Univerzitet u Sarajevu Šumarski fakultet Katedra za zaštitu šuma, urbanog zelenila i lovno gospodarenje Zaštita šuma

Štetne aktivnosti puhova u šumskim ekosistemima
Seminarski rad-

Nastavnik: Doc.dr. Osman Mujezinović

Studentice : Mehić Šefka Osmanspahić Irma Sarajevo, 2011

Sadržaj: 1. Uvod………………………………………………………………………………………3 2.10 5..14 7.12 6. Mjere zaštite……………………………………………………………………………. Najrasprostranjenije vrste puhova……………………………………………………….. Koristi i štete od šumskih puhova……………………………………………………….. Literatura…………………………………………………………………………………16 2 .5 4. Opšti opis puhova…………………………………………………………………………4 3.. Zaključak…………………………………………………………………………………15 8... Zanimljivosti…………………………………………………………………………….

- U najbrojniju grupu sisara spadaju Glodari ( Rodentia) Ovaj red obuhvata skoro 3000 vrsta. Vrlo su prilagodljive i plodne ţivotinje. što je gotovo polovina od ukupnog broja sisara na zemlji. koja kod viših sisara nije zavisna od toplote okoline. rašćenje zuba u koštanoj čeljusti glave. svizac. Osnovna karakteristika reda je graĎa i sastav zubala.1. a u našoj zemlji ţive 4 vrste. Stoga su primorani da stalnim glodanjem odrţavaju veličinu ovih sjekutića. tako da tada gube sposobnost da odrţavaju visoku toplotu i prelaze u stadij “hibernacije” (zimski san). od zadnjih udova do grudi. koji su bez korijena i stalno rastu. Ovaj red ima 35 porodica. Porodica puhova je u Evropi zastupljena sa 5 rodova. i opaţanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. koje omogućava uzimanje i ţvakanje hrane. Imaju od 16 – 22 zuba. sa promjenom godišnjeg doba i smanjenjem sunčevog zagrijavanja. koje nastaju promjenom znojnih ţlijezda i stvaraju velike naslage na trbušnoj strani tijela. imaju razvijen sloţen hemijski mehanizam. 3 . u dva uporedna niza. pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. podrazred pravi sisari (Monodelphig). Osnovne karakteristike sisara su: promjena roţnatih krljušti u dlaku. UVOD Naša lovna divljač je zoološki obuhvaćena u dva razreda: SISARI (Mammalia). koja raste iz korijena u koţi. puh. Glodari imaju slabije razvijeno čulo vida. i PTICE (Aves). kao npr. Treće i najvaţnije obiljeţje sisara su mliječne ţlijezde. kojim se odrţava dosta visoka tjelesna temperatura. te ovako nastaje zubalo. itd. a u obje vilice imaju po par sjekutića. jeţ. jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae).

. steknu masne naslage na tijelu. Ţivi u bjelogoričnim šumama.. samo četiri mjeseca godišnje. ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. OPŠTI OPIS PUHOVA Puhovi su poprilično mali za glodare. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini. kukcima. breskve. Areal puhova zahvata: veći dio Evrope. a rasprostranjenost varira od vrste do vrste. parkovima. Puhovi imaju veoma izoštren sluh. Tokom ljeta. da ih odrţe u ţivotu kroz period hibernacije. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama. košticama. ili čak i duţe ako vrijeme ostane relativno hladno. sišu 28 dana. Zimski san spava oko 7 mjeseci. susjedne dijelove zapadne Azije i Afrike sa izuzetkom Sahare. samostalni nakon 60 dana. sjemenkama. kućicama za ptice. aktivan od početka sumraka i noću. lišćem (lijeska).2. manjim sisavcima. Prehranjuje se voćem (šljive. koti od augusta do septembra. i zavisi od dostupnosti hrane. Puhovima treba dati priliku da opstanu među nama. Prvi put koti 3-4 (1-7) mladih (slijepi 21-22 dana. sa duţinom tijela od 6 do 19 cm. i teţinom izmeĎu 15 i 200 grama. dobro skače i penje se. puţevima. Pari se u julu. 4 . pukotinama stijena. spolno zreli nakon 12 mjeseci). Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije.). Puhovi ţive u malim porodičnim grupicama. bobicama. voćnjacima. mlade nosi 30-32 dana. mladim pticama i jajima.

