Univerzitet u Sarajevu Šumarski fakultet Katedra za zaštitu šuma, urbanog zelenila i lovno gospodarenje Zaštita šuma

Štetne aktivnosti puhova u šumskim ekosistemima
Seminarski rad-

Nastavnik: Doc.dr. Osman Mujezinović

Studentice : Mehić Šefka Osmanspahić Irma Sarajevo, 2011

. Koristi i štete od šumskih puhova………………………………………………………. Uvod………………………………………………………………………………………3 2.12 6... Zanimljivosti……………………………………………………………………………. Najrasprostranjenije vrste puhova……………………………………………………….Sadržaj: 1. Mjere zaštite…………………………………………………………………………….5 4. Opšti opis puhova…………………………………………………………………………4 3. Zaključak…………………………………………………………………………………15 8.10 5... Literatura…………………………………………………………………………………16 2 ..14 7.

u dva uporedna niza. koja kod viših sisara nije zavisna od toplote okoline. a u obje vilice imaju po par sjekutića. kojim se odrţava dosta visoka tjelesna temperatura. a u našoj zemlji ţive 4 vrste. Stoga su primorani da stalnim glodanjem odrţavaju veličinu ovih sjekutića. Treće i najvaţnije obiljeţje sisara su mliječne ţlijezde. i PTICE (Aves). Vrlo su prilagodljive i plodne ţivotinje. i opaţanje se svodi uglavnom na pokretne predmete. itd. sa promjenom godišnjeg doba i smanjenjem sunčevog zagrijavanja. jeţ. Ovaj red ima 35 porodica. rašćenje zuba u koštanoj čeljusti glave. podrazred pravi sisari (Monodelphig). svizac. Osnovne karakteristike sisara su: promjena roţnatih krljušti u dlaku. Osnovna karakteristika reda je graĎa i sastav zubala. - U najbrojniju grupu sisara spadaju Glodari ( Rodentia) Ovaj red obuhvata skoro 3000 vrsta. koji su bez korijena i stalno rastu. Imaju od 16 – 22 zuba. jedna od tih je i porodica puhova (Gliridae). pa se nalaze na svim dijelovima zemlje. što je gotovo polovina od ukupnog broja sisara na zemlji. imaju razvijen sloţen hemijski mehanizam. Glodari imaju slabije razvijeno čulo vida. kao npr. 3 . Porodica puhova je u Evropi zastupljena sa 5 rodova. koje nastaju promjenom znojnih ţlijezda i stvaraju velike naslage na trbušnoj strani tijela. od zadnjih udova do grudi. koja raste iz korijena u koţi. koje omogućava uzimanje i ţvakanje hrane. te ovako nastaje zubalo. puh.1. UVOD Naša lovna divljač je zoološki obuhvaćena u dva razreda: SISARI (Mammalia). tako da tada gube sposobnost da odrţavaju visoku toplotu i prelaze u stadij “hibernacije” (zimski san).

Tokom ljeta.). dobro skače i penje se. parkovima. Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije. Prvi put koti 3-4 (1-7) mladih (slijepi 21-22 dana. bobicama. Puhovi imaju veoma izoštren sluh. kućicama za ptice. ili čak i duţe ako vrijeme ostane relativno hladno.. i zavisi od dostupnosti hrane. Puhovi ţive u malim porodičnim grupicama. ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. pukotinama stijena. breskve. voćnjacima. samo četiri mjeseca godišnje. samostalni nakon 60 dana. Prehranjuje se voćem (šljive.. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama. lišćem (lijeska). puţevima. Areal puhova zahvata: veći dio Evrope. steknu masne naslage na tijelu. da ih odrţe u ţivotu kroz period hibernacije. sa duţinom tijela od 6 do 19 cm.2. sjemenkama. Pari se u julu. 4 . i teţinom izmeĎu 15 i 200 grama. a rasprostranjenost varira od vrste do vrste. sišu 28 dana. mlade nosi 30-32 dana. susjedne dijelove zapadne Azije i Afrike sa izuzetkom Sahare. koti od augusta do septembra. Ţivi u bjelogoričnim šumama. mladim pticama i jajima. košticama. OPŠTI OPIS PUHOVA Puhovi su poprilično mali za glodare. Zimski san spava oko 7 mjeseci. kukcima. aktivan od početka sumraka i noću. Puhovima treba dati priliku da opstanu među nama. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini. manjim sisavcima. spolno zreli nakon 12 mjeseci).

