You are on page 1of 193

OSHO

NEMA VODE NEMA MJESECA

Deset predavanja

o zen priama

Preveo Swami Prem Mahavira

Osho Lotos Knjiga

Sutomore 1997

Naslov originala OSHO No Water, No Moon

Izdava Slobodan Vukovi

(c) copyright O s h o International F o u n d a t i o n (c) copyright for Y u g o s l a v i a by S.Vuckovic, 1995.

N i j e d a n d i o o v e knjige se ne m o e p r e t a m p a v a t i ili u m n o a v a t i u bilo k o m o b l i k u , m e h a n i k i , elektronski ili f o t o k o p i r a n j e m , bez p i s m e n o g o d o b r e n j a Izdavaa.

N a v e d e n e prie u ovoj knjizi su preuzete iz knjige Z e n F l e s h , Z e n B o n e s (Penguin,1972) sainjene od Paul Repsa.

SADRAJ

1. Nema vode, nema mjeseca 2. Irgovaki dijalog za prenoite 3. Je li tako? 4. Odgovor mrtvaca 5. Gutejev prst 6. Zato se ne povue? 7. Buda ocrnjenog nosa 8. Davalac treba da bude zahvalan 9. Filozof pita Budu 10. Ninakava odlazi

UVOD

"Zen n i k a d a ne o b e a v a nita. On ti j e d n o s t a v n o daje ovdje i sada."

O v a knjiga j e dragocjena; ona j e riznica. O n a m o e postati dijalog izmeu tebe i Prosvijetljenog Majstora Osha. To m o e postati v e o m a rijetka pojava - susretanje, proimanje dvaju bia. U duhu njegove milostivosti, O s h o oivljava sutinu zena u svoj njegovoj ljepoti i tajnovitosti. Vi ete zasigurno uivati u apsurdu i h u m o r u , nepredvidljivim i skrivenim iznenaenjima u knjizi N e m a v o d e , n e m a m j e s e c a . Cijela knjiga je protkana zen o k o v i m a , zen dosjetkama i velikim smijehom koji te m o e protresti iz s v a k o d n e v n e jednolinosti i dovesti do bljeska spoznaje ko si ti. O s h o izliva njegov jedinstveni uvid i j a s n o u o ivotu, ljubavi, smrti, meditaciji i prosvjetljenju putem t a m p a n e rijei. U ogledalu unutarnjih tiina, ti m o e zapoeti sa posmatranjem sebe. O v a predavanja bazirana na zen priama m o g u postati stepenice za dublje razumijevanje vlastitog ivota jer su o n e o tebi, o n e su adresirane na tebe, o n e i jesu to to si ti! Ti si ta riznica, sakrivena od s a m o g sebe. "Meditacija je otvaranje oiju. Meditacija je gledanje." O v a knjiga j e dragocjena; ona j e r i z n i c a . T o j e p o k l o n o d strane egzistencije, poziv da se vrati s v o m d o m u .

Ma Yoga Rabiva

NEMA VODE, NEMA MJESECA

Monahinja Cijono je godinama uila ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. Jedne noi je nosila stara vedra prepuna vode. Hodajui je promatrala puni mjesec kako se oslikava u vedrici punoj vode. Iznenada, tap od bambusa, koji je drao vedrice, je pukao i vedrice padoe na stranu. Voda se izli, odsjaj mjeseca ieznu tada se Cijono prosvijetli. Potom je napisala ove stihove: Na sve mogue naine pokuavala sam da vedrice odrim zajedno nadajui se da tanki bambus nee nikada pui. Iznenada se dno provalilo. Nema vie vode; nema vie mjeseca u vodi praznina u mojoj ruci.

Pr'osvjetljenje j e uvijek iznenadno. N e m a p o s t e p e n o g procesa u tome j e r svi postepeni procesi pripadaju u m u , a prosvjetljenje ne potie od uma. Svi procesi pripadaju u m u , a prosvjetljenje je izvan svega toga. Z a t o ti ne m o e rasti u prosvjetljenju, ti s a m o m o e uskoiti u to. K r o z to se ne m o e kretati korak po korak; tu ne postoje koraci. Prosvjetljenje je nalik ambisu, ili skoite ili ne skoite.
Prosvjetljenje ne moete imati u djelovima, fragmentarno. To je cjelina - ili si u t o m e ili uopte nijesi, ali tu ne m o e biti n i k a k v o g p o s t e p e n o g napredovanja. Z a p a m t i o v o kao j e d n u o s n o v n u stvar: to se d o g o d i o d j e d n o m u p o t p u n o s t i , nepodijeljeno. To se d o g o d i u cjelini, zato je um n e s p o s o b a n da to shvati. Um m o e shvatiti sve to je podijeljeno. Um e shvatiti sve do ega se m o e doi postepeno j e r je um analitian, izdijeljen, fragmentaran. Um m o e shvatiti djelove; cjelina mu uvijek izmie. Z a t o ako sluate um, do prosvjetljenja nikada neete stii. To se d o g o d i l o i sa m o n a h i n j o m Cijono: ona je uila g o d i n a m a i nita se nije d o g a a l o . Um m o e uiti o B o g u , o prosvjetljenju, o v r h o v n o m . On se m o e i pretvarati da je sve shvatio. Ali B o g nije neto io treba da razumije. ak i ako b u d e znao sve o B o g u , ti ga nee p o z n a v a t i ; znanje nije o n e e m u . Uvijek kada kae " o " , ostaje izvan toga. Ti se m o e kretati okoliajui, ali n i k a d a nee ui unutar kruga. K a d a n e k o kae: " Z n a m o B o g u " , on pokazuje da ba nita ne zna, j e r k a k o m o e ita znati o B o g u ? B o g je sredite, nije periferija. Ti m o e neto znati o materiji; ne m o e nita znati o svijesti - jer materija nije u sreditu svega, ona je tek na periferiji. Tu ne postoji j a s t v o , n e m a n i k o g a unutra. Materija je s a m o spolja. Ti m o e znati o t o m e . N a u k a je znanje. P r a v o znaenje rijei "nauka" je znanje - znanje o perifernom; znanje o

4
n e e m u to n e m a sredite. Uvijek k a d a se sredite priblii periferiji, ti to g u b i . Ti treba da postane to; To je jedini put da se to u p o z n a . Nita se ne m o e znati o B o g u . To treba da b u d e ; s a m o u bitisanju e se ukazati znanje. K a d a je v r h o v n o u pitanju, svako okolino objanjenje, s v a k o "o" t o m e , m o e biti s a m o gubljenje sutine. Da bi to s p o z n a o , m o r a da ude u to i da se sjedini sa njim. Z b o g toga Isus kae: "Bog je nalik ljubavi" - ne voli, ali je nalik ljubavi. Ti ne m o e znati nita o ljubavi, ili m o d a m o e ? M o e to uiti i uiti, m o e postali veliki uenjak, v e o m a uen ovjek, ali to ne m o r a i dotai, ne m o r a prodrijeti u to. Ljubav e se spoznati k a d a postane ljubavnik. I ne s a m o to: ljubav se m o e spoznati s a m o k a d a postane ljubav. T a d a ak i ljubavnik nestane j e r i ona pripada spoljnjem. D v o j e u ljubavi postaju odsutni. Oni vie nijesu tu. T a d a s a m o ljubav postoji, ritam ljubavi. M o g u postojati dva pola toga ritma ali oni nijesu prisutni. Neto b o a n s k o je ulo u njih, oni su nestali. Ljubav bitie s a m o kada si prazan. Znanje je prisutno kada si ispunjen. Znanje pripada egu, a ego nikada ne prodire do centra; on je periferija. Periferija m o e znati s a m o periferiju; vi ne m o e t e p u t e m ega spoznati sredite. E g o m o e uiti, ego te m o e nainiti velikim u e n j a k o m , m o d a i religioznim uenjakom, velikim p a n d i t o m . Ti m o e poznavati sve V e d e , sve U p a n i a d e , sve o Bibliji i K o r a n u , a da pritom nita ne zna - j e r to nije spoljanje znanje. To je neto to se d o g a a kada ti ue u to i sjedini se sa time. Monahinja Cijono je godinama uila ...

O n a je m o g l a uiti ne samo g o d i n a m a ve i ivotima. Vi ste uili u m n o g i m p r e t h o d n i m ivotima. T a k o ste se s a m o vrtjeli u krug. N e p r e s t a n o vrenje u krug stvara velike iluzija a osoba osjea da napreduje. Ti uvijek osjea da se kree... a zapravo ne ide nikuda, s a m o se vrti u krug. Ti se ponavlja. Z a t o su hindusi ovaj svijet nazvali samsara. Samsara znai toak, krunicu. Ti se neprestano kree i kree ali ne stie nigdje, a uvijek misli da stie. "Sada je cilj blizu jer sam ovog puta h o d a o d u g o . " S a m o pokuaj da se kree u n e k o m velikom krugu. Ti nikada nee uoili d a j e to krug jer si u p o z n a o s a m o dio toga. Z a t o ti to uvijek izgleda kao pul, d u g a cesta. To vam se u p r a v o d o g a a l o m n o g o ivota unazad. ijono je uila i uila, ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje - ne zato to je prosvjetljenje teko ostvariti ve zato to uenjem g u b i svaki smisao o t o m e . Ti si na p o g r e n o m pravcu. To bi bilo isto kao kada bi n e k o p o k u a v a o da ue u sobu kroz zid. Nije stvar u tome da je teko da tako ue ve da se u sobu ulazi kroz vrata. A k o p o k u a kroz zid, izgledae ti teko, skoro n e m o g u e . A to nije ba tako. To je usled tebe koji stoji na p o g r e n o m mjestu. M n o g i ljudi su zapoinjali to putovanje uenjem,

5
studiranjem te materije, p u t e m znanja, informacija, filozofije, sistema, teologije. O n i su zapoinjali sa periferije, sa " o " tome; tada su pokucali na zid. Isus kae: "Pokucaj, i vrata e ti se otvoriti." Ali, m o l i m vas, sjetite se da su tu vrata... ili nijesu. N e m o j t e kucati na zid, tako v a m se vrata n e e otvoriti. Z a p r a v o , kada kucate na vrata, kada ste zaista blizu tih vrata, uvijek ete vidjeti da su otvorena. O n a su oduvijek ekala tebe. Vrata su t o m e namijenjena, ona ekaju, ona su dobrodolica, vrata su prijemiva. O n a su te ekala, a ti si kucao na zid. Sto je zid? K a d a zapone sa znanjem a ne sa bitisanjem, to je kucanje na zid. Ostvari se , budi! N e m o j samo da skuplja informacije. A k o eli da neto sazna o ljubavi, budi ljubavnik. A k o eli da u p o z n a B o g a , budi meditacija. A k o eli da ude u beskraj, budi molitva. Ali zaista budil N e m o j saznavati o molitvi. N e m o j pokuavati da sakuplja ono to su drugi govorili o lome. Uenje vam nee p o m o i . Prije e vam p o m o i da ne uite. O d b a c i sve to znate kako bi neto m o g l i saznati. O d b a c i t e sve informacije i sve spise, zaboravi Kuran,Bibliju, Gitu, one su samo prepreke, o n e su zid. A ako b u d e kucao na zid - vrata ti se nee nikada otvoriti j e r tu i n e m a n i k a k v i h vrala. Ljudi nasloje da pokucaju na Kuran, na Bibliju, a vrala se ne otvaraju. O n i ue i ue, i tako to g u b e nalik Cijono: ona je g o d i n a m a uila, ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. to je prosvjetljenje? To znai da si postao svjestan sebe. Tu n e m a niega zajednikog sa spoljnjim svijetom. Tu nije b i t n o to su drugi rekli. To to drugi o tome g o v o r e je irelevantno. Ti si tu! Zato o t o m e traiti savjet od K u r a n a , Biblije ili Gile? Zatvori oi, i nai e se u vlastitoj beskrajnoj slavi. Zatvori oi, i vrala e se otvoriti. Poto si ti tu, ne treba n i k o g a da pita o tome. Ti pita... tada to gubi. Tvoja pitanja pokazuju da si ti negdje drugdje. O n a ukazuju da ti trai m a p u , a za unutarnji svijet ne postoji m a p a ; ona nije potrebna jer se ti ne kree ka n e k o m n e p o z n a t o m odreditu. Z a p r a v o , ti se uopte i ne kree. Ti si tu. Ti si taj cilj. Ti nijesi tragalac, ti si to prosvjetljenje. io je onda prosvjetljenje? J e d n o stanje kada li traga spolja - je neprosvijelljeno; ono drugo stanje - kada traga unular sebe - je prosvjetljenje. Zato je j e d i n a razlika u fokusiranju. A k o se ti fokusira ka vani, ti si neprosvijetljen. A k o se usredsreduje ka svojoj nutrini, ti si prosvijetljen. Jedino pitanje je u preokretu. Hrianska rije "konverzija" je predivna. Ali su oni to koristili na j e d a n slaan nain. Konverzija, preobraaj, ne znai da od hindusa inile hrianina ili da od hrianina stvarate hindusa. Konverzija znai preokret, preobraanje. Konverzija znai okretanje ka izvoritu, okretanje ka unutranjosti; tada si pveobraen. Tvoja svijest m o e tei u dva pravca: spolja i unutra. Posloje dvije m o g u m o s l i loka struje tvoje svijesti. T v o j a svijest je m n o g o ivota unazad tekla spolja - tako nikada nije stizala do cilja

6
jer je cilj u izvoritu. Cilj nije naprijed, on je pozadi. Cilj nije t a m o gdje treba da stigne. On je t a m o gdje si ga ostavio. Izvor je cilj. To se m o r a d u b o k o shvatiti. A k o bi se m o g a o vratiti natrag, ka p r v o m stanitu tvojeg poetka, ti bi d o s p i o do cilja. Prosvjetljenje je vraanje izvoru, a to izvorite je u tebi; ivot tu tee, ubori, neprestano damara u tebi. Z a t o pitati druge? Uenje znai pitati druge. Pitati d r u g e o sebi? To je ludost par excellence. To je apsolutni apsurd - pitati d r u g e o sebi. To predstavlja uenje: traganje za o d g o v o r o m . A ti si taj o d g o v o r ! Cijono je uila godinama ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. To je prirodno, oigledno. Nita n e m a loega u tome. O n a je gledala spolja, uila. Jo j e d n u stvar treba zapamtili: tvoje bie je ivo. nijedna knjiga ne m o e biti tako iva. Spisi su takvi da moraju bili mrivi. Spisi su leevi, a li pita neto to je mrlvo o ivotu. To nije m o g u e ! Krina nee biti od neke velike p o m o i , a ni Isus - sve dok ti ne postane Krina ili Isus. Na ivotna pitanja smrt ne m o e dati odgovor. A k o misli da m o e nai o d g o v o r , ti e sve vie biti optereen tim o d g o v o r i m a ; a o d g o v o r e ostati nepoznat. To se d o g a a ovjeku koji studira, koji je mislilac, filozof. On stenje pod teretom vlastitih n a p o r a - rijei, rijei i rijei - i sve izgubi. A o d g o v o r je uvijek bio tu. S a m o je preokret bio potreban. N e . n i k o ti nee dati odgovor. N e m o j ii n i k o m e , idi sebi! Uvijek kada n a d e Majstora, sve to on moe da uradi je da ti p o m o g n e da se vrati sebi, to je sve! Nijedan Majstor ti ne moe dati o d g o v o r . Nijedan Majstor li ne m o e dali klju. Majstor ti samo m o e pomoi da pogleda unutar sebe, l o j e sve. Klju e bili tu, riznica je tu, sve je tu. Jedne noi je nosila staro vedro prepuno vode. [[odajui je promatrala puni mjesec kako se oslikava u vedrici punoj vode. Iznenada, tap od bambusa koji je drao vedrice je pukao i vedrice padoe po sirani. Voda se izli, odsjaj mjeseca ieznu - tada se Cijono prosvijetli. Jedne noi je nosila jedno staro vedro prepuno vode. Ti si, takoe, nosio v e o m a staro vedro p r e p u n o vode. To je bio tvoj um prepun misli. To je najstarija stvar koju nosi, toliko stara d a j e skoro i mrtva. Um je uvijek star, nikada nije n o v . On i ne m o e biti n o v po svojoj prirodi jer um predstavlja pamenje. K a k o pamenje m o e biti n o v o ? Um znai neto znano. K a k o neto ve poznato m o e biti n o v o ? Um je prolost; a k a k o prolost m o e biti n o v a ? Pogledaj svoj um: sve to on nosi je staro, m r t v o . O n o g trenutka kada doe do spoznaje, to ve proe. K a d a p r e p o z n a neto to si z n a o , to je ve prolo. To vie nije ovdje i sada. To je ve otilo ka svijetu m r t v o g . Z a t o je um po svojoj prirodi, kao takav, mrtav. P u t e m u m a se nikada nije rodilo nita orginalno. Um ne m o e bili originalan, prvobilan.

7
On m o e s a m o ponavljati. Z a t o on s a m o i ponavlja. On se m o e ponavljati na hiljadu i j e d a n nain, m o e mijenjati imena, ali stvari ostaju iste. Um ne m o e znati, ne m o e se susresti sa n o v i m , sa svjeim, sa m l a d i m . Uvijek kada se susretne sa time, tvoj um to stavi na stranu jer s a m o tada tvoje oi nijesu zamagljene prolou, nijesu prekrivene p r a i n o m prolosti; tada tvoje o g l e d a l o m o e odraziti ono to je prisutno ovdje i sada. S v e to je o v o g trenutka prisutno r o e n o je iz svijesti a ne iz u m a . Svijest je tvoje najdublje izvorite. Um je praina koja se sakupila na m n o g i m tvojim putovanjima, kao da se nikada nijesi o k u p a o . Ti si p u t o v a o i p u t o v a o , i sve je na tebi p o k u p i l o prainu i neistou, a ti se j o nijesi u m i o . T v o j um se nikada nije oprao. Ti si zapao u to, u tu p o t p u n u prljavtinu. M e t o d i za meditaciju nijesu nita d r u g o do sredstva za kupanje tvog u m a , za unutarnje ienje; tako se praina otklanja i skrivena svijest dolazi na povrinu k a k o bi se m o g l a susresti sa stvarnou. Stvarnost je tu: ti si tu, ali susret nije ostvaren zato to se izmeu tebe i stvarnosti uvijek isprijei um. Sve to vidi, ti vidi kroz svoj um; sve to uje, uje kroz um - ti si s k o r o gluv, s k o r o slijep. Isus je g o v o r i o svojim uenicima: " A k o imate ui da ujete, sluajte m e ! A k o imate oi da vidite, gledajte m e ! " Svi su oni imali oi k a k v e i vi imate. Svi su imali ui nalik vaima. Ali Isus je z n a o , kao to i ja z n a m , da ste gluvi, da ste slijepi. Uvijek kada sluate u m o m , vi uopte ne ujete jer um posreduje, objanjava, on sve to boji, sve mijenja, mijea; tako biva sve staro ve kada d o d e do tebe. To je trik u m a . Um je s v e m u t o m e d o d a o svoj smisao, objanjenje. Um ima svoje komentare. Z a t o sve dok ne postane ispravan slualac... ispravno sluati znai m o g u n o s t sluanja bez posredstva uma. I s p r a v n o gledanje znai m o g u n o s t gledanja bez uma, m o g u n o s t gledanja bez objanjavanja, prosuivanja, osuivanja, bez da kae da ili ne. K a d a v a m g o v o r i m , ja ak i v i d i m k a k o va um klima da ili ne. ak i kada je klimanje nevidljivo, ja to u o a v a m . Ti i ne m o r a biti svjestan: p o n e k a d a kae "da" - um je to objavio. N e k a d a kae "ne" - um je i to objavio, um je u a o u to, procijenio je to. Ti si to tako izgubio. S a m o sluaj, n e m o j prosuivati, i o d m a h e biti svjestan da je um bio s a m a nevolja. On je star - to treba zapamtiti - i nikada ne m o e biti n o v . Z a t o ne pomiljaj da m o e posjedovati prvobitni um. Nijedan um ne m o e biti prvobitan. Svi u m o v i su stari, ponovljeni. Z a t o um voli da ponavlja, a uvijek je protiv n o v o g . P o t o je um proizveo d r u t v o , drutva su uvijek protiv n o v o g . Um je izumio dravu, civilizaciju, moral; sve se to protivi n o v o m e . Sve to je stvorio u m , protivie se n o v o m e . N e e nai nita smjernije od uma. N i k a k v a revolucija nije m o g u a sa u m o m . Z a t o ako ste revolucionarni p o s r e d s t v o m uma, nemojte sebe zavaravati. K o m u n i s t a ne m o e biti revolucionaran jer nikada nije meditirao. Njegov k o m u n i z a m

8
potie od uma. On je promijenio Bibliju: on vie ne vjeruje u Isusa, sada vjeruje u M a r k s a ili u M a o a , zadnje izdanje M a r k s a - ali i dalje s a m o vjeruje. On je smjeran isto koliko i svaki h i n d u s , katolik ili m u h a m e d a n a c . O r t o d o k s n o s l je ista jer ne ovisi o tome u io ti vjeruje. Srnjernost ili o r l o d o k s n o s t zahtijevaju da vjeruje u m o m ; tako smjernosi i ovisi o umu. U m j e najsmjerniji, najpravovjerniji element u svijetu, najprilagod 1 jiviji, Zalo to god um da proizvede ne m o e biti n o v o , uvjek e biti staro, i uvijek e nastojali da se protivi n o v o m e ; to e uvijek bili antir e v o l u c i o n a r n o . Z b o g toga u svijetu i n e m a revolucije sem religiozne revolucije; ne m o e je ni biti. S a m o religija m o e biti revolucionarna j e r ona zahvata sa pravog izvora. O n a odbacuje um i slaro vedro. Tada je odjednom sve n o v o jer je um prethodno, kroz svoju prizmu, sve inio starim. Iznenada si ti p o n o v o nalik djetetu. Tvoje oi su svjee i mlade, gleda na stvari oko sebe bez znanja, bez uenja. Iznenada je drvee dobilo svjeinu, zelenilo se izmijenilo - vie nije beivotno, sparueno, sada je ivo. I z n e n a d a je i pjesma ptica poslala apsolutno drugaija. To se m n o g i m ljudima d o g o d i l o putem droge. Haksli se o d u e v i o d r o g o m upravo zbog toga. Svugdje u svijetu novu generaciju v e o m a privlai droga. Razlog je sljedei: droga na trenutak, ili na par trenutaka, um stavlja na stranu. Dok gleda stvari oko sebe, sada su boje svuda u d a s t v e n e . N i k a d a nijesi vidio takvo neto! Jedan obini cvijet postaje cijela egzistencija, sa s o b o m nosi svu boansku slavu. Jedan obian list tada postaje lako d u b o k o sadrajan kao da se sva islina proima kroz njega. S v e se iznenada mijenja. Droga ne m o e izmijenili svijet; ona s a m o hcmijski slavlja tvoj um u stanje mirovanja. Ali ti m o e tako postati ovisan o tome - tada je um usisao i drogu. S a m o j e d n o m , u poetku, ili dva puta, pa i tri pula, li m o e obmanuti svoj um p o m o u hernije. M a l o po m a l o , um biva usklaen sa d r o g o m . On tada p o n o v o preuzima svoje v o d s l v o . Prvobitni ok je nestao. T a d a postaje ovisan. Droga postaje tvoja polreba, a sada ta poireba dolazi iz uma. Sada, malo po malo, ak ni hemijski nee moi umiriti L i m . On e biti prisutan. Ti e biti ovisnik. Drvee e p o n o v o biti staro, boje nee biti tako izraajne, stvari e p o n o v o postati d o s a d n e . D r o g a te ubila; ali ona ne m o e ubiti u m . D r o g a ti m o e dati s a m o ok-terapiju. To je ok za svu tvoju tjelesnu herniju. U tom oku, sva slara prilagodavanja se rue. Rascjepi su lu; kroz le p u k o t i n e li m o e gledati ali to ne m o e poslali praksa. Ti ne m o e koristiti drogu. Prije ili kasnije, to e postati dio tvog uma; um e to preuzeti. P o t o m e sve opet bili po starom. S a m o meditacija moe ubili um nita drugo. Meditacija je s a m o u b i s t v o za um, na laj nain um ini s a m o u b i s l v o . Bez ikakvih hemikalija. bez ikakvih sredstava, ako m o e t e uspokojiti um, tada v; postajete gospodar. A kada ste vi gospodar, onda je sve n o v o . To je uvijek bilo tako. Od s a m o g poelka pa do kraja, sve je bilo

9
uvijek n o v o , m l a d o , svjee. Smrt se nije nikada pojavljivala na zemlji. To je bio vjeni ivot. Jedne noi je nosila jedno staro vedro prepuno vode... I ti nosi staro vedro prepuno vode. U m j e to staro vedro, a misli su voda. A poto ti previe cijeni misli, li se ne m o e liili log slarog vedra. io e se o n d a dogoditi sa tvojim m i s l i m a ? Ti si vezan za njih kao da su oni neki v e o m a d u b o k i izvor blaenstva, duboki izvor tiine; isto kao da e p o m o u misli dospjeti do ivota i njegovog skrivenog blaga. Ti nijesi nita nalik tome postigao p u t e m misli. To je zaista b e z n a d e n o nadanje. io m o e poslii putem misli? Nita sem tjeskobu, napetost. Ali li sc vee za to u nadi da e danas ili sjulra, negdje u b u d u n o s t , p u t e m razmiljania dospjeti do istine. Do sada se nila nalik lome j o nije d o g o d i l o , i nee se dogodili nikada. To se ne m o e dogoditi jer se o istini ne m o e razmiljati. O n a je tu! Ti je upravo gleda. Razmiljanje je potrebno ukoliko istina nije. prisutna, ukoliko tapkale u mraku. Ali u egzistenciji n e m a mraka; egzistencija je apsolutno svijetla. N e m a potrebe da tapkate. Vi ste n e p o t r e b n o sklopljenih oiju pipali u mraku i razmiljali: "Ako prestanem da p i p a m biu izgubljen." Razmiljanje je lapkanje. Meditacija je otvaranje oiju. Meditacija je gledanje. Zato hindusi lo nazivaju darshan. Darslian znai gledanje - s a m o gledanje, ne razmiljanje o lome. Pravilno gledanje transl'ormic. Ali ti nosi misli u lom slarom kragu, slalno ga popravlja i brine se o njemu: ako se razbije, to e se dogoditi sa vaim dragocjenim mislima? A one uopte nijesu dragocjene. ,'ednoga dana uini ovaj mali eksperiment: zakljuaj vrala, sjedni u sobi i poni da zapisuje svo|e misli - bilo io da d o d e u misli. Nemoj nita mijenjati jer li i ne mora n i k o m e da pokazuje to pare papira. S a m o ispisuj svoje misli deset minula i onda pogledaj to si napisao. To je tvoje razmiljanje. A k o zagleda u lo, pomislie da jc to rad n e k o g luaka. A k o taj papir pokae najintimnijem prijatelju, on e te upitali: "Jesi li p o l u d i o ? " Ista la situacija je i sa njim ali mi nastojimo da sakrijemo nae ludilo. Mi i m a m o obrazine, a iza tih maski, mi smo luaci. Zato toliko vrednujete svoja miljenja'.' Postali ste ovisni o tome. To je vrsta droge. Kemikalija. Z a p a m t i dobro, razmiljanje je Kemija, vrsia droge. Uvijek kada ponete da razmiljale, zapadale u n e k u vrstu Kipnolikog sna. Z b o g toga ste postali ovisni - kao da uzimate opijum. M o e zaboraviti svijet, svoje brige, o d g o v o r n o s t i . U p r a v o si z a p o e o gradili jedan drugaiji svijet unutar sebe: snivanje, razmiljanje. Oni koji su se d u g o bavili n a u k o m o s n o v i m a kau da je spavanje p o t r e b n o da bi se sanjalo. A k o bi iK zapitao zalo je potrebno sanjati, oni bi rekli da je to p o t r e b n o kako bi ostali zdravi, razboriti; u s n o v i m a m o e odbaciti svoje ludilo. Cijela no je katarza. K r o z svoje s n o v e ti odbacuje sve svoje ludosti, a ujutro se osjea zdrav i razborit. T a k o se m o e t o k o m cijelog dana ponaali r a z u m n o jer ima cijelu no da sc p o n a a suludo.

10 Naunici tvrde da ukoliko bi vas neko sprijeio da na nekoliko dana spavate i sanjate, vi biste potpuno poludjeli jer ne bi bilo katarze i ludilo bi zato poelo da prodire. Vi biste eksplodirali. N o u sanjate - to je katarza. Danju razmiljate - l o j e katarza jer vam p o m a e da budete pospani. To je droga. Ne treba da brine to se dogaa. S a m o zatvara sebe u okvirima tih misli; to ti je v e o m a poznato, osjea se u g o d n o , to je tvoj d o m , bilo koliko da je prljav i star, tebi je tu d o b r o jer si u njemu ivio dovoljno d u g o da se na njega navikne. N a v i k a o si se na svoj zatvor. To se d o g a a sa zatvorenicima: ako su d u g o u pritvoru, oni se ponu plaiti da izau vani, p o n u se bojati slobode. Postoji strah od slobode jer e ona zahtijevati n o v e o d g o v o r n o s t i . Ne postoji nita slino izlasku iz uma - to je apsolutna sloboda. Hindusi to nazivaju moksha, apsolutna sloboda. Ne postoji nita nalik tome. Svi zatvori su razrueni. Ti si j e d n o s t a v n o ispod beskrajnog neba. Strah te koi: elio bi da se vrati nairag d o m u s v o m , u d o b n o m d o m u , o z i d a n o m , o g r a e n o m . Beskraj nije tu, ti se n e m a ega plaiti. Beskraj uvijek izgleda kao smrt. Ti si se o d o m a i o sa ogranienim p r o s t o r o m , sa striktno zacrtanim podjelama, sa j a s n o izvedenim razlikama. Z a t o i ne m o e odbaciti misli, ne m o e baciti taj krag. Naprotiv, ti nastoji da naini j o vee vedro, a ono je nalik tvom stomaku: to vie puni u njega, on se vie iri. U k o l i k o b u d e previe j e o , tvoj stomak m o e pui, ali ne i um. Obini um m o e da uskladiti sve biblioteke svijeta. U tvojoj maloj glavi postoji sedamdeset miliona elija, a svaka od tih elija m o e da p o n e s e najmanje jedan milion informacija. ovjek j o nije usavrio takav kompjuter koji se m o e uporediti sa njegovim u m o m . U vaoj maloj glavi nosite cio svijet. A to se i dalje razvija. ijono je uila i uila. Sipala je sve vie vode u svoje staro vedro. O n a nije mogla da otkrije prosvjetljenje, ali jedne noi je nosila jedno staro vedro prepuno vode. Hodajui je promatrala puni mjesec kako se odslikava u vedrici punoj vode. Puni mjesec je bio visoko u z d i g n u t na nebu, a u vodi, u vedru, to se odslikavalo. O n a je gledala. To se d o g a a svima. To i nije obina pria, nije anegdota. To je injenica - to se i v a m a d o g o d i l o . Vi nijeste nikada pogledali puni mjesec. I ne moete. Vi uvijek gledate mjesec koji se odslikava u vaoj vodi, u vaim mislima. Zato su fundusi - a p o s e b n o ankara - izjavljivali: Sve to znate je maya, iluzija. To je isto kao da gledate mjesec u v o d i , odsjaj, a ne istinski mjesec. Vi mislite d a j e to mjesec. S v e to vidite, vidite kroz odsjaj. Tvoje oi vide odsjaj; tvoje oi su s a m o ogledala. T v o j e ui uju eho - sva tvoja ula su s a m o ogledala, ona s a m o oslikavaju. A postoji i najvie ogledalo, a to je tvoj um; i on odslikava. Ne s a m o da odslikava, on objanjava, tumai. Sa tim odsjajem on daje k o m e n t a r e stranicu po stranicu. T a k o se sve izobliava. Da li si ikada vidio izoblienja na ogledalu? N e m a potrebe da ide bilo gdje, sve to ima unutar sebe - to izobliava sve. Sve to si znao do sada nije bio pravi mjesec na

11
n e b u . U lom starom vedru p r e p u n o m v o d e , u k o m e se odslikava mjesec, kako m o e vidjeti pravi mjesec? Ti tako vidi samo odsjaj, a taj odsjaj je iluzoran. U t o m e je smisao pojma maya, iluzije. Sve to ti zna je maya, tako li s a m o stvari izgledaju, a to nije u stvarnosti tako. Stvarnost je dola s a m o o n d a kada je vedrica bila slomljena - voda se izlila, odsjaj je iezao. Iznenada, lap od padoe po sirani. bambusa koji je drao vedrice je pukao i

vedrice

To se d o g o d i l o iznenada, to je bilo nalik n e k o m n e s r e n o m sluaju. Pokuaj da razumije ovaj fenomen. Prosvjetljenje je uvijek nalik sluajnom dogaaju jer je nepredvidljivo, ti sa time ne m o e upravljali, ne m o e uredili kako da se lo d o g o d i , ne m o e usloviti lo dogaanje. A k o bi m o g a o uticali na to dogaanje, to nikada ne bi bilo izvan tvog uma. A k o bi m o g a o ureditili da se to d o g o d i , to bi bio s a m o trik uma. M n o g i su pokuavali da to urede. Oni su inili m n o g e stvari, u p o r n o pokuavali da prouzrokuju prosvjetljenje, ali to uople nije stvar koju m o e m o prouzrokovati. A k o vi lo moete usloviti, to ne bi m o g l o biti vie od vas. A k o bi to mogli usloviti, lo bi zaista bilo nekorisno. To se s a m o d o g o d i , ne m o e biti p r o u z r o k o v a n o . O n o nije u kontinuitelu sa tvojim u m o m , ono je proces bez kontinuiteta. To je iznenadni dogaaj kada te nema, i kada s a m o ono postoji. Kako onda ti sa lime m o e upravljali? A k o bi time m o g a o upravljati, ti bi o n d a bio tu. Kada se G a u t a m Sidarla prosvijetlio, kada je poslao B u d a , da li je ostao isti ovjek? Ne! Da ovjek ostane isti nakon prosvijelljenja... lo je n e m o g u e . Konlinuilet je prekinut; stari ovjek je j e d n o s t a v n o iezao. O v o je apsolutno novi ovjek. Sidarla G a u l a m , princ koji je napustio svoju palatu, enu i dijele, vie ne postoji. Taj ego vie ne postoji; taj um vie ne postoji. Taj bivi ovjek je u m r o - staro vedro se razbilo. Sada je on sasvim nov; takvog j o nije bilo tu. Zalo smo mu i dali n o v o ime: mi ga z o v e m o Buda. Mi s m o odbacili staro ime jer lo ime pripada nekoj drugoj individui, nekoj drugoj osobi, n e k o m e sasvim d r u g o m e . To bive ime vie ne pristaje l o m ovjeku. To je prekinuti fenomen; lo nije u konlinuitetu jer da je neprekinuto znailo bi d a j e samo modifikacija prolosti. Prolost ne m o e bili apsolutno nova jer ona lei kontinuitelu - modifikaciji, sa malim promjenama, malo n o v e boje, poliranja, ali e i dalje ostali stara. O n a m o e biti bolja, ali e i dalje ostati stara. Prosvjelljenje je nalik sluajnom dogaaju. Nemojte me p o g r e n o shvatili! K a d a k a e m da je prosvjetljenje sluajno, ja ne kaem da ne treba nita initi. Nije stvar u lome! A k o ne budete ba nita inili, to se ni sluajno nee dogoditi. To e se sluajno dogodili s a m o o n i m a koji su m n o g o radili na tome; to se nikako nee dogoditi uslijed njihovog

12
djelovanja. O v o je problem: to se nikada nc dogaa zbog njihovog djelovanja; a ne dogaa se ni bez n i h o v o g injenja. injenje nije uslov da bi se to m o g l o dogoditi. Djelovanje je s a m o uslov koji stvara p o g o d n u situaciju u njima kako bi mogli biti blizu sluajnosti. To je sve! Sve vae meditacije e stvoriti samo jednu sklonost ka sluaju - to je sve. Zato vam ni B u d a ne m o e rei kada e vam se dogoditi prosvjetljenje. Ljudi mi dolaze sa takvim pitanjima, i ja im o d g o v a r a m : U b r z o " . To nita ne znai. Ubrzo m o e biti i slijedei trenutak; ubrzo i ne mora doi ni za n e k o l i k o ivota jer se sluajnost ne m o e predvidjeti. A k o bi se to m o g l o predvidjeti, to uopte i ne bi bila sluajnost; to bi o n d a bio kontinuitet. Ali n e m o j prestajati sa djelovanjem! N e m o j razmiljati da ukoliko se to mora dogoditi, da e se i dogoditi; tako se nikada nee dogoditi. T r e b a da bude spreman za to, spreman za sluajnosl, spreman za nepoznato - spreman, strpljiv, prijemiv. Inae bi sluajnost mogla doi i proi pored tebe. M o g a o bi biti uspavan. N e p o z n a t o bi m o g l o zakucati na tvoja vrata a da to i ne uje. M o g a o bi biti d u b o k o uspavan, ili bi m o g a o razgovarati sa n e k i m , m o g a o bi objanjavati da je to s a m o vjetar z a k u c a o na vaa vrata. A m o g a o bi i pomisliti j o m n o g o ta - ljudi su veliki mislioci. Budi spreman za sluajno! 1 zapamti: sve to ti p r e d u z i m a nije pravi uzrok prosvjetljenja; sve to uradi samo stvara p o g o d n u situaciju u tebi; sve to m o e uraditi nije uzrok tome ve samo poziv. Razlika je o g r o m n a , jer ako pomisli da je lo uzrok, p o e e se pojavljivali zahljevi. A k o pomisli d a j e lo uzrok, rei e: "Zato se lo nije d o g o d i l o ? Z a l o mi se to j o nije d o g o d i l o ? " To e poeti stvarali j e d n u unutarnju napelost, i napetost je onda tu... tada je n e m o g u e da se lo d o g o d i . Ti Ireba da b u d e uhvaen u nesvjesnosti. To treba da eka ali ne sa tjeskobom - treba biti oputen. Ti to m o e i prizivati ali ne m o r a da znai da e gost i doi. K o n a n o , to ovisi o gostu a ne o tebi. Ali bez poziva gost nikada ne dolazi, to je sigurno. A k o ga bude pozvao, ne znai i da e doi; ali ako ga ne b u d e p o z i v a o , sigurno je da nee doi. Sa tvojim p o z i v o m , on m o e i doi, la m o g u n o s t postoji. Zato ekaj na vratima, ali ne budi nestrpljiv, ne budi previe siguran u lo. Sigurnost police od uma, a ekanje od svjesnosti. A um je p o v r a n , sve izvjesnosti su povrne, plitke. To se m o e dogodili svakog trenutka. Uvijek kada si spreman da pogleda, da vidi, tebi e biti j a s n o da se to uvijek dogaalo sa strane. Ti nijesi to gledao, nijesi zagledao u taj ugao. u o sam: to se j e d n o m dogodilo dok se M u l a Nasrudin o d m a r a o u fotelji. Njegova ena je gledala kroz prozor na ulicu, a on je gledao u zid. Oni su sjedjeli okrenuti leima j e d n o d r u g o m e , kako obino i sjede m u i ena. Iznenada se supruga oglasi: "Nasrudine, pogledaj! U m r o je najbogatiji ovjek u gradu, i na hiljade ljudi je krenulo da se posljednji put oprosle od njega."

13
Nasrudin pravcu!" " K a k v a sramota! Ja nijesam okrenut u tom pravcu." On to nee vidjeti - tek samo pokret glave... Ali to se d o g a a i vama. K a k v e li sramote! Ti ne gleda u pravcu gdje se dogaaj odvija, gdje nepoznato promie. Sve meditacije e ti s a m o p o m o i da naui da gleda u n e p o z n a t o , da gleda ka n e u o b i a j e n o m , da gleda ka strancu. O n e e te uiniti otvorenijim, o t v o r e n i m za dogaaje. Ali ti to ne m o e uzrokovati. ak iako si s p r e m a n , mora ekati. Ne m o e to podsticati; ne m o e to dovesti. A k o se to m o e potsticati, ta religija e biti nalik nauci. U tome je razlika izmeu religije i n a u k e . N a u k a m o e podsticati napredak jer on ovisi o uzroku a ne o zovu. N a u k a m o e proizvesti bilo ta jer ona pronalazi uzrok. K a d a se j e d n o m spozna uzrok, sve se p o t o m m o e napraviti. N a u k a zna da ukoliko zagrijavate vodu do sto stepeni, ona e poeti da isparava - to je uzrok. U t o m e m o e biti siguran: kada se voda zagrije do sto, ona p o n e isparavati. Grijanjem m o e prisiljavati vodu da isparava. M o e mijeati kiseonik i vodonik i dobiti vodu. To m o e usloviti. N a u k a p o k u a v a da otkrije uzrok. Religija je drugaija, temeljno drugaija. Zato religija ne m o e nikada postati nauka u lom smislu jer ona traga za b e z u z r o n o u . O n a traga za j a z o m ; traga za j e d n o m a p s o l u l n o m konverzijom, za p r o m j e n o m , za preobraajem. Odreeni preobraaj se m o e p r o u z r o k o v a n , m o e se prouzrokovati djelimina transformacija. Ali apsolutno'? Nita od staroga, sve od n o v o g ? Tada m o r a bili raskola. Tu vie ne postoji veza. M o r a postojati skok! T a k o iznenada staro prestaje da bitie a n o v o ulazi u egzistenciju; oni nijesu udrueni - jaz je prisutan. Sidarla Gaulain je j e d n o s t a v n o nestao. G a u t a m B u d a se pojavio - tu je jaz. Taj j a z sc mora zapamtili. Zato ja prosvjetljenje n a z i v a m sluajnost. Ali ti mora neprestano da radi na lome; to je p a r a d o k s . Sluaj me, ne budi lijen. S a m o me sluaj, nemoj spavati. Sluaj me i n e m o j misliti i rasuivati o v a k o : "Ako je to s a m o stvar sluaja, ako mi to ne m o e m o p r o u z r o k o v a t i , zato onda meditirati? Zato onda initi razne pokuaje'? O n d a treba s a m o ekati?" Ne, tvoje ekanje ne smije biti ljenarenje. ekanje m o r a biti ivo! M o r a ekati sa p o t p u n i m n a p o n o m energije. Ne smije ekati nalik mrtvacu. ekae mlad, svje, ivahan, sa pulsirajuim bilom! S a m o tada ti se to n e p o z n a l o m o e dogoditi. K a d a ste u najboljim g o d i n a m a , kada ste najmoniji, kada ste najivahniji, kada ste na v r h u n c u svoje moi - s a m o tada se to m o e dogoditi. S a m o tvoj v r h u n a c m o e susresti taj veliki vrhunac; s a m o vrhunci - samo istovjelni kvaliteti se m o g u susresti. Radi na sebi s t o j e vie m o g u e ali n e m o j nita zahtijevati. N e m o j rei: "Ja sam uradio to, sada se to mora dogodili." Tu ne postoji mora. To je stranac. T o m e napie pozivnicu ali je ne m o e poslati jer mu ne zna adresu. T a k o svoj poziv baca u vjetrove; on e stii ili nee stii. B o g je ree: "Kakva sramota, ja nijesam okrenut u tom

14
uvijek "moda"; ali to je predivno kada su stvari neizvjesne. K a d a su stvari izvjesne, ljepota je izgubljena. Da li si primijetio d a j e u ivolu s a m o smrt izvjesna a sve drugo neizvjesno? Sve je neizvjesno! N i k o ne moe znati da li e se ljubav dogoditi ili nee. Da li e moi da otpjeva pjesmu ili nee, niko to ne zna. Jedina izvjesnost je smrt. T a k o izvjesnost pripada smrti a ne ivotu. A k o si u traganju za vjenim ivotom, onda nastoj da ivi sa m o d a . ivi otvoreno, strpljivo, naui da eka, i uvijek imaj na umu da prosvjetljenje ne m o e prouzrokovati. Kada se ono d o g o d i , ti iezava. U tome je znaenje log predivnog dogaaja: Iznenada, tap od bambusa koji je drao vedrice je pukao... To se d o g o d i l o iznenada. O n a je u p o r n o radila, uila, meditirala. Bila je velika monahinja. O n a je trideset, skoro etrdeset g o d i n a ivjela sa Majstorom, i radila je predano. Zato v a m m o r a m jo neto rei o Cijono. O n a je bila i v e o m a lijepa ena - rijetke ljepote, j e d i n s t v e n e . Kada je bila mlada prosili su je kralj i prinevi. O n a ih je odbijala j e r je eljela da bude ljubavnica a m o boanskog, tako da niko nije bio dorastao njenim oekivanjima, niko nije bio sposoban da lo ispuni. Ila je iz j e d n o g manastira u drugi da u z m e sanijas, da poslane monahinja; ali su je. ak i veliki Majstori odbijali jer je bila prelijepa i kao takva je mogla izazvati nevolje. Tu je bilo m n o g o m o n a h a - n a r a v n o , i monasi su ljudi koji su potiskivali svoje elje. A ona je bila lako lijepa da su oni mogli zaboraviti B o g a i sve drugo. O n a je bila lako lijepa da su joj svugdje zatvarali vrata. Majstor bi rekao: "Tvoje traganje je u redu ali ja m o r a m da brinem i o mojim sljedbenicima. Pet stotina sanijasina je ovdje; oni bi poludjeli. Zaboravili bi na svoju medilaciju, njihove spise, na sve! Ti bi postala Bog za njih. Zalo, Cijono, nemoj uznemiravati te j a d n e ljude; bolje idi!" Sto je Cijono uradila? K a k o nije mogla nai izlaz, izgorela je svoje lice, unitila je svoje lice. Potoni je p o n o v o dola Majstoru; on lada vie nije m o g a o razaznati ni da li je lo bie m u k o ili ensko. Tek tada je ona prihvaena kao monahinja. O n a je bila sasvim spremna. Njeno traganje je bilo autentino. O n a je bila vrijedna tog dogaaja, ona je to zasluila. Uila je, meditiralala n e p r e k i d n o trideset, etrdeset godina. O n d a , iznenada, j e d n e noi je slranac doao pred njena vrata. Iznenada, tap od bambusa koji je drao vedrice je pukao i vedrice padoe na. stranu. Voda se izli, odsjaj mjeseca ieznu - lada se Cijono prosvijetli. O n a je gledala mjesec - lo je bilo predivno. ak je i odsjaj bio divan jer je odraavao apsolutnu ljepotu. I svijet je predivan jer je i on odsjaj B o g a . Z a t o n e m o j t e rei da je svijel ruan! K a k o refleksija m o e biti runa ako odraava b o a n s t v o ? Uslijed toga, oni koji tvrde da je svijet ruan i koji ga se o d r e k n u , apsolutno grijee, jer ako se odrekne o v o g svijeta, d u b o k o u

15
sebi se odrie i stvaraoca. N e m o j se odricati! I ensko lice je d i v n o jer je odsjaj. M u k o lice je divno; tijelo je divno j e r je ono odsjaj b o a n s k o g . Drvee je d i v n o , ptice su divne jer i one imaju taj odsjaj. Taj odsjaj je predivan - a to onda rei o prauzoru? Zato istinski tragalac nije protiv svijeta. Iskreni tragalac v e o m a voli svijet, on v e o m a voli i odsjaj, voli i tu udnju za gledanjem, da vidi puni mjesec na nebu. On zapostavlja taj odsjaj ali ne zato s t o j e protiv njega; on naputa taj odsjaj upravo zbog traganja za o n i m to se odraavalo u njemu. On nije protiv ljubavi, njegova molitva nije protivna ljubavi; u p o z n a v a o je ljepotu kroz ljubav, zalo sada p o k u a v a da ude dublje u lo. Molitva je najdublja u ljubavi. On je ljubav najvie u p o z n a o kroz odsjaj, laj odsjaj je imao veliku ljepotu, sjaj, divna muzika se ula, tako da se sada javila udnja da se spozna i izvorite. A ako je odsjaj tako m u z i k a l a n , moete zamisliti kakva se onda predivna harmonija m o e doivjeti na izvoritu? Pravi tragalac nije nikada protivan. On je uvijek za, nikada nije protiv. On je za B o g a ali nije protiv svijeta jer i svijet pripada B o g u . A k o vidim tvoje predivno lice u ogledalu, da li u biti protiv ogledala'.' Z a p r a v o , ja u mu biti zahvalan jer on to prenosi. Ali neu usmjeravali sebe ka ogledalu; ja u tragati za t o b o m iji odsjaj lica sam vidio u ogledalu. Napusliu ogledalo ali ne z b o g toga to sam protiv njega. T r e b a da o k r e n e m svoje lice od ogledala ne zato io sam protiv njega. Biu mu zahvalan zato to odraava neto to u tom odsjaju izgleda predivno - i usled ega ja m o r a m nastojali da p r o n a e m prvobitni izvor! Voda se izli. odsjaj mjeseca iezim - tada se Cijono prosvijetli. O n a je gledala u mjesec koji se odraavao u vedrici. Iznenada je vedro palo, voda se izlila a mjesec je nestao - i l o j e tada postao odluujui trenutak. Uvijek postoji neki odluujui trenutak gdje staro nestaje a n o v o se ukazuje, gdje se preporada. To postaje odluujui niomenat. Iznenada, voda se izlila i vie nije bilo mjeseca. Tada je ona morala pogledati gore - pravi mjesec je bio tamo. To je postalo poredenje, lo je poslao j e d a n unutarnji fenomen. Isto se dogodilo i unutar nje: sve je bilo sagledavano p u t e m u m a on je bio ogledalo. Iznenada je poslala svjesna injenice d a j e sve u odsjaju, d a j e sve iluzija jer je sve promatrala kroz um. Kada je vedro puklo, i um se rasprio. On je bio spreman za to. Sve to se m o g l o uradili je bilo uraeno. Sve io je bilo m o g u e , ona je ve uradila. Nila vie nije ostalo; ona je bila spremna, to je zasluila. Taj obini dogaaj je poslao odluujui. Z a p a m t i : nemoj slijedili Cijono! To se tebi nee dogoditi na isti nain. Poto li zna lu priu, m o e slomili preagu, voda e se izliti i odsjaj e nestali - i nita sc nee dogoditi unutar tebe. Od toga se ne m o e stvoriti ritual. To je pokazatelj koliko je ovjeanstvo bilo g l u p o inei vjekovima

16
razne o b r e d e i obiaje. Odluujui trenutak je bio poznat, to je oduvijek bilo individualno i jedinstveno. To se nije m o g l o ponoviti jer niko p o n o v o ne m o e biti Cijono. Svijet se ne ponavlja. Bog je orginalan, on se nikada ne ponavlja. Cijono se s a m o j e d n o m rada, nikada vie - nikada, nikada p o n o v o ! Ti to ne m o e ponovili jer nijesi Cijono. Ali to se stalno ponavlja jer na um djeluje kao jedan logian sistem. A k o se to dogodilo Cijono dok je nosila vedra, o n d a kada su vedra pala, kada su se razbila, i kada se voda izlila, kada je odsjaj nestao, kada se prosvjetljenje d o g o d i l o , ne m o e m o od toga nainiti ritual! To se dogaalo u crkvama, damijama, h r a m o v i m a - rituali. K a k o se to Budi d o g o d i l o ? Sjedi na isti nain, zasadi bodhi drvo, sjedi ispod njega sa sklopljenim oima, upravo nalik B u d i , ti e biti obina luda. Nee postati B u d a , bie obian glupan! Inae ne bi to ponavljao. Rituale i obiaje praktikuju idioti. Usled tolikog razumijevanja ... tu i nije pitanje sjedenja pod bodhi drvetom; d u g o m pripremom koju je B u d a proao, m i l i o n i m a ivota koje je ivio - on je postao j e d i n s t v e n a osoba. To je bio posljednji odluujui trenutak. To je bila zakljuna stvar. M n o g o , m n o g o ivota ispunjeno trudom i upinjanjem, traganjem, a onda je dolo do log vrhunca. On je s a m o sluajno sjedio ispod bodhi drvela. To se s v a k a k o m o r a l o dogoditi. ak i da on nije sjedio l a m o , to bi se d o g o d i l o . Da lamo i nije bilo drvela, to bi se dogodilo. Nije on morao sjedili - m o g a o je i hodati lo bi se i tada d o g o d i l o . To je zakljuak! S a m o je sluaj htio da on sjedne ispod badlii drveta u o d r e e n o m poloaju. Poloaj nije uzrok, drvo ne m o e biti uzrok, nain na koji je on sjedio nije m o g a o biti uzrok. A k o bi lo m o g a o biti uzrok, o n d a bi vi to mogli ponovili. Zagrijte vodu do sto stepeni i ona e poeti da isparava. Sjedite ispod bodhi drveta u B u d i n o m poloaju, ak ako m o e l e i savrenije, i prosvjeiljenje e vam se dogodili. N e , to nije nain; nemojte bili glupi, nemojte nita slijepo slijediti, nemojte niodega stvarati ritual. Razumijevanje je p o t r e b n o a ne ritual. D o b r o je da sjedite u B u d i n o m poloaju, ali zapamtite da vi jo nijeste B u d a ! Isti odluujui momenat nee djelovati i kod vas. Nelo d r u g o ! - A ako vi nastojite da slijedite B u d u , da ga slijedile sasvim slijepo, tako moele propustili va odluujui trenutak; u tome je problem jer se to nee dogoditi na laj ritualni nain. Ti mora da pronae vlastiti nain. P o m o g n i se svim B u d a m a ali n e m o j biti zaslijepljen. Shvati ih io je dublje m o g u e jer su oni to postigli - ali lu ne postoji staza. Spiritualna dimenzija je slina nebu: ne postoji nikakav trag koji m o e slijediti. Plia leti ali ne ostavlja trag. N e b o ostaje p r a z n o , n i k a k v a slaza nije napravljena. To nije nalik zemlji. A k o zemljom prou mnogi ljudi, tagovi e ostati, li ih m o e pralili. Spirilualna dimenzija je dimenzija neba jer je ona ne-materijalna, ona nije zemaljska, svjetovna, nikakav trag ne ostaje za njom. B u d a leti, pogledaj laj let, njegovu ljepotu, sjaj, bljesak,

17
svjetlost; uivaj u lome, shvati lo! Ali ne nastoj da to slijedi, n e m o j bili slijep! Zaslijepljenost ti nee pomoi. Cijono se prosvijetlila, ali to nee biti lako ni sa k i m drugim. B u d a nije n o s i o krag sa v o d o m , ni Mahavira, ni Krina, ni L a o Ce, a ni Zaratusira - niko od njih nije nosio vedrice p u n e vode. A posle Cijono, m n o g i su ga nosili jer je to izgledalo v e o m a j e d n o s t a v n o . Ti to uvijek moe raditi, to je lako j e d n o s t a v n o , tu n e m a nikakve tekoe. N o p u n o g mjeseca dolazi svakog mjseca; ti lo m o e saekati i p o n o v o uraditi. N e m o j se oslanjati na rituale. Ritual nije religija. Ritual je najnereligioznija slvar na svijetu. Ti si jedinstven - zapamti to. I neto j e d i n s t v e n o ti sc treba dogodili, neto io se nikada prije nije d o g o d i l o i to se nee nikada vie dogodili. Ne s a m o da su olisci ivojih prstiju jedinstveni, i ivoja dua je jedinstvena. U p r a v o sam proitao lanak o j e d n o m n a u n o - i s l r a i v a k o m radu u kojem se dokazuje da je svaki dio ljudskog tijela jedinstven - i ne s a m o olisci pristiju: vi posjedujete drugaiju jetru, drugaiju vrsni srca, drugaiji eludac; n i k o drugi nema lo isto. Izgled unutranjih organa, kako sloji u priruniku u kojem si pronaao leksl o stomaku i prikaz eluca, nee nigdje drugdje pronai; to je bio s a m o prosjeni prikaz, zamiljeni izgled. A k o pogledate s t o m a k e nekoliko ljudi, uoiete da S L I svi oni razliiti. Prosjek nije ravan istini. Prosjek je s a m o j e d n a m a l e m a i k a priblinost; lo nije injenica, injenica je uvijek jedinstvena. Vi posjedujete drugaije bie i ono se razlikuje od drugih na svaki nain! A to je d o b r o , to je divno to se vi razlikujete od drugih, to se ne ponavljale, to nijesle nalik automobilu Ford. Milioni slinih automobila se m o g u lako proizvesti. Vi nijesle maina, vi ste ovjek. U emu se sastoji vaa ovjenost, vaa ljudskost? Po emu sc razlikujete od maine? V a o m o s o b e n o u ! M a i n e se ponavljaju - m o g u se p o n o v o napraviti - izmijeniti. Vi moete automobil marke Ford zamijenili sa nekim drugim m o d e l o m isic marke; lo nije problem. Ali nijedan ovjek ne m o e bili zamijenjen. Nikada! On je toliko jedinstven, lo je lako o s o b e n o rascvjelavanje koje se d o g a a s a m o j e d n o m . Z a l o n e m o j bili sklon ritualima. Nastoj da sve shvati i da bude r a z u m a n ! Nastoj da shvati bitisanje u zakonu prirode, i da s a m o takav zakon slijedi. O n a je n a k n a d n o zapisala ove stihove. O n a je slavila taj fenomen kroz slihove, putem pjesme. Napisala je: Na sve mogue naine pokuavala sam da vedrice odrim zajedno nadajui se da lanki bambus nee nikada pui. Iznenada se dno Nema. vie vode; provalilo.

18
nema vie mjeseca u vodi praznina u mojoj ruci.

Na svaki mogui nain pokuavala sam da vedrice odrim zajedno. I li si nastojao na svaki mogui nain da vedrice odri skupa. Podravao si svoj um da ostane sjedinjen. Taj um je najvia barijera a misli da li je prijatelj. U m j e neprijatelj koji te podravao na svaki mogui nain. G o v o r i o sam m n o g o protiv uma, li si te stvari p o t o m uzeo k znanju i od toga nainio podrku. Ako 10 to g o v o r i m poslane znanje za tebe, kada ode od m e n e ti e tako biti znatno ueniji. T a d a e i rijei protiv uma biti preobraene u podrku. Z a t o n e m o j moje rijei primali kao uenje, n e m o j od toga stvarati znanje. Bolje bi bilo da paljivo sasluate to g o v o r i m i da odbacite sve to znate. Nemojte od toga slvarali dodatak za va stari um. Na sve mogue naine pokuavala sam da vedrice odrim zajedno nadajui se da tanki bambus nee nikada pui. M o e li nai ita slabije od uma? M o e li nai ita iluzornije od misli? M o e li nai ita nemonije od misli? Nita se ne m o e ostvariti p o m o u njih, nita ne proizilazi iz pukih misli; one se s a m o umnoavaju i neprestano ponavljaju. O n e su nainjene od istog materijala kao i snovi - od neeg zaista neegzistencijalnog, tek samo j e d a n vrtlog u praznini tvog bia. Iznenada se dno provalilo - i Cijono je rekla to: "Nita nije bilo do m e n e . Ja sam ak radila sve suprotno t o m e ; na svaki nain sam p o k u a v a l a da vedrice drim zajedno nadajui se da tanki bambus nikada nee pui. Iznenada se dno provalilo - to nije bilo neto to sam ja uradila, to nije bilo uslijed m o g djelovanja." Iznenada se dno provalilo.

T o j e bilo sluajno. Nema vie vode, nema vie mjeseca u vodipraznina u mojoj ruci.

19

" V o d a je iezla, vedrica je nestala. S a m o je praznina u mojoj r u c i ' " A to predstavlja B u d u : praznina u ruci. O n d a kada ima prazninu u ruci tada ima sve jer praznina uopte nije neto negativno. Praznina je neto najpozitivnije jer sve proizilazi iz niega. Sve o v o o k o nas je r o e n o iz praznine. Praznina na dlanu znai izvorite na dlanu. Sjeme je tu, tako siuno, a iz njega iznikne veliko drvo. O d a k l e dolazi to veliko d r v o ? S a m o pogledaj sjeme, otvori ga i pokuaj da n a d e drvo. A k o otvori sjeme, tamo e pronai samo prazninu. Iz te praznine dolazi to veliko drvo, iz te praznine nastaje sav ovaj univerzum - bie potie iz nita. Praznina na m o m dlanu ukazuje da je sve u mojoj ruci; izvor iz koga sve dolazi i u koje se sve p o t o m vraa. Praznina na m o m dlanu znai d a j e sve u mojoj ruci, da se sve sastoji u tome. "Iznenada se to d o g o d i . Ne m o g u sebi estitati za to. To se iznenada d o g o d i l o ! Ja sam inila s u p r o t n o . " Z b o g loga su sveci oduvijek govorili - oni koji vjeruju ili koriste terminologiju Boga, oni g o v o r e da se to d o g a a p u t e m njegove milosti. Cijono, kao ni budisti, ne vjeruje u Boga, oni ne koriste takvu simboliku. Zato Cijono ne m o e rei: "Putem njegove milosti" - ona ne m o e tako rei. Ekhart e rei: "Samo Njegovom milou - ja n e m a m n i k a k v e kvalifikacije. Ja nijesam nita uradio za to. Ja nijesam to uslovio." Mira e rei: " K r i n i n o m milou". Tereza e rei: "Isus i njegova milostivost". Budisti ne vjeruju ni u k a k v o g personifikovanog Boga; njihov pristup je sasvim izvan personifikacije simbola. Oni nijesu antropocentrini. Zato Cijono ne m o e rei "milostivost"; ona s a m o kae da se to iznenada d o g o d i l o , ali znaenje ipak ostaje isto. "To se iznenada d o g o d i l o . Ja sam upravo inila s u p r o t n o . " "Sve je iezlo: voda se prosula, mjesec je nestao - praznina u ruci." To je prosvjetljenje: kada je praznina u ruci, kada je sve p r a z n o , kada n e m a nikoga, ak ni tebe - jer ako si ti prisutan, prisutno je i vedro, ono staro vedro. A k o ti nijesi tu, ako je soba sasvim prazna, tvoje bie uopte nije ispunjeno, ti si postao izvor. Ti si dospio do p r v o b i t n o g lika. A to je najblaeniji m o g u i trenutak. Taj trenutak postaje vjean, vie n e m a kraja. Ovaj trenutak tada postaje vjenost. Vie nikada nee biti neto d r u g o jer vie i ne postoji. Ko tada m o e biti tuan? Ko alostan? A ko razoaran? Ko m o e neto eljeti i zbog toga biti frustriran? Praznina ne m o e biti frustrirana? Praznina ne m o e eljeti. Praznina ne m o e nita oekivati. Z a t o ona ostaje sasvim blaena, u p o t p u n o m blaenstvu. A k o se poistovjeti sa stvarnou, ako postoji tvoje "ja", ti e biti u bijedi. A k o te nema, ne m o e biti n i k a k v e bijede. Z a t o je cio p r o b l e m u sljedeem: Bili ili ne biti? A Cijono je iznenada razotkrila da ne postoji: Praznina u ruci.

20

TRGOVAKI DIJALOG ZA PRENOITE

Postoji jedna stara tradicija u nekim japanskim zen hramovima: ako bi lutajui monah pobijedio u diskusiji o budizmu sa nekim od nastanjenih monaha, on bi mogao prenoiti. Ako ne bi pobijedio, morao bi da ide dalje. Bio je jedan takav hram u sjevernom Japanu koji su vodila dva brata. Stariji brat je bio veoma uen dok je drugi bio zaista glup i jo je bio slijep na jedno oko. Jedne noi je Stariji brat je pa je zamolio "Zahtijevaj da doao lutajui monah da zatrai prenoite. bio veoma umoran od vieasovnog uenja mlaeg brata da preuzme raspravu sa pridolim. se dijalog odvija u tiini", ree stariji brat.

Malo kasnije putnik doe do starijeg brata i ree: "Kakav je tvoj brat divan sagovomik. On me je veoma ubjedljivo pobijedio u debati zato ja sada moram da idem dalje.

21

Laka vam no." "Prije no to ode", ree stariji brat, "molim te da mi prepria va dijalog." "Pa", ree putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst da ukazem na Budu. Na to je tvoj brat podigao dva prsta da predstavi Budu i njegovo uenje. Potom sam ja podigao tri prsta da predstavim Budu, njegovo uenje i njeove sljedbenike. Tada me je tvoj mudri brat tresnuo stisnutom pesnicom po licu kako bi mi ukazao da sva troje potiu od jedne realizacije." Poslije toga putnik ode.

Neto kasnije mladi brat doe znatno uznemiren. "Razumio sam da si pobijedio u raspravi", ree mu stariji. "Nita nijesam pobijedio ", odgovori mladi brat, "taj putnik je veoma grub ovjek." "Oh?" ree stariji brat. "Kai mi o emu ste raspravljali." "Zato je", upita mladi brat, "onog trenutka kada me ugledao podigao jedan prst razljuujui me ukazivanjem da imam samo jedno oko. Ali poto je bio stranac, pomislio sam da treba da budem pristojan pa sam mu na to podigao dva moja prsta estitajui mu to on ima oba oka. Na to, ta neljubazna hulja je podigla tri prsta da pokae kako medu nama ima tri oka, zbog ega sam poludio i odluio da ga mlat ne m po nosu tako je on otiao." Stariji brat se nasmija.

22

Sve rasprave su izline i glupe. D e b a l a je suluda stvar jer niko ne m o e pulem rasprave, pulem raspravljanja dospjeli do istine. T a k o m o e zaradili prenoite, i l o j e sve. Odalle potie tradicija. Ta tradicija je divna. U svim zen manastirima u J a p a n u , vjekovima, ukoliko zatrai utoite, prvo to mora zaradili diskusijom. A k o pobijedi, te noi m o e oslati - to je veoma simbolino - ali s a m o na j e d n u no. Ujutro mora da krene dalje. To pokazuje da putem debatiranja, rasprava, logike, rasuivanja nikada nee dospjeli do cilja. T a k o e s a m o zaraditi prenoite. N e m o j obmanjivati sebe da je to i cilj. Ti treba da ide dalje. Ujutro p o n o v o mora krenuti na put. Ali mnogi su tako obmanjivali sebe. Oni su mislili da je cilj o n o to dosegnu l o g i k o m . Zaraditi prenoite im je poslala najvia ambicija. Oni se nijesu kretali i lako su im prola m n o g a jutra. L o g i k a moe dovesti do hipotetinog zakljuka a nikada do istine. Logika m o e dovesti samo do neega to je priblino isiini ali nikada i do prave istine. I zapamti, to io priblino objanjava istinu je la, jer to to treba da znai? Neto je istinito ili uopte nije; ne postoji neto izmeu. To je istina ili uopte nije. Ne moe rei d a j e nelo polu-islinilo; ne postoji nita nalik lome - isto kao to je n e m o g u e da postoji pola kruga jer sama rije "krug" znai d a j e nelo cijelo, zaokrueno. Pola krunice ne postoji. A k o je pola, to nije krug. Poluistina ne postoji. Istina je cjelovita, ne m o e je imati djelimino, u djelovima. Priblino isiini je obmanjivanje, ali logika m o e voditi s a m o ka obmani. Moe imali prenoie, poinak, opulanje, ali n e m o j od loga stvarati svoj dom. .lulrom e morali p o n o v o da krene na put, lu se ne o k o n a v a tvoje putovanje. S v a k o g jutra lo zapoinje iznova. Opusti se u loginom rasuivanju, razmiljanju ali nemoj ostali sa lime, nemoj postati statian usljed loga - neprestano se podsjeaj da ireba da se kree. Tradicija je predivna. Zato se jedna stvar mora shvatili LI vezi sa tradicijom i njenim znaenjem: ona je simbolina. Druga slvar: sve diskusije su budalaste jer usljed atmosfere diskusije ne m o e razumjeli druge. Bilo to da on kae bie pogreno protumaeno. Um koji se odluio da pobijedi, da se utrkuje, ne moe lo shvatili. To je n e m o g u e jer razumijevanje ireba nenasilan um. K a d a nasloji da b u d e pobjednik, li si nasilan. Debala je

23
nasilje. Ti m o e da ubijes p o m o u loga, a ne m o e oivjeli nikoga. Ti nc m o e p u t e m toga n e k o m e dali ivoi, m o e ga ubiti. Isline se mogu ubijati p o m o u rasprava, ali se nikako ne mogu vratiti iz mrtvih. I to je nasilje; sam pristup jc nasilan. Zaista, vi nijeme traili istinu, vi sle htjeli pobjedu. K a d a jc pobjeda cilj, istina e bili rtvovana. A kada jc istina cilj, li m o e rtvovati pobjedu, lakode. Istina e biti cilj, a nc pobjeda. K a d a ti je pobjeda cilj, ti si politiar a ne religiozan ovjek. Ti si agresivan i pokuava na neki nain da d o m i n i r a nad drugima, p o k u a v a da silom nametne svoju m o . Istina nikada nc m o e postali dominacija, ona nikada nc m o e unitavali druge. Istina nikada ne m o e pobijedili na nain n a d m o i nad drugima. Istina donosi poniznost, skromnost. To nije proeto e g o m - sve rasprave su orjentisane e g o m . Zalo vas rasprave nikada ne m o g u odvesli ka stvarnom; one uvijek vode samo ka nestvarnom, ka neistinitom. Usljed loga je i gluposi fenomen koji postiete pobjedom. Istina pobjeuje, ali ne li, ne tvoje "ja". U diskusiji pobjeujem ja ili li, istina tu nikada ne pobjeuje. Istinski tragaoci c dopustiti da sama istina pobijedi. Oni koji su skloni d e b a t a m a e zahtijevati da pobjeda pripada njima; nee dopustili da ona pripada drugima. U istini ne postoje drugi. U istini se s u s r e e m o i sjedinjujemo. Ko e onda biti pobjednik ili gubitnik? U istini, niko nije poraen. Istina pobjeuje a mi s m o izgubljeni u n]oj. Ali l o k o m diskusije ja sam ja, a li si ti; tu zaista n e m a premoavanja, n e m a mosta medu nama. K a k o m o e shvatili n e k o g a kada si protiv njega? Razumijevanje je n e m o g u e . Razumijevanje treba simpatiju, ono zahtijeva uee. Razumijevanje znai da p o t p u n o slua drugu osobu i tek tada se m o e razumijevanje ukazali. Ali ako raspravljate o n e e m u , ako debatujete, razjanjavale, rasudu jele, vi tada ne sluate o n o g drugog; s a m o se pravile da ga ujete. D u b o k o unutar sebe se samo pripremale za akciju. Ve sle p o t p u n o spremni da zaponete kada ta osoba zastane. S p r e m a l e se kako da mu doskoite. Vi ga uopte i ne sluate ve pokuavate da ga n a d m u d r i t e . Zaisla, istina n e m a znaaja u raspravama, u diskusijama. Zalo diskusije i nije komunikacija, putem diskusija se ne m o e oplili. M o e raspravljali, a io vie raspravlja... vie zastranjuje. to vie razjanjava, vei se j a z stvara, lo poslaje ambis; tu vie nema susretanja. Z a t o se filozofi nikada ne susreu, ueni ljudi se nikada ne m o g u susresti: oni su veliki diskutanti. T a k o se stvara ambis; oni sc ne m o g u saglasiti ni sa kim - to je nemogue. S a m o se zaljubljeni susreu, ali zaljubljeni ne raspravljaju; oni m o g u optili. Zalo jc loliko puno insistiranja na Istoku za shntddhci povjerenje, vjera. A k o pone raspravljali sa svojim M a j s t o r o m , j a z e se proirivali. T a d a je bolje da ode; neka ti laj Majstor s a m o prui prenoile. a polom podi. Rasprava sa njim le nee nikuda odvesti, j a z m e d u v a m a e se irili. A k o si sklon argumenlovanju, taj jaz se nee moi premostiti. To jc

24 n e m o g u e . Povjerenje znai simpatija; povjerenje znai da ti ne raspravlja, da si doao da slua, a ne da raspravlja. Ti si doao da neto shvati, a ne da debatuje. Ti nijesi doao da pobijedi; zapravo, spreman si da izgubi. Istinski uenik uvijek traga za nainom kako da b u d e pobijeen od strane Majstora. To je najznaajniji trenutak u ivotu uenika, kada je p o t p u n o pobijeen i uniten. To ne znai da e Majstor pobijediti; on nastoji da b u d e poraen, i uenik treba da bude poraen. O n d a kada uenika vie ne b u d e , kada b u d e p o t p u n o pobijeen, kada nestane, samo tada e se jaz premostiti, ambis e nestati, i Majstor e moi prodrijeti do tebe. T a k o se dogodilo: Isus je lutao svojom zemljom ali svi uenici koje je m o g a o da okupi bili su obini ljudi, niko od njih nije bio n i m a l o o b r a z o v a n , niko nije bio kolovan. To ne znai da tada nije bilo uenih ljudi; to vrijeme je obilovalo v e o m a uenim ljudima. Jevreji su bili na vrhuncu njihove slave zato su i mogli iznjedriti takvu svjetlost kakav je bio Isus. Isus je bio kulminacija svega toga. Isus se m o g a o dogoditi - to je ukazivalo da su .levreji dotakli svoj vrhunac. Vie nikada oni nee dospjeti do tih visina. Bilo je tada velikih umova, velike rasprave su se vodile. Jevrejske sinagoge su bile utoite znanja i uenja, to su bili istinski univerziteti. Ljudi bi putovali cijelom zemljom kako bi mogli diskutovati, raspravljati, otkrivati; ali to je sve bilo s a m o argumentovanje. Nijedan ueni ovjek nije slijedio Isusa. Zaista, svi ueni ljudi su se u potpunosti slagali da tog ovjeka treba unititi. Svi ueni ljudu, kolovani ljudi su bili spremni da ga ubiju! Zato? Z a t o to je bio protiv argumentovanja. On ih je ruio iz temelja, itava njihova struktura vlasti bi pala. Taj ovjek je govorio protiv r a z u m a . On je govorio o vjeri, govorio je o ljubavi, o tome kako nainiti most izmeu dva srca. R a s p r a v a je o d n o s izmeu dva uma, dvije glave; ljubav je komunikacija izmeu dva srca. On je otvorio novu stranicu - prijateljstvo, uenitvo, rast. On je razmiljao u duhu j e d n e sasvim drugaije dimenzije. Kvalitet toga je bio drugaiji. On bi govorio: "Stavi na stranu svoje spise! Biblije ti nijesu potrebne, to su samo p u k e rijei." Uenjaci, panditi, to nijesu mogli tolerisati. Isus je bio raspet. On je m o g a o nai samo obine ljude: ribara, drvosjeu, obuara obine ljude. Svi njegovi uenici, izuzev J u d e , su bili neobrazovani. S a m o je Juda bio jedan zaista kulturan i prefinjen gospodin koji je p r o d a o Isusa za trideset rupija. Taj kulturni i prefinjeni Juda se odrekao Isusa, a Isus je z n a o da ako se iko o d r e k n e njega i izda ga da e to biti s a m o Juda. Zato? Z a t o to se srce m o e izdati samo glavom. Ljubav se s a m o l o g i k o m m o e izdati. Nita d r u g o je ne m o e izdati. Z a t o je to druga stvar koje se treba prisjetiti prije no to z a p o n e m o tu priu: da s a m o p u t e m logike, putem glave, m o z g a n j e m , a r g u m e n t o v a n j e m , moete postati otueni, stranci j e d n o prema d r u g o m e ;

25
most m e d u vama je tako sruen. K a k o e dospjeti do istine ako ne m o e razumjeti drugo bie, kada ak nijesi sposoban ni da ga saslua, kada ti misli neprestano vrludaju, argument uju, sukobljavaju se? Ti si nasilan, agresivan. Agresivnost ti nee p o m o i . S v e su rasprave izline, one te nikuda nee odvesti. ak ako i osjeti da si dospio do rjeenja, to rjeenje je n a m e t n u t o ; ono nije proisteklo iz diskusije. Ti m o e umiriti d r u g o g a ali ga nikako ne moe i pobijediti, nikada. Ja to tvrdim kategoriki: nikada! A k o posjedujete neki logiki trik, vi ete umiriti osobu u razgovoru. On m o d a nee biti u m o g u n o s t i da ti o d g o v o r i . Ti zna vie od njega. Raspolae sa vie trikova. Ti ga m o e satjerati u ugao p o m o u tvojih rijei i razloga, on nee biti u m o g u n o s t i da o d g o v o r i . Ali to nije nain da ga pobijedi. D u b o k o u sebi on e znati: "Jednog dana u ja nauiti vie trikova i smjestiu te gdje ti je mjesto. Sada ti ne m o g u uzvratiti. U redu, prihvatam poraz." On je poraen, ali ne i pobijeen. To su dvije razliite stvari. K a d a pobijedi srce, o n o nije pobijeeno - ono je sretno. O n o je pobjednik u tvojoj pobjedi, o n o u tome uestvuje. To nije tvoja pobjeda - istina je pobijedila, i oboje m o e t e to slaviti. Ali kada porazi osobu, ona nikada nije pobijeena; ona uvijek ostaje neprijatelj. D u b o k o u sebi ona eka pogodan trenutak za osvetu. Z a t o nijedna rasprava ne m o e dovesti do osude. A k o presuda nije d o n e s e n a , k a k o doi do razrjeenja? O d l u k a je tada isforsirana, nametnuta; to je uvijek nalik p r e v r e m e n o m poroaju. To je neto slino abortusu, to nije prirodno roenje. Ti si to podstakao - tako se rada mrtvo dijete ili ozlijeeno dijete koje e t o k o m cijelog svog ivota biti obogaljeno, slabano i umrtvljeno. Sokrat je obiavao da kae: "Ja sam babica; ja p o m a e m da se p r i r o d n o rodi." Majstor je babica. On te nee prisiljavati jer prislino roenje ne m o e biti pravo roenje. To je vie nalik smrti nego ivotu. Z a t o Majstor nikada ne argumentuje. A k o p o n e k a d a i izgleda da argumentuje, on se tako s a m o igra sa vama - to je igra sa o d r e e n o m svrhom. N e m o j dopustiti da postane rtva. On se poigrava sa o d r e e n i m razlogom; on m o e biti govorljiv tek da otkrije da li te to uzbuuje. A k o bi te to uzbudilo, ti bi izgubio. A k o m o e sasluati njegove argumente a da ne postane govorljiv, on nee igrati tu igru sa tobom. On treba da pogleda unutar tebe. Ti m o d a svjesno slua, a nesvjesno argumentuje. Njegov posao je da iznese tvoje nesvjesne radnje kako bi m o g a o biti svjestan toga. P o n e k a d a e ti Majstor izgledati agresivno, kao da namjerava da te porazi. Ali on nikada n e m a takvu namjeru - on s a m o eli da porazi tvoj e g o , ne tebe; da pobijedi tvoj e g o , a ne tebe. I zapamti: ego je otrov, on tebe unitava. K a d a se j e d n o m uniti otrov, po prvi put biva o s l o b o e n i ivahan, po prvi put e ti se ukazati obilje svjetlosti. On je unitio tu bolest a ne tebe. P o n e k a d a on i m o r a biti govorljiv. Bilo je Majstora koji su bili v e o m a priljivi. Bilo je n e m o g u e poraziti ih, bilo je n e m o g u e igrati igru

26 rijei sa njima. Ali oni su tako s a m o pomagali da se tvoja svijest izdigne, da postane svjestan kada je tvoja vjera istinita a kada nije. D o g o d i l o se: jedan sufi po imenu Junaid je ivio sa svojim Majstorom. Taj Majstor je bio v e o m a sklon dokazivanju tako da bi o d m a h negirao bilo to da kae. A k o bi rekao: "Sada jc dan", on bi rekao: "Ne, sada je no" - iako zaista nije bilo tako, iako je bio dan. Bilo to da bi Junaid rekao, o d m a h se suoio sa njegovim negiranjem. On bi p o t o m samo kleknuo pred Majstora i rekao: "Da, Majstore, upravo je no". J e d n o g a dana je Majstor rekao: ".Tunaide, li si pobijedio. Ja ne m o g u izazvali n e g o d o v a n j e i prepirku kod lebe. A ja sam bio lako pretjerano laan da he svako m o g a o zakljuiti: " K a k v a glupost! Sada je dan. N e m a potrebe da se o tome prepiremo, to je sasvim o i g l e d n o . " A li si i dalje g o v o r i o : ' D a , Majstore, no j e . ' Tvoja vjera je bila d u b o k a . Ja vie nikada neu negodovali proliv tebe; sada mogu poeti govorili istinu jer si li spreman za to". K a d a srce kae "Da", spreman si da slua. T a d a ti se s a m o istina m o e predati. ak iako unular tebe oslane malo prezira, istina ti se nee moi rei, jer i takvo "ne" e unititi cijelu stvar. To "ne", bilo koliko da jc m a l o , m o n o j e , v e o m a m o n o , pa iako ti se istina bude rekla, ona nee dovoljno d u b o k o prodrijeti u lebe. "Ne" e to p o n o v o prikrili. Z a t o ja kaem da su sve rasprave izline. Zato neprestano ponavljam da je sav napor filozofije nekorislan. To nikada nije dovelo ni do kakvog zakljuka - i ne m o e odvesti nikuda. Ispriau vam jednu priu pa u polom pristupili razmatranju ove zen anegdote. J e d n o m se dogodilo da je u m r o najvaniji ministar j e d n o g a velikog kraljevstva. To je bio izuzetan ministar, v e o m a inteligentan, skoro m u d r a c , v e o m a vjet, o t r o u m a n , veliki diplomata, pa je bilo v e o m a teko pronai dostojnu zamjenu za njega. Cijelo kraljevstvo je pretraeno. Svi ministri su olili da pronau najmanje tri osobe; p o l o m bi se od njih izabrao najbolji. Mjesecima su oni tragali. Cijelo kraljevstvo je bilo pretraeno; svaki ugao i teko prislupani predjeli su pretraeni. K o n a n o su nali iri o s o b e . Jedan od njih je bio veliki naunik, veliki matematiar. On je m o g a o razrijeiti bilo koji matematiki problem, a matematika je zaisla jedina pozitivna nauka - sve druge nauke se granaju iz nje - zato je on bio na vrhu. Drugi je bio veliki filozof, on je bio veliki izumitelj filozofskih sistema: on je m o g a o iz niega da stvori sve. ak i iz samih rijei, on je m o g a o stvorili lako divne sisteme - to je bilo udo; samo filozofi to m o g u . Oni nemaju nita u rukama; oni su veliki maioniari. Oni su stvorili B o g a , stvorili su teoriju

27
o stvaranju, oni su sve izumili, a nemaju nita u rukama. Ali oni su v e o m a vjeti umjetnici rijei, oni d o v o d e rijei u takvu vezu da li daju osjeaj utemeljenosti - a tu n e m a ba nita! Trei je bio religiozni ovjek, ovjek vjere, molitve, predanosti. A osoba koja je tragala za ta tri ovjeka m o r a da je bila zaista m u d r a jer ih je bilo s a m o troje. Ta tri tipa ljudi predstavljaju tri dimenzije svijesti. Postoje tri m o g u n o s t i : naunik, filozof, vjernik - to su o s n o v e . ovjek n a u k e je zainteresovan za eksperimente: dok sc neto ne d o k a e p u l e m eksperimenta, lo nije postojee. On je iskustven, sklon je eksperimentu; njegova istina je islina ostvarena kroz eksperiment. ovjek filozofije je ovjek logike a ne ckspcrimenlisanja. Eksperiment ne predstavlja pitanje; s a m o l o g i k o m on m o e da dokazuje, da negira. On je isti ovjek, istiji od n a u n i k a jer naunik mora da unosi eksperiment, da uvodi laboratorijsko istaivanje. Filozof radi bez laboratorije - s a m o p o m o u uma, logike, p o m o u matematike. Cijela njegova laboratorija je smjetena u n j e g o v o m umu. M o e dokazivati ili negirali upravo putem logikih argumenata. M o e razjasniti svaku zagonetku, a m o e i izumili m n o g e zagonetke. A iree je religiozna dimenzija. T a k a v ovjek ne gleda na ivot kao na problem. ivot nije problem za religioznog ovjeka. To se ne treba razjanjavati, ivol sc m o r a ivjeli. Religiozni ovjek je ovjek od iskustva, naunik je ovjek iskustva, a filozof je ovjek od razmiljanja. Religiozni ovjek je ovjek iskustva, on gleda na ivot kao na neto to treba proivjeti. A k o postoji i k a k v o rjeenje, ono e proizii kroz iskustvo, ispoljie se kroz ivljenje. Nila se ne m o e unaprijed odluiti putem logike jer je ivol vei od logike. L o g i k a je s a m o mjehuri u neizmjernom okeanu ivota zato se on i ne m o e sasvim objasnili. E k s p e r i m e n t se m o e uradili s a m o o n d a ako si izdvojen, r a v n o d u a n ; eksperimenti se mogu izvodili s a m o na predmelima. ivot nije predmet, on je sama sutina subjektivnosti. Kada eksperimentie, li si razliit, a kada ivi, li si sjedinjen. Z a l o religiozni ovjek kae: "Dok nijesi sjedinjen sa ivotom, li lo nee moi spoznali." K a k o lo m o e spoznali ako gleda sa strane? M o e se krelati zaobilaznim pulem, m o e lo sagledavati proizvoljno, ali lako nikada nee pogodili cilj. Zato n e m o j ni da eksperimentie ni da razmilja ve s a m o ivi, i s k u s t v o m doivljavaj; j e d n o s t a v n o , povjerenjem - budi ovjek vjere. Oni su tragali i lako pronali ta tri ovjeka koja su pozvali da dou u prijeslonicu na k o n a n o prosuivanje. Kralj je rekao: "Tri dana se odmarajte i spremajte. etvrtoga julra e biti ispitivanje, posljednji ispit. Jedan od vas e biti odabran za m o g p r v o g ministra - onaj koji d o k a e da je najmudriji." P o t o m su oni poeli da se pripremaju svako na svoj nain. Tri dana nije bilo dovoljno. Naunik je razmiljao o m n o g i m e k s p e r i m e n t i m a i nainu k a k o da ih ostvari - ko zna kakvi e ispili biti'.' Z a l o nije m o g a o da spava tri noi, nije bilo dovoljno vremena: ako b u d e o d a b r a n , posle loga e

28 moi da spava cijelog ivota, k o m e jc onda do spavanja? On n e e spavati, nee ni jesti - n e m a dovoljno vremena, a m n o g e stvari treba obavili prije ispita. Filozof je poeo sa razmiljanjem, a m n o g e p r o b l e m e je trebalo rasvijetlili: "Ko zna kakav problem e zadali?" S a m o je religiozni ovjek bio oputen. On je spokojno j e o . S a m o je religiozni ovjek m o g a o d o b r o jesti jer je jelo bilo p o n u e n o , lo je neto sveto. M o g a o je dobro da spava. On se molio, sjedio je napolje, iao u etnju, posmalrao drvee, i bio zahvalan B o g u jer za njega ne postoji budunost ni posljednji ispit. Svaki trenutak jc ispit, kako se onda m o e spremiti za lo? A k o je u pitanju b u d u n o s t i , ti se za to m o e spremili; ali ako je neto upravo sada, ako je ovdje, k a k o se za to m o e pripremati? Ti se sa lime samo treba suoiti, i budunosti nee biti. P o n c k a a bi naunik rekao: "to lo radi'.' Trai svoje vrijeme j e d e , spava, moli se. M o e svoju molitvu obavljali i kasnije." Na to bi se religiozni ovjek nasmijao i ne bi raspravljao, on nije bio ovjek od rasprave. Filozof bi mu rekao: "Ti spava, sjedi u vrtu, promatra drvee. To ti nee p o m o i . Ispit nije djetinja igra. Mora biti spreman za lo." Ali se on i dalje smijao. On je vie vjerovao smijehu nego logici. T o g jutra elvrtog dana, kada su trebali krenuti ka palali na ispit, naunik nije m o g a o ni da h o d a . On jc bio v e o m a umoran od svojih eksperimenala, isto kao da je iscrpio sav svoj ivot. Bio je mrtav u m o r a n , izgledalo je da e se svakog trenutka sruiti na pod i zaspati. N j e g o v e oi su bile u m o r n e a um mu je bio zbrkan. Bio je skoro lud! A filozof? On nije bio tako u m o r a n , ali je bio nesuguran vie no ikada jer jc n e p r e s t a n o razmilao i prosuivao, a nije m o g a o n i k a k v o rjeenje da donese. Bio je zamagljenog uma, u zbrci, u h a o s u . O n o g a dana kada je doao m o g a o je da o d g o v o r i na m n o g a pitanja, ali sada, ne. ak su i njegovi izvjesni odgovori poslali nesigurni. io vie razmilja, to sve vie filozofija biva nekorisna. S a m o budale mogu vjerovati u izvjesnosti. to vie razmilja, lo se vie tvoja inteligencija izotrava i li vie vidi... lo su sve s a m o rijei, u njima nc posloji sutina. M n o g o puta jc elio da se vrati jer lo nije niemu vodilo. Nije bio na p r a v o m putu. Ali naunik je rekao: "Nastavi! P o k u a j ! Sto m o e m o izgubiti? A k o pobijedimo, u redu je. A k o ne p o b i j e d i m o , i lo je u redu. Ali valja pokuali. N e m o j bili kukavica!" S a m o je religiozni ovjek sretan, h o d a o je pjevajui. On je sluao pjesmu ptica u kronjama drvea, vidio je sunce kako izlazi, vidio je s u n e v e zrake na kapima rose. Cio ivot je bio j e d n o veliko u d o ! On nije brinuo jer za njega nije bilo nikakvog ispila. On se m o g a o suoili sa stvarima oko sebe. On e otii i j e d n o s t a v n o vidjeli to se d o g a a . On nee traili nita, nee nita oekivati; tamo e otii svje, mlad, ivahan - i to je sve. To je nain kako osoba treba ii pred Boga: bez ikakve ve unaprijed sainjene formule, bez pripremljene teorije, bez obavljenih eksperimentalnih

29
istraivanja, bez naunih doktorata. Ne, to nee p o m o i . O v o je nain kako lamo treba otii - pjevajui i plcui do hrama. A ako si ivahan, ako si ivotan, sve io ti d o d e , ti e na to odgovorili; jer o d g o v a r a i v o t o m . To je o d g o v o r srcem, a srce je s p e m n o samo kada pjeva, kada plee. T a k o su oni stigli. Kralj, imperator, izumio je j e d n o specijalno sredstvo. Oni su uli u sobu, a on je slavio katanac na vrala: m a t e m a t i k o iznenaenje. Na kalancu su bile m n o g e l'igure ali kljua nije bilo nigdje. Te figure su se morale postaviti na o d r e e n o mjesto. Tajna je bila u l o m e , ali to se moralo otkrili. A k o se te figure budu postavile tamo gdje treba, vrata e se otvorili. Imperator je uao i rekao: " O v o je matematika zagonetka, jedna od najveih ikada znanih. Sada ja na vama da pronaete rjeenje. Ne postoji klju. A k o pronaete rjeenje, o d g o v o r na ovaj matematiki p r o b l e m , brava e se olvorili. O n a o s o b a koja bude prva izala iz ove odaje e bili izabrana. Sada m o e l e poeli." On je zalvorio vrala i izaao napolje. N a u n i k je o d m a h poeo sa radom: m n o g o eksperimenata je primijenio, m n o g o toga, m n o g o problema razrjeavao. On je zagledao, promatrao figure na kalancu. Nije bilo vremena za gubljenje, bilo jc pitanje ivota i smrti. Filozof je sklopio oi i poeo da razmilja u m a t e m a t i k o m duhu to da rada, kako da tu zagonetku razrijei. Ta zagonetka je bila sasvim nova. A to je bio problem uma: ako je nelo staro, o d m a h se m o e nai rjeenje; ali ako je nelo sasvim n o v o , kako raditi na lome p o m o u u m a ? Uin je uspjean s a m o sa slarim, poznatim, sa ruliniranim. Um jc sasvim neuspjean kada se suoi sa neim nepoznatim. Religiozni ovjek uopte nije ni priao bravi. Sto on tu m o e da uradi'? On nije p o z n a v a o malemaliku, nije p o z n a v a o eksperimentalnu n a u k u . Sto on m o e da uradi? On je s a m o sjeo u ugao; malo je pjevao, molio sc B o g u , sklopio oi. O n a dvojica su pomislili da on uopte nije ni kompetentan za to: "Na neki nain to je dobro jer odluka o t o m e je ostala na n a m a dvojici." Iznenada su oni postali svjesni da je on napustio sobu, da vie nije bio lu. Vrala su bila otvorena! Kralj ude i ree: "Sto sada radile'? Z a v r i m o ! Trei ovjek je napolju!" Ali oni upitae: "Sada'? Ali on nije nita radio." Zato se oni obratie religioznom ovjeku. On im odgovori: "Ja sam s a m o sjedio. S a m o sam se molio i sjedio, a glas iz mene je rekao: ' L u d o jedna! S a m o ustani i pogledaj. Vrala uopte i nijesu zakljuana.' Ja sam j e d n o s t a v n o tako izaao. Vrata nijesu bila zakljuana. Tu nije bilo n i k a k v o g problema za rjeavanje, zato sam izaao." ivol nije problematian. A k o pokua da ga rjeava, sigurno e izgubili. Vrata su otvorena, nikada nijesu ni bila zakljuana. Da su vrata bila zakljuana, naunik bi to razrijeio. Da su vrala bila zakljuana, filozof bi pronaao sistem kako da ih otvori. Ali vrata uopte i nijesu zakljuana zato s a m o povjerenje m o e pomoi - bez ikakvog rjeenja, bez bilo k a k v o g

30 unaprijed pripremljenog odgovora. Gurni vrala i izai. i v o t nije z a g o n e t k a koju treba rijeiti, to je misterija koju valja proivjeti. To je d u b o k a misterija, treba sebi vjerovali i dopustili da ude u to. N i k a k v a rasprava o tome ne m o e pomoi - sa n e k i m ili, pak, sa s a m i m s o b o m , sa svojim u m o m , ne moe biti rasprave. Sve rasprave su izline i glupe. A sada e m o prii ovoj predivnoj prii: Postoji jedna stara tradicija u nekim japanskim zen hramovima: ako bi lutajui monah pobijedio u diskusiji o budizmu sa nekim od nastanjenih monaha, on bi mogao prenoiti. Ako ne bi pobijedio, morao bi da ide dalje. A r g u m e n t i ti mogu pruiti s a m o loliko - prenoite, i l o j e sve. Bio je jedan takav hram u sjevernom Japanu koji su vodila dva brata. Stariji brat je bio veoma uen dok je drugi bio zaista glup i jo je bio slijep na jedno oko. D v a lipa ljudi su potrebni da bi se m o g a o voditi j e d a n hram: uena o s o b a i j e d n a v e o m a glupa. O v a k o se v o d e svi hramovi - dvije vrste ljudi: oni ueni, koji su poslali svetenici, i glupi, koji ih slijede. T a k o su ulemeljeni svi h r a m o v i . Zato ova pria i nije samo pria, to je indikacija o d r e e n e injenice. A k o bi glupi ljudi nestali sa zemlje, vie ne bi bilo crkava; ako bi ueni ljudi nestali sa zemlje, ni lada ne bi bilo h r a m o v a . Dualnost je potrebna da bi hramovi poslojali. Z a t o i ne m o e nai Boga u h r a m o v i m a jer on nije dualnost. O v e b o g o m o l j e su izmiljene od strane lukavih ljudi kako bi eksploatisali glupe. Svi hramovi su izumi... lukavi ljudi iskoriavaju - oni su postali svetenici. Svetenici su najlukaviji ljudi, oni su najmoniji eksploatatori; oni eksploatiu na tako vjet nain da se ne m o e t e ni buniti protiv njih. Oni vas iskoriavaju za vae dobro. Svelenici su najlukaviji jer oni crpe svoje teorije iz niega: sve te teologije, sve to su oni izumili - to je strano! L u k a v s t v o je potrebno da bi se m o g l e stvoriti religiozne teorije. Oni stvaraju tako uzviene pouke da je skoro n e m o g u e o b i n o m ovjeku da prodre do smisla lih pouka. Oni koriste i lakav argon, tehnike termine, tako da vi uopte i ne moele razumjeti to oni govore. A poto lo ne razumijete, vi mislile da su oni veoma ueni. Uvijek kada neto ne moete shvatiti, vi pomislite d a j e to v e o m a d u b o k o - "To je van mog domaaja". Zapamtile o v o : B u d a j e g o v o r i o j e d n i m v e o m a uobiajenim j e z i k o m koji je m o g a o razumjeti svako. To nije bio jezik svetenstva. Isus se sluio v e o m a kratkim parabolama - bilo koji neobrazovan ovjek bi ga m o g a o razumjeli - on nikada nije upotrebljavao neki religiozni argon.

31
Mahavira je g o v o r i o , p o d u a v a o , na jeziku koji je bio v e o m a uobiajen i jasan. Mahavira i Buda nijesu nikada koristili sanskril, nikada! Poto jc sanskrit bio jezik svelenika, bralimina, taj jezik je v e o m a teak, najtei. Svetenici su radili na njemu veoma n a p o r n o , oni su ga neprestano usavravali, proiavali. Pravo znaenje rijei sanskrit znai ienje, uljepavanje. Oni su to doveli do takvog savrenstva da j e d i n o ako ste veoma obrazovana osoba moete razumjeti to oni ele rei; inae e lo bili van vaeg domaaja. B u d a je koristio jezik naroda Pali. Pali je bio narodni j e z i k , jezik seljaka. M a h a v i r a je koristio prakrit. Prakrit je bio nepreieni oblik sanskrita; lo je bio prirodni oblik sanskrita - u njemu nije bilo m n o g o gramatike. Naunici j o nijesu dospjeli do tog jezika, oni ga j o nijesu proistili i uinili ga dostupnim. Svetenici su koristili sanskrit, i j o danas ga koriste. Niko vie ne razumije sanskril, ali oni ga i dalje koriste jer je cio njihov p o s a o u lome da naine jaz, a ne most, izmeu njih i naroda. A k o obini ljudi ne mogu shvatiti, samo tako e njihov p o s a o opstali. A k o ih obini ljudi razumiju, oni su izgubljeni jer oni. zapravo, i ne g o v o r e nita. J e d n o m je M u l a Nasrudin otiao kod Ijekara - a oni S L I nauili trikove od svetenika. Oni su nauili da piu na latinski i starogrki, a piu tako da ni sami ne m o g u to ponovo proitati. Niko ne moe rastumaili to to oni napisu. Zato je M u l a Nasrudin doao kod Ijekara i rekao: "Sluajte, budile jasni. S a m o mi kaile injenice. Nemojte koristiti latinski i grki." Ljekar mu o d g o v o r i : " A k o insistira, i ako eli da b u d e m jasan, li uopte nijesi bolestan. Ti si samo krajnje lijen." Nasrudin ree: "U redu, hvala vam. Sada mi to dajte n a p i s m e n o na latinskom i g r k o m kako bih m o g a o pokazati svojoj porodici!" Sposobni su uvijek iskoriavali zajednicu. Z b o g toga B u d a , Isus i M a h a v i r a nikada nijesu bili potovani od strane bramina, kolovanih ljudi, sposobnih pojedinaca jer su oni bili ruioci, ruili su njihov biznis. A k o bi ljudi razumjeli, tada ne bi bilo potrebe za svetenicima. Z a t o ? Jer S L I svetenici posrednici. Oni razumiju jezik Boga. Oni razumiju i va jezik. Oni p r e v o d e sa vaeg jezika na jezik Boga. Zalo oni i kau da je sanskrit clev-bhasa, boji jezik. "Ti ne zna sanskrit? - Ja ga znam, zato sam ja i posrednika veza. Ja postajem interpretator. Ti rni kai to eli, ja u p o t o m to na sanskritu prenijeti Bogu jer on razumije s a m o sanskril." N a r a v n o , ti mora i da plati za tu uslugu. Postvoje dvije vrsle ljudi koji su potrebni za hram. Bio je jedan takav Urom... koji su vodila dva brata. Stariji brat je bio veoma uen dok je drugi bio zaista glup i jo je bio slijep na jedno oko.

32 io predstavlja simbolika jednog oka u ovoj prii'? Glupi ljudi su uvijek j e d n o u m c i : oni nikada ne oklijevaju, oni su uvijek sigurni. U e n e o s o b e se uvijek d v o u m e : one oklijevaju, o n e se neprestano lome izmeu dvije krajnosti. Oni uvijek imaju neki argument, unutar njih se nastavlja dijalog; oni znaju obje sirane. Ueni ovjek je dvojnost - posjeduje dva oka. Glupi ovjek je j e d n o o k - on je uvijek siguran, on ne argumentuje, nije podijeljen. Zalo vam glupi ovjek izgleda svctiji od uenog ovjeka. Kada pogledate sveca, u njemu ete uoiti neto slino glupaku, ludi. Kvalitel je drugaiji ali medu njima ima neeg slinog; n i v o se razlikuje. Budala je tek na prvoj stepenici a svetac je na zadnjoj stepenici, ali su obojica na kraju. Budala ne zna zato je lako j e d n o s t a v a n , obian, j e d n o o k . Svetac zna zato jc j e d n o s t a v a n . I on je j e d n o o k ; on to zove tree o k o . Njegova dva o k o su se pretvorila u tree oko. On je, lakode, j e d n o o k - sjedinjen! On je ujedinjen, a i budala je ujedinjena. Ali koja je razlika'? Neznanje u sebi sadri izvjesna nevinosl isto kao to i mudrost posjeduje bezazlenosl. Ueni ljudi su neto izmeu: on je neznalica a misli d a j e mudar. U tome se ogleda raskol uenog ovjeka: on je neznalica a misli da je mudar. On nije ni na o v o m ni na o n o m nivou, on visi negdje izmeu. Zato je on u stalnoj napetosli. Neuki ovjek je oputen, mudri ovjek je opten. Neuki ovjek j o nije z a p o e o svoje putovanje, on je j o u s v o m d o m u . M u d r a c je stigao do cilja, on je u s v o m d o m u . Ueni ovjek je izmeu, on trai okrilje u n e k o m manastiru - ak i na j e d n u no, l o j e u redu - on je lutalica. Budistiki bhikku je lutalica, a B u d a je rekao: "Budite lutalice dok ne pronaete. Budile lutalice! Ne s a m o iznutra ve i spolja budite lulalice - sve dok ne stignete. Nemojte slati dok to ne osi varile!" Kada stignete, kada postanete sidd/ia, kada postanete B u d a , tada vam je d o p u t e n o da sjednete. Neukost i mudrost imaju kvalitel koji je slian: l o j e neznanje, j o nije vjeto. J e d n o m e se i to dogoditi; boji ovjek je bio poznat i pod i m e n o m budala, luda - boja luda. Sv. Fransis je bio poznal pod i m e n o m boja luda. On je to i b i o ! Ali biti boja luda predstavlja najviu m o g u u mudrost j e r je on izgubio ego. Ne govori da zna, zato li predslavlja ludu koja ne umije da ispolji znanje. Ako ti to ne ispoljava, ko e potvrdili da si znalac'? ak i ako to ispolji, niko to nee prihvatili. M o r a time lupali po g l a v a m a drugih. M o r a da ih uutka, da to argumenluje! O n d a kada ne budu mogli nita rei, m o d a e, iako leka srca, lo prihvatili. Ali oni e ipak uvijek rei "moda". Zadrae mogunost da j e d n o g a dana to mogu negirali. A ako ne b u d e to tvrdio, ko e te prihvatiti'? A k o kae sebi: "Ja sam neznalica, nita ne znam", ko e znali da si ti znalac'? Ljudi e o d m a h prihvatili ako kae: "Ja ne znam". Oni e lo o d m a h prihvatiti; oni e rei: "Mi s m o to znali i prije. Mi lo prihvalamo, mi se sasvim slaemo sa t o b o m da ne zna."

33 Boje lude. A k o ste itali Dostojevskog... jedan od najveih romana, o n d a ste mogli osjetili to znai biti boja luda. Dostojevski je imao u m n o g i m njegovim r o m a n i m a jedan lik koji je bio boja luda. U r o m a n u Braa Karamazovi postoji takav lik. On je bezazlen, naivan, m o e ga iskoritavati. ak iako ga iskoritava, on e ti vjerovati. M o e ga unitili ali ne m o e unititi njegovo povjerenje - u tome je ljepota. Sto se d o g a a sa (obom? A k o te jedan ovjek prevari, cio svijet ti izgleda prevarantski. A k o te samo jedan ovjek prevari, g u b i vjeru u sve ljude - ne s a m o u tog ovjeka ve u cijelo ovjeanstvo. A k o vas dvije, tri o s o b e prevare, vi donosite presudu da nijedan ovjek nije vrijedan povjerenja. Sve tvoje povjerenje nestaje. Izgleda da j o od s a m o g poetka eli da n e m a povjerenja - te dvije, tri osobe su ti s a m o bile izgovor. Inae bi rekao: "Ovaj ovjek ne zasluuje povjerenje,.... ali ovjeanstvo... - ja m o r a m vjerovati sve dok se ne ubi j e d i m u suprotno." A ako si zaista ovjek od povjerenja, rei e: "Ovaj ovjek sada ne zasluuje povjerenje, on nije vrijedan povjerenja... ali m o d a ve sljedei trenutak, ko zna? Sveci postaju grenici, grenici postaju sveci." ivot je pokret. Nita nije statino. O v o g trenutka je taj ovjek slabaan, ali ve sljedeeg trenutka m o e preuzeti kontrolu i liili se obmanjivanja. Z a t o narednog dana, ukoliko laj ovjek d o d e , ti e mu p o n o v o moi vjerovali jer je to neki drugi dan, i taj ovjek je drugaiji; proteklo je previe G a n g a , to vie nije ista rijeka. D o g o d i l o se d a j e jedan ovjek doao Muli Nasrudinu da mu trai neto novca. M u l a je p o z n a v a o tog ovjeka i znao je da mu se laj n o v a c nee vratili, ali u pilanju je bila neka mala s u m a pa je on pomislio: "Neka lo i u z m e , nije neka velika suma, ako ga i ne vrati, nije veliki gubitak. Zalo rei ne za lako malu s u m u ? " T a k o mu je on dao novac. Poslije iri dana ovjek se vratio. Nasrudin je bio iznenaen. To je izgledalo n e m o g u e , bilo je udo to je taj ovjek vratio novac. Poslije dva, tri dana je p o n o v o doao i zatraio veu s u m u . Nasrudin mu ree: "Dakle, zadnji put si me prevario. Ja li vie to neu dopustili." ovjek mu ree: "Sto govori? Zadnji put sam ti vratio n o v a c . " On mu o d g o v o r i : "U redu, vralio si mi novac, ali si me o b m a n u o jer ja nijesam nikada m o g a o povjerovali da e mi vratiti. O v o g a pula, ne! to je m n o g o , m n o g o j e ! Zadnji pul si se ponio suprotno mojim oekivanjima. Ali l o j e dovoljno; vie li neu dali nita." To je nain kako se ponaa prepredeni um. Jedan je bio neuk u lom hramu - obian ovjek, j e d n o o k , j e d n o u m a n , striktan. Drugi je bio uen ovjek, a uen ovjek je uvijek umoran jer on veona n a p o r n o radi na niemu. V e o m a je zaposlen bez posla, uvijek ]e u m o r a n ! Jedne noi je doao Imajui monah da zatrai prenoite

34 Stariji brat je bio veoma umoran od vieasovnog uenja...

Ne m o e nai uenog ovjeka a da nije umoran. Idi i p o g l e d a j ! Idi panditima iz Kaija i pogledaj! Uvijek su umorni, uvijek rade n a p o r n o sa rijeima. Z a p a m t i , ni radnik nije toliko umoran j e r on radi sa i v o t o m . A k o radi s a m o sa rijeima, praznim rijeima, s a m o sa g l a v o m , li e biti umoran. ivot vas ojaava! ivot vas podmladuje! A k o odete u vrt da radite, znojite se ali i skupljate vie energije, ne gubite je. A k o hodate, sakupljate energiju j e r ivite u trenutku. Sa vaim studijama i rijeima, obrobljavale sebe, sa rijeima s a m o mislite, mislite i mislile - l o j e s a m o j e d a umrtvljujui proces, tako ete s a m o bili umorni. Uen ovjek je uvijek u m o r a n . Glupan je uvijek svje, a i svetac je uvijek svje. O n i posjeduju m n o g e zajednike kvalitete. ... pa je zamolio mlaeg brata aa preuzme raspravu su pridolim. "Zahtijevaj da se dijalog odvija u tiini", ree stariji brat. - Jer je on znao: "Ovaj moj brat je glup. Tiina je zlatna ako ste glupi, ona je zlalna i ako ste svetac. A k o neto znate, vi ele ostali u tiini. A k o nita ne znate, bolje je da utite." M u d r a c je utljiv j e r zna, a ono to zna se ne m o e rei. L u d a treba da uti jer bilo to da kae to e ga odati. Glupan m o e obmanjivati ako uti ali vas ne m o e prevariti ako progovori j e r e biti ludost sve to b u d e rekao. Taj stariji brat je d o b r o znao da m l a e m bratu rijei nijesu bolja strana, d a j e on obian ovjek, bezazlen, neuk, zato je rekao: "Zahtijevaj da se dijalog odvija u tiini." Neto kasnije putnik doe do starijeg brata i ree: "Kakav je tvoj brat divan sagovornik." Taj ovjek je bio uen, lakode, a ako je luda ulljiva, ona e poraziti i uenog ovjeka. A k o ponete govoriti biete razotkriveni jer e te ui u prostor uenog ovjeka. Rijeima ga ne m o e t e pobijediti. Taj ovjek je bio uen, bio je ovjek rijei. Njemu je bilo v e o m a teko da ostane miran a istovremeno i da raspravlja. K a k o da diskutuje? A k o li nije d o p u l e n o da govori... s a m o p o m o u grimasa, cijela stvar postaje dosadna i sva tvoja domiljatost se gubi. A k o ti nije d o p u t e n o da govori... u tome je sva tvoja uspjenost. Z a t o ako uen ovjek mora da uti, on m o e bili pobijeen i od budale jer je sva njegova sposobnost izgubljena; ona ovisi o rijeima. On je u tiini budala! - U tome jc smisao. Zato pandili nikada ne ule, uvijek neto brbljaju. ak i ako n e m a nikoga, oni e da priaju sami sa s o b o m , ali i dalje moraju da brbljaju. Oni e neprestano priali i priati j e r se putem te prie podie nivo njihove efikasnosti, oni postaju sve vjetiji. Ali ako se susretnu sa tiinom, iznenada sva njihova umjetnost nestaje. Oni

35
postaju gluplji od najglupljih ljudi. T a d a ih m o g u pobijediti i g l u p a n i . T a k v i tipovi ljudi su izvan njihovog profesionalnog svijeta, oni ih j e d n o s t a v n o izbacuju iz kolosjeka. On mora d a j e bio u v e o m a velikoj nevolji. On kae: "Kakav je tvoj brat divan sugovornik. On me je veoma ubjedljivo pobijedio u debati zato ja sada moram da idem dalje. Laka vam no." A k o se susretne sa uenim ovjekom, ostani smiren. Obrati mu se gestima. T a k o e ga pobijediti jer on nita ne zna o gestikulaciji, nita ne zna o tiini. Njemu je zaista teko da ostane bez rijei. Iznenada on pomisli da je pobijeen - on se tada mora pokrenuti i potraiti drugi manastir prije no to bude kasno, mora pronai n e k o g a sa kojim m o e raspravljati rijeima, intelektualno. Gestikulacija je iva; kada pokrenete ruku, vae cijelo tijelo se pokree. K a d a neto pogledale, cijelo vae bie krene za tim p o g l e d o m . Kada hodate, vi hodate u potpunosti. Ne m o g u hodati s a m o vae n o g e , ali vaa sama glava neprestano prede li prede. Glava m o e postali a u t o n o m n a . Nijedan drugi dio tijela to ne m o e postii. Zato ako eli da p r o u a v a ovjeka, n e m o j sluati to on govori. Umjesto toga, promatraj kako se on ponaa, k a k o ulazi u sobu, kako sjedi, kako hoda, kako gleda. Promatraj njegove geste, o n e su najblie istini. Rijei su obmanjivai. Mi g o v o r i m o da neto sakrijemo a ne da razotkrijemo. Z a t o m i r n o gledaj osobu i uti: kako ona stoji, k a k o sjedi, kako izgleda, koju gestikulaciju koristi. Jezik tijela je istinitiji od rijei. Jezik lijela je v e o m a , v e o m a prirodan, on dolazi iz pravog izvora zato je v e o m a teko da p o m o u njega n e k o g a obmanjuje. Ti m o e biti i n e k o drugi, ali tvoje lice govori o tebi neto d r u g o . Ti m o e i rei: "Ja sam u redu", ali tvoje oi, tvoj nain ophoenja, nain na koji stoji, ukazuju na to da nijesi u redu.Ti e rijeima pokazivati da si spokojan, ali tvoje cijelo tijelo e drhtati i pokazivati da nijesi spokojan. K a d a kradljivac ulazi, on ulazi na drugaiji nain. K a d a laljivac prilazi, on prilazi drugaije. K a d a hoda istinoljubiv ovjek, on h o d a drugaije. On n e m a nita da krije, on n i k o g a ne obmanjuje. On je istinit, njegov hod je bezazlen. S a m o pokuaj da neto sakrije, onda osmotri sebe rei e da je sve drugaije. ak i dok hoda, ti neto krije. S t o m a k li je napet, ti si oprezan, pogled ti lula okolo: bilo da le n e k o gleda ili ne gleda, bilo da si uhvaen ih ne. T v o j pogled je lukav, on nije izvor ednosti prepreden je. Osmotri pokrete s v o g tijela, to e ti dati istinitu sliku o tebi. N e m o j sluati rijei. O v o u vam neprestano ponavljati. Ljudi su mi dolazili sa m n o t v o m prevara. Ja sam posmatrao n i h o v o ponaanje, nijesam sluao njihove rijei. Oni bi doticali moja stopala ali bi njihovo ponaanje ukazivalo na njihov e g o , zato je doticanje mojih stopala bilo beskorisno. Oni

36 su manipulisali sa lime. Ne s a m o da su m e n e obmanjivali, oni se varali i sebe. S v o njihovo ponaanje je govorilo: " E g o " , i bilo ta da su iskazivali rijeima je bilo prazno. Zato ti ne m o e obmanjivati zbog uea tijela, o n o je islinitije od tvog uma. Sve religije koje su izumili svetenici li g o v o r e : "Budile protiv tijela, budile za um!", zalo io svetenici ive u m n o , iskoritavaju vas p o m o u uma. Tijelom vas je n e m o g u e eksploatisati, lijelo je autentino. Ni vjekovi neautentinog ivola nijesu mogli unititi autentinost tijela. Tijelo ostaje autentino, ono j a s n o pokazuje ko si li. "On me je veoma ubjedljivo pobijedio u debati zalo ja sada moram da idem dalje. Laka vam no." "Prije no to ode", ree stariji brat, "molim te da mi prepria va dijalog." M o r a da je on bio iznenaen. K a k o njegov glupi brat m o e biti o t r o u m a n ? Sto se d o g o d i l o ? On je savrena luda - kako on m o e raspravljati, kako m o e debatirati, kako m o e pobijediti? Z a t o je upitao, "Prije no to ode", ree stariji brat, "molim te da mi prepria va dijalog." "Pa", ree putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst da ukazem na Budu." ... jer je ueni ovjek, ak i dok je gestikulirao, koristio lo kao rijei j e r on poznaje s a m o jezik. A k o bi poljubio svoju voljenu, on bi u sebi izgovorio rije "poljubac". To je ludost: ti ljubi; n e m a potrebe da ponavlja p o l o m i rije "poljubac", ali on e i to uiniti. Posmalraj sebe: dok vodi ljubav, ti unutar sebe izgovara, "Ja v o d i m ljubav" - kakva besmislica! N i k o te to ne pila. N i k o g a tu n e m a da bi mu to saoptio. Z a l o lo ponavlja? Zalo verbalizuje sve to radi? Z a t o jer bez toga nijesi opulen. Ti si u skladu s a m o sa rijeima. Sa B o g o m ne m o e biti u skladu; rije " b o g " li m o e nadomjestiti to. Z a t o ueni ljudi idu u h r a m o v e , damije, crkve; oni tamo idu da brbljaju. On e brbljati i sa B o g o m - ali s a m o rijeima. Kjerkegor, Seren Kjerkegor je rekao: " K a d a sam prvi put uao u crkvu, poeo sam da g o v o r i m . O b i n o sam g o v o r i o , g u n a o , m o l i o . Ali p o t o m , malo po malo, osjelio sam se g l u p o . Ja sam r a z g o v a r a o sa njim, obraao sam mu se, ali mu nijesam pruao ansu da nelo kae. Zato je bilo bolje da sam sluao; kada si pred B o g o m , bolje je da ga slua." T a k o se on liio prianja. M a l o po malo se liio i molitve. On je iao u crkv i s a m o sjedio u tiini. Ali i u loj njegovoj tiini je j o bilo rijei. On ih nije koristio, zato su se one bunile. Stoga je morao malo po malo da odbaci i taj unutarnji g o v o r - tada je s a m o sluanje bilo m o g u e . Tako ti ulazi u j e d n u sasvim drugaiju dimenziju - sluanja, oputenosti, prijemivosti, prihvatanja. T a k o

37
postaje materica. Posle loga moe primiti istina, lada nee priali, nee bili agresivan. P o l o m e samo Bog radili a ti e mu dopustili da radi svoj posao. On je poslao apsolutno lih; p o l o m je i prestao da ide u crkvu. N e k o g a j e upitao: "Zato? Zalo sle prestali da idete u c r k v u ? " On jc o d g o v o r i o : "Sada sam nauio to crkva predstavlja; ona predstavlja mjesto gdje treba biti u liini i oslukivati, a to se m o e initi bilo gdje. Bolje jc to initi na d r u g o m mjestu jer u crkvu dolazi m n o g o svijeta da se moli. Njihovo brbljanje me uznemirava. Bolje je lo initi pod drvelom, pod n e b o m . " Crkva je tamo prostranija, prirodnija. A k o eli da bude u tiini, B o g e bili svugdje. A k o ima to da pria, o n d a idi u hram. Ali ako eli da b u d e u tiini, zato ii bilo gdje'? On je svugdje, ali li ne m o e bili u tiini. Ti neto uini, p o t o m lo mora verbalno iskazati unutar sebe. Osjeti glad i kae: "Ja sam gladan". Nije ti dovoljno s a m o da osjeti glad? D o k to ne kae, nijesi spokojan; postao si ovisnik o rijeima. Taj ovjek... mora d a j e bio uen ovjek, zaista veoma o b r a z o v a n ovjek: "Pa", ree putnik, "prvo sam ja podigao jedan prst da ukazem na Budu. Na to je tvoj brat podigao dva prsta da predstavi Budu i njegovo uenje." - a to je dhamma. ovjek koji ne m o e upotrijebili gestikulaciju bez rijei, p o m o u rijei c opisati neiju gestikulaciju. Sada pogledajte tu vezu. Slo se d o g o d i l o ? Nain na koji vi interpretirale rijei c odvesli neije gesle ka istome. On je razmiljao: "Taj prsi, j e d a n prsi predstavlja..." Prsi ne predstavlja nikoga! Prst je dovoljan sam sebi. Prst je s a m o prsi! Z a t o ga inili p r e d s t a v n i k o m ? On ne moe nikoga predstavljati. A prst je tako lijep, zato da on n e k o g a predstavlja? Ali um uvijek voli d r u g o r a z r e d n e stvari. Nije dovoljno to je prst, mora nekoga i da predstavlja. A k o gledale cvijet, vi ne m o e t e gledati u njega neposredno; on m o r a o d m a h neto predstavljati, zalo kaete: "Izgleda ba kao lice moje supruge". ak i mjesecu kaete: "Izgleda kao lice moje voljene". K a k v e besmislice! Mjesec je mjesec. A ovaj ovjek, kada pogleda svoju voljenu, kae: "Izgleda kao mjesec". Niti je mjesec dovoljan sam po sebi, nili je lice voljene dovoljno takvo k a k v o j e . M e u t i m , sve je dovoljno o n a k v o kakvo je. Niko n i k o g a ne predstavlja. S v a k o predstavlja samo sebe. S v a k o je originalan, j e d i n s t v e n . N i k o nije kopija drugoga. 1 kada kae da prsi predstavlja B u d u , Buda postaje orginal, a prst biva njegova kopija. Ne! To B u d a ne m o e dopustili. Ni ja to ne d o p u t a m ! Prst je predivan kada ne predstavlja nikoga. A ako mislite da va prst proslavlja B u d u , o n d a e ona dva sljedea prsta prestavljali B u d u i njegovu dhamma - njegovo uenje. To je sloga io vi

38
razumijete druge iako ih i ne sluate; vi shvatate druge sluajui vlastiti um. Vi objanjavale druge. Kada ja kaem neto, ne vjerujem da vi ujete to. Kada ja kaem nelo, vi ujete nelo ali to nije povezano sa mnom ; lo je povezano sa vaim misaonim procesom. Njegov misaoni proces je bio; "Ovaj prsi predstavlja Budu", onda je drugi pokazao dva prsta i on jc bio apsolutno nesvjestan la lo znai. Ti ne moe razumjeti druge ukoliko posjeduje neke rijei unutar sebe, jer je tako sve povezano sa smislom rijei, sa ivojim misaonim procesom, sve je onda obojeno time. On je mislio da ovaj hoe rei kako posloje dvije slvari a ne samo jedna: Buda i njegova dhamma - njegovo uenje, njegov zakon. "Polom sam ja podigao tri prsta" - pogledajte unutarnju vezu. Vi uopte ne oplite sa osobom pored vas. Vi optile sa sobom! To je ludost. Ludilo znai kada ne optite sa drugima, kada samo ponirete u sebe i povezujete nove trenutke sadanjosti sa prolou, nova iskustva sa prolou, kada to tako objanjavate, dekoriete. "Polom sam ja podigao tri prsta", jer ako on kae: "Buda, dhamma", ja u rei, "Buda, dhamma, sangha" - Buda, njegovo uenje i njegovi sljedbenici. Postoje tri pojma: postoje tri budistika zatunika. Kada bhikkhu eli da bude iniciran, on kae: "Buddham sharanam gachchhami ja odlazim, odlazim da naem zatitu kod Bude. Dhammam sharanam gachchhami, uzima zatitu u uenju. Sangham sharanam gachchhami, traim zatitu u sangha, u Budinim sljedbenicima." To predstavlja tri utoita, tri dragocjenosli budizma. Ali ovaj ovjek nije gledao ta drugi ovjek radi - potpuno nepovezano - Zato je podigao tri prsla. Potom sam ja izdigao tri prsla da predstavim Budu, njegovo uenje i njeove sljedbenike. Tada me je tvoj mudri brat tresnuo stisnutom pesnicom po licu kako bi mi ukazao da svo troje potiu od jedne realizacije." Poslije toga putnik ode.

Neto kasnije mladi brat dode znatno uznemiren. "Razumio sam da si pobijedio u raspravi", ree mu stariji. "Pobijedio nita", odgovori mladi brat, "tajputnik je veoma grub ovjek." "Oh?" ree stariji brat. "Kazi mi o emu ste raspravljali." "Zato je", upita mladi brat, "onog trenutka kada me ugledao podigao jedan prsi razljuujui me ukazivanjem da imam samo jedno oko."

39

Ti poima stvari oko sebe po svom nahoenju: kada ita knjigu, li shvata samo ono to ve zna. Ti slua, ali to objanjava u duhu prolosti, tvoja prolost prodire u to. ovjek sa jednim okom je uvijek svjeslan svoje rane. On u sebi nosi ranu; on svugdje vidi uvredu. Nikome nije stalo za lebe, ali ako posjeduje osjeaj inferiornosti, tada e traili nekoga ko e te povrijediti. Ti si siguran u to, i onda u tom duhu objanjava. Neko moe rei "Buda", a ti e gledati na to kao da eli da pokae kako ima samo jedno oko. Nikoga nije briga zbog tvog oka, ali mi objanjavamo stvari u skladu sa naim shvatanjem. Jedan ovjek je doao kod sufi mistika Bajazita i upitao ga.... On mu je rekao: "Dodi za godinu dana jer si sada bolestan. Unutranjost tvog bia je sada u nemiru, i zato ti ne mogu pruili istinu jer je ti nee shvatiti ti e je pogreno protumaiti. Zato tokom ove godine nasioj da ozdravi, da se smiri, da meditira, i onda dodi. A k o osjetim da moe sluati, tada u ti rei. U protivnom, idi nekome drugome." ovjek ga saslua, vrati se kui i narednu godinu je nastojao da ozdravi, da bude smiren i miroljubiv - ali mu se nikada vie ne vrati. Zato se Bajazit raspita: "Sto se dogodilo sa onim ovjekom?" Neko mu ree: "Mi smo ga pitali zato se nije vratio. A on nam je odgovorio: 'Vie nema potrebe da idem tamo. Sada i odavde mogu uti i shvatiti to mi Bajazit govori'." To je paradoks: kada nijesi spreman, li pita, ali tada ti se nita ne moe rei. Kada si spreman ti ne pita, ali samo tada li se moe rei. A k o si jednook, li uvijek trai uvredu, a ako trai da te neko povrijedi, ti e to i nai - u tome je problem. Ako neto trai, naalost, to e i nai. To ne znai da e te neko uvrijediti; ti e to pronai. Zato ne tragaj za tim stvarima, ti ih moe svugdje nai. Dovoljno je da se neko nasmije - ne tebi, jer ko si ti? Zato misli da si ti u centru svjetskog zbivanja? To je jedan egoistiki pristup. Ti prolazi ulicom, neko se nasmije, i ti pomisli da se tebi smije. Zato tebi? Ko si li? Zato si umislio da si ti sredite cijelog svijeta? Neko se smije - ti pomisli da se smije tebi; neko vrijea - vrijea tebe; neko je ljut - ljuti se na tebe. Ja u svom ivotu jo nijesam sreo osobu koja se ljutila na mene. Mnogi ljudi su bili ljuti, ali niko nije bio ljut na mene jer ja nijesam sredite svijeta. Zato bi se ljutili na mene? Oni su ljuti - to je u vezi sa njihovim biem, a ne sa mnom. Ja sam bio u blizini ljudi koji su bili ak i nasilniki raspoloeni prema meni ali nijesu bili nasilni prema meni. To nasilnitvo je proizilazilo iz njihove prolosti. Ja nijesam bio uzronik takvog raspoloenja. Ja mogu biti povod ali ne mogu biti uzrok. Taj povod ukoliko ja nijesam tu, neko drugi e biti tu; neko drugi e biti rtva. Ja sam samo sluajno bio taj povod.

40 K a d a se tvoja supruga razbijesni na tebe, to je samo sluajno da si se zadesio tu. Skloni se! I ne misli previe d a j e ona ljuta na tebe. O n a je bila ljuta, ti si bio tu, to je sve. O n a m o e ispoljiti svoj bijes i prema posluzi, prema djeci, prema klaviru, preba bilo emu d r u g o m e ! S v a k o ivi kroz svoju prolost. S a m o B u d e ive u sadanjosti. Niko drugi ne ivi u sadanjosti. Taj ovjek je pomislio: "U redu, on je p o k a z a o da ja i m a m samo j e d n o o k o . On je grub. On me je sa time uvrijedio. Ali polo je bio stranac, pomislio sam da treba da budem pristojan." Ali o n o g trenutka kada pomisli da treba da bude pristojan, ti lo vie nijesi. K a k o m o e bili? Ideja je dola: ako pomisli d a j e neko grub, i ti e biti grub - nije u pitanju da si ti lo sada, j e r sama ideja "ovaj je g r u b " , kod tebe budi grubost. K r o z tvoju grubost i drugi izgledaju grubi, ti tako dekorie d r u g e o k o sebe. Drugi ti p o k a e svoj prst koji predstavlja B u d u , a j o te nije p o g l e d a o u oi. On nije za to zainteresovan, on samo eli zatitu. B u d a - i ta interpretacija: "On je ukazao da ja imam s a m o jedno oko; on je grub!" K a d a pomisli d a j e neko grub, s a m o se o s v m i : i ti si grub. To je zato to to tako objanjava. Ali zato si g r u b ? Z a t o to je ivoja grubost nain da zatiti svoju ranu.Oni ljudi koji su sirovi i grubi uvijek pate zbog neke inferiornosti. A k o osoba ni na jedan nain nije optereena k o m p l e k s o m inferiornosti, ona nee biti gruba. Grubost je njena zatita. O n a grubou titi svoju ranu. O n a kae: "Neu dopustiti da d o t a k n e moju ranu. Neu dopustili da me udari." Ona se slili, ali ta zatila poslaje projekcija. A k o misli da si grub, onda e i ona biti gruba. To je nain kako se poslaje g r u b . P r v o e dokazivati da je drugi g r u b , dok e ivoj ego govoriti: "Nastojau da b u d e m pristojan." K a d a si pristojan, ta tvoja pristojnost nije nila d r u g o do fasada. U n u t a r tebe je prodrla grubost, prije ili kasnije e eksplodirati. "Ali poto je bio stranac, pomislio sam da treba da budem pristojan pa sam mu na to podigao dva moja prsla estitajui mu to on ima oba oka." To je ba lano. K a k o n e k o m e m o e estitati da ima oba oka kada le prije toga uvrijedio da li ima j e d n o oko a da drugi imaju d v a - kako mu m o e estitati? D u b o k o u sebi e osjetili ljubomoru; k a k o mu onda m o e estitati? K a k o estitanje m o e proistei iz ljubomore? Ali sva tvoja estitanja i pohvaljivanja proisliu iz toga. To je vid pristojnosti, to je kulturno, to je etiketiranje. A k o si poraen od nekoga, ak mu i tada estita na pobjedi. K a k v o licemjerje! A k o si lakva osoba, ti se uopte i nee tui. A k o se bori, li si mu neprijatelj, a kada bude pobijeen, ti mu estita. Ali d u b o k o u tebi je ljubomora, li kulja, elio bi da ubije log ovjeka. Ti e to i pokuati - u budunosti, vidjee to!

41 Ali drutvo trai etiketiranje. Zato se drutvo tako ponaa? Z a t o to su svi nasilnici. A k o nc bi bilo etiketiranja, mi b i s m o neprestano bili jedni d r u g i m a u ustima. Drutvo treba da stvara prepreke. V a m a nije d o p u t e n o da se hvatale za grkljane; inae bi ivot bio n e m o g u . Ali vi se. ipak, neprestano hvalate za grla. Vae etikete, vaa kultura, civilizovano ponaanje i fini maniri su tu s a m o da prikriju injenice. Oni ne doputaju da se istinska civilizacija dogodi. Lai - zalo je svakih deset g o d i n a potreban neki veliki ral u kojem padaju sve elikete, svi l'ini maniri, moralnost, i tada m o e l e da se hvatate za grla bez ikakve krivice. T a d a ubijanje postaje igra, to vie ubijete, to ste slavniji. to ste grublji, lo ste vei ralnik. K a d a se vratite kui, bivate primljeni kao heroji. Padmabbushan, Mahavirchakra. Krst Pobjede e li bili uruen. Primie medalje. Z a t o se te medalje daju? Zato da ljudi m o g u biti varvari, ubice, a poto postanete veliki ubica, otadbina ti za to daje medalju. I mi te drave n a z i v a m o civilizovanim, a ubice se prepoznaju, ubice se primaju... Ali to su m a s o v n e ubice. A k o n e k o g a ubije van rata - li odlazi u zatvor; to se ne doputa. S a m o o n d a kada cijelo drutvo poludi, tada je rat; sve se ostavlja po sirani, doputa se da se ispolji tvoja istinska priroda. U t o m e lei razlog zato se svi vesele k a d a se zarati. Trebalo bi da je drugaije - n i k o ne treba da b u d e radostan kada d o d e rat. Ali svi se raduju jer im je tada d o p u t e n o da budu ivotinje. Vi elite da uvijek b u d e lako. Vaa kultura, etikete, maniri su s a m o prefinjeni nain da se ivotinja sakrije iza toga. Taj ovjek ree: da budem pristojan pa sam mu na to podigao dva moja prsta estitajui mu to on ima oba oka. Na lo, ta neljubazna hulja je podigao tri prsta da pokae kako medu nama ima tri oka." to god da radi, tvoja rana e se ispoljiti. Drugi je rekao: "Tri dragocjenosti B u d e " , ali za lebe je to s a m o rana koja se ozljeduje. Ti p o k u a v a da bude fin, pokuava da ne bude grub, ak nastoji i da mu estita. Ali ti si ti, tvoj um se nastavlja. Sada je on p o k a z a o tri prsta. P o n o v o se tvoj um ukljuuje i kae: "Ta neljubazna hulja je podigla tri prsta da p o k a e kako m e d u n a m a ima tri oka." On je p o n o v o ukazao da ima s a m o j e d n o o k o . Sada j e previe. Sada j e dosta! "Zbog ega sam poludio i odluio da ga mlatnem po nosu tak(< je on otiao." "Ali poto je bio stranac, pomislio sam da treba

42 On je bio lud od s a m o g poetka. On je bio lud i prije no to su se sreli j e r se ludost ne m o e proizvesti u k o l i k o ona ve nije bila prisutna. M o e stvoriti bilo ta s a m o ako je ono ve bilo tu, tvoje stvaralatvo ne proizilazi iz niega; tako s a m o neispoljene stvari postaju ispoljene. Ljutina je tu, ti je ne mora stvarati. N e k o b u d e povod njoj - ona se ispolji. Ti nijesi ljut na njega, on nije uzrok. Ti si u sebi n o s i o gnjev - ta osoba je s a m o bila p o v o d . Ludilo je unutar tebe; niko te ne m o e napraviti ludim ako ti ve nijesi to. Ali mi uvijek mislimo da nas drugi ljute, da nas ine d e p r e s i v n i m , da nas ine o v i m ili onim. N i k o od tebe ne m o e stvoriti neto to ti nijesi. ak i ako ostane sam, ti e biti lud, bie ljut. ak i ako cio svijet nestane, bie trenutaka kada e biti tuan, bie trenutaka kada e biti sretan; bie trenutaka kada e biti i ljutit, a bie trenutaka kada e sve opratali - iako n i k o g a tu ne ; biti. To je tvoja unutarnja pria koja se razvija. To je o n o to ovjek od razumijevanja uspijeva da ostvari: da se sve stvari razvijaju od mene. Ti si taj koji mi s a m o daje priliku, situaciju, ali cijela stvar se razvija od m e n e . Sjeme p a d n e na zemlju, proklija, drvo poinje da raste. T l o , vazduh, kia, sunce, sve to s a m o daje m o g u n o s t . Ali d r v o je bilo s k r i v e n o u sjemenu. Ti nosi cijelo drvo u t v o m nerazvijenom stanju; svi drugi m o g u biti podsticaj za to. Uvijek kada ti se neto d o g o d i , n e m o j gledati spolja, pogledaj unutra; jer kako stvari stoje, sve je to p o v e z a n o sa t v o j o m prolou a ne sa o s o b o m koja je tu. "Zbog ega sam poludio i odluio da ga mlatnem po nosu tako je on otiao. Stariji brat se nasmija"

Stariji brat je vidio oba polazita. On je m o g a o vidjeti da ta uena lutalica uopte i nije razgovarao sa tim ovjekom, da se nije gestima o b r a a o tom ovjeku. On je m o g a o vidjeti i to da njegov glupi brat nije uopte ni razumio to se lim gestikulacijama eli rei. Njih dvojica se u razgovoru uopte nijesu doticali - nepremostivi ambis je bio m e d u njima. O n i su raspravljali, zakljuivali. Jedan je bio poraen, drugi je bio pobjednik, a da se uopte nijesu ni susreli - ni na jedan trenulak. On se smijao. Smijeh m o e biti prosvjetljenje. Taj smijeh m o e bili tako d u b o k o razumijevanje, transformacija. A k o taj smijeh nije o gluposti njegovog brata, ili o gluposti lutalice, ako je to smijeh zbog u k u p n e situacije: kako um funkcionie, kako se dvije glave nikada ne susreu, kako se dvije prolosti ne susreu, kako dva uma uvijek ostaju podjeljena - nema naina da se njih dvojica srelnu i sastave... A k o se on b u d e smijao u k u p n o j situacije, ne zbog svog brata ili te uene lutalice - j e r ako se on b u d e smijao bratu ili uenjaku, laj smijeh ne m o e poslati prosvjetljenje, on e ostati isti -

43 ali ukoliko se b u d e smijao besmislu u k u p n e situacije: o t o m e kako um djeluje; k a k o um argumentuje, kako se um zatvara u sebe, k a k o sc nikada ne otvara; kako je um samo jedan unutranji san, nona mora, komar,... Ako on to shvati, taj smijeh e postali rastakanje. V e d r o , cijelo vedro e tresnuti, voda e se izliti - n e m a vode, n e m a mjeseca.

44

JE LI

TAKO?

Zen Majstor Hakuin je za svoje susjede vaio za ovjeka koji vodi ist ivot. Jednoga dana je otkriveno da je prelijepa djevojka, koja je ivjela u blizini Hakuina, ostala trudna. Roditelji su bili veoma ljuti. U poetku djevojka nije htjela da prizna ko je otac, ali posle upornog propitivanja, ona je navela ime Hakuina. U velikoj Ijutini, roditelji su doli Hakuinu, ali sve to je on rekao bilo je: "Je li tako?" Kada se dijete rodilo, oni su ga donijeli Hakuinu - koji je od tada izgubio svoju reputaciju, iako zbog toga nije bio posebno uznemiren. Hakuin se potom veoma zauzeo u brizi oko djeteta. On je od svojih susjeda dobavljao mlijeko, hranu i sve drugo to je djetetu bilo potrebno.

45

Nakon jedne godine, mlada majka nije mogla vie da taji, pa je svojim roditeljima otkrila istinu pravi otac je bio jedan mladi koji je radio u ribarnici. Majka i otac djevojke jednom navratie do Hakuina da mu ispriaju tu priu, da se neizmjerno izvinu, da trae oprotaj od njega, i da uzmu dijete. Kada je Majstor voljno ustupio dijete, rekao im je: "Je li tako?"

S t o je to ist ivot? to vi podrazumijevate pod istotom? S v e to vi nazivate istotom, to nije istota.Vaa istota je kalkulacija, moralna kalkulacija. Vaa istota nije istota jednog sveca - njegova istota je ednost, bezazlenost. Vaa istota je neka vrsta lukavstva, pronicljivosti. To se najprije treba zapamtiti. A k o ovo duboko pojmite, tek tada ete shvatiti to znai biti mudar ovjek, to znai biti svetac, to znai biti ovjek od znanja. Ukoliko su tvoja mjerila pogrena, ako su tvoja temeljna prosuivanja loa, sve drugo e ii loe. Istinska istota je nalik djetetu - edna, bezazlena, bilo d a j e neto loe ili dobro; bezazlena, kada su u pitanje bilo kakve razlike.Istinska istota ne zna s t o j e B o g a to davo. Ali vaa istota je izbirljiva - bira B o g a protiv

46
avola, bira dobro protiv loeg. Vi unaprijed stvarate razlike, unaprijed dijelite egzistenciju. A podijeljena egzistencija vas ne m o e odvesti do ednosti. Bezazlena ednost se rascjetava samo ako egzistencija nije podijeljena. V i j e prihvatate onakvu kakva jeste. Vi ne odabirate, ne dijelite j e , ne pravite n i k a k v e razlike. Vi, zapravo, i ne znate to je dobro a to loe. Ao bi lo znali, vi biste pribjegli kalkulaciji; tada bi istota bila proizvedena. To vie ne bi bio va procval. Ispriau vam jednu d o g o d o v t i n u . Kalil Dubran je napisao j e d n u predivnu priu: s v e l e n i k j e iao u hram. U p r a v o pored puta je uoio ovjeka koji je bio u s a m r t n o m ropcu - krvario j e , umirao, kao da je bio po srijedi teak nesretan sluaj; imao je m n o t v o rana, p o s v u d a je tekla krv, davio se u vlastoj krvi. Svelenik je bio u urbi; trebalo je da stigne na vrijeme u h r a m , ljudi su ga tamo ekali. Ali on je bio moralan ovjek - ja ne bih rekao d a j e bio ovjek od istote - bio je veoma mora/an ovjek. Z a p i t a o se ta da radi. P r o s u d i o je a o n d a odluio: "Bolje je da p o m o g n e m o v o m ovjeku koji umire. To je ono to Isus nalae. Bolje je da z a b o r a v i m na h r a m , na vjernike; oni m o g u malo saekati. Ali o v o m ovjeku je hitna p o m o n e o p h o d n a , inae e umrijeti." T a k o je on priao blie tom ovjeku, ali kada ga je p o g l e d a o , istog trenutka se iznenadio. To lice mu je izgledalo poznato, izgledalo je v e o m a rdavo. T a d a se iznenada prisjetio da u n j e g o v o m h r a m u postoji prikazanje avola - ovo nije ovjek! O v o je niko drugi do d a v o ! Z a t o je poeo da bjei prema hramu. D a v o g a j e zvao rijeima: "Svetenie, sasluaj m e ! A k o b u d e m umro, ti e paliti zauvijek. Jer ako ja u m r e m , ako neslane loih djela, gdje e biti tvoj B o g ? A k o umre loe, kako e znati to je d o b r o ? Ti postoji usljed mene. Razmisli o tome!" Svetenik zastade. D a v o je bio u pravu: ako davo umre, nee biti pakla. A ako n e m a straha od pakla, ko e vjerovali u B o g a ? Sve molilve su bazirane na strahu. Ti si uplaen, tvoja ljubav prema B o g u je utemeljena na strahu od avola. Tvoja dobrota se mjeri manjim brojem loih postupaka. B o g treba avola. a v o mu ree: "Bog me treba! On ne m o e bilisati bez m e n e . Svi h r a m o v i bi propali jer niko ne bi dolazio da se moli. Vi vie neele nai nijednog religioznog ovjeka ukoliko m e n e ne bude. Ja ih iskuavam; kroz moja iskuenja oni postaju sveci. Da li si ikada uo da ijedan svetac nije bio iskuavan? Va Isus, va Zaralustra, va B u d a - sve sam ih iskuavao. Ja sam taj koji ih je uinio svecima. Zato se vrati!" Svetenik je malo oklijevao, ali davo je logino g o v o r i o - a davo je uvijek logian; on je personifikacija logike. Ne m o e raspravlati sa njime, n e m a argumenata. A k o pokua, bie poraen. Ne m o e pobijediti u raspravi sa a v o l o m . Svetenik je morao da se sloi i da pristane. R e k a o mu j e : "Izgleda da si u pravu. K a k o mi m o e m o bez tebe?" T a k o je on o d n i o avola na svojim leima do bolnice. P o l o m je saekao da se uvjeri da e

47 opasnost proi, da c avolu biti d o b r o i da e preivjeti - a sa njim e svi h r a m o v i , sve religije i svi svetenici preivjeli. Taj svelenik je bio moralan ovjek ali nije bio ist. Njegov ivoi je bio matematika kalkulacija, a ako kalkulicte, unaprijed ste pobijeeni od strane avola. Vi ne umijete kalkulisati bolje od njega. A k o budete rasuivali, ako izdijelite ivot, ako ivot poslane logiki p r o b l e m , ne postoji m o g u n o s t da ga ikada pobijedite. Ta igra je unaprijed izgubljena. Ti si u gubitnikoj borbi. Bezazleni ovjek ne zna ko je Bog a ko d a v o . T a k a v ovje ivi bezazleno a ne proraunato. On nije pronicljiv, on je j e d n o s t a v a n . On ivi iz trenutka u trenutak; njemu nije znaajna ni prolost ni b u d u n o s t . Ovaj sadanji trenutak je sasvim dovoljan za njega. Ali vaa moralnost - vaa moralna naela su proizveli svetenici, svetenici koji p o m a u avolu; jer je d a v o sklon raspravi, a on to ini veoma vjeto. Vaa moralnost nije ista Zalo kada sretnete ovjeka koji zna da se ponaa o n a k o kako vi mislite da treba da se ponaa proieni ovjek, koji m o e upravljati s o b o m , vi ele ga uvaavali, potovaele ga, proglasiele ga svecem. Vai sveci su jadni koliko i vi sami zato to vi prosuujete i odluujete ko je svetac. Vaa m o r a l n o s t proistie iz straha, iz prikrivenog straha. A preruivanje je lako vjeto izvedeno da toga nikada ne moe biti svjestan. K a k o proraunatost m o e biti bezazlena? A ako ne postanete bezazleni - bezazleni nalik drveu, nalik ivotinjama, edni kao beba - kako vam se istota m o e dogodili? To nije neto to m o e da konirolie. A k o to kontrolie, lo je potiskivanje, suprotnost je tu uvijek prisutna. A k o upranjavale celibat, seks se sakriva u t v o m nesvjesnom, eka trenutak da se ispolji, da se pobuni. A k o postanete nenasilni, nasilje e biti prisutno. Suprotnost se ne m o e izbaciti. A k o se opredijelile, suprotno jc uvijek potisnuto - l o j e sve to m o e uinili. S a m o u b e z a z l e n o m umu suprotnost iezava jer nita nije o d a b r a n o : suprotnosti ne mogu bitisati ako n e m a izbora. Zato je Krinamurti neprestano naglaavao da ne birate, da ne budete izbirljivi - to je sutina bezazlenosti. Ali ti m o e obmanjivati sebe sa izborom neizbirljivosli: "Poto Krinamurti kae: ' N e budite izbirljivi', neu birali." A k o vi odluite, tu je volja ula, a volja je lukava. A k o vi odluite da budele neizbirijivi, vaa neizbirljivost e bili dio moralnosti a ne dio istole. S a m o shvati, nemoj odabirati - nemoj odabrali ni neizbirljivost. J e d n o s t a v n o shvati cijelu situaciju: to to odabira, to to radi, e proizii iz j e d n o g proraunatog uma. To nc m o e bili nelo stvarno. T v o j um m o e da proizvede samo snove, on ne m o e proizvesti istinu. Istina se ne m o e proizvesti, niko lo ne moe proizvsli. To je tu! To se treba uvidjeti. Nita se ne m o e uiniti, samo pogled je potreban - pogled bez predrasuda, gledanje na stvari bez odabira, gledanje bez bilo kakvih podjela.

48
Boji ovjek, ukoliko je znao da potiskuje, ako je znao da odbacuje avola, nije bio istinski boiji ovjek. D a v o e uvijek ekat: u uglu. K a d a j e d n o m bude podijelio, bie uhvaen u borbu suprotnosti tako e biti slomljen. A k o ne b u d e odluivao, nee znati to je d o b r o a to loe; togod da se dogaa, ti e prihvatali. To se d o g o d i l o , to ti tu m o e ? Tu se nita ne m o e uiniti. Zato plovi nalik bijelom oblaku. Ne zna gdje ide ili zalo tamo ide. Vjetar duva ka sjeveru, ide ka sjeveru; vjetar tada z a d u v a ka j u g u , krenue ka j u g u . Plovi sa vjetrom. Ne kae: "Ja idem na j u g , ne m o g u ii ka sjeveru." Ti se ne bori. ovjek od istole nije vojnik, on je svetac. A ovjek od morala je vojnik, nije svetac. N a r a v n o , to je unutarnja borba a ne spoljanja. To nije borba sa n e k i m d r u g i m ve sa samim s o b o m - ali borba je ipak prisutna. Ne treba da bude borac. A k o se bude borio, izgubie lu bitku. K a k o se m o e boriti protiv svega? Ti si lek neki tanji dio, j e d a n a l o m u cijeloj egzistenciji. K a k o se m o e boriti sa svime? ovjek islote se niti bori niti predaje - jer i predaja pripada vojnicima. Prvo se bore, a kada uvide da ne m o g u da pobijede, oni se predaju. Njegova predaja je drugorazredna, n a k n a d n a , ona dolazi kroz borbu. A ovjek od istote j e d n o s t a v n o ivi. On nije borac, on ne treba predaju. N e m a niega to treba predati, i n i k o g a ko se treba predati. Ko e se predati i ta ima da se preda? On nikada nije bio u borbi. Zato te razumijevanje m o e odvesti ka prihvalanju, a to prihvalanje ti prua islotu. Ali ta istola se ne m o e poslovati od ljudi, od susjeda - oni to ne m o g u shvatiti. Moral pripada drutvu, istota ne pripada drutvu. Moralnost pripada j e d n o m oobu, istota je vanvremena! M o r a l n o s t pripada o v o m ili o n o m drutvu: postoji islo toliko morala koliko i drutava. istota je j e d n a - bilo gdje da ode, ona je ista, upravo nalik ukusu mora: bilo gdje da ka o k u a , o n o je svugdje slano. B u d a , Isus ili R a m a k r i n a , ako ih okusite, svi oni su nalik m o r u svi su isli. Ali ljudi morala su razliiti. Moralan ovjek, ako je m u h a m e a n a c , bie drugaiji; ako je hindus, ne m o e biti isti kao prethodni. A k o je hrianin, opet e biti drugaiji. ovjek morala treba da slijedi pravila, z a k o n e drutva u kojem ivi. Postoji m n o g o drutava, postoje na milioni morala. K a k o se mijenjaju drutvena ureenja, tako se mijenjaju i morali. istota je vjena - ona prevazilazi vrijeme, prostor. O n a prevazilazi klimu, podneblja, drave, prevazilazi plemena; prevazilazi sve to je ovjek stvorio. istotu nije izumio ovjek; moral jeste. Sada e m o ui u ovo predivnu priu - to se zaista d o g o d i l o , to je istorijska injenica. Zen Majstor Hakuin je za svoje susjede vaio za ovjeka koji vodi ist ivot.

49
Oni nijesu znali, nijesu bili svjesni da koncept njihove istote ne m o e biti primijenjen na o v o m ovjeku. Oni toga nijesu bili svjesni! Mislili su: "On je moralan ovjek", a on nije bio moralan. On je bio ist, bio je bezazlen ovjek - ali ne i moralan. On je bio religiozan ovjek - sjeti se razlike - pripadao je beskrajnoj ednosti, bio je nalik djetetu. Ljudi su ga uvaavali jer nijesu bili svjesni razlike izmeu moralnosti i amoralne istote. Mislili su da je svetac, ali on nije bio svetac po n j i h o v o m k o n c e p t u . On jeste svetac, ali nije bio svetac po vaoj mjeri. Vai standardi se tu ne m o g u primijeniti. Vi treba da odloite svoja mjerila i da osmotrite; treba da odbacite svoje predrasude i da osmotrile; s a m o tada e v a m se svetac, pravi svetac, ukazali. Jednoga dana je otkriveno da je prelijepa djevojka, koja je ivjela u blizini llakuina, ostala trudna. Roditelji su bili veoma ljuti. U poetku djevojka nije htjela da prizna ko je otac, ali posle upornog propitivanja, ona je navela ime llakuina. U velikoj Ijutini. roditelji su doli llakuinu, ali sve to je on rekao bilo je: "Je li tako?" On nee odbili, a nee ni prihvatili. On se nije predao. Nije ni tekao: "Ja nijesam o d g o v o r a n . " O n je j e d n o s t a v n o rekao j e d n u stvar koja nije uopte liila na predaju, rekao je: "Je li tako?" - isto kao da n e m a n i k a k v e veze sa lime, kao da nije dotaknut lime, kao da je sasvim izvan svega loga. J e d n o s t a v n o je zapitao: "Je li lako'.' Jesam li ja otac tog djeteta?" Sta lo znai'.' To znai p o t p u n o pri hvatanje, kada ni prihvalanje nije potrebno. Jer kada kaete: "Ja lo prihvalam", d u b o k o u sebi ti to odbija. K a d a kaete "da", u to je i "ne" ukljueno. On nee rei ni "da". Ko je on da kae da ili ne? A k o se to dogodilo, ako je lo injenica, tada je on bio svjedok toga. A k o su ljudi pomislili da je on otac, zalo bi o n d a n e p o t r e b n o uznemirivali le ljude govorei o v a k o ili onako'.' On se nee opredijeliti. To je pravo znaenje neizbirljivosti. On nee biti ovo ili o n o , nee braniti sebe. istota se nikada ne brani. Moral je uvijek u odbrani, zato v e o m a esto pribjegava odbrani svojih stanovita. S a m o pogledajte moralistu, puritanca, on c se o d m a h osjetiti uvrijeenim. A k o kae bilo ta, uvrijedie se; o d m a h e lo odbiti i poee da se brani. To je jedan od o s n o v n i h psiholokih stavova svakog Iragaoca: ako ti neto brani, znai da se plai. D a j e ovaj Hakuin bio obian svetac, on bi se poeo branili - a on je bio istinit i u svojoj odbrani, tu nije bilo problema: kasnije je d o k a z a n o da to dijete nije njegovo, on nije bio otac. Jedan obian svelac, takozvani

50
svetac, ovjek od morala, ak i d a j e bio otac, branio bi se. A taj Hakuin nije bio otac - ali se nije branio. Bezazlenost je nesigurnost, zato je ona bezazlena. A k o bi je odbranili i zatitili, to vie ne bi bila bezazlenost - tu bi prodrla proraunatost. A to se dogodilo unutar Hakuina? Nita! On je samo sasluao to: "Ljudi su povjerovali da je on otac", zato je i upitao: "Je li tako?" To je bilo sve, to je sve! Nije reagovao ni na jedan nain - na ovaj ili onaj. Nee rei ne, nee rei ni da. Nee se braniti, otvoren je i ranjiv. Bezazlenost jeste ranjiva, ona je sasvim ranjiva jer je potpuno otvorena. Uvijek kada se branite, kada kaete da neto nije tako, uplaeni ste. Samo je strah sklon odbrani. Neustraivost se ne brani. Strah se uvijek naoruava. A k o neko kae da si nepoten, odmah se pone braniti. Zato? Zato toliko brine o tome? Zato reaguje? Zato to zna da si nepoten, to te povrijeduje. Istina veoma boli jer su rane prisutne. Vi znate da ste nepoteni, zato ako neko kae da ste nepoteni, vi se ne moete smijati, postajete ozbiljni. Trebate da se odbranite, inae e se to saznati. Treba da se borite, inae e svi poeti da o vama misle na taj nain. A ako ljudi saznaju da ste nepoteni, bie veoma teko da potom budete poteni. Jer samo ako ljudi vjeruju da si estit, ti moe nastaviti da bude nepoten. To je matematika. Ljudi moraju povjerovati da ste istinoljubiv ovjek, samo tada moete lagati. A k o svi saznaju da ste Iaov - gotovo j e ! K a k o moete nastaviti da laete? ak i la treba odreenu vjeru. L o p o v moete biti samo ako ljudi vjeruju da ste svetac; tada je veoma lako biti kradljivac jer se ljudi tada nee tititi od vas. Nemoralna osoba e uvijek braniti svoj karakter. Ona e nastojati da dokae d a j e karakteran, ali to e pokazati da nije. A k o nijeste nepoteni, a neko kae da ste nepoteni, vi ete rei: " J e li tako? Moda, valjda, ko zna?" Rei ete: "Pogledau ponovo. Treba prvo da ponovo zavirim u sebe. Moda si u pravu." To je estitost. K a k o moe biti nepoten ovjek koji kae: "Pogledau, pokuau da pronaem... Moda si u pravu." To je autentino potenje. Taj ovjek ne moe biti nepoten. A k o ste nepoteni, i neko to kae, vi odmah prihvatate uvredu. S v e vae odbrane su usljed vaeg prihvatanja uvrede. Uvijek si spreman da da odgovor. Ti sa sobom nosi potvrdu karaktera: "Ja sam karakteran ovjek." Strah proizvodi oklop. Sada su duboka psiholoka istraivanja otkrila da svi karakteri posjeduju oklop. Kada se dijete rodi ono ne zna s t a j e dobro a ta loe. Tada ga ponu uiti da pravi razlike. Ono biva kanjeno ako uradi neto to je runo. Sto se dogaa sa umom djeteta? to se dogaa u njegovoj svijesti? Kada je u pitanje njegova bezazlenost, ono ne moe uvidjeti to je loe u tome. Zato je to loe? Otac i majka - a oni su veoma moni - kau mu: "To je loe, ako to bude inio, bie kanjen. A k o ne bude to radio, bie pohvaljen, nagraen." Ono mora da ih slua jer su moni, mora da gui sebe i svoju bezazlenost. Tako se stvara oklop oko

51
njega. Poinje da se plai odreenih stvari koje ne smije da radi, inae biva kanjen. Z a t o radi o n o zbog ega c bili nagraen. Pohlepa je stvorena, sirah je stvoren. A o n d a se dijete poelo kretali po drugim prostorima iskustva gdje je bilo kanjavano, gdje je bilo n a g r a i v a n o . M a l o po m a l o , ono je poelo stvarati odreeni karakter o k o svoje svijesti. Karakter je stvaranje navika za koje drutvo smatra da su d o b r e , i uklanjanje navika za koje drutvo smatra da su loe - to je karakter. A takav karakter je oklop jer ukoliko to ne stvori, drutvo e te unititi. D r u t v o ti ne doputa da bitie. Da bi m o g a o da bitie, da bi o p s t a o , treba da stvori odreeni karakter, inae e zavrili u zatvoru, bie kanjen. Zalo sle toliko protiv kriminala? Zato takve ljude toliko kanjavate? Ne zato s t o j e njihov prestup velik, ne zato to to zahtijeva pravda, ne! Vi im se tako svetite. Oni remete drutvo, remete vas, vau strukturu, utemeljeni sistem. O n i su b u n t o v n i . Vi ete rei: " T o jc loe", a oni e i dalje to da ine - drutvo e im se zbog loga osvetili. U vaim s u d o v i m a i zatvorima ne sjede ljudi od pravde, oni su delati. To su samo ubice postavljene od drave da u njihovo ime, u ime pravde, s p r o v o d e osvetu. Oni ubijaju, oni m u e - i sve to u ime p r a v d e . A k o ovjek ukrade, on je lopov, njega alju u zatvor na deset godina, pet godina, s e d a m godina. Da li e to na bilo koji nain p o m o i ? Da li e ga 10 nauiti da p o n o v o nc krade kada izae iz zatvora? N e , naprotiv, on e iz zatvora izai vjetiji jer e u zatvoru susresti majstore tog zanata. T a m o e nauiti tajne tog posla, lamo e shvatiti zato je bio u h v a e n , gdje je pogrijeio. Sljedei put nee bili tako lako uhvaen. Postae struniji, bie z n a t n o oprezniji. Z a t o vae kazne ne mijenjuju nikoga. Ali vi nastavljale da kanjavale i govorile: "Kaznili s m o ga da bi se popravio." A k o ovjek ubije, drutvo ubije njega: "Zalo vi ubijate'.'" To izgleda s u l u d o . On je ubio, on je lo ovjek, a kada njega drutvo osudi na smrt i ubije, drulvo je u redu! K a k o ga vae ubijanje m o e promijeniti'.' Njega vie n e m a . N e ! Vi se s a m o svetile. A d u b o k o u sebi znale da lo ne ini s a m o d r u t v o , to inite i vi. Vi ste ili otac ili majka - kanjavate svoje dijele. Da li sle ikada posmatrali svoj um, zato kanjavale? S a m o pogledajte malo dublje unutar vas, vidjeele i u sebi j e d n u osvetniku crtu. Rei ele: "Mi ih u i m o . K a k o e nauili ako ne budu kanjeni?" Ali to je s a m o racionalizacija. Unutar sebe e se otac osjeati uvrijeeno jer je dijete poslalo n e p o s l u n o , postalo je b u n t o v n o , uradio je neto to je on rekao da se ne smije raditi - tako je povrijeen oev ego. A k o pogledate slare vjerske spise: Stari zavjet, Kuran ili neki drugi spis, odmah ele osjetili da je Bog veoma osvetoljubiv. On e vas poslali u p a k a o , ne zalo io je to pravedno, ve zato to ste neposluni. U Starom z a v j e t u j e zabiljeno: Pokornost je vrlina, n e p o k o r n o s t je grijeh. Tu nije pitanje to je tebi reeno. Pokornost je vrlina, n e p o k o r n o s t je grijeh. A k o se p o k o r n o s t n a m e e , tada se pojavljuje karakter. T a k o dijete malo po

52
malo poinje da ui; on ui, postaje proraunljiv - ta da radi, ta da ne radi. Bezazlenost je otrovana. Bezazlenost vie nije prisutna, sada je proraunatost prisutna. A ono zna kako da utie na tebe, k a k o da upravlja s t o b o m , kako da bude dobro dijete za nagradu, i k a k o da ne bude loe dijete. A laj o k l o p od karaktera djeluje na dva naina. On tebe titi od drutva, ali d u b o k o u njemu postoji svijest koja vie ne zna ta je dobro a ta loe. Z a l o m o r a neprestano da se sukobljava sa s o b o m . Taj karakter poslaje ma sa dvije olrice: spolja, on le titi od drutva, a iznutra, to je j e d n a stalna borba. Zaljubi se u enu koja ti nije zakonita supruga. ta da se radi? Drutvo te ui da je lo n e m o r a l n o . ak se i tvoja svijest zaljubila jer ona ne zna to je n e m o r a l n o a to m o r a l n o . N e t o se d o g o d i l o , tu vie nita ne m o e da uradi. T v o j karakter je poeo da se bori. On kae: " O v o je n e m o r a l n o , sprijei to, kontrolii to! N e m o j ii tim p u t e m , to je lo put." T a d a se p o n e borili. Taj unutranji napor e proizvesti tjeskobu, ivoja spontanost je izgubljena. U oima drugih ti e biti karakteran ovjek, ne moe izgubiti svoju reputaciju j e r e tada i e g o bili izgubljen. Ti i iznutra misli da si karakteran ovjek. Poinje da osjea krivicu, poinje da kanjava sebe. Z a t o mnogi monasi u manastirima gladuju - lo nije religiozna molitva ve samokanjavanje. Oni osjeaju krivicu, neprestanu krivicu. V e o m a je teko pronai m o n a h a koji ne osjea krivicu, l o j e veoma teko - jer je sve loe: pogledati lijepu enu je loe, uivati u u k u s n i m jelima je loe, osjeati se u g o d n o je loe - sve je loe. Stalo je prisutna krivica; ta onda da se radi? S a m o j e d n a stvar ostaje... A on nije kriminalac, nije p o i n i o nita loe, zalo ga drutvo ne m o e kanjavali. A vi ste mu ukazivali svo potovanje. ta on sada m o e da uini? On treba da kanjava sebe. On e gladovali. On e upranjavati neprestanu budnost za s e d a m dana: nee sebi dopustili da zaspi, nee dopustiti da mu b u d e u d o b n o , nee jesti sa uivanjem, nee pogledati nila lijepo - nee uivali ni u e m u . T a k o e se on kanjavali, a io se vie b u d e kanjavao, lo e vie biti p o t o v a n . A on j e , zapravo, j e d n a bolesna osoba, izopaena osoba. On je pataloki sluaj. On ireba da b u d e promatran a ne potovan. N e l o je loe krenulo sa njim. Njegov um nije oputen - on je podijeljena linost, rascijepljena u djelove. On je nepreslano usmjeren protiv sebe. To je znaenje tjeskobe: kada si protiv sebe. N e p r e s t a n a b o r b a sa s o b o m e proizvesti napetost. Vi ne moete nita dopustili jer se bojile da e sve, to je bilo potiskivano, p o n o v o izbiti na povrinu ukoliko to budete dopustili. Vi se ne moete opustiti. Vai takozvani sveci se ne m o g u opustiti! ak ni u snu se ne m o g u opustiti jer se boje oputanja. A k o se opuste, ta e se dogodili? T a d a e tijelo rei: "Neka li bude u d o b n o ! " T a d a e um rei: "Pronai uivanje u hrani, nadi u k u s n o jelo." Tijelo e poeljeli: "Nadi enu, pronai lijepo tijelo za grljenje. N a d i n e k o g a sa kim se m o e stapali i rastapati!"

53
A k o sc moete opustili, sve to ste potiskivali e se pojaviti. Z a t o se vai sveci ne m o g u opustili, oni sc boje oputanja. Oni su napeti, stalno napeti, moete osjetili njihovu napetost. A k o proete pored n e k o g sveca, s v u d a oko njega ete osjetiti polje napetosti. I vi ele postati napeti ako prodele blizu njega. Ali pravi svetac, m u d r a c , koji je ovjek od istole - a ne ovjek od morala - on je stalno oputen. A k o prode pored takvog ovjeka, osjetie se oputenim. Ali se tada m o e i uplaiti, jer ako osjeti oputenost, sve tvoje potisnute elje se tada m o g u oslobodili. M n o g i ljudi su mi dolazili i govrili: " O v o je o p a s n o ! K a d a s m o meditirali i opustili se, m n o g e stvari koje nas nijesu ranije brinule, sada su poele da nas zabrinjavaju". Jedan oenjeni otac estoro djece mi je d o a o prije n e k o l i k o dana i rekao: "Nikada u svom ivotu nijesam p o g l e d a o drugu enu. N i k a d a ! Ali to se d o g o d i l o ? Ja sam meditirao, i prvi put mi se d o g o d i l o - a ve mi je etrdeset i osam godina, oenjen sam i i m a m o estoro djece, i sve je u redu - da su me iznenada poele privlaiti ene. Sla da r a d i m ? " Sada je on uplaen. Mora d a j e on to potiskivao svih lih etrdeset o s a m godina. Sada se, n e n a d a n o , nauio kako da se opusti. Ali kada se opustite, opustite se p o t p u n o , i sve to je bilo potiskivano se oputa, lakode. On je po prvi put postao mlad. R e k a o sam mu: " Z a p r a v o , li nikada i nijesi bio mlad. Sada si po prvi put postao mlad zato su ti ene postale privlane. Ali se n e m o j plaiti, sve e ti sada biti privlano: drvee e izgledati drugaije, cvijee e izgledati drugaije - zato ne i ene? S v e e poslali drugaije. A ako se bude uplaio svega toga, egzistencija li nikada nee postati lijepa. A kada ti cijela egzistencija postane lijepa, lada si dospio pred vrata b o a n s k a , ne prije toga. Ti se plai ene - a to e se dogoditi kada sam B o g doe? On e biti tako lijep da e sasvim zaboravili svoju s u p r u g u ! Sto e lada uradili? Ti se plai od krhke ene - io e se dogodili kada o g r o m n a ljepota eksplodira po svijetu, svuda? Z a t o se ne zatvaraj..." Na lo mi on ree: "Moda si ti u pravu, ali la e se dogoditi sa m o j o m p o r o d i c o m ? Ja imam djecu." To su strahovi. P o t i s k i v a n o m u m u , oputanje predstavlja najveu opasnost. Ti d o e kod m e n e i pila: "Kako da se o p u s t i m ? " Vi ne znate ni to pitale jer vas je d r u l v o nauilo da se ne oputate. D r u t v o vas jc p o d u i l o da se kontroliele, a ja vas uim kako da se oputate. To je a p s o l u t n o antisoci jalno. Ali i Bog je anlisocijalan. Cilj je anlisocijalan. Vae drutvo je stvorilo patoloki um, um nalik vaem. O n o je stvorilo pravila i uredbe - a pataloki usmjereni ljudi su uvijek v e o m a uspjeni u stvaranju uredaba i pravila ponaanja. Oni su sebe uguili i ojadili, a ele da i drugi budu takvi. Oni ti ne doputaju da bude sretan. Pogledajte s a m o nadzornika u o s n o v n o j koli, sa n a s t a v n i k i m osobljem u svojim rukama, on nastoji da ubija djecu koja su jo sretna drutvo ih j o nije unitilo - jo su spontana i bezbrina. Pogledajte s a m o tog nadzornika: tuan, ljut, uvijek gnjevan, uvijek nastoji da ubija p r i r o d n o , da

54
ubija tao kod djece, da unitava njihovu spontanost. On e biti sretan tek kada vidi da su ta djeca postala stara i umrtvljena. Tek tada e se opustiti, tada e mu laknuti, tada je obavio svoj posao. Psiholozi kau da su sadisti oni ljudi koji su privueni nastavnikim pozivom. Za sadiste nema niega boljeg od kole jer su tamo slabana, bespomona djeca kojoj moete initi to god elite. Vi ih moete tui a da se oni ne smiju ni buniti. Vi neto uradite, oni vam ne smiju ni odgovoriti, samo mogu da pate. A vi to inite za njihovo dobro, tako ste lieni prigovora. Vi im pomaete da odrastu. Paskal je rekao da je cijelo drutvo ludo i da djeca tako dolaze u ruke tolikih luaka. Ona dolaze bezazlena na svijet, ali odmah potom, mi ih preuzimamo i stvaramo od njih luake. Neka od njih uspiju da nam pobjegnu kroz zadnja vrata: to su kriminalci. A neki uspiju da pobjegnu i kroz prednja vrata: to su mudraci. Mudraci i kriminalci imaju jednu zajedniku osobinu, a to je buntovnost. Ali kriminalci su poli pogrenim putem u svojoj buntovnosti. Njihovo buntovnitvo je destruktivno a ne kreativno. I sveci su zauzeli pravac buntovnitva, ali kreativan pravac. Roditelji su bili veoma ljuti. U poetku djevojka nije htjela da prizna ko je otac, ali posle upornog propitivanja, ona je navela ime Hakuina. U velikoj Ijutini, roditelji su doli Hakuinu, ali sve to je on rekao bilo je: "Je li tako?" Kada se dijete rodilo, oni su ga donijeli Hakuinu koji je odtada izgubio svoju reputaciju, iako zbog toga nije bio posebno uznemiren. Bilo da ga potujete ili ne, mudrog ovjeka, istog ovjeka ne moete promijeniti. To to mislite o njemu, za njega je irelevantno. Zato je vama bitno to drugi misle? Zato su vam tuda miljenja toliko bitna? Zato o tome toliko brinete? To je zato to ne poznajete sebe. Vi ovisite o njihovim miljenjima. To je jedino to znate o sebi: ono to vam drugi kau. A k o vam kau da ste dobri, vi ste dobri. A k o vam kau da sle loi, vi ete biti loi. Vi nemate nita unutar sebe to bi vam reklo: "Njihova miljenja su njihova miljenja. A k o sam dobar, dobar sam; bilo ta da kau nee izmijeniti stvar. A k o sam lo, lo sam. Moe me cio svijet potovati kao sveca, ali ako sam lo, ja znam da sam lo, i takva reputacija ne moe biti zamjena - to je neupotrebljivo. A ako sam dobar, cio svijet moe rei da nijesam dobar - da sam lo, zao, da sam inkarnacija avola - kako to moe neto promijeniti?

55
Onaj koji poznaje sebe se nikada ne uznemirava time ta ti misli o njemu. Onaj koji ne poznaje sebe - on je uvijek uznemiren jer svo njegovo znanje je sadrano u tvom miljenju. S v o njegovo znanje je samo skup tuih izjava o njemu. To nije znanje, to nije znanje o sebi. To je nepoznavanje sebe koje se prikrivalo, tajilo od tueg miljenja. Sav va identitet, vau sliku su stvorili drugi. Vi ste osueni da budete u stalnoj tjeskobi jer ovisite o promjeni njihovog miljenja. A miljenja su to i vrijeme: nikada nije isto. Ujutro je bilo oblano, a sada su oblaci iezli. Sada je sunano, a ve sljedeeg trenutka moe poeti da pada kia. Miljenja su to i oblaci, isto to i vremenske promjene. Sto moe uraditi sa time? Pogledajte samo Riarda Niksona: upravo prije izvjesnog vremena je predstavljao sve, a samo neki trenutak kasnije, nita. Miljenja su se promijenila: ljudi koji su bili za njega, sada su protiv njega - a to su isti ljudi! U tome je ljepota svega toga: ljudi koji su te gurali ka tronu, sada te rue sa njega. Tu postoji izvjesni dinamizam, neki unutarnji zakon: ljudi koji te potuju, duboko u sebi gaje i nepotovanje prema tebi. Ljudi koji te vole, isto tako te i mrze jer su podijeljene linosti. Oni nijesu sjedinjeni. Zato kada ti pomau da se popne na tron, jedan dio njih je okonan - to je ljubavni dio. ta e se sada dogoditi sa dijelom mrnje? Odmah e taj dio poeti da djeluje. Zato kada jednom neki ovjek postane potovan, klima o njemu naglo poinje da se mijenja. Kada neko postane predsjednik i ministar, birai se odmah promijene. Zaista, kada ih izaberu, jedan dio njih se okona - dio ljubavi. Sada e se mrnja pojaviti . Tako te jedni isti ljudi dovode na presto i potom rue sa njega. Samo mudraci ostaju neuznemireni. Zato? Zato to oni nikada ne obraaju panju na to to vi govorite. To to vi govorite je kojetarija. Ti jo nita ne zna o sebi, a govori o Mahaviri, Budi, Hristu. Ti ne zna nita o sebi, a spreman si da prosuuje o Isusu da li je on dobar ili lo. To je kojetarija! Neka osoba moe sluati tvoje kojetarija samo ako je slina tebi. Mudrac nije slian tebi, u tome je razlika. Kada se dijete rodilo, oni su ga donijeli Hakuinu koji je odtada izgubio svoju reputaciju. Naravno, oigledno, isti ljudi koji su mislili da je svetac, poinju da misle da je davo. On je poinio veliki grijeh jer je seks za ljude najvei grijeh. Vi ste toliko protiv ivota tako da vam je seks najvei grijeh - zato to je on prvobitni ivot. Vi ste toliko umrtvljcni i zato vam je seks najvei grijeh jer je seks najivlji fenomen na svijetu. Nita nije tako ivo kao seks. Vi ste dospjeli u ivot putem toga, drvee dolazi putem toga, ptice dolaze usljed toga - sve dolazi posredstvom toga. S v e to ivi dolazi kroz to: to je prvobitni izvor. A k o se moe dati neka paralela sa B o g o m u ovom svijetu, to je onda seks. Zbog toga su hindusi napravili svoj simbol shivalinga. Hindusi

56
su zaista rijetki - ne postoji poredenja nigdje u svijetu - i v e o m a hrabri da stvore shivalingu, polni organ boga Sive, simbol boanstva. Seks je najboanstvenija stvar na svijetu. Ali zato ga smatrate grijehom? Zato to su vas od s a m o g poetka uili da je to grijeh. Vi ste p o t p u n o zaboravili da ste p o m o u toga doli na svijet; zaboravljate injenicu da kada zamre seksualna energija u vama, vi bivate mrtvi. ivot je seksualna energija koja pulsira u vama. Zato je mladi ovjek ivotniji od starijeg ovjeka. Koja je razlika izmeu mladia i starca? K o d mladia je p o p l a v a seksualne energije, a kod starca je iezao d o t o k toga, p o p l a v e vie n e m a . To je sada postao tek mali potoi. O n o g a trenutka k a d a iz tebe iezne seksualna energija, ti si mrtav. Seks je ivot - a mi s m o od njega stvorili najvei grijeh. K a d a dublje p o g l e d a m o , mi s m o protiv ivota. Z a t o kada saznate da je neki svetac imao seksualni o d n o s , sva njegova reputacija o d m a h nestaje. A k o bi postao lopov, to i ne bi bilo tako loe, m o g l i bi mu to i oprostiti. Da je skupljao n o v a c - a vai sveci to i rade vi biste mu to oprostili. To ne bi bio neki veliki p r o b l e m , p o h l e p a i nije neki veliki p r o b l e m . Sve to je radio, vi biste oprostili, ali seks - to n i k a k o , n e m o g u e ! Zato s m o mi smrtno protivni o n o m e to hrianstvo n a v o d i da je Isusovo roenje zaeto bez seksa. N a r a v n o , k a k o se Isus m o e roditi p u t e m seksa, p r v o b i t n o g grijeha? K a k o se on m o e roditi kroz seks? Svi drugi se raaju p u t e m seksa - ali ne i Isus. U p r a v o zato to je seks tako o p a s n a stvar, oni kau da je Isus potekao od svetog duha, da Isus nije imao oca, da nije bilo p o l n o g odnosa. On se rodio iz majine utobe bez bilo k a k v o g susretanja sa d r u g i m p o l o m . e m u takve besmislice? Ali ostavimo zasad Isusa i hrianstvo po strani. Vi, da ste vi ikada pomislili da je va otac, j e d n o m ili vie puta, v o d i o ljubav sa v a o m m a j k o m , osjetili biste krivicu. K a k o ste roeni? Vi nijeste kopile. Ali s a m a p o m i s a o da va otac vodi ljubav sa v a o m majkom... cijela ta stvar v a m izgleda runo. Cijela stvar izgleda tako runo da ne m o e t e ni pojmiti da to m o e initi va otac - drugi to i m o g u initi, ali va otac? N e m o g u e ! Vi ste roeni iz o e v o g brahmacharija, iz celibata; to je o n o to hriani g o v o r e o Isusu. A ako se uvjerite da je svetac, veliki m u d r a c nalik H a k u i n u , nainio djevojku t r u d n o m , oigledano, nee biti dovoljno s a m o da ga vie ne potujete. On m o r a biti kanjen to je vie m o g u e . N e e biti dovoljno da s a m o ide g r a d o m kao prosjak, ljudi j o trebaju i da ga kamenuju, ti isti ljudi koji su mu donosli cvijee i p o k l o n e i koji su klanjali pred njim - isti ti ljudi! Ali Hakuin nije bio uznemiren. Hakuin se polom veoma zauzeo u brizi oko djeteta. On je od svojih susjeda dobavljao mlijeko, hranu i sve drugo to je djetetu bib> potrebno. Nakon jedne godine, mlada majka nije mogla vie da taji,

57
pa je svojim roditeljima ;>!.':riit: isti;::!... Mora da joj je bilo vecaia teko da gleda kako Hakuin gubi potovanje, kako se spremaju da ga kanjavaju, kako je cio gr::d protiv njega, kako mora da prosi zbog djeteta, kako mora da isprosi mlijeko, hranu za dijete, a kako mu svi zatvaraju vrata pred licem. Mora da j o j je to bilo zaista teko. ...pa je svojim roditeljima otkrila istinis pravi otac je bio jedan mladi koji je radio

u ribarnici.

Obino svi oni rade u ribarnicama - pravi oevi. Majka i otac djevojke jednom navratie do llakuina. da mu ispriaju tu priu, da se neizmjerno izvinu, da trae, oprotaj od njega, i da uzmu dijete. Kada je Majstor voljno ustupio dijele, rekao im je: "A"tako?" U jadu, u srei, mudraci ostaju isti. Potovani, kanjavani, mudraci ostaju isti. U ivotu, u smrti, oni su isti. On je ponovo jednostavno izgovorio samo te iri rijei: "Je li tako'.'" Ponovo bez opravdavanja, bez negiranja iega, bez da je ita rekao, sem to je potvrdio injenicu: " A k o je tako, u redu." To predstavlja svijest istote. B i l o ta da ivot donese, prihvati to. A k o donese bijedu i kanjavanje - prihvati to sa dobrodolicom. A k o ivot donese potovanje, sreu - prihvati je sa dobrodolicom. Nikada nemoj praviti razliku izmeu lo dvoje. A k o napravi razliku, tvoja ravnotea e biti izgubljena, a ta uravnoteenost je istota. Kada si uravnoteen, ti si mudrac. Kada se ravnotea izgubi, i ti si izgubljen, postaje grenik. Grijeh nije neto to ti ini. Grijeh je neto to se dogodi unutar tebe kada izgubi ravnoteu. To nije neki in, to je unutarnja ravnotea. To je ono to je Mahavira nazivao samyakiva unutarnja ravnotea; ni ovo ni ono; to je ono to Upaniada nazivaju neti, neti - ne o v o , ne ono. Samo neto izmeu - ne kretati se ka ovome, niti se kretati ka onome, jer ako se pokree, ak i najmanja kretnja, koju niko ne moe ni uoiti sem ti... Zapamti ovo, niko ne moe osjetiti tvoju unutarnju ravnoteu. Samo ti to moe osjetiti, to jc lako suptilno! Ali ako uini i jedan neznatni unutarnji pokret, vie nee biti smiren, vie nee biti u svom domu, izgubio si boije. Jer to znai neznatno naginjanje? To znai da si poeo da bira. Znai da se uspostavila razlika. To znai da si rekao da

58
je ovo d o b r o , a o n o loe. To znai da je izvjesno iekivanje ulo u tebe, elja se ukazala; sada si poslao motivisan. Hakuin je rekao: "U redu! Dakle, sasznali ste istinu?" To znai da on uopte nije bio m u d r a c , to znai da je t o k o m cijele g o d i n e ekao taj trenutak, da nije bio u sadanjosti. On je mislio za b u d u n o s t : " J e d n o g a dana e se sasnati istina. Ljudi e me p o n o v o potovati. K a d a saznaju da dijete ne pripada m e n i , p o n o v o u bili potovan: vratie mi se potovanje." T a k o je on m o g a o da eka, ali ravnotea je bila izgubljena... Da H a k u i n nije bio svetac, on bi m o r a o da razmilja i da se moli B o g u da objavi istinu susjedima o njemu. Ali zato? A k o se d o g o d i l o da je dijete tvoje, i ako ljudi misle da je to zaista tvoje dijete... On je preuzeo svu brigu oko djeteta upravo kao da mu je otac - ako ti je ivot donio dijete, ta m o e promijeniti injenica da mu je n e k o drugi bio stvarni otac? N e m a nikakve razlike! Dijete treba oca, u t o m e je cijela stvar. A Hakuin se p o n a a o tako oinski kako ne bi m o g a o nijedan pravi otac. ak i d a j e dijete bilo vae, ne biste m o g l i bolje brinuti o t o m djetetu. To nije bio djetetov grijeh. On nije bio protiv djeteta. Da ste bili na H a k u i n o v o mjesto, vi biste m o d a i ubili dijete jer je ono bilo uzrok vae bijede. M o d a biste odbili da primite dijete i otili u neki drugi grad gdje bi vas potovali j e r vas ne poznaju. Vi morate uraditi neto da povratite uvaavanje - sav va ugled je bio u pitanju. A H a k u i n se s a m o prihvatio brige oko djeteta i nije brinuo o t o m e to selo govori. To to ljudi govorkaju, uopte nije u pitanju to je sasvim nebitno. Dijete je trebalo oca, zato je H a k u i n postao otac. On time nije bio uznemiren, u o p t e nije reagovao. A k o g o d i n u dana sa ljubavlju brinete o djetetu, poinje se javljati privrenost - lako m o r a biti. ak i ako dijete nije vae, ono postaje vae. Da ivite sa n e k i m djetetom godinu dana, da se rtvujete za njega - d u b o k a veza, d u b o k i odnosi se poinju javljati. O s o b a postaje privrena. Ali kada roditelji p o n o v o d o d u , i kada ispriaju cijelu priu, traei oprotaj, i kada u z m u dijete, kada je Majstor voljno ustupio dijete - nije bilo ni najmanjeg z n a k a privrenosti; on je j e d n o s t a v n o ustupio dijete - rekao im je: "Je li tako?" - isto kao da se nila nije d o g o d i l o ! Ta cijela g o d i n a je bila s a m o san. Sada je san slomljen, i vi ste se probudili. M u d r a c ivi u o v o m svijetu pored vas kao u snu. Vi sle sjenke. On ivi pored vas u p r a v o kao da je pasivni dio, kao da nije u to ukljuen. On je prisutan, ali nije ukljuen - ostaje po strani. A ako m o e t e biti po sirani od svega, o n d a ete, prije ili kasnije, moi ostvariti: n e m a v o d e , n e m a mjeseca. Jer kada se u to ukljuite, stvori se voda; lada ivi sa o d r a z o m , vie se ne m o e kretati ka s t v a r n o m e , lada ivi u n e s t v a r n o m . V a a privrenost stvara zabludu. Z a b l u d a nije izvan vas, maya, iluzija, nije u spoljnjem svijetu, izvan vas. O n a je u vama, u vaim stavovima:

59
privrenosti, izhirljivosti, za o v o , protiv onoga, stvaranje razlika, volite o v o , ne volite o n o . To je u vama. Vi stvarate svoju iliuziji i p o t o m ivite u njoj, bivate zamagljeni njome. U lom z a m a g l j e n o m stanju, vi s a m o m o e t e vidjeti odraz, nikada ne m o e t e vidjeli slvarni mjesec. T a k o je Hakuin oslao uravnoteen. Bilo to da se d o g a a l o s p o l j a / nije imalo nikakav uticaj na njegov unutarnji svijet. Unutarnji svijet je ostao uravnoteen - n i k a k v o g talasanja, nikakvih spoljnjih vibracija. On je ostao smiren kao d a j e sve to bio s a m o san. Sve s t o j e dolazilo, on je prihvatao. On nije postao inilac, karta, oslao je svjedok. Te tri rijei: "Je li t a k o ? " pripadaju dui koja svjedoi; nita ne presuuje, s a m o kae: "Je li lako?" To je sve to je bilo unutar njega: "Je li to tako? A k o je lako, u redu." M u d r a c je saglasan sa svime io se d o g o d i , on ne bira. A kada n e m a izbirljivosti, o n d a n e m a ni vode. N e m a vode - odraz iezava, maya nestaje - n e m a mjeseca.

60

ODGOVOR

MRTVACA

Mantija je kasnije postao veoma poznati uitelj, ali dok je uio pod upravom Majstora, pitali su ga da objasni zvuk pljeska jedne ruke. Iako je Mamija veoma uporno radio na tome, jednoga dana mu Majstor ree. "Ne radi dovoljno predano. Previe si vezan za hranu, dobra, stvari za taj zvuk. Bolje bi bilo da umre." Kada je Mamija sljedei put doao pred Majstora, opet je bio upitan ta moe da pokae u pogledu zvuka pljeska jedne ruke. Mamija u istom trenutku pade na pod kao da je umro. "U redu, ti si mrtav", ree Majstor, "ali ta je sa zvukom?" Otvorivii oi, Mamija odgovori: "Ohjo to nijesam otkrio." "Sto?" zaurla Majstor. "Mrtvac ne govori. Mar napolje!"

61

j e potreban da te izvede iz prostora uma... j e r j e u m rasuivanje. Rasuivanjem ne m o e izai iz toga. Na taj nain e se pokretati, ali to e biti s a m o kretanje u krug. U p r a v o s a m o to ste i radili m n o g o ivota unazad. Jedna stvar vas je vodila drugoj ali i ta druga je podjednako dio zaaranog kruga kao i prva. Vi osjeate da se kreete jer su promjene prisutne ali vi s a m o slijedite putanju krunice. Vi se kreete s a m o o k o l o i n a o k o l o , zaobilaznim putem - ne moete izai iz toga. Sto vie rasuujete kako da izaete vani, to stvara sve vie sistema, tehnika, m e t o d a , i sve vie bivate ovisni o tome. Poto je osnovni problem: rasuivanje vas ne m o e izvesti vani jer je o n o o s n o v n i razlog zato ste unutra. P o t r e b n o je neto iracionalno, neto to je izvan rasuivanja. Neto a p s u r d n o , neto luckasto - samo te to m o e izvesti napolje. Svi veliki Majstori su izmiljali razne stvari - njihova sredstva su bila apsurd. A k o bi razmiljao o lome, izgubio bi lo. Treba da slijedi njihov smjer bez i k a k v o g rasuivanja. Zato vam filozofija ne m o e p u n o p o m o i . S a m o religija m o e biti od p o m o i - istinska religija je p o t p u n o ludilo! Tertulijan je rekao: "Ja vjerujem u B o g a j e r je on apsurd." N e m a o d r e e n o g razloga za vjerovanje. Zar postoji neki razlog da se vjeruje u Boga? Da li je neko ikada dokazao postojanje B o g a ? Za to ne postoji razlog sem povjerenja. Povjerenje, vjera, predstavlja apsurd. Vjera znai: ne postoji razlog za vjerovanje ali vi vjerujete. Vjera znai: n e m a a r g u m e n t a , n e m a naina za dokazivanje - a vi stavljale svoj ivol na ivicu ambisa; n i k o ne m o e dokazati da ima B o g a , vi tako skaete u ambis. S v a k o ko je sklon prosuivanju e zakljuili da ete poludjeti, a to su oduvijek radili racionalisti. Za njih su Buda, Krina i Isus bili ludi, govorili su besmislice.

Apsurd

62 Postoji itava kola na Z a p a d u koja dokazuje da su sve religije besmislene. Ja sam religiozan ovjek i k a e m da su oni u pravu - oni su u pravu iz p o g r e n o g razloga. Oni misle, ako dokau da je religija besmislica, da c umanjiti njenu vrijednost, da e je opovrgnuti. N e ! Religiozan ovjek je oduvijek g o v o r i o to: "Mi s m o apsurdni! Mi ne p r i p a d a m o svijetu smisla, mi pripadamo n e e m u to je izvan toga. A lo i treba da bude besmislica." K a k a v smisao moele da izvuele iz religije? A k o budete nali ikakav smisao u njoj, izgubiele o s n o v n u namjeru. T a d a ete biti u svijetu teologije, filozofije, sistema, ali tako nikada neete moi dolai islolu koja je uvijek van domaaja rasuivanja. Z a l o je Tertulijan u pravu, to je istina. On je rekao: "Ja vjerujem jer je B o g apsurd." Vjera znai vjeru u apsurd. Vi ne treba da vjerujete u ovaj svijet koji vas okruuje - on je tu! N i k o n e m a potrebe da vjeruje u to. K a k o ne m o e vjerovati t o m e ? O n o je lako prisutno, ovdje; sve dokazuje da je ono tu. N e k o te m o e gaati k a m e n o m , i to je dokaz, jer e poeti krvarili. Ti si p o g o e n ; k a m e n je tu. Ali B o g te ne moe pogodili kao kamen. Vi ga ne moete ni dotai. N e m a naina! K a k o ga omirisati? K a k o ga uoiti? - A ti i dalje vjeruje. Vjera predstavlja neprestano vjerovanje u apsurd. io se d o g a a kada je n e k o sposoban da vjeruje u apsurd? On jc izvan razuma. Iznenada se krug prekida, toak se zaustavlja jer se ti vie ne zadovoljava time. A r g u m e n t i prestaju, razmiljanje zaslaje. Iznenada sle van svega toga, upravo kao da ste se probudili iz n e k o g sna. A najvea uspavanost je rasuivanje jer ono m o e da proizvede najljepe snove, i tako stvarne i uvjerljive da svako m o e bili o b m a n u t p o m o u njih. K a d a se j e d n o m probudi i izae iz tog zaaranog kruga, B o g e li biti dostupan, nita drugo ne postoji. T a d a vie n e m a potrebe da vjerujete. T a d a vi to znate! Ali prije nego to se ta spoznaja d o g o d i , vjera je potrebna. Svi oni filozofi koji su vjekovima pokuavali da dokau da B o g postoji, oni nijesu bili religiozni, nijesu sluili Bogu; oni su mu tako s a m o inili lou uslugu. K a d a naete d o k a z za to, vi od B o g a stvorite dio uma. A kada neko vjeruje usljed toga to je B o g d o k a z a n a injenica, on se ne m o e osloboditi rasuivanja. Z a t o su svi religiozni ljudi, svi Majstori, izumili sredstva k a k o da te o s l o b o d e rasuivanja. Zen posjeduje odreenu vlastitu tehniku, a la tehnika je poznata pod i m e n o m "koan". K o a n j e j e d n a apsurdna zagonetka. N e m o e s e razrijeiti. Bilo koliko da p o k u a v a t e , svaki napor je irelevantan. "Jae, j o j a e " , vikae Majstor, "ne p o k u a v a dovoljno u p o r n o . " On le tako obmanjuje jer bilo to da uradi nee biti dovoljno j a k o da se razrijei taj p r o b l e m - jer je taj p r o b l e m nerjeiv! To ne ovisi o t o m e hoe li pokuavati u p o r n o ili ne. Ali ako b u d e predano i u p o r n o p o k u a v a o , iznenada e postati svjestan apsurdnosti svega toga - to nije m o g u e prije toga. Iznenada e se poeti smijati. Cijela stvar je besmislena! A ako se b u d e m o g a o smijati luakim smijehom kada uoi da rasuivanje ne funkcionie... jesi li

63 n e k a d a vidio luaka kada se smije? Njegov smijeh je sasvim razliit od vaeg smijeha. Va smijeh je sa razlogom, proizilazi iz n e k o g rasuivanja: neko je ispriao vic, neko se sapleo na ulici, okliznuo na koru od b a n a n e , i ti si se nasmijao. Tu je bilo razloga, p o v o d a , neto smijeno se d o g o d i l o . Z a t o se smijete kada ovjek padne na ulici okliznuvi se na koru od b a n a n e ? Z a t o ? Sto je tu smijeno? Tu ima neto: ego je najsmijenija stvar kod ovjeka, a kada se ovjek oklizne na koru od banane, ak je i ta b a n a n a jaa od vas. Cijela apsurdnost ega je dokazana, d o k a z a n o je da ovjek ne predstavlja nita - ak vas i kora od b a n a n e izbaca iz ravnotee. Cijela civilizacija ovjeanstva je egocentrina. S v e kulture, sve nacije sanjaju san o veliini ovjeka jer je on j e d i n a ivotinja koja se uspravila i stala na dvije n o g e - zato ovjek misli da nije ivotinja, da je drugaiji, da je jedinstven, da ne pripada ivotinjskom svijetu. Ali k a d a se okliznete na koru od b a n a n e i padnete, iznenada se uspravni poloaj gubi. Vi tako iznenada zapadate u ivotinjski svijet, postajete b e s p o m o n a ivotinja, nita d r u g o . Zato je to smijeno, vidjeti ovjeka da pada. I razmisli! A k o bi prosjak pao, vi se ne biste toliko smijali; ali ako bi pao ministar vlade, predsjednik, kralj ili kraljica - vi ne moete povjerovati da kraljica E n g l e s k e m o e pasti kao i s v a k o ljudsko bie! N e m o g u e ! Vi ste stvorili lani dojam o njima da su nepogreivi. A samo j e d n a kora od b a n a n e m o e poruiti cijelu stvar. T a k o ste sami izloili da ste ustvari s a m o j e d n o b e s p o m o n o ljudsko bie. I ne s a m o b e s p o m o n o ljudsko bie, ve obina ivotinja stojite e t v o r o n o k e , a ne na dvije noge. To je smijeno. Vi se smijete, ali za to postoji razlog. Osmotrite samo smijeh luaka - on se smije b e z razloga. Z a t o ga i zovete luakom. Pitate ga: "Zato se smije?" A k o bi v a m o d g o v o r i o , ne bi bio lud. A k o ne m o e odgovoriti zato to ini, vi ete rei da je van razuma. K a d a se po prvi put koan shvati... ali ne i razrijei j e r se on ne m o e rijeiti, on je nerjeiv, kao takav ne m o e biti rjeiv. N e m a naina da se on rijei, to je n e m o g u e , on je za um neprevaziden - vie se ne m o e pokrenuti. I z n e n a d a si u zamci, a Majstor kae: "Radi u p o r n o ! Ne radi dovoljno snano." A to snanije bude radio, to e biti j o zgreniji, nee imati kuda: ne m o e se vratiti, ne m o e ni naprijed - z a m k a . A Majstor vie: "Bre, bre, jae. Radi snanije!" Tada d o d e trenutak kada ne dri nijedan dio svog bia, cijelo tvoje bie je u to ukljueno! A i dalje si u zamci. Iznenada, kada je sva energija ukljuena, ti postaje svjestan. To se d o g a a s a m o onda kada si p o t p u n o ukljuen, kada uini sve to je u tvojoj moi. S a m o na tom vrhuncu, na klimaksu energije, ti postaje svjestan da je taj p r o b l e m apsurdan - on ne m o e biti razrijeen. Smijeh o b u z m e cijelo tvoje bie, to je luaki smijeh. A sa tim smijehom se sve mijenja, iransformie. To je prva stvar. D r u g a stvar - tada m o e m o ui u priu - druga stvar j e : svi ste vi veliki imitatori. L a k e v a m je da neto oponaate n e g o da budete autentini

64 jer je oponaanje p o v r n o . Autentinost treba tvoje sredite, trai u potpunosti cijelog tebe. A to je teko. Ti se p o v r n o m o e ukljuiti u neto, ali dubina ostaje netaknuta. Imitirati je v e o m a lako, cijele kulture i drutva ovise o imitacijama. Svi ti nalau kako treba da se ponaa, a sve to e m u te ue nije nita d r u g o do imitiranje. Religiozni ljudi - takozvani religiozni ljudi, svetenici, teolozi - te ue da budete nalik Isusu, B u d i , Krini. N i k o od njih ti j o nije rekao: budi svoj! N i k o ! Izgleda da su svi oni protiv tebe. Niko ti ne doputa da bude svoj, niko ti ne prua nikakvu slobodu. Ti m o e bilisali u o v o m svijetu ali mora oponaati nekoga. Sve je to tako smijeno jer je isto g o v o r e n o i Budi. Oni su govorili i B u d i : budi nalik R a m i , budi kao Krina. On ih nije slijedio, tako je postao Buda. On se prosvijetlio jer nije postao rtva njihovog imitiranja. Niko ne m o e oponaati. A k o oponaa n e k o g a , postae laan, izvjetaen. u o sam da su j e d n o m lav i zec uli u j e d a n restoran. O d m a h su se svi prenuli, n i k o nije m o g a o vjerovati svojim oima. T a d a je zec naredio k o n o b a r u : "Donesite salatu - ali nezainjenu!" K o n o b a r je bio iznenaen, ali je ipak upitao: "A za vaeg prijatelja? ta da d o n e s e m za njega?" Zec ree: "Nita." K o n o b a r upita: "Zar on nije gladan?" Z e c pogleda k o n o b a r a i ree: " D a j e on zaista pravi lav, mislite li da bih ja sjedio ovdje? On je glumac." Cio svijet je postao nestvaran i izvjetaen, svi g l u m e . N i k o nije stvaran. V e o m a je teko nai stvarnog ovjeka. A k o moete pronai realnog ovjeka, nemojte ga putati, nastojte da budete blizu njega; njegova realnost e postati zarazna. S a m o budite pored njega i bie dovoljno da se transformiete. Nije potrebno nita da radite. To je ono to mi n a z i v a m o satsang: biti u blizini istinskog ovjeka, realnog ovjeka, autentinog ovjeka. Nita d r u g o v a m nije potrebno! S a m o budile pored njega, posmatrajte ga, osjetite nain na koji on ivi - to je dovoljno. D r u t v o vas ini imitalorima, glumcima. Vi vie nijeste stvarni, postali ste izvjetaeni. N i k a d a li nije bilo d o p u t e n o da b u d e svoj, a to je j e d i n o to m o e biti. Nita drugo ne m o e l e biti. Vi m o e t e pokuati da oponaate, ali to e ostati s a m o na povrini; d u b o k o u sebi ete i dalje ostali svoji... a to lako treba i da bude. Izvjetaenost koju prihvalate ne m o e predstavljati vae bie. K a k o to m o e biti? Najvie to m o e , to m o e biti vaa odeda, poza, j e d n o p o v r n o ponaanje. T a k o v a m cio svijet p o m a e da budete imitatori. Zato kada doete u manastir, kada budete blizu Majstora, vi p o n o v o p o k u a v a t e sa starim m e t o d a m a koje ste koristili u svijetu. Vi i tamo pokuavate da imitirate. T a m o vam to nee biti od p o m o i , to e bili samo prepreka. U svijetu je lo u redu jer je cio svijet imilatorski. A k o u

65
svijel b u d e t e realni, biete u nevolji; ako budete izvjetaeni, biete prihvaeni. Ovaj svijet s a m o eli da budete njegova sjenka, a ne realan ovjek. Realan ovjek je za tebe opasan. S a m o sjenka m o e biti prihvaena, sjenka m o e biti p o k o r n a , m o e slijediti; ta god da joj se kae, ona e to uraditi. Pravi ovjek n e e uvijek rei da; p o n e k a d a e rei i ne, a kada kae ne, on zaista i misli tako! Vi ga ne moete pokolebati, ne m o e t e ga prisiliti. Zato mi j o od s a m o g poetka djecu uimo da budu izvjetuena. To je ono to kod njih n a z i v a m o karakter. A k o oni zaista postanu lani, nerealni, mi ih p o h v a l j u j e m o , n a g r a u j e m o ih medaljama, kaemo da su realni. Ta lanost je n a z v a n a s t v a r n o m , idealnom. A ako se dijete buni, pokuavajui da b u d e svoje, o n o je p r o b l e m a t i n o dijete. O n o se m o r a podvrgnuti psihoanalizi ili poslati u specijalne ustanove gdje e ga nauiti redu - ima neeg loeg u njemu. A u njemu n e m a nieg loeg, ono samo izraava sebe. Mali djeak T o m i je prisustvovao ceremoniji j e d n o g vjenanja. Neki gost ga upita: " T o m i , kada e se ti eniti, i sa k i m ? " T o m i o d g o v o r i : "Nikada! Ja se neu eniti." ovjek je bio iznenaen, pa ga zapita: "Zato?" On mu o d g o v o r i : "Ja sam ivio previe d u g o sa oenjenim ljudima i vidio sam da su oni lani." Tu su bili prisutni njegovi roditelji. " N e elim da se enim jer hou da b u d e m samo svoj." S u p r u g a nee doputati svom m u u da b u d e svoj. Ni suprug nee dopustiti svojoj eni da b u d e svoja. N i k o ne doputa n i k o m e da b u d e svoj jer lo m o e biti o p a s n o . Treba potiskivati! A ovo je poliskivajue drutvo. A k o je tuno, neka b u d e , to je prirodno. Tzvjetaena o s o b a ne m o e biti sretna. O n a s a m o m o e bili tuna; a najvie to m o e postii jeste vrhunac tuge, depresivnosti. Frojd je rekao da n e m a n a d e da ovjeanstvo ostvari blaenstvo. On je bio u pravu - nain na koji se ovjeanstvo kree, ako bi se kretalo tim p u t e m - m o e samo dovesti do tuge, depresije i beznaa. S a m o bi vuklo sebe kao neki teret: bez plesa, bez energije, bez vitalnosti, pjesme, bez iega, bez cvijea - tek samo p u k o ivotarenje. Lani ljudi mogu samo tako ivjeti. Ali kada takvim ljudima dosadi takav ivot, kada im bude dosta t a k o z v a n o g drutva, oni odlaze Majstoru u nadi da e pronai istinu. I kod njega su oni pokuavali sa svojim starim tehnikama; tako bi gubili i to. U redu je ako ste lani sa izvjetaenim ljudima jer je sa njima teko biti realan. Ali ako tragate za istinom, kada d o e t e Majstoru, i kada v a m se pojavi poriv da saznate ta je to realnost, vie v a m nije d o p u t e n o da imitirate. Ako i dalje budete oponaali d r u g e , vi ete i dalje vui sa s o b o m svoje stare navike, va nain egzistiranja, a takav nain bitisanja e postati prepreka.

66 U istinskoj religiji n i k a k v o oponaanje nije d o p u t e n o . Pogledajte samo religiozne ljude: vidjeete s a m o crkve, damije, h r a m o v e , a tamo moete nai najvee imitatore. To znai da nita od religije nije ostalo crkve, h r a m o v i i damije su sada samo groblja. Sa I s u s o m e ovjek biti stvaran, ali sa p a p o m iz Vatikana, vi s a m o m o e t e biti imitatori. Sada je hrianstvo V a t i k a n a dio drutva. Isus nikada nije bio dio drutva. On je ostao stranac. Svi istinski religiozni ljudi su bili stranci, izvanjci, autsajderi. K a d a su umrli, crkve su se izdigle na njihovim mrtvim tijelima; takve c r k v e su dio drutva, one su r u k o v o e n e od strane drutva, kontrolisane od drutvenih struktura. Drutvo posjeduje m n o g a lukava sredstva. A k o p o b j e g n e sa tog trita, bie uhvaen u crkvi, jer je crkva p r o d u e n a ruka trita. Trg ispunjava crkvu, ulica i trg kontroliu crkvu, trite je vlasnik crkve. A svetenici ne predstavljaju b o a n s k o , oni predstavljaju trite. Svetenici su predstavnici e k o n o m i j e j e d n o g drutva. M a r k s je bio u pravu kada je g o v o r i o da su religije bile igrake u r u k a m a kapitalista ili feudalista, ili onih koji imaju m o i iskoritavaju druge. Religija je bila s a m o instrument eksploatacije. K a d a je u pitanju religija Vatikana, ili religija Puri Sankaraarija ili religija M e k e i M e d i n e , M a r k s je bio u pravu. Ali on je grijeio kada je u pitanju M u h a m e d , Sankaraari, kada je u pitanju Isus, tu je grijeio - jer niko od njih nije bitisao kao dio drutva, oni su ivjeli u divljini, ivjeli su kao stranci, ivjeli su protivno drutvu i imitatorima. Oni su ivjeli kao boanski izaslanici. U tome se sastoji znaenje avatara, u l o m e je smisao sina Bojeg, smisao proroka, paigambara - oni su bitisali kao izaslanici onoslranog. Zapamtite te dvije stvari, a onda e m o ui u priu. Mamija je kasnije postao veoma poznali uitelj...

Zapamtite, samo onaj koji je bio istinski uenik m o e postati uitelj. Onaj koji nikada nije bio uenik, onaj koji nije s p o z n a o to znai uenitvo, onaj koji nikada nije bio uen, ne m o e biti uitelj. Prije no to pone da p o d u a v a , m o r a biti obuen. Ali m n o g i ele bili uitelji b e z o b u k e , va ego eli da bude Majstor a ne uenik - tako postajete lani uitelj. T a d a nijeste s a m o vi u opasnosti, lako moete i d r u g e odvesti ka opasnosti. Jedan slijepac vodi drugog slijepca - obojica tako padaju u j a m u . Z a p a m t i to jer ego eli da poduava. Za ego je predivno ako m o e da pridikuje, da p o d u a v a . Pokuaj ponekad da uhvati lo u sebi jer i ti to radi, takode. N i k a d a ne proputa p o g o d n u priliku da p o d u a v a . Ti si propustio hiljade dobrih prilika da neto naui, ali nikako ne proputa priliku... A k o neko neto govori, ti odmah zabada n o s tamo. N e k o neto pita - li i ne zna o emu je rije, ne zna ni o d g o v o r na to, ali ti ne proputa priliku da da o d g o v o r jer je lada egu v e o m a u g o d n o kada se p o k a e kao

67 veliki znalac. Vi sle znalac, a drugi su neznalice, odatle je toliko privlanosti da budete uitelj. Poduavajte! Vi ste znalac, drugi tako postaju neznalice. To je stari trik da si ti bogat, a da su drugi siromani; ti si privilegovan, a drugi su niko i nita; li si poznavalac, a drugi su neznalice. Uvijek kada osjetite da su drugi pali nisko, vi ste na vrhuncu. To je eksploatacija: zato u svijetu ima toliko m n o g o uitelja, ali tek nekoliko istinskih Majstora. Ali to e uvijek biti tako, to je oduvijek bilo tako. K a d a se M a h a v i r a rodio bio je istinski Majstor, a daini su u Indiji ekali leerthankara j o m n o g o godina. Dvadeset etvri je d o a o , oni su ekali dvadeset etvrtog. Daini su posjedovali matematiki proraun da se u svokoj kalpi - j e d n o m ciklusu stvaralatva - m o r a roditi dvadeset etiri velika Majstora. Dvadeset tri su se ve rodila, sada se eka dvadeset etvrti. M n o g u su ekali na njega, ali ko je m o g a o znati ko e bili taj? K a d a je M a h a v i r a d o a o , on je bio taj, ali j o njih o s m o r o je tvrdilo da su pravi - a oni su tako m n o g e zaveli na pogrean put. Oni su bili veliki uitelji ali ne i Majstori. O n i su m o g l i da g o v o r e , da propovijedaju, da raspravljaju; oni su imali a r g u m e n t e , m o g l i su da debatuju i tako da utiu na m n o g e ljude - na lebe se m o e uticati s a m o argumentima. Na tebe se ne m o e uticati biem jer ako hoe da vidi to bie m o r a nastojati da svoju svijest izdigne to je m o g u e vie. S a m o tada m o e vidjeti v r h o v e . A k o boravi u dolini, kako m o e vidjeli vrhove? Ti treba da uzdigne sebe neto vie. V e o m a je teko da vidi Mahaviru; ali tu su bili G o a l a k , P r a b u Katjajan, bili su Purn Kajap i drugi. Oni su bili obini, ali n e o b i n i u m o v i . Obini su u smislu da j o nijesu evoluirali svoju svijest, nijesu bili prosvijetljeni. Ali oni su bili v e o m a ueni ljudi, bili su ueniji od M a h a v i r a , bili su veliki oratori - m o g l i su uutkati s v a k o g a - i kada su se oni oglasili, M a h a v i r a je m o r a o ostati a n o n i m a n dvanaest godina. Ko je m o g a o ii njemu? On je bio tjeran iz svakog sela. Bilo gdje da je d o a o , ljudi bi ga tjerali j e r je bio miran - j e d n a stvar - vi ste uvijek sumnjiavi p r e m a m i r n o m i utljivom ovjeku; m o d a je iz CIA ili FBI. Zato je svako selo bilo sumnjiavo prema Mahaviri jer taj ovjek nije g o v o r i o , ak nije ni pogledao nikoga. A bio je nag! To je stvaralo dodatne p r o b l e m e jer su ljudi pitali: "Zato si n a g ? " A on nije nita o d g o v a r a o , pa je izgledalo ili je kriminalac koji se sakriva ili je neki luak koji ide n a o k o l o go - jer su s a m o luaci goli. Zato bi inae bio nag? To je neto n e m o r a l n o jer je u s v a k o m drutvu najnemoralnija stvar bili nag na j a v n i m mjestima. S e m toga, on nije ni o d g o v a r a o ! Postavljalo se pitanje: da li je glup, pa ne m o e da o d g o v o r i , ili se skriva; m o d a je agent n e k e sirane drave ili t o m e slino. Oni bi ga tjerali iz grada, tako je bi izgonjen dvanaest godina. A mi kaemo da su ljudi ekali njegov dolazak. Ali s a m o ekanje nije dovoljno. Vi trebate oi da vidite. Jevreji su ekali Isusa hiljdarna godina. Oni ga j o ekaju a on je d a v n o otiao. Sto da se radi sa t a k v i m ljudskim u m o m ? Jevreji j o ekaju Mesiju a on je ve d a v n o otiao.

68 Dvadeset vjekova je prolo. On im je doao, kucao je na njihova vrata, oni su odbili da mu vjeruju - j e r on nije govorio na nain na koji su oni oekivali da e se oglasili. K a k o boanski izaslanik m o e govoriti v a i m j e z i k o m ? On nije dio vas, on je doao iz onoslranog, ne m o e govoriti vaim j e z i k o m . Sve to b u d e rekao e vas unitavati, on e vas unititi. T a k v i kakvi jeste, i treba da budete uniteni, tek tada ete se iznova moi roditi. Ali Jevreji su odbili da mu povjeruju zato ga i dal|e ekaju. I znajte d o b r o , ako on bude p o n o v o s m o g a o dovoljno hrabrosti... a ja mislim da on nee p o n o v o nai dovoljno hrabrosti da, posle o n o g a kako ste se ponaali prema njemu, opet d o d e , lo je bilo previe! A k o p o n o v o s m o g n e hrabrosti, ako zaboravi o n o to mu se d o g o d i l o prije dvadeset vjekova: kako ste ga razapeli, kako ste ga izdali, kako sle se loe ponijeli p r e m a njemu; ako sve to zaboravi i p o n o v o zakuca na vrata Jevreja - ko e ga ekali - p o n o v o bi ga odbili. Oni ekaju neke uobiajne ljude sa o b i n i m u m o m , oni ne m o g u prihvatili ljude sa n e o b i n i m stanjem bia. Jer ako uspiju da uvide to, moraju se prpmijeniti, preobratiti. O v a k v i kakvi su sada, to ne m o g u uvidjeti; kakvi ste sada, neete razumjeti Isusa. Zapamti d o b r o da ego eli da b u d e mesija, ego eli da poslane leenhankara, ego e zahtjevati neto to ne postoji. E g o m n o g o zahtijeva, m n o g o trai; on ne posjeduje nita ali zahtijeva p u n o , stalno neto trai. Postoje m n o g i uitelji - budile obazrivi, inae m o e t e postali rtva. D o b r o zapamtite: ne dajte n i k o m e pristanak dok ne nauite d o v o l j n o , dok ne proete kroz proces uenitva. A to uenitvo je teko j e r je p o t r e b n o da se predate. Vi treba da odbacite svoj ego, treba da postanete ne-jastvo. To je paradoksalno: dok ne poslanete ne-jastvo, ne moete postati j a s t v o . Lano se mora odbaciti, s a m o tada se stvarno pojavljuje. Lani novi se mora odbaciti, s a m o tada e poeli traganje za stvarnim i autentinim. Mamija je kasnije postao veoma poznali ali dok je uio pod upravom Majstora, pitali su ga da objasni zvuk pljeska jedne ruke. uitelj,

On je kasnije poslao veliki uitelj ali je prije toga m o r a o p u n o da ui od Majstora. Njemu je bio dat jedan problem da objasni: jedan od najpoznatijih zen koana je "Razotkrij s t a j e zvuk pljeska j e d n e ruke!" Um e o d m a h rei: " N e k o r i s n o ! To traganje je nekorisno, izlino - kako j e d n a ruka m o e pljeskali?" Za pljesak su potrebne obje ruke. K a k o je m o g u e nainiti zvuk s a m o sa j e d n o m r u k o m - jer zvuk je m o g u e stvoriti s a m o ako se dvije stvari sudare. Svi zvui su proizvedeni ako se dvije stvari dotaknu. K a k o je to m o g u e s a m o sa j e d n o m r u k o m ? " Zato ukoliko si ti d o b a H o g i a r , ti e o d m a h otii od takvog Majstora koji govori besmislice. To je n e m o g u e ,

69
zalo bi ti radio neto io ne m o e uspjeli - to je j e d o s t a v n a logika, j e d n o s t a v n o rasuivanje. Ali tako si izgubio slvar. U lome je stvar! M n o g o puta ste u vaim prolim ivotima odlazili od Majstora zato io su traili neto n e m o g u e . Ali Majstori e uvijek traiti n e m o g u e , s a m o tako se m o e t e promijenili. Sa m o g u i m stvarima ete ostati isti. Sve to va um b u d e smatrao m o g u i m je unutar njega. O n o za to on b u d e tvrdio da je n e m o g u e je izvan njegovih m o g u n o s t i , to je sa o n e d r u g e sirane. Pokuaj n e m o g u e . Religija je jedan napor koji vodi n e m o g u e m . Religija je napor koji o m o g u u j e da se dogodi n e m o g u e . ...pitali su ga da. objasni zvuk pljeska jedne ruke. D a j e on bio ovjek od rasprave, on bi o d m a h otiao. Ali Mamija je ostao sa Majstorom iako je d o b r o znao da je to n e m o g u e . "Ali ako Majstor tako kae, mora da ipak ima neega u tome. M o d a je lo n e m o g u e , m o d a mi to izgleda a p s u r d n o , ali ako to Majstor zahtijeva, m o r a da tu ima neega io sada ne m o g u uoiti." To je vjera. To je povjerenje. A k o kaete: "Ja lo ne vidim. P r v o mi lo morate objasniti, inae neu nita preduzeti." Majstor ti to ne m o e objasniti jer tu i n e m a niega to se m o e objasniti, niega za razjanjenje, tu i n e m a razjanjenja. S a m o p r o m j e n a tvoje svijesti e ti o m o g u i t i da lo uvidi i da se pone smijali sa Majstorom; a ni tada nee biti n i k a k v o g objanjenja. Majstor zahtijeva n e m o g u e jer trai povjerenje. A k o bi traio neto to je m o g u e - tada ne bi bilo potrebe za povjerenjem. Ti bi m o g a o to sam razjasniti, sam bi to m o g a o dokuiti, tada bi vjerovao s v o m umu. Ali kada to ne m o e razotkriti, kada se tvoj um osjea n e s p o s o b a n da uini bilo to, on j e d n o s t a v n o odbije da uini bilo to, a ti i dalje ostaje - lo se zove povjerenje. Mamija je ostao - on je vjerovao Majstoru. Iako je Mamija veoma uporno radio na tome...

a on je poeo da radi. Postoje s a m o dvije m o g u n o s t i : ili e odbaciti Majstora ili svoj u m . B o r b a se ne odvija izmeu tebe i tvog Majstora, to je borba izmeu tvog u m a i Majstora. K a d a se um porazi, "ie n e m a prepreke izmeu tebe i tvog Majstora - vi se sjedinjujete. Uenik p .staje Majstor, Majstor postaje uenik, sve prepreke su poruene. Um je ta prepreka, on e zato sve pokuavati da uradi... d a j e taj Majstor lud: "On trai n e m o g u e - niko to ne m o e uraditi. Ne gubi vrijeme! Pronai n e k o g a razumnijeg!" Ali Mamija je p o k u a o , on je u p o m o radio na tome. On je odbacio um - a odbacivanje u m a je povjerenje. U m j e r a z u m a n , zato j e povjerenje n e r a z u m n o .

70

Jednoga dana mu Majstor ree. "Ne radi dovoljno predano." A on je radio uporno, ali su Majstori n e m o g u i , nikada ih ne m o e t e zadovoljiti. Oni e neprestano udarati po v a m a sve j a e i j a e - jer vi i ne znale koliko m n o g o moete uraditi. Vi ne znate nita o tome. K a d a kaete: "Ja radim u p o r n o " , Majstor zna da tada s a m o j e d a n dio vas funkcionie. Psiholozi znaju da ak ni v e o m a talentovani ljudi, geniji, ne koriste vie od 5 0 % svoje energije. ak ni Ajntajn nije koristio vie od toga. ta rei o o b i n i m ljudima? Oni koriste neto o k o tri procenta, najvie pet procenata. T a k o je devedeset pet procenata vae ivotne energije j e d n o s t a v n o b a e n o . Z a t o kada kaete: "Ja radim u p o r n o " , vi ne znate to govorite. M o d a va j e d a n dio i radi n a p o r n o , ali to je s a m o deseti dio; devet drugih djelova j e d n o s t a v n o spava. Z a t o Majstor eli da b u d e t e p o t p u n o u t o m e , jer kada ste potpuno... s a m o tada je m o g u a transformacija. "Ne radi dovoljno predano. Previe si vezan za hranu, dobra, stvari za taj zvuk. Bolje bi bilo da umre." to Majstor misli pod time? Postoje uobiajene privrenosti svjetovnim stvarima. Hrana je privrenost; a kada se n e k o o d r e k n e seksa, to postaje j o vea privrenost. U manasitirima, u budistikim manastirima, vi se odriete seksa, ivite i radite bez seksa, u celibatu. K a d a se o d r e k n e t e seksa, vaa cijela ivotna energija biva vie privrenija hrani. Taj p r o b l e m se mora shvatiti jer su seks i hrana dva najdublja fenomena u vama. A k o ste previe okrenuti seksu, vi se neete p u n o zamimati za hranu; ali ako nijeste previe za seks, vaa sva energija e biti okrenuta prema hrani. Z a t o svi vai sahdus - oni koji su se odrekli seksa - e se uvijek okretati za h r a n o m . Pogledajte hindu sadhus, hindu sannyasins, oni imaju velike s t o m a k e . to se d o g o d i l o ? O d a k l e tako veliki stomaci kod hindu sanijasina? O n i neprestano j e d u - ali to je j e d a n prirodni fenomen; treba da se shvati zato se to d o g a a . Oni su se odrekli seksa. Energija koja se kretala ka seksu, gdje je sada otila? H r a n a i seks su o s n o v n e potrebe. H r a n a je j o bitinija od seksa jer vi ipak m o e t e ivjeti bez seksa ali ne m o e t e bez hrane. ivjeti bez seksa nije uopte neki problem. Zaista, oni koji su ivjeli seksualno e otkriti da je m n o g o lake ivjeti bez seksa jer je u taj o d n o s ukljueno i d r u g o bie, a i o n o m o e da b u d e uzrok problema. Vi ste dovoljno problematini sami sebi, a ne j o da vam n e k o drugi ini d o d a t n e nevolje. K a d a dvoje ive u seksualnim o d n o s i m a , problemi ne s a m o da se dupliraju - ne, oni se

71
multiplikuju. Tu nije u pitanju s a m o neki j e d n o s t a v n i dodatak nevolja, to je u m n o g o s t r u e n j e vaih nevolja. Z a t o oni koji ive u seksu, znaju da on prouzrokuje znatno vie p r o b l e m a n e g o to ih rjeava. Ali v r e m e n o m ete i vi to uoiti jer ete toliko biti u p r o b l e m i m a da neete moi izai iz njih. U t o m e je nevolja: iskustvo se postie iskustvom - ali tada to vie nije od n e k e koristi jer si previe opsjednut time. A kada kaete n e k o m e ko je j o van toga, on vas nee posluati jer e rei d a j e previe teko biti sam, n e k o n a m je potreban da podijelimo ivotne radosti. On uopte ne zna ta e se dogoditi kada se p o n e optiti... T a d a ete poeti da dijelite svoje p r o b l e m e tu n e m a niega drugoga. H r a n a je hitnija od seksa. H r a n a je potrebna istog trenutka kada se dijete rodi - a ne seks. Dijete m o e da ivi etrnaest g o d i n a bez seksa. Ali o n o g p r v o g d a n a p o roenju, o n o g p r v o g trenutka, prvi pla j e z b o g hrane jer je h r a n a o s n o v a tvoje bioloke egzistencije. Seks nije u o s n o v i tvoje biloke egzistencije, seks je u osnovi biolokog opstanka drutva. D r u t v o bi iezlo bez seksa; vi moete ivjeti ali bez seksa se ne m o e nastaviti reprodukcija, djeca nee dolaziti, drutvo e atrofirati. A k o bi svi postali brahmachahs - s t o j e n e m o g u e - tada bi se uspostavio svjetski mir, istinski mir, j e r vie n i k o g a ne bi bilo. To bi bilo globalno s a m o u b i s l v o . Ali vi m o e t e bitisati i bez seksa, to nije neki veliki p r o b l e m . Z a t o kada se tvoja energija koja je usmjerena ka seksu zaustavi, ta ista energija se o k r e n e ka hrani. To su o s n o v n e stvari. H i n d u sannyasins su neto drugo, oni j e d u previe. Z a t o se u svim spisima - dainskim, budistikim, hindu - n a v o d e pravila za njihove sanijasine da ne j e d u previe. Zato? Z a t o to su prekinuli seksualne aktivnosti; sada oni znaju da e jesti previe. Z a t o se moraju izmisliti m n o g a pravila koja e zatititi sanijasine, inae e postati b o l e s n o ovisni o hrani, poludjee za h r a n o m - neprestano e jesti. A jelo vam m o e pruiti seksualno zadovoljstvo jer su seksualni centar i usta p o v e z a n i . Tu je razlog zato je poljubac toliko seksualan. Inae, zato bi bilo tako? A k o n e k o g a strastveno ljubite, o d m a h poinjete osjeati potrebu za s e k s o m . Z a t o ? Z a t o to su usta i pol tako daleki? Ne, oni nijesu udaljeni, oni su p o v e z a n i , oni su dvije strane j e d n e energije. Zato kada uskratite seksualnu stranu, sva energija krene ka ustima. T a d a morate da jedete vie, da vaete g u n u , pan ili neto d r u g o . A k o nita drugo, vi ete poeti da n e p r e k i d n o govorite, da brbljate j e r se tako usne miu. Z a t o neki ljudi neprestano priaju t o k o m cijelog dana. ak im ni dan nije dovoljan, ako sjednete pored njihovog kreveta t o k o m noi, vidjeete da i tada g o v o r e . M u l a Nasrudin d o d e ljekaru i ree: "Uinite neto! S a d a je to zahvatilo i moje ivce. Moja ena previe govori nou." Na to mu ljekar o d g o v o r i : "Gdje v a m je ena? D o v e d i t e j e , neto u uraditi."

72 M u l a Nasrudin mu ree: "Vi me ne razumijete. Ne irebate njoj nita da radite. Uinile neto meni da m o g u ostati b u d a n ! To je v e o m a zanimljivo, a ja uvijek zaspem... ona pone da pria v e o m a interesantne stvari. O n a lada pria m n o g e lijepe stvari, predivno tada govori; nikada lako ne govori kada je budna. Kada je budna govori besmislice, gluposti. Z a t o dajte m e n i neto da ne m o g u da z a s p e m kako bih je m o g a o sluati." A k o s a m o osmotrite ljude nou dok spavaju, vidjeele da u snu g o v o r e , neprestano neto brbljaju. N i h o v e usne se pokreu, isputaju svakojake z v u k e i ine m n o g e d r u g e stvari. A k o j e d n a strana energije zastane, d r u g a strana o t p o n e jer se energija mora na neki nain ispoljavati. Vi je ne m o e t e zadravati. To bi bilo isto kao kada bi i a ne bi se praznili; to bi se tada d o g o d i l o ? Vi biste morali sve to i :^vratite, ne bi bilo drugog naina; jer ako jedete, te stvari se moraju j e d n o m izbaciti. A k o j e d e t e , seksualna energija se stvara, p o t o m se ona m o r a izbaciti. A k o ne koristite seks kao ispoljavanje, onda se n e k o d r u g o ispoljavanje m o r a pronai. M o r a da je Mamija bio previe ovisan o hrani. Majstor mu je rekao: Previe si vezan za hranu, dobra, stvari - za taj zvuk. K a d a se ovjek na neto navikne, kada postane ovisan o n e k i m uslovima, on m o e da napusti svjetovno, ali to ne pravi nikakvu razliku. On m o e da napusti sve, ali privrenost je ostala. To poinje da se odraava u n e k o m d r u g o m pravcu. Vi m o e l e napustiti palatu, ne morate imati vie od dva odijela, ali ete biti ovisni o ta dva odijela. S v a ovisnost, sva energija koja je bila vezana za palatu, sada e se vezati za ta dva odijela. To nee nita promijeniti. Vi moete odbacivati n e k e stvari, ali vezanost ostaje. Mamija je otiao u manastir, ostavio je enu, on je bio budistiki m o n a h , sada vie nije bilo tih stvari. Budistikim m o n a s i m a nije d o p u t e n o da posjeduju m n o g o : j e d n u zdjelicu za hranu, vodu, tri odore, j e d n u prostirku za spavanje - to je sve, nita vie. Sve to je m o g a o uprtiti na lea i krenuti dalje j e r oni moraju neko vrijeme da budu lutalice, i sve moraju da n o s e sa s o b o m . N i k o nee nositi njegove stvari: B u d a je izmislio to pravilo kako m o n a s i ne bi skupljali m n o g o stvari. A k o bi n e k o drugi n o s i o njihove stvari, oni bi ih sakupljali. Tek s a m o nekoliko stvari - ali i vezanost! Majstor ree: Previe si vezan za hranu, dobra... On sada n e m a nikakva dobra, ali vezanosti m o g u ostati i bez raznih dobara jer tu nijesu u pitanju s a m o predmeti. Tu su u pitanju i subjektivna osjeanja. ...za taj zvuk - i to postaje problem. A k o ste previe vezani za meditaciju, meditacija e postati va svijet. A k o ste previe ovisni o svojoj molitvi, o n a e postati prepreka. Postoji j e d n a divna pria u hasidskoj literaturi. Hasidi su m e d u najljepim ljudima na svijetu - oni su jevrejski buntovnici. Oni posjeduju tradiciju, vrijednu tradiciju, koja nalae da bilo ta da zahtijeva u m , da mu to

73 ne date. Saekajte! A k o n e k o m e elite neto da date, dajte lo s a m o onda kada osjetile da je poriv nestao. A k o um kae: "Ja sam gladan", nemojte o d m a h jesti. Saekajte! O n d a kada p r o e taj poriv, tek onda jedite; nemojte nita dali o n d a kada um zahtijeva, nemojte slijediti u m , budite g o s p o d a r . J e d n o m se d o g o d i l o da se jedan od uenika Bal S e m a na smrt razbolio. K a d a n e k o umire, treba da odri molitvu, posljednju molitvu, neto nalik posljenjoj zahvalnici i molitvi prije no to napusti tijelo. On je bio u p r a v o na samrtnikoj postelji, u velikim b o l o v i m a i m u k a m a . Z a t o ga Bal S e m upita - a on je doao da ga vidi i da se oprosti sa njime - on ree: "Ima li problema'.'" Ovaj o d g o v o r i : "Da, j e r um zahtijeva da uinim molitvu, a ja lo ne m o g u uraditi prije no me m i n e poriv za time. K a d a me to p r o e , ja u se pomoliti, ali ne z n a m hou li tada biti j o iv. Z a t o se neprestano prevrem po krevetu kako bih ostao u ivotu i o d a g n a o taj poriv." T a d a se S e m obrati drugim uenicima koji su se okupili oko njih: "Pogledajte! Ovaj ovjek zna ta je molitva." A k o je privrenost prisutna i ti se p o m o l i , ta molitva e pripadati o v o m svijetu j e r takva vezanost sve pretvara u materijalno. ak je i m o l i t v a grijeh ako se obavlja kao privrenost, ovisnost. K a d a obavite molitvu b e z privrenosti, kada to nije poriv uma, tada e ta molitva biti uspjena. Z a t o je Majstor rekao: "I taj zvuk je postao ovisnost. Ti n e p r e s t a n o misli o t o m e kako da razrijei to. N e m o j biti time optereen. U redu, rijei to, ali se n e m o j vezivati! N e m o j da poludi. Radi u p o r n o ali n e m o j da p o l u d i " - bolje bi bilo da umre. Ali Mirnija je to pogreno r a z u m i o kako o b i n o svi uenici p o g r e n o razumiju Majstora. Majstor je rekao: Bilo bi bolje da umre. K o m e je to rekao Majstor? To je bilo u p u e n o umu a ne Mamiji j e r M a m i j a ne m o e umrijeti, on je besmrtan. To je bilo u p u e n o u m u , egu, koji je takode p o k u a v a o da razrijei taj p r o b l e m iako se to ne m o e razrijeiti u m o m . Neki p r o b l e m se m o e rijeiti s a m o ukoliko um zamre, ukoliko uini sve to je u njegovoj moi i osjeti se b e s p o m o n i m i kae: "Nita vie nije m o g u e da se uradi, zato se povlaim." K a d a um zamre i vi ostanete po prvi put sami bez u m a - tada e svijest zauzeti njegovo mjesto, svjedok e biti tu, ali razmiljanje vie nee biti prisutno - p r o b l e m je rijeen, vi ste uli zvuk pljeska j e d n e ruke. T a k a v zvuk postoji; hindusi ga zovu omkar, AUM - to je taj zvuk. A k o si p o t p u n o miran, ti e uti taj zvuk. Taj zvuk nije p r o i z v o d udaranja dva p r e d m e t a , to nije pljesak dvije ruke, to se ne ostvaruje p u t e m konflikta. To je univerzalna muzika, istinski z v u k egzistencije. On nije proizveden, on je oduvijek bio tu! A hindusi n a v o d e neto d r u g o ; da taj zvuk stvara u n i v e r z u m . U n i v e r z u m je s a m o transmisija tog zvuka, tog prapoetka, tog

74 beskraja... o s n o v e svega. Isto je i sa iskustvom budizma, dainizma, sufizma, hasidizma, svega to je poznato; iskustvo je isto: da postoji z v u k , melodija - neprestani zvuk. A k o postane smiren i ako um ne b u d e prisutan, vi ete po prvi put to moi uti. Taj zvuk je svuda! On je prava sutina egzistencije. Cijela ova egzistencija je s a m o transformacija tog z v u k a . Mistici su govorili da ak ni materija nije nita d r u g o do k o n d e n z o v a n i omkar, stijena nije nita d r u g o do k o n d e n z o v a n i aum. To je upravo kako danas g o v o r e naunici, da materija nije nita d r u g o do k o n d e n z o v a n i elektricitet, tek samo elektrina vibracija. Mistici su rekli da je materija k o n d e n z o v a n i zvuk, vibracija zvuka. Sada postoji m o g u n o s t da se premosti j a z izmede nanika i mistika. A k o upitate n a u n i k e , oni e v a m rei da zvuk nije nita d r u g o do vibracija elektriciteta. A k o upitate mistike, rei e vam d a j e elektricitet vibracija zvuka. Z a t o hindusi posjeduju prie da se p u t e m m u z i k e m o e proizvesti vatra. Potreban je s a m o odreeni zvuni talas, i vatra e se upaliti; to je sada i n a u n o d o k a z a n a istina. A k o se neprestano emituje jedan odreeni zvuk, m o e proizvesti p u n o toplote - vi i sami to m o e t e pokuati. A k o je no hladna, izaite vani i j e d n o s t a v n o isputajte omkar, oslobaajte vibraciju A U M unutar vas koliko to m o e t e , tako da od stopala pa do tjemena vibrira s a m o z v u k A U M . Iznenada ele osjetili k a k o je h l a d n o a nestala, da je tijelo toplo. A k o to nastavite, ak i u v e o m a hladnoj noi, poeete da se znojite. Z a t o j e M a h a v i r a m o g a o ivjeti nag. Z a t o j e m o g u e d a n a Tibetu, gdje se temperatura sputa ispod nule, budisti ive o s k u d n o o b u e n i . Oni po itavu no sjede ispod drveta, snijeg pada a oni se znoje. O n i lada stvaraju odreeni zvuk. Ali taj zvuk j o nije omkar, to je proizvedeni z v u k , to je j o s a m o pljesak obje ruke. Postoji neproizvedeni zvuk, a postoji i egzistencija koja je proistekla iz tog zvuka. Z b o g toga je A U M p o s t a o univerzalni simbol najvee stvarnosti. A U M nije rije, to je zvuni s i m b o l . Sve je k o n d e n z o v a n o u t o m e , ili, sve se manifestuje kroz taj z v u k . Mamijin Majstor je rekao: "Bolje bi bilo da umre n e g o da b u d e ovisan o hrani, dobrima, stvarima - za laj svuk. Bolje bi bilo da umre." Mamija je to p o g r e n o p r o t u m a i o . On je mislio da lo ireba da b u d e tehnika. P o m i s l i o je: "Dakle, ja treba da upravljam sa smru, zato u umrijeti." Ali kako m o e da upravlja sa time? A k o je um upravlja, vi ste ivi. Vi m o e t e oponaati, ali ete biti ivi. ak ni s a m o u b i s t v o nije s a m o u b i s t v o jer ste vi upravljali lime, vi ete negdje biti u lome. Ali vi ne m o e t e poiniti s a m o u b i s t v o , o n o je n e m o g u e . Vi s a m o poinjete i nosite sebe ka t o m e - vi lo radite, um je prisutan. Taj um e vas odvesti ka n o v o m ivotu, ka n o v o j utrobi. Vi ne moete poiniti s a m o u b i s t v o - postoji s a m o j e d n o s a m o u b i s t v o a l o j e samadhi. ali tada um nije upravlja. Zalo je B u d a u m r o , j e d n o s t a v n o u m r o , i vie se nikada nije rodio. Z a t o m i k a e m o da se o s o b a vie nee roditi k a d a dospije do samadhi- a, do k o n a n o g prosvjelljenja. P o t o je um otiao - ko vas m o e vodili ka novoj elji, ko vas m o e voditi ka n o v o j

75
motivaciji, ko e vas odvesti ka n o v o m tijelu? Um je otiao. Zato postoji s a m o j e d n a smrt a to je smrt uma. Ali um nije taj koji to m o e uraditi; ako to uinite p o t e m uma, on e ostati inilac i tako e opstati. Kada je Mamija sljedei put doao pred Majstora, opet je bio upitan to moe da pokae... jer su to pitanja na koja se ne m o e odgovoriti. Vi treba da p o k a e t e o d g o v o r u vaim oima, u v a e m biu, na v a e m licu. Taj o d g o v o r se m o e dati s a m o p u t e m vas; vi morate postati taj o d g o v o r . Vi ne m o e t e dati o d g o v o r , jer ako vi to date, to e uraditi um - vi s a m o m o e t e biti o d g o v o r . Zato... opet je bio upitan to moe da pokae u pogledu zvuka pljeska jedne ruke. Mamija u istom trenutku pada na pod kao da je umro. On je o p o n a a o . Mislio je: "Majstor je rekao ' U m r i - bolje bi bilo da umre." Z a t o je i pomislio da e to biti d o b r o , i pao j e . Ali um je i dalje radio. To je bio um koji je zakljuio da treba da to uradi. "U redu, ti si mrtav", ree Majstor, "ali ta je sa zvukom?" Otvorivii oi, Mamija odgovori: "O/i, to jo nijesam otkrio." To je predivno, jer je Majstor rekao: " A k o si mrtav, p r o b l e m je rijeen. S t a j e sa z v u k o m ? M o r a da si ga u o . " Jer kada u m a vie ne b u d e , to treba da se uje. N e m a razloga da to ne uje - ukoliko um nije tu. K a d a um nije prisutan, taj zvuk je uvijek tu! On nije bio tu usljed uma, usljed buke koju je stvarao um vi ga nijeste mogli uti. On je uvijek tu, taj ritam je uvijek prisutan. A k o se s a m o i na tren um p o v u e , zvuk e biti tu, vi ete lo znati - vi to nijeste nikada izgubili! Z a t o Majstor ree: "U redu, ti si mrtav", ali ta je sa zvukom?" Otvorivii oi, Mamija odgovori: "Oh,oh, oh... lo jo nijesam otkrio." "Sto?" zaurla Majstor. "Mrtvac ne govori. Mar napolje!" S a m o um govori. Da je Mamija ostao miran... Ali k a k o je m o g u e da bude miran? Z a t o io je on to s a m o o p o n a a o , on nije m o g a o biti miran.

76 Vi ne m o e t e prevariti Majstora ak i ako umrete. Oponaanje ga ne m o e obmanuti. Majstor ree: "Mrtvac ne m o e da govori." K a d a um nestane i Majstor zapita: "ta je sa z v u k o m ? " - tada n i k a k v o g o d g o v o r a nee biti. T a d a je itavo bie odgovor. Uenik ostaje smiren, on je p o k a z a o sebe. Vie n e m a p o t r e b e za time, Majstor je vidio, vie nije potreban nikakav o d g o v o r . A k o o d g o v o r i t e , svi o d g o v o r i e biti pogreni. M n o g o puta se to Sogodilo sa istim k o a n o m - zvuk pljeska j e d n e ruke. To se d o g o d i l o i Rinzaju, i njemu su dali da razjasni taj isti koan. On je radio i radio, u p o r n o i j o upornije, a Majstor ga je neprestano gurao, naprijed, naprijed. I j e d n o g a dana se to d o g o d i l o - u m j e iezao, zvuk se uo. Rinzaj je d o a o , i Majstor ga upita: "ta je sa z v u k o m ? " Rinzaj tada udari Majstora. Na to Majstor odgovori: "U redu je, dakle, uo si!" - jer je tada takvo pitanje bilo glupo. Majstor mu p o t o m ree: "Ja s a m e k a o da me lii potrebe da te vie udaram. Sada ti m o e udariti m e n e . Vie n e m a nevolja, vie te ne m o r a m udarati. G o t o v o j e ! S a d a idi i nastavi da p o d u a v a d r u g e zvuku pljeska j e d n e ruke." N i k a k a v o d g o v o r nije potreban, to treba da se vidi na t v o m biu. Ali to se m o e dogoditi s a m o ako um nestane - n e m a v o d e , n e m a mjeseca.

77

78

GUTEJEV

PRST

O
Zen Majstor Gutei je uvijek obiavao da podigne prst kada bi objanjavao pitanja o enu. Jedan veoma mladi uenik je poeo da ga oponaa, i kada bi ga neko uputio to je njegov Majstor propovijedao, djeak bi podigao svoj kairst. Gutei je uo za to, i kada je jednoga dana prolazio pored djeaka, dok je ovaj to inio, on ga zgrabi, izvue no, odsjee mu taj prst i baci ga. Kada je djeak izbezumljeno pobjegao, Gutei uzvikunu: "Stani". Djeak zastade, okrenu se i kroz suze pogleda svog Majstora. Gutei je podigao svoj kaiprst. Djeak krenu da uzdigne svoj prst i kada otkri da ga vie nema, on se pokloni. U tom istom trenutku se prosvijetli.

79

Ovo je j e d n a veoma u d n a pria, zato postoji m o g u n o s t i da je ne shvatile pravilno, jer je neto najtee u ivotu razumjeti ponaanje prosvijetljene osobe. Vi imale vlastita mjerila, i gledate na stvari kroz te vrijednosli. Prosvijetljena osoba je sasvim u drugoj dimenziji, gdje ivi bez vrijednosli, bez krilerijunia, mjerila, bez moralisanja, gdje ivi j e d n o s t a v n o i bez ega jer sve vrijednosti pripadaju egu. Jedna prosvijetljena o s o b a ivi j e d n o s t a v n o . On ne upravlja svojim ivotom, on plovi nalik bijelom oblaku po nebu. On n e m a kuda da ide, n e m a vie ta da postigne. Nita je d o b r o za njega, nita je loe za njega. On ne poznaje nijednog B o g a , ne poznaje ni avola. On s a m o ivot poznaje, a ivjeti ivot u potpunosti je predivno. B o g je ruan jer je i on s a m o dio, nije cjelina. I d a v o je ruan jer je i on s a m o dio neega, nije cjelina. B o g nije iv, a i d a v o je mrtav jer ivoi biti.e kao ritam izmeu dvoje - d o b r o i loe, B o g i d a v o . ivot se odvija izmeu ta dva pola. ivot ne m o e postojati s a m o sa j e d n o m siranom. To su dvije obale m e d u kojima rijeka ivola tee. Prosvijetljena o s o b a je dospjela do te spoznaje. O n a vie nije ni za ni protiv. O n a reaguje od trenutka do trenutka bez ikakvog presudivanja. Zato je to teko pojmljivo. Prosvijetljeni ovjek e vam uvijek manje-vie izgledati nalik luaku. Zalo je najhitnije da ne procjenjujete lakvu osobu vaim mjerilima. N o , to je v e o m a teko, ta drugo da inite.

80
u o sam da je j e d n o m j e d a n veliki slikar p o z v a o s v o g prijatelja Ijekara da ga posjeti i da pogleda sliku koju je upravo zavrio. Slikar je mislio d a j e to najbolja slika koju je ikada uradio, d a j e to v r h u n a c n j e g o v o g stvaralatva. Z a t o j e , prirodno, elio da njegov prijatelj d o d e i da je pogleda. Ljekar je p o g l e d a v e o m a detaljno, poe da je zagleda sa svake strane. T a k o je prolo deset minuta. Umjetnik posta malo nestrpljiv pa ga upita: "U emu je stvar? ta misli o ovoj slici?" L e k a r mu odgovori: "Izgleda mi kao dupla upala plua!" To se s v a k o m e dogaa. Lekar ima vlastiti pristup gledanja na stvari. On je pogledao platno - on nije m o g a o to vidjeti sem na svoj odreeni nain; b e z toga nije ni m o g a o nita vidjeti - on je napravio dijagnozu. Slikarstvo ne treba dijagnozu, on je tu pogrijeio. On je j e d n u predivnu stvar o k r e n u o u zapaljenje plua. To je nain funkcionisanja uma. K a d a neto pogledate, vi unesete i svoj um u sve to i tako ga obojite. N e m o j t e to initi sa prosvijetljenom o s o b o m jer to nee nita izmijeniti stvar, s a m o ete propustiti m o g u n o s t da uoite njegovu ljepotu. D r u g a stvar: prosvijetljena osoba se upravlja iz s v o g centra, nikada sa periferije. Vi se uvijek upravljate iz periferije, ivite na periferiji, u pozadini. Za vas je pozadina najvanija. Vi ubijate svoju duu u interesu tijela. Prosvijetljena osoba m o e rtvovati svoje tijelo ali nee dopustiti da izgubi duu. On je spreman i da umre - s v a k o g a trenutka je spreman da u m r e - to nije problem. Ali on nije spreman da izgubi svoj centar, pravu sutinu bia. Za prosvijetljenu osobu tijelo je samo sredstvo. Z a t o ukoliko je o n o p o t r e b n o , tada e v a m ak i prosvijetljena osoba rei: "Napustite tijelo, ali nemojte napustiti i svoje unutarnje bie." To je nain kako se sva tapascharva, sva strogost, rada. Periferija se rtvuje u interesu sredita. ak i ako je potrebno dati glavu - ako e to p o m o i , ako e se sa time postii pad ega - prosvijetljena osoba e ti rei da odbaci glavu, da je posjee: " N e m o j nositi tu glavu ako ona p o m a e egu, jer tako za nita gubi sve!" O v o treba zapamtiti: kada ivi iz svog centra, posmatranje je sasvim drugaije. T a d a n i k o ne umire, niko ne m o e umrijeti - smrt je tada n e m o g u a . A k o ivite u skladu sa periferijom, tada sve umire, smrt je konani kraj svega; vjeni ivot ne postoji. Krina je u Giti govorio Arduni na nain kako bi centar g o v o r i o periferiji. A r d u n a je ivio na periferiji: on je mislio na tijelo, nije nita z n a o o dui. A Krina je govorio iz sredita, i rekao je: " N e m o j da brine za ta tijela. Oni su umiralni m n o g o puta prije i j o m n o g o puta e umirati. Smrt nije nita d r u g o do transformacija; isto kao kada n e k o odlae svoje staro odijelo, naputa svoju staru kuu i ulazi n o v u . O v o tijelo ne predstavlja nita. Z a t o , Arduna, n e m o j se brinuti o tome. Zagledaj se u sebe!" K a k o on m o e gledati druge ukoliko nije osmotrio sebe? Z a p a m t i o v o : zen Majstor Gutei je Krina. On ivi u s v o m sreditu i tako se ponaa. A taj sluaj se d o g o d i o osobi koja je bila na

81
periferiji. Ali Gulei nee odsjei tvoj prsi, zapamti lo. Uenik je lo zavrijedio, lo je zaradio - tek lada se Majstor odluuje da krene u takav postupak. Da bi prcduzeo lako neto, uenik m o r a bili dozreo, m o r a bili uen, inae Gulei ne bi to uradio. ak ni A r d u n a nije bio toliko vrijedan j e r je Krina m o r a o govoriti - Gutei je uradio neto. Zapamti tu razliku. Majstor e uraditi nelo s a m o ukoliko zakljui da si ti to zavrijedio; inae e sa t o b o m o tome razgovarali. N e k a radnja se m o e preduzeli s a m o onda kada budete spremni, kada je laj trenutak lako blizo da se ne smije propustiti; lada se nita ne m o e rei, s a m o se m o e neto uiniti. Jer da bi se prialo, za to je vrijeme potrebno; da bi se nelo reklo, i drugi to treba da shvate. Neto se mora uraditi o d m a h , istog trena. Majstor e neto uraditi s a m o o n d a kada uoi da ste na ivici: vie pria ne pomae; sada vas m o r a gurnuti; tada ste na vratima, i ako bi i tren proao, bilo bi sve izgubljeno, promaili biste vrata. M o d a vie neete imali priliku da dospijete do tih vrala. ivot je v e o m a kompleksan. Rijetko sle blizu vrala. A k o vam Majstor kae: "Pogledajte, vrata su tu!" A k o p o n e objanjavali, v r e m e n o m e lo shvatiti, ali vrata tu nee biti. ivot je u stalnom kretanju. Majstor treba da uradi neto. ak i ako pomisli da e p o m o i ako vas ubije, on e vas ubiti. Z a t o je predaja potrebna. Predati se nije lako, jer predaja znai da ste Majstoru rekli: "Od sada je moj ivot u vaim r u k a m a . " Predaja znai: "Ja sam spreman. A k o kaete da u m r e m , ja u umrijeti. Neu pitati zato." A k o budete pitali zalo, tada n e m a predaje, n e m a povjerenja. U starim v r e m e n i m a su se m n o g i mogli prosvijetliti jer su se mogli predati. Povjerenje je bilo u pravoj atmosferi, svugdje o k o l o je bila vjera, povjerenje je cvjetalo svugdje n a o k o l o . Nije bilo dana da ne sretnete n e k o g ovjeka od povjerenja. A kada bi sreli takvog ovjeka, osjetili biste ljubomoru - on bi bio tako d i v n a osoba. Ali u dananjem vremenu je postalo skoro n e m o g u e da se susretnete sa povjerljivim ovjekom. Ta ljepota je iezla. Vi s a m o susreete sumnjiavce, skeptike, kontrae, negalore; oni su runi ali su svugdje prisutni. A malo po m a l o , i vi ete se ispuniti sumnjom. O n o g p r v o g a dana kada vas je majka podojila, vi ste se ispunili sumnjom. Cijeli nauni pristup je temeljen na sumnji. Vi treba da budete skeptici, sumnjiavi; s a m o tada m o e n a u k a da djeluje. Religija djeluje na sasvim suprotan nain. Vi treba da vjerujete, da budete skloni povjerenju, da d u b o k o u sebi kaete da, tek lada je predaja m o g u a . Gutijev uenik je bio predan, zato mu je laj sluaj d o n i o prosvjetljenje. Sada e m o ui u ovu udnu priu. Svaka rije je znaajna. Zen Majstor Gutei je uvijek obiavao da podigne prst kada bi objanjavati pitan/a o zenit.

82

Majstori nikada ne ine neto to nije potrebno, ak ni uzdizanje kaiprsta. N e p o t r e b n o je nestalo. S a m o bitne stvari bitiu sa Majstorom. On nee nainiti nijedan pokret, nijedan gest, ako to nije bitno. N e b i t n e stvari ive sa neznanjem; tada je sve trivijalno to uradite, nebitno - ako se toga liite, nita nije izgubljeno. Pogledajte svoj ivot. B i l o ta da radite, ako to napustite, ta ste izgubili? Nita se ne dobija time - s a m o trivijalne stvari od jutra do noi, a o n d a ste umorni od toga, odete na poinak, a ujutro p o n o v o bivate spremni da inite iste nebitne stvari. To je zaarani krug: j e d n a nebitnost srijee drugu nebitnost, oni tako veu j e d n a drugu. Ali vi se bojite da p o g l e d a t e u te trivijalnosti iza kojih se sakrivate cijelog ivota, ako budete pogledali u to, postaete depresivni, upitaete se: "ta ja to r a d i m ? " A ako uvidite da je sve to radite apsolutno n e k o r i s n o , va ego je izgubljen; ego se m o e osjeati znaajno s a m o ukoliko radile neto znaajno. Zato vi inite znaaj od trivijalnih stvari, i mislite da inite veliku korist iz dunosti p r e m a naciji, porodici, ak i ovjeanstvu - kao da bi bez vas svijet p r o p a o . Nita nije vano to inite - ali vi pokuavate da pridale veliki znaaj s v e m u tome jer na laj nain va ego jaa. U neznanju je sve ne-bitno. Bilo ta da radi, ak i da meditira, da se m o l i , da ide u h r a m - sve je trivijalno, o b i n o . ak i kada se m o l i , lo ne m o e bili dublje n e g o kada ila n o v i n e . To je stoga to tu nije u pitanju molitva, u pitanju si ti. A k o li posjeduje d u b i n u , bilo gdje da ide, bilo to da radi, laj in e imati duboki znaaj. A k o n e m a t e d u b i n u u s v o m biu, ak i ako idete u hram, lo nee mijenjati stvar: vi ulazite u h r a m na isti nain na koji ulazite u hotel. Vi ste isti; hram i hotel se nee m n o g o razlikovati. A k o djelelu dale v e o m a skupocjenu igraku nainjenu od dijamanata - on e postupiti sa njom na isti nain kao i sa o b i n o m i g r a k o m jer je dijete. On e se sa takvom igrakom poigradi n e k o l i k o trenutaka, a p o t o m e je baciti u ugao i otii. Vaa dubina daje dubinu i vaim aklivnoslima. K a d a j e d a n prosvijetljeni Majstor ak i p o d i g n e prst, to je sa n e k i m s m i s l o m , v e o m a je bitno. Z a s t o j e Gutei obiavao da podie prst... kada bi objanjavao pitanja o enu. Ne uvijek - kada bi objanjavao pitanja o zenu, on bi podizao prst. Zalo? Z a t o to je on objanjavao i p o k a z i v a o , takode. Zato togod da pitate o religiji, j e d a n uzdignuti prst je o d g o v o r na lo. Svi vai problemi se javljaju zato to nijesle sjedinjeni. Svi problemi se ukazuju zato to ste fragmentarni, izdijeljeni. Svi problemi proisliu iz vaeg nejedinstva, haosa - a ne harmonije. A to je zen, to je j o g a , to je meditacija? To nije nita d r u g o do dolazak do jedinstva. Pravo znaenje rijei "joga" znai j e d i n s t v o , biti sjedinjen, p o t p u n , itav. Dakle, Gutei je objanjavao zen: lo objanjavanje je bilo u d r u g o m planu, podizanje prsta je bilo primarno. On je neto g o v o r i o ali

83 neto i p o k a z i v a o , takode. T a k o ivi j e d a n prosvijetljeni ovjek: on govori i pokazuje. N j e g o v o bie, njegovo ponaanje, njegovi pokreti pokazuju to je religija. A k o to ne m o e t e uoiti, ako ste slijepi, ili ako ste izgubili osjeaj za poimanje, za posmatranje, vi onda samo m o e t e uti rijei. Ali ako znale da posmatrale, n i k a k v e rijei v a m nijesu potrebne. Rijei su n e k o r i s n e , one se m o g u i odbaciti, o n e su u d r u g o m planu. Ali uzdignuli prst se ne m o e zanemariti., on jc primaran, u tome lei jedini o d g o v o r . Svi oni koji znaju, bilo gdje u svijetu, svi oni podiu prst: oni g o v o r e o j e d i n s t v u a vi ivite u mnotvu. K a d a ivite u m n o t v u , problemi se gomilaju, jer vas takav ivot simultano vue u m n o g e pravce, bivate podijeljeni, nijeste sjedinjeni. T a d a vas j e d n a elja vue ka sjeveru, druga ka j u g u ; jedan dio u m a voli, drugi dio uma mrzi. T a d a j e d a n dio uma nastoji da se obogati, a drugi mu kae: "To je n e k o r i s n o . Odrii se!" T a d a j e d a n dio u m a poeli da meditira, da ponire dublje u sebe, da b u d e smiren, a onaj drugi kae: "Zato g u b i vrijeme?" Ja sam uo da se j e d a n mladi odrekao svijeta d o k je j o bio v e o m a mlad, da je otiao u Himalaje. Skoro dvadeset g o d i n a je tamo meditirao. T a d a mu je bilo etrdeset. On je sjedio i meditirao, sjedio i meditirao, nita d r u g o nije radio. ak su se ptice i divlje ivotinje navikle na njega i nijesu se bojale. On je bio tu, sjedio je kao v e o m a j e d n o s t a v a n i d o b r o n a m j e r a n ovjek. ivotinje su to osjeale i imale povjerenja u njega; odlazile su u lov i ostavljale svoje m l a d e pored njega da se on brine o njima. N j e g o v a kosa je porasla v e o m a duga, i ptice su pravile gnijezda u njegovoj kosi i polijegala jaja, a on je nastavljao da se brine o njima. N a k o n dvadeset godina je bio pun svega toga. P o m i s l i o je: " A k o treba da brinem o neijoj djeci, o ivotinjama, pticama - zato se ne bih oenio i brinuo o vlastitoj djeci'.' O v o je a p s u r d n o , o v a k o neu stii nigdje. O v i h dvadeset g o d i n a su izgubljene. Sada vie n e m a v r e m e n a za gubljenje: m e n i je ve etrdeset, ubrzo e se ivot okonati!" U e m u je bio p r o b l e m ? On je zaista meditirao. U e m u je bio p r o b l e m ? Dvadeset g o d i n a je dug period - ali um je n e p r e s t a n o bio izdijeljen. Jedan dio je meditirao, a drugi je n e p r e s t a n o g o v o r i o : " B e s k o r i s n o ! Zato gubi vrijeme? Drugi uivaju, sii dolje m e d u narod. T a m u su sretni ljudi - pleu, piju, j e d u , vole se. Svijet je u ekstazi a ti tu sjedi nalik budali." On je neprestano dvadeset godina sluao taj glas, tako je onaj prvi dio njega m a l o po m a l o poslao slabaan. Na povrini s v o g bia je ponavljao mantre: R a m , R a m , R a m . Ali d u b o k o u njemu je postojala ova mantra: drugi dio u m a je neprestano g u n a o : "Beskorisno! Sjedi ovdje kao budala d o k drugi uivaju u ivotu, a tvoj ivot je pri kraju. U s k o r o uopte nee biti u m o g u n o s t i da uiva. Postao si starac." To je bila istinska mantra. Na povrini je bila " R a m , R a m , R a m " - a d u b o k o unutar njega je bila n e k a sasvim druga mantra.

84
K a d a je va um podijeljen, vi ne m o e t e da se molile, ne m o e t e da meditirate zato to je jedan dio uvijek protiv toga, prije ili kasnije e on pobijediti. Z a p a m t i t e o v o : dio koji je ukljuen s v a k o g trenutka gubi energiju; a dio koji nije ukljuen, koji je s a m o kritiar, on ne rasipa energiju. Prije ili kasnije e on nadvladati, postae moniji. Vi volite neku enu, a drugi dio je mrzi. Vi m o d a to krijete - svi kriju onaj drugi dio - ali dok ne postanete prosvijetljeni, onaj drugi dio je uvijek tu. Taj ljubavni dio, prije ili kasnije, e postati slabaan j e r je iskorien, energija je upotrijebljena. Drugi skriveni dio, mrzovoljni dio, e postati jai. Zato vas svaki brak vodi ka razvodu. Bilo da to inite ili ne, to je d r u g a stvar - ali svaki brak vodi ka razvodu, sem ako nijeste udati za prosvijetljenu osobu: tada e to biti tee. T a k o se na ovjek zasitio i j e d n o g a dana p o e o da silazi sa Himalaja. Pomislio je: "Odakle d a p o n e m ? " O n j e sasvim zaboravio k a k o se ivi u svijetu, v e o m a dugo je bio van svega toga. " O d a k l e da p o n e m ? " A k o elite da ponete od ovog svijeta, potreban v a m je v o d i , isto kao to v a m je potreban v o d i za onaj svijet. Ko m o e biti pravi v o d i za ovaj svijet? O n d a se prisjetio da su u starim v r e m e n i m a kraljevi slali svoju djecu u prostituciju da bi nauili kako se ulazi u ovaj svijet. Z a t o ne postoji boljeg vodia od prostitutke - za ovaj svijet. O n a je inkarnacija svijeta. Za nju je i ljubav postala p o s a o - a to je posljednja stvar na svijetu - sada je i ljubav postala profesija, zanimanje, ona prodaje ljubav. N o v a c je postao hitniji od ljubavi. Ljubav je postala zadnja stvar na o v o m svijetu, a to m o e biti prava vrata o v o g svijeta. Z a t o je on otiao prostitutki. Bilo je vee. Spremajui se da ode u posjetu kralju, ona mu ree: "Ti si d o b r o d o a o , ali m o r a m ii kod kralja koji me u p r a v o p o z v a o . On je j a d a n ; ne n a d a m se da m o g u dobiti neto od njega, ali ipak - ko to zna? P o n e k a d a i bijednik m o e dati. P o d i sa m n o m , s l o b o d n o d o d i . " T a k o je m o n a h poao sa njom. itavu n o je kurtizana plesala, pjevala. A kralj je sjedio m i m o , nita joj nije dao. T a k o su proticali zadnji trenuci noi, ubrzo je trebalo da se razdanjuje, a ena je bila umorna. O n a je kroz pjesmu rekla s v o m suprugu koji je svirao na tabli: "Sto se m o g l o uradili, ja sam uradila." O n a je to otpjevala tako da niko to nije shvatio, lo je bila ifra. O n a je sa time rekla: "Sve to se m o g l o uraditi, ja sam uradadila. Izgleda da vie n e m a n a d e . Bolje bi bilo da o d e m o . " Na lo je m o n a h pomislio: " O v o je situacija u kojoj sam ja b i o : sve to se m o g l o uraditi, bilo je uraeno. Nita se vie ne m o e uraditi, ja u to napustili." T a k o je on sluao v e o m a paljivo. Suprug ree: "Sve to s m o mogli uraditi, mi s m o uradili, ali je j o malo noi ostalo. Ko zna? M o r a m o biti istrajni j o m a l o , budi strpljiva."

85
u v i to, m a n a h pomisli: "to sada da inim? M o d a sam bio na s a m o m rubu iskuenja kada sam bio na Himalajima - trebalo je j o s a m o m a l o strpljenja." A on je imao s a m o j e d n u togu preko sebe, ispod toga je bio n a g . P o t o se uznemirio, bacio je togu pred noge prostitutke i istrao iz palate. Kralj povika: "Stoj! To je protivno d o g o v o r u . " A d o g o v o r je bio: kada je bogati ovjek prisutan, on je taj koji treba da daje, inae, to bi bila uvreda - kralj je bio prisutan, a taj ovjek je d a r o v a o . M o n a h ree: "Moete me ubiti ako je to protivno uredbi, ali ona mi je spasila ivot. To je j e d a n ekslatian trenutak za m e n e , m o r a o s a m joj neto dati. Nijesam imao nita drugo sem tu plahtu, a nijesam m o g a o ekati da vi darujete, m o r a m ii za Himalaje. O v a ena i ovaj ovjek koji svira tablu, oni su mi razotkrili tajnu: j o malo strpljenja." P o l o m je priano da se laj ovjek tada prosvijetlio. N i k a d a nije otiao na Himalaje. Tek to je siao niz stepenice palate, tu se prosvijetlio. Sto se d o g o d i l o ? Po prvi put su se dva dijela sjedinila. To je znaenje strpljivosti. Strpljivost znai: ne dopustiti da se drugi dio bori. Strpljenje znai da sle spremni da b e s k o n a n o ekate. A k o sle spremni da b e s k o n a n o ekate, tada n e m a mogunosti da drugi dio kae: "To se j o nije d o g o d i l o . " N e m a smisla rei: "Zato uludo troile svoj ivot?" A k o ste zaista spremni da ekate b e s k o n a n o , nita tada nije protraeno. A k o je vae ekanje vjeno, beskrajno, onda drugi dio ne m o e nita rei. P o t r e b n o je j e d i n s t v o - kada drugi dio vas nije u stalnoj borbi. Z a t o e Gutei uvijek koristili svoj prst kada b u d e govorio o zenu. On je tako rekao: "Budite sjedinjeni! Svi vai problemi e tako nestati." Postoje m n o g e religije, m n o g i pravci, m n o g e m e t o d e , ali bitna stvar je ista: postati sjedinjen. Bilo to da odaberete: budile sjedinjeni. A k o m o e l e bili beskrajno strpljivi, vi ete postati sjedinjeni. A k o se m o e l e p o t p u n o predati, vi ete se sjediniti. A k o postanete p o t p u n o mirni, vi ete poslati j e d n o . A k o u v a m a n e m a misli, i ako sle u meditaciji, vi ete poslati j e d n o sa s o b o m . A k o se budete molili B o g u , i ako ta m o l i t v a b u d e tako snana da o s o b a koja se moli nestane, osoba koja upranjava molitvu to ini tako p r e d a n o da se rastapa i nestaje u molitvi, tada e se ostvariti sjedinjavanje, j e d i n s t v o e ostati - to e djelovati. A k o kopate u vrtu, ako moete kopati tako predano, tako zaneseno da tu vie n e m a vrioca radnje, kada bivate sam in radnje, kada inilac postaje injeno, kada promatra postaje p r o m a t r a n o , kada je meditant sama meditacija - tada e iznenada sva talasanja maye nestati, sva iluzija e otpasti. Vi ste se sada uzdigli do drugaijeg nivoa, do drugaijeg stanja bia. Vi ste stigli u j e d n o , u j e d n i s t v o . K a d a sle j e d n o , vi dospijevale do jedinstva. K a d a ste m n o t v o , vi sle u svijetu. Svijet je m n o t v o a B o g je j e d i n s t v o . Ali da bi upoznali to j e d i n s t v o , prvo m o r a t e poslati j e d n o , inae to neete moi spoznati. S a m o kada b u d e t e nalik t o m slanju, s a m o tada ete bili sposobni da lo spoznate.

86
Zen Majstor Gutei je uvijek obiavao da podigne prst kada bi objanjavao pitanja a zenu. Z e n je sanskritski termin, on potie od dhyan. To je j a p a n s k i oblik termina dhyan. K a d a je B u d i d a r m a prenio B u d i n o uenje u Kinu, dhyan je na k i n e s k o m postalo c h ' a n . K a d a je c h ' a n prenesen u Japan, postao je zen. Ali prvobitni termin je dhyan. Uvijek kada je Gutei govorio o dhyan, o meditaciji, on bi podizao j e d a n prst. Jednina je dhyan, j e d i n s t v o je sve to se treba postii - to je kraj. Jedan veoma mladi uenik je poeo da ga oponaa...

N a r a v n o , mora da je bio v e o m a mlad jer to ine sam djeca. Sto si zreliji, to sve manje o p o n a a druge; to si nezreliji, to vie o p o n a a . A k o i dalje o p o n a a , j o si nezreo, j o nijesi stekao zrelost, nijesi odrastao. ta je "odrastanje"? A k o me to pitate, ja u v a m rei: realizacija da budete svoji a ne da imitirate druge, to je znaenje zrelosti. A k o pogledate unutar sebe, neete nai tu zrelost. Vi ste oponaali druge. N e k o je dobio novi a u t o m o b i l - o d m a h ga poinjete oponaati, i vi trebate novi automobil. N e k o je d o b i o novu kuu, i v a m a treba nova kua. Susjedi ti neprestano igraju po nervima. Oni nabavljaju m n o g e stvari, a vi treba da ih oponaate. A kada ih imitirate, vi se ponaate nalik m a j m u n i m a . Zato nemojte imitirati! Budite zreli! Imitacija vas nee nigdje odvesti. Zato? ta je imitacija, a ta istinsko i autentino bie? Imitacija znai da ideal dolazi izvana, to nije vaa elja. To nije neto to se d o g o d i l o unutar vas, to nije va prirodni tok. N e k o v a m je dao neku ideju, i vi ste poli za tim. A k o to ne postignete, vi ete se osjeati bijedno jer nijeste ostvarili ideal. A k o i ostvarite to, opet ete biti ojaeni j e r to nije bio va ideal. Vi to nikada nijeste eljeli jer se to nikada nije d o g o d i l o unutar vaeg bia. Zato je u svijetu prisutno toliko m n o g o bijede: ljudi imitiraju druge. A k o izgube, oni su ojaeni jer misle da to nijesu postigli. A k o uspiju, i tada su j a d n i . Zapamtite, nita nije p o r a z n o kao uspjeh - ako je to oponaanje, nita nije prazno kao taj uspjeh. Vi moete dospjeti do cilja poslije d u g o g i n a p o r n o g putovanja, truda, rasipanja v r e m e n a i energije, a onda otkrijete: "Nikada nijesam elio o v o . To je bilo tude. Ja sam pozajmio neiji ideal." N e m o j t e uzajmljivati ideale, to je djetinjasto. Jedan veoma mladi uenik je poeo da ga oponaa...

M o r a da je bio v e o m a mlad, mladi, djetinjast: on je p o e o da ga oponaa.

87 ... i kada bi ga neko upitao ta je njegov Majstor propovijedao, djeak bi podigao svoj kaiprst - na isti nain, istim p o k r e t o m k a k o je Majstor obiavao da ini. M o r a da su ljudi uivali u tome, m o r a da su se smijali. Djeak je bio savreni imitator: pravio bi isti izraz lica, isti prst bi p o d i g a o , na isti nain je p o k u a v a o da gleda. On je to dobro g l u m i o . Ali bilo koliko da ste uspjeni u g l u m i , ostaete i dalje nezreli. B u d i t e istinoljubivi p r e m a sebi ak i ako nijeste dovoljno uspjeni u tome; budite istinoljubivi j e r e vas vlastita istina odvesti ka vrhovnoj istini. Neija istina ne m o e biti i vaa istina. Vi posjedujete sjeme unutar sebe. S a m o ukoliko to sjeme isklija i postane drvo, vi ete moi procvjetati, moi ete biti u ekstazi, u blagostanju. Ali ako b u d e t e slijedili druge, to sjeme e ostati mrtvo. Vi moete okupiti sve ideale svijeta i biti uspjeni u tome, ali ete se osjeati prazno jer vas nita tude ne m o e ispuniti - -:mo e vas vae sjeme, kada p o s t a n e drvo, moi ispuniti. Vi ete osjetiti ispunjenje s a m o onda kada se vaa istina rascvjeta; to nije m o g u e prije. Ljudi v a m m o g u zahvaljivati na v a e m uspjehu u oponaanju oni to uvijek i rade. Taj djeak je sigurno bio oboavan u tom manastiru jer je to radio isto kao Majstor. On je m o g a o postati slavan, imitatori su slavni, ali oni ne znaju da tako ine s a m o u b i s t v o . Ali i vi m o e t e poiniti s a m o u b i s t v o ako v a m ljudi budu zahvalni. u o sam priu o g l u m c u koji je u m r o . N j e g o v a sahrana je okupila m n o t v o ljudi, nekoliko hiljada. Njegova supruga se udarala u prsa, plakala, kukala, vritala. A kada je vidjela koliki je svijet d o a o na sahranu, rekla je kroz suze: " D a j e znao da e toliki svijet doi, umro bi i prije." Vi m o e t e skonati s a m o u b i s t v o m ukoliko ste zasluan graanin. Svi ste vi tako okonavali jer su imitatori uvijek zasluni. A u t e n t i n a o s o b a nije nikada zasluna, nikada joj ne zahvaljuju jer je ona b u n t o v n a . On nee n i k o g a imitirati. On e rei: "Ja neu biti Buda. Neu biti Krina ili Isus. Jedan je dovoljan! Jedan Isus je dovoljan, zato ga o p o n a a t i ? " A svaki drugi Isus, m a k a r bio predivan, bie s a m o kopija prvog - nee imati n i k a k v u vrijednost. Z a t o oponaati Isusa? A B o g vas na kraju nee pitati, zato nijeste oponaali Isusa. On e vas upitati, zato nijeste postali svoji. Ja sam uo da je jedan hasidski mistik, po imenu M a d i d , bio v e o m a siromaan. N i k o nije znao nita o njemu, ali on je bio zaista autentian ovjek. On je umirao; neko ree: " M a d i d e , jesi li se p o m o l i o B o g u da te uini nalik Mojsiji?" M a d i d otvori oi i ree: "Stani! Ne govori takve stvari dok u m i r e m . B o g me nee pitati:'Zato nijesi postao Mojsije?' On e me upitati: ' M a d i d , zato nijesi postao istinski M a d i d ? ' " Drugi to nijesu mogli slijediti, oni to nijesu m o g l i shvatiti j e r je to izgledalo kao uvreda Mojsija. N o , to nije tako. To nije nikakva uvreda Mojsija. Mojsije je postao Mojsije, u tome je njegova ljepota. M a d i d treba

88 da p o s t a n e M a d i d , u t o m e je njegova ljepota. S a m o se ljepota m o e ponuditi, s a m o se rasvjetalo bie m o e ponuditi B o g u . K a k o B o g m o e pitati ruu: "Zato nijesi postala lotos?" K a k o B o g m o e biti tako lud da pita ruu: "Zato nijesi postala lotos?" N e ! On nije tako sulud kao to vi mislite. On e rui postaviti o v a k v o pitanje: "Zato se nijesi sasvim rascvjetala? Zato si mi dola kao pupoljak a ne kao cvijet?" Stvar je u cvjetanju. Bilo da ste lotos, ili rua ili neki nepoznati cvijet, to ne ini nikakvu razliku. Nije stvar u tome ko ste vi. Da li ste doli pred b o a n s k a vrata kao cvijet, rascvjetani, otvoreni, ili ste doli zatvoreni... Jedan veoma mladi uenik je poeo da ga oponaa...

Uvijek kada ide Majstoru postoji ta m o g u n o s t - prva m o g u n o s t - da p o n e da ga o p o n a a . Zapamti, to nee biti od pomoi, to je o p a s n o . To je s a m o u b i s t v o . Shvatiti Majstora, opijati se njegovim prisustvom, okusiti njegovo prisustvo to vie moete, ali nemojte postali imitator. N e m o j t e postati lani. Gutei je uo za to, i kada je jednoga dana prolazio pored djeaka, dok je ovaj to inio, on ga zgrabi, izvue no, odsjee mu laj prst i baci ga. Izgleda da je on bio v e o m a teak Majstor, v e o m a g r u b , inae v a m ne bi bio ni od kakve koristi. Oni su grubi jer posjeduju tako d u b o k u milostivost. Zato je Majstor odsjekao prst? Da je bio neto blai, on ne bi bio ni od k a k v e p o m o i tom djeaku. P o n e k a d je potrebno uiniti neto v e o m a korjenito, neto je. potrebno uraditi to ide do d u b i n e srca. To je potrebno razumjeti. Vi me sluate. A k o ste doli samo zbog znatielje, m o j e rijei nee prodrijeti d u b o k o do vas. A k o je vaa znatielja samo intelektualne prirode, da saznate ta g o v o r i m , to nee ii tako d u b o k o ; neete uopte biti u m o g u n o s t i da shvatite ta g o v o r i m . A k o vam ivot donosi m n o g o patnje, ako ste ovdje zbog te patnje, da razjasnite kako da to prevazidete, tada e m o j e rijei prodirati d u b o k o u vama. Ta patnja e vam dati dubinu. Patnja e vas odvesti do sredita. A k o ste u ljubavi sa m n o m , a ne u n e k o m intelektualnom odnoenju - to uopte i nije n i k a k a v o d n o s - ako ste u odnosu koji je ispunjen ljubavlju prema m e n i , ako ste u n e k o m e m o c i o n a l n o m dodiru sa m n o m , i to e biti v e o m a d u b o k o . Jer kada sluate neku osobu koju volite, vi ga sluate srcem a ne g l a v o m . A glava je neto najlrulije, p r e p u n o smea, nalik korpi za otpatke - nita bolje. U vaoj glavi sakupljate svakojako smee. S m e e nikada ne dolazi iz srca, ono se skuplja u glavi. U srce ulazi samo ono to je najhitnije.

89
Dakle, ako si ovdje kao znatieljna osoba, iz p u k e znatielje, ti e me uti, ali s a m o p o v r n o . To ti nee biti od neke koristi. A k o ste ovdje zato to patite - ako nijeste doli iz znatielje, ve kao osoba koja poznaje ivot, koja je upoznala patnju i zrelost, i ako zaista elite da se transformiete - tada ete biti u m o g u n o s t i da ujete iz vee dubine. Ali ta dubina se j o m o e produbljivati. A k o ste u ljubavi sa m n o m , ako imate povjerenja, tada ete biti j o otvoreniji - j e r vas s a m o povjerenje m o e otvoriti; inae ete uvijek biti uplaeni i zatvoreni. K a d a ste sasvim otvoreni - vi ete patiti, ivot e v a m dati dubinu, moi ete vjerovati, biete totalno otvoreni - tada e sve ii o d m a h ka v a e m srcu. Vi ete moi sve pravilno uti i vie neete nikada biti isti. Gulei je uo za to,.. Majstor uvijek sazna ko je imitator. N e m a p o t r e b e da... oni su tako obini, tako prozirni. .Ta v e o m a d o b r o z n a m ko su imitatori ovdje. Imitator ne m o e obmanuti o n o g a koga oponaa. On m o e prevariti bilo koga, ali ne i o n o g a koga oponaa. N j e g o v a izvjetaenost je tako uoljiva. Ljudi su mi dolazili i ponavljali moje rijei, m o j e pokrete, i mislili su da su me o b m a n u l i . Oni m o g u varati druge; m e n e ne m o g u prevariti jer su njihove rijei tako plitke. Vi m o e t e ponoviti iste rijei, to nije problem: nije problem u rijeima - koliko dubine unosite u te rijei, to je ono to proizilazi iz tvog bia. S v a k o se m o e sluiti tim rijeima. Vi m o e t e pjevati cijelu Gitu, ali te rijei nee biti iste kao one koje su dole od Krine. Vi m o e t e znati napamet cijelu Bibliju, ali kada je te rijei izgovarao Isus, one su imale o g r o m n u energiju, preporadajuu snagu - j e r je Isus bio u tim rijeima. Iz svake rijei se njegovo bie kretalo ka vama. I vi m o e t e koristiti te iste rijei. Na s v a k o m h r i a n s k o m oltaru milioni svetenika ponavljaju te iste rijei: Besjeda na gori... a rijei su tako plitke, i oni tako ine s a m o lou uslugu. Bilo bi m n o g o bolje da to ne ponavljaju, jer kada ponavljate o d r e e n e rijei, one g u b e svoju magiju. Postaju toliko rabljene, a ljudi se iscrpljuju sluajui ih; toliko su te rijei postale otrcane da su ve neupotrebljive: sami klieji, formalnosti. M o r a da je Gutei saznao za tog djeaka koji ga je o p o n a a o i... kada je jednoga dana prolazio pored djeaka, dok je ovaj to inio, on ga zgrabi, izvue no, odsjee mu taj prst i baci ga. Previe o k r u t n o ! Ali taj Gutei je m o r a o biti v e o m a milosrdan. S a m o iz milostivosti m o e t e biti tako okrutni. To je teko pojmljivo jer mi o b i n o m i s l i m o da je grubost i okrutnost tu s a m o o n d a kada nedostaje milosti. Ne - tada neete moi shvatiti prosvijelljenju o s o b u . Prosvijetljena osoba nee biti g r u b a prema tebi ukoliko n e m a milostivosti - zalo bi inae brinuo? Ali on e biti grub prema tebi zato to brine, on se brine za tebe, on eli da li p o m o g n e . A manje od toga ne bi bilo od p o m o i . ta se d o g o d i l o ? K a d a je izvukao no, kada je zgrabio djeakov prst, kada ga je odsjekao i bacio, ta se tada d o g o d i l o ? K a d a je djeak vidio

90
da je Majstor izvukao no, ta se tada m o g l o dogodili? A k o bi n e k o iznenada krenuo na vas sa n o e m , ta bi se d o g o d i l o ? - T a d a bi razmiljanje stalo. Vi tada ne moete da mislite, to je lako iznenadno i n o v o . Stari um j e d n o s t a v n o zastane, ne m o e vie da djeluje. Sto se d o g o d i l o ? A niko ne bi ni p o m i s l i o da bi Gutei p o s e g a o za n o e m . M o e t e li pomisliti da bih ja j e d n o g dana m o g a o podii n o na nekog od vas? To je bilo n e m o g u e , nepojmljivo. A Gutej je trgnuo n o - m o r a da je djeak bio u oku: razmiljanje je stalo. To je bila velika ok-terapija. P o g o t o v o to je dolazila od strane Guteja, skoro n e m o g u e ! Djeak to nije m o g a o nikada ni sanjati... i ne s a m o d a j e izvadio no, ve" mu je i odsjekao prst. K a d a je Gutei odsjekao prst, kada je prst uklonjen od ruke, to se d o g o d i l o unutar djeaka? Po prvi put u s v o m ivotu je postao paljiv, ostao je b e z misli, panja je bila skoncentisana. On nije m o g a o bili uspavan u t a k v o m trenutku. Ko bi se m o g a o uspavati ako bi mu neko odsjekao prst? Vi ne m o e t e lada biti pospani. Bol je bio tol'ko jak, patnja je bila velika, to je bilo toliko munjevito, da se djeak u trenu promijenio, p r e p o r o d i o . Vie nije bio dijete, poslao je zreo. To se m o e dogoditi s a m o u trenutku; to se ne m o e dogoditi u m n o g i m ivotima. O p o n a a n j e se m o r a l o prekinuti u trenu. Prst je s a m o to s i m b o l i z o v a o . Djeak je m o r a o biti udaren istog trena, a patnja je morala dospjeti do samog korijena njegovog bia. A lo m o r a biti neto sasvim n o v o i nepredvidljivo kako on ne bi o tome m o g a o stvorili teoriju. On nije m o g a o o tome razmiljati, nije m o g a o filozofirati j e d n o s t a v n o je bio okiran. Um se nije m o g a o pokrenuli. On je po prvi put m o g a o pogledati istim oima, bez ijedne misli preko njih. A bol je bio tako munjevit i lako d u b o k da je m o r a o doprijeti da samog njegovog srca. Z a p a m t i t e , zadovoljstvo nikada ne prodire toliko d u b o k o kao bol. Zadovljstvo ne ide d u b o k o ! O n o i ne m o e biti d u b o k o ; priroda zadovoljstva je povrna. Zato su ljudi koji uivaju u zadovoljstvu v e o m a povrni, plitki. Vi neete pronai dubinu u b o g a t o m ovjeku - v e o m a teko. Vi to m o e t e nai kod prosjaka; vi m o d a neete zagledati prosjaka jer mislite da on prosi - ali se n e m o j t e previe vezali za svoje zamisli. K a d a prosjak p r o e pored vas, pogledajte ga! On je m n o g o patio, ivio je u bolu, a taj bol mu je pruio dubinu. B o g a t ovjek je uvijek prazan, povran. On je ivio u zadovoljstvu; zadovoljstvo ne prodire d u b o k o . U toj patnji, bol je tako otar i iznenadan tako da um prestaje da se odupire, a srce biva pogoeno. Kada je djeak Gutei uzvikunu: izbezumljeno "Stani". pobjegao,

To i ja v a m uzvikujem. Ali prije loga m o r a t e biti u stanju patnje i boli, tek tada e "stani" biti znaajno. Djeak je pobjegao u bolu i patnji, a

91
Gutej je v i k n u o : "Stani!". A k o se u p r a v o m trentku uzvikne "stani", to e d u b o k o djelovati. On je o d m a h zastao! to se d o g o d i l o u t o m zaustavljanju? Vie nije bilo bola. A k o iznenada stanete, sva panja e se usmjeriti ka zvuku "stani". Tijelo e ostati pozadi, vi ete postati paljivi. A k a d a ste tako paljivi, tijelo vas nee uznemiravati, tijelo vas ne m o e odvraati. Prsta vie nije bilo, krv je tekla - bol je bio prisutan, ali to "stani" je svu panju usmjerilo ka Majstoru. K a d a panja nije prisutna, n e m a ni bola. B o l ne boravi u tijelu ve u panji. A k o ste bolesni, ako leite u krevetu, ta tada radite? Vi n e p r e s t a n o ukazujete panju svojoj bolesti, vi to pothranjujete. N e t o se treba uraditi na t o m e jer je to postao veliki p r o b l e m s v u d a u svijetu. Uvijek kada se razbolite, ljekari v a m preporuuju: "Leite u krevet i odmarajte se!" Ali ta ete raditi d o k se odmarate? Vi ete obraati panju na bol, a tako ete to pothranjivati, panja to pothranjuje. T a d a ele n e p r e s t a n o da mislile o tome; to e v a m poslati mantra, unutarnje bajanje: "Ja s a m bolestan, bolestan sam. O v o ne smijem, o n o ne smijem; to je loe za m o j e zdravlje." Jadikovanja - ti neprestano promatra svoje tijelo i p o k u a v a da o d g o n e t n e to je loe. A to postaje loa navika, u m n o a v a se, postaje v e o m a patoloka stvar! A to m o e produiti i samu bolest. T a k o ete postali hipnolisani t o m boleu. Previe panje se poklanja bolesti, tako postajete rtva h i p n o z e . A k o neprestano g u n a t e o n e e m u , to postaje zaarani krug: g u n a t e , tako to prizivale, jer svako g u n a n j e o n e e m u znai da mu ukazujete panju, p o n o v o mu dajete priliku. To postaje stvar ponavljanja. to se d o g o d i l o , to sam uo - m n o g o puta se to ve d o g a a l o : o s o b a je bila bolesna, paralisana; petnaest g o d i n a nije m o g a o da hoda. J e d n e noi je iznenada kuu zahvatio poar. Vatra se brzo irila, cijela kua je gorela, svi su istrali van. Bolesnk je zaboravio da je paralisan, pa je i on istrao vani. Tek kada je izaao iz kue, i kada je porodica vidjela da on hoda, da je sam izaao, povikali su: "Ali ti si paralisan", istog trenutka je pao. to se tada d o g o d i l o ? U trenutku iznenadnog dogaanja - kua je bila u poaru - ovjek je na trenutak zaboravio da je paralisan. A k o m o e t e zaboraviti svoju bolest, bolest e nestati prije no to ijedan lijek m o e p o m o i . A k o je ne m o e t e zaboraviti, ako neprestano g u n a t e o t o m e , vi se lada igrate sa s v o j o m ranom. io se vie igrate r a n o m , bol sve dublje prodire. to se d o g o d i l o kada je Gutei v i k n u o : "Stani!"? Djeak je p o g l e d a o Guleja, urlanje je prestalo, bol je nestao, isto kao da prst i nije otkinut. Djeak zaslade, okrenu se i kroz suze pogleda svog Majstora.

92
Oi su bile p r e p u n e suza, on je urlao, plakao i z a p o m a g a o . T a d a je stao! B o l j e u trenu iezao, ali suze nijsu mogle tako brzo nestati - one si i dalje bile tu. Gutei je podigao svoj kaiprst. Djeak krenu da uzdigne svoj prst, i kada otkri da ga vie nema, on se pokloni. U tom istom trenutku se prosvijetli.

Gutei je podigao svoj kaiprst - j e d a n v e o m a moan trenutak svjesnosti, v e o m a m o n o sredstvo, u situaciji koju je proizveo Majstor. Um vie nije bio prisutan, bol je nestao, zato to je panja bila p o z v a n a negdje drugdje... isto kao da djeak nije m o g a o ni da die u tom trenu. "Stani!" - i disanje je zastalo, i razmiljanje je stalo, a on je zaboravio da n e m a prsta. U p r a v o usled stare navike, kada je Majstor p o d i g a o svoj prst, i on je p o d i g a o njegov - kojega nije bilo tu. To je pokazalo da je on sasvim zaboravio to se d o g o d i l o . U tom trenutku on nije bio u s v o m tijelu; inae, kako bi m o g a o zaboraviti sve to? - bol, da mu je prst otkinut, da krvari, da su mu oi p r e p u n e suza i da je upravo trenutak prije toga urlao od bola. To "Stani!" j e p r o u z r o k o v a l o u d o . Djeak zaslade, okrenu se i kroz suze pogleda svog Majstora. Gutei je podigao sv<>j kaiprst. Upravo iz stare navike, uvijek kada bi Majstor p o d u a v a o svoje uenike o zenu, i on bi podizao svoj prst. On bi stao pored stolice ili iza Majstorovih leda, i kada bi Majstor p o d i g a o svoj prst, i on bi uinio to isto. To je postalo automatska radnja. Tijelo je jedan automat, to je m e h a n i z a m , m e h a n i k a stvar. Djeak krenu da uzdigne svoj prst, i kada otkri da ga vie nema - on je tada p o g l e d a o , a prsta nije bilo - on se pokloni. to se d o g o d i l o ? Z a t o se on p o k l o n i o sa z a h v a l n o u ? Z a t o to je po prvi put otkrio da nije tijelo. On je bio panja a ne tijelo; svijest, a ne tijelo; svjesnost, a ne tijelo! Prst nije bio tu, bol je nestao, vie nije urlao. Misli se nijesu motale oko rane, on vie uopte nije g u n a o z b o g toga. On vie nije bio tijelo; nije bio tjelesan. On je j e d n o s t a v n o bio van s v o g tijela. Po prvi put je otkrio da je dua, svijest - tijelo je bilo s a m o kua.

93
Vi nijeste tijelo; vi ste u tome, ali nijeste tijelo. A k o bi vaa panja m o g l a dospjeti do te granice, vi biste otkrili da nijeste tijelo. A kada j e d n o m razotkrijete da nijeste tijelo, znaete da ste besmrtni. Ko v a m o n d a m o e odsjei prst? K a k o neko m o e biti nasilan prema v a m a ? N i k o vas tada ne m o e unititi. Z a t o je on k l e k n u o pred Majstora sa d u b o k o m zahvalnou i p o k l o n i o mu se, govorei; "Vi ste mi dali ovu m o g u n o s t spoznaje svog najdubljeg bia koje je b e s m r t n o . "
U tom istom trenutku se prosvijetli.

Sto je prosvjetljenje? Dospijee do poimanja, dospijee do realizacije da nijeste tijelo. Vi ste svjetlost unutar sebe, nijeste svijea ve p l a m e n . Vi nijeste ni tijelo ni u m . Um pripada tijelu, um ne ide dalje od tijela, on je dio tijela - suptilniji, znatno profinjeniji, ali je i dalje dio tijela. I um je atomian kao i tijelo. A vi nijeste ni tijelo ni um - tada saznajete ko ste. Spozati ko s m o , to je prosvjetljenje. K a d a je Gutei otkinuo prst s v o m ueniku, vedro za v o d u , onaj stari krag je pao, razbio se, voda je istekla - n e m a vode, n e m a mjeseca! Uenik se tako prosvijetlio. Ali Gutei je m o r a o da eka pravi trenutak. M n o g o g o d i n a je taj mladi ovjek lo inio - on je ekao, ekao. Vi ne m o e t e uslovljavati pravi trenutak; on dolazi kada treba da d o d e . Vi rastete ka t o m e , stasavate u tom pravcu, a Majstor eka. K a d a to d o d e , kada je tu, sve m o e biti p o v o d , bilo ta. ak i uzvik: "Stani!", i stari krag je razbijen. Iznenada je odsjaj nestao jer vie nije bilo vode u njemu. Vi gledate u pravi mjesec, vi ste prosvijetljeni. Prosvjetljenje znai da ste razotkrili ko ste.

ZATO SE NE POVUE

Tokusan je studirao zen kod Rjutana. Jedne noi Tokusan doe Rjutanu i postavi mu mnogo pitanja. Uitelj ree: "No donosi starost zato se ne povue?" Tokusan se pokloni, a kada je pomjerio zastor na vratima da izie van, primijetio je: "Napolju je veoma mrano." Rjutan ponudi Tokusanu svijeu kako bi pronaao put, ali kada je Tokusan preuzeo svijeu, Rjutan dunu i ugasi je. U tom trenutku Tokusanov um se otvori.

95

Tokuan je studirao zen kod Rjutana. Jedne noi Tokusan dode Rjutanu i postavi mu mnogo pitanja. P r v o to treba shvatiti: zen se ne m o e studirati. To je n e m o g u e . Vi m o e t e biti u tome, ali ga ne m o e t e uiti - jer zen ili dhyan nije predmet uenja, to je nain ivota; sve ovisi o tome kako vi ivite. Vi to ne m o e t e postii p o m o u spisa, to ne m o e t e ni od koga dobiti. N i k o vas t o m e ne m o e nauiti, to nije za uenje. To nije znanje koje se prenosi sa j e d n o g na d r u g o g . To je nain ivljenja. Vi m o e t e sebi priutiti da se kreete kroz to, m o e t e proticati, m o e t e biti osjetljivi, otvoreni prema t o m e - to je sve to n e k o m o e da radi kod Majstora. Vi ne m o e t e to studirati, m o e t e samo dopustiti da budete zaraeni time. To je nalik zarazi: ako ste ranjivi, vi ete to zakaiti. D o v o l j n o je da samo ivite sa Majstorom: otvoreni, bez borbe, s a m o biti uz Majstora, postoje trenuci kada ste stiani... vi to m o e t e nauiti. O v a pria kae: Tokusan je stidimo zen kod Rjutana... Tu je pogrijeio. Nijedan univerzitet v a m ne m o e pruiti kurs religije. Oni varn to n u d e , ali to to oni poduavaju uopte nije religija. To m o e biti istorija religije - a to nije religija. To m o g u biti religiozne filozofije - a to nije religija. Oni vam m o g u -pomoi u uenju Kurana, Biblije ili Gite, ali to nije religija. O n i vam m o g u priati o Isusu, B u d i , Krini, vi ete tako nauiti m n o g o toga, ali ete propustili pravi smisao, o s n o v u . Z a t o je prvo to treba razumjeti: n i k o v a m ne m o e objasniti to je zen, to je dhyan. Vi to m o e t e nauiti, ali vas n i k o l o m e ne m o e poduiti. Ja sam neprestano n a p o m i n j a o da postoje uenici ali ne i Majstori - jer Majstor ne m o e uinili nita afirmativno, direktno. On v a m to ne m o e dati, ne m o e vas t o m e nauiti. ta on m o e uinili? A k o vas m o e nauiti, on je to ve uradio; tada bi jedan B u d a bio dovoljan da prosvijetli cio svijet. Ali m n o g e B u d e su do sada

96
bilisale, a svijet je ostao kakav jeste. Nita sc ne m o e uraditi n e p o s r e d n o . Stvar je tako suptilna, tako prefinjena, delikatna, ako bi p o k u a o da je prenese na nekoga, u tom s a m o m procesu prenoenja, ona bi umrla. u o sam: hianski svetenik je poslao j e d n o m prijatelju na poklon Bibliju - napravio je jedan divan paketi. K a d a je otiao je na potu, slubenik ga kroz alter upita: "Ima li tu neto lomljivo?" Svetenik se nasmija i odgovori: ' D a , Deset zapovijesti." Religija je v e o m a delikatna, tako krhka, nijedan paket je ne m o e zatititi. O n o g trenutka kada je prenese, ona je ve mrtva. O n a ivi u unutarnjem ivotu. O n a ivi u Budi, u Majstoru. On ti to ne m o e dati, ali se ti m o e otvoriti za to. To je nalik izlasku sunca ujutro; sunce ne m o e dali ivol cvijetu - ne! Ali se cvijet otvara ka njemu, bogati se vlastitim otvaranjem. A k o bi cvijet ostao zatvoren, sunce ne bi m o g l o nita da uradi. Sunce ne kuca na vata, ne dostavlja svjetlost na adresu, ne m o e dostaviti vitalnost i ivot - ne! S u n c e e proi neprimijeeno. B u d a je d o a o - ja sam ovdje sa vama, vi se moete otvorili. Ali ako vi ostanete zatvoreni, nita se ne m o e dogodili. Dakle, to je do vas; lo sasvim ovisi o vama da li ele to nauiti ili neete - a to nije studiranje. Studije su mrtva slvar, intelektualna. Spoznavanje je ivo: to ne dolazi iz glave, to je iz srca. Vi to uite iz srca, a studirate iz glave. K a d a studirate, postajete uen ovjek. Poite da pogledate velike n a u n i k e ; svi univerziteti su prepuni njih, nigdje neete nai tako umrtvljene ljude. O n i su skoro u grobu - ve su uli u raku! Oni nijesu nikada ivjeli; oni su previe opsjednuti rijeima, promaili su ivol. Oni m o g u i da priaju o ljubavi, ali oni nijesu nikada voljeli. Oni ne m o g u to sebi priutiti - to je v e o m a rizino za njih; a oni su v e o m a ueni da ne m o g u preduzeti j e d a n lako opasan korak. Oni m o g u priati o meditaciji, itati o njoj, ali je nikada nee uradili. To je opasno. Nila ne m o e biti opasnije od toga; a naunici su oduvijek tragali za sigurnou: sigurnost u rijeima, sigurnost u doktrinama, s v u d a sigurnost. On nije kockar, ne m o e zaloiti svoj ivot. Sve dok ne rizikuje svoj ivot, nita ne m o e nauiti. O v o uenje je od srca, to je nalik ljubavi. Z a t o je Isus esto ponavljao da je Bog ljubav. To ne znai, onako kako to hriani shvataju ili ne shvataju, da je B o g voljenje. N e ! To ne znai da Bog voli. To s a m o znai: ako elite da dospijete do B o g a , metod je isti kao kada hoete da uete u neku ljubav. "Bog je ljubav" znai: isli put koji te vodi do hrama ljubavi, vodi te i do bojeg hrama. To s a m o ukazuje na slau; to vas vodi kroz srce, a ne p o s r e d s t v o m glave. Tokusan je studirao zen kod Rjutana - Tu je on pogrijeio. Pogrijeio je j o na p r v o m koraku; a kada je prvi korak pogrean, sve to slijedi bie loe. Uvijek se prisjeti da naini prvi korak ispravno. A k o prvi korak b u d e dobar, pola putovanja je ve obavljeno, skoro ste stigli. Jer ako je prvi korak ispravan, sve to slijedi e automatski doi; vi ete slici do

97
cilja. Z a t o nemojte ii kod Majstora da biste studirali, idite da nauite. A k o odete da studirale, Majstor e vas poduavati, ali ona najhitnija stvar se ne m o e poduiti - idite da uite. A koja je razlika u t o m e ? M n o g e su tu razlike: kada odete na studije, vi elite vie znanja; kada odete da uite, vi elite vie bitisanja - to nije znanje. K a d a uite, vae bie rasle. Kada studirate, vae pamenje raste. K a d a studirale, saznajete sve vie i vie; kada uite, vi bivate sve vii i vii a to su sasvim razliite stvari. ovjek m o e posjedovati o g r o m n u memoriju, m o e znati m n o g o , a d u b o k o u s v o m biu ostati potpuni prosjak, siromah, bez igdje iega. On m o e sebe obmanjivali da m n o g o zna, ali lo znanje nee p o m o i - sve dok ne budete. Znanje je izlino! S a m o biti m o e p o m o i . A k o umirete, io e poi sa v a m a ? Da li e poi vae znanje ili vae bie? ta e biti od p o m o i ? to e bili most? to moete sa s o b o m ponijeti na onu drugu stranu? Znanje? M o z a k e olali jer jc dio tijela. S a m o e bie prei p r e k o . Vi nijeste nikada to osmotrili; to je ostalo siromano, g l a d n o - to nikada nijeste nahranili. Uenje je od bia, a znanje je s a m o iz sjeanja, iz uma. Univerziteti vam m o g u dati znanje, uitelji vam m o g u pruili znanje, ali s a m o prosvijetljena o s o b a vas m o e prihvatiti, pustiti, m o e vam p o m o i - a to je posredna p o m o - da se vie razvijete kao bie. Vi m o e l e primiti tu p o m o , ali konani rezultat ovisi o vama. A k o odete da studirate, promaili sle prvu stepenicu. A taj prvi korak je v e o m a vaan, jer prvi korak e v e n t u a l n o m o e biti i posljednji. Sjeme je v e o m a vano: sjeme je s a m o polazite, a m o e postati i drvo. M o d a e biti potrebno m n o g o g o d i n a da procvjeta, ali ako sle posijali loe sjeme, ni milioni ivota nee biti od p o m o i . T o k u s a n je od samog poetka grijeio - on je studirao. Studirajui, on se vie vezivao za knjige nego za Majstora. K a k v e li ludosti! Majstor je iv, a vi ste opinjeni spisima. S v u d a nakolo su dijamanti, a vi sakupljate crvene kamenie, arene oblutke. D o k je Majstor iv, vi ste opinjeni mrtvim rijeima. Jedne noi Tokusan dode Rjutanu i postavi mu mnogo pitanja. ovjek koji je sa Majstorom zbog studiranja, uvijek je p r e p u n pitanja - jer je to nain studiranja. Vi morate da postavite pitanje da biste dobili o d g o v o r , tako sakupljate o d g o v o r e i stiele znanje. ovjek k o m e nije stalo do studiranja ve do uenja ima s a m o j e d n o pitanje, ne m n o g a . Z a p a m t i : na m n o g a pitanja se ne m o e odgovoriti, s a m o se na j e d n o pilanje m o e dali o d g o v o r . Na m n o g a se ne m o e odgovoriti jer ako si tip ovjeka koji postavlja m n o g a pitanja, svaki o d g o v o r koji ti se prui e s a m o p r o u z r o k o v a t i j o m n o g o drugih pitanja - nita d r u g o . S v a k o razrjeenje e dati j o m n o g o drugih problema.

98
Vi doete meni sa pitanjem: " K o je stvorio ovaj svijet'?" Ja vam kaem: " B o g " , a vi p o t o m postavite pitanje o Bogu: "Ko je taj Bog'? Zato je stvorio ovaj svijet'?" A ako ja kaem: "Zato i zato", onda ele pitati... S v a k o pitanje e stvoriti j o p u n o drugih pitanja. Ali ako imale s a m o j e d n o pitanje... to je malo tee. S a m o veoma m u d a r ovjek m o e postaviti s a m o j e d n o pitanje. K a d a dospijete do j e d n o g pitanja, ve ste sazreli - j e r m n o g a pitanja pokazuju da ste znatieljni; j e d n o pitanje ukazuje da je vae bie dospjelo do zakljuka. Sada je sve to na granici: ako se odgovori na to pitanje, na sva pitanja e biti o d g o v o r e n o . To je pitanje ivota i smrti. Postavljati j e d n o pitanje znai da ste postigli j e d i n s t v e n stav. Pitati j e d n o , znai da ste se ve sjedinili. A kada ste u jedinstvu, o d g o v o r vam se m o e dati; inae, u protivnom, za to j o neete biti spremni. Nijedan Majstor nee gubiti vrijeme i energiju na vama ukoliko budete postavljali m n o g o pitanja. Postavite j e d n o pitanje! Prvo otkrijte koje je to j e d n o pitanje, koje je znaajno pitanje. N e m o j t e se kretati po periferiji, budite u centru. Na periferiji e biti m n o g a toga to treba pitati, ali u centru postoji s a m o j e d n o pitanje. A kada se kreete po periferiji, kreete se u krug; j e d n o pitanje e voditi ka d r u g o m , i tako dalje - a to je b e s k o n a n o . Ali u sreditu postoji s a m o j e d n o pitanje. T a k v o pitanje se m o e razjasniti i bez o d g o v o r a : ako ste dospjeli do j e d n o g pitanja, Majstor e vas pogledati i dae vam o d g o v o r . Majstor vas m o e dolai, i tako dati odgovor. K a d a ste j e d n o g a stava, vi ste nabijeni i v o t n o m energijom, va plamen ivota gori v e o m a j a k o , um vam je ist nije ispunjen oblacima, m n o t v o m oblaka, s a m o j e d n o s u n c e sija na vedrom nebu - vi ste lako nezamagljeni, nenaoblaeni, vedri, sve je sasvim islo, j a s n o , j e d a n pogled m o e djelovati, j e d a n dodir m o e biti dovoljan. Ali ukoliko ste ispunjeni m n o g i m pitanjima, ak i ako vas Majstor udara o d g o v o r i m a , nita se nee dogoditi. Jedne noi Tokusan dode Rjutan u i postavi mu mnogo pitanja. O v e zen prie su predivne, svaka njihova rije je znaajna, iedne noi - a ne ujutro ve po mraku. Ujutro vi postavljate j e d n o pitanje, uvee dolazite sa m n o g i m pitanjima. Ujutro ste bistri, svjei, o d m o r n i , uvee ste umorni, stari, teki. A k o doete uvee znai da ste mrani, znai da dolazite pipajui u mraku. ak i ako doe do vrata, nee biti u mogunosti da ih vidi. A k o ti se i o d g o v o r i , nee moi shvatiti. Um je mrak due, on je n o due. Ali vi vjerujete previe u m u , a on ti ne daje nita osim prazna obeanja. On s a m o daje obeanja, u tome je v e o m a efikasan - i nastavlja sa obeanjima.

99
u o sam: J e d n o m se M u l a Nasrudin vratio v e o m a kasno kui. Z a k u c a o je na vrata, a ena je upitala: "Nasrudine, koja je ura?" Nasrudin o d g o v o r i v e o m a ubjedljivo: " V e o m a je rano, tek je j e d a n a e s t i petnaest." S u p r u g a e na to: "Nemoj da me lae. U p r a v o sam pogledala budilnik. Nije jedanaest i petnaest ve tri i petnaest. Cijela no je prola." Nasrudin ree: "ekaj malo! Ti vjeruje j e d n o m jeftinom starom satu a ne s v o m voljenom s u p r u g u ? Kakav je ovo brak? I kakva si ti e n a ? " Vi uvijek vjerujete jeftinom starom umu koji ste dobavili iz j e d n e stare, o r o n u l e p r o d a v n i c e u m o v a - ni to nije vae, takode. To je prolo kroz m n o g e ruke ve hiljadu puta. Sto ima n o v o g u v a e m u m u ? Sve je staro, rabljeno. S t o j e svjee u vaem u m u ? Sto ima od prvobitnog kvaliteta? S v e je naslijeeno, p o s u e n o . A kada ovjek kupuje neki v e o m a stati a u t o m o b i l , on se milion puta premilja h o e li ga kupili ili ne. Vi nikada ne razmiljate o umu koji je bio korien ve m n o g o puta; svaka vaa misao je naslijeena, stara, pranjava. M n o g i su je do lada odbacili. Ali vi i dalje vjerujete u l o j e r je va um n a u i o m n o g e trikove; j e d a n od njih je kako obeavati. On i dalje obeava: "Dau v a m sve. V a m a treba B o g ? Dau vam ga, s a m o saekajte. Uradite to v a m budem rekao. Uinite napor i ekajte, molite se, i biete nagraeni." To uvijek oklijeva, o d u g o v l a i , govori vam: "Sjutra e se to d o g o d i t i " - a to sjutra nikada da doe. Sjutra ne moe ni doi; sve to dolazi je danas, a sve to um m o e da uradi je da to prenese za sjutra. O n o vam o b e a v a - u budunosti. Bilo d a j e u pitanju n e b o ili B o g , moksha, nirvana on ti uvijek obeava "u b u d u n o s t i " . Meditacija ili zen vam nikada nee nita obeati. Oni vam mogu dati s a m o ovdje i sada. Um je odlaga, on uvijek kae: "Sjutra e se to dogoditi, to e se postepeno dogaati, malo po malo. N e m o j t e se urili, nita se nee dogodili u p r a v o sada." Um kae: "Vrijeme je p o t r e b n o . Put je d u g . M n o g o toga treba da se uradi, a prije no se to uradi, kako m o e t e tamo dospjeti?" Um uvijek dijeli kraj i poetak. U stvarnosti ne postoji podjela. Svaki korak je cilj, a svaki trenutak je nirvana. Sadanjost je sve to bilie. B u d u n o s t je najiluzornija stvar: to je tvorevina uma. Ali vi vjerujete u m u , a on je zaista divan: vi se ak i ne obeshrabrujete! u o sam ... Jedan ovjek je kupio stara koritena kola. Poslije dvije nedjelje je doao u istu prodavnicu i upitao prodavca: "Jeste li mi vi prodali ovaj a u t o m o b i l ? " "Da", ree trgovac malo uplaeno i obazrivo jer je znao kakav je automobil prodao. K u p a c mu na to ree: " O n d a mi p o n o v o ispriaj istu priu koju si mi rekao prije no to si me ubijedio da kupim ovaj aulo - ja sam postao tako obeshrabren. Ohrabri me malo; ja u ovdje dolazili eslo da se ohrabrim."

100
Vi se ak nijeste ni obeshrabrili kada je um u pitanju. Vi ga i dalje sluate. A um je mraan, mrani dio vaeg bia gdje svjetlost ne dopire. To je mrkla no. Zato je u redu: Jedne noi Tokusan dode Rjutanu i poslovi mu mnogo pitanja. Uitelj ree... On mu nije o d g o v o r i o . On nije o d g o v o r i o ni na j e d n o pitanje. On je s a m o sasluao pitanje i: Uitelj ree: "No donosi starost - zato se ne povue?" Pogledajte! Bilo je postavljeno m n o g o pitanja, a uitelj je s a m o rekao: " N o je sve starija, sve se vie mrai, ti ulazi u sve dublji i dublji dio svog uma. N o donosi starost - zalo se ne p o v u e ? " To je bio jedini o d g o v o r na sva ta pitanja: "Zato se ne povue? " Vi sic i pitanje i pitalac. Vi - e g o , um - vi ste ta bolest. Z a t o se ne p o v u e t e ? M n o g a su pitanja postavljena - samo jedan o d g o v o r je dat; a ni to se ne m o e shvatili. O s o b a koja postavlja m n o g o pitanja ne m o e razumjeli j e d a n o d g o v o r . Njegov um ne prima nita io podrazumijeva j e d n o . On m o e shvatili s a m o m n o g o . " M n o g o " je uvijek spolja, j e d n o je uvijek unutra - to je zato to je centar uvijek u sreditu, unutra, a periferija je spolja. Majstor je rekao j e d n u od najljepih stvari: "No: donosi starost zato se ne povue? Vrijeme je da se povuete na poinak." To izgleda n e v a n o . On je o d g o v o r i o na pitanja... On jeste o d g o v o r i o jer je rekao: " M o l i m te, povuci se." A k o ste prisutni, pitanja e nadolaziti. Pitanja dolaze iz uma kao to lie rasle na drvetu. Vi zahvale to drvo, lie lista j o vie. N a r a v n o , staro lie e otpadali, a novo lie e se pojavljivati. Z a t o Majstor m o e odgovoriti da e staro proi, a da e n o v o doi; i to e se p o n o v o promijenili. N o v o pitanje je j o gore zbog starog pitanja koje je j o tu - vi ste ve time ispunjeni. Vi to prvo morate izbaciti. Ve d u g o ivite sa time. N o v o pitanje je nalik novoj supruzi - vi ste p o n o v o zaljubljeni; p o n o v o zapoinje romansa; p o n o v o se ukazuje poezija i p o n o v o sve biva besmislica. N o v e misli su opasnije od starih jer si ve bio ispunjen starim, ve ti je toga previe, eli da se toga lii. Zato B u d a ili Rjutan ili o s o b a slina njima nikada nije odgovarala na vaa pitanja. Oni nijesu eljeli da pruaju novu podrku vaem umu. Nijesu htjeli da daju novu zamjenu starim navikama. B u d a je obino govorio: "Nemoj pitati ako eli da ti se o d g o v o r i . Kada ne pita, ja u li odgovoriti. A k o pila, vrata e biti zatvorena." B u d a je nalagao n o v o p r i d o l i m : " G o d i n u dana budite sa m n o m bez da me ila pitate. A k o budete pitali, neu vam dopustiti da ostanete uz m e n e , moraete otii. G o d i n u dana morate biti u tiini." Vi i ne morate postavljati pitanja direktno - B u d a to zna - ak i ako budete sebi postavljali pitanja, i to e znati. J e d n o g a dana se dogodilo da je Mahaka.jap sjedio u tiini, nita nije pitao. On je bio Budin veliki uenik. D o a o je kod njega tek prije nekoliko mjeseci. B u d a mu je rekao da ne pita nita, da g o d i n u dana ostane

101
u tiini. Sjedilo je tu i nekoliko drugih uenika. Iznenada B u d a upita: " M a h a k a j a p , pitao si neto?" Na to M a h a k a j a p o d g o v o r i : "Uopte nijesam nita rekao." A i drugi su potvrdili: "On zaista nita nije rekao." B u d a ree: "Pogledaj unutar sebe. Pitao si. Prekrio si obeanje." M a h a k a j u p pogleda unutar sebe, kleknu i ree: "Oprosti!: - on je pitao. On nije pitao tako da vi moete uti, ali d u b o k o u njemu je bilo pitanje. ak i ako vi ne pitate, ako um postavlja to pitanje, i vi pitate, takode, j e r je misao j e d n a v e o m a suptilna radnja. O n a e prije ili kasnije postati vidljiva. Mjehuri je prisutan, on e isplivati na povrinu. Vi to moete potiskivati, ali ne m o e t e prevariti B u d u . K a d a vam se doputa da postavite pitanje? O n d a kada vie n e m a pitanja. To izgleda paradoksalno: ako n e m a pitanja, to ete o n d a pitati? S a m o tada vi postavljate j e d n o pitanje, a njega n e m a potrebe da verbal izujete. Cijelo vae bie e postali to j e d n o pitanje, j e d n o traganje, j e d n o istraivanje. Tada e cijelo vae bie biti istraiva. I kada tako stanete pred B u d u sa svojim biem koje je ispunjeno p o t r e b o m za traganjem, koje je e d n o , koje posjeduje d u b o k u glad, toliko d u b o k u da iezavate, d a j e s a m o glad prisutna - tada e vas B u d a nahranili, tada e v a m biti dat o d g o v o r . U p r o t i v n o m , bilo to da v a m B u d a b u d e kazao izgledae n e v a n o - a o v e zen prie su v e o m a nebitne. Postoje milioni zen pria koje su a p s o l u t n o irelevantne. Vi pitate o A, a Majstor govori o Z - n e m a n i k a k v e veze! Mi i ne z n a m o koja je pitanja T o k u s a n postavio. Mi z n a m o s a m o j e d n u stvar: uitelj, Majstor mu nije uzvratio. On je s a m o rekao: " Tokusan, no donosi starost - zato se ne povue?" To je sve to predstavlja zen. To je sve to zen m o e biti - povui se! Z a r nijeste dovoljno u m o m i od u m a ? O n d a se povucite! Z a r v a m um nije poinio dovoljno nevolja? Zar nije stvorio dovoljno h a o s a u v a e m ivotu? Zato se vezujete za njega? K a k v a nada, kakva obeanja su vas vezali za to? On vas je neprestano obmanjivao. G o v o r i o v a m j e : "U tom cilju, u vaem posjedu, u vaoj kui, automobilu, u vaoj eni, u bogastvu, u t o m e je sve." I vi ste kretali za time, a kada ste to postigli, vidjeli ste da u l o m e n e m a niega sem frustracije. S v a k o iekivanje vas vodi do frustracije. S v a k a tenja na kraju biva jadan posao, o k o n a v a se t u g o m . A taj um v a m je stalno neto o b e a v a o - no, nijedno obeanje nije ispunio, ali vi mu nikada nijeste uzvratili: "Ti prevarantu, prestani ve j e d n o m ! " Vi se plaite da to uradite. J e d n o m se d o g o d i l o : M u l a Nasrudin je izlazio iz seoske kafane kada ga je ugledao novi svelenik koji je luda prolazio. On mu ree: " N a s r u d i n e , la to vidim? Vi ste religiozan ovjek a izlazite odatle. Sine m o j ,

102
pie je avolja rabota. K a d a te davo p o n o v o bude p o z v a o , odbij ga! Z a t o ga

ne od bijes?
Nasrudin mu odgovori: "Preasni, ja bih ga odbio, ali se bojim da e se uvrijediti i da me nee pozvati drugi put." U tome je problem. Ti bi elio da se oslobodi ovog uma. On v a m nije ispunio nita to v a m je obeao, ali se bojite - on se m o e uvrijediti i vie vam nikada ne ponuditi obeanje. Tada ...? Vi ne moete da ivite bez. obeanja, ne m o e t e da ivite bez nade - to je takav m e h a n i z a m . D o k ne postanete spremni da ivite bez nade, ne m o e t e postati religiozni.ak ni vae takozvane religije nijesu nita drugo do nade koje je izumio u m . Jeste li spremni da ivite bez nade? Jeste li spremni da ivite bez b u d u n o s t i ? T a d a vam nee biti p o t r e b n o da se povuete na o d m o r - um e se sam p o v u i . T a d a vie nijeste vezani za um. Ali vi se plaite - um se m o e uvrijediti. A u m j e d a v o , i m o d a vam to nee p o n o v o ponuditi, ta ele onda raditi? Ljudi mi dolaze mislei da je njihovo traganje religiozno - to traganje je i dalje mentalne prirode. Oni se i dalje kreu m r a n i m d o l i n a m a uma, oni i dalje sluaju um, oni se nadaju. O n i se nadaju u n o v a c , i gube. N a d u im daje seks - i tu gube. Oni su se nadali na m n o g o razliitih naina, i uvijek su gubili. S a d a im nadu daje meditacija, polau nadu i u Majstora - ali nadanje je i dalje prisutno. Z a p a m t i t e dobro: ako polaete nadu u m e n e , izgubiete m e . Ja ne m o g u ispunili vae nade. Z a t o se ne liite nadanja? Zalo se nadate? ta je u temelju toga? N c s p o k o j s t v o poslaje nada; to je preruavanje. P o t o ste veoma nespokojni, nesretni, treba v a m m a k a r malo n a d e za budunost. Ta nada e vam p o m o i da idete dalje. Na taj nain m o e t e da p o d n e s e t e takvu sadanjost; p o m o u n a d e m o e t e da p o d n e s e t e sadanjost - nada je anestezija. Sadanjost je bijedna, bolna; nada je alkohol, droga, ona vas ini dovoljno nesvjesnim kako biste m o g l i da p o d n e s e t e takvu sadanjost. Nadanje znai da ste sada i ovdje nespokojni, nezadovoljni. Da li ste ikada zagledali u taj fenomen? K a o p r v o , zato ste sada nezadovoljni? Z a t o ? Vi ste nezadovoljni sadanjim trenutkom zato to ste u prolosti ivjeli u nadi. O v o sada, dananji dan, je za vas j u e bila neka sjutranjica. Jue ste ivjeli u nadi za ovo danas jer je ono bilo " m o d a sjutra". P o t o sada ta nada nije ispunjena, vi ste ojaeni, frustrirani. Da biste sakrili taj jad, kako bi v a m n e k a k o proao ovaj dan, vi p o n o v o ulaete nadu u sjutra. T a k o zapadate u koloteinu, a iz toga je v e o m a teko izai. Sjutra e se isto dogoditi: biete frustrirani jer um m o e da obea ali nikada ne ispunjava dalo obeanje. Inae, tada ne bi bilo potrebe da meditirate; onda je B u d a bio lud to je meditirao. A k o vas um m o e ispuniti, onda su meditanti budale, sve prosvijetljene o s o b e su onda budale. Um vas ne moe ispuniti; kada oni b u d u shvatili cio m e h a n i z a m , i cijelu bijedu toga... O v o je m e h a n i z a m : j u e

103
li je um obeao da e ti neto sjutra pokloniti. To sjutra je dolo, sada je to sjutra, a um ti j o nita nije dostavio - ti si u bijedi, vae iekivanje je postalo frustracija. Sada um kae: "Sjutra u ti to dostaviti." Um p o n o v o obeava; koja je to glupost da p o n o v o poslua taj um. Sjutra e taj isti m e h a n i z a m to ponovili - to je zaarani krug. Vi sluate um i postajete ojaeni - inae bi ovo d a n a s za vas bio raj! Ne postoji d r u g o g raja; ovo sada je nirvana. A k o ne biste sluali um... s a m o ne sluajte um, i neete biti nesretni; bijeda ne m o e bitisati bez iekivanja i bez nade. A kada bijeda opstaje, treba am j o vie n a d e da biste je sakrili, da biste n e k a k o preivjeli. T r e b a ivjeti o s l o b o e n n a d e - tada ste ispravan ovjek, tada ste se p o v u k l i . Te rijei su prelijepe! Majstor kae: "No donosi starost - zato se ne povue? Zar nijesi dovoljno d o b i o od ove noi? Z a r ve nijesi dovoljno uo od o v o g u m a ? Iskoi iz toga! N e m o j to vie sluati. P o v u c i se!" Ali T o k u s a n je p o g r e n o shvatio: ovjek koji je prepun pitanja ne m o e razumjeti o d g o v o r . Zato to je bio milostiv, Rjutan mu je o d g o v o r i o , ali uenik je to pogreno shvatio - uenici uvijek p o g r e n o shvataju. Sto je on mislio? On uopte i nije mislio na no - Majstori nikada ne g o v o r e o spoljanjim p o j m o v i m a , oni uvijek g o v o r e s a m o o unutarnjim stvarima. Majstor je govorio o mranoj noi unutar njega, a uenik je pomislio: "Da, n o biva starija." On je p o g l e d a o van, p o g l e d a o je na periferiju. Majstor je g o v o r i o o sreditu. On je koristio unutarnji jezik, a uenik je to r a z u m i o kao uobiajeni jezik. A jezik nutrine se ne m o e prevesti na jezik spoljanjosti. N e , n e m a naina da se to prevede. Bilo da to razumijete ili ne - n e m a naina da v a m se to prevede. H i n d u se m o e prevesti na engleski jezik, engleski se m o e prevesti na kineski - ali religija ne m o e biti p r e v e d e n a ni na j e d a n od jezika. Unutarnje se ne m o e prevesti na spoljanje. Zato se kineski m o e prevesti na engleski? Zalo to su oba vani, oba bitiu na periferiji. "Zato se ne povue?" ree Majstor. Tokusan se pokloni, a kada je pomjerio izie van, primijetio je: "Napolju je veoma mrano."

zastor

na

vratima

da

O n j e r a z u m i o . O n j e p o m i s l i o d a j e r a z u m i o . K r e n u o je: "Da, previe je kasno, i no biva sve mranija i starija, vrijeme je da se o d e na spavanje." Ali to to je Majstor mislio, on je i rekao: "Vrijeme je da se p r o b u d i l e ! " Povui se znai... za ovjeka koji poznaje nutrinu, povui se znai da je vrijeme da se izae iz sna, iz uma, jer je um p o s p a n o s t ! M o d a ste i uli za bolest pospanosii? U m j e ta bolesi, l o j e d u b o k a uspavanost. S v e dok zaista ne budite budni, on vam nee dopustiti da se p r o b u d i l e ; kreele se

104
u d u b o k o j hipnozi, u s o m n a b u l i z m u . Vi razmiljate nalik m e h a n i z m u , a u t o m a t i z o v a n o m m e h a n i z m u . Vi ste nalik n e k o m automatu: jedete, govorite, obavljate poslove, uspjeni ste, ali nemojte pomiljati da ste budni. Vi j o nijeste budni. Postoje m n o g e vrste spavanja: ponekad spavate sa zatvorenim oima, a p o n e k a d a sa otvorenim; nekada spavate u krevetu, nekada u hrama, na ulici, a n e k a d a i na poslu. P o n e k a d a spavate dok nelo radite, p o n e k a d a spavate dok nita ne radite. N e k a d a sanjate dok spavate, nekada mislile dok spavate - ali vi stalno spavate. Ujutro kada se probudite, vi nijeste b u d n i . Ujutro nastavljate sa n e k o m n o v o m vrstom spavanja otvorenih oiju - snovi plove, misli teku, a vi obavljale ritual. Buenje nije potrebno za d n e v n e rituale, zalo n i k o ne eli da mu se dogaaju n o v e stvari svakog dana. A k o se dogaaju n o v e stvari, vi se tada morate probuditi, prenuti iz tog sna; sa starim n a v i k a m a , sa starim pojavama, vi se moete kretati i dok spavate, u tome n e m a problema. U sedamdesetogoc'injem i v o t n o m vijeku, ako ste bili b u d n i i s e d a m trenutaka, to je previe. K a d a se G a u t a m Sidarla p r o b u d i o , mi s m o ga nazvali Buda, p r o b u e n i . To je j e d a n zaista rijedak fenomen - biti budan. Majstor misli: "Povuci se iz u m a kako bi m o g a o bili b u d a n . " A uenik je shvatio: "U redu, v e o m a je m r a n o napolje, sada m o r a m da idem da spavam. M o r a m se povui." O v a k o se u u m u uenika oduvijek kvarila istina koju bi Majstor dao. Tokusan se pokloni ... u ime zahvalnosti to mu je Majstor ukazao da je ve kasno... a kada je pomjerio zastor na vratima da izie van, primijetio je: "Napolju je veoma mrano." Rjutan ponudi Tokusanu. svijeu... Majstor ueniku nudi svijeu... kako bi pronaao put, ali kada je Tokusan preuzeo svijeu, ... a ve je k r e n u o da izae van,... Rjutan dunu. i ugasi je. U tom trenutku Tokusanov um se otvori. to se d o g o d i l o ? Rjutan je T o k u s a n u p o n u d i o svijeu. R e k a o je: "U redu, vani je v e o m a m r a n o , uzmi ovu svijeu da bi vidio stazu." Svijea m o e biti p o n u e n a za napolje - a ne za unutra. K a k o e prinijeti svijeu unutra? Za gledanje unutra, svijea se ne m o e ponuditi izvana. Majstor ti ne m o e dati svijeu koja e te osvijetliti iznutra. Z a p r a v o , svjetlost uvijek gori unutra. O n a je uvijek prisutna, ali vi gledate napolje. K a d a pogledale unutra, vidjeete tu svjetlost. O n a je uvijek bila tu! N i k a d a je nijesi g u b i o ni na trenutak. Ne m o e je ni izgubili! To je tvoj T a o , tvoja priroda, tvoje p r a v o j a s t v o - n e m a p o t r e b e da nudi nikakvu svijeu za unutra, n i k a k v a svijea ne m o e ui unutra. Ali svijea se m o e koristili za spolja. Z a t o zapamti: svi

105
oni koji ti n u d e neto za tvoj put, sve te svijee se m o g u koristiti s a m o za vani. O n e m o g u da osvijetle tvoju stazu u svijetu, ali ne i ka B o g u . Uvidjevi da uenik to nije shvatio, Majstor je p o n o v o p o k u a o . On je stvorio takvu situaciju, v e o m a rijetku situaciju: on je T o k u s a n u p o n u d i o svijeu. T o k u s a n je postavio m n o g o pitanja, a on mu nije p o n u d i o n i k a k v u unutarnju svijeu, nije mu dao nijedan o d g o v o r . On mu je s a m o rekao: "Povuci se!" Ali ako je napolje mrak, tada se neto m o e uraditi, m o e li se p o m o i . A k o v a m je tijelo b o l e s n o , m o e t e pronai ljekara; ali ako v a m je dua bolesna, onda vam nijedan ljekar ne m o e p o m o i - tada vi neto treba da uinite. Majstor e vas lada dovesti do mjesta gdje vi neto treba da uradite jer unutar vas n i k o ne m o e prodrijeti osim vas samih. A k o n e k o m o e ui unutar vas, tada to nije unutarnja stvar, jer k a k o n e k o m o e dospjeti do vaeg najdubljeg bitka? T a m o n e m a vika prostora; t a m o s a m o boravite vi u vaoj potpunoj osami! Z a t o je M a h a v i r a rekao da tamo ni ljubav ne m o e ui. Vi ste sasvim sami. M a h a v i r a je upotrijebio rije za k o n a n o osloboenje, za najvie spasenje: ta rije je bila kaivalya. Kaivalya znai p o t p u n a samoa. U s v o m najdubljem bitku si sasvim sam - niko tamo ne m o e ui. ak ni Majstor tamo n e m o e prodrijeti. A k o tamo n e k o m o e d a u d e , l o j e o n d a spoljanjost, lo o n d a nije najdublje bie. U sreditu kruga m o e biti s a m o j e d n a laka, n i k a k o dvije. A k o tu postoje dvije take, lo o n d a j o nije sredite. T a d a je j o prisutna mala periferija o k o vas. Vi ste sami u svom najdubljem biu. Majstor v a m m o e p o m o i da postanete svjesni te injenice, a kada j e d n o m to spoznate, sve unutarnje bolesti e nestati. K a d a j e d n o m prihvatite svoju p o t p u n u o s a m u , biete o s l o b o e n i , nee bili poistovjeenja - ljubav e tei! U stvarnosti s a m o sada ljubav m o e tei jer samo sada ljubav nije ovisna, vi nijeste ovisni o n e k o m e . A k o ste ovisni o n e k o m e , vi ete biti i protivni - jer bilo ko da vas ini o v i s n i m , on v a m je neprijatelj, ne m o e v a m bili prijatelj. Z a t o se ljubavnici neprestano bore jer su neprijatelji, voljeni v a m je neprijatelj. Vi sle postali ovisni, ne m o e t e ivjeti bez njega, vaa s l o b o d a je unitena; s a m o ljubav koja je unitila slobodu e prije ili kasnije postati mrnja. S a m o ona ljubav koja v a m daje vie s l o b o d e nikada se n e e preokrenuti u mrnju; ona e biti vjena. Z a t o s a m o Isus ili B u d a m o g u voljeti bezgranio. Tu ne postoji promjene u raspoloenju, ista harmonija se nastavlja. Z a l o ? Z a t o to su B u d a ili Isus dosegli do vlastite p o t p u n e s a m o e i prihvatili tu injenicu. A to je tako d i v n o , biti s a s v i m sam nalik Evereslu. Na s a m o m vrhu ste sami. U samoj bili, u najdubljem bitku, vi ste sami. O n d a kada to prihvatile, ljubav e lei nalik G a n g u , vie nee bili p r o b l e m a , tada e voljeti bez ikakvih uslovljavanja. Sada e voljeti bez da postane ovisan ili da n e k o g a uini ovisnim. T a k o e ljubav poslati sloboda.

106
Majstor je taj koji v a m p o m a e da budete svjesni svoje p o t p u n e , krajnje samoe. Rije "samoa" nije dobra jer ona u sebi p o d r a z u m i j e v a i tugu - lo je zbog tebe a ne zbog te rijei. Uslijed stare predrasude, ti se uvijek osjeti tuno kada ostane sam. J e d n o m se d o g o d i l o u Japanu: zen majstor je bio veliki balovan, zaljubljenik u batovanstvo. ak je i kralj bio ljubomoran zbog njegovog vrta. J e d n o m je neko doao kralju i rekao: "Morate otii da to vidite." Japanci v e o m a m n o g o vole cvijet ladolea. ovjek je rekao kralju: "Jo nigdje nijesam vidio takvo cvijee, m n o t v o cvjetova; cio vrt tog zen majstora je bio prepun cvijea. A samo miris - tako je predivan. N e m o j t e to propustiti! T r e b a da odete tamo." Bilo je previe da jedan kralj ide da pogleda vrt j e d n o g siromaha. Kralj je imao o g r o m a n vrt - nekoliko hektara zelenila, stotine vrtlara je tu radilo - a on je m o r a o da ode tom siromahi. da p o g l e d a njegov vrt. Jo mu je ovaj rekao: "Moda se lo vie nee ponovili." T a d a mu kralj ree: "Idi i obavijesti ga da u doi sjutra ujutro." Majstor je bio obavijeten o tome. Sjutra ujutro je d o a o kralj sa svojom pratnjom, sa v o j s k o v o a m a , kraljicom, princezama. Cijela prestonica se uznemirila: hiljade ljudi se okupilo oko manastira. T a d a je kralj pristupio, pogledao je n a o k o l o i rekao: "ta? Ja sam obavijeten da ovdje ima na m i l i o n e cvjelova a ja vidim s a m o jedan Jadole u vrtu." Zen majstor ree: "Da, bilo ih je m n o t v o ali s m o ih preko noi premjestili jer mi vjerujemo u j e d n o . A ovaj je bio najljepi od svih - u tom mnolu ne biste ga ni primijetili. Zato s m o ih sve premjestili; s a m o je najbolji, s a m o je najljepi sauvan za vas. " Kralj se malo rastuio. R e k a o je: "On izgleda tako usamljeno." Na to se zen majstor nasmija i ree: "On nije usamljen. On je sam." Z a p a m t i t e o v o : kada dospijete do vaeg najdubljeg sredila, vi nijesle usamljeni, vi ste sami! A ta samotnosl nije praznina - to je p u n o a . Ta s a m o a nije praznina, ona je preplavljujua punoa. Ta s a m o t n o s l nije ispraznost, ona je sve. Majstor vas m o e uiniti svjesnim s a m o o v e injenice - kaja je ve tu. On ti ne m o e dali nita n o v o . On v a m daje s a m o ono to ve imale, o n o to ve jeste, ono to ste ve sa s o b o m nosili a ega nijesle bili svjesni. On vas s a m o podsjea na injenicu da posjedujete svoje bie. On vas s a m o ini svjsnim istine: blaga koje je ve tu a koje nijeste ni pogledali. Tvoje b o a n s k o bie je ve prisutno; Majstor vas s a m o ini svjesnim te injenice. To nije stvar dostignua. Rjutan ponudi Tokusanu svijeu. On ree: "U redu. A k o ne m o e vidjeti unutra, zbog mraka koji je unutra, zbog mraka u m a - ja g o v o r i m o unutranjosti a ti gleda vani - ako si tako usmjeren, ja u ti dali svijeu." On

107
mu je dao svijeu kako bi pronaao put, ali kada je Tokusan preuzeo svijeu, a u p r a v o je htio da izae iz hrama svog Majstora, Rjutan dunu i ugasi je. Iznenada, mrak! Sa upaljenom svijeom je bilo osvijetljeno. On mu ak nije ni pruio svijeu, a iznenada je ugasio, iznenada se ukazao mrak. U lom trenutku... ta se d o g o d i l o ? ... Tokusanov um se otvori - on se prosvijetli. ta se d o g a a u o v o m trenutku? M n o g e stvari: o n e se dogaaju s i m u l t a n o . O n e se dogaaju u j e d n o m trenu. Vrijeme tada stane! Ovdje se svijea ugasi, a t a m o , iznenada, uenik se prosvijetli. to se d o g o d i l o ? J e d n a stvar: o d j e d n o m je on postao svjestan da Majstor nije g o v o r i o o mranoj noi, zato je i ugasio svijeu kako bi ukazao da ta svijea ne djeluje. On je g o v o r i o o unutarnjem mraku. On nije rekao da m o r a da se p o v u e i o d e na poinak, on je elio da vas uini svjesnim i b u d n i m . A kada je svijetlost iznenada iezla, njegov u m j e o d m a h zastao. On to nije m o g a o shvatiti... to je bilo nepredvidljivo. Majstor mu je dao svijeu i zatim je ugasio. To je bilo a p s u r d n o ! Z a t o m u j e o n d a p o n u d i o svijeu? T o j e bilo v e o m a kontradiktorno. Na trenutak um nije m o g a o da funkcionie - ne m o e se misliti kada je u pitanju protivurjenost. M n o g o puta sam v a m p r u a o svijeu i naglo je gasio. Ja sam n a v o d i o pojedinosti, a onda ih pobijao s a m o zato da v a m ne bih dopustio da razmiljate, da bih sprijeio va um da djeluje. A k o bi va um m o g a o da radi, ta prilika bi bila isputena. To je bilo tako protivurjeno: no je bila tako m r a n a i Majstor je p o n u d i o svijeu; a kada je ovaj htio da je u z m e , on je ugasio. to je htio lime? N e t o lako nedosljedno! Prosvijetljene o s o b e su uvijek nedosljedne. Doslijednost uvijek potie od uma: vi m o e t e nai doslijednog mislioca ali ne m o e t e pronai doslijednog B u d u . On se svakog trenutka ponaa na drugaiji nain - poto se on ne ponaa u skladu sa prolou, on uvijek o d g o v a r a na podsticaje iz sadanjosti. To je tako nepredvidljivo da um ne m o e nita sa lime da uradi. Iznenada se naao u d u b o k o m mraku. Uenik razumije j e d n u stvar: da Majstor ne govori o spoljanjosti. On v a m ne govori o onom mraku, on govori o ovom m r a k u , iznutra. On je p o n u d i o svijeu i o d m a h je ugasio. On je tako rekao da n e m a p o m o i za unutranje. Vi treba da uete u svoj mrak, tu svijee ne p o m a u . N i k o v a m lamo ne m o e bili vodi, samo ukazivanje... B u d a je rekao da B u d e m o g u samo ukazati na put - vi sami treba da hodate t o m stazom, oni ne m o g u ii uz vas. A k o bi oni ili uz vas, vi biste bili ovisni o njima, oni bi postali va svijet, postali bi vaa privrenost. Oni ne m o g u ii sa vama. P o s t o j e to unutranje, sasvim je n e m o g u e da te neko m o e odvesti do ivog sredita. On v a m m o e pokazati put, B u d e v a m s a m o ukazuju stazu. Vi se sami morate kretati tom stazom. Iznenada se ukae mrak - um zastane. Um ne m o e shvatiti, ne m o e pojmiti to nedoslijedno ponaanje. Nastao je jaz, prekid u razmiljanju

108
- a taj prekid je meditacija. Iznenada se njegov um otvorio. K a d a um ne m o e da djeluje, kada on naie na neto to je n e m o g u e pojmiti, razrijeiti, um se tada preda. A k o bi um tada m o g a o pronai neku logiku, on bi o p s t a o , nastavio bi sa djelovanjem. Zato i Majstor treba da bude nelogian j e r e s a m o tako proizvesti jaz. O v o g trenutka se p o n a a na odreeni, a ve slijedeeg protivurjei sebi. Sada kae neto, a slijedeeg trenutka kae nelo sasvim suprotno tome. Vi nikakako ne moete da razotkrijete taj sistem. Zato su se pojavili m n o g i sistemi kada je B u d a u m r o . S v a k o je nastojao da razvije vlastiti sistem. A on je bio jedan nedoslijedah ovjek, nije bio izumitelj sistema, tako da je bilo m n o g o protivurjenosli. Z a t o su svi filozofi - poeli da rade na tome, i sada budisti imaju m n o g o filozofija. Iz tih filozofija su otklonjene kontradiktornosti kako bi se stvorila j e d n a doslijedna cjelina. K a d a izbacite protivurjenosti, vi tako odbacujete s a m o g B u d u jer je on bio smjeten u njegovim protivurjenostima. On je bio u tim prekidima. On je tako okirao tvoj um- ovo je bio ok. T o k u s a n se u tom trenutku iznenada osvijestio. On to nije m o g a o predvidjeti. A k o bi um m o g a o neto predvidjeti, tu vie ne bi bilo oka. A k o bih vam ja prepriao ovu priu, ako bih vam veeras dao svijeu, ako biste d o b r o znali ovu priu, i ja ugasio svijeu - nita se ne bi d o g o d i l o jer ste vi to oekivali. Z a t o se isto sredstvo ne m o e koristili dva puta, to je n e m o g u e p o n o v o koristiti. Z a t o je uvijek potreban novi B u d a j e r je stare B u d e va um ve a p s o r b o v a o , ve ih sve d o b r o poznaje. Zato novi B u d a m o r a uiniti neto sasvim s u p r o t n o . On vam moe dati svijeu i ne ugasili j e , vi tako moete otii u mrklu no sa upaljenom svijeom razmiljajui: "to se d o g o d i l o ? Pria izgleda nezavrena." N o v i B u d a m o r a da izumi n o v a sredstva, n o v e metode, neke n o v e tehnike jer je va um tako lukav: kada j e d n o m nelo sazna, sve postaje dio toga. U t o m trenutku se T o k u s a n o v um otvorio. K a d a vam se um otvori vi se prosvijetlite. Um je zatvoren, on je nalik zatvorenim vratima. A bitisanje je slino otvorenim vratima - u (ome je j e d i n a razlika. K a d a je um otvoren, vi bitiete; ako je um zatvoren, vi ste s a m o prolost, sjeanje, nijeste ivi, nijeste ivotna snaga. A k o je um zatvoren, moete gledati s a m o vani, kako moete gledati unutra? K a d a je um zatvoren, vrala su zatvorena. A kada je um otvoren, vi moete gledati unutra. Gledajui unutra, sasvim ste izmijenjeni. S a m o je j e d a n bljesak unutarnjeg dovoljan, i vi vie nikada nijeste isti. Tada se moete kretati, moete gledati spolja, m o e t e hodali svijetom: moete biti prodava, m o e t e biti slubenik, uitelj u koli, m o e t e biti i kasapin - moete biti bilo ta to ste bili prije loga - ali se kvalitet promijenio. U zenu kau, prije no se ovjek prosvijetli, rijeke su rijeke, planine su planine. P o t o m , kada ovjek postane spiritualni tragalac, rijeke vie nijesu rijeke, planine nijesu planine - sve je u zbrci, u haosu. A kada se

109
ovjek prosvijelli, rijeke su p o n o v o rijeke, planine su p o n o v o planine. Ljudi zena kau da prosvijetljena osoba ivi na isti nain kao i svako drugi - spolja nije uoljiva nikakva razlika. On jede kada je gladan, spava kada osjeti u m o r - n i k a k v e spoljnje razlike. S a m o se priroda bia i kvalitet bitisanja promijenio: sada je um otvoren. On m o e da promatra spoljanjost ali ostaje u svojoj unutranjosti. On moe da se kree kroz svijet ali svijet ne ulazi u njega. On ostaje u svijelu ali svijet vie nikada nije dio njegovog bia. On m o e da uradi to je potrebno, ali nikada ne biva privren t o m e . To ne znai da nije privren, ne, to s a m o znai da nije ni j e d n o ni d r u g o . Svijet je postao san, poslao je igra, zabava. On vie nije stvaran, nije materijalan. A k o bi taj ovjek bio kasapin, on bi nastavio taj posao; on bi to radio sve do kraja. Z e n kae da je obian um prosvijetljen - s a m o sa j e d n o m razlikom: um je otvoren, vrata su otvorena, ukuanin je budan, svjestan. Spavanju je kraj. Vie nijesi u stanju h i p n o z e , vie nijesi u opijenom slanju.Ti si svjestan. A k o budete pokuavali da promijenite spoljanjost, to e ukazali da ste j o privreni. A k o ovjek nastoji da bude neprivren, izgledae d a j e privren. Z a t o bi se brinuli o neprivrenosti u k o l i k o nijeste privreni? A k o m u k a r a c bjei odpena, lo e ukazivati da mu je seks i dalje opsesija. Inae, zato bi bjeao od ena ukoliko nije njima o p s j e d n u t ? A k o ovjek izbjegava ulicu, ako ode u Himalaje, on je i dalje negdje na ulici ili je ulica negdje u njemu. On se i dalje plai ulice, a taj strah pokazuje da se jo nijeste promijenili. Inae, prosvijetljeni ovjek e biti j e d n o s t a v a n , obian, kao bilo ko drugi; ak i jednostavniji od bilo k o g d r u g o g . N e o b i n o obian! Z a t o je to tako? On nije egzibicionist. On vam m o e biti i najblii susjed a da ga ne poznajete jer vi raunate na n e k o g n e o b i n o g ovjeka. A k o taj ovjek g o d i n a m a tu stanuje, vi ete ii... m n o g o , v e o m a m n o g o kilometara ete putovati. To e postati hodoae jer vi elite da vidite ovjeka koji je lu boravio deset godina. On m o e biti udaljen tek j e d n u stopu od tebe ali to nee nita izmijenitiTo e p o n o v o ukazati na j e d a n egoistian pristup, egzibicionizam. Ti e m o d a otii i kleknuli pred o v j e k o m koji upranjava post j e r ti ne m o e da gladuje. Taj ovjek je gladovanjem d o s p i o do boga a ti to ne m o e postii. Ti e se osjeati inferiorno pred takvim ovjekom. Ti e kleknuti pred njim jer i s a m v e o m a d u b o k o udi da b u d e takav: neobian.Ti tako eli izvjesnu m o , u d o t v o r s t v o , a taj ovjek je to postigao. Taj ovjek je bramachari, on je u celibatu: ti osjea potovanje, privlanost, impresioniran si tim o v j e k o m j e r ti ne m o e da ivi bez ene a on lo m o e . On je d o s e g a o tenju koju i ti d u b o k o u sebi gaji, elju da ivi bez ena jer ene predstavljaju r o p s t v o . Ti osjea da o n a stvara ogranienja, da te obuzima, obrobljava. Ti se ne m o e osloboditi tog ropstva i zato se plai ena. N e k o je j e d n o m pitao Mulu N a s r u d i n a dok su sjedjeli u kafani: "Nasrudine, zato danas lako rano odlazi?"

110
On je rekao: "To je s v a k o d n e v n i problem. Moja supruga!" Na to ga ovjek upita: "Zar se boji svoje ene? Jesi li m u k a r a c ili mi?" Nasrudin mu odgovori: "Ja sam m u k a r a c . " ovjek ree: "Zato o n d a ide tako rano ako si m u k a r a c ? Zato si siguran da si m u k o ? " Nasrudin ree: "Ja sam siguran, apsolutno sam siguran u to! Poto se moja ena boji mia, ja sam siguran da sam m u k o . Ja se bojim nje, a ona se boji mia. T r e b a li da b u d e m mi...!" Supruga, suprug, porodica, p o s a o , o d g o v o r n o s t , svijet - sve to postaje optereenje, sve biva ogranienje. Poinje se osjeati optereeno, obrobljeno. A ovjek koji je napustio sve, koji se o s a m i o u s v o m carstvu, koji nije optereen s u p r u g o m , djecom, nije zabrinut, nije uplaen - vi klanjate pred takvim ovjekom jer osjeate: "To je cilj. To je ono to i ja elim da postignem." Ali taj ovjek je samo tvoja suprotnost. M o d a je on i postao mi, a ti si m o d a i dalje mukarac, m o d a se supruga plai njega, ali se time nita ne mijenja. On je s a m o na suprotnoj strani ali i on krije iste strahove. On krije istu poudu ali je izokrenuo cio proces. On nastoji da pliva u z v o d n o , to je sve - ali struja je ista, plivanje se nastavlja. On m o e biti vei borac od tebe ili m o e biti gluplji borac od tebe - j e r glupi ljudi su hrabriji i m o g u da plivaju u z v o d n o lake n e g o iko drugi. Idioti m o g u da urade neto to prosjeno inteligentni ljudi nikada ne bi radili. B u d a l e m o g u ui tamo gdje bi se i aneli plaili da uu. Z a t o ako u vaim m o n a s i m a po manastirima, u vaim sannyasinima, u t a k o z v a n i m sadhuima vidite glupe ljude, to je sasvim p r i r o d n o . U njihovim o i m a nikada neete nai inteligentan pogled, neete nai bistrinu, neete vidjeti plamen. Vidjeete s a m o tupe poglede idiota, glupaka. Zatupljenost! Oni takve stvari m o g u initi sasvim lako. O n i m o g u dubiti na glavi, praktikovati shirshasane, to m o g u initi g o d i n a m a - ali se n e e promijeniti, njihova unutarnja transformacija se nee dogoditi. Zen tvrdi d a j e obini um prosvijetljen. Vi nikuda ne idete; obini svijet je raj. Sve je smjeteno u sada i ovdje. Ne treba da ide n i k u d a ! K o d ovjeka iji je um otvoren supruga iezava. To ne znai da on odlazi, da bjei, njegova supruga j e d n o s t a v n o nestaje i tada se ukazuje p r e d i v n o bitisanje - kada n e m a supruge, ukazuje se p r e d i v n o bitisanje. K a d a od bitisanja nainite suprunitvo, neto runo poinje da ulazi u vas. Postoje i prijatelji, predivni prijatelji - a oekivanje donosi neprijateljstvo. Sve je to usljed tvog u m a , zatvorenog uma, koji stvara p r o b l e m e - a ne z b o g s u p r u g e . T a k o po prvi put postaje svjestan ljepote svijeta ... sve je n o v o , svjee i ivotno, a i B o g je tu! A k o mislite da je Bog negdje drugdje, onda ste i dalje u umu jer je to jezik uma: "Negdje drugdje, ne ovdje!" N i k a d a nije ovdje! A on je oduvijek ovdje.

111
Meditacija vas vraa u ovdje i sada. T a d a obian um postaje najneobiniji. Obian ivot tada postaje vrhovni, najuzvieniji. Jedina razlika je u z a t v o r e n o m i o t v o r e n o m u m u . K a d a su misli prisutne, um je zatvoren. K a d a n e m a misli, n e m a ni oblaka, um je otvoren. A kada je um otvoren, stari krag za vodu se razbio, voda je iscurila, odsjaj je iezao n e m a v o d e , n e m a mjeseca.

112

BUDA

OCRNJENOG

NOSA

Monahinja koja je tragala za prosvjetije njem je nainila drveni kip Bude i prekrila ga zlatnim liem. To je bilo veoma lijepo i ona je to nosila svugdje sa sobom. Godine su prolazile. Nosei i dalje svog Budu, monahinja se smjestila u jedan mali seoski hram gdje je bilo mnogo kipova Bude i svaki je posjedovao vlastiti oltar. Monahinja je palila miriljavi tamjan pored svog Bude svakog dana ali nije voljela da njen miriljavi dim ide ka drugim kipovim. Zato je izumila nekakav lijevak kroz koji bi dim iao samo ka njenom kipu. To je ocrnilo nos zlatnom kipu i nainilo ga posebno runim.

113

od najveih p r o b l e m a sa kojim se sreu svi koji zakorae na d u h o v n u stazu je kako da naine jasnu razliku izmeu ljubavi i privrenosti. To izgleda isto - ali to nije isto. To izgleda slino - ali nije ni slino. Z a p r a v o , naprotiv, ak je i mrnja blia ljubavi od privrenosti. Privrenost je upravo neto suprotno: ona skriva stvarnost od mrnje i daje izgled ljubavi, a ona ubija ljubav. Nita nije tako otrovno kao privrenost, kao posesivnost. Zato pokuajte da razumijete to, kako bi m o g l i ui u ovu predivnu priu. To se m n o g i m a ve d o g o d i l o ; d o g o d i l o se i v a m a - j e r je um zbrkan kada je u pitanju razlika izmeu ljubavi i privrenosti. A oni koji posmatraju stvari spolja, oni uvijek bivaju rtva: privrenost se prihvata kao ljubav, a kada j e d n o m takvu vezanost, posesivnost prihvatite kao ljubav uvijek ete to gubiti. Vi ste odabrali lani novi. Sada vie neete traili pravi n o v i jer mislite d a j e to pravi. Vi se tako obmanjujete. P o s j e d n i t v o i privrenost predstavljaju lanu ljubav. Mrnja je bolja jer je ona m a k a r islinila, to je injenica. Mrnja m o e postati ljubav, a posesivnost nikada ne m o e postati ljubav. Vi j e d n o s t a v n o to m o r a t e da odbacite k a k o bi m o g l i da rastete u ljubavi. Zato vam privrenost izgleda nalik ljubavi? Koja je razlika m e d u njima? - M e h a n i z a m je finiji. Ljubav znai da si spreman da se stapa sa d r u g o m o s o b o m . To je smrl, najdublja m o g u a smrt, najdublji ambis u koji m o e pasti i padati, padati zauvijek. T o m e nikada n e m a kraja, tu n e m a dna, to je s a m o j e d n o vjeno poniranje u drugu o s o b u . To se nikada ne o k o n a v a . Voljeli znai da je voljena o s o b a postala tako znaajna da gubite sebe. Ljubav je predavanje b e z u s l o v n o predavanje, j e r da postoji i najmanji uslov tada biste v; bili znaajni a ne druga osoba. A ako ste vi u sreditvu, lada je d r u g a o s o b a s a m o sredslvo. Vi tako koristile d r u g o g a , iskoriavate d r u g u o s o b u , zadovoljavale se, uivate p o m o u d r u g o g - ali vi sle cilj. Ljubav kae da o k o n a t e sa drugim, da neslanete u njemu, da se pretopite. To je nalik f e n o m e n u umiranja, procesu umiranja. Zato se ljudi plae ljubavi. Vi o

Jedan

114
ljubavi moete razgovarali, moete pjevati ali d u b o k o u sebi se bojite ljubavi. N i k a d a ne ulazite u to. Sva vaa poezije, sve pjesme o ljubavi su s a m o zamjena kako biste mogli pjevati o ljubavi ali ne i ulaziti u nju, kako biste mogli osjeati da volite bez ljubavi. A ljubav je tako d u b o k a potreba bez koje ne moete da ivite: potrebna vam je makar i zamjena. Ta zamjena m o e bili i lana ali m a k a r na trenulak, makar i na kratko vrijeme vam m o e pruiti osjeaj da volite. ak se i u l a n o m e m o e uivati. Prije ili kasnije ete shvatiti d a j e lo lano; tada neete nastojati da to promijenite, da lanu ljubav zamijenite p r a v o m - tada ete s a m o promijeniti partnera. To su dvije mogunosti: kada spoznate d a j e vaa ljubav lana, vi se promijenite, m o e t e odbacili tu lanu ljubav i postati pravi ljubavnik; d r u g a m o g u n o s t je da promijenite partnera. E v o kako funkcionie va um. O n d a kada osjetite: "Ova ljubav mi ne prua o b e a v a n o blaenstvo, naprotiv, postao sam j o jadniji" - vi tada pomislite da vas je partner o b m a n u o a ne da ste vi sebe obmanjivali. Niko vas ne m o e o b m a n u t i kao to vi sebe m o e t e o b m a n j i v a t i . . . zalo osjeate da vas drugi obmanjuje, d a j e drugi o d g o v o r a n za to: mijenjate suprugu, mijenjale supruga, mijenjate Majstora, mijenjate boga, idete od Budinih h r a m o v a do M a h a v i r o v i h hramova, mijenjate religiju, promijenite molitvu, vie ne idele u damiju, idete u crkvu - mijenjate druge. T a d a p o n o v o na neko vrijeme stiete osjeaj da ste u ljubavi, u molitvi. Ali prije ili kasnije ele p o n o v o upoznali lano jer vas to ne m o e zadovoljiti. Vi moete zaludivali sebe, ali koliko d u g o pojedinac m o e zaludivati sebe? ... T a d a p o n o v o morale mijenjati mijenjate partnera. A k o uspijete da shvatite da drugi nijesu problem, da je vaa ljubav lana - da ste samo priali o tome, da nijeste nila uradili da uete u to - biete uplaeni i zabrinuli. Ljubav je slina smrti, a ako se plaite smrti, plaiete se i ljubavi. Smru s a m o tvoje tijelo umire. O n o bitno, e g o , to to ti izgleda bitno, ostaje zatieno. Um, koji ti izgleda bitan, nastavlja da nosi dalje u drugi ivol. T v o j unutarnji opis ostaje isti, s a m o se spoljanji izgled, odjea, mijenja smru. Zalo smrt nikada nije tako d u b o k a , ona je povrna. A ako se plaile smrli, kako moete biti spremni da uete u ljubav? U ljubavi ne umire s a m o spoljanji izgled, ne mijenja se s a m o odjea, i vi umirete - um i ego umiru.Taj strah od smrti postaje strah od ljubavi, a strah od ljubavi postaje strah od molitve, od meditacije. Te iri stvari su istovjetne: smrt, ljubav i meditacija. Kurs je isti ali vi elite da to preskoile. Zato ako nikada nijesle voljeli, ne m o e t e ni moliti, ne moete upranjavati meditaciju. A a k o nikada nijeste voljeli ni meditirali, sasvim ete izgubili predivno iskustvo smrti. A k o ste voljeli, smrt je tada j e d n o predivno i snano iskustvo koje ne moete uporediti ni sa im u ivotu. i v o t nikada ne m o e biti lako dubok kao smrt jer se ivot rasipa t o k o m sedamdeset ili osamdeset godina.

115
Smrt se d o g a a u j e d n o m trenu - tako je snana; ivot nikada ne m o e hiti tako snaan. Smrl je kulminacija, ona nije kraj. O n a je kulminacija, stvarni v r h u n a c : itavog ivota si inio napore da d o s e g n e to. K a k v e li gluposti! A kada si stigao do vrha uplaio si se, postao si omamljen, osjetio si v r t o g l a v i c u , zatvorio si oi, bio skamenjen od straha. Ljudi umiru u n e s v j e s n o m stanju. T a k o g u b e m o g u n o s t log iskustva. Z a t o vam ljubav m o e biti od koristi jer e vas pripremiti za smrt, pripremie vas za meditaciju. U meditaciji se izgubite - partner vie nije tu - vi j e d n o s t a v n o treba da nestanete. Ljubav je dublja od smrti, a meditacija je dublja i od ljubavi j e r je u ljubavi voljena osoba prisutna - u tome se za neto vee. K a d a se m o e t e za nelo okaiti, u v a m a ipak j o neto preostaje. U meditaciji n e m a niega! Zato su Buda, Mahavira i Lao Ce odbacivali postojanje B o g a . Z a l o ? Oni su savreno d o b r o znali da B o g postoji ali su ga odbacivali iz prostog razloga kako se ne bi oslanjali na neto t o k o m meditacije. A k o bi n e k o bio prisutan, tvoja meditacija bi postala tek ljubav, predanje, ali p o t p u n a smrt se j o ne bi m o g l a iskusiti. P o t p u n a smrt je m o g u a s a m o onda kada n e m a nikog drugoga i kada vi sasvim iezavate, kada j e d n o s t a v n o isparite; n e m a n i k o g a za koga bi se okaili - tada se d o g a a najvea ekstaza. Rije "ekstaza" je v e o m a znaajna. Ta e n g l e s k a rije je predivna i v e o m a znaajna; nijedan drugi jezik ne posjeduje takvu rije. Ekstaza znai da ostajete vani. To znai da ste sasvim mrtvi i da stojite po strani i p o s m a t r a t e svoju smrt, isto kao da je tvoje cijelo bie tek s a m o obian le. Vi ste izvan svega toga i na to gledate kao na svoju smrt - tada se v r h u n s k o blaenstvo ostvaruje. A k o bih ti to rekao, li bi se uplaio: ako bih ti rekao da treba da traga za p o t p u n o m smru, ti bi bio uplaen - ali ti si zaista u traganju za time. Sva religija je s a m o umjetnost uenja k a k o umrijeti! Ljubav predstavlja smrt ali privrenost nije smrt. Ljubav znai d a j e voljena o s o b a postala toliko znaajna da m o e da preda sebe; toj osobi toliko vjeruje da n e m a potrebe da ima vlastiti um - svoj um m o e staviti po strani. Z b o g toga ljudi g o v o r e da je ljubav luda i slijepa. To je zaista tako! To ne znai da ti oslijepi, ali kada stavi svoj ego po strani, svoj um na stranu, svima ete izgledati slijepi i ludi. To je stanje ludila. Vi vie ne mislite s v o j o m g l a v o m . Vi imate previe povjerenja u voljenu osobu pa n e m a potrebe da mislite. Miljenje je potrebno s a m o ukoliko sumnjate. S u m n j a stvara miljenje, sumnja je u temelju miljenja. A k o ne sumnjate, razmiljanje prestaje. A k o ne razmiljate, gdje je onda e g o , kako ego m o e opstali ? Z a t o ego uvijek sumnja, n e m a povjerenja. A k o imate povjerenja, ego se ne pojavljuje, ego tada odlazi od vas. O d a t l e je prisutno insistiranje svih religija da s a m o p u t e m povjerenja, vjere i ljubavi m o e t e ui u boanski hram - ne postoje d r u g a vrata za 10. K r o z sumnju ne moe proi kroz ta vrata jer tako s a m o ostaje vani. U

116
povjerenju se gubi. Ljubav je povjerenje, rastapanje ega. Tvoje sredite se pomjera ka d r u g o m e . Ta osoba postaje v e o m a znaajna - postaje tvoj ivot, tvoje bitisanje. T a d a ni traak sumnje ne dopire do tebe. Tada je tako m i r n o , tako divno da ni traak sumnje n e m a pristupa, da je um sasvim spokojan. Povjerenje je p o t p u n o , savreno. U j e d n o m tako s a v r e n o m povjerenju je m o g u e ostvariti dobrobit, ljepotu, blaenstvo. ak i ako pomisli na tako neto, ukazae ti se mali bljesak tog osjeanja. Ali ako m o e osjetiti to, to je onda neto sasvim drugo, neto m n o g o vie, n e m a niega nalik t o m e , ali na ego zna da stvara i lane trikove. Umjesto ljubavi, to ti daje privrenost, posesivnosl. Ljubav ti kae da bude posjednut od drugog, a ego nalae da ti posjeduje d r u g o g . Ljubav kae da se pretopi u d r u g o m e , ego ti kae da zaposjedne d r u g o g a , da n e k o g a prisili da b u d e tvoj, da mu ne dopusti da se kree s l o b o d n o , da zakine neiju slobodu, da poslane tvoja sjenka, da ti uvijek b u d e pri ruci. Ljubav daje ivot drugima; posesivnosl, privrenost, ubija druge, uzima ivol drugima. Z a t o zaljubljeni, takozvani zaljubljeni, uvijek ubijaju j e d n i druge - oni su otrovani. Pogledajte s a m o suprunike: j e d n o g dana su zaljubljeni - oni misle da su zaljubljeni - a onda ponu sa ubijanjem j e d n o drugoga. Sada su lo samo dvije rnrtve osobe, postali su zatoenici j e d n o d r u g o m e . Oni su j e d n o s t a v n o umorni i uplaeni j e d n o od d r u g o g . D o g o d i l o se u j e d n o m cirkusu da je krotitelj lavova bila ena. Najopasniji lav je bio pod njenom kontrolom: ona bi mu nareivala a on bi se p o k o r a v a o njenim zahtjevima. A najvea stvar u svemu t o m e , od ega bi svima zastajao dah, je kada bi ena-ukrotitelj pozvala najljueg lava da svojim eljustima u z m e kocku eera sa njenog jezika. Svi bi od toga poludjeli - toliko bi to bilo uzbudljivo; svi bi aplaudirali i pokazivali svoje divljenje. J e d n o g dana je i M u l a Nasrudin bio tu prisutan. Svi su aplaudirali s a m o je on stajao n e p o m i a n . R e k a o je: "To nije nia! To m o e svako." ena-ukrotitelj ga pogleda iznenaeno i ree: " M o e li i ti t o ? " On o d g o v o r i : "Da, svako to moe - kada to lav m o e . " M u k a r a c se boji ene - a to je usljed iskustva ljubavi! Ljubav, takozvana ljubav, ubija ljubavnike. Inae, zato bi ovaj svijet bio lako ruan'? T o l i k o p u n o zaljubljenih, svako je zaljubljen: m u voli suprugu, supruga voli s v o g mua, roditelji vole djecu, djeca vole roditelje, prijatelji, poznanici, svi, cio svijel je u ljubavi... Toliko p u n o ljubavi - a loliko m n o g o runoga, toliko j a d a ? Negdje je nelo polo v e o m a loe - i to u s a m o m korijenu stvari. O v o nije ljubav, inae bi strah iezao - to vie voli, to se manje boji. K a d a ljubav dospije do svog vrhunca, vie n e m a straha. Ali u posjednitvu strah sve vie raste. K a d a n e k o g a posjeduje, ti se uvijek plai da e te ta osoba ostaviti, da e ti nju ostaviti - sumnja je uvijek prisutna.

117
M u uvijek sumnja: m o d a njegova supruga voli n e k o g d r u g o g . Oni u h o d e j e d n o d r u g o i uskrauju slobodu j e d n o d r u g o m e kako ne bi bilo m o g u n o s t i za preljubu. Ali kada n e k o m e zakinele slobodu, kada mu uskratite m o g u n o s t za otkrivanje n e p o z n a t o g , ivot tada zamire, stagnira. T a k o nastaje r a v n o d u j e , b e s m i s a o , dosada, monotonija. to se to b u d e vie d o g a a l o , li e sve vie bivati posesivan. K a d a v a m ivotna energija p o n e opadati, kada ljubav iezne, kada v a m neto p o n e izmicati iz ruku, tada postajete posesivniji, m n o g o vie se poinjete vezivati za n e k o g a ; tako postajete zatieni, diete zidove oko sebe, zarobljavate se. To je b e s k o n a n i krug. to je vie zatvora, to e manje ivota bili. Vi ete sve vie biti uplaeni da e se neto dogoditi, a kada ljubav iezne, to donosi vie zatvorenosti. T a k o e j o vie ljubavi nestajati, to e uzrokovati j o vie zatvorenosti. Za to postoje m n o g e suptilne m e t o d e : ljubomora, stalna ljubomora i posesivnost u tolikoj mjeri da dolina osoba vie ne predstavlja linost. O n a postaje s a m o stvar, predmet, jer se stvar m o e lake posjedovati n e g o osoba: stvar se ne m o e buniti, ne m o e n e g o d o v a t i , odbijati, ne m o e otii bez tvoje d o z v o l e , ne m o e se zaljubiti u nekoga. K a d a ljubav postane nezadovoljstvo - a o n a e poslati nezadovoljstvo jer to i nije prava ljubav - tada e ti malo po m a l o poeti da voli stvari. S a m o pogledajte ljude dok peru svoja kola, nain na koji oni to rade - opinjavajue! Pogledajte kakav romantian sjaj izbija iz njihovih oiju d o k gledaju svoj a u t o m o b i l - oni su zaljubljeni u svoje vozilo. P o s e b n o na Z a p a d a , gdje je ljubav ve sasvim ubijena, ljudi su zaljubljeni u stvari ili ivotinje: pse, m a k e , automobile, kue. M n o g o je lake voljeti stvari ili ivotinje: pas je m n o g o vjerniji od supruge. Vi ne m o e t e nai vjerniju ivotinju od psa - on e uvijek ostati vjeran, on nije opasan. S u p r u g a je opasna! S u p r u g je opasan! On m o e svakog trenutka otii a da li nita ne m o e uraditi. A kada on ode, tvoj ego je sruen, osjea se povrijeeno. K a k o bi se zatitili od tog bola, vi nastojite da ubijate svoju suprugu ili s u p r u g a i da ga poistovjeujete sa a u t o m o b i l o m ili k u o m - sa m r t v i m stvarima. To je jadan pristup: uvijek kada posjeduje neku osobu o n a postaje stvar - ali elite da volite tu osobu a ne stvar. Stvar se m o e posjedovali ali ona ne m o e uzvraati. Vi m o e t e voljeti neku stvar ali v a m ona ne m o e uzvratiti tu ljubav. M o e t e zagrliti svoj a u t o m o b i l , ali on ne m o e zagrliti vas. Vi moete i poljubili va automobil, ali on v a m ne m o e uzvratiti poljubac. uo djela, dola je galeriji. To je m o g l a obuzdati sam j e d n u priu o Pikasu: j e d n a ena, ljubitelj P i k a s o v o g kod njega i rekla: "Vidjela sam va autoportret u j e d n o j tako d i v n o djelo da sam bila opinjena time i nijesam se da ga ne poljubim."

118
Pikaso pogleda enu i upita: poljubac." e n a o d d g o v o r i : " K a k o me to moete pitati? K a k o portret m o e uzvratili poljubac?" Na to Pikaso ree: " O n d a to nije bio moj portret!" K a k o mrtva supruga m o e uzvratiti poljupcem? K a k o mrtvi m u m o e uzvratili poljubac? U tome je jad: ako eli da posjeduje, ti tako ubija. O n o g trenutka kada u tome uspije, sva dra se gubi j e r vam u t o m e n e m a ko uzvratili. O s o b a vam m o e uzvratiti s a m o ukoliko je slobodna ali vi ne m o e t e dopustiti tu slobodu j e r vi ne volite. Ljubav nije posjedni.tvo; ona to ne m o e biti zbog svoje prirode. I ne s a m o kada volite m u k a r c a ili enu: ako zavolite B u d u , vi ete ponoviti cijelu slvar; uradiete isto, i tu ele biti posesivni. Z a l o su se podigli mnogi hramovi - l o j e uslijed posjednitva. Hriani misle da Hrist pripada njima - Hrist ne m o e n i k o m e pripadati ali hriani misle da on pripada njima: oni su posjednici. M u h a m e d a n c i misle da M u h a m e d pripada njima. Vi ne smijete nacrtati njegov portret, m o e t e zavrili pred s u d o m . Ne smijete napraviti njegovu staluu jer v a m to m u h a m e d a n c i nee dopustiti. Ko su ti m u h a m e d a n c i ? K a k o su oni postali posjednici? Oni su M u h a m e d a pretvorili u mrtvu stvar. Niko ne m o e posjedovati M u h a m e d a , niko ne m o e posjedovati Hrista - oni su v e o m a veliki a vae ruke su lako male. Oni se ne m o g u posjedovati. Ljubav se ne m o e posjedovati; to je tako ivotna snaga, tako b e s k o n a n a m o , a vj sle tako slabi i mali, vi je ne moete zaposjednuti. Ali hriani imaju njihovog Hrista, m u h a m e d a n c i imaju njihovog M u h a m e d a , hindusi imaju njihovog Krinu, budisti njihovog Budu. U okviru d a i n i z m a postoje dvije zajednice - oni su podijelili M a h a v i r a . Postoji n e k o l i k o h r a m o v a u Indiji: na le h r a m o v e polau pravo obje zajednice zalo se uvijek bore o k o loga i zavravaju pred s u d o m . Razlog je u v r e m e n s k o j razlici: ujutro bi se koristli hram swetambersi, a uvee digarnbersi. Oni mijenjaju rituale j e r su prvi na M a h a v i r o v u statuu stavili lane oi, a drugi klanjaju pred M a h a v i r o v o m statuom koja ima sklopljne oi. T a k o oni ne m o g u koristiti j e d n u statuu. Prvi moraju da sklope oi ili da otklone lane oi i lek lada bi bili spokojni; tada bi to bio njihov M a h a v i r a . Ali k a k o on m o e biti va ili moj? Da li je Mahavira stvar, kua, prodavnica, namjetaj? Ali lani ljubavnici su takvi - oni su s a m o posjednici a ne zaljubljenici. O v o se veoma odraavalo p o m o u religije tako da je religija, umjesto da b u d e blagostanje svijela, postajala velika opasnost za svijet. K r o z tu posesivnosl religija je postala sekta - tako si klanjao mrtvim stvarima i nita se u t v o m ivotu nije d o g a a l o ; zato si mislio da sa religijom nelo nije u redu. N e m a niega loeg u religiji. M a h a v i r a te m o e preporoditi. Krina ti m o e podariti svjetlost koju posjeduje ali ga ti ne prihvata. Hrist je m o g a o biti spasitelj, ali ti to nijesi prihvalio. Jevreji su ga razapeli, a i ti - i ti si "Da li vam je portret uzvratio

119
lmimlao njegove rijei u crkvi. Sada je on mrtva stvar - d o b a r za klanjanje, d o b a r za posjedovanje, ali kako te mrtvi Hrisl m o e preporoditi? A svetenici to d o b r o znaju. Z a t o ja nikada nijesam pristupao sveteniku koji je vjernik. D u b o k o u sebi oni su oduvijek bili nevjernici jer su znali svoj posao, znali su to im je posao i da je Hrist mrtav. K a d a oni vre slubu to rade s a m o rutinski, kao za predstavu. J e d n o m se d o g o d i l o , a to je i istorijska injenica, to je bilo 3 1 . d e c e m b r a 9 9 9 g o d i n e da su se svijetom poele iriti glasine, p o s e b n o u h r i a n s k i m zemljama, o sudnjem danu koji e se dogoditi 1. j a n u a r a 1000. To e biti posljedni, sudnji dan kada e sve nestati i kada e se ljudi suoiti sa b o a n s k i m . Zato su hriani u cijelom svijetu 3 1 . d e c e m b r a 9 9 9 zatvorili svoje radnje, zakljuali kancelarije - ljudi su ak i dijelili svoje stvari jer 1. j a n u a r a vie nee biti svijeta. Ljudi su poeli da se grle i ljube, ak su odlazili i svojim neprijateljima da im oproste. Te veeri je svijet bio sasvim drugaiji. Sve je bilo zatvoreno jer ve sjutra ujutro nee biti budunosti. Z a t o o n d a bili neprijatelj sa n e k i m ? I zato se ne voljeti? Z a t o ne uivali? Ljudi su slavili - dolazio je posljednji dan. Svugdje u svijetu hriani su zatvorili sve. S a m o je kancelarija u Vatikanu, u R i m u , bila otvorena - zato to je papa d o b r o znao, znali su to i svetenici, da se to nee dogoditi, da je to s a m o praznovjerje. Oni su, zapravo, sve to izmislili! Z a t o p a p a tog d a n a nije nita dijelio. Svetenici su obavijeteni. Oni znaju da je Hrist mrtav - a vi ste lude koje se m o l e mrtvoj stvari. Oni v a m to ne m o g u rei jer je to trgovaka tajna i s a m o tako se moe ostvariti njihova eksplotacija nad vama. Sve to ide u njihovu korist jer d a j e Hrist iv oni ne bi m o g l i biti posrednici izmeu vas i njega. Hrist bi se obraao vama direktno; on ne bi dopustio posrednitvo, agenturu. On to ne bi d o z v o l i o ! Hrist ne bi dozvolio da svetenici stanu izmeu onih koji ga vole i njega - on bi vam se obratio, stao bi pred vas. Z a l o je za svetenstvo ivi Hrist velika opasnost, s a m o mrtvi Hrist je d o b a r za njih. Svetenici nijesu nikada voljeli ni M a h a v i r a , nijesu voljeli ni B u d u dok je bio iv. K a d a je umro, oni su se okupili i organizovali, podigli h r a m o v e i poeli da vas iskoriavaju. Svetenicu su protiv M a h a v i r a , protiv B u d e , Krine, ali znaju da e poslije njihove smrti moi iskoristiti njihova imena. Z a t o treba da se uvijek prisjetite da e ubiti vau ljubav, vau molitvu, vae predanje, ukoliko ih budete posjedovali. A k o budele ubili Krinu, kako e vas on moi preporoditi .'Kako e vas moi dovesti do svijesti o Krini? To e biti n e m o g u e ! Sada e m o ui u ovu priu. O n a je prei vna! Monahinja koja je tragala za prosvjetljenjem

120
je nainila drveni kip Bude i prekrila ga zlatnim liem. To je bilo veoma lijepo i ona je to nosila svugdje sa sobom. M n o g e stvari treba shvatiti - ak rije po rije. Monahinja ... jer je u srcu ene potreba da posjeduje. Zato nije n a v e d e n m o n a h ve monahinja. Ali nemojte pomislili d a j e s a m o ena posesivna, i mukarci su posesivni ali tada oni imaju srce ene a ne mukarca. Zato je ena posesivnija od mukarca'? Z a t o to posjednitvo p r o i z l a z i iz straha. Mukarci se manje plae n e g o ene, eto zato - mukarac se manje boji n e g o ena. Poto se manje plai, on je i manje posesivan. enski um se vie plai, strah je kod nje prirodan, ona uvijek drhti. Uslijed tog straha ena je posesivnija. D o k se sasvim ne zadovolji sa onim to eli da posjeduje,, ona n e e biti sretna. A kada b u d e p o t p u n o zaposjela svog ovjeka, ni lada nee biti sretna j e r e on tada biti mrtav. S a m o u slobodi ivot bitie. Stoga je za ovu priu odabrana monahinja. Ali zapamtite, nee nita mijenjati i ako tu bude mukarac - va um i dalje m o e bili enstven. Rijetko postoje takvi mukarci. Vi moete biti ena a da posjedujete m u k i neustraivi um. Zato razlika nije uslijed pola ve uslijed pristupa. M u k a r a c m o e biti enstven, ena m o e bili m u e v n a - taj simbol je uzet s a m o da bi se ukazalo na pristup. K a k a v pristup? A k o ste m u k a r a c , a i dalje ste posesivni, tada imate enstveni um. A k o ste ena a nijeste posesivni, vi posjedujete muki u m . R e e n o je da je M a h a v i r a insistirao da ena ne m o e biti prosvijetljena dok ne postane m u k o . Ljudi su to shvatali b u k v a l n o i zato nijesu razumjeli. Oni su razumjeli da se nijedna ena ne m o e prosvijetliti i da se sloga, svaka ena koja tei prosvjetljenju, m o r a u n a r e d n o m ivotu roditi kao mukarac kako bi ostvarila taj cilj. To je glupost - ali nijedan enski um ne m o e dospjeti do prosvjetljenja, to je istina, jer enski um znai strah i posesivnost. A sa strahom i posesivnou se ne m o e stii do ljubavi i meditacije. J e d n a ena se prosvijetlila. Daini - sljedbenici M a h a v i r a i teerthankaras - su bili uznemireni. Sto da rade? Oni su o n d a ime te ene promijenili u m u k o ime i v e o m a brzo se cijela stvar zaboravila. ena po imenu Malibai se prosvijetlila - to sada da se radi sa t o m teorijom? O n i su joj tada promijenili ime: nazvali su je Malinath. Promijenili su i statuu; nigdje neete nai statuu ene. A ta Malibai - ili Malinath - je bila v e o m a rijetka ena tako da su morali da j o j prepuste tirtankarstvo. Zato je od dvadest i etiri teerthankaras jedan bio ena ali je nigdje neete pronai jer su joj dali m u k o ime Malinath. Zato onaj koji ne osjea enstvenost m o e dospjeti do prosvjetljenja. Ali istina lei u j e d n o m dubljem, drugaijem smislu: nijedan enski um ne m o e to ostvariti - zato to se zbog straha i posesivnosti tamo ne m o e dospjeti.

121

Monahinja koja je tragala za je nainila drveni kip Bude...

prosvjetljenjem

Z a t o je v e o m a teko za enstveni um - bilo kod m u k a r c a ili ene... Ali enstveni um e stvoriti statue; vi ete stvoriti d r u g e . Vi ne m o e t e da budete sami. Statua znai d a j e stvoren n e k o drugi. Tu vie n e m a n i k o g a , ali ti se sa time ne moe pomiriti, ne m o e se zadovoljiti da n e m a niega; neega mora biti kako bi se za neto uhvatili. Zato i m a m o toliko m n o g o h r a m o v a i statua - sve lo je stvorio enstveni um. Z a t o u h r a m o v i m a neete nai p u n o m u k a r a c a ; . t a m o e biti m n o g o ena. A ako bi i neki m u k a r a c tamo doao to bi bio neki bojaljivi suprug. Takvi bi dolazili sa svojim s u p r u g a m a , ne bi dolazili direktno; oni bi iili iza supruga. K a d a je Mahavira propovijedao, on je lino inicirao etrdeset hiljada sanijasina - od toga su tridest hiljada bile ene. U emu je slvar? To je pojmljivo. To je sluaj i sa m n o m . A k o mi dodu etiri o s o b e , tri moraju biti ene. Mukarci teko dolaze ali lako odlaze, ene lako dolaze ali teko odlaze. O n e se lako veu, i v e o m a im je teko kada moraju da odu. Ali enstveni um stvara nevolje, prepreke. A k o pone da biva posesivan, g u b i smisao. M o r a t e imati na umu: strah se m o r a napustiti - s a m o tada se ljubav ukazuje. Strah se mora odbaciti jer je on proizvod ega. A k o strah bitie u vama, ego e opstajali; tada ete praviti statue i vezati se za njih. Ta statua te nee povesti do k o n a n o g jer si je ti nainila. M o e je prekriti zlatnim ljokicama, m o e d i v n o izgledati, ali to je s a m o stvar. M o e t e napraviti i zlatni kip, ali ni to nee p o m o i - to je s a m o stvar! To je bi/o veoma lijepo i ona je lo nosila svugdje sa sobom. To je postalo prepreka; trebalo je da se svugdje nosi sa s o b o m , da se uva. O n a nije mogla od toga da m i m o spava jer bi je neko m o g a o pokrasti. Nije nigdje m o g l a da ide bez toga jer bi to n e k o drugi m o g a o prisvojiti, m o g a o bi joj to oduzeti. Cio njen um je bio zaposjednut sa time. Taj kip je postao sredite, sredite njenog posjednitva, straha, oboavanja. Ali to nije ljubav. Godine su prolazile. Nosei i dalje svog Budu, monahinja se smjestila u jedan mali seoski hram gdje je bilo mnogo kipova Bude i svaki je posjedovao vlastiti oltar. G o d i n e su prolazile i nita se nije d o g a a l o . A k o nosite B u d u nita se nee dogoditi. K a k o se m o e nositi B u d a ? Vi s a m o moete nosili

122
neki kip. B u d a se m o r a ivjeli a ne nositi. B u d a se Ireba voljeli a ne posjedovali. Vi treba da pretoite sebe u njega a ne da ga nosite kao svoje vlasnitvo. B u d a je iv ukoliko se pretopile u njega. Ali tada je on opasan jer se vie nikada ne moete vratiti nazad. To je mjesto odakle se vie niko ne vraa. K a d a se jednom predate, predajete se lome. Vie n e m a povratka. Prisutni su strah i drhtanje jer se plaite da se ne izgubite. Va sirah je opravdan; vi se tako gubile. Ali sa k i p o m n e m a n i k a k v o g straha, m o e t e ga nositi. J e d n o g a dana m o e t e i izgubili taj kip ali neete izgubili sebe. Vi mocle napraviti drugi, m o d a i ljepi. Tu n e m a tekoa - to je tvoj izum. Poite u h r a m o v e : ta je ovjek uradio? Stvarao je kipove, vlastite kracije! Sada on klei pred njima, jeca i plae. Cijela slvar je lana jer je o s n o v a lana. V a e suze, vae molitve - k o m e lo upuujete? Pred k i m e jecate i plaete? Vae kreacije, vae igrake, bilo koliko da su lijepe i skupocjene, nijesu bitne. Vi ste izumitelji vaih b o g c v a pred kojima plaete i j e c a t e i nadale se da e se neto dogoditi. Vi se j e d n o s t a v n o g l u p o ponaale. H r a m o v i su prepuni glupih ljudi. Oni nijesi ni svjesni ta rade: klanjaju pred vlastitim djelima. K a k o ti to m o e p o m o i ? O n a je to nosila - m n o g e g o d i n e su prole, a mogli su proi i m n o g i ivoti - i dalje to nosi iako nije nigdje stigla. S a m o je lutala iz mjesta u mjesto, iz j e d n o g ivota u drugi, iz j e d n o g raspoloenja u d r u g o raspoloenje, iz j e d n o g u m a u drugi - ali to je s a m o bilo lutanje bez ikakvog cilja. Njoj je j e d n o m bilo dosta tog putovanja: cilj se nigdje nije u o a v a o , izgledalo joj je da cilj nije nigdje u blizini. Zato... se smjestila u jednom malom seoskom hramu gdje je bilo mnogo kipova Bude i svaki je posjedovao vlastiti oltar. Ali bilo je m n o g o Budinih kipova. U Kini i Japanu su gradili v e o m a velike h r a m o v e Budi. U Kini postoji hram sa deset hiljada B u d a , deset hiljada oltara u j e d n o m hramu! Deset hiljada kipova! Ali ak ni deset hiljada statua nee p o m o i . Jedan B u d a je sasvim dovoljan, deset hiljada statua nijesu dovoljne. Z a t o um nastavlja da ini besmislice? Jedan kip nije bio dovoljan, naini dva. To je aritmetika: ako ni dva ne ispune cilj, napravi tri - deset hiljada kipova! Jedan ovjek zuri u deset hiljada kipova i nita se ne d o g o d i . Nita se nee ni dogodili jer se iz mrtvih stvari ivot ne rada, nikada se pomou mrtvog kipa ovjek nee preporodili. Tragaj za ivim B u d o m ! A ako ne moe pronai ivog B u d u , sklopi oi i tamo ga trai. A k o ga ne moete nai napolje, pronaite ga unutra jer B u d e nikada ne umiru. Oni su tu, s a m o treba zagledati - i oni e uvijek biti lu. Oni su m o d a ak i iza ugla tvoje ulice ali li nikada tamo nijesi pogledao. Ili si m o d a toliko zasien susjedima, tim u g l o v i m a ulice, da

123
misli da ve sve zna. Niko lo ne zna - Budu m o e sresti i u prosjaku. S a m o ostani otvorenih oiju! A k o bude nosio kip, oi e ti biti zatvorene. M o d a je o v a ena prola pored m n o g i h B u d a nosei taj kip - zalo to je mislila da ga ve ima. O n a ve ima j e d n o g B u d u , zato bi se o n d a osvrtala o k o l o ? T a d a se smjestila u hram. Ljudi koji ive sa k i p o v i m a e se uvijek smjetali po h r a m o v i m a . Ljudi koji ive sa k i p o v i m a ne m o g u dospjeli do k o n a n o g cilja; oni se moraju negdje smjestiti pored puta - oltar, hram. M n o g i ljudi su se smjetali u h r a m o v i m a . Oni su lutali i traili i pronali da se nita ne m o e nai, da je to n e m o g u e ostvarili. Ne z b o g toga s t o j e taj cilj v e o m a dalek - cilj je v e o m a blizu, blie no to m o e pomisliti ali lo je n e d o s t i n o zalo to su nosili k i p o v e . Te statue su ih z a s l j e p l j i v a l e , oi su im bile zatvorene z b o g tih kipova, njihova srca su bila optereena lim k i p o v i m a , rijeima, spisima - mrtvim stvarima. J e d n o m sam uo da se u d a v n i m v r e m e n i m a o v o d o g o d i l o : j e d a n kralj, v e o m a obrazovan ovjek, je elio da se oeni ali ne o b i n o m djevojkom. elio je za suprugu savrenu enu, savrenu u skladu sa zvijezdama. Z a l o je k o n s u l t o v a o m n o g e astrologe. To je bilo zaista teko m n o g e g o d i n e su lako prolazile, mladost mu jc ve skoro prola. On nije vie bio lako mlad jer su astrolozi teki ljudi, a m a t e m a t i k a trai vrijeme. A kada bi se neka ena pronala, uvijek joj je poneto nedostajalo - nije bila sasvim savrena. I zaista, ne moele ni nai savrenu o s o b u . To je n e m o g u e j e r savrenslvo uvijek znai i smrt. K a d a je n e k o iv, znai da j o nije savren - zato i k a e m o da se nee p o n o v o roditi onaj ko je dostigao savrenstvo. Zato bi se rodili ako ste savreni? To znai da ste ve proli o v i m svijetom, da ste sve postigli, da ste stasali, da se vie ne m o e t e vratili. T a d a je kralj rekao svojim izaslanicima: "Dola je toga! A k o se nc m o e nai savrena ena, naite mi priblino savrenu. M o j a mladost prolazi. S k o r o mi je trideset i o s a m godina. Naite mi ve neku enu!" K o n a n o su nali j e d n u enu - nije bila sto posto savrena ali devedeset i devet posto jeste. O n d a su poeli da izraunavaju najbolje vrijeme kada e kralj voditi ljubav sa njom kako bi d o b i o izuzetno dijete. To je bilo v e o m a , v e o m a teko; m n o g e knjige su bile izuavane, I - C h i n g i drugi spisi; m n o g i mudraci su bili pozivani iz dalekih zemalja, bili su k o n s u l t o v a n i i d u g o se raspravljalo - a kralju je bilo skoro etrdeset etiri godine. J e d n o g a dana mu je bilo svega dosta pa ih je sve otjerao. Spalio je sve spise i rekao supruzi: "to jc m n o g o , m n o g o j c ! Sada m o r a m o da v o d i m o ljubav" - oni do lada lo nijesu inili. Ali i ena je bila ve stara, a sa ljubavlju m o e biti problema: ako ponete rano da vodite ljubav, (o moele initi do s a m o g kraja ivota. A k o sa time ne ponete dovoljno rano, kasnije neete moi to obavljali jer je voenje ljubavi m e h a n i k a stvar. M e h a n i z a m treba da bude efikasan. A k o mladi sa etrnaest g o d i n a pone voditi ljubav,

124
on e to moi obavljati do osamdesete. Nemojte misliti da ukoliko budete rano poeli da vodite ljubav da lo neete moi da inite polo ostarite. U o p t e nijeste u pravu. A k o to m n o g o upranjavate, tek tada ete u t o m e biti uspjeni. I zapamtile dobro, ne m o e se dugo vodili ljubav, to tijelo ne doputa. N e m o g u e je to previe upranjavati; tijelo posjeduje termostat previe nije m o g u e . Sve to inite u .ivolu, lo se ini do granice m o g u e g . Ali do tada je kralj ve postao impotentan - vie nije m o g a o da vodi ljubav; a supruga je postala frigidna. Oni su propustili pravi trenutak. Oni nikada nijesu m o g l i da dobiju dijete, zato su usvojili j e d n o g djeaka. To se obino dogaa: vi treba da prihvatite B u d u , da prihvatite b o g a . Vi ga ne m o e t e rodili - a B o g se mora roditi p o s r e d s t v o m vas jer inae e to biti s a m o lani bog. Ali v a m a to izmie jer ste previe okupirani spisima, m u d r a c i m a , astrologijom i m n o g i m drugim besmislicama. Vi ste previe opsjednuti rijeima, kipovima, hramovima, ritualima, formalnostima, a kada se sve te formalnosti ispune, ivot je p r o a o . O n o g a trenutka kada ti b u d e spreman da sve to zakljui logiki, ivot vie nee biti u m o g u n o s t i da to obavi. O n a naa ena se konano smjestila u h r a m , a ja vam g o v o r i m : nikada se nemojte skrasiti u h r a m u ! Poto hram m o e biti s a m o prenoite, to i ne m o e biti n e k o trajno stanite. N i k a d a se nemojte nastanjivati u h r a m u , nikada se nemojte smjetati u neku sektu, nikada n e m o j t e pripadati Vatikanu ili Puri Sankaraariju, nikada nemojte razmiljati sektakim u m o m . Vi se m o e t e odmoriti, to je u redu. Ostanite tu t o k o m noi, a ujutro, prije no to vas uhvate, krenite dalje! Kreile se - sve do v r h o v n o g : s a m o je tamo hram. Ali tamo neete nai nikakav kip. T a m o ete pronai stvarnost nikakav kip, n i k a k a v portret, s a m o stvarnost. N e m o j t e se smjetali pored portreta, pored neeg lanog, nemojte se smjetati pored kopije neega. Tragaj za originalom, za prvobitnim likom, za istinskim izvorom. e n a se smjestila - i treba da se smjesti. K a d a nosile d r v e n o g B u d u , kako moete dospjeti do prosvjetljenja? A k o vam d r v e n e B u d e m o g u dali prosvjetljenje, onda nee biti problema. Drveni B u d a je s a m o drveni Buda. Vi ga moete nositi, moete se s njime igrali. Monahinja je palila miriljavi tamjan pored svog Bude svakog dana. Buda je bio od drveta, s a m o je bio prekriven zlatom, ali ona je obino svog B u d u nazivala "Zlatni Buda". Ta pozlata je bila v e o m a tanka; ispod toga je bio s a m o drveni Buda, nita drugo. Ali vi m o e t e sakrivali stvari, ispod pozlate moete sakrivati bilo ta. K a d a n e m a ljubavi, onda oko supruge ima p u n o zlala. Drveni Buda ispod zlatnih listia - i ti pomisli d a j e sve u redu. I supruga misli d a j e sve u redu jer joj suprug uvijek donosi sve

125
vie i vie nakita. K a d a je ljubav mrtva, nakit postaje v e o m a iv. K a d a ima ljubavi, n e m a potrebe za n a k i t o m . Vi nikada ivog B u d u ne prekrivate zlatom, zar ne? To B u d a nee dopustili, pobjei e v a m . On e rei: " e k a j ! ta to ini? T a k o e me ubiti!" Zlato ubija. Zivol nikada ne m o e biti prekriven zlatom - to s a m o m o e smrt. S a m o smrt ti m o e dopustiti da uini neto... ivot ti n e e dopustiti takve besmislice. Ali ona je svog d r v e n o g B u d u nazvala "Zlatni Buda". Monahinja je palila miriljavi tamjan pored svog Bude svakog dana ali nije voljela da njen miriljavi dim ide ka drugim kipovima. Zato je izumila nekakav lijevak kroz koji bi dim iao samo ka njenom kipu. O v o je um posesivne osobe: nee dopustili ak ni mirisu, tamjanu, ni dimu da ode ka d r u g o m e Budi - i drugi su B u d e , t a k o d e . "Ali m o j B u d a je neto d r u g o . T v o j B u d a nije nita." U h r a m u su svi drugi kipovi bili kipovi B u d e . Tu nije bilo nijednog drugog kipa, kipa Krine ili R a m e tada bi razlika bila prevelika. O n a nije ivjela u tom h r a m u ali i lo je bio budistiki h r a m zato je m o g l a da ostane. Ali to je bio njen kip, a oni drugi nijesu bili njeni. K a d a negdje zaista ima ljubavi, nije bitno k o m e e ona ii. K a d a ima ljubavi, ti voli voljenu osobu ali ne m o e tu ljubav usmjeriti n e k i m lijevkom da ide s a m o ka toj osobi. Ljubav je lakav fenomen koji kada se dogodi ide i dalje od voljene osobe, uvijek se kree dalje i dalje; ona se iri ka svima. To je nalik lalasiima na jezeru. A k o bacite kamen u j e z e r o , talasii se pokrenu i idu sve dalje i dalje do kraja. A k o volite neku o s o b u , to nije linearni proces ve kruni, stvaraju se talasi. K a d a volite n e k o g a , vi bacate k a m e n i e u jezero ljubavi. T a k o e svi imati dobrobiti a ne s a m o o s o b a koju volite. A k o pokuate da s a m o osobu koju volite obaspele d o b r o i n s t v o m , vi ele initi isto io i ona monahinja. To nije m o g u e ! K a d a postoji neko ko voli, njegova ljubav se iri svuda n a o k o l o . Vi lo ne moele kanalisali, to nije takva stvar - a rijeku moete kanalisati - to je o k e a n s k o , ne m o e se kanalisali. Privrenost se m o e kanalisati, a ljubav ne. K a d a bacite kamiak u jezero, on p a d n e na o d r e e n o mjesto, to je u redu, ali p o t o m se talasii ljubavi ponu iriti dalje. K a d a se zaljubile, zaljubite se u o d r e e n u osobu, ali to je s a m o poetak, ne i kraj. T a d a se ljubav p o n e irili, cio svijet e tada osjetili dobrobit. T a m o gdje postoji i j e d n a o s o b a ispunjena ljubavlju, cio svijet e osjetili d o b r o i n s t v o . Postojae sredite gdje e kamiak pasti, odaklee se talasii podii i krenuti ka krajevima. Postojae sredite, centar - voljeni, ljubavnik, ali ljubav se ne

126
m o e sauvali s a m o lu. T a k o ljubavnik poslaje s a m o prolaz, s a m o otvaranje - a p o t o m e cio univerzum osjetiti korist od toga. Ali ta sirota monahinja je bila slina vama; tek s a m o jedan ljudski um koji djeluje p u t e m ljudskih gluposti.Ona nije voljela da miris odlazi drugim k i p o v i m a - a i drugi kipovi su bili Budini. K a d a volim neku osobu, ja lu pronalazim b o a n s t v o . K a d a se tako neto razotkrije, svi kipovi Bude... tada su svi boanstveni: d r v o je b o a n s t v e n o , oblak je boanski, prosjak na ulici je boanski, tada su svi boanstveni. A k o se ljubav d o g o d i , i vi se zagledate u prvobitni lik te o s o b e - koji v a m se objavio u ljubavi - tada e B u d e svugdje biti B u d e , svi kipovi su B u d e - tada e cio svijet postati hram. T a d a neete biti zabrinuti. T a d a neete biti zabrinuti da e va miris dospjeti do n e k o g d r u g o g . Vi neete biti zabrinuti to e va miomiris ljubavi otii n e k o m e d r u g o m e . Vi ete biti sretni to e kroz vas sav svijet biti podaren d o b r o i n s t v o m , to e uitem vas sav svijet primiti blaenstvo. A k o se boji i p o k u a v a da sauva to, tada e to biti posesivnost koja e to ubiti. N e m o j pokuavati da to zadri, n e m o j nastojali da to zaposjedne! Dopusti da to raste, pomogni mu da izrasle, p o m o g n i da to dospije do svih! S a m o tada ete moi to primiti j e r primate s a m o o n d a kada cio svijet to prima. Ali to je i problem: uvijek kada n e k o g volite, elite da ga sauvate, da ga ograniite. To bi bilo kao kada bi nastojali da ograniite d r v o u saksiji; i ne s a m o korijen ve cijelo drvo - tako ete ga ubiti. D r v o treba da raste do neba, treba da se iri do neba. Njegovi cvjetovi e dati mirisa m n o g i m a , njegove grane e nainiti hladovinu za m n o g e , m n o g i e imati koristi od njegovih plodova. N a r a v n o , korijeni su u tebi, ali d r v o nastavlja da raste. A ljubav je najvee m o g u e d r v o ; ono se m o e rairiti po cijelom nebu, o n o se ne m o e ograniiti, ne m o e se zadrati. Vi to ne m o e t e uiniti k o n a n i m - njegova stvarna priroda je b e s k o n a n o s t . Ali nije ide ka Zato je kroz koji voljela da njen miriljavi dim drugim kipovima. izumila nekakav lijevak bi dim iao samo ka njenom kipu.

to se tada d o g o d i l o ? To se tako moralo zavriti: To je ocrnilo nos zlatnom kipu i nainilo ga posebno runim. O v o se d o g a a s v a k o m ljubavniku i voljenom j e r lada vie taj dim nije miriljav; to postaje s a m o obian d i m - miris ima potrebu da se iri. T a d a se n o s ocrnio i sada sve B u d e imaju crne n o s e v e . Pogledajte s a m o vaeg K r i n a , B u d u , vaeg Mahavira; njihovi nosevi su garavi - to je zbog

127
vas, vae posesivnosl!. Vaa molitva je posesivna, ona nije istinita. Daini n i k o m e ne doputaju da ude u njihove h r a m o v e s a m o zbog toga to nije dain. H i n d u s i lo ne doputaju nedodirljivim jer oni nijesu od vie kaste. Svi h r a m o v i su ocrnjeni jer su zaposjednuti: "Moj hram!" O n o g trenutka kada naglasim " m o j " , to vie nije hram jer kako h r a m m o e biti tvoj ili moj? H r a m j e j e d n o s t a v n o hram! Ja sam j e d n o m bio priveden na sud j e r sam s v e a n o otvorio j e d n u crkvu. C r k v a je bila zatvorena najmanje dvadeset godina. Poklonici te crkve su otili, nijesu bili u Indiji - ona je bila u posjedu neke engleske hrianske sekte; a u gradu nije bilo n i k o g a , n i k o g a ko bi se o njoj b r i n u o . To je bila j e d n a predivna crkva ali sasvim zaputena. Tada je n e k o l i k o hriana d o l o k meni i reklo: "Mi ne p r i p a d a m o toj sekti ali n e m a m o n i k a k v u crkvu. M o e li n a m p o m o i ? S v e a n o otvori tu crkvu a mi e m o obavljali slubu u njoj." Ja s a m im rekao: "U redu." T a k o su oni presjekli katanac i oistili crkvu - oistili su i ogaravljeni Hristov nos. A o n d a sam je o t v o r i o za sve, i rekao: "Nije pitanje k o m e ova crkva pripada. Crkva pripada o n i m a koji u njoj obavljaju slubu." Ali posle dva, tri mjeseca to je dospjelo do pravih vlasnika. Oni su angaovali advokata, i on me je priveo sudu sa pitanjem: " Z a t o si otvorio tu crkvu?" Sudija me je pitao: "Zato ste otvorili tu c r k v u ? O n a ne pripada o v i m ljudima. To nije njihovo vlasnitvo." R e k a o sam: "Crkva ne m o e biti niije vlasnitvo. O n a pripada o n i m a koji u njoj vre boju slubu. Crkva nije vlasnitvo, i to nije uopte j a v n o pitanje!" Sudija ree: "Nemojte initi digresije. N e e m o ulaziti u filozofiju. T o j e j a v n o pitanje!" C r k v a je j a v n o pitanje? Da, to je postalo j a v n o pitanje. Z a r je h r a m j a v n o pitanje? A k o je hram pitanje za javnost, onda on pripada o v o m svijetu a ne o n o m . Z a t o sam mu o d g o v o r i o : "U redu, m o e t e je zatvoriti ako je to j a v n o pitanje. Vi je zatvorile, ali zapamtite, tako se ubija religija." To uopte nije vlasnitvo! N o , injenica je da su sve c r k v e , svi hramovi postali neije vlasnitvo. To je moje ili tvoje - lada je Budin n o s ogaravljen i poslaje p o s e b n o ruan. O n e treba da budu p o r u e n e , oiene tako da zemlja b u d e isla, i tek lada e istinski h r a m poeti da bitie - kada takvi h r a m o v i neslanu. O n i su postali dio vae trgovine, dio vaeg j a v n o d suda. O n e vie nijesu simboli o n o s t r a n o g . Um je takav: on sve pretvara u posjednitvo jer e g o m o e da bitie s a m o ako posjeduje. A ego je barijera. E g o je v o d a u kojoj se s a m o odsjaj m o e uhvatiti, nikada se stvarno ne m o e spoznati. S a d a odbaci laj krag! Z a t o treba ekati neki nesrean sluaj? O d b a c i ovaj stari krag i neka v o d a islee - n e m a v o d e , n e m a mjeseca.

DAVALAC TREBA DA BUDE ZAHVALAN


Majstor Seistsu je zahtijevao velike prostorije kako bi zgrada u kojoj bi poduavao bila prepuna posjetilaca. Umezu, trgovac, je odluio da pokloni pet stotina zlatnika za konstrukciju nove zgrade. Umezu je donio novac uitelju na to je Seistsu rekao: "U redu, ja u to uzeti." Umezu je dao vreu zlata Seistsu ali je bio nezadovoljan ponaanjem uitelja poto je suma koju mu je on dao bila veoma velika neko bi mogao cijelu godinu ivjeti sa samo tri komada tog zlata, a uitelj mu nije ak ni zahvalio. "U vrei je pet stotina komada zlata", napomenu mu Umezu. "To si mi rekao i prije", ree Seistsu. "Cak i za dobrostojeeg trgovca, pet stotina komada zlata je puno novca", ree Umezu.

129

"Da li eli da ti zahvalim zbog toga?" upita Saistsu. "Trebalo bi", ree Umezu. "Zato ja?" upita Seistsu. "Davalac treba da bude zahvalan".

s a m o dva naina na koje m o e ivjeti svoj ivot, s a m o su dva naina m o g u a za to: jedan je ispravan nain, a drugi je pogrean nain. Ispravan nain je kada daje, dijeli, voli. Pogrean nain je k a d a si g r a m z i v , kada iskoritava, kada skuplja. Ljubav i n o v a c su simboli ta dva naina. Ljubav je ispravan nain, a novac je pogrean nain. Svi ive na pogrean nain. Zato se to d o g a a ? K a k v a je pokretaka sila toga? Z a t o svi idu p o g r e n i m p u t e m ? Gdje su pravila? Z a t o e m o d u b o k o prodrijeti u taj p r o b l e m k a k o biste mogli da shvatite ovu p r e d i v n u priu. A ako ne budete m o g l i da razumijete ovu priu, neete moi da razumijete ni B u d u , Isusa, M a h a v i r a - ne! To je n e m o g u e jer se oni kreu stazom ljubavi; vi se kreete stazom novca, a ta dva puta se nikada ne ukrtaju. Ne m o g u se susresti.

Postoje

130 P o n e k a d a , ak i kada pokuate da razumijete M a h a v i r u , B u d u ili Isusa, vi nastojite da ih shvatite kroz pojam novca. Daini nastoje da razotkriju koliko se M a h a v i r a odricao - stvar je u koliini. Da je M a h a v i r a bio sin prosjaka, niko ga ne bi slavio. On je bio sin j e d n o g velikog kralja, posjedovao je o g r o m n o kraljevstvo, m n o g o novca, m n o g o zlata, dijamanata - i svega toga se o d r e k a o . T a k o je iznenada postao znaajan. Taj znaaj se sastojao u n o v c u kojeg se odrekao a ne u njegovoj linosti. ak i kada bi mu se pridruili, vi bi to uradili zbog novca. K a k v o g li apsurda! A o n d a su daini poeli da istrauju tu stvar, poeli su da se raspituju i razotkrili su da zapravo to i nije bilo neko veliko kraljevstvo. To je bila neka mala kneevina, jer je u to vrijeme u Indiji bilo ak dvije hiljade kraljevstava; to je bio s a m o neki mali srez. A Mahavirin otac i nije bio neki previe bogat ovjek, ali je ipak bio bogat, naravno. Kada se p o t o m M a h a v i r a o d r e k a o novca, postao je v e o m a znaajan. Onda su oni poeli da se raspituju za s u m u n o v c a koje se on o d r e k a o . Sada su doli do fantastine, aprsurdne koliine; m e u t i m , bilo to da kau, pogreno je. T a k o je Mahavira postao znaajan z b o g n o v c a kojeg se o d r e k a o . K o j e uistinu znaajan u vaim oima? Z a t o se d o g o d i l o da nijedan leeithankara nije potekao iz obine porodice? Sva dvadesetetvorica su kraljevski sinovi. Z a t o se nikada nije d o g o d i l o da nijedan siromah postane hindu avatal? Zato s a m o R a m , Krina - kraljevi?Kako se d o g o d i l o da nijedan siromah nikada nije postao B u d a ? G a u t a m a Sidarta je bio princ. K a k o se to d o g o d i l o ? Sve tri religije su r o e n e u Indiji, u velikoj zemlji. Ne znai da neki teerthankura nije roen u nekoj siromanoj porodici, ali vi takvog ne biste ni primijetili. Ne znai da neki B u d a nije roen u prosjakom d o m u , ali ako je tako, vi takvoga ne biste ni pogledali. Vi ih prepoznajete s a m o kroz n o v a c kojega se odriu. B u d a je bezvrijedan - n o v a c kojega se on odrekao je bitna stvar. To vas privlai, to vas hipnotie. ovjek na stazi novca ne m o e razumjeti ovjeka sa staze ljubavi - to je n e m o g u e , oni se nikada ne susreu. Vi ga m o e t e uvaavati, m o e t e mu se klanjati, ali ete lo initi z b o g p o g r e n o g razloga jer ga ne razumijete.Vae potovanje e biti bazirano na n e e m p o g r e n o m . U emu se sastoji taj m e h a n i z a m ? Prvo pokuajte da shvatile zato ljubav postaje n e m o g u a - jer je to korijen - zato ne m o e t e voljeli? A k o moete voljeti, novac vam nikada nee bili opsesija, ne m o e ni biti. zato ne m o e t e voljeti? Jo od s a m o g poetka u djeijem u m u je neto krenulo p o g r e n o : zato ono ne m o e da voli? Jedna stvar je jasna: ljubav je sponiani fenomen. Vi time ne m o e l e manipulisali. A k o pokuale da manipuliete, vi ele to izgubiti. U tome je nevolja sa spontanim stvarima. T a k v e stvari su predivne, najljepe - ali ih ne m o e t e manipulisali. A k o ih ponete manipulisati o n e e biti povrne, neto e krenuti loe. K a d a se dijele rodi, vi naslojile da izmanipuliele njegovu ljubav, kaeie: "Ja sam tvoj otac, voli m e " , kao d a j e ljubav logini proces! "Ja sam

131
li olac, zalo me voli." "Ja s a m li majka, zato treba da me voli." "On ti je brat, zato treba da ga voli." A ljubav ne poznaje "zato", to nije silogizam, posredni zakljuak. Mi nikada ne s a e k a m o da se ljubav u njemu d o g o d i . Mi poinjemo da ga u s m j e r a v a m o , kontroliemo, kao da se plaimo da, ukoliko ga o s t a v i m o njegovoj sponianosti, nee voljeli majku - lo nije n u n o , on i ne m o r a voljeti oca - to ne m o r a biti n e m i n o v n o . Vi ne m o e t e ovisiti o tome. Z a t o prije no to se to s p o n t a n o d o g o d i , mi nastojimo da prisilimo dijete, a dijete m o r a da se pokori jer je b e s p o m o n o . On poinje da prodaje svoju ljubav. U njemu se rada politika, on tako postaje politiar: on se smjeka, a d u b o k o u sebi je ljut; on pokazuje ljubav, ali d u b o k o u sebi te ljubavi n e m a on mrzi svog oca. Svaki sin mrzi oca, zato i svako drutvo nastoji da prisili djecu da potuju oca, da vole oca. Poto je svaka kultura svjesna da e sin mrzjeti oca, oni zato nalau: "Stvorite suprotno prije no ta mrnja eksplodira!" Svaka kerka, svaka djevojica mrzi svoju majku, zato j o j se govori: "Voli majku, ona je tvoja majka. Potuj je!" Mi s m o toga v e o m a uplaeni i i n i m o suprotno kako bi se zatitili. Zato sin mrzi s v o g oca? Ne zato to on treba to da ini - tu postoji j e d a n zaarani krug. P r v o , konflikt je potreban, to je prirodni dio uzrastanja. Dijete treba da se bori sa svojim roditeljima, inae nikada nee porasti. A ta b o r b a zapoinje o n o g prvog trenutka po roenju, b o r b a zapoinje roenjem. Dijete eli a se rodi, a majka eli da ga zadri, odatle je prisutno toliko m n o g o bola. Psiholozi sada tvrde da bol postoji uslijed konflikta. Dijete eli da izae, a majka eli da ga zadri - to je konflikt: zato je prisutno toliko bola pri raanju. Inae, kod ivotinja n e m a toliko bola; u primitivnim drutvima n e m a bola. Zato ima vie bola ukoliko je ena civilizovanija? Z a t o to je ego izraajniji ukoliko ste civilizovaniji, e g o je tada jai. Majka eli da zadri dijele unutra - nesvjesni strah da e je dijete napustiti. To e je optereivati itavog ivota: da e je dijete napustiti. A dijete m o r a da je napusti, inae bi umrlo u njenoj utrobi. O n o treba da odbaci posteljicu i da napusti utrobu - to je prirodno. K a d a majka to shvati, n e m a bola t o k o m poroaja; tada e ona p o m o i djetetu da ode. A ako p o m o g n e t e djetetu da o d e , o n o vas nikada nee mrzjeti. To je p r o b l e m : ako ne dopustite s v o m djetetu da ode, ako ponete da stvarate barijere, o n o e vas zamrzjeti zbog tih barijera. A vi se bojite te mrnje, zato inite s u p r o t n o . Vi prisiljavate dijete da vas voli, a ono je b e s p o m o n o , zato m o r a da popusti uslijed le svoje b e s p o m o n o s t i ; ne svojom voljom - o n o m o r a nevoljno da popusti. Mrnja oslaje d u b o k o u njemu - ljubav je s a m o m a s k a , fasada. Dijete je r o e n o i ono e se s v a k o d n e v n o udaljavati od majke. T a k o i treba jer o n o drugaije nikada nee biti nezavisno, nikada nee biti svoje. O n o treba i da odlazi, s v a k o d n e v n o na svaki nain, a majka mu to ne doputa: " N e m o j da prekorai ovu granicu! N e m o j da izae iz kue! N e m o j da ide na ulicu! N e m o j se igrati sa lim djeakom! Ne mrdaj!"

132 Majka e stvarati sve vie ogranienja. io se bude vie ogranienja stvaralo, sloboda e biti mrtva, dijele e palili - mrnja e se roditi. t a sada da inimo sa tom mrnjom? Majka ini suprotno. Uvijek kada se ponaate suprotno, kreete se u p o g r e n o m pravcu. Zato se mrnja m o r a shvatili, prihvatili, ne smije se inili suprotno. A vi I r e b a da znale d a j e lo dio odrastanja. Dijete mora da ode, a vi da mu dopustile vie slobode. N a r a v n o , morate biti v e o m a budni jer dijete moe i da povrijedi sebe. Zato sloboda ne treba da b u d e haotina - a to je v e o m a delikatno. Ali u ime zatite djeteta, poto bi ono moglo da povrijedi sebe, vi mu zakidate svu slobodu - tako stvarale mrzovoljan um. A ako djeak p o n e da mrzi svoju majku, on nee nikada vie bili u m o g u n o s t i da voli nijednu enu jer jc prvo iskustvo sa enskim biem izrodilo mrnju. Zato vi mrzite vae supruge - jer ste od poetka mrzjeli vlastitu majku, i nikada neete biti opuleni sa enama. e n e e uvijek u vama izazivati nelagodnost; o n e e vas privlaiti i odbijali u isto vrijeme. O n a e postali fokus tvoje ljubavi ali ta ljubav e biti povrna; poto ne moete d u b o k o voljeti svoju majku, kako ete m o i voljeti neku drugu enu? To je n e m o g u e ! Iza svake ljubavi krije se uzburkana struja mrnje. Ljubav je postala podijeljena, njena suprotnost se tu krije - sve e lada postali otrovano. Dijete e se sve vie udaljavati, i j e d n o g a dana e se zaljubili u neku enu. To e bili konaan prekid. T o g a dana e se u potpunosli to dijete roditi. P u p a n a vrpca e se prekinuti tog dana. To e trajati dvadeset godina, dvadeset i pet godina; s v a k o d n e v n o e biti prisutni bol i konflikti. Na kraju e se dijete zaljubiti u neku drugu enu - to je taka raskida. Sada je sasvim napustio svoju majku. D r u g a ena je sada ula u njegov ivot; zato majka nikada ne m o e biti u ljubavi sa s n a h o m - n e m o g u e ! Zato u svijetu krue m n o g e prie o svekrvi - one ne mogu biti spokojne. N e m o g u e ! To je stoga io su one neprijatelji; ta ena joj je neprijatelj, taj ovjek je neprijatelj, on je sasvim odvojio njeno dijete od nje. Postoji j e d n o kazivanje o Isusu - j e d n o od najmisterioznijih, n e m o g u e da se p o v e e sa I s u s o v i m u m o m , i v e o m a je o p a s n o , a rijei sa s o b o m nose veliku opasnost. Isus je rekao svojim uenicima: "Dok ne zamrzile svojeg oca i majku, ne moele doi meni." ovjek nalik Isusu koji je rekao da je ljubav put ka B o g u , koji je rekao da je B o g ljubav, koji je ljubav izdigao do najviih visina i poistovjetio je sa meditacijom, rekao je: "Dok ne zamrzite svog oca i majku, ne moete doi meni." On je b i o u pravu, j e r dok sam Isus ne postane va otac i mali, vi ne m o e l e doi do Majstora. D o k sasvim ne napustite svog ova i majku - io znai napustili svoju prolost p o l p u n o , prole veze i prole odnose... sasvim, u potpunosti kako moete doi Isusu, kako moete doi Majstoru? A k o si j o predat prolosti, tvoja sadanjosl je optereena, tvoja budunost je mrana. Vi treba da budete osloboeni prolosti, sasvim odsjeeni od prolosti, odvojeni.

133 Samo tada vaa sadanjost moe biti svijetla, a vaa budunost tada nee biti samo mehanika progresija prolosti. Isus je bio u pravu: dok ne zamrzite svog oca i majku, neete moi doi do Majstora. Zato su tvoji otac i majka uvijek uznemireni kada odlazi Majstoru - tako i treba da bude. Oni se nikada nee toliko uznemiriti: ti moe ii prostitutki - oni nee biti previe uznemireni; moe postati alkoholiar - oni se nee previe uznemiravati. Ali ako ode Budi, Isusu, Majstoru, oni e biti sasvim uznemireni. Neto iz njihove podsvijesti govori: "Ovo je sada posljednji raskid. A k o sada ovo dijete ode Majstoru, otac i majka e biti sasvim nezadovoljni" - odatle strah! ak iako njen sin ode sa nekom enom, majka e odrati vezu, odrae neku vezu. Ali ukoliko njen sin ode sa Isususom, svi odnosi e se tada prekinuti; tu vie nema mogumosti za odnos jer Isus zahtijeva potpuno predavanje. Nijedna ena ne moe zahtijevati neto takvo, nijedan mu to ne moe traiti, samo Majstor moe da zahtijeva potpunu predaju. Dijete se mora kretati, a kada ono postane zrelo i prosvijetljeno, tada je on sasvim raskinuo, potpuno, u potpunosti je raskinuo sa prolou, sa majkom, sa ocem - sa svime! Postoji jo jedno kazivanje koje je takode veoma tajanstveno, izgleda veoma nepojmljivo za Isusa. On je jednom govorio pred masom, i neko je rekao: "Isuse, tvoja majka eka napolje, velika je guva i ona ne moe da ude, a ona eli da te vidi!" Isus je rekao: "Niko nije moja majka. Recite toj eni da mi niko nije majka" - izgleda veoma okrutno, grubo. Ali Isus ne moe bili grub i ne moe biti okrutan. Ali ponekada je i istina gruba, istina je okrutna. A Isus ne moe da lae, on je u pravu: "Niko mi nije majka." J e d n o m se dogodilo, kada je Isus bio sasvim mali, da su njegovi roditelji otili u veliki jevrejski hram na godinje slavlje. U toj gomili se Isus izgubio. Svi su ga traili i traili, i tek negdje predvee - kada su bili veoma uznemireni, zabrinuti - predve su ga pronali. On je sjedio sa nekim uenim ljudima, a bio je tek dijete, i raspravljao o zaumnim stvarima. Tada mu otac ree: "Isuse, to tu radi? itavog dana smo brinuli o tebi." Isus ree: "Nemojte brinuti za mene. Ja sam razgovarao o oevom poslu." Otac mu ree: "Ja sam ti otac.Kakav posao ti trai ovdje? Ja sam stolar." Isus mu odgovori: " M o j otac je tamo, gore na nebu. Ti mi nijesi otac." K a o to dijete mora da napusti majino tijelo, inae bi umrlo u njenoj utobi - ono treba da izae iz njene utobe - isto tako, jednoga dana dijete mora da mentalno napusti oca i majku. Ne samo fiziki - ve i mentalno; ne samo mentalno - ve i duhovno, spiritualno. A kada se ovjek rodi i spiritualno, on je lada sasvim izvan prolosti, potpuno odvojen, lada e po prvi put postati svoj, jedna nezavisna osoba, stajae na svojim

134 nogama. On tada jeste! Do tada je bio tek samo dio majke, oca ili porodice ali nikada nije bio svoj. Od samog poetka, majka ili otac su nastojali da djetetu ne daju slobodu. A ljubav se rada samo u slobodi jer je lo jedan spontan fenomen. Ti tu nila ne moe uiniti. A k o nelo preduzme, pokvarie itavu stvar. Oni pokuavaju. "Voli nas!" - a dijete mora da se povinuje, ono je bespomono. Samo da bi opstalo, ono mora da se pogaa. To je pogodba: kada dijete kae: "Da, ja te volim, majko", jo i kada kae: "Nikoga drugog ne volim koliko tebe", kada dijete kae: "Volim te, oe. Ne postoji niko nalik tebi. Ti si jedinstven, najbolji, najvei otac koji je ikada postojao", on tako samo pravi pogodbu, samo sc igra politike, postaje dio obmanjujue igre. U poetku on nije svjestan da je ljubav jedan spontani fenomen. Treba da budete slobodni, strpljivi, da ekate sa molitvom da to dode. Nita ne moete uiniti povodom toga. To je dogaanje. Sada se to vie nee dogoditi cijelog ivota. On e uvijek mar ipulisati, uvijek e pokuavati da kontrolie, uvijek e biti izvjetaen. Da li ste ikada primijetili? - Uvijek kada ste u ljubavi, vi ste podijeljeni: jedan dio manipulie... a duboko u sebi vi znate da manipuliete; mukarac pokuava da iskoristi enu, ena pokuava da iskoristi mukarca. A kada se vjenaju - a to znai da je njihova ljubav postala obaveza - malo po malo e sva izvjetaenost nestati. Tada e autentino, stvarno bie izai na vidjelo, a to je protivurjenost. S v a ljubav e tada nestati jer te ljubavi nikada nije ni bilo. Inae, kako je mogue da ljubav iezne? Ljubav je najtrajnija stvar na svijetu. Zemlja moe nestati, zvijezde mogu ieznuti, cio svijet moe propasti - ali ljubav ne! Ljubav je vjeni fenomen, najboanstveniji. Kako moe da nestane tako brzo? ak ni medeni mjesec nije istekao, a ljubav je nestala; zapravo, nje nikada nije ni bilo. Vi ste samo pokuali da sebe i druge zaludujete. Koliko dugo to moe trajati? A ako vam uspije da to dugo potraje, to e postati takav teret, bie toliko teko da e biti nemogue ivjeti. Vi ne moete biti glumac dvadeset etiri sata. To je u redu na nekoliko minuta - na plai, na breuljku, to je sasvim dobro; moe biti romantian, izvjetaen. To je u redu za nekoliko munuta. To je dobro, to je igra - ali dvadeset etiri sata? A k o eli dvadeset etiri sala da bude izvjetaen, to e postali veoma napeto slanje uma, stvorie veoma mnogo tjeskobe jer e se osjeati zarobljen, ogranien. A kada osjetite da ste ogranieni, kao u zatvoru, misliete da je za to odgovoran neko drugi. Onda ele nastojati da se osvetile, da reagujete; bilo ta da kae vaa supruga, vi ete se ljutili; bilo ta da kae mu, supruga e bili ljuta. Tada tiina postaje zlatna, tada je bolje to je vie mogue ostali miran. Ali sve to se dogaa upravo zbog toga to prava stvar jo od samog poetka nije prisutna.

135
M u l a Nasrudin se zaljubio u j e d n u enu. e n a je bila v e o m a visoka a ivjela je skoro kilometar daleko od posljednje stanice. Z a t o je N a s r u d i n obiavao da je svake veeri prati kui. J e d n o g a dana, tek nakon n e k o l i k o minuta h o d a , Nasrudin ree: "Poljubi me." Ali ona je bila prilino visoka, pa je Nasrudin trebao stolicu ili neto slino. Oni su pogledali n a o k o l o i ugledali j e d n u naputenu kovanicu. T a m o su nali j e d a n n a k o v a n j i Nasrudin se p o p e o na nakovanj i poljubio enu, a p o t o m su nastavili dalje ka njenoj kui. Poslije n e k o l i k o stotina metara, Nasrudin p o n o v o ree: "Jo j e d a n , draga." e n a odgovori: "Ne! Poljubila sam te j e d n o m , i to je dosta za noas." Na to joj Nasrudin ree: "Zato sam o n d a nosio ovaj vraji n a k o v a n j . " On je cijelo vrijeme nosio n a k o v a n j ! A k o nosi neki teret, prije ili kasnije... k a k v a je korist od toga? A k o je tvoja ljubav sredstvo za neto drugo a ne sam smisao, tada to m o e biti igra, ali to n i k a k o nee postati bitna egzistencija. T a d a se s a m o igra. Nasrudin je toj eni pokazao vjenani prsten, j e d a n dijamantski prsten. O n a ga pogleda i ree: "Divan j e , ali ima j e d n u mrlju na dijamantu." Nasrudin ree: "Mila, zar nijesu nikada ula d a j e ljubav slijepa?" e n a mu o d g o v o r i : "Da, ula sam za to i z n a m da je ljubav slijepa ali ne i sasvim slijepa." O t r o u m n o s t ! Snalaljivi um! Vi m o e t e glumiti ak i da ste slijepi, ali koliko zaista m o e t e biti zaslijepljeni? Vi moete igrati, ali igra ne m o e postati ivot. D u b o k o u svojoj dui osjeate da nijeste u vezi sa time, a o n d a poinjete da mrzite. Ljubav m o e biti s a m o spontana. Ne postoji neki drugi put do nje, bilo ta da kae Dejl Karnegis, n e m a drugog puta do tog. Ljubav m o e biti s a m o spontana, vi se ne m o e t e trenirati za to. A k o se uvjebavate, to gubite zauvijek. S a m o treba ekati, ekati sa m o l i t v o m . Djetetu e se dopustiti sloboda kako bi se j e d n o g dana mogla roditi ljubav. Za to su potrebni v e o m a dareljivi majka i otac. Z b o g loga ja uvijek n a g l a a v a m da je biti majka j e d n a od najteih stvari na svijetu. S v a k o m o e roditi dijete, ali biti majka ili otac, tek rijetki su za to nadareni; biti majka znai da sa ljubavlju m o e dati dovoljno s l o b o d e s v o m djetetu tako da se j e d n o g dana u njemu m o e roditi ljubav. Dijete se m o r a zaljubili u majku, o n o se na to ne smije prisiljavati. To se m o e dogoditi - a i ne m o r a se dogoditi. Z a l o je to j e d a n v e o m a hrabar postupak; to se i ne m o r a dogoditi. N i k o to ne zna! N i k o to ne m o e predvidjeti, to nije mehaniki postupak. A k o se to d o g o d i , lo e biti p r e d i v n o za majku; inae, majka se s a m o m o e moliti da se to dogoditi nekoj drugoj eni - ali nemojte to nametati. A k o budete to forsirali, dijete e

136 nauiti trik, ono e nauiti tu igru. Sada e ono neprestano moi da igra tu igru - sa o v o m e n o m ili o n o m , sa ovim m u k a r c e m ili onim, i cio ivot e mu postati trik, nee bili stvaran; poslae izvjetaen. K a d a ljubav postane izvjelaena, novac lada poslaje bitan. O v o se m o r a shvatili. Z a l o je novac vaan kada ljubav poslane izvjelaena? Zato to vam ljubav daje unutranju sigurnost. K a d a si u ljubavi sa n e k i m , li si zatien - n i k a k v a druga sigurnost ti nije potrebna. Ljubav je dovoljna, nita d r u g o vam nije potrebno. M o e l e bili prosjaci na ulici, ali ako volite, nijedan kralj v a m nije ravan u vaoj sigurnosti, ak je i S o l o m o n siromah pred vama. A k o volite, vi ste najbogatiji. Nita nije r a v n o bogaslvu ljubavi. Vi m o d a nemate nita, ali ako volite, imate sve. S a m o j e d a n trenutak ljubavi m o e da ispuni cio ivot. K a d a volite, ne bojite se smrti j e r ste tako spoznali smrt - smrl kroz predaju u ljubavi. A to je bilo tako d i v n o , bilo je tako m e l o d i n o , lako hlagosloveno da sada moete prihvatili ak i samu smrt. Vi to moete prihvatiti! Sada vie n e m a straha j e r sle spoznali da je stapanje sa e n o m ili m u k a r c e m bilo predivno - toliko predivno da tako nee biti ni kada se stopite sa egzistencijom! Smrl je stapanje. A k o spoznate ljubav, vie n e m a straha od smrti. A k o ne poznajete ljubav, strah e postati sredite vaeg ivota. K a k o da se zatitile? Z a t o gradite z a m k o v e , uveavate tednju u b a n k a m a : to su u p r a v o zatite od smrti. A kada se plaile smrti, plaite se i ivota, jer ivjeti m o e biti o p a s n o . U ivotu treba da se kree n e p o z n a t i m stazama, a tu je i opasnost: m o d a te iza svakog ugla eka smrt. ovjek koji se boji smrti, malo po malo se zgri i p o n e se plaili i ivota. On nee letjeti a v i o n o m , nee sc vozili u vozu jer su tu mogui nesretni sluajevi. On se ne m o e sprijateljiti sa strancem jer ko zna...? On se ne m o e zaljubiti u neku enu j e r ko zna da li e ga ona o b m a n u t i ili ne. On ne m o e da joj vjeruje. A k o se ljubav ne d o g o d i , ti nikada nee moi imati povjerenja; uvijek e biti sumnjiav, skeptian. I kako je m o g u e da se o d n o s razvija kada si li sumnjiav? A k o se ljubav ne d o g o d i , nikada nee stii do Majstora. ak i ako B u d a d o d e u tvoj grad, ti e propustili da ga srelne. Ti nee otii tamo j e r su lo opasni ljudi za tebe. Oni te m o g u hipnolisati i odvesti na stramputicu. Oni m o g u da poremete tvoj svijet s v a k o d n e v n e rutine gdje zarauje, gdje se bogati i gdje s v a k o d n e v n o postie uspjehe: tvoja fabrika rasle sve vie i vie, raun u banci se uveava i sve ide kako treba. Z a t o se poremetiti n o v i m stvarima, stranim elementima? Zalo nemoj prihvalati nijedan spoljni faktor. ivi u s v o m zatvoru, zatien, siguran. A k o spozna ljubav, nee se bojati smrti. A kada se ne boji smrti, samo si tada sposoban da ivi! A k o se ovjek boji smrti, kako e ivjeti? On se ak boji i da u d a h n e zrak j e r su u njemu klice.

137 Z n a m j e d n o g pjesnika. On je vaio za velikog pjesnika, ali sam uvijek bio zauen kako je m o g a o biti veliki pjesnik - on ak nije m o g a o biti ni m u k a r a c . M o r a da je p o z n a v a o trik jezika, mora da je b i o v e o m a p i s m e n . M o r a da je znao da se igra rijeima, ali nije m o g a o biti veliki pjesnik, j e r velika poezija proistie iz ivota - a on je bio v e o m a bojaljiv. J e d n o m je putovao sa m n o m . Njegova ena mi je rekla: "Nemojte ga voditi s o b o m j e r e vam stvoriti nevolje" - nevolje su poele kada nije htio da u z m e aj iz hotela. R e k a o j e : "Ko zna, m o d a je neko otrovao aj?" Na to mu rekoh: "Ko bi bio protiv pjesnika? Ko bi tebe otrovao? N i k o g a nije briga za tebe!" Ali on ipak nije htio uzeti aj. R e k a o j e : "Ja u ponijeti reo i sam ga spremiti." Nije j e o u hotelu jer ko zna...? S v e g a se bojao. K a k o je takav ovjek m o g a o da ivi? Jedino to mu je bilo vano je da ne umre. Ali ivot donosi i smrt, smrt je kulminacija! A k o ne elite da umrete, nemojte ni ivjeti - to je jedini nain. Za to ne postoji drugi nain j e r ako ivite, vi se kreete ka smrti. ivot donosi smrt! Z a t o je logian zakljuak da ne treba ivjeti. Sto manje ivite, to je manja m o g u n o s t za smrt. A k o uopte ne ivite, ako prekratite ivot, nikada vie neete umrijeti, zavriete s tim. A k o nijeste ivi, ne moete ni umrijeti. Z a t o je takav ovjek unaprijed bio mrtav. Vi ete takve leeve sresti po pijacama, na univerzitetima, gdje rade, djeluju - ali oni su s a m o leevi. ivotu treba rast. Strah to ne doputa, tada sigurnost biva najvanija stvar - kako biti siguran. Cijela umjetnost ivota postaje pitanje kako ne umrijeti. A ja vam kaem da je cijela umjetnost ivljenja kako biti radostan, k a k o umrijeti blaeno, prihvatiti smrt - j e r ako ste spremni umrijeti, vi ste spremni i da volite. A k o ste spremni da umrete, spremni ste i da se susretnete sa b o a n s k i m . N e m a d r u g o g naina, smrt je kapija. A ta ja mislim kada kaem da je smrt kapija? Vi ne treba da budete lu, treba da ieznete, da se rastopite, da se izgubite. Sta predstavlja sigurnost ? Bilo ta da se d o g o d i , vi ele biti lu, opstaete u s v o m egu. Z a t o je n o v a c toliko znaajan jer vam novac p o m a e da ne ivite. S i r o m a h treba da ivi, bogata to ne treba. u o sam da se jedan v e o m a bogat ovjek n e p r e s t a n o vozio u a u t o m o b i l u - ak su ga od verande do sobe nosili u nosilima. On je j e d n o m d o a o u neki grad i odsjeo u hotel u kojem nikada prije nije bio. K a d a su ga iznosili u noslima, m e n a d e r hotela je pomislio da je paralisan ili t o m e slino. Z a t o je upitao njegovu suprugu: "U emu je stvar?" - a bilo mu je v e o m a ao. "Suprug v a m izgleda u redu. Da li ima paralizu ili neku bolest nogu?" S u p r u g a odgovori: "Ne! N o g e su mu a p s o l u t n o u redu. Ali on n e m a polrebu da hoda - on je bogata."

138

Bogatai ne treba da ive, oni to sebi m o g u priutili! Siromah treba da ivi. On m o r a da ide na ulicu, da se izlae opasnostima, da se kree kroz masu. Siromah sebi ne m o e priutiti da ne ivi. Zalo bogat ovjek m a l o po m a l o biva zarobljen svojim bogatstvom, izolovan. Tada ivi sam, ne doputa ni svojoj supruzi da ude u njegovu sobu. On e za lo nai objanjenje: "Mi nijesmo siromani, zato b i s m o spavali u jednoj sobi? Mi s m o bogati. M o e m o sebi priutili dvije zasebne s o b e " - ali sutina je nelo sasvim d r u g o . Hiller nije n i k o m e doputao da boravi u njegovoj sobi jer se bojao. Ko zna, m o d a je i supruga pijun'? On se nikada nije enio. O e n i o se s a m o n e p o s r e d n o prije no to je izvrio s a m o u b i s t v o - tri sala prije loga j e r tada vie nije bilo straha. O n d a kada je smrt bila izvjesna, on se o e n i o , ne prije - zato s t o j e supruga opasnost. Ko zna, m o d a je udruena sa n e k o m stranom silom ili je m o d a komunist; m o e ga nou ubiti. On je volio m n o g e ene ali nijednoj nije doputao da ivi sa njim, nijednoj nije d o p u t a o da preko noi b u d e u njegovoj sobi. U p r a v o tri sata prije no s t o j e odluio da se ubije, kada vie nije bilo izlaza - smrt je bila izvjesna, neprijatelji su b o m b a r d o v a l i Berlin - usred noi je p o z v a o svetenika. Svetenika su morali da p r o b u d e ; o d m a h je bio odveden u j e d n o p o d z e m n o sklonite gdje je boravio Hitler, koji mu je rekao: "Sada pripremi ceremoniju vjenanja." K a d a je vjeanje obavljeno oboje su otili u sobu i uzeli smrtonosni otrov. Kakav je to ovjek bio? Ali ljude takvih manira ele K a d a je strah prisutan, niko vam ne m o e biti prijatelj. T a d a neprijatelj, zalo se morale zaliliti. Bogali ovjek m o e bolje zalo se naglasak stavlja na n o v c u , na m n o t v o ludosti! Vi ak pojmiti to se dogaa. e m u sva ta nervoza o k o novca'? nai svugdje. vam je s v a k o zatititi sebe; ni ne m o e t e

M u l a Nasrudin je umirao. Na trenutak otvori oi i pogleda suprugu. Njegova supruga ree: "Ovdje s m o , Mula. Idi sa m i r o m i m o l i t v o m ka B o g u . Svi s m o ovdje sa tobom." M u l a Nasrudin pogleda ta lica - oi su mu bile zamagljene, p o l a k o je odlazio i bilo je teko da ih vidi. Z a l o je upitao: "Gdje je R e h m a n ? " - njegov najstariji sin. S u p r u g a mu odgovori: "Stoji pored tebe, sa desne sirane." O n d a on 11 pila: "A gdje je R a h i m ? " - njegov drugi sin. Njegova ena odgovori: "I on je ovdje, stoji pored tvojih stopala." "A gdje je A b d u l , gdje je Farid?" upitao j e . Svi su bili prisutni, i njegova supruga ree: " S a m o se ti odmaraj, svi srno ovdje." Nasrudin se odmah zabrinu i p o n o v o upita: "Ko onda brine o radnji? A k o sle svi tu, ko se brine o radnji?" A bio je na samrtnikoj postelji; ve sljedeeg trenutka je u m r o . N e , ni ivot ni smrl mu nijesu bili znaajni -

139 radnja, ko je brinuo o radnji? Posljednjeg trenutka nije ak ni h r a m bio u n j e g o v o m umu - samo radnja, prodavnica, novac. A zato je n o v a c lako vaan? To je vaa zatita od ivota, ljubavi, smrti, od B o g a . Zato su se M a h a v i r a i B u d a odrekli novca. Odricanje je j e d n o s t a v n o uslijedilo kako biste shvatili da je sve to protivno ivotu, ljubavi, protiv B o g a . O n i su se j e d n o s t a v n o odrekli! To ne znai da su se oni odrekli novca, lo znai da su lako ubijali sebe: to je bio otrov za njih. Zato su oni j e d n o s t a v n o pobjegli iz dvorca. N o v i ivot zapoinje kada shvatite da n o v a c stvara napetost. Sigurnost, traganje za sigurnou i bezbijednou ukazuje da ste ve mrtvi, da vas je ivot napustio. Neprestani napor da budete bezbijedni znai da j o nijeste sposobni da volite; inae, ljubav je sasvim dovoljna sigurnost, n i k a k v a d r u g a sigurnost nije potrebna. Jedan tren ljubavi je vjenost - nema slraha od smrti, ljubavnik m o e da umre lagodno, sa ljubavlju. On je s p o z n a o ivot, on je zahvalan. ak i na tren se ljubav dogodi... on je s p o z n a o njenu slavu, dobrobit, svo blaenstvo je iskusio. On m o e zahvaliti B o g u za taj tren koji mu je bio podaren - a on nije bio vrijedan toga. Ko je vrijedan toga? N i k o nije dostojan toga. Da li ste ikada razmiljali o tome - da ste ivi? Jeste li dostojni ivota? K a k o ste to zasluili? Vi ste upoznali cvijee i drvee, ptice u letu, izlazak sunca, m n o g a jutra i veeri, i zvijezde. K a k o ste zasluili da budete ivi? To je j e d n o s t a v n o milost. Vi toga nijeste vrijedni, to uopte nijeste zasluili. To to vi postojite je s a m o boja milostivost. Ali kada n e k o uspije da spozna i najmanji tren ljubavi, cio ovaj ivot ne predstavlja nita. Sve ptice koje sle vidjeli, sve pjesme koje ste uli i svi muziari svijeta - nita! T a d a e sve o v o zelenilo drvea bili nita. T a d a n e e biti sunevih zraka ni m u z i k e u zvijezdama. A k o spoznate tek s a m o jedan tren ljubavi, lada e v a m cio ovaj svijet biti tek s a m o m a g l a i sjenka; to je s a m o odsjaj, to nije stvarno. A k o spoznate tren ljubavi, vi ete vjeno biti zahvalni i pjevaete boanstvu pjesme zahvalnice. T a d a nee biti smrti ljubav ne zna za smrt, ljubav poznaje s a m o ivot. Vi poznajete s a m o smrt. Ljubav - vi ste to preskoili, nijeste proli kroz to, zaobili ste je i sada vam je n o v a c postao znaajan. N o v a c je simbol m r t v o g ovjeka, n o v a c je ljubav za mrtvaca. Zato pogledajte krtog ovjeka. To nije s a m o obian n o v a c koji on dri u n o v a n i k u . Ja sam vidio j e d n o g tvrdicu - u njegovim o i m a je bilo toliko m n o g o zanosa kada bi gledao u svoj novanik; sa tolikom ljubavlju nijedan ljubavnik ne bi gledao svoju voljenu. On je svoj n o v a c osjeao i doticao, i pogledajte s a m o njegove oi: sjaj koji isijava iz njegovih oiju, poezija koja o b u z i m a njegovo bie. Postao sasvim preporoen ovjek... N e , M a d n u nije bio tako sretan kada je vidio Lajlu. N e , Siri nije bila tako sretna kada je ugledala Farihada.

140
Taj ovjek mi je bio roak pa sam imao m n o g o prilika da ga vidim i shvalim: on je savren ovjek novca, B u d a na loj stazi! On se nikada nije enio, uvijek bi govorio: "To je previe s k u p o , ja to ne m o g u sebi priutiti. J e d n o g a dana u se ipak oeniti." Taj ovjek je mrtav, nikada se nije oenio, ostao je neenja. Ali on je to objasnio, rekao bi: " O v o je brohmacharya; ovo je celibat. U svetim spisima, u V e d a m a je ivot u celibatu opisan kao najvii ivot." Ali on je bio s a m o tvrdica, ak krt i kada je sperma u pitanju. To je bio njegov celibat - a ne bramachah. Z a t o ete otkriti da je devedest devet procenata celibata s a m o krtost u davanju svog sjemena. Oni se boje da se opuste: ako njihovo sjeme ode iz njihovog tijela, njihov raun u banci... Njihov bmhmachariya je neka vrsta konstipacije, zatvora. Oni su stisnuti! Vi nikada neete osjetiti nikakav miris od njih. Oni su tvrdice - ali oni za to imaju objanjenje. Oni uvijek ive racionalno, p u t e m razuma, a nikada svojim srcem - srce je opasna stvar. R a z u m uvijek grabi stvari o k o sebe, a srce je to koje daje. Srce je davalac, o n o nikada nije krto, zato tvrdica nikada nee vjerovali s v o m srcu. On e malo po malo ubijati svoje srce, on e poslati samo glava. U njemu n e m a osjeanja - osjeanja su opasna. On ne osjea, postaje bezosjeajan. On ne doputa p r o d o r n i k a k v o g osjeanja u svoje bie, j e r kada d o d e prosjak i zapita... ako imate osjeajnosti, bie v a m teko da kaete ne. Ali ako posjedujete s a m o glavu, vi ete razmisliti i rei: "Ja ne vjerujem u prosjaenje; lo je loe za ekonomiju, nije d o b r o za kulturu zemlje - a li izgleda savreno zdravo i zato idi i neto radi!" Vi ete to objasnili, iako znate da su ti razlozi dosta povrni; vi zapravo ne elite da date - u lome je stvar. Ali vi ne moete prihvatiti injenicu da nijeste davalac. Vi ivite u rijeima, razlozima, objanjenjima, i sakrivate lemeljnu injenicu da ubijate svoja osjeanja. A k o ste na stazi n o v c a - a skoro svi su manje - vie takvi - onda sagledaj cio fenomen unutar sebe; li ubija sebe. A ivot se ne m o e sprijeili da se kree, on e doi do smrti. Vi to ne moete zadrati, to nije u vaoj kontroli. O n o treba da o d e - kao to je i dolo, o n o treba i da ode. Prije no to o d e , vi ete s a m o stvoriti tjeskobu, to je sve! A k o prihvatite plimu i osjeku ivota, raanje i umiranje ivola; ako lo prihvalite, n e m a potrebe za tjeskobom. Vi moete voljeti. D o k umirete, volite! Dopustite da se ljubav dogodi. Nemojte pokuavati da se osigurate i ne plaile se smrli. Smrt e doi. Dajte ansu ivotu da procvjeta. A k o ivot zaista procvjeta, smrt e biti njegova kulminacija, a ne kraj. To e biti v r h u n a c , kreendo. To e biti najvii vrh. Everest, a nc kraj. U trenutku smrti, ovjek koji je ivio ispravno, sa ljubavlju - a to je i jedini ispravan nain ivljenja - za njega smrt dolazi kao najljepa ekstaza. On umire sa p j e s m o m u srcu; umire sa e k s t a z o m u cijelom tijelu, pulsirajui. On odlazi da se sretne sa voljenim b o a n s l v o m . N a u i o je kako se voli i kako se daje. Zalo i u trenutku smrti on m o e da daje. On vraa cijelo svoje bie nazad prirodi: tijelo, vazduh ide vazduhu, vatra ide vatri,

141 zemlja ide zemlji, nebo ide nebu. On daje, on je davalac, a bie ide ka s v o m izvoru, ka Brahmi, on se ne vezuje. A k o se u irenulku smrti uhvati za ivot, sve o n d a postaje runo. To e biti m o g u e samo ukoliko si se cijelog ivota vezivao, vezivao, uvijek bio u strahu, nikada nisi d o p u t a o da se dogodi ljubav, tada e u trenutku smrti izgubiti priliku da d o s e g n e najvii vrh koji je m o g u , koji je bio m o g u . To su dva puta: jedan je ispravan, drugi je pogrean. Sada e m o pokuati da u e m o u ovu priu. Biete spremni da je shvatite - ali shvatile je srcem. Majstor Seistsu je zahtijevao prostrane prostorije kako bi zgrada u kojoj bi poduavao bila prepuna posjetilaca. - M o r a d a j e i on bio u istoj situaciji kao ja. Umezu, trgovac,

... on j o nije d o a o k meni je odluio da pokloni pet stotina komada zlata za konstrukciju nove zgrade. - Pet stotina k o m a d a zlata su velike pare. Umezu je donio novac uitelju na to je Seistsu rekao: "U redu, ja u uzeli to." - Ali lo nije bio nain za tvrdicu. Taj ovjek je m o r a o biti tvrdica, kako bi inae m o g a o sakupiti pet stotina k o m a d a zlata? A to i nije bilo sve: to m o r a da je bio tek mali dio, stoti dio njegovog bogatst\ Ali zato, ako je bio tvrdica, zato je d a v a o Majstoru? Izgleda kontradiktorno: ako je bio tvrdica i bogat ovjek, zato bi d o a o . Ali ja z n a m razlog - i to je bio dio straha, i to je bilo z b o g sigurnosti na d r u g o m svijetu. M o r a da je bio blizu smrti, m o r a da je b i o v e o m a star ovjek. Bogati ljudi su uvijek starci, nikada nijesu mladi - oni drhte jer im je smrt uvijek blizu. M o r a d a j e mislio da mu smrt m o e doi svakog dana; on je m o r a o da pripremi sve za onaj drugi svijet; a sigurno je imao milion takvih zlatnih komadia... i s a m o pet stotina k o m a d a . To ini s a m o da se

142 osigura: "Daj ih Majstoru j e r ljudi g o v o r e da je prosvijetljen. Daj tih pel stotina k o m a d a o v o m ovjeku, on e brinuti o tebi na d r u g o m svijetu, on ti za to m o e dati potvrdu. Ljudi kau d a j e on u d o b r i m o d n o s i m a sa B o g o m ; njegovo ime je u d o b r i m knjigama; on e n e k a d a bili od pomoi." To je pipanje u mraku. ovjek koji je propustio ovaj ivot razmilja o n e k o m d r u g o m ivotu. Zapamtite, s a m o ljudi koji su propustili ovaj ivot razmiljaju o tome. A ako propustite ovaj, propustiete i onaj, takode, j e r ste vi ostali isti. ak i ako vas budu prisiljavali da uete u raj, vi ete od toga nainiti pakao: zato to sa s o b o m nosite vae n a v i k e , m e h a n i z a m vaeg uma, vae poslove - cijelu vau prolost ete ponijeti sa s o b o m . Od toga ete nainiti p a k a o ! M o e t e li biti na nebu? Ja ne vidim naina; ne m o e t e biti tamo. Bilo gdje da odete, sa s o b o m ete odnijeti va pakao. On je dio vas. Z a t o oni koji to znaju g o v o r e da n e b o i pakao nijesu izvan vas, oni su unutar vas, oni su kvalitet vaeg bia. Na o v o m svijetu ljudi treba da ive k a o na nebu; na o v o m svijetu ste u paklu. D o b r o zapamtite, bilo gdje da idete, vi nosite svoj pakao sa s o b o m . Istog trenutka kada stignete t a m o , vi ete stvoriti svoj pakao o k o sebe. Vi ne moete nita n o v o uiniti. Um je star, on se ponaa u skladu sa svojim n a v i k a m a , kree se u krug. Taj Umezu mora da je bio tvrdica, ali se smrt primicala, i on jc m o r a o da misli o d r u g o m svijetu. Ovaj svijet je izgubljen, sada onaj drugi ne smije da izgubi. N e t o se mora uraditi, ali i lo se mora uiniti p o m o u novca. Pogledajte u m : on tvrdi da se n o v c e m m o e kupili ivot, a sada misli da se i Bog m o e kupiti. On misli da se i ljubav m o e dobiti n o v c e m . Sada misli da se i n e b o m o e n o v c e m kupiti. Ali njegov um i dalje ostaje opsjednut n o v c e m . On je i dalje lud, i dalje je novac smisao svega. Bilo ta da treba da obavi, to je inio novac. Zato se Majstor ponaao na taj nain. R e k a o je: "U redu, ja u to uzeti", kao da to nije bilo nita. U t o m e je smisao: kao da lo nije nita; pet stotina zlatnika - s a m o prljavlina. Majstor ree: "U redu, ja u to uzeti", kao da je to teret od kojeg e on osloboditi U m e z u a . Uvjek imajte na umu da ako odete pred Majstora sa n o v c e m , postupak e biti isti. V e o m a je j e d n o s t a v n o da to shvatite u prii; ali je v e o m a teko kada se taj slav primijeni prema vama. U p r a v o prije neki dan n e k o je telefonirao: htio je da priloi n o v a c za na aram. R e k a o je: "Sada u sa time prekinuti jer izgleda da tu n e m a n i k a k v e zahvalnosti. Ja nijesam pozvan ak ni na specijalni intervju sa O s h o m , zato neu nita dati." On je ovdje, on treba da p o k u a da pravilno shvatiti ovu priu jer je lake razumjeti kada nijeste dio nje. To je v e o m a lako! Ali kada ste dio toga, to je onda v e o m a teko shvatili. Da pel stotina zlatnika n e k o d o n e s e meni, je li? A da mu ja tada kaem: "U redu, uzeu to!"

143

Umezu je dao vreu zlata Seistsu ali je bio nezadovoljan ponaanjem uitelja poto je suma koju mu je dao bila veoma velika neko bi mogao cijelu godinu ivjeti sa samo tri komada tog zlata a uitelj mu nije ak ni zahvalio. Pogledajte u um, u um koji je napet z b o g novca. ta je on rekao? On je rekao: "Ovu vreu zlata sam dao - sa tri k o m a d a tog zlata ovjek m o e ivjeti cijelu g o d i n u ! " On je mislio da se ivi zbog novca. M o d a je n o v a c i potreban, ali se ne m o e ivjeti za novac. M o d a je novac nuan; ali to nije dovoljno. A k o imate s a m o n o v a c i nita d r u g o , bolje je da umrete - to prije to bolje! Poto ste ivjeli p o v r n o , tek da v a m prou dani - to nije ivot. Isus je rekao: "ovjek ne m o e ivjeti s a m o od hleba." I on je znao da je hleb nasuna potreba; niko ne m o e ivjeti bez njega, to je u redu. Ali postoje i vie dimenzije ivota gdje se ne m o e ivjeti s a m o od hljeba. A k o s a m o hljeb imate, bolje je da izvrite s a m o u b i s t v o ! N e p r e s t a n o uzimanje s a m o hljeba nije dovoljno! Ali ovjek koji ivi z b o g novca misli da sa tri k o m a d a zlata m o e da ivi cijelu g o d i n u , a tu je bilo pet stotina k o m a d a zlata - sa time m o e da ivi dovijeka! Sa pet stotina k o m a d a zlata je m o g u vjeni ivot. Je li takav ovaj ovjek? - On se ak nije ni zahvalio. Darodavac je bio v e o m a nezadovoljan. Uvijek kada neto dajete u s l o v n o , uvijek ete biti nezadovoljni jer se uslov ne m o e ispuniti. K a d a dajete b e z u s l o v n o , osjeaete se spokojni j e r n e m a razloga za nezadovoljstvo. Uvijek kada dajete i uivate u t o m e , kada je davanje svrha za sebe... taj ovjek bi plesao jer ga je Majstor prihvatio - to je d o v o l j n o ! T r e b a l o bi da b u d e zahvalan Majstoru: " B r i n u o sam hoete li to prihvatiti ili neete. P o t o vas dobro poznajem: ovo je za vas prljavo, a vi ste to primili. Vi ste tako fini, vaa milostivost je tako d u b o k a . " Trebalo je da plee i zahvaljuje. Trebalo je da b u d e d u b o k o sretan i zahvalan. Ali ne, to nije bilo m o g u e j e r to nije bilo konano, to je bilo s a m o sredstvo. On je elio da mu Majstor b u d e dunik. U k o l i k o bi ovaj ovjek dospio do B o g a , on bi mu d a o vreicu zlata i e k a o da mu on zahvali. ta m o e dati B o g u koji je tebi dao sve? A Majstor nije nita d r u g o do predstavnik - zastupnik b o a n s k o g , zastupnik istog kvaliteta. Z a t o mi Mahaviru z o v e m o "Bhagvvan", zato mi B u d u z o v e m o "Bhagvvan" - upravo zbog istog kvaliteta. ta vi m o e t e dati njemu? S v e to posjedujete je dolo od njega. Najvie to m o e t e je da mu se vratite, najvie je to. Vi treba da budete zahvalni to ste prihvaeni. Ali ovjek zaluen n o v c e m ne m o e ovo da shvati. On eli da mu Majstor b u d e dunik jer je dao novac, a to je previe. Za njega je to bilo previe. K a d a je u pitanju

144 njegov pristup, to je bila j e d n a o g r o m n a vrijednost - pet stotina k o m a d a zlata; sa tri k o m a d a ovjek m o e da ivi j e d n u cijelu g o d i n u dana - zalo to um razmilja poredenjem. On nita ne zna o a p s o l u t n o m . On samo zna za usporedbu. To je njegov um! u o sam: Mula Nasrudin je umro i o d m a h otiao ili bio poslan u pakao. T a m o je sreo satanu koji ga je ve d u g o ekao - on je bio ovjek kojeg je trebalo oekivati tamo. Satana g a j e p r i m i o , zaelio d o b r o d o l i c u , a M u l a Nasrudin mu tada ree: "Mladiu, sretan sam to sam stigao u raj!" D a v o mu ree: "Nasrudine, vi grijeite. O v o nije raj." Nasrudin ree: " M o d a je to tvoj stav. Ja sam doao iz Indije meni ovo izgleda kao raj!" Um uporeduje. Pet stotina k o m a d a zlata! On je dao sav svoj ivot; njegovo srce je bilo u toj vrei sa zlatom. Tih pet stotina k o m a d i a nijesu bili od zlata, oni su bili od njegovog srca. On je p r o d a o svoj ivot za to zlato. On je u m r o za tu vreu zlata - a ak mu nije ni zahvalio. To je ve bilo previe. Majstor se nije ponaao ispravno; ovaj je bio nezadovoljan. A k o budete razmiljali o bilo kojem Majstoru, uvijek ete doi do zakljuka da se on nije p o n a a o ispravno. Zapamtite o v o : ako budete razmiljali ponavljam - vi ete uvijek doi do zakljuka da se on ne ponaa ispravno. A k o zagledate, a ne razmislite, o n d a ele znati da se on uvijek p o n a a o ispravno. Onaj je mislio, preraunavao. To je bio plan: pet stotina k o m a d a zlata - cio njegov ivot je u toj vrei. A ovaj ovjek s a m o kae: "U redu, ja u to uzeli." "U vrei je pet stotina napomenu mu Umezu. zlatnika",

On je pomislio: " M o d a je pogrijeio. M o d a je u meditaciji ili n e e m u d r u g o m e jer kako se m o e dogoditi da pet stotina k o m a d a zlata... i sve to je rekao je bilo: 'U redu, ja u to uzeti.' On nije pri sebi." Z a l o je ovaj n a p o m e n u o . "U vrei je pet stotina zlatnika", napomenu mu Umezu. "To si mi rekao i prije", ree Seistsu. T i m e je rekao: " T o je nebitno, zato ponavlja? u o sam ve to!" A to je bilo j o vie: ni hvala nije dobio od tog ovjeka; ak nije ni n a p o m e n u p r i m i o , izgleda da se i malo naljutio jer je rekao: "To si mi rekao prije. N e m a potrebe..."

145

"ak i za dobrostojeeg trgovca, pel stotina komada zlata je puno novca", ree Umezu. U tome je p r o b l e m uma. On kae: "ak i za dobrostojeeg trgovca - ja posjedujem dovoljno novca, ali i tada, pet stotina komada zlata je puno novca. Z a t o je za tebe, j e d n o g prosjaka, to cijeli svijet. Za m e n e je to dosta n o v c a , a ti si se p r e m a njemu p o n i o kao da to nije nita. Ti si me uvrijedio." ovjek koji je usmjeren ka novcu ne m o e razumjeti ovjeka ljubavi. ovjek ljubavi e uvijek izgledati kao prosjak, luak, kao da ne pripada o v o m svijetu - on to ne razumije. On se p o n a a na luckast nain. Bilo koliko da potuje B u d u ili Mahavira, ako bi ih negdje sreo, p o m i s l i o bi da su oni ludi. ak i ako to ne bi rekao - jer bi bilo neutivo - li bi d o b r o znao da je taj ovjek prolraio svoj ivot sjedei ispod drveta. On je m o g a o da zaradi m n o g o n o v c a - to je m n o g o puta bilo reeno za B u d u . K a d a je n a p u s t i o d o m , otiao je u j e d n o d r u g o kraljevstvo, s a m o da bi se o s l o b o d i o r o a k a i p o r o d i c e jer je znao da e ga slijediti i nastojati da ga vrate natrag. T a k o je napustio svoje kraljevstvo i otiao u drugu kraljevinu ali se uvjerio da su ti ljudi svuda - od njih ne m o e t e pobjei. Proirile su se glasine d a j e princ iz susjednog kraljevstva napustio svoj d o m i d o a o u njihovo kraljevstvo. ak je i sam kralj log kraljevstva d o a o da mu kae: "Sine m o j , mlad si i ne zna puteve o v o g svijeta. Ti si nezreo, a ja sam iskusan. K a e m ti iz svog iskustva, vrati se s v o m d o m u . O v o je s u l u d o ! U tvojim g o d i n a m a se takve lude ideje lako raaju. O s o b a se m o r a t o m e oduprijeti. U tim g o d i n a m a , kada ste mladi, skloni ste idealizmu. Ali kasnije v a m iskustvo d o k a e da ste grijeili. N e m o j biti hipik, vrati se kui!" B u d a ga je sasluao i rekao: " M o d a ste u pravu kada je vae iskustvo u pitanju, ali ja sam ivio u t o m svijetu m n o g o ivota i nikada nijesam nita dostigao. Sada je toga dosta. Ja sam z b o g log iskustva odluio da to n a p u s t i m a ne n e k o g r o m a n t i n o g idealizma m l a d o g ovjeka." Starac ga nije sluao. R e k a o mu je: " A k o ne eli da se vrati, ja te razumijem - m o d a je bilo nekih nevolja. M o d a se nijesi osjeao d o b r o sa svojim o c e m ili sa svojom p o r o d i c o m , ili je neto krenulo loe. A k o je tako, ne m o r a se vratiti, dodi k meni. Ja imam prelijepu ker; oeni se njom i ovo kraljevstvo je tvoje." B u d a mu o d g o v o r i : "Ja sam oenjem i ostavio sam predivnu enu. N e m o g u e je da naem drugu ni nalik njoj. Ali ni j e d n a tako d i v n a ena mi nije m o g l a dati ono najvie - a ja tragam za najviim." Stari kralj je odustao govorei: "Ti si lud, neizlijeivo lud." To se d o g a a l o bilo kuda da je B u d a p o a o . On je bio mlad i v e o m a lijep, i nikada se nije kretao ulicama; bilo kuda da bi iao, n e k o bi

146 zakljuio d a j e princ, da nije prosjak - tada bi mu svako davao predlog da se vrati. Um ivi na svoj nain, razmilja na vlastiti nain. Vi ne m o e t e staviti um po strani i onda gledati na stvari oko sebe. Starac koji je d o a o Budi je propustio tu priliku. M o d a se ona vie nee ukazati za milion ivota. Ali on je nastojao da poduava velikog uitelja, on je p o k u a v a o da ga naui n e e m u , on je elio da B u d a neto naui od njega. A on ni sam nije nita stekao, j o nije nigdje d o s p i o . ovjek je rekao: "U vrei je pet stotina komada zlata... "Cak i dobrostojeem trgovcu, pet stotina zlatnika je puno novca". - A vi ste s a m o prosjak; to on nije reakao ali je naslutio. "Ti treba da zna smisao o n o g a to ja inim. T a k o velik poklon, a ti s a m o kae : "U redu, ja u to uzeti." "Da li eli da li zahvalim zbog toga?" - ree mu Majstor - jer Majstor nikada ne o d g o v a r a na tvoje pitanje. Oni odgovaraju upitno, postavljaju pitanje koje biste htjeli da ujete. Oni nikada ne odgovaraju na vaa pitanja j e r su ona irelevantna. Oni uvijek odgovaraju o n i m to se krije iza pitanja - zbog ega ste to n a p o m e n u l i . Vi nijeste zainleresovani da dokazujete d a j e zlato znaajno. Vi nijeste zainleresovani da dokazujete d a j e pet stolina k o m a d a zlala velika s u m a - to je sasvim j a s n o . Vi sada ciljate na neto drugo. Majstor lo o d m a h uvida i kae: "Da li eli da ti zahvatim zbog toga? " - on je lako zabio ekser pravo u njegovo srce. "Trebalo bi", ree Umeizu. Nije rekao: "Ja to oekujem i elim". On je rekao: "Trebalo bi." Ovaj ovjek nije davalac, nikada nije to b i o . ak i kada je neto d a v a o to nije inio iskreno. K a d a je nelo poklanjao, to je inio sa p o g o d b o m . On bi rekao: "Trebalo bi. Ja sam uradio neto tako veliko, a sada je tvoja dunost da uzvrati, to nije moja elja ili moj zahtjev." "Zato ja?" upita Seistsu. "Davalac treba da bude zahvalan". O v o je n e m o g u e da shvati um, n o v c e m orjenlisan u m : davalac treba da bude zahvalan. O v o je vrhunac na stazi ljubavi. Oni koji vole, spoznaju da je davanje tako d i v n o i blaenstveno; oni su spoznali da to vie daje, to vie i dobija; to vie ljubavi prua, to vie ljubavi ima unutar sebe; to vie rasipa, daje, dijeli, vie nadolazi to je vjeno proljee. A kada j e d n o m shvatile da to vie dajete, vie i imate, vi ste nauili temeljnu aritmetiku spiritualnosti. T a d a ti vie nita ne zadrava za sebe, uvijek traga za n e k i m ko e to da u z m e . Ti e lada nastojali da nade n e k o g a ko e to sa tobom podijeliti j e r e tako biti svjeiji. Staro je otilo, n o v o se rada; uvijek neto nadolazi. Vi ste nalik izvoru koji je postao barutina jer n i k o m e nita ne dajete. Vi n i k a d a ne dajete svoju vodu. V o d a je tako poslala stara - daj je

147 n e k o m e ! N e k a ljudi dolaze i neka piju od tebe, tako e svjeina izvora uvijek biti m o g u a . O n o g trenutka kada stara voda otee, n o v a dotee. T v o j izvor je negdje d u b o k o povezan sa beskrajnim o k e a n o m . T v o j izvor je upravo kapija okeana. To davalac spoznaje, to spoznaje i onaj koji zna da podijeli sa d r u g i m to to ima - tada osjea zahvalnost. Uvijek kada n e k o u z m e neto od tebe, neto n o v o e doi unutar tvog bia. T v o j e bie se obnavlja kroz to. Ti e biti sve mladi i mladi to vie b u d e d a v a o . D a v a l a c je uvijek mlad. Onaj koji ne daje je uvijek star, umrtvljen, zastareo. Majstor ree: "Davalac Ireba da bude zahvalan. Ti treba da b u d e zahvalan meni to sam to primio - to sam primio n o v a c . Ti treba da bude zahvalan zbog toga jer novac ne predstavlja nita za m e n e . " M o d a je on potreban u svijetu jer i Majstor ivi od svjetovnog. To m o e biti smisao egzistencije u o v o m s u l u d o m svijetu jer i Majstor treba da ivi u o v a k v o m svijetu - ali lo ne prestavlja nita. N o v a c je s a m o izmiljeno sredstvo kako b i s m o mogli vriti razmjenu dobara. D r u t v o m o e da ivi i bez novca; hiljadama g o d i n a je drutvo ivjelo bez n o v c a . Prije ili kasnije, p o n o v o e doi vrijeme kada e drutvo ivjeti bez n o v a n e razmjene jer ivjeti zbog n o v c a je tako optereujue, nekorisno i nebitno. Ali poto je j o uvijek svijet siromaan, n o v a c je zato u upotrebi; ali to se b u d e vie razvijao... A m e r i k a e biti ta koja e prva odbaciti n o v a c . K a d a b u d e dovoljno novca, nee biti potrebe da se nosi - zato bi ga nosili sa s o b o m ? T a d a e to biti g l u p o , optereujue. Ubrzo na Zemlji nee biti potreban n o v a c . Ali Majstori su to oduvijek znali, znali su d a j e to sredstvo trgovine; no i Majstor m o r a da ivi sa v a m a . A k o odete u ludnicu, bolje bi bilo da se ponete pretvarati da ste i vi ludi jer ete inae zapasti u nevolje. A k o b u d e t e pokuavali da dokazujete kako ste vi zdrav ovjek, luak e vas ubiti. Oni su to uradili sa I s u s o m , to su uinili i sa S o k r a t o m , to su uradili i M a n s u r u . To su bili bezazleni ljudi. O n i su pokuavali da ive u ovoj ludnici onakvi kakvi jesu - oni nijesu bili ludi. O n i su bili bezazleni ali nijesu znali pravila ludnice: ak i ako nijesi luak, pravi se da si lud. L u d o s t je preovladavajui elemenat, sredstvo odnoenja. N e m o j t e biti ludinac u ludnici, inae e se luaci okupiti i ubiti vas. A k o p o k u a t e da pokaete da nijeste ludi, to e znaiti da p o k u a v a t e da saoptite: "Vi ste ludi!" - a to se nee moi tolerisati. 1 prosvijetljena o s o b a m o r a da ivi u t a k v o m svijetu sa vama. M o r a da koristi vae tehnike, vae trikove. J e d n o m se d o g o d i l o da su u Japanu otkrili j e d n o g prosvijetljenog ovjeka kojeg su policajci uvijek hvatali - j e d n o m u kradi, drugi put za nelo d r u g o , neki kriminalni in, neke male prestupe: ukrao bi tek neku manju s u m u n o v c a - a bio je prosvijetljen! Tada su ga morali poslati u zatvor. T o k o m cijelog svog ivota je dvadeset i s e d a m puta boravio u zatvoru; oni koji su mu bili uenici su to znali: posljednji put kada je izaao iz zatvora

148 imao je sedamdeset osam godina. Uenici su na to rekli: "Sada vie n e m o j da radi takve stvari. Zato to ini?" On jc o d g o v o r i o : "Ko bi onda odlazio u zatvor da te zatvorenike ui meditaciji, te zatvorske ptiice? Ko bi tamo iao? Jedini nain da d o e m do tih ljudi je da neto ukradem. To nije nita za m e n e . Ja sam im p o m o g a o jer t a m o vlada prava bolest. Ja sam tamo potreban. To je bio jedini nain da udem, inae me ne bi pustili unutra. To je bilo j e d i n o sredstvo koje bi prihvatili" - prosvijetljeni ovjek treba da ivi sa vama, zatvorskim ptiicama. A k o ste spremni da shvatite nervozu za n o v c e m i ekstazu ljubavi, onda ete biti u mogunosti da razumijete o v o : davalac treba da bude zahvalan. Daj, i budi zahvalan! - Zato to te ta osoba m o e odbiti. T a k v a m o g u n o s t o v a k v a tvrdica ne m o e ni pojmili. On ne m o e ni pojmiti da bi neko m o g a o odbili pet stotina k o m a d a zlata. On ne zna da je m o g a o bili odbijen. Majstor je m o g a o da izbaci napolje vreu i da kae: " N e m o j donositi to smee ovdje." D o g o d i l o se: jedan ovjek jc d o a o , i on je imao pet stotina k o m a d a zlata - le tvrdice imaju svoju raunicu: pet slotina im izgleda najvie, granica; oni ne m o g u ii preko toga - a on je d o a o R a m a k r i n i . R a m a k r i n a je bio j o opasniji. On nije s a m o rekao: "U redu, uzeu to", on se ponio j o grublje. R e k a o je: "Sada idi do G a n g a i sve to baci u vodu." ovjek nije nita m o g a o uraditi jer mu je to R a m a k r i n a rekao - on se uplaio. Bilo je n e m o g u e da o d e do G a n g a i da baci pet stotina zlatnika. Ali kada je to R a m a k r i n a rekao... n o , i dalje je oklijevao. R a m a k r i n a ree: "Zalo oklijeva? Zar mi nijesi dao taj novac? Sada je to moj n o v a c ! Ti s a m o idi i baci ga u G a n g jer meni sada ne treba taj novac, a G a n g u treba." ovjek je polako otiao i vie se, n a r a v n o , nije vralio! P r o a o je jedan sat, prola su dva sata, i o n d a R a m a k r i n a posla uenike da vide ta se d o g o d i l o sa ovjekom. Nije li m o d a sam skoio u vodu da bi spasio novac? - T v r d i c e su s p r e m n e na to. Zato su uenici otili; s t a j e uradio? T a m o je bila m a s a naroda i on je priredio veliku predstavu. U z e o bi j e d a n zlatni novi i bacao ga o stijenu - k h a n n n n g ! Z v u k ! A tamo je bilo m n o g o ljudi. A on bi o n d a brojao: stotinu j e d a n , sto dva, sto Iri... i bacao u G a n g . Uenici su izvijestili: "ovjek je savreni egzibicionisl! O k u p i o je veliku m a s u naroda i bacao zlatnik po zlatnik, brojao ih i sve to inio v e o m a sporo." R a m a k r i n a je otiao tamo, lupio ovjeka i rekao mu: "Kada n e k o skuplja n o v a c , potrebno je brojanje, ali ako ga se odrie... ta to radi? A k o neko eli neto da baci, on to baci sve odjednom!" Ali ljudi se odriu a i dalje broje - oni se nijesu toga odrekli. Davalac treba da b u d e zahvalan; daj i budi zahvalan. A k o budete slijedili ovo pravilo, stari krag e pasti, voda e se izliti. Cijela maya e

149 nestali. N e m a vode - n e m a mjeseca. T a d a m o e pogledati u n e b o , u stvarni mjesec. On je uvijek tu, ali ti si uhvaen odsjajem. Ljubav je stvarni mjesec, novac je odsjaj.

150

FILOZOF PITA

BUDU

Jednog dana je kod Bude doao filozof i upitao ga: "Bez rijei, da ne govori, hoe li mi rei istinu?" Buda je ostao u tiini. Filozof kleknu i zahvali Budi rijeima: "Tvojom ljubaznom dobrotom, ja sam raistio moje zablude i kroio na stazu istine." Poto je filozof otiao Ananda upita Budu to je filozof dostigao. Buda mu odgovori: "Dobar konj tri ak i na sjenku bia."

151

Jednog

dana je

kod Bude

doao filozof

i upitao ga: "Bez rijei, da ne govori, hoe li mi rei istinu?" V e o m a rijelko je filozof dolazio B u d i . To je bilo skoro n e m o g u e . Ali ako bi se to dogodilo, lo bi bila revolucija, to bi u filozofu izazvalo transformaciju. Z a t o je bilo n e m o g u e da filozof d o e kod B u d e ? Z a t o to su filozofija i religija v e o m a antagonistiine; njihovi pristupi su s a s v i m suprotni, dijametralno suprotni. Filozofija vjeruje razmiljanju, a religija koristi povjerenje. Mislilac v e o m a lako posumnja ali ne m o e lako povjerovali, teko stvara povjerenje. Potreban je sumnjiav um da neko b u d e filozof, v e o m a skeptian um je potreban za to. Da se b u d e religiozan, potrebno je d u b o k o povjerenje - uopte nije potrebna skepsa, nije potrebna sumnja. Filozof ivi logiki; religiozan ovjek ivi sa ljubavlju, i zato n e m a n i k a k v o g naina da se ljubav i logika susretnu. Ne postoji za to naina; oni se nikada ne susreu, njihovi putevi se nikada ne ukrtaju. Oni m o g u ii paralelno - u p r a v o nalik trakama na autoputu - ali se nikada nc susreu. Oni m o g u biti v e o m a blizu, ali uvijek idu s a m o paralelno jedni pored drugih. ak i ako pomislite da se oni negdje dotiu, to je zabluda. Stanite na magistralnom putu i p o g l e d o m pratite dvije paralelne trake; negdje daleko na horizontu e vam se uiniti da se njih dvije dotiu one se ne dotiu. To je iluzija. Poite do te take i vidjeete da su i tu

152
paralelne. Dvije paralelne linije se nikada ne moga susresti. Srce i glava su dvije paralelne linije: oni sc nikada ne susreu. Vi moete skoiti: sa jedne linije moete skoiti na drugu - to je mogue. Vi moete skoiti iz glave u srce, ali lu ne postoji nekog kontinuiteta- lo je samo skok. A k o previe vjerujete glavi - lo znai da vjerujete sumnjama - taj skok e bili nemogue izvesti. Bilo je velikih filozofa; oni su razmiljali i razmiljali, ponirali i uzdizali sc, i stvarali velike sisteme, uda od rijei, ali se nijesu pribliili istini vie nego bilo koji neuki ovjek. Zapravo, naprotiv, neuk ovjek moe biti blii istini jer je on ist i isprazan u svom neznanju; makar nije egoist, makar moe da saslua druge. Ukoliko bi Buda doao u grad, neuk ovjek bi makar doao da ga vidi jer je svjestan da ne zna mnogo - toliko je poniznosti prisutno. Filozof ne moe doi jer on ve lo zna! U tome je problem: bez da bilo to o tome zna, on misli da sve zna. To se meni svakodnevno dogaa. A k o mi dode filozof ili psihijatar - ovjek koji je studirao psihologiju, filozofiju ili religiju na nekom univerzitetu - skoro je nemogue, veoma je teko da se uspostavi komunikacija. Vi moete raspravljati ali se ne moete susresti - kretaete se paralelno. Vi moete izgledati bliski jer koristite iste rijei ali to samo tako izgleda. Zato je lako teko da logika voli? Zato io ljubav treba veoma hrabar in, a taj in je da se krene ka nepoznatom. Logika je uvijek bila kukavica. Ona se nikada nije kretala ka nepoznatom. Logika nalae: "Prvo moram da saznam. Kada mi je teritorija dobro znana, ja u tamo krenuli." Logika ne posjeduje avanturu. Ljubav je apsolutno za avanturu; ponekada to izgleda i luckasto. Loginom urnu uvijek izgleda luckasto: "ta to radi? Kree u nelo nepoznato, a ne zna kuda ide? ta radi? Naputa teritoriju koju dobro zna, gdje si siguran, bezbijedan, nepotrebno postaje beskunik. Nemoj izgubiti i ono to ima; prvo se uvjeri u ono to posjeduje." Ovo je problem. Logika kae: "Prvo upoznaj naredni korak, tek onda napusti mjesto na kom stoji." Tako nikada neete krenuti dalje jer nema naina da se upozna naredni korak prije no se dospije tamo. Logika je... uo sam da se jednom dogodilo: Mula Nasrudin je elio da naui da pliva. Otiao je uitelju. Uitelj mu je rekao: "Hajde sa mnom. Ja idem na rijeku. To nije teko, ti e to nauili. To je lako, ak i djeca naue." Ali sluajno, kada je Nasrudin priao obali, okliznuo se. Bilo je blatnjavo i on se uplaio. Pobjegao je ka najudaljenijem mjestu na obali ispod jednog drveta. Uitelj g a j e slijedio i upitao: "Zato si pobjegao? Kuda si krenuo?" Nasrudin mu odgovori: "Sluaj me: prvo me naui da plivam, tek u tada prii blie. To je opasno! A k o se neto loe dogodi, ko e biti odgovoran za lo? Zalo u doi do rijeke lek kada nauim da plivam."

153
Zar je m o g u e nauili plivanje prije no se dode do rijeke? Z a l o M u l a Nasrudin nije nauio da pliva. To je b i l o v e o m a o p a s n o , laj korak je bio sulud. ovjek, uen ovjek, ovjek logike, ne m o e preuzeli taj korak. L o g i k a postaje grob za njega. Vi postajele sve vie ogranieni jer je ivat opasan. Ne postoji nain da se to prevazide! To je uvijek kretanje ka n e p o z n a t o m . Rijeka oduvijek tee ka moru. T a k o ivot napreduje: on uvijek naputa poznato i kree se ka n e p o z n a t o m . T a k a v je nain ivota! Nita se lu nc m o e uraditi. A k o p o k u a t e da uradite drugaije, tada e G a n g krenuti ka Gangotriju j e r mu je lo poznalo: nee ii ka G a n g a Sagaru, nee lei ka okeanu. U afrikom mitu postoji ptica: ime joj je afriko - vvoolflewoollle. Ta ptica je najpoznatija u cijeloj mitologiji svijeta. O n a je posjedovala s a m o j e d n u osobettrjsl: nije se zanimala kuda je ila, s a m o je interesovalo odakle dolazi - zato je letjela unazad. O n a nije nigdje stizala, j e r je bila zainleresovana samo da sazna odakle je dolazila. O n a se zanimala za prolost. To znai: kada ostarite vratiete se u utrobu! To je n e m o g u e ! Ali to ukazuje kako ljudski um d|eluje. Sa logikom se vraate izvoru; sa ljubavlju idete ka najviem rascvjetavanju - dimenzije su razliite. L o g i k a pila: "Ko je stvorio svijet?" O n a je zainleresovana za stvaraoca, za prolost, za prapoetak - Gangotri, odakle G a n g izvire. Ljubav nikada ne pita ko je stvorio svijet. Sve je ve lu, koga o n d a briga za t a k v o pitanje? Bilo ko da g a j e stvorio A , B , C ne ini nikakvu razliku. K o l i k o e te dirnuli pitanje ko jc stvorio svijet? Da li je to bio hindu b o g , B r a h m a ili jc to bilo hriansko trojslvo - koja je razlika u tome? Ljubav jc zainleresovana s a m o za lo ta e bili v r h o v n o rascvjelavanje. Ljubav se zanima za B u d i n s t v o . O n a se zanima to e se dogoditi sa m n o m , sa mojim s j e m e n o m , kako e se ono Tascvjetavati. Zabiljei razliku: logika - uvijek se z a n i m a za p o z n a t o , za prolost, za put kojim si ve prolazio; ljubav - uvijek je zainleresovana za n e p o z n a t o , za najvie rascvjetavanje, za put kojim j o nijesi iao - ne s a m o da nijesi iao ve i da nijesi ni pomislio da tuda m o e ii, nijesi o t o m e ni sanjao. Z a t o su filozofi rijetko dolazili kod B u d e . Oni se kreu dijametralno suprotno: filozofi idu ka prolosti, B u d a se kree ka budunosti. Njihova polazita m o g u biti ista ali ne postoji mjesto susretanja. N o , kada filozof d o d e kod B u d e - to se rijetko d o g o d i , ali ako se dogodi ostvaruje se trenutani preobraaj. Z a t o ? A k o filozof d o d e Budi, to znai da je d u b o k o u sebi shvatio promaaj filozofije. Inae, zato bi dolazio? D u b o k o u sebi je osjetio poraz logike. On je inio sve napore da lim putem spozna istinu: raspravljao o svemu i svaemu, za i protiv. N e p r e s t a n o je raspravljao, i sada jc doao do mjesta gdje jc uvidio da je sve b e s m i s l e n o ; nita se tako ne moe spoznati. Taj gubitak mu je dao uviaj najdublje poniznosti. ak ni neuki ovjek nije tako prazan jer nije doivio toliki neuspjeh. On nije u p o z n a o patnju neuspjeha. On nije pao sa vrha na d n o .

154
Ovaj filozof je mislio da je na vrhuncu. Iznenada je poslao svjestan d a j e samo sjedio u dolini i sanjao o vrhuNikada nije bilo nikakvog vrha! On se nije pokrenuo ni jedan sanlimelar. Istina je oslala nepoznata koliko i prije.Cio njegov ivot je bio protraen! Kada neko osjeti nelo ovako, iznenada njegov ego nestaje, osoba poslaje isprazna. A dok ne postanete prazni, ne moete doi do Bude. Samo pranina, duboka poniznost, moe te dovesti do Bude. Tek sada ste spremni da uite jer nita ne znale. Zato postoje dvije vrste neznanja: obino neznanje - kada je ovjek neuk ali nije svjestan toga; i kada je filozof postao svjestan da je neznalica - to je drugi tip neznanja, veoma dubok - on je dospio do spoznaje da je neuk, potpuno je svjestan da je neznalica. Kada je neznanje svjesno toga, poslaje prvi korak ka mudrosti. Dakle, prva stvar koju treba shvatiti je: Jednog danu je kod Bude doao filozof i upitao ga... U Budino vrijeme je bilo mnogo filozofa. Zaista, nikada nije bio toliki procvat inteligencije kao u lo doba - ne samo u Indiji ve i u cijelom svijetu. Buda, Mahavira, Prabuda Kaljajan, veliki logiar; Adil Kekakambal, veliki filozof; Makhali Goal, rijedak intelekt; Sandaja Viletipula i jo mnogi drugi su se nalazili u Biharu. Sada njihova imena nijesu poznala jer nijesu stvorili neko sljedbenitvo. U isto vrijeme, u Grkoj, ivjeli su Sokrat, Platon, Aristotel - trojica koji su oblikovali cio zapadnjaki um. U isto to vrijeme, u Kini, ivjeli su Konfuije, Lao Ce, Cuan Cu, Memcius. Izgleda da je u to vrjeme, irom cijelog svijeta, ljudski um bio na svom Everestu, na vrhuncu. Postojale su samo tri kullure: jedna je kineska, druga indijska, a trea grka. Samo su tri kulture prisutne, sve druge su samo posljedica ove tri. Cio Zapad je potekao iz grkog uma u Atini. Cijela kineska civilizacija, sasvim drugaija civilizacija, potekla je iz Konfuijevog i Lao Ceovog sukobljavanja; a sve to je lijepo u Indiji je dospjelo od Bude, Mahavira. A ti ljudi su ivjeli u samo jednom trenutku istorije. Istoriari tvrde da se istorija okree nalik toku: postoje trenuci kada je inteligencija na vrhuncu, postoje trenuci kada je ona u padu. Postojala su vremena kada je inteligencija bila na vrhuncu; mnogi su bili filozofi, posebno u Indiji. ; cijela zemlja je bila filozofina. Ljudi su se kretali iz jednog kraja u drugi tragajui za istinom - bilo je na milione trgalaca! I samo kada ima loliko puno tragalaca, tada nekolicina mogu postali prosvijetljeni; to je nalik piramidi. Piramida je veoma prostrana u temelju, a onda, malo po malo, izdie se do vrha. Buda bitie samo onda kada u temelju tog vremena milioni ljudi tragaju za istinom, inae, on ne bi mogao bitisati. Drugaije nema mogunosti za to, on se ne bi mogao uzdii. Gdje bi mogao boraviti? On treba milione, milione tragalaca; oni su njegova baza.

155
U tim danima kada su svugdje stvoreni sistemi, tako komplikovani i kompleksni sistemi, sa kojima se nita nije moglo uporedili... Oni kau, isloriari filozofije i religije, d a j e Indija u to vrijeme znala sve to se moglo znati LI filozofiji - svaku sjenku i nijansu misli, svaki mogui pristup. Indija je sagledala sve mogue puteve, i svi putevi su dovedeni do savrenstva. Zalo, poslije tog vremena, nije nita bilo novog u filozofiji; a ako mislite da posloji neto novo,onda nijeste dovoljno dobro upueni u indijsku misao. Nita nije moglo biti novo poslije Bude jer se u to vrijeme sve istrailo, sve mogunosti su bile isq:>ljene. A ako mislile... na Zapada su mnogi ljudi ostvarili poneto i mislili su da su dali neto novo. To je izgledalo kao novo jer su oni nedovoljno upoznati, oni o lome mnogo ne znaju. Cijela riznica je skrivena u jezicima pali, prakriti i sanskrit, jezicima koji se ne govore, koji se nijesu koristili; ali svaka nijansa misli... Na primjer, kada je po prvi put Sigmund Frojd rekao: "Ja slutim da svjesni um nije cijeli um. Duboko u svijesti postoji i podsvjesni sloj. A ak i iza toga, slutim da postoji neki sloj nesvjesnoga". Tada se mislio d a j e to veoma revolucionarno otkrie. Ali jo u Budino vrijeme, to je bilo poznato; i ne samo to, Buda je govorio i o jednom jo dubljem nivou. On je govorio o sedam nivoa uma. Tri su bila ta o kojima je Frojd govorio - ali j o etiri... a ako je on bio u pravu kada su ta tri sloja u pitanju, postoji mogunost da je bio u pravu i za preostala etiri sloja jer je bio na pravom putu. Onda je Jung naslutio da iza nesvjesnoga postoji i kolektivno nesvjesno - a to je etvrti nivo kod Bude. Sada je sva psihologija dospjela do tog etvrtog nivoa - sva etiri je nagovijestio i Buda - ali postoje jo iri; prije ili kasnije, i ta tri emo razotkriti. Nikada nije bilo toliko pristupa razmiljanju i logici, kao u to vrijeme. Buda je govorio o sedam nivoa uma, a Prabuda Katjajan je ak govorio o sedam slotina nivoa uma. Nepojmljivo ali ipak veoma logino i mogue da um bude podijeljen na sedam stotina slojeva. Nita nije nemogue! U to vrijeme su filozofi dolazili kod Bude. Prvo pokuaj da shvati situaciju u kojoj je bio Buda: on je bio do krajnosti anti-metafizian; on nije bio filozof. Zapravo, ne moele nai ovjeka koji je toliko antifilozofian koliko Buda jer je izjavio da su besmislena sva filozofska pitanja. Sada je lo stav i na Zapadu. Bertrand Rasel ili Vitgenstejn posljednje otkrie na Zapadu je Vitgenstejn - a njegovo polazie je: da su sva filozofska pitanja i odgovori besmislica. Ipak, ako postavite pitanje, neko filozofsko pilanje, Bertrand Rasel e vam odgovoriti sa da ili ne. Buda nikada nee odgovoriti jer ako je to besmislica, emu odgovori? Buda e oslati u tiini. Tako je to poslalo rutina. Uvijek kada bi Buda doao u neki grad, njegovi bhikkus bi otili do mjetana i obavijestili ih: "Molimo vas da ne postavljate ovih jedanaest pitanja." Oni su imali spisak jedanaest pitanja; u tih jedanaest pitanja je obuhvaena sva metafizika: ona su predstavljala

156
s v e u k u p n a filozofska istraivanja. Zato bi prethodnica, prije no bi B u d a d o a o u grad, grupa bhikkhua otila u grad i rairila vijest: " M o l i m o vas, nemojte postavljati ovih jedanaest pitanja jer vam on nee odgovoriti na njih. A k o imale nelo osim ovih jedanaest pitanja, moele doi, smatrajte se p o z v a n i m - ali od ovih jedanaest pitanja n e m a nita." ta onda da se radi'.' Taj ovjek nije bio filozof, on nije bio skeptik, nije bio sklon sumnjama. On nije toliko sumnjao zato nikada nije govorio o povjerenju. To sc treba shvatiti jer je povjerenje potrebno samo onda kada sumnjale. A k o ne sumnjate, emu onda pria o povjerenju? Sve prie o vjeri znae da je sumnja prisutna. On nikada nije rekao: "Vjeruj!" jer je rekao da ne postoje pitanja o vjerovanju ili nevjerovanju. O s o b a treba da bude. To nije intelektualno pitanje jer i vjera i sumnja pripadaju intelektu. O d a k l e je sumnja? Iz uma. O d a k l e vam vjerovanje? I ono je iz uma. Zato e i vae vjerovanje poticati iz istog korijena. O n o e ve unaprijed biti otrovano. Ko e vjerovati? A ko e sumnjali? Vi ete (stati isti i vv ete bili taj problem. Z a l o je B u d a g a a o u sam korijen, rekao je: " N e m a potrebe da vjerujete, n e m a p o t r e b e da sumnjate. S a m o doite k meni i budile. N e m o j t e se kretali ka tim ekstremima. N e m o j t e zauzimati nikakav stav, jednostavno budite u sredini." Z a t o je njegov put poznat kao srednji put - majjhim nikaya: nikada ne ii ka krajnostima. O v o je j e d n o od najoriginalnijih otkria o ljudskom umu i n j e g o v o m funkcionisanju, j e r um uvijek nastoji da se kree ka suprotnim krajnostima. Volite neku osobu. K r o z ljubav veliate tu osobu, ona postaje bog. Kasnije ljubav iezne; vi o d m a h poinjete da mrzite. N i k o ne zastaje u sredini - a o n d a inile neto sasvim suprotno. T a d a se ta osoba gri pod tvojom mrnjom, postaje davo. Postoji li ijedan nain da se stane izmeu Boga i avola i da se ne ide ka krajnostima? Um se osjea v e o m a lagodno kada se kree iz j e d n e ka drugoj krajnosti. U tome n e m a problema, to si ve inio: sumnjate u neku osobu, p o t o m joj moete vjerovati; ako vjerujete n e k o m e , onda moete i sumnjali. B u d a kae: Stanite u sredinu, jer u sredini n e m a uma: um bitie s a m o u ekstremima. Voljeti'.' - um je tu. Mrzjeti? - um je prisutan. Za neto sle? - um je prisutan. Protiv? - u m j e opet tu. U sredini um ne moe da bitie. U sredini n e m a nikakvih m o g u n o s t i za umovanje jer e misao uvijek bili ekstremna: ili e lo bili sumnja ili povjerenje, ljubav ili mrnja, neprijateljstvo ili prijateljstvo. Vi znate vrlo d o b r o da se u s v a k o m prijatelju krije i neprijatelj, d a j e u s v a k o m neprijatelju skriven i prijatelj. Jedan od najotroumnijih u m o v a svijeta, Makjavcli, je u svojoj knjizi Kraljevi n a v e o : "Nemojte rei ak ni prijatelju ono to ne biste mogli rei i neprijatelju, jer i prijatelj jednoga dana m o e bili potencijalni neprijatelj. N e m o j t e nita rei protiv neprijatelja to ne biste eljeli rei i protiv prijatelja jer moele bili u nevolji jednog dana. A k o neprijielj postane prijatelj, vi ete tada bili zbunjeni." O v o jc bio predlog politiara dal

157
kraljeviima, politiarima. Zato su politiari ostajali obazrivi; to su bili na odgovornijem poloaju, nijesi mogao razotkriti u njihovim rijeima, njihovim izjavama, protiv koga se lo odnosi ili za koga se oni zalau. Njihove rijei su bivale sve neuhvalljivijc, jer ako bi se prijatelj preokrenuo u neprijatelja, oni ne bi bili u nevolji. A k o bi neprijatelj postao prijatelj... A svakodnevno, nalik vremenu, politiari se mijenjaju kao to se vrijeme mijenja; nikada nijeste naisto sa lime. Cuo sam; dva politiara su razgovarala o jednom svom kolegi. Prvi ree: "Taj ovjek je neiskren, lako je lukav, grub, jo nijesam sreo lakvog. On je ovdje najneppieniji ovjek". J o je dodao: "Osjeam da ga ne poznaje tako dobro kao to g a j a poznajem." Drugi ovjek ree: " N e , nijesi u pravu, i ja ga poznajem veoma dobro." Prvi na to ree: " K a k o ga moe poznavati bolje? Ja sam njegov najbolji prijatelj!" Prijateljstvo ili neprijateljstvo su dva lica jednog istog uma. Zastanite u sreditu! T Buda je zastao u sredini, i mnogima je pomogao da zastanu u sredini. To je isto kao da hodate po zategnutom uetu. Da li ste gledali ljude koji hodaju po uetu'? ta oni rade? Jedna od najdubljih istina ivota se tu ukazuje. Uvijek kada artist osjeti da e pasti na lijevu stranu, on se odmah nagne nadesno. Moda to tebi i nije uoljivo jer pomisli da se on kree ka desnoj strani, da se naginje nadesno. Ali kada se nagne nadesno, on zna da kree ka lijevoj strani. Upravo da bi postigao ravnoteu, kada osjeti da pada nadesno, on se iznenada nagne ka lijevoj strani; treba se odabrati suprotnost da bi sc odrala ravnotea. A k o neku osobu ujutro previe voli, uvee e je mrzjeti, inae bi pao sa konopca - i to je hodanje po zategnutom konopcu. A k o nekoga previe volite, vi se previe naginjete nalijevo; tako ete pasti. Da biste uspostavili ravnoteu, treba da se nagnete nadesno. Ljubavnici su uvijek u svai: to je neka vrsta ravnotee, nita drugo, nita ozbiljno. To je prirodno - sve dok ne padnete sa konopca, a to je ve neto drugo. Upravo o tome Buda govori. Buda kae: "Nemojte se naginjati nadesno. Nemojte se naginjati nalijevo." ta e se tada dogoditi? Ti e pasti sa konopca. A to ue je um, to ue je ego; treba da odravate ravnoteu, da neprestano drite ravnoteu. Zato... lo izgleda veoma paradoksalno. Uvijek kada mrzite voljenu osobu, vau suprugu, prijatelja, vi tada nastojite da uspostavite ravnoteu kako bi je ponovo mogli voljeti. Inae, u protivnom, vi biste pali sa vlastitog uma. A bez uma nema ljubavi, nema ni mrnje - makar nema one ljubavi koju vi poznajete, one mrnje koju vi znate; one nijesu tu. Drugaija vrsta milostivosti se budi, ljubav koja je izvan te dualnosti. Ali lo se dogaa samo onda kada izgubite konopac, kada izgubite volju da odravate ravnoteu na njemu. Kada ste izgubljeni, i va ego se gubi - ego je vrsta suptilne ravnotee.

158

Jednog dana je kod Bude doao filozof i upitao ga: "Bez rijei, da ne govori, hoe li mi rei istinu'/" On je iraio n e m o g u e ; ali pored B u d e neto io je n e m o g u e poslaje m o g u e - i s a m o pored B u d e n e m o g u e postaje m o g u e . T a d a svi zakoni, uobiajeni zakoni, bivaju srueni. S t a j e on pitao? On je pitao: Bez rijei, da ne govori, hoe li mi rei istinu? To se dogaalo m n o g o pula. Prije svega, to se j o j e d n o m prije loga d o g o d i l o B u d i : neki drugi ovjek je doao, ali mora bili d a j e laj ovjek bio sasvim drugaijih kvaliteta od o v o g jer se lada B u d a ponio drugaije. B u d a ne posjeduje unaprijed pripremljene o d g o v o r e . On nije lime opsjednut j e r ne posjeduje um. Uvijek kada neko dode pred njim, on se ponaa nalik ogledalu - on odraava lik le osobe. Jedan drugi ovjek je postavio isto pilanje - doao je i pilao: " G o s p o d i n e , moele li mi rei neto o isiini bez da koristile rijei?" B u d a je rekao: "Tada treba da pila bez upolrebe rijei. Pilaj lako, i ja u li odgovoriti. A k o ne moe pitali bez rijei, kako oekuje... ? Zato idi, uvjebavaj se! K a d a b u d e spreman da pita bez rijei, o n d a doi." Ali o v o m filozofu B u d a nije o d g o v o r i o na taj nain. Taj ovjek je postavio jedno, zaista, drugaije pilanje jer je bio drugaiji. Pitanja u sebi nose smisao o s o b e koja pila. Pitanje ne sadri smisao u tim rijeima; to nosi ti, ivoj kvalilel fcia. Ti moe postaviti isto pitanje, ali o n o ne m o r a znaili isto. A k o si // drugaiji, i pilanje e biti drugaije. Rije donosi smisao o s o b e koja govori. Rije je sama za sebe besmislena. Ti m o e koristili rjenik, m o e znali ta ta rije znai, ali to nije i stvarno, nije ivo znaenje; lo je neto m r t v o . K a d a osoba upotrijebi neku rije, ona joj daje ivi smisao, stvarno znaenje. Znaaj te rijei potie od o s o b e koja je izgovori. Ovaj ovjek je pitao... a ta je on pitao? - j e d n o v e o m a suptilno pitanje. On je rekao: "Bez rijei, da ne govori, hoe li mi rei istinu?" B e z rijei, to je bilo lako - moete ostati u tiini. Ali da ne govori, to je n e m o g u e jer ako ostane u tiini, to znai da ne govori. A ovjek je pitao: "Nemojte koristili rijei, nemojte koristiti ne-rijei, i recite mi istinu." Tiina nee p o m o i , rijei nee pomoi. Jezik nee bili od velike koristi, a ni tiina nee bili od korisli. Sta e onda B u d a uradili? Buda je oslao u tiini - ali ova tiina je drugaija. Postoje dvije vrste tiine. K a d a vi ostajete u tiini, to je p r i n u d n a mirnoa. Rijei su unutar tebe, buka je prisutna; tiina je s a m o na povrini. Vi izgledate stiano ali nijeste u tiini. To je j e d n a vrsta tiine koju poznajete. Postoji i druga vrsla tiine, gdje si na povrini utian, ali gdje i iznutra nastoji da se utia. A k o si u nekoj opasnosti - neko le n a p a d a i eli

159
da le ubije - li e lada i iznutra bili slian, ali la tiina nee govorili. Prva tiina, kada si s a m o p o v r n o u tiini - unutar tebe su rijei i brbljanja - je tiina sa rijeima. O v a druga tiina e biti tiina bez rijei, u njoj n e e biti g a l a m e - zato to u opasnoj situaciji, u oku, unutarnja buka prestaje. Ali to j o nije B u d i n a tiina. Budina tiina je tiina tree vrste koju ti jo nc poznaje. O n a nije ni sa b u k o m ni bez buke. B u d a je tih; ne zato to jc prisiljavao rijei da budu tihe - to nije mirnoa sa n a p o r o m - on je j e d n o s t a v n o u tiini jer nita drugo i ne moe da radi. Ta tiina je pozitivna, a ne suprotnost rijei. O v a tiina je u sredini, a ne u ekstremu. Jedan ekstrem je rije, a druga krajnost je ne-govorenje. O v a tiina je u p r a v o u sredini: n e m a rijei, n e m a ni govorenja. On je j e d n o s t a v n o u tiini - nije suprotstavljen galami. A k o se protivi unutarnjoj buci, tada se tvoja tiina m o e vrlo lako uznemiriti. Ti poznaje m n o g o ljudi koji su se molili ili meditirali, dijete p o n e da se smije i kikoe, i oni se uznemire. Postoji izvjestan mete i na ulici, buka u saobraaju, neko pritisne sirenu, i oni se uznemire. Tiina koja je n a m e t n u t a se m o e uznemiriti v e o m a lako. S a m o se usiljena tiina m o e uznemirili. Ali ako si zaista u tiini u B u d i n o m smislu, kada se dijele zakikoe, ptica zacvrkue, neko pritisne sirenu - buka e biti prisulna, ali li n e e bili uznemiren. B u k a e doi i proi, upravo kao u nekoj praznoj sobi: b u k a ude na o v a vrata, a izae na ona. N e m a n i k o g a unutra da b u d e uznemiren. Ali ako imale usiljenu tiinu, onda ste tu prisutni, ego je prisutan - s a m o zauzdavate um, prisiljavale um, inile svaki napor s a m o da budete utiani. To je naprezanje, napregnuta tiina. O n a se m o e uznemiriti v e o m a lako, ak je i dijete m o e poremetiti. K a k v a je to o n d a vrsta B u d s t v a ? To uopte i nije B u d s t v o , to je s a m o izvjetaenosl. Z a p a m t i , d o k bude meditirao, to e biti tvoj najdublji problem. O b i n o vi s a m o brbljate; moete otii do suprotnog kraja, moete sebe prisiliti da ne brbljate. To je isto kao kada se dijete igra, kada trkara n a o k o l o , kada ini m n o g e nekorisne stvari, a vi mu zaprijetite da e bili kanjeno: "Sjedi u tom uglu!" Vi ste jaki, a dijete je b e s p o m o n o , zato ono sjeda u ugao i izgleda nalik Budi - ali g u n a u sebi, eksplodira iznutra, u p r a v o se sprema da iskoristi bilo koju priliku i da opet p o n e da trkara n a o k o l o . O s m o t r i l e dijete kada ga prisiljavate: to e biti onaj drugi tip tiine. O n o se ne mie; ako ga budete previe silili, nee se ni m a k n u t i , sklopie oi - ali ta ono ini? Prisiljava sebe, bori se sa s o b o m , stalno se upinje. O n o sebe gura nadolje, sjedi na vlastitim grudima. O n o nee s l o b o d n o ni disati uslijed straha - jer ako die, poee da se pomie. Zato niko ni ne die kako treba. Vi ste izgubli dimenziju disanja j o u vaem djetinjstvu kada sle bili prisiljavani. S v a k o die samo iz gornjeg dijela grudi. Dah ne m o e sii nie j e r se plaile. J o od samog djetinjstva ste bili prisiljavani. Pogledajte kako dijele spava. Pogledajte ta se dogaa: njegova prsa su n e p o k r e t n a , njegov

160 slomak se p o m i e . Njegov dah ide do najdublje lake, do dna. Njegov stomak se pomjera, prsa ostaju n e p o m i n a . To dijete j o nije postalo dio drutva, o n o nije graanin, ono je j o divlje. Vi treba da ga uite, tada ete morali da ga prisiljavale - i uvijek kada djetetu budete rekli: " N e m o j o v o inili!", o n o e poeli da upravlja s o b o m . Prva slvar koju e uinili je da e prestati pravilno da die. Uvijek kada nelo u sebi potisnete, vi ponete plitko da diete. Potiskivanje i plitko disanje su istovjetne radnje. K a d a odbacile neki teret, kada se ispoljite, uvijek udahnete d u b o k o . S a m o kada ste u d u b o k o m snu, dieie d u b o k o , jer lada ne m o e l e potiskivati; e g o je lada nesvjestan. Zato t o k o m spavanja diete iz stomaka, a to je ispravan nain disanja. Isto tako, dok vodile ljubav, va dah ide d u b o k o ; tako i treba, jer su sva potiskivanja u vezi sa seksom, a kada vodite ljubav, ako prihvatite seks, sve potisnuto se odbacuje. T a d a dah ide d u b o k o , ide do stomaka: vi tada p o n o v o diete kao dijete, p o n o v o postajete divlji, postajete prirodni, opet postajete spontani. Zagledajte dijete kada ga elite ukoriti. Pogledajte i vae m o n a h e u manastirima! Vi .ste i njih korili. Uplaeni pakla, u udnji za n e b o m , oni sjede tamo - potisnuti. Njihova tiina je drugaije vrsle, od o n o g drugog ekstrema: oni su lieni rijei, oni su prisiljavali rije da se ne ispolji, ali oni j o nijesu prevazili ta dva ekstrema. B u d a ostaje u tiini. B u d a je u treoj dimenziji. On nee nita rei: rijei nijesu date. On nee ni potiskivati rijei j e r ni ne-govorenje nije dalo. On e samo ostati tu, nee razmiljati, nee ni meditirati - bie j e d n o s t a v n o prisutan, nalik n e k o m drvetu. Pet stotina g o d i n a poslije B u d i n e smrti njegova statua nije bila nainjena. Pet stotina godina poslije njega nije bilo nikakve njegove slike; a kada bi ljudi eljeli da predstave B u d u , oni bi s a m o nacrtali bodhi drvo. To je bio divan prikaz j e r je on bio nalik drvetu. M o e t e li rei da je o v o drvo u tiini? To ne m o e t e rei; ako o v o drvo nikada nije bilo b u n o , k a k o onda m o e biti u tiini? M o e t e li rei da ovo drvo meditira? K a k o o n o m o e da meditira? O n o nikada nije mislilo, nije bilo razmiljanja, kako o n d a m o e meditirati? Gdje je o n d a ovo drvo? O n o je u treoj dimenzije gdje ne postoji brbljanje ni ne-brbljanje. O v o d r v o je u sredini, bitie u sredini. Vi ne m o r a l e biti B u d a , ali o v o d r v o je bodhi drvo. A k o m o e l e sjedjeti pod lim drvetom, u p r a v o nalik drvetu, vi ete postati Buda. Bilo koje d r v o m o e postali bodhi drvo, svako drvo je takvo, s a m o B u d e treba da otkriju koje drvo je bodhi drvo. Sjednite pod neko drvo, ako ste u sredini, to slabio e postali bodhi drvo. Sva stabla su takva, s a m o osoba m o r a da otkrije tu injenicu jer stabla ne daju obavjetenja - inae, ona bi se sama otkrila.

Buda je osuto u tiini. Filozof kleknu i zahvali Budi

rijeima:

161 "Tvojom ljubaznom dobrotom, ja sam raistio moje zablude i kroio na stazu istine" Izgleda malo u d n o i apsurdno jer B u d a nije nita rekao, a ovaj je sve r a z u m i o ; ja sam govorio m n o g e stvari, a vi nijesle to razumjeli. Bilo je m n o g o njih sa B u d o m kojima je govorio i govorio ali koji nijesu shvatali - a laj ovjek je shvatio bez ijedne rijei, bez govora. ta se d o g o d i l o ? K a k v a vrsta komunikacije se ostvarila u o n o m trenutku kada je B u d a ostao u tiini? N i k a k v o znanje nije bilo preneseno, to je oigledno - jer vi ne moete prenijeli n e k o znanje bez rijei, ne moele prenijeli znanje ako ne govorite. Poto postoje dvije vrste znanja: j e d n o , uobiajeno znanje koje se prenosi rijeima; i d r u g a vrsla znanja, okultno, koje se m o e prenijeli bez g o v o r a o k u l t n o , telepatski. Vi ne treba nita da kaete, ali e lo bili preneseno. Obje vrste su nepoeljne. Filozof je rekao: "Nemojte koristiti rijei, nemojte koristiti ni n e rijei. .(a sam sit oboje. Ja s a m prepun svih krajnosti. Previe sam se kretao kroz logiku - od j e d n e do druge krajnosti. Ptoivjeo sam sve m o g u n o s t i logike i sada m i j e toga dosta! J e d n o s t a v n o mi dajte neto bez rijei i bez da ita kaete." I ta se dogodilo? K o j a vrsta prenosa? K a k v a komunikacija se d o g o d i l a u lom trenutku? To se ostvarilo s a m o u j e d n o m trenu. A onda je filozof k l e k n u o , zahvalio B u d i i rekao: "Sa vaom ljubavlju, ja sam razjasnio svoje zablude i zakoraio na stazu istine." K a d a je B u d a u tiini, a ako i vi moele bili u tiini, lada se bie prenosi a ne znanje; ne ono to B u d a zna ve o n o to on jeste. Bie je p r e n e s e n o . A k o ste u tiini, on e iznenada ui u vas. A taj ovjek koji je sa finoom pilao za istinu, i koji je traio da se to ne iskae rijeima ni bez rijei, koji je odbacio svu dualnost, bio je spreman. B u d a je oslao u liini. Filozof je pogledao B u d u - pogled je bio s v e o b u h v a t a n . On je bio paljiv, svu svoju panju je usmjerio ka B u d i . Sta se d o g o d i l o ? On nije razmiljao on je zavrio sa tim, imao je previe misli! Zato sam govorio da kada filozof d o d e , d o g o d i mu se transformacija. On je ispunjen time. Vi j o nijeste ispunjeni lime, j o se vezujete za to jer nijeste do kraja razmislili. I dalje se nadate da ele j e d n o g a dana razmiljanjem doi do razrjeenja. Da sle do kraja razmislili, znali biste da se promiljanjem ne m o e nita zakljuiti, tu nije stvar u zakljuivanju. To (i samo daje osjeaj da e se vrata u b r z o otvorili. Vrata se, n a r a v n o , otvaraju, ali se otvaraju u nekoj drugoj sobi. T a k o nastaju druga vrata. I ona se otvaraju, ali vode u drugu sobu. Vi n i k a k o da izaete van; ta vaa kua izgleda b e s k o n a n a sa milion soba. Iz j e d n e udele u drugu, iz d r u g e u treu, i tako se n e p r e s t a n o kreete i nadate: "Ova vrata su izlaz" - a to vas p o n o v o vodi u neku drugu sobu. Ali ako ste olili sasvim do kraja, kao to je to sluaj sa o v i m o v j e k o m , tada m o e t e u liini oslukivali. On nije oekivao nikakakav o d g o v o r j e r je znao

162 da se o d g o v o r ne m o e dati rijeima, ne m o e se dati ni bez rijei - jer e tako svi odgovori biti ovo ili o n o . B u d a je ostao u tiini. ovjek je pogledao B u d u . U tom pogledu, dvije linosti su se stopile. Oni vie nijesu bili dvoje - u tom trenutku su bili jedno; dva tijela, dva srca su kucala, ali to je bilo samo jedno bie; sve gjanicc su bile prekoraene. B u d a je uao u njega. To je bio prenos bia. ovjek je okusio to s t a j e Buda, a ne ono to on zna. On i ne zna m n o g o . Vi moete v e o m a lako pobijediti B u d u . M o e t e znali vie od njega - sada je d o s t u p n o veliko znanje - stvar nije u tome. Ali B u d a posjeduje vie bie. Gurdijev je obiavao da pita svakog tragaoca, s v a k o g a koji bi doao do njega... prvo pitanje koje bi im Gurdijev postavio je bilo da li su oni doli da tragaju za znanjem ili biem: "elite li da vie znate ili da vie budete!" To su temeljno razliite dimenzije. A ako bi neko rekao: "Ja elim da z n a m vie", Gurdijev bi mu rekao: "Ova vrata su ti zatvorena. Ja nijesam ovdje da bih ti dao znanje. M o e ii... pcstoje m n o g i odsjeci, univerziteti, koledi, oni ti m o g u dati znanje - idi tamo. K a d a se zasiti znanja, o n d a dodi i pokucaj. A k o b u d e m iv, ova vrata e biti otvorena, ali ona e biti otvorena samo za one koji tragaju za biem." K u d a idete... ak i ako to saznate, kako v a m to m o e p o m o i ? ovjek m o e nauiti sve o vodi, ali koliko mu to m o e p o m o i da utoli ed? To je tako s u l u d o ! Ti moe znati da je H2O o s n o v a v o d e ; ovjek u pustinji umire od edi a ti mu napie na parcelu papira formulu za vodu. On e ti rei: "U redu, lo je formula, ali ta da radim ako s a m edan?" ovjek umire bez ljubavi a vi nastojite da ga ispunite znanjem o ljubavi. K a k o to m o e bili od pomoi'? Postoje milioni knjiga o ljubavi, ali nijedan ljubavnik se nee zadovoljiti njima. K a k o mu o n e m o g u p o m o i ? ovjek umire: on umire a vi mu priate o besmrtnosti. To ga nee utjeiti, to mu nee donijeti besmrtnost. Potrebno je bitisanje, neko -ko e mu obogatili bie, a ne znanje. Znanje je okolianje, bitisanje je u sreditu, znanje jc na periferiji. Vi ste doli k meni... jeste li doli da steknete vie znanja? O n d a sle doli na pogreno mjesto; lako s a m o gubite vrijeme. Ali ako tragale za biem, onda se neto m o e uiniti. U tom trenutku se dogodilo u d o , B u d i n a tajna se otvorila. O n a je uvijek otvorena u tiini, upravo kao kad se cvijet otvori u p o n o - niko za to ne zna. On se otvara u tiini. A k o je neko lu prisutan i strpljivo eka, lada mu cvijel neto m o e podariti, m o e podijelili sa njim svoje bie. U lom trenutku Buda ulazi. A n a n d a , koji je bio njegov glavni uenik, nije m o g a o shvatili ta se d o g o d i l o jer je on bio sklon znanju. On je bio potreban - ali nije bio pravi tragalac - jer je bio laj koji n a m je p o m o g a o da s a z n a m o sve io je B u d a rekao. On je sve sakupljao, on je bio nalik magnetofonu. Ali sada nam je dostupan magnetofon zato meni ne treba nikakav A n a n d a . To nije dobro: stvar koja se m o e obavili nekim mehanikim sredslvom ne treba da obavlja ovjek jer bi tako m o g a o poslali mehaniari.

163 Ananda je mogao da ponovi svaku rije koju je Buda izgovorio za etrdeset godina. On je bio jedan od rijetkih ljudi sa izuzetnim pamenjem. Kada je Buda umro, on je ponovio sve io se dogaalo za elrdesel godina - na hiljade stranica - on je sve to snimio. On je bio potreban, ali nije bio istinski tragalac - bio je snimatelj, dobar snimatelj, ali tako je propustio neto za sebe. A k o vi snimale lo to ja govorim, vi neto gubite. Nemojte biti moje pamenje, nemojle snimati - shvatajte! Jer dok se napinjete da nelo snimile, vi lo pogreno shvatile. Postoji mnogo ljudi koji misle: "Prvo treba zabiljeiti, a polom emo nastojali da to shvatimo." Ja sam vidio mnoge ljude koji prave zabiljeke. Ja sam ovdje sjedio i govorio, a neki su tamo biljeili ta ja govorim. Dok su ovdje, oni me zaobilaze; a kada dodu kui uzee svoju biljenicu i pokuati da me shvate. Postoje ljudi koji e otii na Himalaje. Sto e oni tamo raditi? Tamo e nastojali da foto aparalom uhvate dobru scenu i da naprave fotografiju. Za njih lamo Himalaji ne postoje, samo jc kamera prisutna. Kada se budu vratili kui, olvorie svoj album i uivali. Vi moete dobili dobre fotografije, za to nema potrebe da idete u Himalaje. Profesionalni fotografi to ine - nema potrebe da tamo ide - a vi lo ne moete uiniti bolje od profesionalaca, vae fotografije e bili amaterske. Ali potom, kada se vrati u svoj dom, ti e uivati u tome. Ti si propustio da doivi Himalaje a donio si drugorazredne fotografije. Pokuaj da shvati ta ja govorim! Pokuaj da bude! Nemoj lo snimali, nema potrebe za lim. Jednostavno zaboravi la sam govorio. A k o lo zaista shvati, lo e te pratiti nalik mirisu. Nee bili polrebe da to nosi u pamenju, lo e poslali dio ivog bia. U lom trenulku, filozof je shvatio; kleknuo je sa dubokom zahvalanou. A ta je rekao? Te rijei su veoma znaajne. On je rekao: "Tvojom ljubaznom dobrotom..", a ne: "Tvojom uzvienom mudrou..." Ne! Ne ovako: "Vi znate puno, vi ste sve-znajui. Vaa mudrost, vae znanje!" Ne, u tome nije slvar. - Tvojom ljubaznom dobrotom... Buda je rekao, kada se neko prosvijetlji, on posjeduje dvije stvari u sebi - one cvjetaju istovremeno. Jedna je ka runa - dobrola, dobrota sa ljubavlju; a drugo je mudrost - prajna: u njemu cvjetaju dvije slvari. Zalo ako si tragalac za znanjem, on e sa tobom razgovarati njegovom mudrou, ali to je neto drugorazredno. Ukoliko si tragalac za biem, on e sa tobom razgovarali posredstvom svoje ljubazne dobrote - posredstvom njegove karana. Mudrost moe promaili cilj, ali katuna nikada, ljubazna dobrola nikada ne moe da promai. K a d a je ovjek rekao: "Bez rijeci, da ne govori, hoe li mi rei istinu?", on je htio da kae: " J a nijesam ovdje da bih vie saznao, ja sam ve toga prepun; skupio sam previe znanja ali to mi nikako nee donijeli slobodu. Zapravo, naprotiv, lo poslaje moje ropstvo. Sada sam ovdje da bih

164 uo neto o biu, da b u d e m svoj! Ja elim ukus a ne rijei; hou da u e m u te." B u d a je ostao u tiini, gledajui ga cijelim svojim biem ispunjenim d u b o k o m ljubavlju i dobrotom. K a d a neku osobu pogledale sa d u b o k o m ljubavlju, iz vas neto krene ka toj osobi, upravo kao to rijeka tee ka okeanu.Ali ta osoba treba da b u d e nalik dolini, s a m o tako se m o e proticati. U p r a v o prije nekoliko dana me je neko pitao: " D o a o sam da vas vidim; vi sjedite u stolici a ja sjedim na podu. Zato? Zato n e m a j o jedna stolica za m e n e ? " Jasam mu rekao: "To je m o g u e , ali ja lime ni.la ne g u b i m . Ti m o e imati i viu stolicu od moje ili se ak m o e popeti i na krov i sjedjeti tamo, time ja ne gubim nita. Ti e time izgubiti jer je to s a m o simbolika." Vi treba da budete dolina, samo lako e rijeka moi proticati, ilo kao to voda tee ka dolini. Vi treba da budete dolina - j e d n a d u b o k a praznina, prijemivost, materica - tako da lo moete primiti. Taj ovjek je ostao u liini pred B u d o m - prazan, spreman da primi. A B u d a g a j e gledao sa d u b o k o m ljubavlju, b e s k o n a n o m ljubavlju, slio se u njega... ovaj je to okusio! On je na trenutak ivio sa B u d o m . Doivio je bljesak, isto kao da je na trenutak mrak iezao a bljcsnula munja. Na jedan tren, kada je B u d i n o bie dotaklo log ovjeka, bljesnula je munja - sve se promijenilo. On je lada k l e k n u o sa d u b o k o m zahvalnou i rekao: "Tvojom ljubaznom dobrotom, ja sam raistio moje zablude... Z a b l u d e se ne m o g u raistiti p o m o u teorija. Nijedna filozofija ne m o e p o m o i . Z a b l u d e su v e o m a stvarne; njima treba neto j o stvarnije kako bi se m o g l e rasprili. A k o sle u zabludi o seksu, nikakva teorija nee biti od p o m o i . S a m o e ljubav koja dospije do vas moi d a j e raspri, jer je ljubav na viem nivou od seksa. A k o ste u zabludi o svijetu, samo vam je B u d a m o e rasprili. A k o se slije u vas, u tom trenutku ne postoji svijet. U tom trenu s a m o B u d a postoji, svijet ne posloji. ak ni tragalac nije tu u tom trenutku. On kae: Ja sam raistio svoje zablude i kroio na stazu istine.

Poto je filozof otiao,

Ananda

upita

Budu...

M o r a da se on iznenadio o n i m to se d o g o d i l o . B u d a nije nita rekao. D a j e ila rekao, A n a n d a bi to zabiljeio. A k o ja ostanem u tiini, ovaj magnetofon bi pogrijeio. U k o l i k o bi magnetofon m o g a o da pita, on bi pitao: "ta se d o g o d i l o ? " - On m o e da snima s a m o injenicu, zvuk, pojavnost. Spirilualnosi je sasvim van njegovog domaaja. Z a t o jc A n a n d a bio d u b o k o iznenaen - "to se d o g o d i l o ? " M o r a da je tada razmiljao: "Ovaj ovjek je postavio znaajno pitanje. ta e Buda sada rei?" A B u d a

165
tada nije nita rekao. I ne s a m o lo - m n o g o puta se dogodilo da B u d a nita ne o d g o v o r i , to nije bila novost - ali taj ovjek je kleknuo kao da je neto primio. Jo je rekao: "Kroio sam na stazu istine", i d o d a o : " T v o j o m ljubaznom d o b r o t o m , raistio sam svesvoje zablude." A n a n d a jc bio prisutan ali je to ispustio. K a k o vi moete biti u m o g u n o s t i da shvatite to se dogodilo? Zalo je A n a n d a to propustio? On nije bio dovoljno prazan, to je bio cio njegov problem. On je bio Budin roak, stariji roak; to je prouzrokovalo cio problem. On je uvijek d u b o k o vjerovao da je on stariji od B u d e - a p o z n m a v a o ga je j o od ranog djetinjstva: "On je m o g a o postali m u d a r na neki nain, m o e biti neto napredniji od m e n e , ali ja sam njegov stariji brat." To je ostalo u njegovoj podsvijesti, stvorilo je barijeru. To je v e o m a teko... Da se Isus rodio u tvojoj porodici, bilo bi v e o m a teko tvojoj majci, t v o m ocu, brai, sestrama, tvojoj porodici, gradu u kojem ivi, da ga prepoznaju. N e m o g u e ! Jer kako da povjerujete da se u vaoj porodici m o e dogoditi u d o ? K a k o da povjerujete da se u d o m o g l o dogoditi njemu a ne tebi? N e , to nije m o g u e ! Vi poznajete sebe d o b r o , poznajete i druge. Dakle, ili je taj ovjek o b m a n u ! ili mu se d o g o d i l o neto n e v a n o to se m o g l o dogoditi i vama, takode - za to je bio potreban mali n a p o , to je jedini problem.. To je stvorilo prepreku i zaslijepilo A n a n d a . P o t o je filozof otiao, pitao je ta je laj postigao: "Zato to nijesam vidio n i k a k v u komunikaciju, nijesam vidio da se ita dogodilo, a laj ovjek je rekao da jc dospio na stazu, d a j e uao. ta se d o g o d i l o ? " B u d a mu je o d g o v o r i o - a o d g o v o r je predivan: on je rekao, Dobar konj tri ak i na sjenku bia. Postoje tri vrste konja - sve tri vrste su ovdje prisutne! Prva je: dok ga ne oinete, on nee da p o v u e . Vi ga udarite i on m a l o p o v u e teret. Prestanete li da ga tucete, i on e stati. Vi m o r a t e neprestano da ga gonite: da ga udarate, ibale - samo tako se ostvaruje mali napredak. Postoji i druga vrsta konja: njemu nije potrebno toliko ibanja. S a m o j e d a n udarac ili s a m o pokuaj da ga udarite je dovoljan da krene. A postoji i trea vrsta - najbolja. T e k s a m o sjenka bia, i bez bia, s a m o sjenka bia, nije potrebno ni da z a m a h n e t e , tek mogunost... i on e potrati. Ta vrsta konja dospijeva do prosvjetljenja - i to s a m o u j e d n o m trenu. B u d a nije uinio nita. On nije ibao tog ovjeka, nije ga vaspitavao paklom i n e b o m . On nije nita rekao, ostao je u tiini. U loj liini se sjenka ukazala. To je bilo dovoljno. J e d n o m se d o g o d i l o da su iri ministra velikog m o g u l a A k b a r a poinili nelo loe, neki prestup, pa ih je on upitao: "ta da uradim? K a k o da vas k a z n i m ? " Jedan od njih je o d g o v o r i o : "Dovoljno je to ste pitali." Taj je otiao kui i izvrio s a m o u b i s t v o . Drugi ovjek je poslan u zatvor na dvije godine; a trei je bio objeen.

166 Ostali ministri su bili v e o m a iznenaeni j e r je prestup bio istovjetan. ; svi su oni uestvovali u istom prestupu i svi su bili ispitani. Z a t o su ministri pitali: "Kakva je to pravda: p r v o m nije bilo nita reeno, ak su ga pustili da ode kui; drugi je bio kanjen sa dvije g o d i n e zatvora; a trei je bio objeen? A k b a r im ree: "Oni su bili tri razliite vrste konja. P r v o m e je bila dovoljna s a m o sjenka bia. Ja sam ga pitao koju vrstu kazne bi elio, on mi je o d g o v o r i o d a j e pitanje dovoljno. Otiao je kui i izvrio s a m o u b i s t v o . To je bilo previe! D o v o l j n o je bio kanjen. Drugi ovjek je bio poslan u zatvor na dvije g o d i n e jer manje od toga nije m o g a o dobiti. T a k o je on doveden u priliku da neprestano razmilja: ' T o je loe to sam uinio, im se b u d e m vratio iz zatvora uiniu neko dobro djelo kako bih povratio ravnoteu.' On nije osjetio n i k a k v u krivicu, promaio je stvar, i bie puten. On je razmiljao i planirao k a k o da izae iz zatvora i kako... T r e e m ovjeku ni zatvor ne bi bio dovoljan jer on nije ni osjetio da je poinio neki prestup. Naprotiv, on je razmiljao - jer nije bio ni dovoljno pametan - z a s t o j e uopte uhapen. Sljedei put e biti pametniji pa e nauiti tajnu, nauie trik - bolji i uspjeniji - to je sve. On nije osjetio krivicu. N i k a k v a kazna ne bi p o m o g l a t a k v o m ovjeku; njega treba ukloniti iz drutva. A prvi ovjek je sam sebe iskljuio iz drutva to je bilo previe" R e e Buda: Dobar konj tri ak i na sjenku bia. A k o shvatate da je i sjenka dovoljna, nikakav p a k a o vam nije potreban. Pakao je stvoren za treu vrstu konja: za one koji ne sluaju. V a m a nije potreban nikakav pakao, za vau pohlepu i zadovoljenje; ako razumijete, za to je dovoljan i ivot. A ako osjeate, vi ete se poeti mijenjati i p u t e m vaih osjeanja. Promjene nastaju o n d a kada postanete osjetljiviji prema ivotu. Prava senzitivnost e vam dati svjesnost, budnost. Inae, ni B u d a v a m nee moi pomoi. u o sam da je M u l a Nasrudin zaustavio j e d n o g bankara dok je izlazio iz svoje kancelarije i rekao: "ta mislite o dva annas za j e d n u solju kafe?" M u l a je izgledao tako j a d n o , tako tuno, da se ovaj saalio i rekao: " E v o li j e d n a rupee. Uzmi to; m o e dobili o s a m oljica kale za taj novac." T a k o j e M u l a otiao. Slijedeeg dana je opet bio na stepenicama ispred kancelarije, i kada je bankar n a i a o , on ga udari a k o m u lice, posred nosa. ovjek viknu: " H e j , ta to radi? I to poto sam li j u e dao j e d n u rupiju. K a k v a je to zahvalnost?"

167 Mula mu ree: "Ti i tvojih osam u.ljivih oljica kafe." A onda ga jo jednom tresnu posred nosa i ree: "Od njih nijesam mogao oka da sklopim cijele noi!" Njemu niko nije rekao: "Idi i sada popij osam oljica kale." Nemojte ak ni Budu uzimati u previe velikim dozama, to vam nee dati oka da sklopite cijele noi - moda ete eljeti da me tresnete po nosu! Budite razumni, osjetljivi! Kreite se u skladu sa vaim shvatanjem, vaim mogunostima, potencijalima. Uvijek pratite sjenku bia i kreite se u skladu sa njom. Budite oprezniji, budniji; inae, ak i religija moe biti otrov; u protivnom, moete i zbog Bude zapasti u pakao. Buda nije izvjesnost, on nije garancija - konano e tvoja svjesnost... A k o si svjestan, malo po malo e uvidjeti da sve manje i manje misli dolaze do tvog uma. Staro vedro se razbilo. Voda je istekla. Vie nema odsjaja mjeseca; i samo kada taj odsjaj nestane, ti moe pogledati u nebo, pogledali stvarni mjesec. Nema vode, nema mjeseca.

168

NINAKAVA

ODLAZI

Upravo prije no to je Ninakava otiao, zen Majstor Ikju ga je posjetio: "Hou li te voditi?" upita Ikju. Ninakava uzvrati: "Ja. sam doao sam, i otii u sam. Od kakve pomoi mi moe biti?" Ikju odgovori: "Ako misli da zaista dolazi i odlazi, to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokaem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." Tim rijeima Ikju je veoma jasno ukazao na put, na to se Ninakava osmjehnu i ode.

169

je vrhunac, kreendo, najvii vrh koji ivot moe dotai. U trenutku smrti, mnogo toga je mogue. Ako ste se dugo pripremali, meditirali i ekali, tada je u trenutku smrti veoma lako postii prosvjetljenje - zato to su smrt i prosvjetljenje slini. Majstor, onaj koji je prosvijetljen, vas moe veoma lako dovesti do prosvjetljenja u trenutku smrti. ak i prije toga, ukoliko se to dogodi, vi ete biti spremni da umrete. ta se dogaa tokom umiranja? Vi iznenada gubite svoje tijelo, iznenada gubite um; odjednom osjetite kako odlazite od sebe - od svega za to ste vjerovali d a j e bilo vae. To je bolno upravo zbog toga to osjeate da tada padate u neku prazninu; tada ete se suoiti sa ovdje i sada zato to ste uvijek bili poistovjeeni sa tijelom i umom i nikada nijeste spoznali onostrano; vi nikada nijeste upoznali sebe izvan svog tijela i uma. Vi sle uvijek bili usmjereni i opsjednuti periferijom, tako da je centar bio sasvim zaboravljen. Tokom umiranja vi se suoavate sa ovom injenicom: da tijelo odlazi; ono se ne moe zadrati. Um vas naputa - vie ne moete kontrolisati um. Ego se rastae - vie ne moete rei ni ' j a " . Tada se tresete od straha, na ivici ste nitavila. V i e vas nee biti. Ali ako ste se pripremali, ako ste meditirali - a priprema znai da ste inili svaki napor da iskoristite smrt, da upotrijebitite taj ambis nitavila umjesto da ste gurnuti u lo, vi ste se spremili da skoile... lo ini veliku razliku. A k o ste bili gurani u to, nerado ili - nijeste htjeli da idete tamo i zato su vas zgrabili - tada je to bolno! Mnogo je tjeskobno! A ta tjeskoba je toliko snana da ste u trenutku smrti sasvim nesvjesni. Tada to proputale. Ali ukoliko ste spremni da skoite, lada nema tjeskobe. A k o to prihvatite sa dobrodolicom, i ako nema gunanja - zapravo, tada ste sreni i proslavljate to je taj trenutak doao. Sada moete iskoili iz ovog tijela koje je ogranieno, moete iskoiti iz ovakvog tijela koje je prepreka, moele izai is ovog ega zbog kojeg ste uvijek patili - ako to moele primiti sa

Smrt

170 dobrodolicom, onda nema nikakve potrebe da zapadnete u ncsvjesnost. A k o to primile sa dobrodolicom - io budisti nazivaju lalhala, ako lo prihvatile, i ne samo prihvatile jer rije "prihvatiti" nije ba dobra; duboko u lome se skriva neko ne-prihvalanje - neko ne; dakle, ako to primile sa dobrodolicom, ako je lo neko slavlje, ekstaza, ako je blagosloveno, onda nema potrebe da budete nesvjesni. A k o je to blagoslov, vi ele u tom trenutku biti savreno svjesni. Zapamtile te dvije stvari: ako odbijete, ako kaete "ne", biete sasvim nesvjesni; ako prihvatile sa dobrodolicom, cijelim srcem kaete "da", biete savreno svjesni. Rei smrti da, ini vas savreno svjesnim; rei smrti ne, ini vas sasvim nesvjesnim - a to su dva naina umiranja. Buda umire sa potpunim prihvatanjem. Nema otpora, nema borbe izmeu njega i smrli. Smrt je boanstvena... a vi umirete borei se. A k o se ovjek spremao, ako je spreman, u trenutku smrti Majstor moe biti od nevjerovalne pomoi. Samo jedna rije u pravom trenutku, i unutarnji plamen se iznenada zapali, vi se prosvijetlile - zalo to je to takav trenutak, tako moan trenutak, vi sle potpuno usredsredeni na lo. To se dogodilo u ovoj prii. Ikju je jedan od najveih Majstora, veoma rijedak, revolucionaran, nekonformist. Jednom je odsjeo u nekom hramu: no je bila veoma hladna a u hramu su postojala tri drvena kipa Bude, on je zapalio jedan da bi se ugrijao. Svetenik se probudio - upravo je bio zaspao, bilo je oko pola noi, a no je bila veoma hladna - on je postao svjestan da se neto dogaa, zalo jc pogledao. Buda je gorio! - Ikju je sjedio sretan, grijui svoje ruke. Svetenik je poludio, rekao je: "ta to radi'.' Jesi li lud? Ja sam pomislio da si budistiki monah, i zato te pustio da ostane u hramu, a ti si poinio najvei grijeh." Ikju je pogledao svetenika i rekao: "Ali Budi unutar mene je bilo mnogo hladno. Zato je bilo pilanje da li da zgrijeim i da rtvujem ivog Budu pred ovim drvenim ili da drvenog Budu rtvujem za ivog. Ja sam sc odluio za ivog." Ali svetenik je bio ljut do ludila, pa nije ni uo ta je rekao. Rekao je: "Ti si luak. Odmah da si otiao odavde! Ti si zapalio Budu." Stoga je Ikju poeo da eprka po zapaljenom Budi - bilo je svugdje pepela, kip je skoro sav izgoreo. Poeo je da eprka tapom. Svetenik je upitao: "ta to radi?" On je odgovorio: "Pokuavam da pronaem Budine kosti." Na lo se svetenik nasmija i ree: "Ti nijesi ni budala ni obian luak. Ti si sasvim poludio! Ne moe tu nai nikakve kosti, to je bio samo drveni Buda." Sada se Ikju nasmija i ree: "Onda mi dodaj i ostala dva. No jc i dalje veoma hladna, a jutro je jo daleko."

171 Ovaj Ikju je bio v e o m a rijedak ovjek. On je bio o d m a h izbaen van, van hrama. Ujutro je sjedio pored puta, upravo ispred hrama b o g o s l u i o je j e d n o m k a m e n u , kitio ga cvijeem i tako obavljao svoju molitvu. T a d a svetenik ree: "Ti, ludo! Sino si se loe p o n i o prema B u d i . ta si s a m o uradio? Poinio si grijeh. ta sada radi sa tim k a m e n o m ? To nije kip!" Ikju ree: "Kada eli da se moli, sve je kip. U o n o m trenutku je B u d i unutar mene bilo v e o m a hladno; u o v o m trenutku B u d a se osjeao molitveno." Ikju je imao na hiljade uenika po cijeloj zemlji i o b i a v a o je da luta od mjesta do mjesta i p o m a e svojim uenicima. O v a pria je o j e d n o m n j e g o v o m ueniku, Ninakavi. On je bio upravo na ivici, skoro je bio prosvijetljen. Ali "skoro prosvijetljen" ne znai nita - moete se i vratiti. M o e t e pasti i sa posljednje stepenice. Sve dok se to k o n a n o ne d o g o d i , nije se d o g o d i l o . ak i onog posljednjeg trenutka, kada je potreban s a m o j e d a n korak do prosvjetljenja, moete se vratiti. Ovaj N i n a k a v a je bio skoro prosvijetljen ali je i dalje bio pod uticajem spisa, jer dok ne d o s e g n e t e do istine, v e o m a je teko da se oslobodite stege knjiga. V e o m a je teko izai iz zatoenitva rijei. To se d o g o d i tek o n d a kada se zaista prosvijetlite. T a d a moete na rijei gledati samo kao na rijei; nita n e m a u njima, one nijesu materijalne, one su nainjene od materijala od kojega su i snovi. O n e su s a m o treperenje uma, nita drugo sem zvui u u m u . A njihovo znaenje? Znaenje im mi dajemo; o n o nije u njima, nijedna rije nita ne znai. A svaka rije m o e biti od znaaja s a m o ukoliko se drutvo saglasi. Z a t o je to s a m o drutveni fenomen; uopte nije u vezi sa istinom. Ali ljudi ive od rijei: ako vam neko kae neto protiv Isusa, a vi ste hrianin, biete spremni da ga ubijete ili da poginete za to - to je pitanje ivota i smrti. N e k o kae neto protiv M u h a m e d a , m u h a m e d a n c i p o l u d e . Rije - " M u h a m e d " je samo rije. "Isus" je s a m o rije - ali ljudi ive od rijei. u o sam: M u l a Nasrudin je j e d n o m na ulici vrsto zgrabio j e d n o g prolaznika i rekao: "Ja sam u veoma tekoj situaciji: ena mi je gladna, djeca su mi bolesna. M o e t e li mi malo p o m o i ? " ovjek je pogledao Nasrudina; on je zaista bio u v e o m a tunom stanju. P o t o m ga upita: "Zato bih ti p o m o g a o ? Ali bih te neto pitao: 'ta te je d o v e l o u taj jadan poloaj? K a k o si postao tako j a d a n ? ta ti se dogodilo?' " Nasrudin ree: "To je j e d n a duga pria. Ali ukratko: upravo prije n e k o l i k o godina, i ja sam bio poslovan ovjek kao to si ti, a onda me je j e d a n prosjak uhvatio na ulici. Do tada je sve ilo d i v n o . O n d a je nastala katastrofa..." ovjek se zainteresova: "Sto se onda d o g o d i l o ? "

172 Mula Nasrudin ree: " M o j posao je iao veoma dobro. Novac je slalno prilicao. Ja sam bio veoma predani industrijski radnik, bio sam sasvim posveen svom poslu. Imao sam upisano moto na mom stolu: 'Razmiljaj konstruktivno! Djeluj odluno!' , i novac je stalno prilicao. 'A tada" Mula Nasrudinovo raspoloenje se poe mijenjali, i on nastavi, "tada je moja supruga spalila moj moto... Taj molo: 'Razmiljaj konstruktivno! Djeluj odluno!' - cijela stvar je ovisila o lom molu. A moja supruga je lo spalila! To je bila najvea katastrofa, i to me je dovelo do ovog tunog stanja." Jeste li ikada pomisli, ukoliko bi vae knjige bile spaljene, ta bi se dogodilo vama? A k o bi vaa naela bila spaljena, to bi se dogodilo'.' Ako bi neko spalio vae rijei, to bi sc dogodilo? Vi biste bili u veoma loem stanju. Zato i poludite ukoliko neko kae neto protiv Biblije. To nije zbog toga to je neko rekao neto proliv Biblije - on je iako spalio va moto! Vi ovisile o rijeima. Ovisite o rijeima jer ne znate io je istina. Ako biste saznali t a j c istina, odbacili biste sve rijei, spalili biste sva mota! Izgledalo je da je Mula Nasrudin bio luckast - nije lako. On jc samo predstavnik ljudske vrste, najreprezentativniji, jedno normalno ljudsko bie. On je vi, u svim vaim apsurdnostima - ali malo uveliano, naravno. Ninakava se borio cijelog svog ivota, meditirao, sjedio, koristio mnoge tehnike, na svaki nain je pokuavao da se smiri, da bude utian; ali je i dalje bio pod uticajem spisa. Onoga dana kada je umirao, posjetio g a j e Ikju. To je bio trenutak da se taj ovjek gurne u provaliju beskonanosti. On je to mogao da propusti, jer ukoliko ste u trenutku smrti pod uticajem knjiga, vi ele to propustiti. Tada treba da budete sasvim besposleni, potrebno je da budete sasvim prazni; samo tako se moete susresti sa smru jer je smrt praznina. Samo nelo to jc slino moe da se upozna, samo se istovjetne stvari mogu meusobno razumjeti. Ako ste ispunjeni makar i sa jednom rijeju, to ete ispustili; tada je um prisutan, a smrt ne zna za um. Smrt nema misli. Smrt jednostavno znai padanje u prazninu. Zalo je Ikju doao u posljednjem asu da gurne log uenika. Ninakava je to propulao tokom cijelog ivota - on ne bi smio propustili zadnji trenutak. A i ja sam vama govorio: ako prpustile ivol, tada postoji samo jedna mogunost, samo jedna nada - trenutak umiranja. Ali nema potrebe da se eka na to, to se moe dogoditi upravo sada! Ako se ne dogodi sada, onda nastavile sa pokuajima; ali budite spremni na smrt! A k o ste spremni, onda e bili veoma lako; samo mali trzaj, i um biva oduvan. Upravo prije no to je Ninakava zen Majstor Ikju ga je posjetio. otiao,

173 Majstor ga je uvijek posjeivao. To se m o d a nije d o g a a l o j a v n o , zapamti to; to je m o g l o da se i ne dogodi j a v n o . M o g l o j e , i lo je m o g u e , da niko sem N i n a k a v e t o k o m te posjete ne vidi Majstora. To se m o g l o dogodili i j a v n o , ali lo nije bilno. Jedno je sigurno, dok je N i n a k a v a u m i r a o , upravo u posljednjem trenutku, Majstor je bio tu. Ovaj dijalog se d o g o d i o izmeu N i n a k a v e i Ikjua. M o g l o je lu da b u d e i m n o t v o drugih; oni su mogli da to uopte i ne uju; oni nijesu uopte morali ni da vide d a j e Ikju d o a o . Bila to fizika posjeta ili ne, ali se d o g o d i l o , i uraeno j e . . . sve to je bilo potrebno jc uinjeno. "Hou li te voditi?" upita Ikju. Ninakava uzvrati...

Knjiki ovjek, p o s e b n o budist, jer u b u d i z m u gurni nijesu prihvatljivi... B u d a je najvei guru, ali u budizmu se gurui ne prihvataju. I m a razloga za to, a ljudski um je toliko kompleksan da stvara svugdje nevolje: guru je taj koji vas m o e osloboditi, ali vi ele od njega stvoriti porobljivaa. Hindusi su uili da bez gurua, bez Majstora nije m o g u e osloboenje; to jc istina, potpuna islina, ali za vrijeme B u d e , to je postalo robovanje. Bez gurua, bez Majstora nema oslobaanja. Z a t o su ljudi poeli da robuju Majstorima, jer bez njih nije bilo m o g u e osloboenje! Pogledajte s a m o ljudski um i njegovu glupost: Majstor je taj koji oslobaa, ali vi moete postati robovi Majstora jer vas s a m o on m o e osloboditi; vi s a m o treba da budete posluni. T a k o je stvoreno vie ropstva; niko drugi na o v o m svijetu nije stvorio vie ropstva nego hindusi. U itavoj istoriji h i n d u i z m a neete naii ni na jedu revoluciju protiv svetenstva. Ne - cijela stvar je namjetena, unaprijed podeena, sve je sistemalizovano, i svi su svjesni da a k o se p o b u n i t e protiv svetenika, nee biti osloboenja - on je guru, on je Majstor. Nedodirljivi - sudras - su bitisah u najbijednijim u s l o v i m a . Oni su najvei robovi i posjeduju najduu istoriju ropstva, ali se nikada nijesu pobunili protiv toga zato s t o j e to bilo n e m o g u e . Guru, Majstor, brahrnin on je bio kapija ka b o a n s k o m . Vi ste propustili ovaj ivot, a ako se budete bunili, propustiete i naredni - zato ostanite robovi! O n d a je doao B u d a i rekao: "Guru nije potreban" - ne zato to zaista nije potreban: on je rekao da nema potrebe da imale gurua, mislei da ne ireba da budete robovi - ali to je bio jedini nain da to kae. zalo je B u d a rekao: "Budite vlastita svjetlost. Nije potreban n e k o ko bi vas vodio! Ne treba vam niko da vas predvodi. Dovolji ste sami sebi." To je najvea m o g u n o s t slobode. Ali i ovo ste propustili, u tome je p r o b l e m . O n d a sle pomislili, ukoliko nema potrebe za Majstorom, zato biste sluali i B u d u ? A k o n e m a potrebe za Majstorom, zato ii kod B u d e ? A k o sam sasvim nezavisan, onda sam i sam B u d a . To se d o g o d i l o kroz b u d i z a m : ropstva nije bilo, ali je bilo m n o g o d u b o k o g egoizma. O b o j e su s a m o dva ekstrema: ili

174 ete postali egoista - jer nema gurua, nema Majstora, nikoga ne treba slijediti; ili postajete robovi - jer bez gurua nema osloboenja. Zar ne moete biti u sredini? Zar ne moete stajati po sredini a da ne naginjete ka ekstremima? A k o moele bili u sredini, um e nestali. Tako je Ikju doao i rekao: "Hou li te voditi?" Ikju je postavio osnovno budistiko pilanje, i znao je, ukoliko je ovaj jo optereen spisima, da e odgovoriti: "Ne, ko moe bilo koga voditi? Niko nije guru. Svaka dua je apsolutno nezavisna. Ja sam vlastita svjetlost." Ako je optereen spisima, to e bili odgovor. A ako nije optereen, lada je mogu bilo koji drugi odgovor - otvaraju se beskonane mogunosti. Ninakava uzvrati: "Ja sam doao sam... " lo je ono io i Buda kae, " ... i otii u sam. Od kakve pomoi mi moe biti?" Svako se rada sam i odlazi sam; a izmeu lo dvoje, dolaska i odlaska, morate ubjedivali sebe da sle sa nekim, ali i dalje ostajete sami. Poto ste u poetku sami, i na kraju sami, kako po sredini moete bili sa nekim? Supruga, suprug, prijatelj, drutvo, sve su to samo iluzije. Vi ostajete sami, samotnosl je vaa priroda. Vi se moele obmanjivati; to je sve! Vi moete sanjati, to je sve, ali drugi uvijek ostaju drugi, i tu ne postoji nikakve dodirne take. To je osnovno budistiko uenje o ovjekovoj slobodi. Zato Buda odbacuje ak i Boga; jer ako Bog postoji, kako moete bili sami? On je uvijek prisutan. ak i kada ste u svom kupatilu, i tada je on tamo - to je stoga s t o j e svemogu, sveprisulan. Njemu ne moete pobjei; bilo kuda da odete, on je prisutan. On jc kosmiko oko, kosmiki pijun, svugdje vas prati. io god da radile, on e vas vidjeti! Veoma je teko pobjei Bogu: ako ga ima, ima ga svugdje. Ne moe se sakriti - ukoliko moe to shvatiti, l o j e predivno - religiozni ljudi to koriste da se pomognu. Hindusi, muhamedanci, hriani, svi oni koriste sveprisutnost Boga. To moe bili od velike pomoi; jer ako zaisla moete osjetiti da vas B o g prati svugdje kao sjenka, vi ete postati veoma obazrivi i svjesni - jer je on tu! Vi nijeste sami, ne moele se prepustiti grijehu, neznanju, uspavanosli - on je prisutan. Njegovo prisustva e vas uiniti obazrivim. To je ispravno korienje. Ali drugaije, njegovo prisustvo moe bili ropstvo, leki lerei, tjeskoba. uo sam priu o jednoj hrianskoj monahinji koja se ak nije ni kupala bez odjee. Ne, ona je i pod tu ila u odjei, zalo je neko upitao: "Zato to radi?" Ona je rekla: " K a k o da se svuem kada je B o g svugdje? Ali ako je B o g svugdje - i u kupatilu - on je onda i ispod odjee, ne moele mu

175
pobjei! On je i unutar vas! On je svugdje! To moe stvoriti duboku tjeskobu, isto kao kada znate da vam neko viri kroz kljuaonicu dok ste u kupatilu - vama biva neprijatno. A B o g je io i kosmiki Toma koji viri - on sjedi iza svake kljuaonice; ne moele uiniti nita a da on lo ne zna; i dok vodile ljubav, on je prisutan! Bilo to da radite, on lo zna, on sve to snima. To moe postati duboka tjeskoba, neuroza, moe proizvesti krivicu, a onda to moete propustiti. I zapamtite: ako pogeno upotrijebite klju, on moe pokvariti bravu. Postoji nain, ispravan nain, upotrebe kljua; samo tada on olkljuava bravu. A k o ga upotrijebite nepravilno, moele unitili bravu. A kada je um u pitanju, uvijek ste upotrebljavali klju na pogrean nain; lada je potreban neko ko e vam rei: "Baci taj klju, sada je neupotrebljiv.To c samo unitili bravu, nee ti nikako pomoi!" Buda je rekao da guru nije potreban - jer je u to vrijeme guru znailo hrahmin. I Krinamuti je rekao islo: guru nije potreban. Ali postoji i druga mogunost - ono ti moe priutili slobodu; ako ti lo omogui slobodu, onda je sasvim u redu. Ali on li moe stvoriti egoizam, a tu je problem, tu je tekoa. A k o vam podstakne egoizam, neele bili rob neke osobe, ali ete postali rob vlastitog ega. Zapamtite, niko ne moe bili tako opasan majstor kao to to moe biti va ego. Niko vas tako ne moe zaslijepiti kao io lo moe va um. Niko vas ne moe dovesti do pakla kao to moe va ego. Ikju je elio da sazna da li je laj ovjek jo vezan za knjige ili je ve shvatio Budu. Shvalanje je jedno, vezivanje je drugo. Vezivanje znai privrenosi mrtvim slovima. A k o je shvatio, onda je Buda najvei Majstor. Ali ako nije razumio, on ga nee prihvatili; ak i u trenutku smili, on c i dalje biti vezan za spise. Ikju je stao pred njega i pilao ga: "Mogu li te voditi? Hoe li da te vodim? - zato io je put bio nepoznat. Nikada nijeste prolazili njime, a ja sam ga upoznao. Ja znam kako se umire, znam kako se slavi smrt. Znam ta znai gubili se u smrti, i kako poslije toga nikada nita ne gubite; lada se po prvi put rada istinsko jaslvo. Ja znam tajnu umiranja i ponovnog raanja. Mogu li te voditi lamo?" Ninakava uzvrati - on je to odbio: " "Ja sam doao sam, i otii u sam. Od kakve pomoi mi moe bili? " Zapravo, njemu je bila potrebna pomo. Da mu nije bila potrebna takva pomo, on bi se samo smijao, nasmijao bi se tome; on bi tada rekao: "Hvala ti". Nije bilo nikakve potrebe da koristi knjike rijei. Zato koristite knjige? One su pojanjenja. Tamo gdje ste nesigurni, vi koristite spise, zato to je u njima sve jasno. Uvijek kada sumnjale, vi koristite Budu, Krinu, Hrista jer oni mogu sakrili vae oklijevanje, vau stvarnost; oni vam mogu dati lano pouzdanje. Uvijek kada koristite tude rijei, vi lako nastojite da sakrijete vlastito neznanje. Taj ovjek nije rekao vlastite rijei. Ja sam doao sam. To

176 nije bilo njegovo iskustvo. On nije rekao... / otii u sam. On je samo ponavljao tude rijei, a vi ne moete obmanuti Majstora takvim rijeima.

Ikju odgovori: "Ako misli da zaista dolazi i odlazi,... " Ovo su najljepe rijei ikada izgovorene; sutina svih Upaniada, sutina Bude i Mahavire - samo u jednoj reenici. "Ako misli da zaista dolazi i odlazi, to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokaem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." Ovo je zaista veoma komplikovano i suptilno. Ree Ikju: "Ako ti misli da zaista dolazi i odlazi, onda je ego prisutan. Ko dolazi? Ko odlazi? A k o misli da dolazi i odlazi, onda lo ne zna; samo ponavlja Budine rijei - tu je klopka. A k o si dospio do spoznaje, Ja sam doao sam, i otii u sam, onda nema ni dolaska ni odlaska, jer se dua nikada ne rada i nikada ne umire. ivot je vjeni nastavak; on se nastavlja. On nikada ne dolazi, i nikada ne odlazi. Ovo tijelo moe biti roeno, moe i umrijeti - ali laj ivot, ta energija, jastvo, dua, ili bilo kako da nazove tu svijest koja bitie u tijelu, ona nikada nije roena, i nikada nee umrijeti. Ta svijest je kontinuitet. Nikada nije bilo nikakvog prekida u njoj. A k o zaista to znate, onda znate da nema dolaska, nema odlaska. Ko dolazi? Ko odlazi? A k o to ne razumijete, ako nijeste lo ostvarili, onda ete rei: "Ja dolazim sam." Ali tada je to "ja" samo ego; tada lo "ja" nije jastvo. K a d a kaete: "ja odlazim sam", naglasak je na tom "ja" - a to vae "ja" je prepreka. A k o ne postoji "ja", iznenada ele uvidjeti da nijeste bili roeni, i da nikada neete umrijeti; tada nerna poetka ni kraja. Isus je rekao... Neko je pitao Isusa: "Jesi li ti mesija kojeg smo ekali? Ko si ti? Govori nam o sebi." Isus je rekao: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Abraham je bitisao hiljadama godina prije, a (sus kae: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Taj navod je zaista bio veoma apsurdan, nelogian, gramatiki neispravan: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Abraham je u prolosti; Isus kae: "Prije no je on postojao..." a Abraham je bio prvi prorok. Postoje sve mogunosti da je Abraham samo izmijenjeno ime Ram jer u starom hebrejskom jeziku ne postoji rije Abraham ve samo Abram. A " A b " jednostavno znai potovanje, isto kao "Shree R a m " ; to je tek da se ukae potovanje. Dakle, postoje sve mogunosti da Abraham nije nita drugo do Ram.

177 Ree Isus: "Prije no je Abraham postojao, ja sam." Za Abrahama je upotrijebio prolo vrijeme: on je postojao i vie ga nema, bio je prisutan i vie nije. Ali ono "ja sam" je zato to "ja sam uvijek, ja sam bio, ja jesam i ja u biti." Najdublja svijest ne poznaje roenje, ne poznaje smrt; ona ne poznaje prolost, sadanjost ni budunost; ne zna za vrijeme. To je vjeno, a vjenost ne pripada vremenu. Ree Ikju: "Ako misli da zaista dolazi i odlazi - a misli da postoje dolasci i odlasci to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokaem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." ta su Bude inili? Oni su vam samo ukazivali na to da ste savreni - onakvi kakvi jeste. Nikakva promjena nije potrebna. Vi ne treba da idete nikuda, ne treba ni jedan santimetar da se pomjerite. Onakvi kakvi ste vi, takvi ste najbolji, sada i ovdje. Nema nikakvih dolazaka i odlazaka. Samo postanite svjesni vlastitog fenomena, toga kakvi ste. Samo postanite svjesni ko ste! Samo budite oprezni i budni! A tada nije potrebno vie nita da postiete, nikakav napor nije potreban, jer od samog poetka, j o prije no je i Abraham postojao, vi ste bili. Vi ste vidjeli stvartanje svijeta, vidjeete i kraj svijeta, ali za vas ne postoji ni poetak ni kraj. Vi ste svjedoci, a svjedoci ne mogu da imaju bilo kakav poetak ni kraj. A k o ste bili budni, vidjeli ste i vlastito roenje. A k o moete svjesno umrijeti, vidjeete kako se smrt dogaa samo tijelu a vi ostajete posmatra. Tako tijelo umire, a vi ste samo svjedok. A k o moete biti svjedoci za vrijeme umiranja, tada ete u sljedeem ivotu, tokom narednog roenja moi biti svjedoci i toga. Vidjeete kako je um odabrao pogodnu matericu: kako je kruio oko svijeta traei enu, traei par koji je vodio ljubav - i to ete vidjeli. Upravo kao kada si gladan: ode u trgovinu, a moe biti i svjedok kako tvoje oi, kako tvoj um gleda hotele, restorane, kako nastoji da pronae pravo mjesto gdje ete moi ruati. Vi ste gladni, ali ako budete previe poistovjeeni sa glau, neete moi biti svjedoci. Dakle, glad je prisutna, ali vi nijeste gladni. K a k o moete biti gladni? - Inae, ko e znati da ste gladni? Glad, znati da si gladan, potrebno je d a j e neko izvan te gladi i da moe da gleda na sve to, da moe biti budan, priseban. A k o moele postati prisebni dok ste gladni, onda ele moi vidjeti kako va um traga za pogodnim mjestom gdje ete ruati. Isto se dogaa i poslije smrti: va um traga za pogodnom matericom. Vi birate, gledate ta se dogaa. A k o tragate za odreenom matericom, ako ste neka dobra ili neka loa dua, moe vam bili potrebno mnogo godina da pronaete pravu matericu - to moe biti veoma teko.

178 A k o ste obian ovjek, sasvim normalan, ni d o b a r ni lo, ni Hitler ni G a n d i , vi se tada m o e t e o d m a h roditi; obina, n o r m a l n a , standardna materica se svugdje m o e nai. T a d a u j e d n o m trenutku umirete a ve u d r u g o m se raate - ni jedan trenutak se ne gubi. Ali za Hitlera je p o t r e b n o m n o g o , m n o g o g o d i n a ekanja - a to je d o b r o , mi s m o sreni z b o g toga, jer je on j e d n a v e o m a izopaena dua, v e o m a izopaena! Ne m o e t e ni zamisliti koliko je izopaen, on sve kvari. A kada neki ovjek postane izopaen, prva stvar koju e pokvariti je njegova ljubav jer seks ostaje u korijenu n j e g o v o g bia. P r v a stvar koju izopauje je seks. K a d a seks p o d e p o g r e n i m p u t e m , sve o n d a ide p o g r e n o ; kada je seks prirodan, sve ostalo ostaje p r i r o d n o . Istraujte Hitlerov seksualni ivot i biete j e d n o s t a v n o zapanjeni. Neete moi vjerovati s t a j e sve on radio. On bi n a a o neku lijepu djevojku ali nikada sa njom ne bi vodio ljubav. ta bi inio? To ne m o e t e ni zamisliti! On bi prisiljavao tu lijepu djevojku... on bi sjeo na pod i naredio joj da m o k r i po njegovoj glavi. K a k a v tip ovjeka... ? ta je sve on radio? A u tome je v e o m a u i v a o , i ne s a m o da je n a r e i v a o da ga p o m o k r e , one su vrile veliku nudu po njemu. e n a bi se tada osjeala v e o m a loe - ta on to ini? - ali on je bio v e o m a m o a n ovjek, ako ga ne biste posluali... on je tako ubio m n o g e . Sve njegove ljubavi je ili ubio ili su o n e izvrile s a m o u b i s t v o - jer je to bila perverzija! Ali on se osjeao v e o m a d o b r o . U emu je bila stvar? On je osjeao veliku krivicu i zato je nastojao da kanjava sebe; ak je i kroz ljubav nastojao da kanjava sebe. On je osjeao v e o m a s n a n u krivicu... ako se osjeate m n o g o krivim, neete m o i voljeti jer ljubav dolazi s a m o kroz srce koje ne poznaje krivicu, koje ne osjea n i k a k v u krivicu, koje je u p r a v o nalik djetetu, n e v i n o , bezazleno - tada ljubav tee, tada to biva slavlje! Ali ako ste krivi, nastojite da kanjavate sebe p u t e m ljubavi ili kanjavale d r u g e . Vi ne m o e t e uivati u ljubavi jer vidite da ste previe krivi, da ste loi - k a k o tada m o e t e uivati u ljubavi? Tada od ljubavi stvarate p a k a o . Ta injenica o Hitleru je bila nevjerovatna jer je on van svoje sobe izgledao nalik bogu, ljudi su mu se klanjali. A unutar svoje s o b e osjeao se inferioran, kriv, proklet, zato je elio da kanjava sebe ak i p u t e m ljubavi. T a k v a vrsta ovjeka n e e moi tako lako nai svoju matericu skoro n e m o g u e . On treba da eka vjekovima na to; s a m o tako e n e k a k o moi nai odgovarajuu matericu, o d r e e n o g m u k a r c a i o d r e e n u enu dok v o d e ljubav, koji su toliko grijeni, toliko prokleti da mu m o g u o m o g u i t i da se rodi. Ali to se d o g a a nesvjesno, zato ne treba da m n o g o brinete o tome. Vi umirete nesvjesno, nesvjesno se i raate - to se automatski d o g a a . T a k o se i um kree; pipa u mraku i ulazi u neku matericu. Ali ako u m r e t e svjesno, n a r e d n o roenje e bili svjesno. A k o umrete svjesno i rodite se svjesno, znaete da ne postoji ni roenja ni smrti, s a m o se tijelo bira. Vi ostajete isti, s a m o se va d o m mijenja. A k o promijenite svoju staru odjeu,

179 moete li rei da je to novo roenje? Ne, zato to tada samo promijenite odjeu; vi ostajete isti. Pojedinac koji je postao budan ovako spoznaje da su sve promjene tek samo promjene odjee, domova, mjesta, situacija, okruenja, ali da vi tada ostajete isti; nikada se sredite ne mijenja, ono je vjeno. Ree Ikju: "Ako misli da zaista dolazi i odlazi, to je samo tvoja zabluda. Dopusti mi da ti pokaem put na kojem nema ni dolazaka ni odlazaka." K a k a v je to put? Da li zaista ima neka staza? Poto se koristimo jezikom, on je upotrijebio rije "put". Inae ne postoji nikakav put, jer put vodi negdje. Nikakav put te nee voditi do tebe jer si ti ve tu! A k o eli da doe do mene, onda je to put, tako treba da bude. A k o elite da doete do nekoga, treba da slijedite niki put, da proete neki prolaz, most. neto tako zato to se kreete vani. Ali ako elite da se kreete unutar sebe, tu ne postoji staza. Vi ste ve tu. Jedan iznenadni trzaj je dovoljan da osjetite da ste tu. To je isto kao da sanjate: zaspite u Puni i sanjate da ste se vratili kui u London, u Njujork, u Kalkutu ili u Tokijo; u snu sasvim zaboravite da sle u Puni. S t a j e lada potrebno? Samo trzaj. Neko dode i probudi vas. Da li ete se orobuditi u Londonu, Tokiju, Njujorku ili Puni? To bi bilo veoma teko; ukoliko biste u Puni sanjali Njujork, i ako bi vas neko probudio, a vi bili u Njujorku, to bi stvorilo jedan veoma apsurdan svijet! Tada bi ovaj svijet bio nona mora. Ali vi se ipak budite u Puni; san iezava. Bude su poduavale ovo: da nema potrebe da se ide bilo kuda jer ste ve lamo gdje treba da budete; ali vi sanjate. Samo se u snu pomjerate iz svog centra - vi se ne moete pomjeriti iz njega. Vi jeste ve lu. Milionima ivota to moete sanjati, ali se nikada neete maknuti iz centra u kojem se nalazite. Niko to ne moe postii. Samo trzaj, tek da vas neko prodrma... vi se budite i iznenada san nestaje - zemlja snova, Njujork, London, oni nestaju - a vi ste ovdje i sada. Taj trzaj, laj ok se moe veoma lako primijeniti u trenutku smrti - zato to tijelo-um prolaze kroz velike promjene. S v e je u haosu. U tom haosu se moete prenuti veoma lako jer je tu nelagodno. Kada mu je lagodno, veoma je teko da ovjeka probudite. Zaista, niko ne eli da se probudi iz prijatnog sna. Samo kada san postane nona mora, vi vritite. u o sam: jedne noi je Mula Nasrudin vritao tako glasno da su ak i susjedi doli da pitaju ta se dogodilo. Mula Nasrudin je sjedio u postelji i plakao, suze su tekle, a njegova ena ga je tjeila rijeima: "Nasrudine, to je bio samo san. Zato si stvorio toliku buku oko toga? Doli su susjedi, okupila se masa naroda."

180 Nasrudin ree: "Ali san je bio takav... prvo mi dopusti da ti ispriam san. U snu sam doao na aukciju ena - tako lijepih ena. Jedna ena je vrijedjela deset hiljada rupija, druga pet hiljada, m n o g e su bile po hiljadu. A ja nijesam imao novca. P o k u a v a o s a m da ga n a e m , ali nijesam ga m o g a o nai. Z a g l e d a o sam u sve svoje d e p o v e . " A imao je i j e d a n specijalni dep u koji nikada nije stavljao ruku. "ak s a m p o g l e d a o i u onaj specijalni dep." Postojao je i jedan poseban dep u koji nije nikada p o g l e d a o . A ljudi bi ga pitali, ako bi neto izgubio: " P o g l e d a o si u sve d e p o v e , zato ne i u onaj p o s e b n i ? " On bi rekao: "Zato to mi taj daje j o malo nade. A k o bih p o g l e d a o i u taj, nada bi nestala; pomiljao s a m da bi m a k a r u t o m bilo n e k e m o g u n o s t i - ali nikada nijesam zagledao u njega, jer sam d o b r o znao da ni tamo n e m a nita. T a d a s a m pogledao i u specijalni dep - i nije bilo novca. P o e o sam da k u k a m i plaem." Ali njegovu enu to nije zanimalo. Upitala ga je: "Nasrudine, je li bilo tamo supruga kao to sam ja?" O n a je pitala glupost kao to bi svaka supruga to pitala, jer nijedna ena nije zainteresovana za drugu lijepu enu; o b i n o bi osjetila ljubomoru. O n a je pitala: "ta je bilo sa e n a m a kao to s a m j a ? K o l i k o su o n e vrijedjele?" Nasrudin odgovori: "Zato sam vritao. S u p r u g e kao to si ti, vezali su u s n o p o v e , po deset, po dvadeset, i prodavali ih za j e d n u rupiju zato sam i vritao: nijesam imao n o v c a da te kupim, a to se d o g o d i l o mojoj supruzi!" Ali on je zbog toga k u k a o i plakao ak i u snu. S n o v i su efektni, oni d u b o k o prodiru, jer u j e d n o m nesvjesnom u m u razlikovanje je v e o m a z a m u e n o ; ta je san, a ta java, to je v e o m a nejasno. Sve je pomijeano, granice nijesu j a s n o odreene, granice se pomjeraju. Da li si ikada vidio dijete koje plae zato to je u snu izgubilo dragu igraku? "Traim igraku svugdje okolo, gdje je nestala?" To dijele unutar tebe nikada ne umire. O n o e umrijeti samo onda kada naini vie n a p o r a da se prene, probudi; tek tada e san i stvarnost biti j a s n o podijeljena. A kada se j e d n o m z a m u e n o s t izgubi, kada j e d n o m granice ne b u d u nejasne, kada j e d n o m postanete svjesni ta je san, ta je stvarnost, snovi e prestati - zato to se tada snovi ne m o g u nastaviti. A k o ste postali svjesni, snovi se ne m o g u nastaviti. ak i kad sanjate, ako ste postali svjesni d a j e to san, taj san e o d m a h prestati! Z a t o nikada ne bivate svjesni injenice da je to san; uvijek osjeate da je to stvarnost. Za sve to treba da se nastavi, potrebno jc osjeanje da je to stvarnost. Vi promiete stvarnost kroz svoja osjeanja. A k o odbacite takvo osjeanje, snovi e ieznuti i s a m o e stvarnost ostati. To da ste vi u o v o m svijetu je san, a stvarnost je da biliete u b o a n s k o m . San je kada ste na pijaci; stvarnost je da se nikada nijesle ni pomjerili iz

181 stvarnog sredita egzistencije, da se nijeste pomakli od B o g a . To je san da se kreete po pijaci - a taj san se m o e nastaviti, ne postoji n i k a k v o g v r e m e n s k o g ogranienja. A k o mislite da ste tijelo, to je san - vi n i k a d a nijeste bili tijelo. A k o mislite da ste se rodili i da umirete, i to je san - vi se nikada nijeste rodili i nikada neete umrijeti; to je n e m o g u e . R e e Ikju: "To je s a m o tvoja zabluda ukoliko kae: "Ja d o l a z i m i odlazim." Ne postoji n e k o ko dolazi i n e k o ko odlazi. Isto tako, ne postoji mjesto o d a k l e se dolazi ni mjesto kuda se odlazi. Dopusti mi da ti p o k a e m put bez staze. Z a t o tada ne m o e biti n i k a k v o g puta: poto n e m a n i k o g a ko e doi i n i k o g a ko e otii; poto n e m a mjesta odakle dolazi ni mjesta k u d a ide, k a k o o n d a m o e biti ikakvog puta? Z a t o mi dopusti da ti p o k a e m put bez staze na kojem n e m a ni dolazaka ni odlazaka." Tim rijeima Ikju je veoma jasno ukazao na put, na to se Ninakava osmjehnu i ode. To se d o g o d i l o ! Rijei ste uli - ali vi nijeste N i n a k a v a , ne zato to nijeste toliko spremni, ve j o nijeste na samrtnikoj postelji - u t o m e je p r o b l e m . Vi se j o n e e m u nadate u ivotu, va san vam je j o v e o m a znaajan, uloili ste m n o g o u svoj san. M o d a imate elju da izaete iz tog sna, ali ta elja je tek s a m o polovina. Njen drugi dio kae: "Sanjaj j o m a l o , to je tako d i v n o . " J e d n e noi je M u l a Nasrudin p o z v a o svoju enu i rekao: " D o n e s i mi naoari jer sam u s n i o jedan divan san koji mi m n o g o obeava. D o n e s i mi naoari jer mjesto nije d o b r o osvijetljeno pa ne m o g u j a s n o vidjeti." M o r a da ste imali n o n e more; u tim trenucima osjeate: " K a k o da izaem iz o v o g sna?" Ali vi imate i d i v n e snove, takoe; n e m a t e s a m o paklene snove, vi imate i rajske snove. P r o b l e m je u t o m e : sve dok ne postanete svjesni da su i rajski snovi s a m o nekorisni snovi, vi j o nijeste na samrtnikoj postelji. V a e elje se nastavljaju, vi tako s a m o zalivate svijet snova, prehranjujete ga, p o m a e t e mu da raste. N i n a k a v a je bio na samrti, umirao j e , n i k a k v a b u d u n o s t mu nije ostala. On je bio u haosu! Cio sistem, sve tjelesne fukcije, um i dua, sve se gubilo. S v e se odvajalo od njega, vie nije bio sjedinjen! N o n a m o r a je bila v e o m a snana j e r je ona najsnanija kada se smrt pribliava. On je bio j e d n o s t a v n o ojaen: smrt, i vie n e m a budunosti. A k o n e m a b u d u n o s t i , ne m o e t e ni sanjati jer snu treba prostor, treba vrijeme. Z a t o smrt izgleda tako opasna, jer ne daje vremena za razmiljanje. Vie se ne m o e t e nadati jer n e m a sjutranjice. Smrt ne ubija vas, ona ubija sjutranjicu, a o n a je bila vaa istinska egzistencija. Vi nijeste nikada ivjeli za dananjicu, uvijek ste

182 to ostavljali za sjutra. A smrt ubija sjutranjicu, o n a j e d n o s t a v n o spaljuje va kalendar - iznenada asovnik staje, vrijeme se vie ne kree. A ta moete uiniti b e z vremena? K a k o um m o e da razmilja, udi, sanja? Smrt zatvara vrata - u t o m e je strah. Z a t o vas smrt toliko plai da drhtite i uasavate se? Zato to vam izgleda da n e m a izlaza, da n e m a m o g u n o s t i da pobjegnete odatle. Ne moete nita uraditi j e r ne m o e t e da mislite, a znate s a m o j e d n o - da razmiljate, i nita d r u g o . Cio va ivot je bio s a m o razmiljanje. Sada smrt ne d o p u t a razmiljanje. S a m o ovjek koji je meditirao i koji je j o prije smrti ostvario ne-razmiljanje, nee se bojati - on zna da razmiljanje nije ivot. On zna i neki drugi plan egzistencije; on je s p o z n a o dubinu a ne s a m o irinu bitisanja, nije se kretao s a m o od j e d n o g do drugog trenutka, nije se kretao od danas do sjutra. On se kretao u o v o m trenutku sve dublje, i dublje i dublje; u danjanjicu, sve dublje, i dublje i dublje. On je iao u d u b i n u , ovdje i sada. Vi s a m o dotaknete ovaj trenutak i krenete ka d r u g o m trenutku; kreete se horizontalno: od A do B, od B do C, od C do D. ovjek koji meditira ide od A, do A do A - u d u b i n u - a ne do B. On n e m a sjutranjicu. To ovdje i sada je jedina egzistencija, kako o n d a m o e postojati smrt? O v o g a trenutka ste ivi; s a m o slijedeeg trena m o e t e umrijeti. U o v o m trenutku n i k o nije u m r o . O v o g a trenutka ste ivi, a onaj ovjek koji meditira se kree u o v o m trenutku - k a k o o n d a m o e umrijeti? Smrt e se dogoditi na periferiji; on e biti u m o g u m n o s t i da to spozna. To e biti isto kao kad saznate da v a m je susjed u m r o : on e to saznati, spoznae da je tijelo umrlo - to e biti novost za njega. M o d a e ak aliti to tijelo, ali on ne umire. N i n a k a v a je bio m e d i t a n l na ivici prosvjetljenja. Vi moele i skoiti u provaliju, ali ete nastojati da se uhvatite za puzavicu - i dalje ete se drati za neto, biete uplaeni. Vi ste ve u provaliji, prije ili kasnije ete pasti, ali um i dalje nalae: "Dri se!" On se i dalje dri spisa, Buda, rijei, doktrina. On i dalje s a m o ponavlja n a u e n o znanje. U p r a v o nalik puzavici prije ili kasnije e morati da je pusti, j e r kada vas ivot naputa, kako se m o e l e drali rijei? O n e e vas napustiti. Ali sa tim Ikjuovim objavljenjem, on se o s l o b o d i o vezanosti. O s m j e h n u o se i otiao. Vi se nikada ne osmjehujete. Hi ridate ili se smijete, nikada se ne osmjehujete. Osmjeh je neto izmeu, to je za tebe preteko. Vi se ili smijete ili ridate - a to su razliite m o g u n o s t i , dvije krajnosti. Pokuaj da razotkrije kakav je fenomen osmijeh. S a m o se B u d a osmjehuje jer je osmijeh u sredini. Osmijeh posjeduje oboje: lugu suza i sreu smijeha. Osmjeh posjeduje oboje. Osmjehivanje nije nikada n e k o j e d n o s t a v n o smijanje: o n o ima irinu smijeha i d u b i n u tuge - to je oboje. Pogledajte B u d u , meditirajte o njemu, i na n j e g o v m licu ete prepoznati i tugu i sreu; iz njegovog bia tee blaenstvo ali i d u b o g a sjeta.

183 Sa te dvije, da tako k a e m o , hemikalije, stvara se osmjeh. K a d a za s v a k o g a osjeate tugu, kada za cijelu egzistenciju osjeate tugu j e r se n e p o t r e b n o pati... Vi ne m o e t e zamisliti B u d i n u tugu, to je v e o m a teko za vas. Vi mislite da je B u d a uvijek srean. On je srean kada je on u pitanju. Vi ne m o e t e pojmiti njegove tekoe - on vidi da vi n e p o t r e b n o patite, a nita se ne m o e uraditi, ne m o e ti se p o m o i . To je bolest koja ne postoji neto neizlijeivo! A on zna da iza ugla eka razrijeenje, potreban je s a m o j e d a n zaokret, s a m o jedan pokret tijelom, i sve bi bilo rijeeno. Ali vi ne p r e d u z i m a t e taj zaokret. Vi ete skoiti i uiniti m n o g e stvari, ali ete uvijek izbjei taj preokret. Nastojaete da pipate u mraku, ali ete uvijek n e k a k o , uistinu nevjerovatno, promaiti vrata. Vi znate k a k o da p r o m a i t e vrata, savreni ste u tome: k a k o da promaite vrata i da nastavite sa pipanjem u mraku. B u d a je u nevolji jer je ostvario neto s t o j e ve prisutno kod vas. O n u ista blaenu egzistenciju, onu istu ljepotu, istu ekstazu koju on posjeduje, imate i vi! Vi plaete, a k a m a se udarate u grudi, teko patite - a nita se ne m o e uiniti. Tuga... K a d a je B u d a dospio do vrata - do k o n a n i h vrata iza kojih vie n e m a nikakvih vrata, odakle se vie ne m o e t e vratiti; to je konaite - kada je on dospio do vrata nirvane, vrata su bila o t v o r e n a i bila mu je u k a z a n a dobrodolica. To je stoga to se j e d n o m u milion g o d i n a d o g o d i da neko stigne do k o n a n o g a . Ali on se tada o s v r n u o i p o g l e d a o na svijet - oni kau d a j e lada zastao, nije uao unutra. Vratar ga je upitao: "ta radite? Za o v o ste inili napore t o k o m m n o g o , m n o g o ivota! Sada su v a m vrata otvorena, uite!" A B u d a je rekao o v o : "Prije no to udu svi koji napolju pate n e , ni ja ne m o g u ui. Ja u poslijednji ui" - to je tuga. Ta pria je zaista predivna. N i k o ne m o e zastati ispred tih posljednjih vrata, to je istina; ne postoje ni takva vrata ni takav vratar. Vi tada s a m o padate i nita vas vie ne m o e zadrati. Ali pria je predivna; na j e d a n simbolian nain, to ukazuje na Budinu svijest - nevolje, tjeskobu, patnje. To nije bila njegova patnja, to je bila tuda patnja koja ga je rastuivala. To je isto kao kada se probudite a svi drugi spavaju i sanjaju, sanjaju n o n e more - vrite, skau, plau, kukaju. Vi znate da su to s a m o n o n e m o r e , ali ti ljudi su tako opijeni i d u b o k o uspavani da im n i k a k o ne m o e t e p o m o i . A k o p o k u a t e da ih probudite, oni e se naljutiti. Rei e: "Zato n a m remetile san? Ko ste vi?" Dakle, ne m o e t e ih probuditi, a m o r a t e da gledate njihove patnje i da patite! Buda je tuan - za tebe. B u d a se d u b o k o smije, itavo njegovo bie je ispunjeno s m i j e h o m - upravo kao kada drvo treba da procvjeta, sve postaje ples. O b j e te krajnosti se susreu u njemu: glasan smijeh - a zbog vas se j o ne m o e tako smijati - i tuga koju vi stvarate; to se oboje u njemu susree i stvara osmijeh. Osmjeh predstavlja oboje: smijeh i suze.

184 Vi se ne m o e t e osmjehivati - moete se smijati, m o e t e plakati. K a d a ridate, k a k o se m o e t e smijati? P o t o ridate, uvijek to inite s a m o za sebe; to je zaseban element. K a d a se smijete, vi se s a m o smijete, k a k o m o e t e i plakati? Smijete se za sebe. B u d a se o s l o b o d i o ega, on je iezao, susreo se sa svime. Susrela su se dva elementa: njegova svijest koja je postala savrena, i milioni svijesti o k o njega koje i jesu savrene, ali koje pate - koje n e p o t r e b n o pate, koje pate bez ikakvog razloga - to se oboje u njemu susree; tuga ali i osmijeh sree, pojavljuje se na n j e g o v o m licu. On ne m o e ridati, j e r je previe g l u p o to to vi inite. On se ne m o e smijati jer bi to bilo previe teko za vas. U tom trenutku on se s a m o m o e osmjehivati. To se d o g o d i l o ; tako je osmijeh postao simbol o n o g a ko se prosvijetlio. Tim rijeima Ikju je veoma jasno ukazao na put, na to se Ninakava osmjehnu i ode. T a d a to nije bila smrt ve s a m o odlazak - odlazak u drugi svijet, odlazak ka d r u g o m roenju; tada n i k o nije u m r o . A k o m o e t e umrijeti sa o s m j e h o m , vi ste nauili umjee umiranja; a cijela religija se zasniva na umjetnosti umiranja, nita d r u g o do to. Sada u v a m ponoviti prvu priu k a k o je ne biste zaboravili... To je lako zaboraviti, a vi i elite da zaboravljate: zaboravnost je trik. Ovih deset dana s a m o razgovarali o " N e m a v o d e , n e m a mjeseca". To e ostati s a m o kao r a z g o v o r - rijei, rijei i s a m o rijei - a k o nijeste spremni da umrete. Budite na samrtnikoj postelji! Budite N i n a k a v a ! T a d a e te rijei biti v e o m a j a s n e , jasnije no to je Ikju ikada bio. R e k a o sam: o v e rijei su tako j a s n e , jasnije no to je Ikju ikada bio jasan. I vi se sada m o e t e osmjehnuti i otii - zapamtite:

Monahinja ijono je godinama uila ali nije mogla da otkrije prosvjetljenje. Jedne noi je nosila stara vedra prepuna vode. Hodajui je promatrala puni mjesec kako se oslikava u vedrici punoj vode. Iznenada,

185

tap od bambusa, koji je drao vedrice, je pukao i vedrice padoe na stranu. Voda se izli, odsjaj mjeseca ieznu tada se Cijono prosvijetli. Potom je napisala ove stihove: Na sve mogue naine pokuavala sam da vedrice odrim zajedno nadajui se da tanki bambus nee nikada pui. Iznenada se dno provalilo. Nema vie vode; nema vie mjeseca u vodi praznina u mojoj ruci.
Krenite sa p r a z n i n o m na vaem dlanu jer je to sve... to je sve to v a m m o g u ponuditi, a to je vie od svega. To je m o j dar: idite sa p r a z n i n o m u r u k a m a . A k o m o e t e ponijeti prazninu u ruci, sve je tada m o g u e . N e m o j t e nositi posesivnost, ne nosite znanje, nemojte nita nositi to m o e ispuniti krag i postati v o d a jer ete tada gledati s a m o odsjaj. Odsjaj p u n o g a mjeseca ete vidjeti svugdje: u bogatstvu, u posesivnosti, u v a i m kolima, k u a m a u ugledu. A pravi pun mjesec vas oduvijek eka. N e k a se d n o provali! N e m o j t e nastojati ni na j e d a n nain da zatite to staro vedro. O n o nije toga vrijedno. N e m o j t e sebe tititi, nije vrijedno! N e k a se v e d r o razbije, neka v o d a istee, n e k a mjesec iz v o d e nestane j e r ete s a m o tada podii oi prema p r a v o m mjesecu. On je oduvijek bio na n e b u - ali je bila potrebna praznina u ruci. Nastojte da to je vie m o g u e postanete prazni, razmiljajte da budete to prazniji, ponaajte se kao da ste prazni. Malo po m a l o , malo po m a l o , okusiete to. A kada j e d n o m to okusite, to e biti predivno. K a d a j e d n o m spoznate u k u s praznine, tada ste spoznali pravi s m i s a o ivota. N o s i t e prazninu, odbacite krag sa v o d o m koji predstavlja va e g o , va um i vae misli, i zapamtite: n e m a v o d e , n e m a mjeseca praznina u ruci.

186

OSHO

Osho je roen 11. decembra 1931 u selu Kuchvvada, Madhya Pradesh, u Indiji. Jo od najranijeg djetinjstva je bio buntovnog i nezavisnog duha, nastojei da iskusi svoju istinu umjesto da prihvata znanje i vjeru od drugih. Nakom vlastitog prosvjetljenja u dvadeset prvoj godini, Osho zavrava studije i potom provodi nekoliko godina kao profesor filozofije na univerzitetu u Jabalpuru. U meuvremenu putuje Indijom drei govore, izaziva religiozne vode na javne debate, remeti tradicionalna vjerovanja, i susree se sa ljudima iz svih oblasti ivota. Intezivno ita sve to bi moglo da proiri njegovo shvatanje religioznih sistema i psihologije savremenog ovjeka.

187

Od 1960 godine Osho poinje da razvija svoju jedinstvenu Dinaminu meditaciju. Savremeni ovjek, rekao je on, je optereen sa prevazienim tradicijama iz prolosti i tjeskobama koje namee savremeni nain ivota, zato mora proi kroz duboki proces prodienja prije no se suoi sa otkriem oputenog stanja meditacije. U svom radu Osho je nastojao da razjasni svaki aspekt razvoja ljudske svijesti. On je spiritualnom traganju savremenog ovjeka ponudio ono to je bitno, utemeljeno na doivljavanju vlastitog egzistencijalnog iskustva, umjesto intelektualnih poimanja. On ne pripada nijednoj tradiciji - "Ja zapoinjem sa sasvim novom religioznom svijeu. Zato vas molim da me ne povezujete sa prolou - to nije vrijedno ni pomena." Njegovi govori pred uenicima i spiritualnim tragaocima iz cijelog svijeta su tampani u preko est stotina naslova i prevedeni na trideset jezika. On je rekao: "Moja poruka nije doktrina, nije filozofija. Moja poruka je svojevrsna alhemija, nauka preobraaja, zato samo oni koji su voljni da umru onakvi kakvi su sada, i da se ponovo rode u neemu novom koje nijesu ni mogli pojmiti, trenutak je upravo sada... samo oni hrabri ljudi e biti spremni da sluaju jer je takvo sluanje riskantno. Sluajui, vi preduzimate prvi korak ka vlastitom preporoenju. Zato to nije neka filozofija od koje moete nainiti ogrta i hvaliti se okolo sa time. To nije neka doktrina u kojoj ete nai zakljuke za uznemirujua pitanja. Ne, moja poruka nije verbalna komunikacija. Ona je daleko riskantnija. To nije nita drugo do umiranje i preporaanje." Osho je napustio svoje tijelo 19. januara 1990 godine. Njegova prostrana Komuna u Indiji nastavlja da bude najvei spiritualni razvojni centar u svijet koji svakodnevno privlai na hiljade posjetilaca iz cijelog svijeta eljnih uestvovanja u meditacijama, terapijama, tjelesnom radu i kreativnim programima ili jednostavno iskustva boravka u prostoru gdje je bitisalo prosvijetljeno bie kakav je bio Osho.

188

OSHO INTERNACIONALNA KOMUNA

Osho internacionalna komuna u Puni, Indiji, upravljana vizijom prosvijetljenog majstora Osha, moe se opisati kao labaratorija, kao eksperiment na stvaranju "Novog ovjeka" ljudskog bia koje ivi u harmoniji sa sobom i svojim okruenjem, i koje je osloboeno svih ideologija i vjerskih sistema koji sada dijele ovjeanstvo.

Osho Multiversitv je tijelo koje objedinjuje Komunu i nudi na stotine razliitih kurseva, grupa i programa. Podijeljen je na devet razliitih cjelina:

Osho kola za usreditenje i zen borilake vjetine

Osho kola kreativnih vjetina

Osho internacionalna akademija zdravstvenih vjetina

Osho akademija za meditaciju

Osho institut za ljubav i svijest

Osho kola misticizma

189

Oshi institut za tibetansko lijeenje

Osho centar za transformaciju Osho meditacioni klub: kreativna razonoda

Svi ovi programi su namijenjeni da pomognu ljudima kako bi pronali smisao meditacije: pasivno promatranje misli, emocija i djelovanja bez preuivanja i poistovjeenja. Suprotno mnogim tradicionalnim istonjakim disciplinama, meditacija u Osho internacionalnoj komuni je dio svakodnevnog ivota - u radu, odnosima, ili tek samo u vlastitom bitisanju. Rezultat toga je da se ljudi ne odriu svijeta ve da u ivot unose duh svjesnosti i slavlja, duboko potujui taj ivot. Najvaniji dogaaj dana u Komuni je skup Osho White Rope Brotherhood. Taj dvoasovni program ispunjen slavljem, muzikom, plesom i tiinom, propraen Oshovim predavanjem, je jedinstven - to je potpuna meditacija gdje hiljade duhovnih tragaoca, po Oshovim rijeima, "rastapaju u more svijesti".

Edicija
OSHO LOTOS KNJIGA 16.

OSHO N e m a v o d e , n e m a mjeseca

Izdava

Slobodan Vukovi R u t k e 132 85355 Sutomore

Lektor

Ma Dharma Anyu

Korektor Svvami B o d h i M a n a n

Ostale informacije traite kod o v o g Izdavaa ili

OSHO INTERNATIONAL C O M M U N E 17 Koregaon Park P u n a 4 1 1 0 0 1 (M.S) INDIA

You might also like