P. 1
Osho zen 1

Osho zen 1

|Views: 583|Likes:
Published by pleasme

More info:

Published by: pleasme on Feb 25, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/21/2014

pdf

text

original

OSHO

NEMA VODE NEMA MJESECA

Deset predavanja

o zen pričama

Preveo Swami Prem Mahavira

Osho Lotos Knjiga

Sutomore 1997

Naslov originala OSHO No Water, No Moon

Izdavač Slobodan Vučković

(c) copyright O s h o International F o u n d a t i o n (c) copyright for Y u g o s l a v i a by S.Vuckovic, 1995.

N i j e d a n d i o o v e knjige se ne m o ž e p r e š t a m p a v a t i ili u m n o ž a v a t i u bilo k o m o b l i k u , m e h a n i č k i , elektronski ili f o t o k o p i r a n j e m , bez p i s m e n o g o d o b r e n j a Izdavača.

N a v e d e n e priče u ovoj knjizi su preuzete iz knjige Z e n F l e s h , Z e n B o n e s (Penguin,1972) sačinjene od Paul Repsa.

SADRŽAJ

1. Nema vode, nema mjeseca 2. Irgovački dijalog za prenoćište 3. Je li tako? 4. Odgovor mrtvaca 5. Gutejev prst 6. Zašto se ne povučeš? 7. Buda ocrnjenog nosa 8. Davalac treba da bude zahvalan 9. Filozof pita Budu 10. Ninakava odlazi

UVOD

"Zen n i k a d a ne o b e ć a v a ništa. On ti j e d n o s t a v n o daje ovdje i sada."

O v a knjiga j e dragocjena; ona j e riznica. O n a m o ž e postati dijalog između tebe i Prosvijetljenog Majstora Osha. To m o ž e postati v e o m a rijetka pojava - susretanje, prožimanje dvaju bića. U duhu njegove milostivosti, O s h o oživljava suštinu zena u svoj njegovoj ljepoti i tajnovitosti. Vi ćete zasigurno uživati u apsurdu i h u m o r u , nepredvidljivim i skrivenim iznenađenjima u knjizi N e m a v o d e , n e m a m j e s e c a . Cijela knjiga je protkana zen š o k o v i m a , zen dosjetkama i velikim smijehom koji te m o ž e protresti iz s v a k o d n e v n e jednoličnosti i dovesti do bljeska spoznaje ko si ti. O s h o izliva njegov jedinstveni uvid i j a s n o ć u o životu, ljubavi, smrti, meditaciji i prosvjetljenju putem š t a m p a n e riječi. U ogledalu unutarnjih tišina, ti m o ž e š započeti sa posmatranjem sebe. O v a predavanja bazirana na zen pričama m o g u postati stepenice za dublje razumijevanje vlastitog života jer su o n e o tebi, o n e su adresirane na tebe, o n e i jesu to što si ti! Ti si ta riznica, sakrivena od s a m o g sebe. "Meditacija je otvaranje očiju. Meditacija je gledanje." O v a knjiga j e dragocjena; ona j e r i z n i c a . T o j e p o k l o n o d strane egzistencije, poziv da se vratiš s v o m d o m u .

Ma Yoga Rabiva

2

NEMA VODE, NEMA MJESECA

Monahinja Cijono je godinama učila ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. Jedne noći je nosila stara vedra prepuna vode. Hodajući je promatrala puni mjesec kako se oslikava u vedrici punoj vode. Iznenada, štap od bambusa, koji je držao vedrice, je pukao i vedrice padoše na stranu. Voda se izli, odsjaj mjeseca iščeznu tada se Cijono prosvijetli. Potom je napisala ove stihove: Na sve moguće načine pokušavala sam da vedrice održim zajedno nadajući se da tanki bambus neće nikada pući. Iznenada se dno provalilo. Nema više vode; nema više mjeseca u vodi praznina u mojoj ruci.

3

Pr'osvjetljenje j e uvijek iznenadno. N e m a p o s t e p e n o g procesa u tome j e r svi postepeni procesi pripadaju u m u , a prosvjetljenje ne potiče od uma. Svi procesi pripadaju u m u , a prosvjetljenje je izvan svega toga. Z a t o ti ne m o ž e š rasti u prosvjetljenju, ti s a m o m o ž e š uskočiti u to. K r o z to se ne m o ž e š kretati korak po korak; tu ne postoje koraci. Prosvjetljenje je nalik ambisu, ili skočite ili ne skočite.
Prosvjetljenje ne možete imati u djelovima, fragmentarno. To je cjelina - ili si u t o m e ili uopšte nijesi, ali tu ne m o ž e biti n i k a k v o g p o s t e p e n o g napredovanja. Z a p a m t i o v o kao j e d n u o s n o v n u stvar: to se d o g o d i o d j e d n o m u p o t p u n o s t i , nepodijeljeno. To se d o g o d i u cjelini, zato je um n e s p o s o b a n da to shvati. Um m o ž e shvatiti sve što je podijeljeno. Um će shvatiti sve do čega se m o ž e doći postepeno j e r je um analitičan, izdijeljen, fragmentaran. Um m o ž e shvatiti djelove; cjelina mu uvijek izmiče. Z a t o ako slušate um, do prosvjetljenja nikada nećete stići. To se d o g o d i l o i sa m o n a h i n j o m Cijono: ona je učila g o d i n a m a i ništa se nije d o g a đ a l o . Um m o ž e učiti o B o g u , o prosvjetljenju, o v r h o v n o m . On se m o ž e i pretvarati da je sve shvatio. Ali B o g nije nešto šio treba da razumiješ. Čak i ako b u d e š znao sve o B o g u , ti ga nećeš p o z n a v a t i ; znanje nije o n e č e m u . Uvijek kada kažeš " o " , ostaješ izvan toga. Ti se m o ž e š kretati okolišajući, ali n i k a d a nećeš ući unutar kruga. K a d a n e k o kaže: " Z n a m o B o g u " , on pokazuje da baš ništa ne zna, j e r k a k o m o ž e š išta znati o B o g u ? B o g je središte, nije periferija. Ti m o ž e š nešto znati o materiji; ne m o ž e š ništa znati o svijesti - jer materija nije u središtu svega, ona je tek na periferiji. Tu ne postoji j a s t v o , n e m a n i k o g a unutra. Materija je s a m o spolja. Ti m o ž e š znati o t o m e . N a u k a je znanje. P r a v o značenje riječi "nauka" je znanje - znanje o perifernom; znanje o

4
n e č e m u što n e m a središte. Uvijek k a d a se središte približi periferiji, ti to g u b i š . Ti treba da postaneš to; To je jedini put da se to u p o z n a . Ništa se ne m o ž e znati o B o g u . To treba da b u d e š ; s a m o u bitisanju će se ukazati znanje. K a d a je v r h o v n o u pitanju, svako okolišno objašnjenje, s v a k o "o" t o m e , m o ž e biti s a m o gubljenje suštine. Da bi to s p o z n a o , m o r a š da udeš u to i da se sjediniš sa njim. Z b o g toga Isus kaže: "Bog je nalik ljubavi" - ne voli, ali je nalik ljubavi. Ti ne m o ž e š znati ništa o ljubavi, ili m o ž d a m o ž e š ? M o ž e š to učiti i učiti, m o ž e š postali veliki učenjak, v e o m a učen čovjek, ali to ne m o r a š i dotaći, ne m o r a š prodrijeti u to. Ljubav će se spoznati k a d a postaneš ljubavnik. I ne s a m o to: ljubav se m o ž e spoznati s a m o k a d a postaneš ljubav. T a d a čak i ljubavnik nestane j e r i ona pripada spoljnjem. D v o j e u ljubavi postaju odsutni. Oni više nijesu tu. T a d a s a m o ljubav postoji, ritam ljubavi. M o g u postojati dva pola toga ritma ali oni nijesu prisutni. Nešto b o ž a n s k o je ušlo u njih, oni su nestali. Ljubav bitiše s a m o kada si prazan. Znanje je prisutno kada si ispunjen. Znanje pripada egu, a ego nikada ne prodire do centra; on je periferija. Periferija m o ž e znati s a m o periferiju; vi ne m o ž e t e p u t e m ega spoznati središte. E g o m o ž e učiti, ego te m o ž e načiniti velikim u č e n j a k o m , m o ž d a i religioznim učenjakom, velikim p a n d i t o m . Ti m o ž e š poznavati sve V e d e , sve U p a n i š a d e , sve o Bibliji i K o r a n u , a da pritom ništa ne znaš - j e r to nije spoljašnje znanje. To je nešto što se d o g a đ a kada ti uđeš u to i sjediniš se sa time. Monahinja Cijono je godinama učila ...

O n a je m o g l a učiti ne samo g o d i n a m a već i životima. Vi ste učili u m n o g i m p r e t h o d n i m životima. T a k o ste se s a m o vrtjeli u krug. N e p r e s t a n o vrćenje u krug stvara velike iluzija a osoba osjeća da napreduje. Ti uvijek osjećaš da se krećeš... a zapravo ne ideš nikuda, s a m o se vrtiš u krug. Ti se ponavljaš. Z a t o su hindusi ovaj svijet nazvali samsara. Samsara znači točak, kružnicu. Ti se neprestano krećeš i krećeš ali ne stižeš nigdje, a uvijek misliš da stižeš. "Sada je cilj blizu jer sam ovog puta h o d a o d u g o . " S a m o pokušaj da se krećeš u n e k o m velikom krugu. Ti nikada nećeš uočili d a j e to krug jer si u p o z n a o s a m o dio toga. Z a t o ti to uvijek izgleda kao pul, d u g a cesta. To vam se u p r a v o d o g a đ a l o m n o g o života unazad. Čijono je učila i učila, ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje - ne zato što je prosvjetljenje teško ostvariti već zato što učenjem g u b i š svaki smisao o t o m e . Ti si na p o g r e š n o m pravcu. To bi bilo isto kao kada bi n e k o p o k u š a v a o da uđe u sobu kroz zid. Nije stvar u tome da je teško da tako uđeš već da se u sobu ulazi kroz vrata. A k o p o k u š a š kroz zid, izgledaće ti teško, skoro n e m o g u ć e . A to nije baš tako. To je usled tebe koji stojiš na p o g r e š n o m mjestu. M n o g i ljudi su započinjali to putovanje učenjem,

5
studiranjem te materije, p u t e m znanja, informacija, filozofije, sistema, teologije. O n i su započinjali sa periferije, sa " o " tome; tada su pokucali na zid. Isus kaže: "Pokucaj, i vrata će ti se otvoriti." Ali, m o l i m vas, sjetite se da su tu vrata... ili nijesu. N e m o j t e kucati na zid, tako v a m se vrata n e ć e otvoriti. Z a p r a v o , kada kucate na vrata, kada ste zaista blizu tih vrata, uvijek ćete vidjeti da su otvorena. O n a su oduvijek čekala tebe. Vrata su t o m e namijenjena, ona čekaju, ona su dobrodošlica, vrata su prijemčiva. O n a su te čekala, a ti si kucao na zid. Sto je zid? K a d a započneš sa znanjem a ne sa bitisanjem, to je kucanje na zid. Ostvari se , budi! N e m o j samo da skupljaš informacije. A k o želiš da nešto saznaš o ljubavi, budi ljubavnik. A k o želiš da u p o z n a š B o g a , budi meditacija. A k o želiš da udeš u beskraj, budi molitva. Ali zaista budil N e m o j saznavati o molitvi. N e m o j pokušavati da sakupljaš ono što su drugi govorili o lome. Učenje vam neće p o m o ć i . Prije će vam p o m o ć i da ne učite. O d b a c i sve što znate kako bi nešto m o g l i saznati. O d b a c i t e sve informacije i sve spise, zaboravi Kuran,Bibliju, Gitu, one su samo prepreke, o n e su zid. A ako b u d e š kucao na zid - vrata ti se neće nikada otvoriti j e r tu i n e m a n i k a k v i h vrala. Ljudi nasloje da pokucaju na Kuran, na Bibliju, a vrala se ne otvaraju. O n i uče i uče, i tako to g u b e nalik Cijono: ona je g o d i n a m a učila, ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. Što je prosvjetljenje? To znači da si postao svjestan sebe. Tu n e m a ničega zajedničkog sa spoljnjim svijetom. Tu nije b i t n o što su drugi rekli. To što drugi o tome g o v o r e je irelevantno. Ti si tu! Zašto o t o m e tražiti savjet od K u r a n a , Biblije ili Gile? Zatvori oči, i naći ćeš se u vlastitoj beskrajnoj slavi. Zatvori oči, i vrala će se otvoriti. Pošto si ti tu, ne treba n i k o g a da pitaš o tome. Ti pitaš... tada to gubiš. Tvoja pitanja pokazuju da si ti negdje drugdje. O n a ukazuju da ti tražiš m a p u , a za unutarnji svijet ne postoji m a p a ; ona nije potrebna jer se ti ne krećeš ka n e k o m n e p o z n a t o m odredištu. Z a p r a v o , ti se uopšte i ne krećeš. Ti si tu. Ti si taj cilj. Ti nijesi tragalac, ti si to prosvjetljenje. Šio je onda prosvjetljenje? J e d n o stanje kada li tragaš spolja - je neprosvijelljeno; ono drugo stanje - kada tragaš unular sebe - je prosvjetljenje. Zato je j e d i n a razlika u fokusiranju. A k o se ti fokusiraš ka vani, ti si neprosvijetljen. A k o se usredsreduješ ka svojoj nutrini, ti si prosvijetljen. Jedino pitanje je u preokretu. Hrišćanska riječ "konverzija" je predivna. Ali su oni to koristili na j e d a n slašan način. Konverzija, preobražaj, ne znači da od hindusa činile hrišćanina ili da od hričćanina stvarate hindusa. Konverzija znači preokret, preobraćanje. Konverzija znači okretanje ka izvorištu, okretanje ka unutrašnjosti; tada si pveobraćen. Tvoja svijest m o ž e teći u dva pravca: spolja i unutra. Posloje dvije m o g u ć m o s l i loka struje tvoje svijesti. T v o j a svijest je m n o g o života unazad tekla spolja - tako nikada nije stizala do cilja

6
jer je cilj u izvorištu. Cilj nije naprijed, on je pozadi. Cilj nije t a m o gdje treba da stigneš. On je t a m o gdje si ga ostavio. Izvor je cilj. To se m o r a d u b o k o shvatiti. A k o bi se m o g a o vratiti natrag, ka p r v o m staništu tvojeg početka, ti bi d o s p i o do cilja. Prosvjetljenje je vraćanje izvoru, a to izvorište je u tebi; život tu teče, žubori, neprestano damara u tebi. Z a š t o pitati druge? Učenje znači pitati druge. Pitati d r u g e o sebi? To je ludost par excellence. To je apsolutni apsurd - pitati d r u g e o sebi. To predstavlja učenje: traganje za o d g o v o r o m . A ti si taj o d g o v o r ! Cijono je učila godinama ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. To je prirodno, očigledno. Ništa n e m a lošega u tome. O n a je gledala spolja, učila. Još j e d n u stvar treba zapamtili: tvoje biće je živo. nijedna knjiga ne m o ž e biti tako živa. Spisi su takvi da moraju bili mrivi. Spisi su leševi, a li pitaš nešto što je mrlvo o životu. To nije m o g u ć e ! Krišna neće biti od neke velike p o m o ć i , a ni Isus - sve dok ti ne postaneš Krišna ili Isus. Na životna pitanja smrt ne m o ž e dati odgovor. A k o misliš da m o ž e š nači o d g o v o r , ti ćeš sve više biti opterećen tim o d g o v o r i m a ; a o d g o v o r će ostati nepoznat. To se d o g a đ a čovjeku koji studira, koji je mislilac, filozof. On stenje pod teretom vlastitih n a p o r a - riječi, riječi i riječi - i sve izgubi. A o d g o v o r je uvijek bio tu. S a m o je preokret bio potreban. N e . n i k o ti neće dati odgovor. N e m o j ići n i k o m e , idi sebi! Uvijek kada n a d e š Majstora, sve što on može da uradi je da ti p o m o g n e da se vratiš sebi, to je sve! Nijedan Majstor ti ne može dati o d g o v o r . Nijedan Majstor li ne m o ž e dali ključ. Majstor ti samo m o ž e pomoći da pogledaš unutar sebe, l o j e sve. Ključ će bili tu, riznica je tu, sve je tu. Jedne noći je nosila staro vedro prepuno vode. [[odajući je promatrala puni mjesec kako se oslikava u vedrici punoj vode. Iznenada, štap od bambusa koji je držao vedrice je pukao i vedrice padoše po sirani. Voda se izli, odsjaj mjeseca iščeznu - tada se Cijono prosvijetli. Jedne noći je nosila jedno staro vedro prepuno vode. Ti si, takođe, nosio v e o m a staro vedro p r e p u n o vode. To je bio tvoj um prepun misli. To je najstarija stvar koju nosiš, toliko stara d a j e skoro i mrtva. Um je uvijek star, nikada nije n o v . On i ne m o ž e biti n o v po svojoj prirodi jer um predstavlja pamćenje. K a k o pamćenje m o ž e biti n o v o ? Um znači nešto znano. K a k o nešto već poznato m o ž e biti n o v o ? Um je prošlost; a k a k o prošlost m o ž e biti n o v a ? Pogledaj svoj um: sve što on nosi je staro, m r t v o . O n o g trenutka kada dođeš do spoznaje, to već prođe. K a d a p r e p o z n a š nešto što si z n a o , to je već prošlo. To više nije ovdje i sada. To je već otišlo ka svijetu m r t v o g . Z a t o je um po svojoj prirodi, kao takav, mrtav. P u t e m u m a se nikada nije rodilo ništa orginalno. Um ne m o ž e bili originalan, prvobilan.

7
On m o ž e s a m o ponavljati. Z a t o on s a m o i ponavlja. On se m o ž e ponavljati na hiljadu i j e d a n način, m o ž e mijenjati imena, ali stvari ostaju iste. Um ne m o ž e znati, ne m o ž e se susresti sa n o v i m , sa svježim, sa m l a d i m . Uvijek kada se susretneš sa time, tvoj um to stavi na stranu jer s a m o tada tvoje oči nijesu zamagljene prošlošću, nijesu prekrivene p r a š i n o m prošlosti; tada tvoje o g l e d a l o m o ž e odraziti ono što je prisutno ovdje i sada. S v e što je o v o g trenutka prisutno r o đ e n o je iz svijesti a ne iz u m a . Svijest je tvoje najdublje izvorište. Um je prašina koja se sakupila na m n o g i m tvojim putovanjima, kao da se nikada nijesi o k u p a o . Ti si p u t o v a o i p u t o v a o , i sve je na tebi p o k u p i l o prašinu i nečistoću, a ti se j o š nijesi u m i o . T v o j um se nikada nije oprao. Ti si zapao u to, u tu p o t p u n u prljavštinu. M e t o d i za meditaciju nijesu ništa d r u g o do sredstva za kupanje tvog u m a , za unutarnje čišćenje; tako se prašina otklanja i skrivena svijest dolazi na površinu k a k o bi se m o g l a susresti sa stvarnošću. Stvarnost je tu: ti si tu, ali susret nije ostvaren zato što se između tebe i stvarnosti uvijek ispriječi um. Sve što vidiš, ti vidiš kroz svoj um; sve što čuješ, čuješ kroz um - ti si s k o r o gluv, s k o r o slijep. Isus je g o v o r i o svojim učenicima: " A k o imate uši da čujete, slušajte m e ! A k o imate oči da vidite, gledajte m e ! " Svi su oni imali oči k a k v e i vi imate. Svi su imali uši nalik vašima. Ali Isus je z n a o , kao što i ja z n a m , da ste gluvi, da ste slijepi. Uvijek kada slušate u m o m , vi uopšte ne čujete jer um posreduje, objašnjava, on sve to boji, sve mijenja, miješa; tako biva sve staro već kada d o d e do tebe. To je trik u m a . Um je s v e m u t o m e d o d a o svoj smisao, objašnjenje. Um ima svoje komentare. Z a t o sve dok ne postaneš ispravan slušalac... ispravno slušati znači m o g u ć n o s t slušanja bez posredstva uma. I s p r a v n o gledanje znači m o g u ć n o s t gledanja bez uma, m o g u ć n o s t gledanja bez objašnjavanja, prosuđivanja, osuđivanja, bez da kažeš da ili ne. K a d a v a m g o v o r i m , ja čak i v i d i m k a k o vaš um klima da ili ne. Čak i kada je klimanje nevidljivo, ja to u o č a v a m . Ti i ne m o r a š biti svjestan: p o n e k a d a kažeš "da" - um je to objavio. N e k a d a kažeš "ne" - um je i to objavio, um je u š a o u to, procijenio je to. Ti si to tako izgubio. S a m o slušaj, n e m o j prosuđivati, i o d m a h ćeš biti svjestan da je um bio s a m a nevolja. On je star - to treba zapamtiti - i nikada ne m o ž e biti n o v . Z a t o ne pomišljaj da m o ž e š posjedovati prvobitni um. Nijedan um ne m o ž e biti prvobitan. Svi u m o v i su stari, ponovljeni. Z a t o um voli da ponavlja, a uvijek je protiv n o v o g . P o š t o je um proizveo d r u š t v o , društva su uvijek protiv n o v o g . Um je izumio državu, civilizaciju, moral; sve se to protivi n o v o m e . Sve što je stvorio u m , protiviće se n o v o m e . N e ć e š naći ništa smjernije od uma. N i k a k v a revolucija nije m o g u ć a sa u m o m . Z a t o ako ste revolucionarni p o s r e d s t v o m uma, nemojte sebe zavaravati. K o m u n i s t a ne m o ž e biti revolucionaran jer nikada nije meditirao. Njegov k o m u n i z a m

8
potiče od uma. On je promijenio Bibliju: on više ne vjeruje u Isusa, sada vjeruje u M a r k s a ili u M a o a , zadnje izdanje M a r k s a - ali i dalje s a m o vjeruje. On je smjeran isto koliko i svaki h i n d u s , katolik ili m u h a m e d a n a c . O r t o d o k s n o s l je ista jer ne ovisi o tome u šio ti vjeruješ. Srnjernost ili o r l o d o k s n o s t zahtijevaju da vjeruješ u m o m ; tako smjernosi i ovisi o umu. U m j e najsmjerniji, najpravovjerniji element u svijetu, najprilagod 1 jiviji, Zalo što god um da proizvede ne m o ž e biti n o v o , uvjek će biti staro, i uvijek će nastojali da se protivi n o v o m e ; to će uvijek bili antir e v o l u c i o n a r n o . Z b o g toga u svijetu i n e m a revolucije sem religiozne revolucije; ne m o ž e je ni biti. S a m o religija m o ž e biti revolucionarna j e r ona zahvata sa pravog izvora. O n a odbacuje um i slaro vedro. Tada je odjednom sve n o v o jer je um prethodno, kroz svoju prizmu, sve činio starim. Iznenada si ti p o n o v o nalik djetetu. Tvoje oči su svježe i mlade, gledaš na stvari oko sebe bez znanja, bez učenja. Iznenada je drveće dobilo svježinu, zelenilo se izmijenilo - više nije beživotno, sparušeno, sada je živo. I z n e n a d a je i pjesma ptica poslala apsolutno drugačija. To se m n o g i m ljudima d o g o d i l o putem droge. Haksli se o d u š e v i o d r o g o m upravo zbog toga. Svugdje u svijetu novu generaciju v e o m a privlači droga. Razlog je sljedeći: droga na trenutak, ili na par trenutaka, um stavlja na stranu. Dok gledaš stvari oko sebe, sada su boje svuda č u d a s t v e n e . N i k a d a nijesi vidio takvo nešto! Jedan obični cvijet postaje cijela egzistencija, sa s o b o m nosi svu božansku slavu. Jedan običan list tada postaje lako d u b o k o sadržajan kao da se sva islina prožima kroz njega. S v e se iznenada mijenja. Droga ne m o ž e izmijenili svijet; ona s a m o hcmijski slavlja tvoj um u stanje mirovanja. Ali ti m o ž e š tako postati ovisan o tome - tada je um usisao i drogu. S a m o j e d n o m , u početku, ili dva puta, pa i tri pula, li m o ž e š obmanuti svoj um p o m o ć u hernije. M a l o po m a l o , um biva usklađen sa d r o g o m . On tada p o n o v o preuzima svoje v o d s l v o . Prvobitni šok je nestao. T a d a postaješ ovisan. Droga postaje tvoja polreba, a sada ta poireba dolazi iz uma. Sada, malo po malo, čak ni hemijski nećeš moći umiriti L i m . On će biti prisutan. Ti ćeš biti ovisnik. Drveće će p o n o v o biti staro, boje neće biti tako izražajne, stvari će p o n o v o postati d o s a d n e . D r o g a te ubila; ali ona ne m o ž e ubiti u m . D r o g a ti m o ž e dati s a m o šok-terapiju. To je šok za svu tvoju tjelesnu herniju. U tom šoku, sva slara prilagodavanja se ruše. Rascjepi su lu; kroz le p u k o t i n e li m o ž e š gledati ali to ne m o ž e poslali praksa. Ti ne m o ž e š koristiti drogu. Prije ili kasnije, to će postati dio tvog uma; um će to preuzeti. P o t o m će sve opet bili po starom. S a m o meditacija može ubili um ništa drugo. Meditacija je s a m o u b i s t v o za um, na laj način um čini s a m o u b i s l v o . Bez ikakvih hemikalija. bez ikakvih sredstava, ako m o ž e t e uspokojiti um, tada v; postajete gospodar. A kada ste vi gospodar, onda je sve n o v o . To je uvijek bilo tako. Od s a m o g počelka pa do kraja, sve je bilo

9
uvijek n o v o , m l a d o , svježe. Smrt se nije nikada pojavljivala na zemlji. To je bio vječni život. Jedne noći je nosila jedno staro vedro prepuno vode... I ti nosiš staro vedro prepuno vode. U m j e to staro vedro, a misli su voda. A pošto ti previše cijeniš misli, li se ne m o ž e š lišili log slarog vedra. Šio će se o n d a dogoditi sa tvojim m i s l i m a ? Ti si vezan za njih kao da su oni neki v e o m a d u b o k i izvor blaženstva, duboki izvor tišine; isto kao da ćeš p o m o ć u misli dospjeti do života i njegovog skrivenog blaga. Ti nijesi ništa nalik tome postigao p u t e m misli. To je zaista b e z n a d e ž n o nadanje. Šio m o ž e š poslići putem misli? Ništa sem tjeskobu, napetost. Ali li sc vežeš za to u nadi da ćeš danas ili sjulra, negdje u b u d u ć n o s t , p u t e m razmišljania dospjeti do istine. Do sada se nišla nalik lome j o š nije d o g o d i l o , i neće se dogodili nikada. To se ne m o ž e dogoditi jer se o istini ne m o ž e razmišljati. O n a je tu! Ti je upravo gledaš. Razmišljanje je potrebno ukoliko istina nije. prisutna, ukoliko tapkale u mraku. Ali u egzistenciji n e m a mraka; egzistencija je apsolutno svijetla. N e m a potrebe da tapkate. Vi ste n e p o t r e b n o sklopljenih očiju pipali u mraku i razmišljali: "Ako prestanem da p i p a m biću izgubljen." Razmišljanje je lapkanje. Meditacija je otvaranje očiju. Meditacija je gledanje. Zato hindusi lo nazivaju darshan. Darslian znači gledanje - s a m o gledanje, ne razmišljanje o lome. Pravilno gledanje transl'ormišc. Ali ti nosiš misli u lom slarom krčagu, slalno ga popravljaš i brineš se o njemu: ako se razbije, što će se dogoditi sa vašim dragocjenim mislima? A one uopšte nijesu dragocjene. ,'ednoga dana učini ovaj mali eksperiment: zaključaj vrala, sjedni u sobi i počni da zapisuješ svo|e misli - bilo šio da d o d e u misli. Nemoj ništa mijenjati jer li i ne moraš n i k o m e da pokazuješ to parče papira. S a m o ispisuj svoje misli deset minula i onda pogledaj što si napisao. To je tvoje razmišljanje. A k o zagledaš u lo, pomislićeš da jc to rad n e k o g luđaka. A k o taj papir pokažeš najintimnijem prijatelju, on će te upitali: "Jesi li p o l u d i o ? " Ista la situacija je i sa njim ali mi nastojimo da sakrijemo naše ludilo. Mi i m a m o obrazine, a iza tih maski, mi smo luđaci. Zašto toliko vrednujete svoja mišljenja'.' Postali ste ovisni o tome. To je vrsta droge. Kemikalija. Z a p a m t i dobro, razmišljanje je Kemija, vrsia droge. Uvijek kada počnete da razmišljale, zapadale u n e k u vrstu Kipnoličkog sna. Z b o g toga ste postali ovisni - kao da uzimate opijum. M o ž e š zaboraviti svijet, svoje brige, o d g o v o r n o s t i . U p r a v o si z a p o č e o gradili jedan drugačiji svijet unutar sebe: snivanje, razmišljanje. Oni koji su se d u g o bavili n a u k o m o s n o v i m a kažu da je spavanje p o t r e b n o da bi se sanjalo. A k o bi iK zapitao zašlo je potrebno sanjati, oni bi rekli da je to p o t r e b n o kako bi ostali zdravi, razboriti; u s n o v i m a m o ž e š odbaciti svoje ludilo. Cijela noć je katarza. K r o z svoje s n o v e ti odbacuješ sve svoje ludosti, a ujutro se osjećaš zdrav i razborit. T a k o se m o ž e š t o k o m cijelog dana ponašali r a z u m n o jer imaš cijelu noć da sc p o n a š a š suludo.

10 Naučnici tvrde da ukoliko bi vas neko spriječio da na nekoliko dana spavate i sanjate, vi biste potpuno poludjeli jer ne bi bilo katarze i ludilo bi zato počelo da prodire. Vi biste eksplodirali. N o ć u sanjate - to je katarza. Danju razmišljate - l o j e katarza jer vam p o m a ž e da budete pospani. To je droga. Ne treba da brineš što se događa. S a m o zatvaraš sebe u okvirima tih misli; to ti je v e o m a poznato, osjećaš se u g o d n o , to je tvoj d o m , bilo koliko da je prljav i star, tebi je tu d o b r o jer si u njemu živio dovoljno d u g o da se na njega navikneš. N a v i k a o si se na svoj zatvor. To se d o g a đ a sa zatvorenicima: ako su d u g o u pritvoru, oni se počnu plašiti da izađu vani, p o č n u se bojati slobode. Postoji strah od slobode jer će ona zahtijevati n o v e o d g o v o r n o s t i . Ne postoji ništa slično izlasku iz uma - to je apsolutna sloboda. Hindusi to nazivaju moksha, apsolutna sloboda. Ne postoji ništa nalik tome. Svi zatvori su razrušeni. Ti si j e d n o s t a v n o ispod beskrajnog neba. Strah te koči: želio bi da se vratiš nairag d o m u s v o m , u d o b n o m d o m u , o z i d a n o m , o g r a đ e n o m . Beskraj nije tu, ti se n e m a š čega plašiti. Beskraj uvijek izgleda kao smrt. Ti si se o d o m a ć i o sa ograničenim p r o s t o r o m , sa striktno zacrtanim podjelama, sa j a s n o izvedenim razlikama. Z a t o i ne m o ž e š odbaciti misli, ne m o ž e š baciti taj krčag. Naprotiv, ti nastojiš da načiniš j o š veće vedro, a ono je nalik tvom stomaku: što više puniš u njega, on se više širi. U k o l i k o b u d e š previše j e o , tvoj stomak m o ž e pući, ali ne i um. Obični um m o ž e da uskladišti sve biblioteke svijeta. U tvojoj maloj glavi postoji sedamdeset miliona ćelija, a svaka od tih ćelija m o ž e da p o n e s e najmanje jedan milion informacija. Čovjek j o š nije usavršio takav kompjuter koji se m o ž e uporediti sa njegovim u m o m . U vašoj maloj glavi nosite cio svijet. A to se i dalje razvija. Čijono je učila i učila. Sipala je sve više vode u svoje staro vedro. O n a nije mogla da otkrije prosvjetljenje, ali jedne noći je nosila jedno staro vedro prepuno vode. Hodajući je promatrala puni mjesec kako se odslikava u vedrici punoj vode. Puni mjesec je bio visoko u z d i g n u t na nebu, a u vodi, u vedru, to se odslikavalo. O n a je gledala. To se d o g a đ a svima. To i nije obična priča, nije anegdota. To je činjenica - to se i v a m a d o g o d i l o . Vi nijeste nikada pogledali puni mjesec. I ne možete. Vi uvijek gledate mjesec koji se odslikava u vašoj vodi, u vašim mislima. Zato su fundusi - a p o s e b n o Šankara - izjavljivali: Sve što znate je maya, iluzija. To je isto kao da gledate mjesec u v o d i , odsjaj, a ne istinski mjesec. Vi mislite d a j e to mjesec. S v e što vidite, vidite kroz odsjaj. Tvoje oči vide odsjaj; tvoje oči su s a m o ogledala. T v o j e uši čuju eho - sva tvoja čula su s a m o ogledala, ona s a m o oslikavaju. A postoji i najviše ogledalo, a to je tvoj um; i on odslikava. Ne s a m o da odslikava, on objašnjava, tumači. Sa tim odsjajem on daje k o m e n t a r e stranicu po stranicu. T a k o se sve izobličava. Da li si ikada vidio izobličenja na ogledalu? N e m a potrebe da ideš bilo gdje, sve to imaš unutar sebe - to izobličava sve. Sve što si znao do sada nije bio pravi mjesec na

11
n e b u . U lom starom vedru p r e p u n o m v o d e , u k o m e se odslikava mjesec, kako m o ž e š vidjeti pravi mjesec? Ti tako vidiš samo odsjaj, a taj odsjaj je iluzoran. U t o m e je smisao pojma maya, iluzije. Sve što ti znaš je maya, tako li s a m o stvari izgledaju, a to nije u stvarnosti tako. Stvarnost je došla s a m o o n d a kada je vedrica bila slomljena - voda se izlila, odsjaj je iščezao. Iznenada, šlap od padoše po sirani. bambusa koji je držao vedrice je pukao i

vedrice

To se d o g o d i l o iznenada, to je bilo nalik n e k o m n e s r e ć n o m slučaju. Pokušaj da razumiješ ovaj fenomen. Prosvjetljenje je uvijek nalik slučajnom događaju jer je nepredvidljivo, ti sa time ne m o ž e š upravljali, ne m o ž e š uredili kako da se lo d o g o d i , ne m o ž e š usloviti lo događanje. A k o bi m o g a o uticali na to događanje, to nikada ne bi bilo izvan tvog uma. A k o bi m o g a o ureditili da se to d o g o d i , to bi bio s a m o trik uma. M n o g i su pokušavali da to urede. Oni su činili m n o g e stvari, u p o r n o pokušavali da prouzrokuju prosvjetljenje, ali to uopšle nije stvar koju m o ž e m o prouzrokovati. A k o vi lo možete usloviti, to ne bi m o g l o biti više od vas. A k o bi to mogli usloviti, lo bi zaista bilo nekorisno. To se s a m o d o g o d i , ne m o ž e biti p r o u z r o k o v a n o . O n o nije u kontinuitelu sa tvojim u m o m , ono je proces bez kontinuiteta. To je iznenadni događaj kada te nema, i kada s a m o ono postoji. Kako onda ti sa lime m o ž e š upravljali? A k o bi time m o g a o upravljati, ti bi o n d a bio tu. Kada se G a u t a m Sidarla prosvijetlio, kada je poslao B u d a , da li je ostao isti čovjek? Ne! Da čovjek ostane isti nakon prosvijelljenja... lo je n e m o g u ć e . Konlinuilet je prekinut; stari čovjek je j e d n o s t a v n o iščezao. O v o je apsolutno novi čovjek. Sidarla G a u l a m , princ koji je napustio svoju palatu, ženu i dijele, više ne postoji. Taj ego više ne postoji; taj um više ne postoji. Taj bivši čovjek je u m r o - staro vedro se razbilo. Sada je on sasvim nov; takvog j o š nije bilo tu. Zalo smo mu i dali n o v o ime: mi ga z o v e m o Buda. Mi s m o odbacili staro ime jer lo ime pripada nekoj drugoj individui, nekoj drugoj osobi, n e k o m e sasvim d r u g o m e . To bivše ime više ne pristaje l o m čovjeku. To je prekinuti fenomen; lo nije u konlinuitetu jer da je neprekinuto značilo bi d a j e samo modifikacija prošlosti. Prošlost ne m o ž e bili apsolutno nova jer ona leži kontinuitelu - modifikaciji, sa malim promjenama, malo n o v e boje, poliranja, ali će i dalje ostali stara. O n a m o ž e biti bolja, ali će i dalje ostati stara. Prosvjelljenje je nalik slučajnom događaju. Nemojte me p o g r e š n o shvatili! K a d a k a ž e m da je prosvjetljenje slučajno, ja ne kažem da ne treba ništa činiti. Nije stvar u lome! A k o ne budete baš ništa činili, to se ni slučajno neće dogoditi. To će se slučajno dogodili s a m o o n i m a koji su m n o g o radili na tome; to se nikako neće dogoditi uslijed njihovog

12
djelovanja. O v o je problem: to se nikada nc događa zbog njihovog djelovanja; a ne događa se ni bez n i h o v o g činjenja. Činjenje nije uslov da bi se to m o g l o dogoditi. Djelovanje je s a m o uslov koji stvara p o g o d n u situaciju u njima kako bi mogli biti blizu slučajnosti. To je sve! Sve vaše meditacije će stvoriti samo jednu sklonost ka slučaju - to je sve. Zato vam ni B u d a ne m o ž e reći kada će vam se dogoditi prosvjetljenje. Ljudi mi dolaze sa takvim pitanjima, i ja im o d g o v a r a m : U b r z o " . To ništa ne znači. Ubrzo m o ž e biti i slijedeći trenutak; ubrzo i ne mora doći ni za n e k o l i k o života jer se slučajnost ne m o ž e predvidjeti. A k o bi se to m o g l o predvidjeti, to uopšte i ne bi bila slučajnost; to bi o n d a bio kontinuitet. Ali n e m o j prestajati sa djelovanjem! N e m o j razmišljati da ukoliko se to mora dogoditi, da će se i dogoditi; tako se nikada neće dogoditi. T r e b a da budeš spreman za to, spreman za slušajnosl, spreman za nepoznato - spreman, strpljiv, prijemčiv. Inače bi slučajnost mogla doći i proći pored tebe. M o g a o bi biti uspavan. N e p o z n a t o bi m o g l o zakucati na tvoja vrata a da to i ne čuješ. M o g a o bi biti d u b o k o uspavan, ili bi m o g a o razgovarati sa n e k i m , m o g a o bi objašnjavati da je to s a m o vjetar z a k u c a o na vaša vrata. A m o g a o bi i pomisliti j o š m n o g o šta - ljudi su veliki mislioci. Budi spreman za slučajno! 1 zapamti: sve što ti p r e d u z i m a š nije pravi uzrok prosvjetljenja; sve što uradiš samo stvara p o g o d n u situaciju u tebi; sve što m o ž e š uraditi nije uzrok tome već samo poziv. Razlika je o g r o m n a , jer ako pomisliš da je lo uzrok, p o č e ć e se pojavljivali zahljevi. A k o pomisliš d a j e lo uzrok, reći ćeš: "Zašto se lo nije d o g o d i l o ? Z a š l o mi se to j o š nije d o g o d i l o ? " To će početi stvarali j e d n u unutarnju napelost, i napetost je onda tu... tada je n e m o g u ć e da se lo d o g o d i . Ti Ireba da b u d e š uhvaćen u nesvjesnosti. To treba da čekaš ali ne sa tjeskobom - treba biti opušten. Ti to m o ž e š i prizivati ali ne m o r a da znači da će gost i doći. K o n a č n o , to ovisi o gostu a ne o tebi. Ali bez poziva gost nikada ne dolazi, to je sigurno. A k o ga budeš pozvao, ne znači i da će doći; ali ako ga ne b u d e š p o z i v a o , sigurno je da neće doći. Sa tvojim p o z i v o m , on m o ž e i doći, la m o g u ć n o s t postoji. Zato čekaj na vratima, ali ne budi nestrpljiv, ne budi previše siguran u lo. Sigurnost police od uma, a čekanje od svjesnosti. A um je p o v r š a n , sve izvjesnosti su površne, plitke. To se m o ž e dogodili svakog trenutka. Uvijek kada si spreman da pogledaš, da vidiš, tebi će biti j a s n o da se to uvijek događalo sa strane. Ti nijesi to gledao, nijesi zagledao u taj ugao. Č u o sam: to se j e d n o m dogodilo dok se M u l a Nasrudin o d m a r a o u fotelji. Njegova žena je gledala kroz prozor na ulicu, a on je gledao u zid. Oni su sjedjeli okrenuti leđima j e d n o d r u g o m e , kako obično i sjede m u ž i žena. Iznenada se supruga oglasi: "Nasrudine, pogledaj! U m r o je najbogatiji čovjek u gradu, i na hiljade ljudi je krenulo da se posljednji put oprosle od njega."

13
Nasrudin pravcu!" " K a k v a sramota! Ja nijesam okrenut u tom pravcu." On to neće vidjeti - tek samo pokret glave... Ali to se d o g a đ a i vama. K a k v e li sramote! Ti ne gledaš u pravcu gdje se događaj odvija, gdje nepoznato promiče. Sve meditacije će ti s a m o p o m o ć i da naučiš da gledaš u n e p o z n a t o , da gledaš ka n e u o b i č a j e n o m , da gledaš ka strancu. O n e će te učiniti otvorenijim, o t v o r e n i m za događaje. Ali ti to ne m o ž e š uzrokovati. Čak iako si s p r e m a n , moraš čekati. Ne m o ž e š to podsticati; ne m o ž e š to dovesti. A k o se to m o ž e potsticati, ta religija će biti nalik nauci. U tome je razlika između religije i n a u k e . N a u k a m o ž e podsticati napredak jer on ovisi o uzroku a ne o zovu. N a u k a m o ž e proizvesti bilo šta jer ona pronalazi uzrok. K a d a se j e d n o m spozna uzrok, sve se p o t o m m o ž e napraviti. N a u k a zna da ukoliko zagrijavate vodu do sto stepeni, ona će početi da isparava - to je uzrok. U t o m e m o ž e š biti siguran: kada se voda zagrije do sto, ona p o č n e isparavati. Grijanjem m o ž e š prisiljavati vodu da isparava. M o ž e š miješati kiseonik i vodonik i dobiti vodu. To m o ž e š usloviti. N a u k a p o k u š a v a da otkrije uzrok. Religija je drugačija, temeljno drugačija. Zato religija ne m o ž e nikada postati nauka u lom smislu jer ona traga za b e z u z r o č n o š ć u . O n a traga za j a z o m ; traga za j e d n o m a p s o l u l n o m konverzijom, za p r o m j e n o m , za preobražajem. Određeni preobražaj se m o ž e p r o u z r o k o v a n , m o ž e se prouzrokovati djelimična transformacija. Ali apsolutno'? Ništa od staroga, sve od n o v o g ? Tada m o r a bili raskola. Tu više ne postoji veza. M o r a postojati skok! T a k o iznenada staro prestaje da bitiše a n o v o ulazi u egzistenciju; oni nijesu udruženi - jaz je prisutan. Sidarla Gaulain je j e d n o s t a v n o nestao. G a u t a m B u d a se pojavio - tu je jaz. Taj j a z sc mora zapamtili. Zato ja prosvjetljenje n a z i v a m slučajnost. Ali ti moraš neprestano da radiš na lome; to je p a r a d o k s . Slušaj me, ne budi lijen. S a m o me slušaj, nemoj spavati. Slušaj me i n e m o j misliti i rasuđivati o v a k o : "Ako je to s a m o stvar slučaja, ako mi to ne m o ž e m o p r o u z r o k o v a t i , zašto onda meditirati? Zašto onda činiti razne pokušaje'? O n d a treba s a m o čekati?" Ne, tvoje čekanje ne smije biti ljenčarenje. Čekanje m o r a biti živo! M o r a š čekati sa p o t p u n i m n a p o n o m energije. Ne smiješ čekati nalik mrtvacu. Čekaćeš mlad, svjež, živahan, sa pulsirajućim bilom! S a m o tada ti se to n e p o z n a l o m o ž e dogoditi. K a d a ste u najboljim g o d i n a m a , kada ste najmoćniji, kada ste najživahniji, kada ste na v r h u n c u svoje moći - s a m o tada se to m o ž e dogoditi. S a m o tvoj v r h u n a c m o ž e susresti taj veliki vrhunac; s a m o vrhunci - samo istovjelni kvaliteti se m o g u susresti. Radi na sebi s t o j e više m o g u ć e ali n e m o j ništa zahtijevati. N e m o j reći: "Ja sam uradio to, sada se to mora dogodili." Tu ne postoji mora. To je stranac. T o m e napišeš pozivnicu ali je ne m o ž e š poslati jer mu ne znaš adresu. T a k o svoj poziv bacaš u vjetrove; on će stići ili neće stići. B o g je reče: "Kakva sramota, ja nijesam okrenut u tom

14
uvijek "možda"; ali to je predivno kada su stvari neizvjesne. K a d a su stvari izvjesne, ljepota je izgubljena. Da li si primijetio d a j e u živolu s a m o smrt izvjesna a sve drugo neizvjesno? Sve je neizvjesno! N i k o ne može znati da li će se ljubav dogoditi ili neće. Da li ćeš moći da otpjevaš pjesmu ili nećeš, niko to ne zna. Jedina izvjesnost je smrt. T a k o izvjesnost pripada smrti a ne životu. A k o si u traganju za vječnim životom, onda nastoj da živiš sa m o ž d a . Živi otvoreno, strpljivo, nauči da čekaš, i uvijek imaj na umu da prosvjetljenje ne m o ž e š prouzrokovati. Kada se ono d o g o d i , ti iščezavaš. U tome je značenje log predivnog događaja: Iznenada, štap od bambusa koji je držao vedrice je pukao... To se d o g o d i l o iznenada. O n a je u p o r n o radila, učila, meditirala. Bila je velika monahinja. O n a je trideset, skoro četrdeset g o d i n a živjela sa Majstorom, i radila je predano. Zato v a m m o r a m još nešto reči o Cijono. O n a je bila i v e o m a lijepa žena - rijetke ljepote, j e d i n s t v e n e . Kada je bila mlada prosili su je kralj i prinčevi. O n a ih je odbijala j e r je željela da bude ljubavnica a m o božanskog, tako da niko nije bio dorastao njenim očekivanjima, niko nije bio sposoban da lo ispuni. Išla je iz j e d n o g manastira u drugi da u z m e sanijas, da poslane monahinja; ali su je. čak i veliki Majstori odbijali jer je bila prelijepa i kao takva je mogla izazvati nevolje. Tu je bilo m n o g o m o n a h a - n a r a v n o , i monasi su ljudi koji su potiskivali svoje želje. A ona je bila lako lijepa da su oni mogli zaboraviti B o g a i sve drugo. O n a je bila lako lijepa da su joj svugdje zatvarali vrata. Majstor bi rekao: "Tvoje traganje je u redu ali ja m o r a m da brinem i o mojim sljedbenicima. Pet stotina sanijasina je ovdje; oni bi poludjeli. Zaboravili bi na svoju medilaciju, njihove spise, na sve! Ti bi postala Bog za njih. Zalo, Cijono, nemoj uznemiravati te j a d n e ljude; bolje idi!" Sto je Cijono uradila? K a k o nije mogla naći izlaz, izgorela je svoje lice, uništila je svoje lice. Potoni je p o n o v o došla Majstoru; on lada više nije m o g a o razaznati ni da li je lo biće m u š k o ili žensko. Tek tada je ona prihvaćena kao monahinja. O n a je bila sasvim spremna. Njeno traganje je bilo autentično. O n a je bila vrijedna tog događaja, ona je to zaslužila. Učila je, meditiralala n e p r e k i d n o trideset, četrdeset godina. O n d a , iznenada, j e d n e noći je slranac došao pred njena vrata. Iznenada, štap od bambusa koji je držao vedrice je pukao i vedrice padoše na. stranu. Voda se izli, odsjaj mjeseca iščeznu - lada se Cijono prosvijetli. O n a je gledala mjesec - lo je bilo predivno. Čak je i odsjaj bio divan jer je odražavao apsolutnu ljepotu. I svijet je predivan jer je i on odsjaj B o g a . Z a t o n e m o j t e reći da je svijel ružan! K a k o refleksija m o ž e biti ružna ako odražava b o ž a n s t v o ? Uslijed toga, oni koji tvrde da je svijet ružan i koji ga se o d r e k n u , apsolutno griješe, jer ako se odrekneš o v o g svijeta, d u b o k o u

15
sebi se odričeš i stvaraoca. N e m o j se odricati! I žensko lice je d i v n o jer je odsjaj. M u š k o lice je divno; tijelo je divno j e r je ono odsjaj b o ž a n s k o g . Drveće je d i v n o , ptice su divne jer i one imaju taj odsjaj. Taj odsjaj je predivan - a što onda reći o prauzoru? Zato istinski tragalac nije protiv svijeta. Iskreni tragalac v e o m a voli svijet, on v e o m a voli i odsjaj, voli i tu žudnju za gledanjem, da vidi puni mjesec na nebu. On zapostavlja taj odsjaj ali ne zato s t o j e protiv njega; on napušta taj odsjaj upravo zbog traganja za o n i m što se odražavalo u njemu. On nije protiv ljubavi, njegova molitva nije protivna ljubavi; u p o z n a v a o je ljepotu kroz ljubav, zalo sada p o k u š a v a da ude dublje u lo. Molitva je najdublja u ljubavi. On je ljubav najviše u p o z n a o kroz odsjaj, laj odsjaj je imao veliku ljepotu, sjaj, divna muzika se čula, tako da se sada javila žudnja da se spozna i izvorište. A ako je odsjaj tako m u z i k a l a n , možete zamisliti kakva se onda predivna harmonija m o ž e doživjeti na izvorištu? Pravi tragalac nije nikada protivan. On je uvijek za, nikada nije protiv. On je za B o g a ali nije protiv svijeta jer i svijet pripada B o g u . A k o vidim tvoje predivno lice u ogledalu, da li ću biti protiv ogledala'.' Z a p r a v o , ja ću mu biti zahvalan jer on to prenosi. Ali neću usmjeravali sebe ka ogledalu; ja ću tragati za t o b o m čiji odsjaj lica sam vidio u ogledalu. Napusliću ogledalo ali ne z b o g toga što sam protiv njega. T r e b a da o k r e n e m svoje lice od ogledala ne zato šio sam protiv njega. Biću mu zahvalan zato što odražava nešto što u tom odsjaju izgleda predivno - i usled čega ja m o r a m nastojali da p r o n a đ e m prvobitni izvor! Voda se izli. odsjaj mjeseca iščezim - tada se Cijono prosvijetli. O n a je gledala u mjesec koji se odražavao u vedrici. Iznenada je vedro palo, voda se izlila a mjesec je nestao - i l o j e tada postao odlučujući trenutak. Uvijek postoji neki odlučujući trenutak gdje staro nestaje a n o v o se ukazuje, gdje se preporadaš. To postaje odlučujući niomenat. Iznenada, voda se izlila i više nije bilo mjeseca. Tada je ona morala pogledati gore - pravi mjesec je bio tamo. To je postalo poredenje, lo je poslao j e d a n unutarnji fenomen. Isto se dogodilo i unutar nje: sve je bilo sagledavano p u t e m u m a on je bio ogledalo. Iznenada je poslala svjesna činjenice d a j e sve u odsjaju, d a j e sve iluzija jer je sve promatrala kroz um. Kada je vedro puklo, i um se raspršio. On je bio spreman za to. Sve što se m o g l o uradili je bilo urađeno. Sve šio je bilo m o g u ć e , ona je već uradila. Nišla više nije ostalo; ona je bila spremna, to je zaslužila. Taj obični događaj je poslao odlučujući. Z a p a m t i : nemoj slijedili Cijono! To se tebi neće dogoditi na isti način. Pošto li znaš lu priču, m o ž e š slomili prečagu, voda će se izliti i odsjaj će nestali - i ništa sc neće dogoditi unutar tebe. Od toga se ne m o ž e stvoriti ritual. To je pokazatelj koliko je čovječanstvo bilo g l u p o čineći vjekovima

16
razne o b r e d e i običaje. Odlučujući trenutak je bio poznat, to je oduvijek bilo individualno i jedinstveno. To se nije m o g l o ponoviti jer niko p o n o v o ne m o ž e biti Cijono. Svijet se ne ponavlja. Bog je orginalan, on se nikada ne ponavlja. Cijono se s a m o j e d n o m rada, nikada više - nikada, nikada p o n o v o ! Ti to ne m o ž e š ponovili jer nijesi Cijono. Ali to se stalno ponavlja jer naš um djeluje kao jedan logičan sistem. A k o se to dogodilo Cijono dok je nosila vedra, o n d a kada su vedra pala, kada su se razbila, i kada se voda izlila, kada je odsjaj nestao, kada se prosvjetljenje d o g o d i l o , ne m o ž e m o od toga načiniti ritual! To se događalo u crkvama, džamijama, h r a m o v i m a - rituali. K a k o se to Budi d o g o d i l o ? Sjedi na isti način, zasadi bodhi drvo, sjedi ispod njega sa sklopljenim očima, upravo nalik B u d i , ti ćeš biti obična luda. Nećeš postati B u d a , bićeš običan glupan! Inače ne bi to ponavljao. Rituale i običaje praktikuju idioti. Usled tolikog razumijevanja ... tu i nije pitanje sjedenja pod bodhi drvetom; d u g o m pripremom koju je B u d a prošao, m i l i o n i m a života koje je živio - on je postao j e d i n s t v e n a osoba. To je bio posljednji odlučujući trenutak. To je bila zaključna stvar. M n o g o , m n o g o života ispunjeno trudom i upinjanjem, traganjem, a onda je došlo do log vrhunca. On je s a m o slučajno sjedio ispod bodhi drvela. To se s v a k a k o m o r a l o dogoditi. Čak i da on nije sjedio l a m o , to bi se d o g o d i l o . Da lamo i nije bilo drvela, to bi se dogodilo. Nije on morao sjedili - m o g a o je i hodati lo bi se i tada d o g o d i l o . To je zaključak! S a m o je slučaj htio da on sjedne ispod badlii drveta u o d r e đ e n o m položaju. Položaj nije uzrok, drvo ne m o ž e biti uzrok, način na koji je on sjedio nije m o g a o biti uzrok. A k o bi lo m o g a o biti uzrok, o n d a bi vi to mogli ponovili. Zagrijte vodu do sto stepeni i ona će početi da isparava. Sjedite ispod bodhi drveta u B u d i n o m položaju, čak ako m o ž e l e i savršenije, i prosvjeiljenje će vam se dogodili. N e , to nije način; nemojte bili glupi, nemojte ništa slijepo slijediti, nemojte niodčega stvarati ritual. Razumijevanje je p o t r e b n o a ne ritual. D o b r o je da sjedite u B u d i n o m položaju, ali zapamtite da vi još nijeste B u d a ! Isti odlučujući momenat neće djelovati i kod vas. Nešlo d r u g o ! - A ako vi nastojite da slijedite B u d u , da ga slijedile sasvim slijepo, tako možele propustili vaš odlučujući trenutak; u tome je problem jer se to neće dogoditi na laj ritualni način. Ti moraš da pronađeš vlastiti način. P o m o g n i se svim B u d a m a ali n e m o j biti zaslijepljen. Shvati ih šio je dublje m o g u ć e jer su oni to postigli - ali lu ne postoji staza. Spiritualna dimenzija je slična nebu: ne postoji nikakav trag koji m o ž e š slijediti. Plića leti ali ne ostavlja trag. N e b o ostaje p r a z n o , n i k a k v a slaza nije napravljena. To nije nalik zemlji. A k o zemljom prođu mnogi ljudi, tagovi će ostati, li ih m o ž e š pralili. Spirilualna dimenzija je dimenzija neba jer je ona ne-materijalna, ona nije zemaljska, svjetovna, nikakav trag ne ostaje za njom. B u d a leti, pogledaj laj let, njegovu ljepotu, sjaj, bljesak,

17
svjetlost; uživaj u lome, shvati lo! Ali ne nastoj da to slijediš, n e m o j bili slijep! Zaslijepljenost ti neće pomoći. Cijono se prosvijetlila, ali to neće biti lako ni sa k i m drugim. B u d a nije n o s i o krčag sa v o d o m , ni Mahavira, ni Krišna, ni L a o Ce, a ni Zaratusira - niko od njih nije nosio vedrice p u n e vode. A posle Cijono, m n o g i su ga nosili jer je to izgledalo v e o m a j e d n o s t a v n o . Ti to uvijek možeš raditi, to je lako j e d n o s t a v n o , tu n e m a nikakve teškoće. N o ć p u n o g mjeseca dolazi svakog mjseca; ti lo m o ž e š sačekati i p o n o v o uraditi. N e m o j se oslanjati na rituale. Ritual nije religija. Ritual je najnereligioznija slvar na svijetu. Ti si jedinstven - zapamti to. I nešto j e d i n s t v e n o ti sc treba dogodili, nešto šio se nikada prije nije d o g o d i l o i što se neće nikada više dogodili. Ne s a m o da su olisci ivojih prstiju jedinstveni, i ivoja duša je jedinstvena. U p r a v o sam pročitao članak o j e d n o m n a u č n o - i s l r a ž i v a č k o m radu u kojem se dokazuje da je svaki dio ljudskog tijela jedinstven - i ne s a m o olisci pristiju: vi posjedujete drugačiju jetru, drugačiju vrsni srca, drugačiji želudac; n i k o drugi nema lo isto. Izgled unutrašnjih organa, kako sloji u priručniku u kojem si pronašao leksl o stomaku i prikaz želuca, nećeš nigdje drugdje pronaći; to je bio s a m o prosječni prikaz, zamišljeni izgled. A k o pogledate s t o m a k e nekoliko ljudi, uočićete da S L I svi oni različiti. Prosjek nije ravan istini. Prosjek je s a m o j e d n a m a l e m a č i č k a približnost; lo nije činjenica, činjenica je uvijek jedinstvena. Vi posjedujete drugačije biće i ono se razlikuje od drugih na svaki način! A to je d o b r o , to je divno što se vi razlikujete od drugih, što se ne ponavljale, što nijesle nalik automobilu Ford. Milioni sličnih automobila se m o g u lako proizvesti. Vi nijesle mašina, vi ste čovjek. U čemu se sastoji vaša čovječnost, vaša ljudskost? Po čemu sc razlikujete od mašine? V a š o m o s o b e n o š ć u ! M a š i n e se ponavljaju - m o g u se p o n o v o napraviti - izmijeniti. Vi možete automobil marke Ford zamijenili sa nekim drugim m o d e l o m isic marke; lo nije problem. Ali nijedan čovjek ne m o ž e bili zamijenjen. Nikada! On je toliko jedinstven, lo je lako o s o b e n o rascvjelavanje koje se d o g a đ a s a m o j e d n o m . Z a l o n e m o j bili sklon ritualima. Nastoj da sve shvatiš i da budeš r a z u m a n ! Nastoj da shvatiš bitisanje u zakonu prirode, i da s a m o takav zakon slijediš. O n a je n a k n a d n o zapisala ove stihove. O n a je slavila taj fenomen kroz slihove, putem pjesme. Napisala je: Na sve moguće načine pokušavala sam da vedrice održim zajedno nadajući se da lanki bambus neće nikada pući. Iznenada se dno Nema. više vode; provalilo.

18
nema više mjeseca u vodi praznina u mojoj ruci.

Na svaki mogući način pokušavala sam da vedrice održim zajedno. I li si nastojao na svaki mogući način da vedrice održiš skupa. Podržavao si svoj um da ostane sjedinjen. Taj um je najviša barijera a misliš da li je prijatelj. U m j e neprijatelj koji te podržavao na svaki mogući način. G o v o r i o sam m n o g o protiv uma, li si te stvari p o t o m uzeo k znanju i od toga načinio podršku. Ako 10 što g o v o r i m poslane znanje za tebe, kada odeš od m e n e ti ćeš tako biti znatno učeniji. T a d a će i riječi protiv uma biti preobraćene u podršku. Z a t o n e m o j moje riječi primali kao učenje, n e m o j od toga stvarati znanje. Bolje bi bilo da pažljivo saslušate što g o v o r i m i da odbacite sve što znate. Nemojte od toga slvarali dodatak za vaš stari um. Na sve moguće načine pokušavala sam da vedrice održim zajedno nadajući se da tanki bambus neće nikada pući. M o ž e š li naći išta slabije od uma? M o ž e š li naći išta iluzornije od misli? M o ž e š li naći išta nemoćnije od misli? Ništa se ne m o ž e ostvariti p o m o ć u njih, ništa ne proizilazi iz pukih misli; one se s a m o umnožavaju i neprestano ponavljaju. O n e su načinjene od istog materijala kao i snovi - od nečeg zaista neegzistencijalnog, tek samo j e d a n vrtlog u praznini tvog bića. Iznenada se dno provalilo - i Cijono je rekla to: "Ništa nije bilo do m e n e . Ja sam čak radila sve suprotno t o m e ; na svaki način sam p o k u š a v a l a da vedrice držim zajedno nadajući se da tanki bambus nikada neće pući. Iznenada se dno provalilo - to nije bilo nešto što sam ja uradila, to nije bilo uslijed m o g djelovanja." Iznenada se dno provalilo.

T o j e bilo slučajno. Nema više vode, nema više mjeseca u vodipraznina u mojoj ruci.

19

" V o d a je iščezla, vedrica je nestala. S a m o je praznina u mojoj r u c i ' " A to predstavlja B u d u : praznina u ruci. O n d a kada imaš prazninu u ruci tada imaš sve jer praznina uopšte nije nešto negativno. Praznina je nešto najpozitivnije jer sve proizilazi iz ničega. Sve o v o o k o nas je r o đ e n o iz praznine. Praznina na dlanu znači izvorište na dlanu. Sjeme je tu, tako sićušno, a iz njega iznikne veliko drvo. O d a k l e dolazi to veliko d r v o ? S a m o pogledaj sjeme, otvori ga i pokušaj da n a d e š drvo. A k o otvoriš sjeme, tamo ćeš pronaći samo prazninu. Iz te praznine dolazi to veliko drvo, iz te praznine nastaje sav ovaj univerzum - biće potiče iz ništa. Praznina na m o m dlanu ukazuje da je sve u mojoj ruci; izvor iz koga sve dolazi i u koje se sve p o t o m vraća. Praznina na m o m dlanu znači d a j e sve u mojoj ruci, da se sve sastoji u tome. "Iznenada se to d o g o d i . Ne m o g u sebi čestitati za to. To se iznenada d o g o d i l o ! Ja sam činila s u p r o t n o . " Z b o g loga su sveci oduvijek govorili - oni koji vjeruju ili koriste terminologiju Boga, oni g o v o r e da se to d o g a đ a p u t e m njegove milosti. Cijono, kao ni budisti, ne vjeruje u Boga, oni ne koriste takvu simboliku. Zato Cijono ne m o ž e reći: "Putem njegove milosti" - ona ne m o ž e tako reći. Ekhart će reći: "Samo Njegovom milošću - ja n e m a m n i k a k v e kvalifikacije. Ja nijesam ništa uradio za to. Ja nijesam to uslovio." Mira će reći: " K r i š n i n o m milošću". Tereza će reći: "Isus i njegova milostivost". Budisti ne vjeruju ni u k a k v o g personifikovanog Boga; njihov pristup je sasvim izvan personifikacije simbola. Oni nijesu antropocentrični. Zato Cijono ne m o ž e reći "milostivost"; ona s a m o kaže da se to iznenada d o g o d i l o , ali značenje ipak ostaje isto. "To se iznenada d o g o d i l o . Ja sam upravo činila s u p r o t n o . " "Sve je iščezlo: voda se prosula, mjesec je nestao - praznina u ruci." To je prosvjetljenje: kada je praznina u ruci, kada je sve p r a z n o , kada n e m a nikoga, čak ni tebe - jer ako si ti prisutan, prisutno je i vedro, ono staro vedro. A k o ti nijesi tu, ako je soba sasvim prazna, tvoje biće uopšte nije ispunjeno, ti si postao izvor. Ti si dospio do p r v o b i t n o g lika. A to je najblaženiji m o g u ć i trenutak. Taj trenutak postaje vječan, više n e m a kraja. Ovaj trenutak tada postaje vječnost. Više nikada nećeš biti nešto d r u g o jer više i ne postojiš. Ko tada m o ž e biti tužan? Ko žalostan? A ko razočaran? Ko m o ž e nešto željeti i zbog toga biti frustriran? Praznina ne m o ž e biti frustrirana? Praznina ne m o ž e željeti. Praznina ne m o ž e ništa očekivati. Z a t o ona ostaje sasvim blažena, u p o t p u n o m blaženstvu. A k o se poistovjetiš sa stvarnošću, ako postoji tvoje "ja", ti ćeš biti u bijedi. A k o te nema, ne m o ž e biti n i k a k v e bijede. Z a t o je cio p r o b l e m u sljedećem: Bili ili ne biti? A Cijono je iznenada razotkrila da ne postoji: Praznina u ruci.

20

TRGOVAČKI DIJALOG ZA PRENOĆIŠTE

Postoji jedna stara tradicija u nekim japanskim zen hramovima: ako bi lutajući monah pobijedio u diskusiji o budizmu sa nekim od nastanjenih monaha, on bi mogao prenoćiti. Ako ne bi pobijedio, morao bi da ide dalje. Bio je jedan takav hram u sjevernom Japanu koji su vodila dva brata. Stariji brat je bio veoma učen dok je drugi bio zaista glup i još je bio slijep na jedno oko. Jedne noći je Stariji brat je pa je zamolio "Zahtijevaj da došao lutajući monah da zatraži prenoćište. bio veoma umoran od višečasovnog učenja mlađeg brata da preuzme raspravu sa pridošlim. se dijalog odvija u tišini", reče stariji brat.

Malo kasnije putnik dođe do starijeg brata i reče: "Kakav je tvoj brat divan sagovomik. On me je veoma ubjedljivo pobijedio u debati zato ja sada moram da idem dalje.

21

Laka vam noć." "Prije no što odeš", reče stariji brat, "molim te da mi prepričaš vaš dijalog." "Pa", reče putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst da ukazem na Budu. Na to je tvoj brat podigao dva prsta da predstavi Budu i njegovo učenje. Potom sam ja podigao tri prsta da predstavim Budu, njegovo učenje i njeove sljedbenike. Tada me je tvoj mudri brat tresnuo stisnutom pesnicom po licu kako bi mi ukazao da sva troje potiču od jedne realizacije." Poslije toga putnik ode.

Nešto kasnije mladi brat dođe znatno uznemiren. "Razumio sam da si pobijedio u raspravi", reče mu stariji. "Ništa nijesam pobijedio ", odgovori mladi brat, "taj putnik je veoma grub čovjek." "Oh?" reče stariji brat. "Kaži mi o čemu ste raspravljali." "Zašto je", upita mladi brat, "onog trenutka kada me ugledao podigao jedan prst razljućujući me ukazivanjem da imam samo jedno oko. Ali pošto je bio stranac, pomislio sam da treba da budem pristojan pa sam mu na to podigao dva moja prsta čestitajući mu što on ima oba oka. Na to, ta neljubazna hulja je podigla tri prsta da pokaže kako medu nama ima tri oka, zbog čega sam poludio i odlučio da ga mlat ne m po nosu tako je on otišao." Stariji brat se nasmija.

22

Sve rasprave su izlišne i glupe. D e b a l a je suluda stvar jer niko ne m o ž e pulem rasprave, pulem raspravljanja dospjeli do istine. T a k o m o ž e š zaradili prenoćište, i l o j e sve. Odalle potiče tradicija. Ta tradicija je divna. U svim zen manastirima u J a p a n u , vjekovima, ukoliko zatražiš utočište, prvo to moraš zaradili diskusijom. A k o pobijediš, te noći m o ž e š oslati - to je veoma simbolično - ali s a m o na j e d n u noć. Ujutro moraš da kreneš dalje. To pokazuje da putem debatiranja, rasprava, logike, rasuđivanja nikada nećeš dospjeli do cilja. T a k o ćeš s a m o zaraditi prenoćište. N e m o j obmanjivati sebe da je to i cilj. Ti treba da ideš dalje. Ujutro p o n o v o moraš krenuti na put. Ali mnogi su tako obmanjivali sebe. Oni su mislili da je cilj o n o što dosegnu l o g i k o m . Zaraditi prenoćište im je poslala najviša ambicija. Oni se nijesu kretali i lako su im prošla m n o g a jutra. L o g i k a može dovesti do hipotetičnog zaključka a nikada do istine. Logika m o ž e dovesti samo do nečega što je približno isiini ali nikada i do prave istine. I zapamti, to šio približno objašnjava istinu je laž, jer što to treba da znači? Nešto je istinito ili uopšte nije; ne postoji nešto između. To je istina ili uopšte nije. Ne možeš reći d a j e nešlo polu-islinilo; ne postoji ništa nalik lome - isto kao što je n e m o g u ć e da postoji pola kruga jer sama riječ "krug" znači d a j e nešlo cijelo, zaokruženo. Pola kružnice ne postoji. A k o je pola, to nije krug. Poluistina ne postoji. Istina je cjelovita, ne m o ž e š je imati djelimično, u djelovima. Približno isiini je obmanjivanje, ali logika m o ž e voditi s a m o ka obmani. Možeš imali prenoćiše, počinak, opušlanje, ali n e m o j od loga stvarati svoj dom. .lulrom ćeš morali p o n o v o da kreneš na put, lu se ne o k o n č a v a tvoje putovanje. S v a k o g jutra lo započinje iznova. Opusti se u logičnom rasuđivanju, razmišljanju ali nemoj ostali sa lime, nemoj postati statičan usljed loga - neprestano se podsjećaj da ireba da se krećeš. Tradicija je predivna. Zato se jedna stvar mora shvatili LI vezi sa tradicijom i njenim značenjem: ona je simbolična. Druga slvar: sve diskusije su budalaste jer usljed atmosfere diskusije ne m o ž e š razumjeli druge. Bilo što da on kaže biće pogrešno protumačeno. Um koji se odlučio da pobijedi, da se utrkuje, ne može lo shvatili. To je n e m o g u ć e jer razumijevanje ireba nenasilan um. K a d a naslojiš da b u d e š pobjednik, li si nasilan. Debala je

23
nasilje. Ti m o ž e š da ubijes p o m o ć u loga, a ne m o ž e š oživjeli nikoga. Ti nc m o ž e š p u t e m toga n e k o m e dali živoi, m o ž e š ga ubiti. Isline se mogu ubijati p o m o ć u rasprava, ali se nikako ne mogu vratiti iz mrtvih. I to je nasilje; sam pristup jc nasilan. Zaista, vi nijeme tražili istinu, vi sle htjeli pobjedu. K a d a jc pobjeda cilj, istina će bili žrtvovana. A kada jc istina cilj, li m o ž e š žrtvovati pobjedu, lakode. Istina će biti cilj, a nc pobjeda. K a d a ti je pobjeda cilj, ti si političar a ne religiozan čovjek. Ti si agresivan i pokušavaš na neki način da d o m i n i r a š nad drugima, p o k u š a v a š da silom nametneš svoju m o ć . Istina nikada nc m o ž e postali dominacija, ona nikada nc m o ž e uništavali druge. Istina nikada ne m o ž e pobijedili na način n a d m o ć i nad drugima. Istina donosi poniznost, skromnost. To nije prožeto e g o m - sve rasprave su orjentisane e g o m . Zalo vas rasprave nikada ne m o g u odvesli ka stvarnom; one uvijek vode samo ka nestvarnom, ka neistinitom. Usljed loga je i gluposi fenomen koji postižete pobjedom. Istina pobjeđuje, ali ne li, ne tvoje "ja". U diskusiji pobjeđujem ja ili li, istina tu nikada ne pobjeđuje. Istinski tragaoci ćc dopustiti da sama istina pobijedi. Oni koji su skloni d e b a t a m a će zahtijevati da pobjeda pripada njima; neće dopustili da ona pripada drugima. U istini ne postoje drugi. U istini se s u s r e ć e m o i sjedinjujemo. Ko će onda biti pobjednik ili gubitnik? U istini, niko nije poražen. Istina pobjeđuje a mi s m o izgubljeni u n]oj. Ali l o k o m diskusije ja sam ja, a li si ti; tu zaista n e m a premošćavanja, n e m a mosta medu nama. K a k o m o ž e š shvatili n e k o g a kada si protiv njega? Razumijevanje je n e m o g u ć e . Razumijevanje treba simpatiju, ono zahtijeva učešće. Razumijevanje znači da p o t p u n o slušaš drugu osobu i tek tada se m o ž e razumijevanje ukazali. Ali ako raspravljate o n e č e m u , ako debatujete, razjašnjavale, rasudu jele, vi tada ne slušate o n o g drugog; s a m o se pravile da ga čujete. D u b o k o unutar sebe se samo pripremale za akciju. Već sle p o t p u n o spremni da započnete kada ta osoba zastane. S p r e m a l e se kako da mu doskočite. Vi ga uopšte i ne slušate već pokušavate da ga n a d m u d r i t e . Zaisla, istina n e m a značaja u raspravama, u diskusijama. Zalo diskusije i nije komunikacija, putem diskusija se ne m o ž e opšlili. M o ž e š raspravljali, a šio više raspravljaš... više zastranjuješ. Što više razjašnjavaš, veći se j a z stvara, lo poslaje ambis; tu više nema susretanja. Z a t o se filozofi nikada ne susreću, učeni ljudi se nikada ne m o g u susresti: oni su veliki diskutanti. T a k o se stvara ambis; oni sc ne m o g u saglasiti ni sa kim - to je nemoguće. S a m o se zaljubljeni susreću, ali zaljubljeni ne raspravljaju; oni m o g u opštili. Zalo jc loliko puno insistiranja na Istoku za shntddhci povjerenje, vjera. A k o počneš raspravljali sa svojim M a j s t o r o m , j a z će se proširivali. T a d a je bolje da odeš; neka ti laj Majstor s a m o pruži prenoćišle. a polom podi. Rasprava sa njim le neće nikuda odvesti, j a z m e d u v a m a će se širili. A k o si sklon argumenlovanju, taj jaz se neće moći premostiti. To jc

24 n e m o g u ć e . Povjerenje znači simpatija; povjerenje znači da ti ne raspravljaš, da si došao da slušaš, a ne da raspravljaš. Ti si došao da nešto shvatiš, a ne da debatuješ. Ti nijesi došao da pobijediš; zapravo, spreman si da izgubiš. Istinski učenik uvijek traga za načinom kako da b u d e pobijeđen od strane Majstora. To je najznačajniji trenutak u životu učenika, kada je p o t p u n o pobijeđen i uništen. To ne znači da će Majstor pobijediti; on nastoji da b u d e poražen, i učenik treba da bude poražen. O n d a kada učenika više ne b u d e , kada b u d e p o t p u n o pobijeđen, kada nestane, samo tada će se jaz premostiti, ambis će nestati, i Majstor će moći prodrijeti do tebe. T a k o se dogodilo: Isus je lutao svojom zemljom ali svi učenici koje je m o g a o da okupi bili su obični ljudi, niko od njih nije bio n i m a l o o b r a z o v a n , niko nije bio školovan. To ne znači da tada nije bilo učenih ljudi; to vrijeme je obilovalo v e o m a učenim ljudima. Jevreji su bili na vrhuncu njihove slave zato su i mogli iznjedriti takvu svjetlost kakav je bio Isus. Isus je bio kulminacija svega toga. Isus se m o g a o dogoditi - to je ukazivalo da su .levreji dotakli svoj vrhunac. Više nikada oni neće dospjeti do tih visina. Bilo je tada velikih umova, velike rasprave su se vodile. Jevrejske sinagoge su bile utočište znanja i učenja, to su bili istinski univerziteti. Ljudi bi putovali cijelom zemljom kako bi mogli diskutovati, raspravljati, otkrivati; ali to je sve bilo s a m o argumentovanje. Nijedan učeni čovjek nije slijedio Isusa. Zaista, svi učeni ljudi su se u potpunosti slagali da tog čovjeka treba uništiti. Svi učeni ljudu, školovani ljudi su bili spremni da ga ubiju! Zašto? Z a t o što je bio protiv argumentovanja. On ih je rušio iz temelja, čitava njihova struktura vlasti bi pala. Taj čovjek je govorio protiv r a z u m a . On je govorio o vjeri, govorio je o ljubavi, o tome kako načiniti most između dva srca. R a s p r a v a je o d n o s između dva uma, dvije glave; ljubav je komunikacija između dva srca. On je otvorio novu stranicu - prijateljstvo, učeništvo, rast. On je razmišljao u duhu j e d n e sasvim drugačije dimenzije. Kvalitet toga je bio drugačiji. On bi govorio: "Stavi na stranu svoje spise! Biblije ti nijesu potrebne, to su samo p u k e riječi." Učenjaci, panditi, to nijesu mogli tolerisati. Isus je bio raspet. On je m o g a o naći samo obične ljude: ribara, drvosječu, obućara obične ljude. Svi njegovi učenici, izuzev J u d e , su bili neobrazovani. S a m o je Juda bio jedan zaista kulturan i prefinjen gospodin koji je p r o d a o Isusa za trideset rupija. Taj kulturni i prefinjeni Juda se odrekao Isusa, a Isus je z n a o da ako se iko o d r e k n e njega i izda ga da će to biti s a m o Juda. Zašto? Z a t o što se srce m o ž e izdati samo glavom. Ljubav se s a m o l o g i k o m m o ž e izdati. Ništa d r u g o je ne m o ž e izdati. Z a t o je to druga stvar koje se treba prisjetiti prije no što z a p o č n e m o tu priču: da s a m o p u t e m logike, putem glave, m o z g a n j e m , a r g u m e n t o v a n j e m , možete postati otuđeni, stranci j e d n o prema d r u g o m e ;

25
most m e d u vama je tako srušen. K a k o ćeš dospjeti do istine ako ne m o ž e š razumjeti drugo biće, kada čak nijesi sposoban ni da ga saslušaš, kada ti misli neprestano vrludaju, argument uju, sukobljavaju se? Ti si nasilan, agresivan. Agresivnost ti neće p o m o ć i . S v e su rasprave izlišne, one te nikuda neće odvesti. Čak ako i osjetiš da si dospio do rješenja, to rješenje je n a m e t n u t o ; ono nije proisteklo iz diskusije. Ti m o ž e š umiriti d r u g o g a ali ga nikako ne možeš i pobijediti, nikada. Ja to tvrdim kategorički: nikada! A k o posjedujete neki logički trik, vi ćete umiriti osobu u razgovoru. On m o ž d a neće biti u m o g u ć n o s t i da ti o d g o v o r i . Ti znaš više od njega. Raspolažeš sa više trikova. Ti ga m o ž e š satjerati u ugao p o m o ć u tvojih riječi i razloga, on neće biti u m o g u ć n o s t i da o d g o v o r i . Ali to nije način da ga pobijediš. D u b o k o u sebi on će znati: "Jednog dana ću ja naučiti više trikova i smjestiću te gdje ti je mjesto. Sada ti ne m o g u uzvratiti. U redu, prihvatam poraz." On je poražen, ali ne i pobijeđen. To su dvije različite stvari. K a d a pobijediš srce, o n o nije pobijeđeno - ono je sretno. O n o je pobjednik u tvojoj pobjedi, o n o u tome učestvuje. To nije tvoja pobjeda - istina je pobijedila, i oboje m o ž e t e to slaviti. Ali kada poraziš osobu, ona nikada nije pobijeđena; ona uvijek ostaje neprijatelj. D u b o k o u sebi ona čeka pogodan trenutak za osvetu. Z a t o nijedna rasprava ne m o ž e dovesti do osude. A k o presuda nije d o n e s e n a , k a k o doći do razrješenja? O d l u k a je tada isforsirana, nametnuta; to je uvijek nalik p r e v r e m e n o m porođaju. To je nešto slično abortusu, to nije prirodno rođenje. Ti si to podstakao - tako se rada mrtvo dijete ili ozlijeđeno dijete koje će t o k o m cijelog svog života biti obogaljeno, slabašno i umrtvljeno. Sokrat je običavao da kaže: "Ja sam babica; ja p o m a ž e m da se p r i r o d n o rodiš." Majstor je babica. On te neće prisiljavati jer prislino rođenje ne m o ž e biti pravo rođenje. To je više nalik smrti nego životu. Z a t o Majstor nikada ne argumentuje. A k o p o n e k a d a i izgleda da argumentuje, on se tako s a m o igra sa vama - to je igra sa o d r e đ e n o m svrhom. N e m o j dopustiti da postaneš žrtva. On se poigrava sa o d r e đ e n i m razlogom; on m o ž e biti govorljiv tek da otkrije da li te to uzbuđuje. A k o bi te to uzbudilo, ti bi izgubio. A k o m o ž e š saslušati njegove argumente a da ne postaneš govorljiv, on neće igrati tu igru sa tobom. On treba da pogleda unutar tebe. Ti m o ž d a svjesno slušaš, a nesvjesno argumentuješ. Njegov posao je da iznese tvoje nesvjesne radnje kako bi m o g a o biti svjestan toga. P o n e k a d a će ti Majstor izgledati agresivno, kao da namjerava da te porazi. Ali on nikada n e m a takvu namjeru - on s a m o želi da porazi tvoj e g o , ne tebe; da pobijedi tvoj e g o , a ne tebe. I zapamti: ego je otrov, on tebe uništava. K a d a se j e d n o m uništi otrov, po prvi put bivaš o s l o b o đ e n i živahan, po prvi put će ti se ukazati obilje svjetlosti. On je uništio tu bolest a ne tebe. P o n e k a d a on i m o r a biti govorljiv. Bilo je Majstora koji su bili v e o m a pričljivi. Bilo je n e m o g u ć e poraziti ih, bilo je n e m o g u ć e igrati igru

26 riječi sa njima. Ali oni su tako s a m o pomagali da se tvoja svijest izdigne, da postaneš svjestan kada je tvoja vjera istinita a kada nije. D o g o d i l o se: jedan sufi po imenu Junaid je živio sa svojim Majstorom. Taj Majstor je bio v e o m a sklon dokazivanju tako da bi o d m a h negirao bilo što da kažeš. A k o bi rekao: "Sada jc dan", on bi rekao: "Ne, sada je noć" - iako zaista nije bilo tako, iako je bio dan. Bilo što da bi Junaid rekao, o d m a h se suočio sa njegovim negiranjem. On bi p o t o m samo kleknuo pred Majstora i rekao: "Da, Majstore, upravo je noć". J e d n o g a dana je Majstor rekao: ".Tunaide, li si pobijedio. Ja ne m o g u izazvali n e g o d o v a n j e i prepirku kod lebe. A ja sam bio lako pretjerano lažan da he svako m o g a o zaključiti: " K a k v a glupost! Sada je dan. N e m a potrebe da se o tome prepiremo, to je sasvim o č i g l e d n o . " A li si i dalje g o v o r i o : ' D a , Majstore, noć j e . ' Tvoja vjera je bila d u b o k a . Ja više nikada neću negodovali proliv tebe; sada mogu početi govorili istinu jer si li spreman za to". K a d a srce kaže "Da", spreman si da slušaš. T a d a ti se s a m o istina m o ž e predati. Čak iako unular tebe oslane malo prezira, istina ti se neće moći reći, jer i takvo "ne" će uništiti cijelu stvar. To "ne", bilo koliko da jc m a l o , m o ć n o j e , v e o m a m o ć n o , pa iako ti se istina bude rekla, ona neće dovoljno d u b o k o prodrijeti u lebe. "Ne" će to p o n o v o prikrili. Z a t o ja kažem da su sve rasprave izlišne. Zato neprestano ponavljam da je sav napor filozofije nekorislan. To nikada nije dovelo ni do kakvog zaključka - i ne m o ž e odvesti nikuda. Ispričaću vam jednu priču pa ću polom pristupili razmatranju ove zen anegdote. J e d n o m se dogodilo da je u m r o najvažniji ministar j e d n o g a velikog kraljevstva. To je bio izuzetan ministar, v e o m a inteligentan, skoro m u d r a c , v e o m a vješt, o š t r o u m a n , veliki diplomata, pa je bilo v e o m a teško pronaći dostojnu zamjenu za njega. Cijelo kraljevstvo je pretraženo. Svi ministri su olišli da pronađu najmanje tri osobe; p o l o m bi se od njih izabrao najbolji. Mjesecima su oni tragali. Cijelo kraljevstvo je bilo pretraženo; svaki ugao i teško prislupačni predjeli su pretraženi. K o n a č n o su našli iri o s o b e . Jedan od njih je bio veliki naučnik, veliki matematičar. On je m o g a o razriješiti bilo koji matematički problem, a matematika je zaisla jedina pozitivna nauka - sve druge nauke se granaju iz nje - zato je on bio na vrhu. Drugi je bio veliki filozof, on je bio veliki izumitelj filozofskih sistema: on je m o g a o iz ničega da stvori sve. Čak i iz samih riječi, on je m o g a o stvorili lako divne sisteme - to je bilo čudo; samo filozofi to m o g u . Oni nemaju ništa u rukama; oni su veliki mađioničari. Oni su stvorili B o g a , stvorili su teoriju

27
o stvaranju, oni su sve izumili, a nemaju ništa u rukama. Ali oni su v e o m a vješti umjetnici riječi, oni d o v o d e riječi u takvu vezu da li daju osjećaj utemeljenosti - a tu n e m a baš ništa! Treći je bio religiozni čovjek, čovjek vjere, molitve, predanosti. A osoba koja je tragala za ta tri čovjeka m o r a da je bila zaista m u d r a jer ih je bilo s a m o troje. Ta tri tipa ljudi predstavljaju tri dimenzije svijesti. Postoje tri m o g u ć n o s t i : naučnik, filozof, vjernik - to su o s n o v e . Čovjek n a u k e je zainteresovan za eksperimente: dok sc nešto ne d o k a ž e p u l e m eksperimenta, lo nije postojeće. On je iskustven, sklon je eksperimentu; njegova istina je islina ostvarena kroz eksperiment. Čovjek filozofije je čovjek logike a ne ckspcrimenlisanja. Eksperiment ne predstavlja pitanje; s a m o l o g i k o m on m o ž e da dokazuje, da negira. On je čisti čovjek, čistiji od n a u č n i k a jer naučnik mora da unosi eksperiment, da uvodi laboratorijsko istaživanje. Filozof radi bez laboratorije - s a m o p o m o ć u uma, logike, p o m o ć u matematike. Cijela njegova laboratorija je smještena u n j e g o v o m umu. M o ž e dokazivati ili negirali upravo putem logičkih argumenata. M o ž e razjasniti svaku zagonetku, a m o ž e i izumili m n o g e zagonetke. A ireće je religiozna dimenzija. T a k a v čovjek ne gleda na život kao na problem. Život nije problem za religioznog čovjeka. To se ne treba razjašnjavati, živol sc m o r a živjeli. Religiozni čovjek je čovjek od iskustva, naučnik je čovjek iskustva, a filozof je čovjek od razmišljanja. Religiozni čovjek je čovjek iskustva, on gleda na život kao na nešto što treba proživjeti. A k o postoji i k a k v o rješenje, ono će proizići kroz iskustvo, ispoljiće se kroz življenje. Nišla se ne m o ž e unaprijed odlučiti putem logike jer je živol veći od logike. L o g i k a je s a m o mjehurić u neizmjernom okeanu života zato se on i ne m o ž e sasvim objasnili. E k s p e r i m e n t se m o ž e uradili s a m o o n d a ako si izdvojen, r a v n o d u š a n ; eksperimenti se mogu izvodili s a m o na predmelima. Život nije predmet, on je sama suština subjektivnosti. Kada eksperimentišeš, li si različit, a kada živiš, li si sjedinjen. Z a l o religiozni čovjek kaže: "Dok nijesi sjedinjen sa životom, li lo nećeš moći spoznali." K a k o lo m o ž e š spoznali ako gledaš sa strane? M o ž e š se krelati zaobilaznim pulem, m o ž e š lo sagledavati proizvoljno, ali lako nikada nećeš pogodili cilj. Zato n e m o j ni da eksperimentišeš ni da razmišljaš već s a m o živi, i s k u s t v o m doživljavaj; j e d n o s t a v n o , povjerenjem - budi čovjek vjere. Oni su tragali i lako pronašli ta tri čovjeka koja su pozvali da dođu u prijeslonicu na k o n a č n o prosuđivanje. Kralj je rekao: "Tri dana se odmarajte i spremajte. Četvrtoga julra će biti ispitivanje, posljednji ispit. Jedan od vas će biti odabran za m o g p r v o g ministra - onaj koji d o k a ž e da je najmudriji." P o t o m su oni počeli da se pripremaju svako na svoj način. Tri dana nije bilo dovoljno. Naučnik je razmišljao o m n o g i m e k s p e r i m e n t i m a i načinu k a k o da ih ostvari - ko zna kakvi će ispili biti'.' Z a l o nije m o g a o da spava tri noći, nije bilo dovoljno vremena: ako b u d e o d a b r a n , posle loga će

28 moći da spava cijelog života, k o m e jc onda do spavanja? On n e ć e spavati, neće ni jesti - n e m a dovoljno vremena, a m n o g e stvari treba obavili prije ispita. Filozof je počeo sa razmišljanjem, a m n o g e p r o b l e m e je trebalo rasvijetlili: "Ko zna kakav problem će zadali?" S a m o je religiozni čovjek bio opušten. On je spokojno j e o . S a m o je religiozni čovjek m o g a o d o b r o jesti jer je jelo bilo p o n u đ e n o , lo je nešto sveto. M o g a o je dobro da spava. On se molio, sjedio je napolje, išao u šetnju, posmalrao drveće, i bio zahvalan B o g u jer za njega ne postoji budućnost ni posljednji ispit. Svaki trenutak jc ispit, kako se onda m o ž e š spremiti za lo? A k o je u pitanju b u d u ć n o s t i , ti se za to m o ž e š spremili; ali ako je nešto upravo sada, ako je ovdje, k a k o se za to m o ž e š pripremati? Ti se sa lime samo trebaš suočiti, i budućnosti neće biti. P o n c k a đ a bi naučnik rekao: "Što lo radiš'.' Traćiš svoje vrijeme j e d e š , spavaš, moliš se. M o ž e š svoju molitvu obavljali i kasnije." Na to bi se religiozni čovjek nasmijao i ne bi raspravljao, on nije bio čovjek od rasprave. Filozof bi mu rekao: "Ti spavaš, sjediš u vrtu, promatraš drveće. To ti neće p o m o ć i . Ispit nije djetinja igra. Moraš biti spreman za lo." Ali se on i dalje smijao. On je više vjerovao smijehu nego logici. T o g jutra čelvrtog dana, kada su trebali krenuti ka palali na ispit, naučnik nije m o g a o ni da h o d a . On jc bio v e o m a umoran od svojih eksperimenala, isto kao da je iscrpio sav svoj život. Bio je mrtav u m o r a n , izgledalo je da će se svakog trenutka srušiti na pod i zaspati. N j e g o v e oči su bile u m o r n e a um mu je bio zbrkan. Bio je skoro lud! A filozof? On nije bio tako u m o r a n , ali je bio nesuguran više no ikada jer jc n e p r e s t a n o razmišlao i prosuđivao, a nije m o g a o n i k a k v o rješenje da donese. Bio je zamagljenog uma, u zbrci, u h a o s u . O n o g a dana kada je došao m o g a o je da o d g o v o r i na m n o g a pitanja, ali sada, ne. Čak su i njegovi izvjesni odgovori poslali nesigurni. Šio više razmišljaš, to sve više filozofija biva nekorisna. S a m o budale mogu vjerovati u izvjesnosti. Što više razmišljaš, lo se više tvoja inteligencija izoštrava i li više vidiš... lo su sve s a m o riječi, u njima nc posloji suština. M n o g o puta jc želio da se vrati jer lo nije ničemu vodilo. Nije bio na p r a v o m putu. Ali naučnik je rekao: "Nastavi! P o k u š a j ! Sto m o ž e m o izgubiti? A k o pobijedimo, u redu je. A k o ne p o b i j e d i m o , i lo je u redu. Ali valja pokušali. N e m o j bili kukavica!" S a m o je religiozni čovjek sretan, h o d a o je pjevajući. On je slušao pjesmu ptica u krošnjama drveća, vidio je sunce kako izlazi, vidio je s u n č e v e zrake na kapima rose. Cio život je bio j e d n o veliko č u d o ! On nije brinuo jer za njega nije bilo nikakvog ispila. On se m o g a o suočili sa stvarima oko sebe. On će otići i j e d n o s t a v n o vidjeli što se d o g a đ a . On neće tražili ništa, neće ništa očekivati; tamo će otići svjež, mlad, živahan - i to je sve. To je način kako osoba treba ići pred Boga: bez ikakve već unaprijed sačinjene formule, bez pripremljene teorije, bez obavljenih eksperimentalnih

29
istraživanja, bez naučnih doktorata. Ne, to neće p o m o ć i . O v o je način kako lamo treba otići - pjevajući i plcšući do hrama. A ako si živahan, ako si životan, sve šio ti d o d e , ti ćeš na to odgovorili; jer o d g o v a r a š ž i v o t o m . To je o d g o v o r srcem, a srce je s p e m n o samo kada pjeva, kada pleše. T a k o su oni stigli. Kralj, imperator, izumio je j e d n o specijalno sredstvo. Oni su ušli u sobu, a on je slavio katanac na vrala: m a t e m a t i č k o iznenađenje. Na kalancu su bile m n o g e l'igure ali ključa nije bilo nigdje. Te figure su se morale postaviti na o d r e đ e n o mjesto. Tajna je bila u l o m e , ali to se moralo otkrili. A k o se te figure budu postavile tamo gdje treba, vrata će se otvorili. Imperator je ušao i rekao: " O v o je matematička zagonetka, jedna od najvećih ikada znanih. Sada ja na vama da pronađete rješenje. Ne postoji ključ. A k o pronađete rješenje, o d g o v o r na ovaj matematički p r o b l e m , brava će se olvorili. O n a o s o b a koja bude prva izašla iz ove odaje će bili izabrana. Sada m o ž e l e počeli." On je zalvorio vrala i izašao napolje. N a u č n i k je o d m a h počeo sa radom: m n o g o eksperimenata je primijenio, m n o g o toga, m n o g o problema razrješavao. On je zagledao, promatrao figure na kalancu. Nije bilo vremena za gubljenje, bilo jc pitanje života i smrti. Filozof je sklopio oči i počeo da razmišlja u m a t e m a t i č k o m duhu što da rada, kako da tu zagonetku razriješi. Ta zagonetka je bila sasvim nova. A to je bio problem uma: ako je nešlo staro, o d m a h se m o ž e naći rješenje; ali ako je nešlo sasvim n o v o , kako raditi na lome p o m o ć u u m a ? Uin je uspješan s a m o sa slarim, poznatim, sa ruliniranim. Um jc sasvim neuspješan kada se suoči sa nečim nepoznatim. Religiozni čovjek uopšte nije ni prišao bravi. Sto on tu m o ž e da uradi'? On nije p o z n a v a o malemaliku, nije p o z n a v a o eksperimentalnu n a u k u . Sto on m o ž e da uradi? On je s a m o sjeo u ugao; malo je pjevao, molio sc B o g u , sklopio oči. O n a dvojica su pomislili da on uopšte nije ni kompetentan za to: "Na neki način to je dobro jer odluka o t o m e je ostala na n a m a dvojici." Iznenada su oni postali svjesni da je on napustio sobu, da više nije bio lu. Vrala su bila otvorena! Kralj ude i reče: "Sto sada radile'? Z a v r š i m o ! Treći čovjek je napolju!" Ali oni upitaše: "Sada'? Ali on nije ništa radio." Zato se oni obratiše religioznom čovjeku. On im odgovori: "Ja sam s a m o sjedio. S a m o sam se molio i sjedio, a glas iz mene je rekao: ' L u d o jedna! S a m o ustani i pogledaj. Vrala uopšte i nijesu zaključana.' Ja sam j e d n o s t a v n o tako izašao. Vrata nijesu bila zaključana. Tu nije bilo n i k a k v o g problema za rješavanje, zato sam izašao." Živol nije problematičan. A k o pokušaš da ga rješavaš, sigurno ćeš izgubili. Vrata su otvorena, nikada nijesu ni bila zaključana. Da su vrata bila zaključana, naučnik bi to razriješio. Da su vrala bila zaključana, filozof bi pronašao sistem kako da ih otvori. Ali vrata uopšte i nijesu zaključana zato s a m o povjerenje m o ž e pomoći - bez ikakvog rješenja, bez bilo k a k v o g

30 unaprijed pripremljenog odgovora. Gurni vrala i izađi. Ž i v o t nije z a g o n e t k a koju treba riješiti, to je misterija koju valja proživjeti. To je d u b o k a misterija, treba sebi vjerovali i dopustili da udeš u to. N i k a k v a rasprava o tome ne m o ž e pomoći - sa n e k i m ili, pak, sa s a m i m s o b o m , sa svojim u m o m , ne može biti rasprave. Sve rasprave su izlišne i glupe. A sada ć e m o prići ovoj predivnoj priči: Postoji jedna stara tradicija u nekim japanskim zen hramovima: ako bi lutajući monah pobijedio u diskusiji o budizmu sa nekim od nastanjenih monaha, on bi mogao prenoćiti. Ako ne bi pobijedio, morao bi da ide dalje. A r g u m e n t i ti mogu pružiti s a m o loliko - prenoćište, i l o j e sve. Bio je jedan takav hram u sjevernom Japanu koji su vodila dva brata. Stariji brat je bio veoma učen dok je drugi bio zaista glup i još je bio slijep na jedno oko. D v a lipa ljudi su potrebni da bi se m o g a o voditi j e d a n hram: učena o s o b a i j e d n a v e o m a glupa. O v a k o se v o d e svi hramovi - dvije vrste ljudi: oni učeni, koji su poslali sveštenici, i glupi, koji ih slijede. T a k o su ulemeljeni svi h r a m o v i . Zato ova priča i nije samo priča, to je indikacija o d r e đ e n e činjenice. A k o bi glupi ljudi nestali sa zemlje, više ne bi bilo crkava; ako bi učeni ljudi nestali sa zemlje, ni lada ne bi bilo h r a m o v a . Dualnost je potrebna da bi hramovi poslojali. Z a t o i ne m o ž e š naći Boga u h r a m o v i m a jer on nije dualnost. O v e b o g o m o l j e su izmišljene od strane lukavih ljudi kako bi eksploatisali glupe. Svi hramovi su izumi... lukavi ljudi iskorišćavaju - oni su postali sveštenici. Sveštenici su najlukaviji ljudi, oni su najmoćniji eksploatatori; oni eksploatišu na tako vješt način da se ne m o ž e t e ni buniti protiv njih. Oni vas iskorišćavaju za vaše dobro. Svešlenici su najlukaviji jer oni crpe svoje teorije iz ničega: sve te teologije, sve što su oni izumili - to je strašno! L u k a v s t v o je potrebno da bi se m o g l e stvoriti religiozne teorije. Oni stvaraju tako uzvišene pouke da je skoro n e m o g u ć e o b i č n o m čovjeku da prodre do smisla lih pouka. Oni koriste i lakav žargon, tehničke termine, tako da vi uopšte i ne možele razumjeti što oni govore. A pošto lo ne razumijete, vi mislile da su oni veoma učeni. Uvijek kada nešto ne možete shvatiti, vi pomislite d a j e to v e o m a d u b o k o - "To je van mog domašaja". Zapamtile o v o : B u d a j e g o v o r i o j e d n i m v e o m a uobičajenim j e z i k o m koji je m o g a o razumjeti svako. To nije bio jezik sveštenstva. Isus se služio v e o m a kratkim parabolama - bilo koji neobrazovan čovjek bi ga m o g a o razumjeli - on nikada nije upotrebljavao neki religiozni žargon.

31
Mahavira je g o v o r i o , p o d u č a v a o , na jeziku koji je bio v e o m a uobičajen i jasan. Mahavira i Buda nijesu nikada koristili sanskril, nikada! Pošto jc sanskrit bio jezik svešlenika, bralimina, taj jezik je v e o m a težak, najteži. Sveštenici su radili na njemu veoma n a p o r n o , oni su ga neprestano usavršavali, pročišćavali. Pravo značenje riječi sanskrit znači čišćenje, uljepšavanje. Oni su to doveli do takvog savršenstva da j e d i n o ako ste veoma obrazovana osoba možete razumjeti što oni žele reći; inače će lo bili van vašeg domašaja. B u d a je koristio jezik naroda Pali. Pali je bio narodni j e z i k , jezik seljaka. M a h a v i r a je koristio prakrit. Prakrit je bio neprečišćeni oblik sanskrita; lo je bio prirodni oblik sanskrita - u njemu nije bilo m n o g o gramatike. Naučnici j o š nijesu dospjeli do tog jezika, oni ga j o š nijesu pročistili i učinili ga dostupnim. Sveštenici su koristili sanskrit, i j o š danas ga koriste. Niko više ne razumije sanskril, ali oni ga i dalje koriste jer je cio njihov p o s a o u lome da načine jaz, a ne most, između njih i naroda. A k o obični ljudi ne mogu shvatiti, samo tako će njihov p o s a o opstali. A k o ih obični ljudi razumiju, oni su izgubljeni jer oni. zapravo, i ne g o v o r e ništa. J e d n o m je M u l a Nasrudin otišao kod Ijekara - a oni S L I naučili trikove od sveštenika. Oni su naučili da pišu na latinski i starogrčki, a pišu tako da ni sami ne m o g u to ponovo pročitati. Niko ne može rastumačili to što oni napisu. Zato je M u l a Nasrudin došao kod Ijekara i rekao: "Slušajte, budile jasni. S a m o mi kažile činjenice. Nemojte koristiti latinski i grčki." Ljekar mu o d g o v o r i : " A k o insistiraš, i ako želiš da b u d e m jasan, li uopšte nijesi bolestan. Ti si samo krajnje lijen." Nasrudin reče: "U redu, hvala vam. Sada mi to dajte n a p i s m e n o na latinskom i g r č k o m kako bih m o g a o pokazati svojoj porodici!" Sposobni su uvijek iskorišćavali zajednicu. Z b o g toga B u d a , Isus i M a h a v i r a nikada nijesu bili poštovani od strane bramina, školovanih ljudi, sposobnih pojedinaca jer su oni bili rušioci, rušili su njihov biznis. A k o bi ljudi razumjeli, tada ne bi bilo potrebe za sveštenicima. Z a š t o ? Jer S L I sveštenici posrednici. Oni razumiju jezik Boga. Oni razumiju i vaš jezik. Oni p r e v o d e sa vašeg jezika na jezik Boga. Zalo oni i kažu da je sanskrit clev-bhasa, božji jezik. "Ti ne znaš sanskrit? - Ja ga znam, zato sam ja i posrednička veza. Ja postajem interpretator. Ti rni kaži što želiš, ja ću p o t o m to na sanskritu prenijeti Bogu jer on razumije s a m o sanskril." N a r a v n o , ti moraš i da platiš za tu uslugu. Postvoje dvije vrsle ljudi koji su potrebni za hram. Bio je jedan takav Urom... koji su vodila dva brata. Stariji brat je bio veoma učen dok je drugi bio zaista glup i još je bio slijep na jedno oko.

32 Šio predstavlja simbolika jednog oka u ovoj priči'? Glupi ljudi su uvijek j e d n o u m c i : oni nikada ne oklijevaju, oni su uvijek sigurni. U č e n e o s o b e se uvijek d v o u m e : one oklijevaju, o n e se neprestano lome između dvije krajnosti. Oni uvijek imaju neki argument, unutar njih se nastavlja dijalog; oni znaju obje sirane. Učeni čovjek je dvojnost - posjeduje dva oka. Glupi čovjek je j e d n o o k - on je uvijek siguran, on ne argumentuje, nije podijeljen. Zalo vam glupi čovjek izgleda svctiji od učenog čovjeka. Kada pogledate sveca, u njemu ćete uočiti nešto slično glupaku, ludi. Kvalitel je drugačiji ali medu njima ima nečeg sličnog; n i v o se razlikuje. Budala je tek na prvoj stepenici a svetac je na zadnjoj stepenici, ali su obojica na kraju. Budala ne zna zašto je lako j e d n o s t a v a n , običan, j e d n o o k . Svetac zna zašto jc j e d n o s t a v a n . I on je j e d n o o k ; on to zove treće o k o . Njegova dva o k o su se pretvorila u treće oko. On je, lakode, j e d n o o k - sjedinjen! On je ujedinjen, a i budala je ujedinjena. Ali koja je razlika'? Neznanje u sebi sadrži izvjesna nevinosl isto kao što i mudrost posjeduje bezazlenosl. Učeni ljudi su nešto između: on je neznalica a misli d a j e mudar. U tome se ogleda raskol učenog čovjeka: on je neznalica a misli da je mudar. On nije ni na o v o m ni na o n o m nivou, on visi negdje između. Zato je on u stalnoj napetosli. Neuki čovjek je opušten, mudri čovjek je opšten. Neuki čovjek j o š nije z a p o č e o svoje putovanje, on je j o š u s v o m d o m u . M u d r a c je stigao do cilja, on je u s v o m d o m u . Učeni čovjek je između, on traži okrilje u n e k o m manastiru - čak i na j e d n u noć, l o j e u redu - on je lutalica. Budistički bhikku je lutalica, a B u d a je rekao: "Budite lutalice dok ne pronađete. Budile lutalice! Ne s a m o iznutra već i spolja budite lulalice - sve dok ne stignete. Nemojte slati dok to ne osi varile!" Kada stignete, kada postanete sidd/ia, kada postanete B u d a , tada vam je d o p u š t e n o da sjednete. Neukost i mudrost imaju kvalitel koji je sličan: l o j e neznanje, j o š nije vješto. J e d n o m će se i to dogoditi; božji čovjek je bio poznat i pod i m e n o m budala, luda - božja luda. Sv. Fransis je bio poznal pod i m e n o m božja luda. On je to i b i o ! Ali biti božja luda predstavlja najvišu m o g u ć u mudrost j e r je on izgubio ego. Ne govoriš da znaš, zato li predslavljaš ludu koja ne umije da ispolji znanje. Ako ti to ne ispoljavaš, ko će potvrdili da si znalac'? Čak i ako to ispoljiš, niko to neće prihvatili. M o r a š time lupali po g l a v a m a drugih. M o r a š da ih ućutkaš, da to argumenluješ! O n d a kada ne budu mogli ništa reći, m o ž d a će, iako leška srca, lo prihvatili. Ali oni će ipak uvijek reći "možda". Zadržaće mogućnost da j e d n o g a dana to mogu negirali. A ako ne b u d e š to tvrdio, ko će te prihvatiti'? A k o kažeš sebi: "Ja sam neznalica, ništa ne znam", ko će znali da si ti znalac'? Ljudi će o d m a h prihvatili ako kažeš: "Ja ne znam". Oni će lo o d m a h prihvatiti; oni će reći: "Mi s m o to znali i prije. Mi lo prihvalamo, mi se sasvim slažemo sa t o b o m da ne znaš."

33 Božje lude. A k o ste čitali Dostojevskog... jedan od najvećih romana, o n d a ste mogli osjetili što znači biti božja luda. Dostojevski je imao u m n o g i m njegovim r o m a n i m a jedan lik koji je bio božja luda. U r o m a n u Braća Karamazovi postoji takav lik. On je bezazlen, naivan, m o ž e š ga iskorištavati. Čak iako ga iskorištavaš, on će ti vjerovati. M o ž e š ga uništili ali ne m o ž e š uništiti njegovo povjerenje - u tome je ljepota. Sto se d o g a đ a sa (obom? A k o te jedan čovjek prevari, cio svijet ti izgleda prevarantski. A k o te samo jedan čovjek prevari, g u b i š vjeru u sve ljude - ne s a m o u tog čovjeka već u cijelo čovječanstvo. A k o vas dvije, tri o s o b e prevare, vi donosite presudu da nijedan čovjek nije vrijedan povjerenja. Sve tvoje povjerenje nestaje. Izgleda da j o š od s a m o g početka želiš da n e m a š povjerenja - te dvije, tri osobe su ti s a m o bile izgovor. Inače bi rekao: "Ovaj čovjek ne zaslužuje povjerenje,.... ali čovječanstvo... - ja m o r a m vjerovati sve dok se ne ubi j e d i m u suprotno." A ako si zaista čovjek od povjerenja, reći ćeš: "Ovaj čovjek sada ne zaslužuje povjerenje, on nije vrijedan povjerenja... ali m o ž d a već sljedeći trenutak, ko zna? Sveci postaju grešnici, grešnici postaju sveci." Život je pokret. Ništa nije statično. O v o g trenutka je taj čovjek slabašan, ali već sljedećeg trenutka m o ž e preuzeti kontrolu i lišili se obmanjivanja. Z a t o narednog dana, ukoliko laj čovjek d o d e , ti ćeš mu p o n o v o moći vjerovali jer je to neki drugi dan, i taj čovjek je drugačiji; proteklo je previše G a n g a , to više nije ista rijeka. D o g o d i l o se d a j e jedan čovjek došao Muli Nasrudinu da mu traži nešto novca. M u l a je p o z n a v a o tog čovjeka i znao je da mu se laj n o v a c neće vratili, ali u pilanju je bila neka mala s u m a pa je on pomislio: "Neka lo i u z m e , nije neka velika suma, ako ga i ne vrati, nije veliki gubitak. Zašlo reći ne za lako malu s u m u ? " T a k o mu je on dao novac. Poslije iri dana čovjek se vratio. Nasrudin je bio iznenađen. To je izgledalo n e m o g u ć e , bilo je čudo što je taj čovjek vratio novac. Poslije dva, tri dana je p o n o v o došao i zatražio veću s u m u . Nasrudin mu reče: "Dakle, zadnji put si me prevario. Ja li više to neću dopustili." Čovjek mu reče: "Sto govoriš? Zadnji put sam ti vratio n o v a c . " On mu o d g o v o r i : "U redu, vralio si mi novac, ali si me o b m a n u o jer ja nijesam nikada m o g a o povjerovali da ćeš mi vratiti. O v o g a pula, ne! Što je m n o g o , m n o g o j e ! Zadnji pul si se ponio suprotno mojim očekivanjima. Ali l o j e dovoljno; više li neću dali ništa." To je način kako se ponaša prepredeni um. Jedan je bio neuk u lom hramu - običan čovjek, j e d n o o k , j e d n o u m a n , striktan. Drugi je bio učen čovjek, a učen čovjek je uvijek umoran jer on veona n a p o r n o radi na ničemu. V e o m a je zaposlen bez posla, uvijek ]e u m o r a n ! Jedne noći je došao Imajući monah da zatraži prenoćište

34 Stariji brat je bio veoma umoran od višečasovnog učenja...

Ne m o ž e š naći učenog čovjeka a da nije umoran. Idi i p o g l e d a j ! Idi panditima iz Kašija i pogledaj! Uvijek su umorni, uvijek rade n a p o r n o sa riječima. Z a p a m t i , ni radnik nije toliko umoran j e r on radi sa ž i v o t o m . A k o radiš s a m o sa riječima, praznim riječima, s a m o sa g l a v o m , li ćeš biti umoran. Život vas ojačava! Život vas podmladuje! A k o odete u vrt da radite, znojite se ali i skupljate više energije, ne gubite je. A k o hodate, sakupljate energiju j e r živite u trenutku. Sa vašim studijama i riječima, obrobljavale sebe, sa riječima s a m o mislite, mislite i mislile - l o j e s a m o j e d a umrtvljujući proces, tako ćete s a m o bili umorni. Učen čovjek je uvijek u m o r a n . Glupan je uvijek svjež, a i svetac je uvijek svjež. O n i posjeduju m n o g e zajedničke kvalitete. ... pa je zamolio mlađeg brata aa preuzme raspravu su pridošlim. "Zahtijevaj da se dijalog odvija u tišini", reče stariji brat. - Jer je on znao: "Ovaj moj brat je glup. Tišina je zlatna ako ste glupi, ona je zlalna i ako ste svetac. A k o nešto znate, vi ćele ostali u tišini. A k o ništa ne znate, bolje je da ćutite." M u d r a c je ćutljiv j e r zna, a ono što zna se ne m o ž e reći. L u d a treba da ćuti jer bilo što da kaže to će ga odati. Glupan m o ž e obmanjivati ako ćuti ali vas ne m o ž e prevariti ako progovori j e r će biti ludost sve što b u d e rekao. Taj stariji brat je d o b r o znao da m l a đ e m bratu riječi nijesu bolja strana, d a j e on običan čovjek, bezazlen, neuk, zato je rekao: "Zahtijevaj da se dijalog odvija u tišini." Nešto kasnije putnik dođe do starijeg brata i reče: "Kakav je tvoj brat divan sagovornik." Taj čovjek je bio učen, lakode, a ako je luda ćulljiva, ona će poraziti i učenog čovjeka. A k o počnete govoriti bićete razotkriveni jer će te ući u prostor učenog čovjeka. Riječima ga ne m o ž e t e pobijediti. Taj čovjek je bio učen, bio je čovjek riječi. Njemu je bilo v e o m a teško da ostane miran a istovremeno i da raspravlja. K a k o da diskutuje? A k o li nije d o p u š l e n o da govoriš... s a m o p o m o ć u grimasa, cijela stvar postaje dosadna i sva tvoja domišljatost se gubi. A k o ti nije d o p u š t e n o da govoriš... u tome je sva tvoja uspješnost. Z a t o ako učen čovjek mora da ćuti, on m o ž e bili pobijeđen i od budale jer je sva njegova sposobnost izgubljena; ona ovisi o riječima. On je u tišini budala! - U tome jc smisao. Zato pandili nikada ne ćule, uvijek nešto brbljaju. Čak i ako n e m a nikoga, oni će da pričaju sami sa s o b o m , ali i dalje moraju da brbljaju. Oni će neprestano pričali i pričati j e r se putem te priče podiže nivo njihove efikasnosti, oni postaju sve vještiji. Ali ako se susretnu sa tišinom, iznenada sva njihova umjetnost nestaje. Oni

35
postaju gluplji od najglupljih ljudi. T a d a ih m o g u pobijediti i g l u p a n i . T a k v i tipovi ljudi su izvan njihovog profesionalnog svijeta, oni ih j e d n o s t a v n o izbacuju iz kolosjeka. On mora d a j e bio u v e o m a velikoj nevolji. On kaže: "Kakav je tvoj brat divan sugovornik. On me je veoma ubjedljivo pobijedio u debati zato ja sada moram da idem dalje. Laka vam noć." A k o se susretneš sa učenim čovjekom, ostani smiren. Obrati mu se gestima. T a k o ćeš ga pobijediti jer on ništa ne zna o gestikulaciji, ništa ne zna o tišini. Njemu je zaista teško da ostane bez riječi. Iznenada on pomisli da je pobijeđen - on se tada mora pokrenuti i potražiti drugi manastir prije no što bude kasno, mora pronaći n e k o g a sa kojim m o ž e raspravljati riječima, intelektualno. Gestikulacija je živa; kada pokrenete ruku, vaše cijelo tijelo se pokreće. K a d a nešto pogledale, cijelo vaše biće krene za tim p o g l e d o m . Kada hodate, vi hodate u potpunosti. Ne m o g u hodati s a m o vaše n o g e , ali vaša sama glava neprestano prede li prede. Glava m o ž e postali a u t o n o m n a . Nijedan drugi dio tijela to ne m o ž e postići. Zato ako želiš da p r o u č a v a š čovjeka, n e m o j slušati što on govori. Umjesto toga, promatraj kako se on ponaša, k a k o ulazi u sobu, kako sjedi, kako hoda, kako gleda. Promatraj njegove geste, o n e su najbliže istini. Riječi su obmanjivači. Mi g o v o r i m o da nešto sakrijemo a ne da razotkrijemo. Z a t o m i r n o gledaj osobu i ćuti: kako ona stoji, k a k o sjedi, kako izgleda, koju gestikulaciju koristi. Jezik tijela je istinitiji od riječi. Jezik lijela je v e o m a , v e o m a prirodan, on dolazi iz pravog izvora zato je v e o m a teško da p o m o ć u njega n e k o g a obmanjuješ. Ti m o ž e š biti i n e k o drugi, ali tvoje lice govori o tebi nešto d r u g o . Ti m o ž e š i reći: "Ja sam u redu", ali tvoje oči, tvoj način ophođenja, način na koji stojiš, ukazuju na to da nijesi u redu.Ti ćeš riječima pokazivati da si spokojan, ali tvoje cijelo tijelo će drhtati i pokazivati da nijesi spokojan. K a d a kradljivac ulazi, on ulazi na drugačiji način. K a d a lažljivac prilazi, on prilazi drugačije. K a d a hoda istinoljubiv čovjek, on h o d a drugačije. On n e m a ništa da krije, on n i k o g a ne obmanjuje. On je istinit, njegov hod je bezazlen. S a m o pokušaj da nešto sakriješ, onda osmotri sebe reči ćeš da je sve drugačije. Čak i dok hodaš, ti nešto kriješ. S t o m a k li je napet, ti si oprezan, pogled ti lula okolo: bilo da le n e k o gleda ili ne gleda, bilo da si uhvaćen ih ne. T v o j pogled je lukav, on nije izvor čednosti prepreden je. Osmotri pokrete s v o g tijela, to će ti dati istinitu sliku o tebi. N e m o j slušati riječi. O v o ću vam neprestano ponavljati. Ljudi su mi dolazili sa m n o š t v o m prevara. Ja sam posmatrao n i h o v o ponašanje, nijesam slušao njihove riječi. Oni bi doticali moja stopala ali bi njihovo ponašanje ukazivalo na njihov e g o , zato je doticanje mojih stopala bilo beskorisno. Oni

36 su manipulisali sa lime. Ne s a m o da su m e n e obmanjivali, oni se varali i sebe. S v o njihovo ponašanje je govorilo: " E g o " , i bilo šta da su iskazivali riječima je bilo prazno. Zato ti ne m o ž e š obmanjivati zbog učešća tijela, o n o je islinitije od tvog uma. Sve religije koje su izumili sveštenici li g o v o r e : "Budile protiv tijela, budile za um!", zalo šio sveštenici žive u m n o , iskorištavaju vas p o m o ć u uma. Tijelom vas je n e m o g u ć e eksploatisati, lijelo je autentično. Ni vjekovi neautentičnog živola nijesu mogli uništiti autentičnost tijela. Tijelo ostaje autentično, ono j a s n o pokazuje ko si li. "On me je veoma ubjedljivo pobijedio u debati zalo ja sada moram da idem dalje. Laka vam noć." "Prije no što odeš", reče stariji brat, "molim te da mi prepričaš vaš dijalog." M o r a da je on bio iznenađen. K a k o njegov glupi brat m o ž e biti o š t r o u m a n ? Sto se d o g o d i l o ? On je savršena luda - kako on m o ž e raspravljati, kako m o ž e debatirati, kako m o ž e pobijediti? Z a t o je upitao, "Prije no što odeš", reče stariji brat, "molim te da mi prepričaš vaš dijalog." "Pa", reče putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst da ukazem na Budu." ... jer je učeni čovjek, čak i dok je gestikulirao, koristio lo kao riječi j e r on poznaje s a m o jezik. A k o bi poljubio svoju voljenu, on bi u sebi izgovorio riječ "poljubac". To je ludost: ti ljubiš; n e m a potrebe da ponavljaš p o l o m i riječ "poljubac", ali on će i to učiniti. Posmalraj sebe: dok vodiš ljubav, ti unutar sebe izgovaraš, "Ja v o d i m ljubav" - kakva besmislica! N i k o te to ne pila. N i k o g a tu n e m a da bi mu to saopštio. Z a š l o lo ponavljaš? Zašlo verbalizuješ sve što radiš? Z a t o jer bez toga nijesi opušlen. Ti si u skladu s a m o sa riječima. Sa B o g o m ne m o ž e š biti u skladu; riječ " b o g " li m o ž e nadomjestiti to. Z a t o učeni ljudi idu u h r a m o v e , džamije, crkve; oni tamo idu da brbljaju. On će brbljati i sa B o g o m - ali s a m o riječima. Kjerkegor, Seren Kjerkegor je rekao: " K a d a sam prvi put ušao u crkvu, počeo sam da g o v o r i m . O b i č n o sam g o v o r i o , g u n đ a o , m o l i o . Ali p o t o m , malo po malo, osjelio sam se g l u p o . Ja sam r a z g o v a r a o sa njim, obraćao sam mu se, ali mu nijesam pružao šansu da nešlo kaže. Zato je bilo bolje da sam slušao; kada si pred B o g o m , bolje je da ga slušaš." T a k o se on lišio pričanja. M a l o po malo se lišio i molitve. On je išao u crkv i s a m o sjedio u tišini. Ali i u loj njegovoj tišini je j o š bilo riječi. On ih nije koristio, zato su se one bunile. Stoga je morao malo po malo da odbaci i taj unutarnji g o v o r - tada je s a m o slušanje bilo m o g u ć e . Tako ti ulaziš u j e d n u sasvim drugačiju dimenziju - slušanja, opuštenosti, prijemčivosti, prihvatanja. T a k o

37
postaješ materica. Posle loga možeš primiti istina, lada nećeš pričali, nećeš bili agresivan. P o l o m će samo Bog radili a ti ćeš mu dopustili da radi svoj posao. On je poslao apsolutno lih; p o l o m je i prestao da ide u crkvu. N e k o g a j e upitao: "Zašto? Zašlo sle prestali da idete u c r k v u ? " On jc o d g o v o r i o : "Sada sam naučio što crkva predstavlja; ona predstavlja mjesto gdje treba biti u lišini i osluškivati, a to se m o ž e činiti bilo gdje. Bolje jc to činiti na d r u g o m mjestu jer u crkvu dolazi m n o g o svijeta da se moli. Njihovo brbljanje me uznemirava. Bolje je lo činiti pod drvelom, pod n e b o m . " Crkva je tamo prostranija, prirodnija. A k o želiš da budeš u tišini, B o g će bili svugdje. A k o imaš što da pričaš, o n d a idi u hram. Ali ako želiš da b u d e š u tišini, zašto ići bilo gdje'? On je svugdje, ali li ne m o ž e š bili u tišini. Ti nešto učiniš, p o t o m lo moraš verbalno iskazati unutar sebe. Osjetiš glad i kažeš: "Ja sam gladan". Nije ti dovoljno s a m o da osjetiš glad? D o k to ne kažeš, nijesi spokojan; postao si ovisnik o riječima. Taj čovjek... mora d a j e bio učen čovjek, zaista veoma o b r a z o v a n čovjek: "Pa", reče putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst da ukazem na Budu. Na to je tvoj brat podigao dva prsta da predstavi Budu i njegovo učenje." - a to je dhamma. Čovjek koji ne m o ž e upotrijebili gestikulaciju bez riječi, p o m o ć u riječi ćc opisati nečiju gestikulaciju. Sada pogledajte tu vezu. Slo se d o g o d i l o ? Način na koji vi interpretirale riječi ćc odvesli nečije gesle ka istome. On je razmišljao: "Taj prsi, j e d a n prsi predstavlja..." Prsi ne predstavlja nikoga! Prst je dovoljan sam sebi. Prst je s a m o prsi! Z a š t o ga činili p r e d s t a v n i k o m ? On ne može nikoga predstavljati. A prst je tako lijep, zašto da on n e k o g a predstavlja? Ali um uvijek voli d r u g o r a z r e d n e stvari. Nije dovoljno što je prst, mora nekoga i da predstavlja. A k o gledale cvijet, vi ne m o ž e t e gledati u njega neposredno; on m o r a o d m a h nešto predstavljati, zalo kažete: "Izgleda baš kao lice moje supruge". Čak i mjesecu kažete: "Izgleda kao lice moje voljene". K a k v e besmislice! Mjesec je mjesec. A ovaj čovjek, kada pogleda svoju voljenu, kaže: "Izgleda kao mjesec". Niti je mjesec dovoljan sam po sebi, nili je lice voljene dovoljno takvo k a k v o j e . M e đ u t i m , sve je dovoljno o n a k v o kakvo je. Niko n i k o g a ne predstavlja. S v a k o predstavlja samo sebe. S v a k o je originalan, j e d i n s t v e n . N i k o nije kopija drugoga. 1 kada kažeš da prsi predstavlja B u d u , Buda postaje orginal, a prst biva njegova kopija. Ne! To B u d a ne m o ž e dopustili. Ni ja to ne d o p u š t a m ! Prst je predivan kada ne predstavlja nikoga. A ako mislite da vaš prst proslavlja B u d u , o n d a će ona dva sljedeća prsta prestavljali B u d u i njegovu dhamma - njegovo učenje. To je sloga šio vi

38
razumijete druge iako ih i ne slušate; vi shvatate druge slušajući vlastiti um. Vi objašnjavale druge. Kada ja kažem nešto, ne vjerujem da vi čujete to. Kada ja kažem nešlo, vi čujete nešlo ali to nije povezano sa mnom ; lo je povezano sa vašim misaonim procesom. Njegov misaoni proces je bio; "Ovaj prsi predstavlja Budu", onda je drugi pokazao dva prsta i on jc bio apsolutno nesvjestan šla lo znači. Ti ne možeš razumjeti druge ukoliko posjeduješ neke riječi unutar sebe, jer je tako sve povezano sa smislom riječi, sa ivojim misaonim procesom, sve je onda obojeno time. On je mislio da ovaj hoće reći kako posloje dvije slvari a ne samo jedna: Buda i njegova dhamma - njegovo učenje, njegov zakon. "Polom sam ja podigao tri prsta" - pogledajte unutarnju vezu. Vi uopšte ne opšlite sa osobom pored vas. Vi opštile sa sobom! To je ludost. Ludilo znači kada ne opštite sa drugima, kada samo ponirete u sebe i povezujete nove trenutke sadašnjosti sa prošlošću, nova iskustva sa prošlošću, kada to tako objašnjavate, dekorišete. "Polom sam ja podigao tri prsta", jer ako on kaže: "Buda, dhamma", ja ću reći, "Buda, dhamma, sangha" - Buda, njegovo učenje i njegovi sljedbenici. Postoje tri pojma: postoje tri budistička zaštunika. Kada bhikkhu želi da bude iniciran, on kaže: "Buddham sharanam gachchhami ja odlazim, odlazim da nađem zaštitu kod Bude. Dhammam sharanam gachchhami, uzimaš zaštitu u učenju. Sangham sharanam gachchhami, tražim zaštitu u sangha, u Budinim sljedbenicima." To predstavlja tri utočišta, tri dragocjenosli budizma. Ali ovaj čovjek nije gledao šta drugi čovjek radi - potpuno nepovezano - Zato je podigao tri prsla. Potom sam ja izdigao tri prsla da predstavim Budu, njegovo učenje i njeove sljedbenike. Tada me je tvoj mudri brat tresnuo stisnutom pesnicom po licu kako bi mi ukazao da svo troje potiču od jedne realizacije." Poslije toga putnik ode.

Nešto kasnije mladi brat dode znatno uznemiren. "Razumio sam da si pobijedio u raspravi", reče mu stariji. "Pobijedio ništa", odgovori mladi brat, "tajputnik je veoma grub čovjek." "Oh?" reče stariji brat. "Kazi mi o čemu ste raspravljali." "Zašto je", upita mladi brat, "onog trenutka kada me ugledao podigao jedan prsi razljućujući me ukazivanjem da imam samo jedno oko."

39

Ti poimaš stvari oko sebe po svom nahođenju: kada čitaš knjigu, li shvataš samo ono što već znaš. Ti slušaš, ali to objašnjavaš u duhu prošlosti, tvoja prošlost prodire u to. Čovjek sa jednim okom je uvijek svjeslan svoje rane. On u sebi nosi ranu; on svugdje vidi uvredu. Nikome nije stalo za lebe, ali ako posjeduješ osjećaj inferiornosti, tada ćeš tražili nekoga ko će te povrijediti. Ti si siguran u to, i onda u tom duhu objašnjavaš. Neko može reći "Buda", a ti ćeš gledati na to kao da želi da pokaže kako imaš samo jedno oko. Nikoga nije briga zbog tvog oka, ali mi objašnjavamo stvari u skladu sa našim shvatanjem. Jedan čovjek je došao kod sufi mistika Bajazita i upitao ga.... On mu je rekao: "Dodi za godinu dana jer si sada bolestan. Unutrašnjost tvog bića je sada u nemiru, i zato ti ne mogu pružili istinu jer je ti nećeš shvatiti ti ćeš je pogrešno protumačiti. Zato tokom ove godine nasioj da ozdraviš, da se smiriš, da meditiraš, i onda dodi. A k o osjetim da možeš slušati, tada ću ti reći. U protivnom, idi nekome drugome." Čovjek ga sasluša, vrati se kući i narednu godinu je nastojao da ozdravi, da bude smiren i miroljubiv - ali mu se nikada više ne vrati. Zato se Bajazit raspita: "Sto se dogodilo sa onim čovjekom?" Neko mu reče: "Mi smo ga pitali zašto se nije vratio. A on nam je odgovorio: 'Više nema potrebe da idem tamo. Sada i odavde mogu čuti i shvatiti što mi Bajazit govori'." To je paradoks: kada nijesi spreman, li pitaš, ali tada ti se ništa ne može reći. Kada si spreman ti ne pitaš, ali samo tada li se može reći. A k o si jednook, li uvijek tražiš uvredu, a ako tražiš da te neko povrijedi, ti ćeš to i naći - u tome je problem. Ako nešto tražiš, nažalost, to ćeš i naći. To ne znači da će te neko uvrijediti; ti ćeš to pronaći. Zato ne tragaj za tim stvarima, ti ih možeš svugdje naći. Dovoljno je da se neko nasmije - ne tebi, jer ko si ti? Zašto misliš da si ti u centru svjetskog zbivanja? To je jedan egoistički pristup. Ti prolaziš ulicom, neko se nasmije, i ti pomisliš da se tebi smije. Zašto tebi? Ko si li? Zašto si umislio da si ti središte cijelog svijeta? Neko se smije - ti pomisliš da se smije tebi; neko vrijeđa - vrijeđa tebe; neko je ljut - ljuti se na tebe. Ja u svom životu još nijesam sreo osobu koja se ljutila na mene. Mnogi ljudi su bili ljuti, ali niko nije bio ljut na mene jer ja nijesam središte svijeta. Zašto bi se ljutili na mene? Oni su ljuti - to je u vezi sa njihovim bićem, a ne sa mnom. Ja sam bio u blizini ljudi koji su bili čak i nasilnički raspoloženi prema meni ali nijesu bili nasilni prema meni. To nasilništvo je proizilazilo iz njihove prošlosti. Ja nijesam bio uzročnik takvog raspoloženja. Ja mogu biti povod ali ne mogu biti uzrok. Taj povod ukoliko ja nijesam tu, neko drugi će biti tu; neko drugi će biti žrtva. Ja sam samo slučajno bio taj povod.

40 K a d a se tvoja supruga razbijesni na tebe, to je samo slučajno da si se zadesio tu. Skloni se! I ne misli previše d a j e ona ljuta na tebe. O n a je bila ljuta, ti si bio tu, to je sve. O n a m o ž e ispoljiti svoj bijes i prema posluzi, prema djeci, prema klaviru, preba bilo čemu d r u g o m e ! S v a k o živi kroz svoju prošlost. S a m o B u d e žive u sadašnjosti. Niko drugi ne živi u sadašnjosti. Taj čovjek je pomislio: "U redu, on je p o k a z a o da ja i m a m samo j e d n o o k o . On je grub. On me je sa time uvrijedio. Ali pošlo je bio stranac, pomislio sam da treba da budem pristojan." Ali o n o g trenutka kada pomisliš da treba da budeš pristojan, ti lo više nijesi. K a k o m o ž e š bili? Ideja je došla: ako pomisliš d a j e neko grub, i ti ćeš biti grub - nije u pitanju da si ti lo sada, j e r sama ideja "ovaj je g r u b " , kod tebe budi grubost. K r o z tvoju grubost i drugi izgledaju grubi, ti tako dekorišeš d r u g e o k o sebe. Drugi ti p o k a ž e svoj prst koji predstavlja B u d u , a j o š te nije p o g l e d a o u oči. On nije za to zainteresovan, on samo želi zaštitu. B u d a - i ta interpretacija: "On je ukazao da ja imam s a m o jedno oko; on je grub!" K a d a pomisliš d a j e neko grub, s a m o se o s v m i : i ti si grub. To je zato što to tako objašnjavaš. Ali zašto si g r u b ? Z a t o što je ivoja grubost način da zaštitiš svoju ranu.Oni ljudi koji su sirovi i grubi uvijek pate zbog neke inferiornosti. A k o osoba ni na jedan način nije opterećena k o m p l e k s o m inferiornosti, ona neće biti gruba. Grubost je njena zaštita. O n a grubošću štiti svoju ranu. O n a kaže: "Neću dopustiti da d o t a k n e š moju ranu. Neću dopustili da me udariš." Ona se slili, ali ta zaštila poslaje projekcija. A k o misli da si grub, onda će i ona biti gruba. To je način kako se poslaje g r u b . P r v o ćeš dokazivati da je drugi g r u b , dok će ivoj ego govoriti: "Nastojaću da b u d e m pristojan." K a d a si pristojan, ta tvoja pristojnost nije nišla d r u g o do fasada. U n u t a r tebe je prodrla grubost, prije ili kasnije će eksplodirati. "Ali pošto je bio stranac, pomislio sam da treba da budem pristojan pa sam mu na to podigao dva moja prsla čestitajući mu što on ima oba oka." To je baš lažno. K a k o n e k o m e m o ž e š čestitati da ima oba oka kada le prije toga uvrijedio da li imaš j e d n o oko a da drugi imaju d v a - kako mu m o ž e š čestitati? D u b o k o u sebi ćeš osjetili ljubomoru; k a k o mu onda m o ž e š čestitati? K a k o čestitanje m o ž e proisteći iz ljubomore? Ali sva tvoja čestitanja i pohvaljivanja proisliču iz toga. To je vid pristojnosti, to je kulturno, to je etiketiranje. A k o si poražen od nekoga, čak mu i tada čestitaš na pobjedi. K a k v o licemjerje! A k o si lakva osoba, ti se uopšte i nećeš tući. A k o se boriš, li si mu neprijatelj, a kada budeš pobijeđen, ti mu čestitaš. Ali d u b o k o u tebi je ljubomora, li kuljaš, želio bi da ubiješ log čovjeka. Ti ćeš to i pokušati - u budućnosti, vidjećeš to!

41 Ali društvo traži etiketiranje. Zašto se društvo tako ponaša? Z a t o što su svi nasilnici. A k o nc bi bilo etiketiranja, mi b i s m o neprestano bili jedni d r u g i m a u ustima. Društvo treba da stvara prepreke. V a m a nije d o p u š t e n o da se hvatale za grkljane; inače bi život bio n e m o g u ć . Ali vi se. ipak, neprestano hvalate za grla. Vaše etikete, vaša kultura, civilizovano ponašanje i fini maniri su tu s a m o da prikriju činjenice. Oni ne dopuštaju da se istinska civilizacija dogodi. Laži - zalo je svakih deset g o d i n a potreban neki veliki ral u kojem padaju sve elikete, svi l'ini maniri, moralnost, i tada m o ž e l e da se hvatate za grla bez ikakve krivice. T a d a ubijanje postaje igra, što više ubijete, to ste slavniji. Što ste grublji, lo ste veći ralnik. K a d a se vratite kući, bivate primljeni kao heroji. Padmabbushan, Mahavirchakra. Krst Pobjede će li bili uručen. Primičeš medalje. Z a š t o se te medalje daju? Zato da ljudi m o g u biti varvari, ubice, a pošto postanete veliki ubica, otadžbina ti za to daje medalju. I mi te države n a z i v a m o civilizovanim, a ubice se prepoznaju, ubice se primaju... Ali to su m a s o v n e ubice. A k o n e k o g a ubiješ van rata - li odlaziš u zatvor; to se ne dopušta. S a m o o n d a kada cijelo društvo poludi, tada je rat; sve se ostavlja po sirani, dopušta se da se ispolji tvoja istinska priroda. U t o m e leži razlog zašto se svi vesele k a d a se zarati. Trebalo bi da je drugačije - n i k o ne treba da b u d e radostan kada d o d e rat. Ali svi se raduju jer im je tada d o p u š t e n o da budu životinje. Vi želite da uvijek b u d e lako. Vaša kultura, etikete, maniri su s a m o prefinjeni način da se životinja sakrije iza toga. Taj čovjek reče: da budem pristojan pa sam mu na to podigao dva moja prsta čestitajući mu što on ima oba oka. Na lo, ta neljubazna hulja je podigao tri prsta da pokaže kako medu nama ima tri oka." Što god da radiš, tvoja rana će se ispoljiti. Drugi je rekao: "Tri dragocjenosti B u d e " , ali za lebe je to s a m o rana koja se ozljeduje. Ti p o k u š a v a š da budeš fin, pokušavaš da ne budeš grub, čak nastojiš i da mu čestitaš. Ali ti si ti, tvoj um se nastavlja. Sada je on p o k a z a o tri prsta. P o n o v o se tvoj um uključuje i kaže: "Ta neljubazna hulja je podigla tri prsta da p o k a ž e kako m e d u n a m a ima tri oka." On je p o n o v o ukazao da imaš s a m o j e d n o o k o . Sada j e previše. Sada j e dosta! "Zbog čega sam poludio i odlučio da ga mlatnem po nosu tak(< je on otišao." "Ali pošto je bio stranac, pomislio sam da treba

42 On je bio lud od s a m o g početka. On je bio lud i prije no što su se sreli j e r se ludost ne m o ž e proizvesti u k o l i k o ona već nije bila prisutna. M o ž e š stvoriti bilo šta s a m o ako je ono već bilo tu, tvoje stvaralaštvo ne proizilazi iz ničega; tako s a m o neispoljene stvari postaju ispoljene. Ljutina je tu, ti je ne moraš stvarati. N e k o b u d e povod njoj - ona se ispolji. Ti nijesi ljut na njega, on nije uzrok. Ti si u sebi n o s i o gnjev - ta osoba je s a m o bila p o v o d . Ludilo je unutar tebe; niko te ne m o ž e napraviti ludim ako ti već nijesi to. Ali mi uvijek mislimo da nas drugi ljute, da nas čine d e p r e s i v n i m , da nas čine o v i m ili onim. N i k o od tebe ne m o ž e stvoriti nešto što ti nijesi. Čak i ako ostaneš sam, ti će biti lud, bićeš ljut. Čak i ako cio svijet nestane, biće trenutaka kada ćeš biti tužan, biće trenutaka kada ćeš biti sretan; biće trenutaka kada ćeš biti i ljutit, a biće trenutaka kada ćeš sve opraštali - iako n i k o g a tu ne •; biti. To je tvoja unutarnja priča koja se razvija. To je o n o što čovjek od razumijevanja uspijeva da ostvari: da se sve stvari razvijaju od mene. Ti si taj koji mi s a m o daješ priliku, situaciju, ali cijela stvar se razvija od m e n e . Sjeme p a d n e na zemlju, proklija, drvo počinje da raste. T l o , vazduh, kiša, sunce, sve to s a m o daje m o g u ć n o s t . Ali d r v o je bilo s k r i v e n o u sjemenu. Ti nosiš cijelo drvo u t v o m nerazvijenom stanju; svi drugi m o g u biti podsticaj za to. Uvijek kada ti se nešto d o g o d i , n e m o j gledati spolja, pogledaj unutra; jer kako stvari stoje, sve je to p o v e z a n o sa t v o j o m prošlošću a ne sa o s o b o m koja je tu. "Zbog čega sam poludio i odlučio da ga mlatnem po nosu tako je on otišao. Stariji brat se nasmija"

Stariji brat je vidio oba polazišta. On je m o g a o vidjeti da ta učena lutalica uopšte i nije razgovarao sa tim čovjekom, da se nije gestima o b r a ć a o tom čovjeku. On je m o g a o vidjeti i to da njegov glupi brat nije uopšte ni razumio što se lim gestikulacijama želi reći. Njih dvojica se u razgovoru uopšte nijesu doticali - nepremostivi ambis je bio m e d u njima. O n i su raspravljali, zaključivali. Jedan je bio poražen, drugi je bio pobjednik, a da se uopšte nijesu ni susreli - ni na jedan trenulak. On se smijao. Smijeh m o ž e biti prosvjetljenje. Taj smijeh m o ž e bili tako d u b o k o razumijevanje, transformacija. A k o taj smijeh nije o gluposti njegovog brata, ili o gluposti lutalice, ako je to smijeh zbog u k u p n e situacije: kako um funkcioniše, kako se dvije glave nikada ne susreću, kako se dvije prošlosti ne susreću, kako dva uma uvijek ostaju podjeljena - nema načina da se njih dvojica srelnu i sastave... A k o se on b u d e smijao u k u p n o j situacije, ne zbog svog brata ili te učene lutalice - j e r ako se on b u d e smijao bratu ili učenjaku, laj smijeh ne m o ž e poslati prosvjetljenje, on će ostati isti -

43 ali ukoliko se b u d e smijao besmislu u k u p n e situacije: o t o m e kako um djeluje; k a k o um argumentuje, kako se um zatvara u sebe, k a k o sc nikada ne otvara; kako je um samo jedan unutrašnji san, noćna mora, košmar,... Ako on to shvati, taj smijeh će postali rastakanje. V e d r o , cijelo vedro će tresnuti, voda će se izliti - n e m a vode, n e m a mjeseca.

44

JE LI

TAKO?

Zen Majstor Hakuin je za svoje susjede važio za čovjeka koji vodi čist život. Jednoga dana je otkriveno da je prelijepa djevojka, koja je živjela u blizini Hakuina, ostala trudna. Roditelji su bili veoma ljuti. U početku djevojka nije htjela da prizna ko je otac, ali posle upornog propitivanja, ona je navela ime Hakuina. U velikoj Ijutini, roditelji su došli Hakuinu, ali sve što je on rekao bilo je: "Je li tako?" Kada se dijete rodilo, oni su ga donijeli Hakuinu - koji je od tada izgubio svoju reputaciju, iako zbog toga nije bio posebno uznemiren. Hakuin se potom veoma zauzeo u brizi oko djeteta. On je od svojih susjeda dobavljao mlijeko, hranu i sve drugo što je djetetu bilo potrebno.

45

Nakon jedne godine, mlada majka nije mogla više da taji, pa je svojim roditeljima otkrila istinu pravi otac je bio jedan mladić koji je radio u ribarnici. Majka i otac djevojke jednom navratiše do Hakuina da mu ispričaju tu priču, da se neizmjerno izvinu, da traže oproštaj od njega, i da uzmu dijete. Kada je Majstor voljno ustupio dijete, rekao im je: "Je li tako?"

S t o je to čist život? Što vi podrazumijevate pod čistotom? S v e što vi nazivate čistotom, to nije čistota.Vaša čistota je kalkulacija, moralna kalkulacija. Vaša čistota nije čistota jednog sveca - njegova čistota je čednost, bezazlenost. Vaša čistota je neka vrsta lukavstva, pronicljivosti. To se najprije treba zapamtiti. A k o ovo duboko pojmite, tek tada čete shvatiti što znači biti mudar čovjek, što znači biti svetac, što znači biti čovjek od znanja. Ukoliko su tvoja mjerila pogrešna, ako su tvoja temeljna prosuđivanja loša, sve drugo će ići loše. Istinska čistota je nalik djetetu - čedna, bezazlena, bilo d a j e nešto loše ili dobro; bezazlena, kada su u pitanje bilo kakve razlike.Istinska čistota ne zna s t o j e B o g a što davo. Ali vaša čistota je izbirljiva - bira B o g a protiv

46
đavola, bira dobro protiv lošeg. Vi unaprijed stvarate razlike, unaprijed dijelite egzistenciju. A podijeljena egzistencija vas ne m o ž e odvesti do čednosti. Bezazlena čednost se rascjetava samo ako egzistencija nije podijeljena. V i j e prihvatate onakvu kakva jeste. Vi ne odabirate, ne dijelite j e , ne pravite n i k a k v e razlike. Vi, zapravo, i ne znate što je dobro a što loše. Ao bi lo znali, vi biste pribjegli kalkulaciji; tada bi čistota bila proizvedena. To više ne bi bio vaš procval. Ispričaću vam jednu d o g o d o v š t i n u . Kalil Džubran je napisao j e d n u predivnu priču: s v e š l e n i k j e išao u hram. U p r a v o pored puta je uočio čovjeka koji je bio u s a m r t n o m ropcu - krvario j e , umirao, kao da je bio po srijedi težak nesretan slučaj; imao je m n o š t v o rana, p o s v u d a je tekla krv, davio se u vlastoj krvi. Svešlenik je bio u žurbi; trebalo je da stigne na vrijeme u h r a m , ljudi su ga tamo čekali. Ali on je bio moralan čovjek - ja ne bih rekao d a j e bio čovjek od čistote - bio je veoma mora/an čovjek. Z a p i t a o se šta da radi. P r o s u d i o je a o n d a odlučio: "Bolje je da p o m o g n e m o v o m čovjeku koji umire. To je ono što Isus nalaže. Bolje je da z a b o r a v i m na h r a m , na vjernike; oni m o g u malo sačekati. Ali o v o m čovjeku je hitna p o m o ć n e o p h o d n a , inače će umrijeti." T a k o je on prišao bliže tom čovjeku, ali kada ga je p o g l e d a o , istog trenutka se iznenadio. To lice mu je izgledalo poznato, izgledalo je v e o m a rdavo. T a d a se iznenada prisjetio da u n j e g o v o m h r a m u postoji prikazanje đavola - ovo nije čovjek! O v o je niko drugi do d a v o ! Z a t o je počeo da bježi prema hramu. D a v o g a j e zvao riječima: "Svešteniče, saslušaj m e ! A k o b u d e m umro, ti ćeš paliti zauvijek. Jer ako ja u m r e m , ako neslane loših djela, gdje će biti tvoj B o g ? A k o umre loše, kako ćeš znati što je d o b r o ? Ti postojiš usljed mene. Razmisli o tome!" Sveštenik zastade. D a v o je bio u pravu: ako davo umre, neće biti pakla. A ako n e m a straha od pakla, ko će vjerovali u B o g a ? Sve molilve su bazirane na strahu. Ti si uplašen, tvoja ljubav prema B o g u je utemeljena na strahu od đavola. Tvoja dobrota se mjeri manjim brojem loših postupaka. B o g treba đavola. Đ a v o mu reče: "Bog me treba! On ne m o ž e bilisati bez m e n e . Svi h r a m o v i bi propali jer niko ne bi dolazio da se moli. Vi više nećele naći nijednog religioznog čovjeka ukoliko m e n e ne bude. Ja ih iskušavam; kroz moja iskušenja oni postaju sveci. Da li si ikada čuo da ijedan svetac nije bio iskušavan? Vaš Isus, vaš Zaralustra, vaš B u d a - sve sam ih iskušavao. Ja sam taj koji ih je učinio svecima. Zato se vrati!" Sveštenik je malo oklijevao, ali davo je logično g o v o r i o - a davo je uvijek logičan; on je personifikacija logike. Ne m o ž e š raspravlati sa njime, n e m a š argumenata. A k o pokušaš, bićeš poražen. Ne m o ž e š pobijediti u raspravi sa đ a v o l o m . Sveštenik je morao da se složi i da pristane. R e k a o mu j e : "Izgleda da si u pravu. K a k o mi m o ž e m o bez tebe?" T a k o je on o d n i o đavola na svojim leđima do bolnice. P o l o m je sačekao da se uvjeri da će

47 opasnost proći, da ćc đavolu biti d o b r o i da će preživjeti - a sa njim će svi h r a m o v i , sve religije i svi sveštenici preživjeli. Taj svešlenik je bio moralan čovjek ali nije bio čist. Njegov živoi je bio matematička kalkulacija, a ako kalkulišcte, unaprijed ste pobijeđeni od strane đavola. Vi ne umijete kalkulisati bolje od njega. A k o budete rasuđivali, ako izdijelite život, ako život poslane logički p r o b l e m , ne postoji m o g u ć n o s t da ga ikada pobijedite. Ta igra je unaprijed izgubljena. Ti si u gubitničkoj borbi. Bezazleni čovjek ne zna ko je Bog a ko d a v o . T a k a v čovje živi bezazleno a ne proračunato. On nije pronicljiv, on je j e d n o s t a v a n . On živi iz trenutka u trenutak; njemu nije značajna ni prošlost ni b u d u ć n o s t . Ovaj sadašnji trenutak je sasvim dovoljan za njega. Ali vaša moralnost - vaša moralna načela su proizveli sveštenici, sveštenici koji p o m a ž u đavolu; jer je d a v o sklon raspravi, a on to čini veoma vješto. Vaša moralnost nije čista Zalo kada sretnete čovjeka koji zna da se ponaša o n a k o kako vi mislite da treba da se ponaša pročišćeni čovjek, koji m o ž e upravljati s o b o m , vi ćele ga uvažavali, poštovaćele ga, proglasićele ga svecem. Vaši sveci su jadni koliko i vi sami zato što vi prosuđujete i odlučujete ko je svetac. Vaša m o r a l n o s t proističe iz straha, iz prikrivenog straha. A prerušivanje je lako vješto izvedeno da toga nikada ne možeš biti svjestan. K a k o proračunatost m o ž e biti bezazlena? A ako ne postanete bezazleni - bezazleni nalik drveću, nalik životinjama, čedni kao beba - kako vam se čistota m o ž e dogodili? To nije nešto što m o ž e š da konirolišeš. A k o to kontrolišeš, lo je potiskivanje, suprotnost je tu uvijek prisutna. A k o upražnjavale celibat, seks se sakriva u t v o m nesvjesnom, čeka trenutak da se ispolji, da se pobuni. A k o postanete nenasilni, nasilje će biti prisutno. Suprotnost se ne m o ž e izbaciti. A k o se opredijelile, suprotno jc uvijek potisnuto - l o j e sve što m o ž e š učinili. S a m o u b e z a z l e n o m umu suprotnost iščezava jer ništa nije o d a b r a n o : suprotnosti ne mogu bitisati ako n e m a izbora. Zato je Krišnamurti neprestano naglašavao da ne birate, da ne budete izbirljivi - to je suština bezazlenosti. Ali ti m o ž e š obmanjivati sebe sa izborom neizbirljivosli: "Pošto Krišnamurti kaže: ' N e budite izbirljivi', neću birali." A k o vi odlučite, tu je volja ušla, a volja je lukava. A k o vi odlučite da budele neizbirijivi, vaša neizbirljivost će bili dio moralnosti a ne dio čistole. S a m o shvati, nemoj odabirati - nemoj odabrali ni neizbirljivost. J e d n o s t a v n o shvati cijelu situaciju: to što odabiraš, to što radiš, će proizići iz j e d n o g proračunatog uma. To nc m o ž e bili nešlo stvarno. T v o j um m o ž e da proizvede samo snove, on ne m o ž e proizvesti istinu. Istina se ne m o ž e proizvesti, niko lo ne može proizvsli. To je tu! To se treba uvidjeti. Ništa se ne m o ž e učiniti, samo pogled je potreban - pogled bez predrasuda, gledanje na stvari bez odabira, gledanje bez bilo kakvih podjela.