a u Aziji sve do Irana. U XII vijeku je zabiljeţeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini. kao i veća sredozemna ostrva poput Sardinije. proždrljivi spavač Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. Doţive 9 godina. obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji. Krzno mu je sivosmeĎe. Mladi sišu 28 dana. NAJRASPROSTRANJENIJE VRSTE PUHOVA OBIČNI (SIVI) PUH (Glis glis L. Ali. bukve. . za razliku od nje. Iz svoje duplje izlazi u sumrak i kreće u potragu za hranom koju čine plodovi voća. nego i ljeti i to tokom dana. mladunci moraju brzo da odrastu i stasaju jer su im roditelji u toku godine budni tek četiri mjeseca.hrasta. najviše podsjeća na vjevericu. a teţina da dostigne oko 200 grama. pticu ili ţabu ako uspije da ih ulovi. gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom. Na prvi pogled. Slasno će pojesti i kakvog miša. puh danju uglavnom spava u dupljama drveća. Njegov zimski san traje oko sedam mjeseci. Korzike. na svijet donese pet do sedam goluţdravih i slijepih mladunaca koji rastu začuĎujuće brzo.) Obični. U duplji koju ponekad napravi i na zemlji. za razliku od drugih. a hvatanje i uzgajanje ovih puhova etnička treadicija. Ţenka nosi 30 – 32 dana. koji su goli i slijepi 21 –22 dana. a noću ţivi. rep da premaši 15 centimetara. samostalni su nakon dva mjeseca. kestena. Priroda je to tako udesila. Do današnjeg dana. on ne spava samo zimi. rep veoma kitnjast. Moţe da dostigne duţinu i od 30 centimetara. Sicilije. Skoro dvije trećine ţivota provede u snu ali. Nastanjuje kontinentalni dio Evrope. Krita. U duplju se vraća tek u svanuće.3. sivosmeĎi. 5 .

Tako je od davnina. Slast puhovog mesa odpjevali su još stari Rimljani. riđi puh nestaje s tla Starog kontinenta uporedo s krčenjem šuma. od sjevera Skandinavije do juţnih krajeva Balkana. Iako mu je tijelo dugačko svega osam centimetara. a običan puh ima isuviše lijepo krzno i veoma ukusno meso da bi izmakao ljudskoj ruci. otkriva njegovo ime. proždrljivi spavač Mali. Mali. stanovnik je cijele Evrope. Moţe da pojede velike količine oraha i lješnika i to na jedinstven način. Snaţnim oštrim zubima puh izbuši rupu na čvrstoj ljusci i jednostavno isisa jezgro. Šta najviše voli da jede. a teţak je nekoliko desetina grama. i tek nešto veći od kućnog miša.Ţivotinja nalik na vjevericu. sjajnih crnih očiju. baš kao i rep. poznat i pod imenom lješnikar ili orašar. koja se lako pripitomljava i postaje veseli kućni ljubimac. velikih okruglih ušiju i kitnjastog repa. Gnijezdo orašara uvijek je puno raznih koštunjavih plodova. svrstana je među ugroţene ţivotinje niţeg stepena. ORAŠAR ( LJEŠNIKAR) ( Muscardinus avelanarius L . riĎi puh.) Mali. ovaj mali stvor riĎe dlake pravi je proţdrljivko. 6 . riĎi. a i dalje je na meti sladokusaca.