on ne spava samo zimi. najviše podsjeća na vjevericu. pticu ili ţabu ako uspije da ih ulovi. Iz svoje duplje izlazi u sumrak i kreće u potragu za hranom koju čine plodovi voća. Priroda je to tako udesila. koji su goli i slijepi 21 –22 dana. Na prvi pogled. proždrljivi spavač Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. bukve. Do današnjeg dana. Slasno će pojesti i kakvog miša. kao i veća sredozemna ostrva poput Sardinije. U duplju se vraća tek u svanuće. samostalni su nakon dva mjeseca. U duplji koju ponekad napravi i na zemlji. Moţe da dostigne duţinu i od 30 centimetara. . nego i ljeti i to tokom dana. sivosmeĎi. Doţive 9 godina. Nastanjuje kontinentalni dio Evrope.3. Korzike. a hvatanje i uzgajanje ovih puhova etnička treadicija. Ţenka nosi 30 – 32 dana. a u Aziji sve do Irana. na svijet donese pet do sedam goluţdravih i slijepih mladunaca koji rastu začuĎujuće brzo. obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji. mladunci moraju brzo da odrastu i stasaju jer su im roditelji u toku godine budni tek četiri mjeseca. Skoro dvije trećine ţivota provede u snu ali. 5 . U XII vijeku je zabiljeţeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini. a teţina da dostigne oko 200 grama. rep veoma kitnjast.hrasta.) Obični. rep da premaši 15 centimetara. puh danju uglavnom spava u dupljama drveća. za razliku od drugih. Sicilije. NAJRASPROSTRANJENIJE VRSTE PUHOVA OBIČNI (SIVI) PUH (Glis glis L. kestena. Krzno mu je sivosmeĎe. za razliku od nje. Ali. Njegov zimski san traje oko sedam mjeseci. gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom. Mladi sišu 28 dana. a noću ţivi. Krita.

proždrljivi spavač Mali. Iako mu je tijelo dugačko svega osam centimetara. ORAŠAR ( LJEŠNIKAR) ( Muscardinus avelanarius L . riĎi puh.) Mali. riĎi. 6 . Moţe da pojede velike količine oraha i lješnika i to na jedinstven način. a teţak je nekoliko desetina grama. sjajnih crnih očiju. koja se lako pripitomljava i postaje veseli kućni ljubimac. Gnijezdo orašara uvijek je puno raznih koštunjavih plodova. svrstana je među ugroţene ţivotinje niţeg stepena. baš kao i rep. a i dalje je na meti sladokusaca. od sjevera Skandinavije do juţnih krajeva Balkana. poznat i pod imenom lješnikar ili orašar. Šta najviše voli da jede. stanovnik je cijele Evrope. riđi puh nestaje s tla Starog kontinenta uporedo s krčenjem šuma. i tek nešto veći od kućnog miša. velikih okruglih ušiju i kitnjastog repa. a običan puh ima isuviše lijepo krzno i veoma ukusno meso da bi izmakao ljudskoj ruci. Slast puhovog mesa odpjevali su još stari Rimljani. Mali.Ţivotinja nalik na vjevericu. Tako je od davnina. otkriva njegovo ime. Snaţnim oštrim zubima puh izbuši rupu na čvrstoj ljusci i jednostavno isisa jezgro. ovaj mali stvor riĎe dlake pravi je proţdrljivko.

