Bosna Franciscana 35

ISSN 1330-7487
BOSNA FRANCISCANA
ASOPIS FRANJEVAKE TEOLOGIJE SARAJEVO Godina XIX Broj 35
35
Sarajevo, 2011.
BOSNA FRANCISCANA asopis Franjevake teologije Izdava Franjevaka teologija Sarajevo Uredniko vijee Mile Babi, Anelko Barun, Velimir Blaevi, Josip Jozi, Mirko Jozi, Anto Kovai, Boo Luji, Luka Markei, Ivo Markovi, Marinko Peji, Danimir Pezer, Anto Popovi, Marko Semren, Miron Sikiri, Slavko Topi, Velimir Valjan, Miro Vrgo, Benedikt Vujica, Andrija Zirdum Glavni i odgovorni urednik Marko Karamati Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Ivan arevi Urednitvo Ivan Bubalo, Stjepan Duvnjak, Petar Jele, Miro Jeleevi, Marko Karamati, Vili Radman, Ivan arevi Lektor Ivan Nuji Naslovna stranica Ljubomir Perinli Grako oblikovanje Branko R. Ili Tisak Mller - Sarajevo Adresa urednitva BOSNA FRANCISCANA Aleja Bosne Srebrene 111, 71000 Sarajevo Tel: +387 33 45 32 66; Fax: 46 05 07 E-mail: bosna.franciscana@gmail.com karamat@bih.net.ba ivansar@bih.net.ba
RASPRAVE I ^LANCI
IME ONKRAJ IMEN
Jadranka Brni
Imena Boja itati imena Boja u Bibliji mogue je tek usred nekih pretpostavki jer ona nisu sama po sebi transparentna ak ni kad ih odredimo leksiki i etimoloki. Temeljna pretpostavka nije samo njihov tekstualni nego i religijski kontekst. Biblijski tekst je karika u komunikativnom lancu, ponajprije ivotnog iskustva uzdignuta do jezika, te gubi na svom smislu odvojimo li ga iz toga lanca. Razliita imenovanja Boga tek itateljev osluh ostavlja otvorenima kao najviu referenciju teksta. No, to, dakako, ne znai da im se ne moe pristupiti i kao pukoj jezinoj i poetskoj funkciji, ali tek kao jednom od poetnih stupnjeva razumijevanja. Boga se u Tori ponajprije upoznaje po imenu. Biblijski pisci rijetko e ga spominjati u formi ope imenice. Biblijski ga pisci zovu: Eloha i Adonaj, no najee: Elohim, to su imena izvedena iz boanskih atributa. Vlastito ime mu je JHVH.1 El: Ovo ime pripada zajednikom rjenikom blagu semitskih naroda. Njegova znaenja jo se ine proturjena. Lingvisti ga izvode iz korijena koji znai: jak, moan kao hrast, elon. Filolozi raspravljaju o tome da li je ime El u poetku bio rdn naziv za oznaavanje sveukupnih boanstava semitskog panteona ili je pak bio ime za kojeg zasebna boga. Kako bilo da bilo, Kanaanci su ve Elom zvali oca svojih bogova, glavara njihova panteona. Ovo ime nalazimo na vie kanaanskih i aramejskih napisa, ak i na jugu Arabije. U Ugaritu, fenikom gradu, El i Baal su predstavljali dva vida boanstva: El, stariji, simbolizira mudrost i iskustvo; Baaal utjelovljuje mladost junaka koji pobjeuje u svim pogibeljima. Babilonci i Asirci su koristili oblik Ilu, s istim
1
U leksikoj i etimolokoj obradi kljunih imena u Tori posluit emo se uglavnom injenicama kakve izlae Andr Chouraqui. Vidi Les Dix Commandements aujourdhui,Pariz 2000, str. 265s.
Jadranka Brni
opim znaenjem. Odgovara svakom nebeskom boanstvu i u Bibliji, osobito Elohimu Izraelovu (usp. Izl 15,2; Pnz 3,24; Ho 11,9). Eloha: Neki u tom imenu vide gramatiku jedninu inae mnoinskoga oblika Elohim, dok ga drugi shvaaju kao vlastito ime Elohima Izraelova. Izvedeno je iz korijena koji upuuje na znaenje: onaj koji ini da stvorenja dru, ili jo onaj koji titi od svakoga straha. Ovo ime je isto tako generiki termin koji oznauje boanstva Izraelu (usp. Ha 1, 11; Dn 11,38-39) susjednih naroda ili kip nekog idola (usp. Job 12,6). Hebrej rado koristi ime Eloha u znaenju Boga prisutna u svakom asu svojega ivota. Na arapskome to je Allah. Elohm: ime u pluralu posebice u Bibliji Hebreja, oznauje Boga Stvoritelja nebesa i zemlje (usp. Post 2,4). U semitskim jezicima to je generiki termin koji oznauje ukupnost boanstava. Neki lingvisti u njemu vide plural od El ili Eloha pa ta tri imena shvaaju kao sinonime. Ono ne oznauje samo jedinog Elohima Izraelova, nego i mnotvo poganskih boanstava, ak i utjecajna kakva ovjeka (Izl 4,16; 7,1) ili suca (Post 6,12). idovska tradicija vee ovo ime s pojmom stroge pravde i oporosti u temeljnim zakonima prirode. Ime Elohim prizivlje ponajprije ideju ivotne snage, jer korijen te rijei oznauje ovna ili hrast, tj. mo, Vinju volju. Ovo ime oznauje i bogove poganskih panteona. Ustvari, imenica Elohim u hebrejskome je mnoina poput ivota sa svojim mnotvenim licima. Adon, Adonaj: Gopodar, Gospodari.2 Tako ovjek Biblije najee zaziva svog Elohima (usp. Post 15,2; 20,4). Adonaj je gramatiki plural kao Elohim, s kojim se esto i spaja kao Adonaj-Elohim. Adonaj se u Bibliji vrlo esto, zapravo najee pojavljuje (6 823 puta) u kombinaciji s JHVH Adonaj/JHVH. Stoga moemo rei da je Biblija knjiga Adonaja/JHVH. Mogue je da ovo ime, ili dio tog imena, sluilo kao sastavnica vlastitih imena na ugaritskom ili na akadskom. Na jednom nedavno otkrivenom egipatskom zapisu iz vremena Ramzesa II. ime Adonaja/JHVH prikazano je na popisu semitskih imena za beduine s juga Kanaana. Tradicija to ime suprotstavlja Elohimu i koristi ih naizmjenino. Primjerice u dvama susljednim odnosima stvaranja: Elohim, strog i pravedan, u prvom izvjetaju, Adonaj/JHVH, pun ljubavi i milosra, u drugom. Znano je da je ova naizmjeninost tvorila jedan od temelja na koje je biblijska kritika izgradila teoriju o izvorima Petoknjija. Pojedini lingvisti u imenu Adonaj/JHVH vide izvedenicu glagola hava. Oslanjajui se na arapski korijen hawa, koji znai zrak koji pue, tumae ime Adonaj/JHVH kao ime onoga koji lebdi i leti zrakom, koji ini da pada
2
Dva ili tri stoljea prije kranske ere Septuaginta ga prevedi na grki rijeju Kyrios. Slijedili su ih drugi europski jezici rijeima kao to su Dominus, Seigneur, Lord, Herr (Gospodin, Gospod) itd.
Ime onkraj imen
kia i da sijevaju munje, kao Elohima oluja, ili jo kao ime meteora palog s nebesa; on je i onaj koji snagom svojih munja ini da padaju njegovi neprijatelji, koji satire i unitava, koji gaa prakom. Nedavno je pak, osloncem na pretpostavljeno znaenje korijena haja, predloeno da se Adonaj/JHVH prevede kao tribun, glasnogovornik, gromovnik. Postoje i lingvisti koji u imenu Adonaj/JHVH vide izvedeni oblik drevnih kliktaja jah ili jahu i Martin Buber u njima otkriva zanosan klik: Jah On! Praktiki je nemogue saznati kako su Hebreji izgovarali ime Adonaja/ JHVH u biblijsko vrijeme.3 Prenoenje ovog izgovora prekinuto je ve od davnina i ostalo tajnom. Jedino veliki sveenik jeruzalemskog Hrama preuzimae tradiciju ovog Imena smjevi ga izustiti jedanput godinje u Hramu, na dan Kipura, dan Velikog Oprosta. Na elu nosae Ime Adonaja/ JHVH, urezan peat na bljetavu istom zlatu (Izl 28,36-38) i sa strahom i drhtanjem pristupae Svetome nad Svetima.4 Izgovarao je veliko i strano Ime da bi, dobrohotno, molio oprotenje za svoje grijehe, za grijehe svoga i svih naroda. Hebreji su bili posluni odredbi po kojoj ime Adonaja/ JHVH nisu smjeli izgovarati uzalud. Kada su biblijski ili liturgijski tekstovi sadravali tetragram Adonaj/JHVH, izgovarao se Adonaj. Hebrejska tradicija izgovaranja suglasnika JHVH sa samoglasnicima Adonaj stvorila je u kranstvu od XIV. stoljea do u nae dane trajnu pomutnju pogrenim itanjem Jehova. Uviajui svoju pogreku, pojedini protestantski znalci predlagali su da se JHVH ita Jahve povukavi za sobom brojne katolike.5 Ovo nepouzdano itanje vrlo se brzo proirilo jer se izdavalo kao kritiki pouzdano. No, dokazi na koje se oslanjalo danas su odbaeni i jedini znanstveni stav jest da se transkribira tek u suglasnicima JHVH, potujui misterij ovog imena, neizgovorljive esencije jer ono zahtijeva oznaku neiskaziva misterija bia. Neizgovorivo, ime Adonaj/JHVH uva tajnu svojih vlastitih znaenja. Septuaginta je Boga Izraelova oznaila rijeima Thes ili Kyrios. No, Elohim nije Thes, latinski Deus, to manje to je u ono vrijeme Thes oznaavao iskljuivo bogove Olimpa: lingvisti upravo u rijei Thes vide dalekog srodnika sa Zeusom. No, tako prevodei, LXX su bila vjerna svojoj nakani da Bibliju uvedu u helenistiki svijet te biblijska imena i shvaanja prilagouju zahtjevima grke kulture. Meutim, zamah je bio dan, pa ve dvije tisue tristo godina itatelji Biblije u zapadnim jezicima Elohima Izraelova zovu imenima kojima Grci imenovahu svoje idole. Jasno je da su otada imena Boga ili
3
Septuaginta je transkribirala Adonaj/JHVH Elohim s Kyrios ho Thes ili Kyrios Kyrios ili jo Despots Krios. Posveeno mjesto u sreditu jeruzalemskog Hrama. Zanimljivo je primijetiti da je Ricur, vjeran itatelj Biblije Jeruzalemske biblijske kole, u svojim tekstovima do 90-ih godina JHVH pisao kao Yahvh ili Yahv, a onda je, ne objasnivi razlog (ili barem nismo naili na nj) poeo pisati YHWH.
4 5
Jadranka Brni
Gospod(in)a u kranstvu bila dopunjena biblijskim znaenjima.6 No, ipak bi bolje bilo Elohima Izraelova zvati njegovim tono prepisanim imenima i rei to ona znae. Spekulativno i apstraktno miljenje strano je biblijskome ime JHVH izraava djelovanje i nije zamiljeno na konceptualan nain. Imenovanje Boga je ponajprije narativno imenovanje te stoga nije monokordno, nego polifonijsko: u svakom od biblijskih diskursa (narativnom, prorokom, preskriptivnom, mudrosnom) Bog je imenovan na drukiji nain. Oko svakog od spomenutih prvozavjetnih imena iri se, ovisni o redakciji ili kontekstu, specian krug znaenja. Svi oni zajedno tvore sloene aspekte imenovanja. JHVH Bog i Prvoga i Drugog zavjeta Bog je Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog Mojsijev, koji je za sebe rekao: Ja sm JHVH, tvoj Bog (Elohim), onaj sam koji te izveo iz Zemlje egipatske, iz kue ropstva, za te nee biti drugih bogova doli mene (Izl 20,2-3). U perikopi o Goruem grmu (Izl 3,14s) Mojsije uje glas koji otkriva Boji identitet. Elohim se otkriva osobnim imenom prvog lica jednine, anokhi, to prevodimo s Ja sm, za razliku od emfatikog oblika ani, ja. Ovo Ja sm koristi se u govornom jeziku kada netko hoe govoriti o sebi. Od svoga prvog susreta s Mojsijem, Elohim mu se, dakle, predstavlja kao Osoba koja suosjea s ponienjem svog naroda koji je u ropstvu u Egiptu. Elohim e sii da bi ga obodrio i oslobodio njegova ropstva uz Mojsijevo posrednitvo. I, na njegov zahtjev, precizira svoje Ime: ehj aer ehj, Ja sam koji jesam. On otkriva svoje Ime: Ja sm, Elohim tvog oca (Izl 3, 6; 15). Ovo Ime otkriva Bie koje bijae, bit e i ini da jest u trajnoj sadanjosti stvaranja. Ehj aer ehj Pod tim Imenom On se otkriva svemu Izraelu u teofaniji na Sinaju za kojega sm proglauje Deset besjeda (Izl 20, 1-17). Prva besjeda Dekaloga ujedno
6
U hrvatskome Bog dolazi od staroslavenskoga bog, ija je znaenjska usporednica na iranskome (staroperzijskom): baga gospodin, bog. U indijskoj je vedskoj mitologiji bhagah bog ije se ime moe prevesti kao udjelsluilo: on je udjelitelj i darovatelj blaga, utjelovljenje sree i imovine. U mlaoj sanskrtskoj knjievnosti rije bhagah znai i bogatstvo, slava, junatvo, procvat, ljepota. U budizmu je bhagavat epitet Buddhe i bodhisattva. Znaenje rijei kakvo je udjel razvilo se od indoeuropskoga korijena bhag dijeliti, sa svim njegovim varijantama u razliitim indoeuropskim jezicima (srea, zadovoljstvo, dar, blago, bogatstvo). Kako je staroslavenska rije bog znaila i dobrobit, za onoga koji toga nema kae se da je ubog ili nebog, a onaj koji to ima jest bogat. Iz indoeuropskoga deiwos bog , u znaenju nebesnik, Boga se moe nazvati i onim kojeg se poziva i zaziva. A budui da je iz te rijei izvedena i dhwes-o-s, to znai duh, dua, odatle, najvjerojatnije, porijeklo grke rijei thes u znaenju duha (usp. Alemko Gluhak, Hrvatski etimoloki rjenik, Zagreb 1993).
Ime onkraj imen
je proglaenje osobne i transcendentne naravi Bia. Transcendentne, jer se ne dade svesti na kakvu silu prirode. Osobne jer je Ja sm, kao i ovjek, obdaren rijeju i kae ja [nokhu]. On otvara dijalog s cijelim ovjeanstvom koje predstavljaju njegovi proroci. Izmeu osobnog politeizma i neosobnog monoteizma hebraizam zacrtava trei put: put osobnog monoteizma, nudei poganima Bliskog istoka prisan odnos s Biem i nadahnjujui se iznimnom obdarenou apstrakcije. Pojavljuje se ravnovjesje meu nezdruivim krajnostima u drugim ljudskim sredinama: transcendencija i imanencija, monoteizam i panteizam, strogost pravde i maternina blagost,7 prorotvo i bogotovlje. Ime protiv idola. Ime bez slike i bez idola daje se kao slika i same ovjekove transcendencije. Postoji, i to valja naglasiti, stanovita razdaljina izmeu perikope Izl 3,14 i biblijskih tekstova koji joj gravitiraju te skupine tekstova koji se, openito govorei, odnose na potragu za nepoznatim Imenom. Mojsijevo traenje imena jo ovisi o magijskoj koncepciji rairenoj u ono vrijeme na Bliskom istoku, koncepciji kojom se rva cijeli Prvi zavjet. No, Boji odgovor ide daleko onkraj Mojsijeva pitanja i uspijeva potpuno izbjei njegovu maginu sferu. Formula Ja sam JHVH, kao svojevrsno samopredstavljanje Boje, i komplementarna formula Izraelova prepoznavanja izreena kroz prorokova usta u prvom (Bojem) licu: I znat ete da sam ja JHVH oblikuju asimetrian par u kojem onaj tko se predstavlja ne preuzima inicijativu, a prepoznavanje ukljuuje dimenziju odgovora. Jednako tako je znakovita razdaljina koja dijeli Izl 3,14 i sve druge obrasce u kojima se ime JHVH lijepi uz boansko ja bez posredovanja kopule je, koja, je uostalom, vrlo rijetka na hebrejskom. Bilo da je Bie ili gospodar bia, Bog jest i pojavljuje se kao onaj koji jest u razlici, tj. kao razlika u disimilaciji, veli Derrida.8 Gramatiku enigmu u izriaju ehj aer ehj Ricur vidi u suprotstavljanju dvaju semantikih polja istoga glagola haja: prvi glagol u onomastikom obliku ponavlja se u drugom sluaju u predikativnoj poziciji. Enigma je u tome to glagol preuzima funkciju subjekta s apelativnom vrijednou u prvom licu singulara, to predstavlja potekou za prijevod. Moe li se glagolu biti pripisati stanovita polisemija? Oito moe. Barem u iskustvu bivanja to ga biljee drevni Hebreji, a koje je posve na strani injenja, a ne na strani pukoga postojanja. Kako navodi Andr Chouraqui, prevoditelj Biblije s izvornih jezika u francuski, ovo Ime moe znaiti Onaj koji je uvijek bio ili koji e uvijek biti, Onaj koji ini biti i objavljuje se, Onaj koji je s ljudima da
7
Iz hebrejske imenice rehem (maternica; mno. rehamim) izvedeni su prijevodi Bojeg atributa milosra i samilosti u Tori. Tako bismo izraz milostiv ili milosrdan mogli prevesti kao maternini: Boje milosre je prema svijetu poput maternice prema ljudskom biu, a ujedno u sebi sadri sva mogua svojstva i znaenja maternice: njenost, zatitu, bezuvjetnost. Hebrejska rije rehem (maternica) otkriva novi sloj smisla boanskoga milosra i utire mogui put teologiji njenosti. Lcriture et Diffrence, Pariz 1979, str. 163.
10
Jadranka Brni
ih titi i spasi od nesree (Izl 3, 12-14). Ipak, ako je JHVH posljedini oblik istog korijena, on moe znaiti i ovo: Onaj koji ini biti i stvara svijet, Stvoritelj, Onaj koji e uiniti da bude ono to e uiniti da bude, ili jo Onaj koji ini biti i objavljuje se, Onaj koji ini biti i ostvaruje svoja obeanja.9 Biti znai initi. Boje biti znai pozivati, izbavljati, spaavati, oslobaati, a ljudsko biti odgovarati na Boje djelovanje. Rosenzweig Ja sam koji jesam prevodi s Ja-postojim (za tebe). Dakle, ne vjeno Bie, nego egzistirajue, prisutno egzistenciji ljudi Bie-za-ovjeka. Problemu objave Bojeg Imena Mojsiju Ricur pristupa ponajprije kao prevodilakomu problemu.10 Kako tono prevesti ehj aer ehj (Izl 3,14)? Duga povijest prijevoda, prvo na grki (eg eimi ho n) i latinski (sum qui sum), a onda na svjetske jezike, dijeli nas od izvornoga teksta. Semantiko je polje hebrejskoga glagola haja trajno povezano sa semantikim poljem grkoga einai, potom latinskoga esse. Meutim, postoji bitna razlika izmeu hebrejskoga glagola haja, oko kojeg je graena povijest spasenja, i grkog glagola einai, oko kojega je graena povijest zapadne misli. Narativni okvir Sa semantikog motrita Ricur prelazi na naratoloko: naime, objava Imena pojavljuje se unutar prie o (po)zvanju.11 U ovom narativnom okviru dio je obrasca koji govori o, ovaj put, Mojsijevu poslanju, obrasca tipina za sve prie o poslanju proroka: Gideonovu (Suci 6,11-17), Jeremijinu (Jer 1,4-10), Izaijevu (Iz 6,1-13), Ezekielovu (Ez 1-15). Obrazac je manje-vie shematski uvodna rije, suoavanje s Bogom, davanje misije zazivanjem proroka po imenu, prigovori onoga kome je misija dana, uvjeravanje i ohrabrivanje te davanje znamenja. Analizirajui priu o Goruem grmu (Izl, 3,1-4,17) Ricur hoe vidjeti izlazi li objava Imena iz uobiajena okvira prie o (po)zvanju.12 Okvir je tu: Bog zove Mojsija po imenu (Mo, Mo), on se odaziva (Evo me!), zatim ga Bog odailje (Hajde! Ja te aljem faraonu da izbavi narod moj, Izraelce, iz Egipta). Mojsije iznosi pet prigovora protiv. Na prvi: Tko sam ja da, Bog odgovara: Bit u s tobom. Ali Mojsiju to nije dovoljno te nastavlja: Ako doem k Izraelcima pa im kaem Bog otaca vaih poslao me k vama i oni me zapitaju Kako mu je ime? to u im odgovoriti?. Na to Bog, kao odgovor na Mojsijev prigovor, objavljuje svoje Ime. Dakle,
9 10 11
Usp. Les Dix Commandements aujourdhui, str. 47s. Usp. Penser la Bible, Pariz 1998, str. 346. Problem obraanja Bogu prati sve velike biblijske likove i vezano je uz problem njihova osobna (po)zvanja. Vidi, primjerice, Josipovu povijest koju je ispriao Thomas Mann u svojoj tetralogiji Joseph und seine Brder (1933-1943), tj. u hrvatskom prijevodu Legenda o Josipu (Rijeka 1960). Usp. Penser la Bible, str. 352.
12
Ime onkraj imen
11
unutar naracije o (po)zvanju sa svrhom da uvrsti Mojsijev proroki autoritet. No, za takvu svrhu je li potrebno toliko gomilanje enigmi? pita Ricur. Je li potrebno takvo razgranano razvijanje semantikog polja glagola haja: glagol u prvom licu imperfekta, paranomazija vezana uz podvostruenje ehj: ponavljanje prvi put kada mijenja predikativno ime u apelativno te drugi put kada odmjenjuje ime JHVH te preuzima njegovu gramatiku funkciju te kulminira u tetragramu? Ulomak o objavi Imena moe se itati minimalistiki ili maksimalistiki: kao retoriko ohrabrivanje unutar naracije ili kao neka vrst teofanije kojoj naracija slui tek kao okvir. Enigma JHVH negativna je i pozitivna enigma. S jedne strane, potire utilitarno i magijsko koritenje imena kao moi, a s druge strane, otkriva pozitivni potencijal objave kao egzistencije, vjernosti, praenja kroz povijest. Budui da ni jedna druga biblijska pria o (po)zvanju nema takav ontoloki naboj, Ricur, ne zanemarujui etiku poslanja, kae: Jer izriaj nadilazi svoj kontekst, njegov smisao nadilazi njegovu funkciju.13 Formulacija JHVH, dakle, nadilazi svoj kontekst, njezin smisao nadilazi svoju funkciju. Ovo nadilaenje stvara posebnu hermeneutiku situaciju koja otvara mogunost pluralnog tumaenja ovdje upotrijebljena glagola biti.14 Bog, zapravo, ne objavljuje svoje vlastito ime, nego injenicu da jest kao bit svojega bia izraena u Imenu. Bog-Bie ontoteoloki proces Glagol biti u razliitim tradicijama (hebrejskoj, grkoj, kranskoj i lozofskoj) ima razliite nijanse znaenja: od egzistiranja do djelovanja, od zauzimanja za do apstraktnoga ontolokog stanja. Povijest znaenja glagola biti poinje Platonovom i Aristotelovom lozojom, prolazi kroz hebrejsku i kransku Bibliju, nastavlja se u grkoj i latinskoj patristici, potom u radovima skolastika, u Descartesa i kartezijanaca, pa u Kanta sve do naih dana. Mi, dananji itatelji, nalazimo se na kraju ove burne povijesti odnosa izmeu Boga i Bia, povijesti koja je konstituirala intelektualni i duhovni identitet kranskoga Zapada. Znaenje jednoga povijesno bremenita glagola kao to je glagol biti svoju puninu zahvaljuje upravo povijesti interpretacije. Unato nepovjerenju egzegeta i teologa, pria o Goruem grmu (Izl 3,14) ne moe izmai ontologijskom itanju. Zakljuak koji Ricur iz toga izvodi jest da, kao to nema nedune interpretacije, nema ni nevina prijevoda,15 tj. takva prijevoda koji bi mogao izbjei povijesti recepcije teksta. Tako ni perikopa o objavi Imena, budui da koristi glagol biti bremenit znaenjem, ne moe
13 14
Isto, str. 354. Kao to to istie i Claude Geffr u svojoj knjizi Profession thologien (Pariz 1999, str. 241-256), jedinstvo Boga je polifonino (vieglasno). Penser la Bible, str. 347.
15
12
Jadranka Brni
umai ontoteolokom procesu. Prevesti ve znai interpretirati, tj. prijevod pripada samoj povijesti itanja, a borba za to bolji prijevod crpi svoju snagu iz naslijea. Zanemariti naslijee bilo bi kao zanemariti injenicu da ni preko izvornoga hebrejskoga ne moemo dospjeti do punine autorove intencije moemo ju samo predmnijevati te da, na kraju krajeva, i nije ona ta koja odreenom tekstu moe podariti puninu njegova smisla niti je to za oekivati ili traiti. Proces ontoteologije, tj. odnos pojmova Bog i Bia, Ricur prati u razvoju tzv. zapadne misli.16 Pritom ne zaboravlja, kao to to naglaava i Pascal, da izmeu biblijskoga Boga i metazikoga Bia postoji bitna razlika. No, iako polaze iz sasvim drukijih sredita misli, Bog hebrejske objave i Bie grke lozoje pridruuju se inteligenciji vjere, nikad se meusobno ne brkajui. Ova dva puta, jedan apofazije, drugi analogije, u povijesti hermeneutike idu jedan uz drugoga, as se nadopunjujui, as sukobljujui, a as iskljuujui, otkrivajui tako svoje dosege i ogranienja. Ne postoji metazika o Bogu, ali postoji metazika Boga kakvu su razvili crkveni oci (Augustin, Dionizije Areopagit) i srednjovjekovni lozo (Bonaventura, Toma Akvinski, Duns Scotus),17 a radikalizirali suvremeni mislioci (Heidegger, Nietzsche, Lvinas, Derrida) negirajui metazici njezinu (ontoloku i epistemoloku) utemeljenost. Temeljna pretpostavka tradicionalne metazike je bie kao prisutnost: objektu, smislu, sebstvu u rijei i svijesti o sebstvu. Ovakva koncepcija poiva na osudi znaka, tj. pisma, to nam je poznato jo od Platonova Fedra: samo rije moe realizirati trenutanu prisutnost sebstvu pismo se tomu opire, ono vri svojevrsno nasilje nad rijeju. Derrida, meu najradikalnijim kritiarima same lozoje, dekonstruira takvu metaziku. Temeljni njezini koncepti: prisutnost, bie i smisao, zatvaraju logos unutar njega samog, a Derrida hoe prekinuti s takvom zatvorenou, odrati se u tekom, tj. jedva moguem prostoru granica: misliti strukturiranu genealogiju metazikih koncepata i otkrivati ono izvan granica, ono zabranjeno, odgurnuto to tvori samu povijest misli. Prepoznati pismo u rijei znailo bi ostati u tom neutralnom prostoru. Ipak, izbaciti bie iz lozoje ne znai li mu se moda vratiti s druge strane? U nae dane ozbiljne kritike metazike ponovno se nalazimo pred nelozofskim porijeklom Boga te pred njegovom ne-nunou za lozoju. Bog opet postaje onaj o kome nije nuno spekulirati, ali kome se moe obraati.
16 17
Usp. Isto, str. 359-385. Usp. tienne Gilson, LEsprit de la philosophie mdivale, Pariz 1989, str. 50-52.
KOEGZISTENCIJA RELIGIJA
Interkulturalne granice zahtijevaju jedan novi koncept*
[Islam i muslimani promatrani u politikom sustavu Savezne Republike Njemake]
Heinz Theisen
Uvodna biljeka. Jedan od fenomena globaliziranog svijeta je i useljavanje sve veega broja muslimana u europske zemlje s kranskim tradicijama, tako da je govor o islamu odnosno euroislamu postao sastavni dio europskoga politikog diskursa. Prvo pitanje toga diskursa, postavljeno iz europske perspektive, glasi: to je sve potrebno da bi u Europu doseljeni muslimani bili punopravni graani europskih sekulariziranih politikih sustava i otvorenih drutava? Odgovori na to pitanje daju se svrstati u dvije skupine. Kao glavni zastupnik tzv. eurocentrine skupine prolirao se musliman i njemaki politolog Bassam Tibi (r. 1944. u Damasku). Tibi, koji je uveo pojam euroislam, smatra da je useljenim muslimanima potrebna europeizacija u smislu prihvaanja zapadnoeuropske demokracije, sekularizma, ljudskih prava, individualnih sloboda, jednakopravnosti spolova etc. Nasuprot Tibiju, glavni glasnogovornik druge skupine, islamski teolog i vicarski publicist Tarik Ramadan (r. 1962. u enevi), koji potjee iz obitelji usko povezane s Muslimanskom braom u Egiptu, ne prihvaa Tibijevu eurocentrinost, nego zahtijeva modernizaciju islama u okviru vlastitih tradicionalnih vrijednosti te, u svezi s tim, umjesto eurocentrine integracije trai participaciju muslimana u modernom politikom suivotu bez prihvaanja sekularizma. Autor ovdje prevedenoga teksta dobro poznaje oba stajalita toga diskursa i traga za praktinim rjeenjima odnosno meurjeenjima za suivot
Izvornik pod naslovom Koexistenz der Religionen. Die Grenzen der Interkulturalitt erfordern ein neues Konzept objavljen u: MERKUR. Deutsche Zeitschrift fr europisches Denken 747, sv. 6, god. 65, lipanj 2011, str. 487-495.
14
Heinz Theisen
muslimana i nemuslimana u europskim drutvima. U svojim razmiljanjima ne zadrava se samo na modernim regulativnim idejama, nego svraa pozornost na povijesni karakter politikih sustava te predlae meurjeenja koja su meustupnjevi do idejno savrenijih rjeenja i tako omoguuju politiki konsenzus hic et nunc. Primijenjen na bosansko-hercegovaki diskurs o ureenju Bosne i Hercegovine kao moderne demokratske drave, u kojemu se suprotstavljaju ideje individualistikoga liberalizma raznolikim etnikim (kolektivnim) identitetima, ovaj bi tekst mogao biti pouan. Jer individualne slobode u praksi zahtijevaju stanoviti kolektivni okoli kao svoju zatitnu ogradu a do politikoga konsenzusa dolazi se meurjeenjima a ne nametanjem regulativnih ideja u njihovu istom obliku. U ovome drugom sluaju imamo posla s ideologijama, kojih smo se nasitili tijekom 20. stoljea, a ne s modernim politikim sustavima u kojima transparentne procedure imaju odluujuu vrijednost za stvarni politiki konsenzus.
U ozbiljnom sluaju izravnoga sueljavanja izmeu kultura na istoj razini interkulturalni projekti se pretvaraju u vizije o lijepome vremenu. Za zemlje Europske Unije na putu u multikulturalno drutvo su rubovi Europe, Bliski Istok, Balkan ili pak Kavkaz postali mene-tekel [tj. zloguki navjetaj propasti]. Jer u tim dijelovima svijeta integracija i interkulturalni dijalozi, u to zapadni Europljani polau svoje nade, nisu predmeti zanimanja. Smatra se da je ve mnogo postignuto ako se danas na Balkanu ostvari koegzistencija izmeu pojedinih etnikih i religijskih grupa. A ni koegzistencija nije nikakvo prirodno stanje. Koegzistenciju se mora, jednako kao i mir, uspostaviti. Koncept koegzistencije moe funkcionirati kao realistian srednji put izmeu prijeteih sukoba i esto obmanama proete interkulturalnosti i integracije religija i kultura. Najee ekonomski motivirana migracija kida kolektivne veze, iskorjenjuje i usamljuje ljude, koji se onda jo zdunije okreu prema svome izvornom identitetu. Sraz razliitih vrijednosnih sustava nadmauje snage mnogih ljudi. Ta nutarnja raskidanost esto vodi ili u asimilaciju ili pak u fundamentalizam. Samo nekolicini uspijeva popeti se u novi interkulturalni identitet, dok veina pada u regresiju i doivljava gubitak identiteta i kulture. U zahtjevu za integracijom stranih kultura u nau kulturu prisutna je jedna vrsta na glavu postavljenoga univerzalizma, takoer proetoga iluzijama. Integracija ve kao pojam ukazuje na iluziju. Jer u svom izvornom latinskom znaenju integratio znai uspostavu cjeline ili ukljuivanje, ulanjivanje jednoga dijela u veu cjelinu. A upravo pluralistiko drutvo ne tei ni za cjelovitou ni za jedinstvom. Cjelovitost i jedinstvo su naime besmisleni pod pretpostavkom jednake vrijednosti kultura i izdiferenciranosti funkcionalnih sustava modernih drutava.
Koegzistencija religija
15
U svome najzahtjevnijem smislu jedinstva u mnotvu integracija izgleda gotovo kao kvadratura kruga (Wolfgang Schmale). Povijesna drama jedinstva i identiteta nasuprot mnotvu i identitetima gotovo je nerazrjeiva. Toj se regulativnoj ideji moemo samo postupno pribliiti. Federalne strukture Europske Unije su na ljestvici meusobnoga pribliavanja prilino daleko stigle. Nakon stoljetnih religijskih, nacionalnih i ideolokih antagonizama zapadni Europljani su nauili relativizirati svoje identitete do te mjere da se oni meusobno dopunjuju. Ovaj uzor ne bismo smjeli ugroziti na taj nain da se odreknemo razgranienja prema onima koji jo nisu ostvarili pretpostavke dijalektike mnotva i jedinstva, vieslojnosti i diferenciranosti. Jer onaj tko se denira jednodimenzionalnim identitetom nije u stanju prihvatiti vrijednosni sustav otvorenih drutava. Sposoban je, dodue, za koegzistenciju, ako naime respektira strukture otvorenih drutava i onda kada se njegove vlastite vrijednosti sadrajno suprotstavljaju tome. Dok multikulturalizam trai premalo, interkulturalizam zahtijeva previe, jer vjeruje da se zapadni kulturalni relativizam moe prenijeti i na druge kulture. U najnovije vrijeme su se pojavili i transkulturalisti, ija je religija ovostranost u kojoj nema vie nikakvih kultura. U interkulturalnim dijalozima ne radi se samo o tome da se respektiraju stvarne ili pretpostavljene razlike, nego se kulturalne granice smatra vrlo uidnim i promjenljivim. Ta kultura-izmeu u stalnom je previranju, nije nikada potpuna nego je u neprekidnom postajanju.1 To neprekidno postajanje esto se sukobljava s potrebom da se neto bude: s partikularnim identitetima koji se pokuavaju stabilizirati razgranienjem prema drugima. Zbog toga interkulturalni i interreligijski dijalozi uvijek ne razgrauju predrasude niti uspostavljaju meusobno razumijevanje. Ako se ide dalje iznad openitosti, onda akteri koji nastoje razjasniti protuslovlja i inkompatibilnosti, doivljavaju otuenosti koje bi na veoj distanciranosti izostale. Koliko je veini muslimana tu na religiozni relativizam, toliko je jednom zapadnjaku, kolovanome na logikome miljenju, nerazumljivo itanje Kurana. Strane kulture su nam zato tue jer ih ne razumijemo. Za prevladavanje toga nerazumijevanja potrebno je vrijeme usporedivo s vremenom potrebnim za svladavanje jednoga stranoga jezika. Zbog toga ni u kojem sluaju nisu dostatni povrni dijalozi. Svaa o vjerskim istinama lako moe izazvati agresivnost. Zato se religijski dijalozi uvijek moraju voditi kao politiki dijalozi, u kojima je potrebno jasno razlikovati osobito konikte izmeu sekularnosti i sakralnosti. I politiki dijalog ima svoje granice: tako na pr. demokrati ne vode dijaloge o ljudskom dostojanstvu, temeljnim pravima i sekularnim strukturama oni ih objanjavaju i trae njihovo potivanje.
