P. 1
zaštita seminarski

zaštita seminarski

|Views: 618|Likes:
Published by Ermin Kerić

More info:

Published by: Ermin Kerić on Mar 31, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/19/2013

pdf

text

original

Univerzitet u Sarajevu Šumarski fakultet Katedra za zaštitu šuma, urbanog zelenila i lovno gospodarenje Zaštita šuma

Štetne aktivnosti puhova u šumskim ekosistemima
Seminarski rad-

Nastavnik: Doc.dr. Osman Mujezinović

Studentice : Mehić Šefka Osmanspahić Irma Sarajevo, 2011

. Zaključak…………………………………………………………………………………15 8..14 7. Literatura…………………………………………………………………………………16 2 .Sadržaj: 1. Zanimljivosti……………………………………………………………………………... Uvod………………………………………………………………………………………3 2.12 6. Mjere zaštite…………………………………………………………………………….10 5... Opšti opis puhova…………………………………………………………………………4 3. Koristi i štete od šumskih puhova………………………………………………………. Najrasprostranjenije vrste puhova……………………………………………………….5 4.

Imaju od 16 – 22 zuba. koje nastaju promjenom znojnih ţlijezda i stvaraju velike naslage na trbušnoj strani tijela. - U najbrojniju grupu sisara spadaju Glodari ( Rodentia) Ovaj red obuhvata skoro 3000 vrsta. a u našoj zemlji ţive 4 vrste. koja raste iz korijena u koţi. sa promjenom godišnjeg doba i smanjenjem sunčevog zagrijavanja. kao npr. Treće i najvaţnije obiljeţje sisara su mliječne ţlijezde. podrazred pravi sisari (Monodelphig). itd. koji su bez korijena i stalno rastu. Osnovne karakteristike sisara su: promjena roţnatih krljušti u dlaku. a u obje vilice imaju po par sjekutića. Ovaj red ima 35 porodica. imaju razvijen sloţen hemijski mehanizam. puh. koje omogućava uzimanje i ţvakanje hrane. 3 . jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae). UVOD Naša lovna divljač je zoološki obuhvaćena u dva razreda: SISARI (Mammalia). od zadnjih udova do grudi. svizac. i PTICE (Aves). pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. i opaţanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. Vrlo su prilagodljive i plodne ţivotinje. tako da tada gube sposobnost da odrţavaju visoku toplotu i prelaze u stadij “hibernacije” (zimski san). Stoga su primorani da stalnim glodanjem odrţavaju veličinu ovih sjekutića. što je gotovo polovina od ukupnog broja sisara na zemlji. te ovako nastaje zubalo. Porodica puhova je u Evropi zastupljena sa 5 rodova. u dva uporedna niza. rašćenje zuba u koštanoj čeljusti glave. Osnovna karakteristika reda je graĎa i sastav zubala. kojim se odrţava dosta visoka tjelesna temperatura.1. koja kod viših sisara nije zavisna od toplote okoline. Glodari imaju slabije razvijeno čulo vida. jeţ.

dobro skače i penje se. spolno zreli nakon 12 mjeseci). bobicama. Tokom ljeta. sjemenkama. mlade nosi 30-32 dana. Puhovi imaju veoma izoštren sluh. Ţivi u bjelogoričnim šumama. aktivan od početka sumraka i noću. košticama. steknu masne naslage na tijelu. a rasprostranjenost varira od vrste do vrste. Zimski san spava oko 7 mjeseci.. Pari se u julu. pukotinama stijena. OPŠTI OPIS PUHOVA Puhovi su poprilično mali za glodare. mladim pticama i jajima. da ih odrţe u ţivotu kroz period hibernacije. Puhovi ţive u malim porodičnim grupicama. samo četiri mjeseca godišnje. Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije. kukcima. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini. i zavisi od dostupnosti hrane. ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. 4 . Prehranjuje se voćem (šljive. puţevima. koti od augusta do septembra. i teţinom izmeĎu 15 i 200 grama. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama. sa duţinom tijela od 6 do 19 cm.. manjim sisavcima. voćnjacima. parkovima. susjedne dijelove zapadne Azije i Afrike sa izuzetkom Sahare. Puhovima treba dati priliku da opstanu među nama. lišćem (lijeska). kućicama za ptice. ili čak i duţe ako vrijeme ostane relativno hladno. Prvi put koti 3-4 (1-7) mladih (slijepi 21-22 dana.2. Areal puhova zahvata: veći dio Evrope. breskve. samostalni nakon 60 dana. sišu 28 dana.).

obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji. Priroda je to tako udesila. bukve.) Obični. Skoro dvije trećine ţivota provede u snu ali. puh danju uglavnom spava u dupljama drveća. NAJRASPROSTRANJENIJE VRSTE PUHOVA OBIČNI (SIVI) PUH (Glis glis L. U XII vijeku je zabiljeţeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini. Moţe da dostigne duţinu i od 30 centimetara. a u Aziji sve do Irana. koji su goli i slijepi 21 –22 dana. . za razliku od drugih. kao i veća sredozemna ostrva poput Sardinije.3. rep da premaši 15 centimetara. Na prvi pogled. nego i ljeti i to tokom dana. najviše podsjeća na vjevericu. a noću ţivi. Krita.hrasta. Doţive 9 godina. proždrljivi spavač Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. Slasno će pojesti i kakvog miša. pticu ili ţabu ako uspije da ih ulovi. gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom. Do današnjeg dana. on ne spava samo zimi. Sicilije. Mladi sišu 28 dana. U duplju se vraća tek u svanuće. Ali. za razliku od nje. na svijet donese pet do sedam goluţdravih i slijepih mladunaca koji rastu začuĎujuće brzo. a teţina da dostigne oko 200 grama. sivosmeĎi. Ţenka nosi 30 – 32 dana. kestena. Nastanjuje kontinentalni dio Evrope. rep veoma kitnjast. Krzno mu je sivosmeĎe. samostalni su nakon dva mjeseca. Iz svoje duplje izlazi u sumrak i kreće u potragu za hranom koju čine plodovi voća. Njegov zimski san traje oko sedam mjeseci. Korzike. U duplji koju ponekad napravi i na zemlji. mladunci moraju brzo da odrastu i stasaju jer su im roditelji u toku godine budni tek četiri mjeseca. 5 . a hvatanje i uzgajanje ovih puhova etnička treadicija.

koja se lako pripitomljava i postaje veseli kućni ljubimac.Ţivotinja nalik na vjevericu. proždrljivi spavač Mali. ovaj mali stvor riĎe dlake pravi je proţdrljivko. Slast puhovog mesa odpjevali su još stari Rimljani. riĎi puh. riĎi. Mali. riđi puh nestaje s tla Starog kontinenta uporedo s krčenjem šuma. stanovnik je cijele Evrope.) Mali. Snaţnim oštrim zubima puh izbuši rupu na čvrstoj ljusci i jednostavno isisa jezgro. sjajnih crnih očiju. Moţe da pojede velike količine oraha i lješnika i to na jedinstven način. 6 . Tako je od davnina. Gnijezdo orašara uvijek je puno raznih koštunjavih plodova. baš kao i rep. a običan puh ima isuviše lijepo krzno i veoma ukusno meso da bi izmakao ljudskoj ruci. poznat i pod imenom lješnikar ili orašar. od sjevera Skandinavije do juţnih krajeva Balkana. ORAŠAR ( LJEŠNIKAR) ( Muscardinus avelanarius L . svrstana je među ugroţene ţivotinje niţeg stepena. a teţak je nekoliko desetina grama. i tek nešto veći od kućnog miša. velikih okruglih ušiju i kitnjastog repa. a i dalje je na meti sladokusaca. Iako mu je tijelo dugačko svega osam centimetara. Šta najviše voli da jede. otkriva njegovo ime.