na travnjacima ili na listopadnom drvetu u šumi. a čim utoli glad. Naravno. jazavaca. toplo sklonište. lovljenje od strane ljudi. lasica. juţnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki. kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa. a bijelo sa trbušne strane. Jedini razlog za njegovo buđenje uvjek će biti samo prazan ţeludac. taj san moţe da potraje i 250 dana. okrenuće se moţda na drugi bok i ponovo zaspati. a potom se prepusti zimskom snu. Ova vrsta puhova je tipično duţine od 10 do 15 cm.jurišanje i pentranje s glavom nadole.5 cm. čudesni skokovi. glavno stanište baštenskog puha je šuma. Čest je u juţnoj i sjevernoj Evropi. iako moţe biti pronaĎen i u voćnjacima. zavuče se u to sigurno. carstvo hrane. Za zimu mali puh bira drugačije stanište – veće i prostranije gnijezdo visoko na grani usred crnogorične šume i od njega pravi skladište oraha i lješnika. nedostatak hrane. biće to u stvari samo polusan u kome će da se pridigne i prednjim šapama ustima prinese orah ili lješnik. Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim “flekama” oko ušiju te izmeĎu očiju i njuške.A i samo gnijezdo priča je za sebe. gdje najčešće i ţivi. Na to utiče uništavanje šuma. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama. Ali.) Uprkos svome imenu. Tada kreće u ţivot i potragu za hranom vratolomno krstareći s grane na granu. Ljeti je to mala. okrugla nastamba ispletena od grana nisko u ţbunju. hremelina itd. Teţi od 60 do 140 g. Na svijet će donijeti nekoliko izuzetno sitnih mladunaca slijepljenih očiju koji će od roditelja brzo naučiti sve vještine preţivljavanja. i opasnost od predatora poput lisica. MeĎu njima će svakako biti i akrobatsko veranje po granama. Tama je njegovo bezbjedno okruţenje. Priča se da puh moţe tako duboko da utone u hibernaciju da ga je moguće kotrljati a da se ne probudi. Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14. Tu miran i šćućuren provodi dan. Kad stignu prve hladnoće. VRTNI (BAŠTENSKI) PUH (Eliomys quercinus L . 7 . prije zimskog sna par puhova će da se pobrine da obezbjedi potomstvo. Krzno je sivo ili braon. legne na bok i savije se u klupko. Na sjeveru.

8 . voće. u našim krajevima poznata pod imenom šumski puh. ali i u planinskom ţbunju. paukove. Sklupčani u klupko spavaju zimski san. Vijek im je oko pet godina. Za ovo vrijeme. dok mu je stomak nešto svjetliji. ţenke naglašavaju svoju spremnost i ţelju za parenje glasnim skičanjem. spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana. ţivi majušna ţivotinja. puţeve. pa sve do Japana na istoku. Još toliko dugačak je i njegov pljosnati čupavi rep. a često skače sa grane na granu. preskačući pritom i po dva metra. nemirna životinja U Evropi.500 metara. Moţe se pronaći u gustim šumama. male miševe.Većinom su noćne ţivotinje. Veoma je vješt penjač. Teţak je svega tridesetak grama. na sjeveru Afrike. jaja. ali polnu zrelust dostiţu tek sa trećom godinom ţivota. LeĎno krzno mu je sivkastobraon. poslije perioda nošenja od 23 dana. Noću idu u potragu za hranom. uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca. Period parenja traje od aprila do juna. na nadmorskim visinama do 3. PUH ŠUMSKI (Dryomus nitedula Pallas) Majušna. Nije neuobičajeno za baštenske puhove da pojedu svoje poraţene rivale tokom perioda parenja. bubašvaba. Šumski puh izgledom podsjeća na vjevericu. Svaštojedi su ali u njihovoj ishrani je više zastupljeno meso. Mladih se uglavnom raĎa od 3 do 7. kao i razne bobice. a nije mu strano ni ušunjavanje u bašte. a dugačak desetak centimetara. Nezavisni od roditelja postanu sa 2 mjeseca. Kanibalizam je kod ove vrste uočen i u periodu posle hibernacije. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana.

glavonošce. dok u toplijim krajevima izvedu i do tri legla mladih. Pošto je noćna ţivotinja. nemoćnih. Ovo gnijezdo u prečniku ima do 25 centimetara. okrenut ka stablu. gnijezdo je postavljeno mahovinom i korom ostruganom sa drveća. zbog bezbijednosti. nečujne ljudskom uhu. izgraĎena na visini do sedam metara iznad tla. Jede lišće. Na jednom hektaru obično ima samo dva-tri odrasla šumska puha. sferičnog je oblika i ima samo jedan ulaz koji je. O ovoj nemirnoj ţivotinjici ne zna se mnogo. brine se o njima i brani ih od opasnosti. Tri do četiri nedjelje poslije parenja raĎa se do sedam mladunaca. Petnaest dana po roĎenju mali puhovi otvaraju oči. U Evropi se puhovi obično pare samo jednom godišnje. puh nema mnogo neprijatelja. 9 . doji ih. jaja i ptiće. sklupčan u lopticu i omotan svojim dugim repom. U prvih mjesec dana majka je stalno uz njih. a emituju i ultrazvučne signale. Sezona parenja počinje u maju i traje do avgusta. koštunjave plodove. U našim krajevima njegovi neprijatelji su jedino sove: šumska sova i velika ušara Ne voli društvo i ljubomorno čuva svoju teritoriju. Mnogo više truda ulaţe kada pravi gnijezdo u kojem će podizati mlade: "kućica" za male puhove je veoma čvrsta. koju je teško pronaći i uhvatiti. Preko dana drijema. Šumski puh zimi spava sjedeći na zadnjim nogama. sa prednjim šapama pritisnutim uz lice. Sa rođacima komuniciraju cijukanjem koje upozorava na opasnost. koja nema više od stotinjak metara u prečniku. a već kad navrše pet nedjelja više im nije potrebna majčina briga. voće.Puh ţivi u gustom ţbunju ili na niţim granama drveća. cvijeće. slijepih i teških jedva dva grama. Da bi mladuncima bilo toplije i udobnije. Povremeno se budi da bi jeo. gradeći od lišća i grančica privremena gnijezda za stanovanje. a u potragu za hranom polazi tek kad se smrkne.