glavno stanište baštenskog puha je šuma. Naravno. biće to u stvari samo polusan u kome će da se pridigne i prednjim šapama ustima prinese orah ili lješnik. okrugla nastamba ispletena od grana nisko u ţbunju.) Uprkos svome imenu. jazavaca. Tada kreće u ţivot i potragu za hranom vratolomno krstareći s grane na granu. zavuče se u to sigurno. prije zimskog sna par puhova će da se pobrine da obezbjedi potomstvo.jurišanje i pentranje s glavom nadole. Na svijet će donijeti nekoliko izuzetno sitnih mladunaca slijepljenih očiju koji će od roditelja brzo naučiti sve vještine preţivljavanja. okrenuće se moţda na drugi bok i ponovo zaspati. Čest je u juţnoj i sjevernoj Evropi. carstvo hrane. lasica. Na to utiče uništavanje šuma. gdje najčešće i ţivi.A i samo gnijezdo priča je za sebe. a potom se prepusti zimskom snu. iako moţe biti pronaĎen i u voćnjacima. Ova vrsta puhova je tipično duţine od 10 do 15 cm. Za zimu mali puh bira drugačije stanište – veće i prostranije gnijezdo visoko na grani usred crnogorične šume i od njega pravi skladište oraha i lješnika. legne na bok i savije se u klupko. Tu miran i šćućuren provodi dan. lovljenje od strane ljudi. a čim utoli glad. i opasnost od predatora poput lisica. na travnjacima ili na listopadnom drvetu u šumi. VRTNI (BAŠTENSKI) PUH (Eliomys quercinus L . Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. Krzno je sivo ili braon. hremelina itd. bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14. Teţi od 60 do 140 g. Na sjeveru. Jedini razlog za njegovo buđenje uvjek će biti samo prazan ţeludac. Ljeti je to mala. a bijelo sa trbušne strane. MeĎu njima će svakako biti i akrobatsko veranje po granama. nedostatak hrane. kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa. čudesni skokovi. 7 . Priča se da puh moţe tako duboko da utone u hibernaciju da ga je moguće kotrljati a da se ne probudi. juţnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki. Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim “flekama” oko ušiju te izmeĎu očiju i njuške. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama. Tama je njegovo bezbjedno okruţenje. taj san moţe da potraje i 250 dana. Ali.5 cm. Kad stignu prve hladnoće. toplo sklonište.

Za ovo vrijeme. ali i u planinskom ţbunju. LeĎno krzno mu je sivkastobraon. Veoma je vješt penjač. na nadmorskim visinama do 3. dok mu je stomak nešto svjetliji. a često skače sa grane na granu.Većinom su noćne ţivotinje. kao i razne bobice.500 metara. 8 . a dugačak desetak centimetara. voće. Kanibalizam je kod ove vrste uočen i u periodu posle hibernacije. Noću idu u potragu za hranom. Svaštojedi su ali u njihovoj ishrani je više zastupljeno meso. Sklupčani u klupko spavaju zimski san. poslije perioda nošenja od 23 dana. Mladih se uglavnom raĎa od 3 do 7. ţivi majušna ţivotinja. u našim krajevima poznata pod imenom šumski puh. uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca. Teţak je svega tridesetak grama. bubašvaba. spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana. Period parenja traje od aprila do juna. puţeve. na sjeveru Afrike. preskačući pritom i po dva metra. pa sve do Japana na istoku. male miševe. paukove. nemirna životinja U Evropi. Nije neuobičajeno za baštenske puhove da pojedu svoje poraţene rivale tokom perioda parenja. Još toliko dugačak je i njegov pljosnati čupavi rep. Nezavisni od roditelja postanu sa 2 mjeseca. Vijek im je oko pet godina. a nije mu strano ni ušunjavanje u bašte. jaja. PUH ŠUMSKI (Dryomus nitedula Pallas) Majušna. Šumski puh izgledom podsjeća na vjevericu. Moţe se pronaći u gustim šumama. ţenke naglašavaju svoju spremnost i ţelju za parenje glasnim skičanjem. ali polnu zrelust dostiţu tek sa trećom godinom ţivota. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana.

jaja i ptiće.Puh ţivi u gustom ţbunju ili na niţim granama drveća. Ovo gnijezdo u prečniku ima do 25 centimetara. koja nema više od stotinjak metara u prečniku. Jede lišće. puh nema mnogo neprijatelja. dok u toplijim krajevima izvedu i do tri legla mladih. O ovoj nemirnoj ţivotinjici ne zna se mnogo. nečujne ljudskom uhu. zbog bezbijednosti. Šumski puh zimi spava sjedeći na zadnjim nogama. Na jednom hektaru obično ima samo dva-tri odrasla šumska puha. Sezona parenja počinje u maju i traje do avgusta. a u potragu za hranom polazi tek kad se smrkne. slijepih i teških jedva dva grama. koštunjave plodove. Preko dana drijema. Sa rođacima komuniciraju cijukanjem koje upozorava na opasnost. a emituju i ultrazvučne signale. U našim krajevima njegovi neprijatelji su jedino sove: šumska sova i velika ušara Ne voli društvo i ljubomorno čuva svoju teritoriju. U Evropi se puhovi obično pare samo jednom godišnje. brine se o njima i brani ih od opasnosti. gradeći od lišća i grančica privremena gnijezda za stanovanje. U prvih mjesec dana majka je stalno uz njih. a već kad navrše pet nedjelja više im nije potrebna majčina briga. Pošto je noćna ţivotinja. 9 . Tri do četiri nedjelje poslije parenja raĎa se do sedam mladunaca. cvijeće. koju je teško pronaći i uhvatiti. sa prednjim šapama pritisnutim uz lice. okrenut ka stablu. doji ih. Petnaest dana po roĎenju mali puhovi otvaraju oči. Da bi mladuncima bilo toplije i udobnije. Povremeno se budi da bi jeo. voće. nemoćnih. gnijezdo je postavljeno mahovinom i korom ostruganom sa drveća. sklupčan u lopticu i omotan svojim dugim repom. Mnogo više truda ulaţe kada pravi gnijezdo u kojem će podizati mlade: "kućica" za male puhove je veoma čvrsta. glavonošce. izgraĎena na visini do sedam metara iznad tla. sferičnog je oblika i ima samo jedan ulaz koji je.

