porodica glodara. puhovi su postali potpuno zaštićena vrsta. 15 . Odozgo je siv. ZAKLJUČAK Na osnovu svega rečenog . ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima.) Vrtni ( baštenski) (Eliomys quercinus L . U našoj zemlji su poznate četiri vrste puhova.7. kod nas još uvijek to nije slučaj. kako svojim izgledom. a oko oka ima tamniji prsten. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. MeĎutim.) Puh šumski (Dryomus nitedula Pallas) Štete od puhova su mnogobrojne. I to : Obični ( sivi) puh (Glis glis L. tako I ostalim svojim osobinama.

co.co. 16 .uk http://www. 4. 2007 en.8. "Ţivot ţivotinja". Boris Kryštufek.worcswildlifetrust. 5.worcswildlifetrust. 2. Ljubljana. Polh in človek.uk Enciklopedija.wikipedia.org. 3. Literatura 1. Boţidar Flajšman. http://www.

Master your semester with Scribd & The New York Times

Special offer for students: Only $4.99/month.

Master your semester with Scribd & The New York Times

Cancel anytime.