1
Usp. Mark Terkessidis, Interkultur, Berlin: Suhrkamp 2010.
16
Heinz Theisen
idovstvo je kroz tri tisue godina nadivjelo sva progonstva zato jer se nije integriralo. Integracija jednoga vrijednosnoga poretka u drugi pretpostavlja naputanje jednoga poretka vrednota i vodi u asimilaciju. Osobito muslimani koji sa svoje strane nastoje integrirati druge kulture, shvaaju pokuaje integracije kao asimilaciju. Dragovoljna asimilacija, dodue, nije zloin, ali je ustrajavanje na tome esto tetno jer dovodi u pitanje matinu kulturu i izaziva radikalne protuidentikacije, t. j. otpor i odvratnost prema kulturi gostoprimaca i vjerojatno vodi u fundamentalizaciju vlastite kulture. Zahtjevom da se demokratske strukture prihvate kao dominantne [Leitstrukturen] koegzistencija postaje vie od multikulturalizma kao pukoga usporednoga egzistiranja i time snai kolektivizam. Laisser-faire jedno drutvo moe prakticirati samo prema malobrojnim manjinama, ali ne i prema brojanijim manjinama. Sr nekompatibilnosti izmeu zapadne i islamske kulture lei u njihovu razliitom odnosu prema religiji i politici. Na Zapadu iroko rasprostranjeno shvaanje o vjerskoj slobodi posljedica je zapadnoga crkvenoga raskola tijekom 16. i 17. st., koji se odvijao u klimi ratova i progona. Tko taj religijskopovijesni revolucionarni model smatra po sebi razumljivim, plaa tu zabludu iluzornim odnosom prema drugim religijama. Na arapskom jeziku religija znai din, tj. zakon. U arapskoj regiji prije religije nije bilo nikakve drave, kao u sluaju kranstva, nego religija postavlja na noge dravu da bi je drala pod svojom kontrolom. To znai da islama uope nema. Ipak se u protuslovlju s time kae da je islam jedna miroljubiva religija. O islamu se moe mnogo toga razliitoga rei jer se radi o nadreenu pojmu za oznaavanje raznolikih gibanja, koja ve preko tisuu godina bez hijerarhijske strukture meusobno rivaliziraju. Nehijerarhinost, u kojoj nema ni pape, ni biskupa, ni patrijarha da kae odluujuu rije, ini islam neotpornim prema fundamentalistikim ispadima, jer svakome doputa da prema vlastitome nahoenju uzima ono to mu se ini prikladnim. To zbunjuje i muslimane, i nas. Nuno diferenciranje izmeu razliitih islamskih vjerskih pravaca ne oslobaa nas od dunosti da potraimo njihovu esenciju, da upoznamo bit, jedinstvo i mnogolikost islama. Po svojoj sri dakle vjerom u Kuran, Muhameda te u mnogim sluajevima u erijat islam je takav religioznopolitiki sustav koji se opire integraciji u sekularno drutvo. Zato ne preostaje nijedan drugi put negoli individualno privikavanje vlastitim razmiljanjem na vieznanost. Mitove se mora interpretirati. Pod pojmom granic u migracijskim procesima mi ne shvaamo zike zatitne zidove nego stupnjeve, pri emu neovladavanje jednim stupnjem stvara granicu za daljnje stupnjeve. Tako se jednom euro-islamu moemo samo postupno pribliiti. Muslimane moemo integrirati kao individue, ukoliko oni kroz procese individualizacije naue relativizirati svoj kolektivni identitet. Islam nije isto to i musliman. Jer izmeu anatolijskih zemljoradnika, obrazovanih sekularnih lijenika i u kui zatvorenih ena lee svjetovi. Ukoliko se odve
17
upustimo s predstavnicima i institucijama onda oteavamo individualnu integraciju. Osim toga udruge proete turskim nacionalizmom se suprotstavljaju individualizaciji, pa je s njima mogua samo koegzistencija dok s muslimanima koji su u stanju integrirati kolektivni religijski sustav u vieslojni identitet, moemo prijei na integraciju. Religijski konikti o pitanjima istine su besmisleni i u sebi nose potencijale nasilja. Na tome podruju moemo doi samo do konsenzusa, ali ne i do istoga miljenja. Za religijsku koegzistenciju moe biti samo dobro ako ve preko dvije tisue islamskih ustanova u Njemakoj izvuemo iz stranjih dvorita na svjetlo drutvene javnosti. A za politiku koegzistenciju damije moraju preuzeti brigu za opsluivanje zakona, za odricanje od nasilja i za propovijedanje tolerancije prema drugim religijama. Za politiku koegzistenciju ne trai se nikakva integracija u dominantnu kulturu [Leitkultur], nego u dominantnu strukturu [Leitstruktur] nae demokracije. Institucije i zakone nae demokracije mora se priznavati i onda kada se ne prihvaaju sadraji i vrijednosti na kojima te institucije i zakoni poivaju. Europski zasebni put koegzistencije drave i religije naao je svoj strukturalni izraz u sekularnoj dravi koja se realizira u razliitim oblicima: u Francuskoj kao laicizam, u Velikoj Britaniji kao dravna crkva, a u Njemakoj u ugovorom reguliranoj suradnji izmeu Crkve i Drave. Westfalski je mir 1648. uspostavio koegzistenciju izmeu religij kao i koegzistenciju izmeu drave i religije, tako da su unutar dominantnih struktura na pr. u Njemakoj katolici i protestanti koegzistirali jedni pored drugih, a tek u zadnjim desetljeima ive jedni s drugima. Prijelaz od koegzistencije na integraciju trajao je unutar kranstva dobrih tri stotine godina. Na temeljima politikim putem uspostavljene religijske koegzistencije ljudi su se, zahvaljujui svjetovnim funkcionalnim sustavima, meusobno pribliili postupnoj integraciji. Do konanoga proboja k integraciji dolo je tek ezdesetih godina 20. st., paralelno s opadanjem javnoga znaenja religij. Fundamentalisti se boje toga opadanja znaenja i zato se otimaju integracijskim procesima. Sekularna drava je konfesionalno neutralna, ali zbog toga ne i slijepa. Ona je povezana sa stanovitim tradicijama i religijama. Vjerska sloboda ukljuuje u sebi da religija koja se poziva na nju mora respektirati ljudska prava. Kranstvo se uzdiglo do toga respekta. Sa svoje strane kranstvo moe priznati samo takvu dravu koja u svome djelovanju prihvaa samoogranienje. Bez toga meusobnoga priznanja normativnoga suglasja (Peter Graf Kielmansegg) nezamislivo je uzajamno samoogranienje dviju spomenutih institucija. Vjerska se sloboda ne moe rastaviti od drugih temeljnih prava. Tko zahtijeva vjersku slobodu, mora je i drugima priznavati, odnosno zalagati se da je i drugi imaju. Prirodno pravo jednoga ukljuuje u sebi dunost prema drugome: da naime to pravo priznaje i potiva. Od religija s kojima surauje njemaka
18
Heinz Theisen
drava oekuje lojalnost prema ustavu. U pravilu je vjerouitelj s inovnikim statusom istodobno dunosnik i svoje religije i temeljnoga dravnoga zakona. Drava nadgleda obuku i u islamu, vjeronauk je redoviti predmet koji se predaje u skladu s temeljnim naelima religijskih zajednica (l. 7 Temeljnoga dravnoga zakona/ Ustava). Na temelju l. 141 Temeljnoga dravnoga zakona donesena su posebna rjeenja, najprije u Bremenu i Berlinu a onda i u drugim saveznim pokrajinama, prema kojima je vjeronauk preoblikovan u predmet oblikovanje ivota, etika, religija. U idealnom bi sluaju meureligijska pouka u etici imala sluiti svjetskom etosu [Weltethos]. Time na vidjelo izlaze samo zajednike vrijednosti kultura, ali ne i razlike u njihovim vrijednosnim sustavima. Petkom u dumama dvije tisue imama u jednom danu u Njemako dou u kontakt s petsto do eststo tisua muslimana. Od etiri milijuna muslimana u Njemakoj su osam stotina djeca kolskoga uzrasta. Veinu imama u Njemakoj obrazovala je turska drava, oni su samo provizorno tu i jedva govore njemaki. Kao teoloka instancija imami imaju velik utjecaj na muslimanske zajednice. Budui da vjerski odgajaju djecu i mlade po damijama, time oni suodluuju da li e mladi muslimani zastupati liberalni, konzervativni ili pak ekstremistiki islam. Kvaliteta njihova jezinoga i teolokoga obrazovanja te njihova religiozna i politika orijentacija kao i odnos prema njemakom drutvu odnosno njemakoj dravi odluit e da li e muslimani s nama samo koegzistirati ili se pak uspjeno integrirati. Rauf Ceylan, od 2009. zastupnik islamske pedagogije na Sveuilitu u Osnabrcku, ne ostavlja mjesta ni najmanjoj sumnji o tome to on misli o kvaliteti propovijedi mnogih imama. Njihove teme u veini sluajeva jedva odraavaju ivotnu stvarnost zajednica, jedva se i dotiu socijalnih i kulturnih pitanja muslimana u Njemakoj. Umjesto toga imami se bave turskom politikom, priama o osvajanju Istanbula, slavom ehida i velianjem Atatrka.2 Nema drugoga puta negoli obrazovanje prenijeti na nae visoke kole. Na sveuilitima u Mnsteru, Osnabrcku i Tbingenu ve je zapoelo podizanje centara za islamsku teologiju. Nasuprot tome Ditib [= Tursko-islamska unija], produena ruka turske drave u Njemakoj, planira osnivanje vlastitih ustanova za obrazovanje imama. Ditib radi na tome da vjerouitelji na dravnim kolama moraju imati odobrenje islamskih udruga, dakle jednu vrstu missio canonica ili vocatio kranskih crkava. Takav bi utjecaj turske vlade na jedan dio vjerouitelja u Njemakoj potkopao prosvjetiteljske ciljeve teolokoga studija i vjerske obuke (turska vlada je 2010. osnovala vlastito ministarstvo za Turke u europskim zemljama). Teologija na jednoj visokoj koli ne treba se odvijati u diskursu s turskom vladom, nego zajedno s drugim znanstvenim disciplinama slijediti uobiaje2
Usp. Rauf Ceylan, Die Prediger des Islam. Imame wer sie sind und was sie wirklich wollen, Freiburg: Herder 2010.
19
ne znanstvene standarde, i rezultate svojih znanstvenih istraivanja stavljati na raspolaganje vjerskim zajednicama. Predavanja i publikacije moraju biti slobodni i svima pristupani, te poticati i promicati otvorene diskurse na podruju religije. Njemako dravno pravo na jednoj strani osigurava dravnu lojalnost profesora teologije, a na drugoj strani otvara im slobodan znanstveni prostor i omoguuje da unutar svojih religijskih zajednica mognu zastupati svoje stavove. Kod kranskih crkava iz toga rezultira isprobana produktivna napetost izmeu sveuiline teologije i institucionalnih predstavnika. Prosvjetiteljski procesi na visokim kolama mogu na mnoge muslimane djelovati trijezno i poticajno, kao to to ini biblijska i religijska kritika u sluaju mnogih krana i idova. Centralno vijee muslimana i Islamsko vijee u Nordrhein-Westfalenu izilo je s jednim zahtjevom o provoenju vjerske obuke koji je Zemaljska vlada odbila. Zasada sudski proces miruje i poduzimaju se napori oko sporazumnoga rjeenja. Islamske udruge zahtijevaju da ih se prizna kao javno-pravne korporacije. Prepusti li se turskim islamskim udrugama islamska vjerska nastava i popunjavanje katedri za islamsku teologiju, time bi bio povrijeen ne samo suverenitet Savezne Republike Njemake, nego bi na taj nain drugim muslimanskim konfesijama, na pr. alevitima i iitima, turska drava nametnula svoje shvaanje islama, to bi onda dovelo do meuislamskih konikata u naemu kolskom sustavu. Nijedna damijska ili islamska udruga u Njemakoj ne moe govoriti u ime islama ili veine muslimana. Budui da islamske udruge nisu korporacije javnoga prava, one nisu u stanju analogno kranskim crkvama sudjelovati u oblikovanju vjerske nastave. Jednak postupak u nejednakim sluajevima nije utuiv. A priznanje statusa javno-pravne korporacije ovisi o prosudbi drave. Jedan od kriterija je pravna vjernost. Prema jednom prijedlogu Znanstvenoga vijea islamsku vjersku nastavu trebali bi koncipirati teoloki kompetentni savjetnici, meu kojima bi se imali nai zastupnici razliitih islamskih udruga, pojedini uenjaci i osobe iz javnoga ivota. Ve bi ovaj pluralistiki sastav savjetnika bio izraz otvorenosti islamske vjerske nastave. Priznanje dominantne strukture [Leitstruktur] ne bi znailo i preuzimanje dominantne kulture [Leitkultur]. Pojam dominantne kulture je problematian jer zamagljuje razliku izmeu kulture i politike, vrijednosnoga poretka i struktur. Razlikovanje izmeu kulturalnoga vrijednosnoga poretka i politikih struktura utoliko je potrebnije to nije mogua suglasnost o zajednikom vrijednosnom poretku. Zato strukture moraju imati otvoren prostor u kojemu moemo privatno ivjeti prema razliitim vrijednosnim sustavima. S toga razloga je akulturacija kao procesualno uvoenje manjina u kulturu veine problematina. Potrebna je eksterna akulturacija, privikavanje na vanjske naine ponaanja u koli i na radnom mjestu. A interna akulturacija je prihvatljiva samo kao slobodno urastanje u kulturu veine. Nasilno prihvaanje vrijednosnih mjerila bilo bi protuslovlje u sebi.
20
Heinz Theisen
Na poneto pakosno pitanje, u koju se dominantnu kulturu treba integrirati doseljenik u kulturu razgolienih posjetitelja loveparade ili pak u kulturu pobonih sudionika jedne tijelovske procesije, odgovor glasi: U strukture koje mu omoguuju izbor izmeu ovih razliitih aktivnosti, tj. da sudjeluje u jednoj ili drugoj aktivnosti ili pak u nijednoj od njih. Kulture koje zabranjuju sudjelovanje u tijelovskim procesijama ili u loveparade nisu spojive s naim dominantnim strukturama. Da li su zar i fereda, munara i damija religijski ili pak politiki simboli, nije lako jasno razlikovati ondje gdje vlada integrizam religije i politike. Gdje se religiozni simbol zloupotrebljava za protudemokratsku borbu a damije slue za propovijedanje mrnje, tu ne moe biti mjesta za politiku koegzistenciju. Jedna religija mora biti u skladu s ustavom. A onaj tko se s dravom aktivno sukobljava mora raunati sa sankcijama. Jednostrano pozivanje na prava, bez prihvaanja odgovarajuih dunosti, oblik je izrabljivanja. Sa zakonski zagarantiranim pravom na slobodu miljenja i ispovijedanje religije usko su povezane moralne dunosti prema slobodi miljenja i slobodi vjere. Pluralistiko drutvo omoguuje, tovie zahtijeva razliite vrijednosne sustave, ali ti sustavi moraju priznavati otvorenost i pluralnost. Razlikovanje izmeu struktura i vrijednosti omoguuje diferenciranje izmeu koegzistencije i integracije. Prihvaati se moraju samo ustavom normirane strukture, a ne i vrijednosti na kojima one poivaju; zakonske sadraje se ne mora smatrati ispravnim, ali se zakonima mora pokoravati: obveza kolovanja vrijedi i onda kada se ne prihvaa sadraje kolske obuke. Da bi se otvorenost i pluralnost sauvale moraju biti postavljene granice otvorenosti i pluralnosti. Otvoreno drutvo, naime, nalazi svoj minimalni konsenzus upravo u strukturama otvorenosti i tolerancije; ono zahtijeva razgranienje prema onima koji zloupotrebljavaju otvorenost i toleranciju. U otvorenome drutvu je kulturna integracija u sebi otvorenih religija nepotrebna, jer je upravo raznolikost dominantna struktura otvorenoga i pluralistikoga drutva. Time problemi koegzistencije i integracije bivaju jo vei kod onih koji ne prihvaaju koegzistenciju i pluralnost nego je zloupotrebljavaju, da bi je kada se prui prilika dokinuli. Tu lei granica koegzistencije i poinje nuno iskljuivanje: nijedna se udruga ne moe odrei prava da svojim lanovima dadne do znanja i mogunost iskljuenja. Svaka socijalnomoralna tvorevina nastaje povezivanjem i ulanjivanjem na temelju predodbi o dobru i ispravnome, pa iskljuuje to je u suprotnosti s time. Ako se ti minimalni zahtjevi koegzistencije ne prihvate, u jednoj djelotvornoj demokraciji se moraju povui granice prema politikim i religijskim ekstremistima. Puko ukazivanje na vjersku slobodu potjee iz jednoga vremena kada nositeljima naih odluka jo nije bilo poznato da je islam u svojoj biti politika religija. Ustavni poredak u jednoj djelotvornoj demokraciji poznaje i mogunosti iskljuivanja stranaka, udruga i pojedinaca.
21
Razlikovanje izmeu islama, fundamentalizma, islamizma i dihadizma pada nam na koncu konca zato teko jer su prijelazi uidni. Ta neodreenost lako vodi u manipulativnu zloporabu naivnih ljudi. Ona omoguuje Saudijskoj Arabiji privrednu i vojnu kooperaciju sa SAD i istodobno nanciranje dihadista po cijelom svijetu. Radi nae vlastite armacije moramo te pojmove diferencirati, na slian nain kao neko politike pojmove socijalan, socijalistiki i komunistiki. Na Zapadu iroko rasprostranjeni kulturalni relativizam jedva je u stanju prepoznati pakost islamizma, jer je to u suprotnosti s vlastitom paradigmom o nevanosti kulture i religije. injenice ostaju gotovo nemone pred paradigmama. Europljani tek polako uzimaju na znanje progone krana u islamskim zemljama. Promijeniti jednu paradigmu jednako je naporno kao i promijeniti jednu kulturu. Liberalna paradigma bezgranine tolerancije u sebi je protuslovna jer na koncu konca sadri obveznu moralnu normu: respektiraj drukijost drugoga. Time su postavljene granice etikoj samovolji; u postmodernom razdoblju ponovljeno prosvjetiteljsko pravilo o toleranciji u sebi implicitno nosi ogranienje, naime pravo na toleranciju ima samo onaj koji je i sam tolerantan. Ni postmoderna etika se ne moe odrei uzajamnosti i obvezatnosti, jer na tome poiva barem minimalni konsenzus ma kako radikalno zamiljene pluralnosti s izgledom na stabilnost. Za premoivanje raskoraka izmeu slobode i stamenosti potrebni su zakoni koji slobodu istodobno i omoguuju i ograniavaju. Zato i onda kada vjerski sadraji islama nisu spojivi sa slobodarsko-demokratskim poretkom, islam ima pravo na zatitu svoje slobode. U jednoj pluralnoj stvarnosti su zakoni o slobodi stupovi zakonskoga poretka utemeljenog na razumu. ErnstWolfgang Bckenfrde smatra smislenim da muslimanima usprkos njihovih zadrki prema sekularizaciji i vjerskoj slobodi ostaju prava neokrnjena koja garantira na slobodarski poredak. S druge strane, drava je duna zahtijevati da se vaei zakoni lojalno opsluuju, i voditi brigu o tome da sve dotle dok postoje zadrke prema slobodarskoj dravi pripadnicima islama, prikladnim mjerama o slobodnom kretanju i migriranju, u njihovu manjinskom poloaju onemogui da, iskoritavajui demokratske mogunosti, iznutra potkopavaju dravni poredak utemeljen na otvorenosti.3 Ustav [Grundgesetz] Savezne Republike Njemake, polazei od iskustva s politikim totalitarizmom, iskljuuje svako relativiziranje dominantnih struktura [Leitstrukturen] u jednoj djelotvornoj demokraciji. Ljudsko dostojanstvo (l. 1) i dominantne strukture dravnoga poretka (l. 20) titi l. 79 od dokidanja ak i onda kada ustavom propisana veina moe mijenjati Ustav. Donesene su i odredbe protiv ekstremistikih udruga, stranaka i pojedinih osoba (l. 18 o gubitku temeljnih prava).
3
Ernst-Wolfgang Bckenfrde, Skularer Staat und Religion, in: Mut, prosinac 2007.
22
Heinz Theisen
Dodjela dravljanstva bez jasnoga ispovijedanja liberalne demokracije je isti poklon. Jer s time povezano odricanje od uzajamnosti ne moe nijedna drava neogranieno prakticirati. Zato se dravljanstvo doseljenicima treba dodjeljivati i oduzimati prema naelu o lojalnosti Ustavu. Njemaki zakon o dravljanstvu predvia da Nijemac gubi svoje njemako dravljanstvo onda kada vojnu obvezu dragovoljno slui u inozemnim vojnim postrojbama. Ta se pravna posljedica moe primijeniti i na one koji prihvate obuku u jednome teroristikom kampu. Selektivna netolerancija (Henryk M. Broder) stoji u skladu s naelom iz doba hladnoga rata nema slobode za neprijatelje slobode. Slobodarska drava ne moe zahtijevati ispovijedanje vrednota, nego opsluivanje zakona. Vjerske zajednice i njihovi lanovi smiju imati unutarnju mentalnu zadrku prema liberalnom zakonodavstvu. Tako se na pr. hedonistiki vrijednosni poredak drutva u Saveznoj Republici Njemakoj ne svia mnogim muslimanima, kao to konzervativni katolici smatraju pobaaj, koji je pod stanovitim uvjetima dopustiv u Njemakoj, ubojstvom. Ipak katolici respektiraju pravni poredak Savezne Republike Njemake. Slina koegzistencija izmeu vlastitih vrednota i drukije dominantne strukture oekuje se i od muslimana. S njemakoga na hrvatski jezik preveo i uvodnu biljeku napisao Sreko M. DAJA
SARAJEVSKI NADBISKUP JOSIP STADLER I BOSANSKI FRANJEVCI
Petar Jele
S uvoenjem redovite crkvene hijerarhije i s austrougarskom okupacijom poelo je novo razdoblje u crkvenoj povijesti Bosne i Hercegovine, koja je do tada, pod osmanskom okupacijom, bila prilino izolirana od europskih vjersko-politikih zbivanja. U tom trenutku zapoinje era organiziranoga katolianstva, sa svim problemima koje je katolianstvo u Europi openito imalo. Posrijedi su prije svega odnosi izmeu Crkve i modernoga drutva, izmeu Crkve i drave, ali i s njima skopani liberalizam, politiki katolicizam, klerikalizam i antiklerikalizam.1 Hrvatsku inteligenciju, kako onu u Hrvatskoj tako i onu u Bosni i Hercegovini, inili su uglavnom sveenici. Za razliku od slovenskoga klera koji je zastupao ultramontanske2 stavove, najvei dio hrvatskoga katolikog klera imao je i do kraja XIX. stoljea zadrao liberalne stavove.3 Glasnogovornik katolikoga
1
Vie o temi Crkve i liberalizma, o borbama izmeu katolikoga liberalizma i ultramontanizma vidjeti: G. MARTIN, Storia della Chiesa da Lutero ai nostri giorni, III, Let del liberalismo, Brescia 1995, str. 53-227. Ultramontanizam (fran. ultramontanisme, prema srednjovj. lat. ultramontanus: preokogorski, s one strane Alpa), isprva, u XVIII. st., naziv za katolicizam strogo odan papi; posebno su ga prihvatili oni koji su se opirali galikanizmu i febronijanizmu. U XIX. i po. XX st. u. postao je prevladavajua struja meu franc. katolicima. Nasuprot koncilijarizmu i galikanizmu u. je isticao papinu nezabludivost, primat nad biskupskim kolegijem i koncilom te boansko pravo vladara i njegovu nepovrjedivost; kako su se oslanjali na Rim, s one strane Alpa, sljedbenici te doktrine nazvani su ultramontanistima. /.../ Umjereniji oblik ultramontanizma prevladao je na Prvom vatikanskom koncilu u deniranju dogme i papinoj nezabludivosti. Moderna shvaanja o odnosima izmeu Crkve i drave nakon Drugoga vatikanskoga koncila, uinila su ultramontanizam pov. pojmom. Ultramontanizam, u: Hrvatska enciklopedija, XI, Zagreb 2009. (ur. S. Ravli), str. 185. Usp. S. M. DAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918). Inteligencija izmeu tradicije i ideologije, Mostar 2002, str. 27.
24
Petar Jele
liberalizma meu hrvatskim klerom bio je akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer, koji se prolirao kao vrlo vana gura na Prvom vatikanskom koncilu. Premda se protivio dogmi o papinoj nezabludivosti, morao je kasnije popustiti pred dominantnim ultramontanizmom. Ultramontanizam i klerikalizam meu Hrvatima su ojaali na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee i vladali su javnom sferom kao suprotnost antiklerikalizmu sve do propasti Habsburke Monarhije, ali i poslije toga vremena. Najistaknutiji i najsposobniji nositelj hrvatskoga klerikalizma bio je upravo Josip Stadler. Njegovi beskompromisni stavovi u multikonfesionalnom bosansko-hercegovakom drutvu uzrokovali su, uz ostalo, i veliki sukob meu samim katolicima u Bosni i Hercegovini. S prvim vrhbosanskim nadbiskupom Josipom Stadlerom zapoela je takozvana Stadlerova era u povijesti bosanskoga katolianstva odnosno hrvatstva.4 Doao je u Bosnu i Hercegovinu s idejama i stavovima koje je formirao tijekom svojega boravka i studija u Rimu. Uspostavio je bliske odnose prije svega s isusovcima i kolegama na studiju, koji su poslije postali nositelji austrijskoga i njemakoga politikog katolicizma. Zahvaljujui tim prijateljstvima, Stadler je uspio nalaziti nancijsku potporu za svoje budue projekte, ali i zatitu od onih koji su mu bili opozicija.5 To donekle objanjava odlunost i neumornost kojom je nastojao provesti svoje ideje i planove na crkvenom i na politikom planu. Neosporno je da je vrhbosanski nadbiskup Stadler bio vrlo energian i sposoban ovjek. Stekao je solidno obrazovanje, u okviru teologije XIX. stoljea, gdje je zastupao beskompromisni katolicizam u pitanjima odnosa Crkve i drave, znanosti i vjere. Imao je dobre organizacijske sposobnosti, to je pokazao izgradnjom sjemenita u Travniku, kaptola, teologije, katedrale i sirotita u Sarajevu. No imao je i neke manje plemenite karakterne osobine, koje su uzrokovale podjele u Bosni i Hercegovini, ije se posljedice osjeaju i danas.6 Sukobio se najprije s bosanskim franjevcima, zatim s hrvat4 5 6
Usp. Isto, str. 50. Usp. Isto, str. 203. U modernoj historiograji razlikuju se dva pristupa liku i djelu Josipa Stadlera. S jedne strane, postoji kritiki pristup njegovu djelovanju, gdje se uz neosporno pozitivne stvari koje je uinio prvi vrhbosanski nadbiskup, ne preuuje njegova odgovornost za mnoge negativnosti koje je uzrokovao nekim svojim nesmotrenim potezima, prozelitizmom i dvostrukim klerikalizmom (unutar Crkve i unutar drutva). S druge strane, etablirana crkvena historiograja u njemu vidi ovjeka bez mrlje, potpuno odana Crkvi i narodu i potpuno preuuje njegovu veliku odgovornost za raskol koji je svojom aktivnou izazvao unutar hrvatskoga naroda i katolike Crkve u Bosni i Hercegovini. O njemu se tako u Katolikom tjedniku egzaltirano pie: Stadler postaje, ostaje i ne prestaje biti za mnoge utemeljitelj, uitelj, program, cilj i ideal, nezapamena krjepost, nedokuiva svetost i nebeska zatita, ovozemaljska dobrota oinska. P. VRANKI, Hrvatstvo u politikoj, narodnoj i crkvenoj viziji Josipa Stadlera, u: Katoliki tjednik, 15-I-2006, str. 38. Vrhbosna je jo za Stadlerova ivota o njemu pisala kao o ljubimcu naroda, koji ivi samo za Boga i narod svoj, pa kojemu bi bilo drago i astno i umrieti za Boga i narod svoj. Odmah kad si ga ugledao, ugledao si ovjeka, koji ne zna sa svoj ja, ve sve, to imade, za drugoga dade, pa dan i no misli, u em i kako bi mogao da to vie koristi vjeri i domovini svojoj. Prvi hrvatski katoliki sastanak, u: Vrhbosna, XIV/22 (1910), str. 380.
Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci
25
skom svjetovnom inteligencijom, s muslimanima i pravoslavcima, a na kraju i sa samom austrougarskom vlau. Bio je netaktian u odnosima s drugima, samodopadan i arogantan prema onima koji se nisu s njime slagali i esto se sluio crkvenim sankcijama za postizanje politikih ciljeva.7 Na politikom polju Stadler je elio imati pod punom kontrolom sva politika gibanja kod bosansko-hercegovakih Hrvata katolika. U svojim tiskovinama korio je hrvatsku inteligenciju koja je pokuavala, zajedno s bosanskim franjevcima, ostvariti tjenju suradnju s muslimanima. Govorio je da su religija i politika nerazdvojive kao tijelo i dua, kako odvajanje due od tijela znai smrt tako i odvajanje politike od religije uzrokuje opasnost ruenja ivota. Tvrdio je kako je tolerantiam religiosam esse impiam et absurdam.8 U cijelom svom politikom djelovanju Stadler se pokazao kao pripadnik klerikalnoga krila politikoga katolicizma u Europi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee. Moe ga se okarakterizirati kao integralista koji je doao u Bosnu i Hercegovinu s namjerom da sva podruja privatnoga i javnoga ivota podredi crkvenom autoritetu,9 to je zapravo bilo nemogue u multikonfesionalnom bosanskohercegovakom ambijentu, u kojem katolici nisu inili ni treinu cjelokupne populacije, a bilo je to i vrijeme raanja hrvatske svjetovne inteligencije koja je nastojala izboriti svoju autonomiju u odnosu na crkvene autoritete. Kao uvjeren sljedbenik velikohrvatske ideologije, Stadler je vjerovao kako u Bosni i Hercegovini ivi samo jedan politiki narod, hrvatski, koji je vjerski podijeljen na razliite konfesije.10 Nastupio je s velikim predrasudama prema franjevcima openito, te s idejom i planom kako e uspjeti katolizirati muslimane i pravoslavce.11 Svi koji su dobro poznavali sloenost bosansko-hercegovake stvarnosti smatrali su taj plan nerealnim i tetnim. Zato nije dobio potporu bosanskih franjevaca koji su, zahvaljujui svom viestoljetnom iskustvu, bili svjesni opasnosti i problema koje je mogao uzrokovati katoliki prozelitizam u zemlji.
7
Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens? Odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima (1881-1975), Visoko 1978, str. 28. Usp. Okrunica nadbiskupa Stadlera sveenicima vrhbosanske nadbiskupije, u: Vrhbosna, XXIV/4 (1910), str. 54. Usp. S. M. DAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 51. Tu tezu podravala je Vrhbosna, glasilo nadbiskupa Stadlera, koje je ureivao njegov pomonik Ivan Ev. ari. Ovakav stav Vrhbosanskoga ordinarijata, u ime Hrvatske katolike udruge, formulirao je pomoni biskup ari kad je tijekom dugotrajnih rasprava na Bosanskom saboru 1910. godine ustvrdio kako ta stranka i njezini voe ne mogu na teritoriju hrvatskoga kraljevstva (Bosnu su smatrali dijelom toga kraljevstva, op. aut.) priznati nikoje drugo ime, nikoji drugi narod i nikakve druge embleme do li hrvatskih, to je izazvalo burne reakcije ostalih sudionika na tom zasjedanju, ukljuujui i same bosanske franjevce. Usp. Stenografski izvjetaji, XIV sjednica, I. zasjedanje, Sarajevo 1910, str. 49; Pred proslavu nadbiskupova 50godinjeg sveenikog jubileja, u: Katoliki tjednik, 9-VII-1944, str 4. Usp. J. KRITO, Preuena povijest. Katolika crkva u hrvatskoj politici 1850.-1918., Zagreb 1994, str. 101.
9 10
11
26
Petar Jele
Josip Stadler doao je u Bosnu sa slikom monoga nadbiskupa jedne katolike zemlje XIX. stoljea. Stigao je u multikonfesionalnu zemlju koja se tek oslobodila osmanske okupacije, s idejama i s planovima koji su joj bili strani. Svoje je stavove, kojima se kasnije vodio u pojedinim odlukama, oblikovao u katolikom okruenju papinskoga Rima i katolikoga Zagreba. I na kraju krajeva, bio je uvjeren pristaa velikohrvatske ideologije koja je, polazei od teorije o hrvatskome dravnom pravu, Bosnu i Hercegovinu smatrala hrvatskim teritorijem.12 I prije samog dolaska u svoju nadbiskupiju, Stadler je pokazivao velike predrasude prema franjevcima openito, a kasnije je s njima uao i u otar sukob koji je natetio Katolikoj crkvi i ostavio nesagledive posljedice koje se osjeaju i danas u odnosima bosanskih franjevaca i biskupijskoga klera. Osim toga, njegova neskrivena ambicija da potpuno kontrolira svaku drutvenopolitiku djelatnost Hrvata katolika, izazvala je velik sukob s liberalnom hrvatskom inteligencijom u Bosni i Hercegovini. Na kraju, i njegovo uvjerenje da su muslimani i pravoslavci podatan materijal za katoliku misiju, uzrokovalo je nemale probleme u ionako podijeljenom bosansko-hercegovakom drutvu, preosjetljivom na svaki pokuaj vjerskoga prozelitizma. Pokuat u poblie objasniti uzroke i povode spomenutih sukoba. Sarajevski nadbiskup Josip Stadler bio je vrsto uvjeren da je povijesna uloga bosanskih franjevaca u Bosni i Hercegovini zakljuena, te da je njegova zadaa ukinuti Franjevaku provinciju Bosnu Srebrenu i preuzeti ulogu koju je ona imala u Crkvi i bosansko-hercegovakom drutvu. Kako bi postigao taj cilj, Stadler je provodio sustavnu politiku udaljavanja franjevaca ne samo iz upa nego i iz javnoga ivota openito. Posvuda je osporavao pravo i povlastice bosanskih franjevaca da upravljaju upama, koje su im tijekom srednjega vijeka i osmanske okupacije dali pape, i stalno je poticao Rimsku kuriju da donosi odluke koje bi trebale to pravo ukinuti. Stadler je bio nakanio potisnuti franjevce u samostane i potaknuti mnoge od njih da se sekulariziraju, to mu je dijelom i uspjelo te je tako zadao teak udarac Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj. Bosanski su mu franjevci pruili iznenaujue vrst otpor, to je izazvalo dubok konikt s njim, koji ni do danas s njegovim nasljednicima nije posve zavren.13 Stadlerov izvjetaj iz 1878. pokazuje njegov stav prema franjevcima. Govorei, naime, o franjevakoj reformi koju je podravao i papa Leon XIII., Stadler je tvrdio da su franjevci u Hrvatskoj raspreni po velikim samostanima u kojima, umjesto da se moralno uzdiu, sudjeluju u intrigama i skandalima. Smatrao je da se franjevce treba hitno okupiti u nekoliko samostana, da trebaju otii iz onih najveih zato to nisu sposobni nancijski odravati graevine, pa bi zbog toga mogli izgubiti dravne subvencije. Isticao je jo da se franjev12 13
Usp. S. M. DAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 202. Usp. Isto, 50-51.
27
ci vie ne bave znanou, da ne obdravaju Pravilo, da su posve degenerirali i nedostojni franjevakoga imena.14 Takav je bio Stadlerov stav prije upoznavanja bosanskih franjevaca. Kad je s njim doao u Bosnu i Hercegovinu i poeo istiskivati franjevce iz javnoga i iz pastoralnoga ivota, uslijedio je sukob koji e obiljeiti crkvenu povijest ove zemlje. Nesumnjiva je injenica da je, kao i u svakoj organizaciji, bilo franjevaca koji nisu davali dobar primjer franjevakoga ivota, no teko je ne vidjeti da je Stadler operirao s predrasudama kad je tvrdio da veina franjevaca nije bila dostojna toga naziva, da ne obdravaju franjevako Pravilo i da su posve degenerirali. O linosti Josipa Stadlera i o njegovoj intelektualnoj krutosti, ali i o tome na koje se sve sfere irila netrpeljivost izmeu franjevaca i njega, plastino govori zgoda s njegovim prijevodom Svetoga pisma, o emu je kritiku recenziju napisao fra Ljudevit Lau, lektor biblike na franjevakom teolokom uilitu u Livnu u lipnju 1895. i objavio u zagrebakom listu Hrvatska.15 Poznajui Stadlerovu ud, Lauovi starjeine ispriali su se sarajevskom nadbiskupu to se lektor biblike Lau drznuo te // objelodanio njekakvu tobo kritiku na Va prevod sv. Pisma kojom je drsko napao na osobu Vae Presvitlosti te tim prezreo i autoritet i duno potovanje prema Vaoj i svima nama svetoj osobi.16 Stadler je zbog toga nekoliko mjeseci kasnije zatraio od provincijala da zabrani Ljudevitu Lauu predavati bibliku jer je stanovitom sgodom javno pokazao da on u tumaenju sv. pisma omalovaava sv. Otce, a oslanja se na protestantske tumaitelje, te ako to provincijalat ne uini, ordinarijat e biti prisiljen tu zabranu izposlovati od sv. Stolice.17 Stadler je tako kaznio dr. Laua koji se usudio osporiti njegovu prevoditeljsku kompetenciju, a dr. Lau je, premda strukovno osposobljen u Beu (s akademskim gradusom doktora znanosti), nakon to mu je uskraena mogunost predavanja, napustio franjevaki red i otiao u sjevernu Ameriku, gdje je i umro.18 Sukob izmeu bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera ticao se pitanja upa, sekularizacije bosanskih franjevaca koju je nadbiskup poticao,
14
Sie knnen nicht ihre Gebude erhalten und sind in grter Gefahr die Untersttzung zu verlieren, die ihnen bis jetzt die Regierung gegeben hat, weil sich in der That nicht auszahlt so enorme Summen fr zwei drei Franziskaner zu geben, die sich jetzt mit den Wissenschaften nicht abgeben, und mehrere von ihnen den Namen eines Franziskaners wohl nicht verdienen /.../ Bein uns haben sich die Franziskaner, und zumal die barmherzigen Brder ganz degeneriert. Vom halten der Regeln ist keine Rede. Franziskaner gehen ans Land zu den Pharren zur Aushilfe und wenn ihr Vorgesetzer sie nach Hause ruft, gehorchen sie nicht. Z. GRIJAK, Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb 2001, str. 637, bilj. 589-591. I. LOVRENOVI, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb-Sarajevo 2010., str. 179. AFBS, XIV, str. 502. AFBS, XIV, str. 502. Usp. I. LOVRENOVI, Bosanski Hrvati, str. 179-181.
15
16 17 18
28
Petar Jele
udaljavanja franjevaca iz javnog ivota Bosne i Hercegovine, te nejednake raspodjele ekonomskih subvencija. Nijedna strana u tom sukobu nije naravno bila sasvim nevina. Bosanski franjevci ne mogu svu krivnju za ono to se dogodilo u Franjevakoj provinciji tih godina pripisati iskljuivo nadbiskupu Stadleru, koji ipak, kao to emo vidjeti, snosi glavnu odgovornosti za izazivanje ovog sukoba. Pitanje upa Jedno od pitanja koje se pojavilo nakon uvoenja redovne crkvene hijerarhije bilo je hoe li franjevci i dalje uivati pravo na upe,19 ili e im taj privilegij biti potpuno ili djelomino ukinut. Nadbiskup Stadler nije nimalo sumnjao to bi trebalo uiniti: za njega su franjevci bili tek avangarda i pioniri koji, kad zavre svoj posao, trebaju prepustiti mjesto dijecezanskom kleru. Deklarativno je priznavao da franjevci imaju zasluge za prola vremena, ali je ponavljao da oni nisu dorasli suvremenom trenutku.20 Stadler je iskoristio priliku tijekom svoga prvog boravka u Rimu kao vrhbosanski nadbiskup i napisao 13. studenog 1881. prvo pismo21 papi u kojemu trai da sve upe u Bosni budu biskupskoga prava (liberae collationis ordinarii diocesani), tj. njemu na raspolaganju, inae e katoliki narod pretrpjeti velike tete budui da je, prema Stadlerovu uvjerenju, veina bosanskih franjevaca bila skandal za vjernike.22 Kako nije dobio nikakav odgovor od Vatikana, Stadler je napisao novo pismo 4. prosinca 1881. u kojemu je dijelom modicirao svoj zahtjev i zatraio sve upe osim onih koje su bile pod izravnim patronatom franjevakih samostana.23 Isto pismo poslao je i generalu Franjevakoga reda fra Bernardinu a Portu Romatino.24
19
U to vrijeme franjevci su u Bosni imali 8 samostana i 84 upe, a u Hercegovini 2 samostana i 19 upa. Usp. M. DRLJO, Nadbiskup Stadler i pitanje upa. u: Josip Stadler. ivot i djelo. Zbornik radova meunarodnih znanstvenih skupova o dr. Josipu Stadleru, odranih od 21. do 24. rujna 1998. u Sarajevu i 12. studenog u Zagrebu povodom 80 obljetnice smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, Studia Vrhbosnensia 11, ur. P. Jurii, Sarajevo 1999, str. 437. Za vie o pitanju upa usp. M. DRLJO, Obnova redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini i pitanje pravnog ureenja upa (1881.-1883.), Sarajevo 2001. Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 168. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, ff. 2-5. Nisi hae quoque parochiae declarentur liberae collationis, nunquam eri possit, ut istis locis, qui sunt in Bosnia majores numero, instituerentur saeculares clerici, quod certe cederet in damnum catholicorum, quum Franciscanorum magna pars scandalo sint popolo. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, f. 4. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, ff. 8-9. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 298-299.
20 21
22
23
24
29
Taj put je Kongregacija za izvanredne crkvene poslove izdala 10. prosinca 1881. dekret Cum providentia25 kojim je proglasila da su sve upe u biskupiji liberae collationis osim onih koje su vezane uz franjevake samostane.26 Bosanskim franjevcima, ukoliko se ne slau s ovom odlukom, ostavljen je rok od godinu dana da pred Svetom Stolicom dokau da im pripadaju posebna prava i privilegije u vezi sa upama. Stoga je uprava Franjevake provincije Bosne Srebrene odluila odmah skupiti sve dokumente i dokaze o tom pravu, te nainiti elaborat kojim e dokazati da ima viestoljetno pravo na upravljanje upama. Prema autoru toga povijesno-pravnoga elaborata fra Franji Nediu,27 franjevako pravo na upe vrsto je utemeljeno na kanonskom zakonodavstvu po kojem postoje razliiti naini kako neka upa postaje punopravno redovnikom, odnosno franjevakom. On je nabrojio pet naina: da su redovnici utemeljili upu tamo gdje ranije nije postajala (titulo fundationis) da im je upu predala mjerodavna crkven vlast (titulo privilegii apostolici) da su redovnici sami gradili crkve na pojedinom podruju (titulo aedicationis) da su osigurali upi sav potreban inventar (titulo dotationis) da upom upravljaju u jednom odreenom vremenskom periodu barem 40 godina (titulo praescriptionis).28 Svaki je od tih naina izdano potkrijepljen papinskim aktima i drugim dokumentima od vremena kad su franjevci doli u Bosnu i Hercegovinu.29 Kada je sarajevski nadbiskup Stadler doznao da franjevci namjeravaju predstaviti ovaj dokument pred Svetom Stolicom, napisao je pismo provincijalu 22. veljae 1882. predlaui nagodbu prema kojoj bi sami franjevci ponudili stanovit broj upa vrhbosanskom ordinarijatu, na to oni nisu pristali.30 U Rimu je u svibnju 1882. odlueno da e general Franjevakoga reda Bernardino a Portu Romatino posjetiti Bosnu i pokuati rijeiti pitanje upa s
25
Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, ff. 13-14. Usp. Acta Ordinis Fratrum Minorum, Roma 1882, str. 106. Taj elaborat i drugi dokumenti kojima se dokazuju prava dodijeljena franjevcima napisao je F. NEDI, Jura specialia quoad benecia parochialia Provinciae bosnensium et Custodiae hercegovinensium fransicanorum, Djakovo 1883; Monumenta privilegiorum, concessionum, gratiarum et favorum provinciae Bosnae Argentinae, Vukovarini 1886. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., Sarajevo 1992., str. 187. Usp. J. JELENI, Kultura i bosanski franjevci, I, Sarajevo 1912, str. 59-70. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 187.
26 27
28
29 30
30
Petar Jele
nadbiskupom Stadlerom i bosanskim franjevcima.31 Stigavi u Bosnu, general je 24. srpnja 1882. u Fojnici sazvao provincijski kapitul. Predloio je da se pro bono pacis nadbiskupu Sadleru dodijele 24 upe, dok su franjevci isprva predlagali 16. Na kraju je odlueno da e nadbiskupu ipak biti dodijeljene 24 upe: 11 lanova provincijskoga denitorija podralo je tu odluku, a tri su bila protiv.32 Od 24 upe koje su franjevci bili spremni prepustiti, 16 je dodijeljeno vrhbosanskoj nadbiskupiji, a osam banjolukoj biskupiji, koja je neko vrijeme bila pod upravom nadbiskupa Stadlera.33 Poslije provincijskoga kapitula, general Franjevakoga reda napisao je 6. kolovoza 1882. pismo nadbiskupu Stadleru i priopio mu donesenu odluku. Istaknuo je da su franjevci mogli dokazati svoje pravo na upe, ali da su se pro bono pacis odrekli treine upa u nadbiskupovu korist, osim, naravno, onih koje su pripadale samostanima.34 No, nadbiskup Stadler nije bio zadovoljan tim brojem i htio je da mu franjevci odmah predaju barem polovicu upa. Provincijalni denitorij stoga je odrao jo jednu sjednicu na kojoj je odlueno da e uz one 24 upe, jo 8 upa predati vrhbosanskom ordinarijatu. Nadbiskup Stadler, meutim, za to nije htio ni uti, i traio je dodatnih 20 upa, premda uope nije imao svoga klera koji bi mogao upravljati tolikim brojem upa. Napisao je pismo generalu Reda fra Bernardinu a Portu Romatinu u kojemu trai polovicu svih franjevakih upa, te je predloio da njih dvojica u etiri oka rijee taj problem, i da mu general prepusti jo 20 upa bez ikakvih konzultacija s Provincijom.35 General je s indignacijom odbacio Stadlerov prijedlog da radi iza lea bosanskih franjevaca, te mu je 7. rujna 1882. iz Bea odgovorio, izmeu ostaloga, kako se na taj nain ne rjeavaju problemi, i da general Franjevakoga reda nije despot koji moe sam odluivati o tim stvarima bez konzultacije s braom franjevcima. Pismo je vrlo zanimljiva sadraja i vrijedi ga ovdje prenijeti u cjelini:
Ako Vas je moje pismo, kojim sam Vaoj Preuzvienosti dostavio popis upa koje su oci kapitularci Bosanske Provincije voljni ustupiti, moglo oalostiti, kako to sami kaete, ne manju bol nanio je meni Va odgovor od 2. ovoga mjeseca (veljaa 1882, op. aut.), koji sam juer primio. Ono to me najvie boli, ostavljajui po strani druge toke, jest dakako injenica da u tom odgovoru ne samo da nema niti jedne rijei koja bi pokazivala dobrohotnost prema brai franjevcima, nego se, naprotiv, prema njima oituje nepotovanje, nepovjerenje, skoro prezir. A ipak samo franjevcima pripada zasluga za sve ono to je jo ostalo katolikoga u Bosni. Gdje su bili svjetovni sveenici kroz etiri
31 32 33 34 35
Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), ff. 55-56. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, Sarajevo 2000., str. 16. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870.-1891., str. 300-302. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 16. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 308.

stoljea turskoga tlaenja? Zato nisu tada ili da zauzimaju upe u Bosni? Zar bi moda mogla biti istina da su svjetovni sveenici proizvedeni da budu upnici samo gdje i kada ne postoji nikakva opasnost? Ah, Monsinjore, da ste od poetka pokazali vie potovanja i povjerenja prema franjevcima, pa i kad biste dan-danas oitovali i osjeali vie dobrohotnosti prema njima, mogli biste pridobiti njihova srca i uraditi da ih uinite boljima. Vi sada traite da Vam se ustupi polovina upa. Oprostite, Monsinjore! Ako ste tako namjeravali, zato to niste rekli odmah? Zato ste najprije ocu Exprovincijalu, a zatim i meni, rekli: Ja ne kaem ni koliko ni koje; ja ne kaem ni treinu, ni polovinu. Neka to oni predloe! Ja bih se u tom sluaju naelno dogovorio s Vaom Preuzvienou te bi na zasjedanju kapitula uinio da se usvoji odluka o ustupanju. No ja sam, to je sasvim prirodno, ostavio da oci odrede koje upe trebaju ustupiti. Vi, meutim, sada traite da Vam ja ustupim drugih dvadeset upa i elite da se ta stvar rijei izmeu Vas i mene. To, Monsinjore, ja ne mogu uiniti. Prema Konstitucijama naega Reda, General nije apsolutni gospodar, nije despot. Ja moram najprije sasluati dotinu Provinciju, zatim u stvarima od vee vanosti izvijestiti o tome Generalni denitorij i na kraju, prema savjetu Denitorija, donijeti odluku. Tako u uiniti i u ovome sluaju. Priopit u o. Provincijalu iz Bosne novi zahtjev Vae Preuzvienosti. On e sazvati oce i prikupiti njihove glasove i o tome e meni podnijeti izvjetaj. Tada u ja o tome raspraviti sa svojim generalnim denitorima. Stoga e, dakle, biti potrebno da se Vaa Preasna Preuzvienost neko vrijeme strpi do konanog odgovora na Va zahtjev. Usrdno molim Gospodina da sve privede uspjenom zavretku u skladu s poticajima svoje milosne providnosti i na korist dua. Biljeim se s dubokim potovanjem Vae Preasne Preuzvienosti, uz izraze najodanijeg potovanja, Kristov sluga. fra Bernardino, Generalni ministar. 36
31
General reda u ovom pismu pokazuje spremnost za rjeavanje problema, no s pravom zamjera Stadleru njegovo nepotovanje, nepovjerenje i prezir prema bosanskim franjevcima kao i ideju da se njih dvojica nasamo dogovore oko svega bez konzultacija s ostalim franjevcima. Nadbiskup je na ovaj nain i preko generala htio dobiti na raspolaganje odmah polovicu upa, a krajnji cilj mu je bio preuzeti ih sve im se za to ukae povoljna prilika. Nakon to nisu uspjeli postii dogovor, jer nadbiskup nije bio zadovoljan s 32 upe koje su mu prepustili, franjevci su odluili obratiti se izravno papi Leonu XIII. Provincijal fra Ilija avarovi37 uputio se u stoga Rim s ve pripremljenim
36
AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 309; I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 182-183. Tekst je originalno pisan na talijanskog jeziku i ovo je njegov prijevod. Fra Ilija avarovi (1844-1901) roen je u Tramonici kod Bosanskoga amca. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, lozoju u Kraljevoj Sutjesci, a teoloki studij u akovu.
37
32
Petar Jele
dokumentacijom kojom je elio pred najviim crkvenim institucijama izloiti svu problematiku vezanu za odnos izmeu Stadlera i franjevaca. U ovom kontekstu treba spomenuti i stav akovakoga biskupa Strossmayera koji je uputio jedno pismo nunciju u Beu, kardinalu Vannutelliju.38 On je sukob izmeu Stadlera i franjevaca smatrao tetnim i nepotrebnim. Osim toga smatrao je da je u cijelom sukobu aktivno sudjelovala i austrougarska administracija, koja je preko nadbiskupa Stadlera eljela utjecati na imenovanje ne samo drugih biskupa i kanonika, nego i pojedinih upnika. Strossmayer je smatrao neobjanjivim zahtjev nadbiskupa Stadlera da odmah preuzme toliko upa budui da bi, ak i da ih dobije, morao kao njihove upravitelje opet postaviti franjevce jer nije mogao nai dovoljno klera za upravljanje. Prema Strossmayerovu miljenju glavni i odgovorni za taj sukob bio je upravo Josip Stadler39 i zato je traio da se problem im prije rijei, kako se ne bi nanosila daljnja teta katolikom narodu u Bosni.40 I sam nuncij u Beu kardinal Vannutelli napisao je nadbiskupu Stadleru pismo u kojemu mu govori da prihvati 8 franjevakih upa uz ve prije ustupljene 32, no Stadler je odbio i nuncijev prijedlog.41 Nakon to se uvjerio da franjevci i Stadler nee postii dogovor oko pitanja upa, provincijal fra Ilija avarovi otiao je u Rim i sa sobom odnio svu potrebnu dokumentaciju koja je potvrivala njihova prava i privilegije koje su kroz stoljea dobivali od Svete Stolice.42 U ovom dokumentu bosanski franjevci uspjeli su dokazati svoje pravo na upravljanje upama, te su izrazili spremnost da iziu ususret zahtjevima nadbiskupa Stadlera u bratskom dijalogu.43 U dokumentu predstavljenom Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove navedene su 32 upe koje franjevci preputaju nadbiskupu Stadleru, od kojih su 24 u vrhbosanskoj biskupiji, a ostalih 8 u banjolukoj. Za preostale
Za sveenika je zareen 1867. Obavljao je odgovorne funkcije u Bosni Srebrenoj, a 1882. je izabran za provincijala u trenutku kada je u Bosnu i Hercegovinu doao Josip Stadler. Zbog napada sarajevskoga nadbiskupa na bosanske franjevce putovao je u Rim, Be i Petu branei stoljeima stjecana prava i povlastice bosanskih franjevaca. Usp. A. S. KOVAI, Biobibliograja franjevaca Bosne Srebrene. Prilog povijesti hrvatske knjievnosti i kulture, Sarajevo 1991, str. 101-102.
38
Usp. ASV, Arch. Della Nunziatura di Vienna, 595, Card. Vannutelli, vol XL (1882-1887), ff. 181-184. Totius hujus controversionis caput et origo est Archiepiscopus. ASV, Arch. Della Nunziatura di Vienna, 595, Card. Vannutelli, vol XL (1882-1887), f. 181. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 191. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 310. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 320-326. Usp. Condicio iuridica paroeciarum in Bosna a franciscanis administratarum, Sarajevo 1936., str. 22-31.
39
40
41
42
43
33
52 upe u Bosni franjevci su traili da ostanu njihove i da budu proglaene pripojenima odnosnim samostanima i rezidencijama (mensae respectivorum conventuum et residentiarum).44 Doznavi za taj posjet Rimu, i nadbiskup Stadler se uputio u vjeni grad kako bi pokuao rijeiti pitanje u svoju korist. Napisao je 30. listopada 1882. pismo Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove u kojem trai sve upe, osim 6 samostanskih, i osporava pravo franjevcima da uope upravljaju upama. Na kraju toga dugog pisma45 izrazio je miljenje da bi se pitanje upa u Bosni i Hercegovini najbolje rijeilo kad bi se provela sekularizacija franjevaca.46 Intervenirao je i general reda fra Bernardino a Portu Romatino molei Svetu Stolicu da to prije rijei tu munu situaciju. Po povratku iz Bosne izvijestio je dravnoga tajnika kardinala Ludovica Iacobinija da je vrhbosanski nadbiskup Stadler odbio 32 upe koje mu je ponudila uprava Franjevake provincije Bosne Srebrene.47 U pismu dravnom tajniku 15. sijenja 1883. napisao je, izmeu ostaloga, da je poznajui karakter vrhbosanskoga nadbiskupa i njegov prezir prema bosanskim fratrima nuno to hitnije rijeiti to pitanje u Rimu.48 Franjevaki general naveo je sluaj mostarskoga biskupa fra Pakala Buconjia koji nije imao nikakvih problema s franjevcima oko podjele upa, jer je postignut dogovor koji je odgovarao objema stranama. General je naveo i primjer Franjevake provincije Presvetoga Otkupitelja u Dalmaciji, gdje su franjevci administrirali 75 upa, a biskupi nisu imali nikakvih prigovora na njihov rad.49 Predloio je jo da se pitanje rijei po uzoru na sluaj Svete Zemlje.50
44
Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 324. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 25. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., f. 14. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. VIII, str. 42. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. VIII, str. 53; M. DRLJO, Nadbiskup Stadler i pitanje upa, u: Josip Stadler. ivot i djelo, str. 459. General reda fra Bernardino a Portu Romatino naveo je primjer Svete Zemlje u kojoj i nakon osnutka Latinskog patrijarhata u Jeruzalemu 1847. g. tamonjim franjevcima, koji su se nalazili u slinoj situaciji kao i bosanski franjevci, nisu bile oduzete upe. Odnosi izmeu franjevaca i patrijarha ureeni su odredbama Kongregacije za rairenje vjere 1851. g. kojima su zatiena prava i obveze obiju strana. General je naglasio injenicu kako bosanski franjevci, koji ve vie od est stoljea upravljaju upama, imaju neizmjerne zasluge za opstojnost Katolike crkve u ovim krajevima, kao to to imaju i njihova subraa u Palestini. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. IX, str. 48.
45
46 47
48
49
50
34
Petar Jele
Papa Leon XIII. odluio je da se stane na kraj ovoj tetnoj kontroverzi, te je Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove dao nalog da dobro proui pitanje i iznese svoje miljenje. Nakon zakljuka Kongregacije papa je naredio da se 14. oujka 1883. izda dekret Cum inter51 kojim je elio napokon i zauvijek rijeiti ovo pitanje koje je teko optereivalo crkveni ivot u Bosni i Hercegovini. Dekret je neoekivano iao na ruku prethodnom prijedlogu franjevaca: oni su, naime, ve bili ponudili nadbiskupu Stadleru 32 upe, no on nije htio ni uti za njih. Dekretom Cum inter odlueno je da franjevci, uz 32 upe koje su ponudili sarajevskom nadbiskupu, daju jo samo tri dodatne upe, tako da su bosanski franjevci Stadleru trebali prepustiti 35 upa, dok ostalih 59 upa i dalje ostaje pod njihovom upravom.52 Iz dekreta je vidljivo da su bosanski franjevci svojom dokumentacijom i intervencijama uspjeli dokazati da imaju pravo na upe i pastoralnu skrb o vjernicima, ime su osporili tezu nadbiskupa Stadlera da nemaju takva prava. Nadbiskup Stadler prihvatio je nevoljko ovaj dekret, premda nije uope bio zadovoljan konanom odlukom, budui da je za sebe traio ako ve ne sve, onda barem polovicu upa. Zato u vjesniku biskupije Srce Isusovo nije objavljen sam dekret i njegove pravne implikacije, nego samo vijest da je pitanje upa rijeeno.53 Bosanski franjevci nisu bili zadovoljni samo jednom tokom dekreta, onom koja je nadbiskupu Stadleru ostavljala pravo da dijeli postojee franjevake upe ili da po potrebi osniva nove.54 Nain na koji je Stadler nastavio koristiti to pravo izazvao je daljnje napetosti i sukobe s bosanskim franjevcima.55 Nakon dekreta kojim nije bio nimalo zadovoljan, nadbiskup Stadler preao je na novu strategiju vezanu za pitanje upa: kako se vie nije mogao sluiti argumentom da franjevci nemaju pravo na upravljanje upama, koju je odbacio i sam papinski dekret Cum inter, poeo je iriti tezu da franjevci moraju predati sve upe, jer je njihovo upravljanje upama navodno bilo protivno duhu svetoga Franje.56 U tom kontekstu treba istaknuti da bosanski franjevci nisu smatrali svoj pastoralni rad u upama protivnim duhu svetoga Franje. Bili su uvjereni da se
51 52
Usp. Acta Ordinis Fratrum Minorum, Roma 1883., str. 60-61. Tim je dekretom reeno da 35 upa evadent in posterum liberae Ordinarii collationis, a reliqiae parrocchiae in Diocesibus Verhbosnensi et Banjalucensi erunt regulares et ad Religiosos Franciscales spectare pergent. Usp. Condicio iuridica paroeciarum in Bosna a franciscanis adminitrataturm, str. 31. Usp. upsko pitanje rieeno, u: Srce Isusovo, II/4 (1883.), str. 53-54. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 29. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 193. PP. Franciscanis ad spiritum s. Francisci obtinendum necessarium esse, ut omnes parrocchias cedant. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), f. 160.
53 54 55
56
35
bit redovnikoga poziva sastoji u navjeivanju evanelja i da je to vanije od njihova samostanskoga oblika redovnitva. Taj nain razmiljanja bosanskih franjevaca, s kojim se moemo sloiti ili ne sloiti, potvrivala je njihova estostoljetna pastoralna praksa u ovim krajevima, pogotovo u vremenima kad osim njih nije bilo drugoga klera na bosansko-hercegovakom tlu. Oni su pak u argumentima bosanskoga nadbiskupa o nekompatibilnosti franjevakoga ivota i pastoralnoga rada u upama vidjeli ne njegovu dobru volju da podri njihovu unutarnju reformu, nego samo pokuaje koji su za cilj imali zauzimanje svih franjevakih upa te izolaciju franjevaca iz drutvenoga i crkvenoga ivota Bosne i Hercegovine. Uostalom, prednost propovijedanja nad tradicionalnim samostanskim ivotom prepoznala je i potvrdila najvia crkvena vlast u Rimu u razliitim prigodama i na razliitim mjestima, kroz mnoga stoljea djelovanja franjevaca na ovim prostorima.57 Nakon dekreta Cum inter od 14. oujka 1883. g. i Rim i bosanski franjevci su se ponadali da je ovo kontroverzno pitanje napokon rijeeno. Ali, nadbiskup Stadler nije dijelio njihovo miljenje: nije se mogao pomiriti s papinom odlukom da franjevci mogu i dalje upravljati upama i da im je na raspolaganju ostalo jo 59 upa. Mislio je da je pravi trenutak da se ponovno problematizira pitanje upa reforma Franjevakoga reda koju je apostolskom konstitucijom Felicitate quadam58 izdanom 4. listopada 1897. zatraio papa Leon XIII. Ovim dokumentom sveano je proglaeno ujedinjenje franjevaca pod jednim imenom Ordo Fratrum Minorum,59 koji e slijediti iste odredbe i imati ujedinjenu upravu s jednim generalom, jednim prokuratorom, jednim tajnikom i jednim postulatorom. Da bi osigurao uinkovito provoenje odluke, papa je odredio da e provincije koje odbiju provesti reformu ostati bez prava da primaju novake, dok e svi oni koji se protive toj odluci biti odvojeni od ostalih i uz doputenje svoga ordinarija ivjeti u posebnim samostanima.60 Nadbiskup J. Stadler odluio je iskoristiti ovu situaciju i nanovo se obratiti Svetoj Stolici problematiziranjem pitanja upa kojima i dalje protivno duhu sv. Franje, kako je govorio upravljaju franjevaki sveenici. Napisao je stoga 23. sijenja 1898. jedno pismo papi u kojemu ponovno trai da mu se dodijele sve franjevake upe u Bosni. Ovaj put je svoje argumente temeljio na upravo provedenoj reformi Franjevakoga reda. Sarajevski nadbiskup je u pismu objasnio da franjevci upravljaju veinom upa i da mnogi meu njima ne ele prihvatiti reformu, te da mu dobar dio njih dolazi sa eljom da se
57
Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 189-190. Usp. Acta Ordinis Fratrum Minorum, Roma 1897, str. 164-168. Tom je odlukom reformiran cijeli Franjevaki red (izuzev kapucina i konventualaca) koji je do tada bio podijeljen u etiri ogranka (opservanti, reformati, bosonogi i rekolekti). Sada su ujedinjeni pod jednim imenom: Red male brae. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914, str. 140. Usp. L. IRIARTE, Storia del francescanesimo, Rim 1982, str. 449.
58 59
60
36
Petar Jele
sekulariziraju. Stadler je istaknuo da zbog toga treba dobiti sve upe pod svoju upravu, kako bi ih mogao podijeliti svim tim franjevcima koji ele napustiti svoju redovniku zajednicu. Stadler je zatim tvrdio da franjevaka vita communis ne moe biti kompatibilna s pravom na upravljanje upama. Budui da bosanski franjevci moraju prihvatiti reformu zajednikoga ivota, ne mogu vie ostati na upama te ih trebaju predati svom biskupu, zakljuio je Stadler na kraju ovoga pisma.61 Saznavi za ovo Stadlerovo pismo, provincijal fra Aneo uri napisao je 2. veljae 1898. pismo generalu reda fra Alojziju Laueru i zamolio ga da zatiti franjevce u Bosni od novih pretenzija sarajevskoga nadbiskupa, koji je poeo poticati bosanske franjevce na sekularizaciju.62 Generalni denitor Reda fra Krunoslav Kosta Brali zatraio je od provincijala bosanskih franjevaca da generalnoj kuriji Franjevakoga reda u Rimu poalje statistiki izvjetaj u kojem treba biti broj franjevakih upa u Bosni, broj upa liberae collationis u vrhbosanskoj nadbiskupiji i banjolukoj biskupiji, broj franjevaca i svjetovnih sveenika koji upravljaju upama, itd63. Odgovori su poslani 16. veljae 1898: franjevci su upravljali u 59 upa, kao to je i odreeno dekretom iz 1883; takoer su vrili pastoralnu slubu u 39 upa nadbiskupa Stadlera jer on nije imao svoga klera koji bi to mogao initi (od tih 39 upa, 23 je pripadalo vrhbosanskoj nadbiskupiji, a 16 banjalukoj biskupiji); u pastoralnom radu u upama sudjelovalo je 120 fratara od njih 217 koliko ih je bilo u Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj, dok je u obje bosanske biskupije bilo samo 13 dijecezanskih sveenika.64 Primivi izvjetaj bosanskih franjevaca, generalni prokurator Franjevakoga reda fra Pietro da Rocca di Papa napisao je 25. veljae 1898. pismo65 Kongregaciji za biskupe i redovnike u kojemu brani bosanske franjevce i zakljuuje da novi zahtjevi nadbiskupa Stadlera nisu ni pravedni, ni razumni, ni prikladni, nego zapravo tetni.66 Kongregacija je zatim poslala svoje miljenje drav61
Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 164-165; za kritiki osvrt na svaki od argumenata nadbiskupa Stadlera usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 44-45. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 110-111. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 165-166. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 166-169. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 173-181. Moram rei: 1. Prijedlog Pre. Podnositelja molbe nije pravedan, jer povrjeuje legitimna prava bosanskih redovnika. 2. Nije razuman, jer mu motivi nisu ni utemeljeni ni dostatni. 3. Nije valjano sredstvo, jer ne samo da prijedlog ne bi donio nikakvu korist, nego bi, naprotiv, nanio veliku tetu duhovnom dobru katolika. 4. Prijedlog nije prikladan i zbog tekih posljedica svake vrste a koje bi bile neizbjene ak i u sluaju samog oduzimanja upa. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 181.
62 63 64 65 66
37
nom tajnitvu koje je zakljuilo da je peticija nadbiskupa Stadlera preuranjena i da bi mogla nanijeti veliku tetu bosanskim franjevcima.67 Dravni tajnik kardinal Mariano Rampolla napisao je 14. oujka 1898. pismo nadbiskupu Stadleru i franjevakom provincijalu fra Anelu uriu u kojemu objanjava svoje i miljenje Kongregacije za biskupe i redovnike.68 U pismu sarajevskom nadbiskupu dravni tajnik Svete Stolice Mariano Rampolla objasnio je zato smatra Stadlerove zahtjeve preuranjenima i tetnima za bosanske franjevce. Napisao je da franjevci u Bosni ive uglavnom od prihoda koji im dolaze sa upa. Ukoliko im se oduzmu upe i zabrani pastoralna sluba, prijetila bi opasnost da odu iz zemlje koja je ve toliko natopljena njihovom krvlju. Isto bi se dogodilo, po Rampolli, kad bi se franjevcima ostavo samo 10 samostanskih upa, jer im one ne bi bile dovoljne za normalan ivot. U vezi s glavnim Stadlerovim argumentom da bosanski franjevci ne ele prihvatiti reformu Franjevakoga reda, kardinal Rampolla je rekao da postoje dobri razlozi da vjeruje da je broj franjevaca koji ne ele prihvatiti te promjene mnogo manji od onoga o kojem nagaa nadbiskup Stadler, te da stoga nema nikakvih valjanih razloga da se mijenja ve prije donesena odluka Svete Stolice iz 1883. godine vezana za pitanje upa.69 Provincijal fra Aneo uri napisao je 27. oujka 1898. okrunicu svim bosanskih franjevcima izvjeujui ih o ovoj odluci, prema kojoj je novi zahtjev nadbiskupa Stadlera odbijen i da je ponovno potvreno pravo bosanskih franjevaca da upravljaju upama, kao to je odreeno dekretom iz 1883.70 Ljutit zbog novoga neuspjeha, nadbiskup Stadler je u oujku 1898. izdao proklamaciju kojom poziva bosanske franjevce da se sekulariziraju.71 Ona je imala precizan cilj: nadbiskup se nadao da e mnogi franjevci prihvatiti njegov prijedlog, to bi mu omoguilo da ponovo intervenira u Rim traei od Svete Stolice da mu dodijeli franjevake upe u koje bi mogao smjestiti sekularizirane sveenike.72 Samo trinaest dana nakon odluke kardinala Rampolle, nadbiskup Stadler poslao je novi dopis73 Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove u vezi sa upama, koji je, uz ostalo, sadravao i teke optube na raun bosanskih franjevaca.74 U tom dokumentu Stadler je objanjavao kako eli da se
67
Necessario agnosci debet tales petitiones esse praematuras et si satisfaceretur talibus, adferrent grave damnum Ordini Fratrum Minorum in Bosnia. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 208. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 33. Usp. ANOS, 345/1898. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 199-200. O tetnim posljedicama te njegove akcije bit e govora u daljnjem tekstu. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 46. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 233-237. Za kritiki pristup optubama nadbiskupa Stadlera protiv franjevaca usp. J. VLADI, Memorandum S. Congregationi Episcoparum et Regulariun exhibitum a Patribus Franciscanae
68 69 70 71 72 73 74
38
Petar Jele
u njegovoj biskupiji provede reforma Franjevakoga reda prema apostolskoj konstituciji Felicitate quadam i zakljuio da ju je nemogue provesti ne budu li mu franjevci prepustili upe. Vjerovao je da je to pravi trenutak za oduzimanje upa franjevcima, pa je postavio retoriko pitanje: Ova reforma ili se hoe ili se nee? Ako se hoe, jedno je sigurno: franjevcima treba oduzeti upe!.75 Reformu je smatrao nunom, jer prema Stadlerovu miljenju, redovniki duh bosanskih franjevaca gotovo da vie nije postojao. Smatrao je da su oni bogati i da kre zavjet siromatva, te da ne postoji gotovo nikakva nada da e oni ikad postati dobri redovnici u skladu s reformom. Dodao je zatim da je meu njima ipak mnogo onih koji bi mogli postati dobri sveenici, naravno, ukoliko ostave Franjevaki red i postanu dijecezanski sveenici. Stadler je zakljuio da bi franjevci, nakon oduzimanja upa, mogli pristojno ivjeti od Boje providnosti ili pronje. Izrazio je spremnost da svakom samostanu isplati sumu koju oni dobivaju od upa. Stadler je molbu zavrio traei ponovno od dravnoga tajnika kardinala M. Rampolle da uini sve to je mogue da se franjevcima oduzmu upe, ili da im se u krajnjem sluaju ostave samo one samostanske. Svoj je dopis zakljuio rijeima: Sad je najbolje vrijeme za reformu. Sada ili nikada!.76 Pismo je poslano i glavnoj upravi Franjevakoga reda u Rimu i ponovno je zatraena intervencija Vatikana u rjeavanju staroga problema. General reda Manje Brae poslao je u Bosnu generalnoga denitora fra Davida Fleminga da pokua rijeiti novonastalu situaciju. Fleming je doao u Bosnu 2. lipnja 1898. i nakon vie susreta s bosanskih franjevcima napisao dugi izvjetaj.77 Generalni prokurator OFM fra Pietro Rocca di Papa napisao je na temelju toga izvjetaja 20. lipnja 1898. odgovor prefektu Kongregacije za biskupe i redovnike kardinalu Vannutelliju, u kojem je objasnio stav glavne uprave Franjevakoga reda u vezi s pitanjem upa u Bosni,78 zatraivi da se potuje odluka donesena u oujku 1883. dekretom Cum inter.79 Uz taj odgovor kardinalu Vannutelliju, prokurator Rocca di Papa poslao je i izvjee denitora fra Davida Fleminga. U njemu je predloeno da nadbiskup Stadler uzme 39 upa liberae collationis u kojima su franjevci obavljali pastoralnu slubu, budui da Stadler nije imao dovoljno klera,80 te da Sveta Stolica upozori nadbiskupa
Provinciae Bosnae Argentinae in causa Archiepiscopi Vrhbosnensis D. Josephi Stadeler accusantis eamdem Provinciam eiusque membra in multis, (rukopis), 1910., str. 7-27. Memorandum se nalazi u AFPBS, Provincijalat, II, 1900-1910, str. 1104.
75 76 77 78 79
AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 228. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 231. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 261-268. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 255-261. In decisis, seu observetur decretum S. Congregationis extraordinariis praepositae 14 Martii an. 1883. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, st. 261. Dicit se paratissimum esse ad 39 parrocchias liberae collationis, quae nunc a nostratibus administratur, sive statim sive paulatim Archieppo cedendas, ita ut jure conqueri non possit
80
39
Stadlera da se vie ne mijea u unutarnje stvari bosanskih franjevaca, mislei pritom oito na nadbiskupovo poticanje bosanskih franjevaca na sekularizaciju i na njegovo upletanje u pitanja unutarnje discipline.81 Nakon to je primila izvjetaj glavne uprave OFM i pismo vrhbosanskoga nadbiskupa Stadlera, Kongregacija za biskupe i redovnike odrala je 28. lipnja 1898. sjednicu na kojoj se jo jednom pozabavila ovom kontroverzom. Ponovno je donesena oduka u korist bosanskih franjevaca, jer je na Stadlerovu molbu ut decisione a s. Sede omnes Paroeciae monasticae Provinciae Bosnensis declarentur liberae collationis Ordinari odgovoreno non expedire!82 Generalni definitor Reda fra David Fleming dan poslije te odluke, 29. lipnja 1898, doao je na audijenciju kod pape Leona XIII. i izvijestio ga o crk venoj situaciji u Bosni i o potezima nadbiskupa Stadlera prema bosanskim franjevcima. Prema Flemingovim rijeima, papa je odgovorio da nadbiskup Stadler pessime fecit83. Tako je propao i drugi pokuaj nadbiskupa Stadlera da preuzme sve upe od bosanskih franjevaca i potpuno ih udalji iz pastoralnoga ivota. O toj je odluci Kongregacije provincijala bosanskih fratara fra Anela uria obavijestio generalni prokurator fra Pietro Rocca di Papa u pismu od 9. srpnja 1898.84 Provincijal uri zatim je okrunim pismom od 25. srpnja 1898. izvijestio svoju subrau u provinciji da je kontroverzija oko upa konano zavrena.85 No, tako nije mislio nadbiskup Stadler, koji se teko mirio s ovom odlukom, te je nekoliko godina kasnije, 1910, jo jednom odluio ponovno pokrenuti pitanje opravdanosti franjevakoga upravljanja upama u njegovoj nadbiskupiji, te je opet poslao dopis Svetoj Stolici, u kojem se najviu crk venu vlast u Rimu iznova poziva da se opet pozabavi ovom problematikom. Taj zahtjev je otiao u Rim nakon tekoga sukoba koji je izbio izmeu nadbiskupa Stadler i bosanskih franjevaca na politikom podruju. No Sveta Stolica, ve prezasiena beskonanim ponavljanjem istoga pitanja, nije promijenila svoje prethodne odluke,
se non habere Parrocchias pro clero suo speculari adhuc in eri. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 265.
81
Quae cum ita sint, humili meo judicio, respondenum foret Archiepiscopo Stadler: sufcere ut sua Amplitudo sumat sive semel, sive successive juxta modum cum Ministro Provinciali componendum, triginta novem Parrocchias, quae sunt liberae collationis, juxta Decretum anni 1883., quaeque adhuc a Franciscalibus administratur, simulque ipsi intimetur S. Sedem nolle ut in res internas Franciscalium se amplius ingerat. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 267-268. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 268. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 270. Postulata Rssmi Stadler Archiepiscopi Vrhbosnensis exquirenti omnes Paroecias Regulares istius monasticae Provinciae liberae collationis esse a S. Sede declarandas, S. Cong. Episcoporum et Regularium in Congressu 28 Junii 1898. Nro 15.448/14 respondet - Non expedire. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, p. 268. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 269.
82 83 84
85
40
Petar Jele
te ih je zadrala i nakon posljednjega Stadlerova pokuaja iz 1918. da franjevcima oduzme upe. 86 Sukob oko upa izmeu sarajevskoga nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca bit e aktualan sve do Stadlerove smrti i teko e optereivati odnose izmeu dviju strana. To se posebno oitovalo u Stadlerovu dijeljenju ve postojeih franjevakih upa i osnivanju novih koje je predavao dijecezanskom kleru. Ovdje pak ne treba ulaziti u sve konkretne sluajeve koji su bili dodatni uteg u ve ionako naruenim odnosima izmeu sarajevskog nadbiskupa i bosanskih franjevaca.87 Na sve opisano nadovezuje se i problem nejednake raspodjele ekonomskih subvencija izmeu franjevaca i nadbiskupa Stadlera, izmeu franjevakih i dijecezanskih kola i crkava88 Kontroverzno pitanje upa ostalo je otvoreno i nakon Stadlerove smrti, a s njegovim je nasljednicima uvijek iznova optereivalo odnose izmeu vrhbosanskoga ordinarijata i bosanskih franjevaca. Sekularizacija bosanskih franjevaca Nakon uvoenja redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovinu 1881. i dolaska nadbiskupa Stadlera na elo sarajevske nadbiskupije, pojavio se problem sekularizacije bosanskih franjevaca. Pod terminom sekularizacija ovdje mislimo na prijelaz iz redovnikoga u svjetovni (sekularni kler). Kontroverza oko sekularizacije postala je jo jedan kamen spoticanja u odnosima izmeu nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca koji su povezivali fenomen sekularizacije sa Stadlerovim akcijama i njemu su pripisivali najvei dio krivnje za ono to se dogodilo. No, bilo bi nepravedno na Stadlera svaliti svu krivnju za sekularizaciju bosanskih franjevaca, premda je on odigrao znaajnu ulogu u tom procesu i njegovo je neiskreno ponaanje dodatno naruilo ve ionako narueno povjerenje izmeu njega i franjevaca. Austro-Ugarsku Monarhiju, novoga gospodara Bosne i Hercegovine, bosanski su franjevci u poetku doekali s velikim entuzijazmom, no ubrzo je nastupilo razoaranje. Dok su za vrijeme osmanske vlasti bili glavni kulturni i politiki initelj meu katolikim stanovnitvom, sada su se zbog nekih akcija austrougarskih vlasti osjeali zapostavljeno. Nova crkvena vlast utjelovljena u nadbiskupu Stadleru izazivala je konstantne sukobe s bosanskih franjevcima, posebno u vezi s pitanjem upa. Osim toga, franjevci su bili ekonomski slabiji u odnosu na biskupa i nalazili su se po tom pitanju u inferiornu poloaju. Na sve te probleme nadovezali su se i oni proizali iz reforme Franjevakoga reda iz 1897. godine. Sve je to odredilo duhovni
86 87
I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 49. O Stadlerovu cijepanju franjevakih upa i stalnim sukobima s franjevcima zbog tih akcija usp. V. BLAEVI, Bosanskih franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 40-50. Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 56-74.
88
41
ambijent zajednice bosanskih franjevaca, koji su traili novi identitet unutar izmijenjene politike i crkvene situacije.89 Franjevci su bili prisiljeni prihvatiti novu situaciju i unutar nje pronai prostor u kojemu e moi djelovati i preivjeti. Bilo je iluzorno oekivati da e Stadler promijeniti stav prema njima, budui da je odnos izmeu njih od poetka bio jasno deniran: nadbiskup Stadler htio je uvrstiti vlastiti poloaj i utjecaj meu katolikim stanovnitvom na tetu franjevaca, dok su oni eljeli sauvati svoju dotadanju ulogu u pastoralnom i drutvenom ivotu Bosne i Hercegovine. No bili su svjesni da ouvanje uloge koju su imali za vrijeme osmanske vladavine vie nije mogue, te da e se morati prilagoditi novim okolnostima. U tako sloenoj situaciji unutar bosanske franjevake zajednice nije se moglo oekivati lagano rjeenje, bez unutarnjih kriza i previranja. Usprkos defetizmu u trenucima najgore krize, bosanski franjevci uspjeli su se prilagoditi novoj situaciji bez gubitka vlastitoga identiteta. No nita se od toga nije dogodilo bez velikih potresa unutar same provincije Bosne Srebrene.90 Jo prije dolaska nadbiskupa Stadlera u Bosnu i Hercegovinu, meu bosanskim franjevcima postojale su pojave koje su zahtijevale reformu. Kongregacija za rairenje vjere 1878. poslala je u Bosnu i Hercegovinu apostolskoga vizitatora Kazimira Forlanija, koji je nakon svoga posjeta sastavio izvjetaj sa zakljukom da postoji potreba za unutarnjom reformom meu bosanskim franjevcima. Ukazao je posebno na probleme unutar redovnikih zajednica, na pitanja discipline i na tetne tendencije podjele meu samostanskim distriktima.91 Kako je Franjevaka provincija Bosna Srebrena bila podijeljena na tri kustodije,92 mogla se osjetiti i podjela u mnogim sferama ivota meu trima samostanskim distriktima, to se oitovalo posebno u trenucima kad je trebalo poduzeti neke zajednike akcije gdje bi na povrinu isplivale razlike u mentalitetu i interesima pojedinih samostanskih podruja. Generali reda i vizitatori upozoravali su bosanske franjevce na ovu tetnu podjelu koja se nazivala distriktizmom. Uz probleme oko ove unutarnje podjele meu franjevcima, postojali su i druge nepravilnosti na koje je upozorio vizitator Forlani (klauzura, pitanje vlasnitva, ophoenje s novcem itd.).93 General reda fra Bernardino a Portu Romatino 3. travnja 1881. poslao je izvjetaj Kongregaciji za rairenje vjere, u kojemu govori o potrebi reforme kod
89
Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 131. Usp. Isto, str. 133. Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879.-1892.), f. 83r. Kustodije su bile podijeljene prema trima najveim samostanima: Fojnica, Kreevo i Sutjeska. Naziv kustodija slubeno je promijenjen u distrikt na provincijskom kapitulu 1897. godine Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 16-17. U Rim su esto stizale anonimne optube upuene na nain ivota bosanskih franjevaca koje su ponekad dolazile i iz njihovih redova. Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879-1892), f. 573-574.
90 91 92
93
42
Petar Jele
bosanskih franjevaca.94 U svibnju 1882. ova je kongregacija izdala dekret kojim u Bosnu alje generala reda fra Bernardina a Portu Romatina da rijei pitanje upa, ali ujedno i zapone reformu meu tamonjim franjevcima.95 On je uskoro doao u Bosnu i Hercegovinu, te je 24. srpnja 1882. sazvao provincijski kapitul u Fojnici i zatraio da se provede reforma razliitih aspekata franjevakoga ivota, uz potivanje povlastica koje su franjevcima u Bosni odobrene u prolosti zbog specinih uvjeta ivota pod osmanskom vladavinom.96 Apostolska konstitucija Felicitate quadam od 4. listopada 1897. zahtijeva reformu Franjevakoga reda i trai da se naprave nove franjevake konstitucije koje e stavljati naglasak na potrebu zajednikoga ivota i na vee obdravanje zavjeta siromatva. Reforma, koju je izriito traio general Franjevakoga reda fra Alojzije Lauer, izazvala je veliku zbrku u Bosni Srebrenoj zato to su lanovi ove franjevake provincije najveim dijelom upravljali upama. 97 Velik dio franjevaca protivio se provoenju nekih dijelova reforme, pogotovo onoga koji se odnosio na zajedniki ivot (vita communis), budui da je taj aspekt bilo nemogue provesti meu franjevcima koji ive na upama.98 Mnogi od njih bojali su se da e zbog ove reforme morati napustiti te upe. Nove konstitucije izazivale su konfuziju meu bosanskim franjevcima i zbog toga to se malo znalo o posljedicama reforme. Oni su mislili da e se zbog novih odredaba morati povui u samostane i predati upe, to se ipak nije dogodilo, unato pokuajima nadbiskupa Stadlera, koji je i sam aktivno sudjelovao u kreiranju ove zbrke. Treba napomenuti da se ideja o sekularizaciji nije pojavila meu bosanskim franjevcima tek s dolaskom Josipa Stadlera niti s reformom iz 1897. Naime, i prije uspostave redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini dva su bo94 95 96
Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879-1892), ff.293-305. Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), ff. 55-58. Bosanski franjevci su, ivei u okolnostima drukijima od ostalih franjevaca u Europi, tijekom povijesti od Rima dobivali razliite dispenze i privilegije koje u normalnim okolnostima zacijelo ne bi mogli dobiti. One su se odnosile na razliite aspekte franjevakoga ivota, na klauzuru, na pitanja zajednikoga ivljenja u samostanima, na raspolaganje osobnom imovinom itd. Ove oproste su udjeljivali Sveta Stolica i posebno Kongregacija za rairenje vjere, sve s ciljem poboljavanja misionarskoga djelovanja u Bosni i Hercegovini. Bosanski su se franjevci uvijek iznova pozivali na ove oproste i privilegije svaki put kada bi u Rimu bili optueni da ne ive po franjevakom pravilu. Privilegiji koji bi omoguavali upravljanje upama, mogunost vlasnitva nad dobrima i dranja novca nisu uvijek bili shvaeni ni u samom Rimu, premda su od te vlasti i udijeljeni, tako da su franjevci ponekad morali i u Generalnoj franjevakoj kuriji objanjavati vanost i znaenje svih ovih povlastica koje su imali. Za kompletan uvid u sve privilegije i povlastice koje su bosanski franjevci kroz povijesti dobili od najviih crkvenih vlasti u Rimu vidjeti F. NEDI, Monumenta privilegiorum, concessionum, gratiarum et favorum provinciae Bosnae Argentinae, Vukovarini 1886. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 98-99. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 142.
97 98
43
sanska franjevca, fra Rafael aleta i fra Bono Popovi, 1880. izrazila elju da napuste Franjevaki red i sekulariziraju se. Argumentirali su to nemogunou potovanja pravila Franjevakoga reda, to je postala opa formula i argument za sve franjevce koji e se i u budunosti htjeti sekularizirati. Premda ova dvojica franjevaca nisu uspjeli u svom naumu, bio je to poetak pojave sekularizacije meu bosanskim franjevcima. Poslije se u zadarskom Narodnom listu pojavio lanak anonimnoga franjevca koji je predvidio da e se nakon uvoenja redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini mnogi tamonji franjevci htjeti sekularizirati zbog elje da i dalje nastave s pastoralnim radom u upama i zbog straha da ih u tome ne istisne dijecezanski kler.99 Osim straha da e biti udaljeni iz upnoga pastorala, jedan od vanih initelja pojave sekularizacije meu bosanskim franjevcima bili su unutarnji sukobi izmeu njih i provincijske uprave. Oni su nastajali zbog raznih razloga, prije svega osobnih, kao to su na primjer bili premjetanje s jednoga mjesta (poloaja) na drugo, nezadovoljstvo osobnim statusom u Provinciji, animozitet izmeu pojedinih franjevaca i lanova uprave itd. Bilo bi stoga netono tvrditi da je sarajevski nadbiskup Stadler glavni uzrok pojave sekularizacije kod bosanskih franjevaca. Njihovi unutarnji problemi, nesigurna budunost uoi uvoenja redovite crkvene hijerarhije i reforma iz 1897. bili su primarni razlozi koji su izazvali pojavu sekularizacije, ali se ne moe s druge strane previdjeti negativna uloga sarajevskoga nadbiskupa Stadlera koji je odluio okoristiti se ovom tekom situacijom koja se stvorila meu bosanskim franjevcima kako bi postigao vlastite ciljeve. Sekularizacija bosanskih franjevaca, uz pitanje upa, imala je odluujue mjesto u odnosima izmeu Franjevake provincije Bosne Srebrene i Vrhbosanskoga ordinarijata. Stadler ju nije prouzroio, jer se esto radilo o amalgamu raznih motiva, ali ju je itekako poticao i okoristio se njome kako bi oslabio poloaja franjevaca u Crkvi i u drutvu. Provincijal fra Nikola Krili, svjestan opasnosti sekularizacije meu svojom subraom koja se mogla pojaviti nakon uvoenja redovite crkvene hijerarhije, napisao je 1. listopada 1881. okruno pismo franjevcima u kojem istie da Sveta Stolica ne eli da se bosanski franjevci sekulariziraju, nego da i dalje vlastitim snagama grade Katoliku crkvu u Bosni i Hercegovini.100 Kad je u prosincu 1881. donesen prvi dekret Svete Stolice u vezi sa upama u kojemu je stajalo da su sve upe u vrhbosanskoj nadbiskupiji liberae collationis osim onih pridruenih franjevakim samostanima, mnogi su franjevci, zbog straha da e izgubiti svoje poloaje u upnom pastoralu, poeli razmiljati o sekularizaciji. Na dan ustolienja nadbiskupa Stadlera 15. sijenja 1882. provincijal i cijeli denitorij Bosne Srebrene doli su ga pozdraviti u njegovoj rezidenciji i estitati mu na novoj slubi.101 Razgovarali su, uz ostalo, i o upama i
99 100 101
Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 113. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870-1891, str. 223. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 115.
44
Petar Jele
sekularizaciji, prigodom ega je Stadler izjavio da on osobno nema namjeru primati sekularizirane franjevce u dijecezanski kler.102 No Stadler ne samo da nije zadrao izreeni stav, nego je i sam zapoeo kampanju za sekularizaciju meu franjevcima preko svojih suradnika Ivana Gszla i Jurja Pueka. U travnju 1882. sam je Stadler ponudio provincijalu fra Iliji avaroviu da se njih dvojica sami dogovore o sekularizaciji bosanskih franjevaca, to je provincijal s indignacijom odbio.103 Ta je informacija proslijeena generalu Franjevakoga reda fra Bernardinu a Portu Romatinu koji je napisao pismo nadbiskupu Stadleru u kojemu prosvjeduje protiv takve agitacije meu franjevcima, zakljuujui kako Stadler ionako ne bi imao velike koristi od sekulariziranih franjevaca.104 Stadler je 30. studenoga 1882. napisao dugako pismo Svetoj Stolici u kojemu iznosi svoje stavove o pitanju upa.105 te objanjava kako u poetku nije htio prihvaati meu svoj kler sekularizirane franjevce, ali da je promijenio miljenje vidjevi koliko ima takvih kandidata. Prema Stadleru, mnogi su franjevci izgubili redovniki duh i nisu vie mogli biti dobri redovnici. No, ukoliko se sekulariziraju, mogli bi postati dobri i odgovorni sveenici. Umjesto da nastave ivjeti kao loi franjevci u samostanima, bilo bi bolje da se takvi sekulariziraju i postanu dobri svjetovni sveenici. Koji je bio osnovni cilj ove njegove argumentacije, moe se vidjeti iz njegova stava da bi se u sluaju sekularizacije mnogih franjevaca vrlo lako rijeilo i pitanje upa. Zatraio je doputenje da prima takve kandidate u dijecezanski kler obeavajui da nee sam agitirati za sekularizaciju meu franjevcima. Na kraju je zamolio i da se provincijalu i ostalim franjevcima zabrani da prijee sekularizaciju onim fratrima koji to ele uiniti.106 Nadbiskup Stadler je u sekularizaciji vidio izglednu mogunost za oduzimanje upa od bosanskih franjevaca i njihovo povjeravanja dijecezanskom kleru. Tijekom boravka u Rimu, kad se trailo rjeenje za probleme oko upa, provincijal fra Ilija avarovi napisao je pismo dravnom tajniku kardinalu Iacobbiniju u kojemu je zatraio da Sveta Stolica zaustavi sve veu agitaciju biskupskog kaptola za sekularizacijom franjevaca i time sprijei tetu koju bi ona mogla donijeti Franjevakoj provinciji i katolikom narodu u Bosni.107
102
Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 5. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 369. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 304. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. XI, Deduzioni di Monsignor arcivescovo di Sarajevo sulla questione delle Parrocchie della Bosnia, str. 77-80. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 116-117. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 77-80.
103
104
105
106 107
45
Ne zna se je li Sveta Stolica intervenirala u toj situaciji, jer je bila zauzeta rjeavanjem drugog velikog problema (pitanje upa) koji je optereivao odnose izmeu bosanskih franjevaca i vrhbosanskog kaptola. Unato molbama provincijala i provincijske uprave, proces sekularizacije nije se mogao zaustaviti. Tijekom 1883. jedanaest franjevaca poslalo je Svetoj Stolici zahtjeve za sekularizaciju i to preko nadbiskupa Stadlera.108 Veina njih istaknula je da su u Franjevaki red uli zato to su htjeli raditi u pastoralu. U trenutku u kojem se promijenilo crkveno ureenje u zemlji, eljeli su nastaviti raditi u upama, a to bi u novim okolnostima mogli najbolje raditi kao svjetovni sveenici.109 Drugi dio franjevaca koji je zatraio sekularizaciju kao razlog je navodio nemogunost obdravanja redovnikih zavjeta, prije svega zavjeta siromatva.110 Bilo je i onih koji su svoj zahtjev opravdavali neredom u samoj Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj, pojavi mrnje, kleveta, distriktizma, stranarenja, nepravednoga premjetanja iz upe u upu itd.111 Neki su se pozivali i na siromane roditelje za koje su se morali brinuti, to kao pripadnici Franjevakoga reda nisu bili u stanju initi.112 Uz te zahtjeve Stadler je 29. srpnja 1883. priloio i pismo u kojemu je ustvrdio kako se veina bosanskih franjevaca eli sekularizirati, ali se boje to javno rei. Preporuio je Svetoj Stolici da odobri sve te zahtjeve, a on e se pobrinuti za sve te sekularizirane sveenike. Glavni razlog za sekularizaciju franjevaca, prema Stadleru, bio je u injenici to su oni jo od davnih vremena pristupali Franjevakom redu s namjerom da upravljaju upama i raspolau novanim sredstvima, te su u novonastaloj situaciji, kad dolazi do promjena na tom podruju, poeljeli napustiti Provinciju i prikljuiti se dijecezanskom kleru.113 Doznavi za ovo Stadlerovo pismo, provincijal fra Ilija avarovi napisao je 18. rujna 1883. pismo generalu reda u kojemu ga obavjeuje da se, koliko on zna, samo etiri franjevca ele sekularizirati, a ne veina franjevaca, kako je ustvrdio nadbiskup Stadler.114
108
Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 71-94. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 71. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 73. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 73 -79. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 87. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 68-69. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 76.
109
110
111
112
113
114
46
Petar Jele
Sveta Stolica nije bila sklona masovnoj sekularizaciji bosanskih franjevaca, a na takav njezin stav znatno su utjecale intervencije i izvjea lanova sredinje franjevake uprave u Rimu. Prefekt Kongregacije za rairenje vjere kardinal Giovanni Simeoni izjavio je 30. studenog 1883. g. da mu je tajnik Kongregacije za izvanredne crkvene poslove Luigi Pallotti rekao da je Sveti Otac odluio da nee odobriti sekularizaciju bosanskih franjevaca koju je predlagao nadbiskup Stadler.115 Vjerojatno i ne znajui za takav stav Rima, Stadler je 15. prosinca 1883. napisao novo pismo u kojemu je zatraio hitno rjeavanje podnesenih zahtjeva za sekularizaciju. Ponovio je svoj stav da se, premda u prvi mah ni sam nije bio za sekularizaciju, predomislio i da e odsada pruiti podrku svima onima koji su je eljeli, jer time pomae svim onim franjevcima koji vie nisu mogli obdravati zavjet siromatva, onima koji nisu bili zadovoljni svojim poloajem u Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj. Najavio je kako e sekularizacija kod bosanskih franjevaca poprimiti velike razmjere i zatraio od Rima da to prije odobri sve zahtjeve koje je poslao.116 Na molbu bosanskoga provincijala general Reda fra Bernardino a Portu Romatino napisao je 11. sijenja 1884. prosvjedno pismo Svetoj Stolici u kojem trai da se nadbiskupu Stadleru da do znanja da mora prestati s poticanjem sekularizacije meu franjevcima, kojom se samo pogoravalo ionako teko stanje meu njima, te da Sveta Stolica ne odobri molbe onih franjevaca koji su se htjeli sekularizirati iz pogrenih razloga.117 Kako Sveta Stolica nije odobrila njihov zahtjev, jedanaest franjevaca ponovno je poslalo istu molbu. Tijekom sljedeih godina uslijedile su razliite intervencije Stadlera, provincijala, generala reda i drugih crkvenih autoriteta u Rimu u vezi s tim problemom. Do 1897. onoj jedanaestorici franjevaca se pridruilo jo sedam drugih, te je tako ukupan broj franjevaca koji su se eljeli sekularizirati izmeu 1883. i 1897. bio 18, a od njih su samo etvorica dobila odobrenje za takav in.118 inilo se u prvi mah da e se i ova kontroverza napokon zavriti, no to se nije dogodilo. Situacija se pogorala 1897. godine kad su dodatno narueni odnosi izmeu bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera. Te su godine, naime, izdane nove konstitucije Franjevakoga reda i bulom pape Leona XIII. Felicitate quadam nareeno je da se provede reforma Franjevakoga reda. Ta je bula, kako je ranije reeno, izazvala veliku pometnju meu bosanskih franjevcima. Kad je nadbiskup Stadler uoio kakva je situacija nastala meu franjevcima nakon ove bule i reformi u Rimu, odluio
115
Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 97. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 98-99. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 100-101. Njihova imena i podaci nalaze se u V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 125-127.
116
117
118
47
je iskoristiti tu prigodu kako bi poveao brojnost dijecezanskoga klera119 i usput rijeio pitanje upa. Nadbiskup Stadler svojim je uvenim proglasom od 25. oujka 1898. g. javno potaknuo bosanske franjevce na sekularizaciju. U njemu je pozvao sve one franjevce koji ne mogu ili ne ele prihvatiti nove konstitucije i reformu prema Felicitate quadam da prijeu u dijecezanski kler.120 Ovakav nepromiljen in sarajevskoga nadbiskupa dodatno je naruio i ono malo povjerenja preostaloga izmeu njega i lanova Franjevake provincije Bosne Srebrene. Stadler je zatim 27. oujka 1898. napisao jedno pismo kardinalu Marianu Rampolli u kojemu je iznio teke optube na raun bosanskih franjevaca. U tom pismu nadbiskup je ponovio ve poznati zahtjev za preuzimanje svih upa i zakljuio kako u Bosni ima vrlo malo franjevaca koji e moi postati dobri redovnici po kriterijima koje je nalagala nova reforma Reda, ali da bi mnogo njih moglo postati dobrim dijecezanskim sveenicima, ukoliko im se dopusti sekularizacija; u protivnom, smatra sarajevski nadbiskup, oni e ostati samo osrednji redovnici.121 Provincijal fra Aneo uri slubeno je 1. travnja 1898. prosvjedovao protiv Stadlerova proglasa od 25. oujka, poslavi ga skupa sa svojim pismom u sredinjicu Franjevakoga reda u Rimu.122 Zatraio je od nadbiskupa Stadlera potpun popis svih franjevaca koji su se htjeli sekularizirati: 21. travnja 1898. vrhbosanski ordinarijat poslao je popis s imenima 31 franjevca, na kojemu je bilo i 19 onih koji jo nisu bili sveano zavjetovani.123 Prokurator Franjevakoga reda fra Pietro Rocca di Papa poslao je 4. travnja 1898. prosvjedno pismo Kongregaciji za biskupe i redovnike protiv Stadlerova proglasa, koji je priloio pismu provincijala uria.124 Istoga dana intervenirao je i general Reda fra Bernardino a Portu Romatino pismom navedenoj Kongregaciji, u kojemu Stadlerov proglas naziva proturedovnikim, nerazboritim, neasnim i protupravnim.125 Ovi prosvjedi naili su na razumijevanje Rima, to potvruje pismo generalnoga prokurator Reda koje je 20. travnja 1898. uputio provincijalu avaroviu u kojemu potvruje da je Kongregacija pisala Stadleru i prekorila ga zbog pogrena shvaanja znaenja i posljedica reforme odreene konstitucijama i bulom Felicitate quadam, te osudila njegov poziv na sekularizaciju bosanskih franjevaca.126
119 120 121 122 123 124 125
Od svog dolaska u Bosnu 1882. sve do 1898. Stadler je imao samo 11 dijecezanskih sveenika. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 195-196. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 202-204. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 204-205. Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880-1918, str. 361. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 206-207. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 147. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 207.
126
48
Petar Jele
Nakon ove intervencije Rima, nadbiskup Stadler je 24. travnja 1898. napisao pismo franjevcima, kandidatima za sekularizaciju, u kojemu objanjava kako Sveta Stolica eli da franjevci prihvate reformu Reda. Ako, meutim, jo ima onih koji ele prijei u svjetovni kler, Stadler ih upuuje da u molbi navedu kanonske razloge svoga zahtjeva, te poalju molbu najprije Franjevakom provincijalatu koji e je onda proslijediti prokuratoru Franjevakoga reda, koji e se onda posavjetovati s Kongregacijom za biskupe i redovnike. Onima koji se uspiju sekularizirati, Stadler je obeao da e ih primiti meu dijecezanski kler.127 No svi ovi pokuaji provincijala i sredinje uprave Franjevakoga reda u Rimu da se sprijei sekularizacija franjevaca, ili barem smanji broj kandidata za nju, kao i stav Svete Stolice da ne podri masovnu sekularizaciju, nisu postigli eljene rezultate. Naime, u novonastaloj situaciji znatan je broj bosanskih franjevaca u Rim poslao molbe za sekularizaciju.128 Kako bi barem zaustavila taj proces, uprava provincije odluila je 17. srpnja 1902. poslati pismo nadbiskupu Stadleru u kojemu ga moli da ne prihvati u dijecezanski kler sve one koji ele napustiti Franjevaki red. Provincijal je napisao da se sekulariziralo ve 40 franjevaca i da je to nanijelo veliku tetu Bosni Srebrenoj.129 Tijekom Stadlerova upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom (1882-1918) 70 bosanskih franjevaca podnijelo je zahtjev za sekularizaciju, a 45 ih je uspjelo dobiti odobrenje Svete Stolice za taj in. Gubitak velikoga broja lanova (vie od 20%)130 potresao je temelje Franjevake provincije Bosne Srebrene, to je zacijelo izazvalo bijes i burne reakcije bosanskih franjevaca zbog potpore i poticanja na sekularizaciju koja je konstantno dolazila od strane nadbiskupa Stadlera.131 Premda je on odigrao zaista negativnu ulogu u tom procesu, ne moe ga se smatrati najodgovornijim za sekularizaciju. Glavni razlozi koji su uzrokovali sekularizaciju bosanskih franjevaca bile su nove konstitucije Reda i apostolska konstitucija Felicitate quadam iz 1897, te nerijeeni problemi unutar same Provincije. Reforme na koje je Rim pozvao 1897. zatekle su bosanske franjevce nespremne i poprilino dezorijentirane. Sve to skupa izazvalo je veliku krizu unutar bosanske franjevake zajednice, a vanjski initelji poput nadbiskupa Stadlera i njegovih nepromiljenih reakcija samo su dodatno ubrzali taj proces i poveali ve postojeu unutarnju nestabilnost. Odnosi izmeu
127 128 129
Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880-1918, str. 342. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 135. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 467-468; U izvjetaju od travnja 1908. ponovno se spominje broj od 40 sekulariziranih franjevaca. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 157. Godine 1895. bilo je 220 franjevaca sveenika, a 1905. samo 165. Veina sekulariziranih franjevaca prela je u dijecezanski kler nadbiskupa Stadlera, a ostali su otili u druge dijeceze u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 150. I. GAVRAN, Suputnici bosanske povijesti, str. 115.
130
131
49
bosanskih franjevaca i sarajevskoga nadbiskupa Stadlera zbog sekularizacije su se dodatno pogorali, jer je veina franjevaca potpuno izgubila povjerenje u svoga biskupa, kojeg su jo tijekom kontroverze o upnom pitanju, a sada pogotovo zbog njegova mijeanja u unutarnje stvari Bosne Srebrene, smatrali osobom koja zapravo eli unititi bosansku franjevaku zajednicu. Pitanje kongrue naina izdravanja sveenstva Pitanje kongrue132, tj. uvoenja crkvenoga poreza, izazvalo je dodatne sukobe izmeu nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca. Naime, s uvoenjem redovite crkvene hijerarhije pojavilo se i pitanje kako rijeiti ekonomsko uzdravanje klera. Austro-Ugarska je bila pravna drava i pitanje nanciranja klera bio je rijeeno na nain da su sveenici primali novac iz dravnoga prorauna, odnosno od doprinosa koji su vjernici izdvajali za Crkvu. Nadbiskup Stadler smatrao je da treba uvesti takvu metodu i u Bosnu i Hercegovinu, i da stoga treba uvesti neku vrstu crkvenoga poreza koji bi svaka obitelj bila duna davati sveeniku, pa i uz prisilu dravnih vlasti. No, bosanski franjevci su drali da je nepravedno ionako siromane vjernike dodatno prisiljavati da plaaju doprinose za Crkvu. Njihov je argument bio takav da bi uvoenje jednoga novog crkvenog poreza naruilo povjerenje izmeu naroda i sveenika.133 Ponovno su na vidjelo izala dva razliita pristupa i mentaliteta, onaj formiran izvan Bosne i Hercegovine i drugi koji je bolje poznavao situaciju u zemlji. Kako bilo, Stadler je uskoro zapoeo sa snanom kampanjom za uvoenje kongrue u Bosnu i Hercegovinu, kako je to bilo prakticirano u drugim dijelovima Monarhije, dok su se bosanski franjevci protivili toj inicijativi inzistirajui na dobrovoljnim prilozima vjernika,134 to je Stadler smatrao primitivnim i nesigurnim nainom uzdravanja klera. Nadbiskup Stadler je 30. sijenja 1883. napisao pismo sveenicima u kojemu ih izvjeuje o nunosti da se u Bosnu i Hercegovinu uvede kongrua.135 Zatim je poslao i molbu austrougarskoj Zemaljskoj vladi (Landesregierung)
132
Kongrua (od lat. congrua [tj. portio]: primjeren [dio], u kat. crkvenom pravu, ukupni prihod koji se smatrao primjerenim za uzdravanje nekoga sveenika, u prvom redu upnika. Ako prihodi takva sveenika (benecij i drugi dohoci nisu dosegnuli kongruu, onda mu je trebalo materijalno pomoi. Kongura, u: Opa enciklopedija Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda, Zagreb 1978. (ur. M. Krlea), str. 514. Kongrua je zapravo bio skraen naziv od latinskoga izraza congrua sustenatio, to znai dolino uzdravanje. Usp. M. BABI, Sedam stoljea bosanskih franjevaca (1291-1991), u: Juki, XXI-XXIII/21-23 (1991-1993), Sarajevo-Samobor 1991-1993, str. 16. Usp. A. BARUN, Svjedoci i uitelji, str. 335. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 166. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta avarovi), 1882-1885, str. 353.
133 134
135
50
Petar Jele
da izda naredbu policiji kako bi mogla upotrijebiti silu u sluaju da vjernici uskrate upnike godibine. Zemaljska vlada odbila je taj prijedlog, ali je ostavila mogunost da upnici mogu sami zatraiti intervenciju policije ukoliko se pojave problemi na tom podruju.136 Stadler nije bio zadovoljan ovakvim odgovorom i poslao je 18. rujna 1885. okrunicu svim dekanima u dijecezi s prijedlogom da se uputi jedna zajednika molba svih sveenika u kojoj bi se od Zemaljske vlade trailo da zakonski odredi obvezatan iznos koji svaki vjernik mora dati svom upniku.137 Na to je pismo reagirao provincijal bosanskih franjevaca fra Aneo uri 1. studenog 1885. pismom franjevakim sveenicima i dekanima u kojemu govori, uz ostalo, da franjevci nikada nee sudjelovati u nasilnom uvoenju kongrue u zemlju:
Starjeinstvo pako ne smije pod najteu odgovornost initi ta, to bi pravovirnog puka ast, potenje i povjerenje napram redovnika umanjilo, ali taj pokret da se puku zakonom pripie upnika pristojbina te silom utjeruje, to ne bi samo ast, potenje i povjerenja kod puka prama redovnicima umanjilo, nego iste posve oborilo, dapae samoj viri pritetno bilo. Zar bi nas vie virni puk svojim priateljim zvao, zar bi nas ljubio, zar bi nam vie djetinjski odan bio? Sve bi se to izgubilo. Virni puk kroz pet vikova nas je svojom ljubavlju hranio te i nadalje spravan je da nas istom hrani i uzdraje; pa zar odbit ljubav, a sile se proti njemu poprimit? Toga griha franjevac bosanski ne smije i nee u svoj ivot na svoju savjest primit. // U sluaju da bi oli ordinarijat oli vlada zakonom ustanovila to upnicim od upljana doprinaat ima, franjevci bosanski pogodnostim tog zakona nipoto sluit se nee, niti e njihovo stariinstvo ikad dopustit i to pod tekom kaznom da se s njime ikad poslue.138
Iritiran ovim dopisom provincijala uria, nadbiskup Stadler pie Kongregaciji za rairenje vjere 13. studenog 1885. g. protestno pismo protiv provincijala optuujui ga da je prekoraio svoje ovlasti i zakljuujui da biskup ima iskljuivo pravo u pitanjima rjeavanja uzdravanja klera.139 Nismo uspjeli pronai odgovor na ovo njegovo pismo, koje je zoran pokazatelj da je pitanje kongrue izazvalo jo jedan sukob izmeu bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera. Provincijal fra Aneo uri napisao je 18. prosinca 1885. pismo generalu Reda u kojem ga izvjeuje o sukobu oko pitanja kongrue potvrujui da se Stadlerov nasilni pristup rjeavanju ovoga problema uvelike razlikuje od onoga to zagovaraju franjevci kad se protive uvoenju obvezatnoga crkvenog
136
Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 167. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870.-1891., str. 318. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870-1891, str. 318-319. Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879-1892), ff. 537-539.
137 138 139
51
doprinosa za vjernike. General se potpuno sloio s ovim stavom bosanskih franjevaca i odgovorio je provincijalu da oni trebaju ustrajati u toj odluci. Dodao je kako nadbiskup moe traiti uvoenje kongrue kad bude imao vlastiti kler, ali da franjevci ne trebaju imati udjela u takvoj njegovoj inicijativi.140 Sam je napisao pismo Kongregaciji za redovnike u travnju 1886. u kojem je peticiju nadbiskupa Stadlera nazvao nezgodnom i neprikladnom.141 Kongregacija je poslala odgovor 14. srpnja 1886. i zauzela je negativan stav prema ovoj Stadlerovoj inicijativi zakljuivi da s obzirom na specine okolnosti ne bi bilo prikladno bilo to mijenjati u toj stvari.142 Nakon ove odluke iz Rima nadbiskup Stadler kroz pet godina nije poduzimao nikakve nove inicijative za uvoenje kongrue. No 1891. ponovno je postavio to pitanje i poslao 9. travnja 1891. pismo provincijalu fra Boni Miliiu u kojemu ponovno govori o kongrui i trai od svih upnika izvjetaj o tonom iznosu koji primaju od svojih vjernika.143 Vrhbosanski ordinarijat je u pismu svim upnicima naredio da su duni poslati izvjetaje o prihodima i odrediti ukupan iznos koji bi, prema njihovu miljenju, trebali dobivati od svojih vjernika.144 Drugi provincijal fra Andrija Buzuk napisao je 20. sijenja 1892. pismo dekanima u kojem ponavlja da franjevaki upnici mogu poslati biskupu izvjetaj o prihodima, ali da ne daju prijedloge o uvoenju kongrue.145 Treba rei da je i meu franjevakim upnicima bilo onih koji su podravali Stadlerovu inicijativu za rjeavanje pitanja uzdravanja klera. Taj stav nekih franjevaca zabrinuo je provincijala Buzuka koji je 23. sijenja 1892. napisao pismo generalu reda upozorivi ga na novi Stadlerov prijedlog i traei da ukori one franjevce koji su bili spremni prihvatiti ovu Stadlerovu inicijativu.146 No, problematika se ovoga pitanja stiala u sljedeih nekoliko godina. Pitanje kongrue ponovno je postalo aktualno 1905. kad je Stadler napisao pismo provincijalatu, u kojem govori o brojnim materijalnim potrebama vrhbosanske crkvene zajednice, mislei pritom na izgradnju novih crkvenih zgrada i rjeavanje ekonomskoga poloaja klera. Smatrao je da je uvoenje kongrue neizbjeno i nuno za normalno funkcioniranje crkvenoga ivota u Bosni i
140 141 142
Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882.1887), f. 517. Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), ff. 528-529. Perpensis specialibus circumstantiis, in quibus ista archidioecesis versatur, censuit pro nunc oportunum non esse aliquid hac in re innovare. Usp. AFPBS, Dopisi Svete Stolice, 1575-1940, str. 513. Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880-1918, str. 197. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, V, 1891-1897, str. 70. Provincijal je tom prigodom napisao: Sveti na red temelji se na zavjetu strogog siromatva. Po pravilima s. reda naega, mi niti smijemo, niti moemo na silu zahtijevati od puka naega, da nam to donese, nego moramo samo ivjeti de eleemosynis liberae oblatis, non vero de oblatis vi extortis. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, V, 1891-1897, str. 70-71. Usp. AGOFMB, SK-160, vol. 5 (1892-1899), ff. 3-4.
143 144 145
146
52
Petar Jele
Hercegovini. Zatraio je od uprave provincije da jo jednom raspravi o tom problemu i poalje mu svoje zakljuke, koje e on zajedno sa svojima poslati austrougarskim dravnim vlastima.147 Uprava Bosne Srebrene odrala je 13. prosinca 1905. sjednicu na kojoj je odlueno da ne treba poinjati pregovore oko kongrue, prije nego se rijei pitanje uzdravanja franjevakih obrazovnih zavoda, tj. sve dok oni ne budu izjednaeni u pogledu subvencioniranja s biskupskim zavodima i ukoliko uprava provincije ne bude aktivno ukljuena u pregovore o tom pitanju. Na ovoj sjednici denitorija franjevci su izmijenili svoje dotad vrsto stajalite oko odbijanja kongrue, budui da su se trojica denitora i sam provincijal fra Danijel Ban izjasnili da naelno nemaju nita protiv uvoenja kongrue pod navedenim uvjetima, dok su druga dvojica denitora bili protivni takvu rjeenju.148 Zakljuci s ovoga zasjedanja poslani su nadbiskupu Stadleru. ini se da on nije prihvatio prijedloge i zakljuke uprave provincije koja je onda na novoj sjednici 2. travnja 1906. zakljuila da ne eli vie s nadbiskupom Stadlerom uope raspravljati o pitanju kongrue.149 Vrhbosanski ordinarijat nije stoga vie nastavio pregovarati s upravom provincije, nego je 1907. samostalno iznio prijedlog austrougarskoj Zemaljskoj vladi da nametne taksu od 10 % svim katolikim vjernicima i da dopusti prisilno ubiranje nameta od onih vjernika koji ne ele dobrovoljno dati svoje priloge crkvenim vlastima.150 Zemaljska vlada odbila je ovaj Stadlerov prijedlog smatrajui da bi uvoenje jednoga novog nameta od 10 % ionako siromanom katolikom stanovnitvu bilo preveliki teret, no Stadler nije odustao, te je i 18. lipnja 1909. poslao pismo u Be, zajednikom Ministarstvu nancija traei da se ono zauzme oko uvoenja ovoga crkvenog poreza.151 Istoga dana poslao je pismo i provincijalu fra Alojziju Miiu u kojem pie da namjerava primijeniti austrougarski model ubiranja kongrue u Bosni i da mu upnici trebaju dostaviti izvjetaj o prihodima potrebnima za pristojan ivot, pa e se prema tome izraunati zavrni iznos kongrue.152 Provincijal Mii je 3. srpnja 1909. napisao pismo generalu Reda fra Dioniziju Schuleru u kojem ga upoznaje sa Stadlerovom inicijativom i iznosi svoje miljenje. Na Stadlerovo pismo provincijal je odgovorio 12. srpnja 1909. i obavijestio ga da e se o tom njegovu prijedlogu raspravljati na sljedeem zasjedanju denitorija i da je o svemu zatraio miljenje generala reda koji je pak u svom odgovoru provincijalu 12. srpnja 1909. rekao kako se protivi
147 148 149 150
Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 60. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 61-62. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 71. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 171-172. Usp. Isto. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 194-197.
151 152
53
uvoenju kongrue u franjevake upe koje bi trebale i dalje ivjeti od dobrovoljnih priloga svojih vjernika.153 Uprava Franjevake provincije Bosne Srebrene odrala je jo jednu sjednicu 9. kolovoza 1909. na kojoj je obavijetena o stavu generala reda. lanovi uprave ponovno su se izjasnili protiv uvoenja kongrue u Bosnu i Hercegovinu,154 a provincijal Mii je obavijestio Stadlera o ovim zakljucima.155 Vrhbosanski ordinarijat nije uope odgovorio na ovaj dopis. Provincijal Mii zatim je 12. listopada 1909. poslao okruno pismo franjevakim upnicima u kojem ih, uz ostalo, pita o njihovu stavu glede moguega prisilnog uvoenja kongrue u franjevake upe. Znatna veina franjevaca izjasnila se protiv takve mogunosti, ali i bilo kojega drugog naina uvoenja crkvenih nameta katolikim vjernicima.156 Franjevci su zauzeli ovakav stav i zato to su se bojali kako e uzdravati svoje odgojno-kolske zavode, koji su, za razliku od Stadlerovih, funkcionirali najvie zahvaljujui upravo dobrovoljnim prilozima vjernika.157 Stadler je ponovno poslao molbu Zemaljskoj vladi modicirajui ga u jednom dijelu: zatraio je da se zakonski propie namet katolicima od 10 % te da se iz toga fonda nanciraju svjetovni sveenici, dok bi na franjevakim upama ostao sustav dobrovoljnih priloga.158 No Zemaljska vlada nije odgovorila na ovu Stadlerovu molbu, te je pitanje kongrue, toliko vano vrhbosanskom ordinarijatu, ostalo nerijeeno prije svega zbog protivljenja bosanskih franjevaca, ali i same Zemaljske vlade koja nije eljela dodatno nancijski optereivati ionako siromano katoliko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini. Stadlerov posljednji pokuaj uvoenja kongrua bio je 1912. kad je u Bosnu i Hercegovinu doao papin izaslanik Pierre Bastien koji je trebao rijeiti kontroverzu izmeu franjevaca i Stadlera zbog razliitih politikih stavova. Stadler je svoje uobiajeno stajalite o potrebi uvoenja kongrue iznio pred Bastienom, a ovaj je zatraio i miljenje franjevaca o tom pitanju. Na provincijskom kongresu 12. listopada 1912. svi gvardijani i denitori jednoglasno su odluili da u Bosnu i Hercegovinu ne treba uvoditi kongruu.159 Konanu odluku o kontroverzi koja se pojavila izmeu franjevaca i Stadlera, a ticala se kongrue, donijela je Kongregacija za izvanredne crkvene poslove. Papin izaslanik Bastien napisao je 15. travnja 1913. pismo provincijalu fra Lovri
153 154 155 156 157
Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 197. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 211. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 221-222. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 223-224. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 172-173. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 107-108.; Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 223. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 286.; Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 173.
158
159
54
Petar Jele
Mihaeviu kojim ga obavjeuje o odluci Kongregacije. U njoj se navodilo da, premda je bilo razloga za uvoenje kongrue, pogotovo kad se radi o mirovinama upnika, treba odgoditi rjeavanje tog pitanja za neka druga vremena kad se ukau bolji i vri razlozi za donoenje takve odluke.160 Franjevcima i sarajevskom nadbiskupu Stadleru je nareeno da se suzdre od daljnjih rasprava na temu kongrue. Nakon toga odgovora pitanje kongrue nije vie nikada otvarano, i ona nije nikad uvedena u Bosnu i Hercegovinu.161 Stadler je bio vrlo ljutit na franjevce zato to je propala njegova inicijativa za uvoenjem kongrue. To se moe vidjeti iz polemikih napisa u njegovim glasilima (posebno u Vrhbosni) u kojima se bosanske franjevce i lanove Hrvatske narodne zajednice optuivalo kao glavne i odgovorne za propast ovog projekta.162 Bosanski su franjevci tako uspjeli sauvati viestoljetnu tradiciju vlastitoga uzdravanja i branili su je iz vie razloga. Bili su duboko uvjereni da bi uvoenjem kongrue, pogotovo na nasilan nain od strane dravnih vlasti, izgubili potovanje svoga naroda u Bosni i Hercegovini i na taj nain postali neka vrsta dravnih inovnika udaljenih od svojih vjernika. Drugi razlog bio je strah da se kongrua nee pravedno dijeliti izmeu svjetovnoga i franjevakoga klera. Trei razlog protivljenja uvoenju kongrue bilo je nesigurno ekonomsko stanje u kojem bi se franjevci nali, budui da su uspijevali odravati svoje kole samo dobrovoljnim prilozima vjernika na koje vie ne bi moglo raunati nakon uvoenja kongrue. Treba rei kako je meu franjevakim upnicima bilo i onih koji su podravali ovakvo Stadlerovo rjeenje, no oni su ipak bili u apsolutnoj manjini.163 Franjevci su se protivili kongrui i stoga to su imali iznimno loe iskustvo s nadbiskupom Stadlerom oko pitanja raspodjele subvencija za obrazovne zavode. Naime, franjevake kole dobivale su tek minimalan dio nancijske pomoi koja je dolazila iz inozemstva ili od strane Zemaljske vlade. Ta se ekonomska neravnotea najbolje vidjela u podatku da je u Stadlerovo vrijeme 9/10 dravne pomoi za naukovne zavode ilo u ruke nadbiskupa, dok su franjevaki zavodi bili uglavnom preputeni samima sebi i dobrovoljnim prilozima vjernika.164 Dravni novac za odravanje obrazovnih ustanova Stad160
Haec sacra Congregatio, etsi vim rationum pro introducenda congrua, speciatim vero quod attinet pensionem parrocchorum, qui vel ob inrmam valetudinem vel ob senectutem ad ministerium pastorale haud fuerint utiles, agnoverit, tamen ob praesentium rerum adjuncta existimavit necessitatem utilitatemque introducendae congruae loco decimarum minime fuisse probatum, ideoque decisionem hac de re ad opportunis tempus, videlicet si novis argumentis hujusmodi quaestio melius illustrata fueritque maturior, remisit. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 299. Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 73. Usp. Franjevci i kongrua, u: Vrhbosna, XXIV/18 (1910), str. 293.; Centralni odbor H.N.Z. proti Stadleru i kongrui svjet. klera, u: Vrbhosna, XXIII/24 (1909), str. 394. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 173-174. Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 166-167.
161 162
163
164
55
ler je troio prije svega na vlastita sjemenita i kole, tako da je nadbiskup u 19. stoljeu od austrougarske vlade dobivao oko 70.000 forinti godinje, to je ustvari bila velika svota koja je omoguavala odlinu opskrbu, tako da sveeniki kandidati nisu plaali ni kolarinu, ni stan, ni odjeu, ni obuu ni knjige. Usporedbe radi, franjevaki zavodi su od iste vlade dobivali od 2500 do 3000 forinti godinje i morali su se sami brinuti za uzdravanje sjemenita, bogoslovije i nastavnoga kadra.165 Jedan dodatni dogaaj koji se ticao ekonomskih pitanja doveo je do jo veega razdora izmeu Stadlera i bosanskih franjevaca. Naime, Zemaljska vlada je na prvom zasjedanju Bosanskoga sabora 1910. godine iznijela prijedlog za pomo pojedinim bosansko-hercegovakim vjerskim zajednicama. Vladin prijedlog bio je da se ukupna svota za pomo katolikim kolama u Bosni i Hercegovini podijeli tako da nadbiskup Stadler dobije gotovo sedam puta vie novaca nego bosanski i hercegovaki franjevci zajedno. Nadbiskup je svesrdno podrao taj prijedlog. No Bosanski je sabor, zahvaljujui naporima hrvatske svjetovne inteligencije iz Hrvatske narodne zajednice, ali i nekih muslimanskih i pravoslavnih zastupnika, zakljuio da je taj prijedlog potpuno nepravedan i tetan po franjevce, tako da su ovi zastupnici iznijeli nov prijedlog zakona koji je nakon burnih rasprava i usvojen. Prema njemu, od ukupno 134.880 kruna predvienih za katolike kole, 84.880 kruna bilo bi dodijeljeno nadbiskupu Stadleru za obrazovanje svjetovnoga klera, dok e 30.000 kruna biti dotirano odgojnim zavodima bosanskih franjevaca, a preostalih 20.000 hercegovakim franjevcima.166 Nakon toga zakona, kojim je izmijenjen prvobitni prijedlog Zemaljske vlade, Stadler, bijesan na bosanske franjevce, upuuje otre i lane optube protiv njih najviim crkvenim vlastima u Rimu nazivajui ih kao nepouzdane u katolikoj vjeri, poto su se sloili sa Srbima i Muslimanima i s pomou njihovom oteli njegovim zavodima godinje 30.000 K koje im je sabor odobrio.167 Stadler je zatim pozvao Svetu Stolicu da bosanskim franjevcima izriito zabrani koritenje tom svotom koju im je odobrio Bosanski sabor, no iz Rima nije stigao nikakav odgovor niti zabrana.168 Iz dosadanjega izlaganja moe se lako vidjeti kako se izmeu bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera stvorio velik jaz u gotovo svim vanijim podrujima crkvenoga ivota, od pitanja upa, sekularizacije franjevaca, do kongrue i nejednake raspodjele ekonomskih subvencija. Kad je nadbiskup Stadler pokuao udaljiti franjevce iz bosansko-hercegovakoga javnog ivota, smatrajui se jedinim crkvenim i politikim predstavnikom Hrvatakatolika u Bosni i Hercegovini, dolo je do velikoga razdora meu njima i na politikom podruju. Ta je kontroverza usko povezana sa Stadlerovim
165 166 167 168
Usp. Isto, str. 57; A. BARUN, Svjedoci i uitelji, str. 337., bilj. 51. Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 61-63. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 496-497. Usp. A. BARUN, Svjedoci i uitelji, str. 337.
56
Petar Jele
sukobom s hrvatskom svjetovnom inteligencijom u Bosni i Hercegovini. Pogledajmo stoga kako se razvijao taj sukob. Sukob oko Hrvatske narodne zajednice Nadbiskup Stadler nije uao u sukob samo s bosanskim franjevcima, nego je zbog svoje nepopustljivosti uzrokovao i veliki sukob s hrvatskom svjetovnom inteligencijom, to je izazvalo i velike politike podjele meu Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee u Bosni i Hercegovini pojavile su se prve generacije sveuilino obrazovanih Hrvata koji su poeli davati ton kulturnoj i politikoj organizaciji bosansko-hercegovakih Hrvata. Nadbiskup Stadler smatrao se jedinim pravim crkvenim i politikim predstavnikom Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini i njegove klerikalne ideje vodile su ga u neizbjean sukob s hrvatskom svjetovnom inteligencijom i iznova s bosanskim franjevcima koji su se u ovom sukobu stavili na stranu hrvatske svjetovne inteligencije. Prva iskra toga sukoba pojavila se 1900. kada je u Sarajevu odrano okupljanje hrvatskoga pjevakog drutva Trebevi. Povod sukobu bio je naizgled banalan i ticao se instaliranja zastave toga pjevakog drutva. Hrvatska liberalna inteligencija eljela je toj manifestaciji dati profani karakter kako bi se time olakalo sudjelovanje hrvatski orijentiranih muslimana. No Stadler se nije slagao s tim stavom. elio je da u prvom planu bude religiozno (katoliko) posveenje zastave, tijekom kojeg bi on mogao iznijeti svoj klerikalni program 20 stoljea, to e i uiniti na Katolikom kongresu 1900. u Zagrebu. Izvrni odbor drutva odluio je glasovati o tom Stadlerovu prijedlogu. Rezultat glasovanja je bio negativan za nadbiskupa i hrvatska liberalna inteligencija odbila je takav njegov zahtjev. Stadler se uvrijedio i zabranio cijelom kleru svoje nadbiskupije dijecezanskom i franjevakom da sudjeluje u manifestaciji, koja se unato svemu odrala 2. lipnja 1900. bez Stadlerova blagoslova. Dola su mnoga graansko-liberalna izaslanstva iz Bosne i Hercegovine i iz Hrvatske, ali nijedan dijecezanski biskup niti sveenik, osim bosanskih i hercegovakih franjevaca koji su doli u znatnom broju. U ime muslimana sudjelovalo je 50 predstavnika intelektualnoga sloja (studenti i uenici) uz jo 200 gledatelja muslimana.169 Bio je ovo nagovjetaj i poetak tekoga sukoba izmeu Stadlera i hrvatske svjetovne inteligencije u Bosni i Hercegovini, u kojem su vrlo aktivno sudjelovali i bosansko-hercegovaki franjevci. Scenarij slian onome iz 1900. godine ponovio se u sluaju osnivanja Hrvatske narodne zajednice (HNZ). Bila je to prva organizacija nacionalnoga karaktera u Bosni i Hercegovini koja se s vremenom razvila u pravu politiku stranku, premda je prilikom njezina osnivanja zamiljeno da ona treba imati prvenstveno gospodarsku i prosvjetnu funkciju. Njezino osnivanje vezano je uz proslavu
169
Usp. S. M. DAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 204.
57
drugoga, hrvatskoga pjevakog drutva Vlai, odranu 16. kolovoza 1906. u Docu kraj Travnika.170 Na proslavi su sudjelovali i nadbiskup Josip Stadler, pomoni biskup Ivan Evanelist ari, drugi dijecezanski i franjevaki sveenici i predstavnici hrvatske svjetovne inteligencije. Svi su se sloili oko potrebe za osnivanjem takve organizacije, a odluan poticaj dao je sam Stadler.171 Poto je sastavljen dokument o osnivanju HNZ-a, molba je predana Zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine koja je krajem 1907. potvrdila pravila i statut HNZ. Tijekom sijenja 1908. odrane su kotarske i okrune osnivake skuptine, a nadbiskup Stadler je jednim okrunim pismom od 2. veljae 1908. pozvao sveenike i vjernike da pristupe ovoj organizaciji.172 Odvjetnik i zamjenik gradonaelnika Sarajeva dr. Nikola Mandi izabran je za predsjednika sredinjega odbora HNZ-a. Organizacija je okupljala predstavnike hrvatske svjetovne inteligencije, neke franjevce i predstavnike muslimana koji su se smatrali Hrvatima.173 U programu HNZ-a govorilo se o opravdanoj elji bosansko-hercegovakih Hrvata za ujedinjenjem s Hrvatskom, o muslimanima, koji su zapravo smatrani Hrvatima islamske vjeroispovijesti, te o Srbima s kojima treba odravati dobre odnose na principu reciprociteta. Glavni cilj te organizacije bilo je poboljanje ekonomskoga statusa hrvatskoga stanovnitva, te to snanije proliranje hrvatske svjetovne inteligencije.174 Premda je osnovana kao nepolitika organizacija, HNZ se s vremenom prolirala kao ureena stranka i politika organizacija koja je poela zastupati hrvatske interese u zemlji. HNZ nije bila iskljuivo katolika organizacija, nego jednostavno hrvatska i kao takva otvorena pripadnicima drugih vjeroispovijesti koji su se smatrali Hrvatima (mislilo se prvenstveno na muslimane). Zbog takva stajalita poinju problemi izmeu HNZ-a i nadbiskupa Stadlera, koji je u meuvremenu napisao zahtjev sredinjem odboru HNZ-a da se izmijeni taj dio statuta i unese odredba da samo Hrvati katolici mogu postati lanovima te organizacije.175 Kad sredinji odbor HNZ-a nije postupio kako je elio nadbiskup Stadler, on je 13. prosinca 1908. sazvao sveeniko vijee koje je trebalo raspraviti o programskoj orijentaciji HNZ-a. Na toj sjednici je donesen zahtjev za reviziju nekih toaka programa HNZ-a i od predsjednitva je zatraeno sljedee: samo Hrvat-katolik moe biti lan HNZ-a pri izboru sredinjeg i okrunih odbora, predsjednitvo HNZ-a treba raditi sporazumno sa sveenstvom i to preko odbora sedmorice sveenika
170
Usp. M. KARAMATI, Korijeni napetosti unutar Katolike crkve u BiH od 1878. do 1914., u: Juki, VII/7 (1977), str. 88. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 293. Usp. V. BLAEVI, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 174. Usp. L. AKOVI, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata, str. 232. Usp. Isto, str. 229-237. Usp. I. GAVRAN, Lucerna Lucens?, str. 82.
171
172 173 174 175
58
Petar Jele predsjednitvo HNZ-a treba raditi sporazumno sa sveenstvom glede osoba koje e se kandidirati za sabor da ne bi tetovala katolika i hrvatska misao iz HNZ-a treba iskljuiti svakog pojedinca koji djeluje protivno interesima hrvatskog naroda, katolike vjere i katolikih sveenika trebalo bi uz sredinji odbor HNZ-a osnovati i egzekutivni odbor koji bi trebao biti u Sarajevu i u stalnom kontaktu s episkopatom i redovnikom prelaturom Potpisni odbor se nada da e do 20. sijenja 1909. dobiti povoljan pozitivan odgovor na ove zahtjeve.176
Vodstvo HNZ-a provelo je anketu meu lanstvom organizacije i odbacilo ove zahtjeve nadbiskupa Stadlera. Bosanski franjevci podrali su odluku HNZ-a, posebno u dijelovima gdje su zajedniari odbili Stadlerov zahtjev da se nekatolicima zabrani lanstvo u HNZ-u i da se organizacije podredi potpuno crkvenim vlastima. Nakon ovakve odluke, poeo je estok napad nadbiskupa Stadlera i njegova tiska (u tome je prednjaila Vrhbosna) protiv HNZ-a i njihova vodstva. Stladler i njegovi istomiljenici HNZ su nazivali antikatolikom i bezbonom organizacijom, opasnom i tetnom za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Poeli su diskreditirati voe HNZ-a, pogotovo dr. Nikolu Mandia, kojeg je do juer sam Stadler smatrao jednim od najveih katolika i Hrvata u zemlji.177 Kako je HNZ, unato svim napadima, postajala sve vanijom i snanijom strankom meu bosansko-hercegovakim Hrvatima, zahvaljujui prije svega podrci koju je imala i od strane bosanskih franjevaca, Stadler se odluio na novi potez: osnovati jednu novu hrvatsku, ali iskljuivo katoliku organizaciju u kojoj e odluujuu ulogu imati crkvena hijerarhija. To je i uinjeno, te je 18. sijenju 1910. osnovana Hrvatska katolika udruga (HKU) kao protutea Hrvatskoj narodnoj zajednici. Govorei o razlozima njezina osnutka Stadler je naveo da zbog tekih vremena za hrvatski narod postoji velika potreba da se osnuje jaka organizacija za sve Hrvate katolike vjere u Bosni i Hercegovini, jer HNZ ne moe vie odgovoriti tom zahtjevu; jer se ona faktino raspala, jer je narod gotovo sasvim ostavio njezine redove.178 Prema Stadlerovu miljenju, HNZ nije vie mogla zastupati Hrvate katolike, jer je bila zapravo interkonfesionalna, a ne katolika organizacija.179 Ipak, unato svom programskom nacionalnom i vjerskom istunstvu, HKU je dopustila pristup udruzi nekim kandidatima koji nisu bili Hrvati ni katolici (Nijemci i Maari).180
176
Usp. to hoemo u H.N.Z.?, u: Vrhbosna, XXIII/2 (1909), str. 31; M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 295-296. Usp. I. GAVRAN, Lucerna Lucens?, str. 82. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 296. Usp. A. BARUN, Svjedoci i uitelji, str. 339. Usp. I. GAVRAN, Lucerna Lucens?, str. 83.
177 178
179 180
59
Stadler je 11. veljae 1910. napisao okruno pismo u kojem iznosi svoje negativno miljenje o HNZ-u i govori o nunosti podreivanja crkvenim autoritetima. Tom je okrunicom Stadler elio izvriti pritisak i na bosanske franjevce kako bi oslabio HNZ, koji su oni podupirali. Osnovna postavka toga dugakog pisma (donose se samo kratki izvaci) nunost je bezuvjetna podreivanja Crkvi i crkvenim autoritetima, odricanje od vlastita miljenja i stavova i zabrana ukljuivanja sveenika u rad HNZ-a:
// Pobonost crkvi prije svega iziskuje, da se odreknemo svoga privatnog mnijenja i da odloimo svoj privatni duh: depositio omni privato judicio u svim stvarima, to se tiu vjere i stege crkvene, tu assequamur veritatem, laudare praecepta. Tim se otklanja sve, to se podie protiv crkve, glavno naelo svih, to na nju ustaju, a priznaje se autoritet njezin. Ta spremnost svakog vjernika, osobito sveenika i redovnika treba da ide tako daleko, da se vazda i prije svega stavimo na stranu crkve i to na toliko, da odreknemo svojega privatnoga mnijenja i onda, sve da nam se ono ini temeljito i sigurno //. Od nas se dakle iziskuje, da smo djetinjom ljubavlju odani crkvi i njoj podloni. Tu djetinju odanost i podlonost iziskuju vani razlozi. Mi znamo, da crkvu rukovodi Duh Sveti i da ne moe pogrijeiti, doim mi uz najvee otroumlje i uz najbolju volju moemo pogrijeiti, a i grijeimo, tako da se esto dogagja, ter dvojica i najuenijih ljudi esto neto tvrde govorei: Za glavu se kladim, da je tako, a drugi opovrgavajui isto veli: Za glavu se kladim, da nije tako. Ili kako sv. Ignacij veli: Ako se meni ini, da je neto bijelo, a znam, da crkva tvrdi, da je crno, pustit u svoje privatno mnijenje, pa u usvojiti mnijenje sv. matere crkve. // H.N.Z., stvorena za katolike, u nijednom od svih svojih pravila ne spominje imena katolikog, a spominje muslimane, kojima za volju prozva se hrvatska, a ne htjede, da se zove katolika. // HNZ tim svojim postupkom odbija na hiljade dobrih katolika i Hrvata u svrhu, da moda za se osvoji nekoliko muslimana. Znamo da su zajedniari istina odbili katolika na hiljade, a da nijesu za se osvojili muslimana, koji su se evo organizovali na temelju islamske vjere iskljuivi hrvatsku narodnost. // HNH je hotice razdvojila kler svjetovni i redovniki, jer njezine vogje rekoe: Razdvojimo ih, pa emo sve postii. // Protivi se naelima katolike vjere i to, to se tvrdi, da se vogje H.N.Z. ne e drati nael nadbiskupa, u koliko unosi u hrvatsku narodnu politiku i katoliku vjeru. // Napokon se tvrdi u ekspoze-u u 1. broju Hrvatske Zajednice: Na e rad ii za tim, da emo u zemlji, podijeljenoj u tolike vjerske skupine, zagovarati ideju sklada i mira, i apsolutne vjerske snoljivosti. Ta povjest nam kazuje, kako su vjerske borbe bile od ubitanih posljedica po razvitak narod. To se protivi vjeri katolikoj, jer sv. naa crkva katolika ui, tolerantiam religiosam esse impiam et absurdam; jer vjerska snoljivost pretpostavlja, da je crkvi svejedno istina ili zabluda, da je objava beskorisna, da je slobodno Bogu ne vjerovati, kada to objavi, i.t.d. // Imajui sve ovo na pameti, poimence to, kako je Gospodin Isus sve uinio, da budemo jedno, kako je on jedno s Ocem, prinuden sam ovo
60
Petar Jele
izjaviti: Ja kako svjetovnim sveenicima tako i redovnicima u nadbiskupiji vrhbosanskoj zabranjujem pristupiti H.N.Z kano lanovi, a onima, koji su unutra, zapovijedam, da iz nje istupe; ujedno im nalaem, da ne smiju preporuiti narodu, da kano lanovi stupe u H.N.Z. Svim vele. dekanima ovim se nalae, da ne smiju nikome dati dozvole, da kamo ide prisustvovati kakovoj sjednici H.N.Z. to se pak tie H.K.U., to ju ja svima preporuam, neka bi ju megju narodom to vie rasprostrli.181
Ova je okrunica imala prvenstveno politiki cilj, premda se u njoj u mnogim dijelovima koriste teoloki termini. eljelo se njome utjecati na rezultate izbora za saziv Bosanskoga sabora. Kako su franjevci, koji su imali velik utjecaj na narod, unato ovoj Stadlerovoj zabrani i dalje nastavili suraivati s HNZ-om, ta je stranka na izborima nadmono pobijedila HKU i osvojila 11 od ukupno 16 mjesta u Pokrajinskom saboru, predvienih za Hrvate katolike, dok je Stadlerova stranka HKU osvojila samo 5 mjesta. Stadler je za ovaj neuspjeh svoje stranke okrivio franjevce i prozvao ih za neposlunost prema crkvenim autoritetima. Ovaj sukob oko HNZ-a stvorio je izrazitu napetost izmeu bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera na politikom planu, napetost koja je ve godinama postojala na crkvenom podruju. Naizmjence su se napadali i kritizirali u javnim medijima, a u napadima su prednjaili Stadlerov Hrvatski dnevnik i Vrhbosna. Stadler je kanjavao svoje oponente meu bosanskim franjevcima oduzimajui im jurisdikciju. Uinio je tako s profesorima franjevake gimnazije u Visokom, koji su poslali prosvjedno pismo protiv konstantnih nepravednih napada Stadlerove Vrhbosne na bosanske franjevce. Taj njihov in je izazvao otar odgovor vrhbosanskoga ordinarijata 19. oujka 1909. u kojem se istie da je tvrdnja visokih profesora o Vrhbosni temeraria, scandalosa et suspecta de haeresi,182 pa ju nadbiskupska Crkvena oblast kao takovu osugjuje, i poziva veleasne oce, kojih se tie, da ju opozovu, jer e inae Crkvena oblast sebi na drugi nain zadovoljtinu pribavit.183 Kako visoki profesori nisu ispunili ovaj Stadlerov zahtjev, on je svakom profesoru poslao dopis 5. travnja 1909. u kojem pie kako im se oduzima jurisdikcija, tako da na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije vie ne mogu ispovijedati, propovijedati i katehizirati, te im se nareuje da do konca rujna pred nadbiskupskim ispitnim povjerenstvom moraju poloiti jurisdikcijski ispit, kao i ispit iz dogmatike, a potom pred nadlenim autoritetom moraju poloiti ispovijest vjere (professio dei). 184 Bio je ovo Stadlerov in poniavanja ljudi koji su se usudili uspro181
Okrunica nadbiskupa Stadlera sveenicima vrhbosanske nadbiskupije, u: Vrhbosna, XXIV/4 (1910), str. 49-54. Nepromiljena, sablanjiva i sumnjiva zbog hereze. Usp. Izjava nadbiskupskoga ordinarijata vrhbosanskoga u Sarajevu, u: Vrhbosna, XXIII/ VI (1909), str. 85. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 300.
182 183
184
61
tiviti njegovoj samovolji, pisanju Vrhbosne i zloupotrebi biskupske slube u kanjavanju politikih neistomiljenika. Stadler je svaku opoziciju smatrao opasnom, a zbog razilaenja na politikom planu oko HNZ-a optuivao je bosanske franjevce da sve vie skreu na protuvjersko i izmatiko polje, te ih je prozivao zbog njihova navodnoga udruivanja s neprijateljima katolike misli. Bosanski franjevci su pak na sve ove optube odgovarali obrambenim tekstovima u pojedinim tiskovinama u kojima su branili svoje stavove i kritizirali ponaanje nadbiskupa Stadlera, sve dok to provincijal fra Alojzije Mii 6. oujka 1910. nije zabranio kako bi smirio uzavrele strasti s obje strane.185 Bio je to sukob koji je u poetku na jednoj strani imao hrvatsku svjetovnu inteligenciju i HNZ, a na drugoj nadbiskupa Stadlera i HKU, a onda su se tu isprepleli ve postojei sukobi bosanskih franjevaca i sarajevskog nadbiskupa. Hrvatska svjetovna inteligencija stala je na stranu bosanskih franjevaca, a oni su podupirali HNZ u njihovoj borbi za samostalnost u odnosu na nadbiskupa Stadlera. Nakon to je njegova stranka postigla slab rezultat na izborima za Bosanski sabor, Stadler se uputio u Rim optuiti franjevce zbog nepotivanja crkvenih autoriteta, jer je njih smatrao glavnim krivcima za neuspjeh svoje stranke. Zatraio je od Svete Stolice da ona napokon poduzme energinije mjere protiv bosanskih franjevaca kako bi postali posluni i privreni crkvenoj vlasti.186 No i franjevci su reagirali i zajedno s predstavnicima HNZ-a pokuali neutralizirati ove optube prebacujui krivnju na Stadlera kao glavnoga uzronika svih sukoba meu Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini, predbacujui mu da je svojim ponaanjem i osnivanjem HKU kriv za rascjep unutar hrvatskoga nacionalnog pokreta. Stadler je pak smatrao da korijen svih problema lei u injenici to su bosanski franjevci otkazali posluh crkvenoj vlasti tj. svome nadbiskupu, to nastavljaju davati potporu HNZ-u i protive se da ona poprimi katoliki karakter, te da su se udruili s protivnicima katolike misli. Tako je, dakle, sukob izmeu Stadlera i franjevaca, osim crkvene, poprimio i politiku dimenziju i put za pomirenje izmeu franjevaca i nadbiskupskoga ordinarijata bio je posve zakren te se nije nazirala nikakva mogunost za kompromis. 187
185
Ast ne dicatur nobis haerere aliquid, aerem verberari, ne videamur scandalis convivere, malo non opponi, ex Statutis revocemus illud sub Nro 96. In foliis publicis nemo praesumat aliquid scrivere sine venia Ministri Prov.lis. Invocato Dei ausilio, lumine Spiritus Sancti, habito consilium gravissimorum et maxime auctoritatis virorum franc. Ordinis, prudenti ratione ducti edicimus: merito s. obedientiae sub poenis maximis certo inigendis cuique Fratrum nostrae Provinciae prohibetur vel quidquam scribere in publicis foliis, quibus Praesules ecclesiastici, eorum auctoritatis, decisionis res disciplinae in diversa impetuntur, sinistra mente interpretantur, eorum persona impetitur et luto irreverentiae maculatur. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 234. Usp. L. AKOVI, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata, str. 350. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 301-302.
186 187
62
Petar Jele
Neki su povjesniari, poput Luke akovia, analizirajui ovaj sukob, bosanske franjevce prikazivali kao domae, nacionalne i liberalne, dok su Stadlera i njegove istomiljenike smatrali klerikalcima i tuinskim elementom u bosansko-hercegovakom drutvu.188 Povjesniar pak Sreko Matko Daja postojee stavove diferencira, smatrajui kako franjevaki liberalizam nije imao nikakvu teorijsko-teoloku dimenziju i nije se protezao na cjelokupan spektar drutvenog ivota, na primjer na knjievnost, umjetnost itd. // Franjevaki liberalizam imao je iskljuivo praktino-politiki znaaj. On je svoj korijen imao u povijesnom iskustvu, u kojemu je neizbjeno uzimanje u obzir drugaijih kulturnih i politikih struktura imalo stoljeima dugu tradiciju. 189 Franjevaka povijesna i kulturna tradicija bila je usko isprepletena s predstavnicima drugih konfesionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Oni nisu mogli podrati politike planove vrhbosanskoga ordinarijata jer su ih smatrali protivnima svojim interesima i svjetonazoru, pogotovo jer su bili uvjereni kako Stadlerovi postupci nanose tetu meukonfesionalnim i meunacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini. I austrougarski general Moritz von Aufenberg u jednom je svom izvjeu nadreenim asnicima od 8. veljae 1910. istaknuo liberalnu crtu bosanskih franjevaca koji su uvek bili popularni u narodu i koji su uvek tolerisali pripadnike drugih veroispovesti, to im je donelo ugleda i kod ovih poslednjih.190 Ova tolerancija na meunacionalnom i meuvjerskom planu o kojoj govori general Aufenberg jest povijesna injenica koja kod bosanskih franjevaca nije bila nikakva novost i koja see u prolost i prije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.191 Dovoljno je prisjetiti se djela fra Ivana Frane Jukia koji je jo za vrijeme Otomanskoga Carstva u svojoj koli u Varcaru osim katolikih imao i 17 pravoslavnih aka, meu kojima i tri oenjena akona.192 Dovoljno je zatim sjetiti se njegova poznata manifesta iz 1850. godine u kojem trai jednakost i slobodu krana unutar Otomanskoga Carstva.193 Takva shvaanja u praksi je pokazala i irila cijela plejada poznatih bosanskih franjevaca, kao to su F. Graci, A. Kneevi, G. Marti, M. Sui, M. Nikoli i drugi.194 U politikom ivotu Hrvata u XIX. i XX. stoljeu dominantne su dvije glavne ideologije, dvije varijante hrvatskoga nacionalizma. Na vrlo snanu i
188
Usp. L. AKOVI, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata, str. 169-174. S. M. DAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 205. Usp. A. MALBAA, Bosansko pitanje i Austro-Ugarska u svjetlu politikog dnevnika J. M. Baernreithera, Sarajevo 1933, str. 27. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 306. Usp. I. F. JUKI, Sabrana djela, II, Sarajevo 1973, str. 154. Usp. I. F. JUKI, Sabrana djela, I, Sarajevo 1973, str. 324-327. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 306.
189 190
191
192 193 194
63
kompaktnu velikosrpsku ideologiju Hrvati su odgovorili dvjema drugim ideologijama: jugoslavenskom, koja je traila suradnju i ujedinjenje svih jugoslavenskih naroda, i velikohrvatskom, koja je zapravo postala panhrvatska i koja je u svojim ekstremnim oblicima potpuno negirala politiko postojanje drugih naroda na ovim podrujima, osim jednoga, politiki hrvatskoga naroda koji je bio triju vjeroispovijesti: katolike, pravoslavne i muslimanske. Biskupi Josip Stadler, Ivan ari i ostatak dijecezanskoga klera, uz rijetke iznimke, bili su uvjereni sljedbenici velikohrvatske ideologije, dok je meu bosanskim franjevcima bilo sljedbenika i jedne i druge ideologije. Stadler i njegovi suradnici propagirali su radikalne stavove u odnosu na nacionalna i vjerska pitanja u Bosni i Hercegovini. S druge strane, bosanski franjevci nisu podravali u Bosni i Hercegovini nacionalnu hrvatsku ideju temeljenu na vrstoj i iskljuivoj povezanosti hrvatstva i katolianstva, kao to su to inili Stadler i njegovi sljedbenici.195 Pomoni biskup Ivan ari je tijekom rasprava na Bosanskom saboru 1910. izjavio kako oni i HKU ne mogu priznati na teritoriju kraljevstva hrvatskog nikoje drugo ime, nikoji drugi narod i nikakve druge embleme do li hrvatskih.196 Ovakvi ekstremni stavovi sarajevskoga pomonog biskupa i najbliega Stadlerova suradnika izazvali su veliko negodovanje na zasjedanju Bosanskoga sabora. Zbog tih radikalnih stavova poznati lan Stadlerove stranke dr. Viktor Jankievicz naputa HKU uz otvoreno pismo javnosti u kojem govori: Ako sam Hrvat onda i elim pripojenje Bosne Hrvatskoj, ali ne mogu time zanijekati postojanje bratskog srpskog naroda. // HKU je stranka krajnjeg nacionalnog i klerikalnog radikalizma.197 Kako bi smirio uzavrele duhove, reagirao je provincijal bosanskih franjevaca fra Alojzije Mii. U svom je govoru podvukao injenicu kako su franjevci tijekom stoljea bili kadri ivjeti zajedno s braom pravoslavcima i muslimanima, pa se nada da e tako biti i ubudue. Dodao ja zatim da je stajalite franjevaca u odnosima s drugima u Bosni i Hercegovini ovakvo: Svoje uvaj i ljubi a tue potuj, tue znaj uvaiti i nikada ne izazivaj.198 Obje politike organizacije Hrvata katolika (HNZ & HKU) u svom su nacionalnom i politikom djelovanju zauzele pravaki program da se Bosna i Hercegovina treba ujediniti s Hrvatskom i s njom postati jedno tijelo unutar Austro-Ugarske Monarhije, koja bi se pak trebala transformirati u trijalistikom smislu kako bi se slavenskom elementu unutar te drave dala vea autonomija. No, u politikoj praksi nadbiskupskoga ordinarijata poetkom stoljea
195
Usp. M. STRECHA, Katoliko hrvatstvo, Poeci politikog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-1904.), str. 73. Stenografski izvjetaji, XIV. Sjednica, I. zasjedanje, Sarajevo 1910., str. 49. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 322, bilj. 96. U Vrhbosni je nekoliko desetljea poslije dr. Jankievicz je nazvan izdajnikom zbog tog svojeg postupka. Usp. D. KAMBER, Zastupnik hrvatskog dravnog prava, u: Vrhbosna, LVIII/7-8 (1944.), str. 185. Stenografski izvjetaji, XIV. Sjednica, I. zasjedanje, Sarajevo 1910, str. 42-43.
196 197
198
64
Petar Jele
poele su se propagirati radikalne velikohrvatske ideje Josipa Franka, pogotovo u listu Hrvatski dnevnik.199 U njemu se sve vie irila vjerska i nacionalna netolerancija, u tolikoj mjeri da je Zemaljska vlada upozorila ordinarijat da uini neto kako bi zaustavio vrijeanje drugih naroda i vjeroispovijesti, koje je u tom listu bilo stalno prisutno. Na srpskoj strani istu je stvar inila Srpska rije koja je propagirala velikosrpsku ideologiju. Provokativna polemika ovih dvaju listova izazvala je demonstracije u Sarajevu 25. i 26. listopada 1906. g. zbog ega je Zemaljska vlada donijela odluku o protjerivanju glavnih urednika Hrvatskog dnevnika (Kerubina egvia i Ivana Barbia) i Srpske rijei (Stijepe Kobasice i Petra Koia) uz prijetnju oduzimanja koncesije za izdavanje tih listova u sluaju da se ponove inkriminirani tekstovi.200 Pojedini franjevci, poput provincijala fra Franje Komadanovia, reagirali su javno upozoravajui na neprikladnost takva ponaanja i pisanja koje samo nanosi tetu zdravim odnosima meu ljudima:
Nu kad bi Hrvatski Dnevnik radio kao katoliki list u duhu kranskom na dobrobit naeg naroda, te se ne bi natjecao sa Srpskom rijeju, da zavaa meusobno narod, muslimane, hriane i katolike, nego kad bi ih u skladu drao, sveta bi to stvar bila. 201
Ova mudra reakcija provincijala Komadanovia pokazuje jo jednom kako su bosanski franjevci zbog povijesnoga iskustva i duboke viestoljetne ukorijenjenosti u bosansko-hercegovaku stvarnost bili protiv nepotrebna produbljivanja napetosti i izazivanja sukoba na svim razinama. S druge strane, meu njima je sazrijevao stav da politiko vodstvo Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini treba biti sve vie svjetovno, posebno kad su se poetkom XX. stoljea pojavile prve generacije hrvatske svjetovne inteligencije. To vidimo i iz stavova fra Josipa Markuia:
Do danas su se gotovo drutva odlikovala time to im je na elu bilo sveenstvo. Toga ve pomalo nestaje. A ova pojava dapae nije ni runa. Sveenstvu padaju poslovi novih vremena, pa se ne moe onako kao prije baviti drugim nezvaninim stvarima. 202
Zbog sve veih politikih neslaganja izmeu nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca reagirala je i Sveta Stolica te je u Bosnu i Hercegovinu krajem 1910. poslala apostolskoga vizitatora, benediktinca Pierre-a Bastiena, da smiri duhove i pomiri sukobljene strane. On je obiao bosanske samostane i upe
199
Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 297. Usp. R. BESAROVI, Iz kulture i politike istorije Bosne i Hercegovine, str. 506-508. Izjava starjeinstva bosanskih franjevaca, u: Seranski perivoj, XXIII/4 (1909.), str. 61. J. MARKUI, Neto o naem radu u Bosni, u: Seranski prijevoj, XXII78 (1908), str. 125.
200 201 202
65
susrevi se s bosanskim franjevcima, a imao je i mnoge sastanke s nadbiskupom Stadlerom i njegovim suradnicima. U svome izvjeu Svetoj Stolici napisao je kako je s jedne strane agitacija nadbiskupa Stadlera prema franjevcima nepravedna, a s druge je izrazio zadovoljstvo pastoralnim radom bosanskih franjevaca, uz prigovor kako nije bio zadovoljan politizacijom redovnika i sporadinim itanjem liberalistikoga tiska.203 Kao krajnji rezultat ovih dugih razgovora na vie strana, izdana je 10. lipnja 1911. godine okrunica u kojoj poziva na pomirenje izmeu lanova HNZ-a i HKU-a i objavljuje kako papa eli jedinstvo klera i katolika u Bosni i Hercegovini. Istaknuto je kako je papina elja da se HNZ i HKU ujedine, ili ako to nije mogue, da se namjesto njih osnuje trea organizacija kako bi se postiglo pomirenje.204 No nije dolo do organiziranja neke tree stranke, nego je vizitator Bastien uspio postii privremeno rjeenje nakon to su u statut HNZ-a uvedene neke izmjene koje su zadovoljile Stadlera, a on je sa svoje strane raspustio svoju HKU.205 Unato ovom kompromisnom rjeenju, jaz koji se stvorio izmeu sarajevskoga nadbiskupa i bosanskih franjevaca bio je prevelik, to je i dalje izazivalo sukobe meu njima na mnogim podrujima crkvenopolitikoga ivota, a te su napetosti ostale aktualne i za njegovih nasljednika. Povjesniar Marko Karamati u svom je istraivanju ovoga fenomena doao do zakljuka da je Josip Stadler svojim ponaanjem srozavao razinu ljudskoga u funkcioniranju crkvenih struktura: Proklamirajui bezuvjetnu pokornost, da bi se unutar Crkve stvorila gomila poslunih podanika, koji e u predstavnicima vlasti gledati utjelovljenje etike i razuma, nosioci crkvene vlasti u BiH svodili su kranstvo na religiju kanonskog prava i autoriteta. U takvim okolnostima odsutnost kranskog i uope kritikog duha bila je neminovina // U takvom ozraju neslaganje izmeu franjevaca i Stadlerova kruga, sve se vie zaotravalo u meusobnoj konfrontaciji, koja nije vodila samo rascjepu unutar Crkve, nego i rascjepu u hrvatskom nacionalnom pokretu, to je imalo nesagledivo tetne posljedice.206
203
Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 303-304.
Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880.-1918., str. 601. Usp. M. KARAMATI, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 304-305. M. KARAMATI, Korijeni napetosti unutar Katolike crkve u BiH od 1878. do 1914., u: Juki, VII/7 (1977), str. 91.
204 205
206
ZLATNA LEGENDA KAO IKONOGRAFSKI IZVOR I INKUNABULA U FRANJEVAKOM SAMOSTANU NA IROKOM BRIJEGU
Ines Tanovi
Saetak. lanak obrauje do sada nepoznati primjerak Zlatne legende (Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia) Jacobusa de Voragine iz riznice Franjevakog samostana na irokom Brijegu u Bosni i Hercegovini, ali i ulogu najznaajnijeg srednjovjekovnog hagiografskog tiva u oblikovanju zapadne pobonosti i utjecaj na ikonografska rjeenja u umjetnosti. Posebna je pozornost posveena novootkrivenoj inkunabuli Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum] iz 1493. godine u izdanju Manfredusa de Bonellisa, de Monteferrata iz Venecije, u bosansko-hercegovakoj batini. Prikazana je i suvremena recepcija djela, kao i njezin povijesni put od srednjovjekovnog bestsellera do prvih kritika koje se javljaju ve u XIV. i XV. stoljeu, osude i tekog preivljavanja dijela u vremenu protureformacije u XVI. stoljeu, i ponovno probuena zanimanja za Zlatnu legendu u XIX. stoljeu.
Zlatna legenda primjerak iz 1493. Godine u Franjevakoj riznici na irokom Brijegu1 Zbirka riznice franjevakog samostana na irokom Brijegu2 uva primjerak Zlatne legende Jacobusa de Voragine iz 1493. godine. Nakon prvotne prepreke
1
Istraivanje je nastavak teme zapoete diplomskim radom obranjenim 6. VII. 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Sanje Cvetni. Samostanska crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije i franjevaki samostan na irokom Brijegu, u sklopu kojeg se nalaze galerija i riznica, dio su Hercegovake franjevake provincije Uznesenja Blaene Djevice Marije. Kamen temeljac za izgradnju crkve i samostana poloen je 23.
68
Ines Tanovi
izraene u injenici da ovaj primjerak nije jo nigdje istraen niti objavljen, otvorio se iroki istraivaki put u analizi komparativnih primjera i pripadajue literature koji e olakati njezin smjetaj u pravi kontekst velikih hagiografskih zbirki. Saeti bibliografski opis inkunabule Zlatne legende3 iz irokoga Brijega donosim u obliku kataloke jedinice kako bi posluio njegovoj obradi, ispravnim spomenima u literaturi o knjinoj batini, katalozima zbirke i ostalim publikacijama koje ovo djelo zavrjeuje. Autor: Jacobus de Voragine [1228., 1229. ili 1230.?, enova, 1298.] Naslov: Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum]4 Smjetaj: Riznica franjevakog samostana na irokom Brijegu, iroki Brijeg, Bosna i Hercegovina Izdava: Manfredus de Bonellis, de Monteferrato5 Grad: Venecija6
VII. 1846. godine nakon to su franjevci dobili odobrenje za osnutak samostana dekretom Svete Stolice od 6. II. 1844. Odluku Svete Stolice odobrio je fermanom (tur. ferman zapovijedati, narediti) 22. X. 1845. godine sultan Abdul-Medid I. (1. VII. 1839 25. VI. 1861.), a potvrdili su je buruntijom (tur. buyrultu, buyruldu pismena zapovijed) hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi (1783.-1851.) i muraselom (tur. mrasele odobrenje) mostarski kadija. Na mjestu stare crkve koja je poruena 1905. godine sagraena je dananja trobrodna crkva u romantinom historicistikom tumaenju romanikoga stila koja je uslijed razaranja za vrijeme II. svjetskog rata vie puta obnavljana. U prizemlju istonog samostanskog krila smjetena je riznica otvorena 1979. godine (postav uredio uro Basler) u kojoj se uvaju brojni metalni predmeti (kalei, monstrance, kutije za sveto ulje, relikvijari, kutije za hostije, raspela, ciboriji), misno ruho, slike i knjige. U sklopu franjevakog kompleksa na irokom Brijegu nalazi se i galerija koja svoje poetke ima u sklopu samostanske riznice. Galerija je 1990. godine premjetena u novu zgradu, a stalni postav ine slikarska i kiparska djela umjetnika s podruja Hercegovine i Hrvatske. Usp. Andrija Niki, Blago franjevakih samostana Bosne i Hercegovine, Zagreb, Privredni vjesnik, 1990., str. 142; Isti, Blago hercegovakih franjevakih samostana, Mostar, Franjevaka knjinica i Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, 1993., str. 8; uro Basler, Gospino svetite iroki Brijeg, iroki Brijeg, Franjevaki samostan, 1993., str. 5, 8-13., http://www.franjevci.info/index.php/galerija, [preuzeto: 29. V. 2011.].
3
Inkunabula je naziv za sve knjige tiskane prije 1500. godine. Naziv dolazi od latinske rijei cunae to u prijevodu znai kolijevka, odnosno poetak neega. Naziv je prvi puta uporabio Bernard vod Mallinckrodt 1639. godine. Hrvatski jezik uz naziv inkunabula rabi i naziv prvotisak. Usp. Aleksandar Stipievi, Povijest knjige, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1985., str. 311. Usp. Robert Francis Seybolt, Fifteenth century editions of Legenda Aurea, u: Speculum, 21/ III, Cambridge, Medieval Academy of America, 1946., str. 327-338. Usp. Horatio Forbes Brown, The Venetian printing press, New York, G. P. Putnams sons, 1891. str. 400. Aleksandar Stipievi u Povijest knjige navodi da je Venecija dugo vremena bila najjae tipografsko sredite Europe u kojem je u razdoblju od 1469. godine pa do kraja XV. stoljea radilo oko sto i pedeset tiskara u kojima je tiskano preko etiri tisue knjiga.
Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula... Datum: 20. IX. 1493.7 Fromat: 4 [4to]8 Dimenzije: 201,7 x 153,2 mm Jezik: latinski, tiskana goticom Oznake araka: a-z8, &8, Tehnika: knjigotisak10
8
69
, A-C8, D6.9
Tehnika uveza: knjiga je ivana na izboene vezice; korice presvuene pergamentom.

Slika 1 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493. Prvi list s podnaslovom inkunabule
Inkunabula sadri ivotopise dvjesto i sedam svetaca i liturgijskih svetkovina na dvjesto trideset i osam (CCXXXVIII.) folija (lat. folio), to jest listova. Na svakom listu ima etrdeset devet redova pisanih u dva stupca irine 3,6 centimetara, sa svake strane lista, dakle sveukupno etiri stupca na jednom listu. Prvi list (fol. 2r) donosi slijedei (jako oteeni) natpis iz kojeg moemo iitati autora i podnaslov knjige [sl. 1]:
7
Usp. http://istc.bl.uk/search/search.html?operation=record&rsid=1137839&q=67, [preuzeto: 2. III. 2011.], internet stranica Britanske knjinice s popisom inkunabula na kojoj se nalaze toni podaci o izdanjima Zlatne legende iz 1493. godine. Horatio Forbes Brown navodi da su prve knjige tiskane u Veneciji najee bile formata folio [2] ili quatro [4]. Usp. Horatio Forbes Brown, nav. dj., 1891., str. 22. Usp. Linda Pagnotta, Le edizioni italiane della Legenda Aurea (1475-1630), Firenza, Apax Libri, 2005., 2005., str. 150. Usp. Stanislav Bolaa; Kristijan Golubovi, Tehnologija tiska od Gutenberga do danas u: Miroslav Glavii (ur.) Senjski zbornik, Senj, Senjsko muzejsko drutvo; Gradski muzej Senj, 2008., str. 125-146 (125).
10
70
Ines Tanovi
Reurendiss(imi) (fr)atris Jacobi d(e) (vora)|gine genuensis ac(hiepisco)pi: ordinis pradica(to)rum (:) (sanctorum ac festor)um per totum annum|Liber incipit.11
Na prvom listu (fol. 2r) nalazi se i uvodni tekst (prolog) koji zapoinje neto veim inicijalom nego to su ostali u tekstu. List broj 237v sadri kolofon i sadraj, a list broj 238v registar. Ako zanemarimo naknadno provedenu i rukom pisanu folijaciju, sadraj knjinoga bloka odgovara opisu koji donosi Linda Pagnotta (2005.).12 Korica inkunabule je sive boje i presvuena je pergamenom. Oteenja su vidljiva na hrptenom dijelu korice gdje ima okomitu poderotinu i nedostaje joj dio pergamene. U gornjem djelu korica je naborana to moe biti posljedica doticaja s vlagom, nekog teeg tereta kojim je bila prekrivena ili loe pohranjenosti. U hrptenom djelu knjini blok je odvojen od korice. ivana je na etiri izboene vezice i nedostaje recto strana predlista. Zaglavna ili kaptilna vrpca ivana je runo kroz knjini blok. U desnom rezu knjinoga Slika 2 Jacobus de Voragine, bloka vidljiva su oteenja od crvotoiLegenda aurea sanctorum, ne, ali opi dojam je da je knjini blok u sive Lombardica historia dobrom stanju te se moe otvarati i listati [Liber sanctorum ac festorum per iako je papir dosta krt. Na listovima su totum annum], 1493., primjer arapskim brojevima runo ispisane straukraenog inicijala slova F nice folijacija.13 Inkunabula ne sadri ilustracije, ali se guralno ukraeni inicijali (drvorez) pojavljuju kroz cijeli tekst s manjim varijacijama. Kao inicijali pojavljuju se slijedea slova: A, V, N, L, S, I, T, C, F, P, R, H, M, B, D, O, E i ukraena su vegetabilnim i zoomorfnim motivima, a samo slova L, F [sl. 2], E i P i antropomorfnim. Na nekoliko mjesta (fol. 27r, 40r, 68r, 89v, 103v, 113v, 118v, 133v, 147v, 159v, 172v) nedostaju inicijali. Mogue je da su trebali biti naknadno dodani pa je tiskar ostavio prazan prostor ili je rije o tiskarskoj greci. Pokraj runo ispisanih brojeva, istim rukopisom napisano je jo nekoliko opaski, margina11
Preasnog brata Jacobusa de Voragine, enovekoga nadbiskupa, reda propovjednika. Poinje knjiga svetaca i blagdana kroz cijelu godinu. U: Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], Venecija, Manfredus de Bonellis de Monteferrato, 1493., fol. 2r. Usp. Linda Pagnotta, nav.dj., 2005., str. 150. Numeriranje listova odnosno stranica kod ranih venecijanskih tiskara bila rijetka pojava, ali je praksa navoenja vlastita imena i mjesta izdavanja bila uobiajena od samih poetaka. Usp. Horatio Forbes Brown, nav. dj., 1891., str. 20-21.
12 13
Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...
71
lija. Prvi natpis nalazi se unutar hrptenog djela pergamene no nije ga mogue proitati. Na listu broj deset (X.) nalazi se natpis [sl. 3] s teko itljivim imenom (Melkisedek?).
Slika 3 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493., natpis na listu broj X
Na listu broj pedest i osam (LVIII.) nalazi se runo napisana ispravka naslova legende u ivom rubu: prekrien je naziv De resurrectione i do njega je runo dopisano de Annunciatione [sl. 4].
Slika 4 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493., runo napisana ispravka na listu broj LVIII
Na knjinom listu broj stopetnaest (CXV.) takoer je napravljena runa ispravka: prekrien je naziv Domenico i dopisan De sancto Petro ad Vincula (istim rukopisom kao i prethodni ispravak). Na listu broj sto dvadeset i sedam (CXXVII.) je slijedei raun: 15+33+12 i zbroj 60. Na knjinom listu sto etrdeset i etiri (CXLIV) nalazi se jo jedan natpis ili moda ispravak tj dopuna teksta, ali drugim rukopisom nego prethodni [sl. 5].
Slika 5 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493., natpis ili ispravak na listu broj CXLIV
72
Ines Tanovi
Posljednji ovakav runo napisani tekst nalazi se na knjinom listu broj dvjesto trideset (CCXXX.). Prvi list zapoinje naslovom De aduentu,14 a slijede: Sv. Andrija Sv. Nikola confessore Sv. Ambrozije Sv. Lucija, djevica i muenica Sv. Toma apostol Na kraju slijede imena: Sv. Afra Sv. Osvaldo Sv. Tecla Sv. Kunigunda Sv. Dorotea Sv. Bolfgango Sv. Bernardino Sijenski
Primjerak Zlatne legende koji se uva u riznici Franjevakog samostana na irokom Brijegu u Bosni i Hercegovini djelo je dominikanca blaenoga Jacobusa de Voragine. Iako je u riznici pored inkunabule napisan datum 20. X. 1493. godine, na predzadnjem listu (koji sadri kolofon) jasno se razabire datum 20. IX. 1493. godine [sl. 6]:15
Impressum venetiis per Manfredu(m) de|monteferato. De sustreuo: Anno videlicet| ab incarnatione eiusdem omnipotentis su|pra Milesimu(m) quadringentesimum No|nagesimotertio. Die vo. 20. me(n)sis septe(m)bris| Laus sit semper deo.16
Dakle, djelo je tiskano u radionici Manfredusa de Bonellisa, de Monteferrata17 u Veneciji to osim natpisa u knjizi potvruje i meunarodna baza podataka europ14
Tekst Zlatne legende podijeljen je na etiri djela koji ujedno odgovaraju i etiri razdoblja liturgijske godine: prvo razdoblje od Septuagesime (Sedamdesetnica, deveta nedjelja prije Uskrsa) do Uskrsa, zatim slijedi razdoblje izmeu Adventa i Boia, potom razdoblje od Uskrsa do Duhova i zavrava razdobljem od Duhova do Adventa. Tiskano u Veneciji od Manfreda de Monteferato de Sustrevo: tj. godine od utjelovljenja Svemoguega tisuuetiristodevedesettree, dana 20. mjeseca rujna. Na vjenu slavu Boju. U: Jacobus de Voragine, nav. dj., 1493., fol. 237v. Usp. Linda Pagnotta, nav.dj., 2005., str. 150-151. Usp. Na internet stranici http://www.bodleian.ox.ac.uk/__data/assets/pdf_le/0008/48869/ bod-inc_Index_Printers_etc.pdf, [preuzeto: 2. III. 2011.], nalazi se popis tiskara i izdavaa meu kojima se spominje i Manfredus de Bonellis, de Monteferrato i sva njegova do sada poznata izdanja. Na stranici http://www.library.otago.ac.nz/SpecialCollections/incunabula/ UnivOtago_Incunabula.pdf, [preuzeto: 2. III. 2011.] o inkunabulama koje se uvaju na podruju Novog Zelanda nalazi se podatak da je prva knjiga iz tiskare Manfredusa de Bonellisa, de Monteferrata bila Ezopove Basne te da je krajem XV. stoljea bio u partnerstvu s Georgiusom de Rusconibusom.
15
16 17
73
Slika 6 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493. Predzadnji list inkunabule koji sadri kolofon
skog izdavatva XV. stoljea koja je dostupna na internet stranici Britanske knjinice.18 Pretraivanjem kataloga koji broji preko dvadeset i sedam tisua izdanja potvrdila sam slijedee podatke: toan datum i godinu izdanja, izdavaa i mjesto izdanja. Postojanje izdanja iz 1493. godine potvruje i Robert Francis Seybolt u lanku Fifteenth Century Editions of the Legenda Aurea iz 1946. godine.19 On navodi ukupno osam izdanja iz 1493. godine od kojih je pet na latinskom jeziku (Basel, Venecija, Nrnberg, Lyon i jedan primjerak za koji se ne zna tono mjesto izdanja), jedno izdanje na engleskom jeziku (Westminister) i dva izdanja na francuskom jeziku (Pariz).20 Ernest C. Richardson (1935.) u tabeli izdanja Zlatne legende ureenoj prema godini i mjestu izdanja za 1493. godinu navodi est izdanja.21 Linda Pagnotta u knjizi Le edizioni italiane della Legenda Aurea (14751630) iz 2005. godine takoer navodi izdanje iz 1493. godine.22 Mreni elektronski katalog inkunabula (eng. Incunabula Short Title Catalogue) prua i podatak o mjestima i knjinicama (sveuilinim, nacionalnim ili gradskim) gdje se danas uvaju primjerci Zlatne legende iz 1493. godine. Izdanje se najee nalazi u knjinicama diljem Italije, zatim u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemakoj, Francuskoj,
18
Usp. http://www.bl.uk/catalogues/istc/index.html, [preuzeto: 2. III. 2011.], katalog europskih inkunabula. Usp. Robert Francis Seybolt, nav. dj., 1946., str. 327-338. Ibid., str. 327-338. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image;s ize=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, Materials for a life of Jacopo da Voragine, New York, The H.W. Wilson Company, 1935., digitalizirano izdanje u posjedu Library of the University of Michigan, str. 29. Usp. Linda Pagnotta, nav.dj., 2005., str. 150.
19 20 21
22
74
Ines Tanovi
panjolskoj Maarskoj, Finskoj, Rusiji, Australiji i Hrvatskoj.23 Na popisu se ne navodi izdanje iz riznice na irokom Brijegu.24 Da je rije o dosada nezabiljeenoj inkunabuli govore brojni podaci: ne nalazi se na popisu primjeraka Zlatne legende iz 1493. godine kojim raspolae Britanska knjinica; ne spominje je ni Ljubinko Popovi u knjizi Popis inkunabula koje se nalaze u Bosni i Hercegovini iz 1956. godine;25 ne nalazi se ni na popisu knjiga za koje uro Basler (1984.) navodi da su u posjedu riznice franjevakog samostana na irokom Brijegu;26 ne navodi se niti u tekstu kao ni katalogu Vjekoslave Hunski (1988.) o knjinom blagu franjevakih samostana Bosne i Hercegovine;27 nema je ni u knjizi fra Andrije Nikia iz 1990. godine koje govori o blagu franjevakih samostana u Bosni i Hercegovini,28 kao ni onoj koja govori samo o blagu hercegovakih samostana iz 1993. godine.29 Teko je povjerovati da navedeni autori ne bi naglasili postojanje tako vanog i raritetnog djela da su znali da postoji. Time se otvara jo jedno pitanje: od kada je u posjedu franjevaca na irokom Brijegu i kako je tamo dospjela? U potrazi za odgovorom moda moe posluiti podatak da se relativno blizu tonije u Dubrovniku, u Franjevakom samostanu Male Brae uva primjerak Zlatne legende iz iste godine, istog datuma i izdavaa.30 Ovaj je primjerak, za razliku od ovoga iz irokog Brijega, evidentiran: nalazimo ga na popisu izdanja Zlatne legende iz 1493. godine koje navodi Britanska knjinica31 te u knjizi Josipa Badalia Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj (1952.) u kojoj se navodi slijedee:
605. Jacobus de Voragine, Legenda Aurea Sanctorum, Venetiis, Manfredus [ de Bonellis] de Monteferrato, 20. IX. 1493., 4, got. BMC II, 504.32, CR 6460, Dubrovnik MB33, Ink. 60.34
23
Usp. http://istc.bl.uk/search/search.html?operation=record&rsid=1137839&q=67, [preuzeto: 2. III. 2011.]. Ibid., [preuzeto: 2. III. 2011.]. Ljubinko Popovi, Popis inkunabula koje se nalaze u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Bibliotekarstvo, 1956., str. 17-41. Usp. uro Basler, nav. dj., 1993., str. 13. Usp. Vjekoslava Hunski, Knjino blago franjevakih samostana u Bosni i Hercegovini, u: Franjevci na raskru kultura i civilizacija: blago franjevakih samostana Bosne i Hercegovine, katalog izlobe, Zagreb, MGC, 1988., str. 236. Usp. Andrija Niki, nav.dj., 1990., str. 142-143. Usp. Andrija Niki, nav.dj., 1993., str. 56-61. Usp. http://istc.bl.uk/search/search.html?operation=record&rsid=1137839&q=67, [preuzeto: 2. III. 2011.]. Ibid., [preuzeto: 2. III. 2011.]. BMC kratica za British Museum Catalog tonije za knjige tiskane u 15. stoljeu koje se sada nalaze u British Museum. MB ili KMB kratica za Malu Brau odnosno Knjinicu Male brae. Josip Badali, Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, Zagreb, JAZU, 1952.
24 25
26 27
28 29 30
31 32
33 34
75
Potvrdu o posjedovanju Zlatne legende iz 1493. godine dobila sam elektronikim putem i od fra Joze Sopte, biveg gvardijana samostana Male Brae u Dubrovniku i sadanjeg provincijala Provincije sv. Jeronima u Zadru, koji mi je ljubazno proslijedio informaciju da se spomenuto djelo nalazi u zbirci inkunabula knjinice samostana sa signaturom A-61. S obzirom na brojne diplomatske, trgovake i kulturne veze Dubrovnika i Venecije u XV. stoljeu dovoljno je prisjetiti se Lovre Dobrievia i njegovih vez s Michele Giambonom moemo pretpostaviti da su obje inkunabule iz Venecije dole u Dubrovnik. Obje se sada uvaju u franjevakim sredinama, koje su povijesno bile teritorijalno objedinjene, no otvoreno pitanje dakako ostaje kako je irokobrijeka inkunabula dola do tamonjih franjevaca i kada? Jacobus de Voragine O osobi koja je svojim radom oznaila prekretnicu u srednjovjekovnoj hagiograji Jacobusu de Voragine podaci su turi i nepotpuni. Jacobus de Voragine (Jacopo de Varagine ili Voragine, Jacopo da Varazze, Jacopo del Bosco) bio je dominikanski prior i nadbiskup enove (tal. Genova; lat. Genua; Ligurija), diplomat, propovjednik, blaenik te autor i urednik nekolicine knjiga zbog kojih ga esto nazivaju najitanijim piscem srednjeg vijeka.35 Iako jo uvijek postoje dvojbe oko tone godine njegovog roenja (navode se 1228., 1229. i 1230.), pouzdani su mjesto i godina smrti 1298. godina u enovi.36 Kao mjesto roenja spominju se enova i gradi Varazze (Varaggio) koji se nalazi na zapadnoj obali talijanske rivijere,37 to podrava toponim u prezimenu, iako je, naravno, mogue da je netko od njegovih predaka bio iz Varazze, a ne sam Jacobus). Izvore za njegovu biograju najveim dijelom nalazimo u autobiografskim djelima (posebice u Chronica civitatis Ianuensis), dokumentima o povijesti dominikanskog reda te administrativnim arhivskim dokumentima koji svjedoe o njegovoj nadbiskupskoj funkciji.38 Prvi datum koji se sa sigurnou moe provjeriti je 1244. godina kada se pridruio Redu brae propovjednika (lat. Ordo praedicatorum), osnovanom nepuna tri desetljea prije (1216.).39 Nakon toga slijedi dvadeset godina utnje
35
Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image;siz e=100;seq=13 [preuzeto: 29. IV. 2011.]; Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935. Usp. http://www.sermones.net/spip.php?article4, [preuzeto: 6. IV. 2011.]; Varazze je gradi u neposrednoj blizini Savone te nedaleko od enove. Moe se nai i podatak da je roen u selu Casanuova. Usp. Jacobus de Voragine, Golden Legend (Readings on the Saints), prijevod: William Granger Ryan, Princeton New York, Princeton University Press, 1995., str. 13. Usp. Mario Caravale, (ur.), Dizionario biograco degli Italiani, Roma, Instituto della enciclopedia Italiana fondata da Giovanni Treccani, 2004., str. 93. U: Dizionario biograco degli Italiani, Roma, Instituto della enciclopedia Italiana fondata da Giovanni Treccani, 2004., str. 92. Podatak je preuzet iz predgovora Giovanni Monleonea izdanju Kronike enove Jacobusa de Voragine.
36
37
38
39
76
Ines Tanovi
koja je prekinuta tek jednim autobiografskim podatkom iz 1264. godine kada u knjizi Chronica civitatis Ianuensis navodi pojavu komete kojoj se divio danima.40 Oskudni su i podaci o njegovom obrazovanju i karijeri unutar Reda. esto se navodi da je studirao u Bolonji i Parizu, zatim da je unutar Reda stekao zvanja lektora i magistra teologije41 te da je bio prior samostana u enovi. Ipak, niti jedan od ovih navoda ne moe se u potpunosti potvrditi. S obzirom na podatak da je 1266. godine postao prior provincije Lombardije, koja je tada obuhvaala podruje sjeverne Italije kao i Bolonju, moemo pretpostaviti da je i u prethodnim godinama zauzimao bitno mjesto i zaduenja unutar Reda. Na tom poloaju ostao je slijedeih deset godina vjerojatno boravei u samostanima u Milanu (samostan SantEustorgio) ili Bolonji. U razdoblju izmeu 1281. i 1286. godine ponovo je obnaao istu funkciju. Voragine u djelu Historia reliquiarum que sunt in monasterio sororum ss. Philippi et Iacobi da Ianua (napisana u razdoblju izmeu 1286. i 1292.) biljei da je za vrijeme svog drugog mandata na mjestu priora provincije Lombardije enskom dominikanskom samostanu u enovi poklonio dvije vrijedne relikvije: glavu sv. Ursule iz Klna i prst sv. Filipa iz Venecije.42 U razdoblju od 1283. do 1285. godine, nakon smrti Giovanni da Vercellija pa sve do odabira novog regenta Munia de Zamore, obnaao je funkciju vojnog kapelana Reda. Godine 1288. je prvi put bio kandidat za nadbiskupa enove, no papa Nikola IV. odluio se za Opizza Fieschija.43 Posljednje godine ivota posvetio je upravljanju enovskom dijecezom: godine 1292. imenovan je za nadbiskupa enove, a njegovi prvi koraci bili su usmjereni ka zakonskoj reorganizaciji gradskog klera. Godine 1293. sazvao je provincijski koncil na kojem su pored predstavnika crkvene vlasti sudjelovali i ugledni graani grada enove. Jacobus de Voragine je bio aktivan i na politiko-diplomatskom planu. esto se istie njegovo posrednitvo u mirovnim pregovorima izmeu dvije suprotstavljene sile na razmrvljenoj politikoj sceni srednjovjekovnoga Apeninskoga poluotoka: papinskih pristalica gvelfa i sljedbenika Svetoga rimskoga cara Friedrika II., gibelina.44 Krajem 1295. godine Voragine je doivio politiki poraz i duboko osobno razoarenje nakon ega je zapisao: Brzo se zvuk harfe pretvorio u alopojku, a zvuci naeg tijela u jadikovku.45 Razlog tome bio je prekid primirja izmeu gvelfa i gibelina na kojem je toliko dugo radio i kojeg je tako
40 41
Usp. Mario Caravale, nav.dj., 2004., str. 93. Ernest C. Richardson u knjizi Materials for a life of Jacopo da Varagine objanjava da je zvanje mastera odnosno magistra teologije znailo da se osoba kolovala u Parizu, a zvanje doktora tj. doktora kanonskog zakona podrazumijevalo je obrazovanje u Bolonji. Usp. Mario Caravale, nav.dj., 2004., str. 93. Opizo Fieschi (1247-1292) bio je patrijah Antiohije i Aleksandrije. Usp. Jos Orlandis, Povijest kranstva, Split, Verbum, 2004., str. 95. Cithara nostra cito versa est in luctum et organum nostrum in voce entium est mutatum. U: Mario Caravale (ur.), nav. dj., 2004., str. 94.
42 43 44 45
77
energino slavio. U estokim sukobima stradala je i katedrala sv. Lovre (tal. San Lorenzo) u enovi za iju je obnovu Jacobus traio pomo pape koja je i odobrena 12. VI. 1296. godine.46 Umro je u noi s 13. na 14. VII. 1298. godine, a sahranjen je u crkvi sv. Dominika u dominikanskom samostanu u enovi. U XVIII. stoljeu je njegovo tijelo premjeteno u drugu dominikansku crkvu, Santa Maria di Castello, gdje se i danas nalazi.47 Na estotu obljetnicu dominikanskoga reda (1216.-1816.) blaenim ga je proglasio papa Pio VII. Charamonti kao mirotvorca, a njegov spomendan se slavi 13. srpnja. Pored uloge uitelja i nadbiskupa, Jacobus je ipak najpoznatiji bio po svojim literarnim djelima koja su bila popularna jo za vrijeme njegovog ivota, ali i stoljeima kasnije. Navodi se kao autor slijedeih djel: Legenda sanctorum (Legenda Aurea), Sermones de omnibus sanctoris, Sermones de omnibus Evangeliis dominicalibus, Sermones de omnibus Evangeliis que in singulis fertis in Quadragesima leguntur, te Liber Marialis i Chronica civitatis Ianuensis. Ovom popisu valja pridati kritike studije hagiografske tematike: Legenda seu Vita santi Syri episcopi Ianuensis, Historia translationis reliquiarum santi Iohannis Baptistae Ianuam, Historia reliquiarum que sunt in monasterio sororum ss. Philippi et Iacobi da Ianua, Tractatus miraculorum reliquiarum santi Florentii zajedno s Historia translationis reliquiarum eiusdem i Passio santi Cassiani. U nekim inventarima rukopis iz XIV. i XV. stoljea Jacobusu se pripisuje i Tractatus de libris a beato Augustino editis koji prema Giovanni Paolo Maggioniju (1995.) odgovara posljednjim dijelovima poglavlja De sancto Augustino koje se nalazi u Zlatnoj legendi. Tekst je prouavao i objavio John Aloyse McCormick (1964.) potvrdivi Maggionijevu tezu.48 Voragine se navodi i kao prvi prevoditelj Biblije s latinskog jezika na talijanski jezik.49 Ernest C. Richardson (1935.) smatra da su gotovo sve prve verzije prijevoda Biblije na talijanski bile u posjedu dominikanaca, te da je Voragine bio jedna od najsposobnijih osoba za tako opsean zadatak. Richardsonovi protivnici tvrde da je 1260. godina prerana za prvi prijevod Biblije na talijanski50 te da je nevjerojatno i gotovo nemogue da je prvi prijevod napravio netko iz enove i da bi se Voragine sigurno pohvalio tako znaajnim
46 47
Usp. Mario Caravale, nav. dj., 2004., str. 93. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 83. Usp. John Aloyse McCormick, Iacobi de Voragine Tractatus de Libris a Beato Augustino Episcopo Editis, Edited from the Manuscripts and Unique Printing, with Introduction and Commentary, doktorska disertacija, Washingston D.C., The Catholic University of America, mikrolm, 1965. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 1. Kao prvo potpuno izdanje Biblije na talijanskom jeziku navodi se ono iz 1471. godine koje je izdao Nicolo Malermi.
48
49
50
78
Ines Tanovi
postignuem u svome djelu Chronica civitatis Ianuensis.51 Richardson je uspio dokazati da je XIII. stoljee donijelo prve prijevode Biblije: spominje je u oporuci iz 1302. godine Judita od Forzate, plemkinje iz Padove, koja na popisu ostavtine navodi kopiju Biblije na narodnom jeziku.52 Je li to kopija, to jest prijepis prijevoda za koje je Voragine predloen kao autor ili ne, i dalje je predmet rasprava. Kroniari Voraginea opisuju kao oca siromanih, ovjeka velike dareljivosti koji je dao sagraditi i popraviti brojne crkve, samostane i bolnice.53 Zbog otmjenosti u ponaanju i izraenih diplomatskih sposobnosti djelovao je kao desna ruka brojnih papa, a koliko je to doista bio zahtjevan zadatak govori i podatak da se za vrijeme Jacobusovog ivota na elu Katolike crkve promijenilo ak esnaest papa.54 Jedan je od rijetkih blaenika koji je beaticiran s obrazloenjem osobitog dara za mirotvorno posrednitvo i neobina uspjeha u tome. Recepcija Zlatne legende: od srednjovjekovnog bestsellera do puke matarije
Diutissime in omnium manibus fuit Legenda Aurea Iacobi de Voragine.55 JEAN BOLLAND
Kada je pisao Zlatnu legendu Jacobus de Voragine sigurno nije mogao ni zamisliti da e njegovo djelo preivjeti osam stoljea. I to kakvih osam stoljea! Zlatna legenda je prola zanimljivu krivulju recepcije koji moemo saeti u nekoliko rijei: od uglednoga srednjovjekovnog bestsellera do prezrene puke matarije. I nazad. Stoljee u kojem je nastala donijelo joj je iznimnu popularnost koja je trajala vie od dvije stotine godina (do kraja XV. stoljea) i zbog kojega je i dobila epitet najitanije knjige srednjeg vijeka nakon Biblije.56 Sherry L. Reames sigurno ne grijei kada kae da Zlatna legenda nije
51
Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 4. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 8., [preuzeto: 13. IV. 2011.]. Usp. Sophie Ientile, La Vierge et la nature dans le Liber Marialis de Jacques de Voragine, doktorska disertacija, Lyon, Universit Lumire Lyon 2, digitalizirani tipkopis, 2010., str. 31. Usp. Mario Mili, Pape (od sv. Petra do Ivana Pavla II), Split, Laus, 1998., str. 156.- 172. Tijekom dugih sati u rukama svih bila je Zlatna legenda Jacobusa de Voraginea. Citat preuzet iz: Linda Pagnotta, nav. dj., 2005., str. 11. Jean-Baptiste Marie Roze u predgovoru francuskog izdanja Zlatne legende iz 1902. godine navodi:Le succees de ce livre fut immense, tout el monde le de-vora, et independamment des nombreux manuscrits qui en existent, on compte plusieurs editions incunables. Il serait bien difcile de les signaler toutes; ce fut peut-etre le livre imprime le plus souvent avec la
52
53
54 55
56
79
bila samo popularna srednjovjekovna knjiga, nego kulturna institucija. Ernest C. Richardson (1935.) ide jo i dalje pa je naziva jednom od najpopularnijih knjiga svih vremena i navodi da joj je upravo zbog tako velike popularnosti koju je uivala dodijeljen pridjev zlatna.57 Isti autor navodi podatak da je sauvano oko stotinjak rukopisa Zlatne legende iz XIII. stoljea, od kojih je trideset do etrdeset nastalo za vrijeme Voragineova ivota.58 Kao prilog ranom uspjehu izdanja svjedoi i to da je do dananjeg dana sauvano preko 1000 rukopisa, od kojih ak tristotine primjeraka iz XV. stoljea.59 Tektonska promjena koju donosi sredina XV. stoljea utjecala je i na sudbinu Legende Gutenbergovim otkriem tiskarskoga stroja zapoinje novo poglavlje u povijesti i razvoju knjige i izdavatva. Humanistiki duh roen u Italiji potkraj XIII. stoljea obiljeen je izmeu ostaloga velikim zanimanjem za antiku i antike pisce. Gutenbergov izum pridonio je njegovom irenju jer je rijetko kada u povijesti knjiga imala tako znaajnu ulogu kao u doba humanizma i renesanse.60 Velika potranja za knjigom omoguila je do kraja XV. stoljea otvaranje tiskarskih radionica u gotovo svim veim europskim gradovima. Knjiga tako prestaje biti privilegija rijetkih povlatenih pojedinaca i postaje dostupna irim masama. Aleksandar Stipievi (1985.) navodi:
Zapanjujua brzina kojom tiskarstvo osvaja Europu najbolje govori da je Gutenberg u pravi trenutak rijeio jedan od najakutnijih i upravo neodlonih problema tadanje Europe, problem bre i jeftinije proizvodnje knjige, a time i problem stvaranja mnogo ekasnijeg sredstva za irenje znanstvenih i drugih informacija do dotadanjeg.61
Kao izravna posljedica Gutenbergova izuma javlja se irenje pismenosti, armacija narodne knjievnosti, pokretanje znanstvenog napretka te ubrzanje protoka informacija. Za Zlatnu legendu bio je to dvosjekli ma; s jedne strane zahvaljujui Gutenbergu Legenda postaje dostupna svima i u prvim desetljeima nakon izuma tiskarskog stroja zauzima visoko mjesto na ljestvici najtraenijih knjiga onog vremena; s druge strane razlog opadanja zainteresiranost za Legendu moemo traiti i u injenici da Voragineovim nasljednicima postaje lake prouavati
Bible et lHistoire scholastique de P. Comestor. U: Robert Francis Seybolt, The Legenda Aurea, Bible and Historia Scholastica, u: Speculum, 21/III, Cambridge, Medieval Academy of America, 1946., str. 339-342.
57
Usp.http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 41. Ibid., str. 13. Broj sauvanih rukopisa i tiskanih primjeraka Zlatne legende varira od autora do autora, no veinom se navodi podatak od osam stotina do tisuu primjeraka. Usp. Aleksandar Stipievi, nav.dj., 1985., str. 233.
58 59
60 61
Ibid., str. 270.
80
Ines Tanovi
starija djela i izvore za svetake ivote, kao i brojna djela vezana za povijest i Crkvu ime je njihov autoritet u odnosu na Voraginea znatno jai. U prilog im naravno ide i duh vremena koji se sve vie okree znanosti i kritikom promatranju svijeta, ali i teolokih istina, a time i religiozne knjievnosti. Gutenbergovim izumom tiskarskoga stroja openito je omogueno lake praenje uestalosti izdanja odreenih knjiga pa tako i Zlatne legende. Pierce Butler (1899.) istie:
Kada je zapoelo tiskanje knjiga Zlatna legenda bila je meu najranijim proizvodima i dugo vremena je bila jedna od najee tiskanih knjiga.62
Kolika je zapravo bila proizvodnja pokazuje i podatak Roberta Francisa Seybolta (1946.) koji navodi da je u samo trideset godina tj. u razdoblju izmeu 1470. i 1500. godine bilo preko sto pedeset i est izdanja Zlatne legende od kojih je osamdeset i sedam bilo na latinskom jeziku, a ostatak na raznim europskim jezicima.63 Iako je uvrijeeno miljenje da je Biblija najee tiskana knjiga tog razdoblja, Robert Francis Seybolt iznosi drugaije miljenje: istraujui knjigu Waltera Arthura Copingera Incunabula Biblica, or the rst half century of the Latin Bible doao je do podatka da u XV. stoljeu nije bilo vie od sto dvadeset i etiri izdanja Biblije64 (bibliari iz Gesamtkatalog der Wiegendrucke ograniili su taj broj na devedeset i etiri izdanja).65 U istom stoljeu Seybolt navodi ak sto sedamdeset i tri izdanja Zlatne legende to dokazuje da Biblija ipak nije bila prvi izbor svih tiskara,66 te da je potranja za Zlatnom legendom u XV. stoljeu oigledno bila puno vea.67 Iako mnogi autori opadanje interesa za Zlatnu legendu pripisuju pojavi Reformacije, a zatim i Protureformacije, istina je negdje na pola puta. Shelly R. Reames (1985.) iznosi tezu da je sudbina Zlatne legende ipak bila zapeaena neto ranije.68 Prema Seyboltovoj listi izdanja Zlatne legende iz XV. stoljea u razdoblju izmeu 1470. i 1489. godine Legenda je bila tiskana u petnaest razliitih gradova diljem Europe to ukazuje na iroku meunarodnu potranju za Voragineovim djelom. Shelly R. Reames dodaje:
Kako ne postoji lista izdanja slina Seyboltovoj za razdoblje nakon 1500. godine, vrijedi se zaustaviti i primijetiti da je veina ovih izdanja potvrena na62 63 64 65
Usp. Robert Francis Seybolt, nav.dj., 1946., str. 339-342. Ibid., 339-342. Ibid., str. 339-342. Usp. Gesamtkatalog der Wiegendrucke ili Union Catalogue of Incunabula Database dostupan je na internet adresi: http://www.gesamtkatalogderwiegendrucke.de/GWEN.xhtml, [preuzeto: 23. V. 2011.]. Vie o temi u: Stanko Jambrek, Biblija u doba reformacije, Zagreb. Biblijski institut Zagreb, 2010. Usp. Robert Francis Seybolt, nav.dj., 1946., str. 327-338. Usp. Sherry L. Reames, The Legenda Aurea: A reexamination of its paradoxical history, Madison; Wisconsin, The University of Wisconsin Press, 1985., str. 27.
66 67 68
81
im pomonim izvorima, usklaenim katalozima British Library, Bibliotque National i istraivakim knjinicama u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Oslanjajui se samo na kataloge doli smo do brojke od trinaest gradova i izostavljanja ne vie od jednog provjerenog izdanja za svakog od njih.69
Opadanje potranje biljei se krajem XV. stoljea: u razdoblju od 1491. do 1500. godine Seybolt navodi svega dvadeset i tri izdanja (prethodno desetljee ih je imalo etrdeset i jedan), a broj gradova u kojima se tiskala Legenda smanjuje se na sedam. Naravno, postojale su razlike od drave do drave: u sjevernom djelu Europe (Njemaka i Nizozemska) pad potranje oigledan je ve krajem XV. stoljea; u Francuskoj primjerice potranja ostaje gotovo nepromijenjena sve do polovine XVI. stoljea. Najzanimljiviji sluaj dogodio se u Italiji gdje je Protureformacija izazvala procvat izdanja Legende, ali samo na talijanskom jeziku:
Izdanja na talijanskom jeziku potvrena su u redovitim intervalima prije 1520. godine i postaju veoma rijetka slijedeih trideset i pet godina, i onda, nekoliko godina nakon Tridentskoga sabora, ponovno se redovito pojavljuju.70
Linda Pagnotta (2005.) u knjizi Le edizioni italiane della Legenda Aurea(1475-1630) iznosi podatak da je nadmo izdanja Zlatne legende na talijanskom jeziku (narodnom) naspram izdanja na latinskom jeziku oita od kraja XV. stoljea kada je u razdoblju od 1475. do 1490. godine njihov omjer bio 6:5 u korist izdanja na talijanskom, da bi on krajem stoljea iznosio 5:2 (razdoblje od 1491. do 1500.).71 Dugom izdavakom ivotu Legende u Italiji (za razliku od Njemake ili Nizozemske) u prilog je ila injenica da je talijansko drutvo bilo konzervativnije, tradicija jaa, a izdavatvo repetitivno. Na osnovu datuma objavljivanja i njihove uestalosti tijekom XV. stoljea, koju moemo pratiti zahvaljujui Seyboltu, dolazimo do zakljuka da Legenda nije samo bila rtva Reformacije i da se njezino povlaenje iz tiska dogodilo i prije nego je Luther zakucao svojih devedeset i pet teza na vrata crkve u Wittenbergu 1517. godine. Ako pratimo povijest napada ili negativnih reakcija i publikacija protiv Legende, moemo primijetiti da su veim dijelom dio opeg propitivanja temeljnih postavki kranskog nauka i tradicija koje su dugo vremena uivale javno ili barem preutno odobravanje Crkve, a iji je Legenda
69
Since there is no list comparable to Seybolts for the period after 1500, it is worth pausing to note that the vast majority of these editions are also attested by our supplementary sources, the combined catalogs for the British Library, Bibliotque National, and the research libraries of the United States. Relying solely on the catalogs, we would have thirteen cities and omission of no more than one veried edition at any of them. U: Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 28. Italian vernacular editions are attested at frequent intervals before 1520, become very rare for the next thirty-ve years, and then, a few years after the Council of Trent, start appearing again on a regular basis. U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 29. Usp. Linda Pagnotta, nav. dj., 2005., str. 11.
70
71
82
Ines Tanovi
bila simbol. Tijekom XVI. i XVII. stoljea kritike i povici na Legendu bili su brojne: prve javno objavljene pripisuju se Juan Luis Vivesu iz 1531. godine i Georgu Witzelu desetljee kasnije.72 Sherry L. Reames primjeuje sljedee:
Oba uenjaka spominju Legendu kao da su njene greke ve bile ope poznate meu njihovim itateljima - kao to su vjerojatno i bile.73
Vivesova kritika Legende jedna je od najpoznatijih:

Kako nedostojna svetaca, i cijelog kranstva, je ta povijest svetaca nazvana Zlatnom legendom! Ne mogu zamisliti zato je zovu zlatnom kada je napisana od strane ovjeka eljeznih usta i olovnog srca. to moe biti gnjusnije od ove knjige?74
No nije Vives jedini koji se tako snano obruio na Legendu: Claude dEspence (1511.-1571.) nazvao ju je eljeznom knjigom prepunom budalatina; za Andrien Bailleta (1649.-1706.) Legenda je knjiga koja je dobila previe prijekora da bi bila napisana od strane jednog blaenika; Louis-Ellies Dupin (1657.1719.) Voraginea optuuje za lakovjernost i nenauni pristup u uporabi izvora; Claude Fleury (1640.-1723.) za basne u Legendi ne krivi samo Voraginea nego i lo ukus njegovog razdoblja; Jean de Launoy (1603.-1706.) openito kritizira srednjovjekovne legende nazivajui ih apsurdnim posebice se osvrnuvi na legendu o ivotu sv. Dioniza; James Lacop (1566.) navodno je napisao pamet naslovljen Deoratio aureae Legendae kojeg je Crkva zabranila i proglasila heretikim tivom zbog Lacopove openite osude aenja i prizivanja svetaca, a ne zbog osude Zlatne legende; Melchior Cano iznosi miljenje da je Voragine bio sklon bajkama, da nije bio kritian i oprezan te prednost daje pisanju sv. Bede i sv. Grgura Velikog koji prema njegovom miljenju zasluuju veliko potovanje iako su i sami nekad lakovjerni; Georg Witzel Legendu stavlja na zadnje mjesto svih knjiga kojima je tematika ivot svetaca, a Voraginea optuuje da se previe upustio u mitologiju.75 Upravo Witzla, uz Vivesa naravno, Ernest C. Richardson navodi kao najodgovornije kritiare ija su djela ostavila neizbrisiv trag na ugled Voragineovog djela.76 Treba uoiti da je najveim dijelom rije o veoma cijenjenim katolikim teolozima, povjesniarima i najkolovanijim ljudima onog vremena. Iako su njihove publikacije
72
Vie o Juan Luis Vivesu u: Charles Fantazzi, Selected Works of J. L. Vives: De conscribendis epistolis, Leiden, Brill, 1992. Both scholars refer to the Legenda as if its defects were already notorious among their readers-as, indeed, they must have been. U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 29. How unworthy of the saints, and of all Christians, is that history of the saints called Golden Legend! I cannot imagine why they call it golden, when it was writen by a man with a mouth of iron and heart of lead. What could be more abominable than this book? U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 52. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str 11-70. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.]., Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 41.
73
74
75 76
83
pridonijele opem trendu negativnog stava prema Zlatnoj legendi oni nisu zadali prvi udarac. Poetke negativnih reakcija kako predlae Reames treba traiti meu katolikim teolozima:
Legenda nije bila dio Protestantske kriarske vojne protiv kulta svetaca, osim moda sluajno i na lokalnom nivou; zapravo, pokret se izdigao unutar matice tadanjeg katolianstva.77
Zauujui podatak koji Reames takoer navodi u knjizi jeste da ni dominikanci, ijem je redu pripadao Voragine, nisu bili oduevljeni njegovim djelom. U katalozima glasovitih pripadnika dominikanskoga reda iz XIV. i XV. stoljea Voragineovo najpoznatije djelo jednostavno se naziva legenda lombardica, a meu djela kojima se Red jo uvijek slui navode se jedino njegove zbirke propovijedi.78 Takoer se navode i pokuaji nekolicine dominikanaca da sastave bolju knjigu iste tematike meu kojima se istie Bernard Gui koji je s novom kompilacijom zapoeo ve poetkom XIV. stoljea.79 Njegov legendarij nazvan Speculum sanctorale i objavljen u razdoblju izmeu 1324. i 1329. godine imao je, za razliku od Zlatne legende, kratak rok trajanja.80 Dominikanci su stoljeima nastojali da se Voragineove zasluge kao uenjaka i blaenika odvoje od njegova najpoznatijeg djela, pa tako i u XVIII. stoljeu nailazimo na djelo Anotinea Tourona koji u knjizi posveenoj poznatim dominikancima navodi da je Zlatna legenda najmanje vrijedno od svih Voragineovih djela.81 Renesansna osuda Legende moe se svesti na nekoliko glavnih zamjerki: nedosljednost, nevjerodostojnost i lakovjernost u koritenju izvora, tendencija da se hagiograja mijea s kcijom i bajkama, koritenje etimologija svetakih imena koje su lingvistiki potpuno promaene, a Voragineovu poprilino jednostavnu uporabu latinskoga jezika mnogi nisu smatrali primjerenom jednom sveeniku njegovog ranga. Problem ugleda Zlatne legende
77
Legenda was not part of the Protestant crusade against the cult of the saints, except perhaps locally and incidentally; in fact, it arose from within the mainstream of contemporary Chatolicism. U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 36. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 40. Vie o Bernardu Gui u knjizi Karen Sullivan The Inner Lives of Medieval Inquisitors, Chicago, University of Chicago Press, 2011. Zapravo, niti jedan legendarij nakon Zlatne legende nije se mogao pohvaliti dugoronim uspjehom iako su autori u XIV. i XV. stoljeu sigurno imali vee anse da nau bolje i kvalitetnije izvore nego to je to imao Voragine. Tako u XV. stoljeu nailazimo na dva zanimljiva izdanja posveena ivotu svetaca: prvo izdanje iz 1480. godine pripada Boninu Mombriziju, a rije je o velikom legendariju o ivotima svetaca koji je Mombrizio kompilirao i objavio gotovo identino kako ih je i pronaao u rukopisima; drugo izdanje objavljeno je 1493. godine u Vicenzi, a djelo je Petera Natala iz XIV. stoljea pod nazivom Catalogues sanctorum. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 15.
78 79
80
81
84
Ines Tanovi
bio je zapravo problem ugleda hagiograje openito to moemo primijetiti kod Vivesa, Witzela i Canoa. Shelly L. Reames istie:
Najznaajnije, oni postavljaju pitanje povijesne autentinosti svetakih legendi; doista, Vives i Cano tretiraju hagiograju izriito kao granu povijesnog pisanja, raspravljajui o njenim manama u poglavljima posveenim osobinama nepouzdanih povjesniara, i Witzel uvjerava itatelje njegovog legendarija da je uinio najbolje to je mogao da provjeri istinitost svake prie koju prepriava.82
Njihova zabrinutost za budunost hagiograje proizlazi iz straha da e oite nepravilnosti u odreenim legendama utjecati na ope miljenje publike o ovoj knjievnoj vrsti odnosno da e ueni krani, umjesto s potovanjem, gledati na sva djela o svecima s podsmjehom i sumnjom. Za Hippolyte Delehayea, jednog od najistaknutijih bollandista s poetka XX. stoljea, legende o svecima predstavljaju neku vrstu kranskog folklora odnosno popularne prie oblikovane i izobliene djetinjastom imaginacijom ire javnosti.83 Polazite teorije folklora koju je zagovarao Delehaye ini pretpostavka da se religija obrazovane elite moe odvojiti od puke pobonosti koja je cvjetala meu neobrazovanim i siromanim vjernicima, a koja je naravno bila prepuna pukih praznovjerja.84 Peter Brown, povjesniar u ijem su sreditu zanimanja kasna antika i rani srednji vijek kao i uspon i uloga kulta svetaca u tom razdoblju, iznosi miljenje (1981.) da su rituali i legende bili usko povezani, ali da se niti jedno ne moe okarakterizirati kao rezultat popularnog utjecaja.85 Sherry L. Reames dodaje:
Povijesne studije, kao to su one Petera Browna, Benedicta Warda i Andr Vaucheza, su neprocjenjive za kritiare jer vraaju hagiograju u odgovarajui kontekst u ivotu crkve, izlaui naivnost i teorije folklora i zahtjeva za istim povijesnim pristupom. Kao to oni predlau, svrha anra bila je djelomino promotivna; legenda je slavila veliinu odreenog sveca s ciljem
82
More important, they raise the issue of historical authenticity in saints legends; indeed, Vives and Cano treat hagiography explicitly as a branch of historical writing, discussing its deciencies in chapters devoted to the characteristics of unreliable historians, and Witzel assures the readers of his own legendary that he has done his best to verify the authenticity of each story he retells. U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 51. Hippolyte Delehayea autor je nekoliko znaajnih hagiografskih djela: Les lgendes hagiographiques (1905.,1906., i 1927.), Les origines des cultes des martyrs (1912.), Les Passions des martyrs et les genres littraires (1921.), Sanctus (1927.), i Cinq leons sur la mthode hagiographique (1934.). Prvi dio knjige Cinq leons sur la mthode hagiographique nazvan je Lgendes u kojoj kako i samo ime kae raspravlja o fenomenu srednjovjekovnih legendarija i njihovoj ulozi u modernoj hagiograji. Bernard Joasssart izdao je 2000. godine knjigu Hippolyte Delehaye:Hagiographie,critique et modernisme u kojoj opirnije progovara o njegovoj ulozi istaknutog hagiografa. Usp. Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str.46. Usp. Peter Brown, The cult of the Saints: its rise and function in Late Christianity, Chicago, University of Chicago Press, 1981.
83
84 85

da potakne njegovo aenje... Kao i svetkovine s kojima su bile povezane od legendi se oekivalo da istovremeno doprinesu iroj zajednici pruajui utjehu i nadahnue, smjernice, ohrabrenje za predanost i za ljubav prema Bogu jednom rijeju pouku.86
85
Kao to moemo primijetiti pitanje Zlatne legende otvorilo je i neka opa pitanja kao to su aenje svetaca, legende i svetkovine na koja e Crkva odgovoriti Tridentskim saborom. Naravno, ne treba zaboraviti niti ulogu protestanata u stvaranju opega miljenja o Voragineovom djelu i stava prema njemu. Iako e mnogi pojavu protestantizma staviti na prvo mjesto razloga opadanja popularnosti Zlatne legende i premda je Richardson tako dramatino zakljuio da Zlatna legenda i Reformacija nisu mogle usporedo postojati, pa je Legenda propala, takav iskljuivi stav nije mogue prihvatiti. Reformatori nisu inicijatori pokreta protiv Zlatne legende, kao to im se to dugo vremena pripisivalo, ali ona im je svakako posluila kao dobar izgovor za neprestane napade na Katoliku crkvu. Pa tako Thomas Bacon (1512.-1570.) umjesto Saints lives (svetaki ivoti) naziva je Saints lies (svetake lai); anglikanski biskup John Jewel (1522.-1571.) kao primjer tiva prepunog lai i lakovjernih bajki koje se ita na misama u katolikim crkvama navodi Zlatnu legendu; jo jedan pripadnik anglikanske crkve William Cave (1637.-1713.) priznaje da katolici nisu voljeli Legendu jednako kao ni protestanti, ali je ona za njega spoj papinske propagande i izrazite gluposti koja jo uvijek sramoti Katoliku crkvu; George Cruickhank autor djela Catholic miracles objavljenog 1825. godine za primjer tipinih srednjovjekovnih udotvornih bajki uzima dvije prie iz Claxtonove verzije Zlatne legende.87 Veina kritiara Zlatne legende, bez obzira na injenicu jesu li o djelu pisali pozitivne ili negativne kritike sloit e se oko jedne stvari: etimologije svetakih imena koje se nalaze na poetku svakog poglavlja nemaju nikakvu znanstvenu podlogu. Ipak, Ernest C. Richardson pokuava i za njih nai opravdanje pa kae:
One [etimologije] su tako oajne s kritike toke motrita da su ponekad iz oaja izostavljene iz razboritijih izdanja, ali s propovjednoga motrita onog vremena zaista se mogu nazvati vrlo dobrima. Svakako su
86
Historical studies like those of Brown, Ward and Vauchez are invaluable to critics because they restore hagioghraphy to its proper context in the life of the church, exposing the naivete of both the folklore theory an the demand of the pure historicity. As they suggest, the purpose of the genre were partly promotional; a legend celebrated the greatness of a particular saint in order to encourage his veneration...like the festivals with which they were connected, the legends were expected simultaneously to benet the larger community by providing comfort and inspiration, instruction, encouragements to vritue and the love of God - in a word, edication. U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 49. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 60.