48
Božji čovjek, ukoliko je znao da potiskuje, ako je znao da odbacuje đavola, nije bio istinski božiji čovjek. D a v o će uvijek čekat: u uglu. K a d a j e d n o m budeš podijelio, bićeš uhvaćen u borbu suprotnosti tako ćeš biti slomljen. A k o ne b u d e š odlučivao, nećeš znati što je d o b r o a što loše; štogod da se događa, ti ćeš prihvatali. To se d o g o d i l o , što ti tu m o ž e š ? Tu se ništa ne m o ž e učiniti. Zato ploviš nalik bijelom oblaku. Ne znaš gdje ideš ili zašlo tamo ideš. Vjetar duva ka sjeveru, ideš ka sjeveru; vjetar tada z a d u v a ka j u g u , krenućeš ka j u g u . Ploviš sa vjetrom. Ne kažeš: "Ja idem na j u g , ne m o g u ići ka sjeveru." Ti se ne boriš. Čovjek od čistole nije vojnik, on je svetac. A čovjek od morala je vojnik, nije svetac. N a r a v n o , to je unutarnja borba a ne spoljašnja. To nije borba sa n e k i m d r u g i m već sa samim s o b o m - ali borba je ipak prisutna. Ne treba da budeš borac. A k o se budeš borio, izgubićeš lu bitku. K a k o se m o ž e š boriti protiv svega? Ti si lek neki tanji dio, j e d a n a l o m u cijeloj egzistenciji. K a k o se m o ž e š boriti sa svime? Čovjek čislote se niti bori niti predaje - jer i predaja pripada vojnicima. Prvo se bore, a kada uvide da ne m o g u da pobijede, oni se predaju. Njegova predaja je drugorazredna, n a k n a d n a , ona dolazi kroz borbu. A čovjek od čistote j e d n o s t a v n o živi. On nije borac, on ne treba predaju. N e m a ničega što treba predati, i n i k o g a ko se treba predati. Ko će se predati i šta ima da se preda? On nikada nije bio u borbi. Zato te razumijevanje m o ž e odvesti ka prihvalanju, a to prihvalanje ti pruža čislotu. Ali ta čistola se ne m o ž e poslovati od ljudi, od susjeda - oni to ne m o g u shvatiti. Moral pripada društvu, čistota ne pripada društvu. Moralnost pripada j e d n o m oobu, čistota je vanvremena! M o r a l n o s t pripada o v o m ili o n o m društvu: postoji islo toliko morala koliko i društava. Čistota je j e d n a - bilo gdje da odeš, ona je ista, upravo nalik ukusu mora: bilo gdje da ka o k u š a š , o n o je svugdje slano. B u d a , Isus ili R a m a k r i š n a , ako ih okusite, svi oni su nalik m o r u svi su isli. Ali ljudi morala su različiti. Moralan čovjek, ako je m u h a m e đ a n a c , biće drugačiji; ako je hindus, ne m o ž e biti isti kao prethodni. A k o je hrišćanin, opet će biti drugačiji. Čovjek morala treba da slijedi pravila, z a k o n e društva u kojem živi. Postoji m n o g o društava, postoje na milioni morala. K a k o se mijenjaju društvena uređenja, tako se mijenjaju i morali. Čistota je vječna - ona prevazilazi vrijeme, prostor. O n a prevazilazi klimu, podneblja, države, prevazilazi plemena; prevazilazi sve što je čovjek stvorio. Čistotu nije izumio čovjek; moral jeste. Sada ć e m o ući u ovo predivnu priču - to se zaista d o g o d i l o , to je istorijska činjenica. Zen Majstor Hakuin je za svoje susjede važio za čovjeka koji vodi čist život.

49
Oni nijesu znali, nijesu bili svjesni da koncept njihove čistote ne m o ž e biti primijenjen na o v o m čovjeku. Oni toga nijesu bili svjesni! Mislili su: "On je moralan čovjek", a on nije bio moralan. On je bio čist, bio je bezazlen čovjek - ali ne i moralan. On je bio religiozan čovjek - sjeti se razlike - pripadao je beskrajnoj čednosti, bio je nalik djetetu. Ljudi su ga uvažavali jer nijesu bili svjesni razlike između moralnosti i amoralne čistote. Mislili su da je svetac, ali on nije bio svetac po n j i h o v o m k o n c e p t u . On jeste svetac, ali nije bio svetac po vašoj mjeri. Vaši standardi se tu ne m o g u primijeniti. Vi treba da odložite svoja mjerila i da osmotrite; treba da odbacite svoje predrasude i da osmotrile; s a m o tada će v a m se svetac, pravi svetac, ukazali. Jednoga dana je otkriveno da je prelijepa djevojka, koja je živjela u blizini llakuina, ostala trudna. Roditelji su bili veoma ljuti. U početku djevojka nije htjela da prizna ko je otac, ali posle upornog propitivanja, ona je navela ime llakuina. U velikoj Ijutini. roditelji su došli llakuinu, ali sve što je on rekao bilo je: "Je li tako?" On neće odbili, a neće ni prihvatili. On se nije predao. Nije ni tekao: "Ja nijesam o d g o v o r a n . " O n je j e d n o s t a v n o rekao j e d n u stvar koja nije uopšte ličila na predaju, rekao je: "Je li tako?" - isto kao da n e m a n i k a k v e veze sa lime, kao da nije dotaknut lime, kao da je sasvim izvan svega loga. J e d n o s t a v n o je zapitao: "Je li lako'.' Jesam li ja otac tog djeteta?" Sta lo znači'.' To znači p o t p u n o pri hvatanje, kada ni prihvalanje nije potrebno. Jer kada kažete: "Ja lo prihvalam", d u b o k o u sebi ti to odbijaš. K a d a kažete "da", u to je i "ne" uključeno. On neće reći ni "da". Ko je on da kaže da ili ne? A k o se to dogodilo, ako je lo činjenica, tada je on bio svjedok toga. A k o su ljudi pomislili da je on otac, zašlo bi o n d a n e p o t r e b n o uznemirivali le ljude govoreći o v a k o ili onako'.' On se neće opredijeliti. To je pravo značenje neizbirljivosti. On neće biti ovo ili o n o , neće braniti sebe. Čistota se nikada ne brani. Moral je uvijek u odbrani, zato v e o m a često pribjegava odbrani svojih stanovišta. S a m o pogledajte moralistu, puritanca, on ćc se o d m a h osjetiti uvrijeđenim. A k o kažeš bilo šta, uvrijediće se; o d m a h će lo odbiti i počeće da se brani. To je jedan od o s n o v n i h psiholoških stavova svakog Iragaoca: ako ti nešto braniš, znači da se plašiš. D a j e ovaj Hakuin bio običan svetac, on bi se počeo branili - a on je bio istinit i u svojoj odbrani, tu nije bilo problema: kasnije je d o k a z a n o da to dijete nije njegovo, on nije bio otac. Jedan običan svelac, takozvani

50
svetac, čovjek od morala, čak i d a j e bio otac, branio bi se. A taj Hakuin nije bio otac - ali se nije branio. Bezazlenost je nesigurnost, zato je ona bezazlena. A k o bi je odbranili i zaštitili, to više ne bi bila bezazlenost - tu bi prodrla proračunatost. A što se dogodilo unutar Hakuina? Ništa! On je samo saslušao to: "Ljudi su povjerovali da je on otac", zato je i upitao: "Je li tako?" To je bilo sve, to je sve! Nije reagovao ni na jedan način - na ovaj ili onaj. Neće reći ne, neće reći ni da. Neće se braniti, otvoren je i ranjiv. Bezazlenost jeste ranjiva, ona je sasvim ranjiva jer je potpuno otvorena. Uvijek kada se branite, kada kažete da nešto nije tako, uplašeni ste. Samo je strah sklon odbrani. Neustrašivost se ne brani. Strah se uvijek naoružava. A k o neko kaže da si nepošten, odmah se počneš braniti. Zašto? Zašto toliko brineš o tome? Zašto reaguješ? Zato što znaš da si nepošten, to te povrijeduje. Istina veoma boli jer su rane prisutne. Vi znate da ste nepošteni, zato ako neko kaže da ste nepošteni, vi se ne možete smijati, postajete ozbiljni. Trebate da se odbranite, inače će se to saznati. Treba da se borite, inače će svi početi da o vama misle na taj način. A ako ljudi saznaju da ste nepošteni, biće veoma teško da potom budete pošteni. Jer samo ako ljudi vjeruju da si čestit, ti možeš nastaviti da budeš nepošten. To je matematika. Ljudi moraju povjerovati da ste istinoljubiv čovjek, samo tada možete lagati. A k o svi saznaju da ste Iažov - gotovo j e ! K a k o možete nastaviti da lažete? Čak i laž treba određenu vjeru. L o p o v možete biti samo ako ljudi vjeruju da ste svetac; tada je veoma lako biti kradljivac jer se ljudi tada neće štititi od vas. Nemoralna osoba će uvijek braniti svoj karakter. Ona će nastojati da dokaže d a j e karakteran, ali to će pokazati da nije. A k o nijeste nepošteni, a neko kaže da ste nepošteni, vi ćete reći: " J e li tako? Možda, valjda, ko zna?" Reći ćete: "Pogledaću ponovo. Treba prvo da ponovo zavirim u sebe. Možda si u pravu." To je čestitost. K a k o može biti nepošten čovjek koji kaže: "Pogledaću, pokušaću da pronađem... Možda si u pravu." To je autentično poštenje. Taj čovjek ne može biti nepošten. A k o ste nepošteni, i neko to kaže, vi odmah prihvatate uvredu. S v e vaše odbrane su usljed vašeg prihvatanja uvrede. Uvijek si spreman da daš odgovor. Ti sa sobom nosiš potvrdu karaktera: "Ja sam karakteran čovjek." Strah proizvodi oklop. Sada su duboka psihološka istraživanja otkrila da svi karakteri posjeduju oklop. Kada se dijete rodi ono ne zna s t a j e dobro a šta loše. Tada ga počnu učiti da pravi razlike. Ono biva kažnjeno ako uradi nešto što je ružno. Sto se događa sa umom djeteta? Što se događa u njegovoj svijesti? Kada je u pitanje njegova bezazlenost, ono ne može uvidjeti što je loše u tome. Zašto je to loše? Otac i majka - a oni su veoma moćni - kažu mu: "To je loše, ako to budeš činio, bićeš kažnjen. A k o ne budeš to radio, bićeš pohvaljen, nagrađen." Ono mora da ih sluša jer su moćni, mora da guši sebe i svoju bezazlenost. Tako se stvara oklop oko

51
njega. Počinje da se plaši određenih stvari koje ne smije da radi, inače biva kažnjen. Z a t o radi o n o zbog čega ćc bili nagrađen. Pohlepa je stvorena, sirah je stvoren. A o n d a se dijete počelo kretali po drugim prostorima iskustva gdje je bilo kažnjavano, gdje je bilo n a g r a đ i v a n o . M a l o po m a l o , ono je počelo stvarati određeni karakter o k o svoje svijesti. Karakter je stvaranje navika za koje društvo smatra da su d o b r e , i uklanjanje navika za koje društvo smatra da su loše - to je karakter. A takav karakter je oklop jer ukoliko to ne stvoriš, društvo će te uništiti. D r u š t v o ti ne dopušta da bitišeš. Da bi m o g a o da bitišeš, da bi o p s t a o , treba da stvoriš određeni karakter, inače ćeš završili u zatvoru, bićeš kažnjen. Zašlo sle toliko protiv kriminala? Zašto takve ljude toliko kažnjavate? Ne zato s t o j e njihov prestup velik, ne zato što to zahtijeva pravda, ne! Vi im se tako svetite. Oni remete društvo, remete vas, vašu strukturu, utemeljeni sistem. O n i su b u n t o v n i . Vi ćete reći: " T o jc loše", a oni će i dalje to da čine - društvo će im se zbog loga osvetili. U vašim s u d o v i m a i zatvorima ne sjede ljudi od pravde, oni su dželati. To su samo ubice postavljene od države da u njihovo ime, u ime pravde, s p r o v o d e osvetu. Oni ubijaju, oni m u č e - i sve to u ime p r a v d e . A k o čovjek ukrade, on je lopov, njega šalju u zatvor na deset godina, pet godina, s e d a m godina. Da li će to na bilo koji način p o m o ć i ? Da li će ga 10 naučiti da p o n o v o nc krade kada izađe iz zatvora? N e , naprotiv, on će iz zatvora izaći vještiji jer će u zatvoru susresti majstore tog zanata. T a m o će naučiti tajne tog posla, lamo će shvatiti zašto je bio u h v a ć e n , gdje je pogriješio. Sljedeći put neće bili tako lako uhvaćen. Postaće stručniji, biće z n a t n o oprezniji. Z a t o vaše kazne ne mijenjuju nikoga. Ali vi nastavljale da kažnjavale i govorile: "Kaznili s m o ga da bi se popravio." A k o čovjek ubije, društvo ubije njega: "Zašlo vi ubijate'.'" To izgleda s u l u d o . On je ubio, on je loš čovjek, a kada njega društvo osudi na smrt i ubije, drušlvo je u redu! K a k o ga vaše ubijanje m o ž e promijeniti'.' Njega više n e m a . N e ! Vi se s a m o svetile. A d u b o k o u sebi znale da lo ne čini s a m o d r u š t v o , to činite i vi. Vi ste ili otac ili majka - kažnjavate svoje dijele. Da li sle ikada posmatrali svoj um, zašto kažnjavale? S a m o pogledajte malo dublje unutar vas, vidjećele i u sebi j e d n u osvetničku crtu. Reći ćele: "Mi ih u č i m o . K a k o će naučili ako ne budu kažnjeni?" Ali to je s a m o racionalizacija. Unutar sebe će se otac osjećati uvrijeđeno jer je dijete poslalo n e p o s l u š n o , postalo je b u n t o v n o , uradio je nešto što je on rekao da se ne smije raditi - tako je povrijeđen očev ego. A k o pogledate slare vjerske spise: Stari zavjet, Kuran ili neki drugi spis, odmah ćele osjetili da je Bog veoma osvetoljubiv. On će vas poslali u p a k a o , ne zalo šio je to pravedno, već zato što ste neposlušni. U Starom z a v j e t u j e zabiljženo: Pokornost je vrlina, n e p o k o r n o s t je grijeh. Tu nije pitanje što je tebi rečeno. Pokornost je vrlina, n e p o k o r n o s t je grijeh. A k o se p o k o r n o s t n a m e ć e , tada se pojavljuje karakter. T a k o dijete malo po

52
malo počinje da uči; on uči, postaje proračunljiv - šta da radi, šta da ne radi. Bezazlenost je otrovana. Bezazlenost više nije prisutna, sada je proračunatost prisutna. A ono zna kako da utiče na tebe, k a k o da upravlja s t o b o m , kako da bude dobro dijete za nagradu, i k a k o da ne bude loše dijete. A laj o k l o p od karaktera djeluje na dva načina. On tebe štiti od društva, ali d u b o k o u njemu postoji svijest koja više ne zna šta je dobro a šta loše. Z a l o m o r a neprestano da se sukobljava sa s o b o m . Taj karakter poslaje mač sa dvije ošlrice: spolja, on le štiti od društva, a iznutra, to je j e d n a stalna borba. Zaljubiš se u ženu koja ti nije zakonita supruga. Šta da se radi? Društvo te uči da je lo n e m o r a l n o . Čak se i tvoja svijest zaljubila jer ona ne zna što je n e m o r a l n o a što m o r a l n o . N e š t o se d o g o d i l o , tu više ništa ne m o ž e š da uradiš. T v o j karakter je počeo da se bori. On kaže: " O v o je n e m o r a l n o , spriječi to, kontroliši to! N e m o j ići tim p u t e m , to je loš put." T a d a se p o č n e š borili. Taj unutrašnji napor će proizvesti tjeskobu, ivoja spontanost je izgubljena. U očima drugih ti ćeš biti karakteran čovjek, ne možeš izgubiti svoju reputaciju j e r će tada i e g o bili izgubljen. Ti i iznutra misliš da si karakteran čovjek. Počinješ da osjećaš krivicu, počinješ da kažnjavaš sebe. Z a t o mnogi monasi u manastirima gladuju - lo nije religiozna molitva već samokažnjavanje. Oni osjećaju krivicu, neprestanu krivicu. V e o m a je teško pronaći m o n a h a koji ne osjeća krivicu, l o j e veoma teško - jer je sve loše: pogledati lijepu ženu je loše, uživati u u k u s n i m jelima je loše, osjećati se u g o d n o je loše - sve je loše. Stalo je prisutna krivica; šta onda da se radi? S a m o j e d n a stvar ostaje... A on nije kriminalac, nije p o č i n i o ništa loše, zalo ga društvo ne m o ž e kažnjavali. A vi ste mu ukazivali svo poštovanje. Šta on sada m o ž e da učini? On treba da kažnjava sebe. On će gladovali. On će upražnjavati neprestanu budnost za s e d a m dana: neće sebi dopustili da zaspi, neće dopustiti da mu b u d e u d o b n o , neće jesti sa uživanjem, neće pogledati nišla lijepo - neće uživali ni u č e m u . T a k o će se on kažnjavali, a šio se više b u d e kažnjavao, lo će više biti p o š t o v a n . A on j e , zapravo, j e d n a bolesna osoba, izopačena osoba. On je pataloški slučaj. On ireba da b u d e promatran a ne poštovan. N e š l o je loše krenulo sa njim. Njegov um nije opušten - on je podijeljena ličnost, rascijepljena u djelove. On je nepreslano usmjeren protiv sebe. To je značenje tjeskobe: kada si protiv sebe. N e p r e s t a n a b o r b a sa s o b o m će proizvesti napetost. Vi ne možete ništa dopustili jer se bojile da će sve, što je bilo potiskivano, p o n o v o izbiti na površinu ukoliko to budete dopustili. Vi se ne možete opustiti. Vaši takozvani sveci se ne m o g u opustiti! Čak ni u snu se ne m o g u opustiti jer se boje opuštanja. A k o se opuste, šta će se dogodili? T a d a će tijelo reći: "Neka li bude u d o b n o ! " T a d a će um reći: "Pronađi uživanje u hrani, nadi u k u s n o jelo." Tijelo će poželjeli: "Nadi ženu, pronaći lijepo tijelo za grljenje. N a d i n e k o g a sa kim se m o ž e š stapali i rastapati!"

53
A k o sc možete opustili, sve što ste potiskivali će se pojaviti. Z a t o se vaši sveci ne m o g u opustili, oni sc boje opuštanja. Oni su napeti, stalno napeti, možete osjetili njihovu napetost. A k o prođete pored n e k o g sveca, s v u d a oko njega ćete osjetiti polje napetosti. I vi ćele postati napeti ako prodele blizu njega. Ali pravi svetac, m u d r a c , koji je čovjek od čistole - a ne čovjek od morala - on je stalno opušten. A k o prodeš pored takvog čovjeka, osjetićeš se opuštenim. Ali se tada m o ž e š i uplašiti, jer ako osjetiš opuštenost, sve tvoje potisnute želje se tada m o g u oslobodili. M n o g i ljudi su mi dolazili i govrili: " O v o je o p a s n o ! K a d a s m o meditirali i opustili se, m n o g e stvari koje nas nijesu ranije brinule, sada su počele da nas zabrinjavaju". Jedan oženjeni otac šestoro djece mi je d o š a o prije n e k o l i k o dana i rekao: "Nikada u svom životu nijesam p o g l e d a o drugu ženu. N i k a d a ! Ali što se d o g o d i l o ? Ja sam meditirao, i prvi put mi se d o g o d i l o - a već mi je četrdeset i osam godina, oženjen sam i i m a m o šestoro djece, i sve je u redu - da su me iznenada počele privlačiti žene. Sla da r a d i m ? " Sada je on uplašen. Mora d a j e on to potiskivao svih lih četrdeset o s a m godina. Sada se, n e n a d a n o , naučio kako da se opusti. Ali kada se opustite, opustite se p o t p u n o , i sve što je bilo potiskivano se opušta, lakode. On je po prvi put postao mlad. R e k a o sam mu: " Z a p r a v o , li nikada i nijesi bio mlad. Sada si po prvi put postao mlad zato su ti žene postale privlačne. Ali se n e m o j plašiti, sve će ti sada biti privlačno: drveće će izgledati drugačije, cvijeće će izgledati drugačije - zašto ne i žene? S v e će poslali drugačije. A ako se budeš uplašio svega toga, egzistencija li nikada neće postati lijepa. A kada ti cijela egzistencija postane lijepa, lada si dospio pred vrata b o ž a n s k a , ne prije toga. Ti se plašiš žene - a što će se dogoditi kada sam B o g dođe? On će biti tako lijep da ćeš sasvim zaboravili svoju s u p r u g u ! Sto ćeš lada uradili? Ti se plašiš od krhke žene - šio će se dogodili kada o g r o m n a ljepota eksplodira po svijetu, svuda? Z a t o se ne zatvaraj..." Na lo mi on reče: "Možda si ti u pravu, ali šla će se dogoditi sa m o j o m p o r o d i c o m ? Ja imam djecu." To su strahovi. P o t i s k i v a n o m u m u , opuštanje predstavlja najveću opasnost. Ti d o đ e š kod m e n e i pilaš: "Kako da se o p u s t i m ? " Vi ne znate ni što pitale jer vas je d r u š l v o naučilo da se ne opuštate. D r u š t v o vas jc p o d u č i l o da se kontrolišele, a ja vas učim kako da se opuštate. To je a p s o l u t n o antisoci jalno. Ali i Bog je anlisocijalan. Cilj je anlisocijalan. Vaše društvo je stvorilo patološki um, um nalik vašem. O n o je stvorilo pravila i uredbe - a pataloški usmjereni ljudi su uvijek v e o m a uspješni u stvaranju uredaba i pravila ponašanja. Oni su sebe ugušili i ojadili, a žele da i drugi budu takvi. Oni ti ne dopuštaju da budeš sretan. Pogledajte s a m o nadzornika u o s n o v n o j školi, sa n a s t a v n i č k i m osobljem u svojim rukama, on nastoji da ubija djecu koja su još sretna društvo ih j o š nije uništilo - još su spontana i bezbrižna. Pogledajte s a m o tog nadzornika: tužan, ljut, uvijek gnjevan, uvijek nastoji da ubija p r i r o d n o , da

54
ubija tao kod djece, da uništava njihovu spontanost. On će biti sretan tek kada vidi da su ta djeca postala stara i umrtvljena. Tek tada će se opustiti, tada će mu laknuti, tada je obavio svoj posao. Psiholozi kažu da su sadisti oni ljudi koji su privučeni nastavničkim pozivom. Za sadiste nema ničega boljeg od škole jer su tamo slabašna, bespomoćna djeca kojoj možete činiti što god želite. Vi ih možete tući a da se oni ne smiju ni buniti. Vi nešto uradite, oni vam ne smiju ni odgovoriti, samo mogu da pate. A vi to činite za njihovo dobro, tako ste lišeni prigovora. Vi im pomažete da odrastu. Paskal je rekao da je cijelo društvo ludo i da djeca tako dolaze u ruke tolikih luđaka. Ona dolaze bezazlena na svijet, ali odmah potom, mi ih preuzimamo i stvaramo od njih luđake. Neka od njih uspiju da nam pobjegnu kroz zadnja vrata: to su kriminalci. A neki uspiju da pobjegnu i kroz prednja vrata: to su mudraci. Mudraci i kriminalci imaju jednu zajedničku osobinu, a to je buntovnost. Ali kriminalci su pošli pogrešnim putem u svojoj buntovnosti. Njihovo buntovništvo je destruktivno a ne kreativno. I sveci su zauzeli pravac buntovništva, ali kreativan pravac. Roditelji su bili veoma ljuti. U početku djevojka nije htjela da prizna ko je otac, ali posle upornog propitivanja, ona je navela ime Hakuina. U velikoj Ijutini, roditelji su došli Hakuinu, ali sve što je on rekao bilo je: "Je li tako?" Kada se dijete rodilo, oni su ga donijeli Hakuinu koji je odtada izgubio svoju reputaciju, iako zbog toga nije bio posebno uznemiren. Bilo da ga poštujete ili ne, mudrog čovjeka, čistog čovjeka ne možete promijeniti. To što mislite o njemu, za njega je irelevantno. Zašto je vama bitno što drugi misle? Zašto su vam tuda mišljenja toliko bitna? Zašto o tome toliko brinete? To je zato što ne poznajete sebe. Vi ovisite o njihovim mišljenjima. To je jedino što znate o sebi: ono što vam drugi kažu. A k o vam kažu da ste dobri, vi ste dobri. A k o vam kažu da sle loši, vi ćete biti loši. Vi nemate ništa unutar sebe što bi vam reklo: "Njihova mišljenja su njihova mišljenja. A k o sam dobar, dobar sam; bilo šta da kažu neće izmijeniti stvar. A k o sam loš, loš sam. Može me cio svijet poštovati kao sveca, ali ako sam loš, ja znam da sam loš, i takva reputacija ne može biti zamjena - to je neupotrebljivo. A ako sam dobar, cio svijet može reći da nijesam dobar - da sam loš, zao, da sam inkarnacija đavola - kako to može nešto promijeniti?

55
Onaj koji poznaje sebe se nikada ne uznemirava time šta ti misliš o njemu. Onaj koji ne poznaje sebe - on je uvijek uznemiren jer svo njegovo znanje je sadržano u tvom mišljenju. S v o njegovo znanje je samo skup tuđih izjava o njemu. To nije znanje, to nije znanje o sebi. To je nepoznavanje sebe koje se prikrivalo, tajilo od tuđeg mišljenja. Sav vaš identitet, vašu sliku su stvorili drugi. Vi ste osuđeni da budete u stalnoj tjeskobi jer ovisite o promjeni njihovog mišljenja. A mišljenja su što i vrijeme: nikada nije isto. Ujutro je bilo oblačno, a sada su oblaci iščezli. Sada je sunčano, a već sljedećeg trenutka može početi da pada kiša. Mišljenja su što i oblaci, isto što i vremenske promjene. Sto možeš uraditi sa time? Pogledajte samo Ričarda Niksona: upravo prije izvjesnog vremena je predstavljao sve, a samo neki trenutak kasnije, ništa. Mišljenja su se promijenila: ljudi koji su bili za njega, sada su protiv njega - a to su isti ljudi! U tome je ljepota svega toga: ljudi koji su te gurali ka tronu, sada te ruše sa njega. Tu postoji izvjesni dinamizam, neki unutarnji zakon: ljudi koji te poštuju, duboko u sebi gaje i nepoštovanje prema tebi. Ljudi koji te vole, isto tako te i mrze jer su podijeljene ličnosti. Oni nijesu sjedinjeni. Zato kada ti pomažu da se popneš na tron, jedan dio njih je okončan - to je ljubavni dio. Šta će se sada dogoditi sa dijelom mržnje? Odmah će taj dio početi da djeluje. Zato kada jednom neki čovjek postane poštovan, klima o njemu naglo počinje da se mijenja. Kada neko postane predsjednik i ministar, birači se odmah promijene. Zaista, kada ih izaberu, jedan dio njih se okonča - dio ljubavi. Sada će se mržnja pojaviti . Tako te jedni isti ljudi dovode na presto i potom ruše sa njega. Samo mudraci ostaju neuznemireni. Zašto? Zato što oni nikada ne obraćaju pažnju na to što vi govorite. To što vi govorite je koještarija. Ti još ništa ne znaš o sebi, a govoriš o Mahaviri, Budi, Hristu. Ti ne znaš ništa o sebi, a spreman si da prosuđuješ o Isusu da li je on dobar ili loš. To je koještarija! Neka osoba može slušati tvoje koještarija samo ako je slična tebi. Mudrac nije sličan tebi, u tome je razlika. Kada se dijete rodilo, oni su ga donijeli Hakuinu koji je odtada izgubio svoju reputaciju. Naravno, očigledno, isti ljudi koji su mislili da je svetac, počinju da misle da je davo. On je počinio veliki grijeh jer je seks za ljude najveći grijeh. Vi ste toliko protiv života tako da vam je seks najveći grijeh - zato što je on prvobitni život. Vi ste toliko umrtvljcni i zato vam je seks najveći grijeh jer je seks najživlji fenomen na svijetu. Ništa nije tako živo kao seks. Vi ste dospjeli u život putem toga, drveće dolazi putem toga, ptice dolaze usljed toga - sve dolazi posredstvom toga. S v e što živi dolazi kroz to: to je prvobitni izvor. A k o se može dati neka paralela sa B o g o m u ovom svijetu, to je onda seks. Zbog toga su hindusi napravili svoj simbol shivalinga. Hindusi

56
su zaista rijetki - ne postoji poredenja nigdje u svijetu - i v e o m a hrabri da stvore shivalingu, polni organ boga Sive, simbol božanstva. Seks je najbožanstvenija stvar na svijetu. Ali zašto ga smatrate grijehom? Zato što su vas od s a m o g početka učili da je to grijeh. Vi ste p o t p u n o zaboravili da ste p o m o ć u toga došli na svijet; zaboravljate činjenicu da kada zamre seksualna energija u vama, vi bivate mrtvi. Život je seksualna energija koja pulsira u vama. Zato je mladi čovjek životniji od starijeg čovjeka. Koja je razlika između mladića i starca? K o d mladića je p o p l a v a seksualne energije, a kod starca je iščezao d o t o k toga, p o p l a v e više n e m a . To je sada postao tek mali potočić. O n o g a trenutka k a d a iz tebe iščezne seksualna energija, ti si mrtav. Seks je život - a mi s m o od njega stvorili najveći grijeh. K a d a dublje p o g l e d a m o , mi s m o protiv života. Z a t o kada saznate da je neki svetac imao seksualni o d n o s , sva njegova reputacija o d m a h nestaje. A k o bi postao lopov, to i ne bi bilo tako loše, m o g l i bi mu to i oprostiti. Da je skupljao n o v a c - a vaši sveci to i rade vi biste mu to oprostili. To ne bi bio neki veliki p r o b l e m , p o h l e p a i nije neki veliki p r o b l e m . Sve što je radio, vi biste oprostili, ali seks - to n i k a k o , n e m o g u ć e ! Zato s m o mi smrtno protivni o n o m e što hrišćanstvo n a v o d i da je Isusovo rođenje začeto bez seksa. N a r a v n o , k a k o se Isus m o ž e roditi p u t e m seksa, p r v o b i t n o g grijeha? K a k o se on m o ž e roditi kroz seks? Svi drugi se rađaju p u t e m seksa - ali ne i Isus. U p r a v o zato što je seks tako o p a s n a stvar, oni kažu da je Isus potekao od svetog duha, da Isus nije imao oca, da nije bilo p o l n o g odnosa. On se rodio iz majčine utobe bez bilo k a k v o g susretanja sa d r u g i m p o l o m . Č e m u takve besmislice? Ali ostavimo zasad Isusa i hrišćanstvo po strani. Vi, da ste vi ikada pomislili da je vaš otac, j e d n o m ili više puta, v o d i o ljubav sa v a š o m m a j k o m , osjetili biste krivicu. K a k o ste rođeni? Vi nijeste kopile. Ali s a m a p o m i s a o da vaš otac vodi ljubav sa v a š o m majkom... cijela ta stvar v a m izgleda ružno. Cijela stvar izgleda tako ružno da ne m o ž e t e ni pojmiti da to m o ž e činiti vaš otac - drugi to i m o g u činiti, ali vaš otac? N e m o g u ć e ! Vi ste rođeni iz o č e v o g brahmacharija, iz celibata; to je o n o što hrišćani g o v o r e o Isusu. A ako se uvjerite da je svetac, veliki m u d r a c nalik H a k u i n u , načinio djevojku t r u d n o m , očigledano, neće biti dovoljno s a m o da ga više ne poštujete. On m o r a biti kažnjen što je više m o g u ć e . N e ć e biti dovoljno da s a m o ide g r a d o m kao prosjak, ljudi j o š trebaju i da ga kamenuju, ti isti ljudi koji su mu donosli cvijeće i p o k l o n e i koji su klanjali pred njim - isti ti ljudi! Ali Hakuin nije bio uznemiren. Hakuin se polom veoma zauzeo u brizi oko djeteta. On je od svojih susjeda dobavljao mlijeko, hranu i sve drugo što je djetetu bib> potrebno. Nakon jedne godine, mlada majka nije mogla više da taji,

57
pa je svojim roditeljima ;>!.':riit: isti;::!... Mora da joj je bilo vecaia teško da gleda kako Hakuin gubi poštovanje, kako se spremaju da ga kažnjavaju, kako je cio gr::d protiv njega, kako mora da prosi zbog djeteta, kako mora da isprosi mlijeko, hranu za dijete, a kako mu svi zatvaraju vrata pred licem. Mora da j o j je to bilo zaista teško. ...pa je svojim roditeljima otkrila istinis­ pravi otac je bio jedan mladić koji je radio

u ribarnici.

Obično svi oni rade u ribarnicama - pravi očevi. Majka i otac djevojke jednom navratiše do llakuina. da mu ispričaju tu priču, da se neizmjerno izvinu, da traže, oproštaj od njega, i da uzmu dijete. Kada je Majstor voljno ustupio dijele, rekao im je: "A"tako?" U jadu, u sreći, mudraci ostaju isti. Poštovani, kažnjavani, mudraci ostaju isti. U životu, u smrti, oni su isti. On je ponovo jednostavno izgovorio samo te iri riječi: "Je li tako'.'" Ponovo bez opravdavanja, bez negiranja ičega, bez da je išta rekao, sem što je potvrdio činjenicu: " A k o je tako, u redu." To predstavlja svijest čistote. B i l o šta da život donese, prihvati to. A k o donese bijedu i kažnjavanje - prihvati to sa dobrodošlicom. A k o život donese poštovanje, sreću - prihvati je sa dobrodošlicom. Nikada nemoj praviti razliku između lo dvoje. A k o napraviš razliku, tvoja ravnoteža će biti izgubljena, a ta uravnoteženost je čistota. Kada si uravnotežen, ti si mudrac. Kada se ravnoteža izgubi, i ti si izgubljen, postaješ grešnik. Grijeh nije nešto što ti činiš. Grijeh je nešto što se dogodi unutar tebe kada izgubiš ravnotežu. To nije neki čin, to je unutarnja ravnoteža. To je ono što je Mahavira nazivao samyakiva unutarnja ravnoteža; ni ovo ni ono; to je ono što Upanišada nazivaju neti, neti - ne o v o , ne ono. Samo nešto između - ne kretati se ka ovome, niti se kretati ka onome, jer ako se pokrećeš, čak i najmanja kretnja, koju niko ne može ni uočiti sem ti... Zapamti ovo, niko ne može osjetiti tvoju unutarnju ravnotežu. Samo ti to možeš osjetiti, to jc lako suptilno! Ali ako učiniš i jedan neznatni unutarnji pokret, više nećeš biti smiren, više nećeš biti u svom domu, izgubio si božije. Jer što znači neznatno naginjanje? To znači da si počeo da biraš. Znači da se uspostavila razlika. To znači da si rekao da

58
je ovo d o b r o , a o n o loše. To znači da je izvjesno iščekivanje ušlo u tebe, želja se ukazala; sada si poslao motivisan. Hakuin je rekao: "U redu! Dakle, sasznali ste istinu?" To znači da on uopšte nije bio m u d r a c , to znači da je t o k o m cijele g o d i n e čekao taj trenutak, da nije bio u sadašnjosti. On je mislio za b u d u ć n o s t : " J e d n o g a dana će se sasnati istina. Ljudi će me p o n o v o poštovati. K a d a saznaju da dijete ne pripada m e n i , p o n o v o ću bili poštovan: vratiće mi se poštovanje." T a k o je on m o g a o da čeka, ali ravnoteža je bila izgubljena... Da H a k u i n nije bio svetac, on bi m o r a o da razmišlja i da se moli B o g u da objavi istinu susjedima o njemu. Ali zašto? A k o se d o g o d i l o da je dijete tvoje, i ako ljudi misle da je to zaista tvoje dijete... On je preuzeo svu brigu oko djeteta upravo kao da mu je otac - ako ti je život donio dijete, šta m o ž e promijeniti činjenica da mu je n e k o drugi bio stvarni otac? N e m a nikakve razlike! Dijete treba oca, u t o m e je cijela stvar. A Hakuin se p o n a š a o tako očinski kako ne bi m o g a o nijedan pravi otac. Čak i d a j e dijete bilo vaše, ne biste m o g l i bolje brinuti o t o m djetetu. To nije bio djetetov grijeh. On nije bio protiv djeteta. Da ste bili na H a k u i n o v o mjesto, vi biste m o ž d a i ubili dijete jer je ono bilo uzrok vaše bijede. M o ž d a biste odbili da primite dijete i otišli u neki drugi grad gdje bi vas poštovali j e r vas ne poznaju. Vi morate uraditi nešto da povratite uvažavanje - sav vaš ugled je bio u pitanju. A H a k u i n se s a m o prihvatio brige oko djeteta i nije brinuo o t o m e što selo govori. To što ljudi govorkaju, uopšte nije u pitanju to je sasvim nebitno. Dijete je trebalo oca, zato je H a k u i n postao otac. On time nije bio uznemiren, u o p š t e nije reagovao. A k o g o d i n u dana sa ljubavlju brinete o djetetu, počinje se javljati privrženost - lako m o r a biti. Čak i ako dijete nije vaše, ono postaje vaše. Da živite sa n e k i m djetetom godinu dana, da se žrtvujete za njega - d u b o k a veza, d u b o k i odnosi se počinju javljati. O s o b a postaje privržena. Ali kada roditelji p o n o v o d o d u , i kada ispričaju cijelu priču, tražeći oproštaj, i kada u z m u dijete, kada je Majstor voljno ustupio dijete - nije bilo ni najmanjeg z n a k a privrženosti; on je j e d n o s t a v n o ustupio dijete - rekao im je: "Je li tako?" - isto kao da se nišla nije d o g o d i l o ! Ta cijela g o d i n a je bila s a m o san. Sada je san slomljen, i vi ste se probudili. M u d r a c živi u o v o m svijetu pored vas kao u snu. Vi sle sjenke. On živi pored vas u p r a v o kao da je pasivni dio, kao da nije u to uključen. On je prisutan, ali nije uključen - ostaje po strani. A ako m o ž e t e biti po sirani od svega, o n d a ćete, prije ili kasnije, moći ostvariti: n e m a v o d e , n e m a mjeseca. Jer kada se u to uključite, stvori se voda; lada živiš sa o d r a z o m , više se ne m o ž e š kretati ka s t v a r n o m e , lada živiš u n e s t v a r n o m . V a š a privrženost stvara zabludu. Z a b l u d a nije izvan vas, maya, iluzija, nije u spoljnjem svijetu, izvan vas. O n a je u vama, u vašim stavovima:

59
privrženosti, izhirljivosti, za o v o , protiv onoga, stvaranje razlika, volite o v o , ne volite o n o . To je u vama. Vi stvarate svoju iliuziji i p o t o m živite u njoj, bivate zamagljeni njome. U lom z a m a g l j e n o m stanju, vi s a m o m o ž e t e vidjeti odraz, nikada ne m o ž e t e vidjeli slvarni mjesec. T a k o je Hakuin oslao uravnotežen. Bilo što da se d o g a đ a l o s p o l j a / nije imalo nikakav uticaj na njegov unutarnji svijet. Unutarnji svijet je ostao uravnotežen - n i k a k v o g talasanja, nikakvih spoljnjih vibracija. On je ostao smiren kao d a j e sve to bio s a m o san. Sve s t o j e dolazilo, on je prihvatao. On nije postao činilac, karta, oslao je svjedok. Te tri riječi: "Je li t a k o ? " pripadaju duši koja svjedoči; ništa ne presuđuje, s a m o kaže: "Je li lako?" To je sve što je bilo unutar njega: "Je li to tako? A k o je lako, u redu." M u d r a c je saglasan sa svime šio se d o g o d i , on ne bira. A kada n e m a izbirljivosti, o n d a n e m a ni vode. N e m a vode - odraz iščezava, maya nestaje - n e m a mjeseca.

60

ODGOVOR

MRTVACA

Mantija je kasnije postao veoma poznati učitelj, ali dok je učio pod upravom Majstora, pitali su ga da objasni zvuk pljeska jedne ruke. Iako je Mamija veoma uporno radio na tome, jednoga dana mu Majstor reče. "Ne radiš dovoljno predano. Previše si vezan za hranu, dobra, stvari za taj zvuk. Bolje bi bilo da umreš." Kada je Mamija sljedeći put došao pred Majstora, opet je bio upitan šta može da pokaže u pogledu zvuka pljeska jedne ruke. Mamija u istom trenutku pade na pod kao da je umro. "U redu, ti si mrtav", reče Majstor, "ali šta je sa zvukom?" Otvoriviši oči, Mamija odgovori: "Ohjoš to nijesam otkrio." "Sto?" zaurla Majstor. "Mrtvac ne govori. Marš napolje!"

61

j e potreban da te izvede iz prostora uma... j e r j e u m rasuđivanje. Rasuđivanjem ne m o ž e š izađi iz toga. Na taj način ćeš se pokretati, ali to će biti s a m o kretanje u krug. U p r a v o s a m o to ste i radili m n o g o života unazad. Jedna stvar vas je vodila drugoj ali i ta druga je podjednako dio začaranog kruga kao i prva. Vi osjećate da se krećete jer su promjene prisutne ali vi s a m o slijedite putanju kružnice. Vi se krećete s a m o o k o l o i n a o k o l o , zaobilaznim putem - ne možete izaći iz toga. Sto više rasuđujete kako da izađete vani, to stvara sve više sistema, tehnika, m e t o d a , i sve više bivate ovisni o tome. Pošto je osnovni problem: rasuđivanje vas ne m o ž e izvesti vani jer je o n o o s n o v n i razlog zašto ste unutra. P o t r e b n o je nešto iracionalno, nešto što je izvan rasuđivanja. Nešto a p s u r d n o , nešto luckasto - samo te to m o ž e izvesti napolje. Svi veliki Majstori su izmišljali razne stvari - njihova sredstva su bila apsurd. A k o bi razmišljao o lome, izgubio bi lo. Treba da slijediš njihov smjer bez i k a k v o g rasuđivanja. Zato vam filozofija ne m o ž e p u n o p o m o ć i . S a m o religija m o ž e biti od p o m o ć i - istinska religija je p o t p u n o ludilo! Tertulijan je rekao: "Ja vjerujem u B o g a j e r je on apsurd." N e m a o d r e đ e n o g razloga za vjerovanje. Zar postoji neki razlog da se vjeruje u Boga? Da li je neko ikada dokazao postojanje B o g a ? Za to ne postoji razlog sem povjerenja. Povjerenje, vjera, predstavlja apsurd. Vjera znači: ne postoji razlog za vjerovanje ali vi vjerujete. Vjera znači: n e m a a r g u m e n t a , n e m a načina za dokazivanje - a vi stavljale svoj živol na ivicu ambisa; n i k o ne m o ž e dokazati da ima B o g a , vi tako skačete u ambis. S v a k o ko je sklon prosuđivanju će zaključili da ćete poludjeti, a to su oduvijek radili racionalisti. Za njih su Buda, Krišna i Isus bili ludi, govorili su besmislice.

Apsurd

62 Postoji čitava škola na Z a p a d u koja dokazuje da su sve religije besmislene. Ja sam religiozan čovjek i k a ž e m da su oni u pravu - oni su u pravu iz p o g r e š n o g razloga. Oni misle, ako dokažu da je religija besmislica, da ćc umanjiti njenu vrijednost, da će je opovrgnuti. N e ! Religiozan čovjek je oduvijek g o v o r i o to: "Mi s m o apsurdni! Mi ne p r i p a d a m o svijetu smisla, mi pripadamo n e č e m u što je izvan toga. A lo i treba da bude besmislica." K a k a v smisao možele da izvučele iz religije? A k o budete našli ikakav smisao u njoj, izgubićele o s n o v n u namjeru. T a d a ćete biti u svijetu teologije, filozofije, sistema, ali tako nikada nećete moći dolaći čislolu koja je uvijek van domašaja rasuđivanja. Z a l o je Tertulijan u pravu, to je istina. On je rekao: "Ja vjerujem jer je B o g apsurd." Vjera znači vjeru u apsurd. Vi ne treba da vjerujete u ovaj svijet koji vas okružuje - on je tu! N i k o n e m a potrebe da vjeruje u to. K a k o ne m o ž e š vjerovati t o m e ? O n o je lako prisutno, ovdje; sve dokazuje da je ono tu. N e k o te m o ž e gađati k a m e n o m , i to je dokaz, jer ćeš početi krvarili. Ti si p o g o đ e n ; k a m e n je tu. Ali B o g te ne može pogodili kao kamen. Vi ga ne možete ni dotaći. N e m a načina! K a k o ga omirisati? K a k o ga uočiti? - A ti i dalje vjeruješ. Vjera predstavlja neprestano vjerovanje u apsurd. Šio se d o g a đ a kada je n e k o sposoban da vjeruje u apsurd? On jc izvan razuma. Iznenada se krug prekida, točak se zaustavlja jer se ti više ne zadovoljavaš time. A r g u m e n t i prestaju, razmišljanje zaslaje. Iznenada sle van svega toga, upravo kao da ste se probudili iz n e k o g sna. A najveća uspavanost je rasuđivanje jer ono m o ž e da proizvede najljepše snove, i tako stvarne i uvjerljive da svako m o ž e bili o b m a n u t p o m o ć u njih. K a d a se j e d n o m probudiš i izađeš iz tog začaranog kruga, B o g će li biti dostupan, ništa drugo ne postoji. T a d a više n e m a potrebe da vjerujete. T a d a vi to znate! Ali prije nego što se ta spoznaja d o g o d i , vjera je potrebna. Svi oni filozofi koji su vjekovima pokušavali da dokažu da B o g postoji, oni nijesu bili religiozni, nijesu služili Bogu; oni su mu tako s a m o činili lošu uslugu. K a d a nađete d o k a z za to, vi od B o g a stvorite dio uma. A kada neko vjeruje usljed toga što je B o g d o k a z a n a činjenica, on se ne m o ž e osloboditi rasuđivanja. Z a t o su svi religiozni ljudi, svi Majstori, izumili sredstva k a k o da te o s l o b o d e rasuđivanja. Zen posjeduje određenu vlastitu tehniku, a la tehnika je poznata pod i m e n o m "koan". K o a n j e j e d n a apsurdna zagonetka. N e m o ž e s e razriješiti. Bilo koliko da p o k u š a v a t e , svaki napor je irelevantan. "Jače, j o š j a č e " , vikaće Majstor, "ne p o k u š a v a š dovoljno u p o r n o . " On le tako obmanjuje jer bilo što da uradiš neće biti dovoljno j a k o da se razriješi taj p r o b l e m - jer je taj p r o b l e m nerješiv! To ne ovisi o t o m e hoćeš li pokušavati u p o r n o ili ne. Ali ako b u d e š predano i u p o r n o p o k u š a v a o , iznenada ćeš postati svjestan apsurdnosti svega toga - to nije m o g u ć e prije toga. Iznenada ćeš se početi smijati. Cijela stvar je besmislena! A ako se b u d e š m o g a o smijati luđačkim smijehom kada uočiš da rasuđivanje ne funkcioniše... jesi li

63 n e k a d a vidio luđaka kada se smije? Njegov smijeh je sasvim različit od vašeg smijeha. Vaš smijeh je sa razlogom, proizilazi iz n e k o g rasuđivanja: neko je ispričao vic, neko se sapleo na ulici, okliznuo na koru od b a n a n e , i ti si se nasmijao. Tu je bilo razloga, p o v o d a , nešto smiješno se d o g o d i l o . Z a š t o se smijete kada čovjek padne na ulici okliznuvši se na koru od b a n a n e ? Z a š t o ? Sto je tu smiješno? Tu ima nešto: ego je najsmiješnija stvar kod čovjeka, a kada se čovjek oklizne na koru od banane, čak je i ta b a n a n a jača od vas. Cijela apsurdnost ega je dokazana, d o k a z a n o je da čovjek ne predstavlja ništa - čak vas i kora od b a n a n e izbaca iz ravnoteže. Cijela civilizacija čovječanstva je egocentrična. S v e kulture, sve nacije sanjaju san o veličini čovjeka jer je on j e d i n a životinja koja se uspravila i stala na dvije n o g e - zato čovjek misli da nije životinja, da je drugačiji, da je jedinstven, da ne pripada životinjskom svijetu. Ali k a d a se okliznete na koru od b a n a n e i padnete, iznenada se uspravni položaj gubi. Vi tako iznenada zapadate u životinjski svijet, postajete b e s p o m o ć n a životinja, ništa d r u g o . Zato je to smiješno, vidjeti čovjeka da pada. I razmisli! A k o bi prosjak pao, vi se ne biste toliko smijali; ali ako bi pao ministar vlade, predsjednik, kralj ili kraljica - vi ne možete povjerovati da kraljica E n g l e s k e m o ž e pasti kao i s v a k o ljudsko biće! N e m o g u ć e ! Vi ste stvorili lažni dojam o njima da su nepogrešivi. A samo j e d n a kora od b a n a n e m o ž e porušiti cijelu stvar. T a k o ste sami izložili da ste ustvari s a m o j e d n o b e s p o m o ć n o ljudsko biće. I ne s a m o b e s p o m o ć n o ljudsko biće, već obična životinja stojite č e t v o r o n o š k e , a ne na dvije noge. To je smiješno. Vi se smijete, ali za to postoji razlog. Osmotrite samo smijeh luđaka - on se smije b e z razloga. Z a t o ga i zovete luđakom. Pitate ga: "Zašto se smiješ?" A k o bi v a m o d g o v o r i o , ne bi bio lud. A k o ne m o ž e odgovoriti zašto to čini, vi ćete reći da je van razuma. K a d a se po prvi put koan shvati... ali ne i razriješi j e r se on ne m o ž e riješiti, on je nerješiv, kao takav ne m o ž e biti rješiv. N e m a načina da se on riječi, to je n e m o g u ć e , on je za um neprevaziden - više se ne m o ž e š pokrenuti. I z n e n a d a si u zamci, a Majstor kaže: "Radi u p o r n o ! Ne radiš dovoljno snažno." A što snažnije budeš radio, to ćeš biti j o š zgrčeniji, nećeš imati kuda: ne m o ž e š se vratiti, ne m o ž e š ni naprijed - z a m k a . A Majstor viče: "Brže, brže, jače. Radi snažnije!" Tada d o d e trenutak kada ne držiš nijedan dio svog bića, cijelo tvoje biće je u to uključeno! A i dalje si u zamci. Iznenada, kada je sva energija uključena, ti postaješ svjestan. To se d o g a đ a s a m o onda kada si p o t p u n o uključen, kada učiniš sve što je u tvojoj moći. S a m o na tom vrhuncu, na klimaksu energije, ti postaješ svjestan da je taj p r o b l e m apsurdan - on ne m o ž e biti razriješen. Smijeh o b u z m e cijelo tvoje biće, to je luđački smijeh. A sa tim smijehom se sve mijenja, iransformiše. To je prva stvar. D r u g a stvar - tada m o ž e m o ući u priču - druga stvar j e : svi ste vi veliki imitatori. L a k š e v a m je da nešto oponašate n e g o da budete autentični

64 jer je oponašanje p o v r š n o . Autentičnost treba tvoje središte, traži u potpunosti cijelog tebe. A to je teško. Ti se p o v r š n o m o ž e š uključiti u nešto, ali dubina ostaje netaknuta. Imitirati je v e o m a lako, cijele kulture i društva ovise o imitacijama. Svi ti nalažu kako treba da se ponašaš, a sve to č e m u te uče nije ništa d r u g o do imitiranje. Religiozni ljudi - takozvani religiozni ljudi, sveštenici, teolozi - te uče da budete nalik Isusu, B u d i , Krišni. N i k o od njih ti j o š nije rekao: budi svoj! N i k o ! Izgleda da su svi oni protiv tebe. Niko ti ne dopušta da budeš svoj, niko ti ne pruža nikakvu slobodu. Ti m o ž e š bilisali u o v o m svijetu ali moraš oponašati nekoga. Sve je to tako smiješno jer je isto g o v o r e n o i Budi. Oni su govorili i B u d i : budi nalik R a m i , budi kao Krišna. On ih nije slijedio, tako je postao Buda. On se prosvijetlio jer nije postao žrtva njihovog imitiranja. Niko ne m o ž e oponašati. A k o oponašaš n e k o g a , postaćeš lažan, izvještačen. Č u o sam da su j e d n o m lav i zec ušli u j e d a n restoran. O d m a h su se svi prenuli, n i k o nije m o g a o vjerovati svojim očima. T a d a je zec naredio k o n o b a r u : "Donesite salatu - ali nezačinjenu!" K o n o b a r je bio iznenađen, ali je ipak upitao: "A za vašeg prijatelja? Šta da d o n e s e m za njega?" Zec reče: "Ništa." K o n o b a r upita: "Zar on nije gladan?" Z e c pogleda k o n o b a r a i reče: " D a j e on zaista pravi lav, mislite li da bih ja sjedio ovdje? On je glumac." Cio svijet je postao nestvaran i izvještačen, svi g l u m e . N i k o nije stvaran. V e o m a je teško naći stvarnog čovjeka. A k o možete pronaći realnog čovjeka, nemojte ga puštati, nastojte da budete blizu njega; njegova realnost će postati zarazna. S a m o budite pored njega i biće dovoljno da se transformišete. Nije potrebno ništa da radite. To je ono što mi n a z i v a m o satsang: biti u blizini istinskog čovjeka, realnog čovjeka, autentičnog čovjeka. Ništa d r u g o v a m nije potrebno! S a m o budile pored njega, posmatrajte ga, osjetite način na koji on živi - to je dovoljno. D r u š t v o vas čini imitalorima, glumcima. Vi više nijeste stvarni, postali ste izvještačeni. N i k a d a li nije bilo d o p u š t e n o da b u d e š svoj, a to je j e d i n o što m o ž e š biti. Ništa drugo ne m o ž e l e biti. Vi m o ž e t e pokušati da oponašate, ali to će ostati s a m o na površini; d u b o k o u sebi ćete i dalje ostali svoji... a to lako treba i da bude. Izvještačenost koju prihvalate ne m o ž e predstavljati vaše biće. K a k o to m o ž e biti? Najviše što m o ž e , to m o ž e biti vaša odežda, poza, j e d n o p o v r š n o ponašanje. T a k o v a m cio svijet p o m a ž e da budete imitatori. Zato kada dođete u manastir, kada budete blizu Majstora, vi p o n o v o p o k u š a v a t e sa starim m e t o d a m a koje ste koristili u svijetu. Vi i tamo pokušavate da imitirate. T a m o vam to neće biti od p o m o ć i , to će bili samo prepreka. U svijetu je lo u redu jer je cio svijet imilatorski. A k o u

65
svijel b u d e t e realni, bićete u nevolji; ako budete izvještačeni, bićete prihvaćeni. Ovaj svijet s a m o želi da budete njegova sjenka, a ne realan čovjek. Realan čovjek je za tebe opasan. S a m o sjenka m o ž e biti prihvaćena, sjenka m o ž e biti p o k o r n a , m o ž e slijediti; šta god da joj se kaže, ona će to uraditi. Pravi čovjek n e ć e uvijek reći da; p o n e k a d a će reći i ne, a kada kaže ne, on zaista i misli tako! Vi ga ne možete pokolebati, ne m o ž e t e ga prisiliti. Zato mi j o š od s a m o g početka djecu učimo da budu izvještučena. To je ono što kod njih n a z i v a m o karakter. A k o oni zaista postanu lažni, nerealni, mi ih p o h v a l j u j e m o , n a g r a đ u j e m o ih medaljama, kažemo da su realni. Ta lažnost je n a z v a n a s t v a r n o m , idealnom. A ako se dijete buni, pokušavajući da b u d e svoje, o n o je p r o b l e m a t i č n o dijete. O n o se m o r a podvrgnuti psihoanalizi ili poslati u specijalne ustanove gdje će ga naučiti redu - ima nečeg lošeg u njemu. A u njemu n e m a ničeg lošeg, ono samo izražava sebe. Mali dječak T o m i je prisustvovao ceremoniji j e d n o g vjenčanja. Neki gost ga upita: " T o m i , kada ćeš se ti ženiti, i sa k i m ? " T o m i o d g o v o r i : "Nikada! Ja se neću ženiti." Čovjek je bio iznenađen, pa ga zapita: "Zašto?" On mu o d g o v o r i : "Ja sam živio previše d u g o sa oženjenim ljudima i vidio sam da su oni lažni." Tu su bili prisutni njegovi roditelji. " N e želim da se ženim jer hoću da b u d e m samo svoj." S u p r u g a neće dopuštati svom m u ž u da b u d e svoj. Ni suprug neće dopustiti svojoj ženi da b u d e svoja. N i k o ne dopušta n i k o m e da b u d e svoj jer lo m o ž e biti o p a s n o . Treba potiskivati! A ovo je poliskivajuće društvo. A k o je tužno, neka b u d e , to je prirodno. Tzvještačena o s o b a ne m o ž e biti sretna. O n a s a m o m o ž e bili tužna; a najviše što m o ž e postići jeste vrhunac tuge, depresivnosti. Frojd je rekao da n e m a n a d e da čovječanstvo ostvari blaženstvo. On je bio u pravu - način na koji se čovječanstvo kreće, ako bi se kretalo tim p u t e m - m o ž e samo dovesti do tuge, depresije i beznađa. S a m o bi vuklo sebe kao neki teret: bez plesa, bez energije, bez vitalnosti, pjesme, bez ičega, bez cvijeća - tek samo p u k o životarenje. Lažni ljudi mogu samo tako živjeti. Ali kada takvim ljudima dosadi takav život, kada im bude dosta t a k o z v a n o g društva, oni odlaze Majstoru u nadi da će pronaći istinu. I kod njega su oni pokušavali sa svojim starim tehnikama; tako bi gubili i to. U redu je ako ste lažni sa izvještačenim ljudima jer je sa njima teško biti realan. Ali ako tragate za istinom, kada d o đ e t e Majstoru, i kada v a m se pojavi poriv da saznate šta je to realnost, više v a m nije d o p u š t e n o da imitirate. Ako i dalje budete oponašali d r u g e , vi ćete i dalje vući sa s o b o m svoje stare navike, vaš način egzistiranja, a takav način bitisanja će postati prepreka.

66 U istinskoj religiji n i k a k v o oponašanje nije d o p u š t e n o . Pogledajte samo religiozne ljude: vidjećete s a m o crkve, džamije, h r a m o v e , a tamo možete naći najveće imitatore. To znači da ništa od religije nije ostalo crkve, h r a m o v i i džamije su sada samo groblja. Sa I s u s o m će čovjek biti stvaran, ali sa p a p o m iz Vatikana, vi s a m o m o ž e t e biti imitatori. Sada je hrišćanstvo V a t i k a n a dio društva. Isus nikada nije bio dio društva. On je ostao stranac. Svi istinski religiozni ljudi su bili stranci, izvanjci, autsajderi. K a d a su umrli, crkve su se izdigle na njihovim mrtvim tijelima; takve c r k v e su dio društva, one su r u k o v o đ e n e od strane društva, kontrolisane od društvenih struktura. Društvo posjeduje m n o g a lukava sredstva. A k o p o b j e g n e š sa tog tržišta, bićeš uhvaćen u crkvi, jer je crkva p r o d u ž e n a ruka tržišta. Trg ispunjava crkvu, ulica i trg kontrolišu crkvu, tržište je vlasnik crkve. A sveštenici ne predstavljaju b o ž a n s k o , oni predstavljaju tržište. Sveštenici su predstavnici e k o n o m i j e j e d n o g društva. M a r k s je bio u pravu kada je g o v o r i o da su religije bile igračke u r u k a m a kapitalista ili feudalista, ili onih koji imaju m o ć i iskorištavaju druge. Religija je bila s a m o instrument eksploatacije. K a d a je u pitanju religija Vatikana, ili religija Puri Sankaračarija ili religija M e k e i M e d i n e , M a r k s je bio u pravu. Ali on je griješio kada je u pitanju M u h a m e d , Sankaračari, kada je u pitanju Isus, tu je griješio - jer niko od njih nije bitisao kao dio društva, oni su živjeli u divljini, živjeli su kao stranci, živjeli su protivno društvu i imitatorima. Oni su živjeli kao božanski izaslanici. U tome se sastoji značenje avatara, u l o m e je smisao sina Božjeg, smisao proroka, paigambara - oni su bitisali kao izaslanici onoslranog. Zapamtite te dvije stvari, a onda ć e m o ući u priču. Mamija je kasnije postao veoma poznali učitelj...

Zapamtite, samo onaj koji je bio istinski učenik m o ž e postati učitelj. Onaj koji nikada nije bio učenik, onaj koji nije s p o z n a o što znači učeništvo, onaj koji nikada nije bio učen, ne m o ž e biti učitelj. Prije no što počneš da p o d u č a v a š , m o r a š biti obučen. Ali m n o g i žele bili učitelji b e z o b u k e , vaš ego želi da bude Majstor a ne učenik - tako postajete lažni učitelj. T a d a nijeste s a m o vi u opasnosti, lako možete i d r u g e odvesti ka opasnosti. Jedan slijepac vodi drugog slijepca - obojica tako padaju u j a m u . Z a p a m t i to jer ego želi da podučava. Za ego je predivno ako m o ž e da pridikuje, da p o d u č a v a . Pokušaj ponekad da uhvatiš lo u sebi jer i ti to radiš, takode. N i k a d a ne propuštaš p o g o d n u priliku da p o d u č a v a š . Ti si propustio hiljade dobrih prilika da nešto naučiš, ali nikako ne propuštaš priliku... A k o neko nešto govori, ti odmah zabadaš n o s tamo. N e k o nešto pita - li i ne znaš o čemu je riječ, ne znaš ni o d g o v o r na to, ali ti ne propuštaš priliku da daš o d g o v o r jer je lada egu v e o m a u g o d n o kada se p o k a ž e kao

67 veliki znalac. Vi sle znalac, a drugi su neznalice, odatle je toliko privlačnosti da budete učitelj. Podučavajte! Vi ste znalac, drugi tako postaju neznalice. To je stari trik da si ti bogat, a da su drugi siromašni; ti si privilegovan, a drugi su niko i ništa; li si poznavalac, a drugi su neznalice. Uvijek kada osjetite da su drugi pali nisko, vi ste na vrhuncu. To je eksploatacija: zato u svijetu ima toliko m n o g o učitelja, ali tek nekoliko istinskih Majstora. Ali to će uvijek biti tako, to je oduvijek bilo tako. K a d a se M a h a v i r a rodio bio je istinski Majstor, a džaini su u Indiji čekali leerthankara j o š m n o g o godina. Dvadeset četvri je d o š a o , oni su čekali dvadeset četvrtog. Džaini su posjedovali matematički proračun da se u svokoj kalpi - j e d n o m ciklusu stvaralaštva - m o r a roditi dvadeset četiri velika Majstora. Dvadeset tri su se već rodila, sada se čeka dvadeset četvrti. M n o g u su čekali na njega, ali ko je m o g a o znati ko će bili taj? K a d a je M a h a v i r a d o š a o , on je bio taj, ali j o š njih o s m o r o je tvrdilo da su pravi - a oni su tako m n o g e zaveli na pogrešan put. Oni su bili veliki učitelji ali ne i Majstori. O n i su m o g l i da g o v o r e , da propovijedaju, da raspravljaju; oni su imali a r g u m e n t e , m o g l i su da debatuju i tako da utiču na m n o g e ljude - na lebe se m o ž e uticati s a m o argumentima. Na tebe se ne m o ž e uticati bićem jer ako hoćeš da vidiš to biće m o r a š nastojati da svoju svijest izdigneš što je m o g u ć e više. S a m o tada m o ž e š vidjeti v r h o v e . A k o boraviš u dolini, kako m o ž e š vidjeli vrhove? Ti treba da uzdigneš sebe nešto više. V e o m a je teško da vidiš Mahaviru; ali tu su bili G o š a l a k , P r a b u Katjajan, bili su Purn Kašjap i drugi. Oni su bili obični, ali n e o b i č n i u m o v i . Obični su u smislu da j o š nijesu evoluirali svoju svijest, nijesu bili prosvijetljeni. Ali oni su bili v e o m a učeni ljudi, bili su učeniji od M a h a v i r a , bili su veliki oratori - m o g l i su ućutkati s v a k o g a - i kada su se oni oglasili, M a h a v i r a je m o r a o ostati a n o n i m a n dvanaest godina. Ko je m o g a o ići njemu? On je bio tjeran iz svakog sela. Bilo gdje da je d o š a o , ljudi bi ga tjerali j e r je bio miran - j e d n a stvar - vi ste uvijek sumnjičavi p r e m a m i r n o m i ćutljivom čovjeku; m o ž d a je iz CIA ili FBI. Zato je svako selo bilo sumnjičavo prema Mahaviri jer taj čovjek nije g o v o r i o , čak nije ni pogledao nikoga. A bio je nag! To je stvaralo dodatne p r o b l e m e jer su ljudi pitali: "Zašto si n a g ? " A on nije ništa o d g o v a r a o , pa je izgledalo ili je kriminalac koji se sakriva ili je neki luđak koji ide n a o k o l o go - jer su s a m o luđaci goli. Zašto bi inače bio nag? To je nešto n e m o r a l n o jer je u s v a k o m društvu najnemoralnija stvar bili nag na j a v n i m mjestima. S e m toga, on nije ni o d g o v a r a o ! Postavljalo se pitanje: da li je glup, pa ne m o ž e da o d g o v o r i , ili se skriva; m o ž d a je agent n e k e sirane države ili t o m e slično. Oni bi ga tjerali iz grada, tako je bi izgonjen dvanaest godina. A mi kažemo da su ljudi čekali njegov dolazak. Ali s a m o čekanje nije dovoljno. Vi trebate oči da vidite. Jevreji su čekali Isusa hiljdarna godina. Oni ga j o š čekaju a on je d a v n o otišao. Sto da se radi sa t a k v i m ljudskim u m o m ? Jevreji j o š čekaju Mesiju a on je već d a v n o otišao.

68 Dvadeset vjekova je prošlo. On im je došao, kucao je na njihova vrata, oni su odbili da mu vjeruju - j e r on nije govorio na način na koji su oni očekivali da će se oglasili. K a k o božanski izaslanik m o ž e govoriti v a š i m j e z i k o m ? On nije dio vas, on je došao iz onoslranog, ne m o ž e govoriti vašim j e z i k o m . Sve što b u d e rekao će vas uništavati, on će vas uništiti. T a k v i kakvi jeste, i treba da budete uništeni, tek tada ćete se iznova moći roditi. Ali Jevreji su odbili da mu povjeruju zato ga i dal|e čekaju. I znajte d o b r o , ako on bude p o n o v o s m o g a o dovoljno hrabrosti... a ja mislim da on neće p o n o v o naći dovoljno hrabrosti da, posle o n o g a kako ste se ponašali prema njemu, opet d o d e , lo je bilo previše! A k o p o n o v o s m o g n e hrabrosti, ako zaboravi o n o što mu se d o g o d i l o prije dvadeset vjekova: kako ste ga razapeli, kako ste ga izdali, kako sle se loše ponijeli p r e m a njemu; ako sve to zaboravi i p o n o v o zakuca na vrata Jevreja - ko će ga čekali - p o n o v o bi ga odbili. Oni čekaju neke uobičajne ljude sa o b i č n i m u m o m , oni ne m o g u prihvatili ljude sa n e o b i č n i m stanjem bića. Jer ako uspiju da uvide to, moraju se prpmijeniti, preobratiti. O v a k v i kakvi su sada, to ne m o g u uvidjeti; kakvi ste sada, nećete razumjeti Isusa. Zapamti d o b r o da ego želi da b u d e mesija, ego želi da poslane leenhankara, ego će zahtjevati nešto što ne postoji. E g o m n o g o zahtijeva, m n o g o traži; on ne posjeduje ništa ali zahtijeva p u n o , stalno nešto traži. Postoje m n o g i učitelji - budile obazrivi, inače m o ž e t e postali žrtva. D o b r o zapamtite: ne dajte n i k o m e pristanak dok ne naučite d o v o l j n o , dok ne prođete kroz proces učeništva. A to učeništvo je teško j e r je p o t r e b n o da se predate. Vi treba da odbacite svoj ego, treba da postanete ne-jastvo. To je paradoksalno: dok ne poslanete ne-jastvo, ne možete postati j a s t v o . Lažno se mora odbaciti, s a m o tada se stvarno pojavljuje. Lažni novčić se mora odbaciti, s a m o tada će počeli traganje za stvarnim i autentičnim. Mamija je kasnije postao veoma poznali ali dok je učio pod upravom Majstora, pitali su ga da objasni zvuk pljeska jedne ruke. učitelj,

On je kasnije poslao veliki učitelj ali je prije toga m o r a o p u n o da uči od Majstora. Njemu je bio dat jedan problem da objasni: jedan od najpoznatijih zen koana je "Razotkrij s t a j e zvuk pljeska j e d n e ruke!" Um će o d m a h reći: " N e k o r i s n o ! To traganje je nekorisno, izlišno - kako j e d n a ruka m o ž e pljeskali?" Za pljesak su potrebne obje ruke. K a k o je m o g u ć e načiniti zvuk s a m o sa j e d n o m r u k o m - jer zvuk je m o g u ć e stvoriti s a m o ako se dvije stvari sudare. Svi zvuči su proizvedeni ako se dvije stvari dotaknu. K a k o je to m o g u ć e s a m o sa j e d n o m r u k o m ? " Zato ukoliko si ti d o b a H o g i č a r , ti ćeš o d m a h otići od takvog Majstora koji govori besmislice. To je n e m o g u ć e ,

69
zašlo bi ti radio nešto šio ne m o ž e uspjeli - to je j e d o s t a v n a logika, j e d n o s t a v n o rasuđivanje. Ali tako si izgubio slvar. U lome je stvar! M n o g o puta ste u vašim prošlim životima odlazili od Majstora zato šio su tražili nešto n e m o g u ć e . Ali Majstori će uvijek tražiti n e m o g u ć e , s a m o tako se m o ž e t e promijenili. Sa m o g u ć i m stvarima ćete ostati isti. Sve što vaš um b u d e smatrao m o g u ć i m je unutar njega. O n o za što on b u d e tvrdio da je n e m o g u ć e je izvan njegovih m o g u ć n o s t i , to je sa o n e d r u g e sirane. Pokušaj n e m o g u ć e . Religija je jedan napor koji vodi n e m o g u ć e m . Religija je napor koji o m o g u ć u j e da se dogodi n e m o g u ć e . ...pitali su ga da. objasni zvuk pljeska jedne ruke. D a j e on bio čovjek od rasprave, on bi o d m a h otišao. Ali Mamija je ostao sa Majstorom iako je d o b r o znao da je to n e m o g u ć e . "Ali ako Majstor tako kaže, mora da ipak ima nečega u tome. M o ž d a je lo n e m o g u ć e , m o ž d a mi to izgleda a p s u r d n o , ali ako to Majstor zahtijeva, m o r a da tu ima nečega šio sada ne m o g u uočiti." To je vjera. To je povjerenje. A k o kažete: "Ja lo ne vidim. P r v o mi lo morate objasniti, inače neću ništa preduzeti." Majstor ti to ne m o ž e objasniti jer tu i n e m a ničega što se m o ž e objasniti, ničega za razjašnjenje, tu i n e m a razjašnjenja. S a m o p r o m j e n a tvoje svijesti će ti o m o g u ć i t i da lo uvidiš i da se počneš smijali sa Majstorom; a ni tada neće biti n i k a k v o g objašnjenja. Majstor zahtijeva n e m o g u ć e jer traži povjerenje. A k o bi tražio nešto što je m o g u ć e - tada ne bi bilo potrebe za povjerenjem. Ti bi m o g a o to sam razjasniti, sam bi to m o g a o dokučiti, tada bi vjerovao s v o m umu. Ali kada to ne m o ž e š razotkriti, kada se tvoj um osjeća n e s p o s o b a n da učini bilo što, on j e d n o s t a v n o odbije da učini bilo što, a ti i dalje ostaješ - lo se zove povjerenje. Mamija je ostao - on je vjerovao Majstoru. Iako je Mamija veoma uporno radio na tome...

a on je počeo da radi. Postoje s a m o dvije m o g u ć n o s t i : ili ćeš odbaciti Majstora ili svoj u m . B o r b a se ne odvija između tebe i tvog Majstora, to je borba između tvog u m a i Majstora. K a d a se um porazi, "iše n e m a prepreke između tebe i tvog Majstora - vi se sjedinjujete. Učenik p .staje Majstor, Majstor postaje učenik, sve prepreke su porušene. Um je ta prepreka, on će zato sve pokušavati da uradi... d a j e taj Majstor lud: "On traži n e m o g u ć e - niko to ne m o ž e uraditi. Ne gubi vrijeme! Pronađi n e k o g a razumnijeg!" Ali Mamija je p o k u š a o , on je u p o m o radio na tome. On je odbacio um - a odbacivanje u m a je povjerenje. U m j e r a z u m a n , zato j e povjerenje n e r a z u m n o .

70

Jednoga dana mu Majstor reče. "Ne radiš dovoljno predano." A on je radio uporno, ali su Majstori n e m o g u ć i , nikada ih ne m o ž e t e zadovoljiti. Oni će neprestano udarati po v a m a sve j a č e i j a č e - jer vi i ne znale koliko m n o g o možete uraditi. Vi ne znate ništa o tome. K a d a kažete: "Ja radim u p o r n o " , Majstor zna da tada s a m o j e d a n dio vas funkcioniše. Psiholozi znaju da čak ni v e o m a talentovani ljudi, geniji, ne koriste više od 5 0 % svoje energije. Čak ni Ajnštajn nije koristio više od toga. Šta reći o o b i č n i m ljudima? Oni koriste nešto o k o tri procenta, najviše pet procenata. T a k o je devedeset pet procenata vaše životne energije j e d n o s t a v n o b a č e n o . Z a t o kada kažete: "Ja radim u p o r n o " , vi ne znate što govorite. M o ž d a vaš j e d a n dio i radi n a p o r n o , ali to je s a m o deseti dio; devet drugih djelova j e d n o s t a v n o spava. Z a t o Majstor želi da b u d e t e p o t p u n o u t o m e , jer kada ste potpuno... s a m o tada je m o g u ć a transformacija. "Ne radiš dovoljno predano. Previše si vezan za hranu, dobra, stvari za taj zvuk. Bolje bi bilo da umreš." Što Majstor misli pod time? Postoje uobičajene privrženosti svjetovnim stvarima. Hrana je privrženost; a kada se n e k o o d r e k n e seksa, to postaje j o š veća privrženost. U manasitirima, u budističkim manastirima, vi se odričete seksa, živite i radite bez seksa, u celibatu. K a d a se o d r e k n e t e seksa, vaša cijela životna energija biva više privrženija hrani. Taj p r o b l e m se mora shvatiti jer su seks i hrana dva najdublja fenomena u vama. A k o ste previše okrenuti seksu, vi se nećete p u n o zamimati za hranu; ali ako nijeste previše za seks, vaša sva energija će biti okrenuta prema hrani. Z a t o svi vaši sahdus - oni koji su se odrekli seksa - će se uvijek okretati za h r a n o m . Pogledajte hindu sadhus, hindu sannyasins, oni imaju velike s t o m a k e . Što se d o g o d i l o ? O d a k l e tako veliki stomaci kod hindu sanijasina? O n i neprestano j e d u - ali to je j e d a n prirodni fenomen; treba da se shvati zašto se to d o g a đ a . Oni su se odrekli seksa. Energija koja se kretala ka seksu, gdje je sada otišla? H r a n a i seks su o s n o v n e potrebe. H r a n a je j o š bitinija od seksa jer vi ipak m o ž e t e živjeti bez seksa ali ne m o ž e t e bez hrane. Živjeti bez seksa nije uopšte neki problem. Zaista, oni koji su živjeli seksualno će otkriti da je m n o g o lakše živjeti bez seksa jer je u taj o d n o s uključeno i d r u g o biće, a i o n o m o ž e da b u d e uzrok problema. Vi ste dovoljno problematični sami sebi, a ne j o š da vam n e k o drugi čini d o d a t n e nevolje. K a d a dvoje žive u seksualnim o d n o s i m a , problemi ne s a m o da se dupliraju - ne, oni se

71
multiplikuju. Tu nije u pitanju s a m o neki j e d n o s t a v n i dodatak nevolja, to je u m n o g o s t r u č e n j e vaših nevolja. Z a t o oni koji žive u seksu, znaju da on prouzrokuje znatno više p r o b l e m a n e g o što ih rješava. Ali v r e m e n o m ćete i vi to uočiti jer ćete toliko biti u p r o b l e m i m a da nećete moći izaći iz njih. U t o m e je nevolja: iskustvo se postiže iskustvom - ali tada to više nije od n e k e koristi jer si previše opsjednut time. A kada kažete n e k o m e ko je j o š van toga, on vas neće poslušati jer će reći d a j e previše teško biti sam, n e k o n a m je potreban da podijelimo životne radosti. On uopšte ne zna šta će se dogoditi kada se p o č n e opštiti... T a d a ćete početi da dijelite svoje p r o b l e m e tu n e m a ničega drugoga. H r a n a je hitnija od seksa. H r a n a je potrebna istog trenutka kada se dijete rodi - a ne seks. Dijete m o ž e da živi četrnaest g o d i n a bez seksa. Ali o n o g p r v o g d a n a p o rođenju, o n o g p r v o g trenutka, prvi plač j e z b o g hrane jer je h r a n a o s n o v a tvoje biološke egzistencije. Seks nije u o s n o v i tvoje biloške egzistencije, seks je u osnovi biološkog opstanka društva. D r u š t v o bi iščezlo bez seksa; vi možete živjeti ali bez seksa se ne m o ž e nastaviti reprodukcija, djeca neće dolaziti, društvo će atrofirati. A k o bi svi postali brahmachahs - s t o j e n e m o g u ć e - tada bi se uspostavio svjetski mir, istinski mir, j e r više n i k o g a ne bi bilo. To bi bilo globalno s a m o u b i s l v o . Ali vi m o ž e t e bitisati i bez seksa, to nije neki veliki p r o b l e m . Z a t o kada se tvoja energija koja je usmjerena ka seksu zaustavi, ta ista energija se o k r e n e ka hrani. To su o s n o v n e stvari. H i n d u sannyasins su nešto drugo, oni j e d u previše. Z a t o se u svim spisima - džainskim, budističkim, hindu - n a v o d e pravila za njihove sanijasine da ne j e d u previše. Zašto? Z a t o što su prekinuli seksualne aktivnosti; sada oni znaju da će jesti previše. Z a t o se moraju izmisliti m n o g a pravila koja će zaštititi sanijasine, inače će postati b o l e s n o ovisni o hrani, poludjeće za h r a n o m - neprestano će jesti. A jelo vam m o ž e pružiti seksualno zadovoljstvo jer su seksualni centar i usta p o v e z a n i . Tu je razlog zašto je poljubac toliko seksualan. Inače, zašto bi bilo tako? A k o n e k o g a strastveno ljubite, o d m a h počinjete osjećati potrebu za s e k s o m . Z a š t o ? Z a t o što su usta i pol tako daleki? Ne, oni nijesu udaljeni, oni su p o v e z a n i , oni su dvije strane j e d n e energije. Zato kada uskratite seksualnu stranu, sva energija krene ka ustima. T a d a morate da jedete više, da žvačete g u n u , pan ili nešto d r u g o . A k o ništa drugo, vi ćete početi da n e p r e k i d n o govorite, da brbljate j e r se tako usne miču. Z a t o neki ljudi neprestano pričaju t o k o m cijelog dana. Čak im ni dan nije dovoljan, ako sjednete pored njihovog kreveta t o k o m noći, vidjećete da i tada g o v o r e . M u l a Nasrudin d o d e ljekaru i reče: "Učinite nešto! S a d a je to zahvatilo i moje živce. Moja žena previše govori noću." Na to mu ljekar o d g o v o r i : "Gdje v a m je žena? D o v e d i t e j e , nešto ću uraditi."

72 M u l a Nasrudin mu reče: "Vi me ne razumijete. Ne irebate njoj ništa da radite. Učinile nešto meni da m o g u ostati b u d a n ! To je v e o m a zanimljivo, a ja uvijek zaspem... ona počne da priča v e o m a interesantne stvari. O n a lada priča m n o g e lijepe stvari, predivno tada govori; nikada lako ne govori kada je budna. Kada je budna govori besmislice, gluposti. Z a t o dajte m e n i nešto da ne m o g u da z a s p e m kako bih je m o g a o slušati." A k o s a m o osmotrite ljude noću dok spavaju, vidjećele da u snu g o v o r e , neprestano nešto brbljaju. N i h o v e usne se pokreću, ispuštaju svakojake z v u k e i čine m n o g e d r u g e stvari. A k o j e d n a strana energije zastane, d r u g a strana o t p o č n e jer se energija mora na neki način ispoljavati. Vi je ne m o ž e t e zadržavati. To bi bilo isto kao kada bi • i a ne bi se praznili; što bi se tada d o g o d i l o ? Vi biste morali sve to i „:^vratite, ne bi bilo drugog načina; jer ako jedete, te stvari se moraju j e d n o m izbaciti. A k o j e d e t e , seksualna energija se stvara, p o t o m se ona m o r a izbaciti. A k o ne koristite seks kao ispoljavanje, onda se n e k o d r u g o ispoljavanje m o r a pronaći. M o r a da je Mamija bio previše ovisan o hrani. Majstor mu je rekao: Previše si vezan za hranu, dobra, stvari - za taj zvuk. K a d a se čovjek na nešto navikne, kada postane ovisan o n e k i m uslovima, on m o ž e da napusti svjetovno, ali to ne pravi nikakvu razliku. On m o ž e da napusti sve, ali privrženost je ostala. To počinje da se odražava u n e k o m d r u g o m pravcu. Vi m o ž e l e napustiti palatu, ne morate imati više od dva odijela, ali ćete biti ovisni o ta dva odijela. S v a ovisnost, sva energija koja je bila vezana za palatu, sada će se vezati za ta dva odijela. To neće ništa promijeniti. Vi možete odbacivati n e k e stvari, ali vezanost ostaje. Mamija je otišao u manastir, ostavio je ženu, on je bio budistički m o n a h , sada više nije bilo tih stvari. Budističkim m o n a s i m a nije d o p u š t e n o da posjeduju m n o g o : j e d n u zdjelicu za hranu, vodu, tri odore, j e d n u prostirku za spavanje - to je sve, ništa više. Sve to je m o g a o uprtiti na leđa i krenuti dalje j e r oni moraju neko vrijeme da budu lutalice, i sve moraju da n o s e sa s o b o m . N i k o neće nositi njegove stvari: B u d a je izmislio to pravilo kako m o n a s i ne bi skupljali m n o g o stvari. A k o bi n e k o drugi n o s i o njihove stvari, oni bi ih sakupljali. Tek s a m o nekoliko stvari - ali i vezanost! Majstor reče: Previše si vezan za hranu, dobra... On sada n e m a nikakva dobra, ali vezanosti m o g u ostati i bez raznih dobara jer tu nijesu u pitanju s a m o predmeti. Tu su u pitanju i subjektivna osjećanja. ...za taj zvuk - i to postaje problem. A k o ste previše vezani za meditaciju, meditacija će postati vaš svijet. A k o ste previše ovisni o svojoj molitvi, o n a će postati prepreka. Postoji j e d n a divna priča u hasidskoj literaturi. Hasidi su m e d u najljepšim ljudima na svijetu - oni su jevrejski buntovnici. Oni posjeduju tradiciju, vrijednu tradiciju, koja nalaže da bilo šta da zahtijeva u m , da mu to

73 ne date. Sačekajte! A k o n e k o m e želite nešto da date, dajte lo s a m o onda kada osjetile da je poriv nestao. A k o um kaže: "Ja sam gladan", nemojte o d m a h jesti. Sačekajte! O n d a kada p r o đ e taj poriv, tek onda jedite; nemojte ništa dali o n d a kada um zahtijeva, nemojte slijediti u m , budite g o s p o d a r . J e d n o m se d o g o d i l o da se jedan od učenika Bal S e m a na smrt razbolio. K a d a n e k o umire, treba da održi molitvu, posljednju molitvu, nešto nalik posljenjoj zahvalnici i molitvi prije no što napusti tijelo. On je bio u p r a v o na samrtničkoj postelji, u velikim b o l o v i m a i m u k a m a . Z a t o ga Bal S e m upita - a on je došao da ga vidi i da se oprosti sa njime - on reče: "Ima li problema'.'" Ovaj o d g o v o r i : "Da, j e r um zahtijeva da učinim molitvu, a ja lo ne m o g u uraditi prije no me m i n e poriv za time. K a d a me to p r o đ e , ja ću se pomoliti, ali ne z n a m hoću li tada biti j o š živ. Z a t o se neprestano prevrćem po krevetu kako bih ostao u životu i o d a g n a o taj poriv." T a d a se S e m obrati drugim učenicima koji su se okupili oko njih: "Pogledajte! Ovaj čovjek zna šta je molitva." A k o je privrženost prisutna i ti se p o m o l i š , ta molitva će pripadati o v o m svijetu j e r takva vezanost sve pretvara u materijalno. Čak je i m o l i t v a grijeh ako se obavlja kao privrženost, ovisnost. K a d a obavite molitvu b e z privrženosti, kada to nije poriv uma, tada će ta molitva biti uspješna. Z a t o je Majstor rekao: "I taj zvuk je postao ovisnost. Ti n e p r e s t a n o misliš o t o m e kako da razriješiš to. N e m o j biti time opterećen. U redu, riješi to, ali se n e m o j vezivati! N e m o j da poludiš. Radi u p o r n o ali n e m o j da p o l u d i š " - bolje bi bilo da umreš. Ali Mirnija je to pogrešno r a z u m i o kako o b i č n o svi učenici p o g r e š n o razumiju Majstora. Majstor je rekao: Bilo bi bolje da umreš. K o m e je to rekao Majstor? To je bilo u p u ć e n o umu a ne Mamiji j e r M a m i j a ne m o ž e umrijeti, on je besmrtan. To je bilo u p u ć e n o u m u , egu, koji je takode p o k u š a v a o da razriješi taj p r o b l e m iako se to ne m o ž e razriješiti u m o m . Neki p r o b l e m se m o ž e riješiti s a m o ukoliko um zamre, ukoliko učini sve što je u njegovoj moći i osjeti se b e s p o m o ć n i m i kaže: "Ništa više nije m o g u ć e da se uradi, zato se povlačim." K a d a um zamre i vi ostanete po prvi put sami bez u m a - tada će svijest zauzeti njegovo mjesto, svjedok će biti tu, ali razmišljanje više neće biti prisutno - p r o b l e m je riješen, vi ste čuli zvuk pljeska j e d n e ruke. T a k a v zvuk postoji; hindusi ga zovu omkar, AUM - to je taj zvuk. A k o si p o t p u n o miran, ti ćeš čuti taj zvuk. Taj zvuk nije p r o i z v o d udaranja dva p r e d m e t a , to nije pljesak dvije ruke, to se ne ostvaruje p u t e m konflikta. To je univerzalna muzika, istinski z v u k egzistencije. On nije proizveden, on je oduvijek bio tu! A hindusi n a v o d e nešto d r u g o ; da taj zvuk stvara u n i v e r z u m . U n i v e r z u m je s a m o transmisija tog zvuka, tog prapočetka, tog

74 beskraja... o s n o v e svega. Isto je i sa iskustvom budizma, džainizma, sufizma, hasidizma, svega što je poznato; iskustvo je isto: da postoji z v u k , melodija - neprestani zvuk. A k o postaneš smiren i ako um ne b u d e prisutan, vi ćete po prvi put to moći čuti. Taj zvuk je svuda! On je prava suština egzistencije. Cijela ova egzistencija je s a m o transformacija tog z v u k a . Mistici su govorili da čak ni materija nije ništa d r u g o do k o n d e n z o v a n i omkar, stijena nije ništa d r u g o do k o n d e n z o v a n i aum. To je upravo kako danas g o v o r e naučnici, da materija nije ništa d r u g o do k o n d e n z o v a n i elektricitet, tek samo električna vibracija. Mistici su rekli da je materija k o n d e n z o v a n i zvuk, vibracija zvuka. Sada postoji m o g u ć n o s t da se premosti j a z izmede načnika i mistika. A k o upitate n a u č n i k e , oni će v a m reći da zvuk nije ništa d r u g o do vibracija elektriciteta. A k o upitate mistike, reći će vam d a j e elektricitet vibracija zvuka. Z a t o hindusi posjeduju priče da se p u t e m m u z i k e m o ž e proizvesti vatra. Potreban je s a m o određeni zvučni talas, i vatra će se upaliti; to je sada i n a u č n o d o k a z a n a istina. A k o se neprestano emituje jedan određeni zvuk, m o ž e proizvesti p u n o toplote - vi i sami to m o ž e t e pokušati. A k o je noć hladna, izađite vani i j e d n o s t a v n o ispuštajte omkar, oslobađajte vibraciju A U M unutar vas koliko to m o ž e t e , tako da od stopala pa do tjemena vibrira s a m o z v u k A U M . Iznenada ćele osjetili k a k o je h l a d n o ć a nestala, da je tijelo toplo. A k o to nastavite, čak i u v e o m a hladnoj noći, počećete da se znojite. Z a t o j e M a h a v i r a m o g a o živjeti nag. Z a t o j e m o g u ć e d a n a Tibetu, gdje se temperatura spušta ispod nule, budisti žive o s k u d n o o b u č e n i . Oni po čitavu noć sjede ispod drveta, snijeg pada a oni se znoje. O n i lada stvaraju određeni zvuk. Ali taj zvuk j o š nije omkar, to je proizvedeni z v u k , to je j o š s a m o pljesak obje ruke. Postoji neproizvedeni zvuk, a postoji i egzistencija koja je proistekla iz tog zvuka. Z b o g toga je A U M p o s t a o univerzalni simbol najveće stvarnosti. A U M nije riječ, to je zvučni s i m b o l . Sve je k o n d e n z o v a n o u t o m e , ili, sve se manifestuje kroz taj z v u k . Mamijin Majstor je rekao: "Bolje bi bilo da umreš n e g o da b u d e š ovisan o hrani, dobrima, stvarima - za laj svuk. Bolje bi bilo da umreš." Mamija je to p o g r e š n o p r o t u m a č i o . On je mislio da lo ireba da b u d e tehnika. P o m i s l i o je: "Dakle, ja treba da upravljam sa smrću, zato ću umrijeti." Ali kako m o ž e š da upravljaš sa time? A k o je um upravljač, vi ste živi. Vi m o ž e t e oponašati, ali ćete biti živi. Čak ni s a m o u b i s t v o nije s a m o u b i s t v o jer ste vi upravljali lime, vi ćete negdje biti u lome. Ali vi ne m o ž e t e počiniti s a m o u b i s t v o , o n o je n e m o g u ć e . Vi s a m o počinjete i nosite sebe ka t o m e - vi lo radite, um je prisutan. Taj um će vas odvesti ka n o v o m životu, ka n o v o j utrobi. Vi ne možete počiniti s a m o u b i s t v o - postoji s a m o j e d n o s a m o u b i s t v o a l o j e samadhi. ali tada um nije upravljač. Zalo je B u d a u m r o , j e d n o s t a v n o u m r o , i više se nikada nije rodio. Z a t o m i k a ž e m o da se o s o b a više neće roditi k a d a dospije do samadhi- a, do k o n a č n o g prosvjelljenja. P o š t o je um otišao - ko vas m o ž e vodili ka novoj želji, ko vas m o ž e voditi ka n o v o j

75
motivaciji, ko će vas odvesti ka n o v o m tijelu? Um je otišao. Zato postoji s a m o j e d n a smrt a to je smrt uma. Ali um nije taj koji to m o ž e uraditi; ako to učinite p o t e m uma, on će ostati činilac i tako će opstati. Kada je Mamija sljedeći put došao pred Majstora, opet je bio upitan što može da pokaže... jer su to pitanja na koja se ne m o ž e odgovoriti. Vi treba da p o k a ž e t e o d g o v o r u vašim očima, u v a š e m biću, na v a š e m licu. Taj o d g o v o r se m o ž e dati s a m o p u t e m vas; vi morate postati taj o d g o v o r . Vi ne m o ž e t e dati o d g o v o r , jer ako vi to date, to će uraditi um - vi s a m o m o ž e t e biti o d g o v o r . Zato... opet je bio upitan što može da pokaže u pogledu zvuka pljeska jedne ruke. Mamija u istom trenutku pada na pod kao da je umro. On je o p o n a š a o . Mislio je: "Majstor je rekao ' U m r i - bolje bi bilo da umreš." Z a t o je i pomislio da će to biti d o b r o , i pao j e . Ali um je i dalje radio. To je bio um koji je zaključio da treba da to uradi. "U redu, ti si mrtav", reče Majstor, "ali šta je sa zvukom?" Otvoriviši oči, Mamija odgovori: "O/i, to još nijesam otkrio." To je predivno, jer je Majstor rekao: " A k o si mrtav, p r o b l e m je riješen. S t a j e sa z v u k o m ? M o r a da si ga č u o . " Jer kada u m a više ne b u d e , to treba da se čuje. N e m a razloga da to ne čuješ - ukoliko um nije tu. K a d a um nije prisutan, taj zvuk je uvijek tu! On nije bio tu usljed uma, usljed buke koju je stvarao um vi ga nijeste mogli čuti. On je uvijek tu, taj ritam je uvijek prisutan. A k o se s a m o i na tren um p o v u č e , zvuk će biti tu, vi ćete lo znati - vi to nijeste nikada izgubili! Z a t o Majstor reče: "U redu, ti si mrtav", ali šta je sa zvukom?" Otvoriviši oči, Mamija odgovori: "Oh,oh, oh... lo još nijesam otkrio." "Sto?" zaurla Majstor. "Mrtvac ne govori. Marš napolje!" S a m o um govori. Da je Mamija ostao miran... Ali k a k o je m o g u ć e da bude miran? Z a t o šio je on to s a m o o p o n a š a o , on nije m o g a o biti miran.

76 Vi ne m o ž e t e prevariti Majstora čak i ako umrete. Oponašanje ga ne m o ž e obmanuti. Majstor reče: "Mrtvac ne m o ž e da govori." K a d a um nestane i Majstor zapita: "Šta je sa z v u k o m ? " - tada n i k a k v o g o d g o v o r a neće biti. T a d a je čitavo biće odgovor. Učenik ostaje smiren, on je p o k a z a o sebe. Više n e m a p o t r e b e za time, Majstor je vidio, više nije potreban nikakav o d g o v o r . A k o o d g o v o r i t e , svi o d g o v o r i će biti pogrešni. M n o g o puta se to Sogodilo sa istim k o a n o m - zvuk pljeska j e d n e ruke. To se d o g o d i l o i Rinzaju, i njemu su dali da razjasni taj isti koan. On je radio i radio, u p o r n o i j o š upornije, a Majstor ga je neprestano gurao, naprijed, naprijed. I j e d n o g a dana se to d o g o d i l o - u m j e iščezao, zvuk se čuo. Rinzaj je d o š a o , i Majstor ga upita: "Šta je sa z v u k o m ? " Rinzaj tada udari Majstora. Na to Majstor odgovori: "U redu je, dakle, čuo si!" - jer je tada takvo pitanje bilo glupo. Majstor mu p o t o m reče: "Ja s a m č e k a o da me lišiš potrebe da te više udaram. Sada ti m o ž e š udariti m e n e . Više n e m a nevolja, više te ne m o r a m udarati. G o t o v o j e ! S a d a idi i nastavi da p o d u č a v a š d r u g e zvuku pljeska j e d n e ruke." N i k a k a v o d g o v o r nije potreban, to treba da se vidi na t v o m biću. Ali to se m o ž e dogoditi s a m o ako um nestane - n e m a v o d e , n e m a mjeseca.

77

78

GUTEJEV

PRST

O
Zen Majstor Gutei je uvijek običavao da podigne prst kada bi objašnjavao pitanja o ženu. Jedan veoma mladi učenik je počeo da ga oponaša, i kada bi ga neko uputio što je njegov Majstor propovijedao, dječak bi podigao svoj kažirst. Gutei je čuo za to, i kada je jednoga dana prolazio pored dječaka, dok je ovaj to činio, on ga zgrabi, izvuče nož, odsječe mu taj prst i baci ga. Kada je dječak izbezumljeno pobjegao, Gutei uzvikunu: "Stani". Dječak zastade, okrenu se i kroz suze pogleda svog Majstora. Gutei je podigao svoj kažiprst. Dječak krenu da uzdigne svoj prst i kada otkri da ga više nema, on se pokloni. U tom istom trenutku se prosvijetli.

79

Ovo je j e d n a veoma č u d n a priča, zato postoji m o g u ć n o s t i da je ne shvatile pravilno, jer je nešto najteže u životu razumjeti ponašanje prosvijetljene osobe. Vi imale vlastita mjerila, i gledate na stvari kroz te vrijednosli. Prosvijetljena osoba je sasvim u drugoj dimenziji, gdje živi bez vrijednosli, bez krilerijunia, mjerila, bez moralisanja, gdje živi j e d n o s t a v n o i bez ega jer sve vrijednosti pripadaju egu. Jedna prosvijetljena o s o b a živi j e d n o s t a v n o . On ne upravlja svojim životom, on plovi nalik bijelom oblaku po nebu. On n e m a kuda da ide, n e m a više šta da postigne. Ništa je d o b r o za njega, ništa je loše za njega. On ne poznaje nijednog B o g a , ne poznaje ni đavola. On s a m o život poznaje, a živjeti život u potpunosti je predivno. B o g je ružan jer je i on s a m o dio, nije cjelina. I d a v o je ružan jer je i on s a m o dio nečega, nije cjelina. B o g nije živ, a i d a v o je mrtav jer živoi biti.še kao ritam između dvoje - d o b r o i loše, B o g i d a v o . Život se odvija između ta dva pola. Život ne m o ž e postojati s a m o sa j e d n o m siranom. To su dvije obale m e d u kojima rijeka živola teče. Prosvijetljena o s o b a je dospjela do te spoznaje. O n a više nije ni za ni protiv. O n a reaguje od trenutka do trenutka bez ikakvog presudivanja. Zato je to teško pojmljivo. Prosvijetljeni čovjek će vam uvijek manje-više izgledati nalik luđaku. Zalo je najhitnije da ne procjenjujete lakvu osobu vašim mjerilima. N o , to je v e o m a teško, šta drugo da činite.

80
Č u o sam da je j e d n o m j e d a n veliki slikar p o z v a o s v o g prijatelja Ijekara da ga posjeti i da pogleda sliku koju je upravo završio. Slikar je mislio d a j e to najbolja slika koju je ikada uradio, d a j e to v r h u n a c n j e g o v o g stvaralaštva. Z a t o j e , prirodno, želio da njegov prijatelj d o d e i da je pogleda. Ljekar je p o g l e d a v e o m a detaljno, poče da je zagleda sa svake strane. T a k o je prošlo deset minuta. Umjetnik posta malo nestrpljiv pa ga upita: "U čemu je stvar? Šta misliš o ovoj slici?" L e k a r mu odgovori: "Izgleda mi kao dupla upala pluća!" To se s v a k o m e događa. Lekar ima vlastiti pristup gledanja na stvari. On je pogledao platno - on nije m o g a o to vidjeti sem na svoj određeni način; b e z toga nije ni m o g a o ništa vidjeti - on je napravio dijagnozu. Slikarstvo ne treba dijagnozu, on je tu pogriješio. On je j e d n u predivnu stvar o k r e n u o u zapaljenje pluća. To je način funkcionisanja uma. K a d a nešto pogledate, vi unesete i svoj um u sve to i tako ga obojite. N e m o j t e to činiti sa prosvijetljenom o s o b o m jer to neće ništa izmijeniti stvar, s a m o ćete propustiti m o g u ć n o s t da uočite njegovu ljepotu. D r u g a stvar: prosvijetljena osoba se upravlja iz s v o g centra, nikada sa periferije. Vi se uvijek upravljate iz periferije, živite na periferiji, u pozadini. Za vas je pozadina najvažnija. Vi ubijate svoju dušu u interesu tijela. Prosvijetljena osoba m o ž e žrtvovati svoje tijelo ali neće dopustiti da izgubi dušu. On je spreman i da umre - s v a k o g a trenutka je spreman da u m r e - to nije problem. Ali on nije spreman da izgubi svoj centar, pravu suštinu bića. Za prosvijetljenu osobu tijelo je samo sredstvo. Z a t o ukoliko je o n o p o t r e b n o , tada će v a m čak i prosvijetljena osoba reći: "Napustite tijelo, ali nemojte napustiti i svoje unutarnje biće." To je način kako se sva tapascharva, sva strogost, rada. Periferija se žrtvuje u interesu središta. Čak i ako je potrebno dati glavu - ako će to p o m o ć i , ako će se sa time postići pad ega - prosvijetljena osoba će ti reći da odbaciš glavu, da je posječeš: " N e m o j nositi tu glavu ako ona p o m a ž e egu, jer tako za ništa gubiš sve!" O v o treba zapamtiti: kada živiš iz svog centra, posmatranje je sasvim drugačije. T a d a n i k o ne umire, niko ne m o ž e umrijeti - smrt je tada n e m o g u ć a . A k o živite u skladu sa periferijom, tada sve umire, smrt je konačni kraj svega; vječni život ne postoji. Krišna je u Giti govorio Arduni na način kako bi centar g o v o r i o periferiji. A r d u n a je živio na periferiji: on je mislio na tijelo, nije ništa z n a o o duši. A Krišna je govorio iz središta, i rekao je: " N e m o j da brineš za ta tijela. Oni su umiralni m n o g o puta prije i j o š m n o g o puta će umirati. Smrt nije ništa d r u g o do transformacija; isto kao kada n e k o odlaže svoje staro odijelo, napušta svoju staru kuću i ulazi n o v u . O v o tijelo ne predstavlja ništa. Z a t o , Arduna, n e m o j se brinuti o tome. Zagledaj se u sebe!" K a k o on m o ž e gledati druge ukoliko nije osmotrio sebe? Z a p a m t i o v o : zen Majstor Gutei je Krišna. On živi u s v o m središtu i tako se ponaša. A taj slučaj se d o g o d i o osobi koja je bila na

81
periferiji. Ali Gulei neće odsjeći tvoj prsi, zapamti lo. Učenik je lo zavrijedio, lo je zaradio - tek lada se Majstor odlučuje da krene u takav postupak. Da bi prcduzeo lako nešto, učenik m o r a bili dozreo, m o r a bili učen, inače Gulei ne bi to uradio. Čak ni A r d u n a nije bio toliko vrijedan j e r je Krišna m o r a o govoriti - Gutei je uradio nešto. Zapamti tu razliku. Majstor će uraditi nešlo s a m o ukoliko zaključi da si ti to zavrijedio; inače će sa t o b o m o tome razgovarali. N e k a radnja se m o ž e preduzeli s a m o onda kada budete spremni, kada je laj trenutak lako blizo da se ne smije propustiti; lada se ništa ne m o ž e reći, s a m o se m o ž e nešto učiniti. Jer da bi se pričalo, za to je vrijeme potrebno; da bi se nešlo reklo, i drugi to treba da shvate. Nešto se mora uraditi o d m a h , istog trena. Majstor će nešto uraditi s a m o o n d a kada uoči da ste na ivici: više priča ne pomaže; sada vas m o r a gurnuti; tada ste na vratima, i ako bi i tren prošao, bilo bi sve izgubljeno, promašili biste vrata. M o ž d a više nećete imali priliku da dospijete do tih vrala. Život je v e o m a kompleksan. Rijetko sle blizu vrala. A k o vam Majstor kaže: "Pogledajte, vrata su tu!" A k o p o č n e objašnjavali, v r e m e n o m ćeš lo shvatiti, ali vrata tu neće biti. Život je u stalnom kretanju. Majstor treba da uradi nešto. Čak i ako pomisli da će p o m o ć i ako vas ubije, on će vas ubiti. Z a t o je predaja potrebna. Predati se nije lako, jer predaja znači da ste Majstoru rekli: "Od sada je moj život u vašim r u k a m a . " Predaja znači: "Ja sam spreman. A k o kažete da u m r e m , ja ću umrijeti. Neću pitati zašto." A k o budete pitali zašlo, tada n e m a predaje, n e m a povjerenja. U starim v r e m e n i m a su se m n o g i mogli prosvijetliti jer su se mogli predati. Povjerenje je bilo u pravoj atmosferi, svugdje o k o l o je bila vjera, povjerenje je cvjetalo svugdje n a o k o l o . Nije bilo dana da ne sretnete n e k o g čovjeka od povjerenja. A kada bi sreli takvog čovjeka, osjetili biste ljubomoru - on bi bio tako d i v n a osoba. Ali u današnjem vremenu je postalo skoro n e m o g u ć e da se susretnete sa povjerljivim čovjekom. Ta ljepota je iščezla. Vi s a m o susrećete sumnjičavce, skeptike, kontraše, negalore; oni su ružni ali su svugdje prisutni. A malo po m a l o , i vi ćete se ispuniti sumnjom. O n o g p r v o g a dana kada vas je majka podojila, vi ste se ispunili sumnjom. Cijeli naučni pristup je temeljen na sumnji. Vi treba da budete skeptici, sumnjičavi; s a m o tada m o ž e n a u k a da djeluje. Religija djeluje na sasvim suprotan način. Vi treba da vjerujete, da budete skloni povjerenju, da d u b o k o u sebi kažete da, tek lada je predaja m o g u ć a . Gutijev učenik je bio predan, zato mu je laj slučaj d o n i o prosvjetljenje. Sada ć e m o ući u ovu čudnu priču. Svaka riječ je značajna. Zen Majstor Gutei je uvijek običavao da podigne prst kada bi objašnjavati pitan/a o zenit.

82

Majstori nikada ne čine nešto što nije potrebno, čak ni uzdizanje kažiprsta. N e p o t r e b n o je nestalo. S a m o bitne stvari bitišu sa Majstorom. On neće načiniti nijedan pokret, nijedan gest, ako to nije bitno. N e b i t n e stvari žive sa neznanjem; tada je sve trivijalno što uradite, nebitno - ako se toga lišite, ništa nije izgubljeno. Pogledajte svoj život. B i l o šta da radite, ako to napustite, šta ste izgubili? Ništa se ne dobija time - s a m o trivijalne stvari od jutra do noći, a o n d a ste umorni od toga, odete na počinak, a ujutro p o n o v o bivate spremni da činite iste nebitne stvari. To je začarani krug: j e d n a nebitnost srijeće drugu nebitnost, oni tako vežu j e d n a drugu. Ali vi se bojite da p o g l e d a t e u te trivijalnosti iza kojih se sakrivate cijelog života, ako budete pogledali u to, postaćete depresivni, upitaćete se: "Šta ja to r a d i m ? " A ako uvidite da je sve što radite apsolutno n e k o r i s n o , vaš ego je izgubljen; ego se m o ž e osjećati značajno s a m o ukoliko radile nešto značajno. Zato vi činite značaj od trivijalnih stvari, i mislite da činite veliku korist iz dužnosti p r e m a naciji, porodici, čak i čovječanstvu - kao da bi bez vas svijet p r o p a o . Ništa nije važno što činite - ali vi pokušavate da pridale veliki značaj s v e m u tome jer na laj način vaš ego jača. U neznanju je sve ne-bitno. Bilo šta da radiš, čak i da meditiraš, da se m o l i š , da ideš u h r a m - sve je trivijalno, o b i č n o . Čak i kada se m o l i š , lo ne m o ž e bili dublje n e g o kada čilaš n o v i n e . To je stoga što tu nije u pitanju molitva, u pitanju si ti. A k o li posjeduješ d u b i n u , bilo gdje da ideš, bilo što da radiš, laj čin će imati duboki značaj. A k o n e m a t e d u b i n u u s v o m biću, čak i ako idete u hram, lo neće mijenjati stvar: vi ulazite u h r a m na isti način na koji ulazite u hotel. Vi ste isti; hram i hotel se neće m n o g o razlikovati. A k o djelelu dale v e o m a skupocjenu igračku načinjenu od dijamanata - on će postupiti sa njom na isti način kao i sa o b i č n o m i g r a č k o m jer je dijete. On će se sa takvom igračkom poigradi n e k o l i k o trenutaka, a p o t o m će je baciti u ugao i otići. Vaša dubina daje dubinu i vašim aklivnoslima. K a d a j e d a n prosvijetljeni Majstor čak i p o d i g n e prst, to je sa n e k i m s m i s l o m , v e o m a je bitno. Z a s t o j e Gutei običavao da podiže prst... kada bi objašnjavao pitanja o ženu. Ne uvijek - kada bi objašnjavao pitanja o zenu, on bi podizao prst. Zašlo? Z a t o što je on objašnjavao i p o k a z i v a o , takode. Zato štogod da pitate o religiji, j e d a n uzdignuti prst je o d g o v o r na lo. Svi vaši problemi se javljaju zato što nijesle sjedinjeni. Svi problemi se ukazuju zato što ste fragmentarni, izdijeljeni. Svi problemi proisliču iz vašeg nejedinstva, haosa - a ne harmonije. A što je zen, što je j o g a , što je meditacija? To nije ništa d r u g o do dolazak do jedinstva. Pravo značenje riječi "joga" znači j e d i n s t v o , biti sjedinjen, p o t p u n , čitav. Dakle, Gutei je objašnjavao zen: lo objašnjavanje je bilo u d r u g o m planu, podizanje prsta je bilo primarno. On je nešto g o v o r i o ali

83 nešto i p o k a z i v a o , takode. T a k o živi j e d a n prosvijetljeni čovjek: on govori i pokazuje. N j e g o v o biće, njegovo ponašanje, njegovi pokreti pokazuju što je religija. A k o to ne m o ž e t e uočiti, ako ste slijepi, ili ako ste izgubili osjećaj za poimanje, za posmatranje, vi onda samo m o ž e t e čuti riječi. Ali ako znale da posmatrale, n i k a k v e riječi v a m nijesu potrebne. Riječi su n e k o r i s n e , one se m o g u i odbaciti, o n e su u d r u g o m planu. Ali uzdignuli prst se ne m o ž e zanemariti., on jc primaran, u tome leži jedini o d g o v o r . Svi oni koji znaju, bilo gdje u svijetu, svi oni podižu prst: oni g o v o r e o j e d i n s t v u a vi živite u mnoštvu. K a d a živite u m n o š t v u , problemi se gomilaju, jer vas takav život simultano vuče u m n o g e pravce, bivate podijeljeni, nijeste sjedinjeni. T a d a vas j e d n a želja vuče ka sjeveru, druga ka j u g u ; jedan dio u m a voli, drugi dio uma mrzi. T a d a j e d a n dio uma nastoji da se obogati, a drugi mu kaže: "To je n e k o r i s n o . Odriči se!" T a d a j e d a n dio u m a poželi da meditira, da ponire dublje u sebe, da b u d e smiren, a onaj drugi kaže: "Zašto g u b i š vrijeme?" Ja sam čuo da se j e d a n mladić odrekao svijeta d o k je j o š bio v e o m a mlad, da je otišao u Himalaje. Skoro dvadeset g o d i n a je tamo meditirao. T a d a mu je bilo četrdeset. On je sjedio i meditirao, sjedio i meditirao, ništa d r u g o nije radio. Čak su se ptice i divlje životinje navikle na njega i nijesu se bojale. On je bio tu, sjedio je kao v e o m a j e d n o s t a v a n i d o b r o n a m j e r a n čovjek. Životinje su to osjećale i imale povjerenja u njega; odlazile su u lov i ostavljale svoje m l a d e pored njega da se on brine o njima. N j e g o v a kosa je porasla v e o m a duga, i ptice su pravile gnijezda u njegovoj kosi i polijegala jaja, a on je nastavljao da se brine o njima. N a k o n dvadeset godina je bio pun svega toga. P o m i s l i o je: " A k o treba da brinem o nečijoj djeci, o životinjama, pticama - zašto se ne bih oženio i brinuo o vlastitoj djeci'.' O v o je a p s u r d n o , o v a k o neću stići nigdje. O v i h dvadeset g o d i n a su izgubljene. Sada više n e m a v r e m e n a za gubljenje: m e n i je već četrdeset, ubrzo će se život okončati!" U č e m u je bio p r o b l e m ? On je zaista meditirao. U č e m u je bio p r o b l e m ? Dvadeset g o d i n a je dug period - ali um je n e p r e s t a n o bio izdijeljen. Jedan dio je meditirao, a drugi je n e p r e s t a n o g o v o r i o : " B e s k o r i s n o ! Zašto gubiš vrijeme? Drugi uživaju, siđi dolje m e d u narod. T a m u su sretni ljudi - plešu, piju, j e d u , vole se. Svijet je u ekstazi a ti tu sjediš nalik budali." On je neprestano dvadeset godina slušao taj glas, tako je onaj prvi dio njega m a l o po m a l o poslao slabašan. Na površini s v o g bića je ponavljao mantre: R a m , R a m , R a m . Ali d u b o k o u njemu je postojala ova mantra: drugi dio u m a je neprestano g u n đ a o : "Beskorisno! Sjediš ovdje kao budala d o k drugi uživaju u životu, a tvoj život je pri kraju. U s k o r o uopšte nećeš biti u m o g u ć n o s t i da uživaš. Postao si starac." To je bila istinska mantra. Na površini je bila " R a m , R a m , R a m " - a d u b o k o unutar njega je bila n e k a sasvim druga mantra.

84
K a d a je vaš um podijeljen, vi ne m o ž e t e da se molile, ne m o ž e t e da meditirate zato što je jedan dio uvijek protiv toga, prije ili kasnije će on pobijediti. Z a p a m t i t e o v o : dio koji je uključen s v a k o g trenutka gubi energiju; a dio koji nije uključen, koji je s a m o kritičar, on ne rasipa energiju. Prije ili kasnije će on nadvladati, postaće moćniji. Vi volite neku ženu, a drugi dio je mrzi. Vi m o ž d a to krijete - svi kriju onaj drugi dio - ali dok ne postanete prosvijetljeni, onaj drugi dio je uvijek tu. Taj ljubavni dio, prije ili kasnije, će postati slabašan j e r je iskorišćen, energija je upotrijebljena. Drugi skriveni dio, mrzovoljni dio, će postati jači. Zato vas svaki brak vodi ka razvodu. Bilo da to činite ili ne, to je d r u g a stvar - ali svaki brak vodi ka razvodu, sem ako nijeste udati za prosvijetljenu osobu: tada će to biti teže. T a k o se naš čovjek zasitio i j e d n o g a dana p o č e o da silazi sa Himalaja. Pomislio je: "Odakle d a p o č n e m ? " O n j e sasvim zaboravio k a k o se živi u svijetu, v e o m a dugo je bio van svega toga. " O d a k l e da p o č n e m ? " A k o želite da počnete od ovog svijeta, potreban v a m je v o d i č , isto kao što v a m je potreban v o d i č za onaj svijet. Ko m o ž e biti pravi v o d i č za ovaj svijet? O n d a se prisjetio da su u starim v r e m e n i m a kraljevi slali svoju djecu u prostituciju da bi naučili kako se ulazi u ovaj svijet. Z a t o ne postoji boljeg vodiča od prostitutke - za ovaj svijet. O n a je inkarnacija svijeta. Za nju je i ljubav postala p o s a o - a to je posljednja stvar na svijetu - sada je i ljubav postala profesija, zanimanje, ona prodaje ljubav. N o v a c je postao hitniji od ljubavi. Ljubav je postala zadnja stvar na o v o m svijetu, a to m o ž e biti prava vrata o v o g svijeta. Z a t o je on otišao prostitutki. Bilo je veče. Spremajući se da ode u posjetu kralju, ona mu reče: "Ti si d o b r o d o š a o , ali m o r a m ići kod kralja koji me u p r a v o p o z v a o . On je j a d a n ; ne n a d a m se da m o g u dobiti nešto od njega, ali ipak - ko to zna? P o n e k a d a i bijednik m o ž e dati. P o d i sa m n o m , s l o b o d n o d o d i . " T a k o je m o n a h pošao sa njom. Čitavu n o ć je kurtizana plesala, pjevala. A kralj je sjedio m i m o , ništa joj nije dao. T a k o su proticali zadnji trenuci noći, ubrzo je trebalo da se razdanjuje, a žena je bila umorna. O n a je kroz pjesmu rekla s v o m suprugu koji je svirao na tabli: "Sto se m o g l o uradili, ja sam uradila." O n a je to otpjevala tako da niko to nije shvatio, lo je bila šifra. O n a je sa time rekla: "Sve što se m o g l o uraditi, ja sam uradadila. Izgleda da više n e m a n a d e . Bolje bi bilo da o d e m o . " Na lo je m o n a h pomislio: " O v o je situacija u kojoj sam ja b i o : sve što se m o g l o uraditi, bilo je urađeno. Ništa se više ne m o ž e uraditi, ja ču to napustili." T a k o je on slušao v e o m a pažljivo. Suprug reče: "Sve što s m o mogli uraditi, mi s m o uradili, ali je j o š malo noći ostalo. Ko zna? M o r a m o biti istrajni j o š m a l o , budi strpljiva."

85
Č u v š i to, m a n a h pomisli: "Što sada da činim? M o ž d a sam bio na s a m o m rubu iskušenja kada sam bio na Himalajima - trebalo je j o š s a m o m a l o strpljenja." A on je imao s a m o j e d n u togu preko sebe, ispod toga je bio n a g . P o š t o se uznemirio, bacio je togu pred noge prostitutke i istrčao iz palate. Kralj povika: "Stoj! To je protivno d o g o v o r u . " A d o g o v o r je bio: kada je bogati čovjek prisutan, on je taj koji treba da daje, inače, to bi bila uvreda - kralj je bio prisutan, a taj čovjek je d a r o v a o . M o n a h reče: "Možete me ubiti ako je to protivno uredbi, ali ona mi je spasila život. To je j e d a n ekslatičan trenutak za m e n e , m o r a o s a m joj nešto dati. Nijesam imao ništa drugo sem tu plahtu, a nijesam m o g a o čekati da vi darujete, m o r a m ići za Himalaje. O v a žena i ovaj čovjek koji svira tablu, oni su mi razotkrili tajnu: j o š malo strpljenja." P o l o m je pričano da se laj čovjek tada prosvijetlio. N i k a d a nije otišao na Himalaje. Tek što je sišao niz stepenice palate, tu se prosvijetlio. Sto se d o g o d i l o ? Po prvi put su se dva dijela sjedinila. To je značenje strpljivosti. Strpljivost znači: ne dopustiti da se drugi dio bori. Strpljenje znači da sle spremni da b e s k o n a č n o čekate. A k o sle spremni da b e s k o n a č n o čekate, tada n e m a mogućnosti da drugi dio kaže: "To se j o š nije d o g o d i l o . " N e m a smisla reći: "Zašto uludo trošile svoj život?" A k o ste zaista spremni da čekate b e s k o n a č n o , ništa tada nije protraćeno. A k o je vaše čekanje vječno, beskrajno, onda drugi dio ne m o ž e ništa reći. P o t r e b n o je j e d i n s t v o - kada drugi dio vas nije u stalnoj borbi. Z a t o će Gutei uvijek koristili svoj prst kada b u d e govorio o zenu. On je tako rekao: "Budite sjedinjeni! Svi vaši problemi će tako nestati." Postoje m n o g e religije, m n o g i pravci, m n o g e m e t o d e , ali bitna stvar je ista: postati sjedinjen. Bilo što da odaberete: budile sjedinjeni. A k o m o ž e l e bili beskrajno strpljivi, vi ćete postati sjedinjeni. A k o se m o ž e l e p o t p u n o predati, vi ćete se sjediniti. A k o postanete p o t p u n o mirni, vi ćete poslati j e d n o . A k o u v a m a n e m a misli, i ako sle u meditaciji, vi ćete poslati j e d n o sa s o b o m . A k o se budete molili B o g u , i ako ta m o l i t v a b u d e tako snažna da o s o b a koja se moli nestane, osoba koja upražnjava molitvu to čini tako p r e d a n o da se rastapa i nestaje u molitvi, tada će se ostvariti sjedinjavanje, j e d i n s t v o će ostati - to će djelovati. A k o kopate u vrtu, ako možete kopati tako predano, tako zaneseno da tu više n e m a vršioca radnje, kada bivate sam čin radnje, kada činilac postaje činjeno, kada promatrač postaje p r o m a t r a n o , kada je meditant sama meditacija - tada će iznenada sva talasanja maye nestati, sva iluzija će otpasti. Vi ste se sada uzdigli do drugačijeg nivoa, do drugačijeg stanja bića. Vi ste stigli u j e d n o , u j e d n i s t v o . K a d a sle j e d n o , vi dospijevale do jedinstva. K a d a ste m n o š t v o , vi sle u svijetu. Svijet je m n o š t v o a B o g je j e d i n s t v o . Ali da bi upoznali to j e d i n s t v o , prvo m o r a t e poslati j e d n o , inače to nećete moći spoznati. S a m o kada b u d e t e nalik t o m slanju, s a m o tada ćete bili sposobni da lo spoznate.

86
Zen Majstor Gutei je uvijek običavao da podigne prst kada bi objašnjavao pitanja a zenu. Z e n je sanskritski termin, on potiče od dhyan. To je j a p a n s k i oblik termina dhyan. K a d a je B u d i d a r m a prenio B u d i n o učenje u Kinu, dhyan je na k i n e s k o m postalo c h ' a n . K a d a je c h ' a n prenesen u Japan, postao je zen. Ali prvobitni termin je dhyan. Uvijek kada je Gutei govorio o dhyan, o meditaciji, on bi podizao j e d a n prst. Jednina je dhyan, j e d i n s t v o je sve što se treba postići - to je kraj. Jedan veoma mladi učenik je počeo da ga oponaša...

N a r a v n o , mora da je bio v e o m a mlad jer to čine sam djeca. Sto si zreliji, to sve manje o p o n a š a š druge; što si nezreliji, to više o p o n a š a š . A k o i dalje o p o n a š a š , j o š si nezreo, j o š nijesi stekao zrelost, nijesi odrastao. Šta je "odrastanje"? A k o me to pitate, ja ću v a m reći: realizacija da budete svoji a ne da imitirate druge, to je značenje zrelosti. A k o pogledate unutar sebe, nećete naći tu zrelost. Vi ste oponašali druge. N e k o je dobio novi a u t o m o b i l - o d m a h ga počinjete oponašati, i vi trebate novi automobil. N e k o je d o b i o novu kuću, i v a m a treba nova kuća. Susjedi ti neprestano igraju po nervima. Oni nabavljaju m n o g e stvari, a vi treba da ih oponašate. A kada ih imitirate, vi se ponašate nalik m a j m u n i m a . Zato nemojte imitirati! Budite zreli! Imitacija vas neće nigdje odvesti. Zašto? Šta je imitacija, a šta istinsko i autentično biće? Imitacija znači da ideal dolazi izvana, to nije vaša želja. To nije nešto što se d o g o d i l o unutar vas, to nije vaš prirodni tok. N e k o v a m je dao neku ideju, i vi ste pošli za tim. A k o to ne postignete, vi ćete se osjećati bijedno jer nijeste ostvarili ideal. A k o i ostvarite to, opet ćete biti ojađeni j e r to nije bio vaš ideal. Vi to nikada nijeste željeli jer se to nikada nije d o g o d i l o unutar vašeg bića. Zato je u svijetu prisutno toliko m n o g o bijede: ljudi imitiraju druge. A k o izgube, oni su ojađeni jer misle da to nijesu postigli. A k o uspiju, i tada su j a d n i . Zapamtite, ništa nije p o r a z n o kao uspjeh - ako je to oponašanje, ništa nije prazno kao taj uspjeh. Vi možete dospjeti do cilja poslije d u g o g i n a p o r n o g putovanja, truda, rasipanja v r e m e n a i energije, a onda otkrijete: "Nikada nijesam želio o v o . To je bilo tude. Ja sam pozajmio nečiji ideal." N e m o j t e uzajmljivati ideale, to je djetinjasto. Jedan veoma mladi učenik je počeo da ga oponaša...

M o r a da je bio v e o m a mlad, mladić, djetinjast: on je p o č e o da ga oponaša.

87 ... i kada bi ga neko upitao šta je njegov Majstor propovijedao, dječak bi podigao svoj kažiprst - na isti način, istim p o k r e t o m k a k o je Majstor običavao da čini. M o r a da su ljudi uživali u tome, m o r a da su se smijali. Dječak je bio savršeni imitator: pravio bi isti izraz lica, isti prst bi p o d i g a o , na isti način je p o k u š a v a o da gleda. On je to dobro g l u m i o . Ali bilo koliko da ste uspješni u g l u m i , ostačete i dalje nezreli. B u d i t e istinoljubivi p r e m a sebi čak i ako nijeste dovoljno uspješni u tome; budite istinoljubivi j e r će vas vlastita istina odvesti ka vrhovnoj istini. Nečija istina ne m o ž e biti i vaša istina. Vi posjedujete sjeme unutar sebe. S a m o ukoliko to sjeme isklija i postane drvo, vi ćete moći procvjetati, moći ćete biti u ekstazi, u blagostanju. Ali ako b u d e t e slijedili druge, to sjeme će ostati mrtvo. Vi možete okupiti sve ideale svijeta i biti uspješni u tome, ali ćete se osjećati prazno jer vas ništa tude ne m o ž e ispuniti - -:mo će vas vaše sjeme, kada p o s t a n e drvo, moći ispuniti. Vi ćete osjetiti ispunjenje s a m o onda kada se vaša istina rascvjeta; to nije m o g u ć e prije. Ljudi v a m m o g u zahvaljivati na v a š e m uspjehu u oponašanju oni to uvijek i rade. Taj dječak je sigurno bio obožavan u tom manastiru jer je to radio isto kao Majstor. On je m o g a o postati slavan, imitatori su slavni, ali oni ne znaju da tako čine s a m o u b i s t v o . Ali i vi m o ž e t e počiniti s a m o u b i s t v o ako v a m ljudi budu zahvalni. Č u o sam priču o g l u m c u koji je u m r o . N j e g o v a sahrana je okupila m n o š t v o ljudi, nekoliko hiljada. Njegova supruga se udarala u prsa, plakala, kukala, vrištala. A kada je vidjela koliki je svijet d o š a o na sahranu, rekla je kroz suze: " D a j e znao da će toliki svijet doći, umro bi i prije." Vi m o ž e t e skončati s a m o u b i s t v o m ukoliko ste zaslužan građanin. Svi ste vi tako okončavali jer su imitatori uvijek zaslužni. A u t e n t i č n a o s o b a nije nikada zaslužna, nikada joj ne zahvaljuju jer je ona b u n t o v n a . On neće n i k o g a imitirati. On će reći: "Ja neću biti Buda. Neću biti Krišna ili Isus. Jedan je dovoljan! Jedan Isus je dovoljan, zašto ga o p o n a š a t i ? " A svaki drugi Isus, m a k a r bio predivan, biće s a m o kopija prvog - neće imati n i k a k v u vrijednost. Z a š t o oponašati Isusa? A B o g vas na kraju neće pitati, zašto nijeste oponašali Isusa. On će vas upitati, zašto nijeste postali svoji. Ja sam čuo da je jedan hasidski mistik, po imenu M a d i d , bio v e o m a siromašan. N i k o nije znao ništa o njemu, ali on je bio zaista autentičan čovjek. On je umirao; neko reče: " M a d i d e , jesi li se p o m o l i o B o g u da te učini nalik Mojsiji?" M a d i d otvori oči i reče: "Stani! Ne govori takve stvari dok u m i r e m . B o g me neće pitati:'Zašto nijesi postao Mojsije?' On će me upitati: ' M a d i d , zašto nijesi postao istinski M a d i d ? ' " Drugi to nijesu mogli slijediti, oni to nijesu m o g l i shvatiti j e r je to izgledalo kao uvreda Mojsija. N o , to nije tako. To nije nikakva uvreda Mojsija. Mojsije je postao Mojsije, u tome je njegova ljepota. M a d i d treba

88 da p o s t a n e M a d i d , u t o m e je njegova ljepota. S a m o se ljepota m o ž e ponuditi, s a m o se rasvjetalo biće m o ž e ponuditi B o g u . K a k o B o g m o ž e pitati ružu: "Zašto nijesi postala lotos?" K a k o B o g m o ž e biti tako lud da pita ružu: "Zašto nijesi postala lotos?" N e ! On nije tako sulud kao što vi mislite. On će ruži postaviti o v a k v o pitanje: "Zašto se nijesi sasvim rascvjetala? Zašto si mi došla kao pupoljak a ne kao cvijet?" Stvar je u cvjetanju. Bilo da ste lotos, ili ruža ili neki nepoznati cvijet, to ne čini nikakvu razliku. Nije stvar u tome ko ste vi. Da li ste došli pred b o ž a n s k a vrata kao cvijet, rascvjetani, otvoreni, ili ste došli zatvoreni... Jedan veoma mladi učenik je počeo da ga oponaša...

Uvijek kada ideš Majstoru postoji ta m o g u ć n o s t - prva m o g u ć n o s t - da p o č n e š da ga o p o n a š a š . Zapamti, to neće biti od pomoći, to je o p a s n o . To je s a m o u b i s t v o . Shvatiti Majstora, opijati se njegovim prisustvom, okusiti njegovo prisustvo što više možete, ali nemojte postali imitator. N e m o j t e postati lažni. Gutei je čuo za to, i kada je jednoga dana prolazio pored dječaka, dok je ovaj to činio, on ga zgrabi, izvuče nož, odsječe mu laj prst i baci ga. Izgleda da je on bio v e o m a težak Majstor, v e o m a g r u b , inače v a m ne bi bio ni od kakve koristi. Oni su grubi jer posjeduju tako d u b o k u milostivost. Zašto je Majstor odsjekao prst? Da je bio nešto blaži, on ne bi bio ni od k a k v e p o m o ć i tom dječaku. P o n e k a d je potrebno učiniti nešto v e o m a korjenito, nešto je. potrebno uraditi što ide do d u b i n e srca. To je potrebno razumjeti. Vi me slušate. A k o ste došli samo zbog znatiželje, m o j e riječi neće prodrijeti d u b o k o do vas. A k o je vaša znatiželja samo intelektualne prirode, da saznate šta g o v o r i m , to neće ići tako d u b o k o ; nećete uopšte biti u m o g u ć n o s t i da shvatite šta g o v o r i m . A k o vam život donosi m n o g o patnje, ako ste ovdje zbog te patnje, da razjasnite kako da to prevazidete, tada će m o j e riječi prodirati d u b o k o u vama. Ta patnja će vam dati dubinu. Patnja će vas odvesti do središta. A k o ste u ljubavi sa m n o m , a ne u n e k o m intelektualnom odnošenju - što uopšte i nije n i k a k a v o d n o s - ako ste u odnosu koji je ispunjen ljubavlju prema m e n i , ako ste u n e k o m e m o c i o n a l n o m dodiru sa m n o m , i to će biti v e o m a d u b o k o . Jer kada slušate neku osobu koju volite, vi ga slušate srcem a ne g l a v o m . A glava je nešto najlrulije, p r e p u n o smeća, nalik korpi za otpatke - ništa bolje. U vašoj glavi sakupljate svakojako smeće. S m e ć e nikada ne dolazi iz srca, ono se skuplja u glavi. U srce ulazi samo ono što je najhitnije.

89
Dakle, ako si ovdje kao znatiželjna osoba, iz p u k e znatiželje, ti ćeš me čuti, ali s a m o p o v r š n o . To ti neće biti od neke koristi. A k o ste ovdje zato što patite - ako nijeste došli iz znatiželje, već kao osoba koja poznaje život, koja je upoznala patnju i zrelost, i ako zaista želite da se transformišete - tada ćete biti u m o g u ć n o s t i da čujete iz veće dubine. Ali ta dubina se j o š m o ž e produbljivati. A k o ste u ljubavi sa m n o m , ako imate povjerenja, tada ćete biti j o š otvoreniji - j e r vas s a m o povjerenje m o ž e otvoriti; inače ćete uvijek biti uplašeni i zatvoreni. K a d a ste sasvim otvoreni - vi ćete patiti, život će v a m dati dubinu, moći ćete vjerovati, bićete totalno otvoreni - tada će sve ići o d m a h ka v a š e m srcu. Vi ćete moći sve pravilno čuti i viće nećete nikada biti isti. Gulei je čuo za to,.. Majstor uvijek sazna ko je imitator. N e m a p o t r e b e da... oni su tako obični, tako prozirni. .Ta v e o m a d o b r o z n a m ko su imitatori ovdje. Imitator ne m o ž e obmanuti o n o g a koga oponaša. On m o ž e prevariti bilo koga, ali ne i o n o g a koga oponaša. N j e g o v a izvještačenost je tako uočljiva. Ljudi su mi dolazili i ponavljali moje riječi, m o j e pokrete, i mislili su da su me o b m a n u l i . Oni m o g u varati druge; m e n e ne m o g u prevariti jer su njihove riječi tako plitke. Vi m o ž e t e ponoviti iste riječi, to nije problem: nije problem u riječima - koliko dubine unosite u te riječi, to je ono što proizilazi iz tvog bića. S v a k o se m o ž e služiti tim riječima. Vi m o ž e t e pjevati cijelu Gitu, ali te riječi neće biti iste kao one koje su došle od Krišne. Vi m o ž e t e znati napamet cijelu Bibliju, ali kada je te riječi izgovarao Isus, one su imale o g r o m n u energiju, preporadajuću snagu - j e r je Isus bio u tim riječima. Iz svake riječi se njegovo biće kretalo ka vama. I vi m o ž e t e koristiti te iste riječi. Na s v a k o m h r i š ć a n s k o m oltaru milioni sveštenika ponavljaju te iste riječi: Besjeda na gori... a riječi su tako plitke, i oni tako čine s a m o lošu uslugu. Bilo bi m n o g o bolje da to ne ponavljaju, jer kada ponavljate o d r e đ e n e riječi, one g u b e svoju magiju. Postaju toliko rabljene, a ljudi se iscrpljuju slušajući ih; toliko su te riječi postale otrcane da su već neupotrebljive: sami klišeji, formalnosti. M o r a da je Gutei saznao za tog dječaka koji ga je o p o n a š a o i... kada je jednoga dana prolazio pored dječaka, dok je ovaj to činio, on ga zgrabi, izvuče nož, odsječe mu taj prst i baci ga. Previše o k r u t n o ! Ali taj Gutei je m o r a o biti v e o m a milosrdan. S a m o iz milostivosti m o ž e t e biti tako okrutni. To je teško pojmljivo jer mi o b i č n o m i s l i m o da je grubost i okrutnost tu s a m o o n d a kada nedostaje milosti. Ne - tada nećete moći shvatiti prosvijelljenju o s o b u . Prosvijetljena osoba neće biti g r u b a prema tebi ukoliko n e m a milostivosti - zašlo bi inače brinuo? Ali on će biti grub prema tebi zato što brine, on se brine za tebe, on želi da li p o m o g n e . A manje od toga ne bi bilo od p o m o ć i . Šta se d o g o d i l o ? K a d a je izvukao nož, kada je zgrabio dječakov prst, kada ga je odsjekao i bacio, šta se tada d o g o d i l o ? K a d a je dječak vidio

90
da je Majstor izvukao nož, šta se tada m o g l o dogodili? A k o bi n e k o iznenada krenuo na vas sa n o ž e m , šta bi se d o g o d i l o ? - T a d a bi razmišljanje stalo. Vi tada ne možete da mislite, to je lako iznenadno i n o v o . Stari um j e d n o s t a v n o zastane, ne m o ž e više da djeluje. Sto se d o g o d i l o ? A niko ne bi ni p o m i s l i o da bi Gutei p o s e g a o za n o ž e m . M o ž e t e li pomisliti da bih ja j e d n o g dana m o g a o podići n o ž na nekog od vas? To je bilo n e m o g u ć e , nepojmljivo. A Gutej je trgnuo n o ž - m o r a da je dječak bio u šoku: razmišljanje je stalo. To je bila velika šok-terapija. P o g o t o v o što je dolazila od strane Guteja, skoro n e m o g u ć e ! Dječak to nije m o g a o nikada ni sanjati... i ne s a m o d a j e izvadio nož, ve" mu je i odsjekao prst. K a d a je Gutei odsjekao prst, kada je prst uklonjen od ruke, što se d o g o d i l o unutar dječaka? Po prvi put u s v o m životu je postao pažljiv, ostao je b e z misli, pažnja je bila skoncentisana. On nije m o g a o bili uspavan u t a k v o m trenutku. Ko bi se m o g a o uspavati ako bi mu neko odsjekao prst? Vi ne m o ž e t e lada biti pospani. Bol je bio tol'ko jak, patnja je bila velika, to je bilo toliko munjevito, da se dječak u trenu promijenio, p r e p o r o d i o . Više nije bio dijete, poslao je zreo. To se m o ž e dogoditi s a m o u trenutku; to se ne m o ž e dogoditi u m n o g i m životima. O p o n a š a n j e se m o r a l o prekinuti u trenu. Prst je s a m o to s i m b o l i z o v a o . Dječak je m o r a o biti udaren istog trena, a patnja je morala dospjeti do samog korijena njegovog bića. A lo m o r a biti nešto sasvim n o v o i nepredvidljivo kako on ne bi o tome m o g a o stvorili teoriju. On nije m o g a o o tome razmišljati, nije m o g a o filozofirati j e d n o s t a v n o je bio šokiran. Um se nije m o g a o pokrenuli. On je po prvi put m o g a o pogledati čistim očima, bez ijedne misli preko njih. A bol je bio tako munjevit i lako d u b o k da je m o r a o doprijeti da samog njegovog srca. Z a p a m t i t e , zadovoljstvo nikada ne prodire toliko d u b o k o kao bol. Zadovljstvo ne ide d u b o k o ! O n o i ne m o ž e biti d u b o k o ; priroda zadovoljstva je površna. Zato su ljudi koji uživaju u zadovoljstvu v e o m a površni, plitki. Vi nećete pronaći dubinu u b o g a t o m čovjeku - v e o m a teško. Vi to m o ž e t e naći kod prosjaka; vi m o ž d a nećete zagledati prosjaka jer mislite da on prosi - ali se n e m o j t e previše vezali za svoje zamisli. K a d a prosjak p r o đ e pored vas, pogledajte ga! On je m n o g o patio, živio je u bolu, a taj bol mu je pružio dubinu. B o g a t čovjek je uvijek prazan, površan. On je živio u zadovoljstvu; zadovoljstvo ne prodire d u b o k o . U toj patnji, bol je tako oštar i iznenadan tako da um prestaje da se odupire, a srce biva pogođeno. Kada je dječak Gutei uzvikunu: izbezumljeno "Stani". pobjegao,

To i ja v a m uzvikujem. Ali prije loga m o r a t e biti u stanju patnje i boli, tek tada će "stani" biti značajno. Dječak je pobjegao u bolu i patnji, a

91
Gutej je v i k n u o : "Stani!". A k o se u p r a v o m trentku uzvikne "stani", to će d u b o k o djelovati. On je o d m a h zastao! Što se d o g o d i l o u t o m zaustavljanju? Više nije bilo bola. A k o iznenada stanete, sva pažnja će se usmjeriti ka zvuku "stani". Tijelo će ostati pozadi, vi ćete postati pažljivi. A k a d a ste tako pažljivi, tijelo vas neće uznemiravati, tijelo vas ne m o ž e odvraćati. Prsta više nije bilo, krv je tekla - bol je bio prisutan, ali to "stani" je svu pažnju usmjerilo ka Majstoru. K a d a pažnja nije prisutna, n e m a ni bola. B o l ne boravi u tijelu već u pažnji. A k o ste bolesni, ako ležite u krevetu, šta tada radite? Vi n e p r e s t a n o ukazujete pažnju svojoj bolesti, vi to pothranjujete. N e š t o se treba uraditi na t o m e jer je to postao veliki p r o b l e m s v u d a u svijetu. Uvijek kada se razbolite, ljekari v a m preporučuju: "Ležite u krevet i odmarajte se!" Ali šta ćete raditi d o k se odmarate? Vi ćete obraćati pažnju na bol, a tako ćete to pothranjivati, pažnja to pothranjuje. T a d a ćele n e p r e s t a n o da mislile o tome; to će v a m poslati mantra, unutarnje bajanje: "Ja s a m bolestan, bolestan sam. O v o ne smijem, o n o ne smijem; to je loše za m o j e zdravlje." Jadikovanja - ti neprestano promatraš svoje tijelo i p o k u š a v a š da o d g o n e t n e š što je loše. A to postaje loša navika, u m n o ž a v a se, postaje v e o m a patološka stvar! A to m o ž e produžiti i samu bolest. T a k o ćete postali hipnolisani t o m bolešću. Previše pažnje se poklanja bolesti, tako postajete žrtva h i p n o z e . A k o neprestano g u n đ a t e o n e č e m u , to postaje začarani krug: g u n đ a t e , tako to prizivale, jer svako g u n đ a n j e o n e č e m u znači da mu ukazujete pažnju, p o n o v o mu dajete priliku. To postaje stvar ponavljanja. Što se d o g o d i l o , to sam čuo - m n o g o puta se to već d o g a đ a l o : o s o b a je bila bolesna, paralisana; petnaest g o d i n a nije m o g a o da hoda. J e d n e noći je iznenada kuću zahvatio požar. Vatra se brzo širila, cijela kuća je gorela, svi su istrčali van. Bolesnk je zaboravio da je paralisan, pa je i on istrčao vani. Tek kada je izašao iz kuće, i kada je porodica vidjela da on hoda, da je sam izašao, povikali su: "Ali ti si paralisan", istog trenutka je pao. Što se tada d o g o d i l o ? U trenutku iznenadnog događanja - kuća je bila u požaru - čovjek je na trenutak zaboravio da je paralisan. A k o m o ž e t e zaboraviti svoju bolest, bolest će nestati prije no što ijedan lijek m o ž e p o m o ć i . A k o je ne m o ž e t e zaboraviti, ako neprestano g u n đ a t e o t o m e , vi se lada igrate sa s v o j o m ranom. Šio se više igrate r a n o m , bol sve dublje prodire. Što se d o g o d i l o kada je Gutei v i k n u o : "Stani!"? Dječak je p o g l e d a o Guleja, urlanje je prestalo, bol je nestao, isto kao da prst i nije otkinut. Dječak zaslade, okrenu se i kroz suze pogleda svog Majstora.

92
Oči su bile p r e p u n e suza, on je urlao, plakao i z a p o m a g a o . T a d a je stao! B o l j e u trenu iščezao, ali suze nijsu mogle tako brzo nestati - one si i dalje bile tu. Gutei je podigao svoj kažiprst. Dječak krenu da uzdigne svoj prst, i kada otkri da ga više nema, on se pokloni. U tom istom trenutku se prosvijetli.

Gutei je podigao svoj kažiprst - j e d a n v e o m a moćan trenutak svjesnosti, v e o m a m o ć n o sredstvo, u situaciji koju je proizveo Majstor. Um više nije bio prisutan, bol je nestao, zato što je pažnja bila p o z v a n a negdje drugdje... isto kao da dječak nije m o g a o ni da diše u tom trenu. "Stani!" - i disanje je zastalo, i razmišljanje je stalo, a on je zaboravio da n e m a prsta. U p r a v o usled stare navike, kada je Majstor p o d i g a o svoj prst, i on je p o d i g a o njegov - kojega nije bilo tu. To je pokazalo da je on sasvim zaboravio što se d o g o d i l o . U tom trenutku on nije bio u s v o m tijelu; inače, kako bi m o g a o zaboraviti sve to? - bol, da mu je prst otkinut, da krvari, da su mu oči p r e p u n e suza i da je upravo trenutak prije toga urlao od bola. To "Stani!" j e p r o u z r o k o v a l o č u d o . Dječak zaslade, okrenu se i kroz suze pogleda svog Majstora. Gutei je podigao sv<>j kažiprst. Upravo iz stare navike, uvijek kada bi Majstor p o d u č a v a o svoje učenike o zenu, i on bi podizao svoj prst. On bi stao pored stolice ili iza Majstorovih leda, i kada bi Majstor p o d i g a o svoj prst, i on bi učinio to isto. To je postalo automatska radnja. Tijelo je jedan automat, to je m e h a n i z a m , m e h a n i č k a stvar. Dječak krenu da uzdigne svoj prst, i kada otkri da ga više nema - on je tada p o g l e d a o , a prsta nije bilo - on se pokloni. Što se d o g o d i l o ? Z a š t o se on p o k l o n i o sa z a h v a l n o č ć u ? Z a t o što je po prvi put otkrio da nije tijelo. On je bio pažnja a ne tijelo; svijest, a ne tijelo; svjesnost, a ne tijelo! Prst nije bio tu, bol je nestao, više nije urlao. Misli se nijesu motale oko rane, on više uopšte nije g u n đ a o z b o g toga. On više nije bio tijelo; nije bio tjelesan. On je j e d n o s t a v n o bio van s v o g tijela. Po prvi put je otkrio da je duša, svijest - tijelo je bilo s a m o kuća.

93
Vi nijeste tijelo; vi ste u tome, ali nijeste tijelo. A k o bi vaša pažnja m o g l a dospjeti do te granice, vi biste otkrili da nijeste tijelo. A kada j e d n o m razotkrijete da nijeste tijelo, znaćete da ste besmrtni. Ko v a m o n d a m o ž e odsjeći prst? K a k o neko m o ž e biti nasilan prema v a m a ? N i k o vas tada ne m o ž e uništiti. Z a t o je on k l e k n u o pred Majstora sa d u b o k o m zahvalnošću i p o k l o n i o mu se, govoreći; "Vi ste mi dali ovu m o g u ć n o s t spoznaje svog najdubljeg bića koje je b e s m r t n o . "
U tom istom trenutku se prosvijetli.

Sto je prosvjetljenje? Dospijeće do poimanja, dospijeće do realizacije da nijeste tijelo. Vi ste svjetlost unutar sebe, nijeste svijeća već p l a m e n . Vi nijeste ni tijelo ni u m . Um pripada tijelu, um ne ide dalje od tijela, on je dio tijela - suptilniji, znatno profinjeniji, ali je i dalje dio tijela. I um je atomičan kao i tijelo. A vi nijeste ni tijelo ni um - tada saznajete ko ste. Spozati ko s m o , to je prosvjetljenje. K a d a je Gutei otkinuo prst s v o m učeniku, vedro za v o d u , onaj stari krčag je pao, razbio se, voda je istekla - n e m a vode, n e m a mjeseca! Učenik se tako prosvijetlio. Ali Gutei je m o r a o da čeka pravi trenutak. M n o g o g o d i n a je taj mladi čovjek lo činio - on je čekao, čekao. Vi ne m o ž e t e uslovljavati pravi trenutak; on dolazi kada treba da d o d e . Vi rastete ka t o m e , stasavate u tom pravcu, a Majstor čeka. K a d a to d o d e , kada je tu, sve m o ž e biti p o v o d , bilo šta. Čak i uzvik: "Stani!", i stari krčag je razbijen. Iznenada je odsjaj nestao jer više nije bilo vode u njemu. Vi gledate u pravi mjesec, vi ste prosvijetljeni. Prosvjetljenje znači da ste razotkrili ko ste.

ZAŠTO SE NE POVUČE

Tokusan je studirao zen kod Rjutana. Jedne noći Tokusan dođe Rjutanu i postavi mu mnogo pitanja. Učitelj reče: "Noć donosi starost zašto se ne povučeš?" Tokusan se pokloni, a kada je pomjerio zastor na vratima da iziđe van, primijetio je: "Napolju je veoma mračno." Rjutan ponudi Tokusanu svijeću kako bi pronašao put, ali kada je Tokusan preuzeo svijeću, Rjutan dunu i ugasi je. U tom trenutku Tokusanov um se otvori.

95

Tokušan je studirao zen kod Rjutana. Jedne noći Tokusan dode Rjutanu i postavi mu mnogo pitanja. P r v o što treba shvatiti: zen se ne m o ž e studirati. To je n e m o g u ć e . Vi m o ž e t e biti u tome, ali ga ne m o ž e t e učiti - jer zen ili dhyan nije predmet učenja, to je način života; sve ovisi o tome kako vi živite. Vi to ne m o ž e t e postići p o m o ć u spisa, to ne m o ž e t e ni od koga dobiti. N i k o vas t o m e ne m o ž e naučiti, to nije za učenje. To nije znanje koje se prenosi sa j e d n o g na d r u g o g . To je način življenja. Vi m o ž e t e sebi priuštiti da se krećete kroz to, m o ž e t e proticati, m o ž e t e biti osjetljivi, otvoreni prema t o m e - to je sve što n e k o m o ž e da radi kod Majstora. Vi ne m o ž e t e to studirati, m o ž e t e samo dopustiti da budete zaraženi time. To je nalik zarazi: ako ste ranjivi, vi ćete to zakačiti. D o v o l j n o je da samo živite sa Majstorom: otvoreni, bez borbe, s a m o biti uz Majstora, postoje trenuci kada ste stišani... vi to m o ž e t e naučiti. O v a priča kaže: Tokusan je stidimo zen kod Rjutana... Tu je pogriješio. Nijedan univerzitet v a m ne m o ž e pružiti kurs religije. Oni varn to n u d e , ali to što oni podučavaju uopšte nije religija. To m o ž e biti istorija religije - a to nije religija. To m o g u biti religiozne filozofije - a to nije religija. Oni vam m o g u -pomoći u učenju Kurana, Biblije ili Gite, ali to nije religija. O n i vam m o g u pričati o Isusu, B u d i , Krišni, vi ćete tako naučiti m n o g o toga, ali ćete propustili pravi smisao, o s n o v u . Z a t o je prvo što treba razumjeti: n i k o v a m ne m o ž e objasniti što je zen, što je dhyan. Vi to m o ž e t e naučiti, ali vas n i k o l o m e ne m o ž e podučiti. Ja sam neprestano n a p o m i n j a o da postoje učenici ali ne i Majstori - jer Majstor ne m o ž e učinili ništa afirmativno, direktno. On v a m to ne m o ž e dati, ne m o ž e vas t o m e naučiti. Šta on m o ž e učinili? A k o vas m o ž e naučiti, on je to već uradio; tada bi jedan B u d a bio dovoljan da prosvijetli cio svijet. Ali m n o g e B u d e su do sada

96
bilisale, a svijet je ostao kakav jeste. Ništa sc ne m o ž e uraditi n e p o s r e d n o . Stvar je tako suptilna, tako prefinjena, delikatna, ako bi p o k u š a o da je preneseš na nekoga, u tom s a m o m procesu prenošenja, ona bi umrla. Č u o sam: hišćanski sveštenik je poslao j e d n o m prijatelju na poklon Bibliju - napravio je jedan divan paketić. K a d a je otišao je na poštu, službenik ga kroz šalter upita: "Ima li tu nešto lomljivo?" Sveštenik se nasmija i odgovori: ' D a , Deset zapovijesti." Religija je v e o m a delikatna, tako krhka, nijedan paket je ne m o ž e zaštititi. O n o g trenutka kada je preneseš, ona je već mrtva. O n a živi u unutarnjem životu. O n a živi u Budi, u Majstoru. On ti to ne m o ž e dati, ali se ti m o ž e š otvoriti za to. To je nalik izlasku sunca ujutro; sunce ne m o ž e dali živol cvijetu - ne! Ali se cvijet otvara ka njemu, bogati se vlastitim otvaranjem. A k o bi cvijet ostao zatvoren, sunce ne bi m o g l o ništa da uradi. Sunce ne kuca na vata, ne dostavlja svjetlost na adresu, ne m o ž e dostaviti vitalnost i život - ne! S u n c e će proći neprimijećeno. B u d a je d o š a o - ja sam ovdje sa vama, vi se možete otvorili. Ali ako vi ostanete zatvoreni, ništa se ne m o ž e dogodili. Dakle, to je do vas; lo sasvim ovisi o vama da li ćele to naučiti ili nećete - a to nije studiranje. Studije su mrtva slvar, intelektualna. Spoznavanje je živo: to ne dolazi iz glave, to je iz srca. Vi to učite iz srca, a studirate iz glave. K a d a studirate, postajete učen čovjek. Pođite da pogledate velike n a u č n i k e ; svi univerziteti su prepuni njih, nigdje nećete naći tako umrtvljene ljude. O n i su skoro u grobu - već su ušli u raku! Oni nijesu nikada živjeli; oni su previše opsjednuti riječima, promašili su živol. Oni m o g u i da pričaju o ljubavi, ali oni nijesu nikada voljeli. Oni ne m o g u to sebi priuštiti - to je v e o m a rizično za njih; a oni su v e o m a učeni da ne m o g u preduzeti j e d a n lako opasan korak. Oni m o g u pričati o meditaciji, čitati o njoj, ali je nikada neće uradili. To je opasno. Nišla ne m o ž e biti opasnije od toga; a naučnici su oduvijek tragali za sigurnošću: sigurnost u riječima, sigurnost u doktrinama, s v u d a sigurnost. On nije kockar, ne m o ž e založiti svoj život. Sve dok ne rizikuješ svoj život, ništa ne m o ž e š naučiti. O v o učenje je od srca, to je nalik ljubavi. Z a t o je Isus često ponavljao da je Bog ljubav. To ne znači, onako kako to hrišćani shvataju ili ne shvataju, da je B o g voljenje. N e ! To ne znači da Bog voli. To s a m o znači: ako želite da dospijete do B o g a , metod je isti kao kada hoćete da uđete u neku ljubav. "Bog je ljubav" znači: isli put koji te vodi do hrama ljubavi, vodi te i do božjeg hrama. To s a m o ukazuje na slažu; to vas vodi kroz srce, a ne p o s r e d s t v o m glave. Tokusan je studirao zen kod Rjutana - Tu je on pogriješio. Pogriješio je j o š na p r v o m koraku; a kada je prvi korak pogrešan, sve što slijedi biće loše. Uvijek se prisjeti da načiniš prvi korak ispravno. A k o prvi korak b u d e dobar, pola putovanja je već obavljeno, skoro ste stigli. Jer ako je prvi korak ispravan, sve što slijedi će automatski doći; vi ćete slici do

97
cilja. Z a t o nemojte ići kod Majstora da biste studirali, idite da naučite. A k o odete da studirale, Majstor će vas podučavati, ali ona najhitnija stvar se ne m o ž e podučiti - idite da učite. A koja je razlika u t o m e ? M n o g e su tu razlike: kada odete na studije, vi želite više znanja; kada odete da učite, vi želite više bitisanja - to nije znanje. K a d a učite, vaše biće rasle. Kada studirate, vaše pamćenje raste. K a d a studirale, saznajete sve više i više; kada učite, vi bivate sve viši i viši a to su sasvim različite stvari. Čovjek m o ž e posjedovati o g r o m n u memoriju, m o ž e znati m n o g o , a d u b o k o u s v o m biću ostati potpuni prosjak, siromah, bez igdje ičega. On m o ž e sebe obmanjivali da m n o g o zna, ali lo znanje neće p o m o ć i - sve dok ne budete. Znanje je izlišno! S a m o biti m o ž e p o m o ć i . A k o umirete, šio će poći sa v a m a ? Da li će poći vaše znanje ili vaše biće? Šta će biti od p o m o ć i ? Što će bili most? Što možete sa s o b o m ponijeti na onu drugu stranu? Znanje? M o z a k će olali jer jc dio tijela. S a m o će biće preći p r e k o . Vi nijeste nikada to osmotrili; to je ostalo siromašno, g l a d n o - to nikada nijeste nahranili. Učenje je od bića, a znanje je s a m o iz sjećanja, iz uma. Univerziteti vam m o g u dati znanje, učitelji vam m o g u pružili znanje, ali s a m o prosvijetljena o s o b a vas m o ž e prihvatiti, pustiti, m o ž e vam p o m o ć i - a to je posredna p o m o ć - da se više razvijete kao biće. Vi m o ž e l e primiti tu p o m o ć , ali konačni rezultat ovisi o vama. A k o odete da studirate, promašili sle prvu stepenicu. A taj prvi korak je v e o m a važan, jer prvi korak e v e n t u a l n o m o ž e biti i posljednji. Sjeme je v e o m a važno: sjeme je s a m o polazište, a m o ž e postati i drvo. M o ž d a će biti potrebno m n o g o g o d i n a da procvjeta, ali ako sle posijali loše sjeme, ni milioni života neće biti od p o m o ć i . T o k u s a n je od samog početka griješio - on je studirao. Studirajući, on se više vezivao za knjige nego za Majstora. K a k v e li ludosti! Majstor je živ, a vi ste opčinjeni spisima. S v u d a nakolo su dijamanti, a vi sakupljate crvene kamenčiće, šarene oblutke. D o k je Majstor živ, vi ste opčinjeni mrtvim riječima. Jedne noći Tokusan dode Rjutanu i postavi mu mnogo pitanja. Čovjek koji je sa Majstorom zbog studiranja, uvijek je p r e p u n pitanja - jer je to način studiranja. Vi morate da postavite pitanje da biste dobili o d g o v o r , tako sakupljate o d g o v o r e i stičele znanje. Čovjek k o m e nije stalo do studiranja već do učenja ima s a m o j e d n o pitanje, ne m n o g a . Z a p a m t i : na m n o g a pitanja se ne m o ž e odgovoriti, s a m o se na j e d n o pilanje m o ž e dali o d g o v o r . Na m n o g a se ne m o ž e odgovoriti jer ako si tip čovjeka koji postavlja m n o g a pitanja, svaki o d g o v o r koji ti se pruži će s a m o p r o u z r o k o v a t i j o š m n o g o drugih pitanja - ništa d r u g o . S v a k o razrješenje će dati j o š m n o g o drugih problema.

98
Vi dođete meni sa pitanjem: " K o je stvorio ovaj svijet'?" Ja vam kažem: " B o g " , a vi p o t o m postavite pitanje o Bogu: "Ko je taj Bog'? Zašto je stvorio ovaj svijet'?" A ako ja kažem: "Zato i zato", onda ćele pitati... S v a k o pitanje će stvoriti j o š p u n o drugih pitanja. Ali ako imale s a m o j e d n o pitanje... to je malo teže. S a m o veoma m u d a r čovjek m o ž e postaviti s a m o j e d n o pitanje. K a d a dospijete do j e d n o g pitanja, već ste sazreli - j e r m n o g a pitanja pokazuju da ste znatiželjni; j e d n o pitanje ukazuje da je vaše biće dospjelo do zaključka. Sada je sve to na granici: ako se odgovori na to pitanje, na sva pitanja će biti o d g o v o r e n o . To je pitanje života i smrti. Postavljati j e d n o pitanje znači da ste postigli j e d i n s t v e n stav. Pitati j e d n o , znači da ste se već sjedinili. A kada ste u jedinstvu, o d g o v o r vam se m o ž e dati; inače, u protivnom, za to j o š nećete biti spremni. Nijedan Majstor neće gubiti vrijeme i energiju na vama ukoliko budete postavljali m n o g o pitanja. Postavite j e d n o pitanje! Prvo otkrijte koje je to j e d n o pitanje, koje je značajno pitanje. N e m o j t e se kretati po periferiji, budite u centru. Na periferiji će biti m n o g a toga što treba pitati, ali u centru postoji s a m o j e d n o pitanje. A kada se krećete po periferiji, krećete se u krug; j e d n o pitanje će voditi ka d r u g o m , i tako dalje - a to je b e s k o n a č n o . Ali u središtu postoji s a m o j e d n o pitanje. T a k v o pitanje se m o ž e razjasniti i bez o d g o v o r a : ako ste dospjeli do j e d n o g pitanja, Majstor će vas pogledati i daće vam o d g o v o r . Majstor vas m o ž e dolaći, i tako dati odgovor. K a d a ste j e d n o g a stava, vi ste nabijeni ž i v o t n o m energijom, vaš plamen života gori v e o m a j a k o , um vam je čist nije ispunjen oblacima, m n o š t v o m oblaka, s a m o j e d n o s u n c e sija na vedrom nebu - vi ste lako nezamagljeni, nenaoblačeni, vedri, sve je sasvim čislo, j a s n o , j e d a n pogled m o ž e djelovati, j e d a n dodir m o ž e biti dovoljan. Ali ukoliko ste ispunjeni m n o g i m pitanjima, čak i ako vas Majstor udara o d g o v o r i m a , ništa se neće dogoditi. Jedne noći Tokusan dode Rjutan u i postavi mu mnogo pitanja. O v e zen priče su predivne, svaka njihova riječ je značajna, iedne noći - a ne ujutro već po mraku. Ujutro vi postavljate j e d n o pitanje, uveče dolazite sa m n o g i m pitanjima. Ujutro ste bistri, svježi, o d m o r n i , uveče ste umorni, stari, teški. A k o dođete uveče znači da ste mračni, znači da dolazite pipajući u mraku. Čak i ako dođeš do vrata, nećeš biti u mogućnosti da ih vidiš. A k o ti se i o d g o v o r i , nečeš moći shvatiti. Um je mrak duše, on je n o ć duše. Ali vi vjerujete previše u m u , a on ti ne daje ništa osim prazna obećanja. On s a m o daje obećanja, u tome je v e o m a efikasan - i nastavlja sa obećanjima.

99
Č u o sam: J e d n o m se M u l a Nasrudin vratio v e o m a kasno kući. Z a k u c a o je na vrata, a žena je upitala: "Nasrudine, koja je ura?" Nasrudin o d g o v o r i v e o m a ubjedljivo: " V e o m a je rano, tek je j e d a n a e s t i petnaest." S u p r u g a će na to: "Nemoj da me lažeš. U p r a v o sam pogledala budilnik. Nije jedanaest i petnaest već tri i petnaest. Cijela noć je prošla." Nasrudin reče: "Čekaj malo! Ti vjeruješ j e d n o m jeftinom starom satu a ne s v o m voljenom s u p r u g u ? Kakav je ovo brak? I kakva si ti ž e n a ? " Vi uvijek vjerujete jeftinom starom umu koji ste dobavili iz j e d n e stare, o r o n u l e p r o d a v n i c e u m o v a - ni to nije vaše, takode. To je prošlo kroz m n o g e ruke već hiljadu puta. Sto ima n o v o g u v a š e m u m u ? Sve je staro, rabljeno. S t o j e svježe u vašem u m u ? Sto ima od prvobitnog kvaliteta? S v e je naslijeđeno, p o s u đ e n o . A kada čovjek kupuje neki v e o m a stati a u t o m o b i l , on se milion puta premišlja h o ć e li ga kupili ili ne. Vi nikada ne razmišljate o umu koji je bio korišćen već m n o g o puta; svaka vaša misao je naslijeđena, stara, prašnjava. M n o g i su je do lada odbacili. Ali vi i dalje vjerujete u l o j e r je vaš um n a u č i o m n o g e trikove; j e d a n od njih je kako obećavati. On i dalje obećava: "Daću v a m sve. V a m a treba B o g ? Daću vam ga, s a m o sačekajte. Uradite što v a m budem rekao. Učinite napor i čekajte, molite se, i bićete nagrađeni." To uvijek oklijeva, o d u g o v l a č i , govori vam: "Sjutra će se to d o g o d i t i " - a to sjutra nikada da dođe. Sjutra ne može ni doći; sve što dolazi je danas, a sve što um m o ž e da uradi je da to prenese za sjutra. O n o vam o b e ć a v a - u budućnosti. Bilo d a j e u pitanju n e b o ili B o g , moksha, nirvana on ti uvijek obećava "u b u d u ć n o s t i " . Meditacija ili zen vam nikada neće ništa obećati. Oni vam mogu dati s a m o ovdje i sada. Um je odlagač, on uvijek kaže: "Sjutra će se to dogoditi, to će se postepeno događati, malo po malo. N e m o j t e se žurili, ništa se neće dogodili u p r a v o sada." Um kaže: "Vrijeme je p o t r e b n o . Put je d u g . M n o g o toga treba da se uradi, a prije no se to uradi, kako m o ž e t e tamo dospjeti?" Um uvijek dijeli kraj i početak. U stvarnosti ne postoji podjela. Svaki korak je cilj, a svaki trenutak je nirvana. Sadašnjost je sve što biliše. B u d u ć n o s t je najiluzornija stvar: to je tvorevina uma. Ali vi vjerujete u m u , a on je zaista divan: vi se čak i ne obeshrabrujete! Č u o sam ... Jedan čovjek je kupio stara korištena kola. Poslije dvije nedjelje je došao u istu prodavnicu i upitao prodavca: "Jeste li mi vi prodali ovaj a u t o m o b i l ? " "Da", reče trgovac malo uplašeno i obazrivo jer je znao kakav je automobil prodao. K u p a c mu na to reče: " O n d a mi p o n o v o ispričaj istu priču koju si mi rekao prije no što si me ubijedio da kupim ovaj aulo - ja sam postao tako obeshrabren. Ohrabri me malo; ja ću ovdje dolazili česlo da se ohrabrim."

100
Vi se čak nijeste ni obeshrabrili kada je um u pitanju. Vi ga i dalje slušate. A um je mračan, mračni dio vašeg bića gdje svjetlost ne dopire. To je mrkla noć. Zato je u redu: Jedne noći Tokusan dode Rjutanu i poslovi mu mnogo pitanja. Učitelj reče... On mu nije o d g o v o r i o . On nije o d g o v o r i o ni na j e d n o pitanje. On je s a m o saslušao pitanje i: Učitelj reče: "Noć donosi starost - zašto se ne povučeš?" Pogledajte! Bilo je postavljeno m n o g o pitanja, a učitelj je s a m o rekao: " N o ć je sve starija, sve se više mrači, ti ulaziš u sve dublji i dublji dio svog uma. N o ć donosi starost - zašlo se ne p o v u č e š ? " To je bio jedini o d g o v o r na sva ta pitanja: "Zašto se ne povučeš? " Vi sic i pitanje i pitalac. Vi - e g o , um - vi ste ta bolest. Z a š t o se ne p o v u č e t e ? M n o g a su pitanja postavljena - samo jedan o d g o v o r je dat; a ni to se ne m o ž e shvatili. O s o b a koja postavlja m n o g o pitanja ne m o ž e razumjeli j e d a n o d g o v o r . Njegov um ne prima ništa šio podrazumijeva j e d n o . On m o ž e shvatili s a m o m n o g o . " M n o g o " je uvijek spolja, j e d n o je uvijek unutra - to je zato što je centar uvijek u središtu, unutra, a periferija je spolja. Majstor je rekao j e d n u od najljepših stvari: "Noć: donosi starost zašto se ne povučeš? Vrijeme je da se povučete na počinak." To izgleda n e v a ž n o . On je o d g o v o r i o na pitanja... On jeste o d g o v o r i o jer je rekao: " M o l i m te, povuci se." A k o ste prisutni, pitanja će nadolaziti. Pitanja dolaze iz uma kao što lišće rasle na drvetu. Vi zahvale to drvo, lišće lista j o š više. N a r a v n o , staro lišće će otpadali, a novo lišće će se pojavljivati. Z a t o Majstor m o ž e odgovoriti da će staro proći, a da će n o v o doći; i to će se p o n o v o promijenili. N o v o pitanje je j o š gore zbog starog pitanja koje je j o š tu - vi ste već time ispunjeni. Vi to prvo morate izbaciti. Već d u g o živite sa time. N o v o pitanje je nalik novoj supruzi - vi ste p o n o v o zaljubljeni; p o n o v o započinje romansa; p o n o v o se ukazuje poezija i p o n o v o sve biva besmislica. N o v e misli su opasnije od starih jer si već bio ispunjen starim, već ti je toga previše, želiš da se toga lišiš. Zato B u d a ili Rjutan ili o s o b a slična njima nikada nije odgovarala na vaša pitanja. Oni nijesu željeli da pružaju novu podršku vašem umu. Nijesu htjeli da daju novu zamjenu starim navikama. B u d a je obično govorio: "Nemoj pitati ako želiš da ti se o d g o v o r i . Kada ne pitaš, ja ču li odgovoriti. A k o pilaš, vrata će biti zatvorena." B u d a je nalagao n o v o p r i d o š l i m : " G o d i n u dana budite sa m n o m bez da me išla pitate. A k o budete pitali, neću vam dopustiti da ostanete uz m e n e , moraćete otići. G o d i n u dana morate biti u tišini." Vi i ne morate postavljati pitanja direktno - B u d a to zna - čak i ako budete sebi postavljali pitanja, i to će znati. J e d n o g a dana se dogodilo da je Mahaka.šjap sjedio u tišini, ništa nije pitao. On je bio Budin veliki učenik. D o š a o je kod njega tek prije nekoliko mjeseci. B u d a mu je rekao da ne pita ništa, da g o d i n u dana ostane

101
u tišini. Sjedilo je tu i nekoliko drugih učenika. Iznenada B u d a upita: " M a h a k a š j a p , pitao si nešto?" Na to M a h a k a š j a p o d g o v o r i : "Uopšte nijesam ništa rekao." A i drugi su potvrdili: "On zaista ništa nije rekao." B u d a reče: "Pogledaj unutar sebe. Pitao si. Prekršio si obećanje." M a h a k a š j u p pogleda unutar sebe, kleknu i reče: "Oprosti!: - on je pitao. On nije pitao tako da vi možete čuti, ali d u b o k o u njemu je bilo pitanje. Čak i ako vi ne pitate, ako um postavlja to pitanje, i vi pitate, takode, j e r je misao j e d n a v e o m a suptilna radnja. O n a će prije ili kasnije postati vidljiva. Mjehurić je prisutan, on će isplivati na površinu. Vi to možete potiskivati, ali ne m o ž e t e prevariti B u d u . K a d a vam se dopušta da postavite pitanje? O n d a kada više n e m a pitanja. To izgleda paradoksalno: ako n e m a pitanja, što ćete o n d a pitati? S a m o tada vi postavljate j e d n o pitanje, a njega n e m a potrebe da verbal izujete. Cijelo vaše biće će postali to j e d n o pitanje, j e d n o traganje, j e d n o istraživanje. Tada će cijelo vaše biće biti istraživač. I kada tako stanete pred B u d u sa svojim bićem koje je ispunjeno p o t r e b o m za traganjem, koje je ž e d n o , koje posjeduje d u b o k u glad, toliko d u b o k u da iščezavate, d a j e s a m o glad prisutna - tada će vas B u d a nahranili, tada će v a m biti dat o d g o v o r . U p r o t i v n o m , bilo što da v a m B u d a b u d e kazao izgledaće n e v a ž n o - a o v e zen priče su v e o m a nebitne. Postoje milioni zen priča koje su a p s o l u t n o irelevantne. Vi pitate o A, a Majstor govori o Z - n e m a n i k a k v e veze! Mi i ne z n a m o koja je pitanja T o k u s a n postavio. Mi z n a m o s a m o j e d n u stvar: učitelj, Majstor mu nije uzvratio. On je s a m o rekao: " Tokusan, noć donosi starost - zašto se ne povučeš?" To je sve što predstavlja zen. To je sve što zen m o ž e biti - povući se! Z a r nijeste dovoljno u m o m i od u m a ? O n d a se povucite! Z a r v a m um nije počinio dovoljno nevolja? Zar nije stvorio dovoljno h a o s a u v a š e m ivotu? Zašto se vezujete za njega? K a k v a nada, kakva obećanja su vas vezali za to? On vas je neprestano obmanjivao. G o v o r i o v a m j e : "U tom cilju, u vašem posjedu, u vašoj kući, automobilu, u vašoj ženi, u bogastvu, u t o m e je sve." I vi ste kretali za time, a kada ste to postigli, vidjeli ste da u l o m e n e m a ničega sem frustracije. S v a k o iščekivanje vas vodi do frustracije. S v a k a težnja na kraju biva jadan posao, o k o n č a v a se t u g o m . A taj um v a m je stalno nešto o b e ć a v a o - no, nijedno obećanje nije ispunio, ali vi mu nikada nijeste uzvratili: "Ti prevarantu, prestani već j e d n o m ! " Vi se plašite da to uradite. J e d n o m se d o g o d i l o : M u l a Nasrudin je izlazio iz seoske kafane kada ga je ugledao novi svešlenik koji je luda prolazio. On mu reče: " N a s r u d i n e , šla to vidim? Vi ste religiozan čovjek a izlazite odatle. Sine m o j ,

102
piće je đavolja rabota. K a d a te davo p o n o v o bude p o z v a o , odbij ga! Z a š t o ga

ne od bijes?
Nasrudin mu odgovori: "Prečasni, ja bih ga odbio, ali se bojim da će se uvrijediti i da me neće pozvati drugi put." U tome je problem. Ti bi želio da se oslobodiš ovog uma. On v a m nije ispunio ništa što v a m je obećao, ali se bojite - on se m o ž e uvrijediti i više vam nikada ne ponuditi obećanje. Tada ...? Vi ne možete da živite bez. obećanja, ne m o ž e t e da živite bez nade - to je takav m e h a n i z a m . D o k ne postanete spremni da živite bez nade, ne m o ž e t e postati religiozni.Čak ni vaše takozvane religije nijesu ništa drugo do nade koje je izumio u m . Jeste li spremni da živite bez nade? Jeste li spremni da živite bez b u d u ć n o s t i ? T a d a vam neće biti p o t r e b n o da se povučete na o d m o r - um će se sam p o v u ć i . T a d a više nijeste vezani za um. Ali vi se plašite - um se m o ž e uvrijediti. A u m j e d a v o , i m o ž d a vam to neće p o n o v o ponuditi, šta ćele onda raditi? Ljudi mi dolaze misleći da je njihovo traganje religiozno - to traganje je i dalje mentalne prirode. Oni se i dalje kreću m r a č n i m d o l i n a m a uma, oni i dalje slušaju um, oni se nadaju. O n i se nadaju u n o v a c , i gube. N a d u im daje seks - i tu gube. Oni su se nadali na m n o g o različitih načina, i uvijek su gubili. S a d a im nadu daje meditacija, polažu nadu i u Majstora - ali nadanje je i dalje prisutno. Z a p a m t i t e dobro: ako polažete nadu u m e n e , izgubićete m e . Ja ne m o g u ispunili vaše nade. Z a š t o se ne lišite nadanja? Zašlo se nadate? Šta je u temelju toga? N c s p o k o j s t v o poslaje nada; to je prerušavanje. P o š t o ste veoma nespokojni, nesretni, treba v a m m a k a r malo n a d e za budućnost. Ta nada će vam p o m o ć i da idete dalje. Na taj način m o ž e t e da p o d n e s e t e takvu sadašnjost; p o m o ć u n a d e m o ž e t e da p o d n e s e t e sadašnjost - nada je anestezija. Sadašnjost je bijedna, bolna; nada je alkohol, droga, ona vas čini dovoljno nesvjesnim kako biste m o g l i da p o d n e s e t e takvu sadašnjost. Nadanje znači da ste sada i ovdje nespokojni, nezadovoljni. Da li ste ikada zagledali u taj fenomen? K a o p r v o , zašto ste sada nezadovoljni? Z a š t o ? Vi ste nezadovoljni sadašnjim trenutkom zato što ste u prošlosti živjeli u nadi. O v o sada, današnji dan, je za vas j u č e bila neka sjutrašnjica. Juče ste živjeli u nadi za ovo danas jer je ono bilo " m o ž d a sjutra". P o š t o sada ta nada nije ispunjena, vi ste ojađeni, frustrirani. Da biste sakrili taj jad, kako bi v a m n e k a k o prošao ovaj dan, vi p o n o v o ulažete nadu u sjutra. T a k o zapadate u kolotečinu, a iz toga je v e o m a teško izaći. Sjutra će se isto dogoditi: bićete frustrirani jer um m o ž e da obeća ali nikada ne ispunjava dalo obećanje. Inače, tada ne bi bilo potrebe da meditirate; onda je B u d a bio lud što je meditirao. A k o vas um m o ž e ispuniti, onda su meditanti budale, sve prosvijetljene o s o b e su onda budale. Um vas ne može ispuniti; kada oni b u d u shvatili cio m e h a n i z a m , i cijelu bijedu toga... O v o je m e h a n i z a m : j u č e

103
li je um obećao da će ti nešto sjutra pokloniti. To sjutra je došlo, sada je to sjutra, a um ti j o š ništa nije dostavio - ti si u bijedi, vaše iščekivanje je postalo frustracija. Sada um kaže: "Sjutra ću ti to dostaviti." Um p o n o v o obećava; koja je to glupost da p o n o v o poslušaš taj um. Sjutra će taj isti m e h a n i z a m to ponovili - to je začarani krug. Vi slušate um i postajete ojađeni - inače bi ovo d a n a s za vas bio raj! Ne postoji d r u g o g raja; ovo sada je nirvana. A k o ne biste slušali um... s a m o ne slušajte um, i nećete biti nesretni; bijeda ne m o ž e bitisati bez iščekivanja i bez nade. A kada bijeda opstaje, treba am j o š više n a d e da biste je sakrili, da biste n e k a k o preživjeli. T r e b a živjeti o s l o b o đ e n n a d e - tada ste ispravan čovjek, tada ste se p o v u k l i . Te riječi su prelijepe! Majstor kaže: "Noć donosi starost - zašto se ne povučeš? Zar nijesi dovoljno d o b i o od ove noći? Z a r već nijesi dovoljno čuo od o v o g u m a ? Iskoči iz toga! N e m o j to više slušati. P o v u c i se!" Ali T o k u s a n je p o g r e š n o shvatio: čovjek koji je prepun pitanja ne m o ž e razumjeti o d g o v o r . Zato što je bio milostiv, Rjutan mu je o d g o v o r i o , ali učenik je to pogrešno shvatio - učenici uvijek p o g r e š n o shvataju. Sto je on mislio? On uopšte i nije mislio na noć - Majstori nikada ne g o v o r e o spoljašnjim p o j m o v i m a , oni uvijek g o v o r e s a m o o unutarnjim stvarima. Majstor je govorio o mračnoj noći unutar njega, a učenik je pomislio: "Da, n o ć biva starija." On je p o g l e d a o van, p o g l e d a o je na periferiju. Majstor je g o v o r i o o središtu. On je koristio unutarnji jezik, a učenik je to r a z u m i o kao uobičajeni jezik. A jezik nutrine se ne m o ž e prevesti na jezik spoljašnjosti. N e , n e m a načina da se to prevede. Bilo da to razumijete ili ne - n e m a načina da v a m se to prevede. H i n d u se m o ž e prevesti na engleski jezik, engleski se m o ž e prevesti na kineski - ali religija ne m o ž e biti p r e v e d e n a ni na j e d a n od jezika. Unutarnje se ne m o ž e prevesti na spoljašnje. Zašto se kineski m o ž e prevesti na engleski? Zalo što su oba vani, oba bitišu na periferiji. "Zašto se ne povučeš?" reče Majstor. Tokusan se pokloni, a kada je pomjerio iziđe van, primijetio je: "Napolju je veoma mračno."

zastor

na

vratima

da

O n j e r a z u m i o . O n j e p o m i s l i o d a j e r a z u m i o . K r e n u o je: "Da, previše je kasno, i noć biva sve mračnija i starija, vrijeme je da se o d e na spavanje." Ali to što je Majstor mislio, on je i rekao: "Vrijeme je da se p r o b u d i l e ! " Povući se znači... za čovjeka koji poznaje nutrinu, povući se znači da je vrijeme da se izađe iz sna, iz uma, jer je um p o s p a n o s t ! M o ž d a ste i čuli za bolest pospanosii? U m j e ta bolesi, l o j e d u b o k a uspavanost. S v e dok zaista ne budite budni, on vam neće dopustiti da se p r o b u d i l e ; krećele se

104
u d u b o k o j hipnozi, u s o m n a b u l i z m u . Vi razmišljate nalik m e h a n i z m u , a u t o m a t i z o v a n o m m e h a n i z m u . Vi ste nalik n e k o m automatu: jedete, govorite, obavljate poslove, uspješni ste, ali nemojte pomišljati da ste budni. Vi j o š nijeste budni. Postoje m n o g e vrste spavanja: ponekad spavate sa zatvorenim očima, a p o n e k a d a sa otvorenim; nekada spavate u krevetu, nekada u hrama, na ulici, a n e k a d a i na poslu. P o n e k a d a spavate dok nešlo radite, p o n e k a d a spavate dok ništa ne radite. N e k a d a sanjate dok spavate, nekada mislile dok spavate - ali vi stalno spavate. Ujutro kada se probudite, vi nijeste b u d n i . Ujutro nastavljate sa n e k o m n o v o m vrstom spavanja otvorenih očiju - snovi plove, misli teku, a vi obavljale ritual. Buđenje nije potrebno za d n e v n e rituale, zalo n i k o ne želi da mu se događaju n o v e stvari svakog dana. A k o se događaju n o v e stvari, vi se tada morate probuditi, prenuti iz tog sna; sa starim n a v i k a m a , sa starim pojavama, vi se možete kretati i dok spavate, u tome n e m a problema. U sedamdesetogoc'išnjem ž i v o t n o m vijeku, ako ste bili b u d n i i s e d a m trenutaka, to je previše. K a d a se G a u t a m Sidarla p r o b u d i o , mi s m o ga nazvali Buda, p r o b u đ e n i . To je j e d a n zaista rijedak fenomen - biti budan. Majstor misli: "Povuci se iz u m a kako bi m o g a o bili b u d a n . " A učenik je shvatio: "U redu, v e o m a je m r a č n o napolje, sada m o r a m da idem da spavam. M o r a m se povući." O v a k o se u u m u učenika oduvijek kvarila istina koju bi Majstor dao. Tokusan se pokloni ... u ime zahvalnosti što mu je Majstor ukazao da je već kasno... a kada je pomjerio zastor na vratima da iziđe van, primijetio je: "Napolju je veoma mračno." Rjutan ponudi Tokusanu. svijeću... Majstor učeniku nudi svijeću... kako bi pronašao put, ali kada je Tokusan preuzeo svijeću, ... a već je k r e n u o da izađe van,... Rjutan dunu. i ugasi je. U tom trenutku Tokusanov um se otvori. Što se d o g o d i l o ? Rjutan je T o k u s a n u p o n u d i o svijeću. R e k a o je: "U redu, vani je v e o m a m r a č n o , uzmi ovu svijeću da bi vidio stazu." Svijeća m o ž e biti p o n u đ e n a za napolje - a ne za unutra. K a k o ćeš prinijeti svijeću unutra? Za gledanje unutra, svijeća se ne m o ž e ponuditi izvana. Majstor ti ne m o ž e dati svijeću koja će te osvijetliti iznutra. Z a p r a v o , svjetlost uvijek gori unutra. O n a je uvijek prisutna, ali vi gledate napolje. K a d a pogledale unutra, vidjećete tu svjetlost. O n a je uvijek bila tu! N i k a d a je nijesi g u b i o ni na trenutak. Ne m o ž e š je ni izgubili! To je tvoj T a o , tvoja priroda, tvoje p r a v o j a s t v o - n e m a p o t r e b e da nudiš nikakvu svijeću za unutra, n i k a k v a svijeća ne m o ž e ući unutra. Ali svijeća se m o ž e koristili za spolja. Z a t o zapamti: svi

105
oni koji ti n u d e nešto za tvoj put, sve te svijeće se m o g u koristiti s a m o za vani. O n e m o g u da osvijetle tvoju stazu u svijetu, ali ne i ka B o g u . Uvidjevši da učenik to nije shvatio, Majstor je p o n o v o p o k u š a o . On je stvorio takvu situaciju, v e o m a rijetku situaciju: on je T o k u s a n u p o n u d i o svijeću. T o k u s a n je postavio m n o g o pitanja, a on mu nije p o n u d i o n i k a k v u unutarnju svijeću, nije mu dao nijedan o d g o v o r . On mu je s a m o rekao: "Povuci se!" Ali ako je napolje mrak, tada se nešto m o ž e uraditi, m o ž e li se p o m o ć i . A k o v a m je tijelo b o l e s n o , m o ž e t e pronaći ljekara; ali ako v a m je duša bolesna, onda vam nijedan ljekar ne m o ž e p o m o ć i - tada vi nešto treba da učinite. Majstor će vas lada dovesti do mjesta gdje vi nešto treba da uradite jer unutar vas n i k o ne m o ž e prodrijeti osim vas samih. A k o n e k o m o ž e ući unutar vas, tada to nije unutarnja stvar, jer k a k o n e k o m o ž e dospjeti do vašeg najdubljeg bitka? T a m o n e m a viška prostora; t a m o s a m o boravite vi u vašoj potpunoj osami! Z a t o je M a h a v i r a rekao da tamo ni ljubav ne m o ž e ući. Vi ste sasvim sami. M a h a v i r a je upotrijebio riječ za k o n a č n o oslobođenje, za najviše spasenje: ta riječ je bila kaivalya. Kaivalya znači p o t p u n a samoća. U s v o m najdubljem bitku si sasvim sam - niko tamo ne m o ž e ući. Čak ni Majstor tamo n e m o ž e prodrijeti. A k o tamo n e k o m o ž e d a u d e , l o j e o n d a spoljašnjost, lo o n d a nije najdublje biće. U središtu kruga m o ž e biti s a m o j e d n a lačka, n i k a k o dvije. A k o tu postoje dvije tačke, lo o n d a j o š nije središte. T a d a je j o š prisutna mala periferija o k o vas. Vi ste sami u svom najdubljem biću. Majstor v a m m o ž e p o m o ć i da postanete svjesni te činjenice, a kada j e d n o m to spoznate, sve unutarnje bolesti će nestati. K a d a j e d n o m prihvatite svoju p o t p u n u o s a m u , bićete o s l o b o đ e n i , neće bili poistovjećenja - ljubav će teći! U stvarnosti s a m o sada ljubav m o ž e teći jer samo sada ljubav nije ovisna, vi nijeste ovisni o n e k o m e . A k o ste ovisni o n e k o m e , vi ćete biti i protivni - jer bilo ko da vas čini o v i s n i m , on v a m je neprijatelj, ne m o ž e v a m bili prijatelj. Z a t o se ljubavnici neprestano bore jer su neprijatelji, voljeni v a m je neprijatelj. Vi sle postali ovisni, ne m o ž e t e živjeti bez njega, vaša s l o b o d a je uništena; s a m o ljubav koja je uništila slobodu će prije ili kasnije postati mržnja. S a m o ona ljubav koja v a m daje više s l o b o d e nikada se n e ć e preokrenuti u mržnju; ona će biti vječna. Z a t o s a m o Isus ili B u d a m o g u voljeti bezgraničo. Tu ne postoji promjene u raspoloženju, ista harmonija se nastavlja. Z a š l o ? Z a t o što su B u d a ili Isus dosegli do vlastite p o t p u n e s a m o ć e i prihvatili tu činjenicu. A to je tako d i v n o , biti s a s v i m sam nalik Evereslu. Na s a m o m vrhu ste sami. U samoj bili, u najdubljem bitku, vi ste sami. O n d a kada to prihvatile, ljubav će leći nalik G a n g u , više neće bili p r o b l e m a , tada ćeš voljeti bez ikakvih uslovljavanja. Sada ćeš voljeti bez da postaneš ovisan ili da n e k o g a učiniš ovisnim. T a k o će ljubav poslati sloboda.

106
Majstor je taj koji v a m p o m a ž e da budete svjesni svoje p o t p u n e , krajnje samoće. Riječ "samoća" nije dobra jer ona u sebi p o d r a z u m i j e v a i tugu - lo je zbog tebe a ne zbog te riječi. Uslijed stare predrasude, ti se uvijek osjetiš tužno kada ostaneš sam. J e d n o m se d o g o d i l o u Japanu: zen majstor je bio veliki bašlovan, zaljubljenik u baštovanstvo. Čak je i kralj bio ljubomoran zbog njegovog vrta. J e d n o m je neko došao kralju i rekao: "Morate otići da to vidite." Japanci v e o m a m n o g o vole cvijet ladoleža. Čovjek je rekao kralju: "Još nigdje nijesam vidio takvo cvijeće, m n o š t v o cvjetova; cio vrt tog zen majstora je bio prepun cvijeća. A samo miris - tako je predivan. N e m o j t e to propustiti! T r e b a da odete tamo." Bilo je previše da jedan kralj ide da pogleda vrt j e d n o g siromaha. Kralj je imao o g r o m a n vrt - nekoliko hektara zelenila, stotine vrtlara je tu radilo - a on je m o r a o da ode tom siromahi. da p o g l e d a njegov vrt. Još mu je ovaj rekao: "Možda se lo više neće ponovili." T a d a mu kralj reče: "Idi i obavijesti ga da ću doći sjutra ujutro." Majstor je bio obaviješten o tome. Sjutra ujutro je d o š a o kralj sa svojom pratnjom, sa v o j s k o v o đ a m a , kraljicom, princezama. Cijela prestonica se uznemirila: hiljade ljudi se okupilo oko manastira. T a d a je kralj pristupio, pogledao je n a o k o l o i rekao: "Šta? Ja sam obaviješten da ovdje ima na m i l i o n e cvjelova a ja vidim s a m o jedan Jadolež u vrtu." Zen majstor reče: "Da, bilo ih je m n o š t v o ali s m o ih preko noći premjestili jer mi vjerujemo u j e d n o . A ovaj je bio najljepši od svih - u tom mnošlu ne biste ga ni primijetili. Zato s m o ih sve premjestili; s a m o je najbolji, s a m o je najljepši sačuvan za vas. " Kralj se malo rastužio. R e k a o je: "On izgleda tako usamljeno." Na to se zen majstor nasmija i reče: "On nije usamljen. On je sam." Z a p a m t i t e o v o : kada dospijete do vašeg najdubljeg središla, vi nijesle usamljeni, vi ste sami! A ta samotnosl nije praznina - to je p u n o ć a . Ta s a m o ć a nije praznina, ona je preplavljujuća punoća. Ta s a m o t n o s l nije ispraznost, ona je sve. Majstor vas m o ž e učiniti svjesnim s a m o o v e činjenice - kaja je već tu. On ti ne m o ž e dali ništa n o v o . On v a m daje s a m o ono što već imale, o n o što već jeste, ono što ste već sa s o b o m nosili a čega nijesle bili svjesni. On vas s a m o podsjeća na činjenicu da posjedujete svoje biće. On vas s a m o čini svjsnim istine: blaga koje je već tu a koje nijeste ni pogledali. Tvoje b o ž a n s k o biće je već prisutno; Majstor vas s a m o čini svjesnim te činjenice. To nije stvar dostignuća. Rjutan ponudi Tokusanu svijeću. On reče: "U redu. A k o ne m o ž e š vidjeti unutra, zbog mraka koji je unutra, zbog mraka u m a - ja g o v o r i m o unutrašnjosti a ti gledaš vani - ako si tako usmjeren, ja ću ti dali svijeću." On

107
mu je dao svijeću kako bi pronašao put, ali kada je Tokusan preuzeo svijeću, a u p r a v o je htio da izađe iz hrama svog Majstora, Rjutan dunu i ugasi je. Iznenada, mrak! Sa upaljenom svijećom je bilo osvijetljeno. On mu čak nije ni pružio svijeću, a iznenada je ugasio, iznenada se ukazao mrak. U lom trenutku... Šta se d o g o d i l o ? ... Tokusanov um se otvori - on se prosvijetli. Šta se d o g a đ a u o v o m trenutku? M n o g e stvari: o n e se događaju s i m u l t a n o . O n e se događaju u j e d n o m trenu. Vrijeme tada stane! Ovdje se svijeća ugasi, a t a m o , iznenada, učenik se prosvijetli. Što se d o g o d i l o ? J e d n a stvar: o d j e d n o m je on postao svjestan da Majstor nije g o v o r i o o mračnoj noći, zato je i ugasio svijeću kako bi ukazao da ta svijeća ne djeluje. On je g o v o r i o o unutarnjem mraku. On nije rekao da m o r a da se p o v u č e i o d e na počinak, on je želio da vas učini svjesnim i b u d n i m . A kada je svijetlost iznenada iščezla, njegov u m j e o d m a h zastao. On to nije m o g a o shvatiti... to je bilo nepredvidljivo. Majstor mu je dao svijeću i zatim je ugasio. To je bilo a p s u r d n o ! Z a š t o m u j e o n d a p o n u d i o svijeću? T o j e bilo v e o m a kontradiktorno. Na trenutak um nije m o g a o da funkcioniše - ne m o ž e se misliti kada je u pitanju protivurječnost. M n o g o puta sam v a m p r u ž a o svijeću i naglo je gasio. Ja sam n a v o d i o pojedinosti, a onda ih pobijao s a m o zato da v a m ne bih dopustio da razmišljate, da bih spriječio vaš um da djeluje. A k o bi vaš um m o g a o da radi, ta prilika bi bila ispuštena. To je bilo tako protivurječno: noć je bila tako m r a č n a i Majstor je p o n u d i o svijeću; a kada je ovaj htio da je u z m e , on je ugasio. Što je htio lime? N e š t o lako nedosljedno! Prosvijetljene o s o b e su uvijek nedosljedne. Doslijednost uvijek potiče od uma: vi m o ž e t e naći doslijednog mislioca ali ne m o ž e t e pronaći doslijednog B u d u . On se svakog trenutka ponaša na drugačiji način - pošto se on ne ponaša u skladu sa prošlošću, on uvijek o d g o v a r a na podsticaje iz sadašnjosti. To je tako nepredvidljivo da um ne m o ž e ništa sa lime da uradi. Iznenada se našao u d u b o k o m mraku. Učenik razumije j e d n u stvar: da Majstor ne govori o spoljašnjosti. On v a m ne govori o onom mraku, on govori o ovom m r a k u , iznutra. On je p o n u d i o svijeću i o d m a h je ugasio. On je tako rekao da n e m a p o m o ć i za unutrašnje. Vi treba da uđete u svoj mrak, tu svijeće ne p o m a ž u . N i k o v a m lamo ne m o ž e bili vodič, samo ukazivanje... B u d a je rekao da B u d e m o g u samo ukazati na put - vi sami treba da hodate t o m stazom, oni ne m o g u ići uz vas. A k o bi oni išli uz vas, vi biste bili ovisni o njima, oni bi postali vaš svijet, postali bi vaša privrženost. Oni ne m o g u ići sa vama. P o s t o j e to unutrašnje, sasvim je n e m o g u ć e da te neko m o ž e odvesti do ivog središta. On v a m m o ž e pokazati put, B u d e v a m s a m o ukazuju stazu. Vi se sami morate kretati tom stazom. Iznenada se ukaže mrak - um zastane. Um ne m o ž e shvatiti, ne m o ž e pojmiti to nedoslijedno ponašanje. Nastao je jaz, prekid u razmišljanju

108
- a taj prekid je meditacija. Iznenada se njegov um otvorio. K a d a um ne m o ž e da djeluje, kada on naiđe na nešto što je n e m o g u ć e pojmiti, razriješiti, um se tada preda. A k o bi um tada m o g a o pronaći neku logiku, on bi o p s t a o , nastavio bi sa djelovanjem. Zato i Majstor treba da bude nelogičan j e r će s a m o tako proizvesti jaz. O v o g trenutka se p o n a š a na određeni, a već slijedećeg protivurječi sebi. Sada kaže nešto, a slijedećeg trenutka kaže nešlo sasvim suprotno tome. Vi nikakako ne možete da razotkrijete taj sistem. Zato su se pojavili m n o g i sistemi kada je B u d a u m r o . S v a k o je nastojao da razvije vlastiti sistem. A on je bio jedan nedoslijedah čovjek, nije bio izumitelj sistema, tako da je bilo m n o g o protivurječnosli. Z a t o su svi filozofi - počeli da rade na tome, i sada budisti imaju m n o g o filozofija. Iz tih filozofija su otklonjene kontradiktornosti kako bi se stvorila j e d n a doslijedna cjelina. K a d a izbacite protivurječnosti, vi tako odbacujete s a m o g B u d u jer je on bio smješten u njegovim protivurječnostima. On je bio u tim prekidima. On je tako šokirao tvoj um- ovo je bio šok. T o k u s a n se u tom trenutku iznenada osvijestio. On to nije m o g a o predvidjeti. A k o bi um m o g a o nešto predvidjeti, tu više ne bi bilo šoka. A k o bih vam ja prepričao ovu priču, ako bih vam večeras dao svijeću, ako biste d o b r o znali ovu priču, i ja ugasio svijeću - ništa se ne bi d o g o d i l o jer ste vi to očekivali. Z a t o se isto sredstvo ne m o ž e koristili dva puta, to je n e m o g u ć e p o n o v o koristiti. Z a t o je uvijek potreban novi B u d a j e r je stare B u d e vaš um već a p s o r b o v a o , već ih sve d o b r o poznaje. Zato novi B u d a m o r a učiniti nešto sasvim s u p r o t n o . On vam može dati svijeću i ne ugasili j e , vi tako možete otići u mrklu noć sa upaljenom svijećom razmišljajući: "Što se d o g o d i l o ? Priča izgleda nezavršena." N o v i B u d a m o r a da izumi n o v a sredstva, n o v e metode, neke n o v e tehnike jer je vaš um tako lukav: kada j e d n o m nešlo sazna, sve postaje dio toga. U t o m trenutku se T o k u s a n o v um otvorio. K a d a vam se um otvori vi se prosvijetlite. Um je zatvoren, on je nalik zatvorenim vratima. A bitisanje je slično otvorenim vratima - u (ome je j e d i n a razlika. K a d a je um otvoren, vi bitišete; ako je um zatvoren, vi ste s a m o prošlost, sjećanje, nijeste živi, nijeste životna snaga. A k o je um zatvoren, možete gledati s a m o vani, kako možete gledati unutra? K a d a je um zatvoren, vrala su zatvorena. A kada je um otvoren, vi možete gledati unutra. Gledajući unutra, sasvim ste izmijenjeni. S a m o je j e d a n bljesak unutarnjeg dovoljan, i vi više nikada nijeste isti. Tada se možete kretati, možete gledati spolja, m o ž e t e hodali svijetom: možete biti prodavač, m o ž e t e biti službenik, učitelj u školi, m o ž e t e biti i kasapin - možete biti bilo šta što ste bili prije loga - ali se kvalitet promijenio. U zenu kažu, prije no se čovjek prosvijetli, rijeke su rijeke, planine su planine. P o t o m , kada čovjek postane spiritualni tragalac, rijeke više nijesu rijeke, planine nijesu planine - sve je u zbrci, u haosu. A kada se

109
čovjek prosvijelli, rijeke su p o n o v o rijeke, planine su p o n o v o planine. Ljudi zena kažu da prosvijetljena osoba živi na isti način kao i svako drugi - spolja nije uočljiva nikakva razlika. On jede kada je gladan, spava kada osjeti u m o r - n i k a k v e spoljnje razlike. S a m o se priroda bića i kvalitet bitisanja promijenio: sada je um otvoren. On m o ž e da promatra spoljašnjost ali ostaje u svojoj unutrašnjosti. On može da se kreće kroz svijet ali svijet ne ulazi u njega. On ostaje u svijelu ali svijet više nikada nije dio njegovog bića. On m o ž e da uradi što je potrebno, ali nikada ne biva privržen t o m e . To ne znači da nije privržen, ne, to s a m o znači da nije ni j e d n o ni d r u g o . Svijet je postao san, poslao je igra, zabava. On više nije stvaran, nije materijalan. A k o bi taj čovjek bio kasapin, on bi nastavio taj posao; on bi to radio sve do kraja. Z e n kaže da je običan um prosvijetljen - s a m o sa j e d n o m razlikom: um je otvoren, vrata su otvorena, ukućanin je budan, svjestan. Spavanju je kraj. Više nijesi u stanju h i p n o z e , više nijesi u opijenom slanju.Ti si svjestan. A k o budete pokušavali da promijenite spoljašnjost, to će ukazali da ste j o š privrženi. A k o čovjek nastoji da bude neprivržen, izgledaće d a j e privržen. Z a š t o bi se brinuli o neprivrženosti u k o l i k o nijeste privrženi? A k o m u š k a r a c bježi odpžena, lo će ukazivati da mu je seks i dalje opsesija. Inače, zašto bi bježao od žena ukoliko nije njima o p s j e d n u t ? A k o čovjek izbjegava ulicu, ako ode u Himalaje, on je i dalje negdje na ulici ili je ulica negdje u njemu. On se i dalje plaši ulice, a taj strah pokazuje da se još nijeste promijenili. Inače, prosvijetljeni čovjek će biti j e d n o s t a v a n , običan, kao bilo ko drugi; čak i jednostavniji od bilo k o g d r u g o g . N e o b i č n o običan! Z a š t o je to tako? On nije egzibicionist. On vam m o ž e biti i najbliži susjed a da ga ne poznajete jer vi računate na n e k o g n e o b i č n o g čovjeka. A k o taj čovjek g o d i n a m a tu stanuje, vi ćete ići... m n o g o , v e o m a m n o g o kilometara ćete putovati. To će postati hodočašće jer vi želite da vidite čovjeka koji je lu boravio deset godina. On m o ž e biti udaljen tek j e d n u stopu od tebe ali to neće ništa izmijenitiTo će p o n o v o ukazati na j e d a n egoističan pristup, egzibicionizam. Ti ćeš m o ž d a otići i kleknuli pred č o v j e k o m koji upražnjava post j e r ti ne m o ž e š da gladuješ. Taj čovjek je gladovanjem d o s p i o do boga a ti to ne m o ž e š postići. Ti ćeš se osjećati inferiorno pred takvim čovjekom. Ti ćeš kleknuti pred njim jer i s a m v e o m a d u b o k o žudiš da b u d e š takav: neobičan.Ti tako želiš izvjesnu m o ć , č u d o t v o r s t v o , a taj čovjek je to postigao. Taj čovjek je bramachari, on je u celibatu: ti osjećaš poštovanje, privlačnost, impresioniran si tim č o v j e k o m j e r ti ne m o ž e š da živiš bez žene a on lo m o ž e . On je d o s e g a o težnju koju i ti d u b o k o u sebi gajiš, želju da živiš bez žena jer žene predstavljaju r o p s t v o . Ti osjećaš da o n a stvara ograničenja, da te obuzima, obrobljava. Ti se ne m o ž e š osloboditi tog ropstva i zato se plašiš žena. N e k o je j e d n o m pitao Mulu N a s r u d i n a dok su sjedjeli u kafani: "Nasrudine, zašto danas lako rano odlaziš?"

110
On je rekao: "To je s v a k o d n e v n i problem. Moja supruga!" Na to ga čovjek upita: "Zar se bojiš svoje žene? Jesi li m u š k a r a c ili miš?" Nasrudin mu odgovori: "Ja sam m u š k a r a c . " Čovjek reče: "Zašto o n d a ideš tako rano ako si m u š k a r a c ? Zašto si siguran da si m u š k o ? " Nasrudin reče: "Ja sam siguran, apsolutno sam siguran u to! Pošto se moja žena boji miša, ja sam siguran da sam m u š k o . Ja se bojim nje, a ona se boji miša. T r e b a li da b u d e m miš...!" Supruga, suprug, porodica, p o s a o , o d g o v o r n o s t , svijet - sve to postaje opterećenje, sve biva ograničenje. Počinješ se osjećati opterećeno, obrobljeno. A čovjek koji je napustio sve, koji se o s a m i o u s v o m carstvu, koji nije opterećen s u p r u g o m , djecom, nije zabrinut, nije uplašen - vi klanjate pred takvim čovjekom jer osjećate: "To je cilj. To je ono što i ja želim da postignem." Ali taj čovjek je samo tvoja suprotnost. M o ž d a je on i postao miš, a ti si m o ž d a i dalje muškarac, m o ž d a se supruga plaši njega, ali se time ništa ne mijenja. On je s a m o na suprotnoj strani ali i on krije iste strahove. On krije istu požudu ali je izokrenuo cio proces. On nastoji da pliva u z v o d n o , to je sve - ali struja je ista, plivanje se nastavlja. On m o ž e biti veći borac od tebe ili m o ž e biti gluplji borac od tebe - j e r glupi ljudi su hrabriji i m o g u da plivaju u z v o d n o lakše n e g o iko drugi. Idioti m o g u da urade nešto što prosječno inteligentni ljudi nikada ne bi radili. B u d a l e m o g u ući tamo gdje bi se i anđeli plašili da uđu. Z a t o ako u vašim m o n a s i m a po manastirima, u vašim sannyasinima, u t a k o z v a n i m sadhuima vidite glupe ljude, to je sasvim p r i r o d n o . U njihovim o č i m a nikada nećete naći inteligentan pogled, nećete naći bistrinu, nećete vidjeti plamen. Vidjećete s a m o tupe poglede idiota, glupaka. Zatupljenost! Oni takve stvari m o g u činiti sasvim lako. O n i m o g u dubiti na glavi, praktikovati shirshasane, to m o g u činiti g o d i n a m a - ali se n e ć e promijeniti, njihova unutarnja transformacija se neće dogoditi. Zen tvrdi d a j e obični um prosvijetljen. Vi nikuda ne idete; obični svijet je raj. Sve je smješteno u sada i ovdje. Ne treba da ideš n i k u d a ! K o d čovjeka čiji je um otvoren supruga iščezava. To ne znači da on odlazi, da bježi, njegova supruga j e d n o s t a v n o nestaje i tada se ukazuje p r e d i v n o bitisanje - kada n e m a supruge, ukazuje se p r e d i v n o bitisanje. K a d a od bitisanja načinite supružništvo, nešto ružno počinje da ulazi u vas. Postoje i prijatelji, predivni prijatelji - a očekivanje donosi neprijateljstvo. Sve je to usljed tvog u m a , zatvorenog uma, koji stvara p r o b l e m e - a ne z b o g s u p r u g e . T a k o po prvi put postaješ svjestan ljepote svijeta ... sve je n o v o , svježe i životno, a i B o g je tu! A k o mislite da je Bog negdje drugdje, onda ste i dalje u umu jer je to jezik uma: "Negdje drugdje, ne ovdje!" N i k a d a nije ovdje! A on je oduvijek ovdje.

111
Meditacija vas vraća u ovdje i sada. T a d a običan um postaje najneobičniji. Običan život tada postaje vrhovni, najuzvišeniji. Jedina razlika je u z a t v o r e n o m i o t v o r e n o m u m u . K a d a su misli prisutne, um je zatvoren. K a d a n e m a misli, n e m a ni oblaka, um je otvoren. A kada je um otvoren, stari krčag za vodu se razbio, voda je iscurila, odsjaj je iščezao n e m a v o d e , n e m a mjeseca.

112

BUDA

OCRNJENOG

NOSA

Monahinja koja je tragala za prosvjetije njem je načinila drveni kip Bude i prekrila ga zlatnim ličćem. To je bilo veoma lijepo i ona je to nosila svugdje sa sobom. Godine su prolazile. Noseći i dalje svog Budu, monahinja se smjestila u jedan mali seoski hram gdje je bilo mnogo kipova Bude i svaki je posjedovao vlastiti oltar. Monahinja je palila mirišljavi tamjan pored svog Bude svakog dana ali nije voljela da njen mirišljavi dim ide ka drugim kipovimđ. Zato je izumila nekakav lijevak kroz koji bi dim išao samo ka njenom kipu. To je ocrnilo nos zlatnom kipu i načinilo ga posebno ružnim.

113

od najvećih p r o b l e m a sa kojim se sreću svi koji zakorače na d u h o v n u stazu je kako da načine jasnu razliku između ljubavi i privrženosti. To izgleda isto - ali to nije isto. To izgleda slično - ali nije ni slično. Z a p r a v o , naprotiv, čak je i mržnja bliža ljubavi od privrženosti. Privrženost je upravo nešto suprotno: ona skriva stvarnost od mržnje i daje izgled ljubavi, a ona ubija ljubav. Ništa nije tako otrovno kao privrženost, kao posesivnost. Zato pokušajte da razumijete to, kako bi m o g l i ući u ovu predivnu priču. To se m n o g i m a već d o g o d i l o ; d o g o d i l o se i v a m a - j e r je um zbrkan kada je u pitanju razlika između ljubavi i privrženosti. A oni koji posmatraju stvari spolja, oni uvijek bivaju žrtva: privrženost se prihvata kao ljubav, a kada j e d n o m takvu vezanost, posesivnost prihvatite kao ljubav uvijek ćete to gubiti. Vi ste odabrali lažni novčić. Sada više nećete tražili pravi n o v č i ć jer mislite d a j e to pravi. Vi se tako obmanjujete. P o s j e d n i š t v o i privrženost predstavljaju lažnu ljubav. Mržnja je bolja jer je ona m a k a r islinila, to je činjenica. Mržnja m o ž e postati ljubav, a posesivnost nikada ne m o ž e postati ljubav. Vi j e d n o s t a v n o to m o r a t e da odbacite k a k o bi m o g l i da rastete u ljubavi. Zašto vam privrženost izgleda nalik ljubavi? Koja je razlika m e d u njima? - M e h a n i z a m je finiji. Ljubav znači da si spreman da se stapaš sa d r u g o m o s o b o m . To je smrl, najdublja m o g u ć a smrt, najdublji ambis u koji m o ž e š pasti i padati, padati zauvijek. T o m e nikada n e m a kraja, tu n e m a dna, to je s a m o j e d n o vječno poniranje u drugu o s o b u . To se nikada ne o k o n č a v a . Voljeli znači da je voljena o s o b a postala tako značajna da gubite sebe. Ljubav je predavanje b e z u s l o v n o predavanje, j e r da postoji i najmanji uslov tada biste v; bili značajni a ne druga osoba. A ako ste vi u središtvu, lada je d r u g a o s o b a s a m o sredslvo. Vi tako koristile d r u g o g a , iskorišćavate d r u g u o s o b u , zadovoljavale se, uživate p o m o ć u d r u g o g - ali vi sle cilj. Ljubav kaže da o k o n č a t e sa drugim, da neslanete u njemu, da se pretopite. To je nalik f e n o m e n u umiranja, procesu umiranja. Zato se ljudi plaše ljubavi. Vi o

Jedan

114
ljubavi možete razgovarali, možete pjevati ali d u b o k o u sebi se bojite ljubavi. N i k a d a ne ulazite u to. Sva vaša poezije, sve pjesme o ljubavi su s a m o zamjena kako biste mogli pjevati o ljubavi ali ne i ulaziti u nju, kako biste mogli osjećati da volite bez ljubavi. A ljubav je tako d u b o k a potreba bez koje ne možete da živite: potrebna vam je makar i zamjena. Ta zamjena m o ž e bili i lažna ali m a k a r na trenulak, makar i na kratko vrijeme vam m o ž e pružiti osjećaj da volite. Čak se i u l a ž n o m e m o ž e uživati. Prije ili kasnije ćete shvatiti d a j e lo lažno; tada nećete nastojati da to promijenite, da lažnu ljubav zamijenite p r a v o m - tada ćete s a m o promijeniti partnera. To su dvije mogućnosti: kada spoznate d a j e vaša ljubav lažna, vi se promijenite, m o ž e t e odbacili tu lažnu ljubav i postati pravi ljubavnik; d r u g a m o g u ć n o s t je da promijenite partnera. E v o kako funkcioniše vaš um. O n d a kada osjetite: "Ova ljubav mi ne pruža o b e ć a v a n o blaženstvo, naprotiv, postao sam j o š jadniji" - vi tada pomislite da vas je partner o b m a n u o a ne da ste vi sebe obmanjivali. Niko vas ne m o ž e o b m a n u t i kao što vi sebe m o ž e t e o b m a n j i v a t i . . . zalo osjećate da vas drugi obmanjuje, d a j e drugi o d g o v o r a n za to: mijenjate suprugu, mijenjale supruga, mijenjate Majstora, mijenjate boga, idete od Budinih h r a m o v a do M a h a v i r o v i h hramova, mijenjate religiju, promijenite molitvu, više ne idele u džamiju, idete u crkvu - mijenjate druge. T a d a p o n o v o na neko vrijeme stičete osjećaj da ste u ljubavi, u molitvi. Ali prije ili kasnije ćele p o n o v o upoznali lažno jer vas to ne m o ž e zadovoljiti. Vi možete zaludivali sebe, ali koliko d u g o pojedinac m o ž e zaludivati sebe? ... T a d a p o n o v o morale mijenjati mijenjate partnera. A k o uspijete da shvatite da drugi nijesu problem, da je vaša ljubav lažna - da ste samo pričali o tome, da nijeste nišla uradili da uđete u to - bićete uplašeni i zabrinuli. Ljubav je slična smrti, a ako se plašite smrti, plašićete se i ljubavi. Smrću s a m o tvoje tijelo umire. O n o bitno, e g o , to što ti izgleda bitno, ostaje zaštićeno. Um, koji ti izgleda bitan, nastavljaš da nosiš dalje u drugi živol. T v o j unutarnji opis ostaje isti, s a m o se spoljašnji izgled, odjeća, mijenja smrću. Zalo smrt nikada nije tako d u b o k a , ona je površna. A ako se plašile smrli, kako možete biti spremni da uđete u ljubav? U ljubavi ne umire s a m o spoljašnji izgled, ne mijenja se s a m o odjeća, i vi umirete - um i ego umiru.Taj strah od smrti postaje strah od ljubavi, a strah od ljubavi postaje strah od molitve, od meditacije. Te iri stvari su istovjetne: smrt, ljubav i meditacija. Kurs je isti ali vi želite da to preskočile. Zato ako nikada nijesle voljeli, ne m o ž e t e ni moliti, ne možete upražnjavati meditaciju. A a k o nikada nijeste voljeli ni meditirali, sasvim ćete izgubili predivno iskustvo smrti. A k o ste voljeli, smrt je tada j e d n o predivno i snažno iskustvo koje ne možete uporediti ni sa čim u životu. Ž i v o t nikada ne m o ž e biti lako dubok kao smrt jer se život rasipa t o k o m sedamdeset ili osamdeset godina.

115
Smrt se d o g a đ a u j e d n o m trenu - tako je snažna; život nikada ne m o ž e hiti tako snažan. Smrl je kulminacija, ona nije kraj. O n a je kulminacija, stvarni v r h u n a c : čitavog života si činio napore da d o s e g n e š to. K a k v e li gluposti! A kada si stigao do vrha uplašio si se, postao si omamljen, osjetio si v r t o g l a v i c u , zatvorio si oči, bio skamenjen od straha. Ljudi umiru u n e s v j e s n o m stanju. T a k o g u b e m o g u ć n o s t log iskustva. Z a t o vam ljubav m o ž e biti od koristi jer će vas pripremiti za smrt, pripremiće vas za meditaciju. U meditaciji se izgubite - partner više nije tu - vi j e d n o s t a v n o treba da nestanete. Ljubav je dublja od smrti, a meditacija je dublja i od ljubavi j e r je u ljubavi voljena osoba prisutna - u tome se za nešto vežeš. K a d a se m o ž e t e za nešlo okačiti, u v a m a ipak j o š nešto preostaje. U meditaciji n e m a ničega! Zato su Buda, Mahavira i Lao Ce odbacivali postojanje B o g a . Z a š l o ? Oni su savršeno d o b r o znali da B o g postoji ali su ga odbacivali iz prostog razloga kako se ne bi oslanjali na nešto t o k o m meditacije. A k o bi n e k o bio prisutan, tvoja meditacija bi postala tek ljubav, predanje, ali p o t p u n a smrt se j o š ne bi m o g l a iskusiti. P o t p u n a smrt je m o g u ć a s a m o onda kada n e m a nikog drugoga i kada vi sasvim iščezavate, kada j e d n o s t a v n o isparite; n e m a n i k o g a za koga bi se okačili - tada se d o g a đ a najveća ekstaza. Riječ "ekstaza" je v e o m a značajna. Ta e n g l e s k a riječ je predivna i v e o m a značajna; nijedan drugi jezik ne posjeduje takvu riječ. Ekstaza znači da ostajete vani. To znači da ste sasvim mrtvi i da stojite po strani i p o s m a t r a t e svoju smrt, isto kao da je tvoje cijelo biće tek s a m o običan leš. Vi ste izvan svega toga i na to gledate kao na svoju smrt - tada se v r h u n s k o blaženstvo ostvaruje. A k o bih ti to rekao, li bi se uplašio: ako bih ti rekao da treba da tragaš za p o t p u n o m smrću, ti bi bio uplašen - ali ti si zaista u traganju za time. Sva religija je s a m o umjetnost učenja k a k o umrijeti! Ljubav predstavlja smrt ali privrženost nije smrt. Ljubav znači d a j e voljena o s o b a postala toliko značajna da m o ž e š da predaš sebe; toj osobi toliko vjeruješ da n e m a potrebe da imaš vlastiti um - svoj um m o ž e š staviti po strani. Z b o g toga ljudi g o v o r e da je ljubav luda i slijepa. To je zaista tako! To ne znači da ti oslijepiš, ali kada staviš svoj ego po strani, svoj um na stranu, svima ćete izgledati slijepi i ludi. To je stanje ludila. Vi više ne mislite s v o j o m g l a v o m . Vi imate previše povjerenja u voljenu osobu pa n e m a potrebe da mislite. Mišljenje je potrebno s a m o ukoliko sumnjate. S u m n j a stvara mišljenje, sumnja je u temelju mišljenja. A k o ne sumnjate, razmišljanje prestaje. A k o ne razmišljate, gdje je onda e g o , kako ego m o ž e opstali ? Z a t o ego uvijek sumnja, n e m a povjerenja. A k o imate povjerenja, ego se ne pojavljuje, ego tada odlazi od vas. O d a t l e je prisutno insistiranje svih religija da s a m o p u t e m povjerenja, vjere i ljubavi m o ž e t e ući u božanski hram - ne postoje d r u g a vrata za 10. K r o z sumnju ne možeš proći kroz ta vrata jer tako s a m o ostaješ vani. U

116
povjerenju se gubiš. Ljubav je povjerenje, rastapanje ega. Tvoje središte se pomjera ka d r u g o m e . Ta osoba postaje v e o m a značajna - postaje tvoj život, tvoje bitisanje. T a d a ni tračak sumnje ne dopire do tebe. Tada je tako m i r n o , tako divno da ni tračak sumnje n e m a pristupa, da je um sasvim spokojan. Povjerenje je p o t p u n o , savršeno. U j e d n o m tako s a v r š e n o m povjerenju je m o g u ć e ostvariti dobrobit, ljepotu, blaženstvo. Čak i ako pomisliš na tako nešto, ukazaće ti se mali bljesak tog osjećanja. Ali ako m o ž e š osjetiti to, to je onda nešto sasvim drugo, nešto m n o g o više, n e m a ničega nalik t o m e , ali naš ego zna da stvara i lažne trikove. Umjesto ljubavi, to ti daje privrženost, posesivnosl. Ljubav ti kaže da budeš posjednut od drugog, a ego nalaže da ti posjeduješ d r u g o g . Ljubav kaže da se pretopiš u d r u g o m e , ego ti kaže da zaposjedneš d r u g o g a , da n e k o g a prisiliš da b u d e tvoj, da mu ne dopustiš da se kreće s l o b o d n o , da zakineš nečiju slobodu, da poslane tvoja sjenka, da ti uvijek b u d e pri ruci. Ljubav daje život drugima; posesivnosl, privrženost, ubija druge, uzima živol drugima. Z a t o zaljubljeni, takozvani zaljubljeni, uvijek ubijaju j e d n i druge - oni su otrovani. Pogledajte s a m o supružnike: j e d n o g dana su zaljubljeni - oni misle da su zaljubljeni - a onda počnu sa ubijanjem j e d n o drugoga. Sada su lo samo dvije rnrtve osobe, postali su zatočenici j e d n o d r u g o m e . Oni su j e d n o s t a v n o umorni i uplašeni j e d n o od d r u g o g . D o g o d i l o se u j e d n o m cirkusu da je krotitelj lavova bila žena. Najopasniji lav je bio pod njenom kontrolom: ona bi mu naređivala a on bi se p o k o r a v a o njenim zahtjevima. A najveća stvar u svemu t o m e , od čega bi svima zastajao dah, je kada bi žena-ukrotitelj pozvala najljućeg lava da svojim čeljustima u z m e kocku šećera sa njenog jezika. Svi bi od toga poludjeli - toliko bi to bilo uzbudljivo; svi bi aplaudirali i pokazivali svoje divljenje. J e d n o g dana je i M u l a Nasrudin bio tu prisutan. Svi su aplaudirali s a m o je on stajao n e p o m i č a n . R e k a o je: "To nije niša! To m o ž e svako." Žena-ukrotitelj ga pogleda iznenađeno i reče: " M o ž e š li i ti t o ? " On o d g o v o r i : "Da, svako to može - kada to lav m o ž e . " M u š k a r a c se boji žene - a to je usljed iskustva ljubavi! Ljubav, takozvana ljubav, ubija ljubavnike. Inače, zašto bi ovaj svijet bio lako ružan'? T o l i k o p u n o zaljubljenih, svako je zaljubljen: m u ž voli suprugu, supruga voli s v o g muža, roditelji vole djecu, djeca vole roditelje, prijatelji, poznanici, svi, cio svijel je u ljubavi... Toliko p u n o ljubavi - a loliko m n o g o ružnoga, toliko j a d a ? Negdje je nešlo pošlo v e o m a loše - i to u s a m o m korijenu stvari. O v o nije ljubav, inače bi strah iščezao - što više voliš, to se manje bojiš. K a d a ljubav dospije do svog vrhunca, više n e m a straha. Ali u posjedništvu strah sve više raste. K a d a n e k o g a posjeduješ, ti se uvijek plašiš da će te ta osoba ostaviti, da ćeš ti nju ostaviti - sumnja je uvijek prisutna.

117
M u ž uvijek sumnja: m o ž d a njegova supruga voli n e k o g d r u g o g . Oni u h o d e j e d n o d r u g o i uskraćuju slobodu j e d n o d r u g o m e kako ne bi bilo m o g u ć n o s t i za preljubu. Ali kada n e k o m e zakinele slobodu, kada mu uskratite m o g u ć n o s t za otkrivanje n e p o z n a t o g , život tada zamire, stagnira. T a k o nastaje r a v n o d u š j e , b e s m i s a o , dosada, monotonija. Što se to b u d e više d o g a đ a l o , li ćeš sve više bivati posesivan. K a d a v a m životna energija p o č n e opadati, kada ljubav iščezne, kada v a m nešto p o č n e izmicati iz ruku, tada postajete posesivniji, m n o g o više se počinjete vezivati za n e k o g a ; tako postajete zaštićeni, dižete zidove oko sebe, zarobljavate se. To je b e s k o n a č n i krug. Što je više zatvora, to će manje života bili. Vi ćete sve više biti uplašeni da će se nešto dogoditi, a kada ljubav iščezne, to donosi više zatvorenosti. T a k o će j o š više ljubavi nestajati, što će uzrokovati j o š više zatvorenosti. Za to postoje m n o g e suptilne m e t o d e : ljubomora, stalna ljubomora i posesivnost u tolikoj mjeri da dolična osoba više ne predstavlja ličnost. O n a postaje s a m o stvar, predmet, jer se stvar m o ž e lakše posjedovati n e g o osoba: stvar se ne m o ž e buniti, ne m o ž e n e g o d o v a t i , odbijati, ne m o ž e otići bez tvoje d o z v o l e , ne m o ž e se zaljubiti u nekoga. K a d a ljubav postane nezadovoljstvo - a o n a će poslati nezadovoljstvo jer to i nije prava ljubav - tada ćeš ti malo po m a l o početi da voliš stvari. S a m o pogledajte ljude dok peru svoja kola, način na koji oni to rade - opčinjavajuće! Pogledajte kakav romantičan sjaj izbija iz njihovih očiju d o k gledaju svoj a u t o m o b i l - oni su zaljubljeni u svoje vozilo. P o s e b n o na Z a p a d a , gdje je ljubav već sasvim ubijena, ljudi su zaljubljeni u stvari ili životinje: pse, m a č k e , automobile, kuće. M n o g o je lakše voljeti stvari ili životinje: pas je m n o g o vjerniji od supruge. Vi ne m o ž e t e naći vjerniju životinju od psa - on će uvijek ostati vjeran, on nije opasan. S u p r u g a je opasna! S u p r u g je opasan! On m o ž e svakog trenutka otići a da li ništa ne m o ž e š uraditi. A kada on ode, tvoj ego je srušen, osjećaš se povrijeđeno. K a k o bi se zaštitili od tog bola, vi nastojite da ubijate svoju suprugu ili s u p r u g a i da ga poistovjećujete sa a u t o m o b i l o m ili k u ć o m - sa m r t v i m stvarima. To je jadan pristup: uvijek kada posjeduješ neku osobu o n a postaje stvar - ali želite da volite tu osobu a ne stvar. Stvar se m o ž e posjedovali ali ona ne m o ž e uzvraćati. Vi m o ž e t e voljeti neku stvar ali v a m ona ne m o ž e uzvratiti tu ljubav. M o ž e t e zagrliti svoj a u t o m o b i l , ali on ne m o ž e zagrliti vas. Vi možete i poljubili vaš automobil, ali on v a m ne m o ž e uzvratiti poljubac. Čuo djela, došla je galeriji. To je m o g l a obuzdati sam j e d n u priču o Pikasu: j e d n a žena, ljubitelj P i k a s o v o g kod njega i rekla: "Vidjela sam vaš autoportret u j e d n o j tako d i v n o djelo da sam bila opčinjena time i nijesam se da ga ne poljubim."

118
Pikaso pogleda ženu i upita: poljubac." Ž e n a o d d g o v o r i : " K a k o me to možete pitati? K a k o portret m o ž e uzvratili poljubac?" Na to Pikaso reče: " O n d a to nije bio moj portret!" K a k o mrtva supruga m o ž e uzvratiti poljupcem? K a k o mrtvi m u ž m o ž e uzvratili poljubac? U tome je jad: ako želiš da posjeduješ, ti tako ubijaš. O n o g trenutka kada u tome uspiješ, sva draž se gubi j e r vam u t o m e n e m a ko uzvratili. O s o b a vam m o ž e uzvratiti s a m o ukoliko je slobodna ali vi ne m o ž e t e dopustiti tu slobodu j e r vi ne volite. Ljubav nije posjedni.štvo; ona to ne m o ž e biti zbog svoje prirode. I ne s a m o kada volite m u š k a r c a ili ženu: ako zavolite B u d u , vi ćete ponoviti cijelu slvar; uradićete isto, i tu ćele biti posesivni. Z a l o su se podigli mnogi hramovi - l o j e uslijed posjedništva. Hrišćani misle da Hrist pripada njima - Hrist ne m o ž e n i k o m e pripadati ali hrišćani misle da on pripada njima: oni su posjednici. M u h a m e d a n c i misle da M u h a m e d pripada njima. Vi ne smijete nacrtati njegov portret, m o ž e t e završili pred s u d o m . Ne smijete napraviti njegovu staluu jer v a m to m u h a m e d a n c i neće dopustiti. Ko su ti m u h a m e d a n c i ? K a k o su oni postali posjednici? Oni su M u h a m e d a pretvorili u mrtvu stvar. Niko ne m o ž e posjedovati M u h a m e d a , niko ne m o ž e posjedovati Hrista - oni su v e o m a veliki a vaše ruke su lako male. Oni se ne m o g u posjedovati. Ljubav se ne m o ž e posjedovati; to je tako životna snaga, tako b e s k o n a č n a m o ć , a vj sle tako slabi i mali, vi je ne možete zaposjednuti. Ali hrišćani imaju njihovog Hrista, m u h a m e d a n c i imaju njihovog M u h a m e d a , hindusi imaju njihovog Krišnu, budisti njihovog Budu. U okviru d ž a i n i z m a postoje dvije zajednice - oni su podijelili M a h a v i r a . Postoji n e k o l i k o h r a m o v a u Indiji: na le h r a m o v e polažu pravo obje zajednice zalo se uvijek bore o k o loga i završavaju pred s u d o m . Razlog je u v r e m e n s k o j razlici: ujutro bi se koristli hram swetambersi, a uveče digarnbersi. Oni mijenjaju rituale j e r su prvi na M a h a v i r o v u statuu stavili lažne oči, a drugi klanjaju pred M a h a v i r o v o m statuom koja ima sklopljne oči. T a k o oni ne m o g u koristiti j e d n u statuu. Prvi moraju da sklope oči ili da otklone lažne oči i lek lada bi bili spokojni; tada bi to bio njihov M a h a v i r a . Ali k a k o on m o ž e biti vaš ili moj? Da li je Mahavira stvar, kuća, prodavnica, namještaj? Ali lažni ljubavnici su takvi - oni su s a m o posjednici a ne zaljubljenici. O v o se veoma odražavalo p o m o ć u religije tako da je religija, umjesto da b u d e blagostanje svijela, postajala velika opasnost za svijet. K r o z tu posesivnosl religija je postala sekta - tako si klanjao mrtvim stvarima i ništa se u t v o m životu nije d o g a đ a l o ; zato si mislio da sa religijom nešlo nije u redu. N e m a ničega lošeg u religiji. M a h a v i r a te m o ž e preporoditi. Krišna ti m o ž e podariti svjetlost koju posjeduje ali ga ti ne prihvataš. Hrist je m o g a o biti spasitelj, ali ti to nijesi prihvalio. Jevreji su ga razapeli, a i ti - i ti si "Da li vam je portret uzvratio

119
lmimlao njegove riječi u crkvi. Sada je on mrtva stvar - d o b a r za klanjanje, d o b a r za posjedovanje, ali kako te mrtvi Hrisl m o ž e preporoditi? A sveštenici to d o b r o znaju. Z a t o ja nikada nijesam pristupao svešteniku koji je vjernik. D u b o k o u sebi oni su oduvijek bili nevjernici jer su znali svoj posao, znali su što im je posao i da je Hrist mrtav. K a d a oni vrše službu to rade s a m o rutinski, kao za predstavu. J e d n o m se d o g o d i l o , a to je i istorijska činjenica, to je bilo 3 1 . d e c e m b r a 9 9 9 g o d i n e da su se svijetom počele širiti glasine, p o s e b n o u h r i š ć a n s k i m zemljama, o sudnjem danu koji će se dogoditi 1. j a n u a r a 1000. To će biti posljedni, sudnji dan kada će sve nestati i kada će se ljudi suočiti sa b o ž a n s k i m . Zato su hrišćani u cijelom svijetu 3 1 . d e c e m b r a 9 9 9 zatvorili svoje radnje, zaključali kancelarije - ljudi su čak i dijelili svoje stvari jer 1. j a n u a r a više neće biti svijeta. Ljudi su počeli da se grle i ljube, čak su odlazili i svojim neprijateljima da im oproste. Te večeri je svijet bio sasvim drugačiji. Sve je bilo zatvoreno jer već sjutra ujutro neće biti budućnosti. Z a š t o o n d a bili neprijatelj sa n e k i m ? I zašto se ne voljeti? Z a š t o ne uživali? Ljudi su slavili - dolazio je posljednji dan. Svugdje u svijetu hrišćani su zatvorili sve. S a m o je kancelarija u Vatikanu, u R i m u , bila otvorena - zato što je papa d o b r o znao, znali su to i sveštenici, da se to neće dogoditi, da je to s a m o praznovjerje. Oni su, zapravo, sve to izmislili! Z a t o p a p a tog d a n a nije ništa dijelio. Sveštenici su obaviješteni. Oni znaju da je Hrist mrtav - a vi ste lude koje se m o l e mrtvoj stvari. Oni v a m to ne m o g u reći jer je to trgovačka tajna i s a m o tako se može ostvariti njihova eksplotacija nad vama. Sve to ide u njihovu korist jer d a j e Hrist živ oni ne bi m o g l i biti posrednici između vas i njega. Hrist bi se obraćao vama direktno; on ne bi dopustio posredništvo, agenturu. On to ne bi d o z v o l i o ! Hrist ne bi dozvolio da sveštenici stanu između onih koji ga vole i njega - on bi vam se obratio, stao bi pred vas. Z a l o je za sveštenstvo živi Hrist velika opasnost, s a m o mrtvi Hrist je d o b a r za njih. Sveštenici nijesu nikada voljeli ni M a h a v i r a , nijesu voljeli ni B u d u dok je bio živ. K a d a je umro, oni su se okupili i organizovali, podigli h r a m o v e i počeli da vas iskorišćavaju. Sveštenicu su protiv M a h a v i r a , protiv B u d e , Krišne, ali znaju da će poslije njihove smrti moći iskoristiti njihova imena. Z a t o treba da se uvijek prisjetite da će ubiti vašu ljubav, vašu molitvu, vaše predanje, ukoliko ih budete posjedovali. A k o budele ubili Krišnu, kako će vas on moći preporoditi .'Kako će vas moći dovesti do svijesti o Krišni? To će biti n e m o g u ć e ! Sada ć e m o ući u ovu priču. O n a je pređi vna! Monahinja koja je tragala za prosvjetljenjem

120
je načinila drveni kip Bude i prekrila ga zlatnim ličćem. To je bilo veoma lijepo i ona je to nosila svugdje sa sobom. M n o g e stvari treba shvatiti - čak riječ po riječ. Monahinja ... jer je u srcu žene potreba da posjeduje. Zato nije n a v e d e n m o n a h već monahinja. Ali nemojte pomislili d a j e s a m o žena posesivna, i muškarci su posesivni ali tada oni imaju srce žene a ne muškarca. Zašto je žena posesivnija od muškarca'? Z a t o što posjedništvo p r o i z l a z i iz straha. Muškarci se manje plaše n e g o žene, eto zato - muškarac se manje boji n e g o žena. Pošto se manje plaši, on je i manje posesivan. Ženski um se više plaši, strah je kod nje prirodan, ona uvijek drhti. Uslijed tog straha žena je posesivnija. D o k se sasvim ne zadovolji sa onim što želi da posjeduje,, ona n e ć e biti sretna. A kada b u d e p o t p u n o zaposjela svog čovjeka, ni lada neće biti sretna j e r će on tada biti mrtav. S a m o u slobodi život bitiše. Stoga je za ovu priču odabrana monahinja. Ali zapamtite, neće ništa mijenjati i ako tu bude muškarac - vaš um i dalje m o ž e bili ženstven. Rijetko postoje takvi muškarci. Vi možete biti žena a da posjedujete m u š k i neustrašivi um. Zato razlika nije uslijed pola već uslijed pristupa. M u š k a r a c m o ž e biti ženstven, žena m o ž e bili m u ž e v n a - taj simbol je uzet s a m o da bi se ukazalo na pristup. K a k a v pristup? A k o ste m u š k a r a c , a i dalje ste posesivni, tada imate ženstveni um. A k o ste žena a nijeste posesivni, vi posjedujete muški u m . R e č e n o je da je M a h a v i r a insistirao da žena ne m o ž e biti prosvijetljena dok ne postane m u š k o . Ljudi su to shvatali b u k v a l n o i zato nijesu razumjeli. Oni su razumjeli da se nijedna žena ne m o ž e prosvijetliti i da se sloga, svaka žena koja teži prosvjetljenju, m o r a u n a r e d n o m životu roditi kao muškarac kako bi ostvarila taj cilj. To je glupost - ali nijedan ženski um ne m o ž e dospjeti do prosvjetljenja, to je istina, jer ženski um znači strah i posesivnost. A sa strahom i posesivnošću se ne m o ž e stići do ljubavi i meditacije. J e d n a žena se prosvijetlila. Džaini - sljedbenici M a h a v i r a i teerthankaras - su bili uznemireni. Sto da rade? Oni su o n d a ime te žene promijenili u m u š k o ime i v e o m a brzo se cijela stvar zaboravila. Žena po imenu Malibai se prosvijetlila - što sada da se radi sa t o m teorijom? O n i su joj tada promijenili ime: nazvali su je Malinath. Promijenili su i statuu; nigdje nećete naći statuu žene. A ta Malibai - ili Malinath - je bila v e o m a rijetka žena tako da su morali da j o j prepuste tirtankarstvo. Zato je od dvadest i četiri teerthankaras jedan bio žena ali je nigdje nećete pronaći jer su joj dali m u š k o ime Malinath. Zato onaj koji ne osjeća ženstvenost m o ž e dospjeti do prosvjetljenja. Ali istina leži u j e d n o m dubljem, drugačijem smislu: nijedan ženski um ne m o ž e to ostvariti - zato što se zbog straha i posesivnosti tamo ne m o ž e dospjeti.

121

Monahinja koja je tragala za je načinila drveni kip Bude...

prosvjetljenjem

Z a t o je v e o m a teško za ženstveni um - bilo kod m u š k a r c a ili žene... Ali ženstveni um će stvoriti statue; vi ćete stvoriti d r u g e . Vi ne m o ž e t e da budete sami. Statua znači d a j e stvoren n e k o drugi. Tu više n e m a n i k o g a , ali ti se sa time ne možeš pomiriti, ne m o ž e š se zadovoljiti da n e m a ničega; nečega mora biti kako bi se za nešto uhvatili. Zato i m a m o toliko m n o g o h r a m o v a i statua - sve lo je stvorio ženstveni um. Z a t o u h r a m o v i m a nećete naći p u n o m u š k a r a c a ; . t a m o će biti m n o g o žena. A ako bi i neki m u š k a r a c tamo došao to bi bio neki bojažljivi suprug. Takvi bi dolazili sa svojim s u p r u g a m a , ne bi dolazili direktno; oni bi išili iza supruga. K a d a je Mahavira propovijedao, on je lično inicirao četrdeset hiljada sanijasina - od toga su tridest hiljada bile žene. U čemu je slvar? To je pojmljivo. To je slučaj i sa m n o m . A k o mi dodu četiri o s o b e , tri moraju biti žene. Muškarci teško dolaze ali lako odlaze, žene lako dolaze ali teško odlaze. O n e se lako vežu, i v e o m a im je teško kada moraju da odu. Ali ženstveni um stvara nevolje, prepreke. A k o počneš da bivaš posesivan, g u b i š smisao. M o r a t e imati na umu: strah se m o r a napustiti - s a m o tada se ljubav ukazuje. Strah se mora odbaciti jer je on proizvod ega. A k o strah bitiše u vama, ego će opstajali; tada ćete praviti statue i vezati se za njih. Ta statua te neće povesti do k o n a č n o g jer si je ti načinila. M o ž e š je prekriti zlatnim šljokicama, m o ž e d i v n o izgledati, ali to je s a m o stvar. M o ž e t e napraviti i zlatni kip, ali ni to neće p o m o ć i - to je s a m o stvar! To je bi/o veoma lijepo i ona je lo nosila svugdje sa sobom. To je postalo prepreka; trebalo je da se svugdje nosi sa s o b o m , da se čuva. O n a nije mogla od toga da m i m o spava jer bi je neko m o g a o pokrasti. Nije nigdje m o g l a da ide bez toga jer bi to n e k o drugi m o g a o prisvojiti, m o g a o bi joj to oduzeti. Cio njen um je bio zaposjednut sa time. Taj kip je postao središte, središte njenog posjedništva, straha, obožavanja. Ali to nije ljubav. Godine su prolazile. Noseći i dalje svog Budu, monahinja se smjestila u jedan mali seoski hram gdje je bilo mnogo kipova Bude i svaki je posjedovao vlastiti oltar. G o d i n e su prolazile i ništa se nije d o g a đ a l o . A k o nosite B u d u ništa se neće dogoditi. K a k o se m o ž e nositi B u d a ? Vi s a m o možete nosili

122
neki kip. B u d a se m o r a živjeli a ne nositi. B u d a se Ireba voljeli a ne posjedovali. Vi treba da pretočite sebe u njega a ne da ga nosite kao svoje vlasništvo. B u d a je živ ukoliko se pretopile u njega. Ali tada je on opasan jer se više nikada ne možete vratiti nazad. To je mjesto odakle se više niko ne vraća. K a d a se jednom predate, predajete se lome. Više n e m a povratka. Prisutni su strah i drhtanje jer se plašite da se ne izgubite. Vaš sirah je opravdan; vi se tako gubile. Ali sa k i p o m n e m a n i k a k v o g straha, m o ž e t e ga nositi. J e d n o g a dana m o ž e t e i izgubili taj kip ali nećete izgubili sebe. Vi možcle napraviti drugi, m o ž d a i ljepši. Tu n e m a teškoća - to je tvoj izum. Pođite u h r a m o v e : šta je čovjek uradio? Stvarao je kipove, vlastite kracije! Sada on kleči pred njima, jeca i plače. Cijela slvar je lažna jer je o s n o v a lažna. V a š e suze, vaše molitve - k o m e lo upućujete? Pred k i m e jecate i plačete? Vaše kreacije, vaše igračke, bilo koliko da su lijepe i skupocjene, nijesu bitne. Vi ste izumitelji vaših b o g c v a pred kojima plačete i j e c a t e i nadale se da će se nešto dogoditi. Vi se j e d n o s t a v n o g l u p o ponašale. H r a m o v i su prepuni glupih ljudi. Oni nijesi ni svjesni šta rade: klanjaju pred vlastitim djelima. K a k o ti to m o ž e p o m o ć i ? O n a je to nosila - m n o g e g o d i n e su prošle, a mogli su proći i m n o g i životi - i dalje to nosi iako nije nigdje stigla. S a m o je lutala iz mjesta u mjesto, iz j e d n o g života u drugi, iz j e d n o g raspoloženja u d r u g o raspoloženje, iz j e d n o g u m a u drugi - ali to je s a m o bilo lutanje bez ikakvog cilja. Njoj je j e d n o m bilo dosta tog putovanja: cilj se nigdje nije u o č a v a o , izgledalo joj je da cilj nije nigdje u blizini. Zato... se smjestila u jednom malom seoskom hramu gdje je bilo mnogo kipova Bude i svaki je posjedovao vlastiti oltar. Ali bilo je m n o g o Budinih kipova. U Kini i Japanu su gradili v e o m a velike h r a m o v e Budi. U Kini postoji hram sa deset hiljada B u d a , deset hiljada oltara u j e d n o m hramu! Deset hiljada kipova! Ali čak ni deset hiljada statua neće p o m o ć i . Jedan B u d a je sasvim dovoljan, deset hiljada statua nijesu dovoljne. Z a š t o um nastavlja da čini besmislice? Jedan kip nije bio dovoljan, načini dva. To je aritmetika: ako ni dva ne ispune cilj, napravi tri - deset hiljada kipova! Jedan čovjek zuri u deset hiljada kipova i ništa se ne d o g o d i . Ništa se neće ni dogodili jer se iz mrtvih stvari život ne rada, nikada se pomoću mrtvog kipa čovjek neće preporodili. Tragaj za živim B u d o m ! A ako ne možeš pronaći živog B u d u , sklopi oči i tamo ga traži. A k o ga ne možete naći napolje, pronađite ga unutra jer B u d e nikada ne umiru. Oni su tu, s a m o treba zagledati - i oni će uvijek biti lu. Oni su m o ž d a čak i iza ugla tvoje ulice ali li nikada tamo nijesi pogledao. Ili si m o ž d a toliko zasićen susjedima, tim u g l o v i m a ulice, da

123
misliš da već sve znaš. Niko lo ne zna - Budu m o ž e š sresti i u prosjaku. S a m o ostani otvorenih očiju! A k o budeš nosio kip, oči će ti biti zatvorene. M o ž d a je o v a žena prošla pored m n o g i h B u d a noseći taj kip - zalo što je mislila da ga već ima. O n a već ima j e d n o g B u d u , zašto bi se o n d a osvrtala o k o l o ? T a d a se smjestila u hram. Ljudi koji žive sa k i p o v i m a će se uvijek smještali po h r a m o v i m a . Ljudi koji žive sa k i p o v i m a ne m o g u dospjeli do k o n a č n o g cilja; oni se moraju negdje smjestiti pored puta - oltar, hram. M n o g i ljudi su se smještali u h r a m o v i m a . Oni su lutali i tražili i pronašli da se ništa ne m o ž e naći, da je to n e m o g u ć e ostvarili. Ne z b o g toga s t o j e taj cilj v e o m a dalek - cilj je v e o m a blizu, bliže no što m o ž e š pomisliti ali lo je n e d o s t i ž n o zalo što su nosili k i p o v e . Te statue su ih z a s l j e p l j i v a l e , oči su im bile zatvorene z b o g tih kipova, njihova srca su bila opterećena lim k i p o v i m a , riječima, spisima - mrtvim stvarima. J e d n o m sam čuo da se u d a v n i m v r e m e n i m a o v o d o g o d i l o : j e d a n kralj, v e o m a obrazovan čovjek, je želio da se oženi ali ne o b i č n o m djevojkom. Želio je za suprugu savršenu ženu, savršenu u skladu sa zvijezdama. Z a l o je k o n s u l t o v a o m n o g e astrologe. To je bilo zaista teško m n o g e g o d i n e su lako prolazile, mladost mu jc već skoro prošla. On nije više bio lako mlad jer su astrolozi teški ljudi, a m a t e m a t i k a traži vrijeme. A kada bi se neka žena pronašla, uvijek joj je ponešto nedostajalo - nije bila sasvim savršena. I zaista, ne možele ni naći savršenu o s o b u . To je n e m o g u ć e j e r savršenslvo uvijek znači i smrt. K a d a je n e k o živ, znači da j o š nije savršen - zato i k a ž e m o da se neće p o n o v o roditi onaj ko je dostigao savršenstvo. Zašto bi se rodili ako ste savršeni? To znači da ste već prošli o v i m svijetom, da ste sve postigli, da ste stasali, da se više ne m o ž e t e vratili. T a d a je kralj rekao svojim izaslanicima: "Došla je toga! A k o se nc m o ž e naći savršena žena, nađite mi približno savršenu. M o j a mladost prolazi. S k o r o mi je trideset i o s a m godina. Nađite mi već neku ženu!" K o n a č n o su našli j e d n u ženu - nije bila sto posto savršena ali devedeset i devet posto jeste. O n d a su počeli da izračunavaju najbolje vrijeme kada će kralj voditi ljubav sa njom kako bi d o b i o izuzetno dijete. To je bilo v e o m a , v e o m a teško; m n o g e knjige su bile izučavane, I - C h i n g i drugi spisi; m n o g i mudraci su bili pozivani iz dalekih zemalja, bili su k o n s u l t o v a n i i d u g o se raspravljalo - a kralju je bilo skoro četrdeset četiri godine. J e d n o g a dana mu je bilo svega dosta pa ih je sve otjerao. Spalio je sve spise i rekao supruzi: "Što jc m n o g o , m n o g o j c ! Sada m o r a m o da v o d i m o ljubav" - oni do lada lo nijesu činili. Ali i žena je bila već stara, a sa ljubavlju m o ž e biti problema: ako počnete rano da vodite ljubav, (o možele činiti do s a m o g kraja života. A k o sa time ne počnete dovoljno rano, kasnije nećete moći to obavljali jer je vođenje ljubavi m e h a n i č k a stvar. M e h a n i z a m treba da bude efikasan. A k o mladić sa četrnaest g o d i n a počne voditi ljubav,

124
on će to moći obavljati do osamdesete. Nemojte misliti da ukoliko budete rano počeli da vodite ljubav da lo nećete moći da činite pošlo ostarite. U o p š t e nijeste u pravu. A k o to m n o g o upražnjavate, tek tada ćete u t o m e biti uspješni. I zapamtile dobro, ne m o ž e se dugo vodili ljubav, to tijelo ne dopušta. N e m o g u ć e je to previše upražnjavati; tijelo posjeduje termostat previše nije m o g u ć e . Sve što činite u ž.ivolu, lo se čini do granice m o g u ć e g . Ali do tada je kralj već postao impotentan - više nije m o g a o da vodi ljubav; a supruga je postala frigidna. Oni su propustili pravi trenutak. Oni nikada nijesu m o g l i da dobiju dijete, zato su usvojili j e d n o g dječaka. To se obično događa: vi treba da prihvatite B u d u , da prihvatite b o g a . Vi ga ne m o ž e t e rodili - a B o g se mora roditi p o s r e d s t v o m vas jer inače će to biti s a m o lažni bog. Ali v a m a to izmiče jer ste previše okupirani spisima, m u d r a c i m a , astrologijom i m n o g i m drugim besmislicama. Vi ste previše opsjednuti riječima, kipovima, hramovima, ritualima, formalnostima, a kada se sve te formalnosti ispune, život je p r o š a o . O n o g a trenutka kada ti b u d e š spreman da sve to zaključiš logički, život više neće biti u m o g u ć n o s t i da to obavi. O n a naša žena se konačno smjestila u h r a m , a ja vam g o v o r i m : nikada se nemojte skrasiti u h r a m u ! Pošto hram m o ž e biti s a m o prenoćište, to i ne m o ž e biti n e k o trajno stanište. N i k a d a se nemojte nastanjivati u h r a m u , nikada se nemojte smještati u neku sektu, nikada n e m o j t e pripadati Vatikanu ili Puri Sankaračariju, nikada nemojte razmišljati sektaškim u m o m . Vi se m o ž e t e odmoriti, to je u redu. Ostanite tu t o k o m noći, a ujutro, prije no što vas uhvate, krenite dalje! Krečile se - sve do v r h o v n o g : s a m o je tamo hram. Ali tamo nećete naći nikakav kip. T a m o ćete pronaći stvarnost nikakav kip, n i k a k a v portret, s a m o stvarnost. N e m o j t e se smještali pored portreta, pored nečeg lažnog, nemojte se smještati pored kopije nečega. Tragaj za originalom, za prvobitnim likom, za istinskim izvorom. Ž e n a se smjestila - i treba da se smjesti. K a d a nosile d r v e n o g B u d u , kako možete dospjeti do prosvjetljenja? A k o vam d r v e n e B u d e m o g u dali prosvjetljenje, onda neće biti problema. Drveni B u d a je s a m o drveni Buda. Vi ga možete nositi, možete se s njime igrali. Monahinja je palila mirišljavi tamjan pored svog Bude svakog dana. Buda je bio od drveta, s a m o je bio prekriven zlatom, ali ona je obično svog B u d u nazivala "Zlatni Buda". Ta pozlata je bila v e o m a tanka; ispod toga je bio s a m o drveni Buda, ništa drugo. Ali vi m o ž e t e sakrivali stvari, ispod pozlate možete sakrivati bilo šta. K a d a n e m a ljubavi, onda oko supruge ima p u n o zlala. Drveni Buda ispod zlatnih listića - i ti pomisliš d a j e sve u redu. I supruga misli d a j e sve u redu jer joj suprug uvijek donosi sve

125
više i više nakita. K a d a je ljubav mrtva, nakit postaje v e o m a živ. K a d a ima ljubavi, n e m a potrebe za n a k i t o m . Vi nikada živog B u d u ne prekrivate zlatom, zar ne? To B u d a neće dopustili, pobjeći će v a m . On će reći: " Č e k a j ! Šta to činiš? T a k o ćeš me ubiti!" Zlato ubija. Zivol nikada ne m o ž e biti prekriven zlatom - to s a m o m o ž e smrt. S a m o smrt ti m o ž e dopustiti da učiniš nešto... život ti n e ć e dopustiti takve besmislice. Ali ona je svog d r v e n o g B u d u nazvala "Zlatni Buda". Monahinja je palila mirišljavi tamjan pored svog Bude svakog dana ali nije voljela da njen mirišljavi dim ide ka drugim kipovima. Zato je izumila nekakav lijevak kroz koji bi dim išao samo ka njenom kipu. O v o je um posesivne osobe: neće dopustili čak ni mirisu, tamjanu, ni dimu da ode ka d r u g o m e Budi - i drugi su B u d e , t a k o d e . "Ali m o j B u d a je nešto d r u g o . T v o j B u d a nije ništa." U h r a m u su svi drugi kipovi bili kipovi B u d e . Tu nije bilo nijednog drugog kipa, kipa Krišne ili R a m e tada bi razlika bila prevelika. O n a nije živjela u tom h r a m u ali i lo je bio budistički h r a m zato je m o g l a da ostane. Ali to je bio njen kip, a oni drugi nijesu bili njeni. K a d a negdje zaista ima ljubavi, nije bitno k o m e će ona ići. K a d a imaš ljubavi, ti voliš voljenu osobu ali ne m o ž e š tu ljubav usmjeriti n e k i m lijevkom da ide s a m o ka toj osobi. Ljubav je lakav fenomen koji kada se dogodi ide i dalje od voljene osobe, uvijek se kreće dalje i dalje; ona se širi ka svima. To je nalik lalasićima na jezeru. A k o bacite kamen u j e z e r o , talasići se pokrenu i idu sve dalje i dalje do kraja. A k o volite neku o s o b u , to nije linearni proces već kružni, stvaraju se talasi. K a d a volite n e k o g a , vi bacate k a m e n č i ć e u jezero ljubavi. T a k o će svi imati dobrobiti a ne s a m o o s o b a koju volite. A k o pokušate da s a m o osobu koju volite obaspele d o b r o č i n s t v o m , vi ćele činiti isto šio i ona monahinja. To nije m o g u ć e ! K a d a postoji neko ko voli, njegova ljubav se širi svuda n a o k o l o . Vi lo ne možele kanalisali, to nije takva stvar - a rijeku možete kanalisati - to je o k e a n s k o , ne m o ž e se kanalisali. Privrženost se m o ž e kanalisati, a ljubav ne. K a d a bacite kamičak u jezero, on p a d n e na o d r e đ e n o mjesto, to je u redu, ali p o t o m se talasići ljubavi počnu širiti dalje. K a d a se zaljubile, zaljubite se u o d r e đ e n u osobu, ali to je s a m o početak, ne i kraj. T a d a se ljubav p o č n e širili, cio svijet će tada osjetili dobrobit. T a m o gdje postoji i j e d n a o s o b a ispunjena ljubavlju, cio svijet će osjetili d o b r o č i n s t v o . Postojaće središte gdje će kamičak pasti, odakleće se talasići podići i krenuti ka krajevima. Postojaće središte, centar - voljeni, ljubavnik, ali ljubav se ne

126
m o ž e sačuvali s a m o lu. T a k o ljubavnik poslaje s a m o prolaz, s a m o otvaranje - a p o t o m će cio univerzum osjetiti korist od toga. Ali ta sirota monahinja je bila slična vama; tek s a m o jedan ljudski um koji djeluje p u t e m ljudskih gluposti.Ona nije voljela da miris odlazi drugim k i p o v i m a - a i drugi kipovi su bili Budini. K a d a volim neku osobu, ja lu pronalazim b o ž a n s t v o . K a d a se tako nešto razotkrije, svi kipovi Bude... tada su svi božanstveni: d r v o je b o ž a n s t v e n o , oblak je božanski, prosjak na ulici je božanski, tada su svi božanstveni. A k o se ljubav d o g o d i , i vi se zagledate u prvobitni lik te o s o b e - koji v a m se objavio u ljubavi - tada će B u d e svugdje biti B u d e , svi kipovi su B u d e - tada će cio svijet postati hram. T a d a nećete biti zabrinuti. T a d a nećete biti zabrinuti da će vaš miris dospjeti do n e k o g d r u g o g . Vi nećete biti zabrinuti što će vaš miomiris ljubavi otići n e k o m e d r u g o m e . Vi ćete biti sretni što će kroz vas sav svijet biti podaren d o b r o č i n s t v o m , što će uitem vas sav svijet primiti blaženstvo. A k o se bojiš i p o k u š a v a š da sačuvaš to, tada će to biti posesivnost koja će to ubiti. N e m o j pokušavati da to zadržiš, n e m o j nastojali da to zaposjedneš! Dopusti da to raste, pomogni mu da izrasle, p o m o g n i da to dospije do svih! S a m o tada ćete moći to primiti j e r primate s a m o o n d a kada cio svijet to prima. Ali to je i problem: uvijek kada n e k o g volite, želite da ga sačuvate, da ga ograničite. To bi bilo kao kada bi nastojali da ograničite d r v o u saksiji; i ne s a m o korijen već cijelo drvo - tako ćete ga ubiti. D r v o treba da raste do neba, treba da se širi do neba. Njegovi cvjetovi će dati mirisa m n o g i m a , njegove grane će načiniti hladovinu za m n o g e , m n o g i će imati koristi od njegovih plodova. N a r a v n o , korijeni su u tebi, ali d r v o nastavlja da raste. A ljubav je najveće m o g u ć e d r v o ; ono se m o ž e raširiti po cijelom nebu, o n o se ne m o ž e ograničiti, ne m o ž e se zadržati. Vi to ne m o ž e t e učiniti k o n a č n i m - njegova stvarna priroda je b e s k o n a č n o s t . Ali nije ide ka Zato je kroz koji voljela da njen mirišljavi dim drugim kipovima. izumila nekakav lijevak bi dim išao samo ka njenom kipu.

Što se tada d o g o d i l o ? To se tako moralo završiti: To je ocrnilo nos zlatnom kipu i načinilo ga posebno ružnim. O v o se d o g a đ a s v a k o m ljubavniku i voljenom j e r lada više taj dim nije mirišljav; to postaje s a m o običan d i m - miris ima potrebu da se širi. T a d a se n o s ocrnio i sada sve B u d e imaju crne n o s e v e . Pogledajte s a m o vašeg K r i š n a , B u d u , vašeg Mahavira; njihovi nosevi su garavi - to je zbog

127
vas, vaše posesivnosl!. Vaša molitva je posesivna, ona nije istinita. Džaini n i k o m e ne dopuštaju da ude u njihove h r a m o v e s a m o zbog toga što nije džain. H i n d u s i lo ne dopuštaju nedodirljivim jer oni nijesu od više kaste. Svi h r a m o v i su ocrnjeni jer su zaposjednuti: "Moj hram!" O n o g trenutka kada naglasim " m o j " , to više nije hram jer kako h r a m m o ž e biti tvoj ili moj? H r a m j e j e d n o s t a v n o hram! Ja sam j e d n o m bio priveden na sud j e r sam s v e č a n o otvorio j e d n u crkvu. C r k v a je bila zatvorena najmanje dvadeset godina. Poklonici te crkve su otišli, nijesu bili u Indiji - ona je bila u posjedu neke engleske hrišćanske sekte; a u gradu nije bilo n i k o g a , n i k o g a ko bi se o njoj b r i n u o . To je bila j e d n a predivna crkva ali sasvim zapuštena. Tada je n e k o l i k o hrišćana d o š l o k meni i reklo: "Mi ne p r i p a d a m o toj sekti ali n e m a m o n i k a k v u crkvu. M o ž e š li n a m p o m o ć i ? S v e č a n o otvori tu crkvu a mi ć e m o obavljali službu u njoj." Ja s a m im rekao: "U redu." T a k o su oni presjekli katanac i očistili crkvu - očistili su i ogaravljeni Hristov nos. A o n d a sam je o t v o r i o za sve, i rekao: "Nije pitanje k o m e ova crkva pripada. Crkva pripada o n i m a koji u njoj obavljaju službu." Ali posle dva, tri mjeseca to je dospjelo do pravih vlasnika. Oni su angažovali advokata, i on me je priveo sudu sa pitanjem: " Z a š t o si otvorio tu crkvu?" Sudija me je pitao: "Zašto ste otvorili tu c r k v u ? O n a ne pripada o v i m ljudima. To nije njihovo vlasništvo." R e k a o sam: "Crkva ne m o ž e biti ničije vlasništvo. O n a pripada o n i m a koji u njoj vrše božju službu. Crkva nije vlasništvo, i to nije uopšte j a v n o pitanje!" Sudija reče: "Nemojte činiti digresije. N e ć e m o ulaziti u filozofiju. T o j e j a v n o pitanje!" C r k v a je j a v n o pitanje? Da, to je postalo j a v n o pitanje. Z a r je h r a m j a v n o pitanje? A k o je hram pitanje za javnost, onda on pripada o v o m svijetu a ne o n o m . Z a t o sam mu o d g o v o r i o : "U redu, m o ž e t e je zatvoriti ako je to j a v n o pitanje. Vi je zatvorile, ali zapamtite, tako se ubija religija." To uopšte nije vlasništvo! N o , činjenica je da su sve c r k v e , svi hramovi postali nečije vlasništvo. To je moje ili tvoje - lada je Budin n o s ogaravljen i poslaje p o s e b n o ružan. O n e treba da budu p o r u š e n e , očišćene tako da zemlja b u d e čisla, i tek lada će istinski h r a m početi da bitiše - kada takvi h r a m o v i neslanu. O n i su postali dio vaše trgovine, dio vašeg j a v n o d suda. O n e više nijesu simboli o n o s t r a n o g . Um je takav: on sve pretvara u posjedništvo jer e g o m o ž e da bitiše s a m o ako posjeduje. A ego je barijera. E g o je v o d a u kojoj se s a m o odsjaj m o ž e uhvatiti, nikada se stvarno ne m o ž e spoznati. S a d a odbaci laj krčag! Z a š t o treba čekati neki nesrećan slučaj? O d b a c i ovaj stari krčag i neka v o d a isleče - n e m a v o d e , n e m a mjeseca.

DAVALAC TREBA DA BUDE ZAHVALAN
Majstor Seistsu je zahtijevao velike prostorije kako bi zgrada u kojoj bi podučavao bila prepuna posjetilaca. Umezu, trgovac, je odlučio da pokloni pet stotina zlatnika za konstrukciju nove zgrade. Umezu je donio novac učitelju na što je Seistsu rekao: "U redu, ja ću to uzeti." Umezu je dao vreću zlata Seistsu ali je bio nezadovoljan ponašanjem učitelja pošto je suma koju mu je on dao bila veoma velika neko bi mogao cijelu godinu živjeti sa samo tri komada tog zlata, a učitelj mu nije čak ni zahvalio. "U vreći je pet stotina komada zlata", napomenu mu Umezu. "To si mi rekao i prije", reče Seistsu. "Cak i za dobrostojećeg trgovca, pet stotina komada zlata je puno novca", reče Umezu.

129

"Da li želiš da ti zahvalim zbog toga?" upita Saistsu. "Trebalo bi", reče Umezu. "Zašto ja?" upita Seistsu. "Davalac treba da bude zahvalan".

s a m o dva načina na koje m o ž e š živjeti svoj život, s a m o su dva načina m o g u ć a za to: jedan je ispravan način, a drugi je pogrešan način. Ispravan način je kada daješ, dijeliš, voliš. Pogrešan način je k a d a si g r a m z i v , kada iskorištavaš, kada skupljaš. Ljubav i n o v a c su simboli ta dva načina. Ljubav je ispravan način, a novac je pogrešan način. Svi žive na pogrešan način. Zašto se to d o g a đ a ? K a k v a je pokretačka sila toga? Z a š t o svi idu p o g r e š n i m p u t e m ? Gdje su pravila? Z a t o ć e m o d u b o k o prodrijeti u taj p r o b l e m k a k o biste mogli da shvatite ovu p r e d i v n u priču. A ako ne budete m o g l i da razumijete ovu priču, nećete moći da razumijete ni B u d u , Isusa, M a h a v i r a - ne! To je n e m o g u ć e jer se oni kreću stazom ljubavi; vi se krećete stazom novca, a ta dva puta se nikada ne ukrštaju. Ne m o g u se susresti.

Postoje

130 P o n e k a d a , čak i kada pokušate da razumijete M a h a v i r u , B u d u ili Isusa, vi nastojite da ih shvatite kroz pojam novca. Džaini nastoje da razotkriju koliko se M a h a v i r a odricao - stvar je u količini. Da je M a h a v i r a bio sin prosjaka, niko ga ne bi slavio. On je bio sin j e d n o g velikog kralja, posjedovao je o g r o m n o kraljevstvo, m n o g o novca, m n o g o zlata, dijamanata - i svega toga se o d r e k a o . T a k o je iznenada postao značajan. Taj značaj se sastojao u n o v c u kojeg se odrekao a ne u njegovoj ličnosti. Čak i kada bi mu se pridružili, vi bi to uradili zbog novca. K a k v o g li apsurda! A o n d a su džaini počeli da istražuju tu stvar, počeli su da se raspituju i razotkrili su da zapravo to i nije bilo neko veliko kraljevstvo. To je bila neka mala kneževina, jer je u to vrijeme u Indiji bilo čak dvije hiljade kraljevstava; to je bio s a m o neki mali srez. A Mahavirin otac i nije bio neki previše bogat čovjek, ali je ipak bio bogat, naravno. Kada se p o t o m M a h a v i r a o d r e k a o novca, postao je v e o m a značajan. Onda su oni počeli da se raspituju za s u m u n o v c a koje se on o d r e k a o . Sada su došli do fantastične, aprsurdne količine; m e đ u t i m , bilo što da kažu, pogrešno je. T a k o je Mahavira postao značajan z b o g n o v c a kojeg se o d r e k a o . K o j e uistinu značajan u vašim očima? Z a š t o se d o g o d i l o da nijedan leeithankara nije potekao iz obične porodice? Sva dvadesetčetvorica su kraljevski sinovi. Z a š t o se nikada nije d o g o d i l o da nijedan siromah postane hindu avatal? Zašto s a m o R a m , Krišna - kraljevi?Kako se d o g o d i l o da nijedan siromah nikada nije postao B u d a ? G a u t a m a Sidarta je bio princ. K a k o se to d o g o d i l o ? Sve tri religije su r o đ e n e u Indiji, u velikoj zemlji. Ne znači da neki teerthankura nije rođen u nekoj siromašnoj porodici, ali vi takvog ne biste ni primijetili. Ne znači da neki B u d a nije rođen u prosjačkom d o m u , ali ako je tako, vi takvoga ne biste ni pogledali. Vi ih prepoznajete s a m o kroz n o v a c kojega se odriču. B u d a je bezvrijedan - n o v a c kojega se on odrekao je bitna stvar. To vas privlači, to vas hipnotiše. Čovjek na stazi novca ne m o ž e razumjeti čovjeka sa staze ljubavi - to je n e m o g u ć e , oni se nikada ne susreću. Vi ga m o ž e t e uvažavati, m o ž e t e mu se klanjati, ali ćete lo činiti z b o g p o g r e š n o g razloga jer ga ne razumijete.Vaše poštovanje će biti bazirano na n e č e m p o g r e š n o m . U čemu se sastoji taj m e h a n i z a m ? Prvo pokušajte da shvatile zašto ljubav postaje n e m o g u ć a - jer je to korijen - zašto ne m o ž e t e voljeli? A k o možete voljeti, novac vam nikada neće bili opsesija, ne m o ž e ni biti. zašto ne m o ž e t e voljeti? Još od s a m o g početka u dječijem u m u je nešto krenulo p o g r e š n o : zašto ono ne m o ž e da voli? Jedna stvar je jasna: ljubav je sponiani fenomen. Vi time ne m o ž e l e manipulisali. A k o pokušale da manipulišete, vi ćele to izgubiti. U tome je nevolja sa spontanim stvarima. T a k v e stvari su predivne, najljepše - ali ih ne m o ž e t e manipulisali. A k o ih počnete manipulisati o n e će biti površne, nešto će krenuti loše. K a d a se dijele rodi, vi naslojile da izmanipulišele njegovu ljubav, kažeie: "Ja sam tvoj otac, voli m e " , kao d a j e ljubav logični proces! "Ja sam

131
li olac, zalo me voli." "Ja s a m li majka, zato treba da me voliš." "On ti je brat, zato treba da ga voliš." A ljubav ne poznaje "zato", to nije silogizam, posredni zaključak. Mi nikada ne s a č e k a m o da se ljubav u njemu d o g o d i . Mi počinjemo da ga u s m j e r a v a m o , kontrolišemo, kao da se plašimo da, ukoliko ga o s t a v i m o njegovoj sponianosti, neće voljeli majku - lo nije n u ž n o , on i ne m o r a voljeti oca - to ne m o r a biti n e m i n o v n o . Vi ne m o ž e t e ovisiti o tome. Z a t o prije no što se to s p o n t a n o d o g o d i , mi nastojimo da prisilimo dijete, a dijete m o r a da se pokori jer je b e s p o m o ć n o . On počinje da prodaje svoju ljubav. U njemu se rada politika, on tako postaje političar: on se smješka, a d u b o k o u sebi je ljut; on pokazuje ljubav, ali d u b o k o u sebi te ljubavi n e m a on mrzi svog oca. Svaki sin mrzi oca, zato i svako društvo nastoji da prisili djecu da poštuju oca, da vole oca. Pošto je svaka kultura svjesna da će sin mrzjeti oca, oni zato nalažu: "Stvorite suprotno prije no ta mržnja eksplodira!" Svaka kćerka, svaka djevojčica mrzi svoju majku, zato j o j se govori: "Voli majku, ona je tvoja majka. Poštuj je!" Mi s m o toga v e o m a uplašeni i č i n i m o suprotno kako bi se zaštitili. Zašto sin mrzi s v o g oca? Ne zato što on treba to da čini - tu postoji j e d a n začarani krug. P r v o , konflikt je potreban, to je prirodni dio uzrastanja. Dijete treba da se bori sa svojim roditeljima, inače nikada neće porasti. A ta b o r b a započinje o n o g prvog trenutka po rođenju, b o r b a započinje rođenjem. Dijete želi đa se rodi, a majka želi da ga zadrži, odatle je prisutno toliko m n o g o bola. Psiholozi sada tvrde da bol postoji uslijed konflikta. Dijete želi da izađe, a majka želi da ga zadrži - to je konflikt: zato je prisutno toliko bola pri rađanju. Inače, kod životinja n e m a toliko bola; u primitivnim društvima n e m a bola. Zašto ima više bola ukoliko je žena civilizovanija? Z a t o što je ego izražajniji ukoliko ste civilizovaniji, e g o je tada jači. Majka želi da zadrži dijele unutra - nesvjesni strah da će je dijete napustiti. To će je opterećivati čitavog života: da će je dijete napustiti. A dijete m o r a da je napusti, inače bi umrlo u njenoj utrobi. O n o treba da odbaci posteljicu i da napusti utrobu - to je prirodno. K a d a majka to shvati, n e m a bola t o k o m porođaja; tada će ona p o m o ć i djetetu da ode. A ako p o m o g n e t e djetetu da o d e , o n o vas nikada neće mrzjeti. To je p r o b l e m : ako ne dopustite s v o m djetetu da ode, ako počnete da stvarate barijere, o n o će vas zamrzjeti zbog tih barijera. A vi se bojite te mržnje, zato činite s u p r o t n o . Vi prisiljavate dijete da vas voli, a ono je b e s p o m o ć n o , zato m o r a da popusti uslijed le svoje b e s p o m o ć n o s t i ; ne svojom voljom - o n o m o r a nevoljno da popusti. Mržnja oslaje d u b o k o u njemu - ljubav je s a m o m a s k a , fasada. Dijete je r o đ e n o i ono će se s v a k o d n e v n o udaljavati od majke. T a k o i treba jer o n o drugačije nikada neće biti nezavisno, nikada neće biti svoje. O n o treba i da odlazi, s v a k o d n e v n o na svaki način, a majka mu to ne dopušta: " N e m o j da prekoračiš ovu granicu! N e m o j da izađeš iz kuće! N e m o j da ideš na ulicu! N e m o j se igrati sa lim dječakom! Ne mrdaj!"

132 Majka će stvarati sve više ograničenja. Šio se bude više ograničenja stvaralo, sloboda će biti mrtva, dijele će palili - mržnja će se roditi. Š t a sada da činimo sa tom mržnjom? Majka čini suprotno. Uvijek kada se ponašate suprotno, krećete se u p o g r e š n o m pravcu. Zato se mržnja m o r a shvatili, prihvatili, ne smije se činili suprotno. A vi I r e b a da znale d a j e lo dio odrastanja. Dijete mora da ode, a vi da mu dopustile više slobode. N a r a v n o , morate biti v e o m a budni jer dijete može i da povrijedi sebe. Zato sloboda ne treba da b u d e haotična - a to je v e o m a delikatno. Ali u ime zaštite djeteta, pošto bi ono moglo da povrijedi sebe, vi mu zakidate svu slobodu - tako stvarale mrzovoljan um. A ako dječak p o č n e da mrzi svoju majku, on neće nikada više bili u m o g u ć n o s t i da voli nijednu ženu jer jc prvo iskustvo sa ženskim bićem izrodilo mržnju. Zato vi mrzite vaše supruge - jer ste od početka mrzjeli vlastitu majku, i nikada nećete biti opušleni sa ženama. Ž e n e će uvijek u vama izazivati nelagodnost; o n e će vas privlačiti i odbijali u isto vrijeme. O n a će postali fokus tvoje ljubavi ali ta ljubav će biti površna; pošto ne možete d u b o k o voljeti svoju majku, kako ćete m o ć i voljeti neku drugu ženu? To je n e m o g u ć e ! Iza svake ljubavi krije se uzburkana struja mržnje. Ljubav je postala podijeljena, njena suprotnost se tu krije - sve će lada postali otrovano. Dijete će se sve više udaljavati, i j e d n o g a dana će se zaljubili u neku ženu. To će bili konačan prekid. T o g a dana će se u potpunosli to dijete roditi. P u p č a n a vrpca će se prekinuti tog dana. To će trajati dvadeset godina, dvadeset i pet godina; s v a k o d n e v n o će biti prisutni bol i konflikti. Na kraju će se dijete zaljubiti u neku drugu ženu - to je tačka raskida. Sada je sasvim napustio svoju majku. D r u g a žena je sada ušla u njegov život; zato majka nikada ne m o ž e biti u ljubavi sa s n a h o m - n e m o g u ć e ! Zato u svijetu kruže m n o g e priče o svekrvi - one ne mogu biti spokojne. N e m o g u ć e ! To je stoga šio su one neprijatelji; ta žena joj je neprijatelj, taj čovjek je neprijatelj, on je sasvim odvojio njeno dijete od nje. Postoji j e d n o kazivanje o Isusu - j e d n o od najmisterioznijih, n e m o g u ć e da se p o v e ž e sa I s u s o v i m u m o m , i v e o m a je o p a s n o , a riječi sa s o b o m nose veliku opasnost. Isus je rekao svojim učenicima: "Dok ne zamrzile svojeg oca i majku, ne možele doći meni." Čovjek nalik Isusu koji je rekao da je ljubav put ka B o g u , koji je rekao da je B o g ljubav, koji je ljubav izdigao do najviših visina i poistovjetio je sa meditacijom, rekao je: "Dok ne zamrzite svog oca i majku, ne možete doći meni." On je b i o u pravu, j e r dok sam Isus ne postane vaš otac i mali, vi ne m o ž e l e doći do Majstora. D o k sasvim ne napustite svog ova i majku - šio znači napustili svoju prošlost p o l p u n o , prošle veze i prošle odnose... sasvim, u potpunosti kako možete doći Isusu, kako možete doći Majstoru? A k o si j o š predat prošlosti, tvoja sadašnjosl je opterećena, tvoja budućnost je mračna. Vi treba da budete oslobođeni prošlosti, sasvim odsječeni od prošlosti, odvojeni.

133 Samo tada vaša sadašnjost može biti svijetla, a vaša budućnost tada neće biti samo mehanička progresija prošlosti. Isus je bio u pravu: dok ne zamrzite svog oca i majku, nećete moći doći do Majstora. Zato su tvoji otac i majka uvijek uznemireni kada odlaziš Majstoru - tako i treba da bude. Oni se nikada neće toliko uznemiriti: ti možeš ići prostitutki - oni neće biti previše uznemireni; možeš postati alkoholičar - oni se neće previše uznemiravati. Ali ako odeš Budi, Isusu, Majstoru, oni će biti sasvim uznemireni. Nešto iz njihove podsvijesti govori: "Ovo je sada posljednji raskid. A k o sada ovo dijete ode Majstoru, otac i majka će biti sasvim nezadovoljni" - odatle strah! Čak iako njen sin ode sa nekom ženom, majka će održati vezu, održaće neku vezu. Ali ukoliko njen sin ode sa Isususom, svi odnosi će se tada prekinuti; tu više nema mogućmosti za odnos jer Isus zahtijeva potpuno predavanje. Nijedna žena ne može zahtijevati nešto takvo, nijedan muž to ne može tražiti, samo Majstor može da zahtijeva potpunu predaju. Dijete se mora kretati, a kada ono postane zrelo i prosvijetljeno, tada je on sasvim raskinuo, potpuno, u potpunosti je raskinuo sa prošlošću, sa majkom, sa ocem - sa svime! Postoji još jedno kazivanje koje je takode veoma tajanstveno, izgleda veoma nepojmljivo za Isusa. On je jednom govorio pred masom, i neko je rekao: "Isuse, tvoja majka čeka napolje, velika je gužva i ona ne može da ude, a ona želi da te vidi!" Isus je rekao: "Niko nije moja majka. Recite toj ženi da mi niko nije majka" - izgleda veoma okrutno, grubo. Ali Isus ne može bili grub i ne može biti okrutan. Ali ponekada je i istina gruba, istina je okrutna. A Isus ne može da laže, on je u pravu: "Niko mi nije majka." J e d n o m se dogodilo, kada je Isus bio sasvim mali, da su njegovi roditelji otišli u veliki jevrejski hram na godišnje slavlje. U toj gomili se Isus izgubio. Svi su ga tražili i tražili, i tek negdje predveče - kada su bili veoma uznemireni, zabrinuti - predvče su ga pronašli. On je sjedio sa nekim učenim ljudima, a bio je tek dijete, i raspravljao o zaumnim stvarima. Tada mu otac reče: "Isuse, što tu radiš? Čitavog dana smo brinuli o tebi." Isus reče: "Nemojte brinuti za mene. Ja sam razgovarao o očevom poslu." Otac mu reče: "Ja sam ti otac.Kakav posao ti tražiš ovdje? Ja sam stolar." Isus mu odgovori: " M o j otac je tamo, gore na nebu. Ti mi nijesi otac." K a o što dijete mora da napusti majčino tijelo, inače bi umrlo u njenoj utobi - ono treba da izađe iz njene utobe - isto tako, jednoga dana dijete mora da mentalno napusti oca i majku. Ne samo fizički - već i mentalno; ne samo mentalno - već i duhovno, spiritualno. A kada se čovjek rodi i spiritualno, on je lada sasvim izvan prošlosti, potpuno odvojen, lada će po prvi put postati svoj, jedna nezavisna osoba, stajaće na svojim

134 nogama. On tada jeste! Do tada je bio tek samo dio majke, oca ili porodice ali nikada nije bio svoj. Od samog početka, majka ili otac su nastojali da djetetu ne daju slobodu. A ljubav se rada samo u slobodi jer je lo jedan spontan fenomen. Ti tu nišla ne možeš učiniti. A k o nešlo preduzmeš, pokvarićeš čitavu stvar. Oni pokušavaju. "Voli nas!" - a dijete mora da se povinuje, ono je bespomoćno. Samo da bi opstalo, ono mora da se pogađa. To je pogodba: kada dijete kaže: "Da, ja te volim, majko", još i kada kaže: "Nikoga drugog ne volim koliko tebe", kada dijete kaže: "Volim te, oče. Ne postoji niko nalik tebi. Ti si jedinstven, najbolji, najveći otac koji je ikada postojao", on tako samo pravi pogodbu, samo sc igra politike, postaje dio obmanjujuće igre. U početku on nije svjestan da je ljubav jedan spontani fenomen. Treba da budete slobodni, strpljivi, da čekate sa molitvom da to dode. Ništa ne možete učiniti povodom toga. To je događanje. Sada se to više neće dogoditi cijelog života. On će uvijek mar ipulisati, uvijek će pokušavati da kontroliše, uvijek će biti izvještačen. Da li ste ikada primijetili? - Uvijek kada ste u ljubavi, vi ste podijeljeni: jedan dio manipuliše... a duboko u sebi vi znate da manipulišete; muškarac pokušava da iskoristi ženu, žena pokušava da iskoristi muškarca. A kada se vjenčaju - a to znači da je njihova ljubav postala obaveza - malo po malo će sva izvještačenost nestati. Tada će autentično, stvarno biće izaći na vidjelo, a to je protivurječnost. S v a ljubav će tada nestati jer te ljubavi nikada nije ni bilo. Inače, kako je moguće da ljubav iščezne? Ljubav je najtrajnija stvar na svijetu. Zemlja može nestati, zvijezde mogu iščeznuti, cio svijet može propasti - ali ljubav ne! Ljubav je vječni fenomen, najbožanstveniji. Kako može da nestane tako brzo? Čak ni medeni mjesec nije istekao, a ljubav je nestala; zapravo, nje nikada nije ni bilo. Vi ste samo pokušali da sebe i druge zaludujete. Koliko dugo to može trajati? A ako vam uspije da to dugo potraje, to će postati takav teret, biće toliko teško da će biti nemoguće živjeti. Vi ne možete biti glumac dvadeset četiri sata. To je u redu na nekoliko minuta - na plaži, na brežuljku, to je sasvim dobro; možeš biti romantičan, izvještačen. To je u redu za nekoliko munuta. To je dobro, to je igra - ali dvadeset četiri sata? A k o želiš dvadeset četiri sala da budeš izvještačen, to će postali veoma napeto slanje uma, stvoriće veoma mnogo tjeskobe jer ćeš se osjećati zarobljen, ograničen. A kada osjetite da ste ograničeni, kao u zatvoru, mislićete da je za to odgovoran neko drugi. Onda ćele nastojati da se osvetile, da reagujete; bilo šta da kaže vaša supruga, vi ćete se ljutili; bilo šta da kaže muž, supruga će bili ljuta. Tada tišina postaje zlatna, tada je bolje što je više moguće ostali miran. Ali sve to se događa upravo zbog toga što prava stvar još od samog početka nije prisutna.

135
M u l a Nasrudin se zaljubio u j e d n u ženu. Ž e n a je bila v e o m a visoka a živjela je skoro kilometar daleko od posljednje stanice. Z a t o je N a s r u d i n običavao da je svake večeri prati kući. J e d n o g a dana, tek nakon n e k o l i k o minuta h o d a , Nasrudin reče: "Poljubi me." Ali ona je bila prilično visoka, pa je Nasrudin trebao stolicu ili nešto slično. Oni su pogledali n a o k o l o i ugledali j e d n u napuštenu kovačnicu. T a m o su našli j e d a n n a k o v a n j i Nasrudin se p o p e o na nakovanj i poljubio ženu, a p o t o m su nastavili dalje ka njenoj kući. Poslije n e k o l i k o stotina metara, Nasrudin p o n o v o reče: "Još j e d a n , draga." Ž e n a odgovori: "Ne! Poljubila sam te j e d n o m , i to je dosta za noćas." Na to joj Nasrudin reče: "Zašto sam o n d a nosio ovaj vražji n a k o v a n j . " On je cijelo vrijeme nosio n a k o v a n j ! A k o nosiš neki teret, prije ili kasnije... k a k v a je korist od toga? A k o je tvoja ljubav sredstvo za nešto drugo a ne sam smisao, tada to m o ž e biti igra, ali to n i k a k o neće postati bitna egzistencija. T a d a se s a m o igraš. Nasrudin je toj ženi pokazao vjenčani prsten, j e d a n dijamantski prsten. O n a ga pogleda i reče: "Divan j e , ali ima j e d n u mrlju na dijamantu." Nasrudin reče: "Mila, zar nijesu nikada čula d a j e ljubav slijepa?" Ž e n a mu o d g o v o r i : "Da, čula sam za to i z n a m da je ljubav slijepa ali ne i sasvim slijepa." O š t r o u m n o s t ! Snalažljivi um! Vi m o ž e t e glumiti čak i da ste slijepi, ali koliko zaista m o ž e t e biti zaslijepljeni? Vi možete igrati, ali igra ne m o ž e postati život. D u b o k o u svojoj duši osjećate da nijeste u vezi sa time, a o n d a počinjete da mrzite. Ljubav m o ž e biti s a m o spontana. Ne postoji neki drugi put do nje, bilo šta da kaže Dejl Karnegis, n e m a drugog puta do tog. Ljubav m o ž e biti s a m o spontana, vi se ne m o ž e t e trenirati za to. A k o se uvježbavate, to gubite zauvijek. S a m o treba čekati, čekati sa m o l i t v o m . Djetetu će se dopustiti sloboda kako bi se j e d n o g dana mogla roditi ljubav. Za to su potrebni v e o m a darežljivi majka i otac. Z b o g loga ja uvijek n a g l a š a v a m da je biti majka j e d n a od najtežih stvari na svijetu. S v a k o m o ž e roditi dijete, ali biti majka ili otac, tek rijetki su za to nadareni; biti majka znači da sa ljubavlju m o ž e š dati dovoljno s l o b o d e s v o m djetetu tako da se j e d n o g dana u njemu m o ž e roditi ljubav. Dijete se m o r a zaljubili u majku, o n o se na to ne smije prisiljavati. To se m o ž e dogoditi - a i ne m o r a se dogoditi. Z a l o je to j e d a n v e o m a hrabar postupak; to se i ne m o r a dogoditi. N i k o to ne zna! N i k o to ne m o ž e predvidjeti, to nije mehanički postupak. A k o se to d o g o d i , lo će biti p r e d i v n o za majku; inače, majka se s a m o m o ž e moliti da se to dogoditi nekoj drugoj ženi - ali nemojte to nametati. A k o budete to forsirali, dijete će

136 naučiti trik, ono će naučiti tu igru. Sada će ono neprestano moći da igra tu igru - sa o v o m ž e n o m ili o n o m , sa ovim m u š k a r c e m ili onim, i cio život će mu postati trik, neće bili stvaran; poslaće izvještačen. K a d a ljubav postane izvješlačena, novac lada poslaje bitan. O v o se m o r a shvatili. Z a š l o je novac važan kada ljubav poslane izvješlačena? Zato što vam ljubav daje unutrašnju sigurnost. K a d a si u ljubavi sa n e k i m , li si zaštićen - n i k a k v a druga sigurnost ti nije potrebna. Ljubav je dovoljna, ništa d r u g o vam nije potrebno. M o ž e l e bili prosjaci na ulici, ali ako volite, nijedan kralj v a m nije ravan u vašoj sigurnosti, čak je i S o l o m o n siromah pred vama. A k o volite, vi ste najbogatiji. Ništa nije r a v n o bogaslvu ljubavi. Vi m o ž d a nemate ništa, ali ako volite, imate sve. S a m o j e d a n trenutak ljubavi m o ž e da ispuni cio život. K a d a volite, ne bojite se smrti j e r ste tako spoznali smrt - smrl kroz predaju u ljubavi. A to je bilo tako d i v n o , bilo je tako m e l o d i č n o , lako hlagosloveno da sada možete prihvatili čak i samu smrt. Vi to možete prihvatiti! Sada više n e m a straha j e r sle spoznali da je stapanje sa ž e n o m ili m u š k a r c e m bilo predivno - toliko predivno da tako neće biti ni kada se stopite sa egzistencijom! Smrl je stapanje. A k o spoznate ljubav, više n e m a straha od smrti. A k o ne poznajete ljubav, strah će postati središte vašeg života. K a k o da se zaštitile? Z a t o gradite z a m k o v e , uvećavate štednju u b a n k a m a : to su u p r a v o zaštite od smrti. A kada se plašile smrti, plašite se i života, jer živjeti m o ž e biti o p a s n o . U životu treba da se krećeš n e p o z n a t i m stazama, a tu je i opasnost: m o ž d a te iza svakog ugla čeka smrt. Čovjek koji se boji smrti, malo po malo se zgrči i p o č n e se plašili i života. On neće letjeti a v i o n o m , neće sc vozili u vozu jer su tu mogući nesretni slučajevi. On se ne m o ž e sprijateljiti sa strancem jer ko zna...? On se ne m o ž e zaljubiti u neku ženu j e r ko zna da li će ga ona o b m a n u t i ili ne. On ne m o ž e da joj vjeruje. A k o se ljubav ne d o g o d i , ti nikada nećeš moći imati povjerenja; uvijek ćeš biti sumnjičav, skeptičan. I kako je m o g u ć e da se o d n o s razvija kada si li sumnjičav? A k o se ljubav ne d o g o d i , nikada nećeš stići do Majstora. Čak i ako B u d a d o d e u tvoj grad, ti ćeš propustili da ga srelneš. Ti nećeš otići tamo j e r su lo opasni ljudi za tebe. Oni te m o g u hipnolisati i odvesti na stramputicu. Oni m o g u da poremete tvoj svijet s v a k o d n e v n e rutine gdje zarađuješ, gdje se bogatiš i gdje s v a k o d n e v n o postižeš uspjehe: tvoja fabrika rasle sve više i više, račun u banci se uvećava i sve ide kako treba. Z a š t o se poremetiti n o v i m stvarima, stranim elementima? Zalo nemoj prihvalati nijedan spoljni faktor. Živi u s v o m zatvoru, zaštićen, siguran. A k o spoznaš ljubav, nećeš se bojati smrti. A kada se ne bojiš smrti, samo si tada sposoban da živiš! A k o se čovjek boji smrti, kako će živjeti? On se čak boji i da u d a h n e zrak j e r su u njemu klice.

137 Z n a m j e d n o g pjesnika. On je važio za velikog pjesnika, ali sam uvijek bio začuđen kako je m o g a o biti veliki pjesnik - on čak nije m o g a o biti ni m u š k a r a c . M o r a da je p o z n a v a o trik jezika, mora da je b i o v e o m a p i s m e n . M o r a da je znao da se igra riječima, ali nije m o g a o biti veliki pjesnik, j e r velika poezija proističe iz života - a on je bio v e o m a bojažljiv. J e d n o m je putovao sa m n o m . Njegova žena mi je rekla: "Nemojte ga voditi s o b o m j e r će vam stvoriti nevolje" - nevolje su počele kada nije htio da u z m e čaj iz hotela. R e k a o j e : "Ko zna, m o ž d a je neko otrovao čaj?" Na to mu rekoh: "Ko bi bio protiv pjesnika? Ko bi tebe otrovao? N i k o g a nije briga za tebe!" Ali on ipak nije htio uzeti čaj. R e k a o j e : "Ja ću ponijeti rešo i sam ga spremiti." Nije j e o u hotelu jer ko zna...? S v e g a se bojao. K a k o je takav čovjek m o g a o da živi? Jedino što mu je bilo važno je da ne umre. Ali život donosi i smrt, smrt je kulminacija! A k o ne želite da umrete, nemojte ni živjeti - to je jedini način. Za to ne postoji drugi način j e r ako živite, vi se krećete ka smrti. Život donosi smrt! Z a t o je logičan zaključak da ne treba živjeti. Sto manje živite, to je manja m o g u ć n o s t za smrt. A k o uopšte ne živite, ako prekratite život, nikada više nećete umrijeti, završićete s tim. A k o nijeste živi, ne možete ni umrijeti. Z a t o je takav čovjek unaprijed bio mrtav. Vi ćete takve leševe sresti po pijacama, na univerzitetima, gdje rade, djeluju - ali oni su s a m o leševi. Životu treba rast. Strah to ne dopušta, tada sigurnost biva najvažnija stvar - kako biti siguran. Cijela umjetnost života postaje pitanje kako ne umrijeti. A ja vam kažem da je cijela umjetnost življenja kako biti radostan, k a k o umrijeti blaženo, prihvatiti smrt - j e r ako ste spremni umrijeti, vi ste spremni i da volite. A k o ste spremni da umrete, spremni ste i da se susretnete sa b o ž a n s k i m . N e m a d r u g o g načina, smrt je kapija. A šta ja mislim kada kažem da je smrt kapija? Vi ne treba da budete lu, treba da išćeznete, da se rastopite, da se izgubite. Sta predstavlja sigurnost ? Bilo šta da se d o g o d i , vi ćele biti lu, opstaćete u s v o m egu. Z a t o je n o v a c toliko značajan jer vam novac p o m a ž e da ne živite. S i r o m a h treba da živi, bogataš to ne treba. Č u o sam da se jedan v e o m a bogat čovjek n e p r e s t a n o vozio u a u t o m o b i l u - čak su ga od verande do sobe nosili u nosilima. On je j e d n o m d o š a o u neki grad i odsjeo u hotel u kojem nikada prije nije bio. K a d a su ga iznosili u noslima, m e n a d ž e r hotela je pomislio da je paralisan ili t o m e slično. Z a t o je upitao njegovu suprugu: "U čemu je stvar?" - a bilo mu je v e o m a žao. "Suprug v a m izgleda u redu. Da li ima paralizu ili neku bolest nogu?" S u p r u g a odgovori: "Ne! N o g e su mu a p s o l u t n o u redu. Ali on n e m a polrebu da hoda - on je bogataš."

138

Bogataši ne treba da žive, oni to sebi m o g u priuštili! Siromah treba da živi. On m o r a da ide na ulicu, da se izlaže opasnostima, da se kreće kroz masu. Siromah sebi ne m o ž e priuštiti da ne živi. Zalo bogat čovjek m a l o po m a l o biva zarobljen svojim bogatstvom, izolovan. Tada živi sam, ne dopušta ni svojoj supruzi da ude u njegovu sobu. On će za lo naći objašnjenje: "Mi nijesmo siromašni, zašto b i s m o spavali u jednoj sobi? Mi s m o bogati. M o ž e m o sebi priuštili dvije zasebne s o b e " - ali suština je nešlo sasvim d r u g o . Hiller nije n i k o m e dopuštao da boravi u njegovoj sobi jer se bojao. Ko zna, m o ž d a je i supruga špijun'? On se nikada nije ženio. O ž e n i o se s a m o n e p o s r e d n o prije no što je izvršio s a m o u b i s t v o - tri sala prije loga j e r tada više nije bilo straha. O n d a kada je smrt bila izvjesna, on se o ž e n i o , ne prije - zato s t o j e supruga opasnost. Ko zna, m o ž d a je udružena sa n e k o m stranom silom ili je m o ž d a komunist; m o ž e ga noću ubiti. On je volio m n o g e žene ali nijednoj nije dopuštao da živi sa njim, nijednoj nije d o p u š t a o da preko noći b u d e u njegovoj sobi. U p r a v o tri sata prije no s t o j e odlučio da se ubije, kada više nije bilo izlaza - smrt je bila izvjesna, neprijatelji su b o m b a r d o v a l i Berlin - usred noći je p o z v a o sveštenika. Sveštenika su morali da p r o b u d e ; o d m a h je bio odveden u j e d n o p o d z e m n o sklonište gdje je boravio Hitler, koji mu je rekao: "Sada pripremi ceremoniju vjenčanja." K a d a je vječanje obavljeno oboje su otišli u sobu i uzeli smrtonosni otrov. Kakav je to čovjek bio? Ali ljude takvih manira ćele K a d a je strah prisutan, niko vam ne m o ž e biti prijatelj. T a d a neprijatelj, zalo se morale zašliliti. Bogali čovjek m o ž e bolje zalo se naglasak stavlja na n o v c u , na m n o š t v o ludosti! Vi čak pojmiti što se događa. Č e m u sva ta nervoza o k o novca'? naći svugdje. vam je s v a k o zaštititi sebe; ni ne m o ž e t e

M u l a Nasrudin je umirao. Na trenutak otvori oči i pogleda suprugu. Njegova supruga reče: "Ovdje s m o , Mula. Idi sa m i r o m i m o l i t v o m ka B o g u . Svi s m o ovdje sa tobom." M u l a Nasrudin pogleda ta lica - oči su mu bile zamagljene, p o l a k o je odlazio i bilo je teško da ih vidi. Z a l o je upitao: "Gdje je R e h m a n ? " - njegov najstariji sin. S u p r u g a mu odgovori: "Stoji pored tebe, sa desne sirane." O n d a on 11 pila: "A gdje je R a h i m ? " - njegov drugi sin. Njegova žena odgovori: "I on je ovdje, stoji pored tvojih stopala." "A gdje je A b d u l , gdje je Farid?" upitao j e . Svi su bili prisutni, i njegova supruga reče: " S a m o se ti odmaraj, svi srno ovdje." Nasrudin se odmah zabrinu i p o n o v o upita: "Ko onda brine o radnji? A k o sle svi tu, ko se brine o radnji?" A bio je na samrtničkoj postelji; već sljedećeg trenutka je u m r o . N e , ni život ni smrl mu nijesu bili značajni -

139 radnja, ko je brinuo o radnji? Posljednjeg trenutka nije čak ni h r a m bio u n j e g o v o m umu - samo radnja, prodavnica, novac. A zašto je n o v a c lako važan? To je vaša zaštita od života, ljubavi, smrti, od B o g a . Zato su se M a h a v i r a i B u d a odrekli novca. Odricanje je j e d n o s t a v n o uslijedilo kako biste shvatili da je sve to protivno životu, ljubavi, protiv B o g a . O n i su se j e d n o s t a v n o odrekli! To ne znači da su se oni odrekli novca, lo znači da su lako ubijali sebe: to je bio otrov za njih. Zato su oni j e d n o s t a v n o pobjegli iz dvorca. N o v i život započinje kada shvatite da n o v a c stvara napetost. Sigurnost, traganje za sigurnošću i bezbijednošću ukazuje da ste već mrtvi, da vas je život napustio. Neprestani napor da budete bezbijedni znači da j o š nijeste sposobni da volite; inače, ljubav je sasvim dovoljna sigurnost, n i k a k v a d r u g a sigurnost nije potrebna. Jedan tren ljubavi je vječnost - nema slraha od smrti, ljubavnik m o ž e da umre lagodno, sa ljubavlju. On je s p o z n a o život, on je zahvalan. Čak i na tren se ljubav dogodi... on je s p o z n a o njenu slavu, dobrobit, svo blaženstvo je iskusio. On m o ž e zahvaliti B o g u za taj tren koji mu je bio podaren - a on nije bio vrijedan toga. Ko je vrijedan toga? N i k o nije dostojan toga. Da li ste ikada razmišljali o tome - da ste živi? Jeste li dostojni života? K a k o ste to zaslužili? Vi ste upoznali cvijeće i drveće, ptice u letu, izlazak sunca, m n o g a jutra i večeri, i zvijezde. K a k o ste zaslužili da budete živi? To je j e d n o s t a v n o milost. Vi toga nijeste vrijedni, to uopšte nijeste zaslužili. To što vi postojite je s a m o božja milostivost. Ali kada n e k o uspije da spozna i najmanji tren ljubavi, cio ovaj život ne predstavlja ništa. Sve ptice koje sle vidjeli, sve pjesme koje ste čuli i svi muzičari svijeta - ništa! T a d a će sve o v o zelenilo drveća bili ništa. T a d a n e ć e biti sunčevih zraka ni m u z i k e u zvijezdama. A k o spoznate tek s a m o jedan tren ljubavi, lada će v a m cio ovaj svijet biti tek s a m o m a g l a i sjenka; to je s a m o odsjaj, to nije stvarno. A k o spoznate tren ljubavi, vi ćete vječno biti zahvalni i pjevaćete božanstvu pjesme zahvalnice. T a d a neće biti smrti ljubav ne zna za smrt, ljubav poznaje s a m o život. Vi poznajete s a m o smrt. Ljubav - vi ste to preskočili, nijeste prošli kroz to, zaobišli ste je i sada vam je n o v a c postao značajan. N o v a c je simbol m r t v o g čovjeka, n o v a c je ljubav za mrtvaca. Zato pogledajte škrtog čovjeka. To nije s a m o običan n o v a c koji on drži u n o v č a n i k u . Ja sam vidio j e d n o g tvrdicu - u njegovim o č i m a je bilo toliko m n o g o zanosa kada bi gledao u svoj novčanik; sa tolikom ljubavlju nijedan ljubavnik ne bi gledao svoju voljenu. On je svoj n o v a c osjećao i doticao, i pogledajte s a m o njegove oči: sjaj koji isijava iz njegovih očiju, poezija koja o b u z i m a njegovo biće. Postao sasvim preporođen čovjek... N e , M a d ž n u nije bio tako sretan kada je vidio Lajlu. N e , Siri nije bila tako sretna kada je ugledala Farihada.

140
Taj čovjek mi je bio rođak pa sam imao m n o g o prilika da ga vidim i shvalim: on je savršen čovjek novca, B u d a na loj stazi! On se nikada nije ženio, uvijek bi govorio: "To je previše s k u p o , ja to ne m o g u sebi priuštiti. J e d n o g a dana ću se ipak oženiti." Taj čovjek je mrtav, nikada se nije oženio, ostao je neženja. Ali on je to objasnio, rekao bi: " O v o je brohmacharya; ovo je celibat. U svetim spisima, u V e d a m a je život u celibatu opisan kao najviši život." Ali on je bio s a m o tvrdica, čak škrt i kada je sperma u pitanju. To je bio njegov celibat - a ne bramachah. Z a t o ćete otkriti da je devedest devet procenata celibata s a m o škrtost u davanju svog sjemena. Oni se boje da se opuste: ako njihovo sjeme ode iz njihovog tijela, njihov račun u banci... Njihov bmhmachariya je neka vrsta konstipacije, zatvora. Oni su stisnuti! Vi nikada nećete osjetiti nikakav miris od njih. Oni su tvrdice - ali oni za to imaju objašnjenje. Oni uvijek žive racionalno, p u t e m razuma, a nikada svojim srcem - srce je opasna stvar. R a z u m uvijek grabi stvari o k o sebe, a srce je to koje daje. Srce je davalac, o n o nikada nije škrto, zato tvrdica nikada neće vjerovali s v o m srcu. On će malo po malo ubijati svoje srce, on će poslati samo glava. U njemu n e m a osjećanja - osjećanja su opasna. On ne osjeća, postaje bezosjećajan. On ne dopušta p r o d o r n i k a k v o g osjećanja u svoje biće, j e r kada d o d e prosjak i zapita... ako imate osjećajnosti, biće v a m teško da kažete ne. Ali ako posjedujete s a m o glavu, vi ćete razmisliti i reći: "Ja ne vjerujem u prosjačenje; lo je loše za ekonomiju, nije d o b r o za kulturu zemlje - a li izgledaš savršeno zdravo i zato idi i nešto radi!" Vi ćete to objasnili, iako znate da su ti razlozi dosta površni; vi zapravo ne želite da date - u lome je stvar. Ali vi ne možete prihvatiti činjenicu da nijeste davalac. Vi živite u riječima, razlozima, objašnjenjima, i sakrivate lemeljnu činjenicu da ubijate svoja osjećanja. A k o ste na stazi n o v c a - a skoro svi su manje - više takvi - onda sagledaj cio fenomen unutar sebe; li ubijaš sebe. A život se ne m o ž e spriječili da se kreće, on će doći do smrti. Vi to ne možete zadržati, to nije u vašoj kontroli. O n o treba da o d e - kao što je i došlo, o n o treba i da ode. Prije no što o d e , vi ćete s a m o stvoriti tjeskobu, to je sve! A k o prihvatite plimu i osjeku života, rađanje i umiranje živola; ako lo prihvalite, n e m a potrebe za tjeskobom. Vi možete voljeti. D o k umirete, volite! Dopustite da se ljubav dogodi. Nemojte pokušavati da se osigurate i ne plašile se smrli. Smrt će doći. Dajte šansu životu da procvjeta. A k o život zaista procvjeta, smrt će biti njegova kulminacija, a ne kraj. To će biti v r h u n a c , krešendo. To će biti najviši vrh. Everest, a nc kraj. U trenutku smrti, čovjek koji je živio ispravno, sa ljubavlju - a to je i jedini ispravan način življenja - za njega smrt dolazi kao najljepša ekstaza. On umire sa p j e s m o m u srcu; umire sa e k s t a z o m u cijelom tijelu, pulsirajući. On odlazi da se sretne sa voljenim b o ž a n s l v o m . N a u č i o je kako se voli i kako se daje. Zalo i u trenutku smrti on m o ž e da daje. On vraća cijelo svoje biće nazad prirodi: tijelo, vazduh ide vazduhu, vatra ide vatri,

141 zemlja ide zemlji, nebo ide nebu. On daje, on je davalac, a biće ide ka s v o m izvoru, ka Brahmi, on se ne vezuje. A k o se u irenulku smrti uhvatiš za život, sve o n d a postaje ružno. To će biti m o g u ć e samo ukoliko si se cijelog života vezivao, vezivao, uvijek bio u strahu, nikada nisi d o p u š t a o da se dogodi ljubav, tada ćeš u trenutku smrti izgubiti priliku da d o s e g n e š najviši vrh koji je m o g u ć , koji je bio m o g u ć . To su dva puta: jedan je ispravan, drugi je pogrešan. Sada ć e m o pokušati da u đ e m o u ovu priču. Bićete spremni da je shvatite - ali shvatile je srcem. Majstor Seistsu je zahtijevao prostrane prostorije kako bi zgrada u kojoj bi podučavao bila prepuna posjetilaca. - M o r a d a j e i on bio u istoj situaciji kao ja. Umezu, trgovac,

... on j o š nije d o š a o k meni je odlučio da pokloni pet stotina komada zlata za konstrukciju nove zgrade. - Pet stotina k o m a d a zlata su velike pare. Umezu je donio novac učitelju na što je Seistsu rekao: "U redu, ja ću uzeli to." - Ali lo nije bio način za tvrdicu. Taj čovjek je m o r a o biti tvrdica, kako bi inače m o g a o sakupiti pet stotina k o m a d a zlata? A to i nije bilo sve: to m o r a da je bio tek mali dio, stoti dio njegovog bogatst\ Ali zašto, ako je bio tvrdica, zašto je d a v a o Majstoru? Izgleda kontradiktorno: ako je bio tvrdica i bogat čovjek, zašto bi d o š a o . Ali ja z n a m razlog - i to je bio dio straha, i to je bilo z b o g sigurnosti na d r u g o m svijetu. M o r a da je bio blizu smrti, m o r a da je b i o v e o m a star čovjek. Bogati ljudi su uvijek starci, nikada nijesu mladi - oni drhte jer im je smrt uvijek blizu. M o r a d a j e mislio da mu smrt m o ž e doći svakog dana; on je m o r a o da pripremi sve za onaj drugi svijet; a sigurno je imao milion takvih zlatnih komadića... i s a m o pet stotina k o m a d a . To čini s a m o da se

142 osigura: "Daj ih Majstoru j e r ljudi g o v o r e da je prosvijetljen. Daj tih pel stotina k o m a d a o v o m čovjeku, on će brinuti o tebi na d r u g o m svijetu, on ti za to m o ž e dati potvrdu. Ljudi kažu d a j e on u d o b r i m o d n o s i m a sa B o g o m ; njegovo ime je u d o b r i m knjigama; on će n e k a d a bili od pomoći." To je pipanje u mraku. Čovjek koji je propustio ovaj život razmišlja o n e k o m d r u g o m životu. Zapamtite, s a m o ljudi koji su propustili ovaj život razmišljaju o tome. A ako propustite ovaj, propustićete i onaj, takode, j e r ste vi ostali isti. Čak i ako vas budu prisiljavali da uđete u raj, vi ćete od toga načiniti pakao: zato što sa s o b o m nosite vaše n a v i k e , m e h a n i z a m vašeg uma, vaše poslove - cijelu vašu prošlost ćete ponijeti sa s o b o m . Od toga ćete načiniti p a k a o ! M o ž e t e li biti na nebu? Ja ne vidim načina; ne m o ž e t e biti tamo. Bilo gdje da odete, sa s o b o m ćete odnijeti vaš pakao. On je dio vas. Z a t o oni koji to znaju g o v o r e da n e b o i pakao nijesu izvan vas, oni su unutar vas, oni su kvalitet vašeg bića. Na o v o m svijetu ljudi treba da žive k a o na nebu; na o v o m svijetu ste u paklu. D o b r o zapamtite, bilo gdje da idete, vi nosite svoj pakao sa s o b o m . Istog trenutka kada stignete t a m o , vi ćete stvoriti svoj pakao o k o sebe. Vi ne možete ništa n o v o učiniti. Um je star, on se ponaša u skladu sa svojim n a v i k a m a , kreće se u krug. Taj Umezu mora da je bio tvrdica, ali se smrt primicala, i on jc m o r a o da misli o d r u g o m svijetu. Ovaj svijet je izgubljen, sada onaj drugi ne smije da izgubi. N e š t o se mora uraditi, ali i lo se mora učiniti p o m o ć u novca. Pogledajte u m : on tvrdi da se n o v c e m m o ž e kupili život, a sada misli da se i Bog m o ž e kupiti. On misli da se i ljubav m o ž e dobiti n o v c e m . Sada misli da se i n e b o m o ž e n o v c e m kupiti. Ali njegov um i dalje ostaje opsjednut n o v c e m . On je i dalje lud, i dalje je novac smisao svega. Bilo šta da treba da obavi, to je činio novac. Zato se Majstor ponašao na taj način. R e k a o je: "U redu, ja ću to uzeti", kao da to nije bilo ništa. U t o m e je smisao: kao da lo nije ništa; pet stotina zlatnika - s a m o prljavšlina. Majstor reče: "U redu, ja ću to uzeti", kao da je to teret od kojeg će on osloboditi U m e z u a . Uvjek imajte na umu da ako odete pred Majstora sa n o v c e m , postupak će biti isti. V e o m a je j e d n o s t a v n o da to shvatite u priči; ali je v e o m a teško kada se taj slav primijeni prema vama. U p r a v o prije neki dan n e k o je telefonirao: htio je da priloži n o v a c za naš ašram. R e k a o je: "Sada ću sa time prekinuti jer izgleda da tu n e m a n i k a k v e zahvalnosti. Ja nijesam pozvan čak ni na specijalni intervju sa O s h o m , zato neću ništa dati." On je ovdje, on treba da p o k u š a da pravilno shvatiti ovu priču jer je lakše razumjeti kada nijeste dio nje. To je v e o m a lako! Ali kada ste dio toga, to je onda v e o m a teško shvatili. Da pel stotina zlatnika n e k o d o n e s e meni, je li? A da mu ja tada kažem: "U redu, uzeću to!"

143

Umezu je dao vreću zlata Seistsu ali je bio nezadovoljan ponašanjem učitelja pošto je suma koju mu je dao bila veoma velika neko bi mogao cijelu godinu živjeti sa samo tri komada tog zlata a učitelj mu nije čak ni zahvalio. Pogledajte u um, u um koji je napet z b o g novca. Šta je on rekao? On je rekao: "Ovu vreću zlata sam dao - sa tri k o m a d a tog zlata čovjek m o ž e živjeti cijelu g o d i n u ! " On je mislio da se živi zbog novca. M o ž d a je n o v a c i potreban, ali se ne m o ž e živjeti za novac. M o ž d a je novac nužan; ali to nije dovoljno. A k o imate s a m o n o v a c i ništa d r u g o , bolje je da umrete - što prije to bolje! Pošto ste živjeli p o v r š n o , tek da v a m prođu dani - to nije život. Isus je rekao: "Čovjek ne m o ž e živjeti s a m o od hleba." I on je znao da je hleb nasušna potreba; niko ne m o ž e živjeti bez njega, to je u redu. Ali postoje i više dimenzije života gdje se ne m o ž e živjeti s a m o od hljeba. A k o s a m o hljeb imate, bolje je da izvršite s a m o u b i s t v o ! N e p r e s t a n o uzimanje s a m o hljeba nije dovoljno! Ali čovjek koji živi z b o g novca misli da sa tri k o m a d a zlata m o ž e da živi cijelu g o d i n u , a tu je bilo pet stotina k o m a d a zlata - sa time m o ž e da živi dovijeka! Sa pet stotina k o m a d a zlata je m o g u ć vječni život. Je li takav ovaj čovjek? - On se čak nije ni zahvalio. Darodavac je bio v e o m a nezadovoljan. Uvijek kada nešto dajete u s l o v n o , uvijek ćete biti nezadovoljni jer se uslov ne m o ž e ispuniti. K a d a dajete b e z u s l o v n o , osjećaćete se spokojni j e r n e m a razloga za nezadovoljstvo. Uvijek kada dajete i uživate u t o m e , kada je davanje svrha za sebe... taj čovjek bi plesao jer ga je Majstor prihvatio - to je d o v o l j n o ! T r e b a l o bi da b u d e zahvalan Majstoru: " B r i n u o sam hoćete li to prihvatiti ili nećete. P o š t o vas dobro poznajem: ovo je za vas prljavo, a vi ste to primili. Vi ste tako fini, vaša milostivost je tako d u b o k a . " Trebalo je da pleše i zahvaljuje. Trebalo je da b u d e d u b o k o sretan i zahvalan. Ali ne, to nije bilo m o g u ć e j e r to nije bilo konačno, to je bilo s a m o sredstvo. On je želio da mu Majstor b u d e dužnik. U k o l i k o bi ovaj čovjek dospio do B o g a , on bi mu d a o vrećicu zlata i č e k a o da mu on zahvali. Šta m o ž e š dati B o g u koji je tebi dao sve? A Majstor nije ništa d r u g o do predstavnik - zastupnik b o ž a n s k o g , zastupnik istog kvaliteta. Z a t o mi Mahaviru z o v e m o "Bhagvvan", zašto mi B u d u z o v e m o "Bhagvvan" - upravo zbog istog kvaliteta. Šta vi m o ž e t e dati njemu? S v e što posjedujete je došlo od njega. Najviše što m o ž e t e je da mu se vratite, najviše je to. Vi treba da budete zahvalni što ste prihvaćeni. Ali čovjek zaluđen n o v c e m ne m o ž e ovo da shvati. On želi da mu Majstor b u d e dužnik jer je dao novac, a to je previše. Za njega je to bilo previše. K a d a je u pitanju

144 njegov pristup, to je bila j e d n a o g r o m n a vrijednost - pet stotina k o m a d a zlata; sa tri k o m a d a čovjek m o ž e da živi j e d n u cijelu g o d i n u dana - zalo što um razmišlja poredenjem. On ništa ne zna o a p s o l u t n o m . On samo zna za usporedbu. To je njegov um! Č u o sam: Mula Nasrudin je umro i o d m a h otišao ili bio poslan u pakao. T a m o je sreo satanu koji ga je već d u g o čekao - on je bio čovjek kojeg je trebalo očekivati tamo. Satana g a j e p r i m i o , zaželio d o b r o d o š l i c u , a M u l a Nasrudin mu tada reče: "Mladiću, sretan sam što sam stigao u raj!" D a v o mu reče: "Nasrudine, vi griješite. O v o nije raj." Nasrudin reče: " M o ž d a je to tvoj stav. Ja sam došao iz Indije meni ovo izgleda kao raj!" Um uporeduje. Pet stotina k o m a d a zlata! On je dao sav svoj život; njegovo srce je bilo u toj vreći sa zlatom. Tih pet stotina k o m a d i ć a nijesu bili od zlata, oni su bili od njegovog srca. On je p r o d a o svoj život za to zlato. On je u m r o za tu vreću zlata - a čak mu nije ni zahvalio. To je već bilo previše. Majstor se nije ponašao ispravno; ovaj je bio nezadovoljan. A k o budete razmišljali o bilo kojem Majstoru, uvijek ćete doći do zaključka da se on nije p o n a š a o ispravno. Zapamtite o v o : ako budete razmišljali ponavljam - vi ćete uvijek doći do zaključka da se on ne ponaša ispravno. A k o zagledate, a ne razmislite, o n d a ćele znati da se on uvijek p o n a š a o ispravno. Onaj je mislio, preračunavao. To je bio plan: pet stotina k o m a d a zlata - cio njegov život je u toj vreći. A ovaj čovjek s a m o kaže: "U redu, ja ću to uzeli." "U vreći je pet stotina napomenu mu Umezu. zlatnika",

On je pomislio: " M o ž d a je pogriješio. M o ž d a je u meditaciji ili n e č e m u d r u g o m e jer kako se m o ž e dogoditi da pet stotina k o m a d a zlata... i sve što je rekao je bilo: 'U redu, ja ću to uzeti.' On nije pri sebi." Z a l o je ovaj n a p o m e n u o . "U vreći je pet stotina zlatnika", napomenu mu Umezu. "To si mi rekao i prije", reče Seistsu. T i m e je rekao: " T o je nebitno, zašto ponavljaš? Č u o sam već to!" A to je bilo j o š više: ni hvala nije dobio od tog čovjeka; čak nije ni n a p o m e n u p r i m i o , izgleda da se i malo naljutio jer je rekao: "To si mi rekao prije. N e m a potrebe..."

145

"Čak i za dobrostojećeg trgovca, pel stotina komada zlata je puno novca", reče Umezu. U tome je p r o b l e m uma. On kaže: "Čak i za dobrostojećeg trgovca - ja posjedujem dovoljno novca, ali i tada, pet stotina komada zlata je puno novca. Z a t o je za tebe, j e d n o g prosjaka, to cijeli svijet. Za m e n e je to dosta n o v c a , a ti si se p r e m a njemu p o n i o kao da to nije ništa. Ti si me uvrijedio." Čovjek koji je usmjeren ka novcu ne m o ž e razumjeti čovjeka ljubavi. Čovjek ljubavi će uvijek izgledati kao prosjak, luđak, kao da ne pripada o v o m svijetu - on to ne razumije. On se p o n a š a na luckast način. Bilo koliko da poštuješ B u d u ili Mahavira, ako bi ih negdje sreo, p o m i s l i o bi da su oni ludi. Čak i ako to ne bi rekao - jer bi bilo neučtivo - li bi d o b r o znao da je taj čovjek prolraćio svoj život sjedeći ispod drveta. On je m o g a o da zaradi m n o g o n o v c a - to je m n o g o puta bilo rečeno za B u d u . K a d a je n a p u s t i o d o m , otišao je u j e d n o d r u g o kraljevstvo, s a m o da bi se o s l o b o d i o r o đ a k a i p o r o d i c e jer je znao da će ga slijediti i nastojati da ga vrate natrag. T a k o je napustio svoje kraljevstvo i otišao u drugu kraljevinu ali se uvjerio da su ti ljudi svuda - od njih ne m o ž e t e pobjeći. Proširile su se glasine d a j e princ iz susjednog kraljevstva napustio svoj d o m i d o š a o u njihovo kraljevstvo. Čak je i sam kralj log kraljevstva d o š a o da mu kaže: "Sine m o j , mlad si i ne znaš puteve o v o g svijeta. Ti si nezreo, a ja sam iskusan. K a ž e m ti iz svog iskustva, vrati se s v o m d o m u . O v o je s u l u d o ! U tvojim g o d i n a m a se takve lude ideje lako rađaju. O s o b a se m o r a t o m e oduprijeti. U tim g o d i n a m a , kada ste mladi, skloni ste idealizmu. Ali kasnije v a m iskustvo d o k a ž e da ste griješili. N e m o j biti hipik, vrati se kući!" B u d a ga je saslušao i rekao: " M o ž d a ste u pravu kada je vaše iskustvo u pitanju, ali ja sam živio u t o m svijetu m n o g o života i nikada nijesam ništa dostigao. Sada je toga dosta. Ja sam z b o g log iskustva odlučio da to n a p u s t i m a ne n e k o g r o m a n t i č n o g idealizma m l a d o g čovjeka." Starac ga nije slušao. R e k a o mu je: " A k o ne želiš da se vratiš, ja te razumijem - m o ž d a je bilo nekih nevolja. M o ž d a se nijesi osjećao d o b r o sa svojim o c e m ili sa svojom p o r o d i c o m , ili je nešto krenulo loše. A k o je tako, ne m o r a š se vratiti, dodi k meni. Ja imam prelijepu kćer; oženi se njom i ovo kraljevstvo je tvoje." B u d a mu o d g o v o r i : "Ja sam oženjem i ostavio sam predivnu ženu. N e m o g u ć e je da nađem drugu ni nalik njoj. Ali ni j e d n a tako d i v n a žena mi nije m o g l a dati ono najviše - a ja tragam za najvišim." Stari kralj je odustao govoreći: "Ti si lud, neizliječivo lud." To se d o g a đ a l o bilo kuda da je B u d a p o š a o . On je bio mlad i v e o m a lijep, i nikada se nije kretao ulicama; bilo kuda da bi išao, n e k o bi

146 zaključio d a j e princ, da nije prosjak - tada bi mu svako davao predlog da se vrati. Um živi na svoj način, razmišlja na vlastiti način. Vi ne m o ž e t e staviti um po strani i onda gledati na stvari oko sebe. Starac koji je d o š a o Budi je propustio tu priliku. M o ž d a se ona više neće ukazati za milion života. Ali on je nastojao da podučava velikog učitelja, on je p o k u š a v a o da ga nauči n e č e m u , on je želio da B u d a nešto nauči od njega. A on ni sam nije ništa stekao, j o š nije nigdje d o s p i o . Čovjek je rekao: "U vreći je pet stotina komada zlata... "Cak i dobrostojećem trgovcu, pet stotina zlatnika je puno novca". - A vi ste s a m o prosjak; to on nije reakao ali je naslutio. "Ti treba da znaš smisao o n o g a što ja činim. T a k o velik poklon, a ti s a m o kažeš : "U redu, ja ću to uzeti." "Da li želiš da li zahvalim zbog toga?" - reče mu Majstor - jer Majstor nikada ne o d g o v a r a na tvoje pitanje. Oni odgovaraju upitno, postavljaju pitanje koje biste htjeli da čujete. Oni nikada ne odgovaraju na vaša pitanja j e r su ona irelevantna. Oni uvijek odgovaraju o n i m što se krije iza pitanja - zbog čega ste to n a p o m e n u l i . Vi nijeste zainleresovani da dokazujete d a j e zlato značajno. Vi nijeste zainleresovani da dokazujete d a j e pet stolina k o m a d a zlala velika s u m a - to je sasvim j a s n o . Vi sada ciljate na nešto drugo. Majstor lo o d m a h uvida i kaže: "Da li želiš da ti zahvatim zbog toga? " - on je lako zabio ekser pravo u njegovo srce. "Trebalo bi", reče Umeizu. Nije rekao: "Ja to očekujem i želim". On je rekao: "Trebalo bi." Ovaj čovjek nije davalac, nikada nije to b i o . Čak i kada je nešto d a v a o to nije činio iskreno. K a d a je nešlo poklanjao, to je činio sa p o g o d b o m . On bi rekao: "Trebalo bi. Ja sam uradio nešto tako veliko, a sada je tvoja dužnost da uzvratiš, to nije moja želja ili moj zahtjev." "Zašto ja?" upita Seistsu. "Davalac treba da bude zahvalan". O v o je n e m o g u ć e da shvati um, n o v c e m orjenlisan u m : davalac treba da bude zahvalan. O v o je vrhunac na stazi ljubavi. Oni koji vole, spoznaju da je davanje tako d i v n o i blaženstveno; oni su spoznali da što više daješ, to više i dobijaš; što više ljubavi pružaš, to više ljubavi imaš unutar sebe; što više rasipaš, daješ, dijeliš, više nadolazi to je vječno proljeće. A kada j e d n o m shvatile da što više dajete, više i imate, vi ste naučili temeljnu aritmetiku spiritualnosti. T a d a ti više ništa ne zadržavaš za sebe, uvijek tragaš za n e k i m ko će to da u z m e . Ti ćeš lada nastojali da nadeš n e k o g a ko će to sa tobom podijeliti j e r ćeš tako biti svježiji. Staro je otišlo, n o v o se rada; uvijek nešto nadolazi. Vi ste nalik izvoru koji je postao baruština jer n i k o m e ništa ne dajete. Vi n i k a d a ne dajete svoju vodu. V o d a je tako poslala stara - daj je

147 n e k o m e ! N e k a ljudi dolaze i neka piju od tebe, tako će svježina izvora uvijek biti m o g u ć a . O n o g trenutka kada stara voda oteče, n o v a doteče. T v o j izvor je negdje d u b o k o povezan sa beskrajnim o k e a n o m . T v o j izvor je upravo kapija okeana. To davalac spoznaje, to spoznaje i onaj koji zna da podijeli sa d r u g i m to što ima - tada osjeća zahvalnost. Uvijek kada n e k o u z m e nešto od tebe, nešto n o v o će doći unutar tvog bića. T v o j e biće se obnavlja kroz to. Ti ćeš biti sve mladi i mladi što više b u d e š d a v a o . D a v a l a c je uvijek mlad. Onaj koji ne daje je uvijek star, umrtvljen, zastareo. Majstor reče: "Davalac Ireba da bude zahvalan. Ti treba da b u d e š zahvalan meni što sam to primio - što sam primio n o v a c . Ti treba da budeš zahvalan zbog toga jer novac ne predstavlja ništa za m e n e . " M o ž d a je on potreban u svijetu jer i Majstor živi od svjetovnog. To m o ž e biti smisao egzistencije u o v o m s u l u d o m svijetu jer i Majstor treba da živi u o v a k v o m svijetu - ali lo ne prestavlja ništa. N o v a c je s a m o izmišljeno sredstvo kako b i s m o mogli vršiti razmjenu dobara. D r u š t v o m o ž e da živi i bez novca; hiljadama g o d i n a je društvo živjelo bez n o v c a . Prije ili kasnije, p o n o v o će doći vrijeme kada će društvo živjeti bez n o v č a n e razmjene jer živjeti zbog n o v c a je tako opterećujuće, nekorisno i nebitno. Ali pošto je j o š uvijek svijet siromašan, n o v a c je zato u upotrebi; ali što se b u d e više razvijao... A m e r i k a će biti ta koja će prva odbaciti n o v a c . K a d a b u d e dovoljno novca, neće biti potrebe da se nosi - zašto bi ga nosili sa s o b o m ? T a d a će to biti g l u p o , opterećujuće. Ubrzo na Zemlji neće biti potreban n o v a c . Ali Majstori su to oduvijek znali, znali su d a j e to sredstvo trgovine; no i Majstor m o r a da živi sa v a m a . A k o odete u ludnicu, bolje bi bilo da se počnete pretvarati da ste i vi ludi jer ćete inače zapasti u nevolje. A k o b u d e t e pokušavali da dokazujete kako ste vi zdrav čovjek, luđak će vas ubiti. Oni su to uradili sa I s u s o m , to su učinili i sa S o k r a t o m , to su uradili i M a n s u r u . To su bili bezazleni ljudi. O n i su pokušavali da žive u ovoj ludnici onakvi kakvi jesu - oni nijesu bili ludi. O n i su bili bezazleni ali nijesu znali pravila ludnice: čak i ako nijesi luđak, pravi se da si lud. L u d o s t je preovladavajući elemenat, sredstvo odnošenja. N e m o j t e biti ludinac u ludnici, inače će se luđaci okupiti i ubiti vas. A k o p o k u š a t e da pokažete da nijeste ludi, to će značiti da p o k u š a v a t e da saopštite: "Vi ste ludi!" - a to se neće moći tolerisati. 1 prosvijetljena o s o b a m o r a da živi u t a k v o m svijetu sa vama. M o r a da koristi vaše tehnike, vaše trikove. J e d n o m se d o g o d i l o da su u Japanu otkrili j e d n o g prosvijetljenog čovjeka kojeg su policajci uvijek hvatali - j e d n o m u kradi, drugi put za nešlo d r u g o , neki kriminalni čin, neke male prestupe: ukrao bi tek neku manju s u m u n o v c a - a bio je prosvijetljen! Tada su ga morali poslati u zatvor. T o k o m cijelog svog života je dvadeset i s e d a m puta boravio u zatvoru; oni koji su mu bili učenici su to znali: posljednji put kada je izašao iz zatvora

148 imao je sedamdeset osam godina. Učenici su na to rekli: "Sada više n e m o j da radiš takve stvari. Zašto to činiš?" On jc o d g o v o r i o : "Ko bi onda odlazio u zatvor da te zatvorenike uči meditaciji, te zatvorske ptičice? Ko bi tamo išao? Jedini način da d o đ e m do tih ljudi je da nešto ukradem. To nije ništa za m e n e . Ja sam im p o m o g a o jer t a m o vlada prava bolest. Ja sam tamo potreban. To je bio jedini način da udem, inače me ne bi pustili unutra. To je bilo j e d i n o sredstvo koje bi prihvatili" - prosvijetljeni čovjek treba da živi sa vama, zatvorskim ptičicama. A k o ste spremni da shvatite nervozu za n o v c e m i ekstazu ljubavi, onda ćete biti u mogućnosti da razumijete o v o : davalac treba da bude zahvalan. Daj, i budi zahvalan! - Zato što te ta osoba m o ž e odbiti. T a k v a m o g u ć n o s t o v a k v a tvrdica ne m o ž e ni pojmili. On ne m o ž e ni pojmiti da bi neko m o g a o odbili pet stotina k o m a d a zlata. On ne zna da je m o g a o bili odbijen. Majstor je m o g a o da izbaci napolje vreću i da kaže: " N e m o j donositi to smeće ovdje." D o g o d i l o se: jedan čovjek jc d o š a o , i on je imao pet stotina k o m a d a zlata - le tvrdice imaju svoju računicu: pet slotina im izgleda najviše, granica; oni ne m o g u ići preko toga - a on je d o š a o R a m a k r i š n i . R a m a k r i š n a je bio j o š opasniji. On nije s a m o rekao: "U redu, uzeću to", on se ponio j o š grublje. R e k a o je: "Sada idi do G a n g a i sve to baci u vodu." Čovjek nije ništa m o g a o uraditi jer mu je to R a m a k r i š n a rekao - on se uplašio. Bilo je n e m o g u ć e da o d e do G a n g a i da baci pet stotina zlatnika. Ali kada je to R a m a k r i š n a rekao... n o , i dalje je oklijevao. R a m a k r i š n a reče: "Zašlo oklijevaš? Zar mi nijesi dao taj novac? Sada je to moj n o v a c ! Ti s a m o idi i baci ga u G a n g jer meni sada ne treba taj novac, a G a n g u treba." Čovjek je polako otišao i više se, n a r a v n o , nije vralio! P r o š a o je jedan sat, prošla su dva sata, i o n d a R a m a k r i š n a posla učenike da vide šta se d o g o d i l o sa čovjekom. Nije li m o ž d a sam skočio u vodu da bi spasio novac? - T v r d i c e su s p r e m n e na to. Zato su učenici otišli; s t a j e uradio? T a m o je bila m a s a naroda i on je priredio veliku predstavu. U z e o bi j e d a n zlatni novčić i bacao ga o stijenu - k h a n n n n g ! Z v u k ! A tamo je bilo m n o g o ljudi. A on bi o n d a brojao: stotinu j e d a n , sto dva, sto Iri... i bacao u G a n g . Učenici su izvijestili: "Čovjek je savršeni egzibicionisl! O k u p i o je veliku m a s u naroda i bacao zlatnik po zlatnik, brojao ih i sve to činio v e o m a sporo." R a m a k r i š n a je otišao tamo, lupio čovjeka i rekao mu: "Kada n e k o skuplja n o v a c , potrebno je brojanje, ali ako ga se odriče... Šta to radiš? A k o neko želi nešto da baci, on to baci sve odjednom!" Ali ljudi se odriču a i dalje broje - oni se nijesu toga odrekli. Davalac treba da b u d e zahvalan; daj i budi zahvalan. A k o budete slijedili ovo pravilo, stari krčag će pasti, voda će se izliti. Cijela maya će

149 nestali. N e m a vode - n e m a mjeseca. T a d a m o ž e š pogledati u n e b o , u stvarni mjesec. On je uvijek tu, ali ti si uhvaćen odsjajem. Ljubav je stvarni mjesec, novac je odsjaj.

150

FILOZOF PITA

BUDU

Jednog dana je kod Bude došao filozof i upitao ga: "Bez riječi, da ne govoriš, hoćeš li mi reći istinu?" Buda je ostao u tišini. Filozof kleknu i zahvali Budi riječima: "Tvojom ljubaznom dobrotom, ja sam raščistio moje zablude i kročio na stazu istine." Pošto je filozof otišao Ananda upita Budu što je filozof dostigao. Buda mu odgovori: "Dobar konj trči čak i na sjenku biča."

151

Jednog

dana je

kod Bude

došao filozof

i upitao ga: "Bez riječi, da ne govoriš, hoćeš li mi reći istinu?" V e o m a rijelko je filozof dolazio B u d i . To je bilo skoro n e m o g u ć e . Ali ako bi se to dogodilo, lo bi bila revolucija, to bi u filozofu izazvalo transformaciju. Z a š t o je bilo n e m o g u ć e da filozof d o đ e kod B u d e ? Z a t o što su filozofija i religija v e o m a antagonistiične; njihovi pristupi su s a s v i m suprotni, dijametralno suprotni. Filozofija vjeruje razmišljanju, a religija koristi povjerenje. Mislilac v e o m a lako posumnja ali ne m o ž e lako povjerovali, teško stvara povjerenje. Potreban je sumnjičav um da neko b u d e filozof, v e o m a skeptičan um je potreban za to. Da se b u d e religiozan, potrebno je d u b o k o povjerenje - uopšte nije potrebna skepsa, nije potrebna sumnja. Filozof živi logički; religiozan čovjek živi sa ljubavlju, i zato n e m a n i k a k v o g načina da se ljubav i logika susretnu. Ne postoji za to načina; oni se nikada ne susreću, njihovi putevi se nikada ne ukrštaju. Oni m o g u ići paralelno - u p r a v o nalik trakama na autoputu - ali se nikada nc susreću. Oni m o g u biti v e o m a blizu, ali uvijek idu s a m o paralelno jedni pored drugih. Čak i ako pomislite da se oni negdje dotiču, to je zabluda. Stanite na magistralnom putu i p o g l e d o m pratite dvije paralelne trake; negdje daleko na horizontu će vam se učiniti da se njih dvije dotiču one se ne dotiču. To je iluzija. Pođite do te tačke i vidjećete da su i tu

152
paralelne. Dvije paralelne linije se nikada ne moga susresti. Srce i glava su dvije paralelne linije: oni sc nikada ne susreću. Vi možete skočiti: sa jedne linije možete skočiti na drugu - to je moguće. Vi možete skočiti iz glave u srce, ali lu ne postoji nekog kontinuiteta- lo je samo skok. A k o previše vjerujete glavi - lo znači da vjerujete sumnjama - taj skok će bili nemoguće izvesti. Bilo je velikih filozofa; oni su razmišljali i razmišljali, ponirali i uzdizali sc, i stvarali velike sisteme, čuda od riječi, ali se nijesu približili istini više nego bilo koji neuki čovjek. Zapravo, naprotiv, neuk čovjek može biti bliži istini jer je on čist i isprazan u svom neznanju; makar nije egoist, makar može da sasluša druge. Ukoliko bi Buda došao u grad, neuk čovjek bi makar došao da ga vidi jer je svjestan da ne zna mnogo - toliko je poniznosti prisutno. Filozof ne može doći jer on već lo zna! U tome je problem: bez da bilo što o tome zna, on misli da sve zna. To se meni svakodnevno događa. A k o mi dode filozof ili psihijatar - čovjek koji je studirao psihologiju, filozofiju ili religiju na nekom univerzitetu - skoro je nemoguće, veoma je teško da se uspostavi komunikacija. Vi možete raspravljati ali se ne možete susresti - kretaćete se paralelno. Vi možete izgledati bliski jer koristite iste riječi ali to samo tako izgleda. Zašto je lako teško da logika voli? Zato šio ljubav treba veoma hrabar čin, a taj čin je da se krene ka nepoznatom. Logika je uvijek bila kukavica. Ona se nikada nije kretala ka nepoznatom. Logika nalaže: "Prvo moram da saznam. Kada mi je teritorija dobro znana, ja ću tamo krenuli." Logika ne posjeduje avanturu. Ljubav je apsolutno za avanturu; ponekada to izgleda i luckasto. Logičnom urnu uvijek izgleda luckasto: "Šta to radiš? Krećeš u nešlo nepoznato, a ne znaš kuda ideš? Šta radiš? Napuštaš teritoriju koju dobro znaš, gdje si siguran, bezbijedan, nepotrebno postaješ beskućnik. Nemoj izgubiti i ono što imaš; prvo se uvjeri u ono što posjeduješ." Ovo je problem. Logika kaže: "Prvo upoznaj naredni korak, tek onda napusti mjesto na kom stojiš." Tako nikada nećete krenuti dalje jer nema načina da se upozna naredni korak prije no se dospije tamo. Logika je... Čuo sam da se jednom dogodilo: Mula Nasrudin je želio da nauči da pliva. Otišao je učitelju. Učitelj mu je rekao: "Hajde sa mnom. Ja idem na rijeku. To nije teško, ti ćeš to naučili. To je lako, čak i djeca nauče." Ali slučajno, kada je Nasrudin prišao obali, okliznuo se. Bilo je blatnjavo i on se uplašio. Pobjegao je ka najudaljenijem mjestu na obali ispod jednog drveta. Učitelj g a j e slijedio i upitao: "Zašto si pobjegao? Kuda si krenuo?" Nasrudin mu odgovori: "Slušaj me: prvo me nauči da plivam, tek ću tada prići bliže. To je opasno! A k o se nešto loše dogodi, ko će biti odgovoran za lo? Zalo ću doći do rijeke lek kada naučim da plivam."

153
Zar je m o g u ć e naučili plivanje prije no se dode do rijeke? Z a l o M u l a Nasrudin nije naučio da pliva. To je b i l o v e o m a o p a s n o , laj korak je bio sulud. Čovjek, učen čovjek, čovjek logike, ne m o ž e preuzeli taj korak. L o g i k a postaje grob za njega. Vi postajele sve više ograničeni jer je živat opasan. Ne postoji način da se to prevazide! To je uvijek kretanje ka n e p o z n a t o m . Rijeka oduvijek teče ka moru. T a k o život napreduje: on uvijek napušta poznato i kreće se ka n e p o z n a t o m . T a k a v je način života! Ništa se lu nc m o ž e uraditi. A k o p o k u š a t e da uradite drugačije, tada će G a n g krenuti ka Gangotriju j e r mu je lo poznalo: neće ići ka G a n g a Sagaru, neće leći ka okeanu. U afričkom mitu postoji ptica: ime joj je afričko - vvoolflewoollle. Ta ptica je najpoznatija u cijeloj mitologiji svijeta. O n a je posjedovala s a m o j e d n u osobettrjsl: nije se zanimala kuda je išla, s a m o je interesovalo odakle dolazi - zato je letjela unazad. O n a nije nigdje stizala, j e r je bila zainleresovana samo da sazna odakle je dolazila. O n a se zanimala za prošlost. To znači: kada ostarite vratićete se u utrobu! To je n e m o g u ć e ! Ali to ukazuje kako ljudski um d|eluje. Sa logikom se vraćate izvoru; sa ljubavlju idete ka najvišem rascvjetavanju - dimenzije su različite. L o g i k a pila: "Ko je stvorio svijet?" O n a je zainleresovana za stvaraoca, za prošlost, za prapočetak - Gangotri, odakle G a n g izvire. Ljubav nikada ne pita ko je stvorio svijet. Sve je već lu, koga o n d a briga za t a k v o pitanje? Bilo ko da g a j e stvorio A , B , C ne čini nikakvu razliku. K o l i k o će te dirnuli pitanje ko jc stvorio svijet? Da li je to bio hindu b o g , B r a h m a ili jc to bilo hrišćansko trojslvo - koja je razlika u tome? Ljubav jc zainleresovana s a m o za lo šta će bili v r h o v n o rascvjelavanje. Ljubav se zanima za B u d i n s t v o . O n a se zanima što će se dogoditi sa m n o m , sa mojim s j e m e n o m , kako će se ono Tascvjetavati. Zabilježi razliku: logika - uvijek se z a n i m a za p o z n a t o , za prošlost, za put kojim si već prolazio; ljubav - uvijek je zainleresovana za n e p o z n a t o , za najviše rascvjetavanje, za put kojim j o š nijesi išao - ne s a m o da nijesi išao već i da nijesi ni pomislio da tuda m o ž e š ići, nijesi o t o m e ni sanjao. Z a t o su filozofi rijetko dolazili kod B u d e . Oni se kreću dijametralno suprotno: filozofi idu ka prošlosti, B u d a se kreće ka budućnosti. Njihova polazišta m o g u biti ista ali ne postoji mjesto susretanja. N o , kada filozof d o d e kod B u d e - to se rijetko d o g o d i , ali ako se dogodi ostvaruje se trenutačni preobražaj. Z a š t o ? A k o filozof d o d e Budi, to znači da je d u b o k o u sebi shvatio promašaj filozofije. Inače, zašto bi dolazio? D u b o k o u sebi je osjetio poraz logike. On je činio sve napore da lim putem spozna istinu: raspravljao o svemu i svačemu, za i protiv. N e p r e s t a n o je raspravljao, i sada jc došao do mjesta gdje jc uvidio da je sve b e s m i s l e n o ; ništa se tako ne može spoznati. Taj gubitak mu je dao uviđaj najdublje poniznosti. Čak ni neuki čovjek nije tako prazan jer nije doživio toliki neuspjeh. On nije u p o z n a o patnju neuspjeha. On nije pao sa vrha na d n o .

154
Ovaj filozof je mislio da je na vrhuncu. Iznenada je poslao svjestan d a j e samo sjedio u dolini i sanjao o vrhuNikada nije bilo nikakvog vrha! On se nije pokrenuo ni jedan sanlimelar. Istina je oslala nepoznata koliko i prije.Cio njegov život je bio protraćen! Kada neko osjeti nešlo ovako, iznenada njegov ego nestaje, osoba poslaje isprazna. A dok ne postanete prazni, ne možete doći do Bude. Samo pranina, duboka poniznost, može te dovesti do Bude. Tek sada ste spremni da učite jer ništa ne znale. Zato postoje dvije vrste neznanja: obično neznanje - kada je čovjek neuk ali nije svjestan toga; i kada je filozof postao svjestan da je neznalica - to je drugi tip neznanja, veoma dubok - on je dospio do spoznaje da je neuk, potpuno je svjestan da je neznalica. Kada je neznanje svjesno toga, poslaje prvi korak ka mudrosti. Dakle, prva stvar koju treba shvatiti je: Jednog danu je kod Bude došao filozof i upitao ga... U Budino vrijeme je bilo mnogo filozofa. Zaista, nikada nije bio toliki procvat inteligencije kao u lo doba - ne samo u Indiji već i u cijelom svijetu. Buda, Mahavira, Prabuda Kaljajan, veliki logičar; Adžil Keškakambal, veliki filozof; Makhali Gošal, rijedak intelekt; Sandžaja Viletipula i još mnogi drugi su se nalazili u Biharu. Sada njihova imena nijesu poznala jer nijesu stvorili neko sljedbeništvo. U isto vrijeme, u Grčkoj, živjeli su Sokrat, Platon, Aristotel - trojica koji su oblikovali cio zapadnjački um. U isto to vrijeme, u Kini, živjeli su Konfučije, Lao Ce, Cuan Cu, Memcius. Izgleda da je u to vrjeme, širom cijelog svijeta, ljudski um bio na svom Everestu, na vrhuncu. Postojale su samo tri kullure: jedna je kineska, druga indijska, a treća grčka. Samo su tri kulture prisutne, sve druge su samo posljedica ove tri. Cio Zapad je potekao iz grčkog uma u Atini. Cijela kineska civilizacija, sasvim drugačija civilizacija, potekla je iz Konfučijevog i Lao Ceovog sukobljavanja; a sve što je lijepo u Indiji je dospjelo od Bude, Mahavira. A ti ljudi su živjeli u samo jednom trenutku istorije. Istoričari tvrde da se istorija okreće nalik točku: postoje trenuci kada je inteligencija na vrhuncu, postoje trenuci kada je ona u padu. Postojala su vremena kada je inteligencija bila na vrhuncu; mnogi su bili filozofi, posebno u Indiji. ; cijela zemlja je bila filozofična. Ljudi su se kretali iz jednog kraja u drugi tragajući za istinom - bilo je na milione trgalaca! I samo kada ima loliko puno tragalaca, tada nekolicina mogu postali prosvijetljeni; to je nalik piramidi. Piramida je veoma prostrana u temelju, a onda, malo po malo, izdiže se do vrha. Buda bitiše samo onda kada u temelju tog vremena milioni ljudi tragaju za istinom, inače, on ne bi mogao bitisati. Drugačije nema mogućnosti za to, on se ne bi mogao uzdići. Gdje bi mogao boraviti? On treba milione, milione tragalaca; oni su njegova baza.

155
U tim danima kada su svugdje stvoreni sistemi, tako komplikovani i kompleksni sistemi, sa kojima se ništa nije moglo uporedili... Oni kažu, isloričari filozofije i religije, d a j e Indija u to vrijeme znala sve što se moglo znati LI filozofiji - svaku sjenku i nijansu misli, svaki mogući pristup. Indija je sagledala sve moguće puteve, i svi putevi su dovedeni do savršenstva. Zalo, poslije tog vremena, nije ništa bilo novog u filozofiji; a ako mislite da posloji nešto novo,onda nijeste dovoljno dobro upućeni u indijsku misao. Ništa nije moglo biti novo poslije Bude jer se u to vrijeme sve istražilo, sve mogućnosti su bile isq:>ljene. A ako mislile... na Zapada su mnogi ljudi ostvarili ponešto i mislili su da su dali nešto novo. To je izgledalo kao novo jer su oni nedovoljno upoznati, oni o lome mnogo ne znaju. Cijela riznica je skrivena u jezicima pali, prakriti i sanskrit, jezicima koji se ne govore, koji se nijesu koristili; ali svaka nijansa misli... Na primjer, kada je po prvi put Sigmund Frojd rekao: "Ja slutim da svjesni um nije cijeli um. Duboko u svijesti postoji i podsvjesni sloj. A čak i iza toga, slutim da postoji neki sloj nesvjesnoga". Tada se mislio d a j e to veoma revolucionarno otkriće. Ali još u Budino vrijeme, to je bilo poznato; i ne samo to, Buda je govorio i o jednom još dubljem nivou. On je govorio o sedam nivoa uma. Tri su bila ta o kojima je Frojd govorio - ali j o š četiri... a ako je on bio u pravu kada su ta tri sloja u pitanju, postoji mogućnost da je bio u pravu i za preostala četiri sloja jer je bio na pravom putu. Onda je Jung naslutio da iza nesvjesnoga postoji i kolektivno nesvjesno - a to je četvrti nivo kod Bude. Sada je sva psihologija dospjela do tog četvrtog nivoa - sva četiri je nagovijestio i Buda - ali postoje još iri; prije ili kasnije, i ta tri ćemo razotkriti. Nikada nije bilo toliko pristupa razmišljanju i logici, kao u to vrijeme. Buda je govorio o sedam nivoa uma, a Prabuda Katjajan je čak govorio o sedam slotina nivoa uma. Nepojmljivo ali ipak veoma logično i moguće da um bude podijeljen na sedam stotina slojeva. Ništa nije nemoguće! U to vrijeme su filozofi dolazili kod Bude. Prvo pokušaj da shvatiš situaciju u kojoj je bio Buda: on je bio do krajnosti anti-metafizičan; on nije bio filozof. Zapravo, ne možele naći čovjeka koji je toliko antifilozofičan koliko Buda jer je izjavio da su besmislena sva filozofska pitanja. Sada je lo stav i na Zapadu. Bertrand Rasel ili Vitgenstejn posljednje otkriće na Zapadu je Vitgenstejn - a njegovo polaziše je: da su sva filozofska pitanja i odgovori besmislica. Ipak, ako postavite pitanje, neko filozofsko pilanje, Bertrand Rasel će vam odgovoriti sa da ili ne. Buda nikada neće odgovoriti jer ako je to besmislica, čemu odgovori? Buda će oslati u tišini. Tako je to poslalo rutina. Uvijek kada bi Buda došao u neki grad, njegovi bhikkus bi otišli do mještana i obavijestili ih: "Molimo vas da ne postavljate ovih jedanaest pitanja." Oni su imali spisak jedanaest pitanja; u tih jedanaest pitanja je obuhvaćena sva metafizika: ona su predstavljala

156
s v e u k u p n a filozofska istraživanja. Zato bi prethodnica, prije no bi B u d a d o š a o u grad, grupa bhikkhua otišla u grad i raširila vijest: " M o l i m o vas, nemojte postavljati ovih jedanaest pitanja jer vam on neće odgovoriti na njih. A k o imale nešlo osim ovih jedanaest pitanja, možele doći, smatrajte se p o z v a n i m - ali od ovih jedanaest pitanja n e m a ništa." Šta onda da se radi'.' Taj čovjek nije bio filozof, on nije bio skeptik, nije bio sklon sumnjama. On nije toliko sumnjao zato nikada nije govorio o povjerenju. To sc treba shvatiti jer je povjerenje potrebno samo onda kada sumnjale. A k o ne sumnjate, čemu onda priča o povjerenju? Sve priče o vjeri znače da je sumnja prisutna. On nikada nije rekao: "Vjeruj!" jer je rekao da ne postoje pitanja o vjerovanju ili nevjerovanju. O s o b a treba da bude. To nije intelektualno pitanje jer i vjera i sumnja pripadaju intelektu. O d a k l e je sumnja? Iz uma. O d a k l e vam vjerovanje? I ono je iz uma. Zato će i vaše vjerovanje poticati iz istog korijena. O n o će već unaprijed biti otrovano. Ko će vjerovati? A ko će sumnjali? Vi ćete (»stati isti i vv ćete bili taj problem. Z a l o je B u d a g a đ a o u sam korijen, rekao je: " N e m a potrebe da vjerujete, n e m a p o t r e b e da sumnjate. S a m o dođite k meni i budile. N e m o j t e se kretali ka tim ekstremima. N e m o j t e zauzimati nikakav stav, jednostavno budite u sredini." Z a t o je njegov put poznat kao srednji put - majjhim nikaya: nikada ne ići ka krajnostima. O v o je j e d n o od najoriginalnijih otkrića o ljudskom umu i n j e g o v o m funkcionisanju, j e r um uvijek nastoji da se kreće ka suprotnim krajnostima. Volite neku osobu. K r o z ljubav veličate tu osobu, ona postaje bog. Kasnije ljubav iščezne; vi o d m a h počinjete da mrzite. N i k o ne zastaje u sredini - a o n d a činile nešto sasvim suprotno. T a d a se ta osoba grči pod tvojom mržnjom, postaje davo. Postoji li ijedan način da se stane između Boga i đavola i da se ne ide ka krajnostima? Um se osjeća v e o m a lagodno kada se kreće iz j e d n e ka drugoj krajnosti. U tome n e m a problema, to si već činio: sumnjate u neku osobu, p o t o m joj možete vjerovati; ako vjerujete n e k o m e , onda možete i sumnjali. B u d a kaže: Stanite u sredinu, jer u sredini n e m a uma: um bitiše s a m o u ekstremima. Voljeti'.' - um je tu. Mrzjeti? - um je prisutan. Za nešto sle? - um je prisutan. Protiv? - u m j e opet tu. U sredini um ne može da bitiše. U sredini n e m a nikakvih m o g u ć n o s t i za umovanje jer će misao uvijek bili ekstremna: ili će lo bili sumnja ili povjerenje, ljubav ili mržnja, neprijateljstvo ili prijateljstvo. Vi znate vrlo d o b r o da se u s v a k o m prijatelju krije i neprijatelj, d a j e u s v a k o m neprijatelju skriven i prijatelj. Jedan od najoštroumnijih u m o v a svijeta, Makjavcli, je u svojoj knjizi Kraljević n a v e o : "Nemojte reći čak ni prijatelju ono što ne biste mogli reći i neprijatelju, jer i prijatelj jednoga dana m o ž e bili potencijalni neprijatelj. N e m o j t e ništa reći protiv neprijatelja što ne biste željeli reći i protiv prijatelja jer možele bili u nevolji jednog dana. A k o neprijielj postane prijatelj, vi ćete tada bili zbunjeni." O v o jc bio predlog političara dal

157
kraljevićima, političarima. Zato su političari ostajali obazrivi; što su bili na odgovornijem položaju, nijesi mogao razotkriti u njihovim riječima, njihovim izjavama, protiv koga se lo odnosi ili za koga se oni zalažu. Njihove riječi su bivale sve neuhvalljivijc, jer ako bi se prijatelj preokrenuo u neprijatelja, oni ne bi bili u nevolji. A k o bi neprijatelj postao prijatelj... A svakodnevno, nalik vremenu, političari se mijenjaju kao što se vrijeme mijenja; nikada nijeste načisto sa lime. Cuo sam; dva političara su razgovarala o jednom svom kolegi. Prvi reče: "Taj čovjek je neiskren, lako je lukav, grub, još nijesam sreo lakvog. On je ovdje najneppšieniji čovjek". J o š je dodao: "Osjećam da ga ne poznaješ tako dobro kao što g a j a poznajem." Drugi čovjek reće: " N e , nijesi u pravu, i ja ga poznajem veoma dobro." Prvi na to reče: " K a k o ga možeš poznavati bolje? Ja sam njegov najbolji prijatelj!" Prijateljstvo ili neprijateljstvo su dva lica jednog istog uma. Zastanite u središtu! T Buda je zastao u sredini, i mnogima je pomogao da zastanu u sredini. To je isto kao da hodate po zategnutom užetu. Da li ste gledali ljude koji hodaju po užetu'? Šta oni rade? Jedna od najdubljih istina života se tu ukazuje. Uvijek kada artist osjeti da će pasti na lijevu stranu, on se odmah nagne nadesno. Možda to tebi i nije uočljivo jer pomisliš da se on kreće ka desnoj strani, da se naginje nadesno. Ali kada se nagne nadesno, on zna da kreće ka lijevoj strani. Upravo da bi postigao ravnotežu, kada osjeti da pada nadesno, on se iznenada nagne ka lijevoj strani; treba se odabrati suprotnost da bi sc održala ravnoteža. A k o neku osobu ujutro previše voliš, uveče ćeš je mrzjeti, inače bi pao sa konopca - i to je hodanje po zategnutom konopcu. A k o nekoga previše volite, vi se previše naginjete nalijevo; tako ćete pasti. Da biste uspostavili ravnotežu, treba da se nagnete nadesno. Ljubavnici su uvijek u svađi: to je neka vrsta ravnoteže, ništa drugo, ništa ozbiljno. To je prirodno - sve dok ne padnete sa konopca, a to je već nešto drugo. Upravo o tome Buda govori. Buda kaže: "Nemojte se naginjati nadesno. Nemojte se naginjati nalijevo." Šta će se tada dogoditi? Ti ćeš pasti sa konopca. A to uže je um, to uže je ego; treba da održavate ravnotežu, da neprestano držite ravnotežu. Zato... lo izgleda veoma paradoksalno. Uvijek kada mrzite voljenu osobu, vašu suprugu, prijatelja, vi tada nastojite da uspostavite ravnotežu kako bi je ponovo mogli voljeti. Inače, u protivnom, vi biste pali sa vlastitog uma. A bez uma nema ljubavi, nema ni mržnje - makar nema one ljubavi koju vi poznajete, one mržnje koju vi znate; one nijesu tu. Drugačija vrsta milostivosti se budi, ljubav koja je izvan te dualnosti. Ali lo se događa samo onda kada izgubite konopac, kada izgubite volju da održavate ravnotežu na njemu. Kada ste izgubljeni, i vaš ego se gubi - ego je vrsta suptilne ravnoteže.

158

Jednog dana je kod Bude došao filozof i upitao ga: "Bez riječi, da ne govoriš, hoćeš li mi reći istinu'/" On je iražio n e m o g u ć e ; ali pored B u d e nešto šio je n e m o g u ć e poslaje m o g u ć e - i s a m o pored B u d e n e m o g u ć e postaje m o g u ć e . T a d a svi zakoni, uobičajeni zakoni, bivaju srušeni. S t a j e on pitao? On je pitao: Bez riječi, da ne govoriš, hoćeš li mi reći istinu? To se događalo m n o g o pula. Prije svega, to se j o š j e d n o m prije loga d o g o d i l o B u d i : neki drugi čovjek je došao, ali mora bili d a j e laj čovjek bio sasvim drugačijih kvaliteta od o v o g jer se lada B u d a ponio drugačije. B u d a ne posjeduje unaprijed pripremljene o d g o v o r e . On nije lime opsjednut j e r ne posjeduje um. Uvijek kada neko dode pred njim, on se ponaša nalik ogledalu - on odražava lik le osobe. Jedan drugi čovjek je postavio isto pilanje - došao je i pilao: " G o s p o d i n e , možele li mi reći nešto o isiini bez da koristile riječi?" B u d a je rekao: "Tada treba da pilaš bez upolrebe riječi. Pilaj lako, i ja ću li odgovoriti. A k o ne možeš pitali bez riječi, kako očekuješ... ? Zato idi, uvježbavaj se! K a d a b u d e š spreman da pitaš bez riječi, o n d a dođi." Ali o v o m filozofu B u d a nije o d g o v o r i o na taj način. Taj čovjek je postavio jedno, zaista, drugačije pilanje jer je bio drugačiji. Pitanja u sebi nose smisao o s o b e koja pila. Pitanje ne sadrži smisao u tim riječima; to nosiš ti, ivoj kvalilel fcića. Ti možeš postaviti isto pitanje, ali o n o ne m o r a značili isto. A k o si // drugačiji, i pilanje će biti drugačije. Riječ donosi smisao o s o b e koja govori. Riječ je sama za sebe besmislena. Ti m o ž e š koristili rječnik, m o ž e š znali šta ta riječ znači, ali to nije i stvarno, nije živo značenje; lo je nešto m r t v o . K a d a osoba upotrijebi neku riječ, ona joj daje živi smisao, stvarno značenje. Značaj te riječi potiče od o s o b e koja je izgovori. Ovaj čovjek je pitao... a šta je on pitao? - j e d n o v e o m a suptilno pitanje. On je rekao: "Bez riječi, da ne govoriš, hoćeš li mi reći istinu?" B e z riječi, to je bilo lako - možete ostati u tišini. Ali da ne govoriš, to je n e m o g u ć e jer ako ostaneš u tišini, to znači da ne govoriš. A čovjek je pitao: "Nemojte koristili riječi, nemojte koristiti ne-riječi, i recite mi istinu." Tišina neće p o m o ć i , riječi neće pomoći. Jezik neće bili od velike koristi, a ni tišina neće bili od korisli. Sta će onda B u d a uradili? Buda je oslao u tišini - ali ova tišina je drugačija. Postoje dvije vrste tišine. K a d a vi ostajete u tišini, to je p r i n u d n a mirnoća. Riječi su unutar tebe, buka je prisutna; tišina je s a m o na površini. Vi izgledate stišano ali nijeste u tišini. To je j e d n a vrsta tišine koju poznajete. Postoji i druga vrsla tišine, gdje si na površini utišan, ali gdje i iznutra nastojiš da se utišaš. A k o si u nekoj opasnosti - neko le n a p a d a i želi

159
da le ubije - li ćeš lada i iznutra bili slišan, ali la tišina neće govorili. Prva tišina, kada si s a m o p o v r š n o u tišini - unutar tebe su riječi i brbljanja - je tišina sa riječima. O v a druga tišina će biti tišina bez riječi, u njoj n e ć e biti g a l a m e - zato što u opasnoj situaciji, u šoku, unutarnja buka prestaje. Ali to j o š nije B u d i n a tišina. Budina tišina je tišina treće vrste koju ti još nc poznaješ. O n a nije ni sa b u k o m ni bez buke. B u d a je tih; ne zato što jc prisiljavao riječi da budu tihe - to nije mirnoća sa n a p o r o m - on je j e d n o s t a v n o u tišini jer ništa drugo i ne može da radi. Ta tišina je pozitivna, a ne suprotnost riječi. O v a tišina je u sredini, a ne u ekstremu. Jedan ekstrem je riječ, a druga krajnost je ne-govorenje. O v a tišina je u p r a v o u sredini: n e m a riječi, n e m a ni govorenja. On je j e d n o s t a v n o u tišini - nije suprotstavljen galami. A k o se protiviš unutarnjoj buci, tada se tvoja tišina m o ž e vrlo lako uznemiriti. Ti poznaješ m n o g o ljudi koji su se molili ili meditirali, dijete p o č n e da se smije i kikoće, i oni se uznemire. Postoji izvjestan metež i na ulici, buka u saobraćaju, neko pritisne sirenu, i oni se uznemire. Tišina koja je n a m e t n u t a se m o ž e uznemiriti v e o m a lako. S a m o se usiljena tišina m o ž e uznemirili. Ali ako si zaista u tišini u B u d i n o m smislu, kada se dijele zakikoće, ptica zacvrkuće, neko pritisne sirenu - buka će biti prisulna, ali li n e ć e š bili uznemiren. B u k a će doći i proći, upravo kao u nekoj praznoj sobi: b u k a ude na o v a vrata, a izađe na ona. N e m a n i k o g a unutra da b u d e uznemiren. Ali ako imale usiljenu tišinu, onda ste tu prisutni, ego je prisutan - s a m o zauzdavate um, prisiljavale um, činile svaki napor s a m o da budete utišani. To je naprezanje, napregnuta tišina. O n a se m o ž e uznemiriti v e o m a lako, čak je i dijete m o ž e poremetiti. K a k v a je to o n d a vrsta B u d s t v a ? To uopšte i nije B u d s t v o , to je s a m o izvještačenosl. Z a p a m t i , d o k budeš meditirao, to će biti tvoj najdublji problem. O b i č n o vi s a m o brbljate; možete otići do suprotnog kraja, možete sebe prisiliti da ne brbljate. To je isto kao kada se dijete igra, kada trčkara n a o k o l o , kada čini m n o g e nekorisne stvari, a vi mu zaprijetite da će bili kažnjeno: "Sjedi u tom uglu!" Vi ste jaki, a dijete je b e s p o m o ć n o , zato ono sjeda u ugao i izgleda nalik Budi - ali g u n đ a u sebi, eksplodira iznutra, u p r a v o se sprema da iskoristi bilo koju priliku i da opet p o č n e da trčkara n a o k o l o . O s m o t r i l e dijete kada ga prisiljavate: to će biti onaj drugi tip tišine. O n o se ne miče; ako ga budete previše silili, neće se ni m a k n u t i , sklopiće oči - ali šta ono čini? Prisiljava sebe, bori se sa s o b o m , stalno se upinje. O n o sebe gura nadolje, sjedi na vlastitim grudima. O n o neće s l o b o d n o ni disati uslijed straha - jer ako diše, počeće da se pomiče. Zato niko ni ne diše kako treba. Vi ste izgubli dimenziju disanja j o š u vašem djetinjstvu kada sle bili prisiljavani. S v a k o diše samo iz gornjeg dijela grudi. Dah ne m o ž e sići niže j e r se plašile. J o š od samog djetinjstva ste bili prisiljavani. Pogledajte kako dijele spava. Pogledajte šta se događa: njegova prsa su n e p o k r e t n a , njegov

160 slomak se p o m i č e . Njegov dah ide do najdublje lačke, do dna. Njegov stomak se pomjera, prsa ostaju n e p o m i č n a . To dijete j o š nije postalo dio društva, o n o nije građanin, ono je j o š divlje. Vi treba da ga učite, tada ćete morali da ga prisiljavale - i uvijek kada djetetu budete rekli: " N e m o j o v o činili!", o n o će počeli da upravlja s o b o m . Prva slvar koju će učinili je da će prestati pravilno da diše. Uvijek kada nešlo u sebi potisnete, vi počnete plitko da dišete. Potiskivanje i plitko disanje su istovjetne radnje. K a d a odbacile neki teret, kada se ispoljite, uvijek udahnete d u b o k o . S a m o kada ste u d u b o k o m snu, dišeie d u b o k o , jer lada ne m o ž e l e potiskivati; e g o je lada nesvjestan. Zato t o k o m spavanja dišete iz stomaka, a to je ispravan način disanja. Isto tako, dok vodile ljubav, vaš dah ide d u b o k o ; tako i treba, jer su sva potiskivanja u vezi sa seksom, a kada vodite ljubav, ako prihvatite seks, sve potisnuto se odbacuje. T a d a dah ide d u b o k o , ide do stomaka: vi tada p o n o v o dišete kao dijete, p o n o v o postajete divlji, postajete prirodni, opet postajete spontani. Zagledajte dijete kada ga želite ukoriti. Pogledajte i vaše m o n a h e u manastirima! Vi .ste i njih korili. Uplašeni pakla, u žudnji za n e b o m , oni sjede tamo - potisnuti. Njihova tišina je drugačije vrsle, od o n o g drugog ekstrema: oni su lišeni riječi, oni su prisiljavali riječ da se ne ispolji, ali oni j o š nijesu prevazišli ta dva ekstrema. B u d a ostaje u tišini. B u d a je u trećoj dimenziji. On neće ništa reći: riječi nijesu date. On neće ni potiskivati riječi j e r ni ne-govorenje nije dalo. On će samo ostati tu, neće razmišljati, neće ni meditirati - biće j e d n o s t a v n o prisutan, nalik n e k o m drvetu. Pet stotina g o d i n a poslije B u d i n e smrti njegova statua nije bila načinjena. Pet stotina godina poslije njega nije bilo nikakve njegove slike; a kada bi ljudi željeli da predstave B u d u , oni bi s a m o nacrtali bodhi drvo. To je bio divan prikaz j e r je on bio nalik drvetu. M o ž e t e li reći da je o v o drvo u tišini? To ne m o ž e t e reći; ako o v o drvo nikada nije bilo b u č n o , k a k o onda m o ž e biti u tišini? M o ž e t e li reći da ovo drvo meditira? K a k o o n o m o ž e da meditira? O n o nikada nije mislilo, nije bilo razmišljanja, kako o n d a m o ž e meditirati? Gdje je o n d a ovo drvo? O n o je u trećoj dimenzije gdje ne postoji brbljanje ni ne-brbljanje. O v o d r v o je u sredini, bitiše u sredini. Vi ne m o r a l e biti B u d a , ali o v o d r v o je bodhi drvo. A k o m o ž e l e sjedjeti pod lim drvetom, u p r a v o nalik drvetu, vi ćete postati Buda. Bilo koje d r v o m o ž e postali bodhi drvo, svako drvo je takvo, s a m o B u d e treba da otkriju koje drvo je bodhi drvo. Sjednite pod neko drvo, ako ste u sredini, to slabio će postali bodhi drvo. Sva stabla su takva, s a m o osoba m o r a da otkrije tu činjenicu jer stabla ne daju obavještenja - inače, ona bi se sama otkrila.

Buda je osuto u tišini. Filozof kleknu i zahvali Budi

riječima:

161 "Tvojom ljubaznom dobrotom, ja sam raščistio moje zablude i kročio na stazu istine" Izgleda malo č u d n o i apsurdno jer B u d a nije ništa rekao, a ovaj je sve r a z u m i o ; ja sam govorio m n o g e stvari, a vi nijesle to razumjeli. Bilo je m n o g o njih sa B u d o m kojima je govorio i govorio ali koji nijesu shvatali - a laj čovjek je shvatio bez ijedne riječi, bez govora. Šta se d o g o d i l o ? K a k v a vrsta komunikacije se ostvarila u o n o m trenutku kada je B u d a ostao u tišini? N i k a k v o znanje nije bilo preneseno, to je očigledno - jer vi ne možete prenijeli n e k o znanje bez riječi, ne možele prenijeli znanje ako ne govorite. Pošto postoje dvije vrste znanja: j e d n o , uobičajeno znanje koje se prenosi riječima; i d r u g a vrsla znanja, okultno, koje se m o ž e prenijeli bez g o v o r a o k u l t n o , telepatski. Vi ne treba ništa da kažete, ali će lo bili preneseno. Obje vrste su nepoželjne. Filozof je rekao: "Nemojte koristiti riječi, nemojte koristiti ni n e riječi. .(a sam sit oboje. Ja s a m prepun svih krajnosti. Previše sam se kretao kroz logiku - od j e d n e do druge krajnosti. Ptoživjeo sam sve m o g u ć n o s t i logike i sada m i j e toga dosta! J e d n o s t a v n o mi dajte nešto bez riječi i bez da išta kažete." I šta se dogodilo? K o j a vrsta prenosa? K a k v a komunikacija se d o g o d i l a u lom trenutku? To se ostvarilo s a m o u j e d n o m trenu. A onda je filozof k l e k n u o , zahvalio B u d i i rekao: "Sa vašom ljubavlju, ja sam razjasnio svoje zablude i zakoračio na stazu istine." K a d a je B u d a u tišini, a ako i vi možele bili u tišini, lada se biće prenosi a ne znanje; ne ono što B u d a zna već o n o što on jeste. Biće je p r e n e s e n o . A k o ste u tišini, on će iznenada ući u vas. A taj čovjek koji je sa finoćom pilao za istinu, i koji je tražio da se to ne iskaže riječima ni bez riječi, koji je odbacio svu dualnost, bio je spreman. B u d a je oslao u lišini. Filozof je pogledao B u d u - pogled je bio s v e o b u h v a t a n . On je bio pažljiv, svu svoju pažnju je usmjerio ka B u d i . Sta se d o g o d i l o ? On nije razmišljao on je završio sa tim, imao je previše misli! Zato sam govorio da kada filozof d o d e , d o g o d i mu se transformacija. On je ispunjen time. Vi j o š nijeste ispunjeni lime, j o š se vezujete za to jer nijeste do kraja razmislili. I dalje se nadate da ćele j e d n o g a dana razmišljanjem doći do razrješenja. Da sle do kraja razmislili, znali biste da se promišljanjem ne m o ž e ništa zaključiti, tu nije stvar u zakljuživanju. To (i samo daje osjećaj da će se vrata u b r z o otvorili. Vrata se, n a r a v n o , otvaraju, ali se otvaraju u nekoj drugoj sobi. T a k o nastaju druga vrata. I ona se otvaraju, ali vode u drugu sobu. Vi n i k a k o da izađete van; ta vaša kuća izgleda b e s k o n a č n a sa milion soba. Iz j e d n e udele u drugu, iz d r u g e u treću, i tako se n e p r e s t a n o krećete i nadate: "Ova vrata su izlaz" - a to vas p o n o v o vodi u neku drugu sobu. Ali ako ste olišli sasvim do kraja, kao što je to slučaj sa o v i m č o v j e k o m , tada m o ž e t e u lišini osluškivali. On nije očekivao nikakakav o d g o v o r j e r je znao

162 da se o d g o v o r ne m o ž e dati riječima, ne m o ž e se dati ni bez riječi - jer će tako svi odgovori biti ovo ili o n o . B u d a je ostao u tišini. Čovjek je pogledao B u d u . U tom pogledu, dvije ličnosti su se stopile. Oni više nijesu bili dvoje - u tom trenutku su bili jedno; dva tijela, dva srca su kucala, ali to je bilo samo jedno biće; sve gjanicc su bile prekoračene. B u d a je ušao u njega. To je bio prenos bića. Čovjek je okusio to s t a j e Buda, a ne ono što on zna. On i ne zna m n o g o . Vi možete v e o m a lako pobijediti B u d u . M o ž e t e znali više od njega - sada je d o s t u p n o veliko znanje - stvar nije u tome. Ali B u d a posjeduje više biće. Gurdžijev je običavao da pita svakog tragaoca, s v a k o g a koji bi došao do njega... prvo pitanje koje bi im Gurdžijev postavio je bilo da li su oni došli da tragaju za znanjem ili bićem: "Želite li da više znate ili da više budete!" To su temeljno različite dimenzije. A ako bi neko rekao: "Ja želim da z n a m više", Gurdžijev bi mu rekao: "Ova vrata su ti zatvorena. Ja nijesam ovdje da bih ti dao znanje. M o ž e š ići... pcstoje m n o g i odsjeci, univerziteti, koledži, oni ti m o g u dati znanje - idi tamo. K a d a se zasitiš znanja, o n d a dodi i pokucaj. A k o b u d e m živ, ova vrata će biti otvorena, ali ona će biti otvorena samo za one koji tragaju za bićem." K u d a idete... Čak i ako to saznate, kako v a m to m o ž e p o m o ć i ? Čovjek m o ž e naučiti sve o vodi, ali koliko mu to m o ž e p o m o ć i da utoli žed? To je tako s u l u d o ! Ti možeš znati da je H2O o s n o v a v o d e ; čovjek u pustinji umire od žedi a ti mu napišeš na parcelu papira formulu za vodu. On će ti reći: "U redu, lo je formula, ali šta da radim ako s a m žedan?" Čovjek umire bez ljubavi a vi nastojite da ga ispunite znanjem o ljubavi. K a k o to m o ž e bili od pomoći'? Postoje milioni knjiga o ljubavi, ali nijedan ljubavnik se neće zadovoljiti njima. K a k o mu o n e m o g u p o m o ć i ? Čovjek umire: on umire a vi mu pričate o besmrtnosti. To ga neće utješiti, to mu neće donijeti besmrtnost. Potrebno je bitisanje, neko -ko će mu obogatili biće, a ne znanje. Znanje je okolišanje, bitisanje je u središtu, znanje jc na periferiji. Vi ste došli k meni... jeste li došli da steknete više znanja? O n d a sle došli na pogrešno mjesto; lako s a m o gubite vrijeme. Ali ako tragale za bićem, onda se nešto m o ž e učiniti. U tom trenutku se dogodilo č u d o , B u d i n a tajna se otvorila. O n a je uvijek otvorena u tišini, upravo kao kad se cvijet otvori u p o n o ć - niko za to ne zna. On se otvara u tišini. A k o je neko lu prisutan i strpljivo čeka, lada mu cvijel nešto m o ž e podariti, m o ž e podijelili sa njim svoje biće. U lom trenutku Buda ulazi. A n a n d a , koji je bio njegov glavni učenik, nije m o g a o shvatili šta se d o g o d i l o jer je on bio sklon znanju. On je bio potreban - ali nije bio pravi tragalac - jer je bio laj koji n a m je p o m o g a o da s a z n a m o sve šio je B u d a rekao. On je sve sakupljao, on je bio nalik magnetofonu. Ali sada nam je dostupan magnetofon zato meni ne treba nikakav A n a n d a . To nije dobro: stvar koja se m o ž e obavili nekim mehaničkim sredslvom ne treba da obavlja čovjek jer bi tako m o g a o poslali mehaničari.

163 Ananda je mogao da ponovi svaku riječ koju je Buda izgovorio za četrdeset godina. On je bio jedan od rijetkih ljudi sa izuzetnim pamćenjem. Kada je Buda umro, on je ponovio sve šio se događalo za čelrdesel godina - na hiljade stranica - on je sve to snimio. On je bio potreban, ali nije bio istinski tragalac - bio je snimatelj, dobar snimatelj, ali tako je propustio nešto za sebe. A k o vi snimale lo što ja govorim, vi nešto gubite. Nemojte biti moje pamćenje, nemojle snimati - shvatajte! Jer dok se napinjete da nešlo snimile, vi lo pogrešno shvatile. Postoji mnogo ljudi koji misle: "Prvo treba zabilježiti, a polom ćemo nastojali da to shvatimo." Ja sam vidio mnoge ljude koji prave zabilješke. Ja sam ovdje sjedio i govorio, a neki su tamo bilježili šta ja govorim. Dok su ovdje, oni me zaobilaze; a kada dodu kući uzeće svoju bilježnicu i pokušati da me shvate. Postoje ljudi koji će otići na Himalaje. Sto će oni tamo raditi? Tamo će nastojali da foto aparalom uhvate dobru scenu i da naprave fotografiju. Za njih lamo Himalaji ne postoje, samo jc kamera prisutna. Kada se budu vratili kući, olvoriće svoj album i uživali. Vi možete dobili dobre fotografije, za to nema potrebe da idete u Himalaje. Profesionalni fotografi to čine - nema potrebe da tamo ideš - a vi lo ne možete učiniti bolje od profesionalaca, vaše fotografije će bili amaterske. Ali potom, kada se vratiš u svoj dom, ti ćeš uživati u tome. Ti si propustio da doživiš Himalaje a donio si drugorazredne fotografije. Pokušaj da shvatiš šta ja govorim! Pokušaj da budeš! Nemoj lo snimali, nema potrebe za lim. Jednostavno zaboravi šla sam govorio. A k o lo zaista shvatiš, lo će te pratiti nalik mirisu. Neće bili polrebe da to nosiš u pamćenju, lo će poslali dio ivog bića. U lom trenulku, filozof je shvatio; kleknuo je sa dubokom zahvalanočću. A šta je rekao? Te riječi su veoma značajne. On je rekao: "Tvojom ljubaznom dobrotom..", a ne: "Tvojom uzvišenom mudrošću..." Ne! Ne ovako: "Vi znate puno, vi ste sve-znajući. Vaša mudrost, vaše znanje!" Ne, u tome nije slvar. - Tvojom ljubaznom dobrotom... Buda je rekao, kada se neko prosvijetlji, on posjeduje dvije stvari u sebi - one cvjetaju istovremeno. Jedna je ka runa - dobrola, dobrota sa ljubavlju; a drugo je mudrost - prajna: u njemu cvjetaju dvije slvari. Zalo ako si tragalac za znanjem, on će sa tobom razgovarati njegovom mudrošću, ali to je nešto drugorazredno. Ukoliko si tragalac za bićem, on će sa tobom razgovarali posredstvom svoje ljubazne dobrote - posredstvom njegove karana. Mudrost može promašili cilj, ali katuna nikada, ljubazna dobrola nikada ne može da promaši. K a d a je čovjek rekao: "Bez rijeci, da ne govoriš, hoćeš li mi reći istinu?", on je htio da kaže: " J a nijesam ovdje da bih više saznao, ja sam već toga prepun; skupio sam previše znanja ali to mi nikako neće donijeli slobodu. Zapravo, naprotiv, lo poslaje moje ropstvo. Sada sam ovdje da bih

164 čuo nešto o biću, da b u d e m svoj! Ja želim ukus a ne riječi; hoću da u đ e m u te." B u d a je ostao u tišini, gledajući ga cijelim svojim bićem ispunjenim d u b o k o m ljubavlju i dobrotom. K a d a neku osobu pogledale sa d u b o k o m ljubavlju, iz vas nešto krene ka toj osobi, upravo kao što rijeka teče ka okeanu.Ali ta osoba treba da b u d e nalik dolini, s a m o tako se m o ž e proticati. U p r a v o prije nekoliko dana me je neko pitao: " D o š a o sam da vas vidim; vi sjedite u stolici a ja sjedim na podu. Zašto? Zašto n e m a j o š jedna stolica za m e n e ? " Jasam mu rekao: "To je m o g u ć e , ali ja lime ni.šla ne g u b i m . Ti m o ž e š imati i višu stolicu od moje ili se čak m o ž e š popeti i na krov i sjedjeti tamo, time ja ne gubim ništa. Ti ćeš time izgubiti jer je to s a m o simbolika." Vi treba da budete dolina, samo lako će rijeka moći proticati, išlo kao što voda teče ka dolini. Vi treba da budete dolina - j e d n a d u b o k a praznina, prijemčivost, materica - tako da lo možete primiti. Taj čovjek je ostao u lišini pred B u d o m - prazan, spreman da primi. A B u d a g a j e gledao sa d u b o k o m ljubavlju, b e s k o n a č n o m ljubavlju, slio se u njega... ovaj je to okusio! On je na trenutak živio sa B u d o m . Doživio je bljesak, isto kao da je na trenutak mrak iščezao a bljcsnula munja. Na jedan tren, kada je B u d i n o biće dotaklo log čovjeka, bljesnula je munja - sve se promijenilo. On je lada k l e k n u o sa d u b o k o m zahvalnošću i rekao: "Tvojom ljubaznom dobrotom, ja sam raščistio moje zablude... Z a b l u d e se ne m o g u raščistiti p o m o ć u teorija. Nijedna filozofija ne m o ž e p o m o ć i . Z a b l u d e su v e o m a stvarne; njima treba nešto j o š stvarnije kako bi se m o g l e raspršili. A k o sle u zabludi o seksu, nikakva teorija neće biti od p o m o ć i . S a m o će ljubav koja dospije do vas moći d a j e rasprši, jer je ljubav na višem nivou od seksa. A k o ste u zabludi o svijetu, samo vam je B u d a m o ž e raspršili. A k o se slije u vas, u tom trenutku ne postoji svijet. U tom trenu s a m o B u d a postoji, svijet ne posloji. Čak ni tragalac nije tu u tom trenutku. On kaže: Ja sam raščistio svoje zablude i kročio na stazu istine.

Pošto je filozof otišao,

Ananda

upita

Budu...

M o r a da se on iznenadio o n i m što se d o g o d i l o . B u d a nije ništa rekao. D a j e išla rekao, A n a n d a bi to zabilježio. A k o ja ostanem u tišini, ovaj magnetofon bi pogriješio. U k o l i k o bi magnetofon m o g a o da pita, on bi pitao: "Šta se d o g o d i l o ? " - On m o ž e da snima s a m o činjenicu, zvuk, pojavnost. Spirilualnosi je sasvim van njegovog domašaja. Z a t o jc A n a n d a bio d u b o k o iznenađen - "Što se d o g o d i l o ? " M o r a da je tada razmišljao: "Ovaj čovjek je postavio značajno pitanje. Šta će Buda sada reći?" A B u d a

165
tada nije ništa rekao. I ne s a m o lo - m n o g o puta se dogodilo da B u d a ništa ne o d g o v o r i , to nije bila novost - ali taj čovjek je kleknuo kao da je nešto primio. Još je rekao: "Kročio sam na stazu istine", i d o d a o : " T v o j o m ljubaznom d o b r o t o m , raščistio sam svesvoje zablude." A n a n d a jc bio prisutan ali je to ispustio. K a k o vi možete biti u m o g u ć n o s t i da shvatite što se dogodilo? Zašlo je A n a n d a to propustio? On nije bio dovoljno prazan, to je bio cio njegov problem. On je bio Budin rođak, stariji rođak; to je prouzrokovalo cio problem. On je uvijek d u b o k o vjerovao da je on stariji od B u d e - a p o z n m a v a o ga je j o š od ranog djetinjstva: "On je m o g a o postali m u d a r na neki način, m o ž e biti nešto napredniji od m e n e , ali ja sam njegov stariji brat." To je ostalo u njegovoj podsvijesti, stvorilo je barijeru. To je v e o m a teško... Da se Isus rodio u tvojoj porodici, bilo bi v e o m a teško tvojoj majci, t v o m ocu, braći, sestrama, tvojoj porodici, gradu u kojem živiš, da ga prepoznaju. N e m o g u ć e ! Jer kako da povjerujete da se u vašoj porodici m o ž e dogoditi č u d o ? K a k o da povjerujete da se č u d o m o g l o dogoditi njemu a ne tebi? N e , to nije m o g u ć e ! Vi poznajete sebe d o b r o , poznajete i druge. Dakle, ili je taj čovjek o b m a n u ! ili mu se d o g o d i l o nešto n e v a ž n o što se m o g l o dogoditi i vama, takode - za to je bio potreban mali n a p o , to je jedini problem.. To je stvorilo prepreku i zaslijepilo A n a n d a . P o š t o je filozof otišao, pitao je šta je laj postigao: "Zato što nijesam vidio n i k a k v u komunikaciju, nijesam vidio da se išta dogodilo, a laj čovjek je rekao da jc dospio na stazu, d a j e ušao. Šta se d o g o d i l o ? " B u d a mu je o d g o v o r i o - a o d g o v o r je predivan: on je rekao, Dobar konj trči čak i na sjenku biča. Postoje tri vrste konja - sve tri vrste su ovdje prisutne! Prva je: dok ga ne ošinete, on neće da p o v u č e . Vi ga udarite i on m a l o p o v u č e teret. Prestanete li da ga tucete, i on će stati. Vi m o r a t e neprestano da ga gonite: da ga udarate, šibale - samo tako se ostvaruje mali napredak. Postoji i druga vrsta konja: njemu nije potrebno toliko šibanja. S a m o j e d a n udarac ili s a m o pokušaj da ga udarite je dovoljan da krene. A postoji i treća vrsta - najbolja. T e k s a m o sjenka biča, i bez biča, s a m o sjenka biča, nije potrebno ni da z a m a h n e t e , tek mogućnost... i on će potrčati. Ta vrsta konja dospijeva do prosvjetljenja - i to s a m o u j e d n o m trenu. B u d a nije učinio ništa. On nije šibao tog čovjeka, nije ga vaspitavao paklom i n e b o m . On nije ništa rekao, ostao je u tišini. U loj lišini se sjenka ukazala. To je bilo dovoljno. J e d n o m se d o g o d i l o da su iri ministra velikog m o g u l a A k b a r a počinili nešlo loše, neki prestup, pa ih je on upitao: "Šta da uradim? K a k o da vas k a z n i m ? " Jedan od njih je o d g o v o r i o : "Dovoljno je što ste pitali." Taj je otišao kući i izvršio s a m o u b i s t v o . Drugi čovjek je poslan u zatvor na dvije godine; a treći je bio obješen.

166 Ostali ministri su bili v e o m a iznenađeni j e r je prestup bio istovjetan. ; svi su oni učestvovali u istom prestupu i svi su bili ispitani. Z a t o su ministri pitali: "Kakva je to pravda: p r v o m nije bilo ništa rečeno, čak su ga pustili da ode kući; drugi je bio kažnjen sa dvije g o d i n e zatvora; a treći je bio obješen? A k b a r im reče: "Oni su bili tri različite vrste konja. P r v o m e je bila dovoljna s a m o sjenka biča. Ja sam ga pitao koju vrstu kazne bi želio, on mi je o d g o v o r i o d a j e pitanje dovoljno. Otišao je kući i izvršio s a m o u b i s t v o . To je bilo previše! D o v o l j n o je bio kažnjen. Drugi čovjek je bio poslan u zatvor na dvije g o d i n e jer manje od toga nije m o g a o dobiti. T a k o je on doveden u priliku da neprestano razmišlja: ' T o je loše što sam učinio, čim se b u d e m vratio iz zatvora učiniću neko dobro djelo kako bih povratio ravnotežu.' On nije osjetio n i k a k v u krivicu, promašio je stvar, i biće pušten. On je razmišljao i planirao k a k o da izađe iz zatvora i kako... T r e ć e m čovjeku ni zatvor ne bi bio dovoljan jer on nije ni osjetio da je počinio neki prestup. Naprotiv, on je razmišljao - jer nije bio ni dovoljno pametan - z a s t o j e uopšte uhapšen. Sljedeći put će biti pametniji pa će naučiti tajnu, naučiće trik - bolji i uspješniji - to je sve. On nije osjetio krivicu. N i k a k v a kazna ne bi p o m o g l a t a k v o m čovjeku; njega treba ukloniti iz društva. A prvi čovjek je sam sebe isključio iz društva što je bilo previše" R e č e Buda: Dobar konj trči čak i na sjenku biča. A k o shvatate da je i sjenka dovoljna, nikakav p a k a o vam nije potreban. Pakao je stvoren za treću vrstu konja: za one koji ne slušaju. V a m a nije potreban nikakav pakao, za vašu pohlepu i zadovoljenje; ako razumijete, za to je dovoljan i život. A ako osjećate, vi ćete se početi mijenjati i p u t e m vaših osjećanja. Promjene nastaju o n d a kada postanete osjetljiviji prema životu. Prava senzitivnost će vam dati svjesnost, budnost. Inače, ni B u d a v a m neće moći pomoći. Č u o sam da je M u l a Nasrudin zaustavio j e d n o g bankara dok je izlazio iz svoje kancelarije i rekao: "Šta mislite o dva annas za j e d n u solju kafe?" M u l a je izgledao tako j a d n o , tako tužno, da se ovaj sažalio i rekao: " E v o li j e d n a rupee. Uzmi to; m o ž e š dobili o s a m šoljica kale za taj novac." T a k o j e M u l a otišao. Slijedećeg dana je opet bio na stepenicama ispred kancelarije, i kada je bankar n a i š a o , on ga udari š a k o m u lice, posred nosa. Čovjek viknu: " H e j , šta to radiš? I to pošto sam li j u č e dao j e d n u rupiju. K a k v a je to zahvalnost?"

167 Mula mu reče: "Ti i tvojih osam u.šljivih šoljica kafe." A onda ga još jednom tresnu posred nosa i reče: "Od njih nijesam mogao oka da sklopim cijele noći!" Njemu niko nije rekao: "Idi i sada popij osam šoljica kale." Nemojte čak ni Budu uzimati u previše velikim dozama, to vam neće dati oka da sklopite cijele noći - možda ćete željeti da me tresnete po nosu! Budite razumni, osjetljivi! Krećite se u skladu sa vašim shvatanjem, vašim mogućnostima, potencijalima. Uvijek pratite sjenku biča i krećite se u skladu sa njom. Budite oprezniji, budniji; inače, čak i religija može biti otrov; u protivnom, možete i zbog Bude zapasti u pakao. Buda nije izvjesnost, on nije garancija - konačno će tvoja svjesnost... A k o si svjestan, malo po malo ćeš uvidjeti da sve manje i manje misli dolaze do tvog uma. Staro vedro se razbilo. Voda je istekla. Više nema odsjaja mjeseca; i samo kada taj odsjaj nestane, ti možeš pogledati u nebo, pogledali stvarni mjesec. Nema vode, nema mjeseca.

168

NINAKAVA

ODLAZI

Upravo prije no što je Ninakava otišao, zen Majstor Ikju ga je posjetio: "Hoću li te voditi?" upita Ikju. Ninakava uzvrati: "Ja. sam došao sam, i otići ću sam. Od kakve pomoći mi možeš biti?" Ikju odgovori: "Ako misliš da zaista dolaziš i odlaziš, to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokažem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." Tim riječima Ikju je veoma jasno ukazao na put, na što se Ninakava osmjehnu i ode.

169

je vrhunac, krešendo, najviši vrh koji život može dotaći. U trenutku smrti, mnogo toga je moguće. Ako ste se dugo pripremali, meditirali i čekali, tada je u trenutku smrti veoma lako postići prosvjetljenje - zato što su smrt i prosvjetljenje slični. Majstor, onaj koji je prosvijetljen, vas može veoma lako dovesti do prosvjetljenja u trenutku smrti. Čak i prije toga, ukoliko se to dogodi, vi ćete biti spremni da umrete. Šta se događa tokom umiranja? Vi iznenada gubite svoje tijelo, iznenada gubite um; odjednom osjetite kako odlazite od sebe - od svega za što ste vjerovali d a j e bilo vaše. To je bolno upravo zbog toga što osjećate da tada padate u neku prazninu; tada ćete se suočiti sa ovdje i sada zato što ste uvijek bili poistovjećeni sa tijelom i umom i nikada nijeste spoznali onostrano; vi nikada nijeste upoznali sebe izvan svog tijela i uma. Vi sle uvijek bili usmjereni i opsjednuti periferijom, tako da je centar bio sasvim zaboravljen. Tokom umiranja vi se suočavate sa ovom činjenicom: da tijelo odlazi; ono se ne može zadržati. Um vas napušta - više ne možete kontrolisati um. Ego se rastače - više ne možete reći ni ' j a " . Tada se tresete od straha, na ivici ste ništavila. V i š e vas neće biti. Ali ako ste se pripremali, ako ste meditirali - a priprema znači da ste činili svaki napor da iskoristite smrt, da upotrijebitite taj ambis ništavila umjesto da ste gurnuti u lo, vi ste se spremili da skočile... lo čini veliku razliku. A k o ste bili gurani u to, nerado išli - nijeste htjeli da idete tamo i zato su vas zgrabili - tada je to bolno! Mnogo je tjeskobno! A ta tjeskoba je toliko snažna da ste u trenutku smrti sasvim nesvjesni. Tada to propuštale. Ali ukoliko ste spremni da skočite, lada nema tjeskobe. A k o to prihvatite sa dobrodošlicom, i ako nema gunđanja - zapravo, tada ste srećni i proslavljate što je taj trenutak došao. Sada možete iskočili iz ovog tijela koje je ograničeno, možete iskočiti iz ovakvog tijela koje je prepreka, možele izaći is ovog ega zbog kojeg ste uvijek patili - ako to možele primiti sa

Smrt

170 dobrodošlicom, onda nema nikakve potrebe da zapadnete u ncsvjesnost. A k o to primile sa dobrodošlicom - šio budisti nazivaju lalhala, ako lo prihvatile, i ne samo prihvatile jer riječ "prihvatiti" nije baš dobra; duboko u lome se skriva neko ne-prihvalanje - neko ne; dakle, ako to primile sa dobrodošlicom, ako je lo neko slavlje, ekstaza, ako je blagosloveno, onda nema potrebe da budete nesvjesni. A k o je to blagoslov, vi ćele u tom trenutku biti savršeno svjesni. Zapamtile te dvije stvari: ako odbijete, ako kažete "ne", bićete sasvim nesvjesni; ako prihvatile sa dobrodošlicom, cijelim srcem kažete "da", bićete savršeno svjesni. Reći smrti da, čini vas savršeno svjesnim; reći smrti ne, čini vas sasvim nesvjesnim - a to su dva načina umiranja. Buda umire sa potpunim prihvatanjem. Nema otpora, nema borbe između njega i smrli. Smrt je božanstvena... a vi umirete boreći se. A k o se čovjek spremao, ako je spreman, u trenutku smrti Majstor može biti od nevjerovalne pomoći. Samo jedna riječ u pravom trenutku, i unutarnji plamen se iznenada zapali, vi se prosvijetlile - zalo što je to takav trenutak, tako moćan trenutak, vi sle potpuno usredsredeni na lo. To se dogodilo u ovoj priči. Ikju je jedan od najvećih Majstora, veoma rijedak, revolucionaran, nekonformist. Jednom je odsjeo u nekom hramu: noć je bila veoma hladna a u hramu su postojala tri drvena kipa Bude, on je zapalio jedan da bi se ugrijao. Sveštenik se probudio - upravo je bio zaspao, bilo je oko pola noći, a noć je bila veoma hladna - on je postao svjestan da se nešto događa, zalo jc pogledao. Buda je gorio! - Ikju je sjedio sretan, grijući svoje ruke. Sveštenik je poludio, rekao je: "Šta to radiš'.' Jesi li lud? Ja sam pomislio da si budistički monah, i zato te pustio da ostaneš u hramu, a ti si počinio najveći grijeh." Ikju je pogledao sveštenika i rekao: "Ali Budi unutar mene je bilo mnogo hladno. Zato je bilo pilanje da li da zgriješim i da žrtvujem živog Budu pred ovim drvenim ili da drvenog Budu žrtvujem za živog. Ja sam sc odlučio za živog." Ali sveštenik je bio ljut do ludila, pa nije ni čuo šta je rekao. Rekao je: "Ti si luđak. Odmah da si otišao odavde! Ti si zapalio Budu." Stoga je Ikju počeo da čeprka po zapaljenom Budi - bilo je svugdje pepela, kip je skoro sav izgoreo. Počeo je da čeprka štapom. Sveštenik je upitao: "Šta to radiš?" On je odgovorio: "Pokušavam da pronađem Budine kosti." Na lo se sveštenik nasmija i reče: "Ti nijesi ni budala ni običan luđak. Ti si sasvim poludio! Ne možeš tu naći nikakve kosti, to je bio samo drveni Buda." Sada se Ikju nasmija i reče: "Onda mi dodaj i ostala dva. Noć jc i dalje veoma hladna, a jutro je još daleko."

171 Ovaj Ikju je bio v e o m a rijedak čovjek. On je bio o d m a h izbačen van, van hrama. Ujutro je sjedio pored puta, upravo ispred hrama b o g o s l u ž i o je j e d n o m k a m e n u , kitio ga cvijećem i tako obavljao svoju molitvu. T a d a sveštenik reče: "Ti, ludo! Sinoć si se loše p o n i o prema B u d i . Šta si s a m o uradio? Počinio si grijeh. Šta sada radiš sa tim k a m e n o m ? To nije kip!" Ikju reče: "Kada želiš da se moliš, sve je kip. U o n o m trenutku je B u d i unutar mene bilo v e o m a hladno; u o v o m trenutku B u d a se osjećao molitveno." Ikju je imao na hiljade učenika po cijeloj zemlji i o b i č a v a o je da luta od mjesta do mjesta i p o m a ž e svojim učenicima. O v a priča je o j e d n o m n j e g o v o m učeniku, Ninakavi. On je bio upravo na ivici, skoro je bio prosvijetljen. Ali "skoro prosvijetljen" ne znači ništa - možete se i vratiti. M o ž e t e pasti i sa posljednje stepenice. Sve dok se to k o n a č n o ne d o g o d i , nije se d o g o d i l o . Čak i onog posljednjeg trenutka, kada je potreban s a m o j e d a n korak do prosvjetljenja, možete se vratiti. Ovaj N i n a k a v a je bio skoro prosvijetljen ali je i dalje bio pod uticajem spisa, jer dok ne d o s e g n e t e do istine, v e o m a je teško da se oslobodite stege knjiga. V e o m a je teško izaći iz zatočeništva riječi. To se d o g o d i tek o n d a kada se zaista prosvijetlite. T a d a možete na riječi gledati samo kao na riječi; ništa n e m a u njima, one nijesu materijalne, one su načinjene od materijala od kojega su i snovi. O n e su s a m o treperenje uma, ništa drugo sem zvuči u u m u . A njihovo značenje? Značenje im mi dajemo; o n o nije u njima, nijedna riječ ništa ne znači. A svaka riječ m o ž e biti od značaja s a m o ukoliko se društvo saglasi. Z a t o je to s a m o društveni fenomen; uopšte nije u vezi sa istinom. Ali ljudi žive od riječi: ako vam neko kaže nešto protiv Isusa, a vi ste hrišćanin, bićete spremni da ga ubijete ili da poginete za to - to je pitanje života i smrti. N e k o kaže nešto protiv M u h a m e d a , m u h a m e d a n c i p o l u d e . Riječ - " M u h a m e d " je samo riječ. "Isus" je s a m o riječ - ali ljudi žive od riječi. Č u o sam: M u l a Nasrudin je j e d n o m na ulici čvrsto zgrabio j e d n o g prolaznika i rekao: "Ja sam u veoma teškoj situaciji: žena mi je gladna, djeca su mi bolesna. M o ž e t e li mi malo p o m o ć i ? " Čovjek je pogledao Nasrudina; on je zaista bio u v e o m a tužnom stanju. P o t o m ga upita: "Zašto bih ti p o m o g a o ? Ali bih te nešto pitao: 'Šta te je d o v e l o u taj jadan položaj? K a k o si postao tako j a d a n ? Šta ti se dogodilo?' " Nasrudin reče: "To je j e d n a duga priča. Ali ukratko: upravo prije n e k o l i k o godina, i ja sam bio poslovan čovjek kao što si ti, a onda me je j e d a n prosjak uhvatio na ulici. Do tada je sve išlo d i v n o . O n d a je nastala katastrofa..." Čovjek se zainteresova: "Sto se onda d o g o d i l o ? "

172 Mula Nasrudin reče: " M o j posao je išao veoma dobro. Novac je slalno prilicao. Ja sam bio veoma predani industrijski radnik, bio sam sasvim posvećen svom poslu. Imao sam upisano moto na mom stolu: 'Razmišljaj konstruktivno! Djeluj odlučno!' , i novac je stalno prilicao. 'A tada" Mula Nasrudinovo raspoloženje se poče mijenjali, i on nastavi, "tada je moja supruga spalila moj moto... Taj molo: 'Razmišljaj konstruktivno! Djeluj odlučno!' - cijela stvar je ovisila o lom molu. A moja supruga je lo spalila! To je bila najveća katastrofa, i to me je dovelo do ovog tužnog stanja." Jeste li ikada pomisli, ukoliko bi vaše knjige bile spaljene, šta bi se dogodilo vama? A k o bi vaša načela bila spaljena, što bi se dogodilo'.' Ako bi neko spalio vaše riječi, što bi sc dogodilo? Vi biste bili u veoma lošem stanju. Zato i poludite ukoliko neko kaže nešto protiv Biblije. To nije zbog toga što je neko rekao nešto proliv Biblije - on je iako spalio vaš moto! Vi ovisile o riječima. Ovisite o riječima jer ne znate šio je istina. Ako biste saznali š t a j c istina, odbacili biste sve riječi, spalili biste sva mota! Izgledalo je da je Mula Nasrudin bio luckast - nije lako. On jc samo predstavnik ljudske vrste, najreprezentativniji, jedno normalno ljudsko biće. On je vi, u svim vašim apsurdnostima - ali malo uveličano, naravno. Ninakava se borio cijelog svog života, meditirao, sjedio, koristio mnoge tehnike, na svaki način je pokušavao da se smiri, da bude utišan; ali je i dalje bio pod uticajem spisa. Onoga dana kada je umirao, posjetio g a j e Ikju. To je bio trenutak da se taj čovjek gurne u provaliju beskonačnosti. On je to mogao da propusti, jer ukoliko ste u trenutku smrti pod uticajem knjiga, vi ćele to propustiti. Tada treba da budete sasvim besposleni, potrebno je da budete sasvim prazni; samo tako se možete susresti sa smrću jer je smrt praznina. Samo nešlo što jc slično može da se upozna, samo se istovjetne stvari mogu međusobno razumjeti. Ako ste ispunjeni makar i sa jednom riječju, to ćete ispustili; tada je um prisutan, a smrt ne zna za um. Smrt nema misli. Smrt jednostavno znači padanje u prazninu. Zalo je Ikju došao u posljednjem času da gurne log učenika. Ninakava je to propušlao tokom cijelog života - on ne bi smio propustili zadnji trenutak. A i ja sam vama govorio: ako prpustile živol, tada postoji samo jedna mogućnost, samo jedna nada - trenutak umiranja. Ali nema potrebe da se čeka na to, to se može dogoditi upravo sada! Ako se ne dogodi sada, onda nastavile sa pokušajima; ali budite spremni na smrt! A k o ste spremni, onda će bili veoma lako; samo mali trzaj, i um biva oduvan. Upravo prije no što je Ninakava zen Majstor Ikju ga je posjetio. otišao,

173 Majstor ga je uvijek posjećivao. To se m o ž d a nije d o g a đ a l o j a v n o , zapamti to; to je m o g l o da se i ne dogodi j a v n o . M o g l o j e , i lo je m o g u ć e , da niko sem N i n a k a v e t o k o m te posjete ne vidi Majstora. To se m o g l o dogodili i j a v n o , ali lo nije bilno. Jedno je sigurno, dok je N i n a k a v a u m i r a o , upravo u posljednjem trenutku, Majstor je bio tu. Ovaj dijalog se d o g o d i o između N i n a k a v e i Ikjua. M o g l o je lu da b u d e i m n o š t v o drugih; oni su mogli da to uopšte i ne čuju; oni nijesu uopšte morali ni da vide d a j e Ikju d o š a o . Bila to fizička posjeta ili ne, ali se d o g o d i l o , i urađeno j e . . . sve što je bilo potrebno jc učinjeno. "Hoću li te voditi?" upita Ikju. Ninakava uzvrati...

Knjiški čovjek, p o s e b n o budist, jer u b u d i z m u gurni nijesu prihvatljivi... B u d a je najveći guru, ali u budizmu se gurui ne prihvataju. I m a razloga za to, a ljudski um je toliko kompleksan da stvara svugdje nevolje: guru je taj koji vas m o ž e osloboditi, ali vi ćele od njega stvoriti porobljivača. Hindusi su učili da bez gurua, bez Majstora nije m o g u ć e oslobođenje; to jc istina, potpuna islina, ali za vrijeme B u d e , to je postalo robovanje. Bez gurua, bez Majstora nema oslobađanja. Z a t o su ljudi počeli da robuju Majstorima, jer bez njih nije bilo m o g u ć e oslobođenje! Pogledajte s a m o ljudski um i njegovu glupost: Majstor je taj koji oslobađa, ali vi možete postati robovi Majstora jer vas s a m o on m o ž e osloboditi; vi s a m o treba da budete poslušni. T a k o je stvoreno više ropstva; niko drugi na o v o m svijetu nije stvorio više ropstva nego hindusi. U čitavoj istoriji h i n d u i z m a nećete naići ni na jedu revoluciju protiv sveštenstva. Ne - cijela stvar je namještena, unaprijed podešena, sve je sistemalizovano, i svi su svjesni da a k o se p o b u n i t e protiv sveštenika, neće biti oslobođenja - on je guru, on je Majstor. Nedodirljivi - sudras - su bitisah u najbijednijim u s l o v i m a . Oni su najveći robovi i posjeduju najdužu istoriju ropstva, ali se nikada nijesu pobunili protiv toga zato s t o j e to bilo n e m o g u ć e . Guru, Majstor, brahrnin on je bio kapija ka b o ž a n s k o m . Vi ste propustili ovaj život, a ako se budete bunili, propustićete i naredni - zato ostanite robovi! O n d a je došao B u d a i rekao: "Guru nije potreban" - ne zato što zaista nije potreban: on je rekao da nema potrebe da imale gurua, misleći da ne ireba da budete robovi - ali to je bio jedini način da to kaže. zalo je B u d a rekao: "Budite vlastita svjetlost. Nije potreban n e k o ko bi vas vodio! Ne treba vam niko da vas predvodi. Dovolji ste sami sebi." To je najveća m o g u ć n o s t slobode. Ali i ovo ste propustili, u tome je p r o b l e m . O n d a sle pomislili, ukoliko nema potrebe za Majstorom, zašto biste slušali i B u d u ? A k o n e m a potrebe za Majstorom, zašto ići kod B u d e ? A k o sam sasvim nezavisan, onda sam i sam B u d a . To se d o g o d i l o kroz b u d i z a m : ropstva nije bilo, ali je bilo m n o g o d u b o k o g egoizma. O b o j e su s a m o dva ekstrema: ili

174 ćete postali egoista - jer nema gurua, nema Majstora, nikoga ne treba slijediti; ili postajete robovi - jer bez gurua nema oslobođenja. Zar ne možete biti u sredini? Zar ne možete stajati po sredini a da ne naginjete ka ekstremima? A k o možele bili u sredini, um će nestali. Tako je Ikju došao i rekao: "Hoću li te voditi?" Ikju je postavio osnovno budističko pilanje, i znao je, ukoliko je ovaj još opterećen spisima, da će odgovoriti: "Ne, ko može bilo koga voditi? Niko nije guru. Svaka duša je apsolutno nezavisna. Ja sam vlastita svjetlost." Ako je opterećen spisima, to će bili odgovor. A ako nije opterećen, lada je moguć bilo koji drugi odgovor - otvaraju se beskonačne mogućnosti. Ninakava uzvrati: "Ja sam došao sam... " lo je ono šio i Buda kaže, " ... i otići ću sam. Od kakve pomoći mi možeš biti?" Svako se rada sam i odlazi sam; a između lo dvoje, dolaska i odlaska, morate ubjedivali sebe da sle sa nekim, ali i dalje ostajete sami. Pošto ste u početku sami, i na kraju sami, kako po sredini možete bili sa nekim? Supruga, suprug, prijatelj, društvo, sve su to samo iluzije. Vi ostajete sami, samotnosl je vaša priroda. Vi se možele obmanjivati; to je sve! Vi možete sanjati, to je sve, ali drugi uvijek ostaju drugi, i tu ne postoji nikakve dodirne tačke. To je osnovno budističko učenje o čovjekovoj slobodi. Zato Buda odbacuje čak i Boga; jer ako Bog postoji, kako možete bili sami? On je uvijek prisutan. Čak i kada ste u svom kupatilu, i tada je on tamo - to je stoga s t o j e svemoguć, sveprisulan. Njemu ne možete pobjeći; bilo kuda da odete, on je prisutan. On jc kosmičko oko, kosmički špijun, svugdje vas prati. Šio god da radile, on će vas vidjeti! Veoma je teško pobjeći Bogu: ako ga ima, ima ga svugdje. Ne možeš se sakriti - ukoliko možeš to shvatiti, l o j e predivno - religiozni ljudi to koriste da se pomognu. Hindusi, muhamedanci, hrišćani, svi oni koriste sveprisutnost Boga. To može bili od velike pomoći; jer ako zaisla možete osjetiti da vas B o g prati svugdje kao sjenka, vi ćete postati veoma obazrivi i svjesni - jer je on tu! Vi nijeste sami, ne možele se prepustiti grijehu, neznanju, uspavanosli - on je prisutan. Njegovo prisustva će vas učiniti obazrivim. To je ispravno korišćenje. Ali drugačije, njegovo prisustvo može bili ropstvo, leški lerei, tjeskoba. Čuo sam priču o jednoj hrišćanskoj monahinji koja se čak nije ni kupala bez odjeće. Ne, ona je i pod tuš išla u odjeći, zalo je neko upitao: "Zašto to radiš?" Ona je rekla: " K a k o da se svučem kada je B o g svugdje? Ali ako je B o g svugdje - i u kupatilu - on je onda i ispod odjeće, ne možele mu

175
pobjeći! On je i unutar vas! On je svugdje! To može stvoriti duboku tjeskobu, isto kao kada znate da vam neko viri kroz ključaonicu dok ste u kupatilu - vama biva neprijatno. A B o g je šio i kosmički Toma koji viri - on sjedi iza svake ključaonice; ne možele učiniti ništa a da on lo ne zna; i dok vodile ljubav, on je prisutan! Bilo što da radite, on lo zna, on sve to snima. To može postati duboka tjeskoba, neuroza, može proizvesti krivicu, a onda to možete propustiti. I zapamtite: ako pogešno upotrijebite ključ, on može pokvariti bravu. Postoji način, ispravan način, upotrebe ključa; samo tada on olključava bravu. A k o ga upotrijebite nepravilno, možele uništili bravu. A kada je um u pitanju, uvijek ste upotrebljavali ključ na pogrešan način; lada je potreban neko ko će vam reći: "Baci taj ključ, sada je neupotrebljiv.To ćc samo uništili bravu, neće ti nikako pomoći!" Buda je rekao da guru nije potreban - jer je u to vrijeme guru značilo hrahmin. I Krišnamuti je rekao islo: guru nije potreban. Ali postoji i druga mogućnost - ono ti može priuštili slobodu; ako ti lo omogući slobodu, onda je sasvim u redu. Ali on li može stvoriti egoizam, a tu je problem, tu je teškoća. A k o vam podstakne egoizam, nećele bili rob neke osobe, ali ćete postali rob vlastitog ega. Zapamtite, niko ne može bili tako opasan majstor kao što to može biti vaš ego. Niko vas tako ne može zaslijepiti kao šio lo može vaš um. Niko vas ne može dovesti do pakla kao što može vaš ego. Ikju je želio da sazna da li je laj čovjek još vezan za knjige ili je već shvatio Budu. Shvalanje je jedno, vezivanje je drugo. Vezivanje znači privrženosi mrtvim slovima. A k o je shvatio, onda je Buda najveći Majstor. Ali ako nije razumio, on ga neće prihvatili; čak i u trenutku smili, on ćc i dalje biti vezan za spise. Ikju je stao pred njega i pilao ga: "Mogu li te voditi? Hoćeš li da te vodim? - zato šio je put bio nepoznat. Nikada nijeste prolazili njime, a ja sam ga upoznao. Ja znam kako se umire, znam kako se slavi smrt. Znam šta znači gubili se u smrti, i kako poslije toga nikada ništa ne gubite; lada se po prvi put rada istinsko jaslvo. Ja znam tajnu umiranja i ponovnog rađanja. Mogu li te voditi lamo?" Ninakava uzvrati - on je to odbio: " "Ja sam došao sam, i otići ću sam. Od kakve pomoći mi možeš bili? " Zapravo, njemu je bila potrebna pomoć. Da mu nije bila potrebna takva pomoć, on bi se samo smijao, nasmijao bi se tome; on bi tada rekao: "Hvala ti". Nije bilo nikakve potrebe da koristi knjiške riječi. Zašto koristite knjige? One su pojašnjenja. Tamo gdje ste nesigurni, vi koristite spise, zato što je u njima sve jasno. Uvijek kada sumnjale, vi koristite Budu, Krišnu, Hrista jer oni mogu sakrili vaše oklijevanje, vašu stvarnost; oni vam mogu dati lažno pouzdanje. Uvijek kada koristite tude riječi, vi lako nastojite da sakrijete vlastito neznanje. Taj čovjek nije rekao vlastite riječi. Ja sam došao sam. To

176 nije bilo njegovo iskustvo. On nije rekao... / otići ću sam. On je samo ponavljao tude riječi, a vi ne možete obmanuti Majstora takvim riječima.

Ikju odgovori: "Ako misliš da zaista dolaziš i odlaziš,... " Ovo su najljepše riječi ikada izgovorene; suština svih Upanišada, suština Bude i Mahavire - samo u jednoj rečenici. "Ako misliš da zaista dolaziš i odlaziš, to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokažem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." Ovo je zaista veoma komplikovano i suptilno. Reče Ikju: "Ako ti misliš da zaista dolaziš i odlaziš, onda je ego prisutan. Ko dolazi? Ko odlazi? A k o misliš da dolaziš i odlaziš, onda lo ne znaš; samo ponavljaš Budine riječi - tu je klopka. A k o si dospio do spoznaje, Ja sam došao sam, i otići ću sam, onda nema ni dolaska ni odlaska, jer se duša nikada ne rada i nikada ne umire. Život je vječni nastavak; on se nastavlja. On nikada ne dolazi, i nikada ne odlazi. Ovo tijelo može biti rođeno, može i umrijeti - ali laj život, ta energija, jastvo, duša, ili bilo kako da nazoveš tu svijest koja bitiše u tijelu, ona nikada nije rođena, i nikada neće umrijeti. Ta svijest je kontinuitet. Nikada nije bilo nikakvog prekida u njoj. A k o zaista to znate, onda znate da nema dolaska, nema odlaska. Ko dolazi? Ko odlazi? A k o to ne razumijete, ako nijeste lo ostvarili, onda ćete reći: "Ja dolazim sam." Ali tada je to "ja" samo ego; tada lo "ja" nije jastvo. K a d a kažete: "ja odlazim sam", naglasak je na tom "ja" - a to vaše "ja" je prepreka. A k o ne postoji "ja", iznenada ćele uvidjeti da nijeste bili rođeni, i da nikada nećete umrijeti; tada nerna početka ni kraja. Isus je rekao... Neko je pitao Isusa: "Jesi li ti mesija kojeg smo čekali? Ko si ti? Govori nam o sebi." Isus je rekao: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Abraham je bitisao hiljadama godina prije, a (sus kaže: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Taj navod je zaista bio veoma apsurdan, nelogičan, gramatički neispravan: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Abraham je u prošlosti; Isus kaže: "Prije no je on postojao..." a Abraham je bio prvi prorok. Postoje sve mogućnosti da je Abraham samo izmijenjeno ime Ram jer u starom hebrejskom jeziku ne postoji riječ Abraham već samo Abram. A " A b " jednostavno znači poštovanje, isto kao "Shree R a m " ; to je tek da se ukaže poštovanje. Dakle, postoje sve mogućnosti da Abraham nije ništa drugo do Ram.

177 Reče Isus: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Za Abrahama je upotrijebio prošlo vrijeme: on je postojao i više ga nema, bio je prisutan i više nije. Ali ono "ja sam" je zato što "ja sam uvijek, ja sam bio, ja jesam i ja ću biti." Najdublja svijest ne poznaje rođenje, ne poznaje smrt; ona ne poznaje prošlost, sadašnjost ni budućnost; ne zna za vrijeme. To je vječno, a vječnost ne pripada vremenu. Reče Ikju: "Ako misliš da zaista dolaziš i odlaziš - a misliš da postoje dolasci i odlasci to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokažem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." Šta su Bude činili? Oni su vam samo ukazivali na to da ste savršeni - onakvi kakvi jeste. Nikakva promjena nije potrebna. Vi ne treba da idete nikuda, ne treba ni jedan santimetar da se pomjerite. Onakvi kakvi ste vi, takvi ste najbolji, sada i ovdje. Nema nikakvih dolazaka i odlazaka. Samo postanite svjesni vlastitog fenomena, toga kakvi ste. Samo postanite svjesni ko ste! Samo budite oprezni i budni! A tada nije potrebno više ništa da postižete, nikakav napor nije potreban, jer od samog početka, j o š prije no je i Abraham postojao, vi ste bili. Vi ste vidjeli stvartanje svijeta, vidjećete i kraj svijeta, ali za vas ne postoji ni početak ni kraj. Vi ste svjedoci, a svjedoci ne mogu da imaju bilo kakav početak ni kraj. A k o ste bili budni, vidjeli ste i vlastito rođenje. A k o možete svjesno umrijeti, vidjećete kako se smrt događa samo tijelu a vi ostajete posmatrač. Tako tijelo umire, a vi ste samo svjedok. A k o možete biti svjedoci za vrijeme umiranja, tada ćete u sljedećem životu, tokom narednog rođenja moći biti svjedoci i toga. Vidjećete kako je um odabrao pogodnu matericu: kako je kružio oko svijeta tražeći ženu, tražeći par koji je vodio ljubav - i to ćete vidjeli. Upravo kao kada si gladan: odeš u trgovinu, a možeš biti i svjedok kako tvoje oči, kako tvoj um gleda hotele, restorane, kako nastoji da pronađe pravo mjesto gdje ćete moći ručati. Vi ste gladni, ali ako budete previše poistovjećeni sa glađu, nećete moći biti svjedoci. Dakle, glad je prisutna, ali vi nijeste gladni. K a k o možete biti gladni? - Inače, ko će znati da ste gladni? Glad, znati da si gladan, potrebno je d a j e neko izvan te gladi i da može da gleda na sve to, da može biti budan, priseban. A k o možele postati prisebni dok ste gladni, onda ćele moći vidjeti kako vaš um traga za pogodnim mjestom gdje ćete ručati. Isto se događa i poslije smrti: vaš um traga za pogodnom matericom. Vi birate, gledate šta se događa. A k o tragate za određenom matericom, ako ste neka dobra ili neka loša duša, može vam bili potrebno mnogo godina da pronađete pravu matericu - to može biti veoma teško.

178 A k o ste običan čovjek, sasvim normalan, ni d o b a r ni loš, ni Hitler ni G a n d i , vi se tada m o ž e t e o d m a h roditi; obična, n o r m a l n a , standardna materica se svugdje m o ž e naći. T a d a u j e d n o m trenutku umirete a već u d r u g o m se rađate - ni jedan trenutak se ne gubi. Ali za Hitlera je p o t r e b n o m n o g o , m n o g o g o d i n a čekanja - a to je d o b r o , mi s m o srećni z b o g toga, jer je on j e d n a v e o m a izopačena duša, v e o m a izopačena! Ne m o ž e t e ni zamisliti koliko je izopačen, on sve kvari. A kada neki čovjek postane izopačen, prva stvar koju će pokvariti je njegova ljubav jer seks ostaje u korijenu n j e g o v o g bića. P r v a stvar koju izopačuje je seks. K a d a seks p o d e p o g r e š n i m p u t e m , sve o n d a ide p o g r e š n o ; kada je seks prirodan, sve ostalo ostaje p r i r o d n o . Istražujte Hitlerov seksualni život i bićete j e d n o s t a v n o zapanjeni. Nećete moći vjerovati s t a j e sve on radio. On bi n a š a o neku lijepu djevojku ali nikada sa njom ne bi vodio ljubav. Šta bi činio? To ne m o ž e t e ni zamisliti! On bi prisiljavao tu lijepu djevojku... on bi sjeo na pod i naredio joj da m o k r i po njegovoj glavi. K a k a v tip čovjeka... ? Šta je sve on radio? A u tome je v e o m a u ž i v a o , i ne s a m o da je n a r e đ i v a o da ga p o m o k r e , one su vršile veliku nuždu po njemu. Ž e n a bi se tada osjećala v e o m a loše - šta on to čini? - ali on je bio v e o m a m o ć a n čovjek, ako ga ne biste poslušali... on je tako ubio m n o g e . Sve njegove ljubavi je ili ubio ili su o n e izvršile s a m o u b i s t v o - jer je to bila perverzija! Ali on se osjećao v e o m a d o b r o . U čemu je bila stvar? On je osjećao veliku krivicu i zato je nastojao da kažnjava sebe; čak je i kroz ljubav nastojao da kažnjava sebe. On je osjećao v e o m a s n a ž n u krivicu... ako se osjećate m n o g o krivim, nećete m o ć i voljeti jer ljubav dolazi s a m o kroz srce koje ne poznaje krivicu, koje ne osjeća n i k a k v u krivicu, koje je u p r a v o nalik djetetu, n e v i n o , bezazleno - tada ljubav teče, tada to biva slavlje! Ali ako ste krivi, nastojite da kažnjavate sebe p u t e m ljubavi ili kažnjavale d r u g e . Vi ne m o ž e t e uživati u ljubavi jer vidite da ste previše krivi, da ste loši - k a k o tada m o ž e t e uživati u ljubavi? Tada od ljubavi stvarate p a k a o . Ta činjenica o Hitleru je bila nevjerovatna jer je on van svoje sobe izgledao nalik bogu, ljudi su mu se klanjali. A unutar svoje s o b e osjećao se inferioran, kriv, proklet, zato je želio da kažnjava sebe čak i p u t e m ljubavi. T a k v a vrsta čovjeka n e ć e moći tako lako naći svoju matericu skoro n e m o g u ć e . On treba da čeka vjekovima na to; s a m o tako će n e k a k o moći naći odgovarajuću matericu, o d r e đ e n o g m u š k a r c a i o d r e đ e n u ženu dok v o d e ljubav, koji su toliko griješni, toliko prokleti da mu m o g u o m o g u ć i t i da se rodi. Ali to se d o g a đ a nesvjesno, zato ne treba da m n o g o brinete o tome. Vi umirete nesvjesno, nesvjesno se i rađate - to se automatski d o g a đ a . T a k o se i um kreće; pipa u mraku i ulazi u neku matericu. Ali ako u m r e t e svjesno, n a r e d n o rođenje će bili svjesno. A k o umrete svjesno i rodite se svjesno, znaćete da ne postoji ni rođenja ni smrti, s a m o se tijelo bira. Vi ostajete isti, s a m o se vaš d o m mijenja. A k o promijenite svoju staru odjeću,

179 možete li reći da je to novo rođenje? Ne, zato što tada samo promijenite odjeću; vi ostajete isti. Pojedinac koji je postao budan ovako spoznaje da su sve promjene tek samo promjene odjeće, domova, mjesta, situacija, okruženja, ali da vi tada ostajete isti; nikada se središte ne mijenja, ono je vječno. Reče Ikju: "Ako misliš da zaista dolaziš i odlaziš, to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokažem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." K a k a v je to put? Da li zaista ima neka staza? Pošto se koristimo jezikom, on je upotrijebio riječ "put". Inače ne postoji nikakav put, jer put vodi negdje. Nikakav put te neće voditi do tebe jer si ti već tu! A k o želiš da dođeš do mene, onda je to put, tako treba da bude. A k o želite da dođete do nekoga, treba da slijedite niki put, da prođete neki prolaz, most. nešto tako zato što se krećete vani. Ali ako želite da se krećete unutar sebe, tu ne postoji staza. Vi ste već tu. Jedan iznenadni trzaj je dovoljan da osjetite da ste tu. To je isto kao da sanjate: zaspite u Puni i sanjate da ste se vratili kući u London, u Njujork, u Kalkutu ili u Tokijo; u snu sasvim zaboravite da sle u Puni. S t a j e lada potrebno? Samo trzaj. Neko dode i probudi vas. Da li ćete se orobuditi u Londonu, Tokiju, Njujorku ili Puni? To bi bilo veoma teško; ukoliko biste u Puni sanjali Njujork, i ako bi vas neko probudio, a vi bili u Njujorku, to bi stvorilo jedan veoma apsurdan svijet! Tada bi ovaj svijet bio noćna mora. Ali vi se ipak budite u Puni; san iščezava. Bude su podučavale ovo: da nema potrebe da se ide bilo kuda jer ste već lamo gdje treba da budete; ali vi sanjate. Samo se u snu pomjerate iz svog centra - vi se ne možete pomjeriti iz njega. Vi jeste već lu. Milionima života to možete sanjati, ali se nikada nećete maknuti iz centra u kojem se nalazite. Niko to ne može postići. Samo trzaj, tek da vas neko prodrma... vi se budite i iznenada san nestaje - zemlja snova, Njujork, London, oni nestaju - a vi ste ovdje i sada. Taj trzaj, laj šok se može veoma lako primijeniti u trenutku smrti - zato što tijelo-um prolaze kroz velike promjene. S v e je u haosu. U tom haosu se možete prenuti veoma lako jer je tu nelagodno. Kada mu je lagodno, veoma je teško da čovjeka probudite. Zaista, niko ne želi da se probudi iz prijatnog sna. Samo kada san postane noćna mora, vi vrištite. Č u o sam: jedne noći je Mula Nasrudin vrištao tako glasno da su čak i susjedi došli da pitaju šta se dogodilo. Mula Nasrudin je sjedio u postelji i plakao, suze su tekle, a njegova žena ga je tješila riječima: "Nasrudine, to je bio samo san. Zašto si stvorio toliku buku oko toga? Došli su susjedi, okupila se masa naroda."

180 Nasrudin reče: "Ali san je bio takav... prvo mi dopusti da ti ispričam san. U snu sam došao na aukciju žena - tako lijepih žena. Jedna žena je vrijedjela deset hiljada rupija, druga pet hiljada, m n o g e su bile po hiljadu. A ja nijesam imao novca. P o k u š a v a o s a m da ga n a đ e m , ali nijesam ga m o g a o naći. Z a g l e d a o sam u sve svoje d ž e p o v e . " A imao je i j e d a n specijalni džep u koji nikada nije stavljao ruku. "Čak s a m p o g l e d a o i u onaj specijalni džep." Postojao je i jedan poseban džep u koji nije nikada p o g l e d a o . A ljudi bi ga pitali, ako bi nešto izgubio: " P o g l e d a o si u sve d ž e p o v e , zašto ne i u onaj p o s e b n i ? " On bi rekao: "Zato što mi taj daje j o š malo nade. A k o bih p o g l e d a o i u taj, nada bi nestala; pomišljao s a m da bi m a k a r u t o m bilo n e k e m o g u ć n o s t i - ali nikada nijesam zagledao u njega, jer sam d o b r o znao da ni tamo n e m a ništa. T a d a s a m pogledao i u specijalni džep - i nije bilo novca. P o č e o sam da k u k a m i plačem." Ali njegovu ženu to nije zanimalo. Upitala ga je: "Nasrudine, je li bilo tamo supruga kao što sam ja?" O n a je pitala glupost kao što bi svaka supruga to pitala, jer nijedna žena nije zainteresovana za drugu lijepu ženu; o b i č n o bi osjetila ljubomoru. O n a je pitala: "Šta je bilo sa ž e n a m a kao što s a m j a ? K o l i k o su o n e vrijedjele?" Nasrudin odgovori: "Zato sam vrištao. S u p r u g e kao što si ti, vezali su u s n o p o v e , po deset, po dvadeset, i prodavali ih za j e d n u rupiju zato sam i vrištao: nijesam imao n o v c a da te kupim, a to se d o g o d i l o mojoj supruzi!" Ali on je zbog toga k u k a o i plakao čak i u snu. S n o v i su efektni, oni d u b o k o prodiru, jer u j e d n o m nesvjesnom u m u razlikovanje je v e o m a z a m u ć e n o ; šta je san, a šta java, to je v e o m a nejasno. Sve je pomiješano, granice nijesu j a s n o određene, granice se pomjeraju. Da li si ikada vidio dijete koje plače zato što je u snu izgubilo dragu igračku? "Tražim igračku svugdje okolo, gdje je nestala?" To dijele unutar tebe nikada ne umire. O n o će umrijeti samo onda kada načiniš više n a p o r a da se preneš, probudiš; tek tada će san i stvarnost biti j a s n o podijeljena. A kada se j e d n o m z a m u ć e n o s t izgubi, kada j e d n o m granice ne b u d u nejasne, kada j e d n o m postanete svjesni šta je san, šta je stvarnost, snovi će prestati - zato što se tada snovi ne m o g u nastaviti. A k o ste postali svjesni, snovi se ne m o g u nastaviti. Čak i kad sanjate, ako ste postali svjesni d a j e to san, taj san će o d m a h prestati! Z a t o nikada ne bivate svjesni činjenice da je to san; uvijek osjećate da je to stvarnost. Za sve što treba da se nastavi, potrebno jc osjećanje da je to stvarnost. Vi promičete stvarnost kroz svoja osjećanja. A k o odbacite takvo osjećanje, snovi će iščeznuti i s a m o će stvarnost ostati. To da ste vi u o v o m svijetu je san, a stvarnost je da bilišete u b o ž a n s k o m . San je kada ste na pijaci; stvarnost je da se nikada nijesle ni pomjerili iz

181 stvarnog središta egzistencije, da se nijeste pomakli od B o g a . To je san da se krećete po pijaci - a taj san se m o ž e nastaviti, ne postoji n i k a k v o g v r e m e n s k o g ograničenja. A k o mislite da ste tijelo, to je san - vi n i k a d a nijeste bili tijelo. A k o mislite da ste se rodili i da umirete, i to je san - vi se nikada nijeste rodili i nikada nećete umrijeti; to je n e m o g u ć e . R e č e Ikju: "To je s a m o tvoja zabluda ukoliko kažeš: "Ja d o l a z i m i odlazim." Ne postoji n e k o ko dolazi i n e k o ko odlazi. Isto tako, ne postoji mjesto o d a k l e se dolazi ni mjesto kuda se odlazi. Dopusti mi da ti p o k a ž e m put bez staze. Z a t o tada ne m o ž e biti n i k a k v o g puta: pošto n e m a n i k o g a ko će doći i n i k o g a ko će otići; pošto n e m a mjesta odakle dolazi ni mjesta k u d a ide, k a k o o n d a m o ž e biti ikakvog puta? Z a t o mi dopusti da ti p o k a ž e m put bez staze na kojem n e m a ni dolazaka ni odlazaka." Tim riječima Ikju je veoma jasno ukazao na put, na što se Ninakava osmjehnu i ode. To se d o g o d i l o ! Riječi ste čuli - ali vi nijeste N i n a k a v a , ne zato što nijeste toliko spremni, već j o š nijeste na samrtničkoj postelji - u t o m e je p r o b l e m . Vi se j o š n e č e m u nadate u životu, vaš san vam je j o š v e o m a značajan, uložili ste m n o g o u svoj san. M o ž d a imate želju da izađete iz tog sna, ali ta želja je tek s a m o polovična. Njen drugi dio kaže: "Sanjaj j o š m a l o , to je tako d i v n o . " J e d n e noći je M u l a Nasrudin p o z v a o svoju ženu i rekao: " D o n e s i mi naočari jer sam u s n i o jedan divan san koji mi m n o g o obećava. D o n e s i mi naočari jer mjesto nije d o b r o osvijetljeno pa ne m o g u j a s n o vidjeti." M o r a da ste imali n o ć n e more; u tim trenucima osjećate: " K a k o da izađem iz o v o g sna?" Ali vi imate i d i v n e snove, takođe; n e m a t e s a m o paklene snove, vi imate i rajske snove. P r o b l e m je u t o m e : sve dok ne postanete svjesni da su i rajski snovi s a m o nekorisni snovi, vi j o š nijeste na samrtničkoj postelji. V a š e želje se nastavljaju, vi tako s a m o zalivate svijet snova, prehranjujete ga, p o m a ž e t e mu da raste. N i n a k a v a je bio na samrti, umirao j e , n i k a k v a b u d u ć n o s t mu nije ostala. On je bio u haosu! Cio sistem, sve tjelesne fukcije, um i duša, sve se gubilo. S v e se odvajalo od njega, više nije bio sjedinjen! N o ć n a m o r a je bila v e o m a snažna j e r je ona najsnažnija kada se smrt približava. On je bio j e d n o s t a v n o ojađen: smrt, i više n e m a budućnosti. A k o n e m a b u d u ć n o s t i , ne m o ž e t e ni sanjati jer snu treba prostor, treba vrijeme. Z a t o smrt izgleda tako opasna, jer ne daje vremena za razmišljanje. Više se ne m o ž e t e nadati jer n e m a sjutrašnjice. Smrt ne ubija vas, ona ubija sjutrašnjicu, a o n a je bila vaša istinska egzistencija. Vi nijeste nikada živjeli za današnjicu, uvijek ste

182 to ostavljali za sjutra. A smrt ubija sjutrašnjicu, o n a j e d n o s t a v n o spaljuje vaš kalendar - iznenada časovnik staje, vrijeme se više ne kreće. A šta možete učiniti b e z vremena? K a k o um m o ž e da razmišlja, žudi, sanja? Smrt zatvara vrata - u t o m e je strah. Z a š t o vas smrt toliko plaši da drhtite i užasavate se? Zato što vam izgleda da n e m a izlaza, da n e m a m o g u ć n o s t i da pobjegnete odatle. Ne možete ništa uraditi j e r ne m o ž e t e da mislite, a znate s a m o j e d n o - da razmišljate, i ništa d r u g o . Cio vaš život je bio s a m o razmišljanje. Sada smrt ne d o p u š t a razmišljanje. S a m o čovjek koji je meditirao i koji je j o š prije smrti ostvario ne-razmišljanje, neće se bojati - on zna da razmišljanje nije život. On zna i neki drugi plan egzistencije; on je s p o z n a o dubinu a ne s a m o širinu bitisanja, nije se kretao s a m o od j e d n o g do drugog trenutka, nije se kretao od danas do sjutra. On se kretao u o v o m trenutku sve dublje, i dublje i dublje; u danjašnjicu, sve dublje, i dublje i dublje. On je išao u d u b i n u , ovdje i sada. Vi s a m o dotaknete ovaj trenutak i krenete ka d r u g o m trenutku; krećete se horizontalno: od A do B, od B do C, od C do D. Čovjek koji meditira ide od A, do A do A - u d u b i n u - a ne do B. On n e m a sjutrašnjicu. To ovdje i sada je jedina egzistencija, kako o n d a m o ž e postojati smrt? O v o g a trenutka ste živi; s a m o slijedećeg trena m o ž e t e umrijeti. U o v o m trenutku n i k o nije u m r o . O v o g a trenutka ste živi, a onaj čovjek koji meditira se kreće u o v o m trenutku - k a k o o n d a m o ž e umrijeti? Smrt će se dogoditi na periferiji; on će biti u m o g u ć m n o s t i da to spozna. To će biti isto kao kad saznate da v a m je susjed u m r o : on će to saznati, spoznaće da je tijelo umrlo - to će biti novost za njega. M o ž d a će čak žaliti to tijelo, ali on ne umire. N i n a k a v a je bio m e d i t a n l na ivici prosvjetljenja. Vi možele i skočiti u provaliju, ali ćete nastojati da se uhvatite za puzavicu - i dalje ćete se držati za nešto, bićete uplašeni. Vi ste već u provaliji, prije ili kasnije ćete pasti, ali um i dalje nalaže: "Drži se!" On se i dalje drži spisa, Buda, riječi, doktrina. On i dalje s a m o ponavlja n a u č e n o znanje. U p r a v o nalik puzavici prije ili kasnije će morati da je pusti, j e r kada vas život napušta, kako se m o ž e l e držali riječi? O n e će vas napustiti. Ali sa tim Ikjuovim objavljenjem, on se o s l o b o d i o vezanosti. O s m j e h n u o se i otišao. Vi se nikada ne osmjehujete. Hi ridate ili se smijete, nikada se ne osmjehujete. Osmjeh je nešto između, to je za tebe preteško. Vi se ili smijete ili ridate - a to su različite m o g u ć n o s t i , dvije krajnosti. Pokušaj da razotkriješ kakav je fenomen osmijeh. S a m o se B u d a osmjehuje jer je osmijeh u sredini. Osmijeh posjeduje oboje: lugu suza i sreću smijeha. Osmjeh posjeduje oboje. Osmjehivanje nije nikada n e k o j e d n o s t a v n o smijanje: o n o ima širinu smijeha i d u b i n u tuge - to je oboje. Pogledajte B u d u , meditirajte o njemu, i na n j e g o v m licu ćete prepoznati i tugu i sreću; iz njegovog bića teče blaženstvo ali i d u b o g a sjeta.

183 Sa te dvije, da tako k a ž e m o , hemikalije, stvara se osmjeh. K a d a za s v a k o g a osjećate tugu, kada za cijelu egzistenciju osjećate tugu j e r se n e p o t r e b n o pati... Vi ne m o ž e t e zamisliti B u d i n u tugu, to je v e o m a teško za vas. Vi mislite da je B u d a uvijek srećan. On je srećan kada je on u pitanju. Vi ne m o ž e t e pojmiti njegove teškoće - on vidi da vi n e p o t r e b n o patite, a ništa se ne m o ž e uraditi, ne m o ž e ti se p o m o ć i . To je bolest koja ne postoji nešto neizliječivo! A on zna da iza ugla čeka razriješenje, potreban je s a m o j e d a n zaokret, s a m o jedan pokret tijelom, i sve bi bilo riješeno. Ali vi ne p r e d u z i m a t e taj zaokret. Vi ćete skočiti i učiniti m n o g e stvari, ali ćete uvijek izbjeći taj preokret. Nastojaćete da pipate u mraku, ali ćete uvijek n e k a k o , uistinu nevjerovatno, promašiti vrata. Vi znate k a k o da p r o m a š i t e vrata, savršeni ste u tome: k a k o da promašite vrata i da nastavite sa pipanjem u mraku. B u d a je u nevolji jer je ostvario nešto s t o j e već prisutno kod vas. O n u ista blaženu egzistenciju, onu istu ljepotu, istu ekstazu koju on posjeduje, imate i vi! Vi plačete, š a k a m a se udarate u grudi, teško patite - a ništa se ne m o ž e učiniti. Tuga... K a d a je B u d a dospio do vrata - do k o n a č n i h vrata iza kojih više n e m a nikakvih vrata, odakle se više ne m o ž e t e vratiti; to je konačište - kada je on dospio do vrata nirvane, vrata su bila o t v o r e n a i bila mu je u k a z a n a dobrodošlica. To je stoga što se j e d n o m u milion g o d i n a d o g o d i da neko stigne do k o n a č n o g a . Ali on se tada o s v r n u o i p o g l e d a o na svijet - oni kažu d a j e lada zastao, nije ušao unutra. Vratar ga je upitao: "Šta radite? Za o v o ste činili napore t o k o m m n o g o , m n o g o života! Sada su v a m vrata otvorena, uđite!" A B u d a je rekao o v o : "Prije no što udu svi koji napolju pate n e , ni ja ne m o g u ući. Ja ću poslijednji ući" - to je tuga. Ta priča je zaista predivna. N i k o ne m o ž e zastati ispred tih posljednjih vrata, to je istina; ne postoje ni takva vrata ni takav vratar. Vi tada s a m o padate i ništa vas više ne m o ž e zadržati. Ali priča je predivna; na j e d a n simboličan način, to ukazuje na Budinu svijest - nevolje, tjeskobu, patnje. To nije bila njegova patnja, to je bila tuda patnja koja ga je rastuživala. To je isto kao kada se probudite a svi drugi spavaju i sanjaju, sanjaju n o ć n e more - vrište, skaču, plaču, kukaju. Vi znate da su to s a m o n o ć n e m o r e , ali ti ljudi su tako opijeni i d u b o k o uspavani da im n i k a k o ne m o ž e t e p o m o ć i . A k o p o k u š a t e da ih probudite, oni će se naljutiti. Reći će: "Zašto n a m remetile san? Ko ste vi?" Dakle, ne m o ž e t e ih probuditi, a m o r a t e da gledate njihove patnje i da patite! Buda je tužan - za tebe. B u d a se d u b o k o smije, čitavo njegovo biće je ispunjeno s m i j e h o m - upravo kao kada drvo treba da procvjeta, sve postaje ples. O b j e te krajnosti se susreću u njemu: glasan smijeh - a zbog vas se j o š ne m o ž e tako smijati - i tuga koju vi stvarate; to se oboje u njemu susreće i stvara osmijeh. Osmjeh predstavlja oboje: smijeh i suze.

184 Vi se ne m o ž e t e osmjehivati - možete se smijati, m o ž e t e plakati. K a d a ridate, k a k o se m o ž e t e smijati? P o š t o ridate, uvijek to činite s a m o za sebe; to je zaseban element. K a d a se smijete, vi se s a m o smijete, k a k o m o ž e t e i plakati? Smijete se za sebe. B u d a se o s l o b o d i o ega, on je iščezao, susreo se sa svime. Susrela su se dva elementa: njegova svijest koja je postala savršena, i milioni svijesti o k o njega koje i jesu savršene, ali koje pate - koje n e p o t r e b n o pate, koje pate bez ikakvog razloga - to se oboje u njemu susreće; tuga ali i osmijeh sreće, pojavljuje se na n j e g o v o m licu. On ne m o ž e ridati, j e r je previše g l u p o to što vi činite. On se ne m o ž e smijati jer bi to bilo previše teško za vas. U tom trenutku on se s a m o m o ž e osmjehivati. To se d o g o d i l o ; tako je osmijeh postao simbol o n o g a ko se prosvijetlio. Tim riječima Ikju je veoma jasno ukazao na put, na što se Ninakava osmjehnu i ode. T a d a to nije bila smrt već s a m o odlazak - odlazak u drugi svijet, odlazak ka d r u g o m rođenju; tada n i k o nije u m r o . A k o m o ž e t e umrijeti sa o s m j e h o m , vi ste naučili umjeće umiranja; a cijela religija se zasniva na umjetnosti umiranja, ništa d r u g o do to. Sada ću v a m ponoviti prvu priču k a k o je ne biste zaboravili... To je lako zaboraviti, a vi i želite da zaboravljate: zaboravnost je trik. Ovih deset dana s a m o razgovarali o " N e m a v o d e , n e m a mjeseca". To će ostati s a m o kao r a z g o v o r - riječi, riječi i s a m o riječi - a k o nijeste spremni da umrete. Budite na samrtničkoj postelji! Budite N i n a k a v a ! T a d a će te riječi biti v e o m a j a s n e , jasnije no što je Ikju ikada bio. R e k a o sam: o v e riječi su tako j a s n e , jasnije no što je Ikju ikada bio jasan. I vi se sada m o ž e t e osmjehnuti i otići - zapamtite:

Monahinja Čijono je godinama učila ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. Jedne noći je nosila stara vedra prepuna vode. Hodajući je promatrala puni mjesec kako se oslikava u vedrici punoj vode. Iznenada,

185

štap od bambusa, koji je držao vedrice, je pukao i vedrice padoše na stranu. Voda se izli, odsjaj mjeseca iščeznu tada se Cijono prosvijetli. Potom je napisala ove stihove: Na sve moguće načine pokušavala sam da vedrice održim zajedno nadajući se da tanki bambus neće nikada pući. Iznenada se dno provalilo. Nema više vode; nema više mjeseca u vodi praznina u mojoj ruci.
Krenite sa p r a z n i n o m na vašem dlanu jer je to sve... to je sve što v a m m o g u ponuditi, a to je više od svega. To je m o j dar: idite sa p r a z n i n o m u r u k a m a . A k o m o ž e t e ponijeti prazninu u ruci, sve je tada m o g u ć e . N e m o j t e nositi posesivnost, ne nosite znanje, nemojte ništa nositi što m o ž e ispuniti krčag i postati v o d a jer ćete tada gledati s a m o odsjaj. Odsjaj p u n o g a mjeseca ćete vidjeti svugdje: u bogatstvu, u posesivnosti, u v a š i m kolima, k u ć a m a u ugledu. A pravi pun mjesec vas oduvijek čeka. N e k a se d n o provali! N e m o j t e nastojati ni na j e d a n način da zaštite to staro vedro. O n o nije toga vrijedno. N e m o j t e sebe štititi, nije vrijedno! N e k a se v e d r o razbije, neka v o d a isteče, n e k a mjesec iz v o d e nestane j e r ćete s a m o tada podići oči prema p r a v o m mjesecu. On je oduvijek bio na n e b u - ali je bila potrebna praznina u ruci. Nastojte da što je više m o g u ć e postanete prazni, razmišljajte da budete što prazniji, ponašajte se kao da ste prazni. Malo po m a l o , malo po m a l o , okusićete to. A kada j e d n o m to okusite, to će biti predivno. K a d a j e d n o m spoznate u k u s praznine, tada ste spoznali pravi s m i s a o života. N o s i t e prazninu, odbacite krčag sa v o d o m koji predstavlja vaš e g o , vaš um i vaše misli, i zapamtite: n e m a v o d e , n e m a mjeseca praznina u ruci.

186

OSHO

Osho je rođen 11. decembra 1931 u selu Kuchvvada, Madhya Pradesh, u Indiji. Još od najranijeg djetinjstva je bio buntovnog i nezavisnog duha, nastojeći da iskusi svoju istinu umjesto da prihvata znanje i vjeru od drugih. Nakom vlastitog prosvjetljenja u dvadeset prvoj godini, Osho završava studije i potom provodi nekoliko godina kao profesor filozofije na univerzitetu u Jabalpuru. U međuvremenu putuje Indijom držeći govore, izaziva religiozne vode na javne debate, remeti tradicionalna vjerovanja, i susreće se sa ljudima iz svih oblasti života. Intezivno čita sve što bi moglo da proširi njegovo shvatanje religioznih sistema i psihologije savremenog čovjeka.

187

Od 1960 godine Osho počinje da razvija svoju jedinstvenu Dinamičnu meditaciju. Savremeni čovjek, rekao je on, je opterećen sa prevaziđenim tradicijama iz prošlosti i tjeskobama koje nameće savremeni način života, zato mora proći kroz duboki proces prodišćenja prije no se suoči sa otkrićem opuštenog stanja meditacije. U svom radu Osho je nastojao da razjasni svaki aspekt razvoja ljudske svijesti. On je spiritualnom traganju savremenog čovjeka ponudio ono što je bitno, utemeljeno na doživljavanju vlastitog egzistencijalnog iskustva, umjesto intelektualnih poimanja. On ne pripada nijednoj tradiciji - "Ja započinjem sa sasvim novom religioznom sviješću. Zato vas molim da me ne povezujete sa prošlošću - to nije vrijedno ni pomena." Njegovi govori pred učenicima i spiritualnim tragaocima iz cijelog svijeta su štampani u preko šest stotina naslova i prevedeni na trideset jezika. On je rekao: "Moja poruka nije doktrina, nije filozofija. Moja poruka je svojevrsna alhemija, nauka preobražaja, zato samo oni koji su voljni da umru onakvi kakvi su sada, i da se ponovo rode u nečemu novom koje nijesu ni mogli pojmiti, trenutak je upravo sada... samo oni hrabri ljudi će biti spremni da slušaju jer je takvo slušanje riskantno. Slušajući, vi preduzimate prvi korak ka vlastitom preporođenju. Zato to nije neka filozofija od koje možete načiniti ogrtač i hvaliti se okolo sa time. To nije neka doktrina u kojoj ćete naći zaključke za uznemirujuća pitanja. Ne, moja poruka nije verbalna komunikacija. Ona je daleko riskantnija. To nije ništa drugo do umiranje i preporađanje." Osho je napustio svoje tijelo 19. januara 1990 godine. Njegova prostrana Komuna u Indiji nastavlja da bude najveći spiritualni razvojni centar u svijet koji svakodnevno privlači na hiljade posjetilaca iz cijelog svijeta željnih učestvovanja u meditacijama, terapijama, tjelesnom radu i kreativnim programima ili jednostavno iskustva boravka u prostoru gdje je bitisalo prosvijetljeno biće kakav je bio Osho.

188

OSHO INTERNACIONALNA KOMUNA

Osho internacionalna komuna u Puni, Indiji, upravljana vizijom prosvijetljenog majstora Osha, može se opisati kao labaratorija, kao eksperiment na stvaranju "Novog čovjeka" ljudskog bića koje živi u harmoniji sa sobom i svojim okruženjem, i koje je oslobođeno svih ideologija i vjerskih sistema koji sada dijele čovječanstvo.

Osho Multiversitv je tijelo koje objedinjuje Komunu i nudi na stotine različitih kurseva, grupa i programa. Podijeljen je na devet različitih cjelina:

Osho škola za usredištenje i zen borilačke vještine

Osho škola kreativnih vještina

Osho internacionalna akademija zdravstvenih vještina

Osho akademija za meditaciju

Osho institut za ljubav i svijest

Osho škola misticizma

189

Oshi institut za tibetansko liječenje

Osho centar za transformaciju Osho meditacioni klub: kreativna razonoda

Svi ovi programi su namijenjeni da pomognu ljudima kako bi pronašli smisao meditacije: pasivno promatranje misli, emocija i djelovanja bez prešućivanja i poistovjećenja. Suprotno mnogim tradicionalnim istočnjačkim disciplinama, meditacija u Osho internacionalnoj komuni je dio svakodnevnog života - u radu, odnosima, ili tek samo u vlastitom bitisanju. Rezultat toga je da se ljudi ne odriču svijeta već da u život unose duh svjesnosti i slavlja, duboko poštujući taj život. Najvažniji događaj dana u Komuni je skup Osho White Rope Brotherhood. Taj dvočasovni program ispunjen slavljem, muzikom, plesom i tišinom, propraćen Oshovim predavanjem, je jedinstven - to je potpuna meditacija gdje hiljade duhovnih tragaoca, po Oshovim riječima, "rastapaju u more svijesti".

Edicija
OSHO LOTOS KNJIGA 16.

OSHO N e m a v o d e , n e m a mjeseca

Izdavač

Slobodan Vučković R u t k e 132 85355 Sutomore

Lektor

Ma Dharma Anyu

Korektor Svvami B o d h i M a n a n

Ostale informacije tražite kod o v o g Izdavača ili

OSHO INTERNATIONAL C O M M U N E 17 Koregaon Park P u n a 4 1 1 0 0 1 (M.S) INDIA

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->