čudesni skokovi. Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim “flekama” oko ušiju te izmeĎu očiju i njuške. prije zimskog sna par puhova će da se pobrine da obezbjedi potomstvo. Tu miran i šćućuren provodi dan.) Uprkos svome imenu. hremelina itd. toplo sklonište. juţnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki. Na sjeveru. Tama je njegovo bezbjedno okruţenje. legne na bok i savije se u klupko. nedostatak hrane. Ljeti je to mala. a čim utoli glad.5 cm. Krzno je sivo ili braon. VRTNI (BAŠTENSKI) PUH (Eliomys quercinus L . okrenuće se moţda na drugi bok i ponovo zaspati. a bijelo sa trbušne strane. zavuče se u to sigurno. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama. i opasnost od predatora poput lisica. Za zimu mali puh bira drugačije stanište – veće i prostranije gnijezdo visoko na grani usred crnogorične šume i od njega pravi skladište oraha i lješnika. Na svijet će donijeti nekoliko izuzetno sitnih mladunaca slijepljenih očiju koji će od roditelja brzo naučiti sve vještine preţivljavanja. iako moţe biti pronaĎen i u voćnjacima. Jedini razlog za njegovo buđenje uvjek će biti samo prazan ţeludac. Ova vrsta puhova je tipično duţine od 10 do 15 cm. Teţi od 60 do 140 g. 7 . na travnjacima ili na listopadnom drvetu u šumi. taj san moţe da potraje i 250 dana. carstvo hrane. gdje najčešće i ţivi. lovljenje od strane ljudi.jurišanje i pentranje s glavom nadole. jazavaca.A i samo gnijezdo priča je za sebe. Tada kreće u ţivot i potragu za hranom vratolomno krstareći s grane na granu. Priča se da puh moţe tako duboko da utone u hibernaciju da ga je moguće kotrljati a da se ne probudi. Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. Čest je u juţnoj i sjevernoj Evropi. Kad stignu prve hladnoće. Na to utiče uništavanje šuma. lasica. a potom se prepusti zimskom snu. Ali. Naravno. bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14. okrugla nastamba ispletena od grana nisko u ţbunju. biće to u stvari samo polusan u kome će da se pridigne i prednjim šapama ustima prinese orah ili lješnik. kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa. MeĎu njima će svakako biti i akrobatsko veranje po granama. glavno stanište baštenskog puha je šuma.

Veoma je vješt penjač. Mladih se uglavnom raĎa od 3 do 7. male miševe. a dugačak desetak centimetara. Za ovo vrijeme. Noću idu u potragu za hranom. u našim krajevima poznata pod imenom šumski puh. Sklupčani u klupko spavaju zimski san. Kanibalizam je kod ove vrste uočen i u periodu posle hibernacije. preskačući pritom i po dva metra. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana. Još toliko dugačak je i njegov pljosnati čupavi rep. Vijek im je oko pet godina. na sjeveru Afrike. PUH ŠUMSKI (Dryomus nitedula Pallas) Majušna. paukove. dok mu je stomak nešto svjetliji. na nadmorskim visinama do 3.500 metara. kao i razne bobice.Većinom su noćne ţivotinje. ţenke naglašavaju svoju spremnost i ţelju za parenje glasnim skičanjem. uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca. LeĎno krzno mu je sivkastobraon. a često skače sa grane na granu. Nije neuobičajeno za baštenske puhove da pojedu svoje poraţene rivale tokom perioda parenja. Nezavisni od roditelja postanu sa 2 mjeseca. spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana. nemirna životinja U Evropi. ali polnu zrelust dostiţu tek sa trećom godinom ţivota. jaja. puţeve. Svaštojedi su ali u njihovoj ishrani je više zastupljeno meso. voće. bubašvaba. 8 . poslije perioda nošenja od 23 dana. Period parenja traje od aprila do juna. Moţe se pronaći u gustim šumama. Teţak je svega tridesetak grama. pa sve do Japana na istoku. ali i u planinskom ţbunju. ţivi majušna ţivotinja. a nije mu strano ni ušunjavanje u bašte. Šumski puh izgledom podsjeća na vjevericu.

izgraĎena na visini do sedam metara iznad tla. slijepih i teških jedva dva grama. gradeći od lišća i grančica privremena gnijezda za stanovanje. sa prednjim šapama pritisnutim uz lice. sklupčan u lopticu i omotan svojim dugim repom. Preko dana drijema. sferičnog je oblika i ima samo jedan ulaz koji je. brine se o njima i brani ih od opasnosti. a već kad navrše pet nedjelja više im nije potrebna majčina briga. zbog bezbijednosti. Tri do četiri nedjelje poslije parenja raĎa se do sedam mladunaca. dok u toplijim krajevima izvedu i do tri legla mladih. voće. a emituju i ultrazvučne signale. koštunjave plodove. Povremeno se budi da bi jeo. gnijezdo je postavljeno mahovinom i korom ostruganom sa drveća. U Evropi se puhovi obično pare samo jednom godišnje. U našim krajevima njegovi neprijatelji su jedino sove: šumska sova i velika ušara Ne voli društvo i ljubomorno čuva svoju teritoriju. Šumski puh zimi spava sjedeći na zadnjim nogama. jaja i ptiće. Mnogo više truda ulaţe kada pravi gnijezdo u kojem će podizati mlade: "kućica" za male puhove je veoma čvrsta. Jede lišće. Sa rođacima komuniciraju cijukanjem koje upozorava na opasnost. 9 . Ovo gnijezdo u prečniku ima do 25 centimetara. Sezona parenja počinje u maju i traje do avgusta. glavonošce. doji ih. Petnaest dana po roĎenju mali puhovi otvaraju oči. Da bi mladuncima bilo toplije i udobnije. koja nema više od stotinjak metara u prečniku. O ovoj nemirnoj ţivotinjici ne zna se mnogo. a u potragu za hranom polazi tek kad se smrkne. Na jednom hektaru obično ima samo dva-tri odrasla šumska puha. okrenut ka stablu. nečujne ljudskom uhu.Puh ţivi u gustom ţbunju ili na niţim granama drveća. U prvih mjesec dana majka je stalno uz njih. cvijeće. nemoćnih. puh nema mnogo neprijatelja. koju je teško pronaći i uhvatiti. Pošto je noćna ţivotinja.

On je glodavac i vrlo proţdrljiv. godine. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. iglicama i korom drveća i sl. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. grančica i drugog biljnog materijala. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). puh smreku posaĎenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu. lješnjakom. borovnica ). orahom. Takva stabla imaju sniţenu tehničku vrijednost. Jede i ljudsku hranu ukoliko mu je ona dostupna. električnim instalacijama i sl. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice. Puhova hrana je raznolika. Pojede i ţivotinjsku hranu na koju naiĎe (kukci. brsti je i gloĎe koru. Izgrizanjem proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. kao primjer navode se provedena istraţivanja na Gorskom kotaru. 10 . puhovi se izuzetno prenamnoţe tijekom godina s bogatim urodom bukvice. Ulazi u rupu je obično izgriţen. Otvor je malen. lišćem. Puh preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. posebice tijekom poplava. osušilo se 520 stabala u kultiviranoj smrčevoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebar kraj Delnica. kada čine štetu u šumskim sastojinama. U razdoblju od 1972. Hrani se sjemenjem.4. do 1976. te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama. zatim ţirom. a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići. Pravi gnijezda od suhoga lišća. gljivama. ponajprije bukvicom. kupina. raznim šumskim plodovima (malina. Ljeti ţivi u starim šupljim deblima obične bukve.. KORISTI I ŠTETE OD ŠUMSKIH PUHOVA Štete od puhova su mnogobrojne. kestenom.). uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. svakovrsnim voćem. jele i gorskoga javora. ali dovoljno velik za puha. Od 1972. U nizinskim šumama puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak. Puhovi su u proteklim godinama napravili velike štete u Hrvatskoj. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. kao npr. pupovima. Fecesom i mokraćom zagaĎuje stambeni prostor. MeĎutim ove štete su manjeg značaja. puţevi i si.

u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi. konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s time je bez većeg značenja. raznose sjeme šumskog drveća.U razdoblju od 1980. MeĎutim. takoĎe od krzna puhova prave se poznate kape puhovke). …. do 1983. I s drugih terena dobiveni su izvještaji i uzorci s oštećenjima kore na arišu i jeli. a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova. krzno puha se koristi u tekstilnoj industriji (npr. u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja. 11 . Kako je navedeno. te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16. Na osnovu svega dosada rečenog . Istovrsna šteta zabiljeţena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru. zbog svog lijepog izgleda u nekim slučajevima sluţe kao kućni ljubimci. puhovi imaju i neka korisna svojstva: koriste se u ishrani kao poseban specijalitet. koristi se za kostime Mme Cruelle deVille. jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. šteta od puha zabiljeţena je na oko 200 ha. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. koristi se kao preparat za tretiranje rana. Tijekom 1998. godine na području Uprave šuma Delnice zabiljeţena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37. šteta od puhova utvrĎena je i u drugim područjima. Pored navedenog. godine u Šumariji Ogulin. ovo je najvaţnija šteta koju čine puhovi. mast puha se topi i ona je vrlo skupa i ljekovita.20 ha. Tako je istovrsna šteta (prstenovanje kore) utvrĎena i na području Uprave šuma Senj.32 ha.

lisica. pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve odbrane. pa tako i puhova i svega što ih okruţuje. kune. ali je unatoč tome šteta na smrekama izraţena. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih takoĎer uništava. Za lov se koriste razna sredstva (klopke). ne reagira na vanjske podraţaje. lasice. a time i na štetu koju učini puh. izuzetno je značajno u kakvim šumama oni ţive. Na osnovu toga. To su njihovi predatori (sove. septembra do 3 1. Velika je opasnost i ako u pušinu uĎu lasice ili tvorovi. poplave. Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15. bolesti. oktobara. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova. U tome smislu vrlo je vaţno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. odnosno koliko šume sa svojim prirodnim. lov puhova i šumskogospodarske mjere. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu. zaštitne mjere mogu se podijeliti na: prirodne mehanizme regulacije brojnosti. a neke od njih su prikazane na sljedećim slikama: 12 .5. jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. niske tempera ture i sl. tvor. MJERE ZAŠTITE Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. S druge strane. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteţa svega ţivoga.). divljama mačka i ris). U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. Dok puh spava. ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost. ili je ona zanemariva. utjecaji okoliša (izvori hrane. a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom.

Činjenica je da je zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija. tj. a kako oni čine sve veću štetu. 9 svjesno uznemiravanje puhova. godine. ili teritorije za razmnoţavanje.Najvaţniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih grešaka. usvajanje ili prevoţenje puhova. što upućuje na teţinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje smrčeve kulture. već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. ali isplativ s biološkog. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće. na njihova staništa. i uništavanje njihovih jazbina. a dugoročno i s ekonomskog gledišta. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:     namjerno lovljenje. To je skup. nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraţivanjem. ponovno vraćanje prirodnih šuma. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane. odnosno biljnih vrsta. Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom iz 1994. dugotrajan i mukotrpan proces. 13 . Kako se iz navedenog vidi. ili bilo kojih dijelova njihovih tijela. ekološkog. prodavanje. razmjenjivanje ili trampljenje puhova. ili bilo kojih djelova njihovih tijela. naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna. Kao dokaz tome ističemo da nije utvrĎen razlog zašto masovno gloĎu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane. ubijanje ili nanošenje povreda puhovima. ali to nije tačno utvrĎeno. pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine. Nadamo se da će se budućim istraţivanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima.

a najisplativija je puhova mast (ulje) čija cijena se kreće do 300 kuna po jednom decilitru! Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru. a i navikli su da ţive u suhim područjima. koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu. Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani.6. Potrebno im je malo vode. koţa 4-5 kuna po komadu. od ulovljenih puhova prehranjivale su se praktično do slijedeće sezone puholova! I danas se od puhova moţe dobro zaraditi – kilogram njihova mesa u Hrvatskoj cijeni se 40 kuna. pečeni puh na raţnju i prţeni puh. U razdoblju izmeĎu Prvog i Drugog svjetskog rata vještiji goranski puholovci znali su tijekom sezone lova na puhove samo od prodaje koţica ovog šumskog glodavca namijenjenih izradi odjeće zaraditi količinu novca ravnu cijeni jednog vola! Uz tu. za to doba iznimnu zaradu. ZANIMLJIVOSTI Postoje i jestive vrste puhova. Puhovi su se drţali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih sprečavaju da pobjegnu. Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš. U ovim torovima trebalo bi da se nalaze i šupljine koje bi puhovima sluţile poput jazbina. 14 . ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak). pošto im je samo malo neophodno. u njima su se takoĎe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi.

a oko oka ima tamniji prsten. odozdo bijel.) Orašar ( lješnikar) ( Muspuhcardinus avelanarius L . kako svojim izgledom. 15 . zakonom iz 1994 godine. Po izgledu podsjećaju na miševe. Odozgo je siv. kod nas još uvijek to nije slučaj. tako I ostalim svojim osobinama. puhovi su postali potpuno zaštićena vrsta. Interesanta stvar za puhove jest eta što se koriste u ishrani. U našoj zemlji su poznate četiri vrste puhova. za izradu kapa…… U Hrvatskoj .7.) Puh šumski (Dryomus nitedula Pallas) Štete od puhova su mnogobrojne. Koriste se u tekstilnoj industriji. I to : Obični ( sivi) puh (Glis glis L.) Vrtni ( baštenski) (Eliomys quercinus L . puhovi su jedna jako interesantna porodica glodara. MeĎutim. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima. ZAKLJUČAK Na osnovu svega rečenog . Većina vrsta puhova su noćne ţivotinje.kao ukusno predjelo ili desert. uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala.

Boris Kryštufek.wikipedia. Boţidar Flajšman. 3. 5.org. Ljubljana. http://www. 2007 en. 16 . Literatura 1.co.uk http://www.worcswildlifetrust.8.worcswildlifetrust.co. Polh in človek. 2. "Ţivot ţivotinja".uk Enciklopedija. 4.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->