P. 1
Ivan kan. Stojanovic: Dubrovacka knjizevnost [1900]

Ivan kan. Stojanovic: Dubrovacka knjizevnost [1900]

|Views: 730|Likes:
Published by krca
Ivan kan. Stojanović: Dubrovačka Knjižvnost

Dala na vidjelo: Srpska Dubrovačka Akademska Omladina, Dubrovnik, 1900.
Ivan kan. Stojanović: Dubrovačka Knjižvnost

Dala na vidjelo: Srpska Dubrovačka Akademska Omladina, Dubrovnik, 1900.

More info:

Published by: krca on Feb 24, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial No-derivs

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF or read online from Scribd
See more
See less

08/12/2013

pdf

Digitized by the Internet Archive

in

2011 with funding from
University of Toronto

http://www.archive.org/details/dubrovakaknjievnOOstoj

a^

i%
LSer.U
Ivan kan. Stojanovi6
«e>-

jTV^/H

I

V

I

i^

Dala na vidjelo
Srpska Dubrovacka Akademska Omladina

-w^

r^sr

\;^l

.&^
DUBROVNIK
Srpska Dubrovafika Stamparija A. Pasarica.

1900.

t

IVAN

kan.

STOJANOVIC

CitcLOcimcL.

Teska
110,

i

golema

zalost zadesila nas je
i

nenadzanosa

bas u casu, kad se puni odusevljenja

spremasmo, da proslavimo velikog naseg
knjizevnika
i

ucitelja,

rodoljuba srpskog, kanonika
srpski

dekana
prosto

D.m Ivana
plaka
kS

Stojanovi^a. Cijeli

narod

nama nad Njegovijem grobom, kao
jednodusno
s

se prije

bio

odazvao nasem pozivu,
cast
i

da Zajedno
rini
i

nama oda

slavu sijedom sta-

borcu za svetu ideju srpsku. To op6e sau-

ces6e srpskog naroda jedina

nam
biti

je utjeha;

ako
ka-

n ovoj

teskoj
i

prigodi

moze

govora

o

kvoj utjesi

oblaksanju!
se pomete, a
svijet

Smr6u D.m Ivanovom sve
na nama ostade
jos,

samo

da turimo u

Njegovu

„Dubrovacku knjizevnost".
Pokojnik bijase naumio da preradi ovo svoje
djelo,
te s

toga bijase poceo da cini popravke na
je

r

podliscima „Dubrovnika", gdje

prvom

izaslo,


dijelom ispustaju6i

VI


umecu6i,
spremaju6i
po-

dijelom

tako precis6en materijal, koji je tek imao da
sluzi za

preradu knjige.

Eto ne bi sugjeno

da
i

knjiga

izagje

onaka drugo

kako

je

On

zamisljao;

nama

ne

ostade

nego da prestampamo podliske uz promjene koje
Pokojnik bijase ucinio.
Knjizevnici nasi
odazivati zapisima u
vljeniku, ali ih mi,
uvrstiti

ve6

nam

se

bijahu

poceli
Sla-

spomenicu nesugjenom
zalost,

na

sad ve6 ne

mogosmo
i

na ovom mjestu.

Htjeli

smo

jos
i

zapisi-

ma
triju

srpskijeh akademskijeh drustava

svestenika
i

vjera okititi ovu znamenitu
odati jos ve6u cast
i

knjigu,
;

tijem
eto

Mu

postovanje

ali

ne
kit!

bi sugjeno,

da

to

neven-cvije6e
s

u

mirisnoj

predamo, zajedno

ovom knjigom, na

uzdarje na-

sem velikom

Ucitelju!

Pustaju6i u svijet ovaj zgodan tumac slavne

knjizevne proslosti dubrovacke, zelimo, da ga nas

narod prihvati onom
veliki

Ijubavlju,

kojom

je

i

njega

Pokojnik

Ijubio.

Dubrovnik, de6embra 1900.
Srpska dubrovaSka akademska omiadina.

,\\

TvAN KAN.

StOJANOYIC.
cije,

Pokoljeuja djela sude; sto je

daju sv'jema.

Njegos.

D.m Ivan

Stojanovi6 rodio se u

Dubrovniku
jos

17 decembra 1829., u doba kad bijase

krepka

uspomena na slavnu proslost dubrovacke republike. Kakav ja duh vladao u ono vrijeme megju
vlastelom
publiku,
i

gragjanima,

te

bijahu

prezivjeli

re-

mozemo lako um, da se D.m Ivan,

zamisliti,
i

kad

uzmemo na
u
sasvijem

ako

rogjen

drugijem prilikama, toliko njim napojio, da je sve

do posljednjeg casa duhovno zivio
ceznuo za njom
sve
vise,
i

u

proslosti

i

u

teskoj

dusevnoj

muci, ne moguci imati nade, da 6e se
povratiti stara

ve6

igda

vremena, nalazio jedinu utjehu, da
slave
i

bugjenjem

uspomene negdasnje
da,

velicine

republike sv. Vlaha, uvjeri mlagji narastaj
stavilu nasijeh dana,
i

o

ni-

vezuju6i

proslost

sa

sadasnjosti, utre put boljoj budu6nosti.

U

tu svr-

— vm —
hu, cistom istorijskom istinom
i

zivijem primjeri-

ma
i

iz

sadasnjosti, upucivase nas

na pravu

stazu,

pokazivase

nam

u ceiiiu

nam

je

nada

i

spas.
i

Jos
sitije

iz

malena upi se u

svetinju,

kao

Dosil-

Obradovi6, te citajuci zivotopise svetaca,

no razgrija mastu, da
pricuivalo,

mu

se

i

u sred bijela dana

da ga neko zove po iraenu. Tako
glavii,

mab
i

po malo zavrti u
nista drugo.

da hoce
kako

biti

svecenik

Tu

je

cijenio,
i

sam

govorase,

da se nalazi Eldorado
svjetovnijeh strasti,
lisu

luka utocista protiv oluja
je poslije

premda

u tome

sta-

okusio Dantove bolgje. Radi otvorena
i

Srp-

stva

umjerena

i

razlozita liberalizma postade trn

u oku svoje brace po

zvanju,

koja

zazirahu

od

ovog novog Prometeja narodne
potajno
i
i

svijesti, te

ga stase
misli

javno zadirkivati

i

podmetati

mu

djela, koja nije
li

nikad ni u snu promislio a ka-

mo

na

javi izvrsio.

No On
koji

je ipak,

nepomican
bijesni
vali

kao stanac kamen, o

se

lome
i

uzburkana mora, sluzeci samo Bogu
vjesti,

svojoj

sa-

kao dostojan nasljednik najveceg
i

Svjetilni-

ka Istine
za sve

Pravde, Spasitelja
zapreke,
i

svijeta,

ne

haju6i

mogu6e

dalje razgonio svijetlom

istorijske istine

tmine vjerskog

fanatizma,

i

otva-

rao oci zavedenom narodu, propovijedaja6i da
vjera ni najmanje ne prijeci da bude Srbin.

mu

Svrsivsi gimnasije s odlikom, stupi u zadar-

sku bogosloviju. Dovrsivsi bogoslovske nauke,
rukopolozen
g.

bi

1852, prije nego dopustaju kanoni,


radi nestasice

IX


je

popova.

Najprije
zatiin
je

popovao
premjestise

ua
u

Korculi godinu dana, a Eijeku dubrovacku, gdje

ga

proveo 30 godina.

Tu

se pokazao dostojan pastir stada Gospodnjeg neu-

mornim trudom, ne
brocinstvu
i

haju6i za svoju vlastitu korist.

Seljani Njegovi pricaju

prava cuda o Njegovu doposvjedociti
g.
i

darezljivosti, sto rnoze

svak u nasem gradu, gdje je boravio od

1883,

kad

je bio

imenovan kanonikom, pa sve do svoje
DubrovniPokojnik
taj isti

smrti.

Sprovod Njegov, kakav narod ne ucini do
je

sad jos ni jednom sve6eniku od kad
ka, najbolji je svjedok, koliko je

veliki

dobra ucinio u rogjenoj zemlji,
rod zna
cijeniti

i

kako

na-

velike
i

Ijude.
i

Seljani

negdasnje
s

Njegove parohije,
nijem, da sprovod
sijedi

staro

mlado, zajedno

gradcrkve-

skijem bratstvima dogjose

pod

barjacima
koje

uvelicaju.

Suze,

sronise

starci

nad grobom Njegovijem, ulijevaju
doskora
i

nam
sla-

nade, da 6e zdrava svijest narodna
viti

triunfe

nad nepravdom
jos

i

obmanom,
od
pristati s

da 6e
imena,

bra(5a,

koja se

otugjuju
i

srpskog

uvidjeti

namjere zavodnika,
i

nama u
koji

bratsko

srpsko kolo.
Eijeci nagje elemenat
i

„U

socijalni,

ga

sasvim prevrati,

elemenat materijalni, biva divni

polozaj mjesta, jer je Eijeka
V

dubrovacka kod Roknjizev-

zata najcarobniji kraj dubrovacke okolice".

Oesto op6enje s ucevnijem Ijadima

i

niclma onoga

doba,

osobito

s

Nikom

Velikijem

X

knezom Pucicem, jednim od najucevnijih Ijudi sto Dubrovnik imao,*) pa s vlastelom ih je igda Lukom Dijegom Sorkocevicem i Vlahom barunom
Ghetaldi, pjesnicinia latinskijem,

zom mq. Buni6em, mnogo
dina proveo u Rijeci,
za

je

humoristom Jodjelovalo na razvoj
i

mladog Njegovog uma. „Da nijesam

trideset

pripovjeda

sam

— niko
te
je,

go-

me

ne bi znao, da sam ziv!"
knjizevnosti se oglasio najprije prijevodima,
je
i

U
u cem
stavljao
prije,

cesto puta bio dosta Slobodan,

izo-

prekrajao na svoj nacin. Preveo
poslije:

sto

sto

polovinu

knjiga

Ispovjesti
nestamupravo

sv.

Avgustina (u narjecju dubrovackom,
Bas kad 8mo na ovom eovjeku,
utjecaja
o

*)

koji je bio

od

golema,

presudna

na zivot

i

urn

D.m

Ivanov, ne 6e biti s gorega, da
i

natuknemo
njesto

njemu

dvlje-tri rijeci,

tek da se

u

sii'oj

publici obazna
svoje

ovom

fenomenalnom

naucnjaku,

koji

radi
i

neobicne

skromnosti nije dao uzroka, da se o njemu pise

govori.

Niko Veliki knez Puci6, brat srpskoga pjesnika Meda,
imu6an
i

covjek

neodvisan, provagjase zivot u nauci, bave6i se poglavito duje

bokijem filosofskijem razmisljaujem. Poznavao
sistemate;
ali je

u prste sve filosofske
i

ipak najvise naginjao platonizmu
i

u

nj se

bio uprav
to je

upio. Latinski je jezik poznavao kao
vjest
i

svoj rogjeni,

a uz
stare

bio

ostalijem tugjijem jezieima

i

literaturama, od

grcke

do

nase, tako da se bio usavrsio u svijem

uaukama
znanje

do

bogoslovlja,

u

kom

je bio do cuda vjest, poznavajuci kao malo
i

ko

sve crkvene oce
i

istoSne

zapadne crkve. Sve

to

golemo

bijase bistro
stetu
i

lije-

po sregjeno u njegovom prostrauom umu.
vucen, cak je preko drugoga

Na

veliku

nasu,

taj

covjek nije uprav ui slova napisao. Koliko je bio skroman

u se popomodiodgovori:
i

pomagao
nadasve

i

siromalie

obilnom
nauku, u

Upitan jednom, koji su pisei
Platon u
filosofiji,

zasluzni

za

sv.

Avgustin u bogosloviju,

Dante

pjesnistvu

Leopardi u pesimizmu. Mozda su ga prilike vremena nagnale, da ovog
potoujeg
osjeti

jace no iko diugi.


koniada
iz

XI


Oblaci;
iz

pano); komediju Aristofanovu

njekoliko

De Amicis-a; devedeset Lessingovijeh
Schillera

basana; dramatski fragmenat

Zlohot-

nik Ijudi

(Menschenleind)
i

;

Voltairove:

Mikro-

megasa

Gjova (kratka no vela slobodno prevedena); Konversaciju kod grofice Albani V (koju je u prijevodu nazvao Sta je slava vojnicka?) od Paul-Louisa Oouriera; Nosonje po V Ghislanzoniju Oovjek rep at (preragjeno po ne;

poznatom

piscu);

i

Kanonik dekan stone
(nestamp.), za tim sve izre-

crkve u Bajadocu
(nestamp.).

ke latinske Publija Sirijanina

Mimika

i

Petronija
V

U

„Dubrovniku" zabavniku Narodne Stionice
i

dubrovacke, koji je
jeme, stampao je

sam

uregjivao za kratko vri-

originalne

novele

:

Gospogju

Maru
pan u

i

Luka Maloga,
„Slovincu"
je

koji je opet bio prestam-

„Vojislavijevoj spomenici".

U
tov

stampao

vise

originalnih

radova, kao

Gjoru (prvi je dio „Gjore" DideroNeveu de Eameau [Ramoov necak] pona-

sen, a drugi je dio originalan),

Zagarca

i

ost.

Jos je napisao
(nestamp.)

i

podulju originalnu novelu

Gjovo

Sastavio je

i

komediju Frlezija
g.

(stampanu

u

kal.

„Dubrovniku" za
V
i

1898.),
i

pa

Eomanpri-

ti6izam

J as tog. Stampao je
i

njekoliko

godnijeh pjesama

epigrafa na srpskom, italijan-

skom

i

latinskom jeziku.


i

xn


Anegdota
izislo

God. 1893. izdao je prvi svezak

razlicitijeh mudrijeh
njekoliko anegdota
iz

izreka. Tu je
dosle

i

naroda,

nigdje

ne-

stampanijeh.

U

rukopisu ja ostavio mnostvo anegprevedenijeh
i

dota
iz

i

pricica,

narodnijeh,

kao

i

istorije

dubrovacke.

Megju

njima

dobar

dio

zauzimlju filosofski anegdoti.

Jedno
stao natpis
i

je

od Njegovijeh najznamenitijih djela
kojoj
bi

Dubrovacka Knjizevnost,
„Biljeske
iz

bolje pri-

dubrovacke knjizevnosti",

koje citalac ima pred sobom.

Jos

je

preveo

i

Engelovu povjest dunaj
jezgrovitiju

brovacke republike,
istoriju

do

sad

Dubrovnika,

i

nastavio, gdje

pisac

bijase

prekinuo, sve do najnovijih vremena.

Ta Njegova
Nije
pokosila.
i

radnja

izisla je

u podliscima

Dubrovnika".
prije

je dovrsio, jer

ga
se

je

nemila smrt
i

Odlikovao

jos

kao
je
i

dobar
ostavio

govornik

propovjednik u crkvi,
dosta crkovnijeh
nja.

te

u

rukopisu
razmislja-

besjeda

teoloskijeh

Za vrijeme popovanja u
bio

Kijeci

zabiljezio
i

je

mnostvo narodnijeh
V

rijeci,

poslovica
i

zago-

netaka, sto sve od Njega iskucise
nijese Kurelac, Broz
i

u Zagreb po-

Srepel.

Poznavao
zika:
latinski,

je jos

osim svog

materinskog
i

je-

grcki, staroslavenski
i

jevrejski,

pa
na-

italijanski,

njemacki

francuski. Bio je

silno

citan

i

svestrano naobrazen covjek.

— xm —
Zamisljao je veliki Pokojnik,
stavak Engelovoj
povjesti,

tek

dovrsi na-

da

zapocne

ve6u

od

ijedne svoje dosadasnje knjizevne radnje:

Politiku

starog
obicaje.

Dubrovnika
sto

i

Stare

dubrovacke

Po ovom,
zamisliti, koliko

do sad spomenusmo, moze se
velika rodoljuba

izgubismo smr6u Njegovom!

Srpstvo je s Njim izgubilo
i

knjizevnika, Dubrovnik zadnjeg prestavnika starog
11

duha
Teska
lju6a

zivotu

i

knjizevnosti,

narod
velika

dubrovacki
dobrotvora.
srpskoj

rijetka
je

svecenika,

siromasi
ali

rana svijem,

je

nama,
po

dunaj-

brovackoj akademskoj
i

omladini^

gotovu

uprav bez prebola!
neprirodna u

Politika nase nesugjene brace,

ovijem stranama,

sluzi

se jos

i

sad,

na

osvitku

dvadesetog vijeka, vjerskim fanatizmom

na

stetu

srpske narodne misli. Ta politika u sluzbi

zajed-

nickijeh neprijatelja, uzela je za najzgodnije sred-

stvo u borbi vecinu sve6enika, kojijem

je

glavni
prijeti

izgovor za

taj

postupak, da Srpstvo

toboz

rimokatolickoj crkvi.

Nas narod,

koji

cuva svoju
zastrasiti

vjeru kao ocinju zenicu, lako se da

od

svog sve6enika,
zdravu
svijest,
i

te

mu
se,

tako vjerski zanos pomuti
i

on

ako bez

ikakva uvjere-

nja, ipak otugjuje

od svog, a prihva6a neprirodnog

tugjeg imena.
nik,

Ko nam
sirimo

je tu

najbolji

pomo(5uzeli
i

nama Omladini

Srpskoj,

koji

smo

za

glavni zadatak; da

ideju

narodnosti

da


sve6enici?!
nijeh,
ali

XIV


vijeka,

rusimo predrasude srednjeg

ako

ne

opet

Po
malo

onoj evangjeoskoj
izabranijeh",
i

„Mnogo
u nas
se

je zva-

pojavi

njekoliko sve6enika, zadojenijeh
ali

srpskijem duhom,

radi progonstva

i

mucenja do brzo klonuse, a
licne
koristi
ali

oni, kojijem je
i

harakter bio jaci od
svoju

ugodnosti zivota, ocuvase

idejn,

ona

ipak ostade samo u njima! Nijesu imali smjelosti.

osim vrlo

rijetkijeh

izuzetaka,

da

je
i

javno

sire

zborom
i

i

pismom. D.m Ivan
ne
haju6i

je,

bez

malo straha
i

zazora,

za

sva

teska

progonstva
i

poruge, junacki izdrzao do potonjeg casa,

preko

dicnog
„Srbin

naseg
si

„Dubrovnika"
i

dovikivao

narodu:
ti

po rodu
vjera

obicajima;
ni

u

Srpstvu

je

jedini spas;

ti

najmanje
li

ne

prijeci,
i

da

budes Srbin!" Dokazase
protivnici?!
nasrtM-je;
ali

protivno nasi

njegovi
i

Ne! vec nastavise zadjeviee
nad

podle
sto

On, harakter

harakterinia,
i

nailazase na ve6i otpor, sve bivase tvrgji
niji,
i

istraj-

odrza rijec Svoju, da 6e sve

do

potonjeg
je

casa pisati u „Dubrovniku". S toga

nam
sto

smrt
je

D.m

Ivanovii dvostruko teska: prvo,
nestalo,

nam

Njega

a drugo, sto

mu nemamo

dostojna

zamjenika, te u teskoj borbi ostajemo bez potpore
i

oslonca!
Ali ipak,

djela

velikijeh

Ijudi

zive

i

poslije

smrti

uspomena njihova ne propada! Kao sto 6e vjecno u srciraa nasijem
i

ostati

sveta ideja Tvoja^ o vrli

i

nezaboravni Pokojnice,


tako 6e
i

XV


srpski narod kroz sva
mjesto,

za nas
ostati
i

i

za cio
i

vremena
pokoja!

sveto

veliko
tijelo

gdje

utrui

gjene kosti

mucenicko
Tvoju

Tvoje iiagje mira

Mi 6emo
tamjanom

svetu

humku

obasipati
i

cvije6em neuvelijem s koljena na koljeno
gjivati
ciste

preka-

zahvalnosti narodnje. Brat

do brata, bez razlike vjere, hvatace se

jedan

do

drugoga, spojen cvrstom vezom svete ideje Tvoje

u divno svesrpsko Tvojim

kolo,

i

tu cerno

nad

svetim

grobom

s
ti

godine

na

godinu

oduzivati

golemi dug, koji

nikad oduziti ne mozemo.
i

Vjecna Ti slava

uspomena u narodu
rogjeiie
zerrilje,

srpsi

skom,
Ijiibio

i

laka Ti

gruda

kojii

svim zarom plemenita srca!

Dubrovnik, de6embra 1900.
Srpska dubrovadka akademska omiadina.

m

J

^f

'

l\l^)]HHMH^-^*:

Dubrovacka Knjizevnost

^wf^ jiniroiK 'K

PRISTUP
Memoriam quoque ipsam
semus,
si

perdidisesset

in

nostra

potestate

oblivisei,

quam tacere. Tacit „De vita

Agricolae".

Stara republika dubrova5ka, jedna
dr^avica na zemlji iza Liike
i

od
zaista

najmanjijeh

Sv. Marina,
bila

prema ondaSod

ujijem vladama evropskijem, nije
osobite
politiCke
vazuosti,
ali

kakve
svake

je

ipak

dostojna

pazuje, nadasve

kad

se uci knjizevnost

nasega naroda.

Po

kojoj je srecnoj pogodnosti dubrova^ko zemljiSte,

stijesnjeiio

na usku prostoru

pri obali

Jadranskoga mora,

savladavsi tisucu

ozbiljnijeh prepona,

moglo da

postane
zemlji-

ognjistem svoje vlastite naobrazenosti?
ste,

Kako ovo
Ijudi

golo

i

krsno, porodi

znatan

broj

izucijeh

u

svakoj grani Ijudskijeh nauka, u svijem prijedmetima zivota,
vise

nego ostale drzave, koje su

i

prostorom

i

snagom
zai

od prve na vidiku Ijiidske
sluzuje

povjesti?

Ovaka pojava

da svnie na se paznju svakog knjizevnika, se dobro prouCi i ocijeni.
Politi5ka je
i

da

knjizevna

povjest

kao

i

prirodne

nauke. Ove navode mudraca na neka mikroskopiCna razgledanja, koja su 6esto puta
se s
li

mnogo 5udna
i

i

pou6na. Zato

vecom

zanimljivosti u5e navade 5ele
i

miava, nego

lava, tigi'a

slona.
1

PolitiCki primjeri

i

djela

ostavljena

od

malenijeh

gr^kijeh republika gotovo su vise pouCne za iiaobra^enost
svjetsku, nego hronike

zauzeca, osvajanja

i

prevrata

go-

lemijeh carevina.

U
Ijudi.

opce malene drzave iiaplode velikijeh polititkijeh
i

Veliko

prostrano carstvo je kao kakva gorostasiia

iivotinja; piisti se

samu

sebi

i

iizda se

u svqju

velitiiiu,

u svoju snagu, u svoj prostor. Ali opet malene drzave ue

mogu da imaju same po sebi bas treba da u tome osjete iiost. One
po
etnografiji pripadaju,
ili

svoju vlastitu
utjecaj

kiijizev-

naroda,

kome
Ta

da prime upliv od onoga nai

roda, koji im je u susjestvu, pa

ne bio im

srodan.

uaobrazenost dovedena,

ili

uvutena sa strane, uzme opet

drugi oblik, oblik naroda koji piimi tu tugju naobrazenost.

Dubrovafcka knjizevnost je knjizevnost sui generis
i

odgovara

utjecajima

tugjijeh

elemenata, kojijem

Duouo

brovnik bijase podlozan. Ova republika, latinska po svom
postanku,

nastade
iskase

u

navali
i

divljijeli

naroda,

kad

Rimljani

stana

utotista

svuda

po

obalama

Jadranskoga mora. Rimske porodice koje se ovdje naseli^e,

iza

kako
5ete

se razori

Epidavar
i^aroda,
i

i

Solin,

primahu k sebi
su
bili

poslije

slovinskijeh

koji

manje

obrazovani, te malo po malo
he aristokracijom,
i

po samoj naravi postadoaristokracija

tako Dubrovnik podize plemstvo, koje

je najstarije u Evropi.

Dubrovatka

douese

sobom i rimsku naobrazenost koja se vec bila pofcela §ito vi^e riti prema zapadu. Veliki broj Slavena, koji sve pridolazahu, bijase prosti puk. Ali, kako je ovaj puk sve nnioto vise brojem rastao, toliko, da je valjalo mnoge ge slovinske porodice upisati megju i)lemi('e, tako se
i

je poslovinilo, sto je rimsko, a

u knjizevnost! polatini se
ali

oblikom ono, sto je slovinsko;
i

to sve

malo po
jezik.

malo,

ako jezik latinski ostade vazda

dr^avni

Godine

1472. senat proglasi kao temeljni zakon dr^avni: ,.nek je

•a* 3

-s

u javiiijem poslima jezik slovinski sasvijem zabranjen"').

Kako
iiiaciji.

§to

u Dubrovniku, tako je imalo

biti

i

po svoj Dali

Nil lepiiblike Zadar, Sibenik, Spljet, Trogir
preiii

Ma-

karska

rano propadose, a ostade samo republika u

Poljicima.

Nije

8

gorega ovdje navesti pismo od

g.

1883., pi-

sano od njekog statistiCara Dalmatinca, koje glasiovako:

„Meni se

fiini,

da Dahiiacija ima njeku sasvijem osobitu
i

knjizeviiost

kao

naobrazenost, koja od

iije

potje^te.

Od

vijekova je na njezin hrek navrnuta naobrazenost italska,

prvorogjena kci gr^ko-latinska. Ovo nijesu
djela.

teorije,

nego

Kad

bi se

sada na vocku prepiinu roda nakalamio
Ciniti joj

opet tugj navrtak, bilo bi isto kao

da usahne.

Evo
jezi

zasto se nije

mogao za gotovo
niti

cio

nas vijek da uvri-

elemenat njemaCki,

ce se ikad uvrijeziti.

On
da

bi

se prije

mogao

primiti u susjednijem
li

pokrajinama,

^isto

slavenskijem, nego
se

ovdje. Nije ni zbora o torn,

ce

u Dahnaciji
maba.

uvrijeziti,

no samo da

li

ce vise
i

ili

manje
je
je

uhvatiti

U

Zadru, Sibeniku, Spljetu,

na otocima,

prevlagjuje italijanski elemenat
naobrazeniji.

U

megju narodom, koji staiom Dubrovniku naprotiv, slavenski

elemenat
i

pretezniji.

U

Dubrovniku
je

govori

srpski

5ak

onaj dio inteligencije, koji
stari patriciji rimski iz

najprotivniji Slavenstvu.
i

Oni

Epidavra

Solina,

koji

su

ustanovili prvi senat dubrova^ki, bill sujaki
nost!, ali materijalno
sill
i

u naobraze-

odvec slabi da odole materijalnoj

Srbo-Slavena, koji su u znatnom broju nagrnuli megju
za to je trebalo, da se oni sami poslavene na godijela, koji je

njih. I

lemu korist onog
je

njima bio

podlozan,

jer

puk od

njih primio

onu kulturu, onu pitominu slaven-

sko-latinsku, koja je bila
du.

negda jedinstvena u onom gramletafika
je

U

ostalijem stranama Dalmacije,

vlada

')

In pubblicis negotiis lingua slavica omnino prohibeatur.

a*
bila
i

4

-G
materijaliio, te joj
iiije

suviSe silna moralno

i

tre-

balo
i

(la iiaturi

pucaiistvu slaveiio-hrvatskom svoju kulturii
saiiio

jezik,

izuzevsi

Boku Kotoisku, gdje
vreiiieua,

joj

je

ue-

(lostajalo

same
sto
i

mateiijalnog

da

to

potpimo

izvrsi/")

Kako
i

Rim

sadruzi
i

u

se

i

Latiue,
Italije

i

Sabiiice,

Volske,

Tiieiice,

Grke
iia

doiije iiatin

(Magua
,,

Graecia), da se sastavi

taj

onaj

sen at us,
i

populusque Romaiius*',
to

strahotan starome svijetu,
i

za

nazvan „m6ra, koja pritiskuje uarode": tako
a
prije

inalahni

Dubiovnik, piiiuajuci k sebi iiove Slavene,

od

nadasve Srbe

i

i

i)Oslije

bitke

ua
iz

Kosovu;
bliziije

ovijeh

sa

naobrazenosti latiiiskom, koju je crpao

Italije,

')

La

letteratura e la civilta, sua couseguenza iu

Dalmazia mi pare
della
ci-

tutta propria.

Essa ha da seeoli uella sua

radie*^

I'inuesto

vilta italiea, figlia

primogeuita della greeo-latiua. Ei uon aouo teorie,

ma

fatti.

Iu una piaiita rigogliosa di frutta iiitrodurvi ora uu secoudo
lo

innesto eterogeneo, e

stesso ehe disaeeearla.

Eoco perehe I'olemeuto
potato
eiitrarvici,

tedeseo da quasi un seeolo qui preseute non
ci

lia

ue

eutrera. Esso

prima potrebbe riuseire

uelle vergini
elie

proviueie slave
del piu, o del
vl

limitrofe, die qui. Iu

Dalmazia non e'e questione,

meno
miua
che
e

soltauto.
pill

A

Zara, a Sebenieo, a Spalato, nelle
italieo,

isole

predopopola-

I'elemento

uella parte eioe piu eolta

della
e

zioue. Nella veeehia Ragiiaa all'opposto,

I'elemento
le

slavo

quello,

piu risaltaute.

A Ragusa
untit-hi
il

le

intelligenze

piu

aiitislavistiche
e

parlauo in slavo. Quoi
iona, che costituirono
vilta,

patrizi

romani da Epidauro
di

da
in

Saci

primo senato

Ragusa,

erano
la

forti

ma

materialmente troppo deboli per uon subire

forza

mate-

riale uel
stessi

numero

dei Serbo-Slavi irrorapente fra di lore.

E

percio essi

dovettero slavizzarsi con

immouso vantaggio
in

della

parte a loro

soggetta, perehe la popolazione trasso da loro
civilta slavo-latiua singolare

quella

eoltura,

quella
altre

una volta

questa

eitta.

Nelle

parti della
te e

Dalmazia

il

governo veueto era troppo gigante moralmeula
le

materialmente per non imporro alia popolazione slavo-eroata
si

sua eoltura e lingua, se

eceettuiuo

le

liocehe di

Cattaro,
cio

dove

mauco

soltauto

il

tempo mater iale,

da

uou

potere

completare

pei'fettamente.

5

sa

duhom

trgovaSkijem, postade ognjiStem

razvitka

slo-

vinskog naroda, tako, da su ga spisatelji od onda vazda
spominjali.

Vec Vico u svome spisu ,,Scienza nova" spominje Dubrovnik sa ekonomske strane, Machiavelli (Deca di Tito Livio) spominje Dubrovnik s poJitiffijeh nauka; obojica ga pak dajii za iigled, kako zive jedna vlada i kako se uzdrzava. Navala toliko porodica sa
strane
i

neodvisnost vlade uciui, da Dubrov^ani u

neko
tako

doba sami sebe cijenjahu, da su narod po napose,
da Lukari, Resti
i

ostali nazivlju

Dubrovcane „nazione
Sjedinjenijeh

ragusea".

U

malenu njeka vrsta

Drzava.

Slavenski poglavari,

kad

bi

slali

diplomatska
s

pisma u
„knezu
su

Dubrovnik') vazda

bi

napominjali srodnost

Dubrovcanii

ma. Formula
vlasteli
i

tijeh poslanica bila je

vazda

ista:
ali

puku

dubrova^komu,
uvijek
s

srodnicima",

ovi

njima odgovarali

drugom formulom:
bi to
i

„od

Dunapokoje

brovnika vladajucega", a nikada da
menuli.
I

srostvo

doista u politickijem rasprama

po duhu,

jijem se je u svakoj prigodi vladao, Dubrovnik se

u

malenu mogao barabariti

sa

starijem

Rimom. Kardinal
dota„slo-

Tolommei
veli:
,,ko

preko zadusnica u slavu Nikoli Bunicu ocito

ce poreci, da nije republika dubrova^ka

kla velicanstvo rimskoV"'^).

A Sabelik

opet kli^e:

bodna drzava, s dobrijem zakonima i obicajima''^). Justus Lip si us pise: „ako sam dobro razumio ti si gragjanin
ili

zitelj

Dubrovnika, plemenite republike, koja goni od nas
uglagjena
iz

varvarstvo,
')

zakonima

i

obicajima*).
i

Tomma-

Vjdi zbirku

arhiva skupljenu od Miklosi»^a

Puci^^a.

')

Quis eat inficias

rempublicam

ragusinam

romauam majestatem

eontiugere ?
')
*)

Civitas libera moribus et legibus bene iustructa".
Si

enim recte verba
5.,

capio,

Eagusa

te

habet civem, aut iucolam,
dividit,

nobilis respublica, quae

baibariem

a nobis

legibus et mori-

bu8

polita. (Cent.

epist. 32,

anno 1603).

seo

nazivlje Dubro\iiik grad epigrama, satire

i

naobrazeiz

nosti, radi koje nije

potreba Dubrovcaninu. da izide

svog

mjesta da se uaobrazi; dosta

mu

je

i

domo^a.') Odavna

Toma
znani''.

Vatkins, engleski povjesuicar napisa: ..Dubrovtani
Posto Dubrovnik bi zadojen kulturom italo-latini

su vise znani a manje hvalise od ijednoga naroda, sto ja po-

skom,

ako je narod bio vecijom dijelom slovinskog po-

rijekla, to

navede ipak njeke
koji

spisatelje,
Italiji.

da smatraju DuCaiitii

brovnik

gradom,

pripada

u

svojoj

povjesti (Epoca XIj to potvrgjuje

ovijem rijecima: „S vise
i

razloga moze se prista\iti italijaiiskoj povjesti

historija

DubroMiika, koji se
s

s

aristokratskijem iistavom nadmetao
knjizeviiosti,

Mecima.

i

bio

Atena slavenske
li

dostojniji

historijskog

spomena nego

prostrane drzave, kojijeh je

postao zitvom.-j
sastavi
treci

A

driigovdje opet pise:

„Kad
pioti

se g. 1805.

savez

evropskijeh vlasti

Napoleonu,

bijase uz ostale kombinacije, pripravljene od Riisije, odi'e-

gjeno za slucaj pobjede, da se
sa Lombardijom, Mlecima bez

sastavi

savez
s

italijanski

Savoje,

Napuljom,

Eo-

Lukom, Dubrovnikom, Maltom i jonskijem otocima"."*) Na drugom mjestu opet govoreci, koji bi jezik mogao biti najzgodniji za kiijizevni megjii
manjom,
Etriirijom,

svijem
')

jezicima

slavenskijera

pise:

,,I

ako

histoiijske

L>t citta

deirepigramm;*,
e

<le!l,i
«l;il

sntira c della eoltuift,
[jiopiio

[ler

il

tni

al

Raguseo uon

mestieii uscir

paese

per

civjlizzarsi,

gli basta la patria.
')

Ragusa per tante
uno

ragioiii

puo anuetteigi

alia

stoiia italiana, clie
Vene/-ia, e
i

sotto

t'ostituzione ariptocratica

gaieg^io ecu
di

fii

Ateue

della letteratijia sUva,
qiiali
•^)

pin

degna

stoiia,

oho

vasti iuipeii, del

limase

vittinia.

Quando

nel

1^-05

gi

foimo

la

teiz^

coalizza/.ioiie

dclle

jtoteiize

europee

(.'ontro

Is'apoleone, tra le t'onibiiiazioiii

pivpar.itc dalla Russia,

era in caso di vitturia fornnare una iederazione italiea cou Lomliardi»,

Veueto seuza Savoja, eou

iSapoli,

Komagua,

Etruria, Lucea,

Kagusa,

Malta

e le isole loniche.

uspomene Dubrovnika 5ine da se naginje srpskom lektu, sadasnja nadmocnost dace valja da prvijenstvo
komu.
•)

dija-

rus-

S toga

su

glasQviti

Italijanci

pisali

zivotopise
o
Pliji

dubrovackijeh knjizevnika. Injacij Cantu pisao je
Ciijevicu, Oesar
rolai

Cantu izda zivotopis Boskovica, Ivan Pa-

Dinka

Zlatarica, i^arbieri zivotopis

Marina Getaldica,
Ambrosioli

Frano Ferrario pisao je
pravu

o

Gjorgju Baljivu,

Benediktu Ptogatu, DeH'Ongaro izdao je pismenu ras"

Anselmu

Bandum,

Ljudevit

Carre

spominje

Tommaseo dao nam je biogratiju Stay-a, Kimica, Zamanje i Resti-ja. I sam Vinko Gioberti u svome „Primato" ne sumnja, da je Dubro\Tiik, sto se tice kulture, grad italijanski: „U sred-

nam cudnu ostroumnost

Galjufa,

njem

^^jekll

cvatijase

dubrovacka republika,

koja

ima-

gjase vlasteosku vladu, obrtna, pomorska, trgovaCka, nao-

brazena, iiljudna kao Mleci,
nicima,
tilozolima
i

ali

bogata pjesnicima, umjet-

matematicarima,

megju kojijem

se

odlikuje Boskovic, jak um, koji spoji ra^un sa razmislja-

njem ne povodeci
nego
li

se ni za kijem, vise pristasa Leibnitz-ov

Pitagorin.")
se,

Mi cemo
ski

dakle, u

ovoj

raspravi

baviti

slovin-

skom knjizevnoscu,
u Dubrovniku
svojijem

jer su svi knjizevnici
gojili
i

italijansko-latini

goje

duh
u

slovinski,

djelom

ponavljaju

onu

izreku
veli

Galjufovu:
svojijem

„Sudbinom
latinskijem

Dubrovcanin", kako on

sam

')

Sebbene

le

memoiie stoiiche

di

Ragusa facciano inciiuare al
dark forse
la

dinletto Seibo, I'attuale prepoiideranza

premineuza

al

russo.
'^)

Nel medio evo

ftoiiva --

kako on pise

la lepublica

di

Ra-

guea, gtato di ottiraati, industriosa, uavigatrice, trafficante, colta, gentile

come VeD«/ia,
i

mrv licca di potti, di
il

artisti e di

rilosofi,

e di

ma-

tematici, tra

quali risplende

Bo^ccvieh lubuslo iugeguo, che accop-

pio

il

ealcolo alia gpeculazione s^nza eopiare neesuuo, piu loibniziano

che pitagoi'iano.

8

besjedama:
ka^j-'.

,,daleko bio

od nas prezir materinskog

jezi-

Ova se, dakle, rasprava dijeli u tri doba. Prvo je ono, kad pocese po Dalmaciji spisatelji pisati u na§€m jeziku. Driigo je od XV. do poloMine XVIII. \ijeka.

U trecem

otpada knjize\Tiost upravo nazvana dubrova^ka
ili

a nastiipa srpsko-hrvatska

ti

juznoslavenska, a to

je

doba danasnje,
dva
,.ognjista''

koje
ii

prestavljaju
,.elipsi",

Biograd
zemljista,

i

Zagreb, kao
gdje
sii

velikoj

se

nastanili Juzni Slaveni,
bro\Tiik.

iza

kako

moralno

propane Du-

')

Soite Ragueinus abeit a nobis patriae linguae eontemptns.

V

PRVO DOBA
Zna
preselili iz
se,

da su

se
i

prvi

Slaveni

za

cara

Heraklija

Karpata

nastanili
poslije

u zapadnoj Dalmaciji pod
njih
I

imenom Hrvata, a da
jedan te
isti

dogjose
Srbi
i

Srbi,
Hrvati
i

koji

su se naselili u isto^noj Dalmaciji.

su

narod po svijem dokazima povjesti
hroni^ari
nazivlju vas

starijeh

pisaca, tako da njeki

ovaj juzno-

slavenski

narod,

koji

naseli tada§nju rimsku Dalmaciju,

sad srpskijem a sad opet hrvatskijem imenom.

Kad
Dalmaciji,
saglasise.
V i

poce"se

jjisati

prvi

pjesnici

i

knjizevnici
i

u

Dubrovcani se u njih ugledase
i

s

njima se
Dalmaciji

Cakavstina

ikavstina

bile

su

u

onda u opce jezik
Cubranovica
sluzili

knjizevni. Prvi dubrovacki pjesnici do

su

se donekle Cakavstinom, ali

ne u

onolikoj mjeri, koliko se obicno misli.

To

je pitanje sve-

strano proucio Dr. Milan Resetar. Ovaj
je

naucenjak dosao

do zakljucka, da su 5akavski
pjesnika

oblici

kod
ovo

prvijeh

du-

brovafckijeh

dosta

rijetki.

U

prvo doba u

Dalmaciji odlikovali su se na knjizevnom polju:

Maruli6

Pelegrinovic i Hektorovic, a u Dubrovniku: Sisko Mencetic, Gjore Drzic i Mavro Vetranic CavCic. MenCetic (vulgo Menze), rogjen 1467., bio je
Lucie,
pjesnik platonsko-erotski.
i

Papalic, Martinac, Natali,

toj

Ijubavi ostavi sest knjiga
*

ep Jezusa Hrista.

10

Gjore Drzic,
Mencetica,
ali

rogjen 1460. zaljubi se u Jelu, kcer
se, te

od nje odbijen zapopi Mencetic
i

poce da pjeva

bozijoj Ijubavi.

Drzic

sii

za Dubrovcane sto
su
pjevali

Petrarca
bozijoj
i

i

Boccaccio za Italijance.
platonskoj Ijubavi.

Mnogo

o

Mavro Vetranic
rasrgjen, jer se je

rogjen je 1482.
odreci
ostrvo
je

Kao kalugjer
se

imao

opastva, odaleci

za
zva-

vas

svoj
sv.

zivot

na pusto
Sastavljao

kod

Dubrovnika,
i

no

Andrija.

Ijubavnijeh

poboznijeh

pjesmica u duhu svoga vremena. Xapisao je
udario osnov narodnoj
umjetnoj
tragediji

cetiri
s

drame

i

prijevodom

Evripidove ,.Hekube''.
pr\i pokusaj, da se

U

njegovijem

spisima ogleda se

pometne oblik narjecja hrvatsko-dalrodi se 1500.

matinskoga, cakavstine.

Slade dubrova5ki pjesnik, kaze, da je bio zlatar. Kako pripovijeda Crijevic, on se zaljubi u vladiku, koju ne mogase uzeti za zenu. Ona jednom rece: ,.sto bi htio od mene ovaj Ciganin?" To ga potaknu, da sasta\i pjesnicko djelo pod imenom ,,Jegjupka*'. Jezik je u njoj sasvijem razlicit
od jezika u ostalijeh pjesnika
njim poveo citav niz novijeh
prije njega, tako,

Andrija Cubranovic

da se za
i

pjesnika.

Gundulic

Pal,Jei

motic prenosili su u svoje pjesme
gjupke'*,

citave stihove

iz

kao

sto je to radio

i

Virgilij

sa

Enije\ijem

Lukrecijevijem
paka,
ali

stihovima.

Mnogi su

poslije pisali Jegju-

mu

se nijesu ni doniakli.

Stjepan Gucetic (Gozze) bi od dvadeset godina utamni5en. Jednom ga opazi kci knezeva opadena u lieu, u
bradi obrasla, pa zavapi: ,.Vidi dervisa!'' Cuvsi on te rijeci

spjeva „Dervisijadu*',

sluzeci se

ipak
s

kako

kaze

Appendini

njekijenj

rukopisom
1600.

imenom Stijepa

Gradica,
a

koji je zivio g.

Nikola Dimitrovic rogjen 1510., bio je trgovac ujedno i pjesnik. Kad osiromasi, skloni se u njeko

11

selo,

baveci

se

pjesnistvom

i

matematikom,
XIII.

u kojoj
god.
je,
i

se

toliko proslavio,

da ga

je

papa Grgur

1582.

pitao za savjet o izmjeni kalendara.
se za Petrarkom, po diihii

Pisao

povodeci

onoga vremena
cetiri
V

Ijubavnijeh

pjesama, poboznijeh
tri

poslanica,

pastirskc

drame

i

koniedije, u kojijeni opisuje
Stil

domaci zivot
a

ondaSnjijeh

Dubrov^ana.

mil je kao

i

u Ciibranovica.
stanovao je u
a

Marin Drzic
povrati kuci

rodio se je 1520.,

Fjorenciji. Tii se zaljiibi u njekii

Italijanku,

posto se

zapopi

se.

Napisa pobozne

drame:

„Ti-

renu^'

i

,,Adona".

U

istimi

on je glava dubrovaCkijeh

komedijografa.

Od

njego\ijeh

nam komedija

ostane samo

sedam

i

to nepotpimijeh.

U

njima je pogogjen pravi govor

ondasnjijeh Dubrovcana.

Preskocimo Mihajla
i

Men ce tic a,
i

platonskog filozofa

jezikoslovca,

a pregjimo na

Mihajla Bunica (Bona),
gr^koga. Njegove pjesme
iz

pjesnika slovinskoga, latinskoga

Ijubavne

i

„Jokasta", prijevod

Evripida,

proslavise

ga na daleko. Savremenik
koji je proveo

mu je

bio

Marin Mazibradic,
svoj

na selu

gotovo vas

zivot

njegujuci

slovinsku vilu. Bio je pivi, koji je uveo
i

tugjinsko bilje

cvijece.

Samosam

prozivio je svoj vijek s nezakonitijem

sinom Oracijem, koga je poucavao u pjesmi.

Savin Misetic Bobali
sti je

rogjen je 1530.

U

mlado-

bio tako naprzica, da je u sesnaestoj godini navai

lio

javno na nekoga Crijevica

smrtno ga ranio, da osveti
sest

svoga oca. S toga je bio u

tamnici
se povrati

mjeseca, a pet

godina u progonstvu.
se

Kad
i

u domovinu, skloni

u Ston, mahi varos, koja je spadala pod
Pjevao je
talijanski
i

dubrovacku
Spjevao
je
nije
slije

republiku.

slovinski.
i

sezdeset prigodnica o smrti svoje Ijube,
bila zakonita.

ako

mu

Gluhoca ga

unisti,

i

to svoje
i

oCajanje

u tiirobne pjesme. Monaldi, Gigliani, Caro
minju ga u svojijem spisima.

Varchi spo-

12

Frano Lukaric

(Luccari) pjevao

je

na grCku u

svakome ritmii stare Grcke. Imamo od njega prijevod „Atamanta'' i ,.Pastor Fido" Guarini-ja. Dinko Ranjina, (Rajj;nina) glaso\iti grecista, mnogo je pro^vio u
Italiji.

Ljuba\Tie pjesme bijahii
Livijii iz

mu

zabava.
iz

U

njima opjeva njekii

Mesine

i

neku Ruzu
Zuzerinu.

Fjorence, te glasovitu Dubrovkinju

Cvijetu

Bi

savjetnik Kiizme, vojvode toskanskoga, koji nagovoren od

Ranjine, osnova u Fjorenci prvo uciliste jezika slovinskoga.

Jo^ bi imenovan vitezom

sv.

Stjepana. Vrativsi sc u domo\i-

nu knezevao
go
iz

je

sedam puta nad republikom. Prevede mnoi

Tibula, Propercija, Marcijala, Fileniona

Moska.
]\Ile-

Dinko Zlataric
taCki ga duzd

rogjen je

1556. U^io je u Padovi,

gdje no je bio vrhovni upravitelj na ovoj imivcrsitati.

imenova vitezom
natpis:

..cavaliere

aureato",
viro
D.

U

Padovi jos postoji

,,Illiistrissimo
se

Zlatarichio Ragusino'*. Kad
nik, o^eni se
i

povrati

u

Dubrov-

porodi djece. Zadnje godine
iziic

proveo je u
tijem pjesma-

Konavlima.

Bi

slo\inski

pjesnik.

U

ma

najvise je uznosio Cvijetu Zuzerinu. Prevede Sofoklovu

„Elektru" i Tasovu ,,Amintu". Cvijeta Zuzeri (Zuzzeri)
zena
zauzimlje \idno
nijesto

rodila

se

1555.

Ova

u dubrovaSkoj knjizeMiosti.
i

Uzgojena u Dubrovniku u italijanskoni
pogje
s

slovinskoni duhu,
Pescioni-ja,

ocem u Jakin, gdje no

se

uda za Bara

^lana njeke gospodske porodice tjorentinskc. Cas bi stanovala u Fjorenci, a cas bi opet pohodila Dubrovnik. Pozva-

na u dvor Medici-ja, razglasi se radi
njezini savrenienici,
i

svojijeh pjesama. S\i

nasi

i

italijanski, stadose je slaviti.

Megju tijem

i

Tasso

joj

posveti dva soneta. Jedan pofcinje:

„E

certo questo tior di alta bellezza
di virtu,

E
')

che nelF

Illiria nacque.''^)

Ovo

je zaista cTijet uzvisene Ijepote

i

kreposti,

lodom

iz

Ilirije.

SMonaldi
joj

13

pokloni

sve

svoje

spise.

Vid
joj
iz

i

Nikola
Trstenoga

Gutetic, platonski
blizu

tilozoli,

opremali su
spise
i

DubroMiika
i

latinske

one latinske dijaloge

o Ljepoti

Ljiibavi

o kojijem toliko pise Appendiiii. Iza

smrti svoga

muza
kao

nije

dugo
a

zivjela; umrije godiiie 1600.,
italijauski
i

u 45.

godiiii

zivota.
i

Njeziui
Safiiii,

slovinski spisi
i

izgubili su se

mo^da
Seuoa,
zapofie
ali

se jos

sad nalaze

u kojoj italijauskoj
sac hrvatski nasijeh

kiijiznici.

glasoviti

romanopizivotopis

vremeua
romana,

da

pise

ove

^ene

u

obliku

ga

stize

smrt, te

ne

dovrsi.

DRUGO DOBA
Vec sve zemlje slovinske padose pod tugje ruke. Dalmacija pada pod Mletatku, Hrvacka se predaje pod
zakrilje
i

krune

sv.

Stjepana, te upija jezik
Srbija,

i

sve njema^ke
steiiju

ugarske

elemente.

Bosna,

Hercegoviiia
ostaje

pod turskijem igom,

sam

Dubiovnik

samostalau.
se kaze,

Knji^evnost po Dalmaciji ugusuje

Allelic,

kako

pun kruta nehajstva piema da se sam po sebi uzgaja.
bill

odgojii iiaseg naroda, zapusta
I

bas

do

polovine

proMoga
koji

vijeka glasoviti Ijudi osvjetlase obraz Dalmaciji,

su

kao plejada,

ili

kao
o

svijetlo

oglavlje oko ovog doba,

koje se za Dubiovnik zove: „zlatno doba".

Necemo
Evropu

govoriti

Succi-ju, o Veranzi-ju, o
ni

Domikoji su

nis-u, arhijepiskopu spljetskome,
osvjetlali,

o

ostalijem,

nego cemo

samo

spomenuti

glasovite

slovinske spisatelje:

Evo ih nekoliko: Prvijenstvo nosi Petar Kanavelic, rogjen na
i
i

oto-

ku

KorCuli, koji poslije porodi

drugijeh spisatelja, kao
ostale.

Banicevica, Ruzica, Petrea, Grega, Kai)oia
navelic
i

Kase je

mnogo

je

stanovao

u

Dubroviiiku,
i

gdje

o^enio.

Prevede „Pastor fido", kud

kamo

bolje

od

Lukarica. Sastavi

dramu

o

Hristovoj

muci. Napisa ep
pjes-

u 24 spjeva o svetomu Ivauu trogirskom episkopu. Andrija Vitalic iz Komize na glasu je radi me: „Ostan", koja se i dan danas proufcava.

a'
Ivan Tanzigler
raditi o
iz

15

-G
je

Zadra rogjen 1651. PoSto

ustanovio u Zadru akademiju ,,degli incoloriti", stade

poutavanju sloviiiskog jezika, koliko je mletafcka
strahovala od onoga
sto

vlada dopustala, koja je vazda
je

narodno

bilo.

Prevede Enejidu, od koje su bila stamprije

pana samo dva spjeva. Sastavi rjeMk slovinsko-itali-

jansko-latinski
njim
i

nego

Stulli,

koji

se

je

mozda

s

koiistio. Izda knjigu o staro-slovinskijem

spomeui-

cima, koji se nahode po Dalmaciji.

Jeronim Cavagnini,
skop
trogirski,

Spljecanin, rogjen 1640., epispis:

napisa

moralni

„Siroma§tvo

i

bogastvo". Andrija Zmajevic, Kotoranin, arhijepiskop
Ovaj sazva sveti sabor crkveni, jedini sabor
ci'kvi,

barski.

u

latinskoj

koji

se

je
i

drzao

i

opisao

slovinskijem

jezikom.

Napisa
godine

draniu
1654.,

ep

o

bitkama
s

Kotorana
natpisom

s

Turcima
i

jednu
s

pjesmii

„Pakao",

,,Zgode

crkovne"'

latinskijem prijevodom, kojijem se

je sluzio poslije glasoviti Farlati.

Ra5ki ga nazivlje „gla-

vom

naufinjaka". Njeki ulomci tijeh spisa bise vec stam-

pani u Biogradii od nasega Bogisica.

Vinko Zmajevic,
ski arhijepiskop, zatim bi

Andrijin brat, prvo je bio bar-

premjesten od Mletica na mi-

tropolitsku

stolicu

u

Zadru.

Mnogo

je
i

radio

oko

pre-

vogjenja crkovnijeh knjiga u glagolicu,

za

to

poSlje

u
se

Rusiju glasovitoga Mateja Karamana,
lodanio je u Zadru

Spljecanina.
knjiga,

Obje-

mnogo dubrovaCkijeh

da

u njima jezik

ufci.

uin,

Ivan Ivanisevic, Bra6aCaric, Lalic, Gjorgjevic, Spljecani, ArmoluSic,
Dostojni su jos spomena
Spljecanin,
i

Siben^anin, Vuletic,

Ivanovic, Budljanin.
vec
5akavstina

Ako
je

je ovo
biti

doba

toliko glasovito za Dalmaciju, sto

imalo

za

Dubrovnik?

Ovdje
i

u

knjigama ustupa mjesto stokavstini

osobitom dubrova5-

akom
i

16

-G
mnogobrojne
stranama
i

narjeCju, koje su dotjerale

akademije,
radi prisvo-

radi trgovanja po slovinskijem

jenja mnogijeh srpskijeh zemalja, predanijeh od srpskijeh
vladara, (kao na primjer Koiiavala) a uajvise radi sve to

veceg dolaska Srba u Dubrovuik. Ovo je narjeCje dubro-

va5ko jekavstiiia,

6ist

hercegovafcki

govor, jer

je

Herza

cegovina za Juzne Slavene ono sto Toskana za Italijance
Saksonija za Nijemce, Pariz za Francuze
Spanjce.
i

Kastilija

U

ovo

zlatno

doba
igre.

ep

procavtje

Guuduliceiii

a

lirika Gjorgjicem. Palmotic,

od

kojega imamo 27 drama,
se
je

zabaci stare

pastirske

Jediua

Gunduliceva

„Dubravka" jo§ prikazivala, jer
igrama.

je sliCua Pahnoticevijem

U

epopeju

i

dramu

uvla^i se sada osmerac. Grki

udes, koji Dubrovuik zadesi treSnjom godiiie 1667. strpa

pod rusevine

vi§e

od

poloviiie

knjizevnijeli

djela

ovoga

doba. Budi napomeiiuto jos, da

Ivan
tii

Mattei,

uajegjeu

na republiku, pregje u Rim
smrti u

i

postaue

jezuvitom.

Na
za
do-

Rimu

godiiie

1728. ostavi
i

jezuvitima sve dubrokoje
je

va5ke rukopise u prozi

pjesmi,

bio

prije

sebe nabavio u Dubrovniku. Nikada se
znati, sto se je dogodilo sa tijem

iiije

moglo

rukovetima dubrovatkirukopise

jeh rukopisa iza ukiimca ovoga reda. Njeki driigi Mattei

umrije u Dubrovniku
vjesti

1788.

i

ostavi

svoje
ali

po-

dubrova6ke fratrima Male Brace,

pod uvjetom
navale
su-

da to sve bude predano jezuvitima, ako
nastanili u Dubrovniku.

bi se ikad opet

Ovome dodajmo
sv.

jos

sjednijeh naroda u potetku ovoga vijeka, jer
je

tada

propala

u manastiru

znamo da Jakoba na Plofcama

veoma znamenita za vas narod, jer je imala na sahrani osim mnogo dubrovafikijeli rukopisa, jo§ i mnogo srpskijeh spomenika u rukopisu, darovanijeh republici od cara Dusana, kad je dolazio u pohode Duknji^nica kalugjera,

brovniku.

17

Homer
ci

za srpsko-hrvatski narod jest
i

D^ivo
koji

G unprei

ulic. Ilodio se 1588. Ozeni se

porodi

tri sina,

Fran a,

koji stiipi

u

sliizbu

austrijskog
i

ccsara,

J era,

minu u opsadi
spomenik.

liarcelone,

Siska, koji osta kod kuce

postade valjan pjesnik.

U

Dubrovniku

mu

je

podignut

Prevede Tassovu „La Gerusalemme liberata",
i

koja se izgiibi osim njekoliko spjeva,

ako Antonije Ka-

ranianeo
timido''

iz

Visa ogleda
i

taj isti prijevod.

Prevede „L'amante

od Preti-a

,,Filli

in Sciro". Izagje zatim

„Osman",
panslaIsla-

ep u dvadeset pjevanja, u obliku,
vistickoni
niu.

moze

se reci,

biva, o bojevima hriscana Slavena

proti

Protagonista je kralj poljaSki, a bas Poljska je bila

tada najsilnija megju slavenskijem

drzavama
i

od

BaltiC-

koga do Jadranskoga mora. Tu su opjevani
Obilici,
i

Nemanjici,
kralj Matija

Svilojevici

i

Kralj evici

i

Hmijadi

i

na celu hrvatskijeh jmiaka.
regbi da nije

U

metru je
ritmici,

osmerac,

koji

bas

po

italijanskoj

nego

upravo
slo-

stara slavenska metrika,

prepolovljena
i

od sesnaest

gova.

Nema u

epu XIII.

XIV. spjeva. Po

prilici istinito

je nmijenje nekijeh sadasnjijeh knjizevnika, koji govore, je Gmidulic, imajuci

da

osnov svekolike svoje epopeje, pisao

pjevauje ne po brojnom redu vec preskatuci, te ga smrt
oniela,

da ne

svrsi.

Nadopunili su tu prazniuu
DubrovCanin,
i

kofievic

(Sorgo),

Ivan
V

Petar SorMazuranic,
i

Hrvat, na glasu radi svog remek-djela „Cengic-Age", pro-

glasena

po
i

svemu

svijetu.

Ta dva spjeva Sorko6evica
su
i

po jeziku
lu

po nacinu pjevanja u velike

slicna sti-

Gundulicevu.
i

Mazuraniceva je dopuna bas zgodna
u dubrova^kijem izrekama,
dull sadasnjeg
ali

u

umjetnoj fonni
poetski po
uvigjas,

pojmovi su

novom kalupu, a u njekijem izrekama odmali
vremena.
Poslije

da nadavaju na
rukopisi

dvadeset godina
niku
razli^ni

nastojanja,

da se

pokupe po

Dubrovi

Osniana, Dubrovtani

Volantic
2

Ambrosij

Markovic

izdali su

ga stampom istom godine

:!»'

31826.

18

»G
i

Osman

bi

preveden na italijanski

na

latinski
i

od
od

Vidovica, od Jaksica, od Getaldica

po koji komad,
drama.

Zamanje.

Od Gundulica imamo
Kalandric-'
originalna
prije

jos ,,Suze siiia
i

razmetjo§,

noga*', ,,Mariju

sest

,.I)ubrav-

ka"

ostaje

vazda
nije bio

drama.
radi

Dodajmo
politike,
i

da
je

„Osman"

stampan

jer

Dubroviiik bio pod zakriljem Visoke

Kapije

sultanima

haraC placao, kao sto je poznato.

Danas nauCnjaci mnogo pisu i raspravljaju o torn epu. PodmarSal Brnja Kaboga, Dubrovfcaniu, koji iz malena pogje u Befc na sluzbu austrijskog
s

cesara,
jezik,

i

koji je

toga

malo

ili

nimalo

poznavao
sobi.

nas

drzao je

„Osmaiia'' na stolu u svojoj
§to drzi tu knjigu

Upitan

vise

puta za

pred oCima, kad je ne razumije, odgostoji

vorio bi: ,.U ovoj knjizi
vine,

slava

i

dika

moje

netom

je

ugledam pada mi na pamet

domodomovina i

narod, kojemu pripadam".

D^ono Palmotic (Palmota)
da nau6i jezik na
propade biva,
jada*',
izvoru.

rogjen je 1606. Ufcio
i

ga je Gundulic. Mnogo je putovao po Bosni

Hercegovini,

Umrije prije nego

nm domovina
ga obnovite,.HristiI

prije treSnje. Safarik nazivlje

Ijem dubrovatke drame. Poglavito

mu

je djelo

kojom
i

je

posao posve Vidinijem

stopama.

radi

jezika

radi jasnoce takmi se sa Gundulicem.
bijase

Ivan Bunic (Bona) rogjen 1607.
erotski
i i

pjesnik
liritara

lirski.

Safarik veli, da je
sa Gjorgjieem.

najbolji

od

da

se

nadmece
i

Napisa mnogo

ekloga,

anakreontika

poboznu pjesmu ,.Mandalij ena".
6ovjek glasovit u dubrovatkoj
po-

Nikola Bunic,
vjesti, bi

prozvan Atilijem Regulom od MiUlera, njematkog
godine
1678.

povjesniCara. Umrije u tamnici u Silistriji

kao mu^enik za domovinu. Senat naredi da
natpis, koji se jo§

mu

se posveti
opcini.

pomnjivo

cuva u dubrovafckoj

Kardinal Tolomei izrete o njemu slovo

preko

zadusnica

19

u Dubrovniku. Osim §to je na latinskom jeziku
knjiga o dubrovatkijem zakonima
i

napisao

obiCajima, koje je on

znao na pamet, jer je sve to
je jos poboznijeh

propalo u tresnji,
Sv.

napisao
i

pjesama na Cast
ep,

Bogorodice

Sv.

Ivana

Krstitelja,

biva, o

usjekovanju glave
imenu,
s

Sv.

Ivana.

Ivan
rom Mattel
Stulli-ja.

Bunic,
jos prije

drugi

po

uCenik

kardinala
i

Tolomei-a, sastavi

rjeCnik zajedno

Ivanom Alety
i

Gju-

od jezuvita Delabelle

malobracanina
ko-

Prevede na nas jezik

mnogo

francuskijeh

medija.

Iji"

Vlagj Men5etic (Menze) proslavi u svojoj „TrubZrinjske i mnoge druge junake, a ostavi mnogo bu-

koliffijeh pjesama.

Jakob Palmotic,

kojije

mnogo putovao po
zena
i

Evropi,
pogi-

nagje se u Carigradu, kad

mu

Cetiri

sina

bose u tresnji u Dubrovniku. Bi poslan od
tra^i

republike da
i

pomoc po Evropi, da
„Didona". Baro Betera, marljiv

se

ponovi

Dubrovnik, te

napisa ep u dvadeset pjevanja
Ostavi tragediju

„Dubrovnik ponovljen".
gragjanin,

5uvar blagajnice

u doba tresnje, kao pjesnik ^ivo opisa onu prvu golemu
nesrecu, koja snagje Dubrovnik. Najposlije
je pouCavajuci svoje dvije kceri,
poslije

samosam
Pavlu.

^ivio

Maru

i

Pavle

bila
i

je

astronoma,

majka glasovitoga Rugjera Ane Boskovic, dubrova5ke

Boskovica,
spisateljice,

Rugjerove

sestre.

Od

nje

imamo „Porogjenje Jezusovo".

tre6e doba
Tresnja
6.

Aprila 1667. bi

prvi

niateiijalni

uzrok

poraza ovoga grada, koji se neizbrojiiijem napoiima ipak
poslije

ponovi.

Ponovi

se,

a

zasto?

Neka sad

govori

Ciampoli,

italijaiiski

spisatelj nasijeh

viemena: ,.Kad se

Dubrovnik dize
ienja
slabosti

poslije gotovo pedeset godina, bijase
i

samo
uarod
u

bijedan dokaz opadanja
i

pokazivase do koga stupiija poui-

moze
svaki

s

vremeiiom doci

kraj, grad,

pojava, koju

dan

gledamo

kod pojedinaca
obracajuci

privatnom

^ivotii.

Bezbiojni spisatelji

painju

obliku, zlo prikrivaju piaziiiiui sadizine.

Osuov obrazovaodakle
gdje
se
jezik,

nosti

onoga Dubrovnika bio
kultuia

je uvijek
i

italijaiiski,

izviraSe plemenitost,

dotjeiaiii

malo po malo prihvacajuci ga razvi
koji Mleci poStovahu;

elenieiiat

slaveiiski,
i

kad

iijih

iiestade,

umrije

Du-

brovnik, prepusten sa slavenskoni Dalniacijoni Austriji na

be^kom
jak,

kongresii.

Njegova je knjiga nov
ravna megju

svijet

i

za dva

vijeka sjaje naj^ivljom svjetloscu, ujegov je umni ^ivot tako

da

mu nema

Juznijeiii Slaveninia. Italija
i

davaSe tomu narodu peCat svoje velitine
otvaraSe niu svoje universitati, slase
miSljenja
s
toiii

svoga ziianja,

mu

odjeke evropskog

tudnoni pojavoni, da se njegovi spisatelji
i

slu^ahu trima jezicima, italijanskijeni, latinskijeni

srpsko-

hrvatskijem, tako da se ova ju^noslavenska Atena ne pod-

21

lo^ ni

Italiji

fpravoj

ali

ne

ugnjeta^koj
spoji

uCiteljici)

ni

Visanciju,

nego

slobodna,
i

uljugjena,

grCko-rimski

svijet sa slavenskijem

dade susjednim Slavenima umjetiiglagjenost.

nost, znanje

i

cak svoju

Za cudo

je

velik

broj

njegovijeh spisatelja, cudnovat broj jos neisturenijeh

djela u premnogijem bibliotekama.'")
Poslije tresnje trebalo je zapisati

mnoga

lica

druele-

goga reda, biva pucane, u plemstvo. Dakle slovinski

menat vec

je

broj em

posve

nadjacao

latinski.
i

I

tada

ustadose politicke stranke staroga

plemstva

pucanstva,

kao negda u Rimu. Toliko prkosise jedni

drugijem,

da

na svrsetku nastade anarhija. Ta je trajala za punijeh sest mjeseca. Dubrovacki puk zivio je tada bez uredaba, bez ikakva suda, pa pri svemu tome ne dogodi se ni jedno
ubojstvo, pa ni jedna lupestina.
')

Jedini

primjer

i

pojava
corns

Eagusa, riaJzata dopo

circa

ciuquaiita

auui, rimase
di

solo

eveiitiirata

piova di decadeu/.», mostra a quale stadio

avvilimeuto

6

prostrazioue puo col tempo giungere uo paese, una citta, un popolo,
in individni privati.

feuomeno che vediamo ogui gioino
revoli ficrittori che seguirono,

Gli

innumedissimu-

seibando

culto per la forma,
il

lano male

il

vacuo del couteuuto. Di quella Ragusa

tondo di civilta
il

era sempre italico, d'onde originava la uobilta, la coltura,
raffinato,

liuguaggio

dove V elemento slavo

si

svolse

man mano
mori
nel

accettandolo, cui

Venezia
donata

rispetto, finche spirata Venezia,
all'

auche

Ragusa abbandi

Austria

colla

Dalmazia slava

Congresso

Vienna.

La sua

letteratura e

uu moudo nuovo

e per

due secoli splende di luce
i

vivissima

ed ha vita intellettuale cosi iutensa, da non aver pari fra
1'

Jugo-slavi. 1/ Italia dava a quel popolo
e del

impronta della sua grandezza
le
i

suo sapere,

le

apriva

le

sue

universita,

mandava

gli

echi

del pensiero europeo con lo strano fenomeno, che

suoi scrittori adocosi

peravano spesso

tre

liugue

italica,
si

latiua

e

sorbo-croata,

che

questa Atene jugo-slava uou

asservi

all' Italia,

(vera
a

maestra

ma

non oppressiva) ne a Bisanzio,
il

ma

libera, colta
e

valse

congiungere

moudo greco-romauo
arte, la scienza,

collo

slavo,

porto ai slavi suoi circonvicini

r

e perfiuo la sua galanteria.

Prodigioso e
in

il

numero
bi-

dei suoi scrittori, maraviglioso quello delle

cpere

moltissime

blioteche ancor iuedite.

22

Za ove pu5ku, obaznase u ono doba
u Ijudskoj
koji pise:

povjesti!

dvije

stranke,

vlasteosku

i

svi povjesnicari

do Voltaira,
o

,.Hocete

li

da vam

sad

prifam

velikijem

vladama

svijeta

pocevsi od Kitaja do posljednjijeh uesloga

dubrovackijeh?-' (XXII. Dijalog).

U

toliko nastaje

veliki

prevrat
se

u Fraucuskoj;

za

Napoleonova doba Dubrovnik
,,Dubrovnik umrijc na

predaje oruzjii

francuveli:

skom. Neki sadanji njemafcki spisatelj (Renner) ovako
3.

Junija 1808.
i

strasnijem

„fiat"

evropskog dobitnika

(Napoleona),

od onoga

dana
u
bio

Dii-

brovnika nestade u povjesti
te
oni, koji

svijeta*'.

Napoleon propada,
sastanku
zauzeo.
je

na

nj

navalise,

biva

saveznici,
sto

beCkom megju
Mleci
i

soboni podijelise,
dvije

on

Dubrovnik,

glaso\ite

republike,

kad

se

plijen dijelio, bi§e

predane

Austriji. Iza
Italiji.

ustanka

italijan-

skoga Meci opet pripadose
je
i

Dubrovnik osta

gdje

danas.

U
u

ovo trece doba,

i

ako slovinski elemenat nadjaca

politici stari latinski,

ipak,

kao

da

je

bila

reakcija,
veli-

italijansko-latinska knjizevnost pope se
cine, a slovinske knjige, bas

do

vrhunca

da recenio,
je

opadose.

Papa
da
je

Benedikt XIV. usporegjivao je dubrovacke latinske spisatelje
s

piscima Augustova vijeka,
Italiju

te

govorio,

Dubrovnik natkrilio

u grcko-latinskoj knjizevnosti.

Grcka

se knjiga gojila

u

Dubrovniku
u

odniah

iza

pada
od

Carigrada. Gr5ki knjizevnici
kojijeh se njeki opet

pribjegose u Dubro\iiik,
Italiju,

preselise

a
i

najvise

na

dvor Medici-ja.

U

to

doba nahodilo sc jos
i

zenskijeh

glava, koje su zborile latinski

u prozi

i

u pjesmi.

Nike
su

Gu^etic na dvoru pape rimskoga
svojoj parnici govoii

Bonifacija IX. u nekoj
jeziku.

na latinskoni

Takogjer

latinski pisale

Laura

Battiferri, Jule

Bunic, Nade
velika prijate-

Bunic

i

Nike Rastic (Restij dumna,

Ijica Razzi-ja,

domenikanca, povjesnicara Dubrovnika. Po-

f

't

'

aiJ

' f
]

sljednji primjer daje

nam

porodica Ranjina,
bijahu

Ciji

51anovi,

poslije

iiau^njaci

i

diplomat!,

u

gr^ko-latinskoj

klasickoj

kiijizevnosti

odgojeni od svoje majke. Nadasve
goji.

su jezuviti utjecali, da se latinska knjizevnost

Od mnogijeh

dubrova^kijeh
i

latinista,

koji
i

su

na

glasu po svoj Evropi

od kojijeh ima spisa

spomenika

tamo amo po Italiji, Francuskoj i do Westminstera u Londomi, spomemicemo Benedikta Stay-a, koji je u
latinskijem

stihovima

ispjevao

vas

sistem

Kartezija

i

Newtona; Rugjera Boskovica, astronoma, kojemu senat
postavi spomen-ploCu u stonoj crkvi u Dubrovniku. Ovaj,

putujuci Cas pjesice a cas na konju, sastavi mali latinski

poem „De solis
pernika,
koji

lunae defectibus", koji Barruel prevede na francuski. Boskovic se u tom ugleda na Koet

takogjer

u

latinskijem
dolazi

stihovima

ispjeva

„Septem

sidera*'.

Za ovijem

Rajmund Kunic.
„ renaissance",
aii

S po5etka on je u6io knjige spisatelja

ukoren radi toga od svog sugragjanina Stay-a,
proucavanju izvornijeh spisa grckijeh
i

dade
i

se

latinskijeh,

preV

vede u latinske stihove Ilijadu
bi

i

grcku antologiju. Cesto
Albrizzi

Kunic hodio

na posijelo
i

kneginji

u

Rimu.

Nalazio bi se cesto

sa kneginjom Albany, kad je ova jos

mlada bila, i tu bi se razgovarao sa glasovitijem Alfieri-jem, kojemu bi pokazivao svoje epigrame i elegije. Ovaj bi
glasoviti

tragik

uskliknuo:

„0h

quanta

bella

latinita

sprecata in tante nuUita!''

Sam Canova

svjetovao

se s

Kunicem

o estetici.

Brnja Zamanja skiti u latinske stihove sve fizi5ne pojave sa „Echo" i sa „Navis aerea". Tommaseo o
njemu
pise,
i

ako pretjerano:
pisati

„Niko
ako

niti je pisao, niti

pise, niti ce

tako

divno
Odiseju,

latinski
i

kao
ne
s

Zamanja".
velikijem
i

Prenesc u latinski jezik
uspjehom,
ali latinski

prijevodi iz Teokrita,

Moska

Biona

takme

se,

a gdje gdje nadmasuju u Ijepoti maticu.

3-

24

>^
koji je
s

Faustin Galjuf (Gagliuffi).
stavljao,

mjesta sa-

latinskijeh epigrama bijase debar

prijatelj

Kar-

dinala Fech-a, Napoleonova strica.

Gjuro Feric (Ferri)
ki

kanonik. Stiho^^ su
i

mu

slat-

u njegovoj ,.Periegesis*'
je

u ..Slovinskijem apo-

lozima", koje

preveo na latinski jezik. Feric je upravo

pjesnik gnosticki slo^insko-latiIlski.
Fosljednji megjii glasovitijem
javlja se

Ijudima

ovoga

doba

Dzono Rastic
i

(Resti), ciiveni latinski satirik.

Njegove poslanice
I
i

satire

ne zaostaju za Horacije^ijenl.
toliko
se

prije

ovoga

doba,

klasi^nog

za

grcku

latinskii
i

knjigu,

Dubrovnik

ponosio

glasovitijem

grecistima

latinistima. Ljekarstvo se
Italiji

podi^e sa
i

Balji-

vi-jem,

lijecnikom, koji je u

zi\io

umro. Mnogo

je napisao

,.De fibra movente*'.

Benedikt Rogacic (Rogacci) rogjen 1646. Pogje u Rim te se pojezimti. TJmrije u Riniii 1719. Kao bogoslov
pisao je latinski o bozijoj Ijubavi; kao metatizik: ,.De

Uno

necessario''; kao pjesnik latinski napisa ep: ,,De tranquillitate animi"\ Istmi jos sve pjesme Sv. Vlahu,
koje se
i

danas citaju

i

pjevaju u dubrovackijem cikvama

na

ep o tresnji. koja obori Dubrovnik, te ga posveti Kuzmi III., toskanskomu vojvodi. Ovaj ep prevede Ivan Bizar. Ostavi jos dnje knjige: ,.De latina fraseologia". Na grobu mu stoji napisano: ,.Benedictus Rogaccius amoris in Deum
cast o prazniku sveca. Napisa jos

script or et exemplar'\

Mihajil Audio Bozdari,
DeirOngaro,
je
italijauski

kome napisa
rodio
spase,
se

zivotopis

pjesnik,

1654.

Imao
se

12 godista kad se od
s
ostalijt'in

tresnje

nahodeci

u

crk\i jezuvita

uridruzima. Pogje u

Jakin. a

odavle poslije u Rim, gdje

postane

tVatrom
razlicite

kai)unnom.
l)ogoslovske

Pogje docnije
teze,

u

Spanju.

Njegove
pred

koje je javno izgovono

spanjskijem

kraljem,

25

uSinise,
bi

da ga

kralj

imenova

„ Grande

del regno". Poslije

imenovan

generalom svega reda kapucina u katolickoj

crkvi.

Bio je Covjek u velike
molili,

pobozan

i

pun

svetinje.

I

ako su ga
stene

ipak nije htio da stampa svoje besjede

bogoslovlju, dapa^e preporu^i fratrima da
ili

budu

ili

imi-

s

njim zakopane. Samo nastojanjem tijeh fratara

stampalo

„Metodo degli esercizii spirituali". Takovo sakrivanje spisa ponovi Faust Verancij, filose:
i

zof, glasoviti

matematik

i

slovinski

spisatelj

u Dalmaciji,

„^ivot izabranijeh Divica". Ovaj Verancij napisa povjest Dalmacije, pa naredi da bude ukopana s njim u isti grob. Jos se po Dubrovniku
koji
ostavi:

nahode
Beteri,

autografi

poslanica
i

Bozdara
sa

svojoj

sestri

Marl

od kojijeh

ja neke imam.

Stojkovicem, koji je sudjelovao u saboru u Kostanci, i sa Dionizijem BeBogoslovlje se jos dici
rn

edeli,

domenikancem,

koji je bio ucitelj
i

gr^ke knjige

u

Bolonji. Latinsku knjigu proslavi

Flavij Eborensis,
umrije

portugalski Jevrejin, koji pribjeze u Dubrovnik a

u Kotoru. Ispjeva sve pasove dubrovackog
se

plemstva

od

postanja grada, po bajkama poznatijem o Pavlimiru, koji
iz

Rima vracao

sa

svojijem drugovima,

megju ko-

jijem u glavu spominje nekoga Saraku, koji

Huic comes egregiis juvenis Saracus in armis kao drugi Eneja nagna svoje drugove, da se tu zaustave
i

da ogradama utvrde Dubrovnik:
duce

me
signa viri:

Hie agite o
Saraca ex

fortes, sistite

illo

tempore clara domus.
glasovitoga

A

gdje je

Marin Getaldic, drug

Pavla
pona-

Sarpi-ja? Sarpi pise, da je Getaldic bio „ audio u

§anju

,

a hudoba u matematici". ]Njegovi se latinski spisi dijelom

vecijem

bave

matematikom,

i

prije

nego

se

26

Fichte-ovi

i

Newton-ovi
i

izumi

raznijese

po

E\Topi,

on

prvi ogleda

upotrijebi algebru u geometriji. Dubrova^ki
je bo-

narod prica mnogo o njemu: da je bio vracar, da
ravio u
stojeci
spili,

koja se
spili

i

danas zove

,.spila

Betina", da je

u

toj

pokraj

mora caklima

gorio lagje,

koje

bi prolazile.

Kao latinski naucnjaci spominju se jos Stjepan Gradic, prvi nadzornik vatikanske kujiznice u Rimu, prijatelj glasovite Kristine, svedske kraljice. Njemu se pripisuje,

da

je

jedan od prvijeb
iza
tresnje.

koji

je

nastojao,

da

se

Dubrovnik obnovi

Pjesnici

bijahu

takogjer

de Angelis i Petrovic. Povjesnitari i hronisti bili su Serafim Crijevic, domenikanac i Sabo Slade, malobracanin. Velik je povjesni5ar u svemu slovinskome narodu Mavro Orbin, dubrovatki kalugjer, koji napisa: ,Jstoria degli Slavi" u italijanskom jeziku. Ova historija bi stavIjena u Rimu u index, ali za neko doba. Crijevic prozvan Tuberon, kalugjer DubrovCanin, napisa historiju Ugarske u latinskom jeziku, koja u Rimu bi stavljena u index,
gdje se
jos su:
i

danas

nalazi.

Povjesnicari

dubrova5ke

dr^ave

Lukaric, Dubrovcanin, Razzi, domenikanac iz Fjorence, u dubrovackoj povjesti veoma tacan, Rastic, koji pogje Razzi-jevijem stopama, Appendini, povjesni5ar bez kritike, koji iznesc istoriju
priCa, posto prva njegova

bas

onako
bi

kako

se

taMja
Svi

povjest
ovi

zabranjena
pisali

od

dubrovatkog senata.

su

povjesnicari

italijanski.

En gel,

njema5ki povjcsniCar, izda povjest o
losu, jer je imao,

Dubrovniku ne toliko
pismene isprave, koje
nikanac
stalo.

kako

govori, sve

Stijepo Raj5evic, konsuo, rogjen u Hercegovini. Brnja Getaldic, domeje ostavio
:

mu

Coleti kaze

da

je napisao

hroniku, koje je ne-

Nikola Ranjina
njom
se
i

proteze

hroniku svoju do 1545.

godine;

Razzi

posluzio.

U

njoj

ima mnogo
po svoj

komada nekog Melecija. Ovaj neznani

spisatelj

27

prilici

Mvio je u XII. vijeku.
stih

Od

njega je

ostao

91

la-

tinski

u

njekijem osobitijem heksametrima.
i

Coleti,
ih.

Serafin

Crijevic

Miho SorkoCevic objelodanise
nastavi

Bo-

leslav Tiburtini Gradoje napisa hroniku od 1300. do
1400. Bratanic

mu Braila
napisa:

do

1450,

a

Ivan

Gabrov
e

do 1500. Ljudevit Becatelli, dubrovaSki miBolonje,

tropolit iz

„Sulle
1560.,
ali

cose
se
to

di

Ragusa
izgu-

Spalatro" od 1555. do
Hroniste su jos
bill

djelo

Matej Drzic, Ljudevit Be6ic i Kris to Vlajki, koji umrije 1728. Frano Gundulic ostavi mnogo latinskijeh historijskijeh rukopisa, koje je sve upotrijebio Dzono Rastic i Eusebij Kabilo.

boga, kalugjer, koji umrije 1590. i ostavi sve to Hrisostomu Ranjini, stonjskome biskupu. Ivan Gundulic,
fratar malobracanin, koji umrije 1650., napisa dubrovacki
Ijetopis

do

1484.

Audio Martinic,

domenikanac, koji
svetac

umrije 1503., napisa neke hronike. Drzan je kao

u dubrovackijem pricama. Brnja Gjorgjic, kalugjer, napisa hronika
i

poslovica dubrovackijeh do
kalugjer,

godine

1500.

Eusebij

Baselji,

skupi
su

u jednu knjigu sve
zivjeli

povjesne ulond^e kalugjera,
i

koji

prije

njega.

Martin Rusic napisa stampa u Madridu: „Compendium totius slavicae nationis". Nikola Craneo napisa: „Annali di Ragusa" do 1545. Grgur Natalie,

domenikanac, koji umrije 1550.,

i

koji je

imao
drzan

do-

pustenje da govori svu misu sjedeci,

ostavi

„Povjesne
kao

razmisli vrhu Dubrovnika"
dubrovacki Polibij.

i

s

toga

je

Gebhard

iz

Liineburga, prvi megju

Nijemcima napisa povjest dubrovacku u tri dijela, stampanu u Leipzigu 1781. Filip Alegretti, kalugjer italijanski, izda spis latinski,

jem knjiznicama: ,,De

Pouqueville (1805), no (1515), Ivan Bodini

veoma rijedak po italijanskiragusina nobilitate". Francuz Antun Cassa, Frano Roma(1609),

Frano Sansovino

28
ri700), svi Italijanci,

u svojijem

kajigama

donose

dugu

povjest
skoj
i

DubroMiiku.

U

njekijem knjiznicama u Francu-

u Njemackoj nalazi se neka povjest dubrovacka spo-

menuta od Engela, pod natpisom: ,.La republique de Raguse*'. Engel se tuzi, da je nije mogao imati. U Bruxelles-u 1806. izide kratka povjest

Dubrovnika u fcasopisu
Sasta\i
povjest

„Esprit des jouiTiaux*'.

Rugjer Betera, utamnicen od
duje Austrija zabranila

Austrije, umrije u ugarskqj tamnici.

brovacka stampanu u Londonu, koju
a

da

je

narod

nije

ni

vidio.

Miiller
u

takogjer

napisa

povjest

Dubrovniku, koju jos

rukopisu

preda

pod-

marsalu austrijskome
se ne zna,

Brnji Kabogi, DubrovSaninu, o kojoj
djela.

kud

se

An tun Sjerkovic
imenovan

(Sorgo),

plemic
posto se

dubrova^ki,
nastani

od

Napoleona

vojvodom,

u

Parizu, iza

kako

Austrija

zapremi

Dubrovnik, napisa kratku povjest o Dubrovniku, na fran-

cuskom
I

jeziku.

druge
o

naucnjake

mogli bi ovdje

spomenuti.

Da
drug

ne govorimo

Anselmu Banduru.

kalugjeru
i

dubrobi

vackome, koji vas

svoj \ijek prozivje u Parizu,

Montfalcon-ov. Ste^e evropsko ime u arheologiji, a osobito

u numizmatici. Dosta je da koju kazemo o Ivanu Rosaveru, dubrovackom donienikancu, koji. kad Austrija zapremi Dubrovnik, ostavi domovinu sa Sorkocevicem,
Alety-jem
i

Altesti-jem. Bio je velik

tuma^ svetoga pisma
jevrejskoga
latinska

staroga zavjeta, jer je
Bolonji,
bibliji

bio

ucitelj

jezika

u

gdje

je

i

uniro.

Njegova

rasprava o
nau6-

staroga zavjeta privufce

paznju njemafckijeh

njaka a najvi^e pape Pija

IX., koji je govorio

dubrovacveliCanstvo

kom

biskupu Vicku Zubranicu, da on
torn,

pozna
grad

Dubrovnika samo po
savera.

sto je taj

domovina Roitalijanska,
la-

Ovako

golema

knjizevnost,

latinska

i

dopre do vrhunca vec godine 1484. sa dubrovaCkijem

29
tinskijem pjesnikom Ilijom
koji

Lampredijem Crijevicem,
pjesnik,
i i

od 20 godina

bi

okmnjen u Rimu kao

5iji

spisi poetski

sad stqje u Vatikauu, uregjeni

razdijeljeni

u devet knjiga od
bracanina, koji se

An tun a Agica, dubrovaCkog malozapopi, kad mu umrije zena i prozivje
kceri.

Ovako golema knjizevnost izdahuu na posljetku u nasa vremena s Nikom Pucicem (Pozza), Lukom Sorko^evic em, Barom Beterom i Vlahoni Getaldicem. Svak vec uvigja, da je ova ogromna latinu Rijeci sa dvije
ska knjiga mogla ugusiti
sasvijem
slovinsku
Ali
i

poraditi,
slovin-

da slovinske
sku knjigu
Stulli,

vile

sasvijem nestane.

saCuvase

Miho Sorko^evic, Rado Androvic, Luko
(Bizzarro)
i

Ivan Bizar

To mo Kersa. Ovi
lirifcara,

po-

sljednji pogjose

stopama Gjorgjica

koji

upravo

spada u dmgo, zlatno doba knjizevnosti dubrovafike.

Prema tome, red nam
sku, a ne za tugje knjige
proslavio.
i

je piiinjetiti,

da

dioba

du-

brova^ke knjizevnosti vrijedi samo za knjizevnost slovinnauke, kojijem se Dubrovnik

Ignacij Gjorgjic (Giorgi) rogjen 1675., bio je na naukama kod glasovitog latiniste dubrova^koga Luke

Kordica,
u Rim
Mljetu
i

jezuvita

iz

Mostara. Mladenatke

mu

pjesme

i

slane satire prouzrokovase
pojezuviti se; ali
i

mnogo

gr^ila.

Nenadno pregje
udari

mu

red

brzo

na
kao

nos,

smetne ga
i

povrati se u otadzbinu, te se pokalugjeri na
sv.

stupi u red

Benedikta,

gdje
stvari.

se

opat

opre senatu radi nekijeh crkovnijeh
tjera iz Dubrovnika.

Senat ga pro-

Presavsi u Padovu postade uCiteljem

isto5nijeh jezika.

uatrag,

i

Nakon malo godina Dubrovnik ga pozva jedne veceri, iza kako je u Tudizica besjedio
i

bozijem milosrgju, gdje su

on

i

svi plakali,

kad

leze

u

postelju,

smrt ga

snagje

god.

1737.

Bi

pogreben u

crkvi svoga reda sv.
liko je

Jakoba u
za

Visnjici,

na Plo5ama. To-

bio

zanesen

slovinskijem

jezikom, da je jos

30
tada napisao: „Da bog da na§i udarili
te

mojijem

tragom,

u znanstvenijem djelima

prokrfcili

put slovinskom jeziku
spjevu:

u knjiievnosti!*)
lijeni*',

U

svome poboznome

,.Mandau
oganj

slo^enu u osam pjevauja,

kaze,

da

je

strpao sve svoje Ijubavne pjesme, od kojijeh su se

ueke
izreke
6itav

ipak saCuvale u prijepisima po dubrova^kijem

kucama.'^)

Bio je jo§
grSkijeh

i

gnostifcki pjesnik,

i

preveo je mudre
slovinske
stihove

spisatelja.

Prenese

u

Psaltir, gdje je upotrijebio sve vrste slovinskoga
i i

litma
i

na 150 na5ina u stihovima izrekao:

,.Slava

Ocu

Siiiu

Duhu svetomu". Gjorgjic uapisa u slovinskoj prozi zivote sv. Benedikta i Davida. Od njega imamo jos Saljivu satiriCnu pjesan: „Maruiiko i Pavica" u narjefcju
mljetskome, u kojemu se nalazi pjesmica dosle ueobjelodanjena:

„Marunkove

suze".

teku ko medovina, ideje ba§

mu je osobit, poetske. U §aljivoj
Stil
i

stihovi
satirit-

noj pjesmi u XVII. vijeku susretamo
dri-ja,

uekog VI ah a Squapozuatu
pjesmu:

popa na KoloCepu,
i

koji sastavi

Cavalica", a da iie spominjemo Palmoticevu ,,Gomnajidu", koja se i sada pomifce u Dubrovuiku i koja je sastavljena u Konavlima po Arhilohu, pa ,.Bes-

„Macu§e

tuianstvo" Frana Salje. Gjorgjic sastavi na latinski raspru o brodolomlju sv. Pavla na putu u Rim
i

jednu hroniku latinsku: ,.De viris illustribus ragusi-

nis ex

monumentis
ili

patavinis*'.

Gjorgjic

je

liriCar

per excellentiani. Poetski

mu

je

zanos

u

pjesmi,

kako
presa-

malo u koga, da ba§ imamo

ba§

u nijednoga od

njegovijeh

snika. §to je ostalo
zaliti

od erotskijeh pjesama svjedo5i nam,
auto da fe^ §to u5ini poSto sveceni-

*)

Utinam

oostri meis

yestigiis

insistant, ut scieutias pertractando

aditum linguae slavicae
')

iu litterarum

rempublicam patefaciant!
Gaj

Mnoge

je objelodauio I>r. Ljudevit

1855.

god.

u

Zagrebu

pod uaglovom: „Ign. Gjorgji6a pjesni razlike."

31

kom
se

postade. Poboinost

i

taj

stari

zanos

poetski

nazire

u pjesmama, koje pietekose. Evo primjera:

Samo imam sad
I

rados,

Jere Ijubih u mlados;
s

Vilama nebore
zore.

Tance vodih do

Ovdje proviruje prava poetska cud, pa poslije
vlagjuje custvo poboziiosti:

opet pre-

Ah uestalno moje pero! Ah me pjesui taste odvece,
Raskidane ua
sto dila;

Hude

kiijige jur stoite,

Poplesaue lazmetnute,

Po svim stranam raznesene:

Da

se u

vami

vidit

bude

Smrtiii biljeg

me

osude.
(i^^i/^/o

Otac Inocencij Culic, Spljecanin
pisao je 1838, da on
pisa.

fratar gluhi),
ruko-

sam ima

§est

Gjorgjicevijeh

Kod

Lj.

Gaja

nagjose se dva, a jedan se nalazi u

nadbiskupskoj knjiznici u Zagrebu.

Megju tijem
tom

se rukoi

pisima nalazi
gedija
se,

i

prijevod prvoga spjeva

„Enejide"
ulomku
u
e

tra-

„Judita", istom zapoSeta. Po

vidi
i

da je bio zaista
odio narceAlotdl^
.

pretekao Alfieri-ja ja6inom izraza

republikanskijem duhom.
„^
//
e,

Tu

se opijeva kao

i

Alfijeri-ja

H

fioldatesco

oryoglio

ogni real

loi'dura"

Vrlo je republikanski prikazan harakter u tre-

cem

prizoru megju

Radoslavom

i

Mudroslavom.
prijevod

Izmegju

spomenutijeh rukopisa nalazi se
Ovidijevijeh

i

prvog spjeva

„Metamorfoza" od
iz

njekoga

Sima Zlata„Herojida".

rica

i

Leandrova poslanica

Ovidijevijeh

Gjorgjiceve latinske pjesme skupljene su u jednu knjigu:

„Carmen Piincipi Eugenio".

I

I '

Oa

'
I

1

Ne cemo
ni

govoriti

olvanu Gundulicu, unuku
koji ostavi idila
i

slav-

noga pjesnika ,.Osmana-',

igara (drama),
koji

Petru BoSkovicu^
i

bratu astronoma,

prevede

Koraelijeva ,.Cida"

preminu u
je

22-oj godiiii zivota,

pa

ni

Antunu Glegjevicu,
ri^kom pjesniku, radi cega

draniskom,
i

gnosti^kom
bio.

i

sati-

u tamnici

Spome-

nucemo Joza Betondica,
jijem bratom

koji se skloui

u Stou sa svo-

Damom. On prevede
prvi

Ovidijeve ,.Herojide",

a

godine

1764.

pote

da skuplja narodne pjesme

po puku.

Ivan Sorko5evic (Sorgo), rogjen 1706, prestavnik republike u BeCu, sa Marinom Tudizicem postara se za preporod slovinske komedije. Tudizic pretoci na dubrovaCku sve Molijerove komedije. I Bet on die prevede
neke
iz

Goldoni~ja, Metastasi-ja

i

^lalfei-a.

Poslije

njiii,

nestade sasvijem dubrova^ke komedije. Sorkote\ic ostavi
takogjer saljivijeh pjesama, kao: ,.Lastovske
i

poklade"
na
Ratn).

„Potomsko

Vijece*' (po seocu

Potomnje

U

ovo su se doba sla\ile kao slovinske pjesnikinje:

Lukre

Bogasin, Marija FaCenda i Katica Sorkotevic. Ivan Salatic, dubrovafcki pop, ponasi Gessner-ove
idile.

Marfci, pop

s

IMljeta, sastavi

u slatke stihove ^ivot
ostavi
prii

Svete Marije egipatske. Luka Bunic,
jevoda
iz

Horacija

i

iz

Virgilija,

i

bi

jos italijanski

spanjski pjesnik. Protumati u njekijem

svojijem

spisima

Grossi-jeva djela. Glavna je pjesma njegova
i

..Aretnsa"

„Arion", biva Ijubav Srgja sa rijekom Hnmblom. Gjuro Hidza, lijetnik, prevede Horacijeve ode i Virgilija i sastavi mnoge prigodne pjesme. Marko Ivanovic,
rogjen u Dubrovniku, kauonik kotorski,

mnogo

se prima-

kao Palmoticu sa svojijem epom: ,.Nova
ali

Kristijada'',
Francuz,

ga

nije dostigao.

Marko Bruere Derivaux,

jo§

kao

dijete dogje sa svojijem

ocem, kousulom, u Du-

brovnik godine 1774., te nau5i nas jezik, tako da postade

f

I*

do

*

r

'

1

jedan od nauCnjaka u

na§em
pogje

jeziku. Prebivao
i

je

mnogo
smrti

u Mostaru

i

u Travniku, tu se
Poslije

ozeni sa djevojkom, nje-

kom Fatimom.
Kisic.

u

Skadar,

gdje

iza

svoje Fatime uze

drugu

zenu,

neku
snagje

Dubrovkinju,

Mam
i

Na putu put Alepa umre u Cipm godine 1823.
pjesama, koje se
zovu:

ga

Ijuta

bolest

Sastavi

mnogo
te

slovinskijeh

,,Koleiide",

ih

uz

bo^icne

praznike djeca po putu pjevaju. Cini se da je izvor tijeh

kolenada na sjeveru.

U

Ruskoj, a

najvise

u

Poljskoj,

i

sada je obi6aj pjevati take kolende. Dr. Ciampioli pise
tijem pjesmama: „Osobit tip imaju

pjesme o Hristovu
uz

rogjenju nazvane „kolende'', te se pjevaju oko jasala

pratnju

lire,

pastirskog

muziSnog

instrumenta.

Njihov

dijaloski oblik postane

katkad
6esto

dramati^an, tako na dvor pjevaCe
sa
sela,

kraljeva

Jagelonaca

pozivahu
tugjijeh

da kazuju kolende za
dosli
cijeloj

zabavu

knezeva, koji bi

da pohode Poljsku.
Poljskoj."
i *)

Bozicu se kolende pjevaju po
jedinu komediju Brui

Imamo jednu
iz

erovicevu
cijala.

mnogo prijevoda
s

Propercija, Katula

Mar-

Ovo doba dospjeva

Pijerkom
i

(Petrom) Bunikoje bise

cem, spisateljem mnogijeh sve prodane u Zagrebu, i
koji je pjevao ne lose
i

satira
s

kolenada,

Antunom Kazna^icem,
zvuk

izdao dosta prigodnijeh pjesama.

Ako
jedva
se

je

u ovo doba oslabio
i

dubrova^ke

vile,

jedvice 5uo

u Dalmaciji radi nehajstva mleopet

taCke vlade. Ali narodni duh

ne is6eznu sasvijem,
bill

hvala budi nekijem piscima. To su

n.

pr.

N en a die
Cristo

')

Uu

tipo speeiale
si

hauuo

i

cautici per la nasoita

di
coll'

chia-

mati ,,koleudy", die

eaiitano iutorno al

presepio

accompagnaforma diadei

meuto della
logica

lira,

istrumeuto nuisieale dei pastori.

La
alia

loro

diventa
fiirou
i

talor

drammatica,
cautauti

sicehe
rustic!

spesso
a

corte
la

re

Jagelloui
divertire
la

chiamati

reeitar

koleuda per

priucipi stranieri venuti a visitar la Polonia. Si usa eantar
la Polonia.

koleuda a Natale in tutta

3

34
Kotora,

iz

Ivan Dra^ic,
,.0

spljetski kanonik,

koji

napisa

ep u deset pjevanja:

Ijepoti

diise*'
iia

i

pokloni ga du-

brova^kom
iz

senatii: izda jos

pjesama

Cast sv.

Dujma
i

i

„Molitvu velikoga marsala Evgenija-'; Karamanic
Visa,

Knezevic
iz

iz

Kiiiiia,

Kosta

iz

Spljeta

Babic

iz Skradina, koji se svi

povedose za glasovitijem Baraizdiii

ko vie era

Zadra, prijateljem „Vile Sloviuske*'.
i

Naj jaM da probudi
u Dalmaciji nego
je
i

narodui duh, ne samo

u svemu juznoslavenskom uarodu, bio
iz

Andrija KaCic Miosic, malobracamn
pjesama
u
i

Makarske.
slavi

Njegova pjesmarica od 140
junake srpske
hrvatske.

desetercu

On

nije sakupio bas narodnijeh

pjesama, kao sto je to uradio poslije Yuk, vec sam opisa

u pjesni junaCke zgode
roda.

i

nezgode

sipsko-hrvatskoga na-

Nema
iiz

sela u Dalmaciji, gdje se njegove pjesme ne

poju

gusle.

U

tu pjesmaricu
ih je fcuo

umetnu
iividje
i

tri

pjesme, sasvisii

jem onako, kako

u narodu. Dvije
koji

u osmercu.

On

je drugi iza Gundulica,

veliku

narodnu
danas

ideju, bez obzira

na razliku vjerc

politike,

sto

razdvajaju narod.
jezija,

Kad
i

je sva

dubrovafcko-dahnatinska poizraz
ti
,.

mo^e

se reci, umjetna, Kaciceva je bas

na-

roda. Pisao je jos

u prozi „Korablju*',

ili

biblifc-

ke pripovij
uvidje da je

etke*'. Umrije 1760.
2iv,

U

nase dane, kad narod

podize dva spomenika onoj dvojici, koji
prije

su toliko vremena
biva, jedan

razumjeli

jedinstvo
a

narodnosti,

Ka6icu

u

^lakavskoj

drugi

Gundulicu u

Dubrovniku.

Vuk
bavne

pise:

,.DubrovCani

nemajii

nikakvii
li

narodnu
neke
vec
Iju-

pjesmu". Donekle je ovo

istinito.

Izuzmemo
koje

zgode

u
li

gdjekojemu

mjestu,

su

viSe

umjetne nego
radovica
i

narodne, kako ,.Mare

Lopujka'', Prei

Sundetica, koja se kao drama prestavlja
i

u
Pi-

italijanskijem pozoristima,

,.Ljubavi

u

Rijeci"

jerka Bunica

i

,.Zlatka'

Antuna

Kazali-ja,

,.Bijedna


Mara"
Poslije
Ijani,

35

-S
Medini-ja,

Botica

i

„Jelka" Vice

mladog dubronarodnijeh.
se-

vackog popa, upravo nemamo pjesama

6isto

cemo

reci uzrok.

Puk, a nadasve

dubrovaCki

pjevalm neke pjesme narodue, toliko da je
latinski pjesnik,

Gjuro
pje-

Feric, kanonik,
sama,
ih
i

sakupio
sta
li

37
bile,

tijeh
i

starodaviiijeh pjesmica,

su

prevede

u

latiiiske stihove, te ih poslje

njemaCkome povjesniku
kakve su
dubrovaCki

Miilleru. Bolje bi bilo,
i

da ih je onako ostavio

bile, te

bi

i

do nas dosle.
i

Baldo Glavic,
pjesama.
Sastavi

pop, pokupio je

objelodanio skoro sve sto je tamo

amo

mogao

^iiti
i

od

narodnijeh

pjesmaricu

junaCkijeh

Ijubavnijeh pjesama.
i

Stih je deseterac, koji zamijeni stari Sesnaesterac
^etrnaesterac, poznatu

„bugarsticu", tako nazvanu po
muzikalnoj,

nekoj

osobitoj

spravi

koja

se

jos

pomiCe
iz

gdjegdje po Bosni. Postanak ove sprave, kaze se da je

Bugarske.

I

ja mislim da je

tako, jer
i

Bugarskoj samo bugarilo.
rin bio zavladao

Znamo
i

to,

znamo da se u da je nekad Bugaunijela

Rasom

nekijem stranama Hrvatske, te
sprava
naseobii

je

moguce, da se ta muzikalna

nom

Bugara. Jos se bugarstici nije trag

istrazio, jer

u

nas u Diibrovniku rijeS se jos pomifie „bugariti"
lotuzno pjevati
se

= miKako
du-

(nenias

contare).

Upitace

kogod:

moglo

to

u Dubrovniku

uvrijeziti?

Odgovoricemo, jer

se poslije kosovskog razora srpski

narod rasprsi po

brovaCkijem

i

hrvatskijem zemljama, te sa sobom ponese

sve svoje obi^aje.
Veliki njemaSki pjesnik Gothe opazio je „da svaki

narod, kako mijenja
i

svoj

drustveni polozaj, mijenja tako

naCin pjevanja,
koje

i

po poetskom obliku mogu se utvrditi
djelovale

Cinjenice,

su

na narod". Kad
vojevanje

se

uveo

Islam
s

u

nase

zemlje,

neprestano

Slovinaca

Turcima

bi uzrok,

da u cijelome juznoslavenskom na-

rodu junaSka pjesma zamijeni bugarsticu; deseterac zami-

r

;

ajeni Sesnaesterac
i

36

>G
zamijeniSe
sta-

Cetiiiaesterac, a gusle
I

rodavne
deiioga

bugarstice.

zato Katie,
jiiiiackii

drzeci se svuda uve-

deseterca, sastavi

pjesmaricu.

I

kako
doba
slo-

kaze
udai'i

Preradovic, kad

Vila

u Dubrovniku

u trece

u nazadak, njega proniisao odredi da lazbudi

vinski duh:

U Dubravi
Sl.'ivulj-ptici!

kada mile
zubor popustise

Ti popriiui j^usle javorove,

Te

s« spusti uioru u bren:nve.

Miklosic

drzi,

da
ali

je

bugarstica

osobiua

Slaveiia

hrvatskoga plemena,

to Bogisic pobija.

Petar Hekvlaste-

torovic, u
je

svojoj

poslaiiici

Miksi

Pelegriuovicu,
pise:

linu iz Hvara,

zadarskom
slavuoga

kaucelijerii,

„Prigoda mi
mili,

po ovomu iiapokoiijem

uskrseiiju,

Pelegriuovicu

posti do

onoga

grada,

s

kim
o

se

mi

Dubrovnika".

diMmo,
znaje
ta

Pa mu

poslije pise

ouom svom
Pjesma
,.Vrsidbe-'
slifcue,

meiiitom spisu, koji se zove: „Ribaiije-'.

po kalupu Schillei-ove
fciceve.

,.Die Glocke*'

i

Sunde-

Te

tri

pjesme

toliko su u formi

kao
govori

da
o

se jedan ugledao u

driigoga.

Opet

mu

dalje

bugarStici, koja se upotrebljava

samo
ili

kad

se §to istinito
strast,

u stihovima

pise,

ili

kakove zgode,
ista:

kakva Ijudska
ziia

§to se prikazuje

svuda

„Ja vim, da

tvoja milost,

kako no Latini diie
Ijeno jest

istoriju za ri5
ri6i,

istiim,

jere joj stav-

ime od ove
ali

koja se zove
ti
i

,,'.aTtop*'

ka zua-

menuje: „vidjej"
kriposni
fciir',

pozualac; tako

mi,

i

sve straue

naSega jezika drze bugarstice stvari
i

istiiie.

narediii gospodine
je
i

Mikse,

,.oiii

Evo ti §alju, srpski nai

kojim
bugario

Paskoj
tako
je

i

Nikola
natin

svaki

po sebi bugarpjesni,

iiicu

od ove

klite

djevojka:
Kadi* mi se Radojave vojvoda odrljase.

37

Dakle Hektorovic prestavlja srpsku bugar§ticu kao ugled
i

primjer hi vat ski

j

em

pjesnicima jos u ono doba XV. vijeka.
*

Prije nego iigjemo

ii

novo

vrijeme,

dobro

bi

bilo

da pabir5imo jos po prostranom
zevnosti, te
jelivsi

polju

dubrovacke knjisinopsu,

da sve

to sklopimo

u jednu

podi-

po raznijem naukama Ijudskoga znanja, ne jamceci

ipak da smo sve polje pobrali, jer ostaje mnogo knjizevnika, koji su

nama

nepoznati.

Pocecemo

s

bogoslovljem,

kao

s

onoin naiikom, koja je u siednje doba imala prvi-

jenstvo.
I.

Bogoslovlje.

U

toj

nauci
govorio
i

prednjace

dubiovacki
XIV.:

domenikanci, o

kojijem je

papa

Benedikt

„Da nestanu

„Sunima''
se,

svi

spisi sv.
bili

Tome,

ja drzim, da bi sami

dubrovacki domenikanci

kadri do to obnove".

— Zna
gojili
i

da su svecenici po manastirima u srednje doba
svoj

nauke po

Evropi u jednoj

i

drugoj
se

crkvi, istocnoj

zapadnoj. Bio bi izuzetak, kad

bi

koji

svjetski
i

pop

istaknuo u knjizevnosti.

Pisati,

prepisivati
i

poucavati,

to je bio posao jedino kalugjera
i

narodna

prica, koja se

i

To potvrgjuje danas uz gusle cuje: „da su
fratara.

kalugjeii u potaji sahranili Kraljevica
vali,

Marka

i

proglasi-

da ce on jednom

uskrsnuti*'.

A

Kraljevic je Marko,
mitologiji.

kako svak zna, simbol narodnosti u nasoj

Vlaha Gu^etica, Herubina Sorkocevica, Frana Pucica, Pava Zuzeri; Rafajila Vlatkovica, Timoteja Suknica, Inokentija Tomasevica, Lastovca, i Sima Krajaknjizevnoj povj esti

U

nahodimo

cevica. Ovo su

bili

glasoviti

domenikanci

prvijeh

vre-

mena od XV. i XVI. vijeka. Cuveni su jos: Ljudevit Kaboga i Matej Bobali, kalugjeii u istijem vijekovima, te Petar VI ah an i i Frano Zuzeri, fratri malo-

38

bracani.

Pavo Gracic,

Mljecanin, stonjski biskup, dobi
iz

naslov:

„Doctor scientiarum-'

Rima. Jero Bunic.

latinski carigradski patrijarah, osta^^
djela.

mnogo bogoslovskijeh
biskup
Sarsine,
svrhii
i

Nikola Brauti
VIII. pusti

s

Lopuda,

bi

utamniten u Rimu, pa opet u

Penigji.

Na
i

papa
urare.

Urban

ga da pogje na Lopud, gdje
eresu.
i

Spisi su

mu

se izgubili, a valjda su bili

unisteni,

jer

nadavahu regbi na
pape Klimenta XI.

Ivan

Lukari,

jezuvit, udtelj

kardinala

Tolomei-a.

Kad

je

jos

bio mlad, rimski jezuviti govorahu,
natkriljuju razgovore Segneri-ja
i
i

da njego\i razgovori

Pallaviciui-ja. Segneri je
Italiji.

sada prvi od crkovnijeh besjednika u
i

U

svoji-

jem besjedama Segneri spominje
sto u^ini tresnja. Pallaviciui

Diibrovnik,

biva rasap,
tridentin-

pak napisa povjest

skoga sabora, kao ustuk Sarpinoj povjesti. Lukari poslije
ostavi red jezuvitski.

Bar a Boskovica,
Bijase
izvrstan

brata astronoraa,
spisatelj
latinski.

treba da spomenemo.

Kao
da

jezuvit boravio je vazda u Rimu.
se

U

starosti

pozeli,

vidi Dubrovnik, ali

odniah

vrati

u Rim, jer bjese
ukrcao u Genovi
se s

zaboravio sas\ijem svoj materinski jezik. Tako je poslije
uradio
i

Fans tin Galjuf,
ne htjede

koji se bio

put Dubrovnika, u Napoleonovo doba, pa
vratio, jer

po

puta

da bude

na izdahnucu
veli:
I

republike.
r a gu si-

S toga negdje u svojijem pismima

,.Tota

no plena est

mea pagina

luctu''.

Luko Zuzeri

bio bi se takmio sa Boskovicem, da nije bio ukinut red,

istom sto se Zuzeri bio pojezuvitio.

Medju crkveujake bogoslovce i knjizevnike umecemo ovdje Niksu Gu5etica, rogjenog 1549., koji, i ako
svjetski 5ovjek,
prinii

od

pape

Klimenta

VIII.

naslov:

„Doctor
pise:

theok)gia et philosophia*'. Minusio mu „patriae tuae gratulor, quam et nobilitas
in

et

fama

decorat''.

Napisa neke

16

knjiga italijanskijeh

i

latinskijeh,

od

kojijeh

posveti

papi

Grgiuu

XIV,

39 neke kardinalu Belarmini a neke
zerinki.

glasovitoj

Cvijeti

Zu-

Na

napuljskoj

imiversitati

onda
i

se

govorilo

u

predavanju prava, platonske

filozotije

bogoslovlja: „auc-

toritas tanti
viSe

viri

Gozze sufficeret nobis".
iz

Ovaj
ponaj-

covjek nije nikada izisao

Dubrovnika;
se
i

zivio

je
vidi.

na Trstenome, gdje
i

mu
po5e

das

grob
fratra

Slade

spominje

nekoga Marina Galjovica,
1540. prvi
Poslije
j>rvi

Male Brace,
stvari
g.)

koji godine

pisati

poboznijeh

u

nasoj

prozi.

Rajmund Zamanja
pisase
o

(1600

do-

menikanac,
grafiji.

u Dubrovniku

slovinskoj orto-

Appendini potanko opisuje, da su u XVII. vijeku

domenikanci
franjevac

Arhandio Gucetic, Mihajilo Pucic,
s

Luka Kuzmic

Lastova,

poslije

biskup

Nocerije,

i

Vito Andrijasevic,')

napisali bogoslovnijeh

djela u slovinskoj prozi, koju je

imao,

kako

smo

rekli,

Gjuro Mattel,
skijem jezuvitima.
koristi

koji ostavi sve to

u

rukopisima

rim-

To
jer

je se

sve sve

lijepo, all

od njih nikakve
Takijeh
pisaca

za

narod,

izgubilo.

crkovnjaka ima
djela izgubila.

jos, ali ih

ne

spominjemo, jer su im se

Vratimo se na poznate.
rogjen

Petar Benesa (Benessa),
nije bio svecenik, ipak primi tonsuru,

1580.

I

ako

da bude vikar duNjemackoj bio
et solu-

brovacki, iza kako ode mitropolit
bio tajnik pape
je poslanik.

Tempestivo. Poslije je
Italiji
i

Urbana

VIII.

Po

Umrije u Rimu 1642. Napisa 600 poslovica;

izdade Getaldiceve spise:

„De compositione
i

tion

e

mathematica",

poboznijeh knjiga.
iz

Takogjer
rogjen

Vicko Petrovic,
')

porijeklom

Crne

Gore,

u

Od oca

Vita Audrijasevida sacuvala se molitveua knjiznica, koju

on posveti: „MaiTi Zamagni Glona Gozzi Plemeiiitoj Vladici Dubrovackoj".

Ovdje

nam

se ciui

umjesno da gpomeuemo

i

znamenitu knjiovijem

zicu nepo2;iiata pisca, koja bi

stampana u

Rimu 1592. pod

naslovom:
iBtomacen

„Nacin
iz

koise

(sic)

ima

obslvscit

v govoieniv od Misse

ulasckoga u jezik Dubrovacki."

40
Dubrovniku 1677.
ako
ozenjen
bi

i

proglasen

u Rimu

„Doctor

in

theologia*'.

Bio je velik

besjednik.

Od

17 godista sastavi:

„Carmen de legatione ad
bi

Vla-

d is la urn"'. Pisu, da
govorio.

svak plakao, kad bi on u narodu
pop, napisa poboznijeh pjesama

Ivan Angel is,

razli^itog metra; suvremenici kazu,

da se on jedini takjezuvit.

mio sa Horacijem. Vlaho
Bio je tamo amo po
se vrati
Italiji

Bolic, rogjen 1717.,
od kuge.

profesor grckijeh knjiga.

Kad

u Dubrovnik,

iimrije

Marko Kaboga

rogjen 1505., profesor u Padovi.

uke:

„De jure

criminali-'.

On je tu prvi uveo naKad se vrati u Dubrovnik,
prvijenstvo vlade

zavadi se sa senatom, jer je htio utrkati smionost nekijeh,
koji su sijali

protestantizam

i

nad
i

cr-

kvom. Za
glasi:

to pogje

u Rim, gdje ga papa nagradi
Hercegovine,

pro-

,,protonotarius apostolicus et comes

pala-

tinus".

Nikola Radulovic,
bi

iz

rogjen u

Dubrovniku 1626.,
je

imenovan u Rimu: ,,referendarius
i

sacri palatii*'. Napisa ,.De jure canonico*',

ako ga
godine

domenikanac Si mo
bogoslovni
spisi.

Kranjcevic

jos

1492.

tumacio u Dubrovniku.
govi
naslijedili su

U U

vatikanskoj knjiznici stoje njeraspravi

,,Juris

canonici*'

ga

To mo Crijevic,
i

domenikanac, episkop,
koji zatim posta

koji je bio vladalac

dubrovacke crkve, kad je bio imeOvaj
papa,

novan arhijepiskopom jedan od Medici-ja,

papom pod imenom Pio
dubrovacki arhij episkop,
se s toga
pisali su

II.

kao nekadasnji
tvrgjavu,

sagradi Revelin,

koja

zvala
jos

,,Fortezza Pi a*'.

crkvenom pravilu
iz

Domenik Andrijasevic
i

Rata,

ska-

darski arhij episkop, fratar malobracanin,

Antonij Bogpo
ita-

danovic, pop

s

Lastova. Ti se rukopisi nalaze

lijanskijem knjiznicama.

Da
gendama
i

ostavimo

Hri so stoma Klesko vie a, maloi

bracanina, o kojemu se

danas

pri{;a

svetinja, a
i

u

le-

5udesa pod imenom

Fra Grize,

povijedanja

aGjura Basica,
koji umi'ije
kazii,

41

>e

a recimo o popu

1770.

Stjepanu Rusicu Njegov zivotopis Jezusa Hrista
ii

da je
i

Preveo je
tu
slovinski
je
sv.

mnogo pretjeran novi zavjet. Oba

frazeologiji

slovinskoj.

djela poslje papi Benedik-

XIV., od kojega dobi pet poslanica. Napisa jos jedan

ep o Petru Velikome, cam ruskome. Pisao Vlahu, i tvrdio, da je ovaj svetac bio Jermen Matiji Flaku, velikom pristasi spomenimo samo da Appendini, ne znam po
nista

a ne Arbauas, kako hoce Zmajevic, zadarski arhijepiskop.

Ne govorimo
luterizma,

o

kojem dokazu,
1520.
II

pise,

da je bio Dubrovcanin,

i

da se rodio

kmet kalugjerski da je bio uzgojen od kalugjera na Lokrumu. On je sam sebe zvao Mathias Illiricus. Ali o svemu tome treba dvoumiti, jer ga, ako
Siimetu; kao
se ne varamo,
i

kanonik Stankovic drzi Istrijancem.

Gjiiro Benjin Dobretic, rogjen

u

Bosni,
i

uteCe
ucini
svrsi

od Turaka kao dijete u Dubrovnik
se fratrom malobracaninom.
skole,
renci.

iz
i
i

Srebrnice

U

Parizu

u Londonu
Salviati-ja
vrati

pa

poslije bi ucitelj Medici-ja

u Fjo-

Kad

porodicu

Medici

protj erase,

se

u Du-

brovnik. Senat

mu

dopusti,

da u stonoj

crkvi drzi javne

lekcije o bogoslovlju. Poslije bi

imenovan arhijepiskopom
napisa, a to sve o bo-

Nazareta, a umrije 1520.

Mnogo

goslovlju. Svoja djela posveti senatu, a

njeka

i

Franju

I.

kralju francuskome.

Petar Gucetic (Gozze), domenii

kanac, boravio je u Parizu,

ne hoteci priznati bezgresno

zacece Bogorodice, otide u Lovanio.

Tu
i

bi

imenovan

epi-

skopom. Odbi episkopat,
ga
ucini

te se vrati

u Dubrovnik.
umrije.

Senat

episkopom

u

Stonu,

gdje

Jevrejin

Flavij

Eb or en sis
Hie

sastavi

mu

ovo

epitatije:

situs est ille qui scripsit

opuseula mille.

Klimenat Ranjina, domenikanac, u
Dubrovnik,
gdje

starosti se vrati
i

u

umrije

1559.

Slade

Crijevic

pi§u o

A

42
njemu.

Vasilij

Gradic,

kalugjer,
djelo:
i

najuceniji
,.0

covjek u

grckoj knjizevTiosti.
bi

Njegovo

djevicanstvu"
polja5ki
jezik.

odmah prevedeno na

italijaiiski

na

Umrije kao episkop
Italiji

stonjski.

Vicko Vuksic prozvau u
fratrom

Lupi, Konavljanin, uMni se

Male

Brace.
stonjski.

Bi u dvoru mantovackijeh vojvoda, pa

episkop

Vuksicu, Konavljaninu, u naiodu
izmegju
bili
i

se

mnogo

prica, a

ostaloga

i

ovo:

po

zakonu
covjeka

episkopi,

istom

bi

imenovani, valjalo bi da idu u

Rim na
prosta

ispit.

Pogje
a

on, a

kad

ispita5i

\idjese

na oko

selja^kog postupanja, zapitase ga kao za
li

rug:

,.Umijete
sa-

na pamet vjerovanje onako, kako su ga

sveti oci

stavili

na nikejskom
svaki

saboruV-'

On

odgovoii:

,,Uniijem".

Ali

kad poce da
za

govori, nije bilo vec prilikc
vjere,

da

dospije,

jer

clanak

koliko ih ima u torn vjeroi

vanju, donese sve dokaze filozofske

biblijske,

pa

sveti-

jeh otaca grckijeh

i

latinskijeh,

da potvrdi svaki

tlanak
mil

nikejskog vjerovanja. ,.Dosta,

dosta vece!"

zavikase

jednoglasno. ,,Nije dosta, toliko

obranu

vjere, a

sad cujte
i

sam vremena govorio u ostalo: ,.Ja ne vjerujem u Boga
to;

oca svemogucega za to

za

ne vjerujem
i

u jedinoga
"
i

gospodina Hrista, sina njegova, za to
iznese sve
se
i

za to

I

tu
ere-

sisteme

pantejizma,

materijalizma

sve

eresijarhe,

koji su sto rekli,

pa njihove dokaze, na
potvrdi se,

koja

su

se naslanjali, tako

da ga bogoslovci, zadivljeni episkopom
nego
sto-

takom
izradiSe,

mudroscu,

ne

samo

da

mu odmah

dogje od apostolske

rimske

lice naslov:

„Doctoi' in theoloyid unloerna'^.

Jo§ se jedan svjetski fcovjek broji megju bogoslovce.

Trgovao je najvecc po ^flecima

i

po Milanu. To je Stje-

pan Suljaga. Ko
je nasao,

je profcitao spis

„Le memorie di Carlo
taj

Goldoni^\ gdje ovaj slavni komik svoj zivot opisuje,

da 5esto spominje
istakao,

Suljagu.
il

Ali

Goldoni
il

nije

mu

nikad ime

nego:

Raguseo^

mlo

Ra-

^'

43
guseo,

-e
sliCno.

quel

Rugnseo

i

tako

Suljaga je svojijem
ko-

novcima pomogao Goldoni-ja, da stampa svoje prve
medije.

Goldoni

sam

ispovijeda,

da

novcem
Suljaga
je

i

pomoci
napisao

jednog Dubrov5anina, Evropi
njegova italijanska
niuza

bi prvi

put prikazana nova

komedije.

sedam bogoslovskijeh djela i knjigu ,.De hypochondria". Ivan Domenikanac, bogoslovac, imenovan patrijarhom od pape Martina V. Ne zna mu se prezime. U arhivu padovanske universitati ,/;r monument is pa tavinis'^^ stoji napisano: Johanes doctor in theologia a Ragusio. Takogjer u budimpestanskom arhivu 6ita se o nekom Felicu Malobracaninu ovo: Fratre Felix Rhagusinus Dalmatia in Grecae, Latinae, Caldaicae, Arabicae linguae traditione doctus, de praestantia codicum optime meritus, regis Mathiae bibliotecae praefuit. Ovo je ona knjiznica, koju podize kralj Matija s pomocu Serafina Bunica, Baselja i Gjorgjica, i koju sultan Soliman izgorje 1526. I Petar Zamanja, malobracanin, 1400. nabavi mnogo rukopisa srpskijeh
i

staroslavenskijeh, te njima ukrasi budimpestansku knji-

znicu.

Ardelij
^ poslije

Dellabella, jezuvit

iz

Fogje,

Italijanac,

dogje u Dubrovnik, te se dade na nauke

slovinske,

kao

dva brata Appendini

i

Bruere Derivaux.

Sastavi

rje^nik slovinski prije nego Stulli.

Imamo stampane po
diCi

Dubrovniku duhovne besjede toga jezuvita; njima se
dubrovacka
knjizevnost

kao

i

duhovnijem

besjedama
nijesu

Zuzori-ja, jezuvita dubrovackoga, posto
znate besjede
ni

nam

po-

Pucica,

ni

Kerubina Sorkocevica, ni Frana Mateja Bobali, koji prevcde mnogo knjiga
ni

Sv. Vasilija Velikoga,

Rafajila Vlatkovica, domenipjevaju
g.

kanca. Svi su ovi poznati kao pobozni besjednici.

Crkovne pjesme,

sto se latinski

po

crkva-

ma

u

razlicite praznike,

prevede 1590.

Pasko Prisnic,

44
te se jos

nahode u molitvenicima. Spomenimo ovdje Bara
iz

Kasica

Paga,

koji

se

pojezuviti

1592.
iia

i

bi rektor

zavoda skolskoga u Dubrovniku. Prevede
ski Belarmina,

jczik slovin-

Kempisa, 50 psalama
spisatelj

i

svu

bibliju.

Ovaj

veliki narodni

umrije

1650.

godine.

Takogjer
Gospe, u

Matej Alberti,
i

spljetski pop,

prevede ve5ernje, jutreiiju
knjigu

Casove, koji se govore o praznicima Blazene
i

klasi^ne sloviiiske stihove
senatu.

posveti

dubrovackom
vec

A

kad

je Gjorgjic prevagjao

psaltir,

ga je

Andrija Vitajic, pop s Visa. Na glasu je kao izvrstan spisatelj slovinski Albert Skorsur, s Orasca, domenikanac. Od njego\ijeh spisa nije nijedan stambio preveo

pan.

Umrije

1796.

Govornik je
radi
jos

i

Domenik

Glegj,
gla-

domenikanac, na glasu
jezika. Besjede su
sovit bio
i

Ijepote

srpsko-dubrova5kog

mu

u rukopisima. Govornik je
domenikanac,
bi

Rajmund
i

Sey,

koji

umrije

1809. Narod, da ga slusa, zapremio

ne

samo hram,
to-

vec bi se peo

po otarima.

Besjeda o kamati urodi

likijem plodom, da se nastajnijeh
i

dana hodilo po
koristi. I

gradu

vracalo jedan drugome kamatne
i

sami Jevreji

to su radili, jer su

oni trcali, da slusaju moraine Sey-ove

besjede. Njegove su besjede bile
i

ukradene u rukopisima,
ih
ni
fratri nijesu vise

razdate

tamo

amo,

tako

da

imali.

Za njima dohodi Arkandio Kalic, domenikanac.
bile vec

Njegove su besjede
nastojanjem

stampane u ovo nase doba,
dubrova^koga
i

Stjepana

Skurle,

popa.

Sam

senat dao je odmali stampati neke panegirike

neke
su

besjede. Velikani evropski u redu

domenikanaca

bill

Serafin Crijevic

i

Ivan Rosaver. Crijevic (Ceri

va), Cuveni histoiijograf

bogoslovac a prijatelj glasovitog

Italijanca Concive, moraliste.
Sv.

U

Fjorenci je tuma^io spise
Ijorentin-

Antonina arhijepiskopa u drustvu ostalijeh domenikanaca,

skijeh

pa

ta

tuma^enja izdade

u dvije

knjige. Crijevic se dopisivao sa Muiatori-jem, sa Matfei-em,

i3- 46

&
U
svojijem spisima
spisatelja,
veli,
ali

sa Zeno-m, sa Magliabecchi-jem.

da

je

do

njega

bilo

437

dubrovafckijeh

valja znati, da vise od poloviiie njih
iii(;uo,

spominje samo

iro-

sibajuci ih kritikom bas

iia

natin glasovitoga Baotara

letti-ja.

Umrije 1759. a ukopaii je kod velikog

u

hramu domenikanaca.
Istom Crijevic izdahnu, senat poru6i

da

mu dadu

povjesne spise ^Metropolis", koji se protezu do 1692.
„Odaslanici

ovako se pise u Crijevicevu zivotopisu

dobise iialog, da dignu kojesta, te njihove nozice istrigoSe
iz

rukopisa proklete listove, spojise poglavlja na manjijem
i

listovima
ziiade.

prepisase

ono

sto

bjese
piijepisa

dopusteno

da

se
li-

Ipak

ostade

njekoliko

stova.*'')

— Opazimo
i

zabranjenijeh

da u nasa vremena otac
izda n Spljetn

Angus tin

Gjnrgjevic, domenikanac,
Tako
isto

1867. spome-

nik niuogobrojnijeh domenikanaca, po^amsi od god. 1750.
otac

Evangelist a Kuzmic,
spisima

franjevac,
fra-

izda u Trstu 1864. vaznije spomenike dubrovatkijeh
njevaca, sluzeci se

fra

Saba Slade,
i

velikog
o

dubrovackog po^^esnika, bogoslovca

knjizevnika,

ko-

jemu Cantu ovako
zaslugom
Ijudi, koji
i

pise:

„Kad

bi slava isla

uporedo sa
bilo

vrijednoscu

6ovje6jom,

ne

bi

mnogo
vre-

bi

se mogli mjeriti sa 0.
visi

Sabom Sladom; no
prilikama
i

sreca svakoga ^ovjeka

o vanjskijem

mena

i

mjesta. Ljudima se dogagja kao

knjigama.

Kad

bi se brojila izdanja,

ne bi bilo bolje knjige od „Guerin
vrijednosti

Meschino", ni djela manje
Slade umrije 1777.
I deputati

od

Vico-vijeh."")

')

ebljoio

rordiue

di

t<«gliefe
i

via

alcuuche.

Quindi

le

loro eesoje tng-li.uouo dalT autogrnfo
i

fogli anateniatizzati,

uueudo poi
ehe
si

eapitoli su fogli piu

pieeoli,
fogli

lu traseritto

quauto

era

leeito,
fatte.

sapesse.
')

Ma

puio dei

proibiti
stej^se

parecehie eopie furon

Se

la celebrita di

uomo

sempre

iu ragioue diretta del suo

merito e valore persouale, uou

soiio

molti queili, che avrebbero tauto

46

Spomenike franjevaca nastaviSe kasnije u knjizi oci fra Lavrencij Cekinic, fra Ljudevit Rad'ic i fra

Ambrosij Markovic do
nij

1832. Poslije

te

godine

pre-

stadose spomenici dubrovackijeh malobracana. Otac

Antoprvi

Primi,
isturi

starjeSina bas

u doba

tresuje,

ogleda

roman na italijauskom jeziku, koji posveti senatu, biva „L'Onesta ed il Valore, romanzo cavaleresco del padre Primi". Stuli Joakim, frada

njevac, obigje Bosnu,

Cesku
II.

i

Dalmaciju, da sastavi svoj

rjefcnik. Cesar Josip
pora, pa poslije
i

dade

mu mnogo

novSanijeh pot-

Marmont, francuski genero. Umrije 1817.
je

Onda kad
se

Francuz zapremao Dubrovnik, nahodio

na Daksi
i

glasoviti otac fra

Antonij
pogje

Agic,
u Rim,

pjesnik,
ali

bogoslovac

besjednik, koji
vrati

tada

se

nakon malo
na Lopud,
zapremi
i

u Dubrovnik. Francuzi ga zatvorise do
Italiju, ali se vrati

1810. godine. Te godine pogje opet u
koji je tada bio

pod Englezima. Posto Austrija

otoke, uteCe opet u Rim, gdje je
knjiznici.

mnogo

radio

u vatikanskoj

Bio je velik
koji

prijatelj

glasovitog
nje-

njemaCkog nau5njaka Niebuhr-a,

ga

preporu^i

ma^kom

poslaniku. Zatim pogje u Zante
i

Asigj, gdje

kod Krfa, pa u umrije 1830. Njegove knjige, 5etrnaest na
sadrzaja,

broju, razliCita
ziku, bise

na latinskom
od

i

italijauskom

je-

povracene u Dubrovnik, te bi se imale nalaziti
najposljednjijeh
franje-

u knjiznici franjevaca. Jedan
vaca
jeste

Benjin Albertini,
Kad
bi

DubrovCanin,

episkop

skadarski.

ga

sti^e prije

imenovan spljetskijem episkopom smrt nego je dosao do Spljeta. Neki govore da
da ga je skrhala vrucica. Bio je ma
e
la

je bio otrovan, a neki

diritto

quauto

il

W

Sebastiauo Dolei;

sorte

di

ogui uorao di-

pende da eircostauze esterne del tempo
uomini come dei
libri.

del

iuogo.

Avvieue
iion

<legli

Se

si

guardasae

alle

edizioui

vi

sarebbe

miglior libro del Guerrin Mesehiuo, ue opere
del Vico."

meuo

pregiate di quelle

47
besjednik
Covjek vrlo

i

u6en

u

italijanskijem

knjigama

megju Dubrovcanima posljednjeg doba. Da nauCi italijanski jezik do savrSenstva, svaki bi dan prepisivao Dantovu „Bo^aiistvenu komediju*', te 6inio o
svoju piivatnu
vili
iijoj

opaske

za

pouku.

Malobracani uopce po Evropi ba-

su se Dantovijem spisima, tako da
sto je glosa
nije
i

Tommaseo
o

ka^e,

da sve

komenata prou^io
sto

Dantu,
Sv.

niko

ga bolje

protumacio,

malobracanin

Jakob
i

della Marca.

Ovo

prepisivanje

Dantove
ali

komedije

od

drugijeh kujizevnika bi upotrijebljeno,

ne samo Danta
prepi-

vec

i

ostalijeh remek-djela.

Znamo da
besjede

je Voltaire

sivao Massillonove
jer je to
iizor

duhovne

„L^

petit carSme'^,

francuskoga jezika.
profiitao

Znamo da
svake

bi glasoviti

Ro saver,
bibliju, te

domenikanac,

godine

6itavu
bi

svegj nove opaske pisao.

Prvijem

Januara
bi

poCeo, a svrSetkom

Decembra
drugu

svrsio.

Jednu
se

godiuu

6itao bibliju jevrejski,

gr^ki, trecu latinski,

pa tako
razu-

u naprijed

iz

nova. Govorio je:

Kad

bi

biblija

mjela do dna, istakla bi se nova
nosti.

epoha Ijudske uglagjeRosaver-ova

Zanimivo

je,

da se ta izreka

nahodi

ponovljena u samoga Gothe-a.

cemo vidjeti, koliko je utjecala na veli5anstvo Dubrovnika ova ogromna uCevnost fratara i kalugjera. Mi cemo ovdje zaglaviti s obi^nom izrekom, koja se cuje kod nasijeh susjeda u Hercegovini: „Crnogorci
Poslije
s

puskom, kalugjeri
s

s

knjigom, zene

s

casnijem postima,

a Ijudi

guslama

uSinise,

da narodnost ne pogine sasvije
i

jem pod Islamom."
i

Tako

Dubrovnik

bio

slavan

i

uzdize se do vrhunca veli5anstva sa svojijem kalugjerima
fratrima

mnogo

naufcenijem, s narodnijem
i

vrsenjem zapjes-

konskijeh uredaba

s

pjesnistvom mnogobrojnijeh

nika svojijeh.

48

II.

Filozofija

i

Matematika.
i

Vlaho Bolic
po jedan od
vrati
tijeh

pogje u Rim, pojezuviti se
filozotiji.

stade

da pouCava rimsku mladez u

Ali
skole,

mu
i

se

jedau

uCenika izmakne

iz

on se opet
tilozofiju.

u Dubrovnik, da dubrovackoj djeci predava
se

Kad mu

za

dvije

godiiie

iiijedan dubrovafcki mladic

ne prikaza, ostade staviio misljeuje, da DubrovCani nijesu
rogjeni za lilozofiju.
I

upravo, jer se vas dubrova^ki ^ivot
filozofija

okretao u prakti5nom radu, a

zahtjeva udaljenje
polja

od toga rada, ta nauka ue

nagje

u

opce

da

se

rasplodi. Svecenstvo po manastirima, gdje se
i

moglo
i

u6iti
tipi-

razmiSljati, valjalo je

da se piilagodi pravilima
prilike,

cima crkovnijem. Sve su mjesne
cud slavenska,
je Slavena

a osobito narodna

za

pojeziju

a

ne

za razmisljauje.

Cud

analititna

per excellent i am, a
njemafckog

ne sintetitna.

RazmiSljanje je harakter
je harakter

naroda, a slavenski
svoje
osjecaje.

u opce,

da

Ijepotom

izrazi
i

Onome

sto je

Medo Pucic dokazao

raspra\io potanko

u svome italijanskome djelu ,.Poesia degli Slavi" mi ne moiemo nista vise dodati. Samo mozemo spomenuti ovdje neke Dubrovtane, koji se, udaljivsi se od
svojijeh zemljaka, dadose

na tu struku.
prolegomen
Ksenokrata,
te

Kako

je

matematika

za
koji

tilozofiju

po

nauci starodavnog filozofa
svoje skole svakoga onoga,

bi tjerao iz

ne

bi

znao

matematiku,
struk

tako se u Dubrovniku
filozofije,

drzalo,

da

je

matematika

jer dava neke realne koristi, koje se ne naliode

u suhopamijem spekulacijama

same

filozofije.

I

upravo
i

dva brata BoSkovica,

Stay,

Kunic
sve

bili

su pjesnici

profesori matematike, te poezijom odjevali fizitne pojave.

Poezija bila je odjeca, kojom su

nauke u

Dubrov-

Spomenimo samo, da je jo§ historija opsjede Beta Kara Mustafom bila upisana u stihovima od Petra
niku
oblafcili.

aBogaSini,
vise?
te

49

*e
neke
upisane
ka^e.

od oca

primi

spomenike,

koje je Appendini vidio,

kako

sam

U

stihove prevede pokracenu historiju
fratar

Pa kud ce§ Mavra Orbina
Prokopovic,

Martin Rusic,
liiii,

Male Brace u Stonu, onoga, vekojega

Orbina, toliko velikoga,

Teofan
ruski.

metropolit

novgorodski,

prevede

na

Takogjer

i

Vlagj Gu^etic ispjeva latinski: „De recta electione senatorum, et de casibus familiae suae". I Mihajil MiliCic, konsuo austrijski, DubrovCanin, pisao
je nesto u stihovima latinskijem, a
vjesti

ne§to

u prozi o po-

crkve

i

o razli^itijem

liturgijama.

Megju

ftlozofe

mecemo Ant on ij a Me da, od gr5ke
pisase o metafizici,
je
ali

porodice, koji prvi
vidjelo, valjalo

da sve

to

dade na

da pogje u

Italiju.

Umrije 1600. godine.
prijatelj

Miho Mouzi-

naldi, DubrovCanin,

Nikse GuCetica, koji ga

ma
ili

za besjednika u svojijem dijalozima, napisa

„Irene"

10 dijaloga filozofskijeh

Ijepoti.

Gjuro

iz

Dubrovi i

nika, nezakonito rogjen.

U

djetinstvu se potucao

prosio

po na^emu gradu. Neki Mle5ic uze ga sa sobom

povede

u Mletke. Bi profesor
tati.

filozofije

na padovanskoj universi-

„Disputationes peripateticae", „Epistolarum matematicarum liber unus" i „Commentaria in artem Raimundi Lulli, in universam philosophiam, libri X. Georgi Ragusei". Od DubrovCana, koji su iskljuCivo pisali o filosofiji, bio
Napisa:
Gjuro. Njegov udes bio je kao
Italiji
i i i

je taj

Tartaglie, velikog
Prvi,

matematiCara u

D'Alemberta u Francuskoj.
pa
spasen, postade
bi uzet s

baCen na sred puta,
Italije

ranjen,

slava

u matematici. Drugi

puta od neke zene,
glasovita

koja je prodavala 6a§e. Poslije, kad ste5e ime,

pod Ljudevitom XV., htjela ga je pripoznati i pozakoniti, §to on nikako ne htjede. U filozofiji spominjemo i Frana Crass a, profesora u Padovi. Epitafije o njemu u Padovi kaie:
bludnica Teucin, koja je postala markizica
4

50

„Francisco Crasso Rhagusino Philosopho Sindaco optime merito universitatis."

U

pravu

istifce

se prvi

Benedikt Kotruljic.
i

Poje

slanici republike bijahu

mu

djed

i

otac.

Kotruljic

bio prije u

Rimu „auditor

rotae-', pa

god.

1406.

na-

mjesnik kralja napuljskoga. Republika je
otkriva neke tajne, te ga pozove
ii

diiala

da on
proglas,

Dubrovnik na opravpoSalje

danje; on ne tjede doci, tad

mu

senat

da je za uvijek prognat
sinova
djelo
i

iz

Dubrovnika

sa

svojijeh
i

pet

pet

keen.

Napisa
,,Del

mnogo

o pravu,

najstarije

Mercante perfetto". Simo Benessa napisa ,.De regenda republica". Tu spominje da ,.Veneti quando civitati Ragusinae imperabant, leges paucae erant". I Petar Bozdari napisa tri knjige „De jure". Imenovan biskupom od
trgovanju

Macerate umrije od 34 godista. Papa Kliment XI. u svojijem poslanicama oplaka njegovu smit.
Poslije

Getaldica

i

BoSkovica,

koji su

bili

prvi

u matematici i u fizitnijem naukama, niko se od Dubrov6ana nije mogao s njima takmiti, pa ni od Dalmatinaca, ako izuzmemo u poSljednje doba Si ma Stratika, Zadranina, koga sam Aleksandar Volta postavi mjeste sebe na raznijem italijanskijem katedrama, gdje je Volta pou6avao. Bi imenovan senatorom od du^da mletatkoga, od
Austrije vitezom gvozdene krune
i

sv.

Leopolda,
njega

a od

Francuske vitezom po5asne

legije.

Prije

nalazimo

Verancija Faust a,
Nije za
to,

o

kojemu smo vec
i

govorili.

da

prije Getaldica

BoSkovica nije bilo
Ovaj grad,
na-

glasovitijeh matematiCara u Dubrovniku.

zvan od

Sfrondata:

q/ficina

auri

et

argentic

imao je

mnogo

tvornica,

kad

ih jo§ nije bilo

u naprednijih narofiziCnijeh
i

da po Evropi. Glasovita je
rodi se u Dubrovniku

bila

rukotvornica

matematiCnijeh sprava jo§ od godine 1400. Godine 1460.

Ivan Gazzoli,

glasoviti

domeni-

3-' 51-

-G
mu
dopusti,

kanac, doktor u matematici.

Senat
i

da

dr^i

javne lekcije o astronomiji
matematifiar oiioga doba,

fizici.

Musario,
iz

italijanski

iiazivlje

ga prvijem megju ma-

tematiCarima XV. vijeka. Ugarski episkop

Pecuha ovate

ko

mu
ti

pise:

„Pio5itao

sam

tvoj

spis o astrologiji, ali
i
i

molim, da Ptolomejeve strojeve
koje
spominjes,

ostale

fiziCke

sprave,
u5ini
i

nama

posljes,

da se

to

sve

napravi u vasijem
Ijevini

tvornicama, jer u nasoj ugarskoj kravi."

mi nemamo takijeh tvornica kao
IX.
poslje

Tvornice

svile

i

gragjevine brodova takogjer poSiiiju od god. 1400.

Kralj francuski Karlo

senatu

molbenicu,

da

mu mu

opremi radnika izmegju dubrova5ke mladosti, koji ce
brodove
graditi
i

svilenice, te
to,

svako
vec
je

svileno

platno

po Francuskoj nabavljati. Za
trulja, Dubi'ov^anina. Tako

kako

spomenusmo,
iz

prva knjiga o trgovackom pravu izasla

pera

Komor-

Nikola Sagri, DubrovSanin,
i

napisa prvu knjigu 1560. godine o pomorstvu
skijem strujama, radi toga

o

Ausebij Salve rte, Francuz,
djelu:

u po^etku ovoga
drzati ove

vijeka,

u svome

„De

la civilisa-

tion de Venise et

Rag use"
ima

govori,

da Dubrovnik ima
Dubrovfianina,
svojijem
i

uspomene, dokle te5e jednog
saSuvati

da ih povjest Ijudska
stovima.

megju

li-

Ovdje ne

bi bilo

na odmet navesti poslanicu Tit a
koji je

Burattini-ja, Italijanca,
ka, koja je vec

stanovao

u

Poljskoj,

upravljcnu I>oulland-u, francuskom astronomu XVII. vije-

stampana

bila

scienze matematiche italiane"j
je priopceua

u knjizi: ,^Storia delle (Tomo I. pag. 218), i koja

u povjesti Antuna Sorgo 1839.
,,lz

VarUve

6,

Oktobra 1672.
cijevi katoptrike,

Primio sam, gospodine, tumacenje o
izumljene od Newtona.
Ali

Taj

je

izum

na
ako

Cast
nije

Newtonu.

ima

se nahoditi

u

Dubrovniku,

u

tresnji

m

52
nestao, jedan takav stroj iste
vrste,

jer

se

ki'oz
fciio

njega
pribiti

vide brodovi
povijedati u

i

na 30 milja daleko. To sam ja
1656., ali

Be5u

sam

drzao,

da

ce

to

kakova bajka. No bice dvije gotovo
lij

godiiie,

doktor Auredogje jednom

Gisgoni,

prvi lijeCnik carice

Eleonore,

u mene. Gisgoni je stanovao
obori taj grad. Moj Boze!
di
li

u

Dubroviiiku

18

godina.

Jedan dan stane da mi priCa o strahovitoj
se vec

tresnji,

koja

klikne za tijem, ko zna naho-

ona

cijev katoptrika izumljena

kojom

se gleda 30 milja

daleko?

od Arhimeda,
se

Tad

spomenuli
je za 5udo,

onoga, sto

sam

bio 6uo prije u Be^u. Ali
sto ja

mi

kako nijedan matemati^ar,
stroj,

znam, ne

spominje

taj

a zaista Dubrovnik ima mnogo

matemati^ara,
drzim,

ako

ikoga a ono glasovitog Getaldica. Ja za sebe
je taj
stroj

da u

onaj

isti,

koji

je

stajao

na

svjetioniku

Aleksandriji za vrijeme Ptolomeja, pa da je nekako tajno
bio izvuten (u vrijeme navale Arapa)
i

gdjegod sakriven,

da je bio donesen u Dubrovnik,
koji

i,

kako mi re5e Gisgoni

ga je

vidio,

stajao

na

vrhu jedne kule, Cuvan od

5inovnika, placena od Senata."
Govorili
iznijeli

smo

o

Nikoli

Dimitrovicu, kad smo
stanujuci

pjesnike prvoga doba. Ovaj

u

2iipi

u

Platu, napisa djelo o astronomiji,

koje posveti senatu, a
siniju.

ovaj
i

mu
s

posla na dar veliku srebniu

Bi

trgovac

ute5e

duga.

Kad

osiromasi dade

se

na

pjesnistvo, a

iena

mu Lukre
i

Zuzerinka pogje u dumne.
zvao se od tada

Kad ona nakon

malo umre, o^eni se za neku Nikii Nalu, koja
blaga donese,

mu

opet

Nikola Nale (Naljese

^kovic). On je sudjelovao kad

kalendar

popravljao,

diiuci od staroga rimskoga kalendara

13 dana.

ostao

Vin5encij Pucic, glasoviti dram ,.01int i Sofronija*'
spisi
izgubili.

tizitar.
i

Od

njega

je

neke

elegije latin-

ske. Fizifcki su se
prije tre^nje.

Umrije

nekoliko
je

dana
sto

Na umoru

izrazi

se,

da

mu

milo

53
umire, prije nego vidi prvi (materijalni) rasap svoje
do-

movine.

On
i

je bio prorekao,

da se grad ima jedan

dan

tesko zatresti, posto su se

mnoge

teste

mnogo mjeseca prije bile 5ule podzemne tutnjave. Tako Pucic predvidje
mnogi
i

skori rasap grad a tresnjom, koju katastrofu opisase

u pjesmi

i

u prozi,

ii

kojoj nagje smrt
koji
i

glasoviti
italijanski

Gucetic, mladi

pjesnik,

napisa
jezik.

Ivan dram

„Io", sto zatijem prevede

u nas

Njegova majka,

kad ga vidje mrtva pod gomilom kamenja, odmah pade i ona mrtva u zanosu materinske Ijubavi. Grozna je svrha
jos

mnoge dubrovacke spisatelje ii raznijem prigodama. Da dugo ne idemo, spomenucemo samo Petra Boskoastronomova
brata,

vica,
napisa

mladica

od

22

godine, koji

mnogo
ulicu,
i

Ijubavnijeh popijevaka. On, u zestini neke

svoje nemoci, skoci s postelje, otvori
se

prozor

i

sunovrati

Ignacij Boskovic, domenikanac, poslan u Rim da bude dika dubrovatkijeh fratara u knjizevnosti, istom tamo stigne umrije u 25. godini svoga zivota. Sestra im Ana naprotiv, kad joj je bilo 90 godina, napisa dramu porogjenju Hristovu, koja se i sad 5ita po Dubrovniku.
tu mrtav ostane.

na

Takogjer

U
vic
i

astronomiji poznati su jos
o

Grgur Natalie,
i

Alberto Komnenokojemu smo vec govorili. Oba
povjesti

bijahu domenikanci. Natalie osim
Ijekarstvu
o
lilozofiji.

pisase

jos

o

Za

to

mu jevrejin
ille

Flavij Eborensis,

posveti

dugu latinsku pjesmu koja pocinje:
„Ille est, ille

senex Gregorius,

sacerdos"

Na
se rodio

posljetku

1500.

Petra Palikucu, na Lopudu. Stece glasa u Rimu
spomenimo
koji

koji

radi

svojijeh tizicnijeh nauka. Poslije je bio paroh
i

na Lopudu
do nedavno

dobi naslov arhiprezbitera, naslov

su

drzali svi parosi

na Lopudu.

3*
III.

54

-^

Ljekarstvo.
naiika,

Posto je ljekarstvo

moze

se

reci,

novijeh

vremena,
i

oiia je postojala

u

Diibroviiikii

onako

isto,

kako
da je

u ostaloj Evropi. Sve je
ii

bio

empirizam.
naprijed

Istina

ljekarstvo

srednje doba nesto
i

koralmulo kod

Arapa, koji mnogo iiauka
skoj
ali
i

novijeh teorija dadose Spanj-

Italiji,

otkud nastade glasovita skola salemitanska;
i

veliki iziimi Hallcra
i

Berchanea
kao
s

ne

izbise

jos

na

vidjelo,

ako je ko za njih doziiao,

uvijek su
i

bili
i

tajin-

stveni, tako

da

je ljekarstvo, isto

fizika

hemija,

bilo pokriveno tajnom,

pa su se
nastale

toga

lijecuici iiazivali

vracari.

Kad
slala

su u

Italiji

universitati,

republika

bi
Ije-

na svoje troskove po gdjekoga, da
Lijecnika

uci

nauke
je

karstva.

u

smislu

danasujeniu

malo
sto je

bilo.

Lije5ili su empirici.
zinijer,

Lijecnik je bio
i

kao

sada

in-

geometar u skupu prota

majstora u
je

kojoj
i

grai)re-

gjevini. Lije5nik bi sanio prosudio koja

ncmoc
su
se
bi

gledao, a narcdbe
bassi
i

bi

vrsili

enipiiici,

koji

zvali

chiriirghi,

harhieri.

Taki Ijekari

lijecili

proste
bi

obitne bolcsti; a kad bi doslo do gustijeh zvao

se

lijecnik.

kada su

Kakvo je to moglo biti ljekarstvo u ono doba, samo Ijekari mogli prodavati izmegju ostalijeh
i

lijekova jos oriza

secera!!..

Ko
juci, koji

je 5itao Razzi-jevu povjest bice se

smijao cita-

su Ijekovi uopce

bili

da

se

ozdravi.
I

Takijeh

empirika bilo je do posljednjijeh vremena.
lima
i

sad,

po

se-

po Hercegovini,

inia ih

na

glasu.

U

nasa vremena
Slucajno tu

dubrovatki plemic Zamanja poboli u zelucu.
svoju

jednom svom kmetu Konavljaninu, empiriku. Ovaj ga svjetova, da uzme neku travu, koja raste na Snijeznici u Konavlima. Plemic to uze u sprdnju i pogje u Napulj, da se tamo svjetuje s njekijem glasovitijem lijecnikom o svojoj bolesti. Snebi se, kad mu ovaj

nemoc

isprica

f^h

55
lije^nik naredi travu

spomenutu od kmeta.
isto

te

mu

ijetko

re^e: „Ali to

mi je

naredio

moj

kmet,

seljak".

„Kad imate

takijeh, odgovori specijalista, a sto dohodite
I

ovdje u Napulj, da zdravlja trazite?"

mi smo

vidjeli 5ulije^-

desa pri vidanju rana, da su se
nici divili.

i

sami diplomovani

Nauka
razvije.

o Ijekarstvu u
joj

Dubrovniku sva dogje

s polja.

Upravo DubrovCani

ni

najmanje ne pomogose

da

se

Ako
je

su na glasu

Hidza,

Stulli, to su radi knjizevnosti,

Grgurevic, Lalic i a ne kao lijecnici. Grguizuc;

revic
jatar

bio

u

mnogijem

strukama
i

Hidza

je

bio pjesnik, prevoditelj Horacija

Virgilija;

Lalic

arhi-

na austrijskom dvoru
Stulli,

i

pisac humoristi^nog epa: „Beslatinski
i

tuzanstvo";
drugog
Stulli,

pjesnik

pisac

nekijeh

povjesnijeh spomenika, kojijeh pocetak
koji je bio prost
dici

primi

od

nekog
velikog
to

pop

i

zivio za

gradom.

Dubrovnik se samo
lijecnika,

da je

domovina
se

na glasu po Evropi, prehodnika Haller-ova, a
koji

je

Gjuro Baljiv (Baglivi),

rodio

1668.

On

sam ispovijeda u svojijem
Bhagusii
migravi

spisima,

da je Dubrovcanin:
jermenske
dva
brata
porodice.
zapopi.
priljubi

nobilissima Dalmatiae urbe natus sww, deinde

cum

parentihus.
s

Bio

je

Pregje u Lecce
Osiroti

bratom Jakobom, koji se u
te

Italiji

u djetinstvu,
Jezuviti

se

uz
i

ova

neka zena.

Todisi

Mondegai,

Dubrov^ani,
koji

prikazu ih lijecniku u Le5e,
posini. Najprije se

Petru

Baglivi-ju,

oba

prozva doktorom u matematici, sam pisao: „kako ce abstraktne razloge snovati u
onaj, koji

jer je
filozoi

fiji

ne

umije

vidi ih
nju,

u matematici?"

konkretno

razloge

nizati

ne

Proputova Napulj, Rim, Bolo-

London i Anversu. Kapisa „De libra mot rice", a po njemu glasoviti Haller postavi sistem „De fibrae morbositate et irritabilitate" Umrije od 39 godina u Rimu.

•3- 56 -G^

U
koji
iz

dubrovackoj povjesti

spominju se jos neki

lije5-

nici, biva,

Ivan Rodiguez uazvan Amato Lusinato,
dogje
je bio
i

Portugalske
Hi

u

Diibrovnik

1551.

Poslije

pogje u Solun.
ili

prije jevrcjin,

pa se pokrstio,
odrece
se

je navlas

to

iicinio

u Sohmu,

kako

bilo,

hriscanstva a primi jevrejsku vjeru. Povjest kaze,

da je

u Dubrovniku stanovao sedam godina

i

lijecio

u Lazare-

tima na Plocama glaso\itog pjesnika, jevrcjina

Flavija
Manucij.

Eborensis,

o

kojemii

pisii

Erasmo

i

Aldo

Ovaj jevrejin napisa klasitnu pjesmu latinsku o sv. Ylahu.

Senat mnogo potrosi

i

darova Flavija u

toj

nemoci. Ivan

Rodiguez napisa:
pise,

kako
ili

je

„Centuriae curationum VII." Tu mucno u Dubrovniku da ko ozdravi, kad
u noge,
glavc,

rana

koja bol udari koga

a
i

kako
da

je

lasno

ozdraviti

kod nas od nemoci od
I

svako

vino

dubrovacke zemlje moze prouzrokovati kamen.

Gjuro

span od jedne arbanaske
s

porodice,

jos

malen nastani se

roditeljima u Dubrovnik.

Posto

ovaj

veleumni mladic odraste, senat ga posalje u Pariz

godi-

ne 1560., da uci Ijekarstvo. Napisa:
lije5iti
gjaju"'.

,.Kako

se

imadu
ra-

oni,

koji

se

na zemlji dubrovackoj
tresuji.

Ovo pismo poginu u

Ljudevit Georgirij, od srpske porodice Gjurasovica, koja pregje u Dubrovnik 1500, imao je katedru
u bolonjskoj universitati, gdjc
i

unirije

1565.

Epitatije

grobno

mu

kaze:

Aloijsius

Georgirius

ex

Epidauro

in

Dalmatia 1565.
nik
Gjurasovic,

U
koji

povjesti se spominjc jos jedan lijecse

zvao
i

Veseljko
i

Gjurasovic
poslanik repulijecnika

(Aligretus Georgirius)
blike po
Italiji.

bio lijecnik
jos

Coleti

spominje

jcdnoga
1422.
i

dubrovackoga, koji

mnrije

u

Bolonji

zove

ga

Doniinicus Galleotti Rolandius a Ragusio. Marko Flori posljednji je od lijecnika na Umrije 1756. Pisao je o bosanskijem vodama i

glasu.

otrovi

^

57

-B
se
lije5iti

crnokruga. Osoba ugiizena od zmije imala bi

nekom travom, koja se zove jasenak, vrsta osjen5a, i Cvijeto Betera samo se s komomilom zajeclno. rodi u Dubrovniku, a prezivje i umrije u Italiji. Kao lijetnik stampao je 6etiri goleme knjige o Ijekarstvu. Tako-

Andrije Lupati-ja „De valetudine curanda" knjigu veoma rijetku.
gjer Stulli dade iia vidjelo

ep

jezuvita

IV.

Umjetnosti.
i

Umjetnosti su kceri obilja
roj

dugotrajnog mira. Po sta-

mitologiji

ima
i

cetiri

Muze
s

prvakinje, biva: Telksinoja,
'AoiSyi,

Aojida,

Arha
i

Meleta

[BeX^ivirj,

'Apx"^,

MeXeiY)]').

Umjetnost
Zajedno
s

pitomost

njima

postaju,

kad

je covjek

pozudom na
kad
o

to privoljen (Telksinoja),

radost u radu (Aojida), kad moze
(Arha),
i

da
i

kad osjeca odmetne zapreke

necemu dugo

nastoji

vjezba se (Melete).

Te Cetiri dojilje nijesu mogle da budu nikada zajedno u dubrovackom zivotu, kako bi se umjetnosti mogle razviti do savrsenstva. Sva dubrovacka povjest nije drugo nego
neprekidna borba za zivot
tu ne
i

uzdrzanje.

A

gdje je borbe,
i

moze

biti polja

za dugo

nastojanje
govoriti

vjezbanje u
mitologiji,

umjetnostima.

Dakle,

ako

cemo

po

boginja Minerva,
jebi

politicka

mudrost,

imala je da upotri-

spomenute

cetiri

svoje kceri za sebe: mjeste

da one
ne

goje umjetnosti, trebalo je da goje „politi5ku mudrost".
Politika je
braniti

se

i

biti
i

vazda
svijem
isto

naoruzan

samo materijalnijem oruzjem, nego
lama; blazniti jacega od sebe,
a

u

umnijem sidoba nastojati
sluziti

kako ces ga
njoj
sili,

se osloboditi;

kano

trst pregibati se spoljas-

pa cekati kako ces se uzdignuti;

svoga

branitelja, a

na prazno

blazniti njegova

dusmanina; kazati
visjeti.

da

si

svakome podlozan, a
De

o

nikome ne

Pjesnik

Cicero,

nat. Deor. III. 20.

58

Vladika

Rade

nije

niSta

o

Dubrovniku

napisao

ovo: ,.Dubroviiice,

podloznice!"
povjest
i

prelijepi grade

nego
sva

Diibrovnice, sva^ij'
cita

U

ovijem dvama stihovima

se

politika dubrovacka.

Gdje se ima bez
nijesu opcenite,

prekida

tako

^ivjeti,

umjetnosti

pa

ni
s

vlada ih ne moze podupirati.

One
sto

su u opce dohodile

polja, iz Italije, koja je bila dojilja

Dubrovnika
litikom,

i

cijele

Dalmacije. Drugi je pak

razlog,
i

su se DubrovSani

ne

samo

borili

oruzjem
ce

hinili

poi

nego jos

trazili

nacin,

kako
sv.

zivjeti.

Krs

hrid bilo je utociste, gdje se sklonise prvi

Epidauricani.

Okona gusta dubrava na brdu

Srgja sluzila je za grasv.

gjevinu prvijeh kuca. Sa svijem tijem brdo je
resila jos dubrava, ali je trebalo svu
sraziti
i

Srgja

oboriti

do

dup5ica, kad je

Sulejman iza

becke

opsade

na

svome

povratku piijetio Dubrovniku. Gdje treba iskati kako ces
zivjeti,

tu se ne

moze provoditi raskosan
Pace

zivot,

u kojemu

cvate
drze,

i

rastu

umjetnosti.

Vico
od
i

i

Macchiavelli
puk
i

da je

to bio jedini razlog, sto se je dubrova5ki

sastavljen od dva elementa,

biva

Latina
sjevenie

Slavena,

koji su dolazili iz zapadne, isto5ne

Dalmacije,

(narod srpsko-hrvatski), odrekao
vladanja,

kao

hotimice
predavsi
ti

opcenoga
vladanje
latin-

biva

prvasnje
i

demokracije,
bili

boljijem u imanju

obrazovanosti,

plemena

skoga

ili

slovinskoga.

U
i
i

Dubrovniku
po suhu
i

radi

nestasice

ze-

malja, trebalo je da se
mici), piihvate trgo^ine,

oni koji vladahu (vlastela, plei

po

moru,

i

svake

obrtnosti: pomorstva, rukotvornica

zanata. Naravno, u\i-

jek

s

nekijem povlasticama

kao
V

na

piimjer:

nije

smio

niko prodavati vino prije nego

bi vlastela svoje prodali,
i

pod kaznom globe
vijeka, koji glasi:

ili

tamnice. Cita se zakon XII.

XIII.

,.Niko

da ne prodava mesa od Pila do
je

Boninova, prije nego vlastela prodadu svoje*^ Bilo je jos
takijeh odiedaba.

Svaka

kuca vlasteoska za

to

vukla

59
sa

sobom

i

sebi

pripisivala,

da

joj

pripada

velik

broj

gragjana.
riniska

I

na

taj

na5in ponovi se

u

Dubrovniku

stara

clientela.

Svaki
roda,

gragjanin imao je svoje imanje,
zapletcne
s

kamatc,

koristi

kojom

vlasteoskom

porodiconi.

Puk
i

je razumio, da,

kad

bi propala republika,

propalo bi

njegovo imanje, njegovo zivljenje. Tako usko

spojeni poznavali su se prelijepo. Tajna policija nije sluzila
II

dubrovackoj republici.

Isti

duh Ijubavi
moglo
biti

prema doone mrzpie-

niovini, sto je plamtio

u

pleniicu,
nije

plamtio je u najnizem

gragjaninu.
nje,

Megju njima dakle
je trebalo
i

koja je vladala u narodu staroga

Kima prema
izmislja

mi cima, gdje
vijeh ratova

da senat svaki cas
latinskom
narodu,

nohaj-

podviga, da tako

pruzi zabave

onom
da

duckom

i

ratobornom

samo

ga

odvrati od borbe protiv senata.

Svaka aristokratska republika imala
nacin, da se veze u jedinstvu

je dakle

svoj

sa

podloznijem

narodom.
veze
vezi-

Imamo

primjera u Ml e cima. gdje su duhovne

Kumstvo po zakonima crkve nosi sa sobom neku svojbinu. To su upotrebljavali mletacki plemici za neko vrijeme, dok tridentski sabor ne postavi, da ne moze biti nego jedan ili dva kuma. U Mlecima, kad bi se vlasteosko cedo krstilo, zakon je bio, da kumovi ne mogu biti vlastela, nego proste osobe iz puka. Na jednom krstenju pristupilo bi katkada do pevale narod s aristokracijom.

deset kumova. Pop, koji
prije tri puta:

bi

krstio,

imao je
porodice,

da

zavice
ili

„Ko

je
ili

od plemicke ko
do
brzo

ko je
upisan

visokorodan stranac

ima

biti

u

zlatnu knjigu, neka otstupi!" Vjera je tu

dakle vezivala

narod

s

plemstvom.
i

Jos je

treci razlog, zasto se nijesu

mogle

umjet-

nosti razvijati u Dubrovniku.

Umjetnosti zahtijevaju,

ne

kazemo bas neku moralnu razuzdanost, ali zaista svakako neku moralnu slobodu. Strogi zakoni o moralu dubrovaC-

m

skog puka
umjetnosti.
i

60

-e
pomorstva
ter
i

ona lastrkanost po svijetu radi

trgovine, nijesu mogli dati da se razviju neke

neke

Moze mi kogod
kako

primjetiti:

Kako
i

se

i)0jezija

popela u Dubrovniku do

krajnosti

raspiistenog

morala?

Odgovoricemo

:

sve, tako je

kujizevnost u ovo

doba
ali

bila aristokratska.

Knjigu nije mogao

svak
i

citati,

ostale izume plasti5ke svak treba da vidi
bi resili
s

da

slusa.

Dakle umjetne prijedmete kojima

javne
polja.

zgrade,

pa

i

svoje kuce, Dubrov5ani su dobivali
i

Neki su
Dubrovglaso^it

se odlikovali

u umjetnostima, no uopce

izvan

nika.

Ansel mo Bandur, dubrova5ki
i

kalugjer,

numizmatik, vlasnik

poslanik italijauski na

dvoru
i

Lju-

devita XIV., u svojijem spisima hvali
koji

Baselja
starina.

Alety-ja,
Baselji naali

su

imali u Dubrovniku

muzej

dasve
slije

svoj

muzej

podlozi
i

vjecitu

Hdejkomisu,

po-

propade kao
iz

sve

drugo.

Ivan Alety dogje u
kuca
bio
bila

Dubrovnik
Izucen

Ugarske.

Njegova je

muzej
je

i

svakome pristupna. Kalugjer Banduri
u
grckoj
i

mu

sura.

latinskoj

knjizevnosti

napisa

citavu

knjigu poslanica o umjetnosti. Umrije 1743. Njegov unuk,

kad Austrija

zapremi

Dubrovnik,

preseli

se

sa

svijem

tijem umjetnijem blagom.

Da poredimo dubrovacke
Vlaho Drzic
kada. Zna
se,

umjetnike.
ali

rodi se u Dubrovniku,

se ne zna

da se ozenio godine 1548., da
se
poslije

mu

je zena

donijela 30.000 dukata, da je na njegovu piru bila
stavljena tragedija „Tirena'', koja

pre-

ponavljala
i

sedam puta

i

da je imao sina Nikolu
slikar
i

koji je,

ako
pise

ni-

jem, bio izuc

kipar.

Nale matcmati5ar
veli,
i

o

njemu: „Gospar Alcksandar Piccolomini
gledao njeke geografskc karte

da je

raz-

megju
da

tijem
je tu

najljopsu

kod kardinala Carpi

;

no treba

znati,

kartu na-

pravio ovdje u Dubrovniku Vlaho Drzic, 5ovjek, kako znate,

61

vrlo rijedak

da ne reCem jedinstven u raznom slikanju

i

najiiiijem urezivanju."^)

Benedikt Stay,
i

djed pjesnika Stay, obagje Italiju
slike.

Fraiicuskii.

U

napuljskom se muzeju vide njegove

Umiije u Dubrovniku. On je imao uCenika
tej-a, kojr poslije pogje

Petra Mavelikijem

u Napulj da
je prvi

ii5i

pod
slika
satiri.

Giordaiii-jem, koji ga povede u
rialu.

Madrid da
u
prosjak.

po EskuUmrije u
Slade

Megju Dubrovfianima bio Dubrovniku 1726. u bonici kao
od kojijeh je jedaa u

Ima njegovijeh
Crijevic
i

slika

relikvijaru.

spominju ga u svojijem spisima kao satiriCkog pjesnika.
Mladici velike nade u slikarstvu bijahu
5etic, pop,
i

Pavao Gunego na-

Petar Katusic,

koji umrije prije
i

vrsi tridesetu godinu. Kuni6, Rastic

oplakuju njegovu preranu smrt.
umrije u
Italiji,

Zamanja u pjesmama Grgura Ivanelli, koji
spis

spominju mnogi Italijanci u svojijem

sima. Appendini pise: „Naslika Mandalijeuu
pera, osobita vrsta sto iste osobit dar."'^)

vrhom od

Orsini

i

Coleti

spominju kao izvrsnog kipara Fra-

na Radeljevica,

fratra

Male Brace. Slade o njemu pise:

„Papa Siksto V. tako ga Ijubljase, da ga hocase poCastiti kardinalstvom ali on umre u manastiru u Slanomu".^) Pro go no vie, zlatar, u6ini onu glasovitu siniju sa zivinicama, koje bi se micale kad bi se u nju ulilo vode. Ta se sinija nalazi u stonoj crkvi. Nju je htio darovati ugarskome kralju dubrovafcki biskup Dzivovic. Gabro

')

„Me8ser Aleasaudro Piecolomiui adduce
i

d'
il

aver eonsiderato alcuni
;

mappainondi, tra

quali

il

piu bello presso

eardiaal Carpi
a

ma

do-

vete sapere, ehe tal

mappamoudo

fu fatto qui

Ragusa

da

Biaggio
uelle pit-

Draa, uoino, coine sapete, rarissimo per non dire siugolare
ture,
')

ne' ritratti e prospettive e sottilissimi intagli."

„l)ipiuse

una Maddalena

colla

punta delia penna, geuere
ut euih eardinalatu

singo-

lare,
^)

ehe ricerea un talento a parte."
„A.

papa Sisto V.

sic auaabatur,

honestaeset,

uisi

autem mortem in Slaneusi obisset coenobio."

t

A

a- 62-e
Tamparica
fratar

Male Brace, slovinski
i

pjesnik,

bio je

kapelnik u be5kome dvoru, gdje je

umro godiue 1575.
Male Brace, ostavi
fratri da-

Frano Gu5etic Paprica,
liturgije

fratar

golemu knjigu

u minijaturama, koju jos
iz

vaju na razgledanje.

Pasko Baletin

Strav^e u Kouavlima, lajik fraiiauke
raditi

tara Male Brace, nau5i bez ikakve

mnoge
novcanu
veliki

mehaniCke strojeve; on popravi sahat na zvouiku. Senat
za
to,

dokle je god bio

ziv,

davao
i

je

fratrima

potporu, kojom oui okruzise
otar u

okitise

mramorom
se

svome hramu. Svi

sii

sahati,

koji

nahode

po
zvo-

dubrovaCkijem manastirima, radnja toga Baletina.
niku ispod sata 6ita se ovo: A. D.

Na

MDCCLXXXl

opus

F, Paschalis Baletin a Canalibus 0. M. S. Francisci.
Slikar je bio
i

Ignacij Martelini, donienikanac, koji umrije

u Napulju, u 32 godini. Umjetne dubrovafcke prijedmete kao
tafcno je prikazao

§to

i

gragjevine

gospodin Josip

prof.

Gjelfcic

u

knjizi:

Dello sviluppo civile di

Eagusa; ne mozemo nista tome

nadodati, nego samo nesto, sto

smo po predaji

tuli, biva,

da je

Ticijan, glasoviti slikar

u Evropi, stanovao

za ne-

koliko u Dubrovniku, pozvan od porodice Pucica, da slika
sv.

Mandalijenu, koju ta porodica polo^i u hram domenii

kanaca, gdje se

danas moze

vidjeti

;

i

to

kazu,

da je

najbolja slika od svijeh sto se u Dubrovniku nahode. Pri-

povijeda se jo§, da je neki drugi tugji slikar naslikao u

hramu
otkrila,

jezuvita raj povrh velikog otara,

ali

kad

se ta slika je

nagje se da u raju

nema Blazene Gospe. To

on u5inio, jer se naljutio radi pogodbe. Poslije se to uije dalo popravi ti, jer mjesta nije bilo, a da se sto drugo ne
izbriSe.

Govori se

jo§,

da

je

u glasovitoj

pinakoteci

Br-

nje Gjorgjica, popa,
slika, koje

su bile

umro godine 1687., bilo procijenjene 4080 dukata; od ovijeh
koji je

je sesnaest u stonoj crkvi. Govori se

da

je

slika

Jezus

3vezan za stup

63

-E
glasovitog
stoiioj

upravo

radnja
slike

Andrije del

Sarto

i

da su mnoge

u

crkvi

Pordenonovi-

ve. Slika

Adon

i

Lada^

koja se iiahodi u dvorani

jeca, vrlo je cijeiijena. Iza sv.

Mandalijene druga je
djevojka,
all

gia-

sovita slika

Ticijanova

Njemacka

je
i

bila
slika

ukradena
Sv,

iz

Dubrovuika godiue 1811. Takogjer je

Kuzme i Damjana na Lastovu radnja Ticijanova. menuti nam je na ovom mjestu, daje i Carmelo
nekoliko vremena u Dubrovniku, gdje se
i

Spozivio

danas

Cuvaju

po crkvama
ske radnje.

i

po privatnijem kucama mnoge njegove slikarostavi lijepu
sto se

Nicolaus Ragusinus
mnogijem slikama,
i

uspomenu
u
crkvi

svoje vjestine u

vide

od Dana5a

onoj otaca sv. Domenika.

PRILIfKE
koje djelovahii na postanak
i

razvitak

dubrovacke knjige.

•A

Dubrovnik je
biva,

s

pocetka bio sklop dvaju elemenata,

rimskoga

i

slovinskoga; prvi

mnogo
ali

pitomiji

od drua
drugi

goga. S pocetka bijahu sastavljeni

ne sliveni u jedno.
Zenobija,

Prvi nosi barjak
sv.

i

grb (gonfalonc)
inleta^ki

sv.

Srgja. Ali

kada

duzd Petar Orseolo
III.

II.

posve

svlada Hrvate u Dalmaciji, a Petar Orseolo

od 942.
„na-

do 959. godine

iikroti

Srbe Neretvane, koji bijahu gusari,
t,

kako kaze Lucio (De regno Dalmatiae
ravno mnogi stanovnici
gjose
i

II,

c.

2.)

iz

tijeh primorskijeh

gradova pretoga mnogi opet
s

u Dubrovnik, gdje se naselise,
i

osim

se presele

po dalmatinskijem otocima". Poslije

vremenom

sidu razne porodice srpskoga plemena,

a na-

dasve iza pada srpskoga carstva na Kosovu, kada se Srbi
rasprsase ne samo po Dubrovniku nego jos
i

preko

Ne-

retve po Dalmaciji. Spojenje dakle u jedno plemena rim-

skoga
i

i

slovinskoga (srpsko-hrvatskoga) uprav bi izvrseno

dovrseno, kada su Mlecici osvojili Dalmaciju.
sv.

Tada

se

zabacise grbovi
treci grb
i

Zenobija

i

sv.
i

Srgja,

te

se

prihvati

barjak, da se ukloni

sjenka kakve prevlasti
sv.

jednog
stvo

ili

drugog plemena, biva uzese
je
sv.

Vlaha. Pokloni

prema tome svecu bilo brovniku. Malena bogomolja

od starina

prije

u Du-

Vlaha

bila

je

na grad-

skijem vratima gdje je sada arseno, prije jos nego je tu
bio sagragjen manastir sv. Klare.

Tada
sv.

se nazove upravo:

senatus popiUusque ragusinus, a

Vlaho: Messer Santo

Blasio Gonfaloniere,

68
Latinski elemenat, koji se poslije postepeno pretvori

u

italijanski,

kao

uljugjeniji,
fciji

upravljase

dubrovafckijem

slovinskijem elementom,
i

jezik, sastavljen

od narje^ja
obadvaju

naglasaka uzetijeh

iz

gTamatiSkijeh

izgovora

plemena, koja su temeljno u svome izvoru jedan
slovinski, uCini

narod
koje
spisate-

da je proklicalo dubrovacko

nai'je(^je,

u XVI. vijeku preko neizbrojnijeh dubrovaCldjeh
Ija

postade vec slovinski knjizevni jezik per excellent iam.
se,

Razumije

da je

italijanski elemenat, koji je upravljao
i

slovinskijem jezikom u Dubrovniku

u

Dalmaciji, imao

sve one biljege, koje je imala italijanska knjizevnost.

Dubrova^ka
koji je davorija
pi§e,

dakle

knjizevnost
i

prikazuje

sve

ha-

raktere italijanske knjizevnosti do

samoga
I

,.Osmana",

narodna per excellentiam.
tri

ako Gundulic
sva
slo-

da „od sve

strane Dubrovnika slovinska je
bili

drzava", ipak pomast, sar, kako da kaZemo,

su

vinski, biva rije^i, ali oblik, kroj italijanski, a to, jer

je

ta

„ slovinska

drzava" bila zarobljena od tugjinaca
razviti svoje

prije

nego je mogla

narodne forme, koje
i

upravo

izlaze iz obi^aja, iz vjerovanja mitoloskijeh

narodnijeh.
fiinio je

Dubrovnik kao sklop mnogo

razlicitijeh

plemena

dubrova^ki puk;
§to ^estice,

ali

taj

vas puk nije

mogao
nijesii

dati ono,

od kojijeh je bio sastavljen,

mu

mogle
slo-

dati

i

razviti.

Knjizevnost je dubrovatka dakle otsijev
i

vinski knjizevnosti grcko-latinske

italijanske.

Ova

knji-

zevnost, veli jedan od danasnjijeh italijanskijeh si)isatelja:
,,zanosila je
Cela,

DubrovCane pored

strogosti
i

moralnijch

na-

kojima je bio uzrok vjerski

gragjanski oblik; samo

nebo, zemlja
sve,

okicena zelenilom, uzdizahu ovaj narod. Sve,
i

pa 5ak

forme
i

tjelesa

podlegose srecnom utjecaju

spoljasnje prirode

njihove obrazovanosti. Lako se razaknjizi tako
i

znavahu Dubrov5ani, kako u

u potezima
i

lica,

da su mjesavina grtkijeh

oblika, koji su zivahni
i

sjajni,
Ije-

sa slavenskijem, koji su snazni

vitki.

Iz

tjelesne

!

*e
pote otsijevase

69 ^3drazest

snaga

uma

i

grCko-slavenskog
i

duha.*") Ove izreke zasluzuju da budu potvrgjene

pri-

mjerima.

Jakob Bunic (Bona)
zara, koji s bujnosti

prijatelj

Bemba, Vide
i

i

Sanaz-

duha spajase
svoj

Ijepotu struka,
iz

kada
Medi-

se prikaza papi
ci,
i

Lavu

X., koji je bio

porodice
Tres

kada

mu

pokloni

latinski

ep

Oratiae^
Ije-

papa motreci ga zavapi:

„Dakle se u
s

tvojoj

zemlji

pota knjizevnijeh djela slaze

Ijepotom spisatelja! Recte

omnia conven'unt

os et opus!'^

Napomenimo
i

jos,

da je ovo
et

onaj Bunic, koji je napisao

Poemata Evangeliorum
bio

poe-

mata donor um Spiritus
nosajima
s

Sanctis

jedan

od

prvijeh

grecista u ono doba, zivio u tijesnijem prijateljskijem od-

carem Karlom V.

i

s

papom Klimentom

VII.

koji je bio takogjer

od porodice Medici.

Tako

je opcenita bila ta knjizevnost gr5ko-latinska,
slijevali

koju su Dubrovcani
Policijan divio

u

slovinsku

Ibrmu,

da

se

Dzivu Guceticu,
cuje,

te napisao:

„Ko

se ne

da je Dubrovcanin koji se bavi trgovanjem, izdao tako dosljetljivijeli pjesama kojijem vrijeme
ce diviti

kad

ne ce nauditi, tako da se mogu uporediti sa starinom!'"^)
Ovaj je Gucetic u Dubrovniku u starosti, kad se je

doma

')

„Eccit»va

i

Raguaoi ad onta della austerita del principi morali,
il

causati dalla forma religiosa e civile:

clima
tutto,

stesso,

la

terra

ver-

deggiaute esaltavano questo popolo. Tutto, corpo subivauo
il

pertiuo le forme

del

felice iuflusso della
i

uatura esterna e della loro col-

tura. Si ricouoscevaiio facilmeiite

Ragusei come uella letteratura, cosi
forme greche, che
sodo

uelle fattezze del volte essere uii misto delle

gaje e raggiauti, colle slave, che sono robuste e suelle. L>alla bellezza
del corpo trasparivauo
dello spirito."
')
il

vigor dell' iutelletto e

le

grazie

greco-slave

Quis uou attouitus audiat

humiuem ragusiuum

mercimotiiis emen-

dis

occupatum, ut cum antiquitate coufeni

possit, tarn lepida

poemata

edidisse, iujuriam

temporum superatura

70
vratio, drzao skolu o grckoj

i

latinskoj kiijizeMiosti

bes-

platno, prosto za zabavu.

Spomenimo
popi
i

jos

i

Pava Gu fie tic a,

koji,

posto

mu
juris

umrije zena, pogje u umrije 1660.
I.

Rim sa svojom djecom, te se Schwarz o njemii pise (De
V

tu za-

prudentia Tom.
cetic govorio je

pag. 124): ,,Dubrovcanin
jezika(!!). Cita

Pavao
na

Guu

100

mu

se

grobu

Pauhis Gozzius schola fuit vivendi, mox variis gentium Unguis instructus apparuit.

Rimu ovo

:

U

ovoj clakle dubrovackoj kiijizevnosti otsijevahu sve

one sastavine, koje cinjahu dubrovacki puk. Ako je istiua

ono sto pise Buffon, da je
knjizevnost jednoga naroda

stil

covjek,

na
i

isti

nacin

i
i

dokazuje

cud

harakter,

koje spoljasnje utjecaje prima u isto doba
nasoj knjizevnosti ocituju se ovi elementi:
1.

taj

narod.
2.

U

Yjera.

Duh

Slobodan, republikanski.

3.

Utjecaj italijanske knjizevnosti
4.

a osobito klasicizma grcko-latinskoga.

Duh

slovinski,

onaj velim, duh, koji spaja cijelo juzno Shivcnstvo, biva,

duh srpsko-hrvatski. Od ovijeh cetiri sastavina povrsinu neka osobita obrazovanost, koja bi
upravo obrazovanost dubrovacka sui generis.
sastavine dale bi prijedmeta da
5itava
knjiga.
se

izvire

na

se

zvala
cetiri

Ove

za

pojedine

napise

Mi

cemo ovdje
da je

samo
sto o

stogod

natuknuti.
ostalo,

Ne
ali

bi ni to potrebito bilo,

tome danas

kako vec tomu nema ni traga, vrijedi da se kad i kad probudi uspomena. Za to Scribantur haec in gene:

rationc altera. (Psalam 101 j.

^. V

J

ER

A.
Omnia
religione

moventur

Cicero.

Posto Austrija zauze Dubrovnik opremi odmah svoga

komisara da pregleda grad

i

okolicu.

Ovaj

zajedno

sa

Barom Beterom,

s

jednijem od posljednjijeh
koliko
je

knjizevnika,

hramova i bogomolja imala ova vasa republika! Ovako malen grad a ovoliko crkvica!" „Ne cudi se, gospodine, odgovori
zavapi u Cudu: „Za miloga Boga,

Betera, erano tanti corpi di guardia
strazarnice)/'

(ovo
i

su

sve

bile

Kad

se ove strazarnice
i

tvrgjave moraine

pretvorise u strazarnice

tvrgjave materijalne,

tada

na-

stade militarizam, jer moralna sila

od

vremena

velikog

francuskog prevrata oslabi po svoj Evropi.

Ovo nas
va,

sjeca

na prakticnu vec poznatu
i

istinu, bisila

da dvije

sile
i

sastavljaju
sila

drze Ijudsku zadrugu,

moralna
sti

(vjera)

materijalna (militarizam). Iz povje-

znamo da

se ove dvije sile
unitis,

po onoj:
zina sila
vlade,

viribus

megju sobom potpomazu kad u kojoj strani tijela Ijudi

ske zadruge oslabi prva, biva, sila moralna. Vjera

nje-

moze kako je

vladati
bilo

narodima
Dubrovniku,

bez
gdje
zivio

pomoci
je

oruzane
oruzja,

u

bez

pace

i

bez vlade dubrova5ki

puk

gotovo

za
je

sest

mjeseca, a da se nije nikakvo zlo dogodilo; puk

bio

pobozan

i

Ijudski se je vladao

mnogo

bolje,

nego njegovi

"S- 72

>e

vladaoci, koji su se inadili sa strankama. Naprotiv jedna

vlada

samo

s

oruzjem a bez vjere dugo

trajati

ne moze.

Jedan diplomata reCe: „Sve se moze u^initi s bajimetom, samo da se ne moze sjesti na ujir', sto znaci, svaka vlada

moze oruzjem postici sve sto lioce, ali poslije ne moze sama sebi reci: Eh, vec sam mirna, niogu sada da spavam s uha na uho. Vrsni polititari znadu, da su ideje kao nevidljivi mikrobi, koji se polako uvla^e svukuda, pa
Cak
i

u topove

i

bajunete.

Vjera je svojstvo covjecije duse. Vec Aristotel pise

da je 5ovjek Zwov

Euasgs^,

pobozna

zivina.

U

zivotu Ijud-

ske zadruge vjera je toliko

potrcbita,

da

enciklopcdisti

prosloga vijeka, gotovo svi do Voltaira, zakljucise, da kad

ne

bi

bilo

Boga u

Ijudskoj zadruzi, valjalo bi ga stvoriti.

Posto je vjera svojstvo svakog covjeka, ona ide uporedo
s

ostalijem njegovijem svojstvima,

i

prima one spoljasnje
umjetnosti,
razviju

haraktere, koji

mogu da

razvijaju ostala njegova svojstva,
knjizcvnosti,

kao razvitak razloga,
obrtnosti
i

osjecaja,

drugo, koja svojstva kad se

savrseno
drugoj.

ragjaju neku snosljivost jedne vjere

prama
vrhunac

Gdje

ta svojstva nijesu u potpunoj mjeri razvita, svaka je vjera

nesnosljiva
i

prama

drugoj.

Kako

je

neuljudnosti

divljastva egoizam, tako je nesnosljivost

prama vjerama

To je tako trajalo po svoj Evropi moze se reci do dana danasnjijch. Kad koja vlada uzme jcdnu vjeru kao svoju osobnu
ekskluzivizam u narodima.
haratcristiku, druge vlade
staju ncsnosljivi
i

narodi

u

ime

reakcije

po-

prema njoj, a to radi i)olitiko. Antagonizam Francuske prama Njemackoj i Engleskoj tako je
bio usagjen u krvi onog naroda, da s jedne strane
pro-

budi Ugenotsku borbu
strane

i

Bartolomcjsku

noc

a

s

druge

mr^ju na
i

katolicizam u Engleskoj.
i

U

istom polo-

zaju bila je
skoj do

Poljska prama Rusiji

Rusija prama Polj-

dana danaSnjega. Kad

je car

Du^an pohodio Du^

&
svojijeh,

73

brovnik, ka^u hronike, da je viSe puta bio ponukovan od

da napane na repiibliku
i

i

kad dogje usred graje

da da izvuCe mac
i

da zavapi

:

„Ovo

srpska

zemlja,

mora da bude moja". Dusan ti svojoj velikodusnosti, kad se uvjeri o golemoj obrazovanosti dubrovaSkoj prama svojijem Srbima, lie htjede ni da se o tome misli, vec
odliiti,

da miiogi DubrovCani dogju da upravljaju
i

njego-

vijem carstvom, otvoii rude

trgovine,

ostavi

knjiznicu
i

srpskijeh rukopisa u manastiru sv.

Jakoba na PloCama
zivota
(sto

naredi da srpska mladez za svoga
i

preporuci

svojijem nasljednicima) bude dohoditi u Dubrovnik
i

na

nauke
re)

da manastiri dumana, (najvise manastir Sv. Kla-

budu boravista za srpske djevoj5ice, da se naobraze. Ali ova naklonost Nemanje i srpskoga naroda ucini, da se Dubrovnik oprezno drzao prama susjedima i surodnicima svojijem,
te
i

njihovu

vjeru

drzao

daleko.

Uz

to

treba dodati, da su sve vlade u Evropi, kako nas povjest
uci,

istom su se zametlc,

prisvojile

rimske

crkovne

ka-

none kao temeljne paragrafe u svojijem zakonicima.
bi grijesio protiv crkvi, grijesio bi
i

Ko
u

protiv vladi.
i

Otuda
ako

opca nesnosljivost

i

neke pojave koje

danas,

i

drugom
bi

obliku, postoje.

Crkva je

bila

nad vladom. Vlade
u
ti-

se opirale, s toga povjest srednjega vijeka stoji

jem borbama.
Luterova reforma (protestantizam), uceci da su vlada
i

crkva sinonimi, ucini da su se

i

one vlade, koje nijesn

bile jos

upale u takovu erezu, malo

po

malo

u

praksi
dotje-

otresle

u svojijem zakonicima
i

crkovnijeh

kanona,
drugoj

ravsi

da vlada

crkva budu jedna prama
i

neod-

visne u svojijem poslovima,

ako jedna
od
vlade
i i

od

druge

ima
51an

potrebu.

Neodvisnost
i

crkve

temeljni je

vjere u zapadnoj

istocnoj
isto

crkvi
sto

harakter nasijeh vrevjera, to je sok

mena, a

da je

vlada

pro-

testantizma.

74
I

Dubrovnik dakle, kao vlada, primi crkovne kanone
i

kao osnovne

glavne clanke svoga zakonika,

s

toga nije
poj-

trpio druge vjere iia

svome
vjere,

zemljistu. Nije
ovi

moguce

miti pristase druge

kad

ne

mogu

izvrSivati,

sto je prepisano u tako

kao svukuda tako
Oni su skrovito
ali
i

i

osnovanom zakoniku. Za Jevreje, u Dubrovniku postojao je izuzetak.
vjere,

na samo opsluzivali obrede svoje

su

bill

s

toga podlozeni

mnogijem

teretima

i

duzno-

stima. S druge strane nijedna
bojati

vlada ne moze se Jevreja

u politickom obziru, jer je ovaj narod rastrkan po
Vjera dakle rimo-katolicka bila je moralna
sila

cijelome svijetu.

du-

brovaCke republike. Po formama ove vjere razvi se obrazovaiiost, knjizevnost, umjetnost,

obrtnost

i

trgovina

du-

brovacka.
iz

Ovu

vjeru donesose

odmah

prvi bjeguuci rimski

Epidavra, koji bi razoren slovinskijem cetama, koje su

jos bile u poganstvu. Sv. Gregorije

papa spominje u svoLaonik da
su

jijem poslanicama neke episkope Epidavra.
kondila, grcki
iz

Kalse
ti

knjizevnik,
iz

formalno

pise,

bjegunci
sastali,

Epidavra,

Salone, iz otoka tu (u Dubrovnik)
i

da tu mirno

zivc,

da nemaju incgju
Ijudi

jednu zadjevicu: ,,U Dubrovniku stanuju
meniti koji su se
slozili

sobom niveoma zna-

da bude uklonjena svaka kojap. 23).
i

mudrago raspra"^) (Coleti
raspra*', a to je

Govori: „kojamudrago
trajanja

osnov

postanka

Dubrovnika,
senat,

a ncsloge bi bilo u razlikosti vjera.
se

S

toga

ako

ima vjerovati Appeudini-ju, uzeze knjige Mata P'raniz

kovica

Sumeta,

(koji

se

bio

prozvao

u Njemackoj
se

Mathias Flaccus), a Marko

Kaboga pogje u Rim da
vec
pojavile.

dogovori, kako bi se luteranskc knjige
nile
iz

sasvijem iskorije-

grada, gdje su se bile

S toga

zakoji

tvorise
')

u Lovrijenac u usku tamnicu nekog plemica,
viii

Ragusium iucolunt

admodum

illusties,

qui

eo conveneiunt,

ut omuis diecordia cujusque geueris submota

foiet.

3u jednom ophodii zavika
ti

75

-Ef
„0h,

s

prozora:

narode

glupi,

se klanjas

komadu kruha!"
nacin
sto

(to je bila sv.

pricest).

Oh
se

da su na taki

godina

poslije

trazili,

da

istisne francuska knjizevnost

enciklopedije,

koja

donese

njihovu propast!

Ovi stari primjeri btide
koji su

nam uspomenu
bill
;

o Atenjanima,

u sjajno svoje doba

protjerali iz

Atene Prokoji

tagoru, koji je ucio neznaboStvo
bili

o Rimljanima,
s

su

istjerali iz

Riina grcke tilozofe
strane

Karneadom,
o
sv.

koji su

sijali

atejizam, a sa pobozne

onome

sto

kaze

Engel, biva, da je u Dubrovniku bio
fratara

Frano, osnovatelj

da je
S.
s

Male Brace, za kojega govori sv. Bonaventura, na Sipanu ucio cudo, uskrsuuo nekog mrtaca (Vita

Francisci pag. 213).

Na uspomenu
poslije bi

toga bila je ploca

natpisom u crkvi

sv.

Margarite (sad je mrtvica u voj-

nickoj bonici).
ali

Ta ploca

prenesena u Siguratu,
joj vrijednost,

ove dumne, u svojoj prostoti, ne znajuci
i

slomise je

poplocise njom prag od svoje crkvice.

Ova

vjera, koju su

dubrovacki vladari
i

gojili,

imala

je biti krepka,

po povjesti Coleti-ja
bile

Razzi-ja,

tako,

da

su dizavne svecanosti

obdrzavane u vjerskijem svetoliko uljugjenom,

canostima.

U

dubrovackome narodu, ne
i

koliko su bile porodice

gospoda drugoga razreda, biva
vjere. re-

pucanima, Ijubav domovine spajala se sa zanosom

Opce
gnat).

je mnijenje bilo

da Hristos u svakoj

kraljuje,

(Christus

To

se je pjevalo

crkvi

i

po

poljanama

na svrsetku svake politicke svetkovine.

U

velikijem blag-

danima pak spominjali su se ne samo Hristos i Bogorodica i sv. Vlaho, nego i svi sveci pokrovitelji surodnice
Dalmacije
i i

Italije

gdje no su oni
i

trgovali: ,.Budi hvala

slava

i

sv.

Simunu zadarskome
i

Ivanu trogirskome

Dojmu

Jakobu Sibencaninu i spljetskome i Klimentu ma-

karskome

i

Trifunu

kotorskome", a narod bi odgovarao:
,

„Amen".

tS- 76

>e
ostavise

DubrovaCki
bilo

povjesniCari

upisano,

da je

mnogo i mnogo 5u(lesa, kojijem se vjera utvrgjivala u narodu. Mi niti cemo ih nabrajati, jer to ne spada u ovo nase pisanje, niti cemo pretrazivati jesu li bila la^a
ili

istinita.

Doiiijecemo samo ono, sto je rekao Jan Jakob
filozof koji priznaje

Rousseau: ,,Svaki
isto

da ima Boga, a u

doba poriSe da Bog moze
prirodne zakone (biva

kad

hoce

5asom
taj

promizaslu-

jeniti

ufiiuiti

koje cudo),

zuje da

bude zatvoren u ludnicu. Duznost je povjesti, da nam
i

prikaze

neizbrojne

crkve

doba

njihova

podizanja.
:

kaze Razzi, kao ocevidac

,,U

Spomenimo samo sto Dubrovniku ima 47 crkava,
1588. godine bijase
sestara
sv.

5 manastira benediktinskijeh sestara;

u njima 127 sestara. Tri manastira
reda, u sve 125 sestara.

Klare, u

sve 60 sestara; 9 manastira sestara sv.

Domenika treceg Na samom otoku Lopudu ima
V

30 crkava. Sama crkva

sv.

Marije

od

Sunja

(S.

Maria

del Biscione, po zmiji koja prozdrije
ti-ja

dijete,

grb Viscon-

u Milanu, koji po zavjetu posla novae za ovu crkvu) 60
putira.

ima

Da ne govorimo
i

o

veli5anstvu

stone

crkve sagragjene prije 1192., koju

pomozc
u

sagraditi Ri-

kard engleski kralj

koja

propade

tresnji,

a
sv.

mjesto

nje bi sagragjena danasnja

1713.; ni o

crkvi

Vlaha
a
sv.

sagragjenoj 1098., za koju se potrosi

14.000

dukata,
slika

koja izgorje 1706.,

i

od koje

preostade

samo
u

Vlaha
vita,

i

koja bi opct popravljcna 1715.; ni o crkvi jezu-

koje

dovede Marin
ono
poznato

Gundulic

1628,

i

kojoj
i

je

naslikano

nebo

od

nekog slikara
sv.

koje

senat sa Kolegjom dovrsi 1684.; ni o crkvi Male sagragjenoj godine 1317.; ni o crkvi
noj

Brace
do-

Klare sagragjeo

1290. za 70

dumana (sada

arseno); ni

crkvi

menikanaca sagragjenoj 1225. sa golemijem manastirom,
gdje bi Senat gostio tugje
poslanike,

koja

bi

dovrsena

potpu^o 1694.

i

kojoj Flavij Eborensis pi§e:

?'

77

Saxa humeris plebs advectavit

et

aemula

laudis,

Nobilitaa plena coatulit aeia mauu.

Da ne govorimo
na

ni o

hramu

sv.

Spasa, sagragjenom 1520.

uspomenu strasne tresnje, koja se dogodi ba§ na Spasovo; ni o hramu Gospe od Karmela sagragjene 1683., fer bas na 16. julija dogje vijest, da je umro Mustafa,
Dubrovniku, za koju zgradu istrosiSe hai

koji je prijetio
ra5, koji se

imao dati Visokoj Kapiji,
o

koji

u ime zajma
i

do godine 1696. su 80 kesa isplatise porodice Kaboga
Buca.

svemu tome, jer ko zeli da to sve ta^no doznade, ncka pro5ita poboznu knjigu popa To ma Ivanovica stampanu 1804. od Antuna Martecchini-ja,
koja se
slov:
i

Ne govorimo

danas rado

cita

po Dubrovniku,

i

kojoj

je na-

„Dubrovacko pravovjerstvo".
Kako
su crkovni kanoni
i

bili

u dubrovackom zakobile obiljezje politiC-

niku, tako su

duhovne svetkovine
i

kijeh zgoda. Sv. Vlaho je znak

grb republike, te su se
zvale

svetkovine politicke, koje su trajale sest dana,
to

za

u

visem broju:

„Vlasici"

(„na Vlasice'').
sv.

Tugjinski

spisatelji

u opce pod imenom
ozbiljno

Vlaha razumijevaju duLugo:

brovacku republiku. Za primjer evo sto pise Del

„Kad Meci
sv.

podigose pitanje o susjestvu, Dubrov-

nik pozva polumjesec da se postavi

izmegju

sv.

Vlaha

i
i

Marka, ustupivsi Turcinu dva ustriska zemlje (Klek

Sutorinu)'")

Kad

Austrija zauze Dubrovuik trebalo je da

se stavi grb austrijski

mjesto

kipa

sv.

Vlaha. Ali posto

su noge kipa bile odvec na dvoru, nije

mogao

austrijski

orao da upravno

stoji.

Trebalo je dakle malo otuci noge

kipu. Bila je politika,

da se

to

onda u noci

uradi.

To

se

obazna u Njeraackoj

i

frankfurtske novine

donesose ovaj

epigram na njemackom jeziku:
')

„Kad su

dosli
del

do Hrista
Ea-

Quaudo Venezia spiuse
la
tratti

sul serio la questioiie

vicluato,

gusa chiamo

inezza luua ad iuterporsi fra S. Biagio e fra S. Marco,
di terreuo.

coucedeudole due

Si

78 -S.

vidjese ga vec mrtva, ne premolise

mu

koljena, a Sv.

Vlahu, da dignu svaku sumnju da bi uskrsnuo, vec mrtvii
prelomise koljena". Crkva Sv.

Nikole na Prijekome

bi

sagragjena ovijem dogagjajem: dogovore se

sa bosanski-

jem ^uvarom
jetila

tvrgjave, koju postavi knez Stjepan

Bodin,
je
pri-

da u noci uskrsenja opije bosansku posadu, koja
dubrovackoj slobodi. Tako se
i

dogodi. Tvrgjava bi

razorena, a

kamenjem njezinijem

sagradise

crkvicu

Sv.

Nikole Dob re Srece. Cuvara pak Vuksu Gradica
senja pohodio
crk\icii.

na-

grade dubrova^kijem plemstvom a senat bi svakoga Uskr-

marca bila je svetkovina na uspomenu ovog dogagjaja. Toga dana, posto se otkrila
9.

Na

zavjera, koja je spravljala ulazak bosanske vojske, bijahu

u Dvoru senata objcsena
i

tri

jedan Tudizic, koji su se
s

mlada plemica: dva Zamanje tajno negdje na Plocama doOvii

govarali

bosanskijem

izaslanicima.

zavjeru otkri

prost Srbin, po imenu Milos, kojega senat dobro nagradi.

U

onaj

isti

cas,

Engel, njihov se

kada su vjesali ona tri mladica, pi^e djed. nov Manlij Torkvat, obukao u svegradskijem
prijetila slo-

5ano odijelo, pa se stao setati po poljanania

od radosti,

sto je

minula opasnost, koja je

bodi njegove domovine.

Tako opet sagradise tri crkvice na vratima od Plo5a kao za pokoru, sto su kanone crkve bili pogazili onda, kad su zadavili fra Jcra Jegjupka, fratra nialobracanina, koga uhvatise, kao bajagi da je bio zapletcn u zavjeri
Lastovaca, kojoj je bila nakana da Lastovo prijegje 1600.

pod Mletkc, kao
brovnikom nijesu
dijeljcn

sto su

malo godina
i

prije iz

dubrovacke

vlasti presli otoci Korcula, Ilvar
ostali

Bra5,

koji

pod Dubio po-

nego samo 14 mjeseca.
i

Kao u Rimu tako

u Dubrovniku puk je

u crkovna brastva. Svako je brastvo imalo svoja oko svetkovina
i

pravila, svoje blagajnice za troskove

za

potporu osii'omasene brace. Jedno brastvo diialo se pie-

79
menitije

ocl

drugoga. Tako se
i

je

aristokracija
bila,

malo po

malo uvlaCila
je za biljeg

u puk. Ta

sii

brastva upravo

„tribus

ceiituriae, de curiae" staroga Rima. Svako brastvo imalo

jednog sveca, tada kao politi5ki znak a sada

samo

vjei'ski.

Od
Sv. Petra

brastava se spominju: Brastvo popovsko Stolice
ii

Antiohiji,

pa brastvo
Sv.

Sv.

Antuna
ili

(Antuiiini),

brastvo Sv. Lazara, brastvo
(genitiv

Jeronima

Dominum
i

plurala

mjesto

Dominorum,

jer bi tu vlastela

druga gospoda

ulazila, za to

narod zove ovu crkvu:

„ Do-

mino"), brastvo kameilara Svijeh Svetaca, brastvo brijaCa
Sv. Krsta, brastvo

crevljara

i

papucara

Sv.

Grispina

i

Grispinijana, brastvo savaca Sv.

Omobona, brastvo
Barbare, brastvo
brastvo

drvo-

djelaca Sv. Josipa, brastvo zlatara S.

Marka Evangeliste,
kovaCa
dvorbe

brastvo puskara

i

tobdzija Sv.

Sv. Ivana, brastvo

prodavaoca Sv. Luke,

gospocke

palace
i

Gospe

Male

(porogjenje
i

Bogorodice),
brastvo trgo-

brastvo vojnika

bremenara

Sv. Mihajila,

vaca Sv. Nikole. Sva se ova brastva sastajahu, da zajedni^ki proslave slobodu republike

na prvi Maja („svetkou

vina Orlanda").

Ona

se okupljahu jos
s

neke

dane pri

pucanju u nisan na mjestu, koje se
(od rijeCi
ital.

toga zove „Brsalje"

,,bersaglio").
i

Crkovnjaci kao svuda, tako

u Dubrovniku,

bili

su

obvezani da strazare oruzani. Fratri

Male

Brace

tuvali

su vrata na Pilama, fratri od Rozarija vrata na PloCama,

kanonici

i

popovi vrata na Ribarnici

i

Ponti. Mjesto sebe

mogli su drugoga poslati, koga su placali Sv. Grgur papa
pise italijanskomu kalugjeru, da ga vlast papstva ne osloboditi od vladinijeh zakona, te treba

mo^e
svoj

da

i

on u noci

5uva strazu.
Evropi.

On

kaze, da je to bio opci

zakon
ovu

po

Zakon

taj

prestade

u

Dubrovniku,
vrsiti

kad ugarske

pa

poslije napuljske

posade poCese

sMbu

o

trosku republike.

3Kad

80

*S
u puku, svak mo2e
Italije,

je taka vjera bila

pomisliti,

koja je pobo^nost bila prama svecima. Obrazovati
gr5ko-latinskijem klasicizmom na izgled
trgovati po suhu
titelja,
i

se

sa

svukuda
sve-

po moru, nabavljati svuda kosti

da budu kao obrana republike
i

regbi da je to

bila jedina briga

zabava dubrovackog

zivota. Razzi pise

da se u crkovnom ophodu na dan Sv. \laha nosilo 111

mnoge pogibose u treSnji, a neke i u nasa vremena. Ako je \'jerovati Meleciju, tijelo Sv. Simuna
moci.
ovijeh

Od

za dugo se viijeme Cuvalo

ii

DubroMiiku,

prije

nego
iza

je

preneseno bilo u Zadar. Mnoge moci
krsta Hristova sa natpisom urezanijem:

dogjose

pada

srpskoga carstva. Jos se Cuva u crkvi domenikanaca drvo
,,cei

KpcT
u

ypoma
opce su

Kpajta cepdcKaro AapoB." Slova na mocima
staroslovenska.

Pelenica Jezusova, ruka Sv. Vlaha
Krstitelja

i

ruka Sv. Ivana
Pelenicu
Iju-

imaju

osobitu

povjest.

Iza

tresnje

ukrade neki Vanini. Ovaj povjeri stvar nekoj
bavnici u Gruzu, koja u zanosu Ijubavi
iste noci

svojoj

kad

je doznala, dotrCi

prema domovini, do fi'atara domenikanaca

u Giii^u, a ovi do senata, koji sjutridan odmah Pelenicu
iznagje, a Vanini

nekud

utefce

bez traga.
i

Na

strani

144.

pi§e senat poslanicima GuCeticu, Rasticu

Zamanji: „Da-

vamo vam na
iz

znanje, da je

dum Antun
Dubrovniku
pi.

VukiCevic odveo

manastira

sv.

Klare

u

neku

dimmu po

imenu Prvulu, cerku gosp. Nikole
mu, odjevenu na musku,
u
IVfletke
s
i

Tudizica, malo hro-

obavijesceni smo, da je doSao
i

tom dumnom,
i

odnio

ruku

sv.

Vlaha,

ure-

§enu zlatom, srebrom

petatom, koja je bila
s

u

spome-

nutom manastiru, zasto smo

nasijem

gosp.
i

arcibisku-

pom

pisali gosp.

mletaCkom, padovanskom

veroneSkom

biskupu."*)
')

Nakon malo godina nagje

se ta ruka u Gedal

Vi demo a saper come Don

Antonio Vukieevi6

monasterio

di S.

Clara de Eagusa traese una mouaca per noma Perruia dola de

81
novi
je bi povracena, a

i

pop Vuki5evi6,
jedaii

ne

zna

se

gdje

umakao. Vise se §ale nahodi u povjesti ruke
koju
doiiese
fratar

Sv. Ivana
s

Krstitelja,

u Dubroviiik

na-

mjeroiii

da je prenese u Fjorencu. Fratar sluCajno umrije
i

u Dubroviiikii, gdje
pravdaiija
prisili
s

ruka ostade. Fjorentinci
obrate
se

iza velika

DubrovCanima
im
pasi,

Sultanu,

da ovaj
naredi

DubrovCaiie, da

povrate

ruku.

Sultan

bosanskome
vjek grbav

da

to presudi.

Senat poslje u Sarajevo

dva svoja poklisara, od kojijeh je jedan bio Gu^etic, ^oi

sitan.

Kad ga

iigieda,

pasa

srdito

kliknu;

„Zar nije imala tvoja repiiblika da poslje ^ovjeka boljeg

od tebe?"
je raspra.

r^o^i boljemu, a gori goremu, feestiti paso", odgovori Gucetic. Pasa okrene na salu, pa zapita o Cemu

„0 odgovor. Tad

jednoj

suhoj

kosti,

5estiti

paso",

bi

mu

pasa, koga su bili

Dubrov5am bogato pod(po onoj
,^melior est con-

mitili,

presudi u ime sultanovo

ditio possidentis")
tinci,

da Dubrovcani pridrze kost, a Fjoren-

ako zele

kosti,

neka dogju na Kosovo
je du§i drago.

polje,

gdje

ce ih naci koliko

im

Ne samo moci

svetaca, nego

i

one

koji

su

zivjeli

megju njima u poboznosti, Dubrov5ani
bio za nekoliko u Dubrovniku,

su

postovali
della

do

nasijeh dana. Povjest kaze, da je sv. Jakob
i

Marca

propovijedao rije5 bo^ju

senatu; takogjer

Sv.

Ivan

Kapistran,

oba malobracani,
je

pa

i

blazeni Markolin, domenikanac. Dubrov^.ani su drzali

za blazene

mnoge

fratre

i

popove.

Dosta

spomenuti
arhijepis-

starodavnoga popa Srgja, Vitala

GuCetica

kopa (1023-1057), Fridriha Greifenklan,

koji g. 1455.

Ser Nicola de Tudisio alquauto zotta, e quella meuo via in veste virile
e

semo informati
reliquia

e

veuudo a Veiiezia eon

la

ditta

mouaca portando
fornita
di
le

via una

de

uno brazzo

de

Santo
dicto

Blasio

oro e
quali

argento e auello, la quale era in lo

mouasterio,

per

eoso eon messer lo arciveseovo nostro se serisse a messer

vescovo de

Venezia, a quello di Padova e Verona.

6

3iz

82

-S

njemaCkoga carskog dvora prijegje na Daksu kao lajik Male Brace, gdje je zivot proveo u svetiiiji i umro, i
fra

Hriso stoma (ha
1796., senat

Grizu)
poslje

Klesko vie a,
om^aiie

koji

kad umrida
udalje
fratri

je godine

Ijude,

puk od

njega, jer ga je htio svega

raskomadati, a

ga tajno ukopase za velikijem otarom.

Godine 1835. pod austrijskom vladom umrije u manastiru Male Brace otac Serafiii

Guric
da

iz

Peljesca.

Nau
cr-

rod ga je drzao svecem. Htjelo

se

bude

ukopan
po

crkvi, ali je Austrija bila vec zabranila

kopanje

kvama,
u

te

ga

fratri

po zakonu ukopase na Dan^-ama. Ali
i

iste noci s

sakristiji

DanaCa ga opet u vreci donesose lirama Male Brace.
rijeC,

ukopase

U
sokolio

jednu

u svakoj politiCkoj nezgodi, narod se
tijem
s

vjerom.

zgodama mnogo
Izrailju.

je

napisano.

Pop
jo§
i

Srgj,

Fra Paul in

Dakse, fratar Male Brace, sjaju

u povjesti kao starodavni proroci u
bo^ije objave u^injene

Sponienimo

Anici, zeni nekoga Nikole
je vjera

Balabana,

koje su se do tu skoro hranile u biskupskom

ordinarijatu. Svecenstvo,

kojemu
i

bio

glavni
je

za-

datak, u ono doba bavilo se

politikom.

Ko

prekinuo
iza

odvisnost Dubrovnika od Mletaka, koji ga
urote

podlozise

Damjana Jude,

te

ga predao obrani ugarskijeh kra-

Ijeva? Arhijepiskop dubrova^ki Ilija

Saraka. Bas poro-

dica Saraka ovoj republici ste6e slobodu. Pise Orbini, da
je neki mladic

Saraka sko5io u crkvi preko mise, da proali

bode kneza mletaCkoga,
oslabi mletafika
Ilija

mu
i

nije poslo za

rukom.

Kad

moc prema
Ugarskom,

Turcinu, tad se

arhijepiskop

dogovori
sv.

s

Dubrovnik stade pod obrauCvrstila

nu krune
i

Stjepana.

Ta
s

se obrana tako bila

postala nepokolebiva, da je cesar

Karlo

V.

drzao

za

uvrjedu, §to su se poslije
re, valjalo je

Turcima

slo^ili, te

da ga sminesrecno

da

mu

poSlju svoje brodovlje

za

ono zauzece Tunisa, gdje propade veliko dubrova^ko bla-

83

go,

i

kad nastade priCa u narodu:„Trista Vica udovica"

na samonm Lopiulu. Karlo VI, otac Marije Terezije, opet poslije valjalo je, da se u saboru u Poziinu zakune, da
ce on
i

svi iijegovi nasljednici,

kao

iigarski kraljevi, brai

niti neodvisiiost

dubrovacko republike dok bude svijeta
6.).

vijeka (Povjest Ant. Soikoc;evica §

A

ko u6ini da Dupo
cijelom

brovnik

sam moze

trgovati

s

nevjernicima

istoku, a poslije siriti naseobine, graditi

slobodno

rimo-

katolitke crkve po turskoj zemlji

i

svecenike postavljati?

Ivan Stojkovic, domenikanac,
jase vrstan diplomat.

koji

u tijem stvarima
crkvi.

bi-

On na

troskove senata dovrsi nauke
Stoj-

u Parizu. Planu u toliko lazdor u zapadnoj
kovica poslase na sabor u Basileju,
i

tu
s

izradi

dopust,
i

da Dubrovcani sami mogu
slati

opet

opciti

inovjercima

naseobina. Ali on u Basileji postade pristasa saborne
one, koja se drzala da je

crkve, biva

nad papama.

An-

tipapa Felic V. ucini ga kardinalom, kako

mu
u

se

na gro-

bu

Cita.

Kad
s

se

basilejski

sabor

prenio

Kostancu,

Stojkovic

mnogo episkopa ostane u
koji
i

Basileji,
bili

da propood

vijeda zakone saborne crkve,

su

odbafieni
i

nuka senat, da zdruzi Srbe pravoslavne s Dubrov5anima u jednu crkvu. Pogje za tijem u Carigrad, da na to navede i gr5koga cara Paleologa, ali ga pretekose poklisari pape
rimske crkve. Doleti za cas

do Dubrovnika

Evgenija

IV., koji cara,

tada pozudna da zdruzi gr5ku

s

latinskom crkvom, vec bijahu nagovorili, da ide na sabor

u Feraru, a
to

poslije

u Fjorencu. Dubrova5ki senat imenuje
ali

Stojkovica starjesinom svijeh manastira kalugjerskijeh,

imenovanje papa odbaci.

Od papa
opciti

ostade samo potvrs

gjeno,

da Dubrov5ani mogu

svuda

inovjercima.

To donese neizmjerna bogastva, to u6ini, da se rimska crkva preko DubrovCana sirila po svemu istoku i da se uzdrzala. Papa Pavao III., Gregorij XI. i Gregorij XV.
pisu

Dubrovniku: ,^CivUas quae Christi fidelibus usum,

84
cotnerciunif charitatem continua exhihet".

Ko ne zna

za

poslanice Inocencija XL, u kojima daje na znaiije evrop-

skijem vladama, da samo DubrovCani vrse katolifcku vjeiu

po Bosni, Bugaiskoj
tresnje

i

Srbiji,

gdje su

i

crkava imaliV Iza

pak

pozivljuci

papa

kraljeve,

da se opet uzdigne
i

Dubroviiik, oCito kaze, da se tijem uzdrzava
istoku, jer su

vjera

po
te

Dubrovtani uzivali milost kod sultana,

im ne placali
met. Istina
je,

ni glavarinu, ni porez, ni ikakav drugi na-

da su mnogi tugjinci hodili
Dubrovtani,
i

po
je

istoku

i

pretvarali se da su

s

toga
bi

republika

imala ne malo zadjevica.
svaki Dubrov5anin,

Kadi

toga

uglavljeno,

da

kad

bi

dosao u koje

tursko

mjesto,

gdje je bilo katoliCke crkve, prikaze sliku Sv. Vlaha, za-

pe^acenu pe6atom republike. Tako
primljen, te se

je
vrsiti

samo

mogao
i

biti

mogao

nastaniti

i

slobodno

javno

megju Turcima obrede svoje vjere, sto je ostalijem narodima bilo zabranjeno. Iza tresnje, Stjepan Gradic, pop, podbibliotekar u Vatikanu (vrhovni bibliotekar bio je tada Lav Alacii, grCki arhimandrit istotnoga obreda) uze posao na se, kako
da se ponovi Dubrovnik. Njegove poslanice

micu Gjorgjicu u Dubiovuiku za povjest su
menite. Sto je
htio

nekom veoma
ne

ple-

zna-

da

svrsi

u

Dubrovniku,

pogje

mu

sve za rukom. jer je bio

mnogo protivan

jezuvitima.

Megju vrsne diplomat e ubrajaju se i ovi: Bandur kalugjer, koji bijase tako vjest u tom poslu, da ga je
francuska vlada htjela za svog poslanika u Rimu,
ali

ne

pristade papa, jer se ta 5ast ne pristoji kalugjerima: do-

menikanci Ranjina
izaslanstvima
;

i

Zamanja,

koji su bili u raznijem

fra

Bonifacij Stjepovic
saboru

(Stefani)

s

Lo-

puda, fratar Male Braee, koji je bio propovjednik svijem

episkopima u tridentskome
cilio).

(praedicator
V.,

in

cou-

Papa Pio

V. posla ga

k cesaru Karlu

da kupi

vlade na TurSina, koja se misija svrsi velikom pobjedom

3*

85

-B
clrvo
sv.

na Lepantu. Ovaj Stjepovic donese
poslije njegove smrti, prelazeci

Krsta,

koje

od ruke do ruke,

svrsi

na

posljetku u stonoj crkvi. Poslije je kao episkop

stonjski

imao zadjevica sa
pro^ita javno,

seiiatoiii,

te je trebalo

da pogje u pro-

gonstvo u Ugarsku. Onog dana,

kada

je

imao

krenuti,

pak za tijem razasla svukuda, anatemu na republiku. Spomenimo jos lastovskog popa Antuna Bog-

dan o vie a, vrsnog diplomata
koji,

i

astronoma Boskovica,

kao izaslanik republike, srecno dovrsi neki posao na

poljatkom dvoru. Posljednji je Jacint Milkovic, domenikanac, dubrovacki aihij episkop, sin nekog seljaka
i

neke
u

Anke Hercegovke, koja
domovini narodom
i

je sluzila

u kuci Betera.
opce
vladali
bili

Crkovnjaci su ne samo politi5ki u
senatii pomagali,

nego su

jos

od

pomoci

i

tugjijem vladama. Napuljski kralj u nekoj buni

pozove oca

Komnenovica, dubrovackog domenikanca, da

javnom besjedom umiri puk u Napulju, i buna prestade. Godine 1731. propovijedao je rijec boziju u Luki otae

Sabo Slade. Senat ove
nici izgovori besjedu,

republike pozove ga, da u vijecbi

kako

smirio

savjetnike,

on

to

ucini

i

savjetnici se smirise.

Ta

je besjeda

stampana
quinto

bila

pod naslovom: ^^Discorso morale politico
della Serenissima repubblica di
della

detto nel Senato

Lucca

il

sahato

quaresima delV anno
Vjerske su se teorije

1731.'-^

strogo

obdrzavale.
je
rije^

Evo

pri-

mjera: Godine 1672.
fratar otac

propovijedao
iz

boziju

neki

Hrizostom
bi tuzen

Konavala. Odvec smiono izre-

ce u propovijedi nesto, sto nije nijedan sveti otac izrekao.

Radi toga

pred inkvizicijom u Rimu,

i

ovo

je

jedini slucaj bio,

da je senat koga

inkviziciji tuzio.

Posto
iz

se on ne htjede pokoriti, dogje

mu,

da je

prognan

Dubrovnika,

ali

smrt ga pokosi prije ove kazni.
sebi,

Posto smo sve ovo spomenuli, dohodi vec po

da su

iz

Dubrovnika

ishodile

i

neizbrojne

knjige

bogo-

a^
slovne
i

86

>s
i

prijevodi

sv.

otaca gi'5kijeh

latiuskijeh

na

slo-

vinski jezik.
spjeli.

Ne cemo

ih uabrajati, jer

ne bi nigda
izdavati

do-

Uciti klasicke gr5ko-latinske

kiijige,

po-

boznijeh knjizica na

nasem

jeziku, to je bio
i

u opce posao
kalugjera,

dubrovackog svecenstva, a najvise fratara
vesti, siti
i

a

plesti izvrsne radnje

na osnovu prave umjetu kojima se raspravlja
izuzetkom) nego

nosti, to je bio

posao dumana. Tada nije bilo ni novina,
jos povrsnija knjizevnost, (a kojima se
s

ni pamfleta, ni drugijeh fiasopisa,

povrsna politika

i

sada bavi svecenstvo uopce,
golemijeh knjiga klasika
i

malijeni

svetijeh otaca.
s

Vjerski su se obredi
sitnarija. N. pr.

toga drzali do krajnosti, do

osam dana

prije svetkovine sv.

Benedikta

bilo je strogo zabranjeno ribanje

u

Rijeci, jer je tog

dana

na Loknim na praznik i tu se gostiti, posto ta svetkovina vazda pada u korizmu. Spominjem
imao senat
prijeci
se,

da je meni jos malenome pripovijedala neka

starica,

da je jedne godine bila velika zabuna u puku. Radilo se
tome, kako ce se prepostiti u obi Sv. Matije Apostola,

bas na zadnji dan poklada. Ali srecom, pred samu veCer

u

o6i tog

posnog dana,

stize teklic iz

Rima

sa dozvolom

da se smije
prosio.

mrsiti, sto je senat toliko

mjeseca prije bio

Nema dubrovackog
svjetsku
i

spisatelja ni pjesnika, koji

nije napisao uz

koju

poboznu knjigu
ili

ili

ep.

Posvetiti
ci

i

filozofska djela

svecima

Bogii to je bio op-

obicaj.

Dosta je

spomeniiti

Gjura Dubrovc^anina,
i

koji

posto u Padovi

prevede

rastumaci

svii
i

Aristoteloi

vu metatiziku, sve to savije u neke zapisc
si

kutije

ol)je-

pred otar

Bogorodice.

U

Palnioticevoj Hristijadi 6ita

se

dubrovacka poboznost, a diugi Paliuotic u epu: ,,Dunaji)rije,

brovnik ponovljen*', pjeva

kako su
i

se moci, pal-

ladiiim ropublike, raskopale, kako
i

gdje

su se
ep,

polozile

ost.

Upravo
i

je

,.Dubrovnik

ponovljen"

u kojemu

se vjera

gragjanski poslovi u jedno slijevaju.

S.

SLOBODA,
libertate perenni

Grandibus ingeniis

et nobilitate

vetusta

mihi natale solum Rjigusa.

Bo§kovi6.

Ko
imao
biti

je do sada

pomnjivo

pratio

ove

nase

listove,

lako je da pomisli:

„Dakle

ovaj

Dubrovnik
neki

negda

nije

nego

golem

manastir,

ascetvrium

mi-

sticizma."

Kako svaka nauka ima dan danas
suda, tako ih
bi

svojijeh
najvise.

predra-

ima

i

povjest, ova

dapace

Mogli

smo koju i spomenuti, ali to ne spada nasem prijedmetu, te cemo brzo zavezati nekom dubokom mislju naseg zemljaka Ivana Rendica Miocevica, koja se nalazi u njegovoj veoma poucnoj knjizi: „ Nucleus sapientiae et dominii equilibrium", stampanoj u Trstu 1867.
a pohvaljenoj u Ginevri 1870. od prevoditelja K. BesanQon-a.
tia est
lizi

On

pise:

De

facultate insinuationis
biva,

humana
je

scien-

adhuc in/ans,

nauk Ijudski dosta
ali

po anazajedno,

uspjeha ucinio u ovome vijeku,
sto daje analiza, skalupi
uvidi,

da od svijeh pomisao
materi-

dataka
te

jednu
i

da se u jedan cas
ili

kako

zasto se koji
zbio,

jalni 5in

koji istorijski

dogagjaj

od

toga

smo

jo§ daleko.

s-

88

-e
i

Svaka Ijudska zadruga ima svoje osnove
koje treba da
revolucija
pregazi.
„Politicki

promjene,

prevrat,

kojaiimdrago

govori
fcisti

Viktor Hugo
ili

to je

biua u

at-

mosveri, koja

iizduh. Okriviti dakle

iskljucivo Ijud-

sku pakost u nekom uregjcnju,
bi isto,

u nekoj katastioti, bilo
i

kao

i

zavojstiti

na oblake

atniosveni poput dielemeute.*'
i

vljaka, koji idu

u ophodu

proklinjuci

Narav
tad

Ijudska ima dakle u zadruzi svoje faze
i

svoje kiize kao

bolesno
s

tijelo.

Ako

s

jedne strane ne

pukne, kad

puknuce
guska)

druge strane.

Kad
I

su palili Ivana Husa, on je

govorio: ,Jz pepela guske (Hus
izleci

u

ceskom jeziku

znati

ce se orao!*'

taj

orao bio je bas Luter. Da-

kle Ijudske podobnosti ne treba da nijedna vlada gnjeci,

vec da ih okrece u ravnu mjeru, a to je
posto prikazuje „Ormuzda" (princip dobraj
(princip zla),

posao

u opce

svake vladavine. Persijska niitologija divno to raspravlja,
i

„Abriniaua''
ovdje,

da zajedno, kad su na zemlji
i

tvore

cudotvorni, providencijalni sastav,

tad se prikazuju kao

neko trece bozanstvo, koje se kod njih zove „Mitra*', a
to je bas

ono sto „Metros'' zovu Grci, ,,Modus'' Latini,

„Mjera" Slaveni, ,,Moderazione" Italijani a ,.Miissigung" Nijemci. I to cini lilozofsku krepost. Horac pjeva: Virtus est medium vitioruMj utriympie reductum. Ovo dakle sve, sto se licno tice covjeka, pristaje i
zadruznu covjeku.
po5e upravo
testantizani.

Da

promotrinio

bas

vremena
bi

od

pokoji

stanka Dubrovnika pa Cak do francuskog
s

prevrata,

enciklopedijoni, kojoj opet

uzrok

pro-

Evropa
gju crkve,

je sva stajala izmegju dvije sile, biva izme-

ili

upravo izmegju papstva srednjijeh vijekova,
i

koje podize ono ,,sveto carstvo rimsko*'

svjetovne vlade.

U

borbi izmegju te dvije sile

stoji

sva povjest evropski-

jeh srednjijeh vremena.
druga,
ali

Gas

bi

nadjacala jedna
ili

a

5as

ne

bi nijedna

oslabila

podlegla,

jer

obje

8y odgovarahu

dvjema osnovnijem podobnostima duha
i

Ijud-

skoga, biva, vjeri

slobodi.
i

Fakat

je,

da je

Dubrovnik, kao

i

sve ostale vlade,
i

nasao u sebi

te dvije sile, biva,

svoju prirodnu

silu cr-

kve. Politika dakle republike isla je za tijem

da

dobro

upravlja kniiiloin iziiiegju ove dvije

sile.

Tim

vise sto je

forma bila repiiblikanska, gdje

licna

sloboda

podanika
naeni

ima vece prostranosti.
sljeduici
iii

Nijesii dakle htjeli,

da budu
VIII.

Ljudevita

Pobozuoga
isiina.

ni

Hemika
II.

gleskoga,

ali
II.

da su

bill

pretece Josipa

austrijskoga

Fridrika

pruskoga, to je

Jero Kaboga

objavljuje

episkopu

Mateucci-ju,
i

u

kojem smislu vlada uzimlje u narodu poboznost, mu tajne, sto je senat onda bio raspravio, kako
ponasati
s

kaze

se

moze
met-

crkvenom

oblasti. Mateiicci tada, posto je

uuo bio auatemu na Lastovo, jer popa bijahu dobavili bez
biskiipova dopiista, pogje u

Rim

i

tu
i

proglasi
ereze*),

pismeno,
koje
ce

da se u Dubroviiiku
s

kiiju sve krivine

vremenom

svijet rastrovati, te

pedeset tuzaba pise pro-

tiv senata, koji
lie

za to salje u

Rim Frana Gundulica da
pomaze Mateucbile su naj-

dobiju auatemu. Korculauski episkop

ci-ja

u tijem potvorama. Te pedeset potvora
izvrsivauju crkvenijeh obreda, kao

vise
iiijedan

na primjer: da
po-

Dubrovcanin ne moze
i

pisati

u Rim za koju
da
;

vlasticu

posao crkovui bez dozvole senata;

da episkop
brastva
i

ne moze mkopoloziti bez vladine dozvole;
crkve imaju predavati vladi godisnji racun

da senat ima
ispo-

imeuovati tutore
se plemici
vijedati
i i

ili

nadzornike crkvenijeh blagajnica; da

gragjani drugoga razreda imaju tajno

pricescivati a ne u crkvi;

da ne ce da

ini

po-

povi dohodc kuce blagosivati; da ne ce da se javno bo-

lesnicima nosi sveta pricest

i

takijeh drugijeh, a osobito,

da je obicaj u Dubroviiiku uz poklade zametati
')

crkvene

Eempublicam Kagusiuam omnium scelerum

et

heresum matrem.

90
obrede uz maskarate, kako je bio u5inio prvi neki Bunic,
koji je uz poklade

na

poljanama

dijelio
i

puku
zapisi iz

suhijeh

smokava, govoreci, da su ovo medaljice

Rima,

u kojijem ima mnogo proStenja (1579-1585). Arhijepiskop

Perotti (1650) pouovi tuzbe i zaiste iz Rima opet anatemu. Godine pak 1698. arhijepiskop Scoppa bijase rukopolozio jednog svog Ijubimca i postavio ga kapelanom Sv. Nikole na Prijekomu, te posavsi za neko vrijeme u svoju domovinu u Siciliji, ostavi ga za vikara. Kanonici i senat jave mu pismeno, da se ne vraca, ako je rad jos
pozivjeti,
i

on se zbilja ne

vrati.

Jos gore uzavri

opiranje

iza

tiidentskoga

sabora,

kad su se proglasile bile neke reforme po svecenstvu, kao na primjer: arhijepiskopi bili su udarili na muku, kako ce dubrova5kijem popovima nametnuti rogaticu (beretta croce) i skinuti im kalpake (kamilavkej, koje su oni nosili po hercegovackom obi5aju. Raspra ova dospje s dogovorom, biva, da popovi, koji se istom
rukopoloze,
pri-

hvate rogaticu, a stari da drze kalpake dok izumru. S to-

ga se arhijepiskop
poslje poslanice
ci
i

Bone Hi upeo kod pape
s

Siksta V. da

s

prijetnjama anateme,

toga je trebalo do-

do crkvenog sinoda, na koji je dosao, kao papin po-

slanik, korculanski episkop
joj

To dor Deda. Mattei u
istoriji

svopise:

italijanski

napisanoj

rukopisnoj
Kalvina,
ali

ovako

„Iza smrti

arhijepiskopa

vikar

Kaboga
nista,

izradi

godine 1575. primanje sabora,

no postize
rusitelj

nego
mira.

navu5e na se nirznju

grada,

kao

javnog

Regbi da je na sinodu, koji je drzao kor5ulanski biskup,
obnarogjen tridentski sabor
i

ako ne

bi

nikakvog javnog

akta priznanja, radi nemira, koji
slije

nastadose,

kao
tijem

ni sto

pose

toga, ali se to primanje dogodi miiCe

izriCno ne

usprotivise

i

polaganijem uvlatenjem jezuvita,

koji dogjose

u Dubrovnik god. 1584.''


kad

A

Vatikan

sto

je odgovorio

na

to sve? Sto je radio,

je vidio,

da je

3^

91

^e
godina
prije

Dubrovnik pretekao ostale vlade mnogo
zavoda za
djecii

u

slobodnijem reformama kao u ukinucu ropstva, podizanju
nezakonito rogjenu, koji je zavod
prije

podi-

gnut bio u Dubroviiiku p6 vijeka

nego

u

Parizu?

§to je Vatikaii 5inio, kad je vidio, da dva gotovo vijeka
prije

ova republika pretjece

i

postavlja zakone tako zvaje

ne jozefinske? Odgovaramo,
politiku
i

da

Vatikan

imao

svoju
je

da se senat znao da tako
radi.

lijepo oprati, jer

mu

ne-

volja bila,

Prvi je razlog bio, sto
rac davao Visokoj
Kapiji,
te

je

Dubrovnik odvisio

i

ha-

da je

s

toga

Dubrovnik

turska zemlja

i

da se za

to zakoni

rimske crkve ne mo-

gu uvagjati, jer su Dubrovcani in partibus infidelium. To
su jos bolje potvrdili iza tresnje, kad je Mustafa ovo doslovce izrekao: „Vase vladanje,

za

koje

ste

Sultanima
pro-

hara5 davali, dospjelo

je,

posto je grad materijalno
turska,

pao
je

i

ne moze davati harac. Ovo je zemlja

ovo

hercegovacko primorje, koje Mlecic nije posvojio.

Daana-

kle

idemo da zapremimo kako nase."
golem
i

Drugi je razlog

prije tresnje

dobro poznat: Ako

Rim

stavi

temu na Dubrovnik, propadaju sve
istoku, sto drugi narodi nemaju.*'

crkve

katolicke

po

Ako cemo
vore
s

vjerovati

poslanicama

Stjepana Grau

dica (koje su jos u rukopisu), kad

je senat vodio dogo-

Hercegovcima, da se dogju iza tresnje naseliti
postavio

novi Dubrovnik, koji gotovo bijase opustio,
je

im uvjet da ostanu u obredu pravoslavne crkve, samo da
se
bili

pripoznaju prvijenstvo rimskog pape. Jezuviti su

tome

oprli te dokazivali,

da

bi se

na

taj

nacin odvec lako

moglo dogoditi, da Dubrovcani prijegju sasvijem
voslavnu crkvu
nije visjela
i

u

pra-

da se odmetnu, jer
strogo
o

da

sva

republika
tre-

toliko

Rimu.
i

S toga poslije
vrhunac

snje ojaca latin ska knjizevnost,

dostize

klasi-

cizma, kako

smo

vidjeli,

a oslabi slovinska.

92

Rim
koristi

je dakle nasao,
stete, s

da

mu

Dubrovnik
izjalovila.

daje
te

vi§e
bi

nego

toga je

mnogo popustao,

se

svaka tuzba od strane arhijepiskopa
sloboda protezala se
i

Ta vjerska
cetvrtoga

na brak. Po crkvenijem kanonima
svojtom
ni

brak se ne moze

vrsiti megjii

do

koljena, a senat je proglasio, da je brak zakonit

udnjen
odo-

megju rogjacima trecijem brio. Za to su od stariua
arhijepiskop

i

cetvrtijem, sto

je

Rim

postavili bili radi
tiigjinac,

slobode,
bi

da

nema

biti

nego

da nc

zametnuo
slijep

u narodu kakvu crkovim stranku,
pristasa rimske cikve. Iza Sarake

te iiarod postao

1360.

nema
su

arhijepipri-

skopa Dubrovcanina cak do 1722., kad se sasvijem
poznala odanost svecenstva republici,
poCele demokratske stranke
jer

tad

istom
je

da se cuju, a svecenstvo

svako po iiaravi aristokratsko. S toga su kaiionici
biti vlastela,

imali
to

da se opiru zahtjevima arhijcpiskoga. Za
od ^Mletaka. Za
su

su iz rana ocijepili Rat od oblasti korculauskog episkopa,
koji je zavisio
fratre
nili

to

poslali

italijaiiske
i

,.konventuale", koji su pritezali za
i

Mletke,

uci-

da „drzave'' Male Brace
u

domenikanaca imadu svoga
ne
drugovdje.
fratre

vrhovnog starjesinu
to su jos

Dubroviiiku a

Za
do-

malo

prije dolaska P'rancuza

neke
sto)

menikance (ne zna
ukrcali u trabakulu
nijesu se o
rili,

se o
i

tome nikada za

jedan

dan
govoreiste

opremili u Jakin. Sudbene rasprave
to su

tome nikada vodile u Rimu. Za
Dubrovniku sok
da
vlada
i

kako

je vjera u

oruzje
i

publike,

senat

ima

blagom

samo imanjem

crkve, jer je
universale.

sve

njihovo,

te proglasili

jus

patronatiis

Kako crkvom, tako
Ijevima pa
milost
i

su postupali

i

s

drugijem
stete

kra-

sa samijem sultanima.
se zrtvovalo

Da
isto

se

njihova

mnogo

za

sultane,

mnogo za pape,
doba
radilo
se

mnogo za ugarsku krunu, a opet u
sve one, §to bi im islo uz nos!

:

aDa bude§
bill.

93

*s

Slobodan treba da bude§ bogat. Dubrovbogastvo
ufcinilo,
i

5ane je bas golemo
Oiii

da

su

neodvisni

su davali haraC sultanima
i

Ugarskoj a pokloue
i

slali

svake godine
i

mletaCkome
prenese
iia

duzdu,

napuljskome

kralju

srpskijem kraljevima. Ovi posljednji odlu^iSe, da
s iijih

se novfiani iznos

pravoslaviie kalugjere

brda Atosa. Republika je za to
u Dubrovnik, a to
Mljeta
te
i

slala

svake

godine

nov-

6anu potporu tijem kalugjerima sve do dolaska Fiancuza
s

toga

da

nadoknadi
Sv.

sto

su

bill

s

iz

Stona protjerali kalugjere
postavili kalugjere

isto^noga

odreda,

na Mljet

Benedikta, a u Ston

fratre
prije

Male Brace. Hara6
nego je
TurSin

sultanima

poCeo je bio vec

i

usao

u

Carigrad

Orhanom u
biti
jiti

Brusi, 6ija povelja ,.da ce
i

pod Sultanom Dubrovnik vazda
kao
sve

Slobodan

u nastajna vremena, kad Islam bude osvoi

Evropu", nahodi se jos
i

sada

u

Befiu,

i

ostale povelje

diplomatske knjige, sto Austrija, kad osvoji

Dubrovnik, prenese u Be6, od kojijeh nmoge su bile vec

stampane nastojanjem Miklosica, Meda Pucica, Dani6ica,
Jagica
i

Bogisica.

Znao

se

dan

i

vrijeme,
koji je
bi

kad
bio

se

taj

prinos hara^a imao davati sultanima,

katkad bio
sultan

manji a katkad
ili

veci,

prama tome kakav
ili

nazuban na Dubrovnik,
etiketi
i

mu

naklonjen. Povjest kaze

da po turskoj
s

ceremoniji
rije^i

nijedan

sultan

nije

poklisarima dubrovaCkijem ni
dosli

progovorio, kad bi
Selim, koji je

mu

u pohode, nego

cigli

jedan, biva

iza govora dubrova5kijeh poslanika rekao

na glas: „Ovako
smijesno,
i

je sve dobro!*'

Kako
kad

pise Engel, bilo je

humoristi6no

i

bi Dubrovfiani donijeli

poklone

u

Mletke

to

ne

duzdu, nego vrhovnome admiralju
jer se zna
')

(Capitano
svojinu')

del

Golfo),

da

sii

Mle^ici drzali kao

Jadransko
kardinala:

Jeduom
je

bi iipitau ueki mletaeki vlastelin

od nekoga

pKo vam

dao ta

viast,

da

je Adrija vasa

svojina?"

On

odgovori

S-

94

-e

more od Jakina do Mletaka. Poklou je dakle bio radi slobodne plovidbe po Jadranskom moru, kako sada porez u uscu Suuda ili Korinta. Ceremonija je bila, da je vrhovni admiralj primao te dubrovaCke poklone sjedeci na visokome stolu i da je sve mucao pred dubrovatkijeiii
poslanikom.

Samo ako

bi

dubrovacki
bi

poslaiiik
i

izustio

„Nasa republika", admiralj
„Ne, ne; vasa opcimx!*'

ga zamukimo

popravio:

U

Napulj se poklon

slao,

jer

bi

odatle

dohodila

vojni5ka posada za neko vrijeme za tuvanje grada. S toga
je jos dubrovafika

crkva

stovala

Sv.

Agripina

drugoga

parca napulj skoga iza Sv. Gjenara (16. Novembra).
Iz

ovoga se vidi kao

sto vec jediiom

rekosmo,
pape,

da

se

mnogo

zrtvovalo za sultaiie,

miiogo

za

miiogo
sto

za ugarsku krunu, a opet u isto
ide uz nos
i

doba radilo se sve
i

sultanima,
II.

i

papama,

ugarskoj krimi.
jer

Muhamed
bici

povisi

im

harafi,

uagje

u

jediioj
s

kod Kandije dva dubrovafcka broda zdruzena
da je njihova vlada
slobodiia, te

Mle-

5icima proti Tm^cima. Senat se lako opravda, a to dokazavsi,

ako su se gosponije

dari tijeh brodova nasli proti

Tmcima, seuat im

dao

tu vlast. Razmirica se tako stisa.

Neki Don Cesare ubivsi nekoga u Napulju, pobjeze u Dubrovnik. Odovle izvijesti napuljskoga kralja, da Dubrov5ani pripovijedaju
snuje sa Spanjskom
i

ii

Carigradu sve sto papa Pio V.

s

MleSicima

(Sv.

Liga) proti Islabriscanska, bila
to

mu,

i

ako je republika dubrovatka, kao

u tom tajnom savezu. Kralj napulj ski na

baci

u

ta-

mnicu sve Dubrov5ane,
do djeteta. Senat brzo
sve je izravnano bilo.
„Na6i 6es ime ouoga,
istoj

koji

se

nagjose u Napulju,

sve
i

posla

tamo

Frana

Gundulica

koji

uam
gdje

je

to

dao,

s

tlruge

strane

ua

oiioj

pergameiii
papi.''

upisauo,

je

upisauo,

da

car Eoatautiu

dariva

Bim

n^
95
Filip Trivulcij, dubrovaCki arhijepiskop,
nije

sa-

mo

odobravao, sto Dubrovcani

rade

i

pomazu
knjige

Turfcina,

iiego jos iijeki njogovi Ijudi uhvate

u Konavlima
Trivulcij

knjigo-

nosu inletackoga koji je u Kotor
brodove
za
Sv.

iiosio

da

kupi
te

Ligu,

to

metropolit

preda

knjige uhvaceiie dubrovatkoni senatu.

Neki pop Kolendic
kueza
i

iia

Peljescu ubi pred

pobjeze na KorCulu.

Biskup
i

stoiiski

crkvom Stjepovic

(Stefani)
Quiarius

(malobracanin

s

Lopuda)

biskup kor5ulanski

(iz

Poljica) htjedose
to

da popa sude
(jer je

po crkovnii

jem kanonima. Senat

ne

ce,

vec hoce popa

trazi

ga

u episkopa. Kad ga ne moze imati

KorCula

bila

pod mletatkom vladom), senat ga strati in effigie^ kako je opca navada bila onijeh vremena, a javi episkopu stonskome, da se odaleci od dubrova^ke zemlje, ako zeli
umrijeti od starosti.

Stjepovic
ali

ode u progonstvo
fajda,

i

mece
visi

anatemu na republiku,
potvrgjuje. Gdje ces
ti

koja

kad
o

je

Rim ne
kojoj

anatemisati zemlju,

uzdrsanje rimo-katoliCke vjere
ocijepiti
vlast,

od

crkve

svemu istoku? Kako anatemom Dubrovnik, koji sam ima
po
i

da gradi crkve

bogomolje

po

Turskoj?
turskijeh

Ko

je

tada mogao jos opsluzivati mise usred
Nije to bilo u politici papa.

logora?

Povjest
mirio
s

nam

takogjer kaze, kako se Dubrovnik naje
stratio

Rimom, kad

Fra J era Jegjupka?
i

fratra malobracanina,
rali s

preko koga su se Lastovci dogovase

MeCicima, da

odmetnu od Dubrovnika
u
Dubrovniku,

podvr-

gnu Mlecima.

Taka
vrvjeli svi

je sloboda bila

da

su

u

nj

kao sto sada idu u Sjedinjene Amerikanske Drzave. Toga je povjest prepuna. Ne cemo
progonjeni,
iznositi

primjera ni od gr^kijeh knjizevnika, ni od Paleo-

loga pri

padu Carigrada, ni od bosanskijeh i srpskijeh banova. Zadana rije5, kad je bila javno dana, drzala se

96

pa

ma

bila

i

dr^ava u opasnosti, jer nijesu

htjeli

da na-

samo bio upravljan moralnom silom, iizme za 51auak vjere, da je jedan moral u politic! a dmgi u privatnom ponasanju. To ocito dokaziije povjest o Gjurrod, koji je

gju Braukovicu srpskome, koji je u Dubiovnik pribjegao. I ako je u narodnijem pjesmama Dubrovnik prekoreu da sve potonje srpsko blago u njemu lezi, i ako je Stjepau
Mali
to
la^iii car,

iziskivao povratak toga blaga, sad je vec o6iiz

po dokazima

arhiva, iznagjeiiijem od Miklo^ica

i

Meda

Pucica, da su Dubrovnik uepravedno u tome

okrivljivali.

Takogjer povjest dokazuje,

da

se

dva

puta

arbanaski
te

junak

Skenderbeg
i

(Kastriotic) sklonio
prijetnja

u Dubrovnik,

radi njega senat
sljednjijeh posala

imao dosta

od sultana, te do-

opravdanja.
prvi gonfalonijer u Fjorenci, po-

Petar Soderini,

tjeran od Medici-ja radi spletaka

Pape
tije

Julija

II.,

ute5e u

Dubrovnik. Senat ga primi

i

tajno u^ini da zivi na Orascu
se omirine
trazili.
i

u nekoj kuci kraj mora (Arabovom),
vide.

danas
je

Papa
je.

i

mletaCka republika su ga

Senat

obojici odgovorio,

da je

bio, ali

da sada
on

oni se

ne

znadu
po

gdje

U

toliko nepoznat

od nikoga

setao

Orascu, dok je senat poslao u

Rim

skrovito nekog popa

Marina Benka, kojeg
smiriti s

pope se

usmeno naucio, kako ce Soderina papom. Ali u to taj papa naprasno umre, a na papstvo Lav X. od porodice Medici-ja, koji
je

Soderina, posto ovaj promijeni politiku,

jer

je

tako za-

htjevala struja novijeh zgoda, primi u milost.

Tako

se godine 1829.

spominje

Ivan Seni, neki
5ovjeka, ko-

prost trgovac, koji progonjen od mletaCke republike, pobje^e u Dubrovnik. Senat radi glave prosta

jega prelijepo sakri, oprije se
Yeli poslovica da regis

sili

stijega Sv.

Marka!
cotnpo

ad exemplum
vlada

totus

nitur

orbis

(cio

se svijet

po primjeru kraljevu). da
se
prelije
i

Ovaj harakter slobode valjalo je

u cud

97
stanovnika

i

lica

svake

vrsti,

i

u

knji^evnost

njihovu.
i

Knji^evnost daje harakter moralni svakoga mjesta

vre-

mena. Crkva

sili

svakoga crkovnjaka da

brani

do

krvi

moralna

i

vjerozakonska prava, a kad je vlada

svjetska

jo§ slobodna, ta sloboda
trajalo jo§
i

duhovna jo§ veca

postaje.

To

je

kad dospije sloboda dolaskom Francuza, ali ostade harakter slobodiii, dok ne izumrijeSe svi oni, koji su se pri padu republike rodili. Austrija je u tome bila mnogo blagonaklona. Ona dopusti, da budu sugjeni po zakonima republike svi oni, koji su se bili pod republikom rodili. Car Frano I. kad dogje u Dubrovnik re5e vlasteli, kad mu se dosla predstaviti:

„Gospodo,

vi ste

pametni, a

slusati (Signori, voi siete saggi

vasa
e
i

djeca
vostri

ce
figli

me
mi
po
sa-

ubbidiranno)". To se tuma5i ovako: „iz uljudnosti ne na-

la^em vama nikakvu austrijsku zapovijed, a
vaSoj svijesti znati snositi ovu promjenu.

vi

cete

Vase sinove

mo

5eka

slijepi
I

Be5a."

posluh naredbama, koje budu

dolaziti iz

tu carsku rije5 Austrija odr^a, dokle sa sta-

rijem nije izumro duh republike.

Spada na anegdote
izreku
i

opisivati
i

svaku slanu
blagostanje

i

satiriCnu
je

djela slobode. Sloboda

bodrilo

narod na Ijubav domovine do najmanjeg prostaka. Ne govorimo o
Bunicima,

Sarakama,
koji su

Ranjinama,

Gufceticima,
jer
to
pri-

Kabogama, Bobalicima,

domovinu

spasli,

sve pripada politiCkoj povjesti.

Uzmimo samo dva

mjera, jedan o crkovnjaku a drugi o vlastelinu.

Kad
da digne
resili

je komisija francuska dosla
s

u crkvu Male Brace,
poznat,

otara sve zlatne

i

srebrne prijedmete, sto su
fra
i

ikone, neki lajik,
s

nama dobro
bio
ti

Brnja
klisar,
ti

Ivelja,

Lastova, koji je

tada

crkovnjak

odgovori komisaru: „Ja cu
nji
i

dati Ijestvu

dizi

ti,

ama ne

ja."

pa

se

ispe-

Ovo

je dovoljno bilo

da se

komisar, obuzet nekijem osjecajem bo^jeg §tovanja, vrati
7

98
doSao,

otkle je

i

i

javi vladi,

da

nije

nasao ni§ta na ikonama.
protezao
se
je je
i

Taj duh gragjanske

slobode

po

Dalmaciji, jer uzmi kako hoces,

Dalmacija
republika.

bila
je

pod
osta-

Mlecima, koji su na svrhii
vljala

bill

koja

da se svaka opcina vlada u svojoj
i

politici,

u skosta-

lama

u izvrsivanju crkovnijeh obreda po

svojijem

tutima; ne bjese jos tada one centializacije, koja stoji u
opreci sa gi*agjanskom slobodoni.

Biskup kortulanski Koseric (1787-1803) bijase naredio da se digne

krasna

propovijedaonica

naslonjena na osam stupova, (slicna onoj
s toga, sto se je

kamena u Trogiiu) samo
od
crkvi
lirvatski

na nju usudio uspeti u

general Rukavina, da diii slovo narodu o podanosti Austriji.

Taj primjer Ruka\ine slijedio je poslije
koji,

i

u Dubrov-

niku drugi general, Milutinovic,
se bio

kao nekatolik, uspeo

na propovijedaonicu u Velikoj Gospi da proglasi
Austriji.

Dubrov^anima odanost
je

Gjorgjic, kao tajnik

Matije ugarskoga
sasvijem
misli

kralja, posto

Saraka

oslobodio
tajno

Dubrovnik
da

od

mletaCke

vlasti,

doznavsi
s

Matija

sklopiti

tajm
konja,
i

ugovor
te
iz

mletaCkijem senatom, uzjaha odmah
jezdeci

na

Budima

dan

i

noc

i

promijenivsi
stize

umo-

rivM

toliko konja, kroz

osam

dana,

u

Dubrovnik
slu^e

jedva ziv radi trudnog tog putovanja, te javi sve senatu.

DubrovaCki poslanici imali su povlasticu, da
tugje vlade a

u

isto

doba da uzivaju sva prava, koja je
gragjanin.

imao svaki dubrovacki
prije

Spomenuli

smo malo

D^ona Gjorgjica i porodicu mu. Dodajmo jos i Paska Rastica, D^ona Gradica, te i Ivana Lukarica, koji darova kod Nikopolja Sigismundu, ugarskome kralju, 15000 dukata u zlatu, spase ga od Turaka, dovede u Dubrovnik
i

sjajno ga ugosti.

Jo§ ninogo godina prije Grgur Melisene,
ski patrijarah istotne crkve,

carigrads

kad ute5e u Rim

carem

3^

99

^e

Paleologom, posla poslanicu D2onu Gradicu, palatinu doglavniku Gjorgja, srpskoga cara,
1453. Gregorij po milosti bo^joj

koja

poCinje:

„Godine

arhijepiskop carigradski
i

novoga Rima patrijarah Vaseljenski"
mil ua dar

u

isto

doba posla
po6e

komad
i

Hristove

haljiiie.

Ovaj

Gradic

tada da budi
ali

da podize krstaSku vojsku proti Turcima,
Stanic,

hodeci po Bosni, uhvati ga neki

turski

pri-

staSa.

Papa

Kalist

III.

odmah

posla

poslanicu

vikaru

u

Bosni, da uznastoji osloboditi Gradica.

Na
od

zalost

ovdje

treba spomenuti, ako je Gradic, vlastelin dubrovaCki, odbijao

Turke milom

i

silom od Bosne

i

Srbije,

da

je

malo godina

poslije drugi vlastelin

dubrovaCki (Kaboga)

bio jedan od vogja, koji dovedose Turke u Bosnu.

Mi nahodimo tu slobodu, biva, sluziti jednu ili drugu vladu kako u drevnijem vremenima, tako i u posljednjijem; tako isto uvijek biti

odani
joj

rimskoj

crkvi u

du-

hovnijem stvarima a protiviti

se

u gragjanskijem.

Godine 1281. bio je istom sagragjen manastir Male
Brace,

Megju njima bio je glasoviti neki fra Marko iz Mletaka. (0 njemu se i danas priCa toliko da se ulica, koja vodi u manastir Male Brace i danas zove: Fra Marko va ulica). Iza smrti Salvi-ja mletafiki je senat htio da toga fra Marka u^ini vikarom, ali Dubrov^ani, samo s toga §to je bio MleCic, izradiSe u Rimu, da je episkopom bio imenovan neki Bona iz Parme (1281.). Spomenuli smo kako se nije mogao tako lako zaui

prvi fratri bijahu Italijanci.

zeti

dubrova^ki episkopat radi opiranja, koja se

Cinjahu

u Dubrovniku na svake crkovne inovacije, toliko

da je
Dubrov-

papa Inocencij

III.

jos g. 1201. pisao
uteci,

Leonardu MleCicu,
ako

dubrovaCkom episkopu, da mo^e
5ani stanu raditi o glavi*).
')

mu

„Ut ab episcopatu abiret
de
vet. et. uov. Disciplina.

si

accederet mortis periculum (Tlioma2. Lib.
:2.

Bini

Pars

Gap. 70). Tako je ar-

100

Tako je senat htio da zaplijeni dobra kalugjera na Lokrumu, jor slucajiio bijase ostao samo jedan (Salvioj, pa
ga
s

toga imeuovase episkopom (1265). Ali se Salvio dosjeti

njihovoj namjeri
povelju,

da

je

Rima dobije od pape Klimenta IV. Lokrum njegov j^va kalugjerska dobra,
i

iz

i

posto je on jedini jos kalugjer,

koji

jc*

ostale

prezivio.

Ovaj Salvio,

i

ako episkop dubrovacki, zakalugjeri

ipak

mnogo mladica i tako se red ne istrazi. Tako su DubrovCani. kako smo vec obranom Tiiraka i s njima u savezu, a opet
smislu davali novcanijeh potpora

rekli,

bili

Dod

su u crkveiiom

evropskijem
razlog

vojskama,

da ratuju proti Turcinia. Za
dine
jubilej,

taj

dobiju

od

pape

Aleksandra VI. bulu 26. Januara 149H., da se svake gosveCanosti
i

Duhova

slavi

tri

dana u
i

Dubrovniku
od onoga po
buli

ako su se take pomoci davale
u

prije

novca, sto bi se skupio po crkvama
Inocencija
III.

korizmi

od 28. Oktobra 1199. da su za to sve
i

Opce
stali

je misljenje.

ziiali

i

pape

i

ostale evropske vlade,

pa

sami Turci,

koji

su

propu-

hajduke, da katkada napanu na

kakvo
Turci

dul)rovafcko

zemljiste u ime osvete.
je to

Toga

je

puna

povjest').
i

Sve

se

pak minio

snosilo.
mt,

Ali ne sanio
g.lje je

slavenski

hijepiskop Perotti posao
pise Stjopauu Gra(li6u
:

Sip.iii,
si

/upiiikovAO. Brnja Gjorgji<''

,,Nou

puo aver pace

eon

liii.

I

eaiiouici

uou vogliono ubbidirgli, serivouo a
cio".

Koma

ehe uou goverui

a

(-aprie-

Tako Urban IV. (1272.) me6e aaaremu ua nekoga
uije

Dum

Ivaua

paroha u Rozatu, jer
kalugjer.
')

htio lia

pripozua

vlast

arbijepiskopii.

kao

I

Trivuleij se odreee

episkopata.
i

Razzi pise da su gusari jednom ubili kalugjera
Ijetno

ueke Mlje^aue

ua Mljetu na samo jedno

podue,
s

i

puslije toga se 8agr:i«Jilo

da

pred mauastir ne uiogu do6i lagje

mora. Takogjer na Rudi kod 8iucini

paua stajahu vazda dva domeuikanca. Navala gusara
opusti
i

da

Ruda

domenikanei se o<lalece. Neki stari Mlje6aniu u Rijeei pripo-

vijedao

mi

je,
i

da

je

njegov djed na

Mljetu,

bio

kao

dijete

zarobljen
te

od gusara
86

trebalo je

da Republika potrosi 200 dukata za otkup,
Rijeei.

kad

bi otkupljeu,

udomi u

^
banovi, nego
i

101

-e
muke
zadali

pape dosta su

Dubrovniku.

Poznata je u povjesti navala papinijeli galija
1538. godine. Admiralj je bio glasoviti

na

Lopud
patrija-

mleta^ki

rah Grimani. Razzi o

toj

navali pise: „08kvrnivsi nekolilagja,

ko zena zarobise 14 vlasnika
150
Ijudi"').

4 plemica

i

kneza

i

Tako povjest biljezi dva sluCaja, kada je Dubrovnik bio porobljen pod zapovjedi dvaju crkvenjaka, biva, ovaj pod Grimanom, a drugi poslije 200 godina pod crnogorskijem vladikom, kad izgorjese do 203 kuce od
Sv.

Jakoba do Gruza,

i

ako

ni

jedan ni drugi nije zapo-

vijedao da se 5ini takav poraz. Grimani kad dozna za to

na

istoku, gdje se nalazio,

mnoge

objesi

a

vrati

plijen,

§to se je

mogao

iznaci, ali

kako pise Razzi, ipak
to nije
i

bi stete

6000 dukata. Vladika Petar
bilo

mogao
kao

uraditi, jer je

osim Crnogoraca
se reci, upravo

i

Bokelja

Konavljana, koji su ga,

moze
Gore.
V

na

silu vukli
i

poglavara

Crne

Ako

je Grimani-u zao bilo
i

vladika je

Petar

na
se

Bosanci pod cadorom plakao

jadikovao.

Neki

mi

Sumecanin zaklinjao da
otisao sa svojijem

je on, jos

mom5e,

sluCajno

bio

ocem u crnogorski tabor, pa vidio vladiku da kleci suzama na ocima klicuci: „0 rajo! rajo! V Sto ucini od Dubrovnika da od Boga nagjesV!'' Ali vratimo se na nas prijedmet. Ova puzljiva dui

brovacka politika bila je poznata
ma, koji je prozvase di
sette

podanicima

i

susjedii

handier e. ime koje se

da-

nas cuje u narodu. Po Dalmaciji bila je prije ova izreka:

sedam hriscanu; ako ces prevariti Grka, treba sedam zugjela; Italijanca sedam Grka, Vlaha (morlacco) sedam Italijanaca, a ako ces prevariti Dubrovcanina treba sedam Vlaha. Da su Dubrovces prevariti zugjela treba
5ani znali za
primjer.
')

„Ako

tu

puzljivost

svoje

vlade,

dosta

je

ovaj

„Violate alcune douue fecero prigionieri 14 padroni
il

di

barehe,

4 nobili ed

Conte e 150 persone".

102

Neki Bratic bio je Cinovnik u Francuskoj pod Ljudevitom XIV. Pozva ga senat da dogje da izvrsi neke sluzbe u Dubrovuiku, ali se on oglusi pozivu. Kad se je nakon dosta vremena vratio u domovinu, bi odraah zatvoren.
ruci,

Hodeci u tamnicu nosio je
s

Ljudevitovu

sliku

u

pa vikao: ,.Idem u tamnicu

mojijem kraljem! S mo-

jijem kraljem!"

Kad

je to senat cuo, pomisli:

ako se ovo
ovo
uzeti,

obazna u Parizu, ko zna kako
mogli bi
reci,

ce

oni

tamo

da smo in
ti

effigie

osudili

mogucega

kralja

Ljudevita, te

brzo Bratica puste slobodna.
se je osnazila
te

Ova slobona doradi da
movine u svijem podanicima,
ka, koji su

Ijubav

do-

nalazimo mnogo prostaDubrovnik.
Govorili
javila

u

razlitito

doba

spasli

smo

onoj 2eni u Gruzu, javnoj bludnici, koja je

senatu, da ce Pelenica biti ukradena od nekoga Vanini-a,

njezinog Ijubavnika, a sad da

spomenomo
pa

druge.

Pasko Buconic, prost

seljak, desio se je

u

Silistriji,

kad

je tu

tamnovao Nikola Bunic,
iz

mu
u

se

ponudi
se-

posrednikom, da moze
natu.

tamnice

slati

pisma

tajno

Jakob

Prislic seljak iz

Rata

uhvati

Konavlima
ime
onoga

neke, koji su nosili pisma u Kotor za mletackog Providura.

Povjest Antuna Sorkocevica ne ostavi

nam

i

seljaka iz Primorja, koji, kao sluga engleskog poslanika, na sastanku u Pasarovicu, klekne pred noge svoga gospodara i preporuM mu zarko ono, sto je Senat vec bio diplomatvskijem putem preporu5io vladama tu skupljenijem, biva, da Klek
sti,
i

Sutorina ostanu pod turskom vlagraniti s Mle^icem.

samo da se od nikuda ne tan Kris tic u Tunisu odvrati
bio zaprijetio.

Kapeda
ne

tamosnjeg

Bega,

posalje turske galije da gusare oko Dubrovnika, kako je

Luka Barka

u Carigradu, kad se je preko

mjere iza tresnje povisio harac, opasnoscu svojega zivota
skloni
stica
i

glavom Sultana da oprosti

taj

harac.

Djela

Krije

Barke zasluzuju da

ih se

pjesmom

proslavi.

Kad

£3- 103

-^=1

vladika Petar sa

mnogo vojvoda konaMo u
s
i

palaSi Sorko-

^evica u Kijeci, neki lajik

Mjeta, malobracanin fra Luka,
tu klekiie vapeci, da ne izgori

pogje k njemii u pohodc
nianastir u Rijeci
tvrdii vjeru

pa

ni

kuce.

Vladika
je gorio

ganut

dade

mu

da ce

nastojati.

Kad

hram

Sv. Vlaha,

Kristo Dragi sam srnu u oganj da sve5ev kip spase, nego ali ne mogase od ognjene sile pa se vrati natrag;
bio slucaj, bilo cudo, kip Sv.

Vlaha ostade citav u tome
nova Stona Crkva
nije bilo

pozaru, kako se

i

danas

vidi.

Kad
pije,

se je zgradila ova

ikone Gospe Velike. Marko

digne
i

iz

Crkve

Sv.

Kaboga kanonik, vikar biskuLazara na Plocama ikonu Velike
sto

Gospe
se
i

stavi je
vidi.

na otar u Stonoj Crkvi u gradu, kao
Onaj razred gragjana, koji
su
se

danas

zvali

Lazarini, tuzise ga u Rim, te

mu

dogje anatema. Po ovotre-

me

se vidi

da se je gragjanska stranka osnazila iza
kora'^).

snje').

Ikona ostade ipak na sred
i

Ne samo Dubrovcani nego
sijem a neki su
i

tugjinci, valjali su na-

spasli domovinu.
i

Dosta je

spomenuti
iz

Selima, prosta Turcina,
vosija.

nekog Rista K. seljaka
s

Kii-

Marojica Kaboga pogje u mladosti

poklisarima

u Carigrad. Hodeci po ovome

gradu

nabasa
sa

na nekog
i

malog Turcina, gdje
sobar.

prosjaci.

Uzme ga
koji

sobom

bi

mu
iz

To

siroce

zavoli

Kabogu,

poslije

otide

Carigrada a svoga Turcina preporuci nekijem
nima. Dogodi se poslije sto se je dogodilo.

Dubrovca-

Kaboga ubi
tresnja
i

kneza javno u dvoru
oslobodi se tamnice.
')

te

bi

utamnicen;

dogje

Nakon mnogo godina Sultan
i

povisi
fatto

„Che dira

il

mio Signer Abate Gradi, che
ammettere

nostri

hauno
da

nuove leggi ed hauno eominciato ad
pregiata nobilta anche
dari percio
di(^u
le

uella

tanto

noi

case della terza classe di S, LazzaroV Boz-

ha gia sborsato perperi 5000." Pismo
106G.

B. Gjorgji6a
pocele
jos

Graprije

od 8 Novembra

Regbi da

su

stranke

tresnje.
*)

V. Gelcieh: Dello sviluppo civile di Ragusa.

104
hara^ toliko, da Dubrovcani nijesu
isplate.
bill

u

stauju

da

ga

Marojica Kaboga bi poslan u Carigrad od Seiiata
je

kao poklisar. Istom

dosao piijavi

se

velikom

vezirii.

Kad koga ugleda? Svoga Selima, onoga djecaka s koga je on podigao! On je sad veliki vezir! Sta ces
Lasno
smanji.
je bilo

puta,

vise?

sad da se posao

svrsi.

Selim vezir odre^e

se hara5a za nekoliko godina a za unaprijed prilitno ga

Dubrovnik
carstva.

iz

poCetka

nije

znao

veli^inu

riiskoga

U

Carigradu poslanik dubrova^ki uvrijedi
11.

tesko

poslanika carice Katarine

Ova

carica,

koja

je

tada
istom

Evropom
vidljive

vladala, uvrijegjena

od jedne
zemlja
i

republike

u kartama zemljopisa, naredi
koji

admiralju

Orlovu,

da razori Dubro\Tiik,
(Tada je bio
rat
V

je

podlozna

Turdnu.
se
svrSi

izmegju Rusije

Turske, koji

zauzecem Krima). Ranjina

bi poslan

k

Carici, koja ga

ne

htjede primiti. Sto da Ranjina radi u

Petrogradu?
vec

Evo
stai

pomoci za Dubrovnik! Obazna da u caricinom dvoru
nuje neki Risto K.
iz

Krivosija,

mladic

ucinjen,
je

koji joj je bio najmiliji dvorjanin. Taj Risto bio

do-

veden

iz

malena na Sipan kao
u njega
i

sluga

u

kucu

Ranjine,

koji se je bio vrlo

zaljiibio.

Po Ristu dakle dobi

ulazak pred Katarinu

posao se smiri*).

Spomenimo ovdje i velikodiisnu Ijubav prema domovini nekoga Miha Bozovica. Ovaj, kad je javno udario

zausnicom nekoga vlastelina, pobjeze u Carigrad,

da
taj-

ga ne zatvore. Ne progjc dugo vremena, on postade

nikom pruskoga kralja u Carigradu. Preko njega republika srecno izvrsi neke poslove s pruskijeni dvorom radi plovidbe u Baltitkoni Moru.

Engel ne htjede zaboraviti

ni

one

parohe

dubro-

va5ke okolice,
')

koji,

kad Francuz

osvoji Dubrovnik, u strakoji se

V. u Kazuaci6evijem nikopisima ueke auegdote

o

tome

piidaju.

105

hu da Napoleonova vlada ne poCne Dubrov5ane na vojsku, netom Car proglasi ukinuce republike, rje§e tajno sve knjige rogjenijeh. Engel kaze, da
narodu predaja
bila,

dizati

izgoje

u

da su Crnogorci

te knjige izgorjeli,

a naprotiv nijesu nego sami popovi u zanosu

prema do-

mo vini,

dogovorno, da se dajbudi spase oni, 6ija lica ne

odavahu prave godine.

Ova

puzljivost

na svaku politiku
se
bila

donije

na

svrhu
ali

smrt republici. Vremena su

promijenila

ne

harakter dubrovacke politike, kako se
osobi na po
sijeh ideja
se.

dogagja

i

svakoj

ili

Mi svi prije nagnuca kad
u

ili

poslije

podlegnemo radi napise:

se prilike promijene, a
povijesti

Antun

Sorkocevic

svojoj

mi ne. „Napoleon
radi

progoneci uporno englesku trgovinu .... uznemiren
toga, sto je bila jedna neutralna
dati

ta5ka,

koja je

mogla
ne
tr-

pristupa

njegovom

neprijatelju

(Engleskoj),

peci ni poslanstva ni ra5unanja, naredi, da se Dubrovnik

odmah zauzme."
2.

I

tada dogje od Eugenija
bi navijesteno
i

iz

Monze

oglas

Avgusta 1806. kojijem
i

zapremanje Du-

brovnika

njegova zemljista,

u kojemu se prigovarase

republikanskoj vladi da pod plastem prijateljstva

prama
knji-

Francuzima

krije neprijateljstvo.

Kad

dogje Austrija, moze

se

reci,

slovinska

2evnost bi ugusena sve do

godine

1848.

Do

tog

doba
i

lezahu u zaboravu
propali
bili

i

u

triilosti

svi rukopisi,

a valjda bi

u

istrazi

vlasteoskijeh

kuca mnogi

klasicni

rukopisi,

da se u pocetku ovoga vijeka ne javise dva za-

sluzna covjeka, otac
i

Inocencij Culic (Fratar gluhi) Frano Martecchini. Culic, Spljecanin, dogje u Dubrovnik kao u5itelj

(lettore) gdje se nastani.

Kao dva brata Appendini
i

i

on

postade zarki

Ijubitelj

Dubrovnika
fratrima

njegove knjizevnosti.
svog
ponasanja,
ali

Mnogo

je

dao

posla

radi

je njegova zasluga,

da ostanu neodvisni

od manastira u

^-

106

>e
napose.

Dalmaciji sa svojom ,,provincijom"

Skupi

blaga

bozijega, svake vrsti rukopisa, knjiga po

privatnijem du-

brovackijem knjiznicama, koje iza pada slobode
cese propadati, pa tijem

vec

po-

ukrasi

dubrovacki

maiiastir.

drugom zasluznom covjeku evo sto pise italijanski jedan anonim: „Red mi jc ponoviti, da je zaista dostojan jos
svake hvale Petar Frano
Martecchini, sto je dao na
vi-

djelo galeriju glasovitijeh Diibrovcana; nije

potreba spoi

minjati njegovu dugu djelatuost, kao

stampara

slagara,

ona

sjaje

u bezbrojnijem djelima, koja izagjose
I

iz

njegove
pokojni

stamparije od 1800. do zadnjijeh godiua/'

bas

Martecchini

proputova po

Italiji,

iznagje

spisatelja,

kao

Cantu, DairOngaro,

Ambrosoli,

Tommaseo,

koji

po nje-

govu uckanju stadose da pisu razne zivotopise dubrovackijeh knjizevnika. Bi za to od austrijske vlade nagragjen

krstom za zasluge, a pokojni kraljevic Rudolf posla
iz

mu

Luksenburga prsten sa alemovima, posto

je

od

njega

primio jedan album.
Politicka sloboda, razumije se po sebi, ragjala je u

ovome narodu neku bogatu neprekidnu zivocu i nagon na igre, na vesele skupstine, 5ega je bilo u izobilju u Dubrovniku.

Tommaseo zove Dubrovnik:
dell'

„la citta della sa-

tira, la citta

epigramma''.

A gospogjalda
i

Dilringsgrad,
pri-

feld
jatelj

pise:

,,Dubrovnik
i
i

grcki-rimski-slovinski

polumjeseca

krsta, zavisan

nezavisan od nikoga,

sagibiv kao zlato
i

cvrst

kao

celik

u

vjestini pristajanja

srtanosti

odricanja,

ilirska
ali

Atena,
poglavni,

dalmatinski

Mleci,

grad diplomacije, malen

grad

matematike,
Satire
i

epigi'ama, satire, a sad romanti5ne

sjete.''

epi-

grama
se
rodili

bilo

je

na pretek.

Vlada
cud

se

je promijenila, ali
koji su se
satire
bili

nije

mogla promijeniti
njegova

onijeh,
i

pod tom republikom.
i

Epigrami

An tuna

Kazna^ica

Augusta, Luka Djega Sorkofcevica, Pijerka Bunica, Joza Bunica, koji su
sina
i

tu nedavno umili,

danas se 5itaju u puku.

3Oud dubrova^ka
jajarstvo,

107

ostala

je

rijeke bile, tu potoci ostaju".

u poslovici: „Gdje su DubrovCani preziru svako
se,
i

dosadna im je burokracija. Rup;aju
bill

tuze se

megju sobom,

popovi,

bill cinovnici,

bill

prostaci,

kad

su usilovani od starjesina svake ruke na

neke

sitnarije,

na neke cerimonijalne spravc, koje su se u sadasnja vre-

mena samosilno uvukle
svijetu

i

5ine

da sva Ijudska zadruga po
u svakom pona-

ne prikazuje nego prividnost (apparenza), koja je
vjeri,

prva u moralu, u

u gragjanstvu
zna
sto

i

sanju. Stranac, koji

ne

je

Dubrovnik,

kad
bi

bi

po^eo (tako je bilo moze

se reci do ju6er)

kako

Du-

brovcani rekli ,,imponjavati": „ko smo, sto smo?", oni
bi

mu

se smijali

u

brke.

Promijenivsi

vladu

iznenada,
i

Dubrovcani nijesu mogli

tako

ex

ahrupto

promijeniti

cud, koja, kao svaka prirodna stvar, treba malo po malo

da pada u svakom novom narastaju, dokle
ne ugusi.
i

se

sasvijem

No

to se nije ni
nasi,

danas
koji

sasvijem
opcili

zbilo, jer

mi
nas

svi

suvremenjaci
celjadi, jos

smo

u djetinjstvu
koji

s

onom

smo

zivi.

U

narastaju,

iza

dogje, svrsiti ce se sa svijem posljedicama.

Gragjanske
s

igre, gragjanski bali,

gragjanske vjezbe

oruzjem

bili

su

zakonom potvrgjeni od republike. Ko ne

bi dosao, platio

bi globu.

Uz poklade
sto

bilo je

komiCnijeh
nasli bi se

maskarata (maschere
skupovi, koji bi
Aristofana, gdje bi

parlanti).

Na poljanama
god
osobe

prestavljali

komicno

po

stilu

se

i

zive

spominjale.

Ispred

ducana

iznijeli bi

se stocici a

kucni prozori svi otvoreni

da narod gleda. Tijem javnijem komiSnijem
bi nazocni
i

igrama

bili

popovi

i

fratri

i

gospoda,

te,

da

zasjedu,

iznijela bi se sjedala iz crkava.
nji

Antun
pjesme

je

Kaznacic zad-

pjesmk, koji je
je

sastavljao

maskarata. Stam-

pana
kuli

samo jedna njegova: „Preprodavalica". crevljara nahodi se ovo: „2. Maggio 1737
si

U
fu

matri-

presa

deliberazione che

debba radunare

il

capitolo e creare

108

il

Capo

del ballo e provedere del bisognevole
tutti fino ai

quel

che

devono ballare,
pred dvorom

45 anni

sotto

pena

di niulta*'.

Bilo je strogo zapovijegjeno svoj mladosti
1.
i

da igra

kolo

2.

Maja, a jos

stroze u stara

vremena
omni
festo
et

da

se vjezba oruzjem.

Godine 1383. Refor. Majoris Con-

silii:

„Pnma

pars ut adestrentur balestrarii,
fieri

quod
in

anno debeant
S.

duo pallia
in

generalia

unum
S.

Blasii, et

aliud

festo

Translationis

Blasii,

mense teneatur facere unum pallium speciale''. Godine 1418. zapovijedi senat, da strijelci imaju gagjati u nisan (bersaglio) blizu grada, (to se mjesto i danas zove ,,Brsalje'') dva puta na mjesec, i da
quilibet Rector in suo

se svegj nov5ano nagrade

tri

najbolja strijelca.

U

Januaru
Francuzi
a
su

pak godine 1806. zadnja zapovjed senata dogjose mjeseca maja) govori: „Troviam
tutti nobili

(jer
di

imporre
bili

e

Antonini

c

Lazzarini

(Antonini
venire
alia

prvi pu^ani iza vlastele,

Lazzarini
di

drugi red pu5anstva)

dai

14

ai

36

anni

inclusive

rassegna

nella solennita di S. Biagio sotto
bili,

pena

ai

giovanetti nonella for-

se

non venissero,

di arresto

per 15 gonii
perperi
,.Nella
villani,

tezza di S. Lorenzo, agli altri di pagar
cadauno*'. Razzi potvrgjuje, te govori:
S.

10

per
di

vigilia

Biagio

si

fa

mostra delle armi dei
ed

che vengo-

no con

spiedi, sciabole

alabarde, e nel

giorao

dopo
Razzi

pranzo degli Isolani e del presidio degli Ungari".

pripovijeda jos o vjezbama u plivanju izvan grada, te da
je vidio djece

mcgju sobom inade da doplivaju do Lokruma. Spominje jos kako su vlasteoska djeca zametala kavgu s djecom prostoga puka i kako su i do
kako
se

ruka dolazila „al che nessuno

abbada*' dodajuci: „djeca
sluge (koji

kao
zvali

djeca''.

Kad

bi iz sela

dobavljali

su

se je

,,djetici'*,

latinski

,,pueri''),

svaki

sluga
i

trebalo

da ide kod kojega popa da se nau5i no
sa

titati

pisati Zajed-

gospodarevom djecom, samo je

valjalo

da seosko

a^
dijete

109

-B
djetetu,

kao sluga nosi knjige gospodarevu

svome

utidi'ugii.
lin

U

skoli su

pak
je,

bill

jednaci.

Jedan

stari vlaste-

pripovijedao
ii

nam

da ga
i

je iijegov djetic Cesto prei

tjccao u skoli

tastima

da ga jo vjezbao

kaznio po

ondasiijijom skolskijem odredbama.

Kad
staled,

bi skola dospjela

usao bi svaki

ii

svoj

gragjanski

jedan

bi

opet
nosio

postao djetic, a
knjige
i

dmgi njegov gospodar, komu

bi

za njime isao. Iza sprave*) vec

izuCeni imali su

')

„Dok
iiije
j(j

su (iubrovftcka vlastela

sama sebe upravljala
uijodna

(ili,

kako

sto

oni sad

govore,

za

vremeiin.

republike)

djevojka

iijiliovijeh

kmeta

mogla
zeuilji

oti^i

u aluzbii

eijoj joj

otac sjedio);

drugome osim svojega gospodara (na ako Ii bi koja otisla, gospodar je imao
i

vlast na silu je

odouud kreimti

k sebi

dotjerati.

Take su gdjekoji
vrata
(koja

imali po
jeljeiii

pimu ku^u djevojaka, izmegju
p.

kojijeh

su najprlje bill razdi-

ku6evui puslovi, n.
i

jedua je samo
s

otvorala
polja

su

oiidje

sad

i

dauju zatvoreua, pa kad ko
je,

kueue u

njili,

djevojte

ka pogleda kroz prozor ko
zapao, one su prele

pa povuce
i

za

uzieu

skakavicu

se

vrata otvore) druga mela sobe,
i

t.

d.,

a kojima ku6evui
njili.

posao ne bi

spreiuale ruho za sve
tri

Ove djevojke nijesu
(koje

jmale vise plate do po

dubrovacka

dukata

u

dauasnjijem

uovcima

nije iznosilo puuijeh pet evaueika)

na godiuu,
i

ali je

go^pogja
koja u
ali

bila duziia poslije nekoliko

godina svaku spraviti,

kad
vrlo

bi

sluzbu dosla svagda
piije

joi

se kazalo <lo koliko 6e je
to bivalo

godina spraviti,
su

10

— 12

godina nije

nikad,
i

a

koje

rnlade

u
bi

sluzbu dolazile, one su se spravljale tek

poslije

15 godina.

Ako

djevojka koja iiiakar jedan dan prije odregjenoga roka

za spravu gootje-

spogju svoju ostavila
raia,

ili

bi je gospogja za

kakovu veliku krivieu

nije
i

imala pravo nista vise traziti do

pomenuta
s

tri

dukata

na

godinu,
joj

gospogja

je jos

imala vlast 8vu6i

uje svoje haljine, a dati

njezine, koje su u pocetku
tri

kad

bi

koja

dosla

svagda
ona

ostavljaue.

Mi ona odregjena

dukata ua godiuu nijesu djevojkama prije sprave
noveu,
nije

davana, a ako bi djevojei ko poklonio sto u
sebi za ouo nista kupiti,

smjela

uego

je

uovce davala gospogji da
ni
to

joj ostavi;

ako bi

joj

ko poklonio sto od haljiua, ona

nije

smjela
je isla

obu6i,

nego

je davala gospogji

da

joj

ostavi do sprave, a ona

samo

u onijem haljinama sto joj da

gospogja. Sprava

je

svagda

bivala u

subotu, a u eetvrtak bi gospogja poslala
se spravlja) svoj svojoj rodbini
i

spravljenicu
i

(djevojku koja
te bi ih

prijateljicama

drugaricama

110
o6itovati, §to 2ele postati
s

i

tada bi
slali

jeli
ill

zajedno na trpezi

gospodarima. Ti su se djetici
ili

na more

da potr-

stanu kapetani pomorski,
govci,
ili

na trgovinu

da postanu

na dalje nauke da postanu popovi ili fratri. I dandanas mi poznamo 5estitijeh dubrovaCkijeh porodica, Nalazimo i crkovnjaka 5iji su oci ili djedovi bili djetici.
i

vecega

maloga reda,

koji

su u

djetinjstvu slu^ili

koju

pozvala ua spravu. Dosla pozvana gospogja
svojoj sluzi

ili

no dosla, valjalo je po
siiclu
ili

da posalje na taujiru
po marama,

ili

ua kakvome ve6emu
i

najma-

uje jednu forintu u srebru, pored koie se metne

neranca
i

Inrem

jabuka, a kasto

i

bijelijeli

konaea, platna
i

sto za haljinu.

Stvari ove slale su se u subotu ispred podne
zila sto

dobro je gospogja pajoj

od koje zvanice dolazi, jer je valialo da
spravljati. 1

ona ouo sve

vrati

kad ona staue djevojku

od

ku6e djevojacke, luakar kako
ua
spravu

da
ili

je siromasna, valjalo je

da

joj

se posalje

barem jedau

dva

Aroia,

vima,
kasto

n.
i

p.

pantljikama,

granama od masline lijepo iski6ena, s razlicuijem daromaramama, platuom, kolacima, prsutama,
lijepo

zivijem jagnjetom. Ko§eve one uosile su po dvije
;

obu-

5ene djevojke
ili

pred njima je isao jedan muskarae udaraju6i u

lijerieu

u mijesnice,

a za njima djevojaeki najblizi rod. S ovijem kosevima
bi ni bio,
i

udaralo se preko pijace, bas ako im pravi put onuda ue

to iapred podne kad je uajvise Ijudi ua pijaei; ako je sprava u

predpred

gragju,
ku6u.
8

ovi sto idu s

kosevima metali su
dolazile

i

puske kad
su
se

dogju

Kad

su zvanice

u

ku6u,

uajprije

pozdravljale

gospogjom, po torn su spravljeniei

eestitali

spravu zahvaljuju6i Bogu
je ondje

sto je

ona doeekala

taj

sretui

i

veseli

dan
na

(koji

bio
i

gotovo

ve6i od udaje). Sto je god ko

donosio

spravu

kao

djevojacku

platu
i

i

ono sto

joj je

ko kad poklonio,

te je

dala gospogji na ostavu,
i

sto joj je

gospogja ouda poklanjala,

poregjalo bi se po stolovima,
ili

kad
ovo

bi

zvanice dolazile, pokazivala bi im gospogjina k6i
prijateljica govore6i n. p.

sestra

ili

kakva

„ovo

joj

je

doslo

iz

njezina

doma,
ovo
sto

joj je plata,
i

ovo su
t.

joj

darovi, ovo joj je darovala

gospogja,
se

njezina sestra"

d.

Na

gdjekojijem
novel

spravama

metala
i

ua

glava od voska, te se u nju
sto

zabadali.
piju,

Slugama

sluskinjama
rozolije a

darove donose davalo se sto da
i

u. p.

muskarcima
islo je

zenskinju limunade,

stogod siatko da zaloze, pa su onda
i

isli

u drusvo-

gu sobu gdje

se sviralo

igralo,

i

poigravsi malo
i

svako

jim putem, a zvanice su se

eastile

kafom. Poslije podne kad se ve6

S*
vlasteosku kucu.
prostrani kultura
veli
lazi
„ Wiener

111

-G

I
i

tako se po selima dubrovaCkijem ras-

njeka Ijepota ponaSanja, §to

se,

kako

Zeitimg-' od godine

1826. br. 246.: „ne nabi djetic bio

po dnigijem mjestima Dalmacije". Kad

pravoslaviie crkve, Hercegovac
bi isto
Iju

pise Crijevic

ostao

pravoslavan, samo bi valjalo da ide svaku nedje-

na misu u katoliCku crkvu,

gdje

bi

se

Bogu molio

po svome obredu.
Igre su bile, voditi kolo igrajuci, peti se uz Ijenku

nasagjenu, pa ko bi do vrha dosao zadobio bi kesu punu
novaca.
iiije

Uz poklade u

privatnijem
veljuna,

kucama
ni

bili

su bali, jer

bilo ni kavalkina, ni

kafana.
bi

Znanci

i

mislilo Aa, su darovi sa sviju straiia prispjeli, dozvali
iz

spravljenicu

diuge sobe, pa

bi jetlau za

to

odregjeui
sve
bi

eovjek
i

pred

gospogjom
i

od

doma

i

pred zvauieama izbrojio

uovee

ostale stvari

kazao

bi spravljeuiei

da

je to njeziuo,
stoliei,
i i

ouda

oua

klekla
i

pred

gospogju

koja je sjedila na
i

molila bi je za
i

oprosteuje
nju
i i

za blagosiov,
i

oua

bi

blagoslcvila

pokropiia vodieom
1

uovee

sve
i

stvari;

po torn bi djevojka ustala

poljubivsi u ruku
igra,
i

svoju gospogju

ostale

sve otisla opet u drugu sobu g»ije se
svrseua,
s

s

tijem

je

sprava ve6
su
dosli

samo

bi inladez ostala jos

da se proveseli. Oui
bi
te uo6ili,
n.
i

sto

kosevima od djevojaeke ku6e

ostali

spravljeuica je
ili

biia

duzua kupiti im za jelo kakvoga sinoka,

p.

ribe

mesa, a
bi

ostalo se davalo iz ku6e.
vratili opet

Kad
i

bi

bilo

u nedjeJju

u jutru,

oui

se

ouako kao

sto su

dosli.

Na

ovijem

spravama kazu

da

se je

moglo skupiti za djevojku od 150 do 200
stvari. Spravljeuica poslije

foriuti
i6i

u novcu osim u sluzbu kome

ostalijeii
joj je
i

sprave mogla je
i

volja,

a mogla se pogoditi da sluzi
ostale
te

u napredak oudje gdje je

bila,

a gdjekoje su

sluzile opet

ua spravu,

ali

se do ove

uije sluzilo

dugo kao do prve, nego uajvise
plate po 10

5—6
ali

godina, a pored toga

imala je

i

— 15
i

torinti

na godiuu,

od

toga

valjalo

je

da se
stele,

i

odijeva.

Ovako su na spravu najvise
i

siuzile

kmetiee

kod vlai

ali

su

sluzile

druge

djevojke

kako

kod

vlastele
ali oui

tako

kod

pueana. Oudje su kasto

momci

sluzili

ua spravu,

nijesu ouoi

like dobijali koliko djevojke,

nego su im davali

samo

lijepe haljine

blagosiov.

I
i

zanatlije su spravljale svoje segrte,

kojima su osim uovi-

jeh haljina

blagoslova davali

i

sav alat od svoga zanata."

(Vukov

Rjeeuik

uz rijec sprava).

a^
ku6ni prijatelji pozivali
povi.

112

-G
bale,

su se na te

pa

i

sami po-

Taka moralnost

i

poCitovanje prema svecenstvu bilo

je ukorijenjeno

u narodu
bi

(„Forza

morale

prodotta

dal

sistema del govenio" pise Appeudini) da bi popa jediiako
postovali
i

kada
bi

gdjegod privatno

balao. Stara teljad
ovi

vec izumrla piipovijedala su nam, da se
blaznili,

ne

bi

sa-

kad

pop dosao na

sijelo

s

^ibukom u
koji

ruci,
i

a

u privatnijem kucama vigjao bi se
vikar dubrovaCke biskupije,
bala.

po

pop,
vijolin

isti

da da

udara
se

uz

preko

Sad kada
se

je demoralizacija vec

svakoga

zahvatila,

pop treba da

Ako

samo u crk\i ukaze. izvan crkovnijeh dveri samo uprti u kakav grase

zatvori

i

gjanski 5in

i

posao, on jos vise jari opcu demoralizacija.^)

Sve je bio moral. ,.Quid leges sine
proficiunt?" recimo
s

moribus vanae
drzala

Horacijom. Sloboda morala

se je prvo sa stavnoscu starinskijeh obitaja, drugo s kla-

sicizmom u knjizevnosti. Vidjeli smo kako su

se

opirali

episkopima
inovacija.

i

saboru

tridentskome u pogledu

crkovnijeh
nase

Ta

se je strogost protezala
i

do

domacijeh
znao

vada. Luksus u odijelu
je, koji

u kutnjem namjestaju
koji

ima da bude u vlasteoskoj a
ni drugi red nije

u putkoj kuci.

Ni jedan

smio to prekora^iti.
plast
i

U

Senatu

jednom ostrigose no^icama
vitome Crijevicu,
s

togu Tuberonu, glaso-

toga jer je to bilo po stranom kroju.
radi,
i

Tuberon razjaren toga
krvni
neprijatelj

zakalugjeri

se.

Kako

pi§e

Engel, to se je isto dogodilo
svoje

nekome Kabogi. Ovaj postade domovine, te je jednom doveo
potpomozen
Italiji

Cete gusara protiva Dubrovnika. Senat zapovjedi da neki
lijeSnik
blike,

Dadic nema

biti

nov5ano od repus

kad

je u6io Ijekarstvo u

toga, Sto je

bio
d»-

')

Jedau dauasuji

pisae, sve

drugo uego mistik, pise:

„U dan
ue

uasuji pod svakijem

uebom
slijedi

1

bio

kojemudrago strauke, pop
vise,

smije

imati uista sloboduo uego svoje mozdaui, da trpi jos

ako

ho6e

da bude posten

i

da

pravu moralu.''

azabacio vlasulju (perucca)

113
i

-G
stara

perCin (codino). Jedna

duvna od

vlasteoske

kuce pripovijedala
bio

nam

je,

da

je

otac poslao u manastir, jer je kod nje bio naSao Ijubav-

no pismo nekog mladica,

koji nije

vlastelin.

Nik§a

Gradic u svojoj komediji „Spravljenici" mece u usta ne-

kom

ocu da sinu govori:

Ko Da
Ko
je tvoje oSiustvo ?
volji

te je

nau6io

Da

s

njime

Ti po
ti

mozes odregjivat?

rece,

da

i

ti

pripadas

Sebi

samom?
Nista, nista
ti

Svoga uemas,

si

vlasuost moja.

Pa

ja

isti,

ko druga vlastela
(Cin
prizor V.)

Velieanstva J»ubrovnika svi smo

Robovi.

III.

C.

KLASlClZAM.
0, dici se, dieni grade!

Imas za

sto,

imas kime.
I.)

(„Dubrovniku" od Nikole

jednom u Vatikanu neki mladic Nijemac vjezbajuci se na Rafailovijem slikama. Obi5no bi tuda prolazio papa Pio VI., 5ovjek u velike odan i Ijubitelj umjetnosti, u 6emu je mnogo vjest bio, i koji je govorio, da, kad bi nestalo hrama sv. Petra u Rimu, mogao bi se opet po danasnjijem umjetnostima dmgi podici, ali nikako hram Sv. Marka u Mlecima. Taj papa dakle, prolazeci mimo tog mladica, 6esto bi se s njim razgovarao. Jednom mu re5e, da ce narediti da ga povedu po svijem hramovima u Rimu, da se savrsenije izufii. „To ne mo2e u5iSlikao je
niti

Tvoja Svetost, odgovori mladic, jer ja

Papa ga tada pomilova i kucnu po ramenu govoreci mu: „Moj sinko, ti si jos nedozrio, ali vremenom ces obaznati, da svi umjetnici i knjizevnici na svijetu nemaju nego jedan isti vjeronauk."
rimokatoliCke".

nijesam vjere

Kad

je

papa Ivan XXII. u
pri5eka

14. vijeku hotio

da

ras-

popi Petrarku radi Ijubavnijeh njegovijeh pjesama,

ovaj

mu

pjesnik poru5i, da

dokle

isturi jos

50 pjecorpo

sama
i

Lauri, da tako dovrsi, kako se

kaze,

„i7

del delitto^^

U Rimu

nije

nikada oskudijevalo knji^evne

pametne

5eljadi, te se ovi

odmah

staviSe

sto

hoce da

&
doka2e Petrarka
s

116

^E
Canzoniere".
I

knjigom
nije
i

,.I1

sam

se

papa
bica

stavi,

da ta Laura
in genere^
polozaja,

drugo nego

simbol
tri

vje^ita

Ljepote
ili

da on pjeva
se
je

razlitita vrc-

mena,

tri

u

kojijem
zeli,

Covjek

moze
da

iiaci

prema
te

Ijepoti,

biva da je

da

ima

i

je gubi,

da je

trazi

na drugome vrhunaravnomc
I

s\ijetu, tezeci

tako za vrhunaravnosti.
nonikatu.
Prije nego
se

Petrarka

osta

pri

svome

ka-

upustimo u dubrovaSki klasicizam u

knjizevnosti, red je

da se osvrnemo na znaCaj klasicizma

uopce, biva u
nijesu

Cemu se on sastoji. I ako ova razlaganja za svakoga, mi cemo se dotaci samo onoga, sto je
da se protumaSi
i

glavnije, jer
taj

dokazima potkrijepi,

sto je
sve,

klasicizam, htjela bi se ^itava knjiga

ad

hoc.

Ta

smo do sada napisali o dubrovatkoj knjizevnosti, ne mo^e uCiniti nikakav utjecaj na veci dio ^itatelja, jer ,.razonia moc vremena*', kako veli jedan spisatelj, ufiinila je da se izgubi i uspomena na sve ove stvari. Toga se nije sjetio ni Tacit, koji je rekao: ,.I zaboravili bi, kad bi mogli i kad bi lo u nasoj vlasti". Po svoj i)rilici nije mu dosla na pamet re^ena ,.moc vremena". Mi pisemo za sebe i za ono pet-sest, koji za zivota izbjegose
sto

slutajno toj

sili,

pa jos

zive, te sa

mnom mogu
se

ponavljati

Cesto rijeCi Tita Livija: ,.Ja zabavljajuci

ovijem,

ne-

kako malo

i

za koji trenutak zaboravljam u fiemu smo.*'

Da

je

Bog
idt\ja,

izrazio

sama sebe u
ili

stvoru, to

je

pra-

stara ideja naroda, ideja vise

nianje

i)okvarena.

Po-

kvarena je
i

taki je

dizam.

A

kad cinis Bogu, da treba da se izrazi, stari Brahmanizam, od kojega poslije dogje Buto drugo nije nego cist panteizam. Ako pak
i

postaviS vjetitu materiju
izrazi,

da njom Bog

uregjuje,

da se
knji-

tad je dualizam, na kojemu se naslauja
i

sva
i

^evnost grfcka

latinslca.

Oni

svi

bogovi grtki
ideje

latinski

nijesu drugo nego vjedte

bozanstvene

izrazene

u

e
materiji
i

117

'E=h

preko

materije
nije

takogjer

vjekovite.

Postovati

toga

ili

onoga boga

drugo nego postovati jedno isto
prikazujc

sanio bozanstvo, koje se

pod
podize

razlicitijem oblimateriji.

cima

skahipljeiiijeni

od

Boga jednoga u
koja
se
bi

Tako
si-

u6i skola neo-platonska,
reiija

u

pocetku

hriscanskoga zakona, da
koja se iiahodi

tako spasla

kojekakvu

u poganstvu grcko-latinskome. Ta skola imade neki iipliv i na neke svete oce grcke crkve, kao na Justina, Origena i ost. To bi sve dobro
istinitost,
bilo,

mi hriscani odgovaramo,
i

ali

kod

njih

materija

je

vjekovita kao
svojii,

Bog,

dakle

ima imati prvasnju formu

takogjer vjekovitu, kojii ne bi

mogao

ni

Bog

pro-

mijeniti.
trebiti

fatum^ biva, vje5iti poskroj materije, kojemu je podlozan isti Jupitar.
izlazi

Odatle

,,udes"

Ona
Grka
iike

je osnovni uzrok

zla.

Tumacenje

tijeh

filosofskijeh

nacela postade u tajnijem skolama, koje su se zvale kod
„mysteria''
i

a

najvise

u Samotraciji

od

ucenika
na-

Orfeja, Lina

ostalijeh pjesnika gnostickijeh, iz cije
i

crpe svaka skola pitagoricka a poslije
i

sam

Platon.

U

Hesiodu

u Homeru vec se

ova

nacela

nahode

po-

kvarena.

Prijedmeti dakle materijalni

i

cini

materije (u ovu
i

spada

i

covjek u pogledu
kojijem
se

svojijeh

cutnja

tijela)
i

jesu
Lje-

simboli,

objavljuje
i

Istinitost,

Dobrota
Bogu.

pota, koje sopstveno

izvorno bivaju

u

(Trojstvo

metatizicno u jedinstvu Apsolutnoga).

Klasicizam grcko-latinski idealizuje svaku materijalnost.

U

njemu

je sve ideja, sve duh,
rijeci

TCV£D[jia

a

ne

«j'^x'^<-

Kazlika se izmegju ovijeh dviju

najbolje

ocituje

u
ni

poslanicama Sv. Pavla, koje su napisane u grckom jeziku,
a ne
II

mogu

se razlikovati ni

u

latinskoj

viilgati,

pa

nijednom drugom prijevodu.

No

Istinito,

Dobro, Lijepo

i

ako kazii

tri

svojstva

potrebita Apsolutnoga, imaju ipak

megju sobom jedan razred

^3^

118 -G.
Dobro,
iz Istine

logiCki, neprokrCljivi. Istina ragja
izlazi Ljepota. Ljepota
i

i

Dobra
Cini

svaki njezin

izraz,

sto

se

od 5ovjeka preko umjetnosti
hriscanstvu
Istinitost
i

svake
ona,

i

knjizevnosti,

ima u

primati

pravila

koja

daje

objavljena

Dobro. Iz pocetka

crkva je odbacala klasicisasvijem
iz

zam
se

grcko-latinski, jer nije jos
i

bila

ustanovila

istinitost

vas moral, sto izlazi

Evangjelja.
hriscana,

Po tome
u
kiijiznici

tumace neki pozari ucinjeui
i

od

u Aleksandriji

progonstva proti

klasicizmu Sv. Grgura

pape

i

ostalijeh crkovnijeh otaca.

Grci, sve sto je zla

u nagonima materije uopce a u
bili

5ovjeku osobito, sve su obozavali. Grci su

dakle na-

rod optimistical! per excellentiam. Gothe je rekao to ovako: ,,Megju svijem narodima, koji sanjaju ovaj san zivota,

nikome

se bolje nije snjelo sto Grcima*'.
i

Ali

kad
ne

se je

hriscanstvo razvilo
rica istinitosti
taj
i i

kad

je crkva ustanovljena

kao cuvauzeti

moralnosti
sve
mite,
i

objavljene,

za
s

sto

klasicizam

kao simbole,

kojijem se po

Ljepoti izrazuje Istinitost

Dobro. Del Castro pise: ,.Po-

vjesna

filozofija,

toliko

potrebna

u

opcoj

pokvarenosti
svoju

rimskoj, a za

njom hriscanstvo
i

obiljezivsi

granicn

prema umjetnosti
scanske
jest,

knjizevnosti ucvrsti teoriju o Idealnoj
') I

Ljepoti nazvanoj klasicnoj."

bas je tako. Clanak vjere hrii

da je Bog stvorio u dobroti

znanosti,

da ima

promisao, da ima utjecaj
tia actualis).

Boga na sva
spisima
i

djela dobra (grai

Ovo dakle sa drugijem tcorijama
i

formama

nekako

je

u suglasju sa

djelima

klasitkijem.

Svuda u spisima grSkijem
djeluje s naravnoscu;

latinskijem

vrhunaravnost
cine

bogovi

u

Olimpii

odluke, a

junaci ih vrse na zcmlji. Taj klasicizam prikazuje prirod')

di

„La Roma,

filoBofia storica, tanto uecessaria nella

corruzioue

universale
di

e poi
alia

ii

cristiauesimo avoiulo applicato la sua liuea

de-

marcazione

produ^ioue delle

arti e delle lettere tisso la teoria del

Bello Ideale detto classico^' (Teoria del Bello).

HH- 119

-e
na njih
jedne
bozanstveni

ne

sile

i

^ovjeCanstvo,
polozaj

a

u jedno
polja,

upliv.

Brda,

jednog

rijeke,

jedna
ko-

plodna zemlja, sve to proisti5c od Jupitra u

svezi s

jekakvom ninfom.
podobnosti

A

ninfc drugo nijesii za nas nego prve

rccimo ovako
i

temeljne cudi prijedmeta
dijela stvorenja. Zasto

materijalnijeh

strana razliSitijeh

ne uzcti sve to kao poetski simbol

hriscanske istinitosti

u poeziji

i

u umjetnostima?

I

to

je

crkva

u5inila.

Kad
su
se

je divljastvo u srednje
bill

doba Evropom zavladalo,
da se cuva,
je

sto

manastiriV Tvornice da se radi,

da

dava na vidjelo klasicizam.
crkvi.

U

tome

Evropa

duzna

To

se ne

da poreci. Knjizevna povjest
istinu,

biljezi

nam
Prvi

dva crkovnjaka, koji su pretjerali ovu
viti jezuvit

biva glaso-

Ivan

Arduin

i

otac

Joakim Ventura.
sve

dogje do take sanjarije,
spise odbacio
XIII.
vijeka,

da je

starodavne

latinske

kao apokrifne, kao izumljene od kalugjera

samo

ne

Cicerona,
i

prirodoslovlje

Plinija,

georgike Virgilija, satire
naprotiv u ovome vijeku

poslanice Horacija.

A

Ventura
i

odbaca u

vas

klasicizam

voli

himne crkovne
Pindara
i

i

pjesme

caslovcu

popovskome, nego
knjizevnici,

Horacija, razgovore duhovne Sv. Ambrozija nego
i

razgovore Cicerona
i

Kvintilijana.

Ove apsurde

crkovni

i

svjetski,

jednoglasno odbacuju, te jezuviti usi-

lovase Arduina da se porece.
I

covjek izrazuje svoje ideje

po

estetskijem opra-

vama
ga
vise

slikarstvom, kiparstvom, arhitekturom, okretom svo(igra,

tijela

mimika),

pjevanjem,
i

muzikom,
treba

a

naji

pak

svojijem

ponasanjem

svojijem

obiSajima

svojijem jezikom

narodnijem,

sto

sve

da

uvijek

uglagjuje, da sto savrsenije

bude.

Nauka

o lijepom

po-

nasanju zove se uopce „Galateo". Delia Casa pise, da se
tako zove, jer da je srednjijeh vremena bio bas na dvoru

vojvoda od Verone neki dvoranin,
izvrsniji covjek

imenom

Galateo, naj-

u

Italiji

radi lijepa ponasanja svoga pra-

3ma
svakome.

120 ^G.
ta
bi
i

Od

njega
i

strana

estetike
biti,

uze

i

ime:
o

„Galateo nije dakle,

ne

imao
jezik

nego udzbenik
ideja

dobroti."*) Obi^aji narodni
oruzja,
stati

narodni iiajniocnija su
posto
iiiti

da se Ijepota ideja
rije5i,

izrazi,

moze
gri-

bez

niti

rijec

bcz ikakve

ideje.
i

Progoneci

jedan
jesi

narod, da zaboravi svoje obiCaje

svoj jezik,

se

ne
svaki

samo protiv
to je

moralnosti,

nego

jos

i

protiv

estetici;

upravo

pokriveno

divljastvo. Jer svaki nafor-

rod

i

jezik

sadrzi

u sebi raznolike esteti5uc
ili

me,

koje
lezi

nema

drugi

narod

jezik

pa bio

i

pitomiji.

Ovdje

uzrok neuspjehu prijevoda.

Hajde

ti

prevedi

na latinski ep Mazuranicev ili na nas jezik Horacija! Megju jezicima, koji do vrhunca prikazuju savrsenost, da
se

Ijepota

izrazi,

jesu

gr5ki

i

latinski.

Njihovijem uzo-

rima treba da se svak podlozi:
Vo8 exemplaria graeca
Nocturaa versate manu, versate diurna

pripijevao je Horacij svojijem Rimljanima,
bili

a

oni su vec

u ono doba sve gr6ke elemente

popili,

tako

da

se

Juvenal tuzio, da
vec da je sve

nema

vec latinske

narodnosti u Rimu,
srpski
tilosof,

grcko.

Dositej

Obradovic,

takogjer pise: „Gdje

nema
i

latinskoga jezika, tu

nema
ih

ni

Mvota". Imao je dakle razlog Pio VI. kad je rekao ono-

me
na

mladicu, da umjetnici
svijetu,

knjizevnici, svi

koliko

je

imaju jedan

isti

vjeronauk,

biva,

idealizovati

materijalnost, Ciniti

da se

osjeti,

da

inia to

nesto

vrhunai

ravno, sto utjeCe na naravnost.

Za

umjctnost

knjistari

zevnost svaka veli se

da popravlja prirodu. Za

to

Stay mladoga Kunica nije htio nikada da pohvali, doklc
nije

rukom

tegnuo, da je sve izvore grtke proucio.
rijeci

Kako
i

ne

ces,

kad ova dva jezika jednom
Galateo uou e dimque, e

izgovaraju

ono

')

„I1

noii

doviebbe essere,

*'lie

il

ceii-

moQiale della bonta" (Delia Casa).

^
§to je

121

-G
po Apianu ishodi od
Ciceronu.

dobro

i

sto je lijepo? Bellus

bonellus. Lada,

Venus, tako
5iiiu
i

je

nazvana quia venit, jer

ulazi

u svakomc
nije ni
(Milija),

phjedmetu po

Venus
od

kod Grka
Harita

nebeska boginja, ako nije pracena

megju kojijem je prva „Eufrosine'', 5ista pamet. Spartauci, najsuroviji megju Grcima, pise Plutarah,
obiSnu molitvu bozanstvu ovako su predavali: „Boze,
sa

svijem sto je dobro zdruzi Ijepotu!*' Sokrat videci svoga

u6enika Ksenokrata veonia panietna
divljana u cinima, rece inu:

ali

neotesana

i

prem

„Ksenokrate, prije nego poci

nes

uciti

niudroslovlje, zrtvuj

ostalijem Haritama". Du-

brov^ani jcdini megju Slavenima govore: „lijepo" mjesto
reci:
„ dobro*'.
,,

Lijepo

si

ufiinio, lijepo

si

rekao" mjeste:

„ dobro."

„Ah da

bi bilo poucavanje grcke

i

latinske knjizev-

nosti vazda osnova svake visoke

obrazovanosti!"

Ovu

je

izreku veliki njemacki pjesnik Gothe izrekao

u poCetku
zna5aja.

ovoga vijeka. Ali

i

Gothe-ova zelja

i

ona izreka Pija VI.
ikakva
politici,
i

onome mladome
Veliki se prevrat

slikaru

danas

su

bez

dogodio u Evropi u
i

u

pona-

sanju

gragjanskog

licnog

zivota,

te

u knjizevnosti.
Prvi
je

Klasicizam ustupi mjesto romanticizmu.

poticao

na idealnost, na vjeru
nici

i

vrhunaravnost

in genere,

a

ro-

manticizam sada ustupi mjesto sentimentalizmu.
i

Knjizevbiva,

umjetnici nemaju vec jedan

isti
i

vjeronauk,

ne

bilde,

ne poticu na vrhunaravnost

na slobodu uzetu
naturalizam,
ili

u svome pravome smislu, vec na neki

koji koji

upravo nije drugo nego materijalizam,
se vjesto taji; latet serpens in herba.

ateizam,

Ne nukaju
Ako

vec

na

slobodu, no na opcu moralnu raspustenost.

klasici-

zam

nije

drugo

nego

idealizovanje materije,

kako smo
materijali-

rekli,

romanticizam naprotiv nije drugo nego

zovanje ideje. Opsirnije cemo o tome govoriti kad dogjemo
svojijem razlaganjem do knjizevnosti nasijeh vremena.

122
Iza pada politi5ke slobode
ta knjizevnost docna

nalazimo

samo,

da

se

uvukla u Dubrovnik.
a
nije

Moze
jos

se reci,

da po

je ju5er klasicizam ovdje iimro,
ostaloj
i

sasvijem
je slo-

uljugjenoj Evropi, ali vec iimire.

Kako
i

boda

vjera in genere

megju
i

Grcima

i

Latiiiima

dala

uzgoj klasicizmu, tako je
i

klasicizam gojio

tovio vjeru

slobodu.
Genij, koji izrazuje

idealne Ijepote,

jest

Slobodan

on ne ce da

mu

se zapovijeda, uiti on hoce

da zapovije„Kroz
knjiali

da. Odvec duboko rece Bismarck, glasoviti politiCar nasi-

jeh dana, ako je istina

da je on to rekao:

zevnost grcku
treba je

i

latinsku vrijedi proci za
zaboraviti''. I

jedan

cas,

odmah

bas se sad u^i uopce tako,

da svaki mladic,
5ita

koji skole svrsi,

do 5uda

zaboravi kla-

siCne jezike. Ja u danasnje dane ne

vidjeh mladica,

da

Odbaca ih, jer govori da ih ne razumije, koliko ni sanskrt. Po skolama jos se uCe ta dva jezika, ali tako\ijem metodom, da uzbugjuju
grtke
ili

latinske spisatelje.

mrznju a ne zanos. Predavaju se sa
ne estetike
jedan
bio,
i

strane

filologije,

a

filozofije,

o kojima
ni

uCitelj,

ma
je

koliko

\Ti-

ne

smije

pisnuti.

Ovo

ucenje
sto
ili

sada
prije

kao
bilo,

koji

mu

drago obred, koji napominje
jest,
i

je

a ne sto

koji

se

materijalno

mehaniCki

izvrsuje.

Neka

stidljivost

ne da, da se u jedan put pometne
jos

klasicizam, nego malo po malo, jer
velikijeh naucnjaka, a najvisc

ima po

Evropi

u Njemackoj, koji sc njime

bave. Spisatelji humoristitni,

jem vremenima, naj prije ti Byron u svome ,.Don Juan*'

kad upravljaju satiru nasispomenu opadanjc klasicizma.
pise,

da

Don

Juan, koji je
latinski, jer

simbol raspustenosti ovoga vijcka, nije u6io

mu

majka, uzor licemjerstva, nije davala da

mu

se moral
je

kvari.

A

Puskin, vcliki ruski pjesnik, pise:

„Latinski

jezik ostario, svi

mi smo

utili

nesto malo tog jezika; on

:

123

-B
kao

(biva njegov Evgenij, prototip raspustenosti danasnje,

Byronov Don Juan) znagjase
jedno vale na dnii pisma,
ili

toliko

taj

jezik,

da

izvali

da rastumaci jedan epigraf".
ii

Ova

uljugjenost u klasicizmu

Diibrovniku

uprav

sasvijem prestade, kad u nasijem danima pomrijese Luko

Diego SorkoCevic, Vkiho Getaldic, Niko
liki

Pucic, Niko Ve-

Piicic,

Liiksa

GuCetic

i

Niksa

Gradic.
je

Gradicu

moze

se

ovdje

ponoviti

epigram,

koji

bio

stampan

prigodom njegove smrti:
Nuuc
superesse scias nullum. Ergo siste fremeudo
ejus, qui

Ossa jacent hie

ultimus extitit horum.

Luksa Gu5etic

i

ako nije nista
i

napisao,

bio

je

zarki Ijubitelj latinske knjige,

kao

diplomat

austrijski

veliSao je dubrova5kii knjizevnost po evropskijem

dvoroi

vima. Horacija bi svakii godinu

jednom

pro5itao,

sve

tako do smrti. Tako je

i

pop Kazali, nas pjesnik, svaku
je od posljednjijeh na-

godinu procitao Tacita, a Luka Sorko5evic Lukrecija.

Niko Veliki Pucic jedan
ucnjaka.
I

ako bijase izucen u svakoj struci knjizevnosti,
i

kao

sto svjedoce

mnogi knjizevnici
sv.
i

dalmatinski,

nije

nikada nista napisao. To nas sjeca na nekoga
nau5njaka,
ufieniji

rimskoga
bio
najzna.

o

kojemu pise

Avgustin, da
se za

je

covjek svoga doba,

kojemu
s

ime

ne
te

Ja sam mnogo godina opcio
Tacita,
Livija, Horacija,

Nikom

Velikijem,

od

njega naucio sve sto znam. Ovaj fiovjek tumaCio je Plauta,

poznavao je

sve

filosofske

sisteme, a u bogoslovje se razumijevao

vise

nego ijedan
spi-

suvremeni svjetski knjizevnik. Spomenuta
sateljica Dtlringsfeld napisala je o

njemaCka
s

njemu roman
postelji

natpi-

som „Niko

Veliki".
i

Vlaho Getaldic
latinskijeh stihova.

na samrtnoj

pisao
bio

je

Luko Sorko5evic

toliko

je

vjest
sa-

u tome, da

ih je

vecerom u Ijekarnici pok. Rafa Sarica

3^
stavljao
i

124

-G

u pero kazivao. Ova je Ijekarnica u posljednja
bila

vremena

upravo akadeniija
se

zadnjijeh

dubrovacldjeh
inladosti
tijeh

knjizevnika.

Mi

spomiiijemo
ih slusali

u

iiasoj
iia

knjizevnika, te
5itavijeh

smo komada iz
i

kako
Horaca,
bi

iziist
i

izgovaraju
Lukrccija,

Virgila,

Ovida

pa

i

popova

lijecnika, koji

deklamovali

klasi5nijeh

komada na

veliko nase udivljenje.

pamet Ja znam i
iia

svojijeh ucidruga, koji su vec iziimili, koje bih nasao do-

ma

u vrijcme skolskijeh
ii

prazuika

da

citaju

Platona
stihova.

i

Ksenofonta

originalu,

i

da pisu

latinskijeli

Meje-

gju ovijem spomiujem Frana

Grgurevica.

Jos

drzim
koji

dan rukopis pun njegovijeh latinskijeh epigrama,

mi

na dar posla
5inje:

s

laskavijem latinskijem pristupom koji poi

,.Nimimn tiumi ingenimn*'

ost.

Kako
na
i

se je

ii

Dubrovniku

iicilo

od davnijeh davnii

koji su se ucitelji dobavljali za grcki

latinski kla5itatelje

sicizam,

mi ne cemo ovdje navoditi. Upucujemo

na

spise ,,0 dubrovackoj pedagogiji'S sto izdade u ,.Slovincu''

Vicencij
morodac,

A d am o vie,
5ije zaslugc

nas sugragjaniu, covjek u velike
i

zasluzan u raspravama dubrovackijeh starina

zarki

do-

uvazava nase gi'agjanstvo.

Megju velikijem tugjincima, koji predavahu klasicizam u posljednja vremena jesu Urban i Frano Appendini, Rosani i Lam pre di, piansti; ovoga posljednjega
i

Leopardi spominje u svojijom privatnijem
so,

posla-

nicama, gdje govori: „Non

cosa sia di Lampredi, ditrovi

cono che

egli

dotto fra
ivi sia

i

letterati nostri italiani si

a Ragusa, e che

colto

da

apoplessia.*'

Kad

umrije

mnogi oplakase u pjesmi

njegovu

smit,

megju kojijem
bili

N. Androvic u grckijem stihovima.

Feric, Zamanja, Radelja, kanonici,
klasicizma a uz ove
i

su

iizor

Rastic,

Kersa,
stati

Galjuf,
i

Bare

Bettera, dva brata Stulica, Betondic
Ti
latinisti

Vendramini.

u

knjizevnosti

mogu

u prvome redu.

aRado Radelja, kanonik,

125

-G
i

bio je uzor uCenosti
i

onoga

§to

Fraiicuzi kazu „bel-esprit". Rastic

Zamanja, njegovi su-

vremenici, zovii ga: „Dulcis Radelja.*'

Zamanja, kad izda svoje

spise,

re5e:

„Najveca je

moja briga da
Ut

tebi,

o Radelja, omile":
iJeos

Impense hoc, Raphael,
liic

rogamus

uoster, ubi

palam per ora

Vulgi iucedere coeperit, libellus
Tibi praeeipue plaeere possit.

Po ovome dakle mozemo
kanonik Radelja!

prosuditi, sto je

imao

biti

taj

Appendini spominje nekog mladica Vicencija Torre,

koga Lovro Giromella, vidar
kogjer

iz

Karare a

u

Dubrovniku

nastanjen, posla na svoje troskove da u6i Ijekarstvo. Tai

Miha Grgurevica

lije5nika,

koga zove:

Michael Phoebi, Pieridumque decus.

Tako

isto

i

nekoga Gjura Vuskovica,

s

pjesmom:
itd.

Meme

ergo aeterniim Unguis, jucunde Georgi!

Rastic opet spominje Vendramina ovako:
Veudramine ego
Nomeii
sic

tuum

iiiserui iuelyta,

libenter hereie! uomeu
libellis,

Laude perpetuo
S:ilati6,

in

meis

Optimique tecum sodales
atque Talierauus
in aevum.

Nee uon Kipri6 pereuue

Takogjer

i

Toma

Kersu, o kojemu veli:

„Da

te

nijesam

vidio svojijem ocima, da pises,
latinski jezik

ne

bih

vjerovao,

da je

u ovo doba mogao dati ovako ve spise:
nata eredidissem.

Nou hoc tempore
I
i

Antuna, sina Luke Sorko^evica, 5iju vjestinu u muzici

u latinskoj pjesmi

livali

pjesmama

faleucinskijem.

Luka

Stulica nazivlje:
diserte Stulli

Atque idem optime ApoUiuis sacerdos,

3biva,

126 -e.

u latinskijem

i

italijanskijem pjesmama.

Drugovdje
sada
vec

opet pita Rastic
omiljeti?

svoju

pjesmu:

,.A

kome

ces

Sada
da se

je spao broj knjizevnika. Tjesi se,
i

da ima
te

jo§ Hid^a, Betondic

Baro

Betera; dosta je da

oni

prime,

i

s

tobom naslagjuju":
est egregius Bettera

Est Higja doctus

Et Betondius

aeer.

Fra Sabo Slade izreCe jeduom u senatu: potestur (moze Glagol posse (moci) po gramatici ne moze imati se).
pasiv.

Nastade zamor megju

senatorima
iznese

i

opci

smijeh.

Slade nastavi svoj govor. Poslije
kaza, sve sto je znao, iz

senatorima
koji
i

do-

latinskijeh

spisatelja,

su

upotrebljavali ovaku izreku, da su oni zaSugjeni
ostali.

stidni

Zamanji ne cemo

govoriti.

Leopardi

i

Tommaseo
Zamanja
da njei

sa svojijem djelima najbolji su svjedoci, da

je

bio uzor klasicizma svijeh vremena. Opazicemo,

gove „Notae ad Teocritum, Moschum

et

Bionem"

jo§

neke druge rukopise ponese neki engleski knjizevnik, koji dogje u Dubrovnik. Mo^emo ovdje nadodati, da, kad se

Zamanja
jatelji

rodio,

krstio

ga

je

njegov

stric

po

materi

Serafin Crijevic, domenikanac, povjesniCar dubrova5ki. Pri-

5estitkama

i

usklicima
i

zeljahu

dobru

srecu

u

knjizevnosti djetetu, pa
stric.

slavu, koju je vec

imao njegov
dogodilo
i

I to

se je zbilo.

Tako

se

nesto

sliCno

sadasnjem srpskom pjesniku Zmaju Jovanu Jovanovicu. Pripovijeda
se,

da,

kad

je bio jos dijete,

sluCajno

dogje u
zaiska,

kucu
da

roditelja

mu
i

stari pjesnik

Milutinovic. Ovaj
ne

vidi dijete,
i

posto

mu

ga ukazase, Milutinovic re5e:

„Dao Bog

dobra sreca, da ovo dijete

bude

niSta

drugo nego dobar pjesnik u narodu."

Faustin Galjuf,
Soiiie

koji je

Ragusiuus, vita Italus, ore Latiuus

127

kako on

pi§e, biva, sluCajno

DubrovCanin, 2ivotom
Italiju

Itali-

janac a jczikom

Latinin,

zaclivi

svojijem

stiho-

vima, koje bi sastavljao ex ahrupto na putu pred kakvi-

jem prijedmetom dostojnijem paznje. Tako na primjer, kad je prohodio kroz Femey, opazi malen hram a na njemu
natpis,

da ga je Voltaire podigao,
Erexisse
Dieitur!

te re5e:

Deo templum Volterrius unum Heu! manibus quot ceeidere suis!

biva: Voltaire je podigao ovaj jedan hram!
bozijih

hramova palo od njegovijeh ruka! A kad vidje grob glasovitog Kanove, na kojemu ne bjese njegov
Cauovae tumulo statua
est data nulla.

Eh

koliko je

kip, kliknu:
Quis ausit?

biva:

A

ko smije Kanovu naslikati?
Unus
muudus. Duo

U

Genovi proho-

deci ispred kipa Hristofora
erat

Kolomba napisa:
sint,

ait ille.

Fuere.
i

biva: Bio je jedan svijet.
bi

Nek budu

dva, on re5e,

tako

Glasoviti

Curier

reCe Galjufu,

da

Montesquieu-a
evo tvoga

niko ne moze premasiti, jer je on u dva francuska stiha

boga Kupida
spodara,
ili

(Ljelja) opisao:
ili

„Ko god
ce
biti

si,

go-

jest,

je bio,

ili ili

ce biti", (to jest, da svaki

5ovjek Galjuf

ili

jest,

ili

je bio,

podlozan
izreci

Ijubavi).

odmah odgovori da
es,

se sve to

moze

jednijem

stihom latinskijem:
Quisquis

en

Dominum!

Talis fuit, aut erit, aut est.

Ligurske novine godine 1819. pisale

su

ovo:

„Gagliuffi
e
tutto

uomo, se
Archia ne

lo porti in
d' Italia,

pace Ragusa, vogiiam dire
e

nostro cioe

chiunque

ha

letto

Cicerone
Stulic,

pro

lo

concedera

di leggieri."

Luko

njegov

glavni prijatelj,

kad umrije

Galjuf, napisa,

da tom smrcu
jer je

prestade svaka njegova Ijubav

prama domovini,
mea pagina
luctu.

umro

i

Dubrovnik:
Tota Ragusino plena est

128

On

je znao koliko je Galjuf vrijedio. Stay
iimrije.

ii

neko doba

uprav
dize

Velimo ,.uprav", jer se je bio raznio glas
je

po Evropi da

umro, a jos je bio

ziv,

te

Engleska poza
mrtwi.
dvojice
i

mu

spomenik u Westminsteru, drzeci ga
i

Kad
u

umrije poslije

Kunic,

Galjuf o smrti

ove

elegiji reSe:

koji ih

„Neka Dubrovnik spominje vazda plaCem, kad njih dva spomenem":
fremet alma Rliagusa tumultu

mene,

Et

fleti

et fleutis

nomen ubique

souet.

Jezik latinski u doba
rasirio,

renesanse

toliko

se

je
i

bio

da je po Evropi u nekijem djelima dostigao

pre-

stigao gdjegod zlatnu

epohu Augustovu. To dokazuje naj-

bolje knjiga, kojoj je natpis:

De

elegantia

latinae

lin-

guaCj knjiga odvec rijetka

i

odvec poniografska za na§a
i

„skladna" vremena.

A

i

grCki jezik,
latinski,

ako u

posljednje

doba

nije bio

u6en koliko

nahodi u Dubrovniku

velikijeh svojijeh obozavatelja.

U

stara

vremena nalazimo
jeziku;

Miha MenCetica, koji imase laureu u gr5kom Sava Zamanju gr^koga pjesnika, Dama Benesu i
Mata, koji prevede Aristotela,
treSnje,
i

sina

mu
za

5iji

rukopisi

izginuse

Jakoba Bunica. Hrizostom Kalvin, kalugjer na
iz

Mljetu, dogje

Italije

i

u6ini glasovitijeh uCenika

u gr5i

kome, a to Hrizostoma Ranjinu, Vasilija Gradica
Gjorgjica, kalugjere. Gjorgjic
slovski govor

Iva

izreCe

pred

papom bogoGjorgjicevi
bi-

na grSkom
Franceschi

jeziku.
i

UCeniei

jahu
je

KoiTielij

Benedikt MenCetic.

U

na§a se
§togod

vremena proslavio D^ono
s

Rastic, ali posto proCita Za-

manjin prijevod Teokrita, padose

mu

krila,

da

i

on prevede

grCkoga. Antologija grCka bi

odavna

pre-

vedena na
i i

latinski jezik nesto

od Kunica, neSto od Stay-a

na slovinski prevedose Betondic Hidia. OdvojiSe u grfckom klasicizmu jos Androvic Niko
ostalijeh, otkle je opet

i

Antun Sodmja,
5iji

koji

potjete

od

fjorentinske porodice
iz

Soderini,

gonfalonijer,

kako rekosmo, pobje^e

Fjo-

3*
rencije u Dubrovnik.

129

-G

GrCku antologiju prevede i na italijanski sviikoliku lijeMk Milio Dadic, koga i mi poznamo. Rukopis se nalazi u nekoga staroga dubrovaCkoga popa. KlasiCiie knjige imale su i u nekijem zenama svojijeli

gojiteljica.

Glasovita Cvijeta Zuzeric, nauSila je

la-

tinski klasicizam
rije

od Gjule

i

Nade Buniceve
knjizevnik

i

od

Ma-

Gunduliceve. Marija Ranjina pou5avala je svoju djei

cu u Konavlima. Fortis
divili

hrvatski

Kukuljevi6

su se,

kad su ugledali na Trstenome Mariju Fasvoju

^endu, koja uca^e

djecu u italijanskijem

i

la-

tinskijem knjigama. Jos u nase djetinjstvo mi

smo

slusali

neke gospogje da zbore o
isto

istoriji

i

o

knjizevnosti,

a

u

doba prele su vumi. Ja znam jednu

(Marija

Stuli-

mi je popravljala pogreske u istoriji, mi nabrajala godine istorije srednjijeh vremena,
ceva), koja

ta5no
s

ku-

djeljom u ruci. Takogjer

poznam drugu
muzem,

staru dubrova5ku

gospogju (Jcleiia Ranjina), koja se je dopisivala

na

la-

tinskom jeziku

sa

svojijem

koji

je

boravio

u

BeCuJ)

Na
od

italijanskom jeziku takogjer izagje

mnogo

spisa

razli^itijeh

Dubrov5ana, kao na primjer, 11 senso pre-

dominante alia ragione od
lijanski spis, o

Marina Bobalica,
jeziku,
i

stari ita-

kojemu govori Appendini. Ne govorimo o
na italijanskom nahode se po
Zuzerica, izvrsno
bili tajnici

spisima

diplomatskijem

napisanijem od DubrovCana, koji su
nici raznijeh vladara,
i

doglavarhi-

evropskijem
Cvijetina

vima, kao

na primjer Frana

brata,

koji je bio doglavnik

Urbana VIIL; Vincencija Bratulica
je

')

Nike Gueeti6
tri

bila

zena

Lovra Volkasovida
domenikanskijem.

(1400),

koji

ostavi sve svoje imanje

koludrieama

Za
IX.
uije

tu

svrhu

Nike

put pogje u
i

Rim
dobi

i

pred

svoju parbu latinski

je.

papom Bonifaeijom Gjule Guceti6, koja
Benedikta

proslovi
bila

od
je

vlasteoske porodiee, bila je prijateljiea

Monaldi.

Mnogo

pjesama pisala ua

postelji prije smrti, te ih slala

ovome Monaldi.

e

•3- 130

-G
u Madridu 1680., konosi

(Bratutti), Lopugjanina, koji umrije

jemu spanjski
s

kralj

dade

vlast

da

zlatnu

ogrlicu
i

draguljima, koju on ostavi stonoj dubrovaCkoj crkvi

koja

propade; Marijaiia Bimdica (Boiida), malobmcanma, profesora u Paiizu, tajiiika pape Siksta IV.:

Avgustma Naljesko-

vica (Nale), domeiiikaiica, koji jc bio posbni u Pisu, da raz-

vrgne svojom italijanskoni rjecitoscu lazni neki saber, sakupljen od nekijeh episkopa protiv pape Julija
II.;

Kli-

menta Ranjinu, domenikanca,
a

koji,

kako
di

se kaze

u rukosenate

pisu poslanica Stjepaiia Gradica

,.fii

spedito Filippe

dal

Roma

per calmare

le

bizzarrie

Trivulzie,

arcivesceve di Ragusa, ed un' altra velta per non entrar
in lega centre
il

Turce

':

Dienisija

Remedelli,

domeni-

kanca, dektera u grckeme jeziku, posbvnika republike ked
cesarice Marije
Julija
II.
i

Terezije;

Marka Ranjinu,
ostalijem

tajnika

pape

Zacudih se kad epazih u Padevi u
njegov
kip

,.Pra' della

Valle"

megju

glasevitijem

Du-

brevCanima.

Kako

se svaki gragjanin mijesa u drzavne
i

peslove

u svakej republici, take
peliti^ki spisi
i

u Dubrovniku (kako
diplomacije
i

i

u Rimu)
su
se

spisi tadasnje

drzali

kao prvi
i

peslevi, a pjesnistvo
artefi

nauke

i

DubrevSani
i

kao

Rimljani, zvali su

holorcn.

Nauka

pjesnistvo bile
^cay;,

su neke zabave

uzaludnijeh

fcaseva,

u])rav

biva
sati,

dekolica. Ste je danas sjediti u
hediti

kafanama nekelike

na posjed, za
tijelu

njih je bile Citati klasike uglagjeni-

jeh jezika. To su bile dubevne zabave, a u isto deba davali su
i

zgednijeh zabava. Opci

sistem

strategy

bio je po cijelej Evrepi nemati nigdje ravna puta, za to

su §etnje bile upravo da se

tijele

vjezba. Poci

na nega-

ma

u 2lupu, u Rijeku,

i

jos dalje, bile je

kao sada pro-

setati se

do vrh
Ijudi,

Pila.

U nasemu

djetinjstvu gledali

smo
se,

pestarijih
je

da cine takove setnje. Pripovijeda

da

Kunic mnego ed svejijeh epigrama sastavio na

setnji,

:

3*
pa da
lov.

131
te

*G
epigrame napi§e. Pripovijevidjeti
iz

bi u§ao
se,

u koju ku6u da
i

da

je bilo

onda kao neko 6udo,

Zamanju,

staroga kanonika vec od 70 godina, da ide

grada

u

Boskovic jasuci na putu sastavio je najveci dio svoje
6udo, kad

pjesme: De Eclipsi. Nije
Sitamo
i
ii

takovijeh

primjera

stariiii.

Citamo da
sijuci

je Sokrat

jahao

na

trsti;

Pascal se je
se

zabavljao

crevlje;

Rousseau, kad
Sveti

bi

po samocama setao, pleo

bi bjeSve, a

Jeronim
svoju

pi§e Eustakiji, da

mu

poslje u betlemsku
joj,

samocu
on

kcer malu Pavlu, obecavajuci
pisanju
i

da ce je

u5iti

u

s

njom

hoditi

na setnju noseci je na ramenima:

„Placebit,

si

Paulam

miseris, docebo earn litteras et por-

tabo earn humeris."
Ljetnjaci bijahu za dubrova^ke spisatelje
genija, gdje bi se ftadahnjivali. Veci je

boraviSte

dio

dubrova^ki-

jeh spisa sastavljen bio po selima. Ljeti bi se svako selo
pretvorilo u akademiju. Sela: Gru^, Rijeka, Zaton, Trsteno, 2upa,

Konavle do polovine ovoga vijeka bijahu uto-

^ista klasiCkijeh muza.^)

Muze

istjerane

grada, pise Rastic, pobjegose

na

obale

pada Carilibera, Arna i
iza

Brente,

ali

ne za

to

da nijesu

katkada
ili

dolazile

da

se

kupaju u blato Rijeke, ribarice,
mlinarice

na krajevima

2iupe,

Saepe laveruut foutibus Umblae,
Saepe aprico luserunt in
litore Breui.

Kad ne
Priroda

bi bila

vele

plodna

Ijetina,

putovalo

bi

se do Italije, a
')

kad

je bila obilna godina hodilo bi se do
a

je,
i

veli

Daute, bozija k6i,

umjetnost

i

knjizevnost su
je

k6eri prirode
pol.jzaj

ove treba da nose materiue erte. Tako
i

materijalni
klasi-

obzorja
i

okoliee

Dubrovnika potieao Dubroveane na
je cist

6izam
rje,

na Ijepotu pisanja. Gdje
Gothe, tu su Apolo
i

uzduh
je

i

krasno

i

jasno obzosvjet-

veli
i

Muze. Priroda
bolje,

uadahla mnoge
nije

ske

pobozne velikane. Niko

pise

Humboldt,

u hrisdanstvu

bio nadahnut od prirode sto Vasilij Veliki, sveti otac istoene crkve u

svojijem poslanicama.

132
2upe, Gru^a
Rijeke. Ljetnjaci

i

i

palaCe

SorkoCevica

u

Rijeci, gradine Baseljica

na Trstenomo bijahu

znameiiiti.

Niz obale Unible bijahu palate
Rijeci, pise Feric,
riegesis).
,,ibi

dubrovatke gospode.
patres"

U

tecta posuere beat!
Crijevic
i

(Fe-

Tu

se

nadahnu

Dzono

Rastic.

Rijeka

bi pozoriste, koje

„Zlatku-',

nadahnu pjesnika Kazali, da napiSe a Trsteno Nika i Vida Gufcetica da napiSu sve
,,Kuca
se

svoje lilosofske spise.

Nahodim u jednom rukopisu ovo:
Orsata SorkoCevica bijase mjesto, gdje su

Marina

sakupljali:

Marko

Baseljic, latinski pjesnik matemati5ar,

Antun Sorlatinski

ko5evic,

pravnik

i

knji^evnik,

Frano

Ranjina,

pjesnik, Savin Zamanja, grecista,

Doktor Bratic,

lijetnik

knjizevnik,
koji

Benedikt
zakonik

i

Hristofor Stay, poslanik na Porti,

ostavi

gragjanskog,

kaznenog
se

i

crkvenog
je

prava, plod u5enja

monaha

sa Lokruma(?), koji

preo

davao pravo u Dubrovniku. Pisala su
razgovorima, sto se drzahu
Orsata, kao god
i

razmiSljanja

u

kuci

spomenutog
te se

Marina
zgodi

neki

spanjski

roman,

u

Hercegnovom a proslijedi u Cavtatu, govor o javnom bogoStovju na latinskom, koje bi se imalo dati Grcima, §to
bijaSe tad prijedmet drzavni, koji govor da se
je poslu-

§ao u teskijem zapletima, koje imagjase
ka, ne bi ova bila doSla

s

Rusijom republi-

u opasnost, a Ranjina, njezin ne-

cak, ne bi bio oti^ao Katarini. Svi ovi spisi, koji ostadoSe

u

Rijeci,

imado^e jednaku sudbinu u provali Crnogoraca

god. 1806*"

B. Stay prozove akademiju

i

zbor,

koji

se je sabirao u kuci Sorkotevica

u

Rijeci:

„Docta

co-

hors" (u^ena 5eta).

Po svjedoCanstvu
tinski klasicizam
Italiju.

stranijeh pisaca 6ini se

da je
nego

la-

docnije

dospio

u

Dubrovnik,

u

U nekom akademskom

govoru drianom u
miSljasmo, da

Italiji,

stoji

ovo: „Mi piSuci latinski

cemo tijem

ugoditi Dubrovfcanima, u ruke kojijeh treba da dogju ove

:

S- 133
hartije, jer je

-Ez]

u njihovu gradu 5asni latinski jezik jo§ u
se

cvijetu
liji,

i

kiti

novijem
i

miljem,

dok kod

nas,

u

Ita-

ne znam zasto slabi
I

opada/")
i

bas u Dubrovniku ostade klasicizam
i

onaj
i

dub,

kqji klasicizam udahnjuje,

pod Francuskom

pod Au-

strijom,

dok

svi

ne izumrijcse. Appendini
1.):

pise

Rangonu

Bonifaciju (Eleg. V. Lib.

Tu
Excipit

colis

augustae moenia Viudoboaae,
oris

At me digiessum Latiis in tempore ab
diti

pulclira
altrix,

Eagusa siuu
tellus!

Ingeniorum
Salve

faecundae paois alumua.

cuuetarum fortuuatissima
pise:

„Nas zavod zapremise bolesni vojnici, a mi pribjegosmo u kucu zasluznoga popa Petra Zuzerica. Ja i brat mi Fraiio prebivasmo u sobi ne vele
poslije

Pa

mu

prostranoj.

Tu

je on

matikii, a ja bih se

naporom sjedio pisuci slovinsku grasetao mnogo ura po sobi gore dolje,
preko glave,
iznosi se
i

kao da mi

je nesto

te

sastavljao

elegija."

U

tijem

elegijama

prikazuje

Nika Pucica,
domovine

kao mlada covjeka, koji
bavi matematikom:
Pozza! mihi tu

pri

raspu

svoje

testis eris,

quern sacra Matliebis

Festiuo baud piguit templa adisse pede.

Pa opet podbada dubrovacku mladost da
ticke nauke, to sto
fesori ponavljaju,
i

goji

matemapro-

danas neki ter neki njema5ki

kad obaznaju,
hue
niti,

da

im

je

koji

ucenik

Dubrovcanin
vos decet, o juveues:

Ghetaldi urgent vos exempla et fama Rogeri.

')

„Scrivendo noi iu latino abbiam creduto di gratificar con cio ai
carte,
ftore

Ragusei, alle maul dei quali venir debbouo queste
uella lore citta
il

imperocche
ancora
e
si

veuerando idioma latino sta

iu

adorna di nuove grazie, mentre fra noi in
inlanguidisce e viene meno.

Italia

non

so per quale fatto

(Michele Ferucci: In funere Lucae

SlulU),

134
Matematicki
spisi

Getaldica

bise

stampani u

Ri-

mu
vio,

1630.

Sedam

godista prije nego Kartezij, Getaldic je

primjenjivao algebru na geometriju.

Da

je Getaldic jos zi-

u Evropi bile bi

nastale
i

(pise

Italijaiiac

Barbieri)

prepirke izmegju dubrovaCkog

francuskog geometra ona-

ko
gju

isto,

kao

sto su se bile podigle
i

u XVIII. \ijeku izme-

Njemacke

Engleske (Leibnitz, Newton), biva, ko je
infi-

od njih prvi pronasao intinitezimalni racun (calcolo
nitesimale).

Da

su Dubrovcani pretekli u izumima

jos

i

tugjince, dokazuje

mnostvo starijeh svjedocanstava,
iznijeti;

koja

ovdje ne

mozemo sva

dosta je ovo, da je jedan

tugjinac, koji je bio primljen
rizu (po

kao clan akademije u Pa-

zakonu akademicari ne

Francuzi) bio

mogu biti nego samo Dubrovcanin, Anselm Bandur, kalugjer.
iz

U

dnevniku od godine 1507. Gjorgja Geminjacensa,
reda pustinjaka
opis Austrije (Lib.
1.
c.

starjesine

3.

pag.

463) nalazi se

puta

preko

Jadranskog

mora put
sibilu

istoka: ,,Die 16 Augusti 1407. prospero

ventorum
dnevnik

nacti

habuimus a

sinistris

Ragusium, Dalmatiae
isti

urbem
23.

cultura insignem et sui juris." Taj
nija 1508.

Ju-

govori da bijase

taj

grad

,,magnificentissime

extructa."

Bergomate
le

koji

je

pisao

godine
la

1486.

veli:

„Ragusi fra

citta
i

della
ciii

Dalmazia
cittadini
altro
i

meglio fabbricata
i

e la pill onorevole,

superano

vicini

in
di

ricchezze e

viilii,

ed ogni

bene,

liberi,

oniati

costumi e di leggi hanno come
bili

Veneziani senato e no-

distinti

dalla plebe,
ciira
,,

i

nobili

goveniano
P'ilip

e

la

plebe

non ha punto

del

pubblico.*'

de

Diver sis
et
offi-

1434. pise ovako:

Dubrovcani, kad pisu, pisu latinski u
slovinski,
(in

poslima drzavnijem a ne
ciis latine

consiliis
I

loquuntur

non

autem

sclave).

italijanski
fantur),

druktije nego mi, (et in nostro idiomate
§to
jllis

italico
(alio

mi do kraja ne mozemo da razumijemo
speciale,

idiomate

quod a nobis

intelligi

non

potest),

kruh zo-

:


vu
„peii",

135

-e
5initi

oca „tata", krov „streha*',
to

ka2u „fakir"
sto
sii

(et sic

de caeteris).') Mozda je

bilo

latinski

govorili a

ne

pisali,

jedno latinski, jcdno italijanski
i

za-

mijesano sa sloviiiskijem, sto

dandanas 6ine".
jezik

Kad
nada po
italiani

najvise u govoru

italijanski

upotrebljai

vaju, veli danasnji
kojii rijec

jedan

umctnu odmah slovinsku: „A Ragusa i piii
spisatelj,
alle

izne-

fervidi

parlano lo slavo." Grgiir Leto (Regno

d' Italia III.

1676) pise: „In generale

donne non e permesso
politika,

sa-

per la lingua franca/' Mozda je to bilo italijanski a
latinski. I to je bila,

ne

moze

biti,

da ne
bas

bi

prost

narod, kad bi naucio italijanski, dosao u uzi dodir s Mleciciina, koji

su

bill

okolo u Dalmaciji.

I

Dubrovnik
i

je

i

danas jediui grad, gdje kako u gradu tako
i

po

se-

lima, svak,
I

plemic

i

gragjanin
bile

i

seljak govori slovinski.

upravo pocetnice su
i

po skolama

gramatike

latin-

ske

Ciceroncini,

biva, davale su se djetetu
i

male Ciceprevodi
i

ronove poslanice, da ih cita
to

da ih po malo
ocito

na slovinski

jezik.

Galjuf to

svjedoci

u

svojoj

spomenici:

„U

skoli naski

smo

govorili

in schola illy-

rice loquebamur.-'

Ovaj klasicizam, jedina podloga
goja,

dubrovackoga
rijeci,

uz-

uvuce jos u dubrovacko narjecje neke

koje

se

uopce u svemu narodu srpsko-hrvatskome ne nahode,
biva

kao na primjer „skladan",
')

covjek
uije

uljudan,
drugo

pitom,
latinski

Gothe

je misljeuja,

da fraucuski jezik

uego

ouako kako su ga Rimljani izgovarali. Ausonij pise da Rimljani izgovarahu „S
'

mjesto „0"
i

i

navagja jedau natpis

uaroda

boginji

Ladi,

gdje je svako „0" sto

„S"
calo stabili colo, edita coelo.

Tu produeta
biva,
culi

salo, solo, soelo. Varolii pise, kad bi

uas
i

latinski

spis.ktelji

kad ujihove spise citamo, da
Grcki jezik, koji pogibe
iz

bi se uskosili

ne bi razumjeli
ista

ni

rije^'i.

prije lutinskoga,

zadesi

sndbiua.
i

Eiason

Roterdama

sastavi

novu metodu,

ali je i

ova

kao

stara

Izuiuljeua,

-^^ 136

-G
veoma
filozofska.

moralan u svome pona§anju,
ceti

rijec

,.Cu-

koga" uopce se prevagja
koja se govori

,,voler bene*' ,.amare qual-

cheduno'' a upravo nije. To dokazuje jedna prosta igrica,
ili

salica,

kada

se

cupa

cvijct
te,

troskota
te,

(margeritina). Tii se govori ovako: ,.Cutim

Ijiibim

hocu

ti

dobro''

pa se

Jto

opet ponavlja. Ovdje narod niei

ce razliku izmegju cutjeti

Ijubiti. Takogjer, kako re-

kosmo, Dubrovcani bas kao

i

Grci govore lijepo mjesto

dobro.

U

ove dvije

rijefci

skladan

i

cuceti analizovan
i

je

vas klasicizam. Sklad

ziiaci

ravnomjeruost
5ine

bas

klasicii

zam u ravnomjernosti prikazuje
ravne u
isto

vrlmnaraviie

naiia-

doba. Hriscaiistvo nije pioniijeiiilo nego

cela a adjnncta su ista. Bogo\^ se u poganstvu

mijesaju

u Ijudske stvari a u hriscanstvii bozija proniisao sve propusta.

U

situarijama bogovi zbore zbor ua

Olimpu

a

u

Evangjelju: ni vlas od kose ne opada bez volje Oca Ne-

beskoga.
ucini to

U
i

opce govori

se:

„Bog
taj
i

je
i

uaveo ovoga, toga, da
taj

to*'
i

a u klasicizmu
toga, zeue te

bog uzima

oblicje

covjeka toga

te,

da iiavede
riiziio

jiiiiake

na

pobjedu, da se izbave.

U

hriscanstvu je

strastvene

cine do kraja opisivati (danasnji verizam, jer tu zivinska

cud

i

osjecaj
ii

vaua), a

samo kidisu klasicizmu kad
strast

i

nije

strast

ninialo

idealizo-

strast koja

mu

drago dogje do
bilje,

vrhuuca nastaje nietamorfosa u zivinu, u kamen, u
to znaii,

da se

ne da

dalji^

opisivati. Ifigenija ide

da se

zrtvuje, pise Lessing, grc^ki slikar
i

ocevo
bolest

lice

potoni

kriva maraniom,

to znaci,

da se

oteva

u

polozaju ne

moze vec

slikati („Laokoou*').

Ako
nosti

su radi

sklada

Muze sadruzene,

i

kceri

su

Apolona, sina Jupitrova, to opet sjeca ua Dantovu: „unijet-

unuke

bozije*'.

Prvo je nacelo klasicizma da vrhudjeluje
s

naravnost

zajedni6ki

naravnoscu,

veli
i

jedan
prirode

pisac latinski, da su ne

samo

djela Ijudska vec

S'
cini prirodnijeh sila
i

137

-G
i

tvoreiija

bogova zajedno (simbol
ninfom,

je toga opceiijo kojega

boga

s

kojekakvom
prope
i

da
est
veli

od toga izide kojckakav kravSan polozaj,
rijeka,
plaiiiua,

vidik,

kojekakva

gaj

i

ost.):

„totum

coelum

liumaiio genere coiiipletmu, et natura",

to,

kako

Propercij

(lib.

4.

eleg.

7.)

lie

dospijeva sve smrcu:
uou omnia
liuit.

Suut aliquid

lusiues,

letimi

Tako mi stavljamo,
nestajanju klasicizma sad

da je po

prvi

i

poglaviti

uzrok
ili

Evropi bezbostvo,

ne-

stajanje bozijeg stovaiija in (jencrc^ sto

klasicizam svaki

5as

stavlja
veli:

pred

o^i.

Ovo
se

niisljenje potvrgjuje V.

Hugo

kad

„Megju napietcima ovoga doba samo me tajno
Jezuse! da
tvoj

prepada, o

glas

malo

megju ovom

bukom

cuje:
I^armi
c-.'S

[jiogres,
eii

dofit notro

age se

vaiite,

Une

chose, o Jesus!
i'

secret m' epouvaute,
s'

C est

echo de ta voix, qui va

affaiblisaut.

(Sieele).

A

Gothe jos jasnije
i

veli:

„Vi

zovete
izlazi

mrtvijem
ono
sto

jezik
bi

Flaka

Piiidara, a bas

od obojice

u

nasemu vijekii moglo za druge vijekove zivjeti". Rekli smo da klasicizam dakle stoji u skladu Istine, Morala i Ljepote. Ali ova tri elementa imaju jedan prama dmgome prvijenstvo; Dobro izlazi iz Istine, a Ljepota od Istine i Dobra zajedno. Gothe potvrgjuje to ovom izrekom: „Plam moga pjesnistva bio je los, dokle sam se protivio onomu sto je Dobro, a zaplamta ko zublja, kad sam izbjegao od zlorada te prijecase". Renesansa, koja isklica u Hriscanstvu (kad je Istinitost bila objavljena u
potpunosti) ucini, da crkva prigrli klasicizam
nosti proti

u

knjizev-

tajnome

materijalizmu, koji proviruje u opce
Sto
znaci

u sadasujoj knjizevnosti.

promjena
i

vremena!
krstaski-

Sad treba

braniti ono, sto se
tjeralo.

negda krstima

jem vojnama

Evo na primjer

politika hoce,

da sad

138
postoji jo§ Islam

u Evropi radi gorega

zla,

onaj

Islam
klasici-

koji se je tjerao krstaskijem vojskama.

Poganski

zam, takogjer sa svijem odalecen od prvijeh hriscaiia cak

do vremena

sv.

Beniarda, koji u svoj mauastir ne htjede

primiti nikakav spis klasi^ki,

iza

kako

ncznabostvo

nice po Evropi, bi prigrljen od crkve kao jedina zabava
i

naobrazba duha,

te se

dogodi da prilican

broj
s

pogauhriscanje

skijeh pisaca nagje crkva u velike u suglasju

stvom.
sv.

Da

mihi magistrum! Daj

mi

uSitelja,

govorio

Kiprijan,

kad

bi htio citati Epikteta;

Morgens spomi-

nje manastir

u P'rancuskoj gdje su kalugjeri preko rucka (propustajuci samo neke izreke) u trpezariji citali toga
stoiSkoga
filosofa.

Klasicizam govoraistva svetoga Ambrosv.

zija ucini,

da se na hri^canstvo obrati

Avgustiii.

Da

ne idem na dugo red se je ovdje spomenuti pape Pia IX.
i

sadasnjega Lava XIII. Prvi je pohvalio Dubrovnik radi

ostroumnoga spisatelja bogoslovja, domenikanca Kosavera.

Lav XIIL, papa mnogo izuCen u
se

klasicizmu,

slavi

Duu

brovnik radi njegovijeh klasika a najvise Kimica. Ali da
klasicizam
osladi,

treba

biti

,.skladan",
bolje
pise:

skladan

smislu dubrovatkom. Ovaj smisao niko
sto Schlegel. Ovaj

ne

tumaci

njemacki kriticar

,.Ko se daje
t. j.

klasicizmu treba da ima sposobnosti u skladu

razlog,

razum,

osjecaje,

fantaziju,

uspomcnu

i

ost.,
i

treba

da

jedna dusevna sposobnost nadjaca drugu,

tada se ragja

u Covjeku ono, sto Italijauci nazivlju buon gusto (naslada

u djelima klasicizma). Ako
jos s

je
j.

taj

buon
i

gusto
izrazis,

zdruzen
tad
je

nagonom stvaranja

t.

da ga
i

ti

genij.*'
i

Kad

je covjek dobro utvrgjen
nije opasnosti,

uzgojen u Istiuitosti

u Dobru, da

da ce u ponasanju u zivotu
tijeh

prekrsiti ni vjeru ni moralnost, gdjekad se koji od

genija bavi pravilima

i

zakonima same Ljepote (Ljepota
kao
Istinitost

u poganstvu
i

bila je uzeta u istom razredu
i

Moral radi vje5nosti

bozanstva

materije

vjekovje^ne

139

ko
da

i

Bog),
se

i

tijem

se

geniji

bave

sami.
et

Zamanja

pise,

klasicizam tini

exercitatione

imitatione,
i

prvo

vjezbanjem sebe samoga po pravilima

Istinitosti

Morala,
slikar,

drugo

ogledajuci

stare

poganske

klasike;
i

kako
da

koji treba
djeluje,

da uci crtanje

po anatomiji

po njemu

pa zatim da ide razgledati uzore Ijepota naslika-

nijeh od starina.

Za

to je

opasuo naravne Ijepote prikaziuzgojeni ni cvrsti u zakonima

vati onijem, koji jos nijesu

morala
dina
jeve

i

istine.

Za

to Izraelicani zabranjuju prije

30 goMojsi-

Citati
i

u sinagogi neka poglavlja prve knjige
bi
i

pjesmu Ijubavnu Salamunovu. Takogjer
iz klasika, koji se

jezuviti,

koji su red

u velike zasluzan radi klasicizma, odbacivali
priregjivahu za mladost,

mnoge komade
i

tako priregjena klasi5ka knjizevnost zvala se ad

usum
ni-

Delphini^). Nije za to da se Ijudi zreli

u godiuama

jesu bavili 5itanjem izraza materijalne Ijepote. Zna se da
se je sv. Ivan Zlatousti, patriarah carigradski
i

dika crkve

istoCne

i

zapadne, bavio Aristofancm

i

tumacio ga. Amiot,

episkop francuski, koji je imao najveceg utjecaja

u

tri-

dentskom saboru, bavio se prijevodom najpornografskijega
grckoga romana
ustanovi
Massilon,
jezik

,^Daphnis

et

Chloe'-^.

Rouge, prije nego

red

trapista,

prevede na francuski Anakreonta.
i

glasoviti

episkop

govornik

francuski,

da bi

francuski

doveo

do

uzor Ijepote,

stade

da dvori
i

gospogjicu Siniane, unuku glasovite gospogje Sevigne,

s

njom prevede na francuski „de Synodis" onu pjesmu glasovitu:
ko ce
zlo

i

tad joj upravi

Aimons nous tendrement Elvira:

nama

govoriti, evo

mu

prijedmeta

da nas

pretresa, evo

mu

siroka polja.

Pour qui voudrait en medire.
') Sad se stampaju klasicki spisi u ejelini, jer se zna da sadanja raspusteuost zaista ue izlazi od ucenja klasika. Raspustenost ima sada druge i obilatije izvore. Stampa se autor grcki i latinski u ejelini, jer 86 zna da osim naucnjaka, uiko ih ue 6e citati.

3Fenelon pak, koji
(Ivora
i

140 ^G.

je bio zlo \igjen

u opce od francuskog

kad je tiirio u svijet Telemaha. Zlobnici ustadose: kako to da jedan biskup moze opisivati tako zivo Ijiibav niufe Kasvecenstva,
je osjetiti svu zuc kntike,

morao

lipso

s

Telemahom!

te

mu

poslase

ii

Chambrai iihodu da
dana bad pred
sto

opajkava njegovo ponaSanje. Taj se uvjeri da je Fenelon
uzor naiiCnosti
i

postenja, te se jednog
,.Poslali

njegove noge govoreci:
cinis
i

su

me da uhodim
i

govoris, a sada vidim

da su zloba

zavist jedini
ti

element! prakti6noga zivota na svijetu;
pustinju
i

zatvaram

se

u

5inim se certozinom/'

I

tako Fenelenov Telemah

porodi, prvo: iizor klasicizma francuskoga, drugo:
spisa zlobnijeh
i

mnogo
ras-

satiricnijeh, trece:

i

velika

pokoniika.

Izdanje klasickijeh spisa, kad su vremena
pustena, vazda prouzrokuje sablazan megju
nije utvrgjena

sasvijem
celjadi

koja

u

Istinitosti

i

Moralu. To se u DubroMiiku
i

nije

moglo dogagjati, gdje su vjera
i

moralnost bile pni

elemenat vlade

naroda. Elemenat Ljepote

mogao
navesti

je biti

zabava

i

naslada duha. Milo mi je

ovdje

rijed

na.^ega sugragjanina Milana Resetara, koji u pristupu zbirke

pjesnika

dubrova^kijeh

(Antologija

Dubrova5ke
sto se

Lirike)

pi§e ovako: ,.U njima

ima kojesta

dan

danas

ne

bi smjelo ni polako govoriti

pred postenijem drustvom, a

kamo

li

u sve glase pjevati! Ali po ondasnjem shvacanju

to je bilo sasvim drugacije, takove su

pjesme vrlo rado
DubrovCani
su

sluSala
voljeli

gospoda muska

i

zenska.

U
i

opce
sijjali

krupnu
'j

salu,

pa su je rado

u svojc

saljive

pjesme*'.
')

Hrvatski knjizevnik Kurclac, sakupio je

tijeh

cilao

Sv. Jeiouim pise Eustakiji: „Bijedtia meue! Kad sam Tulija! Iza ostrijeh pokora i ispastanja grijeha,
:

sam postio odmah sam

Plauta premetao preko ruka

post ciyilias
glaviii

mebatur

manus." ovako: ..Osim ouoga
in

A
sto

Rutin,

lacrymas Plautus suet protivuik sv. Jcronima, tuzi ga
ujegovu
u
je

sam rekao
opravdati.

proti

sve komicne pjesuike dana da Ui uzgaja u Btrahu bozijem."

gorijeh sto se ue tumaeio Virgila i

mogu

Ou

betlemskom

ponasauju ima i mauastiru

djeci,

koja su mil biia pre-

:

"EB^

141

»S
na
porno-

dubrovaSkijeh pjesama, koje mnogo nadavaju
gratiju Katulovu. Poslovica latinska veli,

da

rijetko

Ka-

tonom moze

postati ko Katula izrazuje u stihovima:

Raro expriinit Catonem, qui versibus expriinit Catullum.

Ono

„rai'o"

bas znaCi, ako nije ^ovjek,
sto

jali

narod „skla-

dan". Po oiiome

smo do sad

rekli,

regbi,

da

stari

Dubrovnik za „gTb" svoga klasicizma uze
i

izreke

Katula
i

Gothe-a. Prvi veli da treba da pjesnik

bude

posten

pobo^an u ponasanju,
sanju

ako

nije

u zabavnome svome

pi-

Nam

castum esse deeet pium poetam
est.

Ipsum, versiculos nihil necesse

a veliki pjesnik njema^ki pise jos bolje:
Dass die Gotter nieht ziirnen,

„Da

se bogovi ne rasr5e", biva

da se ne prekoraCi
i

ono

sto najprvo zapovijeda Istinitost
Lelireii die

Moral.
uauenjaka) gleieh

Musen ihn

(t.

j.

Besehftiden Gebeimuisse spreehen.

U5e muze izgovarati svake materijalne Ijepote stihovima tajno. Ono „tajno" zna^i: ili simbolicno u stihovima, ill
u jezicima nepoznatijem
Ijepota
tinski jezici
prostii

narodu,

jer

materijalna
i

sama goni na raspustenost. Za

to su gr^ki

la-

uprav „aristokratski" u knjizevnosti.

U

Ho-

meru, po Viku, veliki jimaci zbore nekijem jezikom „bozanstvenijem^', sto narod ne slivaca, a to je „un terso, e
pulito parlare secondo le regole del Bello"
to
i

po Viku. Za
i

danas, kad je demokratski duh zavladao vec

knjijeziili

zevnoscu, ko se ne zabavlja spisima u ovijem

cima — non parla
spada

la

lingua degli Dei — on je nau^njak
i

dvama

knji^evnik prost
rpi,

s

reda,

ne moze

izaci iz toga reda:

on
i

buljuku pjesnika,

nau6njaka,

koji

se

kote

roje

kako muhe.

142

Neka
i

se niko ne uzda,

da se mo2e
i

isticati

kao izuc
s

glasovit*)
nije
s

u danaSnjoj navali spisatelja
toliko

pjesnika
ii

reda,

ako

veoma zgodan

u izrazu koliko ako nijesu

idejama,

koje se

izrazom u skladu pletu. Ti izuci spisatelji budu
vijeka,
shvatili stari

na glasu samo za svoga
klasicizam
i

njim se

sluzili

po izgledu ua Danta, PetrarGothe, Gimdulica, Njegusa
i

ku, Parini, Manzoni,
i

Schillera,
svi

Mazuraaica.

U

ostalom

pjesnici

pisci

romana, neka
s

su najvise izvrsni, kao sada ruski, opadaju

vremenom

samo verizam. Promijene se prilike drustva i gube vrijednost. Walter Scott, kad proCita ,.I promessi sposi*' prestade pisati romane. „Le mie prigioui*' Silvija
kad
slijede

Pellica,

neka su
zgode

spis^) prigodni,

spadaju

isto

u svjetsku

knjizevnost, jer su
terijalne

Manzoni

i

Pellico idealizovali one

mai

idejama

vrhunaravnijem,
i

(vjerskijem

filosofskijem)

poput Homera, Pindara

ostalijeh

klasika.

Pjesnik, koji pjeva o svemu, biva svaku zgodu,

pa

makar
i

bila jedna drugoj protivna, gubi

svoju

neumrlost
I.

cijenu

megju potomstvom. Kad su Napoleonu
da nagTadi pjesnika Monti, kao
obiiie

prepo-

rutivali

velikog knji^evs

nika italijanskog, car

pleci

govoinicima

uskli-

kom:
fra

,.Ah! taj pjeva za svakoga".
je

Grga Martic izgubio
pjevao

Nas narodni pjesnik mnogo, kad se je napjevao
i

tako, da je

Vukalovica,

Mirka

i

Filipovica

i

Jovanovica, te je njegov klasicizam
rakter.

izgubio

moralni

ha-

')

Nemoj samo, da kakav

pisae

s

reda

i

los

bude isiban od
ostavi

kritike.

Kuma
ua
hrli

kritika je prava vjestica, koja kad opari koga,

mu
i

zig

(5elu,

da odma bude pozuat

i

iieka je los, istieo

se glasovit

svak
zove

da pozna ta kritikovana

djola, koja

uljegu

u

broj

sto se

144 milia signati!
*)

Kada su

pitali

jednom
:

Lamartiue,

sto

mu
i

se

eini

o

„Le

mie
su

prigioni" Pellica, odgovori
izgubljeuoj bitei.

U

kujizevnosti

u

politiei

jeduaki

:

3Svaki
dubi'ovafikii

143

-G
da

dobar
t.

pjesnik,

treba

bude
da

skladan po
i

j.

treba

da

sklada

istinitost

moralni
Ijepotu

harakter
prirode

8
ili

ljoi)otom izraza,

a poslije
ili

pjeva

nella lingua deijll Det\
koji hu vec

tajno, a

ne narodu
i

nego samo onijcin
moralu,
t.

utvrgjeni

u

istinitosti

j.

iieka

pjeva

aristokraciji moralnoj
i

(piavijeiii

iiauCnjaciina) jer Ijepota tjelesna

u opce svaka
i

prirod-

na

Ijepota, goiii prosti
fiiiiili

puk na raskos
n.
!

putenost.

To su

nasi pjesuici

kao
Ac

p. Rastic:

Formosi pueri

eauo mimera vestra

tua pulchra puella!

Nema dubrovackog
bav
i

pjesnika,

koji

iiije

pjevao

Iju-

Ijepotu.

U

sama na
tice.

rpe,

svakome ces spisu naci poboznijeh pjea uz njih slikaju ti krasotu kakve IjepoRakle, Zorke,
Milke,
i

Na

svrhu te

nijesu

drugo,

nego materijalna Ijepota idealizovana, prestavljena kakvi-

jem litnijem imenom kao Dante-ova Beatrice, Petrarkina Laura i ost. Ako pjevaju licnu Ijepotu, umecu ti njezinu
moralnost
i

sposobnost pameti, kao sto zahtijeva klasicin.

zam. Appendini

pr.

pjeva Ijepotu

Jele

Bunicke, zene

Dziva Bozdari, kojoj ostade natpis u

hramu Gospe od
gr5ka
Jelena
floret,

Milosrgja u zidu, jer je bila najljepsa zena svoga vremena.

On

veli,

da

je Jele

Bunicka
est,

sto

Tin-

darida
Diguior haee Helene

quae cum pulelierrima

Turn eximiis moribus antevolat.

Da

zaglavimo sto rekosmo,
i

naCela. Prvo: Hriscanstvo

mecemo ove izreke kao klasicizam ne mogu odobriti
i

sva na^ela poganstva

o umjetnosti
i

knjizevnosti,

treba

da odbace vjekovitost

za to bozanstvo materije. S toga

mozes

oslagjivati,

i

zivo izrazivati Ijepotu, ali ne

obozai

vati je, niti je metnuti
I

u

isti

red,
koji,

kao

Istinitost

Moral.

sv.

Frano od Asigja,

moze

se reci, u5ini

da

uskrsne duh hriscanski u srednjem vijeku, bio je pjesnik

:

144
prost narodni. Pjeva sve prirodne Ijepote: Delectasti me,

Domine, in factura tua (Psalam
tvo zove svojom Ijubovcom
(la

91).

Pate svoje siromastako

sua donna),

da

bi

ko ne zna

cijenio,

da svetac pjeva kakvu zensku. Svaka
biti

prirodna Ijepota u opce moze
ili

hvaljena
i

opisivanjem

slikanjem,
i

ali je

ona bez

Istine

Moralnosti
i

veoma

opora

pogibna radi prvoga razdora
i

protivnosti, §to se

nahodi megju dusom

tijelom.

Crkva

se

moze

isporediti
ali

s

koji bjezi iz Egipta,
sve, sto zaplijeni.

bjezeci

narodom izraelskijem nosi sobom sve odore i
se umjetnost
je
i

Tako crkva uze na
onoliko,

klai

sicizam od pogana

koliko

joj

od potrebe

koliko joj pristoji, da se resi.

Lijepa je priroda; ona je kao zgrada veoma umjet-

no

i

veli^austveno priregjena,

ali je

oporo

u

toj

zgradi

prebivati

Drugo je na5elo ono vec spomenuto Schlegelovo: da budes u knjizevnosti i u umjetnosti klasiCan, red je da sposobnosti duha t. j. razum, uspomene, fantazija,
osjecaj, razlog

budu u Polozaj domoviue
potitu na
klasicizmu,

tebi

od
i

iste jakosti

i

u skladu.
materijalne
i

pak
toga

driige

prilike

i

tjelesne

izraz

onoga, koji
je
bilo

se

bavi

naslai

gjuje

u

a

u Dubrovniku
spomenici
i

u

Dalmaciji, u kojoj

polozaj,
i

istorijski

mnoge
mla-

druge stvari mogu
dost na umjetnosti

dan danasnji da potiCu naSu
knjizevnosti.

i

Dalmacija

je,

pi§e jedan pjesnik:
forti

Terra di

poveri, eui Dio

Quasi a riposo (I'una inteusa idea

Dopo
Al

ie

itale

pompe ed

il

greeo riso

Oreo aecouda suH'istesgo mare,
sol,

ueir aere istesso

....

145
Drugi je uzrok opadanju klasicizma po Evropi danasnji sustav vlada in genere.

Sustav
i

centralizacije odu-

zimlje svaku gragjansku slobodu

potpuni razvitak IjudfiziC-

skoga duha, koji po naravi treba da osjeca utjecaj
ki
i

moralni svoje domovine. Centralizacija
5isti.

to

sve kao

rukom
se teSko

Kad

si

do

kraja

izuCen
i

u klasicizmu, to

budi u tebi zanos za svoj narod

za svoju domovinu, da

moze

vjerovati.

,,Bez

vjerovati

sumnje ce Tavranin teSko

pise d'Azeglio

da je Finlandija dio nje-

gove domovine, Provansalac da je Britanija dio njegove,

Hercegovac da je Transilvanija njegove. Bice mozebit,
izislo

i

bi razlozenjem, ali

kao prvi osjecaj bogme ne
pitali

do-

jednom nekoga oficira, komu je bilo samo 18 godina: „Kako? Ti si u malo „Jer sam dana od vojnika postao oficiiom? Za §to?"
lazi!"')

Negdje u NjemaCkoj

svrsio sve gimnazijske skole", odgovori oficir.
ti

„Dakle

veoma dobro nau6en u gr^kome i latinskome klasicizmu?" „Otkud, odvrati, ne znam ti ni beknuti ni
si

gr5ki ni latinski; a da znam, bio bih do sada u okovima

samo postovanje prema klasicizmu i za to se predava po skolama kako religio uficialis u nauku o vjeri, ali se je duh evangjeoski u opce udunuo, duh toliko preporuSen od svetoga Pavla: Spiritum nolite
a ne oficir". Ostalo je
extinguere.'^)

Ovdje vrijedi napomenuti
il

razgovor
parte

Kanove
della

')

„Certamente deve stentare
il

Taurico a
la

creder

sua
la

patria la Fiulandia,

Provenzale

Brettagua,

uu

Erzegovese

Transilvauia. Forse sara, e verrebbe fuora ragioiiando,
sentiiiieuto,

ma

per primo

viva dio! uou vieue."
izasla je u

Nazad miiogo godina
jednu kitu:

Becu knjiga
Mazurani6
i

s

uatpisom

Die
u

Oesterreichisehe Literatur;
i

u ujoj su vezani poput raznog cvijeda
i

Manzoni
i

i

Poseolo

Petofi
i

i

i

Dositej

i

Ro-

magnosi
')

i

Preradovi6

Hamerling
pismu

Kolar

Miklosid!
il

„Gli antichi in ogni atto e seritto sentivano Dio, e noi

prete."

(Stari su

u svakom cinu

i

osjedall

Boga, a mi popa).

M.

d' Azeglio.

10

146
Kohoult-om, poslanikom Napoleonovijem, koji

s
s

mu

dogje
taj

pozivom carevijem, da kiene
grad
svega
carstva.
vi

u Pariz
,,Kako

i

da

uresi

prijestoni

ja

mogu

uresiti

vasu domovinu, kad ste

upropastili

iiiojuV''

odgovori

Kanova. Kohoult
i

mu

tada prestavi, da djela kujizevnosti

umjetnosti pripadaju cijelonie Ijudstvu, a ne samo jedjednoj domovini.

nome narodu,
nova, ali
Ije,

,,Istina

je, odvrati

Ka-

velika djela knjizevua i umjetna plod jedne zemlje, a druga druge kao vocke, bisu

moralui kao prirodno-materijalni: prenesi ih u drugu zemlju, cvijece promijene i prime drugi vec SB plod oblik. Posto je iiavada dobitnika, otkad je svijeta, da pergamene, knjige, odlitne rukotvorine umjetnosti prenose iz osvojenijeh i prijedmete zemalja u prijestonicu pobjedio^evu; ali se ne prenose samo ti materijalni prijedmeti nego jo§
cvijece
i

ost.

Isti

je

zakoii

i

i

i

i

lica izuca u

temugod: ja cu poci

u

Pariz,

ali

moj genij mora oslabiti u o^ajanju za domovinom." Genijima prija politika tako zvana del campanile.
Oni Ijube narodnost, jer je
isti

jezik glavni, da ne rete-

mo

jedini elemenat narodnosti, Ijube megjusobni vez
ali

sa

svakom domovinom jednake narodnosti,
pobijegjuje druge

ne

da jedna

po uzoru republika stare Grfcke, gdje po uzoru Rima, koji

su samo Delfi, olimpske igre, istmijske, nemejske, sudiliste
amticijonijsko cijeli narod vezivali,
je ostavljao
ili

svakome narodu
im
je

i

gradu municipalnu slobodu,
bi se

a samo

bi

digao,

kad

od Rima odmetnuli'j.
mali gr:iJi6
u Etruriji,

')

Pise Valerij Maksim, da se Perveuuiu,

prvi

odmetuuo

od

Rima, u pocetku republike. I'oglavari urote bjehu
seuat
i

dovedeui u
„Bili

Rim pred
jos

upitase ih

:

„Zasto ste se odmetli?'*
i


za

smo do juce

slobodni, odgovore, kao

vi,

nagou
to uas
taj

osje6auja
je

siobodom od vas

sasvijem

ueuuisteuom,
i

ua

uatjerao."

Seuat zablenut pusti ih siobodue,

naredi da se

gradi6 vlada 8?o-

a*
Dubrovnik
se
diCio

147

-G
politiCkom slobodom,

svojom

to se nalazi istaknuto
i

u svijeh dubrovaCkijeh pisaca,
i

pa
ost.,

u dalmatinskijeh
slobodu

kao Hektorovica, Kanavelica,
Dubrovnika.
Jagic*)

koji slave

navodi

rukopis

starijeh legenada napisan
Ijevic

starom cirilicom, koji je Kuku-

nasao u Dubrovniku.

U

tome se
koji
§to

rukopisu

nalazi:

„Ovomu nasemu gradu Dubrovniku,
daje,

od mnozijeh nenavigjen, za
i

mnoziem gnjev raste svaki dan u
j.

jakos,

svoebodi

(t. j.

slobodi) ne daj

(t.

samo) dan

je-

dan vece, nego
koji jesu glave

li

drugi dan uz goru, Cuvaj ga Bo2e
i

od

svakoga zloga osucenja,
od

sveta

gospoja,

i

sveti

Vlasi,

ovogaj

grada."
i

Gragjanska
koje

sloboda

vlada, gdje zakon zapovijeda,

gdje nista ne visi o zahsu

tjevu pojedinca

ili

nekoliko

lica,

izabrane

na
bi

upravu, ne

visi,

velim, ni kazna ni milost. Stroge su bile
bi zgrijesili proti gragjaninu.

kazne
mogli

vlasteli,

kad

Kad
ili

iznijeti

neki rukopis, koji je kao dnevnik

zapis

kazni udarenijeh plemicima, tesko bi bilo

vjerovati.

Sva

oholost njihova bila je u privatnom ponasanju
jijem zakouima, a da saino pripozna prvijenstvo Bima.

prema druje trajalo,

Tako

dok pueke strauke
ta,

Katiliue, Spartaka, (^esara, Pompeja,

Krasa,

Bru-

Oktavijaua ne zapoeese apsolutizmom prvo na Italiju pa na cijelu
I

dizavu.

pod earevima

je to trajalo.

Nos legem habemus
su

et

se-

euudura legem debet mori, smakue Hrista. Od ove slobode
odakle republike italijauske
i

vikali

Zidovi

Pilatu,
„le

traze6i

da
I

postadose

po

Evropi

Comuni",

„le Fazioui"

proti

papama u Pimu.
Carigrad
slobodu

republika dubrovaeka u spisima svojijem vazda me6e ovaj naslov „pod

N. N. earem carigradskijem

rimskijem"

a
ali

oslabivsi
je

„pod
revi

N.

N.

earem
Isti

rimskijem

zapadnijem",

svoju

no euvala.
Mljetu.

Dubrovnik takogjer dade gradsku

slobodu

Lastovu

Kad

su jednom na Mljetu ubili

Mlje6ana bi dovedeno pred senat.
-- „Bat" odgovore.
vratise.
')

kneza dubrovaekoga. mnogo „Ko je ubio kneza?" pitahu ih. „A ko je drzao bat?" — „Svak", odkojizevuosti

„Prilozi za historiju

hrvatskoga-Brbskoga uaroda."

Zagreb 1868.

3^
gome,
ali

148

-S
jer je
i

su

bill

snosljivi

prama puku,

piik bio

razdijeljen

drugomu,
sti,

i

u toliko stepena aristokratskijeh jedan prema tako prendcva la ^iia rloincita^ rekao bi Giuili
i

jedan na drugomu, kao sad „fuhrer"
bill

,,kapur6-'

na

prostu vojuiku. §to su
treba napominjati.

seljaci

i

kmeti
o

kmetstvo, ne
znati,

Ko

zeli

stogod

tome

neka

doba\1 pou5nu

i

izvrsnu knjigu A. de Ivellio o kmestvu

u Dubrovniku.

Dakle povrijediti piava
lina,

bilo gragjanina, bilo vlaste-

potpadalo je pod kaznu.
se,

U

svojoj

mladosti

spomi-

njem

da mi je neki

stari vlastelin piipovijedao,

da je

njegov djed bio zatvoren osam daiia u Lovrijencu, jer se
bio usudio javno podignuti stap na je(bioga seljaka. Tako-

gjer sloboda republike nagje se uvrijegjena od nekijeh cr-

kovnjaka manastirskijeh,
posao, jer redovi fratara
vise

koji su bili potpisali

neku tuzbu

arhiepiskovu proti vladi republike, dok to nije bio njihov
i

kalugjera u zapadnoj crkvi ne
s

episkopima, nego samo o Rimu;

toga starje^iue
se
izrazi

manastirske bi§e pozvane
zadovoljstvo,
i

u

dvor, da

im

ne-

oni su morali stati
svi

na nogama gologlaviJ)
i

U
su,

opce

gospodari zemaljski
svetkovine,

gragjanski pustali

da

seljaci vr§e svoje

susvetice,

kumstva, krsna

pobratimstva,
imena^),
i

svadbe,

knnine

(gozbe

za

mrtve),

ostale

svoje

srpske obi^aje, koji su dan da-

')

Die Jovis XXIII mensis Octobris 1710.

Prima pars

est

de terminaiido quod
Melitensis,
P.

<lel»eant voeuri

V.

Praeseii

Abbas Congregationis
ratiin,

.Minister

Provincialis

Fratruum
sepade-

Miuoruiu, et P. Reotor Collogii Soeietatis Jesu videlicet siuguli
et

luiuime pouantur ad sedendum loco solito sed fiaut
eis

siati

tecto capite post eoluinnulas, et diei
11

aensus seuatus „diaapprovar
sottoseritto le consapute

loro conteguo nella nota materia per aver

lettere a favor di
')

Mons. Arcivescovo."
razlic'-ita

Jnzui Slaveni dijele se u

plemeiia,

jer

su

bili

odmah
razliei-

razdijeljeni
nili

od historijskijeh
krajeve;

i i

erkovuijeh dogagjaja,

tek

su

se nasta-

u

dauasnje

ako su svi jedan jedini narod,

•3* 149

»B
opet

na^nji negdje sasvijem iskorijcnjeni, a
se

na nekijem
si-

mjestima pomecu malo po malo
i

pod

sadasnjijem

stemom vladanja
vrsen svaki uvjet,

stranaka. Bio je dakle u jednu
s

rijeC

kojijem su se sklopila
i

od

postanka

dva elementa (limski,
iz

slovinski

plemeiia srpskoga),

da

njih proisteCe

stojao

puk dubrovacki. Dubrovnik je tako pokao repiiblika, dok je po Dalmaciji kao u Zadru,
i

Spljetu

Trogiru latinski elemenat aristokratski

sve

to

vise zatirao elemenat slovinski

(plemena hrvatskoga), da
vlasteli') (v. Engel, Oi-

su Dubrovcani

mnogo puta

prisiljeni bill poci s galijama,

da mire urote proti dalmatinskoj
bini),

dokle najposlije ne potpadose pod

vlast

mletacku,
repui

kojoj podleze najprije Zadar.

U

Dubrovniku ideja
i

blikanska umijesila bi duh
seljaka.

i

vlastelina,

gragjanina,

Zna

se,

da su svud poslovice prakticna

tilozofija

prosta naroda; dakle onaj, koji je procitao zbirku poslotijeh porijekla,

kako
i

sto je poznato,

biva: plemeua sloveuacka, hrvatimali

vatska, srpska
all

bugarska. bvi su

manje

ill

vise

iste obicaje,

kako zgoduo primjeti Bogisi6:
straue utamaiiiti

krsuoje ime harakteristika
doba gleda
godiue.
se

srpskoga plemeua. U
s izvjesue

danasuje
taj

ua

svaki

naciu

srpski obicaj,

a uajvise u

Konavlima.

Po selima
tise

su slavljena

i

eetiri

doba

Kad

se pokrstise, obra-

Slaveui te svoje pogauske svetkoviue u crkovue.

Tako
ovoga

slavise Ni-

koljdau

(zimu),

Gjurgjev dau
I

(premaljece),
seljaci

llijiu

dau

(Ijeto),

Mitrov dan (jesfiu).

dauas reku

mjesto:
i

premaljeda


8v.
iioj

ovoga Gjurgjeva daua
Mitra (Demetrija).
')

U Kouavlima
je pratio

jos

sad

postoji

bogomolja

Moj 6i6erou,

koji

me

u Mlecima, pokaza mi u prostrai

sobi gdje se je senat sakupljao, neka skrovita

ueprimjetna

vrata se

tasea u zidu, kroz koja se jedva mozes provudi,
tajna vratasca, uepoznata iiarodu, vode u

te
sv.

mi

reee,

da

hram
od
i

Marka.
uzeze

Tako

proslog vijeka jednom prilikom skloui

senat

ocite

pogibije,

kad
da

narod rpimice nasruu da smakne plemstvo,
strauu Prokurativa.

kad ve6
izvoz

malenu

U

Dubrovniku uasuprot narod
i

se nije ustezao,

zamoli senat, da

mu

pove6a porez na uvoz

trgoviue.

Cudan
podha-

izgled u istoriji Jjudskoj, da podanik moli vladu, da ga bolje
raei (v. rukopis L. A. Sorkocevida).

"^ 150 -^
vica dubrovaCkijeh^ te ih je Dani5ic razabrati kako je,
oblast kraljevsku*),
i

sakupio,

mogao

bi

u
i

kom

smislu prost

narod

smatrao

upliv crkve na nju. Iz te zbirke ne

cemo,

i

ne smijemo vaditi primjera.
pisci
biti

Umjetni
ma, da imaju

u Dubrovniku slazu se sa
i

poslovica-

javne namjere, osnove

cini

jedne reahscon-

publike; a u kraljevstvima da nemaju izlaziti na vidjelo.
I

sveto pismo to potvrgjuje:

Sacramcntum

regis

dere
gediji

bonum

est

(Tobias

gl.

12, 7), a Gjorgjic

u

u

tra-

„Judita"' (prizor 3. akt 1.) pise:
kraljevieh dobio viku
Besiediti bilo uije:

A
Za
1

hvalit je podlozuiku
pristojuije.

Carska diela
to

earske zapoviedi

kraljevska svaka dil»,

I

u stvoru,

i

u bcsiedi
sila.

Pohvaliti uami je

Bila je opca predaja, da su jezuviti pokretaci
vaci

i

osni-

stranaka Sorboneza

i

Salamankeza (pu5ka
prije

i

plemicka)
a
silno

koje su se po5ele pojavljivati jos

tresnje,

mah
ba,

preotele u potonje doba,

bas kad se osjetila potre-

da se prime u plemstvo

i

mnoge gradske

porodice.'^)

')

Po Danicidevijem poslovicama u Dubrovniku

je bilo sve drukeije

od onoga sto pise Balbi (Storia di Venezia).
nici mletacki

Dogjose jednom posla-

jeduom

kraijidu istocnijeh Jiidija u I'egii,
ali

da

sklope

s

njim trgovacki ugovor;
Ija,

kad ovaj obu/ua, da u Mlecima nema kra-

odmah
Zna

adari u bah, govore6i, da Mleci6i ne

mogu

biti

razuinna

stvorenja, vec neke poluzivotinjp,
^)

dok nemnju svog

kralja.

se,

da su nmoge porodice srpskoga pleraena pocetkora

re

publike usie u seuat, koji je ve6iuom bio plemeua
Be

latiuskoga. Sedudi

jednom po okoliui Mostara, pokaza mi episkop Buconid glavicu na zapadu blizu grada, te mi rece, da je tamo za torn glavicom (taka
je

u Mostaru predaja) stanovao glasoviti Ovcarevid,
iJubrovnik, gdje se
i

bogat

stokom,

koji se poslije preseli u

oku6i;

od ujega je po-

tekla plemidka porodica Gucetid. Takogjer je predaja u

Mostaru,

da

e
Ovo
ondasnjijeh prilika,
isto

151
i

3sasvijem
krivo

je besputno nagagjanje

shvatanje
reklo

kao

kad

bi

se

sad

da

vlada stvara stranke u narodu. Ovake se presude zovu u
logici:

hoc

cum

hoc^ ergo propter hoc (zajedno s ovijem,

dakle

s ovoga). Jezuviti

su prestavljali kiasicizam, njiho-

vo ga je pou5avanje
savrsenosti; a

u Dubroviiiku
ziiamo,

dovelo

do

vrhunca
zelju

klasicizam

da

podazize

za

slobodom. Eto to je vas razlog potvore.

A
se

je

li

pak

neprestano

proiicavanje

klasika

prikladno

onoj

mrznji,
istrazi

koja se ne mogase nikako stisati sve dok
i

ne

jedna

i

druga strankaV!*) Nije zaista! Druga jedna monagonila.
raskosi.

gucnija 5injenica na to je

Opce
Nije

bogastvo,

te

zavede narod do obijesti

i

tresnja razorila

nego samo materijalne prijedmete, kao

zgrade

i

stvari

od

cijene, koje se poslije
i

mogu
i

lasno

nadomjestiti.
i

Bo-

gastvo navodi
uzdanost.
se gubi
i

individue

narode na mlitavost jednog

na raz-

Puna

je Ijudska istorija takijeh primjera,

kako
kao
i

propada moralna

veliSina

lica,

pojedinijeh naroda Atalicis conditionihus^).

To najbolje moze posvjedociti
(Sorbonezima), a zasto? Jer
su

ovaj primjer.

Mnoge
i

stare vlasteoske porodice ucine se privrzene puckoj strand
htjele

da

se
i

popusti

ukine stara strogost republikanska, a to je
su

puk
i

htio,

Rastidi porijeklom od mostarske porodice Risti6, kao
porodice

mnoge

dubrovacke. U Mostaru ima dzamija nazvana Sari6a, a uaokolo stanuju sve Turci prezimenom Sari6i.
gragjauske
')

Ko

je istom bio ubrojeu

u plemstvo, zvao se je kao

i

u

Rimu:
„Sve
ple-

homo novus. Jednom
staroga plemstva:

upita

jedan

liomo novus njekoga
preziranje
s

viastelina

„Ama

dokle 6ete nas zvati: liomo novo?'

dokle se razderete" odgovori, Veliko je bilo

starijeli

mi6a (Salamankeza) na ove nove (Sorboneze). Sklopiti
vezu bilo
je

njima bracnu
ill

zazorno. Stara vlastela tako su prezirala

novu, da bi

primali u predsoblju
')

u lilaminam,

iii

kadkod u

kuhinji.
svoj imetak.

Atal, bogati kralj Bitinije, ostavi

puku rimskome sav
i

Iza kako ovaj obogati, nastase stranke Graka; kao Bve dok se srusi republika, a zapoce carstvo.

druge za ovijem,

152
nahodeci se bogat, nije mogao

koji,

tjerati onaj

spolja§nji

luksus, kao u Mlecima, jer je taj liiksus bio zabraiijen od

zakonika*).
Bezdusevni gdi Fraut^ezi bieste

S uzmamljeuim skupom Dubrovcaua,
Koji su se k njima prilozili

Za
I

vlastostvo

i

grad

uuistiti,

drzavu poraziti uasu.

Ovako

pise G. Hidza. god.
se

1813.

U

narodnijem
iznese

pjesma-

ma

stranke

zovu

ovako:

,,Vrag
faza

Luku

i

Gjanluku''.

To

je bila posljednja

dubrovackoga
i

zi-

vota, faza potrebita, gdje zavlada bogastvo
stanje.

opce dobroprimiti

Kad

su vijece
ili

vijecali,

iiiia

li

se

u

Dubrovnik Rus

Fraiiciiz,

kad

je vec bio velik

dio zastari

razen idejama fraiicuskijeli euciklopedicara,
senator Niko Pucic

ustade

on razrijesi gordijski cvor
sto

te

ovako prozbori: ,,Gospodo, prije nego
ovom, trebalo
i

stanemo

vijecati

bi objesiti veci dio

gragjana, pa

mnoge
na-

izmegju nas. Francuz

nam
i

je

rimo

mu
50

ih

u svu
izgibe

sirinu

na kucnijeni vratima, otvosvrsimo''.

Ove

rije^i

kon

godista,

nialo

po malo, na dlaku se
stranka
palace

izvrsise.

Kad u Rimu

aiistokratska

Pompejevaca,
i

te Cesarevci (stranka

pucka) osvojise

kuce,

Ci-

ceron, secuci se po Rimu, uskliknuo bi pred
tijeh

domus anliqua! quam dii^pari domino! To bi i megju nama imao kliknuti, a
kuca:
svaki stranac, koji se razumije u povjest.
i

svakom od dominans
i

kli^e

S toga se bas
i

neki uklonise jos

prije

raspa,

a megju njima je bio

Antun Sorko5evic. ,,KakoV zar ih jos ima?" .... on bi govorio, kad bi u Parizu ^uo spominjati Dubrov^ane prije

pada Napoleonova. Ovaj
')

se Sorkotevic

odu^i

svojoj

do-

U Budskom
Bvom

arhivu iiahode se zakoui, kako su imali
gragjaua,
Btalezu.
i

biti

obuceni

lazliciti razredi

kakvo

je

svak

mogao

imati

doma^ie po-

kujstTO, po

t3- 153

-e
povjest

movini, napisav^i

u Parizu

malu

Dubrovnika u

aristokratskom smislu, koja je oncla strogo bila zabranje-

na od

Austrije.')
li

Ali, bi

samo dosao

luc do nokata, opet bi slozno

vijecale obje stranke za spas svoje domovine,
je bila zaprijetila Katarina,

kao

n. p.

kad

kad su dopali pod Francuza.
nije

Da
je

sc uvjerimo,

da vec
zalosni

mogao

trajati

sastav

republike, dosta je proCitati Fericev spjev Perietjesis.
izlozen

Tu
ono

giozni

i

prizor

Dubrovnika.
i

U

doba, biva prosloga vijeka, izide kiijiga politicka

pou5na

od nepozuata Dubrovcauina. Taj

spisatelj

moze

se nazvati

dubrova5ki Montesquieu. Knjiga
pisana nasijem jezikom. Naznaceno

je ta

prevedena na

francuski po prijevodu italijanskom, a izvorno je bila naje,

da je stampana u

Yverdon-u

(V)

1770.

„Ovo
ili

je djelo bilo napisano izvorno
ti

jezikom dalmatinskijem

ilirskijem, koji je jezik naita-

rodni u Dubrovniku, a kasnije je bilo prevedeno na
lijanski

od oca Stratika Dalmatinca
I.

i

stampano
s

godine
izni-

1769. u Padovi kod
')

Manfredi."^)
poxvau
na

— Nije
policiju,

gorega

Otac luo6eneij Oulid bi

da kaze kako
i

je

dobavio tu zabraujcuu kujigu.
odgovori:
tanari."
,,lS'c

Ou da

oslobodi

sebe

svoje

zuance,

zuam

;

raeui je zajmila oua dobra dusa, pokojui
je du6audzija,

Moumalo
i

A

Moutauari bio

koji bijase

umro

prije

daua.

Ima
i

dosta primjeia, kako je pod

svakom vladom varaua
Bolognu,

den-

sura

policija.

Kad dogje gjeuero
Kaibouaraca,
Prikaza
Gjeuero
se
ill

austrijski u

da cuva
ne

pa-

pine zemije od

zatece
se

Kossini-ja,

kojemu
te

ostajase

vremena

da

izmakuc.
kujiga.

gjeneralu,

mu

darova svezanj

muzikaluijeli
dati kapelniku

obradova,

i

obe6a

mu, da 6e ih
ih

rcgimeuta,
gjeneralu,

da

udara. Kapeiuik, kad

razgleda,

odmah poruci
graniea.
')

da su

„uote
ali

rivoluzionarie".

Tad gjenerS
preko

naredi da uput utamnice Ivossiui-ja,

on

ve6 bijase umakao

„Cet ouvrage a ete ecrit originalment dans la

langue
il

Dalmate,
a ete
en-

ou

Illyrienne, qui est la langue vulgalre a Eaguse, qui,
le
I.

Buite traduit en Italien par

Pere

Stratico

Dalmate,

et

imprime

Pannes 1769 a Padoue chez

Maufredi/'

3jeti poglavite

154

-e
,.Kad zavlada samozivost,

tacke
i

iz te knjige.

zanos za raskosi

za mekoputnijem zivotom,

ne

ce biti

tada u Dubrovniku gragjana, koji sjaju u
svog otvorena duha, da im je na
tad
ce
ostati

posijelima
i

sa

srcu

sto

iia

jeziku;

u DubroMiiku samo

prostrani

manastiri,

vidjece se po

davalaca
ili

i

njemu samo gnusiii magazini, ducani prokrcme ribara i tezaka, koji triide za gospodarc
da raskos
svega
i

za tugjince". Kaze,

bogastvo

opsjeujuju

puk u monarhijama. Liiksus
isti,

je za mouarhije, gdje su svi

biva podlozni od
reci:

do

svega,

a

ne

gdje

svi

mogu
est

ovo je sve moje, kao u repiiblikama.
les

(Luxus
cortege
sens
les

ne dans

monarchies,
qui

il

traine avec lui un

d'idees

monarchiques,

choquent

en

tout

idees republicaines). Dalje kaze, da u republikama treba

da

je

vise

izvjezban

razlog

i

pamet u poslima, nego
exercee,
et

buon gusto (Leur raison
plus,

doit etre tres

bien

que leur gout); to se razumije u onijem republikaboriti s prirodom,

ma, gdje se prvo treba

pa

i

s

drugi-

jem zgodama
posao,
i

i

nezgodama za opstanak, kako
za

je

u Dune

brovniku zanesenost
to

klasicizmom

bila

zabava a

u opce kod 5eljadi
mnijenju

nekijeh godina, po

onom
jer
je

glasovitom

Ciceronovu,

da

u

starosti,

umnost dorasla, a snage
vjezbati svoju

tjelesne oslabile,

treba

covjeku

umnost,

jer

priroda na neki na^in nadosile

knagjuje

gdje je manje
III.).

materijalne,

tu

je

vece
poli-

umne. (De
ti^ka daje

oficiis,

Pa

nastavlja,

da ta sloboda
koja
oholost
bi

neku oholost
tad

gragjanima,

ih

mogla
da
ne

lasno

upropastiti;

bogastvo

i i

cini,

mogu vec
s^s, et

odoljeti ni zlu ni

dobru,

panu u neke sulud-

nosti, finissent

souvent

par en

juer

comme

des

insen-

par

le detruire

de

memes

mains, qui Tout 61eve
et

plutot,

que de renoncer a quelque miserable

ridicule

passion).

To

se dogodi
5as,

u

Dubrovniku,

gdje

dobrostanje

propade u jedan

a preostade neka oholost, koja po-

•EB*

155

^e
u

taknu barunicu Diiringsfeld, da

svom romanu nazove

Dubrov^ane

najoholijim

megju umiiijem („Ragusaner,

die stolzesten der Menschen!").

kao

i

Nego vratimo se na na§ prijedmet. I u politi5kom u privatnom dubrovackom zivotu proviruje unutrasnji
koje treba da se nagju u svatako,
spisatelju,
li

sklad svijeh vrlina duha,

kom klasickom
razabrati:
je
i

da

bi

se

tesko moglo

zivot

dubrovacki sam po sebi navodio

Dubrov^ane
sicizma,
ili

poticao

ih,

da se bolje dadu na nauke kla-

je bas

klasicizam

imao

znatna

utjecaja

na
po-

zivot uljugjenijeh

Dubrovcana. Po nasem misljenju drzale
nerazlucno jedna uz drugu,
Rije5,
i

su se obje ove pojave

dupirale

uzajamnom pomocii.

zvuk,

sara,

dlijeto,

to su sredstva, kojijem se prikazuje
nost, muzika, slikarstvo, kiparstvo
i

klasicizam

(knjizev-

arhitektura). RijeSima

se najbolje tumaci Istinitost
rije^i

i

Moral
rijeci,

kaonoti sto

nema
stoji

bez ideje, ni ideje bez
ili

a Ijepota rijeSi

do vise

manje

vjestine

pisCeve; ali u
Ideji.

Ljepota ima se podlagati
nekle
i

To

se

svakom slu^aju isto moze reci doodvec
istifiu

o muzici.

Ali ostala sredstva opet
i

Ljepotu; a Istinitost

Dobro u njima
je

odvise se podlazu
ili

estetskom osjecaju. Pred kipom, slikom,
prije ces uskliknuti:

no!"
Rijec

—a
i

„0 kako
si

lijepo,

tek poslije, ako

u5evan

zvuk je sredstvo idealno;

— objavitise a ostala sredstva — gore
osjecaj,

zgradom najkako li uzviseideja.

spomenuta, pobude prije

materijalni

zato
i

se

i

kaze, da plasticne umjetnosti navode na raskos

na mejer

koputnost.
radi

Te

se

umjetnosti u Dubrovniku nijesu razvile
polozaja
i

nezgodna

istorijskijeh
i

prilika,

se

Dubrovnik imao svaki 5as zabavljati
dama, — trgovinom
nedace plodova, a kamo
spavati s

svojijem

nezgoi
i

pribavljati sredstva za zivljenje
li

radi spo-

uha na uho

kojno zivjeti razvijajuci oko sebe plasticne

umjetnosti.

A

kad

bi se bas

i

toga uzelio,

ili

mu

bilo sto

od potrebe,

156
dobavljalo se zanatlija
Italije,

i

umjetnika svake ruke

iz

susjedne

koja je vazda bila rasadnik
svoj Dalmaciji.

ne samo Dubrovniku
nasli-

nego
kalo,

i

rukom

izradilo

Za sve sto se je sagradilo, po obalama Jadranskog mora
se

valja

zahvaliti

Italiji.

Ako

u Slo^^ustvu

zrcali

narodui

duh

Dubrovcana, Italijanstvo je opet duh, forma njihove uglagjenosti.

U

danasnje doba muogijem je u Dalmaciji
pripoznati; ali zaludu,

mucno ovo

— druk5ijc

uekako
moze!

se ne

Zaista ce se nacekati ueki ter neki, te su uzeli posao za
glavu, da raskopaju svu
kiilturii

italijansku sa obala Ja-

dranskog mora, koja se je dobro uvrijezila u gotovo vise

od 600 godina u nasijem kraje\ima (dok njemackog nema
jos ni sto godina).

Pa na jednu

rukii

bas

ako

cemo

pravo, zar mi Slaveni kao zreli ne

mozemo
i

imati potrebe

od nikoga u razvijanju knjizevnosti,
pogledu Ijudskog znanja
est.
i

u svakom

drugom
res

napretkaV


se

iSub

judice

Ali
je
i

mogao

bi

neko

reci:

,.drzimo

Nijemaca
stara

sad
vola

kad

vlada njemacka*'^)

uciti oranju


i
i

Ah, tesko je

mi na

to

odgovaramo.

Neka
je

tine

nasa

braca u Bosni

Hercegovini, koji su jos u povoju poglejer

dom na
tura
i

kulturu, ono sto je bolje,

njema5ka kulu
Dalmaciji

bolja

zgodnija u ovo

doba;

a

mi

drzimo se samo onoga sto je dobro, po primjeru one du-

')

,,St»pHDJe, savisena eeiitralizacija vrsi se u ouijem uarodima, koji
idejii,

lie

prikazuju svoju osobitu
i

ni os -bitu kujizevuost.

I'laiua

tome

Fiulangjaniu

Poljak u Kusiji,

Dalmatiuac

i

Ceh

u

A.U8tiiji,

ueinaju

snage da se odvoje kao zrelo
jeni.

vo<>e

od vehkog uaroda,

s

kojim su spozivljenja

Ali taj veliki uarod red je,

da im pripozna pravo

ne-

kum

zasebiiom obrazovaiiosti". (Carletti: Russia coiitemporauea, 1894.)

,,Da jedua prosta obrazovanost pokriva svijeh, to je slicuost odje6e
lica,

a ne

svaki covjek zivi vise u mislima svojijeli otaca, iiego u mi-

slima svoga vijeka" (Cattaiieo).

157
brova5ke djevojke, kad ne htjede
ugoditi
o5evoj.')

2elji

Dakle da se vratimo na na§ prijedmet. PlastiCne umjetiiosti

po svojoj naravi vise iznose Ijepotu,
borbe Ikonoklasta,

nego

li

ideal-

nost.

S toga nije Gr^ka uzalud izmislila basnu o Pigma-

lionu.*) Iza
')

kad vasionska
a ue bio
i

crkva
bogat

u
da

Jedau Dubrovcaniu imao dvije
Nauiiii

k6eri,

odve6

uda obedvije.
svog

inlagju poslati u
je

duvne,
bolje

zamoli
se

nekog popa,

prijateija,

da

jo iiglavi, koliko

da

ne

uda

i

euva

svoje djevicaustvo.

Pop, da jo ua

to uagovori,

posluzi se izrekom sv.
;

Pavla: „Ko daje u brak svoju djevojku dobro eini
jos bolje"
6aei,

ko ne
odgovori

daje,
:

cini

(Kor.

gl.

7.,

st.

88.)

Na

to

(Jjevojeioa

„Recite

da 6u ja

ueiniti ono, sto je dobro,

a

neka mi sestra

ueini ono

sto je bolje".
')

Piguialion,

kako kaze basna,
istesa.

bi kipar, te so zaljubi u
ios

mramornu
prikai

zeuu, koju

sam

Slikarstvo, a

vise

arhitektura,

zuju i.lealnost, a ideja

znamo da

natkriljuje materiju.

prikazuju uebosa
.sasto

i

svaki zauos za vrbunaravnos6u.

Kube svodovi Ako je unutra tmu-

pod svodovima, prestavlja se
koj-i

na

ueki

naciu

mysterium

svake vrhuu ravuosti,
svijetlo,

ovdje ua zeuilji opsjenjuje

uuirle.

Ako
:

je

prestavlja zakon boziji, koji je svjetlost

duha covjeejega same formu
snagu

iy^iP
i

lux (po Jezusu Sirahovu),

Slikarstvo

prikazuje

tijela

erte lica; a obr;tz je jedini izraz duse

u

uama, dok u kiparatvu sav
Ijepotu,
ili

struk ne prikazuje drugo, do

materijalnu

flzi^nu.

Kad Ivanu IV. Groznome, ruskom earn, arhitekat sagradi velicanstveni po ualogu hram Vasilija Blazenoga u Moskvi, izgubi vid oeinji earevu. Ova zgoda svjedoei, da je taj grozni ear u svom ueznanju i

okrutnosti postupao na ovaj naein, ne bi

li

postigao, da se s Rusijom

ne moze niko
liko jos

injeriti

u arhitekturi kod ovake zgrade,

ne znaju6i ko-

ima velieanstvenijeh hraraova po Evropi.
„Slikar8tvo
rijeci

„Koliko mi samo
govorio
je

golotinja valja motriti, dokle istesem jednu
Bartolini.
tak,
i

zenu!'

kipar

kiparstvo davaju jedinstven, kolektivan upecai

dok

u romanu, u pjesmi, davaju npecatak susljedan,

ma-

terijalna prilika unistuje u

Zato je u latiuskoj crkvi dopusteno slikarstvo

duhu citaoea prehodnu idealnu kiparstvo, pa i
gole Graeije
sto

priliku.
i

kipovi

poganske idealnosti, kao
klasieni
vije

tri

se

nalaze

u

sakristiji

stone erkve u Pisi, dok je zabranjeno citati

roman pornografske
i

vrsti."

Daphnis et Chloe, jedini (Carletti). Opaza se, da je u najnoprimjer

doba

Euaija poeela sljedovati

zapadne

erkve,

uvodedi

kiparstvo u svoje hramove.

158

drugom svetom saboru nikejskoin proglasi
stovanje ikona, isto5na crkva ne usvoji

51anom vjere

kiparstvo u hra-

movima, a latinska crkva prihvati ovaj kanon nikejskoga
sabora u
cijeloj

potpunosti

primajuci

i

kiparstvo.

Ne

samo nezgode prilika i polozaja, nego i kanskog zivota bijase dosta uzrok, sto
nosti nigda ne uspjese

strogost republi-

plastiCne

umjet-

u

Dubrovniku,

kao

u

republic!

mletaCkoj. All zato je ondje trebalo vece strogosti u vladi,
policija je imala paziti

na

svaku

sitnicu,

gdje

se
sto

puk
se

radi plastiMjeh umjetnosti raspustao
nije

u moralu,

nigda desilo u Dubrovniku J) „A Venise a
loix severe s maintinssent

fallu

que

des

non

la purete des

moeurs,

que ce gouvernement ne recherchait gueres, mais V apparence de la egalite,
8:
et
1'

exterieur de la modestie" (Cap.

,,Interessi e doveri di

un repubblicano
strogost

scritti

da

un

cittadino di

Ragusa").
dakle moralna
prijeCila

Ako

je

razvitak

plastiCnijeh zanata u dr^avi
nije dala povoda,

dubrova5koj, opet vlada nikad
njoj rete,

da se o

da je

pretjerana u

idealnosti, te se zato

vazda drzala daleko od svakog mi-

sticizma.

Program

je bio ovaj:
biti

„Narod treba da ima
ali

jetifce

dnu

vjeru, a ta

ce

rimokatoliCka,

§to

se

unutraSnjijeh posala katolitke crkve,
pa5ati; eto crkve,
vati
i

necemo
niti

se

u

njih

pa neka se ona gleda,

cemo

da-

kakvu na§u

sankciju''.

Kako u programu

vlade, tako

u privatnom iivotu prolazili su se svakog misticizma. U megjusobnom opcenju taka je bila uljudnost, taka ubavost, da ih mi sada ne mozemo ni zamisliti. Du')
i

Mleei

su,

moze

se re6i

muzej umjetuosti,

koliko su dugi

siroki.

Nasa narodua poslovica

kaze,

da Carigrad

upiav

pokazuje

sto je svijet u svojoj prirodi,
rigrftd je svijet,

a Mleei sto je Ijepota u

zauatima: „Ca-

a Mleei su cvijet". Stroga je biia policija u

Mlecima

bas zato, da se nai'od ne bi podao raspustenosti, jer je gojio umjetue
zan&te.

159
brovnik se

mo2e

isporediti
zivota,
i

s

malenijem,
i

vrlo lijepijem

kukcem

i

u struku

u §arama,

u naCinu svoga

kretanja, koji ostane prignjefien radi svoje malenosti,
se zavrti kolo kojeg zapleta,
sto se

kad

dogodi opcijem pre-

vratom u Evropi,
nosti)

— francuskom
njoj

revolucijom.

Da uzimamo
(sklad-

dajbudi nejasan pojam o
i

dubrova^koj
§to

uljudnosti

prije

nego o

spomenemo,
pise

navesti

cemo

svjedoCanstva tugjinaca.
gju ostaloga
i

U

10. knjizi

Marmont izmestarinu naj-

ovo: „Stanovnistvo teritorija ne dopire do
6ija starina

35.000 dusa. Plemstvo,
starijih

nadilazi

evropskijeh

kuca,

u^iva vlast od nebrojena vre-

mena. Pojedine porodice jasno
iz

dokazuju

svoje

porijeklo

osmog

vijeka,
i

suvremene Karlu Velikom, od toga doba
mocne. Razumljiv je

bijahu bogate
kracije.

ponos

ove

aristo-

Ne

bijase nikada kraja srecnijeg, Sestitijeg, uljui

gjenijeg radi mudrosti

veoma rasirena

blagostanja. Pokoji

uasanje bijase ubavo u svijem

klasama, plemicima,

se odgajahu po italijanskijem gradovima,

navada

visoka

polozaja

i

moci davase ton

i

naCin

postupanja

velikijeh

gradova. DubrovaSke gospogje

mogu

se usporediti s naj-

vecijem gospogjama Milaua. Veliki nau5njaci
uja^)

kao Zamasrecni
i

ures su ovoga grada.
otisli

Ovo

je bio onaj

puk,
5e-

komu smo mi
stitost.

da

mu

divlja^ki

dignemo mir

Dubrov^ani nijesu nikada sa^uvali mrznju na povolji

jedince, koji su proti svojoj
srece; ali grad od

vinovnici

njihove

ne-

nazad 100 godina bijase rascijepan u

stranke. Svaki se DubrovCanin
aristokraciji.

nadmetao

s

drugijem

u

U

ovoj

su

se

opcenitoj

napetosti nevolje,
osjecale

prouzro5ene nasom nazo6noscu, manje
pene. Ja
ali
')

(protivno
ste-

od Mletaka), jer je nasa nazoCnost pobrkala mnoge

sam

s

njima

postupao
povratiti
bio

s

najvecijem

obzirom,

im nijesam mogao
Kad
je desar

ono, sto bijahu izgubili."
poeastio
je

Frauo

I.

u Dubrovniku

kanonika

ZamaDju svojijem poliodom.

160

Ba§ radi takove najuglednije kulture
drzanja,

i


kao
ske,

Tommaseo
svijeta,
i

opisuje

mnogo njemackijeh Dalmaciju kao kraj, u kome vlada
uz
§to je protivnosti
iz
i

megjusobna
spisatelja

piavi haos

moralnog

u tu svrhu nabraja per enumerutionem
antiteza u ovoj pokrajiiii,
i i

fartium sve
n. p.:

„Seljak

Imotskoga

dubrova5ka
surove

gospogja,

aristokratski saloni
i

dubrovaSki

druzine knindr^anju
i

ost."*) Prestavlja takogjer

Karla Natalica jednijem
i

uzorom covjeka jako
etiketi.

uglagjena u spoljasnjem

U
I.:

tome smislu re5e jednom prilikom

sam car

Frano
dao
bi

„Da imam

toliko

drzava u
radi

mome
njihove

carstvu, ko-

liko je plemica dubrovaSkijeh,

uljugjenosti

svakome po jednu drzavu, da njom upraVlja!" A evo sto pise Wiener Zeitung" od g. 1832.: „Ko ugje u Dubrovnik pod utjecajem dalmatinskog ^ivota, 6ini mu se kao da je pao usred neke daleke i izvrsne obrazova,.

nosti,

koja

mu

se

odasvuda
:

javlja."

S toga je
nije

i

pisa-

la

baronica

Duringsfeld
i

„ Dubrovnik
i

Dalmacija

u

smislu kulture,

ako geografski

politi^ki

sad za vazda
jos

pripada Dalmaciji." Zgodno je ovdje prenijeti
ta6ke ove spisateljice, te se odnose na
turu,

neke
kul-

dubrova5ku
i

kao

n.

p.:

,,Dubrov6ani
i

su dobri

mirni;

i

ako su
pi-

mnogi od njih odli^ne
tomina

originalne

glave.

Njihova je

sastavak

stranijeh

kultura,

biva:

italijanske

(to se razumije: gr5ko-latinske), a §to

Bog da

i

fran-

cuske; ona je proizvod
si6kijeh izuCavanja.
ni

mnogog putovanja, kusanja i klaMo2e se reci bez i malo straha, da
sliCi

jedan Dubrov^anin ne

drugome, neka su
ironiCni
i

svi

jeali

dnako
Cati

uljudni, udvonii, svi isto

satiriCni;

bez ikakva prekomjenia zanosa za i5ijem. Znadu oni pii-

vazda neSto novo, pa

iSli

zajedno

i

punu godinu da-

*)

nil villico di

Imoschi, e la

dama

ragusea,

i

saloui

aristocratici

di Ragusa, e le rozze

druziue

di Ejiin ecc."

161
na.

Gotovo sva ta njihova

pitoiiiina stoji
ili

u

pro§losti.
i

Du-

brovCaiii,
svijetu,

kad god stanuju

hode po siiokoni

bajiiom

reku sami sobom: „ne bi bilo na odmet

da vec
kojijeni

pogjein sjesti na Pile, da se prosecem po svome stradunu^

da
nije

se

porazgovorim

moze bit progovorio ni deset rijeti, dok je bio u svom zavi^aju. A sto cete? Dogje, pa tu zasjede u svome oCajanju i dreselju, ali mu se isto 6iui, da je u svom (starom) Dubrovniku. Cita tu novine, ali uprav
bez ikakve politi^ke
stiasti^'

s

mojijeni'',

pa £ak

i

s

Ovome

jos

nadostavlja

po-

meuuta

spisateljica:

„Sto ce tasopisi donijeti zemlji, dje

vrijeme jos nije opet na reduV!"^) Potvrgjujuci ovo, pok.

August Kaznatic nadodaje sa svoje straue, da svaki Dubrov6aniu,
koji

se

zadojio

duhom

onijeh

vremena,

i

privikao onoj kulturi, ima klicati:
„Budu6uost mi bez blazueuja
sjaje,

Kauo miso suuca sutrasujega — Jaduom sl'jepcu, koj' ga vidjet ue
Jos Dttriugsfeld prilaze
i

<5e!"

ovo:

,,U

Dubrovniku
i

se

moze
u

prelijepo nau^iti: srpski*^), italijanski, francuski,

njema5ki.

Na

tijem jezicima Dubrovtani 6itaju, te

se

usavrsuju

moze nazvati: nadostavak njihove radikalne domace pitomine, te im je preostala jos iz njihove proslosti. Dubrovnik je Babel, ali nema samo babilonske kule. Pa i ako je grad duboke i uglagjene zapadne kulture; po unutrasnjoj je naravi prvi grad istotni,
pitomini, koja se uprav

s

njim upravo po^inje istoCni

svijet.
i

Izvan Mletaka ne

poznam nikakva
romanti5nijem,
')

grada

s

okolicom

zagragjima

tako

kao

Dubrovnik.

Rim ima privilegije
einem Laude, dessen

„Was

Bollteu die /reitsehriften eiutrageu in

Zeit uocli uicht wieder
^)

m

der Zeit istV!"

U

origiualu

:

slavisch, ipak na

ljica veil,

da se u Dubrovniku
III.
str.

latinski

drugom mjestu ova ista a srpski pisalo,

spisate-

govorilo

(Aus Dalmatien

6).

11

arazvalina,
i

162

»e

to razvalina Citava politiCkog svijeta: all priiiiaterijalnijeli,

vatnijeh razvalina toliko
jeh,

koliko

moraliii-

nema

uigdje vise sto u Dubroviiiku. Slikari vele, da

su okolice Dubrovnika kao
ali

dekoracije
iii

teatra.

Moze

bit,

takovi uresni spretovi stoje uzalud, ne

prestavlja

se
6iii

vise tu ni komedija, ni tragedija,

dramatski kakav

zivota privatnoga

i

gragjaiiskoga. Diibrovtaui sjede
je

pied

kafanama,

ili

odu na straduii, jer
int

tu

iiprav

iijihovo

padaliste {der Stradon

ja

der

eigentliche
i

Salon von
ta je
§et-

Ragusd). Po njem se seen {man stradonirt),
nja kako neko opiafum u prilici micanja,
je,
jjo

uru,

po dviista

§ecu se hitno

i

strasno; hocii reci, ako se zbilja
Ijubiti!

moze u Diibrovniku strasno

Sad, kad je

njihova

sadaSnjost toliko razliCita od proslosti, koja se vjera mo^e imati u kakvu budiicnost u Dubiovniku?

A kad
^ovjek

ne-

ma

vjere

u

buducnost,

otkud

moze

biti

hitan,

^arovit?!*'

Ked nam

je primjetiti,

koliko ih je god

da se sve ovake izreke,
DubrovSana,
se


koji

ti£u jedino onijeh

su prezivjeli pad republike, a ne odnose

niposto

na
i

sadasnje prebivaoce,

koji,
i

gotovo sve dosljaci od tamo
prebivalista.

od amo, nastanise
je

se,

zauzese njihova
i

To

puk nasijeh dana,
koji se,

koji za sve ovo
i

ne zna,

i

ne haje

da zna,

kao

svukud, zadovoljava svaCijem, sva-

5emu

se smije; puk, koji sve zaboravlja, da se

na njega ba^
zapovi-

zgodno moze primijeniti ona izreka Voltaire-ova: „Narodi koji

ne znaju nikada razlog onoga, sto im se

jeda, koji brbljaju o svafcemu, tjeSe se u svacemu, rugaju
se svaCemu, sve zaboravljaju.-'^)

Treba imati na umu,
prvi vijek, istez-

da ce

iza ovo desetak godina,
i

kad mine

nuti sasvijem
')

spomen,

i

sve predaje, a
de

kamo
ee,

li

ne
ieur

ce
or-

„Peuples, qui ne siweiit jamais la rriison
<le

q'ou
se

donne, qui muruiurfcut

tout,

qui sy cousolent de tout,

moquent

de

tout, qui oubJieut tout/'

^
duh,
i

163
se

-G
Dubrovnik moci isporediti
skolski-

(loci

ce doba,

kad ce
i

sa Spartoiii, Meinfisom
stoji

ost, kojijem sva istorijska slava

u tome, da dadu koju dosadnu zadacu na
imaju
roditi,

jeni kliipama djeci, koja so
Oiiaj

kako

veli

Byron.

aforizam Nikole Tommasea, koji kaze: „Narod, koji
ili

ne pozua svoju proslost, dijete je
je prezire,

suludan, narod, koji

narod je izgubljen'V) ne vrijedi dakle za nove

stanovnike Dubrovnika.
jos preostaju, dosta je

A
.

za one prave DubrovCane, koji
s

kad reCemo
.
.

Giusti-em

sou

si

poehi

Che
I

le

eappe foruisee poeo panno.

vec minula uljudnost dubrovaCka
klasiciznui,
i

sastojala

se

u
bi

nekom
vjersko

biva,

valjalo
s

je

da

bude
da se

ponasanje
ili

nioralno u skladu

Ijepotom forme,

kako

se reklo druktije,
i

un

tatto sociale^ biva,

u

zboru

tvoru

nema nikome

prigovoriti nista, sto bi

mu

moglo

kakvu uspomenu ili liCni harakter, a sa svijem tijem kadgod mnetnuti gdje treba podbok ili epiuvrijediti


je

gram,
ili

ali

uvijek tako, da

ti

dugo treba prouSavati govor
ili

6in,

da se stavis da

uprav podbok

epigram, Cudpo-

novatijem

pak

rijeCima, koje se jos nijesu sasvijem

metle, dijelili su se razredi
nost, biva:
')

u narodu pogledom na uljud-

Knjiga Zelena^), Podrabak^), Smiglin*),
clie

„Popolo,

nou couosce

il

suo passato, e faueiuUo o imbecille,

popolo, che lo sprezza, e uu popolo perduto".
')

U

Kujigu Zeleuu (Lihro Verde)

bili

su ispisaui

svi

gragjauski

zakoui pod republikom.
')

Dubrovcaui su zvali svoje sluge
taj

isto

kao

i

Rimljaui
i

:

pueri, bi-

va djeti6ima, djevojkama;

se idiotizam

oeuvao

do dauas.

Rab,
ili

u starosloveuskom jeziku zuaci: sluga. Podrabak je bio sin

sluge
otkle
sin

kakve sluzbeuiee koja se uda u gradu, a ne
rodom. Podrabak je bio dakle
oslobogjena od ropstva.
*)

vrati

ua

selo

je

isto

sto

i

latinski

libertus,

roba

Smiglin, Smigliniea

bio je naziv sinova

i

k6eri

podrabaka,

to

odgovara latinskoj

rijeei

Ubertinus. Ta celjad nijesu nigda bila do-

164
Vlah^), a
i

i

rijeCi:

otreseii, paprica, ^eljaile u
li

kom-

preCu

ost, kazu vise harakter osobe, nego
i

stupauj
odgojeiia.

uljudnosti

Ijudskote,

u

kom

je

koja

osoba

en a zvalo se svako lice, koje ua dlakii ispunja prema svakome tako zvane convenJenze sociali., osoba, koja se ^icne, kad se dnigi iie vhula prema iijoj ua isti
z el
i

Knjiga

rasla bas do ukusne pitomiae gragjauske.

I

Horae

so

eudi,

kako
kad
ou,

se se

Me6enat
8

udostojio

da

postavi

njega svojijem
iii

doglavnikom,

ujim

lie

inoze iiikako mjeriti

u drzauju ni u morali,
patre natum!').
i

koji

je siu
')

jeduog libertina („Me
je

libertiiio

Neki drze, da

„Vlali" rijee ilirska, eeltska,

da zuaei:
a
ueki

tezak,

rob,

(Mor

vlah

=

i

Morlaeeo

=

cm,

rob, vlah),
jer bi

opet
biti

da
da

ishodi od
je to

„vlast"

sto je prilienije,

iako

moglo

ime zapalo vlasuike (Riinljaue), stare prebivaoce

zemalja

(gdje

se sad

nahode Srbi
izbje6i u

Hrvati) koji u uavali
i

ovijeh dvaju pleineua, oe

mogudi
kao

primorske gradove

ua otoke

dalmatiiiske, zaostase
zenilju.
i

suzuji,

da obragjuju za pridosliee svoju
u
red

vlastitu

Dociiije

kad ovladase Turci nekijem krajovima, opet mnogi Srbi
prometimti
Vlaha,

Hrvati bise

da

robuju
i

Tureinia,

jer

nijesu

mogli

izmakuuti za vreuieua preko Duuava

u Dahuaciju

iza

propasti

na
i-aia

Kosovu.

Da

nijesu Vlasi isto sto
iz

i

Srbi, jasno svjedoci

eakouik

Dusana izdau Daiiici6em,
1.

kog uavodiuio neke
i

priuijere:
i

Srbin da se zeni u Viasi,

da ju

vodi,

da

ti

zakoui budu

joj

(§ 98).
2.
I

seli,

i

Ijudi,

i

Viasi,

i

sto doliodi

od

Vlalia,

i

od

zemskijeh

Ijudi Srbiua, da se erkvi uzlmaju (§ 9b).
3.

Vlasi,
Ljiidi,

da

sol

4.

koji
je

crkovne Ijude

ne vazmu, a sto douese da je poloviiia crkvi (§ 98), i Vlahe proguali su, da svezuju (§ 99).
i

Uz ovo
ske sve
sloviea,

dobro napoineuuti, da
zovu
:

u miiogijeai mjestima Krauj-

Italijaiice

Vlasima (Latinima).

Pa u

Poljskoj

ima

po-

da

je Italijaiiae

mudar, Nijemar; trgovac, a

Poljak

ratoboran

(„§to Vlah, to doktor; Nieiuec kupec; sto Polak, to etiiiau").

U
viiie,

Dubrovniku zovu u op6e Vlasima sve
istoc^noj
ili

prebivaoce
tako

Hercego-

spadali oni

zapaduoj

crkvi;

per synecdochen
crkve
bio

(pars pro toto) zovu jos svakoga lirisdauina istocue

Grk,

Rus

i

ost.

^Vlahom".
i

Vlaska (Valaechia) ocito je
latiiiski.
i

iiaseobiiia

Rimodava

Ijana, jer se tauio

govori uekako

Ima

srpskijeh krajeva, u

kojijem su se ocuvali ueki obicajl, kao

ciie

obrazue

sto sve

^
na6in.

165

*e

Podrabak je nizi stupanj, biva osoba, koja se uza vas galateo jos nije sasvijem otresla seljanske cudi: osoba, koja mrnioSi za svakijeiii, koja podbocima i sati-

rama odvcc u
smije
je
ti

zivo vrijegja.
ii

U

jednii rijec: osoba, koja
drzanjii,
V

i

ako nc zaostajc
se

iiauci

i

gragjanskom
nego

ruga

se,

u obraz, osoba podrugusa. Smiglin, sniiglinica
osoba, koja trazi u

u nianjoj mjcri podrugljiva,

jaju dlaku, koja prctresa tugje posle,
sto ucinio, gdje je bio
i

ko

je

sto

rekao,

ost, osoba

u velike zagledua ua

svasto,
6initi

pa

i

na

stvari

nepristojne svome stalisi^ Bit! vlah,
je:

na vlasku,
prst

znacilo

nemati nikakve uljudnosti,
se

nemati

obraza,

fraza

koja

jos

upotrebljava

u

ovome gradu.
Ostalo je dakle u mjestu iimogo uglednijeh rijeci
izreka,
i

kao spomenici negdasnjeg lijepog moralnog ponai

sanja dubrovackog,
propala. Spomenuli
biti

ako je stara Ijudskota vec sasvijem
rijec
s

smo

skladan^ sto sad znaci samo
ali

uljudan u ponasanju

diugijem;

uprav

skladan

je saino onaj 5ovjek, koji

ima u skladu
rijeci
i

imutrasnju
postupaiija.

moSva-

ralnost s ubavosti

spoljasnjom

kome
i

se lako domisliti,

da je dan danasnji u opce tesko
skladna u smislu starom dubro(siideci
i

pretesko naci covjeka
i

vackom. Za pravo,

u nase doba,

po

rijecima),

reklo bi se, da je svak ziv uljudan
Si mentisee armato,

suvise; a

kad tamo:

Cou un Lei
utjecaj

gelato,
latiuskijeni. ,,S toga se ovi

krvnog srodstva
i

s

pleinenom

kra-

jevi

juzuoslaveiiski

pokazuju
i

skloiii

zapaduoj

kulturi", veli

jedau

gpisatelj italijaiiski,

kao
ni

sva plemeua slaveuska osim Kusa,

koji je-

dini

nemaju u krvi
Jos 6emo
i

mrve latinske primjese.

ovo uadometiiuti, da oko Dubrovuika matere seoske

kad karaju djecu obieuo uatlostave: „0 Lacoiauine!" (0 Latiuine!), „Nc vaija bit Lacmauin!" (Nou bisogua esser Latiuo!) Eijec

„Laemauin"
kako

potjece, po iiasem

misljeiiju,

od Latium,

a

Latiuin

je,

je \e6 pozuato, zitelj

pokiajine Latium.

166

po

izi^eci
sii

Giusti-ja.

Na

rijeci
iista",

ski a dan
koja

osniva se izreka:

„To

vasa

skladna

odgovara

Lei mi adula. Takogjer
Diibrovcaiii


i

po perifrazi

italijaiiskoj
sluzili
sii

se

muogijem izrckama, koje spoiniuju kakav porcin, n.
p.
,.taj

nograli^an

taj
ii

ima ccsa
brcmcmr'

6init

s

znaci: Ijiibav tjelesnu; ,.zcna

onom-',

zeua kad je

tegotna; ,,povila jc dijete*', mjcste: rodila je;

po
sto

selima
zna5i:

pak govore:
Hercegovci)

,.naslo

se dijete

zena mil je rodila.

tome
oko

i

tome*',

Seljaci

Diibrovnika,

(kao

i

kad

god

s})omeiiu

kakvii
on,

gadnu stvar
ona.

ill

osobii njima mrskii, reku:

tamo

tamo

,.Petar

tamo

on*',

biva: Petar je moj
rijeci:

dusmanin ....
on,

Hercegovci
za

uz to iipotrebljiiju jos
Ijudsku; a:

ona,

samo

osobu

tamo

on,

tamo

ona, za zivotinje, n. p. ,,moja

krava


I

tamo ona
s

se otelila!,. Takogjer kazu:

„taj
s

drug,

hajde

tijem drugom*', mjeste: hiidoba,

tako ima na pretek idiotizama

hudobom.

nalik

ovijem

sto

su vlastiti

samom Dubrovniku, od
rijefc,

kojijeh
ciui,

nutijos ,.aprdu*',

cemo

spome-

kako mi se

gr^ka po

svom postanku,
ih je bilo dosta

ali

pokvarena.')

Na

svaki nacin valja da
iz

megju bjogimcima
i

Epidavra, ne samo
ostalo onoliko

latinskog,

nego

gr^kog porijekla, dok je

6isto gr^kijeh rijeci jos

od

starina u Dubrovniku.

Megju
vreje

prostijem piikom kad ko hoce da

spomene
Grci'',

drevna
ili

mena, rete obicno: „Jos kad su
Kiiljen
i

bili

,,kad

po

svijetu hodio"' .... Humoristicni pisci nasi,

pa
ra-

tugjinci,

kad opisuju Dubrovcane,
iza

koji su

podlegli

dikalnoj pronijeni

pada

republike,

zovu ih

obicno:

')

ifozda jc
se od

potekhk

o.l

a7capv£C[jiai,

(toglier via,

iiklduiti),

biva:
fjani-

Oilftleci

mene! Kad

se

jediiom

svratio

u

svojii

domoviuu
ii[)it;iii

predl, spomeuuti profesor kiiji/.ovnosti u
jeh,

Diibiovuiku,

oil

svoji-

kakva su

eeljad

u

l)ultroviukii,

i

koja je ujihova
progji

u.-ijvei'a

uavada,

odgovori: „Oeljad
jer

su

od

aprdu,

Idva:

me

se,

okani

me

se,

im

je ta rijec

vazda ua ustima".

a*
„Celjad od hvala
noci
i V

167

-S
radikalnoj

Bopju", jer u njihovoj

mir-

ocajanju

diilia,

vazda su im te
duliovitosti

rije^i

na

ustima').
i

Sto sc ticc njihove

na
i

posijelima

na

sastancinia, sto Francuzi zovu

e.«^pnY,

dubokog neosjetWitz,

nog podbadanja
je spomenuti,

sto bi

Nijemci nazvali
taj

red
bio

nam
od

da jc ta duhovitost,

aticizam

mnogo
uzeli
sijali

sastavina; a najpoglavitiji sastavni dio bijase kla-

sicizam gr5ko-latiuski, navrnut na slovinski jezik, koji su

od susjednijeh suplemenika Srba, pa ga onda

pro-

na svoje

sito,

i

dotjerali

analizom

mnogobrojnijcli

akademija,
bile

koje

su
i

od

davnijeh

davnina

ustanovljene

u Dubrovniku;

to je sve doradilo,

da jezik dubro-

vacki nije cisto srpski, nego nesto trece, radi neizbrojni-

jeh idiotizama, koji su u njemu

samome

nikli

i

obikli.
i i

K

tomu opet mjesanija

italijanskog, a

po stogod

fran-

cuskog (navlastito otkad se uvela
jezika daju
rakter, tako,

enciklopedija
taj

fran-

cuski klasici vijeka Ljudevita XIV.), te

zacin dvaju
car
i

dubrovackom govoru neki
da po
priznanju

osobit

i

ha-

samijeh

spisatelja

dan

danasnji, nijedan spis humoristicni, nijedna komedija, sa-

stavljena u cistom jeziku srpsko-hrvatskom, nije do kraja
zanindjiva, ako nije na dubrovacku napisana.

Kad nestade
je koji

slobode,

i

kad propade

originalitat,
ista
i

svak je vise izjednaharakter; a posto
svi
oni,

cen, jer ga je dopala

mjera

i

vec nestalo klasicizma,
su
bili

do danas izumiii

uzgojeni u

onom duhu, nemoguce nam

je

da doi

kucimo kakav bijase harakter njihovijeh
gjusobna ponasanja.
te su uzgojeni

posijela

meoni

U

ono doba, dok su jos
odlikuju
se

bili zivi

u onoj kulturi,

posijela

kod

')

Gosp. Charles Loiseau, Fr:uicuz, za svog boravka u Dubrovniku

napisa komediju (vaudeville)

pod naslovom:

,,

Hvala Bogu",
se

u

kojoj

prikazuje sadasnji zivot dubrovacki.

Komo<iij>t

prestavljala
i

jedno

vece od
koji BU

muogo gospode dubrovacke, pred gosparima bili pozvani jia soiree. Toj komediji bio sam i

gospogjama,

ja nazocan.

a-

168

-G

Mata Sarica, kod Rada Androvica, kod Luka SorkoCevica, covjeka iia ^lasu radi izvanredna kod Frana Viiletica, kod Betondica, i kod Ijanicenja i iieumonia 6itaiija kanonika Radclje. Ta vecenija posijcla mogu se zvati konferencije, ili bolje akadeniijc, gdje se svak nadmctao ii no\ijem iziiniima i ii kiijizcmiom prctrcsaiiju

te zasijecase

u prijedmet njihovijeh razgovora. Zaliid
iie

nam
ta

sva muka, mi se
posijela.
cije,

mozemo

domisliti

kakva

sii

bila

Mnogi strand, a nadasve nasi susjedi iz Dalmadohodeci kao novi aiistrijski ciuovnici, nastojali su
Ali sto se dogodiloV

da se prilagode u posijelima ovoj spoljasnjoj diibrovackoj
ktilttiri.

V

Sto

i

majmtmima u bana
pozor-

sni Ezopovoj.

Kad

su ovi jednom prestavljali

nici kraljeve, baci
ti

neko megju
sve

njih pregrst oraha, a tvoji

majmuni jedan svrh drugoga, pojagmise
sadrijese

se

i

pobise,
odjece.
se
sii-

te tako

one

kraljevske
ili

grimizne

Ovdje

vrijedi imietnuti

anegdot,

pa^e
su
i

dva, jedan
najblize

ate Dalmacije, a drugi Horcegovine,
sjede starijeh Dubrovcana. Sad, kad

dvije

stari

izumrli, a
i

mi

svi

usvojili

navade hercegovacke

turu njihovu a ne nasijeh otaca,

dahnatinske

kul-

jer

ona

nikako

ne

moze da
ih

se pogodi s didiom danasnjeg vremena, opisimo
bijelu,

samo da se ne zaborave. U prvo doba, kad Austrija zavlada Dubrovnikom, neki Heru6evan na hercegovacku cegovac crkve pravoslavne zasjede jednom u kavani u Dubio\Tiiku, i tu okupi oko sebe dosta gradske prostadije, te razlozeci im o raznijem
deder crnijem na

stvarima zabrazdi 5ak

i

u bogoslovlje.

Dva

vlastelina sjei

dila su podalje, te tujuci te razgovore bez kraja

konca,

re^e jedan diugome: ,.Tako

ti!

i)nniakninio se blize,

da

5ujemo argiunenata nekijeh, kojijcm ime jos nijesu
stari logi^ari,

iznasli

nego se valja

roditi

harakterizani; u toliko mi ih

budu za sada zovimo: arguments
u ovo doba, da
retorike.

ad opankam^ dok ugju u pravila opce

Bila

a-

169

-G
dubrova6ke
njima
bio

soiHe n nekoj kuci, gdje se mnogo gospode
bijase

okupilo,

sve
iz

staroga

kova, a megjii
i

jedan

6inovnik

Dalmacije, koji,

uljudaii,

nagje ipak za zgoduije,

niku boravio
sijelima

ako covjek prili^no
dokle je

u

Dubrov-

slijcditi

ovu dubrova^ku kulturu na poi

kao svoju

vlastitu,

zbilja pogje

mu

donekle za

riikom. Ali jedan moralno-tilozofski

aksiom govori, da je

dosta malo napiti Covjeka,

ili

mu

dati

kakvu
te

vlast
bi
i

u ruke,
s

da mil se odmah otkrije prirod^a cud. Tako
po nesreci malo se vise napije tu ve^er,
omicati nekakvijeh
rijeci,

njim;

mu

se stade

koje nikako ne

mogu da ugju
il

u pravila stare kulture dubrovacke. Tad A. Kaznacic, koji
je tu bio prisutan,

zaupi:

„Ecco!
il

levato
violino!"
vijolinj.

sordino,

si

conosce allor che suono abbia
konjic, tad se zna koji

(Kad
Ipak,

se digne
i

zvuk dava

po sane

mom

priznanju mnogijeh

izucenijeh

Dubrovcana,

da
i

se poreci,

da nema po Dalmaciji osoba ukusne kulture

ponasanja bas dostojna pariskijeh salona, nadasve u Zadru, koji je grad
turu, jer je
istoriji

najvecma sklon, da

goji

zapadnu

kul-

vazda bio stoni grad svake vlade, koja se u

tijekom vremena u njemu izmijenila.

Pa

eto bas
bili

i

sam Tommaseo, spomenuvsi razne uzroke,
vodit,

te su

pro-

da Dubrovnik

dopre

do stupnja pariske kulture,
stoni

pristavlja ujedno,

da je bio

grad

vlade,

koja je

imala mjesta u

istoriji

svijeta.

A

Renner opet
najbolje

prilaze,

da

Dubrovnik umre kad prestade
oni mnogobrojni anegdoti te

biti

stoni grad svoje vlade.

Za dokaz uljudna ponasanja
jem
se

mogu

posluziti

su ostali u predaji, u kojii

oskacu:

V esprit francuski
iznijeti, jer

Witz njemaCki.

Ovdje

ne mogu

nijesu prijedmet nase radnje;
iz

samo

cemo za

izgled spomenuti cigli jedan

doba

danasnje

vladavine. Svrati se

jednom u Dubrovnik podmarsal austrijski Kaboga, koji jos iz malahna bijaSe otisao u Be5 na sluzbu cesarevu, te jedan dan pogje u pohode nekoj

a*
visokorodnoj gospogji
bila

170

-G
Ali

francuskoj.
taj

ona,

spravna da ga primi u

mah
i


to

jer

nije

zadrza ga malo
diigotrajno cekati

vise u predsoblju.
nje,
te,

Kabogi se dosadi

kad ga na svrhu primi

priceka, on ce

je

po

urogjenoj

mu

uljudnosti dubrovackoj ovako osloviti: „Bas

sam gospo

da

vam pravo kazem,
pozdraviti;
bio

na muci, nc
smislio

znajuci kako cu vas

sam

jedan
iskitim

komplimenat,
sto bolje;

ali

ovdje stojeci premisljao

sam da
i

pa

eto, misleci

na

bolje,

zaboravih

plimenat sto sam imao najprije u pameti!*'
stavi

komGospogja se
onaj
svigjaju
i

odmah na 5emu

je, te

odgovori: ,.Meni se

tako uljudni podboci dubrovacki, pa bas

kad

su

meni
na-

samoj namijenjeni; sad spoznajem koliko su zgodni komplimenti,

pa

bili

i

satiri5ni!''

Ta

ista

gospogja

redi jedan dan svojoj sobarici da joj
sti,

nikoga
taj

ne

pripu-

prije

nego se kaze ko
se

je.

Zakuca bas
to

isti

dan

njeki vlastelin dubrovacki.
rica.

,,Ko ste viV",

upita ga soba-

On

odmah

dosjeti
joj je

da je
da

nalog

gospogje,

te

da
te
taj

joj

pokaze kako

u aristokiaciji ravan, odgovori
ti

sobarici: ,,Nijesam dosao

recem: ko sam,

nego da

upitam: je

li

gospogja doma!"' Sobarica pogje dajavi

odgovor gospogji, koja se uput domisli
plemica,
pitajuci

podboku,

te

primi tog

mu

tisucu

oprostcnja.
i

Ova

Ijepota opceg postupanja, ovaj

klasicizam

u spoljasnjiiizrok,

jem poslima, a ne samo u
cima. Valentin
del

knjizevnosti, bi

da je
podanidella

vlada dugo o6uvala dostojanstvo prema svojijcm

Lago

pise

u
je,
i

knjizi

Memorie
se

Dalmazia (pag. 112): ,,Pitanje se mogahu odrzati ove podjele
buknuse u ustanke
prinijele:

kako

dcsilo,

da

potpodjele

megju gra-

gjanima, dok po ostalijcm djelovima Evrope iste podjele
i

pljaCkanja. Dvije su stvari tome do-

malen

teritorij,
i

po

tom
i

svakidasnji

odnosaji
pobli-

megju vladarima

drzavljanima,

zato mogucnost
i

ieg upoznavanja; razvitak

Ijubeznosti

simpatije

megju

171
pojedincima, a pojedinci svijeh stalisa

vas

stalls,

koji

mocno utjeCu na im pripada. Gospari^) ziviici uvijek s kmenjihovijem naklo-

tima, sudarahu se u davanju zakona s

nostima, jer svi bijahii licno poznati. Drugi je razlog stu-

pauj obrazovanosti, do koga dogjose vise klase, dubrova^ki gospari, koji
i

drzahu za zgodjio, da se okite ukrasima
i

oglavljem obrazovanosti

knjige, a podanici,

privuCeni

primjerom, drzahu za dobro, da dogju do njihova stupnja

pa da se nadmecu. Gospari ne bijahu dakle samo zakonodavci nego
zivi primjeri

a podanici drzahu, da ce doci

do ideala slijedeci

malo po malo gospare.
i

Dubrovnik je
inteligencije.

u tome sliCan Ateni
vladase u sustini

Fjorenci, gdje u prkos demokraciji

aristokracija

prosvjete

i

Nalazimo dakle u

Dubrovniku

slavnu

proslost,
s

koja se
blagodati

sva oslanja na plodove inteligencije, udruzene

neodvisnosti; jer Dubrovnik posto je ucinio prvu pogres-

ku nametnutu nevoljom, sagradivsi

svoj

grad pod sasvijem
je,

negativnijem uvjetima zemljista, morao

da

se

hrani,

da gleda, kako ce se uzdrzati, pa je
bdjeti

morao neprestano
pretvoriti

na obrani opstanka. Sve ovo moralo je
vladu

demokratsku
nevolje."

u

cisto

aristokratsku

radi

realne

Evo u cemu
nosti,
i

je bila

ta

klasiCna Ijepota opceg pobiti

nasanja: ubavost forme imala je
s

saglasna
ali

s

moral-

nacelima vjere

i

filozofije;

samo
(tu

tako^

da

ni

jedno ne bude ni vise ni
i

manje od drugoga, nego u
je

pravom
5ine,
i

potpunom skladu. Materija
i

rije5i,

ponasanje

ubrajamo:
sve
sto

i

u jednu
has
i

rije5,

je

osjetljivo) bila idealizovana, a to

jest 5ist klasicizam.

U
iz

danasnje doba

rijefei,

cini

i

ponasanje,

ne sla^u se ni
niti

daleka

s

unutrasnjijem kakvijem uvjerenjem,

u opce

s

ikakvijem nacelom moralnosti.

Na

prvi pogled zbilja bi

se reklo
';

da su potekli
originalu.

iz

kakvog uvjerenja, a kad tamo

Ovako u

172
isto su

kao
sto

orasi

s

dvora

pozlaceni,

a

iznutra

suplji

(vrhunac

ipokrizije).
li

'A

bi

rekli o moralnosti

dubrova^koj ?
ovo

!

Pri-

mjera ima strahoca

bozija;

ali

u

malo odmjerena

prostora ne moze se kazati ni samo
Ali

ono, sto

mi znamo.

kud cete boljeg dokaza od onog interregnum- a od gotovo osam dugijeh mjeseca, kad je s razdora politickijeh stranaka

narod dubrovacki ostao bio
ubiJHtvo,

bez vlade;

i

ne dogodi se nijedno

nijedna

kragja,

nijedno

nasilje?! Sudovi, senat, bijahu zatvoreni; a narod V Ovdje

pita Feric: „§to iicini on (puk) tadaV Je

li

zbilja

sam

prihvatio uzde vladanja?"*)
.

.

.

aut aliquis de plebe auimosior
tulit
.
.
.

arma

Spartacus in patriam

Je

li

megju piikom ustao kakav novi Spartak

proti

do-

movini V
znaj,

Ah ne Kogod
!

si

ti,

tugjin^e, koji ovo Sitas, priistoriji

da

je ovaj
es,

puk: jedini u

Ijudskoj!

Quisquis

aguosce huuc populum, forte uuus in omul
.

Historia populus

.

.

Ovaj je puk bez vlade mirno stajao,
i

i

hodio po crkvama,
se

molio se svome svetomu
se

Vlahu, da

vlastela

smire

megju sobom, da
na

kakva neprilika

ili

vrazda ne dogodi

stetu domovine:
.
. .

populus patieus,

dum

foedere dextras

Pacati junguut Patres, ac sceptra resumant.

Valjalo je 5uti pripovijedati o

toj

moralnosti jednoga

Iva Bozovica, jednoga Iva Natalica,
nica,
i

jednoga

Fraua

Bu-

glasovitu
i

Se^anta)'), kao
')

2upku Luciju Sambrailo jos mnoge druge.

{vubjo: Lucija

„Quid

turn illeV

Num

cepit habeuas legni ipse?"

*)

Ova

glasovita zeua spomiuje se radi zarke Ijubavi

piema
dobiog
te

svojoj

dolnoviai. Njoj se uikako
Tlftctele

ue

svigjase

ouo

udvaranje

dijola

novoj vladi iza propasti dubrovacke

BamostaJnosti,

bi

ih

5h
Valjalo je njih
fcuti

173

-G
da
se

pripovijedati,

razabere,

kolika bija^c javiia siguruost u Dubrovniku, kad bi n. p.

kojekakav
lijera,
i

iiosilac, iduci iz

Gruza

s

punom vrecicom

ta-

ne nasavsi vrata
i

gvadska otvorena, metimo vresve s uha na uho do
i

cicu

pod glavu,
i

spavao na putu,
zivot

zore, bez

malo straha za
s

za novce. Valjalo
je

je

5uti pripovijedaiija Bo^ovica,

kako
bio

neki

aga

turski,

dok se povrati
kesu dukata u
taj

cabe, ostavio

na

sahranu

golemu
u
je

riznici

republike
re6e

dubrova^ke:
blagajnik

,,Metni

kut kod piozora

mu

ja

cu

poslije

pod klju6

zatvoriti".

Progju dvije

tri

godine, aga
ti

se ne vraca;

dok na svrhu u neko doba evo
na sahranu.
I

ga,

da
ba§

tra^i blago ostavljeno

„Hajde,

tra^i gdje si

ga ostavio", rete blagajnik. u onome kutu kod prozora:
tvorio, ni

aga nagje svoju kesu

niti je

ko bio pod klju6 za-

u nju dirnuo.
iz

Ja se spominjem jos
kuce, u kojoj je prebivao

svog djetinjstva nekog starog
iseli
iz

Dubrovfianiua, kog je bila nevolja nagnala da se

za
i

punijeh
sve

6etrdeset

godina.
ali

Kad

izide, ponese,

naravno,
i

svoje

pokujstvo,

ostavi

samo kavez
„OtTagu

jedno zvonce. Upitan za razlog, odgodina

govori:

6etrdeset

nasao
se

sam

oboje

u

ovoj kuci, dakle ovo uije moje!"

To

razumije, da se

na moralnu strogost imalo
i

vise

paziti

megju

vlastelom

feeljadi

obrazovanom, nego megju prostijem pukom.
ili
ili

Ko

bi se
nosti,

od pribranijeh oglasio radi koje mane

nepodobkomediji.

mogao

se je

nadati

satiri,

epigrafu

javno na putu gniila
svetoga Vlalia.
te
iste

i

psovala,

iiazivlju6i

ill

izdajieama
ifad

domoviue
bi

i

Foliciji je utaiimici. Posto izide,

god
se

susrela

osobe, «»vako bi ih po/,draviIa: „Goapari, ja vain
vaiii

lilanjain,

a kad

se poklouim, vi ve6 zuate sto

vam

lio6u

rijet".
je

Moibeni-

eania dobi dozvolu od viade, da uioze svake godiue, dok

god
i

ziy»,

za

uspoiueuu kad

jo

bila u tamnici,
i

na

B(»zi6
s

po6i u tamnicu

dati

SYakoinu tamnicaru kruha bijeloga

kafu

mlijekom.

174
„D2ono! Diono!*'
radi golema
,,kazi mi,


bi

reCe

jednom Rasticu pjesniku
kamatnik
i

njeki

drugi vlastelin, na daleko 5uven kao

hvalisa

bogastva

mimo

ostalu

imucnu
Odgovori

vlastelu

kako

najbolje

mogao

raspoloziti

svojijem

imanjem, koje je sve u tvrdu".

mu

Dzono:

„Ako sve te novce razmijeuis u meuzaline (ovako se zvao pod republikom ueki sitni novae), i ako podas po menzalin svakomu onomu koji te drzi u repu, eto ti si svoje
imanje
bas
divno
namjestio!"
i i

Ovaj

satirifcni

odgovor
doprla do

zgodan je za svako mjesto
bogataSima
i

vrijeme,

moze
sto

se primijeniti

hvastavcima *),

Celjadi koja

su

visoka polo^aja u javnoj sluzbi.


da

A

pak da refcemo
i

uzgoju djece?! Gdje

ti

je,

kad

bi otac

mati

koliko
di-

gragjanskog toliko

i

vlasteoskog stalisa doveli
osobi,
joj

svoje

jete kojekakvoj prostoj

pita prostenje, ako

ju je uvrijedilo,
ti

ili

uCinilo stetu

u svom gomnaranju! Gdje
objedu ni
veCeri,

je

ne dati djetetu zalogaja,

ni

dok
ili

ne pojede ono, §to je

zaintatilo'^)

da ue ce
za
njim,
5ast

ni okusiti,
ili

ga poslati u crkvu, pa onda poci
je
li

raspitati

bio.

Gdje

ti

je

kad

bi poslali

svome phjatelju
universale",
<Ja

')

Glasoviti Scipiou Maffei, uuzvau:
,,Eli!

„il
li

letterato
bi
ti

rece

jeduom uekomu prostaku:
ja

koliko

pregorio

/uas sto

zuam!"

,,Ne bi uista,

odgovori
ti

mu

prostak

ali bi istocio

krvi ispod grla, da
kx)j

zuam

sve ouo sto

ue zuas!'* „Ljudima

u

veli-

vlasti (pise Iguacij Cautu), ciui se,
;

da su

svi

ujihovi

podlozuici
eas

malenkosti
zamijeraju

a nasuprot

svijem
rijecima,

podlozuicima,
i

koji

svaki

paze

i

ujihovijem

okretiina

i

ciuima, opet se oui ciue
koji

velika sprduja, isto kao sto se eiue

covjeku,

se

uspeo
i

ua

vrh

brda, malahui svi oui, te liode dolje po ravuici, bas kao
8

ou ujima;

toga ima mjesta oua Voltaire-ova izreka: ,,Micromega, ce
les

uom

qui

convieut a touts
Telikasima)/'
')

grauds (Dzidi-Putiua,

ime koje

se pristoji svijem

Idoitizmi su dubrovacki ova dva glagola
i

zaiutaciti (poiuaditi

se,

zabiti sto u glavu)

gomnarati

(far

da monello).
i

Gomnar

je

dijete raspuiteno,

kao

i

svaki ouaj, pa bio

gospodiu,

koji se odale-

^uje od

moralmjeb pravila.

175
prijateljici, zato

ili

sto bi
ili

po

putu

§u§nuli

ili

prekorili

(iijete,

jer je gomnaralo

nepristojno stajalo u crkvi!
se

U

tome

sugiasju
i

pazilo
i

strogo jos
i

i

na

zen-

sko ponasaiijo

gospogja,

pu^anaka,
i

prostakinja pod-

jednako, iipravo odvec strogo
likama,
ii

republikanski

prema
i

pri-

kojijem zivimo. Kudjelja, pletivo, svenje
i

vez
valja
sa-

bijase opce

plemickama
i

i

prostakinjama.

Ovdje

spomeiiuti

jos

gjelozije%

koje se jos nijesu bile

svijem pometle za doba iiase mladosti, pa segjete (nosilj
ke),

u kojijem su se

iiosile

zene plemenita roda.

U

staro

doba, kad bi gospogja hodila pjesice, trebalo je da sluz-

benica ide pred njom, da
„obi5aj posve dmkCiji

joj

6ini

put,

a

ne

za

njom:

nego u drugijem krajevima", kako

opaza Razzi. Zene djedova zvale su se gospe
jeh ukucana, za razliku od ostalijeh, koje
nazivale

od
se

svoji-

su

prosto

gospogje; cace stari zvao
i

se je djed. Aristo-

kracija se je protezala
stele:

do imena. Bozo se zvao u vla-

Noko;
i

Ivan

je
bill

bio:
su:
i

Maro; Luko
se vec znalo

Niko

Dzivo; Marin Luksa, Niksa,
Uskrsu
imaju

ili
i

Marko:
Djeci po-

ost.

da o Bozicu
i

poci
nosila povisi

na

klonstvo djedovima

striSevima. Djeca su

kratke

gace pored ostalog gragjanskog svijeta, a
bedri,
i

vlasulju

na

glavi,

kako

je bilo

ma5 o u propisu. „Ova
nadodaje:
njihovo
se

je nosnja

po propisu zakona", pise Engel, pa
povijenijeh,

„Vidi se mladijeh plemica tako
lice

jedva pozna pod kustravom velikom vlasuljom. Ni§ta

nije tugjincu smijesnije
'

od ove maskarate".'^) To se
bil.i

sve

)

Gjelozija (od

ital.

gelosia) je

eakleiia pregrada

ua uekijem

prozorima svake ku6e, otkle bi mladiee gledale maskarate, gragjauske
igre,
')
i

ost.

Nije bilo tada dauasujijeli rendez-vous-d.
ist

„Dieses Costume

gesetzlieh

....

Man

sieht
ist

junge

Adelige

von 15-10 Jaliren so eiugemummt, ihr Gesicht
grossen Peiiicke kaucu keunbar. Niehts
ist fiir

uuter der

krausen
drolli-

eiuen
bio

Fremdeu
je
i

ger

als

diese Maskerade."

Da

je

Viktor

Alfieri

u Dubrovniku,

zanago ne bi bio napisao onoliko pogrda na vlasulju, koju

sam u

176
nahodi

i

u povjesti Appendini-ja. Nenadna promjena motugjincima za

ralnijeh obi5aja usljed politi5kijeh katastrofa dade obilna

gradiva mnogijem spisateljima nasiucima

i

romane,

elegije, satire,

novele

i

komedije. To se svud do-

gagja, a navlastito

kad kakva mouarhija odjednom kao
to-

grom

iz

vedra neba zamijeni republikansku vladu od

liko dugijeh vijekova.

To

bi provodi5

pjesmama najnovina
Brsaitali-

jeg vremena, kao §to je na priliku: ,,Nedjelja
Ijam*', klasifcna satira,

pa ,.Quadn della Dalmazia"
imeiia
iie

janskog spisatelja

komu

znamo.

Taj

izniegju

ostalog kaie, da je Dahnacija puna piirodnijeh Ijepota,
Di
eui uatura
rtlta

Dalmazia

e

pia,

Per compensarbi forse delln spiue

Che

le

iudsse uel cuor la Borte via;

perche di mali auoi troppo uou peuai,

Ma
Opisuje
i

eeda a

uii

dolee delirar di seusi.
i

Zadar, Spljet,

Kotor;

ali

od svega toga

spo-

menucemo samo ove
Di

rijefci

njegove:

mura forte, e di memorie Zara Sembra or pastieeio sopra uobii deseo:
Di Veueto, di Slavo, e
di

Tedesco.
i

A

evo kako opisuje ieuu dubrovafcku u prevratu vijeka

obitaja:

Ma come
Di aura, e

fior,

che laugue di
rugiada sovra
uel dolor,

sol privo,
il

di

sasso iguudo,

Col guardo

tisso

e schivo,

La Kuguaea

patrizia del suo crudo

djetiuJBtvu uoBio radi ^elavusti,
I

i

s

koje je bio udrio

iia
i

bruku u skoli
ou u neko do-

drugovima,

da

mu

uije ostajaio druge,
i

uego da se

ba po5ue rugati samome sebi,

tako ga drugovi ostavise ua miru.
lijep


je

U
del

kujizevDoati dubrovackoj

ima

latiunki

poem Kuuida, kome

uatpis: „Capitoli

deW Abate

Giulio Cesar e Cordara sulla Parrucca

Padre Ruyyiero Boschovik


i

Eaimundi Cunichii Ragusini
„Zyrkom" (Eiceij) Pope-a.

ver-

sio". Ovaj se

poem moze

isporediti sa:
sa

,,Chioma di Berenice" Katula,

•a nSdCchia rapita'' Tassoni-ja,

3^
Destin
si

177

-S

lagna, e poich^ in tutto al vivo

Mai, che la 8tiugj?e, non ha iu terra s^udo,

Di Dio prostrata

la

pietade implora,
adora.

E

San Biagio uel

sileu/,io

To

je sve namijenjeno

samo

onijem

^enama,
a

koje
nipo-

preiivjeSe radikalnu pronijenu padoni republike,
sto sadasujijem. Koji su

one

odgoj

i

kakvo

ponasanje
razabrati
polj-

udahnjivale djeci svojoj, najbolje bi
iz

se

moglo

pedagoske knjige, koju sastavi Jelisava, kraljica
i

ska (nazvaua jos

„principessa di

Ragusa"),

za

pouku
ugarski
zalost,

svome unuku Ljudevitu L, koji bi docnije i pogibe u bitci na MuhaCu god. 1526.;
ta je knjiga sad odvec rijetka.

kralj
ali,

ua

A

za sadasuje ne

mozemo
Makaill

nego pouoviti izreku iiekoga ^asnoga
ga je nepriliCno ruzila
govoris!"
jos

prodavaoca

ranina u Dubrovniku nekoj gospogji sjajno obuCenoj, koja

u

njegovu
ili

ducanu:
se

„Gospo!
onako
o

govori oiiako kako se oblafcis

obuci

kako
gra5etiri

A

zadrugu Ijudsku, ne u potpunom razvoju, vec

u povoju, prikazivale su puku
Turica,

dubrova^kom
po
objedu
^etiri
sv.

gjanskom velikom prazniku,
maskare: Bemheljy

Sv. Vlahu,

Vila

i

Coroje,

epidabio

varska bozanstva. Zna se u opce,

da je
po

Vlaho

svetkovan kao drzavni praznik

i

isto^nijem

naseobi-

nama, a najvise su pak
kovati u Mlecima.

nastojali,

da se bude sjajno svetBlasii) ex dena-

Dokaz

je

tome naredba senata {ex Li(S.

hro Croceo 1463): „qui procuratores
riis

per eos recipiendis,

omni

et

singulo

anno

mittere

debent Ragusinis Venetiis commorantibus usque
catos

ad

duse-

XX

solemniandi festum

S.

Blasii

ibi
i

Venetiis

cundum antiquam consuetudinem." Pa bas
ko se iskrca u Mlecima

dan danasnji
prvi

na

obalu

dei
sv.

Schiavoni,

hram mleta^ki
dan

sto

ugleda jest hram

Vlaha.
s

Tu

su na

svetiteljev pjevali Dubrov5ani,

zajedno

Mle5icima,

pjesmu sastavljenu od Josipa Martinelli, koja potoje:
12

aFelice me, se pari

178 -fe
armonia,

all'

Onde risuoua
II

iatorno,

lu C081 lieto giorno

tempio di Ragusa, ora

la

mia

Rozza iuesperta eetra
Soave tuouo erger potesse all'etra!

Sva je prilika da je isprva
jer je u objavi senata od 6.

ishodila

sama

Ttirica^

Februara

1412.

oiia

sama
na po

spomenuta: „de donando joculatoribus Turicae ippos quattuor."

Ova

5etiri

bo^anstva bila su kao

5etiri

stupa,

kojijem se naslanjala sva prvobitna Ijudska

zadruga

uobrazenju poganstva. Turica je
mis, mrsiti, mrsno
sastoji

rijec

grcka

po

svome
rijeCi:
i

postaaku, latinski bi se reklo: Mars^ odatle u nas
i

ost. I

za pravo

u

ratnoj

obrani

svaka Ijudska zadruga! Bemhelj je

bio

kao 5ovjek kosmurav vas oblozen zmijama,
bivali

naslikan
to je Sil-

van (sumski 5ovjek). Polubogovi u poganstvu, koji su prepo poljima
i

po gorama, nijesu jos

bili liseni upli-

va bozanske pomoci, dokle vec sasvijem
razli^itijem strastima.

ne

ogrezose
je

u

Po Makrobiju zmija

znamenje
klasiciz-

bozanstva.

Vila je Diana (Latona), Svjetlost.

Po

mu

ovoj svjetlosti materijalnoj bi pridjenuto

drugo

zna-

6enje, biva: svjetlosti

duhovne

ili

ti

zdrava razuma {senso

comune\
jos
i:

§to bi se

po Viku

(„Scienza

Nuova") nazvalo

naravna moralnost,

koju

ima svaka zadruga

Ijudska in statu primitivo, ako poslije ne pane u divlja§tvo.

Coroje je bo^anstvo veselja (gr5ka rije^ poslovinCena,

otkle: zor, mah), pridjevak Baha, koji u
veselje, pri

zadrugama daje
bi
isto

gozbama. S prva ovo bozanstvo
i

§to
i

Sunce, Apolon, koji rasplogjuje mastu
Cini

misli

Ijudske,

bujnijem cvijece,
i

bilje,

i

zivotinje; poslije bi

nazvan
iskljui

jos

Bacchus, u smislu: da daje veselje

Covjeku

5ivo po lozi.
slavi
loza,
i

Za

to se

u

pjesmama
i

istoCnijeh

naroda

lozin

miris,

cvijet loze.

Salamun govori u

S*
sv.

179

-e

Pismu: „Vineae dederunt odorem suum,
i

— vinea nopripjevana,
prijatnije

stra floruit", za to se

^ali

Matthison, pjesnik njemaCki,
nije

da u umjetnijem pjesmama nigdje
nego samo Bacchus
i

loza

vino

:

„Ni§ta

ne

moze

mirisati od tebe, lozin cvijete, koju nije jos nijedan smrt-

nik Castio pjesmama."^).
Pri zavr§etku klasicizma

imamo napomenuti, da

je

on od svega do svega, pa

ma

gdje bilo, posljedica prvog

naCela metafiziCnoga, koji se u Skolama u5io u Evropi po
Aristotelu (a onda je najvise bila

maha

preotela

Sholatijela)".

stika,

ili

ti

Aristotelova

filozofija).

Aksiom Stagiranina
forma
koji
je
uli-

govori: ,,Anima

forma

corporis

(duh je

Svaka tekucina uzimlje formu onog suda, u
vena. Oni su dakle vjerovali
(tijelo)
i

ispovjedali,
ti,
i

da

materija
prije

uzimlje formu duha,

ili

(kako

smo

vec

vise puta rekli), posto su pojmovi

ideje essentia (susti-

na) duse, materija je bila
to
i

na neki naCin idealizovana, a
se

jest bas pravi klasicizam.

Kad
kretnje,
i

se re5e

materija, razumiju
je tijelo
i

tu

i

5ini,

i

zgode, a sve treba da ima formu idealnu. Na-

suprot, ako
Ija

uzmes da
tijelu

forma duse,

i

da dusa vai

da podlegne

njegovijem Custvima
filozofija),
i

strastima
to

(kao sto u5i materijalisti5na
vrsta knjizevnosti,
zivota, koju
i

onda je
i

druga

umjetnosti,

ponasanja,

postupanja
klasicizmu

mi nazivljemo „Romanticizam."
i

U

poganskome

materija je bozanstvena

i

vjekovita, putena

sva nagnuca njezina bijahu dakle obozavana.

Kad

je

cr-

kva primila klasicizam trebalo je prvo da ga progje kroz
reseto vjere hriscanske,
ni,
i

to u5inise stari spisatelji crkovprimiti,

razabiruci, sto se

moze
i

a sto ne.
Isidor,

U

toj

struci
epi-

je glaso\it,

ako nije

jedini, sveti

spanjski

skop sedmoga vijeka, sveti otac crkve latinske, sa svoji')

„Niehts kann lieblieher duften

als du,

Bliithe

des

Weinstocks,

das noch durch Lieder kein Sterblieher ehrte!"

180

jem spisom: De Etimologia. Poslije po izgledu klasika grCko-latinskijeh, u svakome narodu Evrope izumi§e pjesnici
i

ostali

spisatelji drugijeh

mita
sebi

i

legeuada,
vlastitijeli
i

pa5e svaki narod imagjase
tinske

ih

i

sam po

jos od pamtivijeka, tako, da osim mitologije grtke

la-

ima jos

i

mitologija iijemafcka, pa italijansko-fiani

cuska ispjevana od tiubadura,
koje

mitologija
stvari:

slovinska,
ali

iz

cemo napomenuti neke

glaviiije

samo u

usku krugu knji^evnosti dubrovadke.

*9 -:»*^jr» <~

n.

SLOVINSTVO.
Megju zidim rodnoga Grada mojega,
Prva se je slavjanska
I'jesma spisala.
Zernljft,

koju plesem

ja,

Slavua zemija jest:
Pivijeh je pjesuika
Slavjauskijeh prah!

Matija Ban.

Pjesma kao i sve ostale umjetnosti i nauke, dijeli se svegj i svukud na dvije vrste: na prirodnu i umjetnu. Zdrav razum (senso comime) vlada prvom naobrazbom sve dok se razvije umjetna, koja se na italijanskn zove:
„civilta

tatto

sociale".

U

nasem narodu iiema za
gdje se nazivunutrasnjijem.
s

to
Ije

zgodne

rijeci

do u
biva,

samom Dubrovniku
sklad
spoljasnji

„skladnost",

Kad

se rijec sljubi od svega do svega s

pojmom,

pona-

sanje s unutrasnjom moralnosti, izreka sa smislom:
je klasicizam, o

to

kom smo

govorili. Taj je sklad,

taj kla-

sicizam

krajnja

ta5ka, do koje

dopire
svrcuci

Ijudskota.
se

otole

se opet vraca u

cizam, koji je
tivna, jer

necemu natrag, neka subjektivna
ne

u

romantiobjek-

uljugjenost, a ne

napredak Ijudski
natrag, kako

ide

ravnijem

beskrajnost, nego se okrece naokolo; s

putem u toga bas u neceVico.
Jezici

mu

ide

i

zgodno

opaza

su

sredstva, kojijem se izrazuje Ijepota, oni su essentia sub-

182
svakoga naroda. Gdje je narodnost. Utamaniti jedan jezik,
stantialis
isti jezik,

tu je

i

ista

to je utamaniti

jednu

formu raznolike Ijudske naobrazbe,
je svaki jezik
istinitost
i

to je bavbarizam, jer

samo

razlicita forma,

po kojoj se razvijaju
a
Ijepota je ona
razlicito

moralna na5ela u Ijudstvu,
posto
je

koja ih
Ijepote.

izrazuje,

svaki

jezik

orugje

Jezici su

kao

haljine, koje cine

da poljepsa

ili

po-

grubi jedno celjade, kad ih
isto

razlitite promijenjuju.
i

Tako
se

svaka izreka, svaki izraz Ijudsko'g izuma

opisivanja
te

nije vec ono,

kad

se

svnie
ili

s

prijasnje

forme,

u

prijevodu vazda iskazuje

jafce ili

slabije

od originala.
traduttore
sto re-

S toga pravo kaze ona
traditore (prevodilac

poslo\ica italijanska:

izdajica). Prije

.

nego

5emo dubrova5koj slovinskoj formi one Brankove stihove:
,,0j
ti

jezika,

ponavljajuci

krasni Dubroveaue,

N»s i danas beli dane, Ta sa pesme iz starine Puue slave i miline!

red

nam

je natuknuti stogod o prvijem prirodnijem

plo-

dovima dubrova^ke pitomosti.
6ani

— Vuk se
pjesme.
su
se

tuzi,

da Dubrovu

nemaju nikakve
rimski

narodne

Na ovom cemo
dijelili

se najprije zaustaviti. Dubrov^ani

dva

elemental
ujedno
s

i

sloviuski,

sve

dok
posto

su

se

stopili

opcijem

nazivom:
(sv.
i

fuh dubrovacki^ primajuci
Vlaha),
sv.

jedan grb, jedan
stijeg sv.

stijcg

pometnuse
(rimski);

i

Srgja (slovinski),
i

Zenobija

ali

ipak ostade

u naprijed na vladi elemenat

rimski,

kao
i

uljugjeniji, iz

koga

je poteklo

u

prvo

doba

plemstvo

veci dio gragjanstva.
s

Tek

se elemenat

latinski

smijesao

elementom slovinskijem, odmah zapo5e knjizevnost umjetna, biva navrtanje klasicizma gr^ko-latinskoga na formu
jezika slovinskoga.

Ko

je hajao dakle za

proizvode

pri-

183
rodne, biva za pjesme
5itati ni

narodne?
te

Seljanin

nije

znao

ni

pisati,

nego su
sina.

pjesme samo

predajom
se

pro-

lazile

od oca na
biti

Te pjesme

s
i

malom izmjenom
one, sto

imale su

iste istovjetne

kao

danas

pjevaju u

nasem narodu. Seljaci su pjevali dakle zgode cjelokupnog naroda, kome su pripadali; i ako su se povjesni^ari dubrovacki sami nazivali nazione ragusea (narod

dubrovaSki), a sve ostale susjede naokolo sveopcijem ime-

nom nazione
poreci,

slava (narod slovinski). Ali ipak se
nije

ne

da
na-

da puk dubrovacki
i

pjevao u pjesmama

rodnijem
primjer

drzavne

dogagjaje. Dosta je spomenuti jedan
(lib.
III.),

iz

kronike Eusebija Kaboge
cistu.
iz

pa da odIvelja

mah budemo na Aleksij Komnen
V

Dogje jednom u Slano grcki car
sa

Trebizonde
gospodski

sedam
ugosti.

galija.

Ohmucevic-Grgurevic
put

ga

Car

odjedri
bolesna.

Spanje
tri

a

ostavi

u

Slanome
glas,

sina
se

Petra

Nakon
Ije

mjeseca
i

stize

da

potopilo

brodov-

carevo,

da se

spaslo

samo
te

trideset
ali

osoba.

Petar

Komnen pane u
Radeljevic,

strasno o5ajanje;

ga

je tjesio 0. P'rano

malobracanin,
Jelu, kcer

ga

nekako

nagovori,
prilaze

da

uzmc za zenu
boga jos
i

Ohmucevica. Tome
se

Ka-

ovo: „hoc cantationibus, et popularibus canti-

lenis celebratur, et traditur*', biva, ovo

pripovijeda

i

u narodnijem pjesmama. „Srpsko pjesnistvo, pise Matija
Ban,
imalo
se
stoji

roditi

u

ovomu gradu okolo devetoga
da
su
ter

vijeka, jer

u

povjesnici,

tada

Dubrovcani
ih

pjevali junastva srpskijeh vitezova,

da

je

jedan

knez neretvanski zamolio, da

i

njegov narod svojim pje-

smam

slave".

Kad

se promisli,

da je radi

kuge, koja je
i

harala u vise navrataka, cestijeh ratova, tresnje
jeh nezgoda propalo vise od polo vine
nijeh
bile
i

drugi-

umjetnijeh klasiC-

sastavaka,

nije

cuda

sto su se

malo po

malo gute

narodne umotvorine, koje su

visjele o

samoj predaji;
davnina,

pa ipak su neke preostale jos od davnijeh

184
su sad stampane, kao
.
.

n.

p.

pjesma o Vitaljkinji Ani:
mlada:

.

zfiljubise se,
(i\;x

U

Dju

vlastelieida
i

Mato Skati6,

Niki^ji Getal(1i6.

same po sebi mnoge narodne pjesme, koje su vec odavna u svijet tureiie. Medo Piicic kaze, da su bile sastavljene od seljaka Marka Knezevica (vitlgo: Marko Peric), iz Obuljena u
napoleonskijem ratovima
nikose
Rijeci.

U

Spomcnuli smo jos

od

prijc,

da

je

dum Gjuro

mnoge nama vec poznate polatinio, i poslao Miilleru, njema^kome povjesnifcaru. Mnoge jc po dubrovackoj okolici sakupio Krauss, knjizevnik njematki. Pa je u najnovije doba zabiljezio mnoge i Baldo Glavic, paroh
Feric
V

na Sipanu, a uza

nj

i

prilican broj diugijeh skupljaca.

I

megju Gothe-ovijem pjesmama ima jedna, koju
s

je preveo

italijanskog po Fortis-u (,,Hasan-aginica'').

U
jeziku

opce sto se tice narodnijeh pjesama, upucujemo

svakoga na posve pou5nu knjigu izdanu od
profesora

na italijanskom

Melka

Lucijanovica,

stampanu

u

Trstu god. 1895. („Lettcratura popolare dei Croati-Serbi'').

Narodne
filozofija,
i

poslovice, u kojijem

se

ogleda

prava

narodna
u
ni

sakupio je po narodu

Vuk
Ali

Karadzic, a opet je

Danicic izdao poslovice dubrovackc, koje
ni

nagje
jednoj

ru-

kopisu kod fratara Male Brace.

u

u

drugoj zbirci nijesu sve zabiljezene, jer ih ima jos
sija

sile-

u narodu,

i

sva jc prilika da ce
marljivijeh

vremenom
da
i

is^eznuti

ako se ne nagje

sakupljaca,

ih

otrgnu
ti-

vjecnom zaboravu. Najvisu zbirku od toliko
suca poslovica svakoga naroda ima
glasoviti knjizevnik
g.

toliko

Dr. Baldo Bogisic,

dubrovacki.
ili

PriCa

ili

legenda je bin materijalni,

istorijski,

u

kom se krije moralna, bogoslovna, ili lilozofska pouka. Ko ih ne razumije, cine mu se babustine, bajke, lakrdije,
i

nista drugo.

185

Vuk

je izdao knjigu pripovijedaka sakupljenijeh

po

narodu; grehota, da se Citaju

samo za uzor

jezika, a za

drugo nista! VrCeviceve su pripovijetke jedino
ske
ili

anegdot-

saljive;

i

ako su
i

i

one pravi uzor jezika. Vrijedno
o
(5osu
ili

je ovdje

napomenuti

narodne priCe

Heru,
iz

izdane

Vidom Vuleticem Vukasovicem, DubrovCaninom
u knjizevnosti,
legendu
i

Trstenoga, ^ovjekom poznatijem
radi arheologije
epigrafije.

nadasve

Dostojno je nekog filozofskog
sklopi

razmatranja, kako narod
poluistinitu,

odmah

kadgod
istorij-

a kadgod sasvijem idealnu za svaku
ili

sku zgodu, kad uema,

ne zna pozitivnijeh dokaza. Za

izgled cu spomenuti jednu fantasti^nu, bas posljednju od

onijeh sto

sam do sad

6uo.
i

Jednom odoh na
malo
naprijed

Brgat,

pa
koji

me

zelja

povuce da odem

putem,

vodi u Trebinje. Namjera

me

namjeri na

jedno

momCe
kako
za§to

od petnaest
je bio

ili

sesnaest godina. Bio je seljak

trebinjski,

crkve pravoslavne.

Tu u razgovoru stade da
te
i

besjedi,

u Diibrovniku,

rije^

po

rije5

pade razgovor
re5e,

nekako na kalugjere

na

fratre.

„Ja

znam,

se oni fratri vasi u Diibrovniku nazivlju fratri

od

Male

Brace, mati mi je pri^ala.
ti

Hoces da

ti

kazem?"

„A

pricaj, de!" ja

mu

rekoh, te on zapo5e ovako:

„Bila od davnijeh davnina u sred bijeloga Dubrov-

nika crkva, a na njezinu vrhu sjajao krst kao u vedrini
siince; njeki svecenici sluzili tu sluzbu

boziju.

Bila

bas
krsti,

utjeha

i

dusi

i

tijelu, jer bi

svak

ko
i

se

krstom

nasao u njoj duhovnu pomoc, a
hljeba, sto su svecenici dijelili
lostinja, koje bi

asta

fukara')

komad
i

narodu od priloga

mi-

pobozne duse namijenile na slavu

boziju.

A

u gradu

bili

muz

i

zena, ne vele zengjili, pa ih

spo-

pala djeca, da ih je bilo kao

misadi.

2ena

bila

prava

')

Afita

sati

:^

omiliti

—- bolestau; fukara jok =i ne.
;

=

siromah; zeugjil =^ bogat; begeni*
,

186
mati
Petra^), eto, a sta

sv.

da

ti

dalje

kazem?
njih!

te

svu djecu turi na put, a ostavi
ih goji
i

samo

dva

muskica,

da

ziri

kao krmad, da da
hrane

oprostis,

tamo

Caca

bio boleca srca, te bi u potaji pruzio stogod

ispod ruke

tijem svecenicima,
dorasli gojni

tu

oturenu

djecu.

Bogme
otac

u

svakome na5inu. Jednom

dovede

oba ova sin5ica doma uzgojena, kojijem mati
hrdoroga
i

domuza
crkvu


ni

prava
ti5ijega

ne

bi

bila

uskratila

mlijeka, u tu

na

svetanost

kad

je

bio

dernek,
vidjeti,

odjevene kao u gori cvijece. Tu su bas imali sto

vrsnika svojijeh sve u zlatnijem haljinama, gdje im narod
iskazuje dostojno po5itanje, kaonoti bozijim namjesnicima.

„Ovo su vam mlagja braca, koju sklonih u ovu bogomoIju!"

re5e otac
ovijeh

onoj

mala braca
Bogu, a kad
tako zove

— „Sto? zar su gospodi5ica?! — zapita narod.
V

dvojici.

oni

Te
a

tako ostanu oni za svega svoga zivota u

toj crkvi

sMeci

preminu

zamijene

ih

drugi

svecenici;

narod, kako je bio naufian zvati one prve
i

malom bracom^
ih
i

ostale

i

dan danasnji, a zvace
i

u napriobi^aju!*'

jed sve dok

tete

svijeta
prilozi

vijeka,

„Ne znam,

po

starom

mi jos
li?!"'

li

ovu moju pri^u. Jok, je

koh

ono mom5e — begenises — ,.Kamo srece —
re-

da ja mogu mudrovati tako u pricama! Ove mi

bo^ije svjetlosti, volim jednu taku

koje mi leze na palogu!''
zbija§, vigju ja!"
I

pn5u nego rpu knjiga
ti

A!

sa

mnom

sprdnju

nikako nije mogao da se

uvjeii,

da

')

Dubrovacki

i

hercegovacki puk vjenije da je mati

sv.

Petra bil»

zla

i

da

je

u dnu pakla. Narod je ovo izmislio, da dokaze, kako koga ne po
iijegovijem

Bog
tome
Dei

izabere za sebe, a izabere ga

dostojanstvima
izgled
i

(praedestinatio,
8v. Petar,

gratia gratis data --

u bogoslovju).

Velik je

glava Hristove crkve, kljncar raja,

porogjen

uzgo-

jen od matere zloceste.
(rijeci sv.

„Non

voleutis,

et currentis,

sed misorentis est

I'avla).

Narod tako sklopi svu

tu

bogoslovuu

teoriju

(de gratia) u jednu prioa.

Sja zbilja govoiim, te kao
jed,

187

-e
oti§te napri-

na mene nazuban,
zaogrnute

da stigne kuci za
istorijske

vidjela.

Miti su fizi5ke pojave

fantazijom,

a

le-

gende su
dokaza
i

zgode zacinjene fantazijom u nestaSici
a

poznavanja uzroka;
i

u

opce

se

dogodi,
ili

da
bo-

bude

fantasti5ki sastavljena

kojekakva moralna

goslovna nauka mjeste suhoparnijeh istorijskijeh dokaza;
tako bas
i

pri5a ovoga
i

momCeta

nije

drugo do 5ista

le-

moze tuma^iti po moralnijem i bogoslovnijem pravilima. Po sreci sam bio proCitao bas u te dane jednu duhovnu besjedu oca Vengenda, koja se kao
sve ostale,
ture,
s

u

kojoj, uzimljuci

on za osnov pri5icu
Jerusolima
odrt,
veli,

evangjeosku
nastupi

onom,

koji hodeci
i

iz

u Jerih
po

na

hajduke,

bi

od

njih

rije5ima
taj

Origena,

starodavnog pisca crkovnoga,

da je

5ovjek

simbol

svega nevoljnoga Ijudstva na ovom svijetu;

a

onaj, koji

nagjena na putu nosi u gostionicu,
Spasitelj
svijeta.

da je

sam

Hristos,

Gostionica je crkva od njega postavljelije5i
i

na na

zemlji,

u kojoj Bog

tjesi nevoljnike.

Dakle
se

po legendi onaj otac je sam Hristos
put Ijudsku, zdru^i se
Ijudska, koju
s

koji,

kad uze na

Ijudskom zadrugom.
istoriji,
i

A

zadruga

poznamo po
sv.

po vlastitom iskustvu,

prava je pravcata mati
broj Ijudi, koji postanu

Petia, koja zavoli

samo neki
ali

velikasi, a

druge

oturi;

ih

crkva prima

i

goji,

dok podrastu u njezinu uzgoju,

te se

proglasuju da su braca po

Bogu
sv.

svijeh velikasa

i

obijes-

nika ovoga svijeta.
sebi,

Red dakle

u svom osnovu, kao sliku, da tako reCemo, vasionske crkve Hristove koja proglasuje, da su svi Ijudi braca megju sobom, i da nema
razlikosti

Frana Asiskoga nosi u emblem, grb, mikroskopi^nu

od Covjeka do Covjeka,

i

ako su

mlagji jedan

prema drugome,

jer su se u zadnigu Ijudsku uvele

mnousli-

ge razlike ne po prirodi, nego umjetnijem na5inom
jed prilika, koje u svijetu vladaju, te se malo

po

malo

S^
ujdurisaSe
likosti
i

188

-G A
i

prijegjose u narav Ijudskn.
jakosti,
s

prirodne
ost.,

raz-

uma,

moraine cudi, Ijepote

opet se
gosti-

lako suglasuju
onice (crkve),

unutrasnjijera pravilima te bozije

po skladu Ijubavi evangjeoske.

Ovo razmatranje vodi nas da po njemu zaklju^imo
glavno
naCelo
uljugjenosti.

Umnost,

i

u opce

sva

nai

ravna prvobitna Ijudska naobrazba jest
prvo stvorenje
svijeta,

sinteti5na,

kao

u

kom

je bilo sve zajedno

(haos).

Kao

sto

imaju zivotinje sljepa^ke nagone u svojijem djei

lovanjima,

u svijem svojijem cutnjama, tako ima

i

6ovjek

u svom zdravom razumu (senso
koji bi se zvali

comune)
(istinti

neke

nagone,

nagoni razloSenja
a

razionali).

To

je misljenje nekijeh filozofa,
§kola), uz

osobito

Reid-a

(skotska

Ijepote,

mi pristajemo. Na tome se osnivaju sve idealnosti, vrhunaravnosti, koje se nahode u prikoga
i
i

rodnijem priCama

popijevkama svakoga naroda. Naravno,

da su svi ti pojmovi i ideje iz po5etka zamrsene s pojmovima, koje daje materijalna cutljivost. To sve skupa
nazva Kant, koji je
drugi

Kolumbo na
Ljudska
i

polju

iilozofije,

„subjektivnijem idejama*'.

pak uljugjenost

nije

drugo nego analiza svijeh ideja
smijesane in statu primitivo.
liCite

pojmova, koje tovjek ima
ih razdijeli, izidu razi

Kad
moze
sa

nauke, kao

n.

p.

poezija, moralnost, tilozotija

ost.

Vrhunac

je pitomosti,

kad
ali

se

spajati

zajedno

ono,

Sto je analiza razlu^ila,

ipak poznati
sintezom,

sto
s

pada. Covjek zapo5ne dakle

5emu prinjom opet i
da
vjera

dovrsava

svojii

naobrazbu.

Kad je na
narodnost
nije

tome vrhuncu ohra
vjera,

zovanosti, tad pozna da
nije lilozofija,
istorija,
i

nije

da

tilozotija

poezija,

da

poezija nije

ost.,

jer uvigja,

da

razli5ite

sposobnosti
se.

duha

daju pomocu razlozenja razliCitu nauku na po

Dakle jos ima po selima narodnijeh pjesama nesakupljenijeh.

Nazad malo vremena rece mi

seljak u 2upi: „0v-

dje pogibe Crijevic u boju proti Bosnjaku Baricu". Upitah

'B'

189

»e
„Prekju6er

ga otkle to zna, a on mi
bitku pripijevali uz gusle".

odgovori:

Vrijedi prilo^iti

smo tu §to Tom-

maseo pise o narodnijem pjesmama u opce u sastavku Stampanom 1844. u 9. i 10 svesku Euganskoga Casopisa u Padovi, prevedenom od Iva Kazna5ica (Trst, 1847.): ,.Majka je ime sveto kod Srba (Vesela mu Majkat zalosna

mu

majkal) Marko Kraljevic, koji nikoga ne
majci.

slusa,

po-

koran je slijepo
bratoni,
i

Takogjer

sestra,

koja

se

kune

^ena, koju o vje^anju vode
i

mu^u

toliki svatovi

uz pucanje

pjevanje, 5ega
tii

nema kod nijednog drugoga
je pjesni§tvo
iz

naroda. Kroz

doba proslo
pjevaju
siliio

naroda

srp-

skoga. Najprije se
se carstvo

uspomene
uzdi^e

14. vijeka,
i

Nemanjica

iznad gr^koga

kad pade

pod Lazarem na Kosovu. Iz ovoga doba malo nam je pjesama ostalo, ali se sto se ti6e Ijepote mogu isporediti doba prikazuje s najboljijem pjesmama gr5kijem. Drugo
Marka, biva narod u su^anjstvu, viuopiju
je
i

udvoricu. Trece

doba velikoga

nasilja

kad nastade hajdustvo.
o

Znafcajno je da narodne pjesme sute
Sto se ti^e lazlikosti vjera

svemu

Sto

latinske

i

grCke.

Ko
i

gleda

odnosaje spoljasnje rekao bi da su to dva razli^ta vjero-

zakona; ko gleda unutrasnje obiSaje porodica

megjusobbi

ne
to

odnosaje katolika

s

pravoslavnijem, rekao

da su

samo dva

razliCita obreda.
i

Ova

je

razlika vjerozakona

velika nesreca

Ijuta rana, ali ipak

ne toliko koliko se
6esto

neki strase a neki

nadaju. Crkva
i

se

spominje

u

prvoj epohi, u drugoj okovi
i

tamnice,

a

u

trecoj gora

hajduci:
Davori mi krsna goro rodna,
Jer uijesl nikad sama bila,
Jal'

bez vuka,
loci.

jali

bez hajduka!

Vila je genius
ali je

Priroda

je
s

drugarica

fcovjeku,

Srbin ne obo^ava, nego se

njom razgovara; gos

vori s ticama, s konjima

(Marko sa svojijem Sarcem),

du-

190
bravom. Ljepotu Ijudsku isporegjuje
Ijepotom:
s s

kakvom prirodnom

cvijetom, sa

^vinom

i

ost.

Kad hoce da
ili

pro-

cijeni vrijednost
veli:

kojega Covjeka, radi dobrote

Ijepote,

„Vrijedi grada Carigrada, bijela Dubrovnika". Srbii

raa su Carigrad

Dubrovnik obiCni uzori vrijednosti".
rekli,
i

Kad smo
slovinska
op6i.
ni').

ovo

pretpostavljamo,
uljugjenost

da je

bila

knjiievnost
slovinski

puka dubrovaCkodiiav-

ga jer jezik

posta,

od svega do svega, jezik
toliko su
i

A
i

stari jezik latinski osta jezik vlade, jezik
Ijubili

Koliko su Dubrov5ani

svoj

jezik,

Ijubili

svoju domovinu; koliko domovinu, toliko
dijelilo

jezik,

nikada se nije

jedno od drugoga. Domorodac
dubrovacki,
i

(patriota) je bio
slije

samo

onaj, koji govori

Pootkle

cemo
i
i

govoriti, §to je taj jezik

dubrovadki^
koji

istiCe,

koji

odnoSaj

ima

s

jezikom

sad

govore

Upravo jo§ i do danas ostadoSe u nasljegju DubrovCanima ostaci te iskljuSivosti, samo za svoj domorodni jezik. I danas se drze kao prave karikature, kao originali one porodice dubrovafcke, koje u kuci megju sobom zbore italijanski ili njema5ki. Kad se koji naSinac iz prosta puka usudi govoriti sa svoj ij em domorodcem drugijem jezikom, on mu odgovori s nekom porugom:
Srbi
Hrvati.

„Nemoj zaboravit na§ki!"
„Brate! ostavi karikatui-e
Taj pu6ki jezik „na§ki",

(lingua volgare),

ili

mu
bio

reCe:

na

stranu,
je

govori mi naSki!"

kakav

uprav

ne

poznamo po nikakvijem spomenicima

iz starine,

do jedino

')

Latinski su u op6e zborili u senatu, jos do pocetka

15.
rijec

vijeka.

Korizmeui propovjednici bu propovijedali senatu
latinski, latinski se govorilo
Ijudi, a slovinski

u Luzi

boziju

na opijelima

i

sprovodima

znamenitijeh
kujizevuik
6irilicom

na svakom

drugom

mjestu.

Kuku]jevi6,

brvatski,

nagje u Maloj Bradi na

staroslaveuskome jeziku,

pisane, sve pri5e starodavne, sa male varijaeija

one

iste,

koje su se

hranile
je

i

po ostalijem srpskijem manastirima istocue crkve, od kojijeh

ueke izdao Jagi6.

:

191
po komedijama Dr2i6a 15.
16.

i

vijeka.

Svi

su

ostali

spisi

umjetni na
s

knji^evnom jeziku.

To

je

„na§ki"

smijeSano

tolikom
vidi

italijanstiiiom, tolikijem

grecizmima,

da se odmah
latinski
i

na prvi pogled, da su klasicizam gr6ko-

knji^evnost italijanska jedini imali utjecaja

na
su
svi

dubrovaCku knjizevnost.
maci vlast mleta5ka,
se knjizevnici,
i

U

Dalmaciji se jos za rana udoitalijanski,

prevlada jezik

te

koji su gojili
i

duh

slovinski,

obracali

Dubrovniku; dapafie jos

dolazili

u Dubrovnik kao Turci

na cabu,
Zmajevic
Kanavelic

i

senatu dubrova6kome posvecivali svoje knjige,
iz

kao: Barakovic
iz s

Zadra,

Dra^ic
i

i

Karaman

iz

Spljeta,

Kotora,
Kor5ule,

Hektorovic
i

Pelegrinovic sa Hvara;

tugju mjestu boravili,
govorili.

Pa kad su DubrovCani i u vazda su megju sobom „na§ki"
ost.
i

Kad

bi

Boskovic u rimskom liceju ex cathedra
fizi5ke

predavao svoje
izdigao iznad

matematiCke

lekcije,

i

kad

bi se

razuma
se

svojijeh sluSalaca, tad bi
rije^,
i

dosta puta presjekao
naskij

ponukao
shvacanja
i

ga,

— govoreci mu
Faustin
pi§e,

mu

Kunic

da

snizi

do

u5enika.
Italiji!)

Galjuf (koji je stanovao, pa

umro u

kako
sa-

vec

spomenusmo,
ikad
se

u

svojijem

latinskijem

razgovorima
(da

Absit a nobis patriae linquae contemptus!
6uva, da mi
stavlja:

Bog

pogrdimo

domorodni
kad, se

jezik!),

pa. naali

„Nek

domorodnom
ili

jeziku dade prvijenstvo,
pruzi

njegove Ijepote nek sinu onda,

sveCanija
uzvi-

prigoda da se §to govori

pi§e."*)

Dzono Rastic

suje kanonika Ferica, sto je prvi Evropi priopcio

na

la-

tinskom jeziku mnogo poslovica domorodnijeh, da poka^e
svijetu koliko je

jaka mudrost narodna:
mascula gentis,

Quae

tulerit nostrae sapieutia

')

„Detui* liuguae patriae piiucipatus, ejus
euitescaut,

tamen

oruamenta

tune

quidem

quum

solemuior aderit ad dissereudum, et scribeu-

dum

occasio!"

:

a* 192 -s
pa
prila2e,

da ce se Dubrovnik jo§ vi§e
i

proslaviti,

ako

sakupi sve svoje fraze, poslovice
Intero

izreke narodne.
gloria coelo!

summo Ragusae

it

Pisali su latinski, latinski

driavne poslove

opravljali,

a

vazda
vaCkoj

se

diiali

Slavenima,

po

ouome

starodavnome
dubro-

stihu, koji su

staiiji

vazda

pripijevali

mladosti

Promite

...

rari,

Promite vo8 vires iugeuii,
Illyrieani pulchro verau celebrate

Raguaam.

Kad
vojniCka),

se

spomenemo, da
i

je Mariii Gundulic, prvi ute-

meljitelj jezuvitske crkve
tri

zavoda Skolskoga (sad bonica
jeziku

godine pou6avao u slovinskom
III.
i

nad-

vojvodu toskanskoga Ferdinanda

ostale zbog njihojezuviti,
i

va saveza

s

Dubrovnikom,

i

da su se
s

ako

pri-

doSlice iz Italije, tako bill pogodili

mjesnijem

prilika-

ma, da su „dubrovaCki" predavali klasiCke nauke, te da
je 0. Dellabella izdao 6ak
i

prvu giamatiku

slovinsku

i

razgovore duhovne u Cistomu jeziku dubrovafckomu (dru-

gu gramatiku objelodani kasnje Appendini, takogjer
janac),
i

Itali-

samo naSki govorilo, sto potvrgjuje i sam Galjuf rije5ima: In schola illyrice loquebamur nije nam ni malo 6udno zaSto se prostu puku, a osobito ienama, zabraiijivalo u staro doba u5enje italijanskoga jezika (politika, da narod ne dogje u uzak dodir sa susjeduijem Mle5icima). Ali po neprekidnom odnoda se je u
Skoli

§aju s Italijom jezik se italijanski ipak uvu5e u gragjaustvo,

da pogje za rukom svakom pitomom DubrovCaninu
i

da ga zna
teljica

govori, jer je taj jezik prvi
Italija je bila

proizvod
dojilja,

klasiu5i-

6izma grCko-latinskoga.

dakle
mati.

Dubrovnika

i

Dalmacije, nigda

Ne

uzgojiti

umno u svome jeziku, znaCi: pogrditi i prezirati svoju dovedemo do klasitnijeh izraza mater. „Da uzgojimo
se
i

193
svoj jezik,

kaze Gothe, treba se

u5iti

jezicima

tugjijem;

nigda ne pozna Covjek savrseno svoj jezik, nego kad je
izuCen u tugjijem jezicima. Koliko god ima jezika, toliko

ima
u

i

forama
i

Ijepote.

Jedna ideja kojamudrago, izreCena
drugoga jezika,
nista novo
5ini

formama
ideja.

oblicima

se

da je

druga
tiziCne

Mi ne mozemo

izumiti

(izuzevSi
novije),
i

nauke ah experientia^ koje

su

vazda

to

sve je bilo vec izumljeno jos od pamtivijeka;

nama

poi

tomcima ne opca svemu

ostaje drugo, nego tu istinu, koja je jedna
Ijudstvu, navrnuti
5ini

na drugu
i

formu

(iskazati

drugijem jezikom), da se
nosti vazda star
stari Titan,

nova;

tako je svijet umjeti

po

istini,

a vazda nov po Ijepoti, kao

koga vazda pomlagjuje Zora (Aurora),
isliodi

biva,

svaka nova forma, koja
brovnik

od

razli5itijeh jezika." Ita-

lijanski je jezik prvorogjeni sin staroga klasicizma, a
i

Duna-

Dalmacija su najblizi

susjedi

italijanskog
i

roda. Utjecaj je Italije starodavan, neprekidan
nasnji,
veli:

dan daposlovica

u prkos svijem naporima nijemstine;

a

„susjedstvo je polusrodstvo" (vicinanza di abitazione

mezza parentela).

Napomenucemo, kako

su

DubrovCani
od svojijeh
koje
su

udesavali svoj jezik*), koji bi surov

primali

susjeda Srba, pa ga uglagjivali na svoju ruku preko mnogobrojuijeh akademija u
razliSita

vremena,

se

zvale akademije: „Orlova", „Ispraznijeh", „Razbornijeh",

„Smetenijeh", „Sloznijeh"

i

ost.

One su

se

bavile

udegraje-

savapjem metra

i

jezika. Zadrzale su ipak nekoliko

mati5kijeh arhajizama, ostataka starog
zika, kojijem su zborila

dalmatinskog
I

plemena hrvatska.
na
taj

tako

posta

jezik dubrovaCki,
')

koji se

nafiin

udesi

da na-

Stari dubrovaeki lijeenik

Autun
ih

Ra(ii6, kad bi ga mi, ondasnji

uceniei gimuazija, pitali,
rijeci,


na

otkle su vadili uekijeh tako prikladnijeh

odgovorio bi: „Primali bi

na Taboru,
zagragju

sinko

(nekadasnje

pazariste

Hereegovaca

Ploeama,

Dubrovnika),

pa ih

opet surove u gradu izgladili."

13

194
sljeduje

i

na

se navrce forme klasicizma gi'5ko-latinskoga.
ii

Za

to se V. Zmajevic, arhijepiskop zadarski, prvi

Zakoji
knji-

(Iru zauze,

da se prestampajii
takogjer
za

svi

spisi

dubrovaSki,

se drze za klasi^ne, za poiikii

uaroda u svjetskijem

zevnijem djelima;

posla

u Kusiju

glaso\1toga

Mata

Karamana

preinakii

glagolaskijeh

crkovnijeh
do-

knjiga, jer se glagolaska liturgija iivede u Dalmaciju

zvolom papa rimskijeh, posto se ta hrvatska plemena pokrstise;
i

ako ju je crkveni sabor spljetski

g.

925. strogo

bio zabranio, ipak se vazda narod boiio za
bori se
i

glagolicu,

a

dan danasnji^). Vidimo opcenitu

misao

slovin-

sku nosenu od spisatelja dubrovackijeh: Gimdulica, Gjorgjica,

Bandura, Aletica, Tudizica, Rajcevica, a nadasve od
latinskoga;

Ferica. Dubrovacki je senat sebe drzao, da je

mena

i

ako su neki povjesnicari
n. p.

samo

ple-

vladiniili

jem utjecajem, kao
susjede naokolo:
yli Slavi
i

Rastic, pisali italijanski

la-

tinski, nazivljuci svoj
i

narod nazione rugusea^ a sve ostale
senat ipak se bavio

nostil vlcini Slavic questa nazione detaj
i

ost.;

ali

isti

u

opce

jezikom narodnijem-),
^avne posle
latinski.

ako je opravljao vazda svoje dr-

')

Red nam

je

spomenuti, da bi franeuski

knljevi
i

pri

kruuisfiiijii

u Reims-u, kad su se zakliujali, da ee po

pravdi

zakonu

vladati

svojijem uarodom, stavili ruku na glagolaisko evangjelje, koje se liruni

u

toj

erkvi.

torn evangjelistaru

mnogo

je

opa/.-^ka filoloskijeh

izdao

u ovo doba Biliarfsky, knjizevnik rnski.
'*)

Plemstvo se
plemstvo
i

i

gragjanstvo u Dubrovniku jos

iz

rana poslovinilo:
htje<le

to sto
i

gragjanstvo po ostaloj Dalmaeiji ne
osvojenja.

niposto

prije

mletaekoga

Jos govore po gradoviina

u

Dalmaeiji

i

nostri Morlacchi, jos je zestoka ta imtonomija u Dalrnaciji. Diugov-

dje

6emo

govoriti,
s

kako

je

postala u
sto
i

l)ubrovniku, gdje
vet'r

nije
ii

piirodna

nego dovedeiia
se

dvoia.

Kao

sujo

dosle rekii,
italijauskog,
ui

bubrovniku

mnogo

uapisalo italijanski
izu6ijeh

prevelo

s

ali

Dubrovuik
ui

nije

uikad dao

spisatelja

italijnnskiieh,

Tomasea

Pa-

ravia,

kao Dalmaeija.

196
Senat je poslao 0. Joakima Stulica, malobracanina,

po sloviiiskijem zemljama carstva austrijskoga,
gradiva za svoj
slaviii

da

kupi

rje5nik.

Andrija Altestic^), Dubrovcanin,
Katari-

diplomat, covjek u velike u milosti carice

ne IL, dopustom senata preda

cam Napoleonu pismenu
opcenit dise

preporuku, da se za svu „Iliriju" podigne u Dubrovniku

akademija nauSnijeh
plomatski jezik.

Ijudi, koji bi priregjivali

Ovaj dubrova5ki jezik toliko

poje,

kaza zgodan da

izrazi klasicizam grcko-latinski,

da se
iz

kad

se ono g. 1848. vas

narod u opce probudi
narjeSje

svog
jedino

mrtvila, isprva drzalo, da je dubrovacko

kojijem se moze knjizevno pisati po svemu narodu. Toga
misljenja

bijahu

poglaviti

knjizevnici

hrvatski,

megju

kojijem Ljudevit Gaj, kolovogja toga literamoga pokreta.

Tome

se oprijeM Stanko

Vraz u onoj

glasovitoj poslanici,

koju spremi Gaju, napominjuci mu, da je dubrovacko narjeCje bilo

dobro skovano da izrazi
klasicizam

poetske

Ijepote,

ali

vazda nasljedujuci

grCko-latinski.
ili

Napomenu
nimalo Ciste
mitologiju,

mu

jos,

da Dubrovcani nemaju nego malo

proze slovinske, da ukupni narod ima:

svoju

svoje poslovice, svoje pri5e, svoje narodne pjesme; a
je

da
i

kod DubrovCana samo odjeca

slovinska, a

harakter
ili

oblige svijeh poetskijeh izuma
lijanski (jer su se

ili

grCko-latinski,
i

ita-

mnogo

bavili prijevodima),

da za

to

novi klasicizam narodni ima poteci od narodne mitologije,

od poslovica,

priCa, narodnijeh

pjesama

i

ost.,

i

za

to valja traziti izvor jezika (jer je dubrovaCki jezik

jedan ogranak), a

taj je izvor

— jezik

samo

plemena srpsko-

') Galjuf jjise: „Nos iu lyeeo rliagusiuo ante annum aetatis duodecimum ad rethorieam aggregati aemulabamur aequales nostros, et ill primis Andream Altesti, Ragusiuum, magno vero ingenio, et magno

auiino vere admirabilem", biva da se

natjecao

u

skoli

s

ueeuieima

svoga razreda, a najvedma

s

Andrijom Altesti6em, Dubroveaninom, do

cuda veleumuijem

i

veledusjiijem.

196
ga.

„Treba,

pise Vraz,

iskati onaj
V

cistiy

surovi (ne
zahti-

izglagjeni od akadeniija) srpski jezik.-' Vrazovo se

jevanje do danas

i

neliotice izvrsuje. Citajuci djela:
i

Ka-

radzica, VrSevica, Pucica, Njegusa
hrvatski, od

dr.,

vas narod srpskostil

Zagreba do Arbanije,
spisatelji,
Ilijc,

svoj

svaki dan sve

to vece poljepsava, tako
javili

da su se od 1848. do danas po-

mnogi ukusni

kao

n.

p.

Mazuianic,

Pre-

rado\ic, Jovanovic,

Botic, Buzolic, Ban, Kazali,
je

Kastila

znaMc

i

episkop dubrovacki Vodopic, koji

radi

toliko zanimljiv,

da ne znas komu
i

bi

dao prvijenstvo pocniogorskonie
strane, a

gledom na Ijepote jezika
ili

stila:

episkopu
s

dubrovackome. Kod ovakijeh izvora
s

jedne

sve dubrovacke knjizeMiosti
niknuti
i

druge,

moze

prelijepo

po-

gojiti
V

se

od potomaka novi klasicizam narodni.
za Italijance,
to

A

pogledom na

jezik, sto je toskanski

ka-

stilijanski za Spanjce, pariski za

Francuze,
jezik

je herce-

govaSki za juzne Slavene. Ali narodni
zgodniji je vazda za neke

dubrovacki

grane

knjizevuosti,

kao
jer

n.

p.

za novele, za humoristiCne spise, za

komedije,

je

u

njemu mnogo
je puk, koji
bi'o

filosofskoga smisla,

da se odmah
naucnjak,
ih

vidi,

da
Do-

ga je kovao, bio uljugjeniji od

ostalijeh.

bi

bilo,

kad

bi se stavio koji
i

da
s

prikupi
tilosof-

izreke dubrovaCke exclusive,

da

protumaCi

skog vidika. Mi ovdje ne niozenio
ra, ali

iznijeti

mnogo
za

prinije-

cemo

ih

samo

pet sest spomenuti

ogled.

Za

gospodin nego sam Bog, te govore „Gospodin Bog'', mozda po italijanskoni il Signore^ Cijem Italijanci oznacuju Boga (Manzoni pise,') da fra Ilristo govori Loviu, da ce ga Bog ponioei, a LoDubrovtanina na
priliku, nije niko

vro odgovara:
su Ijudi
jeti

,,Si,

quello e

il

Signore davvero"'), a ostali
,.gospari*'); jer ri-

samo ,.gospodan*' (pokraceno

na in:

seljanin, gragjanin, gospodin,

dvoranin,

kazu

'j

Froiiiessi Sj^)08i c.

V.

;

197

da su

ti

pqjmovi u bitnosti kojega

lica,

a

rije^i

na

ar.

kazii (la nijesu

u osobi po naravi, ncgo prilozcni bitnosti
i

kao: zlatar, gospar, crevljar

ost.
s

Nemoc

u Dubrovniku da
jc

zna^i bolovanje. Filosofski tako
zivot neprcstano djelovanje,
djelovati"', ergo

torn rijefii kazu,

bolovanje

dakle:

„ne

moci
ili

ne moci
I

zivjeti.

Lero

je naziv djeteta

mladica raspustena.

ako je

rijec 5isto

gr5ka

(Xf;poc,

onaj
njiIju-

koji govori ludosti), ipak

zgodno izrazuje

neslanost
i

hovu. Jos

II

ijjesnistvu
i

zovu gdjekad „Leronr'
i

boga

bavi (Cupido),

tako dokazuju ispraznost

suludnost, ko-

ja se u opce nahodi u zaljubama').

niku znaci obilno, jer se obilno

Srcano u Dubrovdava samo srcem. Tu
ro&e".

me

skoro upita jedno dijete dubrovacko, zasto u Dubrovrobe'^^

niku govorc: Jedan milj

Jedna ura

Prem-

da je „roba*'
bolji ti

rijec italijanska,

meni sijevnu u pameti, da
nego ono
latin-

tu bas prirodno narod

mudruje metafizikom, bas ko najto bolje receno,

mudraci

i

da je

sko spatium unius horae.

A

evo kako:
ili

Mjeriti stogod znaci uporediti duljinu, sirinu
zinu, s

te-

kakvom drugom duljinom, sirinom ili tezinom materijalnom. Kao sto su stari Dubrovcani mjerili duljinu platna, svite, sukna i ost., na lakat Orlandov, tako
su
i

prodavali na razlog svake duljine od sake do lakta
sv. Vlaha'^j.

Orlandova pred hramom

Takogjer

i

duljina

vremena jednoga cina ili djela mjeri se duljinom vremena drugoga cina ili djela. Izraelci u Sv. Pismu mjere
duljinu

jedne

setnje

sa

setnjom,

koju

su mogli po za-

konu
')

uciniti

u subotu (sahati habens
et

iter znaci

u

sv.

pi-

Latiui 8U govorili: Sapere,

amare vix Deis
kogagod,

conceditur, biva,

da

se

samo bogovi mogu
Zduri bi
liodili

zaljubiti u

a

ostati isto

pametni

suludujak se samo /aljubljuje.
')

od

duil^aua

do du6aiia,

i

uzimali

te

mjere duljine

(lakat

hraccio), pa 8 ujima pred Orlauda; ako bi koja bila kra6a
bi bio

nego koliko je duljiua od sake do lakta Orlaudova, du6andzija kaznjeu globom ili zatvorom.

198
smu, da je toliko jedno mjesto daleko od dinigoga, koli-

ko

sto bi Izraelac

mogao

preturiti puta
I

u

subotu, a
sii

da

ne prekrsi svetost subote).

djela

i

6ini

materijalni,

dakle materija se mjeri materijom; ne moze se mateiija

na nijedan na^in
nosti (ideje

mjeriti

idejom.

Prostor

i

Yrijeme

su

sami po sebi pojmovi apstraktni, u
subjektivne,
filosofa.

kojijem

nema
po

real-

forme

misljenja),

misljeiiju

vecega dijela

Po prirodnome dakle nagonu Dui

brovtani nahode, da ne mogii zamisliti prostor

vrijeme
izreci,
ost.

bez necega materijalnoga, a kad su
govore: ,,ura rohe^^ (materijalne),

to

usilovani
robe^^
,.milj
i

,.milj

U

ostalom je narodu takogjer obicna

rije5:

putovanja*',

„jedan sahat dana", 5ijem narod misli

na materijalnost
subjek-

dana; jer u prirodnome prvom razmisljanju ne nahodi Sto
je taj prostor, to vrijeme apstraktno (ideje cisto
V

tivne).

Cudnovato je da DubrovSani, kad hoce da po5aste
vazda

u razgovoru svog gragjanina visega od sebe,
i

mu

ime spomenu

n.

p.:

Gosparu

Ivo!

Gosparu Niko! Gospo
ost.,

Ane! Gospogja Mare!

Italijanski

da se re5e: Signor Gioi

vanni! Signor Nicolo! Signora

Anna

kazalo

bi

se

da govoris osobi tvoga reda, nekako odvise na domacu;
a tamo je u Dubrovniku znak osobita postovanja. To
istice,

ja mislim, od starina, jos od postanka Dubrovnika, jer se
iz

Epidavra uvukose mnoge

i

mnoge

rijeti

grcke

u

goii

vor dubrova^ki. Zvati koga po imenu velika je to tast

spjevima Homera. Nahodimo u Odiseji svaki cas: „0n ga
pozdravi
i

zazove po imenu."
je narjeSje,
iz

Ovo

kako smo

rekli,

plod mnogobrojnijeh
i

akademija, crpeno

hcrcegovaCkoga jezika
onaki,
. . .

nadostavlje-

no starom knjizevnom jeziku dubrovatkome. Taj je jezik
hercegovatki

.
.

bas

kako

ga

opisuje

Sundecic:

.jezik srpski,

zlatni jezik,'jezik

vila

pje-

va5ica,

jezik

sitnih

tamburica:

gibak,

gladak,

zvu5an, sladak, bogat, jedar, kr'jepak, vedar; je-

199 zik slave, jezik
strane da,

srca

.

.

."

Mi nadostavljamo
jos bolje izglagjen

s
i

na§e
izre-

kad budc

taj jezik

setan od akadcniija, kad nastane novi klasicizam po mitologiji naroduoj,
i

po pricama, po poslovicama narodnijem,
i

kada
i

se uza sve to upotrijebi jos
iz

narjecje

dubrovaC-

ko,

ono sto se vadi

staroga klasicizma
biti

dubrovackojezik

daliDiatinskoga,

onda ce

evropski

uglagjen

u

knjizevnosti nasijeh potomaka.

Prikazujuci u danasnja vremena blago
rodnijeh pjesama,
i

i

jezgm na-

u opce svijeh umotvorina nasega najeziku,
J.

roda na

Chiudina, knjizevnik spljetski, divno ocitova koliko moze jedan jezik da iskaze krasote drugoga jezika^). A to isto ocitova Nijemcima i Jakob Grimm, koji je podupirao i mikao Vuka na
italijanskom
sakupljauje narodiiijeh mnotvorina,

posto

Herder

istin-

skom ocjenom dokaza vrijednost narodnijeh j)jesama u svome birii pjesama: „Die Stimmen der Volker." Dosta
bi

bilo,
i

da se priopci u prijevodima

samo

ono,

sto

su

Vuk

Danicic skupili po svijem srpskijem krajevima. Sve

je to cisto

narodno blago. S toga ima mjesta ona izreka

Silvija Pellica

u „himni simcu", koju ispjeva
Men

okovan u

dnu tanmice Spielberga:
uso a tue })om}je,
seute:

Lo Slavo uon
Di luce
desir,

Si forte, si ardeute,

kad ima
nje

bi se poezija dijelila
i

u dva razreda, kao
i

sto

zbilja

biti

donekle, u subjektivnu

objektivnu.

Harakte-

ristika je svijeh

naroda slavenskijeh, da imaju to unutrpoezija). Toliko je to istinito,

nadahnuce (subjektivna
Viilja «hi se svogjer

')

kod toga spomeuemo ove Gothe-ove izreke:
koji glete inu se

;,Kad eitauui

kakav klasicni prijevod, mi smo tad kao ouaj,
115?.

ds kakvu Ijepoticu
raakriveim,"

pola zastrtu,

budi

zelja

da je vidi

200
da
svi

evropski spisatelji pripoznaju Slavenu, da on

sve

ostale narode

nadmasuje u misticizmu, dakle
govoriti.

i

u
je

masti.
toliko
Pii-

Stvara za to najobilniju mitologiju, pjevati

mu

u naravi, koliko
cic

i

To najbolje dokaza Medo

u svojoj

italijanskoj
i

kiijizi

La
iz

poesia

degli

Slavi.
ii

Isto predstavlja

Petar Zoranic
djelii

Niua zadarskoga,
per

svojijem „Pkininania",
te bi za to

poetskom
1500).

excellentiam^

nazvan ,.Samiazzaro slavo." To se djelo zove
(g.

uprav Metamorfosi Slave

Narod kad pjcva
slave niti

iie

tiazi,

da ga

iiiko hvali,

ne

zeli

mu

jc potreba;

nego kad pjeva uz gusle
(biva:
iiiii

ili iiz

tamburicu, hoce samo da dokaze hladiiu izuceuu

svijetu

kako pravi majstor stvor Ijiibi svoj pjesme). Izmegju svijeh zaiiosa prva

izum
pjesma;
bile

svoje

je

ona

mu
ta

je strast,

kojom izrazuje sve
i

ostale

strasti

mo-

raine kao poboznost, bile
i

nemoralne, kao poruga, osvekoju
pjeva

ost.

Tamburica (uz
i

pjesme
kiti

lirske),

i

gusle, uz koje pjeva

podulje stihove, kad

junastva,

osvete, satire,


i

to su

mu

sredstva mjeste nasega pera,

mjeste 51anaka

anonima nasijeh po novinama. Prilozicedubrova^kog
zep^'r

mo

ovdje dva anekdotitna primjera sa

mljista,

oba

iz

Konavala,

kraja

srpsko-slovinskoga

excellentiam. Umrije skoro u Pridvorju, u Konavlima, je-

dan

stari

guslar,

koga su

zvali

,.Kojo'',

ne znam od koje
prije smrti jedno

porodice, Covjek bogoljuban; guslanje njegovo bilo je vaz-

da zabava seljaka. Pripovijedaju, da se
ve5e,

kad

je sakupio

po

obi^aju
ti

porodicu
gjedoV"'

na

molitvu,
ga.

preko rozarija zaustavi.

,,Sta

je

upitase

„Ah!

— odgovori, — treba —

se

kad

zaustaviti u molitvi.

De

nu! skinite mi gusle, jer mi sad pade

na
da

um neka
u
je

misao, da je grehota nekako, da mi se
rav!"
s
I

otrgne

zabo-

tako je brze bolje

skiti

uz

gusle,

ne

H

uma

smetnuo.
ali

Jos se bolja oplete

meni u

Kona-

vlima;

taka, da je trudno zaboraviti. Otisao ja sa dva

:

!

!

3*
mlada
fratra

201
sa

-e
0. Ivankom,
i

Male Brace,

0. Andjel-

kom, dvijc candidiores animae,
od izgleda svecenicima,
bidragoni, u pohode
i


s

ako se ne

varam

jos

mladicem

nekijem

Lju-

kod nekog Konavljanina. Pri povratkr^mu. Tu nas uljudno po-

ku

valjalo

nam

je proci kroz

zdravise Konavljani koji su na

klupama

sjedili,
li

te se

mi

zaustavimo, da prozugamo
iipitah.

s

njima. „Umijete

guslati?" najbolje

,.Kako ne!"
sto

odgovorise

„ali

gudi onaj ondje,

sjedi

u prikrajku!"

Tad ugledah
nego
stogod

jednoga, gdje se zgurio, nije nas bio ni pozdravio,

muklo
zu

sjedio

i

mrko
te

gledao. Oni ga naturise, da

zapjeva. „Prijatelju! ja
iiiku,

mu

rekoh, skupusi stogod na br-

samo da

ne ometamo!" Rijeci
tie:
i

ne

odgovori,

vec sjede, te obori oci u

sve mislio,
su
stihovi

mislio,
sto

pa

na
za-

jednu smislio,

te zapoce;

ovo

sam

pamtio
Prva budi: na sveniu
i\Jili

ti

hva-la,

Boze

i

Bogorodice
ti,

Ja tad ushicen prisaptah 0. Ivanku: „Vidi

kako vaz-

da narod pocinje svoje pjesme
jedi,
i

s

molitvom!"

Pa

prosli-

zaglavi ovako:
Svesteuici, bozji uamjesnici
16'

u krcmu za fiataia nije

:

Crkvoiii

vhda biakup

i

popovi,

A

vi

stojte

u vasoj (lisiplini!

Posto tako ispjeva, ustade te ode ne pozdravivsi nikoga.
Svi se tad zgledase jedan

u drugoga. Mi iznenagjeni odkoji
i

mah odosmo, da probavimo podbok,
jem Ijudima ode uz
crkovnijeh.^)
') Ko ne komu god

nama

i

onitaj

nos. Obaznali

smo

poslije,

da se

Covjek tako htio osvetiti na guslama radi nekijeh posala

6e
i

<la

o

Za

to vlastolin

obazaa sto uprav prosti niski puk cijeni i govori cemu god, uek ne pristupa ni u krcme ni u kafane. dubrovacki rece seljaku, koga nagje da sjedi u ^prvoj
i

kafani, koja se bila otvorila u

Dubrovuiku

proSloga

vijeka:

,,Coeee,

eoeee,

kako

se zoves? izidi odovle, jer je ovo uas stranj!"

•a* 202

*G

Pregjimo sad na umjetnu slovinsku knjizevnost dubrovacku, posto je guslarstvo
i

u prijedmetima

i

ii

svoji-

jem nacinima

opce, te je isto istoN-jetno po

svemu uaseknjizevnost

mu

narodu.

Kad smo ono
dubrovacku u
tri

jos iz pocetka razdijelili
rekli

smo, da se prva epoha ima nazvati ,,dalmatinsko-cakavska*'. Ali to ipak
velike epohe,
nije

nikakav razlog, da se ove

rijeci

na smatra hrvatskijem uarjecjem
sti

jer se

cakavstiknjize\Tio-

na polju
se,

mogu

uzeti u

onom

smislu,

u kojemu

na

zalost,

uzindju dan danasnji. Koji je to danasnji

smisao,

vidje-

cemo

pri svrsi nase radnje.

A

sad, za bolje

razimiijeva-

nje ove razdiobe, red

nam

je prije svega ponoviti,

da je

zapadna rimska Dalmacija u piTO doba

bila zaprendjena

od plemeua hrvatskoga, a istoSna od plemena

srpskoga.

Na

svaki nafiin jos

i

onda su vec
toliko
i

bila

pomijesana
iza

oba
probi

ova plemena istoga naroda, a nekmoli docnije,
pasti

na Kosovu. Sad su

krupno pomijesani, da
poci
iskati

bila stvar

upravo smijesna

strastvena

kako se govori


svog
sje-

„materi muza", biva: u
(iisti

Dalmacije stanuju plemenom
Srbi. Sto se ti5e

Hrvati,

kom mjestu u kome pravi

Dubrovnika, znamo, da je bio od

postanka grad Slobodan, kao sto su danas sjedinjene
vero-amerikanske drzave.

Od kog

su naroda izvorno zau-

zete pojedine drzave tog saveza,
odgovoriti.

ne

nioze

se

pouzdano

Dzono Rastic pise:
Extulit
. .

.

Liberum ab exordio dia Ragusa caput, Haec geuuit vos, haec eduxit patria tales.

U

grad slobodni svak nagrce

odasvud.

Nije

cuda

§to su dalmatinski spisatelji zvali

dubrova^ke
vremena,

Hrvatima
Ita-

na polju knjizevnosti, kad su
lijancima.

ih

i

Italijanci nazivali

Pa

eto

i

Gioberti

u nasa

u

knjizi
sa-

„Primato'',

mece Dubrovnik megju zemlje

italijauske

3mo
za
to,

203
latinskijeh
i

jer

dade

nastade renesansa.

mnogo spisatelja Uz to se opaza jos
i

otkad
i

u
ii

Rimu,

u

Fjorenci, a nadasve u Padovi na svenau6istii,
Valle, incgjii Italijancima jos
tijeh

Prato delta

mnogo kipcva znameni-

Dubrovcana.') Polje knjizevnosti razlu5eno je od podosta prostraiiije nego polje narodI

Ija politi^koga, te jc

nosti, a vjersko jc

opet sire od obojega.

u

Westmin-

steru
oni

Londona stoje neki spomenici Dubrovcana; jesu li bill plcmenom Englezi? I u nasa su vremena u Paler-

mu

podigli spomenik Dodeiiainu,

kao

sto oni kazu,

italijanskom matematicaru a on
vao pravijem Dubrov^aninom.

se

tamo vazda priznas

Prva knjizevnost (cakavstina) uprav zapoCe

Maru

kom Marulicem,

Spljecaninom, koji napokon

i

iimrije

Dubrovniku. Slovinska plemena u istotnoj Dalmaciji sta-

jahu pod Vizancijom, te pripadahu patrijarsiji

carigrad-

kako vjera ima prvi utjecaj knjizevnosti svakoga naroda, tako je
skoj; a

u
i

svakoj

osnovnoj

njihova knjizevnost,
reci,

istom rogjena, bila stijesnjena, moze se
nastire kalugjera srpskijeh, te
nije

u same mau

obuhvatala
tipike

svom

po5etku

do jedino:
i

zivotopise

svetaca,

crkovne,

hronike, legende

ost; a zapadna Dalmacija,

spadajuci

crkvi zapadnoj, nije bila sa svijem izgubila uzgoje klasi-

cizma gr^ko-latinskoga,

te tako slovinska poezija

u

ovi-

jem krajevima zapoce prve
')

svoje oglede po tijem

pravi-

U

Noviuama Friulskijem od 20
Liaua je

Julija ove godiue

(1900)

stoji:

„Pripovijedao

profesor Miago8fovi6 da je ovijeh

daua pohodio
sto

glasovitu biblioteku S. D.uiiele, gdje ga ugodiio
galeriju glasovitijeli
je

izueuadi,

nagje

Dubiovcaua

Ouveui profesor pripovjedi

uam, da

u Monakovu u Bavarskoj otkrio pjesau u heksametrima latinskijem

od

Ivaua Polikarpa Severiatno
Feretreidos,

iz

Sibenika, humaniste

XV.

vii

jeka, s natpisom

gdje slavi Gvidobalda della Eovere
g.
1''22.,

njegova oca Fraua vojvode od Urbina. Izdanje je od
je nabavila

djelo

gradska biblioteka u Trstu. Miagostovie ide Martinu Rota
iz

u

Udine da

trazi isprava o glasovitom rezbaru

Sibenika."

3*
lima grcko-latinskijem.

204

*e

A

posto ta plemena slo\inska sjeknjizevnost
se

verne Dalmacije bijahu hrvatska,

takova
i

imala zvati hrvatskom, uz
Dubrovuik, jer se
i

koju

znamo

da

pristajase

u njemu pisalo iz prva cakavstinom ali ne potpuno cistom. Kako su pak Diibrovcaui sami sebe drzali; komu li su plemeuu piipadali, biva: oiii Slovinci, koji se

u Dubrovnik prvi nastanise
pr\ijeh

?

Kad

bi se su-

dilo

po knjize\Tiom pisanju
i

pjesnika,

mogli
i

bi

pripadati

plemenu hrvatskomu cakavstinc
i

radi, ali

po
biti

susjestvu svud u naokolo,

po

etnografiji,

ne

niogii

drugo nego Srbi.
Utjecaj srpski
i

brojcm prvijeh
sa

stano\Tiika

i

radi

politi^kijeh oduosaja, koje su imali

susjcdnijeni
jak,

krakiiji-

Ijevima, bauinia,

i

zupauima bijase tako
stokavstina
I
i

da

i

u

zevnosti preote

mah

jekavstina

prije

nego

po
i

ostaloj Dalmaciji.

Jagic pripoznaje

prevlast srpsku

moc

stokavstine, koja potisnu Sakavstinu iz knjizevnosti,
veli:

ali

ipak

,,Dubrovcani svoj tip narodni

nijesu

sma-

trali ni

hrvatskijem, ni srpskijem; po njihovu nazoru svoj
i

jezik su zvali slovinski,

taj

ikavski oblik nuka
i

me na
i

ovaj osjek: Dubrovnik jednako pripada

gomu
li5nije,

plemenu.'' Miklosic opet misli,

jednome

dru-

sto je dosta pri-

da se za cakavstinu

nije

nikad ni znalo u Du-

brovniku, nego da su samo pisali tako,

da

budu u

sa-

glasju knjizevnom s ostalijem dalmatinskijem spisateljima.

Zanimljivo je ono sto pise gosp. Dr. Milan Resetar

u uvodu svoje „Antologije dubrovatke linke'V) uvod mi upucujemo nase knjizevnike.

na

koji

Na
§ati,

svaki na^in zasluzuje ozbiljna razmisljanja

ono

njihovo nazivanje jezika „slovinskijem."

Mi
i

cerao

pokuje,

da

to

po mogucnosti svojoj

dokazemo.

Poznato

da je Dubrovnik bio od davnijeh davnina

u trgovackom,

*)

111.

kolo „Srp8k6 Kujiz. Zadruge'.

a*
i

205

-B
DubrovCani su se
Knjizevni
na-

u knji^evnom savezu u
Italijii

s

Italijom.

vracali

vi§e no igdje drugo.

italijan-

ski pokret drzao je Italiju

na polju knjizevuosti kao
bila

je-

dan narod,
licaje,

i

ako je

Italija

raskomadana

od

vise

stranijeh vlada. Kiijizevnici od Danta, Machiavelli-ja,
i

Fi-

od neizbrojnijeh
Italiju,

ostalijeh

u napiijed u svojijem
jednoga
cak su
isti
i

spisima nazivahu

kao

zemlju

naroda,

i

ako cemo

siiditi

po

niisljenju nekijeh,

ne podvige glasovitoga Valentina imale
Italiju sjedine,
i

same ratcilj, da tu
u
su

nekako su se pod,udarale
od onijeh
s

s

duhom mnos

gijeh Italijanaca jos

vremena.

Dubrovfiani,
se

neprestanoni

dodim
i

njima, upozuali su

naporima
da da

toga naroda, koji su toliki utjecaj na njih imali,
se
i

u neko doba
oni spadaju

oni poSeli osvjescivati

i

domisljati,

nekom narodu rastrganu od svog postanka,
i

koji stenje

podlozan

Nijemcu
i

i

Madzaru,

i

Mle5icu

na

zapadu, a Turtinu na istoku,
rasprostre narodnu ideju,
i

to

potaknu Gundulica, da

svom Osraanu, da „okolo Dubrovnika na sve strane slovinska je sva dizava." Njegovijem stopama udarise svi ostali. Ta se ista ideja piinii i kod susjeda; a u najnovije doba iza godine 1848. najvise kod Hrvata i nekijeh Srba, ali sada
rete

u

mo pod imenom
va
i

Ilirstva.

Kad

ustade KaSic, po5e da pje-

po

stilu

i

po obliku narodnome;
istoriji

on

u

svojoj

pje-

sniarici

uprav udari osnov

svega

naroda
i

srpsko-

hrvatskoga.

Tu pjeva
i

i

sv.

Savu
i

i

Nemanjice,
i

Frankoi

pana

i

Zvonimira,

Urose

Lazara,

Kresimira

Zrinj-

skoga. Ka6ic je pravi zakoniti naMjednik Gundulica. Nje-

gova je pjesmarica oade

mecum svakoga

prosta

i

u6ena
pro5ii

Covjeka narodnoga. Dosta je procitati natpis

pjesmarice:
si

„Razgovor ugodni naroda slovinskoga." Kad
tao

samo

ovaj natpis, dosta je,

mozes knjigu

zatvoriti,

kliknuti: questo era

un grande uomo! kao

sto re5e tu sko-

ro jedan knjizevnik narodni.

206 S jedne strane, gledajuci sami sobom, u kakvom se
zalosnom polozaju iiahodi dauas
cjelokupni

narod,
i

a

s

druge imajuci na umu, kako ga je dr2ao Gundulic
dubrovaCki pjesnici za njim, vrijedi

svi

da

ovdje

piilo^imo
sasta-

epigram nekoga nasega prijatelja
vljen

u

Dubrovniku,

prigodom otkrica spomenika Gunduliceva:
Tri 8U Gunduli^a: sipski, ^

Dubrovaeki

i

hrvatski;

N»jvise se euje o srpskom
Govoriti,
i

o hrvatskoin,
tijeli
I

Valja da je izmegj'

Dubrovaeki gori od svijeh

DubrovCani su se dakle

diiali

ogrankom rastrkanog
,.Ita-

slovinskog naroda. Ta

ideja prevlagjuje u njihovoj knji-

^evnosti. Ideja apstraktna,

kako

je bila do ju5er

i

lijanstvo"; u torn su dakle pretekli toliko

vremena

prije

sadaSnje, a sto

Bog da

i

nastajne narodne spisatelje. Gograiii

vorimo sad o svakoj pojedinoj
ne.

knjizeviiosti

narod-

Prvo je pjesma umjetna.

Znamo
imao
isti

da

je

Dubrovnik
i

u

domacemu
naokolo, a da

zivotu
se u

jezik

kao

susjedi

mu

prvo doba knjizevnosti bio ugodio SakavStini
ciji,

u

Dalma-

6iji

su knjizevnici prvi po5eli pisati slovinski po Mii

kloSicu, §to isto potvrgjuje
vif^chen Sprachen''^

Safafik {„Gesch'chte der sla-

Frag 1869)^ govoreci o Dalmatincima, da su u opce od plemena srpskoga. Poznati povjesni5ar Engel kori Zlatarica, sto jezik u Dalmaciji zove
hr-

vatskijem, te kaze, da je to posve krivo, posto je taj jezik 5isto

srpski; a da se ime hrvatsko spominje
u

samo

radi toga, sto je Dalmacija bila neko vrijeme

politit-

kijem svezama

s

Hrvatskom radi Ugarske (Geschickte des
56.

Unyarischen Reiches und seiner Nebenldnder, Halle 1801,
sv. 3.
str.

str.

135).

Gebhardi (Allgemeine Weltgeschichte^
als

c.

693) pi§e, da je jezik na§ mehr raschisch

croa-

207
tisch [vi§e

raski')

nego

hrvatski].

Zaglavimo
kaze

s

Gajem,
5isto
i

preporoditeljem knji^evnosti hrvatske, koji
bistro:

„Sav
i

sviet znade,

da smo mi knjizevnost
jos niti iz daleka
nije
ilirski

ilirsku

podigli

uveli;

mi nama

na

um

palo ikada tvarditi, da to nije serbski

vec

jezik;

paSe ponosimo se

i

hvalimo Bogu Velikome, sto mi Her-

vati s bratjom Serbljima

sada jedaii knjizevni jezik ima-

mo" („Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska" 1846. cistu ostali sto g., br. 31, str. 124).^) Kad smo vec na
se tiSe jezika,
sti

pogiedajmo sad
se miijetna

razli^ite strane knjizevno-

slovinske u Dubrovniku.

Pjesma
stito

kao u

ostaloj Evropi, a
dijelila

navla-

u

Italiji,

kako
i

je poznato,

u

dramatiku,
§to

u

epigram, satiru,
stole,

u prigodne pjesmice, kao
i

su:

epi-

elegije,

epitalamiji,

gozbeni

ditirambi.

svijem

')

Rask.'i

se

zvahi

upravo

najglaviiija
i

srpska oblast U8re<i prave
Toplica: raski je jezik da-

Srbije,

gdje se dauas nalazi Novi i^azar
i

kle isto sto
')

srpski.
lista,

U

istom broju pomenutog

spomiuje Gaj jos

i

ovo

sto

za-

sluzuje

da se izuese ua
cisti jezik

vitijelo

u dauasaje doba:
li

cuvao

ilirski,

u koga obieaji, ko

„U koga se je sanam je ponajvise gojio
kod Serod
kojih

od koleua narodiie pesme ilirske?

U svakom odgovoru na6i 6ete
u kojih od oltara do eobana

Serbljo

i

Serbstvo. Kako
sto
li

dakle, da se prepireiuo, sto je
Serbljali,

baljali uarodiio

iiije

;

kod
bi
i

uista biti ne moze, sto

iie

narodno

bilo;

kod
i

Serbljali

mi jezik u svojoj mudrosti
nosti uciti
bljali,

u svom bogastvu,
ilirski

obieaje u svojoj izvor-

moramo, ako lio6emo da
u
svetinji

zivot obuovitno;
i

kod

Ser-

koji su

svoga Serbstva onaj narodai dull
u

ouo rodo-

Ijubstvo uzdarzili,

kojim smo imi

iiovie

doba radi sloge
uskarsaeuvali,

podprostranimimeuom
suuli;

Ilirstva

novim zivotom
sve a

kod

Serbljali, koji su iiama

od stariue

kojim

mi malo
zemo.

ali

sasvim uista glede samoga uaroduoga zivota dati ue mo-

Dakle

ouaj, koji V el

i:

da sto
ili

je

serbsko nije

ilir-

sko, ili sto je ilirsko da uije

serbsko

(uaravno u siuislu sa-

me

naroduosti)

-

jest

ili

neznalica,

ueprijatelj sloge

izmegju Sia-

vjanah od velike grane Ilirske."

208
ovijem vrijedi da
stogod
proslovimo.

Dubrovnik,
i

kao

i

Dalmacija, slijedio je Italijance, koliko u opsegu
2aju, toliko nesto
Italija inia
i

sadr-

u metrici svojijeh pjesama.
epika,

Ali

ako

cigloga


se

mnogo

Dubrovnik nenia nego jednoga
sva

Gundulica; a
ispisalo

Dalmacija

bas

nijednoga.

Mnogo
neke
je
biva,

o

epu

Gundulicevu,

nije

potreba
nije

sve to ponavljati;

samo cemo napomenuti, da
napisao

bez

prili5nosti nagagjanje nekijeh nasijeh

spisatelja,

da

Gundulic

isprva

dva

razliCita

mala

epa,
i

,.Hrabrena junastva Vladislava kralja poljskoga",

drugi

ep

„Smrt
doba
prije

sultana

Osmana*' pa da

mu

dogje tek
je-

u
a

neko

na

pamet,

da
i

sastavi ta

dva epa u
spjevi
te

dan poveci. Po tome su prvi
tt

posljednji
li

Os madok
jedino

bill

napisani nego

oni od sredine,
i

je spajao ta

dva epa, smit ga sustize;
se

tako

se

tumafci nestasica nekijeh spjevova u sredini.

Umjetne su

pjesme

dijelile
i

vazda u pjesme: boknjizevnosti.
vise

goljubne
Vjera
i

i

Ijubavne kao

u italijanskoj

Ijubav nadahnuSe u italijanskoj knjizi
p.

epa,

kao

n.

Tasso-vu Gerusalemnte liberata^ ep vjerski per
i

excellentiam, koji s toga
tose

po^inje sa Canto

le

armi piei

ed

il

capitano .... (Pobozno oruzje pjevam
koji se osniva
i

vogju),
Ijubavi,

pa Ariostova Orlando Furioso^
i

na

pofcinje

odmah
(iene,

s

po5etka: Le donne,
vitezove,
i

cavalier, t^arme,

gli

amori

oruzje

i

Ijubavi).

Ijubavi,

kao svegj, bavi se

sad

uarodna

Vjerom i pjesma i kod

nas

i

u ostalijem pukovima.
Guslari naSega naroda
i

danas ce
ili

ti

pjevati
ili

mnogo
sveta-

ura: ^ivot, rad,

i

smrt Hristovu,

Bogoiodice,
I

ca koji su pred narodom viSe na glasu.
difci

Dubrovnik se

Dionom Palmoticem,

koji

spjeva

Kristijadu,

po uzoru latinskog epa pjesnika Vide (Vida). „Dubrov-

nik Ponovljen*' Jakete Palmotica s razlogom se ima uvrstiti megju pobo^e epe. Cesto bi i pobozni trubadu-

209
ri')
i

italijanski pristali uz

trubadure svjetske,
sliCne,
I

dapaCe
tijeh

su
pokoji

izrekc bile

megju sobom

kao

i

forma

boziiijeh

pjesama narodiiijeh.
la

sv.

Frano
biva,

AsiSki,

ustaiiovi red fratara
i

Male Brace, bio
e

je narodni trubadur,
Ijiibav

on pjeva V amove
e
s

sua donna^

vrlm-

iiaravnu,
iiajiiiiliju;

la

sua

donna, biva ubostvo, krepost iijemu
Ijubovcu, koja s njim uz krst
i

toga kad slikaju toga sveca, uz krst koji on
i

grli,

niecn slikari jos

stoji,

biva, siromastvo.

Pa takogjer
iz

prvi nasljednici sv.
u.

Frana
p. gia-

bijahu svi trubaduri, biva narodni guslari, kao
soviti fra

Jakobon

Todi,

i

fra Paciliko, sastavitelj pjes-

me

Dies

irae^ koja se

pjeva preko

latinskijeh

liturgija

kad su zadusnice.
Ljubavne pjesme u
Italiji

dale su prvi uzrok da se
i

utamani klasicizam gr5ko-latinski,
tivna ontologiCna kao sto

da jos prije zavlada
ne
nije

romanticizam, biva knjizevnost subjektivna, a
je

objek-

klasicizam,

da

dosla

Renesansa. Klasicizam dakle opijeva samo Ijepote objektivne zdruzene sa

svakom tdosofskom istinom
i

i

moralnom,
i

a u tome spajanju
stoji

pletivu Istine, Moralnosti

Ljepote

i

klasicna Ijepota gr^ko-latinska, koja je
poslovici:

veoma
izraziti

trud-

na po onoj grCkoj
potu,

wxaA^^a ta xaXi« (trudan je
biva
Ije-

izraz Ljepote) a laksi „ romanticizam",

kako

je

ti

subjektivno osjecas. Italijanci, prvorogjetrovatori) su

')

Trubaduri
u sr«'l]jjeum
se

(italij.

uarodui

guslari,

pjesnici

vi-

testva

vijeliu.

Domovina im
romantieua
i

je Proyeuee, u juznoj
i

Frauprovenviteske
i

cuskoj, otkle

ra/vila

poezija, aazvaiia jos
i

ealska. Kasiiije se pojavise

u Spauji

po

Italiji.

Pjevali

su

pjesme, a uadasve Karle

i

Paladine

(vitezove)

pred

uarodom

pri

gozbama

velikasa, te su se zvali „Charlatoues", po
koji

tomu

„6arlataui'',

u dauasujem smislu uaziv ouijeh,
dosta puta

pred

pukom
i

svasta

blebe6u.

Grrossi spominje u svom romanu Marco Visconti, da su trubaduri
bili
i

fratri

i

popovi, te cituje

jos

glasovita

trubadura
na-

kanojuika.

Njima su

slieui bili bardi, narodni pjevaei sjevernijeli

roda.

14

3ni sinovi

210

»G
donekle
taj

Grka

i

Latina, jedini su naslijedili

klasicizam, a

najvise

u

doba kad nastade
razmatrati

Renesansa.

Slavenski narodi u opce izrazuju Ijepotu kako je osjecaju a ne kako je

treba
i

objektivno.

Svjetlost
klasi^iiu

materijalna (sunce),

moralna (um) dokazuju tu

Ijepotu. Taj je smisao

imao pred o5ima

Silvio Pellico,

kad

je

u himni suncu spomenuo: Men
Lo
U80 a tuo

\
pompe
slavo

non

seute,

Si forte, si ardente

Di luce

desir,

biva Slaveni imaju subjektivno pjesnistvo; a italijanski je

narod smjesa gr5ko-latinska sa germanizmom.
naroda, koji pro valise u Italiju
i

U

navali

oborise vec

omlitavjelo

carstvo rimsko, ne propade duh klasicizma, a jo§

mnogo
gr6ko-

manje hriScanstvo, nego
latinski

ti

narodi

navrnuSe

duh

na

svoj harakter sjeverni.

Tako dakle klasicizam
koje
se
l>e

uze drugu foimu. Jedan je od najglavnijih haraktera ger-

manskijeh naroda, da je zena jedini ideal, oko
vije Ijepota uljugjenosti.

Dosta

je
,.In

pro5itati

Tacita

Germania da ostanes uvjeren:
J^ena je proro5ica
Ijepote
i i

femina credunt inesse

aliquid divinum (Drze da u zeni

ima neSto bo^anstveno)"
kod
nju
njih,
i i

svestenica^)
:

uzor

svake
pjevaju
bila

tizi^ne

i

moraine

dok
i

Grci

Latini

Ljepotu svukud gdje se nalazi

obozavaju,

u

muSkomu,

bila

u zenskomu, bila u svakom

terijalnom prijedmetu.

Za

to

ostade

f//r/,

drugom malei za imena
poSto-

ienska u jeziku italijanskom kao
vanja, a voi, vous znak

znak najviSega

manjega poStovanja prema svakoj
Marlum
roissa legntioDe

')

„Nam cum

uxores eorum ad

libertatem

ftc

eacerdotium nou impetrassent,

sutl'ucatis iufautibus suis

conciderunt

a se datis mutuig vulueribus" (Kad ujihove zeue
riju

poslaugtvom
i

k Mapopada-

ue postigose slobodu

i

sve6eu8tvo, zadavise svoju djecu

ie od rana koje zadadose

jedna diugoj) (Flor, knj. lU.).

211
jakosti
zi

i

veliCanstvu

i

prema

snazi koja se u opce nala-

u svakoj zadmzi mnogijeh^). Taj
ti

germanski

harakter
gr5ko-laiz Ijei

uMni, da kad

novi narodi prime knji^evnost

tinsku, prionu filosofiji platonskoj, koja u5i,

da se
a
i

pote razvija moral

i

metafizika, biva,
filosofija

da u lijepu ima
Italiji,

dobra

i

istinita.

Ta

zavlada u
i

najvise
otprije

se uvrijezi
se proglasi

na dvoru Medici; a
od Hemika
i

bez toga jos

Fridrika,

knjizevnijeh

careva

rimsko-germanskijeh, koji naigju na zestok otpor sa strane

papa rimskijeh;
je bilo

i

ako su borbe

papa

s

tijem

carevima
to

imale druge politi5ke svrhe (sto se tiCe

knjizevnosti,

samo

stvar uzgredna).

Ali

posto

Medici

obnove
i

platonizam,

taj

se vec raSiri svukud. Knjige

Vida

Ni-

kole Gu5etica, napisane

sve
I

na

Trstenome,
i

prozete
oci

su
ita-

samo dstijem platonizmom.
tnirchesche postojahu za
nici,

Dante

Petrarca,

lijanskog pjesnistva, bijahu platonci. Skole dantesche, pe-

mnogo vremena. DubrovaCki

pjes-

duhu slavenskom, nego u italijanskom, za to i poplavise svukud Ijubavne pjesme. Pjevati Ijubav i kakvu Ijepotu bilo je sinonim:
a
i

oni po Dalmaciji ne pjevaju u

biti knjizevnik,

za to ne valja vjerovati

da

su

sve

one

Ijubovce na^ijeh pjesnika bile realne. Zavlada

vec

opca

predrasuda, koja ne opada ni dan danasnji, da nijesi pjes-

DapaCe svaki bi pjesnik uzeo sebi, po izgledu Danta i Petrarke, ime kakvog realnog lica njemu po simpatiji poznata kao tip
nik,

ako ne opjeyas kakvu ^ensku

Ijepotu.

')

Da

je zbilja

tako,

uajbolje

dokazuje

sam

jezik

njemaeki. I u

njemu

se sie upotrebljava za osobe zeuske, biva

ona; a Sie opet kao
da se

pocasni naziv F«, koji je toliko u ujih
sasvijem rijetko euje
to
i

maha

preoteo,

du
te

(ti)

u razgovoru

s

najprostijim

osobama,
za oni

im

je

nekako zazorno

i

spominjati.

Uz

to se

Nijemci sluze sa sie ne sai
i

mo

za zenske osobe u pluralu, biva za one, nego
tri

ona^

dakle za sva

roda, eijem jos ve6u vaznost pripisuju

ouom

prvobit-

uom

sie

biva zeuskoj osobi.

3-

212

^e
se
istiCu
i

svoga estetskoga ideala. Megjii Dubrovcanima

kao

najbolji

ii

erotskijeni

pjesmama:
i

Miho Buiiic
i

Ignacij Gjorgjic

radi

Ijepote

zestine izreka:

megju
SimLo-

sadasnjijem pjesnicima nasoga naroda: Preradovir
de^ic, koji izmegju ostalog

ispjevase

i

Ijiibav

Marc
ciiia

pujke, pa Kazali. koji ispjeva ,.Zlatkii", osim anoinnmijeli

crkovnjaka danasnjijeh, koji radi ugleda svog
stojanstva crkve iiijcsu mogli piavijeiii
svoje erotske pjesme, u kojijeni lijepo
Ijubav.

i

do-

imenom
opijevaju

potpisati

idealim
ih
je

Te

se pjesme Ijubavne dijele

rasporedio sam Petrarca, uzor te skole

kao
u

sto
tri

razreda,

kao

sto su

i

tri

nara\iie mijeiic u Ijiibavi, biva: kad 6ezi

ne§ za Ijubavi, kad je imas

twee
vrsti.

kad

je

izgubis.
sje-

Petrarka je uzor za sve te
veiTiijeh

tri

Dakle harakter
promijeiii
in
(jenere^
ii

naroda

i

uvogjeiije

pbiloiiizma

stari

klasicizaiii,

biva estetski osjecaj ljei)ote
idealiia,

bila

ona morahia, bila

bila

niaterijalna:
i)oeziji

sentiiiien-

talizam iieki subjektivni, prvo u

(jer

pjeMiistvom

podiije svaka kiijizevnost), pa onda u
jeku,
i

i)rozi

u ovome

vi-

osnova drugu kiijizevnost, koja se zove

..roiiianti-

cizam/'

U

staroiim klasicizimi

l)i<)

je estetski osjecaj, koji
Istiuitost,

je vodio pjesiiike

da kite ujediio:
tri

Moralnost,

i

Ljepotu, posto su ove

stvari

u sebi uerazdjeljivo

troj-

stvo a sadasnji ih roiiianticizaui dijeli

svaku

za

sebe'j.

Crkva se razlogoui
dobro
istinito,

protivila

uvogjeuju

platoniznia,

biva
je

nauci, koja ka^e da sauio iz Ijepote potjefce
i

sve

^to

a kad tamo valja

iinati jos

a

in'iori isti-

•)

Posto kla8i6izani hoi^w [uavila,

ioin:uiti('ti/.:uu

ih

kao

8iil)jektivua
iie

kujizevnost ue tif^lmje; u skolama se «lauasnjijein po
ni r^^torika, ni
proi^otiija, iui

svijetu

uei:

ui

tnetatlsika,

ue^o da

uei»uici naiico

iuisliti
r<t-

svojom glavoiu (lava

se mogu/uio.st
t:iko

da u radnjauia sami
s

soboiii

zabiru kako je uajbolje; te
ju kojesta. I tako se u

radeci ui

repa ui

a

glave nabreka-

skolama

dava prvi zametak sadasujemu ro-

mantidiziuu.

213
nitost

i

moralnost, da od njih izagje Ijepota, te je za to
gojila
Italiji

crkva docnije
koja odgoji u

iilosoliju

Aristotclovu
Sv.

(Sholastiku),

goleina spisatelja

Tomu

akvin-

skoga

i

jos iiinoge ostalc. Besarion, iiiitropolit grcko-isto6-

ne

crkve
s

u

15.

vijeku,

ustroumni
i

spisatelj,

posto

se

zdriizi

crkvoni rimskom,

kao prorok dokaza u
i

svoji-

jem spisima svc goleme
trpjeti radi
ziti

stete

nesrece, koje ce

Evropa
nje-

toga sto su se crkve razdijelile, stade razlolilosotiju
i

tanko po tanko Platonovii

posljedice

zine nauke, te na taj iiacin on otvori
da,
i

oci crkvi

vasionoj,

ako je Platon
Veliki razdor,

u

pogaustvii

iiajvecma

ortodoksan,

ipak te vodi na prakticui neki materijalizani.
koji

postoji
i

u

covjeku megju
tilosoti
i

du-

som

i

tijelom, svjedoce jos

starodavni

pjesnici;

veliko

prignuce

materijalnosti

ne

daje

nam da vazda
s

vjerujemo
istinom.
lijepijeli

u

nerazlucno

spojenje Ijepotc

moralom

i

Sv.

Pismo
ali
i

prikazuje

dosta osoba presvetijeh
ali

i

u

lieu,

osoba zlocestijeh,

isto

lijepijeh,

kao

n.

pr.

„Josip bijase
et

Bogu drag

i

lijep".

Erat autem
sa

Joseph pulchra facie

decor us aspectu. Takogjer bijase a Absalom

David pobozan
et

i

lijep,
I

opet zlocest

svojom krasotom.
ipse

o

Amonu
(bijase

krivodjelcu se govori:
i

svom Erat
Sv.

valde pulcher

Anion veoma

lijep).

Pismo, koje nista zaludno ne spominje, tijem nas uci da
je Ijepota

na

zalost
i

cesto

puta razdijeljena

od

moralnosti

*).

Zato bas

tvrde danasnji klasiSni spisatelji,

') 1 ako je istiiiito, da kiivinu oskvrujuju i uiste vremeuom Ijepotu, kako i zdravJje tijela. Sv. Pismo u I'saimu 44. prestavlja izvrsuost budu6ega ^Mesije i u tijelii u dusi. ytili 8. veli: Krasaii oblicjem luegju siuovima Ijudi (speciosus forma prae liliis homiuum). To
i

isto pisu

i

klasicui pisci starodavui:

Gratior est pulciiro veniens e corpore virtus.

A

Foscolo:
.

.

.

L' aurea beltade,

Da

cui ebber unico ristoro ai mali

Le uate a

delirar meuti mortali.

i3*

214
s

-Ezi

da Ijubav moralna pocinje
savrsenije
i

oCi, jer je

osjecaj vida naji

nesto

f;rednje

megju Ijepotom moralnom

materijalnom,
sluha zivinski.

megju ostalijem osjetilima, koji su osim Gothe govon, da ,.sam vid budi u covjeku
i

sposobnosti dusevne
se slaze s njim,

s

njima se

spaja*',

a

i

Leopardi

kad kaze na jednom mjestu:
. . .

il

caro sguardo!

Sola degua del del cosa mortale.

Vodopic, episkop dubrovacki,
Jeli

mece u usta Tu^noj

ove

rije5i:

Duso,

i

si'ce

moje!

Moj

cv'jetu gizdavi!

Oci su poeetak

Od

nase Ijubavi.

Pa

eto
i

i

stari

Dubrovnik, kao

sto

u svemu,

tako

nam

je bas
i

u ovome ostavio dokaz svoje
sad kaze „oni se
dvoje

klasifcnosti.

U

nas se jo§

glednju'^

5ijem se

ozna5uje prva 5ista Ijubav, gdje

jediiie o6i djeluju, koji-

jem iskazuju duse jedna drugoj svoje znafcenje prenosi i docnije kad dvoje
stanu

osjecaje.

Ovo

se

zaljubljenijeh

poslu-

muz

i

zena. ,.Oni se lijepo gledaju^^

u

ovom

5aju zna6i;
ugasio.

da

se

zar

prve

Ijubavi

u

njima jos

nije

Od Grka

i

Latina prignuca materijalna bijahu oboi

zavana, jer je za njih materija bila vjekovita, kao

Bog.

Crkva odbaci tu

tafcku

klasicizma,

kao

§to

ne

htjede

upotrijebiti ni platonizam, koji

na

to isto vodi.

U

srednja
i

vremena Ijubav
bi

i

vjera blazili su one
i

okrutne

narode,

njihovo divljastvo, a pobozni

klasi^ni

spisatelji uzimali
ili

kakvu realnu Ijepotu kao simbol
ili
i

estetike,

idealne

Ijepote,

kakve kreposti

i

haraktera

svoje

narodnosti.

Beatrice

Laura bijahu simboli estetske Ijepote Dantu i Petrarki: a la mia donna, simbol je siromastva u pjessv.

mama

Frana. Razlitite Ijubovce u Orlandu Ariostovu^

ai

215

-s
drugo do
razli-

Tassovoj Gcriimlemme liherata^ nijesu

cite kreposti onijeh junaka.

ironitki opisivao

Pa i sam Cervantes, kad je junastva Don Kihota, mece mu gnusnu
Toboza, kao ideal
svoj
svi

seljanku, tromu, gadljavu Dulcineju od

njegova junastva. Tako

narodi svode

harakter,
i

svoja djela na jednu osobu, te
toj

sto se pripovijeda

pise

osobi,

ima

se

razumjeti

o
sv.

svemu narodu.

Izraelj

nadjevak patriarha Jakova u

Pismu, nadjevak je svega

naroda'). Quirites se zovu Rimljani po Kvirinu (nadjevak

Romula), koga zadoji vu5ica, a sin je boga Marta,
dokazuje silovitost
i

i

to

krvolocnost toga naroda.

Englezi prestavljaju sebe u Arturu; Nijemci u Arminiju; sjeverni narodi, koji

poplavise
koji

Francusku

i

Italiju,
i

prestavljeni

su

u

Orlandu,

je

znamen junastva
cita

gragjanske slobode: dvije poglavite harakteristike srednjijeh vremena. Vas se
spanjski
svoja

narod
djela,
i

u legendama
i

Cida; a narod
o5ituje u

srpski

teznje,

namjere
sto se

legendama o Kraljevicu Marku. Sve ono
se primijeniti

onjemupjeva, moze
gjeri su

na 6itav narod'). Kaluzapadna,
koliko

ga sahranili; tutnji u njegovu grobu; ima uskrs-

snuti: znaCi najprije

da je crkva toliko

istocna, hranila

i

gojila knjizevnost

slovinsku, jer je na-

rod podlegao pod jaram: njemacki, madzarski, italijanski
i

turski. Tutnjeti

u grobu

i

uskrsnuti

to

je

sad

bice

i

ulanje svega naroda srpsko-hrvatskoga.

Kao
stupio

posljedice tijeh nacela srednjijeh

vijekova

bili

su svi oni obredi, uz koje bi jedan

cavalier e (vitez) prip.

megju svoje drugove, kao

n.

blagoslov

ma5a u
Bas
i

')

Izrael je ouaj koji se bori silama
i

jacijem

od

sebe.

ava

poyjest

postauak Izraelaca ocito dokazuje, da je sam

Bog

osnovatelj

toga naroda.
')

Uskrs joduoga naroda pocinje vazda
i

najprije

na polju knjizevi

nosti
i

uljugjeuosti
jest

;

a pocetkom svake knjizevnosti

uljugjenosti

jos

u poganfltvu

kakva vjera

i

njezino svedenstvo.

216
crk\i,

i

ostalog oruzja (podlozcnje junastva
11

vjeri):

izbor

Ijubovce

torneima^ koja bi
j?a

niii

obicno bacila

ruka\icu

u znak, da
ili

je izabrala za branioca;
ili

uosnja
znaka,
Ijubavij.

sare

ili

grba,

drugoj^a

kakvoga

na stitu kako bi

odlucila Ijubovca (podlozenjc junastva

U

tu su
i

svrhu postojale
Italiji.

le

corti

deW amove po Francuskoj
da
i

po po

Spomcnucemo
i

jos

nodi
i

sv

Valentina

'j,

Njemackoj
nja

po Eiigleskoj, kao

sto

svi ostali takovi obi^aji,

proishode od stare navade Gerniaiiaca,

biva od postovaimali su u

prema

zeni. Trubadiiri

i

pjesiiici

umjetni

takijem opcijeni navadaiiia zapadiie Evrope izobilno gradiva,

da sastavljaju

Ijubaviiijch pjesaiiia.

I

ako

iiije

do-

pu^tala strogost inoralnoga zivota, koju zalitijevaju vlade
republikaiiske, da se
ti

receiii

ol)icaji

nastave u njihoviiie

jem zeniljama

(jer

sloboda

republikaiiska
iii

da,

da se
jas-

nijedno ropstvo javno prestavlja, daklc

ropstvo Ijubavi);
o5ito
i i

ipak je na polju knjizcvnosti
no,

kao

sto je

ta opca striija Ijubavi
spisatelje, dakle
i

zanijela

svuda

republi-

kanske

u Dubrovniku. Ali
gennaiiskijeh,

za

pravo
je

i i

bez tijeh

navada

i

haraktera

dosta

sam polozaj jednoga mjesta, gdje priroda ocarava svojijem krasotania, da pobudi u covjeku zanos za kakvom uzvisenoni Ijubavi. Za to bas mi i ne poznamo nijednoga pjesnika srpsko-hrvatskoga, koji nije pjevao kakvu Ijubav.

Samo
1630.

se
g.,

x\ntun

Kastratovic
pisati

iz

Dahnacije,
Ijubavi.

koji

uniiije

jodini usudi
bili

protiv
i

Dubrovfcani
i

su toliko jos
i

petrarcheschi^
n.
j).

pjevali Ijubav

izvorno
i

prevodeci, kao

,.Amintu'',

,,Pastor Fido",

tako

predugijeh epa, da se dosadi oiionie, koji se stavi da ih
profcita radi stila
i

jezika.

Dubrovcani

imaju

dapate

u

*)

14. Felnu.ujv je

dau

sv.

Valeutiua. Obicaj je bio (kako pise
sl,*ti
ii

Walter Scott u svojijem romaulma)
Ijubavne poslanice onome, koga
ti

oci
i

sv.

Valeutiua
bi
se

u

uo6i

Ijubi

kiv

tako

porodile

nove Ijubavi.

3*
svome narjecju
Evropi.
glio,
i

217

-e
nemaju
drugi
ni su-

glagol cuceti koga, koji

sjedni Srbi, ni Hrvati;
I

pa cak

ni

nijedan

jezik u
d'

sam

jezik francuski, koji je,

kako kaze

Aze-

najbolje sredstvo da se saopce ideje
piii

megju Ijudima:
piu prorijec

„e la lingua la piu precisa, la
filata";

logica, e la

uza sve to nema nego jednu jedinu
,.j'

aimers

te govore:
le

aime Dieu,
les

ma

patrie,

ma

mere, la science,
dajbudi

vaudeville,

epinards
isti

au jus".
s

Italijanci
te

spinac ne stavljaju u

razred

Bogom,
se

govore „mi

piacciono
zemljista
se dosta
i

gli

spinacci". DubrovCani, prebivaoci prekrasna

zgodna polozaja, gdje

dogodilo

i

dogagja

romana i Ijubavnijeh katastrofa, imaju izobilno rijeci u svome rjecniku Ijubavi, s kojijem se igraju izrazujuci tu strast. U tome poslu bi Hidza jedan od najnovijih uzora. Kao primjer spomenucemo:
Oj veselo Vesele, Vesela
I

u Veselu Nedjelju!')

Zorua

zora,

ka

je

/orici zor!')

Utjecaj svakojake moraine Ijepote u dubrovackome jeziku

ima zgodnu

rijec cuceti^

koja

kaze

da

Ijubljen

necijem

privlaci sebi Ijubitelja;

dok

Ijubiti znaci

da

Ijubitelj

ima
rijec

utjecaja na Ijubljenoga, te ga cini jos izvrsnijim; te tako
rijec cuceti

kaze nesto jace od IjuhHi. Najvise se ta
moralnijem.

cutim upotrebljava u Ijepotama

Po izgledu
u
s

Grka

i

DubrovCani pretvaraju u svojoj
:

poeziji

osobe

mastave uzduh, suuce, planine, koje se spajaju
rijekom, poljem, kao bozanstva
i

kakvom
polozaj

ninfe u staroj mitologiji.

Vise
')

ili

manje

to je

opce svemu narodu.

Svaki

„Vo8ela'' je bilo obicuo

ime gospogja dubrovackijeh, biva „8ignora
cetvrta nedjelja

Letizia".

„Ye8ela Nedjelja" zove se u crkvi zapadnoj

od korizme (Domiuica laetare).
')

Zorno

po selima dubrovackijem zovu: krasno.
i

Zor

u op6e zovo

9vaki zanos,

kad ho6e

izre6i idealnu Ijepotu.

la- 218

-G

ima svoju vilu, koja uprav nije drugo nego genius loci. Tako n. p. Dzivo Bunic opjeva Ijubav brda Srgja s ArioV nom (Umblom). ,.Ljubavi Cavalicc" popa Squadri s otoka Kolo^epa kazu samo brezuljak toga otoka, koji se zrcali u tihom moru i poragja Ijubav megjusobnu. Kazali po5inje

Zlatku

s

usklikom Ijepoti prirode u Rijeci:
se razljeva
zaiazi,

Po Humskim vodama Ijupko
I

Zrak premaljetnoga sunca kad
nad njim bavi
se,
i

nad

Djiin zas'jeva,
')

K6

draze da uigdje r'jeke ue upazi.

A

na drugom mjestu:
Blagi vjetric koj' prehodi

Zrak suucaui,

Drage Humle

tih

po vodi

Rano

rani.

Razumije se samo po

sebi,

da

stil

erotskijeh
stil

pje-

sama ima
poboznijeh.
janskijeh
njati.

biti

ukusan,

a veliCanstven

opet

pjesama

Ima dosta pjesama, koje su po ogledu italimnogo poniograliCne; necemo ih ovdje spomii

Kurelac ih je vec nekoliko sakupio

izdao

u

poje

sebnoj zbirci. Takogjer su

mnoge
i

i

satiricne,

dosta

spomenuti „Maruiika
suze" Ignacija

i

Pavicu"

onu

dmgu „Marunkove
nije bilo

Gjorgjica.

U

ono
i

doba
da ih

zazor

izdavati tijeh erotskijeh pjesama,
§tila,

nije tresnja uni-

a poslije nemar pometnuo, mi bi se

snebivali,

ko-

liko je toga
')

5uda

bilo

nagomilano u Dubrovniku;
Ivan
Lucij
povjesnicar

a
(lib.

da
4,

Stari 8U zvali

Rijeku Arion.

cap. 4.) pise: „per vallem einctam flueus (govori o Trebisnjici) nulli-

bique

exitnm

habens

a terra absorptum per occultos meatus in mare
antiquis

pronimpens flumen Humblam
zovu

Arionem
Zato

efficit".

Latinski je
selo

Humbla
i

od nase rijecim

hum

(brdo).

se

i

ono

pri

izvoru jos

danas zove uprav
i

Humolac,

sto se izopacilo

u

Eomoizislo

lae. Isto tako
Ije,

kraj

na ovijem humskijem brdima zvao se
iz

Zahum-

a po

vladaru

Zemlja Hercegova,

uega je

poeiije

Hercegovij^a.

3<
Bog pomo^e denijeh. To
Evrope.
i

219

-G
i

ono sto

je ostalo,

originalnijeh

i

preve-

bijase

opca

navada u juznijem

stranama

U

Gr5koj se pod jarmom turskijeh
Italija,

barbara go-

tovo istrazi; ostadc
svjez

ogranak gr5ke pitomosti, vazda
Italija

pomocu papstva, koje

uzdrzi.

torn

pise

Burckhardt ovako:
stvar, stroga

„Italijansko

je

hriscanstvo

osobita

moralnost bijase

mu

uvijek nepoznata. Crkva
eksistencije
i

razumje,

da je garancija njezine

u

Italiji

bozanstvena ustanova Petrova Prvijenstva,
jenstvo universalne kulture, koje vecijem

po torn prvi-

dijelom potjeCe

od ovog bozanstvenog prvijenstva. Perugjinac bijase ateista,

a slikao je najljepse glave Bogorodica. Papa

i

For-

narina sjegjahu 5esto uz Rafaela dok slikase. Papa Lav X.
i

Bembo, neobi5ni su

prelati,

Bondello, pisac pornograf11.

skijeh no vela, bijase biskup. Julij

ide glavom iz

Rima
u

u Bolonju da rasrgjena Michelangela moli da se
katolicki asketizam; ali njegova

vrati

Rim. Savonarola, tuzni fratar domenikanac, kusa da uvede

loma5a ne donese drugo
u
Germaniji,

nego

plac.

Dok
i

Luter grmljase
zabavljahu

MachiaItalija

velli-eve

komedije

u

Vatikanu.*)

u

stvari preuze stvari
biti

poprimi hriscanstvo, jer ima dvije goleme
svijetu,

da podigne proti
i

koje

ne

mogu nikada
prava,

ubijene: papstvo

pandekte (biva rimsko pravo), koje

ce biti osnova

svakoga

kojegmudrago

nastajnog

gragjanskog
')

i

privatnog." Uzimljuci Italiju
se
taj

kao

uzor zaprometnu u
pi§e

Luterauizam

na svrhu tijekom vremena u op6e
opet u materijalizam. „I1 papato"

racijonalizam, a
Carletti

Tomo
pura-

{Russia contemporanea 1895.)
esiste
nell'

„e la sola

autorita

meute morale, che ora

Europa

occidentale"

(papstvo je

jedina autoritat cisto moralna, sto

sad

postoji

u zapadnoj ETropi); a
piedi assolute,

Cyon opet
no
fedeli

veil:

„Due

autorita ancora
II

restano in
il

una
jos

morale, e Tatra materiale.

Kremlin, ed
1'

Vaticauo, tutti due resta-

a

far

rimicere intatta

autorita" (ostaju

na

nogama

dyije apsolutue autoritati, jedna moralna, a
'\

druga materijalna. Kremlj

Yatikan, oboje ostaje vijerno da sacuva citaTU autoritat),

^3-

220

»e
slozise
ii

jednicki,
i

sve

se

vlade

evropske

knjizevnosti

u kulturi.

Vazda

je bila prva

i

poglavita razlika megjii pjesprvi nikad

nikom narodnijem i umjetnijeni, da sam sebe, to sto drugi cini, spadao
spadao sadasnjoj
romaiiticiioj;

ne pjeva
klasicnoj,

on
s

skoli

opet

razlikom,
utjecaje

da

se

klasik kaze kao pasivan, biva opijeva

sto

Mne
kao
ili

na

nj

ili

strasti

ili

prilikc,
ti

dok se drugi
i

prestavlja

aktivan, biva kaze

kako on potice

budi

u sebi

kakvu
nici su

strast,

ili

koje

mu

drago stanje svoje duse.

,.Pjes-

kao

tice,

svaka malena buka, svaka im ncznatna

stvar cini da

pjevaju*',

govorio
I

je

Giusti.

Narodni

pjesnik drzi sebe Cesticoni prirode.

piiroda pjeva, biva

oglasuje se u svakoj svojoj pronijeni

kad

je
ili

uzdrniana,
zalost
i

take

1

narodni pjesnici kad osjete radost

nase

rodnu. Unijetni se pjesnik sjeca

svoje licnosti,

drzi

kao malen
pjesme:

svijet

sam za
satira,

sebe.

S

toga
i

izlaze

umjetne

elcgija,

epigram,

idil

ekloga.

je poznato, iza

Grka

se

kao klasicni

u

tijcm

Kako pjesmama
i

odlikuju Latini, a nadasve Ovidij. Svi nasinci bez razlike,
slijedeci klasicizam grcko-latinski, ostavili
gija.

su

nam

ele-

Zato ne sluzi ni spominjati, da elegija nije prirodna
je cvijet

duhu slavenskomu: ona
kakva
5ije

eksotican na polju nase

poezije. Nije taka satira^ vrsta pjesnistva, koja je,

se sad prikazuje

— onaka
biva u
cisto

bila

nepoznata Grcima; druki

su oni iskaljivali srce
i

porugom
a
i

psovkama,
skup

jambima
latinski.

u komedijama. Izvor sadasnje satire je
zna5i

Satira je rijec etrurska,

voca, sto se daje u Cast Cereri

Bahu,

svakoga
izlazi

otole

poznata u pravu rimskomu lex satura^). Dion Kasij pi^e:
„ Satira

je pjesma, ne onaka,

kako pisase
zuaci,

IjUciHj,

Horac,

')

Lex satura u rimskome pravu
se.

da nema puk giasovati za

mnogo prijedmeta
sto

sve u jedau put, kako je senat hotio, uego za sva-

na po

.

aPersij; iiego je onaka,

221

»G
se

kao

§to

mogaSe razabrati
i

iz

laznijeh

pjesiii,

kako pisase Pakiivij
bila

Enij."

*)

Satira je toliko
l)()slije

opca

megju Rimljanima,
naiodima, pa

da
u

izagje po
i
II

iijoj
i

u Evropi jedna vrsta osobita pjesprozi,

iiistva

poeziji

u

po svijem

i

naseniu.
skijeli,

Qua

je zaCetiiica dviju poglavitijeh
ironije
i

tigura. retor-

biva:

mrkm^mu. Arhiloh
objesi.

prvi

po5e

da

vrijegja lica svojijem jamhinut^ tako
iiemilo napanut,

da se neki Likambo,
Arhilohovijem stopa-

od pomame

ma

ode

Lucilij.

A

uglagjena satira stvor je Horaca, gdje

se pretresaju Ijudske

mane u
i

zadruzi

mnogijeh;

i

ako
vrenasli-

kadgod sam Horac siba
jedi Persij

ziva pojedina lica

onoga
izrugau

mena, ugagjajuci se republikanskom zivotu. Njega
i

Juvenal, u 6ijim
i

je

satirama

duh
re-

vremena cesarizma
uije sasvijem ni

stavljen nasuprot staromu

duhu

publikanskom, koji se onda nije bio jos udunuo, kao §to
u Dubrovniku jos ni do
danas.'-^)

Satire

Horaca

Citaju se

u svako doba

i

svukud, jer su svud iste

samo nekijem vremenima i mjestima. Ne treba spominjati, da je Dzono Rastic uajdostojniji nasljednik Horaca jos i po misljeuju Dzonu je napisao pouCnu rasprastrauijeh knjizevnika.
krivine Ijudske, dok su ostale namijenjene

vu profesor Broz. Imali su dakle

i

Grci

satiru;

ali

je

ona udarala samo na

lica

pojedina a ne uopce na krivde,

mane
zivjeli

i

smijesne

obi^aja

ovoga

svijeta in genere. Kal^o
i

je poznato, Dubrov^ani, Rimljani, MleSici

ostali, koji

su

u slobodnijem vladama republikanskijem, nijesu se

ustezali izdavati satira protiv lica.

Duh

se satiriCni posve
i

docna udunu u Dubrovniku, kao
')

sto

ga ima jos

sad u

Satyra est carmeu, non quomodo
eat,

scripseinint Lucilius,

Horatius,

Persius; sed

quod

coustabat ex variis poematibus, quale sciipse-

runt Pacuvius et Enuius/'
"*)

V. satire Pijerka Buni6a „Nedjelja na

Brsaljam"

i

,,EazgOYpri

ribarski"

222

Mlecima i u Rimu, sa svom vladom papa od toliko vijekova (dokaz su tome Paskvin i Marforlo^)^ koji jo§ postoje

u Rimu
dijelio,

i

do dana danasnjega).

U

Dubrovniku

se

narod

kao

uopce

u

svijem
bio

republikama, u to-

liko razreda: svaki je

razred

aristokratskiji

prema

drugomu niiemu; dakle vi§i razred, to se zna, pazio bi mane i krivine lica niiega reda i u pjesmama ih sibao;
a
lica istoga

reda opet su mogla, po pravu republikanske
Gdje-

slobode, pretresati u satirama sebi ravne. I tako je sati-

ra sluiila nekako za upravu moralnosti u narodu.

kad

bi do§la satira

do naCina

Arhilohova.

Jos

su

nam

njeki primjeri ostali

pod rukom, kao „Gomnajida*' D^ona
knez u Pridvorju u Konavli-

Palmotica.

Kad

je ovaj bio

ma, izagje proti njemu gnusna pjesma od nekoga SorkoCevica.

Kad

je proCitao, secuci se

pun jeda po gaju maondje
sastavi

nastira fratara Male Brace, naredi pisaru, da pi§e

na jabani ono, Mo
g.

mu bude
svom

govoriti.

Te

tako

1646. (kako drugi Lucilij) spomenutu pjesmu od preko
stihova, u kojoj se

600

grfcinom

uviijegjenog po-

nosa obara na svog
njezin sadriaj,
knjige, koji se

proti vnika.

Ko

je

rad

da

obazua

upucujemo ga na rukopisne zaostatke te jo§ i do sad Cuvaju kod mnogijeh u Du(Pauli),

brovniku.

Od pjesamaAndra Gjanpijera Pavlica
vlastelina, koji viSe slijedi

Grke nego

Latine u svojijem

satirama
24Vondac
i

(po

naCinu

Arhilohovu),

spomenucemo

samo

Satira Dubrovniku^ koja poCinje:
Oj po bi6u dauasDjemu

Sve bas

prieti

po naciuu,

Da
')

je svrha

Dubrovniku.
koji
je

Paikvin
taj

je bio

savac

rimski,

satirizovao

prolazuike.

Kad umrije
nom, na
(latira).

„ine§tar Pasko", postavise stup
satire.

pred ujegovijem du6aital.

koji bi iijepili evoje

Otole u

jeziku

pasquinata

Marforio
Iijepili

je

drugo mjesto odregjeuo u

istu

svrhu, na kojein

bi 86

katkad

odgoyori na Paskvinova pitanja.

3Ane BoSkovic

223

-e

docnije na tu satiru priloii:

Kad j' on reko ovo tada, Da sto izreko ne bi sada?

Opet

je

malo godina

poslije nje

njeki

sadasnji

priloiio

pitanje s odgovorom.

Pitauje:
Je
1'

se raspo taj trup tvrdi,

Da

te

zgadi

i

da smrdi?

Odgovor:
Sad bas ne
Al'
ti

znas, sto je bio:

'e

njegov spomen mio!

§to se uopce tiCe ovijeh satira, mi cemo, za
razumijevanje, ponoviti
rijefii

bolje

gosp.

d.ra Milana Re§etara

u predgovoru njegove „Aiitologije dubrovaCke lirike": „I
ova je vrsta pjesme
su
se, narofcito
i

dosla u Dubrovnik

iz

Italije,

gdje

u Fjorenci, viio rado pjevale, pa u njima
se

ima, kao

u italijauskijem, kojesta sto
pied

dandanas ne
drustvom
shva-

bi smjelo ni polako govoriti

postenijem

a

kamo

li

u sve glase pjevati! Ali

po

ondasnjem

canju to je bilo sasvijem drugova^ije: takove su
vrlo rado slusala
I
i

pjesme
du-

najfinija
i

gospoda muSka
i

i

2enska".

pirne jrjeame

holende

epistole

su
koji

pro^ete
se

hom

satin5kijem; a nadasve

epigrwrni,

kadgod

uzdignu do sarkasma.

Kad

umrije zlore5ni Maro Tudizic,')

Marojica Kaboga, kanonik arhidjakon, namijeni

mu

ovaj

epigram za

epitalije:
Attentis Satanas auribus obstupuit,
Iinpia Tudisi

cum panderet

ora Mariuus.

')

Pripovijeda

se,

da ovaj vlastelin, kad je bio ua umoru, re5e popu,
pred posteljom:

koji

mu

je 6atio molitve

„Muogo
kad

se

strasim pravde

bozije radi
te zato

moga

jezika!"

Na

to

mu pop
;

odgovori:
bi
li

„Go8paru! neka
se
to
pi'0(^ukalo

ne bude nimalo strah; jer u

gradu,

o
?

komu stogod zlo, Kad bi rekli da on

vazda bi svak pito

a pripovijeda

gospar Maro

govori, ne bi niko vjerovo."

224 Antun KaznaCic,
J.

Bunic,

Luko Dijego SorkoCevic,
satira
i

dugo ce se spominjati radi svojijeh
epigrama; a nadasve L.
D. pisa latinski, jer je bio jedan od

satiri5kijeli

Sorko^evic,

koji ih

sve ualatinista.

posljednjijeh

Vec

udunuo duh satire na grCku, a boj se i na latinsku. Sad ne ostaje niko osim gospara N. dr. L., koji se kao odvec skroman Covjek malo istite u javiiosti,
se

kaonoti kad


saj,

mu

je,

po primjeru starijeh Dubrov5aua,
i

knji^evno pisanje zabava a ne §to drugo

ueki

odi-

nadasve u ovo ialosno doba bratskijeh zadjevica.
satiri5kijeh epigrama, koje je

On
sa-

ima Citavu zbirku
stavio
i

sam

koje kaie gdjekad

komu
i

prijatelju.
lica,

Satira, bez

nadjevaka

imenovanja

protivna

duhu onijeh vremena,
da je
prava
Evropi
satira,

nije vele bila gojena
ti

u Dubrovniku.

Sokratska ironija (biva, kad

se spisatelj ne
bi

da

dosjetiti

nego tako ozbiljno govori, da

rekao e je
knjiga

istina) izagje
i

od
i

satire

latinske.

Tijeh

po

ima izobilja. Najglasovitije su „Don Kihot" Cervantes-a, ,.I1 Giorno" Parini-ja,
u pjesmi u prozi

i

„Fra Gerundio" Spanjskoga Jezuvita

Isle.

U

Dubrov-

niku

nema

te vrste

knjiga,

kao

ni

po

ostalom

nasem

narodu, osim „Fra Bakonje" Matavulja, spisatelja srpskoga, koja je jedina knjiga bumoristi^ua

u doba

sadasnje

naSe knjiievnosti. Neki vele, da
sadainji

iz

sokratske ironije izide
i

verizam^

po5ev§i

od

,.Don Juan-a" Byronova

PuSkinova „Evgenija"

do „Kabauice*'

Gogolja

i

onijeb

ostalijeh sadaSnjijeh romansijera ruskijeh*).

Zna
jer

se,

da

je

Zola najpretjeraniji verista na zapadu.
satira

Neki tvrde da je
budi

u opce

moralna, a nadasve 5ovjeka

verizam,

u

prirodnoj
')

savjesti

cutnju, moralni

osjecaj,

koji

Jedao

italijanski apis&telj
:

uasijeli

vremena

(Carletti) pise
pesioiisticiii
i

u knjizi

Russia contemparanea
se jos zovu,

„Svi pisci

veristiciii,

kako

li

u Evropi,
Turgenjev.

svi potjeSu iz Gogoljeve

„Kabauice". To

isto

potvrgjuje

i

225
svaki 6as
veli,

da ono nema

biti

onako, kako
prozi, bilo

se

pripoi

vijeda u opisima verizma

bilo
biti

u

u pjesmi,

da

bi za

to

Zola

imao

nazvan:

spisatelj

moralni

per excellentiam. Ako je to zbilja istina
mjestima,
6ita,

(sto je dosta su-

mnjivo, da jest), ta je istina posve relativna
ii

vremenima
i

i

kojijem se pise,

kao

i

osobi, koja te knjige

biva glede godista, polozaja

socijalnoga,

stupnja

kulture,

na kojem

se 5itatelj nahodi.

Kad
na

su

se Arhilo-

hove satire pjevale po Ateni, u Sparti su bile strogo zabranjene.

Papa

Siksto V. je osugjivao

galiju satiri5ke

pjesnike; a papa Benedikt XIV. svojom bi
Ijao sve satire uCinjene protiva

rukom popravbi ih

njemu,

pa

ovako

popravljene poslao piscu

s

porukom, da ce ih ovako posatire

pravljene bolje prodati. Ivan Ronge, trapista, proCitao bi
prije

mise clanke listova

ili

njemu namijenjene.
je najbolja

Upitan za uzrok, odgovorio
ratio
li

bi:

„Ovo
i

praepa-

ad

ynissam^ biva: prozdirati
se moliti!"

prastati bolje je nego
Austriji

samo Bogu

Kad

je

u

cenzura osu-

gjivala

neke satiri5ne

spisatelj e

njema5ke, u isto je doba
satire,

kralj pruski Fridrih

II.

Veliki rado 5itao njihove

govoreci: „A! ovi spisatelji nijesu skodljivi, dokle ne uzi-

maju
gdje

sto tisuca vojnika,

da budu za njih!"
gdje

Iz ovijeh

se
i

oStroumnijeh

rijeCi Fridrihovijeh najbolje razabire:

kad

moze
biti:

skoditi,

kad

i

li

opet koristiti satira.

Najukusnija je poetska forma epigram. Sadr^aj

mu
epi-

mo2e
i

satira,

Ijubavna pjesma, pjesma pobozna,
i

talamije, nekrolog,

moralna izreka. Epigram je uz to jos
5isto

najklasi^nija forma pjesnistva. Izvora je
bi se,

grCkoga.
nijesu
iz

Reklo
bavili

da se Latini do Katula
je
pr.

i

Marcijala

tom formom, jer Gadare Surijske g. 60

bas
Hr.

najtrudnija.

Meleagar
koju
i

skupi

epigrame
knjigu,

sezdese-

torice pjesnika grCkijeh

u

posebnu

nazva

,.Antologijom." Taj je skup
tao.

vremenom

sve vise

vi§e ras-

God.

1813. nagjena je u biblioteci

u Heidelbergu
15

3^
najobilatija zbirka

226 -E^
epigrama,
koju
je

gi'Ckijeh

sastavio

kalugjer grSki
bavili su se
i

Maksim Planuda. Prijevodom
dubrova5ki
knjizevnici

,.Antologijo-'

latmski:

Hidza

i

Betondic ih mnogo prevedose na jezik slovinski.
Rekli smo, da je epigram najklasiCniji
ski:

oblik
i

poet-

on je kao stozer
s

ili

vrhimac poezije kao
je sadrzaj

oda pinprvog
pogr6ki,

darska,
sve uzak,

tom samo razlikom, da
u
ove

druge

sirok.

Pindar je pjesnik

kome

pi§e Horac:

Pindarum quisquis studet aemulari,
Jule, ceratis ope daedalea

Nititur pennis
Ferret,

.

.

.

immeususque
.

ruit

profundo

Pindarus ore

.

.

Epigram suzuje misao
se rijeC

i

mjeri

rije5i,

koje bi

misao

bas

ta5no izrazile: a to je klasicizam u pogledu Ijepote. ,,Ova

ima ovdje metnuti a ne druga, ova
biti

izreka, a ne

druga"

:

svaki epigramatik tako u sebi razlozi.

Za

to svai

kako ima

epigram klasiCan u formi; ako bas
u
i

nije

kadgod u sadrzaju. Oda pindarska nasuprot

rasiruje glavdaljini

nu misao sa svakojakijem mislima, koje
neki odnosaj
s

i

imaju

glavnijem sadrzaj em; ako

ne

hsis strict e

logiCki. I to su oni uzleti {voli poetici): to je Pegas, konj

knlati,
Lib.
koji
I.)

na kome jasu
da

Muze.

Horac
put

n.

p.

2ali
i

(Oda

III.

mu

Virgil putuje

Atena,

sluti

brodu,
zaleti
i

ga

nosi,

dobre vjetrove; pa se u jedan 5as

pjeva

smjelost onijeh, koji su prvi po^eli
i

morem

broditi,

te opet pripijeva sva smionstva
ti

izume Ijudske, pa kaono
koju
vjeruje,

klasik,

si^e

do vrhunaravnosti, u

biva,
i

da su nad 5ovjekom neka
pokori
i

bica, kojijem treba

da se

on

pokloni. Ujedno napominje, da mi s nasijem nas

pretkom,

naSijem pronalascima dopiremo
i

dotle,

da

u

neko doba preziremo vjerozakon
udii da kazni,
i

bogove;

a

tad

Bog
naj-

^ovjek se

sjeti

da su

mu vremena

!

3^
vi§e nesrecna

227

e
uljugjen;
jer,

kad

je najviSe

uljugjen

do

kraja, misli da

mu

je sve dopusteno:
stultitia,

Coelum ipsum petimus

neque

Per nostrum patimur scelus
Iracuuda Jovem ponere fulmina
!

Ovo
dokazali,

je

oda pindarska per
bolji,

excellentiam.
sto je

Kad smo
rije5i;

da je epigram sve
nasuprot,

u manje
to

a oda pindarska

da

je

sve

ukusnija

sto

bolje glavnu misao rasiruje, prilozimo,

da su se Dubrovih prevodili.

5ani
nic,

mnogo

bavili

epigramom

i

mnogo
poglaviti

Ruizust

Zamanja, Galjuf, koji je epigrame latinske na

govorio, a nije ih pisao, jesu

u

starini.

Epiizreke.

gramatici gnostiCni su
vici,

oni, koji

pisu moraine

Tijeh je u prvo doba bilo izobilja.
Bunici, Babulinovici, Drzici
i i

Demetrici,
ostali,

Naljesko-

spadaju

megju
tijeh,

gnostike

ako nemaju

formu

epigramatsku. ^)

Od

osim kanonika Gjura Ferica, megju DubrovCanima nijed-

noga ne poznamo. Ovaj
slovicu slovinsku, opcu

bi Feric

na svaku narodnu po-

basnu latinsku
vitiji

ili

megju pukom, prilozio po kakvu u distisima ili u faleucima. Najglasoi

u svemu knjizevstvu evropskom svud u pisanju basana La Fontaine. Niko ne moze
je

za vazda

dostici Ije-

potu

i

prostotu tijeh francuskijeh basana.

Ko pozna

do-

bro jezik francuski ima se 6ime zabavljati.
')

U

tome

su

Basna

je

uporedo

s

ku. I Hristos u Bvangjelju izvede
bile ve6 pozuate

prvom Ijudskom uljugjenos6u poeela na istomnogo priciea, od kojijeh su neke
se

u narodu, Jer
bi oni

nahode

i

u Talmudu, a neke izusti

nove,

i

tad bi prilozio svojijem
ili

ueenicima: Intellexistis haec omnia?

(Mat. gl. 13),

sami rekli: Edis sere nobis parabolam hanc
bi,
i

(Luka
ima

gl.

8)

;

a kad bi ih protumacio, nadostavio

da svaki

ucitelj

biti slieau

doma6iau, koji se sluzi
(Ideo omnis

i

starijem

novijem posudama,

biva da upotrijebi baaue ve6 poznate,

ili

izumi novijeh, kad ima sto-

god da dokaze

scriba doctus similis est patrifamiliae,
et Vetera).
i

qui profert de thesauro suo nova

Zakoui prirode

imaju

ueku

slicnost s

moralnijem zakonima duse,

na tome se osniva b^sna.

3^
poslu na glasu jo§
lijanskoj
i

228

i

Lessing u njemaCkoj, Pignotti u

ita-

Krilov u ruskoj knjizevnosti.

Basnama u na-

§em narodu najviSe se bavio Dositij Obradovic. Epitafijima i epitalamijima malo su se bavili izuci spisatelji dubrovaCki. *) To je najveca zabava sadasnjijeh vremena. Gdje koja
spisatelja nasijeh,
elegija, gdje koji

epigiam izasao

bi

od
Za-

kako mozemo
i

vidjeti

u Kunica, u

manje, u Rastica

u slovinskijeh spisatelja

dubrova5ki-

jeh prvoga doba, pa u Appendini-ja, u Pucica, u Kaznafcica
i

u Vlaha Getaldica. Idil, vrsta pjesme,

u

kojemu
du-

se slika prosti zivot selja5ki, bio je posve nepozuat

eklogu, koja nije drugo nego idil.prestavljen dramskijem na5iiiom, biva u razgovoru, i u tome odvojise Grci, Latini i Italijanci.
brovaCkijem spisateljima. Poznali su
Idil
i

predstavlja Covjeka u prirodi, a ne kakav njegov 5in

zgodu, kad je na visokom stepenu obrazovanosti,

gdje

je etiketa,

bon ton

i

ostalo.

U
i

knjizevnosti evropskoj zau-

zimlje prvo mjesto „ Herman

Dorotea*'
sv.

Gothe-a.
se

Rouszove

seau

se

vazda
i

divio

idilu

u

Pismu, koji
i

„knjiga Rut",

5esto ga je oslagjivao kao

Fontanelle
vrste
e|.ii-

§to se divio knjizi Baruha.'*).
')

Sve

ove
bill

spomenute
veoiiia rijetki
i

Valja zaati, da su du uasijeh vremeua
i

tafiji

nekrolozi.

A

d&nas?! ... To uajbolje opisuje pjesuik Giusti:

Oggi s'iDsacca
a Diacca; In laide inaschere Fidia si stracea.

Per Dio!

la lapide

La came

Mi

fa spavento;

Non erepa un
Che

asino,

sia padrone,

Vo' fare uu iascito Nel testamento: I)' audar tra i eavoli, Seuza 11 qui giace.
Lasciate
11

D'andar al diavolo Senza iscrizlone!
')

prossiuto

Morlre in pace!
te

Fontanelle bi
11

s

prozora zaustavljao svoje zuauce,

bi ih

vazda

pitao: jesu

citali

Baruha.

Auerbach, jevrejin,
price
1

Hpisatelj

njeiuacki,

kad
jet

je Izdao svoje sentiment.-ilne

novele, mislio je,

da

<^'e

svi-

okrenuti na bolje,
bi

1

da

(^e

uialo

po lualo iseezuuti ovaj kruti egol1

zam. On

pak

1

nepoziiate ua putu zausfavljao

pitao, jesu

li

citali

ujegove novele. C^udnijeh optimista za Boga!

229
poezije udeSene za predstavu, a ne in
VHtn,

modum
zovu
toliko

descripti-

(izuzimljuci

epigram

i

elegiju),

se
i

ukupno
svaka

dramska

djela. Koliko epska
biti

poezija,

druga pjesma moze

dramska. Drami se dijele u po-

juna5ke. Satira dobiva ime komedije, kad je u predstavi. U sv. Pismu kako sto nahodimo idil, tako vigjamo i dva uzvisena drama: jedan moralno-pobozne, Ijubavne,
i

bozni,

i

zove se „Knjiga Jobova", a

drugi Ijubavni, na-

zvan

„ Pjesma

nad pjesmama."

I

crkva pripoznaje, da se

tu pjeva Ijubav vrhunaravna izabranijeh

dusa
sv.

s

Bogom.
ca-

Vasionska crkva bad anatemu u petomu
je govorio,
stil

saboru

rigradskom na Todora Mosfestena, episkopa grCkoga, koji

da se tu pjeva samo bludna Ijubav,

i

da

nije

metaforican, vec da se tu sve

ima

uzeti

u

pravome
miSljenje

smislu.

Gothe dubokijem

razlozima

potvrgjuje

crkve. Izvor

drame

je gr5ki.
i

imaju po opcoj nauci Atene
Aristotel
i

Tragedija i komedija Rim za rodno mjesto; all
prvoga
i

Kajo

Solin,

gramati5ar rimski

dru-

goga vijeka,

pisu,

da je prva komedija nikla na
s

Siciliji,

a otole da je presla u Atene

Epikarmom

i

Formionom.
komedijas)

Tito Livij opet pise, da rimska komedija zapo5e u Etruriji
(versi fescenini); a bas
rijec etrurska,
vljali
ja.
i

i

jest

ister

(istrione,

zna5i igrac.

Obicno

su
i

Rimljani

dobaIstri-

najbolje igrace iz drzave, koja se

sad zove

kad je kuga morila, da se ublazi srdzba bogova, senat odluci, da istrioni iz Etrurije
Tito Livij pripovijeda:

dogju igrati

i

pjevati svakojakijeh pjesama,

da tako puk
tijeh

veseljem ucini reakciju opcoj nevolji. Iz

predstava
t. j.

rimskijeh komedija potekla je rijec /persona,
ra, koju bi
i

maSkaje

na obraz navukli, da

rijeci vise

bu5e: od p«r

sonare^ biva: udarati, zvoniti kroz sto').
')

Tragedija

Nasi sadasuji humoristi kazu, da smo svi bas prave „persone'\ nam 8 usta zvoni ono sto ne lezi na sreu. ..Quando si entra" pise Giueti ,,in easa di Tizio e Sempronio, bisocna lasciar ftiruBcio tutte le propiie idee, ed opinioni, come si iascia 1 ombrello,
biva: da

il

pMtrano.'*

O- 230
sasvijem izvora grckoga. Izlazi
jer

'EP.

od

rijeCi

Tpayo?

(jarac);

bogu Bahu jarac zrtvovao, uvijek bi se javno pjevale pjesme u slavu toga bozanstva. Malo po malo pregje u obicaj, da kogod glasno na samo pjeva, a

kad god

bi

se

drugi da zajedno odgovarajii, pjevajuci hvale

i

djela toga
i

boga; te po tome se uvedose u tragediju:

lica

hor.

Ne samo
hvale
i

jimastva Bahova, nego se

jos

stadose

pjevati

ostalijem jimacima polu-bogovima. Tragedija
djela,
ili

daIjudi

kle vazda sadrzi u sebi plemenita

djela
i

plemenitijeh. Bila je u pocetku spojena s

muzikom

pje-

vanjem. Poslije se oslobodi muzike
ni

i

ostade govor htmic-

samo je hor pjevao. I tako tragedija predstavlja visoka moralna djela, biva: borbu jednog ili vise lica strasti, ili borbu kakvog s dvije protivne
megju
licima,

a

plemenitog lica proti suprotnijem prilikama. Hor (koji

i

danas postoji u dramima
trasnje misli glavnog lica,
prije,
diti,

s

pjevanjem)

tumati

ili

unu-

ili

ono
ili

sto
sto

a nije bilo predstavljeno,
ili

mu se dogodilo mu se ima dogoPrednaklose

tumafci

kakve izreke,

ili

misljenje naroda.
i

stavljanje

pak kakve niske
potistenog

strasti

neplemeuite
zvalo

nosti

i

ponaSanja

Ijudskog,

ko-

medija po
su ritmiCne

gr^koj rijeSi xoVy; (selo), biva strasti
i

5cljadi

sa sela, potistene
i

neuljugjene. Prve grCke komedije bile

u njima se vazda

uahodio

hor,

dok

kod

Rimljana spadose na prostu prozu.

U

starijem je dramii

ma

vazda bio prolog, kao sto se nahodi

u svijem duda
je

brovaffijem komedijama. Red je

primjetiti,

su

lica

kod Grka

bila realna, to je zahtjevala sloboda
se,

demokrati

ske republikc u Atenama. Pripovijeda

da

sam

Sokrat bio nazo5an predstavi Aristofanove komedije „Oblaci",

u kojoj se izvrgava ruglu sva
vec

Sokratova

nauka.

U

Rimu
nima;

nema
i

realnijeh lica u komedijama,

mane

Ijud-

ske u Plauta
ali

Terencija prikazuju se pod la^nijem ime-

ostaje hor, koji se nalazi

u

svakoj

starinskoj

Sdrami, pa
i^^u

231

•{=?.

sv.

Pismu, u

onoj

pjesmi

Ijubavnoj
i

gore

spomenutoj. Posto postade
vjera u Evropi,

hriscanstvo

javna

drzavna

komiSne

predstavc
je
5itati

bjese
sv.

odbacene

od

crkve kao pogane. Dosta
sv.

Petra
sv.

Hrisologa,

oca latinskoga,

i

sv.

Ivana Zlatousta,

oca grtkoga,
i

koji pisase

ad hoc

proti

poganskijem
ostade

prikazivanjima;
i

ako je

sv.

Ivan Zlatoust citao Aristofana

divio se onostrogosti,

me

klasiciziim. Istocna crkva

u

svojoj

jer grcki klasicizam vec
(jer se

u velike

is5eze; ali crkva latinska

megju Rimljane prenese vas klasicizam grCki i polatini), da uspitomi narode, koji navalise na zapadnu
Evropu, nastavi prikazivaiija u hriscanskom duhu, gdje su
se prikazivali prijedmeti

vjere;

tako

postadose

pobozni

drami, koji su se zvali mysteria. Knjizevnost zapadna pu-

na je

tijeh spisa

dramatskijeh, pa

i

dubrovaSka.

Na

po-

5etku ovoga vijeka vec su prestali svukud; samo ne, putem
povlastica kraljevskijeh,

u

Oberammergau u Bavarskoj.
se

Svako deset
sjajnoscu
sta, gdje

godina jos
i

tamo prikazuje
5eljadi,
cijele

s

velikom

osuda

propece gospodina Jezusa Hrida
to
vidi.

od svakoga naroda dogje
pobozno pozoriste

Tu

je jos veliko

Evrope,
zivjeti

sto

je

jedini dohodak, kojijem deset godina

moze

varos
izlo^ba
g.

Oberammergau. Taj

je

dram upravo
g.

vasionska

Evrope. Zadnja je do sad bila takva jedna predstava
1890.; prva za njom bice opet

1900.

V

Sto
bila

se

ti6e

dramskijeh

i

komicnijeh predstava, njima bi
ta

obilna

knjizevnost dubrova5ka, da se

djela
g.

nijesu

izgubila.

Luka Antic a,

Lastovac, koji umrije

1688, pravom se

moze nazvati dubrovacki Menandar.

U

tresnji su

mu

po-

ginule sve komedije. Ucio je u Rimu,

te
i

poslije

postao
du-

tajnikom gospodara Vla^ke, pa za tijem
brova^ke. Takogjer poginuse komedije

republike

Antuna
i

Sasi-ja»

koga pripijevaju
Hrvatskoj.

stari

spisatelji

dubrova5ki,
koji

komedije
1603. u

Saba Gucetica Bendevisevica,

umrije

^h

232

-G
i

DubrovSani drze za obnovitelja
vinskoga

vogju teatra

slo-

Dzona Palmotica,

sina Dzore, rogjena

1606.

Stjepan Gradic pise, da je Dzono kao dijete bio nemiran,

da je govorio, da cesto vidi u snu Ijepotica neke natprirodne krasote, te da mu ne daju ziva mira kad oko
i

njega igraju
dijete izaci,

i

pjevaju.')

To

je sve slucelo

na

sto ce ovo

kako ce brzo uspjeti u klasicizmu latinskome, da ga poslije upotrijebi u slovinskoj knjizevnosti. Gundulic ga najvise privoli, da se da na dramatiku.')

Kad

je
i

po ondasnjem

obifcaju trebalo,

da se mladost

ple-

micka

pu5ka

zajedno

sastaje

na

odregjenom
pokazao

mjestu,

gdje bi se po nekijem akademskijem zakonima uz ostalo
prestavljale klasicne drame, Palmotic je
darovitost,

toliku
izne-

da bi

mu

se,

dok

je bio

niegju

njima,

nada zaceo u pameti kakav cio dram, koji bi onda kazivao u pero ostalijem, da ga mogu predstavljati.^) Jo§
')

Ta

pojava, da se odve6 rano piobudi u nekijem izu6ijem pjesniestetska, prije

cima Ijubav

nego

se probudi puteni zanos za zeuskijem

spolom, aajbolje se ocituje u Dantu, koji se zaljubi u Beatri6u od devet godjna, koja
i

kad umrije, ostade

mu

sve jednako

ideal

estetike.

Zanos

Ijubavni

za

jednom plemicom

ueini

Cubrauovi6a

od

prosta

zlatara klasicnijem pjesuikom, jednijem od prvijeh

Dubrovcana (Vidi
jos

„Jegjupku"\ a Tassa ve6 pjesuika Ijubavni zanos za Eleouorom, nadvojvotkinjom od Ferrare, dovede
bi se ni vjerovalo,
i

do tamnice. Sto je
Alfieri

cuduije (ne

da on sam no pise) Viktor
kao

jos

kao

dijete

za5e Ijubav estetsku, u crkvi od osam godina.

Tu

vidje

neke mlagjah-

ne

fratre,

gdje

sluze

djaci

u

zlatnijem

cikovnijem
pamet,

odezdama.
u

„Njihov obraz"

- pise
i

„kad mi dogje

na

budi

meni

zanos za estetikom
^)

dan dauasnji."

Prvi dramatical' dubrovacki je kalug,jer
8v.

Vetrani6 C»vci6 na
prvi

otoku
')

Andrije, koji izda „Po8vetiliste Abramovo."
bi
i

Kako Palmoti6, tako

C alder on na

raah

sastavljao

cijelijeh stiliova predstavljaju6i

na pozornici. Pisu o njemu, da je jed"

nom na dvoru madridskom
predstavlJHo

predstavljao „Stvorenje svijeta
b^ilip

Calderonje
na pozorza-

Adama, a

kraj

IV. Boga. Galderon

je tu

nici izmisljao govore, a kralj

l*'ilip,

ne znaju6i sto 6e odgovoriti,

blenut klikne, predstavljajudi Boga, ovako: „Zai8ta se kajem, sto

sam

^
nam
Elis", „Atalanta",

233 -E?

ostaju od njegovijeh spisa samo: „Eneje silazenje

u
sa

„Ahiles",

„Isipila",

„Inad

Ajasa

Ulisom poradi Ahilesovog oruzja", „Jelena
vlimir
i

oteta",

„Pa,5Ri-

Captislava", „Ariodante" (Danica) Ariosta,

nald

i

Armida"

Tassov,

„Edip"

Sofoklov,

i

„Svevia"

Aleksandra Donata. A. Kaznatic pise
lakoca prijeMla je Palmoticu, da se

o

njemu:
do
dio

„Bujna
vrhunca
svojijeh
iza-

dovine
veci
i

dramskog poziva, jer
drama, bio
prisiljen,

je improvizujuci

da dramske utiske
koji

situacije

bere izmegju onijeh,

mu u

u5injenijem

studijima
efekat,

ostadose urezani u pameti, kao najsposobnije za
ili

da se zadovolji ropskijem oponasanjem

klasika."*)

U

jeziku je Palmotic u

dramima dosta zaostao iza svojijeh prehodnika; pa 5ak i same njegove prijasnje pjesme ne mogu se niposto mjeriti u tome pogledu s „Hristiadom", koju je tek onda turio u svijet, kad je proputovao po
Bosni
i

Hercegovini, da dobro uporavi

u 5istom

narodili

nom
nije

jeziku! Kaznacic na to prilaze:

„Ako Dalmatinci
oproste

kojamudrago druga slavenska grana nagje
u duhu njihovijeh dijalekata, nek
§to su Atenjani prastali Pindaru,

koji izraz, koji

pjesniku,

kao
tu,

Kalimahu,

Teokri-

dorskijem

pjesnicima."*) Svakako je Palmotic
je bio

obno-

stvorio

ovoga kanouika toliko lajava!" (Calderon

kanonik). Tad
je

Caldeiou odgovori ovako u stihovima:
kralj odgovori:

Kanonik!

Sto

to?"

Tad
hor,

„Sto je kanonik, zna6es sutra, kad te posljem u
prestavljati."

jer s
')

tobom ve6 ne 6u
„L'e8uberante

facilita fu di ostacolo al

Palmotta per

toccare

il

sommo

della missione drammatica,

poiche

improvvisando la maggior
i

parte dei suoi drammi, era costretto a scieglier
situaziojii

coJpi di scena, e le
ri-

drammatiche

tra quelle, che negli studii fatti gli erano
le

maste inipresse, come

piu eapaci di effetto, o a contentarsi di

una

servile imitazione degli antichi."
')

„Che

se

i

Dalmati ed
di dire

i

Croat i, o qualunque altro ramo glavo vi

trovasse alcun
dialetti,

modo
al

non consentaueo

alle

abitudini

dei

loro

eoncedauo

poeta quella iudulgenza, della quale

erano

ge-

uerosi gli Ateuieusi a Piudaro, a Gallimaco, a Teoerito, poeti dorici."

!

3^
vitelj

234

-G
dramatika
naSa
i

teatra dubrova^koga, s toga se

dijeli

u dvije epohe: prije

i

poslije Palmotica.*)

hii

Kao sto se u Atenama svecaiic popijevke bogu Bavremenom prometnuse u tragedijii, tako i svecane poi

pijevke bozicnijeh praznika, opce Slavenima
i

po

Rusiji

po Poljskoj, u Dubrovniku nazvane kolende, dobise u
pjevale

neko doba formu dramatsku. One su se
gragjana, pred
i

uz

bo-

zicne svecanosti nocu po ulicama od vise druga, plemica
i

kucama

prijatelja. Postojale su

jos

do-

nekle

pod Austrijom,

ali

su se danas

vec

pometle.

U

opce je kolenda bila dramatska, biva jcdan bi pjevao, a
hor odgovarao. Bas sad kad
ovo

pisem

dogje

mi pod

ruku jedna kolenda spjevana od Ore, Antuna, Lukrecije,
Luce, Joza, svome dundu gosparu F.
A.,

a potinje ovako:

Ore:
,,Slagje je
i

harnije uego

livaiifi

Koleudati duuda Frana,

Ki

je doso

k nam'

s

Kouala

Hor:
Velika
ti,

duudo, hvala!
i

.

.

.

Antun Kazna^ic
istiCu se

Marko Bruere Derivaux
kao
izuci pisci

u posljednje
s

doba

umjetnijeh

kolenada,

njima

i

dospijeva ova vrsta pjesnistva.

Toliko je dramatika bila omiljela starijem Dubrov-

Canima, da su
bavili
i

se,

uz Ijubavne pjesme

njom

6esto

i

prosti pjesnici iz

naroda ne samo gragjani, nego

Tako je n. pr. ostao saCuvan: ,,Pla5 Arijadne za Tezeom'', nekoga Joza Zlosila, prosta seljaka s Orasca,
seljaci.
i

kao

rukopis ,.Suncanice",

i

,,Otona kralja*' od nepoznabila

ta pisca.


i

„Tirena''

Vetraniccva

je

sedam puta
sv.

')

Palmoti6 saetavi jos dva epn: ,,l)uhoviio zarucouje

Katariue

E

Hristom",

,,Slava sloviuskijeh kraljeva u Dalmaciji", kuji ee uijeBU

uikad stampali.

;

73- 236

»G

prikazivana u Dubrovnikii, prvi put kad se Dr^ic vjen5a
sa

2enom koja mu donese
i

:i0.000 dukata. Prijevod basa-

na Kabrije

„Judita"

tragedija

Gjorgjiceva

nijesu

na

zalost dovrsene. Originalan je neki

kazan u Dubrovnikii na 22.

dram prve epohe, priFebruara 1637. pred dvorom
g.

od akademicara „Ispraznijeh", a sastavljen u 2upi
ea:
gor,

1636.
Il-

(kako se veli u rukopisu), gdje fantastifino ulaze kao

Epidavar grad,
kralj
i

kralj Vila, Snijeznica, Vilenica,

Strmo-

Vilenika,

Pavlimir

kralj

slovinski,

redovnik

Srgj

pastiri.

Ima mnogo
ali je

razli^itijeh

drama, kojijem je

natpis ,,Diibravka",
rijih

najbolja Gunduliceva:

od

sta-

spomenucemo Naljeskovicev „Skup Vila" megju vilama sjaje Dubravka (Dubrovnik). Ova Nalje^koviceva Dubravka nadahnula je Gundulicu ideju za „Dubravku.-' Jos i glasoviti Nikola Bunic ostavi mnogo prijevoda francuskijeh drama. Pasko Primic Latinid koji umrije 1640., sastavi „Euridiku" dram tragi-ko miCan. Vlagj Mencetic (Menze), koji umrije 1666., ostavi dram „Sv. Justina", ali nedovrsen. Tako i Dzivo Gucetic, koji pogibe u tresnji, ostavi „Io", koji bijase na-

drama

mijenio u poCast Stjepanu Gradicu.
je

Baro Betera,
(il

koji

u

tresnji

saCuvao blagajnicu zaklada

ostavi „Orontu iz
je 1728.
i

monte di pieta), Cipra". An tun Glegjevic, koji umriprije
i i

koji za svoje satire bi utamniCen, te ih

smrti uzeze, ostavi

komedija

i

dva drama:

„Juditu"

„Hristovo porogjenje". „Cid", klasicna tragedija Corneille-a, bi

prevedena od Petra Boskovica,
I

brata

Rugje-

rova, koji umrije navrsivsi 22 godine.

sam Rugjer BoTakogjer
ostavi

skovic hvali svoju sestru
radi sastavka

Anu, koja umrije od 90 godina,
pastirski".

dramskoga „Razgovor
koja

Lukre Bogasin Budman,
movo"
i

umrije

1760.,

„Razgovor bozicni" u dijalozima, pa „Posvetiliste
„Tobiju*'.

Abra-

Jozo Betondic

s

bratom

Damom,

baveci se u Stonu 1760., prevede tragediju jezuvita Tucci

TEh 236 4^H

„Hristos."

Gjan Frano SorkoCevic,
iz

rogjen 1706., mnoOvicla,
i

go prevede
jera,

Montesqiiieu-a, kao

i

iz

iz

Moli-

pa dram kardinala Tolomei-a
i

,.Sv.

Ljudevit
iiz

Gonto
i

zaga", Molijerovu ,.Psihu'',

,,Meropu'' Maflfei-a,

mnoge drame
Lastovski*',
i

iz

Metastasija; a izvorno

napisa

„Pokladi
dramskoj.

,.Vijece Potomsko'': sve

u formi

U
i

prijevodu ,.Heroida'' Ovidovijeh

dava podbok

onome

Antunu Kastratovicu,

koji iimrije

u Dubrovniku 1630,
nepoznato, jer su

koji sastavi protiv Ijubavi djelo

nama

se svi spisi njegovi izgubili u tresnjiJ)

Dzivo Gundulic,
ma: ,,Radmio",
njegov
djed,

koji umrije
i

1721., ostavi

tri

dra-

,.Raklica'',

,,Oton"; a

Dzivo

Gundulic,
,.Ariadnu",
Iju-

proslavljeni

pjesnik,

napisa:

„Prozerpinu", ,.Galateu"', ,.Dianu", ,.Armidu", ,,Zrtvu
bavi", ,,Cereru'', ,,Kleopatru*', ,.Adona',
,.Fillu",
I

,,Silva-

na", „Pla§ivog Ijubavnika''

i

,.Dubravku.*'

Mare,

kci

Bara Bet ere,
na,

udata za Dimitri, koja umre od 90 godiIjubavnijem
,.

pokuSa dramsku formu u svojijem

spje-

vima.

Frano Getaldic
i

napisa

g.

1600.

Dialog

megju

Hristom

jednom dusom poboznom", parodiju
iz sv.

,,Pjesme

nad pjesmama*'
Ijen je
i

Pisma.

„Paridov sud", dram
koji nastanjen u

Antuna Krivonosica,

pohva-

od Crijevica. Karlo Belleo, rogjen

Italijanac,

Dubrovniku kao fratar malobracanin umre

1580., ostavi mali

dram ,.Razgovor Tassa
je

s

jednijem pjes-

nikom."

Sisko Meniietic
koji

takogjer

radi

dramatike

citan od knjizevnika, jer je bio pjesnik prve epohe.

Daod
knji-

mo Benesa,
ge epigrama,
i

umrije

1540.,

nmogo
i

je hvaljen

istorijografa radi

13 dialoga i)astirskijeh,

radi

tri
i

jedne knjige svojijeh

satira.

Da

ne go-

vorimo
*)

ni o

Petru Palikuci,

rogjenu na Lopudu 1500.,
ue6aka (sina
sestre),

Ov»j Sorkocevi6 pMvede u Bavarsku svoga

da

se tu pokalugjeri, koji poslije bi episkop I'adeiboue.

S ujim

izn-

mrije loza Gunduli6a.

;

ani

237

-e

Nikoli Bratuti6u, Lopugjaninu, episkopu, rogjenu
pape Grgura XV.,
ni

1564., koji je bio utamni^en od

o

Mihajilu Mondegaju iz Slanoga, koji latinski epigiamatici samo ogledase foimu diamsku. Red nam je spomemiti nadasve Ivana Lukarica, rogjena 1621., episkopa, govornika glasovitoga, koji natkrili
gneri-ja,

u

retorici

i i

SekarSta-

po misljenju samoga pape Klimenta
i

XL
„Sv.

dinala Tolomei-a,
nislavu", „Sv.

koji ostavi

pobozne drame:
Margarita ",
iz
V

,.Sv.

Genovevu",

,.Sv.
i

Frana

Borgjiju", „Sv. Apoloniju",

„Mariju

Stuart".

Timotej
i

Glegj, malobracanin, prevede nesto
Govorili

Metastasija.
V

smo u prvoj epohi
i

i

o SiSku Men^eticu,
koji

D^ori Drzicu,
s

o Mavrii Vetranicu Cav5icu,

prvi

prijevodom Evripidove „Hekube",
i

postavi

osnov

drase

matici u Dubrovniku,

o

popu

Maru

Drzicu,

koji

mo^e nazvati prvijem komedijografom dubrovafikijem. Ostaju samo ulomci od njegovijeh 7 komedija. Dram njegov „Tirena i Adon" bi prikazivan 8 puta u Dubrovniku, kao
§to
i

Frano Lukari, porijeklom

iz

Srbije, prikaza

mnogo

puta svoju „Atamantu".

Malo
iz

poslije njega

Dinko Zlataric,
Sofoklovu,

posto se vrati
i

Padove,

prevede

„Elektru"

„Amintu"

Naljeskovicevijeh (Nale) sedam komedija u stihovima i dram „01into i Sofronija" Vincencija Pucica (Pozza) za koji se ne zna, nalazi
Tassovu. Jos cemo spomenuti
li

se jos gdje u rukopisu.

Najvise

imamo

preostalijeh spisa od Naljeskovica

i

Dr^ica: po njima se zna, sto je ta dubrova5ka komedija

osim sto imamo jos koju
n. pr.

komediju

od

neznanijeh,

kao

„Zlogovoniik koristan".

U

opce je dram (biva pre-

stavljanje sa pjevaujem u stihovima) bio
i

zabava
koje

rimska

premaljetna svijeh

plemica.
bi

Akademije
prikazivale

smo vec

prije nabrojili, svaki

5as

u

privatnijem

dvornicama drame svijeh dotadasnjijeh pisaca dubrova^-

akijeh,
ili

238
prevedene
Nije

komedije Molijerove, gotovo sve
i

na
bilo

dubrova5ku od Tudizica, koje se

sad

5itaju.

naobra^ena gragjanina, ni plemica, koji nije prikazivao u
dvornicama. To su bila velika posijela uz poklade
i

pre-

ko godine osim
po Konavlima,

Ijeta,

kad
i

bi

gospoda izasla na Ijetnike

Jlupi,

Rijeci, gdje su gTadili sebi pala5e,

kako se
je,

i

sad jos vide, osobito po Rijeci.
ili

Tad su

bila

velika posijela u tijem selima,

bolje: prave

akademi-

gdje bi hodili 5as u plemica toga, 5as u plemica ovo-

ga, te su se tu 5itale pjesme,

ode

i

ekloge,

od

kojijeh

ima ostataka
koji je

jos

i

na pretek.
i

Po komedijama

Drzica,
sti-

u prozi

pisao,

Naljeskovica, koji je pisao u

hovima, mi vidimo, kako se u Dubrovniku govorilo u ono

doba i kako su se vladali u javnom zivotu. Te komedije uprav ne prikazuju samo mane i saljive, smijesne navade
Ijudske, nego potpun zivot gxagjanski vlastele
i

gi*agjana

sa svijem njihovijem

manama. Nahodimo
mi bio
ti!),

tu nekijeh izre-

ka, koje se vise ne upotrebljavaju, kao n. p. u Naljeskovica:
„zi

mi

ti!"

(2iv

„zi

mi
ja

ja", „dobre bo-

de!" (buon viaggio!), „dobre sjede!" (buona permanenza!).
„Ali je rabotam?"
zna5i:

opcim

li

s

onom

zenom

greSno? Trgovac je u tijem komedijama

bio

Kotoraniu,

kakav

,,

Tripe, Trip eta" s
i

urogjenom cudi kotorskom. Co-

vjek neuljugjen
trijebim
iz

lukav vazda je bio „vlah." ,,Kao da te

Vlaha!" (pugjati koga

Naljeskovic). Lopulice,

gjanin pak bilo je u tijem komedijama
venta, koje se bani
ili

koje

se

le-

znanjem,

ili

bogastvom. Lopud je
te

bio uprav malen grad prije tresnje,

je

zivot

dubro-

vaCki (gradski) bio nasljedovan od Lopugjana. Bogat Lo-

pugjanin
stavi

i

onaj, koji je skole prosao, nastojao je
s

da se
i

uporedo

prvijem knji^evnicima dubrovaCkijem,

u

tome naporu

izlazila bi vis comica.

Lopugjani su

bili

kao

u Francuskoj u minijaturi ,.Proviuciales", dakle oni su prestavljali vazda Le petit Juan Molijerov, ili Homunculus Plauta
ili

Gothe-a.

3-

239

-G
dr^imo,

§to se tiCe komiCnog jezika mi
rje5je

da je naje bila

dubrovaCko

zgodnije

od

svijeh

ostalijeh narjeCja

naroda srpsko-hrvatskoga. Ne ces?!

Uljugjenost

na najvisem
i

stupiiju
i i

u puku dubrovaSkom,

kom

su razvoj

analiza

ideja

zametaka

uma

Ijudskoga
i

bill

veoma

poznati. S toga

ima na pretek fraza
je sad

izreka dubrovafi-

kijeh

i

dan danasnji.
imaju
obrazovani
narodi,

Tragedy a, kakvu
nije bila

pcznata u starom Dubrovniku nego samo dram
i

gdje ulazi hor; jer hor, kako smo rekli, izgovara
i

misli

namjere

lica koja se

prikazuju,

i

misljenja

i

sudove

slusatelja, koji

im

se

od prve po
i

6istu

razumu za6nu u
lica,

pameti, kao
prikazuju.
ili

i

prijasnja
Cistoj

posredna djela

koja se ne
lica,

U

tragediji,

bez hora, to sve govore

da drukcije re^emo, sami
misli.

spisatelji tragedije stavljaju

u usta licima svoje

Tragedija
s

bez

hora je

dakle

jedan od pr\ajeh prelazaka

klasicizma
bila

na romanticitragedija,
ili

zam; jer u

sadasnjem
pjesma,

romanticizmu,
izreke
i

roman
tivne, a

ili

ideje,

sud

o

netemu jesu
plod
novijeh

svojina onoga, koji pise, dakle to su uvijek ideje subjek-

ne objektivne.

Tragedija je dakle
i

vremena. Klasicni
budi
ideje

spisatelji

danas kad pisu stogod, da

klasicne,

biva

objektivne,

umecu

hor,

kao
i

Gothe u „Faustu", Byron u „Manfredu^', kao
Kazali u „Trista Vica udovica*',
i

sto ufiini

ostali.

Dubrovnik
kao

se

difci

Matijom Banom, starijem, jos zivijem pjesnikom,
ravi

koji

bo-

u Biogradu. „Mejrima-'

i

,,Zrinjski",

i

jos

neke

njegove tragedije,

mogu
s

stati

uporedo sa „Francesca da
i

Rimini" Silvija Pelika,

„Ifigenijom" Gothe-a,

nekijem

dramima Viktora Hugo. Recimo mimogred, da je prvi dramatifiar u svemu naseni narodu vladika Rade sa ,,Gorskijem Vijencom" i
,,Stjepanom Malijem". Gorski je Vijenac

dram uad

dra-

mima. Njega

slijedi

i

Njegovo Viso6anstvo sada^nji knjaz

240
crnogorski u svojijem

-S
i

dramima

epima.

U

Hrvatskoj se
je

pak proslavi Dimitiij Demeter, Grk po rodu. ,,Teuta"
njegova radnja. Ali teatar hrvatski
stojanjem episkopa
i

prije

Demetra,
postize

na-

zagreba5kog

Haulika,

dosta

uspjeha, jer taj biskup

mnogo

potrosi oko teatra. Najprije

su se tu prikazivali drami 6akavski,
vica Sakcinskoga
i

pa drami Kukuljeje

Jovana Sterije Popovica, koji

bio

prvi od dramati5ara srpskijeh.

U
Nik§e
i

Dubrovniku, poslije
Gradica, koji

pi.

Marka Bruere Derivaux i napisa dram „Kosovku djevojku"
spravljenicu" stampauu
iia

izvrsnu komediju „Djevojku

Cetinju (,,Nova Zeta" god. 1890). niko se vec nije bavio

dramatikom.

Kad smo

nabrojili

glavne

vrste

slovinske

poezije,
knji-

ne cemo vec u dugo govoriti o ostalijem granama
ievnosti. Dubrovnik, otkad izgubi svoju
tiCku, naravno,

neodvisnost poli-

da u knji^evnosti
Svi spisatelji, koji

pripada
su

cjelokupnome

naSemu narodu.

^ivjeli

od

1815.

do danas, to su: pop

Antun Kazali, Mato Vodopic,
u
erotskijem
i

episkop dubrova5ki, izvrstan u svakoj vrsti poezije, koliko

u pobo^nijem pjesmama, toliko
jem, pa u elegijama
i i

satiritki-

u ditirambima. On je ukusan jo§
i

u prozi kao pisac novela. Bi izuc
botanici.

u prirodnijem naulijeC-

kama, a nadasve u
nik, bijaSe

August KaznaCic,
prigodnijeh
(Orsat

na

glasu

radi

svojijeh

pjesama
2ivo

svake

ruke.

Kneza

Me da Pucica
On
je
i

Pozza)

spominje narod. Njegova je
sadaSnjijeh vremena.
§to se ti5e stila.

,,Cvijeta"

melanhoniCni

ep

Byron
pi.

i

Katul dubrovafcki

Spomenuli smo vec Nik§u
vlastelina, koji se

Gradica,
i

po§ljednjeg

bavio
Dr.

klasicizmom

navrtao
i

ga

ua

doma6u
*)

knji^evnost.

Baldo Bogi§ic')

prof.

Pero
da

Zakonik

je eruogorski

najodlii^nije

djelo Bogisi6evo,

toliko,

Njemacka prestayljeua u

vije6u Berliua zapita od vlade jedan njema^-

ki zakonik ua podobu oaoga cruogorskoga sastavljena od Bogi8i6a.

a<
Budmani, dva
Kad smo

241

^
i

su najizucija dubrovaSka knjizevnika radi

golemijeh djela etnografije, filologije
prikazali

prava slovinskoga.

vec

svaku

granu

knjizevnosti

dubrovaCke, za prilozak bi

trebalo

spomenuti,

koja

su

spoljasnja materijalna sredstva, osim republikanske slobode
i

osnova
i

unutrasnjijeh uredaba zivota
stvorila oiiu pitomost,

gragjanskoga, po-

duprla

koja

doprije

do

Ijepote
i

nama vec

nepoznate.

Spoljasnje

potpore

ove

Ijepote
1.

utjecaj koji one

imagjahu na njezin razvoj, bijahu:
su boravili u Dubrovniku.
i

stra-

ni knjizevnici, koji

2.

goleme

knjiznice dubrova^ke,

3.

bogastvo dubrovaCko.
Sirahov
sin

Ono
(u sv.
jeniti

sto pise Jezus

u
se,

Pismu)

u^enu 5ovjeku na po

svom zbomiku moze se primiili

uopce na pitomost jednoga Sitava naroda

kojesa-

ga grada: Sapientiam omnium antiquorum
piens
biva,

exquiret

ko hoce da bude u pravom smislu naobra^en,

na sadasnje spisatelje, pa ma bili kako pribrani i na glasu u novije doba; nego valja da uz to pomnjivo prouSi i ono, sto je jos i od davnijeh davnina bilo mudro napisano. I Horac napominje, da je velik spisatelj samo onaj, koji navodi 5itatelje, da sami sobom misle i rasugjuju njegove rijeCi, u 5emu
je ba§

ne smije se ograniCiti samo

nazadna vecina danasnjijeh

spisatelj a,

jer pri5aju

Toga nema u starijem klasicima, koji u malo rijeCi dosta kazuju, jer u njih nema nista suvisno; dapa5e vise puta vole stogod i premu5ati ili samo natuknuti, pa jos i nekijem tajanstvenijem rije5ima iskazati
sve od duska.
svoje misli. Oculta proverbiorum exquiret,
ditis
et

in

ahscon'

parabolarum conversabitur,
S ovijeh
i

jos drugijeh razloga, od velike su potre-

be starinski

spisi,

nadasve u danasnje

doba.

S toga

1

imaju naobrazena mjesta svojijeh javnijeh knjiznica.

Da

se

pak

uljudis za postupanje
i

u

zivotu, treba

da

opci§ s boljijem od sebe

da pazis navade

njihove u
16

*S
govoru, u ponaSanju
i

242

a^
vazda zaudarati

ost.,

jer ces iuate

onom neotesanom prostotom, koje se iieke osobe nikako ne mogu otresti, posto su u iijoj nikle i obikle, pa ma doprle i do visokog polozaja socijahioga: In medio magnatorum
ministrabity et in co>ipectum praesidis apparebit.

Nije ni to dosta.

Da

se

oplemene
se

liCne

navade,

kao
i

i

domace
mjesta,

ili
i

mjesne,

hoce

pregledati

malo

tugja

tako

se osloboditi

mnogijeh

predrasuda:

In
uz

terram alienigenarum gentium pertransifet.
to jo§

Hoce
izvan

se

da naobra^en Covjek svnie
prostadijom, kako bi
et

tesce

i i

granica

svoga socijalnoga polozaja, biva, da opci
sebe, pa
i

s iiizijem

od

s

mu

svasto

bilo

jasno

pred o5ima: Bona enim

mala

in hominibus tentabit.

Da

je

na sve

te naCiue stari

Dubrovnik

dopr'o do

vrhunca pitomosti, ne moze se poreci. Mnogo su doprinijele velike knjiznice
ca,
i

kao

i

posjet,

upravo navala
„iia

tugjiiia-

pa plovidba

i

trgovauje Dubrovtana

sve

bande

Cetiri straiie",

a opet radi malenosti

Dubrovnika svaki
odno^aju

je Cas bio prosti

puk u dodiru

i

megjusobnom
i

sa svojijem plemstvom, koje je bilo

jedno od najstarijih
kiiji^eviio,
i

u Evropi,

i

toliko uljugjeno

i

moralno,

u
i

spoljasnjem ponasanju, da je moglo stati
s

uporedo

6ak

aristokracijom
i

Pariza

i

Milaiia,

ako
jos

cemo
i

vjerovati
seljak

Tommaseu
s

Marmontu. S
6ini strancu

toga

se

danas

dubrovaCki ne

da je
bili

seljak,
i

ako ga usporedi
doradi,

ostalijem seljacima,

pa

ma

u samoj okolici zemplemstva

Ije

dubrovaCke. Svagdasnji utjecaj
i

da

su

prosti
i

zanatlije:
ostali

crevljah,

paputari,

savci,

zlatari,

kamenari
jijem

u neko doba poCeli dr^ati kao zazonio,
i

ako se ne iznesu srebniijem

zlatnijem posugjem u svo-

kucama
i

i

u opce ako

ih

ne urese raznijem

pokuj-

kad se ne bi ponasali uljudno u govoni, ne pazili na etiketu i na ostale propise stare skladnosti dubrova5ke. A propos^ evo kako opisuje najnovije prilike
stvom, kao

ajedan
ne
sadaSnji
spisatelj

243

^B
Del
Lago):

(Valentin

„Putmk
pojeni

sad nalazi u Dubrovniku malo preostalog plemstva, koje
5ini vise

neko zasebno

tijelo,

nego

privatnijeh

dinaca, od kojijeh nekijem

ne
i

polazi

za

rukom
koje

da

spase

spoljasnjost.

Gragjanin

radnik,
i

ne

treba

nikad zamijeniti sa

gragjaninom

radnikom
istinu,

republikanboljitke,

skijeh vremena, pokazuje, da
ali

reCemo

neke
za

koji se

nikad ne
i

mogu nadoknaditi
nazatkom,
ostali

ni

dlaku

s

ekonomskijem

moralnijem

sadasnji

seljak
^ivi

manje obezglavljen nego

propaScu

domovine,

odobravajuci katkada novom redu
bjegjuje sire vrsenje stanovitijeh

stvari, koji

mu
terete

obez-

gragjanskijeh
i

prava,

a

katkad opet stenje
prestanka, koje

i

tuzi se

na promjene

bez

mu

ovaj

isti

red neprestano namece. Po
povratiti se

tome u Dubrovniku ne preostaje drugo, nego

uspomenama
mena,
i

toli

slavne proslosti, zaboravljene dugo vre-

prihvatiti

kao dovoljno

i

mnogo
i

ono, sto se jo§

u spomenu
risti

zivijeh drzi za manje,
i

prijatno do^ekati ko-

sporedne, koje su izbjegle
opcoj
nevolji."

ostale 5itave

u njihovoj da je
ko-

velikoj

Ova naobrazba naravno

imala imati jednu stanovitu formu. Naobrazenost Ijudska
in genere^ kao
liko je jezika
i

i i

prirodne nauke, ima toliko forama,

navada narodnijeh na
nuances
Isti jezik^
s

svijetu.

Obi^aji su
i

navade

s

neizbrojnijem

isto,

sto

narje5ja

(dijalekti)
i

jednoga jezika.
ili ili

iste

navade domace
saCinja-

gragjanske (vise

manje

kakvom razlikom)

vaju jedan narod

jednu formu Ijudske uljugjenosti.

DubrovaSka
kako su

je uljugjenost bila uljugjenost slovinska,

je oni zvali

i

jedan od najboljijeh

i

naj-

obilatijih izvora uljugjenosti slavenske in genere.

Prvi utjecaj dakle bijase knjizevnost gr5ka, koja je
rasla

u Carigradu sve do pada ovoga grada, vise tumanego
li

5eci stare klasike,

sto

na polju klasicizma. Ali se

sama sobom postigla ipak ne moze poreci, da je
je

a- 244
bilo
i

ȣ=)

velikijeh

spisatelja,

nadasve

crkoviijaka,

koji

se

radi bogoslovnijeh spisa zovu sveti oci, kao n. p. Gregolij

Nazijanski,

Vasilij
citira

Veliki

i

Ivan

Zlatoust.
i

Eusebij
vise pi-

Cesarijski

nam

mudrolija

iz

5etiri stotine

saca gr5kijeh, kojijeh spisi docnije poginuse.
Sv. Gregorij,

koga
slavi

s

Vasilij em Velikijem

i

Zlatou-

pod jednijem imenom (Tri sveta Jerarha), ostavi 158 pjesama i jednu tragediju ,,Strast
stom crkva isto5na

gospoda nasego Isusa
ostavi 10

Hrista".

Sinesij,

episkop

Kirene,

pjesama
i

i

razgovora
Temistij,

platonskijeh.*)
silni

Uz
i

njih

pristaju jos

vrijedni

Eunapij,

uresni

Libanij, koji ostavi
bili

2000 poslanica. Ostali manje poznati
metropolit u Tesaloniku
XII. vijeka.'^j

su tuma5i, od kojijeh je najglasovitiji radi komenata
Eustakij,

Homera

Focij, patrijarah carigradski,

u ogromnom
zivotopise
i

djelu ,.Biblio-

teca" u 300 poglavlja, ostavi

nauke

svijeli

spisatelja grCkijeh od starina do njegovijeh vremena.

On

dade prvi osnov dan
knji^evnom
listu.

danasnji

svukud

rasprostranjenom

Zna
grfcka,

se,

da u Dubrovnik prijegjose poglavita

djela

nadasve djela svetijeh otaca grckijeh, u manastire

benediktinske, gdje su se bavili njima kalugjeri pievodeci
ih

na

latinski

ili

na

slovinski. Docnije jos vise,

kad

iza

pada Carigrada

knji^evnici gr^ki utekose put Italije, kao:
iz

Leoncij Pilato, Teodor Gaza, Georgij

Trebizonde, Mitar

Kalkondila, Ivan Argiropulo, Ivan Lascari, Besarion, gla')

Ovaj gr&ki episkop V. vijeka imao je povlasticu, da moze op6iti

sa 8vojom

zeuom

i

posto su

ga

zavladicili:
i

jediui

primjer

u

crkvi

istocDoj. Ostavi

duhovnijeh
isto

razgovora

155

poslauica.
i

Radi uzora
sv.

moralnoga zivota bi u
sij

doba krsteu

1

zavladiceu kao

Ambro-

u erkvi zapadnoj.
*)

Vrijedi spomeiiuti uzgred

jos

i

iiekoga

Trifiodora,

knjizevnika

grJkoga, koji sastavi neku drugu Odiseju.

U

svakoj pjesmi te Odiseje

izostavio je po jedno slovo iz azbuke, a opet

u

svom

torn

ujegovom

gpjevu

nema

slova

s.

3*
soviti grCki metropolit,
ti§e
i
i

245

-G
od kojijeh se neki
svra-

ostali

u Dubrovnik. Ovc gr^kc manastirske knjige dadoSe
greciste,

mnoge

kao
i

n.

p.

Miha Men5etica, Saba Zamanju,
Mata,
bill

Dama

BeneSii

sina

mu

Hrisostoma

Ranjinu,

i

Ivana Gjorgjica,*) koji su
se nastani
i

uCenici glasovitoga

Hrisokoji

stoma Kalvina, kalugjera knjizevnika

italijanskoga,

u manastir na Mljetu,

i

Kornelija Franceschi,

Benedikta Menze.
Bijeg knjizevnika grSkijeh

u

Italiju

probudi
i

opet

klasicizam

i

platonizam u

Dubrovniku,

kao

na

dvoru

Medici-ja, koje dvije naiike opet
i

vremenom malo po malo

u XVI. vijeku nagjose jake potpore u protestantizmu. Knjizevnost gr5ka u Dubrovniku doprije do vrhunca
na
universitati

savrsenosti sa Stay, Kunicem, Dionisijem Remedelli, pro-

fesorom gr^ke knjizevnosti

u
je

Bolonji,

i

Zamanjom. Otvori
iz

se dakle bijegom gr5kijeh

knjizevnika

Carigrada velika pucina znanosti, o kojoj
ili

zapadna
se

Evropa imala malo
i

nimalo pojma.

Docnije

uvidje

pripozna, da su Grci

mnogo

stvari bili izumili prije zafizici.

padnijeh izumitelja, nadasve u
Nikifora Gregoras, episkopa
nomiji.^)
')

Dosta je spomenuti
velikana

grckoga,

u

astro-

Ovaj Gjorgjid kad dogje jednom nekijem poslanstvom u
isto

Rim pred
u parnici

papu, govorase samo grcki;
8

kao

i

Nike

Rastid,

kad

je

papom pred sudom crkvenijem davala svoje razloge samo na latinskom jeziku; jer poSto bijahu oboje odgojeui u grckom i latinskom klasidizmu, u drugom im jeziku manjkase ona jaciua izrazaja, koja se
zahtijeva u ovakijem prigodama.
')

Ovaj grcki episkop prikaze se na 15. Aprila 1324. earn AndroIII.,

niku
traje

te

u svom govoru stade dokazivati, da godisnji
i

tijek

suncani

365 dana

cetvrtsata; ali da se ima dignuti svako

godiste po

18 casova; a
i

to cini

u mnogo godista vise dana.

Dakle

je

uprav jos
stari

onda nastojao jedan episkop istocne crkve, da se popravi
i

ka-

lendar, kojijem se istocna crkva sluzi jos
jer je bio

danas. Car

mu

odgovori,
staviti

u

to

doba zapleten u mnogo ratova, da ne moze jos

ruku na

taj

posao.

U

to

umiije

Gregoras,

Papa Gregorij XIU.

•a^ 246

-^
(str.

Od

tijeh bjegunaca,

po rijeCima Lucari-ja od porodica:

170-

171), dogjose u

Dubrovnik mnogi

Lascari,

Komnena, Paleologa, Kantakuzena. Luccari prilaze jos i ovo: „Republika im naredi da promijene odjecu i odjenuvsi ih drugom novom i skupocjenom, poslase ih ii Italiju, snabdjevsi ih novcima za put."*) Neki se zadiiase
i

stalno nastanise.

,,I

bas Ivan Laskari, Demetrij Kalkoni

dila,

Manvilo Marulo, Pavao Tarkanjota

Todor Spandusu
privatno,

gin."^) Ostali knjizevnici

u opce bijahu

Italijanci, koji
ili

pou5avali Dubrovcane u

knjizevstvu, javno

po pogodbi sa senatom za toliko na godiste
Storia di Ragusa^ tomo
II.).
ii

(v.

Appendiiii

Mnogi od

njih pisase o

Du-

brovniku

i

o prilikama

njemu.
i

Uz
skijeh

to bijahu obilatc

knjiznice manastira kalugjer-

kad dogje iz Ugarskc i nastani se u Dubrovniku, donese sobom 460 knjiga razlicitijch spisa. Prvi, koji jc u Dubrovniku prekao
god
i

privatnc.

Alethy

sani,

davao nauke retorike
di

i

filosofije,

bio jc

ncki

Giovanni
sastavaka

Ravenna.
pod
br.

Najstariji

rukopis

knjizevnijch

toga Ivana nahodi se sad u Parizu
nici

u

kraljevskoj knjiz-

6494. God. 1779. po molbenici Luka Sorkotoga
i

Cevica bi pregledan, a nialo prijc

od

Rugje

Bo-

istom na 4. Oktobra 1582. stavi u djelo
tad 13 daua od toga godista, te se tako

i

usavrsi
taj

te

uauke

i

digue

uovi kaleudar prozva po
sluziti

ujegovu imenu gregorijauski, kojijem se pocue

u pocetku samo
racima,
i

crkva rimo-katolicka, pak prosloga vijeka,
8ve crkve protestautske.

vide6i

istiuitost

U

danasiija vremeua, sto zuamo, jediui se za

to zauze mitropolit srpski Miliail, koji uapisa poslauicu (stampanu
jjZastavi") patrijarhu vasiouskome u Carigrad,
sto

u
se

misli,

lio6e

Ii

ve6 jediiom popraviti kaleudar u istocuoj erkvi!
')

„Fatto lore dalla republica mutsii'
Ii

panui, e rivesteudoii

di

altri

uuovi e di pregio,

maudarouo

iu Italia,

faceudo loro piovisioue di

deuari per viaggio".
')

„Ed

in particolare

Giovanni Lascari, Demetrio Oalcoudilla, Mau-

Tilo Marulo,

Paolo Tarc3guota e Teodoro Spaudugino" (Lucari).

3skovica.

247

»e
stvari

Taj

isti
i

rukopis

,,Vrhu

dubrovaCkijeh"

spominje jos
pars
L,
c.

Filip
i

de Diver sis (Descriptio Rhagusina

2.^)

Jakob Lucari, a najopsirnije pak Tira-

boschi. God.

1355. Beltram Pelliciaro, koji prvi

u Mleupisan

cima otkri

urotii

Marina Faliera,
s

i

koji bi za

to

u plemstvo mletaCko

platom od 1000
poslije
i

dukata

u zlatu

na
s

godiste, po^e

da ozlogiasuje
progonstvom,

mleta5ko plemstvo;

toga bi kaznjen

dogje u Dubrovnik da
radio,

se u

njemu

nastani. Taj je

mnogo

da se Dubrov-

cani sve

vecma

oneprijatelje s Mle5icima
koji

u odnosajima
prestade
pisati

politiCkijem.

Borgomate, Italijanac,
je opsiran

god. 1486.

mnogo

u spisima, u kojijem velica
Zeno,
Mle5ic,

uljudnost
pisuci

i

bogastvo

dubrova5ko. Apostol

nekom Ksenofontu

Fileliju iz Tolentina, knjizevi

niku italijanskom, koji se ozeni u Dubrovniku,

o Franu,

njegovu sinu, nazivlje Dubrovnik ofUcina auri
(radionica zlata
lijanski,
i

et

argenii
ita-

srebra).

Baro Sfrondato, knjizevnik
tajnikom
republike.

posta

g.

1460.

Kad
i

je

u
se

Dubrovnik dosao,
kceri, a

bio je udovac s

osam sinova
i

dvije

kad

se

ponovo u Dubrovniku ozeni, opet

mu

od tog novog braka rodi deset sinova
to se
i

porodica Sfrondato rasplodi

Za po Milanu, po Kremoni
osam
kceri.

drugovdje.

Unuk pak ovoga
i

Sfrondato, koji je

u mla-

dosti svojoj ucio

Grgura XIV.;

u Dubrovniku, posta papom pod imenom s toga su bile velike svecanosti po Du-

brovniku. Ovaj Baro Sfrondato umrije 1503.
je
bi

Nakon sebe
da

ostavio neke poetske sastavke.

Ne

valja zaboraviti,

Nikola Machiavelli

bio dosao u Dubrovnik za tajnika

republike, da nije vec prije poziva republike dubrovacke
Ovaj Diversis, progonjeu od republike od Liike, pregje u Mletke,

')

i

napise Descriptio

Rhagusina in quattuor

libris, jer

je

od
i

prije

mnogo prebivao u Dubrovniku. Takogjer neki Luka Linda
knjizi

neki
u

Cerzi, tajuik propagaude, oba Italijanci, pisase o Dubrovniku, prvi

De

Christiana republica, a drugi u Acta propagandae Jidei,

3'

248

-^
A
da
ne,

bio dao rijeC opcini fjorentinskoj.

sad

bi

ga

mjesto Segretario fiorentino zvali: Segretario raguseo.
Prestavljali su klasicnu knjizevnost jezuvitii'j Petar

Lazzari,

Ivan

Tolomei

i

Ivan

Lupati,

koji
i

sastavi ep

De curanda

valetudine^ u

kom

spominje

njegov

posta-

nak ovijem rijecima: Haec ego permiseens doctriuae grata severae Otia Musarnm felix, ubi moenibus altis
Surgit, et Illyricas dat jura Epidb-urus iu oras.

Kamil

Camilli, javni ucitelj retorike, iikopan je
s

ii

hramu

domenikanaca
Hie

ovijem epitatijem:
veueranda Camilius ossa Camillus

liquit

Hospes, habe hoc tantum, coetera fama refert!

Ucitelj je bio

i

Danijel Clario, koji

priredi izvorno

izdanje Aristofana

g.

1501.

Stampar Aldo

Minucio

na

pocetku

te knjige

spominje njegov boravak u Dubrovniku

ovijem rijecima: ,.Danieli Clario, Parmensi, Rhagusii bonas
litteras profitenti".

Bill su

u Dubrovniku jos

i

Ivan

i i

Avrelij

Amalteo
iz

od 1566-1570. Ovaj potonji zazva jos
Italije,

Nascimbeni-a
o

koji posveti senatu

komentare svoje
Dubrovnik,

Ciceronu.

Petar Assirelli, knjizevnik, vclica
boravio, ovijem stihovima:
Orbe suum
toto paiitlit

u

kom

je

Rhagusia

iioraen

Integra quot uuUo laesa pudore mauet

Vive memor doni divum, Ehagusia

felix!

Didak Pirro prica uz ostalo
i

o Ivanu Musoniju,

da je bio
nobilem
pie-

gimnasijski rektor:
(ti

„Qui

regis

creditam
ti

tibi

juventam

koji upravljas povjerenijem
i

mladijcm

mi cima)." Spominje jos

Doma

Tatti

i

Frana

Serdonatsi,
I

spisatelja italijanskoga, klasitna sto se ti5e stila.

aka-

')

Jezuviti dogjose,

moze

se re6i,

od postauka

reda

u

Dubrovnik,

pace jedan od prvijeh drugova
boravio je nekoliko
8V.

sv. Iguacija, glasoviti

'Nikola Bobadilla,

vremeua u

Dubrovuiku

i

kouacio

u

mauwtiru

Jakoba,

E=^ 249

>e

mnogo preporuCuju pouCavanje u njegovoj stilistici. Ovaj Serdonat pisase jednom prigodom senatu: ,,Vi htjedoste da pou5avam knjizevnost u ovom vasem plemenitom gradu!"*) Filip de Diversis
demija Crusca
i

Tiraboschi,

s

Ivanom od Ravene pou5avao

je 60

uSenika

u

Sponzi

(sadasnjoj dogani). Hvali u velike

zavodzadjecu

ne-

zakonito rogjenu, osnovan u Dubrovniku prije nego igdje u svijetu, koji su po5eli zidati jos g. 1434. Jos
pise Filip de Diversis, da su se
sluzili

Dubrovcani u ono doba
slovinski-

u drzavnijem poslima

latinskijem a ne

jem jezikom: „In conciliis et officiis, et scriptis latine loquuntur, non autem sclave". Sigismund Malatesta, gospodar Rimina, prognan od pape svrne u Dubrovnik s namjerom da odatle proslijedi put za Carigrad, te da po-

mocu Sultanovom
lijepo
ti

navali

na
tc
.
.

Italiju.

Senat

ga

ublazi,

i

ga odvrati od

namjere; a da ne,
.

ko zna

sto bi se bilo dogodilo?!

Kad

se

u

to

doba grad
5elu toga

utvrgjivao

prema

sjeveru, Malatesta je bio
3.,

na

posla. Lukari pise (knj.

str.

181.)

o tome:

„Njegovii

jem

se nastojanjem

Dubrovnik utvrdi sa sjevera

mnogo

se popravi

u

Stonu.

Kad
i

umrijese

njegovi
Italiju."'^)

neprijatelji,

uze dopust od otaca

povu5e se u

Neki Horac
itali-

Rocci izda za svog boravka u Dubrovniku sastavak
janski Considerazioni celestiali
i

posveti

ga senatu.

Lju-

devit Becatelli, arhiepiskop dubrova5ki, koji bi u saboru

tridentskomu, napisa uz ostala filosofska djela
Aristofelis^

i

Moralia
i

a

od

bogoslovskijeh:

Acta

Apostolorum

ad Romanos commentaria ; uz to jos i Petrarke i neku povjest o Dubrovniku, koja se
Epistolae
')

^ivotopis
izgubila.

„Vo8 ....

litteras

me

in vestra

ista

nobilissima

urbe

profiteri

voluistis!"
')

„Per opera sua

si

fortifico

Ragusa dalla parte
i

di

tramontana, e
press
licen-

Bi

riparo assai alle cose di Stagno. Morti
si

suoi nemici,

za dai Padri, e

ridusse in Italia."

3^
Veci
flio

250

-e
baveci
i

svojijeh

djela

sastavi

se

na

Sipanu.

Odrece se u neko doba episkopata
kojijem

povrati

u Bolonju.
vlada, u

Otole je pisao poslauice poklisarima razlititijeh

vazda preporuciije Dubrovnik.

Da

i

ne govorimo
i

Onofriju, Italijancu, koji bi

na celu gradnje vodovoda

bunara po Dubro\Tiiku,

ni o Flavijii

Eborensis glasovito-

mu
salo

jevrejinu, pjesniku

latinskomu, o

kom

se

mnogo
ako

pi-

od Erazma*)

i

od knjizeMiika diibrovackijeh; spomeje Gjorgje della

nimo jos samo, da
u Dubrovniku
g.

Croce,

i

rogjen

1440. od plemicke porodice della Croce,
tresnji, iz

malahna bio posao u Ugarsku, gdje se zakalugjeri u redii Cistercijevaca, te da se u starosti povratio u Dubrovnik noseci 300 velikijeh
koja se sasvijem istrazi u
knjiga na kvijeru

(pergamena)

s

pozlacenijem

koricama.

Sve do same smrti njegova kuca je bila javna citaonica,
gdje su se Dubrovcani hodili poucavati.

To sve propade

bez traga. Njego\i se

spisi

jos

i

sad nalaze u Vatikanu,

kao
i

i

Ilije Crijevica,
i
i

Lampredija, Stjepana Gradica, Nika

Vida Gucetica,
priceku

jevrejina Flavija Eborensis. 'j Sjajno posrpski car Dusan. Svi povjesnicari pisu

hodi Dubrovnik
i

boravljenju njegovu u DubroMiiku,
srpskijeh
Plocama.*"')

kao
i

god
da je

i

to,

da je darovao mnogo
sv.

knjiga

rukopisa
je,

kalugjerima
')
i

Jakoba na

Poznato

Erazmo

bijase kalugjer iz
i

Roterdama. Covjek

svestrauo

izuceu,

ako

je javuo govorio

pisao proti ponasauju oudasuje crkve rimske,

ipak se nije htio pridruziti

Luteru

i

njegovoj nauei.

On

je bio

megju
citauja
je

prvijem u Njemackoj, koji su nastojali da se otmu zaboravu stari klasicni spisateiji grcki, te je za njih sastavio jos
i

stari

uacin

„alla erasmiaua", kao
uajsaljivije djelo
')

i

prvu slovuicu

grcku

u

svijetu.

Njegovo

Elogio della pazzia.
veli,
i

Dogjose jos u Dubrovnik, kako se
i

jau Maffei

ostali

navedeui od Appendiui-ja.

Antun de Agli i JuliU posljednja vremena
bijahu:

knjizevuici italijanski, koji su poucavali

u

Dubrovuiku,

dva

brata Appendiui, Lampredi
')

i

Rosaui, vrlo dobro pozuati.
to

U

ratu

ruskome protiva Fraucuzu
i

sve

propade:

dijelom

iz-

gorje, dijelom se razgrabi

rasturi

na

vise

strana.

Ova

zgoda

nije

-EB^

251

-G
slavio
i

gotovo svaki
brovnik,
i

spisatelj

dalmatinski

pjevao

Du-

da su

mu

neki jos u pohode

dolazili.

Ostala

je jos jedna poslanica Hektorovica, koja se

na ovo odnosi

a po5injc ovako: „Ovo pise Hektorovic, Hvaranin, po§to-

vanom gospodinu Miksi
mi
se

Pelegrinovicu, vlastelinu hvarskoi

mu, kanceljeiu zadarskomu''
poiti

ost.

pa nastavlja: „Prigoda

po ovomu napokonjem uskrsenju Pelegrinovicu mili do onoga slavnoga grada, s kim se mi diCimo, Dus

nekim rodjacima i prijateljima mojim u ormamx(?) brigantinu s jednom mreznjacom pod zapovid nasu,
brovnika,
gdi nas bise dvadeset po broju,
i

meu

onimi,

ki

sluziahu

ki sluzeni bihu. Bise prisidac

naminiiko

prijatelj.

Na
i

ki put vele

me potaknu
i

zelja,

da vidim stare
ne
vidjene.

prijatelj e

nove, navlastito neke nigdar

Dosavsi

tamo
od
umi-

primjeni bismo

sdruzeni

s

velikom

Ijubavi

one prisvitle

i

prave gospode, koje, kako je Bog milostivi
i

gospodstvom darovao, tako je pametim, umjenjem
Ijenstvom,
i

blagodarstvom
nadjoh
se

i

pravdom
vesel

i

kripostim naresio.

U kom
da je
i

gradu

ne

malo,

kada
bih

vidih,

ondi poznano ime tvoje, jer

ispitivan

dosti

za tebe. „Ljubka*") tvoja, kakono
iiova u povjesti;

stvar zamirita (zamjesvijetu

muogo

se puta

dogodi po
i

u ratovima, a najliris-

vise radi vjerskog fanatiznia. Jos

prije kalifa

Omara, uzegose

6aui jedan dio uajgolemije svjetske knjizniee u Aleksandriji. I u hris6aui zapalise
sv.

Eimu
papa

muogo

spisa klasicnijeh, u doba

kad

je

zivio

Gregorij Veliki. Tijeli spisa sad

nema ve6

nigdje u svijetu. Euglezi

pod Kromvellom u vjerskom fanatizmu izgorjese mnogo crkava katolickijeh,

a u

prvom mahu

jos

pod Henrikom VIII. izgorjese svu knjiznjegovi
fizicki

nicu glasovitoga Bakona, gdje su uapisani bili
i

izumi
gdje

tako fizika po Evropi pogje u uazadak za citava
je navala Burbouaca na
?
!

tri vijeka.

A

ti

Klimenta VII.
nosti

Gdje

li

s vojskama njemackijem za doba pape pak utamanjenje i poraz sve eeske kujizev-

Rim

kad su Nijemci predobili Husite?! Nagjose
to je

se poslije

samo neki

ulomci stare ceske pjesmarice skriveni na vrhu zvonika neke erkve, u

kutu zametnuti,
')

i

sadasnjijem Cesima neprocjenjivo blago.
iz

Mihail Pelegrinovid

Hvara napisa ep

„Ljubka'*

hvaljen

od

knjizevnika dubroyackijeh.

252
nikad u pridnja vremena slo^ na-

rita)

i i

izvana, koju

ti

Hvaru Staroniu iia dvadeseti dan miseca oktobra, sedmoga godista od Spasenja, vrhu tisiica petsat i pedeset"' (iz knjige stampane u Mlecima od Frana Damozio god. 1557.) Naljeskovic spominje u svoje doba
redno
upisa
tri

U

glasovita pjesnika ovijem rijeCima: ,.Petar je

(HektoNikola.

rovic) sa

dum Maiirom

(Vetranicem)

i

Dimitric

Mauru

lovor vijenac stavi na glavu Uranija (Jevrejin Pirrus
fizika
i

Didacus broji ga za najvisega
doba), a Petru Talija,

astronoma
Talija
je

onoga

a

Nikoli

Klio*'.

muza
je

komedije

i

svakoga megjusobnoga lazgovora; tijem misli
djelo Hektorovicevo,

,,Ribanje"', najklasicnije

a

Klio

Muza epa; te se po ovome prosugjuje, da su se izgiibila mnoga djela Dimitnceva. I sam Vetranic pla6e smrt njegovu ovom elegijom:
. . .

Moj Niko gizdayi
si

Glas, koji

ostavil,

slavit 6e

po vas vik,

Zac
I

si

Djim proslavil slovinski vas jezik!

Petar

Kanavelic,

veliki

pjesnik

slovinski

s

KorCule,

dogje u Dubrovnik po izgledu pivoga pjesnika dalmatin-

skoga Marka Marulica, Spljccanina,
Prijevod Guarini-jeva
,,

te se

u njemu
pocinje:

i

ozeni.

Pastor Fido" posveti senatu
g.

onom
,.Illu-

poznatom poslanicom
riis

od

1688.

koja

strissimis ct Excellentissimis

Dominis Rectori
Slavinorum

et Consilia-

Republicae

Rhagusinae Petrus de Canavellis, nobilis
!

Dalmata, felicitatem

Faecimda
quod apud
(miratu

lingua,

hoc

unum
tres,

sit

mihi

fateri,

vos, excellentissimi Paui'be

regina in

libera

dignum)
i

servatur".

Zasluzuje spomenuti, da Kanavelic,

ako Dalmatinac, ne
i

zove ipak jezik hrvatskijem, nego slovinskijem, kao

svi

DubrovCani.

Da natuknemo
iza

stogod

i

o glasovitijem knjiznicama,
i

kako smo nesto prozborili o knjizevnicima

umjetni-

253
cima').

Bonino de Bonini*)

je

po svoj

prilici prvi

po5eo
potostali,

Stampavati u Dubrovuiku.
pisivao:

U

njemu

se rodio

te

se
i

Boninus de Ragusio. Njega
Italije,

su

slijedili

vazda

iz

sve do

Martecchini-ja.
i

Kako
kuce
su

manastiri,

tako su isto bile pretipaiie knjigama

vlasteoske

kao

i

glavnijeli

gragjana.

Veli

se,

da

malobracani

prije tresnje imali okolo

To sve

izgoije

3000 knjiga i rukopisa zajedno. u pozaru iza tresnje. Nastojanjem starijeh
tijeh knjiga,

fratara sakupi se poslije jos blaga bozijega

od kojijeh su neke ostale spasene
je poslu najvise zasluzan
rekli,

i

do

danas.

u

novije

doba


a

U

tonie

kako
prije

smo
njega

0.

Inocencij

Culic,

Spljecanin,
i

glasoviti 0.

Sabo Slade. Cesto je jos
najmanje
vandalizma

sad

pohagjaju

knjizevnici slavenski bez razlike plemena.

Ova

je knjiznica

pretrpjela

danasnjijeh
sto

vremena,
i

i

ako je

i

tu
i

mnogo osakaceno, a

bog da

ponestalo.

Propadose

knjiznice benediktinske, jer

rastrkane
i

tamo

amo, kao sto se umanjise dobrijem dijelom
i

one jezuvita

domenikanaca, posto bi gotovo sve
se,

razneseno u navali
ulogu
0.

francuskoj (govori

da je tad igrao najvecu
knjiznica

Audio Maslac,

DubrovCanin, veliki pristasa francuski).
i

U

po^etku vijeka bi raznesena
imanje, koje im

bratstva

popov-

skoga, kad vlada francuska ote popovima
poslije Austrija opet

dubrova6kijem
Glasovite
svako-

povrati.

')

Da

su u Dubrovuik eesto

bili

piizivani slikari

italijauski,
i

mu

je poznato. Veli se po preclaji, da je dosao bio
tijeli

Tieijan,

da slika
ue

Mandalijenu u ku6i Pueica. Jedau od

italijauskijeh

slikara,

znam

koji,

hode6i put Dubroviiika

razboli se

putem

i

svrue na Hvar

u mauastir malobradaua. Tu za harnost radi gostoprimstva uaslika tijem
fratrima „Go8podinovu veceru" koja je slika
Ijijeh
')
i

dauas jedua od najbo-

na Hvaru.

U
;

crkvi na

Lopudu
i

jos se

i

sad

vidi

vise

grobova

s

natpisom

Bonini

po tome se nioze zakljueiti, da je tamo negda zivjela porodica

toga imena.
tijeh

Ko zna da

nase „Boiiiiiovo" nije prozvano po

kom od

Bonini?!

^
su bile
i

254

3^
i

privatne knji^nice vlasteoskijeh

puCkijeh kuca,
a osobito
se

kao

n.

p.

porodice

Gjorgjica,

Rada Androvica,
svijem

plemenitoga Ivana Bizzarra.
opet knji^nice po Dalmaciji
dru.
i

Tijem

obogatise

izvan nje, a osobito u Zalatinista,

Luko Diego Sorko5evic,

spominje

u
Iz

zbirci

svojijeh

epigrama nadasve knjiznicu Bizzarra.
uauCnjaci

arhiva

pak dubrovaCkoga vade

evropski mnogobrojne

do sad nepoznate dokumente, koji sluze
najviSe

da

se

razjasni

povjest narodna. Majkov, knjizevnik ruski, u torn je poslu

zasMan. Po ujegovoj
starodavne

,.Istoriji

srpskog naroda", u

kojoj ponaosob govori

opsirno o Dubrovniku,

znamo odnoi

§aje

ove

republike

s

bauima
bi

kraljevima

srpskijem. DubrovaCki

se arhiv, naraMio,

smanji u glav-

nijem svojijem
Be5, kao §to
svegj
se

Cestima

starodavnijem
i

i i

prenesen u
starine

u
iz bili

opce

pismene

imijetne

prena§aju

grada osvojena u stoni grad vlade. Svi
stoni,

gradovi, koji su

po5ev§i od staroga

Rima,

pa

redora za njim do najnovijih vremena, nijesu drugo nego

u vecemu
razli5itijeh

dijelu shrane, muzeji,

da

tako
ili

reCemo,

odora

naroda

ili

pobijegjenijeh
se

prisvojenijeh. Ali

narodna knji^evnost ipak
lodane
voslavni

okoristi, jer

mnogijem
i

knji-

^evnicima bi dopuSteno, da ugju u
ono
za
§to se

te shrane, bi

da objeprakoji

u opce ne

znalo.

Paroh

u

Dubrovniku,

Gjorgje

Nikolajevic,

umrije kao mitropolit u Sarajevu,

zasluzuje

prvo mjesto

kao skuplja^ srpskijeh dokumenata.') Njega su sljedovali:
')

U

cuvenom easopisu „Srp8ko-daImatinskom Magazinu",
i

koji

je

marljivo

uspjesno uregjivao punijeli dvadeset godina,

sacuvao je od
;

vjecne propasti
glavnije
i

mnoge

istorijske

spomeuike

dubrovacke
ua

ali

ef naj-

najznamenitije djelo Nikolajevi6a: .^Srpski spomeuici, sabrani
svesteuika,

trudom Karauo-Tvrtkovi6 Pavia,
z&lost sad odve6 rijetka knjiga,
je

rogjeuog

Tvrtkovom
ali

brdu, banjalueke nahije u Bosni, blizu Jajca". Ova
bila je

dragoejena

na

stampana 1840. god.
s

Kad

bio izabrau u komisiju za uregjeuje
i

dubrovaekog arbiva,
tajuo prepisivao ua

velikom

op&BU036u bi zavaravao oei strazarima

komadi6e

r3- 255

-S
izdajuci

Medo Tucic, Miklo§ic
ske

i

JireCek
i

svaki srp-

spomenike

iz

arhiva dubrovaSkog.
j o§

Uz

iijih

su

zai

slu^ni u o vom

pogledu

D an

i

c i c,
i

J a g i c,
drugi.

Bo gi§

c,

Vucetic, Kukiiljevic,
ko
je prije iiiogao bez

Kurelac

U

po5etku
svak

arhiv bi miiogo zanemaren, tako da ga je raznosio
i

malo straha

i

uzmalia.

Mi

smo
origi-

vigjali

po kucama nekijem otragu miiogo godista
i

ualnijeh knjiga zakona, listina

naredaba seuata od
u one

g.

1300.

Bog zna
stari

otkle je

i

kako

je to doslo

kuce? Njeki
je

gospar dubrova(^ki
usavsi u aihiv,
se

jednom,
list,

mi je pripovijedao, da zamaknuo u kut nogom
premetao
i

on

njeki

koji

po

tlima

gazio,

se prignuo,

da

vidi sto je.

Kad

sto?

pa

poslije
i

da

Uvjeti

pogodbe

senata

s

dvorom danskijem radi plovidbe Dubrov5ana po
Lopugjanin, pristupi
s

BaltiSkom

mom! Kad Miho Pracat,
pomoc

pred

ce-

sara Karla V., da ugovara spremiti u

njim, koliko

mu

drijeva

ima
za

republika, koliko
i

opet

sam

Miho

tom prilikom da nagradi Miha za njegove zasluge u ovom
nesrecno zauzece Tunisa*),

kad Karlo V.

htjede

hartije ove znaraeiiite srpske spomenike,

pa

ih

po

naroeitom izaslaniMilosa

ku

slao

u

Srbijii,

Jevrenui, bratu tadasujeg

kueza

Obreno-

vi6a, koji ih je o

svom trosku

ii

svijet turio.

Valjiilo jo

da se posluzi

ovijem pseudouimom, da potpuuo zamete tiag, jer su tako zahtijevale
ondasuje prilike.
')

Posto Saraka izradi da se uglavi
biti

savez,

po

kom
pod
to

je

republika

imala
taka,

braujeua od Ugarske, da se tako sasvijem oslobodi od Mlese do skora opet povrati formahio zastitu tursku.

Dubrovuik

Cef«aru uustiijskom Karlu V., kao kralju

ugarskom

bijase

velika

uvreda,

s

toga zaprijeti osvetom. Republika da ga ublazi,

posalje

mu

veliko mnostvo svojijeh drijeva u

pomo6 za uesre6uo zauzede Tuuisa,
avoj
prilici

gdje se potopise zajedno sa svom vojskom. Otolo ona narodua legenda

trista Vie a u do vie a ua Lopudu. Spada po
legeude
i

megju
te

ouo
1

sto se priea,

da

je

Karlo dao Pracatu ouaj ubrusac,
biti

se hraul jos

sad ua Lopudu, koji ne moze

drugo do „labarum"

kakva krsta po starome obredu crkovuome.

256
poslu, on odgovori,

da ne mo^e primiti nijedan naslov ni
gi-agjanin

red viteski kao
novci da
tresnje.

Slobodan

slobodna

grada,

a

mu

ne trebaju, jer je suvise bogat. To bi prije

Samo za spomen navescemo jos jedan primjer iz posljednjeg doba republike. Kad Ranjina izagje pred caricu Katarinu
enciklopedisti,
II.,
i

tu sjevemu Semiramidu, kako je zvahu
joj

preda

u cast svoj
vlade,

carmen panegyripo
obiCaju
onijeh

cum^ ona naredi, da
rubalja

mu

se

da u ime troska za put 500
carici,

kao

poklisaru

tugje

vremena. Ali Ranjina, da dokaze

kako

je

dubro-

va5ka republika
slavensku.

i

suviSe bogata, povrati sve osim jednog

rublja, koji zadrzi

samo

za

spomen

da je vidio caricu
bi

Kad

se govori o bogastvu

dubrova5kom, trebalo
bilo

ga razmatrati sa dva vidika: koje je
vatno, a koje opet diiavno.

bogastvo
tovjek
Htjela
bi

pri-

obojem kad
se;

5ita

povjest dubrova^ku, valja da se prodeveti.

se

samo za

to Citava knjiga

na po

mi cemo samo mi-

mogi'ed Stogod spomenuti, koliko zasijeca u na§u radnju.
Izvor bogastva ishodio je prije svega bas od

samog
dva
u

sustava ondaSnje vlade, koja imagjaSe u

sebi

prva

elemental jedan aristokratski (rimski
gi

iz

Epidavra) a drutrgovaCki
svi

pu6ki (narod slovinski). Pismeni ugovori

starijem listinama dokazuju, da su se u

opce

5inili
iz

uprav

s

pukom. Za dokaz cemo spomenuti ove
1372.:

rijeti

ugovora od 27. Novembra
Slovina^' (Vidi: Lettere e

„za sve ove trgovine,
ili

koje bi Jakinjani u Dubrovniku kupili od DubrovCana

commissioni di Levante

vol.

a.,

1359-1380, u knjizi ,,TrgovaCki odnoSaji" od Petra Matkovida, u Zagrebu 1871.). I za pravo, trgovina zapoCe ba§

u ono doba, kad se nastaniSe u
brovnik) bjegunci
iz

castel

Lave
veli

(pr\i

Dude-

Epidavra kad

je jo§ bila vlada

mokratska. „I zanimahu se trgovinom"
tei-ja (koji se hrani

rukopis Mat-

u Maloj

Braci), te nadostavlja

malo

257
ni2e: „dogjo§e Murlaci

odozdo povi§e Neretve,
bijasc glavar
i

i

vi§e ka-

tunara'),

megju kojijem

kom."^) Tu spominje Mattel jos
Vlasi
ha,
1

nad svijem, sa stoovo: „Pa dogjose Ijudi

ill

Murlaci. Katunarl bljahu bogatasl Iz zemlje Vla-

Mnllo Im se ponlzenje da Ih se zove od ovCljeg ko1

Ijena
1

sastavlse zbor
111

1

razdljellse se

u plemice, puCane
kotorskoj
go-

sluge

katimare od zemlje Vlaha. Plemici ne davaliu
1

za pufiane svoje kceii, vec dalmatinskoj
spodl,
1
i

zato su Dubrovcanl dobrohotnl
i

prama susjedima
pu5ane".^)

Ijube se srodstvom

ne daju kceri za
tako

Po-

sllje,

ne znajuci kako ce megjusobno
te
sebi,

zivjeti,

predase vlapostade
i

du

vise naobrazenijem,

u

Dubrovniku

aristokracija

sama po
i

kao

sto potvrgjuje

Vico

1

Machiavelli

svi ostali

spisatelji;

a puk se dade

na

tr-

govinu
Ijijeh
') ')

1

na brodarstvo,

uvidjevsi,
1

da je to vladanje

bodl-

1

njemu

korisno.'*) All
je rijee
i

plemstvo je ipak imalo
i

Katuiiari

grcka pokvarena

znaSi: granieari.

„E

eorrevano per

mereati.... vensero
i

de Murlaeelii de basso sotutti,

pra Narenta, e piu Catunari, fra

quali era un capo sopra

con

bestiami". ,,Capo sopra tutti" imao je bitipo predaji

Vuko Ovearevi6,
se
jos
i

od kojega je potekla porodica Gueeti6a.
pokazuje doliua, otkle je
')

U

Mostaru

danas

Vuko

maknuo sa stokom put Dubrovnika.
vile eosa esser eiamati di stir-

„E

poi son venuti homeni Vulasi, o Moralaechi. I Catunari eran

rieehi venuti

da Vulaehia, ed era loro
si

pe pecorale, e feeero uno sborro, e
lani,

divisero in Zentilomeni,
I

popuai

e servitori o Catunari
fie,

de Vulaeliia.

Zentilomeni non

davan
Cattaro,

populani le loro
pereio
la e
i

ma

ai Signori della
i

Dalmazia
e si

e

di

e

Ragusei son benevoli verso
le fie ai

vieini,

amano per parentenije

non dan

populani."

Vulaeliia

Valaceliia,


se

Vlaska, nego u op6e 'paese dei Vlasi; a Vlasi, Vlalii
zvali Rimljani, koji padose

znamo da su

pod oblast prvijeh
Zeti, Arbaniji
i
i

nastanjenijeli

Slavena

po Dalmaeiji, Hereegovini,
*)

ost.

Za dokaz da

je iz poeetka

puk imao udjela u zakonodavstvu,
je ostala
i

najbolje

moze

posluziti

ona formalnost, koja
je odluke senata

do

potonjeg

doba republike, biva, da

vazda objavljivao puku glassvaka

uik povise trijema od Spouze (danasnje dogane) pitajudi ga: pristaje
li,

na

sto je

on vazda pristajao, jer

bi

mu

isto

opreka

bila

uzaludna.

258
jela

i

u

koristi
i

i

u

§teti trgovine
i

i

brodarstva.

Vlastela
i

su trgovala
svoje
i

po suhu

po moru, a puk je vrMo posle

njihove; s druge strane je opet

puk

bio

uvjeren,

da on vlada, a da plemstvo riikovodi posle drzaviie mje-

Za sve nedace, stete i nesrece Dubrovnika puk nije mogao nikad okriviti vlastelu, a to je bilo dosta. Docnije se pak radi golema bogastva uzobijcstise i
§te njega.

jedni

i

drugi, te tako nastase razlicite stranke.
torn piSe Valentin del

A

propos

evo sto
di

Lago u
vlastinu

knjizi

Memorie
prava

Ragusa: ,.Nalazimo da jedan
apsolutnu

dio stanovnistva zahtje-

va kao svoju gotovo

uzivanje

zapovjedi, a drugi da ne nalazi niraalo neuinjesno da pusti

sobom

upravljati, uz garanciju

da prvi zadovolji

sve

iivotne potrebe ovoga drugoga, da

mu

postuje liCna pra-

va
u

i

5uva mjesne obiCaje

i

navade, toliko sto vane po sei

lima.

U

Dubrovniku nalazimo pojav rijedak u povjesti
ekonomskijeh znanosti, biva da trgovina
i

teoriji

pri-

vatne spekulacije uspijevaju uz direktno mijesanje vlade.

Dokaz da
strane
i

se

malene dr^ave dadu lak^e vladati nego pro-

gdje su interesi zapleteni. Nikada

mu

(biva

Du-

brovniku) ne bi potreba da prevrne vladu jednom
vanu.

osno-

K

aristokraciji
je dakle

ga dovede samo susljedstvo fakata;

po tom
i

ova aristokracija sama po sebi nastala,
i

najstarija je u Evropi,

kad Mleci podigose

nazbilj pi-

tanje o susjedstvu, senat pozva polumjesec da se postavi

izmegju
')

sv.

Vlaha

i

sv.

Marka."*) Osim uvjeta, po kojijem
avoeare a
se iu sua
e
1'

„Noi troviamo uua parte della popolazioue
1'

propriety quasi assoluta

esercizio del diritto del

comaudo,

altra

parte nulla trovar di iucompatibile uel lasciarsi dirigere con garanzia
di soddisfare a questa altra parte a tutti
i

bisogui di esistenza, al
usi,

ri-

spetto dei diritti personali e della
locali tauto rispettati uelle
ville.

eouservazioue degli

e eostumi

Troviamo
sortano

a

Ragusa un
effetto
i

fenomeno
11

raro nella storia, e nella teoria delle seienze ecouomiebe, ehe

comsotto

mereio, e le speculazioni private

un

favorevole

r ingerenza immediata dei governo. Prova, che

piceoli stati rieseono

259
je
i

^
i

u velike trgovao
s

s

okonijem kraljevima

banima, kao
iz

Italijom

i

s

Francuskom, kako se razabire

pismei

nijeh

dokumenata,

Dubrovnik

je
i

imao uz

to

jos

po-

vlasticu

mimo

sve ostale vladc
s

gradove, biva, da moze

slobodno

trgovati

Turcima, koju

mu
iz

povlasticu

dade
do-

sabor basilejski^) nastojanjem

Ivana Stojkovica,
radi

menikanca,
g.

Cija se

porodica preseli

Bara u Dubrovnik
svog
nastojanja
s

1300. Ovaj Stojkovic, bogoslov,
i

za dobrostanje

napredak Dubrovnika poregjuje se
s

Ma-

rojicom Kabogom,
i

Ilijom Sarakom,

s

Mihom Pracatom,

Nikolom Bunicem. Tijem crkovnijem dopustom on dovede Dubrovnik do vrhunca bogastva. Echar pize o njes

mu:
apud

„ Joannes

Stoycus a matre Stojna
clara

cum

sorore Milica,
ut
refert

Illyricos

Stoycorum

stirpe

natus,

governabili piu facilmeute di quelli di grande estensione,
ressi eomplieati.

e

di

inte-

Mai non ebbe bisoguo
la

di capovolgere
la

il

regime uua

Yolta stabilito. All' aristocrazia
fatti
pill
;

coudusse
si

stessa

suceessione di

ed e quiudi, ehe questa aristoerazia

e ereata

da

se,

ed e la

antica nell'Europa, e quaudo Veuezia spiuse sul serio la questione
il

del viciuato,

seuato

cliiamo

la

mezzaluua

ad

interporsi

Ira

San

Biagio e Sau Marco".
*)

Zna

se,
iz

da sabor

basilejski nije bio pripozuat

od crkve zapadne,

uego samo

poeetka, u prvijem pet sjeduiea. Jer kad oci toga sabora

proglasise, da je saborua vasijouska crkva po oblasti svojoj visa nego

papa, radi strauaka protivnijeh earu
Stojkovi6 je bio toga misljenja,
da,
i

i

Rimu,

taj

se sabor razmetne. I

i

za to bi lisen svake casti svoga re-

ako ga

je

antipapa Felix V. uciuio kardinalom, kako se cita na

njegovu grobu u Basileji. Stojkovi6 je tad pisao senatu, da se po tijem kauonima sabora basilejskoga mogu ve6 lako zdruziti Srbi istocne crkve s crkvom zapadnom, preporueuju6i ujedno, da i sam senat uznastoji

oko toga sjedinjenja; u toliko Stojkovid pogje u Carigrad da prii

voli jos

cara,
ti

da potpise zdruzeuje crkava. Istom on dogje u
koji

Cari-

grad, evo

poslanika pape Evgenija IV.,

cara

nagovaraju

da
u

ne potpise zdruzenje crkava u smislu otaea u

Basileji,

nego da dogje
nego

na sabor vasijonski,
Ferrari,

koji

6e

se

sastati

ne
iz

vise

u

Basileji,

a docnije u Firenci.

Car krone

Carigrada.

Svakome su

poznate posljedice toga sabora.

3Alatius".

260
opet

-G
pi§e:
,,Stoycus

A

ovaj

Alacij*)
lllyricos

familiae

nomen
Ijivala

est

apud

prope

Rhagusium".

Svjedo^e

jos neizbrojne milostinje, koje je vlada dubrovaCka udje(v.

razne „Srpske Spomenike*') porodicama
bill

i

uiiu-

Cadi banova srpskijeh, koji su

pali

u siromastvo

iza

dolaska Turaka.

Da ne idemo u
1566.,
i

dugo, dosta je

napome-

nuti poslanicu Aleksaudra, gospodara moldavskoga, pisa-

nu senatu
dane,

18. Junija

koja

poSinje:
i

,,Aleksander

vojvoda pisem plemenitim

mudrim,

svake 5asti

Bogom
tri

knezom

i

vlastelom dubrovackijem .... da zna vai
i

se vijece,

kako imam kod sebe neke sluge
i

sirote

bratnece na ime: Georgija, Pavla
stre:

Stefana,

dvije

se-

Katarinu

i

Maiiju.

Ovo su praunuci Hercega
gospodar

Stefa-

na, koji je bio vrijeme minuto

Hercegovine

a

va§ beg
bisanina,
i

toga radi posalju reCene sirote Lazara Seprose, da

im

vlastela

dubrova5ka poslju kakvu
lezi

milostinju*'.

Potvoren je bio DubroMiik, da u njemu
blago
bili

pusto hercegovaSko blago Hercega Stjepana, kao sto ima
i

u narodnijem pjesmama'^),

i

Gjorgja Brankovica,

despota srpskoga, koje su dali

na ostavu
Stjepan

DubrovCaprobudi
senatom,

nima;

ali je

jasnijem dokazima docnije posvjedoteno, da

je sve do pare povraceno.

A kad

Mali

ovu raspru

(v.

dopisivanje Stjepana Maloga sa
iz

koje Bogisic izvadi

arliiva

kako pise Ljubisa

u Betu), onda
ih
i

DubrovCani,

da

smiri

s

Orlovom,

osim

darova Crnoj Gori, poslju jos
Gjorgjevo
i

njemu (Stjepanu) oru^je
nalazilo,

sve §to se kod

njih

osim

starijeh

srpskijeh pisama (koja propanu u

navali

francuskoj
i

na
sta-

Dubrovnik)
')

i

dadu dvjema vojvodama crnogorskijem
i

Ovaj je Alacij bio arhimaudrit istocue erkve
te

vrhovni

bibliote-

kar u Vatikauu,
')

uapise povjesuicu tijeh sabora zapadue crkve.
iz s

V.

Vuk: „Srp8ko uarodue pjesme

Hereegoviue

(zeiiske)",
se

I.

izdanje u
turSio".

Becu 1866.,

sti*.

33.,

pjesma

uatpisom

Vladislav

po-

261

romu igumanu Teodosiju
miji

prolazak,

i

prevezu ih na

gje-

k

Orlovii u GrCku.

Svu

bi trojicu Turci bill posjekli,

da

ih nijesu

Dubrov5ani poveli, a ne

bi se bili smjeli ni

od Mle5ica prevesti preko mora.

Zna
lijevaonice
ca.
g.

se

pouzdano da su postojale
svile, viine
i

i

prije tresnje

u
i

Dubrovniku tvornice
topova,

fizicnijeh alata,

kao

cakla,

i

vise

od dvadeset vostarni-

U

Zupi su se kod Mlina gradile

opeke jos

i

prije

1200., sto najbolje dokazuje

neko pismo crkve u Drasalje

cu, koja

u to doba naregjuje opeke u Zupu. Senat
IX.,

neke Dubrovcane Karlu
da,

da pocnu

i

po

Francuskoj

podizati tvornice svile. Ivan Lukaric tjesi kralja Sigisniun-

kad

je dobjegao

u Diibrovnik,

i

dava

mu

915.000
i

dukata (ondasnji dukat imao je istu vrijednost kao
nasnja kruna),
i i

da-

kralj

mu

vodi u Ugarsku

sinove
i

Mata,
Slavo-

Pera
nije.

i

Frana,

postavlja ih
iz

banovima Hrvatske
1596.,
V

Ohmucevic Petar

Slanoga, spanjski admiralj,
g.
i

odrza pobjedu nad Engleskom

tu bijase

3200
doba

Dubrovcana, koji se bogato nadareni od Spanjske povratise

doma. Od

g.
i

1500. pa sve do

tresnje traje zlatno
se,

dobrostanja

bogastva dubrovackoga. Drzalo

da ima

samo na Prijekome 20.000.000 dukata. Tad se spominju mnogi veliki bogatasi dubrova^ki, a megju njima nadasve

Miho Pracat,

rogjen

na Lopudu od siromasne kuce

g.

1540. Plemicka porodica Gjorgjic stavi ga na skole; najprije je brodio drijevima trgovackijem koja su bila vlastina

porodice Gjorgjic*). Pracat je bio pravi Kotschild dubrovacki.

Umrije god. 1607. Valentin del Lago pise o njec.

mu
')

(1.

p.

125):^)
sto price

„0n
i

ostavi svojoj domovini 100.000
kazu o Pracatu

Sve ono

pjesnici narodni

i

o

njego-

voj

gusterici,

najprilicnije je ubrojiti
alia

megju legende.
il

*)
si

„Ei lasciava

sua

patria 100.000 doppie in oro. Se

legato

avesse limitato a pochi perperi o zecchini,
1'

nessuno

avrebbe

posto

in dubbio

interpretazione della parola patria, uel sense

di luogo di

262

dopija (doppia) u
perpera
ili

zlatu*).

Da

se zapis ogranicio

na malo
tumace-

dukata, niko ne bi bio posumnjao o

nju rijeti domovina, u smislu rodnoga mjesta. Ali s\ijetle
stvari gledane kroz

prismu prevencije, pokazuju se u neii

odregjenijem crtama: biva
kvalifikuje ovo

raznijem idejama kojijem se
i

ime

domo\ina,

narodnost.

Republika,

kvalifikovavsi se kao opcenita domo\ina,

dospije

da
S.

se

uCini vlasnicom, odatle kip podignut mii u avliji (Dvora)
s

natpisom: Michaeli Prazatto^ benemerito
a
s

civi ex

C.
ter-

Anno MDCXXXVIll,
remotu erecta anno
Velike kupovine

traga: Colapsa

maximo
i

MDCCLXXXllI.'^
raznijeh
i

dragocjenosti

zemalja,

znamenite trgovinske pogodbe

preduzeca, danak, koji su

u

isto vrijeme davali
i

ovome

ili

onome od
u.

obliznjijeh krai

Ijeva

banova u naokolo, trosko\i oko
p.

tvi'gjava

veli-

Canstvenijeh zgrada, kao sto je

Sponza
dokazuju
i

(sadasnja

dogana)

i

ost.,

sve to najbolje svjedoci da je

Dubrovnik
ne

vazda bio imucan grad. To
spisi
i

nam

jos

samo
nego

mnogobrojnijeh knjizevnika, nasijeh
i

tugjijeh,

narodne price

pjesme hercegovafcke,
stvar

Ko

ih 5ita, Cesto

se namjeri
rijetka
i

na neka mjesta, gdje se kaze, da kakva odvec
„vnjedi

znamenita

grada

Dubrovnika".
nje,.bije-

Kakva

Ijepotica u tijem

pjesmama: njezina krasota,
per hiperholen da vrijede

zini uresi, prestavljaju se

log Dubrovnika". „Ni za sve dubrovatko blago" zna5i u

njima: niposto, ni pod koju cijenu.
nascita.

A

gdje
della

ti

je

ona posi

Ma

le

cose luceuti vedute

col

prisma

prevenzione,
idee

mostrano a rifrazioni indeterminate: cioe con
qualifica questo

varie

con

cui

si

nome

patria, e uazione.

La repubblica

col qualificarsi

patria geuerale perveune a farsene proprietaria, indi la statua innalzatagli nel foro col titolo
')
.

.

."

Ovaj silni novae

s

dotieuijem
sve

kamatama

bi postavljen god. 1800.

na bauku u Gjeuovi.
to

U

ga

bijase

onda 200.000.000
i

franaka.
vas
taj

U

dogje

i

osvoji
bi

Gjenovu Massena, gjeuero fraucuski,

novae

dubrovaeki

„iiikameian" od vlade fiaucuske pod Napoleonom.

263
znata u naroclu

-e

brava dubrova^ka?!


a

Mje

dosta ni

devet brava, da se nesto dragocjeno sa6uva, nego se hoce jos
i

deseta

dubrovaSka! To je u narodnijem pjes-

mama

preslo vec kao u

neku

poslovicu,

znaci

sto

i

cassa forte u danasnjem smislu.

Uprav

se

u narodnijem

pjesmama spominje brava dubrova5ka nadasve na vratima od tamnica; ali na to je, po svoj prilici, narodna masta prenijela one slufiajeve, kad se davalo na ostavu, u shrane dubrovacke, blago
lo straha
i

razli5ite
i

dragocjenosti,

kao
i

na

tvrdo mjesto, od velikasa

prvaka narodnijeh, bez

ma-

da ce propasti.

Koliko samo dadose za Rat
koliko opet za Primorje

cam srpskome

g.

1333.,

Kotromanovicu

g.
i

1398. kralju bosanskom Ostoji

a da

ne nabrajamo druge

primjere.

Samo
tu.

za utvrgjenje Stona potrosise 12.000 diikata u zlasv.

Senat potrosi 14.000 dukata u zlatu za hram
popravljen 1715.

Vla-

ha, koji izgorje g. 1706., a bi

Znamo
i

uz

to,

da su

obliznji banovi

ne samo srpski, nego jos

italijanski, ostavljali

u Dubrovniku oporuke, u kojijem bi

raspolagali svojijem

imetkom za
u

slucaj smrti.

Renat Anjou,
na
sahranu,

vojvoda napuljski, ostavi pismene svoje oporuke na Sipanu, koje se prenijese kasnije
ali

Dubrovnik

pogibose u

tresnji^).

Svak

zna,

da

se
i

ovo drzavno bogastvo,

osim
i

u
u

spomenute, trosilo jos

u razne dobro^inske
4.,

svrhe,
str.

vjerska preduzeca. Lukari spominje u knj.
')

164.,

Vidi se jos

i

sad u Sugjurgju iijeka omirina
i

s

grbom toga Re-

nata, a njeke zemlje zovu se

danas „ua

Renatovo".

Na

otoku

Ja-

glanu kod Sipaua prebivali su ueki kalugjeri, koji bi dohodili

s otoi

ka

sv.

Audrije;

ali,

jednom sasvijem porobljeni od gusara, utekose
Audrije

otok opusti. Otok sv.
Gueeti6a.

darova

kalugjerima
o

vlasteoska

obitelj
s

Tu

se dogodi ouo sto se prica

Ijubavi

Mare Lopujke

njekijem Ljudevitom. Sudska pretraga te zgode

upisaua je

g. 1527.

Nju su uprav bra6a utopila na ribanju, a taj Ijubovnik uakon godinu dana poslije te zgode bi rukopolozen za 8ve6euika.

264
a uza nj jo§
Razzi, da je bilo 300 moci,

i

okovanijeh u
Stosa-

srebru sve do tresnje, u kojoj ih pogibe veci dio*).

na crkva Rikarda
gragjena je
g.

,.lavljeg srca^', kraclja

engleskoga,

1192. Crkva domenikanaca 1225.;
sv.

franje-

vaCka 1317.; manastir
niffi arseno) g. 1290.;

Klare za 70 dimiana (sad vojjezuvita
i

hram

velicanstveni
^etvrtini

za18.

vod

^kolski (sad bonica vojnicka) u

prvoj

vijeka^).

Domenikanski manastir u Gruzu
Getaldic
naCini

bi sagragjen

od

1437-1450., troskom bogatoga Marina Bise,
na.

Dubrovfeani-

Porodica
g.

malobracanima

manastir

na Daksi

1300. Sve su ostale crkve bile sagragjene o

trosku republike.
G. 1452. republika dade 1000 perpera popu Gjuru

Radovanovicu za nogii

sv.

Vlaha; jednom grckom iguraa-

nu, koji donese glavu sv. Ylaha, dade
')

500 dukata u
Keveliu
ostatak

zlatoga

Marin Kaboga

i

Gjiiio

Buci6 preuesose u

golemoga blaga mo6uika, iskopaua ispod rusevina pomo6u 200 radnika. Njeke ostase razlomljene, te ih
8

vremeuom opet okovase u
kad
da

srebro;

toga ima sad toliko mo^l bez imeua. Prije je imala

povlasticu
se

po-

rodica della Croee, da moze drzati kljiiceve mo^uika; a

ova

sasvijem istrazi, to pravo pregje ua porodicu Petraua;

ali

zadrzi
kljue

samo jedan
')

kljuc, a senat drugi.

Kad

i

ovo

dospje,

preuze

u

XVII. vijeku porodica Tudizi6a.

Zna

se

po mitologiji, da
i

je

Eskulap, bog Ijekarstra, bio sin Apoi

lona,

boga prosvjete

svake znauosti

umjetuosti. Apolon se slika kao

mladi6, a Eskulap, sin mu, kao starac sijede brade.

Za boravka
;

6ese

sara Frana

I.

u Dubrovniku, grad

bi velicanstveuo osvijetljen
svjetlosti
i

tu

izmegju ostaloga u cast Djegovu mogao vidjeti u

ovaj epi-

gram, sastavJjen na latinskom jeziku: „Cesare! ovdje je sad sin (Eskulap) istjerao oca (Apolona)
uije
;
;

ne gledaj sto je sin bijele brade, a
:

otac

nego svrni se ua naravnu pravicu
se

moze

li

po dusi sin

istjerati

oca?l" Tijem
cuza,
i

pozivao

6esar,

da

vrati bouicu preuzetu
je

od P'ran-

da postavi opet zavod skolski. Predaja

u uarodu (ne
ali

znam

koliko istinita) da je 6e8ar bio narodio povra6enje,
jecila vlada dalmatinska. Najprije je ovaj

da

je to zapri-

hram

sa

zavodom

skolski-

jem pocela

bila graditi

na svoje troskove porodica Gunduli6, pa je tek

poslije uastavila republika.

265
tu; a
sv.

Tomu de

Viatanis, koji donese

1348.
i

lijevu

ruku

Vlaha, oslobodi svakoga drzanstva

gragjanskijeh na-

meta sve do treceg koljena. Svecenstvo se nije prtilo u to golemo blago mocnika. Razzi pise (knj. III., str. 176.) tome: „Jer bi se moglo dogoditi, kad bi bill u vlasti
klera,
ci,

da se

koji

od arhijepiskopa, koji su uvijek tugjinstogod

usudi da posalje

vladaocu svom prijatelju.

kojem Ni italijanskijem vladaocima ne
svojoj

domovini,

ili

htjedoSe darovati ni jedan

cigli
ali

komad
naredi

(sv.

moci), a pa-

pa Siksto V. pohvali senat;
klju6 drzi arhijepiskop".')
')

da jedan

samo
repu-

U

posljednja

vremena

„Coucio88iaco8ache potrebbe accadere, quaudo fossero in podesta

del clero, che alcuno degli arcivescovi, che son
gliasse sicurta di

sempre

forestieri, pi-

mandare qualche cosa

alia

patria

sua,

o

qualche

principe suo amico.

Ne

ai principi

di Italia nou hanno voluto far dono
11

neppur

di

una

sola, e

papa Sisto V. lodo

senato;

ma

impose
se

che
g.

una sola chiave tenga rarcivescovo".
1844., uagje se, da

U

popisu, koji

ucini

ima 182 modi. Koliko ih sad ima
procijenjenijeli

Ve6i dio ovijeh dosta

mo6i,

kako

— janeznam! pise Cedren —
Sv.

primili su od grckijeh careva iz Carigrada.

Samo jedan komadid

Krsta, darovau

od
bill

Stjepana, kralja srpskoga, (koji darovajos: Zupu,

Eijeku

i

Zaton)

su zalozili u Mlecima g. 1375. za 3500
s

dukata,

kako pise Raujiua,

pogodbom: ako ne vrate do oznacena roka, da
svoje. Poslanik

ga Mlecidi imaju pravo zadrzati kao
B

dogje

u MIetke

novcima bas u posljednji dan urecen u pogodbi. Tad senat mletacki da
se taj

naredi,

dan zazvoni no6na zdrava Marija
Spljedani,
i

prije

vremena,

i

tako se izgovorise da je minuo posljednji dan, te po tome da je
kvija njihova.

reli-

Tako

i

kako

pise Ranjina, pozajmise u

Dukoji

brovcana 3000 dukata

zalozise jedan srebrni

kovceg pozla6en,
u u
tresnji.
i

Dubrovcani nikada ne
Prizrenu.

vratise.

Taj

kovceg

propade
sv.

Krst

Urosa, kralja srpskoga, stajao je isprva u crkvi

Petra

Pavla

u

Kad ga Dubrovcani
3.

dobavise, dadose
iz

ga

Gruz

domenijer

kancima. G. 1618. na

Maja

Gruza bi prenesen u grad
i

se koji
fra-

dogodi, da jedan fratar otvori krst

dade za 10 dukata Filipu
tar,

komad Sv. Drva, baronu de Saponara. Kad umrije ovaj
ukrade
i

Saponara povjeri tajnu vlastelinu Tudizidu.
Vrijedi spomenuti jos
tre6i

komad

Sv. Krsta

fra

Bonifacija

Stefani, Lopugjanina, malobradauina, gvardijana

u Jerusolimu. On do-

266
blike

porodica Sorkocevic ostavi stonoj

crkvi

zaduzbinu

u procijeujenoj vrijednosti od 10.000
svake godine
ukrasuje
i

fiorina,

da prihodom
kotorskijeh

otare

sv.

mucenika
poslije

Lavrencija, Petra

Andrije. Austiija

..inkamera"
hra-

sav

taj

novae za druge nastajne troskove u istomu
imanje pod nazorom vlade.
se resile crkve
jo§
i
i

mu,

5ije je

Osim bogastva, kojijem su
te dobrotvoiTie

bogorazlici-

molje, republika prosu nebrojeno blago
svrhe.

u

Gdje

je

riznica
iz

Pro redemptione
da
ukinuto
najprije

captivorum (za otkup zarobljenika)
oslobode robove, jer je
ropstvo
bi

koje su vadili,

bilo

u

Dubrovniku!

Ovaj

iznos

stavljen

na

kamatu
i

u

posljednje

doba

republike.^)

Zavodi bonica

nezako-

uese

tri

komada

Sv. Ki'sta,

i

kad

bi

imenovau biskupom stoujskijem,
a

darova jedan komad

crkvi

u

Stonu,
g.

Dubrovniku

komad kamena

elucajno otkruuta od Sv.
dijan. Taj se

Groba

1555., bas
(litija)

kad

je Stefani bio gvar-

komad
da
je

nosio u ophodu

na Malo Uskrsenje. Dogoiz

di 86 poslije,

tome biskupu trebalo po6i
spomenuli

Stoua

u

Ugarsku,
i

kako smo ved

prije

te

tako ponese sobom
u

te

ko-

made. Iza njegove smrti nagje se opet

Stouu

najvisi

komad kod
privole

popa Paska Spagnioletti. Senat posalje
seta

tri

vlastelina da

toga
gro-

popa, da pokloni relikviju republiei, a da 6e

mu

oua davati 12

na dan, sve dokle
taj

je ziv.

Pop tad na

to

pristade, ali

samo
sebe
sinu

s uvje-

tom, da prelomi

On

ostavi taj

komad Sv. Drva i da jedan dio za komadic uekome svome nedaku, a on opet

zadrzi.

kopila-

nu, dok se na svrhu raznese u uajmanje piljke na vise strana (v. rako}>i8 povjesti Mattei-ja).

U

gragjenje crkava trosili su opet

i

srpski carevi od godisnjeg

dohotka, sto su primali od republike
strane Dubrovcana.
Italiji
;

radi

raskopavauja
otar sv.

rudnika

od

Tako Uros
i

II.

posrebri
sv.

Nikola u Bari, u
;

darova jos muogo

hramu

Katariue na Sinaju

uz to potvr-

di

i

darovanje Mljeta uciujeno od Stjepana Prvovjeueanoga,
ti

kome

je

prvome senat pisao: „Rat, Mljet earstva
vladao srpski zakon na

je!"

biva: da je onda jos
pre-

Ratu

i

Mljetu, do potvrgjenja potpune

daje (V. „l8torija srpskoga naroda"
')

od Majkova).
prenijeti u
djecije
to sa

U

nasa vremena htjedose

to

zakloniste.

Na-

eeonik dubrovacki knez Rafo Pucid progovori za

samijem deaa-

267
nite djece,

pa

zavodi

javne

dobrotvomosti
i

(Pubblica

Beneficenza,

Opera

Pia) postoje jos

sad.

Tu

je bilo

ogromno blago iz po^etka ulo^eno; ali u danasnje doba, kad se odbije od onogo sto je preteklo sve §to se
dava u zajme,
(^inovnicima,
sto se trosi

u poreze
gdje su

i

u plate dotiSnijem

od svakoga

fiorina,

namijenjena siromasima,
ti

ostaje

samo 40 nov5ica.

A

pak imanja svakog
zivotu

brastva (confraternite), od kojijeh se jos u dobru
odr^alo samo brastvo popova dubrova5kijeh!
spominjati, da
svoj tajni

Ne

treba ni
i

ima svako od

njih svoju

tajnu

povjest

roman minulijeh zgoda. Vidi

se dakle,
i

da okodomoro-

lo ovijeh razglobljenijeh kosti bivse republike,

dac

i

tugjinac jo§ nahodi, da sto oglogje.
i

Svemu ovome
i

prilozimo jos
steoske
i

sjajnost grada prije tresnje,

zgrade vlai

pu5ke. Bilo je na broju u

sve

sto

sesnaest

porodica vlasteoskijeh, ako je tacan raSun sastavljen

od

Meda Pucica („Dubrovnik" nom mjestu spominje jos i
od Pila sebi predstavi
lo

1849.
ovo:

str.

22.)*) koji

na jed-

ideju staroga Dubrovnika, valjalo

„Da domorodac uzima bi, da odmah s vrata
po dva stupa okobi

veliki tocnik sa

svakoga to6ka, a na tocniku mramornu kubu, pak na

mjesto vojni^kog arsenala manastir

dumana. Trebalo
je

da zamisli na onom mjestu
crkvu
sv.

gdje

Sorko5evica

kuca,

kotorskijeh mucenika, pa sve do zvonika onake

svodove (prokurative), kakvi se sad

nalaze

samo ispod
radio-

dogane

i

tu razliCite ducane, a najvece
taj

zlatarske

rom. Ovaj ga uputi za

posao

na

ministia

linancija. Ministar

mu

udvorno odgovori jednom za svegj,
na,

posto je proteklo dosta vreme-

dok
')

je to sve razvidio,

da se ve6 uema o tome govoriti.
koji su uosili

Plemeua srpskijeh knezova,
ova:

naslov

„vlasteliu du-

brovacki", bila su

Kotromanovi6,

Kristi6-Pavlovi6,
sv.

Jablanovid,
voj-

Lovi6 (plemena bosanska); Kosacid, vojvoda

Sava;
i

Vukovi<^,
;

voda
knez

spljetski

;

Hranid, gospodar
Vlatkovi<5,

i

knez blagajski

imotski

Sankovi6,

Nevesinja;

gospodar

Helma;

Ka8tiioti6,

gospodar

Arbanije.

268
nice. Valjalo bi,

da sebi
od

presta^i,

kao

da
od
bi

nema
do
sv.

onog
Vlaha.
sa

prvog reda kuca
Trebalo
bi,

,,siroke

ulice*'

sve

da prestavi kip
zastavom
u
stilu.

Orlandov

mramora
zamisliti

slobodnom
cikve
otar
tiri

na stapu.
crkvi
otarii

Imao

sve

u

bizantinskom
stonoj

Valjalo

bi

da promisli, da

veliki

pokriva potrijemak na ce-

stupa,

i

da je na da

jedna

sv.

ikoua sva srebrom
iz

okovana, a po zidovima da se blijeste slike

staroga

i

novoga zavjeta,

i

je

oko crkve hodnik na stupovima,
i

uz to jos da su podnici

unutra po zidovima crkve. Oko

crkve u hodnicima da se seen gospoda u kratkijem dola-

mama
je

na florentinsku

(in lucco),

a

stariji

u sirokijem
(gdje

i

dugi-

jem rukavima na

nileta5ku, gospogje

pak in zendado, da
je

otar veliki put istoka, a pred

crkvom

sad

mala poljana i kuca Bone) krstionica od bijelog i crvenog mramora; (ona nije pala od tresnje, nego austrijski njeki gjeneral zapovjedi, da se razvali, da dobije vece svjetlosti u
i

svome uredu. Bog
bi

mu

dao vje5nu

svjetlost

na onome

svijetu!). Valjalo

da pomisli

sve

ouako
Pusti-

visoke kuce, kako se sad nabode samo njeke

na

jemi, a najvece u

,.ulici

od tamnica*', da su unutra ukra-

§ene slikama, a sobe zastrte
svilom te grede
ili

damaskom

i

ilorentinskom
mletacikijem

stuk (plafond)

pozlacen

zlatom. Valjalo bi joster da promisli njeke ter njeke sobe
tijeh

kuca pokaldrmane: ne mramorom

ili

zmaltom nego
vas Lopud,
i

srebrenijem talijerima. Trebalo bi da zamisli Montovjeniu,

Dante, vas Kono, pa Lapad

i

Loznicu, kao
:

i

prepun kucama, gdje no su sad

ledine, bastine,

po

koja pusta omirina^'.

To je bogastvo dohodilo ne od poreza zaista, nego od pomorskoga trgovanja i od naseobina. Plovidba je bila
toliko
satelji.

na

glasu,

da o

njoj

pisu gotovo svi

evropski

spi-

Veliki pjesnik nasega vijeka lord Byron
(pj.
III.)

niece

u

svom epu ,.Don Juan"

per

synecdohen

brod

269
dubrovaCki mje§te svakoga broda („E Lambro parti
corseggiare e depredar qualche nave di Ragusa'-^^

per

prije-

vod Rusconi);

isto

kao

§to pjesnici uzimlju

mel hybleum
osobitijem

mjeste svakoga meda, pinus pontica mjeste svakoga bora,
i

ost.

U

Engleskoj su se pak bavili njekijem
gi^agjenja brodova,
i

naCinom

to se zvalo

„gragjenje bro-

dova na dubrovaCku".

Stefanovic kao mogucu u bogastvu po trgovini i brodarstvu. Ta se porodica razgTani po Sipanu, po Lopudu i po Dubrovniku.
Povjest spominje
jos
i

porodicu

Jedan njezin ogranak,
imagjase mnogo
i

koji kasnije bi

prozvan „Sko5ibuha"

mnogo

svojijeh vlastitijeh

kuca

i

paspo-

la^a^). Iza tresnje,

u posljednja vremena republike,
i

minjale su se u narodu kao vise bogate jos

porodice
Rijeci
jos

Bunic

i

Bozdari.

U

crkvi malobracana u

se 5ita natpis

„Skaperlenda

Bozdari"

na

grobu
bi

prvog
upisan

bogatasa te porodice, koji radi svog bogastva
i

u plemstvo. On je svaki 5as govorio: „ovo je moje bogastvo bozi dar"; po tome bi prozvan „Bozdar".
Veci dio bogastva propade u velikoj
tresnji-);
ali

ipak ostase: zavodi, riznice, naseobine,
')

i

silno

brodovlje.
Skoci-

Jedna od velicanstveuijeh palaea,
i

koje

sagradi porodica

buha, vidi se jos
groblja.

danas „Izmegju

tri

erkve" nedaleko od sadasnjeg

Sad

je svojina porodice

Bonda.

Ovu palacu
i

nijesu

izgorjeli

Cruogorei; uego kad uljegose u grusku luku Eusi
se pripovijeda

Englezi,


je

kako
se-

zapovjedaik ruskog brodovlja,

iz

osvete, sto

nat dopustio da uljeguu u Dubrovuik Franeuzi a ne Rusi,
se

naredi

da
za

u nju nanese vise bacava katrama,
')

te je tako kriomice zapali.

Tresnja na Spasov dan 17. Maja

1520.

na 7
nego

ura

u

jutro,

vlade kneza republike Petra Sarake, ue

obori

malo

ku6a,


se za-

kako pise Ranjina. Steta
osoba po gradu
i

je bila

od 100.000 dukata. Pogibe u sve 17
erkvi.

jos jedno eeljade u stonoj odluei,

Potresi

su

trajali

20 mjeseea. Tad senat
vjet nosilo

da

se sagradi
i

erkva

sv. Spas, koji

dovrsi tek 153G. Predaja kaze, da je

plemstvo (oba spola)

za

kamenje, kad se ova bogomolja gradila. Cesti potresi opet

se pouovise g. 1639.

270
te se tako

Dubrovnik vremenom opet nekako okrijepi uz
papa,
korist

pripomoc drugijeh vlada evropskijeh, a navlastito
koji su poticali,

da se Dubrovnik opet ponovi za

cjelokupne crkve katoliSke, koja je na svemu istoku bila

pomagana samo od DubrovCana i materijalno i moralno. Kad dospje republika, muoge porodice, do tad silno bogate, padose od jednom u prepuklo siromastvo. Mi smo poznavali u nase djetinjstvo njeku gospogju, koja je
imala 12 sluzbenica, a umrije u sklonistu siromaha. Sjeca-

mo

se takogjer jedne druge, koja
bila toliko bogata,
bili

je

u

svojoj
joj

mladosti

pod republikom
dovi od potrebe

da su

6ak

i

su-

od

zlata,

pa

i

ona umrije u bonici

siromaha. Jedan vlastelin, kad vec nije

imao
u

ni

toliko,

da kupi promjemi
od
svile
i

haljina,

oblaCio

se

njeko

odijelo

od skupocijenijeh
iz

svita, koje

mu

je bilo ostalo

od starijeh jos

davnina. Onijem, koji su se 5udili, kai

ko ide tako
govarao
:

lijepo

veliCanstveno obuCen, vazda

bi

od(Sto
osta-

E
i

cosa volete ? faccio gala per

neccesitd !

cete? sveCano se obla5im za nevolju).*)
la je jos

Ova obrtnost

sad kao jedina harakteristika DubrovCana;
i

a

sve su druge sposobnosti duha
le

cudi dubrovaCke propapotrebitijeh

za uvijek, jer vec

nemaju

sredstava

za

svoj razvoj.

Ali to blago u opce smanjise
treSnje, a opet bi gusarstvo
i

kad

i

kad

kuge

i

slobodno hajdukovanje oniili

jeh vremena, 5esto poharalo ^itava sela
rodice.

pojedine

po-

To je gusarstvo i hajdukovanje bilo opcenito u Evropi u one istorijske epohe, kad je vladala moralna
')

Kad

Austrija zapremi

Dubrovnik,

car

Frano

I.

naredi

da se

syakom elanu plemstva bez razlike spola, koji bi pao u siromastvo, sve dokle je ziv, ima davati jedua austrijska lira na dan. To je trajalo do nedavno, sve dok umrije i posljednji, koji se rodio za doba
republike.
voledi da

Mi znamo jednoga,

koji je u siromastvu odbacio tu potporu,

mu

ko

udijeli stogod

na put

boziji.

!

asila (koja mii

271

-G
u dr^avama stalno osnovamaterijalnu

drago ona

bila)
silu

nijem na kopnu, puStajuci

(odmetniCku)
i

da se

§iri

samovoljno samo ne

po

pustinjama

po

moru,
te

koje se onda drzalo da

pripada

nikakvoj
i

vladi;

tako postase gusari
imalo je
biti

i

hajduci*). Gusarstvo

hajdukovanje

nadasve megju vojskama, jer nije bilo opce

duznosti vojne sluzbe u redovnoj vojsci, kao sto je sada,

nego je stalo svakome na
ma. Tako bi se

volju,

da

se

upise

u

vojsku,

ako hoce, kao najamnik, uz plijen sto ga otme u
i

bitkabi

koji

bogatas

ili

velikas,

kad
oteti

bio
te

nezadovoljan sa svojom vladom, odmetnuo u hajduke,
sastavio drustvo placenika dijeleci
s

njima
ili ili

plijen.
taj bi

Ko
se

se nije

mogao

obogatiti
ili

zanatom

trgovinom,
bi

odmetao u

giisare

u hajduke,

se

upisao

u

vojsku kakve vlade. To bijase opci obiSaj onijeh
na.

vreme-

Vidimo
Koliko

i

u

povjesti

dubrovaCkoj

jednoga

Kabogu,

gdje se odmece u gusare.
li

je

samo DubrovCanima propalo blaga na
i

taj

na5in od gusara

hajduka?!
i

Kadgod bijahu

gusari
oba-

')

Poslije vlade proeijenise

more kao svojinu one drzave,
vremenu, uze more
cijenili
i

6ije

le zapljuskuje.

U

sredujem vijeku, znaju6i crkva rimo-katolicfca da je
i

prikladna

i

pristupaena svakome mjestu
i

i

otoke
(feudi)

kao svoju
crkovne,

vlastitost; s toga su se otoei

kao

pronje

kao

u.

pr.

Engleska, Sieilija

dr.,

po nekom pravu juuniversale,

ris romani, sto ovdje ne treba tumaeiti (v. Cantii: Storia

Medio

evo). Posljednji koji se sluzio tijem

pravom

bi

papa Aleksanil

dar VI. „quando feee la famosa demareazione fra la Spagna ed
togallo" (Cantu). Poslije
i

For-

Mleci uzese sve Jadransko more od Jakina
te je valjalo

do Mletaka kao svojinu republike,
vi,

da pla6aju oui brodo-

koji su tuda plovili.

Tako

i

Dauska uze sjeverno

more

i i

tjesnac

Suuda. Engleska pak posto osvoji neki dio sjeverne Amerike

Atlant-

skog oceana, metne na
dane dosta
piita izustio

svoj grb

sam
s
i

Dieu etmon droit. Stoga se u nase 6esar Frano Josip L, da se Dalmacija
;

ne moze nikad zdruziti
a ne austrijske krune;
eije ostaju

Hrvatskom

jer bi

more tad

bilo
ti5e

ugarske,

tako sva prava hrvatska
uiita drugo

Uo

se

Dalma-

samo pia desideria^

^
ili

272

-G
s

hajduci tajno dogovoreni
i

i

kakvom vladom onda§ili

njom, a gdjekad bi

koje selo tajno

javno

dijelilo Si-

car s ovijem odmetnicima, koji bi se dosta puta pridru2ili
i

velikijem vojskama, koje su bile vazda

pod

iiijed-

nijem pravilima*). To je najbolje opisao Schiller u

svoji-

jem tragedijama
Gdje
ti

(„Wallensteiii").

je

onda Cuveni po
li

Italiji

,.

Giovanni

delle

bande nere?!" Gdje
Cniogorci
s

pak

Sanfedisti

Ruffom, da brane papsku

vladu?


i

pod kardiaalom napokon gdje su
i

Konavljanima u ratu Rusa
bez dozvole vlada

saveznika proti
ovi
plije-

Dubrovniku zauzetu od Francuza!? ... Svi su
nili
i

gorjeli

i

vogja, koji su bili

na

vrhovnoj upravi. Sanfedisti su plijenili bez kardinala liuf-

')

Ima

tome muogo predaja nasijeb

starijeh (takovijeli

sam
kaze,

i

ja

c^esto

slusao u

svom
na

djetlnjstvu). Izgorjelo je,

kako

se


je

130 ku6a. Konavljani su
bila stavila porez

se bili pobuaili protiva republiei,

kad im
jer
je

so g. 1798.

To

je u6iuila

od nevolje,

u

ime republike francuske (Direktorije) komesar Briche iskao
brovcana
te

od

Ducruo-

godine 600.000 franaka,
navaliti

prijetedi,

ako ne pristanu, da 6e
bilo

Franeuska odmah
svojoj povjesti:

na Dubrovnik.

Stete je

od

gorskog pozara vise milijona franaka, Sorkoeevi6 ovako pise o
r,Ovaj

torn

u

puk (dubrovacki)
sto se

zrtvovase,
prijatelji,

s

toga

sto

bijase

primio francuske cete kao

primaju

prama kojijem ne
i

nauci nemati povjerenja. Ova zgoda ganu

eara

(Napoleona)

preko

svog posinka kneza Evgena zatrazi od senata da se skrupulozno procijene gubiei. Proeijena bi uciujena
se
i

odmah poslana u
i

Pariz. Poslije

tome

nije vise govorilo,

u prkos zivijem
pricali,

ponavijanijem molba-

ma".

Stari Rijeeani su

mi

da su oni imali u erkvi Ja sam dobro pamtio tu

jednu

planitu svu zlatom izatkanu, pa da su je u vrijeme rata sakrili pod zemlju, ali da je vise nikad nijesu
povjest. Bide 5-6 godina,
iiasli.

pri-

nagjoh se jedan dan u Konavlima u
i

njekoj

bogomolji na

Mreinama. Pop,

onaj koji

mi

je

otvorio
te

bogomolju,
planije

rekose mi, kako hrane dragoejenu odezdu crkvenu,
nitu zlatom izatkanu, koja
se
blist^se

mi ukazase
planita
selu
kojoj

imala ni rukava ni
otkle je dosla.

stole,

Tad

prema suncu. Ta da niko u mi dogje na pamet ona planita, o
te

mi

jos kazase,

ne
su

zna

mi

pripovijedali u Rijeei.

•E
fa,

273

3*

Crnogorci bez dozvole vladike Petra. Hodeci put Le-

panta, galije pape oplijeni§e

Lopud bez dozvole
rata

patrijarprof.

ha Grimani. Ko je proCitao istorijsku raspravu
VuCetica „Dubrovnik
za

A.

Kaudijskog

1645-1669.",
s gu-

zna da je republika mleta^ka bila u tajnom savezu
sarima
i

hajducima dalmatinskijem, da plijene po zemlja5itas

ma

dubrovaCkijem. Valja da se zgrozis, kad
s

tajne

saveze bosanskijeh pasa

hajducima,

da napadaju

na

Dubrovnik,

i

ako je vazda bio pod zastitom sultana!

Prvi ogledi junastva vazda bi se po5eli tijem praktiCnijem skolama vojniCkijem bez stroge uprave.
pise

Evo

sto

tome prof. Gjuro Caric u svojoj knjizi „Kristof Kolombo i otkrice Amerike" na str. 72.: „Mr2nja, s koje
su Cesto kipjele drzave (italijanske), gusarenje (Katalana),

naoruzani brodovi italijanskijeh knezova
protivnika, koji bi sad gusarili
sluzbi kojega

i

oruzane

lagje

na svoju ruku, a
sve
je
. .

sad

u

mogucnika,

davalo
.

prizor

groznje

i

straha

stekao je
melja, §to

moru sredozemnomu, u ovoj skoli Kolombo prva svoja iskustva; a nije bez tese misli, da se i sam upustao u gusarenje".
u Moreji, sklopi Dubrovnik pogodcara

Da
bu

se opre gusarstvu
s

Tomom

Paleologom, bratom

Konstantina

XI.

god. 1451., po kojoj je vlada vizantijska imala 5uvati od

more oko Carigrada, a Dubrov5ani da joj za to placaju jedan i po po sto poreza na brodarstvo (Academia di Vienna 1851. svezak L, tu listinu izda Eitelberg i na njoj je pe^at od srebra). Ovdje vrijedi pripovidjeti, kako se republika oslobodi od bey-a
i

gusara Jonsko more

tuniskoga, koji je prijetio, da ce poslati

gusare

da

pli-

jene dubrova^ke brodove, jer je
svoje blago

taj

bey bio ukrcao neko

na jedan brod dubrova^ki, pa se on u oluji utopio i blago propalo. Republika, vidjevsi se u nevolji, poSlje kapetana Kristica u Tunis. Ovaj je Kristic bio veliki prijatelj

nekog

dervisa,

koji

je

izlazio

pred

bey-a
18

274
da

mu

tumaCi Alkoran. Kao obiCno,

clogje

i

ovaj put, te

re5e bey-u, sluzeci se prosopopeom proroka Natana: „Tra-

2im sud: jedan 5ovjek siromah

goiiio nesto ulja

na

ma-

garcu u raspuknutijem mjehovima. Ulje, koje je bilo ne-

koga bega, sve se putem
on se zadusi. Sto
,,Ti

razlije.

Ovaj

beg,

za

osvetu,

drugi put prohodeci, rine magarca tog siromaha u vodu,
i

zasliizuje taj
si

beg?"

— ,.Veliku

kaznu!*'
,,ti

odgovori bey.

taj

6o^jek!•'

odgovori

dervis,

hoces
bljena.
sti

plijeniti

DubrovSanc za osvetu tvoga
bozijoj!*'

broda

izgu-

Nadaj se kazni
da se

vise

Bey preplakm, ne dopugusari po africkijem obalama na brodove

dubrova^ke.

Takogjer pise AUegii u svojijem anegdotima (Aneddoti,

Milano 1873.), kako se jedan

DubrovCanin

oslobo-

dio gusara,

kad

se nahodio

na njekom brodu francuskom,
se
taj

koji je plovio iz

Sminie put Marsilje. Kad
svijem
ostalijcm

brod

vec nije mogao spasti, a da ga ne sustigiiu gusari, miliar

dubrovaCki re5e kapetanu
kriju, a
nise.

i

da

se
i

sau6i-

da ce on sam

ostati gore

na krovu. Tako
vikati
iz

Kad

se priblizise gusari, on stade

svega

glasa: ,,Jeda

koga za Boga!

Priniite

me na
ostao;

vas brod, jer
ali

su sad svi iimrli od kuge, a ja
skapati od gladi, ako
seiii

sam

cu

i

ja

me

ne nahranite!*'

Gusari

popla-

nijesu htjeli poci na brod, nego

mu

dadose na

du-

gijeni trkljama nesto hrane, a

njega ne htjedose

nikako

primiti, te odjedrise dalje.
I

ako se sa svijem umaiiji
i

staro

bogastvo

i

radi
obrt-

povjesniCkijeh zgoda

radi materijalnijeh nezgoda,
i

nost ipak ostade harakteristika dubrovaCka
iiji,

dan danas-

kako smo vec malo prije spomenuli. Valja priznati, htio ne htio, da je dubrovatko zemljiste, koliko upravo
biti

ima

uzeto, biva:_ od Peljesca do Molunta, jos

i

sad

bogatije u novcu od sve
ski pisase jednoni

Dalmacije.
,,Mi

Jedan

list

italijan-

prilikom:

ne poznamo u Evro-

^
pi grad tako malen, a

275 EB-

u

isto

brovnik". Dakle, prilika bi

doba tako bogat kao Dubila, da grad i ova zemlja
i

budu

i

u uresu,
ali

i

u knjizevnosti,

u zanatima

najsjajniji

od ostalijeh;

sa svijem tijem toga

nema

vi§e.

Leii u

tminama zaborava, dosade i svake nesrece. A za§to? Ustupamo rijeC dvojici stranaca. Prvi od njih, Nijemac, pise ovako (prijevod iz „ Wiener Zeitung" g. 1893.): „Dubrovnik pruza znamenitijeh vidika: isto more pla5e njegove zidove kao sto je plakalo zidove drevnog Epidavra.
Ali jaoh! sada plaCe noge

mrca (bogato

odjevena).

Du-

brovnik se promijenio, izobliCio, ne
polo^aja
i

zivi vise.

Veli^anstvo

nad njim sjaje, sve, sve nije drugo nego posmijeh ironije na prolaznost i nistavilo
zlatno sunce §to

Ijudskijeh stvari".

A

drugi, francuski knjizevnik,
i

(Millet:

„Memoires") pita sam sebe: kako su sad tmine
zevnosti, tmine

u
?

knjisto

u moralnosti, tmine u narodnosti
koji

na

opet odgovara: jerbo se svakome sad prikazuje na

sred

puta zivota tugjinac obu5en u crnu (gjavo)
nije

odavna
reci:

pohodio ove zemlje. „Danas Slaven moze
odjeven

na

moj put dosao je da zasjede tugjinac
koji

u
ovaj

crnu,

mi se Cinjase kao

fratar,

a ovaj je tugjinac

demon
puk
se

poll tike. On je pohodio Dalmaciju.
zadovoljava da re6e: mi cemo

Sad

se

vam

pri^ati,

ako

vam

svigja, lijepijch pripovjesti (kao sto

na zdravlje ja ovdje
hudoba,
i

6inim), koje bi

nam

uCinile

da zaboravimo sve svoje rasi

pre".') Progje dakle te posjeti

otac tmina,

— princeps
aujourdhui que

Dubrovnik

taj

tenebrarum harum,
koji

ostavi
i

za
je

sobom onaj tmusasti uzduh,
')

ga opkoljava;

neka

„Ce

est

le slave

peut dire: sur
qui

ma

route est ve-

nu

s'

asseoir

un etranger vetu de

noir,

me

ressemblait

comme un
la
si

frere; et eet etranger ee est le

demon de

la politique. II a visite

Dalmatie. Or ee peuple se contente di dire: nous vous raeonterons,

vous

plait,

des belles histoires que nos querelles

nous faissaient tou-

tes oubiier".

276
otac svake
la2i,

ipak mo2e

istinito

reci,

kad
et

se opet priobi-

kaie pred prijestolje PreviSnjega:
§ao svaki kut zemlje" (Circuivi
earn Job.,
c.

„A sad sam pak

terram^

j^eramlmlaci

2).
i

Osim
Ije,

obrtnosti, ostalo je jos
i
i

dubrovaCko podnebApolon.

a

u zraCnom podneblju

u obzoniom vidiku presta-

vljene su, kako veli Gothe,
jo§ preostao za pravo
i

Muze

i

Uz
sve

to

je

prirodni humor.

To

pota^e

Milleta da u svome spisu

usklikne:

,.0h radosti,

ovoga
Iride!

neba! o boziji dam! o pojasu Venere! o

ubrusu
ova

Ama
to je

po kome 5udu je ostao

taj

humor,

cigla
!

kap

ambrozije na obali svega balkaiiskoga poluotoka ?

— Ah
s

kap meda na dim pune Case kogod
upitati:

grCine!''

A

sad mogao

bi lako

cemu sve ovo, i sto ima posla knji^evnoscu dubrovaCkom. Deder odgovorimo i na to!
Bogastvo uopce prouzrokuje obijest
raskoS;
ali
i

nemar,

i

budi

u Dubrovniku strogost

republikanskog zivota

ne dopusti, da se bogastvo

upotrijebi

u

sto
i

drugo,

do
i

samo u moraine
s

svrhe, biva, u knji^evnost
n. p.

u vjerska
i

gragjanska preduzeca, kao sto su

obrane

savezi

vladarima jaCijem od sebe^).

vjerskijem preduzecima

')

Republika

je bila uglavila prvi savez za
str.

obrauu sa Neretljauima.
s

Orbini pise ua

28 o tome: „Rat ueretljanskijeh Slavena

Mleei-

6ima poee

g.

829. pod

ih potukao kod rta

duzdem l*arti6ipaeijem. Duzd Candiauo bio bi Miculo, kad dogjose drugi brodovi pod zapovijesti
i

Dubroveanina Vida Bobali6a,
da im svaki brod

tu ostade potueen

i

mrtav
i

duzd.

Neda
ue

retljani bijahu tada apsolutui gospodaii Jadranskog mora
plati

zHhtijevahu

gjumruk,
;

a osobito
duzd

Mleci6i,

jer

vigjahu
sasvijem

ovi zahtijevahu Dalmacijii

dok ih

LJrseolo

996.

potuce."

pise Dukljaain.

kako Sa Neretljauima su i Dubrovcaui dijelili plijen, Dapaeo i Orbiui pise (str. 253-25 '), da ueki drugi
g.

Bobali6 u pismenoj oporuei, koju sasiavi pred smrt

132G., svjfcdoci.

da

mu

je

duzau Uros,

kralj srpski, siu

Milutina, uazvauoga svetijem,
stece u

nmogo

ti8u6a dukata.

To

siluo bogastvo Bobali6

premnogijem

ratnijem podvigama svojijem.

3-

277

>S

vec smo prije nesto napomenuli. Aristokratska forma ove
republike ucMni, da
iii

plemic ni gragjanin ni

seljak

ne

svrnu izvan svoga polozaja socijalnoga sa svijem svojijem

bogastvom,

i

da ga nc

trosi ni

u naprave

ni

u

kakve
tijeh

druge spoljasnosti. Bilo je propisano, kako sc ima nositi
plemic, kako opct gragjanin; nije
pravila, znao je spravna
i i

li

se

kogod drzao
javnijeh

mu

sc ukor

ili

globa, a dosta puta bila

mu

tamnica*). Nestasica

kavana,

bala

teatara, navodila jc Dubrov^ane,
i

da se zabavljaju knjiSve
ove
zabave,

zevstvom

u posijclima, kad god bi imali slobodna vrenijc bio
bile su

mena, a bcsposlcn
bali
i

niko.

kao

teatri

i

ost.

posve privatne. Knjigom su se

zabavljali privatno u razlitnijem

skupstinama

neodvisni-

jem od
')

vladc,

i

to su

one mnogobrojne akademije^). Tako
i

Pretjeraui luksus bio je zabranjeu

plemi6ima.

Crijevi6,

nazvan
se

TubeioiJ, pokalu^eri se

samo

s

toga, sto su
dulji

mu jednom
op6e
i

u seuatu javNijesu

no potkinuli

plast,

koji je bio
iii

malo

od

forme.
ost.,

mogla

vlastela sluziti

uaslovima: kneza, markiza

kojijem bi
i

ih obdarili straui kraljevi, kao u. p. porodiee: Buni6, Gucetid
niti su se

Puci6,

tako mogli potpisivati, do jediui kuez, za mjesec dana dokie

bi u

cavaliere dello sperou d'oro",

dvora prebivao, koji je mogao uositi zuamenja i naslov „ungarico i to samo, otkad dogjose pod ugartijem se

aku
')

zastitu.

U
s

akademijama srpski jezik probirao

i

uglagjivao do klai

sicne savrseuosti uz dobro pozuavanje jezika susjeda Bosujaka

Hercego-

vaca,
ili

kojijem su bili u ueprestanom ratnom
s

ili

trgovackom odnosaju,

kao posreduici da smire

kraljevima srpskijcm kraljeve bosanske,
koji su

vojvode

Helma

i

sv.

Save

i
i

ost.,

u uevolji bjezali u Dubrovnik,
str.

gdje su ualazili pribjeziste

zastitu.

Orbiui pise ua

377.:

„Sla-

venski jezik bijase u cijeui kod liris6auskijeh vladalaca ondasnjijeh u
Evropi, posto su kralj eeski, palatiuski grof rajuski,

vojvoda

saski

i

markgraf braudenburski,

koji su izbornici carstva, duzui

da poucavaju

svoju djecu, kad prispiju u

sedmu godiuu
kako
se

zivota,

u jeziku latinskom,
zlatuoj

siaveuskom
skog kauoiiika
iiutu

i

italijauskom,

vidi

u

bull

desara

Karla IV. Kailo IV., kako sam cuo od Hristifora
i

Varsevida, kiakov-

od drugijeli plemida poljskijeh, dade uapisati spomeSlavenska
crkva,

bulu u jeduoj crkvi Praga, sad nazvauoj
prije uijesam nista znao,

a o
stra-

tome ja

dok pisudi ue prispjeh na oyu

nicu svoga djela."

3j€ bilo, izuzevsi

278

^E

samo opce igre, bale i strijeljanje o svetkovinama repiiblike, kao n. p. o Tlasicima i na dan sv. cetrdeset muCenika (marta mjeseca) i ost.*) Knjizevnost pak nije bila uzeta u onome smislu, kao sto je dan dakao neki zanat na po
Francuskoj
i

nasnji, biva

se,

a ne uzgredno za-

nimanje.

U

Njema^koj zovu sada knjizevnost

zanatom, sto najbolje dokazuje, da svak pise da prezivi,

kao

i

svi

ostali

zanatlije materijalni.

Toga u Dubro\Tiiku
snjeti,

nije bilo; starijem se nije

moglo

ni

u snu

da ce

vremenom tako nisko pasti. U nasijem \ijekovima mijenja se politika u svakomu mjestu i knjizevnost slijedi politiku; i kako sto politika ima mnogo stranaka,
knjizevnost

tako ima
stranci.

i

romansijera
to jos
i

i

pjesnika

politickijeli
i

u

svakoj

Ima uz

bezboznijeh
i

socijalnijeh

romanbave

sijera

i

pjesnika, bas kao

klerikaluijeh'^j.

Ima
koji

ih napose

kon

i

ekonomista, a nadasve pak
i

onijeh,

materijalizmom
ili

sadasnjijem socijaluijem prilikama ovoga
filosofski sistem,

onoga mjesta. Svaki
n.
p.

kao

i

razne nai

uke

astronomija, lizika, prirodne
i

nauke

ost.,

sve

je to razdrobljeno

nametnuto
i

i

prostii

puku po romadakle
tezi
\isi

nima, pamfletima, listovima

ost.

Knjizevnost
i

pokretima socijalnijem, kao
demokraciju
i

sto

u opce
grtki

sve
i

na
i

socijalizam*'^).

Spisatelji

latinski,

')

Na daa 40

sv.

mueeuika

(9.

3Iaita) bila je politieka
tii

svetkovina

za spomen onog dana, kada su bila stra6eua

plemida od porodice
bosanskijeh
i

Zamanja, koji su suovali tajuu

urotu

poino6u
besjedilo

/-upaua
o

Helma. Tad
^)

se pred

pukom
sv.

i

seuatom

slobodi

politickoj

na Luzi, pred hramoin

Vlaha.

Najglasoviti je romausijer klerikalni jezuvit 0.
Cesari-ja.

Autuu Bresciani,
Bresciani

rogjen u All k. 1798., uceuik glasovitoga
je 1862.
*)

umri-

Posto se mijenja politika

i

soeijalue

strauke

eas

ojacaju

a

cas

oslabe, dogagja se,

da gotovo

svi spisi tijeli

mnijcuja

vremonom budu
pravila.
citati.

zanemareni, a ostaje

sam

klasi6izani,

koji

ima nepokretna

Manzoni,

ScliilJer,

Gothe, Puskin, Gogolj

vazda 6e se

Sto

se

279

-G

Vico (Scienza Nuova) spominju ^esto la lingua degli del
(jezik bogovaj,

po kojemu treba da se

uglacli

i

usavrsi

svaki jezik Ijudski {lingua degli uomini).

To
i

zna^i,
to

da je

uprav jedna knjizevnost svegj
biti

i

svukiid,

ne

moze
biti

nej;o klasicizam,

a lingua
oni
jezici,

degli
koji

dei

ne

moze

nego onaj

jezik,
i

ili

su

najuglagjeniji
vjerni

u

formama

obilati

u

rje^niku,
i

da

budu
lingue
i

tuma5i
se za-

svakog razvoja, svake analize

sinteze ideja, koje
degli

mecu u pameti Ijudskoj. U Evropi mogu biti iipravo nego samo gr5ki
kojijeh treba

dei

ne

latinski,

na osnovu

da se

svi ostali jezici

usavrsuju u'naobrazbi.

Dohodi samo po sebi, da su stari Dubrovcani, ne moguci imati materijalnijeh zabava kao danas, bili na
neku rukii
prisiljeni

da se zabavljaju tijem
srpski,
i

dvama
doveli

jezi-

cima, da bi dotjerali svoj jezik

ga

do

cne poznate uglagjene forme.

samo u bogastvu i uglagjenosti jezika, biva ne kaze samo Ijepotu spoljasnju u jednome djelu ili spisu (jezik je piscu samo sredstvo, isto sto i
Klasicizam ne
stoji

kicica slikaru, zica muzicaru, glas pjevaSu),
zuje jos
si^nii

nego
sve

prika-

u

isti

mah

i

istinitost

i

moralnost. Dakle u klaspletene

spisu imaju se vidjeti

ujedno

umne
utjecaj

sposobnosti, biva: fantazija, razlozenje,

nagon na kojekaistaknuti
se uvidjeti istorija

kvu vrhunaravnost

(n.

p.

u

vjeri

treba

toje sile bczanstvene; u
proslosti), moralnost,

spomenu ima
i

naravne Ijepote
ili

humor, pa u
(kao

ne-

koliko jos

i

grdobe, bilo fiziCne

moraine
ali

Tersit

u Homera, Don Abbondio u Manzoni-ja);
vei
knjizevnost), to isto valja za

tako to ima

muziku
crtaju
li

i

slikarstvo. Najglasovitiji

daiasnji slikari

ue
se,

izmisljaju,

nego

prirodu:

materijalnu
se

ili

moialnu. Govori
slikir

a ne znam, je

istina,


i

da
ako

jedan

nas
su

narodni

iziistio:

„Sto je Rafael, sto

Ticijan
je opet,

ostali?!
je

Oni

bili odlicni

samo za

ouijeli

vremeua!"

On

to istina,
i

odliein za nasijeh, dokle se svijet opet ne
Ticijane,

povrati

na Kafaele

na

u jednu

rijec:

na klasidizam!

!:

280
spleteno, da jedno drzi

biti

i

popunjuje

drugo.
i

Takn

su

epi, takve su klasicne

komedije, takva

sva

pjeranja;

protivno od sadasnjeg romanticizma, gdje se isticu samo

njeke

sposobnosti
ii

iima

Ijudskoga.

To najbolje

opisuje

njeki pjesnik

ovijcm stiho^ima:
la

....

Seuola boreale
la classica licenza,
11

Onde frenar

A
Ha

cui

uou basta

bello natuiale,

datu inappellabile seutenza:,
tuttl

Che un sogno son
Speri?m che
tal

gli

Dei

d'

Omero
vero

seuola uon diea

11

Ta
preda
se,

clo^^icii

licenza

bukue

s

protestantizmom. Crkva,
piikova, uze

koja se brinula za naobrazenost
te

klasicizam

povjeri

redu jezuvita
s

istrijebljenje

svega
ovaj

onoga, sto nije saglasno

hriscanstvom.

Koliko

je

red zasluzan za sirenje vjere, jos je zasluzniji za
klasicne,
i

nauke
najvise

Dubrovcani

ako

odvajaju

u

tome

megju Slovinstvom, duzni su jezuvitima; dapa5e
^uveniji

svi

naj-

klasi^ni spisatelji dubrovatki bill su jezuviti; ali
bill
i

ba§ ne samo klasicni, nego su
slovinskom jeziku dali pokret
nuti Zuzerica, Dellabellu
i

jos

i

pni,

koji

su

uspjeh. Dosta je

spometoliko

Basica.

U

opce

cijelo svecenstvo,

koliko

s\jetsko,

i

ono po manastirima, ne baveci se materijalnijem poslovi-

ma, stade se zanimati svakom grauom knjize\Tiosti, ne samo u Dubrovniku, nego i po citavoj Evropi. S toga
i

ima u nasem narodu
i

rijec

,,popovati*',

koja zna6i isto
o

Sto

mudrovati.

Ko hoce

opsiniije

da

sazna

knjizevnosti

svecenstva u opce, koliko je ona bila uspjesna u Dubrorniku,

neka prodta diugu knjigu povjesti dubrova^ke Appendini-ja. Tu ce naci silesiju popova i fratara,
su ostavili nakon sebe raznijeh sastavaka.
^itava knjiga, da ih svijeh spomenes.

od
kL)ji

Htjela

bi

se
zi-

Osim
i

strogosti

vota po zakonima crkve,
sku, koja je prije^ila

iniali

su jos

strogost gragjan-

da se sveceuik

uzobijesti.

Njihove

cF"-

281 >fe

kuce kao

i

noSnja bile su posve proste. Novae se njihov
te se

kupio u open blagajnicu,

tako osnova

brastvo

po-

povsko „Sancti Petri
i

in cathedra'', koje je

kupovalo kuca
bratstvo

zemalja; to sve za potporii popovima, kad bi ih snasla
ili

nemoc

driiga
II

kakva
Pri

nevolja.

To
i

je

jedino

popovsko

Dahnaciji, koje se jos
padii

do sad uzdrzava sa
zateklo
se

svojijem imanjem.
privatnijeh
i
i

republike

200

javnijeh legata, namijeiijenijeh bogomoljama
kojijeh
je

popovima, od

veci

dio

do

danas

propao.

Padom drzave, ili ih sami svecenici prodadose per modam /acfi\ ili se pak ne oprijecise, da se proda.
Nauke
ono, sto
sto je

materijalne

ili

fiziCne bijahu

lose,

kao

i

u

opce po svoj Evropi u ono doba. Masta je nadoknagjivala
experientia
nije bila

kadra jos
sila,
sili

uciniti.
i

I

kao

onda vladala moralna
i

tako su

nauke matei

rijalne

tizicne bile

podlozne

moralnoj

idealnijem

naukamaJ)
')

FiziCni su se ogledi

zvali

„magjije". Vilenici,
spiritualizam u
politici,
i

K»o

sto je materjjalizam u

duhn vec uadvladao
sile

morali, tako najprije ostupise sile razlozue,

duhovne u

dadose mjesto silania materijaluijem (svedenstvo, koje je negda drzalo
prvijeustvo u politickom vladanju, ustupi mjesto militarizmu,
terijalnoj).
sili

masvijet

U

tome smiflu njeki gospar dubrovacki, kad bi vidio voj-

nike, rekao bi:

Ecco una ragione! (evo jeduoga razloga), Sav
je

da 86 drzi u ledu, treba da
§to ho6es.

pun

tijeh sila,

a

ti

tamo

misli

i

vjeruj

Takogjer uaproduje kujizevuost uauka, koje se bave matefizika,

rijom,

kao meliauika,

liemija,

prirodue uauke, seutimeutalizam

u opisima mjeste uvjereuja u kojesta, verizam, koji je prema sentimeutalizmu sto
i

ironija

prema

ocitoj

satiri.

Za

to

su vlade prijasuje od-

metale svaki pokret materijaluijeh izuma. Matematicar Herostrat izumi

u

staroj

Grekoj njeke lagjo, koje se micu parom;

ali

grcke republike
ujeki stup,

to odbace. Domieijau, car rimski, imajuci podi6i

u

Rimu
uauci

sluzio se oiahiuom.
taj

Obiluo uagradi izumitelja,
i

ali

posiije naredi

da se
jer

spret izumljeu odiuali uzeze
bi se za nj obazualo,

da izumitelj
svijeta

ue

nikoga,

kad

muogo

ue bi bilo moglo
je

da
iz

zaradi

koru kruha. Oita se u arhivu senata raletackoga, da
viza bio dao tacau osuov, kako da se kola

ueko

Tre-

mogu parom

kretati.

Senat

odbaci pismeno tu ponudu odgovar»ju6i fizicaru, da svaka

vlada ima

282

u opce sljedbenici toga nauka i kadgod bi pali u sumnju, da imaju posla s necistijem diihovima. Tako je bio drzan i sam papa Silvestar II., tako
„inaghi", zvali su se

Schwartz, tako
Istorija,

i

Bakon

Verulainski.
iz

posto je u pocetku potekla

predaje, vai

Ijalo je

da bude legendarna u svakome
lica istoga

gradu

narodii.

Anahronismi, mijesanje
pripise

imena 5imlo

je,

da se

jednom istom
otrijebljena
Polibija,

lieu sve ono, sto su cinila razliSita
i

Celjad; to se dogagja
jo§ nije

dan danasnji, jer povjest u opce
treba.

kako

Pragmatizam,
povjesti
ni

najprije

uveden od

grckoga
ili

spisatelja

rimske,

slijegjen je bio

malo

nimalo; a po gotovu

najma-

nje od pisaca naseg naroda u opce a
se.

Za

to

i

prezire
I

Dubrovcana na po Crijevic povjest Orbini-jevu Regno
opreznosti;
i

degli SlavL

za pravo, ko god 5ita Orbiiii-ja, valja da
i

ima mnogo ostroumnosti

jer

bi

mu

inaCe

sljepa5ki sve povjerovao, kao

Appendini,

toliko

da
sve

iz

korjena slovinskoga proizvodi malo manje,
zike evropske, kao sto

nego

je-

mu

i

Rastic

zgodno

napominje:

„Quid
rije5i

dicam facere in regione Gravosae? Ah re^es svakojake kao liik, da bi nasao sok slo\inski, verba
te

ut caepe trucidas!''^

Da

zaglavimo:

knjizevnost

je

imala
i

svoj

izvor

u

klasicizmu, jer Dubrov5ani, sve

da su
i

htjeli,

nijesu mogli

pismeno izrazavati svoje liCne
ostala misljenja (to sto je sok
i

politi5ke misli,

kao

i

sva

romanticizma), jer su imali

preCijeh posala.

U
1

ono doba tako su

bili
i

utvrgjeni

Clanovi
vrsti

vjerski

sustavi politi^ki,

kao u opce

u svakoj
nikad

naobrazbe,
ali

da

se dr^alo da to ne

moze

biti

uzdrmano;
te

predvidjeti ua koji uaciu
ostali

mogu

zivjeti njezini podanici,
i

da

bi tako

na sred puta mnogi

kocijasi, kiridzije

krcmari.

Seuat dubro-

vacki takogjer odluci, da niko ue moze do6i
koji

iz

tugjeg mjesta, da ijera

mu

drago zauat bez dozvole seuata (V. matrikulu crevljara).

3*

283 -e.

prvi udarac osjeti vjera od protestantizma,

pa knjizevne
prevrata

nauke od enciklopedije, a politika napokon od
francuskog.

Kad

posljedice tijeh triju prevrata
cilja

dogju do

svoga najkrajnjega
ide u okrug a ne

u tijeku dva-tri vijeka, opet ce

se svijet povratiti u svoje prijasnje stanje, jer

napredak

ravnom crtom u beskrajnost, kako kaze Vico. To jos bolje tumaCi Tomaseo ovijem rije5ima: „I1 progresso umano cammina avanti soltanto per mezzo di disinganni" (Ijudski napredak krafce naprijed samo s pomocu razoCaranja); po tome treba da najprvo budu ,,gli
inganni" (obmane). S toga sve sto strahotno Cujemo,
vi-

dimo

i

kusamo, sve su

to potrebite
i

fase moralnijeh preokataklizmi u svijetu
i

kreta Ijudskijeh, kao sto su vihori

materijalnomu.
veli
slije

„ Politick!

prevrati, stranke
i

bitke"

Viktor

Hugo

„isto su sto

vihori

i

oluje, koje po-

rasCiste uzduh."

Svaka je zivotinja podlozna prevramanjijeh; a Covjek

tima svijeta materijalnoga: zestok potres, oluja, zajazenje
nosi

sobom hiljada
i

zivotinja vecijeh

i

osim sto je

on kao zivotinja podlozan prevratima svijeta
i

materijalnoga, jos je podlozan prevratima
jeta moralnoga (to

olujama

svi-

su

zadruge,

vlade,
i

carstva).

Da

se

svaka uzdrzi, treba da zanese hiljada
dasve kad propada
i

hiljada Ijudi, na-

kad

se

osniva.

Car
koji

Napoleon
je to

I.,

kad

je u jednoj

bid ostalo mrtvo u jedan dan nekoliko

hiljada vojnika, re5e

njekom generalu,
tvrgjavu
Ismail",

zalio:

„Ne

boj se,

u carstvu francuskom nocas

ih se toliko ro-

dilo!"

„Da uzmemo

pisao

je

Suvorov

carici Katarini,

„hoce se da pane mrtvijeh 10.000 Rusa!"
bi

„Uzmi Ismail na svaki nacin!"

mu

odgovoreno

iz

Petrograda.

Kad

bi

bio

istinit

filosofski

sistem
zivotinja

materijalista,

zaista bi bio 5ovjek najnesrecnija

u

prirodi, sa

dva razloga: prvo, jer ga od casa
svijeta, materijalni
i

do

5asa

gnjave

dva

moralni; a drugo, jer je svaka dru-

E=^ 284

-e
i

ga ^ivotinja zrtva
zna. Iz svega

iz

neznanja, a Covjek podlijeze
izlazi

ako
su

ovoga

jasni

zaglavak,
knjizevnost

biva,

da

Dubrovtani dobro
zabavu, a ne ludo
biva
ili

5inili,

§to

su

uzimali

za

mislili,

da je

to zanat s kojijem se do-

novae
s

ili

slava. §to je pisati?
ili

Pisati je razgo-

varati se

nenazocnijem

s

potomcima. Ali
ti

u

svadrugi,

kome
ili

posijelu mahnita je stvar zahtijevati, da
ili

koji te slusa
ti

5ita tvoja djela,

nema

nista

odgovoriti^

u 5emu ne
Ijudi

prkositi. JMahnita je stvar zahtijevati jos,

da ce
niti

samo
i

radi tvoga razgovora

ili

spisa promije-

svoju cud

svoja mnijenjaJ)

')

yv. Avgustin

razmisljajudi

da knjige
:

i

spisatelji

nijesu

nista,

izrece onu svoju poznatu reeeuicu

Ja ue bi

ni

Evau^elju vjerovao,
de Saint Pierre
:

da

me

ne utvrgjuje u torn vlast crkve."
je svaki

A

Beruardiu

veli,

da

spis

knjizevai

kao

vuk

ua
ako

puski

ako

je

puska

krcata tad pukue. To ho6e re6i, ako su u narastaju oua muijenja, koja
8U
i

u knjizi, tad kujiga vrijedi

stogod,

pak u

citatelju

nema

tijeh mnijeuja, knjiga

sama nema uikakva

utjecaja.

SADASNJA VREMENA

.

Perch^

all'afflitta

rima, e

al

ilebil

cauto

Mi

revochi mia un di diserta
i

Musa?
!

E

capei sparsa, e avvolta iu bruuo mauto
inostri la geutil

Or mi

Ragusa ?
A.

Par a via.

Mi smo do sada na svaku ruku razmatrali knji^evnost dubrovaCku,
i

put bijase ravan

i

bez

zapreka,

ali

od jednom, bas pri samoj
osiiijaka,

svrsi, valja

nam

nagaziti preko

da dopremo do povjesti najnovijih dana. Ko se
osinjak, treba
.

god uprti u

da bude ispecan, dakle nadaj-

mo

se

i

mi!') ...

dohodimo na vremena:
res cecidere

.... quaiido Immeritae
Nostraque gens
Duris
sic

Rhagusae

alio

nunc debet vivere pacto,
. .

visum Pareis

kako nariCe pokojni Niko knez Pucic, pjesnik
jednoj svojoj klasi5noj
elegiji.

latinski,

u

Ne

treba ovdje priCati po-

vjest raspa domovine, ni iznositi

na srijedu sve leleke
ponovimo u

i

tuzbalice tugjijeh spisatelja; dosta je da

sriz

cima odjek jeremijada nasijeh gragjana, koji preostase

onog doba, jadikujuci do svoje smrti nad oborenijem gni-

jezdom pjesnistva, kao
ista sudbina.

i

ptica pjevica,

kad

je

postigne

')

Neki dubrovaeki auouim, kad
Ej

je proeitao ove rijeci, posla Stoja-

novi6u ovaj epigram:
!

ne kazi, gospodiue znaui,

Osinjaka da 6es krenut sada:

Udrio
Zaeeo

si
si

u njega otkada
podlistak pobrani.

:

288

U

prvom redu spomenucemo onu Andro\icevu:
Prima
fra tutte, e sopra quante furo

Le

Illiriehe citta la patria mia,
il

Ergeva

capo augusto
aerie si

Che luuga

piugea di

lustri,

Nou mai

maecliiati da sinistro eveuto.
i

Ma E

aime! eaugiaro
feiieita

tempi. luvidiosa

Taute

miro Fortuna,
Ragusa. Or d'essa solo

sdegno ne ebbe. Adesso iudaruo eerchi

Pill

Ragusa

iii

Laeeri simulaeri in piedi stauuo,

Le vuote

ease, e le merlate

mura

Unieo avauzo

di citta superba.

pa onu Ivana KaznaCica Na

(g.

1842):
zemlju roduu,

Kad pogledam moju
ujoj lezi sila

dusmauiua.

Sad djedova gr'jehe uepozuaue,

Svojom krvlju prauiiuci peru.

Nekad
I

ulivah,

da 6e moji glasi

Rasreeua Boga umiriti,
sadruzit rastavljenu bra6u
;

Svet'jem vezom narodue Ijubavi
Ali moje bezbojaziie misli

Potlaceujem moja bra6a prime:

Kauo misli uedozrele glave, KaDo sanke bolesna covjeka.
Domorodiie oholast gospode,
Mnog'jeli Ijudi eastozeljue misli

Sva uhvanja moja

razorise.

Lakomost

i

potistena zloba

Samoljubstva ueuaravna ludost,

Svaku moju
Sad
ti

unistise oadii.
!

zivem bez uhvauja, brate

Pa Preradovic neka

re5e u ime svijeh

narodnjaka

pjes-

mom

Dubrovniku:
Rim, Atina
sto su svojim bill,
i

To

si

uegda

ti

nama

bio

Jesi r sad jos

ua pol ono barem?

aBe6' ue

289

4-:;

mogu

jer si suzu tarem.

Ti

si si

bio, to
bio,

nam

poviest pise,

Da
Sto

tuzuo uvigjamo

si bio,

to

si

sad

nam samo ....
novi naseljen od tamo
i

Jer §to iivigja? ...

Puk

od

ovamo, a u ono malo urogjenijeh DubrovCana,
plemstva,
bili

bill ostaci

staroga gragjanstva, opaza se

sada

njeka

opca „oblomovstina", koja je svakoga od nas obuzela
bez milosti
i

otkupa. Ovo je nova rijec, koja se
i

upotre-

bljava daiias od francuskijeh

italijanskijeh spisatelja. Oblo(1.

movstina, pise

Tomo
il

Carletti

c.)

„to je slavenski spleen^

nova

rijeC

od Oblomova, junaka u romanu Rusa GonCadolce

rova. Nije to

far niente
;

Italijanaca;

jer

ne

is-

kljuCuje neki

umui

ino^da oslabljenja

hvala Bogu, posljedak osjetljivosti."') Za to ima jos i sad
rad
to

je

njekijeh ter njekijeh prebivalaca Dubrovnika, koji se ba-

ve
s

i

prohode dane mudrujuci o proslosti svojijeh pregja;
Lujo

toga ima razlog Dr.

knez

Vojnovic,

kad ka^e:
i

„Narod, koji moze nazvati Dubrovnik svojijem,
6isti

srkati

zrak ovijeh

litica,

i

razumjeti

visoke

nauke

ovijeh
svoje

razvalina;

ima dosta popudbine, da njom prevali
najprije

sadanje dneve". Pogiedajmo

plemstvo,

iskorjenjuje u sadasnjijem potomcima.
veli

„Velike dr^ave, —

koje

se

jedan Italijanac

imaju veliku

moc

gragjenja,

a

') „E lo spleen slavo, parola nuova da Oblomoff, eroe di un romanzo del Russo Gontciarof. Non e il dolee far niente degli Italiani; perch^ non eselude un certo tal qual lavoro della mente; e il „Hva-

la

Bogu",

il

prodotto forse dell' indebolimeuto
^esto
je

della

sensibilita."


bi

Niko Veliki Pucid mi rekao: „Ovaj
od mnogo ostalijeh
86 gubi.

bi

dohodio
simbol

na izvor rijeke Omble,
svijeh sadasnjijeh

pa

izvor

preduze6a

du-

brovackijeh!" Rijeka

Ombla ima visi izvor i od Rajne i od Duuava i rijeka ali odmah na izvoru nahodi more, u kojem
;

Tako

i

svi

dubrovaeki pothvati nahode uput protivnu pu6inu

udesa, u kojoj i§5eznu.

19

3doSljedno
i

290

-G
se

razgragjivanja".')

Da

uvjerimo,
i

dosta

je

vidjeti sadasnju

Bosnu

i

Hercegovinu,

to

u

nepunijeh

dvadeset godista. Stranci dohodo, te so prodevetc od Cu-

da radi spoljasnjeg iiapretka
tiva); a

tijeh

zomalja (forza edificadistruttiva". Nije

Dubrovnik opet kazc „la forza
ne zna: ni sto je
bilo, ni

proslo jos ni sto godiiia, a od njcgovijeh prebivalaca go-

tovo niko

i

kako

je

bilo,

niti

haje da to obazna.^)

Ovo plemstvo, u vrijeme pada, kao
su izumili svi pojedinci
iz

i

poslije

dokle

onog doba, zadobi postovanje
to rije^i ce-

od svukud pa
sara Frana
I.,

i

od same vlade. Ponavljamo za
plemica

koje je izustio jednom prilikom:

„Da imam
dao
bi

toliko diiava, koliko je

diibrova^kijeh,

svakome po jednu,
isti5u se mnogi,
i

da

njom

upravlja!-'

U
i

knji^evnosti

u velikoj naobra^enosti

u zarkosti do-

morodne Ijubavi. Trajnog spomena su dostojni Frano i Pijerko Bunic,^) da i ne govorimo o njiliovu ocu Luku, Antun Sorko5evic, dostojni knjizevnik, koji umrije u Parizu, Luksa Gutetic, braca Ivo i Kaiio Natalici, Luko Diego Sorko5e vie, Ivo Bizzarro, Niko Pucic i otac mu Niko. Luko Pucic, matemati5ar, bio je stric Nika {vulgo Niko Veliki) i Meda, koji su dva posljednja
glasovita vlastelina.

Luksa GuSetic, Vlaho Getaldic
edifieativa, e distruttiva

';

„I

grandi

stati

hanno un'immensa forza

anehe per consegueuza".
')

To dohodi

uajprije od materijalno maleuosti prostora.
se cak ni staviti,
i

Kit,

slou,

mamut, ne mogu

da su

smocili

kakvog kukca pa
S druge strane
to

ma
bile

bio

i

najrjegji

najdragocjeniji n prirodopisima.

sve velieanstvo dubrovacko izlazi od forme aristokratske, na

kojoj su

osuovane

i

uregjene vlade evropske, pa ba§

i

one, koje su imale

kralja. Poslije prevrata fraucuskog, vlade su

na osnovu demokratskoi

me, otole ona tajua mrzuja na sve
Btokratsko.
')

sto je hilo

sto je jos

i

sad

ari-

Frano Buni6 imao

je obicaj

na

sv.

Vlaha ne

izlaziti

vas

dan

iz

ku6e.

291

iNikSa Gradi6,
^ili

Ijudi

posve izuCeni u klasidizmu, sludr^ao ravnote^u
i

su Austriju u iiajvecijem stepenima CinovniStva.

Onaj senat, koji jo kao posrednik

megju rasprama
skijeh, brojeci

svijeh knezova,
i

banova

kraljeva slovin3.

ujedno
fiat

Hrvatsku, bi unisten na
osvaja^a
i

Junija

1808.,

mocnijem

siliioga
i

gospodara Evrope.

Citajuci knjizeviui

politi5ku

povjest

dubrovaCku
i

uvigjamo, da je ovaj senat imao iiprav dvije mudrosti;

ako cemo govoriti po

mitologiji, bio je

posvecen najprije

Mnervi (mudrosti
oruzana
iz

politi^koj),
s

koja nije drugo

nego opca

uprava Ijudskog vladanja,

toga

bas

i

izagje

Minerva
i

glave Jupitrove; uz to je jos bio zavjetovan
knjizevnoj),

Apolonu (naobrazenosti
Muza, biva: u svakoj
knjizevno, nego

sa

devetero
je

sestara

svojoj ustanovi bio

usavrsen

svijem razli5itijem gianama Ijudske naobrazbe,
i

ne

u samo

umjetno, pa

i

Dijani (uljiigjenoj slobodi

polititkoj), posto je

ona

po

samoj

naravi

nerazdjeljiva

od Apolona, jer oboje ishode od zajedni^ke majke Latone,
biva od zdrava razuma, koji je prva «vjetlost duha.

Da
brovnika.

je

tako

bilo

plemstvo
i

dubrovaCko,

mnogi

i

mnogi svjedo5e u staro doba, pa
Ovaj senat, koji se per

sami

neprijatelji

Du-

modum
i

facti nagje

po putu
vlasti

Sarake opet pod obranom ugarskom, da se otrese
mletaSke; senat, koji se hvatao

nemila

i

nedraga jos
s

od svoga postanka, kao
dom,
s

n.

Nonnanima,
dvije velike

p.

s

Neretvanima,
svrhu

Carigra-

nagje se na
biva:

u

isto

doba
Sa-

megju

nezgode,
i

megju unutrasnjijem
(Sorbonezima
i

strankama, pu5kom

aristokratskom

lamankezima), pa megju
dija,

Rusom

i

Francuzom. Enciklope-

prevrat moralni, koji se stade javljati,

pa oholast
te

i

obijest

dovedose do nesporazuma
sili

megjusobnog,

tako
torn

podlegose
ovo:

francuskoj. Valentin del
je

Lago pise
sestra

o

„U o5ima

Mle5ica

ova

njihova

imala

3tri

292

-e
oprostiti

krivice: §to nije

mogla sebi
sto
i

da je pripaclala

Mlecima od 1205-1358.;
ke drzavine
dalmatinske
g.

drzi

polozaj izmcgju mletaC-

Boke Kotorske, uzrok njezine
radi

konaCiie propasti

1815,

zaobljenja

austrijskijeh

zemalja; sto je pozvala Turcina
nje
i

da

se

postavi

izmegju

Metaka. Cetvrta pogieska je bila, da je Dubrovnik bio relativno veoma maleiia repiiblika, a to je ii politic!
sii iijezini

najveci od svijeh grehova. S toga

savezi s Isto-

kom,
imali

s

Napuljom,
uvijek

s

Ugarskom, sa Sibima, sa Sultanima
da
izgiibi

svrhu,

se

izabere

izmegju

dva

zla

manje!''*)

Kad Napoleon
nak betki
neodvisno,
vic,

u

Rusiji,

i

bi ubvaceii, sasta-

odlu^i, posto Austrija primi Dalinaeiju,

iiekad

mletaCku, da Dubrovnik ne moze stati u srijedi kao mjesto
i

tako bi osvojen vinograd Nabota.") Milutinoi

gjeuero hrvatski, uljeze sa svojijem Hrvatima,
se,

da

zauzece bude zakonito, odredi

da

svi

gragjaui imaju

posvjedoCiti potpisima svoje privoljenje

Austriji. Vlastela

ne htjedose na to
')

pristati s izgovoroni,

da tekaju odluke
toiti:

Per

i

Veneziani qiiesta loro sorella avea

ti"e

da
al

uou

po

tersi

perdonare di esser apparteuuta a Venezia dal 1205
i

13o8; di
1815 per Tureo
a

oceupare ima posizione intermedia fra e
le

possessi veneti della Dalmazia

Bocelie di Cattaro, causa della liuale
stati
1!

sua

roviiia

nel
il

r arrotoudameuto degli
porsi fra se e Veuezia.

austriaci; di avere

ehiamato

quarto errore era di essero stata
e

coiuparail

tivameute Ragusa repuLLlica niolto piceola, die in politiea
cato maggiore di
poli,
tutti.

pee-

Quindi

le

alloaiize sue

coU' Oriente,

eon

Na-

coir Ungheria, coi Serbi, eoi Sultani lianuo avuto senipre lo seopo
il

di scegliere
')

minor dei due mail

I"

U

sv.

Pismu

(knj. 3., gl. 21) pise se,

da je Akab,

kralj izraelski,

molio iijekoga Nabota, da

mu

proda kvoj
s

vinograd, kojl je bio u basvoje zemlje, da
to prii

stiuama kraljevskijein, jer kad kralj

prozora gleda

mu

smeta

vidjeti

tugju zemlju u sredini. Nabot ne htjede ua

stati.

Tad

kraljica Jezabela potvori Ivabota
istijeh

kao protivuika kraljeva,

on bi kameuovau od
Tinograd Nabota.

svojijeh

sugragjana.

Tako posvoji

kralj

H^

293
svijeh

befckoga sastanka. Milutinovic ih

uapsi,

metnuvSi
svojijeh

na vrata svake vlasteoske kuce po jednu strazu
Hrvata.

Mnogi
Frano

kiijizevnici bijahu tad jos
i

zivi,

megju njima

kanonici Radclja
I.

Zamanja, koga jedinoga posjeti cesar

Megju ouijeni, koji se sklonise u sela, daleko od grada, da u njima zivotare, valja spomenuti nadasve: Dzona Rastica, Betondice, Stulica i Hidzu.*) Austrija se pokaze veoma blaga novijem podanicima.
bill

Nijesu

duzni davati nijednu

sluzbu,

nikakav
diigo,

porez,
se

osim carine. Zakoni republike traja^e za
reci

moze
li

do skora, tako da su se
ciidu
i

i

obliznji

Dalmatinci, a ne

samo strand, u

snebivanju

pitali:

„Je

moguce,

da su ova celjad pod Austrijom?!"
Dokle su jos
vrijegjati: dokle
bile vruce rane, Austrija ih nije htjela
svikolici,

ne izumru

dokle u praunucima

svaki

bi

spomen ne is5ezne! Za to je trebalo da knjizevnost drijema; slucajno kad ter kad izisli iz stamparije Martecchini-jeve po
pjesnicki
i

koji neznatniji

proizvodi,
ili

kao
se
i

n.

p.

pjesmice

maskarata, kolenada

ost.,
i

su

stampavali
i

kakvi
naski,

starinski spisi. Pisalo se

latinski,

italijanski,

a to sve samo u osobitijem prigodama. Mnogi
navikli jos iz djetinjstva provoditi sve vrijeme

opet,

jer
zi-

svoga

vota

s

knjigom u

ruci,

bavise se sve do svoje smrti razreci,

nijem naukama;
nije bilo

ali

ipak u svemu tome, moze se

da

nikakve vrijednosti.
i

Austrija zametne novi sistem poucavanja,
isti,

to onaj

koji je bila uvela

i

u

Italiji.

I to je

bilo

onda jos
Eosaver,

')

Tad su
s

se

mnogi

kujizevnici
Italije
i

preselili

iz

Dubrovniks*.

domenikanac, pogje put

umrije u Bolonji;

Rosani se vrati u

Rim, a
se
i

njim

i

Lampredi. Dodeiiaiu se nagje u Palermu (gdje
i

mu

sada kip nalazi), pa jos
i

mnogi drugi. Austrija
Dubrovnik
nije vise

poz./ve u

Zadar
grad.

XJrbana

Frana Appendini,

jer

bio glavni

294
pir
bozic.

i

Nesto je jos
klasicizmu
i

zlje

i

gore tamhaskalo po antoi

logijama o

grcko-latinskome

italijanskome.
iikine

U

Dubrovniku, pa

po Dalmaciji
ui

Austrija

svako

poucavanje u jeziku slovinskome *).
nijemciti,

Italiju nije

mogla po-

pa bogme
ni

Dalmaciju, koja se za puna cetiri

vijeka u pitomosti smatrala kao neki prilozak italijanski.

Ni po skolama,

po uredima

nije se niogao gernianizam

u djelo
stezi

privesti, jer je Italija vrljala vec
je,

a da ne vrlja drzale su
i

od god.
su

1820.:

koliko
i

mogle,

u

pokoraosti: vojske, tamnice
g.

osude, sve do velike

epohe, koja je nastala

1848.

Ne

cu propustiti, a da ovdje ne

spomenem jednog
poslije profesora

svoga ucidruga,

Frana Grgurevica,
je
ii

na istome gimnaziju. Ovaj
epigrama
riti

malo 5asa bio kadar vec
sastaviti

u ^estome razredu sasvijem lako
latinskijeh,
s

po

njekoliko

od kojijeh su se njeki

raogli

mje-

onijem, koje je po Dubrovniku izdavao

Luko Diego
prvi

Sorko^evic.

Ostaje mi jos malen rukopis tijeh epigrama

u

foiTiii

satiricnoj,

mcni

namijenjenijeb.

Znam da
te

pocinje ovijeni rijecima: Ast eqiiidem in nonnuUis
tentia fallit (ali tc u

sen

neceniu

vara

misljenje),

a

drugi

enkomiasticni,

isto

meni

namijenjen,
tvoj

pocinje:
.
. .

nimirum
i

tuum ingeniiim ....
ucenik
sti
i

(doista

um

.)

On,

kao

kao profesor nikad
i

nije odustajao

od knjizevno-

grcke

latinske.
ili

Vazda
nije

bi

ga niogao zateci kod kuce,
potrebe
rjecnika

gdje 5ita Platona

Lukijana u gixkom izvoraiku, a Hobilo

raca u latinskom. Tu

ni

ni

komenata. Grgurevic je uprav posljednji grecista dubrova^.ki.

Takogjer

i

Zglav,

koji se poslije zapopi

i

umrije

mlad, bio je divno cudo pamcenja: dosta je bilo da jed-

nom
')

protita,

pa da se poslije svega spominje od
Dalmaciji
jos

rijefci

Samo

je u

tinjala

Djeka

knjizevuost

u

casopisu

.jSrpslio-dalmatiuskom Magaziuu", pisanu 6irilicom,

koji su uregjivali

Dr. Bozidar Petrauovid,

brat sadasDJeg episkopa,

i

Gjorgje Nikolajevid.

h 295

do

rije5i.

Gjuro Pulic,
i

sin siromasna crevljara, odgojen

uz pripomoc kanonika Kipre,
bogoslovlja
profesor.

zapopi se

i

posta

doktor

Obdaren castima crkovnijem umrije

u Rimu, a

bi

ukopan u Dubrovniku, gdjc
U5io
je

mu

je podignut

spomcnik nad grobom.
sor jos

u

vrijeme

Francuza
umrije
bio

i

prve godine austrijske vladavine u gimnaziju kao
i

profe-

pop

Ivan Kris tic,
starosti,

koji

docnije

kao
iz-

prost zupnik u Osljemu. Prije smrti, kad je vec

nemogao od

u slamnici njegova kreveta, na
parohiji

kom
koji

je lezao, nagje
poslijc postane

pomocnik niu na

Vodopic,

episkopom dubrovafikijem, diplom doktora

u bogoslovlju. Kad ga Kristic ugleda, stade plakati, kako

sam Vodopic. Takogjer se u matematici istiCe kao znamenit pop Buskavcta, paroh u Vitaljini u Konavlima, koji se dade poslije na cinizam. Antun Kaznapripovijeda
6ic,

Ivan Galjuf, Ivan Matulic, 0.

Tomo

Tvrtko,

gimna-

Luko Diego Sorko5evic, Pijerko Bunic, Mato Vodopic, Antun Kazali, razveselili bi nas kadgod
zijalni upravitelj,

svojijem pjesmicama: slovinskijem, italijanskijem
skijem, a

i

latin-

Niko Androvic

i

grckijem;
i

ali

to

sve

prigodni sastavci, epigrami, elegije
kolende,
ili

epitalamiji

bijahu
ili

uz

uz maskarate,
prigodi

ili

na imendan cesarev,

ili

na-

pokon u kakvoj
prijasnje Icglo,

crkovnoj.

To

sve

bijahu
ter

slabi

odjeci ptica pjevacica,

kad

se svracaju

kad

kad

na

pa puste glas za koji
i

cas, te opet

zamuktu

nu,

jer

vide da je oboreno

da

njima

nema vec

opstanka. Dubrovnik se moze isporediti sa bogato urese-

nom gospogjom,
biva tresnja od

koja prevaljuje svoj put zivota vijekovi-

ma, pa je u jedan cas snahodi kap po zivotu (prva epoha,
g.

1667); iza toga jos

moze
putu

zivjeti,

ali

u

zloj

kozi, te jos lazi.

Docekuju je na
i

razbojnici,

navaljuju na nju vec oslabljenu
i

dizu joj odore; vezu je

ona tako

vezana

5eka

osudu.

Osugjuju je
i

na

smrt.

Antun Sorkocevic

pise,

da je tako

ova

zemlja

cekala

^,
svoju osudu na

296

^e
oglas mise

a

ynort

beckom sastanku; kad dohodi
ali

osugjena na smrt! .... Umire;
Ijepotu,

mrtvo

tru-

plo kaze jos njeku

koja
poslije
i

zacarava,
smrti
se

kako

svako
epoha).

lijepo tijelo njekoliko

ura

(druga
proteze

Poslije se truplo

raspada,

smrad
bi

naokolo.

To

je treca

epoha danasnja, kad stranke politicke davaju

zivotu

Dubrov5ana
I

kako
se

rekli

na italijansku
rijeCima
gr^ki,
i

V ultimo colpo di grazia.
tako pogine, da

posluzimo

Tommarimski
i

sea:

,.Grad ostrva, grad dubrave;

grad

slavenski; u isto doba prijatelj Polumjeseca

Krsta;

ilir-

ska Atena; dalmatinski Mleci; grad diplomacije, matematike
i

epigrama; grad stapanja sojeva;
biti

— jer su DubrovDubrovnik,
i

5ani

na dvoru imali

postovani kao Slaveni, a Slave-

ni s dvora, koji silazahu

da borave u

imali

su biti smatrani kao Dubrovcani''.') Pogine

golemo boromana,

')

„La

citta degli scogli, la citta della selva; citta greca,

6 slaya;

ad uu tempo arnica della Mezza Luna, e della Croee; Tilli-

rica Atene; la dalmata Veuezia; la citta della diplomazia, della mate-

matiea, e dell' epi gramma; la citta della fasioue delle razze

;

per-

che
vi

i

Ragusei aU'esteio doveau esser rispettati come Slavi
che vi discendevano ad abitarci, doveau esser

e gli Sla-

esteri,

tenuti

come

Ragusei".

— U

razvaliuama crkve
uatpis:

sv.

Stjepana u Dubrovniku mogao

86 procitati ovaj

Junius Gradi Matthaei

tilius

Ex Sepulcris Ante Hanc Aedem Positis Jam Pene
Te
Dirutis. lu

Vetusta

Quibus Etiam Stephaui

Regis Bosuiae Cujus Uxor Margarita

Hanc Aedem Divo
Posuerat. Condita Fuisse

Fama

Ferebat lu Hoc Sepulcrum Sua

Impeusa Factum
Annuente S. P. Gregorio
Transfereuda curavit

XIU

Anno MDCXXXX.

297
pomorstvo
isti

gastvo,

i

i

trgovina.

TeSko je sad

i

pomisliti

da je ovo onaj
silij

grad: u koga je vizantijski

car

VaCari-

III.

pitao 80 dobrijeh pomoraca, da

dogju

u

grad upravljati grCkijem brodarstvom; u koga je
IX., kralj

Karlo

francuski, trazio obrtnika
i i

i

radnika za upravu

riikotvornica vune, svile
ugarski, iskao vjestaka
skoj tvornica

ost.;

u koga je Ljudevit, kralj

zanatlija,
i

da

osnuje
alata;

po u

Ugar-

matemati5kog
izvanjskijeh?!

fizi5kog
i

kog
svrha,

su

carevi srpski pitali diplomata
jijeh posala
.
.

5inovnika za upravu svo-

.

Dogje
se

i

njemu
se,

i

umre;

ali

ne umre u jedan 5as oborivsi
ckileci

nego ne

malo
ugasi!

po malo,

kao
se

zizak,

dok

sasvijem

Prilo^imo sad
spisateljice,

rije5i

Ide barunice

kako
(9.

Reinsberg, njemaSke nahode u goriCkijem novinama Eco
g.

del

Li for ale

oktobra.

1896.): „Isto je more, iste su
i

hridine oko Dubrovnika, kako su bile

onda;

ali

DubrovKipovi

nika vi§e nema! Zidovi

i

tvrgje su ostale,

ona kamenja

jos se nijesu razorila, ali

Dubrovnik
ali sv.

se

razorio.

njegova

sv.

Vlaha jos ostaju;

Vlaho nema vec §to
i

da brani. Ivan Crnojevic u Crnoj Gori
rossa u Kyffhauseru

Fridrik
ali

Barba-

mogu
mjesto,

se jos probuditi;

Dubrovpust,

nik ne probugjuje se nigda

za
lezi

nigda!

Dubrovnik

kao nijedno drugo

sad

u

muku

pokriven

grobnom ploCom, kako njeki sveti ostanak, pokriven prozirnom koprenom svoga svijetloga obzorja!"
Posto se

sudbina

nije

mogla
da
ovaj
i

zadovoljiti

samijem
i

padom
mrtvilo

republike, valjalo je

grad
i

bude jos

oplijenjen do gole duse; te tako
i

puk

plemstvo obuze

nehajstvo, da se oporave, koliko je bilo
da
je taj kralj Stjepau bio
pise,

moguce

Po tome

se drzalo,

kao gragjaniu. Zonara

da

je taj

ukopan u Dubrovniku Stjepau umro u Prapratni, a dft
Delia Croce.
li

je ta Margarita, zena mu, biia od porodice dubrovacke

No

ono

fama
je

ferehat kaze izyjesuo da se ima dvoumiti je

to tako.

Svakako

pripadao gragjanstTU dubrovaokomu.

298

u onijem prilikama,
kona^nu propast.

te tako

sami

svojevoljno

hrljahu

u

Istina nasao bi se jos
i

po gdjekoji ostaali

tak prija^njeg duha, otresena

sloboclna,

to

bijahu

rari nantes in gurgite vasto. Reklo bi se, da je bas veci

samog plemstva, koje preostade u ovoj prigodi, prije klonuo i obukao kosulju Dejanire*). Njeki opet,
dio

najkoji

su mogli zivukati, drzali su se jos u svome dostojanstvu,

a tako
i

i

vas narod rogjen pod republikom. Zato su

bas

pisali

Nijemci u Wiener Zeitung od

g.

1832; ,,Ko do-

hodi u Dubrovnik, nahodi se u polju njeke
gjenosti, koja se

davne

ulju-

u njem javlja odasvud!*' Po
uljugjen; krasan za
i

tome
i

moiza

zemo
koji

zaklju5iti,

da je Dubrovnik za njeko vrijeme
i

smrti ostao lijep

svakoga tugjinca

ga je onda pohodio, kao
nego se stane
Spira uu
a\ira,

svako krasno ^eljade iza

smrti, prije

raspadati.'^)
moi*ti

Dal solenue sorriso del

che pace favella:

Una

forza,

che induce a pieta!

pise pjesnik italijanski
tedo.

sadasnjijeh

vremena, Josip

Mul-

buknu po Evropi kobna epoha g. 1848. Svi narodi ustaju, te zadahnuti nacelom narodnosti, te^e za svoAli
*)

Dejanira je bila po basni zena Hrelje

(Herkula),
pobijesni,

te
i
i

mu
u
davi

poslje

jednu kosulju zacaranu, koju kad je obukao,
pogine. Velika
i

bjesnilu

slavua povjest

pradjedova
ta

pritiskuje

mnoge
te

porodice plemicke po £vropi, bas kao
ocajanja
^)
i

kosulja

Dejauire,

radi

bjesnila giuu
je,

i

nestaje ih.

Poznato

da osoba silovitom smrti

oboreua

i

svaka

Ijepotica
i

mrtva, dosta ura poslije smrti kaze jos njeku

Ijepotu
se

kadgod
sluzio

visu

od obicne. To je bilo opazeno od Byrona,
jijem pjeemama. Isti

te

tijem

u svo-

Byron

pise,

posto je san brat smrti, da

mi

Ijudi
ili

osjedamo najvede naslade gledajudi osobu

nama dragu: kad spava
tu lizijolosku
suscitetis,

kad

je istom umrla. Sveto
„ Adjure

Pismo potvrgjuje
filiae

opasku ovi-

jem rijecima:

vos

Jerusalem ue
(Canticum).

nee evigilare

faciatis dilectam

donee ipsa

velit"

i

to,

da se uzmog-

ne naslagjivati njezinom Ijepotom.

.

:

299
jijem jedinstvom.
I

DubrovCane zanije ovaj
na

op6i

pokret,

te pristaju uz ostale juzne Slavene,

sto su ih sokolili

domaci kao

i

ostali pjesnici.

Medo

Pucid, Ban,

Kazali

i

Kazna^ic kolovogje su toga pokreta.
vikuje svojoj domovini:

Od

dalmatinskijeh
iz Italije, te

pjesnika Tonimaseo prvi podize svoj glas

do-

Ne
Di

pill

tra

'1

monte

e

il

mar povero lembo
isole sparte,

terra, e

poche iguude
; .

p atria mia, sarai

.

.

.

.

.

.

E

tu,

porgendo Ada
uuirai danze ed amplessi,

La
Che

destra a Italia, ad Ellade la manca,
le

In sacre
in

te,

seconda

Italia,

Iddio compose,

Serbica stirpe, delle

umane forme
gl'

E E

degli affetti le diverse tempre,

mise in armonia
ti

impeti e

il

seuno

Lingua

die di giovanili ardiri

....

Ustaje Kazali sa remek-pjesmom

prepunom rodoljubnog
s

zara pod natpisom „Pla5ni razgovor Vile

Velebita

s

Vihr-

lom

iz

Nevesinja". Oglasuju se

i

veliki

knjizevnici
i

vatski,

kao Mazuranic, Gaj

i

Preradovic,

opijevaju vas

narod juznoslavenski. Kazna^ic tad
radosti ovijem stihovima:

dava

odu§ka

svojoj

Dubrovnice, blago meni!
Zaboravljen sasvim u'jesi;

Za sloviuskog sre6u roda
Zagrebacka svim gospoda

Mudrozuancim tebe

lice!

Biograd tako
uz ostalo
i

isto odjekuje, te salje

pozdrav Dubrovniku

ovijem rije5ima:
Svake pjesme slovce kaze,
Svaki jasno slog izlaze

Duh, kim

jeci ta

Dubrava.

Jezik, srodstTo sve nas ?eze:

•E^ 300

n^
glas razl'jeze

Pjevaj, nek'

ti

s'

Do srodnika dopre
Jos
i

nasi

prije g.

1848. spomenuo je bio Pijerko

Bunic
te

zanje-

sluge Dubrov5ana, ste5ene ratujuci po Srbiji. Iz

gove pjesme navescemo samo ove stihove:
Ako stupit i Duh uza me je
ja smijem,

pokojnijeh

On'jeh djeda, kl za slavu

Puka slavnog od

Srbije

Ne

stedise svoju glavu.
s'

Kak'

u listim star jem

stije,

Frano

striko djeda
8

moga,

Skupa

banom od Savoje
je!

Rate6, srca slobodnoga

Pod Biogradom pogin'o

Onda Mazuranic
Ilirstvo, te

s

Preradovicem zajedno

iizdize

u pjesmi

veli:

Tebe divna zudi sloga
Ilirskijeh

od naroda:

Srbin, Bugar, Hrvat bojni,

Bosnjak, Kranjac,

i

dostojni

Grad Dubrovnik mjesto slavno!
Isti

Mazuranic u svome remek-djelu uzimlje prijedmet
i

iz

srpske povjesti; pa

ako Hrvat,

cijeui

ipak
i

da

opijeva
knjila-

muke
tinski

i

pregnuca svoga naroda; a da ga

ostali

zevni narodi

uzmognu

razumjeti, stavlja se, da pjeva
i

Marka Kraljevica pa

vas

narod srpsko-hrvatski

pod simbolom njegovijem, pa na svrsetku veli, kad KraIjevic Marko bude proslavljen, da ce se Gundulic, umjetni pjesnik, razveseliti

u

Eliziju,

i

tako Marko:

....

aeternam vivet saecula vitam

Hie Gondula vester
Illyrides

....
lauri.

musae

vates, vesterque sacerdos

Gundulid hie residet (u Eliziju) cireum sua tempora

Napokon

stavlja

Zevsa da dohodi

i

prorokuje

je-

a^

301

-G
i

dinstvo naroda, te da za to junaci hrvatski

srpski

ni-

jesu uzalud prolijcvali svoju krv!

Non cassum
Corpus,
et

vestra jaeet eerviee reeisum

immaues vestri ceeidere labores Bate, ac magne Pine: Milosi Lazarique supremus Fluxit corde eruor. Nee Zriuius oceidit heros
Gratis

....
od
tad

Po^to Zevs izre5e tu besjedu, Guudulic
Eliziju neprestano pjeva

u
ex-

kao

slovinski

pjesnik per

cellentiam

:

luterea Aouius cytharas imitante souoras

Guuduli6 ore
I

cauit, coepitque inflare cicutas.

Dubrov6ani salju svoje Sestitke, svoje pozdrave u
i

toliko poslanica

u Zagreb
u

i

u Biograd u
sa

isto

vrijeme.

„Zora D aim at in ska"
KaznaCic
„L'
to isto 5ini

ustaje,

da budi narod uspavan,
svojijem
listom

Dubrovniku
se jos
i

Avvenire". Pokrece
stioiiice

„Dubrovnik" zabavnik
izlaziti g. 1849.,

uarodue

dubrova^ke, koji je po^eo

pa na pretrg sve do 1885. Uregjivao ga je najprije Medo Pucic, pa za iijim: Jozo Bona, D.n Lovro Kukuljica i
D.n Stjepan Skurla, a u potonje doba
daka.
i

pisac ovijeh

re-

Luko Zore izdaje 1878. knjize.vni list „Slovinac", u kojem dise jedinstvo naroda. Imacemo prilike, da jo§ koju progovorimo o ovome listu. Iza Mickijevica svukud se siri u5enje slavistike: po Cousin-u, po Ciprijanu Roberta i po Leger-u. Ivan
Kollar, pjesnik slova^d, koji
Seni,

umrije

1852.,
biti

prorokuje,

da ce jezik slovinski u neko vrijeme
i

u

modi
imaju

i

na
sve

na Elbi
i

i

na Tibru, da Juzni Slaveni

vrline rimske

italijanske,

samo im

jos prilo^i misticizam,

koji nije niposto svojstvo italijansko,
s

u tern se saglasuju
za

Nijemcima.

U5i se
glagolaski.

i

jezik staro-slavenski

leturgjije

kao

i

Mnogo su

se tijem bavili knji^evnici 6e§ki;

pa

302
MikloSid, Kukuljevid, Jagid,
BerCic, profesur u Zadru;
svjetlosti o

i

i

ako
vadi

i

dan dana§nji daju mnogo
listine
i

tijem

stari-

nama razne
g.

epitafiji

na grobnijem plo5ama, koje
te

Vid Vuletic-Vukasovic,

u

isto

doba jasno

do-

kazuju, da se pisalo po naSijem
licom, pa cirilicom,

zemljama: prvo
nasljedovati

glago-

pa latinicom'j.
imali

Sada

bi

mi vec upravo

njekog

komedijaSa, koji izide sam na pozornicu,
Saocima, te reCe: ,,Gospodo moja!
izlaziti,

pokloni se slu-

sad slobodno

mo^ete
lica

jer

vam dajem na

zuanje, da su

umrla sva

u ovoj tragediji; njeko s jednog uzioka, njeko s drugog!'' Tako su isto i u Dubiovniku nestali svi oni knji^ev-

nici, koji

su prestavljali
i

klasicizam

i

knji^evnost

dubroprika-

vaCku, kao
zivale
*)

sve porodice megju pukom, koje
i

su

navade

domacu

uljugjenost
od
6irilice,

dubrova5ku! Ako su
u

Da

je glagolica starija
i

najbolje svjedoce
vidi,

dana^njd

doba

gtari uatpisi

listine. I

uprav se ocito
formi.

da

6irilicu sastavi

Ijaju slova gr5ka,
8V.
6']x\i
i

samo u drugoj
jer

Vizantizam, a mozda
odgojeni,

sami

Metodij,

bijabu

na

grcku

uvedose je
je

kao
vidio

laksu od glagolice. Gosp.

Vid

Vuleti^-Vukasovid

kaze, da

njeke ulomke

patarenskog evaugjelja
poznati,

napisane

dirilicom;
nije bio

all

da

se

odmah moze
lice.

da pisac u
je u

to

doba

jos

sasvijem
i

\jest

dirilskijem slovima, te

da ume6e na ujekijem mjestima

slova

glago-

Reklo

bi se,

da

Dubrovniku

6irillca

u op6e

bila dobro po-

znata, jer je republika imala neprekidui utjecaj srpski,

mnogo vede

nego hrvatski, a

6irilica je bila

op6a kod Srba istodue orkve, kauoti

usljed utjecaja grcke vizantijske

duhovne
s

vlasti.

Tu skoro sam gledao
u
latinici.

jednu zaba^enu ploeu u njekoj ku^i
koji je ta slova uklesao, vidi se,

natpisom

Majstor,

da

nije

poznavao dobro latiuicu; jer

ttme6e

i

on u

rije^
i

latiusku

ill

italijansku

po

koje

slovo

6irilsko.

letina je,

da su

njeke starinske knjige hrvatske
na5in:

napisane
Slaveni,

6irilicom,

a to se tuma^i

na ovaj

da

su

zapadui

a

nadasve
iz-

Hrvati, uasli da je lakse pisati <^irilicom nego glagolicom,

prvom

vornom azbukom slavenskom.

Po tome

se vidi,

da su prvi

majstori, koji su klesali ove javne

natpise, imali bit! Hercegovci nastanjeni u

Dubrovnis:u,

koji

su

po-

zuavali samo dirilicu prije nego su dosli u Dubrovnik.

!

:

303
preostala Cetveiica
peterica
iz

ili

onog

doba, kojijem se

jo§ vrti po pameti §to je

negda

bilo,

oni valja

da

iivu

sami za sebe,

skromno

odvojeni od ostalog

svijeta.*)

„Kad
veli

navali kao poplavica tugjin^tina u koje mjesto"

Gothe u svojijem
bila

Uberlegungen
jedino

„sadasnjost
koje

je,

pa

kakva

mu

drago,

bo^aiistvo,
i

ima
sni-

utjecaja, a za proslost svak haje koliko

za lanjski

jeg!"

Onu dakle

Cetvericu,

ili

petericu, koji

preostaju,

Bog poljubi i digue s ovoga svijeta, ponavljaju vapeci Bogu do nebesa, kako jaculatorium cum indtilgentia% Davidove izreke psalma 68: „Evo gospode! ja ^ivim kao tugjinac megju bratstvom svojijem; ja sam postao tugjinom megju sasavjetujemo da
^esto
puta,

dokle

ih

dasnjijem sinovima ove zemlje, domovine

svoje": Extra-

neus Jactiis sum fratribiis meis^

et

peregrinus filiis matris

meae
Dakle
i
i

ako

nemamo

vec sto govoriti o kiiji^evnosti

pitomosti dubrova5koj, kako

smo malo
su
bili

prije spomenuli;

ipak cemo poteptisiti^)
stavine, te stvoiise ova

jos, koji

elementi

ili

sa-

vremena; samo da vidimo, mo^enaslutiti,

mo

li

po tome

dajbudi

ako

i

ne prorokovati
toliko zagazimo
enfasi,

kakvu novu knjizevnost u buducnosti.
sad u ova

U
je

vremena.

Ovdje

bi

se

htjela

masta
jer

pjesniCka, a ne
gadarije, prkose
*)

prosto
i

crtanje,

kako

ovo

na§e,

komedije sadasnje dosta

nam

je (dosta

Anonim

pjeva:

Grad Dubrovnik u ^'jekove
Bi oazom sred divlje pustare;

stare,

A
')

kada mu novo doba svane Tad ou isti pustarom postaue!
kako bi ko
eijenio;

Ovo

uije izreka crkovna,

nego

znaci

da

s
i

njekijem osobama, koje se nalaze u uepovoljnijem
zazeti oci,
•)
ili
i

prilikama,

valja

pustiti ih

da govore, da im malo oblaksa ua duM. po
latlnskom

EijeS

dubrovacka

temptare,

i

znaei:

ogledati

pipati.

3i

304

-S
i

preko brk^l) svaki 6as gledati
i

sluSati,

a

kamo

li

ih

jo§

opisivati!

Ko

se uprti

u

taj

posao, treba da

uzima

kakvu spoljasnju nasladu; jer prijedmet u sebi i sadiiaj opisa ne dava pred Bogom nikakve naslade; jedina je
naslada u ovom slu5aju opisivati poetski ono, sto
imalo iskazati u prozi. Za to cemo otvoriti
i

bi

se

Giusti-ja;

pa
izu-

ako sadaSnje stranke

i

sve periodiCne

novine bez

zetka, koje rade u korist pojedinijeh stranaka, ne
dati gradiva za

mogu

kakav

ep,

uego samo za
zaista

satiru,

i

za kakvu

s

puta,

ama ne

klasi5nu;

mi

samo cemo se
to

ipak usuditi da primijenimo na nase
sti-jeve rije5i iz

piilike

njeke Giu-

njegova GingilUno:
crin m'acciuffa, e la
e

Col favor della Musa, o del Demonlo,
Clie
11

mi scaraveuta,
al

Enti'o,

mi caccio

in

mezzo

Pandemoiiioi

Patria mia, o fiaccola! clie spenta

Tauto lume

di te lasci, e conforti
si

Chi nel passato sogua, e

tormenta;

Vivo sepolcro a uu popolo di morti
Invano, invano dalle saute mura
Spiri virtu uegli auimi scoutorti

Ovo

je tre6a

epoha za Dubiovuik,
sad
nastaje

kako smo
nastaje

rekli,

epoha kad poCinje smrad. Mrtva
za njeko doba;

IjeSina bila je joS lijepa

smrad,
ambrosia

raspadanje.

Za

to

ti,

Muzo poetska:
Scorda
Calza
Turati
1'

Del tuo Paruaso,
gli zoccoli,
il

naso

Musa!

e teueudoti

Su

la Bottaua, al motriglio')

Scendi

Deir empia taua!

Znamo da na§e vraide i prem gadni naka ne mogu biti poetski opisani:
*)

i

podli pikosi stra-

motriglio

=

gnoj.

.

E3

305

S

Oime, che I'aere

Malign

e tetro

La

casta vergiue

Respinge indietro!

Nata
Ponti,

alle vivide

aH'ameuo

Rezzo dei laud,

Al

ciel sereno;

Di quella bozzima')

Che

la s'inlogua,

Seute I'ingenua
Schifo e vergogua.

Po^to Dubrovnik vec ne
balo
i

zivi svojijem ^ivotom,

tre-

je,

da se

i

pored svijeh svojijeh
i

urogjenijeh vrlina
i

sposobnosti prilagodi
koji se

duhu
i

i

obiCaju
osjeti
iz

sudbini
^iv

cjelo-

kupnog naroda,
g.

prenu

da je

tek
ce

od
biti

1848. Lijepi su

izgledi

bill

po^etka,

da
all

znatiia uspjeha

od ovog pokreta narodnoga,

na ^alost
se
i

narod se do skora razdvoji u dvije
iskustvu

stranke,

utopije

provrgnu u realnost, teorije narodnosti po uvjerenju
izgube

po

svu

svoju istinu
i

i

znamenitost. Stranke
protiva
drugoj.

ustanu krviiom mrznjom

zavisti

jedna
i

Otole zadjevice, otole nasrtaji, prkosi,
zajednice.

pretrg svake opce
vrline
njoj
i

Jedna stranka grabi drugoj sve

sebi

ih pripisuje; svaka bi htjela dokazati,

da je u

samoj

oli5en cio narod.

Ne

sluzi

dakle vapiti

Muze Parnasa, da
i

one sve to opisu, jer

bjeze

od

straha

uzasa.

Ovdje

samo treba otvoriti Danta, i iz toga uzora vaditi slika i opisa, da zaCnemo po koji pojam prikladan danasnjijem prilikama nasega naroda. To bas nahodimo u XXV. pjevanju „Pakla":
.
. .

due figure miste
. .

In una faeeia

Jedan narod u
je sva prilika,
')

sebi,

a dva obliCja,
se
se

i

tako razdvojen,

da

da ce

obojica

vremenom

upropastiti,

bozzima =: mjesto, gdje

baca necist,

20

306 ako ovako
Cesto puta
dalje potraje; jer
niti

i

mo^e

Stogod

Hrvat
pjesni-

bez Srba, ni Srb bez Hrvata, kako su
i

uzalud

prikriCali

Preradovic

i

Simdetic, dva narodiia
s

ka: jedan sa zapada a

drugi

istoka.

Njihov
deserto:

se

glas

na zalost izgubio, kao vox clamantis in
.
. .

due figure miste

In una faecia, ove erau due perduti.

Sve je sad druktije, nego kad je narod ustao bio
5etka jeduodusno,
i
i

iz

po-

kad su

iz

Dubr^vnika
i

i

put Zagreba

put Biogi'ada letjele 6estitke
Ogni primajo aspetto

pozdravi:
ivi

era casso.

Sad su dva;

i

svaki
i

sam po

sebi

bez

drugoga toliko

mo2e

u5initi, koliko

oni koji se nije ui rodio:

Due, e nessun, Timmagiue perversa

Ora appare

di lor

.

.

.

„Kako
narodu

ce u 5ovjeCanstvu biti uvijek
biti

uaroda: tako ce
isti

u

uvijek plemena,
et

i

onda se javlja

zakon

prirode, unitas
Grfcke),

varietas (jasni je primjer historija stare
sila

u prirodi pak

ceiitripetalna
i

i

centrifugalna.

Za
nije

to

misao narodna, ako

jest

negacija

separatizma,

ipak atirmacija apsolutne
iz

centralizacije."'
,.Ild

Ovako

piSe

njeki mladi spisatelj

Zadra, uazvan

Bogdanov".
svakoga
su

Po§to je Dubrovuik bio utociste

ne samo

plemeua juznoslaveuskoga, vec
uaokolo,

i

svakog tugjinskog naroda
oiio,

tako

da postade u malenu

sto

sad u

vecemu prostoru Sjediujene Drzave u sjevenioj Americi, nije 5uda, §to su u novije doba sve i^esce borbe i prijegonice
politifcke

oko

toga:

pripada

li

on

srpstvu

ili

brvatstvu.
garac').
')

Na

taj

naCin on postaje pravi
5ini,

Buridauov ma-

„Dubrovnik

pise

lid

Bogdauov
XIV.
vijeka


to

da

Ivan Buridan, profesor

filoaofije

u Parizu

postavi

zada6u: jedno magare gladno uabodi se megju dva snopa

sijena,

jedan

mu

je

na desnu,

a drugi

na

lijevu stranu

-

isto daleko,

uz

oba

3-307 -G
pri5a

gospodam,

koji je bacio

psima golu

kost,

da

vidi,

kako ce se

poklati, nije vise priCa,

nego povjest!" Tako-

gjer jedan auonini,

kad opisuje otkrice kipa Gimduliceva
to

u Dubi'ovniku, isporegjuje
pred kip
i

Coporu pasa, koji dogjose

zarezase;

ali

prisustvo vlade ne dade, da na-

panu jedan na drugoga:
To je slika otkri6a Spomeuika Guuduli6a!

Dubrovnik, kako ka^e

i

lid Bogdaiiov, nije niogao biti ni

hrvatski ni 5isto srpski.

Za nase

se

oce

ne mo^e
koje
i

reci

po nifiemu da su
dr^ali

bili

Hrvati.

Zemlje

naokolo.

su

n tijeku vijekova, pripadale su banovima

kraljei

vima plemena srpskoga. Ali kako cemo sad
koui moralni slijede iste pojave
hemiji: dva elementa
treci plin, koji
ili

vidjeti,

za-

kao

i

zakoni

iizi5ni

u

plina

kad
ni

se stope,

u5ine njeki

kadgod ukaze novijeh
pripadala

svojstava, koja prije

jednomu ni drugomu. Tako i ona plemena srpska u vecemu dijelu, a stogod i porodice koje su dosle iz hrvatske Dalmacije, pa iz Itazamijesanja
nijesu
snopa jos
se prigne
i

iste velieiue:

ua koji 6e se snop magare

prignuti?!

Ako
slo-

ili

na jedau
i

ili

na drugi, svakako kaze tijem

da ima
je

boduu

volju; dakle

zivotinje jesu slobodne.

fizam, dade ipak uzrok, da se o njoj ueini

Ta zada6a, i ako mnogo rasprava po

so-

skola-

ma

u ono doba.

Cuduovato
zovu „magare6i".

je,

da u op6e mnogo nauka ima njeke clauove,
„Pi'0s6 je magare6i most", govori se

koji se

u matematici

kad ucenik dobro po formuli (a
goslovlju

+

uaviei,

hf

= a^ -^ 2 a^
magarae.

kako

se jedan broj podize

na
koju

tre6i

uzmnog

b

-^ 2 ah^ -^ h\
legende,

U

bo-

ima Baalamov
i

Nema

node

izvesti

bogoslovei

propovjednici hoc

asino freti.

Takogjer Virgil pise svobiti

mu

prijatelju

Pedianu, da 6e jedan stih u Enejidi
filoloskijeh

klanae, gdje 6e

nasi-nuti

mnogo

magaraea:
...

Die quibus

in terris

Tres pateat coeli spatium non amplius ulnas.

Neki tumac Dantov

govori, da je magaredi most

i

tumaceuje onog stiha:

Pape Satan! pape Satan! aleppe.

308
Arbanije, Gr5ke,
stopiSe se ujedno, te ufciniSe

lije,

i

ost.,

„Dubrov5ane", koji su se zvali Stato
vele ta5no, jer su bile
ideje

Baguseo;

ali,

ne

isprva

pomucene,

nazione

Ragusea. To se sve ima razumjeti samo za grad; a sva

okona sela bez razlike ostala su
tugje primjese
i

cista

i

prosta od svake

utjecaja, te su

i

do dana danasiijega o6u-

vala svoj urogjeni, prvobitni srpski harakter, §to se o5ito
vidi
i

poznaje po obi5ajima,
nosnji
i

po
sami

govoru,
pristase

po

narodnijem

pjesmama,
piSu

ost.

I

hrvatski,

kad
do-

hrvatstvu Dubrovnika, ne

mogu

naci jasnijeh

kaza, te prosto kazu: ,,Dubrovmk je hrvatski!"


g.

A

za §to?!

Za

to, jer
i

stat

pro ratione voluntas! lid Bogdauov za
list

to navagja

sam

„Crvenu

Hrvatsku*'

od

10.

Maja
ro-

1894., koja ovako pise: „Dubrovcani smo, jer

smo

gjeni

u negda zvanoj dubrovaCkoj drzavi
Dalmatinci
smo, jer je
toliko jer

i

tim se

pono-

simo;

Dubrovnik

u

Dalmaciji;
*'

Austrijanci

smo u

smo podanici
i

Dovle

je sve logi5ki osnovano; sve je logitno

jasno; svaka je
„ali

tvrdnja popracena
siuovi hrvatskoga

s

jednijem jer.
i

Pa

slijedi:

smo

naroda

hrvatskijem jezikom govorimo!"

Pitam

ja: gdje je
je,

ovdje jer?!


i

Kad ga nema, odgovau povjesti
bi
i

ramo, znak
etnografiji.

da ga je
su ga
i

bilo trudno naci,

u

Da

mogli

naci,

ustali

tad
i

istijem

pravom

i

Arbanasi,

Italijanci,

Grci, jer jer

njih uje-

kolicinja bila napuSila Dubrovnik').

Nego ako igda bude
polje toga sastanka
')

sloge izmegju Srba

i

Hrvata,

i

pomirenja

imao

bi

biti

Dubrovnik,
li

Istiua je,

da

je neki

Kusar izdao brosuru

(„Dubrovcaiu jesu

Hrvati?"), u kojoj dokazuje da su Dubroveani
to

essentialiter Hrvati; ali
nacelii

spada samo onome vrliovuome politiekome
puta
citali

njemackom, po
„uieht

komu, kako smo dosta
nur Dalmatien, Bosnien

po

listovima

njemackijem

und

Ilereegoviua, soudern auch

Montenegro
Boskovi-

und

80 weiter siud kroatisehe Liiuder".
listovi

Kad

je bila proalava

6eva u Dubrovniku, becki su

pricaju6i o torn

nazivali

Bosko-

vi6a HiTatom: „Er war ein kroatiscber Astronom!"

309
koji sebe

od davnijeh davnina

prozove po svojijem

spi-

sateljima

„narodom

slovinskijem'',

kao

i

sva

srodna plei

mena

naokolo. Taj naziv „Slovinstvo" kao god

,Jlirstvo"

bio je podan, a

podava se jos
govoriti

i

sad cjelokupnom narodu
i

od mnogijeh spisatelja hrvatskijeh

srpskijeh.

Da uzmo^emo
ju

kako treba o ovome razdvo-

megju juznijem Slavenima, treba nam prije svega, kako smo vec obecali, izvesti njeka filosofska naSela

i

politi5ke

napomene:
1.

Pita se najprije:

moze

li

kakva
moze!
niti je

vlada

stvoriti,

ill

udahnuti megju svoje podanike njeku stranku?!
bez sumnje odgovaramo, da
sluzi

— Odmah
se

ne

Svaka

vlada

za svoje namjere
ali

kakvom strankom, koju nagje u
namece, nego je
i

narodu;

vlada je ne stvara,
piriti

samo moze potajno

gojiti
2.

u svoje svrhe!

Pita se: kad vlade imaju svoje
i

sile,

kojijem
njeke

krote
svoje

upravljaju narodima, imaju

li

opet narodi

sile,

kojijem upravljaju
ali

i

krote

vlade V!

Odgovaramo:
jer
se

imaju!

te sile

treba

da

se

zovu

negativne,

samo protive

vladi,

pa

bila bas ta

vlada u

apsolutizmu

komu

hoces! Sile vladine se zovu pozitivne^ jer uprav dje-

luju (kako sto je u

ovome vijeku
2.

n.

p.
3.

militarizam). Sile

su podanika:
zenosti,

1.

vjera;

narodnost;
i

stupanj

naobrazemlje
i

u kojoj se nalaze;

4.

donekle polozaj

podneblja, u kojem

prebivaju.^)

')

Kad

je

Chateaubriand upitao cara ruskoga
atari

Aleksandra
istoeua
i

I.

zasto
jer
je

ne promijeni

kaleudar, kojijem

se

sluzi

crkva,

u Djemu neprilicnost protivna op6oj uaobrazbi
ovaj odgovori 8miju(ii se: „Ti eijenis, posto
krat,

ucevnosti

evropskoj,

sam prozvan
koliko
i

ruski

auto-

da mogu sve; u tome znaj da
sila

ti

mogu,

najpotisteniji

muzik u Ruskoj:

narodna mi

to

ne dopusta, a

to je

vjera!"

o- 310 -e
3.

Kako
se.

sto ucinise sve materijalne

nauke
nije

silan

na-

predak u ovome

vijeku, tako ni politika

ostala

na

Ona

je god. 1848. postala

u opce

sasvijem
s

drukcija

nego
bi

sto je

negda

bila.

Prije se spalo

uha na uho, pa

u jedaii 5as bukniio prevrat.

U

svakoj drzavi ima razniti

lidtijeh mnijenja: policija nije

mogla
kao
nenioci

moze na sve
Ijckarstva.

motriti

i

sve uhoditi. Politika jc

naiika
i

Neka

se sprijeci svaki uzrok

uklone nezdravi

sokovi,

pa ima nade, da ce

tijelo

uuutrasnje ostati zdravo.
kliibo-

Sve stranke politicke imaju sad svojc javne
ve,

javne svoje sastanke, javne

sjeduice,

svoje

stjegove,

svoje svetkovine.

Zna

se o svakome,

ko

sto misli.

U

jed-

noj vladi stranke se mogii usporediti

tastima pjanoforta:

vlade igraju

i

udaraju, pri

com

joj

sluze sve stranke,

pa

5ak

i

sami

socijalisti,

ako ne u ceni drugonie, dajbudi u
da
treba

tome, sto
ideje

propovijcdaju,

zanemariti

i

povrci

domovine inarodnosti,

potpomazuci

tijem,

da se
no-

bolje uSvrsti ideja centralizacije. Parkimenti,
vine,

sabori,

kako pise Sismondi,

nijesu driigo

do

para-

rivoluzioni pojedinijeh vlada. Kjeki Francuz pise o tome:

Glasovanje puka je srestvo, kojijem se sluzi
vidi

politika,

da

na 5emu

je,

i

u

isto

doba na cemu su
novine
jesu

polititka

mnijenja protivna

njoj.') Listovi,

munjovodi
Pavla,

za drzavu, koje vlade

stavljaju

da udru:
!

Petra,

mene, tebe, samo da ne udre njih Kao sto svakoga nvr§cuju u finke, kad se rodi
i

unire, tako je svak ziv

umet-

nut

in tanti dicasterl politici je

Zadruga
plina,

je

Ijudska

kao
i

kakva tekucina, gdje
svakoj akij eh
uzdrze.
')

mjesanija
vlade

vode,
koji

taloga
sve

kiselina,

a

su

sudovi,

to

Naravna

je stvar,

da za

to svi

sudovi
la

treba

da

„Le suffrage du peuple est uii moyeu, que pour se calculer elle meme, en meme temps les
peuples. Les jourualistes sunt de caiamites pour

politique

emploie

forces coutraires des
1'

Etat."

311

budu od tvrda gradiva, da ne puknu. Ta tvrdoca
u oruzju;
izisla
s

postoji

toga je boginja Minerva
iz

(mudrost

politiCka)

oruzana

glave Zevsove:

Minerva forma armisque decora.
4.

Uljiigjenost Ijudska sastoji

u

analizi.

Dijete
sto

shvata
je

sve Zajedno; podraslic sve razlikuje na po se,

u

jednom prijcdmetu. Prvi razum po5inje sa sintezom (shvatanjem zajedno), pa naobrazenost analizuje. Vrhunac je
naobrazbe sve to opet zdruziti
domovinu,
narodnost
polozaj
ali

umjetno!

Za

to

prost narod u povoju naobrazenosti uzimlje: vladu, vjeru,
i

sve

u jedan
Prvo

pojam.

S toga je bas prvo poganstvo drzalo boga jednoga mjesta
za razlicna od onoga

drugoga

mjesta.
i

Evangjelje,

pak
de,
i

uljugjenost, koja polako

stupa

napreduje,

mnogo
Iju-

su koristili za napredak raziima Ijudskoga, jer poti^u
goje ih da
analizuju.

A

sad

govorimo

o

nasemu

prijedmetu.

Na

jednu ruku svaka stranka ima smisla, jer narodi
rije5i

u povoju naobrazenosti shvataju u jednoj
sve pojmove, koji
djeljivi

zajedno

se

u

njoj nalaze,

i

drze,

da su nerazstrand

jedan od

drugoga.

Za

to

cemo svakoj
k

ponoviti onu izreku Araga, koji re5e devetnaest vijekova

docnije isto sto
h

i

stari

Plutarah: Forse

cos% perchh

non

vero! (mozebit da je tako, jer nije istina). „ Svaka velika

ideja, koju shvati koji

narod,

koja postoji u Ijudstvu
lice,


Kad
ti

pise Gothe — dapa5e

u

opce

svaka

zajednica,
i

svako

ima

oblicje jedne geometricne

prizme stavljene pred
stranicu

sunce

zdrava

razuma.

pogledas na jednu

toga poligona prikazuje
stranicu

se

da je

istinita;

stavi

drugu
ri-

na oko, kaze

ti

se
ti

da je smijesna,

latus
i

diculum; stavi trecu,

cini

se sasvijem moralna;

tako

redom, dok na svrhu ne dogjes do jedne, koja

te uvjeri,

*e
da
bi bolje bilo,
i
i

312

:==-

da nije nikad ni postojala."
izidu

Isti

Gothe
od
koji

prilaze

ovo: ,.Posljedice realne, sto

napokon
onijeh,

namjera

mnijenja politiCkijeh, budu

take, da nikad ne

odgovaraju prvijem
su ih najprije za5eli

programima
i

i

teznjama
Izide
ni

poceli

gojiti.

vazda

njeki
snjelo,

deus ex machina.

Ne

bi se bilo

nikome

u snu
i

da ce
od
g.

n.

p.

dogagjaji prevrata

francuskog
g.

direktorije

1792. poroditi be5ki sastanak od
i

1815.! Covjek

ograniCen ne zna, koje nevidljive

neosjetljive zice vezu

njegov cin sa s\ijem silama
isto

moraluijem

svega

Ijudstva,

kao

sto

i

kakva

lizicna
i

pojava biide vazda uzrokova-

na od skupa
Ijudskoj,

svijeh sila

svojstava vasione prirode."

Stranke se dakle najprije zametnu u svakoj zadruzi

prouzrokovane od
ove:
1.

sila

narodnijeh, koje su, kako
3.

smo
ove

rekli,

vjera;

2.
i

narodnost;
4.

stepen naobra-

zenosti,
sile

na kom

se nahodi

polozaj

materijalni.
i

Sve

skupa imaju utjecaja
i

na cud
tizitne

obicaje

jednoga

puka, isto kao §to
svaki pojav
i

sve

sile

ukupno

djeluju

na

pokret

tizicni.

Vidi se dakle, da stranke ne
s

mogu

biti

donesene
Jos je

dvora, one se nahode u sustini sanioga naroda.
primjetiti,
s

od potrebe
pojedinijeli

da je svaka stranka
jer

prigrijena

od

neizbrojnijem nuances;

svako celjade
ili

samo po

sebi gleda

un

lato della questione,

jednu

ci-

glu stranicu toga oblika, sto se zove priznia.
Strasti

pak

i

zanos, fanatizam, osveta, licna mrznja,
nijesu drugo, do niikroskopi, koji

zadjevice

i

prkosi

po-

vecavaju svaku stranicu toga prizniatskoga

objekta, koju

ko zauzme, da na nju
reci,

gleda.

Svakonie

se
d

dakle
codj

moze
perch^

kad uzvelicava svoju stranku:
^

Forse

non

vera!

Obe

dvije stranke,

i

srpska

i

lirvatska,
i

nastoje
ali

se

megju soboni

inaditi spisinia, rijecinia

djelima;

samo
jedne

megju svojijem elementima slavenskijem.

Od

ove

313
koja se zove

sile,

„narodnost",

istekle

su
s

druge

dvije,
si-

od kojijeh je svaka
laraa,

poduprta

i

smije§ana

drugijem
i

a to su: razlikost vjere, naobrazenosti
sluziti.

vlada, kosile

jijem bi za uhar mogle
istiCe

Iz

ove

dvije

sada

kao u geometriji njeka
trecu

treca, koja bi se

mogla naupucuje
„autono-

zvati

kod nas u Dalmaciji „dijagonala
stranku,

sila", jer

narod na njeku

koja

se

zove

maska".
Dalmacija, pa
uzgojeni
i

Dubrovnik, od postanka svog bijahu

kulturom italijanskom, koja poniknu directe od

Ova stranka tezi kao dijagonala da hodi svojijem putem, kad ne upravlja ni srpska ni hrvatska. Ona nastade sama po sebi po moralnoj naklasicizmi grcko-latinskoga.
ravi stvari, a nije ni

poduprta

ni

obranjena

directe

od

nijedne vlade, ni svoje ni strane. Pjesnik Prati rece jedan

put u njekom italijanskom saboru:

„Mi imamo

i

duzni
jer

smo da uCimo
oni jos
i

slovinski jezik
i

dajbudi

iz zahvalnosti,

danas poznaju
kulturu
i

uce nas".*)
zemlje,

Autonomija
se

dakle
prisui

brani

staru

ove

da

ne
je

bi

mao germanizam
sadrzaju
i

njemacka kultura, koja
sili

ja5a

u u

u svakoj

spoljasnjoj

od slovinske.
stranka

Kako
teoriji; ali

se vidi od prve,

ova

ima pravo
zna
za

koja fajda, kad u praksi upornost ove stranke

prelazi sve granice unijerenosti.
sto je srpsko
ili

Nece

da

nista

hrvatsko, ni u knjizevnosti ni u kulturi.

Moze
skijeh

se isporediti propaloj oholasti starijeh Idalga spanjili

legitiniista evropskijeh

u doba prevrata francusfanatizmu
smijesnost
poje-

kog

i

Napoleona.

Da

i

ne govorimo o

dinijeh*^), to

sve skupa uajbolje dokazuje

ove
alme-

')

„Noi dobbiamo e siamo obbligati a studiar
essi

la lingua slava

no per riconosceuza, perche
la nostra."
')

aucor

oggidi

conoscono, e studiano

Dokle moze

doprijeti politick! fanatizam,

imamo za

najbolji do-

kaz

slucaj, koji se desio

u Zadru, kako se citalo po uovinama. Umi-

314
stranke, da se

na nju bas zgodno

moze

primijeniti

ona
\i

italijanska poslovica: ,.Dal sublime al

ridicolo

non

ha

che un passe' (od uzvisena do smijesna

nema nego

krok).

Ova je stranka malena brojem, kad se usporedi s jem dvjema, i za to vidimo, da u gragjanskom

drugizivotu,

kao na izborima, na saborima i ost, pristaje cas uz jedne cas uz druge. U jednom mjestu bude sa Srbima, a

u drugome sa Hrvatima, kako zahtijcvaju licne strasti kolovogja ill tajne namjcre vlade. Cilj je njezin dakle plemenit
i

koristan

Juzuom Slavenstvu u

opce, jer

i

ako je

germanizam

zbilja zuatno

napredan u naobrazenosti,

od

njega je ipak strah golem, posto je cud

njematkoga na-

roda exclusive egoisticka, vise nego svijeh naroda evropskijeh.

Nijemac duboko osjeca umjetnu
ali je

i

prirodnu Ijepotu;
zaceti
ni
izraziti.

sam po

sebi

nije

sposoban

ni

Sve je klasike Xijemac proresetao, on je pravi anatom u
svijem umjetnostima
i

naukama. Dosta

je

samo kad spejcdan
ili

menemo, da
pisao
fietiri

je o znaceuju grcke rijeci

))iav«

na-

goleme knjige, a drugi opet dvije

tri

za

rjecicu

))Bi«.

Sve znamenitije knjige, sto zna da su

izasle,

Nijemac prevagja: ja ne znam,
preveo.

ima

li

koja,

koju

nije

Zna
filosof

se

kako se pocetkom ovoga vijeka
o

izrazila 5u-

vena francuska spisateljica Stael

Nijemcima. Njihov
i

Schelling

pise: ,,Nijemci su u tilosofiji
i

u svo-

me

jeziku utrli sve razmnljive forme,

dosli su

da mjere

stepen, dokle je
je izraz

pamet njihova doprla, po izrazima. Ako spisatelja posve daleko od zdrava razuma prisvrseue oporuke,

rao tamo njeki pop autonomas, te iza

zazove

tajno

jednog klesara,

i

dade

mu

pet fioriua, da iza njegova
je
ic

pogieba

pogje

na

groblje,

pa da pogleda kako
11

na uadgrobnoj ploci uiezau svrseill
i

tak njegova prezimeua: da
onaj ros6i6 na
c,

u

u ich.

Ako bude u

ic

da zbiise

pa da pristavi

jos

oblcno h.

315
rodnoga, tad je
sofiju proglasili
filosofija izvrsna.

Otkad su Kantovu
vec
odrekli

filo-

svijetu, oni su se

da

budu
krv
i

raziimljivi ostalijem

narodima

i

vec im je

preslo u

da drze, da su oni sami narod izabran,
slobodno hoditi po zavojima
svoje filosofske dogniate
se Izraelci sami cijene

koji

moze
i

zna
te

Ijudske

mudrosti
isto

da

namecu narodima,

kako

sto

da su izabran narod
jali

boziji,

za to

da mogu utrkavati narode, ako ne materijalnom silom, a
ono splctkama politi^kijem
italijanski

novcem.'*
veli:

Sadasnji

pisac
soj,

Guglielmo Ferrero
mozda
ce sve osvojiti
:

„Germanski
ali

ozbiljan, zilav, koji

malo haje za nasladu,
i

zabavljen
latin-

duznoscu,
ski.

niknuce ostrvici

Sreca sto je naklonjen alkoholu. Latinin

ima sensuSlaven

alnost, koja

njime vlada

i

koja ga

nisti,

a

ima

alkohol

i

sensualnost."*)

Vec od vremena

Julija

Cesara,

njemaCke su zenske govorile da su Nijemci nepobjedljivi:

non

est

Germanos superare (Comment.
su

Caes.^ lib.

1.)

Prozeti

idejom

opcenitog

drzanstva,

svegj

su

spravni da se zdruze

„Jedna ideja
maniji

pod

upravom kakva velika uma.

pise jedan Italijanac
se rasiri
i

nikla
bila

u Gerto
polii

odmah hoce da

obistini,

tiCka ideja, bila knjizevna, bila kojamudrago druga,
se
i

siri

namece podanicima
iznaci,

i

druge

narodnosti

s

pomocu
po sebi
njisiriti

obragjivanja tisuca Ijudi posve neznatnijeh,

koji

ne bi umjeli nista
stvaralacki

na koje nista ne djeluje do
ali

hova duznost, njihovo muss^

oni

umiju

djelom

um

nekolicinje: to je

Welt-Geist,
i

Nijemac je
se

kolektivan, lako sazda politiCko drustvo

njemu

posva-

korava." To je bas protivno od Slavena, koji je za
§to, ali

nikad nije umio da se zdruzi u politi5ku zadrugu
seria, tenace,

')

„La razza germauiea,

poco occupata

del

piacere,
isolotti

ma
che

occupata del dovere, forse invadera tutto:

e spunteranno

latini.

Fortuna che e iucliuata airalcool.

II

Latino

ha

la

sensaalita

lo

domiua e

lo aunichilisce, e lo slavo

ha

1'

aleool e la sensualita."

&
bez stranaka
sano u
i

316

-e
Stoji jo§ napi4.)

zadjevica megjusobnijeh.')

komentahraa

Cesaroyijem

(lib.

da

,.ustupa
bit!

samo Svebima

(odatle Svabij, kojijem ne

mogu

ravni

ni besmrtni bogovi, a

da

inafce

nema na

zemlji

nikoga,

koga Rimljani ne
sav
Ijudski

bi

mogli nadvladati."^)

Fichte je govorio: „Ima jedan narod, o kojemu visi

napredak,

Urvolk^
veli,

a

taj

je

njemacki."
sebi

Jedan ucenik Schelling-a
ne
sjeti

da Nijemci

u
se

nose

vrhunac Ijudskc naobrazenosti. Po

Hcgelu
i

WeltGeist
i

da jc Slobodan

i

podlegne jarmu vjerskoga

pose

litickoga despotisma.
taj

Pa u Grckoj
ja*'

u

Rimu po6ne
jos

Welt-Geist^ to „universalno
i

razvijati

u formi ogras

ni^enoj; Grci su

Rimljani

doduse

slobodni, ali

njima zapovijeda nesto vrhunaravno

(bozanstvo)
se u
i

i

cijene

da
to

je to

vrhunaravno izvan

njih.

Dokle
da

Njema^koj da je
vec
dobilo

„universalno ja" sasvijem ne

osvijesti
i

uvidi,

ta vrhunaravnost

u njemu samomu,
Drugi
narodi,

nije

drugo
,.ja*'

razvitak naravnosti.

posto je

svoje savrsenstvo u Nijemcima, gube

svako pravo na svoj

opstanak: „universalno ja" treba da ih proguta. Die Nafionen sind
rechtlos,
sie

zahlen

nicht

mehr (narodi

su

bez prava, oni se vise ne broje).^)
")

Dakle u jednu
siuko,
ti

rijeC,

Neki uas domorodac
se rodio sa

pise

svomu sinu: „Moj

spomeni se
bi dignut

da

si

dva grijeha istocua ua dusi; jedan

na
taj,

krsteuju a od drugoga te nista ne
sto si se rodio Slavjaniu."
')

moze

oprati.

Drugi

je

grijeh

„Se8e uuis Suebis coneedere, quibus uec
in

dii

quidem immortales
ueminem,
quern

pares esse possunt. Reliquum quidem

terra

esse

Romani superare non
')

possint."

Njemaeki narod izvrsuje dakle in praxi po

uagonu svoje 6udi
drugi narodi
dobit-

ono, sto tilosofi njima predstavljaju u teorijama, biva egoizam panteisticki,
nici,

sve da bude ujemacko.

To

isto vrse

i

ali

u manjemu stepenu. Dosta

je procitati

roman Verneov „Sinovi
sto je

kapetana Granta".

Jednom u
njemaeka
i

iStonu bijali

uazoean zgodl, koja dokazuje

6ud

u pojedinijem licima. Dogje u Ston ujeki Nijemac putuju6i

!

317

kad Germanci
toga
,,ja"

i

u ratu

i

inaCe pokore

i

svladaju

ostale

narode, vide u torn

samo

stranu

moralnu,
iijih

biva

triumf

svemirskoga (Welt-Geist). Za

je to raspro-

stranjenje \'olike Ideje, toga „ja" pantejistiCkoga.

U

cijeloj

povjesti,

u svijem krvavijem ratovima na-

roda Nijemci ne vide drugo nego sredstvo da se razvije
opcenita kultura
Welt-Geista.

Ova nauka, da
stvar,

je

vrhuna-

ravnost

i

naravnost u sebi ista
i

ragja

pantejizam, imeni-

iiaturalizam

mater ijalizam,
Carletti

isto
(1.

pod
c.)

razli5itijem
s

ma*).

ovome pise

,.Gdje stoji

kucom
ruske
Cilj

ovo „uiiiversahio ja", Bog sam zna. Mozebit

da stanuje

pod oblacima misti5ne Germanije,
izhe*^)

ili

u dubiiiama

Tolstojeve.

Za nas

je realau

samo individuum.

je kultiire

samo da dovede u sklad sve iiidividualue i narodiie zalitjeve. Dakle za nas u ostavljaiiju individualnijeh, narodnijeh
i

driistveiiijeh razlika
sve

iialazi

se klasicina putu;
vi-

za Hercegovinu. Govorio je niko
kati

njemaeki

s

ouom
ti

eeljadi

mu
i

ne odgovara, jer ga ne razumije. Tvoj
i

Nijemac stade

psovati,

to sve

njemaeki.

Ja

mu

tad

rekoh

na njemackom
jer prije

jeziku,

da treba da

trazi

konak u Stonu do prekosutra,
rijeei:

nema
da
svi

parobroda za Metkovi6. Kad se Nijemac vidje na

nevolji,
ili

klikne Stocijenite,
rijeei

njanima na okolo tacno ove
ja ne

„Verfluchte Serbeu!

zuam

govoriti vasijem jezikom srpskijem?!"

Na

ove

smo

se prodevetili.

Kapetan parobroda mi
ne natjera

rece,

da nikada

nije vidio

ovakav primjer moraine 6udi njemaeke: umjeti
govoriti, dokle nevolja

jezik,

a ne htjeti njim

Bizmark
Ijava
taj

iza pobjede

nad Francuskom stane prvi da upotrebHegelov,
s

op6eniti

„Welt-Geist"

namjerom, da

se

njemaeki

jezik uvede

kao op6i diplomatski jezik po svemu

svijetu. Slueaj htjede

da poslje prvu uotu tako njemaeki sastavljenu petrogradskom kabiuetu
;

ali

mu

opet ovaj odgovori na jeziku ruskomu. I tako se on progje

te svoje odluke.
')

Ima
ni u

stara pjesmiea njemaeka, koja ovako govori:

„Ja

ne

vjeru-

jem

bogove ni u liudobe. Moja vjera

stoji

jediuo

u

snazi

moga
da

tijela H

mojom dusom."
originalu.

— U

mitologiji njemaekoj
i

mnogo

znaci,

bog vrhovni
*)

drzi u ruci malj

s

njim rastuca sve.

Ovako u

318

zam

(knjiievnost koja priznaje naravnost

i

vrhunaravnost

a da ih ne mijeSa ujeduo), a kad ostavite

svakomu

5o-

vjeku njegove individualne
hriscansku. Tolstoj
i

i

iiarodne razlike, imate Ijubav
Ijubavlju

drugi

s

universalnom

ko-

smopolitskom

i

socijalistitkoni ne
ih

razumiju ni znanost ui
mi.*'

Evo dakle crkva hriScanska, kako §to je u prva vremena za navala barbarskijeh plemena uzdrzavala, s pomocu kalugjera i maumjetnost, kako

razumijemo

nastira,

ostatke

klasicizma

i

spravila

prvu

kultuiu

u

Evropi, bice opet usilovana da brani sve bogove staroga

poganstva, koje je nju muCilo
i

i

progonilo

za

tri

vijeka,
sje-

da se

s

Evangjeljem
i

i

klasicizmom opire bezbozuoj

vernoj knjize\Tiosti

njeziuom subjektivnom sentimentalizromauticizam.
i

mu, kojega je posljedica

U

poslauicama

svijeh dubrovafckijeh latinista

grecista koje slahu jedan

drugomu preporuCuje se, da se brane od romanticizma, a isto prepomCuju jedan drugomu i italijanski knji2e\Tiici.
Je
li

koji

narod od Nijemca osvojen,
i

i

nema

li

po

nesreci vec od prije svoju knjizevnost
boj se, treba

naobrazenost, ne

da se pouijemCi u malo

vremena.

Na

Bal-

ti5kom moru, na Rajni od starine nagjose Slavene. Hajde
sad reci onijem pukovima, da su im praoci
bili

Slaveni!

Kad
jili

su Franci pod prvom dinastijom Klodvigovaca osvoi

Njema^ku

ratovali, tad jos

sigurno nijesu

bili

sa-

svijem ponijemteni narodi slavenski; to se najbolje uvigja

po onome, §to su se poSljednji kraljevi francuski u Reims-u
zaklinjali

na jednom glagolaskom evangjelju, koje
od
kojeg

je bilo

mo^da

upotrebljavano

plemena
tu

slavenskoga,

onda vec pokiitena.
Gdje
Nijemci

migjaju

opreke,

upotrebljavaju

sredstva, biva sluie se onijem

plemenima vec oda\iia doda hrvatsko

bro ponijemCenijem, da rasprostrane svoju ideju Weltgeista.

Tako
bije

se sad tuma5i ovaj napor,

pleme

do-

pmjenstvo

i

da se prva asimilacija ucini preko ovog

Smediuma,
s

319

3auch
Hercegovina

toga ono:
u.
s.

„sondern

und

Montenegro
nego graditi
Rimljani

w. sind

kroatische

Liinder."

Nametati
drugo
su

dakle hrvatstvo, gdje se prije za

nj nije znalo, nije

most pangennanskoj
u

najezdi.')

I

stari

imali

svome
ali

narodu
se

kao

le

mot:

Orbem

domare

memento;

su

ipak

podvrgli

klasicizmu

grCkomu. Grci nijesu nista uzeli od Rimljaua nego vladu,
a Rimljani od Grka sve. Nijemci namecu
svoje,

a

nece
i

da prime svojstva drugijeh naroda.
uzdr^ava ideje slobode, kao
iiomuni italiane
i

Klasicizam
i

poti6e
(otolen

li5ne

drzavne

le

prve

republike

srednjijeh

vremena
je

u
i

navali sjevernijeh pukova). Nijemci stavljaju klasicizam

njegove ideje pod popret
sve
i

filologije:

za

njih

filologija

sva.

Otole

grozni

prizor

skola
grfcki

sadasnjijeh.
i

Kad
u aoizre-

u^enik zna, kako se spreze glagol
ristima,

latinski

u participijima
i

i

ost.,

i

kad materijalno prevede,
onako

dobija odlifino;

ako ne zna, zasto je ono

5eno, a ne druktije, koje se ideje filosofske, koje moraine,

koje politi5ke, taje u tijem

komadima
nahodi

prevogjenja.

Gdje pak Nijemac ne
opreke,
ovaj

odmah sune slucaj. Tu skoro

directe.

samo malene Za primjer cemo navesti
nego

berlinsko ministarstvo unisti sasvi-

jem odluke njekoga sabora u drzavi, kao nezakonite, jer se na tom saboru zborilo polja5ki a ne njemacki: i ako
se Prusija di5i,

da je njezin ustav

kostitucijonalan

per

excellentiam. Dakle, posto se sad izmecu
')

na dvor sva5ije

sjediujeuju s Hrvatskom, toliko pripijevauom, veil anonim:

Hrvati se uv'jek brinu

i

zude,

Da

trojedna kraljevina bude;

Obe6aju6 zlatuog v'jeka ploda,

Kad

ta 8re6a stigne do naroda.

Dalmaeijo! I'jepa tebi dsra
Mjesto jednog' imat' dva gospara!
Postala bi arlekinom tako,

Komu

dvoje sluzit' ne bi lake!

3razliCite ideje,
i

320 -EH
se,

tako

zna

ko

§to misli; za§to

onda

i

ideja
lijeh?!

autonoma§ka

ne

mo^e imati mjesta pored
narod ju^noslavenski

osta-

Tek

se od god.
s

1848.

mo2e

uprav uporediti

5ovjekom, koji se od jednom prenuo iza
stane da se rai

dugotrajna sna (prvi 6as 2ivota). Poslije
zabire,

da se ogleda, da se kuSa: sto je
i^ivota),

na

5emu
To

je

(drugo doba

te uvigja

da ima u sebi protivnijeh

elemenata, od kojijeh
vjera
i

recimo ovako

boluje.

su:

razliCiti

stepeni naobra^enosti, na

kojijem se na-

hode pojedini
bra^enosti,

slojevi naroda.

loiimo jo§, da je

To probugjuje stranke. Prinarod nas jo§ na prvome stepenu naozajedno

kad
i

se shvata sve
i

u jednoj

ideji:

i

narodnost,
mjetiti,

vjera

uljugjenost (sintesa). Treba

jo§
je

pri-

da je u Evropi

vec

svaki

narod,

koji

vi§e

uljugjen od naSega, prekuzio tu krizu,

do^ivjevsi zalosni-

jeh prizora radi vjere.

Tome

su najbolji

dokaz:
i

Gvelfi

i

Gibelinci, rat 30-godisnji

u NjemaCkoj, Hugenoti
i

Lega u
Poljska

Francuskoj, Kromvel

i

Stuart u Engleskoj, kao

koja je sva ogi-ezla u krvi
')

u

ranama bez
trpi

prebola*).
isto, sto

Ne moze

se sumnjati,

da Poljska sad

od Rusije ouo

je Rusija

negda od Poljske trpjela. Uspeusky, ruski spisatelj, pise: „Kad Je papa nukao u XV. vijeku moskovskoga vojvodu, da se zdiuzi
vladama hrisdanskijem
proti Turcima, kralj
je

8

Sigismund

poljski

javi

svome poslanlku u Rimu, da

spravan prekinuti

svaki savez s

Rii

mom, ako
da 6e
chiese,
je

se Rusija zdnizi

protiv

Turcina

s

vladama
:

katollckijem,

se Poljska zdruziti s

Turcima. (Cesare Tondini
III.

Unione delle
:

1895). Papa Ino6eneij
se

pise (epistola 126., knj. 8)
i

„Kako
i

mogu6e da

greka erkva vrati jedinstvu
ne

pokornosti Apostolskoj
propasti
s

Stoliei:

ona, kojoj Latini

dadose

nego

primjera

djela

tmine ut merito ipsos abhorreat plus
vise zazire od njih

quam
Isti

canes (tako da
pise

pravom
str.

nego od

pasa)?!"

Tondini

na

57:

„Papa Pio IX. posla srebruu medalju
bama, pozivlju6i
se

onome

koji pisa o tijem zloporai

na Sv. Bernarda „de Consideratione"
koji propovijedaju6i

Sv. Leonarda

da Porto Maurizio,

na poljani „di Navona" bijase
papa."

po5eo propovijed saljudi u pakao uekoliko

Megju Moskvom

i

t3^ 321

-S
biti

Ne mogu
epoha

dakle ni Ju^ni Slaveni

bez

toga.

Ova
ili

je

krisa radi vjere, a narodu se hoce vijek

po

vijeka dok je sasvijem preturi.

Jo§ treba imati na umu, da
hoces, nastoje

sve
i

vlade,

bile

koje

kako

ce

se

uzdrzati

rasprostraniti, te
izlazi,

upotrebljavaju u tu svrhu svakojaka sredstva. Otole

da nikakva vjera ne moze
pojedinca, osim jedne: a

biti

narodna, nego zajedni5ka

cijeloga Ijudstva s jedne straiie, a s druge svakog Covjeka
to

je

izraelska,

koja

je

bila

osnovana od samog Boga u formi narodnoj. Jevrejin, kako
pi§e Verne: ,,govorio on francuski,
ili

ili

ruski,

ili

spanjski,
je-

italijanski:

on

govori

svakijem

jezikom
ne

uvijek

vrejski," biva Jevrejin je

vazda Jevrejin,

druge narodnosti,
narodu, u

i

ako se

mo^e biti svaki ^as pretvara i namece
da
razdijeli

kome

zivi.

Hristos (Mesija) dogje

pravu boziju vjeru

(jevrejizam)

od

narodnosti,
vjere
je

koja

je

vjeru zamotavala, navrnuvsi
ostale

clanove

vjere

svijeh

naroda

jevrejske

na

§to

zadaca

Hristove
i

crkve do konca svijeta. Posto vjera nije isto sto
i

narod,

nijedna crkva bez ereze ne moze

biti

narodna, a blaga
Nescitis
cujiis

morala

Hristova

zapovijeda

snosljivost:

spiritus estis (ne znate kojega ste duha), sto re6e

onda,

kad su

apostoli zahtijevali,

da baci vatru na
Sluziti

Samariju,

jer je to mjesto bilo druge vjere.

se

vjerom
ili

za

rasprostranjenje svoje vlade, svoje narodnosti,
se narodnoscu,

sluziti

da se fanatiCki

jurisi

vjerom: to je opca

pogreska.

Narod nas, posto se osvijesti da postoji, da ima svoj jezik pun estetskijeh Ijepota, da je uprav narod, uvigja da je razdijeljen u dvije vjere, dapaCe u tri, ako cemo brojiti Muhamedaace, 5iji se praoci silom potur5ise
Jaroslavom ima mauastir nazvau Laura: tu je
uaslikaua

Bogorodica,

koja se prikazuje blazeuome Srgju kalugjeru, da ga obraui od uayala
poljackijeh.

2i

322

zdmzen pod jednom istom vladom, ako ne za malo vremeua. To sve
u navali Islama. Uvigja, da nije nikad bio
u5ini,

da se nas

narod,

i

ako je imao
i

jezik

zajedui^ki,

nikad nije megju sobom zblizio
sovi u istoriji.)

upoznao, nego samo za
6a-

jedan 5as od god. 1848. imaprijed (godine su samo

Sve ovo prirodno uCiui dvije
srpsku.*)

stranke:

hrvatsku

i

Ne

treba ui napominjati,
s
i

da

vlade, koje imaju
i

svaka svoju namjeru
stranke razliku
vjere*)
i

ovijem narodom, goje

pire

u

te

vjere

plemena.

Kad
i

se

reCe

razlika

plemena, treba znati, da su
ali

to nejasni pojmovi

na polju nauke,
biva Bugari

treba govoriti kako puk govori. Vise
crkvi,

od polovine naroda juznoslavenskoga spada isto^noj
i

veci dio Srba,

ostali
i

spadaju crk\4 za-

padnoj, a to su Dalmatinci, Ilrvati
koji sve shvata ujedno,
nije

Slovenci. Prosti puk,

sposoban

da analizuje, jer
vjeran
kato-

mu
lik

naobrazenost nije dotle dosla, te ko je
zove se Hrvatom,
a

Srbinom

ko je
biti

odan

istoCnoj

crkvi, te dr^e

da katolik ne moze

plemena srpskoga
i

ni pravoslavan

hrvatskoga. Velim, tako se u opce drzi
zalosni, a

govori u puku. Iz toga izlaze oni

u

isto

doba

')

Kad

je republika
i

dubrovacka iza tresnje namjeravala

da

uaseli

Hercegovce po drzavi
obredu

gradu opustjelom, zabtijevala
prvijeustvo

je

samo jeduo
da ostauu
u
Stjepan

od njih: da pripoznaju
i

rimskoga

pape,

a

zakouima

istoeiie crkve.

Oko toga
s

je iiajvise nastojao

Gradi6, bibliotekar vatikaiiski, zajeduo

Alacijein. Jezuviti u
i

Dubrov-

niku (kako se cita u pismima Stjepaiia Gradi6a seuatu
gji6u)

Niksi Gjorjer

oporaenuse

seuat

a

razlogom

:

da

bi

seljaei

dubrovaeki,

plemeua srpskoga, radi
eima, htjeli predi
te
iz

solidarnosti sa svojijena srodnicima

Ilereegov-

latiuskoga obreda u obred katolicke istoene crkve,
republiei

da

bi se s

vremenom mogao u

dogoditi

raskol

i

za
i

to

umnoziti stranke. Seuat poslusa savjet jezuvita.
zuviti ostadose ueprijatelji.
^)

Od tada Gradi6

je-

Jedan Francuz
i

pise,

da bogoslovske razlike megju crkvom
5initi koliko
i

istoS-

nom

zapadnom imaju cesa

astrologija s astrouomijom.

3- 323
i

^En

smijeSni

potpisi,
i

koje

susretamo

po

novinama,
Ovi

biva:

„Srbin

katolik",

„pravoslavni

Hrvat".

pridjevci
zna, koje

oznaCuju neki izuzetak, te se po tome vec ne
je opce pravilo.

U

kakvom

su

se
i

polozaju
ostali jos
bill

Kosova, u takvom su
§to su oni

odmah iza preko 400 godina. Kako
nasli

Srbi

negda Rimljane

satjerali s njihovijeh ze-

malja

i

prisilili
i

da im budu kmeti, prozvavsi ih „Vlasima";
Turci prometnuli u
isti

tako su

iijih

razred

i

s istijem

imenom

(,,Vlasi")

pa

bill katolici

ili

pravoslavni *). Iza

pada Carigrada Turcima je bilo korisnije da u dr^avi njihovoj bude vise pravoslavnijeh nego katolika, s toga su im uvijek nametali vladike gr5ke, koje bi Divan imenovao;
i

tako za 400 godista (sto zna5i dosta)

bi preki-

nut Srbima svaki savez sa zapadom.

Mi smo
i

rekli,

da megju svijem plemenima

slovin-

skijem Srbi posljednji klonuse pod tugjinca, dok se Hrvati

Dalmatinci prem rano podlozise Ugarskoj
i

i

Mleta^koj.
svojoj
soli-

Srbi dakle ostase
darnosti, a Hrvati
turi.'^)

prije

i

poslije

Kosova u
njih

i

Dalmatinci prilagodise se tugjoj kuli

Ugri, Mle5ici

Nijemci bijahu od

vise

nao-

bra^eni; a na svijetu ima vise jakosti sila moralna, nego
')

U

Dalmaciji prebivaoci, koji spadaju istoenoj erkvi, zovu katolike
rijeei

„Bunjevei" po

Buni, koja izvire

u Blagaju kod Mostara.
bijase

Kad
dosta
i

sam
zase

ja bio

u Blagaju, pripo*jedali su mi, da tu
se proteze do

mjesto

naseljeno, toliko, da jos postoje rusevine kule hereega Stjepana,

uka-

mi neku suputinu, koja
i

Popova, kojom bi dubro-

vaeki poslanici

trgovci dohodili u Blagaj.

Kad ga
su
prije

Turci osvoje, prei

bivaoci, srpskoga plemena, svi se gotovo
polatinise,

rastrkase po Dalmaciji,

tu

kako sad oni govore,

jer

pripadali

istoe-

noj crkvi.
'*)

Leger, profesor slavistike u Parizu, pise : „Unis
avaient

par
ete

1'

origin et

identite de laugue, les Serbes et les Croates

separes

de
i

bonne heure par
politi6kijem

les

circonstances
1

politiques

et religieuses.

(Srbi

Hrvati, jedni porijeklom
i

identi^nosdu

jezika

rano bise razdijeljeni

vjerskijem prilikama)".

324
materijalna. Turci

pak nijesu imali nikakve kulture. Pod
bas
i

njima su dakle Srbi mogli sacuvati svoju,
bila

ako je
veceg
pokul-

istom u povoju.

Ostade,

istiua,

bez

razvitka;
slovice,

ikakva

ali

ostade.

To
i

su: jezik, predaje, price,
ali

narodne pjesme

ost.;

to sve ipak

nije

tura u pravom smislu, to su uprav samo sredstva kulture.
Srbi se

mogu

isporediti

(veli

se o

Srbima
ne

onoga
umije

doba)
zanat.

fcovjeku koji

ima preizvrsiiog
slobodom
i

alata, ali

Ce^nja iijihova za
jos vece u
je

pod jarmom turskijem,
kraljeva,

a

doba njihovijeh
Ijudskoj,
i

starijeh se reci

zuameiiita

u

istoriji

moze

jediustvena.
carevi:

Carevi rimski (ne gleda se sad, koji su to
ili

oni na zapadu, poCevsi od Karla Velikoga u iiaprijed,

koji stvoreni

od papa
i

proglasise

se

obnoviteljima stare

rimske drzave
rium",
tiiiovi),
ili

vladarinia uad

„ sacrum

romaiium

impe-

carevi rimski u Carigradu,

iiasljednici Koiistai

imali su pravo, da

mogu
bi

potvrditi
zakonit.
biti

okruniti sva-

koga

kralja, jer iiiace

ne

bio

Srpski

narod
i

ne htjede znati za to pravo: htio je

neodvisan

od
sv.

Rima

i

od Carigrada;

te s toga

nahodimo u
zove

istoriji

Savu usilovana od naroda, da po drugi put okruni brata
svog Stjepana
II.,

koji

se od tada

,,Prvovjen6iui",

da se zaboravi vjencanje papino, koje
ranije; vidimo jo§

je bilo

pet godina

da
ti

sv.

Sava sam osniva

patrijarSiju u

Prizrenu.

A

gdje

je

pak ona ispolinska borba srpskoga
i

naroda

s

Turcima u golom

nerodnom

stijenju

i

hridinai

ma

Crne Gore od Kosova do juCer „za krst tasni
zlatnu!*'

slo-

bodu

Oni vele: „Prvo valja

biti

Slobodan (svoje-

budan) pak onda naobrazen!'")
'j Crnogorci, srpsko pleme, u bitkaina s Turcima dadose uajbolji primjer te velike istiue. Listove erkvene i eitave svoje knjige starodavne isparase /a fiseke, a slova stamparije lastopise za ubojuu gjulad. Kad je vladika cruogorski Njegus polmgjao po Riniu hraiuove i bogomolje, uz ostale svetiuje bijahu mu prikazane i verige sv. Fetra Posto ih razgleda, erkovnjak mu reee da je op6i adet, da svak cjeluje te verige. Vladika odgovori: „Nije obieaj Cruogoraea Ijubiti ieije verige!"

S^

325

*e

Ovoga vijeka pleme srpsko bi prvo, koje zbaci sa sebe jaram turski, a kako je jos u prvomu periodu naobrazenosti, shvata
kojoj se naliodi
i

zajcdiio

u
s

jedan

pojam:

i

vjeru

u

u kojoj sc

Turcima borio
ili

za

toliko

doba,

i

onu kulturu istom zacetu,
to

bolje sredstvo
prica,
i

kuli

ture, biva silesiju narodnijeh pjcsama,
ost.,

poslovica

te zove sve

„narodnost

srpska''

„knjizevnost

narodnosti srpske".

Posto se Srbija

oslobodi, Viik je

5emo
stati,

uprav da
sva

re-

za svega svoga zivota radio, da iznese

ta

sredstva potrebita za pravu kiijizevnost, koja ce istom na-

da utre put njezinu razvoju
s

i

napretku.
pr.

Vuk

se dakle

po nisto ne moze isporediti

Dantom. N.
u ovom

u Dante-ovoj

Divina Commedia
bio

izbija

odasvud pojam
se

opce narodnosti
vijeku.

italijanske, koja se ostvari istom

Vuk

je

prost

covjek,

i

ako

moze
u
i

zvati

utemeljiteljem

opce
Proti

narodnosti

juznoslavenske

smislu

knjizevnomu.
jezika

Vuku ustade Jo van Hadzic
;

ostali, drzeci se

slaveno-srpskoga

jer su hodili za tijem
koji

po

zahtijevanju
staviti

Milosa

Obrenovica,

htjede

vremenom

pod
ni

svoje zezlo sve Juzne Slavene*). Sluzeci toj ideji,
govorili,

oni su

da jos

nije doba,

da se sastavi opci ijecnik,
price
i

da se sakupljaju narodne pjesme,

ost,

nego

da

•)

Obreuovi6 zamisljase kao u minijaturi oslobogjenjem

Srbije prvi
sto
i

08110V

Juznom

Slavenstvu, ali pod Srbijom,

isto

kao

Petar

Veliki ostavi u svojoj oporuci, da se u svijem preduze6ima bude smjerati

na Carigrad. Povjest kaze, da su Rusi
i

tezili

za Carigradom prije
i

iiego su se

pokrstili 988.

U

crkvi istocnoj ima

danas

jediia svet-

Muogo HbuH velikijeh lagja ruskijeh izneiiada uapaiie s Bosfora ua Carigrad. Da se odaleci odmali zakvasi u Bosfor komad taj bic boziji, bi naregjeno, da se pokrova sv. Bogorodice. Tek se to izvrsi, dogje oluja, i brodovi se
koviiia, koja se zove

„Pokrov

Bogorodicin".

potopise

s

vojskama ruskijem,
i

i

Carigrad oslobodi. Tako se

isto

nje-

kijem cudom potopi

.,1a

inviiicibile

armata"

Filipa

II.

spaiijskoga

na obalama engleskijem.

326
se svako mjesto izvan oslobogjene

Srbije

sluzi

svojijem

narjeCjem.
izDio

I

ako je to mozda

i

sam Viik

2elio, nije

ipak
se

nego samo onu tradicijonalnu knjizevnost,

koja

nahodi u cjelokupnom plemenu srpskomii,
dilo jos
ili

koje se nahoje

pod Turcima
pjesme,

ili

pod Austrijom. On
poslovicc
i

dakle

kupio:

rijeci,

pri5e,

i

zagonetke
i

po

srpskijem krajevima, u koje iibraja

Kotor

Dubro\Tiik,
bio

oznaCujuci vazda gdje je sto zabiljezio.

On

nije

na

onom stepenu
u
vladi,

naobrazenosti, da shvati zajedno pod veliku

ideju narodnosti

mnogo plemena,

razliCitijeh

u

pitomini,

u

vjeri,

a istog jezika, kao sto su

bili:
i

Dante,
ostali.

Machiavelli, Gothe, Gimdulic, Kacic, Preradovic

Prvi

knjizevnik

srpski,

koji

ugodi

Vuku,

bio

je

Su-

botic*).

Buknu

i

g.
i

1848.

Yuk

je

onda jos

zivio.
i

On

je

do^ekao, da se

zapadni Slaveni, biva Hrvati
i

Slovenci

nagju u narodnoj zajednici sa Srbima,
govijem

da se sluze njeumotvorina
za

zbirkama

srpski j eh

narodnijeb

open knjizevnost juznoslavensku.
Dositij, koji je zivio mnogo
s

godista

prije,

nema
mo-

Vukom nikakva
kome Vuk
nije

odnosaja, da bi se na koji nacin
se

gli

sporediti. Dositij

oda klasicizmu gr5ko-latinskomu,
ni

Za ono doba Dositij bi jedini veliki izuzetak u srpskomu plemenu. D anisic, Vladika Njegus i Vr5evic nadasve ukazase svemu narodu, kako se ima pisati, a opct veliki Hrvati: kao Preradovic, Vraz, Mazuranic, Jagic i dr. uzgojeni knjiimao
pojma.
')

Posto se Juzui Slaveni:
s

i

Srbi

i

Hrvati

i

Slovenci

od svog popo
dr/ava-

stanka u Evropi zamijesase

Eimljauima, koji stanovahu

ma
nos

srednje Evrope,

i

sad jos

muogi od

ujih

u

crtama obraznijem

nose rimsku harakteristiku, kao erne kose gavranove, oci erne, zakucen
i

ost.

Mnogi

etnografi po torn tumace njiliova prignu6a

na

knji-

zevnost latiusku.

Armand

Silvestre pise:
tutto

„Gli
e

Slavi

del

sud

lianno
(juzni

un gusto pronunziato per

cio

che

di

essenza

latina"

Slaveni imaju izrazit ukus za sve ono sto je sustinom latinsko;.

327
zevnosti

zapadnom
neces: u

s

klasicizmom, ukazaSe narodu, §to se
formu, a Hrvati
materiju.
Jer,
ili

ima

pisati.
ili

Srbi daju

formama pisanja i u jaSini izrazaja prvijenstvo ima narjeSje plemena srpskoga, biva hercegova^hoces,

ko po Kaiadzicu

i

Vrcevicu,

crnogorsko
starijeh

po

Njegusu,

a

nadasve dubrovacko narjecje, od

starina

izgla-

gjeno po akademijama, koje su surovo primali na Taboru,

kako

je govorio pok. lijeSnik Radic,

od svojijeh suplemes

nika Srba Hercegovaca,

posto su
strane,

bili
ili

njima
ili

u

nepre-

kidnom odnosaju. S druge
vati nadvisiiju Srbe

hoces,

neces: Hr-

u klasicizmu, biva u materiji pisanja.

To
stranke!
i

je sve slutilo

na dobro, kad od jednom puknu
stranke,

Kad

se

rece

razumiju
vidjeti

se

tu

strasti
istinu,

prkosi

strastveni,

koji

ne

daju

pravu

nego

joj jos ocito

bezoce.

Ne

sluzi ni

napominjati da se
korist,

te stranke pire

od doticnijeh vlada, kojijem je za

da tako bude.
I

Srbi

i

Hrvati svojijem nazivlju dubrovaCke spisa-

telje:

ako

su

^tampani

ako

li

pak u Biogradu,

u

Zagrebu,

svi

su hrvatski;

svi su srpski.
i

Stojan Novakovic stavlja Senou
Srbe, a Klaic u ^Hrvatskoj

Preradovica megju

pjesmarici"
izlazi

mece Zmaja

i

Radicevica megju Hrvate. Sad
vladine periodiCni knjizevni

u Sarajevu na troske
svoje

list

„Nada". Jedan knjizevnik
slati
ili

nasinac mi je rekao, da nece vise
taj
list,

radnje

u

jer

mu

neke

rijeci

ili

ispuste
ili

promijene.

Kad
pr.:

on

n. pr. upise:

„narf)d

slovinski"

„srpsko-hrvatski",

upravitelj lista stavi ,.hrvatski";

gdje

on

upise

n.

„ovo je rijec srpska", nagje u
ska"
i

listu:

„ovo je rijec hrvati

ost.

Dakle ne samo

vjera, vec

Apolon

i

ciste

Muze treba da budu nadahnute i da sluze politici, koja ni u svakom mjestu nije jednaka u isto vrijeme. Uzasno spomenu, a kamo li je, kad se neki primjeri i prosto kad se stanu potanko opisivati. U Zagrebu izide „Osman"

-EB^

328

-EEJ

dopunom Maiuranica. Mazuranic u njekom stihu stavIja rijec „Srbinjkmja"'. Tuma5 ad notam pise: to je Suncanica", pa nadodaje jos dva znaka:?! To hoce reci: Cudne stvari, da Mazuranic, Hrvat, moze zvati Suncanicu
s

Srpkinjom!

A

jos jc gore u prostomu piiku, a nadasve

kad

se djeca opiju strastima tijeh stranaka'j. Strasti koje
i

ishode od tijeh stranaka, zahvatise:
sakristije,
i

diicane,

i

kuce,

i

da je

grozuo

i

pripovijedati.

Svaka
svoje

inia
stje-

svoje sastanke, svoje izbore,
i

svoje

zabave,

gove

svoje kolovogje,
rijec iskazu,

i

kad

te stjcgove
toj
i i

izuesu:
toj

kad

u jednu

da

pripadaju

strauci,

se

oni su mirni

kako peceni. Ylada
se reci,

trpi

casti sve, stojeci

na svom vrhovnome nacelu, kao svud po Evropi, na onom
divide.

Moze

da je tako svaka drzava u
i

Evropi

razdijeljena u okruge politicke,
ralnijeh (strauke).
politicki
i

ii

toliko dikastera

mo-

Kako

sto

ima jedau vrhovni
tako

upravitelj moraliii

toliko okruziiijeh,

ima

i

svaki

dikaster (stranka) svoga vrliovnoga

upravitelj a
koji

a

pored
svoje

njega

i

okruznijeh
;

u

svakomu mjestu,
ili

5ine
i

pohode po drzavi
i

ujima se ciue vecere, gozbe
bas

ost.;

tako su zadovoljui

u svojijem korisdma novcaiiijem,
ili

ili

u svome

dostojanstvu,

u

castoljublju

i

ost.

Protokolisti su

im
i

svi urednici razlicitijeh listova. I

tako

vlade znaju sve

umiju se vladati.

Iz hrvatske stranke

buknu stranka pravaska
i

i

na-

rodnja^ka.
')

Tome

se bilo

nadati, jef stranke imaju,

kako

Pripovijedali su mi, da
izgovoriti
,.jezik

jednom u gimiaziju dubrovaekomu ujeko
(kako
je
i

dijete uije htjelo

pjofesorima
;

i

ueeuicima od
hrvatski".
se

vlade propisano):
Profesor, kano
re6i:
ti

srpsko-luTatski"

uego rece:

,.jezik

covjek ozbiljau, zavice
ti

mu:
:

„]\e! reci,

kako

ima

„srpsko-hrvat8ki", ja
:

zapovijedan

ue6u strauaka!' Dijete

zamuknu

bogme ne

6e da rece. Profesor opet ue 6e da
,,j3zik

ga
je

pusti, dokle

ne izgovori.

Na

svrhu izrece ovako:

uaski".

To

imaio
i

biti

onda, kad su u gimuaziju navijali djceu na strauke srpske

lirvatske,

po cem

poslije izidu

ueke komedije,

*

za ueku djeuu

i

uesrede.

/

•S' 329

-^
nuances,

smo

rekli, svegj
i

i

svukud neizbrojnijeh

kako

i

svaka vjera*)

svaki sistem filosofski.

Stranka pravaSka

bogme ne ce niposto, da bude medium germanizma, ni da Weltgeist-u. kao narodnjaci. U sluzi onom njemaCkom
tome se suglasuje,


i

kako se od prve
bi

vidi,

— sa stranSrbin
i

kom

srpskom. Kako sto Srbin hoce da bude
i i

u

kulturi

u

vjeri,

tako

i

ovi

Hrvati

htjeli

da

budu
altOy

Hrvati

u jednom

u drugom. Dovle se nema ni§ta zas

mjeriti toj strand.
nije

Kako

njima vlada postupa ah

potreba govoriti: to vidimo po svagdasnjem iskustvu
Sto je

prama pojedinijem. Samo ovdje treba da upitamo:
uprav po njihovu shvatanju ta naobrazenost
essentialiter hrvatska?
e
i

knjizevnost

Je

li

to

klasicizam

gr5ko-latinski,

per conseguenza

italijanski,
to,

navrnut

na
ali

formu jezika

slovinskogaV!'Ako je

nikud bolje!
i

cemu onda ono
itali-

njihovo anatematizanje na svaki nauk
lijansku,

naobrazenost

kad je ona za toliko dugijeh vijekova bila jedina dojilja i u Dubrovniku i po Dalmaciji? Kako dakle nijesu s autonomasima nokat i meso u pogledu kulture? Ako pak to nije; onda koja je to kultura slovinska essentialiter njihova, a da ne bi bila u isto doba i srpska?

Nijesu

li

pripoznali

i

sami

veliki

knjizevnici
i

hrvatski,

kao Vraz, Gaj, Preradovic,
jezika knjizevnoga, da
izvore,

Mazuranic
se

dr.,

§to

se

tice

im

treba

obrnuti

na srpske
koja je
krivine

a

nadasve na

knjizevnost

dubrova5ku,
radi
svoje

prvorogjena kci srpska V! Ne,
')

zaista,

Sv. Avgustin pise o vjeri: „In dubiis libertas, iu neeessariis uniiu

omnibus eharitas" (U sunwijivijem stvarima sloboda, u nuzuijem jedinstvo, u svijem milosrgje). Da se uvjerimo, dosta je da se
tas,

spomeuemo nesuglasica u prvo doba
rio',

crkve,

kao: „de regno millenasv.
;

„de rebaptizandis hereticis", raspra megju
i

Ivanom
ako ih
oci;

Zlatoulatinska
sv.

stom
i

sv.

Epifauijem, kad je jedan drugoga kleo
i

i

grcka crkva postuje oba dva,

zove

ih,

da su

sv.

raspra

Vasilija Yelikoga s ujekijem episkopima latinskijem, koje

on zove da

su naduti

wkj

ouo|jii>tw

x6(po)«

(oliolasti

zapadnom).

330
Hrvati nijesu mogli
ili

razvijati

malenu kiiltum

slovinsku,

bolje sredstva prave kulture; te s toga su u njih vec
i

davBo izumrle u vecem dijelu njihove pjesme narodne,

u opce sve prave narodne
govoriti naski.

iiniotvorine.

Dobro

je,

da kroz
zabora-

toliko vijekova odanosti tugjinu, nijcsii
vili
i

sas\ijem

U
i

zao cas, da je jos onda bio rasiipak
bilo

ren sistem danasnjijeh skola. To bi se
dogodilo, da se,

zaista
nije ra-

ako u malenu broju,
koji su gojili


duh

gjalo po Hrvatskoj
ski.

naucnjaka,

slovin-

Dakle sva ona mrznja pravasa na Srbe nema nikakva osnova ni u proslosti ni u sadasnjosti, a jos manje ima
jedino

razloga za buducnost; nego se svodi
ili

na
,,Si

vjerske,

bolje crkvene razlike. Bourdelaux govori:

Ton nV
guerre

prend garde, une guerre de religion divient
de passion" (Rat je vjerski
strast, tu se nista

une

rat

strastveni).
istinito,

Gdje je

ne

vidi.

Toliko je to

da ce
Posto

ti

oni u o5i zabezociti da se u pisanju nikad ne sluze

sti-

lom, recenicama
sve,

i

frazama srpskijeh
ih

spisatelja.

kako smo

rekli, njeki

zovu:

ne

„strankom*',

je

nego

,.sektoni".

Sekta je

rijec

upotrijebljena

samo u
vjerska
prelijepo

vjerskoj povjesti; ali ako pravastvo nije nikakva
sekta, ipak se

po

njekijem

odnosajima

moze

isporediti kakvoj vjerskoj

sekti.

Najprvo; jer je

u

njoj

najveci broj crkovnjaka; drugo: jer se ne

oslanja na niniisle,

jednu realnost, vec sasvijem na idealnost, za koju

da ce se vrenienom
(A. Star5evic),

ostvariti.

Ta

i

sani njezin utemeljitelj

nazvan je „prorokoin*'. Goleme poteskoce,

upravo nemogucnosti suprot njoj vojuju.
Bog, koji to njihovo 5udo moze
uciniti;

Nema
s

nego sam
su

na svoj grb stavili poznato geslo: „Bog i Hrvati!" Dobro im je rekao njckom prilikom umni Ilrvat Maretic, da sa
toga
svijem svojijem naporima ,.lijevaju
iz

pustoga u prazno",

bas kao

i

Danajide u staroj

mitologiji.

Svak zna, da
kruna

Hrvatska spada pod

ugarsku kiunu,

a

ugarska

3pod be5kog Cesara,

331

-e
treba

te s toga

da

Hrvati,
i

videci

vladine naredbe, svaki dan ponavljaju, kako ve5ernji, psalam: Dixit dominus domino meo

popovi na
.

.

.

Ovdje je zgodno prenijeti njeke stihove Sundecica,
poznatog propovjednika sloge izmegju razbracene
brace,

Srba

i

Hrvata, namijenjene bivsem vogji pravaskom:

Samo

Ijubay,

Brastro, sklad,

Mogu

od nas otisuutl

Napast, b'jedu,
Poraz, jad.



kada
s

Preslaba je uzdauica
„Staro pravo"

Jaca ruka

njime drma

S njim po 6efu vlada; u sakama Tek za ono

^Nasijema sto

je,

Sm'jemo danas ustvrditi:
„Ovo mi
je

moje!"

.

.

.

Istina je,

da oba dva

gospodara

nastoje

siriti

i

ideju Hrvatstva, ali na sto oni smijeraju s
to zna!

njom?
i

gojiti

Ko
tri-

Mozda im

je ista

namjera, a mozda

razli(^ita.

Zahtjevati sada, da carstvo Austro-Ugarsko
liCno (Austro-Ugarsko-Hrvatsko)
;

postane
i

to

je

bogme

suvi§e,

kad

se iste,

da se poda „pravo hrvatsko".
kranjsko,

A
§to

sto

je

to

pravoV Gdje su prava drugijeh plemena; poljacko, Cesko,
rumimjsko,
njihV!

srpsko

i

ost.,

cemo

od

To
zivjeti

se zove:

nemati

nijednu

realnu
i

potporu,

nego

o idealnosti; dakle utemeljitelji

propovjed-

nici nijesu publicist!,

nego


jos

proroci.

Kad
kad

se Poljska g. 1830. po5e
bilo

odmetati

od Rusije,

se nije

navrsilo

ni

100
i

godina
tad je

od
vec

prve
bila

diobe Poljske, a ni 50 od

posljednje,

stvar idealna oprijeti se Riisiji: trebalo je sila proro5anskijeh,

i

zbilja se pojavi

Andrija Tovjanski
i

ko

Nabi

(prorok). Slovacky

mu

se odazove

napise

tri

epa: „Otac

SMarko", „San srebnii"
i

332

-e
duh". Zafiara jos
i

Mickiewicza, najvecega pjesnika poljackoga u ovome \ijeku, koji iz Pariza zanese mladost epom ,.Putiiici*', za
,,Kralj

koji ep

mu

digne

vlada

francuska

katedru

knjizevnosti
i

slavenske, osnovanu

oda\Tia u Parizu

od
s

Cousin-a

od

bana Czartorynskoga. Nego kad ne dogje
duhova, da vojuje za Poljsku,
finis
i

nebesa legija

kad sa Kosciuszkim dogje Poloniae; tad Mickiewicz dogje sebi, i Bog mjesto
povrati Poljsku,

da

mu

povrati

mu

il

hen

delV in-

telletto.

Krasinski') opet pozdravi

svojijem psalmima onoga

Slovackoga, da on

pohita

u

Galiciju,

da

blazi

seljake
g.

uzbugjene od pjesama svojijeh protiva plemstvu

1846.

Dakle, ako je Poljska imala potrebu od proroka, imajuci
jos

onda svu

svoju

drzavmi jakost

(jcr

se

cinilo

kao

priiodno nemoguce, da ona vojuje
li

protiv Rusiji),
koji

koliko

onda treba proroka nasijem
')

pravasima,

nemaju

Krasinski bio je u op6e mizen od Poljaka radi svoga oca Vicka
tri

Krasinskog, koji osudi na smrt
vladi,
i

mladica poljacka radi urote

proti

ako su

bili

odrijeseni

od

ostalijeli

sudaca kao maloljetni. Ovaj

Krasinski u svomu „Irydion" kaze na zivo staru mrznju Grka

Rimljanima,
Ijani,

i

isporegjuje je
osvojili Grrcku,

s

prema mrzujom Poljaka prema Rusima. Rimsu sasvijem divlji (150 g.
je
pr.

kad su

bili

Hr.),

toliko,

da Mumij, vojvoda rimski u Korintu, kad
cijeuio je,
je

cuo
je

da
u
je

se

daje

400 talenata za jeduu sliku Praksitela:
stavu kafcva

da

tome poposlje

mo6 bozanstvena,
nemajudi
se

i

ue

htje

dati,

nego

u

Rim. Rimljani,
nost,

nijedne
i

kulture,
stidili

uzese svu grcku naobrazegovoriti latinski;

da su

u ueko doloa cak

kako pise
nijesu

Juvenal, sve se po

Rimu
sv.

govorilo grcki. Sa svijem tijem

Grci

mogli Rimljane.

1

Avgustin pise da on kao civis romanus ne voli
ni ostale;

spisatelje grcke, ni

Homera

pa prilaze da

je uvjeren,

da ui
sjeme

grckoj djeci ne6e omiliti Virgil.

Kad
i

se prenese prijestolje

carstva iz

Rima u
roda.
bi

Carigrad, Grci odahuuse,

uije fantazija,

da se prvo

crkovnoga raskola nahodi bas u

toj

starodavuoj mrzuji ovijeh dvaju na-

A

ako

je

pak

istina,

da su Rimljani

porijeklom

iz

Troje,

tad

mogli kao „mikrob" uvidjeti jos u „Ilijadi" prvi

zacetak razdiobe

crkava.

3nijedne
sile

333

»S

liCne
i


i

ako ne zabrCkati cmijem po bijelu
i

na listovima,

govoriti, govoriti

govoriti,

kao

§to

i

Cine

po parlamentima

po nekomu

drugomu svomu proroku
je

u Dalmaciji?! Nego StarCevic
ergo Covjek uCevan; ovaj

bio

dajbudi

odvjetnik,

drugi je jedaii pop; a Andrija

Tovjanski je bio crevljar.
njaci (pravasi)

U

tome su

zaista

na§i zaiieSe-

na boljemu stepenu, nego
govorili o pravasima,

Poljaci.

Mi smo dosta

a

za

sto?

Jerbo njihove namjere imaju svu prikazu
nijesam Aleksandar, htio bi
bitnik macedonski. Mi, koji
niti
biti

istinitosti.

„Da
nista,

Diogen", govorio je dodobitnici

nijesmo

od

vjerujemo, da se koja idealnost

bi se

njima prignuli, ako ni za sto

moze ostvariti, lako dmgo, dajbudi radi
a

njihovijeh rijeCi.

Ko
i

bi htio ozbiljno,

na osnovu knjizevnosti,
proufcavati

ne

zanesen sljepafikom

strasti,

razvitak

moraine
naj-

knjizevne naobrazenosti naroda srpsko-hrvatskoga,

bolje bi bilo da prouCi one

komade „Objavljenja"
nahode u
prava

ne-

znanoga

spisatelja, koji se

,.Slovincu"*). Taj je

sastavak narodu kao jedna Apokalipsa; to je
vjest buducnosti narodne.
I

po-

ako je parodija „Bozanstvene
dubrovaCki-

Komedije", nije ipak po nifiemu nasljedovanje Dante-ova
epa.

U

tome

se sastavku

nahode sve forme
cisto

jeh spisatelja: tu je zastupljen period knjizevnosti hrvat-

ske (Cakavstine), pa srpsko-hrvatske,
je prilika

i

srpske.

Sva
bi

po tome, da pisac ima
Srbin
ni

biti

kakav DubrovCanin,
Dubrovnika,

jer

nijedan

Hrvat

izvan

ne

umio onako
sati
i

sastaviti. Diibrov5ani su
i

do

ju5er umjeli pi-

Cakavstinom
i

stokavstinom, jer su prouCavali spiperioda.

satelje

prvoga

i

drugoga

Dosta je

spomenu-

^)

Ovaj

sastavrilv

bio je izuzetak

megju svijem sadasujijem spisima,
s

jer je bio prikazan
pita,

puku

i

uekoliko proeitan u Gospi Velikoj

pul-

kao protivan crkvi, od popa Nika Batisti^a.

334
ti

Pa6ifika Radeljevida malobracanina^), koji je obi6no pisao Cakavstinom. Antun KaznaCic, Pijerko Bunic, Antun Kazali, i dr., pisali su jos po uzorima drugoga
0.

perioda, dokle,

na svrhu, ukazase
posljednji

Dubrovniku najCiscu
spisatelji,
i

formu

hercegovaCku

ubavi

Medo

Pucic, episkop Vodopic, pop Pero Franasovic,

letic-Vukasovic,

Vid Vu-

po uzorima Vuka
Vr5evica.

St.

Karadzica, Vla-

dike Njegusa

i

Vuka

Po§to je to sve dospjelo za Dubrovnik,

i

posto ple-

mena ju^noslavenska

jos

nijesu

nasla
se

sebi

stalno

opce

ime, kojijem ce se nazivati, jer
radi prvijenstva (uprav

inade
ili

svako

pleme

megju sobom drzava ima u

ne5em njeko pmjenstvo); radi stranaka vlada odlu6i, da se ima pisati: ne dalmatinski, ne dubrovaCki, ne srpski,

nego hrvatski. Da se hrvatski imaju stampati skolske
Ovaj je fratar sad ve6 malo poznat, jer nije ostavio
djela.

')

nista

stam-

pano od svojijeh

Kad

provodio je svoje dane

pisu6i.

sam ja popovao u Rijeei dubrovaSkoj, Njemu Hidza povjeri prijevod svega
Bra6i.

Virgila, koji bi sada imao biti u Maloj

Prevede

Ariosta;

ali
i

8U

mu

note moraine, koje je nadodao, bolje nego

prijevod. Prevede

Telemaha u njekijem poglavljima.

On On
bi

je

imao velik

utjeeaj

na moj zivot; on me natjera

da se

ne prtim u nista

sto se tice politike;

da se

zabavljam

kujizevnos6u.

mi svako

jutro poslao po jedan

epigram

sastavljen

u

postelji,

od kojijeh se jos mnogi kod mene nalaze. Pokojui knez
bio je njegov Medenat.
starjesina,

Mato Puci6

On bi govorio, kad bi mu da spiritualis homo judical quemquam
koji se bavi stvarima
sv.

dosle

opomene od

ipse
ili

autem

a ne-

mine judicatur (covjek
kad
je vrijedan

duha

uma
da se
Ijuto,

sudi sva-

koga, njega pak niko) po

Pavlu. Jos je govorio,

Sovjeku,

u cemugod, ima poslati na cast stogod
kriticara.

kao simbio

bol Ijutosti duba, sto ima trpjeti od
lijepo izradio

Jeduom
s

ja

nesto

pismeno,

a

on

meui

odmah

ko§ic

naranaca

Ijutijeh,

kao simbol
po6inje

Ijutine, koju

6u trpjeti u svom zivotu,

epigramom,

koji

Radi

tvoje vrijednosti,
Ijutosti

Plode ove
^aljemo
ti

odmah mi!

.

.

3knjige, biva u

335

-G
znadu samo
oni, koji

onome

jeziku, koji

u

Hrvatskoj sastavljaju: gramatike latinske, grCke,
ske
i

italijan-

iijemafike, povjesti, prirodopise, zemljopise,
i

aritmei

tike, geometrije, fizike,
pi'izori.
(lijete,

ost.

Otole izlaze strasni
svoje
narjeCje,

grozni

Kako svako mjesto ima
koje u5i
n.

tako

i

pr. latinski,

ne znajuci
u^i

narjeCje

tijeh

gospara

hrvatskijeh,
i

treba
jezik,

da

zajedno

dva jezika,

biva, n. pr. latinski,

u komu se njemu predavaju u velike oslabilo snage

pravila jezika latinskoga.

,,Drugo je nesto potamnilo

i

Slavena; biva nesloga

i

gragjanski ratovi; posto je istina,

da se

iiigda

ne nalazi, da je ovaj

narod

bio

ujedinjen.

Sjetivsi se toga,

vladaoci nastojase da ih oslabe njihovikralju
bio

jem vlastitijem silama. Nece se nikad vidjeti da ill cam, koji je ratovao ovijem narodom, nije s
pomoci dobar broj samijeh
protiv
Cinili
i

u

Slavena, koji

su

se

boriili

svoga

vlastitoga

naroda
i

ne

inaSe,

nego

sto su

sad 6ine Svajcarci

Grigjonjci"*)
rijeCi

(Orbini,
sve,

Regno
sto

degli Slavi, pag. 75).

Na

ove

prilozi

se

reklo
discors

ovom nasem narodu, po5evsi od one
Iloraca,

Tanaisque
„zitak

do

poznate

izreke

Turgenjeva:
se

narod, kojemu treba njema^kog olova da
sti*',
i

malo u5vr-

do one nasega pokojnoga lijeCnika Messi: nazione

narod zenski, u smislu: da kako sto zena femminea ima potrebu od oca, muza, brata, da se u 5emugod iznese; tako
')
i

nas narod treba da bude,

ako

i

ne

sasvijem
le

„Uu
si

altra cosa fu, che oscuro, e

grandemente iuedeboli
guerre
eivili;

forze
vero,

degli Slavi: eioe la diseordia e le loro

esseudo

ehe non

trova mai, ehe qiiesta nazione sia stata unita insieme. Del
li

che essendosi aeeorti
proprie torze.

Prineipi, proeurarono di indebolirli colle loro

Non
i

si

vedra mai, die Re, o Imperatore, che guerreg-

gio eon questa geute, non abbia avuto in suo ajuto

degli stessi Slavi
altrimenti ehe

quali eombattevano coutro loro
facessero,

uu buou numero stessa nazione, non
gli

non

ed

ora

non faeciano

Svizzeri

o

Grigioni."

336
odan, ono
s

dajbudi

naslonjen

na

koji
i

drugi

narod,

ili

njim

smijesan.

Borbe

Crnogoraca

ostalijeh

Srba

s

Turcima za mnogo vijekova uzdrzase jos nje§to solidarnost. Hoce li vec od sada postojati za dugo, povjest ce
kazati potomcima. Republika
vijekova, a za §to?
. .

je

dubrovaCka

trajala

12

.

.

Jer je u njoj bio drugi elemenat

aristokratski, rimski porijeklom, koji je drzao
nosti.

u solidarga
nagjoSe
ali

Kad

ovaj oslabi jos

i

prije
i

prevrata

francuskoga,

Dubrovnik se razasu u stranke,
to, valjalo

Francuzi
prut
svi

vec uzdrmana. Ruse dr^i gvozdeni
i

autokracije,

bi

ba§

vidjeti, jesu

li

Rusi izvonio
s

Sla-

veni; jer po njekijem

etnograftma ino^e se to

pouzda-

noScu reci samo za Bjeloruse.

Nazad malo
francuski, za
Ivo".

godiSta, njeki gospar

dubrovaCki,

koji

je iivio u Zadru, izda

pouCnu knji^icu moralnu, napisanu
sinu, s

pouku svomu

natpisom:
ostaloga

„A mon
(u

tils

U
s

njoj

mu

govori

izmegju

poglavlju
sinko, pri
iiaravni

„dr^anstva prema svomu narodu"): ,.Posto
tebi

je,

tvojijem

porogjenjem

iiarazlu5an

drugi

grijeh istoCni, biva, d'etre ne Slave*\


li
i

da

si

se

rodio

Slavenin, kloni se svake stranke, jeda

kadgod doCekas,
politiCke,
§to

da se tasom umire ove mr^nje

vjerske

uzburkaSe ovaj na§ narod ju^noslavenski."
I

dmgi narodi imaju
ali

svoje

mr^nje;

jedan

prema
knji-

drugomu,
proSlost,

se oslanjaju

na

povjest^),

na veli5anstvenu na polju
podijeljen,

na zasluge,
i

§to su svijetu uCinili
i

ievnosti

umjetnosti,

ost,

na§ je

pak

jer

mu
')

je razdor prirodan.') Vjera, narjeCje,

stepen

naobra-

Verne pise

o

kapetanu Peron-u, koji iskrca ua otok Amsterdam
i

u moru indijskom dva Engleza
ni

dva Francuza,
ali

koji su zivjeli samotstali

na tome otoku za dosta mjeseca;
i

su ipak vazda

oruzani

jedan prama drugomu;

bili bi

se

ubili

na svrbu,
IX.),

da

jedaii

brod

engleski nije dosao ukrcati ona dva Engleza.
')

Marmont

pise u svojijem

Memoires

(lib.
li

da kad je
sto rekao,

bio
ili

u

Zadru, stavi njeke zemljake kao uhode: je

kogod

uci-

387
s§jn polo^aj
i

-B
njihova
i

ienosti,

i

mjesta

prebivali§ta,

daju

uzrok mrSujama
dogjajima, koji

strankama,

razliCitijem

strastvenijem
ih

se

mnoie u svakomu mjestu, koliko

god ima pod istom vladom.
gjaje,

Zovimo vjeru „v", kulturu „k", zovimo sve dogaSto su bill i sto ce biti, da su nepoznati „x", zoill

vimo vladu
imaju
istom
biti

politiku „p".

To

„x",

biva,

ti

dogagjaji

umno^eni za toliko mjesta koliko ih ima pod vladom, i daju prelijepo jednadzbu (equazione)

algebrajsku: v -|- k
gjaji

=
ili

x

p.

Dakle,
to

koji

ce

biti

doga-

u naprijed,

biva, sto je

neznano

„x"?

Odgovor

je:

X

= -^—
Ajeli
politika

vlada tomu kriva? Ne! jer kako

smo
bila,

rekli,

ona

ih nije u5imla;

ona ih je nasla u narodu,
je vlada

kao neki njegov originale peccatum. Koja
koja se nije
druzila
s

kadgod

onijem,
li,
i

sto

je

nahodila

u

svojijem podanicima?!

A

mo^e

u komu bicu, hoditi
vidimo: svak pise o

naprijed knji^evnost danasnja? Evo
politici,

svak

6ita periodi^ne

no vine politi5ke. Opca mana!
prikazan jedan pop, kao da muti
nevinost

nio protiva vladi franeuskoj. Bl

mu

narod.

Marmoct ga osudi na
te zemljake,

smrt. Poslije se ocito dokaza
ni
trijesko.

toga popa, koji nikad nije nikomu ni drijemo,

Marmont
Jedan

pozove k sebi

da ih upita,

kako su da
i

to

uradili.

odgovori: „Tako, goBpodine! nijesmo mogli nigdje na^i krivca protiva
vladi,

pa smo

izmislili."

Manwont

priJaze,

je

pn u prirodi Ijudskoj
Verne,
fizicni

nasao mnogo strasnijeh pojava moralnijeh

fizicnijeh.

romansijer nasijeh dana, koji me6e Dubrovnik kao mjesto, otkle kre6u

iwki njegovi mastavi poleti,

veli,

da ovaj Marmont „due de
stepen

Raguse"
Ijud-

potvrgjnje neke njegove fizicne pouke, kao n. p. da
skijeh, koje

ima osoba
a

mogu

trpjeti

velik

vrudine,

ne

ozlediti

se

{Campo

di ghiaccio cap. IX): „Fatto ineredibile'
II

se

fosse

possibile
il

dnbitare della yeracita del testimonii!

duca

di

Eagusa, ed

dottor

Jung videro un Turco immergersi in un bagno scaldato a 70° eentigradi." (Stvar nevjerojatna, kad bi bilp mogude gumnjati o istinitosti SYJedokal Yojvoda od Pubrovnika i doktor Junjg vidjese k^koje jedan
Turcin usao

«

knpelj razgrijanu do 70*).

22

a-

338

-e
i

Dokle procita sve no vine, nestaje vremena
vise besposlenu.

Sovjeku naj-

Hoce

li

pak

svestenstvo

pribaviti knji-

Jevnost
biti,

na formu narodnu? Mo^e da se toga dogagja gdjegod po Evropi; kod nas u
i

navniuti klasicizam

Dalmaciji bogme nece!

Strah

me

je,

da se klasicizam ne vrati

opet otkle

je izisao, u manastire,
li

kako u srednja

vremena^).

Moze
gi-

se nadati da ce

knjizevnost

sadasnjijem?-)
•)

papredovati

po

skolama
svrse

Ah

ne! Vidimo da oni, koji

Ne

ja,

nego Viktor Hugo neka sad govori: „Kad danasnje vlade
se

dopustaju udruzenja n koju svrhu korisnu po eijelo dnistvo*, valja jos

da dopuste, da
sto vise

mnogo

liea

udruze da

mole

Boga,

a

u tomu

se

sastoje manastiri. Pita se,

eemu

udi'uzivati se

da

se moli
i

Bog? S toga
je
eijelo

od poloviee Ijudskoga drustva nije bezbozno,
ovi,

jer koji

covjecanstvo solidarno saeinjeno kod Boga. Dakle
zuju da mole Boga, za sto ga mole? Bas za
jona, koji ga ue mole nikad!"
to,

se udru-

sto

ima

toliko

mili-

Staru mitologiju, koja

je bila

jedna

vjera
i

(poganstvo),

erkva
to eini

uzme kao simbol
i

estetski ideja kosmieiiijeh
i

moralnijeh,


se

i

klasicizam; isto kao sto

hrisdanstvo uze kao simbol

izreke proroka
izraelski.

svega svetoga pisma, koje se do slova
pr. onaj Jerusolim, gdje

odnose
svi

na narod

N.

6e

dohoditi

narodi,

da

poklone
je

Bogu Jakobovu, simbolieno ozuaeuje erkvu
lieno izreke svetijeli knjiga
i

vasionsku. I to

velika

razlika, koja dijeli hrisdanstvo od zidovstva; jer prvo

uzimlje
ostalo
i

simbo-

proroka, a zidovstvo

je

danas

zidovstvo, jer to sve uzimlje doslovce (ad litteram).
')

Giordano Bruno u

svojoj komediji

Candelajo

veli

na svrsetku:

„Marfurius
gius",

Graecarum, Latinarum, vulgarium litteranim doctor egre-

pa se igra s tom rijeei egregius: da ueitelj, profesor, doktor moze biti egregius; ali treba da bude Slobodan u svome pou5avanju. Dakle je onda gregius, biva prostak? Ne moze biti ni to,
i

ost.,

jer

ti

danasnji profesori, doktori
i

i

sto

ti

ja znam, nijesu
rece,

bogme
tri
i

gregii
cetiri

biva prostaei: znaju mnogo,
slova.

kako

se

obicno

znaju

Dakle

sto ostajeV

.

.

.

Izmetnite ono g od gregius,
i

nazovimo
poli-

Bvakoga regius, biva oni uee
tika
i

ponasaju se

s

ucenjem,

kako im
od

vlada propisuju. Uei se klasidizam, jerbo vijekovi
spoljasnje

vremena
sta-

reuesanae imaju jos do danas njeko postovanje
rini;
ii»to

prema
skinu

kao sto pristojaost njeka sad cini Zidovim^, da

klo-

;

339
mnazijske nauke, tako zamrze sve jezike
spisatelje klasi^ne italijanske
i

klasiene,-

kao
ih

i

svoje narodue,

da

za

svega svoga zivota nece vise ni da otvore.

Ne

ostaje drugo
sto

za

sad,

nego
i

samo paljetkovati
pabirciti, a
iz

iza onoga,

se

vec

utrgalo
naijecjii,

po narodu
koje

najvise po

dubrova^kom

rana poce zao-

djevati klasicizam

formama
ima
svoje

slovinskijem*).

buk
i

krizu. Klasi6izam

dogmate kao
biva

i

vjera.

Materijalizam,

panteisticki
s

Djemaeki

„Weltgeist",
(il

mijesanje

neogranieenosti
dati
i

(!' infiuito)

ogranieenosti

iinito) ujedno,

ne moze

nego

ro-

inanti6izam koji
rtostima

nema uepokretnijeh

pravila.

U knjizevnosti

u umjet-

sad je sve
vjeri.

odusevljenje (inspirazione personale),

brat prote-

stantizma u
stvu u
sjetio,

Fiehte je rekao, da je Hristos prvi covjek
:

u

Ijud-

ovome smislu
da je u njemu

da

je

on prvi prost covjek, bez kulture, koji se
ed
il

„rinilnito,

iinito",

iieua

ogranieenost
se za to

i

neogranicenost; a posto je to bas „Weltgeist",

damn
istina.

nauka
se

pdmah po svijetu rasprostrla, kano ti poglavita ') Ne ostaje nego oua pametna resistentia
kako spuz u
svoje navade narodne
veli
i

passiva, zatvoriti

doma6e protiva vihorima
Verne,

tugjinbiti

stva. ^,Sve kolovogje stranaka,

ne

mogu uprav

za

dugo ujedinjeni u onoj
poglaviea stranke

slozi,

koja dopusta da se ueini velikijeh stvari

nema nikad nego sumujivu mod u rukama". Strankama se pak mogu ponoviti rijeei sv. Pavla u Galazu: Quod si invicem mordetis et comeditis, videte ne invicem consumamini (ako se
i

uzajmice grizete

glozite, gledajte

da

se uzfxjamno ne istratite) (e. 5).

Zadada nasinaea

bi za sad jos bila, kupiti

po

dubrovaekoj,

po

ovoj

klasienoj zemlji: poslovice, receniee, rijeei za prirodne

nauke, za na-

uka

fizienijeh,

i

slijediti

u tome stope episkopa Vodopida, Luka Zore,
i

Vida Vuleti6a-Vukasovi6a, Antuna Vueeti6a, Vieka Adamovi6a

osta-

posto je dospjelo ono doba, da se lijeh, na polju knjizevnome, moze koristiti na politickom. Dospjelo je ono doba, kad su gra^zjani u bratstvu sakupljeni postavljali zakone sudbene za svoje ponasanje, i za uspjeh zanata i obrtnosti, kako svjedoee stare matrikule sv. Jozipa, koje sam pregledao. Doi matrikule crkve na Bosanci od g. 1400., spjelo je ono doba, kad je kapetan Kristid spasao Dubrovnik od okrutnosti bey-a tuniskoga, kad je kapetan cavtatski Kazilari stitio domo-

yinu od prijetnje sultana od Maroka, jer je bio golem
tana.

prijatelj

toga sulstarijeh,

Da sam

ja kupio sve

price

i

basne

prippvidjene

od

bila bi se

mogla

sastaviti citava sloyinska mitologija. I

ako

su

gtari

340

A moze
slijedi slope

li

Ijubav domovine jos

koga potaknuti, da
strane je ideja rese

otaca? DubrovSana
s

uprav vec nema u Du-

brovniku, a Ijubav domovine
lativna,
Ijubi

druge

kao

sto je n. pr.

i

sloboda. §to se Ijubi, kad