Hrani se sjemenjem. kupina. Puhovi su u proteklim godinama napravili velike štete u Hrvatskoj. godine. Pojede i ţivotinjsku hranu na koju naiĎe (kukci. kestenom. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). Takva stabla imaju sniţenu tehničku vrijednost. Otvor je malen. On je glodavac i vrlo proţdrljiv. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama. U razdoblju od 1972. kao primjer navode se provedena istraţivanja na Gorskom kotaru. kao npr. lišćem. ponajprije bukvicom. Puh preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. jele i gorskoga javora.. posebice tijekom poplava. Jede i ljudsku hranu ukoliko mu je ona dostupna. MeĎutim ove štete su manjeg značaja. iglicama i korom drveća i sl. do 1976.). uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. osušilo se 520 stabala u kultiviranoj smrčevoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebar kraj Delnica. puh smreku posaĎenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu. orahom. kada čine štetu u šumskim sastojinama. Fecesom i mokraćom zagaĎuje stambeni prostor. gljivama. svakovrsnim voćem.4. 10 . pupovima. a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići. puhovi se izuzetno prenamnoţe tijekom godina s bogatim urodom bukvice. ali dovoljno velik za puha. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. Od 1972. električnim instalacijama i sl. te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. grančica i drugog biljnog materijala. Ljeti ţivi u starim šupljim deblima obične bukve. Ulazi u rupu je obično izgriţen. raznim šumskim plodovima (malina. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice. puţevi i si. Izgrizanjem proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. borovnica ). lješnjakom. Puhova hrana je raznolika. KORISTI I ŠTETE OD ŠUMSKIH PUHOVA Štete od puhova su mnogobrojne. U nizinskim šumama puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak. zatim ţirom. U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. Pravi gnijezda od suhoga lišća. brsti je i gloĎe koru.

MeĎutim. Istovrsna šteta zabiljeţena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru. I s drugih terena dobiveni su izvještaji i uzorci s oštećenjima kore na arišu i jeli. Pored navedenog. 11 . šteta od puhova utvrĎena je i u drugim područjima. …. Tako je istovrsna šteta (prstenovanje kore) utvrĎena i na području Uprave šuma Senj. mast puha se topi i ona je vrlo skupa i ljekovita. u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. raznose sjeme šumskog drveća. godine u Šumariji Ogulin. Tijekom 1998. takoĎe od krzna puhova prave se poznate kape puhovke). te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16. a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova. konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s time je bez većeg značenja. jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. šteta od puha zabiljeţena je na oko 200 ha. puhovi imaju i neka korisna svojstva: koriste se u ishrani kao poseban specijalitet. Kako je navedeno. godine na području Uprave šuma Delnice zabiljeţena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37.32 ha. koristi se kao preparat za tretiranje rana. zbog svog lijepog izgleda u nekim slučajevima sluţe kao kućni ljubimci. krzno puha se koristi u tekstilnoj industriji (npr. ovo je najvaţnija šteta koju čine puhovi. Na osnovu svega dosada rečenog . do 1983.U razdoblju od 1980.20 ha. koristi se za kostime Mme Cruelle deVille. u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi.