Pravi gnijezda od suhoga lišća. Puh preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. Jede i ljudsku hranu ukoliko mu je ona dostupna. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. posebice tijekom poplava. osušilo se 520 stabala u kultiviranoj smrčevoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebar kraj Delnica. raznim šumskim plodovima (malina. Fecesom i mokraćom zagaĎuje stambeni prostor. zatim ţirom. kao primjer navode se provedena istraţivanja na Gorskom kotaru. puh smreku posaĎenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu. kupina. Puhova hrana je raznolika. puhovi se izuzetno prenamnoţe tijekom godina s bogatim urodom bukvice. do 1976. MeĎutim ove štete su manjeg značaja. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice. a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići. U nizinskim šumama puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak. iglicama i korom drveća i sl. On je glodavac i vrlo proţdrljiv. 10 . U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. Ulazi u rupu je obično izgriţen. U razdoblju od 1972. Pojede i ţivotinjsku hranu na koju naiĎe (kukci. brsti je i gloĎe koru. Od 1972. Otvor je malen. godine. gljivama. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). KORISTI I ŠTETE OD ŠUMSKIH PUHOVA Štete od puhova su mnogobrojne.. pupovima. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača.4. kada čine štetu u šumskim sastojinama. Ljeti ţivi u starim šupljim deblima obične bukve.). lješnjakom. Puhovi su u proteklim godinama napravili velike štete u Hrvatskoj. orahom. ponajprije bukvicom. grančica i drugog biljnog materijala. lišćem. Izgrizanjem proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. ali dovoljno velik za puha. kao npr. te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. puţevi i si. svakovrsnim voćem. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. Hrani se sjemenjem. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. jele i gorskoga javora. Takva stabla imaju sniţenu tehničku vrijednost. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. borovnica ). kestenom. električnim instalacijama i sl.

Istovrsna šteta zabiljeţena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. krzno puha se koristi u tekstilnoj industriji (npr. zbog svog lijepog izgleda u nekim slučajevima sluţe kao kućni ljubimci. šteta od puhova utvrĎena je i u drugim područjima. u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja. …. Tako je istovrsna šteta (prstenovanje kore) utvrĎena i na području Uprave šuma Senj. Na osnovu svega dosada rečenog . Kako je navedeno. koristi se za kostime Mme Cruelle deVille. šteta od puha zabiljeţena je na oko 200 ha. Tijekom 1998. takoĎe od krzna puhova prave se poznate kape puhovke). jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova. 11 .U razdoblju od 1980. raznose sjeme šumskog drveća. ovo je najvaţnija šteta koju čine puhovi.20 ha. te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16. do 1983. godine u Šumariji Ogulin. I s drugih terena dobiveni su izvještaji i uzorci s oštećenjima kore na arišu i jeli. mast puha se topi i ona je vrlo skupa i ljekovita. koristi se kao preparat za tretiranje rana. konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s time je bez većeg značenja. MeĎutim. godine na području Uprave šuma Delnice zabiljeţena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37. puhovi imaju i neka korisna svojstva: koriste se u ishrani kao poseban specijalitet. u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi.32 ha. Pored navedenog.

bolesti. niske tempera ture i sl. a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. a time i na štetu koju učini puh. zaštitne mjere mogu se podijeliti na: prirodne mehanizme regulacije brojnosti. septembra do 3 1. Za lov se koriste razna sredstva (klopke). pa tako i puhova i svega što ih okruţuje. poplave. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteţa svega ţivoga. a neke od njih su prikazane na sljedećim slikama: 12 . Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15. divljama mačka i ris). odnosno koliko šume sa svojim prirodnim. jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve odbrane. MJERE ZAŠTITE Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. izuzetno je značajno u kakvim šumama oni ţive. ne reagira na vanjske podraţaje. ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost. tvor. U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. kune. Na osnovu toga. lisica.). ali je unatoč tome šteta na smrekama izraţena. lov puhova i šumskogospodarske mjere. oktobara. S druge strane. Velika je opasnost i ako u pušinu uĎu lasice ili tvorovi. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu. lasice. ili je ona zanemariva. To su njihovi predatori (sove. U tome smislu vrlo je vaţno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. utjecaji okoliša (izvori hrane.5. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih takoĎer uništava. Dok puh spava. U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom.

na njihova staništa. Nadamo se da će se budućim istraţivanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima. dugotrajan i mukotrpan proces. 9 svjesno uznemiravanje puhova. razmjenjivanje ili trampljenje puhova. ali to nije tačno utvrĎeno. ali isplativ s biološkog. a dugoročno i s ekonomskog gledišta. ili bilo kojih dijelova njihovih tijela. naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna. godine.Najvaţniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih grešaka. što upućuje na teţinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje smrčeve kulture. prodavanje. a kako oni čine sve veću štetu. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane. nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraţivanjem. usvajanje ili prevoţenje puhova. ili teritorije za razmnoţavanje. Činjenica je da je zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija. Kao dokaz tome ističemo da nije utvrĎen razlog zašto masovno gloĎu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane. To je skup. pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:     namjerno lovljenje. i uništavanje njihovih jazbina. 13 . ili bilo kojih djelova njihovih tijela. Kako se iz navedenog vidi. ubijanje ili nanošenje povreda puhovima. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće. tj. već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. ekološkog. odnosno biljnih vrsta. Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom iz 1994. ponovno vraćanje prirodnih šuma.

pošto im je samo malo neophodno. a najisplativija je puhova mast (ulje) čija cijena se kreće do 300 kuna po jednom decilitru! Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru. koţa 4-5 kuna po komadu. 14 .6. U ovim torovima trebalo bi da se nalaze i šupljine koje bi puhovima sluţile poput jazbina. a i navikli su da ţive u suhim područjima. Puhovi su se drţali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih sprečavaju da pobjegnu. od ulovljenih puhova prehranjivale su se praktično do slijedeće sezone puholova! I danas se od puhova moţe dobro zaraditi – kilogram njihova mesa u Hrvatskoj cijeni se 40 kuna. Potrebno im je malo vode. ZANIMLJIVOSTI Postoje i jestive vrste puhova. koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu. Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani. pečeni puh na raţnju i prţeni puh. u njima su se takoĎe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi. U razdoblju izmeĎu Prvog i Drugog svjetskog rata vještiji goranski puholovci znali su tijekom sezone lova na puhove samo od prodaje koţica ovog šumskog glodavca namijenjenih izradi odjeće zaraditi količinu novca ravnu cijeni jednog vola! Uz tu. ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak). za to doba iznimnu zaradu. Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš.

a oko oka ima tamniji prsten. Većina vrsta puhova su noćne ţivotinje. za izradu kapa…… U Hrvatskoj . kako svojim izgledom. puhovi su jedna jako interesantna porodica glodara. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. ZAKLJUČAK Na osnovu svega rečenog . Interesanta stvar za puhove jest eta što se koriste u ishrani.) Puh šumski (Dryomus nitedula Pallas) Štete od puhova su mnogobrojne. U našoj zemlji su poznate četiri vrste puhova.) Vrtni ( baštenski) (Eliomys quercinus L . U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. kod nas još uvijek to nije slučaj.7. zakonom iz 1994 godine. 15 . I to : Obični ( sivi) puh (Glis glis L. ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima. MeĎutim.kao ukusno predjelo ili desert. Odozgo je siv. odozdo bijel. tako I ostalim svojim osobinama. Po izgledu podsjećaju na miševe.) Orašar ( lješnikar) ( Muspuhcardinus avelanarius L . Koriste se u tekstilnoj industriji. puhovi su postali potpuno zaštićena vrsta.

Ljubljana. 4.co. Boris Kryštufek. 5. 2. Polh in človek.org.uk Enciklopedija. Boţidar Flajšman. Literatura 1.worcswildlifetrust. 16 . "Ţivot ţivotinja". 2007 en.co.worcswildlifetrust. 3. http://www.8.wikipedia.uk http://www.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful