Page |1

USTAVNO PRAVO O PREDMETU, METODAMA I ODNOSU USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI

1.

O POJMU POLITIKE I VLASTI

Prije definiranja politikih institucija, potrebno je definirati pojam politike. U najirem smislu politika je svjesna djelatnost kojom se neka drutvena skupina nastoji usmjeriti da bi se ostvarili njeni odreeni ciljevi; ona podrazumijeva definiranje interesa, definiranje metoda ostvarivanja prihvaenih ciljeva te usklaivanje pojedinanih i posebnih interesa te oblikovanje zajednikih interesa. Unutar svih posebnih politika (obiteljska, crkvena, dravna..) meusobni ljudi oblikuju se i ostvaruju primarno kao odnosi vlasti. Za sve oblike vlasti zajedniko je da netko unutar skupine namee neto nekome i pritom postoje dvije vrste subjekata oni koji nameu i oni kojima se namee. Zato vlast moemo definirati kao mogunost provedbe volje i unato otporu onoga ili onih prema kome je volja upuena. Dva su osnovna razloga zbog kojih odnosi u vlasti u pojedinim drutvenim skupinama nastaju i odravaju se: a) Ovisnost pripadnika skupine kojima se namee volja o onima koji je nameu. Ta ovisnost moe biti fizika i psihika, a moe biti i gospodarska i ideoloka. b) Sama priroda politike jer izbor cilja i usmjeravanje drutvene skupine prijeko potrebno trai usklaivanje svih pojedinanih i posebnih interesa, a to je mogue samo kroz podjelu rada na one koji odluuju i one koji izvravaju odluke. Potrebno je napomenuti da nijedna od posebnih vlasti, a time ujedno i politika, ne raspolae apsolutnom mogunou nametanja volje unato otporu onih kojima se namee. Time ne raspolae ni dravna vlast koja ima monopol legitimnog fizikog nasilja. Kod svake vlasti postoji makar i u malom stupnju odnos uzajamnosti izmeu onih koji nameu i onih kojima se namee. Gdje nema veih elemenata ovisnosti jednih lanova skupine o drugima, odnos uzajamnosti mnogo je izraeniji pa takvu vlast moemo nazvati autoritetom. Autoritet je vlast gdje se odreena posebna politika ostvaruje odnosima meu ljudima unutar kojih pojedinci prihvaaju odluke pojedinaca dobrovoljno, a ne zbog moguih sankcija jer su uvjereni da su one u njihovom interesu. Na jaanje odnosa uzajamnosti utjee prirodna elja svih vlastodraca da im vlast bude djelotvorna. Nijedna vlast ni politika ne moe se dulje vrijeme temeljiti iskljuivo pa ni preteito na sili pa ju stoga vlastodrci nastoje pokazati kao

Page |2 legitimnu. To ponajprije vrijedi za dravnu vlasti i politiku ija se mo u suvremenim demokratskim drutvima i zbiljski i ustavnopravno ponajprije izvodi iz legitimiteta to se stjee izbora i legaliteta. Legalitet je sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se drava samoograniava pravom odreujui unaprijed pravila igre za sve formalne (dravna tijela) i zbiljske (politike stranke i osobe) vlastodrce. Dva su temeljna svojstva svake posebne politike: a) Politika je borba, bitka za vlast i oko vlasti jer vlast omoguuje pojedincima i skupinama kojima pripada da s pomou nje izvlae za sebe gospodarske i druge koristi b) Politika je ujedno i djelatnost kojom se usklaivanjem pojedinanih i posebnih interesa osigurava oblikovanje zajednikog interesa No, unutar iste posebne politike postoji odnos borbe i integracije te se mijenja u vremenu. to su odnosi uzajamnosti izraeniji, to je politika manje vlast, a vie autoritet, to je manje sila, to e biti izraenije njezino drugo svojstvo integracija, to e vie biti odluivanje kompromisom, a ne dominacijom, to e biti demokratskija.

PREDMET USTAVNOG PRAVA

Za odreenje predmeta ustavnog prava relevantan je samo pojam dravne politike. Pritom taj pojam ne shvaamo usko u smislu skupa institucija koje obuhvaaju ustrojstvo i djelovanje dravnih tijela, ve ire: sustav institucija kroz koje se oblikuje i ostvaruje u cjelini i u svim njezinim dijelovima politika vlast u odreenoj dravi. Pojam politike kao dravne i politike i pojam politikih institucija kao institucija dravne politike koji ine predmet ustavnog prava obuhvaa: a) Institucije dravnog ustrojstva (u smislu izbora ili imenovanja nositelja i obnaatelja pojedinih dravnih vlasti, njihova djelokruga, meusobnih odnosa, naina donoenja odluka) b) Institucije djelovanja graana u odnosu na dravnu vlast (kroz ostvarivanje njihovih pravom utvrenih osobnih i kolektivnih sloboda, prava i dunosti) c) Cjelovit sustav institucija (koje u meusobnoj povratnoj sprezi odreuju u prvom redu obiljeja i sadraj svih odluka tijela dravne vlasti bez obzira radi li se o pravnim propisima ili politikim odlukama) Te institucije (odnosno drutvene skupine i pojedinci koji kao politiki subjekti ine temeljni sadraj dravne politike kao stalnog politikog procesa) su: nacija i druge etnike skupine, politike stranke, razliite drutvene skupine koje se okupljaju na temelju gospodarskog interesa te, interesne skupine i vodee politike osobe. Politike institucije koje ine predmet ustavnog prava su svi oni dravni i nedravni politiki subjekti i sloen sustav njihovih povrtanih meusobnih veza kroz koje se kontinuirano oblikuje i stvara dravna politika kao jedina

Page |3 relevantna politika za ustavno pravo jer se njome ostvaruje politika vlast u odreenoj dravi. Dravna politika od ostalih se razlikuje po tome to raspolae monopolom legitimne fizike prisile te po tome to je politika globalnog drutva, a ne politike jedne vie ili manje sloene skupine.

TEMELJNA OBILJEJA ODNOSA PRAVA I POLITIKE

Svako je pravo izraz odreene politike. U tom smislu gotovo svaki pravni propis moemo promatrati kao pravnu transpoziciju odreenog drutvenog interesa s obzirom da se on manje ili vie demokratski odgovarajuim politikim procesom artikulira i integrira u cjelinu politikog sustava odreene drave. Dakle, svaki pravni propis je istodobno, ako se razmatra drutveni aspekt njegova donoenja, vie ili manje i politika odluka. Svaka politika vlast nastoji, da bi bila djelotvorna, ostvariti to iri konsenzus svih pripadnika drutva. Da bi to postigla, mora ostvariti to potpuniji stupanj legitimiteta, a pravni sustav, kao gotovo sinonim njene legalnosti, jedan je od osnovnih sredstava za tu svrhu. Kako propisi ive tek svojom primjenom, bilo bi potrebno empririjskim istraivanjem pratiti njihovu primjenu, a pritom bi pitanje trebalo biti to stvarno jest, a ne samo to bi trebalo biti.

ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI

U ustavnom pravu, pravni propisi redovito sadre politika rjeenja, a ne tehnika kao u nekim drugim pravnim granama. Sam ustav je najvii pravni akt, ali i najznaajniji politiki dokument odreene drave. Kad donosi ustav, ustavotvorac tono zna to eli politiki postii odreenim propisima. Ipak, politika rjeenja ne sadre samo ustavi, ve i svi ostali zakoni i drugi propisi koji ine izvore ustavnog prava. Dakle, ustavno pravo se ne moe odvojiti od politike, ono je politiko pravo. Meutim, ustavno pravo ne moe obuhvatiti svu politiku dinamiku, jer izvan ustavnih struktura djeluju brojni politiki odnosi i institucije; politike stranke, interesne skupine, javno mnijenje, ideoloki sustavi vrijednosti, a upravo te izvanustavne strukture prouavaju politike znanosti.

Page |4 Nadalje, jedno su formalni ustavni propisi, a drugo je stvarnost. Kadikad je ve na prvi pogled oito da formalni propis ne moe odgovarati stvarnom stanju, primjerice, sustav parlamenatrne vlade, ne karakterizira ravnotea parlamenta i izvrnih tijela, kako bi to po ustavu trebalo biti, ve nadmo izvrnih tijela. Upravo zato, ustavno pravo se ne bi smjelo ograniiti na prouavanje politikih institucija i djelovanja mehanizama vlasti iskljuivo kroz pravne propise.

METODE USTAVNOG PRAVA

Tri su klasine metode: normativistika, usporedna i povijesna. a) Normativistika metoda Prouavale su se i analizirale ustavne norme, objaanjavale se namjere ustavotvorca, ispitivalo se jesu li se mogla nai bolja pravniko-tehnika rjeenja, istraivale su se pravne praznine i neloginosti u ustavnim i zakonskim rjeenjima, tumaile ih pomou jezine i logine analize. Na osnovi toga donosili su se zakljuci i razvijale se prethodno ili naknadno razne pravne teorije o svrhovitosti ili o potrebi njihove izmjene ili donoenju novih propisa iz odreenog podruja ustavnog prava. Negativnost metode prije svega to nije vodila dovoljno rauna o stvarnosti, stoga se njezina primjena svodi samo na prvi korak u istraivanju politike institucije. b) Usporedna (komparativna) metoda A. Normativistikom varijantom usporedne metode koristila se klasina znanost o ustavnom pravu prouavajui propise ustavnog prava koji ureuju iste ili sline drutvene odnose u razliitim dravama primjerice o izbornom sustavu, odnosu zakonodavne i izvrne vlasti, o nadzoru ustavnosti zakona B. suvremena znanost ustavnog prava usporednu metodu koristi kako bi usporeivala politike institucije od njihovog zaetka, kao politikih ideja preko pravnih propisa pa do ostvarivanja u politikoj zbilji i to ne odvojeno, ve uvijek povezano u njihovoj ukupnosti politikih sustava. c) Povijesna metoda A. normativistika varijanta pomou nje se prati samo razvojni put i mijenjanje pravnih propisa u odreenoj politikoj instituciji B. suvremena varijanta u svom totalitetu prati i prouava povijesni razvoj odreene politike institucije, od politike ideje, preko pravne formulacije u propisu, pa do politike zbilje. Normativistika varijanta ograniena je na ustavno pravo, dok suvremena varijanta povezuje ustavno pravo i politike znanosti (ba poput usporedne).

Budui da te tri klasine metode vie nisu dostatne, razvile su se: d) Specifine politoloke metode mahom iz sociologije i socijalne psihologije, a prouavaju odnose izvan pravno ureenih politikih institucija,

Page |5 primjerice; rad politikih stranaka, interesnih skupina, oblikovanje javnog mnijenja, stvaranje politikih odluka kroz politiki proces Radi se uglavnom o kvantitativnim i empirijskim metodama: posredno i neposredno promatranje, promatranje i sudjelovanje, eksperimentalna metoda. e) Pomone metode matematike i grafike metode Ustavno pravo kao znanstvena disciplina mora u prvom redu nastojati odgovoriti na pitanje kakav je odnos izmeu onoga to bi prema ustavnim propisima trebalo biti i onoga to stvarno jest, dok politologiju zanima to u politikoj zbilji jest. Navedene metode dokaz su ambivalentnosti ustavnog prava; ono je dakle, istodobno pravna, ali i politoloka znanost, pa e se primjerice znanstvenici ustavnog prava, ponajprije koristiti rezultatima politolokih istraivanja, to je jo jedan dokaz njihove uske povezanosti.

2. USTAVNO PRAVO KAO GRANA PRAVA I NJEGOVI IZVORI

SADRAJ USTAVNOG PRAVA
Postavlja se pitanje koje pravne norme odreuju ustavno pravo kao granu prava. U tom smislu kaemo da ustavno pravo obuhvaa sve pravne norme, bez obzira u kojim se opim aktima nalaze (ustavu, zakonu, podzakonskim opim aktima), a kojima se ureuju politike institucije. Tako odreene norme dijelimo u tri skupine, dvije temeljne i dopunsku; 1. norme kojima se ureuju slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina Ovo je temeljna skupina, jer odraava samu ideju ustavnosti ogranienje drave i njene vlasti vladavinom prava (ono omekavanje koje vlastodrac mora vriti). Ova skupina odreuje okvir cjelokupnog pravnog poretka, te daje i sadrajni temelj drugim granama prava. to se razvoja skupine tie govorimo o tzv. generacijama prava 2. norme kojima se ureuje ustrojstvo dravne vlasti Dakle, rije je o normama kojima se utvruju temeljna naela dravne vlasti, a dalje i: a) koja su to temeljna dravna tijela b) izbor, odnosno postupak imenovanja, a eventualno i odgovornosti svakog od temeljnh dravnih tijela c) djelokrug (nadlenost) temeljnih dravnih tijela d) meusobni vertikalni i horizontalni odnosi temeljnih dravnih tijela - horizontalni odnosi razliitih dravnih tijela na istoj razini obavljanja dravne vlasti

Page |6 vertikalni odnosi dravnih tijela na razliitim teritorijalnim/podrunim razinama obnaanja dravne vlasti u pravilu odnosi sredinjih i lokalnih tijela e) ureuje nain rada i odluivanja, tj. donoenja odluka od strane temeljnih dravnih tijela 3. norme kojima se ureuju odnosi izmeu nedravnih politikih subjekata i drave Ureuje odnose nedravnih politikih subjekata (poput politikih stranaka, interesnih skupina i sl.) i drave. Ipak, te odnose pravo ureuje samo segmentarno jer vei dio tih odnosa zbiljski je izvan pravne regulacije. Unato slaboj pravnoj regulativi, one su od velike vanosti jer se upravo kroz takve subjekte ostvaruje politiki proces oblikovanja i djelovanja dravne vlasti (a to je prepoznao i Ustav RH iz 2000.). -

ODNOS USTAVNOG SUSTAVA

PRAVA

DRUGIH

GRANA

PRAVNOG

Norme ustavnog prava odreuju okvir cjeline pravnog sustava odreene drave i osnovicu njegova sadraja. Velika veina normi ustavnog prava norme su i drugih grana prava. Razlika je u tome to je u ustavnom pravu takva norma i poetna i zavrna jer se u pravilu poblie ne razrauje, dok je ona u nekoj drugoj grani prava osnova i poetna norma iz koje se razradom izvodi i oblikuje niz posebnih normi to je uvjet njezine primjene. a) Kazneno pravo Naelo nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege ujedno je i ustavna norma, no detaljno se ne razrauje kao u kaznenom pravu. b) Upravno pravo Ustav nareuje da akti upravnih organa budu u skladu sa zakonima i podvrgava ih provjeri sudskih tijela. To je ustavna norma, no ujedno i norma upravnog prava u kojem se ona detaljno razrauje, posebno po pitanju sudske provjere akata upravnih organa upravnog spora. c) Meunarodno pravo Odnos meunarodnog i ustavnog prava osebujan je i razliit od odnosa ustavnog prava s drugim granama. Danas predvladava (kako u svijetu, tako i u nas) monistiko shvaanje odnosa meunarodnog i unutarnjeg dravnog prava koje polazi od povezanosti pa i jedinstvenosti ovih pravnih poredaka pri emu primat ima meunarodno pravo. l. 140 Ustava RH: Propisuje neposrednu primjenu meunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni te koji su na snazi. Oni su dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su njima utvreni ili suglasno s opim pravilima meunarodnog prava. Tako ustavno pravo predstavlja formalnu poveznicu izmeu meunarodnog i drugih grana unutarnjeg dravnog prava. Potrebno je

Page |7 spomenuti da od sredine prolog stoljea irenje meunarodne zatite ljudskih prava dovodi i do sadrajne povezanosti ustavnog i meunarodnog prava (tako Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te mehanizam njihove zatite putem odluka Europskog suda za ljudska prava predstavlja izvor ustavnog prava RH). Preteit broj normi ustavnog prava je i prema pravnoj snazi iznad drugih grana prava. Ipak, postoji manji broj normi ustavnog prava koje su samo norme ustavnog prava. To su ponajprije norme iz druge skupine, primjerice one kojima se ureuje nain izbora. U hrvatskom ustavnom pracu to se norme o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, o djelokrugu Sabora, predsjednika Republike i njegovim ovlastima, odnosima Sabora i Vlade te predsjednika Republike i Vlade primjerice odredbe lanka 71. Ustava RH prema kojoj Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na temelju ope i jednakog birakog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

IZVORI USTAVNOG PRAVA

Norme ustavnog prava mogu se nalaziti u raznim pravnim oblicima pravni propisi u kojima se donose pravne norme ustavnog prava nazivaju se izvori ustavnog prava. Cjelinom svojih normi izvori ustavnog prava su: A. pisani ustav U veini (demokratskih) drava temeljni izvor ustavnog prava je pisani ustav, kao najvii pravni akt (kruti ustav) u kojem se nalazi preteit broj normi ustavnog prava Naravno da se norme ustavnog prava ne mogu propisivati iskljuivo u ustavu (neovisno o njegovoj opirnosti), ve uvijek i u odreenoj mjeri i zakonima, pa i podzakonskim opim aktima. to je ustav saetiji, to e se vei broj normi ustavnog prava ureivati zakonima. Hrvatski Ustav po broju lanaka (147) i prema ukupnoj koliini teksta, spada meu krae suvremene demokratske ustave. B. organski zakoni U nekim se dravama (npr. FRA i SPA) temeljne ustavne norme o pravima i slobodama ovjeka i graanina te o ustrojstvu dravne vlasti (dakle, I. & II. skupina) tradicionalno razrauju u zasebnoj vrsti zakona, koji se nazivaju organski zakoni a koji se prema pravnoj snazi nalaze ispod ustava, a iznad zakona. Ta vea pravna snaga organskih zakona izvire iz stroe, kvalificirane veine kojom se oni donose (za razliku od drugih zakona koji se donose natpolovinom veinom nazonih zastupnika) Prema Ustavu RH organski zakoni su: a) zakoni kojima se ureuju nacionalna prava, a koje Hrvatski sabor donosi 2/3 veinom glasova svih zastupnika, te b) zakoni kojima se razrauje Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela, te ustrojstvo lokalne i podrune (regionalne)

Page |8 samouprave, a koje Hrvatski sabor donosi veinom glasova svih zastupnika. C. ustavni zakoni Ustavni zakon u punom smislu rijei je samo onaj koji je kao takav definiran samim Ustavom, te je, osim to nosi naziv ustavni zakon, donesen po postupku predvienom za donoenje i promjenu odredbi samog Ustava RH. Takvi su Ustavni zakoni: Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH Ustavni zakon za provedbu Ustava RH izmjene i dopune navedenih zakona Ustavnim zakonom su izvrene izmjene i dopune Ustava RH 1997., 2000. i 2001. Godine. Pored navedenih koji su Ustavni zakoni u punom smislu, postoji cijeli niz ustavnih zakona koji zapravo predstavljaju organske zakone, a kojima je iz politikih razloga, odnosno vanosti materije koju ureuju dan naziv ustavni zakon. Primjerice: Ustavni zakon o pravima nacionalnh manjina iz 2002. u njemu se ureuju nacionalna prava i razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, to je nedvojbeno prema l. 82. Ustava kategorija organskih zakona. Ovakva falsa nominatio ne mijenja pravnu prirodu zakona, ne ini ih pravno drukijim od onog to oni po Ustavu i po svom sadraju jesu, a Ustavni sud ih ne ocjenjuje po njihovom imenu, nego po njihovoj pravnoj prirodi. D. zakoni U dravama koje ne prihvaaju kategoriju organskih zakona, sve se norme koje se inae odnose na organske zakone (izborni sustav, ustrojstvo dravne vlasti, odnosi sredinjih i podrunih dravnih tijela) razrauju zakonom. Svi su ti zakoni u takvim dravama izvori ustavnog prava. Budui da Ustav RH prihvaa kategoriju organskih zakona i to vrlo iroko, a osim toga previa i kategoriju Ustavnih zakona, ostali se zakoni praktiki ne mogu javiti kao izvori ustavnog prava. E. podzakonski propisi Od podzakonskih propisa izvorima ustavnog prava smatraju se: a) poslovnici temeljnih dravnih tijela. Poslovnicima se razrauju ustavne odredbe o nainu rada, a napose odluivanja dravnih tijela. U RH primjerice: Poslovnik Hrvatskog Sabora, Poslovnik Ustavnog suda RH, Poslovnik Vlade RH. Od podzakonskih opih akata, kao izvori ustavnog prava mogu se pojaviti i b) uredbe opi pravni akt, koji u skladu s Ustavom i zakonom donose izvrna tijela

Page |9 Od dvih vrsta uredbi kao samostalni izvor prava pojavljuju se uredbe iz nude one se donose kada je onemogueno redovito djelovanje tijela dravne vlasti; u ratnom stanju ili uvjetima neposredne ugroenosti dravne neovisnosti, a kojima se ovlauje izvrna vlast da ureuje one odnose koje izvan stanja nude ureuje zakonima predstavniko tijelo. Ako bi se izvrnim tijelima dalo Ustavom da mogu obustavljati primjenu ili ak mijenjati odredbe ustava, tada su takve uredbe samostalni izvor ustavnog prava (one su praktiki ustavni akti) i imaju ustavnopravnu snagu Prema Ustavu RH, Predsjednik donosi uredbe iz nude sa zakonskom snagom za vrijeme trajanja ratnog stanja, u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako Predsjednik temeljem gore navedenog donese uredbu koja pripada sadrajno organskim zakonima te su uredbe tada izvor ustavnog prava. F. ustavni obiaj Pisani izvori ustavnog prava su: ustav, organski zakoni, zakoni, poslovnici i podzakonski opi akti, te zaista obuhvaaju gotovo sve norme ustavnog prava. Upravo su stoga, ustavni obiaj u ustavnom pravu jo vie nego u drugim granama prava minorizirani (iznimka V.B.). U RH se ustavni obiaj moe se razviti u dva sluaja: 1. kad pisani izvori ustavnog prava ne ureuju odreeni politiki odnos ili instituciju 2. kad pisani izvor pol.odnos ili instituciju ne ureuje u dovoljnoj mjeri U oba sluaja dugotrajnim istovrsnim injenjem ili neinjenjem odreenih radnji (longa consuetudo) stvara se svijest o nunosti (opinio necessitatis) takvog ponaanja dravnog tijela ili drugog politikog subjekta. Tako nastaje ustavni obiaj kao nepisana dopuna ustava. U RH primjer devedesetih ministri birani iz reda saborskih zastupnika. Taj je obiaj vrijedio do donoenja Zakona o izborima zastupnika u Sabor RH iz 1992. koji je propisao da zastupnik ne moe istodobno biti predsjednik, potpredsjednik, ministar i drugi lan Vlade RH. Ustavnim obiajem se ne mogu mijenjati norme ureene pisanim izvorom ustavnog prava. Ustavni obiaji mogu samo nadopunjavati pravne praznine. Ustavni obiaji se mogu mijenjati na dva naina: 1. odjednom bilo kojim pisanim izvorom ustavnog prava (od ustava pa do podzakonskog opeg akta) 2. postupno oblikovanjem novog, sadrajno suprotnog ustavnog obiaja

3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVA

POJAM USTAVA; MATERIJALNI I FORMALNI USTAV
Ustav je temeljni pravni izvor ustavnog prava jer se u njemu nalazi preteit broj normi koje sadrajno odreuju ustavno pravo kao granu

P a g e | 10

prava. O pojmu ustava mnogo se raspravljalo i pisalo u sklopu tradicionalne ustavnopravne znanosti tijekom 19. Stoljea u Francuskoj i Njemakoj. Dva su temeljna pristupa pojmu ustava:

P a g e | 11

A)

Ustav u materijalnom smislu

Ustav obuhvaa sve pravne izvore ustavnog prava u dravi, bez obzira je li rije o pisanom ustavu, organskom zakonu, zakonu, podzakonskom opem aktu ili ustavnom obiaju. (u V.B. npr. povelje, paktovi itd.)
Svaka drava ima ustav u materijalnom smislu jer su uvijek, neovisno o pravnom obliku, postojala pravila kojima se ureivalo ustrojstvo dravne vlasti. Osim oblika ureivanja, kroz povijest se uvelike mijenja i sadraj ustava u materijalnom smislu. Sve do graanskih revolucija, sva dravna vlast bila je u rukama monarha, a ta je vlast ujedno bila i nasljedna. Priznavala su se i odreena prava prema stalekoj pripadnosti stanovnika neke drave. Razvojem prirodnopravne kole (15./16.st.) i teorije o drutvenom ugovoru (17.st.) nastoji se ograniiti dravna vlast i to dvostruko: priznavanjem i pravnim oblikovanjem u pisanom propisu koji bi po pravnoj snazi bio iznad svih ostalih pravnih akata te propisivanjem unaprijed prava i dunosti za sva pa i najvia dravna tijela i to takoer u pisano pravnom propisu najvie pravne snage kako bi bio obvezan i za sve subjekte dravne vlasti. B) Ustav u formalnom smislu To je pisani opi pravni akt koji nosi naziv ustav - rije je o jedinstvenom aktu u kojem su skupljene sve temeljne, ali i najvei broj drugih pravnih normi koje ureuju ustavnu materiju. Upravo zato se esto naziva i kodificiranim ustavom, te se, s obzirom na obiljeja normi koje obuhvaa, smatra ne samo pravnim, nego i politikim aktom. Neki teoretiari izjednaavaju ga s krutim ustavom u smislu pisanog opeg pravnog akta koji ima veu pravnu snagu od zakona i ostalih opih pravnih akata u nekoj dravi. Ipak, u povijesti su donoeni i meki ustavi (francuski iz 1830.). Dakle, i meki ustav je ustav u formalnom smislu jer je rije o jedinstvenom opem pravnom aktu koji nosi naziv ustav, a obuhvaa najvei broj normi ustavnog prava, a pritom pitanje pravne snage nije primarno za odreenje pojma ustava.

PISANI I NEPISANI USTAV

Odnos pisani/nepisani, formalni/materijalni ustav, moe se lijepo objasniti na primjeru Velike Britanije. Naime, esto se navodi kako V.B. nema pisani ustav, ime se zapravo eli kazati kako V.B. nema ustav u formalnom smislu, odnosno da nema opi pravni akt koji nosi naziv Ustav. Dakle, u V.B. ne postoji formalni ustav, ali to ne znai da ne postoji pisani ustav (dakako, ustav u materijalnom smislu), odnosno, niz normi kojima se ureuju ustavna pitanja, npr. brojne povelje, pakti, zakoni..

P a g e | 12

A) pisani ustav predstavljaju razliite vrste pravnih akata (od formalnog ustava pa do podzakonskih opih akata) u kojima se nalaze norme ustavnog prava. B) Nepisani ustav je sinonim za sustav ustavnih obiaja to postoje u odreenoj dravi. Naziva se i realni ustav, u smislu to pokazuje zbilju, a ne ono to ustav idealizira.

P a g e | 13

DIOBA USTAVA U FORMALNOM SMISLU PREMA NAINU DONOENJA

Ovaje dioba danas izgubila ustavnopravni smisao zajedno sa normativistikom metodom. Ustave je dijelila na: A. ustavna povelja ili oktroirani ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt vladara kojim on dijeli vlast izmeu sebe i predstavnikog tijela odnosno naroda Takav je, primjerice, Ustav Kraljevine Jugoslavije kojeg je 1931. oktroirao kralj Aleksandar. B. ustavni pakt formalno ustavnopravno dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovu donoenju sudjeluje preko predstavnikog tijela Meutim, ve od poetka 20. st., u europskim parlamentarnim demokracijama s monarhistikim oblikom vladavine (npr. vedska, Norveka, Danska, Belgija, Nizozemska i druge), monarh je zbiljski samo simbolian. C. narodni ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt naroda, u svim dravama s republikanskim oblikom vladavine, a koji se donosi vie ili manje na demokratski nain. Donosi ga i mijenja ili narod neposredno na ustavotvornom referendumu ili to ini predstavniko tijelo naroda.

KRUTI I MEKI USTAV

A) Kruti ustavi ustavi koji se mogu revidirati samo na nain koji se razlikuje od naina donoenja ili mijenjanja zakona Iz toga proizlazi da pravne norme krutog ustava imaju nadzakonsku snagu, odnosno da svi pravni propisi u dravi moraju biti u skladu s normama krutog ustava. B) Meki ustavi ustavi koji se mogu mijenjati na isti nain kao i zakoni, drugim rijeima, svaki zakon moe mijenjati bilo koju normu formalnog mekog ustava Primjerice u Velikoj Britaniji, koja nema ustav u formalnom, ve samo materijalnom smislu, zakon je najvii izvor ustavnog prava te se njime mogu mijenati bilo koje norme ustava u materijalnom smislu, pa u tom smislu kaemo da Velika Britanija ima meko ustavno ureenje. Danas je gotovo svaki formalni ustav ujedno i kruti ustav. Meki ustav je iznimka, gotovo se na prste mogu nabrojati.

RAZLOZI KRUTOSTI USTAVA

Dva su temeljna razloga:

P a g e | 14 1. zahtijev za stvaranjem akta koji bi na jednom mjestu naveo sva temeljna prava, a koji s obzirom na svoju vanost mora biti iznad zakona i svih drugih propisa u dravi 2. drugi razlog proizlazi iz ideje ograniavanja najviih dravnih tijela, a preko njih sustav dravne vlasti u cijelosti te iz ideje usmjeravanja zakonodavca putem (krutog) Ustava Ipak, valja biti realan pa biti svjestan da je krutost ustava samo formalnost, uostalom: ideal: kruti ustav osigurava trajnost i rjee mijenjanje zbilja: npr. francuski ustav iz 1791. mijenjan ve 2 godine kasnije, a ak je sadravao zabranu mijenjanja na 4 godine ako ustav ne odgovara vladajuoj politikoj skupini moe biti: o nasilno sruen (politika revolucija ili dravni udar) o jo jednostavnije moe krenuti u suprotnom smjeru kroz realni ustav, odnosno sustav ustavnih obiaja o moe se mijenjati previenim postupkom kad god i koliko god puta se poeli Ipak, treba istaknuti da krutost ustava ima vrlo vanu pravnu posljedicu: njegovu viu pravnu snagu od zakona, iz ega slijedi zahtjev ustavnosti zakona, ime se iri i jaa vladavina prava i pravno ograniava dravna vlast.

STUPNJEVANJE KRUTOSTI USTAVA

Razlikujemo stupnjeve krutosti ustava:
1. Zabrana svake promjene Najvii teorijski stupanj krutosti ustava bio kad bi ustav sadravao opu zabranu da ga se mijenja, takav ustav bio bi vjean. Ipak, unato zahtjevima kole prirodnog prava, ova je opcija ostala samo u sferi teorije. 2. Privremena zabrana promjene Privremena zabrana promjene. Ustav zabranjuje njegovo mijenjanje u cijelosti, ali samo na odreeno vrijeme. Primjerice; prvi francuski Ustav iz 1791. zabranjivao mijenjanje na 4 godine. 3. Trajna zabrana promjene pojedinih odredbi Sluaj kada ustav trajno zabranjuje mijenjanje, ali samo nekih tono odreenih normi. Uglavnom se odnosi na zabranu ustavom propisanog oblika vladavine. l.141. st. 2. Ustava RH zabranjuje udruivanje RH u saveze koji bi mogli dovesti do obnove jugoslavenske drave ili kakve druge balkanske dravne sveze. to se tie pitanja pravne snage tih zabrana ako se steknu politiki uvjeti, ta zabrana e (bez problema) biti prekrena.

P a g e | 15 4. Ustavna revizija u posebnom postupku Najmanji stupanj krutosti ustava. Ovakav Ustav doputa svoje mijenjanje u cijelosti, ali samo na nain predvien ustavom, a koji se razlikuje od naina mijenjanja zakona. Dakako, fraza nain predvien Ustavom se razlikuje pa se ovaj stupanj moe unutar sebe stupnjevati.

NAIN MIJENJANJA (REVIZIJSKI SUSTAVI) KRUTOG USTAVA

Revizijske sustave dijelimo u dvije velike skupine, ije se razlikovanje vri s obzirom mijenja li se ustav neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda ili o promjenama odluuje predstavniko tijelo. 1. Ustavotvorni referendum Revizija Ustava u ovom sluaju se vri neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda. Razlikujemo; a) apsolutno obvezan ako se za svaku promjenu ustava referendum mora raspisati b) relativno obvezatan ako se raspisuje za mijenjanje samo unaprijed odreenih normi c) fakultativni referendum kod kojeg se referendum moe raspisati za svaku izmjenu ustava, ali ne mora niti za jednu O raspisivanju u pravilu, odluuje predstavniko tijelo. Ovaj tip referenduma propisuju ustavi gotovo svih modernih demokracija, kao i Ustav RH. 2. Promjena odlukom predstavnikog tijela Pri emu predstavniko tijelo moe biti: A. ustavotvorna skuptina posebno predstavniko tijelo koje se bira samo u svrhu donoenja ili izmjene ustava, a nakon obavljene zadae prstaje mu mandat *prikriveni referendum sada birai mogu, poznavajui stavove kandidata za skuptinu, odnosno njihove ustavne prijedloge, u velikoj mjeri posredno utjecati na ustavne izmjene B. redovito zakonodavno tijelo ei sluaj U ovom sluaju o ustavnoj izmjeni odluuje isto tijelo koje donosi i zakone, ali uz razliit postupak. Uglavnom se svodi na oteavanje pa primjerice u najveem broju sluajeva potreban je (katkad) dvotreinski kvorum, a uvijek dvotreinska ili neka druga kvalificirana veina. Neki ustavi propisuju da se redovito predstaviko tijelo rasputa te da konanu odluku donosi novoizabrano predstavniko tijelo ili da se prije konane odluke eka na istek mandata predstavnikog tijela. Dakle, oteavanje moe biti u fazi inicijative, u propisivanju posebne faze naelne odluke te u traenju kvalificiranog kvoruma i kvalificirane veine pri donoenju konane odluke o mijenjanju ustava. U sluaju federacije, mogua je potreba za suglasnou odreenog broja drava lanica federacije (SAD, Njemaka).

P a g e | 16

Tehnike promjene ustava Dvije su osnovne tehnike mijenjanja ustava: A) tehnika ustavnog zakona ustav se mijenja tako da se ukida onaj lanak koji se eli promijeniti i zamijenjuje se novim. Isto je i sa dopunama one se ubacuju u cjelinu. Prikladnija za vei broj izmjena i ee izmjene. Primjerice, Ustav RH 1990. B) tehnika ustavnih amandmana (dodataka, dopuna) sada prvobitni tekst ostaje nepromijenjen, pa se pri svakoj promjeni ili dopuni na isti, temeljni ustavni tekst samo dodaju odredbe u obliku amandmana. Prikladnija kada se ustav samo dopunjuje (npr. SAD)

PROMJENA (REVIZIJA) USTAVA RH

Ustav RH za reviziju koristi sustav redovitog predstavnikog tijela uz fakultativni ustavotvorni referendum. a) Promjena Ustava odlukom Hrvatskog sabora ustavotvornu inicijativu ima 1/5 zastupnika, predsjednik Republike i Vlada RH (l. 142.) nakon to je promjena ustava predloena, slijedi naelno odluivanje Sabora hoe li se pristupiti promjeni ustava ili ne, veinom glasova svih zastupnika u sluaju izglasavanja, oblikovat e se nacrt promjene ustava koji Sabor utvruje veinom glasova svih zastupnika (l. 143.) konanu odluku o promjeni Ustava RH, Sabor e donijeti 2/3 veinom svih zastupnika promjenu e proglasiti Sabor (l. 144. i 145.) Promjena ustava ustavotvornim referendumom o raspisivanju odluuje Sabor (veina glasova, natpolovini kvorum), ali i predsjednik Republike (na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade). o reviziji se odluuje voljom veine biraa, uz uvjet da je referendumu pristupila veina od ukupnog broja biraa ovako donesena odluka je obvezatna

STRUKTURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA USTAVA

Struktura ustava: a) proslov ili preambula na poetku ustava, u tom se dijelu naznauje tko donosi ustav i u ije se ime ustav prihvaa, izlau se povijesni temelji ustava i drave za koju se donosi, navode se temeljna naela koja se u ustavu razrauju, naelno ne sadri nikakve norme, pisan je sveanim stilom, a sadraj je opisan, odnosno deklarativan

P a g e | 17

b) aneksi posebni dodaci na koje se upuuje u normativnom dijelu, ima ih

manji broj ustava c) amandmani dodaci uz osnovni prvobitni tekst, samo u dravama u kojima se ustav mijenja tehnikom ustavnog amandmana d) normativni dio sadrajno obuhvaa sve temeljne norme ustavnog prava; ponajprije obuhvaa odredbe o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a zatim odredbe o dravnom ustrojstvu; esto se na poetku nalaze temeljne odredbe koje se odnose jednako i na slobode i prava ovjeka i graanina i na ustrojstvo vlasti, a njihovim posebnim izdvajanjem istie se njihova vanost za odreeni ustavni poredak; na kraju ustava najee se nalaza prijelazne i zavrne odrebe kojima se ponajprije rjeava sloeno pravno i faktiko pitanje usklaivanja prije donoenja ustava vaeih pravnih normi s njime.

STRUKURA USTAVA

I TEMELJNA OBILJEJA

SADRAJA

HRVATSKOG

Ustav RH donesen 22.prosinca 1990. Vane izmjene 1997., 2000., 2001. U izvornom obliku obuhvaao je 9 dijelova (odjeljaka) sa 142 lanka, a danas obuhvaa 9 odjeljaka sa 147 lanaka. Dijelovi ustava nose naslove: I. Izvorine osnove II. Temeljne odredbe III. Temeljne slobode i prava ovjeka i graanina IV. Ustrojstvo dravne vlasti V. Ustavni sud Republike Hrvatske VI. Mjesna, lokalna i podruna (regionalna) samouprava VII.Meunarodni odnosi VIII. Promjena Ustava IX. Zavrne odredbe Izvorine osnove (proslov ili preambula) u Ustavu RH: e) vie od uobiajenog ustavnog proslova, iako imaju deklaratorni izriaj, one imaju ustavnopravnu vanost kao i svi drugi dijelovi f) uspostava Republike Hrvatske kao nacionalne drave hrvatskog naroda i drave pripadnika autohtonih nacionalnih manjina izvodi se iz tisuljetne nacionalne samobitnosti, te dravnopravne misli i zbilje drave hrvatskog naroda od 7.st. do danas, u slijedu temeljnih povijesnih injenica koje o tome svjedoe g) RH je nacionalna drava hrvatskog naroda i autohtonih nacionalnih manjina (Srbi, esi, Slovaci, Talijani, Madari, idovi, Nijemci, Ukrajinci, Rusini i drugi) kojima se jami ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnog svijeta h) na kraju se navodi cilj donoenja i temeljna obiljeja Ustava kojim se RH oblikuje kako bi se razvijala kao suverena i demokratska drava u kojoj se jame i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava ovjeka i graanina te promie njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje Temeljne odredbe:

P a g e | 18

RH kao jedinstvena, demokratska, socijalna drava, dakle, unitarna, a ne federativna (preventiva za federalizaciju, ali to nije prepreka za oblikovanje sustava iroke i djelotvorne lokalne samouprave) te socijalna drava u smislu da se cjelovit gospodarski sustav slobodnog trinog poduzetnitva treba ostvarivati u ravnotei s naelom socijalne pravde (jedna od najviih vrednota hrvatskog ustavnog poretka) utvruje se naelo narodnog suvereniteta i podrobno odreuje sadraj dravnog suvereniteta RH (l. 1. st. 1. i 2. te l. 2) navoenje najviih vrednota ustavnog poretka (suvremen nain Njemaka i panjolska tk. ih navode) u l. 3.: a) sloboda b) jednakost c) nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova d) mirotvorstvo e) socijalna pravda f) potivanje prava ovjeka g) nepovredivost vlasnitva h) ouvanje prirode i ovjekova okolia i) vladavina prava i demokratski viestranaki sustav naelo diobe vlasti uz ogranienje Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i podrunu samoupravu; po ustavnim izmjenama iz 2000. naelo diobe vlasti ukljuuje i oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti, propisane ustavom i zakonom (l. 4.) to vrijedi i za utvrivanje naela ustavnosti i zakonitosti (l. 5.) te za propisivanje potovanja slobodnog osnivanja i djelovanja politikih stranaka, odreivanjem temeljnog naela po kojem stranke moraju biti ustrojene sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima, kao i propisivanje razloga za njihovo zabranjivanje od Ustavnog suda RH (l. 6.) oruane snage RH tite njezin suverenitet i brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, a obrambeno ustrojstvo drave ureuje se zakonom; oruane snage RH mogu prijei njene granice ili djelovati preko njenih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskog sabora, uz iznimkju vjebi u okviru meunarodnih obrambenih organizacija (l. 7.) granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora (l. 8.) ureenje hrvatskog dravljanstva: hrvatski dravljanin ne moe biti prognan niti mu se moe oduzeti dravljanstvo, a ne moe biti ni izruen drugoj dravi (l. 9.) zatita prava i interesa svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu, a dijelovima hrvatskog naroda u drugim dravama jami osobitu skrb i zatitu (l. 10.) nain i zatita grba, zastave i himne RH, uz naznaku da se poblie ureuju zakonom (l. 11.) u uporabi je hrvatski jezik i latinino pismo, a u pojedinim lokalnim jedinicama, pod uvjetima propisanim zakonom, mogue je uvesti u uporabu i drugi je zik te irilino ili koje drugo pismo (l. 12.) glavni grad RH je Zagreb, a njegovo se ustrojstvo ureuje zakonom (l. 13.)

TEMELJNA OBILJEJA USTAVNOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVA RH OD 18.12.1997.

P a g e | 19 Hrvatski dravni sabor je donio Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava RH 18.12.1997. godine kojim je ukinuo ili promijenio samo one ustavne odredbe (lanak 140., 141. i 142.) koje su bile uvjetovane time to je u trenutku proglaenja Ustava 22.12.1990. godine Hrvatska jo formalno pravno bila u sastavu bive SFRJ. U lanku 140. je bilo propisano da RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odlui drukije. Te su odredbe nakon izlaska RH iz SFRJ izgubile smisao i prestale vaiti. Temeljem tog lanka i sukladno referendumu o samooredenju hrvatskog naroda, Hrvatski dravni sabor je 25.06.1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti, a 08.10.1991. Ustavnu odluku o raskidu svih dravnopravnih sveza RH sa SFRJ. lanci 141. i 142. su takoer ukinuti jer su ispunili svoju zadau. Iz Ustava su promijenjene ili brisane sve odredbe koje su u pravno formalnom, vrijednosnom ili jezinom smislu bile ostaci biveg sustava. Ustav je struno pravno poboljan tako to su pomnije odreeni svi pojmovi za koje se u ustavnoj primjeni pokazalo da pruaju mogunost razliitog tumaenja. Ustavnopravno i ustavno politiki najvanije je dopuna l. 135. Ustava novim stavkom 2. kojim se zabranjuje pokretanje postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi udruivanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog zajednitva, odnosno neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku. Izvorine osnove su dopunjene povijesnim, politikih i pravnim injenicama koje su dovele do uspostave i obrane nezavisne demokratske hrvatske drave, unesen je i Ustav iz 1990. i pobjeda u Domovinskom ratu od 1991-1995. Promijenjen je naziv Sabora RH u Hrvatski dravni sabor (a 2000. godine ponovno u Hrvatski sabor).

USTAVNE PROMJENE OD 9. STUDENOG 2000. GODINE

Nakon izbora iz 1999. godine odlueno je da se slabosti u funkcioniranju politikog sustava otklone ustavnom revizijom (koalicija est stranaka koja je uspostavila prvu koalicijsku Vladu predsjednika Ivice Raana). Nakon predsjednikih izbora, predsjednik Republike Stjepan Mesi je imenovao strunu radnu skupinu koju su inili istaknuti ustavni strunjaci (Veljko Mratovi, Branko Smerdel, Arsen Bai, Jadranko Crni, Nikola Filipovi i Zvonimir Lauc), iji je prijedlog prihvatila saborska komisija. Prijedlog je znaajno izmijenjen, ali je ipak posluio kao temeljni struni okvir ustavnih promjena. Postojale su (i postoje) odreene slabosti i u Ustavu. To je bila pretjerana koncentracija ovlasti predsjednika RH u odnosu na Vladu, to je osiguravao tzv.

P a g e | 20 polupredsjedniki sustav, te doputanje predsjedniku da zadri stranaku funkciju. Ustavnim promjenama u studenom 2000. godine reformiran je sustav ustrojstva vlasti RH. Rezultat je inaica parlamentarnog sustava s neposredno izabranim predsjednikom i detaljnom regulacijom institucija kojima se ustavno razrauje naelo diobe vlasti te nekim elementima skuptinske vlade (racionaliziranog parlamentarizma). Cilj ustavnih promjena bio je uspostaviti sustav odgovorne i djelotvorne izvrne vlasti. Relativno djelotvorno sredstvo za postizanje tog cilja bila je ustavna razrada naela diobe vlasti, koja postavlja prepreke (provjere i ravnotee, checks and balances) svakom nositelju dravnih funkcija koji tezi proirenju svoje vlasti preko dodijeljenih ovlasti. Ponovno je promijenjen naziv Sabora u Hrvatski Sabor. Uvedena je jedinstvena prohibitivna klauzula od 5%, a uvedena je i mogunost narodne inicijative.

USTAVNE PROMJENE OD 28. OUJKA 2001. GODINE

Ustavnim promjenama iz oujka 2001. godine dovren je proces velike ustavne reforme zapoet na proljee 2000. godine. Dvije velike ustavne reforme, ustrojstva vlasti i naputanje dvodomnog sustava, obavljene su naknadnim promjenama u kratkom roku. Promjenama je naputen dvodomni sustav Hrvatskog sabora koji je prestao s djelovanjem stupanjem na snagu ustavnih promjena. Radna skupina predsjednika Republike je predloila ukidanje upanijskog doma, ali da promjene stupe na snagu istekom mandata zastupnika. Obrazloenje Radne skupine za naputanje dvodomnog sustava: 1. glavni razlog za ukidanje upanijskog doma je jaanje poloaja Hrvatskog Dravnog Sabora. Slabljenje uloge predsjednika Republike u donoenju politikih odluka zahtijeva jaanje Vlade i Hrvatskog Dravnog Sabora 2. nije opravdan niti jedan od tradicionalnih teorijskih argumenata u prilog drugog doma u Hrvatskom Dravnom saboru Kao ostali razlozi primjene dvodomnog sustava navode se u teoriji: federalizam kao oblik dravnog ureenja, veliina i broj stanovnika, izraavanje regionalnih posebnosti, te povijesni i tradicionalni razlozi. Hrvatska je mala zemlja s relativno malim brojem stanovnika, tako da otpada razlog veliine, kao temelj dvodomnog sustava. Hrvatska parlamentarna tradicija suprotna je postojanju drugog doma. Nikada u povijesti Hrvatski Sabor nije bio dvodoman.

P a g e | 21 3. uvoenje upanijskog doma je bilo u suprotnosti sa koncepcijom Ustava i stajalitima rasprave o Nacrtu ustava 1990. godine. Ideja o uvoenju dvodomnog sustava prvi put je uvedena od strane Potkomisije za strunu pripremu prijedloga Komisije za ustavna pitanja Sabora 09.12.1990. godine, po zavretku javne rasprave o Nacrtu ustava. To je uinjeno na inzistiranje predsjednika Republike, a nasuprot miljenju veine lanova. Predsjednik Tuman je na ideju doao prilikom neformalnog razgovora s amerikim politiarom Rudijem Perpichem. Prijedlog je na brzinu razraen, unesen u tekst Prijedloga ustava i usvojen. Rezultat je bio slabi drugi dom, nejasnih kompetencija, koji nije potvrdio oekivanja predlagaa. 4. Djelovanje upanijskog doma ne opravdava njegovo ouvanje u sustavu ustrojstva vlasti da nadzire i poboljava kvalitetu zakonodavne djelatnosti Zastupnikog doma. Nakon izbora od 2000. godine zakljueno je da upanijski dom, niti u uvjetima kada oporba u njemu ima veinu, ne moe znaajnije pridonijeti kvaliteti odluivanja Zastupnikog doma, ali ga moe bitno oslabiti u odnosu prema tijelima izvrne vlasti. 5. upanijski dom prestao je postojati istekom mandata u veljai 2001. godine. Ustavnim promjenama obavljeno je i daljnje jezino ienje ustavnog teksta, u cilju preciziranja znaenja brojnih ustavnih odredbi i jasnog razgranienja pojmova kao to su "graanin" i "dravljanin", te preciznog odreivanja smisla niza odredbi o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

1.USTAV I USTAVNA VLADAVINA

Ustav i ustavna vladavina uzajamno su povezani, a ipak razliiti pojmovi. Podrijetlo pojma je u latinskoj rijei constitutio, koja je u rimskom pravu oznaavala znaajnije propise to su ih donosili vladari glede dravnog ustrojstva i ovlasti pojedinih dravnih dunosnika.

DEMOKRATSKI USTAV
Ustav je najvii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak, pa s njime moraju biti usuglaeni svi akti i postupanja javne vlasti i graana. Njegova nadzakonska pravna snaga zasniva se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja, te se razlikuje od postupka donoenja zakona i onda kad isto tijelo donosi oba akta. On je zbog toga politiki, programski, a tek potom i pravni dokument. Bit ozbiljenja ustavne vladavine je da ustav postane pravni dokument, ije krenje je sankcionirano pravom. Ustav i zakoni moraju omoguiti uspostavljanje djelotvorne javne vlasti, ali je istodobno moraju ograniiti kako bi se sprijeile zlouporabe.

P a g e | 22 Bit ustava je u ograniavanju vlasti. Rije "ustav" u hrvatskom jeziku znai branu ili prepreku. Ograniavanje mora biti takve prirode da omogui nuno potreban stupanj djelotvornosti vlasti, ali istodobno sprijei njezina presizanja u zatieno podruje graanskih sloboda i prava. Naziv ustava zasluuje samo demokratski ustav jer je cilj i svrha donoenja ustava uspostavljanje demokratskog ustavnog poretka.

P a g e | 23

USTAVNA VLADAVINA
Ustavna vladavina (constitutional governance) oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je vlast ograniena ustavom i pravom. Ideja ustavne vladavine odraava stari demokratski ideal po kojem se graani ne pokoravaju drugim ljudima, ve zakonima: non sub homine sed sub lege. Ona je obuhvaena i u modernoj teoriji vladavine koja nastoji utvrditi zbiljske putove donoenja politikih odluka i koritenja politikog utjecaja u politikoj zajednici koji prelaze, a esto su skriveni u odredbama i institucijama formalnog ustavnog poretka. Koncept ustavne vladavine konstitucionalizma. utemeljen je na idejama vladavine prava i

VLADAVINA PRAVA (RULE OF LAW)

Pojam oznaava sustav politike vlasti utemeljen na potivanju ustava, zakona i drugih propisa, kako od graanstva (adresata), tako i od nositelja vlasti (adresanata). Svi zakoni, drugi propisi kao i postupci nositelja vlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, odnosno na zakonu utemeljenom propisu. To izraava ustavno naelo ustavnosti i zakonitosti. Vladavina prava zahtijeva i da ustav i zakoni imaju odreen sadraj, tako da slue zatiti ljudskih prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti, u okviru demokratskog politikog sustava. Jedino demokratski ustav moe osigurati ozbiljenje naela vladavine prava. Potivanje i provedba nedemokratskog ustava i zakona kojima se povreuju ljudska prava, suprotno je konceptu vladavine prava. Naelo vladavine prava izraeno je u l. 5. Ustava RH, kao jedno od temeljnih vrednota, te je prije svega usmjereno na: naelo ustavnosti i zakonitosti tenju da pravo bude u slubi zatite ljudskih prava i sloboda Vladavini prava srodan koncept pravne drave, razvijen u njemakoj doktrini 19. stoljea, stavljao je vei naglasak na hijerarhiju i potivanje pravnih propisa, nego na njihov sadraj.

KONSTITUCIONALIZAM
Pojam konstitucionalizma obuhvaa: a) skup politikih teorija kojima je zajedniko to zahtijevaju da javna vlast u obnaanju svojih funkcija mora potivati ogranienja i pravne postupke to ih ureuje ustav i zakon te djelovati u interesu pojedinaca lanova politike zajednice

P a g e | 24 b) sustav ustavnih institucija usmjerenih na ozbiljenje ustavne vladavine, putem ograniavanja i uzajamnog nadzora svih nositelja vlasti u dravi, te ustavnim jamstvima zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda c) zbiljski demokratski politiki sustav koji djeluje u skladu s navedenim naelima i na njima temeljenim institucionalnim rjeenjima; graani imaju ustavno pravo i mogunost na opim izborima mirnim putem smijeniti nositelje vlasti, a to je minimalni uvjet da bi se neka drava mogla odrediti kao demokratska Zakoni su podvrgnuti nadzoru ustavnosti. Krenja ustava od strane najviih nositelja vlasti spreavaju se uzajamnim nadzorom i mogunou djelovanja jednih na druge. Jamstva ljudskih prava poduprta su djelotvornim sustavom pravne zatite i sankcija za njihovo krenje (ubi jus ibi remedium). Dravna tijela izraavaju dravni suverenitet prema drugim dravama i meunarodnim organizacijama, obnaaju odreene funkcije u interesu politike zajednice, na nain predvien ustavom i zakonima, te na temelju mandata steenog od naroda putem izbora. Suverenitet pripada narodu kao ukupnosti svih dravljana (narodni ili puki suverenitet). Svako dravno tijelo ogranieno je u djelovanju pravom: zakonodavno tijelo mora se pridravati ustava, a izvrna i sudbena vlast ustava i zakona.

PROVEDBA USTAVNIH NORMI

Postojanje ustava nuno je za ozbiljenje ustavne vladavine. U veini drava to je pisani ustav, donesen u sveanom obliku, kao najvii akt drave. No, pisani ustav nuno ne dovodi do ustavne vladavine, dok suprotno, ona moe biti utemeljena i na nepisanim pravilima ustavne snage (tako Velika Britanija nema pisani ustav, dok je u mnogim zemljama s pisanim ustavom teko govoriti o ustavnoj vladavini jer je ustav neostvaren ili takav da svojim odredbama kri naela takve vladavine). Donoenjem ustava zapoinje proces njegove provedbe, kojim se rijei zapisane u sveani dokument imaju realizirati u svakodnevnom ivotu. U provedbi ustava sudjeluju dravna tijela, dunosnici i graani svojim tumaenjem (interpretacijom) ustavnih normi u konkretnim ivotnim situacijama. Ustavne se norme tumae i prilagoavaju ivotnim potrebama na svakoj od razini implementacije: a) tijekom razrade u zakonodavstvu b) kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti u cjelini c) kroz postupanje najviih dravnih tijela te lanova i dunosnika zakonodavne i izvrne vlasti te kroz postupanje tijela lokalne samouprave i stabiliziranje njihovih meusobnih odnosa d) u pravorijecima sudbene vlasti u sporovima medu graanima i pravnim osobama te u primjeni kaznenog zakonodavstva

P a g e | 25 e) kroz postupanje upravnih tijela koja donose propise i neposredno odluuju o pravima i obvezama graana f) putem utjecaja meunarodne zajednice, meunarodnopravnih instrumenata zatite ljudskih sloboda i prava g) kroz postupke graana i njihovih udruga, koji dre ustav potenim okvirom zatite svojih sloboda i prava i promicanja svojih interesa u odnosima s drugim graanima i s dravnom vlasti

P a g e | 26

PRIRODNO PRAVO I USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA

Ideja o prirodnom pravu prirodno pravo, kao skupina prava koja se stjee roenjem i koje je nadreno dravnom pravu, budui da proizlazi iz samog prirodnog poretka stvari; temeljem ove teorije graani imaju pravo sruiti vlast koja kri njihova prava; Hugo Grotius je utemeljitelj Teorija drutvenog ugovora smatraju (Thomas Hobbes) kako su ljudi isprva ivjeli u ratu svih protiv svih, a da bi mogli ivjeti u miru uspostavili su dravu, te na nju prenijeli svoja suverena prava Ideje o apsolutnoj vlasti najprisutnije u povijesti; smatraju da vlast mora biti iznad zakona; to predstavlja teorijsko opravdanje diktatura Za razvitak ustavnosti posebno vane teorije koje su smatrale da vjera u moralnost vladara nije dovoljno, te da su nune papirnate prepreke. U tom smislu posebno istiemo: Locke, Montesquieu dioba vlasti izmeu vie njezinih grana.

KAKO JE MOGUE OGRANIITI VLAST

Kad je nekome povjerena vlast tada nadzor postaje problem: previe ogranienja moe vlast uiniti nedjelotvornom i onemoguiti joj obavljanje zadaa zbog kojih je uspostavljena, a odsutnost ogranienja omoguuje nositeljima vlasti da je koriste u svom interesu nasuprot interesa graana i politike zajednice u cijelosti. Neki su pisci smatrali da nije mogue nadzirati vlast. Thomas Hobbes je tvrdio da je jedini nain za uspostavljanje zajednike vlasti da narod svu svoju mo prenese na jednog ovjeka ili skupinu ljudi, koji e djelovati u njegovo ime, a ta se osoba naziva suverenom i kae se da ima suverenu vlast i svatko drugi je njegov podanik. Pridravanje zakona ovisi o volji suverena, a ustavno pravo je vie skup moralnih pravila. Hobbes je govorio o boanskim zakonima kojih bi se vladar morao drati, makar ga na to nitko ne moe prisiliti. Za razvitak ustavnosti su vani oni mislioci koji su razmatrali institucionalne mehanizme kojima bi se prepreke to ih vladarima nameu ustavi mogle uiniti djelotvornim. Meu njima se istiu John Locke i Montesquie. Njihovim su se idejama inspirirali utemeljitelji amerikog Ustava. Sredstvo ograniavanja onih koji imaju vlast je dioba vlasti izmeu zakonodavstva, izvrne vlasti i sudstva. Ako su sve tri objedinjene u jednoj osobi ili tijelu, rezultat je tiranija. Odvajanje vlasti rezultira time to e svaka od njih, u svome interesu, paziti i nastojati sprijeiti zadiranja druge vlasti u njezino podruje. Jedino vlast moe nadzirati i zaustavljati drugu vlast. Dioba vlasti je potrebna za uspostavu ustavne vladavine. Suprotna teorija, tzv. demokratskog jedinstva vlasti, pokazala se neuspjenom i neostvarivom, a najee je koritena da se prikriju odnosi dominacije u politikom sustavu. To su istaknuli francuski revolucionari krajem 18. stoljea u francuskoj Deklaraciji prava

P a g e | 27 iz 1789. godine koja u lanku 16. kae da drutvo gdje nije provedena dioba vlasti i zajamena prava ovjeka nema ustava.

P a g e | 28

RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU OZBILJENJA

Ameriki autor Carl Lowenstein uveo je podjelu ustava glede njihova odnosa prema ustavnoj vladavini. Tako razlikuje:

1. normativni ustav onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine i

doista je ozbiljen u ivotu, te usmjerava demokratski politiki proces u zemlji (ideal tip) 2. nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve ustavne vladavine, eli ga se provesti, ali iz odreenih razloga nije u cijelosti ozbiljen u ivotu 3. semantiki ustav ustav po znaenju rijei, bez obzira na svoje normativne znaajke nije uope primijenjen u ivotu glede bitnih pitanja ustavne vladavine, te slui iskljuivo prikrivanju zbiljskih odnosa i procesa u politikoj vlasti

USTAVNA VLADAVINA I "DOBRA VLADAVINA"

Antiki filozof Aristotel razmatrao je pitanje to je to dobra vladavina. Dananji politiki teoretiari skloniji su govoriti o pristojnoj vladavini (decent governance). Pristojna vlada kontrolira, suzbija i prikriva primitivne nagone u drutvu i postupa sukladno pravilima modernog civiliziranog drutva. Europska komisija je 2001. godine u dokumentu pod naslovom "Bijela knjiga o vladavinskom sustavu (European Governance. A White Paper") formulirala i usvojila naela dobre vladavine: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Otvorenost (transparentnost) vladavinskih institucija zajedno s dravama lanicama, one moraju aktivno raspravljati o onom to EU ini i odlukama koje donosi Sudjelovanje (participacija) kvaliteta, znaaj i djelotvornost politika EU zavisi od sudjelovanja u cijelom politikom procesu - od formuliranja politika do provedbe Odgovornost svaka institucija mora preuzeti odgovornost za ono to ini Djelotvornost politike moraju biti djelotvorne i pravovremene, utemeljene na jasnim ciljevima, procjeni buduih uinaka i ranijim iskustvima razini Usklaenost (koherentnost) politike i djelovanja moraju biti usklaene i lako razumljive Razmjernost (proporcionalnost) ogranienja sloboda i prava ograniavanja slobode koritenja ustavom zajamenim pravima, mora biti propisano ustavom i zakonom i ogranieno na potrebnu mjeru; u sudskoj praksi (jurisprudenciji) meunarodnih sudova i europskih zemalja formulirano je naelo proporcionainosti ili razmjernosti, koje zahtjeva da ogranienja sloboda i prava budu u svakom pojedinom sluaju razmjerna naravi potreba za ogranienjem Supsidijarnost odreuje se kao naelo donoenja politikih odluka na razini najpogodnijoj sa stajalita racionalnosti i

7.

P a g e | 29 djelotvornosti odluivanja; naelo vai za sve federativne sustave, a sadrano je i u Ustavu SAD, gdje se odreuje kako sve ovlasti koje Ustavom nisu povjerene saveznim vlastima, ostaju pridrane dravama lanicama (10. amandman)

P a g e | 30

2. RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETU

PRVI PISANI USTAVI
Prvi pisani ustavi: Ustav SAD-a 1787., francuski Ustav iz 1791., poljski Ustav iz 1791. rezultat su revolucija i izraz su nastojanja da se ideje zbog kojih je podignuta revolucija i promjene koje su postignute, utvrde i uine temeljem novog poretka u politikoj zajednici. Tri mogunosti uspostave ustavnog poretka: 1. sluajnost posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavnost neke zemlje (npr. Velika Britanija) 2. nasilje unutarnji revolucionarni dogaaji, ili vanjski napadaj, kojima je nametnut odreeni ustav (npr. Francuska) 3. ustavni izbor svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija ustavne vladavine (npr. SAD) Prvim pisanim se ustavima nastoji uspostaviti dravno ustrojstvo utemeljeno na shvaanju o uzajamnim pravima i dunostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada. Zbog toga su utemeljeni na naelima koja izraavaju tadanje shvaanje demokracije kao vladavine naroda: narodni suverenitet, jednakost graana pred zakonom, jednaka jamstva i zatita sloboda i prava, dioba vlasti, predstavnitvo kao izvor mandata za obnaanje svih dravnih funkcija, izborno pravo, potivanje lokalnih sloboda, itd. Dokument koji ne vodi rauna o ograniavanju vlasti, makar se nazivao ustavom, u svojoj biti to nije jer povjerava obnaanje vlasti pojedincu ili skupini ljudi bez ogranienja.

ZAPADNE DEMOKRACIJE USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA: PROCES USTAVNOG IZBORA

Ustavni izbor (constitutional choice) je proces kolektivnog odluivanja na najvioj razini putem kojeg graani u politikim zajednicama odluuju o svojim temeljnim politikim opredjeljenjima i o sustavu institucija kojima e upravljati zajednikim poslovima. Kao cilj ustavnog izbora pretpostavlja uspostavljanje demokratske vladavine utemeljene na naelu vladavine prava. Zapadni pisci zakljuuju kako postoje tri mogunosti uspostave ustavnog poretka: sluajnost, nasilje i ustavni izbor. Sluajnost znai posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavni razvitak neke zemlje (Velika Britanija). Nasilje znai unutarnje revolucionarne dogaaje ili vanjski napad, kojima je nametnut odreeni ustav (Francuska).

P a g e | 31 Ustavni izbor znai svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija koji e usmjeravati politiki razvitak u smjeru ustavne vladavine (SAD).

P a g e | 32

USTAV SAD-a
Povijesni redoslijed: a) Nastanak amerikog Ustava iz 1787 13 amerikih kolonija na istonoj obali Sjeverne Amerike izborilo je nezavisnost od Velike Britanije revolucijom za nezavisnost od 1775-1783. godine. Sazvale su II. Kontinentalni kongres koji je 04.07.1776. godine usvojio Deklaraciju nezavisnosti. Deklaracija se temelji na Lockeovu shvaanju prirodnog prava, kao temeljnog prava na pobunu protiv vlasti, te odvajanje od drave koja kri prirodna prava. Autor deklaracije nezavisnosti je Thomas Jefferson. U 27 paragrafa navode se nepravde i krenja sloboda i prava koja je poinio britanski kralj i njegovi ministri. b) Prijelazno razdoblje: Konfederacija Kongres je zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije, usvojen tijekom rata, u studenom 1777. godine, te je zatraena ratifkacija od drava. lanci o konfederaciji stupili su na snagu 1781. godine, kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava. Zajedniko tijelo saveza je Kongres u koji svaka drava alje delegaciju i svaka ima po jedan glas bez obzira na veliinu i broj stanovnika. Delegacije su vezane imperativnim mandatom, odluuju iskljuivo prema naputcima svoje drave.

Kongres bira Odbor drava kojeg ini po 1 zastupnik iz svake drave. Odbor obavlja poslove kad Kongres nije u zasjedanju. O najvanijim pitanjima, Kongres je odluivao 2/3-inskom veinom glasova svih drava. Odluke obvezuju drave, ali ne i njihove graane. I savez i drave imaju pravo istupati u meunarodnim odnosima. lanci o konfederaciji usvojeni su i mogli su se mijenjati samo jednoglasnom odlukom drava lanica. Drave imaju pravo istupiti iz konfederacije.

c) Ustavna konvencija u Philadelphiji Poslije rata voe revolucije, posebice iz industrijski i trgovaki orijentiranih sjevernih drava, smatrali su da bi osnivanjem vre unije, bio omoguen bri gospodarski razvitak i prosperitet. U svibnju 1787. godine ustavna konvencija u Philadlphiji je zasjedala etiri mjeseca, da bi u rujnu usvojila ustavni tekst i poslala ga na potvrdu ustavnim konventima drava lanica konfederacije. Za stupanje Ustava na snagu zahtijevala se potvrda 2/3 drava lanica (9 od 13). Ratifikacija je zavrena u roku 10 mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789. Konvenciju je inilo 55 zastupnika (34 pravnika). Thomas Jefferson i John Adams nisu nazoili konvenciji, a neki su je napustili jer su se protivili koncepciji ustava. Konaan tekst Nacrta potpisalo je 37 sudionika. Najistaknutiji autori, Madison, Hamilton i John Jay, obrazloili su ciljeve i

P a g e | 33 koncepciju Ustava u 87 lanaka objavljenih prvo u novinama, a kasnije u zbirci pod nazivom The Federalist. Dva su pitanja dominirala Konvencijom: nadzora politike vlasti te ureenje odnosa meu dravama. Ustavom je razraena dioba vlasti, sudbeni nadzor nad zakonodavnom i izvrnom vlasti, federalizam i lokalna samouprava.

P a g e | 34 d) Nepovjerenje prema nositeljima (checks and balances) vlasti: provjere i ravnotee

Utemeljitelji su smatrali kako svaka vlast povjerena da bi se unaprijedila javna dobrobit moe biti koritena na pogrean nain ili izravno zloupotrebljena. Smatrali su da ni sebi ne mogu vjerovati kad se radi o odluivanju o svojim interesima nasuprot interesima drugih. U Ustavu je provedena dioba vlasti izmeu zakonodavne (Kongres), izvrne (predsjednik), te sudbene (sudovi, Vrhovni sud SAD). Provedena je i u pojedinim funkcijama vlasti, u kojima sudjeluju razliita tijela koja se nadziru i koe. e) Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam U raspravama na Konvenciji sukobljavali su se federalisti (Virginia Plan), pristae jaanja sredinje vlasti i antifederalisti (New Jersey Plan), koji su se zalagali za uvanje prava drava. Postignut je Veliki kompromis na prijedlog drave Connecticut, iji je rezultat dvodomna struktura zakonodavnog tijela: a) b) Zastupniki dom, u koji graani neposredno biraju zastupnike u svojim izbornim okruzima, pa su vee drave jae zastupljene, Senat u koji zakonodavno tijelo svake drave lanice upuuje po 2 senatora.

Time je nastao klasini ustavni model federativne drave. Pomireni su interesi velikih i malih drava, iako je pitanje odnosa meu dravama dovelo do graanskog rata 1861.-1865. godine.

f) Trajnost ustava Najtrajniji ustav na svijetu je kratak, ima 7 duih lanaka (odjeljaka), te do 27 ustavnih amandmana, koji sadre 85 odredbi ili pravila. To omoguuje prilagodbe drutvenim prilikama, to ini Vrhovni sud SAD svojim tumaenjima pri obavljanju nadzora ustavnosti zakona, pa ga neki zbog toga nazivaju i permanentnom ustavnom konvencijom.

BRITANSKI USTAV
1. Nastanak nepisanog ustava Velika Britanija nema ustav kao jedinstven, sveano donesen dokument nadzakonske pravne snage. U Engleskoj se jo u 12. stoljeu smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje je sam donosio. Ta je vladareva obveza potvrena Velikom poveljom sloboda (Magna Carta Libertatum) iz 1215. godine, koja utvruje vladareve obveze prema baronima, te im priznaje pravo na pobunu ako bi preuzete obveze bile prekrene. 1295. godine sazvan je Ogledni parlament (Model Parliament), u kojem uz plemie i crkvene dostojanstvenike sudjeluju i graani, pa zbog toga ima

P a g e | 35 dvodomnu strukturu: Dom lordova i Donji dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta bila je da se ne mogu uvoditi porezi ili druga davanja bez pristanka obveznika danog preko njihovih predstavnika. U razdoblju revolucionarnih sukoba izmeu Kralja i Parlamenta polovicom 17. stoljea pod Oliverom Cromwellom je uinjen pokuaj donoenja ustava (Instrument of Government), koji nikad nije proveden. 1688. godine revolucionarni ratovi su zavreni restauracijom, koju Britanci nazivaju slavnom revolucijom. Tijekom 18. stoljea uspostavljena je ravnotea izmeu monarhijske vlasti i Parlamenta, nestaje vladarevo pravo zakonodavne sankcije, pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih pomonika ministara, te prvi oblici preuzimanja politike odgovornosti Kabineta i Prvog ministra pred Parlamentom za odluke koje donose u ime vladara. Postupno se uspostavlja i jaa nezavisnost sudbene vlasti. Dio promjena utvren je zakonima koje je donio Parlament, a vei dio oblikovan je kao ustavni obiaji - konvencije ili kroz pravorijeke sudova. Tijekom 19. stoljea postupno je uspostavljen sustav predstavnike vlade, a izvrna vlast (i danas u rukama vladara), prelazi na izabrani i odgovorni Kabinet. Britanija nema pisani ustav u formalnom smislu, ali ima zbiljski ustav koji utvruje sustav vlasti i dravnih tijela, te ureuje odnose izmeu razliitih dravnih vlasti, meusobno i prema obinim graanima. 2. Izvori britanskog ustavnog prava Britanski ustav kao sustav pravila izvodi se iz etiri izvora: 1. 2. 3. 4. zakoni Parlamenta (Statute Law) jurisprudencija sudova parlamentarni obiaji i pravila (Common Law) ustavni obiaji (konvencije) i tumaenja znanstvenih autoriteta na podruju ustavnog prava

Zakonsko pravo (Statute law) obuhvaa akte Parlamenta koji u cijelosti ili djelomino ureuju podruje ustavnog prava. Akti koji utvruju sustav dravnih tijela i njihove meusobne odnose su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Bill of Rights iz 1689. godine, The Act of Settlement iz 1701. godine, Zakon o uniji sa kotskom iz 1706. Zakon o Parlamentu 1911. i 1949., Zakon o privremenom ureenju Sjeverne Irske iz 1972., te Zakon o Europskoj zajednici iz 1972.

Svi su izjednaeni s obinim zakonima. 1995. godine Parlament je donio amandman na Bill of Rights iz 1689. godine kojim je omoguio zastupnicima da, odriui se svoje parlamentarne povlastice, podnose tube protiv medija zbog objavljivanja odreenih informacija. Zakoni koji ureuju odnose dravnih tijela i graana jesu: 1. Bill of Rights iz 1689.

P a g e | 36 2. The Habeas Corpus Act iz 1679. 3. Zakon o javnom redu iz 1936. te 4. Zakon o pravosuu iz 1960. Velika Britanija nema zakon koji sadri popis ustavnih jamstava sloboda i prava graana, iako se godinama raspravlja i zahtijeva njegovo donoenje.

Obiajno pravo (Common Law) ureuje sve manji dio ustavne materije, jer se zamjenjuje zakonima. Neka najvanija naela britanskog ustava ureena su iskljuivo pravnim obiajima (suverenitet Parlamenta, monarha, politika odgovornost ministara, nezavisnost sudbene vlasti, formalni pojam zakona). Pravila o postupanju domova Parlamenta, pravima i dunostima i imunitetu zastupnika smatraju se dijelom Common Law, dok su dijelom obuhvaeni kasnijim zakonima ili sudskim odlukama.

Ustavne konvencije su osobitost britanskog ustavnog prava. Odreuju se kao pravila ponaanja utvrena dugotrajnim postupanjem, pa se smatraju obvezatnim, ali ne uivaju sudsku zatitu ni zatitu dunosnika u domovima Parlamenta iako ih oni mogu uzimati u obzir. To su pravila ije se potivanje temelji na shvaanju o njihovoj obvezatnosti od strane onih na koja se ta pravila i odnose, ali nema sudbene niti druge pravne sankcije. Sankcija za krenje konvencije koja dolazi u obzir je politike prirode.

USTAVNOST U FRANCUSKOJ
Ustavnost u Francuskoj: a) francuski ustavi: Ustav ograniene monarhije 1791., Montagnardski ustav 1793., direktorijalni ustav 1795., Ustav iz 1815., Ustav parlamentarne (orleanske) monarhije 1830., Ustav Tree Republike 1875., De Gaulleov ustav 1958. b) Ustav Pete Republike iz 1958. uklonio dotadanju supremaciju legislative u francuskom parlamentarnom sustavu, kohabitacija (predsjednitvo dri pripadnik druge politike stranke od vlade) c) dva razdoblja ustavnog razvitka Francuske (Maurice Duvergera): 1. razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799., u kojem se ubrzano nastoje pronai i uspostaviti nove institucije koje bi trebale znaiti potpun prekid sa starim reimom 2. razdoblje traenja kompromisa 1799.-1958., u kojem se gradi novi stabilizirani ustavnopravni sustav, konaan kompromis je Ustav iz 1958. koji je uspjeno pomirio zahtjeve za demokratskim nadzorom vlasti s potrebom ouvanja stabilnosti ustavnog poretka

1.USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMA

USTAVNOST U NOVIM DEMOKRACIJAMA
Nakon sloma komunizma dolazi do intenziviranja ustavnih aktivnosti ustavna revolucija.

P a g e | 37 Tri sloena zadatka; 1. prijelaz iz kontrolirane planske u trinu ekonomiju 2. prijelaz iz jednopartijske vladavine u viestranaku demokraciju 3. prijelaz iz sustava arbitrarne i neograniene vlasti prema ustavnoj vladavini i pravnoj dravi Tijekom 1991 97. veina je donijela ustave, svaki ima svoje specifinosti s obzirom na nepostojanje tradicije konstitucionalizma, ali i brojne slinosti, u prvom redu zbog tendencije postsocijalistikih zemalja da oponaaju zapadne demokracije. pa npr. politiko ureenje uglavnom isto prevladavaju parlamentarni sustavi u polupredsjednikoj inaici

TEMELJNA FEDERALISTIKA RJEENJA USTAVA SFRJ IZ 1974. GODINE

Nakon sukoba u vrhu vlasti, razrijeenim na tzv. Brijunskom plenumu 1966. godine, uslijedio je niz ustavnih promjena izvrenih ustavnim amandmanima iz 1967., 1968, i 1971. godine. Federalistiki demokratski pokreti koji su se razvili u Hrvatskoj i Sloveniji, zaustavljeni su represijom tijekom 1972. i kasnijih godina. Rezultat je bio novi Ustav iz 1974. godine, koji je posebnu pozornost posvetio federalnom sustavu. Ustav je odredio socijalistike republike (BiH, HR, SRB, SLO, MAK, CG) i dvije autonomne pokrajine (Vojvodina i Kosovo). Odlueno; savezni ustav se mijenja suglasnou skuptina republika i auto. pokrajina republike imaju pravo na odcjepljenje i samoodreenje svi poslovi koji Ustavom nisu propisani kao savezni, ostaju u nadlenosti republika i autonomnih pokrajina Vijee republika i pokrajina je prvi dom Savezne skuptine, te je najvanije zakonodavno tijelo predsjednitvo je kolegijalni dravni poglavar u koji ulazi po jedan predstavnik svake republike i pokrajine, te predsjednik Centralnog komiteta vladajue partije, Saveza komunista; Predsjednik Predsjednitva bira se na godinu dana, po unaprijed utvrenom redoslijedu republika i pokrajina; Predsjednitvo je kolegijalni zapovjednik oruanih snaga, koje se sastoje od JNA, kao zajednike oruane sile i teritorijalne obrane republika i pokrajina sva kolektivna tijela federacije su bila utemeljena na ravnopravnoj zastupljenosti republika i autonomnih pokrajina Na temelju ustava iz 1974. omogueno je jaanje dravnosti i i izgradnja republikih institucija, pa primjerice, SRH (Socijalistika republika Hrvatska) imala je;

P a g e | 38 Sabor, Izvrno vijee, Vrhovni sud, Ustavni sud Funkciju dravnog poglavara obavlja Predsjednitvo, koje ima osam lanova izabranih od Sabora, a u njegov sastav ulazi i predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Predsjednik Predsjednitva bira se iz reda lanova na jednu godinu. Preko delegacija u saveznim tijelima, on sudjeluje u odluivanju na razini federacije.

USPOSTAVA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ

Tijekom 1989. godine u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, te poinju djelovati zahtijevajui obranu suvereniteta, putanje politikih zatvorenika, uvoenje viestranakog sustava te prijevremene slobodne i demokratske viestranake izbore. Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora donesena je krajem prosinca 1989. godine, uz masovne javne demonstracije i manifestacije. U Europi se lanano rue komunistiki sustavi u nizu zemalja (Rumunjska). Nakon donoenja odluke o uspostavi suverene RH, trebalo je izraditi i usvojiti promjene Ustava, prijedlog izbornog zakonodavstva i niz drugih zakona, npr. zakon o politikom udruivanju i sredstvima javnog priopavanja.

IZBORNI ZAKON OD 15. VELJAE 1990. GODINE

Nakon sastavljanja nacrta, Sabor je hitnim postupkom 15. veljae 1990. usvojio izborni zakon Zakon o izboru odbornika i zastupnika. S obzirom na urnost donoenja, zakon je ocijenjen kao zakon za jednokratnu uporabu, ija je svrha bila omoguiti potene, viestranake izbore. Njegova temeljna rjeenja glede; 1. kandidiranja isticanje kandidata obavljeno je prikupljanjem potpisa graana koji imaju prebivalite na podruju izborne jedinice za koju se kandidat istie; kandidat, osim opeg birakog prava, mora imati prebivalite na podruju politike zajednice za iju se skuptinu natjee 2. zatita izbornog prava osigurana podnoenjem prigovora izbornim povjerenstvima, iji su predsjednici diplomirani pravnici, u pravilu suci; te pravom priziva Vrhovnom sudu RH Osnovan je i Republiki odbor za nadzor izbora pod predsjedanjem predsjednika Ustavnog suda RH, a inilo ga je 7 istaknutih javnih osoba, koje nisu smjele biti lanovima vodstva politikih stranaka akcent stavljen na predizbornu kampanju. 3. utvrivanje izbornih rezultata primjenjen sustav apsolutne veine u malim izbornim jedinicama, s izborima koji se provode u dva kruga: u prvom krugu izabire se kandidat koji je dobio natpolovinu veinu glasova svih biraa koji su glasovali u izobrnoj jedinici, pod uvjetom da

P a g e | 39 broj glasova koji je dobio nije manji od 1/3 biraa upisanih u biraki popis u toj izbornoj jedinici ako niti jedan od kandidata ne dobije takvu veinu, nakon 14 dana odrava se drugi krug izbora, u kojem se natjeu samo oni kandidati koji su u prvom krugu dobili najmanje 7% glasova biraa koji su pristupili izborima u drugom krugu, prema pravilima relativne veine, pobjeuje onaj kandidat koji dobije najvie glasova. Ako bi dva, ili vie kandidata dobili isti broj glasova, izbori se u toj izbornoj jedinici ponavljaju. Prvo izborno zakonodavstvo RH ispunilo je svoju svrhu izbori su proli mirno i u redu, a jednako je tako i prenesena vlast na pobjedniku stranku HDZ. Ipak, izborni zakon je pokazao potrebu za doradom nadzastupljenost pobjednike stranke u odnosu na birako tijelo koje se za nju odluilo.

P a g e | 40

DONOENJE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE OD 22. PROSINCA 1990.

Nakon to je obavljen prijenos vlasti Sabor je ve u srpnju donio amandmane na Ustav SRH iz 1974. Tim je amandmanima; izbaen naziv socijalistika iz naziva republike Hrvatske promijenjen grb i zastava predsjednik predsjednitva postao je predsjednik republike, a lanovi predsjednitva potpredsjednicima Vladi je omogueno poduzimanje mjera u cilju ostvarenja jedinstvenosti pravnog poretka Predsjednik Republike dr. Franjo Tuman je 25. srpnja 1990. podnio Saboru formalnu inicijativu da se pristupi radu na donoenju novog Ustava RH. Sabor je prihvatio inicijativu i dokument pod naslovom Politika i metodologijska polazita te politiko-pravna naela za izradu Ustava Republike Hrvatske, kao temeljni naputak o naelima koja se imaju potivati pri donoenju Ustava. Ta temeljna naela su bila odreena na slijedei nain: 1. Ustav RH mora slijediti pozitivnu hrvatsku dravno-pravnu tradiciju 2. Ustav mora osigurati povratak europskoj, uz oslonac na sjevernoameriku ustavnu tradiciju 3. Ustav treba biti po mjeri obinog ovjeka 4. Ustav treba biti trajnije vrijednosti Komisija za ustavna pitanja Sabora je u srpnju imenovala radnu skupinu strunjaka sa zadaom da pripremi nacrt ustavnog teksta (u sastavu: Vladimir eks, Smiljko Sokol, Krunislav Oluji i tajnik Ljubomir Valkovi), koja je prvi nacrt podnijela Saboru 15.08. (Krki nacrt). U meuvremenu, Predsjednitvo RH je donijelo odluku o osnivanju Ustavotvorne komisije u koju je imenovalo vie od dvjesto lanova razliitih struka i zanimanja te nacionalne i vjerske pripadnosti i politike orijentacije. Na prvoj sjednici prihvatila je prijedlog Predsjednika Republike o osnivanju Urednikog vijea, u iji su sastav uli lanovi vodstava politikih stranaka, istaknuti dravni dunosnici i strunjaci. Ustavotvorna komisija je imenovala svoju radnu skupinu, u sastavu Veljko Mratovi, Nikola Filipovi, Smiijko Sokol i Branko Smerdel, te kao tajnik Darko Beki. S obzirom da je prva radna skupina podnijela prvi nacrt ustavnog teksta, radne skupine su zajedniki nastavile rad. Nakon isteka roka javne rasprave, redakciju Prijedloga Ustava obavila je Redakcijska skupina u sastavu Smiljko Sokol, Zdravko Tomac i Vladimir eks. Franjo Tuman, kao predsjednik Ustavotvorne komisije, izravno je utjecao na neka ustavna rjeenja, a pisac je Izvorinih osnova (preambule ili proslova).

P a g e | 41 Prvi nacrt podnesen je Urednikom vijeu polovicom rujna i putem televizije i novinstva, predstavljen javnosti. U javnoj raspravi podneseni su brojni, esto kontradiktorni prijedlozi i primjedbe od kojih su mnoge uvaene.

P a g e | 42

2. USPOSTAVA SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI RH POLITIKI RAZVITAK TIJEKOM 1991. GODINE

SRBIJA RUI SAVEZNI USTAV U rujnu 1989. Srbija donosi novi Ustav kojim rui autonomiju Kosova i Vojvodine, a u travnju 1991 srpski blok odbija da u Predsjednitvu SFRJ bude izabran hrvatski predstavnik Stipe Mesi za predsjednika Predsjednitva SFRJ na rok od 1 godine. HRVATSKA NUDI MIRAN RASPLET Zbog navedenih kriza odlueno je da Ustav treba prilagoditi prijelaznom razdoblju, pa je u njega unesen l. 140 RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odlui drugaije PRIJEDLOG KONFEDERACIJE Hrvastka zajedno sa Slovenijom nudi preobrazbu federacije u konfederaciju, kao savez suverenih drava, po uzoru na Europsku ekonomsku zajednicu. Nacrt ugovora odbijen od Srbije i Crne Gore, koje su inzistirale na federaciji kao jedinstvenoj dravi. REFERENDUM O SUVERENOSTI I SAMOSTALNOSTI Ugovor o stvaranju konfederacije je odbijen, pa je Sabor 21.02.1991. godine donio Rezoluciju po kojoj se savezni zakoni oglaavaju nevaeim u RH, ako nisu u suglasnosti s Ustavom. Koji su to zakoni utvrditi e Vlada. Istoga dana, Hrvatska se pridruila Sloveniji u zahtjevu da se pone postupak mirnog razdruivanja jugoslavenske federacije. Predsjednik Republike je 25.04.1991. godine, na temelju ovlasti iz lanka 98. Ustava, pozvao graane da se na opem referendumu izjasne o pitanju da li RH moe stupiti u savez suverenih drava s drugim dravama, prema prijedlogu Hrvatske i Slovenije ili da ostane u federativnoj Jugoslaviji, kao jedinstvenoj suverenoj dravi, prema prijedlogu Srbije i Crne Gore. Na referendumu od 19.05.1991. glasovalo je 84.94% biraa, od kojih je 93,94% dalo svoj glas za suverenu i nezavisnu RH.

OBJAVA NEZAVISNOSTI RH 25.06.1991. Temeljem referenduma, Sabor je 25.lipnja 1991. Donio dvije vane odluke: 1. Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne RH 2. Ustavnu odluku RH o suverenosti i samostalnosti

P a g e | 43 Deklaracija o proglaenju suverene i samostalne RH ima pet duih odjeljaka. U prvom se kao temelj za objavu nezavisnosti naznaava povijesna hrvatska dravnopravna tradicija. Drugi izlae razloge zbog kojih se zahtijeva razdruivanje federacije. U treem se naglaavaju jamstva ravnopravnosti i zatite prava svih dravljana RH bez obzira na njihovu vjersku, etniku ili rasnu pripadnost. U petom Hrvatska priznaje jednaka prava suvereniteta svim ostalim republikama bive Jugoslavije te predlae mjere u cilju mirnog razrjeenja meusobnih prava i obveza.

Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH proglaena 25.06.1991. godine glasi: 1. RH se proglaava suverenom i samostalnom dravom 2. RH pokree postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ, te pokree postupak za meunarodno priznanje 3. Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat e se u RH ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage 4. Na podruju RH vae samo oni zakoni koje je donio Sabor RH, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. RH preuzima prava i obveze koja su Ustavom RH i SFRJ bila prenesena na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja uredit e se ustavnim zakonom, 5. Dravne granice RH su meunarodno priznate granice dosadanje SFRJ u dijelu u kojem se odnose na RH te granice izmeu RH i R. Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore u okviru dosadanje SFRJ 6. Prihvaajui naela Parike povelje, RH jami svojim dravljanima nacionalna i druga temeljna prava i slobode ovjeka i graanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najvie vrednote svoga ustavnog i meunarodnog pravnog poretka 7. Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor RH Posredovanjem misije, koju je uputila Komisija EZ za provedbu tih odluka, tzv. Brijunskom deklaracijom 08.07.1991. godine prihvaen je moratorij, odgoda daljnjih postupaka i akata u roku od 3 mjeseca. Hrvatska je odgodu prihvatila nadajui se da e Srbija i Crna Gora pristati na mirno razdruivanje SFRJ. Zapovjednitvo JNA je pokazalo sklonost silom podrati srbijansku politiku. Zbog toga je tijekom roka moratorija jaala ratna agresija na RH. Rat je bio agresija sa ciljem zauzimanja to vie teritorija za novu Veliku Srbiju, protjerivanjem pripadnika hrvatske, maarske i drugih narodnosti s osvojenog teritorija.

ODLUKA SABORA OD 08.10.1991. Istekom roka moratorija Sabor RH je 08.10.1991. na sjednici u Zagrebu usvojio Odluku o raskidanju svih dravnopravnih veza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadanja SFRJ. RH odrie legitimitet i

P a g e | 44 legalitet svim tijelima SFRJ niti priznaje valjanim bilo koji pravni akt tih tijela. RH priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika. Odlukom od 08.10.1991 Sabor je potvrdio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i ostale dokumente od 25.06.1991. godine. Zbog toga se danom stjecanja suverenosti i neovisnosti RH smatra se 25.06.1991. godine.

MEUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE Meunarodno priznanje RH uslijedilo je 15.01.1992. godine temeljem odluke zemalja lanica EZ, koju su slijedile druge drave. U rujnu 1991. godine u Den Haagu poela je s radom Konferencija o Jugoslaviji. Imenovala je Arbitrano povjerenstvo, pod predsjedanjem Roberta Badintera, koje je konstatiralo: 1. da je SFRJ u procesu raspadanja 2. da republike trebaju rijeiti probleme dravne sukcesije koji mogu proizii iz tog procesa, u skladu s naelima i pravilima meunarodnog prava 3. da republike koje ele mogu zajedniki djelovati na stvaranju nove asocijacije, koja bi imala demokratske institucije po njihovu izboru.

Ljudska prava ine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju odreene postupke javne vlasti, bilo da se radi o: 1. suzdravanju od presizanja u zatienu sferu pojedinca kod osobnih i politikih prava i sloboda 2. aktivnom djelovanju na ozbiljenju odreenih jamstava sloboda i prava kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava Ona su veim djelom sadrana u novijim ustavima demokratskih zemalja. Ustavna regulacija nadopunjena je i brojnim meunarodnim dokumentima, a kojima su u drugoj polovici 20. st. uspostavljeni meunarodni standardi prava ovjeka. U RH, kao i u veini drugih europskih zemalja koje primjenjuju monistiko naelo odnosa meunarodnog i unutarnjeg prava, takvi su dokumenti dio unutarnjeg pravnog poretka sa nadzakonskom pravnom snagom.

1. JAMSTVA SLOBODA DEMOKRATSKE DRAVE

PRAVA:

TEMELJ

PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA

Razvoj ljudskih prava najbolje se ilustrira tradicionalnom podjelom na tri narataja sloboda i prava.

PRVI NARATAJ: KLASINA PRAVA OVJEKA I GRAANINA

P a g e | 45 Prava I. generacije uvode ih ve deklaracije s kraja 18. i poetka 19. st. Prije svega to su: osobne slobode i prava (pravo na ivot, zabrana zlostavljanja, zabrana prisilnog rada,..), politike slobode i prava (birako pravo, sloboda tiska, okupljanja, udruivanja, pravo pritube..), pravo vlasnitva. Vezane uz pojavu prvih dokumenata kojima se jame prava i slobode. Magna Charta Libertatum, Bill of Rights, Habeas Corpus Act, Amerika deklaracija nezavisnosti, Francuska deklaracija o pravima ovjeka i graanina Dakle, dominiraju tzv. negativna prava, odn. prava koja su usmjerena na zatitu privatne sfere pojedinca od djelovanja dravnih vlasti.

DRUGI NARATAJ; GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

Prava II. generacije obuhvaaju gospodarska, socijalna, kulturna prava, a pojavljuju se ustavima nakon I. Svjetskog rata (npr. Weimarski ustav Njemake republike 1919.), istiu se; pravo na rad, pravo na dostojnu zaradu, pravo zaposelnih i lanova obitelji na socijalno osiguranje, pravo na trajk,.. Uz negativna, sada se unose i tzv. pozitivna prava, koja znae dunost drave da pojedincima osigura odreenu sigurnost - ta su prava temelj koncepcije intervencijske, socijalne drave koja jami svojim graanima minimum socijalne sigurnosti, a osobito skupinama slabijih i hendikepiranih lanova. Ova jamstva najee ostaju samo deklaracija, ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi pruilo zatitu graaninu koji se na takvo pravo poziva. Ona su uvijek lex imperfecta, nepotpuni pravni propis. Drutveno-ekonomska prava unose se i u ustave graanskih drava nakon II. Svjetskog rata (Italija, Njemaka, panjolska).

TREI NARATAJ; EKOLOKA I DRUGA PRAVA

Prava III. generacije javljaju se poetkom 60tih 20. st., u prvom redu to su pravo na zdrav ivot ovjeka i cijeli sklop ekolokih prava. Pravima treeg narataja smatraju se prava na zatitu ovjekovog prirodnog okolia, prava neroenih i prava drugih ivih bia, osim ovjeka, tj. ivotinja i biljnih vrsta na zatitu od ugroavanja njihova opstanka. Pravo ovjeka na zatitu prvatne sfere obuhvaa i jamstva zatite u sklopu razvijenih raunalnih sustava, pohranjivanja i koritenja informacija. Tome se dodaju nova prava, iji je sadraj dosta neodreen: pravo na mir, na razvitak, na zajedniko nasljee, na humanitarnu pomo i druga - etvrti narataj prava ovjeka.

MEUNARODNI STANDARDI PRAVA OVJEKA

P a g e | 46 Meunarodni dokumenti Ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, u govoru nakon amerikog stupanja u II. svjetski rat (Four Freedoms Adress) naznaio je kao ciljeve naprednog ovjeanstva ostvarenje etiri temeljne slobode, iz kojih se mogu izvesti sve ostale. One ukljuuju dva negativna i dva pozitivna prava: sloboda govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice. Trend ljudskih prava razvija se sredinom prolog stoljea, a usporedno s njim i ideja da zatita ljudskih prava nije iskljuivo unutarnja stvar drave, ve meunardna problematika, a to je izraeno u Povelji Organizacije ujedinjenih naroda iz 1945. Pa tako u poslijeratnom razdoblju nastaje golem corpus juris na tom podruju. Opa deklaracija o ljudskim pravima, 1949. Opa skuptina OUN usvojila je 10.12.1949. godine Opu deklaraciju o ljudskim pravima i taj se dan slavi kao Meunarodni dan prava ovjeka. Na temelju naela Deklaracije, 1966. usvojena (stupili na snagu 1976.) su dva vana dokumenta: 1. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima 2. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima Ovi dokumentu predvidjeli su gradnju sustava zatite temeljnih sloboda i prava (npr. osnovan Odbor za ljudska prava OUN). Postoje jo dva vana dokumenta zatite ljudskih prava, ali nisu obvezatni ugovori meunarodnog prava: Dokumenti iz Kopenhagena (1990.) i Moskve (1991.). Tu su i dokumenti Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi o tzv. humanoj dimenziji te politiki dokumenti beke Konferencije elnika drava i vlada odrane u prosincu 1993. godine i Prve Europske ministarske konferencije o ljudskim pravima, odrane u Beu 1995. godine. Kasnije nastaju i brojne konvencije OUN o pravima ovjeka i temeljnim slobodama, o: - ukidanju rasne diskriminacije - sprjeavanju i kanjavanju genocida - pravima djeteta - politikim pravima ena

ZNAENJE TEMELJNIH MEUNARODNIH DOKUMENATA

Kada je donesena, Opa deklaracija o ljudskim pravima, imala je znaenje sredstva koje je sluilo kako bi unijelo nadu i potakla politiko djelovanje, ali sa stajalita prava i pravnika ona je bila skup idealistikih i utopijskih zahtjeva.

P a g e | 47 Navode se dvije kole; 1. kola realista dominirala u periodu hladnog rata, te je isticala da takvi meunarodni dokumenti o ljudskim pravima imaju samo svrhu politikog pritiska, jo jedno od hladnoratovskih oruja, ali koja ne treba uzimati suvie ozbiljno. 2. kola idealista je pak, borbu za ljudska prava shvaala vrlo ozbiljno, te nastojala mobilizirati javnost, ali se svodilo uglavnom na propovijedi. Nakon gotovo 40tak godina pomak se ostvario, meutim kao Opcijski protokol, a kojeg je prihvatio samo mali broj drava. Oslikan kao; razraeni postupak koji zavrava bacanjem pritubi u smee. Naelo dravnog suvereniteta sprjeavalo je gotovo svaku meunarodnu intervenciju. Danas je ipak drugaije, te su mehanizmi i dalje nesavreni, ali oni postoje: - dunost izvjeivanja posebnih tijela za provedbu konvencija - njihove preporuke vladama drava lanica - posebni izvjestitelji koji prate stanje u pojedinoj zemlji - prituba drave protiv druge drave lanice neke konvecije

EUROPSKE KONVENCIJE
1. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 1950. 2. Europska socijalna povelja, 1961. 3. Europska konvencija o sprjeavanju muenja, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, 1957. 4. Europska okvirna konvencija o zatiti nacionalnh manjina 5. Europska povelja o lokalnoj samoupravi Navedene konvencije obvezuju sve lanice Vijea Europe, organizacije osnovane 1949. sa zadatkom da vodi brigu o napretku ljudskih prava i demokracije. Najvanija je svakako, Europska konvencija o ljudskim pravima koja je nadopunjena s trinaest dopunskh meunarodnih ugovora (protokola), kojima je reformiran sustav zatite zajamenih sloboda i prava. Najvaniji, 11. Protokol stupio je na snagu 1998. godine i time je uspostavljen stalni Europski sud za ljudska prava. Konvencija je stupila na snagu i u RH (1997.) to znai da su je sudovi i druga dravna tijela duna izravno primjenjivati, neovisno o eventualno suprotnim unutarnjim zakonskim odredbama.

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U STRASSBOURGU

P a g e | 48 Europski sud za ljudska prava je stalni sud utemeljen 11. Protokolom od 01.11.1998. Time je zamijenjen raniji dvostupni sustav u kojem je zahtjeve za zatitu prvenstveno razmatrala Komisija za ljudska prava, a tek najozbiljniji sluajevi su dolazili pred Sud, nakon neuspjelog postupka postizanja prijateljskog sporazuma. Sud ine suci imenovani na est godina (uz mogunost ponovnog izbora), iz reda uglednih pravnih strunjaka koji ispunjavaju uvjete za suce i visokog moralnog ugleda ili ugledni pravni strunjaci. Broj sudaca jednak je broju drava lanica Vijeca Europe (45). Nadlenost Suda obuhvaa sve predmete tumaenja i primjene Konvencije, ukljuujui pojedinane zahtjeve, meudravne pritube i savjetodavna miljenja na zahtjev Vijea ministara. Sud djeluje putem odbora od tri suca, vijea od sedam sudaca, te u velikom vijeu od sedamnaest sudaca. Pojedinac, dravljanin ili stranac, koji boravi u nekoj od drava lanica Vijea Europe ili pravna osoba, te nevladina udruga ili skupina pojedinca, nakon to je iscrpio sva domaa pravna sredstva, moe podnijeti individualan zahtjev za zatitu Konvencijom (i dodatnim protokolima) zatienih prava, Europskom sudu za ljudska prava. Pojedinac ima izravan pristup pred Sudom. Ako zahtjev ocjeni doputenim, Sud e najprije zahtijevati izjanjenje vlade drave protiv koje je zahtjev podnesen i nastojati postii nagodbu medu strankama, prijateljsku nagodbu (friendly settlement). Ali ako pitanje ne bude rijeeno, Europski sud za ljudska prava nastavlja postupak pred nadlenim vijeem. Na strani alitelja moe sudjelovati pravni zastupnik i nevladina organizacija. Ako Sud utvrdi da postoji povreda Konvencije i dodatnih protokola, odluuje o pravednoj naknadi povrijeenoj stranci. Odluke suda su obvezatne i o njihovoj provedbi vodi rauna Vijee ministara vanjskih poslova Vijea Europe. Odredbe Ustava RH su sukladne s jamstvima sadranim u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.

2. LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE U HRVATSKOM USTAVU

STRUKTURA USTAVNOG TEKSTA
Ustav RH naglaava vanost ustavnih jamstava prava i sloboda (ak 1/3 ustavnog teksta, 55 od 147 lanaka)). Popis jamstava podijeljen je u tri odjeljka: 1. zajednike odredbe 2. osobne i politike slobode i prava 3. gospodarska, socijalna i kulturna prava Zakoni kojima se navedena podruja razrauju spadaju u organske zakone i donose se kvalificiranom veinom.

P a g e | 49

1. Zajednike odredbe o slobodama i pravima

NAJVIE VREDNOTE USTAVNOG PORETKA l. 3. ZABRANA DISKRIMINACIJE U KORITENJU PRAVIMA I SLOBODAMA NACIONALNA PRAVA I ZATITA NACIONALNIH MANJINA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA GRANICE KORITENJA SLOBODAMA I PRAVIMA OGRANIENJA SLOBODE I PRAVA U SITRUACIJAMA NUDE USTAV RH I STANJA NUDE OSOBNA ODGOVORNOST ZA POVREDE SLOBODA I PRAVA PRAVO ALBE I KONTROLA ZAKONITOSTI

Najvie vrednote ustavnog poretka

Najvie vrednote ustavnog poretka, l.3. (l.3.je temelj ostalih ustavnih odredaba) navodi: 1. slobodu, kao temeljno pravo pojedinca u demokratskom politikom poretku 2. jednakost, kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu zatite njihovih sloboda i prava 3. nacionalnu ravnopravnost, kao temelj demokratske nacionalne drave koja ne diskriminira, nego titi nacionalne manjine 4. ravnopravnost spolova, kao ideal demokratskog poretka 5. mirotvorstvo, kao tradicionalnu orijentaciju RH, koja ne iskljuuje pravo na obranu od agresije ili sudjelovanje u meunarodnim akcijama uspostavljanja i ouvanja mira 6. socijalnu pravdu, kao temeljni ideal socijalne drave, koja osigurava odreene uvjete ivota svim svojim graanima, bez obzira na njihov socijalni poloaj 7. potivanje prava ovjeka, kao osnovicu djelovanja dravnih i drugih tijela, ali i odnosa medu pojedincima u dravi 8. nepovredivost vlasnitva, kao temeljnog prava koje ini osnovicu poduzetnike slobode i trinog gospodarstva 9. ouvanje prirode i ovjekova okolia, kao jedno od kljunih pitanja odrivog razvoja u suvremenom svijetu 10. vladavinu prava, kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno naelo odnosa izmeu vlasti i onih kojima ona vlada 11. demokratski viestranaki poredak, kao jamstvo slobode i realizacije temeljnih ustavnih naela

zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama

Ustav zabranjuje diskriminaciju ljudskih bia po bilo kojem temelju i precizira da svatko u RH ima prava i slobode neovisno o rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama.

P a g e | 50 Jamstvo jednakosti pred zakonom nego titi sve ljude na podruju RH. Svi su pred zakonom jednaki. Graani i stranci imaju jednaka prava pred sudovima i drugim dravnim i inim tijelima. Prava djece i maloljetnika razlikuju od prava punoljetnih osoba, a politika prava stranaca od prava dravljana (graana). ene nisu dune sluiti vojni rok u miru, te idu u mirovinu ranije nego mukarci, itd. Ipak, svi imaju pravo jednakosti pred zakonom i nitko ne moe biti doveden u slabiji poloaj glede koritenja ustavom zajamenim pravima ni po kojem temelju.

nacionalna prava i zatita nacionalnih manjina

Ustav definira sam pojam nacionalne manjine: Nacionalna manjina je skupina hrvatskih dravljana iji su pripadnici tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH, a njeni lanovi imaju etnika, jezina, kulturna obiljeja razliita od drugih graana, i vodi ih elja da ista sauvaju. Svaki se dravljanin moe izjasniti da je pripadnik neke nacionalne manjine. 1) ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti - ustav istie kako jami ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, to ukljuuje i ope birako pravo, te pravo biranja predstavnika u Hrvatskom saboru - a kako se njihova prava ureuju ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donoenje organskih zakona, a veinom potrebnom za mijenjanje Ustava, pri emu 2/3 potrebna veina daje zakonodavstvu o nacionalnim pravima jau snagu nego ostalim organskim zakonima. Dakle, oni se nalaze izmeu Ustava i ostalih organskih zakona. Pripadnicima manjina jami se; 1. sloboda izraavanja narodne pripadnosti 2. slobodno sluenje svojim jezikom i pismom 3. kulturna autonomija Dakako, uz nacionalne manjine se (logino) vee i odredba o zabrani svakog oblika diskriminacije.

2) Ustavni zakon o pravima manjina 1991. Podrobno je uredio sljedea pitanja: a) kulturnu autonomiju i zajednika kulturna prava manjinskih zajednica na temelju punog potivanja naela nediskriminacije, pravo zatite od svake djelatnosti koja moe ili bi mogla ugroziti njihov opstanak, pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno koritenje jezika i pisma te obrazovanje, zatita ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, uivanje politikih i ekonomskih sloboda, pristup medijima, te openito prava na podruju kulture i obrazovanja Ta se naela moraju primjenjivati na sve pripadnike nacionalnih ili etnikih manjina i na pripadnike hrvatskog naroda u opinama gdje su oni u manjini.

P a g e | 51 b) sudjelovanje zastupnika manjina u predstavnikim i drugim tijelima vlasti i lokalne samouprave (razmjerno udjelu u broju stanovnitva) dodue, neprovedivo zbog ratnog stanja Ustavni zakon je mijenjan 1999. i 2000. godine. 2002. godine zamijenjen je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. 3) Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. RH se obvezuje na potivanje i zatitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i sloboda ovjeka i graanina, vladavine prava i svih ostalih najviih vrednota svog ustavnog i meunarodnoga pravnog poretka, svim svojim dravljanima. Sukladno tome, sva jamstva sadrana u meunarodnim dokumentima za zatitu ljudskih i manjinskih prava imaju se primijeniti na zatitu nacionalnih manjina u RH. RH priznaje i titi i sva ostala prava predviena u meunarodnim dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi, boji koe, jeziku, vjeroispovijesti, politikom i drugom uvjerenju, nacionalnom i drutvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasnitvu, statusu naslijeenom roenjem ili po nekoj drugoj osnovi. Posebno su ureena prava pojedinih nacionalnih manjina, ugovorima s Italijom (1997.), Maarskom (1995.) te Srbijom i Crnom Gorom (2004.). Zajamena prava manjina prava nacionalnih manjina zatiena Ustavnim zakonom i drugim zakonima su: 1. sluenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u slubenoj uporabi 2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se slue 3. uporabu svojih znamenja i simbola 4. kulturna autonomija odravanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te ouvanja i zatite svojih kulturnih dobara i tradicije 5. pravo na oitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere 6. pristup sredstvima javnog priopavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopavanja (primanje i irenje informacija) na jeziku i pismu kojim se slue 7. samoorganiziranje i udruivanje radi ostvarivanja zajednikih interesa 8. zastupljenost u predstavnikim tijelima na dravnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima 9. sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijea i predstavnika nacionalnih manjina 10. zatitu od svake djelatnosti koja ugroava ili moe ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda Zakon o sustavu dravne uprave propisuje da se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava zastupljenost u ministarstvima i dravnim upravnim organizacijama, vodei rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu RH, a u uredima dravne uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave vodei rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu upanije.

P a g e | 52 Vlada RH nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima dravne uprave. Politike institucije nacionalnih manjina Osim slobodnog osnivanja kulturnih i obrazovnih organizacija, uspostavljene su posebne politike institucije sa ciljem osiguravanja sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom i politikom ivotu RH: Savjet za nacionalne manjine i vijea nacionalnih manjina u jedinicama samouprave. lanove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, na prijedlog vijea nacionalnih manjina (7 lanova) odnosno manjinskih udruga i vjerskih zajednica (5 lanova), a lanovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Savjet ima nadzornu, inicijativnu i odluujuu ulogu. Savjet nadzire ostvarivanje prava nacionalnih manjina, podnosi prijedloge dravnim tijelima, te rasporeuje proraunska sredstva za nacionalne manjine. Vijea nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje pripadnici pojedine nacionalne manjine imaju udio u stanovnitvu vei od 1.5%, odnosno jedinicama lokalne samouprave gdje ivi vie od 200 pripadnika, te u jedinicama regionalne samouprave gdje ivi vise od 500 pripadnika pojedine manjine. U opini takvo vijee ima 10 lanova, u gradu 15, a u upaniji 25. Vijee ima predsjednika, kojeg biraju lanovi iz svojih redova. Vijea nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeivanje poloaja nacionalne manjine u dravi ili na nekom njenom podruju, biti obavijeteni o svakom pitanju o kome e raspravljati radna tijela predstavnikog tijela jedinice samouprave, a tie se poloaja nacionalne manjine, davati miljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.

Ravnopravnost spolova
Pitanja diskriminacije ena u koritenju pravima kao to su jednakost s mukarcima otvorena su kasnije, a njihova realizacija ostaje problem u suvremenom svijetu. Generalna skuptina OUN usvojila je 1979. godine Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena, koja je stupila na snagu 1981. godine. Socijalistiki pokreti stavljali su naglasak na ravnopravnost spolova, no praksa je od toga odstupala. U Hrvatskoj i SFRJ ene su sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljea obavljale visoke politike dunosti (Savka Dabevi-Kuar, Milka Planinc i druge), to je stvaralo privid ravnopravnosti spolova, dok se diskriminacija odravala u temeljnim socijalnim zajednicama i na radnim mjestima, posebno u ruralnim sredinama s jakom patrijarhalnom tradicijom.

P a g e | 53 Prilikom rada na Ustavu RH smatralo se da je naelo ravnopravnosti spolova ukljueno u ustavna naela o jednakosti pred zakonom i zabrani diskriminacije i zbog toga nije posebno naglaeno u Ustavu iz 1990. godine. Naelo ravnopravnosti spolova ukljueno je u popis temeljnih vrednota ustavnog poretka RH ustavnim promjenama iz 2000. godine. Zakon o ravnopravnosti spolova razrauje to temeljno ustavno naelo i nalae poduzimanje mjera za eliminaciju postojee diskriminacije ena u hrvatskom drutvu. Zakon odreuje kako ravnopravnost spolova znai da su ene i mukarci jednako prisutni u svim podrujima javnog i privatnog ivota, da imaju jednak status, jednake mogunosti za ostvarivanje svih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Zabranjuje se diskriminacija na temelju branog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije. Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom. Izravna diskriminacija postoji ako se prema osobi postupa ili bi se moglo postupati nepovoljnije u jednakim ili slinim okolnostima u odnosu na osobu suprotnoga spola. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa u jednakim ili slinim okolnostima stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji poloaj u odnosu na osobu suprotnog spola. Diskriminacijom se ne smatraju pravne norme, kriterij ili praksa koji su nuni, odnosno mogu biti opravdani objektivnim injenicama koje su neovisne o spolu. Pojam spolnog uznemiravanja (sexual harrasment), kao oblika diskriminacije po spolu odreuje se kao svako neeljeno ponaanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, poniavajue ili uvredljivo okruenje. Zakon odreuje posebne mjere za otklanjanje postojeih nejednakosti spolova koje se uvode privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti ena i mukaraca i ne smatraju se diskriminacijom. Politike stranke koje su upisane u registar politikih stranaka usvajaju svake etiri godine plan djelovanja o pitanju uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca i odreuju metode za promicanje uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca u tijelima stranke, na popisima kandidata za izbore u Hrvatski sabor i tijelima jedinica lokalne podrune (regionalne) samouprave. Zakonom je uspostavljen Ured Vlade RH za ravnopravnost spolova, te institucija pravobranitelja/pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Pravobranitelj je oblik izvansudske zatite posebnih sloboda i prava, specijalni ombudsman, koji djeluje pored Pukog pravobranitelja, uspostavljenog Ustavom. Zakon odreuje da pravobranitelj/ica razmatra sluajeve krenja naela ravnopravnosti spolova, sluajeva diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su poinila tijela dravne uprave, jedinice tijela lokalne i podrune (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizike osobe. Svatko se moe obratiti pravobranitelju/ici zbog povreda odredbi Zakona bez obzira da li je neposredno osteen, osim ako se osteena strana tome izrijekom

P a g e | 54 protivi. U obavljanju poslova iz svoga djelokruga pravobranitelj/ica je ovlaten/a upozoravati, predlagati i davati preporuke.

Granice koritenja slobodama i pravima

Kad se pojedinci ili skupine ljudi koriste svojim zajamenim pravima, njihovo djelovanje ima svoje granice. Granice treba urediti i zbog toga to pojedina prava proturjee meusobno i zbog toga to se prava pojedinca ne smiju zloupotrebljavati na tetu drugih niti na nain kojim bi razorno djelovala na pojedinca. U biti, svako pravno ureivanje znai suavanje apstraktno zamiljene apsolutne slobode pojedinca. To je nuno jer pravom se ne ureuje pravo samo jednog pojedinca, ve interesi cijele drutve/politike zajednice, pa upravo zato moraju biti i ograniena. Kriteriji ograniavanja po Ustavu RH Ustav RH propisuje sluajeve u kojima se mogu ograniiti ustavna prava i slobode: 1) zatita sloboda i prava drugih ljudi 2) zatita pravnog poretka 3) zatita javnog morala 4) zatita zdravlja Dodatni kriteriji za zakonsko ograniavanje poduzetnike slobode i vlasnikih prava: 5) zatita interesa i sigurnosti RH 6) zatita prirode i okolia 7) zatita zdravlja ljudi

Ogranienja slobode i prava u sitruacijama nude

Pravo dravne nude i izvanredne mjere

Odreene dravne situacije mogu zahtijevati iznimna ogranienja ustavom zajamenih sloboda i prava. Nunost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, terorizam ili neredi, velike prirodne katastrofe, potresi i poplave, onemoguuju graanima koritenje slobodama i pravima i nalau poduzimanje akcija u cilju suprotstavljanja opasnostima i ouvanja politike zajednice. U takvim prilikama dijelovi ustava nadomjetaju se odredbama o pravu nude, po starom rimskom naelu po kojem u pogibelji najvii zakon mora biti spas domovine (Salus rei publicae suprema lex esto). Suspendiraju se jamstva sloboda i prava, te mijenja nain donoenja politikih odluka u dravi povjeravanjem

P a g e | 55 vanih ovlasti izvrnoj vlasti, a sve se to ini neodreeno vrijeme, dok pogibelj ne bude uklonjena. Poduzimanje izvanrednih mjera se opravdava akcijom u cilju ouvanja demokracije i jaanja zatite ljudskih prava. Zrele demokracije, ustav krize i antiteroristiko zakonodavstvo Suvremeni ustavi nastoje predvidjeti posebne okolnosti i rat, ali i osigurati vraanje sustava na normalno djelovanje kad opasnosti prou. U SAD Ustav predvia samo iznimnu mogunost ukidanja povlastice habeas corpus kad to u sluaju pobune ili napada zahtijeva javna sigurnost. U Velikoj Britaniji su iznimna stanja i ovlasti ureena zakonima. Francuska je tijekom pobuna u gradovima u studenom 2005. godine uvela izvanredno stanje na temelju starog zakona iz 1955. godine. Njemaka i Italija uvele su stroge antiteroristike zakone nakon teroristikih akata prokomunistikih grupacija 70-ih godina 20. stoljea. Ustavi drugih europskih zemalja sadre odredbe o stanjima nude. Velike demokracije nisu sklone su proglaavanju izvanrednih mjera. Svaka demokratska zemlja uz normalni ustav, u priuvi dri ustav krize, koji joj treba omoguiti preivljavanje i ouvanje demokracije i u najteim prilikama. Pitanje ouvanja demokratskih sloboda zaotreno je u uvjetima "rata protiv terorizma" i donoenjem antiteroristikog zakonodavstva u svim demokratskim zemljama, nakon teroristikog napada na New York i Washington 11.09.2001. godine te napada na Madrid 2004., London i niz gradova tijekom 2005. godine. Zakonodavstvo doputa izuzetne mjere kao nadzor komuniciranja, praenje, preventivno uhienje, pretjerano duge rokove policijskog zadravanja bez podizanja optunice i omoguavanja koritenja meunarodno i ustavno zajamenim pravima. U Velikoj Britaniji je antiteroristikim zakonom uvedena institucija nalog o nadzoru, koji izdaje policija, a kojom se moe zabraniti pojedincu pristup Internetu ili telefonu i naputanje vlastitog doma, a doputeno je dranje sumnjive osobe u pritvoru bez podizanja optunice tijekom 28 dana. Takav administrativni nalog uveden je 1998. godine, kao mjera sprjeavanja "antisocijalnog ponaanja", te se primjenjuje protiv nogometnih navijaa.

Ustav RH i stanja nude

Meunarodni instrumenti i Europska konvencija o pravima ovjeka priznaju mogunost derogacije odreenih jamstava sloboda i prava u izvanrednim prilikama, uz zahtjev izvjeivanja drugih lanica konvencije o razlozima i predvidivom trajanju derogacije. Kad su mjere primjerene opasnosti i usmjerene na njezino uklanjanje, one predstavljaju normalni zatitni mehanizam demokracije, iako ograniavaju ljudska prava i slobode. Mjere moraju biti razmjerne naravi pogibelji, da ne ugroavaju temeljne standarde ljudskih prava i da budu primjenjivane samo dok traje opasnost.

P a g e | 56 Sve situacije pogibelji po dravu ili njezine dijelove nemogue je predvidjeti i nabrojiti u ustavu, niti u zakonskim aktima. Ustav doputa ograniavanje ustavnih prava (lanak 17.) i donoenje uredbi sa zakonskom snagom (lanak 100.). Ograniavanje ustavnih prava po lanku 17. Ustava Slobode i prava zajamena Ustavom mogu ograniiti u situacijama: 1. 2. Ratno stanje nastaje onog trenutka kada predsjednik Republike na temelju odluke Hrvatskog sabora donese akt o objavi ratnog stanja Neposredna ugroenost neovisnosti i jedinstvenosti Republike ratnog stanja formalno nema, ali moe postojati prijetnja ratom ili situacija gdje se on vodi, iako nije formalno objavljen; nakon 1. svjetskog rata, veina ratova nisu nikada objavljeni (niti rat koji je voden protiv RH 1991. godine nije bio formalno objavljen) Velike prirodne nepogode o ogranienjima sloboda i prava odluuje Hrvatski sabor dvotreinskom veinom svih zastupnika; u sluaju da se ne moe sastati, odluku je ovlaten donijeti predsjednik Republike

3.

Ustav utvruje kriterije kojih se moraju pridravati Sabor ili predsjednik, kad odluuju o ogranienjima te prirode. Opseg ogranienja mora biti primjeren prirodi pogibelji (naelo razmjernosti ili proporcionalnosti). Posljedica ne smije biti nejednakost graana s obzirom na rasu, boju koe, spol, jezik, vjeru, te nacionalno ili socijalno podrijetlo. Neka se temeljna prava ne mogu ograniiti niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak drave. To su: 1. 2. 3. 4. pravo na ivot zabrana muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja odredbe o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni sloboda misli, savjesti i vjeroispovijedi

Uredbe sa zakonskom snagom (iz nude) po lanku 100. Ustava Odreene mjere koje zahtijeva situacija nude mogu se poduzimati i bez ograniavanja ustavnih prava, predsjednikim uredbama sa zakonskom snagom, koje se u teoriji nazivaju uredbama iz nude. iroka ovlatenja koja je Predsjednik imao po Ustavu iz 1990. godine (lanak 101.), a koja su koritena tijekom Domovinskog rata 1991-95., bitno su ograniena ustavnim promjenama iz 2000. godine. Tako sadanji lanak 100. Ustava razlikuje situacije: 1. ratnog stanja 2. neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave i s njima izjednaenih prilika 3. kada su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju svoje

P a g e | 57 ustavne dunosti Za vrijeme trajanja ratnog stanja predsjednik Republike ovlaten je donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju Predsjednik moe uredbama sa zakonskom snagom ureivati sva pitanja koja zahtjeva ratno stanje. U sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili kada su tijela dravne vlasti onemoguena redovno obavljati svoje ustavne dunosti, predsjednik Republike moe donositi uredbe sa zakonskom snagom, na prijedlog i uz supotpis predsjednika Vlade. Kada ih donese, predsjednik Republike duan ih je podnijeti Hrvatskom saboru na potvrdu, im se Sabor bude mogao sastati. Ako Predsjednik propusti izvriti ovu dunost, uredba sa zakonskom snagom prestaje vaiti. U stanjima nude, predsjednik Republike moe sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici. Ustav RH odreuje da je u sluajevima iz lanka 17. i lanka 100. Ustava, kada to zahtijeva narav pogibelji, doputeno koritenje Oruanih snaga kao pomoi policiji i drugim dravnim tijelima.

Osobna odgovornost za povrede sloboda i prava

Ustav odreuje da je svatko, tko se ogrijei o odredbe o temeljnim slobodama i pravima ovjeka i graanina, osobno odgovoran za taj in i ne moe se opravdati viim nalogom. Ljudska prava i slobode ne smiju se povrijediti niti po nalogu nadreenog (asnika, dunosnika, ministra itd.). Odredba se temelji na prirodnom pravu, po kojem krenje ljudskih prava oslobaa podreenog od obveze pokoravanja zapovijedima nadreenih. Pojedinac je duan suprotstaviti se takvim zapovijedima. Nitko ne moe podreenom naloiti da izvri kazneno djelo. Onaj tko izda takav nalog, osobno e odgovarati na temelju tzv. zapovjedne odgovornosti, no to ne oslobaa odgovornosti podreenog koji je nalog izvrio. Svaki dravni dunosnik, vojnik, asnik ili policajac je osobno odgovoran za ono to ini, bez obzira na dunost pokoravanja nalozima nadreenih. Ona predstavlja ustavnopravni temelj za odreivanje niza kaznenih djela u materijalnom kaznenom zakonodavstvu. To naelo primijenjeno je i pri osnivanju meunarodnog suda za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije u Den Haagu 1993. godine.

Pravo albe i kontrola zakonitosti

Zajameno je pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. alba je temeljni pravni lijek u svim pravnim postupcima. Ona ima devolutivni i odgodni

P a g e | 58 uinak. O albi odluuje drugostupno tijelo, vie od onog koje je donijelo prvostupnu odluku. Podnoenje albe odgaa izvrenje prvostupne odluke. Tek protekom roka prava na albu, odnosno odlukom o albi nastupa pravomonost i izvrnost pojedinog pojedinanog pravnog akta. Pravo na albu moe biti samo iznimno iskljueno u sluajevima odreenima zakonom ako je osigurana druga pravna zatita. Pojedinani akti dravne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Sudbena kontrola akata tih tijela osigurava se u upravnom sporu pred Upravnim sudom, gdje Sud odluuje o zakonitosti pojedinanog upravnog akta ili na drugi nain. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravino i u razumnom roku odlui o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela.

2. Osobne slobode i prava u Hrvatskom ustavu

A) temeljne slobode - pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti B) prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba - presumcija nedunosti - uhienje - prava osumnjienog ili okrivljenog - pravne posljedice osude - naelo zakonitosti u kaznenim stvarima C) osobna prava - jamstva osobnog ivota, ugleda i asti - sloboda kretanja - pravo utoita (azil) - nepovredivost doma - tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka ograniavanja - sloboda miljenja i pravo na izraavanje - sloboda vjeroispovijedi

uvjeti

A) temeljne slobode
pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti jami se svakom ljudskom biu, u RH nema smrtne kazne nikome se ne smije ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno zakonom, o emu odluuje sud zabrana svakog oblika zlostavljanja, prisilnog rada, podvrgavanje znan.pokusima

B) prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba

presumcija nedunosti

P a g e | 59 svatko je neduan za KD dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja teret dokaza na tuiteljstvu, odnosno optueni ne mora dokazivati svoju nevinost otvaranje istrage, voenje sudbenog postupka, priznanje ni prvostupanjska sudska presuda ne konstituira krivnju okrivljenika; tek nakon pravomonosti sudske presude odreena se osoba moe smatrati krivcem za odreeno djelo

uhienje nitko ne moe biti uhien ili pritvoren bez pismenog, sudbenog i na zakonu utemeljnog naloga, te mu se pri oduzimanju slobode treba proitati (sudski nadzor nad djelovanjem policije koji zahtjeva Ustav) trai se ovjeno postupanje sa uhienicima u najkraem roku pritvorenik treba biti izveden pred sud svaka se osoba koja je uhiena ili pritvorena ima pravo aliti sudu, koji e bez odgode odluiti o zakonitosti lienja slobode odteta i javna isprika u sluaju nezakonitog lienja slobode prava osumnjienog ili okrivljenog pravo na pravino suenje pravo na suenje u najkraem roku pravo na vrijeme i mogunost za pripremu obrane pravo na branitelja i nesmetano komuniciranje s njim nazonost okrivljenog na suenju ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe i prizna krivnju; dokazi pribavljeni na nezakonit nain ne mogu se uporabiti u sudskom postupku pravne posljedice osude osoba koja je izdrala svoju kaznu, naelno se smatra jednakom s drugima ipak, dakako da osuda za teka i osobito neasna djela moe u skladu sa zakonom rezultirati gubitkom odreenih prava, npr. neka zaposlenja; takva ogranienja moraju se pomno i koliko god mogue restriktivno urediti zakonom naelo zakonitosti u kaznenim stvarima nullum crimen nulla poena sine praevia lege penali nitko ne moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena zakonom; ako zakon nakon poinjenog djela odredi blau kaznu, odredit e se takva kazna ne bis in idem nikome ne moe biti sueno za djelo za koje je ve bio osuen na temelju pravomone sudske odluke niti se moe ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je osloboena pravomonom presudom

P a g e | 60

C) osobna prava
jamstva osobnog ivota, ugleda i asti svakom se jami pravna zatita osobnog i obiteljskog ivota, dostojanstva, ugleda i asti iz ove ustavne stipulacije izveden je cijeli niz konkretnih zahtjeva koji se na prvom mjestu odnose na postupanje javnih vlasti prema pojedincima sloboda kretanja svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima se pravo slobodno kretati i birati boravite graani imaju pravo naputati i vraati se u RH slobodnom voljom to pravo moe se iznimno ograniiti ako je to nuno radi zatite pravnog poretka ili zdravlja te prava i sloboda drugih pravo utoita (azil) strani dravljanin i osobe bez dravljanstva mogu dobiti utoite u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitike zloine i djelatnosti oprene temeljnim naelima meunarodnog prava stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne moe biti protjeran ni izruen drugoj dravi, osim kad se mora izvriti odluka donesena u skladu s meunarodnim ugovorom i zakonom nepovredivost doma dom je nepovrediv samo sud moe obrazloenim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretrai pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazoni pri pretrazi doma ili drugoga prostora u skladu s uvjetima to ih predvia zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole dratelja stana ui u dom ili prostorije te izvriti pretragu bez nazonosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvrenja naloga o uhienju ili radi hvatanja poinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili imovinu veeg opsega pretraga radi pronalaenja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu poinitelja kaznenog djela, moe se poduzeti samo u nazonosti svjedoka tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti ograniavanja sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika openja zajamena je i nepovrediva samo se zakonom mogu propisati ogranienja nuna za zatitu sigurnosti drave ili provedbu kaznenog postupka (tako je donesen Zakon o slubama sigurnosti RH koji predvia

P a g e | 61 poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se, radi zatite sigurnosti podataka, privremeno ograniavaju ljduska prava i temeljne slobode) svakome se jami sigurnost i tajnost osobnih podataka; bez pristanka osobe na koju se odnose, osobni se podaci mogu prikupljati, obraivati i koristiti samo uz uvjete odreene zakonom; uporaba podataka suprotna utvrenoj svrsi zabranjena je; zatita podataka i nadzor nad djelovanjem informatikih sustava ureuje se zakonom sloboda miljenja i pravo na izraavanje sloboda miljenja temelj je demokratskog politikog sustava ta sloboda ne znai slobodu pojedinca da misli to hoe bez da to ikome priopava po naelu da se nikoga ne moe pozvati na odgovornost za njegove potajne misli (cogitatitones poenam nemo patitur), ve ukljuuje slobodu izraavanja misli sloboda izraavanja misli obuhvaa osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopavanja zabranjuje se cenzura; novinari imaju pravo na slobodu izvjetavanja i pristupa informaciji jami se pravo na ispravak svakomu komu je javnom vijeu povrijeeno Ustavom i zakonom utvreno pravo doneseni su Zakon o medijima, Zakon o zatiti osobnih podataka i Zakon o pravu na pristup informacijama sloboda vjeroispovijedi jami se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oitovanje vjere ili drugog uvjerenja sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drave vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati kole, uilita, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uivaju zatitu i pomo drave

3. Politika prava i slobode

sloboda udruivanja i njezina ogranienja sloboda udruivanja je temelj politikog sustava utemeljenog na priznavanju pluralizma interesa; slobodno udruivanje graana u politike stranke je uvjet djelotvornog funkcioniranja demokratskog politikog sustava, koji se temelji na natjecanju politikih stranaka, koje svoj izraz dobiva na slobodnim izborima svakom se jami pravo na slobodno udruivanje radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve; radi toga svatko

P a g e | 62 moe slobodno osnivati sindikate i druge udruge, ukljuivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom pravo slobodnog udruivanja ogranieno je zabranom nasilnog ugroavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske politike stranke i periodina smjena vlasti zajameno je slobodno osnivanje politikih stranaka one se moraju ustrojiti po teritorijalnom naelu; ne mogu bti ustrojene po funkcionalnom naelu, u gospodarskim tvrtkama i javnim ustanovama, to je bilo organizacijsko naelo komunistikih partija nije doputen rad politike stranke koja bi svojim programom ili djelovanjem nasilno ugroavala demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost RH; takvu stranku nadzorom moe zabraniti Ustavni sud Ustavni sud RH je 1994. godine donio odluku o zabrani Srpske demokratske stranke koja je 1991. godine pokrenula i vodila pobunu protiv Republike jednaka dostupnost javnih slubi Svaki graanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne slube; ta odredba je povezana s odredbama koje jame jednakost graana pred zakonom te zabranjuju diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ukljuujui nacionalnu pripadnost, spol ili socijalno podrijetlo ovime je implicite zabranjen svaki oblik nepozitma (privilegiranje na temelju srodstva) i klijentelizma (privilegiranje na tememlju razmjene usluga, veza i poznanstava) propisivanje politike podobnosti ili primjena tog kriterija i bez propisivanja rui temelje viestranakog politikog sustava i otvara mogunost uspostave nadzora nad dravnim aparatom od strane jedne stranke; to se naziva sustavom plijena (spoil system), koji je naziv dobio prema shvaanju iz ranog razdoblja razvitka amerike demokracije, po kojem stranka koja je pobijedila na izborima ima pravo popuniti sve javne slube svojim djelatnicima, odnosno osobama od svojeg povjerenja, jer se drava smatra plijenom steenim pobjedom na izborima nasuprot tome stoji kriterij strunosti i zasluga (merrit system), koji osigurava ravnopravnost graana u pristupu javnim funkcijama i javnim slubama, ovisno o njihovoj iskazanoj pripremljenosti odnosno sposobnosti za odreenu slubu pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom graani imaju pravo okupljati se i izraavati svoja stajalita putem manifestacija, zborovanja, javnih skupova, rasprava i demonstracija,

P a g e | 63 pod uvjetom da takvo okupljanje bude odrano uz potivanje javnog reda i mira zakonom se moe zahtijevati prethodna prijava namjere odravanja javnog skupa redarstvenim vlastima, uz odredbu da e se, ako te vlasti ne interveniraju, skup odrati; u sluaju da redarstvene vlasti zabrane skup, mora postojati redovti put pravne zatite, ukljuujui i sudsku te ustavnosudsku zatitu zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti u svrhu ograniavanja ovog prava donesen je Zakon o javnom okupljanju (1999.) kojim se zabranjuje okupljanje u blizini vrtia, osnovnih kola, bolnica, nacionalnih parkova, spomenika kulture nulte kategorije, a ZI tog zakona (2005.) zabranjeno je okupljati se na udaljenosti manjoj od 100m od mjesta u kojem zajedaju ili su smjeteni predsjednik, Vlada i Hrvatski sabor birako pravo ope i jednako, pasivno i aktivno, svi dravljani RH s navrenih 18 godina birako se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na izborima za Sabor i predsjednika Republike ostvarivanje birakog prava se mora osigurati i dravljanima RH koji se u doba izbora zateknu izvan granica, tako da mogu glasovati u dravama u kojima se nalaze ili na drugi nain odreen zakonom glasovanje hrvatskih dravljana u inozemstvu ureuje se izbornim zakonom, a na raspolobi su dva naina: glasovanje u diplomatskim i konzularnim zastupnitvima Republike u inozemstvu, tamo gdje to strana drava doputa ili glasovanje putem pote pravo peticije pravo peticije, koju podnosi pojedinac ili skupina graana sastoji se u pravu obraanja dravnim tijelima; svaki graanin ima pravo slati predstavke i pritube te davati prijedloge dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor podnoenje peticije nema za posljedicu obvezu th tijela da se o njoj izjasne, osim u obliku odgovora podnositelju peticije to pravo nije niim ogranieno ni formalno ni po sadraju; jedino to graanin ima pravo oekivati jest odgovor tijela kojem je podnio peticiju dunost obrane republike mirotvorstvo je jedna od najviih vrednota pravnog poretka RH; drava treba biti spremna i na mogunost obrambenog rata ili prisilnog uspostavljanja mira u sklopu akcija OUN i meunarodne zajednice; zbog toga drava mora imati oruane snage, ali one moraju biti pod nadzorom civilne vlasti

P a g e | 64 Hrvatski sabor donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH te ostvaruje graanski nadzor nad oruanim snagama i slubama sigurnosti RH, a odluuje i o ratu i miru vojna obveza i obrana RH je dunost svih za to sposobnih graana, no Ustav doputa tzv. prigovor savjesti (graani koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnikih dunosti imaju pravo pozvati se na to, ali su tada duni ispunjavati druge obveze u oruanim snagama ili drukije, na nain koji odredi zakon) to podruje ureuje Zakon o obrani

4. Gospodarska prava
pravo vlasnitva jami se pravo vlasnitva (uklanjanje komunistikih ogranienja) problem privatizacije ureeno Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzea (1991.) postoji i problem reprivatizacije (povrata imovine) prijanjim vlasnicima vlasnitvo obvezuje, a nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su priodnositi opem dobru stranci mogu stjecati vlasnitvo uz posebne uvjete odreene zakonom zajameno pravo nasljeivanja poduzetnitvo i trite Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske Drava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloaj na tritu; zabranjena je zlouporaba monopolskog poloaja odreenog zakonom drava potie gospodarski napredak i socijalno blagostanje graana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom inozemnom ulagau jami se slobodno iznoenje dobiti i uloenog kapitala izvlatenje (eksproprijacija) odreeni zahvati koji se sastoje u ograniavanju ili oduzimanju vlasnitva mogu biti nuni u javnom interesu primjerice, pri gradnji cesta ili energetskih objekata, potrebito je oduzeti odreene nekretnine kako bi takvi objekti mogli biti sagraeni, ali se kao naknada vlasniku isplauje trina vrijednost oduzetog vlasnitva (izvlatenje)

P a g e | 65 poduzetnika sloboda i vlasnika prava se mogu iznimno ograniiti zakonom radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi porezni sustav svatko je duan sudjelovati u podmirenju javnih trokova u skladu sa svojim gospodarskim mogunostima; porezni se sustav temelji na naelima jednakosti i pravednosti dobra od interesa za Republiku pod osobitom zatitom Republike nalaze se odreena dobra: more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva Zakonom se pod osobitu zatitu Republike mogu staviti i druga dobra, i to: zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja Zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskoritavati vlasnici i drugi nositelji prava na njima, a odreuje se i naknada za ogranienje kojima su podvrgnuti

5. Socijalna prava
pravo na rad i sloboda rada svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dunost pravo na rad ne znai jamstvo zaposlenja; ono znai pravo i slobodu poduzimanja privrednih i drugih gospodarskih djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim graanima; time se teite odgovornosti za gospodarski napredak drutva stavlja na graana pojedinca, dok drava osigurava potovanje pravila trine utakmice i ograniene intervencije mjerama ekonomske politike zabrana prisilnog i obvezatnog rada pravedna naknada za rad i uvjeti rada svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom moe osigurati sebi i obitelji dostojan ivot; to je pravo u suprotnosti s naelima trine privrede u kojoj visina zarade ovisi o uspjehu na tritu i poloaju pojedinca na tritu rada zbog toga se tumai kao jamstvo prava na zaradu pod jednakim uvjetima sa drugim radnicima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i kao obvezu poslodavaca da za obavljeni rad radnike pravedno nagruju, vodei rauna o uvjetima njihova ivota i ivota njihovih obitelji najdue radno vrijeme odreuje se zakonom; svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaeni godinji odmor i ovih se prava ne moe odrei zaposleni, u skladu sa zakonom, mogu imati udjela pri odluivanju u poduzeu; formulacija mogu imati znai da Ustav ne nalaze

P a g e | 66 uvoenje opeg sustava jednakog za sve zaposlene, ve omoguuje razlikovanje razliitih kategorija poduzea socijalna sigurnost pravo zaposlenih i lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ureuje se zakonom i kolektivnim ugovorom prava u svezi s poroajem, materinstvom i njegom djece ureuju se zakonom kolektivni ugovor je specifina ustanova radnog prava nastala i razvijena u trinim privredama, kojeg meusobno ga zakljuuju sindikalna organizacija kao zastupnik zaposlenih u odreenim privrednim granama te organizacija poslodavaca, a njima se ureuju konkretna prava i uvjeti rada u okvirima odreenim zakonom ustav odreuje da slabim, nemonima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim graanima drava osigurava pravo na pomo za podmirenje osnovnih ivotnih potreba posebnu skrb drava posveuje zatiti invalidnih osoba i njihovu ukljuivanju u drutveni ivot jamstvo prava na zdravstvenu zatitu sindikalno organiziranje i pravo na trajk radi zatite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni i poslodavci imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati; sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruivati se u meunarodne sindikalne organizacije u Ustavu je zajameno pravo na trajk, kao neogranieno pravo zaposlenih, osim u oruanim snagama, redarstvu, dravnoj upravi i odreenim javnim slubama gdje se moe zakonom ograniiti ustavnopravna zatita obitelji obitelj je pod osobitom zatitom Republike; brak i pravni odnosi u braku, izvanbranoj zajednici i obitelji ureuju se zakonom Republika titi materinstvo, djecu i mlade te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promie ostvarivanje prava na dostojan ivot roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju pravo i slobodu samostalno odluiti o odgoju djece; odgovorni su osigurati pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti djeca su duna skrbiti za stare i nemone roditelje Republika osobitu skrb posveuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se roditelji ne brinu; tjelesno i duevno oteeno i socijalno zaputeno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb dunost je svih da tite djecu i nemone osobe mlade, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zatitu na radu; djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odreene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji tetno utjee na njihovo zdravlje ili moral, niti im se takav rad smije dopustiti

P a g e | 67

6. Kulturna prava
pravo na kolovanje osnovno kolovanje je obvezno i besplatno SSS i VSS dostupno svakome pod jednakim uvjetima, a u skladu sa sposobnostima uz uvjete odreene zakonom graani mogu osnivati privatne kole i uilita autonomija sveuilita Ustav jami autonomiju sveuilita te odreuje da sveuilite samostalno odluuje o svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa zakonom jami se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjestnikog stvaralatva te zatita moralnih i materijalnih prava koja proistjeu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetnikog, intelektualnog i drugog stvaralatva drava potie i pomae skrb o tjelesnoj kulturi i sportu

7. Ekoloka prava
ekoloka prava ustav propisuje da svatko ima pravo na zdrav ivot; drava osigurava pravo graana na zdrav okoli graani, dravna, javna i gospodarska tijela i udruge duni su u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveivati zatiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okolia

MEUNARODNI INSTRUMENTI I DOMAE PRAVO

Navedena ustavna jamstva dopunjuju i meunarodni ugovori koje je RH usvojila, neovisno o sadraju domoih zakonskih normi. Prema Ustavu meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Pristupanjem pojedinom meunarodnom paktu kojim se ureuju slobode i prava ovjeka u RH e stupiti na snagu odredbe toga pakta, pa i u sluaju kad bi zakonska regulacija na odreenom podruju bila razliita od tih odredbi. Pa se primjerice, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, pored Ustava RH poziva i na; - Povelju UN, Konvenciju VE za zatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda i jo 10-tak drugih

P a g e | 68

P a g e | 69

NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI 1. TEMELJNI POJMOVI

VLADAVINA PRAVA I PRAVNA DRAVA
Vladavina prava jedna je od najviih vrednota naeg ustavnog poretka. Vladavina prava u politikom smislu objedinjava u sebi niz naela ustavne vladavine, prema kojima su svi nositelji funkcija vlasti podvrgnuti ogranienjima koja su uspostavljena pravnim poretkom u dravi, pod politikim nadzorom predstavnikih tijela, na temelju mandata dobivenog od naroda, a to osigurava pruanjem zatite nezavisno sudstvo, u zakonito propisanom postupku. Oblikovana je u engleskoj ustavnoj doktrini 19. st. Vladavina prava u pravnom smislu zahtijeva strogo pridravanje ustava i zakona od strane svih dravnih tijela i dunosnika, kao i od samih graana. Ali, da bi vladavina prava dobila svoju punu svrhu, formalno pridravanje ustava i zakona nije dovoljno, drugim rijeima ustav i zakoni moraju imati odreeni sadraj koji ukljuuje prije svega: diobu vlasti jamstva ljudska prava i sloboda te sustav zatite tih prava pred nositeljima vlasti i dravnim tijelima Slina je i koncepcija pravne drave, nastala u njemakoj pravnoj teoriji 19. st. Teorija je bila manje zaokupljena politikim elementima i teite stavlja na nadzakonsku snagu ustavnopravnih normi i hijerarhiju izvora koja iz nje slijedi. Pravni sustav shvaa kao stupnjevito izvedenu cjelinu, u kojoj se pravne norme izvode dedukcijom iz viih, a cijeli je sustav usklaen obvezom pridravanja ustavnih naela. Ono to je zajedniko tim koncepcijama jest zabrana svake arbitrarnosti u postupanju dravnih tijela, koja mogu intervenirati u odnose meu ljudima jedino putem zakona, odn. zakonom dobivenih ovlasti.

NAELO USTAVNOSTI
Naelo ustavnosti u uem pravno-tehnikom smislu zahtijeva: 1. da se zakoni donose u skladu sa razdiobom vlasti utvrenom krutim ustavom 2. da zakonodavac pri donoenju zakona strogo potuje za to ustavom predvien postupak 3. da zakoni i drugi propisi sadrajno budu u skladu sa odredbama ustava 4. da ustav uspostavi djelotvoran sustav nadzora nad potivanjem ovih zahtjeva (ustavni sud i redovno pravosue)

P a g e | 70

Nadzakonska snaga ustavnih propisa, posljedica je formalno-pravnih pretpostavki, a odreuju je; 1. poloaj donositelja ustavnopravnih normi 2. znaajke posebnog postupka donoenja i izmjene, koji je sloeniji od istih postupka za obine zakone Ustav RH naelo ustavnosti navodi u l. 5.; U RH zakoni moraju biti u skladu s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je duan drati se Ustava, pri emu razlikujemo poloaj graana i dravnih tijela. graaninu je, naelno, doputeno initi sve to nije zabranjeno Ustavnom ili na Ustavu temeljenom propisu dravnim tijelima, je obrnuto; ta se tijela mogu kretati jedino u okvirim koji su zakonom doputeni

NAELO ZAKONITOSTI
Zakon je, poslije ustava, najvaniji pravni akt. Ogranienja prava graana i nametanje tereta doputeno je samo na temelju zakona. Svaki akt javne vlasti mora biti utemeljen na zakonu i provoditi se u skladu s odredbama zakona. Zakonom se razrauju odredbe ustava, a esto i nain koritenja Ustavom zajamenih slobodama i pravima na temelju izriite ovlasti zakonodavcu koje daje ustav (enoncijacija zakonitosti). Meutim, sve pravne norme nisu sadrane u zakonima odnosno tu su podzakonski pravni propisi koji ih podrobnije razrauju, pa se naelo zakonitosti odnosi i na ope pravne akte i na pojedinane pravne akte (sudbene odluke, upravna rjeenja i odluke tijela javne vlasti). U tom smislu i vrimo podjelu: 1. glede opih (podzakonskih) pravnih akata naelo zakonitosti zahtijeva da propisi budu u skladu s opim pravnim aktima ve pravne snage, te da su u skladu sa zakonom Taj se zahtjev odnosi na suglasnost u: a) formalnom smislu djelokrug i ovlast za donoenje, te oblik u kojem se donose b) materijalnom smislu da se sadrajno temelje na propisima vee pravne snage Ipak i tu su neke razlike u propisivanju, pa npr.: uredbe, a i svi drugi podzakonski akti, moraju se sadrajno temeljiti na zakonu, dok propisi koje donose tijela lokalne samouprave u podruju lokalnih poslova (samo) ne smiju biti u suprotnosti sa zakonom slabiji oblik pravne povezanosti 2. glede pojedinianih (podzakonskih) pravnih akata naelo zakonitosti zahtijeva da se oni donose na temelju i u sklopu zakonskih

P a g e | 71 ovlasti i nadlenosti, kao i da sadrajno budu utemeljeni na zakonu dakle, trae strogo potivanje materijalnih i procesnih pravila Nipoto nije dovoljno ustavom propisati obvezu pridravanja ustava i zakona. Da bi obveza pridravanja ustava i zakona bila djelotvorna potreban je sustav institucija zatite ustavnosti i zakonitosti, jer gdjegod se zajamuje neko pravo, mora postojati pravno sredstvo za njegovu zatitu. Stari pravni dictum koji glasi ubi jus ibi remedium moe se itati i obratno. Gdje nema djelotvornih sredstava zatite, zajameno pravo ostaje mrtvim slovom na papiru.

P a g e | 72

FORMALNA I MATERIJALNA NEUSTAVNOST ZAKONA

Formalna neustavnost zakona javlja se kad zakonodavac ne potuje ustavom predvien postupak donoenja zakona, ili pak kad bi prekrio odredbe o obliku u kojem se zakon donosi. Brojni sluajevi povreda: najznaajnija - kada bi akt pod nazivom zakon donijelo nenadleno tijelo takav bi se zakon smatrao nitavan/nitetan manje povrede: postupanje zakonodavnog tijela na temelju prijedloga neovlatenog podnositelja ovlateni podnositelji su: zastupnici, klubovi zastupnika, sadborska radna tijela, Vlada RH nepotivanje odredbi o kvorumu, tj. broju zastupnika koji moraju prisustvovati sjednici nepotivanje odredbi o veini kao i o posebnoj veini, potrebnoj za usvajanje zakona, npr. kada je organski zakon usvojen veinom nazonih, a ne veinom svih zastupnika provedba hitnog ili skraenog postupka, kada za to nisu ispunjeni uvjeti nepotivanje odrebi o proglaavanju zakona nepotivanje odredbi o objavljivanju zakona Materijalna neustavnost zakona postoji kad zakon svojim odredbama sadrajno proturjei odredbama ustava. 1. Meu materijalnim odredbama najvanije mjesto zauzima povratno djelovanje ili retroaktivnost zakona naelno se smatra samo iznimno dopustivom, a u nekim podrujima zabranjuje se u cjelosti (npr. zakoni koji propisuju oblike kaznenih djela). U tom smislu zanimljivo je pitanje stupanja zakona na snagu pa je primjerice stvarno neustavna praksa po kojoj se zakoni koji su formalno stupili na snagu, primjenjuju tek protekom odreenih duih rokova (npr. Pravilnik o unosu hrane u RH) takva situacija znai da se, dok se novi zakon ne pone primjenivati, primjenjuje zakon koji vie nema pravnu snagu 2. Drugi zakona oblici materijalne neustavnosti odnose se na sadrajnu neusklaenost i ustava, pri emu razlikujemo; contra constitutionem neposredna suprotnost (s Ustavom) praeter constitutionem ureivanje odnosa suprotno smislu ustava

Do takvog nesklada moe doi zbog nepoznavanja ili pogrenog tumaenja ustava, ali i u svjesnoj namjeri da se postupi suprotno njegovim odredbama. Kad takve povrede poine najvia tijela, djelotvornost sankcije nipoto nije zajamena. Bit problema je u razini pravne svijesti opinio iuris (ope usvojena, internalizirana drutvena norma prema kojoj se vlast mora pokoravati ustavu i zakonu) i stupnju razvitka cjelokupnog politikog sustava pojedine politike

P a g e | 73 zajednice. Zbog toga, ustavne norme koje ureuju sustav nadzora nad ustavnosti i zakonitosti treba uvijek prosuivati s obzirom na njihovo zbiljsko znaenje u procesu ostvarivanja prava.

P a g e | 74

INSTITUCIJE ZA NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

Sustav nadzora ustavnosti i zakonitosti obuhvaa; 1. nadzor ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa a. nadzor ustavnosti zakona sudska funkcija, jer se sastoji u usporedbi sadraja pravnih propisa razliite pravne snage i izricanju sankcije u sluaju utvrene nesuglasnosti meu njima pretpostavka nadzora ustavnosti zakona jest postojanje krutog ustava primjeri: o u SAD to je pravo svih sudova, a pod nadzorom Vrhovnog suda o u vicarskoj Vrhovni sud, ali samo za zakone donesene u kantonima o socijalistike zemlje politika tijela zbog naela demokratskog jedinstva vlasti o veina europskih zemalja Ustavni sud kao zasebno tijelo sui generis, visoke pravne strunosti te moralnog i politikog autoriteta b. nadzor ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa povjerava se takoer sudovima, a tamo gdje postoje, ustavnim sudovima u zemljama angloamerike pravne tradicije nadzor obavljaju redoviti sudovi u sklopu opeg sudbenog nadzora no, i u europskoj pravnoj tradiciji pravo je sudova da pri rjeavanju sporova ispituju zakonitost podazakonskih akata, te ako ih smatraju nezakonitima, izuzmu od primjene tzv. iznimka nezakonitosti, odnosno ekscepcija ilegalnosti ustavnost i zakonitost podzakonskih propisa osigurava se i tzv. instancijskim nadzorom nadzorom viih dravnih tijela u odnosu na propise koje donose nia tijela, npr. Vlada nadzira akte tijela dravne uprave 2. nadzor zakonitosti pojedinanih pravnih akata (sudska presuda ili rjeenje upravnog tijela) osigurava se u albenom postupku pred viim sudom i u upravnom sporu pred Upravnim sudom RH 3. ustavnosudski nadzor ustavnosti pojedinanih pravnih akata u povodu ustavne tube nakon to su iscrpljena sva druga redovna i izvanredna pravna sredstva (obiljeje mnogih, pa tako i hrvatskog ustava)

POSREDNO I NEPOSREDNO ODLUIVANJE O USTAVNOSTI ZAKONA

P a g e | 75 Nadzor ustavnosti moe biti organiziran kao neposredan ili posredan; A. kod posrednog ili akcesornog ocjenjivanja ustavnosti zakona Ppitanje ustavnosti nije meritum (bit) sudskog postupanja. Ono se javlja kao prethodno pitanje, koje valja rijeiti kako bi se mogao rijeiti sam predmet sudbenog spora Stoga, kod takvog odluivanja odluka suda o ustavnosti zakona ima uinak samo u odnosu na konkretan sluaj u kojem se zakon izuzima od primjene dakle, djeluje samo izmeu stranaka (inter partes) takva odluka ima retroaktivno vaenje u pogledu ustavnosti zakona sustav se naziva i difuznim ili decentraliziranim jer o ustavnosti odluuju svi sudovi takav sustav primijenjuju Danska, vedska, Norveka, Irska i Estonija B. kod neposrednog ili apstraktnog odluivanja o ustavnosti zakona pitanje ustavnosti zakona predstavlja samu bit spora koji sud mora rijeiti, tako da se njegova zadaa sastoji u ocjeni zakona in abstracto, bez obzira na konkretan sluaj pitanje ustavnosti sada je meritum spora, pa se radi o ustavnom sporu, a odluka su da djelovat e erga omnes sustav se naziva centraliziranim jer o ustavnosti zakona sada odluuje ustavni sud Njemaka, Italija, Austrija, panjolska i veina tranzicijskih zemalja C. neke zemlje primjenjuju mjeoviti sustav centraliziranog nadzora od strane Vrhovnih sudova, npr. Portugal, Grka i vicarska

PRAVNE POSLJEDICE ODLUKA O NEUSTAVNOSTI ZAKONA

Naelno se ukidanje od ponitavanja razlikuje na sljedei nain: A. ukidanje pravnih propisa djeluje samo za budunost (pro futuro ili ex nunc), od trenutka donoenja odluke kojom se propis ukida, te ne dira u ranije nastale pravne posljedice B. ponitavanje pravnih propisa pak djeluje retroaktivno (ex tunc) od samog trenutka donoenja osporenog akta koji kao da nije niti donesen, pa bi trebalo sanirati sve posljedice do kojih je doveo Naelo pravne sigurnosti zahtijeva da se odreeni odnosi protekom rokova smatraju definitivno ureenim te se u njih ne smije vie dirati. To nalae i naelo ekonominosti koje postavlja zbiljske granice mogunostima naknada teta, pa i one nastale primjenom neustavnog zakona. Stoga pravni sustavi, veu ta prava uz odreene rokove. Nenovelirani Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH pravo

P a g e | 76 povrijeene osobe vezao je uz rokove razliite u sluaju ukidanja od sluaja ponitavanja propisa, dok ih novelirani kod ukidanja vee uz pitanje tko je podnio prijedlog za ispitivanje ustavnosti ili zakonitosti propisa.

PRETHODNI I NAKNADNI NADZOR USTAVNOSTI ZAKONA

Razlikujemo; 1. sustav nakonadnog (a posteriori) nadzora ustavnosti takav koji se provodi tek nakon to je zakon objavljen i stupio na snagu 2. sustav prethodnog (a priori) nadzora njegova prednost jest to se njime sprjeava primjena neustavnog zakona i nstupanje tetnih posljedica. Ipak, injenica je da se (najee) neustavnost njegovih odredbi moe uoiti tek u provedbi zakona. Osim toga, u takvom sustavu, graani ne mogu sami poticati njegovo ispitivanje. 3. mjeoviti sustav prethodnog i naknadnog nadzora Portugal

2. AMERIKI SUSTAV NADZORA USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

SUDBENI NADZOR (JUDICIAL REVIEW)
U SAD federalni sudovi po pravu nadzora nad ustavnou i zakonitou (judicial review) mogu oglasiti svaki akt Kongresa ili izvrne vlasti nitavim (nul and void) i zabraniti izvrenje, ako smatraju da je takav akt u sukobu s odredbama saveznog Ustava, odnosno da je donesen bez ustavnog ili zakonskog ovlatenja (ultra vires). U obavljanju sudbenog nadzora koriste se sredstvima: 1. writ of mandamus (Mi nalaemo!) je obvezatni sudbeni nalog niem sudu ili tijelu izvrne vlasti ili javnoj korporaciji kojim se ispravlja greka u postupanju i primjeni prava; koristi se kao nalog niem sudu kojim se rjeava negativni sukob djelokruga writ of prohibition (zabrana) kojim se niem sudu zabranjuje uzurpacija ovlasti nekog drugog tijela ili suda, odnosno rjeavaju pozitivni sukobi djelokruga writ of certiorari (pojanjenje) kao pravo vieg suda preuzeti sluaj iz djelokruga nieg suda u svrhu nadzora nad postupanjem i primjenom prava; to je najee sredstvo kojim vrhovni sud SAD bira predmete iz djelokruga apelacijskih sudova u kojima je sam odluio donijeti pravorijek quo waranto (kojim pravom) kojim se zabranjuje svako neovlateno obavljanje javne dunosti respondeat superior (odgovara gospodar) kao pravni temelj zahtjeva pojedinca za naknadu od drave za postupanje njezinih slubenika cease and decist order (obustavi djeloatnost) je nalog kojim sud nalae dravnom dunosniku ili privatnoj osobi da obustavi odreenu djelatnost ili ponaanje sub poena (pod prijetnjom kazne) je sudbeni nalog kojim se nalae nekoj osobi da pristupi sudu ili preda odreene predmete, pod prijetnjom kaznene odgovornosti

2. 3.

4. 5. 6. 7.

P a g e | 77

NADZOR NAD USTAVNOU ZAKONA

Pravo federalnih sudova na nadzor ustavnosti zakona je utemeljeno na tumaenju Ustava od strane Vrhovnog suda, kao posljedica nadzakonske snage ustavnih odredbi te dunosti sudbene vlasti da u svim prijepornim sluajevima nedvojbeno kae to je zakon. Prema tumaenju to ga je u sporu Marbury versus Madison iz 1803. godine razvio dugogodinji predsjednik Vrhovnog suda John Marshall, ako se ustavna i zakonska odredba odnose na isti sluaj to ga sud mora rijeiti, dunost je suda ocijeniti je li zakon u suglasnosti s Ustavom kako bi mogao rijeiti sluaj (u suprotnom takav je akt nitetan). Ako nesuglasnost postoji, sud e sluaj rijeiti u skladu s odredbama Ustava. Temeljne znaajke amerikog sustava nadzora ustavnosti zakona su: 1. Sud se u ispitivanju ustavnosti zakona nikada ne uputa po slubenoj dunosti (ex officio) ve samo kada to zahtijeva jedna od stranaka u sporu. To je u vezi sa sudbenim postupkom u kojem je na strankama dunost iznoenja injeninog i pravnog materijala, na poroti da kae svoj pravorijek, a na sudu da na temelju podnesenih dokaza i odluka porote primijeni pravo. Uinak odluke suda odnosi se samo na konkretan sudski sluaj i nema posljedica glede vaenja samog zakona ije su odredbe oglaene neustavnim. Radi se o akcesornom ispitivanju, sa svrhom rjeavanja konkretnog spora. Odluka nije formalno obvezatna za druge sudove, niti za sam sud koji ju je donio, te on u svakom slijedeem istovrsnom sluaju, ako postoji inicijativa stranke, ponovno ispituje ustavnost zakona. Sud e se, iako na to nije pravno obvezan, u svim istovrsnim sluajevima, strogo pridravati miljenja vieg suda odnosno Vrhovnog suda SAD. On mora voditi rauna o tome da bi predmet, u povodu albe ili na zahtjev vieg suda, mogao dospjeti pred vii sud, koji se prema pravilu stare decidis pridrava svog stava sve dok ga ne izmijeni. Odluka Vrhovnog suda SAD moe biti obesnaena ako Kongres donese ustavni amandman. Na tom podruju djeluje temeljno ustavno naelo konica i ravnotea (checks and balances) u odnosima izmeu vrhovnih dravnih tijela te grana vlasti.

2.

3.

4.

Ureenje federalnih sudova spada u ovlasti zakonodavca, pa Kongres moe, promjenom ustrojstva ili djelokruga sudova, utjecati na stajalita suda. To je pokuao iskoristiti predsjednik Roosewelt 1936. godine nakon sukoba s Vrhovnim sudom oko zakona u provedbi New Deala. Nastojao je na usmjerenje suda utjecati na nain da povea broj sudaca, koje imenuje on sam uz suglasnost Senata. Do toga nije dolo jer je sud promijenio stav prema mjerama dravne intervencije u sklopu New Deala.

P a g e | 78 Od tada vrijede dvije uzajamno povezane doktrine kojih se Vrhovni sud mora pridravati da bi ostao u sklopu svojeg djelokruga: 1. doktrina o samoograniavanju suda (self-constraint) prema kojoj su suci duni paziti da ne prekorae granicu sudske funkcije, iako nema nikoga tko bi takvu njihovu dunost mogao sankcionirati doktrina o politikim pitanjima prema kojoj je sud duan izbjei svaku intervenciju na podruju politike i strogo se ograniiti na pitanja primjene prava

2.

Vrhovni sud SAD sam odluuje o tome koji e spor uzeti u razmatranje. U povodu albe na odluke saveznih sudova i vrhovnih sudova drava, sam odluuje radi li se o bitno federalnom pitanju u kojem sluaju ima pravo razmotriti sluaj. Vrhovni sud SAD ima pravo i sam naloiti niem federalnom sudu (writ of certiorari) da mu dostavi cijeli predmet na reviziju, to ini rijetko. Postupak Vrhovnog suda moe inicirati i albeni sud, traei pojanjenje (certification).

P a g e | 79

3. EUROPSKI SUSTAV NADZORA USTAVNOSTI ZAKONA; USTAVNI SUDOVI

ODREENJE I DJELOKRUG
Ustavni sud je dravno tijelo visokog autoriteta ija je prvenstvena zadaa nadzor nad ustavnou zakona. Prema Hansu Kelsenu ustavni sud mora biti nezavisan od svake druge dravne vlasti. Ustavni suci imaju zajamenu stabilnost svog poloaja, te su glede odgovornosti nezavisni od parlamenta, vlade i sudbenih vlasti. Ustavni sudovi ispituju ustavnost zakona in abstracto, neovisno o konkretnom pravnom predmetu ili sporu. Usporeujui meusobno norme ustava i zakona, donose odluke koje nisu ograniene na konkretan sluaj, ve djeluju erga omnes (prema svima). To znai da se zakon ili njegove odredbe, za koje ustavni sud zakljui da su protuustavne ponitavaju ili ukidaju. O primjeni jednog ili drugog rjeenja ovise pravne posljedice utvrene neustavnosti. Ustavnim sudovima se povjerava i nadzor nad ustavnou i zakonitou podzakonskih propisa i o djelokrugu lokalne samouprave. Odluuju u sporovima o pravima i dunostima najviih tijela dravne vlasti. U federativnim dravama povjerava im se i rjeavanje sporova o ustavnim pravima meu dravama lanicama federacija, te meu dravama i federalnim tijelima. Nadziru zakonitost provedbe izbora i referenduma te narodnih inicijativa ili narodnih veta, sude za povredu ustava visokim dravnim dunosnicima. U povodu pojedinanog zahtjeva pojedinca, ija su ustavna prava povrijeena (ustavna alba ili ustavna tuba) pruaju zatitu sloboda i prava ovjeka i graanina protiv povreda poinjenih aktima sudbenih, upravnih i drugih javnih vlasti. Neki su ovlateni i za tumaenje Ustava i zakona, te donose tzv. interpretativne odluke, na zahtjev najviih dravnih tijela ili dunosnika. Drugi nadziru provedbu propisa i odluuju je li ona u suglasnosti s ustavnim naelima.

POVIJESNI RAZVITAK
Povijesni razvitak institucije ustavnog suda: 1. prvi nacrt pripisuje se Sieyesu, a u pravnoj doktrini 19.st. zalagali su se Jellinek i Merkl 2. prvi put uspostavljen Ustavom Republike Austrije iz 1920. europski model (redaktor Hans Kelsen) 3. od socijalistikih zemalja prva je uvela SFRJ po Ustavu iz 1963.

USTAVNI SUD REPUBLIKE AUSTRIJE

P a g e | 80 Austrijski Ustavni sud odreen je Ustavom kao posebno tijelo, izdvojeno iz sudbene vlasti i neovisno o izvrnoj i zakonodavnoj vlasti. Ustrojstvo i postupak podrobno ureuje Ustavni zakon o Ustavnom sudu iz 1953. godine, s brojnim izmjenama i dopunama. Unutarnje ustrojstvo ureuje sam sud svojim Poslovnikom. Sastav i ustrojstvo Ustavni sud sastavljen je od predsjednika, potpredsjednika i 12 lanova i 6 dopunskih lanova, koji zamjenjuju redovite lanove u sluaju sprijeenosti. Sve ih imenuje predsjednik Republike, i to: 1. 2. predsjednika i potpredsjednika suda, 6 lanova i 3 dopunska lana, na prijedlog savezne Vlade, ostalih 6 lanova i 3 dopunska lana, na prijedlog domova Parlamenta, Narodnog vijea (3 lana i 2 dopunska lana) i Saveznog vijea (3 lana i 1 dopunski lan).

lanovi se imenuju iz reda sudaca, javnih dunosnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti. Izabrani suci mogu zadrati svoje profesorske dunosti, ali ne mogu biti lanovi vodstava politikih stranaka ili raditi za njih. Suci se biraju bez ogranienja trajanja mandata, ali naputaju svoju dunost krajem godine u kojoj navravaju 70 godina ivota. Ustavni sud raspravlja i odluuje u plenumu, uz quorum od 8 lanova, osim za neke manje vane odluke, kad je potrebna nazonost samo 4 sudaca. Rasprave su javne, ali se javnost moe iskljuiti odlukom suda, kada za to postoje razlozi. Financiranje suda i poslovi sudbene uprave u djelokrugu su Ministarstva pravosua. Djelokrug Austrijski Ustavni sud: 1. 2. 3. odluuje o ustavnosti saveznih i zemaljskih zakona i o ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa ispituje ustavnost meunarodnih ugovora odluuje o konanim upravnim aktima, kad je u pitanju povreda Ustavom zajamene slobode ili prava; ustavnu tubu ne moe podnijeti bilo tko, kao kod tzv. actio popularis, nego jedino osoba ije je pravo povrijeeno odnosnim aktom odluuje o sukobima djelokruga te daje tumaenje Ustava u pitanjima raspodjele ovlasti izmeu saveznih tijela i zemalja i saveznih dravnih vlasti nadzire zakonitost provedbe izbora, referenduma i narodne inicijative sudi predsjedniku Republike i ministrima i dunosnicima zemalja, na temelju kaznene optube koju podnosi Parlament, s uinkom udaljenja s dunost u sluaju osude odluuje o financijskim zahtjevima protiv savezne drave,

4. 5. 6. 7.

P a g e | 81 zemalja ili lokalnih samouprava, kad ne postoji drugi put pravne zatite moe odluivati o sukladnosti ustavnog amandmana s Ustavom. Cjelovita ustavna promjena mora se iznijeti na referendum, dok o djelominim promjenama odluuje Parlament u posebnom revizijskom postupku. Kad to zahtijevaju ovlateni predlagatelji (najvii dunosnici izvrne i zakonodavne vlasti), Ustavni sud odluuje o pitanju ini li ustavna promjena cjelovitu reviziju Ustava. Ako utvrdi da ini, ustavni amandman koji nije donesen referendumom ne moe stupiti na snagu dok ne bude donesen na propisan nain.

8.

Pravni uinak odluka o neustavnosti Odluka o neustavnosti zakona ima za posljedicu ukidanje cijelog akta ili pojedinih njegovih odredbi, dakle djeluje ex nunc, od dana donoenja. No, sud moe odluiti i da njegova odluka dobiva pravni uinak od nekog kasnijeg datuma, unutar roka od godine od objavljivanja. Sud je ovlaten odluivati o ustavnosti zakona koji vie nisu na snazi i jedino tada njegova odluka ipso facto djeluje retroaktivno. Meunarodni ugovor sud ne moe ukinuti. U sluaju utvrene neustavnosti takav ugovor se ne moe provoditi, a zakoni i propisi koji se na njemu temelje su neustavni i ne mogu stei pravnu snagu. Pojedinani upravni akti se u sluaju povrede Ustavom zajamene slobode ili prava ukidaju.

USTAVNI SUD SR NJEMAKE

Njemaki Savezni ustavni sud uspostavljen je Temeljnim zakonom (Ustavom) od 08.05.1949. godine. Ustavni zakon o Ustavnom sudu donesen je 1951. godine, nakon ega je poeo djelovati. Tijekom 4 godine uspostavljeni su ustavni sudovi saveznih zemalja (osim Berlina i Schlezwig-Holsteina), a nakon ujedinjenja Njemake 1989. godine, jo 5 sudova za zemlje bive Istone Njemake. Poslovnik je sud donio 1975. godine i mijenjao ga. Neovisan je o drugim dravnim tijelima i sam ureuje svoje unutarnje ustrojstvo i djelovanje. Ustrojstvo i sastav Ustavni sud ine 2 vijea (senata) u koje Parlament bira 16 sudaca, i to polovicu Narodno vijee (Bundestag), a polovicu Savezno vijee (Bundesrat). Mandat im je 12 godina, ali zavrava kad sudac navri 68 godina ivota. Predsjednika i potpredsjednika biraju domovi Parlamenta, 6 lanova biraju se iz reda sudaca, a ostali iz reda pravnika koji su se istaknuli tijekom sveuiline ili javne djelatnosti. Pristupnik mora biti star najmanje 40 godina. Ponovni izbor nakon isteka mandata nije doputen. Suci ne mogu obnaati javne ili profesionalne dunosti, s iznimkom sveuilinih profesora koji ostaju na svojim dunostima.

P a g e | 82 Sud djeluje u odvojenim vijeima (senatima), izmeu kojih su ovlasti podijeljene i iji je sastav stalan. Vijeima predsjedaju predsjednik odnosno potpredsjednik suda. Od 1985. godine djeluju i manja vijea, sastavljena od po 3 suca, s obzirom na golem broj ustavnih albi (koji godinje prelazi 5000). Djelokrug Njemaki Ustavni sud: 1. odluuje o ustavnosti saveznih i zemaljskih zakona. Ustavnu albu protiv zakona moe podnijeti svatko ija su prava ugroena zakonom. Djeluje na zahtjev ovlatenih predlagaa ili na vlastiti poticaj (ex officio). Odluka o neustavnosti zakona djeluje ex tunc, retroaktivno, neustavan zakon se ponitava. nadzire djelovanje politikih stranaka. Moe zabraniti politiku stranku ije je djelovanje usmjereno na ruenje demokratskog poretka SR Njemake. Moe odluiti i o ograniavanju odreenih ustavnih prava osobama koje takva prava zlorabe na tetu ustavnog poretka. odluuje o optubi protiv predsjednika Republike, parlamentarnih dunosnika i sudaca zbog povreda Ustava i zakona. odluuje o sukobima djelokruga koji se pojavljuju zbog okomite razdiobe ovlasti (federativno dravno ureenje) ili okomite diobe vlasti izmeu vrhovnih saveznih tijela. U takvim sluajevima daje i tumaenje Ustava o ovlastima pojedinih tijela javnih vlasti. nadzire zakonitost izbora i referenduma kao drugostupanjsko tijelo u povodu pritubi na prvostupanjske odluke Narodnog vijea. titi ustavom zajamene slobode i prava ovjeka i graanina u postupcima u povodu ustavne albe. tumai Ustav kad se pojavi pitanje je li neki meunarodni ugovor dio njemakog domaeg prava ili kad ustavni sud neke od zemalja hoe odstupiti od ranijeg pravnog stajalita Saveznog ustavnog suda.

2.

3. 4.

5. 6. 7.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Izvori

Ustav RH: temeljne odredbe o poloaju, sastavu, djelokrugu i odluivanju Ustavni zakon o Ustavnom sudu te izmjene i dopune (a koji se donosi po postupku izmjene Ustava, tako da njegove odredbe imaju nadzakonsku snagu, vei i od organskih zakona, te istu kao i sam Ustav): o uvjeti za izbor sudaca i prestanak njihove dunosti o uvjeti i rokovi za pokretanje postpuka ocjene ustanosti i zakonitosti o postupak i pravno djelovanje sudskih odluka o zatita ustavnih sloboda i prava ovjeka i graanina o te druga vana pitanja za rad Ustavnog suda Poslovnik o unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda

Sastav i djelokrug

P a g e | 83 Ustavni sud RH ini 13 sudaca. Bira ih Sabor na prijedloga Odbora za ustav, poslovnik i politiki sustav. Biraju se na vrijeme od 8 godina, bez ogranienja mogunosti ponovnog izbora. Biraju se iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, dravnih odvjetnika, odvjetnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti. Ustavni zakon odreuje da za suca moe biti izabrana osoba koja je hrvatski dravljanin i diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, uz izuzetak osobe koja je stekla doktorat pravnih znanosti, za koju se zahtijeva 12 godina rada u struci. Zahtijeva da se kandidat istaknuo u struci svojim znanstvenim ili strunim radovima ili javnim djelovanjem. Odreuje i da sudac ne smije pripadati ni jednoj politikoj stranci, niti svojim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj politikoj stranci. Suci ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dunost. Suci izmeu lanova biraju predsjednika, na rok od 4 godine. Imenovanje predsjednika izvana kodilo bi njegovoj autonomiji, a moglo bi biti iskoriteno kao sredstvo politikog pritiska na sud.

Postupak izbora
Novelirani Ustavni zakon propisuje postupak izbora sudaca Ustavnog suda. Odbor Hrvatskog sabora nadlean za Ustav zapoinje postupak objavljivanjem u Narodnim novinama poziva pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, odvjetnikoj komori, pravnikim udrugama, politikim strankama, pravnim osobama i pojedincima, poziva za isticanje kandidata za jednog ili vie sudaca Ustavnog suda. Pojedinac moe sam sebe istaknuti kao kandidata. Odbor obavlja sa svakim kandidatom za kojeg utvrdi da ispunjava propisane uvjete javni razgovor. Sastavlja listu kandidata koji ulaze u ui izbor. Lista mora sadravati vie kandidata od broja sudaca koji se bira i mora biti obrazloena. Zastupnici Hrvatskog sabora glasuju pojedinano o svakom predloenom kandidatu. Za izbor je potrebna veina ukupnog broja zastupnika Hrvatskog sabora. Suci Ustavnog suda izmeu sebe biraju predsjednika suda, tajnim glasovanjem na rok od etiri godine, uz mogunost ponavljanja mandata. Imenovanje predsjednika izvana kodilo bi autonomiji suda, a moglo bi biti iskoriteno kao sredstvo politikog pritiska na sud od onih koje sud mora nadzirati, to jest zakonodavne ili izvrne vlasti.

Djelokrug Ustavnog suda RH

Odreuje se iskljuivo i samo Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu. Djelokrug (nadlenost) obuhvaa; A) osnovni djelokrug utvren Ustavom 1. odluuje o suglasnosti zakona s Ustavom, 2. odluuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,

P a g e | 84 3. moe ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali vaiti ako od tog prestanka do podnoenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prolo vie od godine dana, 4. odluuje povodom ustavnih tubi protiv pojedinanih odluka dravnih tijela, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu zajameni Ustavom RH, 5. prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uoenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvjeuje Hrvatski sabor, 6. rjeava sukob nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti, 7. odluuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike, 8. nadzire ustavnost programa i djelovanja politikih stranaka i moe, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad, 9. nadzire ustavnost i zakonitost izbora i dravnog referenduma i rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova B) druge poslove odreene Ustavom 1. opi nadzor nad donoenjem provedbenih propisa od strane Vlade i drugih nadlenih tijela. Ako Ustavni sud utvrdi da nadleno tijelo nije donijelo propis za izvrenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je duno takav propis donijeti, o tome obavjetava Vladu, a o propisima koje je bila duna donijeti Vlada, obavjetava Hrvatski sabor, 2. primanje sveane prisege Predsjednika Republike, kojom se on obvezuje na vjernost Ustavu, 3. odluka o postojanju okolnosti kada je Predsjednik Republike sprijeen obavljati svoju dunost zbog bolesti ili nesposobnosti, kada obavljanje predsjednike dunosti privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora, 4. odluka o nastupanju okolnosti, kao to je smrt, ostavka ili odluka Ustavnog suda o odgovornosti Predsjednika Republike za povredu Ustava, ime prestaje mandat Predsjednika, a dunost privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora, 5. prethodno odobrenje o pritvoru ili pokretanju kaznenog postupka protiv Predsjednika Republike (predsjednikom imunitetu), 6. odluka o albi razrijeenog suca protiv odluke o razrjeenju, 7. odluka o albi protiv odluke Dravnog sudbenog vijea o stegovnoj odgovornosti suca, 8. odluivanje o ustavnosti pitanja o kojem se putem narodne inicijative zahtijeva raspisivanje referenduma Ustavni sud odluuje i o suglasnosti zakona s meunarodnim ugovorima. Ustavni sud nije nadlean za odluivanje o suglasnosti meunarodnih ugovora s Ustavom jer u lanku 128. Ustava nije propisana ta nadlenost. Ustavni sud moe ispitivati formalnu ustavnost zakona o potvrdi odnosno ratifikaciji meunarodnog ugovora. Kad je rije o ispitivanju materijalne ustavnosti zakona o potvrdi meunarodnog ugovora ona bi uvijek bila ujedno i ispitivanje materijalne ustavnosti meunarodnog ugovora iji se tekst s tim

P a g e | 85 zakonom potvruje i unosi u unutarnji pravni poredak RH. Zbog toga Ustavni sud ne bi imao pravo da se kroz ispitivanje materijalne ustavnosti zakona o potvrdi meunarodnog ugovora posredno upusti u ispitivanje ustavnosti meunarodnog ugovora. Odredbe meunarodnih ugovora mogu se mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava.

Jamstva neovisnosti suda i sudaca

Ustav navodi, da ustavni sudac moe biti razrijeen prije isteka mandata samo u sluajevima:
1. stabilnost poloaja a) ako to sam zatrai b) ako bude osuen na zatvorsku kaznu c) ako trajno izgubi sposobnost obvaljanja te dunosti 2. kaznenopravni imunitet imunitet neodgovornosti a) sudac ne moe biti pozvan za izraeno miljenje ili glasovanje b) radi se o materijalnopravnom imunitetu koji titi njegovu funkciju c) titi ga apsolutno i bez vremenskog ogranienja imunitet nepovredivosti a) imunitet procesnopravne prirode b) titi ga na nain da ne moe biti uhien niti se moe pokrenuti protiv njega kazneni postupak bez odobrenja Ustavnog suda c) iznimka ako je izravno zateen u injenju KD tee prirode (za KD 5godina zatvora)

P a g e | 86

Akti Ustavnog suda

Ustavni sud donosi odluke i rjeenja. Odluka se donosi o meritumu stvari o kojoj se sud izjanjava, a u svim ostalim sluajevima rjeenje.
Odluka i rjeenje moraju imati; a) uvod imena sudaca koji su donijeli odluku b) izreku najvanija, u njoj se navodi stajalite suda o meritumu stvari o kojoj je odluivao c) obrazloenje navodi razloge zbog kojih je odlueno kao u izreci Svaki sudac ima pravo izdvojiti svoje miljenje i objaviti ga uz pismeno obrazloenje. Razlikujemo sluajeve: sudac prihvaa odluku veine o meritumu, ali nije suglasan sa razlozima (concurring opinion) sudac se protivi odluci o meritumu i obrazloenju (dissenting opinion) Odluke i vanija rjeenja objavljuju se u Narodnim novinama, slubenom glasilu RH, a odluka koja se odnosi na ocjenu nekog propisa, i u slubenom glasilu, odnosno na isti nain na koji je taj propis bio objavljen. Praksa Ustavnog suda dostupna je i na Internetu. Odluke i rjeenja Ustavnog suda obvezatni su za sve fzike i pravne osobe, sva tijela dravne vlasti i lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Vlada RH osigurava preko tijela dravne uprave provedbu odluka i rjeenja Ustavnog suda. Ustavni sud moe sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke ili rjeenja. Ustavni sud moe odrediti nain provedbe svoje odluke ili rjeenja.

Ocjena ustavnosti zakona i ustavnosti i zakonitosti propisa

Pokretanje postupka
U svezi s pokretanjem postupka pred Ustavnim sudom razlikujemo tri situacije: A. prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti svatko je ovlaten inicirati, no takva inicijativa ne obvezuje Ustavni sud na pokretanje postupka (on sam odluuje o prijedlogu) B. odluka samog ustavnog suda Ustavni sud moe sam pokrenuti postupak, bez ogranienja C. zahtjev ovlatenog tijela na zahtjev ovlatenih tijela, sud je duan provesti postupak, te donijeti odluku to pravo ima:

P a g e | 87 1/5 saborskih zastupnika radno tijelo Hrvatskog sabora predsjednik RH Vlada (ali samo glede podzakonskih propisa, ne i zakona) Vrhovni sud ili drugi sud, puki pravobranitelj, predstavnika tijela jedinica lokalne ili podrune (regionalne) samouprave ako se pitanje ustavnosti/zakonitosti pojavi u postupku pred sudom/odnosno za pitanja iz njihove nadlenosti

Sud koji u postupku nade da zakon koji bi trebalo primijeniti nije ustavan, duan je zastati s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona. Ako sud u postupku nae da drugi podzakonski propis koji bi trebalo primijeniti, nije suglasan s Ustavom ili sa zakonom, on nee primijeniti taj propis, ve e predmet rijeiti izravnom primjenom zakonskih odredbi (ekscepcija ilegalnosti), te podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti spornog propisa. U takvom sluaju Ustavni sud o podnesenom zahtjevu obavjetava Vrhovni sud.

Postupanje Ustavnog suda

Postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti smatra se, na zahtjev ovlatenih predlagaa, pokrenutim na dan primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, odnosno na dan predaje zahtjeva preporuenim putem poti. Kod svih ostalih inicijativa i prijedloga, postupak se pokree donoenjem rjeenja Ustavnog suda. Ustavni sud prvo ispituje doputenost podneska: da li je nadlean za odluivanje u toj stvari, da li je podnesak pravodoban, te da li postoje pretpostavke za odluivanje o meritumu. Ako ti uvjeti nisu zadovoljeni, rjeenjem odbacuje zahtjev, prijedlog ili ustavnu tubu. U protivnom, ako se radi o prijedlogu, odluuje o tome hoe li donijeti rjeenje kojim pokree postupak, odnosno provodi postupak ako se radi o zahtjevu. Postupak vodi sudac Ustavnog suda. Suca izvjestitelja, koji priprema predmet za odluivanje na sjednici suda imenuje predsjednik Ustavnog suda. U postupku Ustavni sud primjenjuje odredbe odgovarajuih postupovnih zakona, ali tek supsidijarno ako Ustavnim zakonom nije drukije odreeno. Ustavni sud raspravlja na sjednici, a moe odrati savjetodavnu ili javnu raspravu. Odluka se u svakom sluaju donosi na posebnoj sjednici. Djelovanje ustavnog suda je javno, javne su i sjednice i javne rasprave. Novinari mogu prisustvovati sjednicama, a predsjednik ustavnog suda moe dozvoliti i televizijski ili radio prijenos tijeka sjednice. Meutim, javnost se iz odreenih razloga, na prijedlog suca izvjestitelja, moe iskljuiti s rasprave (interes morala, javnog reda, dravne sigurnosti ili obrane, zatita maloljetnika ili privatnog ivota sudionika u postupku, vojna, slubena ili poslovna tajna).

P a g e | 88 Kad je postupak pokrenut, Ustavni sud moe odluiti da, do donoenja konane odluke, privremeno obustavi izvrenje pojedinanih akata ili radnji koje se poduzimaju na temelju zakona ili drugog propisa ija se ustavnost ocjenjuje. Uvjet za odluku jest ocjena suda da bi posljedice, u sluaju izvrenja bile teke i nepopravljive. Za potrebe postupka Ustavni sud moe zahtijevati od dravnih tijela, privrednih poduzea, te drugih ustanova ili pojedinaca, isprave i obavijesti potrebne za voenje postupka. Takve je podatke svatko duan staviti na raspolaganje Ustavnom sudu, a u sluaju neispunjavanja zahtjeva Ustavni sud moe naloiti oduzimanje isprava. Ako tijekom postupka pred Ustavnim sudom osporeni akti prestanu vaiti ili budu usklaeni s Ustavom i zakonom, Ustavni sud e ipak dovriti postupak pa, ako utvrdi neustavnost ili nezakonitost, donijeti odluku, kako bi onaj kome je pojedinanim aktom donesenim na temelju takvog propisa povrijeeno neko pravo, mogao zahtijevati njegovu izmjenu, ako je na to ovlaten odredbama Ustavnog zakona. Ustavni sud moe ispitati ustavnost i zakonitost propisa koji je prestao vaiti, ali samo ako od prestanka do podnoenja zahtjeva ili prijedloga nije prolo vise od godine dana. Odluke i rjeenja Ustavni sud donosi veinom glasova svih sudaca, ako Ustavom i Ustavnim zakonom nije drukije odreeno. Ustavni sud odluuje dvotreinskom veinom o odgovornosti Predsjednika Republike, dok ustavni zakon odreuje odluivanje o odreenim pitanjima u trolanim ili esterolanim vijeima.

Ukidanje ili ponitavanje propisa

Ustav propisuje da e Ustavni sud ukinuti zakon za koji utvrdi da je neustavan, dok e drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit ukinuti ili ponititi. Odredbe prestaju vaiti danom objave odluke Ustavnog suda u NN, ali USRH moe odrediti i neki drugi datum. Sud je obvezan ponititi propis: 1. ako se njime vrijeaju ljudska prava i temeljne slobode 2. ako se njime vri diskriminacija

Pravne posljedice ukidanja odnosno ponitavanja

Prema odredbama Ustavnog zakona predviene su slijedee pravne posljedice odluka Ustavnog suda o neustavnosti/nezakonitosti propisa: a) u sluaju ponitavanja nekog neko pravo pravomonim ponitenog zakona ima pravo putem ponavljanja postupka. USRH propisa, svatko kome je povrijeeno pojedinanim aktom na temelju traiti izmjenu tog pojedinanog akta Rok je 6mj. od dana objave odluke

b) u sluaju ukidanja propisa, samo ona osoba koja je podnijela prijedlog za ocjenu ustavnosti/zakonitosti ima pravo zahtijevati

P a g e | 89 promjenu pojedinanog akta putem ponavljanja postupka. Dakle, djeluje pro futuro. Rok je 6mjeseci od dana objave odluke USRH c) rokova i ogranienje nema kada je u pitanju osuda za KD. Takva pravomona osuda, utemeljena na neustavnom/nezakonitom propisu, ne proizvodi pravne uinke, i moe se izmijeniti u ponovljenom kaznenom postupku. Kaznena osuda koja nije pravomona u trenutku ukidanja zakonske odredbe na kojoj je utemeljena nee ni moi stei pravomonost. Ukinute, odnosno ponitene odredbe propisa nee se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda. To se odnosi i na postupke koji su u tijeku (prije pravomonosti), pod uvjetom da se ukinute odnosno ponitene odredbe neposredno primjenjuju i toj pravnoj stvari.

Ustavna tuba
Pored ispitivanja ustavnosti/zakonitosti, ustavna tuba je najvanija i najea zadaa suda. Ustavna tuba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek, nego dodatno i izuzetno sredstvo zatite ustavom zajamenih ljudskih prava i temeljnih sloboda od strane posebnog tijela koje izvan sustava redovnog i specijaliziranog pravosua, titi temelje ustavnog sustava demokratske drave utemeljene na vladavini prava, a to su ljudska prava i temeljne slobode. Ustavna tuba je krajnje sredstvo kada ostale institucije zatite sloboda i prava nisu ispunile svoju zadau ili bi njihova intervencija bila zakanjela sa stajalita zatite povrijeenih sloboda i prava. Ustavni zakon odreuje ustavnu tubu na slijedei nain; Svatko moe pokrenuti ustavnu tubu ako smatra da mu je pojedinanim aktom tijela dravne vlasti, tijela jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima,... povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamena Ustavom. Iz ega slijedi; 1. ovlatenik na podnoenje ustavne tube svatko; dravljanin i stranac, fizika i pravna osoba 2. razlog za podnoenje ustavne tube povreda Ustavnih prava, a ne zakonskih ili drugih o ljudska prava, temeljne slobode, ustavom zajameno pravo na lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu 3. predmet ustavne tube povreda mora biti uinjena pojedinanim pravnim aktom, npr. sudska presuda 4. donositelji pobijanog akta neije ustavno pravo mogu povrijediti svojim pojedinanim aktom dravna tijela, ili druga tijela koja imaju javne ovlasti (nedravna tijela, npr. HZZO)

P a g e | 90 5. iscrpljen redovni pravni put (U-IIIA) uz iznimku u sluaju kada sud o pravima stranke nije odluio u razumnom roku, ili u sluaju kada osporeni akt grubo vrijea ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja mogle nastupiti teke i nepopravljive posljedice 6. rok za podnoenje ustavne tube u roku od 30 dana od dana primitka konane odluke, odnosno 3 mjeseca uz opravdane razloge 7. odgoda izvrenja osporenog akta ustavna tuba ne sprjeava primjenu osporenog akta, tek nakon prijedloga podnositelja ustavne tube Ustavni sud moe odgoditi ovrhu 8. postupanje Ustavnog suda postupak vodi sudac izvjestitelj, koji priprema predmet za odluivanje i predlae nacrt odluke vijee od 6 sudaca odluuje o ustavnoj tubi vijee od troje sudaca odluuje postoje li postupovne pretpostavke za odluivanje vijee moe odluivati samo jednoglasno i u punom sastavu, u protivnom e se odluivati na sjednici Ustavnog suda ispituju se samo one povrede ustavnih prava koje su istaknute u tubi, a nee se uzeti u razmatranje kad se ne radi o povredi ustavnog prava 9. razlozi za odbacivanje ustavne tube USRH e odbaciti tubu ako: o nije nadlean o ako je tuba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva o ako je tuba nedoputena a) ako nisu iscrpljena druga pravna sredstva b) ako je tubu podnijela neovlatena osoba c) ako je tubu podnijela osoba koja ne moe biti nositelj ustavnih prava 10.odluka Ustavnog suda USRH odluuje o tubi odlukom kojom se tuba usvaja ili odbija kao neosnovana o odbija kao neosnovna kada US utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se akt osporava o usvaja ustavni sud utvruje neustavnost akta, te navodi koje je pravo osporeno, nadalje, sada US ukida osporavani akt, te vraa predmet na ponovni postupak tijelu koje je donijelo ukinuti akt 11.obvezatnost pravnih stajalita Ustavnog suda nadleno tijelo je duno potivati pravna stajalita Ustavnog suda 12.trokovi postupka

P a g e | 91 USRH moe narediti da podnositelj tube koji nije uspio s tubom nadoknadi trokove postupka pred Ustavnim sudom, ako ih je prouzroio svojom krivnjom

Sporovi o nadlenosti
Ustavni sud RH rjeava sukob o nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti. Sukob nadlenosti je situacija u kojoj dolazi do neslaganja izmeu dravnih tijela ili vlasti, o tome u ijem se djelokrugu po Ustavu i zakonu, nalazi odluivanje u odreenoj stvari ili predmetu. To je tipian ustavni spor, jer se radi o Ustavom i na temelju Ustava zakonom utvrenom djelokrugu triju vlasti. Budui da nad tim tijelima nema nadreenog tijela koje bi moglo odluiti u sporu, se takva odluka se preputa Ustavnom sudu. Sukob se pojavljuje u dva oblika: a) pozitivan sukob nadlenosti i b) negativan sukob nadlenosti. Pozitivan sukob nadlenosti nastaje kada dva ili vie dravnih tijela istodobno smatraju da su ovlatena odluiti u odreenoj stvari. Ona svojataju predmet i ne mogu se suglasiti kome on po Ustavu pripada. Doe li do sukoba nadlenosti zato to odreena tijela prihvaaju ili svojataju ovlast u istom predmetu, svako od tih tijela moe zahtijevati od Ustavnog suda da rijei nastali sukob nadlenosti. Takav zahtjev moe podnijeti i stranka, osoba iji je interes zbog nastalog sukoba nadlenosti povrijeen, ili bi mogao biti povrijeen. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana saznanja da je i drugo tijelo prihvatilo nadlenost. Ustavni sud moe odrediti da se do njegove odluke prekine postupak pred tijelima medu kojima je dolo do sukoba nadlenosti. Negativan sukob nadlenosti nastaje kada odreena dravna tijela smatraju da nisu ovlatena odluiti u odreenoj stvari, tako da nijedno od njih ne eli prihvatiti odluivanje u odreenoj pravnoj stvari. Ako doe do sukoba nadlenosti zato to odreena tijela odbijaju nadlenost u odreenom predmetu, zahtjev Ustavnom sudu za rjeenje sukoba nadlenosti moe se podnijeti u roku od 30 dana od dana nastupanja konanosti odluke izvrnog ili pravomonosti odluke sudbenog tijela, odnosno od dana donoenja odgovarajue odluke zakonodavnog tijela, kojom se odbija nadlenost. Takav zahtjev ima pravo podnijeti stranka koja zbog odbijanja nadlenosti nije mogla ostvariti svoje pravo, kao i svako od tijela dravne vlasti obuhvaenih sukobom nadlenosti.

Odgovornost predsjednika Republike

Predsjednik RH je odgovoran za povredu Ustava koju poini u obavljanju svojih dunosti. Postupak za utvrivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike moe pokrenuti Hrvatski sabor 2/3-inskom glasova svih zastupnika. O odgovornosti predsjednika Republike odluuje Ustavni sud 2/3-inskom veinom glasova svih sudaca u roku od 30 dana od zaprimanja prijedloga kojim se pokree

P a g e | 92 odgovornost predsjednika. Ako utvrdi odgovornost, predsjedniku Republike prestaje dunost po sili Ustava. U suprotnom e odbiti zahtjev Sabora. Zahtjev za utvrivanje odgovornosti predsjednika Republike sadri injenini opis i pravnu naznaku, te dokaze o povredi Ustava koja se stavlja na teret predsjedniku Republike. Ustavni sud je duan pribaviti stajalite Predsjednika Republike o zahtjevu sabora te mu omoguiti sudjelovanje u postupku.

Nadzor na ustavnou programa i djelovanja politikih stranaka

Ustav RH odreuje da je slobodno osnivanje politikih stranaka, koje se ustrojavaju po teritorijalnom naelu. Protuustavne su politike stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju demokratskog poretka ili ugroavaju opstojnost RH. O protuustavnosti odluuje Ustavni sud. Prema Ustavu zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti. Zahtjev za zabranu rada politike stranke ili njezina dijela moe podnijeti: 1. predsjednik RH, 2. Hrvatski sabor, 3. Vlada, 4. Vrhovni sud, 5. tijelo (minstarstvo) nadleno za registraciju politikih stranaka, 6. Dravni odvjetnik RH, 7. puki pravobranitelj. Nadzor izbora i dravnog referenduma, te izborni sporovi Ustavni sud: nadzire ustavnost i zakonitost izbora, nadzire ustavnost i zakonitost dravnog referenduma, rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, u povodu albi na rjeenja nadlenih izbornih povjerenstava. Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora Postupak Ustavnog suda zbog nezakonitih ili neustavnih postupaka u tijeku provoenja izbora moe zahtijevati: svaka politika stranka, svaki kandidat, najmanje 100 biraa ili najmanje 5 posto biraa izborne jedinice. Zahtjev se podnosi u tijeku izbora, a najkasnije do isteka roka od 30 dana od dana kada su objavljeni rezultati izbora. Kad utvrdi da sudionici u izborima postupaju na neustavan ili nezakonit nain, Ustavni sud e o tome obavijestiti javnost sredstvima javnog priopavanja, te po potrebi upozoriti nadlena tijela. Kad naie na povredu ustavnosti i zakonitosti koja je utjecala ili mogla utjecati na rezultate izbora, Ustavni sud e ponititi sve ili pojedine izborne radnje i odluke koje su prethodile takvoj povredi. Nadzor ustavnosti i zakonitosti referenduma

P a g e | 93 Kada deset posto biraa zahtijeva raspisivanje referenduma o nekom pitanju, Ustavni sud, na zahtjev Hrvatskog sabora, donosi odluku jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma koje propisuje Ustav, te je li sadraj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom. Izborni sporovi Protiv odluka nadlenog izbornog povjerenstva u zatiti izbornog prava, politike stranke, kandidati i birai (najmanje 100 odnosno 5% biraa izborne jedinice) mogu podnijeti albu Ustavnom sudu u roku od 48 sati od dana kada je primljeno pobijano rjeenje. Ustavni sud odluuje u roku od 48 sati od dana primitka albe. alba ne odgaa obavljanje izbornih radnji propisanih izbornim zakonom. Podnoenje albe iskljuuje pravo kasnijeg podnoenja ustavne tube. Odluivanje U nadzoru izbora i referenduma Ustavni sud odluuje na sjednici. O izbornim sporovima Ustavni sud odluuje u vijeu od tri suca, koje imenuje na prijedlog svog predsjednika. Vijee moe odluku donijeti samo jednoglasno. Ako se jednoglasnost ne moe postii ili Vijee iz drugih razloga smatra da odluku treba prepustiti plenumu, konanu odluku donosi Ustavni sud na sjednici.

POLITIKI UTJECAJ USTAVNOG SUDA

Ustavni sudovi mogu utjecati na politiki proces na nekoliko naina: 1. tite prava oporbe, odnosno parlamentarne manjine i olakavaju joj da vladajuu veinu zadrava u granicama ustavnih ovlasti, 2. tite prava etnikih, vjerskih, socijalnih i politikih manjina i time nadoknauju njihovu slabu zastupljenost u odluujuim tijelima, 3. nadzirui djelotvornost i kakvou zakona, pridonose racionalizaciji procesa odluivanja, te mogu smanjiti politike sukobe i ispravljati odstupanja kojima su sklone velike stranke ili mone koalicije, 4. djeluje kao zatitnik ustavnih naela o odgovornosti izvrne vlasti, 5. djelovanje ustavnih sudova pridonosi jaanju pravne svijesti graana i primjeni ustavnih naela u zakonodavstvu i ivotu.

Puki pravobranitelj (ombudsman)

Institucija pukog pravobranitelja potjee od klasine skandinavske institucije justitiae ombudsman, parlamentarnog povjerenika za zatitu prava graana pred dravnom upravom i drugim vlastima, koji je prvi put ustavno uspostavljen vedskim Ustavom iz 1809. godine. Nakon II. svjetskog rata, a posebice tijekom 60-ih godina ta se institucija proirila u demokratskim europskim dravama, a zatim i irom svijeta. Uvela ju je Francuska, Austrija, Njemaka i Velika Britanija. Predmet zatite je nepravilno postupanje dravne uprave i tijela koja obavljaju javne ovlasti (maladministration).

P a g e | 94 Puki pravobranitelj uspostavljen je Ustavom RH, kao zasebna parlamentarna institucija izvansudske zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamenih Ustavom i meunarodnim ugovorima koji su na snazi u RH. On djeluje na temelju pritubi, koje mu ima pravo uputiti graanin ili stranac, ili na vlastiti poticaj. Njegove intervencije nemaju pravno obvezujuu snagu, ve znaenje upozorenja, prijedloga i savjeta. On djeluje svojim moralnim autoritetom, s osloncem na parlament i javnost. Ustav odreuje da je puki pravobranitelj opunomoenik Hrvatskog sabora koji titi ustavna i zakonska prava graana u postupku pred dravnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti. Meutim, po uzoru na neke druge zemlje, uspostavljen je specijalizirani Pravobranitelj za prava djece 2003. godine i Pravobranitelj za ravnopravnost spolova. Svatko ima pravo podnositi pritube pukom pravobranitelju, bez potrebe da dokae pravni interes. Radi se o opem pravu pritube, takozvanoj actio popularis. Puki pravobranitelj moe predlagati donoenje i izmjenu zakona. Odgovoran je Hrvatskom saboru, koji ga i bira na rok od osam godina, i kojem je duan podnositi redovita i izvanredna izvjea. Sabor moe razrijeiti pukog pravobranitelja i prije isteka mandata. Naela postupanja pukog pravobranitelja i specijaliziranih pravobranitelja su: 1. 2. 3. 4. neovisnost i samostalnost u djelovanju, potivanje ustavnosti i zakonitosti, pravednost i moralnost, neformalnost postupanja, 5. mogunost preventivnog djelovanja

P a g e | 95

4. POVJERENSTVO ZA SPREAVANJE SUKOBA INTERESA

SUKOB INTERESA
Zakonodavstvo (Zakon o spreavanju sukoba interesa) na podruju sukoba interesa ima za cilj sprjeavanje zlouporabe javnih dunosti u cilju stvaranja nepripadajue dobrobiti - u prvom redu financijske i politike interese, ali i one koji proizlaze iz obiteljskih i prijateljskih odnosa (veze). Zakon o spreavanju sukoba interesa u obavljanju javne dunosti definira da je sukob interesa situacija u kojoj su privatni interesi dunosnika u suprotnosti s javnim interesom ili kad privatni interes utjee ili moe utjecati na nepristranost dunosnika u obavljanju javne dunosti. U obnaanju javne dunosti dunosnici ne smiju svoj privatni interes stavljati iznad javnog interesa. Zakon odreuje temeljna naela postupanja javnih dunosnika: 1. dunosnici u obnaanju javnih dunosti moraju postupati asno, poteno, savjesno, odgovorno i nepristrano uvajui vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im dunosti te povjerenje graana, 2. dunosnici su osobno odgovorni za svoje djelovanje u obnaanju javnih dunosti na koje su imenovani, odnosno izabrani prema tijelu ili graanima koji su ih imenovali ili izabrali, 3. dunosnici ne smiju koristiti javnu dunost za osobni probitak ili probitak osobe koja je s njima povezana. Dunosnici ne smiju biti ni u kakvom odnosu ovisnosti prema osobama koje bi mogle utjecati na njihovu objektivnost, 4. graani imaju pravo biti upoznati s ponaanjem dunosnika kao javnih osoba. Povjerenstvo za odluivanje o sukobu interesa vodi brigu o provedbi Zakona. Povjerenstvo se sastoji od 7 lanova koji izmeu sebe biraju predsjednika. lanove Povjerenstva imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove Hrvatskoga sabora. etiri lana Povjerenstva su iz redova zastupnika Hrvatskoga sabora, a ostali lanovi su ugledni javni djelatnici, s time da dva lana Povjerenstva ne mogu biti iz iste politike stranke. Predsjednik Povjerenstva ne smje biti lan stranke koja obnaa vlast. lanovi Povjerenstva imenuju se na vrijeme od sedam godina, a lanovi iz redova zastupnika Hrvatskoga sabora na vrijeme trajanja mandata u Hrvatskom saboru. Povjerenstvo djeluje na temelju Zakona, dobrih obiaja, politike odgovornosti i vjerodostojnosti dunosnika.

P a g e | 96

P a g e | 97

TEMELJI DRAVNE VLASTI

1. NASTANAK SUVERENITETU I RAZVITAK TEORIJA O NARODNOM

OBLIKOVANJE POJMA SUVERENITETA

Naelo narodnog suvereniteta odreuje da sva vlast u dravi proizlazi iz naroda i pripada narodu te da vlastodrci djeluju kao predstavnici naroda. Pojmom naroda obuhvaaju se svi dravljani odnosno graani odreene drave bez obzira nacionalne i druge razlike meu njima. Oznaava se i izrazima puki, dravljanski ili graanski suverenitet. Uz narodni suverenitet postoji i suverenitet drave koji se izraava kao najvia vlast prema unutra i nezavisna prema vani te nacionalni suverenitet koji se izraava kao pravo naroda odnosno nacije na samoodreenje do otcijepljenja, neotuivo, nedjeljivo i neprenosivo pravo nacije da osnuje svoju dravu i da, donosei ustav, odlui kako e biti ureena. Pojam suvereniteta oblikovan je u feudalnoj dravi na nain da kralj podvrgava pod svoju vlast dotada vie ili manje neovisne feudalce. Zato se u poetku i odreuje negativno, kao vlast koja nije nikome podreena. U srednjem vijeku je teokratska teorija polazila od pretpostavke da je svaka vlast boanskog podrijetla. Bog je stvorio vlast bez koje ne moe postojati ni jedno ljudsko drutvo. Bog je odredio i nositelje vlasti. Ta koncepcija je prihvaena kao slubena teorija francuske apsolutne monarhije od 16. do 18. stoljea. Kao demokratska varijanta te teorije se razvila koncepcija posrednog boanskog prava prema kojoj sva vlast potjee od Boga koji ju je stvorio kako bi ljudi ivjeli u miru, blagostanju i redu. Vlast pripada narodu, koji njezino obnaanje povjerava pojedincu ili skupini ljudi. Tu je koncepciju prvi oblikovao sv. Toma Akvinski (1227. -1274.), a i danas je zastupa Katolika crkva. Jean Bodin (1530.-l596.) je prvi u djelu est knjiga o republici odredio sadraj pojma suvereniteta. Za njega je suverenitet najvia, apsolutna i trajna vlast koja pretpostavlja mogunost slobodnog ni od koga ogranienog donoenja zakona za sve i svakoga i mogunost odluivanja o ratu i miru te imenovanja asnika, davanja pomilovanja i raspisivanja poreza. Tako je prije Rousseaua istaknuo nedjeljivost kao jedno od temeljnih obiljeja suvereniteta.

OBLIKOVANJE I RAZVITAK TEORIJE O NARODNOM

P a g e | 98

SUVERENITETU
U Francuskoj 1484. je na Skuptini triju stalea, u Toursu, u govoru Philippea Pota, dola do izraaja ideja o narodu kao nositelju suvereniteta. On je smatrao da je narod davatelj vlasti, a njegovu volju zastupa Skuptina. Zato moe i sama donositi zakone i odluke bez kraljeve sankcije, a kralju se ne moe priznati ni mogunost suprotstavljanja njezinim odlukama. Tijekom 16. i 17. stoljea kola prirodnog prava proglaava narod suverenim, ali smatra da se on svog suvereniteta moe odrei u korist jedne ili vie osoba jer je suverenitet otuiv i prenosiv. Hugo Grotius (1583.-1646.) je pisao da je po rimskom i hebrejskom pravu svakome doputeno da se proda kao rob ako mu se to svia, pa je zato i narodu doputeno da se podvrgne jednom ovjeku ili nekolicini, da prenese pravo vladanja nad sobom. Razlozi zbog kojih se narod moe odrei suvereniteta su kad se smatra ugroenim ili kad tjeran glau ne vidi drugo sredstvo da nae svoj spas. Unutar kole prirodnog prava razvija se koncepcija o drutvenom ugovoru. Tvorci te koncepcije ele uskladiti teoriju po kojoj vlast pripada narodu s injenicom da se u to vrijeme sva vlast nalazi u rukama neodgovornog i neogranienog monarha. Polazili su od pretpostavki da prije svakog organiziranog drutva postoji prirodno stanje u kojem svaki pojedinac uiva potpunu slobodu te se ne mora nikome pokoravati, te da je to prirodno stanje prestalo kad su ljudi sklopili drutveni ugovor kojim su oblikovali sustav vlasti i dravu.

KONCEPCIJA NARODNOG SUVERENITETA J. J. ROUSSEAUA

Teoretiari kole prirodnog prava i koncepcije drutvenog ugovora smatrali su da vlast proizlazi iz naroda, ali su doputali mogunost da narod svoju vlast prenese na skupinu ljudi ili pojedinca. Naelo narodnog suvereniteta jo nije bilo oblikovano. To je uinio tek J. J. Rousseau (18.st.), koji je ustvrdio da je narodni suverenitet nedjeljiv i neotuiv i da ga se narod ne moe odrei, niti obnaanje vlasti prenijeti na druge. I Rousseau polazi od drutvenog ugovora. Drutvenim ugovorom stvara se vlast koja je potrebna radi osiguranja mira i blagostanja ljudi, ali ona ne smije biti u rukama jednog ovjeka ili nekolicine njih. Narodni suverenitet dolazi do izraaja kroz opu volju pri ijem stvaranju treba sudjelovati svaki graanin. Zbog toga narod mora sam donositi zakone, jer su oni izraz ostvarivanja njegova suvereniteta. Rousseau je zastupao ideju neposredne demokracije u zakonodavstvu. lanovi predstavnikog tijela mogu kao narodni opunomoenici davati inicijativu i oblikovati prijedloge zakona koje e, prihvaajui ih ili odbacujui, donositi referendumom narod. Svoje shvaanje o neposrednoj demokraciji u zakonodavnoj funkciji Rousseau je temeljio na dvjema pretpostavkama: 1. da je za demokratski oblik vladavine najprihvatljivija teritorijalno i brojem stanovnika mala drava, a ako treba vie malih drava moe se udruiti zadravajui svoj suverenitet, i 2. da se opa volja moe valjano ostvarivati donoenjem malog broja saetih i jednostavnih zakona, pa je zato mogue da zakonodavnu funkciju u cjelini obavlja sam narod. Kasnije je Rousseau je shvatio da u velikim dravama zakone mora donositi predstavniko tijelo.

P a g e | 99

KONCEPCIJA PODIJELJENOG (PUKOG) I NEDJELJIVOG (NACIONALNOG) SUVERENITETA

Na temelju razliitog tumaenja Rousseauove teorije, najprije u Francuskoj, a zatim openito razvla su se dva shvaanja o nositeljima narodnog suvereniteta. Po jednom, tzv. pukog ili podijeljenog suvereniteta koje je zastupao mali broj teoretiara, uglavnom onih koji su se zalagali za prihvaanje neposredne demokracije kao naina obavljanja narodne vlasti, suverenitet je podijeljen izmeu pojedinaca koji ine narod, pa je svaki od njih nositelj jednog njegova dijela. Po drugom, tzv. nedjeljivog ili nacionalnog suvereniteta, suverenitet pripada narodu kao nedjeljivoj cjelini. Pod pojmom naroda razumijeva se neprekinuti niz prolih, sadanjih i buduih narataja (apstraktni ustavnopravni subjekt). Koncepcija nedjeljivog suvereniteta je ustavnopravni temelj predstavnike vladavine odnosno predstavnike demokracije.

OBLICI OSTVARIVANJA POSREDNA

NARODNOG

SUVERENITETA

DEMOKRACIJA (PREDSTAVNIKA VLADAVINA) I NEPOSREDNA DEMOKRACIJA

Razlikuju se dva temeljna naina ostvarivanja narodnog suvereniteta: 1. posredno predstavniko 2. neposredno odluivanje Narod moe na temelju ustava vlast obnaati na dva naina: 1. da sam neposredno obnaa njezine dunosti, sve ili samo neke 2. da bira svoje predstavnike preko kojih e posredno obnaati vlast (predstavnici obnaaju vlast ustavno u ime naroda) Prvi je sustav neposredne demokracije u cijelosti, a drugi posredna demokracija ili predstavnika vladavina. S koncepcijom podijeljenog (pukog) suvereniteta je u skladu primjena neposredne demokracije, dok je s koncepcijom nedjeljivog narodnog suvereniteta u skladu i neposredna i posredna demokracija. U svim suvremenim demokracijama se primjenjuje sustav predstavnike vladavine odnosno posredne demokracije. Predstavnika vladavina je u veini suvremenih demokratskih drava kombinirana s oblicima neposredne demokracije kao to su referendum i narodna inicijativa.

2. PREDSTAVNIKA VLADAVINA

P a g e | 100

OBLIKOVANJE SUSTAVA PREDSTAVNIKE VLADAVINE

Predstavnika vladavina oblikovala se usporedno s postupnim jaanjem parlamentarizma, naroito u Velikoj Britaniji tijekom 17. i 18. stoljea i na temelju shvaanja u francuskoj i anglosaksonskoj ustavnopravnoj i politikoj doktrini. Francuski pravni teoretiar i pretea suvremene politologije CH. L. Montesquieu (17./18.st.) u djelu O duhu zakona je obrazlagao nunost primjene predstavnike vladavine. On sustav predstavnike vladavine izvodi iz svog liberalno-demokratskog shvaanja slobode graana. Sloboda je pravo initi sve to zakoni doputaju, ako bi i jedan graanin mogao initi ono to oni zabranjuju ne bi bilo vie slobode ni za koga jer bi i drugi prisvojili istu vlast. Politiku slobodu izjednauje s osobnom i pravnom sigurnou i potpunim potivanjem naela zakonitosti i pravne drave u cjelini. On odreuje da se politika sloboda graanina sastoji u mirnoi duha koja potjee iz spoznaje svakog o svojoj sigurnosti, a da bi se posjedovala, nuno je da ustrojstvo drutva bude takvo da se njime osigura graanima da se ne moraju bojati drugih graana. On smatra da politika sloboda moe postojati samo pod umjerenim oblicima vladavine ako se u njima ne zlouporabi vlast te ako se prihvati sustav diobe vlasti i predstavnika vladavina. Dva su osnovna argumenta protiv primjene neposredne demokracije u prilog predstavnike vladavine: 1. da je primjena neposredne demokracije stvarno nemogua u velikim dravama, i 2. da je narod nesposoban donositi zakone, a sposoban samo birati svoje predstavnike.

USTAVNOPRAVNI TEMELJI PREDSTAVNIKE VLADAVINE (PREDSTAVNIKI MANDAT)

Ustavnopravni temelj predstavnike vladavine izvodi se iz koncepcije nedjeljivog narodnog suvereniteta. Suverenitet pripada narodu kao apstraktnom ustavnopravnom subjektu, a vlast obnaa predstavniko tijelo (parlament) kao izraaj volje naroda. Sustav predstavnike vladavine se izraava kroz predstavniki mandat. To je takav odnos izmeu biraa i njihovih zastupnika po kojem su zastupnici u svom djelovanju neovisni o stavu biraa koji su ih izabrali, pa ih zato birai ne mogu opozvati. Izabrani zastupnik je nositelj kolektivnog mandata koji je stekao zborom. Ne zastupa ni birae, ni izbornu jedinicu, nego cijeli narod. Zbog toga se naziva i slobodnim mandatom. On je uvjet da predstavniko tijelo moe raditi i odluivati slobodno i pravno neovisno. Predstavniki mandat je danas primijenjen u svim liberalnim demokracijama. U pojedinim federalnim dravicama SAD postoji tzv. recall sustav koji se sastoji u tome da prije isteka zastupnikog mandata i mandata svih drugih izbornih javnih dunosnika, odreen broj biraa moe predloiti ponovne izbore, to je prikriveni opoziv. Ako isti zastupnik bude ponovno izabran izborne trokove snose predlagai izbora, a u suprotnom drava.

IMPERATIVNI MANDAT

P a g e | 101 Imperativni mandat se temelji na instituciji mandata iz rimskog prava kao ugovora u kojem jedna stranka (mandant) ovlauje drugu (mandatara) da postupa u njezino ime. Pretpostavlja pravo biraa da daju obvezne upute svojim zastupnicima i dunost zastupnika da se tih uputa pridravaju. Primjenjivao se u feudalnim stalekim skuptinama, iji su lanovi djelovali prema napucima kao opunomoenici svog stalea s odreenog teritorija. Stav i glas zastupnika suprotan naputku njegovih biraa smatrao se pravno nevaeim. U komunistikim sustavima, poevi od Ustava RSFSR iz 1918. godine, od instituta imperativnog mandata primjenjivan je opoziv. Ta institucija je koritena kad se eljelo politiki diskvalificirati pojedinog zastupnika. Prema Ustavu SFRJ iz 1974. godine i republikim ustavima prihvaen je institut tzv. delegatskog mandata. Delegatski mandat je trebao biti politiki imperativan, jer su delegati u skuptinama trebali polaziti od smjernica svoje izborne baze te ih zastupati u skuptini, ali su pri konanom odluivanju odnosno glasovanju bili slobodni u opredjeljivanju. Delegati su bili opozivi od svojih biraa. Delegatski mandat bio kombinacija predstavnikog i imperativnog mandata. U zbilji nije funkcionirao.

POLITIKE STRANKE I PREDSTAVNIKA VLADAVINA

Od poetka druge polovice 19. stoljea politike se stranke u demokratskim dravama stavljaju izmeu biraa i predstavnikog tijela, odreuju kandidate za zastupnike, utjeu promidbom na birae, preobraavaju izbor zastupnika najprije u izbor stranke koja e sama ili u koaliciji s drugim strankama obnaati politiku vlast. Zastupnik je pravno neovisan i slobodan u djelovanju i odluivanju unutar predstavnikog tijela, ali je zbiljski odgovoran politikoj stranci kao iji kandidat je izabran. On u parlamentu zauzima stavove i glasuje onako kako je prethodno odluilo vodstvo njegove stranke. U tu se svrhu koristi institut kluba zastupnika koji obuhvaa sve zastupnike odreene stranke u parlamentu i koji se sastaje prije sjednica da bi se zastupnicima prenijela stajalita stranakog vodstva i osigurala stranaka stega.

NAELO NARODNOG SUVERENITETA I PREDSTAVNIKI SUSTAV U USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE

Ustav RH prihvaa kao temelj i izvorite dravne vlasti naelo narodnog suvereniteta. Pojam narod obuhvaa sve dravljane RH bez obzira na nacionalne i sve druge razlike meu njima. Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih dravljana. Nacionalni suverenitet kao njegovo pravo na samoodreenje izraen je u proslovu. Ustanovljenje RH kao nacionalne drave hrvatskog naroda izvodi se iz tisuljetne nacionalne samobitnosti od 9. stoljea do danas. Temelji se na neotuivom, nedjeljivom, neprenosivom i nepotroivom pravu na samoodreenje, odnosno pravo da ima svoju dravu.

P a g e | 102 Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluivanjem. Kao temeljni oblik ostvarivanja narodnog suvereniteta prihvaa se sustav predstavnike vladavine dopunjena neposrednim odluivanjem (referendum). Predstavniki sustav oblikuje se primjenom naela diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku, vladavinom prava i unutar demokratskog viestranakog sustava. Ustav sadri i odredbe o slobodi stranakog udruivanja. Slobodno je osnivanje politikih stranaka koje se ustrojavaju po teritorijalnom naelu. Ne doputa se rad politikim strankama koje svojim programom ili djelovanjem nasilno ugroavaju demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost RH. Ustavni sud RH ima pravo nadzirati ustavnost programa i djelovanja politikih stranaka i moe zabraniti njihov rad. Hrvatski sabor je predstavniko tijelo graana i nositelj zakonodavne vlasti. Prihvaa se predstavniki mandat. Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujui mandat, odnosno nisu pravno vezani u djelovanju i odluivanju u radnim tijelima i domovima Sabora i nisu opozivi od biraa. Postoji ustavna zabrana opoziva zastupnika jer je opoziv jedan od elemenata obvezujueg ili imperativnog mandata. Predsjednik RH i Hrvatski sabor predstavnici su narodnog suvereniteta.

OBLICI NEPOSREDNOG ODLUIVANJA POJAM REFERENDUMA I NJEGOVE VRSTE

Referendum je oblik neposrednog odluivanja kojim se graani neposredno tajnim glasovanjem izjanjavaju o nekom pitanju koje je najee oblikovano tako da se na njega moe odgovoriti sa za ili protiv, odnosno sa da ili ne. Predmet referenduma je odluivanje o prihvaanju ili odbacivanju prijedloga nekog opeg propisa, ali moe biti i neke politike odluke. esto se mijea sa neposrednim izborima. Neposredni izbori su element predstavnike vladavine, a referendum je osnovni oblik neposredne demokracije. Postoji vie vrsta referenduma. Prema irini politike zajednice razlikuje se: 1. referendum na razini drave kao cjeline (u federativnoj dravi na razini federacije i federativnih jedinica), koji obuhvaa neposredno odluivanje svih graana, biraa unutar odreene drave, i 2. referendum na razini lokalne politiko-teritorijalne jedinice (npr. opine ili grada) ili tzv. lokalni referendum. Odluuje li se referendumom o donoenju ili izmjeni ustava ili zakona ili nekog drugog opeg akta razlikuje se: 1. ustavotvorni 2. zakonodavni referendum. Zasebna je vrsta referendum kojim se ostvaruje pravo naroda na samoodreenje tako da se graani neposredno tajnim glasovanjem izjanjavaju u kojoj i kakvoj e dravi ili dravnoj zajednici ivjeti. Takvim referendumom ostvaruje se odcjepljenje ili razdruivanje unutar neke drave ili dravne zajednice ili se odluuje o udruivanju ili prikljuenju u odreenu dravu ili zajednicu drava. Ta vrsta referenduma se naziva plebiscit.

P a g e | 103 Novija francuska ustavna teorija referendumom smatra neposredno odluivanje graana o nekoj ustavnoj ili zakonodavnoj izmjeni koja nije povezana s pruanjem politikog povjerenja odreenom dravnom voi. Plebiscitom smatra neposredno odluivanje graana o nekom pitanju (ustavnom ili zakonskom) iza kojeg se krije odluivanje o pruanju ili nepruanju politikog povjerenja politikom voi, u pravilu dravnom poglavaru. Kod referenduma se glasuje samo o tekstu, zakonodavnom ili ustavnom, a kod plebiscita i o tekstu i o osobi. Referendum je prikladan oblik odluivanja naroda o jednostavnim pitanjima ili o samo jednom pitanju gdje su birau jasne alternative o kojima se moe opredijeliti glasujui za/protiv ili da/ne. Zato je referendum u primjeni ogranien i prua mogunost manipulacije birakim tijelom, ovisno o tome kako se oblikuje pitanje i tko ga u kakvom kontekstu raspisuje.

USTAVOTVORNI REFERENDUM
Ustavotvorni referendum je svaki neposredno od birakog tijela naroda. oblik mijenjanja ili revizije ustava

S obzirom na to mora li se raspisati ili se moe raspisati i odnosi li se na svaku ili samo na odreenu djelominu reviziju ustava, razlikuje se: 1. apsolutno obvezni ustavotvorni referendum, 2. relativno obvezni ustavotvorni referendum, i 3. fakultativni ustavotvorni referendum. Apsolutno obvezni ustavotvorni referendum se primjenjuje kad se o svakoj izmjeni ustava mora odluivati referendumom, bez obzira da li itavog ili samo neke odredbe. Takav se primjenjuje u vicarskoj prema Ustavu iz 1874. godine, prema kojem se svaka izmjena Ustava mora staviti na referendum, a da bi bila prihvaena, mora se za nju izjasniti veina biraa koji su pristupili referendumu, uz uvjet da je referendumu pristupila najmanje polovica svih upisanih biraa. Primjenjuje se i na razini kantona odnosno federativnih jedinica vicarske. Relativno obvezni ustavotvorni referendum se primjenjuje kad se mora raspisati samo za izmjenu odreenih lanaka, odsjeka ili dijelova, koji su u ustavu izriito naznaeni. Primjenjuje se u nekim federativnim jedinicama SAD. Fakultativni ustavotvorni referendum ovisi o volji ustavom ovlatenih tijela. Ne mora biti primijenjen ni u jednom, ali moe biti primijenjen u svakom sluaju revizije ustava. U naelu to ovisi o predstavnikom tijelu ili predsjedniku republike. Predviaju ga mnogi ustavi (Italije, Francuske, panjolske, Hrvatske). Prikriveni ustavotvorni referendum postoji kada graani odluuju o izmjeni ustava na prikriven nain. Kod njega se bira posebna ustavotvorna skuptina, ija je iskljuiva dunost donoenje ustava ili kad reviziju ustava obnaa redovita zakonodavna skuptina koja se prije donoenja konane odluke mora raspustiti pa konanu odluku donosi novoizabrano predstavniko tijelo. Postoji i kod revizije ustava gdje se prije donoenja konane odluke eka na istek mandata predstavnikog tijela koje je poelo revizijski postupak. Graani daju svoje

P a g e | 104 glasove onim kandidatima ili strankama koji zastupaju stavove to odgovaraju njihovim miljenjima. Graani, birajui odreene kandidate, prikriveno na posredan nain odluuju o tome kakav e sadraj imati novi ustav odnosno ustavna izmjena. Kod svih podvrsta ustavotvornog referenduma birai neposredno odluuju, otvoreno ili prikriveno o donoenju novog ili izmjeni postojeeg ustava, pa se zbog toga nazivaju odluujuim ustavotvornim referendumom. Kad graani samo izraavaju miljenje, a konanu odluku donosi predstavniko tijelo onda se radi o savjetodavnom ustavotvornom referendumu i odluka ne obvezuje predstavniko tijelo pravno, ve samo politiki.

ZAKONODAVNI REFERENDUM
Ustavotvorni i zakonodavni referendum imaju iste podvrste. Razlikuju se: 1. apsolutno obvezni zakonodavni referendum, pri ijoj se primjeni svi zakoni donose iskljuivo referendumom 2. relativno obvezni zakonodavni referendum, pri ijoj se primjeni samo odreene ustavom propisane vrste zakona donose referendumom 3. fakultativni zakonodavni referendum, pri ijoj se primjeni referendum raspisuje na inicijativu ustavom utvrenih tijela. Ne mora se raspisati ni za jedan zakon, ali se moe uvijek raspisati o svakom zakonu. Kao podvrste zakonodavnog referenduma razlikuju se: 1. 2. prikriveni zakonodavni referendum savjetodavni zakonodavni referendum

Kad se zakon donosi referendumom neki ustavi predviaju da je zakonodavno predstavniko tijelo ovlateno mijenjati sve zakone bez obzira na koji su nain doneseni. Neki ustavi trae da proe odreeno vrijeme od referenduma do mijenjanja zakona od predstavnikog tijela. Ako nije drugaije ustavom odreeno, predstavniko tijelo je ovlateno u svakom trenutku mijenjati zakon donesen referendumom, jer kao opi pravni akt ima istu pravnu snagu bez obzira na to koje ga je tijelo i po kojem ustavom utvrenom postupku donijelo. Zakonodavni referendum se razlikuje od narodnog zakonodavnog veta. Kod odluujueg zakonodavnog referenduma (ne savjetodavnog), zakon dobiva pravnu snagu samim inom referenduma. Kod narodnog zakonodavnog veta zakon donosi predstavniko tijelo i on dobiva pravnu snagu izglasavanjem u predstavnikom tijelu pa se nakon objavljivanja moe primjenjivati, a birako tijelo neposrednim glasovanjem odluuje da li e zakon i ostati na snazi ili ne (Ustav Italije iz 1948).

P a g e | 105

REFERENDUM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Referendum i drugi oblici osobnog sudjelovanja hrvatskih dravljana s birakim pravom u obavljanju dravne vlasti i lokalne samouprave ureen je u Ustavu RH, a razraen je u Zakonu o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju dravne vlasti i lokalne samouprave te u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju dravne vlasti i lokalne samouprave. Ustav RH izriito navodi dva oblika ostvarivanja vlasti naroda: 1. 2. izborom narodnih predstavnika, neposrednim odluivanjem.

Ustav naelno prihvaa institut fakultativnog ustavotvornog i zakonodavnog referenduma, ali propisuje da se fakultativno referendum moe raspisati i o drugom pitanju iz djelokruga Hrvatskog sabora kao i pitanju za koje predsjednik Republike dri da je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike. Ustavotvorni referendum moe raspisati Hrvatski sabor ili predsjednik Republike. Svaka izmjena Ustava, djelomina ili cjelovita, moe se obaviti referendumom i to mimo postupka koji je propisan u Ustavu. Hrvatski Ustav poznaje dva naina svoje izmjene ili revizije. Prvi je kada o reviziji odluuje Hrvatski sabor, a drugi je postupak gdje se o izmjeni Ustava odluuje samo referendumom. Ustav nema izriite odredbe s kojom bi veinom Hrvatski sabor trebao donijeti odluku o raspisivanju referenduma. Odluku o raspisivanju ustavotvornog i zakonodavnog referenduma donosi veinom glasova uz uvjet da je na sjednici nazona veina zastupnika. Zakonodavni referendum o prijedlogu zakona naelno bez ikakvog sadrajnog ogranienja moe raspisati samo Hrvatski sabor. No, predsjednik Republike moe raspisati ustavotvorni i referendum o odreenom politikom pitanju odnosno odluci i o zakonu ako bi smatrao da dotini zakon sadrajno obuhvaa neko pitanje koje je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike. Za raspisivanje referenduma predsjednik Republike mora imati prijedlog Vlade i supotpis predsjednika Vlade. Promjenom Ustava Republike Hrvatske iz 2000. godine prihvaen je institut narodne inicijative za raspisivanje referenduma. Propisano je da e Hrvatski sabor raspisati referendum u skladu sa zakonom, ako to zatrai deset posto od ukupnog broja biraa u RH. Narodna inicijativa za raspisivanje referenduma moe se primijeniti za svaku djelominu ili cjelovitu izmjenu Ustava i za svako pitanje iz zakonodavne nadlenosti Sabora te za drugo pitanje koje birai smatraju da je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost RH. Ustav izriito predvia i sluaj primjene obveznog referenduma. Rije je o odluivanju o udruivanju RH u saveze s drugim dravama. Pravo da pokrene taj postupak ima najmanja jedna treina zastupnika u Hrvatskom saboru,

P a g e | 106 predsjednik Republike i Vlada. Izrijekom se zabranjuje pokretanje postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi udruivanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog dravnog zajednitva, odnosno neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku. Nakon to je postupak pokrenut, prethodnu odluku o udruivanju Hrvatske donosi Sabor dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Poslije prethodne odluke konana odluka obvezno se donosi na referendumu. Konana odluka o udruivanju donosi se veinom glasova ukupnog broja biraa u dravi. Referendum o udruivanju Republike mora se odrati u roku od 30 dana od dana donoenja odluke Hrvatskog sabora. Jedini sluaj primjene dravnog referenduma u RH jest referendum koji je raspisao predsjednik Republike 25.04.1991. godine, a na kojem su se dravljani RH 19.05.1991. godine izjasnili, odgovarajui na dva pitanja koja su se sadrajno odnosila na samoodreenje hrvatskog naroda u RH odnosno izbor izmeu suverene i neovisne RH koja se s ostalim republikama moe udruiti u savez suverenih republika ili ostanak RH u federativnoj Jugoslaviji. Na temelju rezultata referenduma Hrvatski sabor je 25.06.1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenitetu i neovisnosti RH kojom je RH proglaena suverenom i neovisnom dravom. Zakon o referendumu razrauje pod nazivom dravni referendum ustavne institute fakultativnog ustavotvornog i zakonodavnog referenduma i obveznog referenduma o udruivanju Hrvatske u savez s drugim dravama. Zakon o referendumu nakon izmjene iz 2001. godine propisuje da na dravnom referendumu imaju pravo sudjelovati hrvatski dravljani koji imaju prebivalite i prebivaju u RH najmanje godinu dana bez prekida do dana odravanja referenduma. Ustav ureuje institut lokalnog referenduma propisujui da graani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odluivanja u skladu sa zakonom i statutom. Prema Zakonu o referendumu lokalni referendum (opini, gradu i upaniji), raspisuje predstavniko tijelo jedinice lokalne samouprave (opinsko i gradsko vijee) i predstavniko tijelo jedinice podrune (regionalne) samouprave (upanijska skuptina). Predstavnika tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica podrune (regionalne) samouprave mogu raspisati referendum o svakom pitanju iz svojeg samoupravnog djelokruga o kojem predstavniko tijelo ima pravo donositi odluke. Na lokalnom referendumu imaju pravo sudjelovati birai koji imaju prebivalite na podruju jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice podrune (regionalne) samouprave za koju je referendum raspisan. Na referendumu birai odluuju neposredno tajnim glasovanjem. Na dravnom referendumu odluuje se veinom biraa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila veina ukupnog broja biraa upisanih u popis biraa

P a g e | 107 RH, ako za pojedina pitanja (udruivanju drave Hrvatske u savez s drugim dravama) Ustavom nije drukije odreeno. Na lokalnom referendumu odluuje se veinom biraa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila veina ukupnog broja biraa upisanih u popis biraa jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice podrune (regionalne) samouprave u kojoj je raspisan referendum. Odluka donesena na referendumu je obvezatna. Rok u kojem se zabranjuje izmjena odluke donesene na referendumu je godinu dana. Zakon o referendumu propisuje da nadleno tijelo prije isteka roka od godinu dana od dana odravanja referenduma nema pravo donijeti pravni akt ili odluku koja je sadrajno suprotna odluci donesenoj na referendumu. Ta se odredba odnosi na sve sluajeve fakultativnog dravnog (ustavotvornog i zakonodavnog) referenduma i sve sluajeve lokalnog referenduma koji je uvijek fakultativan, ali se ne odnosi na obvezni dravni referendum koji se raspisuje radi donoenja odluke o udruivanju drave Hrvatske u savez s drugim dravama. U sluaju obveznog referenduma odluka se konano donosi samo na referendumu pa se ne moe mijenjati od bilo kojeg tijela dravne vlasti. Zakon o referendumu propisuje se da se o istom pitanju ne moe ponovno raspisati referendum prije isteka roka od est mjeseci od dana odranog referenduma. Propisuje se i da ako birai ocijene da postoji potreba za raspisivanje referenduma, oni moraju osnovati organizacijski odbor za izjanjavanje biraa o potrebi da se zatrai raspisivanje referenduma. Zakon ne odreuje broj biraa potreban za osnivanje organizacijskog odbora, ali je to najmanje tri biraa. Organizacijski odbor donosi odluku o pristupanju izjanjavanja biraa o potrebi da se zatrai raspisivanje referenduma. Ova odluka sadri jasno formulirano pitanje o kojem se trai raspisivanje referenduma i rok unutar kojeg e se sakupljati potpisi biraa koji trae raspisivanje referenduma koji ne moe biti dui od 15 dana. Odluka se objavljuje u dnevnom tisku i drugim sredstvima javnog priopavanja. Postupak prikupljanja potpisa biraa kojeg se mora pridravati organizacijski odbor je vrlo sloen. Ako organizacijski odbor utvrdi da se o potrebi da se zatrai raspisivanje referenduma izjasnilo deset posto od ukupnog broja biraa u RH, uputit e zahtjev predsjedniku Hrvatskog sabora za raspisivanje referenduma. Uz zahtjev se dostavljaju i svi potpisi kojima se dokazuje da je raspisivanje referenduma zatraio potreban broj biraa. Kad zaprimi zahtjev za raspisivanje referenduma, Hrvatski sabor moe u roku od 30 dana zatraiti da Ustavni sud RH utvrdi je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom i zakonom. Ako Ustavni sud RH utvrdi da referendumsko pitanje odnosno nije u skladu s Ustavom i zakonom, referendum se nee raspisati. Ova odredba Zakona o referendumu nije ustavna jer se djelokrug Ustavnog suda RH ne moe propisivati zakonom ve iskljuivo Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH!

P a g e | 108 Zakon o referendumu referenduma. podrobno razrauje uvjete i postupak provedbe

U suvremenim demokracijama se sve ee na referendumima koristi tehnika da se birai opredjeljuju o jednom izmeu dva ili vie prijedloga ne izjanjavajui se za ili protiv ve zaokruujui redni broj prijedloga za koji glasuju. Zakon o referendumu opredjeljuje se za obje mogunosti glasovanja na referendumu. Propisuje se da se glasovanje obavlja glasakim listiima koji sadre pitanje odnosno jedan ili vie prijedloga o kojem bira treba odluiti na referendumu. Bira na glasakom listiu zaokruuje rije za ili protiv, a kad se odluuje o jednom izmeu vie prijedloga, bira zaokruuje redni broj prijedloga za koji glasuje. Osim dravnog i lokalnog referenduma Zakon o referendumu prihvaa i institut savjetodavnog referenduma svrstavajui ga u druge oblike osobnog sudjelovanja biraa u obavljanju dravne vlasti i lokalne samouprave. Zakon o referendumu propisuje da Vlada RH moe raspisati savjetodavni referendum za podruje jedne ili vie jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica podrune (regionalne) samouprave radi prethodnog pribavljanja miljenja stanovnika tog podruja o podrunom ustrojstvu jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica podrune (regionalne) samouprave. Prema Zakonu o referendumu na savjetodavnom referendumu imaju pravo sudjelovati birai koji imaju prebivalite u jedinici, odnosno jedinicama lokalne samouprave kao i u jedinici odnosno jedinicama podrune (regionalne) samouprave za koju je savjetodavni referendum raspisan. Savjetodavni referendum raspisuje Vlada kad smatra da treba pribaviti prethodno miljenje stanovnika nekog podruja radi promjene podruja opine, grada ili upanije na savjetodavnom referendumu. Smatra se da savjetodavni referendum uvijek moe, pa i kada nije propisan ustavom ili zakonom, raspisati o svakom pitanju iz svog djelokruga predstavniko tijelo, a vlada ili drugo izvrno tijelo kad je na to ovlatena zakonom. Svrha njegove uporabe jest sprjeavanje donoenja odluka koje nisu u suglasnosti s voljom birakog tijela. Savjetodavni referendum pravno ne obvezuje tijelo koje ga je raspisalo, ali obvezuje politiki. Za razliku od dravnog i lokalnog referenduma na kojima se za uspjeh referenduma trai da glasuje najmanje polovica upisanih biraa, na savjetodavnom referendumu odluuje se veinom glasova biraa koji su izali na glasovanje. Osim te razlike savjetodavni referendum provodi se po postupku na koji se provodi dravni referendum.

NARODNA INICIJATIVA I PRAVO PETICIJE

P a g e | 109 Narodna inicijativa je oblik neposredne demokracije gdje odreeni broj graana, biraa ili odreen postotak birakog tijela ima pravo predlagati nacrte zakona, drugih opih akata ili politikih odluka. U tom sluaju zakonodavno ili predstavniko tijelo je duno provesti itav zakonodavni postupak. Ako na temelju narodne inicijative zakonodavno tijelo donese zakon, narodna inicijativa je uspjela. Ne donese li na temelju provedenog zakonodavnog postupka predloeni zakon prijedlog zakona se iznosi narodu na referendum. Takvu odredbu predvia vicarski Ustav iz 1874. godine i ustavi vicarskih kantona. Prema Ustavu Italije iz 1948. godine 500 000 biraa moe svojim potpisima dovesti do raspisivanja referenduma o ukidanju nekog zakona ili dijela zakona. To je kombinacija narodne inicijative i narodnog zakonodavnog veta. Izuzeti su zakoni iz podruja poreza i prorauna, amnestije i zakon o potvrdi meunarodnih ugovora. Ustav RH promjenama iz 2000. godine predvia primjenu narodne inicijative za raspisivanje referenduma. To pravo ima 10 % biraa u RH. Peticija je oblik neposredne demokracije koji obiljeava pravo graana kao pojedinca ili skupine graana da se ali ili da neto predlae predstavnikom tijelu. Razlikuje se peticija u irem i uem smislu. Peticija u irem smislu je alba koju moe uputiti svaki ovjek, i onaj koji nije dravljanin odreene drave. To je osobno pravo koje, ako je ustavom predvieno, pripada svim ljudima koji prebivaju na podruju odreene drave. Peticija u irem smislu obuhvaa albu na djelovanje ili pojedinane akte upravnih tijela. Pravo peticije u uem smislu pripada samo dravljanima odreene drave. Obuhvaa pravo predlaganja rjeavanja odreenih pitanja iz djelokruga predstavnikog tijela, pravo podnoenja zakonodavnih prijedloga ili miljenja o zakonskom prijedlogu. Dvije osnovne razlike izmeu narodne inicijative i prava peticije u uem smislu su da kod prava peticije zakonodavno tijelo nije duno provesti cjelovit zakonodavni postupak ve peticiju moe odmah odbaciti odbor zakonodavnog tijela odnosno njegovo povjerenstvo za molbe i albe. Pravo peticije u uem smislu pripada dravljaninu kao pojedincu dok narodnu inicijativu, ako je ustav predvia, uvijek moe koristiti samo odreena vea skupina ili postotak biraa. Ustav RH propisuje da svaki graanin ima pravo slati predstavke i pritube, davati prijedloge dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor. Propisuje i pravo graana na odgovor na predstavke i pritube te prijedloge. Sadrajno, to je najire pravo peticije koje se ustavno podjeljuje dravljanima RH.

P a g e | 110

IZBORNI SUSTAV TEMELJNA NAELA I INSTITUTI IZBORNOG PRAVA

1. BIRAKO PRAVO I NJEGOVO OSTVARIVANJE POJAM IZBORNOG SUSTAVA
Izbori su postupak kojim narod povjerava obavljanje politike vlasti predstavnikom tijelu ili predsjedniku republike, koji predstavljaju njegovu suverenu volju. Oni su izvor i temelj legitimiteta i legaliteta cjelovitog sustava dravne vlasti. Slobodni i poteni izbori podrazumijevaju da dravna vlast u izborno-politikom procesu potuje sva, a napose politika temeljna prava i slobode graana. Izborni sustav je pravnim propisima ureen skup drutvenih odnosa koji nastaju pri izboru predstavnikih tijela i predsjednika republke. Izborni sustav sadri: 1. 2. formalno-pravne elemente (kakav bi prema pravnim propisima trebao biti) sociopolitoloke elemente - kakav stvarno u odreenoj dravi jest

AKTIVNO BIRAKO PRAVO

Aktivno birako pravo odreuje tko ima pravo birati zastupnike Aktivno birako pravo je tijekom 19. stoljea bilo ogranieno cenzusom imunosti i cenzusom naobrazbe. U poetku se primjenjivao samo cenzus imunosti, kasnije naobrazbe, a zatim kombinacija oba cenzusa. Stupanj imunosti je u poetku bio vrlo visok, ali je od sredine 19. stoljea, zbog politikog djelovanja organizacija graanstva i radnitva poelo smanjivanje. Zamjenjivan je cenzusom naobrazbe. Primjena cenzusa opravdavala se tvrdnjama da su samo graani koji posjeduju odreeno bogatstvo i naobrazbu zainteresirani za pitanja dravne vlasti i samo oni imaju dostatno znanja da u njoj sudjeluju. Do potkraj 19. stoljea ope birako pravo imali su samo mukarci. ene nisu imale birako pravo, zbog materijalne i drutvene ovisnosti o mukarcu. Zajedno s opim pokretom ena za drutvenu ravnopravnost s mukarcima dolazi do priznavanja birakog prava enama. Najprije su dobile birako pravo na opinskim izborima u vedskoj 1867. godine, a do poetka Prvog svjetskog rata u svim skandinavskim dravama, Australiji i SAD. Poslije Prvog svjetskog rata su dobile birako pravo u Sovjetskom Savezu, SAD, Njemakoj, Velikoj Britaniji i drugim dravama, a nakon Drugog svjetskog rata i u Francuskoj, Italiji i u drugima.

P a g e | 111

OPE BIRAKO PRAVO

Od dvadesetih godina 20. stoljea u veini drava primjenjuje se ope birako pravo. Za stjecanje se trai odreena dob koja osigurava osobnu i drutvenu zrelost biraa. To je dob od 18. do 21. godine. Birako pravo imaju samo dravljani odreene drave. Aktivno birako pravo nemaju graani koji su izgubili poslovnu sposobnost odnosno osobe koje su pod starateljstvom. U politikim diktaturama, birako pravo se esto oduzima odreenim skupinama i pojedincima zbog tzv. politike nedostojnosti. U Jugoslaviji je Zakonom o birakim spiskovima (kolovoz 1945.) oduzeto birako pravo svima koji su sluili u vojsci okupatora i njihovih domaih suradnika te koji su svjesno, dobrovoljno i aktivno sudjelovali u faistikim organizacijama ili pomagali okupatora. Ope birako pravo se moe posredno ograniiti ako se kao uvjet za upis u biraki popis odredi rok u kojem birai moraju boraviti ili prebivati u jednom mjestu. Posebno pitanje je pravo glasa vojnih osoba. U Francuskoj za vrijeme III. republike (1875.-1940.) vojnici nisu imali pravo glasa. To se opravdava sprijeavanjem politizacije vojske te da bi zbog sustava podreenosti asnici mogli utjecati na vojnike kako da glasuju. U dravama gdje postoji opa vojna obveza, uskraivanje prava glasa vojnim osobama suprotno je demokratskom naelu opeg birakog prava i predstavlja odvajanje vojske od drutva.

JEDNAKO I NEJEDNAKO BIRAKO PRAVO

Ako u nekoj dravi za odreeno predstavniko tijelo (parlament) svi graani koji imaju birako pravo raspolau istim brojem glasova (1 bira 1 glas) tada postoji jednako birako pravo, a ako postoje kategorije ili skupine graana koje raspolau veim brojem glasova od ostalih graana radi se o nejednakom birakom pravu. Osim kurijalnog sustava u dravama u kojima je ivjelo plemstvo i graanstvo, postojala su dva glavna oblika primjene nejednakog birakog prava. To su: 1. pluralni votum (npr. u Belglji od 1893-1919.) po kojem su pojedine kategorije graana na temelju imutka ili naobrazbe imale 2 ili vie glasova za razliku od svih ostalih graana koji su imali 1 glas mnogostruki votum (npr. V. Britanija do 1948.) po kojem su svi birai imali 1 glas, ali su graani koji su posjedovali nekretnine odreene vrijednosti mogli glasovati u svim izbornim jedinicama gdje su se one nalazile. Danas se u nijednoj demokratskoj dravi ne primjenjuje nejednakost birakog prava.

2.

P a g e | 112 Delegatski sustav u bivoj SFRJ na temelju Ustava iz 1974. godine bio je jedini suvremeni oblik formalne nejednakosti birakog prava. Zaposleni graani, koji su bili lanovi neke od drutveno-politikih organizacija imali su 3 glasa (za vijee udruenog rada, drutveno-politiko vijee te vijee mjesnih zajednica odnosno vijee opina). Oni koji nisu bili lanovi imali su 2 glasa kao i nezaposleni lanovi drutveno-politikih organizacija, dok su graani izvan kruga tih kategorija imali samo 1 glas (za vijea koja se biraju prema teritorijalnoj osnovi).

PRIKRIVENI OBLICI NEJEDNAKOSTI BIRAKOG PRAVA (KROJENJE IZBORNIH JEDINICA)

Stvarna nejednakost birakog prava moe se postii posredno, ako izborne jedinice s razliitim brojem biraa biraju jednak broj zastupnika. Suvremeniji nain utjecaja na politiki sastav predstavnikog tijela je tzv. krojenje izbornih jedinica. Ako na odreenom podruju postoje dvije izborne jedinice: u jednoj je izborima 40.000 biraa glasovalo za stranku A, a 35.000 za stranku B, a u drugoj 60.000 za stranku A, a 15.000 za stranku B, mogue je, poznavajui izbornu geografju prethodnih izbora, tako prekrojiti podruja da desetak tisua biraa stranke B druge izborne jedinice prijee u prvu, a da to ne bude praeno veim brojem biraa stranke A, te se tako osigura pobjeda stranke B barem u jednoj od te dvije izborne jedinice. Krojenje izbornih jedinica je prvi je primijenio guverner amerike federalne drave Massachusetts Gery 1819. godine po kome je dobio i ime gerrymander sustav. Njegova primjena se moe lako uoiti na karti izbornih jedinica jer takve umjetne izborne jedinice imaju najudnije oblike.

P a g e | 113

NEPOSREDNI I POSREDNI IZBORI

Izbori se mogu obavljati neposredno i posredno. Neposredni izbori primjenjuju se kad graani sami biraju svoje zastupnike, a posredni kad biraju odreeno tijelo koje e izabrati zastupnike. Posredni izbori postoje u jednom stupnju i u vie stupnjeva. Posredni izbori u jednom stupnju primjenjuju se ako birai biraju izborno tijelo, tj. drugostupanjske birae, a ovi zastupnike. Posredni izbori u vie stupnjeva primjenjuju se kad drugostupanjski birai biraju treestupanjske birae, koji tek biraju zastupnike. U svim suvremenim predstavnikim demokracijama primjenjuju se neposredni izbori. Jedina je iznimka u nekim federativnim dravama, kao npr. SR Njemaka gdje se drugi dom saveznog parlamenta (Bundesrat) u kojem su predstavnici federativnih jedinica (zemalja) bira na posredan nain. U SFRJ su, do Ustavnih amandmana iz 1988., delegatski izbori na temelju Ustava iz 1974. bili posredni, i to u vie stupnjeva. U RH se primjenjuju neposredni izbori.

JAVNO I TAJNO GLASOVANJE

in glasovanja moe biti tajan ili javan. Javno glasovanje suava slobodu biraa jer ga izlae pritisku vlasti i onih o kojima gospodarski ili na drugi nain ovisi, a omoguuje korupciju i kupnju glasova. Zbog toga se izbori obavljaju tajnim glasovanjem. Tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljea, mnogi politiki sustavi prihvaali su javno glasovanje. Na primjenu javnog glasovanja birai su odgovarali velikom apstinencijom uklanjajui se pritiscima i javnoj odgovornosti za dani glas. Neke drave propisuju obvezno pristupanje glasovanju i sankcije za one koji nee pristupiti glasovanju.

BIRAKI POPISI
Obavljanje aktivnog birakog prava je vezano uz prebivalite ili boravite u odreenoj izbornoj jedinici. Graani ne mogu glasovati u vie izbornih jedinica. U tu svrhu se primjenjuje sustav stalnih birakih popisa kao oblik evidencije biraa. U svakom mjestu postoje biraki popisi koji su stalni i jedinstveni. Stalni jer se u te popise unose sve osobe koje imaju aktivno birako pravo (briu se umrle ili koje su izgubile birako pravo, a upisuju one koje su to pravo stekle), a jedinstveni jer vrijede za sve izbore.

P a g e | 114 Biraki popisi slue dokazivanju birakog prava i kao evidencija biraa. Upis u biraki popis je dokaz da netko ima birako pravo to se na birakom mjestu u trenutku izbora u pravilu ne ispituje. Svi koji se nalaze u birakom popisu imaju birako pravo, a svi oni koji se ne nalaze nemaju to pravo.

PASIVNO BIRAKO PRAVO

Odnosi se na onoga tko ima pravo biti biran u predstavniko tijelo i za predsjednika republike, ako se on bira neposredno od naroda. U svim dravama dob za pasivno nije izjednaena s dobi koja je potrebna za aktivno birako pravo. Osim dobi u nekim dravama (visok stupanj useljavanja), pasivno pravo glasa ne priznaje se priroenim dravljanima ili im se priznaje po isteku odreenog roka od 5, 10 ili vie godina. Pasivno birako pravo u demokratskim viestranakim sustavima se ne vee uz prebivalite ili se u nekim dravama vee uz prebivalite na podruju za koje se predstavniko tijelo u cjelini bira.

PARLAMENTARNA NEPODUDARNOST inkompatibilitet

Institut parlamentarne nepodudarnosti naziva se i parlamentarni inkompatibilitet. Mnoge drave propisuju nepodudarnost istodobnog obnaanja zastupnike dunosti i dunosti slubenika u dravnoj upravi i suca. Naelo parlamentarne nepodudarnosti se primijenjuje na tri naina: 1. 2. 3. da se slubenicima ili sucima zabrani kandidiranje na izborima. Ako se ele kandidirati prethodno moraju podnijeti ostavku to ih najee sprijeava da se uope kandidiraju dopustiti im da se kandidiraju, a ostavku moraju podnijeti budu izabrani za zastupnika ne moraju podnijeti ostavku niti ako budu izabrani, ve se njihova funkcija suspendira, a oni se stavljaju na raspolaganje, odnosno za vrijeme trajanja zastupnikog mandata ne obavljaju svoj prethodni posao, ali im tee mirovinski sta, a nakon isteka mandata osigurano im je prijanje ili neko slino mjesto

PARLAMENTARNA NEPODUDARNOST U REPUBLICI HRVATSKOJ

Ustav RH ne predvia nepodudarnost funkcije lana Vlade RH i zastupnika u saboru. Sudac ne moe obavljati slubu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudakom dunou. Propisuje da Predsjednik Republike ne moe, osim stranake, obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dunosti. Suci Ustavnog suda RH ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dunost.

P a g e | 115 Ustav izriito predvia najiru moguu nepodudarnost obnaanja dunosti predsjednika Republike i drugih funkcija. Predsjednik Republike ne moe obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dunost. Nakon izbora predsjednik Republike podnosi ostavku na lanstvo u politikoj stranci, o emu obavjetava Hrvatski sabor. Do promjene iz 2000. godine predsjednik Republike je mogao biti lan politike stranke i obavljati dunosti predviene stranakim statutom. Suci Ustavnog suda RH ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dunost. Ustavnim promjenama iz 2000. godine je prihvaen parlamentarni sustav i zadran je institut zastupnike nepodudarnosti. Zastupnik ne moe istodobno biti sudac Ustavnog suda RH, sudac, dravni odvjetnik, zamjenik dravnog odvjetnika, puki pravobranitelj, zamjenik pukog pravobranitelja, predsjednik, potpredsjednik, ministar ili drugi lan Vlade, zamjenik ministra, pomonik ministra, ravnatelj dravne upravne organizacije, zamjenik i pomonik ravnatelja dravne upravne organizacije, tajnik Vlade RH, tajnik ministarstva, predstojnik ureda i ravnatelj agencije Vlade RH, predstojnik Ureda predsjednika Republike, predstojnik Vijea Ureda za nacionalnu sigurnost, veleposlanik, generalni konzul, upan ili podupan, gradonaelnik Grada Zagreba, zamjenik gradonaelnika Grada Zagreba, djelatne vojne osobe, slubenici i namjetenici u Oruanim snagama, lan uprave trgovakog drutva, ustanove i izvanproraunskog fonda u preteitom dravnom vlasnitvu te elnik pravne osobe koja je Hrvatskom saboru obvezna po zakonu podnositi izvjee. Osobe koje obavljaju neku od dunosti ili slubi koje su nespojive sa zastupnikom dunou mogu se kandidirati na izborima, a ako budu izabrane mogu za vrijeme dok im traje zastupniki mandat temeljem pisane izjave staviti zastupniki mandat u stanje mirovanja. Za vrijeme dok zastupniku miruje mandat, zastupniku dunost umjesto njega obavlja zamjenik zastupnika. Zastupnika izabranog na listi u izbornoj jedinici zamjenjuje onaj neizabrani kandidat s iste liste s koje je izabran i zastupnik, a odreuje ga politika stranka koja je listu i predloila. Zastupnika izabranog na neovisnoj listi u izbornoj jedinici zamjenjuje prvi slijedei neizabrani kandidat s te liste. Zastupnika izabranog u izbornoj jedinici za izbor zastupnika nacionalnih manjina zamjenjuje zamjenik izabran u istoj izbornoj jedinici. Zastupnik ima pravo jednokratno, tijekom trajanja zastupnikog mandata, podnoenjem pisanog zahtjeva predsjedniku Sabora, staviti svoj mandat u mirovanje. Mirovanje zastupnikog mandata ne moe trajati manje od est mjeseci, a za vrijeme trajanja mirovanja zastupnika e zamjenjivati zamjenik. Mirovanje zastupnikog mandata prestat e osmog dana od dana kad je zastupnik koji je stavio mandat u mirovanje podnio predsjedniku Sabora pisanu izjavu o ponovnom obnaanju zastupnike dunosti.

P a g e | 116

ODREIVANJE KANDIDATA NA IZBORIMA

Izbori se svode na odabiranje ljudi koji su prethodno odreeni da obavljaju politiku vlast. Bira moe birati one koji su utvreni kao kandidati na izborima. Iako se svatko moe kandidirati, stvarnu mogunost da budu izabrani imaju kandidati koje su istaknule i podrale politike stranke. Pojedinani izborni uspjesi neovisnih kandidata su iznimka. Nain odreivanja kandidata politikih stranaka moe se svrstati u tri skupine koje se razlikuju po stupnju utjecaja lanstva na utvrivanje stranakih kandidata, ali o kandidatima stvarno i formalno odluuje ire ili ue stranako vodstvo. Po prvom sustavu kandidate odreuje stranako vodstvo i formalno. Po drugom kandidate biraju svi lanovi stranke, posrednim unutarstranakim izborom. lanovi stranke biraju regionalna tijela, a ona odreuju kandidate koje im predlae stranako vodstvo. Trei sustav se pod nazivom primarnih izbora primjenjuje u SAD. Svaka politika stranka odreuje listu pretkandidata izmeu kojih birai mogu zaokruiti onog u koga imaju najvie povjerenja. Kod tog najdemokratskijeg oblika kandidiranja, vodstvo stranke mora odrediti pretkandidate. Uz primarne izbore jedina mogunost ukljuivanja biraa u proces kandidiranja je zakonsko propisivanje uvjeta odreenog broja potpisa da bi stranaki kandidat postao i kandidatom izborne jedinice. Broj potpisa ne smije biti prevelik jer je funkcija tog instituta da stranakog kandidata podvrgne minimalnoj verifikaciji birakog tijela prije samog ina izbora. Taj je sustav bio primijenjen u RH.

2. UTVRIVANJE IZBORNIH REZULTATA

NAIN DIOBE ZASTUPNIKIH MJESTA U PREDSTAVNIKOM TIJELU (PRETVARANJE GLASOVA U MANDATE)
Najvaniji dio izbornog sustava je dioba zastupnikih mjesta u predstavnikim tijelima prema glasovima biraa na izborima, odnosno dioba mandata. Dioba mandata se moe obavljati: 1. 2. prema sustavu veine ima dvije podvrste: apsolutnu i relativnu po sustavu razmjernog predstavnitva, odnosno proporcionalnom sustavu

P a g e | 117 3. po mjeovitom veinsko-razmjernom izbornom sustavu

Sustavi diobe mandata na izborima vezani su uz dvije vrste izbornih jedinca: male i velike. One se razlikuju prema broju predstavnika (zastupnika) koji se u njima biraju. Male izborne jedinice su one u kojima se bira 1 zastupnik (sustav pojedinanih izbora), a velike su one u kojima se, na temelju izbornih lista, bira vie zastupnika. Izborne jedinice se najee oblikuju prema postojeim upravnim ili sudskim jedinicama po naelu da se bira priblino jednak broj zastupnika na isti broj stanovnika ili biraa.

SUSTAV VEINE
Sustav veine se moe primijeniti u malim i velikim izbornim jedinicama, a sustav razmjernog predstavnitva samo u velikim izbornim jedinicama. Po sustavu relativne veine izabran je kandidat koji je dobio najvie glasova. Sustav apsolutne veine se moe primijeniti u dvije podvrste: otroj i blaoj. Moe se traiti apsolutna veina, odnosno polovica plus 1 svih u biraki popis upisanih biraa ili samo apsolutna veina danih glasova. Danas se primjenjuje sustav apsolutne veine u blaoj varijanti. Izbori koji se obavljaju prema sustavu relativne veine nazivaju se veinskim izborima u jednom krugu, a izbori prema sustavu apsolutne veine veinskim izborima u dva kruga. Kad ni jedan od kandidata u prvom krugu ne dobije apsolutnu veinu, dioba mandata se u drugom krugu moe urediti na dva naina: 1. 2. ili da u drugom krugu sudjeluju kandidati kao i u prvom, ali se ne trai apsolutna nego relativna veina (ea primjena) ili da u drugom krugu izbora sudjeluju samo dva kandidata koji su u prvom dobili najvie glasova, a ostali se iskljuuju. Taj sustav se naziva balotaa, a po njemu u drugom krugu jedan od kandidata mora dobiti apsolutnu veinu danih glasova.

Sustav balotae najee se primjenjuje pri predsjednikim izborima u dravama koje primjenjuju isti parlamentarni ili polupredsjedniki sustav,a predsjednik republike se bira neposredno. Danas se sustav veine uglavnom primjenjuje u malim izbornim jedinicama. Ako se primijeni u velikim izbornim jedinicama u kojima se bira vie zastupnika, to dovodi do velikog nerazmjera izmeu broja za jednu politiku stranku ili grupaciju palih glasova i broja njezinih zastupnikih mjesta (mandata) u predstavnikom tijelu. to izborna jedinica bira vie zastupnika to e nerazmjer biti vei.

P a g e | 118

SUSTAV RAZMJERNOG PREDSTAVNITVA (PROPORCIONALNI SUSTAV)

Prema sustavu razmjernog predstavnitva svaka politika stranka ili grupacija dobiva u predstavnikom tijelu onoliko mjesta kolko je za nju u postotku razmjerno, u odnosu prema drugim strankama, palo glasova. Osigurava svakoj politikoj stranci da bude zastupljena razmjerno broju glasova koje je dobila, odnosno da budu zastupljene i stranke koje su na izborima ostale u manjini. Sustav razmjernog predstavnitva se moe primijeniti iskljuivo u velikim izbornim jedinicama u kojima se bira vie zastupnika. Moe se primijeniti u izbornim jedinicama u kojima se bira najmanje tri ili vie zastupnika, jer se u sluaju izbora manjeg broja zastupnika nema to dijeliti izmeu kandidata razliitih stranaka ili koalicija stranaka koje sudjeluju na izborima. to je izborna jedinica vea odnosno to se u njoj bira vei broj zastupnika indeks razmjernosti je vei odnosno broj zastupnika svake stranke koja je sudjelovala na izborima razmjerniji je postotku za nju danih glasova. Najvei indeks razmjernosti je u sluaju kad je itava drava jedna izborna jedinica. U tom sluaju svi birai koji su izali na izbore, ako je rije o izborima za dravni parlament, biraju sve zastupnike u parlamentu. Kod sustava razmjernog predstavnitva esto se primjenjuje institut izbornog praga ili prohibitivna klauzula. To je najmanji postotak glasova koje mora dobiti odreena lista na izborima da bi imala pravo sudjelovati u diobi zastupnikih mjesta (mandata). Izborni prag se kree se od 2% do 5%, a iznimno i vie. U pravilu se izborni prag odnosi na sve liste jedne stranke i liste koalicije vie stranaka. No, u nekim tranzicijskim demokracijama 90-tih godina 20. stoljea propisivan je vii prag za liste koalicija vise stranaka. U RH od 2000. godine postoji samo opi izborni prag od 5% za svaku listu. Institut izbornog praga primjenjuje se kako bi se sprijeila zastupljenost u parlamentu prevelikog broja vrlo malih, najee radikalno desnih ili lijevih stranaka, a time parlamentarna nestabilnost i nemogunost formiranja koalicijske vlade ili formiranje vrlo slabe koalicijske vlade. Ideja o razmjernoj zastupljenosti stranaka u predstavnikom tijelu oblikuje se od sredine 19. stoljea, jer sustav veine nije onemoguavao zastupljenost manjine u predstavnikom tijelu. Zbog toga je potkraj 19. i na poetku 20. st. zamijenjen sustavom razmjernog predstavnitva, a izmeu dva rata prihvatila ga je veina europskih demokracija. Prvi puta je primijenjen u Belgiji 1899. i 1908. u vedskoj. Od poetka 90-ih godina poinje irenje mjeovitog ili kombiniranog veinsko-razmjernog sustava pri kojem se odreen postotak zastupnika u parlamentu, bira prema sustavu veine, najee relativne, a ostali prema

P a g e | 119 sustavu razmjernog predstavnitva. Primijenjen je u Italiji na parlamentarnim izborima 1994. godine. Mjeoviti veinsko-razmjerni sustav primjenjivao se na Zastupniki dom 1992. i 1995.

IZBORNE LISTE
Izbori se u velikim izbornim jedinicama obavljaju prema sustavu lista. Svaka stranka ili politika grupacija koja sudjeluje na izborima sastavlja listu s onolikim brojem kandidata koliko se u pojedinim izbornim jedinicama bira zastupnika u predstavniko tijelo. Postoje dva sustava odreivanja redoslijeda kandidata na listi. Kandidati mogu biti postavljeni odreenim redom koji birai ne mogu mijenjati. To je sustav vezane liste. Kod primjene razmjernog predstavnitva kandidati koji se nalaze na poetku liste imaju vee mogunosti da budu izabrani od onih na kraju. Druga je mogunost da birai pri glasovanju mogu slobodno mijenjati redoslijed kandidata na listi. To je sustav nevezane liste. Primjena nevezanih lista daje veu mogunost biraima da utjeu na sastav predstavnikog tijela. Vremenski i tehniki produljuje izraunavanje izbornih rezultata. Zbog toga veina suvremenih demokratskih drava obavlja izbore na temelju vezanih lista. Primjenom sustava vezanih lista u predstavniko tijelo ulaze uglavnom lanovi vodstva politikih stranaka koji se nalaze na prvim mjestima pojedinih stranakih lista.

P a g e | 120

OBLICI PRIMJENE RAZMJERNOG PREDSTAVNITVA

Postoji vie sustava primjene razmjernog predstavnitva, odnosno izraunavanja izbornih rezultata. Poznati su mnogi oblici, a ee se primjenjuju: 1. 2. 3. 4. sustav izbornog kolinika, D'Hondtov sustav, sustav prebacivanja ostataka na vie liste ili Badenski sustav, preferencijalno glasovanje ili Hareov sustav.

IZBORNI KOLINIK
Po sustavu izbornog kolinika ukupan broj u izbornoj jedinici danih glasova dijeli se brojem zastupnika koje jedinica bira u predstavniko tijelo. Tako se dobije izborni kolinik s kojim se tada dijeli broj glasova danih za svaku listu. Koliko se puta izborni kolinik nalazi u broju glasova pojedine liste toliko e ona dobiti predstavnikih mjesta.

D'HONDTOV SUSTAV
D'Hondtov sustav je dobio ime po belgijskom profesoru D'Hondtu od svoje prve primjene 1899. godine u Belgiji. ee se primjenjuje od izbornog kolinika jer omoguuje razmjerniju diobu zastupnikih mjesta. Po tom sustavu najprije se izraunava biraka masa svake liste koju ini ukupan broj za listu danih glasova u izbornoj jedinici. Biraka masa sa svake liste se dijeli sa 1, 2, 3, 4.5. 6 itd. dok se ne doe do broja koliko se u izbornoj jedinici bira zastupnika. Dobivene rezultate treba poredati po veliini te odbrojiti od najveeg prema manjima onoliko koliko se zastupnika bira u toj izbornoj jedinici. Posljednji rezultat koji se tako dobije je zajedniki djelitelj. Sa zajednikim djeliteljem treba podijeliti biraku masu svake liste. Pojedina lista odnosno stranka koja ju je istaknula dobit e onoliki broj zastupnikih mjesta koliko je postigla pojedinanih rezultata do broja koliko se ukupno bira zastupnika u toj izbornoj jedinici.

OSEBUJAN SAVEZNOJ

SUSTAV

RAZMJERNOG

PREDSTAVNITVA

REUBLICI NJEMAKOJ
U SR Njemakoj zastupnici se u prvi, po poloaju i djelokrugu odluujui dom Parlamenta, Bundestag biraju razmjernim sustavom u kojem ima elemenata

P a g e | 121 veinskog sustava, a konani obraun zastupnikih mjesta svake stranke ili koalicije stranaka obavlja se po razmjernom predstavnitvu. SR Njemaka je podijeljena na dvije vrste izbornih jedinica: 1. 2. male izborne jedinice, u kojima se izbori obavljaju u jednom krugu, jer se zastupnici biraju relativnom veinom velike izborne jedinice koje obuhvaaju po jednu federativnu jedinicu, sa izborima obavljaju uz primjenu razmjernog predstavnitva.

Birai glasuju simultano dva puta istodobno na istim birakim mjestima. Nakon glasovanja dioba mandata se obavlja tako da se najprije utvrdi koji su zastupnici izabrani u malim izbornim jedinicama relativnom veinom, a zatim se ostali mandati rasporeuju meu politike stranke ili njihove koalicije u velikim izbornim jedinicama, s time da se ukupni broj zastupnikih mjesta svake stranke odnosno koalicije stranaka odreuje prema razmjernom sustavu.

UTJECAJ DIOBE ZASTUPNIKIH MJESTA NA IZBORIMA NA STRANAKI SUSTAV

Nain diobe zastupnikih mjesta prema izbornim rezultatima utjee na strukturu stranakog sustava odreene drave. Sustav relativne veine uz izbore u malim izbornim jedinicama potie smanjivanje broja politikih stranaka i nakon odreenog vremena dovodi do dvostranakog politikog sustava. Dvostranaki sustav znai da u dravi izmeu veeg broja politikih stranaka samo dvije imaju realne izglede da dobiju veinu na izborima. Sustav relativne veine u malim izbornim jedinicama djeluje i neposredno na predstavljenost politikih stranaka u predstavnikom tijelu. Primjena sustava relativne veine u malim izbornim jedinicama potie ravnoteu izmeu naela demokratinosti politikog sustava i djelotvornosti jer dovodi do stabilnosti vlade, onemoguuje zastupljenost ekstremnih ili radikalnih politikih stranaka u predstavnikom tijelu. Meutim, onemoguuje zastupljenost svih interesa u predstavnikom tijelu i tako potie koncentraciju politike moi unutar izvrne vlasti (vlade). Sustav apsolutne veine uz izbore u malim izbornim jedinicama gdje se izbori najee obavljaju u dva kruga pridonosi povezivanju politikih stranaka i u pravilu bipolarizaciji na dvije velike koalicije uvjetno reeno desnice i ljevice. U pravilu, u prvom krugu izbora svaka od stranaka istie svog kandidata i nastoji osvojiti zastupniko mjesto, ali u drugom krugu, kad se trai relativna veina ili se primjenjuje sustav balotae, politike stranke, koje su bliske po programima i interesima, moraju koalirati i isticati u pojedinim izbornim jedinicama zajednike

P a g e | 122 kandidate. To se u praksi najee provodi tako da u pojedinim izbornim jedinicama na temelju sporazuma koji je sklopljen za dravu u cjelini, kandidati stranaka koje koaliraju preferencijalno odustaju u korist onog od kandidata izmeu njih koji je u prvom krugu u toj izbornoj jedinici dobio najvie glasova. Ako to ne uine bit e izabran zajedniki kandidat suprotne politike koalicije. Sustav apsolutne veine ublaava izborne suprotnosti te marginalizira male i radikalne stranke bez obzira na njihovu orijentaciju. U malim izbornim jedinicama omoguuje zastupljenost veeg broja politikih stranaka u parlamentu. Pogoduje veim politikim strankama i strankama centra, oko kojih se u drugom krugu izbora oblikuju koalicije, a zatim u parlamentu i koalicijske vlade. Sustav razmjernog predstavnitva (proporcionalni sustav) onemoguuje pojedinani izbor zastupnika, jer se izbori moraju obavljati na temelju lista u velikim izbornim jedinicama. Birai odluuju o izboru izmeu vie stranaka koje su istaknule liste. Zbog toga se u predstavniko tijelo izabiru ponajprije lanovi najueg stranakog vodstva, koji su istaknuti kao kandidati na prvim mjestima na listi. Potie postojanje velikog broja politikih stranaka koje, da bi bile zastupljene u parlamentu, ne moraju koalirati na izborima. Potie opstojnost i jaanje malih i radikalnih stranaka, to daje parlamentarnu nestabilnost i slabu izvrnu vlast, jer se unutar parlamenta zbog velikog broja malih stranaka ne mogu oblikovati stabilne koalicije pa ni trajnije vlade. To je najvea slabost tog sustava.

*
HRVATSKI IZBORNI SUSTAV 1. TEMELJNA NAELA I INSTITUTI
Najvaniji izvori; Ustav RH i Izborni zakon Ustav; 1. birako pravo je ope i jednako, imaju ga svi dravljani RH s navrenih 18 g., izjednaeno aktivno i pasivno birako pravo ostvaruje se na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem (ovo potonje su Ustavne kategorije i ne mogu se mijenjati izbornim zakonodavstvom) Dakle, Ustav razrauje samo okvirno, te preputa razradu zakonodavstvu. 2. izborni zakon(i) su organski zakon Zakon o izboru zastupnika Zakon o izbornim jedinicima za izbor zastupnika izbornom

P a g e | 123 Obveza Republike je, da u izborima za Sabor i Predsjednika Republike osigura ostvarivanje birakog prava i svojim dravljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica. Hrvatski dravljani mogu glasovati i u dravama u kojima se nalaze, ali i na drugi nain odreen zakonom.

2. IZBOR PREDSJEDNIKA REPUBLIKE

Izbor predsjednika RH: 1. temeljne odredbe l.94 URH - Predsjednik Republike bira se na temelju opeg i jednakoga birakog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina 2. raspisivanje izbora uvijek raspisuje Vlada RH, treba razlikovati dvije situacije: redoviti predsjedniki izbori u vrijeme kad izabranom predsjedniku istjee mandat Vlada RH mora raspisati izbore u roku koji omoguava da se oni obave najmanje 30, a najvie 60 dana prije isteka mandata izvanredni predsjedniki izbori za sluaj: smrti, ostavke ili trajne sprijeenosti Vlada ih raspisuje u roku 60 dana od dana prestanka predsjednike dunosti

3. glasovanje u inozemstvu Biraima koji imaju prebivalite na podruju RH i onima koji to nemaju, a koji se u doba izbora zateknu izvan granica RH, osigurava se ostvarivanje birakog prava u diplomatsko-konzularnim predstavnitvima i inozemnim uredima RH ostvarenje tog prava biraa ovisi o tome postoji li u odreenoj dravi diplomatsko-konzularno predstavnitvo ili inozemni ured RH, ali i u tom sluaju hrvatski birai ne mogu ostvarivati to svoje pravo u dravama koje odredbama svog unutarnjeg prava zabranjuju glasovanje na izborima drugih drava na svom podruju, ak i u diplomatsko-konzularnim predstavnitvima 4. kandidiranje zakonom ureeno A) faza predlaganja kandidata kandidate mogu predlagati politike stranke (nain predlaganja kandidata mora biti predvien statutom politike stranke ili posebnom odlukom donesenom na temelju statuta) registrirane u RH i birai, pojedinano ili skupno (stranaki/koalicijski kandidat i nezavisni predsjedniki kandidat) B) faza podrke predloenom kandidatu da bi predloeni uope postao kandidat, potrebno je da njegovu kandidaturu podri potpisima najmanje 10.000 biraa

P a g e | 124

5. oblikovanje i objavljivanje liste kandidata prijedlozi kandidata moraju prispjeti Izbornom povjerenstvu RH najkasnije u roku 12 dana od dana raspisivanja izbora, a uz prijedlog mora biti priloeno sudski ovjereno oitovanje kandidata o prihvaanju kandidature u roku 48h od isteka roka od 12 dana od raspisivanja izbora, Izborno povjerenstvo objavit e listu kandidata u svim dnevim novina i na HRT-u na listu se kandidati unose prema abecednom redu prezimena, a uz njihovo ime, prezime i matini broj obvezatno se navodi naziv stranke, odnosno stranaka ili stranake koalicije koje su kandidata predloile; ako su kandidata predloili birai, uz njegovo ime i prezime navodi se nezavisni kandidat svrha takvog upisa je osiguravanje ravnopravnosti kandidata 6. izborna promidba od dana objave liste kandidata do 24 sata prije dana izbora vrijeme izborne promidbe/kampanje/agitacije zakonom se nastoji osigurati da svi kandidati imaju pod jednakim uvjetima pravo na iznoenje svojih izbornih programa to je dunost i HRT-a kandidat za predsjednika Republike koji na izboru dobije najmanje 10% glasova, ima pravo na jednaku naknadu trokova izborne promidbe iju visinu utvruje Vlada RH najkasnije 30 dana prije dana izbora, a podmiruje iz dravnog prorauna RH Zakonom o financiranju izborne promidbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske iz 2004. godine se ureuje nain prikupljanja sredstava za financiranje izborne promidbe te aktivnosti koje se smatraju izbornom promidbom za izbor predsjednika RH izborna promidba financira se iz vlastitih sredstava te iz darova domaih fizikih i pravnih osoba ne smiju primati darove stranih drava, stranaka, fizikih i pravnih osoba, a ne smiju ni koristiti sredstva dravnog prorauna ili sredstva lokalne i regionalne samouprave ne postoji zakonska odredba koji bi na bilo koji nain sankcionirala krenje tih obveza kandidati su duni najkasnije sedam dana prije dana odravanja izbora dostaviti Dravnom izbornom povjerenstvu privremena izvjea o visini i izvorima sredstava prikupljenim za trokove izborne promidbe Dravno izborno povjerenstvo objavit e, u roku od 8 dana od dana primitka, podatke o visini i izvoru utroenih sredstava koja su kandidati koristili za izbornu promidbu u "Narodnim novinama" i drugim sredstvima javnog priopavanja 7. institut izborne utnje na dan izbora, kao i 24h koji mu prethode, zabranjena je svaka promidba kao i svako objavljivanje prethodnih rezultata

P a g e | 125 svrha je da birai bez pritiska medijske propagande, sami kritiki ocijene sve argumente za i protiv svakog kandidata, kako bi se odluili za kojeg e od njih glasovati na dan izbora

8. izbor temeljno je naelo da se predsjednik bira apsolutnom veinom svih biraa koji su glasovali izabran je kandidat za koje je glasovalo najmanje 50% + 1 od biraa koji su pristupili glasovanju ako niti jedan kandidat ne dobije takvu veinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana kroz drugi krug u drugom krugu sudjeluju dva kandidata koja su u prvom krugu dobila najvie glasova u sluaju odustajanja jednog od kandidata, obavit e se izbor s jednim kandidatom situacija za sluaj smrti: ako neki od kandidata umre u vremenu od dana objave liste do 48h prije dana izbora ako je stranaki kandidat, stranka moe umjesto njega predloiti drugog ako je nezavisni kandidat, nita ako jedan od kandidata koji ima pravo na drugi krug umre u vremenu od dana prvog kruga do dana drugog kruga, cijeli izborni postupak se ponavlja

P a g e | 126

TIJELA ZA PROVOENJE IZBORA

Zakon o izboru predsjednika propisuje da lanovi izbornih povjerenstava i njihovi zamjenici moraju biti: 1) dipl.iur. 2) ne smiju biti lanovi politikih stranaka Ipak, izbore mogu putem promatraa pratiti i: registrirane politike stranke koje su predloile kandidata nevladine udruge nezavisni kandidati samo posredno preko odgovarajuih nevladinih organizacija

ZATITA IZBORNOG PRAVA I IZBORNI SPOROVI

Ustavni sud RH nadzire ustavnost i zakonitost izbora te rjeava izborne sporove odluujui u povodu albe na rjeenje Dravnog izbornog povjerenstva. Ustavni zakon o Ustavnom sudu daje pravo albe: 1. svakoj politikoj stranci (i onoj koja nema kandidata) 2. svakom kandidatu za predsjednika 3. biraima, pod uvjetom da albu podnosi najmanje 100 biraa ili 5% biraa u izbornoj jedinici, a ne onima koji su predloili kandidate za predsjednika Zakon o izboru predsjednika propisuje da pravo podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja imaju: 1. politika stranka koja je predloila kandidata za predsjednika, 2. dvije ili vie politikih stranaka koje su predloile kandidata za predsjednika, 3. birai koji su predloili kandidata za predsjednika, 4. kandidati za predsjednika. Pravo podnijeti prigovor u postupku izbora imaju: 1. 2. 3. samo ona politika stranka odnosno dvije ili vie politikih stranaka o ijem se kandidatu glasovalo na izborima, samo birai o ijim se kandidatima glasovalo na izborima, samo kandidati za predsjednika o kojima se glasovalo.

Prigovor zbog nepravilnosti podnosi se Dravnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati raunajui od isteka dana kad je izvrena radnja na koju je stavljen prigovor. Dravno izborno povjerenstvo duno je donijeti rjeenje o prigovoru u roku od 48 sati od dana kad mu je isti dostavljen.

P a g e | 127 *pri tom razlogom za ponitenje izbornih radnji ili izbora u cjelini ne moe biti bilo koja nepravilnost u izbornom postupku, ve samo ona koja je bitno utjecala na rezultat izbora. Prema Zakonu o izboru predsjednika Dravno izborno povjerenstvo rjeavajui o prigovoru moe: 1. odbiti prigovor kao neosnovan 2. uvaiti prigovor i ponititi nepropisne radnje, te odrediti njihovo ponavljanje 3. uvaiti prigovor i ponititi izbor za predsjednika Republike ako su nepravilnosti bitno utjecale ili mogle utjecati na rezultat izbore, a ne postoji mogunost njihovog ponavljanja do dana odreenog za odravanje izbora Kao to je reeno postupak pred DIP-om je prvostupanjski, pa svi podnositelji prigovora imaju pravo albe Ustavnom sudu RH i to putem DIP-a u roku od 48 sati, raunajui od isteka dana kad je primljeno pobijano rjeenje, a USRH je duan donijeti odluku unutar 48 sati od primitka albe.

3. IZBOR ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR

PREGLED RAZVITKA ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR
Od 1992. do 2001. godine Hrvatski sabor je imao dva doma: Zastupniki dom i upanijski dom. upanijski dom ukinut je ustavnim promjenama iz 2001. godine pa se od izbora 2003. godine zastupnici biraju u jednodomni Hrvatski sabor. Izborni sustav za izbor zastupnika u Zastupniki dom Hrvatskog sabora prema Zakonu o izborima zastupnika u Sabor RH bio je mjeovit veinsko - razmjerni sustav. 60 zastupnika se biralo po jedan u svakoj izbornoj jedinici relativnom veinom, a 60 na temelju dravnih lista razmjernim (proporcionalnim) sustavom uz primjenu d' Hondtove metode, a pritom je itava drava bila jedna izborna jedinica. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Sabor RH na izborima za Zastupniki dom neto vie od 75% zastupnika, njih 80, biralo razmjernim sustavom d' Hondtovom metodom izrauna na razini itave drave kao jedne izborne jedinice, a neto manje od 25%, njih 28, biralo relativnom veinom pojedinanim izborom po jedan u svakoj izbornoj jedinici.

IZBORNOG

SASTAVA

ZA

IZBOR

P a g e | 128 Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski dravni sabor (1999.) naputen je mjeovit razmjerno-veinski sustav i primijenjen razmjerni sustav u deset izbornih jedinica. Za izbor zastupnika u upanijski dom na izborima 1993. i 1997. godine bio je primijenjen razmjerni sustav tako da su svaka upanija i Grad Zagreb bili po jedna izborna jedinica u kojoj su se birala tri zastupnika.

ZASTUPNICI SE U HRVATSKI SABOR BIRAJU RAZMJERNIM IZBORNIM SUSTAVOM

Prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (2003.) zastupnici se u Hrvatski sabor biraju razmjernim izbornim sustavom tako da je podruje RH podijeljeno na deset izbornih jedinica, te se u svakoj, na temelju lista, bira po 14 zastupnika, odnosno ukupno 140 zastupnika. Izborne jedinice se oblikuju Zakonom o izbornim jedinicama tako da se broj biraa ne smije razlikovati vie od plus-minus 5 posto. Pri odreivanju izbornih jedinica mora se voditi rauna o zakonom utvrenim podrujima upanija, gradova i opina u RH. Dioba zastupnikog mandata obavlja se pomou d' Hondtova sustava izrauna. Broj zastupnika koji e biti izabran sa svake liste izborne jedinice utvruje se tako da se ukupan broj vaeih glasova koji je dobila svaka lista (biraka masa liste) dijeli s brojevima od 1 do 14, pri emu se uvaavaju i decimalni ostaci. Od svih dobivenih rezultata, zastupnika mjesta osvajaju one liste na kojima se iskaze 14 brojano najveih rezultata ukljucujui decimalne ostatke. Svaka od tih lista dobiva onoliki broj zastupnikih mjesta u Saboru koliko je postigla pojedinanih rezultata medu 14 brojano najveih rezultata. Zakon propisuje jedinstveni izborni prag (prohibitivnu klauzulu) bez obzira da li se radi o listi jedne stranke ili o koalicijskoj listi dviju ili vie stranaka. Taj prag je 5 posto vaeih glasova biraa u izbornoj jedinici. To znai da pravo na sudjelovanje u diobi zastupnikih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju samo one liste koje ispune zakonski uvjet prelaska izbornog praga. Sa svake liste izabrani su kandidati od rednog broja 1. pa do rednog broja koliko je odreena lista dobila zastupnikih mjesta. Zamjenici zastupnika sa svake liste izborne jedinice su kandidati koji nisu izabrani. Primijenjen je sustav vezane liste po kojem vee anse da bude izabran za zastupnika ima kandidat koji je na viem mjestu na listi.

IZBOR ZASTUPNIKA OD BIRAA KOJI NEMAJU PREBIVALITE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Birai koji nemaju prebivalite u RH biraju zastupnike na temelju lista s po 14 kandidata u posebnoj izbornoj jedinici, tako da se:

P a g e | 129 ukupni broj vaeih glasova biraa u deset izbornih jedinica u RH dijeli se sa 140 koliko se ukupno zastupnika bira u tim izbornim jedinicama Dobivenim rezultatom (kolinikom) dijeli se broj vaeih glasova u posebnoj izbornoj jedinici Rezultat koji se dobije jest ukupan broj zastupnika koji je izabran u posebnoj izbornoj jedinici (ako rezultat nije cijeli broj, zaokruuje se na cijeli broj od 0,5 na vie, a ispod 0,5 na nie)

Nakon to se utvrdi ukupni broj zastupnika koji je izabran u posebnoj izbornoj jedinici, odreuje se koliko e koja od lista koje su kandidirane u toj izbornoj jedinici dobiti zastupnikih mjesta. To se ini prema d' Hondtovoj metodi izrauna uz uvjet izbornog praga od 5% jednako kao i pri izboru zastupnika koje biraju birai s prebivalitem u RH. Kod primjene sustava unaprijed neodreene (nefiksne) kvote ne odreuje ni ne zna prije nego to se izraunaju izborni rezultati koliko e zastupnika biti ukupno izabrano u posebnoj jedinici. Taj broj ovisi o ukupnom broju vaeih glasova biraa u svih deset izbornih jedinica u RH i o broju vaeih glasova u posebnoj izbornoj jedinici.

OSTVARIVANJE PRAVA NA ZASTUPLJENOST U HRVATSKOM SABORU PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA

Pripadnicima nacionalnih manjina u RH jami se pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Oni imaju pravo birati 8 zastupnika u Sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju ini podruje RH. Pripadnici srpske nacionalne manjine zastupnika, a talijanske 1 zastupnika. biraju 3 zastupnika, madarske 1

Pripadnici eke i slovake nacionalne manjine biraju zajedno 1 zastupnika. Pripadnici austrijske, bugarske, njemake, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaske i idovske nacionalne manjine biraju zajedno 1 zastupnika. Pripadnici albanske, bonjake, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno 1 zastupnika. Pripadnici srpske, madarske i talijanske nacionalne manjine koji sami biraju 3 odnosno 1 zastupnika uz kandidate za zastupnika predlau i kandidata za njegova zamjenika koji se bira zajedno s njim. Pripadnici ostalih nacionalnih manjina koji biraju 1 zastupnika s drugom ili vie drugih nacionalnih manjina predlau samo kandidata za zastupnika, a njegovim zamjenikom postaje zastupniki kandidat koji je iza izabranog zastupnika dobio najvie glasova.

P a g e | 130 Pripadnici nacionalnih manjina biraju zastupnike u Sabor pojedinanim izborom tako da je za zastupnika izabran kandidat koji je dobio najvei broj glasova biraa koji su glasovali, odnosno relativnu veinu. Ako dva ili vise kandidata dobiju isti broj glasova, izbori se ponavljaju.

RASPISIVANJE IZBORA
Izbore za zastupnike u Hrvatski sabor raspisuje predsjednik Republike koji i saziva Sabor na prvo zasjedanje. Odlukom o raspisivanju izbora odreuje se dan provedbe izbora. Dan provedbe izbora je neradni dan (bilo koji dan). Prethodni zakon o izboru zastupnika je odreivao nedjelju kao dan provedbe izbora. Od dana raspisivanja do dana izbora mora proteci najmanje 30 dana. Izbori za zastupnike se provode na birakim mjestima na podruju RH i u diplomatsko-konzularnim predstavnitvima RH. Birai koji imaju prebivalite u RH glasuju na birakim mjestima na podruju RH odreenim prema njihovom prebivalitu. Birai koji imaju prebivalite u RH, a na dan odravanja izbora se zateknu izvan granica RH glasuju u diplomatsko-konzularnim predstavnitvima RH za zastupnike izborne jedinice prema svom prebivalitu na podruju RH. Birai koji nemaju prebivalite u RH glasuju u diplomatsko-konzularnim predstavnitvima RH za zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici.

KANDIDIRANJE
Za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kandidiraju se liste a ne kandidati pojedinano, osim kad je rije o kandidatima za izbor zastupnika nacionalnih manjina koji se kandidiraju pojedinano kako se i biraju. Listu za izbor zastupnika moe samostalno predloiti jedna politika stranka te dvije ili vie politikih stranaka (koalicijska lista). Politike stranke samostalno utvruju svoje stranake liste i redoslijed na njima istaknutih kandidata, na nain predvien statutom politike stranke. Birai predlau kandidatske liste (neovisne liste) na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice potrebno je prikupiti najmanje 500 potpisa biraa. Prijedlozi lista moraju prispjeti Dravnom izbornom povjerenstvu najkasnije u roku 14 dana od dana raspisivanja izbora. U prijedlogu se navodi naziv liste, a kandidati moraju biti na listi poredani od rednog broja 1. do 14. Naziv liste jest puni naziv politike stranke ili stranake koalicije koja je listu predloila. Ukoliko je listu predloila skupina biraa, njezin naziv je "neovisna lista". Kandidatom se

P a g e | 131 moe biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici. Nositelj liste ne mora biti kandidat na listi. Dravno izborno povjerenstvo mora u roku od 48 sati od predaje lista izbornih jedinica prihvatiti sve pravovaljano predloene liste za svaku izbornu jedinicu i objaviti ih u svim dnevnim novinama u RH i na HRT. Osim toga Dravno izborno povjerenstvo sastavlja i objavljuje zbirnu listu svih pravovaljano predloenih lista za svaku izbornu jedinicu. Zbirna lista sadri naziv liste izborne jedinice, te ime i prezime nositelja svake liste. Na zbirnu listu izborne jedinice stranake i neovisne liste se unose prema abecednom redu punog naziva politike stranke ili koalicije koja je listu predloila. Ako je vie politikih stranaka predloilo zajedniku listu, ona e se unijeti na zbirnu listu prema nazivu prve po redu politike stranke u prijedlogu. Politike stranke koje su predloile prihvaene liste mogu odustati od predloene liste najkasnije 48 sati nakon to je kao prihvaena bila objavljena. Odustajanje jednog ili vie kandidata s liste nije doputeno i nee se uvaiti. Ako neki od kandidata na listama, odnosno kandidat ili zamjenik u izbornim jedinicama gdje se biraju zastupnici nacionalnih manjina umre u vremenu od dana objave liste kandidata, politika stranka ili udruge nacionalnih manjina koje su kandidirale dotinog zastupnika mogu umjesto njega predloiti novog kandidata, odnosno zamjenika, bez posebnih uvjeta za valjanost kandidature do 10 dana prije odravanja izbora.

IZBORNA PROMIDBA
Izborna promidba poinje danom objave zbirnih lista izbornih jedinica, a zavrava 24 sata prije dana odravanja izbora. Izborna promidba odnosno vrijeme za izbornu kampanju ili agitaciju zakonski je ureeno kako bi sve politike stranke ili koalicije koje su istakle liste za izbor zastupnika imale jednake uvjete. Zbog toga se propisuje da u vrijeme izborne promidbe sve politike stranke koje su predloile kandidatske liste imaju pod jednakim uvjetima pravo na iznoenje i obrazlaganje svojih izbornih programa te izbornu promidbu. Sva sredstva javnog priopavanja duna su u svom djelovanju omoguiti ostvarivanje ovih prava politikih stranaka. Svaka politika stranka koja je istakla liste za izbor zastupnika u Sabor mora do poetka izborne promidbe objaviti okvirne podatke o visini i izvoru vlastitih sredstava koje namjerava utroiti za izbornu promidbu. To su duni uiniti i kandidati za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina i nositelji neovisnih lista. Pravo na naknadu trokova izborne promidbe iz dravnog prorauna RH imaju sve politike stranke koje su istakle liste u najmanje jednoj izbornoj jedinici i kandidati za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina koji se biraju u posebnim izbornim jedinicama i nositelji neovisnih lista.

P a g e | 132 Naknada trokova izborne promidbe isplauje se izravno na sredinje raune politikih stranaka u mjestu njihova sjedita odnosno izravno neovisnim kandidatima i kandidatima za zastupnike nacionalnih manjina.

IZBORNA UTNJA
Njeno trajanje ogranieno je na 24 sata prije odravanja izbora, a na dan izbora ona samo do zatvaranja biralita. U vrijeme trajanja izborne utnje zabranjuje se svaka izborna promidba, objavljivanje procjena izbornih rezultata i objavljivanje prethodnih, neslubenih rezultata, objavljivanje fotografija u sredstvima javnog priopavanja, izjava i intervjua nositelja lista odnosno kandidata, te navoenje izjava ili pisanih djela. Za krenje izborne utnje nisu propisane nikakve sankcije.

TIJELA ZA PROVEDBU IZBORA

Tijela za provedbu izbora su: 1. Dravno izborno povjerenstvo 2. izborna povjerenstva izbornih jedinica 3. opinska i gradska izborna povjerenstva 4. biraki odbori Kroz navedena tijela provodi se viestranaki nadzor izbora. U tom smislu Dravno izborno povjerenstvo ima stalni i proireni sastav. A) Stalni sastav ine predsjednik i etiri lana te njihovi zamjenici. Predsjednik VSRH po poloaju je predsjednik DIPa. lanove Povjerenstva imenuje USRH iz reda sudaca VSRH i drugih istaknutih pravnika koji ne smiju biti lanovi politikih stranaka. B) Proireni sastav odreuje se po objavi lista izbornih jedinica. lanovi proirenog sastava imaju sva prava i dunosti stalnih njegovih lanova. Proireni sastav ine po tri predstavnika veinske politike stranke ili koalicije i tri dogovorno predloena predstavnika oporbenih politikih stranaka ili koalicija sukladno stranakom sastavu Sabora i njihovi zamjenici. Ako se ne postigne dogovor izbor e se obavit kockom pred Ustavnim sudom. Istovrsna pravila vrijede i za izborno povjerenstvo izborne jedinice i opinskih i gradskih izbornih povjerenstava. A) stalan sastav koji ine predsjednik i dva lana te njihovi zamjenici koje imenuje Dravno izborno povjerenstvo iz reda sudaca i istaknutih pravnika. B) proireni sastav ine po dva predstavnika veinske stranke ili koalicije i dva dogovorno predloena predstavnika oporbenih politikih stranaka ili koalicija sukladno stranakom sastavu Sabora i njihovi zamjenici. (kocka)

P a g e | 133 Biraki odbori, imenuje ih izborno povjerenstvo izborne jedinice. Izravno provode glasovanje biraa na birakim mjestima te osiguravaju pravilnost i tajnost glasovanja, a ine ga predsjednik i etiri lana te zamjenici lanova. Po dva lana i zamjenika odreuje veinska politika stranka ili koalicija a po dva lana i zamjenika oporbene politike stranke ili koalicije sukladno stranakom sastavu Sabora. Politike stranke dune su odrediti lanove pojedinih birakih odbora najkasnije osam dana prije dana na koji se odravaju izbori za zastupnike. Ne odrede li ih, izborno povjerenstvo izborne jedinice samostalno e odrediti lanove birakih odbora. Predsjednik birakog odbora i njegov zamjenik ne smije biti lanovi niti jedne politike stranke, a po mogunosti trebaju biti pravne struke. Predsjednik birakog odbora i njegov zamjenik ne smije biti lanovi niti jedne politike stranke, a po mogunosti trebaju biti pravne struke.

PROVEDBA IZBORA
Najkasnije deset dana prije izbora, Dravno izborno povjerenstvo za biraka mjesta u inozemstvu, a izborna povjerenstva izborne jedinice za podruje RH objavit e koja su biraka mjesta odreena, s naznakom koji e birai glasovati na pojedinom mjestu. Pri odreivanju birakih mjesta mora se voditi rauna o broju biraa koji e na njima glasovati te dostupnosti i prostorne udaljenosti birakog mjesta. Za svako birako mjesto odreuje se posebna prostorija za glasovanje koja se mora opremiti i urediti na nain koji e osigurati tajnost glasovanja. Najkasnije osam dana prije odravanja izbora nadleno tijelo dostavit e svakom birau izvadak iz popisa biraa koji se odnosi na njega.

P a g e | 134

GLASOVANJE I UTVRIVANJE REZULTATA GLASOVANJA

Glasovanje se obavlja osobno, glasakim listiima. Nitko ne moe glasovati u ime druge osobe. Glasaki listi sadri: 1. naziv liste 2. ime i prezime nositelja liste 3. serijski broj

Na glasakom listiu stranake se liste navode onim redom kojim su navedene na zbirnoj listi dotinih lista. Ispred naziva liste stavlja se redni broj. Glasaki listi popunjava se tako da se zaokrui redni broj ispred naziva liste izborne jedinice. Vaei glasaki listi je onaj iz kojeg se na siguran i nedvojben nain moe utvrditi volja biraa i okolnost za koju je listu bira glasovao. Nevaei glasaki listi je neispunjen glasaki listi, glasaki listi popunjen na nain da se ne moe sa sigurnou utvrditi volja biraa i okolnost za koju je listu glasovao i glasaki listi na kojem je bira glasovao za dvije ili vie lista. Glasovanje traje neprekidno od 7 do 19 sati. U diplomatsko-konzularnim predstavnitvima glasovanje traje dva dana s time da zavrava na dan kad zavrava glasovanje u RH. Po zavrenom glasovanju biraki odbor najprije prebrojava neupotrijebljene glasake listie i stavlja ih u poseban omot koji zapeauje. Potom utvruje ukupan broj biraa koji su glasovali, prema popisu biraa, odnosno prema izvatku iz popisa biraa. Nakon to utvrdi broj biraa koji su glasovali, biraki odbor pristupa otvaranju glasake kutije i prebrojavanju glasova. Kad biraki odbor utvrdi rezultate glasovanja na birakom mjestu, dostavlja ih sa zapisnikom o svom radu i ostalim izbornim materijalom opinskom ili gradskom izbornom povjerenstvu, najkasnije u roku od 12 sati od zatvaranja biralita. Biraki odbor u hrvatskom diplomatsko-konzularnom predstavnitvu dostavlja zapisnik o svom radu s rezultatima glasovanja na birakom mjestu i ostalim izbornim materijalom izravno Dravnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati od zatvaranja biralita. Opinsko odnosno gradsko izborno povjerenstvo nakon to prikupi utvrene rezultate s birakih mjesta na svom podruju dostavlja ih sa zapisnikom o svom radu i s ostalim izbornim materijalom izbornom povjerenstvu izborne jedinice, najkasnije u roku od 18 sati od zatvaranja biralita. Izborno povjerenstvo izborne jedinice zbraja rezultate glasovanja na birakim mjestima na svom podruju i to mora uiniti najkasnije u roku od 24 sata od zatvaranja biralita. Nakon to prikupi izborne rezultate na svom podruju, izborno povjerenstvo izborne jedinice dostavlja ih Dravnom izbornom povjerenstvu. Rezultate izbora za zastupnike utvruje Dravno izborno povjerenstvo. Privremene i neslubene rezultate izbora ono moe objavljivati prema svom

P a g e | 135 nahoenju, a slubene rezultate izbora za zastupnike Dravno izborno povjerenstvo objavljuje nakon to se iscrpe sva pravna sredstva u zatiti birakog prava, odnosno proteknu rokovi za njihovo podnoenje.

ZATITA IZBORNOG PRAVA

Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora moe podnijeti: 1. svaka politika stranka, 2. nositelj neovisne liste, 3. najmanje 100 biraa ili 4. najmanje 5% biraa izborne jedinice Prigovor se podnosi Dravnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati raunajui od isteka dana kad je izvrena radnja na koju je stavljen prigovor. Dravno izborno povjerenstvo duno je donijeti rjeenje o prigovoru u roku od 48 sati od dana kad mu je dostavljen, odnosno od dana kad su dostavljeni izborni materijali na koje se prigovor odnos. Ako Dravno izborno povjerenstvo, rjeavajui o prigovoru, utvrdi da je bilo nepravilnosti koje su bitno utjecale ili su mogle utjecati na rezultat izbora, ponitit e radnje i odrediti da se u odreenom roku, koji mora omoguiti da se izbori odre na dan kad su raspisani te radnje ponove. Ako ne postoji mogunost ponavljanja ponitenih radnji ili ako se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, a bitno su utjecale odnosno mogle utjecati na rezultat izbora, Dravno izborno povjerenstvo ponitit e izbor i odrediti rok u kojem e se izbor ponoviti. Protiv rjeenja Dravnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo podnijeti albu Ustavnom sudu RH. alba se podnosi putem Dravnog izbornog povjerenstva u roku od 48 sati raunajui od isteka dana kad je primljeno pobijano rjeenje. Ustavni sud je duan donijeti odluku o albi u roku od 48 sati od dana njezina primitka. Podnijeti prigovor odnosno alba u postupku zatite izbornog prava ne odgaaju obavljanje izbornih radnji koje su propisane Zakonom. Osim rjeavanja o albi protiv rjeenja Dravnog zbornog povjerenstva, Ustavni sud RH ima pravo i dunost nadzora ustavnosti i zakonitosti izbora zastupnika u Hrvatski sabor. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor ne sadri odredbe o uvjetima i postupku te rokovima nadzora kao ni o odlukama koje Ustavni sud moe donositi ostvarujui nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora.

ETIKO POVJERENSTVO

P a g e | 136 Etiko povjerenstvo je oblik nepravnog nadzora izbora ije je osnivanje prvi puta propisano Zakonom 1999. godine. Ono je nadstranako tijelo opepriznatog javnog ugleda koje priopenjima i upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etikih i demokratskih naela u izborima. Etiko povjerenstvo ocjenjuje ponaanje sudionika izbora tijekom izborne promidbe i postupka izbora. Ono ima predsjednika i est lanova od kojih po tri lana predlau veinska i oporbene politike stranke ili koalicije sukladno stranakom sastavu Sabora. lanove Povjerenstva, na temelju prijedloga parlamentarnih politikih stranaka, imenuje Ustavni sud iz reda istaknutih javnih osoba koje nisu kandidati na izborima i nisu lanovi niti jedne politike stranke. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti po poloaju je predsjednik Etikog povjerenstva. Nakon objave odluke o raspisivanju izbora a prije poetka izborne promidbe, Etiko povjerenstvo donosi i objavljuje Izborni etiki kodeks koji ini sustav pravila o ponaanju pojedinaca i politikih stranaka u izbornoj promidbi i izbornom postupku. Prije njegova donoenja Etiko povjerenstvo zatrait e miljenje parlamentarnih politikih stranaka.

PROMATRANJE IZBORA OD NEVLADINIH UDRUGA

Nevladine udruge su jedan od specifinih oblika nadzora ili poticanja nadzora izbora. Nevladine udruge imaju pravo pratiti izborni postupak, a napose promatrati provedbu izbora te rad izbornih povjerenstava i birakih odbora na svim razinama. Zainteresirane udruge dune su u roku od osam dana od dana raspisivanja izbora zatraiti od Dravnog izbornog povjerenstva dozvolu za promatranje rada izbornih povjerenstava i birakih odbora. Dravno izborno povjerenstvo dozvolit e promatranje izbornog postupka svim udrugama koje su registrirane kao udruge koje djeluju na podruju nezavisnog promatranja izbornih postupaka i/ili promicanja ljudskih i graanskih prava. Udruge koje je Dravno izborno povjerenstvo ovlastilo za promatranje izbora mogu imenovati ovlatene promatrae koji prate izborni postupak, a napose glasovanje i brojenje glasova. Ovlateni promatra ima pravo dobiti zapisnik o radu birakog odbora te pravo uvida u cjelokupni izborni materijal.

4. IZBOR LANOVA PREDSTAVNIKIH TIJELA (opinskih, gradskih i upanijskih vijenika) JEDINICA LOKALNE I PODRUNE

P a g e | 137

(regionalne) SAMOUPRAVE
NAIN IZBORA
Izbori u lokalna predstavnika tijela (opinska i gradska vijea) i podruna (regionalna) predstavnika tijela (upanijske skuptine i Skuptina Grada Zagreba) propisani su u Zakonu o izboru lanova predstavnikih tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave iz 2005. godine. Zakon i aktivno i pasivno birako pravo vee uz prebivalite za podruje jedinice za ije se predstavniko tijelo izbori provode. Izbore za lanove predstavnikih tijela jedinica raspisuje Vlada RH posebnom odlukom kojom utvruje toan datum odranja izbora. Zakon sadri odredbu, koju nisu imali prethodni zakoni, prema kojoj se tono odreuje vrijeme odravanja redovnih izbora. Redovni izbori odravaju se tree nedjelje u svibnju mjesecu svake etvrte godine. Prijevremeni izbori do kojih dolazi uslijed rasputanja predstavnikog tijela moraju se odrati u roku od 60 dana od dana rasputanja. Od dana raspisivanja pa do dana izbora ne moe proteci manje od 30 niti vie od 60 dana. Kad je predstavniko tijelo rasputeno u kalendarskoj godini u kojoj se odravaju redovni izbori, a prije njihovog odravanja, u toj se jedinici nee raspisati i odrati prijevremeni izbori. lanovi predstavnikih tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave biraju se razmjernim (proporcionalnim) izbornim sustavom. Pritom cijelo podruje jedinice ini jednu izbornu jedinicu. Svi birai koji imaju prebivalite na podruju te jedinice i koji pristupe glasovanju, na temelju kandidatskih lista, biraju sve lanove predstavnikog tijela jedinice. Pretvaranje glasova u mandate odnosno dioba vijenikih mandata obavlja se d' Hondtovom metodom. Primjena razmjernog sustava na lokalnim izborima potie zastupljenost velikog broja politikih stranaka u lokalnim predstavnikim tijelima, to oteava izbor stabilnih izvrsnih tijela (naelnika, odnosno gradonaelnika te povjerenstava). Zbog toga se relativno esto u mnogim lokalnim jedinicama moraju raspisivati prijevremeni izbori. Osim toga primjena razmjernog sustava vezanim stranakim listama ini lokalne izbore iskljuivo stranakim, s stovrsnim karakteristikama meustranakih odnosa kao to su na izborima na dravnoj razini i nakon njih.

ZASTUPLJENOST PRIPADNIKA PREDSTAVNIKIM TIJELIMA

NACIONALNIH

MANJINA

LOKALNIM

Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH jami pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost u predstavnikim tijelima lokalnih jedinica.

P a g e | 138 U jedinicama lokalne samouprave nacionalne manjine koje u stanovnitvu neke od tih jedinica sudjeluju s vie od 5% a manje od 15% imaju pravo da, sukladno statutu, biraju u njezino predstavniko tijelo najmanje jednog predstavnika (vijenika). U sluaju da je njihova zastupljenost 15% ili vie one imaju pravo na zastupljenost razmjerno udjelu njihovih pripadnika u stanovnitvu te jedinice. U jedinicama podrune (regionalne) samouprave pripadnici nacionalne manjine koja u stanovnitvu te jedinice sudjeluje s vie od 5% imaju pravo na zastupljenost u predstavnikom tijelu (skuptini) razmjerno udjelu njihovih pripadnika u stanovnitvu te jedinice. Ako se na lokalnim izborima prema izbornim rezultatima (razmjernim sustavom d' Hondtovom metodom) ne postigne zastupljenost pripadnika neke od nacionalnih manjina koja se trai, broj lanova predstavnikog tijela poveat e se za jednog ili vie lanova, koliko je potrebno da se postigne traena zastupljenost, a izabranima e se smatrati oni pripadnici odreene manjine koji se nalaze na izbornim listama, a nisu izabrani, p redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima. Ako se ni na taj nain ne postigne odgovarajua zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavnikom tijelu, u toj jedinici raspisat e se dopunski izbori za predstavnika nacionalne manjine koja nije zastupljena prema Ustavnom zakonu odreenim najmanjim brojem predstavnika. Izbori se moraju odrati u roku od 90 dana od konstituiranja predstavnikog tijela jedinice lokalne odnosno podrune (regionalne) samouprave.

*
TEMELJNA PITANJA USTROJSTVA DRAVNE VLASTI 1. PREDSTAVNIKA TIJELA USTROJSTVO, FUNKCIJE
POJAM PREDSTAVNIKOG TIJELA
Predstavniko tijelo, parlament ili zakonodavno tijelo je ustavna i politika institucija, sastavljena od jednog, dvaju ili vie domova s relativno velikim brojem lanova, koja se oblikuje sa ciljem da kroz zakonodavnu funkciju obavlja poslove odluivanja o osnovnim drutvenim i politikim pitanjima drave unutar kojeg je uspostavljeno.

STRUKTURA,

P a g e | 139

STRUKTURA PREDSTAVNIKOG TIJELA

Prema strukturi predstavnika tijela mogu biti: 1) jednodomna u pravilu kod unitarnih drava, iako ne mora biti (npr. V.B., RH do 2001. dvodomni) 2) dvodomna u pravilu u federacijama prvi dom predstavnitvo graana drugi dom predstavnitvo federativnih jedinica 3) viedomna

STRUKTURA HRVATSKOG SABORA

1. Dvodomni sustav 1990.-2001. godine Po Ustavu iz 1990. godine Hrvatski sabor je imao dvodomnu strukturu i sastojao se od Zastupnikog doma i upanijskog doma. Zastupniki dom kao prvi dom Sabora je predstavniko je tijelo graana RH, hrvatskih dravljana i samostalno odluuje o svim pitanjima iz nadlenosti Hrvatskog dravnog sabora. Zastupniki dom je imao najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na temelju opeg i jednakog birakog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem. upanijski dom je predstavniko je tijelo graana u upaniji. upanijski dom je imao iskljuivo savjetodavne i suspenzivne ovlasti prema aktima i odlukama koje donosi Zastupniki dom. U upanijski dom graani svake upanije, na temelju opeg birakog prava birali su neposredno tajnim glasovanjem po tri zastupnika. Predsjednik Republike po isteku mandata postajao je, ako se izriito ne odrekne te dunosti, doivotni lan upanijskog doma. Predsjednik Republike mogao je imenovati iz reda za Republiku osobito zaslunih graana do pet zastupnika u upanijski dom. 2. Razlozi za ukidanje upanijskog doma 2001. godine Jo u vrijeme Ustava iz 1990. iznoeni su argumenti protiv dvodomne strukture u prilog jednodomnog Sabora. Oni su izraeni u dokumentu koji je Radna skupina Predsjednika Republike pod naslovom Strune osnove mogueg prijedloga ustavnih promjena izradila u travnju 2000. godine. Dvodomna struktura nije bila sukladna hrvatskoj parlamentarnoj tradiciji, upanijski dom nije se potvrdio kao djelotvorno predstavniko tijelo. Njegovo postojanje, usporavajui i inei sloenim postupak dvodomnog odluvanja, slabilo je poloaj Hrvatskog sabora u odnosu na ionako presnanu izvrnu vlast. Osim toga, nije ostvarivao niti funkciju zastupanja lokalnih odnosno upanijskih interesa na dravnoj razini. Promjenama Ustava RH iz 2000. godine nije ukinut. Ojaan je njegov poloaj i proirena njegova nadlenost u postupku donoenja zakona kojima se razrauju slobode i prava ovjeka i graanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain

P a g e | 140 rada dravnih tijela, ustrojstvo dravne uprave te ustrojstvo, djelokrug i financiranje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. 3. Jednodomni Hrvatski sabor Krajem 2000. i poetkom 2001. godine u uvjetima postojanja razliite stranake veine u Zastupnikom i upanijskom domu pokazale su se sve slabosti i uinci dvodomnosti na djelotvorno ostvarivanje zakonodavne vlasti na koje je ukazano dokumentu Radne skupine. Promjenama Ustava RH iz 2001. godine ukinut je upanijski dom. Od tada, Hrvatski sabor je jednodomni parlament. Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na temelju opeg i jednakog birakoga prava biraju neposredno tajnim glasovanjem.

2. USTROJSTVO RADA PREDSTAVNIKIH TIJELA

DJELATNOST

USTROJSTVO PREDSTAVNIKIH TIJELA

Ustavi odreuju samo osnovna naela ustrojstva predstavnikih tijela koja razrauju poslovnici to ih donose sama predstavnika tijela i njihovi domovi ako je predstavniko tijelo dvodomno ili viedomno.

Zasjedanje i sjednice
Postoje dva sustava zasjedanja: 1. i 2. sustav stalnog zasjedanja (stalni odnosno permanentni parlament) sustav vremenski odreenih razdoblja zasjedanja.

Stalno zasjedanje znai da predstavniko tijelo ima ustavno pravo da samo odreuje vrijeme kada e se okupiti na sjednice. Zasjedanje je ili stalno ili odreeno razdoblje u kojem se predstavniko tijelo, u skladu s ustavom, moe sastajati ili obavljati svoje ovlasti. Sjednica je okupljanje zastupnika u sklopu zasjedanja, da bi raspravljali i odluivali o dnevnim redom odreenim pitanjima. Sjednica traje od trenutka kad je predsjednik predstavnikog tijela otvori do trenutka kad proglasi da je zavrena.

P a g e | 141 Sustav vremenski odreenih razdoblja zasjedanja znai da vremenska razdoblja unutar kojih predstavniko tijelo odrava svoje sjednice unaprijed odreuje ustav. Suvremeni ustavi najee odreuju koliko ono najvie ili najmanje mora trajati. Predstavniko tijelo se moe sastajati na redovita i izvanredna zasjedanja. Inicijativu za izvanredna zasjedanja najee daju dravni poglavar i vlada, predsjednik predstavnikog tijela i odreen broj zastupnika i njegovih lanova. Ustav RH prihvaa sustav vremenski odreenih razdoblja zasjedanja Sabora. Sabor zasjeda dva puta godinje: 1. 2. prvi put izmeu 15. sijenja i 30. srpnja i drugi put izmeu 15. rujna i 15. prosinca.

Sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade ili veine zastupnika.

Obnavljanje sastava
Postoje dva sustava obnavljanja predstavnikih tijela: 1. 2. potpuno (integralno) i djelomino (parcijalno) obnavljanje.

Potpuno obnavljanje znai da se istodobno mijenjaju svi lanovi odreenog predstavnikog tijela. Djelomino obnavljanje znai da se svi zastupnici, iako im mandat traje jednako, ne mijenjaju istodobno. Najee se po isteku polovice mandata, bira polovica lanova (Senat u SAD svake dvije godine biraju se zastupnici iji mandat traje 6 godina). Ustav RH prihvaa sustav potpunog obnavljanja Sabora. Zastupnici se biraju na vrijeme od 4 godine.

Radna tijela
Da bi predstavniko tijelo moglo obavljati svoje ovlasti, osnivaju se radna tijela. Unutarnji ustroj i funkcije odreuju se poslovnikom. Osnovna radna tijela jesu: 1. 2. 3. predsjednik potpredsjednik (potpredsjednici) i tajnik predstavnikog tijela odnosno doma

P a g e | 142 koji prema odredbama nekih poslovnika ine zajedno predsjednitvo, ured ili tajnitvo predstavnikog tijela 4. te odbori i povjerenstva (komisije) predstavnikog tijela. Predsjednik i drugi dunosnici brinu se za sazivanje sjednica i o dnevnom redu. Oni osiguravaju odvijanje rasprave i odluivanja sukladno odredbama poslovnika i usklauju rad razliitih odbora. Odbori i povjerenstva se osnivaju da bi se unutar njih obavljala prethodna rasprava o prijedlozima zakona i drugih odluka te da bi pripremali materijal za raspravu i odluivanje u plenumu predstavnikog tijela. Postoje dva klasina sustava osnivanja odbora i povjerenstva: 1. klasian francuski sustav - prema kojem se osnivaju stalni specijalizirani odbori (odbor za vanjske poslove, financije, pravosue) koje cijelo vrijeme ine isti zastupnici 2. klasini britanski sustav - prema kojem se oni osnivaju posebno za svaki prijedlog zakona ili drugo pitanje ije je odluivanje u djelokrugu predstavnikog tijela Suvremeni ustavi i poslovnici najee kombiniraju oba sustava, pa postoje stalni specijalizirani i posebni (ad hoc) osnovani odbori i povjerenstva.

Zastupniki imunitet
Zastupniki imunitet je jamstvo pravne sigurnosti i neovisnosti djelovanja zastupnika u obnaanju dunosti kao lana predstavnikog tijela. Institucija zastupnikog imuniteta razvila se u Velikoj Britaniji tijekom borbe izmeu Parlamenta i kralja. Kralj je zastupnike koji bi u Parlamentu napadali njegove postupke ili postupke njegovih savjetnika, liavao slobode. Tako nisu mogli slobodno politiki djelovati, a Parlament se nije mogao suprotstavljati odlukama izvrne vlasti. Stoga se Parlament nastojao izboriti za to da zastupnici ne mogu uope kazneno odgovarati za izraeno miljenje, stav i glas, a u sluaju da poine kazneno djelo van Parlamenta, ne mogu biti lieni slobode bez njegova pristanka. Tako su se razvila dva oblika zastupnikog imuniteta: 1. 2. imunitet neodgovornosti imunitet nepovredivosti koje priznaju, iako ne uvijek u istom obujmu, gotovo svi suvremeni ustavi.

Zastupniki imunitet neodgovornosti znai da se zastupnik ne moe pozvati na kaznenu odgovornost za izraeno miljenje, stav ili glas dan u predstavnikom tijelu. Zastupnik moe u govoru poiniti kazneno djelo, vrijeajui druge zastupnike ili graane ili pozivajui na kazneno djelo, ali on za to nee moi biti prozvan na kaznenu odgovornost. Ako bi zastupnik to isto poinio izvan

P a g e | 143 predstavnikog tijela, odgovarao bi kao i svaki drugi graanin. Od kaznene odgovornosti za djela koja poini unutar predstavnikog tijela zastupnik je zatien vremenski apsolutno, imunitet neodgovornosti ga titi i nakon to mu prestane mandat. Zastupniki imunitet nepovredivosti znai da zastupnik bez odobrenja predstavnikog tijela ne moe biti lien slobode niti se protiv njega moe pokrenuti kazneni postupak. Imunitet nepovredivosti odnosi se na kaznena djela koja zastupnik poini izvan predstavnikog tijela. titi zastupnika dok mu traje mandat. Kad i nije propisano, smatra se da se za vrijeme trajanja mandata prekida zastara, pa je naknadno uvijek mogue pokrenuti kazneni postupak protiv biveg zastupnika koji je za vrijeme trajanja mandata poinio neko kazneno djelo. Ustav RH odreuje da zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet. Zastupnik moe biti pritvoren bez odobrenja doma Sabora samo ako je zateen u injenju kanjivog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duem od 5 godina. O takvom se sluaju izvjeuje predsjednika Sabora. Ako Sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik lii slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odluuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time to njegovu odluku mora naknadno potvrditi Sabor.

USTAVNI POLOAJ I TEMELJNE OVLASTI PREDSTAVNIKIH TIJELA

Osnovna ovlast predstavnikih tijela je donoenje zakona i drugih opih akata, meu kojima se istie dravni proraun ili budet. Predstavniko tijelo odreuje pravne okvire djelovanja svih drugih dravnih tijela. Najvanije je i temeljno tijelo u dravi. Nazivom vlada se oznaava: a) ukupnost tijela odnosno ustroja dravne vlasti, ukljuujui i predstavniko tijelo b) sva tijela koja obavljaju izvrnu vlast nasuprot predstavnikom tijelu koje obavlja zakonodavnu vlast c) samo jedno tijelo izvrne vlasti odreujui ga nasuprot poglavaru, koje se jo naziva ministarsko vijee ili ministarski kabinet dravnom

ZAKONODAVNI POSTUPAK

P a g e | 144 Zakonodavni postupak se ureuje poslovnikom na temelju osnovnih propisa to su sadrani u ustavu. Razlikuje se redoviti od hitnog postupka donoenja zakona. Redoviti zakonodavni postupak najee ima tri faze: a) b) fazu inicijative fazu rasprave u odborima predstavnikog tijela ili pojedinim domovima

c) fazu rasprave i odluivanja u predstavnikom tijelu odnosno pojedinom domu Pravo inicijative ili predlaganja zakona u dravama sa sustavom iste parlamentarne i polupredsjednike vlade najee imaju zastupnici u predstavnikom tijelu ili domovima pojedinano, odbori predstavnikog tijela i vlada. Vlada je najee iskljuivi predlaga dravnog prorauna. U tijeku faze rasprave u odborima lanovi odbora raspravljaju o prijedlogu zakona, stavljaju na njega primjedbe i amandmane te daju miljenje o tome treba li i u kakvom tekstu zakon prihvatiti ili ne. Nakon toga se o prijedlogu zakona s miljenjima i amandmanima ovlatenih odbora raspravlja u predstavnikom tijelu ili pojedinom domu. Raspravlja se i o zakonu u cjelini i o pojedinim lancima ili odjeljcima. U raspravi zastupnici mogu predlagati amandmane na prijedlog zakona o kojima se prethodno glasa. Nakon zavretka rasprave, o prihvaanju zakona odnosno drugog opeg akta odluuje se veinom glasova. Najee se propisuje kvorum od jedne polovice koji je potreban da bi predstavniko tijelo ili pojedini njegovi domovi mogli pristupiti glasovanju o zakonu ili o drugom opem aktu. Pri donoenju zakona po hitnom postupku, itav se postupak ubrzava. Nakon inicijative, rasprava i odluivanje u odborima su ubrzani, a esto i vremenski ogranieni.

ODREDBE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE O ZAKONODAVNOM POSTUPKU

Ustav RH odreuje da pravo da predlae zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika, radna tijela Sabora i vlada RH. Ako Ustavom nije drugaije odreeno Hrvatski sabor donosi odluke veinom glasova ukoliko je na sjednici nazona veina zastupnika. Zastupnici glasuju osobno. Zakone kojima se ureuju nacionalna prava (organski zakoni) Hrvatski sabor donosi dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika.

P a g e | 145 Zakone kojima se razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela te ustrojstvo lokalne i podrune (regionalne) samouprave (organski zakoni) Hrvatski sabor donosi veinom glasova svih zastupnika. Prema Ustavu se razlikuju se tri vrste zakona: 1. zakone koji se uz natpolovini kvorum donose veinom nazonih zastupnika, a to je preteit broj zakona, 2. zakone koji se donose kvalificiranom i to apsolutnom veinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, 3. zakone a to su samo oni kojima se ureuju nacionalna prava koje Hrvatski sabor donosi dvotreinskom veinom glasova, istom veinom kojom donosi i mijenja Ustav. Druga i trea vrsta pripadaju po kategoriji organskim zakonima.

POSLOVNIKE ODREDBE O ZAKONDAVNOM POSTUPKU

Poslovnik Hrvatskog sabora ureuje zakonodavni postupak. Prema Poslovniku se redoviti zakonodavni postupak obavlja u pravilu u dva odjeljka. To su prvo itanje zakona i drugo itanje zakona, te iznimno tree itanje zakona. A) Pokretanje zakondavnog postupka 1. prijedlog zakona pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika, radna tijela Sabora i Vlada postupak se pokree dostavom prijedloga zakona predsjedniku Sabora Sabor moe posebnim zakljukom odrediti da se u radnim tijelima provede prethodna rasprava o razlozima donoenja zakona i o osnovnim pitanjima koja treba urediti zakonom; nakon provedene prethodne rasprave sva stajalita, miljenja i prijedlozi dostavljaju se predlagatelju koji je obvezan pri izradi prijedloga zakona uzeti ih u obzir te posebno obrazloiti one koje nije mogao prihvatiti 2. sadraj prijedloga zakona ustavna osnova donoenja zakona ocjena stanja i pitanja koja zakon treba urediti te njegove posljedice ocjenu i izvore potrebnih sredstva za provoenje zakona tekst prijedloga zakona s obrazloenjem tekst odredbi vaeeg zakona ako se radi o izmjeni/dopuni postojeeg U obrazloenju prijedloga zakona daje se objanjenje pojedinih odredbi koje sadri prijedlog zakona.

P a g e | 146 Predsjednik Sabora upuuje primljeni prijedlog zakona predsjednicima svih radnih tijela, svim zastupnicima i predsjedniku Vlade, kada Vlada nije predlagatelj. B) Razmatranje prijedloga u radnim tijelima prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Sabora, predsjednik matinog radnog tijela i Odbor za zakonodavstvo duni prijedlog uvrstiti u dnevni red sjednice radnog tijela i provesti raspravu o Radna tijela izjanjavaju se o svim elementima prijedloga zakona, a Odbor za zakonodavstvo posebno i o ustavnim osnovama zakona ako se prijedlogom zakona stvaraju materijalne obveze, Sabor ne moe odluivati o prijedlogu zakona prije nego, na temelju izvjea Odbora za fnancije i dravni proraun, utvrdi da se za ispunjenje tih obveza mogu osigurati financijska sredstva su obuhvaena pojedina pitanja koja su u djelokrugu drugih radnih tijela, prijedlog u pogledu tih pitanja mogu razmotriti i ova radna tijela radna tijela tijela, osim Odbora za zakonodavstvo i Odbora za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, koja su, uz matino, razmatrala prijedlog zakona dostavljaju svoja miljenja, primjedbe i prijedloge matinom radnom tijelu kad razmotri prijedlog zakona, matino radno tijelo podnosi izvjee Saboru s miljenjem, primjedbama i prijedlozima iznesenim u tijeku njegovog razmatranja matino radno tijelo e razmotriti miljenja, primjedbe i prijedloge koje su mu dostavila druga radna tijela koja su razmatrala prijedlog; u izvjeu matino radno tijelo izraava i svoje stajalite o miljenju, primjedbama i prijedlozima tih radnih tijela izvjea radnih tijela se upuuju predsjedniku Sabora, koji ih dostavlja predlagatelju zakona, predsjednicima radnih tijela i zastupnicima radno tijelo, kad razmotri prijedlog zakona, odreuje izvjestitelja koji e na sjednici Sabora izlagati stajalita, miljenja i primjedbe te obrazlagati prijedloge tog tijela

C) Prvo itanje zakona, sadri: Prvo itanje zakona je prvi dio u postupku donoenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. Prvo itanje zakona obuhvaa uvodno izlaganje predlagatelja, opu raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja ukljuuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalitima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog te donoenje zakljuka o potrebi donoenja zakona. Predlagatelj zakona, odnosno predstavnici koje on odredi osim usmenog izlaganja na poetku rasprave imaju pravo davati objanjenja, miljenja, primjedbe i prijedloge tijekom cijele rasprave.

P a g e | 147 Usmeno izlaganje na poetku rasprave moe podnijeti samo predlagatelj ili jedan od predstavnika. Predlagatelj zakona, odnosno predstavnici koje on odredi, moe povui prijedlog zakona do zakljuenja rasprave. Izvjestitelj radnog tijela koje je razmotrilo prijedlog zakona moe iznositi miljenja, primjedbe i prijedloge koje je zauzelo radno tijelo. Predstavnik Vlade moe zatraiti rije tijekom cijele rasprave u Saboru i kada prijedlog zakona nije podnijela Vlada. Na sjednici Sabora vodi se o prijedlogu zakona, u pravilu objedinjeno, opa rasprava i rasprava o pojedinostima. Opa rasprava o prijedlogu zakona vodi se na nain da zastupnici iznose svoja miljenja o tome je li potrebno donijeti zakon, o osnovnim pitanjima koja treba urediti zakonom, o ustavnom ovlatenju da se predloeni odnosi urede zakonom i o opsegu i nainu zakonskog ureivanja tih odnosa. Rasprava o pojedinostima vodi se na taj nain to se raspravlja i o tekstu prijedloga zakona. Ako zastupnici ocijene da nije potrebno donijeti zakon, prijedlog zakona odbit e se zakljukom koji mora biti obrazloen i dostavljen predlagatelju. Prijedlog zakona koji je odbijen na sjednici ne moe biti ponovno uvrten u dnevni red sjednice prije isteka roka od tri mjeseca od dana kada ga je odbio Sabor. Po zavrenoj raspravi zakljukom kojim se prihvaa donoenje zakona, utvruju se stajalita, prijedlozi i miljenja u vezi s prijedlogom zakona i upuuju se predlagatelju radi pripreme konanog prijedloga zakona. Zakljukom o prihvaanju prijedloga zakona, moe se odrediti da je predlagatelj zakona obvezan prije podnoenja konanog prijedloga zakona pribaviti miljenje pojedinih tijela, organizacija ili zajednica o pitanjima na koja se odnosi predloeni zakon. D) Konani prijedlog zakona Na osnovi zakljuka Sabora o prihvaanju prijedloga zakona, predlagatelj e sainiti konani prijedlog zakona, odnosno konani prijedlog zakona sainit e drugo tijelo ako je to odredio Sabor i s tim se suglasio predlagatelj. U suglasnosti s predlagateljem zakona, moe se odrediti da konani prijedlog zakona izradi radno tijelo Sabora ili Vlada i tada se oni smatraju predlagateljem zakona, a raniji predlagatelj gubi to svojstvo.

P a g e | 148 Konani prijedlog zakona predlagatelj je duan podnijeti u roku od est mjeseci od dana prihvaanja prijedloga zakona. Ako predlagatelj zakona ne podnese konani prijedlog zakona u propisanom roku, smatrat e se da je postupak donoenja zakona obustavljen. Konani prijedlog zakona podnosi se u obliku u kojem se donosi zakon.

Obrazloenje konanog prijedloga zakona obuhvaa razloge zbog kojih se zakon donosi, pitanja koja se njime rjeavaju, objanjenje odredbi predloenog zakona, podatke o financijskim sredstvima potrebnim za provoenje zakona i o nainu osiguranja tih sredstava te druge vane okolnosti u vezi s pitanjima koja se ureduju zakonom. Predlagatelj zakona duan je u obrazloenju konanog prijedloga zakona navesti razlike izmeu rjeenja koja predlae u odnosu na rjeenja iz prijedloga zakona, razloge zbog kojih su te razlike nastale te prijedloge i miljenja koji su bili dani na prijedlog zakona, a koje predlagatelj nije prihvatio, uz navoenje razloga zbog kojih ih nije prihvatio. Kod podnoenja, upuivanja i razmatranja u radnim tijelima konanog prijedloga zakona odgovarajue se primjenjuju odredbe ovoga Poslovnika koje se odnose na prijedlog zakona. Ako se konanim prijedlogom zakona predvia da e pojedine njegove odredbe imati povratno djelovanje, na osnovi posebnog obrazloenja predlagatelja zakona i izvjea matinoga radnog tijela i Odbora za zakonodavstvo, posebno e se ocijeniti i zakljukom utvrditi da za povratno djelovanje pojedinih odredbi zakona postoje osobito opravdani razlozi. Bez toga se ne moe pristupiti odluivanju o povratnom djelovanju pojedinih zakonskih odredbi. E) Drugo itanje zakona Drugo itanje zakona obuhvaa raspravu o tekstu konanog prijedloga zakona, stajalitima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odluivanje o amandmanima i donoenje zakona. Predlagatelj zakona, odnosno njegov predstavnik moe na poetku rasprave podnijeti uvodno izlaganje, a kad konani prijedlog zakona sadri odredbe s povratnim djelovanjem duan je posebno obrazloiti zato se predlae povratno djelovanje tih odredbi. Predlagatelj zakona, odnosno njegov predstavnik ima pravo zatraiti rije u tijeku cijele rasprave, davati objanjenja, iznositi svoja miljenja i izjanjavati se o podnesenim amandmanima i o izraenim miljenjima i primjedbama. Predstavnik Vlade moe traiti rije u tijeku rasprave o zakonu i kad Vlada nije predlagatelj.

P a g e | 149 U tijeku rasprave o tekstu konanog prijedloga zakona raspravlja se o prijedlogu po dijelovima, glavama, odnosno odjeljcima, lancima te o podnesenim amandmanima. Nakon rasprave se odluuje o podnesenim amandmanima.

Predlagatelj zakona oituje se o svakom pojedinom amandmanu, a na oitovanje predlagatelja moe se osvrnuti samo podnositelj amandmana. Nakon provedene rasprave i odluivanja o amandmanima, zakljuuje se rasprava i odluuje se o donoenju zakona glasovanjem zastupnika. Izmjenama i dopunama Poslovnika Hrvatskog sabora iz 2003. godine uvedena je mogunost elektronikog glasovanja, kako pri odluivanju o donoenju zakona tako i drugim pitanjima iz nadlenosti Hrvatskog sabora, i razraen njegov postupak. No danas se uglavnom i dalje glasuje dizanjem ruku zastupnika kao to to je to bilo i prije. F) Tree itanje zakona Tree itanje zakona provodi se po odluci Sabora ili na zahtjev predlagatelja i to u sluajevima kada je na tekst konanog prijedloga zakona podnesen vei broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju sadraj konanog prijedloga zakona. Tree itanje zakona provodi se, u pravilu, ako se amandmanima predlagatelja bitno mijenja sadraj konanog prijedloga zakona. Tree itanje zakona provodi se uz uvjete i po postupku propisanom ovim Poslovnikom za drugo itanje. G) Donoenje zakona po hitnom postupku Iznimno, zakon se moe donijeti po hitnom postupku, samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani dravni razlozi, odnosno kada je to nuno radi sprjeavanja ili otklanjanja veih poremeaja u gospodarstvu. Uz prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi se konani prijedlog zakona, koji sadri sve to i prijedlog zakona, osim to se umjesto teksta prijedloga zakona prilae tekst konanog prijedloga zakona. Kada prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi zastupnik, tada mora i mati pisanu podrku jo 25 zastupnika. Prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku moe podnijeti klub zastupnika koji ima 15 ili vie lanova te klubovi zastupnika koji imaju zajedno 15 ili vie lanova. U hitnom se postupku objedinjuje prvo i drugo itanje zakona.

P a g e | 150 Prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi se predsjedniku Sabora najkasnije 24 sata prije utvrivanja dnevnog reda na sjednici. Predsjednik Sabora bez odgaanja upuuje prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku predsjednicima radnih tijela, svim zastupnicima, te Vladi ako nije predlagatelj. O prijedlogu se odluuje prilikom utvrivanja dnevnog reda na poetku sjednice, a moe se odluivati i tijekom utvrivanja dopune dnevnog reda. Ako predsjednik Sabora nije unio u prijedlog dnevnog reda sjednice prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku, a prijedlog je podnesen u rokovima i na nain odreen Poslovnikom, na zahtjev predlagatelja zakona, zakon se uvrtava u dnevni red, a nakon toga odluuje se o prijedlogu za hitni postupak. Ako ne bude prihvaen prijedlog za hitni postupak, predsjednik Sabora moe predloiti provoenje prvog itanja na istoj sjednici. Po hitnom postupku donose se zakoni koji se usklauju s propisima Europske unije ako to zatrai predlagatelj. Iznimno, ako matino radno tijelo, Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav ili Odbor za zakonodavstvo predloe da se zakon raspravi u prvom itanju jer nije sukladan Ustavu ili pravnom sustavu, o zakonu e se raspraviti u prvom itanju.

OSTALE NADLENOSTI PREDSTAVNIKIH TIJELA

Predstavniko tijelo raspolae i ustavnim pravom potvrde (ratifikacije) svih ili samo odreenih meunarodnih ugovora. Tako postavlja pravne okvire meunarodnoj aktivnosti vlade i dravnog poglavara. Danas je tendencija da se sve vie pravo potvrde meunarodnih ugovora prepusta dravnom poglavaru ili vladi. Ima pravo odluivanja o ratu i o miru i pravo raspisivanja referenduma. U dravama sa sustavom iste parlamentarne vlade imenuje vladu i nadzire njezin rad. U sustavu polupredsjednike vlade, predsjednik republike imenuje vladu, a predstavniko tijelo samo politiki nadzire njezin rad. Politika se odgovornost vlade prema predstavnikom tijelu u dravama sa sustavom iste parlamentarne i polupredsjednike vlade ostvaruje na vie naina. Jedan od naina nadzora predstavnikog tijela nad radom vlade i itave dravne uprave jesu zastupnika pitanja. Zastupnika pitanja u usmenom ili pisanom obliku moe postavljati svaki zastupnik pojedinom ministru vlade o radu upravnog resora kojemu je na elu, a predsjedniku vlade o radu vlade. Dunost je ministra i predsjednika vlade da na nain odreen poslovnikom odgovore na svako zastupniko pitanje. Zastupnici, lanovi predstavnikog tijela, raspolau i pravom na interpelaciju.

P a g e | 151 Pravo na interpelaciju slino je zastupnikom pitanju prema tome to se njime postavlja pitanje, odnosno trai objanjenje o odreenom postupku ili o dijelu aktivnosti ili vlade u cjelini ili pojedinog ministra uz dvije bitne razlike. Prva se sastoji u tome to pravo na zastupniko pitanje ima svaki zastupnik, a pravo interpelacije daje se u pravilu samo skupini zastupnika. Druga je to to kod interpelacije nakon odgovora vlade slijedi rasprava o odgovoru u predstavnikom tijelu odnosno u odreenom njegovu domu, a nakon rasprave glasuje se o tome je li predstavniko tijelo zadovoljno odgovorom, odnosno objanjenjem vlade. U Ustav RH interpelacija je uvedena ustavnim promjenama iz 2000. godine. Ustav odreuje da zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi RH i pojedinim ministrima zastupnika pitanja. Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskog sabora moe podnijeti interpelaciju o radu Vlade RH ili pojedinog njezinog lana. Postavljanje zastupnikog Poslovnikom. pitanja i podnoenje interpelacije se ureuju

Prema Poslovniku Hrvatskog sabora zastupnici postavljaju zastupnika pitanja predsjedniku Vlade i lanovima Vlade u pisanom obliku, a usmeno u okviru aktualnog prijepodneva koje se odrava na poetku svake sjednice Hrvatskog sabora prije prelaska na prvu toku dnevnog reda. Tijekom aktualnog prijepodneva zastupnici koji su lanovi jednog od klubova zastupnika mogu postaviti ukupno 40 pitanja, a zastupnici nacionalnih manjina koji nisu organizirani u klub zastupnika te po jedan zastupnik politikih stranaka koji nemaju klub zastupnika mogu postaviti pitanje na svakoj drugoj sjednici. Broj pitanja koja mogu postaviti pojedini zastupnici kluba zastupnika razmjeran je broju lanova pojedinog kluba u odnosu na ukupni broj zastupnika. Redoslijed postavljanja pitanja na aktualnom prijepodnevu odreuje se drijebom, nakon to su zastupnici najavili postavljanje pitanja najkasnije 24 sata prije sjednice Sabora. Predstavniko tijelo obavlja nadzor nad vladom i nad upravom u cjelini putem svojih posebnih istranih povjerenstava koje imaju pravo ispitivati pojedine aktivnosti vlade ili uprave. esto im se daje pravo da sasluavaju svjedoke te da djeluju kao svojevrsna sudbena tijela prema dravnim dunosnicima i slubenicima. Ustav RH odreuje da Hrvatski sabor moe osnivati istrana povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa. Istrana povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.

TEMELJNE OVLASTI HRVATSKOG SABORA

O svim pitanjima, sukladno svojoj jednodomnoj strukturi Hrvatski sabor odluuje na plenarnim sjednicama. lanak 80. Ustava odreuje kao temeljne slijedee ovlasti:

P a g e | 152 1. odluuje o donoenju i promjeni Ustava, 2. donosi zakone, 3. donosi dravni proraun, 4. odluuje o ratu i miru, 5. donosi akte kojima izraava politiku Hrvatskoga sabora, 6. donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH, 7. odluuje o promjeni granica RH, 8. raspisuje referendum, 9. obavlja izbore, imenovanja i razrjeenja, u skladu s Ustavom i zakonom, 10. nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih dunosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom, 11. daje amnestiju za kaznena djela, 12. obavlja druge poslove utvrene Ustavom.

3. RAZLIKOVANJE USTROJSTVO VLASTI

DRAVNIH

FUNKCIJA

U pravnoj teoriji razlikujemo tri temeljna razliita shvaanja o broju i sadraju dravnih funkcija: A) dualistiko shvaanje ostvaruje se kroz dvije temeljne funkcije; nareivanje i izvravanje, pa analogijom zakonodavna vlast donosi ope pravne akte, a izvrna vlast ih donosei pojedinane pravne akte izvrava B) trijalistiko shvaanje dravna se vlast kau ostvaruje kroz tri temeljne dravne funkcije: zakonodavnu, sudsku i upravnu. C) kvadrijalistiko shvaanje uz zakonodavnu, sudsku i upravnu, navode i politiko- izvrnu funkciju. Teorija je smatra najprihvatljivijom

P a g e | 153

KRITERIJI ZA RAZLIKOVANJE SUDSKE FUNKCIJE

ZAKONODAVNE,

UPRAVNE

Djelovanje drave izraava se i donoenjem akata. Prema osnovnim kategorijama pravnih akata razlikujemo: zakonodavnu, upravnu i sudsku funkciju. Pri emu se za razlikovanje koriste dva kriterija; formalni i materijalni. A) formalni kriterij funkcije se sada dijele prema tijelima koja donose pravne akte karakteristine za odreenu funkciju i prema postupku njihova donoenja. Vrlo je lako razlikovati pravne akte pojedinih funkcija. B) materijalni kriterij funkcije karakteristinih za odreenu funkciju dijeli prema sadraju pravnih akata

1. zakonodavna funkcija a) prema formalnom kriteriju obiljeava donoenje zakona, a zakon u formalnom smislu je svaki pravni akt kojeg donese ustavom odreno zakonodavno tijelo prema propisanom postupku, te koji nosi naziv zakon (neovisno o sadraju) b) zakon u materijalnom smislu je svaki pravni akt to sadri opi propis i koji je imperativan, neovisno o dravnom tijelu koje ga je donijelo npr. pravni akt koji ne sadri opi propis, a donijelo ga je zakondavno tijelo, nije zakon u materijalnom smislu, ali je zakon u formalnom smislu. ili pak, uredbe koje donosi Vlade temeljem Ustavnih ovlasti, one su zakon u materijalnom smislu, ali u formalnom smislu one su podzakonski akt 2. upravna funkcija a) prema formalnom kriteriju obiljeava donoenje upravnih akata, a upravni akt u formalnom smislu je svaki pravni akt koji donose upravna tijela prema upravnom postupku, te koji nosi naziv upravnog akta (neovisno o sadraju) b) po materijalnom kriteriju sastoji se u odluivanju o primjeni opih propisa (odn. zakon u materijalnom smislu) na pojedine sluajeve. Pa je upravni akt u materijalnom smislu, svaki pravni akt, koji primjenjujui opi pravni akt rjeava konkretan sluaj. Dakle, upravni akt je pojedinani pravni akt. 3. sudska funkcija a) u formalnom smislu obiljeava donoenje sudskih akata, a sudski akt, u formalnom smislu je svaki pravni akt kojeg donese sudsko tijelo, prema propisanom nazivu i koji nosi odgovaraju naziv sudskog akta (neovisno o sadraju)

P a g e | 154 b) stav nije ujednaen, zbunjuje to i sudska i upravna funkcija primjenjuju ope akte na pojedine sluajeve. Ipak, smatra se da je u materijalnom smislu karakterizira postojanje spora i povreda opeg pravnog akta.

SADRAJ IZVRNE FUNKCIJE

Dravni poglavar i vlada su izvrna tijela. Poslovi koje obavljaju dijele se u tri velike skupine: 1. poslovi koji se odnose na organizaciju i usmjeravanje primjene zakona i politike utvrene od predstavnikog tijela (zakonodavca) ili tzv. poslovi podzakonodavstva, 2. poslovi zakonodavne i ope politike inicijative, 3. voenje vanjske politike. 1. usmjeravanje primjene zakona i politike predstavnikog tijela, tzv. poslovi podzakonodavstva Izvrna tijela su veza izmeu zakonodavca na jednoj te uprave i sudskih tijela na drugoj strani. Ta povezujua funkcija sastoji se: 1. u omoguavanju primjene zakona njihovom prilagodbom upravnim i sudskim tijelima, 2. u staranju da se zakoni primjenjuju na jedinstven i djelotvoran nain. Prvu zadau ostvaruju donosei uredbe za primjenu ili izvravanje zakona. Drugu obavljaju donoenjem propisa o unutarnjem ustroju i nainu rada upravnih tijela, te usklaivanjem (koordinacijom) i usmjeravanjem rada tijela koja primjenjuju zakone. Usklaivanje se sastoji u ustrojbenom i djelatnom usmjeravanju upravnih tijela da bi mogli jedinstveno i djelotvorno provoditi utvrenu politiku i izvravati zakone. Obuhvaa i nadzor nad ustavnou i zakonitou i nadzor politike svrhovitosti akata upravnih tijela. Usmjeravanje se sastoji u utvrivanju opih smjernica kojima se oblikuju stavovi za provoenje politike i zakona. 2. poslovi zakonodavne i ope politike inicijative ocjenjuju potrebu za donoenjem novih ili mijenjanje postojeih zakona, pa pomou odgovarajuih resornih upravnih tijela izrauju nacrte, odnosno prijedloge zakona osim u sustavu predsjednike vlade, upravo je vlada inicijator 90% zakona motor zakonodavstva; u pravilu dravni proraun te sve gospodarske planove, predlau izvrna tijela; oni planiraju opu politiku drave 3. voenje vanjske politike

P a g e | 155 Izvrna tijela vode vanjsku politiku. Voenje vanjske politike obuhvaa: 1. 2. 3. poslove raspolaganja oruanim snagama i voenje rata, pravo poslanstva i diplomatskog saveza, pregovaranje i potvrda meunarodnih ugovora.

Izvrna tijela odluuju o davanju pomilovanja i odlija te potvruju zakone, u dravama sa sustavom iste parlamentarne i polupredsjednike vlade odluuju o rasputanju parlamenta i imaju pravo suspenzivnog veta na zakone koje izglasa parlament, a u nekim dravama imaju pravo u sluajevima unutarnjih kriza poduzimati mjere javne sigurnosti.

PRAVNI I POLITIKI AKTI IZVRNE VLASTI

Ustav ovlauje izvrna tijela da samostalno svojim opim aktom (uredbom na temelju neposredne ustavne ovlasti) ureuju drutvene odnose. Predstavniko tijelo prenosei svoj zakonodavni djelokrug, ovlauje izvrna tijela da donose uredbe na temelju zakonodavne ovlasti ili zakonodavne delegacije. U oba sluaja izvrno tijelo obavlja zakonodavnu funkciju u materijalnom smislu. Izvrna tijela donose dvije vrste akata: 1. pravni akti u punom smislu rijei kojima ustrojavaju i usmjeravaju primjenu zakona, 2. politiki akti koji se nazivaju i akti vlade. Njihovo donoenje predvieno je ustavom i mogu se donositi samo na temelju ustavne ovlasti koja se moe dalje razraivati zakonskim normama. Sudovi nemaju pravo nadzora njihove zakonitosti. Politiki akti ili akti vlade jesu: 1. akti koji proizlaze iz odnosa izmeu izvrnih tijela i predstavnikog tijela, 2. akti kojima se daje pomilovanje i podjeljuju odlija, 3. akti kojima se poduzimaju mjere javne sigurnosti u sluajevima unutarnjih kriza u dravi, 4. akti kojima se odvijaju diplomatski odnosi, 5. akti koji se donose u ratnoj situaciji, a odnose se na raspolaganje oruanim snagama i voenje rata.

4. UPLETANJE IZVRNIH TIJELA U ZAKONODAVNU FUNKCIJU

POJAM POREMEAJA NADLENOSTI
Upletanje ili poremeaj djelokruga izmeu dravnih tijela nastaje kad dravno tijelo koje obavlja jednu od temeljnih dravnih funkcija u svom djelovanju preuzme dio djelokruga tijela koje obavlja neku drugu dravnu funkciju. U praksi

P a g e | 156 do poremeaja dolazi u pravilu izmeu zakonodavnog tijela i izvrnih tijela i to na tetu zakonodavnog tijela, a u korist izvrnih tijela. Zakonodavno tijelo donosi zakone. esto izvrna tijela donose ope normativne akte, kojima ureuju drutvene odnose koji se u naelu moraju propisivati zakonom ili njima mijenjaju postojee zakone, ak i pojedine ustavne odredbe. U tom sluaju postoji poremeaj djelokruga izmeu zakonodavnog i izvrnih tijela. Do poremeaja dolazi u situacijama koje trae brzo i djelotvorno reagiranje dravne vlasti, to zakonodavno tijelo zbog svog sastava i naina djelovanja ne moe uvijek initi. Tada, dio ili sve njegove ovlasti, preuzimaju izvrna tijela. Postoje tri osnovna sluaja zadiranja izvrnih u djelokrug zakonodavnog tijela: 1. u sluaju nude, kad se drava nae u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih razloga, 2. u sluaju neposrednih ustavnih ovlasti izvrnim tijelima da propisuju svojim opim normativnim aktima odreene drutvene odnose, 3. u sluaju zakonodavne delegacije, kad zakonodavno tijelo prenese svoje zakonodavne ovlasti na izvrno tijelo.

POREMEAJ DJELOKRUGA IZVRNIH TIJELA U SLUAJU NUDE

IZMEU

ZAKONODAVNOG

Stanje nude ustavi odreuju od ratnog stanja do ope ugroenosti javnog reda i sigurnosti. To je stanje koje je drutveno iznimno i nije uobiajeno. Velik broj ustava doputa u stanju nude poremeaj djelokruga u korist izvrnih tijela. Pravni akti kojima izvrna tijela u stanju nude zadiru u djelokrug zakonodavca se nazivaju se uredbe iz nude. Neki ustavi doputaju zadiranje izvrnih tijela samo u djelokrug zakonodavca, a neki i ustavotvorca. U prvom sluaju uredbe iz nude imaju zakonsku snagu (zakoni u materijalnom smislu), a u drugom i ustavnu snagu (ustavna odredba u materijalnom smislu). Neki ustavi doputaju poremeaj u stanju nude samo kad zakonodavno tijelo nije u zasjedanju, a drugi i bez obzira na to. Svi ustavi koji izriito doputaju poremeaj u korist izvrnih tijela propisuju da se uredbe iz nude moraju naknadno, kad prestane stanje nude, podnijeti na potvrdu zakonodavnom tijelu.

ODREDBE O POREMEAJU DJELOKRUGA U SLUAJU NUDE U HRVATSKOM USTAVNOM UREENJU

Ustav RH izriito predvia poremeaj djelokruga u sluaju nude u korist izvrnih tijela. Dodjeljuje pravo donoenja uredaba sa zakonskom snagom i poduzimanja izvanrednih mjera i neposrednih radnji predsjedniku Republike.

P a g e | 157 l. 100.: Stanje nude u kojem predsjednik Republike moe donositi uredbe i poduzimati izvanredne mjere odreeno navoenjem tri sluaja: 1. u sluaju ratnog stanja, 2. u sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenost Republike, 3. kad su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju ustavne dunosti. U sluaju formalno proglaenog rata predsjednik moe donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora, a ako sabor nije u zasjedanju samostalno. U sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili kad su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju svoje ustavne dunosti, predsjednik RH donosi uredbe sa zakonskom snagom na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis. U svim sluajevima te uredbe se podnose na potvrdu Hrvatskom saboru im se bude mogao sastati, a ako Predsjednik propusti tu dunost, uredbe prestaju vaiti. l. 17.: Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz supotpis njezinog predsjednika donosi uredbe sa ustavnom snagom, ali samo kada se Hrvatski sabor ne moe sastati zbog ratnog stanja, neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili velikih prirodnih nepogoda.

POREMEAJ DJELOKRUGA IZMEU ZAKONODAVNOG IZVRNIH TIJELA NA TEMELJU NEPOSREDNE USTAVNE OVLASTI

Ako ustav ovlasti izvrna tijela da svojim pravnim aktima ureuju odreene drutvene odnose, tada se radi o poremeaju djelokruga ili zadiranju izvrnih tijela u djelokrug zakonodavnog tijela na temelju neposredne ustavne ovlasti. Pravni akti koje izvrna tijela donose nazivaju se uredbe na temelju neposredne ustavne ovlasti. To su zakoni u materijalnom smislu koji obuhvaaju odreeno ue ili ire podruje drutvenih odnosa koje je ustav izdvojio iz materije naelno stavljene u zakonodavni djelokrug zakonodavnog tijela i stavio u djelokrug izvrnih tijela. Ustavi, napose poslije Drugog svjetskog rata, iroko dodjeljuju te ovlasti izvrnim tijelima (Francuska, Ustav iz 1958. godine). Ustav RH ne predvia mogunost donoenja uredaba na temelju neposredne ustavne ovlasti.

P a g e | 158

POREMEAJ DJELOKRUGA IZMEU ZAKONODAVNOG I IZVRNIH TIJELA NA TEMELJU OVLASTI SAMOG ZAKONODAVNOG TIJELA (ZAKONODAVNA DELEGACIJA)
Zakonodavno tijelo moe ovlastiti izvrno tijelo da donese opi propis ili da svojim opim propisima uredi odreen krug drutvenih odnosa ije je donoenje prema ustavu u njegovu djelokrugu. Pravni akti koje donosi izvrno tijelo nazivaju se uredbe na temelju zakonske ovlasti. Donosei te uredbe izvrno tijelo u potpunosti zamjenjuje zakonodavno tijelo. One ureuju kao i zakoni odreeni drutveni odnos i imaju zakonsku snagu ako po svom sadraju nisu prekoraile dobivenu ovlast. Ako ustav doputa prenoenje zakonodavne ovlasti, tada je donoenje uredaba na temelju zakonske ovlasti u skladu s ustavom. U protivnom je protuustavno. Kada ustav uti, jedni smatraju da je zakonodavna delegacija protuustavna, dok drugi smatraju da je u skladu s ustavom.

P a g e | 159

ODREDBE O POREMEAJU DJELOKRUGA ZAKONSKE OVLASTI U HRVATSKOM USTAVNOM UREENJU

NA

TEMELJU

Ustav RH izriito doputa donoenje uredaba na temelju zakonske ovlasti (zakonodavne delegacije). Propisuje da Sabor moe najvie na vrijeme od godinu dana ovlastiti Vladu da uredbama ureuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga (l. 87.) Izriito zabranjuje zakonodavnu delegaciju kad se radi o pitanjima razrade Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina, nacionalnih prava, izbornog sustava, ustrojstva, djelokruga i naina rada dravnih tijela te lokalne i podrune samouprave. Zabrana zakonodavne delegacije odnosi se na sve zakone iz l. 82. koji se donose ili dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika ili zakoni koji se donose veinom glasova svih zastupnika (organski zakoni). Osim tih kategorija zakona, moe se delegirati na Vladu ureenje svih pitanja ili odnosa o kojima se zakoni donose veinom glasova nazonih zastupnika ako je na sjednici nazona veina zastupnika. Zakonodavna ovlast ili delegacija mora biti izriita, uz navoenje tono odreenih pitanja ije se ureivanje prenosi na vrijeme od najvie godinu dana na Vladu, no ne postoji ustavno ogranienje o irini podruja i o broju pitanja. Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu imati retroaktivno djelovanje. Prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Sabor ne odlui drugaije.

UREDBE ZA PRIMJENU ILI IZVENJE ZAKONA NISU UPLETANJE IZVRNIH TIJELA U DJELOKRUG ZAKONODAVNOG TIJELA
Samo uredbe za primjenu ili izvrenje zakona ne predstavljaju upletanje izvrnih tijela u djelokrug zakonodavnog tijela. Donose ih izvrna tijela u svrhu primjene zakona. Veina ustavnopravnih teoretiara smatra da tu vrstu uredaba izvrna tijela mogu donositi i onda kad nisu na to ustavom izriito ovlateni. Ustav RH ne sadri posebne odredbe o uredbama za primjenu zakona. Odreuje da Vlada donosi uredbe za izvrenje zakona. Obiljeja uredaba za primjenu zakona jesu da: 1. moraju biti vezane uz zakon iju primjenu omoguuju, 2. stupaju na snagu kad i zakon, a prestaju vrijediti istodobno sa zakonom na koji se odnose, 3. po sadraju ne smiju proturjeiti propisima zakona na iju se primjenu odnose, ni propisima ostalih zakona, 4. uredbom se ne smiju propisivati nova naela, prava i obveze za graane i druge pravne osobe koja ve nisu propisana u zakonu iju primjenu uredbe omoguuju, niti se u zakonu propisani drutveni odnosi smiju ureivati drukije.

P a g e | 160

**
NAELO DIOBE I NAELO JEDINSTVA VLASTI I OBLICI NJIHOVE PRIMJENE 1. USTROJSTVO I DIOBA VLASTI

POJAM USTROJSTVA (ORGANIZACIJE) VLASTI

Ustrojstvo vlasti razumijeva ustavno utvrene ili zbiljske odnose izmeu zakonodavnih, izvrnih i sudskih tijela na razini drave i na razini lokalnih jedinica. Radi se o horizontalnom odnosu dravnih tijela na istoj razini obavljanja dravnih funkcija odnosno vlasti. Na temelju njihove razrade oblikovani su razliiti ustavni modeli ustrojstva vlasti: sustav predsjednike vlade sustav parlamentarne vlade, u inaicama: iste parlamentarne vlade polupredsjednike vlade sustav skuptinske vlade

OBLIKOVANJE NAELA (TEORIJE) O DIOBI VLASTI

Naelo diobe vlasti razvilo se tijekom borbe graanstva za osvajanje politike vlasti u 17. i 18. stoljeu u uvjetima apsolutne monarhije, kad su sve funkcije najvie vlasti (zakonodavna, izvrna, sudska) bile sjedinjene u osobi monarha. Postojala je spoznaja da nema slobode pojedinca bez ogranienja vlasti, a ono je nemogue bez diobe, odnosno meusobnog nadzora i utjecaja jedne vlasti na drugu. Teoriju o diobi vlasti prvi je, pod utjecajem Lockeova razgranienja sadraja osnovnih dravnih funkcija, oblikovao Montesquieu u djelu O duhu zakona. Napomenuo je da u svakoj dravi postoje tri vlasti: zakonodavna, izvrna i sudska i opisao sadraj svake od njih. On je traio podjelu obavljanja tih triju vlasti razliitim tijelima jer je takva podjela nuna zbog slobode pojedinca koja nestaje ako se vlast zlouporabi, a vjeno je iskustvo da je svaki ovjek koji ima vlast sklon da je zlouporabi. Zakonodavnu vlast treba obavljati predstavniko tijelo zajedno s kraljem, izvrnu kralj, a sudsku osobe neposredno izabrane od naroda.

P a g e | 161 Montesquieuov model predstavlja meusobnu suradnju i uzajamni nadzor jednog tijela ili vlasti nad drugim kako bi se meusobno ograniavali i sprjeavali da nijedan od njih ne zlouporabi vlast na tetu politike slobode graana. Montesquieu je na taj nain elio rijeiti sukob izmeu graanstva i plemstva. Kad je graanstvo osvojilo politiku vlast, naelo diobe vlasti postaje temelj za ustavni model ustrojstva vlasti. Prvi pisani ustavi (SAD, 1787. godine i francuski Ustav iz 1791. godine) primijenili su ga, a Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine u Francuskoj je sadravala odredbu prema kojoj drutvo koje ne primjenjuje diobu vlasti uope nema ustava i nije slobodno.

SUVREMENA SHVAANJA O DIOBI VLASTI

Ustavnopravna doktrina je tijekom 19. i 20. stoljea razvila dvije osnovne koncepcije o obiljejima naela diobe vlasti. Prema prvoj naelo diobe vlasti trai potpunu meusobnu ustrojbenu i funkcionalnu neovisnost zakonodavne, izvrne i sudske vlasti pri emu se zakonodavna vlast poistovjeuje sa zakonodavnim tijelom, izvrna s izvrnim, a sudska sa sudskim tijelima. Ustrojbena neovisnost trai da tijela jedne vlasti ne proizlaze iz tijela drugih vlasti, ve da svaki od njih ima neovisnu osnovu oblikovanja i da tijela jedne vlasti ne smiju politiki odgovarati tijelima druge vlasti ili da tijela jedne vlasti ne smiju raspolagati ustavnim pravom opozivanja ili razrjeenja tijela druge vlasti. Funkcionalna neovisnost trai potpunu samostalnost u obavljanju djelokruga. Tijela jedne vlasti ne smiju raspolagati ustavnim pravima upletanja u djelokrug druge vlasti. To je idealni model, koji u primjeni odstupa i nigdje nije dosljedno proveden. Druga osnovna koncepcija, polazei od Montesquieuovog shvaanja da je svrha primjene diobe vlasti sprjeavanje koncentracije ovlasti i politike moi unutar jednog tijela, shvaa diobu vlasti kao dodjeljivanje osnovnih dravnih funkcija u materijalnom smislu razliitim dravnim tijelima. Odnosi izmeu dravnih tijela mogu pritom biti razliiti (suradnja, usuglaavanje ili ravnotea vlasti), ali nijedno od njih ne raspolae ustavnom mogunou koja bi mu omoguila nadmo nad ostalima, ve su sva ravnopravna kako bi se meusobno ograniavala. Stvarni cilj naela diobe vlasti jest ogranienje vlasti, a ne mehanika podjela dravne vlasti na tri odvojena dijela.

P a g e | 162

2. NAELO JEDINSTVA SKUPTINSKE VLADE

VLASTI

SUSTAV

OBLIKOVANJE I OBILJEJA NAELA JEDINSTVA VLASTI

Naelo jedinstva vlasti prvi je potpunije razradio Rousseau (18.st.) u sklopu svoje koncepcije nedjeljivog narodnog suvereniteta. Za Rousseau su zakonodavna i izvrna funkcija dijelovi jedne jedinstvene i nedjeljive vlasti, u tom smislu kaemo da je on time oblikovao svojevrsni model skuptinske vlade kao ustavnog oblika oko kojeg nema jedinstvenog shvaanja (uzrokovano rijetkom ustavnom primjenom). Za njega su zakonodavna i izvrna funkcija dijelovi jedinstvene i nedjeljive vlasti. Prvu obiljeava volja, a drugu sila. Iako moraju imati razliite nositelje, izvrna funkcija mora biti podreena zakonodavnoj, jer je opa volja iznad pojedinanih volja. Rousseau je predlagao stalan sustav nadzora zakonodavca nad radom tijela izvrne funkcije s mogunou mijenjanja njihovih vritelja svake dvije godine.

OBILJEJA SUSTAVA SKUPTINSKE VLADE

Skuptinskom vladom se naziva odreeni broj oblika ustroja vlasti koji postoje u razliitim drutveno-povijesnim trenucima i unutar razliitih cjelovitih politikih sustava. Jedna skupina autora (Francuska, Trea Republika) smatrala je da ne postoji sustav skuptinske vlade kao autonomni oblik odnosa izmeu parlamenta i vlade. Za njih je skuptinska vlada bila samo jedna podvrsta sustava parlamentarne vlade. Drugo shvaanje smatra da je skuptinska vlada na naelima suprotnim diobi vlasti utemeljen ustavnopravni sustav odnosa izmeu parlamenta i vlade. Takvo shvaanje je najpotpunije je razradio J. Laferrire, koji skuptinsku vladu odreuje kao sustav koji svjesno ne primjenjuje diobu vlasti na odnose izvrne i zakonodavne vlasti, izriito podreujui prvu drugoj. Podreenost izvrnih tijela proizlazi iz demokratske ideje da skuptine koje je izabrao narod i koje zastupaju narod moraju biti vrhovna tijela vlasti u dravi.

USTROJSTVO SAVEZNE VLASTI U VICARSKOJ

Karakteristike swiss ustava (temelj iz 1874.); savezna skuptina najvie tijelo u (kon)federaciji (vicarska je po ustavu konfederacija, iako po obiljejima federacija) - tipino za sustav skuptinske vlade

P a g e | 163 sastavljena od 2 doma: nacionalno vijee predstavniki dom svih graana Vijee kantona drugi federativni dom preko kojeg kantoni sudjeluju u saveznom zakonodavstvu - odluuje o svim pitanjima iz djelokruga federacije, a koja nisu izriito stavljena u nadlenost drugog tijela - obavlja nadzor nad saveznim tijelima savezno vijee je najvie izvrno (i upravno) tijelo federacije, sastavljeno od 7 lanova - bira ga savezna skuptina, uz jednaku zastupljenost federativnih jedinica i lingvistikih zajednica - u pravilu na 4 godine, ali obiajno do smrti/starosti/bolesti autoritet, konzervativizam - obavlja funkciju kolektivnog dravnog poglavara - hijerarhija predsjeda predsjednik Konfederacije simbolina funkcija (primus inter pares) - svaki od njih 7 nalazi se na elu jednog upravnog resora, ali uz naelo kolektivnog odluivanja - ovlasti Saveznog vijea su iroke i nisu tono odreene jer ih Ustav samo primjerice nabraja (Savezno vijee ima pravo na zakonodavnu inicijativu i brine se za primjenu saveznih zakona i odluka, nadzire suglasnost kantonalnih akata s pravnim poretkom federacije, planira i usklauje unutranje i vanjskopolitike ciljeve i njihovo ostvarivanje, upravlja saveznim financijama i saveznom upravom te nadzire rad svih dunosnika i slubenika savezne uprave; ono moe donositi uredbe sa zakonskom snagom kojima stvarno obavlja i zakonodavnu funkciju) - iako Skuptina bira Savezno vijee ona ga, u razdoblju od etiri godine koliko mu traje mandat, ne moe opozvati; Savezno vijee je samo djelomino podreeno Skuptini jer joj nije politiki odgovorno -

Autori su miljenja da je rije o sustavu koji se ne temelji na diobi vlasti, ali se ipak, ne moe svrstati u sustav skuptinske vlade. Smatraju da ga je najbolje nazvati direktorijalnim sustavom, koji je s funkcionalnog aspekta najblii predsjednikom sustavu u SAD.

NAELO JEDINSTVA VLASTI I SUSTAV SKUPTINSKE VLADE U KOMUNISTIKIM ZEMLJAMA

Naelo jedinstva vlasti i skuptinski sustav polazili su od pretpostavki da u dravi postoji samo jedna vlast koju nije mogue dijeliti. Ta vlast pripada narodu (radnikoj klasi), neposredno ili posredno preko izabranih lanova skuptine. Sva ostala tijela, izvrna i sudska moraju biti birana i opozvana od skuptine i odgovorna skuptini koja ujedno obavlja i zakonodavnu funkciju.

P a g e | 164 Skuptina bira i opoziva vladu, bira i opoziva dravnog poglavara i suce najvieg suda u dravi. Nijedno od drugih dravnih tijela ne smije imati nikakvo ustavno pravo djelovanja na ustrojstvo ili djelovanje skuptine. Nijedno od tijela izvrne funkcije ne smije imati pravo suspenzivnog veta prema aktima skuptine, niti pravo da je u bilo kojoj situaciji raspusti. Sama skuptina odgovorna je biraima (radnikoj klasi) koji moraju imati mogunost opoziva njezinih lanova. Dakle, skuptina ima potpunu ustrojbenu i funkcionalnu nadmo, te je odgovorna samo biraima. Ovakav model jedinstva vlasti i sustava skuptinske vlade u totalitarnim komunistikim dravama stvarno se primjenjivao tako da je sva vlast bila koncentrirana unutar izvrnih tijela (vlade i dravnog poglavara). Temelji se na marksistiki orijeniranom ustavnom pravu, koji je primjenjen od 1918. Naelo jedinstva vlasti i skuptinske vlade primjenjeni su i u SFRJ. Jo jedan od povijesnih dokaza njegovog naziva institucionalne iluzije.

3. SUSTAV PREDSJEDNIKE VLADE U SAD

Uspostavljen Ustavom SAD iz 1787., kao prvi oblik ustavne republikanske vlade u svijetu, a koju obiljeava zbiljski djelotvorna primjena naela diobe vlasti. Model su preuzele i mnoge zemlje Treeg svijeta, a u kojima je esto doveo do prezidencijalistikih sustava, koji su se uglavnom morali ruiti dravnim udarima.

TEMELJNE USTAVNE ZNAAJKE

1. 2. 3. 4. neposredan izbor predsjednika od graana (premda formalno posredan) jedinstvena izvrna vlast (dravni poglavar ujedno i predsjednik Vlade) odsutnost politike odgovornosti jedne vlasti prema drugoj dioba vlasti razliita tijela, razliite funkcije Temeljna politika znaajka djelovanja amerikog modela jest djelotvoran mehanizam konica i ravnotea (checks and balances), kao oblika meusobnog utjecaja zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti. Najvia federalna tijela, predsjednik, Kongres i Vrhovni sud naelno su ustavom stavljeni u ravnopravan poloaj, svaki sa svojim podrujem djelokruga, ali i s predvienim mehanizmima utjecaja jednih na druge.

P a g e | 165

IZBOR I USTAVNI POLOAJ TRIJU VLASTI 1. Kongres

Kongres se sastoji od dva doma: Predstavnikog doma (House of Representatives) i Senata. Predstavniki dom je predstavnitvo graana drava lanica amerike federacije, a Senat predstavnitvo drava, u kojem je svaka zastupljena sa 2 senatora. Kandidat za senatora mora imati najmanje 30 godina ivota, biti dravljanin SAD najmanje 9 godina, te biti graanin drave koju e zastupati u Senatu. Kandidat za zastupnika mora imati najmanje 25 godina, biti dravljanin SAD najmanje 7 i biti graanin drave koju e zastupati u Kongresu. Obiaj zahtijeva i da bude nastanjen u izbornom okrugu u kojem se bira. Zastupnici se biraju na 2, a senatori na 6 godina. Svake 2 godine odravaju se izbori za jednu 1/3 mjesta u Senatu (tzv. parcijalno obnavljanje). Neposredni izbori za Senat uvedeni su 17. ustavnim amandmanom 1913. godine. Do tada su senatore delegirala zakonodavna tijela drava lanica. Predstavnici se biraju na neposrednim izborima u izbornim okruzima po 1 u svakom okrugu. Okruzi trebaju biti podjednake veliine, a utvrivanje okruga i njihovih granica u djelokrugu je zakonodavstva drava lanica. Pojava krojenja izbornih okruga na nain da se njihove granice odrede tako da se poveu dijelovi puanstva skloni odreenoj stranci koja ima veinu u dravnom zakonodavnom tijelu, a razbiju cjeline sklone protivnikoj stranci, naziva se gerrymandering. Drugi je problem podjednaka veliina izbornih okruga. Ustavni amandman 26. iz 1971. godine utvrdio je da se aktivno birako pravo stjee sa 18 godina (umjesto 21). Kandidati za zastupnike utvruju se na primarnim izborima, na kojima kandidat, da bi dospio na glasaki listi, treba skupiti odreeni broj glasova biraa. Senatori se biraju prema propisima drava lanica federacije.

Zakone i dravni proraun domovi donose ravnopravno, na nain da istovjetan tekst bude izglasan u plenumu oba doma. U sluaju nesuglasnosti, odnosno amandmana na podneseni prijedlog, tekstovi se usklauju u zajednikom odboru oba doma. Ostale odluke (rezolucije) domovi donose zajedniki i odvojeno. Inicijativa pripada iskljuivo zastupnicima, a ostvaruje se preko pojedinih odbora domova. Domovi su ravnopravni, ali Zastupniki dom kao predstavnitvo graana ima prednost u fnancijskim pitanjima. Senat ima prednost u pitanjima vanjske politike i imenovanja saveznih dunosnika.

P a g e | 166 Zastupnikom domu predsjeda speaker, koji je voa veinske stranke u Domu, i bira se za svako zasjedanje Kongresa. Speaker nadzire potivanje pravila postupka, organizira sjednice, odluuje o davanju rijei, usklauje djelatnost odbora Doma, itd. Predsjednik Senata je potpredsjednik SAD. Zbiljski mu predsjeda privremeni predsjednik (chairman pro tempore) zbog sprijeenosti potpredsjednika. U predsjedajuim odborima Doma se odvija najvei dio zakonodavnih, nadzornih i drugih djelatnosti zastupnika. Oni se biraju prema naelu senioriteta, prema duljini vremena koje su proveli u Kongresu, gdje stariji po stau ima prednost pred mlaima.

2. Predsjednik i potredsjednik
Izbor Za predsjednika SAD moe biti izabrana osoba roena kao dravljanin SAD koja je navrila ivotnu dob od najmanje 35 godina, te boravila najmanje 14 godina u SAD. Predsjednik se bira na rok od 4 godine i moe najvie dva puta obnaati dunost. Pravilo o 2 mandata je uspostavio prvi predsjednik George Washington, odbijajui da se trei put kandidira, a u Ustav je uneseno amandmanom 22. iz 1951. godine, nakon to je F. D. Roosewelt, koji je prvi prekrio taj ustavni obiaj, bio izabran ak 4 puta, a sluio je tri puna mandata. Isti su uvjeti za izbor potpredsjednika. Predsjednika biraju drugostupanjski izbornici, elektori, izabrani neposredno od biraa u dravama amerike federacije. Svaka drava bira najmanje tri elektora, koji se okupljaju u glavnom gradu svoje drave i glasuju za predsjednikog kandidata koji je dobio veinu u njihovoj dravi. Za izbor predsjednika se zahtijeva apsolutna veina glasova svih elektora. Kandidate za predsjednika i potpredsjednika utvruju na svojim nacionalnim konvencijama dvije najvee stranke, republikanci i demokrati, tako da se graani, pri izboru elektora, opredjeljuju za jednog od njih. Elektori uvijek daju svoje glasove u skladu s odlukom biraa, a u nekima su to i obvezni uiniti. Sluajevi nepotivanja tog pravila su rijetki. Time su formalno posredni izbori, postali neposrednim. Ustavni poloaj Predsjedniku je ustavom povjerena izvrna vlast, vrhovno zapovjednitvo oruanih snaga, poloaj dravnog poglavara, te voenje vanjske politike. U veini poslova sudjeluju i domovi Kongresa.

P a g e | 167 Potpredsjednik SAD obavlja poslove koje mu povjeri predsjednik SAD. U sluaju smrti, ostavke ili uklanjanja predsjednika s poloaja, potpredsjednik postaje predsjednikom. Ako se uprazni mjesto potpredsjednika, predsjednik imenuje novoga, koji preuzima dunost nakon potvrde veinom glasova u oba doma Kongresa. U sluaju privremene ili trajne nesposobnosti predsjednika dunost preuzima potpredsjednk. Protiv volje predsjednika, nesposobnost bi mogao utvrditi Kongres, dvotreinskom veinom glasova u oba Doma. Predsjednik nije politiki odgovoran, ali Ustav predvia posebnu kaznenu odgovornost za izdaju, podmiivanie i druga teka kaznena djela koja se ostvaruje u postupku impeachmenta, u kojem Zastupniki dom podie optubu, a Senat sudi. Posljedica osude je uklanjanje predsjednika s poloaja. Predsjednikovu sam imenuje niz savjetodavnih tijela, dok administraciju vode specijalizirani uredi: Izvrni ured predsjednika, Ured Bijele kue, Vijee za nacionalnu sigurnost, Vijee gospodarskih savjetnika, Ured za upravljanje i dravni proraun i drugi.

3. Vrhovni sud
Vrhovni sud je najvii federalni sud, uz njega djeluje cijeli sustav federalne sudbene vlasti. Ustrojstvo, nadlenost i sastav ureuje Kongres zakonom. Federalne suce imenuje predsjednik SAD, uz suglasnost Senata, bez ogranienja u trajanju mandata dok su dobrog ponoanja. Jedino sredstvo je impeachment. Vrhovni sud ima 9 lanova. U pravilu se biraju iz reda federalnih sudaca, sveuilinih profesora prava ili drugih istaknutih pravnika. Vrhovni sud ima nadlenost; A) prvog stupnja u sporovima koji se odnose na: ambasadore, diplomatske predstavnike i konzule te u sporovima u kojima je stranka neka od drava (federalna ili strana) B) prizivni sud u svim drugim sluajevima djeluje kao prizivni sud u: sporovima koje su odluili federalni sudovi, kao i sudovi drava lanica SAD Naela sudbenog postupanja Vrhovnog suda: Naela sudbenog postupanja Vrhovnog suda su: 1. 2. samoograniavanje suda (Judicial Self Restraint). Nad Vrhovnim sudom nema i ne moe biti nikakvog nadzornog tijela, pa je sud duan strogo voditi rauna da ne prelazi granice sudske funkcije, obveza suda je da se ne uputa u pitanja politike prirode. On odluuje o pravu,

P a g e | 168 3. 4. 5. 6. 7. mora postojati suprotnost interesa. Sluaj gdje je nema, ve se odluka Vrhovnog suda zahtijeva iz politikih razloga sud odbija razmatrati, zahtjev mora biti odreen od stranke. Sud odluuje o zahtjevu, a nikada preko ni mimo njega, zatitu ne moe traiti osoba koja je stekla koristi odreenim postupanjem, sud odluuje pravna, a ne injenina pitanja. Ipak, trai izjanjavanje stranaka o injeninom i pravnom stanju i sasluava njihove pravne zastupnike, nije vezan precedentima, ranije donesenim sudskim odlukama. Prema naelu stare decidis, Vrhovni sud se dri svoje ranije odluke u odreenom pitanju, dok je svojim naelnim stajalitem ne izmijeni, prije nego odlui razmotriti sluaj, moraju biti iscrpljena sva druga pravna sredstva koja stoje na raspolaganju stranci. No ni tada nije duan razmotriti sluaj, ve o tome sam odluuje, teret dokaza snosi tuitelj, zakon se oglaava neustavnim na najuoj moguoj osnovi, sudi se o ustavnosti, a ne o razboritosti zakona, suci odluuju veinom glasova. Svaki ima pravo iznijeti svoje razliito miljenje (dissenting opinion) i ono se obrazloeno prilae odluci. Sudac ima pravo iznijeti i obrazloiti i svoje konkurirajue miljenje (concurring opinion), to jest ono u kojem se slae s odlukom veine sudaca, ali uz razliito obrazloenje od onog koje je dala veina.

8. 9. 10. 11. 12.

4. Federalni sudovi
Ustrojstvo federalnog pravosua ureeno je Sudbenim zakonikom (Judical Code) iz 1948. godine te Zakonom o poboljanju federalnih sudova iz 1982. godine. Prvostupanjski federalni sudovi su okruni sudovi SAD, nadleni za pojedina teritorijalna sudbena podruja. Kao sudovi drugog stupnja djeluje 11 regionalnih albenih sudova (Courts of Appeals) s kasatornim djelokruzima. Oni su nadleni i za pravnu zatitu protiv odluka saveznih upravnih agencija. Ne mogu odbiti djelokrug. U djelatnosti okrunih sudova sudjeluje porota, kao skup laika koji e donijeti odluku o krivnji u kaznenim sluajevima ili odgovornosti u sluajevima i graanskog prava. Poseban djelokrug imaju odreeni federalni sudovi, kao Sud za pritube (Court of Claims), Sud za meunarodnu trgovinu, albeni sud za carine i patente, te vojni albeni sud SAD.

DJELOVANJE SUSTAVA PROVJERA I RAVNOTEA

P a g e | 169 Zakonodavna djelatnost Predsjednik SAD nema pravo zakonodavne inicijative, jer prijedlozi zakona moraju potei iz Kongresa. On zakonodavnu inicijativu ostvaruje preko svojih zastupnika, senatora i time utjee na zakonodavnu djelatnost Kongresa. U Poruci o stanju Unije kojom se u sijenju svake godine obraa Kongresu i graanima, predsjednik izlae svoj zakonodavni program. Najznaajnije sredstvo predsjednikova sudjelovanja u zakonodavstvu jest pravo suspenzivnog veta. Svaki prijedlog zakona koji bude izglasan u zastupnikom domu i Senatu, podnosi se na potpis predsjedniku. Predsjednik je duan u roku od 10 dana potpisati zakon ime on dobiva pravnu snagu ili ga vratiti domovima sa svojim primjedbama u kojima obrazlae zbog ega ga nee potpisati (poruka o vetu). Ne vrati li predsjednik u roku od 10 dana izglasani tekst, on postaje zakonom. Ako Kongres u meuvremenu prekine zasjedanje tada prijedlog nee postati zakonom. Predsjednik moe vetirati samo zakon u cijelosti. U tom sluaju, prijedlog e i protiv zabrane predsjednika postati zakon ako ga ponovno usvoje oba doma, ali dvotreinskom veinom glasova. Ako proe 10 dana bez izriite odluke predsjednika, a kongresno zasjedanje u meuvremenu zavri, zakon ostaje pri predsjedniku (u njegovu depu - pocket veto) i cijeli zakonodavni postupak bi trebao poeti iznova kada se ponovno sastane. Osim zakonom, domovi pojedinano ili zajedniki izraavaju svoje politike stavove i rezolucijama, ije je znaenje politiko, a ne pravno obvezno. Dravni proraun Kongresni odbori odobravaju globalni dravni proraun i odluuju o koritenju sredstava u zasebne svrhe, te mogu ograniavanjem, uskratom ili odreivanjem sredstava utjecati na obavljanje politikih ciljeva administracije. Vlast novanika Kongres je uvijek koristio kao sredstvo utjecaja na politiku izvrne vlasti. Imenovanja i razrjeenja Predsjednik imenuje savezne tajnike i elnike drugih tijela savezne uprave i federalne suce uz suglasnost Senata. To pravo predsjednika je neogranieno i ne treba mu miljenje Senata. Amerika savezna uprava obuhvaa dvije vrste organizacija: 1. 2. dravni resori savezne uprave, koju nadzire predsjednik, a fnancira Kongres, neovisne komisije ili regulatorne agencije, koje ustrojava Kongres sa zadaom da reguliraju odreena podruja, provode propise, te izriu kazne za prekraje, uz jamstvo sudske zatite. Ravnatelje imenuje predsjednik, a lanove ili dio njih i kongresni

P a g e | 170 odbori. Radi se o djelomice zakonodavnim, pravosudnim, a dijelom sudbenim tijelima. Predsjednik lanove i rukovoditelje moe smjenjivati samo uz suglasnost Kongresa. Delegirano zakonodavstvo Sve zakonodavne ovlasti pripadaju Kongresu. Kongres ima Ustavom povjerenu vlast te budui da se delegirane ovlasti ne mogu dalje delegirati (potestas delegata delegari non potest), mora obavljati sve zakonodavne djelatnosti. No, unato tome preteiti dio propisa kojima se ureuju svakodnevne djelatnosti graana i njihovih organizacija donose upravna tijela, posebice neovisne regulatorne agencije. Nadzor nad delegiranim zakonodavstvom Kongres je nastojao ouvati pridravanjem u pojedinim zakonima prava Doma ili pojedinih odbora da svojom odlukom ponite propis ili obustave djelovanje administrativne agencije. Na tom je temelju uspostavljena institucija tzv. kongresnog veta na djelovanje administracije, kao protutee predsjednikom vetu na zakonodavstvo.

Vanjska politika Predsjednik SAD uz suglasnost i savjet Senata vodi vanjsku politiku i imenuje ambasadore i druge diplomatske i konzularne zastupnike. Za odobrenje (ratifikaciju) meunarodnih ugovora potrebna je suglasnost dvije treine nazonih senatora. Predsjednici su praksom razvili instituciju izvrnog sporazuma (executive agreement) za koji su tumaenjem izveli da se ne radi o meunarodnom ugovoru za koji bi bila potrebna ratifkacija Kongresa. Kongres je zakonom nastojao ograniiti slobodu djelovanja predsjednika, precizirajui u kojim podrujima nije mogue zakljuivati izvrne sporazume sa stranim dravama, obvezujui predsjednika da o zakljuenju takvog ugovora odmah izvijesti Kongres (Chase Act, 1972.). Kongres objavljuje rat, oprema vojsku i odluuje o sredstvima za njezino koritenje. Predsjednik, kao vrhovni zapovjednik, nareuje neposredno angairanje vojske. Ako se postrojbe nalaze u borbenim situacijama koje onemoguavaju njihovo trenutano povlaenje, predsjednik ima na raspolaganju dodatnih 30 dana za ratne operacije, ali iskljuivo sa ciljem sigurnog povlaenja vojske. U svako doba, rezolucijom obaju domova koja ne podlijee predsjednikom vetu, Kongres moe narediti prekid neprijateljstava i povlaenje vojske. Impeachment Impeachment je Ustavom predvien postupak ostvarivanja posebne kaznene odgovornosti predsjednika SAD, potpredsjednika SAD i drugih civilnih dunosnika

P a g e | 171 koji se provodi zbog izdaje, podmiivanja i drugih tekih zloina i prijestupa, s ciljem da se dunosnik ukloni sa svojeg poloaja i time uini dostupnim redovitom sudu. Optubu podie Zastupniki dom, a sudi Senat. Prijedlog za podizanje optube mogu podnijeti zastupnici u Domu, zakonodavno tijelo jedne od drava lanica federacije, velika porota i sam predsjednik SAD. Sluaj razmatraju odbori, imenuju se posebni istraitelji, a Zastupniki dom na temelju izvjea odluuje moe li se podii optuba. Ako plenum Zastupnikog doma podigne optubu Senat se konstituira kao sud i svi senatori polau sudaku prisegu. Ako je optuen predsjednik SAD tada predsjedanje Senatom preuzima predsjednik Vrhovnog suda. Provodi se sudbeni postupak, pozivaju svjedoci i izvode dokazi. Za osudu je potrebna dvotreinska veina glasova svih senatora. Sankcija je uklanjanje osuenog dunosnika s poloaja.

Kongresni nadzor nad administracijom Kongres je razvio neposredan nadzor nad administrativnim agencijama koji obavljaju odbori domova. Kongres ima niz vlastitih specijaliziranih slubi i ureda. Takve su slube: Ured za primjenu tehnologije, Kongresni ured za dravni proraun i Kongresna istraivaka sluba. Kongres slube da prate rad izvrnih agencija, to mu omoguuje da na vrijeme bude obavijeten te da moe intervenirati i prije nego administracija donese odluku ili poduzme akciju. Kongresne istrage su znaajan oblik politikog utjecaja na administraciju. Istrage provode kongresni odbori i posebni ad hoc odbori sa zadaom da istrae odreeno pitanje, djelovanje agencije ili stanje na odreenom podruju. Odbori imaju pravo pozivati svjedoke, a neodazivanje ili odbijanje suradnje znai uvredu Kongresa koja je sudski kanjiva. Sudovi ak toleriraju krenja jamstava prava svjedoka ili okrivljenika u postupku pred kongresnim odborima kad se radi o dravnim dunosnicima. Oni smatraju da ta jamstva tite obine graane, dok dravni dunosnici moraju izdrati sve istrane radnje kongresnih odbora.

Djelovanje Vrhovnog suda Odluke Vrhovnog suda izvrava izvrna vlast, odnosno predsjednik Vrhovni sud SAD svojim odlukama o ustavnosti zakona utjee na odnose meu najviim dravnim tijelima. 1996. godine je uspostavio novi precedent kad je odluio da poloaj ne titi predsjednika od dunosti odazivanja na poziv redovitog suda (subpoena). Vrhovni sud je naglasio da je njegova briga o ustavnosti pravno pitanje, bez obzira na politike posljedice.

P a g e | 172 Za nadzor Vrhovnog suda ustav predvia imepachment. No glavno sredstvo nadzora je profesionalna javnost. Odbor za pravosue Amerike odvjetnike komore ocjenjuje profesionalne kvalifikacije kandidata. Miljenja odbora (15 sudaca) nisu obvezatna, ali imaju veliku strunu vanost i redovito se uzimaju u obzir.

4. SUSTAV PARLAMENTARNE VLADE

TEMELJNA OBILJEJA
Parlamentarnu vladu, od njezinih poetaka kao ograniene monarhije, pa do dananjih razvijenih oblika karakterizira koliko-toliko djelotvoran stupanj ogranienja i nadzora politike vlasti. A to se odralo prije svega zahvaljujui prilagodljivosti tog ustavnog modela gospodarskim i politikim promjenama. Veina teoretiara ustavnog prava (Duguit, Prelot, Krbek, Stefanovi,..) odreuju parlamentarizam kao sustav dualiteta vlasti (zakonodavne i izvrne), a kojeg obiljeavaju tri osnovna naela: 1. jednakost zakonodavne i izvrne vlasti 2. suradnja izmeu njih 3. uzajamna mogunost djelovanja jedne vlasti na drugu Pri tom je sam dualitet vlasti odreen sa 4 temeljna ustavna obiljeja: a) vlada proizlazi iz parlamenta i politiki mu je odgovorna (moe izglasati nepovjerenje vladi) b) dravni poglavar, na prijedlog vlade, moe raspustiti parlament (odluuje birako tijelo) c) dravni poglavar je politiki neodgovoran d) nijedan akt dravnog poglavara nema snage bez supotpisa Vlade

PREGLED RAZVITKA SUSTAVA PARLAMENTARNE VLADE

Sam sustav razvija se kako bi se ograniila monarhova vlast. Tendencije tomu pojavljuju se tijekom 18./19.st. nastoji se ostvariti kompromis diobe vlasti izmeu graanstva i plemstva. U daljnjoj evoluciji osobito vano za razvoj bilo je pojava opeg prava glasa, te pojava politikih stranaka. Razlikujemo razdoblja; A. ograniena monarhija

P a g e | 173 B. orleanski ili izrazito dualistiki parlamentarizam C. parlamentarizam poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti D. parlamentarizam poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti

1. OGRANIENA MONARHIJA
Ograniena monarhija je odraz poetne diobe vlasti izmeu plemstva i graanstva. Nastaje ustavnim aktima koje monarh formalno slobodnom voljom oktroira sam ograniujui svoju vlast, a stvarno je na to prisiljen zbog politikog pritiska graanstva. U Velikoj Britaniji, odreena Habeas Corpus aktom i Bill of Rights, oblikovala se i postojala u drugoj polovici 17. i na poetku 18. stoljea, a u Francuskoj, odreena Poveljom koju je 1814. godine oktroirao Louis XVIII., ograniena monarhija postojala je od 1814. do 1830. godine. Kralj je bio je iskljuivi i neodgovorni nositelj izvrne vlasti, njegovi ministri nisu odgovarali predstavnikom tijelu, a uz parlament je imao pravo zakonodavne inicijative i zakonodavne sankcije.

2. ORLEANSKI PARLAMENTARIZAM
Orleanski ili izrazito dualistiki parlamentarizam je rezultat potvrde graanstva kao samostalne politike snage jer graanstvo raspolae veim dijelom politike vlasti. U Velikoj Britaniji traje od poetka 18. do poetka 19. stoljea. U Francuskoj se razvio u razdoblju Srpanjske monarhije Louisa-Phillippea izmeu 1830. i 1848. godine, a u Italiji i Skandinaviji u drugoj polovici 19. stoljea.

P a g e | 174 Obiljeava ga: prestanak sudjelovanja monarha u obavljanju zakonodavne vlasti funkcionalna samostalnost ministara u odnosu na monarha izvrna vlast se sada dijeli na monrha i ministarski kabinet) dvostruka politika odgovornost ministarskog kabineta (ali u zbilji samo prema parlamentu), upravo zbog ovog obiljeja samtra se da je pretea polupredsjednikog sustava Dakle, radi se o sustavu ravnotee dvaju tijela monaraha i predstavnikog tijela koji surauju posredovanjem vlade.

3. PARLAMENTARIZAM POREMEENE RAVNOTEE U KORIST ZAKONODAVNE VLASTI

Parlamentarizam poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti nastaje ili potpunim preuzimanjem politike vlasti od graanstva (Francuska, osamdesetih godina 19. stoljea) ili uklapanjem plemstva u graanski sustav (Velika Britanija tridesetih godina 19. stoljea). Sredite politike vlasti je parlament. Pravo dravnog poglavara da samostalno odreuje kandidata za prvog ministra i pravo izvrne vlasti da rasputa parlament ne primjenjuju se.

PARLAMENTARIZAM U NJEMAKOJ (1871.-1933.) - PRIMJER OSEBUJNOG RAZVITKA PARLAMENTARNOG SUSTAVA

Prema Weimarskom ustavu iz 1919. godine odnos osnovnih saveznih dravnih tijela sadravao je elemente parlamentarizma poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti, orleanskog parlamentarizma i parlamentarizma poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti. Karakteristike tog sustava, nazivanog vajmarskim parlamentarizmom, racionaliziranim parlamentarizmom ili mjeovitim sustavom parlamentarne i predsjednike vlade, bile su: 1. 2. 3. dravnog poglavara (predsjednika Reicha) birali su neposredno birai, predsjednik Reicha je imenovao kancelara (prvog ministra) i on mu je, uz politiku odgovornost prema Parlamentu (Reichstagu), bio i politiki odgovoran, predsjednik Reicha je imao pravo rasputanja Reichstaga. To je inio tako da je prvo imenovao kancelara i vladu koja je imala samo njegovo politiko povjerenje (tzv. predsjedniku vladu), da bi zatim na prijedlog novog kancelara raspustio Reichstag i raspisao izbore.

Weimarski parlamentarizam u Njemakoj 1919.-1933. godine se smatra preteom ili prvim primjerom polupredsjednikog sustava.

P a g e | 175

4. SUVREMENI PARLAMENTARIZAM ILI PARLAMENTARIZAM POREMEENE RAVNOTEE U KORIST IZVRNE VLASTI

Postoji i trei oblik parlamentarizma poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti, polupredsjedniki sustav (Francuska).

PARLAMENTARIZAM POREMEENE RAVNOTEE DVOSTRANAKOG TIPA (VELIKA BRITANIJA)

Ustrojstvo vlasti u Velikoj Britaniji odreuje njezin dvostranaki sustav. U Domu komuna su najbrojnije zastupljene dvije politike stranke, a jedna raspolae apsolutnom veinom zastupnikih mjesta pa moe izmeu izbora samostalno vladati. Velika Britanija je podijeljena na male izborne jedinice u kojima se relativnom veinom glasova bira u svakoj jedan zastupnik. Takav sustav u kojem se izbori obavljaju uvijek u jednom krugu potie stvaranje velikih politikih stranaka i eliminiranje malih te tako pridonosi stvaranju i odravanju dvostranakog sustava. Birai biraju u svakoj izbornoj jedinici osobu svog povjerenja koja ih treba predstavljati u Domu komuna, stranka odreuje kandidate u pojedinim jedinicama pa mogu biti birani samo oni koji uivaju povjerenje vodstva jedne od stranaka. Birai glasuju za Konzervativnu, Laburistiku ili koaliciju Liberalne i Socijaldemokratske stranke. Stranka koja je dobila veinu na izborima ima apsolutnu veinu u Domu komuna. Oblikuje vladu na ijem se elu nalazi njezin politiki voa i u koju ulaze njezini vodei ljudi. Vlada stvara i provodi politiku koju e Dom komuna uvijek potvrditi. Ona ne moe pasti u njemu jer e zastupnici veinske vladajue stranke zbog stranake stege glasovati njoj u prilog. Dom komuna obavlja politiki nadzor nad radom vlade i kabineta. U njemu oporbena politika stranka ima svoj kabinet u sjeni (Shadow Cabinet) i vou, te nastoji iznositi argumente protiv vladine politike. Parlamentarizam dvostranakog tipa u Velikoj Britaniji je najvii dosegnuti stupanj poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti uz relativno djelotvornu mogunost politikog nadzora izvrne vlasti.

PARLAMENTARIZAM TIPA

POREMEENE

RAVNOTEE

VEINSKOG

Veinski se parlamentarizam oituje na dva naina: ili u injenici da unato veem broju stranaka jedna od njih itavo mandatno razdoblje (izmeu izbora) u pravilu ima veinu u predstavnikom tijelu ili u postojanju relativno vrstih stranakih koalicija koje samo iznimno padaju u predstavnikom tijelu te ostaju na vlasti u pravilu do novih izbora.

P a g e | 176 Za razliku od dvostranakog parlamentarizma iji su pojavni oblici, obiljeja i uinci relativno jednostavni i lako uoljivi jer se institucionalno i politiki otvoreno izraavaju, veinski parlamentarizam znatno je sloeniji i nije jednoobrazan. Ta sloenost i unutarnja razliitost izvire iz injenice da su u zapadnoeuropskim demokracijama s parlamentarnim sustavom viestranaki sustavi razliiti i s obzirom na broj politikih stranaka i to se tie njihove politike snage, tj. mogunosti da budu brojnije zastupljene u predstavnikom tijelu. Osim toga, meustranaki odnosi u povezivanju na izborima, a onda i stvaranju koalicijskih vlada, razliiti su u pojedinim dravama tog tipa parlamentarizma. U SR Njemakoj i Austriji s dvije vee i dvije manje politike stranke veinski parlamentarizam je najizraeniji. U Danskoj, Nizozemskoj i Belgiji s vie stranaka vlade ipak mogu pasti u predstavnikom tijelu pa nema veinskog parlamentarizma. U vedskoj, Norvekoj i Finskoj, uz jednu veliku (socijaldemokratsku stranku) postoji vie manjih i relativno jakih graanskih stranaka koje uspjeno koaliraju pa je veinski parlamentarizam izaeniji. U viestranakim sustavima zapadnoeuropskih demokracija u posljednjih tridesetak godina postoje dvije relativno vrste tendencije. Prva je smanjenje broja politikih stranaka, a druga njihova bipolarizacija koja se izraava u povezivanju stranaka u dvije koalicije (na izborima i u predstavnikom tijelu) uvjetno reeno centra ljevice i centra desnice. Obje zajedno potiu i ine politiki temelj veinskog parlamentarizma koji je izraeniji to su u odreenoj dravi tendencije vie ostvarene. Veinski parlamentarizam ne predstavlja takav poremeaj ravnotee u korist izvrne vlasti kao parlamentarizam dvostranakog tipa. U njemu uvijek postoji odreen stupanj ravnotee koji se izraava i u mogunosti da predstavniko tijelo neposredno politiki nadzire izvrnu vlast.

PARLAMENTARIZAM POREMEENE RAVNOTEE POLUPREDSJEDNIKOG TIPA

Polupredsjedniki sustav je trei oblik parlamentarizma poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti. Oblikovao se unutar istog parlamentarnog sustava. Obiljeja polupredsjednikog sustava su: 1. vlada proizlazi iz parlamentarne veine i odgovorna je parlamentu, 2. na njezin prijedlog, u sluaju kad joj parlament ili dom izglasa nepovjerenje, dravni poglavar moe raspustiti parlament odnosno dom, 3. dravni poglavar politiki je neodgovoran, 4. institut supotpisa je samo iznimka.

P a g e | 177 U polupredsjednikom sustavu dravni poglavar i vlada imaju pravno i zbiljski ustavne ovlasti, a pritom su ovlasti predsjednika vee i odluujue od vlade. B. Constant, francuski ustavnopravni i politiki teoretiar, je 1814. godine oblikovao ideju dravnog poglavara kao demokratskog arbitra izmeu zakonodavne i izvrne vlasti koji raspolae samostalnim ustavnim ovlastima, to je danas predsjednik republike u polupredsjednikom sustavu. Njegova je ideja bila razraivana kroz orleanski, weimarski i degolistiki parlamentarizam do suvremenog modela polupredsjednikog sustava. Svrha je bila da parlamentarni sustav bude to uinkovitiji, a da se potuje naelo diobe vlasti i predstavniki sustav. De Gaulle je u svom govoru u Bayeuxu.1946. godine izloio model ustrojstva vlasti koji je kasnije oblikovan u Ustavu iz 1958. godine. Dravni poglavar mora raspolagati svim pravima odluivanja. On mora osigurati redovito obavljanje funkcija svih dravnih vlasti i temeljne dravne interese. Mora biti iznad vlade koja je rezultat odnosa stranaka u parlamentu, mora imati pravo imenovanja predsjednika vlade i ministara i pravo da ih razrijei, mora imati pravo sazivati sjednice vlade, predsjedavati im i donositi uredbe. Vlada ostaje odgovorna parlamentu.

POLUPREDSJEDNIKI SUSTAV U FRANCUSKOJ V. REPUBLICI

Predsjednik Republike se u Francuskoj od 1962. godine bira po sustavu neposrednih veinskih izbora u dva kruga. Nije mu potreban supotpis predsjednika Vlade ili ovlatenog ministra. Raspolae pravom rasputanja nacionalne skuptine, iznoenja na referendum prijedloga zakona koji se odnosi na ustrojstvo javnih vlasti ili kojima se potvruju meunarodni ugovori koji mogu utjecati na funkcioniranje institucija Republike, te poduzimanje mjera u izvanrednim okolnostima odnosno donoenje uredaba iz nude. Predsjednik Republike imenuje predsjednika Vlade koji u Nacionalnoj skuptini mora imati veinu. Predsjednik vlade izabire kandidate za ministre i dravne sekretare, koje uz njegovu suglasnost imenuje predsjednik Republike. Vlada mora predsjedniku Republike podnijeti ostavku ako izgubi povjerenje u Nacionalnoj skuptini. Ni predsjednik Vlade, ni ministri, ni Vlada u nisu politiki odgovorni predsjedniku Republike. Predsjednik Republike supotpisuje odluke Ministarskog vijea, pa su mu predsjednik Vlade i ministri zbiljski politiki odgovorni. Predsjednik Vlade, ministri i dravni tajnici ine kabinet. Ministarsko vijee je najvanije kolektivno tijelo Vlade, koje ini kabinet okupljen na sjednici kojoj je nazoan i kojom predsjeda predsjednik Republike. Da bi predsjednik republike bio samostalan, nadreen vladi i politiki od nje moniji treba imati neposrednim izborom od naroda izvorni legitimitet i biti predstavnik narodnog suvereniteta. Uz to je potrebno trostruko politiko suglasje:

P a g e | 178 1. izmeu vlade i veine u parlamentu, 2. izmeu predsjednika republike i vlade, jer je vlada odgovorna i predsjedniku republike i parlamentu, 3. izmeu predsjednika i veine u parlamentu ili domu parlamenta kojem je vlada odgovorna. Ako predsjednik republike nema podrku stranke ili stranaka koje imaju veinu u parlamentu, tada se polupredsjedniki sustav mora preobraziti u isti parlamentarni sustav. Od 1986. do 1988. i od 1993. i od 1997. pa do danas predsjednici su se samoograniavali (to razdoblje se naziva koabitacijom), a obavljanje izvrne vlasti preputali vladi. 2000. godine je proveden referendum na kojem je prihvaena odluka o smanjenju trajanja predsjednikog mandata sa sedam na pet godina. Donesen je i organski zakon da se izbori za nacionalnu skuptinu odravaju odmah nakon predsjednikih izbora.

*
USTROJSTVO VLASTI RH
1. RAZLOZI SUSTAVA UKIDANJA POLUPREDSJEDNIKOG

RAZLOZI PRIMJENE POLUPREDSJEDNIKOG SUSTAVA 1990.

Polupredsjedniki sustav prihvaen je Ustavom iz 1990. godine kao temeljno obiljeje ustrojstva vlasti RH zbog toga to se smatralo pomiruje dva osnovna zahtjeva uspjenog funkcioniranja ustrojstva vlasti suvremene drave: vrlo visok stupanj politike demokracije odnosno demokratinosti sustava 2. osiguranje djelotvornosti i stabilnosti politikog sustava u cijelosti. To je pokazala njegova primjena u Francuskoj od 1958. pa do danas. Polupredsjedniki oblik ustrojstva dravne vlasti bio prisutan u hrvatskoj tradiciji. Od 1848. godine kad je ban Josip Jelai je imenovao bansko vijee, prvu hrvatsku vladu, Hrvatska je do 1918. godine imala ustrojstvo vlasti koje je imalo svojevrstan polupredsjedniki sustav. Bio je to orleanski parlamentarizam prema uzoru na ustrojstvo vlasti Srpanjske Monarhije u Francuskoj 1830.-1848. godine. Suvremeni parlamentarizam funkcionira kao parlamentarizam poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti pa je izgledao primjereniji nego isti parlamentarizam i isti predsjedniki sustav. Primjena istog parlamentarnog sustava dovela bi ili do potpune koncentracije vlasti i moi unutar vlade (u sluaju dvostranakog ili veinskog parlamentarizma) ili do mijeanja vlasti to bi gotovo znailo nedjelotvornost dravne vlasti (u sluaju zastupljenosti velikog 1.

P a g e | 179 broja relativno podjednako jakih politikih stranaka koje bi morale koalirati u Saboru).

RAZLOZI PROMJENE POLUPREDSJEDNIKOG PARLAMENTARNI SUSTAV 2000.

Od 1991. do kraja 1999. godine dolo je postepeno do sve vee koncentracije odluivanja o svim pitanjima politike vlasti i moi na razini predsjednika Republike. To je onemoguilo ostvarivanje ustavnog naela diobe vlasti, a istodobno je djelovala na tetu demokratinosti hrvatskog politikog sustava i drutva u cjelini. Prezidencijalizacija polupredsjednikog sustava je svoj vrhunac dostignula 1994. i 1995. godine i bila je uvjetovana ratnim prilikama, uz istodobnu tranziciju prethodnog drutvenog i dravnog poretka socijalistikog samoupravljanja u drutvo i dravu slobodnog trinog poduzetnitva utemeljenog na privatnom vlasnitvu. Kroz itavo razdoblje od 1990. do kraja 1999. godine predsjednik Republike je bio istodobno politiki voda stranake veine u Saboru i nositelj izvrne vlasti kojem je politiki bila odgovorna i podreena Vlada. Zbog toga je promijenjen u sustav parlamentarne vlade.

USPOSTAVLJANJE SUSTAVA DIOBE VLASTI 2000. GODINE

Smisao naela diobe vlasti nije organizacijsko i funkcionalno odvajanje triju temeljnih grana vlasti, nego u tome da organizacijski omogui uzajamnu provjeru i ravnoteu izmeu nositelja najviih dravnih funkcija. Pored horizontalne dimenzije, gdje se ureuju odnosi izmeu nositelja zakonodavne, izvrne i sudbene grane vlasti, dioba obuhvaa i vertikalnu dimenziju, odnose izmeu sredinje vlasti i lokalne samouprave utemeljene na ustavnoj razdiobi ovlasti, sukladno naelu ustavno zajamenog prava na lokalnu samoupravu. U sustavu ustrojenom na naelu diobe vlasti nema supremacije ("vrhovnitva") jednog od triju vrhovnih dravnih tijela, ve ona djeluju ravnopravno, svako u okviru svojih ogranienih ovlasti, a sva su podreena Ustavu. U demokratskim dravama ona se u razliitim inaicama primjenjuje u okviru svih modela ustrojstva vlasti: parlamentarnom, polupredsjednikom i predsjednikom. Ustav RH odreuje da naelo diobe vlasti ukljuuje oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. Dioba vlasti, osim horizontalne, obuhvaa i vertikalnu dimenziju, te je sredinja vlast ograniena Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i podrunu samoupravu.

P a g e | 180

OSNOVNA REPUBLIKE

FORMULA

RADNE

SKUPINE

PREDSJEDNIKA

Radna skupina Predsjednika republike odredila je da se svako od tri najvia dravna tijela formira odvojeno i djeluje u okviru svojeg ustavnog djelokruga, ali je za donoenje veine najvanijih odluka potrebna meusobna suradnja. Predsjednik Republike ostaje vrhovni zapovjednik oruanih snaga i nadzire slube sigurnosti, te zastupa RH, ali pri tom trajno surauje s Vladom i Saborom. Ne postoji njegova politika odgovornost pred Hrvatskim saborom. Vladu imenuje parlament i ona je politiki odgovorna iskljuivo parlamentu. Sudjeluje u donoenju odluka Predsjednika Republike, zadrava inicijativu i prednost na nizu podruja formuliranja unutarnje i vanjske politike. U parlamentarnom sustavu vlada, sve dok uiva podrku parlamentarne veine, vodi i usmjerava parlament. Poloaj Sabora je ojaan proirivanjem ovlasti na podruju obrane. Predloeno je ukidanje upanijskog doma s danom isteka mandata u oujku 2001. godine. Jednodomni parlament bi bio u mogunosti ostvarivati jai utjecaj i nadzor prema tijelima izvrne vlasti. Predloeno je da istranim povjerenstvom predsjeda zastupnik izabran veinom glasova svih zastupnika iz reda oporbe. Uloga Sabora je naglaena i sudjelovanjem njegovog predsjednika u donoenju odluka predsjednika Republike i Vlade. Sabor je samo jedan od imbenika unutar sustava dravne vlasti. Za postojanje parlamentarnog sustava bitna je ravnotea izmeu parlamenta i vlade. U sluaju neslaganja, koje se izraava izglasavanjem nepovjerenja vladi u parlamentu, krajnji arbitar je glasako tijelo, sukladno naelu narodnog (pukog) suvereniteta, po kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih dravljana. Sredstvo za to je pravo Predsjednika Republike da, na prijedlog Vlade, raspusti parlament. Koncept Strunih osnova u pogledu ustrojstva vlasti je u potpunosti, s izuzetkom prijedloga o ukidanju upanijskog doma, prihvatila politika radna skupina est stranaka vladajue koalicije, koja je zapoela s radom tek po objavljivanju materijala strune radne skupine Predsjednika Republike.

2. PREDSJEDNIK REPUBLIKE I NJEGOV ODNOS PREMA SABORU I VLADI

USTAVNI POLOAJ PREDSJEDNIKA PREPUBLIKE

P a g e | 181 Ustavnim promjenama iz studenoga 2000. godine naputen je polupredsjedniki sustav. Prihvaen je sustav parlamentarne vlade s relativno snanim ustavnim poloajem i ovlastima predsjednika Republike koje nadilaze poziciju predsjednika u klasinim ili tzv. istim sustavima parlamentarne vlade (SR Njemaka i Italija). Prema Ustavu iz 1990. godine predsjednik RH je bio defniran kao dravni poglavar. Ova definicija je isputena u Ustavu iz 2000. godine zbog negativnih ustavno-politikih konotacija. Nadalje, bilo je propisano da on zastupa RH u zemlji i inozemstvu, brine se za potivanje Ustava, osigurava opstojnost i jedinstvenost RH i redovno djelovanje dravne vlasti. Ustavnim promjenama iz 2000. godine propisano je da se Predsjednik Republike brine za redovito i usklaeno djelovanje te za stabilnost dravne vlasti. Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH. Po ovlastima prelazi okvire ustavno-pravnog poloaja predsjednika republike u klasinom ili istom sustavu parlamentarne vlade. Ova naelna ovlast predsjednika Republike ima ogranienje koje proizlazi iz ustavnih promjena iz 2000. godine prema kojima naelo diobe vlasti ukljuuje oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. 1. FORMIRANJE VLADE odluuje kome e povjeriti mandat za sastav Vlade i to na temelju raspodjele zastupnikih mjesta u saboru i obavljenih konzultacija lanove Vlade predlae osoba kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade i da ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaanja mandata, predsjednik Republike mu moe produiti mandat za najvie jo 30 dana ako ni u tom roku ne uspije sastaviti Vladu ili ako predloena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskog sabora, predsjednik Republike povjerit e mandat za sastav Vlade drugoj osobi vri imenovanje - na temelju odluke Hrvatskog sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rjeenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Sabora, a rjeenje o imenovanju lanova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora (obiljeje skuptinske, a ne parlamentarne vlade) imenuje privremenu nestranaku Vladu i istodobno raspisuje prijevremene izbore za sabor

2. NEPOVJERENJE VLADI I PRAVO RASPUTANJA SABORA rasputanje sabora, samo iznimno mogue:

HRVATSKOG

P a g e | 182 na prijedlog Vlade i supotpis predsjednika Vlade, te savjetovanja sa klubovima zastupnika u saboru, predsjednik Republike moe raspustiti Hrvatski sabor, i to u 2 sluaja: A. ako na zahtjev Vlade da joj se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor izglasa nepovjerenje B. ili u roku od 120 dana od prijedloga ne donese dravni proraun inicijativu daje 1/5 zastupnika odluka o nepovjerenju se donosi veinom svih zastupnika ako je usvojena, odluka obvezuje predsjednika Vlade ili Vladu u cijelini na ostavku ako se u roku od 30 dana od izglasavanja nepovjerenja ne izglasa povjerenje novom mandataru i lanovima, tada e predsjednik republike donijeti odluku o rasputanju Hrvatskog sabora i istovremeno raspisati nove prijevremene izbore za sabor Ustav, ne propisuje postupak odreivanja novog mandatara i formiranja nove parlamentarne veine to je ustavno-pravna praznina

3. SURADNJA PREDSJEDNIKA I VLADE U OBAVLJANJU IZVRNE VLASTI surauju u oblikovanju i voenju vanjske politike - Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odluuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u inozemstvu; odluke o postavljanju i opozivu efova diplomatskih misija RH u inozemstvu predsjednik Republike donosi na prijedlog Vlade i uz miljenje nadlenog odbora Hrvatskog sabora i uz prethodni supotpis predsjednika Vlade RH rad sigurnosnih slubi (imenovanje i razrjeenje imenovanje elnika sigurnosnih slubi, uz prethodno miljenje nadlenog odbora Hrvatskog sabora, supotpisuje predsjednik Republike i predsjednik Vlade RH) Predsjednik Republike moe predlagati Vladi da odri sjednicu i razmotri odreena pitanja i moe biti nazoan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi ove odredbe daju predsjedniku Republike u odnosu na Vladu samo inicijativne ovlasti, ali njihovim koritenjem moe utjecati neposredno na rad Vlade i posredno na ostvarivanje funkcija izvrne vlast *ovakve ovlasti predsjednika Republike nisu uobiajene za isti parlamanetarni sustav (kod nas je to zbog Tumanovog naslijea) 4. SAMOSTALNE OVLASTI PREDSJEDNIKA (u podruju izvrne vlasti) odgovoran za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH vrhovni zapovjednik oruanih snaga imenuje i razrjeuje vojne zapovjednike (samostalno, odnosno bez supotpisa)

P a g e | 183 na temelju odluke hrvatskog Sabora predjednik Republike objavljuje rat i zakljuuje mir donosi uredbe sa zakonskom snagom (u uvjetima odreenim Ustavom) Predsjednik Republike koritenjem ovih svojih ustavnih prava sigurno moe djelovati na javno miljenje i poticati rjeavanje pitanja koja inae nisu u njegovoj nadlenosti kao to su gospodarska i socijalna pitanja

ZAKLJUAK Ovakav poloaj predsjednika Republike nije u potpunosti tipian za sustav iste parlamentarne vlade jer ne samo da mu za svaki akt nije potreban supotpis Vlade (to je znak iste parlamentarne vlade), nego ima i niz samostalnih ovlasti u djelokrugu izvrne vlasti.

3. VLADA I DRAVNA UPRAVA

NADLENOST VLADE RH
Obavlja izvrnu vlast u potpunosti (izuzev djelokruga predsjednika Republike). Ustav ne precizira djelokrug (to ini Zakon o Vladi RH), ve samo navodi najvanije: donosi uredbe predlae zakone i dravni proraun provodi zakone i druge propise hrvatskog sabora Vladu ine: predsjednik, potpredsjednik/ci, ministri. Ustav poblie ne odreuje niti ustrojstvo ni nain rada i odluivanja Vlade. Ta pitanja je uredio Zakon o Vladi RH i Poslovnik Vlade RH.

USTROJSTVO VLADE I NJEZINIH SLUBI

U Vladi se ustrojavaju sredinji dravni uredi za pojedina podruja. Uredom upravlja predstojnik u rangu dravnog tajnika, kojeg imenuje Vlada. Uredi: 1) Ured predsjednika Vlade obavlja strune i administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade po njegovom nalogu. Ovaj priprema informacije i dokumente, te pomae predsjedniku Vlade u obavljanju njegovih brojnih dunosti 2) Sredinji dravni ured za upravu obavlja upravne i strune poslove koji se odnose na sustav i ustrojstvo dravne uprave i lokalne samouprave, politiki i izborni sustav

P a g e | 184 3) Sredinji dravni ured za e-Hrvatsku koordinira poslove iz djelokruga tijela dravne uprave i povezivanje s privatnim sektorom u provedbi projekta e-Hrvatska 4) Sredinji dravni ured za upravljanje dravnom imovinom obavlja upravne i strune poslove koji se odnose na upravljanje nekretninama i pokretninama, te udjelima u trgovakim drutvima u vlasnitvu RH, predlae imenovanje lanova nadzornih odbora, te vodi evidenciju o dravnoj imovini koja nije posebnim zakonom povjerena na upravljanje drugom tijelu dravne uprave 5) Sredinji dravni ured za razvojnu strategiju - obavlja upravne i strune poslove koji se odnose na utvrivanje prijedloga i provedbu strategije razvitka RH, te koordinaciju s tijelima sredinje dravne uprave vezano uz ostvarenje ciljeva strategije Pored sredinjih dravih ureda, pri Vladi djeluju i: 1) Ured za zakonodavstvo daje miljenje o usklaenosti prijedloga zakona, konanih prijedloga zakona i drugih akata iz djelokruga Vlade s Ustavom RH i pravnim poretkom RH, priprema i izrauje prijedloge akata koje donosi Vlada i Hrvatski sabor, ukoliko ga za to zadui Vlada, daje struna miljenja sredinjim tijelima dravne uprave u vezi s primjenom zakona i drugih propisa, brine o pravodobnoj objavi zakona i drugih propisa u "Narodnim novinama", te obavlja i druge poslove koje mu povjeri Vlada 2) Ured za odnose s javnou javnou izvjeuje javnost o radu Vlade, predsjednika i potpredsjednika Vlade, vodi dokumentaciju koja se odnosi na priopenja za javnost, obavlja poslove koji se odnose na provedbu zakona i drugih propisa u vezi s novinsko-nakladnikim poduzeima, uvozom inozemnih javnih glasila, izvozom domaih glasila, poslove akreditacije novinara i druge poslove s time u vezi, te obavlja i druge poslove koje mu povjeri Vlada 3) Ured za nacionalne manjine obavlja strune i druge poslove u vezi s ostvarivanjem utvrene politike ostvarivanja ravnopravnosti nacionalnih manjina koje ive na podruju RH i njihovih prava utvrenih Ustavom i zakonom, predlae mjere za ostvarivanje tih prava, priprema prijedloge za osiguranje sredstava za ostvarivanje ustavnih prava pripadnika nacionalnih manjina, daje prijedloge i miljenja za financiranje odreenih potreba pripadnika nacionalnih manjina i njihovih udruga, te obavlja i druge poslove koje mu povjeri Vlada

SREDINJA DRAVNA UPRAVA

Ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravne uprave ureuje Zakon o sustavu dravne uprave. Poslovi dravne uprave su: 1) neposredna provedba zakona 2) donoenje propisa za njihovu provedbu 3) obavljanje upravnog nadzora te drugi upravni i struni poslovi

P a g e | 185

Poslove dravne uprave obavljaju (a pod nadzorom Vlade): tijela dravne uprave zakon moe ovlastiti i tijela jedinica lokalne i podrune samouprave ili druge pravne osobe Vlada usklauje i nadzire obavljanje poslova dravne uprave. Drava odgovara za tetu koja graaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela dravne uprave, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima dravne uprave, naknauje RH. Protiv pojedinanih akata i radnji i mjera tijela dravne uprave, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima dravne uprave, donesenih u prvom stupnju, moe se podnijeti alba a u sluaju da alba nije doputena zatraiti sudska zatita.

TIJELA DRAVNE UPRAVE

Tijela A. B. C. dravne uprave su: ministarstva - kao sredinja tijela dravne uprave dravne upravne organizacije - takoer, kao sredinja tijela dravne uprave uredi dravne uprave - kao prvostupanjski uredi dravne uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave

2003. Vlada Ive Sanadera provodi reorganizaciju ministarstva Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i dravnih upravnih organizacija: 13 ministarstava: 1. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, 2. Ministarstvo financija, 3. Ministarstvo obrane, 4. Ministarstvo unutarnjih poslova, 5. Ministarstvo pravosua, 6. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, 7. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, 8. Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva, 9. Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva, 10. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, 11. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 12. Ministarstvo kulture, 13. Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti 5 dravnih upravnih organizacija: 1. Dravna geodetska oprava,

P a g e | 186 2. 3. 4. 5. Dravni Dravni Dravni Dravni hidrometeoroloki zavod, zavod za intelektualno vlasnitvo, normizaciju i mjeriteljstvo, zavod za statistiku, inspektorat

Za obavljanje poslova i nadlenosti sredinjih dravnh tijela, mogu se u upaniji, gradu ili opini osnovati podrune jedinice, a za obavljanje poslova dravne uprave iz nadlenosti jedinica podrune (regionalne) samouprave mogu se u gradu, odnosno opini osnovati ispostave. Zaposlenici u sredinjoj upravi Ministri, njihovi zamjenici i pomonici, ravnatelji dravnih upravnih organizacija, te njihovi zamjenici i pomonici dunosnici su RH. Poslove dravne uprave u tijelima dravne uprave obavljaju dravni slubenici, koji se primaju u dravnu slubu na temelju javnog natjeaja, ako zakonom nije to drugo odreeno. Pomono-tehnike poslove u tijelima dravne uprave obavljaju namjetenici.

4. SUDBENA VLAST
NEOVISNOST PRAVOSUA
Neovisnost pravosua je demokratsko naelo utemeljeno na zahtjevu za vladavinom prava. Obuhvaa niz pitanja objektivnosti, nepristranosti, potenog i visoko strunog sudbenog postupanja, uz jamstva potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba koje pred pravosuem ostvaruju svoja prava ili se brane od optubi za kaznena djela. Ono je usmjereno na zatitu nositelja pravosudnih dunosti, te ostvarivanje zatite ustavnost i zakonitosti i time osiguravanja jedinstva cjelokupnog pravnog sustava. Sukladno lanku 6. Europske konvencije o pravima ovjeka svatko ima pravo na poteno i javno suenje, unutar razboritog roka pred neovisnim i nepristranim suditem ustanovljenim zakonom. Mnogo je uzroka koji mogu ugroziti neovisnost osobe to u svojoj funkciji suca odluuje o pravima i interesima drugih ljudi. No, najveu opasnost ini ovisnost o odlukama izvrne i zakonodavne vlasti, glede postavljenja, napredovanja, opstanka u slubi i nadzora, koja prijei da se pri odluivanju moe voditi iim drugim nego slovom i duhom zakona. Odreeni je stupanj i oblik nadzora nad pravosuem nuno potreban, jer smisao funkcije suca ugroava jednako njegova mogua nestrunost, neznanje, nepotivanje discipline ili podmitljivost. I sam sudac moe poiniti neko kazneno djelo i ne moe biti izuzet od kaznene odgovornosti u takvom sluaju.

P a g e | 187 Upravo zato, npr. Nacrt naela iz Sirakuze (1981.), odreuje neovisnost pravosua kao: 1. svaki je sudac slobodan odluiti predmet sukladno svojoj ocjeni injeninog stanja i svojem razumijevanju prava, bez bilo kakvog neprimjerenog utjecaja, sugestija ili pritisaka, izravnih ili neizravnih, s bilo koje strane 2. sudbena vlast je neovisna od izvrne i zakonodavne, i obuhvaa djelokrug, izravno ili putem nadzora, nad svim pitanjima sudbene prirode To je samo minimalni sadraj naela neovisnosti pravosua. On je detaljnije razraen u dokumentu pod naslovom Temeljna naela neovisnosti pravosua, kojeg je donio VII kongres OUN o spreavanju kriminala i postupanju s poiniteljima, a usvojila Opa skuptina OUN u studenom 1985. godine. Ovaj dokument obvezuje drave lanice da usvoje naela neovisnosti sudbene vlasti i poduzmu sve mjere potrebne da bi ono postalo zbiljom. Tih se 20 naela odnose na aspekte neovisnosti pravosua: 1. neovisnost 2. kvalifikacije i imenovanje 3. uvjete i trajanje dunosti 4. profesionalnu tajnu i imunitet 5. stegu, suspenziju i razrjeenje

POLOAJ SUDBENE VLASTI PO USTAVU RH

A) NAELNE ODREDBE U RH dravna vlast je ustrojena na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona te meunarodnih ugovora koji su postali dio unutarnjega pravnog poretka RH i po pravnoj su snazi iznad zakona. Primjenjuju i druge propise. Vrhovni sud RH, kao najvii sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graana. Predsjednika Vrhovnog suda RH bira i razrjeuje Hrvatski sabor, na prijedlog predsjednika Republike, uz prethodno miljenje Ope sjednice Vrhovnog suda i nadlenog Odbora za pravosue Hrvatskog sabora. Predsjednik Vrhovnog suda bira se na etiri godine. Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima ureuju se zakonom (npr. Zakon o sudovima i drugi). Sudske su rasprave javne i presude se izriu javno, u ime RH. Javnost se izuzetno moe iskljuiti iz cijele rasprave ili njezinog djela zbog interesa morala, javnog reda ili dravne sigurnosti, ako se sudi maloljetnicima ili radi zatite privatnog

P a g e | 188 ivota stranaka ili u branim sporovima i postupcima u svezi sa skrbnitvom i posvojenjem, radi uvanja vojne, slubene ili poslovne tajne i zatite sigurnosti i obrane RH, ali samo u opsegu koji je po miljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti tetna za interese pravde. U suenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom B) STABILNOST POLOAJA; IMENOVANJE I RAZRJEENJE SUDACA Sudaka dunost je stalna. Izuzetno, prilikom prvog imenovanja sudac se imenuje na rok od pet godina, a tek nakon ponovnog imenovanja dunost obavlja stalno ili do 70 godine ivota, kada po sili zakona odlazi u mirovinu. Suce imenuje Dravno sudbeno vijee, u skladu s Ustavom i zakonom. Odluuje o razrjeenju i o stegovnoj odgovornosti sudaca. U postupku imenovanja i razrjeenja sudaca duno je pribaviti miljenje nadlenog odbora Hrvatskoga sabora. Sudac ne moe obavljati slubu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudakom dunou. Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom. Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraeno miljenje ili glasovanje pri donoenju sudbene odluke, osim ako se radi o krenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo. Sudac ne moe u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela uinjenog u obavljanju sudake dunosti biti pritvoren bez odobrenja Dravnoga sudbenog vijea. Sudac moe biti razrijeen iz Ustavom odreenih razloga: 1. ako to sam zatrai, 2. ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dunost, 3. ako bude osuen za kazneno djelo koje ga ini nedostojnim obavljanja sudake dunosti, 4. ako u skladu sa zakonom, zbog poinjenoga tekog stegovnog djela, tako odlui Dravno sudbeno vijee, 5. kad navri sedamdeset godina. Protiv odluke o razrjeenju sudake dunosti ili odluke o stegovnoj odgovornosti, sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu RH albu, koji je duan donijeti odluku u roku od 30 dana od primitka albe. alba iskljuuje pravo na podnoenje ustavne tube. Sudac ne moe biti premjeten protivno njegovoj volji osim u sluaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom. C) DRAVNO SUDBENO VIJEE Dravno sudbeno vijee je posebno tijelo sudbene vlasti u ijem je djelokrugu imenovanje, razrjeenje te odluivanje o disciplinskoj odgovornosti sudaca i dravnih odvjetnika.

P a g e | 189 Ima jedanaest lanova koje iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti bira Hrvatski sabor na nain i u postupku odreenim zakonom. Veina lanova mora biti iz reda sudaca. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za lanove Dravnoga sudbenog vijea. lanovi Dravnoga sudbenog vijea biraju se na vrijeme od etiri godine, s time da lanom Dravnoga sudbenog vijea nitko ne moe biti vie od dva puta uzastopce. Predsjednika Dravnoga sudbenog vijea bira tajnim glasovanjem veina lanova Dravnoga sudbenog vijea na vrijeme od dvije godine. Djelokrug i nain rada Dravnoga sudbenog vijea ureuje se zakonom. Na snazi je Zakon o dravnom sudbenom vijeu iz 1993. godine s izmjenama i dopunama. Postupak je ureen Poslovnikom Dravnog sudbenog vijea. D) TEMELJI SUSTAVA USTROJSTVA SUDOVA Ustrojstvo i postupanje ureuje se zakonom, najvaniji: Zakon o sudovima, ali i drugi, npr. Zakon o sudovima za mlade ili Zakon o podrujima i sjeditima sudova U RH sudbenu vlast obavljaju; 1. opinski sudovi sudovi prvog stupnja u okviru zakonske nadlenosti 2. upanijski sudovi sudovi prvog stupnja, odnosno prizivni za odluke opinskih sudova 3. trgovaki sudovi i Visoki trgovaki sud RH specijalizirani sudovi na podruju trgovakog i gospodarskog prava 4. Upravni sud RH odluuje o upravnim sporovima o zakonitosti konanih upravnih akata 5. prekrajni sudovi i Visoki prekrajni sud 6. Vrhovni sud RH najvii sud, djelokrug: a. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost b. razmatra pitanja sudske prakse c. odluuje o izvanrednim pravnim lijekovima d. o albama protiv odluka upanijskih sudova i vojnih sudova e. o albama protiv Visokog trgovakog suda i Upravnog suda, te drugih sudova ako je odreeno zakonom f. rjeava sukobe nadlenosti izmeu sudova g. obavlja druge poslove odreene zakonom

E) DRAVNO ODVJETNITVO I ODVJETNITVO Izvor: Zakon o dravnom odvjetnitvu Dravno odvjetnitvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlateno i duno: 1. postupati protiv poinitelja KD i drugih kanjivih djela 2. poduzimati pravne radnje radi zatite imovine RH

P a g e | 190 3. podnositi pravna sredstva za zatitu Ustava i zakona Glavnog dravnog odvjetnika imenuje (na 4 godine) Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade i uz miljenje nadlenog odbora Hrvatskog sabora. Zamjenike dravnih odvjetnika bira, razrjeuje,o stegovnoj odgovornosti odluuje Dravnoodvjetniko vijee. Bira ih isprva na 5 godina, a nakon reizbora stalno. Dravnoodvjetniko vijee bira Hrvatski sabor. Veina iz reda zamjenika dravnih odvjetnika (ne smije biti elnik dravnog odvjetnitva biran). Odvjetnitvo je prema Ustavu RH samostalna i neovisna sluba koja osigurava svakome pravnu pomo, u skladu sa zakonom. Odvjetnitvo ureduje Zakon o odvjetnitvu, odvjetnici smiju pruati sve oblike pravne pomoi, to jest davati pravne savjete, sastavljati isprave (ugovore, oporuke, izjave), sastavljati tube, albe, prijedloge, zahtjeve, molbe i druge podneske, te zastupati stranke. Pruanjem pravne pomoi smiju se baviti samo odvjetnici.

5. MJESNA, LOKALNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

ODNOS SREDINJIH I LOKALNIH VLASTI

PODRUNA

U svakoj dravi postoji zbog veliine dravnog teritorija podruna podjela na ue teritorijalne jedinice ustrojstva dravne vlasti. Odnos takvih jedinica prema sredinjim dravnim tijelima ureduje se ustavom i zakonom. Tri su mogua tipa takvih odnosa: 1. dekoncentracija tip odnosa u kojem je na lokalna tijela prenesen odreeni skup ovlasti, to se obavljaju sukladno uputama i pod punim nadzorom sredinje vlasti 2. decentralizacija oblik odnosa sredinjih i mjesnih dravnih tijela gdje je zakonom na lokalna tijela prenesen odreeni opseg poslova u kojima su oni vezani obvezom pridravanja propisa i pravom nadzora nad tim pridravanjem koje pripada sredinjim dravnim tijelima; nadzor je ogranien na nadzor zakonitosti postupanja lokalnih tijela, a ne i svrhovitosti njihovih odluka, u sklopu na njih prenesenog djelokruga. Stupanj decentralizacije moe biti vei ili manji 3. lokalna samouprava ustavom zajameno pravo stanovnika neke pojedine lokalne zajednice da se, sukladno naelu supsidijarnosti sami organiziraju i odluuju o svim onim poslovima za koje nije nuno prenijeti ih na vie razine politikog odluivanja; lokalna samouprava smatra se temeljem demokratskog politikog sustava U klasinoj teoriji smatralo se da lokalna samouprava moe biti ustrojena u jednom ili u dva stupnja, pri emu je iri stupanj podruna ili regionalna samouprava

P a g e | 191 Lokalna samouprava predstavlja. Prilikom izmjena Ustava RH iz 2000. godine prihvaena je koncepcija koja razlikuje mjesnu, lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu.

TEMELJNA OBILJEJA LOKALNE SAMOUPRAVE

Teorija lokalne samouprave naglaava da se radi o odnosu necentralizacije, jer ustavom zajameno pravo na lokalnu samoupravu znai da bi i zakonodavac koji bi ga prekrio preao granice svojih ustavnih ovlasti. To pravo se istodobno smatra jednim od temeljnih naela demokratskog ustrojstva politike zajednice. Europska povelja o lokalnoj samoupravi iz 1985. (i RH potpisnica), odreuje; 1. pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogunost lokalnih jedinica da, u okvirima odreenim zakonom, ureuju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog puanstva, bitnim dijelom javnih poslova, 2. ovo se pravo provodi preko vijea ili skuptina sastavljenih od lanova izabranih na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na temelju opeg i jednakog birakog prava. Ova tijela mogu imati izvrna tijela koja su im odgovorna. Dakle, lokalna samouprava ukljuuje pravo lokalnog izbora lokalnih predstavnikih i izvrnih tijela, to ne iskljuuje oblike neposrednog odluivanja graana. Spor o pravima i dunostima izmeu sredinjih i mjesnih dravnih tijela javlja se kao spor o ustavnosti, uz mogunost ustavnosudske zatite, zbog povrede ustavom zajamenih sloboda i prava. No, ustavni sudovi paze i na to da lokalne samoupravne jedinice ne prijeu granice koje im odreuju ustav i zakoni i time ugroze jedinstvo pravnog poretka. Dok se jedinice lokalne samouprave imaju pravo, na temelju zakona, samoorganizirati svojim temeljnim aktima statutima, jedinice lokalne uprave vezane su zakonom, te djeluju pod sredinjim nadzorom vlade, kao i sva druga tijela dravne uprave. No, vlada redovito nadzire i zakonitost postupanja jedinica lokalne samouprave i njihovih dunosnika.

OSNOVE TEORIJE LOKALNE SAMOUPRAVE

Jo je Aristotel raspravljao o problemu veliine politikih zajednica i istaknuo kako male zajednice, u kojima se ljudi poznaju i usko su vezani zajednitvom interesa, predstavljaju suprotnost sredinjoj vlasti.

P a g e | 192 Klasini pisci, Montesquieu i Tocqueville, smatrali su lokalnu samoupravu vanom sa stajalita mogunosti ostvarenja demokratinog politikog sustava, odnosno ustavne vladavine. Tocqueville je u svojoj "Demokraciji u Americi" jakom i demokratinom lokalnom samoupravom tumaio bit amerikog demokratskog sustava, te napisao da u lokalnim ustanovama lei snaga slobodnih naroda. Lokalne jedinice predstavljaju protuteu centraliziranoj vlasti. One se mogu suprotstaviti sredinjoj vlasti i stati u zatitu svojih prava i prava graana. Ustav RH odreuje da je u RH dravna vlast ustrojena na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu, a ograniena je Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu. Naelo diobe vlasti ukljuuje oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. Ali uvijek ostaje problem gospodarske snage i financijskih sredstava, jer male zajednice esto ne mogu osigurati sredstva za svoje potrebe i razvitak, te ostaju ovisne o razliitim oblicima financiranja i pomoi iz sredita. Zbog toga se prednosti lokalnih jedinica mogu ostvariti samo kombinacijom djelovanja lokalnih tijela i sredinjih dravnih tijela.

USTAVNA JAMSTVA LOKALNE I PODRUNE SAMOUPRAVE

Ustavne odredbe daju temelj za izgradnju sustava lokalne i podrune (regionalne) samouprave, dok cjelinu koncepcije ureuje Zakon o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi i drugi zakoni kojima su ureena podruja jedinica lokalne uprave i samouprave, lokalni izbori i fnanciranje tih jedinica. Europska konvencija o lokalnoj samoupravi ratificirana je odlukom Hrvatskog sabora u listopadu 1997. godine i ukljuena u hrvatski pravni poredak.

P a g e | 193

JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE

Pravo na lokalnu samoupravu graani ostvaruju se na dva naina: 1. preko lokalnih, odn. podrunih (regionalnih) predstavnikih tijela 2. neposrednim sudjelovanjem graana putem referenduma i drugih oblika neposrednog odluivanja

A) Jedinice lokalne samouprave su: opine i gradovi B) Jedinice podrune (regionalne) samouprave su upanije C) veim gradovima se moe dati poloaj upanije (Zagreb) D) u naselju ili dijelu naselja mogu se osnivati oblici mjesne samouprave

POSLOVI LOKALNE I PODRUNE SAMOUPRAVE

1. Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe graana, a osobito ureenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanistiko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zatitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zatitu potroaa, zatitu i unapreenje prirodnog okolia, protupoarnu i civilnu zatitu. 2. Jedinice podrune (regionalne) samouprave obavljaju poslove od podrunog (regionalnog) znaenja, a osobito kolstvo, zdravstvo, prostorno i urbanistiko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova. Poslovi lokalnog i podrunog (regionalnog) djelokruga ureuju se zakonom. Prilikom odreivanja djelokruga jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave mora se voditi rauna o irini i prirodi poslova i o zahtjevima uinkovitosti i ekonominosti. Jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogunostima. U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave samostalna su i podlijeu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlatenih dravnih tijela. Jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolau u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga. Prihodi jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predvienim Ustavom i zakonom. Drava je duna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

P a g e | 194

UPRAVLJANJE U LOKALNIM I PODRUNIM JEDINICAMA

Teritorijalnom podjelom na jedinice lokalne i podrune samouprave u dravi se stvara velik broj manjih "ustavnih" (statutarnih) i na njima utemeljenih politikih sustava. U pogledu ustrojstva samoupravnih lokalnih i podrunih vlasti u RH se primjenjuje lokalna inaica "parlamentarnog sustava" sa kolegijalnom izvrnom vlasti, poglavarstvom, te naglaenim ovlastima naelnika lokalne odnosno podrune samoupravne jedinice (opinski naelnik, gradonaelnik, upan). Naime, iako izabran od lokalnog predstavnikog tijela i odgovoran pred tim tijelom, koje mu moe izglasati nepovjerenje, taj dunosnik nadzire zakonitost opih akata (propisa) koje donosi predstavniko tijelo i ima pravo obustaviti od primjene takav akt, ako smatra da je njime povrijeen zakon ili drugi propis, te zahtijevati da predstavniko tijelo otkloni uoene nedostatke. Ako ono to ne uini u roku od 15 dana, naelnik obavjetava elnika sredinjeg tijela dravne uprave nadlenog za nadzor zakonitosti rada tijela lokalne i podrune samouprave.

*
XII. SLOENE DRAVE I DRAVNE ZAJEDNICE
PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA - KLASINI AMERIKI MODEL I NJEGOV UTJECAJ U SVIJETU
Temeljne ustavne karakteristike federativne drave prema tom modelu jesu: 1. dvodomno zakonodavno tijelo savezne drave, u kojem: a. jedan dom predstavlja drave lanice federacije b. a drugi graane pojedinih drava 2. dvostrukost temeljnih ustavnih funkcija (zakonodavstva, izvrne vlasti i pravosua), koje postoje na razini federacije i na razini drava lanica 3. razdioba nadlenosti izmeu savezne drave i drava lanica: a. uz naelo nadlenosti drava lanica to nije izrijekom prenijeto u iskljuivu nadlenost federacije, ostaje dravama lanicama tzv. rezidualne ovlasti b. postoji i paralelna nadlenost u odreenim funkcijama nadlenost se dijeli izmeu federacije i drava 4. savezna tijela se formiraju i djeluju uz sudjelovanje drava lanica Teorijski temelj takvog ustavnog modela jest teorija o podijeljenom suverenitetu, po kojoj suverenitet u cijelosti ne pripada niti saveznoj dravi niti dravama lanicama.

P a g e | 195 Razvitak centraliziranog federalizma, zahvaljujui nepostojanju dravnih tradicija u amerikim dravama. (Zakljuujemo da se federalizam pokazao uspjenim uglavnom u nacionalno homogenim dravama, dok je drugdje dovodio do sukoba.)

PRAVNO RAZLIKOVANJE FEDERACIJE I KONFEDERACIJE

U pravnoj teoriji razlikobvanje se temelji na tri kriterija: 1) pravni temelj zajednice (pravni akt kojim je utemeljena dravna zajednica) Kod konfederacije je to ugovor meunarodnog prava. Kod federacije, pak, ustav federacije. Upravo je stoga, konfederacija savez drava koje zadravaju suverenitet, dok je federacija jedinstvena savezna drava. meunarodni ugovor (kao pravni temelj konfederacije) moe se mijenjati samo pristankom svih lanica, ali svaka drava ima pravo istupiti iz konfederacije. Dok, kod federacije federativni ustavi se mijenjaju odlukom tijela federacije ipak, najvanije je da su konstitutivni dijelovi konfederacije iskljuivo drave lanice, dok su to u federaciji i drave i graani federativni ustavi se mijenjaju odlukom tijela federacije, ali se esto zahtijeva odobrenje (ratifikacija) odreenog broja lanica federacije, a u pojedinim pitanjima i suglasnost svih lanica odluivanje na temelju suglasnosti drava lanica znaajka je konfederacije, ali se nalazi i u federacijama Pravo na otcijepljenje drava lanica znaajka je konfederacija, ali ga jame i ustavi nekih federacija (Ustavi Sovjetskog Saveza iz 1977. i SFRJ iz 1974. godine) 2) pravni odnos tijela zajednice prema graanima konfederacija nema izvrna tijela, a odluke konfederativnih tijela ne obvezuju graane sve dok se ne unesu u zakonodavstvo drava lanica; dakle, graani se nalaze u pravnom odnosu samo s tijelima svoje drave kod federacije, je drugaije sastavni dijelovi federacije su i drave lanice i graani; tijela federacije pravno reguliraju odnose te mogu neposredno izvravati zakone i druge odluke (takve odnosi nalaze se u nekim konfederacijama, a posebice u gospodarskim zajednicama sui generis, kao to je Europska ekonomska zajednica u kojoj tijela Zajednice izravno provode propise zajednice te mogu poduzimati sankcije prema pravnim i fizikim osobama) 3) status udruenih drava u meunarodnom pravu konfederacija nije subjekt meunarodnog prava, te u meunarodnim odnosima samostalno istupaju drave lanice federacija je, pak, subjekt meunarodnog prava i istupa kao cjelina dakako, da drave lanice mogu na konfederaciju prenijeti razliite ovlasti, pa tako i meunarodno zastupanje, a jednako i federacije mogu

P a g e | 196 priznati pojedinim lanicama pravo na sudjelovanje u meunarodnim odnosima (npr. SSSR glede Ukrajine)

Upravo ta brojnost iznimaka od pravila oteava razlikovanje. Takoer, postoji razlika u ustavnim strukturama i zbilji, pa i to oteava.

P a g e | 197

DRUGI OBLICI SLOENIH DRAVA I DRAVNIH ZAJEDNICA

A) UNIJE Razlikujemo: 1) personalna unija zajednica dviju ili vie drava koje imaju zajednikog monarha. Izvan toga, one su meusobno odvojene i djeluju samostalno u meunarodnim odnosima, te ureuju svoje unutarnje odnose. Temelj personalne unije su ustavi drava povezanih u uniju, prema kojima ista osoba postaje vladarom razliitih drava. Primjer: Engleska i Hanover (1714.-1838.), Nizozemska i Luxemburg (1815.-1890.). 2) realna unija vri oblik povezivanja drava, utemeljen na ugovoru. Djeluje kao jedinstven subjekt u meunarodnim odnosima. esto se svodi na zajednikog monarha i vojsku. Neke zajednike funkcije mogu biti ugovorom prenesene na uniju (zajednika vojska, zajedniki monarh). npr. Austro Ugarska. Zakonodavna unija poseban oblik dravne zajednice u kojem dominiraju brojne zajednike institucije. npr. Ujedinjeno Kraljevstvo Engleska, kotska, Wales, Ulster, Kanalski otoci. Decentralizirana unitarna drava sloena dravna zajednica, u kojoj sastavni dijelovi imaju zajednike, a ne posebne institucije; pokrajine imaju visok stupanj autonomije, ali ne odstupaju od unitarnog dravnog ustrojstva, npr. Nizozemska i Belgija do 1983. 3) asimetrine zajednice drava obino su to zajednice izmeu neke manje i vee drave, koje manjoj pruaju zatitu. Razlikujemo: pridruene drave ugovorom o ulasku u zajednicu utvreno da jedna ili duga strana ima pravo raskinuti odnos, npr. Lichtenstein i Switzerland asimetrini savezi gdje jedna strana uiva poseban status autonomije koji ukljuuje zakonodavnu, sudbenu i izvrnu vlast, a svaka izmjena u odnosu mora se temeljiti na suglasnosti. npr. Puerto Rico i USA

POSEBAN OBLIK SLOENE DRAVE; BOSNA I HERCEGOVINA

A) NASTANAK USTAVA Ustav Federacije BiH iz 1994., nastao na temelju Washingtonskih sporazuma. Pokuaj da se primjenom federativnih naela rijee sukobi. Daytonski mirovni sporazum iz 1995. (potpisan u Parizu) sadri i tekst ustava BiH.

P a g e | 198 Najvanije je; ustav potvrdio naelo jedinstvenosti drave BiH konstitutivnost tri naroda na cijelom podruju te unitarne drave ukinuo pokuaje proglaenje samostalnosti nekih entiteta, pogotovo Republike Srpske B) DRAVNO UREENJE Vjerojatno najsloeniji oblik primjene federalnog naela do danas poznat u svijetu.(!!!) Drava BiH se sastoji od dva entiteta; Federacije BiH i RS Tri su konstitutivna naroda; Hrvati, Bonjaci, Srbi Entiteti nisu odreeni kao drave, ali; imaju pravo sklapati meunarodne ugovore raspolau vlastitim oruanim snagama imaju svoje ustave C) USTROJSTVO VLASTI Vrhovna tijela su; 1. Predsjednitvo 2. Parlamentarna skuptina 3. Vijee ministara 4. Ustavni sud Predsjednitvo trolani sastav (1+1+1), s rotacijom na mjestu predsjedatelja. Odluuju konsenzusom, tek iznimno veinom. Najvanije tijelo, ono nadzire skuptinu, te je glavni predlagatelj i oblikovatelj zakonodavstva. Parlamentarna skuptina dvodomna Dom naroda i Zastupniki dom. Djelatnost; zakonodavstvo, dravni proraun, ratifikacija me. ugovora i dr.ovlasti. Sastav Dom naroda i Zastupniki dom Odluke oba doma suglasna. Unurar doma odluuje veina (postupak vrlo sloen). Ustavni sud ovlasti u sporovima izmeu entiteta. Krajnji arbitar. Bira ga Zastupniki dom 6 lanova (2+2+2), 3 lana imenuje ESLJP (ne smiju biti dravljani BiH, ili susjednih zemalja). D) PRAVNA PRIRODA DRAVE BiH Ustav BiH predstavlja poseban oblik ureenja drave bez presedana u ustavnopravnoj povijesti. Istodobno je semantiki ustav, a zbiljski BiH funkcionira kao protektorat pod zatitom i vrhovnim nadzorom meunarodne zajednice, iji visoki predstavnik od 1998. godine sam donosi odluke koje ustavna tijela ne mogu donijeti, osiguranom nazonou jakih meunarodnih vojnih snaga za stabilizaciju (SFOR). Smatra se da je to dokument prijelaznog stanja, nastao temeljem mirovnog ugovora.

P a g e | 199 Ustav odreuje da izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove, uz povrat izgubljene imovine ili naknadu ako povrat nije mogu. Sloboda kretanja postoji po cijeloj BiH. BiH i oba entiteta osigurat e najvii stupanj meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda to bi mogli biti kriteriji za prosudbu nastupanja normalnog stanja i prestanak potrebe za meunarodnim protektoratom.

P a g e | 200

FEDERALISTIKA TEORIJA
Klasina amerika ustavnopravna i politika teorija federalizma bila je podijeljena oko pitanja kome u federativnoj dravi pripada suverenitet: saveznoj dravi ili federalnim jedinicama. U tom okviru razvijene su teorije: a) centraliziranog federalizma s prevagom na strani savezne drave b) decentraliziranog federaliztma s prevagom na strani drava lanica c) teorije o pravu secesije i tzv. nulifikacije na strani federativnih jedinica d) dualni ili dvojni federalizam koji se zasniva na ideji o dijeljenju suverenosti izmeu savezne drave i federalnih jedinica Federalistika teorija je naglaavala znaenje federativnog naela kao organizacijskog pravila koje omoguava sporazumno i mirno udruivanje politikih zajednica u ire zajednice u kojima mogu ostvariti odreene zajednike interese, ali i ouvati svoju samostojnost i cjelovitost, te zajedniki odluivati o svojim interesima na ravnopravnim osnovama. Izrazi federalizam, federacija i konfederacija imaju korijene u latinskoj rijei foedus, koja znai savez, a neki je autori povezuju s rijei fides, vjera, povjerenje. Puno znaenje pojma, prema Elazaru, oznaava hebrejska rije za savez, brit, koja je sinonim za shalom, mir, dakle mirni savez zasnovan ugovorom ili zavjetom. Ispravna primjena federalnog naela podrazumijeva udruivanje zasnovano na: 1. ravnopravnosti sudionika, 2. potivanju temeljnog sporazuma o stvaranju zajednice, 3. uzajamnom priznavanju integriteta svakog lana zajednice, 4. potivanju razliitosti, 5. mirnom i sporazumnom rjeavanju sukoba interesa, 6. uvaavanju zajednikih i posebnih interesa udruenih entiteta, 7. dobrovoljnosti sudjelovanja u savezu, i 8. pravu na mimo istupanje iz saveza.

Federalistika teorija polazi od stajalita o mogunosti razboritog ureenja odnosa unutar svake politike zajednice i izmeu razliitih politikih zajednica. To je u zbirci Federalist izrazio Alexandar Hamilton. Ameriki pisac Vincent Ostrom pokazuje da je znaenje i pravi smisao "Federalista" u nastojanju da se pronae i uspostavi poredak ustavne vladavine koji bi omoguio slobodu i demokraciju, u politikom sustavu kojeg taj autor naziva samoupravom (" self-government").

EUROPSKA UNIJA; NOVI OBLIK DRNE ZAJEDNICE

osnutak Europska zajednica za ugljen i elik, Parikim ugovorom 1951. Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1994.) drave lanive osnovale Europsku uniju Bijela knjiga Europske komisije o upravljanju Europskom unijom (2001.) graani se osjeaju otueno od institucija EU

P a g e | 201 Proces integracije je dosegnuo vrhunac usvajanjem Ugovora o uspostavljanju Ustava za Europu, usvojenog konsenzusom na Europskoj konvenciji 10.07.2003. godine, prihvaenog od Europskog vijea 18.06.2004. godine. Ustav je odbijen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, nakon ega je proces ratifikacije zaustavljen.

TEMELJNE INSTITUCIJE EUROPSKE UNIJE

Prema stanju 2005.; 1. Europsko vijee ine ga dravni poglavari, odnosno predsjednici vlada svih dr.lanica (ovisno o dravnom ureenju) sastaje se najmanje 2 puta godinje, a raspravlja temeljna strateka pitanja i rjeava sporove meu lanicama 2. Vijee Europske Unije/ Vijee ministara najvanije odluujue tijelo EU ine ga po jedan zastupnik svake od drave lanice esto ga se naziva europskim zakonodavcem, akti Vijea su brojni i obuhvaaju; uredbe, smjernice i odluke kao obvezujui akti miljenja, preporuke, .. kao akti politike naravi 3. Europska komisija formalno nema odluujuih ovlasti, ve samo predlae odluke to e ih donijeti Ministarsko vijee 4. Europski parlament biraju neposredno graani drava lanica temeljem jednakog i opeg prava glasa isprva je bilo savjetodavno tijelo, ali Ugovorom iz Maastrichta izjednaen sa Vijeem ministara Parlament moe, apsolutnom veinom svojih lanova izglasat nepovjerenje Europskoj komisiji (to se dogodilo 1998),..odbiti proraun i sl. 5. Europski sud pravde (Luxemburg) nadzor nad potivanjem prava EU (koje se, suprotno konfederativnom modelu, primjenjuje neposredno pred sudovima drava lanica) Europski sud pravde ini 25 sudaca i 8 pravobranitelja, koji zajedno predstavljaju lanove suda. Za izbor sudaca potrebna je jednoglasna odluka vlada svih drava lanica, a mandat im traje est godina. Temeljna zadaa Suda je nadzor nad potivanjem prava Europske unije. Pravo Unije se izravno primjenjuje pred sudovima drava lanica. Zbog toga Sud donosi i presude u povodu izravnih tubi a te su presude izvrne i na podruju drava lanica. Sud je dugo vremena djelovao kao dvostupanjski, dok je Ugovorom iz Nice od 2001. godine, uspostavljen Prvostupanjski sud, kao poseban sud.

P a g e | 202

P a g e | 203

PRAVNA PRIRODA EUROPSKE UNIJE

Europska unije nije klasina konfederacija, iako ima mnoge elemente. Nije ni pravno, ni zbiljski niti federacija, pa niti federacija u nastajanju. Najprikladnije je rei da je ona savez drava sui generis ili zajednica interesa drava lanica.

ODREDBE USTAVA RH O DRAVNOM UDRUIVANJU

A) USTAVNA ZABRANA UDRUIVANJA U BALKANSKE DRAVNE SVEZE Zabranjeno je pokretanje postupka udruivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dravama, koje bi dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog dravnog zajednitva ili uspostave neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku, usvojenom u prosincu 1997. (lanak 141. stavak 2. Ustava). Prilikom ustavnih promjena 2000. godine, bilo je prijedloga da se ova ustavna zabrana ukloni iz Ustava. Procjenjujui taj prijedlog, struna Radna skupina predsjednika Republike, ocijenila je kako ova odredba niim ne sprjeava pribliavanje Republike Hrvatske europskim integracijama. B) ODLUIVANJE O UDRUIVANJU Cilj hrvatske vanjske politike poetkom 21. stoljea je proces pridruivanja Europskoj Uniji koji je nakon otvaranja pregovora u listopadu 2005. godine ve prihvaen kao cilj i od same Unije. Ustav Republike Hrvatske, izvan navedene zabrane, ne zabranjuje svako udruivanje u savez, dapae predvia postupak u kojem se o tome treba odluiti. Pravo pokretanja takvog postupka ima najmanje: 1. jedna treina zastupnika u Hrvatskom saboru, 2. predsjednik Republike i 3. Vlada. Ako Hrvatski sabor dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika prihvati prijedlog za pokretanje takvog postupka pitanje se obvezatno stavlja na referendum koji se treba odrati uroku od 30 dana od dana donoenja odluke Hrvatskog sabora. Odluka o udruivanju Republike Hrvatske na referendumu mora biti donesena veinom glasova ukupnog broja biraa u dravi. Isti bi se postupak primijenio i pri odluivanju o razdruivanju Republike Hrvatske iz nekog dravnog saveza kojem bi mogla pristupiti.