To su njihovi predatori (sove. odnosno koliko šume sa svojim prirodnim. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih takoĎer uništava. a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. oktobara. ili je ona zanemariva. divljama mačka i ris). niske tempera ture i sl. kune. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova. a time i na štetu koju učini puh. U tome smislu vrlo je vaţno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. Dok puh spava. S druge strane. U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom. poplave. jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. pa tako i puhova i svega što ih okruţuje. MJERE ZAŠTITE Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. Velika je opasnost i ako u pušinu uĎu lasice ili tvorovi. ne reagira na vanjske podraţaje. utjecaji okoliša (izvori hrane. ali je unatoč tome šteta na smrekama izraţena. lasice. septembra do 3 1. izuzetno je značajno u kakvim šumama oni ţive. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteţa svega ţivoga. ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost. Za lov se koriste razna sredstva (klopke). lisica.). Na osnovu toga. pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve odbrane. bolesti. tvor. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu. a neke od njih su prikazane na sljedećim slikama: 12 . lov puhova i šumskogospodarske mjere.5. U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15. zaštitne mjere mogu se podijeliti na: prirodne mehanizme regulacije brojnosti.

ili bilo kojih djelova njihovih tijela. Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom iz 1994. a dugoročno i s ekonomskog gledišta. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:     namjerno lovljenje. i uništavanje njihovih jazbina. pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine. već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. što upućuje na teţinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje smrčeve kulture. ili bilo kojih dijelova njihovih tijela. Kako se iz navedenog vidi. ponovno vraćanje prirodnih šuma. tj. To je skup. 9 svjesno uznemiravanje puhova. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane. prodavanje. Činjenica je da je zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija. ubijanje ili nanošenje povreda puhovima. na njihova staništa. dugotrajan i mukotrpan proces. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće. naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna. razmjenjivanje ili trampljenje puhova. usvajanje ili prevoţenje puhova. ekološkog. godine. a kako oni čine sve veću štetu.Najvaţniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih grešaka. ali isplativ s biološkog. Nadamo se da će se budućim istraţivanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima. ili teritorije za razmnoţavanje. 13 . ali to nije tačno utvrĎeno. nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraţivanjem. odnosno biljnih vrsta. Kao dokaz tome ističemo da nije utvrĎen razlog zašto masovno gloĎu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane.

Najčešći specijaliteti od puhova mesa su gulaš. koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu. a najisplativija je puhova mast (ulje) čija cijena se kreće do 300 kuna po jednom decilitru! Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru. u njima su se takoĎe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi.6. Puhovi su se drţali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih sprečavaju da pobjegnu. a i navikli su da ţive u suhim područjima. pečeni puh na raţnju i prţeni puh. od ulovljenih puhova prehranjivale su se praktično do slijedeće sezone puholova! I danas se od puhova moţe dobro zaraditi – kilogram njihova mesa u Hrvatskoj cijeni se 40 kuna. U ovim torovima trebalo bi da se nalaze i šupljine koje bi puhovima sluţile poput jazbina. za to doba iznimnu zaradu. 14 . U razdoblju izmeĎu Prvog i Drugog svjetskog rata vještiji goranski puholovci znali su tijekom sezone lova na puhove samo od prodaje koţica ovog šumskog glodavca namijenjenih izradi odjeće zaraditi količinu novca ravnu cijeni jednog vola! Uz tu. koţa 4-5 kuna po komadu. Potrebno im je malo vode. ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak). ZANIMLJIVOSTI Postoje i jestive vrste puhova. Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani. pošto im je samo malo neophodno.

kao ukusno predjelo ili desert. Većina vrsta puhova su noćne ţivotinje.) Orašar ( lješnikar) ( Muspuhcardinus avelanarius L . ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima. odozdo bijel. ZAKLJUČAK Na osnovu svega rečenog . Po izgledu podsjećaju na miševe.) Puh šumski (Dryomus nitedula Pallas) Štete od puhova su mnogobrojne.7. Odozgo je siv. 15 . uzrokujući time sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. kako svojim izgledom. za izradu kapa…… U Hrvatskoj . kod nas još uvijek to nije slučaj.) Vrtni ( baštenski) (Eliomys quercinus L . Koriste se u tekstilnoj industriji. U našoj zemlji su poznate četiri vrste puhova. Interesanta stvar za puhove jest eta što se koriste u ishrani. I to : Obični ( sivi) puh (Glis glis L. puhovi su postali potpuno zaštićena vrsta. U prvom redu ogleda se u tome što puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i gloĎu koru mladih četinjača. tako I ostalim svojim osobinama. MeĎutim. zakonom iz 1994 godine. puhovi su jedna jako interesantna porodica glodara. a oko oka ima tamniji prsten.

5. Polh in človek.co.worcswildlifetrust. Boţidar Flajšman. 3. 2007 en. Literatura 1.org.8. Ljubljana. 16 . "Ţivot ţivotinja".co.worcswildlifetrust.uk Enciklopedija. 2. http://www.wikipedia. 4. Boris Kryštufek.uk http://www.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful