P. 1
Bosna franciscana 35

Bosna franciscana 35

|Views: 1,054|Likes:
Published by purge

More info:

Published by: purge on Feb 19, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/29/2013

pdf

text

original

ISSN 1330-7487

BOSNA FRANCISCANA
ČASOPIS FRANJEVAČKE TEOLOGIJE SARAJEVO Godina XIX • Broj 35

35
Sarajevo, 2011.

BOSNA FRANCISCANA Časopis Franjevačke teologije Izdavač Franjevačka teologija Sarajevo Uredničko vijeće Mile Babić, Anđelko Barun, Velimir Blažević, Josip Jozić, Mirko Jozić, Anto Kovačić, Božo Lujić, Luka Markešić, Ivo Marković, Marinko Pejić, Danimir Pezer, Anto Popović, Marko Semren, Miron Sikirić, Slavko Topić, Velimir Valjan, Miro Vrgoč, Benedikt Vujica, Andrija Zirdum Glavni i odgovorni urednik Marko Karamatić Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Ivan Šarčević Uredništvo Ivan Bubalo, Stjepan Duvnjak, Petar Jeleč, Miro Jelečević, Marko Karamatić, Vili Radman, Ivan Šarčević Lektor Ivan Nujić Naslovna stranica Ljubomir Perčinlić Grafičko oblikovanje Branko R. Ilić Tisak »Müller« - Sarajevo Adresa uredništva BOSNA FRANCISCANA Aleja Bosne Srebrene 111, 71000 Sarajevo Tel: +387 33 45 32 66; Fax: 46 05 07 E-mail: bosna.franciscana@gmail.com karamat@bih.net.ba ivansar@bih.net.ba

RASPRAVE I ^LANCI

IME ONKRAJ IMENĀ

Jadranka Brnčić
Imena Božja Čitati imena Božja u Bibliji moguće je tek usred nekih pretpostavki jer ona nisu sama po sebi transparentna čak ni kad ih odredimo leksički i etimološki. Temeljna pretpostavka nije samo njihov tekstualni nego i religijski kontekst. Biblijski tekst je karika u komunikativnom lancu, ponajprije životnog iskustva “uzdignuta” do jezika, te gubi na svom smislu odvojimo li ga iz toga lanca. Različita imenovanja Boga tek čitateljev osluh ostavlja otvorenima kao najvišu referenciju teksta. No, to, dakako, ne znači da im se ne može pristupiti i kao pukoj jezičnoj i poetskoj funkciji, ali tek kao jednom od početnih stupnjeva razumijevanja. Boga se u Tori ponajprije upoznaje po imenu. Biblijski pisci rijetko će ga spominjati u formi opće imenice. Biblijski ga pisci zovu: Eloha i Adonaj, no najčešće: Elohim, što su imena izvedena iz božanskih atributa. Vlastito ime mu je JHVH.1 El: Ovo ime pripada zajedničkom rječničkom blagu semitskih naroda. Njegova značenja još se čine proturječna. Lingvisti ga izvode iz korijena koji znači: “jak, moćan kao hrast”, elon. Filolozi raspravljaju o tome da li je ime El u početku bio rôdnī naziv za označavanje sveukupnih božanstava semitskog panteona ili je pak bio ime za kojeg zasebna boga. Kako bilo da bilo, Kanaanci su već Elom zvali oca svojih bogova, glavara njihova panteona. Ovo ime nalazimo na više kanaanskih i aramejskih napisa, čak i na jugu Arabije. U Ugaritu, feničkom gradu, El i Ba’al su predstavljali dva vida božanstva: El, stariji, simbolizira mudrost i iskustvo; Baa’al utjelovljuje mladost junaka koji pobjeđuje u svim pogibeljima. Babilonci i Asirci su koristili oblik Ilu, s istim
1

U leksičkoj i etimološkoj obradi ključnih imena u Tori poslužit ćemo se uglavnom činjenicama kakve izlaže André Chouraqui. Vidi Les Dix Commandements aujourd’hui,Pariz 2000, str. 265s.

6

Jadranka Brnčić

općim značenjem. Odgovara svakom nebeskom božanstvu i u Bibliji, osobito Elohimu Izraelovu (usp. Izl 15,2; Pnz 3,24; Hoš 11,9). Eloha: Neki u tom imenu vide gramatičku jedninu inače množinskoga oblika Elohim, dok ga drugi shvaćaju kao vlastito ime Elohima Izraelova. Izvedeno je iz korijena koji upućuje na značenje: “onaj koji čini da stvorenja dršću”, ili još “onaj koji štiti od svakoga straha”. Ovo ime je isto tako generički termin koji označuje božanstva Izraelu (usp. Ha 1, 11; Dn 11,38-39) susjednih naroda ili kip nekog idola (usp. Job 12,6). Hebrej rado koristi ime Eloha u značenju Boga prisutna u svakom času svojega života. Na arapskome to je Allah. Elohîm: ime u pluralu – posebice u Bibliji Hebreja, označuje Boga Stvoritelja nebesa i zemlje (usp. Post 2,4). U semitskim jezicima to je generički termin koji označuje ukupnost božanstava. Neki lingvisti u njemu vide plural od El ili Eloha pa ta tri imena shvaćaju kao sinonime. Ono ne označuje samo jedinog Elohima Izraelova, nego i mnoštvo poganskih božanstava, čak i utjecajna kakva čovjeka (Izl 4,16; 7,1) ili suca (Post 6,12). Židovska tradicija veže ovo ime s pojmom stroge pravde i oporosti u temeljnim zakonima prirode. Ime Elohim prizivlje ponajprije ideju životne snage, jer korijen te riječi označuje ovna ili hrast, tj. moć, Višnju volju. Ovo ime označuje i bogove poganskih panteona. Ustvari, imenica Elohim u hebrejskome je množina poput života sa svojim mnoštvenim licima. Adon, Adonaj: “Gopodar”, “Gospodari”.2 Tako čovjek Biblije najčešće zaziva svog Elohima (usp. Post 15,2; 20,4). Adonaj je gramatički plural kao Elohim, s kojim se često i spaja kao Adonaj-Elohim. Adonaj se u Bibliji vrlo često, zapravo najčešće pojavljuje (6 823 puta) u kombinaciji s JHVH – Adonaj/JHVH. Stoga možemo reći da je Biblija knjiga Adonaja/JHVH. Moguće je da ovo ime, ili dio tog imena, služilo kao sastavnica vlastitih imena na ugaritskom ili na akadskom. Na jednom nedavno otkrivenom egipatskom zapisu iz vremena Ramzesa II. ime Adonaja/JHVH prikazano je na popisu semitskih imena za beduine s juga Kanaana. Tradicija to ime suprotstavlja Elohimu i koristi ih naizmjenično. Primjerice u dvama susljednim odnosima stvaranja: Elohim, strog i pravedan, u prvom izvještaju, Adonaj/JHVH, pun ljubavi i milosrđa, u drugom. Znano je da je ova naizmjeničnost tvorila jedan od temelja na koje je biblijska kritika izgradila teoriju o izvorima Petoknjižja. Pojedini lingvisti u imenu Adonaj/JHVH vide izvedenicu glagola hava. Oslanjajući se na arapski korijen hawa, koji znači “zrak koji puše”, tumače ime Adonaj/JHVH kao ime onoga koji lebdi i leti zrakom, koji čini da pada
2

Dva ili tri stoljeća prije kršćanske ere Septuaginta ga prevedi na grčki riječju Kyrios. Slijedili su ih drugi europski jezici riječima kao što su “Dominus”, “Seigneur”, “Lord”, “Herr” (“Gospodin”, “Gospod”) itd.

u svojim tekstovima do 90-ih godina JHVH pisao kao Yahvhé ili Yahvé. Posvećeno mjesto u središtu jeruzalemskog Hrama. glasnogovornik. Nedavno je pak. Septuaginta je Boga Izraelova označila riječima Theós ili Kyrios. tako prevodeći. Elohim nije Theós.3 Prenošenje ovog izgovora prekinuto je već od davnina i ostalo tajnom. ne objasnivši razlog (ili barem nismo naišli na nj) počeo pisati YHWH. kao Elohima oluja. Zanimljivo je primijetiti da je Ricœur. ili još – kao ime meteora palog s nebesa. zamah je bio dan. stoljeća do u naše dane trajnu pomutnju pogrešnim čitanjem “Jehova”. Hebreji su bili poslušni odredbi po kojoj ime Adonaja/ JHVH nisu smjeli izgovarati uzalud. gromovnik”. koji gađa praćkom. Međutim. urezan pečat na blještavu čistom zlatu (Izl 28. Uviđajući svoju pogrešku. Jedino veliki svećenik jeruzalemskog Hrama preuzimaše tradiciju ovog Imena smjevši ga izustiti jedanput godišnje u Hramu. na dan Kipura. Jasno je da su otada imena Boga ili 3 Septuaginta je transkribirala Adonaj/JHVH Elohim s Kyrios ho Theós ili Kyrios Kyrios ili još Despotês Kýrios. Postoje i lingvisti koji u imenu Adonaj/JHVH vide izvedeni oblik drevnih kliktaja jah ili jahu – i Martin Buber u njima otkriva zanosan klik: “Jah On!” Praktički je nemoguće saznati kako su Hebreji izgovarali ime Adonaja/ JHVH u biblijsko vrijeme. za grijehe svoga i svih naroda. 4 5 . osloncem na pretpostavljeno značenje korijena haja. No. Kada su biblijski ili liturgijski tekstovi sadržavali tetragram Adonaj/JHVH. predloženo da se Adonaj/JHVH prevede kao “tribun. pa već dvije tisuće tristo godina čitatelji Biblije u zapadnim jezicima Elohima Izraelova zovu imenima kojima Grci imenovahu svoje idole. dokazi na koje se oslanjalo danas su odbačeni i jedini znanstveni stav jest da se transkribira tek u suglasnicima JHVH. to manje što je u ono vrijeme Theós označavao isključivo bogove Olimpa: lingvisti upravo u riječi Theós vide dalekog srodnika sa Zeusom. izgovarao se Adonaj. on je i onaj koji snagom svojih munja čini da padaju njegovi neprijatelji. vjeran čitatelj Biblije Jeruzalemske biblijske škole. Na čelu nosaše Ime Adonaja/ JHVH.Ime onkraj imenā 7 kiša i da sijevaju munje.5 Ovo nepouzdano čitanje vrlo se brzo proširilo jer se izdavalo kao kritički pouzdano. a onda je.4 Izgovarao je veliko i strašno Ime da bi. ime Adonaj/JHVH čuva tajnu svojih vlastitih značenja. No.36-38) i sa strahom i drhtanjem pristupaše Svetome nad Svetima. molio oproštenje za svoje grijehe. pojedini protestantski znalci predlagali su da se JHVH čita “Jahve” povukavši za sobom brojne katolike. dan “Velikog Oprosta”. latinski Deus. koji satire i uništava. Hebrejska tradicija izgovaranja suglasnika JHVH sa samoglasnicima Adonaj stvorila je u kršćanstvu od XIV. Neizgovorivo. No. dobrohotno. LXX su bila vjerna svojoj nakani da Bibliju uvedu u helenistički svijet te biblijska imena i shvaćanja prilagođuju zahtjevima grčke kulture. neizgovorljive esencije jer ono zahtijeva oznaku neiskaziva misterija bića. poštujući misterij ovog imena.

Od svoga prvog susreta s Mojsijem.14s) Mojsije čuje glas koji otkriva Božji identitet. Iz indoeuropskoga deiwos “bog” .2-3). iz kuće ropstva. proročkom. Imenovanje Boga je ponajprije narativno imenovanje te stoga nije monokordno. sa svim njegovim varijantama u različitim indoeuropskim jezicima (sreća. Alemko Gluhak. Ehjé ašer ehjé Pod tim Imenom On se otkriva svemu Izraelu u teofaniji na Sinaju za kojega sâm proglašuje Deset besjeda (Izl 20. najvjerojatnije. ovisni o redakciji ili kontekstu. Svi oni zajedno tvore složene aspekte imenovanja. za te neće biti drugih bogova doli mene” (Izl 20. utjelovljenje sreće i imovine. 15). U mlađoj sanskrtskoj književnosti riječ bhagah znači i “bogatstvo. za razliku od emfatičkog oblika ani. Ovo Ime otkriva Biće koje bijaše. Oko svakog od spomenutih prvozavjetnih imena širi se. dakle. koji je za sebe rekao: “Ja sâm JHVH. slava. anokhi. Hrvatski etimološki rječnik. blago. Kako je staroslavenska riječ bog’ značila i “dobrobit”. U budizmu je bhagavat epitet Buddhe i bodhisattva. JHVH Bog i Prvoga i Drugog zavjeta Bog je Abrahamov. tvoj Bog (Elohim). dar. bogatstvo). U indijskoj je vedskoj mitologiji bhagah bog čije se ime može prevesti kao “udjelslužilo”: on je udjelitelj i darovatelj blaga. bog. Elohim tvog oca (Izl 3. I. On otkriva svoje Ime: Ja sâm. 1-17). u značenju “nebesnik”. Elohim će sići da bi ga obodrio i oslobodio njegova ropstva uz Mojsijevo posredništvo. A budući da je iz te riječi izvedena i dhwes-o-s. Bog Mojsijev. U perikopi o Gorućem grmu (Izl 3. 6. “Ja sam koji jesam”. predstavlja kao Osoba koja suosjeća s poniženjem svog naroda koji je u ropstvu u Egiptu. odatle. što prevodimo s “Ja sâm”. duša”. preskriptivnom. ipak bi bolje bilo Elohima Izraelova zvati njegovim točno prepisanim imenima i reći što ona znače.8 Jadranka Brnčić Gospod(in)a u kršćanstvu bila dopunjena biblijskim značenjima. Ovo “Ja sâm” koristi se u govornom jeziku kada netko hoće govoriti o sebi. . Izakov i Jakovljev. čija je značenjska usporednica na iranskome (staroperzijskom): baga – gospodin. zadovoljstvo.6 No. a onaj koji to ima jest bogat’. ljepota”. Boga se može nazvati i onim kojeg se poziva i zaziva. mudrosnom) Bog je imenovan na drukčiji način. za onoga koji toga nema kaže se da je ubog’ ili nebog’. precizira svoje Ime: ehjé ašer ehjé. porijeklo grčke riječi theós u značenju duha (usp. procvat. bit će i čini da jest u trajnoj sadašnjosti stvaranja. Elohim mu se. junaštvo. nego polifonijsko: u svakom od biblijskih diskursa (narativnom. onaj sam koji te izveo iz Zemlje egipatske. na njegov zahtjev. Elohim se otkriva osobnim imenom prvog lica jednine. Prva besjeda Dekaloga ujedno 6 U hrvatskome “Bog” dolazi od staroslavenskoga bog’. Spekulativno i apstraktno mišljenje strano je biblijskome – ime JHVH izražava djelovanje i nije zamišljeno na konceptualan način. “ja”. Značenje riječi kakvo je “udjel” razvilo se od indoeuropskoga korijena bhag – dijeliti. Zagreb 1993). što znači “duh. specifičan krug značenja.

obdaren riječju i kaže “ja” [nokhu]. kao svojevrsno samopredstavljanje Božje. kao i čovjek. Jednako tako je znakovita razdaljina koja dijeli Izl 3. vrlo rijetka na hebrejskom. Barem u iskustvu bivanja što ga bilježe drevni Hebreji. Tako bismo izraz “milostiv” ili “milosrdan” mogli prevesti kao maternični: Božje milosrđe je prema svijetu poput maternice prema ljudskom biću.Ime onkraj imenā 9 je proglašenje osobne i transcendentne naravi Bića. monoteizam i panteizam. Pariz 1979. Bog jest i pojavljuje se kao onaj koji jest u razlici. nudeći poganima Bliskog istoka prisan odnos s Bićem i nadahnjujući se iznimnom obdarenošću apstrakcije. što predstavlja poteškoću za prijevod. a ujedno u sebi sadrži sva moguća svojstva i značenja maternice: nježnost. Transcendentne. veli Derrida. Enigma je u tome što glagol preuzima funkciju subjekta s apelativnom vrijednošću u prvom licu singulara. odnose na potragu za nepoznatim Imenom. Može li se glagolu “biti” pripisati stanovita polisemija? Očito može. prevoditelj Biblije s izvornih jezika u francuski. 163. a koje je posve na strani činjenja. množ. i to valja naglasiti. rehamim) izvedeni su prijevodi Božjeg atributa milosrđa i samilosti u Tori. Hebrejska riječ rehem (maternica) otkriva novi sloj smisla božanskoga milosrđa i utire mogući put teologiji nježnosti. Između osobnog politeizma i neosobnog monoteizma hebraizam zacrtava treći put: put osobnog monoteizma. strogost pravde i maternična blagost. Mojsijevo traženje imena još ovisi o magijskoj koncepciji raširenoj u ono vrijeme na Bliskom istoku. koja. zaštitu. je uostalom. općenito govoreći. L’Écriture et Différence. No. stanovita razdaljina između perikope Izl 3. “Onaj koji čini biti i objavljuje se”. Ime protiv idola. i komplementarna formula Izraelova prepoznavanja izrečena kroz prorokova usta u prvom (Božjem) licu: “I znat ćete da sam ja JHVH” oblikuju asimetričan par u kojem onaj tko se predstavlja ne preuzima inicijativu.14 i biblijskih tekstova koji joj gravitiraju te skupine tekstova koji se. Formula “Ja sam JHVH”. kao razlika u disimilaciji”. ovo Ime može značiti “Onaj koji je uvijek bio” ili “koji će uvijek biti”. a prepoznavanje uključuje dimenziju odgovora. jer se ne dade svesti na kakvu silu prirode. koncepciji kojom se rva cijeli Prvi zavjet.14 i sve druge obrasce u kojima se ime JHVH lijepi uz božansko “ja” bez posredovanja kopule “je”.8 Gramatičku enigmu u izričaju ehjé ašer ehjé Ricœur vidi u suprotstavljanju dvaju semantičkih polja istoga glagola haja: prvi glagol u onomastičkom obliku ponavlja se u drugom slučaju u predikativnoj poziciji.7 proroštvo i bogoštovlje. Kako navodi André Chouraqui. bezuvjetnost. “Onaj koji je s ljudima da 7 Iz hebrejske imenice rehem (maternica. Osobne jer je “Ja sâm”. str. 8 . Ime bez slike i bez idola daje se kao slika i same čovjekove transcendencije. Božji odgovor ide daleko onkraj Mojsijeva pitanja i uspijeva potpuno izbjeći njegovu magičnu sferu. “Bilo da je Biće ili gospodar bića. tj. Postoji. a ne na strani pukoga postojanja. On otvara dijalog s cijelim čovječanstvom koje predstavljaju njegovi proroci. Pojavljuje se ravnovjesje među nezdruživim krajnostima u drugim ljudskim sredinama: transcendencija i imanencija.

Usp. objavljuje svoje Ime. “Stvoritelj”. izbavljati. Josipovu povijest koju je ispričao Thomas Mann u svojoj tetralogiji Joseph und seine Brüder (1933-1943). postoji bitna razlika između hebrejskoga glagola haja. Vidi. iz Egipta”). str. a onda na svjetske jezike. Analizirajući priču o Gorućem grmu (Izl. on se odaziva (“Evo me!”). spašavati.14)? Duga povijest prijevoda. oko kojeg je građena povijest spasenja. 346. primjerice. prigovori onoga kome je misija dana. Mojsije iznosi pet prigovora protiv. Dakle. dijeli nas od izvornoga teksta. Mojsijevu poslanju.4-10). nego egzistirajuće. Rosenzweig “Ja sam koji jesam” prevodi s “Ja-postojim (za tebe)”. str. Božje “biti” znači pozivati. potom latinskoga esse. prvo na grčki (egô eimi ho ôn) i latinski (sum qui sum). Dakle. Les Dix Commandements aujourd’hui. “Onaj koji će učiniti da bude ono što će učiniti da bude”. u hrvatskom prijevodu Legenda o Josipu (Rijeka 1960). obrasca tipična za sve priče o poslanju proroka: Gideonovu (Suci 6. kao odgovor na Mojsijev prigovor. zatim ga Bog odašilje (“Hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj. Usp. davanje misije zazivanjem proroka po imenu. Penser la Bible. suočavanje s Bogom. Pariz 1998.12 Okvir je tu: Bog zove Mojsija po imenu (“Mošè.9 “Biti” znači “činiti”. i grčkog glagola einai. on može značiti i ovo: “Onaj koji čini biti i stvara svijet”. Na prvi: “Tko sam ja da…”. ovaj put. 47s. Na to Bog.11 U ovom narativnom okviru dio je obrasca koji govori o. Narativni okvir Sa semantičkog motrišta Ricœur prelazi na naratološko: naime. Ezekielovu (Ez 1-15). 352. “Onaj koji čini biti i ostvaruje svoja obećanja”. prisutno egzistenciji ljudi – Biće-za-čovjeka. Bog odgovara: “Bit ću s tobom”. str. a ljudsko “biti” – odgovarati na Božje djelovanje. Penser la Bible. Problem obraćanja Bogu prati sve velike biblijske likove i vezano je uz problem njihova osobna (po)zvanja. uvjeravanje i ohrabrivanje te davanje znamenja.10 Kako točno prevesti ehjé ašer ehjé (Izl 3. ne vječno Biće. Obrazac je manje-više shematski – uvodna riječ.1-4. Mošè”). 9 10 11 Usp. ako je JHVH posljedični oblik istog korijena. Jeremijinu (Jer 1. Ipak. Izaijevu (Iz 6. oko kojega je građena povijest zapadne misli. 12-14).17) Ricœur hoće vidjeti izlazi li objava Imena iz uobičajena okvira priče o (po)zvanju. Problemu objave Božjeg Imena Mojsiju Ricœur pristupa ponajprije kao prevodilačkomu problemu. objava Imena pojavljuje se unutar priče o (po)zvanju. ili još “Onaj koji čini biti i objavljuje se”. 12 . Ali Mojsiju to nije dovoljno te nastavlja: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’ i oni me zapitaju ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?”. 3. Izraelce.11-17). Semantičko je polje hebrejskoga glagola haja trajno povezano sa semantičkim poljem grčkoga einai. tj.1-13). oslobađati. Međutim.10 Jadranka Brnčić ih štiti i spasi od nesreće” (Izl 3.

No.14 Bog. od zauzimanja za do apstraktnoga ontološkog stanja. Značenje jednoga povijesno bremenita glagola kao što je glagol “biti” svoju puninu zahvaljuje upravo povijesti interpretacije. nego činjenicu da jest kao bit svojega bića izražena u Imenu. nema ni “nevina prijevoda”. takva prijevoda koji bi mogao izbjeći povijesti recepcije teksta.15 tj. njezin smisao nadilazi svoju funkciju.14) ne može izmaći ontologijskom čitanju. prolazi kroz hebrejsku i kršćansku Bibliju. Povijest značenja glagola biti počinje Platonovom i Aristotelovom filozofijom. nastavlja se u grčkoj i latinskoj patristici. ne objavljuje svoje vlastito ime. budući da koristi glagol “biti” bremenit značenjem. Mi. Bog-Biće – ontoteološki proces Glagol “biti” u različitim tradicijama (hebrejskoj. Ovo nadilaženje stvara posebnu hermeneutičku situaciju koja otvara mogućnost pluralnog tumačenja ovdje upotrijebljena glagola “biti”. nalazimo se na kraju ove burne povijesti odnosa između Boga i Bića. 241-256). a s druge strane.13 Formulacija JHVH. priča o Gorućem grmu (Izl 3.Ime onkraj imenā 11 unutar naracije o (po)zvanju sa svrhom da učvrsti Mojsijev proročki autoritet. 354. Penser la Bible. ne može 13 14 Isto. kaže: “Jer izričaj nadilazi svoj kontekst. kršćanskoj i filozofskoj) ima različite nijanse značenja: od egzistiranja do djelovanja. povijesti koja je konstituirala intelektualni i duhovni identitet kršćanskoga Zapada. današnji čitatelji. vjernosti. str. potire utilitarno i magijsko korištenje imena kao moći. Kao što to ističe i Claude Geffré u svojoj knjizi Profession théologien (Pariz 1999. kao što nema nedužne interpretacije. u Descartesa i kartezijanaca. Zaključak koji Ricœur iz toga izvodi jest da. Budući da ni jedna druga biblijska priča o (po)zvanju nema takav ontološki naboj. 15 . otkriva pozitivni potencijal objave kao egzistencije. dakle. Ricœur. 347. ne zanemarujući “etiku poslanja”. grčkoj. Unatoč nepovjerenju egzegeta i teologa. Je li potrebno takvo razgranano razvijanje semantičkog polja glagola haja: glagol u prvom licu imperfekta. pa u Kanta sve do naših dana. za takvu svrhu je li potrebno toliko “gomilanje enigmi”? – pita Ricœur. paranomazija vezana uz podvostručenje ehjé: ponavljanje prvi put kada mijenja predikativno ime u apelativno te drugi put kada odmjenjuje ime JHVH te preuzima njegovu gramatičku funkciju te kulminira u tetragramu? Ulomak o objavi Imena može se čitati minimalistički ili maksimalistički: kao retoričko ohrabrivanje unutar naracije ili kao neka vrst teofanije kojoj naracija služi tek kao okvir. str. Tako ni perikopa o objavi Imena. Enigma JHVH negativna je i pozitivna enigma. njegov smisao nadilazi njegovu funkciju”. S jedne strane. potom u radovima skolastika. zapravo. jedinstvo Boga je “polifonično” (višeglasno). nadilazi svoj kontekst. str. praćenja kroz povijest.

odnos pojmova Bog i Bića. Prepoznati pismo u riječi značilo bi ostati u tom neutralnom prostoru. i nije ona ta koja određenom tekstu može podariti puninu njegova smisla niti je to za očekivati ili tražiti. Usp. čas se nadopunjujući.12 Jadranka Brnčić umaći ontoteološkom procesu. Toma Akvinski. Derrida) negirajući metafizici njezinu (ontološku i epistemološku) utemeljenost. zatvaraju logos unutar njega samog. Bog hebrejske objave i Biće grčke filozofije pridružuju se inteligenciji vjere. odgurnuto što tvori samu povijest misli. iako polaze iz sasvim drukčijih središta misli. No. Isto. biće i smisao. Pariz 1989. nikad se međusobno ne brkajući. održati se u “teškom”.16 Pritom ne zaboravlja. drugi analogije. 16 17 Usp. Prevesti već znači interpretirati. što nam je poznato još od Platonova Fedra: samo riječ može realizirati trenutačnu prisutnost sebstvu – pismo se tomu opire. “izbaciti” biće iz filozofije ne znači li mu se možda vratiti s druge strane? U naše dane ozbiljne kritike metafizike ponovno se nalazimo pred nefilozofskim porijeklom Boga te pred njegovom ne-nužnošću za filozofiju. čas sukobljujući. sebstvu u riječi i svijesti o sebstvu. Proces ontoteologije. 50-52. u povijesti hermeneutike idu jedan uz drugoga. Temeljna pretpostavka tradicionalne metafizike je biće kao prisutnost: objektu.17 a radikalizirali suvremeni mislioci (Heidegger. tj. str. Temeljni njezini koncepti: prisutnost. a čas isključujući. Nietzsche. tj. tj. prijevod pripada samoj povijesti čitanja. . Ova dva puta. kao što to naglašava i Pascal. str. Ipak. Étienne Gilson. 359-385. ono vrši svojevrsno nasilje nad riječju. jedva mogućem prostoru granica: misliti strukturiranu genealogiju metafizičkih koncepata i otkrivati ono “izvan” granica. Duns Scotus). Lévinas. dekonstruira takvu metafiziku. smislu. a borba za što bolji prijevod crpi svoju snagu iz naslijeđa. ali kome se može obraćati. Bog opet postaje onaj o kome nije nužno spekulirati. ali postoji “metafizika Boga” kakvu su razvili crkveni oci (Augustin. Zanemariti naslijeđe bilo bi kao zanemariti činjenicu da ni preko izvornoga hebrejskoga ne možemo dospjeti do punine autorove intencije – možemo ju samo predmnijevati te da. na kraju krajeva. L’Esprit de la philosophie médiévale. da između biblijskoga Boga i metafizičkoga Bića postoji bitna razlika. ono zabranjeno. Ne postoji metafizika o Bogu. Ovakva koncepcija počiva na osudi znaka. Ricœur prati u razvoju tzv. jedan apofazije. pisma. tj. zapadne misli. Derrida. među najradikalnijim kritičarima same filozofije. a Derrida hoće prekinuti s takvom zatvorenošću. otkrivajući tako svoje dosege i ograničenja. Dionizije Areopagit) i srednjovjekovni filozofi (Bonaventura.

65. lipanj 2011. . Die Grenzen der Interkulturalität erfordern ein neues Konzept objavljen u: MERKUR. eurocentrične skupine profilirao se musliman i njemački politolog Bassam Tibi (r. umjesto eurocentrične integracije traži participaciju muslimana u modernom političkom suživotu bez prihvaćanja sekularizma. god. Autor ovdje prevedenoga teksta dobro poznaje oba stajališta toga diskursa i traga za praktičnim rješenjima odnosno “međurješenjima” za suživot ∗ Izvornik pod naslovom Koexistenz der Religionen. u Damasku). Tibi. Nasuprot Tibiju. 6.KOEGZISTENCIJA RELIGIJA Interkulturalne granice zahtijevaju jedan novi koncept* [Islam i muslimani promatrani u političkom sustavu Savezne Republike Njemačke] Heinz Theisen Uvodna bilješka. sekularizma. postavljeno iz europske perspektive. Kao glavni zastupnik tzv. nego zahtijeva modernizaciju islama u okviru vlastitih tradicionalnih vrijednosti te. koji je uveo pojam euroislam. 487-495. tako da je govor o islamu odnosno euroislamu postao sastavni dio europskoga političkog diskursa. Deutsche Zeitschrift für europäisches Denken 747. glasi: Što je sve potrebno da bi u Europu doseljeni muslimani bili punopravni građani europskih sekulariziranih političkih sustava i otvorenih društava? Odgovori na to pitanje daju se svrstati u dvije skupine. individualnih sloboda. str. koji potječe iz obitelji usko povezane s Muslimanskom braćom u Egiptu. glavni glasnogovornik druge skupine. – Jedan od fenomena globaliziranog svijeta je i useljavanje sve većega broja muslimana u europske zemlje s kršćanskim tradicijama. jednakopravnosti spolova etc. ljudskih prava. islamski teolog i švicarski publicist Tarik Ramadan (r. u Ženevi). u svezi s tim. 1962. Prvo pitanje toga diskursa. ne prihvaća Tibijevu eurocentričnost. smatra da je useljenim muslimanima potrebna europeizacija u smislu prihvaćanja zapadnoeuropske demokracije. sv. 1944.

Jer u tim dijelovima svijeta integracija i interkulturalni dijalozi. zloguki navještaj propasti]. Balkan ili pak Kavkaz postali mene-tekel [tj. Najčešće ekonomski motivirana migracija kida kolektivne veze. Jer u svom izvornom latinskom značenju “integratio” znači “uspostavu cjeline” ili “uključivanje. Koegzistenciju se mora. iskorjenjuje i usamljuje ljude. ovaj bi tekst mogao biti poučan. dok većina pada u regresiju i doživljava gubitak identiteta i kulture. Sraz različitih vrijednosnih sustava nadmašuje snage mnogih ljudi. A ni koegzistencija nije nikakvo prirodno stanje. . U ozbiljnom slučaju izravnoga sučeljavanja između kultura na istoj razini interkulturalni projekti se pretvaraju u vizije o lijepome vremenu. Samo nekolicini uspijeva popeti se u novi interkulturalni identitet. U ovome drugom slučaju imamo posla s ideologijama. kojih smo se nasitili tijekom 20.14 Heinz Theisen muslimana i nemuslimana u europskim društvima. a ne s modernim političkim sustavima u kojima transparentne procedure imaju odlučujuću vrijednost za stvarni politički konsenzus. Smatra se da je već mnogo postignuto ako se danas na Balkanu ostvari koegzistencija između pojedinih etničkih i religijskih grupa. koji se onda još zdušnije okreću prema svome izvornom identitetu. nego svraća pozornost na povijesni karakter političkih sustava te predlaže “međurješenja” koja su međustupnjevi do idejno savršenijih rješenja i tako omogućuju politički konsenzus hic et nunc. učlanjivanje jednoga dijela u veću cjelinu”. Za zemlje Europske Unije na putu u multikulturalno društvo su rubovi Europe. Bliski Istok. uspostaviti. Primijenjen na bosansko-hercegovački diskurs o uređenju Bosne i Hercegovine kao moderne demokratske države. Jer individualne slobode u praksi zahtijevaju stanoviti “kolektivni okoliš” kao svoju zaštitnu ogradu a do političkoga konsenzusa dolazi se “međurješenjima” a ne nametanjem regulativnih ideja u njihovu “čistom” obliku. stoljeća. Koncept koegzistencije može funkcionirati kao realističan srednji put između prijetećih sukoba i često obmanama prožete interkulturalnosti i integracije religija i kultura. Cjelovitost i jedinstvo su naime besmisleni pod pretpostavkom jednake vrijednosti kultura i izdiferenciranosti funkcionalnih sustava modernih društava. U zahtjevu za “integracijom” stranih kultura u našu kulturu prisutna je jedna vrsta na glavu postavljenoga univerzalizma. jednako kao i mir. u kojemu se suprotstavljaju ideje individualističkoga liberalizma raznolikim etničkim (kolektivnim) identitetima. Integracija već kao pojam ukazuje na iluziju. A upravo pluralističko društvo ne teži ni za cjelovitošću ni za jedinstvom. Ta nutarnja raskidanost često vodi ili u asimilaciju ili pak u fundamentalizam. U svojim razmišljanjima ne zadržava se samo na modernim regulativnim idejama. također prožetoga iluzijama. u što zapadni Europljani polažu svoje nade. nisu predmeti zanimanja.

U najnovije vrijeme su se pojavili i transkulturalisti. Dok multikulturalizam traži premalo. demokrati ne vode dijaloge o ljudskom dostojanstvu. U interkulturalnim dijalozima ne radi se samo o tome da se respektiraju stvarne ili pretpostavljene razlike. ako naime respektira strukture otvorenih društava i onda kada se njegove vlastite vrijednosti sadržajno suprotstavljaju tome. Za prevladavanje toga nerazumijevanja potrebno je vrijeme usporedivo s vremenom potrebnim za svladavanje jednoga stranoga jezika. I politički dijalog ima svoje granice: tako na pr. Federalne strukture Europske Unije su na ljestvici međusobnoga približavanja prilično daleko stigle.1 To neprekidno postajanje često se sukobljava s potrebom da se nešto bude: s partikularnim identitetima koji se pokušavaju stabilizirati razgraničenjem prema drugima. Strane kulture su nam zato tuđe jer ih ne razumijemo. temeljnim pravima i sekularnim strukturama – oni ih objašnjavaju i traže njihovo poštivanje. nego se kulturalne granice smatra vrlo fluidnim i promjenljivim. jer vjeruje da se zapadni kulturalni relativizam može prenijeti i na druge kulture. za koegzistenciju. Mark Terkessidis. toliko je jednom zapadnjaku. nije nikada potpuna nego je u neprekidnom “postajanju”. u kojima je potrebno jasno razlikovati osobito konflikte između sekularnosti i sakralnosti. školovanome na logičkome mišljenju. Povijesna drama jedinstva i identiteta nasuprot mnoštvu i identitetima gotovo je nerazrješiva. Zbog toga ni u kojem slučaju nisu dostatni površni dijalozi.Koegzistencija religija 15 U svome najzahtjevnijem smislu “jedinstva u mnoštvu” integracija izgleda gotovo kao “kvadratura kruga” (Wolfgang Schmale). interkulturalizam zahtijeva previše. onda akteri koji nastoje razjasniti protuslovlja i inkompatibilnosti. Nakon stoljetnih religijskih. Zbog toga interkulturalni i interreligijski dijalozi uvijek ne razgrađuju “predrasude” niti uspostavljaju međusobno “razumijevanje”. Jer onaj tko se definira jednodimenzionalnim identitetom nije u stanju prihvatiti vrijednosni sustav otvorenih društava. Ta kultura-između u stalnom je previranju. Toj se regulativnoj ideji možemo samo postupno približiti. čija je religija ovostranost u kojoj nema više nikakvih kultura. nerazumljivo čitanje Kur‘ana. Interkultur. višeslojnosti i diferenciranosti. 1 Usp. doživljavaju otuđenosti koje bi na većoj distanciranosti izostale. Ovaj uzor ne bismo smjeli ugroziti na taj način da se odreknemo razgraničenja prema onima koji još nisu ostvarili pretpostavke dijalektike mnoštva i jedinstva. nacionalnih i ideoloških antagonizama zapadni Europljani su naučili relativizirati svoje identitete do te mjere da se oni međusobno dopunjuju. Sposoban je. Zato se religijski dijalozi uvijek moraju voditi kao politički dijalozi. doduše. Ako se ide dalje iznad općenitosti. Berlin: Suhrkamp 2010. Svađa o vjerskim istinama lako može izazvati agresivnost. . Koliko je većini muslimana tuđ naš religiozni relativizam.

Integracija jednoga vrijednosnoga poretka u drugi pretpostavlja napuštanje jednoga poretka vrednota i vodi u asimilaciju. jedinstvo i mnogolikost islama.. koja već preko tisuću godina bez hijerarhijske strukture međusobno rivaliziraju. Dragovoljna asimilacija. nije zločin. U arapskoj regiji prije religije nije bilo nikakve države. O islamu se može mnogo toga različitoga reći jer se radi o nadređenu pojmu za označavanje raznolikih gibanja. Jer između anatolijskih zemljoradnika. plaća tu zabludu iluzornim odnosom prema drugim religijama. tj. i nas. Ukoliko se odveć . i 17. Ipak se u protuslovlju s time kaže da je islam jedna “miroljubiva religija”. u kojoj nema ni pape. Muhameda te u mnogim slučajevima u šerijat – islam je takav religioznopolitički sustav koji se opire integraciji u sekularno društvo. j. otpor i odvratnost prema kulturi gostoprimaca i vjerojatno vodi u fundamentalizaciju vlastite kulture. obrazovanih sekularnih liječnika i u kući zatvorenih žena leže svjetovi. t. Nehijerarhičnost. To znači da “islama” uopće nema. Muslimane možemo integrirati kao individue. Srž nekompatibilnosti između zapadne i islamske kulture leži u njihovu različitom odnosu prema religiji i politici. st. To zbunjuje i muslimane. Tako se jednom “euro-islamu” možemo samo postupno približiti. Pod pojmom granicā u migracijskim procesima mi ne shvaćamo fizičke zaštitne zidove nego stupnjeve. Po svojoj srži – dakle vjerom u Kur‘an. ni biskupa. Laisser-faire jedno društvo može prakticirati samo prema malobrojnim manjinama. ali je ustrajavanje na tome često štetno jer dovodi u pitanje matičnu kulturu i izaziva radikalne protuidentifikacije. Osobito muslimani koji sa svoje strane nastoje integrirati druge kulture. ni patrijarha da kaže odlučujuću riječ. koji se odvijao u klimi ratova i progona. ukoliko oni kroz procese individualizacije nauče relativizirati svoj kolektivni identitet.16 Heinz Theisen Židovstvo je kroz tri tisuće godina nadživjelo sva progonstva zato jer se nije integriralo. da upoznamo bit. “Islam” nije isto što i “musliman”. jer svakome dopušta da prema vlastitome nahođenju uzima ono što mu se čini prikladnim. pri čemu neovladavanje jednim stupnjem stvara granicu za daljnje stupnjeve. Mitove se mora interpretirati. Zato ne preostaje nijedan drugi put negoli individualno privikavanje vlastitim razmišljanjem na višeznačnost. Tko taj religijskopovijesni revolucionarni model smatra po sebi razumljivim. nego religija postavlja na noge državu da bi je držala pod svojom kontrolom. doduše. Na arapskom jeziku religija znači “din”. Na Zapadu široko rasprostranjeno shvaćanje o vjerskoj slobodi posljedica je zapadnoga crkvenoga raskola tijekom 16. čini islam neotpornim prema fundamentalističkim ispadima. Nužno diferenciranje između različitih islamskih vjerskih pravaca ne oslobađa nas od dužnosti da potražimo njihovu esenciju. Zahtjevom da se demokratske strukture prihvate kao dominantne [Leitstrukturen] koegzistencija postaje više od multikulturalizma kao pukoga usporednoga egzistiranja i time snaži kolektivizam. kao u slučaju kršćanstva. ali ne i prema brojčanijim manjinama. shvaćaju pokušaje integracije kao asimilaciju. zakon.

Institucije i zakone naše demokracije mora se priznavati i onda kada se ne prihvaćaju sadržaji i vrijednosti na kojima te institucije i zakoni počivaju. a tek u zadnjim desetljećima žive jedni s drugima. Do konačnoga proboja k integraciji došlo je tek šezdesetih godina 20. Sekularna država je konfesionalno neutralna. st. A za političku koegzistenciju džamije moraju preuzeti brigu za opsluživanje zakona. Westfalski je mir 1648. Kršćanstvo se uzdiglo do toga respekta. Za političku koegzistenciju ne traži se nikakva integracija u dominantnu kulturu [Leitkultur]. Fundamentalisti se boje toga opadanja značenja i zato se otimaju integracijskim procesima.Koegzistencija religija 17 upustimo s predstavnicima i institucijama onda otežavamo individualnu integraciju. Za religijsku koegzistenciju može biti samo dobro ako već preko dvije tisuće islamskih ustanova u Njemačkoj izvučemo iz stražnjih dvorišta na svjetlo društvene javnosti. Vjerska sloboda uključuje u sebi da religija koja se poziva na nju mora respektirati ljudska prava. možemo prijeći na integraciju. Bez toga međusobnoga priznanja “normativnoga suglasja” (Peter Graf Kielmansegg) nezamislivo je uzajamno samoograničenje dviju spomenutih institucija. nego u dominantnu strukturu [Leitstruktur] naše demokracije. ali ne i do istoga mišljenja. Osim toga udruge prožete turskim nacionalizmom se suprotstavljaju individualizaciji. Na temeljima političkim putem uspostavljene religijske koegzistencije ljudi su se. Religijski konflikti o pitanjima istine su besmisleni i u sebi nose potencijale nasilja. Europski “zasebni put” koegzistencije države i religije našao je svoj strukturalni izraz u sekularnoj državi koja se realizira u različitim oblicima: u Francuskoj kao laicizam. Sa svoje strane kršćanstvo može priznati samo takvu državu koja u svome djelovanju prihvaća samoograničenje. zahvaljujući svjetovnim funkcionalnim sustavima. Tko zahtijeva vjersku slobodu. međusobno približili postupnoj integraciji. Vjerska se sloboda ne može rastaviti od drugih temeljnih prava. za odricanje od nasilja i za propovijedanje tolerancije prema drugim religijama. Na tome području možemo doći samo do konsenzusa. Prijelaz od koegzistencije na integraciju trajao je unutar kršćanstva dobrih tri stotine godina. u Velikoj Britaniji kao državna crkva. uspostavio koegzistenciju između religijā kao i koegzistenciju između države i religije. mora je i drugima priznavati. u Njemačkoj katolici i protestanti koegzistirali jedni pored drugih. a u Njemačkoj u ugovorom reguliranoj suradnji između Crkve i Države. Ona je povezana sa stanovitim tradicijama i religijama.. Prirodno pravo jednoga uključuje u sebi dužnost prema drugome: da naime to pravo priznaje i poštiva. paralelno s opadanjem javnoga značenja religijā. Od religija s kojima surađuje njemačka . ali zbog toga ne i slijepa. odnosno zalagati se da je i drugi imaju. tako da su unutar dominantnih struktura na pr. pa je s njima moguća samo koegzistencija – dok s muslimanima koji su u stanju integrirati kolektivni religijski sustav u višeslojni identitet.

Većinu imama u Njemačkoj obrazovala je turska država. Time na vidjelo izlaze samo zajedničke vrijednosti kultura. Na sveučilištima u Münsteru. Država nadgleda obuku i u islamu. time oni suodlučuju da li će mladi muslimani zastupati liberalni. dakle jednu vrstu “missio canonica” ili “vocatio” kršćanskih crkava. najprije u Bremenu i Berlinu a onda i u drugim saveznim pokrajinama. Kvaliteta njihova jezičnoga i teološkoga obrazovanja te njihova religiozna i politička orijentacija kao i odnos prema njemačkom društvu odnosno njemačkoj državi odlučit će da li će muslimani s nama samo koegzistirati ili se pak uspješno integrirati. od 2009. 7 Temeljnoga državnoga zakona/ Ustava).18 Heinz Theisen država očekuje lojalnost prema ustavu. slavom šehida i veličanjem Atatürka. Osnabrücku i Tübingenu već je započelo podizanje centara za islamsku teologiju. Teologija na jednoj visokoj školi ne treba se odvijati u diskursu s turskom vladom. Imame – wer sie sind und was sie wirklich wollen. produžena ruka turske države u Njemačkoj. konzervativni ili pak ekstremistički islam. Ditib radi na tome da vjeroučitelji na državnim školama moraju imati odobrenje islamskih udruga. Rauf Ceylan. Od četiri milijuna muslimana u Njemačkoj su osam stotina djeca školskoga uzrasta. prema kojima je vjeronauk preoblikovan u predmet “oblikovanje života. Nasuprot tome Ditib [= Tursko-islamska unija]. vjeronauk je redoviti predmet koji se predaje u “skladu s temeljnim načelima religijskih zajednica” (čl. Freiburg: Herder 2010. Na temelju čl. U pravilu je vjeroučitelj s činovničkim statusom istodobno dužnosnik i svoje religije i temeljnoga državnoga zakona. osnovala vlastito ministarstvo za Turke u europskim zemljama). Umjesto toga imami se bave turskom politikom. U idealnom bi slučaju međureligijska pouka u etici imala služiti “svjetskom etosu” [“Weltethos”]. ne ostavlja mjesta ni najmanjoj sumnji o tome što on misli o kvaliteti propovijedi mnogih imama. planira osnivanje vlastitih ustanova za obrazovanje imama. pričama o osvajanju Istanbula. . jedva se i dotiču socijalnih i kulturnih pitanja muslimana u Njemačkoj. Petkom u džumama dvije tisuće imama u jednom danu u Njemačko dođu u kontakt s petsto do šeststo tisuća muslimana. religija”. Kao teološka instancija imami imaju velik utjecaj na muslimanske zajednice. Njihove teme u većini slučajeva jedva odražavaju životnu stvarnost zajednica. Rauf Ceylan. 141 Temeljnoga državnoga zakona donesena su posebna rješenja. etika. ali ne i razlike u njihovim vrijednosnim sustavima. Takav bi utjecaj turske vlade na jedan dio vjeroučitelja u Njemačkoj potkopao prosvjetiteljske ciljeve teološkoga studija i vjerske obuke (turska vlada je 2010. Budući da vjerski odgajaju djecu i mladež po džamijama. zastupnik islamske pedagogije na Sveučilištu u Osnabrücku. Die Prediger des Islam. oni su samo provizorno tu i jedva govore njemački. nego zajedno s drugim znanstvenim disciplinama slijediti uobičaje2 Usp.2 Nema drugoga puta negoli obrazovanje prenijeti na naše visoke škole.

S toga razloga je akulturacija kao procesualno uvođenje manjina u kulturu većine problematična. privikavanje na vanjske načine ponašanja u školi i na radnom mjestu. Potrebna je eksterna akulturacija. Njemačko državno pravo na jednoj strani osigurava državnu lojalnost profesora teologije. Predavanja i publikacije moraju biti slobodni i svima pristupačni. među kojima bi se imali naći zastupnici različitih islamskih udruga. što bi onda dovelo do međuislamskih konflikata u našemu školskom sustavu. vrijednosnoga poretka i strukturā.Koegzistencija religija 19 ne znanstvene standarde. kao što to čini biblijska i religijska kritika u slučaju mnogih kršćana i židova. Prepusti li se turskim islamskim udrugama islamska vjerska nastava i popunjavanje katedri za islamsku teologiju. turska država nametnula svoje shvaćanje islama. Jednak postupak u nejednakim slučajevima nije utuživ. Islamske udruge zahtijevaju da ih se prizna kao javno-pravne korporacije. . A priznanje statusa javno-pravne korporacije ovisi o prosudbi države. na pr. pojedini učenjaci i osobe iz javnoga života. Razlikovanje između kulturalnoga vrijednosnoga poretka i političkih struktura utoliko je potrebnije što nije moguća suglasnost o zajedničkom vrijednosnom poretku. Budući da islamske udruge nisu korporacije javnoga prava. Pojam dominantne kulture je problematičan jer zamagljuje razliku između kulture i politike. Priznanje dominantne strukture [Leitstruktur] ne bi značilo i preuzimanje dominantne kulture [Leitkultur]. Jedan od kriterija je pravna vjernost. i rezultate svojih znanstvenih istraživanja stavljati na raspolaganje vjerskim zajednicama. Nijedna džamijska ili islamska udruga u Njemačkoj ne može govoriti u ime islama ili većine muslimana. te poticati i promicati otvorene diskurse na području religije. Prema jednom prijedlogu Znanstvenoga vijeća islamsku vjersku nastavu trebali bi koncipirati teološki kompetentni savjetnici. A interna akulturacija je prihvatljiva samo kao slobodno urastanje u kulturu većine. Centralno vijeće muslimana i Islamsko vijeće u Nordrhein-Westfalenu izišlo je s jednim zahtjevom o provođenju vjerske obuke koji je Zemaljska vlada odbila. Zato strukture moraju imati otvoren prostor u kojemu možemo privatno živjeti prema različitim vrijednosnim sustavima. Nasilno prihvaćanje vrijednosnih mjerila bilo bi protuslovlje u sebi. Kod kršćanskih crkava iz toga rezultira isprobana produktivna napetost između sveučilišne teologije i institucionalnih predstavnika. alevitima i šiitima. Zasada sudski proces miruje i poduzimaju se napori oko sporazumnoga rješenja. time bi bio povrijeđen ne samo suverenitet Savezne Republike Njemačke. Već bi ovaj pluralistički sastav savjetnika bio izraz otvorenosti islamske vjerske nastave. a na drugoj strani otvara im slobodan znanstveni prostor i omogućuje da unutar svojih religijskih zajednica mognu zastupati svoje stavove. Prosvjetiteljski procesi na visokim školama mogu na mnoge muslimane djelovati trijezno i poticajno. nego bi na taj način drugim muslimanskim konfesijama. one nisu u stanju analogno kršćanskim crkvama sudjelovati u oblikovanju vjerske nastave.

Ako se ti minimalni zahtjevi koegzistencije ne prihvate. nije lako jasno razlikovati ondje gdje vlada integrizam religije i politike. ali ti sustavi moraju priznavati otvorenost i pluralnost. tj. U otvorenome društvu je kulturna integracija u sebi otvorenih religija nepotrebna. Svaka socijalnomoralna tvorevina nastaje povezivanjem i učlanjivanjem na temelju predodžbi o dobru i ispravnome. ali se zakonima mora pokoravati: obveza školovanja vrijedi i onda kada se ne prihvaća sadržaje školske obuke.20 Heinz Theisen Na ponešto pakosno pitanje. Time problemi koegzistencije i integracije bivaju još veći kod onih koji ne prihvaćaju koegzistenciju i pluralnost nego je zloupotrebljavaju. udruga i pojedinaca. Pluralističko društvo omogućuje. da bi je kada se pruži prilika dokinuli. a ne i vrijednosti na kojima one počivaju. naime. Ustavni poredak u jednoj djelotvornoj demokraciji poznaje i mogućnosti isključivanja stranaka. odgovor glasi: U strukture koje mu omogućuju izbor između ovih različitih aktivnosti. zakonske sadržaje se ne mora smatrati ispravnim. tu ne može biti mjesta za političku koegzistenciju. Gdje se religiozni simbol zloupotrebljava za protudemokratsku borbu a džamije služe za propovijedanje mržnje. Razlikovanje između struktura i vrijednosti omogućuje diferenciranje između koegzistencije i integracije. bez prihvaćanja odgovarajućih dužnosti. oblik je izrabljivanja. Tu leži granica koegzistencije i počinje nužno isključivanje: nijedna se udruga ne može odreći prava da svojim članovima dadne do znanja i mogućnost isključenja. Jednostrano pozivanje na prava. da sudjeluje u jednoj ili drugoj aktivnosti ili pak u nijednoj od njih. . Da li su zar i feredža. A onaj tko se s državom aktivno sukobljava mora računati sa sankcijama. Sa zakonski zagarantiranim pravom na slobodu mišljenja i ispovijedanje religije usko su povezane moralne dužnosti prema slobodi mišljenja i slobodi vjere. pa isključuje što je u suprotnosti s time. jer je upravo raznolikost dominantna struktura otvorenoga i pluralističkoga društva. ono zahtijeva razgraničenje prema onima koji zloupotrebljavaju otvorenost i toleranciju. Otvoreno društvo. Kulture koje zabranjuju sudjelovanje u tijelovskim procesijama ili u loveparade nisu spojive s našim dominantnim strukturama. Da bi se otvorenost i pluralnost sačuvale moraju biti postavljene granice otvorenosti i pluralnosti. Puko ukazivanje na vjersku slobodu potječe iz jednoga vremena kada nositeljima naših odluka još nije bilo poznato da je islam u svojoj biti politička religija. štoviše zahtijeva različite vrijednosne sustave. nalazi svoj minimalni konsenzus upravo u strukturama otvorenosti i tolerancije. munara i džamija religijski ili pak politički simboli. Prihvaćati se moraju samo ustavom normirane strukture. u jednoj djelotvornoj demokraciji se moraju povući granice prema političkim i religijskim ekstremistima. u koju se dominantnu kulturu treba integrirati doseljenik – u kulturu razgolićenih posjetitelja loveparade ili pak u kulturu pobožnih sudionika jedne tijelovske procesije. Jedna religija mora biti u skladu s ustavom.

na sličan način kao nekoć političke pojmove socijalan. isključuje svako relativiziranje dominantnih struktura [Leitstrukturen] u jednoj “djelotvornoj demokraciji”. Ni postmoderna etika se ne može odreći uzajamnosti i obvezatnosti.Koegzistencija religija 21 Razlikovanje između islama. fundamentalizma. 20) štiti čl. Ona omogućuje Saudijskoj Arabiji privrednu i vojnu kooperaciju sa SAD i istodobno financiranje džihadista po cijelom svijetu. Činjenice ostaju gotovo nemoćne pred paradigmama. polazeći od iskustva s političkim totalitarizmom. Za premošćivanje raskoraka između slobode i stamenosti potrebni su zakoni koji slobodu istodobno i omogućuju i ograničavaju. Zato i onda kada vjerski sadržaji islama nisu spojivi sa slobodarsko-demokratskim poretkom. naime pravo na toleranciju ima samo onaj koji je i sam tolerantan. in: Mut. stranaka i pojedinih osoba (čl. 79 od dokidanja čak i onda kada ustavom propisana većina može mijenjati Ustav. 1) i dominantne strukture državnoga poretka (čl. iskorištavajući demokratske mogućnosti. S druge strane. Time su postavljene granice etičkoj samovolji. socijalistički i komunistički. jer je to u suprotnosti s vlastitom paradigmom o nevažnosti kulture i religije. prikladnim mjerama o slobodnom kretanju i migriranju. Europljani tek polako uzimaju na znanje progone kršćana u islamskim zemljama. U jednoj pluralnoj stvarnosti su zakoni o slobodi stupovi zakonskoga poretka utemeljenog na razumu. u njihovu manjinskom položaju onemogući da. .”3 Ustav [Grundgesetz] Savezne Republike Njemačke. Ljudsko dostojanstvo (čl. Liberalna paradigma bezgranične tolerancije u sebi je protuslovna jer na koncu konca sadrži obveznu moralnu normu: respektiraj drukčijost drugoga. Na Zapadu široko rasprostranjeni kulturalni relativizam jedva je u stanju prepoznati pakost islamizma. iznutra potkopavaju državni poredak utemeljen na otvorenosti. islam ima pravo na zaštitu svoje slobode. Radi naše vlastite afirmacije moramo te pojmove diferencirati. Promijeniti jednu paradigmu jednako je naporno kao i promijeniti jednu kulturu. i voditi brigu o tome da sve dotle dok postoje zadrške prema slobodarskoj državi “pripadnicima islama. Donesene su i odredbe protiv ekstremističkih udruga. jer na tome počiva barem minimalni konsenzus ma kako radikalno zamišljene pluralnosti s izgledom na stabilnost. 18 o gubitku temeljnih prava). Ta neodređenost lako vodi u manipulativnu zloporabu naivnih ljudi. 3 Ernst-Wolfgang Böckenförde. država je dužna zahtijevati da se važeći zakoni lojalno opslužuju. islamizma i džihadizma pada nam na koncu konca zato teško jer su prijelazi fluidni. Säkularer Staat und Religion. prosinac 2007. u postmodernom razdoblju ponovljeno prosvjetiteljsko pravilo o toleranciji u sebi implicitno nosi ograničenje. ErnstWolfgang Böckenförde smatra smislenim da muslimanima usprkos njihovih zadrški prema sekularizaciji i vjerskoj slobodi ostaju prava neokrnjena koja garantira naš slobodarski poredak.

Ta se pravna posljedica može primijeniti i na one koji prihvate obuku u jednome terorističkom kampu. Slična koegzistencija između vlastitih vrednota i drukčije dominantne strukture očekuje se i od muslimana. kao što konzervativni katolici smatraju pobačaj.22 Heinz Theisen Dodjela državljanstva bez jasnoga ispovijedanja liberalne demokracije je čisti poklon. Jer s time povezano odricanje od uzajamnosti ne može nijedna država neograničeno prakticirati. Njemački zakon o državljanstvu predviđa da Nijemac gubi svoje njemačko državljanstvo onda kada vojnu obvezu dragovoljno služi u inozemnim vojnim postrojbama. S njemačkoga na hrvatski jezik preveo i uvodnu bilješku napisao Srećko M. koji je pod stanovitim uvjetima dopustiv u Njemačkoj. Vjerske zajednice i njihovi članovi smiju imati unutarnju mentalnu zadršku prema liberalnom zakonodavstvu. nego opsluživanje zakona. Broder) stoji u skladu s načelom iz doba hladnoga rata “nema slobode za neprijatelje slobode”. hedonistički vrijednosni poredak društva u Saveznoj Republici Njemačkoj ne sviđa mnogim muslimanima. Ipak katolici respektiraju pravni poredak Savezne Republike Njemačke. Tako se na pr. Slobodarska država ne može zahtijevati ispovijedanje vrednota. “ubojstvom”. Zato se državljanstvo doseljenicima treba dodjeljivati i oduzimati prema načelu o lojalnosti Ustavu. DŽAJA . “Selektivna netolerancija” (Henryk M.

str. sa svim problemima koje je katoličanstvo u Europi općenito imalo. učinila su ultramontanizam pov. posebno su ga prihvatili oni koji su se opirali galikanizmu i febronijanizmu. U tom trenutku započinje era organiziranoga katoličanstva. u XVIII./ Umjereniji oblik ultramontanizma prevladao je na Prvom vatikanskom koncilu u definiranju dogme i papinoj nezabludivosti. (ur.. postao je prevladavajuća struja među franc. i poč.. naziv za katolicizam strogo odan papi. lat.1 Hrvatsku inteligenciju. S. pojmom”. Zagreb 2009. katolicima. “Ultramontanizam”. Posrijedi su prije svega odnosi između Crkve i modernoga društva. Nasuprot koncilijarizmu i galikanizmu u. koja je do tada. Usp. ultramontanisme. s one strane Alpa. činili su uglavnom svećenici. III. XX st. sljedbenici te doktrine nazvani su ultramontanistima. DŽAJA. Storia della Chiesa da Lutero ai nostri giorni. S. XI. je isticao papinu nezabludivost. pod osmanskom okupacijom. primat nad biskupskim kolegijem i koncilom te božansko pravo vladara i njegovu nepovrjedivost.3 Glasnogovornik katoličkoga 1 Više o temi Crkve i liberalizma. Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918). ultramontanus: preokogorski. s one strane Alpa). M. U XIX. bila prilično izolirana od europskih vjersko-političkih zbivanja. Mostar 2002. politički katolicizam.SARAJEVSKI NADBISKUP JOSIP STADLER I BOSANSKI FRANJEVCI Petar Jeleč S uvođenjem “redovite crkvene hijerarhije” i s austrougarskom okupacijom počelo je novo razdoblje u crkvenoj povijesti Bosne i Hercegovine. str. MARTIN. između Crkve i države. klerikalizam i antiklerikalizam. prema srednjovj. L’età del liberalismo. u. ali i s njima skopčani liberalizam. 53-227. kako onu u Hrvatskoj tako i onu u Bosni i Hercegovini. Brescia 1995. Moderna shvaćanja o odnosima između Crkve i države nakon Drugoga vatikanskoga koncila. /. str.. “Ultramontanizam (fran. stoljeća zadržao liberalne stavove. 185. isprva. Ravlić). u: Hrvatska enciklopedija. 27. najveći dio hrvatskoga katoličkog klera imao je i do kraja XIX. st. 2 3 . Inteligencija između tradicije i ideologije. Za razliku od slovenskoga klera koji je zastupao ultramontanske2 stavove. kako su se oslanjali na Rim. o borbama između katoličkoga liberalizma i ultramontanizma vidjeti: G.

5 To donekle objašnjava odlučnost i neumornost kojom je nastojao provesti svoje ideje i planove na crkvenom i na političkom planu. Imao je dobre organizacijske sposobnosti. već sve. S druge strane. pa dan i noć misli. Njegovi beskompromisni stavovi u multikonfesionalnom bosansko-hercegovačkom društvu uzrokovali su. 380. U modernoj historiografiji razlikuju se dva pristupa liku i djelu Josipa Stadlera. gdje se uz neosporno pozitivne stvari koje je učinio prvi vrhbosanski nadbiskup. što je pokazao izgradnjom sjemeništa u Travniku. “Hrvatstvo u političkoj. ovozemaljska dobrota očinska. gdje je zastupao beskompromisni katolicizam u pitanjima odnosa Crkve i države. koji živi samo za Boga i narod svoj. str. Zahvaljujući tim prijateljstvima. No imao je i neke manje plemenite karakterne osobine. katedrale i sirotišta u Sarajevu. O njemu se tako u Katoličkom tjedniku egzaltirano piše: “Stadler postaje. u čem i kako bi mogao da što više koristi vjeri i domovini svojoj.24 Petar Jeleč liberalizma među hrvatskim klerom bio je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Stekao je solidno obrazovanje. Premda se protivio dogmi o papinoj nezabludivosti. prozelitizmom i dvostrukim klerikalizmom (unutar Crkve i unutar društva). XIV/22 (1910). ostaje i ne prestaje biti za mnoge utemeljitelj. . Neosporno je da je vrhbosanski nadbiskup Stadler bio vrlo energičan i sposoban čovjek. “potpuno odana Crkvi i narodu” i potpuno prešućuje njegovu veliku odgovornost za raskol koji je svojom aktivnošću izazvao unutar hrvatskoga naroda i katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. znanosti i vjere. str. čije se posljedice osjećaju i danas. 15-I-2006. koji ne zna sa svoj ‘ja’. kaptola. u XX. ugledao si čovjeka. Odmah kad si ga ugledao. u: Katolički tjednik.4 Došao je u Bosnu i Hercegovinu s idejama i stavovima koje je formirao tijekom svojega boravka i studija u Rimu. Vrhbosna je još za Stadlerova života o njemu pisala kao o “ljubimcu naroda. Najistaknutiji i najsposobniji nositelj hrvatskoga klerikalizma bio je upravo Josip Stadler. teologije. str. 50. 203. morao je kasnije popustiti pred dominantnim ultramontanizmom. učitelj.6 Sukobio se najprije s bosanskim franjevcima. cilj i ideal. Stadler je uspio nalaziti financijsku potporu za svoje buduće projekte.” P. Usp. S prvim vrhbosanskim nadbiskupom Josipom Stadlerom započela je takozvana Stadlerova era u povijesti bosanskoga katoličanstva odnosno hrvatstva. uz ostalo. Ultramontanizam i klerikalizam među Hrvatima su ojačali na prijelazu iz XIX. str. postoji kritički pristup njegovu djelovanju. za drugoga dade. zatim s hrvat4 5 6 Usp. ne prešućuje njegova odgovornost za mnoge negativnosti koje je uzrokovao nekim svojim nesmotrenim potezima. nedokučiva svetost i nebeska zaštita. nezapamćena krjepost. VRANKIĆ. ali i poslije toga vremena. u: Vrhbosna. što imade. stoljeće i vladali su javnom sferom kao suprotnost antiklerikalizmu sve do propasti Habsburške Monarhije. program. i veliki sukob među samim katolicima u Bosni i Hercegovini. Isto. Uspostavio je bliske odnose prije svega s isusovcima i kolegama na studiju. u okviru teologije XIX. koji se profilirao kao vrlo važna figura na Prvom vatikanskom koncilu. ali i zaštitu od onih koji su mu bili opozicija. koji su poslije postali nositelji austrijskoga i njemačkoga političkog katolicizma. narodnoj i crkvenoj viziji Josipa Stadlera”. pa kojemu bi bilo drago i častno i umrieti za Boga i narod svoj. etablirana crkvena historiografija u njemu vidi čovjeka bez mrlje. Isto.” “Prvi hrvatski katolički sastanak”. S jedne strane. 38. stoljeća. koje su uzrokovale podjele u Bosni i Hercegovini.

nikoji drugi narod i nikakve druge embleme do li hrvatskih”. Tvrdio je kako je “tolerantiam religiosam esse impiam et absurdam”. Katolička crkva u hrvatskoj politici 1850.7 Na političkom polju Stadler je želio imati pod punom kontrolom sva politička gibanja kod bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika. XXIV/4 (1910). str. Šarić. Visoko 1978. GAVRAN. str. U svojim tiskovinama korio je hrvatsku inteligenciju koja je pokušavala. zasjedanje.9 što je zapravo bilo nemoguće u multikonfesionalnom bosanskohercegovačkom ambijentu. Prešućena povijest. Ovakav stav Vrhbosanskoga ordinarijata.10 Nastupio je s velikim predrasudama prema franjevcima općenito. XIV sjednica. ostvariti tješnju suradnju s muslimanima. Tu tezu podržavala je Vrhbosna. u: Katolički tjednik. Stadler je vjerovao kako u Bosni i Hercegovini živi samo jedan politički narod. Stenografski izvještaji. s muslimanima i pravoslavcima. “Okružnica nadbiskupa Stadlera svećenicima vrhbosanske nadbiskupije”. 28. aut. 7 Usp. 54. kako odvajanje duše od tijela znači smrt tako i odvajanje politike od religije uzrokuje opasnost rušenja života. uključujući i same bosanske franjevce. Sarajevo 1910. Usp. a na kraju i sa samom austrougarskom vlašću.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 25 skom svjetovnom inteligencijom. Lucerna lucens? Odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima (1881-1975). koji je vjerski podijeljen na različite konfesije. 9-VII-1944. koje je uređivao njegov pomoćnik Ivan Ev.. str. 101. I. Usp.) “priznati nikoje drugo ime. stoljeće. Može ga se okarakterizirati kao integralista koji je došao u Bosnu i Hercegovinu s namjerom da sva područja privatnoga i javnoga života podredi crkvenom autoritetu. Zagreb 1994. u kojem katolici nisu činili ni trećinu cjelokupne populacije. što je izazvalo burne reakcije ostalih sudionika na tom zasjedanju. I. u: Vrhbosna. M. Govorio je da su religija i politika nerazdvojive kao tijelo i duša. str. samodopadan i arogantan prema onima koji se nisu s njime slagali i često se služio crkvenim sankcijama za postizanje političkih ciljeva. godine ustvrdio kako ta stranka i njezini vođe ne mogu na teritoriju hrvatskoga kraljevstva (Bosnu su smatrali dijelom toga kraljevstva. u ime Hrvatske katoličke udruge. Kao uvjeren sljedbenik velikohrvatske ideologije. 49.-1918. zajedno s bosanskim franjevcima. S. 51. “Pred proslavu nadbiskupova 50godišnjeg svećeničkog jubileja”. a bilo je to i vrijeme rađanja hrvatske svjetovne inteligencije koja je nastojala izboriti svoju autonomiju u odnosu na crkvene autoritete. glasilo nadbiskupa Stadlera. J. Usp. Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918). zahvaljujući svom višestoljetnom iskustvu. formulirao je pomoćni biskup Šarić kad je tijekom dugotrajnih rasprava na Bosanskom saboru 1910. Usp. te s idejom i planom kako će uspjeti katolizirati muslimane i pravoslavce. u XX. KRIŠTO.8 U cijelom svom političkom djelovanju Stadler se pokazao kao pripadnik klerikalnoga krila političkoga katolicizma u Europi na prijelazu iz XIX. bili svjesni opasnosti i problema koje je mogao uzrokovati katolički prozelitizam u zemlji. str 4. hrvatski. DŽAJA. str. 8 9 10 11 . op. Zato nije dobio potporu bosanskih franjevaca koji su.11 Svi koji su dobro poznavali složenost bosansko-hercegovačke stvarnosti smatrali su taj plan nerealnim i štetnim. Bio je netaktičan u odnosima s drugima.

Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918). uzrokovalo je nemale probleme u ionako podijeljenom bosansko-hercegovačkom društvu. Pokušat ću pobliže objasniti uzroke i povode spomenutih sukoba. Bosanski su mu franjevci pružili iznenađujuće čvrst otpor. Stadler je provodio sustavnu politiku udaljavanja franjevaca ne samo iz župa nego i iz javnoga života općenito. oblikovao u katoličkom okruženju papinskoga Rima i katoličkoga Zagreba. naime. što je izazvalo dubok konflikt s njim. str. stoljeća. Bosnu i Hercegovinu smatrala hrvatskim teritorijem. izazvala je velik sukob s liberalnom hrvatskom inteligencijom u Bosni i Hercegovini. Stadler je bio nakanio potisnuti franjevce u samostane i potaknuti mnoge od njih da se sekulariziraju. Posvuda je osporavao pravo i povlastice bosanskih franjevaca da upravljaju župama. bio je uvjeren pristaša velikohrvatske ideologije koja je. i stalno je poticao Rimsku kuriju da donosi odluke koje bi trebale to pravo ukinuti. I na kraju krajeva. sudjeluju u intrigama i skandalima. i njegovo uvjerenje da su muslimani i pravoslavci podatan “materijal” za katoličku misiju. Stadler je pokazivao velike predrasude prema franjevcima općenito. Smatrao je da se franjevce treba hitno okupiti u nekoliko samostana. . Svoje je stavove. Stigao je u multikonfesionalnu zemlju koja se tek oslobodila osmanske okupacije. Stadler je tvrdio da su franjevci u Hrvatskoj raspršeni po velikim samostanima u kojima. njegova neskrivena ambicija da potpuno kontrolira svaku društvenopolitičku djelatnost Hrvata katolika. što mu je dijelom i uspjelo te je tako zadao težak udarac Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Isticao je još da se franjev12 13 Usp. pa bi zbog toga mogli izgubiti državne subvencije. koje su im tijekom srednjega vijeka i osmanske okupacije dali pape.26 Petar Jeleč Josip Stadler došao je u Bosnu sa slikom moćnoga nadbiskupa jedne katoličke zemlje XIX. M. Govoreći. 202. Kako bi postigao taj cilj. kojima se kasnije vodio u pojedinim odlukama. Usp. pokazuje njegov stav prema franjevcima. koji ni do danas s njegovim nasljednicima nije posve završen. umjesto da se moralno uzdižu.13 Stadlerov izvještaj iz 1878. Osim toga. a kasnije je s njima ušao i u oštar sukob koji je naštetio Katoličkoj crkvi i ostavio nesagledive posljedice koje se osjećaju i danas u odnosima bosanskih franjevaca i biskupijskoga klera. da trebaju otići iz onih najvećih zato što nisu sposobni financijski održavati građevine. o franjevačkoj reformi koju je podržavao i papa Leon XIII. Isto..12 I prije samog dolaska u svoju nadbiskupiju. S. preosjetljivom na svaki pokušaj vjerskoga prozelitizma. DŽAJA. Sarajevski nadbiskup Josip Stadler bio je čvrsto uvjeren da je povijesna uloga bosanskih franjevaca u Bosni i Hercegovini zaključena. s idejama i s planovima koji su joj bili strani. Na kraju. polazeći od teorije o hrvatskome državnom pravu. te da je njegova zadaća ukinuti Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu i preuzeti ulogu koju je ona imala u Crkvi i bosansko-hercegovačkom društvu. 50-51.

Usp. da ne obdržavaju Pravilo.. Zagreb-Sarajevo 2010. LOVRENOVIĆ.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 27 ci više ne bave znanošću. Lauš je.14 Takav je bio Stadlerov stav prije upoznavanja bosanskih franjevaca. die sich jetzt mit den Wissenschaften nicht abgeben./ Bein uns haben sich die Franziskaner. Bosanski Hrvati. AFBS. XIV. weil sich in der That nicht auszahlt so enorme Summen für zwei drei Franziskaner zu geben. bilj. Bosanski Hrvati. ordinarijat će “biti prisiljen tu zabranu izposlovati od sv. str. AFBS. und mehrere von ihnen den Namen eines Franziskaners wohl nicht verdienen /. plastično govori zgoda s njegovim prijevodom Svetoga pisma. premda strukovno osposobljen u Beču (s akademskim gradusom doktora znanosti). a oslanja se na protestantske tumačitelje”. ali i o tome na koje se sve sfere širila netrpeljivost između franjevaca i njega. Franziskaner gehen ans Land zu den Pharren zur Aushilfe und wenn ihr Vorgesetzer sie nach Hause ruft. bilo franjevaca koji nisu davali dobar primjer franjevačkoga života. und zumal die barmherzigen Brüder ganz degeneriert. 14 “Sie können nicht ihre Gebäude erhalten und sind in größter Gefahr die Unterstützung zu verlieren. XIV. 637. die ihnen bis jetzt die Regierung gegeben hat. da ne obdržavaju franjevačko Pravilo i da su “posve degenerirali”. Zagreb 2001. GRIJAK. 179.17 Stadler je tako kaznio dr. Vom halten der Regeln ist keine Rede. LOVRENOVIĆ.15 Poznajući Stadlerovu ćud.. Otce. i objavio u zagrebačkom listu Hrvatska..16 Stadler je zbog toga nekoliko mjeseci kasnije zatražio od provincijala da zabrani Ljudevitu Laušu predavati bibliku “jer je stanovitom sgodom javno pokazao da on u tumačenju sv. str. Pisma kojom je drsko napao na osobu Vaše Presvitlosti te tim prezreo i autoritet i dužno poštovanje prema Vašoj i svima nama svetoj osobi”. te ako to provincijalat ne učini. 589-591. sekularizacije bosanskih franjevaca koju je nadbiskup poticao. a dr. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture.18 Sukob između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera ticao se pitanja župa. I. o čemu je kritičku recenziju napisao fra Ljudevit Lauš. str. Lauša koji se usudio osporiti njegovu prevoditeljsku kompetenciju. 179-181. str. Laušovi starješine ispričali su se sarajevskom nadbiskupu što se lektor biblike Lauš “drznuo te /…/ objelodanio njekakvu tobož kritiku na Vaš prevod sv. Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Kad je s njim došao u Bosnu i Hercegovinu i počeo istiskivati franjevce iz javnoga i iz pastoralnoga života. gdje je i umro. str. Z. O ličnosti Josipa Stadlera i o njegovoj intelektualnoj krutosti. 15 16 17 18 . lektor biblike na franjevačkom teološkom učilištu u Livnu u lipnju 1895. uslijedio je sukob koji će obilježiti crkvenu povijest ove zemlje. I. da su “posve degenerirali” i nedostojni franjevačkoga imena. pisma omalovažava sv. Nesumnjiva je činjenica da je. gehorchen sie nicht”. Stolice”. 502. nakon što mu je uskraćena mogućnost predavanja. napustio franjevački red i otišao u sjevernu Ameriku. kao i u svakoj organizaciji. no teško je ne vidjeti da je Stadler operirao s predrasudama kad je tvrdio da većina franjevaca nije bila dostojna toga naziva. 502.

IVb (Acta Ćavarović). snosi glavnu odgovornosti za izazivanje ovog sukoba.28 Petar Jeleč udaljavanja franjevaca iz javnog života Bosne i Hercegovine. 526. ff. Sarajevo 2001. Austria-Ungheria. 526. ur. Nijedna strana u tom sukobu nije naravno bila sasvim nevina. f. ali je ponavljao da oni nisu dorasli suvremenom trenutku. Pitanje župa Jedno od pitanja koje se pojavilo nakon uvođenja redovne crkvene hijerarhije bilo je hoće li franjevci i dalje uživati pravo na župe. koji ipak. 1882-1885. Usp. 240.22 Kako nije dobio nikakav odgovor od Vatikana. njemu na raspolaganju. Stadler je napisao novo pismo 4. nunquam fieri possit. P. Sarajevo 1999. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari.23 Isto pismo poslao je i generalu Franjevačkoga reda fra Bernardinu a Portu Romatino. 20 21 22 23 24 . Lucerna lucens?. većina bosanskih franjevaca bila skandal za vjernike. 526. quum Franciscanorum magna pars scandalo sint popolo”. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. M. GAVRAN. prosinca 1881.-1883. do 24. studenog 1881. quod certe cederet in damnum catholicorum. Bosanski franjevci ne mogu svu krivnju za ono što se dogodilo u Franjevačkoj provinciji tih godina pripisati isključivo nadbiskupu Stadleru. 240. u Sarajevu i 12. DRLJO. Za više o pitanju župa usp. Bosnia 1881-1883. Zbornik radova međunarodnih znanstvenih skupova o dr. str. rujna 1998. ff. Usp. Josipu Stadleru. Bosnia 1881-1883. 2-5. 8-9. u kojemu je dijelom modificirao svoj zahtjev i zatražio sve župe osim onih koje su bile pod izravnim patronatom franjevačkih samostana. str. M. ASV. Jurišić. instituerentur saeculares clerici.24 19 U to vrijeme franjevci su u Bosni imali 8 samostana i 84 župe. qui sunt in Bosnia majores numero. kad završe svoj posao. kao što ćemo vidjeti. fasc. AFPBS.20 Stadler je iskoristio priliku tijekom svoga prvog boravka u Rimu kao vrhbosanski nadbiskup i napisao 13. Usp. 240. str. prema Stadlerovu uvjerenju. pos. “Nadbiskup Stadler i pitanje župa”. studenog u Zagrebu povodom 80 obljetnice smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa. pos. ASV.19 ili će im taj privilegij biti potpuno ili djelomično ukinut. fasc. Deklarativno je priznavao da franjevci imaju zasluge za prošla vremena. u: Josip Stadler. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. Život i djelo. Obnova redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini i pitanje pravnog uređenja župa (1881. 298-299. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. te nejednake raspodjele ekonomskih subvencija. pos. 168. 4. 437. inače će katolički narod pretrpjeti velike štete budući da je. Austria-Ungheria. a u Hercegovini 2 samostana i 19 župa. I. Usp. prvo pismo21 papi u kojemu traži da sve župe u Bosni budu biskupskoga prava (liberae collationis ordinarii diocesani). Studia Vrhbosnensia 11.). “Nisi hae quoque parochiae declarentur liberae collationis. Bosnia 1881-1883. tj. ASV. fasc. trebaju prepustiti mjesto dijecezanskom kleru. ut istis locis. Austria-Ungheria. Usp. DRLJO. Nadbiskup Stadler nije nimalo sumnjao što bi trebalo učiniti: za njega su franjevci bili tek avangarda i pioniri koji. održanih od 21.

Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. JELENIĆ. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. odnosno franjevačkom. dekret Cum providentia25 kojim je proglasila da su sve župe u biskupiji liberae collationis osim onih koje su vezane uz franjevačke samostane. Usp.. ASV. na što oni nisu pristali. Sarajevo 1912. I. NEDIĆ. Prema autoru toga povijesno-pravnoga elaborata fra Franji Nediću.. prosinca 1881.29 Kada je sarajevski nadbiskup Stadler doznao da franjevci namjeravaju predstaviti ovaj dokument pred Svetom Stolicom. KARAMATIĆ. str. Kultura i bosanski franjevci.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 29 Taj put je Kongregacija za izvanredne crkvene poslove izdala 10. veljače 1882. Austria-Ungheria. str. concessionum. Sarajevo 1992. 526. str. napisao je pismo provincijalu 22. Acta Ordinis Fratrum Minorum. Usp. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. Jura specialia quoad beneficia parochialia Provinciae bosnensium et Custodiae hercegovinensium fransicanorum. 187.26 Bosanskim franjevcima.30 U Rimu je u svibnju 1882. 106. Stoga je uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene odlučila odmah skupiti sve dokumente i dokaze o tom pravu. Bosnia 1881-1883. Monumenta privilegiorum. J. odlučeno da će general Franjevačkoga reda Bernardino a Portu Romatino posjetiti Bosnu i pokušati riješiti pitanje župa s 25 Usp. Usp. Usp. ostavljen je rok od godinu dana da pred Svetom Stolicom dokažu da im pripadaju posebna prava i privilegije u vezi sa župama. 13-14. 59-70. ukoliko se ne slažu s ovom odlukom. 26 27 28 29 30 . M. M. str. Vukovarini 1886. gratiarum et favorum provinciae Bosnae Argentinae. 240. Taj elaborat i drugi dokumenti kojima se dokazuju prava dodijeljena franjevcima napisao je F. te načiniti elaborat kojim će dokazati da ima višestoljetno pravo na upravljanje župama. KARAMATIĆ. 187. Djakovo 1883.27 franjevačko pravo na župe čvrsto je utemeljeno na kanonskom zakonodavstvu po kojem postoje različiti načini kako neka župa postaje punopravno redovničkom.28 Svaki je od tih načina izdašno potkrijepljen papinskim aktima i drugim dokumentima od vremena kad su franjevci došli u Bosnu i Hercegovinu.. predlažući nagodbu prema kojoj bi sami franjevci ponudili stanovit broj župa vrhbosanskom ordinarijatu. On je nabrojio pet načina: ▪ da su redovnici utemeljili župu tamo gdje ranije nije postajala (titulo fundationis) ▪ da im je župu predala mjerodavna crkven vlast (titulo privilegii apostolici) ▪ da su redovnici sami gradili crkve na pojedinom području (titulo aedificationis) ▪ da su osigurali župi sav potreban inventar (titulo dotationis) ▪ da župom upravljaju u jednom određenom vremenskom periodu – barem 40 godina (titulo praescriptionis). fasc. pos. ff. Roma 1882.

Usp.34 No. AFPBS. dok su franjevci isprva predlagali 16. srpnja 1882. moglo ožalostiti. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. kako to sami kažete. 1870. rujna 1882. a tri su bila protiv. osim. a osam banjolučkoj biskupiji. kako se na taj način ne rješavaju problemi. Provincijalni definitorij stoga je održao još jednu sjednicu na kojoj je odlučeno da će uz one 24 župe. pismo nadbiskupu Stadleru i priopćio mu donesenu odluku. Usp. Nadbiskup Stadler. za to nije htio ni čuti. SK-158. naravno. Pismo je vrlo zanimljiva sadržaja i vrijedi ga ovdje prenijeti u cjelini: Ako Vas je moje pismo. 3 (1882-1887). 1882-1885. Ono što me najviše boli.-1891. V.. ff. Istaknuo je da su franjevci mogli dokazati svoje pravo na župe. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. premda uopće nije imao svoga klera koji bi mogao upravljati tolikim brojem župa. između ostaloga. i da general Franjevačkoga reda nije despot koji može sam odlučivati o tim stvarima bez konzultacije s braćom franjevcima. kojim sam Vašoj Preuzvišenosti dostavio popis župa koje su oci kapitularci Bosanske Provincije voljni ustupiti. 55-56. ostavljajući po strani druge točke. i da mu general prepusti još 20 župa bez ikakvih konzultacija s Provincijom. str. iz Beča odgovorio. 16. 308. koji sam jučer primio. naprotiv. Usp.32 Od 24 župe koje su franjevci bili spremni prepustiti. nadbiskup Stadler nije bio zadovoljan tim brojem i htio je da mu franjevci odmah predaju barem polovicu župa. Josip Stadler. nego se. 16 je dodijeljeno vrhbosanskoj nadbiskupiji. Josip Stadler.31 Stigavši u Bosnu. str. AGOFMB. te mu je 7.30 Petar Jeleč nadbiskupom Stadlerom i bosanskim franjevcima. te je predložio da njih dvojica “u četiri oka” riješe taj problem. nepovjerenje. ovoga mjeseca (veljača 1882. Na kraju je odlučeno da će nadbiskupu ipak biti dodijeljene 24 župe: 11 članova provincijskoga definitorija podržalo je tu odluku. još 8 župa predati vrhbosanskom ordinarijatu. Gdje su bili svjetovni svećenici kroz četiri 31 32 33 34 35 Usp. međutim. IV. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. i tražio je dodatnih 20 župa. AFPBS. str. u Fojnici sazvao provincijski kapitul. ne manju bol nanio je meni Vaš odgovor od 2. . 300-302.35 General je s indignacijom odbacio Stadlerov prijedlog da radi iza leđa bosanskih franjevaca. A ipak samo franjevcima pripada zasluga za sve ono što je još ostalo katoličkoga u Bosni. str. aut. koja je neko vrijeme bila pod upravom nadbiskupa Stadlera. Napisao je pismo generalu Reda fra Bernardinu a Portu Romatinu u kojemu traži polovicu svih franjevačkih župa. op. ali da su se pro bono pacis odrekli trećine župa u nadbiskupovu korist. onih koje su pripadale samostanima. BLAŽEVIĆ. vol. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. skoro prezir. kolovoza 1882. BLAŽEVIĆ. Sarajevo 2000. general Franjevačkoga reda napisao je 6. IVb (Acta Ćavarović)..33 Poslije provincijskoga kapitula. Usp. prema njima očituje nepoštovanje.). Predložio je da se pro bono pacis nadbiskupu Sadleru dodijele 24 župe. V. jest dakako činjenica da u tom odgovoru ne samo da nema niti jedne riječi koja bi pokazivala dobrohotnost prema braći franjevcima. 16. general je 24.

Kristov sluga. Tako ću učiniti i u ovome slučaju. donijeti odluku. Generalni ministar. Tada ću ja o tome raspraviti sa svojim generalnim definitorima. 37 . 182-183. a krajnji cilj mu je bio preuzeti ih sve čim se za to ukaže povoljna prilika. GAVRAN.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci stoljeća turskoga tlačenja? Zašto nisu tada išli da zauzimaju župe u Bosni? Zar bi možda mogla biti istina da su svjetovni svećenici proizvedeni da budu župnici samo gdje i kada ne postoji nikakva opasnost? Ah. fra Bernardino. nije despot. On će sazvati oce i prikupiti njihove glasove i o tome će meni podnijeti izvještaj. IVb (Acta Ćavarović). Nadbiskup je na ovaj način i preko generala htio dobiti na raspolaganje odmah polovicu župa. međutim. Nakon što nisu uspjeli postići dogovor. str. Neka to oni predlože!” Ja bih se u tom slučaju načelno dogovorio s Vašom Preuzvišenošću te bi na zasjedanju kapitula učinio da se usvoji odluka o ustupanju. 1882-1885. nepovjerenje i prezir” prema bosanskim franjevcima kao i ideju da se njih dvojica nasamo dogovore oko svega bez konzultacija s ostalim franjevcima. Provincijalu iz Bosne novi zahtjev Vaše Preuzvišenosti. pa i kad biste dan-danas očitovali i osjećali više dobrohotnosti prema njima. Vi sada tražite da Vam se ustupi polovina župa. franjevci su odlučili obratiti se izravno papi Leonu XIII. mogli biste pridobiti njihova srca i uraditi da ih učinite boljima. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Provincijal fra Ilija Ćavarović37 uputio se u stoga Rim s već pripremljenim 36 AFPBS. a zatim i meni. Stoga će. To. jer nadbiskup nije bio zadovoljan s 32 župe koje su mu prepustili. što je sasvim prirodno. dakle. Monsinjore. Bilježim se s dubokim poštovanjem Vaše Prečasne Preuzvišenosti. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu. ostavio da oci odrede koje župe trebaju ustupiti. Oprostite. ja ne mogu učiniti. Fra Ilija Ćavarović (1844-1901) rođen je u Tramošnici kod Bosanskoga Šamca. 309. Lucerna lucens?. filozofiju u Kraljevoj Sutjesci. Monsinjore! Ako ste tako namjeravali. Tekst je originalno pisan na talijanskog jeziku i ovo je njegov prijevod. uz izraze najodanijeg poštovanja. str. No ja sam. Monsinjore. Usrdno molim Gospodina da sve privede uspješnom završetku u skladu s poticajima svoje milosne providnosti i na korist duša. zatim u stvarima od veće važnosti izvijestiti o tome Generalni definitorij i na kraju. rekli: “Ja ne kažem ni koliko ni koje. no s pravom zamjera Stadleru njegovo “nepoštovanje. a teološki studij u Đakovu. Vi. sada tražite da Vam ja ustupim drugih dvadeset župa i želite da se ta stvar riješi između Vas i mene. 36 31 General reda u ovom pismu pokazuje spremnost za rješavanje problema. Priopćit ću o. ni polovinu. ja ne kažem ni trećinu. General nije apsolutni gospodar. da ste od početka pokazali više poštovanja i povjerenja prema franjevcima. prema savjetu Definitorija. I. Prema Konstitucijama našega Reda. zašto to niste rekli odmah? Zašto ste najprije ocu Exprovincijalu. biti potrebno da se Vaša Prečasna Preuzvišenost neko vrijeme strpi do konačnog odgovora na Vaš zahtjev. Ja moram najprije saslušati dotičnu Provinciju.

AFPBS. 191. 595. str. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. kardinalu Vannutelliju. KARAMATIĆ. Usp. ASV. 39 40 41 42 43 . a ostalih 8 u banjolučkoj. Za preostale Za svećenika je zaređen 1867. KOVAČIĆ. Vannutelli. Card. 181-184. A. IVb (Acta Ćavarović). ASV. vol XL (1882-1887). Zbog napada sarajevskoga nadbiskupa na bosanske franjevce putovao je u Rim.43 U dokumentu predstavljenom Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove navedene su 32 župe koje franjevci prepuštaju nadbiskupu Stadleru. Prilog povijesti hrvatske književnosti i kulture. Usp. Obavljao je odgovorne funkcije u Bosni Srebrenoj. Strossmayer je smatrao neobjašnjivim zahtjev nadbiskupa Stadlera da odmah preuzme toliko župa budući da bi. str. koja je preko nadbiskupa Stadlera željela utjecati na imenovanje ne samo drugih biskupa i kanonika. Usp. morao kao njihove upravitelje opet postaviti franjevce jer nije mogao naći dovoljno klera za upravljanje.41 Nakon što se uvjerio da franjevci i Stadler neće postići dogovor oko pitanja župa. Vannutelli. 22-31. AFPBS. Della Nunziatura di Vienna. Card. “Totius hujus controversionis caput et origo est Archiepiscopus”. nego i pojedinih župnika. Arch. no Stadler je odbio i nuncijev prijedlog. ff.38 On je sukob između Stadlera i franjevaca smatrao štetnim i nepotrebnim. 310. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. S. Osim toga smatrao je da je u cijelom sukobu aktivno sudjelovala i austrougarska administracija. Prema Strossmayerovu mišljenju glavni i odgovorni za taj sukob bio je upravo Josip Stadler39 i zato je tražio da se problem čim prije riješi.40 I sam nuncij u Beču kardinal Vannutelli napisao je nadbiskupu Stadleru pismo u kojemu mu govori da prihvati 8 franjevačkih župa uz već prije ustupljene 32.32 Petar Jeleč dokumentacijom kojom je želio pred najvišim crkvenim institucijama izložiti svu problematiku vezanu za odnos između Stadlera i franjevaca. U ovom kontekstu treba spomenuti i stav đakovačkoga biskupa Strossmayera koji je uputio jedno pismo nunciju u Beču. 595. Arch. vol XL (1882-1887). str. Beč i Peštu braneći stoljećima stjecana prava i povlastice bosanskih franjevaca.42 U ovom dokumentu bosanski franjevci uspjeli su dokazati svoje pravo na upravljanje župama. IVb (Acta Ćavarović). 1882-1885. od kojih su 24 u vrhbosanskoj biskupiji. a 1882. te su izrazili spremnost da iziđu ususret zahtjevima nadbiskupa Stadlera u bratskom dijalogu. 38 Usp. str. 101-102. Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Usp. kako se ne bi nanosila daljnja šteta katoličkom narodu u Bosni. Usp. 320-326. str.. Sarajevo 1936. f. M. 181. je izabran za provincijala u trenutku kada je u Bosnu i Hercegovinu došao Josip Stadler. Della Nunziatura di Vienna. Sarajevo 1991. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. 1882-1885.. Condicio iuridica paroeciarum in Bosna a franciscanis administratarum. čak i da ih dobije. provincijal fra Ilija Ćavarović otišao je u Rim i sa sobom odnio svu potrebnu dokumentaciju koja je potvrđivala njihova prava i privilegije koje su kroz stoljeća dobivali od Svete Stolice.

ASV. VIII. ASV.48 Franjevački general naveo je slučaj mostarskoga biskupa fra Paškala Buconjića koji nije imao nikakvih problema s franjevcima oko podjele župa. gdje su franjevci administrirali 75 župa. Austria-Ungheria. 42. AFPBS.46 Intervenirao je i general reda fra Bernardino a Portu Romatino moleći Svetu Stolicu da što prije riješi tu mučnu situaciju. jer je postignut dogovor koji je odgovarao objema stranama. Usp. i nadbiskup Stadler se uputio u “vječni grad” kako bi pokušao riješiti pitanje u svoju korist. Austria-Ungheria. 25. str.50 44 Usp. M. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. V. koji već više od šest stoljeća upravljaju župama. pismo Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove u kojem traži sve župe. nisu bile oduzete župe. General je naglasio činjenicu kako bosanski franjevci. pos. 523. 243. g. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. Usp. VIII. tamošnjim franjevcima. BLAŽEVIĆ.44 Doznavši za taj posjet Rimu. 243. str. General reda fra Bernardino a Portu Romatino naveo je primjer Svete Zemlje u kojoj i nakon osnutka Latinskog patrijarhata u Jeruzalemu 1847. IX.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 33 52 župe u Bosni franjevci su tražili da ostanu njihove i da budu proglašene pripojenima odnosnim samostanima i rezidencijama (mensae respectivorum conventuum et residentiarum). Po povratku iz Bosne izvijestio je državnoga tajnika kardinala Ludovica Iacobinija da je vrhbosanski nadbiskup Stadler odbio 32 župe koje mu je ponudila uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene. kao što to imaju i njihova subraća u Palestini. Na kraju toga dugog pisma45 izrazio je mišljenje da bi se pitanje župa u Bosni i Hercegovini najbolje riješilo kad bi se provela sekularizacija franjevaca. 45 46 47 48 49 50 . Bosnia 1881-1883. Somm. siječnja 1883. IVb (Acta Ćavarović). g. Odnosi između franjevaca i patrijarha uređeni su odredbama Kongregacije za raširenje vjere 1851. Somm. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. DRLJO. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 14. str. pos. u: Josip Stadler. Bosnia 1881-1883. General je naveo i primjer Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Dalmaciji. Napisao je 30. Usp. Josip Stadler. 523. 243. Austria-Ungheria. Nadbiskup Stadler i pitanje župa. fasc. fasc. a biskupi nisu imali nikakvih prigovora na njihov rad. Usp.. fasc.. 523. Austria-Ungheria. ASV. 1882-1885. Bosnia 1881-1883. 459.. str. Bosnia 1881-1883. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. ASV. str. pos. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. osim 6 samostanskih. str. 523. pos. 324. koji su se nalazili u sličnoj situaciji kao i bosanski franjevci. Bosnia 1881-1883. Austria-Ungheria. f. imaju neizmjerne zasluge za opstojnost Katoličke crkve u ovim krajevima. i osporava pravo franjevcima da uopće upravljaju župama. Život i djelo. fasc. između ostaloga.47 U pismu državnom tajniku 15. napisao je. 243. 243. da je – poznajući karakter vrhbosanskoga nadbiskupa i njegov prezir prema bosanskim fratrima – nužno što hitnije riješiti to pitanje u Rimu. Usp. Usp.. 48. pos. ASV. fasc. kojima su zaštićena prava i obveze obiju strana. 523.49 Predložio je još da se pitanje riješi po uzoru na slučaj Svete Zemlje. listopada 1882. 53. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Somm.

Nadbiskup Stadler prihvatio je nevoljko ovaj dekret. Dekret je neočekivano išao na ruku prethodnom prijedlogu franjevaca: oni su. no on nije htio ni čuti za njih. 53 54 55 56 . koju je odbacio i sam papinski dekret Cum inter. već bili ponudili nadbiskupu Stadleru 32 župe. 3 (1882-1887). Bosanski franjevci i nadbiskup dr.53 Bosanski franjevci nisu bili zadovoljni samo jednom točkom dekreta. daju još samo tri dodatne župe. naime. 31. Usp. str.” AGOFMB. nego samo vijest da je pitanje župa riješeno. M. 160. Roma 1883. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. str. nadbiskup Stadler prešao je na novu strategiju vezanu za pitanje župa: kako se više nije mogao služiti argumentom da franjevci nemaju pravo na upravljanje župama. 193.34 Petar Jeleč Papa Leon XIII. Usp. ut omnes parrocchias cedant.. ožujka 1883.. vol. “Župsko pitanje riešeno”. V. Josip Stadler. str. izda dekret Cum inter51 kojim je želio napokon i zauvijek riješiti ovo pitanje koje je teško opterećivalo crkveni život u Bosni i Hercegovini. Nakon zaključka Kongregacije papa je naredio da se 14. Acta Ordinis Fratrum Minorum. Franciscanis ad spiritum s.54 Način na koji je Stadler nastavio koristiti to pravo izazvao je daljnje napetosti i sukobe s bosanskim franjevcima. budući da je za sebe tražio ako već ne sve. II/4 (1883. 53-54. uz 32 župe koje su ponudili sarajevskom nadbiskupu. premda nije uopće bio zadovoljan konačnom odlukom. SK-158. Bili su uvjereni da se 51 52 Usp. počeo je širiti tezu da franjevci moraju predati sve župe. Condicio iuridica paroeciarum in Bosna a franciscanis adminitrataturm. Francisci obtinendum necessarium esse. a reliqiae parrocchiae in Diocesibus Verhbosnensi et Banjalucensi erunt regulares et ad Religiosos Franciscales spectare pergent”.). u: Srce Isusovo.56 U tom kontekstu treba istaknuti da bosanski franjevci nisu smatrali svoj pastoralni rad u župama protivnim duhu svetoga Franje. 29. Tim je dekretom rečeno da 35 župa “evadent in posterum liberae Ordinarii collationis.52 Iz dekreta je vidljivo da su bosanski franjevci svojom dokumentacijom i intervencijama uspjeli dokazati da imaju pravo na župe i pastoralnu skrb o vjernicima. str. te je Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove dao nalog da dobro prouči pitanje i iznese svoje mišljenje. jer je njihovo upravljanje župama navodno bilo protivno duhu svetoga Franje. KARAMATIĆ. onda barem polovicu župa. str. Zato u vjesniku biskupije Srce Isusovo nije objavljen sam dekret i njegove pravne implikacije. Usp. tako da su bosanski franjevci Stadleru trebali prepustiti 35 župa. 60-61. BLAŽEVIĆ. Dekretom Cum inter odlučeno je da franjevci. dok ostalih 59 župa i dalje ostaje pod njihovom upravom. f. “PP. čime su osporili tezu nadbiskupa Stadlera da nemaju takva prava. odlučio je da se stane na kraj ovoj štetnoj kontroverzi.55 Nakon dekreta kojim nije bio nimalo zadovoljan. onom koja je nadbiskupu Stadleru ostavljala pravo da dijeli postojeće franjevačke župe ili da po potrebi osniva nove. Usp.

Da bi osigurao učinkovito provođenje odluke. i Rim i bosanski franjevci su se ponadali da je ovo kontroverzno pitanje napokon riješeno. nego samo pokušaje koji su za cilj imali zauzimanje svih franjevačkih župa te izolaciju franjevaca iz društvenoga i crkvenoga života Bosne i Hercegovine. 164-168. jedno pismo papi u kojemu ponovno traži da mu se dodijele sve franjevačke župe u Bosni. Rim 1982. Ovim dokumentom svečano je proglašeno ujedinjenje franjevaca pod jednim imenom Ordo Fratrum Minorum. 58 59 60 . Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. jednim tajnikom i jednim postulatorom. nadbiskup Stadler nije dijelio njihovo mišljenje: nije se mogao pomiriti s papinom odlukom da franjevci mogu i dalje upravljati župama i da im je na raspolaganju ostalo još 59 župa. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. Ali. str. listopada 1897. KARAMATIĆ. Ovaj put je svoje argumente temeljio na upravo provedenoj reformi Franjevačkoga reda. M. te da mu dobar dio njih dolazi sa željom da se 57 Usp. M. Usp. s kojim se možemo složiti ili ne složiti.60 Nadbiskup J. 189-190. IRIARTE. 140. siječnja 1898. L.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 35 bit redovničkoga poziva sastoji u navješćivanju evanđelja i da je to važnije od njihova samostanskoga oblika redovništva. kako je govorio – upravljaju franjevački svećenici. Taj način razmišljanja bosanskih franjevaca. Sarajevski nadbiskup je u pismu objasnio da franjevci upravljaju većinom župa i da mnogi među njima ne žele prihvatiti reformu. Tom je odlukom reformiran cijeli Franjevački red (izuzev kapucina i konventualaca) koji je do tada bio podijeljen u četiri ogranka (opservanti. dok će svi oni koji se protive toj odluci biti odvojeni od ostalih i uz dopuštenje svoga ordinarija živjeti u posebnim samostanima. zatražio papa Leon XIII. Napisao je stoga 23. reformati. 449. g. jednim prokuratorom. pogotovo u vremenima kad osim njih nije bilo drugoga klera na bosansko-hercegovačkom tlu. str. kroz mnoga stoljeća djelovanja franjevaca na ovim prostorima. Mislio je da je pravi trenutak da se ponovno problematizira pitanje župa reforma Franjevačkoga reda koju je apostolskom konstitucijom Felicitate quadam58 izdanom 4.59 koji će slijediti iste odredbe i imati ujedinjenu upravu s jednim generalom. Storia del francescanesimo. Oni su pak u argumentima bosanskoga nadbiskupa o nekompatibilnosti franjevačkoga života i pastoralnoga rada u župama vidjeli ne njegovu dobru volju da podrži njihovu unutarnju reformu. KARAMATIĆ. Usp. Uostalom.57 Nakon dekreta Cum inter od 14. Roma 1897. bosonogi i rekolekti). str. potvrđivala je njihova šestostoljetna pastoralna praksa u ovim krajevima. str. papa je odredio da će provincije koje odbiju provesti reformu ostati bez prava da primaju novake. Stadler odlučio je iskoristiti ovu situaciju i nanovo se obratiti Svetoj Stolici problematiziranjem pitanja župa kojima i dalje – protivno duhu sv.. Usp. Acta Ordinis Fratrum Minorum. Sada su ujedinjeni pod jednim imenom: Red male braće. Franje. prednost propovijedanja nad tradicionalnim samostanskim životom prepoznala je i potvrdila najviša crkvena vlast u Rimu u različitim prigodama i na različitim mjestima. ožujka 1883.

ni razumni. VI. Lucerna lucens?. Budući da bosanski franjevci moraju prihvatiti reformu zajedničkoga života. kako bi ih mogao podijeliti svim tim franjevcima koji žele napustiti svoju redovničku zajednicu. nanio veliku štetu duhovnom dobru katolika. za kritički osvrt na svaki od argumenata nadbiskupa Stadlera usp. veljače 1898. Usp. veljače 1898. jer mu motivi nisu ni utemeljeni ni dostatni. generalni prokurator Franjevačkoga reda fra Pietro da Rocca di Papa napisao je 25. 164-165.66 Kongregacija je zatim poslala svoje mišljenje držav61 Usp.62 Generalni definitor Reda fra Krunoslav Kosta Bralić zatražio je od provincijala bosanskih franjevaca da generalnoj kuriji Franjevačkoga reda u Rimu pošalje statistički izvještaj u kojem treba biti broj franjevačkih župa u Bosni. AFPBS. str. kao što je i određeno dekretom iz 1883. 44-45. naprotiv. jer ne samo da prijedlog ne bi donio nikakvu korist. Stadler je zatim tvrdio da franjevačka vita communis ne može biti kompatibilna s pravom na upravljanje župama. VI. itd63. Podnositelja molbe nije pravedan. veljače 1898: ▪ franjevci su upravljali u 59 župa. 165-166. ne mogu više ostati na župama te ih trebaju predati svom biskupu. Usp. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. zaključio je Stadler na kraju ovoga pisma. str. 3. str. str. nego bi. Prijedlog nije prikladan i zbog teških posljedica svake vrste a koje bi bile neizbježne čak i u slučaju samog oduzimanja župa”. 1898-1903. Stadler je istaknuo da zbog toga treba dobiti sve župe pod svoju upravu. Odgovori su poslani 16. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 173-181.64 Primivši izvještaj bosanskih franjevaca. AFPBS. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. pismo65 Kongregaciji za biskupe i redovnike u kojemu brani bosanske franjevce i zaključuje da novi zahtjevi nadbiskupa Stadlera nisu ni pravedni. Usp. AFPBS. VI. I. “Moram reći: 1. Usp. str. AFPBS. nego zapravo štetni. 62 63 64 65 66 . koji je počeo poticati bosanske franjevce na sekularizaciju. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. ▪ u pastoralnom radu u župama sudjelovalo je 120 fratara od njih 217 koliko ih je bilo u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. str. broj franjevaca i svjetovnih svećenika koji upravljaju župama.61 Saznavši za ovo Stadlerovo pismo. pismo generalu reda fra Alojziju Laueru i zamolio ga da zaštiti franjevce u Bosni od novih pretenzija sarajevskoga nadbiskupa. Prijedlog Preč. 1898-1903. a 16 banjalučkoj biskupiji). provincijal fra Anđeo Ćurić napisao je 2.36 Petar Jeleč sekulariziraju. 2. Nije valjano sredstvo. jer povrjeđuje legitimna prava bosanskih redovnika. dok je u obje bosanske biskupije bilo samo 13 dijecezanskih svećenika. 1898-1903. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 23 je pripadalo vrhbosanskoj nadbiskupiji. VI. Nije razuman. 1898-1903. 110-111. 1898-1903. AFPBS. ▪ također su vršili pastoralnu službu u 39 župa nadbiskupa Stadlera jer on nije imao svoga klera koji bi to mogao činiti (od tih 39 župa. broj župa liberae collationis u vrhbosanskoj nadbiskupiji i banjolučkoj biskupiji. 4. ni prikladni. VI. VI. 1898-1903. GAVRAN. AFPBS. str. 166-169. 181.

Memorandum S. Usp. 1898-1903.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 37 nom tajništvu koje je zaključilo da je peticija nadbiskupa Stadlera preuranjena i da bi mogla nanijeti veliku štetu bosanskim franjevcima. Josip Stadler.71 Ona je imala precizan cilj: nadbiskup se nadao da će mnogi franjevci prihvatiti njegov prijedlog. J. VLADIĆ. 199-200. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 33. 1898-1903. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. nadbiskup Stadler je u ožujku 1898.70 Ljutit zbog novoga neuspjeha. nadbiskup Stadler poslao je novi dopis73 Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove u vezi sa župama. Usp. O štetnim posljedicama te njegove akcije bit će govora u daljnjem tekstu. Usp. uz ostalo. str.68 U pismu sarajevskom nadbiskupu državni tajnik Svete Stolice Mariano Rampolla objasnio je zašto smatra Stadlerove zahtjeve preuranjenima i štetnima za bosanske franjevce. kad bi se franjevcima ostavo samo 10 samostanskih župa.74 U tom dokumentu Stadler je objašnjavao kako želi da se 67 “Necessario agnosci debet tales petitiones esse praematuras et si satisfaceretur talibus. izdao proklamaciju kojom poziva bosanske franjevce da se sekulariziraju. str. godine vezana za pitanje župa. 46. Ukoliko im se oduzmu župe i zabrani pastoralna služba. VI. U vezi s glavnim Stadlerovim argumentom da bosanski franjevci ne žele prihvatiti reformu Franjevačkoga reda. što bi mu omogućilo da ponovo intervenira u Rim tražeći od Svete Stolice da mu dodijeli franjevačke župe u koje bi mogao smjestiti sekularizirane svećenike. Usp. prijetila bi opasnost da odu iz zemlje koja je već toliko natopljena njihovom krvlju. VI.67 Državni tajnik kardinal Mariano Rampolla napisao je 14. I. str. adferrent grave damnum Ordini Fratrum Minorum in Bosnia”. po Rampolli. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. V. Isto bi se dogodilo. sadržavao i teške optužbe na račun bosanskih franjevaca. kardinal Rampolla je rekao da postoje dobri razlozi da vjeruje da je broj franjevaca koji ne žele prihvatiti te promjene mnogo manji od onoga o kojem nagađa nadbiskup Stadler. 233-237. Congregationi Episcoparum et Regulariun exhibitum a Patribus Franciscanae 68 69 70 71 72 73 74 . 208. BLAŽEVIĆ. te da stoga nema nikakvih valjanih razloga da se mijenja već prije donesena odluka Svete Stolice iz 1883. koji je.72 Samo trinaest dana nakon odluke kardinala Rampolle. Napisao je da franjevci u Bosni žive uglavnom od prihoda koji im dolaze sa župa. jer im one ne bi bile dovoljne za normalan život. str. ožujka 1898. okružnicu svim bosanskih franjevcima izvješćujući ih o ovoj odluci. 345/1898. AFPBS. GAVRAN. prema kojoj je novi zahtjev nadbiskupa Stadlera odbijen i da je ponovno potvrđeno pravo bosanskih franjevaca da upravljaju župama. 1898-1903. AFPBS. ANOS. ožujka 1898. Lucerna lucens?. pismo nadbiskupu Stadleru i franjevačkom provincijalu fra Anđelu Ćuriću u kojemu objašnjava svoje i mišljenje Kongregacije za biskupe i redovnike. VI. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. AFPBS. Za kritički pristup optužbama nadbiskupa Stadlera protiv franjevaca usp.69 Provincijal fra Anđeo Ćurić napisao je 27. str. kao što je određeno dekretom iz 1883.

38 Petar Jeleč u njegovoj biskupiji provede reforma Franjevačkoga reda prema apostolskoj konstituciji Felicitate quadam i zaključio da ju je nemoguće provesti ne budu li mu franjevci prepustili župe. jedno je sigurno: franjevcima treba oduzeti župe!”.76 Pismo je poslano i glavnoj upravi Franjevačkoga reda u Rimu i ponovno je zatražena intervencija Vatikana u rješavanju staroga problema. prokurator Rocca di Papa poslao je i izvješće definitora fra Davida Fleminga. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. VI. 1900-1910. “In decisis. 7-27.77 Generalni prokurator OFM fra Pietro Rocca di Papa napisao je na temelju toga izvještaja 20. Usp. 1898-1903. Usp. Vjerovao je da je to pravi trenutak za oduzimanje župa franjevcima. 261. Memorandum se nalazi u AFPBS. (rukopis). Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. AFPBS. Congregationis extraordinariis praepositae 14 Martii an. u kojem je objasnio stav glavne uprave Franjevačkoga reda u vezi s pitanjem župa u Bosni. AFPBS. sive statim sive paulatim Archieppo cedendas. str. 228.79 Uz taj odgovor kardinalu Vannutelliju. naravno.80 te da Sveta Stolica upozori nadbiskupa Provinciae Bosnae Argentinae in causa Archiepiscopi Vrhbosnensis D. pa je postavio retoričko pitanje: “Ova reforma ili se hoće ili se neće? Ako se hoće. AFPBS. II. 1898-1903. Fleming je došao u Bosnu 2. 1910. 1883”. lipnja 1898. Sada ili nikada!”. te da ne postoji gotovo nikakva nada da će oni ikad postati dobri redovnici u skladu s reformom. VI. VI. mogli pristojno živjeti od Božje providnosti ili prošnje. dekretom Cum inter. VI. 1898-1903. VI. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. quae nunc a nostratibus administratur. 255-261. General reda Manje Braće poslao je u Bosnu generalnoga definitora fra Davida Fleminga da pokuša riješiti novonastalu situaciju. U njemu je predloženo da nadbiskup Stadler uzme 39 župa liberae collationis u kojima su franjevci obavljali pastoralnu službu. 1104. nakon oduzimanja župa. 1898-1903.. i nakon više susreta s bosanskih franjevcima napisao dugi izvještaj.75 Reformu je smatrao nužnom. Svoj je dopis zaključio riječima: “Sad je najbolje vrijeme za reformu. redovnički duh bosanskih franjevaca gotovo da više nije postojao. 261-268. lipnja 1898. str. Josephi Stadeler accusantis eamdem Provinciam eiusque membra in multis. Rampolle da učini sve što je moguće da se franjevcima oduzmu župe. AFPBS. Stadler je zaključio da bi franjevci. ukoliko ostave Franjevački red i postanu dijecezanski svećenici. Usp. Stadler je molbu završio tražeći ponovno od državnoga tajnika kardinala M. ita ut jure conqueri non possit 80 . 231. Dodao je zatim da je među njima ipak mnogo onih koji bi mogli postati dobri svećenici. ili da im se u krajnjem slučaju ostave samo one samostanske. budući da Stadler nije imao dovoljno klera. Izrazio je spremnost da svakom samostanu isplati sumu koju oni dobivaju od župa. seu observetur decretum S.78 zatraživši da se poštuje odluka donesena u ožujku 1883. 75 76 77 78 79 AFPBS. str. str. jer prema Stadlerovu mišljenju. odgovor prefektu Kongregacije za biskupe i redovnike kardinalu Vannutelliju. str. str. st. Smatrao je da su oni bogati i da krše zavjet siromaštva. “Dicit se paratissimum esse ad 39 parrocchias liberae collationis. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 1898-1903. Provincijalat. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae.

AFPBS. došao je na audijenciju kod pape Leona XIII. str. jer je na Stadlerovu molbu “ut decisione a s. VI. AFPBS. srpnja 1898. Taj zahtjev je otišao u Rim nakon teškoga sukoba koji je izbio između nadbiskupa Stadler i bosanskih franjevaca na političkom području.84 Provincijal Ćurić zatim je okružnim pismom od 25. simulque ipsi intimetur S. 269. 1898-1903.85 No. lipnja 1898. misleći pritom očito na nadbiskupovo poticanje bosanskih franjevaca na sekularizaciju i na njegovo upletanje u pitanja unutarnje discipline. te je nekoliko godina kasnije. 1898-1903. papa je odgovorio da nadbiskup Stadler “pessime fecit”83. Usp. i izvijestio ga o crk venoj situaciji u Bosni i o potezima nadbiskupa Stadlera prema bosanskim franjevcima. 268. Ponovno je donesena oduka u korist bosanskih franjevaca. 1898-1903.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 39 Stadlera da se više ne miješa u unutarnje stvari bosanskih franjevaca. Prema Flemingovim riječima. Sede omnes Paroeciae monasticae Provinciae Bosnensis declarentur liberae collationis Ordinari” odgovoreno “non expedire!”82 Generalni definitor Reda fra David Fleming dan poslije te odluke. Sedem nolle ut in res internas Franciscalium se amplius ingerat”. str. Episcoporum et Regularium in Congressu 28 Junii 1898. 1898-1903. respondenum foret Archiepiscopo Stadler: sufficere ut sua Amplitudo sumat sive semel. str. str. nije promijenila svoje prethodne odluke. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. triginta novem Parrocchias. Kongregacija za biskupe i redovnike održala je 28. Tako je propao i drugi pokušaj nadbiskupa Stadlera da preuzme sve župe od bosanskih franjevaca i potpuno ih udalji iz pastoralnoga života. AFPBS. Sede declarandas.448/14 respondet . 82 83 84 85 . srpnja 1898. sjednicu na kojoj se još jednom pozabavila ovom kontroverzom. p. VI. AFPBS. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. VI. O toj je odluci Kongregacije provincijala bosanskih fratara fra Anđela Ćurića obavijestio generalni prokurator fra Pietro Rocca di Papa u pismu od 9. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 1898-1903. 81 “Quae cum ita sint. No Sveta Stolica. sive successive juxta modum cum Ministro Provinciali componendum.. str. te je opet poslao dopis Svetoj Stolici. 270. 265. Usp. juxta Decretum anni 1883. AFPBS. tako nije mislio nadbiskup Stadler. Nro 15. quaeque adhuc a Franciscalibus administratur. već prezasićena beskonačnim ponavljanjem istoga pitanja. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 1910. AFPBS. S. 267-268. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. se non habere Parrocchias pro clero suo speculari adhuc in fieri”. lipnja 1898. VI. humili meo judicio. još jednom odlučio ponovno pokrenuti pitanje opravdanosti franjevačkoga upravljanja župama u njegovoj nadbiskupiji. izvijestio svoju subraću u provinciji da je kontroverzija oko župa konačno završena. Usp. 1898-1903.81 Nakon što je primila izvještaj glavne uprave OFM i pismo vrhbosanskoga nadbiskupa Stadlera. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Cong. u kojem se najvišu crk venu vlast u Rimu iznova poziva da se opet pozabavi ovom problematikom. koji se teško mirio s ovom odlukom. “Postulata Rssmi Stadler Archiepiscopi Vrhbosnensis exquirenti omnes Paroecias Regulares istius monasticae Provinciae liberae collationis esse a S. 29. 268. quae sunt liberae collationis. VI.‘Non expedire’”. VI.

No. Na sve te probleme nadovezali su se i oni proizašli iz reforme Franjevačkoga reda iz 1897. posebno u vezi s pitanjem župa. 86 Sukob oko župa između sarajevskoga nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca bit će aktualan sve do Stadlerove smrti i teško će opterećivati odnose između dviju strana. bosanski su franjevci u početku dočekali s velikim entuzijazmom. str. Ovdje pak ne treba ulaziti u sve konkretne slučajeve koji su bili dodatni uteg u već ionako narušenim odnosima između sarajevskog nadbiskupa i bosanskih franjevaca. novoga gospodara Bosne i Hercegovine. BLAŽEVIĆ. i dolaska nadbiskupa Stadlera na čelo sarajevske nadbiskupije. Bosanskih franjevci i nadbiskup dr. godine. To se posebno očitovalo u Stadlerovu dijeljenju već postojećih franjevačkih župa i osnivanju novih koje je predavao dijecezanskom kleru. Osim toga. no ubrzo je nastupilo razočaranje. franjevci su bili ekonomski slabiji u odnosu na biskupa i nalazili su se po tom pitanju u inferiornu položaju. 56-74. GAVRAN. Austro-Ugarsku Monarhiju. 88 . Kontroverza oko sekularizacije postala je još jedan kamen spoticanja u odnosima između nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca koji su povezivali fenomen sekularizacije sa Stadlerovim akcijama i njemu su pripisivali najveći dio krivnje za ono što se dogodilo. a s njegovim je nasljednicima uvijek iznova opterećivalo odnose između vrhbosanskoga ordinarijata i bosanskih franjevaca. pojavio se problem sekularizacije bosanskih franjevaca. Lucerna lucens?. Dok su za vrijeme osmanske vlasti bili glavni kulturni i politički činitelj među katoličkim stanovništvom. premda je on odigrao značajnu ulogu u tom procesu i njegovo je neiskreno ponašanje dodatno narušilo već ionako narušeno povjerenje između njega i franjevaca. Josip Stadler. sada su se zbog nekih akcija austrougarskih vlasti osjećali zapostavljeno. GAVRAN. Pod terminom “sekularizacija” ovdje mislimo na prijelaz iz redovničkoga u svjetovni (sekularni kler). Nova crkvena vlast utjelovljena u nadbiskupu Stadleru izazivala je konstantne sukobe s bosanskih franjevcima. Lucerna lucens?. 40-50. Sekularizacija bosanskih franjevaca Nakon uvođenja redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovinu 1881. između franjevačkih i dijecezanskih škola i crkava88 Kontroverzno pitanje župa ostalo je otvoreno i nakon Stadlerove smrti. 49.87 Na sve opisano nadovezuje se i problem nejednake raspodjele ekonomskih subvencija između franjevaca i nadbiskupa Stadlera. da franjevcima oduzme župe. str.40 Petar Jeleč te ih je zadržala i nakon posljednjega Stadlerova pokušaja iz 1918. Usp. bilo bi nepravedno na Stadlera svaliti svu krivnju za sekularizaciju bosanskih franjevaca. str. Sve je to odredilo duhovni 86 87 I. I. O Stadlerovu cijepanju franjevačkih župa i stalnim sukobima s franjevcima zbog tih akcija usp. V.

Kongregacija za raširenje vjere 1878. f. Uz probleme oko ove unutarnje podjele među franjevcima. postojali su i druge nepravilnosti na koje je upozorio vizitator Forlani (klauzura. U Rim su često stizale anonimne optužbe upućene na način života bosanskih franjevaca koje su ponekad dolazile i iz njihovih redova.93 General reda fra Bernardino a Portu Romatino 3. M. Usprkos defetizmu u trenucima najgore krize. 16-17.). 17 (1879-1892). Naziv “kustodija” službeno je promijenjen u “distrikt” na provincijskom kapitulu 1897. 17 (1879. APF. u kojemu govori o potrebi reforme kod 89 Usp. U tako složenoj situaciji unutar bosanske franjevačke zajednice nije se moglo očekivati lagano rješenje. Usp. poslala je u Bosnu i Hercegovinu apostolskoga vizitatora Kazimira Forlanija.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 41 ambijent zajednice bosanskih franjevaca. dok su oni željeli sačuvati svoju dotadašnju ulogu u pastoralnom i društvenom životu Bosne i Hercegovine. SC Bosnia. poslao je izvještaj Kongregaciji za raširenje vjere. vol. str. 90 91 92 93 . Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. No bili su svjesni da očuvanje uloge koju su imali za vrijeme osmanske vladavine više nije moguće. Ukazao je posebno na probleme unutar redovničkih zajednica. vol.). 133. AFPBS. što se očitovalo posebno u trenucima kad je trebalo poduzeti neke zajedničke akcije gdje bi na površinu isplivale razlike u mentalitetu i interesima pojedinih samostanskih područja. SC Bosnia. 131. koji su tražili novi identitet unutar izmijenjene političke i crkvene situacije. f. 573-574.. travnja 1881. te da će se morati prilagoditi novim okolnostima.90 Još prije dolaska nadbiskupa Stadlera u Bosnu i Hercegovinu. str. Usp. godine Usp.92 mogla se osjetiti i podjela u mnogim sferama života među trima samostanskim distriktima. Kreševo i Sutjeska.91 Kako je Franjevačka provincija Bosna Srebrena bila podijeljena na tri kustodije. Isto. APF. ophođenje s novcem itd.-1892. budući da je odnos između njih od početka bio jasno definiran: nadbiskup Stadler htio je učvrstiti vlastiti položaj i utjecaj među katoličkim stanovništvom na štetu franjevaca. među bosanskim franjevcima postojale su pojave koje su zahtijevale reformu. Kustodije su bile podijeljene prema trima najvećim samostanima: Fojnica. koji je nakon svoga posjeta sastavio izvještaj sa zaključkom da postoji potreba za unutarnjom reformom među bosanskim franjevcima. pitanje vlasništva. No ništa se od toga nije dogodilo bez velikih potresa unutar same provincije Bosne Srebrene. Bilo je iluzorno očekivati da će Stadler promijeniti stav prema njima. bosanski franjevci uspjeli su se prilagoditi novoj situaciji bez gubitka vlastitoga identiteta. KARAMATIĆ. Usp. str. 1898-1903. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. na pitanja discipline i na štetne tendencije podjele među samostanskim distriktima. Generali reda i vizitatori upozoravali su bosanske franjevce na ovu štetnu podjelu koja se nazivala distriktizmom. VI. bez unutarnjih kriza i previranja.89 Franjevci su bili prisiljeni prihvatiti novu situaciju i unutar nje pronaći prostor u kojemu će moći djelovati i preživjeti. 83r.

živeći u okolnostima drukčijima od ostalih franjevaca u Europi. Oni su mislili da će se zbog novih odredaba morati povući u samostane i predati župe. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. što se ipak nije dogodilo. na raspolaganje osobnom imovinom itd. concessionum. Bosanski su se franjevci uvijek iznova pozivali na ove oproste i privilegije svaki put kada bi u Rimu bili optuženi da ne žive po franjevačkom pravilu. i prije uspostave redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini dva su bo94 95 96 Usp. APF. tako da su franjevci ponekad morali i u Generalnoj franjevačkoj kuriji objašnjavati važnost i značenje svih ovih povlastica koje su imali. 55-58. koji je i sam aktivno sudjelovao u kreiranju ove zbrke. 97 98 .96 Apostolska konstitucija Felicitate quadam od 4. Bosanski franjevci su. listopada 1897. zahtijeva reformu Franjevačkoga reda i traži da se naprave nove franjevačke konstitucije koje će stavljati naglasak na potrebu zajedničkoga života i na veće obdržavanje zavjeta siromaštva. Naime. 97 Velik dio franjevaca protivio se provođenju nekih dijelova reforme. SC Bosnia. Reforma. Vukovarini 1886. gratiarum et favorum provinciae Bosnae Argentinae. 1898-1903. Privilegiji koji bi omogućavali upravljanje župama. Treba napomenuti da se ideja o sekularizaciji nije pojavila među bosanskim franjevcima tek s dolaskom Josipa Stadlera niti s reformom iz 1897. One su se odnosile na različite aspekte franjevačkoga života. 3 (1882-1887). tijekom povijesti od Rima dobivali različite dispenze i privilegije koje u normalnim okolnostima zacijelo ne bi mogli dobiti. budući da je taj aspekt bilo nemoguće provesti među franjevcima koji žive na župama. pogotovo onoga koji se odnosio na zajednički život (vita communis).98 Mnogi od njih bojali su se da će zbog ove reforme morati napustiti te župe. ff. 142. vol. ova je kongregacija izdala dekret kojim u Bosnu šalje generala reda fra Bernardina a Portu Romatina da riješi pitanje župa. M. Za kompletan uvid u sve privilegije i povlastice koje su bosanski franjevci kroz povijesti dobili od najviših crkvenih vlasti u Rimu vidjeti F. 17 (1879-1892). Usp. unatoč pokušajima nadbiskupa Stadlera. ff. Nove konstitucije izazivale su konfuziju među bosanskim franjevcima i zbog toga što se malo znalo o posljedicama reforme. premda su od te vlasti i udijeljeni. SK-158. mogućnost vlasništva nad dobrima i držanja novca nisu uvijek bili shvaćeni ni u samom Rimu. na pitanja zajedničkoga življenja u samostanima. na klauzuru.95 On je uskoro došao u Bosnu i Hercegovinu. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 98-99. Usp. str. sve s ciljem poboljšavanja misionarskoga djelovanja u Bosni i Hercegovini. Ove oproste su udjeljivali Sveta Stolica i posebno Kongregacija za raširenje vjere. uz poštivanje povlastica koje su franjevcima u Bosni odobrene u prošlosti zbog specifičnih uvjeta života pod osmanskom vladavinom.42 Petar Jeleč bosanskih franjevaca. koju je izričito tražio general Franjevačkoga reda fra Alojzije Lauer. VI. str. AGOFMB. KARAMATIĆ. te je 24. AFPBS. izazvala je veliku zbrku u Bosni Srebrenoj zato što su članovi ove franjevačke provincije najvećim dijelom upravljali župama.293-305..94 U svibnju 1882. Monumenta privilegiorum. sazvao provincijski kapitul u Fojnici i zatražio da se provede reforma različitih aspekata franjevačkoga života. NEDIĆ. vol. Usp. srpnja 1882. ali ujedno i započne reformu među tamošnjim franjevcima.

nesigurna budućnost uoči uvođenja redovite crkvene hijerarhije i reforma iz 1897. 113.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 43 sanska franjevca. Josip Stadler. V. Sekularizacija bosanskih franjevaca. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Provincijal fra Nikola Krilić. Stadler ju nije prouzročio. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. uz pitanje župa.99 Osim straha da će biti udaljeni iz župnoga pastorala. str. jedan od važnih činitelja pojave sekularizacije među bosanskim franjevcima bili su unutarnji sukobi između njih i provincijske uprave. jer se često radilo o amalgamu raznih motiva. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. BLAŽEVIĆ. V. Usp. str. kao što su na primjer bili premještanje s jednoga mjesta (položaja) na drugo. Njihovi unutarnji problemi.100 Kad je u prosincu 1881. Poslije se u zadarskom Narodnom listu pojavio članak anonimnoga franjevca koji je predvidio da će se nakon uvođenja redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini mnogi tamošnji franjevci htjeti sekularizirati zbog želje da i dalje nastave s pastoralnim radom u župama i zbog straha da ih u tome ne istisne dijecezanski kler. siječnja 1882. fra Rafael Ćaleta i fra Bono Popović. AFPBS. Argumentirali su to nemogućnošću poštovanja pravila Franjevačkoga reda. 1870-1891. Josip Stadler. donesen prvi dekret Svete Stolice u vezi sa župama u kojemu je stajalo da su sve župe u vrhbosanskoj nadbiskupiji liberae collationis osim onih pridruženih franjevačkim samostanima. što je postala opća formula i argument za sve franjevce koji će se i u budućnosti htjeti sekularizirati. i o župama i 99 100 101 Usp. bili su primarni razlozi koji su izazvali pojavu sekularizacije. Oni su nastajali zbog raznih razloga. 115. izrazila želju da napuste Franjevački red i sekulariziraju se.101 Razgovarali su. prije svega osobnih. . ali ju je itekako poticao i okoristio se njome kako bi oslabio položaja franjevaca u Crkvi i u društvu. imala je odlučujuće mjesto u odnosima između Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Vrhbosanskoga ordinarijata. počeli razmišljati o sekularizaciji. nezadovoljstvo osobnim statusom u Provinciji. bio je to početak pojave sekularizacije među bosanskim franjevcima. Na dan ustoličenja nadbiskupa Stadlera 15. ali se ne može s druge strane previdjeti negativna uloga sarajevskoga nadbiskupa Stadlera koji je odlučio okoristiti se ovom teškom situacijom koja se stvorila među bosanskim franjevcima kako bi postigao vlastite ciljeve. BLAŽEVIĆ. 1880. animozitet između pojedinih franjevaca i članova uprave itd. IV. zbog straha da će izgubiti svoje položaje u župnom pastoralu. svjestan opasnosti sekularizacije među svojom subraćom koja se mogla pojaviti nakon uvođenja redovite crkvene hijerarhije. listopada 1881. nego da i dalje vlastitim snagama grade Katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini. uz ostalo. mnogi su franjevci. Bilo bi stoga netočno tvrditi da je sarajevski nadbiskup Stadler glavni uzrok pojave sekularizacije kod bosanskih franjevaca. 223. provincijal i cijeli definitorij Bosne Srebrene došli su ga pozdraviti u njegovoj rezidenciji i čestitati mu na novoj službi. okružno pismo franjevcima u kojem ističe da Sveta Stolica ne želi da se bosanski franjevci sekulariziraju. Premda ova dvojica franjevaca nisu uspjeli u svom naumu. Usp. napisao je 1. str.

str. str. nego je i sam započeo kampanju za sekularizaciju među franjevcima preko svojih suradnika Ivana Göszla i Jurja Pušeka. ASV. Josip Stadler. zaključujući kako Stadler ionako ne bi imao velike koristi od sekulariziranih franjevaca. U travnju 1882. str. No. ali da je promijenio mišljenje vidjevši koliko ima takvih kandidata. Zatražio je dopuštenje da prima takve kandidate u dijecezanski kler obećavajući da neće sam agitirati za sekularizaciju među franjevcima.102 No Stadler ne samo da nije zadržao izrečeni stav. Prema Stadleru. AFPBS. Na kraju je zamolio i da se provincijalu i ostalim franjevcima zabrani da priječe sekularizaciju onim fratrima koji to žele učiniti. Umjesto da nastave živjeti kao loši franjevci u samostanima. Usp. prigodom čega je Stadler izjavio da on osobno nema namjeru primati sekularizirane franjevce u dijecezanski kler. Austria-Ungheria. BLAŽEVIĆ. AFPBS. 523. AFPBS. fasc.107 102 Usp. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. može se vidjeti iz njegova stava da bi se u slučaju sekularizacije mnogih franjevaca vrlo lako riješilo i pitanje župa. Usp. što je provincijal s indignacijom odbio. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. 369. Usp.104 Stadler je 30. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Koji je bio osnovni cilj ove njegove argumentacije.103 Ta je informacija proslijeđena generalu Franjevačkoga reda fra Bernardinu a Portu Romatinu koji je napisao pismo nadbiskupu Stadleru u kojemu prosvjeduje protiv takve agitacije među franjevcima.44 Petar Jeleč sekularizaciji. 1882-1885. 1882-1885. IVb (Acta Ćavarović).105 te objašnjava kako u početku nije htio prihvaćati među svoj kler sekularizirane franjevce. ukoliko se sekulariziraju. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 103 104 105 106 107 . IVb (Acta Ćavarović). 116-117. provincijal fra Ilija Ćavarović napisao je pismo državnom tajniku kardinalu Iacobbiniju u kojemu je zatražio da Sveta Stolica zaustavi sve veću agitaciju biskupskog kaptola za sekularizacijom franjevaca i time spriječi štetu koju bi ona mogla donijeti Franjevačkoj provinciji i katoličkom narodu u Bosni. studenoga 1882. Tijekom boravka u Rimu.. 304. AFPBS. pos. str. kad se tražilo rješenje za probleme oko župa. mnogi su franjevci izgubili redovnički duh i nisu više mogli biti dobri redovnici. 1882-1885. 77-80. Deduzioni di Monsignor arcivescovo di Sarajevo sulla questione delle Parrocchie della Bosnia. mogli bi postati dobri i odgovorni svećenici. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Usp. 1882-1885. 243.106 Nadbiskup Stadler je u sekularizaciji vidio izglednu mogućnost za oduzimanje župa od bosanskih franjevaca i njihovo povjeravanja dijecezanskom kleru. napisao dugačko pismo Svetoj Stolici u kojemu iznosi svoje stavove o pitanju župa. V. str. sam je Stadler ponudio provincijalu fra Iliji Ćavaroviću da se njih dvojica sami dogovore o sekularizaciji bosanskih franjevaca. str. 77-80. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Bosnia 1881-1883. Usp. IVb (Acta Ćavarović). XI. bilo bi bolje da se takvi sekulariziraju i postanu dobri svjetovni svećenici. Somm. 5. IVb (Acta Ćavarović).

ff. 109 110 111 112 113 114 . fasc. jer je bila zauzeta rješavanjem drugog velikog problema (pitanje župa) koji je opterećivao odnose između bosanskih franjevaca i vrhbosanskog kaptola. 76. 71. kleveta. Bosnia 1883-1886. bio je u činjenici što su oni još od davnih vremena pristupali Franjevačkom redu s namjerom da upravljaju župama i raspolažu novčanim sredstvima. Bosnia 1883-1886. poželjeli napustiti Provinciju i priključiti se dijecezanskom kleru.108 Većina njih istaknula je da su u Franjevački red ušli zato što su htjeli raditi u pastoralu. a on će se pobrinuti za sve te sekularizirane svećenike.110 Bilo je i onih koji su svoj zahtjev opravdavali neredom u samoj Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. AFPBS. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. Preporučio je Svetoj Stolici da odobri sve te zahtjeve. Usp. distriktizma. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. 246. a to bi u novim okolnostima mogli najbolje raditi kao svjetovni svećenici. fasc. Austria-Ungheria.113 Doznavši za ovo Stadlerovo pismo. Usp. fasc. 530-533. pos. Austria-Ungheria. srpnja 1883. 68-69. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. 530-533. 530-533. 73 -79. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. koliko on zna. kako je ustvrdio nadbiskup Stadler. Bosnia 1883-1886. što kao pripadnici Franjevačkoga reda nisu bili u stanju činiti. ff. 530-533. 1882-1885. proces sekularizacije nije se mogao zaustaviti. Usp. ASV. strančarenja.111 Neki su se pozivali i na siromašne roditelje za koje su se morali brinuti.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 45 Ne zna se je li Sveta Stolica intervenirala u toj situaciji. 246. ASV. ASV. Austria-Ungheria. rujna 1883. 530-533. Usp. 246. Usp. te su u novonastaloj situaciji. željeli su nastaviti raditi u župama. fasc. jedanaest franjevaca poslalo je Svetoj Stolici zahtjeve za sekularizaciju i to preko nadbiskupa Stadlera. f. Glavni razlog za sekularizaciju franjevaca. kad dolazi do promjena na tom području. priložio i pismo u kojemu je ustvrdio kako se većina bosanskih franjevaca želi sekularizirati. f. Austria-Ungheria. provincijal fra Ilija Ćavarović napisao je 18.109 Drugi dio franjevaca koji je zatražio sekularizaciju kao razlog je navodio nemogućnost obdržavanja redovničkih zavjeta.114 108 Usp. Bosnia 1883-1886. ASV. str. Austria-Ungheria. ASV. Unatoč molbama provincijala i provincijske uprave. ff.112 Uz te zahtjeve Stadler je 29. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Bosnia 1883-1886. ASV. f. Usp. IVb (Acta Ćavarović). pos. 71-94. 246. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. 87. pismo generalu reda u kojemu ga obavješćuje da se. pos. ali se boje to javno reći. a ne “većina franjevaca”. pojavi mržnje. Austria-Ungheria. pos. 73. prema Stadleru. pos. nepravednoga premještanja iz župe u župu itd. U trenutku u kojem se promijenilo crkveno uređenje u zemlji. Tijekom 1883. fasc. Bosnia 1883-1886. 246. fasc. prije svega zavjeta siromaštva. samo četiri franjevca žele sekularizirati. 530-533. pos. 246.

pos. pos. 530-533. Austria-Ungheria. odlučio 115 Usp. Kad je nadbiskup Stadler uočio kakva je situacija nastala među franjevcima nakon ove bule i reformi u Rimu. siječnja 1884. fasc. 246. Te su godine. 246. jedanaest franjevaca ponovno je poslalo istu molbu. 116 117 118 . 98-99. te da Sveta Stolica ne odobri molbe onih franjevaca koji su se htjeli sekularizirati iz pogrešnih razloga. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. generala reda i drugih crkvenih autoriteta u Rimu u vezi s tim problemom. premda u prvi mah ni sam nije bio za sekularizaciju.116 Na molbu bosanskoga provincijala general Reda fra Bernardino a Portu Romatino napisao je 11. izdane nove konstitucije Franjevačkoga reda i bulom pape Leona XIII. da mu je tajnik Kongregacije za izvanredne crkvene poslove Luigi Pallotti rekao da je Sveti Otac odlučio da neće odobriti sekularizaciju bosanskih franjevaca koju je predlagao nadbiskup Stadler. Ta je bula. fasc. bio 18. 97. godine kad su dodatno narušeni odnosi između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera. Situacija se pogoršala 1897. Tijekom sljedećih godina uslijedile su različite intervencije Stadlera. Austria-Ungheria. ASV. onoj jedanaestorici franjevaca se pridružilo još sedam drugih. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. ASV. 100-101. prosvjedno pismo Svetoj Stolici u kojem traži da se nadbiskupu Stadleru da do znanja da mora prestati s poticanjem sekularizacije među franjevcima. 246. Josip Stadler. kako je ranije rečeno. te je tako ukupan broj franjevaca koji su se željeli sekularizirati između 1883. fasc. 530-533. predomislio i da će odsada pružiti podršku svima onima koji su je željeli. Do 1897. Austria-Ungheria. no to se nije dogodilo. Najavio je kako će sekularizacija kod bosanskih franjevaca poprimiti velike razmjere i zatražio od Rima da što prije odobri sve zahtjeve koje je poslao. g.117 Kako Sveta Stolica nije odobrila njihov zahtjev. i 1897. BLAŽEVIĆ. naime. onima koji nisu bili zadovoljni svojim položajem u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. ff. Usp. Bosnia 1883-1886. Felicitate quadam naređeno je da se provede reforma Franjevačkoga reda. Stadler je 15. napisao novo pismo u kojemu je zatražio hitno rješavanje podnesenih zahtjeva za sekularizaciju. 530-533. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. provincijala. Bosnia 1883-1886. Usp. f. izazvala veliku pometnju među bosanskih franjevcima.115 Vjerojatno i ne znajući za takav stav Rima. Prefekt Kongregacije za raširenje vjere kardinal Giovanni Simeoni izjavio je 30.118 Činilo se u prvi mah da će se i ova kontroverza napokon završiti. ff. Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari. jer time pomaže svim onim franjevcima koji više nisu mogli obdržavati zavjet siromaštva. ASV. 125-127. str. a od njih su samo četvorica dobila odobrenje za takav čin. prosinca 1883. Ponovio je svoj stav da se.46 Petar Jeleč Sveta Stolica nije bila sklona masovnoj sekularizaciji bosanskih franjevaca. kojom se samo pogoršavalo ionako teško stanje među njima. studenog 1883. Bosnia 1883-1886. Njihova imena i podaci nalaze se u V. pos. a na takav njezin stav znatno su utjecale intervencije i izvješća članova središnje franjevačke uprave u Rimu.

126 119 120 121 122 123 124 125 Od svog dolaska u Bosnu 1882. VI. AFPBS. str. nečasnim i protupravnim. 207. oni će ostati samo osrednji redovnici. travnja 1898. poslavši ga skupa sa svojim pismom u središnjicu Franjevačkoga reda u Rimu. ožujka 1898. KARAMATIĆ. Stadler je imao samo 11 dijecezanskih svećenika.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 47 je iskoristiti tu prigodu kako bi povećao brojnost dijecezanskoga klera119 i usput riješio pitanje župa. g. str. ožujka 1898. AFPBS. Nadbiskup Stadler svojim je čuvenim proglasom od 25. I. napisao jedno pismo kardinalu Marianu Rampolli u kojemu je iznio teške optužbe na račun bosanskih franjevaca. AFPBS. na kojemu je bilo i 19 onih koji još nisu bili svečano zavjetovani. 1880-1918. U njemu je pozvao sve one franjevce koji ne mogu ili ne žele prihvatiti nove konstitucije i reformu prema Felicitate quadam da prijeđu u dijecezanski kler. str. travnja 1898. 204-205.124 Istoga dana intervenirao je i general Reda fra Bernardino a Portu Romatino pismom navedenoj Kongregaciji. AFPBS. Usp. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. M. 206-207. sve do 1898. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. Vrhbosanski ordinarijat. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Usp. uputio provincijalu Ćavaroviću u kojemu potvrđuje da je Kongregacija pisala Stadleru i prekorila ga zbog pogrešna shvaćanja značenja i posljedica reforme određene konstitucijama i bulom Felicitate quadam.122 Zatražio je od nadbiskupa Stadlera potpun popis svih franjevaca koji su se htjeli sekularizirati: 21. Stadler je zatim 27. AFPBS. Usp. 147. 361. Usp. ukoliko im se dopusti sekularizacija. Usp. javno potaknuo bosanske franjevce na sekularizaciju. nerazboritim. 202-204. 1898-1903. AFPBS. Usp. VI. str. vrhbosanski ordinarijat poslao je popis s imenima 31 franjevca. 1898-1903. str. prosvjedovao protiv Stadlerova proglasa od 25. u kojemu Stadlerov proglas naziva proturedovničkim. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. u protivnom.125 Ovi prosvjedi naišli su na razumijevanje Rima.123 Prokurator Franjevačkoga reda fra Pietro Rocca di Papa poslao je 4. 126 . što potvrđuje pismo generalnoga prokurator Reda koje je 20. VI. str.121 Provincijal fra Anđeo Ćurić službeno je 1. Usp. 195-196. 1898-1903.120 Ovakav nepromišljen čin sarajevskoga nadbiskupa dodatno je narušio i ono malo povjerenja preostaloga između njega i članova Franjevačke provincije Bosne Srebrene. ožujka. koji je priložio pismu provincijala Ćurića. travnja 1898. smatra sarajevski nadbiskup. str. ali da bi mnogo njih moglo postati dobrim dijecezanskim svećenicima. 1898-1903. VI.. prosvjedno pismo Kongregaciji za biskupe i redovnike protiv Stadlerova proglasa. U tom pismu nadbiskup je ponovio već poznati zahtjev za preuzimanje svih župa i zaključio kako u Bosni ima vrlo malo franjevaca koji će moći postati dobri redovnici po kriterijima koje je nalagala nova reforma Reda. 1898-1903. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. VI. te osudila njegov poziv na sekularizaciju bosanskih franjevaca. travnja 1898.

Reforme na koje je Rim pozvao 1897. 1898-1903. str. a 1905.48 Petar Jeleč Nakon ove intervencije Rima. te pošalju molbu najprije Franjevačkom provincijalatu koji će je onda proslijediti prokuratoru Franjevačkoga reda. M. Odnosi između 127 128 129 Usp. 1880-1918.127 No svi ovi pokušaji provincijala i središnje uprave Franjevačkoga reda u Rimu da se spriječi sekularizacija franjevaca. GAVRAN. 467-468. KARAMATIĆ. 135. 150. Naime. samo 165. AFPBS. 1904-1920. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. Stadler ih upućuje da u molbi navedu kanonske razloge svoga zahtjeva. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Sve to skupa izazvalo je veliku krizu unutar bosanske franjevačke zajednice. Gubitak velikoga broja članova (više od 20%)130 potresao je temelje Franjevačke provincije Bosne Srebrene. I. ponovno se spominje broj od 40 sekulariziranih franjevaca. Provincijal je napisao da se sekulariziralo već 40 franjevaca i da je to nanijelo veliku štetu Bosni Srebrenoj. Usp. što je zacijelo izazvalo bijes i burne reakcije bosanskih franjevaca zbog potpore i poticanja na sekularizaciju koja je konstantno dolazila od strane nadbiskupa Stadlera. 115. BLAŽEVIĆ. AFPBS. a 45 ih je uspjelo dobiti odobrenje Svete Stolice za taj čin. Glavni razlozi koji su uzrokovali sekularizaciju bosanskih franjevaca bile su nove konstitucije Reda i apostolska konstitucija Felicitate quadam iz 1897. Usp. str. Godine 1895. Usp. napisao pismo franjevcima. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. a ostali su otišli u druge dijeceze u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Vrhbosanski ordinarijat. ili barem smanji broj kandidata za nju. u novonastaloj situaciji znatan je broj bosanskih franjevaca u Rim poslao molbe za sekularizaciju. ne može ga se smatrati najodgovornijim za sekularizaciju.129 Tijekom Stadlerova upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom (1882-1918) 70 bosanskih franjevaca podnijelo je zahtjev za sekularizaciju. još ima onih koji žele prijeći u svjetovni kler. bilo je 220 franjevaca svećenika. str. str.128 Kako bi barem zaustavila taj proces. koji će se onda posavjetovati s Kongregacijom za biskupe i redovnike. 342. str. Većina sekulariziranih franjevaca prešla je u dijecezanski kler nadbiskupa Stadlera. AFPBS. Ako. u kojemu objašnjava kako Sveta Stolica želi da franjevci prihvate reformu Reda. srpnja 1902. str. zatekle su bosanske franjevce nespremne i poprilično dezorijentirane. VII.131 Premda je on odigrao zaista negativnu ulogu u tom procesu. Onima koji se uspiju sekularizirati. kandidatima za sekularizaciju. 130 131 . te neriješeni problemi unutar same Provincije. U izvještaju od travnja 1908. 157. Josip Stadler. I. nisu postigli željene rezultate. Stadler je obećao da će ih primiti među dijecezanski kler. a vanjski činitelji poput nadbiskupa Stadlera i njegovih nepromišljenih reakcija samo su dodatno ubrzali taj proces i povećali već postojeću unutarnju nestabilnost. nadbiskup Stadler je 24. Usp. V. međutim. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. poslati pismo nadbiskupu Stadleru u kojemu ga moli da ne prihvati u dijecezanski kler sve one koji žele napustiti Franjevački red. uprava provincije odlučila je 17. travnja 1898. kao i stav Svete Stolice da ne podrži masovnu sekularizaciju.. VI. Suputnici bosanske povijesti.

BABIĆ. Njihov je argument bio takav da bi uvođenje jednoga novog crkvenog poreza narušilo povjerenje između naroda i svećenika. u: Opća enciklopedija Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda. Zagreb 1978. Krleža). Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. str. Naime. 335. crkvenom pravu.134 što je Stadler smatrao primitivnim i nesigurnim načinom uzdržavanja klera. onda mu je trebalo materijalno pomoći”. IVb (Acta Ćavarović).Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 49 bosanskih franjevaca i sarajevskoga nadbiskupa Stadlera zbog sekularizacije su se dodatno pogoršali. 166. Usp. siječnja 1883. pa i uz prisilu državnih vlasti. Austro-Ugarska je bila pravna država i pitanje financiranja klera bio je riješeno na način da su svećenici primali novac iz državnoga proračuna. A. Nadbiskup Stadler smatrao je da treba uvesti takvu metodu i u Bosnu i Hercegovinu. smatrali osobom koja zapravo želi uništiti bosansku franjevačku zajednicu. congrua [tj. bosanski franjevci su držali da je nepravedno ionako siromašne vjernike dodatno prisiljavati da plaćaju doprinose za Crkvu. kojeg su još tijekom kontroverze o župnom pitanju. Sarajevo-Samobor 1991-1993. a sada pogotovo zbog njegova miješanja u unutarnje stvari Bosne Srebrene. Usp. BARUN.135 Zatim je poslao i molbu austrougarskoj Zemaljskoj vladi (Landesregierung) 132 “Kongrua (od lat. izazvalo je dodatne sukobe između nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca. 1882-1885. Stadler je uskoro započeo sa snažnom kampanjom za uvođenje kongrue u Bosnu i Hercegovinu. tj. dok su se bosanski franjevci protivili toj inicijativi inzistirajući na dobrovoljnim prilozima vjernika. 353. str. “Kongura”. s uvođenjem redovite crkvene hijerarhije pojavilo se i pitanje kako riješiti ekonomsko uzdržavanje klera. što znači dolično uzdržavanje. XXI-XXIII/21-23 (1991-1993). M. i da stoga treba uvesti neku vrstu crkvenoga poreza koji bi svaka obitelj bila dužna davati svećeniku. KARAMATIĆ. kako je to bilo prakticirano u drugim dijelovima Monarhije. str. “Sedam stoljeća bosanskih franjevaca (1291-1991). Kongrua je zapravo bio skraćen naziv od latinskoga izraza congrua sustenatio. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 133 134 135 . Usp. M. portio]: primjeren [dio]. Ako prihodi takva svećenika (beneficij i drugi dohoci nisu dosegnuli kongruu. Svjedoci i učitelji. str. u: Jukić.. AFPBS. (ur. jer je većina franjevaca potpuno izgubila povjerenje u svoga biskupa. onaj formiran izvan Bosne i Hercegovine i drugi koji je bolje poznavao situaciju u zemlji. ukupni prihod koji se smatrao primjerenim za uzdržavanje nekoga svećenika. Kako bilo.133 Ponovno su na vidjelo izašla dva različita pristupa i mentaliteta. 514. No. napisao pismo svećenicima u kojemu ih izvješćuje o nužnosti da se u Bosnu i Hercegovinu uvede kongrua. uvođenja crkvenoga poreza. odnosno od doprinosa koji su vjernici izdvajali za Crkvu. u prvom redu župnika. M. 16. Usp. Pitanje kongrue – načina izdržavanja svećenstva Pitanje kongrue132. str. Nadbiskup Stadler je 30. u kat.

što bi pravovirnog puka čast. g. dapače samoj viri prištetno bilo. Zar bi nas više virni puk svojim priateljim zvao. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. to ne bi samo čast. 318. str. niti će njihovo starišinstvo ikad dopustit i to pod teškom kaznom da se s njime ikad posluže. studenog 1885. IV. APF. uz ostalo. vol. zar bi nam više djetinjski odan bio? Sve bi se to izgubilo. 537-539.139 Nismo uspjeli pronaći odgovor na ovo njegovo pismo. studenog 1885. Usp..137 Na to je pismo reagirao provincijal bosanskih franjevaca fra Anđeo Ćurić 1. nego iste posve oborilo. ali taj pokret da se puku zakonom pripiše župnička pristojbina te silom utjeruje. poštenje i povjerenja kod puka prama redovnicima umanjilo. prosinca 1885. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. IV. koje je zoran pokazatelj da je pitanje kongrue izazvalo još jedan sukob između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera. 17 (1879-1892). str. da franjevci nikada neće sudjelovati u nasilnom uvođenju kongrue u zemlju: Starješinstvo pako ne smije pod najtežu odgovornost činiti šta. AFPBS. pismom franjevačkim svećenicima i dekanima u kojemu govori. ali je ostavila mogućnost da župnici mogu sami zatražiti intervenciju policije ukoliko se pojave problemi na tom području. 1870-1891. rujna 1885.136 Stadler nije bio zadovoljan ovakvim odgovorom i poslao je 18. str. Provincijal fra Anđeo Ćurić napisao je 18.138 Iritiran ovim dopisom provincijala Ćurića. a sile se proti njemu poprimit? Toga griha franjevac bosanski ne smije i neće u svoj život na svoju savjest primit. zar bi nas ljubio. Usp. Zemaljska vlada odbila je taj prijedlog. nadbiskup Stadler piše Kongregaciji za raširenje vjere 13. SC Bosnia.. Virni puk kroz pet vikova nas je svojom ljubavlju hranio te i nadalje spravan je da nas istom hrani i uzdržaje. ff. 318-319.50 Petar Jeleč da izda naredbu policiji kako bi mogla upotrijebiti silu u slučaju da vjernici uskrate župničke godižbine. pismo generalu Reda u kojem ga izvješćuje o sukobu oko pitanja kongrue potvrđujući da se Stadlerov nasilni pristup rješavanju ovoga problema uvelike razlikuje od onoga što zagovaraju franjevci kad se protive uvođenju obvezatnoga crkvenog 136 Usp. okružnicu svim dekanima u dijecezi s prijedlogom da se uputi jedna zajednička molba svih svećenika u kojoj bi se od Zemaljske vlade tražilo da zakonski odredi obvezatan iznos koji svaki vjernik mora dati svom župniku. protestno pismo protiv provincijala optužujući ga da je prekoračio svoje ovlasti i zaključujući da biskup ima isključivo pravo u pitanjima rješavanja uzdržavanja klera. /…/ U slučaju da bi oli ordinarijat oli vlada zakonom ustanovila što župnicim od župljana doprinašat ima. 167. 1870. 137 138 139 . poštenje i povjerenje napram redovnika umanjilo. KARAMATIĆ. M. pa zar odbit ljubav.-1891. franjevci bosanski pogodnostim tog zakona nipošto služit se neće. AFPBS.

da nam što donese.143 Vrhbosanski ordinarijat je u pismu svim župnicima naredio da su dužni poslati izvještaje o prihodima i odrediti ukupan iznos koji bi. censuit pro nunc oportunum non esse aliquid hac in re innovare. 70-71. SK-160. napisao pismo generalu reda upozorivši ga na novi Stadlerov prijedlog i tražeći da ukori one franjevce koji su bili spremni prihvatiti ovu Stadlerovu inicijativu. Smatrao je da je uvođenje kongrue neizbježno i nužno za normalno funkcioniranje crkvenoga života u Bosni i 140 141 142 Usp. 1575-1940. non vero de oblatis vi extortis’”. V.142 Nakon ove odluke iz Rima nadbiskup Stadler kroz pet godina nije poduzimao nikakve nove inicijative za uvođenje kongrue. vol. misleći pritom na izgradnju novih crkvenih zgrada i rješavanje ekonomskoga položaja klera. trebali dobivati od svojih vjernika. 3-4.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 51 doprinosa za vjernike. No 1891. i zauzela je negativan stav prema ovoj Stadlerovoj inicijativi zaključivši da s obzirom na specifične okolnosti ne bi bilo prikladno bilo što mijenjati u toj stvari. I. Usp. Po pravilima s.1887). vol. AFPBS. 1891-1897. Usp. travnja 1891. 3 (1882. 528-529. “Perpensis specialibus circumstantiis. 5 (1892-1899). SK-158. 1891-1897. Provincijal je tom prigodom napisao: “Sveti naš red temelji se na zavjetu strogog siromaštva. str. prema njihovu mišljenju.145 Treba reći da je i među franjevačkim župnicima bilo onih koji su podržavali Stadlerovu inicijativu za rješavanje pitanja uzdržavanja klera. Dodao je kako nadbiskup može tražiti uvođenje kongrue kad bude imao vlastiti kler. vol. problematika se ovoga pitanja stišala u sljedećih nekoliko godina. 1880-1918.141 Kongregacija je poslala odgovor 14. u kojem govori o brojnim materijalnim potrebama vrhbosanske crkvene zajednice. ali da ne daju prijedloge o uvođenju kongrue. AGOFMB. srpnja 1886. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae.140 Sam je napisao pismo Kongregaciji za redovnike u travnju 1886.” Usp. ponovno je postavio to pitanje i poslao 9.144 Drugi provincijal fra Andrija Buzuk napisao je 20. 143 144 145 146 . General se potpuno složio s ovim stavom bosanskih franjevaca i odgovorio je provincijalu da oni trebaju ustrajati u toj odluci. str. AFPBS. kad je Stadler napisao pismo provincijalatu. pismo provincijalu fra Boni Milišiću u kojemu ponovno govori o kongrui i traži od svih župnika izvještaj o točnom iznosu koji primaju od svojih vjernika. 513. SK-158. siječnja 1892. AGOFMB. Pitanje kongrue ponovno je postalo aktualno 1905. mi niti smijemo. Taj stav nekih franjevaca zabrinuo je provincijala Buzuka koji je 23. niti možemo na silu zahtijevati od puka našega. V. Dopisi Svete Stolice. f. 70. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Vrhbosanski ordinarijat. AFPBS. in quibus ista archidioecesis versatur. AFPBS. AGOFMB. ff. str. 197. pismo dekanima u kojem ponavlja da franjevački župnici mogu poslati biskupu izvještaj o prihodima. siječnja 1892.146 No. nego moramo samo živjeti ‘de eleemosynis liberae oblatis. Usp. reda našega. 517. u kojem je peticiju nadbiskupa Stadlera nazvao nezgodnom i neprikladnom. str. ali da franjevci ne trebaju imati udjela u takvoj njegovoj inicijativi. ff. Usp. 3 (1882-1887).

VII. i obavijestio ga da će se o tom njegovu prijedlogu raspravljati na sljedećem zasjedanju definitorija i da je o svemu zatražio mišljenje generala reda koji je pak u svom odgovoru provincijalu 12. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. KARAMATIĆ. 194-197. VII. 1904-1920. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. sjednicu na kojoj je odlučeno da ne treba počinjati pregovore oko kongrue. AFPBS.152 Provincijal Mišić je 3. te je i 18. 1904-1920. srpnja 1909.147 Uprava Bosne Srebrene održala je 13. srpnja 1909. tj.. Na Stadlerovo pismo provincijal je odgovorio 12.151 Istoga dana poslao je pismo i provincijalu fra Alojziju Mišiću u kojem piše da namjerava primijeniti austrougarski model ubiranja kongrue u Bosni i da mu župnici trebaju dostaviti izvještaj o prihodima potrebnima za pristojan život. str. VII. Usp. str. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 61-62. Čini se da on nije prihvatio prijedloge i zaključke uprave provincije koja je onda na novoj sjednici 2. Zatražio je od uprave provincije da još jednom raspravi o tom problemu i pošalje mu svoje zaključke. lipnja 1909. Usp. prosinca 1905. Isto. Usp. poslao pismo u Beč. 151 152 . Usp. sve dok oni ne budu izjednačeni u pogledu subvencioniranja s biskupskim zavodima i ukoliko uprava provincije ne bude aktivno uključena u pregovore o tom pitanju. travnja 1906. zaključila da ne želi više s nadbiskupom Stadlerom uopće raspravljati o pitanju kongrue. Na ovoj sjednici definitorija franjevci su izmijenili svoje dotad čvrsto stajalište oko odbijanja kongrue. pa će se prema tome izračunati završni iznos kongrue.148 Zaključci s ovoga zasjedanja poslani su nadbiskupu Stadleru. Usp. 1904-1920. AFPBS. zajedničkom Ministarstvu financija tražeći da se ono zauzme oko uvođenja ovoga crkvenog poreza. koje će on zajedno sa svojima poslati austrougarskim državnim vlastima. samostalno iznio prijedlog austrougarskoj Zemaljskoj vladi da nametne taksu od 10 % svim katoličkim vjernicima i da dopusti prisilno ubiranje nameta od onih vjernika koji ne žele dobrovoljno dati svoje priloge crkvenim vlastima. napisao pismo generalu Reda fra Dioniziju Schuleru u kojem ga upoznaje sa Stadlerovom inicijativom i iznosi svoje mišljenje. str. budući da su se trojica definitora i sam provincijal fra Danijel Ban izjasnili da načelno nemaju ništa protiv uvođenja kongrue pod navedenim uvjetima. str.149 Vrhbosanski ordinarijat nije stoga više nastavio pregovarati s upravom provincije. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. rekao kako se protivi 147 148 149 150 Usp. str.150 Zemaljska vlada odbila je ovaj Stadlerov prijedlog smatrajući da bi uvođenje jednoga novog nameta od 10 % ionako siromašnom katoličkom stanovništvu bilo preveliki teret.52 Petar Jeleč Hercegovini. VII. dok su druga dvojica definitora bili protivni takvu rješenju. prije nego se riješi pitanje uzdržavanja franjevačkih obrazovnih zavoda. 60. srpnja 1909. AFPBS. M. nego je 1907. AFPBS. 1904-1920. no Stadler nije odustao. 71. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 171-172.

157 Stadler je ponovno poslao molbu Zemaljskoj vladi modificirajući ga u jednom dijelu: zatražio je da se zakonski propiše namet katolicima od 10 % te da se iz toga fonda financiraju svjetovni svećenici. KARAMATIĆ. VII.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 53 uvođenju kongrue u franjevačke župe koje bi trebale i dalje živjeti od dobrovoljnih priloga svojih vjernika. 221-222. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. a ticala se kongrue. 211. Usp. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. str. VII. 1904-1920. 286. AFPBS. Znatna većina franjevaca izjasnila se protiv takve mogućnosti. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. 173. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. dok bi na franjevačkim župama ostao sustav dobrovoljnih priloga. 1904-1920. str. 197. ali i bilo kojega drugog načina uvođenja crkvenih nameta katoličkim vjernicima. 223-224. Usp. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. Na provincijskom kongresu 12. travnja 1913. 1904-1920. str. str. svi gvardijani i definitori jednoglasno su odlučili da u Bosnu i Hercegovinu ne treba uvoditi kongruu. AFPBS.. donijela je Kongregacija za izvanredne crkvene poslove.. VII. BLAŽEVIĆ. za razliku od Stadlerovih. Usp. Stadler je svoje uobičajeno stajalište o potrebi uvođenja kongrue iznio pred Bastienom. 1904-1920. Usp. listopada 1912. str. Papin izaslanik Bastien napisao je 15. ali i same Zemaljske vlade koja nije željela dodatno financijski opterećivati ionako siromašno katoličko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. toliko važno vrhbosanskom ordinarijatu. Josip Stadler. V. Stadlerov posljednji pokušaj uvođenja kongrua bio je 1912. 223. poslao okružno pismo franjevačkim župnicima u kojem ih. str. str. KARAMATIĆ. AFPBS. pismo provincijalu fra Lovri 153 154 155 156 157 Usp. uz ostalo. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae.155 Vrhbosanski ordinarijat nije uopće odgovorio na ovaj dopis. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. VII. Članovi uprave ponovno su se izjasnili protiv uvođenja kongrue u Bosnu i Hercegovinu. str. 1904-1920. koji su. a ovaj je zatražio i mišljenje franjevaca o tom pitanju.158 No Zemaljska vlada nije odgovorila na ovu Stadlerovu molbu. VII.153 Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene održala je još jednu sjednicu 9.. na kojoj je obaviještena o stavu generala reda. AFPBS. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. kolovoza 1909. AFPBS. te je pitanje kongrue.. Provincijal Mišić zatim je 12. str. 158 159 . 107-108. Usp. M. listopada 1909. Usp. Usp. kad je u Bosnu i Hercegovinu došao papin izaslanik Pierre Bastien koji je trebao riješiti kontroverzu između franjevaca i Stadlera zbog različitih političkih stavova. funkcionirali najviše zahvaljujući upravo dobrovoljnim prilozima vjernika. AFPBS. M. ostalo neriješeno prije svega zbog protivljenja bosanskih franjevaca. 1904-1920.154 a provincijal Mišić je obavijestio Stadlera o ovim zaključcima. 172-173. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. pita o njihovu stavu glede mogućega prisilnog uvođenja kongrue u franjevačke župe. Usp. VII.156 Franjevci su zauzeli ovakav stav i zato što su se bojali kako će uzdržavati svoje odgojno-školske zavode.159 Konačnu odluku o kontroverzi koja se pojavila između franjevaca i Stadlera.

“Centralni odbor H.. str.161 Stadler je bio vrlo ljutit na franjevce zato što je propala njegova inicijativa za uvođenjem kongrue. U njoj se navodilo da. Nakon toga odgovora pitanje kongrue nije više nikada otvarano. I.160 Franjevcima i sarajevskom nadbiskupu Stadleru je naređeno da se suzdrže od daljnjih rasprava na temu kongrue. pogotovo kad se radi o mirovinama župnika. GAVRAN. i ona nije nikad uvedena u Bosnu i Hercegovinu. budući da su uspijevali održavati svoje škole samo dobrovoljnim prilozima vjernika na koje više ne bi moglo računati nakon uvođenja kongrue. Usp. izgubili poštovanje svoga naroda u Bosni i Hercegovini i na taj način postali neka vrsta državnih činovnika udaljenih od svojih vjernika. premda je bilo razloga za uvođenje kongrue.162 Bosanski su franjevci tako uspjeli sačuvati višestoljetnu tradiciju vlastitoga uzdržavanja i branili su je iz više razloga. remisit”. agnoverit. str. I. str. 299. Lucerna lucens?.Z. Ta se ekonomska neravnoteža najbolje vidjela u podatku da je u Stadlerovo vrijeme 9/10 državne pomoći za naukovne zavode išlo u ruke nadbiskupa. Drugi razlog bio je strah da se kongrua neće pravedno dijeliti između svjetovnoga i franjevačkoga klera. 293. speciatim vero quod attinet pensionem parrocchorum. u: Vrbhosna. Usp. KARAMATIĆ. AFPBS. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. treba odgoditi rješavanje tog pitanja za neka druga vremena kad se ukažu bolji i čvršći razlozi za donošenje takve odluke. Lucerna lucens?. 73. M. tamen ob praesentium rerum adjuncta existimavit necessitatem utilitatemque introducendae congruae loco decimarum minime fuisse probatum. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae.N. no oni su ipak bili u apsolutnoj manjini. pogotovo na nasilan način od strane državnih vlasti.. etsi vim rationum pro introducenda congrua. ideoque decisionem hac de re ad opportunis tempus. 394. qui vel ob infirmam valetudinem vel ob senectutem ad ministerium pastorale haud fuerint utiles. Usp.163 Franjevci su se protivili kongrui i stoga što su imali iznimno loše iskustvo s nadbiskupom Stadlerom oko pitanja raspodjele subvencija za obrazovne zavode.54 Petar Jeleč Mihačeviću kojim ga obavješćuje o odluci Kongregacije. Bili su duboko uvjereni da bi uvođenjem kongrue. VII. GAVRAN. dok su franjevački zavodi bili uglavnom prepušteni samima sebi i dobrovoljnim prilozima vjernika. klera”. 166-167. 173-174. str. XXIII/24 (1909). Usp. 161 162 163 164 . franjevačke škole dobivale su tek minimalan dio financijske pomoći koja je dolazila iz inozemstva ili od strane Zemaljske vlade. Treći razlog protivljenja uvođenju kongrue bilo je nesigurno ekonomsko stanje u kojem bi se franjevci našli. “Franjevci i kongrua”. u: Vrhbosna. 1904-1920. Treba reći kako je među franjevačkim župnicima bilo i onih koji su podržavali ovakvo Stadlerovo rješenje. str. To se može vidjeti iz polemičkih napisa u njegovim glasilima (posebno u Vrhbosni) u kojima se bosanske franjevce i članove Hrvatske narodne zajednice optuživalo kao glavne i odgovorne za propast ovog projekta. str. videlicet si novis argumentis hujusmodi quaestio melius illustrata fueritque maturior. XXIV/18 (1910).164 Državni novac za održavanje obrazovnih ustanova Stad160 “Haec sacra Congregatio. proti Stadleru i kongrui svjet. Naime.

ni stan. No Bosanski je sabor. A.880 kruna bilo bi dodijeljeno nadbiskupu Stadleru za obrazovanje svjetovnoga klera. str. BARUN. tako da su ovi zastupnici iznijeli nov prijedlog zakona koji je nakon burnih rasprava i usvojen. došlo je do velikoga razdora među njima i na političkom području. što je ustvari bila velika svota koja je omogućavala odličnu opskrbu. Usporedbe radi. str. Svjedoci i učitelji. 61-63. zahvaljujući naporima hrvatske svjetovne inteligencije iz Hrvatske narodne zajednice. smatrajući se jedinim crkvenim i političkim predstavnikom Hrvatakatolika u Bosni i Hercegovini.166 Nakon toga zakona. Zemaljska vlada je na prvom zasjedanju Bosanskoga sabora 1910.168 Iz dosadašnjega izlaganja može se lako vidjeti kako se između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera stvorio velik jaz u gotovo svim važnijim područjima crkvenoga života. Lucerna lucens?. Naime. zaključio da je taj prijedlog potpuno nepravedan i štetan po franjevce. stoljeću od austrougarske vlade dobivao oko 70. Prema njemu. Usp. Isto. I. GAVRAN. AFPBS. od pitanja župa. Usp. ali i nekih muslimanskih i pravoslavnih zastupnika.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 55 ler je trošio prije svega na vlastita sjemeništa i škole. Stadler. tako da svećenički kandidati nisu plaćali ni školarinu.000 forinti godišnje. Kad je nadbiskup Stadler pokušao udaljiti franjevce iz bosansko-hercegovačkoga javnog života. bogoslovije i nastavnoga kadra. . 496-497. 84. pošto su se složili sa Srbima i Muslimanima i s pomoću njihovom oteli njegovim zavodima godišnje 30. kojim je izmijenjen prvobitni prijedlog Zemaljske vlade. ni obuću ni knjige. 1904-1920. sekularizacije franjevaca. do kongrue i nejednake raspodjele ekonomskih subvencija. str. upućuje oštre i lažne optužbe protiv njih najvišim crkvenim vlastima u Rimu nazivajući ih “kao nepouzdane u katoličkoj vjeri. bijesan na bosanske franjevce.165 Jedan dodatni događaj koji se ticao ekonomskih pitanja doveo je do još većega razdora između Stadlera i bosanskih franjevaca.167 Stadler je zatim pozvao Svetu Stolicu da bosanskim franjevcima izričito zabrani korištenje tom svotom koju im je odobrio Bosanski sabor. Svjedoci i učitelji. str. Ta je kontroverza usko povezana sa Stadlerovim 165 166 167 168 Usp. ni odjeću. franjevački zavodi su od iste vlade dobivali od 2500 do 3000 forinti godišnje i morali su se sami brinuti za uzdržavanje sjemeništa.880 kruna predviđenih za katoličke škole. no iz Rima nije stigao nikakav odgovor niti zabrana. VII. bilj.000 kruna biti dotirano odgojnim zavodima bosanskih franjevaca. godine iznijela prijedlog za pomoć pojedinim bosansko-hercegovačkim vjerskim zajednicama. Usp. a preostalih 20. Vladin prijedlog bio je da se ukupna svota za pomoć katoličkim školama u Bosni i Hercegovini podijeli tako da nadbiskup Stadler dobije gotovo sedam puta više novaca nego bosanski i hercegovački franjevci zajedno. str. 337.000 K koje im je sabor odobrio”. 57. 51. Nadbiskup je svesrdno podržao taj prijedlog.000 hercegovačkim franjevcima. dok će 30. tako da je nadbiskup u 19.. A. od ukupno 134. 337. BARUN. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae.

Njezino osnivanje vezano je uz proslavu 169 Usp. Rezultat glasovanja je bio negativan za nadbiskupa i hrvatska liberalna inteligencija odbila je takav njegov zahtjev. Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918). bez Stadlerova blagoslova. Nadbiskup Stadler smatrao se jedinim pravim crkvenim i političkim predstavnikom Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini i njegove klerikalne ideje vodile su ga u neizbježan sukob s hrvatskom svjetovnom inteligencijom i iznova s bosanskim franjevcima koji su se u ovom sukobu stavili na stranu hrvatske svjetovne inteligencije. tijekom kojeg bi on mogao iznijeti svoj “klerikalni program 20 stoljeća”.56 Petar Jeleč sukobom s hrvatskom svjetovnom inteligencijom u Bosni i Hercegovini. U ime muslimana sudjelovalo je 50 predstavnika intelektualnoga sloja (studenti i učenici) uz još 200 gledatelja muslimana. u kojem su vrlo aktivno sudjelovali i bosansko-hercegovački franjevci. ali nijedan dijecezanski biskup niti svećenik. str. Došla su mnoga građansko-liberalna izaslanstva iz Bosne i Hercegovine i iz Hrvatske. S. premda je prilikom njezina osnivanja zamišljeno da ona treba imati prvenstveno gospodarsku i prosvjetnu funkciju. Stadler se uvrijedio i zabranio cijelom kleru svoje nadbiskupije – dijecezanskom i franjevačkom – da sudjeluje u manifestaciji. DŽAJA. osim bosanskih i hercegovačkih franjevaca koji su došli u znatnom broju. Pogledajmo stoga kako se razvijao taj sukob. u XX. godine ponovio se u slučaju osnivanja Hrvatske narodne zajednice (HNZ). Sukob oko Hrvatske narodne zajednice Nadbiskup Stadler nije ušao u sukob samo s bosanskim franjevcima.169 Bio je ovo nagovještaj i početak teškoga sukoba između Stadlera i hrvatske svjetovne inteligencije u Bosni i Hercegovini. . što će i učiniti na Katoličkom kongresu 1900. 204. Hrvatska liberalna inteligencija željela je toj manifestaciji dati profani karakter kako bi se time olakšalo sudjelovanje hrvatski orijentiranih muslimana. lipnja 1900. Povod sukobu bio je naizgled banalan i ticao se instaliranja zastave toga pjevačkog društva. Prva iskra toga sukoba pojavila se 1900. Na prijelazu iz XIX. No Stadler se nije slagao s tim stavom. stoljeće u Bosni i Hercegovini pojavile su se prve generacije sveučilišno obrazovanih Hrvata koji su počeli davati ton kulturnoj i političkoj organizaciji bosansko-hercegovačkih Hrvata. Scenarij sličan onome iz 1900. kada je u Sarajevu održano okupljanje hrvatskoga pjevačkog društva “Trebević”. nego je zbog svoje nepopustljivosti uzrokovao i veliki sukob s hrvatskom svjetovnom inteligencijom. Izvršni odbor društva odlučio je glasovati o tom Stadlerovu prijedlogu. koja se unatoč svemu održala 2. u Zagrebu. što je izazvalo i velike političke podjele među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Bila je to prva organizacija nacionalnoga karaktera u Bosni i Hercegovini koja se s vremenom razvila u pravu političku stranku. Želio je da u prvom planu bude religiozno (katoličko) posvećenje zastave. M.

Josip Stadler. hrvatskoga pjevačkog društva “Vlašić”. 232. str. sazvao svećeničko vijeće koje je trebalo raspraviti o programskoj orijentaciji HNZ-a.172 Odvjetnik i zamjenik gradonačelnika Sarajeva dr. Isto. “Korijeni napetosti unutar Katoličke crkve u BiH od 1878. M. u Docu kraj Travnika. pozvao svećenike i vjernike da pristupe ovoj organizaciji.174 Premda je osnovana kao nepolitička organizacija. koji je u međuvremenu napisao zahtjev središnjem odboru HNZ-a da se izmijeni taj dio statuta i unese odredba da samo Hrvati katolici mogu postati članovima te organizacije. VII/7 (1977). L. veljače 1908.175 Kad središnji odbor HNZ-a nije postupio kako je želio nadbiskup Stadler. Usp. Bosanski franjevci i nadbiskup dr. te što snažnije profiliranje hrvatske svjetovne inteligencije. ĐAKOVIĆ. str. HNZ se s vremenom profilirala kao uređena stranka i politička organizacija koja je počela zastupati hrvatske interese u zemlji. te o Srbima s kojima treba održavati dobre odnose na principu reciprociteta. Usp. a nadbiskup Stadler je jednim okružnim pismom od 2. 174. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. nego jednostavno hrvatska i kao takva otvorena pripadnicima drugih vjeroispovijesti koji su se smatrali Hrvatima (mislilo se prvenstveno na muslimane). Lucerna Lucens?. do 1914. Usp.170 Na proslavi su sudjelovali i nadbiskup Josip Stadler. Na toj sjednici je donesen zahtjev za reviziju nekih točaka programa HNZ-a i od predsjedništva je zatraženo sljedeće: ▪ samo Hrvat-katolik može biti član HNZ-a ▪ pri izboru središnjeg i okružnih odbora. Organizacija je okupljala predstavnike hrvatske svjetovne inteligencije. prosinca 1908. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. 88. BLAŽEVIĆ. 229-237..173 U programu HNZ-a govorilo se o opravdanoj želji bosansko-hercegovačkih Hrvata za ujedinjenjem s Hrvatskom. u: Jukić.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 57 drugoga. Usp. pomoćni biskup Ivan Evanđelist Šarić. Glavni cilj te organizacije bilo je poboljšanje ekonomskoga statusa hrvatskoga stanovništva. Svi su se složili oko potrebe za osnivanjem takve organizacije. 293. str. str. I. 82. M. koji su zapravo smatrani Hrvatima islamske vjeroispovijesti. str. GAVRAN. on je 13.171 Pošto je sastavljen dokument o osnivanju HNZ-a. održane su kotarske i okružne osnivačke skupštine. Tijekom siječnja 1908. 171 172 173 174 175 .”. HNZ nije bila isključivo katolička organizacija. str. a odlučan poticaj dao je sam Stadler. kolovoza 1906. V. drugi dijecezanski i franjevački svećenici i predstavnici hrvatske svjetovne inteligencije. Zbog takva stajališta počinju problemi između HNZ-a i nadbiskupa Stadlera. molba je predana Zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine koja je krajem 1907. Usp. KARAMATIĆ. o muslimanima. održanu 16. predsjedništvo HNZ-a treba raditi sporazumno sa svećenstvom i to preko odbora sedmorice svećenika 170 Usp. neke franjevce i predstavnike muslimana koji su se smatrali Hrvatima. potvrdila pravila i statut HNZ. KARAMATIĆ. Nikola Mandić izabran je za predsjednika središnjega odbora HNZ-a.

179 Ipak. BARUN. unatoč svom programskom nacionalnom i vjerskom čistunstvu. dobiti povoljan pozitivan odgovor na ove zahtjeve. osnovana Hrvatska katolička udruga (HKU) kao protuteža Hrvatskoj narodnoj zajednici. Usp. siječnja 1909. 177 178 179 180 . 31.58 Petar Jeleč ▪ predsjedništvo HNZ-a treba raditi sporazumno sa svećenstvom glede osoba koje će se kandidirati za sabor da ne bi štetovala katolička i hrvatska misao ▪ iz HNZ-a treba isključiti svakog pojedinca koji djeluje protivno interesima hrvatskog naroda. Govoreći o razlozima njezina osnutka Stadler je naveo da zbog teških vremena za hrvatski narod postoji velika potreba da se “osnuje jaka organizacija za sve Hrvate katoličke vjere u Bosni i Hercegovini”. Stadler se odlučio na novi potez: osnovati jednu novu hrvatsku. u: Vrhbosna.177 Kako je HNZ. HNZ nije više mogla zastupati Hrvate katolike. I. To je i učinjeno. siječnju 1910.178 Prema Stadlerovu mišljenju.. Usp. str. pogotovo dr. str. jer je bila zapravo interkonfesionalna. GAVRAN.176 Vodstvo HNZ-a provelo je anketu među članstvom organizacije i odbacilo ove zahtjeve nadbiskupa Stadlera. Lucerna Lucens?. ali isključivo katoličku organizaciju u kojoj će odlučujuću ulogu imati crkvena hijerarhija. Nikolu Mandića. XXIII/2 (1909). HKU je dopustila pristup udruzi nekim kandidatima koji nisu bili Hrvati ni katolici (Nijemci i Mađari).180 176 Usp. Bosanski franjevci podržali su odluku HNZ-a. GAVRAN. postajala sve važnijom i snažnijom strankom među bosansko-hercegovačkim Hrvatima. 83. Usp. “Što hoćemo u H. Počeli su diskreditirati vođe HNZ-a.. počeo je žestok napad nadbiskupa Stadlera i njegova tiska (u tome je prednjačila Vrhbosna) protiv HNZ-a i njihova vodstva. Lucerna Lucens?. 82. 296. opasnom i štetnom za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914.Z. kojeg je do jučer sam Stadler smatrao jednim od najvećih katolika i Hrvata u zemlji. Nakon ovakve odluke. KARAMATIĆ. str. M. str.N. a ne katolička organizacija. str. jer HNZ ne može više odgovoriti tom zahtjevu. M. str. I. te je 18. Svjedoci i učitelji. posebno u dijelovima gdje su zajedničari odbili Stadlerov zahtjev da se nekatolicima zabrani članstvo u HNZ-u i da se organizacije podredi potpuno crkvenim vlastima. Stladler i njegovi istomišljenici HNZ su nazivali antikatoličkom i bezbožnom organizacijom. 295-296.?. jer je narod gotovo sasvim ostavio njezine redove”. unatoč svim napadima. katoličke vjere i katoličkih svećenika ▪ trebalo bi uz središnji odbor HNZ-a osnovati i egzekutivni odbor koji bi trebao biti u Sarajevu i u stalnom kontaktu s episkopatom i redovničkom prelaturom ▪ Potpisni odbor se nada da će do 20. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. A. Usp. 339. KARAMATIĆ. zahvaljujući prije svega podršci koju je imala i od strane bosanskih franjevaca. jer se ona “faktično raspala.

a priznaje se autoritet njezin. što na nju ustaju.… laudare praecepta. napisao okružno pismo u kojem iznosi svoje negativno mišljenje o HNZ-u i govori o nužnosti podređivanja crkvenim autoritetima. kako su vjerske borbe bile od ubitačnih posljedica po razvitak narodâ.N. koji su se evo organizovali na temelju islamske vjere isključivši hrvatsku narodnost. sve da nam se ono čini temeljito i sigurno /…/.d. a ne htjede. podijeljenoj u tolike vjerske skupine. zagovarati ideju sklada i mira. a drugi opovrgavajući isto veli: Za glavu se kladim. da možda za se osvoji nekoliko muslimana. broju “Hrvatske Zajednice”: Naš će rad ići za tim. poimence to. da se vazda i prije svega stavimo na stranu crkve i to na toliko. kojima za volju prozva se hrvatska. a da nijesu za se osvojili muslimana. /…/ Imajući sve ovo na pameti. /…/ HNH je hotice razdvojila kler svjetovni i redovnički. u koliko unosi u hrvatsku narodnu politiku i katoličku vjeru. /…/ Napokon se tvrdi u ekspoze-u u 1. dočim mi uz najveće oštroumlje i uz najbolju volju možemo pogriješiti. tu assequamur veritatem. a i griješimo. a znam. pustit ću svoje privatno mnijenje. da se odreknemo svoga privatnog mnijenja i da odložimo svoj privatni duh: depositio omni privato judicio u svim stvarima. da ćemo u zemlji. naša crkva katolička uči. ter dvojica i najučenijih ljudi često nešto tvrde govoreći: Za glavu se kladim. /…/ Protivi se načelima katoličke vjere i to.Z. da se vogje H. veljače 1910. osobito svećenika i redovnika treba da ide tako daleko. kako je Gospodin Isus sve učinio. Ta povjest nam kazuje. što se tiču vjere i stege crkvene.t. da je objava beskorisna. – To se protivi vjeri katoličkoj. Od nas se dakle iziskuje. da je slobodno Bogu ne vjerovati. da smo djetinjom ljubavlju odani crkvi i njoj podložni. koji su oni podupirali. Ignacij veli: Ako se meni čini. /…/ HNZ tim svojim postupkom odbija na hiljade dobrih katolika i Hrvata u svrhu. Tim se otklanja sve. Tu djetinju odanost i podložnost iziskuju važni razlozi. matere crkve. glavno načelo svih. u nijednom od svih svojih pravila ne spominje imena katoličkog. da budemo jedno. pa ću usvojiti mnijenje sv. da odreknemo svojega privatnoga mnijenja i onda.. Osnovna postavka toga dugačkog pisma (donose se samo kratki izvaci) nužnost je bezuvjetna podređivanja Crkvi i crkvenim autoritetima. da se zove katolička. i. Tom je okružnicom Stadler želio izvršiti pritisak i na bosanske franjevce kako bi oslabio HNZ. odricanje od vlastita mišljenja i stavova i zabrana uključivanja svećenika u rad HNZ-a: /…/ Pobožnost crkvi prije svega iziskuje. da je crkvi svejedno istina ili zabluda. Ili kako sv. da nije tako. što se podiže protiv crkve. kada što objavi. prinužden sam ovo . što se tvrdi. ne će držati načelâ nadbiskupa. da crkva tvrdi. da je nešto bijelo. Znamo da su zajedničari istina odbili katolika na hiljade. stvorena za katolike. /…/ H. tolerantiam religiosam esse impiam et absurdam. tako da se često dogagja.N. da je crno. da je tako. pa ćemo sve postići.Z. jer vjerska snošljivost pretpostavlja. a spominje muslimane. jer njezine vogje rekoše: Razdvojimo ih. i apsolutne vjerske snošljivosti. Ta spremnost svakog vjernika. jer sv.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 59 Stadler je 11. kako je on jedno s Ocem. da crkvu rukovodi Duh Sveti i da ne može pogriješiti. Mi znamo.

travnja 1909.U. da ne smiju nikome dati dozvole. Što se pak tiče H.K. tako da na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije više ne mogu ispovijedati. on je svakom profesoru poslao dopis 5. predviđenih za Hrvate katolike. to ju ja svima preporučam. Stadler je za ovaj neuspjeh svoje stranke okrivio franjevce i prozvao ih za neposlušnost prema crkvenim autoritetima.. da kano članovi stupe u H. kojih se tiče. jer će inače Crkvena oblast sebi na drugi način zadovoljštinu pribavit”. 300.183 Kako visočki profesori nisu ispunili ovaj Stadlerov zahtjev. a onima. Kako su franjevci. ta je stranka na izborima nadmoćno pobijedila HKU i osvojila 11 od ukupno 16 mjesta u Pokrajinskom saboru. 49-54. Usp. premda se u njoj u mnogim dijelovima koriste teološki termini. u kojem se ističe da je tvrdnja visočkih profesora o Vrhbosni “temeraria. Učinio je tako s profesorima franjevačke gimnazije u Visokom. Ovaj sukob oko HNZ-a stvorio je izrazitu napetost između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera na političkom planu. propovijedati i katehizirati. u kojem piše kako im se oduzima jurisdikcija.181 Ova je okružnica imala prvenstveno politički cilj. Usp. KARAMATIĆ. kao i ispit iz dogmatike. unatoč ovoj Stadlerovoj zabrani i dalje nastavili surađivati s HNZ-om. Svim veleč. a u napadima su prednjačili Stadlerov Hrvatski dnevnik i Vrhbosna. M.60 Petar Jeleč izjaviti: Ja kako svjetovnim svećenicima tako i redovnicima u nadbiskupiji vrhbosanskoj zabranjujem pristupiti H.N.N. u: Vrhbosna. da ne smiju preporučiti narodu. 85. napetost koja je već godinama postojala na crkvenom području. dok je Stadlerova stranka HKU osvojila samo 5 mjesta. koji su imali velik utjecaj na narod.” Izjava nadbiskupskoga ordinarijata vrhbosanskoga u Sarajevu”. “Nepromišljena. ujedno im nalažem. da ju opozovu. i poziva velečasne oce. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914.182 pa ju nadbiskupska Crkvena oblast kao takovu osugjuje. XXIII/ VI (1909). sablažnjiva i sumnjiva zbog hereze”. a potom pred nadležnim autoritetom moraju položiti ispovijest vjere (professio fidei). ožujka 1909.Z kano članovi. str. u: Vrhbosna. da kamo ide prisustvovati kakovoj sjednici H. Željelo se njome utjecati na rezultate izbora za saziv Bosanskoga sabora. neka bi ju megju narodom što više rasprostrli”. XXIV/4 (1910). koji su poslali prosvjedno pismo protiv konstantnih nepravednih napada Stadlerove Vrhbosne na bosanske franjevce. da iz nje istupe. 182 183 184 .Z. koji su unutra. scandalosa et suspecta de haeresi..N. te im se naređuje da do konca rujna pred nadbiskupskim ispitnim povjerenstvom moraju položiti jurisdikcijski ispit. str. Stadler je kažnjavao svoje oponente među bosanskim franjevcima oduzimajući im jurisdikciju. Taj njihov čin je izazvao oštar odgovor vrhbosanskoga ordinarijata 19. dekanima ovim se nalaže. 184 Bio je ovo Stadlerov čin ponižavanja ljudi koji su se usudili uspro181 “Okružnica nadbiskupa Stadlera svećenicima vrhbosanske nadbiskupije”. zapovijedam. Naizmjence su se napadali i kritizirali u javnim medijima.Z. str.

. sve dok to provincijal fra Alojzije Mišić 6. svome nadbiskupu. a oni su podupirali HNZ u njihovoj borbi za samostalnost u odnosu na nadbiskupa Stadlera. Ordinis. jer je njih smatrao glavnim krivcima za neuspjeh svoje stranke. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. 301-302. ‘In foliis publicis nemo praesumat aliquid scrivere sine venia Ministri Prov. M. habito consilium gravissimorum et maxime auctoritatis virorum franc. Hrvatska svjetovna inteligencija stala je na stranu bosanskih franjevaca. sukob između Stadlera i franjevaca. L. osim crkvene. str. 1904-1920. quibus Praesules ecclesiastici. sinistra mente interpretantur. predbacujući mu da je svojim ponašanjem i osnivanjem HKU kriv za rascjep unutar hrvatskoga nacionalnog pokreta. što nastavljaju davati potporu HNZ-u i protive se da ona poprimi katolički karakter. Usp. ne videamur scandalis convivere. aerem verberari. str. KARAMATIĆ. a onda su se tu isprepleli već postojeći sukobi bosanskih franjevaca i sarajevskog nadbiskupa. VII. a na drugoj nadbiskupa Stadlera i HKU. Tako je. decisionis res disciplinae in diversa impetuntur. 234. ex Statutis revocemus illud sub Nro 96.lis’. Zatražio je od Svete Stolice da ona napokon poduzme energičnije mjere protiv bosanskih franjevaca kako bi postali poslušni i privrženi crkvenoj vlasti. str. Nakon što je njegova stranka postigla slab rezultat na izborima za Bosanski sabor. te da su se udružili s protivnicima katoličke misli. poprimio i političku dimenziju i put za pomirenje između franjevaca i nadbiskupskoga ordinarijata bio je posve zakrčen te se nije nazirala nikakva mogućnost za kompromis. Invocato Dei ausilio. AFPBS. eorum persona impetitur et luto irreverentiae maculatur”. dakle. obedientiae sub poenis maximis certo infligendis cuique Fratrum nostrae Provinciae prohibetur vel quidquam scribere in publicis foliis. te ih je prozivao zbog njihova navodnoga udruživanja s neprijateljima katoličke misli. eorum auctoritatis. malo non opponi. ožujka 1910. ĐAKOVIĆ.185 Bio je to sukob koji je u početku na jednoj strani imao hrvatsku svjetovnu inteligenciju i HNZ. Stadler je pak smatrao da korijen svih problema leži u činjenici što su bosanski franjevci otkazali posluh crkvenoj vlasti tj. a zbog razilaženja na političkom planu oko HNZ-a optuživao je bosanske franjevce da sve više skreću na “protuvjersko i šizmatičko polje”. nije zabranio kako bi smirio uzavrele strasti s obje strane. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae. 350. Stadler je svaku opoziciju smatrao opasnom. Bosanski franjevci su pak na sve ove optužbe odgovarali obrambenim tekstovima u pojedinim tiskovinama u kojima su branili svoje stavove i kritizirali ponašanje nadbiskupa Stadlera.186 No i franjevci su reagirali i zajedno s predstavnicima HNZ-a pokušali neutralizirati ove optužbe prebacujući krivnju na Stadlera kao glavnoga uzročnika svih sukoba među Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini. 186 187 . 187 185 “Ast ne dicatur nobis haerere aliquid. prudenti ratione ducti edicimus: merito s. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. Stadler se uputio u Rim optužiti franjevce zbog nepoštivanja crkvenih autoriteta. Usp.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 61 tiviti njegovoj samovolji. pisanju Vrhbosne i zloupotrebi biskupske službe u kažnjavanju političkih neistomišljenika. lumine Spiritus Sancti.

S. M. II. poput Luke Đakovića. smatrajući kako franjevački liberalizam “nije imao nikakvu teorijsko-teološku dimenziju i nije se protezao na cjelokupan spektar društvenog života. Bosansko pitanje i Austro-Ugarska u svjetlu političkog dnevnika J. 27.191 Dovoljno je prisjetiti se djela fra Ivana Frane Jukića koji je još za vrijeme Otomanskoga Carstva u svojoj školi u Varcaru osim katoličkih imao i 17 pravoslavnih đaka. 189 190 191 192 193 194 . 306. M. Sabrana djela.. veljače 1910. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. kao što su F. Sarajevo 1973. Usp. MALBAŠA. bosanske franjevce prikazivali kao domaće. F. DŽAJA. Gracić.188 Povjesničar pak Srećko Matko Džaja postojeće stavove diferencira. M. G. /…/ Franjevački liberalizam imao je isključivo praktično-politički značaj. Na vrlo snažnu i 188 Usp. 189 Franjevačka povijesna i kulturna tradicija bila je usko isprepletena s predstavnicima drugih konfesionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. M. pogotovo jer su bili uvjereni kako Stadlerovi postupci nanose štetu međukonfesionalnim i međunacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini. str. Nikolić i drugi. Sarajevo 1933. što im je donelo ugleda i kod ovih poslednjih”. str. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. nacionalne i liberalne. Usp. I. On je svoj korijen imao u povijesnom iskustvu.. Sabrana djela. Sučič. dvije varijante hrvatskoga nacionalizma. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. među kojima i tri oženjena đakona.62 Petar Jeleč Neki su povjesničari. I. Usp.193 Takva shvaćanja u praksi je pokazala i širila cijela plejada poznatih bosanskih franjevaca. 169-174. str. godine u kojem traži jednakost i slobodu kršćana unutar Otomanskoga Carstva. Usp. M. KARAMATIĆ. A. u kojemu je neizbježno uzimanje u obzir drugačijih kulturnih i političkih struktura imalo stoljećima dugu tradiciju”. A. I. 154. L. str. stoljeću dominantne su dvije glavne ideologije.194 U političkom životu Hrvata u XIX. Baernreithera. dok su Stadlera i njegove istomišljenike smatrali klerikalcima i tuđinskim elementom u bosansko-hercegovačkom društvu. Sarajevo 1973. i XX.190 Ova tolerancija na međunacionalnom i međuvjerskom planu o kojoj govori general Aufenberg jest povijesna činjenica koja kod bosanskih franjevaca nije bila nikakva novost i koja seže u prošlost i prije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. 324-327. Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918). Usp. F. ĐAKOVIĆ. KARAMATIĆ. JUKIĆ. Oni nisu mogli podržati političke planove vrhbosanskoga ordinarijata jer su ih smatrali protivnima svojim interesima i svjetonazoru. I austrougarski general Moritz von Aufenberg u jednom je svom izvješću nadređenim časnicima od 8. M. JUKIĆ. str. analizirajući ovaj sukob. Martić. 306. 205.192 Dovoljno je zatim sjetiti se njegova poznata manifesta iz 1850. na primjer na književnost. umjetnost itd. istaknuo liberalnu crtu bosanskih franjevaca “koji su uvek bili popularni u narodu i koji su uvek tolerisali pripadnike drugih veroispovesti. str. Knežević. str.

Jankievicz je nazvan izdajnikom zbog tog svojeg postupka. No. 322. bili su uvjereni sljedbenici velikohrvatske ideologije. “Zastupnik hrvatskog državnog prava”.197 Kako bi smirio uzavrele duhove. osim jednoga. M. bilj. Usp. /…/ HKU je stranka krajnjeg nacionalnog i klerikalnog radikalizma”.196 Ovakvi ekstremni stavovi sarajevskoga pomoćnog biskupa i najbližega Stadlerova suradnika izazvali su veliko negodovanje na zasjedanju Bosanskoga sabora. U svom je govoru podvukao činjenicu kako su franjevci tijekom stoljeća bili kadri živjeti zajedno s braćom pravoslavcima i muslimanima. Sjednica. uz rijetke iznimke. KAMBER. I. u: Vrhbosna. pravoslavne i muslimanske. Sarajevo 1910. zasjedanje. dok je među bosanskim franjevcima bilo sljedbenika i jedne i druge ideologije. izjavio kako oni i HKU ne mogu “priznati na teritoriju kraljevstva hrvatskog nikoje drugo ime.-1904.195 Pomoćni biskup Ivan Šarić je tijekom rasprava na Bosanskom saboru 1910. str. str. str. str.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 63 kompaktnu velikosrpsku ideologiju Hrvati su odgovorili dvjema drugim ideologijama: jugoslavenskom. U “Vrhbosni” je nekoliko desetljeća poslije dr. Sjednica. 196 197 198 . 96. str. Stadler i njegovi suradnici propagirali su radikalne stavove u odnosu na nacionalna i vjerska pitanja u Bosni i Hercegovini.). S druge strane. tuđe znaj uvažiti i nikada ne izazivaj”.). i velikohrvatskom. STRECHA. 42-43. kao što su to činili Stadler i njegovi sljedbenici. u političkoj praksi nadbiskupskoga ordinarijata početkom stoljeća 195 Usp. XIV. Katoličko hrvatstvo. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. ali ne mogu time zanijekati postojanje bratskog srpskog naroda.198 Obje političke organizacije Hrvata katolika (HNZ & HKU) u svom su nacionalnom i političkom djelovanju zauzele pravaški program da se Bosna i Hercegovina treba ujediniti s Hrvatskom i s njom postati jedno tijelo unutar Austro-Ugarske Monarhije. LVIII/7-8 (1944. M. reagirao je provincijal bosanskih franjevaca fra Alojzije Mišić. Zbog tih radikalnih stavova poznati član Stadlerove stranke dr. Ivan Šarić i ostatak dijecezanskoga klera. 73. koja je zapravo postala panhrvatska i koja je u svojim ekstremnim oblicima potpuno negirala političko postojanje drugih naroda na ovim područjima. pa se nada da će tako biti i ubuduće. koja je tražila suradnju i ujedinjenje svih jugoslavenskih naroda.. bosanski franjevci nisu podržavali u Bosni i Hercegovini nacionalnu hrvatsku ideju temeljenu na čvrstoj i isključivoj povezanosti hrvatstva i katoličanstva. Počeci političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897. XIV. koja bi se pak trebala transformirati u trijalističkom smislu kako bi se slavenskom elementu unutar te države dala veća autonomija. Stenografski izvještaji. Biskupi Josip Stadler. Dodao ja zatim da je stajalište franjevaca u odnosima s drugima u Bosni i Hercegovini ovakvo: “Svoje čuvaj i ljubi a tuđe poštuj. I. Stenografski izvještaji. Viktor Jankievicz napušta HKU uz otvoreno pismo javnosti u kojem govori: “Ako sam Hrvat onda i želim pripojenje Bosne Hrvatskoj.. 185. D. zasjedanje. nikoji drugi narod i nikakve druge embleme do li hrvatskih”. Sarajevo 1910. KARAMATIĆ. politički hrvatskoga naroda koji je bio triju vjeroispovijesti: katoličke. 49.

On je obišao bosanske samostane i župe 199 Usp. str. posebno kad su se početkom XX. nego kad bi ih u skladu držao. poput provincijala fra Franje Komadanovića. listopada 1906.64 Petar Jeleč počele su se propagirati radikalne velikohrvatske ideje Josipa Franka. XXII78 (1908). 61. sveta bi to stvar bila. Svećenstvu padaju poslovi novih vremena.199 U njemu se sve više širila vjerska i nacionalna netolerancija. pa se ne može onako kao prije baviti drugim nezvaničnim stvarima. 201 Ova mudra reakcija provincijala Komadanovića pokazuje još jednom kako su bosanski franjevci zbog povijesnoga iskustva i duboke višestoljetne ukorijenjenosti u bosansko-hercegovačku stvarnost bili protiv nepotrebna produbljivanja napetosti i izazivanja sukoba na svim razinama. stoljeća pojavile prve generacije hrvatske svjetovne inteligencije. J. KARAMATIĆ. muslimane. benediktinca Pierre-a Bastiena. MARKUŠIĆ. 297.200 Pojedini franjevci. XXIII/4 (1909. da zavađa međusobno narod. Provokativna polemika ovih dvaju listova izazvala je demonstracije u Sarajevu 25. i 26. A ova pojava dapače nije ni ružna. Iz kulture i političke istorije Bosne i Hercegovine. pogotovo u listu Hrvatski dnevnik. R. da smiri duhove i pomiri sukobljene strane.). M. među njima je sazrijevao stav da političko vodstvo Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini treba biti sve više svjetovno. Usp. BESAROVIĆ. reagirali su javno upozoravajući na neprikladnost takva ponašanja i pisanja koje samo nanosi štetu zdravim odnosima među ljudima: Nu kad bi Hrvatski Dnevnik radio kao katolički list u duhu kršćanskom na dobrobit našeg naroda. Toga već pomalo nestaje. 202 Zbog sve većih političkih neslaganja između nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca reagirala je i Sveta Stolica te je u Bosnu i Hercegovinu krajem 1910. u: Serafinski perivoj. zbog čega je Zemaljska vlada donijela odluku o protjerivanju glavnih urednika Hrvatskog dnevnika (Kerubina Šegvića i Ivana Barbića) i Srpske riječi (Stijepe Kobasice i Petra Kočića) uz prijetnju oduzimanja koncesije za izdavanje tih listova u slučaju da se ponove inkriminirani tekstovi. str. 506-508. 200 201 202 . u tolikoj mjeri da je Zemaljska vlada upozorila ordinarijat da učini nešto kako bi zaustavio vrijeđanje drugih naroda i vjeroispovijesti. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. koje je u tom listu bilo stalno prisutno. str.. “Nešto o našem radu u Bosni”. te se ne bi natjecao sa Srpskom riječju. Na srpskoj strani istu je stvar činila Srpska riječ koja je propagirala velikosrpsku ideologiju. S druge strane. 125. “Izjava starješinstva bosanskih franjevaca”. u: Serafinski prijevoj. g. To vidimo i iz stavova fra Josipa Markušića: Do danas su se gotovo društva odlikovala time što im je na čelu bilo svećenstvo. str. hrišćane i katolike. poslala apostolskoga vizitatora.

nego i rascjepu u hrvatskom nacionalnom pokretu.. koja nije vodila samo rascjepu unutar Crkve. a imao je i mnoge sastanke s nadbiskupom Stadlerom i njegovim suradnicima. što je i dalje izazivalo sukobe među njima na mnogim područjima crkvenopolitičkoga života. VII/7 (1977). jaz koji se stvorio između sarajevskoga nadbiskupa i bosanskih franjevaca bio je prevelik. 601. Vrhbosanski ordinarijat.”.206 203 Usp. da se namjesto njih osnuje treća organizacija kako bi se postiglo pomirenje.-1918. izdana je 10. što je imalo nesagledivo štetne posljedice”. a s druge je izrazio zadovoljstvo pastoralnim radom bosanskih franjevaca. “Korijeni napetosti unutar Katoličke crkve u BiH od 1878. Povjesničar Marko Karamatić u svom je istraživanju ovoga fenomena došao do zaključka da je Josip Stadler svojim ponašanjem srozavao razinu ljudskoga u funkcioniranju crkvenih struktura: “Proklamirajući bezuvjetnu pokornost. uz prigovor kako nije bio zadovoljan politizacijom redovnika i sporadičnim čitanjem liberalističkoga tiska. str. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. AFPBS. a on je sa svoje strane raspustio svoju HKU. M. sve se više zaoštravalo u međusobnoj konfrontaciji. nego je vizitator Bastien uspio postići privremeno rješenje nakon što su u statut HNZ-a uvedene neke izmjene koje su zadovoljile Stadlera. str. ili ako to nije moguće.204 No nije došlo do organiziranja neke treće stranke.. Usp. Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914. lipnja 1911. M. KARAMATIĆ.203 Kao krajnji rezultat ovih dugih razgovora na više strana. 204 205 206 . 304-305. U takvim okolnostima odsutnost kršćanskog i uopće kritičkog duha bila je neminovina /…/ U takvom ozračju neslaganje između franjevaca i Stadlerova kruga. 1880. str. da bi se unutar Crkve stvorila gomila poslušnih podanika.. nosioci crkvene vlasti u BiH svodili su kršćanstvo na religiju kanonskog prava i autoriteta.205 Unatoč ovom kompromisnom rješenju. U svome izvješću Svetoj Stolici napisao je kako je s jedne strane agitacija nadbiskupa Stadlera prema franjevcima nepravedna. Istaknuto je kako je papina želja da se HNZ i HKU ujedine. do 1914.Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci 65 susrevši se s bosanskim franjevcima. 91. str. M. a te su napetosti ostale aktualne i za njegovih nasljednika. KARAMATIĆ. godine okružnica u kojoj poziva na pomirenje između članova HNZ-a i HKU-a i objavljuje kako papa želi jedinstvo klera i katolika u Bosni i Hercegovini. I. 303-304. KARAMATIĆ. Usp. u: Jukić. koji će u predstavnicima vlasti gledati utjelovljenje etike i razuma.

.

Godine u Franjevačkoj riznici na Širokom Brijegu1 Zbirka riznice franjevačkog samostana na Širokom Brijegu2 čuva primjerak Zlatne legende Jacobusa de Voragine iz 1493. 2011. Nakon prvotne prepreke 1 Istraživanje je nastavak teme započete diplomskim radom obranjenim 6. ali i ulogu najznačajnijeg srednjovjekovnog hagiografskog štiva u oblikovanju zapadne pobožnosti i utjecaj na ikonografska rješenja u umjetnosti. Zlatna legenda – primjerak iz 1493. VII. – Članak obrađuje do sada nepoznati primjerak Zlatne legende (Legenda aurea sanctorum.ZLATNA LEGENDA KAO IKONOGRAFSKI IZVOR I INKUNABULA U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU NA ŠIROKOM BRIJEGU Ines Tanović Sažetak. Samostanska crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i franjevački samostan na Širokom Brijegu. Kamen temeljac za izgradnju crkve i samostana položen je 23. Posebna je pozornost posvećena novootkrivenoj inkunabuli Legenda aurea sanctorum. sive Lombardica historia) Jacobusa de Voragine iz riznice Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini. 2 . stoljeću. u sklopu kojeg se nalaze galerija i riznica. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. de Monteferrata iz Venecije. sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum] iz 1493. u bosansko-hercegovačkoj baštini. kao i njezin povijesni put od srednjovjekovnog bestsellera do prvih kritika koje se javljaju već u XIV. i XV. osude i teškog preživljavanja dijela u vremenu protureformacije u XVI. Prikazana je i suvremena recepcija djela. dio su Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. stoljeću. godine. i ponovno probuđena zanimanja za Zlatnu legendu u XIX. stoljeću. godine u izdanju Manfredusa de Bonellisa. Sanje Cvetnić.

sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum]4 Smještaj: Riznica franjevačkog samostana na Širokom Brijegu.. godine (postav uredio Đuro Basler) u kojoj se čuvaju brojni metalni predmeti (kaleži. buyruldu – pismena zapovijed) hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović (1783. Na mjestu stare crkve koja je porušena 1905. 327-338. misno ruho. godine sagrađena je današnja trobrodna crkva u romantičnom historicističkom tumačenju romaničkoga stila koja je uslijed razaranja za vrijeme II. Zagreb. Povijest knjige. Sažeti bibliografski opis inkunabule Zlatne legende3 iz Širokoga Brijega donosim u obliku kataloške jedinice kako bi poslužio njegovoj obradi.?. 1846. ferman – zapovijedati.franjevci. ispravnim spomenima u literaturi o knjižnoj baštini. 1298.. 1839 – 25. 142. VI. Naziv dolazi od latinske riječi cunae što u prijevodu znači kolijevka. godine pa do kraja XV. 1993. http://www. Mostar.. Široki Brijeg. kutije za hostije. Hrvatski jezik uz naziv inkunabula rabi i naziv prvotisak. katalozima zbirke i ostalim publikacijama koje ovo djelo zavrjeđuje. Medieval Academy of America. 1946. Andrija Nikić. Blago hercegovačkih franjevačkih samostana. Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine. str. II.. u: Speculum. 1993. otvorio se široki istraživački put u analizi komparativnih primjera i pripadajuće literature koji će olakšati njezin smještaj u pravi kontekst velikih hagiografskih zbirki. Franjevačka knjižnica i Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”. Usp.-1851. 1990. Putnam’s sons. 5. Široki Brijeg. str. str. str. Robert Francis Seybolt. Franjevački samostan. U prizemlju istočnog samostanskog krila smještena je riznica otvorena 1979. VII.). str.68 Ines Tanović izražene u činjenici da ovaj primjerak nije još nigdje istražen niti objavljen. 21/ III. Nakladni zavod Matice hrvatske. † Đenova. Zagreb. godine nakon što su franjevci dobili odobrenje za osnutak samostana dekretom Svete Stolice od 6.. Bosna i Hercegovina Izdavač: Manfredus de Bonellis. godine premještena u novu zgradu.) i muraselom (tur. Autor: Jacobus de Voragine [1228. P. 1861.] Naslov: Legenda aurea sanctorum. a potvrdili su je buruntijom (tur. Usp. 4 5 6 . X.]. G. 1985. godine. (1. 1229. raspela. [preuzeto: 29. Fifteenth century editions of Legenda Aurea. Naziv je prvi puta uporabio Bernard vod Mallinckrodt 1639. buyrultu. slike i knjige. godine. 2011. 1845. stoljeća radilo oko sto i pedeset tiskara u kojima je tiskano preko četiri tisuće knjiga. V.info/index. Horatio Forbes Brown. The Venetian printing press. relikvijari. ili 1230. Privredni vjesnik. 1844. Usp. 8-13. 1891. New York. kutije za sveto ulje. 400.php/galerija. Aleksandar Stipičević u Povijest knjige navodi da je Venecija dugo vremena bila najjače tipografsko središte Europe u kojem je u razdoblju od 1469. 8. godine sultan Abdul-Medžid I. U sklopu franjevačkog kompleksa na Širokom Brijegu nalazi se i galerija koja svoje početke ima u sklopu samostanske riznice. svjetskog rata više puta obnavljana. Cambridge. Galerija je 1990. str. mürasele – odobrenje) mostarski kadija. Đuro Basler. a stalni postav čine slikarska i kiparska djela umjetnika s područja Hercegovine i Hrvatske. Usp. de Monteferrato5 Grad: Venecija6 VII. 3 Inkunabula je naziv za sve knjige tiskane prije 1500.. 311. ciboriji). Odluku Svete Stolice odobrio je fermanom (tur. Isti. monstrance. Aleksandar Stipičević.. Gospino svetište Široki Brijeg. odnosno početak nečega. narediti) 22.

. 2005.) folija (lat.].Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula. Prvi list (fol.. 1493.) Senjski zbornik. Na svakom listu ima četrdeset devet redova pisanih u dva stupca širine 3. 125-146 (125). Firenza.bl. Apax Libri. A-C8. Usp. &8. Datum: 20. Senj.. to jest listova.. Le edizioni italiane della “Legenda Aurea” (1475-1630). Kristijan Golubović. 2011. 2r) donosi slijedeći (jako oštećeni) natpis iz kojeg možemo iščitati autora i podnaslov knjige [sl. godine. 2005. Legenda aurea sanctorum. Senjsko muzejsko društvo. Tehnologija tiska od Gutenberga do danas u: Miroslav Glavičić (ur. sa svake strane lista. str. Stanislav Bolača.6 centimetara.html?operation=record&rsid=1137839&q=67. Linda Pagnotta.. 8 .7 Fromat: 4° [4to]8 Dimenzije: 201. sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum].9 Tehnika uveza: knjiga je šivana na izbočene vezice. str. 150. Usp. Gradski muzej Senj. korice presvučene pergamentom. internet stranica Britanske knjižnice s popisom inkunabula na kojoj se nalaze točni podaci o izdanjima Zlatne legende iz 1493. 2008.2 mm Jezik: latinski. 22. tiskana goticom Oznake araka: a-z8. III. Horatio Forbes Brown navodi da su prve knjige tiskane u Veneciji najčešće bile formata folio [2º] ili quatro [4°]. nav. dakle sveukupno četiri stupca na jednom listu. Prvi list s podnaslovom inkunabule Inkunabula sadrži životopise dvjesto i sedam svetaca i liturgijskih svetkovina na dvjesto trideset i osam (CCXXXVIII. D6..7 x 153. dj. str. Usp. folio). http://istc. IX. 1493. Tehnika: knjigotisak10 8 69 . 8 9 10 .uk/search/search. 1]: 7 Usp.. [preuzeto: 2. Slika 1 Jacobus de Voragine. 1891. Horatio Forbes Brown.

reda propovjednika. B. U desnom rezu knjižnoga Slika 2 Jacobus de Voragine. Na listovima su totum annum].). 2r. List broj 237v sadrži kolofon i sadržaj. 2005.” U: Jacobus de Voragine. Ako zanemarimo naknadno provedenu i rukom pisanu folijaciju. C. F. U hrptenom djelu knjižni blok je odvojen od korice. Usp. 150.. Pokraj ručno ispisanih brojeva.. V. N. R.12 Korica inkunabule je sive boje i presvučena je pergamenom. Numeriranje listova odnosno stranica kod ranih venecijanskih tiskara bila rijetka pojava. E i P i antropomorfnim. Usp. H. 40r. str. istim rukopisom napisano je još nekoliko opaski. D. 1493. dj. P.”11 Na prvom listu (fol.13 Inkunabula ne sadrži ilustracije.dj. 27r. 159v. 1891. bloka vidljiva su oštećenja od crvotočiLegenda aurea sanctorum. 118v.. E i ukrašena su vegetabilnim i zoomorfnim motivima.. 2r) nalazi se i uvodni tekst (prolog) koji započinje nešto većim inicijalom nego što su ostali u tekstu. nav. 172v) nedostaju inicijali. 147v. đenoveškoga nadbiskupa. Na nekoliko mjesta (fol. sadržaj knjižnoga bloka odgovara opisu koji donosi Linda Pagnotta (2005. 113v. U gornjem djelu korica je naborana što može biti posljedica doticaja s vlagom. Linda Pagnotta. 2].. nekog težeg tereta kojim je bila prekrivena ili loše pohranjenosti. a list broj 238v registar. primjer arapskim brojevima ručno ispisane straukrašenog inicijala slova F nice – folijacija. ali je praksa navođenja vlastita imena i mjesta izdavanja bila uobičajena od samih početaka. F [sl. M. 133v. margina11 “Prečasnog brata Jacobusa de Voragine.. O. Moguće je da su trebali biti naknadno dodani pa je tiskar ostavio prazan prostor ili je riječ o tiskarskoj grešci. a samo slova L. Oštećenja su vidljiva na hrptenom dijelu korice gdje ima okomitu poderotinu i nedostaje joj dio pergamene. T. ali opći dojam je da je knjižni blok u sive Lombardica historia dobrom stanju te se može otvarati i listati [Liber sanctorum ac festorum per iako je papir dosta krt. 68r. fol. 20-21. L.70 Ines Tanović “Reurendiss(imi) (fr)atris Jacobi d(e) (vora)|gine genuensis ac(hiepisco)pi: ordinis pradica(to)rum (:) (sanctorum ac festor)um per totum annum|Liber incipit. str. I. ne. 89v. Legenda aurea sanctorum. Šivana je na četiri izbočene vezice i nedostaje recto strana predlista. Počinje knjiga svetaca i blagdana kroz cijelu godinu. Venecija. 1493. 103v. ali se figuralno ukrašeni inicijali (drvorez) pojavljuju kroz cijeli tekst s manjim varijacijama. 12 13 . Zaglavna ili kaptilna vrpca šivana je ručno kroz knjižni blok. nav. sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum]. Kao inicijali pojavljuju se slijedeća slova: A. Manfredus de Bonellis de Monteferrato. Horatio Forbes Brown. S.

1493.. 5]. 71 lija.. natpis ili ispravak na listu broj CXLIV . Prvi natpis nalazi se unutar hrptenog djela pergamene no nije ga moguće pročitati. Slika 3 Jacobus de Voragine.) nalazi se ručno napisana ispravka naslova legende u “živom rubu”: prekrižen je naziv De resurrectione i do njega je ručno dopisano de Annunciatione [sl.. Na knjižnom listu sto četrdeset i četiri (CXLIV) nalazi se još jedan natpis ili možda ispravak tj dopuna teksta. Na listu broj sto dvadeset i sedam (CXXVII.) također je napravljena ručna ispravka: prekrižen je naziv Domenico i dopisan De sancto Petro ad Vincula (istim rukopisom kao i prethodni ispravak). ručno napisana ispravka na listu broj LVIII Na knjižnom listu broj stopetnaest (CXV..Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula. 1493. 4]. Na listu broj deset (X.) nalazi se natpis [sl. natpis na listu broj X Na listu broj pedest i osam (LVIII. sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum]. 3] s teško čitljivim imenom (Melkisedek?). 1493. ali drugim rukopisom nego prethodni [sl. sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum].. sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum]. Legenda aurea sanctorum.) je slijedeći račun: 15+33+12 i zbroj 60. Slika 5 Jacobus de Voragine. Legenda aurea sanctorum. Slika 4 Jacobus de Voragine. Legenda aurea sanctorum.

Iako je u riznici pored inkunabule napisan datum 20. godine od utjelovljenja Svemogućega tisućučetiristodevedesettreće. nav. Na internet stranici http://www.nz/SpecialCollections/incunabula/ UnivOtago_Incunabula.library. deveta nedjelja prije Uskrsa) do Uskrsa.pdf. 2011. Linda Pagnotta. IX. godine [sl. Afra Sv. Usp. 1493. stoljeća bio u partnerstvu s Georgiusom de Rusconibusom. Die vo. Bernardino Sijenski Primjerak Zlatne legende koji se čuva u riznici Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini djelo je dominikanca blaženoga Jacobusa de Voragine. fol. potom razdoblje od Uskrsa do Duhova i završava razdobljem od Duhova do Adventa. de Monteferrato i sva njegova do sada poznata izdanja. dana 20. str. dj. Ambrozije Sv. zatim slijedi razdoblje između Adventa i Božića. “Tiskano u Veneciji od Manfreda de Monteferato de Sustrevo: tj.ac. Dorotea Sv. [preuzeto: 2. 150-151. 20. Osvaldo Sv. Toma apostol Na kraju slijede imena: Sv.otago. III. de Monteferrata17 u Veneciji što osim natpisa u knjizi potvrđuje i međunarodna baza podataka europ14 Tekst Zlatne legende podijeljen je na četiri djela koji ujedno odgovaraju i četiri razdoblja liturgijske godine: prvo razdoblje od Septuagesime (Sedamdesetnica. Andrija Sv. djelo je tiskano u radionici Manfredusa de Bonellisa.bodleian.].. III. Nikola confessore Sv. 6]:15 “Impressum venetiis per Manfredu(m) de|monteferato. djevica i mučenica Sv. Usp. godine. X.” U: Jacobus de Voragine. Lucija. Na stranici http://www..ac.pdf. nav. nalazi se popis tiskara i izdavača među kojima se spominje i Manfredus de Bonellis. 1493. 15 16 17 .uk/__data/assets/pdf_file/0008/48869/ bod-inc_Index_Printers_etc.14 a slijede: • • • • • • • • • • • • • Sv. Prvi list započinje naslovom De aduentu.”16 Dakle. 1493. [preuzeto: 2.. Tecla Sv.] o inkunabulama koje se čuvaju na području Novog Zelanda nalazi se podatak da je prva knjiga iz tiskare Manfredusa de Bonellisa.). 2005.dj.72 Ines Tanović Posljednji ovakav ručno napisani tekst nalazi se na knjižnom listu broj dvjesto trideset (CCXXX.ox. me(n)sis septe(m)bris| Laus sit semper deo. De sustreuo: Anno videlicet| ab incarnatione eiusdem omnipotentis su|pra Milesimu(m) quadringentesimum No|nagesimotertio. 2011. mjeseca rujna. Bolfgango Sv. na predzadnjem listu (koji sadrži kolofon) jasno se razabire datum 20.. 237v. Na vječnu slavu Božju. de Monteferrata bila Ezopove Basne te da je krajem XV. Kunigunda Sv.

Usp. Postojanje izdanja iz 1493. Robert Francis Seybolt. 29.uk/catalogues/istc/index. str. [preuzeto: 2.20 Ernest C. 19 20 21 22 . sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum]. stoljeća koja je dostupna na internet stranici Britanske knjižnice. Usp. Richardson. 327-338. Francuskoj.org/cgi/pt?id=mdp. nav.19 On navodi ukupno osam izdanja iz 1493. Ujedinjenom Kraljevstvu. 1935. Richardson (1935..view=image.dj. godine. godine također navodi izdanje iz 1493. Nürnberg. Wilson Company. godinu navodi šest izdanja. Incunabula Short Title Catalogue) pruža i podatak o mjestima i knjižnicama (sveučilišnim.. Venecija. IV. 1493.39015031296448. Legenda aurea sanctorum. http://babel. str. nav. izdavača i mjesto izdanja.21 Linda Pagnotta u knjizi Le edizioni italiane della “Legenda Aurea” (14751630) iz 2005. katalog europskih inkunabula..seq=13. 2011.18 Pretraživanjem kataloga koji broji preko dvadeset i sedam tisuća izdanja potvrdila sam slijedeće podatke: točan datum i godinu izdanja.s ize=100. III. Ibid.Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula.. godine. Ernest C.page=root. 327-338. nacionalnim ili gradskim) gdje se danas čuvaju primjerci Zlatne legende iz 1493.bl. str. godine. zatim u Sjedinjenim Američkim Državama. [preuzeto: 13. jedno izdanje na engleskom jeziku (Westminister) i dva izdanja na francuskom jeziku (Pariz).. Lyon i jedan primjerak za koji se ne zna točno mjesto izdanja). 2005. Izdanje se najčešće nalazi u knjižnicama diljem Italije. Predzadnji list inkunabule koji sadrži kolofon skog izdavaštva XV. digitalizirano izdanje u posjedu Library of the University of Michigan. Linda Pagnotta.]...22 Mrežni elektronski katalog inkunabula (eng. godine potvrđuje i Robert Francis Seybolt u članku Fifteenth Century Editions of the Legenda Aurea iz 1946. Usp. 2011. Njemačkoj. 18 Usp. Materials for a life of Jacopo da Voragine.]. The H. 73 Slika 6 Jacobus de Voragine. 150.) u tabeli izdanja Zlatne legende uređenoj prema godini i mjestu izdanja za 1493.hathitrust. str. godine od kojih je pet na latinskom jeziku (Basel. New York.html. http://www.W.. 1946. dj.

236.bl. str. Manfredus [ de Bonellis] de Monteferrato.bl. Josip Badalić. 1493. 2011. Bibliotekarstvo. godine kojim raspolaže Britanska knjižnica.. [preuzeto: 2. stoljeću koje se sada nalaze u British Museum.html?operation=record&rsid=1137839&q=67. 1956.32.dj. Ibid. godine koje navodi Britanska knjižnica31 te u knjizi Josipa Badalića Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj (1952.. 20. u: Franjevci na raskršću kultura i civilizacija: blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine. Zagreb. ne spominje je ni Ljubinko Popović u knjizi Popis inkunabula koje se nalaze u Bosni i Hercegovini iz 1956. http://istc. str. Rusiji. Usp. Popis inkunabula koje se nalaze u Bosni i Hercegovini..28 kao ni onoj koja govori samo o blagu hercegovačkih samostana iz 1993.”34 23 Usp. JAZU.. 17-41. dj. Legenda Aurea Sanctorum. 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 .. got. Time se otvara još jedno pitanje: od kada je u posjedu franjevaca na Širokom Brijegu i kako je tamo dospjela? U potrazi za odgovorom možda može poslužiti podatak da se relativno blizu točnije u Dubrovniku.) navodi da su u posjedu riznice franjevačkog samostana na Širokom Brijegu. nav. 4°. CR 6460.29 Teško je povjerovati da navedeni autori ne bi naglasili postojanje tako važnog i raritetnog djela da su znali da postoji.25 ne nalazi se ni na popisu knjiga za koje Đuro Basler (1984. katalog izložbe. str. str. Vjekoslava Hunski. 2011. Zagreb. BMC – kratica za British Museum Catalog točnije za knjige tiskane u 15. III. 13. str.30 Ovaj je primjerak.) o knjižnom blagu franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine. Sarajevo. Ink. godine koje govori o blagu franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini. nav. 1993. Đuro Basler. evidentiran: nalazimo ga na popisu izdanja Zlatne legende iz 1493..24 Da je riječ o dosada nezabilježenoj inkunabuli govore brojni podaci: ne nalazi se na popisu primjeraka Zlatne legende iz 1493.74 Ines Tanović Španjolskoj Mađarskoj. Andrija Nikić. Usp. Jacobus de Voragine.html?operation=record&rsid=1137839&q=67. nav. 2011. MB ili KMB – kratica za Malu Braću odnosno Knjižnicu Male braće. 1990. 504. Ibid.]. istog datuma i izdavača.dj.]. [preuzeto: 2. III.]. III.. Andrija Nikić.uk/search/search. Venetiis. Usp. 60. Knjižno blago franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini. Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj. MGC. za razliku od ovoga iz Širokog Brijega. godine.. Finskoj..uk/search/search.) u kojoj se navodi slijedeće: “605.26 ne navodi se niti u tekstu kao ni katalogu Vjekoslave Hunski (1988. u Franjevačkom samostanu Male Braće čuva primjerak Zlatne legende iz iste godine.. Dubrovnik MB33. Ljubinko Popović.27 nema je ni u knjizi fra Andrije Nikića iz 1990. 142-143. http://istc. [preuzeto: 2. 1988. 1993. III. 56-61. 1952. Australiji i Hrvatskoj. 2011. BMC II. godine. IX.23 Na popisu se ne navodi izdanje iz riznice na Širokom Brijegu. Usp. [preuzeto: 2.]. Usp..

. lat. a ne sam Jacobus). godina u Đenovi. blaženik te autor i urednik nekolicine knjiga zbog kojih ga često nazivaju najčitanijim piscem srednjeg vijeka.. koji mi je ljubazno proslijedio informaciju da se spomenuto djelo nalazi u zbirci inkunabula knjižnice samostana sa signaturom A-61. 75 Potvrdu o posjedovanju Zlatne legende iz 1493. Princeton University Press.page=root. [preuzeto: 6.php?article4. propovjednik. Ernest C. godina kada se pridružio Redu braće propovjednika (lat.39015031296448.). Može se naći i podatak da je rođen u selu Casanuova.).Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula.sermones. Mario Caravale. 2004. 1229. IV. Instituto della enciclopedia Italiana fondata da Giovanni Treccani. Usp. Usp. i 1230. 92. 1935. naravno. Roma.view=image. Jacopo del Bosco) bio je dominikanski prior i nadbiskup Đenove (tal. Varazze je gradić u neposrednoj blizini Savone te nedaleko od Đenove. bivšeg gvardijana samostana Male Braće u Dubrovniku i sadašnjeg provincijala Provincije sv. Obje se sada čuvaju u franjevačkim sredinama. http://www.siz e=100. moguće da je netko od njegovih predaka bio iz Varazze. osnovanom nepuna tri desetljeća prije (1216. trgovačke i kulturne veze Dubrovnika i Venecije u XV. 1995. S obzirom na brojne diplomatske.].seq=13 [preuzeto: 29. diplomat. Izvore za njegovu biografiju najvećim dijelom nalazimo u autobiografskim djelima (posebice u Chronica civitatis Ianuensis).]. Ligurija). Golden Legend (Readings on the Saints). Ordo praedicatorum). Instituto della enciclopedia Italiana fondata da Giovanni Treccani.35 Iako još uvijek postoje dvojbe oko točne godine njegovog rođenja (navode se 1228.. IV. Genua. 36 37 38 39 . U: Dizionario biografico degli Italiani. (ur.36 Kao mjesto rođenja spominju se Đenova i gradić Varazze (Varaggio) koji se nalazi na zapadnoj obali talijanske rivijere. godine dobila sam elektroničkim putem i od fra Joze Sopte.). dokumentima o povijesti dominikanskog reda te administrativnim arhivskim dokumentima koji svjedoče o njegovoj nadbiskupskoj funkciji. 93.38 Prvi datum koji se sa sigurnošću može provjeriti je 1244. Jacopo da Varazze. 2011. str. Roma. http://babel. Dizionario biografico degli Italiani. Princeton New York.. prijevod: William Granger Ryan.. str.dj.. nav.net/spip.org/cgi/pt?id=mdp. str. iako je. Richardson.37 što podržava toponim u prezimenu. pouzdani su mjesto i godina smrti – 1298. 2011. no otvoreno pitanje dakako ostaje kako je širokobriješka inkunabula došla do tamošnjih franjevaca i kada? Jacobus de Voragine O osobi koja je svojim radom označila prekretnicu u srednjovjekovnoj hagiografiji – Jacobusu de Voragine – podaci su šturi i nepotpuni. 13. Genova. 2004.39 Nakon toga slijedi dvadeset godina šutnje 35 Usp. Jacobus de Voragine (Jacopo de Varagine ili Voragine. stoljeću – dovoljno je prisjetiti se Lovre Dobričevića i njegovih vezā s Michele Giambonom – možemo pretpostaviti da su obje inkunabule iz Venecije došle u Dubrovnik. Podatak je preuzet iz predgovora Giovanni Monleonea izdanju Kronike Đenove Jacobusa de Voragine. koje su povijesno bile teritorijalno objedinjene.hathitrust.. Jeronima u Zadru. Jacobus de Voragine. Usp.

42 43 44 45 . 95. Često se ističe njegovo posredništvo u mirovnim pregovorima između dvije suprotstavljene sile na razmrvljenoj političkoj sceni srednjovjekovnoga Apeninskoga poluotoka: papinskih pristalica gvelfa i sljedbenika Svetoga rimskoga cara Friedrika II. Verbum.dj. godine Voragine je doživio politički poraz i duboko osobno razočarenje nakon čega je zapisao: “Brzo se zvuk harfe pretvorio u žalopojku. Usp. Mario Caravale. Opizo Fieschi (1247-1292) bio je patrijah Antiohije i Aleksandrije. Ursule iz Kölna i prst sv. imenovan je za nadbiskupa Đenove. niti jedan od ovih navoda ne može se u potpunosti potvrditi.... možemo pretpostaviti da je i u prethodnim godinama zauzimao bitno mjesto i zaduženja unutar Reda.” U: Mario Caravale (ur. nav.. Povijest kršćanstva. 94. Philippi et Iacobi da Ianua (napisana u razdoblju između 1286. do 1285. Godine 1288.76 Ines Tanović koja je prekinuta tek jednim autobiografskim podatkom iz 1264. i 1286. 2004. a zvanje doktora tj. Jacobus de Voragine je bio aktivan i na političko-diplomatskom planu. str. Usp. je prvi put bio kandidat za nadbiskupa Đenove. godine. 2004. U razdoblju između 1281.44 Krajem 1295. Ernest C. Filipa iz Venecije.. Ipak. str. Godine 1293. José Orlandis. nav. doktora kanonskog zakona podrazumijevalo je obrazovanje u Bolonji. godine kada u knjizi Chronica civitatis Ianuensis navodi pojavu komete kojoj se divio danima. obnašao je funkciju vojnog kapelana Reda.42 U razdoblju od 1283. zatim da je unutar Reda stekao zvanja lektora i magistra teologije41 te da je bio prior samostana u Đenovi.)... nakon smrti Giovanni da Vercellija pa sve do odabira novog regenta Munia de Zamore. S obzirom na podatak da je 1266.) bilježi da je za vrijeme svog drugog mandata na mjestu priora provincije Lombardije ženskom dominikanskom samostanu u Đenovi poklonio dvije vrijedne relikvije: glavu sv. Na tom položaju ostao je slijedećih deset godina vjerojatno boraveći u samostanima u Milanu (samostan Sant’Eustorgio) ili Bolonji. i 1292. godine postao prior provincije Lombardije..43 Posljednje godine života posvetio je upravljanju Đenovskom dijecezom: godine 1292. Split. a njegovi prvi koraci bili su usmjereni ka zakonskoj reorganizaciji gradskog klera. Često se navodi da je studirao u Bolonji i Parizu. gibelina. Richardson u knjizi Materials for a life of Jacopo da Varagine objašnjava da je zvanje mastera odnosno magistra teologije značilo da se osoba školovala u Parizu. a zvuci našeg tijela u jadikovku. 93.”45 Razlog tome bio je prekid primirja između gvelfa i gibelina na kojem je toliko dugo radio i kojeg je tako 40 41 Usp. godine ponovo je obnašao istu funkciju. no papa Nikola IV. 2004.dj. str. odlučio se za Opizza Fieschija. nav. 2004. Mario Caravale. dj. koja je tada obuhvaćala područje sjeverne Italije kao i Bolonju. sazvao je provincijski koncil na kojem su pored predstavnika crkvene vlasti sudjelovali i ugledni građani grada Đenove. Voragine u djelu Historia reliquiarum que sunt in monasterio sororum ss. 93. str.40 Oskudni su i podaci o njegovom obrazovanju i karijeri unutar Reda. “Cithara nostra cito versa est in luctum et organum nostrum in voce flentium est mutatum.

Historia reliquiarum que sunt in monasterio sororum ss.. San Lorenzo) u Đenovi za čiju je obnovu Jacobus tražio pomoć pape koja je i odobrena 12. [preuzeto: 13. Richardsonovi protivnici tvrde da je 1260. nav.39015031296448. Iacobi de Voragine Tractatus de Libris a Beato Augustino Episcopo Editis.48 Voragine se navodi i kao prvi prevoditelj Biblije s latinskog jezika na talijanski jezik. a sahranjen je u crkvi sv.hathitrust. godina prerana za prvi prijevod Biblije na talijanski50 te da je nevjerojatno i gotovo nemoguće da je prvi prijevod napravio netko iz Đenove i da bi se Voragine sigurno pohvalio tako značajnim 46 47 Usp. John Aloyse McCormick.. 1298.46 Umro je u noći s 13.seq=13. Usp. U nekim inventarima rukopisā iz XIV.org/cgi/pt?id=mdp. Navodi se kao autor slijedećih djelā: Legenda sanctorum (Legenda Aurea). 83. stoljeća Jacobusu se pripisuje i Tractatus de libris a beato Augustino editis koji prema Giovanni Paolo Maggioniju (1995. Tractatus miraculorum reliquiarum santi Florentii zajedno s Historia translationis reliquiarum eiusdem i Passio santi Cassiani. mikrofilm. str. te da je Voragine bio jedna od najsposobnijih osoba za tako opsežan zadatak. http://babel. Usp. dj. Philippi et Iacobi da Ianua. nav. Jacobus je ipak najpoznatiji bio po svojim literarnim djelima koja su bila popularna još za vrijeme njegovog života.dj. Tekst je proučavao i objavio John Aloyse McCormick (1964. godine. godine koje je izdao Nicolo Malermi. Sermones de omnibus Evangeliis que in singulis fertis in Quadragesima leguntur. The Catholic University of America.hathitrust. IV.page=root. Charamonti kao “mirotvorca”.].) blaženim ga je proglasio papa Pio VII. Mario Caravale. [preuzeto: 13. Sermones de omnibus Evangeliis dominicalibus.view=image.Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula. 1935. 1965.seq=13.39015031296448. U žestokim sukobima stradala je i katedrala sv. a njegov spomendan se slavi 13. Ernest C. ali i stoljećima kasnije. doktorska disertacija.view=image. i XV. Ernest C.47 Na šestotu obljetnicu dominikanskoga reda (1216.. Santa Maria di Castello. VII. VI. 93. gdje se i danas nalazi.) potvrdivši Maggionijevu tezu. nav. U XVIII. size=100.page=root. Ovom popisu valja pridati kritičke studije hagiografske tematike: Legenda seu Vita santi Syri episcopi Ianuensis.C. str. Edited from the Manuscripts and Unique Printing.. http://babel. Richardson.. 2011.) smatra da su gotovo sve prve verzije prijevoda Biblije na talijanski bile u posjedu dominikanaca. Richardson (1935. Sermones de omnibus sanctoris. size=100. 48 49 50 . Washingston D. str. IV..-1816.. Kao prvo potpuno izdanje Biblije na talijanskom jeziku navodi se ono iz 1471.) odgovara posljednjim dijelovima poglavlja De sancto Augustino koje se nalazi u Zlatnoj legendi. 1.].49 Ernest C. srpnja.org/cgi/pt?id=mdp. Pored uloge učitelja i nadbiskupa. Dominika u dominikanskom samostanu u Đenovi. with Introduction and Commentary. te Liber Marialis i Chronica civitatis Ianuensis. 1935. godine. Usp. na 14. 1296. 77 energično slavio... stoljeću je njegovo tijelo premješteno u drugu dominikansku crkvu. 2004. Historia translationis reliquiarum santi Iohannis Baptistae Ianuam. dj. Richardson. 2011. Lovre (tal.

78

Ines Tanović

postignućem u svome djelu Chronica civitatis Ianuensis.51 Richardson je uspio dokazati da je XIII. stoljeće donijelo prve prijevode Biblije: spominje je u oporuci iz 1302. godine Judita od Forzate, plemkinje iz Padove, koja na popisu ostavštine navodi kopiju Biblije na “narodnom” jeziku.52 Je li to kopija, to jest prijepis prijevoda za koje je Voragine predložen kao autor ili ne, i dalje je predmet rasprava. Kroničari Voraginea opisuju kao oca siromašnih, čovjeka velike darežljivosti koji je dao sagraditi i popraviti brojne crkve, samostane i bolnice.53 Zbog otmjenosti u ponašanju i izraženih diplomatskih sposobnosti djelovao je kao “desna ruka” brojnih papa, a koliko je to doista bio zahtjevan zadatak govori i podatak da se za vrijeme Jacobusovog života na čelu Katoličke crkve promijenilo čak šesnaest papa.54 Jedan je od rijetkih blaženika koji je beatificiran s obrazloženjem osobitog dara za mirotvorno posredništvo i neobična uspjeha u tome. Recepcija Zlatne legende: od srednjovjekovnog bestsellera do “pučke maštarije”
Diutissime in omnium manibus fuit Legenda Aurea Iacobi de Voragine.55 JEAN BOLLAND

Kada je pisao Zlatnu legendu Jacobus de Voragine sigurno nije mogao ni zamisliti da će njegovo djelo preživjeti osam stoljeća. I to kakvih osam stoljeća! Zlatna legenda je prošla zanimljivu krivulju recepcije koji možemo sažeti u nekoliko riječi: od uglednoga srednjovjekovnog bestsellera do prezrene “pučke maštarije”. I nazad. Stoljeće u kojem je nastala donijelo joj je iznimnu popularnost koja je trajala više od dvije stotine godina (do kraja XV. stoljeća) i zbog kojega je i dobila epitet najčitanije knjige srednjeg vijeka nakon Biblije.56 Sherry L. Reames sigurno ne griješi kada kaže da Zlatna legenda nije
51

Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 4. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 8., [preuzeto: 13. IV. 2011.]. Usp. Sophie Ientile, La Vierge et la nature dans le Liber Marialis de Jacques de Voragine, doktorska disertacija, Lyon, Université Lumière Lyon 2, digitalizirani tipkopis, 2010., str. 31. Usp. Mario Milić, Pape (od sv. Petra do Ivana Pavla II), Split, Laus, 1998., str. 156.- 172. “Tijekom dugih sati u rukama svih bila je Zlatna legenda Jacobusa de Voraginea.” Citat preuzet iz: Linda Pagnotta, nav. dj., 2005., str. 11. Jean-Baptiste Marie Roze u predgovoru francuskog izdanja Zlatne legende iz 1902. godine navodi:”Le succees de ce livre fut immense, tout el monde le de-vora, et independamment des nombreux manuscrits qui en existent, on compte plusieurs editions incunables. Il serait bien difficile de les signaler toutes; ce fut peut-etre le livre imprime le plus souvent avec la

52

53

54 55

56

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

79

bila samo popularna srednjovjekovna knjiga, nego kulturna institucija. Ernest C. Richardson (1935.) ide još i dalje pa je naziva jednom od najpopularnijih knjiga svih vremena i navodi da joj je upravo zbog tako velike popularnosti koju je uživala dodijeljen pridjev “zlatna”.57 Isti autor navodi podatak da je sačuvano oko stotinjak rukopisa Zlatne legende iz XIII. stoljeća, od kojih je trideset do četrdeset nastalo za vrijeme Voragineova života.58 Kao prilog ranom uspjehu izdanja svjedoči i to da je do današnjeg dana sačuvano preko 1000 rukopisa, od kojih čak tristotine primjeraka iz XV. stoljeća.59 Tektonska promjena koju donosi sredina XV. stoljeća utjecala je i na sudbinu Legende – Gutenbergovim otkrićem tiskarskoga stroja započinje novo poglavlje u povijesti i razvoju knjige i izdavaštva. Humanistički duh rođen u Italiji potkraj XIII. stoljeća obilježen je – između ostaloga – velikim zanimanjem za antiku i antičke pisce. Gutenbergov izum pridonio je njegovom širenju jer je rijetko kada u povijesti knjiga imala tako značajnu ulogu kao u doba humanizma i renesanse.60 Velika potražnja za knjigom omogućila je do kraja XV. stoljeća otvaranje tiskarskih radionica u gotovo svim većim europskim gradovima. Knjiga tako prestaje biti privilegija rijetkih povlaštenih pojedinaca i postaje dostupna širim masama. Aleksandar Stipičević (1985.) navodi:
“ Zapanjujuća brzina kojom tiskarstvo osvaja Europu najbolje govori da je Gutenberg u pravi trenutak riješio jedan od najakutnijih i upravo neodložnih problema tadašnje Europe, problem brže i jeftinije proizvodnje knjige, a time i problem stvaranja mnogo efikasnijeg sredstva za širenje znanstvenih i drugih informacija do dotadašnjeg.”61

Kao izravna posljedica Gutenbergova izuma javlja se širenje pismenosti, afirmacija narodne književnosti, pokretanje znanstvenog napretka te ubrzanje protoka informacija. Za Zlatnu legendu bio je to dvosjekli mač; s jedne strane zahvaljujući Gutenbergu Legenda postaje dostupna svima i u prvim desetljećima nakon izuma tiskarskog stroja zauzima visoko mjesto na ljestvici najtraženijih knjiga onog vremena; s druge strane razlog opadanja zainteresiranost za Legendu možemo tražiti i u činjenici da Voragineovim nasljednicima postaje lakše proučavati
Bible et l’Histoire scholastique de P. Comestor.” U: Robert Francis Seybolt, The Legenda Aurea, Bible and Historia Scholastica, u: Speculum, 21/III, Cambridge, Medieval Academy of America, 1946., str. 339-342.
57

Usp.http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 41. Ibid., str. 13. Broj sačuvanih rukopisa i tiskanih primjeraka Zlatne legende varira od autora do autora, no većinom se navodi podatak od osam stotina do tisuću primjeraka. Usp. Aleksandar Stipičević, nav.dj., 1985., str. 233.

58 59

60 61

Ibid., str. 270.

80

Ines Tanović

starija djela i izvore za svetačke živote, kao i brojna djela vezana za povijest i Crkvu čime je njihov autoritet u odnosu na Voraginea znatno jači. U prilog im naravno ide i duh vremena koji se sve više okreće znanosti i kritičkom promatranju svijeta, ali i teoloških istina, a time i religiozne književnosti. Gutenbergovim izumom tiskarskoga stroja općenito je omogućeno lakše praćenje učestalosti izdanja određenih knjiga pa tako i Zlatne legende. Pierce Butler (1899.) ističe:
“Kada je započelo tiskanje knjiga Zlatna legenda bila je među najranijim proizvodima i dugo vremena je bila jedna od najčešće tiskanih knjiga.”62

Kolika je zapravo bila proizvodnja pokazuje i podatak Roberta Francisa Seybolta (1946.) koji navodi da je u samo trideset godina tj. u razdoblju između 1470. i 1500. godine bilo preko sto pedeset i šest izdanja Zlatne legende od kojih je osamdeset i sedam bilo na latinskom jeziku, a ostatak na raznim europskim jezicima.63 Iako je uvriježeno mišljenje da je Biblija najčešće tiskana knjiga tog razdoblja, Robert Francis Seybolt iznosi drugačije mišljenje: istražujući knjigu Waltera Arthura Copingera Incunabula Biblica, or the first half century of the Latin Bible došao je do podatka da u XV. stoljeću nije bilo više od sto dvadeset i četiri izdanja Biblije64 (bibličari iz Gesamtkatalog der Wiegendrucke ograničili su taj broj na devedeset i četiri izdanja).65 U istom stoljeću Seybolt navodi čak sto sedamdeset i tri izdanja Zlatne legende što dokazuje da Biblija ipak nije bila prvi izbor svih tiskara,66 te da je potražnja za Zlatnom legendom u XV. stoljeću očigledno bila puno veća.67 Iako mnogi autori opadanje interesa za Zlatnu legendu pripisuju pojavi Reformacije, a zatim i Protureformacije, istina je negdje na pola puta. Shelly R. Reames (1985.) iznosi tezu da je sudbina Zlatne legende ipak bila zapečaćena nešto ranije.68 Prema Seyboltovoj listi izdanja Zlatne legende iz XV. stoljeća u razdoblju između 1470. i 1489. godine Legenda je bila tiskana u petnaest različitih gradova diljem Europe što ukazuje na široku međunarodnu potražnju za Voragineovim djelom. Shelly R. Reames dodaje:
“Kako ne postoji lista izdanja slična Seyboltovoj za razdoblje nakon 1500. godine, vrijedi se zaustaviti i primijetiti da je većina ovih izdanja potvrđena na62 63 64 65

Usp. Robert Francis Seybolt, nav.dj., 1946., str. 339-342. Ibid., 339-342. Ibid., str. 339-342. Usp. Gesamtkatalog der Wiegendrucke ili Union Catalogue of Incunabula Database dostupan je na internet adresi: http://www.gesamtkatalogderwiegendrucke.de/GWEN.xhtml, [preuzeto: 23. V. 2011.]. Više o temi u: Stanko Jambrek, Biblija u doba reformacije, Zagreb. Biblijski institut Zagreb, 2010. Usp. Robert Francis Seybolt, nav.dj., 1946., str. 327-338. Usp. Sherry L. Reames, The Legenda Aurea: A reexamination of its paradoxical history, Madison; Wisconsin, The University of Wisconsin Press, 1985., str. 27.

66 67 68

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

81

šim pomoćnim izvorima, usklađenim katalozima British Library, Bibliotèque National i istraživačkim knjižnicama u Sjedinjenim Američkim Državama. Oslanjajući se samo na kataloge došli smo do brojke od trinaest gradova i izostavljanja ne više od jednog provjerenog izdanja za svakog od njih.”69

Opadanje potražnje bilježi se krajem XV. stoljeća: u razdoblju od 1491. do 1500. godine Seybolt navodi svega dvadeset i tri izdanja (prethodno desetljeće ih je imalo četrdeset i jedan), a broj gradova u kojima se tiskala Legenda smanjuje se na sedam. Naravno, postojale su razlike od države do države: u sjevernom djelu Europe (Njemačka i Nizozemska) pad potražnje očigledan je već krajem XV. stoljeća; u Francuskoj primjerice potražnja ostaje gotovo nepromijenjena sve do polovine XVI. stoljeća. Najzanimljiviji slučaj dogodio se u Italiji gdje je Protureformacija izazvala procvat izdanja Legende, ali samo na talijanskom jeziku:
“Izdanja na talijanskom jeziku potvrđena su u redovitim intervalima prije 1520. godine i postaju veoma rijetka slijedećih trideset i pet godina, i onda, nekoliko godina nakon Tridentskoga sabora, ponovno se redovito pojavljuju.”70

Linda Pagnotta (2005.) u knjizi Le edizioni italiane della “Legenda Aurea”(1475-1630) iznosi podatak da je nadmoć izdanja Zlatne legende na talijanskom jeziku (narodnom) naspram izdanja na latinskom jeziku očita od kraja XV. stoljeća kada je u razdoblju od 1475. do 1490. godine njihov omjer bio 6:5 u korist izdanja na talijanskom, da bi on krajem stoljeća iznosio 5:2 (razdoblje od 1491. do 1500.).71 Dugom izdavačkom životu Legende u Italiji (za razliku od Njemačke ili Nizozemske) u prilog je išla činjenica da je talijansko društvo bilo konzervativnije, tradicija jača, a izdavaštvo repetitivno. Na osnovu datuma objavljivanja i njihove učestalosti tijekom XV. stoljeća, koju možemo pratiti zahvaljujući Seyboltu, dolazimo do zaključka da Legenda nije samo bila žrtva Reformacije i da se njezino povlačenje iz tiska dogodilo i prije nego je Luther zakucao svojih devedeset i pet teza na vrata crkve u Wittenbergu 1517. godine. Ako pratimo povijest “napada” ili negativnih reakcija i publikacija protiv Legende, možemo primijetiti da su većim dijelom dio općeg propitivanja temeljnih postavki kršćanskog nauka i tradicija koje su dugo vremena uživale javno ili barem prešutno odobravanje Crkve, a čiji je Legenda
69

“Since there is no list comparable to Seybolt’s for the period after 1500, it is worth pausing to note that the vast majority of these editions are also attested by our supplementary sources, the combined catalogs for the British Library, Bibliotèque National, and the research libraries of the United States. Relying solely on the catalogs, we would have thirteen cities and omission of no more than one verified edition at any of them.” U: Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 28. “Italian vernacular editions are attested at frequent intervals before 1520, become very rare for the next thirty-five years, and then, a few years after the Council of Trent, start appearing again on a regular basis.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 29. Usp. Linda Pagnotta, nav. dj., 2005., str. 11.

70

71

82

Ines Tanović

bila simbol. Tijekom XVI. i XVII. stoljeća kritike i povici na Legendu bili su brojne: prve javno objavljene pripisuju se Juan Luis Vivesu iz 1531. godine i Georgu Witzelu desetljeće kasnije.72 Sherry L. Reames primjećuje sljedeće:
“Oba učenjaka spominju Legendu kao da su njene greške već bile opće poznate među njihovim čitateljima - kao što su vjerojatno i bile.”73

Vivesova kritika Legende jedna je od najpoznatijih:
“Kako nedostojna svetaca, i cijelog kršćanstva, je ta povijest svetaca nazvana Zlatnom legendom! Ne mogu zamisliti zašto je zovu zlatnom kada je napisana od strane čovjeka željeznih usta i olovnog srca. Što može biti gnjusnije od ove knjige?”74

No nije Vives jedini koji se tako snažno obrušio na Legendu: Claude d’Espence (1511.-1571.) nazvao ju je željeznom knjigom prepunom budalaština; za Andrien Bailleta (1649.-1706.) Legenda je knjiga koja je dobila previše prijekora da bi bila napisana od strane jednog blaženika; Louis-Ellies Dupin (1657.1719.) Voraginea optužuje za lakovjernost i nenaučni pristup u uporabi izvora; Claude Fleury (1640.-1723.) za basne u Legendi ne krivi samo Voraginea nego i loš ukus njegovog razdoblja; Jean de Launoy (1603.-1706.) općenito kritizira srednjovjekovne legende nazivajući ih apsurdnim posebice se osvrnuvši na legendu o životu sv. Dioniza; James Lacop (1566.) navodno je napisao pamflet naslovljen Defloratio aureae Legendae kojeg je Crkva zabranila i proglasila heretičkim štivom zbog Lacopove općenite osude čašćenja i prizivanja svetaca, a ne zbog osude Zlatne legende; Melchior Cano iznosi mišljenje da je Voragine bio sklon bajkama, da nije bio kritičan i oprezan te prednost daje pisanju sv. Bede i sv. Grgura Velikog koji prema njegovom mišljenju zaslužuju veliko poštovanje iako su i sami nekad lakovjerni; Georg Witzel Legendu stavlja na zadnje mjesto svih knjiga kojima je tematika život svetaca, a Voraginea optužuje da se previše upustio u mitologiju.75 Upravo Witzla, uz Vivesa naravno, Ernest C. Richardson navodi kao najodgovornije kritičare čija su djela ostavila neizbrisiv trag na ugled Voragineovog djela.76 Treba uočiti da je najvećim dijelom riječ o veoma cijenjenim katoličkim teolozima, povjesničarima i najškolovanijim ljudima onog vremena. Iako su njihove publikacije
72

Više o Juan Luis Vivesu u: Charles Fantazzi, Selected Works of J. L. Vives: De conscribendis epistolis, Leiden, Brill, 1992. “Both scholars refer to the Legenda as if its defects were already notorious among their readers-as, indeed, they must have been.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 29. “How unworthy of the saints, and of all Christians, is that history of the saints called Golden Legend! I cannot imagine why they call it golden, when it was writen by a man with a mouth of iron and heart of lead. What could be more abominable than this book?” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 52. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str 11-70. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.]., Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 41.

73

74

75 76

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

83

pridonijele općem trendu negativnog stava prema Zlatnoj legendi oni nisu zadali prvi udarac. Početke negativnih reakcija kako predlaže Reames treba tražiti među katoličkim teolozima:
“Legenda nije bila dio Protestantske križarske vojne protiv kulta svetaca, osim možda slučajno i na lokalnom nivou; zapravo, pokret se izdigao unutar matice tadašnjeg katoličanstva.”77

Začuđujući podatak koji Reames također navodi u knjizi jeste da ni dominikanci, čijem je redu pripadao Voragine, nisu bili oduševljeni njegovim djelom. U katalozima glasovitih pripadnika dominikanskoga reda iz XIV. i XV. stoljeća Voragineovo najpoznatije djelo jednostavno se naziva legenda lombardica, a među djela kojima se Red još uvijek služi navode se jedino njegove zbirke propovijedi.78 Također se navode i pokušaji nekolicine dominikanaca da sastave bolju knjigu iste tematike među kojima se ističe Bernard Gui koji je s novom kompilacijom započeo već početkom XIV. stoljeća.79 Njegov legendarij nazvan Speculum sanctorale i objavljen u razdoblju između 1324. i 1329. godine imao je, za razliku od Zlatne legende, kratak rok trajanja.80 Dominikanci su stoljećima nastojali da se Voragineove zasluge kao učenjaka i blaženika odvoje od njegova najpoznatijeg djela, pa tako i u XVIII. stoljeću nailazimo na djelo Anotinea Tourona koji u knjizi posvećenoj poznatim dominikancima navodi da je Zlatna legenda najmanje vrijedno od svih Voragineovih djela.81 Renesansna osuda Legende može se svesti na nekoliko glavnih zamjerki: nedosljednost, nevjerodostojnost i lakovjernost u korištenju izvora, tendencija da se hagiografija miješa s fikcijom i bajkama, korištenje etimologija svetačkih imena koje su lingvistički potpuno promašene, a Voragineovu poprilično jednostavnu uporabu latinskoga jezika mnogi nisu smatrali primjerenom jednom svećeniku njegovog ranga. Problem ugleda Zlatne legende
77

“Legenda was not part of the Protestant crusade against the cult of the saints, except perhaps locally and incidentally; in fact, it arose from within the mainstream of contemporary Chatolicism.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 36. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 40. Više o Bernardu Gui u knjizi Karen Sullivan “The Inner Lives of Medieval Inquisitors”, Chicago, University of Chicago Press, 2011. Zapravo, niti jedan legendarij nakon Zlatne legende nije se mogao pohvaliti dugoročnim uspjehom iako su autori u XIV. i XV. stoljeću sigurno imali veće šanse da nađu bolje i kvalitetnije izvore nego što je to imao Voragine. Tako u XV. stoljeću nailazimo na dva zanimljiva izdanja posvećena životu svetaca: prvo izdanje iz 1480. godine pripada Boninu Mombriziju, a riječ je o velikom legendariju o životima svetaca koji je Mombrizio kompilirao i objavio gotovo identično kako ih je i pronašao u rukopisima; drugo izdanje objavljeno je 1493. godine u Vicenzi, a djelo je Petera Natala iz XIV. stoljeća pod nazivom Catalogues sanctorum. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 15.

78 79

80

81

indeed.. Reames. legende o svecima predstavljaju neku vrstu kršćanskog folklora odnosno popularne priče oblikovane i izobličene djetinjastom imaginacijom šire javnosti. Reames dodaje: “Povijesne studije. 51. a koja je naravno bila prepuna pučkih praznovjerja. University of Chicago Press. The cult of the Saints: its rise and function in Late Christianity.85 Sherry L. str. Vives i Cano tretiraju hagiografiju izričito kao granu povijesnog pisanja. doista. Reames. Shelly L. 1985.1906. umjesto s poštovanjem. svrha žanra bila je djelomično promotivna. Reames ističe: “Najznačajnije.84 Peter Brown.) da su rituali i legende bili usko povezani. Sanctus (1927. 1985.). su neprocjenjive za kritičare jer vraćaju hagiografiju u odgovarajući kontekst u životu crkve. Sherry L. stoljeća. i 1927. they raise the issue of historical authenticity in saints’ legends. Benedicta Warda i André Vaucheza. Prvi dio knjige Cinq leçons sur la méthode hagiographique nazvan je Légendes u kojoj kako i samo ime kaže raspravlja o fenomenu srednjovjekovnih legendarija i njihovoj ulozi u modernoj hagiografiji.. Za Hippolyte Delehayea.critique et modernisme u kojoj opširnije progovara o njegovoj ulozi istaknutog hagiografa. iznosi mišljenje (1981. discussing its deficiencies in chapters devoted to the characteristics of unreliable historians. Witzela i Canoa. oni postavljaju pitanje povijesne autentičnosti svetačkih legendi. str. Peter Brown. and Witzel assures the readers of his own legendary that he has done his best to verify the authenticity of each story he retells.” U: Sherry L. 83 84 85 .. Chicago. 1981. ali da se niti jedno ne može okarakterizirati kao rezultat popularnog utjecaja. nav.).). i Cinq leçons sur la méthode hagiographique (1934. jednog od najistaknutijih bollandista s početka XX. gledati na sva djela o svecima s podsmjehom i sumnjom. Vives and Cano treat hagiography explicitly as a branch of historical writing. dj.46. legenda je slavila veličinu određenog sveca s ciljem 82 “More important. Usp.dj. i Witzel uvjerava čitatelje njegovog legendarija da je učinio najbolje što je mogao da provjeri istinitost svake priče koju prepričava.84 Ines Tanović bio je zapravo problem ugleda hagiografije općenito što možemo primijetiti kod Vivesa.83 Polazište teorije folklora koju je zagovarao Delehaye čini pretpostavka da se religija obrazovane elite može odvojiti od pučke pobožnosti koja je cvjetala među neobrazovanim i siromašnim vjernicima. izlažući naivnost i teorije folklora i zahtjeva za čistim povijesnim pristupom. Les origines des cultes des martyrs (1912. godine knjigu Hippolyte Delehaye:Hagiographie.).”82 Njihova zabrinutost za budućnost hagiografije proizlazi iz straha da će očite nepravilnosti u određenim legendama utjecati na opće mišljenje publike o ovoj književnoj vrsti odnosno da će učeni kršćani. Hippolyte Delehayea autor je nekoliko značajnih hagiografskih djela: Les légendes hagiographiques (1905..). Bernard Joasssart izdao je 2000. nav... kao što su one Petera Browna. Les Passions des martyrs et les genres littéraires (1921. Kao što oni predlažu. povjesničar u čijem su središtu zanimanja kasna antika i rani srednji vijek kao i uspon i uloga kulta svetaca u tom razdoblju. Usp. raspravljajući o njenim manama u poglavljima posvećenim osobinama nepouzdanih povjesničara.

87 Većina kritičara Zlatne legende. 49.. a legend celebrated the greatness of a particular saint in order to encourage his veneration.) umjesto Saints’ lives (svetački životi) naziva je Saints’ lies (svetačke laži). Reformatori nisu inicijatori pokreta protiv Zlatne legende.” U: Sherry L.. Ward and Vauchez are invaluable to critics because they restore hagioghraphy to its proper context in the life of the church. Usp.. Pa tako Thomas Bacon (1512. smjernice. dj. takav isključivi stav nije moguće prihvatiti. ali je ona za njega spoj papinske propagande i izrazite gluposti koja još uvijek sramoti Katoličku crkvu. Kao i svetkovine s kojima su bile povezane od legendi se očekivalo da istovremeno doprinesu široj zajednici pružajući utjehu i nadahnuće. Reames. str. ali s propovjednoga motrišta onog vremena zaista se mogu nazvati vrlo dobrima.-1713. legende i svetkovine na koja će Crkva odgovoriti Tridentskim saborom. the legends were expected simultaneously to benefit the larger community by providing comfort and inspiration. instruction.-1570.like the festivals with which they were connected. Ernest C. godine za primjer tipičnih srednjovjekovnih čudotvornih bajki uzima dvije priče iz Claxtonove verzije Zlatne legende. Richardson pokušava i za njih naći opravdanje pa kaže: “One [etimologije] su tako očajne s kritičke točke motrišta da su ponekad iz očaja izostavljene iz razboritijih izdanja.-1571.) priznaje da katolici nisu voljeli Legendu jednako kao ni protestanti. Svakako su 86 “Historical studies like those of Brown... exposing the naivete of both the folklore theory an the demand of the pure historicity. dj. nav. Reames.) kao primjer štiva prepunog laži i lakovjernih bajki koje se čita na misama u katoličkim crkvama navodi Zlatnu legendu. nav. edification. Iako će mnogi pojavu protestantizma staviti na prvo mjesto razloga opadanja popularnosti Zlatne legende i premda je Richardson tako dramatično zaključio da Zlatna legenda i Reformacija nisu mogle usporedo postojati. 60.”86 85 Kao što možemo primijetiti pitanje Zlatne legende otvorilo je i neka opća pitanja kao što su čašćenje svetaca.in a word. anglikanski biskup John Jewel (1522. 87 . 1985.Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula. encouragements to vritue and the love of God .. Naravno. ohrabrenje za predanost i za ljubav prema Bogu – jednom riječju – pouku. kao što im se to dugo vremena pripisivalo. str. Ipak. George Cruickhank autor djela Catholic miracles objavljenog 1825. bez obzira na činjenicu jesu li o djelu pisali pozitivne ili negativne kritike složit će se oko jedne stvari: etimologije svetačkih imena koje se nalaze na početku svakog poglavlja nemaju nikakvu znanstvenu podlogu.. ne treba zaboraviti niti ulogu protestanata u stvaranju općega mišljenja o Voragineovom djelu i stava prema njemu. As they suggest.. da potakne njegovo čaščenje.. 1985. Sherry L. ali ona im je svakako poslužila kao dobar izgovor za neprestane napade na Katoličku crkvu. pa je Legenda propala. the purpose of the genre were partly promotional. još jedan pripadnik anglikanske crkve William Cave (1637..

nav. jednostavnim. New York.”88 Richardson smatra da svrha etimologija svetačkih imena nije bila niti kritička niti povijesna. 1935.1665.]. a njegovo djelo tipičnim za vrijeme u kojem je nastalo. str. dj. ali mu priznaje da je Speculum historiale Vincenta od Beauvaisa puno bolji odabir od Legende. Richardson. nego prvenstveno umjetnička.P. “Characterizing him as a very learned and holy professor of theology. The influence of the Golden Legend of Pre-Reformation Culture History u: Papers of the American Society of Church History. nav. nedovoljnim odnosno oskudnim. 2011. http://babel.) ističe da je takav stil velikim dijelom rezultat vjernog citiranja starijih izvora. a takvih je u njegovo vrijeme bilo mnogo.page=root. Ako je njegova namjera bila da priče o svecima približi običnom puku.]. bila je zanimljiv način da se iskaže nečiji karakter i za njega je takva alegorijska interpretacija u potpunosti u skladu s vremenom u kojem je knjiga nastala.90 Naravno. slavnim flamanskim filologom. http://babel. [preuzeto: 13.89 Pored etimologija Voragineu su zamjerili i lošu uporabu latinskoga jezika.. I.seq=13. moguće da je Voragine doista neke dijelove Zlatne legende doslovno citirao i prepisivao iz starijih legendarija.. Putnam’s sons. no isto tako je moguće da je koristio jednostavnije oblike latinskog jezika da bi knjigu učinio čitljivijom onima koji jezik nisu dobro poznavali. size=100.”91 88 Usp.org/cgi/pt?id=mdp. IV. U predgovoru prvog izdanja prvoga sveska ove najopsežnije hagiografske studije 1643. Witzelovu tezu da samostani u srednjem vijeku nisu imali niti jedan drugi legendarij osim Zlatne legende Bolland naziva smiješnom.39015031296448.hathitrust. Mjerodavni kritičari njegovo su poznavanje latinskoga jezika ocijenili priprostim.” U: Ernest C. Dosjetka s igrom riječi imena nekog sveca.seq=13. Obrana Zlatne legende započinje s isusovcem Jean Bollandom (1596. Jean-Baptiste Marie Roze (1902. 1910. lišena akademskog i književnog načina pisanja. 1935.. Usp.view=image.This allegorical interpretation was quite in the spirit of time. Primjerice: Agatha navodno dolazi od grčke riječi aga – govoriti (govorenje) i thau – savršenstvo (pa prema tome značenje imena Agatha bi bilo savršena govornica). Bolland ga pokušava za početak izdvojiti od očigledne karakteristike Legende – maštovitih etimologija svetačkih imena kojima započinju brojna poglavlja. dj. Richardson. Richardson. godine on prvi put progovara o Voraginevom djelu nazivajući njegove kritičare pregrubima. Ernest C..page=root.hathitrust. Ernest C. the fanciful 89 90 91 .view=image. size=100. 44. G.39015031296448.org/cgi/pt?id=mdp. [1888. bila više nego logičan odabir. posebice ne znanstvena.. str. “The purpose of this derivation not being in the least critical or historical but simply to discover allegorical or even punning turns which may express the character of the saint in question.).. onda je ovakva uporaba latinskog jezika. 237-248. bibličarom i hagiografom koji je potakao kritička izdanja svetačkih životopisa i osobno je zaslužan za prvih pet svezaka Acte Sanctorum. Bolland attempts at the outset to dissociate him from the most obvious peculiarity of the Legenda.86 Ines Tanović domišljate. br. str. IV..]. 44. Reames navodi: “Opisujući ga kao vrlo obrazovanog i svetog profesora teologije. 2011. prema Richardsonu. [preuzeto: 13.

Jacobus upušta u bajke? Ja svakako ne potpisujem sve što je on napisao. njega ne treba smatrati njihovim začetnikom. Reames. simplicity.” U: Sherry L. detachment. prikladan i bolje je odgovarao poučavanju naroda nego onaj latinski nekog sljedbenika otmjenog Erazma.. nav. nav. strukturu. str. he is not to be considered their originator. Snažno se isticala Voragineova pripovjedačka.. a da ih nije dobro poznavao. arranged them in the order of the calendar.. there is no need. dj. 1985. str. Richardson se još snažnije obrušava na Erazma: “Bio je makar fleksibilan. Bolland se obrušio i na Vivesa. nav. humor i osjećaj za sve osobne situacije. “In short. Richardson.. prikladan odabir materijala. Dominikanac Jacques Echard jedan je od njih: “Ukratko. dj. to follow the streams. njegovo lice i odjeća.”95 etymologies of the saints’ names that preface many chapters. Jacobus collected the deeds of the saints as they were current in his day. 1935. Voragineov stil ima sve unutarnje odlike. te iznosi mišljenje da je Voragine podcijenjen zbog uporabe jednostavnije forme latinskoga jezika.. Ipak.. Reames. integirty. Pored Vivesa i Witzela Bolland kritizira i Erazma Roterdamskog ocijenivši ga kao čovjeka koji je često komentirao ljude i događaje. 18. nav. jezik je samo vanjska forma stila.dj.”94 Među Voragineovim zagovornicima najčešći su bili oni koji su ga branili kao učenog i pobožnog čovjeka čije djelo treba promatrati u okvirima vremena u kojem je nastalo obraćajući pozornost na izvore iz kojih je nastalo. apt selection of material.not its backbone.Language is only the outward form of style-its face and dress. srce ili mozak.. U: Ernest C.. my dear Witzel. jednostavnost.. moj dragi Witzel. restraint..93 Braneći Voragineov stil Ernest C. focus. str. does Jacobus indulge in fables? I certainly do not endorse everythings he wrote. 12. however. 1985.” U: Sherry L. nav. “It was at least flexible.. izdvojenost. Ako postoje neke bajke među njima. 1985. 13. a poricala povjesničarska uloga. though I have not read through them all. str. 92 “But where. fokus. nemam sumnje da je slijedio stare izvore. humor and the feeling for all personal situations. 14. iako ih nisam sve pročitao... uredio ih prema kalendaru i objavio. Usp. cjelovitost. i činjenično znam da se mnoge njegove priče slažu sa starima i izvornima. Česti su oni koji su Voraginea predstavljali izričito kao sakupljača i urednika Zlatne legende. a ne njegova kičma. a posebice Witzela: “Ali gdje se. copious. when I have found the source. 54-55.. suzdržanost.. Jacobus je skupio djela svetaca kakva su bila u njegovo vrijeme. Reames. 93 94 95 .”92 87 Bolland je naglasio da se vjerodostojnost Voragineova djela može jedino dokazati usporedbom s izvorima. structure. and I know for a fact that many of his stories agree with the old and genuine ones. apt and far better fitted for popular instruction than the Latin of that disciple of the elegant Erasmus. 1985. and published them. Varagine’s style has all the inward merits. heart or brain. a nema ni potrebe kada sam našao izvor da slijedim tok. Sherry L. I have no doubt. If there were any fables among them.dj. U: Sherry L. that he followe old sources. dj.. obilan. Reames.Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula. str. nipošto autora.

Edouard Rouveyre. a zajedno s njima i one koji su ih čitali i vjernike koji su ih slušali. Mâle nastavlja: “Za nas koji tražimo duh vremena u srednjovjekovnim knjigama. nav. godine. čine je posebice vrijednom. Mâle piše: “Zamjerke Jacobusu de Voragineu koje su se nagomilale u XVII. but of all Christendom..” U: Jacques de Voragine. 1984. non plus. par excellence. Vjernost s kojom je kopirala ranije priče i njen nedostatak originalnosti. str. Et je dois ajouter qu’il n’y a peut-être pas de livre. Such a book admirably represents a whole series of works [. 1984. Princeton. The fidelity with which it reproduced earlier stories. str.99 Ovaj potonji bio je veliki zagovornik Legende smatrajući je pionirskim pokušajem da se vjerske spoznaje približe laicima.. the Golden Legend remains one of the most interesting of the period.” U: Émile Mâle. le livre du peuple. This golden legend which the critics called a leaden legend was not the work of one man. La Légende dorée de Jacques de Voragine. [1908.” U: Émile Mâle. stoljeću potpuno su se udaljile od predmeta.]. nego cijelog kršćanstva. Takva knjiga s divljenjem predstavlja čitav niz radova [. prijevod: Theodor de Wyzewa. Wyzewa piše: “Od XIII. 97 98 99 100 . 1902. Étude sur l’iconographie du moyen âge et sur ses sources d’inspiration u kojoj je braneći Zlatnu legendu zapravo branio cjelokupnu srednjovjekovnu hagiografiju. prijevod: Jean-Baptiste Marie Roze. koju su kritičari nazvali olovnom legendom nije bila djelo jednog čovjeka. dj. Usp. prijevod: Theodor de Wyzewa.. Prekretnica se dogodila 1898. Librairie Académique Perrin. “For us who search for the spirit of the time in the medieval books. do XVI. Pariz.”96 Za njega je osuditi Voragina značilo osuditi sve stare lekcionare. Zlatna legenda ostaje jedna od najzanimljivijih iz tog perioda. 273.]. ni plus bienfaisante. New York. the thirteenth century: a study of medieval iconography and its sources. la Légende Dorée reste.88 Ines Tanović Najzaslužnija osoba za ponovni procvat zanimanja za Voragineovim djelom vjerojatno je Émile Mâle.. Ova Zlatna legenda. I trebam dodati da možda ne postoji knjiga koja je imala dublji ili blagotvorniji utjecaj na ljude. and its lack of originality. Jacques de Voragine.”100 One koji su napadali Legendu Wyzewa dramatično okrivljuje za napad na kršćanski nauk. 1960. str. stoljeća Zlatna legenda je prije svega je ostala narodna knjiga.98 i Teodor de Wyzewa desetljeće kasnije. Pariz. La Légende dorée.”97 Ponovna naklonost prema Legendi rezultirala je novim francuskim prijevodom kojeg su napravili Jean-Baptiste Marie Roze 1892. optužuje ih da nisu prihvatili pravi duh katoličanstva te ih 96 “The criticism heaped upon Jacobus de Voragine in the seventeenth century was beside the point.. Jacobus de Voragine. 1892. qui ait exercé sur le peuple une action plus profonde.. 272. dj. “Du treizième siècle jusqu’au seizième. 19. Religious art in France. Princeton University Press. Usp. nav.]. make it particulary valuable.. godine kada je Mâle izdao spomenutu studiju L’art religieux de la fin du moyen âge en France..

Johann Georg Theodor Grässe. Usp... Richardsona. navela najveće protivnike i glavne zagovornike djela te usporedila Legendu s Dijalozima (593. Usp.) dala opširan pregled svih dosadašnjih studija s posebnim osvrtom na razdoblje renesanse. str..). nav. nav... 1985.105 Ipak. a među najpoznatije i najranije pripadaju Abreviatior in gestis et miraculus sanctorum Jean de Maillyja i Epilogus in gesta sanctorum Bartolomea iz Trenta. stoljeća obrisala su prašinu sa Zlatne legende i vratili je na police europske i svjetske književnosti. Reames. str. Sherry L. Opći religijski leksikon. stoljeća temom Jacobusa de Voraginea ili Zlatne legende bavili su se i Brenda Dunn-Lardeau.) se u manjoj ili većoj mjeri suglasio se s mišljenjem svoga prethodnika Jeana Bollanda naglašavajući da je istinska vrijednost Zlatne legende simbolična i podržavajući tezu koju je iznio Wyzewa da je Legenda bila popularna knjiga čija je glavna namjera bila da potakne pobožnost. nav.-604. nav. Usp. a najpoznatiji legendarij srednjeg vijeka je upravo Zlatna legenda. Giovanni Paolo Maggioni. Stefania Bertini Guidetti. i učenjaci su bili veoma tvrdi prema dobrom Jacobusu de Voragineu. 510. stoljeća veliki broj skraćenih verzija legendarija našao se u knjižnicama i na tržištu. Zagreb. Delehayea i mnogih drugih tijekom XIX. Guy Philippart. str. uspjeh svih legendarija prije 101 102 103 104 Navedeno prema: Sherry L. Helmut Ripperger. Tijekom XX.. 1984. 1985. 22. Delehaye ističe: “Zlatna legenda pomno prikuplja hagiografska djela srednjeg vijeka. 105 . Reames.. Ona je u knjizi The legenda aurea: a reexamination of its paradoxical history (1985. Mišljenje Hippolytea Delehayea. 4. Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”. William Granger Ryan. Alain Boureau. i XIV. Reames.) svetoga pape Grgura Velikog (540.) Zaključak Životi svetaca u više ili manje skraćenoj formi bili su sadržani u lekcionarima. Émile Mâle. Usp. odnosno zbirkama odlomaka iz Svetog pisma koje se čitaju u bogoslužju. Delehaye (1903.. uglednog glasnogovornika bollandista s početka XX. str. dj. Mary Jeremy.103 Poslije se za knjige koje sadržavaju legende o životima svetaca upotrebljava naziv legendarij. 2002.. oštro je kritizirao slabije informirane čitatelje koji su ismijavali djelo. Sophie Ientile i više puta spominjana Sherry L. Adalbert Rebić (ur.104 Tijekom XIII.dj.102 Djela Mâlea. iznimno se cijenilo s obzirom na njegov autoritet na području hagiografije. Barbara Fleith.dj. Sherry L.”101 Iako je rekao da Zlatnu legendu doživljava pomalo komično i da mu često izmami osmijeh na lice. Bez obzira na to dugo vremena je tretirana s velikim prezirom..Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula. stoljeća. Reames. 272. 89 osuđuje zbog neznanja. 1985. dj. 20-24. Alfred Aspland.. str.

1984.. Furthermore.Legenda aurea sanctorum. 106 107 Ibid. ona je dala ljudima srednjeg vijeka tračak povijesti i zemljopisa. Bosnia and Herzegovina.”107 Iako su prve zabilježene kritike Zlatnoj legendi upućene već u XV. str. Uspjeh Zlatne legende on tumači činjenicom da je narativna struktura svetačkih života vrlo jednostavna: iako je bila namijenjena svećenstvu i studentima.. nav.90 Ines Tanović Zlatne legende potpuno je potisnut njezinom pojavom na tržištu. Reames. Jedina novina koju je Mâle uočio u odnosu na prethodne legendarije je dovršetak i cjelovitost određenih svetačkih životopisa te dodavanje novih legendi... 3.) iznosi mišljenje da je Zlatna legenda svojevrsna popularizacija lekcionara te da čak slijedi njihov uobičajeni plan i strukturu. dvadeset i sedam na Oxfordu. to imagine other climates and other countries. Émile Mâle piše: “Zlatna legenda je učila kršćane da upoznaju život i da upoznaju svijet. školovanima i pismenima. dakle. str. sive Lombardica historia) by Jacobus de Voragine kept in the treasury of the Franciscan monastery in Široki Brijeg. govori i podatak da je pedeset i pet rukopisa pronađeno u gradskim knjižnicama Pariza.. četrdeset i šest u Münchenu.” U: Émile Mâle. 273. as well as the role of the most important medieval hagiographic text in forming the western devotion and influence it had on iconographic choices in art. sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum] published by Manfredus de Bonellis. a potom i prva tiskana izdanja Zlatna legenda bila dostupnija široj publici nego što su to bile liturgijske knjige ili Sveto pismo. de Monteferrato from Venice in the year 1493. Particular attention is given to newly discovered incunabula in Bosnian-Herzegovinian heritage .106 Émile Mâle u spomenutoj studiji o srednjovjekovnoj ikonografiji i njezinim izvorima (1984. a te bismo brojke mogli množiti i dalje. str. 1985. stoljeću. nav. 108 . Sherry L. its contemporary reception and historical path from the medieval bestseller up to the first critics (which already appear in the fourteenth and fifteenth century). condemnation of the work and its hard survival during the period of Counter-Reformation in sixteenth century and re-awakened interest in the Golden Legend in nineteenth century. it gave the people of Middle Ages a glimpse of history and geography. Usp. The Golden Legend taught Christians to know life. dj. Prema njegovu mišljenju Zlatna legenda ne predstavlja izvorno djelo. 39-41.108 ona je ostala nezaobilazni izvor za proučavanje srednjovjekovne umjetnosti. the text discusses the original context in which manuscript was made in thirteenth century. da zamišljaju druge klime i druga stoljeća. and it also taught them to know the world. lako komunicira i s običnim pukom. Koliko su rukopisi Legende bili česti. dj. Ključ njezine velike popularnosti Mâle pak vidi u činjenici da je kroz prijepise. SUMMARY The article deals with a previously unknown copy of the Golden Legend (Legenda aurea sanctorum.

до 1739. To doba. i to prvenstveno Nemcima rimokatolicima. Veku (171-139).O LOKACIJAMA RIMOKATOLIČKIH CRKAVA I SAMOSTANA U “CARSKOM BEOGRADU” (1717–1739)* Zoran M. tako i po broju”. kako je mirovnim ugovorom potpisanim u leto 1717. godine tzv. Takav 2 3 . 1. Jovanović. odatle je prisilno iseljen živalj koji su činili “šizmatici”. године. godine u Požarevcu. M. budući da su Austrijanci odmah po preuzimanju vlasti započeli kolonizaciju. s posebnim osvrtom na crkvene prilike. okončano već 1739. 530. 1 Z.2 Rezultat takve politike bilo je i stvaranje “Nemačkog Beograda”. te da je ulaskom carske vojske u Beograd započeto njegovo zlatno doba. posle ratovanja preuzela od Turaka pojedine delove Srbije. publikovanom u Bosni franciscani. U skladu s politikom Administracije. između ostalog. kojima je naređeno da u kratkom roku napuste “Nemački Beograd”. pre svega Srbi.1 u fokusu pažnje bile su osnovne osobenosti “carskog Beograda” i njegove dvodecenijske istorije. što je bilo u saglasju sa rezolucijom Karla VI da u Beogradu. nemački narod “mora uvek biti prvi kako po snazi.3 * Tekst je rezultat rada na projektu Istorija Rimokatoličke crkve na području Srbije. 61–73. Jovanović U nedavno objavljenom tekstu o rimokatoličkim crkvama u Beogradu tokom austrijske vlasti u prvoj polovini XVIII veka. Историја Београда 1974. Београд под влашћу Аустрије од 1717. Austrija. Beogradskim mirom. Prilog rzglednici “baroknog Beograda” ili o stvarnom broju rimokatoličkih crkava u Beogradu tokom austrijske vlasti u XVIII. kao “bedemu hrišćanstva”. књ. kako ga neki ocenjuju. Napomenuto je. pod pokroviteljstvom Nadbiskupije beogradske. Bosna franciscana 32 (2011). obeleženo je kao nikad do tad i od tad snažnim delovanjem Rimokatoličke crkve na području ušća Save u Dunav. Prema: Р. Веселиновић. čime je dotadašnje naselje podeljeno na dva dela: na “Nemački” ili “Dunavski grad” [“deutsche oder Donaustadt] i na “Savski” ili “Srpski grad” [“Save oder Raitzenstadt”].

Pored ubedljivo najbrojnijih Nemaca. Катанчић. te ne čudi što je znana i kao “garnizonska crkva” (prema nekim kartama načinjenim pred kraj četvrte decenije XVIII veka. po nekima “samo unijati”. takođe pod starešinstvom nekog sveštenika. Mađara. Italijana. koja se nalazi unutar jednog dvorca [u Gornjem gradu]. ako ne i sasvim netačne informacije). Čini se nespornim da je oko 1724. 4 М. Jevreja i ostalih žitelja grada). tačnije Beogradsko-smederevska (nad)biskupija postane važno središte rimokatoličkog sveta pod krunom Habzburgovaca. to jest austrijska. navedenom nizu treba pridodati i “Špansku crkvu”. ujedinjene sa sekularnim snagama..92 Zoran M. Pored kultnih objekata u posedu Redova čija pojava nije pod znakom pitanja. kao kultnom središtu parohije namenjene vojsci. Takve okolnosti doprinele su da tek obnovljena Beogradska dijeceza. planirana je crkva i u Donjem gradu. Istovremeno. zbog čega je poznat i kao “Dunavski Beograd”. . Спомен Београда негдашњег Сингидунума. smeštene u Gornjem gradu. bila nemačka. ali nije utvrđeno da li je sve ostalo samo na želji). Čeha. U Beogradu je postojala i crkva koju su koristili Jermeni (Armeni) rimokatolici. Nesporno je da su svoje misije uspostavili pripadnici Franjevačkog reda. Гласник Друштва српске словесности V (1853) 118. tada nije bila omiljena među Austrijancima. koji je i putem crkvene hijerarhije. druga je pod upravom svetovnog sveštenika i treća. “franciskani oblasti Bosanske [Bosne Srebrene]. čiji je broj premašio deset hiljada (dosegnuvši broj “šizmatika”. kako vojna tako i civilna.. jedna pripada Grcima katoličkog obreda [Jermenima unijatima?]. te isusovci i trinitarci (u nekim izvorima pominjano je čak i prisustvo benediktinaca i pavlina. nadomak Studentskog trga. hteo da osigura svoje pozicije i dalji prodor ka Bosforu. Hrvata.4 kao i minoriti i kapucini.osam crkava koje su sada u rukama naših vernika. izuzev tri. pored te bogomolje. Slovenaca. ako se ima u vidu imenovanje Nemaca za natpastire pomenute dijeceze (Antonio Kazimir od Turena i Valzasine i Franc Engel od Vagraina). Ako je suditi prema prikazima tadašnjeg Beograda. tj. među pridošlicama je bilo i Francuza. kao protivnik Habzburškoj monarhiji. treba dodati i najmanje jednu crkvu koja se nalazila u sklopu Beogradske tvrđave. uz činjenicu da je celokupna uprava. godine bilo “. Pritom. Tu je zatim i crkva koja je sada u rukama reformisanih franjevaca [riformati di San Francesco] pod nazivom Blažena Devica postupak vlasti takođe je doprineo do danas tinjajućem neraspoloženju srpskog naroda prema “Švabama”. nije teško zaključiti šta je mogao biti cilj rečenog poretka. sada svetog Jovana Kapistrana”. potreba za zadovoljenjem verskih potreba novih Beograđana podstakla je dolazak propovedničkih redova. i to posebno ako se ima u vidu da Španija. ma koliko ostaje enigma da li je tog hrama zaista bilo. koja se nalazila na mestu današnje kafane “Proleće”. Jovanović koji se prostirao od današnjeg Univerzitetskog (Studentskog) trga ka Dunavu. s tim što se autori tih podataka nisu pozivali na poreklo te diskutabilne. takođe za pripadnike vojske. Slovaka.

Takva težnja ne treba da čudi ako se ima u vidu da je krajem 1717. čemu se vekovima unazad stremilo. Pored popisa koje je periodično vodila Administracija. * * * Jedinstven okvir u kome se odvijao život beogradskih rimokatolika u “carskom Beogradu” smešten je i pod svodove crkava. ipak ukazuje da je stvoren prema normama barokne kulture gajene na području habzburške imperije. Zagreb 1999. Martinović). s obzirom na to da već 1719. niti evocirati autentični izgled eksterijera njegovih danas nepostojećih hramova. reformisanih franjevaca.8 što ne doprinosi utvrđivanju nespornog broja rimokatoličkih crkava u “carskom Beogradu”. ni najbolja rekonstrukcija ne može pružiti stvarnu atmosferu tadašnjeg grada. u Beogradu je bilo je šest crkava i pet samostana. godine G. načinjene pred pad Beograda). s visokim zvonikom. A. Т.. Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji 1974. kao znamenje pobede Krsta nad Polumesecom. bile morfološki slične. iako možda u određenoj meri prikazan idealistički. Đakovačka i Srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvještaji 17. stoljeće. pripadnika male braće..9 što je. kapucina. 190–194. 272.”7 (prema šematizmu Rimokatoličke crkve. Нова искра VII (1905). Ta zdanja istodobno su postala urbanistička i duhovna žarišta novog.6 Njihov opis završava unekoliko ponovljenom informacijom da je “pet od osam crkava pod upravom raznih vernika. franjevaca. odnosno jezuita. “baroknog Beograda”. 191. Стефановић Виловски. Driš beleži da “ko je video Beograd pod 5 Pomenut izraz se nalazi u Izveštaju. Iako. Biskupski procesi i izvještaji 17. čini se mogućim doseći kakav-takav utisak o ambijentu u kome su se crkve i samostani nalazili. i to posebno ako se u obzir uzmu pojedine vojne karte. sprovedeno energično.O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” 93 Asunta [Beata Vergine Assunta5]. Zagreb 1975. kao i “Weils Spanier”. Београд од 1717–1739. Crkve su bile i jedinstveni vizuelni simboli beogradskog pejzaža. Biskupska konferencija Jugoslavije. K. po svemu sudeći. tzv. Zahvaljujući tim predstavama lako je ustanoviti da su crkve minorita. i 18. kapucinera i spasitelja. Njihov izgled. svedoka u sklopu istražnog postupka o Beogradskoj biskupiji povodom njenog sjedinjenja sa Smederevskom biskupijom. pak. Sadržaj istražnog postupka publikovan je u izvornom obliku u: Đakovačka i Srijemska biskupija.. 6 7 8 9 . I. Reč je zapravo o Uznesenju Bogorodičinom (Assumptio corporis Sanctae Mariae). Dević. jezuita. godine Eugen Savojski lično izvestio Dvorski ratni savet u Beču da je grad trebalo “očistiti i porušiti sve što je staro i neupotrebljivo”. 656.” Citirano je fragment izveštaja Đulija Tabocija [Tabozzi] i Frančeska Munjosa [Mugnos]. konventualaca. i 18. stoljeće (prir. od ogromne pomoći za stvaranje što vernije slike jesu i pojedini planovi Beograda. činjenica je.

4. Reč je o Bajrakli džamiji. koja je trebalo da služi preostalom muslimanskom stanovništvu. a tekovine kulture zapadne i središnje Evrope ubrzano i bez kompromisa zamenjivale nasleđe “turskog Beograda”. nakon što je dobila potpunu nezavisnost na Berlinskom kongresu (1878) Srbija je bila nadležna da poruši džamije “ako joj smetaju. kada je Beograd postao sedište (nad) biskupa – u prvostolnicu. po kome 10 11 12 К. Jovanović Turcima. С. odnosno (nad)biskup beogradsko-smederevski. Na takvu mogućnost upućuju i nedavno detaljno navedeni tragovi na džamiji. Papa Benedikt XIII je dao svoj pristanak nešto kasnije. godine. s protivrečnostima koje je moguće sagledati i kroz postojanje visokih tornjeva-zvonika. М. ne bi nikada rekao da je to isti onaj grad”. Car Karlo VI ga je na predlog Dvorskog ratnog saveta imenovao juna 1728. Историја уметности. Jer. dok su “crkve ’svakojakom lepotom nakićene’ imale oltare ’zlatom. Путовање кроз Србију 1719–1720. dobilo mnoštvo “sjajnih zvonika koji su se dizali u visinu sa zlatnim jabukama na vrhu.13 Blagodareći pedatnim austrijskim popisima. što se i dogodilo 1729. 317–329. osim one zvanične – Bajrakli-džamije”.. Историjа српске књижевности барокног доба. Павић. З. kada su verovatno učinjene određene promene na zdanju. Od izuzetne vrednosti su i otkrića Todora Stefanovića Vilovskog koji je u jednom bečkom arhivu pronašao plan predat nadležnima u Beču.94 Zoran M. građevini je vraćena prvobitna namena. srebrom i kamenjem delane’”11 Istine radi. koja je dolaskom Osmanlija u Beograd nakon Beogradskog mira dobila prvobitnu funkciju. tako da grof od Turna i Valzasine postaje biskup beogradski i biskup smederevski. 2 (2010). pre svega padina ka Dunavu. u čijoj blizini su se nalazila neporušena minareta ili njihovi ostaci. Београд 1889. 19. Povratkom Osmanlija 1739. Inače. Beograd je dobijao oblike evropskog baroknog grada. 128. књ. sv. navodeći ljude od pera da zapišu oduševljenje što je naselje. Јовановић.10 Zapravo. istovremeno tražeći da se Beogradska biskupija ujedini sa Smederevskom biskupijom. Београд 1970. potreba za takvim zdanjem ukazala se tek od trenutka kada je postavljen rezidencijalni (nad) biskup u liku Antonija Kazimira grofa od Turna i Valzasine (1729). pa bi ga video sad opet. koju ima do danas. Reč je zapravo o prenamenovanoj mošeji.14 To znači da je objekat najpre adaptiran u parohijalni hram i dat na upravu jezuitima. pravo prvenstva ima katedrala kao “majka svih crkava” Beogradsko-smederevske dijeceze. Зборник Народног музеја. što je doprinosilo njegovom još živopisnijem izgledu. 13 14 . О Римокатоличкој катедрали током аустријске управе Београдом (1729–1739) и нацртима њеног ентеријера.12 Doduše. a potom. Kada je doputovao u Beograd do danas nije poznato. beogradski krajolik je ostao mešavina različitih elemenata. М.”. za natpastira Beogradske dijeceze. i nalazi se u Gospodar Jevremovoj ulici. tačnije od njegovog dolaska u sedište poverene mu dijeceze. kartografskim i drugim izvorima može sa sigurnošću reći da je katedrala nastala od župne crkve date u nadležnost jezuitima. Kada bi se trebalo u najkraćem pružiti osvrt na rimokatoličke hramove u Beogradu tokom austrijske uprave. reč je o jedinom sakralnom objektu muslimana u Beogradu koji je nadživeo sva dodanašnja ratna i mirnodopska razdoblja... Протић.

Temišvarci danas kazuju da je reč o župnoj crkvi Svete Katarine Aleksandrijske. isusovci su beogradsku župu vodili do 1735. Poznato da je u austrijskoj vojsci bilo mnogo pripadnika Družbe. kako je navedeno u nekim izvorima. čini se validnim podatak da je njegova (privremena) rezidencija bilo u novom franjevačkom samostanu kod Duge ulice. Vanino. što se vidi i po tome što su za buduću bogomolju od jedne Bečlijke dobili tri svete slike (koje su oni iz nepoznatog razloga uputili u “garnizonsku kapelu” u sklopu Tvrđave u Gornjem gradu. tek koncem 1718. godine. Бeoгpaд од 1717–1739. Drugi istoričari pominju da su je vodili do 21. Nadomak tog objekta bila je turska džamija data im na korišćenje. što je unekoliko diskutabilno ako se ima u vidu Knjiga krštenih [Liber baptizatorum]. naslednik Antonija Kazimira od Turena i Valzasine. Uz plan je predat i nacrt glavnog oltara. 300 (u prilogu su dati nacrti koje Vilovski pripisuje De Morezu).16 Blagodareći mnogim saznanjima najlakše je govoriti o isusovcima i njihovoj misiji u “carskom Beogradu”. Pojedine predmete je poneo sa sobom. za koju su takođe bili zaduženi). Isusovci u Beogradu u XVII. s istovremenim ciljem da bude i župna crkva a oni nadležni za gradsku župu. u Temišvar. vođena od 1729. a potom u Beč. Po ulasku u grad imali su nameru da odmah osnuju rezidenciju s crkvom. i to neudobnom domu. usled opasnosti od prodora Osmanlija naložio da se popiše inventar katedrale. M. Ono što je nesporno jeste da je Franc Engl od Vagraina. Krstionica katedrale je pak preneta u nekadašnju franjevačku crkvu u Temišvaru. i da je prvostolnicu od konačišta delilo manje od dve stotine pedeset metara. 16 17 . kada je katedralna župa preuzela brigu za građansko područje. lično započeo uređenje crkve posvećene Bezgrešnom začeću Blažene Djev(ic)e Marije. do 1739. godine postao natpastir obnovljene Čanadske biskupije. koji su se na ratištu našli kao vojni sveštenici i duhovnici. što ne treba da čudi ako se ima u vidu da je 1750. Naime. nadajući se da će se ipak ubrzo vratiti u svoju rezidenciju. navodno. Ma koliko bili protežirani od uticajnih krugova. stoljeću. njima je do neslavne predaje Beograda dato u nadležnost dušebrižništvo nad vojskom. Нова искра 10 (1905). Стефановић Виловски. zamišljenog u tada uobičajenom stilu rimokatoličkih crkava na području Habzburške monarhije. odnosno u hram posvećen Svetom Juraju.. godine isusovci uspevaju da je osnuju. osnivanje jezuitske rezidencije nije prošlo bez problema. te da li je njegova rezidencija zaista bila udaljena od katedrale tri stotine koraka. Na memorijalnoj ploči kraj Englovog imena urezano da je bio biskup čanadski. novembra 1734. a danas u fondu Muzeja grada Beograda. Vilovski je uveren da je nacrt delo čuvenog Nikole Doksata de Moreza. U tom slučaju.O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” 95 je. kraj potonjeg groba biskupa Engla. Vrela i prinosi 4 (1934).17 Postoje snažni 15 Т. preminulog u Temišvaru. kako su sa žaljenjem konstatovali.15 Ostaće nedoumica da li je (nad)biskup po preuzimanju uprave nad Beogradsko-smederevskom dijecezom. Na osnovu istog izvora. i XVIII. izvršena adaptacija župne crkve u katredralu. Neke stvari su odnete u Varadin. te otuda ne čudi što i oni stižu s vojskom u Beograd. Prema Miroslavu Vaninu. godine. uz obavezu da vode matične knjige za pripadnike vojske i njihove porodice.

Bio je to zahtevan poduhvat u svakom pogledu. ali i na izradu konačnog rešenja svih segmenata crkvenog zdanja. na koji je pričvršćena olovna ploča s natpisom. Ipak. Petra apost. jednog od najvažnijih središta “Nemačkog Beograda”. Tada je u sklopu crkve dovršena i podzemna kripta. Tada je car poklonio jezuitima četiri hiljade forinti za izgradnju gimnazijske zgrade. godine. 18 Jubileji Crkve Sv. pa čak i kada su od istog autora. sve do 1732. Na većem broju planova iz 1739. u ovom slučaju enterijera.96 Zoran M. Družba dobija zemljište za gradnju nove rezidencije i crkve. a na nekim s polukružnom apsidom. u kojoj je bilo mesta za oko dve stotine kovčega (kada su 1739. o kojoj je javnost upoznao Mihajlo Valtrović (natpis pruža izuzetno vredne podatke o ličnostima koje su imale poseban uticaj na život “carskog Beograda”). jezuiti napuštali Beograd bila je prepuna što svedoči da su redovnici svoje pokojne koji su umrli pre 1736. Godine 1727. 10. da im je bilo toplo oko srca 1735. Blagovest (1981). Na vrhu crkve postavljen je i tornjić s pozlaćenom kuglom nad kojom je bio monogram s Hristovim imenom. i 1739. Ne treba sumnjati. jer predviđeno je da bogomolja bude duga skoro 45 metara i široka oko 20 metara. imali mnogo problema s lošim stambenim uslovima. Kada je okončana gradnja hrama nije poznato. Shvativši da je predviđen građevinski poduhvat i te kako skup. 11. pripadnici Družbe su. što se dovodi u vezu i s okončanjem gradnje jednog trakta jednospratnice sa šest soba kraj novog hrama. Naredne godine izveden je svod nad dvema kapelama. ali je zato nalik novoj franjevačkoj crkvi. pa čak i da li je do kraja izveden plan projektanta. 31. i 1740. najpre ih je čekalo prikupljanje sredstava koje nije teklo željenom brzinom.18 Postoje svedočanstva da je građenje crkve brzo napredovalo i da je već 1733. što bi se moglo odnositi na rezidenciju. danas znanoj kao Bajrakli. kada je na dan svetog Ignacija Lojole. što potvrđuje utisak da planovi i predstave Beograda nisu uvek verni odraz stvarnog stanja. blagodareći generalu Frančesku Ksaveru Bali Maruliju [Xaver Bali Marulli]. međutim. ako im je verovati. godine preneli u kriptu nove crkve). do danas nepoznatog. Njihovom nezadovoljstvu doprinosilo je i to što nisu uspevali da okončaju podizanje rezidencije. godinu uz ime superiora zabeleženo je da su imali “brigu oko gradnje”. . kada je presvođeno i pokriveno crkveno svetište. Jovanović argumenti da je reč o džamiji. 1738. Ploča je slučajno pronađena krajem XIX veka. i to u blizini današnjeg raskršća Dušanove i Dubrovačke ulice. godine na severoistočnoj strani trga uz Glavnu ulicu “Nemačkog Beograda” ucrtan je tlocrt crkve uz koji je naznačeno da pripada isusovcima. Trebalo je do prođe nekoliko godina. Na nekim planovima gabarit je u obliku izduženog pravougaonika. Prema šematizmima za 1737. godine ona bila do pola gotova. ispred velikog trga. koja je nešto kasnije proglašena prvostolnicom Beogradsko-smederevske (nad)biskupije. Njen gabarit se razlikuje od susedne crkve trinitaraca i Jermena katolika. jula. u Beogradu. velikom dobrotvoru Jezuitskog reda. svečano položen kamen-temeljac hrama.

Na planu je predstavljen deo uličnog bloka okrenut Dugoj ulici i trgu s rezidencijom (“Residentia”). Dirljiviju sudbinu doživeli su svi pokopani u kripti crkve. što će jednom doći”. stoljeću. Jezuiti su sliku najpre postavili na oltar župne crkve da bi je potom preneli na glavni oltar nove crkve. Potvrđuje to i kartografski dokument iz bečkog Dvorskog arhiva (Hofkammerarchiv). a u kripti ostadoše mrtvi. odnosno guvernera “carske Srbije”. godine. na kome je prikazan njihov kompleks u gradnji. koji čekaju drugove. sa zdanja koje je sa samostanom ubrzo porušeno. premda svi pripadaju istom – Franjevačkom 20 21 . preneta je u župnu crkvu. Isusovci u Beogradu u XVII. usred trga i nadomak rezidencije komadantna. gde se i danas nalazi. 42. Većina istoričara posvećena istoriji Beograda tokom austrijske vladavine u prvoj polovini XVIII veka obično razlikuje franjevce. kada je na svečan način preneta u Beograd u novu jezuitsku crkvu posvećenu svetom Petru Apostolu. 441–447.21 prema Ivanu Stražemancu i njegovom spisu Paraphrastica et topographica expositio totius almae Provinciae 19 Smatra se da je taj plan bio segment nekog elaborata koji se odnosio na gradnju jezuitskog kompleksa. pre potpisanog mirovnog ugovora. minorite i kapucine. posvećene Bogorodici. Zbornik radova međunarodnog znanstvenog simpozija “Isusovci na vjerskom. Ž. Župnik i ujedno opat Ilija Okrugić. M. Godine 1868. znanstvenom i kulturnom području u Hrvata”. Na takav zaključak navodi to što je najdetaljnije predstavljen upravo taj deo plana (s rasporedom i namenom školskih prostorija). noseći sa sobom pozlaćeni monogram sa Hristovim imenom. Kada je reč o franjevcima opservantima. dok su crkva i rezidencija dati samo u obrisima. jer “živi odoše. Sklanjajući se pred neprijateljskom vojskom oni odlaze u Petrovaradin. gde se nalazila sve do bega u Petrovaradin. pre svega škole. onu koja i danas rasplamsava veru. in: Isusovci u Hrvata. Pred padom grada u osmanlijske ruke. koji je do tada bio na vrhu crkvenog tornja. Smestili su je u župskom stanu a na okvir slike postavili metalnu pločicu u obliku zvezde s natpisom na latinskom: “Iz Beograda izgnana Djevice. Slika je ubrzo slavljena kao “Beogradska Gospa”. čuvene “Snežne”. Reč je replici ikone Luke Kranaha [Cranach]. i XVIII. stavivši je na žrtvenik kraj ikone Tekijske Gospe.20 Poneli su isusovci i sliku Bogorodice s Detetom. crkvom (“Templum”) i školom (“Schola”). a potom u preuređenu tekijsku crkvicu na Petrovaradinu (1881). Zagreb 1992. slavljenoj u poznatom svetilištu kraj bavarskog grada Pasaua [Passau]. Vanino. U toj crkvici Beogradska Gospa je ostala sve do 1934. Škalamera. crkvu i gimnaziju. u Makedonskoj ulici.O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” 97 Danas je moguće konstatovati da je jezuitski kompleks sa crkvom i školom bio na čelu bloka današnje Dušanove ulice. dao joj je počasno mesto. ulice cara Uroša i ulice Visokog Stevana. jezuiti su napustili Beograd. stoljeću imali svoju rezidenciju. Slika je čuvena kao Marija Pomoćnica [Maria Hilf]. svojom zaštitom neprestano čuvaj Petrovaradince”. utehu i nadu mnogih Beograđana. Gdje su isusovci u Beogradu u 18.19 Značaj koji je Družbi pridavan potvrđuje i to što se Glavna straža nalazila tik do njihovog kompleksa.

Razlog za takvu počast Jeremeninu ostaje pod velom tajne.98 Zoran M.htm (02. Zagreb 2001. 2011). Osijeku i nekim drugim mestima. in: isti. Jovanović Bosnae Argentinae (1730). pa otuda i proistekla počast. Od Bečkog rata oni su sve do sredine XIX stoleća obavljali tu službu za vojne posade u Zemunu. jednako merodavnoj klasifkaciji. tako da se na kraju došlo do tri ogranka: malu braću (koji su poznati i pod imenom “opservanti”. Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj. uz prisustvo Aleksandra Virtenberškog i drugih ličnosti u službi Dvora. “minoriti”. Ante. konventualcima (samostanci).newadvent. Dva stoleća tražena su kompromisna rešenja. F. a kad to nije uspelo. Arcivescovo di Cafa]. dodeljena im je lokacija zvana “Imareth” za izgradnju rezidencije i nove crkve. Fermendžin. Krajem 1727. 22 Fra R. petorica pripadnika Bosne Srebrene izabrana je avgusta 1717. U drugoj polovini XVII veka franjevci Provincije svetog Ladislava imali su službu vojnih kapelana u pojedinim naseljima i vojnim središtima današnje Hrvatske.23 nego i okolnost da pripadnika Družbe Isusove nije bilo dovoljno kako bi zadovoljili verske potrebe mnogobrojne vojske i drugih pridošlica (problem manjka dijecezanskog sveštenstva mogao je takođe biti razlog koji bi išao u prilog pomenutoj slutnji). newadvent. i to kraj Duge poljane. Na takvu pomisao upućuje ne samo činjenica što su oni do tada već stekli iskustvo kao vojni kapelani. Sarajevo 1933. Order of Friars Minor. uz mogućnost da je u tom trenutku u hijerarhiji Beogradske dijeceze imao najviši status. odnosno “franjevci”). Hoško. Ivana iz Stražemana. Radi što boljeg razumevanja strukture Franjevačkog reda čini se bitnim podsetiti da se u XIV veku u Redu pojavljuje skupina zvana “opservanti” (opslužitelji). čekajući odobrenje vlasti da džamiju pretvore u bogomolju.24 Već naredne godine. koja s vremenom stiče sve više pristalica. Petrovaradinu. 11. Slavonskom Brodu. Franjevačko apostolsko djelovanje u kontinentalnoj Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti.htm. 476. Red je podeljen na opservante i konventualce. s tim što je na adaptaciju velike mošeje u crkvu trebalo da sačekaju. 23 24 . Zagrabiae 1892.22 Nije poznato da li je duhovno posluživanje značilo i ono koje su imali isusovci. Posle tri godine oni konačno dobijaju dozvolu za početak adaptacije velike džamije. Postoji zapis je da je 13. natpastir zajednice beogradskih Jermena unijata. Kalendar Sv. papa Lav X je bulom Ite vos in vineam meam (1517) podelio franjevce u dva Reda: konventualce i opservante. pa je dolazilo do nesporazuma s ostalim članovima Reda. Drljić. Mesto za rezidenciju dodeljeno im je u središtu novoformirane “Nemačke varoši”. Istodobno su zaduženi da “duhovno brinu za cijelu carsku vojsku”. 12. marredu. aprila 1721. E. godine. http://www. džamija svečano pretvorena u crkvu i posvećena Bogorodičinom uspenju (“Bl. odnosno kao obaveza koja je bila sastavni deo njihove misije. 550. Povijest franjevačkog samostana u Beogradu od o. novembra. Tokom hoda vremena došlo je do novih podela. Acta Bosnae. neposredno uz jednu veliku i dve manje džamije koje su dobili na korišćenje. 170. 27. najpre u slavonskom delu Vojne krajine. org/cathen/06281a. Zdanje je blagoslovio nadbiskup Ivan Juraj [Giovani Vartabied. Djevici Mariji na nebo uznesenoj”). E. jer je Administraciji služila kao magacin za vojnu opremu. tzv. Pokraj tih objekata oni su dobili neku tursku kuću gde je trebalo da upriliče misna slavlja. Convent. Prema drugoj. http://www. konventualce i kapucine (mada se negde konventualcima zovu i minoriti). godine za misiju u Beogradu. org/cathen/04340c.

56. Sećanje na uspešnu odbranu Beograda 1456. Прилози за књижевност. Бајаловић-Хаџи-Пешић. eksdefnitor Bosne Srebrene. Prikazujući grad slikar je pred sobom očigledno imao neku od gravira Beograda iz XVII veka. budući da je crkva predstavljena uprošćeno. godine. Ukazano je da postoji informacija da je pristigli natpastir Beogradsko-smederevske dijeceze rezidirao upravo u tom samostanu (imajući u vidu njegovu lokaciju koja se nalazila tik do Duge ulice i nedaleko od glavnog središta “Nemačkog Beograda”. koji je 1862. Lokatelli (1660–1741) i J. историју и фолклор 6/1 (1926). s ugaonom kulom i kapijom koja je vodila u Donji grad. Слика са представом Београда у једној Римској цркви.. što je očito u vezi s činjenicom da je upravo Kapistran. Историја фрањевачког манастира у Београду. godine biva u potpunosti dovršen četvorougaoni obod rezidencije. prikazan pečat nalik svojevrsnom grbu Beograda. Ivana Kapistrana u Iloku. Pored Gvidotija. U središtu manastira je bio prostran klaustar.O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” 99 ta. delo Frančeska Gvidotija [Guidotti]. Годишњак града Београда XXVIII (1981) 25. Samostan je imao čak pedeset soba. na koji je postavljena i njegova slika. od kojih su neke dobile funkciju spavaona. Njen izgled navodi na razmišljanje i o stvarnom izgledu franjevačkog kompleksa. načinjen u četvrtoj deceniji XVIII veka. 25 Na temeljcu je urezan zapis publikovan u М. језик. U prvom planu središnje mesto zauzima Kapistran kako blagosilja u odeždi svojstvenoj franjevcima. na način koji je dopustilo pečatorezanje (u ikonografskom pogledu Kapistranova figura u beogradskom krajoliku podseća na predstavu koja krasi oltar rimske crkve Svete Marije u Aračeliju [Aracieli]27). 26. Zanimljivo je da je na slici i panorama jednog dela beogradskog Gornjeg grada. s prikazom pobedonosne borbe protiv Turaka kod Beograda u kojoj je imao zapaženu ulogu. kupolom džamije i tzv. Костић. Bosna franciscana 29 (2008). Objavljen u pomenutom Drljićevom tekstu Povijest franjevačkog samostana u Beogradu. godine ispoljeno je na posebno upečatljiv način i 196 godina posle te u svakom pogledu velike bitke. [nad]biskup je lako mogao doći do katedrale. jer su pojedini topografski detalji verno prikazani. U drugom planu prikazana je borba krstaša i Turaka pod bedemima Beograda. završio kompoziciju s istom temom. namenjenu glavnom oltaru Sv. pored svetog Ivana Kapistrana s krstom u desnoj ruci i zastavom s krstom u levoj ruci. Pod zastavom je franjevačka crkva. nišanom. Margićev naslednik. 26 27 . М.. Posebnu vrednost i danas ima otisak pečata. Planirano je da u samostanu bude i studij filozofije. Tako već 1730. s beogradskom kulom (“Nebojša”). i to spokojno budući da je prolazio kraj rezidencijalnog kompleksa komadantna Beograda i njegovog obezbeđenja). Kesler.25 Ivan Stražemanac. postavlja kamen-temeljac samostana. Juraj Margić.. Među delima inspirisanim Kapistranom postoji nekoliko predstava na kojima je on prikazan u beogradskom krajoliku. a u levoj zastavu pod kojom je predvodio krstaše. u tom trenutku starešina rezidencije. kome je posvećen ceo kompleks s budućom crkvom. sredinom XV veka obnovio samostan Male braće u Beogradu (i uveo bogoslovske studije). 195. 169. U desnoj ispruženoj ruci drži raspeće. nastavio je s mnogo entuzijazma rad na gradnji predviđenog kompleksa. Otisak pečata publikovan je i radu Katarine Glišić Franjevačke građevine u Beogradu do 1739.26 na kome je. autori su A. kada je u rimskoj crkvi Santa Marija u Aračeliju podignut oltar (svetom) Ivanu Kapistranu.

Odlikuju se jednostavnošću i “snažnim apostolskim obeležjem”. posle podele Franjevačkog reda. Zagreb 1979. ako je suditi prema izveštaju kapucinskog superiora zapisanom sedam godina docnije. Ostaće nesporno da su manastir i crkva Svetog Ivana Kapistrana spaljeni ubrzo po njihovom napuštanju Beograda. 2011). Po svemu sudeći najpre im je data na korišćenje tzv. 29 . s krstom na čelu povorke. osim svete tajne braka 28 Poznati su i kao “mala braća” (“fratres minores”). Na prvom generalnom kapitulu (1529) nazivaju se “Manja braća samotnjačkog života”. 2011). Od pape Klementa VII dobijaju kanonski temelj 1528. a posebno minoriti sa svojim zdanjima). odnosno stvaranje ogranaka unutar jednog reda. A.newadvent.28 kada im je dopušteno da se nastane u “Nemačkom Beogradu”. da bi oko 1531. u svečanoj procesiji uputili ka Zemunu. Odraz njenog snaženja je i pojava novih redova. Prema pojedinim planovima načinjenim krajem austrijske vladavine. Kamo su potom otišli. ali su im zgrade za stanovanje bile nove. Potom se prešlo na pojednostavljeni naziv “[braća] kapucini”. godine. U jednom aktu rečeno je da su od ulaska u grad delili sve sakramente. Pripovedači istorije navode da su se franjevci krajem 1739. u trenucima kada su Osmanlije već bile u njihovom vidokrugu. da su pripadnici germanskog kulturnog kruga pod minoritima podrazumevali upravo konventualce (taj podatak je i te kako bitan budući da se u Popisu Nemačkog Beograda iz 1728. pominju franjevci i njihove građevine. godine u Beograd su došli i minoriti. Iz 1535. org/cathen/03320b. Među takvim su i kapucini. ostaje tajna. konventualci i kapucini. mošeja koja se nalazila ispod današnjeg Univerzitetskog (Studentskog) parka. jer su nosili relativno malenu kapuljaču. Malo je znano. crkva minorita se nalazila u blizini Velikog trga (sadašnjeg Univerzitetskog parka). 11.100 Zoran M. Osnovani su 1525. na uglu ulica Braće Jugović i Višnjićeve. što bi značilo i podršku u izgradnji samostana. prevladao naziv “kapucini” (fratres a scapucino). 11. oni su tada već ustanovili hospicij. zadržan do danas. koji se danas nalazi u zemunskom franjevačkom manastiru. jednostavno. Badurina. Na osnovu dostupnih izvora nije moguće utvrditi kome su bile posvećene minoritske crkve niti broj redovnika. s težnjom da obnove ideal franjevačkog života. Grad su napustili s preostalim rimokatolicima. org/cathen/03320b. smatrati franjevcima. Tabačka džamija. U tim trenucima. tražili dodelu gradilišta u Beogradu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Inače. kao što ih je moguće. ustalila su se tri ogranka: mala braća (poznati i kao “opservanti”).newadvent. http://www. Jovanović Nepoznato je do koje faze je stigla gradnja nove crkve. U prvoj polovini XVIII veka svoje delovanje su proširili van granica Evrope.htm (02. Leksikon ikonografije. Među šturim izvorima o kapucinima29 izdvajaju se tek objavljeni rukopisi iz njihovog samostana u Beču. Treba imati u vidu da su kapucini ogranak Franjevačkog reda. Nazivani su i “opservantima”. Capuchin Friars Minor. koji svedoče da su oni već oko 1718.htm (02. Njihova pojava dovodi se u vezu s posletridenstkom Crkvom. Jedino izvesno jeste da je njihov boravak okončan nakon ponovnog pada Beograda u ruke Osmanlija. in: http:// www. u blizini kapucinske i franjevačke crkve. 231. godine potiču prve konstitucije te zajednice. kao i tzv. Septembra 1720. 1726. Capuchin Friars Minor. Zidarske kasarne. koji je sačinio austrijski službenik. Za crkvu su preuredili jednu mošeju. po kojoj su se razlikovali od opservanata i konventualaca. međutim. a potom. godine.

zavetom zatvorništva ograničeni na manastire (konkvite). ističu se dominikanci. Zagreb 2005. 213–217. u kome je navedeno da su nadomak Dunava bile “crkve reda jezuitskog. 31 32 . Jermeni su se tada izjasnili najvećim delom za rimokatolike. Prema beleškama austrijske vlasti.O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” 101 i krštenja. 49–74. živeći od milostinje. karmeliti i avgustinci. Pored franjevaca. Izgleda. umnogome odvojenu grupu hrišćana. Formalno se činilo da su u Beogradu bili bliži pravoslavnima nego rimokatolicima. up. stoljeća (prir. i to na mestu ranijih džamija. razlikovali su se od većine hrišćana po veri i crkvenom obredu. koji. O Jermenima katolicima v. 25–27. Cпоменик CKA. Jepмeнскa колoнuja y Бeoгpaдy. Istočne crkve. počinju da podižu sebi nove crkve. tj. i: J. Posebno je zanimljiv podatak da je natpastir Jermena katolika (unijata) u crkvi kapucina svakodnevno obavljao misu za “Armene ’prave katolike’”. u odnosu na one koji su tzv. “prisustvujući danju i noću bolesnicima kako u bolnicama tako i u privatnim kućama. А. danas oivičene Dušanovom ulicom. Иcmopucкa скица с документима од Mupocлава IIpeмpoyа. i 1739. Cpбиja и Eвропа од Пожаревачког миpa до Бeoгpaдског миpa (1718–1739). godine načinio Mateja Sojter [Seutter]. Višnjićevom i Kapetan-Mišinom ulicom nije moguće dokazati bez novih saznanja. 30 Kapucinski samostani u Osijeku. između današnje Vasine i Dobračine ulice. koja se nalazila na nekadašnjem trgu kod Duge čaršije. Ekumenska trilogija: istočni kršćani. te odud znani i kao “mendikantski fratri” (mendicare = prositi). S. Miz. pravoslavni. Zemunu i Novoj Palanki u prvoj polovici 18. da su se manje razlikovali od pravoslavnih. J. što je moguće zaključiti i iz izveštaja jermenskog katoličkog mitropolita Vartabida. књ. Jermeni su oduvek činili posebnu. u skladu s pravilima svojih redova. u kome je navedeno da im je 1724. propovedajući i poučavajući. Zagreb–Osijek 2011. Mihailo Valtrović se poziva na plan nastao u istom periodu. franciškanskog i trinitarskog”. “prosjačkim redovima”. Takav vid prikupljanja sredstava svojstven je ne samo kapucinima nego i nekim drugim redovničkim zajednicama. sačuvan u bečkom Hofkammerarchiv-u. s tim što. Novi Sad 1997. Pored jezika i pisma. Пoпoвић. Beogradu. koji je zbog progona od Turaka pobegao iz Kafe u Austriju. Sršan). međutim. te da su kapucini bili južno od pomenutih redova. 191–193. i ur. a potom došao u Beograd. Istom prilikom odobreno im je da milostinjom prikupljaju finansijska sredstva za svoje delovanje i poboljšanje životnih uslova. takođe žive u siromaštvu i bratoljublju (fratres – braća). Višnjićevom i Kapetan-Mišininom ulicom. Tako je verovatno bilo sve dok Jermeni nisu podigli crkvu za svoju zajednicu.32 Imajući u vidu belešku u planu Beograda koji je između 1735. 191–208. Овакимјан. putuju. Зборник Матице српске за историје 55 (1997). na placu oivičenom današnjom Dušanovom ulicom..”30 Značajan je i dokument. nego od katolika. po mnogo čemu jedinstvenu. Da li je njihov kompleks ipak bio bliži Dugoj ulici.. Арменске колоније у српским земљама. godine na osnovu pozivanja na revnosnu službu dato nepunih hiljadu forinti za zidanje samostana. nameće se zaključak da kapucini i jezuti 1735. protestanti. 130. Београд 1950. Crkva je bila “pod zazivom preblažene djevice Marije”. Kolarić. kapucinskog. LXVI (1926). 131.31 Nesporno je da su najpre koristili džamiju. R.

238. godine preneli iz svog samostana u Beogradu u zemunski hram posvećen Uspenju Blažene Djev(ic)e Marije. Članovi tog Reda žive po Pravilu svetog Augustinа. Krautsack. prozvanom “Zweibrücken” (danas Obrenovac ili Boleč). 34 35 36 . Red tinitaraca (lat. dobili džamiju na prostoru između današnje Nemanjine i Dunavske ulice... Red Presvetog Trojstva za oslobađanje sužnjeva). koju su nemački kolonisti prozvali “Osterbah”.36 Poznato je da su odmah po dolasku u grad. biskup beogradski i smederevski. Godine 1236. Španije i Latinske Amerike. te na području sela Grocke. Herder. Beogradu. s ciljem oslobađanja zatvorenika hrišćanske vere. 10. 29.. Zapravo. Pojava trinitaraca u Beogradu posebno je inspirativna ako se imaju u vidu osobenosti tog Reda. i to isključivo mirnim putem. osnovana je ženska strogo klauzurna grana reda (“trinitarke”). jula 1739. tj. Bez novih saznanja nije moguće potvrditi pomenuto predanje.33 potvrđuje i to što je sredinom 1732. te da su u blizini dobili kuće za stanovanje. 24. Lexikon für Teologie und Kirche. s prikazom teškog razaranja jugoistočnog dela “Nemačkog Beograda”.35 Crkva kapucina je bila na udaru turske artiljerije i tako je srušena. kapucini su imali čak trinaest misija na području kraj ušća Save u Dunav. u zdanju koje “poput majke odsijeva iznad ostalih dostojanstvom i uresom. najkasnije 1731. Zagreb 2002. Freiburg–Basel–Rom–Wien 2001. tako i brojnošću te dolaskom naroda sve više i više cvjetajući među ostalim [beogradskim] crkvama”. ordo sanctissimae trinitatis de redemptione captivorum [OSST]. ma koliko postoje i tumačenja koja ga argumentovano osporavaju.102 Zoran M. godine Antun Kazimir grof od Turena i Valzasine. poput Smedereva. bez upotrebe oružja. 972. ili početkom 1719. 971. Beogradu. Kapucinski samostani u Osijeku. Bd. utemeljen je 1198. dvadesetak kilometara nizvodno od Beograda. Opći religijski leksikon. Mayerl). kao i mestu zvanom “Palež”.. Reč je o slici koja je izvesno vreme među Zemuncima bila poznata i kao “Pomoćnica biogradska”. godine. Gradnja samostana sa crkvom okončana je već 1730. čuvenog i po besedema ispunjenih dramatikom i iskrenošću. godine. E. na desnoj obali Dunava. Od osnivanja delovali su u mnogim misijama. Kapucinski samostani u Osijeku. Jovanović O ugledu kapucina i njihovoj misiji u “carskoj Srbiji”. gde su bili mnogi novi objekti.34 Ostaće za sada tajna da li su kapucini u Beogradu bili vođeni i propovedima svog sabrata Marka Avijana. koja deluje u Španiji. Opsluživali su i neka druga mesta u “carskoj Srbiji”. Na planu Nikole Spara [Spear] njihova crkva se po izgledu ističe kao jedna od znamenitijih građevina “Nemačkog Beograda”.. 41. Sedište im je u Rimu. vrsta posvećenja i način delovanja. Iz Zemuna potiče predanje prema kome su sliku Marije Pomoćnice hrišćana kapucini 1739.. Osijek 2006. pa i oni od verskog značaja. 33 Kapucini su delovali i u današnjoj Ostružnici. 239. Marko iz Aviana – navjestitelj ujedinjene kršćanske Europe (prir. nakon kojih su “svi [pred njim u crkvi] plakali i zazivali glasno Božje milosrđe”. uključujući i oblast ka Surčinu i Zemunu. bolnicama i kaznionicama širom Italije. tražio da se upravo njima poveri katedralna propovedaonica. krajem 1718. F. o čemu svedoči i karta Beograda iz vremena turskog napada 23. u Beogradu i njegovoj okolini.

Popoviću (s označenim mjestima samostana jezuita. U kolikoj meri je njihov samostan oštećen tokom rata ponovnog ulaska Osmanlija u grad i danas je pod velom tajne. franjevaca. poslije barokne rekonstrukcije. kao i katedrale) . Tlocrt Beograda 1739. od kojih ih je delila samo ulica. trinitara i minorita. Taj plac nalazio se nadomak severnog dela jezuitskog kompleksa.O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” 103 i to sredstvima iz kameralne kase. Škalameri i M. prema Ž.

Fancev. 1739. napuštaju područje na ušću Save u Dunav. napustilo područje izgubljeno ratom. 37 Fr. gusto zbijenim između džamija. ostavljale su putopisce za Zapada rezigniranim. shvaćen i kao katastrofa po hrišćanstvo. bedemima i palatama. i 1739.104 Zoran M. . језик. ono isto koje je posle kapitulacije 1717. građenim uglavnom od drveta. Bleštavila nalik onim kojim je Beograd zaiskrio između 1717. S odlaskom austrijske vojske Beograd je ostao pust. zadugo neće biti. Njegovog novog gospodara dočekalo je svega četrdeset i pet Jevreja i nekoliko Srba! U grad je ubrzo počelo pristizati muslimansko stanovništvo. godine. lamentirajući nad svojim crkvama. Jovanović Ono što je izvesno jeste to da je “carska Srbija” trajala po Beč i Vatikan nenadano kratko. uticao je na nepoznatog rimokatolika da napiše pesmu. Prvih godina po potpisivanju Beogradskog mira u gradu više nije bilo nijedne hrišćanske bogomolje. u kojoj personifikovani Beograd tuguje i plače zbog svoje zle kobi. Gubitak Beograda 1739. историју и фолклор VII/1-2 (1927) 62–69. kao i oni tek pristigli. Beogradske ulice s razglavljenom kaldrmom i rupama koje su nakon kišnih dana postajale bare.37 Beograd je od tada. jer s ponovnim prelaskom Beograda u turske ruke 1739. Hrvatska pjesma o Beogradu god. zadugo bilo mesto s jednospratnim kućama. Прилози за књижевност. oni koji su se odomaćili. godine rimokatolici. dok njihovi verski objekti bivaju porušeni. ili pak (opet) pretvoreni u džamije.

242. 2007b: 558. Od ranog djetinjstva do pristupanja franjevcima živio je na području Gornjeg Vakufa u zapadnom dijelu središnje Bosne u obitelji oca Antuna Krnjića i majke Marije Ćurčić rečene Džaltić. isti. 2007a: 237. on je iz nepoznatih razloga ustvrdio ne samo da tamo nije dospio slobodnom voljom.isti. fra Pacifik (Šimo) Krnjić. Katolička crkva u Bosni i Hercegovini. kao i za sav katolički puk pod osmanlijskom okupacijom. No. u Donjoj Vasti na Uzdolu u Ramskoj župi na sjeveru Hercegovine. Franjevačka provincija Bosna Srebrena. da je i osunećen – tj. franjevci su postigli da završi u austrijskom zatvoru. kojem je čuvao koze. koji je i objavio raspoloživa vrela proistekla iz nje. . godinu. Prije stupanja u franjevački red bio je najamnik Turčina Agića u Gornjem Vakufu. Ključne riječi: apostazija. nego da nije ni kršten. 2007a: 236-243. Marić. te da su ga iz njegove obitelji katolici oteli. Kako bi spriječili vlastite i pogibli katoličkog puka te materijalne štete koje su iz ove apostazije mogle proisteći. da je pravi musliman. 238. da potječe iz islamske obitelji Kara-begā. Skopje Gornje (Uskoplje) Uvod Na za franjevce Provincije Bosne Srebrene.APOSTAZIJA FRA PACIFIKA (ŠIME) KRNJIĆA IZ SKOPJA GORNJEG Ante Škegro Apstrakt Fra Pacifik (Šimo) Krnjić rođen je 1800.1 Datirao ju je u 1825. 2010: 351-354. g.2 Vrela 1 2 Marić. franjevci su ga poslali na školovanje u Ugarsku. Sukladno svojoj tadašnjoj praksi. potencijalno vrlo pogibeljnu apostaziju fra Pacifika (Šime) Krnjića u dva je navrata upozorio don Željko Marić.

7 Nakon što je apostatirao od franjevaštva i Katoličke crkve te širio čudne priče o svom podrijetlu i obitelji.. g. Ovo isto potvargiuje Kathe Ud(ovica) pok(oinog) Marca Stojanovichia parva Konshia da Kadseje Scimo rodio na Dognoji=Vasti onna tadda bila s parvim ditetom ter Scimu basc (:a ne drugoga:) zadoila. faksimil: No. Kum na krštenju bio mu je Vid Markić (Vito Zovko) rodom iz Goranaca kod Mostara. koji je tada bio najamnik u Donjoj Vasti. prispio na posjed islamiziranih feudalaca Dugalića na Uzdol u Rami. 2003: 48: “V. Pandžić. 113. studenog 1814.6 Kršten je pored ognjišta u kući Daut-bega Dugalića u Donjoj Vasti. u dobi od oko 38.” Marić. U maticu krštenih bio je upisan s imenom Petar.. što je ispravljeno u Šimun. 2007a.. čija je obitelj od tri pričešćena člana. sv. Najstariji poznati pripadnik ovog roda s prostora pod osmanlijskom okupacijom je Stipo Krnjić (Stephanus Kargnich). 236. br. Šimo je rođen 23. Sep(ultus)que fuit ibidem ubi mortuus est. Stephanus Kargnich 3-0. Jure Knjić umro je od kuge 7. Die 24. 1769. u kojoj je u to vrijeme živjela obitelj njegovog oca. Natus 23 ejusd(em) Fr(ater) Augustinus Supra dictus Baptizavit Infant(em) natum ex Legit(imis) Conjugibus Antonio Kargnich et Mariae Chirçich /:al(ias) Çsaltich:/ de Sovichi. Kum bio Vid Markiich naodechise onda u Najmu u istomu Sellu. listopada 1800. Marić. 240.5 Rođenje i krštenje Sudeći po vrlo dobro čitljivom prijepisu iz Matice krštenih Ramske župe što ga je objavio Marić. 2007a. franjevcima su iskaz o njegovom rođenju i krštenju dale sestra njegove majke Jele žena Marijana Žutića koja je tada i sama živjela u Donjoj Vasti te Kate žena Marka Stojanovića koja je bila prva susjeda obitelji Šiminog oca i koja je vlastitim mlijekom novorođenog Šimu i zadojila.3 Apostata je potjecao iz roda Krnjićâ. g. Marić. Nakon njegovog rođenja obitelj njegovog oca preselila se na Vrse kod Gornjeg Vakufa. registrirana u popisu tajnika biskupa fra Marijana Bogdanovića u Gornjoj Gorici kod Gruda. cui nomen impositum est Petrus /:correctum Simon:/ Patr(inus) f(uit) Vitus Zovko de Gorancze. Xena Mariana Xuticha koja sestra pok(oine) Marie Xene pok(oinog) Antuna Kargnichia Svidoçi. g.8 3 4 Marić. I.4 koji je s Gornje Gorice kod Gruda u zapadnoj Hercegovini iza 1769. g.. Dan nakon rođenja krstio ga je tadašnji kapelan Ramske župe fra Augustin Jerković. 2010: 353. 2007a.. na Vrsima kod Gornjeg Vakufa. kod obitelji njegovog strica Jure Krnjića. faksimil: “Zatim priselili u Dognu=Vast u Kuçhiu Dauth=Begha Dugalichia i u istoj rodili Scimu od Koga Svidoçi Tetka rogena po Materi Spomenuta Jele dasse Spomigna dase kadje Karschen u Kuchi Kod Vatre Koja Kuchja posli jest izgorila. faksimil: “Svidoçanstvo od Karzctegna Fr(atr)is Pacifici Karnich. g. Dogna Vast. 370: Varse obiit Georgius Kargnich initinera sin(e) Conf(essione) et(atis) Suae ann(orum) 38. 8br(is) 1800. Jele Sestra rogena.” 5 6 7 8 . Ista Jele Tetka bilaje Stanieza u istomu Sellu. MUSG.106 Ante Škegro je djelomice nejasno i nepotpuno transkribirao. Superioris Gorizae 12. 240.

Benić. zbog toga su teško oglobljavani svećenici i katolički puk. O ovom se događaju očuvala predaja među Anđinim potomcima u Hapstićima.12 Uz ogromne izdatke njihovih najbližih. rijetke su spasili utjecajni muslimani koji su pred islamskim vjerskim sucima (kadijama) odnosno bosanskim vezirom svjedočili njima u prilog. f/ra/ Pavla Lozića.” 10 11 12 13 .” Lašvanin. Mijata Vrljkovića ženu.” Lašvanin.” Benić. ode mu blizu trista groša. uputili rodbini u Dalmaciju.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg Obitelj 107 Šimini su roditelji bili Antun Krnjić i njegova zakonita žena Marija Ćurčić rečena Džaltić. ne ktijući stat s Hrnjakovićem.9 zaključuje se da se Marija za Antuna udala kad je imala oko 16 godina. nalazila se i jedna bilješka o Anđi. izgorjelom tijekom Domovinskoga rata 1993. I ona. 2003: 215: “A prvo toga svega odvede Duran. koju je oteo za sina niki Hrnjak. 738: Gornji Vakuf: die 26 Mai 1838 obiit in D(omi)no Joannes Karnjich aet(a) tis an(norum) 50 circiter. koja je bila zaručena i navištena u Duvno za Tomaševića. niti će se poturčit.) kadija Seoničanin Mustafa Buturović napastova nas zarad fra Domina Paveša govoreći da se reko poturčit. januara (1787. februara dođe veliki kadija i potrese opet fra Domina: vodi ga prida se i dade udžet – da nit je govorio. uteče u principovu zemlju. Taj je događaj primjer ćudorednoga i vjerskoga nasilja nad katolicima u Bosni i Hercegovini koji se vršio sve do samoga kraja četiristogodišnje osmanlijske okupacije.13 Gdjekad se spas od udaje za muslimane tražio u vjenčavanju 9 Ivan Krnjić umro je 1838.. 2011: 21-22: “U župnom arhivu. Mandu. I. Prema svjedočenju njezine sestre Jele Žutić. nekrstjanin. Koga obmetnuše da je sinovku pridao u kaure. sv. Metodom “reko se poturčit” na islamizaciju su siljeni i bosanski franjevci. g.10 odnosno ženidbe muslimana katoličkim djevojkama i ženama mimo njihove volje.) Vrati se delib/aša/ iz Duvna i povede na Kupris o.11 Izbavljenje im nije jamčio ni bijeg na područje pod mletačkom vlašću. kćeri Jakova Miloša – Švrake i Ruže rođene Kolovrat iz Vrlika u Kandiji. S obzirom na činjenicu da im je najstariji sin Ivan (oko 17881838) umro u otprilike 50-toj godini života. Paša ga oglobi. vraćena je iz Dalmacije pa se pohotni Turčin njome ipak oženio. Dok se smijeri kadija i emin. Mariju je prije udaje musliman Meša Duranović bio optužio da se rekla poturčiti (pokoina Maria bih potvorena od Meshe Duranovichia dasseje rekla poturçit). momak eminov. udala za Iliju Udovičića – Mišuru u Kandiju. 2003: 213: “Na 16. Mijat poče iskat žene od emina i na njega ode u Travnik k paši. ciganjin. bi arča 38 groša. kako bi izbjegli nasilje i sramotu. 2003: 214: “U novembru opet nas oglobi kadija Huselja za fra Domina Pavešu 10 groša. Kad bi uspjele pobjeći od onih koji su ih na udaju prisilili. htijući se sam njome oženiti. kapelana duvanjskoga. br. a bratu mu sedamdeset.” Mišura.” Benić. sepultus in Caem(eterio) Communi ejusd(em) loci. kao i među potomstvom njezine sestre Ane koja se 1860. Turčinu je iz Hapstića za oko zapela zgodna Miloš – Švrakina djevojka. sestri prabake moga oca. Doznavši za to roditelji su je. I bi arča oko 45 groša. I dok se Lozić pusti iz tavnice. Radilo se o prokušanoj metodi prisilne islamizacije. 2003: 228: “ (1748. et benedic(tione) Ap(osto)lica. Kako zbog toga strahovita zlodjela nad kandijskim katolicima. praevie omnibus morientium Sacramentis muriitus (sic!). prisilno udatoj za nekoga Turčina u Hapstiće kod Kandije i prevedenoj na islam. a posebice nad Anđinom rodbinom nisu prestajala. 2003: 214: “Na 18. u Gornjem Vakufu u dobi od oko 50 godina života: MUSG.

2003: 155. i dosti Mukke vidila). ja fra Jozip Ivić iz Duvna ispitao sam Nikolu sina Filipa Marasa i Jakovicu iz Studenaca. I odsiče.18 Do pojave “Povijest Bosne” (“Tarih-i Bosna”) Saliha Sidkija Hadžihuseinovića Muvekkita 1878. katoličanskoj. što Turci reku binjiš. Do nikoliko dana. I tako im se bi potriba parvo u kadie vinčati pa se potle u paroka.17 Mariju je od Duranovićevih optužbi spasio Omer-beg Dugalić iz Rame. Baltić. kolovoza. koji ju sebi dobavi. i do Travnika.. da vam prostim život!” I Pavlov. i ugleda Pavlovo tilo bílo kakono snig. tvrd u viri pravoj. od prve se riči poturči i zataji Hristusa. 2003: 59: “Istog vrimena silovahu turci jajački jednu divojku krstjansku imenom Anđu Pilipovića iz Pijavica. 2003: 216: “Iste god/ine/ (1739.14 No zbog toga se automatski upadalo u najtežu crkvenu kaznu – izopćenje. pak pobigō od buljuk-baše. Dugalić je u ovaj slučaj bio uključen zbog toga što katolici protiv muslimana na tim sudištima nisu imali nikakvu šansu. ali je zbog toga štetu pretrpio njezin otac (Otacz gnezin Schettovo) podmirujući troškove nastale hodanjem po islamskim sudištima u Prozoru (Rama) i Travniku (ter potezana bila do Prozora. 30: od 25. ne kti zatajati svoga Isukrsta. koju kad ne mogoše niti pritnjam okrutnim niti obećanjem od vire katoličke odvratiti.1. i pitaše uzrok što neće. Zato zapovidi paša krvoliji da mu odsiče glavu. Brez niednoga navišćena zašto bi taka potriba Turci obvrgoše divoiku da se rekla poturčiti. Dobivši od njih međusobni pristanak. druge dvi pulu. zapovidnik sve Bosne. i s njim /bijahu/ niki starovirci. I dovedoše mu Turci svezana Pavla Pileševića iz Kotora. 15 16 17 18 19 . koji se bio upisao iste godine u sejmene. ni islamski pisci nisu vjerodostojnima smatrali kršćanske autore niti su se služili njihovim djelima. kako rekoh. na 21. Okrutni paša travanjski. Hadžihuseinović Muvekkit.” Lašvanin. Prisutni svjedoci su bili Luka Keškić.” Benić. Dobretiće i Kotor. niti ikako na to htede privoljiti. a nie rekla.1778: Propustivši sva navještenja ex facultate ab presvijetlog gospodina biskupa. Svidoci biše Domin Miaćević i Nikola Jurićević iz Voljica. A on. Odkud Jajčani odpišu paši u Travnik. br.) na početku miseca svibnja izajde paša /sa/ svojom ordijom iz Travnika u polje. Divojka sa svom snagom otimaše se. Odriješio sam ih od izopćenja zbog sklapanja braka kod svjetovnog suca (kadije). MVSG 1753. da ju poturče obećajuć joj gospodsku udadbu. idući isti paša na konju na špaš.19 Katoličkom puku i njihovom kleru smrtna je pogibao prijetila i zbog samih optužbi za 14 MVSG 1753. opiranje islamizaciji značilo je ne samo štetovanje katoličkog puka16. Mijo Kakelj i Petar Lagatar. Čak su i za obični islamski puk bili “pasja vira”.-1790.-1790. Zapovidi i ukopaše ga krstjani.15 No. da ga psi i ptice ne izidu. I zato ih Turci obmetnuše da su izdajnici i. dovedoše paši. Vinča ja fra Ilia Lašvanin Pavla Mialjevića iz Garnice s Katom kćerju Stipana Vodopie iz istoga sela. mihi scripto concessa. Koji poče govoriti: “Poturčite se. g. A to Pavlu dopusti Isukrst.108 Ante Škegro katolika kod kadije. zašto mu je dao malo plaće a manje hrane. nego i gubljenje glave. s kadijom oglobi tri župe: Jajce. zašto Boga ne zataja. združio sam ih u brak pred narodom. Uze na silu 1200 groša: Jajce pulu dade. zaštobo mu se ne pristoji stat u kućā u vrime rata. u Dalmaciju. a u ovo vrime ne dadijaše nikoga kopat koga bi posikō od sužanja. drug. od koje se oslobađalo crkvenim vjenčanjem. Na 1760. pridade je dizdaru (čuvaocu grada) koja malo posli nikako pobiže u zemlju krstjansku u Sinj. A Pavo reče: “Neću!” Odvedoše ga Turci u sindžir i za tri dni nagovaraše da se poturči. 19991: XI. Filip Milićević. hrkać.

drugog Matu (1794). u Gornjem Vakufu u dobi od oko 50 godina života: MUSG. Matu (1793). Čengića nagovori mustaj-paša Skopljak da su tomu krstjani skopaljski sebet. Al’ ni ovdi još ne svrši drama. koja je kasnije izgorjela. 2003: 201: “U augustu najavši još prija jedan skopaljski spahija za momka jednog Dalmatina. Naumi Mustaj-paša objesit i kapelana od Skopja u istom Skopju. koliko ovdi prid džamijom. – I budući se to porizalo po teskerama na broj 508 /njih/. prvi Mato. jedni. S obzirom na činjenicu da 20 Benić. a jedni. ja l’ će oni svi obješeni biti. rođen je i kršten najmlađe njihovo djete Šimo. Andrija. vjerojatno stoga što su bili njegovi kmetovi. br.. inčije biti će obješen. što krstjani gori rečeni groša 375. Od koje nesreće dok se oslobodiše. Prema sjećanju najstarijeg sina Ivana. pass. Poznav Turci da je kapelan pobignuo. za kojim se zaljubivši /k/ćer rečenog spahije. Koju stvar. Potom su se preselili u Donju Vast u kuću Daut-bega Dugalića. treći Mato te sestra Ruža. 21 22 23 . uključivši i Borovicu. i tako pobiže k Savi. posli šesnaesat dana strahovite tavnice. jesu ga Vlasi opet izlal učnili i u crkvu doveli i prikrstio ga pratar iznova. U toj kući. jer su muslimani svoje brakove uglavnom i sklapali posredstvom opunomoćenika ili zastupanjem opunomoćenika!22 Nakon udaje za Antuna Krnjića. imenom oca fra Petra Skalja. gdje je Marija rodila devetoro djece: Ivana (oko 1788-1838). vjerojatno nakon što je kuća u Donjoj Vasti izgorjela.” Bogdanović. Bi Čengić u Travniku kajmekam paše Daginstanlije.20 odnosno za pokrštavanje muslimana. Peru (1790). Pak iz dvije kuće koje su blizu odžaka bile spahije rečenog objesi u Travniku jednoga čovika i dva brata s materom. preselila na Vrse kod Gornjeg Vakufa kod Antunovog brata Jure Krnjića. ja l’ da keplana pridadu. ne vodeć ga u Travnik. jerbo su u malićani. et benedic(tione) Ap(osto)lica. živjeli su osamnaest godina u Ošljanima na Uzdolu.. nije jasno koliko je tada imala članova. Ele. i da su je oni pridali. štetovaše 900 groša. praevie omnibus morientium Sacramentis muriitus (sic!). utekoše obnoć obodvoje u Dalmaciju. Ivan Krnjić umro je 1838. 738: Gornji Vakuf: die 26 Mai 1838 obiit in D(omi)no Joannes Karnjich aet(a) tis an(norum) 50 circiter. Obitelj se. i Borovica. posla mu teskeru da slobodno u župi stoji.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg 109 povratak na katoličanstvo. 2003: 265: “Mato. sin Stipana (misli se: Matijevića). pritegnu kajmekan sva tri gvardijana u Travnik prijeteći im. i Slabogoščići. ništa ne manje.. No. I da ga lašnje ufati. i kapelan od Skopja da je je krstio.” Sidžil blagajskog kadije 1728-1732. čak i onih koji su nasilno islamizirani. u vrijeme kad je on davao franjevcima iskaz o Šiminom krštenju (Shimo. Oglobi kajmekan skopaljske krstjane i uze im 800 groša. toliko u Visokomu: “je li oli nije istina to što se istražuje? Je li taki posao ikakav Turčin iz nahije visočke čuo da su Vlasi i fratri učnili?” I premda ni u jednomu mistu ne može se nać – tko bi rekao “jest istina”. g. kogase iztraxuje Karsctegne). Ali mu drugi Turčin. ništa ne manje štetovasmo što mi napose (mi napose – miteći . budući se bio poturčio (pusta museveda – vele /li/ ti je ukorijenjena!). jerbo su u zijametu. mubašir i kadija jesu htjeli pitati mnogijeh Turaka. izmiču se Vukanovići.23 Juru. I. Jakova (1792).: groša 90 po prilici. prijatelj.21 Marija je za Mešu Duranovića mogla biti udana bez pojavljivanja pred kadijom. dokaza da biži. Andriju (1791). kad bi jaspre dužnikom davati. drugi Mato. sepultus in Caem(eterio) Communi ejusd(em) loci. više li?). sv. za lipše izvidit. osim roditelja već su bili umrli: Pero. trećeg Matu (1795) i Ružu (1796). a da li će ih kasnije vratiti? Na to se čeka. bi potriba da gvardijan za njih nadomiri 90 groša.

27 Franjevac Nije sasvim jasno u kojim je okolnostima Šimo Krnjić završio među franjevcima. U vrijeme boravka obitelji u Gornjem Vakufu. Ivan ne spominje brata Juru. MUSG. MUSG. S Vrsa se obitelj preselila u Gornji Vakuf.. Prema Pilinom svjedočenju. Andrija. sv. br. Marić. u 46. br. u Gornjem Vakufu od kuge umrli Andrija (23 godine) i Jakov (22 godine). I. gdje su djeca danju radila po turskim kućama a noću spavala kod majke (zabavglialabise obdan po Turskim Kuchiama na Sluxbi. Rođak njegove majke neki Filip u svom je iskazu kojeg je franjevcima dao nakon njegove apostazije kazao da mu je ona jednom prilikom (ter naodechise Kod Marie na Konaku) dok je bio kod nje na konaku u Gornjem Vakufu (Kadjeon dotiro jednoç Rakiu u gorgne Skopje) rekla da će ga dati u fratre (baschiuga dat u Fratre). izrađujući sàmāre za konje (Otacz pak za 2 god(ine) aman naivishe Zadarxavose Zadarxavose (sic!) Kod Pashina Oxsaka i naçignobi Szamare). Za narušene odnose među supružnicima Džalto je krivio Antuna. Franjevci su zabilježili da je Šimo prije 24 Marić. dok je otac često noćevao kod brata na Vrsima (çesto dolazio K gnima na Konak). 2007a. br. 28. I. travnja 1795. 2007a. faksimil. 467: Gorgni=Vakup obiit Andreas Kargnich Conf(essus) e(tatis) Suae an(norum) 20. 964: Item obiit Maria uxor Antonii Kargnich e(tatis) s(uae) an(norum) 46.24 prva dvojica sinova s istim imenom morali su umrijeti još kao mala djeca. MUSG. Aprilis. Očevo napuštanje obitelji i odvođenje najmlađeg sina Šime potvrdio je i njihov najstariji sin Ivan (Kadbi gnegov otacz odlazio K Ogzaku. sv. 25 26 27 . ondabi Scimu malana sa Sobom uzeo i s gnimse ondi po mlogo vrimena zadarxavo). sin Marijinog strica Ivan Džalto i najstariji njihov sin Ivan. 240. gdje je i u kojim okolnostima Antun preminuo.25 Kako su 1814. faksimil: Ibid(em) sub No 1614. o čemu su franjevcima iskaz dali žena Antunovog brata Jure – Pila (Pilipa) Stričević. Mariju je između kolovoza i Božića 1815. br. kojeg u svom iskazu o Šiminom krštenju navodi sestra njihove majke Jele Žutić. 238. ab eodem Antonio Kargnich et Mariae Çurçich natus est Matthaeus anno 1795. 965: Item obiit Jacobus filius ejusdem parentis e(tatis) s(uae) an(norum) 18.110 Ante Škegro se treći Mato rodio 28. sv. g. zbog svađe s vlastitom ženom Antun je napustio obitelj te dvije godine živio kod Pašinog Odžaka u središnjem dijelu Uskoplja. Jakov i Šimo. MUSG. I. godini života pokosila kuga u Gornjem Vakufu. Sep(ultus)que fuit in cem(eterio) com(muni).26 vrlo je vjerojatno da su na Vrse osim oca i majke prispjeli Ivan. sv. g. Matične knjige uskopaljskih župa nisu registrirale kada je. a u Veçerbi dolazili na Konak K Materi). odnosi između supružnika Antuna i Marije bili su poremećeni. pogotovo stoga jer je napuštao obitelj (çouik pokratke pameti da Kadbise Sctogod sa Xenom pririçio otishobi K Pashinu Ogxaku i dolise zadarxavo). 966: Item obiit Andreas filius ejusdem prentis e(tatis) s(uae) an(norum) 22. I.

2.35 28 29 Marić. fra Mato Kristićević. onda se to moglo zbiti i ranije. 2007a: 242. listopada 1820) od potrebna tri glasovanja o njihovoj prikladnosti za redovništvo koja su se obavljala svaka četiri mjeseca. I. Svjedoci: fra Ivan Glavadanović. – fra Paškal 4. koja je trajala tri do četiri godine. i tajnik biskupa Miletića. Marić. Frano Glavadanović iz Fojnice. u S(veti) Reed metnushe pod imenom Fra(ter) Pacificus… MUSG. Dana 5. 1820. Sina Antuna Kargnichia iz Dogne=Vasti Ramske Xupe. studenog 1814. Jolić. i delegat. faksimil. g.” Jolić. obukao je franjevački habit sljedećim mladićima: 1. faksimil. Sep(ultus)que fuit ibidem ubi mortuus est. koji hoda po naimu. ili 1816. g. 6. Između njega i Frane Glavadanovića razlika je bila gotovo četiri godine. 10. Drugo glasovanje za navedene. sv. Uzevši to u obzir. g. fra Ilija Glavočević. fra Marijan Jakovljević. ako su ga franjevci u samostan uzeli sa željom da ga izbave iz najma (koji hoda po naimu. Koga Po Visniu za gliubav primishe. rođen 25. Koga Po Visniu za gliubav primishe. 2009. Od četvorice tom prilikom obučenih franjevačkih novaka Šimo. Prema “Knjizi obučenih franjevačkih novaka” Fojničkog samostana u franjevački ga je habit 5. No. u S[veti] Reed metnushe). 12. 94: „Dana 5.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg 111 nego je došao u samostan bio najamnik Turčina Agića u Gornjem Vakufu (Reçeni Shimo stajoje u najmu u Turçina Aghichia u Skopju)28 otkuda su ga oni izbavili te ga othranili prihvativši ga u samostan. Šimun Krnjić iz Skopja. br. sv. koju je kao i njezinog muža30 kuga pokosila 7. odrahnishe. i Turski Koza çuva. 10. 2007a: 238. 1803. Marić. Jolić. koji je tom prilikom dobio redovničko ime fra Pacificus.31 Šimo se u fojničkom samostanu vjerojatno obreo 1815. Decembris) 1802. – fra Andrija 2. 10. – fra Mirko (Pacificus) Slijede njihovi potpisi. rođen 23. rođen u mjesecu veljači (prekiženo 17. sadašnji kustos. 2009. 16. 19. MUSG. vikar. I. i Turski Koza çuva. lipnja i 5. kustos. Sep(ulta)que fuit in cem(eterio) illius loci. – fra Bono 3. fra Filip Križanović. br. g.33 godinu kušnje u novicijatu završili su početkom siječnja 1821. fra Ivan Perišić. 1820. bio je najstariji. 1801. 1804. 371: Ibidem obiit Philippa uxor eiusdem Georgii improv(isa) mor(tua) et(atis) S(uae) an(norum) 36. odrahnishe.34 Šimo je u fojnički samostan prispio 1815. rođen 5. faksimil: Ovdie Svidoçanstvo Karshtegna Shime. fra Marko Ostojić. Fra Marijan Jakovljević. obukao tadašnji kustos franjevačke Provincije Bosne Srebrene i tajnik biskupa fra Augustina Miletića (1813-1831) fra Marijan Jakovljević. 1820.29 Sudeći po činjenici da je iskaz o njegovoj obitelji franjevcima dala i žena njegovog strica Jure Krnjića – Pila (Pilipa) Stričević. g. Dana 5. Ivan Marinović iz sela Grahovika. ili 1816. 370: Varse obiit Georgius Kargnich initinera sin(e) Conf(essione) et(atis) Suae ann(orum) 38. kao i tadašnju praksu izobrazbe prije stupanja u novicijat. meštar.. Prvo glasovanje za navedene. 2007a: 242. s dopuštenjem provincijala. veljače 1820. fra Mato Šekimić. Nikola Čuić iz Duvna.32 Sudeći po dvama (5. g. 30 31 32 33 34 35 . 2009. gvardijan. agregat. fra Mato Ivekić.

ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. uskopaljski župnik fra Petar Škuljević spas je potražio u Dalmaciji. Hic quoque ejus epistola reperitur. et recutitum. daje çircumcisuo. župnik skopaljski) koga turci biše odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali rečenu dovojku. Petru Škuljeviću. Marić. Nakon što su se uvjerili u neistinitost njegovih tvrdnji. Hic quoque ejus epistola reperitur.37 Dakako da su takve fra Pacifikove (Šimine) tvrdnje izazvale ne samo konsternaciju franjevaca koji su ga zbog njih smatrali nečasnim klevetnikom (iniquissimus Sycophanta). Kakve su pogibli iz njih mogle nastati razvidno je i iz tragedije koja se zbila 1777.” 37 38 39 . daje izmegiu Turaka od Karstjana ukraden. 2007a: 236. njega ne našavši. da je i obrezan. Dojde s njom u Split ali splićanska gospoda. rečenu divojku vratiše i otcu je pridadoše. faksimil: Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kargnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum. 2007a: 236. kano bisni psovali su i bili krstjane obližnje. da kršten nije ni bio te da je u Ugarsku bio poslan na okrutan i podmukao način. pobiže u Dalmaciu. g.” Marić. Sudeći po jednom dokumentu iz arhiva Franjevačke provincije Bosne Srebrene u Sarajevu.36 U drugom dokumentu zapisano je da je govorio kako mu je pravo ime Kara Sulejman beg. prave-zdrave). 2007a: 242. faksimil: Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kargnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum. Ni krivih ni dužnih petoro katolika zbog toga je bilo obješeno (na višalim obisiše.38 nego i zebnju zbog posljedica koje su se iz njih mogle izroditi. Turci doletivši kući župnikovoj. 2003: 77: “Miseca kolovoza jedan momak iz Dalmacije najamnik nikog turčina u selu Dražev-do (Skopje) odvede divojku svog gospodara turčina koja se htede pokrstiti i za rečenog momka udati. a katolički puk je oglobljen sa 800 groša!39 Stoga ne iznenađuje promptno i učinkovito reagiranje franjevaca na ovu apostaziju. franjevce je o tome sam obavijestio pismom koje im je uputio iz Ugarske kamo su ga nakon novicijata bili poslali na studij (na Svoj araç. Premda se nadao biti pobjednik u ovom čudnom sporu kojeg je nametnuo bosanskim franjevcima (a hotioje iza36 Marić. Benić. 2003: 290. Tvrdio je da je potomak nekog muhamedskog bega. ishodovali su da njegove riječi ne dopru do “do turskih ušiju”. zbog bijega kćeri nekog muslimana (nikog turčina) iz Draževog Doca u Uskoplju s njegovim najamnikom koji je bio rodom iz Dalmacije. na zapovid kapetana livanjskog. Baltić. Župnik ovo od nikog svog priatelja turčina pročuvši. da nie karshten. Ungariu na Studia poslashe). i damuje ime Kara Suleiman Begh…. da je sin nekoga velikog Kara-bega paše te da su ga od njegove turske obitelji kršćani zapravo ukrali. et recutitum. (Prokleti lacmani!) Otac rečene divojke okrenu svu svoju vražiju sržbu protiv župniku (o. prave-zdrave. Zatim popanu četiri krstjanina i jednu ženu krstjansku iz sela Okolišje.112 Apostazija i reakcije franjevaca Ante Škegro Nije jasno koje je godine fra Pacifik (Šimo) apostatirao. koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugam teškim zatim na višalim obisiše. daje Sin nikakva velika Kara=Bega Pashe. daje on Turçin. faksimil: “….

Na životu su ostali samo on i najstariji mu brat Ivan! Dakako da je na njegov emocionalni razvitak utjecala i činjenica da je do pristupanja franjevcima bio prisiljen sam skrbiti za vlastiti život kao najamnik odnosno sluga gornjovakufskih Turaka. kad je imao 14 – 15 godina. br.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg 113 ch u Bosnu. Čini se da su gdjekad oči zatvarali i onda kad su kandidati više nego jasno pokazivali da nisu ni za franjevaštvo niti za svećeništvo. sv. 333: Zaglaviczom obiit Joanna Balinich Dalmata Nationis uxor Simeonis Mandussich eiusd(em) Nation(is) Sine Cof(essione) quia n(on) voluerunt vocare Sacerd(otem) quia o(m)nes Dalmata qui e(rant) apud Saracenos voluit habere apud se unum Saracenum. U matičnim knjigama umrlih župe Skopje Gornje registrirani su slučajevi katoličkih slugu po turskim kućama. 251: Bistricza obiit sine Sacramentis Josephus Shola Dalmata quia prius voluit habere apud se unum Saracenum. 1971: 151. završio je doživotno u nekom austrijskom zatvoru! Mogući uzroci apostazije Raspoloživa vrela ne otkrivaju zbog čega je fra Pacifik (Šimo) apostatirao od franjevaštva i od Katoličke crkve. Labilnosti njegovog karaktera pridonijeli su i narušeni odnosi između njegovih roditelja što je i sam proživljavao u najranijoj svojoj dobi jer ga je otac od kuće odvodio k Pašinom Odžaku na duže vrijeme. 250: “Junak ove kriminalne priče Ivan Pecikozić od Travnika stupio je u novicijat u Fojnici 23. uključujući i poticanje na prelazak na islam (turčenje). Već je u novicijatu pokazivao patološke gangsterske sklonosti: pribavljao je sebi pištolje. Nije isključeno da ju je iniciralo i nesnalaženje na studiju koji se odvijao u stranoj zemlji na nimalo lakom latinskom jeziku. Primjer tomu je fra Franjo (Ivan) Pecikozić. tj. quam Sacerdotem et isto desiderio animam redidit. nije isključeno da mu se to uistinu i dogodilo dok je bio najamnik kod gornjovakufskih Turaka. Džaja. Sve navedeno itekako je utjecalo na njegovu psihu. MUSG. i bit exoridum Fratara Foinski40). MUSG. XII 1789. Iznenađuje. imo prius habuerunt timorem Saracenorum quam timorem Dei o(m)nipotentis Creatori sui Et(atis) S(uae) an(norum) 60. Et(atis) s(uae) an(norum) 30. tužitelja odnosno smutljivca. nakon završetka novicijata. bodeže. odnosno tijekom studija u kršćanskoj zemlji. quam Sacerdotem. nema nikakve sumnje da se radilo o složenom slučaju u kojem se na prvom mjestu treba tražiti emocionalna nestabilnost njezinog aktera. I. Nema nikakve dvojbe da je na njegovu emocionalnu nestabilnost utjecala i smrt roditelja te dvojice starije braće u dobi kad je bio najranjiviji. Sep(ulta)que fuit in cem(eterio) com(muni) illius loci. činjenica da franjevci Šimu prije nego je upućen na studiju u Ugarsku nisu adekvatno procijenili. br. sv. Nije isključeno da je tada preživio i traume.41 S obzirom na činjenicu da je tvrdio kako je bio osunećen.42 Čini se da fra Pacifikova (Šimina) apostazija i nije bila izuzetak 40 41 Exordium u ovom slučaju označava protivnika. sep(ulta) fuit ibidem. noževe i drugo 42 . S obzirom na činjenicu da se apostazija zbila u dobi kad je on imao više od dvadeset godina. koji su se više bojali svojih muslimanskih gospodara nego samoga Boga pa se ni u času smrti nisu usuđivali pozvati si svećenika. I. međutim. bilj. i dobio redovničko ime Franjo.

Napokon u sporazumu s turskim vlastima. je rimski car Julijan Apostata (oko 360363). Otpremljen je u Dubrovačku Republiku. predaju ‘ad brachium saeculare’ (=svjetovnoj ruci). U mjesecu ožujku 1803. Samo su živu glavu izvukli harambaša Burić i njegov zamjenik Pecikozić.” 43 Gavran. svome pobratimu. Turci su je uspjeli opkoliti i uništiti. Krao je samostansko jelo i piće te skupa s još jednim klerikom gostio se i pijančevao. nalazimo ga u samostanu Fojnica. kako su redovnička braća nemilosrdna. Banda je operirala oko Zvornika. pristajući na svaku pokoru. VI 1803. S kolegama je bio svadljiv. nijedan se ne može mjeriti s nekadašnjim gruzijskim studentom pravoslavne bogoslovije Josifom Visarionovičem. 1990: 89: “Tako je dolazilo do čestih otpada i prelazaka u druga zvanja a ponekad i do nemilih izgreda pa oni koji su ostali u Redu nisu mogli nadomjestiti one koji su umrli.” Gavran. u kršćanstvu bio odgojen te bio pripreman za svećenićku službu. Ipak. koji je kao Josif oruđe. I fratri ga primiše iz bojazni da se ne poturči i da se u javnosti ne bi onda pričalo. restaurirao je i grčkorimski politeizam. IV 1803. Dok je gvardijan Maroević izdisao. Tu se Pecikozić pritajio i prividno popravio dok nije njegov čuvar postao neoprezan. pa se zato poturčio. da mu saopći da je poginuo. Tako se završava ova osebujna storija. s dvjema kuburama u rukama. Poput niza nadolazećih. jednostavno je handžarom iskasapio tadašnjega gvardijana fra Petra Maroevića. đake prisiljava da ga dvore poput Turčina i s njim zajedno jedu i piju. koja je fratre stajala mnogo novca. Pop posumnja da ga je ubio Pecikozić. budući je bio svjedokom smaknuća članova vlastite obitelji. Pecikozić pođe nekom pravoslavnom popu. 26. Najpoznatiji otpadnik. Osim što je ugnjetavao svoje nekadašnje istovjernike. kao da će ići u rat na bijesne Tatare. veli isti Krističević. i on je nanio zlo zajednici iz koje je potekao. premda je rođen od kršćanskih roditelja. XII 1799. Do zuba naoružan. gdje su se ubrzo upravo rascvale njegove stare razbojničke nastranosti. smješten je u sutješki samostan. u samostanski zatvor na otoku Daksi. Skupa s nekim katolikom Ivanom Burićem osniva hajdučku bandu. 44 . Provincijala prisiljava. primjećuje fra Mato Krističević. Pecikozić bježi i odmeće se u hajduke. samoinicijativno dolazi u Provincijalat (u Fojnici) i ponizno moli da bude ponovno primljen u zajednicu. 1796. sastavljenu od kojih tridesetak katolika i pravoslavaca. pa ubije Pecikozića. da traži dispenzu za njega od iregularnosti i pripusti ga redu đakonata. 1990: 89.44 Zaključak Apostazije su znane još od ranokršćanskih vremena. VII 1803. u različitom odgoju i mentalitetu spram đaka s kojima je pohađala nastavu u austro-ugarskim zemljama ali i u pomanjkanju istinskog nadzora zbog čega je gdjekad prepuštana sama sebi. terorizira sve samostansko osoblje. bježi iz zatvora i 14. braća ga 20.114 Ante Škegro među bosanskom franjevačkom mladeži u Ugarskoj. Burić osveti Pecikozića. Novački magistar to sve nije zapažao. I dogodilo se ono najstrašnije. pojavljuje su u Docu kod Travnika kod svoga zeta Ivana Ćurića. VIII 1805. G. pa je Pecikozić pripušten na zavjete i poslan na studij u Bolognu. 18. 12. I njegova je apostazija bila posljedica traume iz djetinjstva. pa ubije popa. po kojem su svi drugi i prozvani. Tu je smrtno ranio jednog brata laika i utekao u Bosnu. ili jednostavno nije htio vidjeti. čiji je brat bio član bande. straha i sramote.43 Uzroci joj se traže i u tome što je školsko gradivo nerijetko morala prelaziti s djecom “i do devet godina mlađom od sebe”. ali pod prismotrom civilnih organa.

fra Benedikt. gdje je mnogo govorio protiv fojničke /redovničke/ obitelji pa čak i protiv svih bosanskih fratara. i tako je radi trenutačnog užitka izgubio vječni. Tada se usprotiviše gotovo svi oci Provincije i stajahu na tome da se odbije.” Lašvanin. Ovi kad dođe u našu provinciju. ta/ko/ on /ode/ na mešćemu kadiji. Međutim. m. odnosno neokrunjeni car Sovjetskog Saveza (1924-1953). O m. velim de Juliis. Među njima je bilo i onih koji su obnašali i vrlo odgovorne službe. delegat da uniđu u skelu. laik u Fojnici. Čuvši to delegat.” Benić. Međuto.45 odnosno vikara sutješkog samostana fra Josipa Vukadinovića (Vukeljića)46 koji je 1752. 2003: 45: “1611. osobito jerbo je bio savršen botaničar i ljekarnik. 2003: 254: “1611. fra Jozip Vukadinović. budući da se ludo zaljubio u neku tursku djevojku. I tu poče stajat kao od /redovničke/ familije. onda uteče priko Save. 2003: 181. dok smirismo njega i Turke ode nam iz kese 609 groša. doklem kadija razumio naš posao i kako /mi/ u zajednici živemo. iako nije imao pismene redovničke naredbe. ožujka 1779. fra Ludovik. jer je drugačije nije mogao imati za ženu. naivčina oliti osobenjak.” Benić. Ima li dvi godine. dapače od sviju dobro gledan i milovan. p. i bıle haljine s njega da more uzeti o. istom nješto fra Jozip rečeni počme ohlađivati i okrmljivati. f/ra/ Martin Bilavić.” Benić. gdi odovud i odonud imadući riječi. a poturči se bez ikakava razloga. hvala Gospodinu Bogu! Bijaše mu se. /ali/ koji je /inače/ bio i u Jeruzolimu. Poturči se.. Ukratko.” Bogdanović. g. unatoč 46 47 48 49 50 . 182: “Poturči se nesrićno na svrsi aprila (1752. po prilici.” Benić. s Velike rodom. kakav je bio 70-godišnji fra Ludovik de Juliis iz kreševskog samostana koji je. apostatirao zbog neke muslimanke.49 kao Mula-Mustafa nanio veliku štetu svojoj redovničkoj zajednici50 kao i fra Josip 45 Benić. ter bi ga zvali ljudi ‘Del'Alija’. o. Indi. Rodom je Slavonac. dođe iz Dalmacije. ter nije htio gola ga ostaviti. u krešev/s/komu manastiru primljen.. p. od Sutinske. već naprosto od vlastite zloće. Marije u Srebrenici. I jest vrlo dobar. Požežanin. apostatirao iz istog razloga. poturčivši se 26. ne znam koji – ali nisu bili svi -. i čovik blizu 70 godina. pak se bio vrat/i/o doli u krstjanluk). Ali onaj koji je bio neprijetelj Kristu.. ni/t/ko ga ne progoneći. Indi prisudi kadija – sve što godi je bilo kod vikara. miseca marta na 26. odgovoran za smrt više od 40 milijuna ljudi. neki ga oci onoga samostana predlože Provinciji da ga primi i da bude kao član ove provincije. više li. 2003: 184: “Del’Alija. kad se nješto ositi (aman bijaše opčinjen od bule). prezimenom de Juliis. g. Neki gvardijan samostana sv.) poturči se. 2003: 173: “Na 7. P.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg 115 Visarionovič Džugašvili Staljin. duša valja. pošao je za njom u njezinu vjeru. poput primjerice gvardijana srebreničkog samostana koji je 1611. jerbo mu se sažalilo i na /njega/ onakoga. 2003: 300-301: “1779. fra Ludovik iz Pulje. počeo vrat lišaivit ot turskijeh velikijeh jedžeka. od onog kreševskog samostana. ukratko.47 Bilo ih je i među franjevcima laicima48. delegat. kao i onima u trećoj životnoj dobi.). g. neki.. No malo iza toga krene u Dalmaciju a zatim u Rim. mala-velika. A kada bili mimo Žepče. ‘Nije nigdi vuku kao u Bukoviku. nije mogao biti prijatelj Bosancima. dogodi se čudnovat događaj u manastiru kreševskomu. bivši se zaašikovao za bulom. Za ovoga se poturči gvardijan u Srebrnici. Talijanac. baš u petak. marca poturči se o. jula (1747.. Apostate nisu nepoznanica ni među franjevcima Bosne Srebrene. pustomu Muharemiji. onda fra Jozo uvratio se do kapetana i reče /da će/ se poturčit. i to pravo u Kreševo (i prija je bio ondi i liječio fratre. velim. koji odonud u Bosnu bijaše došo. 2003: 204: “Na 26. Po zavičajnosti je pripadao Kraljevini. Ovi fratar bijaše ovdi sutiškim vikarom . bez ikakve redovničke pismene naredbe svojih poglavara njeki o. kad hoti o. uze mu konja i sve osim haljina.. m. Ovi novi Turčin /u/čini nadit sebi ime Alija.

2003: 297. p. dok se otresosmo i senet uzesmo. laik fra Nikola Novaković. al’ on i prija džerašen lijepo. smijeri se i bi uzet temesuć od istoga nesrićnika da se naplatio). komesar rečeni Kamengrađanin. iz Vijake rodom. 299: “1778. gore spomenutog dana. Štoviše. kapitō u Fojnici. uze sve svoje lijekove i posudice i odnese. Mal ako nješto i fojničkoga gvardijana nije obijedio.”. niti šta more imati od nas on. A bijaše naforao on u tefteru od vest/ij/arija i najma itd. kako rekoh. težak p/i/janac bio. to jest rečeni o. p. i o. On je namučio i poglavara samostana i čitavu onu svetu /redovničku/ obitelj tolikim podvalama i izvrtanjima /usmenim/ i pismenim kod kadije i drugih Turaka. Eto. Senet i do drugoga puta (toga – neka nas Bog očuva) more teško valjati manastiru”. svibnja na kvatre po Duhovi..” 51 Benić. kako se pijanstvo nagrađuje!” Benić. 2003: 122: “Njihov je bog – trbuh. pijanstvo majka. budući da se sve dogodilo suprotno od onoga što je on govorio da će biti. Kasnije je u Zvorniku ovaj htio nešto – ne znam već šta – predskazati o turskom ratu i pobjedi. jerbo je ondi njekoliko /vremena/ stajao i liječio njeke fratre. s golemom mo/l/bom i s prijateljī. m.. 2003: 208: “1736.52 od kojih ni franjevci Bosne Srebrene nisu bili imuni. Petar Bukaraš. u Fojnici.116 Ante Škegro Vukadinović (Vukeljić) odnosno Del-Alija prije njega. Na 23. (I ovo.51 Neki su otpali zbog vlastitih poroka. miseca aprila na 12. i osvidočismo njima prid kadijom i prid mubaširom kako mi zaseno ne imamo nijedan ništa. I otiđosmo mi trojica. – Bi. I ovi ga degrada. rečeni Del’Alija izvadi dvije fetve i diže na nas pašine mubašire (a Turkom kaza /za/ sve ruvo crkveno i /za/ sve stanje naše). 298. i sve bi se kao na bašinsku. /a/ Fojnica 60. I u Ratnju napio se rakije i ostavio habit u Režića Petra (a s p/i/janstva je najviše i utekao)”. što šaitom. neki o. u onoj opijenosti odrekne se katoličke vjere i prihvati muslimansku. više od sto i dva/d/es/e/t groša. 2003: 48: “1672. to jest Musta/j/begovića s Bijelog polja. 2003: 258: “1675. kad su ga /poturčenjaka/ pregledali da ga. dava golema. poturči se Antun (Bolo) Lovrić iz Fojnice i Stevo iz Sutinske. p. delegat. a malo pobožan. poturčenjaku./njihova/ će im zloća biti grobni kamen. Koji načinismo kod kadije i šaite Turke izvedosmo. on iza ručka pobjegne u krešvsku tvrđavu i poturči se pod imenom Mula-Mustafa. ne znam pod uplovom koga zloduha. jerbo su ga držali) groša 40. što kadiji. već da nam je sve zajedničko i da iz zajedničkog se vladamo. a na koncu . dok je u Tuzli u gostionici pio s janjičarima. gvardijan fra M/ij/o i ja. 2003: 182-183: “Ovi novi Turčin /u/čini nadit sebi ime Alija. a nama otiđe.. – I napokon. – Malo vrimena potle.. Ove iste godine. No. dijelom javno (izuzev emina) ispalatiti 405 groša. Turci ga – jadnika – o konop objese. džematlije naše. i drugima. ni mubašir. što makuldžijama. I ne može nam učiniti ništa. da je gvardijan morao njemu. istinoto.” Isti. Turkom izdajući. pribave mu od generalnog ministra / Reda/ pismenu redovničku naredbu da može boraviti u Kreševu kao član /redovničke/ obitelji. o. Treba zabilježiti..54 Otpadali su i laici55 zbog kojih su suprotstavljanju gotovo svih drugih /otaca Provincije/. Dadosmo mi Kreševu u pomoć (a oni su i /za/ sve krivi. I dovede /sa/ sobom većil-davudžiju i priteže nas na mešćemu. al’ neka nesrića iđe iz kuće! Hotio bo je on da vodi Turke da mu vide ljekarnu. Ama on otiđe pušući u šake prazne /a tako/ i mubašir. Ovi /je/ laik. a inače /je/ ove manastijer kupio. Lašvanin.” Lašvanin.. podmeću. dijelom potajno. ali. Za ovoga se odmetnu Marunčić (= fra Luka Marunčić “koji prokuravaše biskupat”) u Budimu i staja mlogo apoštatom.. I već ako onako Antikrst usprogoni fratre i 52 53 54 55 . koju je imao u manastiru! Budale fratri /pa hoće/ svakomu birbi virovati! Ele. Min/ista/r fr/a/ Marko iz Vasiljeva Polja od Sutinske. gvardijan Tomić njekako smeo da ne iđu: (crn obraz jasprama!). (s oproštenjem!). više od sedam stotina groša. Koji dojdoše u Visoki s njime zajedno. al’ prilika je da je još njegdi belaja parao. Benić. od 40 godina otprilike . I učini mlogo štete ministru. i rekao da je Čifutin rođen. ter bi ga zvali ljudi “Del’Alija”.53 Drugi su to činili zbog neispunjenih ambicija.

Koju davu dok smijerismo. zato turski ćitab ne ht/i/ju da vinča za pašu. da kršten nije ni bio te da je okrutno i podmuklo bio poslan u Ugarsku. Prijevod Dokazi o krštenju nečasnog klevetnika Krnjića. 2007a: 236. zašto s njima iđaše veliko mloštvo turskih brezposlenika. Raspoloživa vrela ne otkrivaju kada je. Šime Oćevca. već drži obidve uza se. miseca jula. psuju. ne samo po sokaci od varoša nego jošter ispod manastira. gdje i na koji način skončao. 2003: 207: “Iste godine (1760. iste Anice mater. ne ht/i/juć mu dati..).. Gvardijan tadašnji fra Gabro Mijatović. poturčivši se. I gdi koga sritu od uha krstjanskoga. za konkubinu. jerbo joj milo bijaše da rečeni pašo imade prijateljstvo s njezinom kćerju. pogrđuju. sin Antuna Čoče. PRILOZI Dokazi o krštenju Šime Krnjića58 Izvornik Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kargnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum. iz Vareša.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg 117 franjevci također trpjeli. šćetovasmo 500 groša i najposli /morasmo/ navodni najam poturčeniku 65 groša / . et recutitum.platit. Ovdje je međutim njegovo pismo. u dobi života od osamnaest godina po prilici. /. zaštobo isti paša držao je očito. no za apostatu tragična. Takva stvar se ranije nije čula! Da izgubi viru i da to učini aman bi uzrok mati joj Stažija. od /obitelji/ Živkovića iz Jelašaka. s bubnji i sviralam. Ama. kuće lupaju i govore: “hoćeš /li/ se poturčit?” 56 Bogdanović. 57 58 .. tj. Hic quoque ejus epistola reperitur. Da je “došla do turskih ušiju” bez sumnje bi izazvala bijes osmanlijskih vlasti ali i islamiziranog puka. da je obrezan. koji je razglašavao da je potomak nekakvog muhamedanskog bega.” Benić.56 uključujući i žene – gdjekad i iz vrlo bizarnih razloga. oko 14. i Stažije. dignu /on/ na manastir pašalije. kći pok. drukčije Jeličića. 2003: 211-212: “U februaru (1786. a Turčin omalit ne zna!” Marić.57 Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića specifična je po tome jer se zbila tijekom bogoslovnog studija u kršćanskoj zemlji. koga smo u manastiru od ljubavi držali da po zlu ne ode. Koja bi sutradan odvedena u Sarajevo od paše Hadži-Mehmedovića s nadom vinčat ju za se. groša 65. od njekoliko godina. Stražiju. Stoga je reakcija franjevaca bila odlučna i učinkovita. kako je najposli otišo. krstjane! Tu veće dana ne smide se krstjansko čeljade iz kuće pomolit. ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. Posto je zatim u Sarajevu momak kadije Čuhadžića i počeo od nas najam za šest godina iskat.) ali nešto poslije to jest na 10. faksimil./. koja inače bijaše žena Grge Grgića iz varoši. i zar služi se obidvima za konkubine. poturči se Anica.

1006. Rođen 3. Frano Krnjić rodio je Katu 1792. 220. istog mjeseca. Donja Vast. dana 28.. krstih Ivu zakonitu (kćer) Josipa Petra Krnjića. Rođen 13. P(atrinus) f(uit) Vitus Markichevich. 16014. Nro 1806.118 Bilješke o rođenju i krštenju djece Krnjića roda59 Izvornik No. B(atpizavi) L(egitimam) Joanna(m) et Josephi Petri Kargnich. Joseph(us) Kargnich g(enuit) Angelam an(no) 1793. 59 Marić. kćer Josipa Krnjića i Ilijane Tokić od Rakitna. Ibid(em) eadem die 28 Aprilis [179]5. lipnja 1796. Kuma je bila Ruža Stojanović.. 808. 11 studenog. Donja=Vast. Kum je bio Ivan Zovković. Isto tamo. die 28 April(is) 1795. Donja Vast. Ja brat Vincentije Jurić [. 220. 1793. Petrus fil(ius) Josephi Kargnich. 100 Ošljani. 808. 8br(is) 1800.. Franciscus Kargnich genuit Catharinam anno 1792. 1793. Ante Škegro Prijevod Broj 113. Ruža kći Frane Krnjića i Klare Bošnjak. Dogna Vast. 113. Gore spomenuti brat Augustin [Jerković] krstio je novorođenče zakonitih roditelja Antuna Krnjića i Marije Ćurčić /rečene Džaltić/ od Sovića. Ruža kći Antuna Krnjića i Marije Čurčić. Jure sin Josipa Krnjića i Ilijane Tokić. Nat(us) 13 April(is) 1799. 1046. Kum je bio Marko Knezović. Toma sin Petra Krnjića i Ruže Markotić. Pod brojem 1806. travnja 1799. 174. M(atrina) f(uit) Rosa Stoianovich. 2007a: 237. 170 A60. 1005 Oshgliani 11 9bris nataus 5 Aug(usti) 1796. rođen 21 prosinca 1798. Oshgliani B Die 8 7bris nata Mathia f(ilia) Josephi Kargnich et Elianae Tokich a Rakitno. 1046.] i njega krstio sam Matu. faksimil.] eumque B(aptizavi) Matheum l(egitimum) Antonii Kargnich et Mariae Çurçich. Rosa f(ilia) Francisci Kargnich et Clarae Boscgnak M(atrina) f(uit) Maria Medvidovich a Desevice. 10015. zakonitog (sina) Antuna Krnjića i Marije Čurčić. Dogna Vast. 16014. P(atrinus) f(uit) Petrus Markich 174. . Georgius fil(ius) Josephi Kargnich et Elianae Tokich. rođena 16. Kum bi Vito Markićević. P(atrinus) f(uit) Marcus Knezovich. Jozo Krnjić rodio je Matu 1791.. 100 Osh(gliani) nata 16 Junii 1796. Donja Vast: dana 24. Ošljani k(rstih) dana 8 rujna rođena.. et Elianae Tokich. Natus 3 April(is) 1797. 1006. 170 A60 Joseph(us) Kargnich genuit Mattheum anno 1791.. P(atrinus) f(uit) Joannes Zovkovich. Antun Krnjić rodio je i Marija Ćurgić Jakova 1792. travnja 1797. listopada 1800. Natus 23 ejusd(em) Fr(ater) Augustinus Supra dictus Baptizavit Infant(em) natum ex Legit(imis) Conjugibus Antonio Kargnich et Mariae Chirçich /:al(ias) Çsaltich:/ de Sovichi. Petar sin Josipa Krnjića i Ilijane Tokić. rođena 5 kolovoza 1796. Antonius Kargnich genuit et et Maria Chiurgich Jacobum anno 1792. Matija. Rođeno 23. M(atrina) f(uit) Simeona Raiç. Kum je bio Petar Markić.. Dogna=Vast natus 21 X(ecem)br(is) 17998 Thomas f(ilius) Petri Kargnich et Rosae Markotich. Die 24. Kuma je bila Marija Medvidović od Deževica. Kum mu je bio Vito Zovko od Goranaca. Kuma je bila Šima Raič. 1005 Ošljani. istog dana 28 travnja [179]5. Dogna Vast. kojem je bilo dato ime Petar /ispravljeno Šimun/. Rosa f(ilia) Antonii Kargnich et Mariae Çurçich. travnja 1795. Josip Krnjić rodio je Anđu 1793. 10015. cui nomen impositum est Petrus /:correctum Simon:/ Patr(inus) f(uit) Vitus Zovko de Gorancze. Ego Fr(ater) Vincentius Jurich [.

Andria. Gore rečeni otac Augustin (Pokrajčić)61 krstio je novorođenče zakonitih roditelja Antuna Krnjića i Marije Ćurčić (:rečene Džaltić:) iz Sovića. Shimo. kolovoza 1796. Item sub No 1006. koga se istražuje krštenje. Sinovi Antuna Krnjića bili su: Ivan . Šimo – koga držo na kršćenju Vid zvani sada Markić. Jure. kaxe daseje posli ovi rodila gnegova Sestra Maria. a posli Marije Šimo.koji je i sada živ. Ibid(em) sub No 1614. Aprilis. i jeli doselio iz Goranaca iz Župe Mostarske u Župu Ramsku. Vladić. sin Antuna Krnjića i Marije Ćurčić rođen 1792. 1753-1805). Fra Augustin Jerković iz Pokrajčića (o. Rečeni Šimo stajo je u najmu u Turčina Agića u Skopju. ab eodem Antonio Kargnich et Mariae Çurçich natus est Matthaeus anno 1795. Andria. Ivan gorni imenovani parvorogeni Sin pok(oinog) Antuna Kargnichia pribivajuchi u Skopju dokazuje dasuse poslignega rodili Pero. bilj. 5. Od ovoga Vida imase izvidit zovelise drugkçie Zovko. i ovisu svi pomarli. 19. Dogna=Vast die 24.. upisan je i Mato. faksimil. et Mariae Chiurçich (:alias Gsaltich:) de Sovichi. i ovaje umarla: a posli Marie Shimo. i ovi pribiva u Xupi Skopaglskoj. U istoj knjizi pod brojem 1614.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg “Obiteljski list” obitelji Antuna Krnjića60 Izvornik In Libro Baptizmatorum Parochiae Rammae reperitur Sequens posticum: No 113. koji pribiva u Šćipim u Župi Ramskoj. rođen 23. g. U istoj knjizi pod brojem 1006. dana 24. istoga mjeseca. 60 61 Marić. Kum mu je bio Vito Zovko iz Goranaca. kogase iztraxuje Karsctegne. Pod brojem 1006. kojem je dato ime Petar (:ispravljeno u Šimo:). 2007a: 238. rođen 28. Andrija. Kaže da se je posli ovi rodila njegova sestra Marija. nalazi se upisan Jakov. Fr(ater) Augustinus Supradictus (:Pokraiçich:) baptizavit Infantem natum ex legitimis conjugibus Antonio Kargnich. i druga tri Bratta kojimje svima bilo ime Mato. .. inscriptus rerperitur Jacobus filius Antonii Kargnich et Mariae Chiurgich natus anno 1792. Sub No 1006. cui nomen impositum est Petrus (:correctum Simon:) Patrinus fuit Vitus Zovko de Gorancze. koji pribiva u Schipim u Xupi Ramskoj. i ova je umrla. Od ovoga Vida ima se izvidit zove li se drukčije Zovko. ab eodem Antonio Kargnich et Maria Çurçich nata est filia nomine Rosa anno 1796. Ivan gornji imenovani prvorođeni sin pok(ojnog) Antuna Krnjića pribivajući u Skopju dokazuje da su se posli njega rodili: Pero. ejusdem. Natus 23. upisana je i kćer Ruža rođena 5. Reçeni Shimo stajoje u najmu u Turçina Aghichia u Skopju. Donja Vast. U starijoj knjizi krštenih spomenute Župe Rama. Sinovi Antuna Kargnichia bilisu Ivan Koi-je i sada-xiv. g. i jelli doselio iz Goranacza iz Xupe Mostarske u Xupu Ramsku. travnja 1795. od istog Antuna Krnjića i Marije Čurčić. g. i ovi su svi pomrli. 119 Prijevod i transliteracija U Knjizi krštenih Župe Rama nalazi se ovaj upis: Broj 113. 2008: 135. kogaje darxo na Karsctegnu Vid zvani Sada Markich. listopada 1800. od istog Antuna Krnjića i Marije Čurčić. 28. travnja 1801. In vetustiori Libro Baptizatorum praedictae Parochiae Rammae. i ovi pribiva u Župi Skopaljskoj. Octobris 1800. kapelan u Ramskoj župi do 16. Jure. Augusti. Andrija i druga tri brata kojim je svima bilo ime Mato.

faksimil. 62 63 Ante Škegro Transliteracija U donjoj Župi Ramskoj Svidočanstvo od kršćenja brata Pacifika Krnjića. Marić. Neka je znano: Ovo su dokumenti o krštenju Knjićâ. Petra Kojisu pomarli i Svi od pok(oinog) Fra Jere Karsteni. žena Marijana Žutića. da kad bi se štogod sa ženom priričio otišo bi k Pašinu Odžaku i doli se zadržavo. Smutnje među Duvnjakom. kaže da je pok(ojni) Antun Krnjić . ramski župnik od 1781. Vladić. za gnima rogen Andria i Jacov. baš ću ga dat u fratre. Kum bio Vid Markiich naodechise onda u Najmu u istomu Sellu. 3. baschiuga dat u Fratre. Ivana Koije isad xiv u gorgnem Skopju. uteklase i udalase za Antu Kargnichia na Oshgliane s Kojim stojechi u istomu selu god(ina) 18. Megiu ostalim Svidoçi isti Pilip dase Spomigna Kadjeon dotiro jednoç Rakiu u gorgne Skopje. i diecza zabavglialabise obdan po Turskim Kuchiama na Sluxbi. 2008: 132. ondabi Scimu malana sa Sobom uzeo i s gnimse ondi po mlogo vrimena zadarxavo. presvjetlom i prečasnom provikaru. Ista Jele tetka bila je stanieća u istomu selu. Ivan sin pok(oinog) Antuna Krnjića dokazuje da je Šimin vrsnik Ante. damuje jedan put ona rekla od Scime: Rodiaçe ovo moje Dogne=Vashçe çinimise dobro. Među ostalim svidoči isti Pilip da se spominja kad je on dotiro jednoč rakiju u gornje Skopje. Takoger Ivan Gsalto Striçevich Spomenute Marie Kaxe daje pok(oini) Antun Kargnich Mux gnez(in) bio çouik pokratke pameti da Kadbise Sctogod sa Xenom pririçio otishobi K Pashinu Ogsaku i dolise zadarxavo. Zatim priselili u Donju Vast u kuću Daut-bega Dugalića i u istoj rodili Šimu. od Koga Spomignase da Kadbi gnegov otacz odlazio K Ogzaku. svidoči da njezina sestra pok(ojna) Marija bi potvorena od Meše Duranovića da se je rekla poturčit. Otac njezin šćetovo. Smutgne megiu Duvgnakom Pashom i Skopaglskimi nie bila u Skopju neggo u Duvnu. do 1789. i Anđe od Đalta sestra pok(oine) Marie Krnjića. da mu je jedan put ona rekla od Šime: rodijače ovo moje Donje Vašče čini mi se dobro i prignjato. Matu. Kum bio Vid Markić naodeći se onda u najmu u istomu selu. Njegova tj. Zatim priselili u Dognu=Vast u Kuçhiu Dauth=Begha Dugalichia i u istoj rodili Scimu od Koga Svidoçi Tetka rogena po Materi Spomenuta Jele dasse Spomigna dase kadje Karschen u Kuchi Kod Vatre Koja Kuchja posli jest izgorila. i Ange od gialta sestra pok(oine) Marie Kargnichia. sin Nikole Jurićia. Petra koji su pomrli i svi od pokojnog fra Jere [Jeronim Milasović] kršteni. faksimil. Juru pak 4.bio čovik pokratke pameti. Ivan naistarji Sin pok(oinog) Antuna Kargnichia zna svu svoju bratju. Ovo isto potvrđuje Kate ud(ovica) pokojnog Marka Stojanovića prva konšia da kad se je Šimo rodio na Donjoj Vasti. od koga spominja se da kad bi njegov otac odlazio k Odžaku. onda se Šimo rodio a u isto vrime bio ditešce od 5 godina Petar sin Joze Krnjića. Ivan najstariji sin pok(ojnog) Antuna Krnjića zna svu svoju braću. da najposli utekli se pod skut Omer-begu Dugaliću koji ju obranio. Marić. 6.63 Za njima rođen Andrija i Jakov. od koga svidoči tetka rođena po materi spomenuta Jele da se spominja da se kad je kršćen u kući kod vatre. koja sestra pok(ojne) Marije. i do Travnika. Šimina strina Pile Stričević pok(ojne) Marije svidoči da posli njego je Antun Krnjić bijo odselio u Skopje. Pašom i Skopaljskimi nije bila u Skopju nego u Duvnu i uz Bekij do Ljubuškoga. posli i u istoj gornjoj Kasabi da je on često dolazio k njima na konak i djeca zabavljala bi se obdan po turskim kućama na službi a uvečer bi dolazili na konak k materi. ona tada bila s prvim ditetom ter Šimu baš (:a ne drugoga:) zadojila. a uisto vrime bio ditescze od 5 godina Petar Sin Joze Kargnichia gnegova t(o) j(est) Scimina Strina Pile Striçevich pok(oine) Marie Svidoçi da posli njegoje Antun Kargnich bijo odsellio u Skopje. Jele Sestra rogena. i sestre po imenu među kojim broji i Šimu. i prighniato. Otac pak za 2 god(ine) aman najviše zadržavao se zadržavao se (sic!) kod Pašina Odžaka i načìnjo bi samare. koja kuća posli jest izgorila. Amico Car(issi)mo Il(umno) Illus(trissi)mo e(t) Rev(erendissimo) Prov(icario) Colen(di) ss(im)o Fra(tri) Aug(ustino) Vesc(ovio) Dauli(ensi) e(t) Vicario Apos(tolico) in Bosna ed Erczegovina. 3. S kojim stojeći u istomu selu 18 godina. i Sestre po imenu megiu kojim broji i Scimu. N(ota) B(en)e Quaedam docum(ent)a de Baptismate Kargnichi. Opet Svidoçi Jozo Ivankovich dasse Spomigna da Kadaje poghinuo gniov Jozo Ivankovich. Ivan sin pok(oinog) Antuna Kargnichia dokazuje daje Shimin varsnik Ante sin Nikole Jurichia. izrodila Dieczu slidechiu. Predragom prijatelju Velikom. 2010: 354. g. ter naodeći se kod Marije na konaku. utekla se i udala se za Antu Krnjića na Ošljane. i uz Bekij do Gliubushkoga nitje drughi tko poghinuo izvan Momaka i sjednu i drugu stranu.120 Iskazi svjedoka o obitelji Antuna Krnjića6261 Izvornik U dognoj Xupi Ramskoj Svidoçanstvo od Karzctegna Fr(atr)is Pacifici Karnich. ter sta(nova)o blizu Kasabe na selu zvanomu Vrse. vrlo poštovanom bratu Augustinu biskupu daulienskom i vikaru apostolskom u Bosni i Hercegovini. ondase Scimo rodio. a u Veçerbi dolazili na Konak K Materi. [5.] Ružu opet. Mathu. Jele sestra rođena. Ista Jele Tetka bilaje Stanieza u istomu Sellu. izrodila djecu slideću: 1. onda bi Šimu malana sa sobom uzeo i s njime se ondi po mlogo vrimena zadržavo.muž njez(in) . Ružu. Opet svidoči Jozo Ivanković da se spominja da kada je poginuo njiov Jozo Ivanković. ter potezana bila do Prozora i do Travnika i dosti muke vidila. Fra Jeronim Milasović. 2007a: 240-241. 2 Ruxu. Xena Mariana Xuticha koja sestra pok(oine) Marie Xene pok(oinog) Antuna Kargnichia Svidoçi da gnezina Sestra pok(oina) Maria bih potvorena od Meshe Duranovichia dasseje rekla poturçit ter potezana bila do Prozora. Ivana koji je i sada živ u gornjem Skopju. Otacz gnezin Schettovo da naiposli uteklise pod Skut Omer=Beghu Dugaliichiu kojiju obranio. Nitje drugi tko poginuo izvan momaka i sjednu i drugu stranu. . stričević spomenute Marije. Ovo isto potvargiuje Kathe Ud(ovica) pok(oinog) Marca Stojanovichia parva Konshia da Kadseje Scimo rodio na Dognoji=Vasti onna tadda bila s parvim ditetom ter Scimu basc (:a ne drugoga:) zadoila. ter stao blizu Kassabe na Sellu zvanomu Varse posli i u istoi gorgnoj Kassabi daje on çesto dolazio K gnima na Konak. Također Ivan Džalto. 2. Ruxu opet 6. žene pokojnog Antuna Krnjića. i dosti Mukke vidila. ter naodechise Kod Marie na Konaku. 1. Otacz pak za 2 god(ine) aman naivishe Zadarxavose Zadarxavose (sic!) Kod Pashina Oxsaka i naçignobi Szamare. Juru pak 4.

i damuje ime Kara Suleiman Begh boglebi ovariso. u Ungariju na studija poslaše. fra Ignacije Gavran. Sina Antuna Kargnichia iz Dogne=Vasti Ramske Xupe. Mostar. nesamo mislit. latinske i talijanske dijelove preveo. pomraçnom tavniczom dokje xiv. nego i oçito govorit daje Sin nikakva velika Kara=Bega Pashe. Sarajevo – Zagreb. Bolje bi ovariso. DŽAJA. da nie karshten. Priredio. i Turski Koza çuva. SALIH SIDKI 19991: Povijest Bosne 1. zaboravi se svoje prvašnje potribe.Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg Apostazija Šime Krnjića6462 Izvornik Ovdie Svidoçanstvo Karshtegna Shime. i od potribe otresli. da bude reko Kara Sulejman Ešk. 2007a: 242.65 pomračnom tavnicom dok je živ. faksimil. uvod i bilješke napisao dr. JOLIĆ. da bude reko Kara Suleiman Esck. uvod i bilješke napisao dr. Koji kad se najide. koi su ga od koza doveli.). na svoj arač. latinske i talijanske dijelove preveo. odraniše. ovdi koega istoga Zato Kao Sin Pashinski i Begh. HADŽIHUSEINOVIĆ MUVEKKIT. stoljeće. uvod i bilješke napisao dr. Bi darovan od Sesara dobroga nashega Dobroçiniocza Frane. Koi Kadse najide. Koga po Višnju za ljubav primiše. poče u svojoj budalastoj pameti. NIKOLA 2003: Ljetopis. u Ungariu na Studia poslashe. da je između Turaka od kršćana ukraden. VRELA I LITERATURA BALTIĆ. BONO 2003: Ljetopis sutješkog samostana. 64 65 Marić. Sarajevo . Habsburg-Lothringen (1804-1835). koji hoda(še) po najmu. a hotioje izach u Bosnu. u Sveti Red metnuše pod imenom brat Pacificus. JAKO 2003: Godišnjak od događaja i promine vrimena ud Bosni 1754-1882. IGNACIJE 1990: Suputnici bosanske povijesti. Sarajevo. poche u Svojoi budalastoj pameti. a hotio je izać u Bosnu. Sarajevo. daje izmegiu Turaka od Karstjana ukraden. Austrijski car Franz I. daje on Turçin. nego i očito govorit da je sin nikakva velika Karabega paše. Sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca. Fra Ignacije Gavran. ne samo mislit. da je on Turčin. daje çircumcisuo. u S(veti) Reed metnushe pod imenom Fra(ter) Pacificus. Priredio. fra Ignacije Gavran. BENIĆ. 1825. i bit exoridum Fratara Foinski. i turski(h) koza čuva(še). Zagreb. odranili. . odrahnishe. MARIJAN 2003: Ljetopis kreševskoga samostana. i od potribe otresli. koji hoda po naimu. Koisuga od koza doveli. bì darovan od sesara dobroga našega dobročinioca Frane. Sarajevo-Zagreb. odrahnili. Doba fra Grge Ilijića Varešanina (1783-1813. zaboravise Svoje parvashgne potribe. Sarajevo – Zagreb. 1825. SREĆKO M. BOGDANOVIĆ. 121 Transliteracija Ovdi je svidočanstvo krštenja Šime. ovdi koega istoga. da nije kršten. na Svoj araç. Koga Po Visniu za gliubav primishe.. i da mu je ime Kara Sulejmanbeg. sina Antuna Krnjića iz Donje Vasti Ramske župe. da je circumcisuo. Priredio. i bit exordium fratara fojničkih. LAŠVANIN. Zato kao sin pašinski i beg. ROBERT 2009: Novicijat hercegovačkih franejvaca. latinske i talijanske dijelove preveo. 1971: Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18.Zagreb. GAVRAN. u 19.

1700. VLADIĆ. MVSG = Matične knjige vjenčanih župe Skopje Gornje (Gornji Vakuf) PANDŽIĆ. his father Antun Krnjić and his mother Marija Ćurčić. fra Pacificus (Šimo) Krnjić. Prozor-Rama. the Franciscans have succeded in such a way that the apostate’s life ended in an Austrian prison. Rama – nekoć i danas. But for the unknown reasons he claimed that he had not got to Hungary out of his own free will. According to their common practice. Catholic Church in Bosnia-Herzegovina. obljetnice utemeljenja samostalne kapelanije Uzdol (1856.-2006. the Franciscans sent him to attend school in Hungary. Svezak II. Ivana Krstitelja Uzdol prigodom obilježavanja 150. Mostar – Zagreb. Zagreb – Kandija. Spomenica o župi sv. Crtice iz prošlosti župe svetoga Ilije Proroka u Kandiji (1875.-2006.). that he came from the Islamic family Kara-Beg. obljetnice utemeljenja samostalne kapelanije Uzdol (1856. Franciscan Province of Bosna Argentina. he was a hired hand of a certain Muslim Agić from Gornji Vakuf. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Prozor – Rama. 18-19. ŽELJKO 2010: Kulturno-povijesni prinos uzdolskoga kraja ramskoj baštini.-2010). 236-243.. MARIĆ. with his family. ŽELJKO 2007b: Običajnik župe Uzdol. and was a shepherd for his goats. lipnja 2009. JERONIM 2008: Urežnjaci iz Rame. Uzdol. ŽELJKO 2007a: Donja Vast – selo s mnogo zaseoka. MIŠURA. Ivana Krstitelja Uzdol prigodom obilježavanja 150. MUSG = Matične knjige umrlih župe Skopje Gornje (Gornji Vakuf). MARIĆ. From the early childhood until he joined the Franciscans he lived on the territory of Gornji Vakuf – the Western part of central Bosnia.1849. 351-354. . and that he was kidnapped by the Catholics and taken away from his Muslim family. Mostar. as well as any material damage that could arise from the apostasy. = Sidžil blagajskog kadije 1728-1732. Obradio HIVZIJA HASANDEDIĆ.). 553-618.. Sidžil blagajskog kadije 1728-1732. Šćit-Zagreb. Before his entry into the Franciscan order. godine (regesta). STIPAN 2011: Biser Uskoplja. U sjeni križa. 2009. that he was also circumcised and therefore a true Muslim. Spomenica o župi sv. The Apostasy of Franciscan Pacificus (Šimo) Krnjić (Summary) Franciscan Pacific (Šimo) Krnjić was born in 1800 in the village of Donja Vasta (Uzdol) in the region of Rama – northern Herzegovina.122 Ante Škegro MARIĆ. KEY WORDS: apostasy. BAZILIJE 2003: Acta Franciscana Hercegovinae. U sjeni križa. that he was not even baptized. née Džaltić. In order to avoid their own mortal danger and also that of the local Catholic people under their pastoral care. Skopje Gornje (Uskoplje) . Uzdol.

sv. Isti. Kotor i Francuzi. Franjo I.. 431-463. sv.VOJNE OPERACIJE DOMARŠALA BARUNA STJEPANA JOVANOVIĆA U HERCEGOVINI 1878. godine. Kačić. N. Isti.. godine. 29-30(1983) str. u Dalmaciju. priklonio se njihovim savjetima pa je otputovao 1818. o Dubrovniku (1818 g. 123-150. međutim. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Ivan Pederin. shvatio da neće moći dobaviti sirovine iz prekomorja. 7(1975) str. 2-3. sv. koji su poticali ustanke u Dalmaciji. 1 Ivan Pederin. 4. S. Dalmacija. a Osmanlije su doduše imali vojsku koja bi ih mogla napasti. Radovi Zavoda JAZU u Zadru. Franjo I. str. 17(1979) str. smijenili i zadavili sultana. i počeci antičke arheologije u Hrvatskoj.2 Nije uspio jer su uleme 1809. Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku. o Šibeniku u svom putnom dnevniku iz 1818. vojsci. Ivan Pederin. 18-41. k. Međutim hrvatski generali u c. Crnoj Gori. 205-233.. Dubrovnik. 78 (1985). Ivan Pederin Pitanje austrijskog prodora na jugoistok počinje vjerojatno s Morejskim ratom kad su carski generali uz dubrovačku obavještajnu podršku slobodno šetali Srbijom i Bosnom. Bosni i Srbiji i time omeli Napoleonov put do Carigrada. str. 105-121. Car Franjo I.1 Napoleon je poslije poraza kod Trafalgara 1805. došli su do nekog utjecaja na Dvoru u Beču i preporučivali prodor na jugoistok. ali ne i novaca da je plate i hrane. I U KRIVOŠIJAMA 1882. u Zadru 1818. Putni dnevnik cara Franje I. Dubrovnik.3 Oni. Franjo I.Isti. Dubrovnik kao središte europske diplomacije u Morejskom ratu.). str. nisu uspjeli jer je Metternich bio za čuvanje Osmanskog Carstva i u tome je vidio element ravnoteže u Europi. Dubrovnik. Godište XVII (2006) br. 179-206. pa je dobio Dalmaciju mirom u Požunu kako bi putem dubrovačke trgovine pribavljao sirovine iz Osmanskog Carstva gdje je imao i saveznika – sultana Selima III. XVI (2005) br. 2 3 .

124

Ivan Pederin

God. 1848. Jelačić je isprovocirao mađarsku revoluciju, ugušio je i zaustavio mađarski put prema Jadranu – tengere magyar, a onda je Dvoru savjetovao prodor na jugoistok.4 Dvor se priklonio njegovu savjetu, a Jelačić je odmah poslao svoga pobočnika general bojnika baruna Lazara Mamulu da razgovara s Crnogorcima.5 Kad je Omer-paša Latas došao u Bosnu da smiri konzervativne muslimane, koje su neprestano bunili uleme, i krenuo na Crnu Goru, mladi kralj Franjo Josip požurio je u Zagreb da ga Jelačić savjetuje. Kralj je poslušao Jelačićev savjet i Dvor je zaštitio Crnu Goru tako što je zaustavio Omer-pašin napad.6 Dalmacija je postala odskočna daska za austrijski prodor na jugoistok. Carstvo se 1850-ih godina nalazilo u vrlo teškom položaju jer je mađarska emigracija, potpomognuta slobodnim zidarima, neprestano slala oružje u Mađarsku ne bi li podigla ustanak. Nije uspjela, a tadašnji austrijski ministar vanjskih poslova grof Buol Schauenstein uspio je s internuncijem Antonom Prokeschom barunom, pa grofom von Ostenom izgurati Francusku i Rusiju s Visoke Porte.7 Napoleon III. osvetio se bitkom kod Magente i Solferina. Međutim austrijski utjecaj sad je bio mjerodavan na Visokoj Porti. God. 1872. Crna Gora je prihvatila austro-ugarsko okrilje. God. 1875. Franjo Josip doputovao je u Dalmaciju i naredio dizanje ustanka u Hercegovini. Ustanike je predvodio don Ivan Musić – on je predvodio Hrvate, a Crnogorce vojvoda Mašo Vrbica, sve s austrijskim oružjem koje je stizalo preko Italije. Osmanlije su poslali regularnu vojsku (nizami džedid), da guši ustanak, ali i neregularne postrojbe bašibozuke koji su počinili brojne okrutnosti. God. 1876. sastali su se ruski i austrijski car u dvorcu Reichstadt u Sedmograđu. Malo su lovili, a malo pregovarali. Potom je 1878. sazvan Berlinski kongres na kojem je Austro-Ugarska dobila mandat da “okupira” Bosnu i Hercegovinu, te protektorat nad Srbijom i Crnom Gorom. Srbija je priznala austro-ugarski protektorat 1881.8
4

Ovdje vrijedi pogledati Jelačićeva pisma caru. Ivan Pederin, Josip Jelačić i Dalmacija kao odskočna daska za austrijski prodor na jugoistok (1850-ih godina), (O 200 obljetnici rođenja), Zadarska smotra, god. L(2001) br. 5-6., str. 11-26. Graf Jelačić und die Südostpolitik der Monarchie - Josip Jelačić i austrijska politika na jugoistoku, Zadarska smotra, god. L(2001) br. 5-6., str. 27-74. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici bečkoga Dvora, Zadar, I. MH. 2005. Dalmacija kao odskočna daska za prodor na jugoistok. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici bečkoga Dvora, I. Zadar,MH. 2005. Mnogi navodi u ovom radu naći će se u ovoj knjizi i mi ne citiramo svaki pobliže. Isti, Pitanja jezika u upravi za Bachova apsolutizma u Zagrebu, Godišnjak njemačke zajednice DG Jahrbuch 2009. Zbornik radova 16. znanstvenog skupa “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”, Osijek, 07.-09-11, 2008., str. 219. Waltraud Heindl, Die österreichische Bürokratie zwischen deutscher Vorherrschaft und österreichischer Staatsidee (Vormärz und Neoabsolutismus ), u: Österreich und die deutsche Frage im 19. und 20. Jahrhundert, Probleme der politisch-staatlichen und soziokulturellen Differenzierung im deutscher Mitteleuropa, hrsg. von Heinrich Lutz und Helmut Rumpler, Wien, 1982. str. 73-91. Ivan Pederin, Austrougarski prodor na Balkan – protektorat nad Srbijom 1879-1881, Kolo, XIII (2003), str. 130-146.

5

6

7

8

Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića...

125

Odmah poslije Berlinskog kongresa, na ljeto 1898., car je kao vrhovni zapovjednik c. k. vojske dao Ordre de bataille dvojici hrvatskih domaršala – barunu Josipu Filipoviću, koji je prodro u Bosnu iz Slavonskog Broda, i barunu Stjepanu Jovanoviću. Josip Filipović bio je vojni zapovjednik Bohemije. Prijateljevao je i s nadvojvodom Rudolfom i bio njegov pretpostavljeni. Rudolf je naime bio pukovnik.9 U to doba drugi domaršal barun Franjo Filipović – bio je namjesnik i vojni zapovjednik u Zadru, pa vojni zapovjednik u Zagrebu, domaršal barun Gavrilo Rodić namjesnik u Zadru, domaršal barun Marijan Varešanin bit će kasnije vojni zapovjednik u Sarajevu. Može se reći da su visoki hrvatski časnici bili dominantna skupina u vojsci, savjetnici na Dvoru, jer car se najviše savjetovao s visokim časnicima. U ovom radu pozabaviti ćemo se domaršalom barunom Stjepanom Jovanovićem koji je, slijedeći carev Ordre de bataille, najprije smirio Hercegovinu, a za njom Krivošijski ustanak. Prvi je 1849. ugušio tada inženjerijski pukovnik Lazar Mamula10, kasnije general i namjesnik u Zadru, drugi je ugušio Gavrilo Rodić, a treći Sjepan Jovanović.11 Hercegovina “Okupacija” Bosne i Hercegovine nije ipso facto ni načelno bila vojna operacija jer je ona ugovorena na Berlinskom kongresu, a Osmansko Carstvo bilo je potpisnik tog dokumenta. Nije se na Berlinskom kongresu ni opirala toj “okupaciji” jer je bila u dugom sukobu s bosanskim i albanskim muslimanima. Sukob je počeo kad Osmansko Carstvo nije uspjelo ugušiti grčki ustanak, a krivnja za taj neuspjeh pala je na balkanske muslimane. Sultan Mahmud IV, sin Francuskinje, shvatio je da se Carstvo mora osuvremeniti ili će propasti. Počeo je s osuvremenjenjem vojske, pa je u tu svrhu pozvao engleske i francuske časnike da obučavaju vojsku. U islamskoj državi vojska je uvijek vjerska vojska. Engleski francuski instruktori nisu pak bili muslimani i to je za uleme bio izazov.12 Mahmud je ipak uspio stvoriti kakvu takvu suvremenu vojsku – nizami džedid, ali je najžešći otpor stigao baš iz Bosne i Albanije. U izvorima se stalno čita kako muslimani neće da odjenu “nizamsku odjeću”, kako dižu ustanke. S druge strane iz Anatolije stiže vojska koja guši te ustanke, a paše govore Bosancima da su balije, gori od kaura i da će ih dati Francima13. Dali
9 10 11

Brigitte Hamann, Rudolf, Kronprinz und Rebell, München, 1987. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati, ...Poglavlje Pravoslavni ustanak u Boki 1848/49, str. 282-288. Služio sam se spisima Truppen-General-Commando Süddalmatien koji se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Oni su u tu pismohranu pristigli iz Beča u okviru vraćanja arhivske građe. Ti spisi nisu arhivistički inventarizirani i nemaju signatura. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati... Poglavlje Obračun Porte s balkanskim muslimanima, str. 182-215. Galib Šljivo je do najtanjih pojedinosti opisao te vrlo česte ustanke, ali nigdje nije napisao razloge ovih trvenja između Visoke Porte i bosanskih muslimana. Galib Šljivo, Bosna i Hercegovina 1813-1826, Banjaluka, 1985. Isti, Bosna i Hercegovina (1827-1849), Banjaluka, 1988.

12

13

126

Ivan Pederin

su ih na Berlinskom kongresu. Bio je to prvi i jedini slučaj da je kalif dao muslimane pod vlast jedne kršćanske sile. Ovdje valja dodati da u Bosni gotovo da nije bilo državne organizacije, islamsko pravo prestalo se primjenjivati najkasnije u XVIII. st., a odnos muslimana prema kršćanima bio je surov, nasilja je bilo vrlo mnogo, osobito kod ubiranja poreza. Korupcija je cvala.14 Osmansko Carstvo nije bilo centralizirano kao apsolutističke, a i kasnije liberalne monarhije u Europi. Bila je teokratska država, to jest federacija šest mileta, a to će reći da se svaki milet upravljao po svojim zakonima. Prvosvećenik svakog miDomaršal barun Stjepan Jovanović leta bio je odgovoran izravno sultanu. To je dobro funkcioniralo bar do smrti Sulejmana Veličanstvenoga. U njegovo doba Osmansko Carstvo bilo je sjajna i moćna država, kršćani se nisu bunili, a Carigrad je privlačio brojne useljenike koji su se, ne uvijek, obraćali na islam i obavljali poslove. Međutim, u Carstvu koje je stalno slabilo to više nije funkcioniralo; kršćani nisu bili ravni muslimanima u smislu jednakopravnosti proglašene od Francuske revolucije pa su nasilja bila sve češća, osobito kad je Visoka Porta donijela hatišerif od Gülhane i s njim jednakost pred zakonom. Taj hatišerif nikad nije bilo moguće provesti u djelo u Bosni i Hercegovini pa su Turci gušili muslimanske ustanke, a bosanski muslimani tlačili kršćane. Muslimani su govorili kako paše varaju sultane, a Husein kapetan Gradaščević čak je krenuo s vojskom na Carigrad da smijeni “đaur sultana”15. Nasilja su dosegla vrhunac u doba ustanka 1875–1878., a vršili su ih bašibozuci. Zbog svega toga se čini neprimjerenim termin “okupacija” kao termin Berlinskog kongresa jer je Austrija zauzela Bosnu i Hercegovinu i ustrojila suvremenu pravnu državu s kojom su bili zadovoljni jedni, drugi i treći, a au14

Midhat Šamić, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX: stoljeća i njihovi utisci o njoj, Sarajevo, 1966. Husein Kapetan bio je jedini odličnik u Bosni koji je namjesniku u Zadar pisao pisma na turskom za razliku od svih ostalih koji su ih pisali latinicom i ikavskom štokavštinom.

15

Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića...

127

strijsku vlast su zadržali u dobroj uspomeni, a to ističe i povjesničar Tomislav Kraljačić.16 Prema tome, zauzimanje Bosne i Hercegovine nije bila, ili nije trebala biti vojna operacija, a Austrija to nije obavila navrat na nos od straha kako je ne bi pretekla Srbija,17 koja nije imala gospodarskih ni vojnih sredstava da zauzme Bosnu, nije imala suvremenu vojsku nego “narodnu vojsku”. Austrija je pak imala mandat da “okupira” Bosnu. Austrija18 je napokon bila i velika sila. Bosnu i Hercegovinu sačinjavali su vilajeti u kojima su godinama bjesnjeli ustanci i rat, a državna organizacija jedva da je i postojala. Austrija je kod zauzimanja Bosne morala biti oprezna. Tako se dogodilo da je muftija Šemsekadić okupio domaće muslimane, zametnuo bitku s c. k. generalom Száparijem kod Tuzle. Porazio ga je, a onda je morao izbjeći u Tursku. Szápari je umirovljen. Zaposjedanje Hercegovine počelo je 28. lipnja 1878. kad je Reichs-Kriegsrat u Beču priopćio domaršalu barunu Stjepanu Jovanoviću da će vojna oprema ići preko Herceg Novog. Jovanović je 30. lipnja javio c.k. namjesniku u kraljevini Dalmaciji, domaršalu Gavrilu Rodiću, da je suradnja na crnogorskoj granici dobra, ali knjaz Nikola je iz nekog razloga ipak bio neraspoložen prema satniku Saueru. U to doba su na Cetinju bili šef austrijske vojne obavještajne službe, tada dopukovnik, Gustav von Thoemmel i ruski konzul u Dubrovniku Konstantin Petković, koji su usmjeravali knjaza Nikolu.19 Thoemmel će kasnije biti konzul na Cetinju, pa poklisar u Beogradu. Tada je u Beogradu djelovala samo jedna ambasada – austro-ugarska, ostalo su bili konzulati. U Kotoru i Risnu su se iskrcavali konji za vuču, a poručnik Theodor Koičić tužio se na sporost policijskih povjerenika u ta dva grada. Tako je počeo razmještaj vojske u južnoj Dalmaciji.20 Dana 17. srpnja Rodić je javio Jovanoviću da je dopukovnik pješačke pukovnije, barun Weber, nadređen Radakoviću, a ovaj zapovijeda utvrdama u Metkoviću, Kuli Norinskoj i Opuzenu. Dana 18. srpnja javio je Rodić Jovanoviću da opskrba vojske, koja će ući u Hercegovinu, ide preko luke Klek. Obalu osigurava kapetan korvete Edoardo Masotti
16

Tomislav Kraljačić, Kalajev režim u Bosni i Hercegovni 1882-1903, Sarajevo, 1987. Kod njega ima kritike austrijske vlasti, ali on ipak nigdje nije spomenuo da je Kalláy Benjamin bio šef civilne uprave, te da mu je bio nadređen vojni zapovjednik domaršal Marijan Varešanin, barun Vareški. Tako to hoće Milorad Ekmečić, Ustanak u Bosni 1875-1878, Sarajevo, 1960. Austrija je kolokvijalna riječ. Ta država bila je do 1806. Rimsko carstvo, potom službeno Carsko-kraljevske države, pa Carske ili Austrijske države poslije 1850. i napokon Austro-Ugarska. Mi ovdje pišemo stalno Austrija jer je prodor na jugoistok bio zazoran Mađarskoj, a bečki Dvor provodio je s ovim prodorom politiku koju je sugerirao Jelačić s hrvatskim generalima. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati, poglavlje Uloga Andrássyjevog agenta Gustava von Thoemmel u bosanskohercegovačkom ustanku, str. 485-497. Hrvatski nema precizni i jasni izraz za ovu djelatnost vojske. Engleski se to kaže deploy troops, francuski deployer les troupes, španjolski desplegar tropas, talijanski dispiegare truppe, ruski разворачиват войск, njemački die Truppen gehen in Stellung.

17 18

19

20

128

Ivan Pederin

koji je podređen zapovjedništvu u Puli. To je zapovjedništvo bilo nadređeno lučkom admiralatu u Trstu i Rijeci. Gradila se baterija u Dubokoj koja je pod Masottijem. Tako je počeo razmještaj vojske. Pobjeda je u suvremenoj vojsci manje učinak osobne hrabrosti kao u borbama Homerove στρατια ili križarskih vojni gdje je svako potegao sablju i borio se kako je znao i umio. U suvremenoj vojsci zapovjednik i njegovi dozapovjednici morali su sve brižljivo ispitati, brinuti se da vojska ima sve, do najmanjih sitnica. Onda je ta vojska, zapravo vojni stroj, mogla vojevati. Jovanović je vodio računa o raspoloženju pučanstva pa je 9. srpnja javio Rodiću da su pravoslavci u Hercegovini mirni, ali su Bošković Grkovac (pravoslavac) i Pero Čingrija, oba iz Dubrovnika, napisali pismo u Mostar. Kotarski poglavar u Dubrovniku Nikola Rendić Miočević javio je da je u Gruž uplovila francuska jahta s grčkom posadom. Kapetan se iskrcao i otplovio s Lloydovim parobrodom. Dana 18. srpnja javio je c. k. konzul iz Mostara da su u Mostar stigli neki ruski emisari što je doznao iz francuskih izvora. Dana 11. kolovoza javio je c. k. Truppen-Brigade Commando für Süddalmatien u Kotoru c.k. poklisar u Rimu barun Karl von Haymerle, da se knjaz Nikola sastao sa episkopom Spiče i nekim ljudima iz Lastue koji su poznati kao protivnici Austrije. Već 24. kolovoza javio je Jovanović Rodiću o borbama s ustanicima, a to su bili hercegovački muslimani. On je poslije teških borbi spasio Stolac, ali su ustanici zarobili 80 konja. Potom su se nastavile borbe za komunikacije s Mostarom i Metkovićem, a ponovno su se rasplamsale za Stolac koji ustanici nisu uspjeli osvojiti. Potom je javio 27. kolovoza da je turska vojska u Hercegovini na strani Austrije i da se bori protiv ustanika. C. k. vojska napredovala je od Carine i Brgata prema unutrašnjosti putem dubrovačke trgovine. Bilo je ranjenika koji su zbrinuti i otpremljeni u Dubrovnik. U to doba Dubrovnik je postao sjedište Europskog povjerenstva za razgraničenje s Crnom Gorom koje je promatralo operacije u Hercegovini.21 Već 3. rujna turska se vojska počela povlačiti iz Trebinja. Jovanović je dobio upute da im bude pri ruci. Pregovori s turskim zapovjednikom o predaji Trebinja vodili su se dugo jer je bilo teškoća s opremom topova. Bilo je i borbi se ustanicima, c. k. vojska imala je tri poginula, a ustanici čak 20. Napokon su osvojene i posljednje dvije kule Vinac i Crkvena. A onda, kad je sve izgledalo dovršeno, pojavio se u Trebinju Hadži Lojo, pomalo razbojnik, pomalo vojnik s jakim odredom ustanika22. Dubrovnik je bio u opasnosti. Jovanović je bio iznenađen, morao je naglo krenuti s vojskom i prihvatiti borbu iz nepovoljnog položaja. Razvila se žestoka borba, Jovanović je razbio Hadži Loju, ali je imao čak 100 poginulih. Bila je to najteža bitka u Hercegovini.
21

Ivan Pederin, Dalmacija, Dubrovnik, Kotor i Francuzi, Dubrovnik, N. S. Godište XVII (2006) br. 4, str. 18-41. O borbama u Bosni: Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati... Poglavlje Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini.

22

Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića...

129

Hadži Lojo je u tom sukobu bio ranjen. Pokušao je bježati, ali ga je uhitio poručnik Stipetić u okolici Sarajeva. On je smaknut odlukom vojnog suda. Potom je konzul Vuk Vrčević prešao iz Trebinja u Mostar, a u Mostar je došao i dopukovnik Gustav von Thoemmel iz Cetinja. U Hercegovini su se pisale proklamacije koje su tražile da se narod odupre c. k. vojsci. Bilo je malo nade u uspjeh. Onda je car odlikovao turskog konzula Dammisch efendiju u Dubrovniku s Comturkranz des Franz-Josef-Ordens zbog dobre suradnje u zaposjedanju Hercegovine. Veći dio c. k. vojske nalazio se u Trebinju i Ljubinju. Bosna je do 1878. bila turski vilajet; turska se vojska povukla i predala Bosnu i Hercegovinu c. k. vojsci, ali su se muslimani pokušali suprotstaviti zaposjedanju Hercegovine. Oni nisu bili vojska i, ako su se suprotstavili, prema ratnom pravu počinili su kazneno djelo i nisu mogli računati da se s njima postupa kao s ratnim zarobljenicima. Tako su u prosincu 1878. dovedeni u Dubrovnik Hamid Domuščić, Alija Hajdarhodžić, Muhamed Hasanović, Arif Omanović, Husein Kolić, Ibro Babović i Huso Babović. U Dubrovnik je došao auditor Uhl da pribiva suđenju. Sud ih je osudio na smrt i oni su strijeljani. O tome je izvijestio u Beč bojnik Wilhelm Popp Edler von Poppenheim. U Beču su novine komentirale zaposjedanje Bosne i Hercegovine.23 Člankopisac se pitao da li je ova okupacija kraj ili tek prvi korak u ekspanziji na jugoistok. Parlamenti u Beču i Pešti zadovoljni su, ali operacija je bila vrlo skupa. Člankopisac se užasavao da će Austrija sada držati vojne postrojbe u Sandžaku, Novom Pazaru i Mitrovici, dakle mjestima kroz koja prolaze trgovački putovi. Na drugoj strani Italija je gomilala vojsku na austrijskoj granici pa je car otputovao u južni Tirol. Neki krugovi u Italiji obnovili bi politiku koja je dominirala u Italiji 1859. i 1866. Bile su to godine austrijskih vojnih poraza. Ali pokazalo se da je Austrija, inače militaristička i apsolutistička, bila jača i utjecajnija poslije svakog vojnog poraza. Tako je ona 1867/68. s nagodbama riješila mađarsko pitanje, pa je 1872. Crna Gora priznala austro-ugarski protektorat. Tada je u Crnoj Gori inženjer Slade Šilović iz Trogira gradio ceste, a Baldo Bogišić, također austrijski državljanin, uredio je pravne prilike u Crnoj Gori24, Orebićanin Dragutin Franasović je postao vojni ministar u Srbiji koja je, kako naprijed navedosmo, također priznala austro-ugarski protektorat. Svi su to bili austrijski državljani. Člankopisac je pišući o Italiji spomenuo i irredentu.25
23 24

To je izrezak iz novina iz kojeg nije vidljivo koje su to novine. Izrezak se nalazi u fondu. Ivan Pederin, Baldo Bogišić kao veza između austroslavizma i Rusije, Dubrovnik, god. XIX (2008) br. 1. str. 244-167. Suvremeni državni aparat ustrojen je u Crnoj Gori 1878. Ivan Pederin, Pitanja Crne Gore i Albanije poslije okupacije Bosne i Hercegovine, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, XLII-XLVIII.(2006), str. 193-212. Crnogorskim pitanjem bavili su se kotarski poglavar u Dubrovniku Nikola Rendić Miočević, konzuli u Skadru i Mostaru Vasić i Linić, kotarski poglavar u Kotoru Mane pl. Budisavljević, Stjepan Jovanović, a i J. J. Strossmayer. Ivan Pederin, Austrijska vlast u dalmatinskoj politici, Zadar, MH, 2009. Poglavlje Italia irredenta i Dalmacija. U austrijskoj politici prema Italiji bio je mjerodavan domaršal Marijan Varešanin, barun Vareški, ta politika je do danas hrvatska politika prema Italiji. Ivan

25

točnije Ministarstvo rata. Ustanici nisu pružali otpora. Nova Istra VI(2001/2002) br. Jovanović je naredio da se sadržaj ovog brzojava prenese vojsci. Austrijska vlast i dalmatinska politika. pravnu državu. br. Mađarska je imala željeznice u Bosni. Onda su neki Milinović i Lucić pucali na žandarmerijsku postaju u Morinju. 97-102. pa je car 13. Zato je Austrija u Bosnu slala za činovnike Hrvate. Srce tog saveza bio je očigledno Beč. Od Jadrana u unutrašnjost vodile su uskotračne željeznice. fond pod naslovom Horvat-Dalmat. Ivan Pederin. Poglavlje Garibaldijevi pokušaji da pobuni Balkan protiv Austro-Ugarske i Turske.26 Bosna i Hercegovina postale su na taj način kondominium više Hrvatske i bečkog Dvora nego li Mađarske. Tada je prema vijestima iz Odese 11/24. Jovanović. Zadar. k. Međutim 27.130 Ivan Pederin A onda je Austro-Ugarska privukla Italiju i Njemačku u trojni savez. platiti stan i naći ga.27 Paroh je nabrojio koliko ih ima u kojem mjestu. veljače odjeknuli su u Ubli hici na položaje c. a i Austro-Ugarska. Na to je 94. str. 178-181. veljače 1882. 9-23. Austrija nije mogla poslati činovništvo iz Beča jer ti činovnici nisu poznavali jezik. Vojni zapovjednik obično je bio Hrvat. 4(19) str. Sad je Austrija počela izgrađivati suvremeni državni aparat u Bosni i Hercegovini. Varaždinac Kosta Hörmann i Silvije Strahimir Kranjčević tek su najpoznatiji među njima. VII(2003). Gavrilo Rodić umirovljen je.. ožujka 1882. 29. Uloga Hrvatske u upravljanju austro-ugarskom Bosnom i Hercegovinom. 27 . Dana 21. MH. Bio je to savez koji je osiguravao austrijski prodor na jugoistok. 26 Ivan Pederin. ali ni jedna pruga nije išla do Jadrana jer Beč i Hrvati. Krivošije Operacija zauzimanja Bosne i Hercegovine okončana je za nešto više od dva mjeseca 1878. izrazio zadovoljstvo uspjesima vojske kod zauzimanja Krivošija. pješačka brigada u Risnu počela s potragom ustanika. a pravi tajni savjetnik i namjesnik njegovog apostolskog veličanstva u Kraljevini Dalmaciji postao je 1881. Zapovjednik je bio general bojnik Winterhalter. a tako i srednji upravni aparat. trebalo bi im npr. Jedan časnik razgovarao je u Krivošijama s parohom Jovanom Vasiljevićem koji mu je kazao da u Krivošijama ima oko 400 ustanika koje predvodi Vukalović iz Zubaca. veljače ministar vanjskih poslova grof Kálnoky Gusztáv Szigmond Pederin. Jovanović je dao da se sadržaj brzojava prenese vojci. nisu htjeli vidjeti Mađarsku na Jadranu. O hrvatskim činovnicima i njihovim “berivima” postoje podaci u arhivu Magyar orszagos leveltar u Budimpešti. to bi bilo skupo. Ovaj ustanak pobudio je Giuseppe Garibaldi koji se nadao da će se proširiti na čitav jugoistok Europe pa će propasti Osmansko Carstvo. vojske. str. Hrvatska misao. Jovanović je dobio brzojav od cara kojim on kao vrhovni zapovjednik izražava zadovoljstvo zbog izdržljivosti svoje vojske. Paula von Preradović i tradicija hrvatskih generala u austrijskoj vojsci. Austrijsko načelo bilo je da činovnici moraju biti iz odnosne zemlje. Od Jadrana se preko Bosne nije moglo doći u Mađarsku bez presjedanja. 2009.

Velom Vrhu. Herceg Novom. ali vojni pohod u Bosnu i Hercegovinu bio je više politički. Vod je uzvratio paljbom. svibnja Gavrilo Rodić došao u Dubrovnik i preuzeo zapovijedanje. nego vojni. Dana 1. pobjeda politike koju su pronosili visoki hrvatski časnici što su nekoć služili pod Jelačićem kao poručnici. Slepenu. Knežlacu. Kmenom. A politička pobjeda bila je velika. k.. Jovanović je 5. Mokrinju. knez Wreda i sam Jovanović. Uspjeh je bio potpun. Stari urotnik Garibaldi bio je već u godinama i živio je u osami na Capreri. a ustanici su ubili dva vojnika i domogli se streljiva i oružja.. Mrcinama. Tratlo Polju. izdao “Obznanu” s kojom je pozvao žitelje sela Donjih Krivošija.Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića. Vlasenici. Prema odluci Reichs-Kriegs-Ministeriuma (Državnog ministarstva rata) dana 30. javio da stanovit broj razvojačenih ruskih časnika kreće prema Krivošijama. Donjih i Gornjih Ledenica. hrabrost i izdržljivost vojnika. Sad je put na jugoistok bio otvoren. Gornjeg i Donjeg Orahovca i Gornjih Pubora koji su pobjegli nakon nasilja i otpora državnoj vlasti i poslije počinjenih nedjela da se u roku od 14 dana vrate i podvrgnu kaznenim posljedicama njihovih zločina. Jovanović je 20. surovo podneblje. Ublima. Garibaldi nije imao uspjeha jer je njegovu djelatnost spriječila austrijska kontra-obavještajna služba. bila je to pobjeda politike koju je Jelačić savjetovao Dvoru. Grebcima. ustanici nisu bili u stanju pružiti otpor vojsci. . 131 Potom su ustanici pucali s Golog Vrha na vojnike Aleksandra Lazara i Nikolu Bistriana. vojska razmjestila se u Crkvicma. Ledenicama. Banovu Brdu. Pozvao je svoje zapovjednike da mu priopće razloge i faze ustanka i vojnim mjerama koje su poduzeli. rujna raspuštena su vojna zapovjedništva u Donjoj Tuzli. C. Grahovcu. Nevesinju. Krivošijski ustanak ovim je okončan. Ubala. Smokovcu. Car se veselio. Pješačke trupne divizije i izrazio se o toj operaciji kao “najljepšem događaju njegovog vojničkog života” . Tako je javio satnik Wedrarin. Nije mu javljeno kakvo i koliko oružja voze sa sobom. rujna 1882. poklisar u Rimu barun Karl von Haymerle. Perastu. Risnu. Spomenuo je težak teren. k. rujna car je naredio raspuštanje III. Kuli. a to su bili c.

Freiherr von Philippsberg. in dem das Osmanenreich und Österreich-Ungarn untergehen sollten. Den Aufstand hat Giuseppe Garibaldi angezettelt. setzte sich mit seinem Armeekorps über den Fluß Sava bei Slavonski Brod der Ordre de bataille seines Kriegsherrn. Im Sinne dieses Beschlusses erkannte auch Serbien 1881. obschon nich gut organisierten Widerstand in Stolac und Trebinje. Dieser Aufstand konnte erst in sechs Monaten niedergerungen werden. des Kaisers folgend und besetzte Bosnien. Feldmaschall-Leutnant Josip Filipović.132 ZUSAMMENFASSUNG Ivan Pederin Feldmarschall-Leutnants Freiherrn Stjepan Jovanovićs Feldzug in der Hercegovina 1878 und die Niederwerfung des Aufstandes in Krivošije 1882 Infolge des Beschlusses des Berliner Kongresses 1878. die österreichisch-ungarische Schutzherrschaft an. denn die Hohe Pforte hatte zuvor den Beschluß des Berliner Kongresses unterschrieben und ihre Truppen räumten Bosnien und die Herzegovina. Aber im Frühjahr 1882. Aber die einheimischen Muslime boten den Einmarschierenden stellungsweise entschlossenen und bewaffneten. Dieser erhoffte sich vom Aufstand einen allgemeinen Aufstand auf dem Balkan. besetzte Österreich-Ungarn Bosnien und die Hercegovina. . Stjepan Jovanović marschierte nach der Hercegovina aus dem Süden als Befehlshaber des Truppen-GeneralCommandos Süddalmatien ein. Doch konnte die österreichische Gegenspionage seine Unterwanderungsversuche wettmachen. begann ein Aufstand in Krivošije ob den Bocche. Doch konnten Bosnien und die Hercegovina in zwei Monaten befriedet werden. Der Einmarsch wäre an sich kein Feldzug gewesen.

Bugojno. Zagreb. 82. te identificirati počinitelje tih zločina. u koju se ulijevaju dvije Lašve: Komarska (Komaršica) koja izvire ispod istomene planine i Karaulske Lašve koja dotiče ispod planine Radalj.. 1 Janko Duić./1991. 2001. Fišić. posljednjem dijelu. Drugi svjetski rat. Vjenceslav Topalović. nestali. Ladislav Z. o kojoj se u hrvatskoj historiografiji gotovo ništa ne zna. listopada 1944. a preko njega na jug s Bugojnom. odnosno Donjim Vakufom. Stipo Pilić – Blanka Matković U članku se analiziraju borbe za Travnik i njegovo zauzeće 22. poginuli. str. (dalje Srednja Bosna) Zagreb.BORBE ZA TRAVNIK U LISTOPADU 1944. završne operacije.45.. U drugom dijelu predstavljeni su dokumenti s popisima nestalih i poginulih tijekom bitke za Travnik od 20-24. 2004. U prvom dijelu se ukazuje na važnost i značenje Travnika. te žrtve koje su pritom stradale. Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni. g. 2008.. a ulijeva se istočno u rijeku Bosnu. ratni zločini Uvod Travnik je nastao u srednjem dijelu uske doline rijeke Lašve. 41. 98. g. g. str. pokušavaju se otkriti stratišta i grobišta žrtava radi dostojnog obilježavanja tih mjesta. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga. stajaće djelatne bojne I. a preko Kupreških vrata prema Srednjoj Dalmaciji i Splitu. Ključne riječi: Travnik.-95. te borbe koje se vode oko i za njega tijekom Drugoga svjetskoga rata.. a njihova su imena dosad uglavnom bila nepoznata. Dalje preko Prozora veze idu prema dolini Neretve. Sarajevo – Zagreb. U trećem. Korijeni i život. . u blizini željezničke postaje Lašva1. str. kao njezin lijevi pritok kod sela Janjića. listopada 1944. Dolinom Komarske Lašve Travnik održava vezu s Uskopljem. Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941. Ti izvori otkrivaju imena 39 nestalih i 33 poginula pripadnika V. Povijest župe Dolac s osvrtom na ostale župe Lašvanske doline.

1942. preko prijevoja Komar (927 m) gdje je uspostavljena željeznička veza i cesta prema dolini Vrbasa i dalje prema zapadnim dijelovima Bosne. . Bučići (sjedište Stojkovići). 544-545. na zapadu Dnolučka planina (1347 m). i nastanka Nezavisne Države Hrvatske 10. u ugovoru Tvrtka II. stoljeću prema zapadu – prostoru Povrbasja i Pounja. g. oko koje će i zbog koje će se odvijati veliki niz zbivanja i događaja Drugoga svjetskog rata.. između rijeka Vrbasa i Bosne. Bosanskim Petrovcem. na jugu Mravinac. Ključem. Turbe i Vitez. Značaj Travnika određen je njegovim položajem u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. koje završava na njezinom ušću u rijeku Bosnu. Visoko. 279. Poslije Velikog oslobodilačkoga rata 1699. Zagreb. U kotaru Visoko su bile općine: Gračanica (sjedište Veliko Čajno). Radalj (1388 m) i Komar (1510 m). Busovača. Sam se Travnik nalazi na nadmorskoj visini od 510 m. 81-82. str. Zagreb. između planine Radalja na sjeveru i Komara na jugu. g. Travnik. Visoko. Zapadno od grada. i XV. pa Vilenica (1235 m). poznate i pod pojmom Bosanska Krajina. str. 1942. Tvrtkovića i mletačkoga dužda Moceniga pod imenom TRAVNICH2. stupnju sjeverne geografske širine i 18. Kraljeva Sutjeska. odnosno Jugoslavije do osvajanja od Njemačke 1941. Kotar Fojnica se dijelio na općine: Brestovsko (sjedište Gromiljak). Vareš. Priručnik o političkoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Države Hrvatske.134 Stipo Pilić – Blanka Matković Grad se nalazi na 45. između jezgre srednjovjekovne bosanske države i njezinoga širenja u XIV. str. Kotar Travnik činile su općine: Bila (sjedište Guča Gora). što ostaje sve do 1850. Mokronoge (sjedište Donje Moštre). Kiseljak i Kreševo. Srednja Bosna. g. Ranče (1473 m) i Galica (1627 m). Drvarom i Ličkom Kaldrmom. Vranica. Kvalupi (sjedište Čifluk). g. Osmansko razdoblje okončano je okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Veliku župu Lašva – Glaž činilo je 5 kotareva: Fojnica. a u blizini je i jedna od središnje položenih i najviših planina Bosne i Hercegovine. Prema istoku dolina Lašve se širi i tvori ravno i plodno Travničko polje. Rafael Landikušić. Slabljenje osmanske središnje vlasti i propadanje Osmanskoga Carstva popraćeno je i padom važnosti ovog grada. U tom se razdoblju i gradi uskotračna željeznička pruga koja povezuje Travnik s Donjim Vakufom. (dalje Popis). a potom i aneksijom 1908. Zenica i Žepče i grad Travnik. g. nalazi se najznačajnija i najlakša prirodna prometna veza između dolina rijeke Bosne i Vrbasa. Travnik se u izvorima prvi put spominje 1423. 17 i 29-56. a nakon uspostave NDH sjedištem novouspostavljene velike župe Lašva – Glaž3 što će 2 3 Srednja Bosna. okružen planinama: na sjeveru Vlašić (1919 m). Kruščica (1850 m) i Radovan (1485 m). g. g. Jajcem. visoka 2110 m. Popis imena mjesta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Planina ( sjedište Kovačići-Okruglica). U međuratnom razdoblju Travnik postaje sjedištem kotara. Fojnica. Riječ je o najvažnijoj prometnoj vezi Sjeverozapadne Bosne. g. Travnik postaje središte vezira – upravitelja čitave Bosne. Grad uskoro potpada pod osmansku vlast te postaje važno polazište osvajanja zapadnih dijelova bosanske države i prodora prema Hrvatskoj. Podgora (sjedište Župča). stupnju istočne geografske dužine.. travnja 1941. str. Poslije Prvoga svjetskog rata Travnik ulazi u sastav Kraljevine SHS.

na visoravni Vlašića. 388. kolovoza 1943. Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad. Dolaskom ove brigade stvara se velika prevaga u korist NOP-a. 1943. Srednja Bosna. Srednja Bosna.. g. čije postrojbe pod zapovjedništvom Save Kovačevića između srpnja i listopada 1942. str. travnja u Travnik ulaze postrojbe 2. Nova Bila. 26. krajiška proleterska divizija. Oružničko krilno zapovjedništvo Dubrovnik. 3. Veći dio planinskih dijelova Radalja. Travnik u Drugom svjetskom ratu i pripreme za napad na grad Invaziju Njemačke 6. str. tek. Žrtve Drugoga svjetskog rata. Korićani. kolovoza 1942. Sredinom prosinca napadnuti su Gornji Korićani (Baltići) prilikom čega je ubijeno 14 pripadnika ustaške milicije. kada postrojbe 1. 135 ostati do kraja rata. travnja počeli razoružavati postrojbe kraljevske vojske i organizirati se u rojeve. prostor Vlašića. kolovoza 1941. u kojem su pripadnici 5. Jajce. spremno su dočekali pripadnici Ustaškog pokreta koji su već 8. 92. divizije zauzimaju Zgošće (sjedište Kakanj-Majdan). 4 HR-HDA-1197. Vozuća (sjedište Gare).Borbe za Travnik u listopadu 1944. Komara i Radalja kontrolira 3. Grahovica (sjedište Nemila). proleterska divizija će zauzeti Turbe i pri tome pored ljudskih žrtava nanijeti i velike materijalne štete od kojih se ovo naselje više nije oporavilo. 1. proleterske i 5. 2009. armije Wehrmachta. g. 1942. g6.1. kut. g. g. a 47 zarobljenih strijeljano4.. Vraca i Zenica. crnogorske brigade u srpnju 1942. Jedna od najkrvavijih svakako je napad na selo Bistru 29. 90. na ovom će prostoru zajednički djelovati četnici i partizani. Zavidovići i Žepče. Liskovica. Sve do dolaska 5. Napadi postrojbi Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) na Travnik su kasnili. 75-89. Komara i Vlašića nalazit će se do kraja rata pod nadzorom raznih odmetničkih vojski. u Petrovom Polju. dalmatinska brigada. 12. U kotaru Zenica su bile općine: Brnjic (sjedište Seoci – Vrpolje). Od studenog 1942. Stranjani (sjedište Podbrežje-Strankosi). 22. 17. a u prosincu se oko Novog Travnika smješta 1. izvode veći broj važnijih akcija. travnja 1941. g. popraćenih likvidacijama zarobljenih pripadnika oružanih snaga NDH. Isto će naselje partizani ponovo osvojiti 12. str. 1941. što ukazuje na njegov vojni značaj. g. Gornja Zenica (sjedište Zenica). iako su pripreme komunista za ustanak pod rukovodstvom Ilije Slavnića započele 7. U gradu se također nalazilo i popunidbeno zapovjedništvo. Isto. g. str. Kotar Žepče su činile općine: Novi Šeher. crnogorske brigade strijeljali 79 zarobljenih hrvatskih vojnika5. 93. Postupno jačanje postrojbi NOP-a oko područja Travnika zbiva se nakon 25. 12. Ključ. poraća i Domovinskog rata na području župa Dobretići. 5 6 .. br.

51.). str. planinski bosansko-hercegovački pravac koji bi trebao spajati gornja dva pravca.. sv. Ubrzo je uslijedio drugi napad krajem studenoga 1943. ali i pozicionirao svoje mjesto i značenje svoga Pokreta. V. 479. t. b) podunavsko . Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu (dalje Zbornik NOR-a). stajaća djelatna bojna I. Churchilom na međunarodnom planu dogovorio daljnje djelovanje na tom prostoru. str. do 10. 111. Davor Marijan. napad na Travnik izvela je Prva proleterska udarna divizija9 polovicom listopada 1943. bilj. IV.1945. bosansko-hercegovačkom i jugoslavenskom prostoru. Osnovana je 01.. smjestio se u Travniku i tamo uključio u obranu grada kao V. Druge i Devete udarne brigade. Na domaćem terenu veliki značaj je imao neuspjeh u napadu na Banja Luku u rujnu 1944.E.11. g. (dalje: Ustaške vojne postrojbe ).E. str. Na vojno-političku situaciju u Srednjoj Bosni svakako je utjecalo i kretanje postrojbi njemačke Grupe armija E koje su se iz Grčke povlačile jedinim mogućim pravcem. 479. 1. c) unutršnji. g. Vojna enciklopedija. studenoga 1942. Bugojno.. Osnovana je 22. 1969. 7 M. i to neuspješni. prvo sa Staljinom. sv.352-364. 8 9 10 11 .28-29 i 32-33. g. g. europskom i užem. od Prve. str. Napadi koji će uslijediti posljedica su novih prilika i odnosa na širem. 2. Ustaške vojne postrojbe 1941. a potom i W. odlaskom zapovjedništva i većine Zdruga znatno je opala vojna obrambena moć Bugojna. str. u kojoj je strateški ključ bio upravo Travnik. 1971. Treća krajiška i Treća sandžačka brigada. Borbe za Travnik. 29. Hotić. dok. stajaći djelatni zdrug koji se tada premješta u Livno.. Od kolovoza 1944. (dalje Borbe za Travnik) Beograd. 108. Milan Inđić. Iako su u Bugojnu ostale vojne snage NDH-a. Ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga. Prvi. U međuvremenu. dok. kolovoza 1943. Dio pripadnika oružanih snaga NDH.panonski pravac gdje su se postrojbe oslanjale i usklađivale s Crvenom armijom i postrojbama kojima rukovodi SSSR. g. smješten V. str. g. no ponovo bez uspjeha. u kojem su Prvoj proleterskoj diviziji pomagali i dijelovi Šeste ličke divizije10. koji nije izginuo. prosinca 1942. g. g. studenoga 1942. bio ranjen ili zarobljen. Nakon toga nastupa gotovo jednogodišnja stanka zbog okolnosti koje nisu omogućavale napad na grad. (dalje V. 9..g. V. Josip Broz Tito je sa Saveznicima.. str. U Bugojnu je od 15... R.136 Stipo Pilić – Blanka Matković Bugojno7 koje je branilo svega oko 1200 ustaša8 i domaće seoske milicije. NOP određuje tri osnovna pravca svojih vojnih djelovanja: a) jadranski pravac koji se oslanjao na snage Saveznika i to Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a. Ratna hronika Bugojna.2. str. sv. 1979. dolinom rijeke Bosne. magistarski rad. 2. što će se vidjeti prilikom skorog zauzimanja ovog grada po NOP-u.E. Zagreb. knj. kada su u njen sastav ušle: Prva proleterska. g. Beograd. 2004. 80.. 449-453.

S istoka djeluje Visočko-fojnički partizanski odred koji zauzima Kakanj te izvodi niz akcija kojima prekida promet na pruzi Travnik – Lašva i Sarajevo – Zenica. divizije.129. http://www.-22. a spoji vlastite.hr/print/id/1624926019/operacija-rsselsprung-1944. (operacija Rösselsprung12). zbornik sjećanja. potrebno je analizirati događaje na prostoru dolina rijeka Vrbas.50. do listopada iste godine. koji su branile manje 12 Opširnije o ovoj operaciji vidjeti web stranice http://en. smještena južno od Travnika.org/wiki/Raid_on_Drvar.14 Grad je zauzela 7. knj. g.532-535. 9. t. Travnik je već u lipnju 1944. Isto. 9. rujna 1944.. krajiška brigada15 koja će nastaviti djelovati prema planinskom masivu Vranice. str. 137 Radi boljeg razumijevanja vojne situacije na širem području Travnika.-724.. Sedma krajiška brigada.182.28. dok. 13 14 15 16 17 18 .IV. a slobodan je samo pravac prema ušću Lašve u Bosnu. dok. Daljnjim napredovanjem i udarom na željezničku prugu Višegrad – Sarajevo – Brod prekinuo bi se povratak njemačkih vojnika i njihovo eventualno angažiranje na drugim prostorima i bojištima. listopada biti jedna od najznačajnijih postrojbi. srpnja 1944. g. g. brigade 10.wikipedia.html. t.145-151. Poslije neuspjeha u desantu na Drvar. str. str. izvršenom 25. U kolovozu dolazi do zastoja napadačkih akcija NOVJ-e. Zbornik NOR-a. te Fojnica17. Fojnicu su zauzeli dijelovi 10. dok. t. dok. bataljun 7. Prema općoj bojnoj relaciji Zapovjedništva Brzog zdruga o borbama postrojbi u srpnju. knj.720. osvojeni su Kreševo16. blog. Kreševo je zauzeo 3. knj.50. str. g. stvarajući tako nesigurnost i strah18. grad zapadno od Sarajeva i sjeverno od prijevoja Ivan-sedla. dok. 604-611. str. 218. Isto.549-565.wikipedia. svibnja 1944.org/wiki/Operation_R%C 3%B6sselsprung_%281944%29. 337-340 Zbornik NOR-a.IV. bilj. Izvješća Ministarstva oružanih snaga NDH-a govore o borbama i čišćenju terena južno od Travnika do Vranice te istočno do prijevoja Komara13. 6. jugozapadno i južno od Travnika te će u napadu 20.IV. 26. bilj. njemačke se snage povlače prema zapadu i dolini rijeke Bosne s osnovnim ciljem čuvanja jedine preostale komunikacije za izvlačenje Grupe armija E iz Grčke. rujna 1944. 144. 4. Zauzimanje Gornjeg Povrbasja počinje osvajanjem Gornjeg Vakufa (Uskoplja). bataljun 9. sjevera i sjeveroistoka. no operacije se intenziviraju početkom rujna.. Zbornik NOR-a. Bosne i Neretve i tako presiječe NDH-a snage. opkoljen sa zapada. 1987. http://en. Beograd.Borbe za Travnik u listopadu 1944. str. str. divizije ulazi u Bugojno.29. Konačno. Stoga NOVJ kreće u protunapad s osnovnim ciljem zauzimanja gornje doline rijeke Vrbas i nastojanjem da u daljnjim operacijama osvoji strateški važan spojni prostor između dolina Vrbasa.8.. Lašva i Bosna od ljeta 1944. Na taj način veliki prostori ostaju nebranjeni ili branjeni s nedovoljnim brojem oružanih snaga NDH. posada koja je branila grad povukla se probojem obruča na sjeverozapadu grada i krenula prema Bugojnu u popodnevnim satima 28. divizije. dok. 218.27. knj. krajiške brigade 10.

dok. jake snage NOVJ-e napadaju Vitez i njegova posada se povlači u Travnik21. Autor navodi da su se još 8. iz Travnika povukle sve postrojbe Nijemaca. Srednja Bosna. Prema izvorima NOP-a. g. 708-709. rujna osvajaju Busovaču iz koje se posada povlači u Vitez20. str. Inđić. rujna na juriš zauzele uzvisine koje dominiraju nad samim mjestom”. bilj. divizije. Time je stavljena pod nadzor NOP-a gornja dolina Vrbasa. bilj. bilj. str. str. tom je prilikom poginulo 5. a u daljnjem pokušaju protunapada. g. “Zapovijest” za napad na Travnik.” U Zborniku NOR-a. 713-714. navodi kako su se vojne snage u Travniku stalno povećavale od 1942. str. brigade 10. Situaciju je dodatno otežala činjenica da su postrojbe iste divizije znatno suzile moguću odstupnicu postrojbama oružanih snaga NDH. dok. rujna. divizije NOVJ-e ostvarile su značajne rezultate. bojne. Obrambeni sustav grada naročito je oslabljen odlaskom njemačkih vojnih postrojbi23. bataljun 9. U borbama koje su vođene tijekom rujna 1944. Stavljanjem Travnika u poluokruženje ostvareni su preduvjeti za uspješan napad na sam grad. djelatne ustaške bojne 13. dok. brigade 10 divizije ponovo osvojio najznačajniju stratešku točku na zapadu – naselje Turbe22. satnija V. Isto. 5. Busovaču su zauzeli 1 i 4. 166. Istog je dana 4. uključeni u Petu ustašku bojnu Prvog ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga. koje je branila 3. 709.24 Isti autor također ističe da se ondje krajem rujna i početkom listopada 1944. 1969. sat V. str.707. str. g. rujna 1944. str. 5. sat V. 97. 168.. Turbe je branila 3.14. Stoga postrojbe NOVJ 13. bilj. str. Mesud Hotić u knjizi “Ratna hronika Bugojna” (Bugojno. a zarobljen 1 pripadnik bojne. 721 navedene su snage koje su branile Bugojno. 165.138 Stipo Pilić – Blanka Matković oružane snage NDH-a19. te navodi i posadu od 40 Nijemaca25. 708. 3. bojne I. ustaške bojne iz Bugojna. Zauzimanjem prostora zapadno i većim dijelom južno od Travnika. stajaćeg djelatnog sdruga. te su se približile samom gradu i njegovim predgrađima. Topalović navodi kako su se njemačke snage povukle 8. s rasporedom postroj19 Isto. Borbe za Travnik. 714. nego su 20 21 22 23 24 25 26 . bataljun 7. a grad je branila jedna domobranska bojna i jake ustaške postrojbe. str. str. Isto. bilj. nalaze ostaci 29. Isto. g. naprotiv. Napad na Travnik krajem rujna i početkom listopada 1944. 5. Isto. U tim su borbama postrojbe NOVJ-e imale i podršku zrakoplovstva. Vrančić kaže kako ne samo da nisu dali pomoć u ljudstvu. za osvajanje istoga potrebno je bilo nastaviti s daljnjim napadima kako bi se grad našao u okruženju i na taj način bio što lakše osvojen. i str. ranjeno 12. 65) navodi kako su Bugojno tada branile “neznatne ustaške snage. uzrokovanim povlačenjem njemačke Grupe armija E i njihovim osiguranjem u Istočnoj i Srednjoj Bosni. 4. 97. 15. što Topalović i drugi izvori negiraju26. str. Srednja Bosna. dok 172. 706-706. str. kada je u grad došla Zagrebačka domobranska konjička pukovnija s oko 2000 vojnika do čak 2600 vojnika 1944. postrojbe 10. Navodi se da je “1.

str. koja je s časnicima i dočasnicima brojila 270 vojnika30. 499-506. shema na str. brigada morala povući35 sa znatnim gubicima. dok. išli su s južne i istočne strane. U službi Domovine (dalje U službi domovine). 30. a demonstrativni sa sjevera33. knj.70-73. Grad i okolicu napada kompletna 10. veleobrt i trgovinu Vjekoslava Vrančića koji je tih dana boravio u Travniku. listopada 1944. Glavni smjerovi napada. divizija s Jajačkim i Travničkim Narodnooslobodilačkim partizanskim odredom (NOPO) s preko 5000 vojnika31.. dok. 30. str. listopada36 O ovome napadu sačuvano je svjedočenje tadašnjeg ministra za obrt. knj. odnosno zadnji dan rujna i prvi dan listopada. 325-332. Borbe za Travnik. str. Isto. rujna u 18 sati po cijeloj crti obrane od ušća Lašve do njegovih zapadnih prilaza34. najveći mogući broj oružanih snaga NDH je iznosio oko 2000 vojnika. Autor navodi 800 domobrana i 400 ustaša. U službi domovine. IV. bilj. knj. g. t. Isto. 202-205. no uskratili i pomoć u streljivu. str. Korpusa. 500 domobrana i oko 120 pripadnika policije i žandarmerije. uopće nema spomena borbi u Travniku 30. U podacima o neprijatelju navodi se oko 1400 vojnika. krajiške brigade32. knj. Doda li se ovome i još oko 400 pripadnika V. bojne u donjoj dolini Lašve. 65. str. t. 37. dok. U objavljenim izvorima ustanova NDH-a. IV. str. g.. str. pa su tek u zoru uspjeli dobiti zapovjednika obrane Travnika Eduarda Bonu Bunića i s njim dogovoriti način dolaska u grad posebnim oklopnim vlakom. 4. g. Zbornik NOR-a. 326. IV. t. 503-504 Borbe za Travnik. U službi domovine. 175. izdao je Štab 7. 67. IV. 29. krajiške Narodnooslobodilačke udarne brigade27 28. Zbornik NOR-a. ali se zbog zakašnjelog ulaska u borbu bataljuna 9. 2007. tablica i preslik originala s brojnim stanjem 5. Washington. točnije Ministarstva obrane. t. rujna i 1. Na putu za Travnik svratio je u Zenicu i ondje 29. Grad je napadnut 30. Navodi se 350 ustaša (Kupreške bojne). str. 854. str. u realizaciji 7. Ni brzoglasna se veza nije lako uspostavljala. S druge strane pretpostavlja kako NOP raspolaže s oko 2000 ljudi koji napadaju grad. 139 bi NOVJ-e i obrane Travnika. 65. Prema opisu ovih borbi čini se kao da su one trajale samo jednu noć. 31. str. Borbe za Travnik. 327. razgovarao sa zapovjednikom njemačkih snaga pukovnikom Schellom koji mu je izjavio da je Travnik već dva dana opkoljen i ići u Travnik znači “ići u susret smrti”37. dok. odnosno najviše 1500 vojnika28. brigade iz rezerve. Put je vremenski potrajao. Isto. Odluka o napadu čini se da je ubrzana predajom čitave bojne Zagrebačke domobranske konjičke pukovnije na čelu sa zapovjednikom Kumpom. 500-501.. 66. Slične podatke navodi i Vjekoslav Vrančić29. Treći bataljun je izvanrednim manevrom uspio zauzeti nekoliko bunkera u zapadnom dijelu grada. Vjekoslav Vrančić. dok. 4. str. Zbornik NOR-a. 27 28 Zbornik NOR-a. 126..126. str. rujna 1944.. 450 novomobiliziranih ustaša. 29 30 31 32 33 34 35 36 37 .Borbe za Travnik u listopadu 1944. 7.

listopada kada su povraćena i posljednja četiri bunkera. Postrojbe NDH su u jutarnjim satima izvršile protuudar. Isto. U popodnevnim satima. kao i dva prethodna. str. Isto. 10. Ali lahko je za cipele. a potom u Zagreb. od kojih se jedan zvao Tento42. ni cipela”41. točnije njih 12 od njih ukupno 26 izgrađenih za obranu Travnika. I u ovome napadu. te spominje nekoliko stotina mrtvih partizana i čak dva generala. istome je Vrančić dobacio kako nema opanaka. Ako bude Države Hrvatske bit će i cipela. a isti su se dan pripremali za povratak ostala četiri. Isto. dok se pri ranijim napadima obrana Travnika popunjavala. 9. str. Branitelji na čelu sa svojim zapovjednikom bili su odlučni grad braniti do posljednjega. Jedino što je Bunić tražio od njega bilo je streljivo44. obrana je brojčano znatno oslabljena odlaskom dijela vojnika. Prema njegovom sjećanju./1. 38 39 40 41 42 43 44 Isto. 331. dočasnika i časnika Zagrebačke domobranske pukovnije. gdje se nalazila i delegacija njemačkih časnika koja je donijela pismo generala Leyersa sa zapovjedi da se Bunić sa svojom vojskom povuče iz Travnika. ako je ne bude neće biti ni glave. Vrančić je osobno promatrao borbe 2. str. Bunić je čvrsto i odriješito odgovorio kako je za zapovjednika obrane postavljen po Ministarstvu obrane NDH-a i da samo na zahtjev istoga može napustiti to svoje mjesto43. isto. str. listopada oružane snage NDH vratile su osam od dvanaest prethodne noći zauzetih bunkera. . S istom delegacijom Vrančić se vratio u Sarajevo. usprkos traženjima hrvatske strane. u noći 30. 328. 330. ali i bez ikakve obuće na nogama koje su bile umotane u neke krpe svezane debljim koncem. Borbe su se već vodile u gradu oko Tvornice duhana39. str. Vrančić je obišao vojnike i počasnu postrojbu koja ih je dočekala. odbili isporučiti dodatne količine streljiva40. No. Vrančić je pozvan kod zapovjednika Bene Bunića. a planina Vilenica vraćena pod nadzor postrojbi NDH. u borbama.140 Stipo Pilić – Blanka Matković naposlijetku su oklopnim vlakom uspjeli ući u dio područja na istoku grada gdje su vođene borbe38. jedna divizija ipak nije bila dovoljna za ovladavanje Travnikom i prostorom oko njega. Isto. str. 1. 326. Na to mu je vojnik uzvratio: “Poderale se cipele gospodine. str. uoči samoga napada u listopadu 1944. te su. u partizanske ruke su pali svi bunkeri na južnoj i jugozapadnoj strani Vilenice. Zanimljiv je Vrančićev razgovor s jednim ustašom iz Kupresa u trenutku kada je ovaj istog jutra došao u Zapovjedništvo po zapovjedi. Kako je bio sav prljav od borbi. 329. a za to je dobio i određenu količinu streljiva. 331. Isto. a potom dobio i izvješće o stanju obrane. unatoč odličnim pripremama i temeljitosti koju su snage NOVJ-e pokazale. 329. poslije održanih političkih zborova. Nijemci su se već pomirili s gubitkom Travnika.

Postav ili crtu obrane Travnika činilo je 30 bunkera koji su između sebe bili povezani rovovima i tako dugo odolijevali partizanskim napadima. Napad na Travnik 20-22. listopada 1944. bataljun 6. No. (dalje 4. brigade nisu uspjeli. divizije će štititi područje iz pravca Sarajeva i Zenice u čemu će mu pomagati Srednjobosanska divizija sjeverozapadno od Zenice46. t. 12.. listopada u 19 sati i trajao do 20 sati.. IV. divizije. 108-151. bataljun 6. (dalje Završne operacije).175. listopada 1944. divizija) 336-337. 1985. g. dok. I. listopada u 5 sati i 30 minuta uslijedio je protuudar 45 Zbornik NOR-a. knj. Prvi napadi 3. brigade.98. Peti udarni korpus NOVJ. sa sjevera Jajačko-travnički odred. operativni časnik Petog korpusa. str. Štab 4. 46 47 48 49 50 51 . a s jugoistoka 2.. Borbe za Travnik. Topovskom i bacačkom vatrom izbačene su partizanske posade iz bunkera broj 2-7. Desetoj i Srednjobosanskoj diviziji. str. 23. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944 – 1945. 1988. dok. divizije zapovijedat će napadom na grad. skica na str. 15. Sve su postrojbe pristigle na polazne položaje 11. 30. brigade. Sa sjeverozapada je napadao 3. uz osjetne gubitke povukli. Uslijedio je pješadijski napad na “postave” (crtu obrane)50. Napad je započeo u večernjim satima u 18 sati i 30 minuta. brigade. IV. 13 i 16-20. 31. krajiška NOU divizija.. Ujutro 21.. Zbornik NOR-a. Borbe za Travnik. t. Beograd.Borbe za Travnik u listopadu 1944. dok. dok. str. g. Peti korpus. i to: Četvrtoj. 75-76. 141 Novi neuspjeh koji je doživjela i 10. str. knj. postrojbe NOVJ-e ovoga su puta bile spremnije za dugotrajnije. str. 322-323. 296-297. IV. 30. 858. Napad na Travnik je počeo topničkom (artiljerijskom) vatrom 20. Zbornik NOR-a.. Zbornik NOR-a. Vjerojatno pisarska ili tiskarska greška. str. krajiške brigade 4. 851-863. str. 1957. Drago Karasojević. kapetan Milan Milovac47 i pukovnik Josip Šoša Mažar48. g. 9. knj. IV. 294-295. Topovsko-bacački napad na Travnik nastavljen je tijekom čitave noći kada je na grad palo više od 1000 granata.101-107. diviziji da sa svojim postrojbama krene iz Zapadne Bosne prema Donjem Vakufu s ciljem zauzimanja položaja za novi napad na Travnik45. Zapovijed za napad na Travnik izdao je Štab Petog korpusa 18. Borbe za Travnik. 235-242. jače i intenzivnije napade. 4. str.175.116-118. Ispravno je Vilenica. listopada 1944. Napad nije uspio. s jugozapada 1. Beograd. Isto. str. Divizija. g. t. knj. (dalje Peti korpus). prosinca 1944. pa su u noćnim satima udarili po južnoj obrani (postav Vodenica51) i jugozapadnoj (postav Mosti).120-124. ali su bunkeri još tijekom noći bili vraćeni. a partizani su se. str.. bataljun 7. bataljuna 6.. a prilikom istih pogibaju načelnik Štaba 6. t. i 3. ustaški stajaći zdrug šalje Glavnom stožeru Ministarstva oružanih snaga NDH-a izvješće o bojnoj relaciji na sektoru Sarajevo – Rogatica – Travnik tijekom listopada iste godine49. Beograd. a Štab 10. divizija u pokušaju osvajanja Travnika dao je do znanja rukovodećem kadru Petog korpusa da je ovaj grad nemoguće osvojiti samo s jednom divizijom zbog čega je zapovjedio 4.31. 43. str. Isti: IV. 339-340. str.

175. Isto. Uslijedio je prodor postrojbi 7. Han Bilu i Divjak i uspostavljaju potpuni nadzor nad prometnicom prema Zenici55. Hrvatske su snage vratile izgubljene postave i ponovo zauzele sve bunkere. sati V. str.. i 3. 146. gdje je stradao dio pripadnika oružanih snaga NDH53. Zbornik NOR-a. a najviše smirenosti i pribranosti je pokazao njezin zapovjednik. Protunapad na Tarabovac je uslijedio 22. a s istoka. listopada hrvatske su snage uspješno odbacile postrojbe 6. brigade osvajaju Bilu. sati V. Vidi priloge 10 i 13. dok. t. Noću 21. knj. Istog dana postrojbe 11. jugoistoka i sjeverostoka 8 bataljuna s Vlašićkim NOP odredom.. 2. Ove je položaje branila 2. Od tog trenutka Penava zapovijeda 1. postrojbe NOVJ-e kreću u novi napad na postav Tarabovac i uz pomoć topništva i dva tenka zauzimaju te položaje. a posada se u panici i rasulu povlači prema središtu grada. brigade na polazne položaje. ostacima Kupreške bojne i domobranima. poručnik Mate Depolo. str. bojne.. događaji s većim dijelom postrojbi V.. hrvatske su snage u tom trenutku imale snage i vremena pojačati obranu na jugoistoku te zbog zakašnjelog ubacivanja dodatnih postrojbi NOVJ-e odbaciti tijekom dana postrojbe 7. bojne. No sve postrojbe koje su branile južnu i juozapadnu crtu obrane povukle su se i sastale su se u Docu. sat V. Isto. a tijekom dana do 20 sati nisu prestajali napadi topništvom i pješadijom. listopada Travnik je sa sjevera zapada i juga napadalo 11 bataljuna potpomognutih Jajačko-travničkim odredom. listopada ujutro i trajao je do 2 sata ujutro kada je i on zauzet56.175. kako su uspješno odbacili 6. str. Međutim. IV. bojne. knj. od Doca prema Travniku i u sam grad. Obrambene položaje hrvatskih snaga u 9 sati i 30 minuta napadalo je i bombardiralo i zrakoplovstvo NOVJ-e. Međutim. 31. U 7 sati i 15 minuta zapovjedništvo nad svim ljudstvom koje je napustilo svoje položaje preuzima satnik Penava. t. Obrambenu moć hrvatskih snaga znatno je slabilo konstantno smanjivanje broja pripadnika oružanih snaga NDH uslijed izginuća i ranjavanja. ali su zaustavljene u protuudaru na bunker broj 12 između Ilovače i Tarabovca.-859. . U 52 53 54 55 56 Zbornik NOR-a. brigade iz grada i s dominantnih kota oko Doca i ponovo uspostaviti svoju obranu. brigadu prema zapadu. str. brigade s jugoistoka. Tada su se pripadnici Kupreške bojne i domobrani povukli s južne i jugozapadne crte obrane zbog jačine neprijateljskog napada i nestanka streljiva52.142 Stipo Pilić – Blanka Matković po 1. Prva sat V. 858. dok. IV. Taj je upad omogućio ulaz tenkovima iz smjera Han Bile54 što je omogućilo jaču bojevu moć i učinkovitije napade u daljnjim operacijama.141. bojne vrši novi protudar i ponovo osvaja Tarabovac. 858. bojne su se odvijali drugačije./22. Riječ je o ukupno oko 10 000 vojnika nasuprot najviše 2000 branitelja. Prema Izvješću Bojne relacije. U protunapadu 21. a kojima nije pristizala nikakva pomoć u ljudstvu. 140. Borbe za Travnik. koja je bila jedina udarna pričuva u Travniku. str.31.

Odlučili su se za drugu mogućnost i u 4 sata krenuli preko Guče Gore. divizija. u 18 sati58. preživjeli svjedoci i predaja se slažu u jednom: bitka za Travnik bila je teška. 10. str. a najmanji dio se uspio probiti iz obruča.62 Zbrojimo li sve poginule oko vojarne i one koji su se predali dobijemo približan broj poginulih koje prije toga iznosi autor. str. g. str. a broj poginulih i stradalih velik. U Zenicu su došli 22. zatvor. Nakon toga najveći dio obrane grada je poginuo na čelu sa svojim zapovjednikom Eduardom Bonom Bunićem.Borbe za Travnik u listopadu 1944. 54. željeznička postaja. str. 143 3 sata ujutro 1. 297. 4. kontradikcije su prisutne čak i u različitim radovima istog autora. Bukove Glave i Jagodića. prilikom čega su obojica poginuli60. No.63 Izudin Čaušević u radu o 8. a na strani Petog korpusa su 193 poginula. Dosadašnja istraživanja. dok. str. posebno u pogledu partizanskih gubitaka. 861. tvornica duhana i vojarna. g57. Uzevši u obzir trajanje i intezitet borbi. listopada 1944. 1944. Isto. Zbornik NOR-a. 663 ranjenih i 59 nestalih boraca. Drago Karasojević u svojoj knjizi o 4. Postrojbe NOV-e odlučno su svim snagama napali posljednje nezauzeto naselje Dolac. 195-205. . Isto. divizije Štabu Petog korpusa o borbama za Travnik se navodi da je broj poginulih neprijatelja 1085. knj. U tom je sukobu poginuo jedan partizanski major i 48 partizana. ovi brojevi vjerojatno nisu točni.. 276-283. Brajkovića. Borbe za Travnik. U knjizi o Petom korpusu isti autor iznosi slijedeće podatke: broj poginulih neprijatelja je 2784. krajiškoj brigadi iznosi preciznije i točnije podatke za borbe oko Han Kumpanije – 8 poginulih i 15 ranjenih i Podbrežja kod Zenice – 29 poginulih i 20 57 58 59 60 61 62 63 Isto. 30. Peti korpus.17. divizije potpukovnik Petar Mećava. 282. bilj. t. sat povukla u Dolac zbog nedostatka streljiva. Posljednja obrambena točka hrvatskih snaga bila je vojarna koju su u tenku napali zapovjednik tenkovske postrojbe Lazar Marin i zamjenik zapovjednika 10. diviziji navodi 2120 poginulih ustaša i domobrana. manji dio se predao. gdje su morali probijati obruč oko jedan sat. IV. ali se i 3. 160. ranjenih 289 i zarobljenih 712. potom 500 onih koji su se predali. autori. 156-160. Hrvatske su snage imale samo dvije mogućnosti: povući se u Travnik ili prema Zenici. te 700 zarobljenih ustaša i domobrana. str. 341. od čega samo oko vojarne 980. ranjenih 1665 i zarobljenih 903. a vlastiti gubici 42 poginulih i 213 ranjenih61. a u sljedećim satima su morale biti osvojene unutrašnje obrambene i otporne točke: Kaštel. U izvješću štaba 4. Grahovića. sat je krenula utvrditi položaje kod zgrade velike župe. Navodi se razlika u iznošenju podataka o poginulima. S padom bunkera broj 7 između Šipovika i Pirote pala je vanjska obrana Travnika59. str. Odlučujući napad Petog korpusa otpočeo je 22.

. g. HR-HDA-250. Autor ne navodi ime ni jedne časne sestre. IV. 8. srpnja 1944. operativnim postrojbama koje će se kasnije zvati Korpus Narodne Obrane – KNOJ. IV.144 Stipo Pilić – Blanka Matković ranjenih pripadnika hrvatskih snaga64. U istom se dokumentu ističe da se na području Bosanske Krajine treba formirati brigada od četiri bataljuna koja će organizacijski i vojno potpadati pod nadzor OZN-e. navodi se brojka od 300 do 400 poginulih partizana69. brigade poslije osvajanja Travnika.. “formirat će se na prostoru Centralne Bosne”73. 31. XI. belogardejskih i drugih antinarodnih bandi”. a u smjeru Donjeg Vakufa. 501-502. zatvorili u gradsko sklonište i minirali70. Isto. Osma krajiška NOU brigada. c. Zapovijed štaba Petog korpusa od 28. ustašku stajaću bojnu ukupno je poginulih 26. listopada 1944. g. što bi i mogla biti najrealnija procjena. O zadacima pozadinskih organa u sastavu 4. Jedan bataljun. ranjenih 21 i nestalih 3865. Djelovao je 65 66 67 68 69 70 71 72 73 . dok. Drugi izvor iznosi kako su 24.html 4. KNOJ je osnovan nešto kasnije (15. 1944. Zagreb 2007. g. str. str. te podređenih joj 6. Zbornik NOR-a. pa ni svećenika kao stradaloga prilikom toga napada i pada Travnika. Hrvatski martirologij XX. g. divizije. t. 1981. 346-347. t..org/forum/post135211. Bugojna i Jajca odvedeno je 600 zarobljenih domobrana koje su “skinuli do gola i zatim zaklali. prije svega OZN-e. 329. str.. ali su predstavljali moguće jače političke suparnike NOP-u71. 44. g. U dodatku dnevnom izvješću Ministarstva obrane NDH-a broj 330 od 25. Naime. str. ustaških. Navedeni autor navodi stalnu protuobavještajnu djelatnost organa OZN-e protiv špijuna i agenata koji se ubacuju u NOVJ. dok. knj. te “likvidacije četničkih. 323. Zbornik NOR-a. http://hercegbosna. 3. opširnije piše Drago Karasijević. str. Vjerojatno se radi o izvršnim. divizija. 501-502.) sa zadaćom osiguranja pozadine i održavanja reda na oslobođenoj teritoriji. a što najčešće znači likvidacije imalo sumnjivih koji su se priključili postrojbama NOVJ-e ili se nisu priključili. a poginulo je oko 800 branitelja66. čije je osnivanje preuzeo kapetan Duško Bojanić. uz razna mučenja”68. Ante Baković. stoljeća (dalje: Hrvatski martirologij). listopada. Topalović navodi kako su u borbama za Travnik ukupni gubici partizana bili oko 4000 vojnika. Prema tome. Prema Bojnoj relaciji I. kolovoza 1944. kut. prije napada na Travnik. 175. 11.g. bolesnika i među njima dvije časne sestre67. str. str.. 27. Izvješće I. 126. Srednja Bosna. listopada partizani uhitili oko 800 građana Travnika i zarobljenih hrvatskih vojnika. Beograd. ustaškog stajaćeg zdruga za V. 859. Broj se odnosi samo na postrojbe koje su se povukle iz Travnika (Doca) u Zenicu 22. Dalje ističe da je u bolnici ubijeno oko 70 ranjenika. štabu Srednjobosanske divizije i komandama Banjalučkog i Prnjavorskog područja svjedoči o formiranju bataljuna pod zapovjedništvom OZN-e72. 64 Izudin Čaušević. i 11. Srednja Bosna. 323. knj. Podaci o stradalima se odnose na borbe 23/24. Dodatak dnevnom izvješću broj 330/25. Ustaška vojnica.

Borbe za Travnik u listopadu 1944. listopada Hrvatske postrojbe nisu se mirile s gubitkom Travnika. 2005. Protuudar hrvatskih snaga 23/24. Sve postrojbe su došle do Guče Gore noću 23/24. te nastavila napad. a taj nemir vjerojatno je bio pojačan emocijama preživjelih s raznih dijelova travničke bojišnice koji su se uspjeli probiti te željom za eventualnim spašavanjem svojih suboraca. bojna zauzima kotu 1021. 27. Karasijević ističe da je zbog velikog priliva novih boraca (oko 3000) neprijatelj ubacivao i svoje agente i špijune s ciljem organizacije svoje tajne službe.861 75 76 77 . Sačuvano je i izvješće štaba 4. Slavonski Brod. 10. o čemu svjedoči i Milan Inđić navodeći da su “unaprijed osuđeni zbog zločina koje su počinili tokom rata”75. kao zaštitnica II. str. str. divizija. 31. Bojna relacija I. a II. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. a često i tendenciozni te promidžbenog karaktera. gubici partizana su bili i do 200 mrtvih77. IV. knj. u kojemu se spominju borbe koje su vođene s hrvatskim snagama sjeveroistočno pod zapovjedništvom vrhovnog zapovjednika NOV i POJ koji tim postrojbama izravno zapovijeda preko načelnika OZN-e. 145 u kojem sudjeluju postrojbe iz Bosanske Krajine. listopada 1944. što će najčešće značiti likvidacije i uklanjanja svih nepoćudnih74. a 2. ali to nije uspio “jer su organi OZN-e na vrijeme otkrili nekoliko ubačenih špijuna”. t. bez detaljnijih istraživanja u arhivima. g. 4. stajaćeg djelatnog zdruga krenula 23. bila je teška. IV. Međutim u međuvremenu su svi ostali bez streljiva i počeli su se povlačiti 24. Osnovno obilježje navedenih podataka o poginulima je da su vrlo nepouzdani. ustaška bojna I. 175. a hrvatski autori ova zbivanja uopće ne spominju.. u tim su postrojbama osnovane posebne postrojbe koje će u daljnjem razdoblju vršiti najviše i najčešće tzv. dok. 162. dok. g. divizije Štabu Petog korpusa o djelovanju na području Banja Luke i Travnika u listopadu 1944. Isto. knj. Zbornik NOR-a. 16. sve ostale najdominantnije točke oko Travnika. 346. Na drugom mjestu autor spominje kako su pri ulasku u grad sretali pojedine ljude ljude sumnjiva izgleda i ponašanja te kako su to sve bile “presvučene ustaše i drugi neprijateljski vojnici”76. Borbe za Travnik. Bitka za Travnik od 20. Protuudarom oružanih snaga NDH bavili su uglavnom autori radova o postrojbama NOVJ-e. str. g. gubici u borbama veliki. listopada poslije 15 sati prema Zenici. U daljnjem prodoru III. zadatke “čišćenja terena” po zapovjedima OZN-e. 501. 74 Zbornik NOR-a. i V. sat V. Prema podacima iz tog dokumenta. prosinca navodi kako je III. na terenu i bez osobitih svjedočanstava. do 22. bojne je uspjela doći i do željezničke postaje u Travniku.. ustaške bojne istoga zdruga u “pothvat” na Travnik i u prvoj bitci kod Stranjana pobijedila protivnika. 1944. Između ostaloga D. 126. str. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj. str. t. Dokumenti. listopada 1944. 211. 1944-1946. str. g. a po “oslobođenju” grada uslijedila je osveta pobjednika.

Isto. str. stajaćeg djelatnog zdruga.. 2004. što navodi i sam autor na drugom mjestu82. 342. U zapovijedi štaba 7. 5-8. 126. 219. 332-345 (339-342) 4. te ističe da je djelovanje prestalo u trenutku povlačenja hrvatskih snaga na polazne položaje. ustaškoj bojni I. Isto. 335 Borbe za Travnik. brigade84. 25-39. str. stajaćeg djelatnog zdruga pokazuju da se i u arhivima još može naći dokumenata koji mogu dovesti do novih spoznaja. Zagreb. str. str. knj. divizija. 216. str. ustaška bojna već nalazila na spornom području. knj. IV. str. str. Prvi dan gubici hrvatskih snaga iznosili su oko 120 mrtvih i 65 ranjenih83. 220-224. 66.) Pronađeni dokumenti o poginulim. str. listopada ušle u Guču Goru iz koje su izbacile Sedmu brigadu. 1944. Borbama između Travnika i Zenice završava listopadska bitka za Travnik 1944. g. g. Isto. g. 30. 333. 86 . 499-506. 85 Ipak. uslijedio je protuudar postrojbi NOVJ-e u kojem su sudjelovale 6. IV. str.. 500. str.. Hrvatske su snage žestoko napale položaje Osme brigade i Vlašićkoga odreda i u večernjim satima 23. no njegovi su podaci kontradiktorni s obzirom na činjenicu da se V. osvojivši visinske točke i kote sjeverno od Travnika79. krajiške brigade potčinjenim postrojbama za napad na Travnik86 navode se i postrojbe koje brane Travnik. U dokumentu se navode podaci o poginulima. 29. U jutarnjim satima 24. bilj. str. dok. str. o kojoj u dosadašnjim hrvatskim istraživanjima o vojnim postrojbama NDH-a u Hrvatskoj nema spomena. i V. Damir Jug. 219-232. str.. ranjenima i zarobljenima. Sačuvani dokumenti sadrže podatke o V. str. 10. Nestali i poginuli u bitci za Travnik (20-24. 562..146 Stipo Pilić – Blanka Matković od Travnika. str. g. Inđić navodi snage pod zapovjedništvom Delka Bogdanića i II. i 8. bilj. te otkriti prešućene žrtve Drugoga svjetskoga rata.172 isto. Karasijević navodi kako su hrvatske snage u protuudaru zauzele područje između Zenice. Ustaške vojne postrojbe. pa se u Docu 78 79 80 81 82 83 84 85 Zbornik NOR-a. Zbornik NOR-a. Oružane snage NDH sveukupni ustroj. te zauzele glavne kote važne za daljnje napade na Travnik. 332-335. dok. i 8. u prostoru između Travnika i Zenice78. ranjenim i nestalim pripadnicima V. bojne I. Guče Gore i Travnika. u objavljenim Zbornicima NOR-a i literaturi o postrojbama NOV-e mogu se naći pojedini podaci o ovoj postrojbi. t. t. 344. 7. skica. 342-344. Kako bi povratili izgubljeno. 7. listopada 1944.80. brigada i dio postrojbi 11. Sedma krajiška brigada.. partizanske su postrojbe morale uporabiti 3 brigade: 6. III. skica. bojnu koje su se vratile iz Istočne Bosne samo zbog ovoga protuudara81.

str. 500. 2. 1944. u ovom su radu podaci o tim stradalima izostavljeni. ustaške bojne I. IV. Izkaz poginulih 4./1. 338. spominje pripadnike Kupreške i Bugojanske bojne. kut. 47. sat od 149 pripadnika92. 5. dok je 2. Ističe se da je riječ o dijelovima V. kao i 1. Pojedini dokumenti ponavljaju ista imena nestalih što otežava analizu. U ovom prikazu predstavljamo 13.1. kao dio obrambenih snaga grada91. sat jačine 137 pripadnika i 2. str. i u njemu je navedeno 7 nestalih. Stožer i stožerna sat V. divizija. V. str. bojne nalazili su se vjerojatno u vojarni u Travniku. Ustaška vojnica. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. Ovo je samo djelomičan prikaz ove bojne. Stajaći djelatni zdrugovi. 10. g.I. ustaške bojne sa 169 vojnika i zapovjednika. 1. 9. 31. 202. Ust. ali budući oni nisu poginuli za vrijeme borbi za Travnik i na tom prostoru. bojna formirana od ostataka XXIX. 147 spominje 100 ustaša pripadnika “XXIX ustaške bojne”87. str. stožernu sat i četiri sati. divizije o napadu na Travnik 30. 4. 172. bojna. stajaći djelatni zdrug.HDA-250. sati V. Osam se dokumenata odnosi na nestale pripadnike Bojne. g. IV. dosad neobjavljenih dokumenata koji govore o nestalim i poginulim pripadnicima V. dok. njih 44089 što bi i mogao biti ukupni broj pripadnika te bojne.175. Ukupno je riječ o 318 vojnika. a nastala je 1944. Zbornik NOR-a t.. Za bolje upoznavanje ove postrojbe potrebna su daljnja istraživanja. Isti izvor u listopadu 1943. Većina 87 88 89 90 91 92 93 Isto. knj. Za pretpostaviti je da je dvojnost ovih popisa nastala kao posljedica djelovanja ovih postrojbi na različitim područjima.Borbe za Travnik u listopadu 1944. Nastao je 30. od ostataka Kupreške i Bugojanske bojne. Borbe za Travnik. 30. prosinca 1944. g. a pet na poginule. stajaćeg zdruga. Drago Karasijević kao glavne hrvatske oružane snage u donjem toku Lašve navodi pripadnike V. Isto. a nešto bolji uvid omogućavaju pregled i analiza dokumenata koji slijede. ali i govori o tome koliko je složen posao prilikom sastavljanja popisa nestalih i poginulih u ratovima. Zbornik NOR-a t. 6-228. ustaške bojne. ustaške bojne iz Bugojna88. knj. bilj. 37. Jedan od dokumenata fonda Ustaške vojnice otkriva imena dvojice poginulih 4. ustaške bojne. bilj. Petu bojnu čini Stožer od 9 ljudi. saznajemo da je V. njih oko 450. HR. sat Bojne prema istom izvoru bila u Docu s 149 vojnika90. 1944. a) Nestali Prvi dokument (Prilog 1) odnosi se na nestale pripadnike stožerne sati. ustaške djelatne bojne93. stožerna sat sa 23 čovjeka. vjerojatno je brojala preko 400 pripadnika. djelatne bojne. str. sat V. U izvješću štaba 10. dok. sati V. Svi su pisani rukom na različitim vrstama papira i u obliku tablica. str. studenoga 1944. 852. g. S obzirom da se Bojna sastojala od stožera. Nešto više i točnijih i preciznijih podataka saznajemo iz Bojne relacije I. .

Slunja i Tomislav Grada. kut. 10. Trojica su rodom iz Viteza. bojne97 Popunidbeno zapovjedničtvo Čin pričuvni Prezime ili i ime* djelatni Ime otca Opazka Rodjenje Občina godina mjesto Kotar Kada. pričuvni Svoju zemlju i oni su voljeli. i 1922.. Prilog 196 Iskaz nestalog ljudstva stožerne sati V.94 i Franjo (Frano) Karlić95. Ustaška vojnica. dakle vjerojatno prije datuma nastanka Priloga 1. Tomić Bugojno Travnik 94 Katica Nevistić. stajaći djelatni zdrug. U izvornom dokumentu navodi se prezime i ime.. Rođeni su između 1891. a jedan je iz Bugojna. Fra Tomislav Brković. nema podataka o godini rođenja i o ocu. 243. 1944. 95 96 97 * ** *** . za borbi u Travniku. Sarajevo – Zagreb. 243. Prema sačuvanim podacima svi su nestali 21. g. str.X. HR-HDA-250. 10.1.** rojnik †Ante Ivo Marica. str. Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918). Za spomenutu četvoricu. V. 1944. 1944. bojna.. a potom prezime. g. mjesto Bojska. g. među kojima su četiri osobe kojih nema u prethodnom dokumentu. U dosadašnjim istraživanjima žrtava Drugoga svjetskog rata tek su dvije osobe iz navedenih dokumenata evidentirane kao poginule: Ivo Penava kojega su ubili partizani u listopadu 1944. Drugom svjetskom ratu (1941-45) i poraću te u ratu 1991-1995. osim jednoga koji je iz općine Gornji Vakuf. g. kao i općine. 1944. g. Isto. U Prilogu 2 ne navodi se točan datum nastanka dokumenta. g. Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli (dalje: Svoju zemlju i oni su voljeli). iako je jasno da je to moralo biti tijekom studenog 1944. gdje i na kojem mjestu je nestao 22. s tim da se godine rođenja nekih ne slažu s podacima iz prethodnog dokumenta. Broj nestalih po njemu je 10. g. prič. prilikom pada Travnika Tekući broj Bugojno Bugojno 1. Stajaći djelatni zdrugovi – I.*** 1919 Penava r. Podaci o nestalima ukazuju da su isti mogli ili poginuti u borbi ili nakon uhićenja biti likvidirani po partizanima. 305. 6-228 Tablica u rukopisu. ali se u tablici prvo navodi ime. čija imena nisu navedena u Prilogu 1. 2004. g. Rođeni su između 1898. pa je moguće da su isti bili slabo poznati i nisu bili dugo u postrojbi.148 Stipo Pilić – Blanka Matković ih je iz kotara Bugojno. Svi su nestali 22. prilikom zaposjedanja Travnika. i 1922. str.

-“- Pero Trogrlić Štefan Kura †Anto 1910 Bugojno Ljubnić Travnik -“Talijan 7. Travnik Vitez Vitez . Keglević (potpis) Prilog 299 Izkaz nestalih stožerne sati V. st. Bugojno Karlo Lucija r. V. dj. -“- †Anto 1909 Travnik -“- Bugojno 6. sati por. 1944.1.Borbe za Travnik u listopadu 1944. dorojnik Franjo Karlić* 1922 -“- -“22. 6-228. prilikom pada Travnika -“- Bugojno 3. broj Opaska Milano Travnik 1. HR-HDA-250. Pojedina se imena ponavljaju. sdruga Popunidbeno zapovedničtvo Čin Prezime i ime Godina rođenja Ime otca Odakle je Kada i gdje je i u kojoj prilici je nestao Prilikom borbe u Travniku dne 21. studeni. bojne I.305 vojničar Ustaška vojnica. 1944. Stajaći Djelatni Sdrug. nestao u borbi Tek. bojne. Vojnič** Juko Lučić Bugojno Bugojno Crniče †Ilija 1908 Travnik Bojska 4.X. Ustaška vojnica. Marina Bugojno Goruša 149 2. Stajaći djelatni zdrugovi – I.Pečat98 Zapovjednik stož. Prič. 1944. kut.X. -“- Zaključeno tekućim brojem 7. I. u sredini Ustaški znak. Napomena: Vidi dokument broj 1. stajaći djelatni zdrug. bojna. -“- Ivo Živko Ivo Kustura †Stipe 1891 Gornji Vakuf -“- Bugojno Bugojno Goruša 5. Stožerna sat V. djel. dovodnik Nikola Toljušić * ** 98 99 Isto. str. 1944. Zenica 30.

Bugojno 6. Ile -“- Bogojno Bojska Gornji Vakuf 8. Prič. Dokument je prilično neuređen (jedan od najlošijih).Bugojno . pisan rukom i na običnom papiru te s dosta brojčanih oznaka. pa se stječe dojam da je 100 vlastoručni potpis . rojnik Ivo Penava Travnik 1919. Dragutin Travnik Goruše -“- Grad Tomislav Tomislav Grad 5. 16. Isto Štefan Kura Milano Talijan -“- -“- Skakavci D. Isto Ivan Kustura Bugojno Goruše 1907. mjesto. Prič. dok u stupcu “način nestanka i nadnevak” nema zabilješki. u stupcu “mjesto nestanka” 10.“ . 17 i 18. Ante -“- -“- Zenica dne studenog 1944. Sumnja da bi ta četvorka mogla biti među poginulima potvrđena je Prilogom 10 u kojem su detaljniji podaci. Popisana su 22 nestala.“ . Vojnič Prič. Isto Pero Trogrlić 1911. Ante -“- Bugojno Bugojno 4. Vakuf Bugojno 10. ali su pored četvorice u stupcu “godina. sati V. doroj.Bugojno . obćina i kotar rođenja” brojke 15. Prič. U opaski se navodi popis opreme koju su navedeni preuzeli. Zapovjednik – poručnik (Keglević)100 Prilog 3 predstavlja izkaz nestalih 3.“ . Travnik -“- Bugojno 11. Vojnič Isto Zvonko Grgić Jako Lučić Ivan Živko 1899 Matko Travnik -“- -“- 7. Djel. uključujući i one o smrti. 11. Vojnič Marko Živković5 Tomislav Grad Sinj -“- . Isto Jure Malinar -“- Bugojno Bugojno Bugojno 3. bojne.150 Slunj Stipo Pilić – Blanka Matković Karlovac Slunj Slunj 2. 12 i 13. 1898 -“- -“- 9. Franjo Karlić 1922.

u Gornjoj Ričici. žena mu je Finka – Vinka. Brnada. Isto Djel. osim dolje poginule četvorke nalaze se i u Prilogu 4. Šapina. osim onog o činu. sati V. u Lužanima. Krajina Anto* Garača Huso Gudelj Andrija Ljubas Gavro Bandić Fabijan Bagarić Tonko Batinić Mišo** Buljan Stjepan Debeljak Ilija JakovljevićMato Juričić Drago Kolak Jozo*** Svi imenovani nestali pri borbi u Travniku Svi su imenovani imali slijedeću opremu: 2 košulje. Ljubas Gavre i Posavac Mate je križ. Skopljanska Gračanica. 101 HR-HDA-250. rođ. Isto.Borbe za Travnik u listopadu 1944. zapovjedništvo … Mjesto nestanka 10 11 24 12 25 26 27 28 29 30 31 32 Način nestanka i nadnevak Tek. Riječ je o petorici pripadnika sati iz kotara Bugojno. vojnič Prič. Isto Isto Isto Isto Prezime i ime Ime otca … Godina. Ostalih podataka. Vidi prilog broj 10. Stajaći djelatni zdrugovi – I. no tek za petoricu od ukupno 18 popisanih. Godina rođenja navedena je za samo jednoga od 18 navedenih. 4. Ustaška vojnica. Skopaljska Gračanica. Nešto više podataka o nestalim ove sati nalazi se u Prilogu 4. stajaći djelatni zdrug. surka. 102 * ** *** . U stupcu “kada. vojnik Prič. a njihova su imena jedina i označena brojevima crvene boje. Dokument nema vremensku odrednicu nastanka. Sin je Frane i Bisere. sdruga broj 58/44. vojnič. 9. Garača Huse. hlače. 6-228 Svi gore navedeni. rođenja … Pop. 1925.dorojnik Prič. 342. Navedene su dvije osobe s imenom Jozo Kolak. zarobljen od strane partizana i ubijen u listopadu 1944. Čin i stališni Odnos Prič. ali samo onaj s nadimkom Ćoza mogao bi imati veze s listopadskim zauzimanjem Travnika i citiranim dokumentom. kabanica. 10. 10. bojna.1. Prilog 3101 IZKAZ NESTALIH102 3. nema. vojnič. 8. 7. u Travniku. 151 popis nastao za potrebe opskrbnog ureda. a prema Prilogu 4 prilikom povlačenja iz Travnika bez ikakve vremenske odrednice. rođen 21. 3. 12. kut. Pored imena Krajina Ante. Svoju zemlju i oni su voljeli. 1944. 11. ali po izgledu i podacima može se zaključiti da je nastao poslije Priloga 3. dorojnik Prič. broj Opaske 1. urednije popisani i s nešto više podataka. 6. 1918. Prema Prilogu 3 isti su nestali tijekom borbi za Travnik 23. 2 gaće. bojne Savezno spisu I. str. 12. gdje i u kojoj prilici je nestao” zapisano je “prilikom povlačenja iz Travnika”. Isti je navoden kao Mijo (Mišo) Batinić. Zarobljen je od strane partizana i ubijen u listopadu 1944. iako ne sadrži podatke o poginulima koji se kao u tom trenutku nestale osobe nalaze popisani u Prilogu 3. u Travniku. rođ. sin Bože i Mare rođ. općine Gornji Vakuf i mjesta koja pripadaju toj općini. V. 331. kapa. obćina i kotar. rođen 22.12. Milić. str. 5. dorojnik Djel. mjesto.. 2.

20. 19 pušaka. 6-228. 2 strojopuške. 22. 16. RudoLovrenović Petričević Anto Kolak Ivica Posavac Mato Sarić Dragutin Trbara Franjo Vujević Stojan Živko Stjepan* Pleić Nikola Lučić Ivan** čarape. 17. 14. -“-“-“- * Isto. Vakuf 2. Navedena su ista imena i prezimena. voj. 21. ** 103 . Anto Petričević Bugojno Rasnica Travnik G. isto Prezime i ime Ime otca … Mjesto nestanka Opaske 13. kut. voj. Vakuf 1. stajaći djelatni zdrug. rance. torbice U Zenici dne 30-XI. vojničar Prič. 7. V. rođenja … Tek. br. bojne mjesto Obćina Čin kotar Prezime i ime Godina Rođenja Ime Otca Opazke Tek. Isto Prič.152 Godina. sati V. 6. Djel. str. Stajaći djelatni zdrugovi – I. Odakle je Kada i gdje Popunidbeno je i u kojoj je zapovjedničtvo prilici nestao Prilikom povlačenja iz Travnika G. 19. Voj. ali se ostali podaci ne slažu. voj. broj Stipo Pilić – Blanka Matković Pop. Isto. Ustaška vojnica. 325-326.1. bojna. Ilija Debeljak Ivan Lučić Bugojno Botuša Travnik -“- 3. 18. Stjepan Buljan Jozo Kolak Ivica Kolak Dragutin Jurčević 1915 Kiko Travnik -“- 5. 1944. Prema dostupnim podacima ni jedan od navedenih se ne može poistovjećivati s osobom spomenutom u ovom dokumentu. zapovjedništvo … 13 Način nestanka i nadnevak 33 34 35 36 37 38 39 40 41 Čin i stališni Odnos Djel. HR-HDA-250. Prilog 4103 Izkaz nestalih 3.211-214. Napomena: Imena popisanih osoba spominju se i u Prilogu 3. obćina i kotar. 15.1944. mjesto. Vakuf Bugojno Pernice 4. -“G.

12. t. 104 HR-HDA-250. IV. 1944. nestale su 24. 18. Vakuf Stojan Vujević Bugojno Šugine Bare 153 8. Travnik -“- G. 10. 13..Borbe za Travnik u listopadu 1944. g. ustaške bojne o kojoj su sačuvana tri dokumenta.. g. 1944. Stajaći djelatni zdrugovi – I. 11. a prilozi 6 i 7 datirani su istim nadnevkom – 4. . 1944. 17. 31. g. 14. Prema Prilogu 6 svi su nestali prilikom povlačenja iz Doca 21. kut. 1944. str. 1944. sati V. bojna. Vodnik Vojnič -“-“-“-“Prilikom Povlačenja iz Travnika -“-“-“-“-“- Slijedi pregled nestalih 2.. prilikom “pothvata”. no u Prilogu 5 kao okolnosti nestanka navode se borbe u Travniku 21. 16. V. a sve navedene osobe podrijetlom su iz kotara i općine Bugojno. 10. popisane u Prilogu 7. stajaći djelatni zdrug. Svi nestali zapisani u Prilogu 6 nalaze se i u Prilogu 5. 11. 10. Sastav podataka u svim je dokumentima sličan. Osobe. dok. Vakuf 9. 1944. G. 858-859. odnosno protuudara hrvatskih snaga na Travnik. 6-228. Prilog 5 nastao 30. 11. 15.104 Ovakvo navođenje podataka nam potvrđuje ranije izneseno mišljenje da su se popisi radili prema mjestu i području djelovanja pojedine postrojbe. Zbornik NOR-a. Fabijan Bandić Mišo Batinić Tonko Bagarić Frano Trbara Ilija Trbara Vojnič.1.175. Ustaška vojnica. g. knj. a iz Priloga 7 nisu upisana dvojica. Mato Jakovljević Dragutin Šarić Stjepan Živko Rude Lovrenović Nikola Plejić Andrija Gudelj Bugojno Šugine Bare Travnik -“- 10.

6-228 Pečat stožera V. Nečitko. 106 * ** . Stajaći djelatni zdrugovi – I. Rojnik Pero Ivić Garuša Pero 1921. dj. Selo Marko 1920 -“- -“- -“- 105 HR-HDA-250. Vakuf 1. Vojnik Božo Jelović Čaušlije Božo 1912 -“- -“- -“- 4. bojne I.X.154 Prilog 5105 Stipo Pilić – Blanka Matković Izkaz nestalog ljudstva 2. bojne I. Ivo Šandril Čaušlije Mato 1905 -“- -“- -“- -“Prilikom novog pothvata na Travnik 24/X. nestao u Gučoj Gori 6. * ** Travnik 3. sdruga 106 Po navođenju u spise U. gdje i na kojem mjestu je nestao Prilikom borbi u Travniku 21. bojna. Rojnik Niko Tabaković N. V. st. nestao 24.1. vojnič. Derviš Nolo 1917 Osman Bugojno Prusac Travnik 2. Ustaška vojnica. kut. X Nestao prilikom borbi u Travniku 21/X 1944. -“- D. 1944. Ivan Kunkić Karađe Ivan 1908 -“- -“- -“- 5. stajaćeg djelatnog sdruga. zapovjednik bojne poručnik M. sati V. broj Obćina Mjesto Kotar Prezime i ime ime otca Opazke Rođenje Godina Popunidbeno Zapovjedništvo Kada. Depolo Čin djelatni ili pričuvni Tek.Z. stajaći djelatni zdrug. Nečitko.

107 Zapovjednik 2. stajaći djelatni zdrug. kut. što nije točno. 284 i 286) spominju se dvije osobe istoga imena i prezimena. Ivan Bugojno -“- Kordići Travnik 2. 1944. Pero Šimić 1916. Voj. Ustaška vojnica.g. U knjizi “Svoju zemlju i oni su voljeli” (str. pečat vlastoručni potpis HR-HDA-250. Depolo108 Prilog 6109 Izkaz nestalih 2. sati por. V.1944. 107 108 109 ** . pričuvni vojničar Ivan Kunkić 1908. Ibrahim Prusac -“Bugojno -“- -“- 4. 1944. Stojan* Vujević Čaušlije 155 7.1. Božo -“- -“- * Identično ime i prezime spominje se u Prilogu 3. Derviš Solo 1913. dj. Vimko Mamuza Majcen 1914 Rovna -“- -“- -“- -“- Zaključeno tek. X. sdruga Odakle je Tek. Anto Gračanica -“Bugojno** -“- 3. sati V. bojne I. broj kotar Čin Obćina Mjesto Prezime i ime Godina Rodjenja Ime Otca Popunidbeno zapovjedničtvo Kada i gdje i u kojoj prilici je nestao Prilikom povlačenja iz Doca nestao 21. U izvorniku piše da je općina Bugojno. Božo Jelović Bugojno Čaušlije 1912. brojem 8 Zenica dne 30/ XI. no ostali osobni podaci ne odgovaraju podacima navedenima u dokumentima. st. 6-228. M. bojna. Riječ je o općini Donji Vakuf.Borbe za Travnik u listopadu 1944. -“Opazka Bugojno 1. Stajaći djelatni zdrugovi – I. Marijan 1909 -“- -“- -“- -“- 8.

Popunidbeno zapovjedničtvo Kada i gdje je u kojoj je prilici nestao Prilikom pothvata u Travnik 23-X-1944. st.sati por. Depolo)111 Prilog 7112 Izkaz nestalih113 2. pričuvni rojnik. Stipo Rovna -“- -“- -“- -“- 7. kut. 1944. (M. Stajaći djelatni zdrugovi – I. dj. Marko Bugojno Travnik 3. Zapovjednik 2. 1909. Mato 110 -“- -“- Zenica. sati ust. Riječ je o prezimenu Ivić.1. rodj. (M. 6-228 Svi navedeni.g. 1905. Depolo)115 pečat vlastoručni potpis HR-HDA-250. Stojan Rovna -“- -“- -“- -“- 6. studenog 1944. por. V. sati V. Niko Tabaković 1920. dj. studenog 1944. Marujan Crniče -“- -“- -“- -“- 5. U izvornom dokumentu preskočen je redni broj 2. Marijan Čipuljić -“- -“- -“- -“- Zenica dne 4. 1913.156 Ive Sandrk Udurlije Stipo Pilić – Blanka Matković Bugojno Bugojno 5. bojne I. 1913. Ustaška vojnica.* Pero Ivič** pričuvni vojničar Niko Okadar Vinko Mamuza Stipo Ljubas Stojan Vujević 1921. nestao u borbi -“Opazke Malo Selo Bugojno 1. mjesto pečata vlastoručni potpis 113 * ** 114 115 . 1914. broj kotar Čin Ime Otca Obćina Mjesto Prezime i ime God. bojna. 110 111 112 114 Zapovjednik 2. Pero Goruše -“- -“- -“- 4. popisani su i u Prilogu 5. dne 4. stajaći djelatni zdrug. osim Nike Okadara. sdruga Odakle je Tek.

V.. Vinica. sati govori Prilog 8 u kojem je popisano najmanje nestalih. Anto Travnik -“- Zapovjednik 1. Stjepan Koturović Dubica Bačin 1904. odnosno općina Gornji Vakuf. Petar Petrinja -“- Krčevine 4. Broj Dobrošin G. Prilog 8116 Izkaz nestalih 1. Varaždin. Ivan Rozmarić Kostajnica Varaždin Vinica Vinica 1922. stajaći djelatni zdrug. Ivo Bugojno Travnik 2. sati – poručnik (P. a iz ostalih mjesta ili nepoznatog mjesta 116 HR-HDA-250. 157 O nestalim pripadnicima 1. st. Anto Tomić Travnik Vitez 1920. U već navođenim podacima iz bojne relacije I. sati V. starosne dobe između 18 i 40 godina. knj. Najviše nestalih je iz Bugojna –15.31.IV. a podaci o njima su vrlo iscrpni i pregledni. dok. ustaške bojne. Vakuf 1. kut. iz Gornjeg Vakufa – 7. 6-228 vlastoručni potpis Zbornik NOR-a. t. Dubica i Vitez. ali je zanimljivo da su svi vojnici iz potpuno različitih područja. vojnič. Marko Varaždin 3.859 117 118 . Druge sati 10 i Treće sati 18. od čega iz stožerne sati 10. ustaškog stajaćeg zdruga navedeno je 38 nestalih118 što je za 1 manje od broja koji se dobiva na osnovi ovih dokumenata. a svi ostali su stari između 18 i 24 godine. Jozo Čurić 1926. bojne I. Ustaška vojnica. Jurić)117 Ukupno je popisano 39 nestalih pripadnika V. Kostajnica i Travnik. Svi su bili vojničari i nestali su prilikom povlačenja iz Travnika. sdruga Obćina Mjesto Čin Prezime i ime godina rođenja Popunidbeno zapovjedničtvo Opazka Ime otca Odakle je Kotar Kada i gdje i u kojoj prilici je nestao Prilikom povlačenja iz Travnika Nestao -“Tekuć.175. Stajaći djelatni zdrugovi – I. Prve sati 4. s tim da je samo jedan bio 40-godišnjak. dj. str. Riječ je o osobama iz kotareva Bugojno. 1944.Borbe za Travnik u listopadu 1944. 1. bojna.

17. popisano je najviše poginulih i to 13 osoba rođenih u općini Bugojno. potom u pokušaju povrata Travnika. sat V. jedan prilikom povlačenja u Zenicu 22. U ovim su dokumentima pronađeni podaci za dvije takve osobe. listopada prilikom napada na Travnik. V. 10. Dana 21. stajaći djelatni zdrug. Pronađeno je pet dokumenata koji se odnose na poginule od kojih se tri odnose na 2. a nešto su manji gubici u području oko Travnika. 1944. Trojica su poginula prije listopadskih borbi.. listopada i četvorica u pothvatu na Guču Goru 24.bojne I. Najteža i najveća borba je vođena u Travniku. ali je za konačne zaključke svakako potreban veći broj izvora. 11. g. sat. Popisi žrtava na lokalnoj i zavičajnoj razini su potrebni kako bi se moglo utvrditi jesu li oni svi poginuli u borbama za Travnik ili su kao zarobljenici likvidirani ili su možda dezertirali ili pristupili postrojbama NOV-e. listopada. a 24. u Gučoj Gori 10./21. dana 22. Bugojno Bugojno Travnik Poriče 1925 Jest 119 HR-HDA-250. jedan u Travniku. 1944. i 3. Ustaška vojnica. tri 21. i 1925.. bojne s nadnevkom 30.1. 10. bojna. Najveći broj nestao je u borbama za Travnik i oko Travnika – 24. 10. Djelatni Vojničar Stipo Glavaš Jozo Prilikom noćnog U izviđanja vojnom poginuo groblju u selu BugojZijametu no dana 25-VI1944. točniji i uredniji. sdruga Mjesto rođenja Obćina Mjesto godina Čin pričuvni i djelatni tek. a tijela preostalih vojnika ostala su na bojištu. Dva su pokopana u groblju u Bugojnu. kut. g.158 Stipo Pilić – Blanka Matković rođenja – 17. sat. 6-228 . U Prilogu 9. br. b) Poginuli Dostupni podaci o poginulima znatno su jasniji. jedan 20. koji se odnosi na 2. kotar Prezime i ime Ime otca Popunidbeno zapovjedništvo Kada gdje i na kojem mjestu je poginuo Gdje je pokopan Da li je obaviještena rodbina Opaske 1 1. odnosno Docu. sati V. Analizom podataka o nestalima dobivamo razmjere i odnose borbi. samo 10 osoba. Stajaći djelatni zdrugovi – I. a po jedan na 1. listopada. Prilog 9119 Iskaz poginulog ljudstva 2. nestalih je 12. a u Docu kod Travnika 5. Rođeni su između 1900. a svi su bili pričuvni vojničari.

Borbe za Travnik u listopadu 1944. poginuo od puščanog naboja Prilikom napada na Travnik 21. Idući u ophodnju iz zasjede dana 14VIII 1944. X. Isto Mehmed Hamdija Kurbegović G. Vakuf Grnice 1919 -“- -“- -“- -“- 21 . dor. poginuo isto Prilikom napada na Travnik 20.X. Isto Ivan Grabovčić Pero Duzlije 1918 -“- -“- -“- -“- -“- 8 6. poginuo u Gučoj Gori -“Kan-dija 159 2. Vojnik Stipo Visković Anto -“- -“- -“- ostao mrtav u Gučoj Gori 1912 -“- 20 11. 1944. Pričuvni Vojnik Ivan Čubela Čaušlije 1923 Marko -“- -“- -“- -“- -“- 11 9. Pričuvni vojničar Ivica Brnada Ivo 1918 -“- -“- -“- -“- Jest 2 Pokopan u Travniku Glavica 3. 1944. Isto Marijan Tavra Vesela 1912 Mato -“- -“- -“- -“- -“- 9 Kandija 1920 7. Zaim Ždralović Mehmed -“- -“- -“- pokopan u Zenici Ždralovići 1900 -“- 19 Boganovci 10. Prič. Idući u ophodnju u selu Pećine iz zasjede Prilikom napada na Travnik 21.X. Poginuo od partizanskih bacača Prilikom pothvata na Travnik 24_XI. Prič. i 21.X. Isto Ivo Jelović Čaušlije 1912 Stipo -“- -“- -“- ostao mrtav -“- 7 5. poginuo od bacača -“Prilikom povlačenja u Zenicu 22. Isto Ilija Mišura Ilkan -“- -“- -“- -“- -“- 10 8. Prič. Vojničar Ilkan Dujmović Anto -“- -“- -“- Nema mogućnosti 1923 6 4.

Mate Voj Posavac 1922. 2.X. na Tarabovcu-u borbi s partizanima 21. Huso Garač 1920. listopada 1944. 120 121 vlastoručni potpis HR-HDA-250. na TarabovcuTravni –u borbi s partizanima 21.X.. u Docu n/ Lašvi u borbi s partizanima Da li je obavještena rodbina Nije Jest Jest Odakle Tek. odnosi se na 3. Depolo) 120 Drugi dokument. 1944.X. Vakuf Bugojno Travnik Palač Anto Ostao nepokopan u bolnici Travnik G. bojne Popunidbeno zapovjedničtvo Obćina Mjesto Kotar Prezime Godina Čin i ime Rođenja Kada i gdje i u kojoj prilici je poginuo 21. Prilog 10. Dor. sat Bojne. g. odnosno Docu 21. Jure Marinović Josip 1915 -“- -“- -“- -“- -“- -“- 21/ 13. Isto Ivo Brajković Boganovci 1923 Anto -“- -“- -“- -“- -“- -“- 23 Zaključno sa rednim brojem 13 Zenica dne 30/XI.44. sati V.160 Bugojno Stipo Pilić – Blanka Matković 12. Prilog 10121 Izkaz poginulih 3. Popisana su četiri poginula vojnika rođena u selima na području općine Gornji Vakuf od kojih je bio jedan rojnik. 6-228 Ostap nepokopan G.44. Prič. Stajaći djelatni zdrugovi – I. Roj Anto Krajina 1920. Dokument nije datiran. jedan vojničar i dva dorojnika. Broj Ime Otca Gdje je pokopan Opazke 1.1944 Pečat Zapovjednik 2. vojnič.1. stajaći djelatni zdrug. od čega dvojica u mrtvačnici u Travniku. bojna. a ostali su nepokopani. kut. (M. Vakuf Bugojno Rasnica Travnik Ivan . V. Ustaška vojnica. sati por. Svi su poginuli u borbi s partizanima na Tarabovcu. 3. Vakuf Bugojno Rasnica Travnik Redžo Ostao nepokopan u mrtvačnici Travnik G.

X. Vakuf Bugojno Travnik Bistrica 161 4. Korićani. u 1944. 21. 123 * Nije . djel. HR-HDA-250. Stajaći djelatni zdrugovi – I. Salko Prilikom borbi s odmetnicima dana 21/ 22. Pero Travnik Poriče -“- 122 U knjizi “Žrtve Drugoga svjetskoga rata. Liskovica. 6-228 Općina je Dragočava.Kada.Borbe za Travnik u listopadu 1944. st. a trojica 23. sati. g. g. a ostala petorica su vojničari. 469. Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad” nije evidentirana navedena osoba. Gabro Ljubas Gavro 1922. godine. listopada pri pothvatu na Vlašić planini te su pokopani u Gučoj Gori. poraća i Domovinskog rata na pdoručju župa Dobretići. Ustaška vojnica. Zagreb. st.1. Prilog 11 nastao je 4. studenoga 1944. 1942. Jedan je iz Foče. kut. Prva trojica s popisa su poginuli prilikom borbi s odmetnicima u krugu vojarne i pokopani su u Travniku. sati V. a predstavlja popis šestorice poginulih pripadnika 1. dva iz Rogatice i jedan iz Jajca122. bojna. Rojnik Sulejman Šadija 1923. Ključ. poginuo Travniku u krugu vojarne u Travniku od granate bacača -“-“- Sarajevo nema mogućnosti Toholji Foča* Bugojno Bugojno Foča 2. rođenih između 1921. beno gdje i u zapokojoj je vjedniprilici čtvo poginuo Gdje je pokopan Da li je obaviještena rodbina Opazke 1. Prilog 11123 Izkaz poginulog ljudstva 1. Popis imena mjesta Nezavisne Države Hrvatske. Vojnič Niko Bartulović 1927. Jedan poginuli je rojnik. u Tarabovcu Travniku u borbi sa partizanima Ostao nepokopan G. broj Mjesto obćina Čin Kotar Prezime i ime Godina rođenja Ime otca Popunid. sdruga Odakle je Tek. Dor. Jajce. dva su iz Gornjeg Vakufa. stajaći djelatni zdrug. a trojica katolici. V.X. 1944. bojne I. Trojica su Hrvati islamske vjere.. dj. i 1927.

st. Anto -“- -“- -“- 4. studenog 1944. * ** + ++ +++ 124 125 Općina je Gornji Vakuf. st. Svi su poginuli prilikom pothvata na Travnik 23. sati. Isto. Ispravan je kotar Varcar – Vakuf. st. st. Puni naziv mjesta je Dragnić Selo. uslijed napada neprijatelja i pokopani su u Gučoj Gori bez mogućnosti obavještavanja rodbine. 467. Dvojica su rođena 1913. Mujo Travnik Jajce+++ -“- -“- -“- Zenica 4 studeni 1944. g. Nazif Prilikom pothvata na Travnik 23/X. jedan iz Gornjeg Vakufa. Šaban Murtić 1923. Pero Delač 1924. Mustafa Hodžić 1921. Isto. mjesto pečata vlastoručni potpis . Isto. 117. Rahman Sarajevo Sasovo Borika -“- -“- -“- Brezovo++ Dragnić+ 6. listopada 1944. 117. Nezir Pleho 1926.. Jurić)125 Prilog 12 nastao je 4. poginuo na “Vlašić” planini Sokolovići RogaTica Mičivode Sarajevo u Gučoj Gori -“- Rogatica 5. i sadrži podatke o četvorici poginulih pripadnika 2. st. Isto. Svi su bili pričuvni rojnici. sati – poruč. g. 117. a jedan iz Sinja. 467. 1944. a dvojica 1923. 124 Zapovjednik 1. Točan naziv mjesta je Gerzovo. g. (P. Isto.162 Tihomišlje** Tihomišlje* Tihomišlje Stipo Pilić – Blanka Matković Travnik 3. Dva su iz okolice Bugojna. Kotar je Bugojno.

g. 126 HR-HDA-250. dj. Broj Obćina Mjesto Prezime i ime Godina rodjenja Ime otca Kotar Popunidbeno zapovjedničtvo Kada i gdje u kojoj je prilici poginuo Prilikom pothvata na Travnik 23-X-1944. g. Stajaći djelatni zdrugovi. st. Prič. Jure Sinj -“Travnik -“- -“- Bugojno Ljubnić Ljubnić 4. sati Bojne također je nastao 4. Jure Vojnič Marinović Ivan Brajković 1913. st. studenoga 1944. gdje su i pokopani. na području općine Bugojno. Ivan u Gučoj Gori nema mogućnosti Gor. bojne I.Borbe za Travnik u listopadu 1944. 1944. jedan je istoga dana ranjen kod Putičeva te je podlegao ozljedama. mjesto pečata vlastoručni potpis * 127 128 Opazke . 6-228. kut. 1923. sati V. Mehmed Kurbegović Prič.1. Prilog 12126 Izkaz poginulog ljudstva 2. Popis imena mjesta NDH-a. g. listopada 1944. 1923. Četvorica su poginula prilikom borbi u Docu 21. sati por. Stjepan Rojnik Viskovič 1913. stajaći djelatni zdrug. u Gučoj Gori prilikom napada neprijatelja 163 Čin Da li je Gdje je obaviješpokopan tena rodbina Boganovci Bugojno Travnik Ljubnić 1. Među stradalima je jedan rojnik i pet vojničara. V. 127 Zapovjednik 2. a posljednji je poginuo pri povlačenju u Zenicu gdje je sahranjen. bojna. i 1921. Vakuf Bugojno 2. Točno je Grlica. studenog 1944. rođenih između 1904. (Mato Depolo)128 Prilog 13 s podacima o šestorici poginulih pripadnika 2.174. g. Ivan -“- -“- -“- Zenica 4. Sdruga Odakle je Tek. Ustaška vojnica.I. Hamdija Travnik Grnica* -“- -“- -“- Sinj Sinj 3. dj.

164 Prilog 13129 Stipo Pilić – Blanka Matković Izkaz poginulih 2. Ivan Jelović Čaušlije 1909. sdruga God. Ustaška vojnica. sati V. rodjenja Odakle je Mjesto obćina kotar Ime otca Čin Prezime i ime Popunidbeno Zapovjedništvo Kada i gdje i u Gdje je kojoj je pokopan prilici poginuo Da li je obaviještena rodbina Tek. Ivan -“- -“- -“- -“- -“- 5. 1919. Grabovac Durlija Jozo -“- -“- -“- -“- -“- 129 HR-HDA-250. dj. Stajaći djelatni zdrugovi – I. poginuo od neprijateljskog teškog bacača -“-“- Bugojno Bugojno Čaušlije u Docu Nema mogućnosti 2. Broj Opazke 1. Mato Prilikom napada neprijatelja na Dolac 21-X-19 Travnik 44. 1944. kut. dj. V. stajaći djelatni zdrug. -“- -“- 4. bojne I. Ivan 1915. Vojnič Marijan Tavra Ilija Mišura 1919 Marijan Vesela -“- -“- -“- -“- 3. 6-228 . Rojnik Ivan Čubela 1921. st. Ivo Kandija -“- -“- -“- -“Prilikom napada neprijatelja na Dolac 21-X1944 zadobio smrtnu ranu u prsa od puščanog naboja Istim slučajem ranjen u Putičevu sjeverno od Doca u noći 21-X1944. bojna.1.

859. Dvije trećine poginulih (21) je iz Bugojna. 859. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga 26 je poginulih132. U Bojnoj relaciji I.. 859. Depolo)131 Prema dostupnim dokumentima. knj. sedam poginulih je iz Gornjeg Vakufa.Pokopan nja 22u X-1944. dok. 15 pripadnika 2.IV. 6-228 Zbornik NOR-a. sati. sat V. ozljeđen je 21 pripadnik134. bojna.Borbe za Travnik u listopadu 1944. dok. Prema podacima iz dokumenata sačuvanih u fondu Ustaške vojnice svega su 3 ranjena vojnika ostala u Državnoj bolnici u Travniku136. 130 Zapovjednik 2. Ustaška vojnica. Najmanje je poginulih iz drugih mjesta. 1944. sati133. Među dokumentima koji govore o pripadnicima V. V. 6-228 134 135 136 . 130 131 132 133 mjesto pečata vlastoručni potpis Zbornik NOR-a.1. 4 pripadnika 1. ustaške bojne jer su njeni pripadnici gotovo svi podrijetlom iz općine Gornji Vakuf odakle je i druga najbrojnija grupa poginulih pripadnika Bojne.. Ždralović Mujo Žđralovići -“- -“- -“- -“- Zenica dne 4. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. Stajaći djelatni zdrugovi – I.175. knj.1. ustaške bojne. kut. Ustaška vojnica. kut. Isto.. 1944. g. Poginuo kod Zenice prilikom povlače. V. IV.31. u borbama za Travnik poginula su 33 pripadnika V. a što je pokazatelj podrijetla Bojne i djelomični odgovor mogućeg nastanka. Pri borbama za Travnik ranjeno je ukupno 26 pripadnika V. str. bojne i to 2 pripadnika Stožerne sati. str. sati i 5 pripadnika 3.175. prosinca 1944. (M. por. t.g. stajaći djelatni zdrug. od čega je najzanimljiviji podatak da su u bolnici u Travniku ostala 3 dočasnika i 13 vojničara135 koji su također vjerojatno među poginulima ili kasnije likvidiranima. sati ust. Riječ je o razlici od preko 20% koja nije zanemariva. a pet iz ostalih mjesta. t. Prema Bojnoj relaciji I. 31. Stajaći djelatni zdrugovi – I.. Zaim 1904. HR-HDA-250. Zenici zadobivši smrtnu ranu u glavu 165 6. str. studenog 1944. bojna. što je za sedam manje. ustaške bojne su i dokumenti koji sadrže podatke o ranjenima pripadnicima. no koji nisu predstavljeni u ovom radu. HR-HDA-250. Čini se da je najhomogenija postrojba bila 3. stajaći djelatni zdrug.

Najveći je broj poginulih prilikom pothvata na Travnik u Gučoj Gori. jer je on ostao zarobljen u gradu. a drugih na drugome. a dvojica pripadnika 4. listopada. što predstavlja gubitak jedne petina do jedne šestine pripadnika bojne u kratkom vremenu. ustaške bojne koji se nalazio u vojarni sa 1. do danas se nije dovoljno uradilo s ciljem utvrđivanja točnih lokacija grobišta. U ovom radu ne spominje se niti jedan stradali pripadnik stožerne sati. sati na Docu i Tarabovcu u ukupnom broju poginulih potvrđuju i dokumenti Bojne relacije I. 851-863 HR-HDA-1944. listopada pet. listopada četiri. O Stožeru V. Njezini su pripadnici ginuli i u Travniku i na Docu – Tarabovcu i u Gučoj Gori. ovisno o lokaciji na kojoj su bili raspodijeljeni. Prema dostupnim 137 138 139 Borbe za Travnik. Riječ je o posljedici rasporeda postrojbi (sati). Najviše poginulih u V. kut. dok. IV. jer su pripadnici pojedinih sati uglavnom ginuli na određenom mjestu. Veliki udio pripadnika 2. barem onih koje se odnose na ovu Bojnu i pripadnike koji su zabilježeni kao poginuli. Grobišta i stratišta nastala nakon zauzimanja Travnika Usprkos bogatoj usmenoj predaji o partizanskim zločinima izvršenima nakon osvojenja Travnika. 31. Datumi izginuća govore nam o snazi i intenzitetu borbi. stradalih je pripadnika V. Zbornik NOR-a. Jedan je doduše poginuo. Stoga se može zaključiti da su borbe bile najveće i najteže 21. sat sa šest poginulih i 3. Tako je 20. ustaške bojne 98. kut. str.166 Stipo Pilić – Blanka Matković Prema podacima iz ovdje prezentiranih dokumenata. 23. 172. 543 Isto. 21. Slijedi je 1. sati su poginuli na položajima kod Zenice. Iako bi se očekivalo da je najveći broj poginulih stradao u Travniku. 22. t. a ranije i nepoznatog nadnevka trojica. listopada poginuo samo jedan vojnik. listopada njih 13. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata. Travniku osam i drugim mjestima šest. čini se na putu doma i to ranije i nevezano uz zauzimanje Travnika. sati137 u dokumentima nema ni riječi. ustaškog stajaćeg zdruga138. str. 175. knj. sat: 23 od ukupno 33 poginula. potom u borbama na Tarabovcu i u Docu (koji su povezani) devet. dokumenti pružaju nešto drugačiju sliku../21. 428. 24. njih deset. U fondu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata sačuvana je svega jedna kutija arhivskog gradiva s podacima o grobištima u Bosni i Hercegovini. uključujući i kopiju stranice novinskog članka iz tjednika Globus u kojemu se Travnik spominje kao jedno od masovnih stratišta i grobišta s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća139. listopada sedam. a najmanje poginulih stradalo je prvog dana borbi. sat s četiri poginula. ustaškoj bojni je imala 2. Nešto se više može saznati iz kutije s kartonima žrtvama140. 140 .

i 25. Isto vrijedi i za zatvor zvan “Crna kuća”. Većina je ubijena iz automatskog oružja. a to potvrđuju i predstavljeni dokumenti. ali je nepoznato gdje bi mogli biti pokopani. ali nije poznato jesu li tamo žrtve i pokopane. Na putu su im pridruženi usput zarobljeni civili te su dovedeni u staje Stipe Kvasine i Nike Vidaka. kut. Jedno od najčešće spominjanih grobišta u fondu Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata je groblje Svetog Roka na Bojni kod Travnika.Borbe za Travnik u listopadu 1944. vjerojatno i zatvor141. http://hercegbosna. 167 podacima moguće je izdvojiti nekoliko lokacija koje bi mogla predstavljati grobišta. U ovom se mjestu nalazio Štab 5.org/forum/post135211. žena i staraca i dvije časne sestre142 koji su i prema drugim izvorima tamo likvidirani i pokopani143. Izvršioci i nalogodavci do danas nisu poznati. Dio ih je zaklan. Pendeš se nikada nije vratio iz bolnice – zatvora i vjerojatno je jedna od žrtava između 70 ranjenika. fascikl Travnik. ondje postoje četiri stratišta: vrt. Zarobljenici su odvedeni u staru ciglanu u Turbe147. 143 144 145 Srednja Bosna. gdje je kasnije napravljena skakaonica. Ispitivani su u kući Nike Vidaka po 5-10 minuta. Poznato je da je jedno od stratišta bila i vojarna u Travniku koja se posljednja predala. i 23. g. pokraj današnjeg Đačkog doma146. a dio strijeljan 22. 428. a šest na kraju vrta. Državna bolnica u Travniku je bilo i stratište i grobište. Najbolje istraženo i jedino označeno grobište na području tadašnjeg Travnika je grobište Rija kod Rankovića. prebačen na “drugi prostor”144. Nijemaca i civila likvidiranih između 23. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata. str. odnosno livadu iznad gaja gdje su kasnije svi pokopani. Za jednu se žrtvu iznosi da je pokopana kod Pravoslavne crkve u Travniku145. Ukupno je riječ o 13 žrtava i to 2 vojnika i 11 civila. str.143. kut. Naime. fascikl Travnik. dio je ekshumiran i pokopan u muslimanskom groblju.html Srednja Bosna. civila. Stoljeća” Baković ne navodi podatak o stradalim časnim sestrama u Travniku u to vrijeme. HR-HDA-1944. a potom preko Donje Večeriske kod Viteza dovedeni u Rankoviće. 321. Topalović ne spominje o kojem se prostoru radi. Sedam je pokopano u gaju. karton žrtve Augusta Sajevića. igralište pa i učionica u gimnaziji. a dijelom likvidirane bombama i minama. Dio ih se i danas nalazi ispod zasađenih borova bolnice. Jedno od zanimljivijih stratišta je oko isusovačke gimnazije i samostana. djece. gdje su prema izjavama u kartonima žrtava pojedinci i likvidirani. 326. iako ovaj i ovakav način likvidacije nije 141 142 Isto. listopada 1944. prema izjavi majke likvidiranog Joze Pendeša. str. potom vezani po četvorica i odvedeni na stratište. Prema izjavama svjedoka. g. gdje je pokopano oko 150 vojnih zarobljenika Hrvata. 146 147 . 321. no pojedini su mučeni i zaklani. str. Dio zarobljenika je i pušten na slobodu. gaj. Jedno od njih je sklonište u Tvornici duhana u Travniku gdje su žrtve dijelom ugušene. 428. Borbe za Travnik. Srednja Bosna. korpusa. omot Jankovići U knjizi “Hrvatski martirologij XX. no. Dio žrtava pokopan je i u groblju na Docu. barem jedno masovno grobište trebalo bi se nalaziti u krugu kasnije tvornice Borac. omot Travnik. a dio 1955. listopada 1944.

323. karton žrtve Jozo Epet. ostaje nepoznat150.) do rujna 1999. likvidiranih nakon osvajanja Travnika u listopadu 1944. Avdo Vrhovac iz Turbeta rekao kako ga je on lično “zaklao”151. Vojne postrojbe i njihova zapovjedništva bile su odgovorne za brigu oko zarobljenika. Što se s njima dogodilo. zasigurno se radi o vrlo visokom udjelu u ukupnom broju hrvatskih ratnih i poratnih žrtava na području Bosne i Hercegovine. no ključna uloga pripadala je Odjeljenju za zaštitu naroda 148 Spomen obilježje žrtvama partizanskog zločina 23. a ni podataka o postrojbama koje su mogle izvršiti te zločine. omot Paklarevo. kod crkve u Rankovićima. 108 HR-HDA-1944. Srednja Bosna. gdje su i kako završili do danas nije poznato. Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. Prvo se odnosi na Jozu Epet. a strijeljanje je izvršio travnički partizan Hakija153. a u Stojkovićima. svi svezani žicom po četvorica. Jajcu i Bugojnu149.g. Počinitelji ratnih zločina Iako je iz izvora koji stoje na raspolaganju teško otkriti počinitelje ovih zločina. Na prostoru oko sela Rankovići otkriveno je još nekih manjih grobišta kao što je mjesto Čelikovac kod Bavrkinih kuća gdje je bilo devet ubijenih ustaša i Talijana. Zagreb. veljače 1992. u kartonima Komisije za utvrđivanje žrtava sačuvana su tri svjedočenja o mogućim zločincima. za kojega je prilikom izdavanja smrtovnice njegovoj supruzi. prema Donjem Vakufu. ranjenika i civila. Ive Duje sahranjen je nepoznat broj žrtava148. Isto. ukupan broj vojnika. ja sam Anti izbio zlatne zube”152. Iako se dio žrtava nalazio u sastavu postrojbi NDH. Karton Anto Valjan. no s obzirom na broj stanovnika tadašnje općine i kotara Travnik. str. Topalović ističe da je oko 600 zarobljenih domobrana odvedeno. 2007. zvani Šipin koji je prenesen u groblje u Rastivce.g.. Civil Bero Božić strijeljan je na Ilovači kod Doca s ocem Srećkom. razlozi zbog kojih su ti ljudi ubijeni nisu poznati.168 Stipo Pilić – Blanka Matković išao bez suradnje domaćih ljudi koji su predstavljali “narodnu vlast” u Narodnooslobodilačkim odborima. Novi Travnik. 428. Isto. rujan 1999. pa ih ovdje i iznosimo. Novi Travnik. listopada 1944. Karton Bero Božić 149 150 151 152 153 . Drugih podataka nema. godine.. brošura. U blizini današnje Veterinarske stanice je grobnica stradalih Nijemaca. Rankovići. među kojima Mijo Milovanović. a ostali su pokopani oko današnjeg hladnjaka..-25. iznad kuće pok. Poslije su oba pokopana na Rimokatoličkom groblju u Docu. Prema Izvješću o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata. Rije. kut. Svjedočenje je Komisiji izjavila Ambrozija-Ana Božić. fascikl Travnik. Drugo se svjedočenje odnosi na suprugu Ante Valjana kojoj je poznati prvoborac s Vlašića Ilija Slavnić rekao: “Neće ti se Anto nikad vratit.

nije još stupio na dužnost rukovoditelj politodjela – Dušan Dozet-Dudo načelnik Štaba – Teufik Pletilić Štab Šeste brigade 4. str.-237. . g. osnovanom 15. u Politbirou Centralnog komiteta KPJ-u. Najznačajnije su odluke donošene na najvišem nivou. KNOU divizije komandant – Milančić Miljević komesar – Rade Bašić zamjenik komesara – Sava Popović načelnik Štaba – Milan Milovac Štab Osme brigade 4. i Korpusu narodne obrane Jugoslavije (KNOJ). U procesu odlučivanja veliku ulogu su imali i organi narodne vlasti.16. narodnooslobodilački odbori (NOO-i) i političke organizacije. Borbe za Travnik.154. 169 (OZN-a). Prilog 14155 Zapovjedni kadar partizanskih postrojbi u borbama za Travnik u listopadu 1944. kolovoza 1944. 236. Veliki dio navedenog kadra otići će poslije osvajanja Travnika na nove položaje. 1944. svibnja 1944. str. g. Šoša član Štaba – Nemanja Vlatković Štab 4. Između njih ima ako ne direktno odgovornih za ove ratne zločine. osnovanom 13. Štab Petog Bosanskog korpusa komandant – Slavko Rodić komesar – Ilija Došen zamjenik komandanta – Nikola Karanović načelnik Štaba – Velimir Knežević operativni oficir – Josip Mažar. g. prije svih organizacije Komunističke partije (KP) u vojnim postrojbama. Ovdje iznosimo zapovjednu strukturu do razine brigade. kao i organizacijama u vojsci. KNOU divizije komandant – Sajo Grbić komesar – Slavko Halić 154 155 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj. pa je važno znati tko je vjerojatno dao svoj udio u ovim zbivanjima i kakva je njegova odgovornost.-1946.. Dokumenti. ali su se konkretna izvršenja prepuštala lokalnim i teritorijalnim organizacijama.Borbe za Travnik u listopadu 1944. Krajiške Narodnooslobdilačke udarne (KNOU) divizije komandant – Petar Vojinović komesar – Dimitrije Bajalica-Baja zamjenik komandanta – Ranko Šipka. onda po zapovjednoj odgovornosti.

Do novih napada NOVJ-e na Travnik dolazi u jesen 1944. g. . g. i njegovo osvajanje prva su faza završnih operacija postrojbi NOVJ-e kojima te postrojbe preuzimaju vojnu vlast nad Jugoslavijom u suradnji sa Saveznicima. pa tako i u Drugom svjetskom ratu. KNOU divizije komandant – Veljko Stojaković komesar – Pero Morača zamjenik komandanta – Špiran Zubić zamjenik komesara – Milovan Samardžija Štab Artljerijske grupe Petog korpusa komandant – Dane Miljuš komesar – Milovan Pilipović zamjeni komesara – Sveto Ličina Zaključak Travnik. Krajiške Narodnooslobodilačke udarne (KNOU) divizije komandant – Milorad Mijatović zamjenik komandanta – Petar Mećava komesar – Vlado Dapčević (1977.170 Stipo Pilić – Blanka Matković zamjeni komandanta – Stevo Kovačević zamjenik komesara – Rahmija Kadenić načelnik štaba – Rade Marković Štab Jedanaeste brigade 4. a i ranije osuđivan kao Informbirovac) rukovoditelj politodjela – Veljko Miladinović načelnik Štaba – Mensud Hotić Štab Sedme brigade 10. U njima je sudjelovao veliki broj ljudi s do tada najvećim materijalno-tehničkim sredstvima. Borbe za Travnik u listopadu 1944. g. KNOU divizije komandant – Mićo Kolundžija komesar – Joco Marjanović zamjenik komandanta – Mikan Marjanović zamjenik komesara – Živko Rodić načelnik Štaba – Mehmed Imširpašić Štab 10. osuđen na 20 godina kao Informbirovac. ali neuspješni napadi NOVJ-e na Travnik zbili su u listopadu i studenom 1943. kao prvi dio završnih operacija Drugog svjetskog rata. g. Borbe za Travnik bile su dugotrajne i teške. grad na posebno važnom strateškom položaju bio je značajan u svim ratovima i ratnim operacijama. KNOU divizije komandant – Rade Brkić komesar – Čedo Jovanović zamjenik komandanta – Milan Batar zamjenik komesara – Božo Mašanović Štab Devete brigade 10. Prvi sustavni i pripremljeni.

1944. drugi napad i osvajanje Travnika 20..-1946. Beograd. 3. Oružničko krilno zapovjedništvo Dubrovnik Objavljeni izvori: 1. 1944. tom IV. Iako je prošlo gotovo 60 godina od borbe za Travnik. Broj pripadnika nije sa sigurnošću utvrđen. HR-HDA-1197. Zagreb 1. ustaške stajaće djelatne bojne I. pa se može zaključiti da su njezini gubici na ovom malom i nepotpunom uzorku veliki te iznose između jedne petine i jedne šestine. Sastojala se od stožera. ali i za uklanjanje svih mogućih suparnika u budućoj političkoj borbi. uključila se u obranu Travnika pod novim nazivom i u sastavu novog Zapovjedništva – I. Na osnovi ovih izvora rekonstruirani su podaci o 98 na različite načine stradalih pripadnika Bojne prilikom osvajanja Travnika. Ustaška vojnica 2. popraćena uz velike vlastite žrtve. te 1. 9. 2. ukupan broj poginulih i stradalih na obje strane ostaje nepoznat. ustašku stajaću djelatnu bojnu. 1944. g. 2. Od 13 ovdje korištenih dokumenata. g. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga. sati. 1944. i 4. bila je prilika za “vježbanje” za sljedeće pobjede. 10.. poslije teških bitki. . Izvori i literatura Arhivski izvori: Hrvatski državni arhiv. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga u Sarajevu. g. te neuspio pokušaj povratka Travnika od hrvatskih snaga 23. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata 3. no mogao bi se kretati između 400 i 600. Bojna je nastala najvećim dijelom od pripadnika XXIX “Bugojanske” ustaške bojne i manjim od Kupreške bojne. V. g. 10./01. Dio pronađenih dokumenata koji nije korišten odnosi se na ranjene pripadnike Bojne. U takvim se situacijama često čine ratni zločini čiji razmjeri do danas nisu u potpunosti sagledani. Dokumenti otkrivaju dosad slabo poznatu i zapaženu postrojbu Hrvatskih oružanih snaga.-22. Zato bi ovaj rad trebao biti poticaj daljnjim istraživanja prešućenih žrtvava Drugoga svjetskog rata bez obzira kojoj su vojsci pripadali. osam se odnosi na nestale i pet na poginule pripadnike V./24. knjiga 27. a dio na one koji nisu sudjelovali u borbama pri padu Travnika. 171 Listopadske borbe za Travnik i njegovo zauzeće sastoje se od tri faze: prvi napad 30. Pobjednički zanos. HR-HDA-1944.. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj. kao što je bila ova za Travnik. Slavonski Brod. 10. 2005. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu. Stožerne sati. Poslije pada Bugojna u rujnu 1944. Analizom nekoliko dokumenata želimo ukazati na težinu borbi za Travnik. 1967. Dokumenti.. HR-HDA-250..Borbe za Travnik u listopadu 1944.

Borbe za Travnik. Zagreb. I. 1971. Drago Karasojević.. listopada 1944. 1942. Beograd. Sarajevo – Zagreb. 2009.org/forum/post135211. Drugom svjetskom ratu (1941-45) i poraću te u ratu 1991-1995. Korićani. 5. Zagreb. 1942. 20. 10. o Narodnooslobodilačkom ratu. Liskovica. Mesud Hotić..-95. 1967. Stipo Pilić – Blanka Matković o Narodnooslobodilačkom ratu. Vjekoslav Vrančić. 1968. 1957. 2007.g. Beograd. Ratna hronika Bugojna. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 29. Beograd. stoljeća. Literatura: 1. 18. tom IV. 3. 1988. tom IV. 15. Priručnik o političkoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Fržave Hrvatske. Beograd.. Milan Inđić. Hrvatski martirologij XX. 1987. 5. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944 – 1945. Tubanović i dr. krajiška NOU divizija. Spomen obilježje žrtvama partizanskog zločina 23. 4. U službi Domovine. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 28.html .. 1987. 2004. 13. Fra Tomislav Brković. Beograd. Vojna enciklopedija. Novi Travnik. Korijeni i život. 2004. Izudin Čaušević. 11. Ustaške vojne postrojbe 1941. Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918). 1981. o Narodnooslobodilačkom ratu. Beograd. Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni. 19. 4. Beograd. Rije. poraća i Domovinskog rata na pdoručju župa Dobretići. Sarajevo – Zagreb. Damir Jug.. Ključ. Drago Karasojević. Bugojno. Zagreb. Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941.. o Narodnooslobodilačkom ratu. Zagreb. 21. 14. Sedma krajiška brigada. 6. 1968.172 3. tom IV. 1969. tom IV. 16.1945. Davor Marijan. Novi Travnik. Veliki atlas Jugoslavije. Vjenceslav Topalović. Zagreb 2007./1991.. 6. Washington. 2001.. 17.45. Internet izvori: http://hercegbosna. Fišić. Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli. 2... Rankovići. Beograd. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 31. 1968. Popis imena mjesta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nova Bila. 2007. Janko Duić. Don Anto Baković. zbornik sjećanja. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 30. Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad. Oružane snage NDH sveukupni ustroj. Zagreb. 2004. brošura. magistraski rad. 7. Zagreb. Beograd. Peti udarni korpus NOVJ. 2008. Rafael Landikušić. 9.. Jajce. Povijest šupe Dolac s osvrtom na ostale župe Lašvanske doline. Žrtve Drugoga svjetskoga rata.. Zagreb. 1979.-25. Osma krajiška NOU brigada. 8. Zagreb. 2004. 1985. Beograd. IV. Katica Nevistić. 12. Beograd. Ladislav Z.

POGLEDI .

.

predodređenom za konstantne etničke sukobe. Njihovi spin-doktori i dvorski istoriografi pokušali su predstaviti rat u završnoj deceniji 20. Činjenica da je multikulturalni projekat Jugoslavije. podržavao i promovisao veliki broj domaćih političkih elita koje su i najodgovornije za posljednji jugoslovenski sukob. Tom logikom rat je predstavljan kao rezultat i posljedica nepomirljivih kulturalnih razlika među Jugoslavenima. a Jugoslavija kao vještačka zajednica koja je održavana isključivo silom. koji je dugo uživao širok međunarodni ugled. eksplodirao s tolikom količinom nasilja iznenadila je. prije bi se mogle tumačiti kao proizvod zapadne arogancije i često neprikrivenog prezira . koje više nisu mogli biti sputavane. nije samo Zapad taj koji je prihvatio teoriju “sukoba civilizacija”. Mnogima na Zapadu sukob je probudio stare predrasude o Balkanu kao simbolu drugosti – području uronjenom u mitologiju i vjekovnu mržnju. ne samo većinu onih koji su živjeli u njoj nego i one koji su to posmatrali sa strane. plemenske obračune i stalni etnički konflikt. stoljeća kao produkt kratkog perioda demokratizacije u kojem su na površinu isplivali “autentični” nacionalni identiteti jugoslavenskih naroda nakon što su bili potisnuti tokom pedeset godina komunističke represije. predispozicije za stalni rat. REKONSTITUIŠUĆI BOSNU Radoslav Drašković Posljednjih dvadeset godina raspad bivše (druge) Jugoslavije bio je strašno i naširoko diskutovana tema. kod nas kao i na Zapadu. također.PONOVNO ZAMIŠLJAJUĆI JUGOSLAVIJU.” Međutim. koja je možda najbolje sažeta u poznatoj Čerčilovoj rečenici da “Balkan može proizvesti više istorije nego što je može progutati. Sterotipi balkanskog divljaštva i zla. bureta baruta koje može eksplodirati svakog momenta. Mit etničkog sukoba je. Uostalom šta očekivati od prostora koji su čak proizveli i novu riječ u engleskom rječniku – balkanizacija – pogrdan termin koji označava teritorijalno usitnjavanje i podjelu bez kraja. Balkan je na Zapadu posljednjim jugoslovenskim sukobom tako učvrstio reputaciju nestabilne i eksplozivne smjese. kako među širom publikom tako i u naučnim krugovima.

176

Radoslav Drašković

prema stanovnicima ovog poluostrva, čija komplikovana zajednička povijest i geografski položaj na raskršću triju glavnih svjetskih civilizacija nikada im nisu bili naročito blagonakloni. Argumenti nataložene etničke mržnje koja je nezadrživo provalila nakon propasti komunizma jednako su lažni. Njih su lansirale domaće političke elite s ciljem da sakriju pravu prirodu jugoslavenskog konflikta, i skinu sa sebe bilo kakvu odgovornost za rat, kao i da obezbjede lojalnost svojih građana novonastalim nacionalnim državama. Usprkos neporecivo složenoj i nepredvidivoj povijesti naroda slavenskoga juga, činjenica koja ostaje često zamagljena ili namjerno ignorisana ovakvim ideološkim i neistorijskim stereotipima, predrasudama i prikladnim dnevno-političkim objašnjenjima, jest da među jugoslavenskim narodima, do Drugog svjetskog rata nije bilo značajnijeg oružanog sukoba. Čak i ta, nesumnjivo tragična i krvava epizoda u njihovoj zajedničkoj povijesti, mora biti analizirana u širem kontekstu brutalne okupacije Jugoslavije od sila Osovine i u širem istorijskom okviru Drugog svjetskog rata. Ovaj esej radije zastupa tezu da, suprotno danas popularno ukorijenjenom vjerovanju, Jugoslavija nije bila predodređena za konflikt. Usprkos svim svojim neporecivim nedostatcima, manama i tragičnom i krvavom raspadu, Jugoslavija je bila, barem privremeno, uspješan eksperiment u pokušaju izgradnje moderne multikulturalne zajednice koji mora biti racionalno analiziran i čijem iskustvu se moramo vraćati u ime zajedničke budućnosti i trajnog mira na ovim prostorima. Balkan je uvijek bio veliko kulturno raskršće, čak i prije nego su se Južni Slaveni doselili na ovu teritoriju u šestom stoljeću nove ere. U narednih nekoliko stoljeća tri velike religije i civilizacije su se učvrstile na ovom relativno malom geografskom prostoru, određujući time njegov budući kulturni karakter kao vječnu i nestabilnu granicu između ovih svjetova. Ta istorijska činjenica će istovremeno djelovati kao balkanski blagoslov, ali i njegovo prokletstvo. Ona će stvoriti situaciju u kojoj je stalno pomjeranje ovih kulturno-civilizacijskih tektonskih ploča proizvodilo konstantno trenje između etničkih grupa, ali u isto vrijeme i osiguravalo njihovu bogatu kulturnu razmjenu. Stoljeća strane okupacije će dodatno iskomplikovati etničku sliku ovih prostora rezultirajući u dislokaciji i miješanju u prvi mah relativno stabilnih i kompaktnih etničkih cjelina. Bez obzira na vremenom razvijene kulturne razlike, formirane uglavnom pod uticajem dviju veoma različitih multikulturalnih imperija koje su vladale ovim prostorima dugi niz godina, ovo bogato etničko šarenilo nastaviće da koegzistira u relativnom miru, u nekoliko sljedećih vijekova. Mnogi zabilježeni lokalni sukobi i ispadi nasilja brojno su zasigurno jednaki – ako ne i nadmašeni – primjerima istinske kolaboracije i dobrosusjedske solidarnosti između etničkih grupa. Ono što je mnogo bliže pravom stanju stvari od teorija predodređenosti za sukob, jest da se prvi značajan konflikt među Južnim Slavenima desio sa pojavom nacionalne države sredinom 19. vijeka i njenom nakanom da, jednako kao i u ostatku tadašnje Evrope, uspostavi kulturnu hegemoniju jedne nacije na ovim kvintesencijalno kulturno-heterogenim prostorima. Inače, nacija kao

Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

177

socijalna konstrukcija na istorijskom horizontu pojavljuje se relativno kasno, tek krajem 18. vijeka, kao posljedica Industrijske revolucije i tektonskih socijalnih promjena uzrokovanih propašću feudalnog društva i njegove političke ekonomije. Ovaj tada radikalno novi način označavanja socijalne pripadnosti i identiteta poslužio je tadašnjim vlastodršcima kao izuzetno korisno sredstvo političke centralizacije i socijalne kohezije koje će služiti političkom uvezivanju razjedinjenih feudalnih teritorijalnih jedinica. Bez namjere da ulazimo u dublju analizu ovog fenomena, bez čijeg postojanja je teško zamisliti današnji svjetski politički poredak u kojem je nacionalna država “normalan” i dominantan oblik političke organizacije, za našu tezu važno je da se već od početka pojavljuju dvije različite ideje o organizaciji novonastale složene socijalne zajedinice. Prosvjetiteljstvo je zamislilo i definisalo nacionalnu državu idejom onoga što se u teoriji često naziva civilnim nacionalizmom, a što mi danas često u svakodnevnom govoru nazivamo građanskom državom. Ta teorija vidi građanina kao nosioca državnog suvereniteta i promoviše racionalnu vezanost pojedinca prema državi i naciji. Zamišljajući državu kao zajednicu jednakih, bez obzira na njihovu vjersku, etničku, rasnu ili jezičku pripadnost, ona je prije svega vidi kao skup onih koji vjeruju u isti niz političkih ideja, te racionalno definisanih zajedničkih interesa i vrijednosti. Krajem 18. vijeka njemački romantičari definisali su naciju na radikalno drugačiji način, uglavnom kao odgovor tadašnjoj francuskoj kulturnoj i političkoj premoći u Evropi. Suprotno idejama prosvjetiteljstva, promovisanim ostvarenjem Francuske i Američke revolucije, oni su tvrdili da državni suverenitet treba počivati na volji kolektiva, tj. romantiziranom imidžu njemačkog naroda i biti definisan duž linija takozvanog etničkog ili kulturnog nacionalizma. Ove teorije insistirale su na tome da veza između pojedinca i njegove šire društvene zajednice nije racionalna nego naslijeđena. Pojedinac stječe građanska prava svojom “krvnom” pripadnošću kolektivu i njegovom “svetom” tlu, koje se zasniva prije svega na kulturnim vezama proizašlim iz zajedničkog jezika, religije, etničkih obilježja i običaja u svakodnevnom životu.1 Istorijskom ironijom svi Južni Slaveni, uključujući i dvije najmnogoljudnije nacije – Srbe i Hrvate koji će svojim sukobom odrediti sudbinu dvije buduće zajedničke države – razvili su i definisali svoju nacionalnu svijest na njemačkim romantičarskim teorijama o kulturno homogenoj nacionalnoj državi.
1

Podjela između etničkog (kulturnog) i civilnog(političkog) nacionalizma je jasno definisana u literaturi,ali bi, kako to Smit podcrtava, radije trebala biti posmatrana kao analitička i normativna. U stvarnosti ova razlika je često zamagljena i dovedena do neprepoznavanja. Tako građanska društva koja prijanjaju uz ideju civilnog nacionalizma često usvajaju i koriste mnoge elemente kulturnog (etničkog) nacionalizma da bi obezbjedila socijalnu koheziju, kao što i ona koja prijanjaju uz ideju etničkog nacionalizma usvajaju mnoge elemente civilnog (političkog) nacionalizma. Opširnije u Anthony D. Smith, Nationalism and Modernism, Routledge, London, 1998. Također, Anthony D. Smith, The Nation in History, Historiographical Debates about Ethnicity and Nationalism, Polity Press, 2000.

178

Radoslav Drašković

Primjena ovih teorija koje promovišu etnički čistu državu kao idealan model državnog uređenja nije mogla proizvesti ništa drugo osim haosa u regionu čija osnovna karakteristika je upravo, kako je to Milan Kundera sažeo u jednu rečenicu: “maksimalna različitost na minimalnom geografskom prostoru.” Benedikt Anderson definiše naciju kao zamišljenu zajednicu jer se zasniva na vjerovanju njenih pripadnika, koji se međusobno i ne poznaju i vjerovatno neće nikad sresti, da su povezani u zamišljenom nacionalnom prostoru gotovo mističnim vezama krvi i tla, zajedničkog jezika, istorije i etničkih običaja.2 U tom imaginarnom zajedništvu vlastita nacija je uvijek viđena kao ograničena, ekskluzivna zajednica, zatvorena za drugoga, koji se uvijek doživljava kao prijetnja čistoti i ekskluzivitetu te zajednice. Ovaj sukob između nacionalne države koja insistira na zatvorenosti i jedinstvu zajednice kulturno sličnih i moderne ideje mulitikulturalne države kao otvorene građanske zajednice politički jednakih, obilježiće posljednji vijek zajedničke istorije Južnih Slavena i odrediti sudbinu njihove dvije zajedničke države u tom periodu. Marija Todorova predlaže da nasljeđa velikih multikulturalnih imperija, Otomanske i Austro-Ugarske, nakon skoro dvije stotine godina tragično lošeg učinka nacionalne države na balkanskim prostorima treba ponovo pažljivo analizirati: “Vrijeme je da ponovo razmislimo i sa skromnošću analiziramo efekte izvoza modela nacionalne države u društva koja su, u stvari, tradicionalno etnički i religiozni mozaik, i kreacije mozaika nacionalnih država umjesto mozaika nacija.”3 Todorova, naravno, ne sugerira da su pale imperije bile superiorne u državnom uređenju u odnosu na ono što će slijediti u vremenu poslije njih, ili da je život u njima bio idiličan, ali činjenica koja mora biti podvučena i istaknuta jeste da su u kompleksnom etničkom balkanskom mozaiku Južni Slaveni koegzistirali vjekovima jedni pored drugih i uspijevali da izbjegavaju krvoproliće, i užasne etničke sukobe i religijske ratove koji su obilježili razvoj zapadne Evrope kroz čitav srednji vijek. Zasigurno je manje tolerancije i više etničkog konflikta između jugoslavenskih naroda, u kratkoj istoriji 20. vijeka, nego u čitavom ostatku njihove zajedničke istorije. Paradoksalno, prvi značajni konflikti između južnoslavenskih naroda su upravo rezultat usvajanja ideje etnički čiste nacionalne države i pokušaja njene implementacije na ovim terenima, što će neminovno rezultirati u nasilnom pokušaju razgraničenja između ovih neraskidivo isprepletenih etničkih grupa. Dakle, sa jednakom ironijom i cinizmom pogrdnom terminu balkanizacije možemo suprostaviti, kako to Ganjon predlaže, pojam evropeizacije Balkana. Proces formiranja nacionalne države započeo je s prvim značajnim sukobom na ovim prostorima – Balkanskim ratovima, nastavljen s dva svjetska rata i dovršen posljednjim jugoslavenskim sukobom. Prema tome, ove sukobe radije treba posmatrati kao posljedicu “rekonceptualiza2 3

Benedict Anderson, Imagined Communities, Verso, London, 1983, pp.6-7. Maria Todorova, Imagining the Balkans, Oxford University Press, New York, 1997, pp. 187. (prevod autora)

Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

179

cije balkanskih prostora uzduž Evropskih linija nacionalne države – drugim riječima, evropeizacije Balkana.”4 Ovaj konflikt između načina na koji su glavne jugoslavenske etničke grupe zamislile sebe kao nacije i svoje buduće države kao zajednice koje zasnivaju svoj suverenitet na volji većinskog etničkog kolektiva, i demografske i kulturne heterogenosti balkanskih prostora pratiti će kao istorijski uteg postojanje obje Jugoslavije. Prva Jugoslavija, u svom kratkom životnom vijeku između dva svjetska rata, nije našla formulu koja bi uspjela da objedini različite, i tada već jasno definisane etničke grupe i nacije, usprkos izuzetnoj energiji i volji koje su investirane u njenu kreaciju kao i ogromnim iščekivanjima i nadama na svakoj od strana koje su pristupile ujedinjenju. Vidjevši prvu zajedničku državu kao nagradu za ogromnu žrtvu i učešće u ratu na pobjedničkoj strani, i zamišljajući je po uzoru na ideje njemačkih romantičara, tadašnja srpska konzervativna politička elita pokušala je da nametne ostalima model nacionalne države baziran na srpskoj kulturnoj hegemoniji. Ono što su tadašnje srpske političke elite previdjele, ili namjerno ignorisale, jeste činjenica da su u isto vrijeme barem još dvije etničke grupe (Slovenci i Hrvati) zaokružile proces nacionalne formacije i da Srbi, koji su u tom momentu sačinjavali samo 40 posto od ukupne populacije prve Jugoslavije, nisu dovoljno jaki da se nametnu ostatku države kao dominantna nacija i kultura. Disfunkcionalan politički sistem postat će izvor konstantnog trenja i onemogućiti normalno funkcionisanje ove, u svemu, krhke države i praktično institucionalizirati neriješeno nacionalno pitanje. Iako nominalno ustrojena kao liberalna demokratija, prva Jugoslavija će propustiti da obezbijedi svojim građanima i tadašnjim južnoslavenskim “plemenima” ekonomski i politički prosperitet, kao i da premosti ogromne kulturne, ekonomske i socijalne razlike koje su ih u tom momentu razdvajale. Prije svega propustit će da uspostavi vladavinu prava i izgradi institucije civilnog društva kao i da u potpunosti garantuje nacionalna, kulturna i religijska prava svim svojim građanima i etničkim grupama, nikad ne uspijevajući do kraja uspostaviti atmosferu iskrene tolerancije i akomodacije drugih. Ipak, treba naglasiti, kako to sugeriše Sabrina Ramet, to da je disfunkcionalan politički sistem bio taj koji je proizveo nacionalno pitanje, a ne da je nacionalno pitanje samo po sebi bilo primarni uzrok nefunkcionalnosti političkog sistema.5 Usprkos razočarenju proizvedenom iskustvom prve Jugoslavije i izrazito krvavoj i komplikovanoj epizodi civilnog rata između 1941. i 1945. godine, Jugoslavija je stvorena još jednom, ovog puta ne samo kao produkt volje velikih sila, nego i kao produkt autentične anti-fašističke borbe svih njenih naroda i narodnosti. Vođena karizmatičnim i nebično talentovanim političarem, koji nije prezao ni od revolucionarnog terora u uspostavi lične i vlasti svoje partije,
4

V. P. Gagnon Jr, The Myth, of Ethnic War, Serbia and Croatia in the 1990’s, Cornell University Press, Ithaca and London, 2004, p. 18. (prevod autora) Sabrina Ramet, The Three Yugoslavias, Woodrow Wilson Center Press, Washington, D.C. 2006, p.76.

5

180

Radoslav Drašković

nova Jugoslavija tražila je svoj put u poslijeratnom svijetu čvrsto podijeljenom gvozdenom zavjesom. Poslije nekoliko iznenađujućih i kontradiktornih ideoloških zaokreta, Josip Broz Tito je ispunio obećanja dana tokom rata o formaciji federacije koja će poštovati multikulturalni model i garantovati nepatvorenu jednakost svim svojim građanima i nacijama. Mudro smještajući svoju zemlju između dva bloka čvrsto zaključana u hladni rat, obezbjeđujući joj iz te pozicije ekonomski prosperitet i, na kratko vrijeme, čak i zapadne standarde življenja, tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, mnogima se, pa i na Zapadu, činilo da su Tito i KPJ našli rješenje za zagonetku Jugoslavije. Ali koncept nacionalne države ponovo je prožeo i obhrvao modernu ideju Jugoslavije, a njen disfunkcionalni politički sistem ponovo je probudio nikad raspravljeno nacionalno pitanje. Titov čuveni razlaz sa Staljinom 1948. godine, koji mora biti viđen samo kao sirova borba za vlast, a ne kao istinski ideološki razlaz, gurnuti će Jugoslaviju u traženje vlastitog puta u izgradnji modernog društva. Ipak, Tito je do kraja ideološki ostao komunist, zainteresiran za prezervaciju samo svoje, ničim ograničene, vlasti. Iako krajnje nepovjerljiv prema principima zapadne liberalne demokratije, zbog složene međunarodne situacije i značajne ekonomske pomoći koja ga je održavala na vlasti, on je morao da čuva otvorenost Jugoslavije prema Zapadu. U beznadnoj potrazi za političkim legitimitetom, u sljedeće dvije decenije, komunističko vodstvo biralo je limitiranu liberalizaciju i dalju decentralizaciju zemlje, ne samo kao dodatnu garanciju federalnog uređenja i jednakosti svih jugoslavenskih naroda, nego prije svega kao surogat za prijeko potrebne političke i ekonomske reforme. U isto vrijeme, razvijanje političke lojalnosti prema Jugoslaviji kao političkom projektu kreiranom duž linja civilnog nacionalizma i jugoslavenskoj zamišljenoj zajednici napušteno je i postepeno zamijenjeno promocijom lojalnosti prema republičkoj, a samim time i nacionalnoj pripadnosti. Paradoksalno, usprkos sistematskim naporima za uništenje i iskorijenjenje svakog nacionalizma, ovaj zaokret prema republičkoj suverenosti samo je ojačao etnički nacionalizam unutar svake od republika i pokrajina. Republičke i pokrajinske komunističke oligarhije, jednako gladne političkog legitimiteta, vrlo brzo su se počele predstavljati kao ekskluzivni lideri svojih nacija i zaštitnici prvenstveno njihovih interesa. Posljednjim Ustavom iz 1974. godine, koncept nacionalne države bio je i zvanično potvrđen i ovoga puta institucionaliziran na nivou osam konstitutivnih dijelova. Decentralizacija u okvirima političkog monizma, u odsustvu demokratije i vladavine prava, nije mogla voditi nikud drugo nego ka razvoju podijeljene lojalnosti između federalne države i njenih konstituenata. U sljedećih deset godina, a naročito poslije Titove smrti, ovakva decentralizacija polako ali sigurno ostavila je centar bez ikakvih ovlaštenja, a konstitutivni dijelovi su se formirali kao jedini pravi centri političke moći i definisali na svakom nivou kao zasebne nacionalne države. Da su Tito i vladajuća komunistička oligarhija imali dovoljno snage i mudrosti da izaberu i stave u praksu vrijednosti liberalne demokratije, ponovo

Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

181

uvedu politički pluralizam, uspostave vladavinu prava i počnu izgradnju institucija civilnoga društva, rezultat jugoslavenskog eksperimenta bi danas zasigurno bio mnogo drugačiji. Imajući u vidu da je dobrovoljno odricanje od vlasti podvig rijetko zabilježen u ljudskoj istoriji, vjerovatno je previše bilo i u ovom slučaju očekivati takav ishod. Ali da su barem smogli snage da otvore objektivnu, racionalnu i poštenu debatu o traumatičnom iskustvu Drugog svjetskog rata, u tada sigurnom ambijentu snažne i stabilne poslijeratne jugoslavenske države, možda bi nacionalističke snage kasnije imale manje materijala za mitove o vlastitoj ugroženosti na kojima će bazirati svoje programe. Da je takva racionalna i argumentirana rasprava uspjela proizvesti zajedničku i svima prihvatljivu interpretaciju istorije, koja se ne bi zasnivala na praznim ideološkim floskulama o bratsvu i jedinstvu i simplifikaciji rata na sukob partizana i fašista, i tako osvijetliti ovu izuzetno kompleksnu i tragičnu epizodu zajedničkog iskustva, to bi možda donijelo istinsko pomirenje i zacijelilo rane koje su otvorene ovim ratom, demistifikovalo događaje iz prošlosti, i na taj način sigurno indirektno ojačalo jugoslavenski polis. Umjesto svega toga proces decentralizacije, izabran kao surogat za demokratizaciju, polako ali sigurno pretvorio je republike u potpuno suverene, i jednako nedemokratske, nacionalne države, koje su kako je vrijeme odmicalo i kako su se interesi njihovih vladajućih elita počeli razmimoilaziti i odmicati vlastitim putovima, bivale sve više i više neprijateljski raspoložene jedna prema drugoj. Ipak, usprkos svim svojim manama i konačnom slomu početkom devedesetih, Jugoslavija je u tih četrdeset godina mira našla načina da akomodira i obezbjedi postojanje višeslojnih identiteta svojih građana, uključujući tu, između ostalih i etničke i nacionalne identitete. Usprkos tome što ovi istorijski, donekle suprotstavljeni, nacionalni identiteti nisu nikad u potpunosti izmireni i ideja pripadnosti jugoslavenskom identitetu nije aktivno podsticana poslije ranih šezdesetih, jugoslavenski građani i narodi živjeli su u atmosferi istinske nacionalne, religiozne i etničke ravnopravnosti koja ne može biti pripisana samo komunističkoj represiji, i koja zasigurno ostaje najsvjetlija zaostavština jugoslavenskog projekta. Čak i danas, dvadeset godina po svršetku rata i nestanku Jugoslavije, nijedna od država nasljednica, iako sve, barem nominalno, demokratska i pluralna društva, nije obezbjedila isti nivo zaštite etničkih i manjinskih prava svojim građanima. Teza ovog rada zasniva se na mišljenju da su, usprkos očiglednom promašaju jugoslavenskih komunističkih vlastodržaca da proizvedu jasno definisan osjećaj pripadnosti Jugoslaviji kao političkoj zajednici i kreiraju zajednički jugoslavenski identitet koji bi mogao povezati i premostiti različite etničke i nacionalne kulturne identitete jugoslavenskog mozaika, republičke komunističke oligarhije, kada su, na kraju osamdesetih, započele proces rastakanja Jugoslavije, imale zajedničkog neprijatelja kojeg su morale da napadnu i unište. Osjećaj pripadnosti posebnom nadnacionalnom kulturnom prostoru, osjećaj šireg, višeslojnog i sveobuhvatnog jugoslavenskog identiteta, koliko god nemjerljiv egzaktnim naučnim aršinima i težak za dokazati, ipak se uspostavio

kulturološki. osigurala razvoj pravne države i institucija civilnog društva. 1995. bila je u oštrom kontrastu u odnosu na tvrdnje nacionalističkih političkih elita da je zajednički život nemoguć. Washington D. the State. u gotovo pedeset godina zajedničkog života dogodila socijalna promjena. Routledge. u njihovim vikend-kućama izgrađenim u drugim republikama. urbanih poslijeratnih generacija koje nisu znale ništa drugo osim tolerantne realnosti Titove države. Balkan Tragedy. bez obzira na sve njene objektivne nedostatke pogotovo u sferi političkog sistema. 6 Franke Wilmer. New York and London. Ovo naročito potvrđuje iskustvo mlađih. Woodward. Kako je to Suzan Vudvord opisala: “Usprkos tvrdnjama nacionalističih lidera. razvijajući vremenom čitav niz zajedničkih vrijednosti i postajući kulturno mnogo bliži jedni drugima nego ikad do tada u svojoj zajedničkoj istoriji. za svoju studiju o jugoslavenskom identitetu intervjuisao mnoge Jugoslavene. i iznad svega u ideji Bosne i Hercegovine. 2002. Realnost je u stvari bila u oštrom kontrastu s njihovim političkim interesima. Vilmer. u njihovim mješovitim brakovima. oni su se miješali i živjeli u tolerantnom i otvorenom socijalnom okruženju. koji je na samom početku posljednjeg rata. and War.(prevod autora) Susan L. Jugoslavenska. teze ne smiju biti zamijenjene. p.182 Radoslav Drašković i bio na samom rubu vlastite artikulacije.”7 Zbog svega gore spomenutog. The Brookings Institution. a ne nacionalna i etnička prava. Pojedinačni i ekskluzivni nacionalni identiteti i kulturne razlike koje su postojale u Jugoslaviji nisu uzrok rata. C. 225. rekao mi je jedan Srbijanac. a sve zbog nepremostivih kulturnih i etničkih razlika. promjena u političkom sistemu koja bi obezbjedila prelaz u politički pluralizam. Ono što je nedostajalo u Jugoslaviji bila su univerzalna demokratska i ljudska prava. Bez obzira na činjenicu da Jugoslaveni očito nisu bili potpuno kulturno integrirani. p. vjekovne mržnje i nepomirljivih kulturnih razlika vide kulturni identitet kao statičnu kategoriju i ignorišu fakt da se u Jugoslaviji. (prevod autora) 7 . a posebno bosanska stvarnost. porodičnim vezama koje su presijecale republičke granice. a drugi je dodao: Ja sam bio Hrvat kada su Srbi bombardovali Dubrovnik.”6 Teorije “sukoba civilizacija”. također zastupa tezu da je taj osjećaj postojao: “pluralan i uključujući. u koncepciji etničke i nacionalne ravnopravnosti i kompatibilnosti tih višeslojnih identiteta za svakog građanina. a sukob neizbježan. nego je to organizovano nasilje političkih elita koje su slijedile različite političke interese i bile zainteresovane isključivo za očuvanje vlastitih privilegija. The Social Construction of Man. 108. Chaos and Dissolution After the Cold War. Sve je to sve dio mene i mog kulturnog identiteta. Musliman kada su Hrvati bombardovali Stari most. selima i gradovima. realnost multinacionalne Jugoslavije još uvijek je postojala u životima njenih građana na samom početku devedesetih godina – u njihovim etnički izmiješanim susjedstvima. jednako kao i građanski: Jugoslavija bez Hrvatske nije Jugoslavija.

uskoro su dobili savršene . Milošević i konzervativni vojni krugovi izabrali su kreaciju uvećane nacionalne države svih Srba. dakle. bit će prepoznate od strane vladajućih konzervativnih političkih elita kao prijetnja koju treba zaustaviti i uništiti po svaku cijenu. Ove krhke demokratske snage kao i nagovještaj neminovne političke promjene na istorijskom horizontu. Konzervativno krilo komunističke partije Srbije koje je prevladalo u Srbiji na kraju osamdesetih. vodilo je put prvo demontiranju jugoslavenskog državnog i kulturnog nasljeđa. vijeku romantičarskim teorijama o Velikoj Srbiji. obezbjeđujući tako vladajuću poziciju u društvu. Egzistenciju Jugoslavije. ovog puta ognjem i mačem. a kasnije i fizičkoj destrukciji zemlje.Ponovno zamišljajući Jugoslaviju. Unutrašnje socijalno-ekonomske teškoće koje je postalo nemoguće prikrivati i ignorisati. da su im vrijeme i okolnosti dozvolile. nisu podrivale samo promjene u internacionalnom okruženju. na kraju osamdesetih. zahtijevali povratak nekog oblika centralizovane države pod njihovom direktnom ili indirektnom kontrolom. diktirale su duboke političke i ekonomske promjene. U igri zaokruživanja nacionalne države koja bi obuhvatila sve Srbe na teritoriji Jugoslavije. a koje su podržale šire konzervativne snage u jugoslavenskom društvu. zainteresovani za očuvanje političkog statusa quo. ovih nekoliko urbanih generacija sačinjavale su slabe i neartikulisane demokratske snage koje su. U nemogućnosti nametanja svoje volje ostatku Jugoslavije. Pred kraj osamdesetih. oni su. te snage otvorile su Pandorinu kutiju nacionalizma i upotrijebile ga isprva za obračun sa krhkim demokratskim snagama u Srbiji. definiranu još u 19. Postojeće progresivne demokratske snage u jugoslavenskom društvu – vođene tadašnjim premijerom Antom Markovićem i njegovim vidljivim i široko popularnim ekonomskim i političkim reformama – bile su u svemu spremne da se suoče s ovim izazovima. Suočeni s očekivanim dubokim i bolnim reformama političkog i ekonomskog sistema koje bi ugrozile njihovu privilegovanu poziciju u društvu. mogle obezbjediti i provesti mirnu tranziciju jugoslavenskog društva u demokratiju. već su je aktivno ugrožavale i republičke političke oligarhije koje su tada već imale dijametralno suprotne političke interese i bile su izgubile bilo kakvu volju da sačuvaju Jugoslaviju onakvu kakva jest. Vođene glavnim arhitektom jugoslavenske propasti Slobodanom Miloševićem. Ponavljanje istog scenarija na nivou Jugoslavije bilo je onemogućeno najviše zbog promijenjenih međunarodnih okolnosti – raspada Sovjetskog Saveza i kolapsa konzervativnih komunističkih sistema u ostatku Istočne Evrope – kao i zbog reakcije koje je Miloševićev nacionalistički program proizveo u ostatku Jugoslavije. naučile da ignorišu etničke i religiozne razlike i da ih vide kao samo jedan od više slojeva vlastitog identiteta. stvorile su situaciju u kojoj je Jugoslavija izgubila svu svoju stratešku geopolitičku važnost. naročito generacije rođene u Titovoj Jugoslaviji koje su rastući u istinski tolerantnoj zemlji. kulturno okrenutoj ka Zapadu. U isto vrijeme promjene na internacionalnoj sceni uzrokovane krajem hladnog rata i istorijskim kolapsom komunizma. rekonstituišući Bosnu 183 Najuspješniji proizvod socijalističke Jugoslavije bio je upravo njen ljudski kapital i njegov potencijal.

1994. kako to Vesna Pešić pravilno primjećuje. p. razlike među njenim građanima morale su biti probuđene. Baltimore and London. onim za memoriju i monopol na interpretaciju prošlosti. Vesna Pešić. istorijskim traumama i otvorenim ranama koje su bile utkane u postojanje druge Jugoslavije.184 Radoslav Drašković partnere u političkim elitama Slovenije. ali krajnje korisna politička alatka koja će služiti ambicijama spomenutih elita sa svrhom krajnjeg ostvarenja njihovih ciljeva – kreiranju vlastitih nacionalnih država. učvršćivanja vlastite političke pozicije. ovo nije bio etnički sukob između jugoslavenskih naroda. ali i u maskiranju pravih razloga za rat.8 Pomogao je u mobilizaciji masa. kakva je bila moguća samo u ratnom sukobu. Central European University Press. Novi sistem vrijednosti je brzo i lako adoptiran jer je.132. a naročito Hrvatske. i u krajnjoj instanci. protivno uvriježenom mišljenju i popularnom mitu koji su proizvele i održavale upravo ove političke elite. protivrječnostima. Usprkos svim postojećim predrasudama. ne prezajući od falsifikovanja vlastite prošlosti. Jedna totalitarna kolektivna ideologija je brzo zamijenjena drugom. 9 . uz svesrdnu podršku vjerskih institucija i strogo kontrolisanih medija. mitova i iskrivljenih istorijskih narativa. ‘podsjetiti’ svoje 8 Vesna Pešić. i gledale da je napuste po svaku cijenu. oslanjajući se na sada već bogatu riznicu etničkog i nacionalnog kiča. The John Hopkins University Press. nego međusobni sukob političkih elita dijametralno suprotnih političkih interesa. iz samog centra državne moći – prije svega uz pomoć neviđenog medijskog rata – da bi onda bio sistematski “normalizovan” kroz sve avenije socijalnog života i raspršen u sve slojeve društva. Rat za nacionalne države konačno je završio sa sukobom koji traje posljednjih dvadeset godina. pribavljanju njihove saglasnosti za rat. Budapest. opšte destrukcije i straha. 2000. osiguravajući istovremeno njihovu lojalnost novostvorenim državama i novim kulturnim identitetima. također. upotrijebiti nacionalizam kao sredstvo nacionalne homogenizacije. U finalnom naporu da dovrše konstrukciju novih kulturnih identiteta novonastale nacionalne države će. kontrolisano i racionalno. kreaciji vlastitih neovisnih nacionalnih država. Ethnic Conflict and Democracy. u atmosferi fizičke i egzistencijalne ugroženosti. a onda i održavane i stimulisane na vještački način. in Diamond and Platter’s Nationalism. U tu svrhu ove elite će. a naročito uloge drugoga u njoj.9 Nacionalizam je uposlen da opravda i oslobodi strašni val nasilja. Nacionalizam je upotrijebljen i sistematski izrabljivan kao opasna. “The War for Ethnic States” in Popov’s The Road to War in Serbia. klasu je zamijenio etnički kolektiv a komunističku partiju nacionalni lider. koje su također izgubile interes za ostanak u Jugoslaviji takvoj kakva jest. “The Cruel Face of Nationalism”. Nacionalizam je uposlen sistematično. ne samo da bi se zaokružile etnički čiste nacionalne države nego da bi se istovremeno osigurala i tektonska promjena u socijalnim vrijednostima. Prema tome. bio temeljno nedemokratski i samo reprodukovao postojeću totalitarnu strukturu komunističkog društva.

često u nelagodnoj i zategnutoj. u tuđem svetu. a obojica vjerovatno daju eho Andrićevim riječima u “Travničkoj hronici”. kad je narod u njoj podvojen kao nigdje drugo u Evropi? Četiri vere žive na ovom uskom. u Moskvi. istinskom multietničkom eksperimentu u srcu Balkana. Višeslojni. i svaka iz protivnog pravca. Ono što je zajedničko ovim paralelnim procesima u svakoj od zemalja nasljednica jeste upravo iskrivljena interperetacija pojedinačne i zajedničke istorije. 83. stvaran je vjekovima. p.11 kada uzroke tragičnom rascjepu u bosanskom kulturnom identitetu nalaze u vjekovnoj podijeljenosti tri bosanske vjerske i nacionalne elite. interpretiran jednako – kao šizofren i neautentičan. ali uglavnom miroljubivoj koegzistenciji njena tri glavna konstitutivna naroda. samo ne onde gde se rađa i umire. Ako je Jugoslavija bila samo ‘vještačka i nakazna tvorevina Versajskog ugovora’ i proizvod ideja kulturnih elita s kraja devetnaestog stoljeća zadojenih romantičarskim idejama pan-slavenstva. te njihovoj tradicionalnoj okrenutosti prema različitim kulturnim centrima koji leže van 10 Tone Bringa. Lovrenović citira Džaju. Svaka od njih je isključiva i strogo odvojena od ostalih. Meki.”10 Jednako kao i jugoslavenska. Princeton. Uvijek krhki kulturni identitet ove zajednice. u Carigradu. Svi žive pod jednim nebom i od iste zemlje. Travnička hronika. Identity and a Community in central Bosnian Village. ali svaka od te četiri grupe ima središte svoga duhovnog života daleko. Sarajevo. u Rimu. te nijekanje bilo kakvog zajedničkog identiteta.Ponovno zamišljajući Jugoslaviju. sekularni. a da njihov napredak može biti samo na njenu štetu. na svakoj od zaraćenih strana u ovom tinjajućem sukobu. 11 . Stoga se njegovo prevođenje u uži ali i ‘jedini pravi i kontinuirani’ kulturni identitet u čijem samom centru počiva nacionalni i vjerski identitet. često nazivane mikrokozmom Jugoslavije. 2004. 1995. bosanska “nacija” nije se nikad formirala iz posebnih i komplikovanih istorijskih razloga koji su obilježili postojanje ove po svemu jedinstvene multikulturalne zajednice. Being Muslim the Bosnian Way. I svaka od njih je od netrpeljivosti načinila najveću vrlinu i svaka očekuje spasenje odnekud spolja. nameće kao logičan i opravdan proces. kosmopolitski identitet koji su građani Jugoslavije gajili dugi niz godina je. brdovitom i oskudnom komadiću zemlje. Jerusalemu ili sami bog zna gde. 220. I svaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni štetom i nazatkom svake od tri ostale vere. Ivo Andrić. (prevod autora) Kroz usta mladog francuskog konzula Defosea Andrić progovara o bosanskoj fatalnoj podvojenosti: “Kako je moguće da se ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije koliko njeni najbliži susedi imaju. Ophođenje s kulturnim razlikama bilo je dio svakodnevnih ljudskih iskustava van granica njihovog doma i zbog toga i esencijalni dio njihovog identiteta. te nametnut isključivo komunističkom represijom. Različitost je naprosto uvijek bila faktor života u Bosni na koji je neko bio pripreman od najranijih dana: “Za Bosance je biti Bosanac značilo rasti u multikulturalnom i multireligijskom okruženju gdje je kulturni pluralizam bio usađen u socijalnom poretku. Princeton University Press. New Jersey. p. rekonstituišući Bosnu 185 građane šta su njihovi ‘autentični i stvarni identiteti’. Civitas. taj argument sigurno ne može biti upotrijebljen u slučaju Bosne i Hercegovine.

p. ljudi istog etničkog porijekla. 224-227.109. Kulturnohistorijski esej o Bosni. Na kraju 19. ova duboko ukorijenjena konfesionalna podjela naoružala je kulturne elite bogatim izvorom simbola kroz koje će se konstruisati tri različita nacionalna ideniteta i osigurati unutrašnja kohezija svake od nacionalnih grupa. određen i obogaćen sa druga dva. Bosna.109. p. postojao je uvijek visok stepen saradnje i preklapanja njihovih kulturnih identiteta u sferi narodne kulture svakodanevnog života. ipak. tako je zauvijek ostao parcijalan. koji se nesporno formirao tokom vjekova suživota. Ivan Lovrenović. Ivan Lovrenović.12 Glavna razlika između Bosanaca. koji govore isti jezik. Zajednički bosanski identitet. kao i obezbjediti njihova lojalnost kulturnim centrima svake od novozamišljenih zajednica. ni muslimanska”. dijelili iskustva i miješali se kroz stoljeća. dakle. Bosanska biblioteka. ili ne htjeti vidjeti bilo koji posebni član te komplicirane kombinacije. koji su uvijek živjeli jedni kraj drugih. Sarajevo.186 Radoslav Drašković granica Bosne. Paradoksalno. garantovala istinsku jednakost svim svojim građanima bez obzira na njihovu nacionalnost. znači pristati na osiromašenje vlastitoga bića. tako – ne vidjeti. ne mogu biti u potpunosti razumljivi van specifičnog konteksta njihove zajedničke istorije. Bosnia: A Cultural History. 2001. pogotovu u vremenu tvrdog komunizma. Usprkos neporecivoj represiji države i opštem nedostatku demokratskih prava. Na posljetku. pp. tokom vjekova formirat će se duž linija njihove različite religiozne pripadnosti. država je. Tu je svaki odvojeni identitet bio oblikovan. bosanska komunistička država sa svojim nedostatkom tolerancije prema bilo kojem stvarnom ili izmišljenom nacionalizmu i dosljednim insistiranjem na principu “ni srpska. 14 . ni hrvatska.13 Usprkos visokom stepenu izolacije i separacije prisutnog u sferi visoke kulture. ipak. ispravno postavlja tezu po kojoj ovi posebni nacionalni identiteti. u vrijeme formiranja nacije. nedefinisan i neartikulisan do kraja. pa ma kako ga njihovi lideri danas nazvali. djelovala je 12 13 Ivan Lovrenović. gdje sve tri nacije naseljavaju njihove specifične svjetove. radi se o ljudima istog etničkog porijekla. Labirint i pamćenje. Onako kako su one (jedna zajednička i tri diferencirane) organski vezane. New York University Press. permanentnu kulturnu interakciju u kojoj je svaki dio određen. zadržavajući se zauvijek samo na regionalnom i donekle kulturnom nivou. Lovrenović ispravno opisuje Bosnu ne samo kao prostu sumu svojih sastavnih dijelova nego kao jedinstveni civilizacijski proces. baštinjenoga bosanskog kulturnog bića u njegovoj civilizacijskoj spletenosti: u istovremenosti jedne zajedničke i triju posebnih tradicija. Istoričar i jedan od najboljih poznavalaca unikatne bosanske kulture. Ivan Lovrenović. 1990. vijeka. New York. kraj stoljeća. obogaćen i oblikovan upravo ovom jedinstvenom kulturnom razmjenom i njegovom posebnom bosanskom komponentom: “Suština je.14 Egzistencija druge Jugoslavije kao jake sekularne države dalje je pozitivno doprinijela jedinstvenom bosanskom multikulturalnom eksperimentu.

U tih četrdeset godina mira građani Bosne će nastaviti da se miješaju. Farrar. Ovo nije argument da je Bosna bila nekakav etnički raj ili idealno multikuturno društvo. jednako kao što i ja razumijem njih. Straus and Giroux. jesu niti koje nas vezuju zajedno u naše “zamišljene zajednice”. kuhinju i narodne običaje jedni od drugih. Svi ovi faktori će na kraju omogućiti da se Bosna poslije razarajućeg rata konstituiše u pravnom okviru koji će dalje učvrstiti nacionalne podjele i permanentno isključiti njenu mogućnost pretvaranja u funkcionalnu i normalnu društvenu i državnu zajednicu. s krajnjim ciljem povećavanja i zaokruživanja nacionalnih teritorija ove dvije države. 15 Isaiah Berlin as quoted in Ignatieff’s. 1993. Bosanski sukob je rat koji je započela Srbija. U toku i poslije rata. One formiraju važan dio naših identiteta. i čiji se politički nasljednici još i danas trude da dokažu valjanost istog argumenta – da je zajednički život nemoguć i da su rat i nacionalna. mitovi. usprkos svojoj nominalnoj podršci bosanskom prijeratnom multikulturalizmu. (prijevod autora) . podjela neizbježni. oni me razumiju. Ova stabilnost i neutralnost sekularne i tolerantne zajednice omogućila je Bosancima sve tri nacije i vjere da dalje zamagle i izbrišu linije koje su ih istorijski razdvajale. a time i teritorijalna. Miloševićevim i Tuđmanovim političkim istomišljenicima i nasljednicima. pridružila mu se i Hrvatska. koja je. zamišljene i često iskrivljene priče o vlastitoj istoriji zajedno sa obilježjima etničke kulture i običajima koje smo naslijedili bez svoje volje i izbora. rekonstituišući Bosnu 187 kao zamjena za nepostojeći bosanski civilni nacionalizam. Milošević i Tuđman su imali saučesnike u pasivnom odnosu i zakašnjeloj reakciji međunarodne zajednice. u cilju rasparčavanja bosanske države i podjele njene teritorije. 10.”15 U ovom smislu nacija možda i nije kompletno socijalno konstruisan koncept. dalje usvajajući svakodnevne navike. Znanje kojim su nas indoktrinirale prethodne generacije. Blood and Belonging. New York. a vlastiti narod kao temeljni narod u toj državi. preko poroznih administrativnih granica tadašnje zajedničke države. stvaraju prijateljstva i mješovite brakove. ili naprosto građanski rat koji se nije mogao spriječiti. ovo razumijevanje kreira u meni osjećaj da sam neko i nešto u ovom svijetu. Mi ih usvajamo često nesvjesno i odrastamo s njima u procesu svoje najranije socijalizacije u krugu naše porodice. U isto vrijeme oni će biti u mogućnosti da neometano kulturno komuniciraju sa svojim domicilnim nacijama. nezaustavljivog “sukoba civilizacija”.Ponovno zamišljajući Jugoslaviju. određuju način na koji se ophodimo sa svijetom oko nas. Isajah Berlin piše: “Kada sam među svojim ljudima. kao i ostalim jugoslavenskim narodima. prihvatila lidere nacionalističkih snaga kao jedine legitimne predstavnike njihovih naroda i legitimirala politiku etničkog čišćenja. Ali je sigurno bila daleko od tvrdnji tadašnjih nacionalističkih lidera koji su zanijekali njeno pravo na postojanje. p. Bosanski sukob nije nikakva spontana erupcija komunističkom represijom potiskivane etničke mržnje. pridružit će se i neki krugovi iz redova bošnjačkog naroda koji će Bosnu zamislili isključivo kao vlastitu nacionalnu državu.

188

Radoslav Drašković

doživljavamo druge, i prema tome posredno oblikuju naša društva. Njihova privlačnost i jeste u tome da nam daju sigurnost identiteta, osjećaj topline, zaštićenosti i pripadnosti širem kolektivu, djelujući tako kao izolacija protiv nepredvidljivosti života i grubosti vanjskog svijeta. Ali jedna stvar mora biti podvučena. Usprkos njihovoj važnosti i svim naporima nacionalnih i vjerskih vođa da prikažu etničke i kulturne identitete kao nešto što je “neprekinuto, autentično i originalno”, istorija nas uči da ti identiteti nisu nešto rigidno i nepromjenjivo i nikad statična kategorija. Naprotiv, radi se radije o “fluidnom i kompleksnom relacijskom procesu identifikacija.”16 Ovaj proces dinamična je kategorija, promjenjiv, kontekstualan, i najvećim dijelom socijalno konstruisan i određen. Istorija Jugoslavije puna je primjera koji ilustruju ovu tezu. U skoro pedeset godina Titove države, Srbi u Hrvatskoj, naročito urbano stanovništvo, postali su kulturno mnogo sličniji svojim hrvatskim susjedima nego svojim etničkim rođacima – Srbima u Srbiji. Jednako tome, Hrvati u Srbiji su grupa koja se na posljednjem jugoslavenskom cezusu iz 1981. godine, natprosječnom većinom izjasnila Jugoslavenima, zabrinjavajući time ponajviše određene političke krugove u tadašnjem hrvatskom vrhu koji su insistirali na tome da je centar kulturnog identiteta pojedinca upravo njegova nacionalna pripadnost.17 Urbano bošnjačko, srpsko i hrvatsko stanovništvo u Bosni imalo je mnogo više uzajamne sličnosti nego s njihovim etničkim i kulturnim matricama van Bosne. Ne samo da se među urbanim stanovništvom u Bosni često nije moglo razlikovati ko je ko između Srba i Hrvata, nego su i njihove domicilne nacije u Srbiji i Hrvatskoj priznavale ovu činjenicu bosanske kulturne posebnosti, nazivajući svoje etničke rođake u Bosni zajedničkim imenom Bosanci, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost i na taj način niječući im pripadnost u članstvu svojih ‘zamišljenih zajednica’. Promjena u diskursu došla je sa ratom i potrebom da se pronađe način na koji bi se ove sada dragocjene etničke dijaspore uključile u rat za proširenje teritorija novih nacionalnih država, kao i da se pod krinkom njihove navodne ugroženosti opravdaju težnje za nacionalnom ekspanzijom. Nasilje, stoga, protivno onome što stoji u današnjim udžbenicima istorije, nije izbilo spontano nego je bilo nametnuto iz centra državne moći. Ono je bilo nužno da bi se započeo rat za nacionalne države, ali i da bi se njihovo stanovništvo natjeralo da ponovno ‘otkrije’ svoje ‘stvarne’ etničke i vjerske identitete, da prisili one u mješovitim brakovima i njihovu djecu da izaberu ‘pravu stranu’ kojoj pripadaju. Nacionalni identitet se tako uz pomoć prvenstveno medija, a onda škole, crkve i ostalih socijalnih institucija konstruisao i počeo predstavljati kao rigidna i nepromjenjiva kategorija. Nacije su shodno tome viđene kao “čisto određene i čvrsto uvezane monolitne zajednice, čiji su članovi vezani neraskidivim vezama krvi i tla i zajedničke istorije i koji zbog
16 17

V. P. Gagnon Jr., The Myth, of Ethnic War, p. 8. (prevod autora) Andrew Baruch Wachtel, Making a Nation, Breaking a Nation, Literature and Cultural Politics in Yugoslavia, Stanford University Press, Stanford, California, 1998, p. 240.

Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

189

toga imaju jedinstveni cilj i zajednički interes koji je uvijek jednak interesu nacionalnih elita.”18 Destrukcija najmješanijih i najuspješnijih jugoslavenskih multikulturalnih zajednica, u Vukovaru, Mostaru i Sarajevu, nije samo puka slučajnost. One su morale biti fizički razorene na sistematski način, zločinima – silovanjima i ubistvima – da bi se proizvela nova socijalna stvarnost, opravdala kreacija nacionalnih država i propisali novi nacionalni i kulturni identiteti uz simultano razaranje bilo kakve mogućnosti za suživot u budućnosti. U tu svrhu nasilje je moralo biti upotrijebljeno u najgrubljem obliku. Nasilje će promijeniti ne samo žrtvu nego i počinitelje zločina. Na primjer, način na koji su hrvatski a naročito bosanski Srbi gurnuti u konflikt sa svojim susjedima, koji je orkestrirala beogradska politička elita, drastično je izmijenio i okruženje u kojem će se oni naći poslije rata, kao i promijeniti način s kim i kako se mogu identifkovati: “Jednostavno njima je na taj način uskraćena mogućnost identifikacije koju su imali prije sukoba. Njihovo konsekventno ponašanje nije više samo rezultat njihovog ‘slobodnog izbora’, nego je radije uslovljeno i određeno akcijom koju su konstruisale njihove političke elite. Njihov osjećaj socijalne zajednice nije samo rezultat veza koje proizlaze iz njihovog etničkog kolektiva, nego je determiniran nasiljem koje je odredilo politički prostor. Na taj način su mnogi Srbi u Republici Srpskoj, kao i Hrvati u Herceg Bosni, imali veoma limitiran izbor, u kojem bi najmanje zlo često bila šutnja.”19 Iracionalni argument nacionalizma upotrijebljen je da bi se dva multikulturalna društva, jedno hibridno – jugoslavensko, i jedno organsko – bosansko, na kraju dvadesetog stoljeća i početka širih evropskih integracija, doveli do propasti. Kompleksni i višeslojni identiteti koje su Jugoslaveni kultivirali u gotovo pola stoljeća mira svedeni su na samo jednu dimenziju – pripadnost nacionalnom kolektivu. Bosanci i bivši Jugoslaveni nisu ništa drugačiji od bilo kojeg evropskog naroda, i njihov promašaj u izgradnji stabilne i uspješne države ne može biti stavljen na račun njihovog karaktera, još manje na njihovu kulturnu različitost, nego radije na jedinstven splet istorijskih okolnosti i specifičnih faktora i iznad svega na račun nasilja koje su organizovale političke elite. Potencijal za nasilni kolaps uvijek je prisutan u svakom društvu a razlozi za njegovo postojanje moraju se tražiti u onome što humanističke i socijalne nauke pokušavaju osvijetliti već stoljećima – iracionalnoj strani ljudskog karaktera: “Kao Frojdov psihopata, bivša Jugoslavija je primer koji se dobije preuveličavanjem onih istih snaga koje postoje u bilo kojem multikulturalnom i multieničkom društvu.”20 Ipak, kao u Hobsovom argumentu, naša jedina odbrana jesu racionalni instrumenti civilnog društva i građanske države, samo
18 19 20

V. P. Gagnon Jr., The Myth of Ethnic War, p. 8. (prijevod autora) V. P. Gagnon Jr, The Myth of Ethnic War, p. 27. (prijevod autora) Wilmer, The Social Construction of Man, the State, and War, p. 263. (prijevod autora)

190

Radoslav Drašković

oni mogu dati prednost jednoj grupi faktora nad drugom, i omogućiti rješavanje problema u racionalnom okruženju pravne države. Za sedam decenija postojanja Jugoslavija nije uspjela da efektivno riješi nacionalno pitanje i na taj način deaktivira minu u svojim temeljima, koja će na kraju fatalno ugroziti njeno vlastito postojanje. Tako nešto jedino je bilo moguće uspostavom legitimnog demokratskog društva, garantovanog uspostavom političkog pluralizma, izgradnjom institucija civilnog društva i pravne države. Ponovni promašaj obje Jugoslavije da definišu zajedničku državu kao neutralnog arbitra koji garantuje stabilnost i ekonomski prosperitet svojim građanima dok u isto vrijeme obezbjeđuje politički okvir u kojem je moguće voditi neostrašćenu debatu o svim spornim pitanjima u jednoj zajednici produkt je brojnih istorijskih faktora, a nikako nekompatibilnosti jugoslavenskog etničkog šarenila. Zbog toga sve teorije o vjekovnoj mržnji, nepremostivim kulturnim razlikama moraju biti raskrinkane i konačno odbačene. Faktori koji su doveli ovaj multikulturalni projekat do konačnog kolapsa isključivo su racionalne kategorije – nefunkcionalanost ekonomskog i političkog sistema, nedostatak političke legitimnosti, demokratije, civilnog društva, vladavine prava i istinskog dijaloga, i na kraju vješte manipulacije konzervativnih političkih elita koje nisu prezale ni od rata u ostvarenju vlastitih interesa. Različit koncept države i nacije, onaj koji bazira suverenitet države na individualnim pravima svakog građanina, dok u isto vrijeme, prianjajući uz okvir liberalne demokratije i vladavine prava, u potpunosti respektuje pluralizam i svu kompleksnost multikulturalnog društva, bio bi puno više odgovarajući za izmiješanu populaciju na prostorima bivše Jugoslavije. Uspjeh država kao što su Švicarska, Belgija ili Kanada, govori nam da su multikulturalna, multietnička i multinacionalna društava moguća i da mogu biti izuzetno uspješna. Svaka od navedenih država ima vlastitu istoriju i posebnosti po kojima se razlikuje od drugih. Jednako, sve one imaju i veliki broj vlastitih problema kao i različitih mehanizama i institucija koje su implementirane da bi se ti problemi razriješili. Ono što im je zajedničko jest da svaka od njih promoviše političku lojalnost građanina prema federalnom centru dok u isto vrijeme uz pomoć raznih političkih mehanizama obezbjeđuje istinsku jednakost svim svojim građanima kao i etničkim i nacionalnim grupama. Svaka od ovih država je parlamentarna demokratija posvećena liberalno demokratskoj ideji države. A demokratija, kao što smo to posvjedočili u posljednjih dvadeset godina na primjeru država nasljednica bivše Jugoslavije, ne uključuje samo pravo glasa i slobodnih političkih izbora. Ona prije svega podrazumijeva uspostavu onih mehanizma koji štite i garantuju univerzalna ljudska prava i građanske slobode, kao što su postojanje neovisnog sudstva, slobodne štampe i javnog mnijenja, te generalne vladavine prava. I to je ona tačka u kojoj je Titova Jugoslavija propustila svoju istorijsku šansu i gdje će završiti i Bosna, ako se uskoro ništa ne učini da se promijeni njen ustav i unutrašnje uređenje, te ako se relacije između bosanske države, njenih građana i triju nacionalnih grupa radikalno ne redefinišu duž linija liberalne građanske države.

Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

191

Kratki pogled na istoriju Južnih Slavena pokazao bi da je svaka od tri bosanske nacije bila u ulozi i žrtve i ugnjetavača u jednom trenutku u njihovoj zajedničkoj povijesti. Prošlost se ne može promijeniti, niti možemo ikada imati kompletnu i neiskrivljenu sliku o njoj, a još manje ispraviti nepravde koje su počinjene u danom trenutku. Ali ono što možemo jeste da raspravljamo o toj prošlosti u otvorenom i racionalnom dijalogu, jer ona očigledno određuje našu sadašnjost i ugrožava našu zajedničku budućnost. Ako se ne možemo zamisliti kao jedna nacija, zbog prošlosti koja je proizvela naše kulturne razlike (ma koliko one bile zanemarljive u ogromnom bazenu etničkih i kulturnih razlika u svijetu, koje svako ko je otputovao dalje od svoje kapije može primijetiti bez imalo napora), onda možemo pokušati da živimo zajedno u političkoj zajednici jednakih. Suživot i prihvatanje drugoga nije čin jednostavne deklaracije dobre volje nego užasno težak poduhvat i komplikovan proces koji zahtijeva napor i posvećenost u tom smjeru, kako svakog građanina ponaosob tako i čitavog društva. Ali on prije svega zahtijeva okvir jake i nepristrane pravne države koja će obezbjediti neutralnu atmosferu u kojoj se drugi može susresti bez predrasude, u kojoj se razlike poštuju i diskutuju u otvorenom razgovoru, gdje se tolerancija aktivno promoviše, a mržnja i netolerancija jednako aktivno suzbija. U ime nacionalne države i istorijski prevaziđenih teorija o naciji-državi dva multikulturalna društva su razorena i rasparčana na kraju 20. stoljeća. Jugoslavija je mrtva već dvadeset godina, Bosna se jedva održava u životu, uglavnom zahvaljujući volji međunarodne zajednice i sa krajnje neizvjesnom budućnošću. Nijedno od ova dva društva nije se moglo strpati u uski okvir nacionalne države. Rekonstrukcija Bosne može biti efektivno sprovedena samo radikalnom redefincijom vladajućih političkih odnosa duž linija civilnog nacionalizma i građanske države. Njen budući politički identitet ne može biti izgrađen na identitetu bilo koje od njene tri nacionalne zajednice nego samo u demokratskim institucijama buduće države koja će biti bazirane na suverenitetu građanina, dok će u isto vrijeme garantovati jednaka prava svim svojim nacijama. Zamišljeno i mitologizirano etničko zajedništvo opet će morati biti zamijenjeno s civilnim identitetima koji će još jednom, kao nekad u drugoj Jugoslaviji, moći akomodirati egzistenicju višeslojnih i kompleksnih identiteta koje su Bosanci i Jugoslaveni gajili skoro pola stoljeća. Ipak, koliko god to heretički i paradoksalno zvučalo u ovom trenutku, rekonstitucija Bosne je nemoguća bez ponovnog zamišljanja Jugoslavije. Ne kao političkog projekta, jer je kao takav čak i imenom, uprljan i zasigurno mrtav na duže vrijeme, možda i zauvijek. Ali solucija bosanskog pitanja je uvijek uključivala kako one koji su živjeli u njoj tako i kulturne i političke centre van njenih administrativnih granica. Demokratska i “mirna Bosna” nemoguća je bez istinski demokratske Srbije i demokratske Hrvatske, kao i bez šire regionalne saradnje svih država nasljednica bivše Jugoslavije pa i čitavog Balkana. Šira regionalna saradnja, ekonomske integracije, socijalne i kulturne razmjene bi omogućile razvoj civilnog društva u cijelom regionu, ponovno

192

Radoslav Drašković

uspostavljanje pokidanih ekonomskih i socijalnih veza i pomogle svima pri budućim integracijama u Evropsku uniju.21 Ovo nije samo imperativ života na ovim prostorima nego i zalog budućeg mira i suživota. Taj proces bi otvorio debatu o zajedničkoj prošlosti, opterećenoj sad već mnogim nerašćišćenim momentima, u hladnom, racionalnom i profesionalnom maniru. Ta debata trebala bi pomoći da se mit najzad odvoji od stvarnosti kao i da se pronađu načini na koje možemo akomodirati jedni druge, u isto vrijeme štiteći univerzalna ljudska prava i prava etničkih manjina na prostorima novonastalih nacionalnih država. Ovo bi opet pomoglo da se najzad nađe izlaz iz okrutnog kruga negativne istorije u koju je koncept nacionalne države bacio čitav region Balkana u posljednjih stotinu i pedeset godina. Neka vrsta regionalne saradnje je nužna i za završetak procesa Evropske integracije koji se odvijaju nejednakom brzinom u pojedinim državama nasljednicama. Narodi bivše Jugoslavije ovisili su jedni od drugih dugi niz godina. Oni su razvili ekstenzivne ekonomske kulturne i socijalne veze i što je najvažnije, govoreći jedan jezik oni se još uvijek dobro razumiju. Kao što jedan od analitičara jugoslavenskog raspada primjećuje: “Bivši Jugosloveni imaju suviše toga zajedničkog da ne bi kooperirali, i sa padajućom stopom nataliteta i veoma sličnim problemima ekonomske modernizacije oni imaju svaki razlog i poticaj za međusobnu saradnju.”22 Na kraju krajeva Jugoslavija je uspostavila jedan kulturni prostor koji, bez obzira na ogroman trud koji su nacionalne političke elite uložile u njegovo razaranje, nije prestao da funkcionše sa prestankom jugoslavenske države. Poslije gotovo suicidalnog iskustva Drugog svjetskog rata Evropa je, barem se tako čini u ovom momentu, našla svoj put. Jučerašnji zakleti neprijatelji, koji zasigurno dijele mnogo krvaviju i komplikovaniju prošlost nego Južni Slaveni, u posljednjih dvadesetak godina dogovorili su se da prenesu dobar dio svojih nacionalnih suvereniteta na institucije zajedničke evropske države. Ta zajednica zasnovana je na principima liberalne demokratije, vladavine prava i institucija građanskog društva. Evropa je danas ogroman multinacionalni i multietnički kolektiv koji je u stalnom procesu brisanja unutarnjih granica i podijeljenih i često protivrječnih kulturnih identiteta svojih članova. Ova saradnja se prije svega zasniva na ostvarenju zajedničkih interesa, a onda i motivima racionalne saradnje, tolerancije i uzajamnog poštovanja u svrhu opšteg prosperiteta. Usprkos svojoj komplikovanoj i krvavoj istoriji ta zajednica svakim danom je sve realnija izrastajući iz nečega što je do jučer bila samo utopijska ideja. A ideja Evropske unije nije ništa drugo do ideja Jugoslavije koja je ostvarila svoja obećanja. Jednog dana budući lideri jugoslavenskih država će možda stajati jedni kraj drugih u ujedinjenoj Evropi, onako kako
21

Nerzuk Ćurak, “Može li regija biti domovina?” www.e-novine.com, posjećeno 15. maja 2010. Tim Judah, “At Last Good News from Balkans”, The New York Review of Books, March 11. 2010. (prijevod autora)

22

Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

193

to danas čine nekad nepomirljivi neprijatelji i suparnici, lideri Engleske, Njemačke i Francuske. U tom momentu oni će imati moralni imperativ da se sjete svih žrtava jednog besmislenog rata sa početka devedesetih, i da parafraziram Vuka Perišića, imati obavezu “da sa najdubljim gnušanjem prezru tragične okolnosti u kojima su njihove države nastale.”23 Na kraju svoje dirljive knjige eseja “Balkan Express” Slavenka Drakulić spominje scenu iz Klod Lanzmanovog dokumentarca “Shoah”, koji se bavi sudbinom miliona Jevreja koji su izgubili živote u Hitlerovim logorima smrti. Jedan od intervjuisanih opisuje proces u kojem su poljski seljaci čije su njive okruživale čuveni logor smrti bili isprva zgroženi nad tragičnom sudbinom svojih dojučerašnjih komšija, da bi strah, osjećaj sramote i suosjećanja postepeno bili zamijenjeni ravnodušnošću. Na kraju su čak šala i smijeh pratili svakodnevnu scenu, koja se odvijala istovremeno sa njihovim radom u polju – vozovi napunjeni stotinama nesrećnika ulazili su u Aušvic da bi tamo njihov ljudski kargo susreo svoj užasan kraj. Drakulićka zaključuje: “Sad razumijem da ništa do te ‘drugosti’ nije ubilo te Jevreje, a ta drugost je počela upravo sa njihovim imenovanjem, sa njihovim označavanjem kao drugoga.”24 Nacionalizam koji su orkestrirale komunističke oligarhije u bivšim jugoslavenskim republikama na kraju osamdesetih uspio je da pretvori jučerašnje sugrađane, prijatelje i braću, prvo u strance, zatim u neprijatelje, i na kraju u druge, koje treba fizički ukloniti. Ono što Jugoslaveni, koji su kupili ovu nacionalističku fantaziju nisu znali u tom momentu, jest da će i njih same ta đavolska manipulacija pretvoriti u druge u ratovima koji će slijediti u njihovim vlastitim sredinama. Američki postmoderni filozof Ričard Rorti tvrdio je da je demokratija produkt naše ljudske solidarnosti koja proizlazi iz naše konačne spoznaje “da se u svemiru nemamo ni na što drugo osloniti nego jedni na druge.”25 Demokratija i civilno društvo su, jednako kao i nacija, konstrukcija i možda utopija, ali zasigurno i najvredniji kolektivni produkt naše civilizacije i nešto vrijedno pokušaja: “Civilizacija je, kako nas Jejts podsjeća, zasnovana na krhkim temeljima iluzije. Bilo bi opasno pretvarati se da je ta iluzija realna, ali i katastrofalno napustiti je u potpunosti.”26 Samo kroz institucije istinski demokratskog društva mi možemo tražiti zaštitu od iracionalnosti nacionalizma, prekoračiti predrasude i ograničenja naše vlastite kulture i kolektiva da bismo na kraju stigli do našeg zajedničkog ljudskog nazivnika. A tamo bi trebali pokušati akomodirati i zaštititi jedni druge kao što smo to toliko puta propustili da učinimo u
23

Vuk Perišić, “Da li je Jugoslavija morala da se raspadne?” www.e-novine.com, posjećeno 30. juna 2010. Slavenka Drakulić, Balkan Express: Fragments from the Other Side of the War, Norton, New York, p. 145. (prijevod autora) Richard Rorty, “Universality and Truth”, in Rorty and His Critics, Blackwell Publishing, 2000, p. 62. (prijevod autora) Benjamin Barber, An Aristocracy of Everyone, Oxford University Press, 1992, p. 124. (prijevod autora)

24

25

26

194 Radoslav Drašković našoj zajedničkoj prošlosti. To.”27 27 Drakulić. nažalost. a još manje kako da redefinišu komplikovanu relaciju između nacije i države. p. ne čini njihov slučaj jedinstvenim u dugoj drami i ogromnom stradanju čovječanstva: “Svi smo mi dozvolili da se ovo desi.(prevod autora) . Naša odbrana je slaba kao što je i naša svijest o tome. crnih i bijelih istina i jednostavnih zaključaka. mi smo odgovorni jedni za druge. apstraktnih brojeva. Postojimo samo mi – i da. nema velikih istina. Narodi Jugoslavije nisu našli načina kako da razriješe protivriječnosti i pomire razlike koje su proizlazile iz njihove zajedničke komplikovane povijesti i različitih kulturnih identiteta. 55. Ne postojimo mi i oni. Balkan Express.

POVODI .

.

kite ljubica u sobi. kako također svi znademo. bolesnicima.POEZIJA I MOJI SUSRETI S NJOM* Veselko Koroman U knjizi razmatranja “Svijet ili dvije polovice”.. objavljenoj 1979. prosinca 2011. . a poeziju glasom čovjekove prabolesti. podsjećaju. i da u njima ima ljepote (a ne ružnoće!) koju možemo zvati poezijom.. i ona.) Svijest o bolesti imamo u nejednakoj mjeri. ** Citati u eseju iz autorovih tekstova. na postavljeno pitanje što je za me poezija odgovorio ovako: * Pristupno predavanje u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 8.” U tekstu pod naslovom “Pred tajnom postojećeg”. vodena pučina. (Ja je tako nazivam). .. oplemenjuju. Obadvije jednako muče duh.. U njoj se već očituje slabljenje kontakta s prvotnom i rad po uzoru na nju. ljubice u gori. Ako uzmemo u obzir vrijeme vezano isključivo za događaje na Zemlji. nedavno sam. najstarija je ona poezija koju od početka ispisuju dugine boje. Najjača je kod onih što ih je bolest ophrvala u nekom dalekom pretku. nije namijenjena samo čovjeku.. Od njih nastaju pjesnici. međutim. a samo ponekad veseli klik bolnika komu se učinilo da je bolesti na trenutak nestalo.. hrabre. Zato pjesnike treba smatrati iskonsko.. dugina spektra nad vrhuncima. (Postoji bolest osobna i bolest svijeta.. Njome se nadahnjuju i životinje. Puno je mlađa poezija ljubica donesenih u sobu i kipa na trgu. govoreći o naravnoj poeziji.kipa na trgu? Ima li u njima poezije? I što ona može? Kome je namijenjena? Svi znademo iz iskustva da nas te stvari osvježuju.”** Na početku spomenute knjige napisao sam i jednu od definicija umjetničke poezije: “Poezija je bolest. rekao sam sljedeće: “Koja je funkcija vodene pučine ispod neba.

kao što ja u svojoj donekle osamljenoj kući noću čujem. i premda je ćutim u svakom atomu svoga bića. onu kružno. i ostavljajući uvijek potpuno isti razmak među njima. povrh toga. Ona mi je izmicala više od tri tisuće dana. da me nije zadivilo samo neusporedivom ljepotom. viši na rubu ispletene mreže. prenijelo nikad zaboravljenu poruku od nekoga komu je ono bilo tajanstveni izaslanik. ali i jedva iskaziva. umješnije od ikoje pletačice. Izliječilo me objašnjenje da će se Sunce sljedećeg jutra iznova pojaviti živo. nego u doslovnom smislu te riječi. jednom nogom dodajući drugoj. što me doslovno skamenilo. Poslije bi mogli čuti. ne prebiva nikad ni u kojem od ljudskih izraza: pjesničkom. kako Sunce zalazi. kako predmeti dišu.” Nelagoda je time veća što znam da ta uzglobina. objavljen u zbirci “Knjiga svanuća” prije četrdeset i četiri godine). izjutra. barem stanovito vrijeme. uvidio sam da bi pjesnici. u kojem svjedočim o tome kako neka bezimena pjesma nikako ne može iz mene. ugledao Sunce.198 Veselko Koroman “Ispričao sam 1987. Za vrijeme svoje osamljenosti većina tih pjesnika bi jamačno negdje zatekla u stvaralačkom poslu kojeg od braće onog pauka što je između dva stabla. . Da joj po toj njezinoj značajki nije ravna ni objektivna znanost. Umjesto toga. bez ijednog promašaja. manji u središtu. da je napasna. od mene malo starijem sugovorniku (koji više nije među nama) kako sam iznad brda u rodnom kraju. a tako i ja kad mi poslije zemaljske smrti njegov i moj tvorac vrati život (tamo gore) u vječnim Radišićima.). s vremenom u skladu. pred mojim očima pravio petlje. kao puko dijete. poput slijepih mačića oglašavaju. Moram zato priznati da osjećam stalnu nelagodu od toga s čime se susrećem u dva sljedeća stiha iz pjesme “Pastir”: “Uvala je sva u sebi. morali provesti na nekom mjestu udaljenom od ljudi – kako bi naučili da od poezije nema ozbiljnije duhovne djelatnosti. nego da mi je. pa to sada radim. bio sam ganut kao da mi se rodilo dijete. ne u jednoj riječi. vukući ovu ravno. dvije nikako nisam mogao pomaknuti. “kao jedan od oblika povijesnog okoliša. te se minutu. što mekim što oštrijim pomacima na njezinu krovu. koja se svojom uzročno-posljedičnom logikom ne može ni približiti apsolutnoj spoznaji. kao eremiti. Ovdje ne ću citirati vlastiti lirski sastavak u prozi (pod naslovom “Pjesma”. ne u figurativnom. Nisam dometnuo. nejak. razvlačenu nit. brzo poput stroja. Uvečer sam vidio. prvi put svjesno. spominjem muku na koju me je stavila pjesma kojoj sam u sebi govorio da je furija. i kako se. Puno godina iza toga presudnog događaja. a kad se pojavila preda mnom s naslovom “Doći će vrijeme” (1979. Tom zgodom netko mi je od bližnjih rekao da ćemo i mi tako umrijeti. opet prvi put svjesno (ne sjećam se više da li toga ili nekoga drugoga dana). premda neodoljivo traži utjelovljenje u riječ.” Što hoću naglasiti navedenim zapažanjima? Prije svega to da je poezija posvuda oko nas (i u nama).

ali tamo nisam objasnio tu misao. može isključivo onaj kome je do običnog preživljavanja. iz najzemaljskijih . miriše ili svijetli sama od sebe. nije moguće presaditi. Usprkos vanjskom blještavilu.” S tim u svezi. nije nikakav izum. slikovito govoreći. a to su riječi i nešto preostalih mumlaja-urlika. Uvalu. i znade sebe bolje nego bi je ikad itko između nas u ovom vremenu mogao znati. “U jednom sam razgovoru na sarajevskoj televiziji naglasio da ne bih mogao pjevati onako kako to rade ptice.” U procesu njihova nastajanja meni se malo kad dogodi da se oslonim na podsvijest. obnavlja stare. sklad s vanjskim svijetom. Vrisak veselja. Zbog toga naš. elementarni vrisak. po mom mišljenju. da tako rečemo. pristanak na nj. u ovom ili onom obliku. ja prestajem vjerovati “da je jezik to što mnogi tvrde da jest. Zašto. Potom. udolinu. ne bih? Zato što je njihova pjesma goli. trodimenzionalnu uvalu. nego nešto što je. spominjem i ovo. muzičkom.. izrastaju moje pjesme. u sebi. izliti. Ona ne kaže drugo doli nadošlo tjelesno zdravlje. Ona je do zadnjeg protona ili kvarka potpuno u svom tijelu. eda bih ga tako napokon naveo da od sebe pusti kakav prvotni glas. u njima se nužno zadržava trag tuge. ako uopće želi da ga zovu tim imenom. uvijek ide dalje. zagonetni izvor mistične svjetlosti. smiješim mu se. pikturalnom. I kad se njima pokušava slaviti život. Pri tome mi je u svakom trenutku jasno da poezija nije toliko u riječima (pod uvjetom da u njima ikako jest) koliko u onom što riječi dodiruju. dakle.Poezija i moji susreti s njom 199 skulpturnom. nego da se to događa kad se uspostavi odnošaj s drugom. Ali ne ni tada onako kako je zapisano u našim snovima – ako nije ostvarena na pravi način.. da nijedna stvar ne zvuči. kao i njoj sličnu udolinu. Nikad nisu slobodni ptičji pjev. jer mi je jasno da je ona “iz mesa i kostiju. međutim drukčije. na Zemlji postojalo od početaka ljudske povijesti. kao i tmina. presuti ni u što umjetno. noću u san uronjeni i tako praktički mrtvi intelekt. koja je za me. S riječima je. najčešće s osjećajem mitske osamljenosti. Ali ipak čudesno. On. klonirati. Tako radim i sam. Zadovoljiti se samo rabljenjem onoga što on ima na ovom razvojnom stupnju. Hoću reći kako je duboko ukorijenjena i stalno nazočna tuga u ljudskom govoru. upućujem usrdne molbe. svojim upravo tada oživljenim oniričkim moćima. traga za novim izričajima neizrecivog.” Suočen s tom okrutnom spoznajom. Tako je makar kod onih koji u trijeznom stanju žele što otkriti sebi i drugima. Iz nje. one nikada nisu cvrkut ili klik. nije ju moguće. one samo naoko slijede iskonski glas nesputana duha. nešto poput svijesti o tome da sutra ne ćemo biti veseli. i ništa više. Stvaratelj jedne pjesme. odnosno – govoreći jezikom bića svjesna svoje isprazne premoći nad ostalim stvorovima – istodobno i manje od toga. to jest. obuhvaća potpunije nego budna svijest. i nije još ništa drugo doli tragično mucanje. Po mom mišljenju. Uvijek su nešto više. Zato i ja. dugo ‘oblijećem’ oko predmeta svoje pjesme i.

izvodi na pravi put – počeo sam mnogu riječ smještati u globalne vremensko-prostorne okvire. nego je u nas utisnuto slutnjom. “Možete. za pjesnika.” Što ga subjekt “osjeća i čezne za njim kao za svojom izgubljenom biti. Djelić mog odgovora na njegovo pitanje glasio je ovako: “Potaknut zebnjom.200 Veselko Koroman dubina bića proistekao – utamničeni skup zastrašujuće sitnih ili zadivljujuće velikih: misli. mislio i na beskonačnost. “pokretač misli. a možda očituju i prepast. osjećaja. želja. kao nešto nenaučeno. po mom shvaćanju. a to znači znati ono o čemu nam ništa nisu rekle današnje znanosti. ipak sam manje mislio na pjesničku temu. koji također određuju našu sadašnjost. kao u spremištu svega ranije zapamćena. koja me. cjelokupnog napretka”. Potrebno je prije svega znati. ali još više uvjerenjem da slutnja.” Odgovarajući potvrdno. “s čime se nedvojbeno i najčešće susrećem. a u svakoj je našoj stanici. stavlja na jednako veliku muku. držeći prst u zraku. Tako se samo od sebe nametnulo pitanje vječnosti.” S obzirom na to. dajući spomenuti odgovor na Pavletićevo pitanje. nad kojima gospodari svijest.). negdje usred desetomjesečnog razgovora. kad god se suočim s njim. naime. brigu. uglavnom prepuštena zaboravu. zbog duševne stabilnosti. ili još kakvo drugo čuvstvo nad onim što se s njima događa. “nije dovoljno samo ćutjeti i čuvstvovati. među kakve svrstavam i vječnost. Rečenom treba pridodati da sam. prignječeno. Nadsvijest se prisjeća ljepote viđene u izvornoj zbilji i na razini slutnje (koja je neusporedivo prodornija od svega što postoji u našem duhu) korespondira s njezinim znacima/ odbljescima u pojavnom svijetu. a potom. pitao “muči li i mene davnašnja misao o vječnosti i je li upravo ona jedan od energetskih akumulatora u kojima su pohranjeni struja i napetost potrebni za izazivanje pjesničkog iskrenja”. na način kako stvari poznaje naša nadsvijest. recimo. nečim najprodornijim (a zato i najpouzdanijim) čime raspolaže naš duh. to jest.” Zamijetivši tragove takvog naziranja u mojim zbirkama i pjesmama. da u njoj. kao dio Inog.. Što je ona? Svi znamo (neznano kako) da nije ništa potisnuto.. (kako je dokazano) ćute bol. jednim potezom okružiti cijeli odavde vidljivi prostor . jer i biljke.” Ono što mi daje pouzdanje kad pokušavam navesti riječ da progovori. Ukratko. osim na vječnost. koju dijelimo s ostalim stvorovima. Vlatko Pavletić me je (1987.. nema prisjećaja iz predtjelesne. objavljena u njegovoj knjizi “O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim o poeziji”. kao na dio Inog. jest nadsvijest. valjda zato da bi za nas muka najposlije bila slatka. nego baš obratno: da je ono što se uzdiže visoko iznad svake omeđenosti u nama i u samom je vrhu uma – njegovo sunce i prozor otvoren u predvorje tajne. bezvremenske zbilje. a više na muku koju ćutim prigodom “svakog pokušaja da osluhnem i izustim što od punine stvari višeg reda”. Muka proizlazi iz toga što Ino “nije identično s nama.” I što je. u svemu oko nas.

citozin i timin. opkolivši ga. Pet tisuća stranica kako da oživi. Zamisliti najsitnije. tvrdim isto: “Nitko između nas ne može naslutiti. u sebi. Propast je neznanja (na koje smo naviknuli upravo čudesno)”. Na vršku našeg prsta.” Da bih to donekle naznačio. Za tvoje lijevo oko takva sila da bi ih današnji ljudi morali neprestano čitati pet do šest stoljeća. Svi mogući prostori i sve prošlosti i budućnosti svih mogućih stvari već su ovdje. Enciklopedije građevnih uputa o najmanjoj sitnici. ne samo moja poezija. Mnoštvo njih. Za sva živa bića upravo toliko da nije moguće zamisliti kad bi stigli pročitati cijelu knjigu svijeta. na taj dodavati sve šire namotaje novog. u nama i oko nas. sam u razmatranju “O genetskoj abecedi”. kao čovjek i kao pjesnik. niti u šljukino jaje one uz pomoć kojih se izleže kornjača. I posljednja najfantastičnija stvar je tu. koja je “vrhunac kozmičke logike”. kao i nada. “izvire iz sjene”. a kad dodate. recimo. Nema nikakve potrebe da lijepo i uzvišeno. Ono je stvarnost što se javlja tako kako nije očekivana. moglo bi se reći. Uvijek dolaze prave.” Iz tog razloga.Poezija i moji susreti s njom 201 iznad glave. Ona. na ljudskom uzdahu. ili makar vrlo sitno. za me “ne postoji čudo. Uz njih i tisućčlane genetske rečenice. Po točno utvrđenom zakonu. adenin.” Jasno je onda da već izloženim i ovim što ću reći na završetku svog izlaganja. pokušavamo naći u velikim prostornim i vremenskim daljinama. utemeljena je cijela. još je teže. na primjer. Zaključno govoreći. Samo što mi toga nismo dovoljno svjesni. 1978. neusporedivo opsežnijim pojasom nevidljivog. I uvijek svijetli na vratima onom tko je želi prepoznati. na zagonetnom. a onda. Na jedva zamislivoj gori u svemiru i u još nedosanjanoj večeri nakon prolaska nama poznatog neba. izmaštati ništa nepostojeće. naslućujući poslije otkriveni genom. jedna bakterija. po vašem mišljenju zadnji – tek početi s namatanjem prvog između bezbroj onih do kojih dopire samo slutnja. u svakoj mu čestici. . Zatim šezdeset i četiri troslovne riječi. govorio ovako: “U molekulu deoksiribonukleinske kiseline svakoga živog bića upisana su četiri slova: guanin. Zahvaljujući tome u zrno djeteline ne mogu stići obavijesti potrebne za stvaranje stabljike prosa.

.

Republika. po svjedočenju samoga autora.. 1962. Navedenim zbirkama pridodane su i neke ne/ objavljene pjesme koje sačinjavaju zadnje dvije cjeline knjige: Rane pjesme. 11/1970: str. 28. kritika ju je odmah prepoznala kao vrijedan prinos nastojanju poetike generacije okupljene oko časopisa Razlog.. br.2 1 2 Stamać. “Vrijeme. 1968. Vijenac.1 Unatoč tomu. Opće bilješke o Stamaćevim pjesničkim zbirkama Prva Stamaćeva zbirka “Rasap” objavljena je 1962. kasne pjesme i Objavljeno poslije ljetovanja 2008..PJESNIČKI OPUS ANTE STAMAĆA Perina Meić U rujnu 2010. u izdanju nakladničke kuće Alfa. U nekim je zbirkama došlo do manjih izmjena . “Dešifriranje vage”. “Sa svijetom jedno”. 1991. Ante: Čast je služiti velikanima duha. 1968.. 636 .. XXVI.. “Odronske poredbe”. A kako je on nastao u rasponu od 50-tak godina izvrsna je prilika sagledati ga kao jedinstven pjesnički znak koji se. 1965.. Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”. vrijeme” (2006. “Doba prisjećanja”. mračni soneti” 1995. Knjiga sadrži 500-tinjak pjesama iz 10 objavljenih zbirki: (“Rasap”.. “Zvonki moteti”.. Uočeno je i to da Stamaćevo pjesništvo karakterizira “dosta jako nagnuće ka problemima egzistencije (…)”. “Smjer”. zahvaljujući ovom novom vrijednom izdanju. godine u vlastitoj nakladi što je.. “Žalostinke”. neke su pjesme izostavljene i sl. 415. Mifka. 1972. nanovo prezentira suvremenom čitatelju. valja istaknuti da novi način organizacije ne mijenja u bitnom sliku Stamaćeva pjesničkoga opusa. u doba komunizma. objavljene su “Sabrane pjesme” Ante Stamaća. “značilo izlaganje velikoj opasnosti”.). siječnja 2010. “Crne rupe. Ipak. 1982. 2004. raspored ciklusa je reorganiziran.npr. gdje pojedinac nije smio ništa.

postupno napušta prelazeći u formu kazivanja u prvom licu. navodeći kako je Stamać u početku svoga pjevanja bio vezan uz neka opća mjesta “rastvaranja i rastakanja ideološke sheme. raspršenost i rastakanje. Željka: “Riječ o šutnji”. Kao lajtmotiv u većini pjesma pojavljuje se opreka na relaciji mi – oni koja se razrađuje u različitim varijantama i slikama. 11/1970: str. Hamlet otrovan ružama (6) i Rasap (12). kako se zbirka bliži kraju. Povratak zemlji. Koprivnica koje na osobit način evociraju autorova sjećanja na djetinjstvo. a opća i intimna povijest postaju gradbenim elementima višestruko kodiranog pjesničkog znakovlja. Kolo. stalno prepliću asocijacije na književnost. koji je nekim hrvatskim pjesnicima dao mjesto pravih arbitara istine. prema riječima Željke Čorak. Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”. Republika. uz motive ljubavi. VIII. U pjesmama zbirke “Sa svijetom jedno” na osobit se način izdvajaju one u kojima dominira motiv zemlje.) ima tri ciklusa: Leda. Navedeni ciklusi artikulirani su tako da otvaraju brojne intertekstualne asocijacije (npr. 3 4 Čorak. straha. Pjesme su artikulirane poetske introspekcije u kojima se. 110 Mifka. upozorava i Ljerka Mifka. U pjesmama s početka knjige autor odabire impersonalni iskazni modus kojega. Na to nas. Uporaba pluralnog oblika mi. XXVI. ne znači samo izbjegavanje subjektivnosti ili straha od ispovjednog nego “pozivanje na sudionike i istomišljenike u odnosu prema svijetu”3. ciklus Leda). 1/1970: str. U većini pjesama ove zbirke kombiniraju se individualna i kolektivna iskustva. Uz njih često se pojavljuju i motivi razorenosti. rasutosti. evidentno je.”4 Druga zbirka “Sa svijetom jedno” (1965. impliciraju postojanje neke vrste otpora kojega nije moguće razumijevati izvan ondašnjeg povijesnog i društvenog konteksta. Zahvaljujući tomu Stamaćevo pjesničko znakovlje dobiva više značenja koja. Uspostavljajući zrcalni odnos među njima Stamać ovom zbirkom čitatelju “odašilje” šifrirane poruke koje valja sagledavati sa sviješću o vremenu njihova nastanka.204 Perina Meić Zbirka se sastoji od 24 pjesme raspoređene u tri ciklusa: Otpor (6). Pjesme su pisane slobodnim stihom i najčešće u impersonalnom iskaznom modusu. sjećanja na djetinjstvo i razmatranja o smislu života i postojanja. Koprivnica i Sa svijetom jedno. osobni dezintegritet. svevladajućeg optimizma. iskonu jedino je sigurno utočište za Stamaćeva lirskog subjekta i jedini način da se prevlada nespokoj. u svome tekstu “Od egzistencijalnog ka sublimnom”. kao i o pjesnikovoj osobnosti. 636 . Takav prijelaz vidljiv je već u pjesmama ciklusa.

tematizira problem egzistencije “u prijepornomu stanju između raspadanja i spašavanja”6. Altagama. na sekundarnu razinu. Objavljena je 1968. II. Mifka. Sve je. transformiraju u pjesničke zapise o stalnim samoispitivanjima lirskog subjekta.Pjesnički opus Ante Stamaća 205 Treća Stamaćeva zbirka naslovljena je kao “Doba prisjećanja”. U ovoj pjesničkoj zbirci. u prvim dvama ciklusima. U nekim svojim segmentima ova zbirka priziva asocijacije na Ujevićevu ljubavnu poeziju. Molitva nepostojećoj zbilji i Leptirov povratak. kako navodi C. 636 Milanja. pupoljci kiša neki su od učestalijih motiva 5 6 7 Isto. “direktne aluzije na tjelesnu raspadljivost. Cvjetko Milanja drži jednim “od ponajboljih Stamaćevih ciklusa te prve faze”7. Milanja. Zahvaljujući osobitom načinu metaforizacije u kojem se stalno događa prijenos značenja s primarne.. dakako. 97 Isto. te ciklusu Leptirov povratak – koji poput završnog akorda zaokružuje ovu zanimljivu pjesničku zbirku. Primjerice. laste. Stamaćeve se ljubavne pjesme. imamo niz pjesama (bez naslova. Iako te promjene nisu izrazite. godine Ante Stamać objavio je knjigu pjesama pod naslovom “Smjer”. Nakon nje dolazi pet ciklusa: Noć na otoku. str. Slobodni let. str. U njemu Stamać objedinjuje pjesme čiji su naslovi mjeseci u godini (“nedostaju” lipanj. dio. pažljivijem čitatelju ne bi trebala promaknuti sve češća pojava stihova u kojima se eksplicitnije izražava stav lirskoga kazivača spram povijesnih zbivanja i okolnosti. neba. pojašnjava autorica u nastavku. 2001. Pjevajući o ljubavi Stamaćev lirski subjekt očituje potrebu za razumijevanjem. 97 . Prvi ciklus zbirke koji nosi naslon Bogumilski dnevnik. Zagreb. na oznake koje prate opisnost egzistencijalna rasula (…)”5 Zbirka se sastoji od triju ciklusa (Bogumilski dnevnik. nije posve izgubljen prvotni impuls egzistencijalnih problema. str. popraćeno motivima zamagljenosti. tjeskobe i straha. “Kombiniranje” ljubavnih motiva s motivima potrage za smislom. prevladavanjem otuđenja. Gube se. Pjesme ovog tipa “opisuju” čitavu skalu stanja lirskog subjekta: od osjećaja samoće do čežnje za slobodom i smirajem. Knjiga pjesma “Smjer” nagovještava određene promjene u Stamaćevoj poetici. baš kao u Ujevićevoj “Kolajni”. Na njezinu početku nalazi se pjesma Uxori carissimae. kako navodi Lj. Proljeće. Cvjetko: “Hrvatsko pjesništvo 1950–2000”. Miscellaena i Tamna pjesma) i. označene samo rednim brojevima) u kojima se ljubav i ljubavni osjećaji pojavljuju kao lajtmotiv. Granice kruga. prašine smisla. promišljanja o književnosti pojavljuju se i u ciklusima Slobodni let i Molitve nepostojećoj zbilji. listopad i studeni). 1968. ništavila.

Slom. Miscellaena koje su. koja tražiš pravu zemlju nakon koje slijede ciklusi: Imagines Viennenses. u pjesmi koja započinje stihom “Čemu sad sjećanje osim da potvrdim”. Na razini strukturiranja stihova i strofa potencira se svojevrsna ispremještanost vremenskih planova . njezine su ključne odrednice. Ante Stamać objavljuje zbirku pjesama “Dešifriranje vage”. Karakterizira ga čvrsta kompozicija koja priziva načelo gradnje sonetnog vijenca.). 145) i sl. Suvremenik.osobito u ciklusu Canzone . kao i stalni dijalog s različitim književnim ili općenito umjetničkim djelima (glazba. on trajnost umetničkog dela posmatra sa izvesnom skepsom. a opet umetničko delo izgleda kao da je jedino nešto što je trajno (…). budućnost. Motivi stvarnosti dominiraju i u pjesmama drugog ciklusa. kako na razini organizacije stiha.206 Perina Meić ovoga ciklusa. Prohić. str. sadašnjost pak priziva prošlost (npr. Zbirka “Dešifriranje vage” počinje pjesmom A ti. Kao prepoznatljivi motivi u pjesmama ovoga ciklusa pojavljuju se motivi riječi. “muče problemi stvaranja i vremena koje prolazi. U njoj C.u sjećanjima se nalaze naznake budućnosti.ima istaknutu ulogu. Znaci Dubrovnika i Zadnje slike. 335 . prošlost. Svoju tezu Milanja potkrjepljuje navodeći primjer pjesme “Sirventes”. ciklus pjesama Deset minijatura i madrigale osobito je zanimljiv po svojoj formalnoj strukturi. mračnog slavlja. 1972. Milanja prepoznaje jasne aluzije na onodobnu hrvatsku društvenu i političku stvarnost. kako veli. rasute snage. u svojoj zbirci “Vrijeme. riječi. zbilja. U prijetvorbama pjesničkog znakovlja glazba postaje mnogoznačni 8 9 Isto. Glazba se u ovom ciklusu. navodi u tekstu Melanholična razmišljanja o stvaranju P. kao svojevrsni Ujevićevski oproštaj posvetiti sonet Početak). “intertekst lucidno korišten kako bi podcrtao i istaknuo uskratu subjekta Hrvatskoj”8. 100 Protić. kasnije. slikarstvo i sl. te biranje i “opjevavanje” mjesta koja kod pjesnika potiču mehanizme sjećanja (npr. Beč ili Dubrovnik). Predrag: “Melanholična razmišljanja o stvaranju”.. tonuti u sebe. sanjari pojavljuju se kao glavni motivi. moglo bi se reći. nada. 10/1072: str. vrijeme”.). 143 ili u pjesmi “Kapi”. žuđenog gubitka.kojoj će Stamać. Česte intertekstualne reference. artikulirane kao posveta jednoj generaciji (razlogovskoj . XVIII. Canzone. u kojoj je. Sagledani u kontekstu društvenih i političkih zbivanja toga doba ovi motivi postaju nedvosmislena alegorijska očitovanja čije je razumijevanje uvjetovano neknjiževnim okolnostima (zbivanja oko hrvatskog proljeća i dr. Stamaća u ovoj zbirci. str. tako i na razini sadržaja.”9 U artikuliranju pjesničkih slika glazba . Neposredno nakon hrvatskoga proljeća. tame. pojavljuje kao element ključan za njegovo razumijevanje. jednom smjeru. str. Zadnji ciklus zbirke. Ništavilo.

u pjesmama ovoga ciklusa. po Cvjetku Milanji. svojim “esteticističkim programom” te “intertekstom prizvanoga hrvatskoga secesionizma”. društvenim. Odisej kao jedna od važnijih figura ili tema (npr. kategorija rasapa iz prve zbirke pjesama. Naime. hrvatskim. 1990. U pjesmama ove zbirke sporadično se pojavljuju i rime (npr. Unatoč tomu. straha i ugroženosti. ističe ovaj povjesničar književnosti. 233) opetovano potvrđuje prisutnost egzistencijalističkih impulsa u Stamaćevu pjesništvu. str. str. Samo ti. kao i harmonije nasuprot neskladu i rasapu. i skladom. Prema riječima C. no to više nije. U slijedu Stamaćevih zbirki koje nalazimo u ovom vrijednom izdanju pojavljuje se još jedna zbirka pjesama. str. Nekako s početkom domovinskog rata. “Odronske poredbe” (1982. pojavljuje se i potraga za domovinom. fizičkim i doslovnim. Pjesme zbirke “Odronske poredbe” raspoređene su u pet ciklusa: Odronske poredbe. Zgarište jezika. 271). Stamać objavljuje zbirku pjesama Žalostinke. u skladu s pojmovnošću. Ono što dodatno intrigira je činjenica da ga nalazimo u neobičnim sintagmatskim kombinacijama. Milanje “Odronske poredbe” će ponovno reaktualizirati temu rasapa. pitagorejskog blagoglasja kozmosa. 102-103 . medij iskazivanja ljubavnih osjećaja. narodnim. Tvoj i moj znak. navodi Milanja. što upućuje na Stamaćevo kreativno preispitivanje jezičnih mogućnosti. Sredozemac Bennu. Ostaci ishodišnog krajolika prožima osjećaj pesimizma. 99 Isto.”10 Uz motiv rasapa. “proizvodi “polirane” efekte. Zbirka pjesama “Žalostinke”. civilizacijskim. Navedenu tezu potvrđuje i ciklus Zgarište jezika koji se na osobit način bavi pitanjima jezika propitujući njegove mogućnosti iskazivanja bitnoga.simbol sklada. u pjesmi Domovina. Nju je nemoguće tumačiti neovisno o njezinu društvenom i političkom kontekstu. Tek toliko. od ove zbirke. Slobodni stih još uvijek je dominantna forma. i stihom. I opet o svijetu. nego sasvim konkretnim.Pjesnički opus Ante Stamaća 207 simbol . osobnim. sretna razliko.). njezine formalne pretpostavke kreću se prepoznatljivim intertekstualnim tragovima. str. 10 11 Isto. u skladu sa slikovnošću. “o načelnim ili pak metafizičkim pitanjima. Tu nije riječ. i kompozicijskim razmjerom. Gledana u vremenskom kontinuitetu ova zbirka donosi još izrazitije naznake kasnijih transformacija Stamaćeva pjesničkog rukopisa. sve je češća uporaba leksika koji tradicionalno “nije uobičajen” u lijepoj književnosti. Stalno ispitivanje jezičnih mogućnosti u ovoj se zbirci očituje u osobitu leksičkom izboru.”11 Većinu pjesama zastupljenih u trima ciklusima: Tlapnja opustošene historije. te motivi povratka u djetinjstvo. identitetom.

Svijet života i Vrijeme. Naime. str. Mračni soneti. Komentirajući pjesnikov povratak sonetu. 368). Referirajući se na razdoblje od 13 stoljeća (kad je motet nastao) pa sve do sredine 18. stoljeća (kad je dostigao svoju najveću popularnost) Stamać kao da čitatelja želi podsjetiti na autore kao što su Palestrina. U prvi plan izbijaju. Republika. Jer zvijezde su se napile freona. Zvonki moteti. Mračni soneti i Ad se ipsum. Dalje su pjesme raspoređene u tri ciklusa nazvana: Samom sebi. 7-8. bar kad je riječ o njezinu značenjskom sloju. odnosno sabrani soneti (2004. iz ciklusa u ciklus. br. osobito umjetnosti riječi. a potraga za smislom kroz pisanje (Pad u pisanje. 196 . poetska razmatranja o stvaranju.) U Stamaćevu sonetu nalazimo obilje tragova ili asocijacija na prošlost. Crne rupe. 364.koji je Stamaćeva trajna inspiracija . Mi cvrčci. jubilate”. stvarajući mnogoznačno poetsko znakovlje. napominjući da sonete nalazimo već u “Odronskim poredbama”. odabirom moteta. smislu života. Stamać propituje vlastitu egzistenciju. 1996. Crne rupe. koji dovodi u svezu formu soneta s motetom kao glazbenim oblikom ima svoje značenjske. str. 360. ali i ritmičke učinke. prije katastrofe.) predstavlja izrazito čvrsto strukturirarnu poetsku cjelinu. Na samom početku zbirke nalazi se sonet Početak. vrijeme najuže korespondira s tradicijom i idejama filozofije egzistencije u kojoj je poezija. Poštujući pretpostavke tradicionalnog petrarkističkog soneta Stamać niže zvonjelice raspoređene u nekoliko kompozicijskih cjelina: Proslov. Već sam naslov zbirke. 362). vrijeme. Poetička koncepcija knjige Vrijeme. da parafraziramo 12 Božičević. a osobito na Mozarta. Ivan Božičević navodi da se Stamać u svojim sonetima nije odrekao svoje temeljne.motetima označio svoja djela “Ave verum” i “Exultate. vremenu i Bogu.208 Perina Meić Kao opreka tom strahu i tjeskobi. Unatoč tomu. (Zanimljivo napomenuti da je Mozart . kao alternativa nelijepoj zbilji. besmislu rata pojavljuju se pjesnička “promišljanja” o umjetnosti. str. Ivan: “Povratak sonetu”. u nekim se slučajevima “sadržaj” tradicionalnog soneta “kontaminira” leksikom tehnologije (npr. “prepoznatljive osjetilnosti” i sklonosti prema “zatamnjenim projekcijama. kao višeglasnog vokalnog glazbenog oblika (najčešće s duhovnim sadržajima) Stamać kao da želi sugerirati “povratak” prošlosti. Orlando di Lasso. vrijeme (2006. Povijesni zarez.sonetu.”12 Pjesnička zbirka Ante Stamaća. književnu ili duhovnu baštinu. str. Varirajući te svoje stalne tematske preokupacije. str. Pitanja.) prezentiraju Stamaća kao pjesnika okrenutog tradicionalnim i zadanim formama . Vrijeme. str. 336) pojavljuje se kao prihvatljiv model traganja za biti. kataklizmičkim opservacijama. a sve su češće i ekološke teme (Posljedice.

Organičnost njegova pjesničkog opusa proizlazi i iz prepoznatljivosti Stamaćeva pjesničkog rukopisa. a vrijeme obzor njegova razumijevanja. potragu za smislom (Na zavoju skliske ceste Pred odlazak na put). na određeni način. A kad opet kiše stanu liti). iskustvo čitanja (Listening to a wisper). Zbirku pjesama Vrijeme. ljubav (Pod pepelom davne vatre. pod naslovom Rane pjesme. bolest i sl. filozofičnost iskaza. kao i osobit način strukturiranja pjesničkog iskaza ostavlja dojam organičnosti opusa. djetinjstvo. skrb o jeziku. nakon soneta Početak. Na samom kraju knjige “Sabrane pjesme”. slijedi ciklus nazvan Samom sebi u kojemu Ante Stamać na osobit način preispituje vlastitu egzistenciju. Na početku zbirke. karijera sveučilišnog profesora. Zdvojbe jednog koji piše). te formalna besprijekornost pjesme samo su neki od njih. privatni život. kasne pjesme te Pisano poslije ljetovanja 2008. Okrenutost egzistencijalnim temama. Tomu u prilog govori i činjenica da se ključ interpretacije Stamaćeva pjesničkog znakovlja iz ranijih zbirki često može naći u stihovima kasnijih zbirki. preko sintaktičke do pragmatičke. Vrijeme je metafora ključna za potpuno razumijevanje Stamaćeve poetike. Stamać je sabrao ne/objavljene pjesme kojima. kao i osobit odnos prema književnosti. motiv rasapa kao jedan od učestalijih motiva. demon rečenice. kuća bitka. Pojavljivanje nekih stalnih motiva. uokviruje svoj pjesnički opus naznačujući njegove krajnje točke.). Pjesnikovo “vraćanje samom sebi”. te bogatstvo intertekstualnih slojeva koji međusobno povezuju znakove i njihova značenja na svim razinama. boravak na Golom otoku. Raskid. od semantičke. .Pjesnički opus Ante Stamaća 209 Heideggera. vrijeme karakterizira izrazita skrb o formalnoj besprijekornosti svake od pjesama. prožimajući stihove stalno nazočnom refleksivnom komponentom. Pjesme prvog ciklusa tematiziraju ključne Stamaćeve poetske preokupacije: problem stvaranja (Crni leptir. U pjesmama se odčitavaju neka osobna i povijesna iskustva (npr. njegova misaona i poetska nastojanja u mnogomu korespondiraju s heideggerovskim shvaćanjem čovjeka kao bića u kojemu započinju i završavaju sva pitanja o bitku. * * * Kad se nakon ovog kratkog predstavljanja Stamaćeva poezija sagleda u vremenskom kontinuitetu dobije se jasnija slika o opusu u cijelosti kao i o njegovim poetičkim mijenama.

ukratko opisuje riječima: “U tom razdoblju intelektualna dimenzija zaista postaje sve jača i sve utjecajnija u hrvatskom pjesništvu. i kao bitna odrednica identiteta Stamaćevog lirskog subjekta. obilježilo stvaralaštvo dvaju književnih naraštaja. 1988. a razlogovci pojmovne orijentacije. binarne opreke i inačice motiva rasapa Stamaćevo pjesništvo nastajalo je u jednom poetički turbulentnom vremenu koje je. Ante Stamać.”13 Ovakav pjesnički koncept. Sam Stamać njihove je poetičke koncepcije nastojao primjerenije definirati upozoravajući na činjenicu da su krugovaši pjesnici slikovne. str. Obično se ta dva naraštaja imenuju prema časopisima oko kojih su se okupljali njihovi pjesnici . U pjesmama trećeg ciklusa Stamaćeve zbirke “Rasap” motivi rasapa na momente poprimaju naturalističke značajke (dovoljno je sjetiti se motiva lomljenja zuba zahrđalim kliještima ili kopanja očiju i rezanja jezika iz pjesme koja počinje stihom “Ostali uznici strgoše nam haljine” (str. ili pak motiva nabijanja na kolac iz pjesme što počinje stihom “Sada je svaka pomisao na osvetu” (str. ur. preko Jelčića do Novaka) može poslužiti kao primjeren “književnopovijesni okvir” ili polazna točka u analizi Stamaćeva pjesničkog opusa u cijelosti. Zagreb. Jelčić. 13 Jelčić. uzimajući u obzir učestalost pojavljivanja inačica motiva rasapa. a na njemu inzistira većina povjesničara hrvatske književnosti (od Šicela. dominira filozofičnost u poeziji. Rasap kod Stamaća obično podrazumijeva nesigurnost i egzistencijalnu tjeskobu. Zavod za znanost o književnosti..kao krugovaši i razlogovci. pojednostavljeno rečeno. Uz to određene učinke ima i na ritmičku strukturu pjesama. Dubravko: “Periodizacija i naraštaji poslijeratnog hrvatskog pjesništva (trideset i pet godina: 1945-1979)” u: “Suvremeno hrvatsko pjesništvo”. Jedan od onih na koje upozorava većina kritičara i povjesničara književnosti. Njihovu poetiku D. U pjesmama obično funkcionira kao analoški “odjek” stanju rasula i beznadežnosti koji se pojavljuju i kao tematska preokupacija. jeste motiv rasapa. U razdoblju kada se Stamać afirmira kao pjesnik dominira naraštaj razlogovaca. kritičari i povjesničari književnosti rado su ga isticali kao svojevrsni “zaštitni znak” Stamaćeva pjesničkog rukopisa. Kao lajtmotiv najprisutniji je u prvoj zbirci “Rasap”. Tumačeći ga na različite načine. 33). cijelo je razdoblje označio pojmom druge moderne kojim se jasno sugeriralo koji je tradicijski oslonac navedenom pjesništvu. Istodobno. 32 ). 23 . Stamaćevo pjesništvo determinira niz motiva koji čine tematsku okosnicu njegova pjesništva. Načelno govoreći.210 Perina Meić Egzistencijalni impulsi.

336). 78). Stamać pokušava uspostaviti tako što u svojim stihovima izabire motive po načelu binarnih opreka i jakih kontrasta. bivanje “sa svijetom jedno. str. Stoga tek uvid u poetsku cjelinu. može pokazati na kojim pretpostavkama funkcionira Stamaćevo pjesništvo. u nekim pjesmama kasnijih zbirki pitanje rasapa... str. tek su neka od metaforičkih očitovanja stalno prisutne dvojnosti. razmrvljenosti.. ali poprima neke druge konotacije. Poezija od krhotina” (Pad u pisanje.Pjesnički opus Ante Stamaća 211 Motiv rasapa javlja se u Stamaćevu pjesništvu i kasnije. navesti stihove pjesme I kada nečista strepnja: I tako sam cvijetu sličan rasipam se u dolinu / kao da se vraćam onoj staroj uvali / gdje su me rađali da im budem iskupljenje / Činim ono što su oni činili / a sve je drugo laž i tašto opiranje (str. 11/1970. rahlosti i fragmentiranja dovode u pitanje. 636 Stamać. pojedina riječ. Rasipanje ili rasap postaje davanje sebe. Mihalićevski je razdor.. Harmoniju i strukturalnu svrsishodnost koju. 21 . kao primjer. Naime. u tom smjeru pokušavam razmišljati u svojim stihovima . čak i onda kada sam Stamać kaže: “Ja svijet vidim u krhotinama. ili kad u jednom stihu zapiše “A mi pišemo i pišemo.” Dovoljno je. Naime. pronalaženje smisla ili metaforički rečeno.”16 Iako prisutan u Stamaćevu pjesništvu iz različitih faza motiv rasapa. 636 Isto. valja upozoriti da njegov pjesnički izričaj počiva na vrlo jasnim strukturalnim načelima. str. Manji poetski fragmenti. navodi Mifka. Ona funkcioniraju analogno načelu hermeneutičkog kruga.. pomalo paradoksalno. cjelina je kreirana tako da i sama predstavlja odraz dijelova od kojih se sastoji.. Republika.. a ovo izdanje daje izvrsnu priliku za takvu vrstu razmatranja. Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”. kako se čini. rahlosti ili fragmentarnosti ni u kom slučaju ne znači odsustvo koherencije (osobito ne na formalnoj razini). Pojavu motiva rasapa Ljerka Mifka tumači upozoravajući na Stamaćeva pjesničkog “srodnika” Slavka Mihalića i njegov “osjećaj razmrvljene egzistencije ljudskog bića”14. sintagma ili stišni članak strukturirani su brižljivo tako da se u njima zrcali slika cjeline. 11-12/1985.”17. sudjelovanje u životu. str. 14 15 16 17 Mifka.zemlja. Opreke: mi – oni. str. motivi rasapa. Istodobno. Naša knjiga. nebo . 636 Isto. Stamaću otvorio obzor jednog “unutrašnjeg obrušavanja egzistencije”15. mrak/noć – luč i sl. razmrvljen. postaje svoja suprotnost. Otuda je od samog početka Stamaćeva pisanja u njegovim pjesmama prisutna “dvojnost raspadnutog i spašenog. XXVI. ) Eto. i kada se ta njegova očitovanja mogu učiniti dostatnom argumentacijom koja potvrđuje njegovu fokusiranost na “temu rasapa”. Ante: Intervju. ne čini mi se da su velike teorije svijeta učinile puno na njegovoj koherenciji ( .

Jedna od iznimno zanimljivih pjesama koja je također u znaku samoispitivanja lirskoga subjekta jeste pjesma koja počinje stihom “U svom životu otkrih život tvoj koji će me uništiti” (str. teško može dokučiti smisao. 20) pojavljuje se metafora šaha. Metaforizacija relacije mi – oni ne odvija se samo u slikama koje impliciraju “vanjski plan” a koji se prije svega tiče zbilje i realnih. Naprotiv. Pjesma s jedne strane simbolički promišlja odnos lirskoga subjekta prema nerođenom djetetu. Takav metaforički prijenos s vanjskog prema unutrašnjem planu dolazi do izražaja u već drugom ciklusu zbirke “Rasap” naslovljenom kao Hamlet otrovan ružama u čijim pjesmama dominiraju nokturalni ugođaji. opreka: noć – svjetlo/luč. gotovo. 116) iz ciklusa Molitva nepostojećoj zbilji (“Doba prisjećanja”. poput A. a opreka mi – oni postaje opreka ja – drugi. potaknuta semiotičkim procesima.oni. a nokturalni . ne slučajno.212 Perina Meić Među binarnim oprekama važnim za razumijevanje Stamaćeve pjesničke poruke na osobit se način izdvaja diskretno naznačena. 27) može se govoriti o. str. nisu rijetki slučajevi kada opreka mi – oni. 316). prepoznaje klicu vlastite smrtnosti. Također. Primjerice u pjesmi koja počinje stihom “Krine posljednja pustolovino” (iz zbirke “Rasap”. iz ciklusa Samo ti. odnosno pojedinca (lirskog subjekta) čiji unutrašnji svijet pjesnik. Npr. Noć je. označuje kao “cvijet u sebi” (a ne kako bi se moglo pretpostaviti kao cvijet u njoj). Šimića u pjesmi Smrt i ja. postaje najintimnije sučeljavanje lirskog subjekta sa samim sobom. 1968. koja svojom melankolično-tragičnim tonom u mnogomu podsjeća na Tadijanovićevu “Baladu o zaklanim ovcama” nalazimo slike “pogubljenja djevojčice”. a pjesničke varijacije na temu mi – oni poprimaju najrazličitije forme. u većini Stamaćevih pjesma lirski se kazivač pozicionira kao glasnogovornik nekog neimenovanog. kolektiviteta. B. str. vrlo se često događa da slike zbilje ili motivi stvarnosti postaju okidačem za semiotičke preinake u kojima vanjski plan postaje metaforom unutarnjeg svijeta. metafora unutarnjeg života. faustovskom suočenju lirskoga subjekta s vlastitim demonima. Naime. Na istom tragu su i druge pjesme ciklusa Rasap u kojima se pojavljuje niz analoških slika koje jasno sugeriraju unutarnja preispitivanja.). lako predočivih situacija i okolnosti koje su prezentirane u alegorijskoj formi. za Stamaća. Na istim načelima funkcionira i pjesma “Monološko prenje” (str. Šah postaje simbolom životne igre u kojoj se. ali stalno nazočna opozicija mi . Još jedna važna opreka određuje Stamaćevo pjesništvo u cjelini. ali jasno određenog. a s druge strane predstavlja najintimniji zapis o sebi gdje lirski subjekt. unatoč pravilima. Primjerice. u trećoj pjesmi ciklusa (koja počinje stihom A čime te sve nisam gonio. Igra šaha potiče i stalno propituje mjesto pojedinca u nekom zamišljenom kolektivitetu ili (totalitarnom) sustavu. sretna razliko (iz zbirke “Žalostinke”). u trećoj pjesmi ovoga ciklusa.

Vraćanje otoku. u pjesmi fugato. Kod Stamaća se otok pojavljuje kao analoški parnjak zvijezdama koje su. doba nevinosti i radosti. istina nešto manje istaknuto. pisao je i Miroslav Šicel koji je.) 18 Šicel. pribilježio: “U poetskim zbirkama (Rasap. Zagreb.Pjesnički opus Ante Stamaća 213 ugođaji u kojima dominiraju motivi prostranstva sjene i slutnje pojavljuju se u svim Stamaćevim zbirkama. A ne treba zaboraviti ni osjećaj nostalgije i asocijacije na prognanika Ovidija (npr. Kad je pak riječ o pojmu luči valja napomenuti da se. ima vrlo jasne književne i egzistencijalne konotacije. str.iz ciklusa Bogumilski dnevnik iz zbirke “Smjer”. Uz motive mraka. Otok za Stamaća znači i podsjećanje na djetinjstvo. stoljeće”. a) promišlja osobni doživljaj rasula. povremeno pojavljuju motivi svjetlosti. Vrt predstavlja simbol unutarnje harmonije. propadanja. lučiti. Osim metafizičkog i mističkog značenja motiv vrta otvara i niz asocijacija na vrtove koje nalazimo u nizu djela starije hrvatske književnosti (npr. str.. čak i lučonoše Prometeja (npr. ali i utočišta. F. O takvoj vrsti kontrasta na relaciji svjetlo . Simbol nebeskog utjecaja na zemlju ona se redovito pojavljuje “u paru” sa zemljom i njezinim dolinama ili udubljenjima (npr. Za razumijevanje Stamaćeva pjesništva važna je i metafora otoka . u drugoj pjesmi ciklusa Granice kruga iz zbirke “Doba prisjećanja” str. kod Stamaća. u pjesmi Veljača . str. Slikama noći i mraka se. 1997. pojavljuje se i motiv vrta. Slično je i s motivom kiše koji će se pojavljivati kao konstanta u Stamaćevoj poeziji. apokaliptičke vizije čovjekove egzistencije. 1972. 1982. 1990) Stamać (op. 247 . kojih ponajviše ima u pjesmama zbirke “Doba prisjećanja”. luči. Frankopana i dr. 14) predstavljajući tako simbol duhovne oplodnje. K. komentirajući prve Stamaćeve zbirke u svojoj “Hrvatskoj književnosti” iz 1997. Miroslav: “Hrvatska književnost: 19. ili u pjesmi Pasati.1968.tama. 358). samome sebi.). iskonskog duhovnog središta. 1965. 1968. odvajati. Odronske poredbe. da bi u kasnijoj fazi za nijansu iz okružja tame počeo pronalaziti putove svjetlosti u životu bitno sadržanom u vlastitim stihovima. Dešifriranje vage. P. tame i luči. A na tragu toga.simbola izdvojenosti. u nekim se pjesmama pojavljuju motivi otuđenja. Zoranića. i 20. kao svojevrsna opreka. svojoj biti. pojavljuju i njegove izvedenice kao npr. Školska knjiga. Žalostinke.” 18 Jaki kontrasti na relaciji svjetlo – tama. kao simboli duha. a onda i rasap – harmonija. ljepote. Sa svijetom jedno. čežnje za skladom. izdvojenosti. u mnogomu podsjećaju na koncept Rembrantovih slika u kojima se na osobit način prati igra svjetlosti i tame. 1962. isto tako česte u Stamaćevoj poetici. U tom kontekstu valja upozoriti na (izravne ili neizravne) asocijacije na Odiseja koje sugeriraju povratak zavičaju. Doba prisjećanja.

Slično je i s motivom zemlje ili prostora u najširem smislu. vrijeme koje podrazumijeva i ono subjektivno. Grafički istaknut stih: Sva srebra sva zlata svi ljudski životi upućuje čitatelja koji su to izvori Stamaćeva literarnog nadahnuća. U mnogim se pjesmama (npr. Žena postaje metaforom slobode i mudrosti. već individualno. 63. 64). pasivnog. Ona je utočište i spas. “Nakon mnogih kiša”. 43). str. Pozornije čitanje otkrit će međutim još značenjskih slojeva. Koliko su različiti modusi iskazivanja ljubavi mogu potvrditi i pjesme koje bi se mogle iščitavati na pozadini tradicije romantičarskog pjesništva koja je svoj prepoznatljivi iskaz pronašla u (pojednostavljeno rečeno) osobitu spoju ljubavi prema dragoj i domovini. Na prvi pogled. 61. do trenutaka kad voljena žena preobražava mrak u svjetlo. slijed asocijacija povezanih . Stalne opreke određuju i Stamaćev odnos prema vremenu. provlači biblijska ideja o čovjeku koji je nastao iz praha (zemlje) i koji se na kraju u prah i vraća (“Kad te vidjeh”. slabost u jakost. nered u smisao. Gdjekad suzdržana obraćanja lirskoga kazivača neimenovanoj ženi odvijaju se u stihovnima koji obuhvaćaju čitavu skalu relacija. “Kud prolazi tamna pjesma”. 57. kao osnovna misao. očitovanja ljubavi (predočena slikama međusobne povezanosti lirskoga kazivača i odabranice njegova srca) nisu dana u “klišeiziranoj” petrarkističkoj formi i posve su lišene patetike i općih mjesta. a to sugerira i naslov.214 Perina Meić Ljubavni motivi su. unutrašnje ili bergsonovski rečeno. preko osjećaja tjeskobe (“Nikakva tvoja naklonost ne može me spasiti”. Istodobno ovaj stih dobiva i nova značenja koja usložnjavaju odnos kazivača spram lirskoga subjekta – voljene žene. str. Indikativan je u tom smislu stih iz Gundulićeve Himne slobodi iz Dubravke. Naime u pjesmama toga ciklusa. U Stamaćevu pjesništvu (osobito u zbirci Vrijeme. “pravo vrijeme” čistog trajanja koje u procesu semioze dobiva mnogo složenija. ljudsko vrijeme. str. Ono nije mehaničko. pjesma je posveta voljenoj ženi. moglo bi se reći “razasuti” u svim Stamaćevim zbirkama. Da prostor u Stamaćevu stihovlju biva tek okvir koji “okuplja” različite vrste sjećanja pokazuje primjer ciklusa Imagines Viennenses iz zbirke “Dešifriranje vage”. Dovoljno je u tom kontekstu podsjetiti na pjesmu koja se nalazi na samom početku zbirke “Sa svijetom jedno” (1965.) . Ipak. Zemlja i prostor ne funkcioniraju samo kao zemljopisne odrednice. Istodobno ona se slijedom semiotičkih preinaka transformira u simbol univerzalne tvari. ženskog principa. od otuđenja koje Stamać metaforički iskazuje stihovima u kojima pjeva o “tamnom prostoru među nama” (“Kakav je to tamni prostor među nama” str. “Ovo je bila posljednja noć. izvanjski mjerljivo. supruzi. univerzalna značenja.Uxori carissimae. str. vrijeme) pojavljuje se pojam vremena u kojemu se prepliću i prošlost i sadašnjost i budućnost. 52). Zemlja je kod Stamaća domovina i simbol identiteta u najširem smislu. str. u zbirci “Sa svijetom jedno”).

“različiti” sadržaji katrena i terceta. kao objektivni korelati u čijoj pozadini čitatelj otkriva čitavo bogatstvo misli i impresija. uključuju i množinu metametričkih značenjskih slojeva koji Stamaćevu sonetu daju izrazitu značenjsku kompleksnost. poantiranje u zadnjim stihovima i sl. mjesto cezure. i sonetu kao literarnoj formi. koji svoju “sonetnu praksu” podvrgavaju ludizmu.nazva drugom modernom. eliotovski rečeno. Stječe se dojam da Stamać u kasnijim. Stamaćev odnos prema tradiciji. sve češće poseže za književnim predlošcima. Od nje on preuzima poznate motive ili simbole koje upliće u svoj tekst pridajući im nova značenja. sustav rime (abba abba cdc dcd). Begovića do Ujevića. kao što su: jedanaesterački stih. već je stvaralački nadograđuje. u odnosu na ranije zbirke. Pa iako je Stamaćev sonet izrastao iz bogate tradicije sonetopisanja on ima svoje posebnosti. osobito u odnosu na neke suvremene pisce.Pjesnički opus Ante Stamaća 215 s Bečom. jeste u tome da Stamać ne razara njegovu tradicionalnu strukturu. glazbi (Mozart). a brojne metafore pojavljuju se. te se slijedom povijesti uklopila u koncept njezine djelomično obnovljene i transformirane poetičke prakse koju povijest hrvatske književnosti . petrarkističkog soneta. U tom kontekstu moglo bi se reći da je njegova poetika izrasla na temeljima ponajprije hrvatske moderne i njezinih najistaknutijih sonetopisaca od Matoša. tj. . Stoga je i Samaćeva metaforika obremenjena nizovima značenja koji zahtijevaju interpretaciju u više kodova. Pri tomu treba napomenuti da su intertekstualni tragovi u Stamaćevu pjesništvu dani u naznakama. podsjećanje na tragičnu smrt bana Petra Zrinskoga u pjesmi). ne funkcioniraju kao izravno preuzimanje tuđega teksta ili njegovo ironiziranje kao što je to uobičajeno kod nekih suvremenih pjesnika. gledano u vremenskom slijedu (od zbirke do zbirke) postupno se mijenja. ponajprije onih tradicionalnih. Za njega je književna tradicija inspirativna na dvjema razinama. Kreativno preuzimanje tradicije očituje se i u postojanju brojnih intertekstualnih tragova iz djela pisaca starije i novije hrvatske književnosti (Marulić. Kreativna asimilacija različitih poetskih prosedea. lirskoga subjekta dovodi do najrazličitijih razmatranja o povijesti (npr. Odnos prema tradiciji i književne teme Kao poeta doctus Stamać u svojim pjesmama razvija osobit odnos prema književnosti i književnoj tradiciji. Prepoznatljivost njegova soneta.zahvaljujući terminu samog Stamaća! . slikarstvu (Breughelovo pitanje) i sl. Slično je i sa Dubrovnikom (u istoimenom ciklusu iz zbirke “Dešifriranje vage”) koji pjesnika potiče na stvaranje stihova u kojima su učestali intertekstualni tragovi koji vode do nekih djela starije hrvatske književnost. Stamaćev sonet asimilira većinu formalnih obilježja tradicionalnog. ironiji i destruiranju.

453). Stamać svoje pjesničke slike kreira od metaforičnih izraza u kojima ponekad spaja leksik “primjeren” poetskom diskursu s jednoznačnim. Pjesništvo i jezik otvaraju put da se dokuči smisao. koji su načini metaforizacije imanentni njegovu pjesničkom rukopisu. Tako ćemo u njegovim pjesmama naći izraze poput: orbitalna skrutnuća (Zaziv. u stišnim člancima ili sintagmama poput: bogata pustoš (A . Jezik je kuća bitka. Mihalić i mnogi drugi). oslonac identiteta. ne samo medij umjetnosti riječi. čestica božanske geometrije (Pred odlazak na put. One se pojavljuju na dvjema razinama. Unutrašnji diskontinuitet nastao spajanjem uobičajeno nespojivog rezultira prepoznatljivim metaforičnim zapletom koji je ipak posve lišen afektivnosti. Šimić. nego i iskaz najdubljeg smisla. (str. Shekaspeaire(valjda Shakespeare pr. 438) ili vijoglave rujne izohipse (Poputnica sinu. 463). znanstvenim terminima. A. str. Jedan od zasigurno najbjelodanijih očitovanja u tom smislu nalazi se u pjesmi I kada nečista strepnja (iz zbirke “Sa svijetom jedno”) iz koje izdvajamo stih: “Ne govorim ničim do mišlju posve ravnom” (str.D) Goethe. biti. tj. tj. asimptote nepredvidljivih eksplozija (str. 256). 79). Ovaj stih. Slijedom toga i pjesništvo (čiji je jezik medij) nije samodostatni “ukras postojanja”. Na razini užeg konteksta. Vetranović. 414 ) Jezik i (s)misao Stalno propitujući iskazne mogućnosti hrvatskoga jezika Stamać u svim svojim zbirkama na osobit način problematizira pitanje jezika. Dramatična napetost značenjskih polja osobito dolazi do izražaja u tzv. Baudelaire. Zaziv. Pri tomu treba reći da jezik za njega definitivno nije samo sredstvo komunikacije. svilac posvećeni Željku Kovačeviću: “Jezik je njemu što i Bogu glina(…) // Jezik je njemu. moj Höderline. Dante. B.216 Perina Meić Frankopan. Begović. str. samo on. Nazor. 155) Ili stihovi pjesme Pjesnik. Njegova funkcija nije u izazivanju prolaznog oduševljenja ili uzbuđenja. Ujević. U nekim svojim pjesmama Stamać donosi i eksplicitne autopoetičke komentare. str. Matoš.). stvarnosti (E. dajući jasno na znanje kakva je njegova pjesnička koncepcija. str. Na istom tragu mogli bi se iščitati početni stihovi pjesme Njezini darovi “Tamna je pjesma kušnja ništavila // svijetla joj riječ zrcalo dovršenja i suhe jasnoće” (str. može se protumačiti kao osobit autopoetički komentar. sudbina”. Šenoa. Eliot i dr. S. oksimoronskim metaforama. ali i svjetskih autora i antičkih klasika (Homer. da se suprotstavi prozaičnoj površnosti. 463). Da bi se stekao jasniji uvid o tomu kakav je Stamaćev odnos prema jeziku valja se zapitati na koji način on artikulira svoje pjesničko znakovlje. kojim se zatvara zbirka “Sa svijetom jedno”. Vergilije.

Minimum izraza. čuvstava ili trenutnog stvaralačkog nadahnuća. Neke od njih pojavljuju se u obliku sintagmi npr. bjeloruke Nausikaje. žarište koje je temelj za stvaralačku nadogradnju i brojne semantičke preinake. Takve su njegove sinestezijske metafore. ljepokose Lete ili ružoprste zore. vječnosna a prozirna domaja (Listening to a whisper. Ipak najvažnijim se čini mehanizam funkcioniranja metafore na diskurzivnoj razini. 441). str. Taj mehanizam. Ključna riječ umrežava se u značenjska polja s drugim riječima bilo kroz oksimoronske. 457). dovodeći u vezu i ono što je značenjski nesročno. te čvrste strukturiranosti kako na formalnoj tako i na značenjskoj razini. 441). Njegove oksimoronske metafore nisu nastale po diktatu svijesti. U svojoj se poeziji Ante Stamać ne zaustavlja na razini pojedinog znakariječi. 463). ali tebi mnoštvenu (Zaziv. Jednomu. Pojedina ideja. prividi spasa. dubinska sjeta (Crni leptir. duboka sjena (Velika Gospa str. Otud i stalna potreba za povratkom ishodištu. koje prepoznajemo po specifičnom spajanju nespojivog. Svoj poetski iskaz Ante Stamać stvara s punom sviješću o izražajnoj snazi pjesme i svih njezinih strukturalnih komponenti. Oksimoronske metafore. opajanje mrmorenjem. str. strofu i na posljetku pjesmu u cjelini. 431). Neke se sinestezijske metafore proširuju i obuhvaćaju širi kontekst. demon rečenice str. Ovakav način . ali tebi. a maksimum značenja poetička je formula koju odčitavamo i u sintagmi oštrobrida sjekira (Zaziv.Pjesnički opus Ante Stamaća 217 kada opet kiše stanu liti. a dosljednost čvrstoj formalnoj gradbi prenosi se i na semantički plan. Kod Stamaća metafora funkcionira po načelu koncentričnih krugova. kontekst strofe ili cijele pjesme. Stamaćeve oksimoronske metafore ne mogu se svrstati ni pod jedno ni pod drugo. poslužimo se pojmom Maxa Blacka. str. Značenjska polja se međusobno nadgrađuju i šire. misao ili riječ predstavlja. ili spajajući ono što pripada različitim ćutilnim sferama. str. sinestezijske. Slijedom toga valja razumijevati i metaforične izričaje poput: potonuti u samoga sebe. On svoje metafore situira u različite kontekste. fonološke ili koje druge matafore. posve je suglasan Stamaćevoj općoj težnji za formalnim savršenstvom pjesme. crno sunce (A kada opet kiše stanu liti. 433). zadanih sintaktičkih pravila. Kod nekih je pak pjesnika prevlast oksimoronskih metafora znak stvaralačke nemoći i nesposobnosti ostvarivanja strukturalne svrsishodnosti pjesme. te njezinoj mnogoslojevitosti. slast spoznaje i sl. Riječi su međusobno čvrsto umrežene. str. 463). čini se. materinskom jeziku. načinu koji odustaje od denotativnosti izraza. ili na razini šireg konteksta kad se oksimoronska metafora proširuje na cijeli stih. Pridjev oštrobrid(a) po svom smislu ne bi bio osobito neobičan da struktura njegova izraza ne podsjeća na hrvatske prijevode drevnih antičkih epova – sjetimo se samo brzonogog Ahileja. Tako bi se moglo reći da je svaka Stamaćeva pjesma metafora u čijoj se temeljnoj jezgri prepoznaje neka tema-znak. vrlo često mogu upućivati na činjenicu da je pisac koji ih rabi sklon nadrealističkom načinu građenja pjesničke slike.

zgarište jezika (Zgarište jezika. s druge strane. veće sintaktičke cjeline koje obuhvaćaju nekoliko redaka. neiskvarenosti i čistote s jedne. Stihovi su povezani u uređene. Stamaćeve ekološke teme mnogo su više od površnog eko-aktivizma i zauzetosti za očuvanje prirode. odnosno kvalifikativom konkretnosti. moguće podijeliti na pjesme u slobodnom stihu i pjesme pisane vezanim stihom. pesticidi tek su neki od njih. Za razliku od otoka.. u Stamaćevu poetskom vokabularu češći su “nepoetski” pojmovi.”19 Učestalost znakova apstraktnih značenja može rezultirati različitim tumačenjima i interpretacijama. op. ekologija. str. 250). 19 Milanja. II. Stih je (najčešće) razmjerno zaokružena smislena i sintaktička cjelina.218 Perina Meić strukturiranja teksta C. Formalne pretpostavke Stamaćev je opus. 2001. str..) “odmah ‘bježe’ u apstraktnu predikativnost i ‘supstancijalnost’. Takav jezični odabir učestaliji je u pjesmama ispjevanimu formi soneta i. Cvjetko: “Hrvatsko pjesništvo 1950–2000”. oni (pridjevi. reciklaža. 249 ili Ulomak iz Marulića. a samim tim i proširivanje mogućih interpretativnih “vidika”. 99 . pridonosi njezinoj kompaktnosti. Kako je obično riječ o hipotaktičkom rečeničnom ustroju (a on. a. Stamaćev slobodni stih uglavnom nema znakova interpunkcije. u pjesmama u kojima dominiraju ekološke teme. a onda i pjesme u cijelosti. gledano s formalnog aspekta. str. U tim se pjesmama redovito pojavljuju znakovi koji “gube” svoje pravo ime ili ga uopće nemaju (npr. Zagreb. “izblijedjela imena” u pjesmi XIV. dio. 255). str. freoni. Obogaćenje značenja. Milanja obrazlaže upozoravajući na činjenicu da Stamać čka i kada posiže za pridjevom. opreku između arkadijskih prostora djetinjstva. Stamać postiže i u pjesmama u kojima preispituje strukturu pojedinog znaka na način da “problematizira” odnos označenika i označitelja. entropija. 100 ). čak i termini. kakofonija. str. a kraj takve sintaktičke i smislene cjeline obično se podudara s krajem strofe. podrazumijeva povezivanje zavisnih u složenu rečenicu) moglo bi se reći da sintaktički ustroj strofa. kako je poznato. Diferencijal. i kontaminiranosti metropole ili svijeta u cjelini. U kasnijim zbirkama. grad je. Uporište “čistog” jezika i njegove ljepote i izvornosti Stamaćev lirski kazivač nalazi u samotnim oazama rodnoga otoka i/li u “zaboravljenim” djelima starije hrvatske književnosti (Ispred čakovečkog dvorca nekog travanjskog jutra 1670. Altagama. One potenciraju još jednu opreku nazočnu u Stamaćevu pjesništvu. Opkoračenja koja bi narušila njegovu cjelovitost razmjerno su rijetka.. općenito. kako to slikovito veli Stamać.

Razmjerno pravilna sintaktička struktura doprinosi ritmičkoj ujednačenosti i harmoničnosti u čijoj pozadini nije taško prepoznati neka glazbena načela.Pjesnički opus Ante Stamaća 219 S tim u svezi valja tumačiti i činjenicu da u Stamaćevu repertoaru nalazimo najrazličitije vrste strofa kod kojih broj stihova varira (od najmanjeg do najvećeg) ovisno o onomu što se “želi reći”. odnosno umetanje pojedinih sintaktičkih cjelina ili rečenica i zagrade. kako je već rečeno. U Stamaćevim pjesmama razmjerno su česte parenteze. Pjesme u prozi razmjerno su rijetke. pjesme se sastoje od četiriju stihova od čega su tri grupirana u strofu a zadnji stih funkcionira samostalno. U nekim se zbirkama na početku. a nisu rijetki slučajevi da se pomoću njih lirski kazivač povremeno “udaljuje” od glavnog slijeda motiva. nalazimo u formi soneta koji. nalaze izdvojene pjesme koje čitatelju nedvosmisleno sugeriraju što to pjesnik u zbirci drži osobito važnim. Taj izdvojeni stih svake od pjesama gradbeni je element zadnje pjesme ciklusa. a ne “površnih” eufonijskih učinaka. Analiza sonetnih varijanti. Artikulirane su tako da u njima obično nalazimo “usputne” komentare lirskoga kazivača o temi. kod Stamaća. Naime. Njegovo mjesto u povijesti književnosti određuju Stamaćevoj poetici imanentne činjenice. O tomu zorno svjedoče ne samo soneti nego i druge vezane forme. Navedeni ciklus. * * * Stamaćev opus vrijedan je pjesnički znak. kako je već rečeno. . Na razini kompozicije primjetna je izrazita skrb o uređenosti i povezanosti svih strukturalnih komponenti. Rima je u Stamaćevim pjesmama pisanim slobodnim stihom rijetka. Među njima se izdvajaju pjesme ciklusa Deset minijatura i madrigale iz zbirke “Smjer”. svojim formalnim ustrojstvom priziva načelo gradnje sonetnog vijenca. Ciklusi obično dobivaju naslove po pjesmama u kojima se nalazi “ključ” za njihovo tumačenje. dakle prije ciklusa. Glasovna podudaranja (ako se i pojavljuju) imaju funkciju naglašavanja smislenih veza i odnosa. nego i na čitav spektar metametričkih značenja. Kad je riječ o vezanom stihu može se reći da ga. nastoji u potpunosti zadovoljiti sve zadane pretpostavke. Slijedeći njih Stamać očito računa ne samo na prepoznatljivost ritmičkog ustroja (osobito jampske impulse). ali i varijanti Stamaćeva slobodnoga stiha pokazuju da je on tradiciju prožeo vlastitim doživljajnim i poetskim iskustvom.

220 Perina Meić Zbog izrazite sklonost filozofičnosti poetskog izraza.) Motivi stvarnosne provenijencije Stamaću su tek poticaj za pjesničku artikulaciju. Stamać razvija i neke osobitosti pjesničkog rukopisa. Međutim. ali o i stalnim propitivanjem granica čovjekove slobode. postavlja se pitanje u kojoj mjeri možemo govoriti o angažiranosti Stamaćeva pjesništva. Stoga je i pretpostavljeni recipijent ovakvog tipa poezije čitatelj rafiniranijeg. Stamaću je distancirano kazivanje prihvatljiv model jer mu omogućuje izricanje najosobnijih dojmova i promišljanja bez patetičnosti i sentimentalizma. “Žalostinke” i sl. pokazao plodotvoran i efikasan. No. npr. što sugerira određenu distanciranost lirskoga kazivača. “Odronske poredbe”. Učinci takvih postupaka. odnosno unatoč činjenici da se većim dijelom svoga opusa uklapa u navedeni pjesnički model. unatoč mnogim “zajedničkim točkama”. Stamać je autor kojega je upravo pripadnost toj generaciji odredila i kao pjesnika ali i kao znanstvenika. Aktivni sudionik i istraživač pjesništva te generacije. ta distanciranost je samo fingirana. 252. i pomoću kojeg se. Neke pjesme toga tipa mogu se iščitati kao svojevrsni podsjetnici na društvene i povijesne aktualije (npr. To pitanje potiče i činjenica da se u Stamaćevim pjesmama (osobito u kasnijim zbirkama. ) sve češće nalaze motivi stvarnosti. 251. stvaraju višeznačne poruke čiji smisao nije moguće razumjeti izvan konteksta književne tradicije. Kako se pitanja čovjekove slobode (osobito kad se uzme u obzir društvenopolitički kontekst u kojem je ovaj opus nastajao) izravno vezuju za probleme stvarnosti i zbilje. takvog permanentnog dijalog s književnom baštinom mogu biti različiti. 253 i sl. Kao pjesnik. kod Stamaća. str. Načini kazivanja. ostvareni su u impersonalnom iskaznom modusu. Stamaćeva se poezija još uvijek čvrsto vezuje uz temeljnu poetološku jezgru generacije pjesnika okupljenih oko časopisa Razlog. Luđaci. Obilje intertekstualnih tragova pjesničku poruku može učiniti teže prihvatljivom površnom recipijentu. Prigodom dodjele godišnjih nagrada. Prasac. str. str. umjetničkog senzibiliteta. Ante Stamać ima izrazito naglašenu svijest o jeziku kao mediju u kojem se. Naime. u svojim pjesmama Stamać tradiciju kreativno preispituje i nanovo interpretira. znanstvenik koji je iz prve ruke dao njezinu zapaženu znanstvenu elaboraciju. u većem dijelu Stamaćeva opusa. Za njega je ona istodobno i inspiracija i građa. . Naime. Odnos prema tradiciji se. Učinci “uplitanja” takvih motiva u pjesničku strukturu često dovode do neočekivanih rezultata. Stamaćeva pjesnička “promišljanja” obilježena su stalnim preispitivanjem o smislu vlastitog postojanja i egzistencije. U većini slučajeva motivi stvarnosti preobražavaju se u znakovlje koje pretpostavlja propitivanja egzistencijalne naravi.

Željka: “Riječ o šutnji”. proizašli iz nemogućnosti lirskog kazivača da (iako često biva postavljen u poziciju glasnogovornika nekog imaginarnog kolektiviteta) nešto promijeni. Njegovo pjesničko uobličavanje odvija se u formi kojoj je imanentan pesimizam i rezigniranost koji su. Unatoč tomu. Ivan: “Povratak sonetu”. Dubravko: “Povijest hrvatske književnosti”: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne. 2004.Pjesnički opus Ante Stamaća 221 U nekim se pjesmama stvarnosne provenijencije (npr. 1/1970: STR. još jedno podsjećanje na iznimno značajan. poezija ovoga tipa ima izrazito intimističku koncepciju i donosi čitav spektar različitih osjećaja od tjeskobe i zabrinutosti. . knjiga “Sabrane pjesme” predstavlja osobitu odiseju u pjesništvu. 196 Čorak. Naklada Pavičić. VIII. 110-112 Jelčić.) Stamaćeva lirskog subjekta pokazuju u drugačijem svjetlu. Simbolično objedinjujući deset glavnih kompozicijskih cjelina (pjesničkih zbirki). represiji ili povijesti. polustoljetni književni opus pjesnika Ante Stamaća. 7-8. Pjesme u kojima iznosi fragmente svoje intime (ljubav. Zagreb.11. str. Iako se u tim pjesmama prepliću piščevi različiti književni i profesionalni interesi. jedno vrijedno pjesničko i egzistencijalno traganje. u ciklusu Samo ti. ono što te motive čini relativno povezanim jeste činjenica da su slike stvarnosti (obično) predočene iz jedinstvenog svjetonazorskog (autorskog) očišta iz kojega se dosta jasno iščitavaju piščevi nazori o totalitarnim sustavima. angažiranost Stamaćeva tipa daleko je od iskazivanja parola ili aktivističkih revolucionarnih gesta. br. 9. Kolo. Skica za biografiju. To traganje urodilo je brojnim i umjetnički vrijednim plodovima koji ga čine jednim od najznačajnijih pjesničkih opusa u novijoj hrvatskoj književnosti. sretna razliko) pojavljuju čak i ironijske geste (npr. knjigom “Sabrane pjesme” dobili smo još jedno vrijedno književno izdanje. * * * Zahvaljujući najnovijem izdanju nakladničke kuća Alfe. 315). 2011 Božičević. Zadarski list. evidentno je. do ljubavi i ispunjenosti. obitelj i sl. Ipak. Literatura Bošnjak. str. preko čežnje. Republika. Branimir: “Mediteranizam kristalnog soneta”. Njihova ritmička struktura te diskretna iskrenost u iznošenju najosobnijih iskustava čini ih iznimno zanimljivim i umjetnički vjerodostojnim. 1996.

Nemec.222 Perina Meić Jelčić: Dubravko: “Periodizacija i naraštaji poslijeratnog hrvatskog pjesništva (trideset i pet godina: 1945-1979)” u: “Suvremeno hrvatsko pjesništvo”. Naša knjiga. Zagreb. Zagreb. . 1997. Naprijed. 10/1072: 334-335 Stamać. 2003. 1997. II. Mirić. siječnja 2010. Slobodan Prosperov: “Povijest hrvatske književnosti”: od Baščanske ploče do danas. Zagreb. Milan: “Rasapno sabiranje”. i 20. 11-12/1985: 21 “Sabrane pjesme”. Zagreb.. 11/1970: 636-637 Milanja. Republika. stoljeće”. Zagreb. Zagreb. Vijenac. “Izabrane pjesme”. Zavod za znanost o književnosti. Suvremenik. br. Golden marketing. Novak. Ante Stamać Mifka. Ante: Čast je služiti velikanima duha. 415. Predrag: “Melanholična razmišljanja o stvaranju”. Šicel. ur. XVIII. Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”. Stamać. Alfa. dio. Cvjetko: “Hrvatsko pjesništvo 1950–2000”. XXVI. Miroslav: “Hrvatska književnost: 19. Protić. 2001. 1988. Krešimir: “Postmodernizam i hrvatski sonet” u: “Mogućnosti tumačenja”. Školska knjiga. Intervju. u A. Altagama. Zagreb. 2000. 28. HSN. 2010.

Otvori sva čula: na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti. oni. O tome u kolikoj je mjeri pronađeni odgovor zadovoljio pojedinca. budući da na njih potpune odgovore ne daje znanost. Ne pružaj miso u praznu daljinu Uza te Bog je. čovjek koji se mišlju pokušava vinuti visoko kako bi se što više približio svojemu prapočelu. bio on vjernik ili nevjernik. . svojstvena pitanja poput ovih: otkuda dolazi i kamo ide. Na jednoj strani svemira stoji božanska sila koja stvara svjetove i pali svjetiljke novih života. već po njegovoj ljudskoj biti. Kako su pjesnici ljudi koji dodatnim. poetskim čulom.NAĐENI BOG U POETSKOJ MISLI ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA Mato Nedić Svakome su čovjeku. Uopćeni odgovori neće ga zadovoljiti. ishodištu i uviru svakoga postojanja. strepnji i nadanja. duboko osjećaju sve vidove ljudske stvarnosti koja nam se prikazuje u naizmjeničnim slikama radosti i bola. ovisi njegov unutarnji duhovni mir koji mu daje snagu za suočavanje s vlastitim životom i sa životima ljudi koji ga okružuju te s prolaznošću kojom su svi životi omeđeni. ne vidi da je Bog blizu. više ili manje uspješno (što opet ovisi o njihovome pjesničkom umijeću ili o izoštrenosti pjesničkoga čula) dokučuju odgovore i nude ih u simboličnome govoru pjesme. Tražeći odgovore na uvijek aktualna životna pitanja. a zapravo od silnoga upinjanja ne vidi gdje je njegovo mjesto. i bliži nego što čovjek hoće shvatiti. svaki se pojedinac mora suočiti s njima i svatko u dubinama svojega bića mora potražiti odgovor koji će za njega biti odgovarajući. Antun Branko Šimić nalazi ih u Bogu. Premda se ovdje radi o pitanjima koja se tiču svih. na drugoj je strani čovjek pun želja. Bogu.

A Bog. za vraćanje na stranu svjetla. ali i gorčinom neimaštine i bolesti.224 Mato Nedić zaključno kaže Šimić u pjesmi Nađeni Bog. naravno. zbog grješnosti svoje naravi. a to znači Ljubav. Sumnje u ispravnost donesenih zaključaka neminovno se pojavljuju. suprotstavio se Dobru jer ono što je osjetio i nosio u sebi nije bilo dobro te je sama misao na Boga (dakle. grlimo svjetlost zarekavši se da nikada više ne ćemo kročiti cestama tame. preobrazimo u zatamnjeni nemir. i put do pronalaska Boga nije lišen kolebljivosti i spoticaja. oni kojima vid nije zamagljen očajem ispraznih jurenja za materijalnom grabežljivošću. U pjesmi Bog mučitelj on usporedbom dvaju lica čovjeka i Boga dolazi do odgovorā. oni koji. Vidjeti Božju ruku u ruci drugoga čovjeka. No. misli bez uporišta i bez odmorišta pa poreknemo sva obećanja poričući time i sebe same. No. što je. na Dobro) za njega bila strašna muka i osjećao je kao da Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog u mraku Mrak je njegov plašt i ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama. kao i svaki drugi životni put. čak i onda kada smo bili sigurni da nas ništa ne bi moglo udaljiti od naših već ustaljenih uvjerenja. budući da vidi dobro koje se ponovno vratilo u čovjeka. kada se uznemirena duša smiri i kada čovjek spozna svoje zablude i greške. on ostane kao stablo koje je poharala oluja. udaljio od Boga koji jest Život. prema evanđeoskoj riječi. to jest Smrti. mi se. bacilo sjenku i na njegovu pjesničku misao. posramljeni zbog slabosti i sumnji. dotle je nad njime slika Boga mučitelja jer se. približio se tmini. čuti Njegov glas u zvuku vjetra i u pjevu ptica zaista mogu ljudi otvorenoga sluha i neopterećenoga srca. umjesto u svjetlosnu prugu. traže blago na nebesima. On ponovno nastanjuje svjetlost u čovjeku te njome osvjetljava putove nedosanjanih snova. Živeći brz mladenački život ispunjen ljepotom pronalaženja umjetnosti u vlastitim stvaralačkim postupcima i ostvarenjima. u svoju bit. I tamni Bog se obrati u svjetlost što se vani valja prostorima i na naša okna divlje navire (Bog mučitelj) A mi. on strši i čeka priliku za pomirenje s Bogom. prašta i voli i daje mir. dušu nam nastani kaos ispreturanih osjećaja. Dok je čovjek okovan tminom grijeha. kada je naša slabost ponekad jača od naše jakosti. . i Antun Branko Šimić je upoznao mučninu unutarnjih kriza i sumnji. No. pitanja bez ispunjavajućih odgovora. mržnjom koju suprotstavlja ljubavi u kojoj je život i koja jedina ima obnoviteljsku moć.

Sukobljavanje motiva tame i svjetla i kod Šimića je. O Bože daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu što s dalekog će neba noću sjati u crne muke noćnih očajnika Pjesnik završnim stihom potvrđuje da je još jednom.Nađeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka Šimića 225 I opet. što pjesnik potvrđuje i završnim stihom iste pjesme: Zemlja: kratki izlet . Stihovi Nas nitko nikad otkupio nije Svaki od nas sin je božji što s neba je u bijedu svijeta sašao u strogoj teološkoj prosudbi mogu zvučati heretično. Zvijezda je uvijek cilj. nego ga preko sebe traži za sve “noćne očajnike” koji će ga pronaći u spasonosnoj riječi njegove poezije koja ima moć osvjetljavati putove onih koji još lutaju tamom. odnosno. simbol za suprotstavljenost dobra i zla. na prvi pogled. kao i kod drugih pjesnika. prema prvome stihu. Mi smo želje Boga spuštene do zemlje – Bog hoće sve biti i sve živjeti – (Otkupljenje) Zemlja je. ponovno pronašao Boga jer on ne želi samo spas za sebe. od Boga. Izvučeni iz konteksta pjesme ti stihovi začudnom grubošću konstatacija. međutim. U pjesmi Otkupljenje Šimić ide dalje u osvjetljavanje odnosa čovjek – Bog. kao da čitatelja zapljuskuju nenadanom oštrinom i u njemu bude pobunu protiv pjesnika koji (tako se. U pjesmi Moja preobraženja Šimić dotiče dubine vlastitoga bića koje se izmučeno klatilo prostorima noćnih snohvatica. u trajnu. a onda je izašlo u jutro puno svjetlosti. ona je svjetlost koja neprestano traje. od života. Šimić upravo metodom šoka čitatelja sve dublje uvlači u pjesmu i u njegov doživljaj odnosa čovjeka i Boga. sreće i nesreće. nakon muka nastalih zbog udaljavanja od svjetlosti. čovjeku dana u privremenu baštinu. tražimo Boga. u općeljudskoj spoznajnoj prosudbi oni su istinito svjedočenje o božanskome podrijetlu čovjeka i o bratskoj povezanosti svih ljudi. ideal kojemu se teži. Zato i pjesnik (ne samo u pjesmi Moja preobraženja) priželjkuje da se već jednom izvuče iz tame unutarnjih nemira i da se preobrazi u zvijezdu. na kraju svih lutanja. shvaćajući svoju bespomoćnost. čini) negira Kristov otkupiteljski čin. Međutim. nepatvorenu svjetlost. dakle.

Osobito su snažni stihovi: Ja živjeh u njem i nikad nikud ne mogoh izići iz njega. Premda je Božja prisutnost nevidljiva. Vidljiva prisutnost Boga spoznatljiva je kroz osjećaj oslonca koji čovjeku pruža vjera. u molitvi. Bezgraničnost ljudskoga predanja Bogu preduvjetom je postizanja ravnoteže unutarnjih činitelja stabilnosti ljudskoga duha. Šimić se Bogu obraća s potpunim povjerenjem. kao što to Šimić čini u stihovima: Bože daj da novo plavo jutro . zaštitu od svih opasnosti. možda i više od nas. sjetimo se da za nama stoji kolona onih koji su također patili. čovjeku. Smetnje pri dosezanju tih ciljeva čine umor i samoća. da smo padali i neizmjerno stradali. dok je na zemlji. sve obuhvaća i nadmašuje. a pred nama je ista takva kolona budućih patnika i svi su na kušnji da bi se pokazali dobrima u zlu kao što se trebaju pokazati dobrima i u dobru. U pjesmi Bog moga djetinjstva pjesnik svjedoči o prisutnosti Boga u svemu. izvan njega u kojima je vidljivo da se pjesnik osjeća obuhvaćenim Bogom. umor zbog gubitka snage i samoća zbog nedostatka ljudske podrške. u misli i činu. a vokativno Bože! zaziv je Onomu koji je čovjeka na taj put stavio da upravi korake i usmjeri život k ciljevima zbog kojih se vrijedi truditi. Bog je tu da nas podigne. ali i onda kada padamo. ona je u ljudskome životu prepoznatljiva. Pritom je motiv puta shvatljiv kao motiv životnoga hoda ograničenoga čovjekovim dolaskom na svijet i odlaskom sa svijeta. samo mu se trebamo djetinje iskreno znati obratiti u molitvi. Znajući da se do Boga dolazi predanjem i molitvom. onako kako to maleno dijete čini kada za ruku drži oca i kada u toj očevoj ruci osjeća sigurnost vodilje. a to su mir i zadovoljstvo iz kojih proizlaze zdravlje i sreća. on je pokušaj ostvarenja jednoga sna. sna o životu. za koje se vrijedi žrtvovati. o nalaženju smisla i o povratku u vječno svijetlu domovinu koja se nalazi u posve drugoj. put do sreće. U tome smislu mi smo svi prolaznici koji se u životu bore s bijedom vlastitih htijenja. ne stješnjava. nedokučivoj dimenziji. Bože koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv vodi me i dalje koncu mojih želja pjeva Šimić u pjesmi Molitva na putu. ali i o veličini kojom Bog sve nadvisuje. želi postići jedinstvo s Njime jer to je put izbavljenja. Bog je tu da nas podrži. u prostoru i u vremenu. Šimić Ga traži u razgovoru. u djetinjem šapatu. i onda kada smo sami. mi svi vlastitom patnjom otkupljujemo neke vlastite grijehe i mirimo davno uzavrele nemire. nego ga čini slobodnim. ali ga ta obuhvaćenost ne sputava. On se u duhu suživljuje s Bogom. o snalaženju.226 Mato Nedić a čovjek je Božja “želja”. I kada mislimo da smo patili.

Šimić Boga prvenstveno traži u samome sebi svjestan da je život krug iz kojega postoji samo jedan izlaz. godine). Bog u čijem “bezdanom oku” ogledaju se mirijade budućih svjetova kako Šimić pjeva u pjesmi Budući koja zatvara njegovu prvu i za života jedinu objavljenu zbirku Preobraženja (iz 1920. nespoznatljiva i nepotrebno mu je da ju spozna.. Dobivši novu snagu. Tebi!. koji je dao čovjeka i pred njega postavio put. Važno je da Iz vremena: iz dubokoga tamnog Božjeg krila besprekidno u svjetlost površine stižu budući (Budući) To su budući ljudi i budući životi koji će. izlaz u vječnost.. pronašavši Boga u molitvi. zapravo je iskanje novih iskri od onoga koji je zapalio oganj života. kao u pjesmi Hosana.Nađeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka Šimića iz umora digne moje misli da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi Budi nad mojom glavom moja pratilica zvijezda (Molitva na putu) 227 Priželjkivanje novoga svanuća i nove snage sadržane u životnoj tekućini. Šimić poziva na odavanje počasti i hvale Onomu koji je trajno s nama te u pjesmi naslovljenoj Posljednja pjesma pjeva: Mi smo ples i glazba Njemu Mi smo ljudi Mi smo djeca sitna skromna Mi ljubimo našeg Boga U pjesmi Hosana ljudskoj se hvali pridružuje cijela priroda koja zahvaljuje Stvoritelju na daru života te se ta hvala diže do nebesa. a nebo ju vraća zemlji u vidu jeke: Nebesa šapću tiho Himnos sveti Slavu nek brujnu gore i vrleti “Gospode. pjevati “Himnos sveti”. u svježoj krvi. . Budućnost viđena Božjim pogledom čovjeku je nesaglediva. Također je važno da čovjek u svojemu životu spozna Boga. Hosana – Hosana!” Tražeći Božju prisutnost u svemu što postoji. a na pragu vječnosti čovjeka čeka Stvoritelj.

već da je jednostavan. shvatit ćemo da ni naš život nije težak ni složen. . ponad svega i u svemu leži jednostavnost koja krijepi umorna ljudska srca. a taj će mu osjećaj dati snagu svoju misao preobraziti u djelo.228 Mato Nedić da ga ljubi jer će tada osjetiti da je i on ljubljen. Istinskom spoznajom Božje prisutnosti u našemu životu. kako ju je doživio i stihovima posvjedočio i Antun Branko Šimić. Zaista.

Supek mi je dvaput spomenuo rukopis radno naslovljen Trinitas. ipak. naime. pa ostatak koji tom izjednačenju izmakne prepušten je jedino malobrojnim interesentima. u izdanju zagrebačkoga Profila. naslovljene Trinitas. Ali. nema ništa sporno. ponajprije zbog sužena prostora koji kultura zauzimlje u sferi javnih medija. osim nekoliko predstavljanja upriličenih zaslugom izdavača. u javnosti nije bilo niti je moglo biti izvjesno. pojava Supekove posljednje knjige. To.OSTVARIVA UTOPIJA Uz posljednju knjigu Ivana Supeka Ladislav Tadić Pojavu knjige Ivana Supeka. čitateljima nije ponudio nužne obavijesti o razlozima koji su doveli do objavljivanja djela tri godine nakon autorove smrti. . naravno. koji bi. Filozofija – Znanost – Umjetnost. A izdavač. a objavljene potkraj 2010. Premda je. ali očekivanje da će se nakon knjige Tragom duha kroz divljinu pojaviti još jedno. u tome. nije Supekovo epohalno djelo. Čak ni činjenica da se Supekovo posljednje djelo pojavilo nešto više od tri godine nakon njegove smrti nije se javnim medijima nametnula kao komercijalna “prava stvar”. u kojoj se “kulturna javnost” uglavnom izjednačuje s akademskom zajednicom. mediji nisu prepoznali niti popratili kao sadržaj kojem bi se mogla dodati oznaka javnoga interesa. Živio je dugo i pisao mnogo. post mortem objavljeno djelo. usprkos pomalo prevladanoj posthistoricističkoj maniri kojom je izdavač htio privući poglede potencijalnih kupaca dometnuvši naslovu na prednjoj korici i svoju napomenu (“Humanistička oporuka intelektualnog velikana”). nije čudno. kulturnim žurnalima svojstvena promptnost kojom potencijalne čitatelje obavješćuju o istom objavljenim knjigama. doduše. Trinitas. bitno drukčije od svega ili barem od većine onoga što je još za života objavio. Potkraj života. u rano ljeto 2006. dodajući vijestima kadšto i informacije korisne za osnovno upoznavanje s njihovim tematskim svjetovima. međutim. nažalost. ipak nije izazvala veće zanimanje “kulturne javnosti”.

trebao biti predan Profilu. ne smatram filozofskim tekstom. Fotografija. Kako bilo. utemeljuje se u biblijskoj poruci “zlatnoga pravila” (u objema njegovim formulacijama. gdješto na leksičkom. barem u prvom dijelu knjige posvećenu filozofiji. koje podvrgava prirodoznanstvenom preispitivanju i kritičkoj suspenziji antiscijentističkih tendencija nastalih unutar pojedinačnih filozofskih svjetova i njihovih tumačenja. kako sam već rekao. pa motiv ilustrativnoga materijala valja tražiti u reinscenaciji jedne od građanskih demonstracija održanih u Zagrebu kasnih devedesetih godina. međutim. papirom ugodne slonokosne boje. bile poželjne ili pak dobrodošle. imao povjerenje. doduše malobrojnima. ali s obratom pogodnim za tablično iskazivanje distinkcije između Kantova kategoričkoga imperativa i Supekova općega načela moralnoga postupanja: . kao i o predaji rukopisa Profilu. mogao postati nova svakidašnjica: autorov lik smješten je između dvaju policijskih crossovera spremnih za brzu akciju. opet. uz oslon na Kanta. Profil je ozbiljan izdavač koji je profesionalno obavio svoj dio posla. na kojima bi one. osobna autorova recepcija osnovnih pravaca filozofske baštine. postavljena u gornji dio zadnje korice sugerira futurizam koji bi. nazire se lik Vesne Pusić. a ispred njega. Univerzalnost moralnoga postupanja. istina. u cjelini i u dijelovima. čak ni na mjestima. pa bi se barem kratak urednički komentar o dovršenju djela. autorovim fotoportretom na prednjoj i kombinacijom teksta i slikovnoga materijala na zadnjoj korici. ne ispune li se Supekove sugestije za popravljanje suvremena svijeta. koji je. očito s pravom. pozitivnoj i negativnoj). naime. Svezak je dobro opremljen: autorovim proslovom i preciznim imenskim kazalom. izdavaču prema kojem je. čak ni onim što nekolicina komentatora Supekovih vrstovno srodnih tekstova nazivlje Supekovom filozofijom povijesti. mogao biti kvalitetniji od postojećega. * * * Trinitas. ne unijevši u nj nikakve promjene. a gdješto i na sintaktičkom planu. u Supeka se oblikovala spajanjem poruka očitovanih u naznačenim izvorima. današnjega čitatelja doimao kao dobrodošao. vjerojatno nešto prije uvođenja djelatnih demokratskih procedura. u polutmini na desnoj strani. Filozofija humanizma. kao sintagma pogodna za označavanje Supekova sistemskoga promišljanja praktične filozofije. koje je padalo u dane kasnoga ljeta 2006. u glavnim moralnim porukama Dostojevskijeva književnoga opusa i u odabranim mjestima filozofske misli. uz oslon na Kanta. Posrijedi je. pa mu objelodanjivanje posljednje knjige Ivana Supeka valja upisati u zaslugu.230 Ladislav Tadić po dovršenju. Kao priređivačko načelo – zamjetno svakom poznavatelju Supekova ukupna opusa – Profilovo je uredništvo odabralo potpunu vjernost Supekovu rukopisu.

ili. a s kritičarom Humeova zagovora razdvojenih sfera. pa spoznaja utemeljena na razdvajanju mikrokozmosa i makrokozmosa implicira zaključak da je čovjekova volja po sebi slobodna. završio u bolnici s infarktom. stupanj odgovornosti razmjeran je stupnju slobode. koji bi slobodnom privolom trebao prihvatiti univerzalno načelo moralnoga postupanja. pa tvrdi da ona ne postoji bez slobode. teoretske i opažajne. za utemeljenje slobodne volje Supek prizivlje kvantnu teoriju. ali je ipak prošao bolje od Maxa Horkheimera. u slučajevima svih rasprava. vođene također u Zürichu. Supek u Zürichu vodio polemiku o tome da se Humeova postavka ne može prihvatiti ni u jednom svom segmentu. a suprotstavlja mu relacije neodređenosti. (Zlonamjernici bi mogli u ovoj prilici tražiti Supekovu odgovornost: je li znao za Horkheimerovo loše zdravstveno stanje prije početka züriške javne diskusije?) Kako bilo. pa se njihova otkrića ne daju podvesti pod kategoriju moralne neutralnosti. a da se produktivnost ljudskoga rada ima humanizirati . maksima tiraninove volje ne bi prometnula u princip općega zakonodavstva. međutim. u Supekovu slučaju primjenjuje osobito na odgovornost znanstvenika koji svojim radom kreiraju zbilju. drukčije formulirano. Humeov “bankrot empirizma” (Bertrand Russell) Supek. temeljno filozofsko pitanje smjera na čovjekovu slobodu. kakve su bile one oko organiziranja Ujedinjenih naroda ili pugwashkoga mirotvornog pokreta. očitovala njegovo trajno opredjeljenje da se znanstvena dostignuća moraju podrediti općim načelima etičnoga postupanja. osim na svakoga čovjeka. pa se etika. za vrijeme slične javne polemike sa Supekom. Čak je i s Russellom. prema kojima se mentalni procesi odvijaju u neskladu s klasičnim determinizmom. što je Russella ozlojedilo. na primjer. U pomoć. U tako utemeljenu slobodu Supek postavlja čovjeka. Supekovu zagovoru moralne odgovornosti znanstvenika svojstvena je ustrajnost koja je beziznimno. Naime. Oslon na Heisenbergove relacije neodređenosti odvodi Supeka u smjeru suprotnu od klasičnih filozofskih spoznaja koje dokaze o slobodnoj volji traže onkraj egzaktnoga polja. naravno. naravno.Ostvariva utopija KANTOV IMPERATIV Postupaj tako da maksima tvoje volje ujedno vrijedi kao princip općega zakonodavstva SUPEKOV IMPERATIV Postupaj tako da opća načela morala ujedno vrijede kao maksime tvoje volje 231 Odluku za obrat u odnosu na Kanta Supek donosi. ali mu služi kao ekstreman primjer razdvajanja znanosti od etike ili primijenjena znanja od odgovornosti. koja načelo kauzalnosti osporava na razini mikrokozmosa. Humeovo oštro razlikovanje logičkih iskaza i emocionalnih apela razdvojilo je etiku od znanosti: od činjeničnoga iskaza nema prijelaza na zapovijed. i iz praktičnoga razloga. koji je. Ali. Ono se. kako se. koju Supek postavlja u odnos prema odgovornosti. teoretskih ili praktično-organizacijskih. odbacuje. svojim suradnikom u mirotvornim akcijama. ne da racionalno utemeljiti. po Humeu.

našao i kršćanski mislilac Nikolaj Berdjajev. po odbacivanju koncepata regresije ili restauracije kakvima je obilovalo vrijeme na prijelazu 19. Demokraciji kao poretku. pa ga zatim vratio u suvremenost.232 Ladislav Tadić tako da se socijalna ravnoteža uspostavi na svjetskom planu. Nonsens veći od ovoga bio bi još samo zagovor ukidanja sekularizacije shvaćene kao izdvojenost religijske sfere iz javnoga života. . Supek ne nalazi alternativu (premda ukazuje na sveprisutan problem partitokracije). a socijalna osjetljivost i angažman svih svjetski relevantnih političkih struktura izbrisali bi oštru granicu između bogatih i siromašnih. koji preuređenje – barem kršćanskoga – svijeta vidi u restauraciji. imalo paradoksalno riješiti uvođenjem teokracije kroz demokratsku proceduru. stoljeća. Među takvima se. zacijelo. ponajviše od nekadašnjih. a djelomično i u refundaciji Crkve. doduše. ali se istom podrobnim začitavanjem u pojedinačne pasuse zaključuje da je Berdjajev zapravo kršćanski restaurativist. Time bi znanost bila u službi općega napretka čovječanstva. a promotreno iz današnje perspektive. ne idealnu. a pogotovo zbog restaurativnosti. međutim. pa u njoj prepoznaje sistemsku prednost pred ostalim povijesnim uređenjima: popravljivost. koja bi unapređivala ekonomski zaostale regije. pa se već zbog svoje parcijalnosti. čija je kritika istočne i zapadne Crkve sadržana u Novom srednjovjekovlju počivala na argumentima boljima i obuhvatnijima od onih koje danas možemo čuti od zagovarača nužne reforme Katoličke crkve. uključuje podosta složen “povratak” u “prirodni zavičaj” ili u stanje prvih kršćanskih komuna. ravnomjernom raspodjelom profita svjetskoga tržišta. Berdjajevljeva kritika. ali i od gdjekojega suvremenog. Premda Berdjajevljevo priželjkivanje “novoga srednjovjekovlja” pledira za promjenu samo kršćanskoga svijeta. koji bi vrijeme pokrenuo unatrag. ali popravljivu. u skladu s uputama sugeriranima čitatelju. današnjega recipijenta Berdjajevljeva djela doimlje kao vremenski stroj. a kakve su zagovarali čak i oštri kritičari postojećih političkih poredaka ili institucionaliziranih religijskih sistema. što bi se. svijet popravio po naznačenim načelima. * * * S obzirom na moguće i poželjno preuređenje sadašnjega svijeta Ivan Supek se razlikuje od goleme većine mislilaca. i 20. Već je u naslovu sadržana svijest o nužnosti povratka u prošlost. ne da usporediti sa Supekovim zagovorima. ono može dobro poslužiti kao činitelj i ilustracija razlike koja se uspostavlja gotovo uvijek kad se projektima regresije ili restauracije suprotstave koncepti preoblikovanja ili popravljanja. čak i uz mnogo teoretske natege. u vremenu po mnogočemu različitom od našega. toliko malih i apartnih da se načelo po kojem bi se “povratak” imao provesti.

Isključuje se eksploatacija tehnički manje razvijenih regija primjerenim carinama i drugim mjerama koje smiju štititi vlastitu privredu. Pri preobrazbi gospodarstva više nije temeljno i isključivo načelo ekonomske efikasnosti. ponajviše proizvedene smanjenjem radničkih nadnica i kršenjem ekoloških zahtjeva. Njihovu se autoru. 4. objedinjeni i definitivno formulirani u postojeće. Ukida se eksploatacija radnika. Sami o sebi. međutim. 3. istina.Ostvariva utopija * * * 233 Na osnovi iskustva stečena u mirotvornim pokretima druge polovice prošloga stoljeća i na temelju analiza kojima su obuhvaćeni najakutniji svjetski problemi. nego rad mora ljudima pribavljati zadovoljstvo i radost invencije. da su raniji. 2. 305-6): 1. samostalno birajući svoj ustroj. a za njihovo očuvanje brinu se i Ujedinjeni narodi. Sve su države dužne držati se Povelje Ujedinjenih naroda i njihove Deklaracije o ljudskim pravima te svih sporazuma o zaštiti okoliša. pravda i pravo na rad i sigurnost najveće su društvene vrednote koje se ni u jednoj državi ne smiju kršiti. kojim će se financirati Ujedinjeni narodi i pomagati razvoj siromašnih regija. Novčanim se kaznama i bojkotom priječi tržišni dumping jeftinije robe. Regije se mogu ujedinjavati poput Europske unije. iz nekoliko prethodnih faza. 5. da su posve sukladni njegovim načelima humanizma formuliranima u Dubrovačko-philadelphijskoj deklaraciji (1976). Sloboda. koji će provoditi nadzor svojim Snagama mira. Evo Supekovih prijedloga za moguće i poželjno preuređenje (Trinitas. ali svi ti regionalni ustavi moraju biti usklađeni s principima Ujedinjenih naroda. dok mala. tako da velikim tvrtkama upravljaju i zaposlenici. a njihova se primjena usklađuje s humanim principima. prilagođeni ranijima. Opće i potpuno razoružanje pod autoritetom Ujedinjenih naroda. Supekovi prijedlozi govore mnogo: da smjeraju na moguće popravljanje postojećega stanja u rasponu od ljudskih prava do tržišne ekonomije. Uvodi se globalni porez na trgovačke transakcije. predmetno srodni prijedlozi uz sadržajno zanemarive modifikacije. 9. 8. 10. Znanost i umjetnost slobodno su stvaralaštvo koje najviše unapređuje svjetsko zajedništvo. Supek zagovara svjetsko zajedništvo kao posljednji pokušaj za spas čovječanstva. opirući se globalizaciji i ideji slobodnoga tržišta. da su izneseni. 7. 6. jednakost. Svako kršenje takvog međunarodnog prava podliježe sankcijama. obrtnička ili obiteljska poduzeća zadržavaju privatno vlasništvo. mora priznati nesklonost postojećem .

234 Ladislav Tadić svjetskopolitičkom stanju. naime. poveden žudnjom za ekstraprofitom. u čiji se osnivački dokument uvukao i nalog da se svrha suda ne iscrpljuje u traženju istine. polaganim koracima. dosljednu i beziznimnu provedbu međunarodnoga prava. naime. Kako bilo. pa bi ga valjalo dovesti u njegovo predstanje (stanje. čak ni u slučaju opisanu u prethodnim dvama pasusima. 6): . što ih Supek donosi radi preosmišljavanja svjetskoga gospodarstva uključuju radikalne promjene neoliberalnoga kapitalizma: ekstraprofit kao njegov glavni pokretač morao bi biti eliminiran. imenicom koju bi čitatelj očekivao prije u religijskom nego u filozofskom predmetnom području. Prijedlozi. A aluzije o nejednakoj primjeni međunarodnopravnih mjerila usmjerene su. naime. kapitalistički neoliberalizam sjevernoameričkoga tipa nije. znanosti i umjetnosti. a uz implicitno i samorazumljivo odbacivanje koncepata utemeljenih na “povratku u prošlost”. pa za takvu pojavu ne nalazim termin bolji od oksimorona “ostvariva utopija”. što dosad nije bio slučaj kad su posrijedi veliki političko-vojni sistemi. dok su predložene mjere ili sugestije prema humaniziranju svjetskoga tržišta provedive postupno. uz ostalo.. tj. može naći temelj za pojavu koju obično nazivljemo utopijom. multinacionalne kompanije podvrgnute ravnomjernoj raspodjeli kapitala i visokom oporezivanju. I u njima se. i na posljedice dosadašnjega djelovanja Međunarodnoga tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. što bi se moglo postići jedino zakonskom prinudom. a to pak ne pobuđuje nadu u ostvarivost zacrtana plana. premda se takva utopija zasniva na uvjerenju da se ljudski činitelj. To jedinstvo Supek nazivlje trinitas. znanstvene i umjetničke) u nužnom jedinstvu. nego u uspostavljanju mira i ravnoteže. pa to čitatelju daje do znanja već u proslovu (ibid. podrazumijeva čvrstu. ne želi odreći koncepcije krupnoga kapitala. prije neoliberalnoga zamaha). koje Supek smatra pretpostavkom svih pretpostavaka ili uvjetom mogućnosti provedbe plana predviđena za uspostavu kvalitetne i humanizirane svjetske ekonomije. U cjelini i u dijelovima. Samo. Ojačanje autoriteta Ujedinjenih naroda. on ističe krucijalnu važnost triju realno različitih sfera (filozofske. a čiji su politički sistemi premreženi korporacijskim interesima – nisu posve ostvarive. počiva na uvidu u jedinstvo filozofije. * * * Supekov zagovor popravljanja svijeta pregradnjom njegove postojeće strukture i uz pomoć postojećih elemenata. Supekovi prijedlozi ne sadržavaju elemente kojima bi se mogla dodati oznaka neostvarivosti. Smjernice postavljene na ovakav način bojim se da – barem u zemljama oslonjenima na takav profit. budući da se razvijene zapadne države oslanjaju upravo na kapital odnosno profit “velikih igrača”. što pobuđuje ozbiljne sumnje u striktno političku funkciju Haaškoga tribunala.

Navevši primjer Martina Heideggera kao jednoga od “inspiratora suvremenog antiscijentizma” (ibid.Ostvariva utopija Antiscijentizam raširen među filozofima i umjetnicima priječio je potpuno razumijevanje sadašnjega stanja. To. postavljena na kraj knjige. Supek opravdava svoju tvrdnju da je istom Heisenbergovim uvođenjem potencijalnosti srušena tradicionalna ontologija. međutim. sugerira povezanost triju predmetnih područja. stoji pjesma (ibid.. Nastavi li se u takvom okruženju dominacija partitokracije i neoliberalnog kapitalizma. uz oslon na um i sućut kao kategoriju proizišlu iz Supekovih humanističkih načela. 120). priznato njezino opravdano “nezadovoljstvo plitkim racionalizmom i filistarskim moralom” (ibid. nije tako. 121). 235 Inače. antiscijentizam se zapravo pridružio grobarima ovoga svijeta. istina. 279). koja se napuštanjem socijalnoga angažmana i prepuštanjem tržišnim interesima... znanosti i umjetnosti s jedne strane. Na kraju figurira retoričko pitanje “može li dobro u nama ipak nadvladati zlo?”. 315): . a moralna i intelektualna hrabrost s druge. Nekoliko stranica dalje. trebala bi omogućiti promjene što ih je Supek naznačio u prijedlozima za spas čovječanstva. pridružila “grobarima ovoga svijeta”. pa se povezanost prigodnu čitatelju može učiniti takvom da su naznačena područja dovedena u odnos samo kao okvir podatan za slaganje različitih strukovnih sfera. dok su na drugoj strani znanstvenici “zanemarivali” odgovornost za otkrivene potencijale.. koji ukidaju izvornost demokracije. Iz sadržaja kojima se Supek zanima vidljivo je da se njihovo jedinstvo trajno uspostavlja od prve do posljednje stranice. 124): “Razbijajući jedinstvo filozofije.” Supekovoj kritici nije izmaknula ni umjetnost. * * * Sprega između filozofije. Znanost i Umjetnost kao naslove triju glava koje tvore njezinu osnovnu strukturu. a sveučilišta pripremala uglavnom uspješne specijaliste bez moralne ili političke svijesti i odgovornosti. osobito književnost. ali umjetno mrtvi planet u svemirskoj pustinji. nakon analize puta kojim je egzistencijalist odlutao u prostor onkraj znanosti. dok u pokušajima razdvajanja autor prepoznaje antiscijentizam kojim se pozabavio u poglavlju Filozofija (Antiscijentizam u filozofiji) i u poglavlju Umjetnost (Antiscijentizam u umjetnosti).. sama podjela knjige na Filozofiju. Umjetnosti je. pa Supek i njih svrstava među “grobare”. svršetak će tog razvoja biti još jedan. a iza njega. osvrnuvši se na još nekoliko antiscijentističkih paradigmatskih shema. znanosti i umjetnosti. ali ni umjetnici skloni antiscijentizmu nisu prošli bolje od filozofa koji hipoteze ili opća načela zasnivaju izvan egzaktnoga polja. “pa i Heideggerov bitak gubi objektivnu određenost” (ibid. Supek zaključuje (ibid. te truju duše ravnodušjem i apatijom.

Ladislav Tadić . nego kroz pomrčinu svjetluca nada. ne pali ih korota za minulima. Koliko se već sanjara nasukalo? I kolike će još sustići havarija? No u tom sutonu svjetlucaju svijeće. a magluština zastire svjetionik građen proročkom maštom. Oluje na pučini zameću plovne linije. Začudo. Obrisi se tek naslućuju. Događaji mute i preklapaju. To je naša sloboda i pouzdanje da ćemo pregaziti silu i ravnodušje.236 Pogled uranja u tminu.

koji nosi naslov Vjera i razum2. Izjave za i protiv spomenute odluke bruje takoreći u zraku. dakle. Tak što če nam delat’? (Što nam je. Morgenblatt. 1886). 1-2.KAZNA ZA SLOBODNU RIJEČ TOLSTOJEVO IZOPĆENJE U SVJETLU JEDNE SUVREMENE KRITIKE* Vatroslav Jagić U pravnom pogledu doduše neprijeporna. br. bogoslovno-filozofski dvotjednik. Premda opravdavanje ekskomunikacije stoji pod dvostrukom zaštitom duhovne i svjetovne cenzure i premda se širenje letaka protiv Tolstoja promiče svim mogućim sredstvima. činiti?. Duhovna cenzura pomaže ponekad širenju takvih glasova. ipak se ne može reći da se tako mnogobrojni i vrlo učinkoviti protuglasovi daju suzbiti. Vera i razum. 1901). Sve se više javljaju znaci široko rasprostranjenog i snažnog neraspoloženja prema službenoj Crkvi. pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja (1828– 1910) koji je u svojim spisima i javnim nastupima kritizirao socijalnu nepravdu i represije sa strane crkve. no s obzirom na vremenske okolnosti sigurno krajnje neprikladna odluka ruske hijerarhije da izopći grofa Tolstoja1 izazvala je i u samoj Rusiji. u svim društvenim slojevima duboko duhovno previranje. U službenom časopisu tamošnjega crkvenoga poglavarstva. počeo izlaziti 1884. ukoliko se ne žele oslanjati samo na propise državne moći nego pustiti da dođu do izražaja donekle i racionalni razlozi. 1 Ruska pravoslavna crkva izopćila je godine 1901. 2 . 6. objavljena su dva dopisa upu- * Neue Freie Presse. ovima je on suprotstavljao svoje ideje religije koja je podložna samo savjesti pojedinca. što se možda uopće nije očekivalo. Tako na primjer nedavno u južnoj Rusiji. str. Da. 1885). u Harkovu. godine s prilogom “Listok dlja Har’kovskoj eparhii”. ti bi simptomi kod najviših predstavnika iste Crkve trebali izazvati nemalu brigu. čiji se kraj ne može uopće sagledati. Traktati: V čem moja vera? (U čemu je moja vjera?. 13224 (19. u Rusiji se događaju čak i čudesa.

objavile su u broju 121. nije zacijelo u Rusiji još nikada tako javno izrečena. kao častan građanin i nekoć pripadnik duhovnoga staleža. u vrijeme posta. jeli samo ribe uz rakiju? Neistinita je tvrdnja istog episkopa. bio je razgrabljen. tvrdi anonimni autor. Tako oštra. Stoga je raspačavanje separata bilo zabranjeno. a prema kojima je prava kršćanska vjera u svoj čistoći sačuvana samo još kod običnoga puka do kojeg još nije prodro rastakajući bljesak znanja. Aleksej Josifovič Ključarev) (1820–1901). drugi navodno iz pera nekog “liberalnog učenjaka”. Duhovna cenzura. “Ja sam star čovjek”. prije će biti da su bezbožni moderni ljudi priklonili svoje uho onome drugom glasu “liberalnoga učenjaka”. arhiepiskop harkovski i ahtirski. Autor dopisa koji se potpisao. naravno pseudonimom (Hijeronim Preobraženski). Također za daljnje širenje obaju dopisa pobrinulo se na taj način da se iz spomenutoga časopisa napravio velik broj separata. hvala Bogu. Od 1896. Uistinu možemo se samo čuditi da je cjeloviti sadržaj ovog drugog glasa uopće mogao biti tiskan u Rusiji koju još uvijek tako brižno nadziru i čuvaju dvije cenzure. a ne mi” (to jest kler). očito do srži prožeta neodoljivom uvjerljivošću prvog dopisa. godine. kako se priča. regrutira iz monaških redova. citira najprije riječi arhiepiskopa koje je ovaj izgovorio prije nekoliko godina. nije jasno. počinju istinski vjerovati i nauk Kristov tako shvaćati kako to ON želi. da li je ta zabrana došla od strane svjetovne ili duhovne cenzure. od 1886. Ruske Peterburgske novine. Stoga pita episkopa. oba dopisa pod naslovom “Dva karakteristična dopisa”. kaže se dalje. “oko šezdesetih. kao što je poznato. opseg dopisa ne dopušta da sadržaj u cijelosti saopćimo. imao sam često priliku promatrati zanemarivanje crkvenih dužnosti i mogu sa svojom savješću kazati da je u svim tim slučajevima bilo krivo naše svećenstvo. prvih novina u Rusiji koje je osnovao Petar Veliki 1703. naprotiv trebalo je reći da “naše više klase i vodeći staleži. Esper Esperovič Uhtomskij (1861–1921). pa se sada za jedan primjerak nudi 25 rubalja! Može se s pravom posumnjati da je glas “dobroga kršćanina” proizveo taj uspjeh. Taj broj novina. organ kneza Uhtomskog4. Ali se kasnije ispostavilo da je dojam dopisa “liberalnoga učenjaka” bio jači nego onaj što ga je ostavio glas “dobroga kršćanina”. izdavač Sankt-Peterburgskie vědomosti. Za 3 Ambrozij (Amvrosij. dopustila je bez prigovora da se objavi kao pandan i onaj drugi dopis. da li on smatra samo ruski praznovjerni puk pravovjernim kršćanima. 4 . “da su naši viši slojevi i vodeći staleži ispunjeni duhom nevjere i nijekanjem nauka Kristova”. kao na primjer onu popadiju koja iz crkve donesenom posvećenom vodicom u štali pere rogove i vimena kravama kako bi ih zaštitila od vještica? Ili da li prave kršćane treba tražiti među onima koje je isti biskup jednom drugom prigodom opisao kao pijance i sklone pljački i ubojstvu nedužnih ljudi? Ili onu dvojicu Cigana (poznatih iz nedavnoga procesa zbog kriminala) koji su nakon ubojstva nekoga trgovca u jednoj krčmi. Na žalost. porazna kritika na račun ruske službene hijerarhije koja se. publicist.238 Vatroslav Jagić ćena arhiepiskopu Ambroziju3 – jedan od nekog “dobrog kršćanina”.

Aleksandar II. s premda vrlo malim otvorom prema 5 Nakladu Svobodnoe slovo (Slobodna riječ) osnovao 1898. (1818–1881). Za skupe pare nabavljaju sebi strana izdanja “Slobodne riječi”5 koja se svugdje u svijetu. a Filaret se očito požurio da u međuvremenu svoje nazore o kmetstvu uskladi sa zahtjevima duha vremena. Na koncu Krimskog rata (1854–1855). započetog rusko-turskim ratom i vođenog između Rusije na jednoj i Osmanskog carstva. raspravljaju i donose odluke.” Zatim citira episkopove riječi: “U ovoj borbi uz Crkvu stoji velika moć – naime autokratska vlast našeg nadasve pobožnoga Cara. morale su ruske trupe 8. ali s našim svećenstvom nemoguće je razgovarati jer ono odmah pribjegava denuncijacijama . do 1882. bez problema prodaju i raspačavaju. kanoniziran 1994. godine je i vodio u Londonu ruski pisac i Tolstojev tajnik i prijatelj Vladimir Grigorievič Čertkov (1854–1936). Već sada mase počinju shvaćati gdje je laž.. međutim. treba od srca zahvaliti upravo našoj sadašnjoj hijerarhiji – što svojim postupcima mnogima otvara oči! Jer sada se žure ne samo seoski ćate nego i staro i mlado. moskovski metropolit (1821–1867). Mladi humani car8. “Sada svi već osjećaju da spas ne moramo tražiti po manastirima nego u razumu i obrazovanju. 6 7 8 9 . obrazovani. ali ne u korist našeg svećenstva. veljače bio je povjeren istom Filaretu da ga redigira s crkvenoga stajališta. moskovski i kolomnejski metropolit od 1879. “Caru i njegovim slugama” i “Jedino sredstvo” (1901). poluobrazovani i oni koji jedva znaju čitati – čitati velikog ruskog pisca.. osim u Rusiji. Katastrofa je otvoreno pokazala sav deficit našega stava prema reformi. pokidao je stoljetne lance i – kakve li ironije sudbine! – tekst toga velikog akta [ukinuća kmetstva] od 19. “Patriotizam i vlada” (1900). “Mnogo istinitoga”. Čertkov je izdavao uglavnom brošure na čijim omotima je stajala Tolstojeva izreka: “Bog nije u sili nego u istini”.. Pa ipak Krist nije privlačio sebi silom ili kaznama nego istinom i ljubavlju!” Anonimni pisac navodi primjere iz najnovijeg vremena gdje se velike darovnice ne poklanjaju više manastirima nego u razne filantropske svrhe.. on podsjeća na šutnju Crkve kada je riječ o oslobođenju kmetova. nastavlja autor. “Što je umjetnost?” i “Carthago delenda est” (1898). napustiti Sevastopolj koji je bio gotovo godinu dana opsjedan.” Epoha velikih reformi.Kazna za slobodnu riječ 239 “najnovija zbivanja”. “moglo bi se još iznijeti.” Kao odgovor na to pisac upućuje na sasvim pasivnu ulogu crkvenoga autoriteta u Rusiji naspram državi. kasnijeg metropolita Makarija9 obavljena je reorganizacija duhovnih ustanova. Rusija je doživjela poraz i poniženje sa Sevastopoljom7. “A onda je nastao lom. car od 1855. Ljudi čitaju. a drugo radi” . a gdje istina i uviđati da naše svećenstvo jedno govori. Crkva je mirovala i šutjela sve dok se vlada nije odlučila ukinuti kmetstvo koje je moskovski metropolit Filaret6 nastojao opravdati citatima iz Svetog pisma Staroga zavjeta. Velike Britanije i Francuske na drugoj strani. piše dalje “liberalni učenjak”. Za vrijeme episkopa. nije mogla mimoići ni ruski kler. Tolstoj je u “Slobodnoj riječi” objavio traktate: “Kršćanski nauk”. duhom i karakterom gojenac našeg pjesnika Šukovskog. Filaret (Drozdov) (1782–1867). Makarij Bulgakov (1816–1882). rujna 1855.

do 1917. (samo šest mjeseci!). Kao što su i drugi neprijatelji Rusije stavljali prepreke i kočnice. Da. Nikolaj II.10 doprinijela je svoje da se kler ponaša po ukusu jednog Pobedonosceva11 i Katkova12. Najvažniji predstavnik ruskog konzervativizma u vrijeme Aleksandra III. – Za razliku od turske i austrijske vlade. prestrašivanjima i prijetnjama? Uzalud citirate tekst molitava koje kler obavlja za cara. Dao ostavku po pritiskom Oktobarske revolucije. dakle. činovnik.15. ruski car god. (1728–1762). Veliki (1672–1725). posljedni ruski car i svetac Ruske pravoslavne crkve. 17. Onda nastavlja: “S pouzdanjem se može računati na budućnost. reakcija koja je uslijedila nakon 1. “Car Osloboditelj” – Aleksandr II. Međutim. srpnja 1918. na Balkanu je važio kao “Car Osloboditelj”. Crkva je šutjela. Ovaj pridjev doduše odnosio se i na carevu odredbu o ukidanju kmetstva čija je prva faza ostvarena u vremenu od 1858. ruski romantičarski pjesnik. i kada bi se sada vladajući autokrat. Mihail Nikiforovič Katkov (1818–1887). Druga faza uslijedila je tek 1906. Vasilij Andreevič Žukovskij (1783–1852). ovoga puta duže i mnogo izražajnije molitve!” Zatim se pošiljalac dopisa upušta u kritiku molitava grčko-istočne Crkve u čemu ga ne možemo slijediti. “Naočigled svega do sada rečenog.14 bio je jednak samodržac koji je htio reformirati naš kler. do 1866. car od 1881. Petar III. pa ipak mu kler nije do dana današnjega posebno sklon. Dok su vlastiti podanici cara smatrali krvnikom. ruski konzervativni novinar. u duhu ruskih imperijalističkih ciljeva potpomagala nacionalne oslobodilačke težnje balkanskih naroda (Srba i Bugara). Petar I. car Nikolaj II. tako se i tu radi samo o lakrdijama: tko je slatko kušao. I dok su najugledniji zastupnici pokrajina i društva podnosili peticije za ukidanje kazne batinanja. (1845–1894). ruski car od 1855. i Petar III. njemu gorko ne prija!” S citatom iz Žukovskog17 završava ova zaista znamenita poslanica koja će se 10 11 Ubojstvo cara Aleksandra II. ni jednom riječju osuđujući kaznu koja lišava dostojanstva čovjeka stvorena na sliku Božju. Nikolaevič (1818–1881). tih staraca koji su se sami nadživjeli i ne znaju što čine. je li možda neopravdano očekivati da će naš kler u slučaju promjene režima preko svoga predstavnika obavljati svoje molitve jednako za ustavnog vladara kako to sada čini za vladara samodršca? Čemu. Konstantin Petrovič Pobedonoscev (1827–1907). Šteta što mu nisu dali vladati još dvije ili tri godine! Da. mi živimo u autokraciji: naredit će vam se i vi ćete sastavljati druge. ruski car od 1682. godine. mislilac i publicist. od 1894.–11. 12 13 14 15 16 17 . ožujka 1881. 1762. licemjerje? Ta ne radi se o autokraciji nego o monarhu! Petar Veliki13 bio je također od Boga dani autokrat. do 1881. ruski pravnik. Aleksandrovič Romanov (1868–1918). zahvaljujući impulsu koji je dao veliki i nezaboravni ‘Car osloboditelj’16 Rusija kroči naprijed. Ovo isprazno govorenje nerazumljivim jezikom ne uvjerava nikoga.240 Vatroslav Jagić svjetlu i javnosti. pa iako je tijekom posljednjih dvadeset godina utjecaj “obožavatelja kmetstva”. ruska vlada je pod Aleksandrom II. udostojao slavnome Lavu Nikolajeviču [Tolstoju] iskazati svoju blagonaklonost – kamo biste se vi onda skrili s vašim spletkama. s obitelji pogubljen od boljševika. godine.

ruski filozof. godine. Ona nije usmjerena protiv religije ili protiv kršćanstva nego protiv službene hijerarhije koja radi po komandi ober-prokurora18 Svetog Sinoda19. Mihail Petrovič Pogodin (1800–1875). naslovljen s “Tolstoi im Kirchenbann” (Tolstoj u crkvenom izopćenju). koji je i sām duboko religiozan čovjek. ruski povjesničar. Pogodinovu biografiju objavio je u 22 sveska godine pod naslovom Žizn’ i trudy M. do umirovljenja 1908. zasigurno ništa manje nego što je bio i Hercen. točnije: Presveti Sinod (rus. glavni upravni organ Ruske pravoslavne crkve koje je namjesto Patrijarhata uveo Petar Veliki 1721. Sveti Sinod. stoljeća. 19 20 21 22 . gore). godine i s oznakom autora kao “Hofrath” (dvorski savjetnik). Pogodina. Njegovao nacionalno-romantičarsku sliku povijesti i imao politički stav između službene državne ideologije. godine. Pokretač i izdavač časopisa Archiv für slavische Philologie. to je istraživačima njegova života i djela gornji prilog ostao uglavnom nezapažen.: Svjatejšij Pravitel’stvujuščij Sinod). sveučilišni profesor u Odesi. pisac i publicist. Sveti Sinod bio je podložan caru koji je imenovao njegove članove. Sveti Sinod ukinut je 1918. donose dirljive scene iz Hercenova22 života. Nikolaj Barsukov21. lipnja 1901. slavofilstva i panslavizma. hrvatski filolog i slavist. arhivar i bibliograf. Pripadao grupi zapadniki. Kako je Jagić u prvome redu filolog. Ober-prokuror je bio istovremeno i član carskog kabineta. Članak. Sankt Peterburgu i. godine.Kazna za slobodnu riječ 241 svakome tko je pročita usjeći duboko u srce. P. Berlinu. 13. od 1886. Preveo s njemačkoga i s bilješkama popratio Jozo DŽAMBO 18 Ober-prokuror (rus. političko-publicističkom pravcu u ruskom duhovnom životu 19. Aleksandr Ivanovič Hercen (Gercen) (1812–1870). pisan je s nadnevkom Beč. administrativno arhijerejsko vijeće koje upravlja autokefalnom crkvom. u Beču. Nikolaj Platonovič Barsukov (1838–1906). bilj. uveo ju je Petar Veliki kako bi imao crkvu pod svojim nadzorom. onda sve ovdje izneseno ne govori nipošto protiv grofa Tolstoja. “vuka u ovčijoj koži”? Je li to plemenito i je li to po Evanđelju? Vatroslav Jagić (Varaždin 1838 – Beč 1923). ruski povjesničar i publicist. Glavni upravitelj Sinoda bio je oberprokuror (v. Što je onda želio postići Barsukov sa svojom “povijesnom reminiscencijom”? Baciti kamen na Tolstoja. Ako se stoga u jednom drugom letku koji je potpisao biograf Pogodina20. Sankt Petersburg 1888–1910.) – najviša laička funkcija u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. kako bi se time dokazala moć religije.

.

Nova godina! Želim sebi i svima dobro umrijeti. N. [Citati u ovom tekstu prema hrvatskom prijevodu pripovijetke od Vase Bogdanova u L. Dobro živjeti znači dobro umrijeti. (dnevnički zapis od 1. Tolstois “Der Tod des Iwan Iljitsch”.Tolstoj: Polnoe sobranie sočinenij. Moskva 1952. 33. značit my umiraem. značit horošo umirať. Pripovjetka Lava Tolstoja Smrt Ivana Iljiča jedna je od takvih. (= Izabrana djela L.] 2 . str. Tolstoja). Tolstoj: Obiteljska sreća. prev. 143–199. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske 1977. – Jan-Heiner Tück (*1967). 60. Serija vtoraja: Dnevniki. Novyj god! Želaju sebe i vsem horošo umereť. tom 49. 1 L. siječnja 1883). Nakon više tjedana bezuspješnog liječenja nema više nikakve sumnje: bolest vodi prema smrti. Jahrgang (November/Dezember 2004). Pripovijetka Smrt Ivana Iljiča objavljena je prvi puta 1886. znači umiremo. koji uživa visok društveni ugled i kojeg iznenada pogodi teška bolest. godine i pripada u kasnu fazu Tolstojeva spisateljstva. str. N.2 U toj pripovijetci riječ je o sjaju i bijedi čovjeka koji je napravio uspješnu pravničku karijeru. Zu Leo N.NA PRAGU SMRTI DO ISTINE* O pripovijetci “Smrt Ivana Iljiča” Lava Tolstoja Jan-Heiner Tück My živem. N. (Živimo. od 2010. Horošo žiť. – Primj.)1 Ima pripovjedaka koje se tako usijeku u pamćenje čitatelja da ih se nikada više ne zaboravlja. 590–599. profesor dogmatike na katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. katolički teolog i sveučilišni professor. U: Internationale Katholische Zeitschrift Communio. Odgovarajuće stranice navode se u uglatoj zagradi naposredno nakon citata. premda liječnički korifeji tu istinu * Naslov izvornika: Durchbruch zur Wahrheit an der Schwelle des Todes. str.

najsjajniju djevojku onoga društvanca u kome se kretao Ivan Iljič. Zweig. str. Po očevu naputku uči pravo kako bi mogao stupiti u pravnu karijeru. . Već za vrijeme studija razvija karakterna svojstva koja će ga obilježavati čitava života: “čovjek sposoban. 1984. Frankfurt am Main 1965. također u: S. veseo. [154] En passant spominje Tolstoj da je Ivan Iljič kao novonamještenik za lančić svoga sata dao izraditi medalju s natpisom Respice finem. jer radosti i patnje Ivana Iljiča jesu radosti i patnje bezbrojnih ljudi – ne samo u ono vrijeme nego i danas. No istovremeno prošlost Ivana Iljiča je najužasnija i upravo njezin kraj potiče na razmišljanje – kraj koji na provedeni život baca jedno drugo. piše Tolstoj. Nije slučajno da je Stefan Zweig za ovu Tolstojevu majstorsku novelu kazao da ona pripada “jednako devetnaestom kao i dvadesetom i tridesetom stoljeću”3. “ali sve to u određenim granicama.” [153] Magnetski ga privlače ljudi prema kojima je život bio blag i sklon. smatrao je ono što su za takvo smatrali ljudi na najvišim položajima. 218. u: S. Najjednostavnija i najobičnija. str. Praskovju Fjodorovnu Mihel. Baumeister der Welt. M. tako da očekivano unapređenje slijedi vrlo brzo. Ivan Iljič ženio se iz oba razloga: uzimajući takvu ženu. 501-603.244 Jan-Heiner Tück umjetno zataškavaju eufemističkim umirivanjima: što se istina više prikriva. “najprivlačniju. dobrodušan i društven. 524. a ujedno učinio ono što su ljudi na najvišim položajima smatrali 3 Stefan Zweig: Tolstoi. koje mu je tačno određivalo njegovo osjećanje mjere”. Svoju službu Ivan Iljič obavlja korektno i savjesno. Rado se zaogrće aurom humanistički obrazovanog čovjeka. Pretpostavljeni su zadovoljni.” [156] Doduše za njegovu ženidbu nisu bili odlučujući istinski osjećaji nego određeni životni stav koji Tolstoj ovako opisuje: “Reći da se Ivan Iljič ženi zato što je zavolio svoju zaručnicu i što je našao kod nje simpatije za svoje poglede na život bilo bi isto tako nepravedno kao i reći da se ženio zato što su ljudi iz njegova društva odobravali tu ženidbu. s istomišljenicima sudjeluje na raznim zabavama. a tako i sutra. Zweig: Drei Dichter ihres Lebens. a i najužasnija” [153]. to se ona sve jače nameće bolesniku. Kao sudac istražitelj ima pristup u otmjeno društvo i u tom društvu – nakon različitih površnih ljubavnih epizoda – upoznaje svoju ženu. on je učinio ono što je njemu bilo ugodno. ali je strogo vršio ono što je smatrao za svoju dužnost. ovdje str. Frankfurt a. Evo na početku ukratko životne povijesti protagonista Ivana Iljiča: Ivan Iljič Golovin sin je jednog visokog činovnika ministarstva u Petrogradu. Život Ivana Iljiča Ali tko je Ivan Iljič? Zašto bismo se trebali zanimati za njega? “Prošlost Ivana Iljiča bila je najjednostavnija i najobičnija. Smrt stoji pred vratima – a s njome i još koješta drugo. za svoju dužnost. Casanova – Stendhal – Tolstoi. zastrašujuće svjetlo. pak. ali memento mori nema nikakva učinka na oblikovanje samoga života. najumniju. On imitira njihov stil.

” [160] Nakon što je jedno vrijeme tako izgledalo kao da je zapao u profesionalni ćorsokak. njegovo majstorstvo u vođenju poslova što ga je on osjećao – sve ga je to veselilo i zajedno s razgovorima sred drugova. Odnos između njih dvoje sve je napetiji: “Ostajali su im samo oni izuzetni periodi zaljubljenosti koji su obuzimali supruge. Stupivši na položaj visokog službenika ministarstva čini mu se da je postigao cilj svojih snova. drži se objektivno i prema zakonskim propisima. s objedima i vistom ispunjavalo mu život. ovaj pad neće ostati bez posljedica. zadržao se i samo bokom udario o ugao okvira. ali. Doduše Tolstoj ne propušta primijetiti da Ivan Iljič vrlo točno razlikuje poslovno i ljudsko. Oni su konačno netko i to treba na odgovarajući način inscenirati.Na pragu smrti do istine 245 za pravilno. ali je ubrzo prošlo. kao snažan i okretan čovjek. Ništa se ne prepušta slučaju: salon mora biti elegantan. Po nesreći ubrzo se ispostavilo da brak ne nosi sa sobom samo komfor nego i tegobe. soba za primanje u stilu. “Jednom se popeo na ljestvice. u drugom slučaju on čini sve i koristi se vezama kako bi pomogao. da pokaže radniku koji nije shvaćao kako bi on želio drapirati. molioci koje treba primiti. Ništa ne kvari veselu lagodnost. “A glavno je bilo to. To su bili otočići na koje su oni privremeno pristajali. pri ulasku u sud i pri susretu s podređenima. i Praskovja Fjodorovna kao i Ivan Iljič.] Svijest o svojoj vlasti. U to pripada briga oko uređenja interijera stana koji bi imao pokazati znakove novostečenog blagostanja. su radosni da u Petrogradu stječu pristupnicu u više krugove za kojim su dugo čeznuli.. U jednom slučaju on vlastite osjećaje ostavlja po strani. I jedno i drugo čini s određenom virtuoznošću i ima pri tome uvijek na umu “učtivost. pa čak i vanjska. Jedno vrijeme život teče kako se samo poželjeti može. I jedno i drugo. taj nadomjestak za istinske ljudske odnose”. Kako se ne bi morao odreći lakoće života. Udareno mjesto ga je zaboljelo. ali koji nisu trajali dugo. a da to Ivana Iljiča uopće ne pogađa). važnost. [. dodjeljuje mu se važno mjesto na sudištu u Petrogradu. okliznuo se i pao.” [157] Dakle: ugodan život i suglasnost s mišljenjem ljudi na visokim položajima jesu maksime prema kojima Ivan Iljič postupa kada se radi o njegovoj osobi. . a zatim su se opet spuštali u more pritajene mržnje” [159].. uspjeh njegov pred višima i pred nižima i što je glavno. Veze! S neočekivanim promaknućem i znatno povišenom plaćom iščezavaju za kratko vrijeme i bračne nesuglasice. čak i o detaljima vodi brigu Ivan Iljič sam osobno. Tu su sjednice koje treba pripremiti. Posao postaje težištem njegove egzistencije.” [163] Međutim. Ivan Iljič nalazi bijeg iz bračnog života u poslu. što je Ivan Iljič imao službu. Na tome ne mogu mnogo promijeniti ni djeca koja su se rodila (neka od njih i umiru. mogućnost da može upropastiti svakog čovjeka koga zaželi upropastiti. večernje obveze i društvene prigode koje ne smije propustiti. Praskovja Fjodorovna očekuje od muža da bude uz nju čim nije na poslu. ljubomorna je i hirovita. Sve je comme il faut. drag je i susretljiv. priređuje mu scene i sve više postaje nepodnošljiva.

Tu je u prvome redu obitelj. hladni strah nameće pitanja koja se prije nisu nikada postavljala: “Mene neće biti..246 Umiranje Ivana Iljiča Jan-Heiner Tück No.]”. jer onda ne bi bilo plaće. koji nazočnost toga patnika doživljavaju kao smetnju ugodnom drugovanju prilikom večernjih partija vista i već krišom nagađaju tko bi mogao naslijediti njegovo dobro plaćeno radno mjesto. ne radi se o bubregu..” [167] Na redu su liječnici koji mu uistinu ne mogu pomoći. ali pri tome sažaljeva u prvome redu samu sebe. Ivan Iljič noću sām hodao po stanu. a da pacijentu ne kažu jasno na čemu je. [. da ja umirem’ [. Napuhana retorika naručenih kapaciteta koji nalažu medicinske pretrage jednu za drugom. I to ju je još većma razdraživalo protiv njega. smrti. Još strašnije od fizičke boli jest za Ivana Iljiča da nitko na njega ne misli. Jednoga dana osjeti Ivan Iljič neki čudan okus u ustima i bol u lijevom dijelu želudca. za koju je on – . Unatoč tome on je upućen na njihove dijagnoze i drži se strogo njihovih naputaka kao da su mu oni posljednja nada. i drugi mu daju do znanja da smeta. osim meni. A njegov okus u ustima postaje sve neugodniji. Bol postaje sve jača i najednom poremeti pozitivno duševno raspoloženje toga tek četerdesetpetogodišnjaka. a čega će biti onda? Ničega neće biti. Muževljeva mrzovoljnost remeti ugodnost njezina života. bio je život.. [175] Goli. ušao je “u gostinsku sobu koju je sam uredio – u onu gostinsku sobu u kojoj je pao. Bubreg – rekao je on sebi. Je li to smrt? Ne. odlazi.. mozganja o uzrocima bolesti ne daju se više isključiti.. On smeta. da ga nitko ne sažaljeva. Kolege. Bolest sve više truje njegov život i život drugih u njegovoj okolici. istovremeno mora učiti živjeti – da ne kažemo umrijeti – s nepobitnom bezuspješnošću njihovih recepata. [173] Bolest ga trga iz svakodnevne komunikacije. Ali gdje ću ja biti kad mene više ne bude. a ja ga ne mogu zadržati. Tu su konačno kolege sa suda koji se izruguju hipohondriji Ivana Iljiča. “I što je više žalila sebe. podsjeća Ivana Iljiča na njegov vlastiti posao na sudu. Supruzi Praskovji Fjodorovnoj bolesnikova blizina biva sve većim teretom. Ona je stala željeti da on umre. tada se dogodi nešto što sve to pomuti. to je više mrzila muža. bez ikoga tko bi ga razumio i požalio. mučen tim pitanjima.’ Čemu obmanjivati sebe? ’Zar nije očito svima.. Njegove sve češće hirovite ispade ona uzima na znanje i svodi ih na konto njegove bolesti. I jedne večeri dolazi do saznanja da više ne može ignorirati svoje stanje: “’Slijepo crijevo. – Ne radi se o slijepom crijevu.] I živjeti ovako na rubu propasti morao je sam. nego sve više prožima čitavo njegovo biće. neću. i sad odlazi. Da. prijatelji – gdje su sada? Tko ima stvarno razumijevanja za njegov položaj? Gdje je netko tko bi mu mogao pomoći? Čak i njegova žena služi se otrcanim floskulama kako bi ga držala na odstojanju. Da. da život bez njega teče isto tako kao da se nije ništa dogodilo. nego o životu i .” [175] Nameće se pitanje: Zašto sam živio? I dok je. bol na lijevoj strani sve oštrija. ali to opet nije mogla otvoreno željeti. U ovakvim okolnostima dolazi Ivan Iljič do spozanje “da je njegov život otrovan i da truje živote drugih i da taj otrov ne slabi.

” [194] i “Došlo mu je na pamet da bi moglo biti istina ono šta se njemu prije činilo potpuno nemoguće. da on nije proživio život onako kako je trebalo. Ali onoga čovjeka koji je osjećao tu prijatnost više nije bilo: to se javljalo kao sjećanje na nekog drugog. jer je znao da mu je bolest počela s onim udarcem” [179 – podcrtao JHT]. Gerasim uviđa bijedu svoga gospodara. U posljednjem stadiju svoje bolesti Ivan Iljič je prikovan za svoj krevet. Smrt koja je na pomolu mijenja pogled na njegov život. ali 4 Usp. kuckaju po tijelu na smrt osuđenoga i mimikom potvrđuju kao da je sve u najboljem redu. naime. Jedne noći iskrsne iznenada u njemu spoznaja: “Kao da sam jednako silazio s brijega uobražavajući da se penjem na brijeg. iako je sve tako izgledalo kao da je to bio sjajan život.. – Ali kad bih bar shvatio čemu to? I to se ne može. ali uskoro nakon njega slijede krivotvorine. Jedino što vrijedi jest djetinjstvo koje nije pomutila laž.” [195] .” [191] On postaje bolno svjestan gubitka unutarnjeg djetinjstva. Tako je i bilo. Za razliku od Praskovje Fjodorovne. upravo je toliko poda mnom iščezavao život . Ovaj je bez mnogo riječi odavno uvidio da se ovdje radi o životu i smrti.. sumnje unutarnjeg glasa koje je on previđao i zatomljivao jer su tako činili svi. Moguće bi bilo objasniti kad bih priznao da nisam živio onako kako treba. No. Koliko sam po javnom mišljenju išao uzbrdo. seljačkog podrijetla godi Ivanu Iljiču. društveni položaj. ali istovremeno i sām zapaža da stalno svoju nadu polaže u umirujuće riječi liječnikā. nemoćno dijete koje treba tuđe pomoći: “Najveće mučenje za Ivana Iljiča bila je laž – ona laž koju su svi zbog nečega prihvatili. “Ondje. ali da ne umire i da treba samo da bude miran i da se liječi. Pri tome se kapaciteti hvataju rutiniranih uzoraka ponašanja kako bi ovima prikrili svoju bespomoćnost. sjećajući se sve zakonitosti. I sad je svršeno. pomaže gdje može pomoći i noćima bdije nad njegovim krevetom. On mrzi hinjeni interes za njegovu bolest. pa će tada već biti veoma dobro. Samo mu jedna osoba ublažuje bolove. pred njim se može pokazati kao siromašno. a u prvome redu sažaljeva samu sebe kako mora podnositi takvoga muža. umri!” [192]4 On postupno uviđa da nije živio onako kako je trebao živjeti. bilo je nešto toliko doista prijatno s čime bi se moglo živjeti kad bi se povratilo. Pred očima mu lebdi zgusnut čitav život. koja eufemisitčke floskule liječnika uzima zdravo za gotovo. Lagodnosti života. a to je njegov sluga Gerasim. zarada.Na pragu smrti do istine 247 kako mu je bilo i gorko i smiješno misliti o tome – za namještanje koje je on žrtvovao svoj život. Jedino nazočnost Gerasimova koji je jednostavnog. Pred njime ne mora ništa skrivati. pravilnosti i doličnosti svoga života. sve mu to odjednom postaje isprazno i falš. mjere puls i temperaturu. No on stalno odbija tu misao o svome životu koji je falš i u sebi bijedan. također: “’Protiviti se ne može – govorio je sebi.” [182] Mreža laži. koja okružuje njegov smrtnu postelju i koju on sām nije u stanju rastrgati. Ta mu je misao nepodnošljiva. reputacija u zvanju. za njega je nepodnošljiva. u djetinjstvu. da je on samo bolestan. a to je nemoguće priznati’ – govorio je on samome sebi.

i s patnjama saznanje o neizbježnom bliskom kraju. On se otimao. Arhijerej. za trajanja kojih nije za njega postojalo vrijeme. i ona mu se sažalila. vidi sina “sa skvrčenim licem i velikim očima” i zaboravlja da je on arhijerej. već malo prehlađen i s lakom groznicom.. Njemu se dogodilo ono što se dešavalo u željezničkom vagonu kad misliš da ideš naprijed. uskrsla [je] u njemu mržnja. U posljednjim trenutcima njegova života ona se ponovno brine za njega kao za svoje dijete i zadržava ga.” [197] U tom trenutku njegov je sin primakao ruku umirućeg k svojim usnama i zaplakao. Odjedanput ga neka sila gurnula u prsa i u bok. i da samo mali broj njih kažu otvoreno što ih tišti. ali u njegovoj nazočnosti gubi svoju raniju prostodušnost i odgovara samo bojažljivo i tiho na pitanja “eminencije”. izraz njena lica. Majka ga posjećuje sljedećeg dana. moguće stvoriti ’ono’. u sobu umirućeg ulazi majka. Prijedlog njegove žene da se posluži posljednjim sredstvom i da se dadne operirati pobuđuje u njemu odvratnost: “Njena odjeća. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršava što se više bliži Veliki tjedan. na dnu jame.248 Jan-Heiner Tück povratak u taj prošli svijet čini mu se zagrađen. Pri tome mu postaje jasno da se gotovo svi u njegovoj nazočnosti ponašaju s poštovanjem.5 Ivan Iljič se ispovjeda i pričešćuje. Kada mu snage zbog krvarenja iz crijeva brzo malakšu.. ali s poštovanjem punim straha.’ I samo što je pomislio to. sve to nije bilo ono – rekao je on sebi – ali ništa zato. Vidio je sina i bilo mu ga je žao. kako na koncu navodi Čehov. Dok cijele noći provodi bez sna u krevetu. Unutarnja dramatika ovog zadnjeg roka sastoji se u tome da on mora napustiti svaki pokušaj da svoj život opravda ipak nekako kao uspio. Da. Sve ono radi čega si živio i živiš – jest laž. a još više u tom što ne može da se provuče kroz nju. Želi zamoliti još za oproštenje. zvuk njena glasa – sve je njemu govorilo jedno: ’Nije to ono. ali za to ne nalazi više snage i u tom trenutku iznenada bol išče5 Tema djetinjstvo – smrt literarno je posebno upečatljivo razrađena u kasnoj pripovijetci Antona Čehova Arhijerej (1902) koja na suptilan način spaja proces umiranja protagonista s liturgijskom dramaturgijom Velikog tjedna. a ideš natrag. i ondje. on se koprcao u onoj crnoj vreći u koju ga je uguravala neka nevidljiva. pred očima mu prolazi čitav život i on čezne za prijašnjom jednostavnošću i majčinskom blizinom. susreće za vrijeme večernje mise uoči Cvjetne nedjelje iznenada svoju majku koju nije vido devet godina. on je skretnice svoga života krivo postavio. nešto je zasvijetlilo. Ivan Iljič je ovo osjetio i otvorio oči.]. Moguće je. Tolstoj tu scenu opisuje ovako: “Sva tri dana. Ionako iscrpljeni arhijerej ustanovljuje u naletu žalosti i srdžbe da majka neusiljeno i prirodno razgovara s njegovim slugom. Baš to opravdanje njegova života zgrabilo ga je i nije ga puštalo napolje i mučilo ga više od svega. nesavladiva sila. A provući se sprečavalo mu je priznanje da je njegov život bio dobar. To mu na trenutke stvara olakšicu. još jače mu je gušila disanje. kao što se iz ruku krvnika otima na smrt osuđeni znajući da se ne može spasitii [. . dolazi do dlučujućega prodora prema svjetlu. i odjednom saznaš istinski pravac. u živahnoj uspomeni. A što je ’ono’? – pitao je on sebe i najednom zamuknuo. on se probio u jamu. i s mržnjom teške tjelesne patnje. obmana koja skriva od sebe život i smrt. Vidio je svoju ženu. njena figura.” [196-197] Ostatak njegova života je – prema vani – zaglušujući krik koji traje tri dana. Tek u trenutku kada prestane kopati po crnim mislima. On je osjećao da je njegovo mučenje i u tome što se gura u tu crnu rupu.

koji na primjeru Tolstojeve pripovijetke Smrt Ivana Iliča tumače početak medikalizacije kao i širenje laži na koncu 19. Philippe Ariès: Geschichte des Todes. Gestalt und Problem. koji se pobliže bavi pripovijetkama “Tri smrti”. Göttingen 21963. 7 8 9 . Bd. na što je filozofski reagirao Martin Heidegger u Sein und Zeit9. on njima ne raspolaže u slobodi. Casanova – Stendhal – Tolstoi. Zum Problem der Humanität. Berlin 1932. Regensburg 1999. Zur Kunst des guten Sterbens bei Matthias Claudius Leo Nikolajewitsch Tolstoi. Zweig: Sternstunden der Menschheit. str. Smrću ovdje ne ravna neki suvereni majstor nego 6 Usp.. Zweig: Tolstoi als religiöser und sozialer Denker. i značenje toga trenutka više se nije izmijenilo. Martin Heidegger: Sein und Zeit (Gesamtausgabe. Tolstojeva pripovijetka istovremeno obara i potvrđuje. str. 153–173. također Thomas Mann: Goethe und Tolstoi. Zwölf historische Miniaturen. stoljeću i na splet laži u blizini umirućega8. 720–726. 55-120.] – Svršeno! – rekao je netko nad njim. Obara je činjenica da bolest i smrt Ivana Iljiča pogađaju nenadano. zatim bi trebalo u jednoj opširnoj interpretaciji osvijetliti autobiografsku pozadinu na koju je u više eseja ukazao Stefan Zweig7. stoljeća. [. München 1980. Frankfurt am Main 1977. str. “Zapisi luđaka” i “Gospodar i sluga”. Aufsätze und Vorträge.179–218. nego one raspolažu njime. a time “osobno samoostvarenje čovjekovo. – Nje više nema. u: S. a ukazuje također na znamenite odlomke iz “Rata i mira”. str. 62-73 kao i opširan prikaz kod Bernhard Sill: Ethos und Thanatos. 2). Stefan Zweig: Die Flucht zu Gott. str. Usp. S.] – Eto ti ga na! – odjednom progovori on glasno. – Kakva radost! Za njega se sve to zbilo u jednom trenutku. S. Usp. mora se zacijelo prije svega rekonstruirati njezina geneza. Tezu da je smrt čin slobode. umjesto toga donijet ćemo zaključno neke fragmentarne upute koje svraćaju pozornost na teološku dimenziju pripovijetke. Zaključna razmatranja Ako se želi ovu dojmljivu pripovjetku opširno komentirati. str. “’A smrt? Gdje je ona?’ Tražio je svoj prijašnji poznati strah od smrti i nije ga nalazio. Max Frisch und Simone de Beouvoir. Zweig: Drei Dichter ihres Lebens. podcrtao JHT] Prodor do istine na pragu smrti. Sažet pregled kod Käte Hamburger: Tolstoi.’” [198-199. Radikalna nemoć umirućega.. Sve ovo ne treba i nije moguće na ovome mjestu obaviti. “Smrt Ivana Iljiča”. Aus dem Französischen von Hans-Horst Henschen und Una Pfau.6 Treba ukazati na rafiniranu kompoziciju pripovijetke – Tolstoj počinje s reakcijom kolega i rodbine na smrt Ivana Iljiča i time stavlja epilog na početak. 337. u: S. Zweig: Die Monotonisierung der Welt.. [. Frankfurt am Main 1983. Rainer Maria Rilke. ’Svršeno je sa smrću – rekao je sebi.. Usp. Frankfurt am Main 1984. koja je nakon Rahnera bila često zastupana. trebalo bi konačno ukazati na maskiranje smrti kakvo počinje u 19. On je čuo te riječi i ponovio ih u svojoj duši. a zatim je – kako bi se istakla njezina posebnost – usporediti s drugim literarnim ostvarenjima tipa ars moriendi narrativa u Tolstojevu opsežnom djelu.Na pragu smrti do istine 249 zava. prijevremeni prekid njegova života čine upitnim idealističko uzdizanje smrti. Frankfurt am Main 1976.

koja međutim ne prelazi u svjetlost nego u tminu.” Tako glase karakteristične zadnje rečenice u romanu (str. Inverzija ove metaforike smrti (tunel – svjetlo) nalazi se u završnoj sceni romana Christopha Petersa Das Tuch aus Nacht. 221–226. Naime. ali je ta smrt također i bitno osobno sebeispunjenje (sic!). 11 . Samo na jednome mjestu on proračunatom nejasnoćom govori o “nekoj tajnovitoj snazi” koja Ivanu Iljiču pomaže da prizna nesnošljivu bilancu svoga života. ispravno shvaćeno smrt sama. U uspostavi ove istine leži sud o njegovu životu i sasvim je moguće u činjenici. o “tunelu” na čijem se kraju otvara “uska. on – kolikogod to zvučalo paradoksalno – mora u slobodi uvidjeti. 224: “Stoga je čovjekova smrt pasivno prihvaćeni događaj nasuprot kojemu čovjek kao osoba stoji nemoćno i izvanjski. postupno sužavanje obrisa” koje određuje doživljavanje.10 Doduše teza da se sa smrću događa dovršenje ljudske slobode ovdje se na jedan poseban način potvrđuje. Tek na drugoj strani rupe – da se poslužimo Tolstojevom metaforom – pojavljuje se svjetlo. Inače ništa. ’vlastita smrt’.” (Prijevod: Željko Pavić). str. IV. Karl Rahner: [natuknica] Tod.250 Jan-Heiner Tück je pasivno podnosi. budući da je Ivan Iljič tek uz pomoć “neke nevidljive. da se ovdje sud smješta u sam proces umiranja. ovdje str. on je mislio što svijet misli i radio ono što svijet radi. “Tmina iza toga je lijepa. Ivan Iljič mora ratificirati nefriziranu bilancu svoga života. pred kojom bi se imalo osob10 Međutim i Karl Rahner je uvijek naglašavao oba aspekta smrti. No ova spoznaja o promašenosti preduvjet je za smrt u miru. Zur philosophisch-theologischen Kritik der Vorstellung vom natürlichen Tod. 317). što u životu nije nikada uvidio. ne samo čovjekovo izvanjsko zauzimanje stava prema njoj. čovjekov nutarnji čin. vidjeti teološku poantu Tolstojeve novele. I ovdje se život protagonista zgušnjava kao u sabirnoj leći. da mu se život temeljio na samoobmani i laži. München 2003. stoljeća već poznavao izreku Gottfrieda Benna. nizovi slika proteklih epizoda još jednom planu u svijesti. prema kojem je “Bog” loš stilski princip. O personalnom samoispunjenju doduše u Tolstojevoj pripovijetci ne može biti govora. On je ispustio iz ruku kompas svoga života i prepustio se mainstream-u takozvanoga boljeg društva. Umjesto da je slijedio svoj unutarnji glas i išao svojim vlastitim putom. u: Theologie und Glaube 86 (1996). Naravno. 296–312. Usp. Tu je govor o “otvorenom prolazu”. u: Lexikon für Theologie und Kirche [LThK]2 10 (1965). Zatim slijedi “blago isisavanje. kao da je ruski pisac na koncu 19. jer sa spoznajom upitnosti vlastite egzistencije događa se prodor do istine. to jest da je “sve bilo ništa”. kako ono vanjsko okončanje života koje se da medicinski ustanoviti tako i unutarnji čovjekov čin koji čovjek mora obaviti.11 Što se tiče pripovjedačke strategije karakteristično je da se nigdje ne govori izričito o božanskom sudcu. Tako su neke afere mogle biti bagatelizirane kao kavalirski delikti. str. Theologisch. I tek s uviđanjem ove laži on može umrijeti u miru. Proces je za umirućeg – ne uzimajući u obzir fizičku patnju – utoliko strašan što je on totalno izložen nepatvorenoj istini svoga života. već najopćenitiji pokušaj da se opiše druga strana smrti stavlja pisca pred velike poteškoće. Ali literarno neuzimanje u obzir jedne transcendentne instance. nesavladive sile” [197] u stanju spoznati da mu je život promašen. oštra pukotina”. Ali u procesu umiranja leži istovremeno i nešto oslobađajuće. O kritici Rahnerove teologije smrti Helmut Hoping: Die Negativität des Todes.

otvara mu se sasvim neočekivano pristup u jedan novi život. Lenin: Lev Tolstoi als Spiegel der russischen Revolution: 7 Aufsätze über den russischen Schriftsteller und seine Zeit. Aus dem Englischen von Jutta und Theodor Knust. on to sam može drugima pružiti: samilost i ljubav. Preveo s njemačkoga Jozo DŽAMBO 12 O Tolstojevoj “teologiji” usp. str. informativan prikaz George Steinera: Tolstoj oder Dostojewskij. može ipak nastati nešto. Franz.12 S odbojnošću prema svakoj onozemaljskoj utjehi – zbog čega ga je uostalom na jednoj strani cijenio Lenjin13 a na drugoj ekskomunicirala rusko-pravoslavna Crkva14 – mogla bi stajati u svezi činjenica da u Smrti Ivana Iljiča nedostaju izričiti čini sudačkog pravorijeka ili čak proglašenja kazne. 13 14 . Berlin 1985. Iz ništa njegova života.17 – formulira Tolstoj. Wladimir I. ali nikada prikladno odjenuti u riječi. Da li ova radost sa smrću nestaje ili je neprolazna. Vjerojatno neće biti pogrešna pretpostavka da sud uključuje u sām proces smrti također presudu i kaznu. Norbert P. Usp. str.. Suvišno je primijetiti da nada koju pruža vjera ovdje seže dalje . 225–242. Analyse des abendländischen Romans. München . kako to – možda oslanjajući se na Rim 4. Umjesto da s prijekorom zahtijeva ono što se ne može zahtijevati. Odjednom je nestalo mržnje.. U trenutku kada Ivan Iljič osjeti da netko ljubi njegovu ruku ne mora se više grčevito hvatati sām za sebe. Jer što bi bilo drugo uviđanje ništavnosti vlastitog života nego presuda koju pred licem smrti umirući mora priznati i što je mučna bol zbog ove spoznaje drugo nego kazna? Međutim. natuknica Tolstoj. ostaje kod Tolstoja neizvjesno.Zürich 1990. To nešto biva u posljednjim trenutcima njegova života opipljivo. George Steiner primjećuje da je Tolstoj bio pokopan “u prvom vancrkvenom pokopu u Rusiji” (Tolstoj oder Dostojewskij.Na pragu smrti do istine 251 no položiti račun. 311). na koncu se iznenada pojavljuje peripetija: Dok Ivan Iljič prolazi kroz pakao vlastite samospoznaje i u svoj dubini proživljava bijedu svoga prema vani uspješnog života. a događa se ulazak u radost koju jezik može samo naslutiti. odgovara Tolstojevom praktično-humanističkom poimanju kršćanstva o izgradnji carstva Božjeg na zemlji bez uzimanja u obzir vjere u onozemaljski život. u: LThK3 10 (2001) 102. ne mora druge mrziti jer mu ne pružaju željenu pažnju.

.

pokraj tračnica. Na željezničkoj postaji Astapovo spopala ga je groznica i polegli su ga u kućici čuvara pruge. Htio se prepustiti Božjoj riječi. No sve mu to nije koristilo. Bližio se kraj i on je konačno želio živjeti onako kako je pisao u svojim knjigama: skromno. bez cilja. studeni 2010). supruga je stigla specijalnim vlakom. pili s ruskim reporterima i radoznalcima u staničnoj gostionici. ubilačka i monotona. Ostavite me na miru. licem okrenutim prema vjetru i beskonačnosti. Njegova je smrt legendarna. 47 (18. Odnos željeznice prema putovanju. gotovo pred kamerama. bos ili u čizmama koje je sām napravio. a bio je grof. to je uljepšavanje ove medijske smrti. Tolstoj je prezirao željeznicu kao i svaku drugu tehničku i mašinsku novinu. str. odgovara onome javne kuće naspram ljubavi. Smatrao je da čovjek radije treba ići pješice. Međutim. Poznato nam je iz mnogih filmova. I koji je na posljednjem djeliću životne staze konačno uspio napustiti prokleto imanje u Jasnoj Poljani i naći jednostavnost za kojom je čeznuo čitavoga života. . studenoga 1910. bogupredano. Doputovali su sinovi i kćeri. godine u pet sati ujutro grof je dao osedlati konje. br. nije daleko stigao. Smrtna postelja nalazila se u prometnom pogledu na pogodnom mjestu. U: Die Zeit. na ulici. Željeznica je u jednakoj mjeri ugodna koliko i neljudska.” Ali nitko ga nije slušao. već odavno velika zvijezda na međunarodnom književnom svodu. bez ambicija. Umro je 20. knjiga i vijesti da on. 63. Htio je * Naslov izvornika: “Der grüne Graf”. u kandžama željezničke mreže. Čak je to preinterpretiranje njegove velike životne drame: on je želio biti drvo. Kažu da se navečer uoči smrti digao i glasno povikao: “Otići ću nekamo gdje me neće nitko smetati.TOLSTOJ – ZELENI GROF* Iris Radisch Desetoga studenog 1910. kazao je jednom prilikom. a bio je pisac. O njoj pričaju kao o posljednjem velikom izljevu srditosti starca koji je prezirao svijet oko sebe zbog njegove slavohlepnosti i pohlepe za lagodom.

koji bi bio Tolstojev. Mi čitamo Rat i mir i Anu Karenjinu. Ne bi bilo autocesta ni festivala Wagnerove glazbe. prema kojemu bi Tolstoj bio doduše izvrstan književnik. – bilo mu je tada 49 godina i upravo je bio završio roman Ana Karenjina – ovim sanjarijama žrtvovao veći dio svoga književnog talenta i manji dio svoga imetka. Romanopisac je besmrtan. Više nas ne bi tjerali egoizam i potreba za isticanjem nego ljubav prema istini i bližnjemu. jednoličniji. ostali gotovo nepoznati. Kmetstvo je bilo ukinuto već desetak godina.254 Iris Radisch zaustaviti vlak modernizacije. Međutim danas. Nije bilo više feudalnog i patrijarhalnog mladenačkog Tolstojeva svijeta. Žene bi rađale što više djece (mlada žena bez djece grofu je izgledala poput crnice zemlje posute šljunkom). Ne bi bilo klaonica niti preparata za plavu kosu srednje dužine. kada je svijet potpunoma postao onakvim kakvim ga Tolstoj nije želio. godine hodočastili iz svih dijelova svijeta. Tolstoj je – već prema tome kako se obračunaju troškovi i korist ovog razvitka – ili vrlo aktualan ili pak beznadno zastario kao nikada. od svjetskog gurua postao je drag čudak za kojega bi bilo bolje da je ostao kod svog genuinog lukrativnog posla. Ipak konačni sud povijesti književnosti. Umjesto toga nepregledne šume. Danas smo gotovo zaboravili Tolstoja kao prvoga poznatog bjegunca iz moderne civilizacije. ali su nam njegovi bezbrojni kritički spisi o vjerskim i društvenim pitanjima. polja. Slavenofili i reakcionari – Lenjin i utjecajni sovjetskoruski Tolstojev biograf Viktor Šklovskij . prsluke. a svoj posljednji izdisaj doživio je u jednoj njezinoj službenoj prostoriji. kako je povijest bez ikakvih obzira s najvećom brzinom jurila dalje u pravcu koji grof nije želio. Pri tome je desetljećima u svome ruskom haljetku i čizmama napravljenim vlastitim rukama stajao na raskršću na kojem je povijest skrenula u industrijsku modernu. Kako bi izgledao svijet da je slušao Tolstoja? Bio bi vjerojatno mirniji. itekako se isplati barem u komfornoj zoni knjige i novinstva danas ponovno uzeti ozbiljno njegove radikalne agrarno-anarhistične sanjarije o prakršćanskom socijalizmu. Muškarci bi morali prehranjivati obitelji radom svojih ruku. hlače i košulje. Međutim. livade i pašnjaci. ekološkiji i bogobojazniji. Ne bi bilo pada nataliteta niti referenata za pitanja žena. Naprotiv. Mi bismo nosili kratka ovčja krzna. dok prorok kojemu su oko 1900. Drugim riječima: svijet. mi bismo danas jedva podnijeli. a u Gorlebenu atomskog otpada. Radikalni obrat grofa u kršćanskoga anarhista pada u posljednja desetljeća carske vlasti. Posebno zbog toga jer je Tolstoj nakon svoga napuštanja književnosti i obrata prema ideji otkupljenja svijeta godine 1877. čizme od filca. i preklinjao je da u posljednjoj sekundi promijeni vozni pravac. koji samo u njemačkom izdanju naklade Eugen Diederich iznose četrnaest svezaka. je kriv. Posebno na veliki jad svoje žene koja je naricala za honorarima i životnim standardom. kod lijepe književnosti. U Stuttgartu ne bi bilo kolodvora. ali rđav mislilac. nije imao uspjeha.

istinito i lažno. Tehniku umjetničkonaivnog razgolićavanja Tolstoj je prije toga isprobao do savršenstva u svojim romanima. itekako vrijedno da mu se žrtvuje polovina jednog spisateljskog života. To. Zabranjeni spisi. Proturječje između prividnoga i stvarnoga bogatstva do danas je nerješiv paradoks teško zaduženih bogatih zemalja i njihovih vječno nezadovoljnih bogatih podanika. Protiv slavenofila zbog njihova crkvenoga pobožnjaštva i odanosti državi. da bi sa zaradom pomogao jednoj kršćanskoj sekti selidbu u Kanadu. Ta je lektira pokazala bez sumnje da ni država ni njezini sudovi. naišli su na izvrsnu prođu. Tko je htio mogao je to iščitati iz njegovih romana. da se ne odriču realnoga gospodarstva i da ne prihvaćaju nikakav “prividni posao” u gradu u kojem bi proizvodili stvari koje ustvari nisu nikome potrebne. Tolstoj je uporno preklinjao svoje čitatelje da ne napuštaju zemlju. njezinim beskonačnim proizvodnim linijama i virtualnim . travi i tlu povjerili privredi. Samo još jednom kasnije aktivirao je simulacijsku mašineriju i “u staroj maniri” napisao bestseler Uskrsnuće. u kojima je grof nakon svog obraćenja huškao seljake svojih sličnika. Sve što je bilo potrebno znati jest sposobnost čitati doslovno poput djeteta. stavovi iz romana bili su nešto što Tolstoju u drugoj polovici njegova života nije ništa više značilo. imanja i oranice. Po Tolstoju se propovijed na gori treba primjenjivati doslovno na život. Tolstoj je odavno dao prednost jednostavnosti i neovisnosti seljačkog načina života pred spletkama i statusnim brigama grada. prirodno i neprirodno – prema ovom rousseauovskom programu on je skicirao jednu kritiku kulture koja je obuhvaćala sva životna područja. kako bi se pokazalo da ovaj život ne može izdržati frontalni sudar s tim kršćanskim temeljnim tekstom. Liberali i socijalisti su bili za industrijalizaciju. stoljeća: Moraš promijeniti svoj život ako želiš promijeniti svijet. Od tada je on literaturu smatrao nepotrebnim zrcalom jednoga suvišnog života. Dobar život – ono što je danas od wellness industrije razmaženo dijete u povojima u bijelom kupaćem kostimu – bio je za Tolstoja jednostavan i skroman seoski život. Za Tolstoja je to bilo pitanje stoljeća. Tolstoj je bio protiv svih. ni poreznici ni vojska nisu bili u skladu sa zapovijedima iz propovijedi na gori.Tolstoj – zeleni grof 255 divljeg su grofa pripisivali također ovome taboru – htjeli su konzervirati staru seljačku Rusiju. Međutim. protiv socijalista zbog njihove vjere u napredak. raditi na selu. Međutim. alarmirala carsku cenzuru i navela grčko-pravoslavnu Crkvu da ekskomunicira svjetski poznatog plemića. Bio je skeptičan prema svakoj velikoj povijesnoj baušteli i prvi koji je izgovorio ono što je kasnije mnogostruko i sa skromnim dugoročnim učinkom natucao pokret životne obnove 20. podučavati djecu u svojoj seoskoj školi i tražiti Boga u svojoj duši. ali vrlo eksplozivna misao koja je Tolstoja odvela u propast. Inače želio je misliti samo još srcem. Bila je to jednostavna. Raj i pakao. da nismo njega slušali i da smo se umjesto drveću. Revolt iz duha književnosti učinio je autora svjetskoga glasa preko noći državnim neprijateljem i Božjom lùdom.

Teško je za to naći izgovor. Međutim. Tolstoj nam po svoj prilici još uvijek zamjera. S njemačkog preveo Jozo DŽAMBO .256 Iris Radisch financijskim paketima. kome u komfortabilnom paklu njegova prividnog radnog života ponekad postane zagušljivo. taj može poslije fajronta još uvijek naći malo utjehe i svježeg zraka kod zelenog grofa Tolstoja.

IZ PISANE ZAOSTA VŠTINE .

.

programa i lažnih revolucija koje nose sirovi mentaliteti šareni od parola. Vrijeme može stajati i onda kada preko njegove površine idu sjenke i projekcije ideologija. Jednom zamišljena i fanatično čuvana količina dobrote u političkim programima biva . Kotač historije se pomaknuo. u udruženja pisaca postajući “novajlije u vječnosti” (Borhes) i sve je dobro dotle dok se vidi tko su oni i odakle su došli. i zatim je deset ljudskih vjekova. Da bi nešto postalo stvarnost. u kazališta. I sad nadiru sa svih strana barbari. kojima će još barem za tri generacije nedostajati potrebna koordinacija pokreta. Tada sluh onih što su preostali a pamte. razbijaju. Stvarnost se vrlo često nije ni za što izborila. gaze i gutaju. Onog trenutka prestaje odnos prema njima. potrebno je samo da je tu.BILJEŠKE NA RAZNE TEME Vitomir Lukić Sve se može izmijeniti. Oni se guraju u vlast. pa postaju “homo novusi” sa kravatom i manirima bez duha. biva mučen činom kojim se vrijednosti vraćaju unatrag. ona je preostala. ali tek poslije nenadoknadivog zakašnjenja između dvije epohe. Da je tih nekoliko stoljeća barem stajalo? I kako se moglo odigrati drukčije i bolje nego da to mračno vrijeme doživi svoju prošlost kao blistavu budućnost renesanse. a teče samo “brutalno vrijeme”. kada umjesto uljeza postanu kriterijumi. Sa njihovih oltara prečesto se čuje riječ sloboda. dok nose na sebi obilježje “nemoguće većine”. Koliko je vedre humanizirane mudrosti ostalo u iščezlim “simposionima” antike. toliko često da ona u njihovim ustima postaje neprijatnom obavezom za sve. ako se zamisle kao vertikalni stub propadalo u histeričnoj i mazohističkoj misli skolastičkog srednjeg vijeka o grijehu i iskupljenju. tim nenadmašnim gozbama tijela i duha. Toliko se razmišljalo o smislu života. a onda se dosjete da bi trebali naučiti od onog što su uništili. nakon što se međusobno istrijebe vrijednosti i sile. da nije bilo mjesta ni za život ni za smisao.

“napredan” izbijaju mnogo . oduševljava mojom prozom ističući kako i sam ima udjela u otkrivanju njezinih modernih atributa. u modernoj arhitekturi jedva prepoznaje svoj prototip s tavanom i podrumom. ona se može baviti gađenjem. Spominje li netko iz vlasti prečesto ovu riječ. on mi se ispričava sa osudom koju će u ime “društvenog kriterija” – izreći na kraju. da u pojmu “društvo” dobije sasvim negativan predznak. Čak i kada se veći dio jedinki odupire javnim navikama i političkim floskulama iznad njih je i protiv njih je društvo. ali dodaje da je niknula na historiji koja truli i svemu onom što je u suvremenom društvu osuđeno da propadne. jer ona mnogo prije nas čuje budućnost u sloju tišine kojim je okruženo njezino nastajanje. a nas zanima u prvom redu kakva je ta vegetacija. pa da se ona. liječnici bolom. On je čista. Iz njegovih apodiktičnih izjava riječi “odgoj” i “zdrav”. U socijalnoj znanosti ovaj pojam etimologijski identičan s njom najsumnjivija je veličina. može izazvati zgražanje da bi uzdrmala institucijski moral. Foglova se mjerila uvijek odnose na tematski i bukvalno sadržinski dio pisanja. jer vrijeđa opće humane pobude. da bi se zahvaljujući bolesti izbjegla smrt. svejedno stoji li na pola puta između sofizma i algebre. pa su riječi koje je onaj NKVD-ovac socijalističke estetike uputio Ani Ahmatovoj nazvavši je prostitutkom – postale modelom pretjeranim samo u formi. Pri tome da li na originalan način odabire jezična sredstva. sam. gdje su stvari počele ići pretjerano normalnim tokom i samouvjernošću jednog bakalina pobaca natrulo voće da bi spasio “in corpore sano” (corpus sanum) od njegove vlastite duše. naprimjer. Ipak. materijala od kojih se gradi. jednim od najplemenitijih čuvstava.260 Vitomir Lukić dijeljena bez obzira na gunđanja individue koje se smatra nepristojnim. a povodom diskusije o časopisima “Zvijezda i Lenjingrad” nije propustio ni jedan od trikova političke demagogije da utjera red u literaturu. može inficirati. Tlom i klimom možemo je predbaciti. Vrlo stara tema “kuća”. Svoj razgovor sa tlom svaka vegetacija vodi na svoj način. gdje moralni i politički kvalifikativi stoje daleko ispred estetičkih. religija grijehom. To potvrđuje. Došlo je do povampirenja ždanovskog demona u kritici. On se. svojom praksom okrenuti su tamnoj strani života – gdje svakako leže kriterijumi prema kojima bismo ih mogli procjenjivati. ali je bolje pustiti pravu literaturu da čini što hoće. unatoč ogradama dovede u pomirljivo sazvučje sa sugovornikom. moje uvjerenje da je najizvjesnija vrijednost čovjek. ponašanja. a preko dekorativne ocjene moga stila. a ne u temi. Knjiga ne mora izliječiti. određena veličina. književnost ne mora dijeliti didaktičku jasnost ni sa jednom od njih. i ono što se promijenilo – to je raspored unutar iste teme stanovanja. ona će čak i u najbezazlenijem razgovoru zvučati kao prijetnja. Modernost svega je u strukturi: jezika. Pravo se bavi zločinom. Već dva čovjeka polove tu mogućnost i što dalje – ona se sve više gubi. Ona sve to može nizom svojih primjera i mogućnosti. netko je moderan pisac ili nije ako se kreće u izražajnim stereotipijama. Ivan Fogl često spominje tu riječ govoreći o piscima i treba mnogo dobronamjernosti.

Smjelošću se može nazvati (jer je relativitet čudesno protegljiv) već i to da netko od glavnih podstrekača kao kad je s gledaocem ranog antičkog kazališta sklopljena prešutna pogodba da je to što on gleda i u čemu sudjeluje kao promatrač igra. od primitivnog vjernika koji ispada polumrtav iz obredne igre. ali ustrajavaju u radnjama i stanjima kako su se zatekli. niti napustiti to besmisleno i jednolično “naprijed” upotpunjuje njezin geometrijski užas.Bilješke na razne teme 261 češće i s mnogo više nametljivosti nego iz priručnika o narodnom zdravlju. gdje svi ljudi dalje znaju da sudjeluju u laži i podstiču prinudu na laž. nije mogla pohvaliti takvim znanjem svoje vlastite budućnosti kao sovjetska literatura poslije velikih čistki. tako da od toga drastičnog zaokreta na kojem su ispali vjerojatno i posljednji intelektualci zaljubljeni u moralno poslanje revolucije. prije igre uzeti u ruke našu svijest. kao što i ideologijom dominiraju dvije aveti: prošlost protiv čijih se ostataka u svijesti u institucijama treba boriti i budućnost za koju se mora žrtvovati. On zna šta ga čeka i zna da svi od njega čekaju taj didaktički “nik” na završetku uzaludnog. Stilistici političkih govora nisu smetale ni ovakve očite slikovne kolizije kao što su “široki pogledi što pucaju u perspektivi komunističke vizije budućnosti”. planski hladno sumiče vidik i na koncu se sve nade gube u točki. puzati preko grede ili praviti sklekove da bi na kraju izrekla napamet nabiflanu utilitarističku poruku društvu. po vanjskom mehanizmu. potencijalne grijehe. Sadašnjost je u sovjetskom gledanju na stvari potpuno zasjenjena “perspektivama” i životom. Državni teoretičari vidjeli su je kao trim-stazu s točno obilježenim nijansama gdje treba vrtjeti rukama. uhvaćen u situaciji intimnog skidanja šminke s uma nakon besmislene predstave – ni u čemu se nije razlikovao. A optika ipak. Igra postaje svemirski apsurdna kad se pomakne vizura s vlastite uloge na totalitet. okrenuta sasvim čovjeku. pedagoški sukus koji je (upravo tu na samom kraju) opravdava. književnost više dijeli sudbinu s društvenom hijerarhijom nego s kulturnim superstrukturama. Majmunski se mučno i dosadno vrti um u tom prozirnom scenariju. a ne ubijanje. Centralni komitet je u okviru petogodišnjeg plana određivao i zadatke razvoja literature i nikada se jedna disciplina. U “perspektivi” nema mnogo ohrabrenja niti za ono što mislimo niti za ono što vidimo. Već sama riječ perspektiva čijim se simbolom toliko zadužuju ciljevi komunizma likovno je i filozofski turoban pojam. Ako se hoće igrati bilo lud. Osjećaj da se tamo nikada linija neće susresti s linijom niti promijeniti pravac. rasteretiti nas . ne ljubav. bilo kakav ples – mora neki bog odnimiti naše dileme. Primitivac je samo bio sretniji. Nije se imalo dovoljno vremena za metafore. a tako pedantno programiranog napora. smanjujući našu vizuru paralelnosti. Prva zora što ga je zatekla lijepo je obasjavala njegovu svijest kako mirno spava pored razloga. da je ovo pretjerivanje stil scenskog izraza i na kraju (kada igra i prerušavanje ne bude potrebno a sada je to imperativ svetih i strogih usta Historije) – svi ćemo opet biti normalni ljudi i vratiti se svojim kućama s osjećanjem ispunjene dužnosti i bez pitanja: zašto? kome? Položaj svjesnog graditelja novog društva.

1976. sapet ili slobodan u svom činu – da bi s ljudskim saldom ušao u sutrašnji dan gdje još ima šansu da okaje grijeh. mirno dok zločinci sjede. i daju zločinu novu priliku da se ponovi za stolom. tog surovog krika za hirurgiju društva – vojničkog koraka i Wagnerove glazbe – Vođa je u grču objave drogiran i zaglušen božanskim poslanjem lebdio nad kolektivnim pranjem savjesti. umanjena i obeshrabrena tisućama obzira. a “Mein Kampf” je imao duhovno pokriće novog evanđelja. Okrenimo brzo sliku. Ta svjetiljka je jedini hram u koji će pristati doći Bog. 12. Njegovi generali. jer umire bez savjesti. da bude dobar i podstaknut na dobro. bacajući malo svjetla. inače sjajni vojnici te mašinerije svjesnog genocida. ništa ne osvjetljavajući više osima onog bespomoćnog “da” i “tu” čovjekove egzistencije. Može izgledati kao neoprostivo surov moralni paradoks: ali ovdje je pravda pala na nevine zločince. 11. sve osim savjesti – sjede izobličeni. ili ako neće biti suvišan. Pola optužnice je statistika: (koliko logora.savjest. ako smo ga doživjeli u punom osvjetljenju moralne religije porazan. Oni to rade na kraju predstave na neizbježnom kraju posljednjeg čina. sa tamnijom sjenkom na uniformama tamo gdje su stajale epolete i odličja. preuzetog bez krivice njegovog iskustva. U Hitlerovom “Mein Kampfu” vidim tu slabašnu svjetiljku savjesti kako tetura velikim poprištima historije. druga polovica je . mamutskim obredima nacističke ideologije. pred kojom čovjek kleči.262 Vitomir Lukić savjesti. stvoriti doktrinu otkupljenja “in advance” i dati nam znak da se mirno možemo predati igri. a tužitelji i suci viču i mlataraju rukama. U veličanstvenim. a tužitelji izlaze van iz sudnice opteretivši već i onako izmrcvarenu savjest – ubojstvom. činiti a ne biti. I finale je. zločinac umire kao nevin. svakog dijela. . Ne uspavljujemo doktrinama i novim vjerama to tiho sudište. brzo mu poturaju čist prostor od tisuće kvadratnih kilometara. Vratimo se toj jadnoj svjetiljci i njegujmo je riječju i postupkom. ako već tamo nije. podržavajmo njezin plamičak dijalogom s njom i dijalogom s drugim čovjekom u kojemu se i sami umnažamo po dobru. budući bog nacizma i modernog koncepta Europe zna da prvim rezom mora osloboditi bolesno čovječanstvo tog nekorisnog rudimenta – savjesti. I taj veliki žrec. tijela potresana tikovima. Jer kako je to lijepo igrati i činiti. ljudi koji su u rat ponijeli sve do najmanjih sitnica. a smanjujemo u oholosti. neumrlu vatru svakog dana. luta poput žutog maslačka. I upravo tim bitnim dijelom ona je htjela u toku grozomornog procesa naći oslonca kod ovih živih mašina jedne ideologije što ih je kolektivnim obredom oslobodila savjesti i povjerila Vođi – bogu istočnog grijeha. ruševine u kojima još kuca srce i naivno kao djeca prvi put izgovaraju umjesto “dužnost” riječ “savjest”. koliko ubojstava). a dajući ogromne razmjere noći u kojoj je izgubljena. sa unaprijed primljenom euharistijom posvemašnjeg određenja. Jer – ti veliki procesi su jedna tržnica pravde: one uzimaju jedan izgubljeni život za milijune pogubljenih.

KRONIKA .

.

Na početku Skupa pozdrave prisutnima uputili su u ime organizatora dekan Teologije Mile Babić. Sarajevo 14. listopada 2011. i 15. Institut za jezik i književnost u Sarajevu.FRA MATIJA DIVKOVIĆ I KULTURA PISANE RIJEČI Znanstveni skup u povodu 400. stoljeća i njegova značenja za opći civilizacijski pomak. Divković u Gutenbergovoj galaksiji Marko Karamatić U organizaciji Franjevačke teologije u Sarajevu je održan je 14-15. prve tiskane knjige na narodnom jeziku u BiH. Sarajevo 1982. Uvodnu riječ imao je Marko Karamatić koji je Divkovićev pothvat tiskanja knjige stavio u kontekst Gutenbergova otkrića tiskarskog stroja sredinom 15. provincijal Lovro Gavran i Boris Tihi u ime predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića. 1 Izlaganja su objavljena u: Zbornik radova o Matiji Divkoviću. listopada 2011. Potom je glumac Mirsad Tuka izveo dva Divkovićeva monologa iz drame Dževada Karahasana Čudo u Latinluku. prosinca 1981) koji je organizirao Institut za jezik i književnost u Sarajevu pod pokroviteljstvom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. . točno trideset godina nakon prvog znanstvenog skupa posvećenog Divkoviću: Matija Divković – djelo i vrijeme (11-13. znanstveni skup Fra Matija Divković i kultura pisane riječi – 400. obljetnice Nauka krstjanskoga. obljetnica Nauka krstjanskoga. prve tiskane knjige na narodnom jeziku u BiH (1611-2011).1 Skup o 400-toj obljetnici Divkovićeva Nauka krstjanskog održan je u prostorijama Franjevačke teologije u Sarajevu pod pokroviteljstvom Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Fra Matija Divković (1563-1631) je objavljivanjem svoga Nauka krstjanskog i Sto čudesa (1611). Karamatić. Marijana Horvat – Sanja Perić-Gavrančić (Zagreb): Jezična i stilska svojstva Divkovićeva djela Sto čudesa. Ivan Šarčević (Sarajevo): Divković u doba katekizama. Dunja Fališevac – Dolores Grmača (Zagreb): Divkovićeva Sveta Katarina. Drago Bojić (Sarajevo): Katekizam kao medij. oko sto pedeset godina nakon Gutenbergova izuma. topografija tiskara Divkovićeva vremena. S. Divković i homiletička praksa franjevaca. Ovdje donosimo popis sudionika i naslove njihovih referata onim redom kako su izlaganja i držana: Iva Beljan (Mostar): Matija Divković i problem periodizacije književnosti bosanskih franjevaca. Pavao Knezović (Zagreb): Percepcija antike kroz Divkovićev opus. Ivo Marković (Sarajevo): Utjecaj fra Matije Divkovića na homiletičku prepoznatljivost bosanskih franjevaca. b) sve- . Predviđeno je da svi referati budu objavljeni u posebnom Zborniku. Ivo Pranjković (Zagreb): Iz Divkovićeve sintakse. siječanj 2011 (priloge napisali: M. jezične. I. Divkovićevo djelo u kontekstu povijesti knjige i suvremene katekizamske književnosti. značajke Divkovićeve bosančice. teološke značajke.2 Jedva se može do kraja dokučiti kakav je obrat izvršilo 2 Obljetnica Divkovićeva Nauka krstjanskoga. uvezanih u jedan svezak. kulturnu povijest. Darija Gabrić-Bagarić (Zagreb): Jezična raslojenost u djelima Matije Divkovića. teološke i povijesne teme. Pranjković). pitanja sintakse i jezične raslojenosti. M. Slavko Harni (Zagreb): Topografija tiskara u Divkovićevo doba.266 Marko Karamatić Izlaganja na Skupu sadržajno su bila vezana za književno-povijesne. označio početak povijesti tiskane knjige u BiH na narodnom jeziku. prisutnost antike u njegovim djelima. Džaja. Tako je obrađena problematika periodizacije franjevačkog spisateljstva. Obljetnica Divkovićeve knjige zacijelo je događaj od ne male važnosti za bh. odjek Divkovićeve Svete Katarine u vremenu nakon njega. osim znanstvenim skupom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Lovrenović i I. Andrija Zirdum (Žeravac/ Derventa): Pisani i tiskani izvori o Bosni Srebrenoj u Divkovićevo vrijeme (1563-1631). Luka Markešić (Sarajevo): Teološki uvod u Nauku krstjanskom. Ivana Lovrić Jović (Zagreb): Prilagodba vlastitih imena u Divkovićevim djelima Sto čudesa i Nauk krstjanski za narod slovinski. stilskih svojstava i prilagodbe vlastitih imena. Amir Kapetanović (Zagreb): Hrvatska srednjovjekovna književna tradicija i Divkovićevi stihovi. obilježena je također još: a) posebnim dodatkom u Svjetlu riječi. relacija između Divkovićevih stihova i hrvatske srednjovjekovne književne tradicije. Dževad Karahasan (Sarajevo): Divković – naš suvremenik. Lucija Radoš (Zagreb): Početak povijesti knjige na hrvatskom kulturnom prostoru. Mile Babić (Sarajevo): Divković kao kršćanski reformator. stilske. imamo li u vidu značenje i ulogu knjige za opći razvitak društva. Mateo Žagar (Zagreb): Bosančica Divkovićevih izdanja između ustava i brzopisa. Ena Begović-Sokolija (Sarajevo): Pamćenje Divkovića u savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti.

Fra Matija Divković i kultura pisane riječi 267 otkriće tiskarskog stroja otvorivši pristup knjizi i znanju širokim slojevima ljudi. McLuhan je pod tim pojmom razumijevao svijet bitno obilježen knjigom kao osnovnim medijem: “Tisak je težio da pretvori jezik iz sredstva percepcije u prenosivu poruku. naime. te koliki je utjecaj tisak izvršio na daljnji razvitak Europe i cijeloga svijeta. i na koncu zadnjega dana Miholjski koncert u vareškoj župnoj crkvi). 23. sam po sebi. Slavoniju i južnu Ugarsku. nego je i književno najsnažniji i najviše utjecao na kasnije franjevačke pisce. u multimedijalnoj dvorani Franjevačkog studentskog centra na Kovačićima u Sarajevu. Zbog toga je osobno venecijanskom tiskaru pomagao izlijevati slova. S. Bosnu i Hercegovinu. On nije samo tehnologija već je. Bio je svjestan da čitateljima treba sadržaje posredovati na razumljiv način. rašireno na području BiH i Dalmacije. . O njemu je. U njoj su objavljeni tekstovi Andrije Zirduma. drveta ili radija: i kao svaka sirovina. srpnja 2011 (izlaganja: A. rujna (izlaganja: M. No on unosi i elemente književne i jezične tradicije Slavonije. poput pamuka. I. Dalmacije i Dubrovnika zbog činjenice da je franjevačka provincija Bosna Srebrena teritorijalno pokrivala Dalmaciju. Luke Markešića. Beograd 1973. Divkovićevu rodnom mjestu. kako bi knjige učinio pristupačnijim čitateljima na širokom prostoru Bosne Srebrene. svibnja 2011. Nastajanje tipografskog čoveka. Koristio je izvorni narodni govor s područja Srednje Bosne i to u ikavskoj. a koristio je i dijalošku formu po čemu je autor prvih dramskih književnih oblika na tlu Bosne i Hercegovine. prirodno blago ili sirovina. Mlivončić i I.70 KM. d) u Varešu Danima fra Matije Divkovića 22-24. c) okruglim stolom u Jelaškama. I. tj. Dalibora Brezovića (preuzet iz Zbornika radova o Matiji Divkoviću. Gutenbergova galaksija. Pisao je i u stihovima. ijekavskoj i mješovito ikavsko-ijekavskoj varijanti. društveno-kulturne i obrazovne institucije u ovoj zemlji nisu pokazale osobit interes za obilježavanje tog događaja. Ivanković) uz prigodnu izložbu. Botterija. O životu fra Matije Divkovića gotovo i nema podataka. Zirdum. Karamatić. utemeljujući je u svim njezinim važnijim oblicima. On je trasirao putove književnosti bosanskih franjevaca. Vlašića i J. Fra Matija Divković je nije samo autor prve knjige na narodnom jeziku u BiH. Ž. Mlivončić. a u organizaciji Franjevačkog provincijalata (izlaganje Ivana Lovrenovića uz nekoliko glazbenih točaka). Njime je. kulturnoj povijesti. Duvnjak. pristupačnim jezikom i pismom. uz predstavljanje dviju umjetničkih slika s Divkovićevim likom od I. nakon što ga je kratko kao pisca spomenuo fra Filip Lastrić (1700-1783) u svom djelu Epitome vetustatum Bosnensis provinciae (1776). Divković. prvi opširnije pisao čanom akademijom 26. Iako je tiskanje prve knjige na narodnom jeziku na bosansko-hercegovačkom prostoru od nesumnjive važnosti u bh. jer ih nije imao na raspolaganju. str. kako ju je nazvao Marshall McLuhan 1962. Koristio je tradicionalno pismo bosančicu. Vezano uz ovu obljetnicu objavljena je i jedna publikacija (ideja i realizacija: list Bobovac) u izdanju HKD Napredak. U ovoj prigodi tiskana je i poštanska marka u izdanju HP Mostar (30 x 35 mm) u vrijednosti 0. godine. Podružnica Vareš 2011. započela civilizacija knjige odnosno Gutenbergova galaksija. Likovno je oblikovana s otvorenom knjigom i faksimilom dijela naslovnice na bosančici uz naznaku obljetnice. on ne uobličava samo osjetilne razmjere pojedinca nego i oblike zajedničke međuzavisnosti” (Maršal Mekluan. 1982) i Željka Ivankovića. 191).

godine. uz asistenciju dr. Službovao je kao kapelan u Sarajevu i tamo je 1609. Potom je započeo i s pisanjem Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice divice Marije. uz nekoliko biografskih podataka. pokazuje da su 3 U pripremi je izdanje Divkovićeva Nauka krstjanskoga za narod slovinski i Sto čudesa u reprintu na bosančici i transkripciji na latinici (Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene). stoljeća). Do godine rođenja došlo se izračunom na osnovi njegova zapisa na početku svoje knjige Sto čudesa. Činjenica da je pripadao franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj koja čuva najstarije knjiško blago u svojim samostanima (od 60 primjeraka inkunabula u BiH. kako stoji u sutješkom nekrologiju. u stvari. i oba je djela. Marijana Horvat. . Divkovićev mali Nauk je tiskan i objavljen u brojnim izdanjima tijekom 17. gdje kaže da je iz Jelašaka i “budući od četrdeset i šest godišta ovo poče pisati na iljadu i šesat i deveto godište po porodu Gospodnjemu mjeseca svibnja na dvadeset i tri u subotu”. veliki Nauk). kolovoza 1631. Zbog njegovih djela objavljenih početkom XVII. Dolores Grmača i Maje Banožić. 48 ih je u franjevačkim samostanima. godine započeo pisati svoje propovjedničko djelo Razlike besjede Divkovića svrhu evanđelja nedjeljinijeh priko svega godišta. zajedno uvezana. gdje daje poneku informaciju o samome sebi. Transkripciju Nauka na latinicu je načinila dr. a završio ga je u Olovu 1614. Tek na osnovi kratkih zabilješki u njegovim knjigama. stoljeća i time doživio rijetko veliku popularnost i čitanost. tiskao je Nauk krstjanski s mnoziemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi (tzv. mali Nauk. stoljeća uglavnom smo ga navikli tretirati kao franjevca toga stoljeća. stoljeću. Transkripciju Sto čudesa obavila je dr. također sa spomenutog Instituta. Darija Gabrić Bagarić sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. 1563. premda o tom periodu njegova života nema nikakvih podataka. i 18. imao je 46 godina. a studij filozofije i teologije završio u Italiji. da se kroz to vrijeme obrazovao i. Kao autor prve tiskane knjige i začetnik književnosti na bosansko-hercegovačkom tlu dao je početni impuls civilizaciji knjige na ovim prostorima.268 Marko Karamatić fra Ivan Frano Jukić u prvom svesku Bosanskoga prijatelja (1850). između Vareša i Olova. oko 300 listova opsega. To razaznajemo iz njegove zabilješke u knjizi: “Izpisa budući kapelanom u Sarajevu na iljadu i šesat i deveto godište po porođenju Isukrstovu”. Ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je Divković gotovo četiri desetljeća živio u XVI. tiskao u Veneciji 1611. u kojem je. a preminuo je u samostanu u Olovu 21. Osnovnu izobrazbu Divković je vjerojatno stekao u samostanu u Olovu. uz stotine knjiga iz 16. kao pisac formirao. a o njegovu životu jedva da ima ikakvih vijesti. Paradoksalno je da su Divkovićeva djela doživjela veliku popularnost. predstavio i njegova djela. i 17. dovršio svoje djelo Nauk krstjanski za narod slovinski (tzv. godine. Dakle 1609. moguće je u najkraćim potezima skicirati njegov životni put. Divković je objavom prve tiskane knjige na narodnom jeziku našao nesumnjivo dostojno mjesto u Gutenbergovoj galaksiji.3 U Kreševu je 1612. Godine 1616. nazvan zbog manjeg formata iako je stranicama opsežniji od velikog Nauka) kao i svoje djelo Besjede. Rodio se u Jelaškama.

stoljeća. i dijelom 19. vrlo rano uključili u Gutenbergovu galaksiju i na taj način trasirali put Divkoviću i cijelom potonjem nizu franjevačkih spisatelja. . 18.Fra Matija Divković i kultura pisane riječi 269 se franjevci nabavljajući knjige u zapadnim zemljama. gdje su se školovali a kasnije i povremeno putovali. jesu franjevci Bosne Srebrene! Zbog toga franjevačko spisateljstvo ostaje nezaobilazno u povijesti knjige Bosne i Hercegovine. autori svega što je tiskano na ovim prostorima tijekom 17. od vremena Divkovićeva Nauka krstjanskoga (1611). Činjenica je da.

.

OCJENE I PRIKAZI .

.

istraživač povijesti osmanskoga perioda u BiH i povijesti hercegovačkih franjevaca. godine). što ukupno čini gotovo 750 obrađenih franjevaca. Franjevačka prošlost u Hercegovini leksikografskoj praksi nije uobičajeno da jedan čovjek bude autor leksikona. Središnji dio Leksikona čine životopisi umrlih hercegovačkih franjevaca. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM i Franjevačka knjižnica Mostar. 9. godine) te životopisi franjevaca rodom iz Hercegovine koji su djelovali u zajedničkoj provinciji Bosni Srebrenoj prije formalno-pravne uspostave zajednice hercegovačkih franjevaca u 19. 2011. potom o franjevcima rodom iz Hercegovine preminulima u dalmatinskoj provinciji Presvetog Otkupitelja nakon njezina osamostaljenja 1735. 582 str. Leksikon je podijeljen u pet cjelina. knj. nakladnički niz RECIPE. autor niza monografija i članaka o lokalnoj povijesti (crkvenoj i svjetovnoj) utemeljenih na proučavanju crkvenih matičnih knjiga. U prvoj autor objašnjava pristup poslu i izlaže kriterije kojima se vodio pri sastavljanju leksikona. povjesničar. fra Robert Jolić. k tome stotinjak kraće obrađenih osoba u Dodatku. U Dodatku su doneseni kratki životopisni podaci o franjevcima rodom iz Hercegovine koji su po osamostaljenju zajednice hercegovačkih franjevaca ostali djelovati u Bosni Srebrenoj. Leksikon hercegovačkih franjevaca.Robert Jolić. odnosno provincije (od 1892. kao i o nedostacima leksikona povezanima s tim poteškoćama. član Hercegovačke franjevačke provincije. Leksikon. doneseni abecednim redom. godine te na koncu životopisi pojedinaca preminulih – iz . U Njegov Leksikon hercegovačkih franjevaca donosi na 582 stranice 632 životopisa umrlih članova hercegovačke franjevačke zajednice. A upravo se u takav pothvat upustio dr. nadalje. Mostar. st. potom donosi popis izvora redom po pretraženim arhivima te daje napomene o poteškoćama s kojima se u poslu susreo. sadržava i životopise franjevaca rodom iz Bosne koji su prije uspostave hercegovačke provincije preminuli (i bili pokopani) na području Hercegovine te životopise članova Hrvatskoga franjevačkog komisarijata/kustodije Svete Obitelji u Americi i Kanadi. Obrađeni su životopisi članova Hercegovačke franjevačke kustodije (od 1852.

nesvojstvenom leksikonskoj praksi. gospodarski djelatnici. ali potonje u specifičnu obliku. kako je u leksikonima uobičajeno. Životopisi slijede uobičajen biografski model. ređenju (kad je riječ o svećenicima). osobnici. dakle u župama. a budući da ih piše jedan autor. ne samo taksativno nego najčešće opisno. autor donosi sve pojedinosti prikupljene iz izvora radi vjernije rekonstrukcije životnih okolnosti. nego životopise svih članova zajednice. nego je obrađena unutar osnovnoga članka. gdje su pokopani članovi Provincije obrađeni u Leksikonu. Za svakog su franjevca. kad je to moguće. prešli u druge provincije ili isključeni iz Reda). Kad je riječ o pojedincima koji su sudjelovali u bilo kojem segmentu javnoga života – kao društveno i politički angažirani pojedinci. graditelji. na osnovi arhivske građe. Bosni. Jolić donosi rezultate svoga istraživanja franjevačkih grobova. To se može objasniti činjenicom da Leksikon ne donosi samo životopise franjevaca angažiranih na spisateljskom ili kojem drugom javnom poslu. umjetnici. spisatelji – donose se podaci o njihovu djelovanju. izdvojena u zaseban dio postavljen iza biografskih podataka. 1508) te statističke podatke vezane za popis umrlih. odgojnim ustanovama. Drugi segment uobičajene bibliografije – korištena arhivska građa (nekrologiji. knjige novaka i studenata i niz drugih spisa) i literatura (knjige i članci iz dnevnih i periodičnih publikacija) – . odabrani je obrazac dosljedno proveden u svim tekstovima. tabule. Donosi kritičke životopise svih (dakle ne samo odabranih po kriteriju javne djelatnosti) umrlih članova zajednice hercegovačkih franjevaca prema spomenutim kriterijima. kao i popis djela. službama u užoj zajednici i Provinciji. samostanima. pa se autor odlučio za ovakav pristup bibliografiji vjerojatno zbog težnje da članci budu formalno i grafički ujednačeni. U takvim slučajevima bibliografija nije. Austrija i Mađarska) i Americi (Chicago). Europi (Italija. Za franjevce iz starijih razdoblja. Četvrti dio Leksikona sadrži revidirani – na osnovi donesenih životopisa – Nekrologij Hercegovačke franjevačke provincije (koji počinje godinom smrti fra Pavla Jakića u zaostroškom samostanu. o čemu ponešto podrobnije u nastavku. Tekst je popraćen brojnim vrijednim fotografijama: skupnim kao i pojedinačnim. U trećem dijelu. Životopisni model Leksikon hercegovačkih franjevaca biografski je leksikon. dakako. Peti dio donosi popis izvora – objavljenih i neobjavljenih – te popis literature. imenici. dakle uz obrazlaganje sadržaja. zbog manjka sačuvanih podataka. točnije bio-bibliografski.274 Bosna franciscana različitih razloga – izvan zajednice hercegovačkih franjevaca (sekularizirani. školovanju. primanju u Red. strukture i vrijednosti pojedinih djela. doneseni podaci o rođenju. župne matice. odnosno iscrpan (p)opis svih grobalja u Hercegovini. potonje prate životopise. redovničkoj i crkvenoj upravi.

okupljenima na jedno mjesto. Naime biografski leksikoni obično obrađuju reprezentativne pojedince. u svim njezinim segmentima. uz to što donosi podatke o pojedincima. najčešće iz novinskih članaka i historiografskih radova. filozofsko-teološki pisci. koja dobiva cjelovito djelo s podacima o svim svojim umrlim članovima. kao i prema svijetu u kojem djeluje. a drugi što Leksikon. dakle društveno-političkom. Vrijednost pothvata Ambiciozan naum Roberta Jolića da donese osnovne životopisne podatke za svakog pojedinog umrlog člana Hercegovačke franjevačke provincije vrijedan je iz više aspekata. umjetnici. crkvenom. Književnici. Leksikon je neprocjenjiva pomoć svim istraživačima franjevačke prošlosti u Hercegovini: jezikoslovcima. Međutim Leksikon je osim toga pomoć u proučavanju povijesti Hercegovine općenito. svi oni predstavljaju prinose pojedinaca vlastitoj zajednici i hercegovačkoj kulturi u cjelini. a to je činjenica da donosi životopise svih umrlih franjevaca te zajednice. povjesničarima – kako opće povijesti. ekonomi i graditelji. posredno donosi podatke o vremenu u kojem oni žive i djeluju. Na prvom je mjestu svakako vrijednost za Hercegovačku franjevačku provinciju. umjetnosti. Zato se može čitati i na razini pojedinačnih biografija. odgojni. tako i književnosti. filozofske i teološke misli. sudionici u crkvenoj i redovničkoj upravi. predstavljena kroz osobne povijesti. kulturnom. Nadalje. Prvi je razlog što je u svim tim granama javnoga života franjevačka zajednica u Hercegovini imala važnu ulogu. Treba spomenuti i njihovu ulogu u recepciji stranih kultura i prenošenju tijekova suvremene (zapadnoeuropske) misli u Hercegovinu jer su se mnogi od njih – u starije vrijeme pogotovo – školovali na Zapadu i onda vraćali na službe u vlastitu provinciju. ali i kao panorama cjelokupna života u Hercegovini u obrađenom razdoblju. To podrazumijeva vrednovanje pojedinčeva doprinosa zajednici i svakako je važan kriterij. ekonomskom.Ocjene i prikazi 275 ne nalazi se u osnovnome tekstu članka. pri čemu se znamenitost procjenjuje po udjelu u nekom segmentu javnoga života. a u mnogim su slučajevima revidirani postojeći te ispravljeni netočni podaci kojima se dosad operiralo. Sagledavanju hercegovačke povijesti kroz životopise franjevaca pridonosi i već spomenuta posebnost ovog leksikona. Ovim su djelom postali u osnovnom obliku dostupni podaci iz teško dostupne i dosad neobrađene arhivske građe. Osim bibliografskih napomena fusnote sadrže i napomene o korekciji nekih ranije poznatih podataka. Leksikon tako donosi pregled života redovničke zajednice u njezinim relacijama prema samoj sebi. pastoralni i karitativni djelatnici. Životopisi mnogih franjevaca sastavljeni su prvi put. ali time se doprinos . pedagoške prakse itd. znamenite. prosvjetni. nego u fusnotama. o proturječnostima u izvorima i o načinu na koji se autor odlučio za neki podatak te – što je leksikonskom djelu netipično – gdješto i osobne komentare podataka iz literature.

Time redovničke zajednice zapravo definiramo kao društvene. spisateljski. znanstvena istraživanja i sl. nego na kritičko upoznavanje i vrednovanje vlastite prošlosti. odnosno istraživanje djelatnosti franjevaca za potrebe ideoloških konstrukcija ove ili one vrste. želeći. dakle na javnu dimenziju. dok se ispušta iz fokusa doprinos “skrovita života”. kulturni. pozivajući na reviziju i dopunjavanje podataka koje donosi (v. nacionalna. Katkad su. što iščitavamo iz literature o pojedincima. prosvjetni. a to su. Svoj rad sam autor određuje kao početak – a nikako kraj – sličnih istraživanja. i šira: regionalna. literarizacija. U to je uložio golem trud. Time se Leksikon približava historiografskom idealu sagledavanja cjelovitosti povijesne pojave. Odnos prema osobnoj i zajedničkoj franjevačkoj prošlosti u Hercegovini. kako kroz povijest “generala”. historiografska obrada. fra Dominika Mandića. U tom je rasponu primjetna i ideološki obilježena recepcija.276 Bosna franciscana obično sagledava na najuočljivijoj razini. nego joj pridaje i onu što joj se nalazi u samom temelju: dimenziju skrovita života ili kako se često veli – prisutnosti. Treba napomenuti da je vrijednost Leksikona i u tome što obrađujući literaturu posredno donosi i izvješće o recepciji života i djela predstavljenih pojedinaca: kako u samoj zajednici – zapisi u nekrologijima. život zajednice koju obrađuje ne svodi na povijest “znamenitosti”. motiviran nedostatkom ovakve literature. kreće se u rasponu od potpunog zanemarivanja do krajnje apologije. kao i životopis. Premda biografski leksikon. . prigodni spomeni – tako i u široj javnosti – novinski natpisi. primjerice. dakle ne samo udjela zajednice u javnome životu. upravo životopisi skrovitih pojedinaca najbolji pokazatelj koordinata u kojima se kreće svakodnevni život franjevaca u Hercegovini. str. što napominje i sam autor. nekrolozi. (Slaba obrađenost djelovanja ženskih redovničkih zajednica potvrđuje poistovjećivanje redovništva s javnim radom jer su ženske zajednice najčešće okrenute zatvorenom životu. materijalnoj. Time se stvara cjelovita slika. Tako saznajemo o načinu na koji zajednica – i uža franjevačka. čime se njihova uloga nerijetko sagledava tek u dijelovima što bi joj trebali biti popratni. Kritički pristup Leksikonu Ni pristup Leksikonu ne bi smio biti poziv na apologetsko. Uobičajeni tretman redovničkih zajednica nesvjesno u obzir uzima samo javno djelovanje.) Kako je u Leksikonu hercegovačkih franjevaca bilo izvedivo – obično to nije – predstaviti životopise svih pojedinaca. kojem je redovništvo u svom temelju i usmjereno. što je moguće u konstruktivnu dijalogu s ovim djelom. 22). primjerice. znanstvena – pamti ove pojedince i vrednuje njihov rad. tako kroz povijest svakodnevice. rezultat je pregled čitavog franjevačkog života u Hercegovini. gospodarski rad. ali trud koji i sam kritički vrednuje. u kojoj jednaku ulogu ima i životopis brata laika krojača ili vratara u nekoj samostanskoj zajednici. kulturne ili karitativne ustanove. sebi i drugima stvoriti prijeko potrebno polazište za dalji rad.

dakle bi trebali biti djela u stalnom nastajanju. kao i postupke pojedinaca uključenih u zbivanja o kojima govori. što tvori osobito osjetljivo mjesto u pamćenju hercegovačke franjevačke zajednice i u procesu njezina samorazumijevanja. To u prvom redu vrijedi za životopise franjevaca pobijenih tragične 1945. Međutim recepcija je djela mnogih hercegovačkih franjevaca u stručnom smislu još uvijek manjkava ili nikakva pa dopunjavanje vrijednosnih procjena – ili neutralnije rečeno pozicioniranje djelatnosti pojedinih obrađenih franjevaca u povijest kulture. Na razini obrade postoji nekoliko problemskih točaka o kojima bi trebalo povesti dijalog. da spomenem samo neke – predstavlja otvoreno pitanje u proučavanju hercegovačke franjevačke prošlosti. Tu osobito mislim na franjevce iz doba prvih osmanskih osvajanja. kako je u leksikonu sav posao obavio jedan autor. tako na razini forme u kojoj su prezentirani. izneseni su podaci tim više podložni kritici. kao i za životopise kasnije zatvaranih pojedinaca. Osim toga ovaj je leksikon podložan opasnosti koja prati sve radove što izlažu sintetski oblik znanja o kakvu predmetu. Već i površnije čitanje otkriva autorski postupak kojem nije naklonjena leksikografska struka. a o kojima se čuva predaja u zajednici. njegov je zadatak bio i obraditi doprinose ljudi iz najrazličitijih struka. . ukratko plodnu dijalogu. Naime autor na brojnim mjestima. ocjenjujući ih. Prednosti jednog autora – ujednačena forma i pristup – ujedno su i nedostatak jer se i uz najveću pomnju moraju pojaviti omaške. godine. leksikone i enciklopedije često prihvaćamo kao udžbeničke tipove tekstova. karakterističnim za leksikonski rad. korigiranju i dopunjavanju. leksikoni se uglavnom oslanjaju na postojeću recepciji u stručnoj javnosti. što nisu dobrodošli postupci u leksikonskom i uopće znanstvenom tipu djela. kao i korigiranjem netočnih. za kojima se mehanički poseže u potrazi za podacima. U procjeni vrijednosti obrađenih pojava. naročito životopisa franjevaca za koje postoji malo tragova u pouzdanim izvorima. U slučaju Leksikona hercegovačkih franjevaca dijalog je poželjan kako na razini iznesenih podataka. nepodložne promjeni.Ocjene i prikazi 277 Budući da je riječ o leksikonskome djelu jednog autora. S druge strane. dopunama i preispitivanjima. književnosti ili filozofsko-teološke misli. a upravo bi oni trebali biti najpodložniji izmjenama. napušta impersonalni način izlaganja i nastupa u prvom licu s različitim tipovima komentara obrađivane građe. Takvi radovi nude svima potrebne sinteze i osnovne informacije koje ne možemo dobiti iz specijaliziranih studija. u ovom slučaju osoba. čiji životopisi često nastaju po uzoru na model hagiografije. Robert se Jolić poslužio takvim procjenama u slučajevima kad one postoje. Dakle potrebno je nastaviti s istraživanjima izvora i dopunjavanjem podataka. Nadalje. katastrofalne za hercegovačku provinciju. Potrebna je revizija životopisa rudimentarno iscrtanih zbog manjka podataka. Na tim mjestima autor dakle napušta impersonalnost znanstvenika i komentira podatke iz literature. a i cijeli posao nije obilježen naporom skupine ljudi različitih struka. osobito u fusnotama. osporavajući i uopće dijalogizirajući na eksplicitnoj razini teksta. konfrontirajući se s njima.

a u konkretnom smislu ne kao dovršavanje posla. Pretraživši opsežnu arhivsku građu i postojeću literaturu. Iva Beljan Sanja Cvetnić. ušla barokna kultura na prostor gdje okolnosti nisu pogodovale njezinu razvitku. ali i bosanskohercegovačkoj kulturi u cjelini.278 Bosna franciscana Na koncu treba reći: u situaciji kad za ovakve znanstvene pothvate postoji vrlo mala ili nikakva podrška nadležnih ustanova – akademskih. Slike su. koji su uglavnom u Italiji. kulturnih i drugih – a i katastrofalna znanstvena politika. ipak nalazile prolaz. Robert Jolić svojim istraživačkim entuzijazmom motivira nastavak sličnih poslova. svjetlo dana ugledala je po mnogo čemu iznimna i vizualno vrsno uređena knjiga povjesničarke umjetnosti Sanje Cvetnić. posredstvom franjevaca. a to je rad na istraživanju franjevačke prošlosti u Hercegovini.) u Bosni i Hercegovini. Priznanje svakako zaslužuju i Hercegovačka franjevačka provincija i Franjevačka knjižnica u Mostaru što su iznijele nakladnički dio posla. na najbolji je način započeo posao o kojem govori. U Bosna i Hercegovina je u to vrijeme pod osmanskom vlašću i ta je činjenica ograničavajuće utjecala na protok djela barokne umjetnosti u vrijeme njezina procvata u zapadnim zemljama. napisavši više od 630 podrobnih i k tome stotinjak kraćih životopisa u Dodatku. Rezultat je njegova truda djelo korisno i franjevačkoj zajednici u Hercegovini. Barokne arhitekture naprosto nema jer se crkve nisu smjele graditi. st. U njoj je na sjajan način prezentirana likovna baština baroknog stilskog razdoblja (XVII. pristizale u Bosnu i Hercegovinu. 256 str. prije svega zbog činjenice što se islam sa zazorom odnosio prema likovnom prikazivanju vjerskih sadržaja. Nastavljajući i dopunjujući njegova istraživanja te zaobilazeći zamku da ovaj vrijedni leksikon prihvatimo kao zatvoreno djelo. nabavljali ili posebno naručivali likovna djela. . nego kao njegovo započinjanje. Leykam international. makar i tijesan. i XVIII. Zagreb 2011. Robert Jolić zamislio je svoj posao kao vraćanje duga zajednici. i manjim dijelom u Habsburškoj Monarhiji. usprkos nepogodnostima. te su. stoljeća u Bosni i Hercegovini. redovite profesorice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. ljeto 2011. Barokni defter. izbjeći ćemo i zamku da vlastitu prošlost. Tako je na odškrinuta vrata. i XVIII. Barokno nasljeđe isključivo je plod djelovanja bosansko-hercegovačkih franjevaca. Studije o likovnim djelima iz XVII. tiho i nečujno. poimamo pojednostavljeno i nekritički. koja nas umnogome određuje.

kao vanjski suradnik. 2. Takvi se znani i neznani likovni akteri u ljetopisima (i nekrologijima) spominju imenima nakaš. I upravo nju na visoko kvalificiran način prezentira. Marko Elegović. Osobni uvod na mjestu općega (7). Prvo poglavlje. izdvaja se iz cjeline knjige.. Osobni uvod na mjestu općega. kao i neimar Bono – graditelj. Nakaši oliti pjengaturi. Knjižna ilustracija i likovna kultura (167). odnosno da razloži motive i misli” s kojima je autorica “zašla među likovna djela baroknog razdoblja u Bosni i Hercegovini” (str. oživljena prisjećanjem majke koja je dio djetinjstva. te konačno Literatura (215) i Kazala (231). Autorica je vješto posložila mozaik na kojem su vidljivi pokušaji franjevaca da sami nađu načina kako da . Lovro Pavlović koji su radili svijećnjake. U drugom poglavlju. pjengatur. Barokni susreti (191). Ivan Duić. 9). ne ide da čitatelja uvede u sadržaj “nego da uvede onoga tko piše. Među njima je nesumnjivo najistaknutiji slikar fra Miho Čuić (1750–1809) sa svojim slikama “Sveto rodbinstvo” (Kreševo) i “Sveti Anto Pustinjak” (Fojnica). Frano Janjić i dr. istraživački utvrđuje i valorizira Sanja Cvetnić u svojoj knjizi znakovita naslova – Barokni defter.Ocjene i prikazi 279 Na taj se način gradila skromna. ali vidljiva. Uspjeh flamanskih invencija (113). fra Tomo Salatić. 4. kako autorica kaže. Stipan iz Velike. zahvaljujući jednom od brojnih djedovih premještaja. i ne samo njih. više semestara predavala predmet Umjetnost baroka (20042008). Druga inspirativna i motivirajuća poveznica proizašla je iz činjenice da je autorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. poveznica s europskim kulturnim tokovima na području likovnosti. njemačkom (206) i engleskom jeziku (210). 7. Te su poveznice nesumnjivo trasirale put pisanju ove knjige. slično kao i na području pisane kulture. Nakaši oliti pjengaturi. 5. Srednjoeuropski umjetnici (143). autorica je predstavila onaj aspekt likovnog djelovanja koji je proizašao iz domaćeg okružja uz sve nepovoljne okolnosti. Stoga se s punim pravom može govoriti o bosansko-hercegovačkoj baroknoj baštini koja je uglavnom svoje utočište našla u franjevačkim samostanima. pictor egregius ili sl. upućuju zapisi u franjevačkim ljetopisima. Djela umjetnika venecijanske škole (57). talijanskom (202). najčešće. Prva je poveznica obiteljska. Ne mali dio djela preživio je sve povijesne oluje te ona danas na najbolji način svjedoče o tome kako za umjetnost i kulturu nema nepropusnih granica. 6. na što. kakvi su fra Pavao Tokmačić. uoči i dijelom za vrijeme Drugog svjetskog rata provela u Sarajevu gdje je pohađala školu časnih sestara. Na koncu su sažetci na hrvatskom (198). koja osvjetljavaju i objašnjavaju unutarnje poticaje što su vodili nastanku knjige. 3. Autorica je knjigu posložila u sedam poglavlja: 1. Taj osobni uvod pruža razjašnjenja o poveznicama autorice sa Sarajevom i Bosnom. neimari i–naravno–ujaci. A u taj niz ide i nekoliko vrsnih srednjobosanskih zlatara (kujundžija). neimari i – naravno – ujaci (25). jer.

Mletačko slikarstvo u Bosni Srebrenoj dosiže veličanstveni . Zaustavila se i na jednoj pastoralnoj posebnosti franjevaca Bosne Srebrene – pokretnim oltarima sa oslikanim dijelovima. Ivanom Evanđelistom. a nalazi se u crkvi Sv. jest Baldassare d’Anna (oko 1572–1646). Tamo je i jedna starija slika “Raspeti s Bogorodicom. a Stjepan Dragojlović. Sanja Cvetnić je napose impresionirana mletačkom braćom Guardi. a iza njega i mnogi drugi franjevci. U trećem poglavlju autorica opservira Djela umjetnika venecijanske škole u Bosni Srebrenoj. Prvi slikar iz kruga venecijanske škole. Stjepanom Prvomučenikom i donatorom Stjepanom Dragojlovićem” (1621) čuva se u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. U dosadašnjoj literaturi prevladavalo je mišljenje da je Stjepan Dragojlović zapravo autor tih slika. posebno istaknula ulogu naručitelja s obzirom na vrsnoću bosansko-hercegovačke barokne likovne baštine: “Važnost naručitelja iz Bosne i Hercegovine kroz stoljeća uz slikare koji su podrijetlom Venecijanci. pa je i dospijeće Pitterijeve slike u Bosnu Srebrenu više razumljivo. potvrđuje se u slikama koje hrvatska slikarska baština može – nažalost – samo priželjkivati. objavivši prvu knjigu na narodnom jeziku u Bosni i Hercegovini.280 Bosna franciscana urede svoje skromne sakralne prostore kada se nije moglo doći do djela tada poznatih umjetnika ili umjetničkih radionica sa Zapada. a do diobe Provincije (1735) i dalmatinski su samostani u okviru Bosne Srebrene. sv. ali rade (i) za naručitelje u Dalmaciji. On je jedan od “malih majstora” koji je dobrim dijelom života i opusa (od 1730) vezan za Dalmaciju i tamošnje naručitelje. ponajviše likovnih djela pribavili ili naručili iz Venecije. Budući da nije bilo crkava. čija je djela autorica tematizirala. međutim. oni su ih nosili sa sobom od mjesta do mjesta radi slavljenja mise s pukom. Gian Antonijom (1699-1760) i Francescom (1712-1793). Marijom Magdalenom. stoljeća. Slika Venecijanca Giovanni Battista Pitterija (1691/1695–nakon 1754) “Stigmatizacija sv. Druga njegova slika “Bezgrešno začeće s lauretanskim simbolima. na osnovi brojnih analogija s potpisanim i prihvaćenim djelima slikara Baldassare d’Anna uvjerljivo utvrdila njegovo autorstvo. Njegova slika “Posljednji sud” potječe iz trećeg ili četvrtog desetljeća XVII. naime. kojih se po jedno djelo nalazi u samostanima na Petrićevcu i u Kraljevoj Sutjesci. sv. sv. redovito na otvorenom. a onda ih opet vraćali nazad ili ostavljali kod neke obitelji do sljedeće prilike. Bosanski franjevci su. Stjepanom Prvomučenikom i donatorom Stjepanom Dragojlovićem” (1597). Katarine Aleksandrijske u Kreševu. kao što je to učinio fra Matija Divković prije ravno 400 godina (1611). zbog zapažene umjetničke vrijednosti djelā. Išli su u moćne Mletke i radi tiskanja knjiga. U tom je kontekstu. koji su se mogli sklopiti i nositi poput sanduka. Franje Asiškoga” nalazi se u franjevačkom samostanu na Humcu / Ljubuški. jest njihov naručitelj. Sanja Cvetnić je. donator. čiji se lik nalazi na dvjema slikama.

o Bogorodici. S. ali ovaj put Gian Antonije” – citira S. nabavlja crkvena oprema. Uz veliko poštovanje prema toj skromnoj a moćnoj i staroj tamnosmeđoj fratarskoj tkanini. Antom Padovanskim”. jest novo ikonografsko čitanje. Prva je nedoumica bilo mjesto gdje se slika zapravo. usporedbom s jednim srodnim Guardijevim djelom iz privatne zbirke u Veneciji. Ani. 79). te je potraga za njom. Gamulin je. u muđuvremenu. Antun Padovanski” (str. Povratak Sv. Antun Padovanski”. Dakako. 78). 79). . Ne radi se. Obitelji iz Hrama i sv. Antom Padovanskim”. za koju je u Katalogu stajalo da joj je autor neznani “venecijanski majstor” s nazivom “Bogorodica između Sv. Antunom Padovanskim” koju je 1775.Ocjene i prikazi crescendo kolorizma i orkestracije u djelima koja bi poželjeli svi svjetski muzeji. naime. Cvetnić razriješila. Ante Padovanskoga uz Sv. nego o slici “Povratak Sv. Cvetnić ju je pronašla u samostanu na Petrićevcu (Banja Luka) prilikom jednog svoga posjeta. naglasivši uz to. 281 Vezano za ovu sliku postojale su neke nedoumice koje je S. slikama slavne mletačke braće Guardi. Autorica smatra da se može pretpostaviti kako se ovdje zapravo radi o franjevačkoj narudžbi (a ne tek o kupnji) s obzirom na pojavu sv. Cvetnić Gamulina (str. ne samo ona” (str. mraka tajnovitih skrovišta i susjedstva ruševine negdašnje crkve na Petrićevcu. te pripremnim crtežom za tu sliku iz Uffizija u Firenci. Druga je nedoumica bila vezana za ikonografsko čitanje ove “jedne od najljepših slika u Bosni i Hercegovini” (str. tiskaju djela. stoljeća pod franjevačkim habitom stiglo u Bosnu i Hercegovinu.). okončana. dvije godine kasnije (1990). Anti Padovanskom. ovu sliku atribuirao venecijanskom slikaru Gian Antoniju Guardiju. trebala bi u kolektivnoj svijesti zavrijediti dostojniju sudbinu od neizvjesnoga prognaništva ratnih godina. slika Gian Antonija Guardija. dakle. on je upozorio: “…ostalo je neproučeno i neprimijećeno još jedno izvanredno malo djelo: slika s Bogorodicom između Sv. zbog pogrešne upute u Katalogu. Vlasništvo je franjevačkog samostana u Visokom. povjesničar umjetnosti. Atribuciju je. odredio Grgo Gamulin (1910-1997). jednog od osnivača venecijanske Akademije (1756. U svom kritičkom prikazu spomenute franjevačke izložbe. a slikao ju je također Guardi. treba u obzir uzeti mogućnost da je to čarobno malo djelo polovinom XVIII. Ane i Joakima sa Sv. trguje i još štošta). Sljedeći korak koji je autorica učinila. sv. Joakimu i sv. 87). U svakom slučaju franjevački ga je habit zaštitio od propasti do danas. budući da je u Katalogu velike franjevačke izložbe (1988/89) uz nju naveden podatak da se nalazi u franjevačkom samostanu u Visokom a tamo je nije bilo. To novo čitanje autorica je uvjerljivo dokazala vrsnom ikonografskom analizom slike. poglavito u čarobnoj maloj slici starijega brata Gian Antonija. Obitelj. Obitelji iz Hrama i sv. obrazuje. kako su: “[…] dinamične veze s Venecijom višestruko potvrđene (u tom se gradu naručuju slike. Visoko mjesto u baroknoj baštini Bosne i Hercegovine ima i slika Francesca Guardija “Bogorodica s Djetetom i sv. Ane i Joakima sa Sv.

Cvetnić navodi u kojim je sve katalozima citiran Gamulin. poznata i priznata rješenja. Sebastijanom i skupinom vjernika” koja se nalazi u franjevačkom samostanu u Fojnici. uz reprodukciju slike. Cvetnić smatra da je fra Grgo vjerojatno naručitelj. U četvrtom poglavlju Uspjeh flamanskih invencija S. rođeni Splićanin (1740–nakon 1797). poželjela sam: ‘Dobra kob.f. . Autorica donosi citat iz Gamulinova članka: “A da ironija bude veća. taj daleki dotok venecijanske boje među stara bosanska brda. Nju je otkrio. znati cijeniti najistočniju Guardijevu narudžbu iz vremena. Povod zavjetu i narudžbi slike bila je epidemija kuge (1783). mala sliko!’. Gargo iz Varesa 1775”). a potom dala ikonografsku i umjetničku analizu. prepoznao i objavio Grgo Gamulin (1972) kao djelo Francesca Guardija. uvijek biti povjereni najboljim stručnjacima” (str. 97). živio je i radio i u Dalmaciji i u Italiji. i da će budući restauratorski zahvati dvaju djela braće Guardi. 1992) splitski povjesničar umjetnosti Kruno Prijatelj (1922-1998). Cvetnić je Gamulinu u prilog navela niz potvrda iz narasle literature. O toj epidemiji ostali su zapisi u ljetopisima (Baltić. na što je Gamulin reagirao u gore spomenutom osvrtu. Bašeskija) koje autorica koristi kako bi zavjet franjevaca i puka kao i samu narudžbu slike kontekstualizirala. a zanimljiva je i s etnografskog aspekta (slikar je uveo anonimne bosanske vjernike u njihovu ruhu) ali i zbog činjenice da se slikar potpisao hrvatskom varijantom svoga imena Sebastijan Baschie (Bašće). stoljeća” (str. Slikar Sebastiano (Bašće) Giuseppe Devita.282 Bosna franciscana nabavio fra Grgo Ilijić Varešanin (1736-1813). a ne samo vlasnici franjevci. Cvetnić opservira povezanost bosansko-hercegovačke likovne baštine s nizozemskim slikarskim školama. koju je priredila Svetlana Rakić (slikarstvo i skulptura). Rokom i sv. koji je kasnije obavljao službu provincijala a potom i biskupa (na slici je dao ispisati: “Dobavi o. s velikom nadom da će svi baštinici. atribucija Francescu Guardiju stavljena pod upitnik. 94). stoljeće i pol nakon Stjepana Dragojlovića. pa tako iz vlastite nemoći povezuje udaljene prostore za koje baštinici i ne slute da imaju ikakvih veza” (str. onoga s Petrićevca i ovoga sutješkoga. javlja kao prvi poznati naručitelj. da bi na koncu izrazila svoja osjećanja i želje uz tu sliku Francesca Guardija: “Na odlasku iz Kraljeve Sutjeske. za bosanske franjevce izradio je zavjetnu sliku (1784) “Bogorodica sa sv. po slikarskoj tradiciji iz kruga venecijanske škole. S. S. Slika se nalazi u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Sliku je objavio (1990. to lijepo i slavno djelo (iz samostana još slavnijeg) bilo je na izložbi u Zagrebu zatureno u kutu jedne pokrajnje prostorije i ostalo je posve neprimijećeno od javnosti ‘obične’ i od javnosti stručne” (str. A ta su se rješenja preko grafičkih listova širila i “obilježila naraštaje od XVI. Tako se on. a ne samo kupac slike. pa ipak je na franjevačkoj izložbi. S. do XIX. Radi se o činjenici “da se slabiji majstor često oslanja na gotova. 115). gledajući Trstionicu kako bezbrižno prevrće svoj vodeni tijek po uglačanu stijenju.

Uzvodno Neretvom. U tom su kontekstu svoje mjesto našle i ilustracije u lekcionaru Pištole i evanđelja fra Ivana Bandulavića ( 2. “Portret djevojke” (1780) u Franjevačkom provincijalatu u Sarajevu. Lucija” nekog kranjskog ili štajerskog slikara (druga polovica XVIII. st. izdanje jest ono iz 1621. Knjiga je. nesumnjivo najkvalitetnije. No.). s juga. Tako su srednjoeuropske provenijencije “Sv. posve osobnu. To je potaknulo autoricu da studiozno i široko prezentira genezu tog vrsnog djela europske knjiške i likovne kulture koje se našlo kod franjevaca. 145–146). sredina XVII. XVII. Prije svega na sjajan način je opservirana jedna likovna tema koja će za mnoge biti . Nakon blistavih analiza i širokih kulturno-povijesnih poveznica i kontekstualizacija baroknih djela bosansko-hercegovačke likovne baštine. autorica na kraju ulazi u opuštenu završnicu (Barokni susreti). vrlo dobro očuvano. Time je djelo dobilo jedinstven osobni okvir. gdje ukratko govori o susretima i doživljajima u vrijeme svojih profesionalnih dolazaka u Sarajevo tijekom četiriju godina (2004-2008). st. st. kako je već rečeno na početku. a uzvodno pritocima Save sa sjevera pristiglo je i koje srednjoeuropsko djelo. i “Bogorodica s djetetom” (oko 1750) u samostanu u Tolisi. po mnogo čemu iznimna. U šestom poglavlju Knjižna ilustracija i likovna kultura.Ocjene i prikazi 283 116). koje su. XVI. pol.) koje se čuvaju u zbirci samostana u Mostaru. dakle. te “Bogorodica sućutna” (“Bogorodica od sedam žalosti”) u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu. Tako su od neznanih malih majstora nastale slike “Štovanje imena Isusova i isusovački sveci” (nakon 1640) i “Raspeti” (prema Rubensu.) u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu. te F. stizale su umjetnine iz Dalmacije i Venecije. pol. autorica je posebnu pozornost posvetila djelu Emblemata autora Andree Alciata (1492-1550). Tokove pristizanja umjetničkih djela u Bosnu u Hercegovinu predstavila je na slikovit način: “Umjetnički utjecaji pristizali su u Bosnu i Hercegovinu najčešće suprotno od smjera kojim se slijevaju njezine rijeke. do 1870-ih izašlo u 179 izdanja. i raritetno. nalazi u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. godine. stigle sa sjevera. ali su za umjetnička djela baroka iznimno važni” (str. st. U petom poglavlju Srednjoeuropski umjetnici autorica je ukazala na nekoliko slika srednjoeuropske umjetničke provenijencije. A upravo se ono. te slike Paulusa Antoniusa Sensera (?1716–1758) “Porcijunkulski oprost” (1753) u franjevačkom samostanu u Visokom. koje je od 1531. Potamološkim rječnikom rečeno: dolazili su uzvodno. Haberla (?). To dakako nisu jedini utjecaji. – 1. što mu daje .

usprkos ovdašnjem skromnom likovnom nasljeđu. nisu lako prepuštale svoj dio terena nekonvencionalnijim. te visoko kultiviranog i elegantnog jezičnog izraza. dosljedne znanstvene akribičnosti. Misliti da se do tog cilja došlo jednostavno bilo bi odveć naivno. Holokaust je avansirao u mjeru svih mjera kada je u pitanju masovno uništenje cjelokupnih populacija. Oldenbourg Verlag. ili na vjeri u mogućnost objektivnoga dokazivanja njihove neobjektivnosti. jer su u nedostatku barokne arhitekture. i dalje od splitske luke nesigurnim bosanskim stazama do odredišta u jednom od srednjobosanskih samostana. Marko Karamatić Armina Galijaš. Naime. preko ne uvijek mirnog mora iz Mletaka. pamćenje na krucijalan način uvjetova- . modernijim pristupima u kojima su se počele propitivati i manje pouzdane činjenice. Najčešće usmena forma koja u medijalnome smislu odlikuje svjedočanstvo (makar i transfigurirana u pismenome obliku svojega zabilježavanja) priziva negativne konotacije od kojih se uvijek iznova ističu krhkost sjećanja. München 2011 Kako prognati jedan grad I zazov koji pred suvremenu historiografiju predstavljaju događaji katastrofičkih razmjera u punome se svjetlu pokazao pri pokušajima znanstvenoga pristupa Holokaustu. s nevjerojatnim darom zapažanja. “pod franjevačkim habitom”. osobito one koje su se ticale uloge svjedoka i svjedočanstava – kamena smutnje i izvora brojnih prijepora u traganju za povijesnom “istinom”. Ako smo do sada jedino imali nejasnu i fragmentarnu sliku nedovoljno istražene barokne baštine Bosne i Hercegovine. zasnovane na uvjerenosti u neprikosnovenost dokumenata. ovim svojim djelom. Profesorica Sanja Cvetnić je od sitnih rasutih elemenata. Ethnopolitik und Alltag in Banjaluka 1990-1995. oblikovala raskošan mozaik bosansko-hercegovačkoga baroka. na njihovu navodnu objektivnost.284 Bosna franciscana pravo iznenađenje. Uostalom jednako su onako skrovita kako su nekoć u tajnovitosti. tradicionalne metode. No za samu je povijest značajno to što je u procesu njegova izučavanja došlo do silovitih promjena u analitičkim pa i metodološkim postupcima koji su se koristili kako bi ga se spoznalo u njegovoj neponovljivoj jedinstvenosti. likovna djela baroka bila uglavnom podalje od očiju javnosti u samostanskim zakutcima (danas ipak solidno uređenim samostanskim muzejima). i stizala. Eine bosnische Stadt im Zeichen des Kriegs. koja je po prirodi stvari daleko “vidljivija”. sada je sasvim drukčije.

preradom itd. još uvijek očekuju. Od početka ratova za naslijeđe raspadnute Jugoslavije prošlo je već dvadeset godina. koji ga ne nadmašuju ali mu se svojim karakterom približavaju. Makoliko kritičari bili uporni u negiranju Hilbergove ishodišne teze (a ta kritika nije se zadržavala samo na znanstvenome planu – Hilbergu je zapriječen pristup na američka elitna sveučilišta. Giorgio Agamben). Genocid u Bosni . Tim se sužavanjem istraživačke perspektive približavam svojoj današnjoj temi. oni su očekivali sličnu situaciju u Trećemu Reichu. studija američkoga povjesničara Raula Hilberga The Destruction of European Jews. Zahvaljujući Hilbergu polje se istraživanja Holokausta proširilo i na filozofiju (Zygmunt Bauman. obilato korištenje usmenim svjedočanstvima preživjelih kojima se nadoknađivala njihova. gotovo marginalna prisutnost u arhivima. ali i na području vizualnoga (inovativno-alternativni pristup fotografskoj dokumentaciji Sergea i Beate Klarsfeld) – da navedem tek nekoliko primjera. sada se to sa sigurnošću može reći. Sintetičke se studije. načeti tematika cjelokupne mučne povijesti nestanka jedne zemlje. najčešće neuspješnom. Uz sintetičke studije tipa kapitalne dvotomne Nazi Germany and the Jews Saula Friedlandera historiografija je razvijala i paralelnu struju koju bih mogao nazvati mikro-studijama. psihoanalitički orijentiranu znanost o književnosti (Shoshana Felman). Odgovori na globalna pitanja nisu pruženi.Ocjene i prikazi 285 no traumatskim zbivanjima i njihovom. nastalim u dugotrajnoj “tradiciji” pogroma. Podučeni kolektivnim iskustvom. samu mogućnost Holokausta izveo iz nepripremljenosti europskih Židova na radikalnost samoga događaja. prije svega dnevničkih i autobiografskih zapisa (Eva Lezzi). može se promatrati nastanak mikro-studija koje na načelu teritorijalnoga ili vremenskog ograničavanja ugrađuju prve kamene-temeljce za buduća istraživanja u kojima će se. tako da je karijeru završio tamo gdje ju je i započeo. Najpoučniji primjer takvoga spornoga teksta jest. ono što se nije uspjelo zaustaviti bila je upravo specifična metodologija. Na taj je način historiografski diskurz o Holokaustu doprinio transdiciplinarnome proširenju humanističkih znanosti i pružio im dotada neslućene mogućnosti interesnih premrežavanja i povezivanja. U sjenci toga zaostatka. što je izazvalo i najvehementnije kritike. kako na strani počinitelja (Ordinary Men Christophera Browninga). Grossa ili sjajni Im Tunnel njemačkoga povjesničara Götza Alyja). Hilberg je. već je bilo kasno. Kada su shvatili da su sočeni s ideološki poduprtom mehanizacijom koja cilja na njihovo potpuno uništenje. u provincijalnome Vermontu). Izvjesno je da izučavanje Holokausta traži vremensku distancu kako bi ga se moglo sprovoditi sa što manjom emotivnošću. Osim toga. neobilježene ideološko-političkom ili nacionalnom pristranošću. kao i znanost o književnosti usmjerenu na ispitivanje nekanonskih literarnih formi. Bez dvojbe se taj postulat može primijeniti i na druge katastrofičke događaje. Njihov je cilj bio diferencirano promatranje samih katastrofičkih događaja s ciljem rekonstruiranja povijesti “života običnih ljudi”. na ozbiljan način. međutim. sintetički zaključci koji se izvlače kao rezultati tako usmjerenoga istraživanja osporavaju se u svojoj koherentnosti. u odnosu na počinitelje. tako i na strani žrtava (Neighbours Jana T.

dakle.G. Njihovim se ispitivanjem omogućuje stjecanje sveobuhvatne slike o jednoj sredini.” (podcrtala A. Makoliko dokumenti ili svjedočanstva bili iskaz visokoga emotivnog naboja. dakle. dok istovremeno pružaju mogućnost za izgradnju sintetičke pozicije sposobne da napusti cizelirano definiranje mikro-topografije i uputi se u šire istraživanje čije će središte sačinjavati takve središnje teme rata u Bosni i Hercegovini poput etničkoga čišćenja. sve su to katastrofički događaji apokaliptičkoga potencijala koji se pokazuju otvoreni prema metodološko-analitičkim pristupima razvijenima u izučavanju Holokausta. anticipira perspektiva u kojoj će se poći suprotnim putom od onoga što ga je zacrtalo ispitivanje Holokausta: od jedne analitičke ka sintetičkoj obradi virulentne teme čija će brizantnost još dugo ostati dominanta historiografije – kako u zemljama bivše Jugoslavije. Ona ispisuje najtragičniji dio povijesti grada ne izostavljajući ništa od stravičnosti događaja ali ih i ne pretvarajući u prizorište osobne osjećajnosti. etničko čišćenje stanovništva. Ta je “kohabitacija” omogućena metodičkim pristupom i izborom teme koje autorica opisuje na sljedeći način: “S jedne se strane socijalno-povijesno rasvjetljuje izgradnja novoga gradskog društva i novoga sistema tako što se istražuju uzajamni odnosi i djelatna povezanost između društvenih institucija i njihovih struktura. S druge se ispituje svakodnevica individua u njihovu duhovno-kulturalnome okružju za vrijeme rata u Banjoj Luci. Jednostavno. Bosanska Posavina). Armina Galijaš. stvaranje jednonacionalnih zona tamo gdje su sredine bile temeljito izmiješane ili. Etnopolitika i svakodnevica u Banjoj Luci 1990-1995). tako i na katedrama za proučavanje povijesti Jugoistočne Europe u svijetu. i tu moram bar na trenutak biti osoban. pripitomiti. kako stvarne tako i metaforičke. emotivnost se iščitava iz njih samih. Ovom se studijom. čiji su “junaci” obični ljudi koji popunjavaju prazne prostore svojim prisustvom. za mene je tu previše emocija nagomilano da bi ih se moglo potisnuti. Kako bi što preciznije odredila svakodnevni život u jednome gradu zahvaćenom ratom. prostora pustoši na onim mjestima koja su bila pretežito mononacionalno zaposjednuta (Krajina u Hrvatskoj. disciplinirati.) Ta dva stožera određuju strukturu diskurza povjesničarke. ispisuje povijest svoje teme onako kako sam nikada ne bih bio u stanju. već na vjernu rekonstrukciju mikro-slike jedne sredine i njezine. urbicida ili kulturocida. U tome se i krije umijeće povjesničarke. genocida. koji se doduše ne odlikuje izravnim ratnim djelatnostima . topografije – one. No njezina je distanciranost od materije koja je biografski mora pogađati više negoli uzorita. pak. Takva je knjiga zasigurno i doktorska disertacija bečke povjesničarke bosansko-hercegovačkoga porijekla Armine Galijaš Eine bosnische Stadt im Zeichen des Krieges. Diskurzivnost teksta nije usmjerena na stvaranje pri-povijesti. makar koliko bio uvjeren u svoju znanstveničku objektivnost. iz njihovoga sadržaja a ne iz manipulativne perspektive one koja ih predočuje. Ethnopolitik und Alltag in Banja Luka 1990-1995 (Jedan bosanski grad u znaku rata.286 Bosna franciscana i Hercegovini. U njima valja prepoznati buduće putove ispisivanja povijesti zemalja bivše Jugoslavije.

ukoliko se brinu samo za svoje glavne i državne poslove.” (Jens Kulenkampff) Armina Galijaš ispisuje povijest koja ne zanemaruje “glavne poslove” ali ih. makar i indirektno. Višepartijski se izbori tako pojavljuju kao krinka za stvaranje monolitičkoga jednonacionalnog društva u kojemu će svi oni koji drukčije misle biti potisnuti na marginu i. “Taj se termin možda može upotrijebiti kao zajednički nazivnik za ono neupadljivo svakodnevno. Armina se Galijaš koristi historiografskom aplikacijom fenomenološkoga termina “svijet života” (Lebenswelt). štoviše njezina odlučujućeg faktora. Nakon iscrpnoga objašnjenja metode kojom će se služiti Armina Galijaš daje kratki obris povijesti Banje Luke s osobitom koncentracijom na demografske faktore. suočava izučavanje suvremene povijesti (Zeitgeschichte). Zaboravljena se zbivanja prebacuju u centar pažnje a kolektivna svijest priprema za ksenofobni govor mržnje. Znakovitim se tu pokazuje (zlo)upotreba povijesti kao iznenada otkrivenog zamajca sadašnjosti. Naravno. Kako bi izbjegla te poteškoće. ali i ulozi koju su u njemu dobili prvi poslijeratni višestranački izbori (pri tome se ne zanemaruje ukazati na njihovu puku nominalnost. ne nužno s njom povezanom. One se. uvjetovanu nedovoljnom političkom diferenciranošću svijesti lokalne populacije ali i nacionalnim zavođenjem kao osnovnom metodom ideološke manipulacije i pripremom samoga etničkog čišćenja). kao kontingentno koje ne pripada javnoj svijesti te koje previđaju i humanističke znanosti. i pokazala u kolikoj su mjeri nametnute. već. partikularno i prolazno. izbacivanjem u prvi plan krvave prošlosti brišu se i poništavaju sva pozitivna dosegnuća koje su grad. njegovom pripremom. Kako konkretno izgleda analitički postupak koji se najavljuje u Uvodu? Armina Galijaš isprva opisuje poteškoće s kojima se. te ga ne čine svojim predmetom. Naime. ne prestaje promatrati u kontekstu svakodnevnoga postojanja “svijeta života”. Tako se koriste dnevne novine ali i filmovi. Rezultat je impresivna količina skupljenog materijala kojega se interpetira u smionome ključu. nalaze u premaloj distanci prema zbivanjima i u. . sa svjedocima i svjedokinjama zbivanja ali i diverzificirani dokumenti različite medijalne provenijencije. navodno. upravo diskontinuitet zbivanja između kraja Drugog svjetskog rata i rata nakon raspada Jugoslavije stavlja u prvi plan. nepristupačnošću arhivske građe. sveučilišni bilteni kao i zvučni zapisi s radija. izvješća međunarodnih oraganizacija skupa sa sudskim zapisnicima. republika i država doživjeli u četrdeset i pet godina. Armina Galijaš ne inzistira na kontinuitetu. Sljedeće se poglavlje bavi raspadom Jugoslavije. autorica se prilikom izbora građe koncentrira na više dostupnih izvora: u središtu su njezine pažnje ankete.Ocjene i prikazi 287 na konkretnoj teritoriji ali na odlučujući način prožimlje i determinira sve njegove strukture. prema tradicionalističkome mišljenju. slijedom nužnosti. s otvorenošću prema dalekosežnim zaključcima. Demografija će se pokazati važnom u ideološko-političkoj pripremi cijeloga rata u Bosni i Hercegovini tako da pažnja koja joj se posvećuje ne začuđuje. kao krajnja konzekvenca. uništeni. pismene i usmene.

za njega bi se moglo reći i da je centralni. njihovome (pre)čestome smrtnom ishodu. Način na koji se materijal predočuje. Armina Galijaš i dalje konzekventno izbjegava pristranost. Sistematski secirajući diverzificirane segmente svijeta života Armina se Galijaš kreće od uloge religije i njezinoga silovitoga zasijecanja u svakodnevicu. ali i njihovim žrtvama. Moglo bi se reći da. Opisavši tako pripreme za prevrat i za rat autorica ukazuje na iznimnu važnost uklanjanja onih što “misle drukčije”. koliko su ciljali na promjenu strukture ličnosti. taj dio započinje potpoglavljem “Nova lojalnost i isticanje razlika”. kao i kratko vrijeme u kojemu ih se uspjelo nametnuti. u kojemu se govori o perfidnim metodama protjerivanja nesrpskog stanovištva kao i patnjama. pa sve do nasilnih promjena jezičkoga idioma kojim se za Bosnu tipično ijekavski idiom u novostvorenoj srpskoj tvorevini po dekretu morao zamijeniti ekavicom. U njemu se zorno pokazuje u kolikoj su mjeri promijenjeni uvjeti suživota sezali u dubine psihe. Bošnjaka i Jugoslovena i s njime povezanome “elitocidu”. diskurzivno-analitički pokazuje u kolikoj je mjeri urbicid (a o njemu je u drukčijem registru uvjerljivo pisao Bogdan Bogdanović) jedan od središnjih faktora etničkog čišćenja. školskih i kulturnih institucija. Stavljanjem naglaska na obrat (isticanje razlika tamo gdje su ranije postojale sličnosti ili istovjetnosti) pokazuje se jedno izvrtanje dotada prisutne socijalne svijesti i njezino manipuliranje u svrhu učvršćivanja novoformiranih kolektivnih identiteta. preko školstva s promijenjenim i maksimalno ideologiziranim programima. Primjeri koje daje podcrtani su obilatim informacijama iz tiska ali i iskustvima pojedinih građana koji u svojim “oral histories” pripovijedaju o nelagodi koja bi ih obuzimala pri pogledu na nasilno glajhšaltovanje cjelokupne zajednice. Armina Galijaš je na ovome mjestu možda mogla povući paralelu između metoda zastrašivanja drugih primijenih u Sarajevu i onih iz Banje Luke. No najstrašnija su izvješća o samovoljnim i nesankcioniranim likvidiranjima čiji je očiti cilj bio “nagovaranje na dobrovoljno iseljenje”. posebice iz redova vlastitoga naroda. kojima su bili izloženi proganjani.288 Bosna franciscana To ne vrijedi samo za Karadžićevu SDS čija dominacija u Banjoj Luci nakon izbora postaje gotovo opipljiva. No najupečatljiviji je onaj dio. Ključno četvrto poglavlje. U tome kontekstu osobito se indikativnim pričinjaju promjene vlastitih imena: kako samih osoba tako i gradskih toponima i imena ulica i trgova. Poznato je u koliko su mjeri kriminalci i u jednome i u drugome gradu bili angažirani . ali i njegovo nizanje gotovo bez šavova. ponešto asimetrično. pod naslovom “Instrumenti moći srpske nacionalne političke elite” tematizira dubinu promjena. U uskoj povezanosti s tim ideološkim čišćenjem nalazi se i odstranjivanje ionako relativno tankoga sloja urbanoga pučanstva. U njemu je riječ o otpuštanju radnika nesrpskoga porijekla s posla. već i za ostale nacionalne stranke s njihovim legendarnim vezanjem zastava u deklarativnome anti-komunizmu. o osobitome inzistiranju na uništavanju osnove materijalne egzistencije rukovodećih kadrova iz redova Hrvata. dajući glas kako umjerenim tako i radikalnim srpskim snagama.

naići na gluhe uši unutra. Aktualna situacija na planu kulturnoga života u Banjoj Luci potvrda je teze o uništenju materijalnih vrijednosti jednoga doba na čije mjesto nije stupilo ništa što bi ih moglo nadomjestiti. ali to ipak moram učiniti. U poglavlju “Teror u gradu” interpretiraju se “oral histories” onih koji su doživjeli i preživjeli dane strave u “prognanome gradu” (Irfan Horozović). S toga se i čini da ju se jedva može popraviti. i dalje. Radovat ću se svakom dokazu za suprotno i očekivati ga s ogromnom skepsom. Bahatost i arogancija navodnih pobjednika teško su naslijeđe tragičnoga razdoblja grada koji se mukotrpno formira kao prijestolnica jedne para-države. po načelu teritorijalne asimetričnosti i ideološke simetričnosti u svim dijelovima raskomadane zemlje. kako su pojedina odstupanja od propisanih normi važna za stvaranje integralne slike jednoga dezintegrativnog procesa – koji traje i sprovodi se. naprimjer. Davor Beganović . Potresna je pripovijest Ulfete Kobašlić o ubojstvu sina. Poput izučavanja Holokausta bosansko-hercegovačka apokalipsa s kraja dvadesetog stoljeća traži diferenciran pristup kako bi se događaji što su uzdrmali jugoistok Europe mogli analizirati u svojoj sveobuhvatnosti. ideoloških vrijednosti. Prikazivaču je teško izabrati jednu. dolazeći iz vana. protjerivanje koje je organizirano od strane vlasti ali provedeno s prešutnom suglasnošću onih s kojima se do jučer živjelo zajedničkim životom. Zaklapajući posljednje stranice studije Armine Galijaš potrebno je razmišljati o perspektivama i pravcima nove historiografije koje ova knjiga. u svojoj discipliniranosti svojstvenoj novoj njemačkoj povijesnoj školi.Ocjene i prikazi 289 na ispunjenju nacionalnoga zadatka ali se nedovoljno ističe njihova izravna ovisnost o strukturama vlasti u Banjoj Luci i relativna operativna neovisnost u Sarajevu. Zaključujući svoj otrežnjujući izvještaj Armina Galijaš opisuje demografske promjene i njihove posljedice. Iscrpno se govori o oduzimanju stanova i kuća koje je sprovedeno pod ciničnim imenom “racionaliziranje stambenoga prostora”. Stoga i nije slučajno što će glas Armine Galijaš. nudi budućim generacijama znanstvenika i znanstvenica. Štetu koja je nanesena na planu kulture. Time se vraćam na ishodište svojega teksta. moguće je usporediti s promjenom školskoga sistema i nametanjem novih. gotovo isključivo. Sintetičke će studije zacijelo slijediti ali je iznimno važno da se na primjeru kraćih vremenskih odsječaka i manjih teritorijalnih jedinica pokaže u kolikoj je mjeri projekt rasturanja Bosne i Hercegovine bio dirigiran iz raznih centara. s protjerivanjem vrijednosti poput klasične glazbe i njezino apsolutno nadomještanje turbo-folkom.

jer samo darovi obvezuju. a ne razara. On tvrdi da Drugi međunarodni bioetički simpozij pod naslovom Integrativna bioetika i interkulturalnost pokazuje kako bioetika uključuje i povezuje različite pristupe i perspektive. godine. Važnija od stvarnosti je naša spoznaja. Iz toga Nietzscheova perspektivizma razvio se današnji pluriperspektivizam. ne samo očuvanje nego i umnažanje života u svakom smislu. bornik pod naslovom “Integrativna bioetika i interkulturalnost” sadrži radove s Drugog bioetičkog simpozija. nego naša spoznaja stvarnosti. Sarajevo 2009.Integrativna bioetika i interkulturalnost. istina. Zbornik se sastoji iz Predgovora i četiri dijela. tj. str. zbornik radova Drugog međunarodnog bioetičkog simpozija u BiH. a nema istine. naša perspektiva. održanog u Sarajevu od 23. tj. urednik Velimir Valjan. Iako su to dvije različite perspektive. Priznati život kao Božji dar znači priznati obveze očuvanja i razvijanje života. To pojašnjava na sljedeći način. Čovjek kao najsavršenije Božje stvorenje zastupa Boga onda kada taj život usavršava. Bog je Stvoritelj i Darovatelj života. 318. Z U Predgovoru fra Velimir Valjan navodi kako je 2005. jer je život za Muslimane i kršćane Božji dar. Pavao Barišić u tekstu “Pluriperspektivizam – temeljni uvjet ili zatamnjenje istine” analizira istančano razliku između današnje paradigme mišljenja koji zastupa pluriperspektivizam i dosadašnje filozofske tradicije – od Platona pa do Hegela – koja zastupa da je istina jedna za sve i da je zadaća filozofije spoznati istinu. U novom vijeku više nije u središtu mišljenja stvarnost. To se može izreći zorno pitanjem koje glasi: Ima li pravo dosadašnja filozofska tradicija koju utjelovljuje Hegel ili Friedrich Nietzsche koji kaže da nema istine. kako su pluriperspektivizam i interkulturalnost metodička polazišta integrativne bioetike. svibnja 2008. samo naše spoznavanje iz određene perspektive. Jedna je krepost govoriti samo o jednoj istini i zanemariti naše različite spoznajne perspektive. do 24. one imaju zajednički cilj. Bioetičko društvo u BiH. da je istina zabluda? To bi značilo da postoje samo perspektive. održan Prvi međunarodni bioetički simpoziji u BiH pod naslovom Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije i kako je tada osnovano Bioetičko društvo u BiH. a to je očuvanje života. a druga je krajnost govoriti samo o našim perspektivama i zanemariti istinu koja . prakticirati bioetiku kao sveobuhvatnu zauzetost za život. Fra Velimir Valjan u radu “Muslimani i kršćani – zajednički ciljevi u bioetici” pokazuje kako bioetika uključuje mnoštvo perspektiva na primjeru muslimanskog i kršćanskog odnosa prema životu. istinita stvarnost. Prvi dio Zbornika pod naslovom “Bioetika i pluriperspektivizam” sadrži šest radova. Život kao Božji dar izvor je obveze.

Univerzalno i posebno idu skupa. Pitanje glasi: Kako je moguća etika i etičko djelovanje u današnjem biotehnologijskom svijetu? On ističe koje referentne točke treba uzimati u obzir pri islamskom sudjelovanju u bioetičkom diskursu. zabrani govora. za pluralizam kulture. univerzalni bioetički zahtjev koji zastupa bezuvjetnu vrijednost života je uvijek utjelovljen u određenu kulturu. profesor u Bochumu. Za islamskog teologa život je dar i život je svet i život je najviša vrijednost. to smo kao kulturna bića bogatiji. Da bi se to razumjelo i prakticiralo. dužnosni princip što znači da je svaka ljudska volja autonomna i heteronomna. Što smo otvoreniji drugim kulturama. jasnije rečeno.Ocjene i prikazi 291 je jedna. Bosto dokazuje da je istinska kultura pluriformna i da živi od komunikacije s drugim kulturama. On predlaže novi pojam kulture koji uključuje razlike između kulture norme i kulture koristi. nacionalne i religiozne razlike. protiveći se mučenju. I Schweidler pokazuje da je današnji pojam kulture uzak i isključiv. što znači da su različite kulture nespojive i neusporedive. Ne može se gaziti ljudska prava pozivajući se na kulturni identitet. i da zbog toga bioetički diskurs mora uzeti u obzir cijelo čovječanstvo. Dževad Hodžić u svom radu “Vrijednosne. 3. Walter Schweidler. samovoljnom hapšenju. Jasminka Babić-Avdispahić u radu “Internacionalna etika i multikulturalizam” pokazuje da je rasprava o multikulturalizmu i postmodernizmu povećala senzibilnost za različitost i kontekstualnost. “etničkom čišćenju” i genocidu. racionalno-argumentativni princip što znači da treba imati povjerenja u komunikativni um. normativne i metodičko-argumentativne referentne točke islamskog pristupa bioetičkom diskursu” dokazuje da danas biotehnologija obuhvaća cijeli svijet. a ne isključuju. Unatoč multikulturalizmu koji tvrdi da različite kulture prihvaćaju različite moralne principe. treba odbaciti dosadašnje poimanje kulture kao jednog organizma koji je homogen. 2. jer je kultura radi čovjeka. da bioetički zahtjevi imaju univerzalno važenje iako se o njima u različitim kulturama govori različito. u svakoj kulturi i svakoj državi. teološki princip što znači da opći interes ima prednost pred posebnim. Sulejman Bosto u tekstu “Integrativna bioetika između univerzalizma i kulturnog pluralizma” ulazi u bit problema kada želi pokazati da bioetički univerzalizam i kulturni pluralizam idu skupa. da vrijede u svakoj zajednici. U metodičko-argumentativne točke spadaju tri principa: 1. Pojam prava dobiva svoj sadržaj iz negacije stanja obespravljenosti. Iz tog proizlazi da smo za život odgovorni i da život ne smije biti instrumentaliziran. u tekstu “Ljudska prava i kulturni identitet” dokazuje da su ljudska prava univerzalna. jer ističe samo etničke. cijelo čovječanstvo. Zato Pavao Barišić ima pravo kada tvrdi da je pluriperspektivizam uvjet istine “samo onda kada uspijeva nadići relativizam perspektive” (str. treba odbaciti današnje pretvaranje kulture u ideologiju. 36) i doći do jedne istine koja nas sve obvezuje. Pozivajući se na današnje istaknute filozofe Wolfganga Welscha i Jürgena Hebermasa. da se uzajamno pretpostavljaju i uključuju. u sredstvo za sukobe. socijalnoj diskriminaciji. . monadičan i uniforman.

a bioetika je usmjerena na ostvarenje komunikacije različitih perspektiva. U teologiji se govori da je čovjek Božja slika.292 Bosna franciscana bioetičari dokazuju da je moguća bioetika koja je transkulturna i internacionalna. Dostojanstvo ljudske osobe treba priznavati bezuvjetno. da je ta Božja slika narušena grijehom i kasnije obnovljena u Isusu Kristu. Treba odbaciti krajnosti: i kulturni esencijalizam i kulturni relativizam. Ivana Zagorac u tekstu “Humanizam i bioetika” pokazuje kako se pojam humanizma tijekom povijesti mijenjao. Dostojanstvo neotuđivo pripada čovjeku. Zato bioetički odgovor mora biti sveobuhvatan. Ono što treba uzeti u obzir od multikulturalizma i postmodernizma jest da unutar svake kulture postoje primarna dobra i da postoje razlike i promjene unutar svake kulture. Danas se humanistički redukcionizmi uzajamno guše. Ideologijsko i biotehnologijsko razaranje stalno se usavršava. Pod tehnoznanošću Jurić misli na spoj prirodne znanosti i tehnologije (u prvom redu biotehnologije i informacijsko-komunikacijskih tehnologija) koji ima ambiciju da bude jedini vodeći oblik znanja i upravljanja ljudskim i neljudskim životom na ovom planetu Zemlji. . da je Bogu sličan. a pod politikom na liberalnu politiku koja danas funkcionira kao birokratsko-militaristička politika moći. na davanje novog etičkog odgovora u novom dobu. Hrvoje Jurić u tekstu “Ugrožavanje prirode i kulture kao izazov za bioetiku i multikulturalizam” dokazuje kako vladajući tehnoznanstveno-ekonomsko-politički kompleks u podjednakoj mjeri ugrožava prirodu i kulturu. Samo iz bioetičkog i kulturnog suvereniteta mogu se izvesti biopolitička i kulturna prava kao suverena prava koja ne podliježu trgovini i politici. a odbacuje monoperspektivnost. usavršavaju se. Pod ekonomijom misli na globalno vladajuću neoliberalističko-kapitalističku ekonomiju. a integrativna bioetika gleda na sve različitosti pod bioetičkim vidikom. pa multikulturalnost podrazumijeva pluriperspektivnost. Drugi dio Zbornika pod naslovom “Bioetika i interkulturalnost” sadrži pet tekstova. dakle. Zagovaranje humanizma kao antropocentrizma dovelo je do čovjekova ponašanja koje je ugrozilo sam opstanak prirode. na životu u punini. što znači da je potreban dijalog unutar svake kulture i uzajamni dijalog kultura. Tomislav Jozić u radu “Kultura života” pokazuje da je odnos prema životu temeljno pitanje. Bioetičke norme upravo zahtijevaju razvijanje kulture života. Misao o ljudskom dostojanstvu je tijesno povezana s temeljnim ljudskim pravima. Naglasak je na kvaliteti ljudskog života. Sve ono što umanjuje i razara život vodi u smrt. Luka Tomašević u radu “Ljudsko dostojanstvo: filozofsko-teološki pristup” govori o pojmu ljudskog dostojanstva u filozofiji i u teologiji. zahtijevanje čovjekova postizanja punog života. metode razaranja života. Supripadnost prirode i kulture ističu bioetika i multikulturalizam. Znanstveno-tehnička revolucija je otvorila mogućnosti za najveće zlo i za najveće dobro i zatražila novi humanizam koji neće biti destruktivan.

Topić R. ovo pitanje treba detaljno razmotriti prije nego što se prihvati u stanovitom kulturološkom okruženju’’.. Dereš M. Istraživač mora poštivati pravne i etičke obveze. Kasim Bajrović i Rifat Hadžiselimović u radu ‘’Genotipizacija oboljelih od karcinoma – instrument diskriminacije ili efikasnog medicinskog tretmana’’ pišu o testiranju gena odgovornih za urođenu ili stečenu susceptilnost na maligne neoplastične tjelesne promjene i o etičkim pitanjima koja se pritom nameću.. religijsko i političko okruženje u kojem se izvodi ispitivanje. što je nasilje nad stvarnošću.... Krstić A. Za njega mora biti mjerodavno dobro bolesnika. To je posebno značajno zbog političke zloporabe psihijatrijske genetike u prošlosti. Svođenje cijele racionalnosti na scijentističku racionalnost je štetno i razorno za život. u puku protežnost. Ljiljana Oruč. ‘’ako je riječ o znanstveno-tehnološkom unapređenju sistema liječenja oboljelih od karcinoma. Zaključuju da. ekološka svijest i moralna kriza savremenog čovjeka” vrlo prodorno razotkrivaju sve znanstvene i neznanstvene redukcionizme. priroda mentalnog poremećaja i kulturno. . Naida Lojo Kodrić.. Scijentistički koncept stvarnosti pretvara cijelu stvarnost u puku kvantitetu. Umičević G. Šabić S. Joksić G. Pritom se moraju poštivati moralne vrijednosti naše civilizacije: ‘’poštivanje osobe i logike prirodnih zakona’’. Petović Z. slabostima kao i opasnostima svoga istraživanja. Dučević P. nužna je primjena rezultata znanosti i tehnologije. prednostima. Lejla Kapur-Pojskić. Pri genetskom savjetovanju u slučaju Hantingtonove bolesti pristup mora biti individualan i multidisciplinaran i uzimati u obzir etičku kompleksnost toga problema... s nesumnjivim prednostima za opći kvalitet života. novih spoznaja i otkrića. Stokić D. Aleksić S. Nikić S. Kolarski M.. Jasmina Krehić i Slađana Ivezić u tekstu ‘’Etički principi u psihijatrijskoj genetici’’ zaključuju kako su psihijatrijski genetičari dužni obavijestiti javnost o svim mogućnostima. Elvira Kovač-Bešović u tekstu ‘’Farmacija i bioetika’’ izlaže što je specifičnost farmacije u odnosu na druge zdravstvene discipline... Dervišević S. Farmacija je stara koliko i čovječanstvo i ona njeguje život. Odgovorni filozofi i znanstvenici kritiziraju ekspanziju tehnoznanosti i svođenje cijele racionalnosti na komercijalnu racionalnost.. Ismet Cerić.Ocjene i prikazi 293 Rifet Terzić i Zlatan Delić u radu “Ekološka kriza. Autori tvrde da globalni neoliberalizam nameće cijelom svijetu ekonometrijski model mišljenja i djelovanja. Dovode u pitanje egocentrične oblike racionalnosti i solipsističku racionalnost koja negira sve što je drukčije. Planetarna etika odgovornost brani i njeguje život u svim njegovim oblicima. Slobodan Loga u radu ‘’Etika u ispitivanju psihotropnih lijekova’’ dokazuje da su u osnovi svih psihijatrijskih istraživanja sljedeći čimbenici: ličnost terapeuta. Komercijalna logika pretvara sva dobra u financijske vrijednosti i tako potčinjava čovjekov život i život kao takav uvećanju profita. Treći dio Zbornika pod naslovom “Bioetika i medicina” sadrži sedam radova. Da bi se postigli željeni rezultati u nalaženju pravog lijeka za bolesne ljude.

Svih trideset trudnica triju etničkih grupa odlučile su da uklone oboljele plodove. jer je bolesnom čovjeku stalo da ga liječnik doživljava kao osobu vrijednu poštovanja i ljubavi. što je etički i humano neprihvatljivo. Faris Gavrankapetanović u istraživanju ‘’Treća životna dob – izazov 21. Četvrti dio zbornika pod naslovom ‘’Bioetika u društvenom kontekstu’’ sadrži sedam radova. jer stari ljudi nisu jednostavno ekonomski rentabilni. a ta diskriminacija prema starim ljudima prisutna je stalno tijekom povijesti čovječanstva. Što može učiniti bioetika u takvom ambijentu? Bioetika može u takvom ambijentu imati ulogu integriranja odgovornosti i revalvacije života. princip autonomije ličnosti. Etika skrbi zahtijeva individualan pristup bolesnom čovjeku. Nada Mladina u radu ‘’Portret liječnika u ogledalu etike skrbi’’ dokazuje da je čovjek veoma složeno biće i kako etika skrbi mora to uzeti u obzir. Sandra Radenović i Karel Turza u tekstu ‘’Bioetika i politika – kontekst savremene Srbije’’ vrlo kritički govore o politici i odnosu politike i bioetike. na tzv. u svom timskom istraživanju pod naslovom: ‘’Etički aspekti genetskog savjetovanja i prenatalne dijagnostike u bolnici Distrikta Brčko’’ konstatiraju da se u genetskom savjetovanju i u prenatalnoj dijagnostici vodi računa o četiri bioetička principa: radi za dobrobit svih!. Ni liječnici nisu dostatno educirani za liječenje starijih osoba. engleska riječ age znači dob. To je dobna diskriminacija. pa i o životu u najširem smislu reči’’ (str. Konstatiraju sociocidne i moralocidne procese u Srbiji i nefunkcionalni i neučinkoviti zdravstveni sistem koji je uzrokovan tranzicijskim kaosom i sociocidnim procesima. ne povrijedi!. starost. Autor zagovara bioetički obrat u liječenju starijih osoba. stoljeća’’ skreće pozornost na gorući problem suvremene civilizacije. da je u njima dominantna deontološka orijentacija i neujednačen pristup liječničke profesije etičkoj standardizaciji liječničke djelatnosti. Vjeruju da će uspostavljanjem moralnog konsenzusa zaživjeti proces revalvacije života te bioetička edukacija i istraživanje. Takav pristup podupire i suvremena humanistička psihologija. 246-247).294 Bosna franciscana i Pejić J. Naglašava da je važno formirati mlade stručnjake koji će imati jasan stav ‘’o etičnosti u oblasti kojom se bave. Nada Gosić u istraživanju pod naslovom ‘’Bioetičke perspektive u etičkim kodeksima zdravstvenih djelatnika’’ konstatira da postoji kvantitativna i kvalitativna pluriperspektivnost u etičkim dokumentima. . princip pravičnosti. ‘’agesim’’. Ti su bioetički principi i pravila koja iz njih slijede primjenjivani tijekom četiri godine na 1233 trudnice. na diskriminaciju starih ljudi. Dragoslav Marinković u radu ‘’Integrativna bioetika: pravda. pojedinac i društvo’’ iznosi svoje iskustvo na osnovi višegodišnjeg bavljenja istraživačkim radom u oblasti prirodnih i biomedicinskih znanosti i na osnovi svoga rukovođenja nacionalnim komitetom za bioetiku svoje zemlje. a osobito danas u neoliberalnom kapitalizmu i u neoliberalnom mentalitetu.

. Perspektive budućeg statusa bioetike u Vijeću Europe ovisit će o odlučnosti europskih zemalja u stvaranju zajedničke bioetičke platforme djelovanja. 2. Bosanski Brod te djelom Brusnica. tj. Jusuf Žiga i Faris Gavrankapetanović u svom analitičkom radu ‘’Bioetika u postdiplomskom obrazovanju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu’’ pokazuju koliko je bioetika zaživjela na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i kako je potrebno na učinkovitiji način posredovati bioetička znanja budućim doktorima. Hrvati plehanskoga kraja koncem XVIII. 691 str. Bijelo Brdo. . tj. sv. Na kraju treba reći da je zbornik radova ‘’Integrativna bioetika i interkulturalnost’’ pisan na razini suvremenih problema i spoznaja i da je zbog toga dostojan čitanja. Koraće. do uništenja i nestanka autohtonog genofonda. stoljeća. Novo Selo. Razvojem moderne znanosti i tehnologije dolazi do genetičkog utjecaja na šume. tako da su neke domaće vrste nestale. Mile Babić Mijat Jerković. Od tada je marljivo radio na ovom drugom svesku matice krštenih 1763-1805. Iva Rinčić Lerga u istraživanju ‘’Deset godina Konvencije o ljudskim pravima u biomedicini Vijeća Europe (1997-2007)’’ dolazi do uvida da ta Konvencija predstavlja jedan od važnijih dokumenata u području bioetike zemalja članica Vijeća Europe. i početkom XIX. na 279 str. Bukovica. Plehan 2001. Plehan. a odnosi se na katoličke župe nastale od plehanske: Foča. I taj odnos prema šumi uglavnom nije bio etički normiran.Ocjene i prikazi 295 Dalibor Ballian u radu ‘’Bioetičko i genetičko zagađenje šuma’’ pokazuje kako se čovjekov odnos prema šumi mijenjao od vremena do vremena.. pripremio i tiskao prvi svezak najstarijega sačuvanog arhivskog materijala (17421771) o Hrvatima plehanskoga kraja. Došlo je do genetičkog zagađivanja šuma. na popisu Hrvata derventske. Pojedine zemlje iz političkih. Velimir Valjan. koji se čuva na Plehanu. kulturoloških i ekonomskih razloga nisu ubrzano potpisale i ratificirale Konvenciju. Prnjavor-Sočanica. Došlo je do uništenja autohtone vegetacije što je štetno za život u prirodi i za ljudski život. Derventa. Kulina.. A utor ove građe pod sličnim je naslovom 2006. Gornja Močila-Sijekovac. Bakir Mehić. Cer. bosanskobrodske i dijelom dobojske općine. Kolibe. Žeravac.

Kad su se prilike politički dijelom smirile. kumovi odnosno kume i njihovo podrijetlo. Taj je kućar. Naime. u rukopisu ima 668 stranica. nego valja da ste zadovoljni onako kako se gdi najde kod siromaha. u dobi od 19 godina. Kovačevci. šta radi za služiti njih podpuno. 5. zbog gotovo pedesetogodišnjeg ratnog stanja. bilo bi više propusta. Ipak. najbolje je ukratko opisao Filip Lastrić Oćevac: “Znam ja. poštovani kapelani i misionari bosanski. ručak ni večera. u 34 sela sa oko 70 toponima. Znam da su vaše ovčice rastrkane po daleku. Znam da crkava ne imajući valja vam tražiti zgrada i pojata ili načinjati kolibice pod dubjem te kabanicom pokrivši misu govoriti…” (Od’ uzame.. gostovao po selima a najčešće boravio u njezinom jugozapadnom dijelu. Tako susrećemo 43 muška i 36 ženskih imena te poneko ime od milja. Glavnina matice pisana je latinskim jezikom a povremeno od 1768. Kod svakog krštenika upisano je: naselje. Ne po tome što je bila vrlo prostrana – u početku se protezala od Doboja do Bos. trude vaše i ustrpljenje. Prijevod s latinskog je doslovan. na Božić 1763. ili na srednjovjekovnom groblju u Modranu. obiteljsko prezime majke. vrijeme krštenja i/ ili rođenja. Marka na Plehanu s okolnim selima Bunar. u matici ima tekstova i na hrvatskom jeziku. stoljeća od Plehana je odvojen doborski. ime krstitelja. slično. Župnik je obično. prezimena su tiskana masnim slovima a u zagradi je doneseno i izvorno pisanje. A kako je izgledao svakodnevno njihov život i rad. iznosi plehanski župnik Lovro Milanović. ime djeteta. Sredinom XVIII.). napravio si je “kućar” u Modranu i u njemu uglavnom boravio. bosanicom (153 ubilježbe). U njemu je. a oni su pripadali naselju i posjedu veličkih begova. kroz ovako dugo razdoblje. upisano 5. kod svake vizitacije pregledane su i matice te stavljane opaske usmeno a ponekad i napismeno. Znam da vam se ne zna mlogo put ni dan ni noć. podvučjački kraj. do 1771. Autor predmnijeva da je. da je u Komarici “preminuo Jozo Ačkar.296 Bosna franciscana U to vrijeme plehanska župa zvala se Velika. da nije primio sakramente zbog toga što . na Plehanu je djelovalo 19 župnika. najčešće susjednih svećenika ili gostiju koji su dolazili u ispomoć ili u posjet. 1765. nego ste najviše u obtrikivanju i odu po selie. puno truda ulagali da im matice budu lijepo i uredno vođene i pisane. U spomenutih 37 godina. moglo bili ispušteno tek oko 5% krštenika. autor se u prijevodu poslužio imenima iz tekstova na hrvatskom jeziku. malo počivanja imate. da nije bilo nadzora poglavara. 31 župni vikar a u matici je ubilježeno i 26 svećenika sa strane. godišnje u prosjeku 145 djece. i pored brojnih vanjskih teškoća. Ovaj drugi svezak matice krštenih obuhvaća razdoblje od 37 godina. rujna 1805. izgorio a s njim i sva dotadašnja župna arhivska građa. Svoje teškoće.542 krštenika. Znam da na mnogo mista pribivališta vaši ovčica jesu pomišana s nevirničkim kroz koje vam valja putovati sve sa strahom niti brez pogibli. konak ni postelja. Šamca – nego po tome što su katolici svoje liturgijske sastanke najčešće održavali na srednjovjekovnom crkvištu sv. kao što je spomenuto. njegovih roditelja. Stanići i Brezici. i hrvatskim. Budući da. Plehanski su župnici.

Kad mu u rješavanju nekih pitanja nešto bilo nejasno. Tu se opaža kako joj je autor pristupio s puno predznanja te se kao domorodac mogao upustiti u spomenuti posebnosti. nemoguće je da u svako doba upravlja župom i svima bude pri ruci. Sredinom 1992. Izdvojio je i druge zanimljivosti: nazive župe. ubijen u Turiću kod Gradačca.780. stvaratelji su materijalne i duhovne kulture kraja. Cer 2. ljetne vrućine i drugo. jer se čovjek upisom u maticu uvodi u društvo.258. blata. i da ima krila. Bosanski Brod 4.750. jesenske i proljetne kiše. izdvojio podatke o osobama. Koraće 3. uz obavijesti o maticama općenito.481 Hrvat (Bijelo Brdo 2. Po njoj potomci znaju gdje su im pređi boravili i kome su pripadali.050. župnikove se teškoće nisu vidnije umanjile. u životu ih opterećuju.380. mučenika.350. doseljenike.120 Veliki Prnjavor/Sočanica 1.250. Kolibe 1. žive i djeluju već mnogo stoljeća. Šire je. Derventa 8. opisao spomenutu maticu.950.950. Lovru Milanovića koji je 3. Ona jasno pokazuje kako su Hrvati u njemu živjeli. produžuje rod i ognjište.792. Opremljena je kazalima. župne vikare i druge svećenike koji su barem usput boravili u župi. U uvodnoj studiji autor je na pedesetak stranica. Grk. Gornja Močila/Sijekovac 1. Tako se čuva slijed loze. Foča kod Derventa 3. svjesniji ljudi tragaju za svojim prezimenima (prez=preko+ime).720) srpska je vojska istjerala sve . povratnike.” Kad je 2. Bukovica 1. Jer župnik u ovoj golemoj župi. I osobna imena važan su biljeg najintimnijeg dijela čovjekove osobe. Novo Selo 3. Zato poneki današnji pomodarski odnos roditelja prema imenima djece.990. svibnja 1804. To je najsigurnije vrelo i put za povijest osobe. Plehan 8. Brusnica 1. nesigurnost putovanja zbog razbojnika. inačice prezimena i nadimke. kapelanija u Koraću proglašena župom te njoj priključena sela: Kruščik. veljače 1807. korijena. mjestima i migracijama te opisao sela i zaseoke. Žeravac 2. Uz pomanjkanje svećenika ovdje treba uzeti u obzir lošu prometnu povezanost. Kulina 950. posezao je za maticama vjenčanih i umrlih iz istoga razdoblja. s više detalja.XII. izraz dugog pamćenja. njihova podrijetla pa su oni čvrst i postojan međaš etničkog i jezičnog protega u daleku prošlost. bježanje preko granice te neobična zanimanja i dogodovštine u župi.000 osoba te gotovo 700 prezimena ljudi plehanskog kraja. A onda im se dogodilo nešto što im se dosad nikad u prošlosti ni slično nije dogodilo.) živio je 48. Ova izuzetno vrijedna etnološka građa donosi preko 20. U matičnim listovima sadržana je prošlost naroda. Popisao je i predstavio župnike. Nasljedne obilježbe jednom zabilježeno uglavnom su stalne i nepromijenjene. Uz to. iz plehanskog kraja u kome je (31. zimske hladnoće.191. Vinska i Vrela. Objavljivanje ove građe za Hrvate plehanskoga kraja posebno je važno danas. svećenike preminule u župi. U globaliziranom svijetu sve veće otuđenosti. zabilježene osobe i obitelji svjedoci su naselja u kojima su živjeli.Ocjene i prikazi 297 mu nije postavljen kapelan.1991. tako i ova matica. obradio plehanskoga župnika. u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Svaka objavljena povijesna građa je vrijedna.

Da im se i nakon izgona onemogući svaki povratak. a sigurno njihovi potomci. u veljači 1994. Odricati se svoje prošlosti u ime neke nazovi svijetle budućnosti. tako da je početkom 2010. Ima nade! Nasuprot tome. Ipak. Neki će. u nju uvrstili ponekog nesrba sa zadatkom da zagovara i brani njihove pothvate. Hrvati plehanskoga kraja. Zato smo iskreno zahvalni autoru na ovom pothvatu i velikom uloženom trudu! Andrija Zirdum . Istodobno. I danas misle. Znači. slab izgled za budućnost. sve gospodarstvo. svetim pretcima se odužujemo. dugo su prognanicima zabranjivali dolazak u njihova sela. živjeti od trenutka do trenutka kao i druga nerazumna živa bića. Drugi. Tko se na vrijeme nije sklonio.18% od predratnog broja. napadali njihove autobuse. Uz to. što je 3. Pomoć povratnicima je vrlo skromna. odmah svu vlast uzeli u svoje ruke. Tako. nakon desetak godina počeli su dopuštati povratak. grade kuće i bore se sa svakodnevnim životnim teškoćama. – koji je tiskan pa se to jasno vidi – priključili su plehanski kraj Republici srpskoj. ostaje uglavnom u pričama i obećanjima.298 Bosna franciscana hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo. uz važna raskrižja i na visovima grade svoje simbole. tragat će uskoro za svojim korijenima pa će im ova građa bili dragocjena. da je sramota za čovjeka ako ne poznaje kraja u kojem boravi i ako ne zna od kojih je pređa potekao. Srbi po svom davno zacrtanom planu velike Srbije. u novim prognaničkim boravištima. znači ne imati ni prošlosti ni budućnosti. a potomke zadužujemo!”. uopće na posustaju. Falsificiranjem popisa stanovništva 1991. Taj se broj neznatno povećava. npr. kad se političke i druge prilike poboljšaju.720 Hrvata. nenaklonjene političke prilike. sve vjerske i kulturne objekte.142 Hrvata katolika. sve s porukom: “Izgrađujući hramove. svetosavske hramove. diljem Hrvatske i svijeta. uništili su sve njihove kuće. A davno je već napisano i životom potvrđeno. Svaki pokušaj ćemo osujetiti! Način na koji su oni to izveli. stavljali su barikade. ostavio je mnogo mrlja. pljačkali građu sa skromnih gradilišta. pod pritiskom svjetske javnosti. uvidjeti kako su stoljetna pradjedovska ognjište hrvatska baštine plehanskog kraja Bogom dana za život. Ruševine cijele njihove baštine. ubijen je ili otjeran u logore a poslije razmijenjen. povratnika. u žeravačkoj župi koja obuhvaća sedam sela sa 2. u plehanskom kraju bilo 1. nije više bilo nijednog Hrvata katolika. dovode novi srpski živalj. tek poneke potiče na raščišćavanja ruševina u rodnom kraju. Užurbano mijenjaju sliku kraja: mijenjaju nazive ulica i mjesta. sveopća zapuštenost. mi smo svoje uradili a njihovo je da se bune.

Svojim znanstvenim radom postao je jednim od stožernika znanstvene misli u Bosni i Hercegovini. u priličnoj mjeri. prisiljen. S oblikovanim intelektualnim profilom i sa snažnom inklinacijom k povijesti i umjetnosti. “Motivi pisanja i svrha Lastrićevog povijesnog djela ‘Epitome vetustatum bosnensis provinciae”. 2002). istovremeno. Službovao je od Bihaća do Sarajeva. mada se daje naslutiti da se radi o imenu određenog naselja. stoljeća” (Bosna franciscana. 287 str. U najnovije vrijeme objavio je studije: “Karta srednjovjekovnih crkava na tlu Bosne i Hercegovine” (Bosna franciscana. Iz drugih izvora doznajemo da se radi o razvijenijem mjestu u općini Derventa sa dominantnim brojem Hrvata. Doktorirao je temom o Filipu Lastriću. ali i za .Andrija Zirdum. Od 1978. 2010). biran je i za rektora. Ali priča Andrije Zirduma nije vezana za broj stanovnika već za duhovnu komponentu koja se razvijala u ovom naselju čije je žarište vezano za crkvu. viđenih kroz prizmu djelatnosti franjevaca ili kroz njihovu sudbinu na ovom tlu. jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih franjevaca koji je znanost povijesti i kulture obogatio čitavom bibliotekom eseja i članaka. Andrija Zirdum. Potom je uslijedila monografija “Žeravac”. da se suočava sa “silama nemjerljivim” koje su bile usmjerene protiv toga čovječnog supstrata i da se grčevito bori i za vlastiti dignitet. 2001). “Filip Lastrić – Oćevac: 1700-1783”. krenuo je dr. smještenom na granici općina Bosanski Brod i Deventa. Do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. 2010. Obrazovanje je stjecao u rodnom mjestu. Visokom. Sarajevu i Ljubljani. biće. zatečeni: naslov će im zvučati zagonetno ili tajnovito. pored publiciranih radova u raznim listovima i časopisima. posebno likovnim umjetnostima. granice i pokušaji naseljavanja Bosanske posavine početkom 18.)” itd. Bio je profesor na Teologiji u Sarajevu. fra Andrija Zirdum vertikalom svojih znanstvenih i umjetničkih preokupacija. Plehan – Široki Brijeg. M Svoje životno putovanje je i započeo u Žeravcu 1937. svoj rad je usredotočio na samostan na Plehanu. “Selidbe. “Prvi ilirac iz Bosne fra Andrija Barukčić i njegova pjesma Srčano čestitovanje” (Bosna franciscana. Duh kolekcionarstva fra Andrije Zirduma nogi. kojima se knjiga “Zbirka Žeravac” nađe u rukama. “Provincija Bosna Srebrena u vrijeme Matije Divkovića ( 1563-1631. Katalog umjetnina i muzejskih predmeta. a glavni zamajac svih zbivanja je upravo autor knjige. objavio je i nekoliko knjiga među kojima se nalaze i studije: “Bosanski franjevci u djelima Ive Andrića”. godine. Zbirka Žeravac. Sa pozicionih karata saznajemo da se radi o selu. Derventi. Slavonskom Brodu. otvoren svemu što je u sebi kondenziralo moćan čovječni supstrat.

bez obzira i na monografiju koju je ovom slikaru posvetio i fra Vjekoslav Jarak. ali će se na stranicama ove knjige naći i reprodukcije kompozicija Ede Murtića. One sačinjavaju prvo poglavlje knjige. Jedini kriterij. to su reprodukcije određenog broja djela. Blaženke Salavarde. pojavljivala se komponenta poletnosti i. Gotovo u svim slikama. a drugo podpoglavlje je posvećeno opusu nedavno preminulog slikara Ljube Laha od kojega posjeduje – 531 djelo! U knjizi su reprodukcije tematski raspoređene: djevojke (205). čini se. Na prvom mjestu su smještene slike s motivima cvijeća. mada je sloj predmetnog s naglašenim prisustvom ljudskog lika. i kakva invencija u traganju za likovnim formama u koje su se pretakali pronađeni motivi! To je beskonačan poliptih lirskih transpozicija . Kao njihov eho u utjelovljenju narativnog sloja javlja se boja u svojoj svjetlosnoj gami. predstavljene su gotovo u svome reprezentativnom vidu. Uostalom. možda. Likovi (62). I još je jedna konstanta evidentna u koordinatnom sustavu koji je služio Andriji Zirdumu kao orijentacija u prihvaćanju djela u svoju kolekciju: u najvećem broju djela se prepliću ili se amalgamiraju unutarnja energija. različita sredstva kojima su se umjetnici koristili u oblikovanju svoga djela. To je. Zlatka Price i Mirka Čurića. bio vrlo bitan faktor u oblikovanju vidnog polja u kojem je svoje prirodno stanište nalazio predmet. Ono što ovoj knjizi daje monumentalni karakter. Cvijeća (96). Tehnike. u pročišćenoj bistrini pigmenta koja je dovodila do ekspresivnosti iskaza kojim se zasićavalo vidno polje onoga koji bi se našao pred jednim od ovih djela. dakle. očitovao crtež. bila je umjetnička vrijednost i po tom kriteriju u njegovu su duhovnu obitelj ulazili umjetnici bez obzira na nacionalnost i vjersku pripadnost. predstavljaju doživljajno poglavlje s drugačijim determinantama. čini se. kakvu. u kojima se otjelovljuje likovni govor. najveći broj reproduciranih djela Ljube Laha na jednom mjestu. Isto je tako raznolik i materijal koji je korišten. zajedno s njegovim gotovo mističnim potpisom. niko nije načinio kao on – skupljanje djela likovnih umjetnika koje je vezao u jedinstvenu obitelj od preko 70 (73) članova među kojima gotovo da i nema umjetnika čije djelo ne nosi na sebi biljeg povijesnih umjetničkih vrijednosti! A još je fascinantniji broj djela koja su sačuvana. podijeljeno na dva podpoglavlja: u prvom podpoglavlju su reproducirana 634 djela od 72 umjetnika. kojim se koristio. u jačoj mjeri. bez sumnje. oličena u predmetnom sloju i poetska transpozicija sadržaja u likovno djelo. u kojima se. Kakva raskoš pronađenih motiva. priklonjenost likovnom djelu Ljube Laha se očituje i u broju eksponata koji su se našli u njegovoj kolekciji. različite likovne poetike. njih 531! Njemu je posvećen i posebni pododjel. da se osjeća neka skrivena vibracija između poletnosti crteža i probuđene emocije Andrije Zirduma. To se. bez obzira na pogrome koji su preživljeni u najnovije vrijeme. najjače osjeća kod crteža Đure Sedera. Crteži Ljube Laha. Sakralna djela (33). Krajolici (105). Crtež se nameće u svojoj opsesivnoj prisutnosti. Kolorit je.300 Bosna franciscana očuvanje digniteta vrijednosti kojima je posvećivao svoj život i oblikovao široku putanju.

Svojom tamninom su prodirale iz dubine bića i projicirale se u prostor ispred sebe. svuda gdje bi. i stvarao još jednu lirsku apoteozu tom liku. stavljao u izvjesni kosi položaj. U realizaciji tih motiva autor je uveo i tehniku akvarela. U tim slikama. osuđen na vječnu robiju služenja tome misteriju. Bio je to “zatvorenik u ruži”.Ocjene i prikazi 301 živih motiva u lirsku arabesku. suodnos ulja. Ponekad je sliku uobličavao u naglašenim dimenzijama. možda i češće. Trećem likovnom kozmosu Lahovom pripadaju slike s motivom krajolika. ponekad zbunjene i začuđene. u slikanju mladih žena nije se uvijek pridržavao obličja svoje kćerke. dok su se likovi u smeđoj fazi odlikovali naglašenim intelektualizmom. položaj nečega nepredviđenog. Osnovni motivi su bili njeno oblo lice. mada je nekoliko posljednjih stranica posvećeno isključivo crtežima. likova i sakralnih motiva. Sačuvana je . do 179. unutarnji odsjaj. u varijacijama vlastitih emocija koje bi se budile u njemu kada bi se suočio s njenim likom. pastela. pastel. i poletnosti linije. svojom melodioznošću. razuđenost autorovih likovnih postupaka. A to je bilo svakodnevno. Za oblikovanje svojih djevojaka.) U njihovom rasporedu nije poštovana kronologija nastanka slika već vizualni dinamizam. temperu. olovku. ponekad. artikulirajući pozadinu ili identificirajući prostor u smeđem tonu. Svoje inspiracije je oblikovao na različite načine. on je pokretao svoju paletu ispod koje bi se oslobodio još jedan melodijski sklad oblika i boje. Reprodukcije s motivom “Djevojke” raspoređene su na 29 stranica (od 150. zaustavljene pred senzacijama kojima su se opijale. Iz kozmosa cvjetova Ljubo Lah se preseljavao u kozmos djevojaka i na tome putu ga je. tempera i crteža. poetsku skasku koja se prelijevala preko svoga ruba i poprimala karakter kozmosa u kojemu nikada nije usahnjivao misterij začudnosti i ushita. Oči su bile najizražajniji motiv kojim je karakterizirao lik mladog ženskog bića. tuš. okrugle i trnjinaste oči. njihovo međusobno suglasje. U svojim djevojkama posebno je volio naglašavati napućene usne. izoštreni profil. Dakako. zazvučao neki lik žene. Posebno podpoglavlje predstavljaju likovi djevojaka sa violinom. ali i u obradi krajolika. ali. krupnim i svedenim u kružnicu ili ih je. Djevojke iz plave faze bile su možda s naglašenijim lirskim nabojem i nabojem iščekivanja. s jedva naglašenim ironijskim akcentom. flomaster. Vrutak za svoju inspiraciju našao je u svojoj kćerki i njenom odrastanju. pune ženstvenosti i senzualizma. revnosno slijedio Andrija Zirdum. gustina pigmenta je bila naglašenija i pridonosila skulpturalnoj čvrstini lika. U variranju osnovnih motiva on je koristio njene promjene u odrastanju. Djevojke kao motiv provlačile su se kroz sve faze njegova stvaranja. To je kronika ushita iz čije začudnosti ovaj slikar nikada nije ni izlazio. pogotovo kada bi u njihovom liku uspijevao iščitati i tananost krajolika u kojem je takav mladi lik stasavao. Oči je uvijek činio široko otvorenim. dovodio do blage elipse. Ljubo Lah je koristio sve forme likovnog iskaza: crtež. ali su dominirale u njegovoj plavoj i smeđoj fazi. jednom od najdražih tonaliteta u kojima je razrješavao i niz slika sa motivima cvijeća. U njima je tražio onaj karakterološki.

Atribucija ideje doživljajnog. vrijednosnu težinu unutarnjeg stanja koje čovjek sedimentira u svome biću kao formulaciju svoga egzistencijalnog ustrojstva vezanog za prostornost. ali s vrlo kultiviranom rečenicom širokog toka. autobiografski zapis. svi eksponati nisu na istoj vrijednosnoj ravni. u tajnovitost čuda koje je neiscrpno u prirodi kao daru koji je dat čovjeku da osmisli svoju egzistenciju i izvrši misiju koja mu je zadata. svjedoči da je Ljubo Lah pristupao likovnoj realizaciji određenog atributa doživljajnog kondenzata sa očitim intelektualnim nabojem kojim je pronicao u tajnovitost misterijskog. Dakako. svjedoka čovjekove opstojnosti. zapravo. U taj rečenični tok slijevali su se . punom topline i onog daha koji se u nju useljavao iz pripovjednog sloga narodne predaje i oblikovao narativ blizak literarnom slogu. jest zapravo razuđivanje tog kategorijalnog kondenzata. Artefakti iz Kraljeve Sutjeske pripadaju kasnijim epohama i uglavnom su vezani za nakit. zatim se u kolekciji nalaze razne vrste vezova i narodnih nošnji. toj atmosferi određuje bojeni sklad i u tako formuliranu atmosferu ugrađuje gradivne elemente predmeta ili lika sa naglašenim stilizacijama njihovim čime se iskaz dinamizirao i ojačavao vizualni aspekt. Ali duh kolekcionarstva Andrije Zirduma ne obuhvaća samo likovna djela: on je posjedovao izuzetno razvijen osjećaj za civilizacijsku dimenziju svega što je proistjecalo iz tvoračkog duha čovjeka na prostorima čijim je meridijanima pronosio svoj aktivistički duh. godine. razne tkanine. godine do Klaićeve “Poviesti Bosne” iz 1882. jedinu uvjetnost svoga održanja. znatiželja ga je podsticala na traganje i skupljanje artefakata. njegove kategorijalne energije. medalje. i raznovrsne knjige i rukopisi od “Nauka krstjanskog” Matije Divkovića iz 1611. a ideja prevođena u kondenzat doživljajnog. registratorski. prenosu doslovnog odnosa elemenata. Tu su posebno dragocjeni artefakti iz neolita s lokaliteta na kojima je osvjedočavan čovjekov boravak. Ali doživljajnost na Lahovim krajolicima ne predstavlja trenutačni zapis izletnika kojega bi sljedeći trenutak otklonio iz neposredne prisutnosti. na kraju. Taj je svoj osjećaj oplemenjivao znatiželjom. jest. raznovrsni križevi koji su držani u kućnom prostoru. otvaranje aspekata koji su mu poslužili za razuđivanje inspiracije i uviđanje misterijskog koje obitava u prirodi kao božanska snaga održanja. ali to ne smeta da pejsažno slikarstvo Ljube Laha prihvatimo kao djelo koje se ne zaboravlja i da ga smjestimo na uzvišeno mjesto u ukupnom bosanskohercegovačkom slikarstvu. Iz Kraljeve Sutjeske potječu i predmeti u vidu kutija za zapise. sjećanja”. Sve to.302 Bosna franciscana kompoziciona formulacija pejsažnog slikarstva. ali slike nisu rađene u plainaeru. Među različitim predmetima nalazi se i rudarska lampa rudara Mije Martinovića iz Oćevije. on iz ambijenta uzima atmosferu kao obilježje zapamćene situacije. doživljajnost kod ovog umjetnika poprima kategorijalno značenje. sa deskriptorskim nazivom “Zapisi. radovi u drvetu Pave Rosa. kao što je prostor oko Kaknja. Njihova raznovrsnost bi iziskivala posebnu studiju. susreti. pisan spontano. Završno poglavlje ove monografske knjige. i “Kratkog pregleda hrvatske knjige” Hamdije Kreševljakovića iz 1912.

metafora one zadanosti koja mu je bila data da je ostvari i da “slučajnost” dobije svoju civilizacijsku determinaciju. predočili i sam proces otkrivanja i očuvali duh spontaniteta . koji je vapio za svojim oplođenjem i. tim putanjama je upravljalo neko skriveno proviđenje koje mu je određivalo one stajne točke u kojima su se rascvjetavale njegove intelektualne potencije. zapravo. do kojega je. polagao sam rigoroz iz crkvene. A onda dodaje: Svugdje gdje sam djelovao. stoljeća. kojemu se posvetio i dr. Tom prirodnom intonacijom i započinje svoj zapis. samo popratni tekst ove nesvakidašnje knjige. sve je bilo podvedeno pod znakovnost višeg promisla koji mu je davao u zadatak da čini djela uzvišene smisaone rezonancije. Veći dio novca. pred obranu doktorske disertacije (1977). U Učiteljskoj školi u Slavonskom Brodu (1950) bio sam zapažen po smislu za skladno i lijepo. božanski dar. također posvećenik reda Svetoga Franje iz Asisija. Da bismo. pred očima sam imao svoj zavičaj. Plehan. dobiven za pripremu knjige i komentare Lastrićevih “Pogleda starina Bosanske provincije” od sarajevskog izdavača “Veselin Masleša”. onog duhovnog bogatstva koje je ostvarivao jedino još njegov prethodnik – Ivan Frano Jukić. uglavnom je namjenjivao kupovini slika. svoj Žeravac. za honorar. premda rijetko. U zapadnom dijelu grada susreo sam mlađeg. neoženjenog željezničkog službenika čiji je stan bio krcat slikama.Vilko Lipovac i ja svjesno nismo žurili kako bismo – radi planiranja daljnje djelatnosti – bolje upoznali cijelu župu. Njegova su mi obzorja bila široka kao raširene ruke duha. uz materijalne mogućnosti. upravo u tim točkama. Ništa. nacionalne povijesti i kršćanske umjetnosti. koji nije. Ovoj samorefleksiji dodavao je još neke. a na Teološkom fakultetu u Ljubljani. kupio četiri slike. “pisana bosanicom”. Prosvjetljenjem tih “slučajnosti” Andrija Zirdum je otkrio ploču Radovana Pribilovića iz XIV-XV. A zar je i moglo? O svojim osobnostima sam je zapisao: Sklonost prema povijesti i umjetnosti pokazivao sam još tijekom školovanja. Nedžarići. u životu fra Andrije Zirduma nije bilo slučajno. I sve je to njegova rečenica svela u tako prirodan tok da se čini da i nije moglo drukčije biti. na neki način dolazio. navraćao radosna srca.Ocjene i prikazi 303 slapovi životnih putanja koje nisu proistjecale iz vlastite voljnosti. U njemu sam rođen. u njemu sam baštinio i iz njega ponio mnogo dobroga i lijepoga. ostavljao sam glavninu sabranih djela kulturne vrijednosti: Kraljeva Sutjeska. kako se može vidjeti iz prethodnih naših opservacija. Ono što Andrija Zirdum naziva slučajnošću jest. Tako je. nastavnika likovnog obrazovanja Sulejmana Halavaća. Bistrik. doživljavao svoju realizaciju. uz otkriće. Kao župni vikar u Bihaću (1964) u vrijeme božićnog blagoslova kuća i obitelji gdje se župnik Anto . stoga. U klasičnoj gimnaziji u Visokom (1957) za izborne predmete na maturi izabrao sam povijest i povijest umjetnosti. Neke od tih “slučajnosti” doprinosi su istinskih civilizacijskih razmjera. A kod nabavke za svoju zbirku. kojima je izoštravao svoj emotivni i svoj intelektualni profil. pun osjećaja i želja. već zasebno djelo koje bi trebalo publicirati i u zasebnoj knjizi: Počelo je gotovo slučajno. fra Andrija Zirdum. u njega sam se.

nakon susreta. ali ne i mržnje koja bi narušila čistotu njegova ljudskog profila. Pod istu metaforu “slučajnog” mogu se podvesti njegovi bezbrojni susreti sa ljudima neskrivene duhovne potentnosti. sa izuzetno visokom tehničkom obradom i bez koje ni jedan . neki profesor iz Sarajeva. a među seljanima organizirao isplatu umjetnikova rada. prijetila opasnost da potpuno iščeznu iz slikarskih laboratorija. Uzeo sam naramak slame. Posebno su se ti njegovi susreti rezultirali i time što su neki slikari svoju stvaralačku invenciju usmjeravali i prema sakralnom slikarstvu i kiparstvu kojem je. veći je dobitak bio “Križni put” za čije je rješenje pozvan slikar Slavko Šohaj. brisao je i polako vukući prst od slova do slova počeo djelomice čitati. a na zadnjoj se nalazi karta župe Žeravac. Ukućani su se čudili jer nitko to ranije nije znao. svetilište kojemu bi trebalo ići na poklonjenje. Do unutarnje dirljivosti doima se njegov odnos prema rodnom selu. sjeo pored nje. ponovno ćemo se poslužiti njegovim riječima: Ona je (ploča) bila ugrađena u temelje štale Ahmeda Šemića u Kolicima. koji su skrnavili.304 Bosna franciscana kojim je bojio svoju rečenicu. Jedino što ga je potresalo. sa tvrdim oslikanim koricama i na vrlo kvalitetnom papiru. opisao je i prostor u kojem se smjestilo selo Žeravac. okrečio i postavio pločice za pod. neprimjerene su. Svakome darovatelju je poklonio fotografiju one postaje koju je platio i tome dodao i jednu umjetničku sliku što je motiviralo i druge seljane da sebi nabave umjetničko djelo! Umjetnik Šohaj je kasnije govorio da je ponosan na svoje djelo. Trebalo bi to nazvati svojevrsnim Luvrom u ovom dijelu Europe! Sama. odakle je krenuo i kamo se. Kako odrediti vrijednosnu distinkciju onome što je dr. širili prostor svojih interesiranja. Knjiga je otisnuta u tvrdom povezu. Dolazio je. nešto se mora učiniti – naći razmjer između utkanih vrijednosti i društvenog angažmana oko te građevine duha. Domaćin mi je pričao da su je prije pedeset godina otac i on našli skupljajući kamenje za gradnju štale. pogotovo sa slikarima. a četiri on i župnik. zaseoku sela Grmače. a na prvoj strani otisnuta je i zemljopisna karta šireg prostora. fra Andrija Zirdum ugradio u svoju građevinu! Komparacije. bili su rušiteljski porivi. To je. i sve su te njegove “slučajnosti” urodile plodovima koje je teško mogao i sam predvidjeti: mnogi umjetnici su. Dana 19. U tim opservacijama je bilo gorčine. Iskoristio je obilježavanje 750 godina od smrti osnivača reda Male braće pa je. kažu. Ali. svibnja 1967. reproduciranih u njoj. Pored toga. neki fratar. Žeravcu. knjiga jeste određeni brevijar vrijednosti likovnih djela ovih prostora. intenzivirali svoj stvaralački agon. vratio. ma koje vrste. pak. na kraju. Seljani su platili deset postaja. prema kojemu bi trebalo usmjeriti sve transverzale sa međašima duhovnog osvjedočenja koje se nalazi na ovom našem vihornom prostoru. rušili i palili ono što je ljudski duh stvorio da bi svijet bio plemenitiji. Pa ipak. posjetio sam domaćina u društvu Mate Babića iz susjednog sela da vidim spomenutu ploču. zapravo. U Žeravcu je bila crkva posvećena “Svetom Franji”. čak i neki hodža i ništa nisu znali ‘a ti čitaš ko novine’. bar u našim prostorima. po nacrtu kipara Zdenka Grgića.

osvjetljavaju naša unutarnja zračenja. Vojislav Vujanović Marko P. . obilježjima kamo treba usmjeriti svoja interesiranja i gdje bi trebalo zadovoljiti svoje unutarnje potrebe. E Knjiga Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu (u daljnjem tekstu: Knjiga) ne bi trebala biti iznenađenje. Đurić nas je obradovao knjigom svojih rasprava i izlaganja usmjerene k međuvjerskom razumijevanju i trpeljivosti. naći će preobilje nužnih informacija za sopstvene opservacije. ova Knjiga zaslužuje da uđe u knjižnice i sveučilišne programe kao uzorno štivo i neophodan udžbenik na svim razinama religijskih i socioloških studija. ali bez pozvanja. Padaju vješto načinjene maske i prigodno skovani izrazi kojima se zamagljivala stvarnost tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća. 404 str. iz kojega sijevaju munje i obujmljuju naša čula. Zbog nedostatka pozvanja i invalidnosti spoznaje Neodoljiva razmatranja nad knjigom Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu vo nam jedne dobre knjige. Svaka čast Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj.Ocjene i prikazi 305 značajniji intelektualac ne bi smio biti! Ovo nije propaganda već rezultanta koja proistječe iz duhovnih kumulusa smještenih na njenom nebu. Knjiga plijeni svojom analitičnošću. Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Na mapi naših destinacija Žeravac i samostan Plehan bi morali biti obilježeni najistaknutijim znacima. Podastrli su našoj pozornosti valjano djelo. Međutim. Kamo sreće da na ovim prostorima imamo čitav niz knjiga koje se bave tematikom vjerske trpeljivosti i posljedicama netrpeljivosti. i kad bi ih bilo više. Ona pokreće niz tema o kojima se šutjelo. pak. Zagreb 2010. Đurić. Pravoslavni autor Marko P. naše duhovne prerogative. koji uspostavljaju bilo kakvu komunikaciju s likovnim umjetnostima. nepristranošću. kritičnošću i odgojnim iscjeliteljstvom. Oni. Ne ulazim u to jesu li šutnje bile namjerne ili su samo obični previdi svojstveni intelektualnoj lijenosti nekih ljudi s diplomama i zvanjima. Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu.

odnosno SIZ-ovi) bile su “ljudski resursi” u prijelaznoj fazi od posloprimca do umirovljenika. Vraški točno! Moderna je bila ono što je anastrofa bila u antičkim dramama. P. kolega Đuriću.” Ono što je jučer važilo za etičko dobro. Međutim. P. Studentska omladina.306 Bosna franciscana Rukovodeći ljudi na Brijunima. koja nas je dovela do anarhije i u moralnom prosuđivanju i ocjenama. 59-60): “Danas početke jednog takvog slabljenja možemo pratiti od vremena Immanuela Kanta u filozofiji od vremena Williama Occama u teologiji. čega u vjerskom moralu nema. Budući da oko moralnih odgovora uglavnom vlada pun . Bilo je kažnjivo ukazivati na odsustnost morala. M. Budući da nas kod takvog stanja stvari ništa nije moglo bezuvjetno obvezati na vrlinu. Političke organizacije (Partija. u Karađorđevu i po “rezidencijama” (a bilo ih je više nego što ih je imala engleska kraljica) skovali su izraz u prijelaznoj fazi. Ne treba se tome čuditi. nismo mogli izbjeći proizvoljnost i improvizaciju. nije se smatralo moralnim govoriti o moralu. Prihvaćena je francuska revolucija i njena vjera – i to je bila vjera – da se primjenom nasilja mogu ostvariti ideali razuma. ponajmanje jedinstva radnje. Đurić priopćuje neka porazna razmatranja (Knjiga.” Točno. Shodno ovome. Kršćansko-islamski dijalog ponajprije treba biti posvećen relevantnim događajima u ovom vremenu.” Nakon ovog M. Đurić spretno analizira to stanje. pri čemu naprije mislim na situaciju prevladavanja sadašnje krize. nismo mogli izbeći ‘zamci’ relativizma. sindikati. jedinstva vremena. Zato kolega Đurić ukazuje na hitne potrebe trenutka. i proglašavamo vrlinom. To je na vlastitoj koži iskusio Milovan Đilas. nije važilo i danas. on je – bez normalnog suđenja i otvorenog postupka – lišen svih funkcija i svojski izoliran. samoupravne interesne zajednice. On piše (Knjiga. iako je postignut velik napredak u nauci i tehnici. pa i trpan u zatvor. Front. Njihova shvatanja pokrenula su Modernu koja je željela autonoman moral. Bez obzira na sve položaje što ih je zauzimao do 1953. 33): “S druge strane. Zbog ovoga. krize su postale dio naše sudbine. a što se pokazalo pravom katastrofom po sudbinu europskoga čovjeka. Tako je država bila u prijelaznoj fazi između teorijskog odumiranja i pretvaranja u nenasljednu monarhiju. str. te samim tim i etiku. Gospodin Đurić zato s pravom i suvislo navodi Solženjicinove riječi: “Velika mana dvadesetog stoljeća bila je ta što je u tom stoljeću oslabljen moral čovječanstva. budući da smo držali da je moral isključivo sociološki i historijski uvjetovan. europsko društvo pokazalo je svoju katastrofičnost činjenicom da u njemu nema poretka antičke drame – nema jedinstva mjesta. Narodna omladina. str. kad se usudio u Novoj misli objaviti članak “Anatomija jednog morala”. Ponuđena je i prihvaćena pometnja.

” Zbog ove iskrenosti gospodina Đurića htio bih vikati preko svih pojačala i napisati krupnim. Sada. On je osoba koja ima što reći velikim gradovima i visokim učilištima. već na početku. Marko P. Premda se obje vjere ne mogu primarno svesti na socijalnu. Neka drži predavanja. ili bi ojačao naše teološko uvjerenje? Da li će inicirati dijalog koji će otkriti svu površnost naših znanja ili ćemo težiti povjerenju znajući pritom da smo tvrdili da je tako samo zato što smo nekom vjerovali da nije drukčije? Od jasnih odgovora na ova pitanja danas je mnogo važnije znati da smo mi i muslimani ponajprije pozvani graditi zajednicu vrijednosti. Đurić piše (Knjiga. Netko se ipak osvrnuo i duboko angažirao. Mogu se politički sustavi mijenjati i prilagođavati diktatorima i drugim nasilnicima. Ipak. 10): “Djeca Božja najprije se svojim navikama razlikuju od druge djece. Tako M. str. Odazovite se i učinite ga svojim! Što prije. Đurićeva Knjiga zaslužuje da uđe u čitaonice. Pozivajmo ga. Gdje ste. hoće li sutrašnji dijalog između akademskih institucija u Crkvi i Ulemi pokazati svu invalidnost jedne spoznaje. Novi Sad. Prirodno i bez nedoumica. ali su psiholozi i sociolozi – nažalost po navici – prolazili pokraj navika ne osvrćući se mnogo na njih. vjerujući ljudi danas su u poziciji da se nametnu kao “liječnici” bolesnim europskim i drugim društvima. a ne sterilne teološke polemike. 137): “Mogu li u ovom vremenu post-moderne i moderne važiti tradicionalni pravoslavni stavovi o islamu? Zatim. sigurno je da se ova vrsta dijaloga neće izroditi u svoju suprotnost. balkanskim prostorima navike su se stjecale i rastjecale. str. Sve njegove poruke dolaze odanle. Što mi zapravo znamo o našim navikama uopće i napose o vjerskim navikama? Na ovim.” Upravo zbog rijetko poštene analize i promoviranja ovih navika. Aleksandar Birviš . sveučilišta? Ovaj je čovjek izazov. jasno odredila prema onom što je neuklonjivo iz pravoga života. učionice i osobne knjižnice. društvenu dimenziju. plakatskim slovima: Ljudi. Izvucimo ga iz njegova dragog sela. P. 8. U Knjizi je pažljivo i smisleno proučena vjerska sadašnjost. Danas.Ocjene i prikazi 307 konsenzus. studenog 2011. ostaje istina (Knjiga. Đurić živi u Velikoj Ivanči. Knjiga se stoga.

12. kao državnoga udara kojim je iz vlasti uklonjen Slobodan Milošević kako bi se zadržali ista politička struktura i isti aparat sile: žrtvovavši Miloševića. mogao biti u najmanju ruku spoznajno neproduktivan. odavao je smjer zamišljen i ostvaren u dokumentarnom prilogu interpretaciji političkoga ubojstva iz 2003: “Zrno koje je raznelo Đinđićevo srce doletelo je iz ratova devedesetih. Čin. koji je Mirjana Karanović izgovorila kao neku vrstu lirskoga uvoda. obilježena nasilnim političkim prevratima. Tekst. Da će analiza atentata ići mnogo šire i dublje od pokušajā tumačenja svojstvenih našem vremenu. 300 str.Dubravka Stojanović: Ulje na vodi. dosta neobično Atentat – naša privatna stvar. naime. doduše. Vesna Pešić. pa sam se pribojavao da bi svaki kategorički stav. a možda i fatalan. Beograd 2010. naslovljen.” Dok su sudionici dokumentarca (Žarko Korać. Vladimir Popović i drugi) govorili o političkom ubojstvu i objašnjavali ga procesima započetima ranih devedesetih. kojima su izmaknuli samo knez Miloš i Josip Broz Tito. K S druge strane stajalo je iskustvo koje me poučava da analitički utemeljena objašnjenja političkoga ubojstva dozrijevaju polagano. od skrupulozne kontekstualizacije i od meritorna tumačenja. naime. bilo je jasno već na početku dokumentarca. dotadašnji je režim . ni neposredan doživljaj nije od koristi kad se misaoni motivi odvoje od utvrđenih činjenica. Fraza i supstancija ad sam od ljudi koji medijske sadržaje prate redovitije od mene doznao da se u produkciji beogradske neovisne televizije B≡92 pojavio odugačak dokumentarac o atentatu na premijera Srbije Zorana Đinđića. od tridesetih godina 19. Ulažući disk u DVD-plejer nisam slutio da će se njegov sadržaj bitno razlikovati od dosadašnjih komentara koji su atentat kao politički čin popratili ili pak analizirali s manje ili s više uspjeha. eliminacijom iz vlasti ili likvidacijom. proboravio u Beogradu. od Karađorđa do Zorana Đinđića. Srđa Popović. ishitren ili preuranjen. stoljeća do danas. A nešto pak prije te konstatacije Dubravka Stojanović je ponudila dosad najodrživije i najuvjerljivije tumačenje Petoga oktobra 2000. atentat je u kontekst širi od prethodnoga postavila historičarka Dubravka Stojanović sublimiravši u jednoj rečenici sve što je potrebno imati na umu uz oslon na povijest: cijela je moderna historija Srbije. Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije. pretpostavio sam – ne znajući ništa o njegovoj koncepciji niti o komentatorima pozvanima na sudjelovanje u njemu – da je posrijedi još jedan u nizu medijskih priloga posvećenih ugođaju koji stvaraju politički prevrati u burnoj historiji srpske političke klase. Peščanik. marta ostao je u mojoj svijesti donekle i neposredno doživljen. jer sam taj dan i nekoliko sljedećih mjeseci 2003. Naravno.

161). Traumatični krugovi srpskih stranaka. i tako reći kanalizuje. Na tihoj vatri. vojnim i obavještajnim strukturama i de facto nastaviti tamo gdje je Milošević zaustavljen.Ocjene i prikazi 309 želio (a znatnim dijelom i uspio) osigurati kontinuitet vladavine. a kadšto i preobilje. pa slobodno možemo zaključiti da se zbog vanjskopolitičkih probitaka promijenila srpska politička fraza. dok je stara politička supstancija ostala uglavnom nepromijenjena. koji je autorica postavila na početak poglavlja: “Dok se u celom svetu politička borba uređuje. postavljeno još u uvodnoj sekvenci. pa ni pojavljivanje knjige Dubravke Stojanović – o sadržajima o kojima govori Skerlićeva ocjena – nije iznenađujuće: historičaru verziranu u teorijskoj sferi suvremeno stanje postjugoslavenskih prilika nudi izobilje. * * * Slučaj je htio da mi nakon odgledanoga dokumentarca u ruke dođe knjiga Dubravke Stojanović Ulje na vodi. Provalija. Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije. najneprirodniji savezi i prodaja savesti” (Ulje na vodi. nadaje samo jedan odgovor: s (političkim) ubojstvom od životnoga interesa. a da je politička struktura ostala nepromijenjena. obustaviti istrage protiv mafijaških klanova povezanih s političkim. . materijala za ideološkokritičku analizu. Suvremena politička svakidašnjica uvjerava nas da promjene što ih je Đinđić pokrenuo nisu nastavljene nego s njim počivaju u aleji velikana na beogradskom Novom groblju. prekonoćne promene mišljenja. tranzicijskih država. ugledao sam navod iz jednoga zapisa Jovana Skerlića. Knjiga je podijeljena na četiri tematska dijela (Dugo trajanje. koju nakon Petoga oktobra preuzimlje Vojislav Koštunica. međutim. komentatorice iz Atentata koju sam zapamtio po izvrsnim analizama i dobro utemeljenim tumačenjima. gde drugih pobuda nema do inata i apetita. kod nas još uvek ostaje u haotičnom stanju. dometnuta studija Latinke Parović Srpska elita u ogledalu istorije sadašnjosti. između politički radikalnih zastupnika koji zauzimlju većinu u Skupštini Srbije i nerazmjerno slabije opozicije. Istorijske crtice) kojima prethodi autoričin proslov Istorija sadašnjosti. Skerlićevu ocjenu izrečenu početkom prošloga stojeća (1906) mogli bismo primijeniti na politički život tzv. Udžbenici istorije kao izvor konflikta. a na kraj je. umjesto pogovora. Nasumično otvorivši knjigu na stranici kojom se započinje treće poglavlje Traumatični krug srpske opozicije (1985-1994). ubojstvo Zorana Đinđića bilo od životnoga interesa. A neprekinut kontinuitet te politike očituje se svakodnevno i u naše vrijeme. Tako postaje jasno da je miloševićevskoj vlasti. tema je veća i zanimljivija od postojećih analiza desne ili antimoderne srpske politike. zaustaviti deportaciju haaških osumnjičenika. Stoga se na retoričko pitanje su čim ćemo pred Miloša. gde se smatra da je sve dopušteno: političko licitiranje.

Nasuprot starom strategemu. po načelu uzročnosti: učinak u sadašnjosti upućuje na uzrok u prošlosti.. koji kao otegotnu okolnost u uvodu spominje. Mislim da neću umanjiti vrijednost djela Dubravke Stojanović ustvrdim li da bi u eventualnom drugom izdanju Ulja na vodi bilo poželjno odstraniti dvojbu iz prethodnoga pasusa. oslonjenom na represivni aparat.] Iz takvih istorijskih i političkih korena stvara se dominantni autoritarni kulturni model vlasti koji jeste proizvod. Posebna politička uloga vojske bila je osigurana stalnom težnjom za nacionalnim oslobođenjem u vojnom nadmetanju sa susednim carevinama [. Dubravka Stojanović ni sama ne priznaje njegovu valjanost. Budući da pripadaju istom modelu. * * * Na dio knjige posvećen udžbenicima povijesti kao latentnu izvoru novih konflikata. Dubravka Stojanović znanstvenica verzirana u teorijskoj sferi. baš kao . pa čitatelj kome ova činjenica izmakne mogao bi steći pogrešan dojam pokloni li povjerenje iskazu o nužnosti vremenskoga razmaka. dvojbu kojoj ne podliježe ni sama autorica. Razvoj opozicije od osnutka prve stranke u Srbiji 1990. otkriva njezin ponešto ambivalentan položaj. naime. Evo kako autorica objašnjuje model traumatičnih krugova srpskih opozicijskih snaga: “Korene dominantnog modela možemo tražiti u revolucionarnom načinu nastanka srpske države i u stalnim pokušajima nacionalnog ujedinjavanja koji su trajali duže od jednog veka. nadovezuje se poglavlje o srpskoj opoziciji. dakle ispravno.310 Bosna franciscana Autoričin pristup istoriji sadašnjosti. društvo i vlast stvaraju specifičnu vrstu veze. oni se dopunjuju i međusobno ‘hrane’. Takav istorijski razvoj srpske države stvorio je potrebu za jakom. Društvo u kojem preovlađuje autoritarni model traži takav tip vlasti. Podudarni u svojoj autoritarnoj suštini. Autoritarni kulturni model vlasti nastao je iz specifičnog istorijskog razvoja srpske države. ali je neodvojiv od šireg autoritarnog kulturnog modela srpskog patrijarhalnog društva. inače posve prevladano. tumačeći procese i događaje iz vizure sadašnjosti. u kojem su osim ideoloških navedene i sistemske. u uvodnu dijelu knjige na vidjelo izlazi – znanstvenim i izvanznanstvenim prisilama za volju – temeljno načelo tradicionalne historiografije. Premda je. nego postupa posve suprotno. posebno na vojsku.. vremenski omeđeno razdobljem 1985-2002. međutim. ali vremenom postaje i instrument jake birokratske centralizovane države. a koje je do danas u neotradicionalnoj i konzervativnoj historiografskoj produkciji zadržalo status strategema: nužnost vremenskoga razmaka od tematizirane stvarnosti radi objektivne interpretacije. strukovno-interpretativne pogreške udžbeničke produkcije. centralizovanom vlašću. do početka postmiloševićevske ere uklapa se u okvir predmoderne političke kulture i kao fenomen dugovječna trajanja ostaje na snazi do naše suvremene svakidašnjice.

201). kad je umjesto Miloševića obavljao politički neugodne poslove kakvi su bili smjene Milana Panića i predsjedika SRJ Dobrice Ćosića – bio Miloševićev “omiljeni opozicionar” (ibid. 170-171). * * * Ulje na vodi. a nova retorika svedena je na vanjskopolitički utilitarizam.com milijuni ljudi iz cijeloga svijeta prave svoja obiteljska stabla. D anas. Pučanstvo Duvanjske župe 1469. Jedno obiteljsko stablo iz SAD-a je počelo rasti neočekivanom brzinom. dobro strukturirana i prikladno opremljena djela historiografske produkcije.).. čitam s osjećajem zadovoljstva kakvo pobuđuju pametno napisana. Vjerojatno jedan od najeklatantnijih primjera nepostojanja razlike između vlasti i opozicije ranih devedesetih uspostavlja se na slučaju predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešalja. Ladislav Tadić Anto Ivić.. Kad je 2008. Tomislavgrad 2011. dogodilo se nešto iznenađujuće. Na web stranici Geni. dok je unutarnjem političkom životu svojstveno stanje nepromijenjenih odnosa i dosadašnjih vanjskopolitičkih težnja.-1758. Naša ognjišta. ali je istodobno – barem do sukoba 1993. 351 str. . kad se sve veći broj ljudi povezuje na društvenim mrežama. Nakon ubojstva Zorana Đinđića srpska se vanjska politika priklanja uglađenu načinu komunikacije sa svijetom.Ocjene i prikazi 311 što je takvom tipu vlasti potreban odgovarajući većinski model u društvu” (ibid. godine. pa staru supstanciju reprezentira nova fraza.-1800. djelatna je opozicija ponovno izvan domašaja mehanizama za odlučivanje. godine stranica omogućila svojim korisnicima spajanje obiteljskih stabala ukoliko im se poklapaju preci ili živuća rodbina. knjigu Dubravke Stojanović. historičarke zanimljive po originalnim uvidima i briljantnim analizama. Svi sadržaji knjige Dubravke Stojanović upućuju samo na jedan zaključak: bitnih unutarpolitičkih promjena u Srbiji nema. Od nekih 16000 . i ljubitelji genealogije su našli jedno takvo mjesto za sebe. pronalaze rođake i s njima traže zajedničke pretke.prilog Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750. koji je formalno bio opozicija Slobodanu Miloševiću.

do 1758. od 1469. svakodnevni poslovi. Ivić nas najprije uvodi u praksu pisanja matičnih knjiga. pisanu od 1750. Osim političkih prilika. Prvi je popis biskupa fra Pave Dragićevića iz 1743. to ne možemo znati. Kao što nam i sam u Uvodu kaže. U prvom se govori o pučanstvu duvanjske župe za osmanske vladavine. opisan je i svakodnevni život ljudi: njihove materijalne prilike. ratovi i osvajanja te brojni drugi uzroci migracija ljudi ovoga kraja. najprije svojih prezimenjaka. zbog bježanja od Osmanlija. nošnje. svako dosadašnje istraživanje povijesti katoličkih prezimena u BiH u obzir je uzimalo dva popisa iz 18. Drugi dio knjige pravi je biser za proučavanje povijesti duvanjskog kraja. Knjiga je podijeljena na tri dijela. stoljeću prema Zagori i Dalmaciji. Nakon toga nam donosi transliteraciju matice. Za razliku od gore spomenutih Amerikanaca koji su na raspolaganju vjerojatno imali dobro očuvane i uredno katalogizirane državne i crkvene knjige te obiteljske albume. možemo samo slutiti. nastambe. do 1800. Kao plod njegovog dugogodišnjeg rada pojavila se ova knjiga o katolicima na području stare župe Duvno. Hercegovine. pa danas ima preko 60 milijuna članova. a drugi biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine. te nimalo lagani položaj žena. godine. . i nakon 1758. godine. i još uvijek raste! Popularno ga se naziva Velikim stablom ili Obiteljskim stablom svijeta. Anto Ivić. te u uvjete pastoralnog rada u Ljubosovićevo vrijeme. naraslo je na više od 7 milijuna članova do početka iduće godine. Migracije su išle u dva smjera: u 17. požari. a prije matica župe Roško Polje. Tamo spominje za sebe da je iz Roškog Polja. upravo u razdoblju između Dragićevićevog i Bogdanovićevog popisa. dva se desetljeća bavio istraživanjem migracijskih tokova iz prošlosti. a govori se i o pastoralnom radu franjevaca i svećenika glagoljaša. najstarije matične knjige iz Mostarsko-duvanjske biskupije bile su matične knjige župe Roško Polje. O Ljubosoviću znamo vrlo malo. a onda i fotokopiju originala matice. a u 18. pa su za par godina napravili obiteljsko stablo s više od 60 milijuna članova. Stoga je veliki Ivićev doprinos u tome što nam je predstavio Ljubosovićevu Maticu krštenih s područja stare duvanjske župe. kuge koje su ih kosile. koja se čuva u franjevačkom samostanu u Fojnici. Poput lavine se nastavilo širiti. s vrlo vrijednim bilješkama i pojašnjenjima. ali što je bilo s njim prije 1750.312 Bosna franciscana članova. koja je osnovana 1758. Osim toga. Koliko će Geni ili slične društvene mreže olakšati rad genealoga u budućnosti. te problemima s kojima su se susretali. Tu su opisane političke prilike. Radi se o već spomenutoj Matici krštenih don Antona Ljubosovića. Jedine podatke koje imamo o njemu nalazimo u njegovoj matici. stoljeća. Crkvene prilike ilustrirane su pomoću zabilješki makarskih biskupa i bosanskih apostolskih vikara o njihovim vizitacijama. Bosne i Slavonije. pa i ljudski nemar ostavili vrlo malo povijesnih izvora na koje se mogao osloniti.. koliko ih je imalo u lipnju te godine. godine. a onda općenito hrvatskog stanovništva na određenim područjima Dalmacije. stoljeću narod se zbog gladi vraća u duvanjski kraj te seli i sjevernije – u srednju Bosnu i Posavinu. našem su autoru brojni ratovi. rođeni Sarajlija..

U drugu skupinu spadaju prezimena koja se spominju u 19. da se sagleda njezin dosadašnji put. stoljeću. O bljetnice su redovito povod da se obilježi neki znamenit događaj koji je utjecao na tokove života ili povijesti ili pak da se podsjeti na djelovanje neke institucije kroz inventuru njezina rada i rezultata u proteklom periodu. Prezimena se u današnjem smislu počinju koristiti početkom 16. Na koncu knjige autor je načinio pravi katalog prezimena koja je nalazio u matičnim knjigama. Nikola Kozina Andrej Rodinis (prir. ili se spominju i ranije. grafikoni i tabele.Ocjene i prikazi 313 Treći dio knjige rezerviran je za prezimena i imena koja se spominju na području stare duvanjske župe. godine. i 1768. nadimka ili osobine.. Time će se sigurno skratiti put svima onima koji žele saznati više o prebivalištu i kretanjima svojih predaka na području stare crkvene župe Duvno. U prvu spadaju prezimena koja se spominju do kraja 18. ali ne označavaju pripadnike istog roda. 173 str. dijele se u četiri temeljne skupine: prezimena koja nastaju od osobnog imena.). mjesta doseljenja. Matica hrvatska Sarajevo – 130 godina (1879-2009). zanimanja. raspoređeni po naseljima. skupiti na jednom mjestu. godine. popisima s vizitacija i drugim povijesnim izvorima. fotografije. stoljeća. ali im nema ranijeg spomena. Knjiga Pučanstvo Duvanjske župe 1469. Donesen je i popis osoba koje je biskup Dragićević krizmao 1741. ali i vrlo korisno djelo za izučavanje cjelokupne bosanskohercegovačke povijesti. Sarajevo 2011. svi njezini usponi i padovi. karte.-1800. ponajprije zbog novih podataka koje nam donosi dosad nepoznata Ljubosovićeva Matica krštenih.” Smatram da je knjiga ostvarila – ako ne i nadišla – postavljeni joj cilj. stoljeću. vrlo je vrijedno djelo. godine upisivana na latinskom. Pomoću Ljubosovićeve matice i matica župe Skoplje autor dolazi do stvarnog izgovora imena koja su u biskupskim popisima iz 1743. a važan su izvor za genealoška istraživanja. Prezimena su podijeljena u dvije skupine. a dodatnu joj vrijednost i čitljivost daju brojne ilustracije. Prema svome nastanku. ili pak predstavljaju zamjenska prezimena odnosno modulacije otprije postojećih prezimena. svjetla i sjene. . Valja nadodati i to da je knjiga tehnički vrlo lijepo uređena. U Uvodu autor kaže da je želio “zajedno sa sadržajem predmetne matične knjige podatke koji se nalaze u mnogobrojnoj literaturi. i 1742. te da će biti nezaobilazno djelo pri daljnjim genealoškim i općenito povijesnim istraživanjima duvanjskog kraja. a ustaljuju se u 19. te usporedni popisi vjernika iz 1743. i 1768. porijekla ili pripadnosti narodu. i 20.

77).314 Bosna franciscana Matica hrvatska u Sarajevu svojom publikacijom. Stjepan Sučić. njegovanju jezika i nacionalne svijesti i napose nacionalnoj integraciji. a kojoj su svoj pisani doprinos dali također i književnik Mirko Marjanović. ukazuje na iznimno dugo razdoblje svoga djelovanja u ovom gradu. svoj život. A rijetke su takve ustanove na ovim prostorima koje mogu posvjedočiti takvu dugovječnost svoga djelovanja. tj. njezin prvi predsjednik grof Janko Drašković u svom svečanom programatskom govoru izrekao je jasan cilj novoutemeljenog kulturnog društva: “Najpoglavitija svrha društva jest: nauku i književstvo u našem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati. postojala poveznica Bosne s Maticom i to preko franjevaca i ideja ilirizma. Takvo definiranje kulture i njezine uloge. u Zagrebu pod imenom Matica ilirska. gdje stoji: “U doba najvećih nesreća Hrvatska je upravo preko kulture dokazivala svoje postojanje. Inventuru rada Matice hrvatske u Sarajevu na uvid pruža. koncem osmanskog perioda. Matica hrvatska Sarajevo – 130 godina (1879-2009). da se domorodno izobrazi. ubrzo nakon austrougarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine. na jasan način istaknuo književnik Vlado Gotovac u jednom letku. godine kada je na njezino čelo došao Ivan Kukuljević Sakcinski (1816-1889). Organizirano djelovanje Matice u ovom gradu započelo je 1879. Kakvu ulogu ima kultura za narod. spomen-knjigom. njenih pobuna. glavni urednik edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. i ranije je. To je bilo mjesto njenog zadnjeg otpora iščezavanju. Matica hrvatska je osnovana 1842. Tako je u Matici ilirskoj u Zagrebu tiskan Jukićev III. onda i prisutnost Matice hrvatske u Sarajevu treba gledati iz tog kuta. nestajanju iz povijesti: mjesto njenih bitaka dobivenih usred strašnih nacionalnih poraza. jasno ukazuje na značenje koje se pridaje toj instituciji. i uvelike ostvarene. godine u Hrvatskom saboru umjesto latinskim progovorio hrvatskim jezikom. No. Ovamo najviše spada utištenje /tiskanje/ vrstnih knjiga za priličnu cijenu” (Matica hrvatska 1842-1997. čiji je glavni promotor Matica hrvatska. Matica hrvatska postala je i ostala najvažniji izdavač knjiga i časopisa u Hrvatskoj. prigodna publikacija koju potpisuje dr. Prigodom osnutka Matice. njenih hereza i proročanstava” (Matica hrvatska 1842-1997. pa makar i uz prekide. dakle. Pođemo li od tako zacrtane. uloge u narodu te najstarije hrvatske kulturne institucije. str. književnik. te Matice kao njezina posrednika širim slojevima naroda. 130 godina nakon njezina osnutka (1971). mjesto njenog dostojanstva. 17). Time je dala nemjerljiv doprinos kulturnom izdizanju naroda. svezak Bosanskog prijatelja (1861) te treći dio . to je. a pod sadašnjim imenom djeluje od 1874. Andrej Rodinis. i potpredsjednik Matice hrvatske u Zagrebu. objavljenom u Hrvatskom tjedniku. Zagreb 1997. autor knjige “Putovanje po Bosni” (1858) koji je prvi 1843.

a u nadzorni odbor Pododbora imenovani su Miroslav Vanino. a poneko i na smrt. Na koncu ovog dijela u knjizi je donesen i popis članova (nepotpun) Matice hrvatske između 1879. fra Jeronim Vladić.Ocjene i prikazi 315 Osvetnika fra Grge Martića (1865). Matica je obnovljena na obnoviteljskoj skupštini 1990. ali je i dalje djelovao Nakladni zavod Matice hrvatske. svjetskog rata Matica hrvatska je nastavila svoju djelatnost u SR Hrvatskoj do 1972. u Zagrebu. književni tekstovi suvremenih pisaca. do 1945. Obljetnička spomen-knjiga uzela je za cilj detaljno. kada je za njezina tajnika u Sarajevu izabran Tugomir Alaupović (lipanj 1917). zatim na period nakon II. Ćiro Truhelka. Hamdija Kreševljaković. godine javlja se. ali rad nije prestao. Ona je u svom djelovanju težila da afirmira književnu baštinu iz Bosne i Hercegovine (skupljanje narodnih pjesama. između ostalog. Edhem Mulabdić i dr. Tada je Pododbor MH pokrenuo reviju “Hrvatska misao” u kojoj su objavljivani. kao prvi član-prinosnik Matice hrvatske iz Bosne i Hercegovine. razdvojivši njezino djelovanje na period od 1879. svjetskog rata. prema raspoloživim podacima. kada je obnovljen njezin rad (1996-2009). Dragutin Kamber (tajnik) i Enver Čolaković (rizničar). Kranjčević. osniva se u Sarajevu Pododbor Matice hrvatske (ono što je danas ogranak). Godine 1943. te na raspačavanju Matičinih izdanja iz Zagreba. kada je njezin rad iz političkih razloga zabranjen. dakle u vrijeme II. Vancaš. svjetskog rata kretao se od šezdesetak na početku (1879) pa do više od 230 pred prvi svjetski rat. na čijem su čelu bili Šemsudin Sarajlić (predsjednik). i 1945.S. Matica je nastojala okupiti u svoje članstvo brojne ugledne građane i ne samo iz Sarajeva. ali je radila i na objavljivanju djela suvremenih pisaca. Zabilježeno je da je Matica. te konačno na zadnje razdoblje 1996-2009. dala potporu Ivi Andriću za njegov oporavak nakon internacije. Stvorena je čitava “mreža” povjerenika i članova s ciljem da Matičina izdanja dođu do što većeg broja čitatelja u Bosni i Hercegovini. Gabrijel Jurkić. Spomen-knjiga posebnu pozornost posvećuje djelovanju Matice hrvatske u Sarajevu nakon zadnjega rata. Broj članova Matice hrvatske u Sarajevu tijekom razdoblja do I. fra Grga Martić. 1877. svjetskog rata. tada na službi u Livnu. U vrijeme između dvaju svjetskih ratova. Nakon II. rad Matice hrvatske je otežan zbog unitarističke i centralističke politike iz Beograda. Radilo se primjereno okolnostima. . a većina njegovih članova je osuđena na zatvorske kazne. Hamdija Kreševljaković i Jozo Petrović. Josip. među kojima su i danas nama poznata imena: S. Pododbor MH u Sarajevu prestao je djelovati 1945. što su činili Matičini povjerenici u Sarajevu. prezentirati Matičinu djelatnost od početaka njezina djelovanja u BiH (1879) do danas. na primjer).

izdaje knjige. S. koji je tu funkciju obnašao do 2000. nakladnička se djelatnost ogleda u nekoliko posebnih biblioteka: Hrvatski pisci. Na koncu je donesena bibliografija Hrvatske misli kao i popis sadašnjih članova Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu. medicine. preko osmanskog razdoblja. u kojem je dominantna književnost bosanskih franjevaca. Za predsjednika je izabran književnik Mirko Marjanović. odnosno to je pandan ediciji Stoljeća hrvatske književnosti koju je Matica hrvatska pokrenula 1995. V. Posebna izdanja. nakladnička djelatnost je najbogatiji segment djelovanja od njezina osnutka do danas. Monografije. onda na koncu možemo kazati da je u ovoj spomen-knjizi ta inventura provedena pedantno i iscrpno s mnogo relevantnih podataka i pojedinosti. Kupljene su nove prostorije u Vrazovoj ulici u kojima je Matica počela s radom (2003). Popularna medicina. kao i niz drugih. Prijevodi. Lukića i dr. A. To je jedinstven pothvat vrijedan posebne pozornosti. Ako smo na početku naveli da je obljetnica prigoda za inventuru rada jedne ustanove. Glavni urednik je bio najprije književnik Mirko Marjanović. Anto Šarić. Marko Karamatić . Tako je objavljen niz posebnih izdanja s područja književnosti. Šimića. održava godišnje Dane Matice. N. I. koji je do 2009.316 Bosna franciscana Osnivačka skupština Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu održana je 13. obljetnici djelovanja Matice hrvatske u Sarajevu imamo prilično jasnu i cjelovitu sliku o ovoj instituciji koja je odigrala zapaženu kulturnu ulogu u Sarajevu. pa do najnovijeg vremena. a od tada je do danas na čelu Matice fra Petar Perica Vidić. koji je uredio 37 brojeva. uz izbor djela iz starijih franjevačkih pisaca. izašao u 38 brojeva. a i šire u Bosni i Hercegovini. priređuje izložbe i koncerte. likovne umjetnosti…U Matičinoj je Spomen-knjizi ta aktivnost. Do sada je izašlo oko 30 svezaka. odnosno 27 svezaka. među kojima su. u Zagrebu i u kojoj je do sada izašlo preko 60 svezaka. Dalibor Ballian. Osim časopisa Hrvatska misao i edicije Hrvatska književnost BiH u 100 knjiga. Andrića. Matica je danas aktivna na različitim područjima: organizira simpozije. tako da o 130. srpnja 1996. arhitekture. nastavio je dr. povijesti. Šopa. Kada se sve zbroji u ovom pregledu djelovanja Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu. detaljno prezentirana. Baština. Istodobno je pokrenut obnovljeni časopis “Hrvatska misao”. izabrana djela S. Pokrenula je posebnu ediciju Hrvatska književnost BiH u 100 knjiga (glavni urednik Mirko Marjanović) od srednjega vijeka. i konačno sada je glavni urednik dr. Kranjčevića. B.

vjerskog. koja posebno dolazi do izražaja u arengi koja je bila “ključni dio isprave u kojem se odražava politička stvarnost. uz prevladavanje ovih drugih. zatim etnografske značajke župe i okolice te još neke teme vezane za kulturno-obrazovni rad franjevaca u Bosni Srebrenoj. Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska i Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene. koja se nalazila u žarištu najznačajnijih povijesnih događaja u BiH. političkog i kulturnog života kroz nekoliko zadnjih stoljeća na prostoru Kraljeve Sutjeske. bila je stota obljetnica izgradnje sadašnje samostanske i župne crkve. obljetnice izgradnje samostanske i župne crkve u Kraljevoj Sutjesci. Drugi dio većim je dijelom usko vezan uz samostan i župu Kraljeva Sutjeska. znatno sudjeluju bosansko-humski (hercegovački) pisari. 2010. u Kraljevoj Sutjesci.). održanog 17. rad je Amire Turbić-Hadžagić. kada franjevci postaju isključivi nositelji vjerskog i kulturnog života među katoličkim pukom i jedini svjedoci njegove sudbine. i 18. Kotromanića. U tekstu: “Slavni dvor kraljevstva u Trstivnici” (Ponovno o proglašenju Bosne kraljevstvom 1377. s Predgovorom urednika Marka Karamatića. listopada 2008. Dvije godine poslije (2010). Kraljeva Sutjeska – Sarajevo. Krenimo redom. 661 str. i da u procesu izgradnje zajedničkoga književnog srednjovjekovnog idioma sastavljenog od elemenata dva sistema. kada fratri postaju sve važniji društveno-religijski faktor. stoljeća pisanih u ‘Sutisci’. koji je priređen 17. Dolazi do rezultata da su: naporedne upotrebe staroslavneskih i novih (staro)bosanskih osobitosti. u Kraljevoj Sutjesci. U trećem dijelu obrađeni su neki aspekti kulturnog stvaralaštva sutjeških franjevaca. propagiraju . radovi sa Skupa su objavljeni u Zborniku. P ovod za održavanje znanstvenog skupa “Stoljeća Kraljeve Sutjeske”. Radovi daju presjek društvenog. staroslavenskoga i starobosanskoga. stoljeća naovamo. Milko Brković u članku Isprave bosanskih vladara izdane na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci analizira unutarnje karakteristike bosansko-humskih srednjovjekovnih isprava i usporedbom s ispravama susjednih kancelarija zaključuje da su na njih najveći utjecaj imale isprave hrvatskih narodnih vladara. obrađuje stanje od 17. Jezične osobitosti bosaničnih pravnih dokumenata iz 15. Dubravko Lovrenović istražuje reformu dvorske kancelarije Tvrtka I. ur.Stoljeća Kraljeve Sutjeske. i 18. listopada 2008. Na više od šesto stranica Zbornika. Prvi dio obrađuje tematiku vezanu uz događaje iz vremena bosanskih vladara. radovi su podijeljeni u tri dijela. Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 100. Marko Karamatić. čiji se kratki sadržaj nalazi pred nama.

318 Bosna franciscana se državne ideje i monarhijske vrline”. budući da toga podatka nema u dokumentu. Uz ovaj rad. Poseban je naglasak na uvođenju raške arenge koju autor detaljnije analizira. autor dolazi do zaključka da je veći dio franjevaca. Posebno govori o slici Uskrslog Krista i kralja Stjepana Tomaša. obradio je Ivo Pranj- . članak je Srećka M. Alen Kristić pripremio je zanimljiv rad: Drugi svjetski rat na stranicama sutješke kronike. stoljeća skupio je fra Miro Vrgoč. u članku Doberko Marinić. Rad prije svega pruža uvid u odnos kroničara prema tadašnjim pogubnim ideologijama. i 1460. postoji pisani dokument u Dubrovniku da su tamo bosanski fratri 1459. skupila je i usporedila spoznaje o stećcima u ovom kraju od naših najvažnijih istraživača. naručili tri slike kod slikara Lovre Dobričevića. i 18. Džaje: Bosna i Hercegovina kao politička kategorija kroz povijest. članak je Ivane Prijatelj Pavičić. do 1450. govori o tragičnoj sudbini koja je zadesila Hrvate ovog kraja u posljednjem ratu. Autorica Prijatelj Pavičić ovdje analizira motive narudžbe i povijesni kontekst kako bi lakše odredila za koju su crkvu slike bile naručene. poslanik bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Ova činjenica omogućila je autoru da izdvoji: toponime župe Kraljeva Sutjeska. Župa Kraljeva Sutjeska ima rijetku sreću da posjeduje matice stare više od tri i staležnike više od dva stoljeća. “Pregled demografske slike sela (1773-2008)”. statistiku “rođeni – vjenčani – umrli od 1641. Leksik fra Bone Benića. Rad je svjedok višestoljetnog unutarnjeg života župe. od 1443. u Zborniku je još jedan članak od istog autora: Kraljeva Sutjeska u i poslije rata 1992-1995. Objavljena službena izvješća o samostanu i župi Kraljevoj Sutjesci iz 17. Kao posljednji u drugom dijelu. Esad Kurtović. Sudbina samostana i župe bila je relativno povoljna do zadnje trećine 17. zajedno s Upravom. Nižući dokaze. također u Dubrovniku od 1439. rad je Ive Beljan u kojem se bavi fra Boninim Ljetopisom “promatrajući autorove zahvate u svijet teksta na različitim razinama”. udovice vojvode Sandalja Hranića Kosače. Naime. koja pruža zanimljive zaključke. Fra Bono Benić u Ljetopisu sutješkog samostana. u kojem. koju je ispisivao fra Arkanđeo Grgić. Autor ovdje donosi mnogobrojne statističke podatke i izravna svjedočanstva iz tog vremena. Na ovaj se članak naslanja rad Darka Rubčića: Bosanski franjevci između jaspri i raspri. Prilog poznavanju sudbine slike uskrslog Krista i kralja Stjepana Tomaša porijeklom iz Kraljeve Sutjeske. stoljeća u usporedbi sa stanjem koje nastupa poslije Bečkog rata. rasvjetljava lik Doberka Marinića koji je bio poslanik kralja Stjepana Tomaša u Dubrovniku od 1448. Članak je koristan jer omogućuje dobar uvid i u razumijevanje današnjih najaktualnijih političkih pitanja u BiH. Posljednji u prvom dijelu. analizu prezimena. Svako mjesto u župi Trstivnici obradila je posebno. Pojedinačno je najviše prostora u Zborniku zauzima rad fra Stjepana Duvnjaka: Kraljeva Sutjeska u matičnim knjigama i staležnicima. donekle spasio obraz Katoličke crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Članak fra Petra Jeleča glasi: Bosna Srebrena u Drugom svjetskom ratu. U iscrpnom radu popraćenom fotografijama. kao očevidac. rad je Lidije Fekeža – Martinović: Stećci sutješkog kraja. Prema Ljetopisu sutješkog samostana fra Bone Benića. a prije toga i poslanik Jelene. do 2008”.

da je u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj obavljeno više sinteza o vlaškoj historiji.Ocjene i prikazi 319 ković. Takvu tezu potkrjepljujemo činjenicom. Rad je lako pratiti jer su donesene brojne fotografije. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Zvonko Martić posvetio je rad Analizi tradicijskog nakita u Hrvata u okolici Kraljeve Sutjeske. padljivo je da se u novije vrijeme u hrvatskoj historiografiji aktualizirala historija Vlaha. izdvojiti ćemo: Zef Mirdita. Dolaskom austro-ugarske uprave 1878. – Isti.predstavio mnoga svjedočanstva o nekim drevnim crkveno-pučkim običajima vezanim za područje Vareša. Posljednji u Zborniku rad je Dorothee Königa Kraljeva Sutjeska u njemačkim turističkim vodičima. O Kraljevoj Sutjesci kao mjestu nastanka značajnih djela književnosti Bosne Srebrene. ovdje se progovorilo o nekim stvarima koje do sada nisu obrađivane.* Historičar i publicist Ivan Mužić je 2010. 2004. stoljeću do uspostave austro-ugarske uprave 1878. 318 str. Zaključuje da su franjevci kao jedini prenositelji kulture i obrazovanja “svesrdno prihvatili zadaću širenja pismenosti u Bosni”. počela jezična politika iza koje je stajala država.. Split. Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji. 2009. “dolazi do prekida franjevačke standardnojezične tradicije”. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split. Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji. govoreći o karakteristikama pjesničkog stvaralaštva najistaknutijih autora. Hrvatski institut za povijest. u Splitu objavio svojevrsni zbornik U * Kao takve. Smatra da je samostan bio daleko više od nastambe za redovnike – bio je središte kulturnog i intelektualnog života.Vareška crkveno-pučka baština . Pavao Knezović predstavlja Pjesništvo na latinskom sutjeških franjevaca. O procvatu crkvenog graditeljstva za austro-ugarske uprave kod fra Marka Karamatića: Crkveno graditeljstvo u Bosni Srebrenoj u vrijeme austrougarske uprave u BiH (1878-1918). 2010. Ovoj temi rad je posvetila Marica Petrović: Jezik bosanskih franjevaca u vrijeme Austro-ugarske Monarhije. Iako se o Kraljevoj Sutjesci mnogo govorilo i pisalo. Hrvatski institut za povijest. dok su historiografski obrađivane stvari produbljene novim spoznajama. Vlasi starobalkanski narod (Od povijesne pojave do danas). Uočljiva je izvanredna učestalost upotrebe turcizama. – Ivan Mužić. Tado Oršolić izlaže: Franjevci Bosne Srebrene i razvoj pučkog školstva u XIX. Zagreb. Zbornik zato ostaje trajan svjedok uspjeha znanstvenog skupa. . Zagreb. Vlasi u historiografiji. piše Željko Ivanković. a sustavnije i masovnije obrazovanje odvijalo se kroz pučke škole. Marko Dragić je skupio i u svome radu . Jozo Šarčević Ivan Mužić. g. 2010.

g. od najstarijih. Iza ovih. Karlovac (Poviest i mjestopis grada i okolice). Poklonio mu je čitavo vlaško pleme Tulića koje je bilo naseljeno u kotaru vrhričkom u Kninskoj županiji. za razliku od bosanskih i srpskih. i 1894. Zbornik obuhvaća petnaest radova. prozvaše imenom “Vlah”. U studiji on govori da u srednjemu vijeku unutar Kraljevine Hrvatske nije bilo druge vjere do katoličke niti druge narodnosti do hrvatske osim šačice latinskih starosjedilaca u primorskim gradovima i nekolicine njemačkih i mađarskih kolonista. vojvode za vojsku i suce. U zborniku je prvi rad “Vlasi u Hrvatskoj tečajem 14. Vlaškom zakonu Hrvatu je bilo dopušteno imati samo jednoga Vlaha za bravara tj. stoljeća”. u kojoj čitatelj može pronaći još dva teksta. iako su . Radovima je urednik pridodao transkripciju dokumenta iz 1433. vijeka)”. naslovljeni “Cetinski i lički Vlasi” i “Zakon za ličke Vlahe od g. Kod njega nailazimo na podatak da su prve pribjeglice iz turskih kršćanskih pokrajina u hrvatske zemlje rumunjski Vlasi pa su zbog njih i sve kasnije pribjeglice iz tih pokrajina Hrvati nazivali Vlasima. g. Lopašić u svojim radovima ističe kako Vlasi u Hrvatskoj nisu bili slobodni ljudi nego su bili podanici tadašnje vlastele. “O eparhiji karlovačkoj”. izvorno objavljen 1931. Evo još jedna Lopašićeva studija iz 1879. prvobitno objavljena u njegovoj knjizi. On u svome radu govori kako po doseljenju Srba i Hrvata na prostore na kojima danas borave oni susreću romanske starosjedioce koje sve. Rudolfa Strohala. koji je Vjekoslav Klaić objavio u listu Obzor. Prema njemu ime Vlah je u Hrvatskoj brzo izgubilo svoje etnografsko značenje te se Vlasima počinju nazivati svi oni seljaci. Po njihovom. 1433”. izjašnjavali su se kao hrvatski Vlasi ili kao Vlasi kraljevine Hrvatske. g. bez razlike da li žive u kopnenim ili primorskim predjelima i čime se bave. čobana. ali da su se već tada hrvatski Vlasi asimilirali kako po vjeri tako i po narodnosti. u izdanju Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Lopašić izdvaja cetinske Vlahe koji su ipak bili nešto samostalniji i slobodniji od ostalih te su sami birali između sebe kneza. različitih autora koji tretiraju vlašku problematiku. Na ovaj ciklus radova se naslanja cjelina pod naslovom Prilozi. Iduća dva rada su od Radoslava Lopašića iz 1890. Radovi su manje-više kronološki poredani prema datumu njihova prvoga objavljivanja. i 15. Naseljeni su bili i katolički Morovlasi u Primorskoj krajini u Podgorju.320 Bosna franciscana radova. na redu je tekst “Vlasi u Hrvatskoj (Historijsko-kulturna crtica iz 16. Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji. Naglašava kako su hrvatski Vlasi. koji su se u brdovitim dijelovima Hrvatske bavili stočarstvom. 1880. bilo da su romanskoga ili hrvatskoga porijekla. Prve bosanske Vlahe po gornjoj Hrvatskoj naselio je kralj Matija Korvin nakon svoga vojevanja po Bosni i to ih poklanja hrvatskom plemiću Ivanu Čubretiću godine 1463. g. prema najnovijim. sami sebe nazivali tako u različitim dokumentima tj. u omiškome časopisu Jadranska vila. godine u interpretaciji Nade Klaić.

ali da su uvijek stajali na niskom stupnju kulture. Kralj Matija u svome pismu papi o vojevanju u Bosni navodi kako su od Turaka k njemu prilikom bitke prešli radobiljski i poljički Vlasi. Stjepan Pavičić navodi kako pojedini hrvatski historiografi smatraju da je nakon prodiranja Turaka. originalno je objavljen 1936. iselila se gotovo cijela općina iz sjeverozapadne Bosne u Hrvatsku i to se bilježi kao prva velika seoba kršćanskih Vlaha iz Bosne za Hrvatsku. Perojević u svome radu prvenstveno govori o nasilnom doseljavanju Vlaha (Morlaka) u dalmatinske gradove. pašnjacima i šumama pa su se Trogirani obratili Nikoli Seču da ih protjera. Prvi se put spominju. Truhelka govori o tome . pa i na otoke. stoljeće događalo i obratno tj. Nije ni pomagala činjenica da su pojedini zemljoposjednici u nedostatku radne snage zapošljavali Vlahe da im čuvaju stoku i obrađuju zemljište. g. kad su s Jurjem II. Šubićem sudjelovali u ratu kod Bliske 1322. Godine 1936. oformili svoja sela i ostavili se skitalačkog života i upada u tuđe posjede. objavljen je u Hrvatskoj straži i tekst don Krste Stošića pod naslovim “Vlasi i kmeti šibenskog kotara” . jer su voljeli pljačkati. Malo nakon ovoga se i kroz cijelo 16. Godine 1542. Perojević kaže kako ne postoji nikakav dokaz da su Vlasi na trogirskom teritoriju imali svojih crkava i svećenika. g. u njegovoj zbirci Studije o podrijetlu (Etnološka razmatranja iz Bosne i Hercegovine).Ocjene i prikazi 321 ovi Vlasi bili gotovo svi rimokatolici. Stošić govori kako su se Vlasi držali svojih običaja i uredaba. Današnje je katoličko stanovništvo po tim krajevima bosanskim i hercegovačkim u velikom broju potomstvo tih raseljenika. hrvatski martolozi. stoljeću dolazili su Vlasi ili Murlaci s bosanskih ili dalmatinskih planina u primorske krajeve. niti da su prešli na katolicizam. a napisao ga je Stjepan Pavičić pod naslovom “Starosjedilaštvo današnjeg hrvatskog naselja u Srednjoj i Sjevernoj Dalmaciji (Prilog k proučavanju porijekla Bunjevaca)”. Navodi kako je dosta tadašnjih plemića imalo svoje Vlahe (valachi regni Croatiae). sa svojim blagom radi paše. da su Vlasi. u predjelima srednje i sjeverne Dalmacije ostalo ili jako malo ili nimalo starosjedilačkog stanovništva te da su Turci doveli novo stanovništvo sa tla koje danas pripada zapadnoj Bosni i Hercegovini. g. a i u borbi i sa Senjanima. Naredni tekst također je izvorno objavljen u listu Obzor i to u čak sedamnaest nastavaka 1931. U XIV. iz pograničnih dijelova služili Turcima u napadu na Mlečane. ali su ovi protjerani danas s jednoga mjesta sutra osvanuli na drugome pa su tako svi pokušaji ostajali bezuspješni. g. Tekst Marka Perojevića “Vlasi na trogirskom teritoriju”. u splitskome Jadranskom dnevniku. On navodi kako je Vlaha (Morlaka) bilo dosta i u šibenskom kraju i da ih Šibenčani nisu voljeli. Ovi Vlasi su čuvali svoja stada u brdima između Dalmatinskog zagorja i Bosne te Trogiranima činili neprestano štetu na usjevima. iz istog razloga kao ni Trogirani. Rad Ćire Truhelke “O podrijetlu žiteljstva grčkoistočne vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini” objavljen je 1941. ali navodi kako su se vremenom prilagodili.

poslije Rimljanima. I tako se u odonda čisti hrvatski elemenat u Bosni u XV. dobre i zle. koji su u mikensko doba dosegli vrhunac svoga kulturnog uspona. Zovu ih raznim imenima: Vlasima. a svi za nevolju ratnici. više stočari nego ratari. a to ćemo ime još i danas naći vrlo često u zemljopisnoj nomenklaturi planina. Autor navodi kako su se istovremeno s Dalmatincima u Bačku u 17. Kako je broj stanovništva rastao s vremenom tako su se i Bunjevci počeli seliti u druge krajeve.322 Bosna franciscana kako su Turci doba osvajanja protjerali domaće Vlahe i Cincare te da su ovi bili primorani da sa svojom stokom sele u planine. Sarakaćanima. Njihovo prvobitno stanište bijaše u Hercegovini oko rijeke Bune po kojoj su i dobili svoje ime. ali su sačuvali bitne osobitosti svoje rase. kojima Dušanov zakonik nije priznavao ni ravnopravnosti sa Srbima. te ih stavljao u isti red s Arnautima. Prvi se Vlasi pojavljuju u Hercegovini koncem XIV. Kucovlasima. vremenom postali pionirima srpstva u Bosni. Većina doseljenih Vlaha pripadala je istočnoj crkvi. a pojedini su se čak odselili u Bačku. Tako su se neki od njih odselili u okolicu Metkovića. Cincarima. do kojih osmanska vlast još nije dospjela. objavljen je i tekst Rudofa Horvata “Dolazak bunjevačkih Hrvata u Bačku”. pod kojim imenom su sada prolazili ne samo potomci stočara rumunjskog podrijetla. Ovi doseljeni Vlasi živjeli su po planinama u kolibama ili stanovima. kojima su oni nekoć prolazili i pasli svoja stada. varde ili vardišta. a onda podlegli Grcima. koji su se zvali drugim imenom: Bunjevci. već i mnogi Slaveni koji su se za vrijeme turske pogibije bili s njima smiješali i asimilirali. Krbavi i Podgorju. Za njega su ovi balkanski doseljenici bili primitivni ljudi. tj. stoljeću doselili i prvi Bunjevci. koji u Zeti dadoše ime katunskoj nahiji. potomci prearijskih pretpovijesnih Mediteranaca. a prihvaćaju rado i imena naroda među kojima žive. U časopisu Klasje naših ravni. Već u samoj makedonskoj postojbini bili su ti Vlasi djelomice slavizirani. Godine 1952. ali je bio među njima znatan broj i katolika. Ovi Juruci zaposjedaju sve planine jugoistočnog Balkana redom. njemu po podrijetlu i jeziku posve tuđi. a kako su bili pripa. Bunjevci su također . koji su u dugotrajnom vojevanju postajali još suroviji. Oko svojih ispaša postavljali su na zgodnoj uzvisini straže tzv. neki su se nastanili po selima u Lici. Oni su bili općenito nazivani Vlasima. a u srednjem vijeku slavenskim osvajačima. komu je bio starješina katunar ili premikur. stoljeća. poodavno jezično poslavenjeni. a više njih sačinjavalo je jedan katun. On navodi kako su turska osvajanja potisnula Vlahe u Hrvatsku. izlazi tekst Josipa Smodlake “Dalmacija i Hrvati kroz vjekove”. koliko će to biti od odsudne važnosti za razvoj narodnosnih prilika u Bosni. Svoj prastari jezik su davno bili izgubili i zamijenili ga korumpiranim vulgarnim grčkim ili latinskim. a da onda nitko ni slutio nije. Po narodnosti ti su Vlasi Aromuni. stoljeću uvlači novi. u splitskome časopisu Književni Jadran. a naročito jugoistočni kotari pune se vlaškim katunima. Vlasi su prema njemu u Hrvatsku donijeli novi jezik i svoje štokavsko narječje. a ovaj drugi zovu romanskim.

pojedinačni ili okrenuti jedan prema drugomu sa ženskom u sredini. Prema Murvarovim navodima u vrijeme slabljenja turske moći sve više Vlaha bježi na kršćansku stranu. plesači u kolu i neke osobe s uzdignutom i raširenom desnom rukom.-H. nego su se s njom susreli u tim zemljama. stvarno su potomci starih Maura. utjecala bi na to. Neslavenski Vlasi. starobalkanskog elementa u našem muzičkom folkloru”. osobito u pograničnom dijelu u varaždinskom i karlovačkom generalatu. u visokim planinama na Balkanu i u Alpama. Etnička pozadina Vlaha. g. osobito tamne boje kože. u srednjovjekovnim izvorima obično nazivani Mauro ili Morovlasi. “gojitelja konja”. stećcima”. g. Za velike Seobe naroda održali su se u teško pristupačnim gorama u Karpatima. koje su Rimljani naselili u Evropi kao vojničke veterane od I. U radu nam Dominik Mandić iznosi teorije M. Prema tome početnici stećaka bili su domaći Hrvati. ali su bili ikavci kao i Hrvati. pa budući da su bili i iste vjere veoma brzo su se stopili sa starosjediocima. Zbog svojih somatoloških osobina. istoka i zapada. objavio je u Chicagu (SAD) u ediciji Hrvatska i Hrvati. konjanici. Prebjegavanje i naseljavanje Vlaha po Hrvatskoj dolazi austrijskoj politici kao naručeno. bili malobrojni i kulturno najzaostaliji dio pučanstva u . Prema spomenutoj spisateljici. do V. objavljen je tekst Vladimira Dvornikovića pod naslovom “Problem predslovenskog. da su Vlasi stvorili ovaj novi “vlaški tip” stećaka. kada su se doselili. Vatroslav Murvar je 1953. Wenzel. pa su tako mogli mnogo duže održati svoje osobitosti. osobito između sjevera i juga. objavljen je 1966. kako je postao i kako se do svog sadašnjeg lika razvio narod. u srednjem vijeku živjeli su u potpunoj društvenoj odijeljenosti od okolnog stanovništva. stoljeća. kroz razne etničke i historijske slojeve. Mandić tvrdi kako Vlasi nisu donijeli kulturu stećaka sa sobom u Bosnu i Hercegovinu. Ovo pitanje osvaja danas sve više interes u svim onim znanstvenim područjima koja se bave ispitivanjem naroda i kolektivnih tvorevina njegova života. vlaški stećci. u Hrvatskoj reviji. arhaičnih elemenata koji nas upućuju na najstarije slojeve i historijske epohe stvaranja našeg današnjeg etničkog lika. Vlasi su. te ga ona podupire svim svojim raspoloživim snagama jer im Vlasi služe kao svojevrsni štit na turskoj granici. Prema Dvornikovićevim vlastitim riječima cilj njegovog predavanja nije gotovi znanstveni rad nego više pitanje etnogeneze tj. s “vlaškim tipom” uresa bili bi oni. tekst “Nasiljem spriječena asimilacija Vlaha s narodom i zemljom Hrvata”. potječu vjerojatno od neslavenskih Vlaha. a ne doseljeni Vlasi. Pravoslavni Vlasi s druge strane malo su se miješali s Hrvatima. dakle. na kojima su prikazani razni prizori s likovima ljudi i životinja.Ocjene i prikazi 323 govorili “vlaškim” jezikom. a kasnije ih dovode i austrijske vlasti i koloniziraju na opustjelim posjedima hrvatskih plemića. Godine 1958. Duboke tipološke razlike. Vlasi su prvo dolazili sami. ukazuju na to da pored relativno novijih ima i prastarih. Tekst Dominika Mandića “Vlaška teza o B. Ona smatra da najljepši stećci. na kojima su isklesani: jeleni i lov na njih.

Prvi rad je “Naseljavanje hercegovačkih i bosanskih Vlaha u Dalmatinsku Zagoru u XIV. Otuda su se pojedini njihovi dijelovi počeli spuštati u niže strane u većoj mjeri već u 15. Od kraja XIV. mogao potjecati s tako malog prostora. smatra Pavičić. potekli od naselja s obje strane Dinare. Na prvu cjelinu sinteze.324 Bosna franciscana BiH. st. da se mogu spuštati ka Šibeniku i da na šibenskoj teritoriji mogu napasati stoku. Ovi starosjedioci su govorili latinski jezik. dok su još bili pogani od druge četvrti 7. nego su se Vlasi doselili u BiH u primjetnom broju. U ovom periodu od Vlaha u oblasti zadarskog distrikta borave samo biregionalni Vlasi. Inače. XV i XVI veku” od Bogumila Hrabaka. te je njihov latinski jezik pao u zaborav. kao i na otocima. Na kraju krajeva. a na nogama opanke. prije dolaska Turaka. Vremenom se naziv Vlah zadržao samo kod čobana romanskog podrijetla. g. Stjepan Pavičić smatra da su Bunjevci. Ovu cjelinu radova urednik je zaključio tekstom Branimira Gušića iz 1973. nema onda razloga da se stanovništvo u okolici Bune i danas ne zove tim imenom kao što je to slučaj sa Posavcima. pa nema vjerojatnosti. Prema njemu bunjevačko ime nije vezano ni za podrijetlo niti za govor jer ako bi slijedili Horvatovu teoriju bilo bi malo vjerojatno da toliki narod. Ono je prvotno bilo ograničeno samo na jedan kraj pa prema tome mora da je bilo povezano s nečim što je za taj kraj bilo u starije ili u određeno vrijeme vrlo značajno. Za razliku od Rudolfa Horvata. sa još dva teksta. pod naslovom “Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum?”. a Slaveni su ih zvali Vlasima. prvotno objavljenim u beogradskome časopisu Balcanica. Smatra kako je likovni razvoj umjetničkih uresa na stećcima nastao prije. osobito u Bukovicu i u susjedne česti Luke na brdsko i ravno tlo.. stoljeća povećao se pritisak Vlaha na neposrednu okolicu dalmatinskih gradova pa su gradovi morali odreagirati. naslanja se druga cjelina pod naslovom Prilozi. Vlasima je zabranjeno. koliki su bili Bunjevci u 16. Nakon turskog osvajanja. st. stoljeća. Slaveni su zvali sve potomke romanskog stanovništva Vlasima. Branimir Gušić u svome radu navodi da su Slaveni pri doseljavanju na balkanski poluotok zatekli romanizirano starosjedilačko stanovništvo. i to bez obzira na podrijetlo. naseljavanje Bukovice i Kotara iz gornjih krajeva bilo je još mnogo jače. oko Promine i Svilaje do otprilike crte Knin-Skradin-Sinj.. objavio ovdje pretiskani tekst “O Bunjevcima”. koji imaju štokavski ikavski govor s novom akcentuacijom dinarskoga tipa. Oni su po starom slavenskom običaju pokopavali pokojnike po plemenskim posjedima nedaleko svojih kuća. Oni su se vremenom slavenizirali. Običaj podizanja nadgrobnih stećaka uveli su Hrvati Crvene ili Južne Hrvatske. navodi Bogumil Hrabak. da bi oni mogli dati stećcima najsavršenije uresne oblike i likovne urese. do početka 10. Zanimljivo je i to što su Vlaški čobani nosili bijelu odjeću. bez obzira na socijalni status. koji (kao u Ljubi) zakupljuju zemljišta za zimski boravak . Podravcima i sl. Romaniziranih starosjedilaca bilo je u primorskim gradovima. U povelji Ladislava Napuljca Šibeniku iz 1402. Već spomenuti Stjepan Pavičić je u svojoj knjizi Seobe i naselja u Lici.

u časopisu Starohrvatska prosvjeta. bio je objavljen 2009. ali je posebno važno da nema svjedočanstva da su se oni sami nazivali ili da su od drugih u Bosni bili nazivani Vlasima. i XV. Rad Ivana Mužića. Samim time je neprihvatljivo da se sve pripadnike dinarskoga antropološkog tipa pokopane pod stećcima naziva Vlasima. Simbolično značenje gotovo svih prikaza jelena na stećcima pretkršćansko je i pripada starobalkanskom autohtonom stanovništvu. a sam naziv Vlah nije u sva vremena imao isto značenje na raznim teritorijima. niti etničkog podrijetla. do 1390. Vlasima. usporedo s nastojanjem bosanskog kralja Tvrtka I. na svojim prvobitnim staništima iz kojih su iseljivali. sve češći. da se vlaškim poslom. Jelen je od svih prikaza životinja na stećcima najviše zastupljen. drugo. u prvoj polovici XV. ali su zadržali svoje etnografsko ime. a ni kasnijoj Hercegovini. Naziv Vlah. stoljeću i kasnije na bosansko-hercegovačke prostore. Bitno je znati da su u Bosni mnogi od onih koji su kasnije nazivani Vlasima autohtoni još od antičkih vremena. U spisima zadarskih notara zapažen je 80-ih godina samo katun Tenišić (Tenešić. stoljeća nalazimo trovrsnu situaciju s tzv. Također ne postoje potvrde da su Vlasi. U starijoj historiografiji zastupalo se mišljenje da su Vlasi romanizirano prastanovništvo Balkana. identificirati sa starosjediteljima koji su u Bosni živjeli od antičkih vremena. Prema rezultatima antropogenetičke analize Vlaha utvrđeno je da unutar njih postoji velika genetička raznolikost. nastavili dalje razvijati umjetnost stećaka. i to najviše ako su bili nekadašnji pripadnici Istočnoga Rimskog Carstva. da ovlada Dalmacijom. uz stočare. Vlasi su se kao i drugi starosjedioci nazivali i imenom Romani-Romeji. označuje i na hrvatskom prostoru. 1384). Takvo mišljenje ne bi bilo točno ni zato jer se ne može. prihvatili ih kao svoje nadgrobne spomenike i. koja dominira i na Balkanu. a od 1390. nepoznat pod takvim imenom ni tadašnjoj. da su potomci nekadašnjih stanovnika rimskih kolonija i da su romanizirani. biregionalnim stočarenjem bave ljudi za koje se ne kaže da su Vlasi. kad su gospodarski ojačali. posebno od XIV. izuzetno rijetki. . Na temelju uvjerenja da su mitologije istočnih i zapadnih Slavena gotovo identične još neki pojedinci nameću gotovo kao dogmu nikad dokazanu pretpostavku da postoji i zajednička slavenska mitologija.Ocjene i prikazi 325 svojih stada. starosjeditelje koji su iz Tesalije. odnosno latinizirani Grci. poznavali stećke ni ukrase na njima. Bosanski Vlasi dolaze i u kopnenu Dalmaciju. Vlasi nisu bili svi istoga govora. Međutim. na primjer. stoljeća. Vlasi koji se trajno nastanjuju u primorskim selima više se ne bave isključivo stočarstvom. a prodaja volova može biti pokazatelj njihovog prelaska na ratarstvo. To može značiti i da su doseljeni Vlasi zatekli stećke i ukrase na njima. g. postoje Morlaci koji više ne žive u katunima nego po ratarskim selima. Mužić zaokružuje sve gore navedene teorije i navodi kako u suvremenoj literaturi prevladavaju tri shvaćanja o Vlasima: da su Rumunji. a da je Vlah “svuda” osoba romanskog podrijetla. dijelom i vojnike najamnike i oni su kao takvi uživali posebne povlastice. treće. Prvo. U sjevernoj Dalmaciji. Epira i Makedonije doseljivali u XIII. tj. “Vlasi i starobalkanska pretkršćanska simbolika jelena na stećcima”. postoje vlaški katuni.

). što predstavlja golemi uteg cijeloj naciji.-1948. ali i u samome mjestu. radovima koji tretiraju vlašku historiju. mina. “crvene” i “crne”. autori na početku knjige donose osnovne podatke o njihovom položaju. naime. demografski i politički problem. nakon čega dolaze Izabrani prilozi. od bolesti. kojima se služio u izradi sinteze. gorući historiografski. Marjan Drmač Blanka Matković – Josip Dukić. raznih drugih nedaća kao i pod drugim. U drugoj cjelini govori se o naselju Dugopolje za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i u poraću. tako što ćemo još dodati da je nakon svih tekstova. U četvrtoj cjelini predstavljena su dugopoljska spomen-obilježja. Dio stanovništva je izgubio život od posljedica granatiranja i D .326 Bosna franciscana Naš tekst ćemo ukratko rezimirati. gladi. Knjiga je podijeljena na pet cjelina. Nakon uvodnih podataka o mjestu i općini Dugopolje slijedi kratki prikaz ratnog stanja u mjestu. urednik prikazao iscrpnu bibliografiju radova. “partizane” i “ustaše”. već pomalo zaboravljenim.-1948.” Pitanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj je. Dugopolje 2011. kao i vlastitoj nadgradnji znanja iz te oblasti. Kako autori u Uvodu ističu. Ljubiteljima vlaške historije ovaj će popis literature svakako biti od velike koristi. kao i crtice iz prošlosti u kojima vrlo sažeto prikazuju povijest života i mjesta od najranijih (neolitik) vremena do danas. do kraja nerazjašnjenim okolnostima. “nastala je s ciljem da se napiše rad o svim žrtvama iz Dugopolja. Život je u Dugopolju tijekom rata bio obilježen sukobima suprotstavljenih strana. popraćen ratnom kronologijom Dugopolja. 192 str. Kroz sam zbornik može se pratiti i razvoj vlaške historiografije. Dugopoljski žrtvoslov (1941. Općina Dugopolje. koja bi trebala biti od koristi budućim istraživačima. Mnogi su stradali u ratnim sukobima i izvan njih. u daljnjoj uputi u određene segmente vlaške problematike. Budući da o ovoj temi nema niti jednog cjelovitog rada. Središnji dio knjige obuhvaća popis svih ratnih žrtava Dugopolja i njegova analiza.) prva je u nizu knjiga Samostalnog istraživačkog projekta Hrvatska povijest 1941. ugopoljski žrtvoslov (1941. te naći solidan broj radova o vlaškoj historiji na jednom mjestu. Osim toga.-1948. ne razdvajajući ih na “pobjednike” i “poražene”. Da bi se lakše shvatila zbivanja u ratu i poraću na području općine Dugopolje. izdanje ove sinteze olakšat će čitateljima pristup nekim. autori su nakon sumarnog prikaza ratnog stanja u mjestu donijeli i kronologiju događanja u Dugopolju i šire.

do 20. a zatim i godini stradanja. od bolesti. nadimak. Popis žrtava (1941. veljače 1957. od bombardiranja (3). bračno stanje. koji datiraju od 26. autori najprije govore o onome iz 1971. gladi. ali i od ‘historiografskih’ tekstova od po službenoj dužnosti određenih i dobro plaćenih ‘povjesničara’. od četnika i talijanskih postrojbi (5). ali i do sada nekorištene arhivske građe. od ustaških. Da se uteg prošlosti u Dugopolju još snažno osjeća. donesen je na kraju. površnih novinarskih zamagljivanja. zanimanje. a potom podjelom stradalih po raznim kategorijama. opisuje ratne sukobe u mjestu: diverzije. vjera. Kronologija. obogaćen brojnim fotografijama. mina i drugih nedaća (2).-1948. ne samo civila i pripadnika raznih postrojbi. brojni su stradali od četnika. koristeći ih bez ikakvog “uljepšavanja” ili ideološkog “bojenja”. svjedočanstvima i dopisima vezanim uz pojedine pljačke. Popis izvora i korištene literature. odvođenja i likvidacije. ime. nego i onih koji su stradali od bolesti. palež. koja broji više od sto bibliografskih jedinica.1948. oslobođena od političkih manipulacija. te od talijanskih. Donoseći okolnosti podizanja i opisujući detaljno njihov izgled. siječnja 1942.” Robert Slišković .) središnji je dio knjige koji donosi 445 stradalih žitelja Dugopolja. domobranskih i njemačkih postrojbi (6). njemačkih i partizanskih postrojbi. pa i očita protuslovlja.Ocjene i prikazi 327 zračnih bombardiranja u raznim gradovima. Najprije su navedene osobe koje su stradale pod nerazjašnjenim okolnostima (1). ustaških. pljačke. Popisi su razvrstani najprije po abecednom redoslijedu. ime roditelja. Nakon popisa stradalih slijedi njegova analiza koja počinje sumarnim tabelarnim prikazom. a zatim onom iz 2010. Za svaku je osobu navedeno prezime. pokazuju kako su autori u obzir uzimali sve izvore do kojih su mogli doći. godine. gladi.. datum i mjesto stradanja i na kraju mjesto ukopa. Dugopoljski žrtvoslov (1941. okolnosti stradanja. Iznoseći svima vidljive činjenice. od talijanskih postrojbi (4). Pojedine nepodudarnosti. autori na korektan način predstavljaju oba spomen-obilježja. narodnost. od njemačkih postrojbi (7). domobranskih. beskorisnih uličnih prepucavanja. likvidacije ili organizirane zločine sukobljenih strana. U Izabranim prilozima doneseno je petnaest odabranih dokumenata. što umnogome olakšava pretraživanje. najbolje potvrđuju još uvijek uznemireni duhovi u povodu podizanja spomenika svim stanovnicima Dugopolja nastradalima u Drugome svjetskom ratu i poraću i u Domovinskom ratu. brzojavima. pronađenih mina i bombardiranja. Ova knjiga potiče i druge istraživače na slične projekte kako bi na vidjelo mogla izaći “istina ničim uvjetovana. datum rođenja.) jedan je od rijetkih radova koji na sustavan način donosi popis svih žrtava Drugoga svjetskog rata jedne općine. koja je nastala na temelju već postojeće literature. od partizanskih postrojbi (8). status (civil ili vojnik). Riječ je o izvješćima.

imovinsko-pravne i gospodarske prilike. izašao je u Subotici. Autorica kuša na znanstven način istražiti povijest i sadašnje stanje isusovačke knjižnice. 371 str. Vrličke i Kninske krajine negdje tijekom 16. drugi broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja. vjerska pripadnost i dr. Zavod djeluje kao ustanova za znanstvena. razvojna i primijenjena istraživanja u području kulture. što po njemu. zastupa tezu da je bunjevačko ime nastalo na relativno malom prostoru Livanjske. između brojnih teorija. Autor. Robert Skenderović bavi se pitanjem podrijetla Bunjevaca i njihovom vezom s Hercegovinom u članku pod naslovom Podrijetlo Bunjevaca i migracije iz Hercegovine u Podunavlje tijekom XVII. Rad Dominika Demana Jakov Markijski u srednjovjekovnoj Ugarskoj ujedno je dio njegove magistarske teze. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Godišnjak obrađuje teme s područja društvenih i humanističkih znanosti (povijest. Primjerice radi se o problemima kao što su standardizacija književnog jezika. Prikazana je povijest ove obitelji. nakladništvu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Predmet istraživanja trećeg dijela odnosi se na etnologiju gdje su donesena dva članka. Đakova. procesi. administrativno teritorijalna odvojenost. kao i 1457. Kako skrbiti za hrvatski jezik u Vojvodini? rad je Petra Vukovića u drugom dijelu Godišnjaka pod tematskim naslovom Jezikoslovlje.Godišnjak za znanstvena istraživanja. Subotica 2010. etnologija. stoljeća. stručna. dokazuju povijesna i etnološka istraživanja. stoljeća i na djelovanje Jakova Markijskog koji je tamo boravio od 1432. koji uključuje kako domaće autore iz Subotice tako i autore iz Slavonskog Broda. stoljeća – nove interpretacije povijesnih izvora. menadžmenta u kulturi i kulturne produkcije hrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini. U Na prvom mjestu nalaze se radovi iz povijesti pod naslovom Povijesne znanosti – prostor. u ovom slučaju srpskog jezika. događaji. koji postoji od 2008. godine. do 1439. jezikoslovlje. Profesorica Milana Černelić u svom članku predstavlja nam zadružnu obitelj Dulić pod naslovom Velika familija Dulić na Đurđinu. Zagreba i Rijeke. te je zbog svoje važnosti sad iznova objavljen. godine. Glavni urednik Godišnjaka i član uredničkog vijeća je Tomislav Žigmanov. Knjižnica isusovačke misije iz Petrovaradina Ankice Landeke je rad koji je svoju prvoobjavu imao u časopisu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Posljednji rad iz ove skupine je rad Slavena Bačića naslovljen Nacionalno-integracijski procesi Bunjevaca u Bačkoj i ugarskom Podunavlju. koja dosad u cijelosti nikad nije bila obrađena. U radu su predstavljeni problemi koji su otežavali integracijske procese ove hrvatske subetničke skupine u cjelinu hrvatske nacije. Radnja počinje prikazom povijesti franjevaštva u Ugarskoj i usredotočuje na povijesne prilike koje su vladale u Ugarskoj tijekom 15.. organizacija ži- . sociologija i filozofija). Autor nastoji u članku odgovoriti na ovo i slična pitanja kada je riječ o zaštiti jednog manjinskog jezika od utjecaja dominantnijeg.

oblici upravljanja i dr. Dvadeset godina poslije – preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj može se pretpostaviti da se radi o Hrvatima iz Vojvodine koji su početkom 1990-tih prisilno preseljeni u Hrvatsku.Ocjene i prikazi 329 vota i rada. Rad Katarine Čeliković Kulturna scena Hrvata u Vojvodini – osnovni podaci o institucijama i vrsti kulturnih praksa bavi se rezultatima istraživanja koja je poduzeo Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata tijekom 2009. Rad je popraćen s brojnim privatnim fotografijama ove obitelji. Prinosi za bibliografiju radova o vojvođanskim Hrvatima od 1990. stoljeću (1725. Mario Bara Sudjelovanje Hrvata u saveznoj kolonizaciji Vojvodine 1945. Članak se temelji na istraživanjima provedenim u dva navrata. koji za jednu ili glavnu temu imaju neku vezu s Hrvatima u Vojvodini.) Franjo Emanuel Hoško predstavlja na dvadesetak stranica zaslužne fratre. Riječ je o Katalogu analitičkog inventara odjeljenja Senata Veliki bilježnik za godine 1919. u članku Filozofsko učilište u Baji u XVIII. godina. analizira brojne čimbenike koji su utjecali na prostorni raspored i brojčanu zastupljenost Hrvata u kolonizaciji u poratnom vremenu. profesore ovog učilišta. Bruno Ćubela . i 1920. Pretposljednje poglavlje Godišnjaka. te je ovaj rad samo dio opsežnijeg istraživanja. do 2008. demografija. Stevana Mačkovića i Prepiska Stanislava Prepreka s Albom Vidakovićem priređivača Đure Rajkovića. predstavljenog u šestom dijelu Godišnjaka. – članci i radnje u časopisima i zbornicima i godišnjacima zajednički je rad Tomislava Žigmanova i znanstvenog novaka Maria Bara. nakon nekoliko i nakon dvadeset godina od preseljenja. kulturologija naslov je četvrtog dijela koja se bavi istoimenim pitanjima u tri članka. Sociologija. i 2010. a ukinuto je 1783. Iz samog naslova članka Jasne Čapo Žmegač. Članak donosi prikaz i cjelovit popis od 314 radnji i članaka u periodu od 19. prije Prikaza knjiga je Povijesna građa koja sadrži dva doprinosa za istraživanje i javnost. godine. koje je pripadalo Bosni Srebrenoj. godine.-1783.-1948. U petom dijelu ovog Godišnjaka. Članak Drage Župarića – Iljića Percepcija prekogranične suradnje s Republikom Hrvatskom među nacionalnomanjinskim organizacijama Hrvata u Srbiji temelji se na analizi upitnika na koji su odgovarali predstavnici manjinskih organizacija Hrvata u Srbiji.

K Već prema samim naslovima (jakim pozicijama teksta) zaključujemo šta je predmet autoričine rasprave. autorica se oslanja na teorije koje se baziraju na načelu autoritetnosti. Fikcionalnost i funkcionalnost jezika književnosti. jer nije u odnosu sa standardnim jezikom koji je i lingivistički i sociolingvistički normiran. 2011. pa tako i publicistički tekstovi. U njima se doslovno može shvatiti samo poetska funkcija. . Disput. jer je “funkcionalnost fikcionalnih tekstova različita od one fakcionalnih tekstova. Lingvistička i književna stilistika. O odnosu standardnojezične normativnosti i jezika književnosti. Pitanje varijantnosti i izbora te otklona od norme. a jezik književnosti je estetski konstrukt i podliježe unutarjezičkim i književnim zakonitostima. Zagreb. ovdje se problematizira jezik književnosti i njegov odnos spram standardnoga jezika. Drugim riječima. Empirijska verifikacija pretpostavke o jeziku književnosti kao jeziku sui generis i Miljenko Jergović kao model književnika i publicista. U uvodnom dijelu autorica vrlo uspješno objašnjava osnovne značajke jezika književnosti pozivajući se na dasadašnja istraživanja u hrvatskoj lingvistici i tradiciji Zagrebačke stilističke škole te argumentirano dovodi u pitanje stajališta na kojima počiva klasična teorija funkcionalnih stilova. Jezik novinarstva kao pandan i antipod jezika književnosti. prema kojoj se jezik književnosti shvaća kao funkcionalni stil standardnoga jezika. Uvodna teorijska razmatranja podijeljena su u nekoliko poglavlja i to: Jezik je što i kako književnosti. Dakle. jezik književnosti nije u odnosu sa sociolingvističkim fenomenom standardnosti. Pretpostavka o jeziku književnosti kao jeziku sui generis. Jezik književnosti i stil. Uopće uzevši. a on je normiran isključivo lingvistički. nego samo s jezičkim sustavom.Sanda Lucija Udier.” Jezik u funkcionalnim stilovima je fakcionalan i podliježe standardnojezičkoj normativnosti. književni tekstovi nemaju praktičnu funkciju u realnom životu na način na koji tu funkciju imaju svi funkcionalni. njiga se sastoji iz četiri dijela. Pozicioniranje jezika književnosti prema jezičnom sustavu i standardnome jeziku. Postavljanjem teze o autonomnom jeziku specifična položaja u jezičnom sustavu određenoga jezika. Rasprava o jeziku književnosti na predlošcima tekstova Miljenka Jergovića. Jezik književnosti kao predmet stilistike. Fikcija i fakcija. za razliku od drugih vidova jezika. u ovom dijelu naglašava se da jezik književnosti nastaje apstrahiranjem jezičkog sustava stvarnog jezika ili više njih. odsustvo pragmatične jezične uloge i. zato se o njemu ne može govoriti kao o funkcionalnom stilu standardnoga jezika. Razlike između jezika književnosti i ostalih stilova sažete su u nekoliko tačaka: jezik književnosti od ostalih funkcionalnih stilova odvaja njegova fikcionalnost.

. uvijek aktuelno pitanje: kojim jezikom Jergović piše? Kojoj književnosti pripada?. posebno izdvaja jest metodološki pristup. Obilježja i međusobni odnos utvrđeni su na predlošku književnih i novinarskih tekstova književnika i publicista Miljenka Jergovića. obilježjima rečenice. svijesti o jeziku. tematskim krugovima. metaforičnosti i figurativnosti. koji se javlja i u književnim i u publicističkim tekstovima.. funkcijama. tematskim krugovima. autorica uspoređuje uzorak jezika književnosti i uzorak jezika publicistike kao primjer jezika u funkciji. najčitaniji. Usporedba je provedena prema najindikativnijim parametrima. a raslojenost jezika književnosti i jezika publicistike samo je jedno od mjesta na kojima se očituje razlika u karakteru tih dvaju jezika. U prvima se javlja kao strukturni dio jedne fiktivne cjeline i tada je njegova realna.) i one unutarjezičke.. informacije u vezi s građom.. slijedi glavno poglavlje koje je podijeljeno u dva dijela: Književni tekstovi Miljenka Jergovića i njihov jezik i Novinarski tekstovi Miljenka Jergovića i njihov jezik. Razloga je za ovaj izbor mnogo. leksičkim i frazeološkim obilježjima. odnosom autora prema jeziku vlastite publicistike i svijest o njemu. povijesna i fakcijska pozadina nebitna. najprevođeniji pisac. funkcijama. s leksičkim obilježjima. a to su: funkcionalnost. U poglavlju koje opisuje karakteristike Jergovićeve publicistike nalazimo. a autorica je navela i vanjezičke (najkvalitetniji. Sve aspekte navedenih parametara na temelju kojih je provedena analiza autorica je oprimjerila. Nakon iznimno sadržajnog teoretskog razmatranja važnog za standardološku problematiku funkcioniranja standardnog jezika.. autorica je potvrdila tezu o . Usporedba je pokazala po čemu su jezik književnosti i jezik publicistike ključno različiti te potvrdila tezu o autonomnosti jezika književnosti. Tako nam za temeljnu tezu (da sve razlike između jezika književnosti i publicistike leže u zajedničkom izvoru. sa jezičkim i književnim identitetom. S druge strane. ustrojbenim načelima. primjerima multimedijalnosti i parajezika. Poglavlja koja sačinjavaju ovaj glavni dio donose iscrpne analize u vezi s građom. Na isti način autorica je oprimjerila i ostale karakteristike i jednog i drugog jezika te jasno pokazala koliko je funkcionalnostilistčka metodologija neprimjenjiva na književnim tekstovima. i. također. u publicističkim je tekstovima stvarna pozadina lika itekako relevantna za značenje cijeloga teksta. u kvalitativnom smislu. i koliko o jezičkim funkcijma u ovim tekstovima moramo govoriti uvjetno. organizacijskim svojstvima. Vrlo iscrpnom analizom Jergovićeva književnoga i publicističkoga opusa. komunikacijskim svojstvima.Ocjene i prikazi 331 Kako bi dokazala postavljenu tezu. kompozicijom. raslojenosti jezika. Ono. sa stilsko-tvorebnim obilježjima. s jezikom i komunikacijskim svojstvima.. međutim. najproduktivniji. što ovu raspravu. književnim motivima. s metaforičnosti diskursa. komunikacijska svojstva i jezična raslojenost. autoreferencijalnosti. naravno. metaforičnost. karakterističnim stilskim obilježjima. odnosno dolaze iz različita fikcijskoga ili fakcijskoga konteksta) navodi primjer Jergovićeva književnog lika Karla Stublera. pravopisnim obilježjima. jezikom kao terminološkom odrednicom.

Zadnji. tako da će biti nezaobilazna za sve one koji se budu bavili ovom problematikom. godine). filološkoj. četvrti dio – Usporedba jezika u književnim i publicističkim tekstovima – je zapravo zaključak. lingvističkoj i književnoj temi. jer ukazuje na svu posebnost jezika književnosti te inaugurira primjeren i univerzalan pristup ovom vidu jezika koji se bitno razlikuje od dosadašnjeg. izrazito je njegov i po tome jeziku Pavlovićeva poezija može biti prepoznatljiva. Znanstvenom akribijom i kritičkom analizom postavljene teze je potvrdila i dokazala te postavila model koji će zasigurno utjecati na promjene u pristupu ovoj stilističkoj. Druga bitna sastavnica Pavlovićeve poezije jest pjesnička forma. Tako se prvi ciklus sastoji od niza pjesama spjevanih u dva katrena koji su načinjeni od osmeraca. Knjiga će ispuniti svoju svrhu. sadrži i arhaizme i novotvorenice.332 Bosna franciscana jeziku književnosti kao jeziku sui generis te time zapravo naglasila potrebu promjene u samom pristupu. a svaki od spomenutih ciklusa uobličen je posebnostima pjesničke forme. on je ponekad na granici razumljivoga. vrutak. sinje blago. ali je Pavloviću svojstven. Poetski herbarij K od rijetko kojega suvremenog pjesnika čitatelj može naići na takvo obilje pjesničkih darova kakvo se krije u poeziji Pere Pavlovića (rođenoga u Gracu kod Neuma 1952. stručak. i time će bitno utjecati na preusmjeravanje istraživanja jezika književnosti sa proučavanja odnosa jezika književnog djela sa standardnim jezikom prema proučavanju tog jezika i njegova odnosa s ukupnim jezičkim i književnim sustavom. Društvo hrvatskih književnika. I ono što je još važnije. Alisa Mahmutović Rakovac Pero Pavlović. sinje blago podijeljena je u tri poetska ciklusa: vrutak. drugi je ciklus na- . To se obilje ponajprije očituje u jeziku kojim Pavlović tka tanane niti svojega pjesničkoga tkanja. Zbirka vrutak. znanstveno respektabilan pristup ovoj temi. gdje autorica kratko opisuje i obrazlaže postavljene teze nakon analize tekstova. stručak. svib i zlaćen zir. njezina je rasprava metodološki i teoretski čvrsto izgrađena. sinje blago. Knjiga predstavlja veliko osvježenje. stručak. Njegov je jezik višeslojan. Zagreb 2009. to znači. funkcinalnostilskog. Nema sumnje da je Sanda Lucija Udier iskazala veliko umijeće i vještinu u jednom vrlo zahtjevnom i ozbiljnom znanstvenom problemu. jer donosi novi. višeznačan.

Završni ciklus naslovljen zlaćen zir donosi pjesme u kojima se svode računi ne samo ove stihozbirke. Pero Pavlović stvara umjetničke minijature koje odišu ljepotom i mirisom nekih minulih vremena. neobično je bogata značenjima i mogućnostima tumačenja. Naizgled jednostavna pjesnička struktura ponuđena u ovoj. ma kako izgledala jasna i jednostavna. govor o ovim tematskim krugovima nije izravan. Put do pjesme je pun tjeskobe i nemira i. sve što nas čini sretnima ili zabrinutima. tu one pupaju.Ocjene i prikazi 333 punjen pjesmama različite dužine i stihovnoga ustrojstva. Ciklus tako otvara pjesma prenja. snena prenja / romon mira. izlijeva u svoj pjesnički svijet. Kada bi trebalo progovoriti i o tematskim preokupacijama pjesnikovim. tvorbe. a završno poentiranje često podsjeća na razvezivanje uzla. a treći je svojevrsnim zaključkom te su u njemu pomiješane pjesme koje se sastoje od po dviju osmeračkih sestina s onima koje imaju drugačiji formalni ustroj. a zatvara ga pjesma provir. java. sadi ih u svoj pjesnički vrt. Mnoštvo je takvih primjera u Pavlovićevoj poeziji. stvarnost života. često je uvijen u zvukovne slike riječi. kao i drugim Pavlovićevim pjesmama. nego i prijeđenoga životnoga i pjesničkoga puta. Ključni su stihovi u početnoj pjesmi prenja upravo oni u kojima pjesnik nazire stvaralačko raspoloženje u sebi: dvojbe. ali i po neponovljivosti takvih poetskih cvjetova kakvi su Pavlovićevi. ali i sigurnoga vlastitoga pjeva nastaloga na tradiciji usmenoga. na jasnoću poruke koja i opet. one u njemu dozrijevaju. od njezinoga misaonoga sloja. potom bdijenja / sve do žara uznesenja. diviti se svijetu na koji ga pjesnik pjesmom upozorava. u dubljem promislu pjesme. moglo bi se reći da su to san. u onomatopejske sklopove koji milozvučnošću na jedan način odvlače pozornost čitatelja od onoga što je u pjesmi glavno. bol. U zlaćenome ziru pjesnik donosi pogled na samoga sebe i na svijet koji ga je uobličio kao čovjeka i kao poetu. što je taj nemir veći. a onda ih pjesnik iznjedruje. on ih ubire i reda u poetski herbarij koji je jedinstven po svojoj ljepoti. U drugome ciklusu zbirke naslovljenome svib poetski izričaj Pere Pavlovića oslobodio se strogosti katrenačke forme. pojednostavio se do kratkoće trostiha te je tek u nekoliko snažnih. razlio se i. mirisati cvijeće iz pjesnikova vrta. iz njega lakše izranja umjetnina riječi. reklo bi se. bokor htijenja / žalac. cvjetaju i kada dozre. od romantičarske nadalje. Stvarajući poeziju u kojoj se zrcali i utjecaj prošlih poetika. on zuri i nazire dubine onih promjena koje čovjeka stvaraju umjetnikom. ljubav. on kao da svoje pjesme dugo gaji u sebi. odnosno. izranja pjesma koja donosi osjećaj zbijen u stih koji . može kriti zagonetku. razočaranje i ono što pjesnike inače zanima: smrt i prelazak u zvijezde. pomno odabranih riječi prenesena pjesnička poruka čitatelju koji može nastaviti snivati započeti pjesnički san. ali kao uzorak neka posluže stihovi pjesme šum: šumnim šaptom zašumori / slapom bistrim zaromori / blagoglasjem zaromoni / i draganjem zabokori // zaromoni zašumori / zaromori zabokori / neka zvijezda sreće gori / ljubav neka progovori. Ipak. narodnoga stvaralaštva. tajac.

književnosti. Romansirana biografija redodržavnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene nudi nam priču o čovjeku koji cijeli svoj život posvećuje Bogu.). govorio je još sedam jezika). prilično dug životni vijek koji je bio ispunjen nizom značajnih događaja zaista je veliki pothvat. puku i domovini. pritisnutoj kroz četiri stoljeća vladavinom Osmanskog Carstva. Pater Martinus. to je više i dublje razumio i doživio svaku pojedinu pjesmu. 1971). kao i njegova načina izražavanja. prvoga ilirca u Bosni. za ondašnje prilike. jednoga od najznačajnijih franjevaca koji su djelovali u Bosni Srebrenoj u devetnaestome stoljeću. franjevačkoga redodržavnika i diplomata. poliglota (uz hrvatski. Zaklada “Terra Tolis”. a da je autor. književnika. U njima nalazimo priču o životu prvoga ilirca iz Bosne. R Napisati romansiranu biografiju čovjeka koji je imao. Mato Nedić (Tolisa. Tolisa 2010. o njegovih šezdeset godina misništva i plodonosnoga rada u unapređenju školstva. umijećem čovjeka kojemu je ovo sedma samostalna knjiga (Mato Nedić se prvi puta u književ- . kao i jezik kojim je autor karakterizirao glavni lik svojega djela. s velikom ozbiljnošću pristupio istraživanju bogatoga fra Martinova životopisa. pokazuje ne samo sadržaj romana. građenju crkava i brizi za katolički puk u Bosni. Ta je priča ispričana s puno umjetničkoga dara. a dok je u čovjeku želja. Mato Nedić Mato Nedić. roman čine Uvodno i Završno poglavlje kao okvir te sedamnaest unutarnjih poglavlja u kojima je ispričan životni put fra Martina Nedića. 224 str. Koncepcijski gledano. dotle postoje i nade koje ga održavaju na životu. graditelja i učitelja. – 1895. a to tinjajuće preobilje koje u njemu rasplamsava plamen poezije jamcem je novih pjesničkih iznenađenja koja čitatelji mogu očekivati od vrsnoga pjesnika Pere Pavlovića. Pavlović uznosito pjeva: tinja želja preobilje. nego i Kronologija života fra Martina Nedića koja je dodana na kraju knjige. 1810. Druga kitica završne pjesme provir otvara put želji.334 Bosna franciscana se tek u mislima čitatelja širi zato što se čitatelj u tome pjesnikovom osjećaju pokušava prepoznati i što se više prepozna. Čovjek dostojan vremena oman Pater Martinus romansirana je biografija fra Martina Nedića (Tolisa. povjesničara.

stoljeće osmanske vladavine koja je na zalazu. Poveznica između autora i lika ljubav je prema Bosni. prati sve bitne događaje iz života glavnoga lika. kojim je konačno dopuštena gradnja najveće . služeći se kronološkim postupkom. koja nije uvijek naglašena. vođen rukom Providnosti i kapelana fra Bone Benića. njegovo najveće djelo svakako je mukotrpna borba za ferman koji je trebalo pribaviti u Carigradu. Redovnik. gradeći neprestano crkve i škole kao stvarne pokazatelje pučkoga obrazovanja i duhovnosti. Fabularna okosnica unutarnjih poglavlja romana izgleda ovako: dječak iz Tolise. Ukidanje devetine i zavođenje trećine bosanskim kmetovima od strane turskih begova. Upravo ta duboka povezanost između duhovnoga svijeta fra Martina Nedića i pisca njegove romansirane biografije omogućila je autoru stvaranje ovakvoga uspjeloga i značajnoga djela. kako bi zaštitio franjevačka prava. te tu započinje svoje školovanje koje će kasnije biti nastavljeno u većim gradovima izvan Bosne: Subotici. a postaje dijelom drugoga. a prije svega ljubav prema književnome stvaralaštvu. izlazi djelo Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. koje će također izdahnuti na početku dvadesetoga stoljeća. Čitajući roman Pater Martinus. Ipak. vjeri i domovini koje je autor romana izvrsno uočio i kod fra Martina Nedića. i tjelesnu i duhovnu. dva puta putovati u Carigrad. čitatelj na svakoj stranici osjeća tu poveznicu.Ocjene i prikazi 335 nosti pojavio 1997. Svu svoju snagu. a od 1833. a to su odanost narodu. čiju biografiju zaista izvrsno poznaje. kojim se fra Martin Nedić uključuje u ilirski preporod i koje mu je donijelo naziv prvoga ilirca iz Bosne. pokrenut će srce velikoga svećenika i čovjeka. godine i svećenik. fra Martin će započeti svoje poslanje u Crkvi u promicanju učiteljskoga rada. Solnoku. uz pomoć Ljudevita Gaja. ali koja postoji i zrači iz fra Martinovih misli za koje je lako pretpostaviti da su i autorove. U Karlovcu 1835. ali i prema onim vrijednostima na koje svaki narod može biti ponosan. središte svekolikoga franjevačkog djelovanja u Bosni. godine zbirkom pripovjedaka Bijeg). uporabit će fra Martin na očuvanje franjevačkoga jedinstva u Bosni (za vrijeme trajanja afere biskupa fra Rafe Barišića) te će. da se zauzme za pravdu i sirotinju. što će rezultirati podjelom Provincije na bosansku i hercegovačku. Mato Nedić s lakoćom čitatelja uvodi u devetnaesto stoljeće. književnome stvaralaštvu i učiteljskome zvanju.. ali će biskup Barišić na unutarcrkvenome sporu i uz pomoć prijatelja iz Rima izaći kao pobjednik. godine. Gjengješu i Vacu. fra Martina Nedića. tražit će svoje mjesto i u književnosti u okvirima ilirskoga preporoda. ml. čovjeka iza kojega stoji i životno i umjetničko iskustvo. stiže u Kraljevu Sutjesku. u vrijeme velikih povijesnih prijeloma i preokreta i. U pozadini iznesenih zbivanja oslikava se povijest kao pozornica događaja u kojima Bosna prestaje biti sužanj jednoga carstva na izdisaju.

Prateći život fra Martina Nedića. crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi. a ponajprije kao čovjek. i kao graditelj. Na prikazu života znamenite ličnosti autor otkriva povijest hrvatskoga puka u zemlji tlačenja. kojoj su se katolici obradovali.336 Bosna franciscana crkve u Bosni. ali i nade u suživot izmiješanih nacija i religija. I sam biskup Strossmayer. služeći se činjenicama iz biografije jedne snažne i uspješne ličnosti. oplemenjena umjetničkom sastavnicom. put spoznaje naše prošlosti u kojoj smo utemeljeni mi. mraka. Ostvarivši romansiranu biografiju prvoga ilirca iz Bosne fra Martina Nedića. to jest autobiografije fra Martina Nedića (koja nije u cjelini sačuvana te je moguće da je i ovaj ulomak fiktivan). uzvišena i topla. a u kojemu do izražaja dolazi dubina fra Martinove humanosti i razumijevanja Bosne i stanja u njoj. napisana prema stilu izražavanja samoga fra Martina Nedića i pravopisom devetnaestog stoljeća. za popularizaciju njihovoga života i djela koja je. Fra Martinov odlazak u Beč caru Franji Josipu I. dovodi pred čitatelja devetnaesto stoljeće i Bosnu u vremenu kraha turske vladavine i početka austrijske ere. ali i općeljudskih misli. i napor da se izbori školarina za nadarene učenike znak su mudrosti čovjeka koji zna da bez obrazovanja nema napretka. Istu ili sličnu funkciju ima i ulomak iz Zapamćenja. sažetak su duhovnoga puta čovjeka koji je na pitanja svojega vremena hrabro odgovarao i kao svećenik. Time je postigao još veću vjerodostojnost kazivanja i pred čitatelje je donio oživotvorenje fra Martinovih teoloških. godine trajat će radovi uz neprestanu borbu s nevoljama i siromaštvom. do 1881. i kao pisac. autor Mato Nedić formom povijesnoga romana. Fiktivna pisma koja glavni junak piše suvremenicima koji su obilježili epohu ili bili bitni u njegovom životu. fra Martinov prijatelj i podupiratelj. Na koncu će iznići najveća katolička građevina u Bosni. Mato Nedić je ostvario do sada svoje najznačajnije djelo kojim nastavlja ne samo nedićevsku tradiciju stvaranja književnih djela. simbol bosanskoposavske opstojnosti i katoličanstva u ovoj napaćenoj zemlji. Mira Šubašić . Od 1864. Autor ovim pismima završava svako unutarnje poglavlje te mu na taj način daje svojevrsno autentično tumačenje i završni pečat. ali koja će biti temeljem za život i budućim naraštajima. bit će na otvorenju crkve dirnut snagom i slogom hrvatskoga puka koji je u Bosni ostao unatoč zlostavljanju i okrutnosti. već kojim se uklapa u suvremeni hrvatski književni kontekst u kojemu romansirana biografija može biti zanimljivom formom za upoznavanje velikana hrvatskoga naroda.

Perina MEIĆ. Sarajevo Mr. spisateljica i novinarka. Sarajevo Dr. Aleksandar BIRVIŠ. Tuzla. povijesti. Sveučilište u Beču Dr. Mitrovici Dr. Radišići / Ljubuški Nikola KOZINA. Mile BABIĆ. slavist Dr. Franjevačka teologija. Zoran JOVANOVIĆ. povjesničar i germanist. Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostar Mato NEDIĆ. Sarajevo Vitomir LUKIĆ (1929-1991). Alisa MAHMUTOVIĆ RAKOVAC. Toronto / Canada Marjan DRMAČ. Franjevačka teologija. dipl. Marko KARAMATIĆ. pjesnik. Pedagoški fakultet u Zenici Blanka MATKOVIĆ. Iva BELJAN. Petar JELEČ. književnik. Novi Sad Dr. Split Dr. povijesti i geografije. Radoslav DRAŠKOVIĆ. dipl. baptistički teolog. Sarajevo Dr. Zagreb Iris RADISCH. Split Stipo PILIĆ. Beograd. dipl. povijesti i novinarstva. Ivan PEDERIN. Tolisa / Orašje Dr. Sarajevo Akademik Veselko KOROMAN. Kiseljak / Fojnica Vatroslav JAGIĆ (1838-1923). Franjevačka teologija. Davor BEGANOVIĆ. Franjevačka teologija. Sarajevo Dr. Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru Dr.AUTORI U OVOM BROJU Dr. književnik. Filozofski fakultet u Prištini s trenutnim sjedištem u K. Hamburg . magisterij iz povijesti. Franjevačka teologija. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Bruno ĆUBELA. Jadranka BRNČIĆ.

Katolička visoka škola Nordrhein-Westfalen. likovni kritičar. povjesničar. Hrvatski institut za povijest. Zagreb Mira ŠUBAŠIĆ. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dr. Sarajevo Ladislav TADIĆ. Sarajevo Dr. Teološki fakultet Sveučilišta u Beču Dr. Žeravac / Derventa . Sarajevo Jozo ŠARČEVIĆ. Heinz THEISEN. Köln Dr. Jan-Heiner TÜCK. Franjevačka teologija.338 Robert SLIŠKOVIĆ. Ante ŠKEGRO. Orašje Vojislav VUJANOVIĆ. Zagreb Bosna franciscana Mr. Andrija ZIRDUM. Ines TANOVIĆ. Franjevačka teologija.

............ 197 .................................................................................. i u Krivošijama 1882.... ......................................................................... 91 Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg .............................. rekonstituišući Bosnu .... 5 Koegzistencija religija... 105 Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića u Hercegovini 1878..................... Jovanović: Ante Škegro: Ivan Pederin: Stipe Pilić – Blanka Matković: POGLEDI Radoslav Drašković: Ponovno zamišljajući Jugoslaviju... Interkulturalne granice zahtijevaju novi koncept .. 13 Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci ............................................ .............. 123 Borbe za Travnik u listopadu 1944............. 23 Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula u Franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu ............... 175 POVODI Veselko Koroman: Poezija i moji susreti s njom .............KAZALO RASPRAVE I ČLANCI Jadranka Brnčić: Heinz Theisen: Petar Jeleč: Ines Tanović: Ime onkraj imenā ........ 67 O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” (1717-1739) ..... 133 Zoran M......

.... 223 Ostvariva utopija (Uz posljednju knjigu Ivana Supeka) ... 265 Bilješke na razne teme ............................ ............. ......... 259 OCJENE I PRIKAZI Iva Beljan: Marko Karamatić: Robert Jolić.... Zbirka Žeravac.......... i početkom XIX... Široki Brijeg 2010...........340 Perina Meić: Mato Nedić: Ladislav Tadić: Vatroslav Jagić: Jan-Heiner Tück: Iris Radisch: Bosna franciscana Pjesnički opus Ante Stamaća ............ 2.............. zbornik radova Drugog međunarodnog bioetičkog simpozija u BiH........... Plehan 2011.... . Mostar 2011..................... 273 Sanja Cvetnić. Tolstojevo izopćenje u svjetlu jedne suvremene kritike ... 229 Kazna za slobodnu riječ... 295 Andrija Zirdum......................... Studije o likovnim djelima iz XVII. O pripovijetci “Smrt Ivana Iljiča” Lava Tolstoja ...... Eine bosnische Stadt im Zeichen des Kriegs............... sv...... Sarajevo 2009. stoljeća u Bosni i Hercegovini... München 2011.. Hrvati plehanskoga kraja koncem XVIII............... Plehan....... 299 Davor Beganović: Mile Babić: Andrija Zirdum: Vojislav Vujanović: ................. 278 Armina Galijaš............ Leksikon hercegovačkih franjevaca......... 290 Mijat Jerković................. Katalog umjetnina i muzejskih predmeta............................ 237 Na pragu smrti do istine....... stoljeća.. .... Zagreb 2011.. 243 Tolstoj – zeleni grof .. Barokni defter................ i XVIII. 253 IZ PISANE ZAOSTAVŠTINE Vitomir Lukić: KRONIKA Marko Karamatić: Fra Matija Divković i kultura pisane riječi: Znanstveni skup u povodu 400 godina Nauka krstjanskoga ... 203 Nađeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka Šimića .............. 284 Integrativna bioetika i interkulturalnost.......... ...... Ethnopolitik und Alltag in Banjaluka 1990-1995. .

.......... Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije..... vrutak........)........ 332 Mato Nedić.. Ulje na vodi.........................311 Andrej Rodinis (prir.............. Split 2010..... 319 Blanka Matković – Josip Dukić.... 339 ........ Tomislavgrad 2011. Pučanstvo Duvanjske župe 1469...... Zagreb 2011.. .............................. 308 Anto Ivić.... Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji.......... ............... Matica hrvatska Sarajevo – 130 godina (1879-2009)..... sinje blago.. 334 Nikola Kozina: Marko Karamatić: Jozo Šarčević: Marijan Drmač: Robert Slišković: Bruno Ćubela: Alisa Mahmutović Rakovac: Mato Nedić: Mira Šubašić: AUTORI U OVOM BROJU ...Kazalo Aleksandar Birviš: Ladislav Tadić: 341 Marko P... .......................................................... 326 Godišnjak za znanstvena istraživanja.-1948.. Kraljeva Sutjeska – Sarajevo 2010. Pater Martinus. . Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu.......... 317 Ivan Mužić.)... Rasprava o jeziku književnosti na predlošcima tekstova Miljenka Jergovića. Subotica 2010.... Dugopolje 2011.. ....... ...........................)...... Sarajevo 2011.......... Zagreb 2009.............................. Beograd 2010..... Fikcija i fakcija................. 328 Sanda Lucija Udier................ ................. Zagreb 2010.. ............ 305 Dubravka Stojanović.-1758...... 313 Stoljeća Kraljeve Sutjeske... 330 Pero Pavlović....................... ..................... Đurić.-1800.....prilog Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750... stručak..... Zbornik radova sa znanstvenog skupa........................... Tolisa 2010. Dugopoljski žrtvoslov (1941.. ........... .. 337 KAZALO .......... ...

Tiskanje ovog broja časopisa Bosna franciscana potpomogla je Fondacija za nakladništvo/izdavaštvo Sarajevo .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->