87
86
Ines Tanovi
domiljate. Primjerice: Agatha navodno dolazi od grke rijei aga govoriti (govorenje) i thau savrenstvo (pa prema tome znaenje imena Agatha bi bilo savrena govornica).88
Richardson smatra da svrha etimologija svetakih imena nije bila niti kritika niti povijesna, posebice ne znanstvena, nego prvenstveno umjetnika. Dosjetka s igrom rijei imena nekog sveca, prema Richardsonu, bila je zanimljiv nain da se iskae neiji karakter i za njega je takva alegorijska interpretacija u potpunosti u skladu s vremenom u kojem je knjiga nastala.89 Pored etimologija Voragineu su zamjerili i lou uporabu latinskoga jezika. Mjerodavni kritiari njegovo su poznavanje latinskoga jezika ocijenili priprostim, jednostavnim, nedovoljnim odnosno oskudnim. Jean-Baptiste Marie Roze (1902.) istie da je takav stil velikim dijelom rezultat vjernog citiranja starijih izvora.90 Naravno, mogue da je Voragine doista neke dijelove Zlatne legende doslovno citirao i prepisivao iz starijih legendarija, no isto tako je mogue da je koristio jednostavnije oblike latinskog jezika da bi knjigu uinio itljivijom onima koji jezik nisu dobro poznavali, a takvih je u njegovo vrijeme bilo mnogo. Ako je njegova namjera bila da prie o svecima priblii obinom puku, onda je ovakva uporaba latinskog jezika, liena akademskog i knjievnog naina pisanja, bila vie nego logian odabir. Obrana Zlatne legende zapoinje s isusovcem Jean Bollandom (1596.1665.), slavnim amanskim lologom, bibliarom i hagiografom koji je potakao kritika izdanja svetakih ivotopisa i osobno je zasluan za prvih pet svezaka Acte Sanctorum. U predgovoru prvog izdanja prvoga sveska ove najopsenije hagiografske studije 1643. godine on prvi put progovara o Voraginevom djelu nazivajui njegove kritiare pregrubima, a njegovo djelo tipinim za vrijeme u kojem je nastalo. Witzelovu tezu da samostani u srednjem vijeku nisu imali niti jedan drugi legendarij osim Zlatne legende Bolland naziva smijenom, ali mu priznaje da je Speculum historiale Vincenta od Beauvaisa puno bolji odabir od Legende. Reames navodi:
Opisujui ga kao vrlo obrazovanog i svetog profesora teologije, Bolland ga pokuava za poetak izdvojiti od oigledne karakteristike Legende matovitih etimologija svetakih imena kojima zapoinju brojna poglavlja.91
88
Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 44. The purpose of this derivation not being in the least critical or historical but simply to discover allegorical or even punning turns which may express the character of the saint in question...This allegorical interpretation was quite in the spirit of time. U: Ernest C. Richardson, The inuence of the Golden Legend of Pre-Reformation Culture History u: Papers of the American Society of Church History, G.P. Putnams sons, New York, 1910. [1888.], br. I, str. 237-248. Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.]., Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 44. Characterizing him as a very learned and holy professor of theology, Bolland attempts at the outset to dissociate him from the most obvious peculiarity of the Legenda, the fanciful
89
90
91
Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula... Bolland se obruio i na Vivesa, a posebice Witzela:
Ali gdje se, moj dragi Witzel, Jacobus uputa u bajke? Ja svakako ne potpisujem sve to je on napisao. Ipak, nemam sumnje da je slijedio stare izvore, i injenino znam da se mnoge njegove prie slau sa starima i izvornima, iako ih nisam sve proitao, a nema ni potrebe kada sam naao izvor da slijedim tok.92
87
Bolland je naglasio da se vjerodostojnost Voragineova djela moe jedino dokazati usporedbom s izvorima. Pored Vivesa i Witzela Bolland kritizira i Erazma Roterdamskog ocijenivi ga kao ovjeka koji je esto komentirao ljude i dogaaje, a da ih nije dobro poznavao, te iznosi miljenje da je Voragine podcijenjen zbog uporabe jednostavnije forme latinskoga jezika.93 Branei Voragineov stil Ernest C. Richardson se jo snanije obruava na Erazma:
Bio je makar eksibilan, obilan, prikladan i bolje je odgovarao pouavanju naroda nego onaj latinski nekog sljedbenika otmjenog Erazma... jezik je samo vanjska forma stila, njegovo lice i odjea, a ne njegova kima, srce ili mozak. Voragineov stil ima sve unutarnje odlike, strukturu, fokus, suzdranost, prikladan odabir materijala, cjelovitost, izdvojenost, jednostavnost, humor i osjeaj za sve osobne situacije.94
Meu Voragineovim zagovornicima najei su bili oni koji su ga branili kao uenog i pobonog ovjeka ije djelo treba promatrati u okvirima vremena u kojem je nastalo obraajui pozornost na izvore iz kojih je nastalo. Snano se isticala Voragineova pripovjedaka, a poricala povjesniarska uloga. esti su oni koji su Voraginea predstavljali izriito kao sakupljaa i urednika Zlatne legende, nipoto autora. Dominikanac Jacques Echard jedan je od njih:
Ukratko, Jacobus je skupio djela svetaca kakva su bila u njegovo vrijeme, uredio ih prema kalendaru i objavio. Ako postoje neke bajke meu njima, njega ne treba smatrati njihovim zaetnikom.95
etymologies of the saints names that preface many chapters. U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 12.
92
But where, my dear Witzel, does Jacobus indulge in fables? I certainly do not endorse everythings he wrote; I have no doubt, however, that he followe old sources, and I know for a fact that many of his stories agree with the old and genuine ones, though I have not read through them all; there is no need, when I have found the source, to follow the streams. U: Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 13. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 18. It was at least exible, copious, apt and far better tted for popular instruction than the Latin of that disciple of the elegant Erasmus...Language is only the outward form of style-its face and dress,not its backbone, heart or brain. Varagines style has all the inward merits, structure, focus, restraint, apt selection of material, integirty, detachment, simplicity, humor and the feeling for all personal situations. U: Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 54-55. In short, Jacobus collected the deeds of the saints as they were current in his day, arranged them in the order of the calendar, and published them. If there were any fables among them, he is not to be considered their originator. U: Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 14.
93 94
95
88
Ines Tanovi
Najzaslunija osoba za ponovni procvat zanimanja za Voragineovim djelom vjerojatno je mile Mle. Prekretnica se dogodila 1898. godine kada je Mle izdao spomenutu studiju Lart religieux de la n du moyen ge en France. tude sur liconographie du moyen ge et sur ses sources dinspiration u kojoj je branei Zlatnu legendu zapravo branio cjelokupnu srednjovjekovnu hagiograju. Mle pie:
Zamjerke Jacobusu de Voragineu koje su se nagomilale u XVII. stoljeu potpuno su se udaljile od predmeta. Ova Zlatna legenda, koju su kritiari nazvali olovnom legendom nije bila djelo jednog ovjeka, nego cijelog kranstva.96
Za njega je osuditi Voragina znailo osuditi sve stare lekcionare, a zajedno s njima i one koji su ih itali i vjernike koji su ih sluali. Mle nastavlja:
Za nas koji traimo duh vremena u srednjovjekovnim knjigama, Zlatna legenda ostaje jedna od najzanimljivijih iz tog perioda. Vjernost s kojom je kopirala ranije prie i njen nedostatak originalnosti, ine je posebice vrijednom. Takva knjiga s divljenjem predstavlja itav niz radova [...].97
Ponovna naklonost prema Legendi rezultirala je novim francuskim prijevodom kojeg su napravili Jean-Baptiste Marie Roze 1892. godine,98 i Teodor de Wyzewa desetljee kasnije.99 Ovaj potonji bio je veliki zagovornik Legende smatrajui je pionirskim pokuajem da se vjerske spoznaje priblie laicima. Wyzewa pie:
Od XIII. do XVI. stoljea Zlatna legenda je prije svega je ostala narodna knjiga. I trebam dodati da moda ne postoji knjiga koja je imala dublji ili blagotvorniji utjecaj na ljude.100
One koji su napadali Legendu Wyzewa dramatino okrivljuje za napad na kranski nauk, optuuje ih da nisu prihvatili pravi duh katolianstva te ih
96
The criticism heaped upon Jacobus de Voragine in the seventeenth century was beside the point. This golden legend which the critics called a leaden legend was not the work of one man, but of all Christendom. U: mile Mle, Religious art in France, the thirteenth century: a study of medieval iconography and its sources, Princeton; New York, Princeton University Press, 1984., str. 272. For us who search for the spirit of the time in the medieval books, the Golden Legend remains one of the most interesting of the period. The delity with which it reproduced earlier stories, and its lack of originality, make it particulary valuable. Such a book admirably represents a whole series of works [...]. U: mile Mle, nav. dj., 1984., str. 273. Usp. Jacobus de Voragine, La Lgende dore de Jacques de Voragine, prijevod: Jean-Baptiste Marie Roze, Pariz, Edouard Rouveyre, 1892. Usp. Jacques de Voragine, La Lgende dore, prijevod: Theodor de Wyzewa, Pariz, Librairie Acadmique Perrin, 1902. Du treizime sicle jusquau seizime, la Lgende Dore reste, par excellence, le livre du peuple. Et je dois ajouter quil ny a peut-tre pas de livre, non plus, qui ait exerc sur le peuple une action plus profonde, ni plus bienfaisante. U: Jacques de Voragine, nav. dj., prijevod: Theodor de Wyzewa, 1960. [1908.], str. 19.
97
98
99
100
89
osuuje zbog neznanja. Miljenje Hippolytea Delehayea, uglednog glasnogovornika bollandista s poetka XX. stoljea, iznimno se cijenilo s obzirom na njegov autoritet na podruju hagiograje. Delehaye (1903.) se u manjoj ili veoj mjeri suglasio se s miljenjem svoga prethodnika Jeana Bollanda naglaavajui da je istinska vrijednost Zlatne legende simbolina i podravajui tezu koju je iznio Wyzewa da je Legenda bila popularna knjiga ija je glavna namjera bila da potakne pobonost. Delehaye istie:
Zlatna legenda pomno prikuplja hagiografska djela srednjeg vijeka. Bez obzira na to dugo vremena je tretirana s velikim prezirom, i uenjaci su bili veoma tvrdi prema dobrom Jacobusu de Voragineu.101
Iako je rekao da Zlatnu legendu doivljava pomalo komino i da mu esto izmami osmijeh na lice, otro je kritizirao slabije informirane itatelje koji su ismijavali djelo.102 Djela Mlea, Richardsona, Delehayea i mnogih drugih tijekom XIX. stoljea obrisala su prainu sa Zlatne legende i vratili je na police europske i svjetske knjievnosti. Tijekom XX. stoljea temom Jacobusa de Voraginea ili Zlatne legende bavili su se i Brenda Dunn-Lardeau, Stefania Bertini Guidetti, Giovanni Paolo Maggioni, Johann Georg Theodor Grsse, Barbara Fleith, Alain Boureau, William Granger Ryan, Helmut Ripperger, Alfred Aspland, Mary Jeremy, Guy Philippart, Sophie Ientile i vie puta spominjana Sherry L. Reames. Ona je u knjizi The legenda aurea: a reexamination of its paradoxical history (1985.) dala opiran pregled svih dosadanjih studija s posebnim osvrtom na razdoblje renesanse, navela najvee protivnike i glavne zagovornike djela te usporedila Legendu s Dijalozima (593.) svetoga pape Grgura Velikog (540.-604.) Zakljuak ivoti svetaca u vie ili manje skraenoj formi bili su sadrani u lekcionarima, odnosno zbirkama odlomaka iz Svetog pisma koje se itaju u bogosluju.103 Poslije se za knjige koje sadravaju legende o ivotima svetaca upotrebljava naziv legendarij, a najpoznatiji legendarij srednjeg vijeka je upravo Zlatna legenda.104 Tijekom XIII. i XIV. stoljea veliki broj skraenih verzija legendarija naao se u knjinicama i na tritu, a meu najpoznatije i najranije pripadaju Abreviatior in gestis et miraculus sanctorum Jean de Maillyja i Epilogus in gesta sanctorum Bartolomea iz Trenta.105 Ipak, uspjeh svih legendarija prije
101 102 103 104
Navedeno prema: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 22. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 20-24. Usp. mile Mle, nav.dj., 1984., str. 272. Usp. Adalbert Rebi (ur.), Opi religijski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2002., str. 510. Usp. Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 4.
105
90
Ines Tanovi
Zlatne legende potpuno je potisnut njezinom pojavom na tritu. Koliko su rukopisi Legende bili esti, govori i podatak da je pedeset i pet rukopisa pronaeno u gradskim knjinicama Pariza, dvadeset i sedam na Oxfordu, etrdeset i est u Mnchenu, a te bismo brojke mogli mnoiti i dalje.106 mile Mle u spomenutoj studiji o srednjovjekovnoj ikonograji i njezinim izvorima (1984.) iznosi miljenje da je Zlatna legenda svojevrsna popularizacija lekcionara te da ak slijedi njihov uobiajeni plan i strukturu. Prema njegovu miljenju Zlatna legenda ne predstavlja izvorno djelo. Jedina novina koju je Mle uoio u odnosu na prethodne legendarije je dovretak i cjelovitost odreenih svetakih ivotopisa te dodavanje novih legendi. Uspjeh Zlatne legende on tumai injenicom da je narativna struktura svetakih ivota vrlo jednostavna: iako je bila namijenjena sveenstvu i studentima, dakle, kolovanima i pismenima, lako komunicira i s obinim pukom. Klju njezine velike popularnosti Mle pak vidi u injenici da je kroz prijepise, a potom i prva tiskana izdanja Zlatna legenda bila dostupnija iroj publici nego to su to bile liturgijske knjige ili Sveto pismo. mile Mle pie: Zlatna legenda je uila krane da upoznaju ivot i da upoznaju svijet, da zamiljaju druge klime i druga stoljea; ona je dala ljudima srednjeg vijeka traak povijesti i zemljopisa.107 Iako su prve zabiljeene kritike Zlatnoj legendi upuene ve u XV. stoljeu,108 ona je ostala nezaobilazni izvor za prouavanje srednjovjekovne umjetnosti.
SUMMARY
The article deals with a previously unknown copy of the Golden Legend (Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia) by Jacobus de Voragine kept in the treasury of the Franciscan monastery in iroki Brijeg, Bosnia and Herzegovina, as well as the role of the most important medieval hagiographic text in forming the western devotion and inuence it had on iconographic choices in art. Particular attention is given to newly discovered incunabula in Bosnian-Herzegovinian heritage - Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum] published by Manfredus de Bonellis, de Monteferrato from Venice in the year 1493. Furthermore, the text discusses the original context in which manuscript was made in thirteenth century, its contemporary reception and historical path from the medieval bestseller up to the rst critics (which already appear in the fourteenth and fteenth century), condemnation of the work and its hard survival during the period of Counter-Reformation in sixteenth century and re-awakened interest in the Golden Legend in nineteenth century.
106 107
Ibid., str. 3. The Golden Legend taught Christians to know life, and it also taught them to know the world, to imagine other climates and other countries; it gave the people of Middle Ages a glimpse of history and geography. U: mile Mle, nav. dj., 1984., str. 273. Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 39-41.
108
O LOKACIJAMA RIMOKATOLIKIH CRKAVA I SAMOSTANA U CARSKOM BEOGRADU (17171739)*
Zoran M. Jovanovi
U nedavno objavljenom tekstu o rimokatolikim crkvama u Beogradu tokom austrijske vlasti u prvoj polovini XVIII veka, publikovanom u Bosni franciscani,1 u fokusu panje bile su osnovne osobenosti carskog Beograda i njegove dvodecenijske istorije, s posebnim osvrtom na crkvene prilike. Napomenuto je, izmeu ostalog, kako je mirovnim ugovorom potpisanim u leto 1717. godine u Poarevcu, Austrija, posle ratovanja preuzela od Turaka pojedine delove Srbije, te da je ulaskom carske vojske u Beograd zapoeto njegovo zlatno doba, kako ga neki ocenjuju. To doba, okonano ve 1739. godine tzv. Beogradskim mirom, obeleeno je kao nikad do tad i od tad snanim delovanjem Rimokatolike crkve na podruju ua Save u Dunav, budui da su Austrijanci odmah po preuzimanju vlasti zapoeli kolonizaciju, i to prvenstveno Nemcima rimokatolicima, to je bilo u saglasju sa rezolucijom Karla VI da u Beogradu, kao bedemu hrianstva, nemaki narod mora uvek biti prvi kako po snazi, tako i po broju.2 Rezultat takve politike bilo je i stvaranje Nemakog Beograda,3
* Tekst je rezultat rada na projektu Istorija Rimokatolike crkve na podruju Srbije, pod pokroviteljstvom Nadbiskupije beogradske.
1
Z. M. Jovanovi, Prilog rzglednici baroknog Beograda ili o stvarnom broju rimokatolikih crkava u Beogradu tokom austrijske vlasti u XVIII. Veku (171-139), Bosna franciscana 32 (2011), 6173. Prema: . , 1717. 1739. , . 1, 1974, 530. U skladu s politikom Administracije, odatle je prisilno iseljen ivalj koji su inili izmatici, pre svega Srbi, kojima je nareeno da u kratkom roku napuste Nemaki Beograd, ime je dotadanje naselje podeljeno na dva dela: na Nemaki ili Dunavski grad [deutsche oder Donaustadt] i na Savski ili Srpski grad [Save oder Raitzenstadt]. Takav
92
Zoran M. Jovanovi
koji se prostirao od dananjeg Univerzitetskog (Studentskog) trga ka Dunavu, zbog ega je poznat i kao Dunavski Beograd. Pored ubedljivo najbrojnijih Nemaca, meu pridolicama je bilo i Francuza, Italijana, Maara, eha, Slovaka, Hrvata, Slovenaca, iji je broj premaio deset hiljada (dosegnuvi broj izmatika, Jevreja i ostalih itelja grada). Takve okolnosti doprinele su da tek obnovljena Beogradska dijeceza, tanije Beogradsko-smederevska (nad)biskupija postane vano sredite rimokatolikog sveta pod krunom Habzburgovaca. Pritom, ako se ima u vidu imenovanje Nemaca za natpastire pomenute dijeceze (Antonio Kazimir od Turena i Valzasine i Franc Engel od Vagraina), uz injenicu da je celokupna uprava, kako vojna tako i civilna, bila nemaka, to jest austrijska, nije teko zakljuiti ta je mogao biti cilj reenog poretka, koji je i putem crkvene hijerarhije, ujedinjene sa sekularnim snagama, hteo da osigura svoje pozicije i dalji prodor ka Bosforu. Istovremeno, potreba za zadovoljenjem verskih potreba novih Beograana podstakla je dolazak propovednikih redova. Nesporno je da su svoje misije uspostavili pripadnici Franjevakog reda, tj. franciskani oblasti Bosanske [Bosne Srebrene], sada svetog Jovana Kapistrana,4 kao i minoriti i kapucini, te isusovci i trinitarci (u nekim izvorima pominjano je ak i prisustvo benediktinaca i pavlina, s tim to se autori tih podataka nisu pozivali na poreklo te diskutabilne, ako ne i sasvim netane informacije). Pored kultnih objekata u posedu Redova ija pojava nije pod znakom pitanja, treba dodati i najmanje jednu crkvu koja se nalazila u sklopu Beogradske tvrave, kao kultnom sreditu parohije namenjene vojsci, te ne udi to je znana i kao garnizonska crkva (prema nekim kartama nainjenim pred kraj etvrte decenije XVIII veka, pored te bogomolje, smetene u Gornjem gradu, planirana je crkva i u Donjem gradu, takoe za pripadnike vojske, ali nije utvreno da li je sve ostalo samo na elji). U Beogradu je postojala i crkva koju su koristili Jermeni (Armeni) rimokatolici, po nekima samo unijati. Ako je suditi prema prikazima tadanjeg Beograda, navedenom nizu treba pridodati i pansku crkvu, koja se nalazila na mestu dananje kafane Prolee, nadomak Studentskog trga, ma koliko ostaje enigma da li je tog hrama zaista bilo, i to posebno ako se ima u vidu da panija, kao protivnik Habzburkoj monarhiji, tada nije bila omiljena meu Austrijancima. ini se nespornim da je oko 1724. godine bilo ...osam crkava koje su sada u rukama naih vernika, izuzev tri, jedna pripada Grcima katolikog obreda [Jermenima unijatima?], druga je pod upravom svetovnog svetenika i trea, koja se nalazi unutar jednog dvorca [u Gornjem gradu], takoe pod stareinstvom nekog svetenika. Tu je zatim i crkva koja je sada u rukama reformisanih franjevaca [riformati di San Francesco] pod nazivom Blaena Devica
postupak vlasti takoe je doprineo do danas tinjajuem neraspoloenju srpskog naroda prema vabama.
4
. , , V (1853) 118.
O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu
93
Asunta [Beata Vergine Assunta5]. Citirano je fragment izvetaja ulija Tabocija [Tabozzi] i Franeska Munjosa [Mugnos], tzv. svedoka u sklopu istranog postupka o Beogradskoj biskupiji povodom njenog sjedinjenja sa Smederevskom biskupijom.6 Njihov opis zavrava unekoliko ponovljenom informacijom da je pet od osam crkava pod upravom raznih vernika, odnosno jezuita, reformisanih franjevaca, pripadnika male brae, konventualaca, kapucinera i spasitelja...7 (prema ematizmu Rimokatolike crkve, pak, u Beogradu je bilo je est crkava i pet samostana,8 to ne doprinosi utvrivanju nespornog broja rimokatolikih crkava u carskom Beogradu, i to posebno ako se u obzir uzmu pojedine vojne karte, nainjene pred pad Beograda). * * * Jedinstven okvir u kome se odvijao ivot beogradskih rimokatolika u carskom Beogradu smeten je i pod svodove crkava. Iako, injenica je, ni najbolja rekonstrukcija ne moe pruiti stvarnu atmosferu tadanjeg grada, niti evocirati autentini izgled eksterijera njegovih danas nepostojeih hramova, ini se moguim dosei kakav-takav utisak o ambijentu u kome su se crkve i samostani nalazili. Pored popisa koje je periodino vodila Administracija, od ogromne pomoi za stvaranje to vernije slike jesu i pojedini planovi Beograda. Zahvaljujui tim predstavama lako je ustanoviti da su crkve minorita, kapucina, franjevaca, jezuita, kao i Weils Spanier, bile morfoloki sline, s visokim zvonikom. Njihov izgled, iako moda u odreenoj meri prikazan idealistiki, ipak ukazuje da je stvoren prema normama barokne kulture gajene na podruju habzburke imperije. Ta zdanja istodobno su postala urbanistika i duhovna arita novog, baroknog Beograda. Crkve su bile i jedinstveni vizuelni simboli beogradskog pejzaa, kao znamenje pobede Krsta nad Polumesecom, emu se vekovima unazad stremilo. Takva tenja ne treba da udi ako se ima u vidu da je krajem 1717. godine Eugen Savojski lino izvestio Dvorski ratni savet u Beu da je grad trebalo oistiti i poruiti sve to je staro i neupotrebljivo,9 to je, po svemu sudei, sprovedeno energino, s obzirom na to da ve 1719. godine G. K. Dri belei da ko je video Beograd pod
Pomenut izraz se nalazi u Izvetaju. Re je zapravo o Uznesenju Bogorodiinom (Assumptio corporis Sanctae Mariae). Sadraj istranog postupka publikovan je u izvornom obliku u: akovaka i Srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvjetaji 17. i 18. stoljee (prir. A. Devi, I. Martinovi), Zagreb 1999, 190194. akovaka i Srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvjetaji 17. i 18. stoljee, 191. Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji 1974., Biskupska konferencija Jugoslavije, Zagreb 1975, 656. . , 17171739, VII (1905), 272.
7 8
94
Zoran M. Jovanovi
Turcima, pa bi ga video sad opet, ne bi nikada rekao da je to isti onaj grad.10 Zapravo, Beograd je dobijao oblike evropskog baroknog grada, navodei ljude od pera da zapiu oduevljenje to je naselje, pre svega padina ka Dunavu, dobilo mnotvo sjajnih zvonika koji su se dizali u visinu sa zlatnim jabukama na vrhu..., dok su crkve svakojakom lepotom nakiene imale oltare zlatom, srebrom i kamenjem delane11 Istine radi, beogradski krajolik je ostao meavina razliitih elemenata, s protivrenostima koje je mogue sagledati i kroz postojanje visokih tornjeva-zvonika, u ijoj blizini su se nalazila neporuena minareta ili njihovi ostaci, to je doprinosilo njegovom jo ivopisnijem izgledu, a tekovine kulture zapadne i sredinje Evrope ubrzano i bez kompromisa zamenjivale naslee turskog Beograda. Kada bi se trebalo u najkraem pruiti osvrt na rimokatolike hramove u Beogradu tokom austrijske uprave, pravo prvenstva ima katedrala kao majka svih crkava Beogradsko-smederevske dijeceze.12 Dodue, potreba za takvim zdanjem ukazala se tek od trenutka kada je postavljen rezidencijalni (nad) biskup u liku Antonija Kazimira grofa od Turna i Valzasine (1729), tanije od njegovog dolaska u sedite poverene mu dijeceze.13 Blagodarei pedatnim austrijskim popisima, kartografskim i drugim izvorima moe sa sigurnou rei da je katedrala nastala od upne crkve date u nadlenost jezuitima. Re je zapravo o prenamenovanoj moeji, koja je dolaskom Osmanlija u Beograd nakon Beogradskog mira dobila prvobitnu funkciju, koju ima do danas. Re je o Bajrakli damiji.14 To znai da je objekat najpre adaptiran u parohijalni hram i dat na upravu jezuitima, a potom, kada je Beograd postao sedite (nad) biskupa u prvostolnicu, kada su verovatno uinjene odreene promene na zdanju. Na takvu mogunost upuuju i nedavno detaljno navedeni tragovi na damiji. Od izuzetne vrednosti su i otkria Todora Stefanovia Vilovskog koji je u jednom bekom arhivu pronaao plan predat nadlenima u Beu, po kome
10 11 12
. . , 17191720., 1889, 4. . , j , 1970, 128. . . , (17291739) , , , . 19, sv. 2 (2010), 317329. Car Karlo VI ga je na predlog Dvorskog ratnog saveta imenovao juna 1728. za natpastira Beogradske dijeceze. Papa Benedikt XIII je dao svoj pristanak neto kasnije, istovremeno traei da se Beogradska biskupija ujedini sa Smederevskom biskupijom, to se i dogodilo 1729. godine, tako da grof od Turna i Valzasine postaje biskup beogradski i biskup smederevski, odnosno (nad)biskup beogradsko-smederevski. Kada je doputovao u Beograd do danas nije poznato. Inae, re je o jedinom sakralnom objektu muslimana u Beogradu koji je nadiveo sva dodananja ratna i mirnodopska razdoblja, i nalazi se u Gospodar Jevremovoj ulici. Povratkom Osmanlija 1739. graevini je vraena prvobitna namena. Jer, nakon to je dobila potpunu nezavisnost na Berlinskom kongresu (1878) Srbija je bila nadlena da porui damije ako joj smetaju, osim one zvanine Bajrakli-damije, koja je trebalo da slui preostalom muslimanskom stanovnitvu.
13
14
95
je, navodno, izvrena adaptacija upne crkve u katredralu. Uz plan je predat i nacrt glavnog oltara, zamiljenog u tada uobiajenom stilu rimokatolikih crkava na podruju Habzburke monarhije. Vilovski je uveren da je nacrt delo uvenog Nikole Doksata de Moreza.15 Ostae nedoumica da li je (nad)biskup po preuzimanju uprave nad Beogradsko-smederevskom dijecezom, lino zapoeo ureenje crkve posveene Bezgrenom zaeu Blaene Djev(ic)e Marije, te da li je njegova rezidencija zaista bila udaljena od katedrale tri stotine koraka, kako je navedeno u nekim izvorima. U tom sluaju, ini se validnim podatak da je njegova (privremena) rezidencija bilo u novom franjevakom samostanu kod Duge ulice, i da je prvostolnicu od konaita delilo manje od dve stotine pedeset metara. Ono to je nesporno jeste da je Franc Engl od Vagraina, naslednik Antonija Kazimira od Turena i Valzasine, usled opasnosti od prodora Osmanlija naloio da se popie inventar katedrale. Pojedine predmete je poneo sa sobom, u Temivar, nadajui se da e se ipak ubrzo vratiti u svoju rezidenciju. Neke stvari su odnete u Varadin, a potom u Be. Krstionica katedrale je pak preneta u nekadanju franjevaku crkvu u Temivaru, odnosno u hram posveen Svetom Juraju, kraj potonjeg groba biskupa Engla, preminulog u Temivaru. Temivarci danas kazuju da je re o upnoj crkvi Svete Katarine Aleksandrijske.16 Blagodarei mnogim saznanjima najlake je govoriti o isusovcima i njihovoj misiji u carskom Beogradu. Poznato da je u austrijskoj vojsci bilo mnogo pripadnika Drube, koji su se na ratitu nali kao vojni svetenici i duhovnici, te otuda ne udi to i oni stiu s vojskom u Beograd. Po ulasku u grad imali su nameru da odmah osnuju rezidenciju s crkvom, to se vidi i po tome to su za buduu bogomolju od jedne Belijke dobili tri svete slike (koje su oni iz nepoznatog razloga uputili u garnizonsku kapelu u sklopu Tvrave u Gornjem gradu, za koju su takoe bili zadueni). Ma koliko bili proteirani od uticajnih krugova, osnivanje jezuitske rezidencije nije prolo bez problema. Naime, tek koncem 1718. godine isusovci uspevaju da je osnuju, i to neudobnom domu, kako su sa aljenjem konstatovali. Nadomak tog objekta bila je turska damija data im na korienje, s istovremenim ciljem da bude i upna crkva a oni nadleni za gradsku upu.17 Postoje snani
15
. , eopa 17171739., 10 (1905), 300 (u prilogu su dati nacrti koje Vilovski pripisuje De Morezu). Na memorijalnoj ploi kraj Englovog imena urezano da je bio biskup anadski, to ne treba da udi ako se ima u vidu da je 1750. godine postao natpastir obnovljene anadske biskupije. Prema Miroslavu Vaninu, isusovci su beogradsku upu vodili do 1735. godine, M. Vanino, Isusovci u Beogradu u XVII. i XVIII. stoljeu, Vrela i prinosi 4 (1934). Drugi istoriari pominju da su je vodili do 21. novembra 1734, kada je katedralna upa preuzela brigu za graansko podruje. Na osnovu istog izvora, njima je do neslavne predaje Beograda dato u nadlenost duebrinitvo nad vojskom, uz obavezu da vode matine knjige za pripadnike vojske i njihove porodice, to je unekoliko diskutabilno ako se ima u vidu Knjiga krtenih [Liber baptizatorum], voena od 1729. do 1739. godine, a danas u fondu Muzeja grada Beograda.
16
17
96
Zoran M. Jovanovi
argumenti da je re o damiji, danas znanoj kao Bajrakli, koja je neto kasnije proglaena prvostolnicom Beogradsko-smederevske (nad)biskupije. Godine 1727, blagodarei generalu Franesku Ksaveru Bali Maruliju [Xaver Bali Marulli], velikom dobrotvoru Jezuitskog reda, Druba dobija zemljite za gradnju nove rezidencije i crkve, i to u blizini dananjeg raskra Duanove i Dubrovake ulice, ispred velikog trga, jednog od najvanijih sredita Nemakog Beograda. Bio je to zahtevan poduhvat u svakom pogledu, jer predvieno je da bogomolja bude duga skoro 45 metara i iroka oko 20 metara. Shvativi da je predvien graevinski poduhvat i te kako skup, najpre ih je ekalo prikupljanje sredstava koje nije teklo eljenom brzinom. Trebalo je do proe nekoliko godina, sve do 1732, kada je na dan svetog Ignacija Lojole, 31. jula, sveano poloen kamen-temeljac hrama, na koji je privrena olovna ploa s natpisom. Ploa je sluajno pronaena krajem XIX veka, o kojoj je javnost upoznao Mihajlo Valtrovi (natpis prua izuzetno vredne podatke o linostima koje su imale poseban uticaj na ivot carskog Beograda).18 Postoje svedoanstva da je graenje crkve brzo napredovalo i da je ve 1733. godine ona bila do pola gotova. Tada je car poklonio jezuitima etiri hiljade forinti za izgradnju gimnazijske zgrade, to se dovodi u vezu i s okonanjem gradnje jednog trakta jednospratnice sa est soba kraj novog hrama. Ipak, pripadnici Drube su, ako im je verovati, imali mnogo problema s loim stambenim uslovima. Njihovom nezadovoljstvu doprinosilo je i to to nisu uspevali da okonaju podizanje rezidencije. Ne treba sumnjati, meutim, da im je bilo toplo oko srca 1735. godine, kada je presvoeno i pokriveno crkveno svetite. Na vrhu crkve postavljen je i tornji s pozlaenom kuglom nad kojom je bio monogram s Hristovim imenom. Naredne godine izveden je svod nad dvema kapelama. Tada je u sklopu crkve dovrena i podzemna kripta, u kojoj je bilo mesta za oko dve stotine kovega (kada su 1739. jezuiti naputali Beograd bila je prepuna to svedoi da su redovnici svoje pokojne koji su umrli pre 1736. godine preneli u kriptu nove crkve). Kada je okonana gradnja hrama nije poznato, pa ak i da li je do kraja izveden plan projektanta, do danas nepoznatog. Prema ematizmima za 1737, 1738. i 1739. godinu uz ime superiora zabeleeno je da su imali brigu oko gradnje, to bi se moglo odnositi na rezidenciju, ali i na izradu konanog reenja svih segmenata crkvenog zdanja, u ovom sluaju enterijera. Na veem broju planova iz 1739. i 1740. godine na severoistonoj strani trga uz Glavnu ulicu Nemakog Beograda ucrtan je tlocrt crkve uz koji je naznaeno da pripada isusovcima. Njen gabarit se razlikuje od susedne crkve trinitaraca i Jermena katolika, ali je zato nalik novoj franjevakoj crkvi. Na nekim planovima gabarit je u obliku izduenog pravougaonika, a na nekim s polukrunom apsidom, to potvruje utisak da planovi i predstave Beograda nisu uvek verni odraz stvarnog stanja, pa ak i kada su od istog autora.
18
Jubileji Crkve Sv. Petra apost. u Beogradu, Blagovest (1981), 10, 11.
97
Danas je mogue konstatovati da je jezuitski kompleks sa crkvom i kolom bio na elu bloka dananje Duanove ulice, ulice cara Uroa i ulice Visokog Stevana. Potvruje to i kartografski dokument iz bekog Dvorskog arhiva (Hofkammerarchiv), na kome je prikazan njihov kompleks u gradnji. Na planu je predstavljen deo ulinog bloka okrenut Dugoj ulici i trgu s rezidencijom (Residentia), crkvom (Templum) i kolom (Schola).19 Znaaj koji je Drubi pridavan potvruje i to to se Glavna straa nalazila tik do njihovog kompleksa, usred trga i nadomak rezidencije komadantna, odnosno guvernera carske Srbije. Pred padom grada u osmanlijske ruke, pre potpisanog mirovnog ugovora, jezuiti su napustili Beograd. Sklanjajui se pred neprijateljskom vojskom oni odlaze u Petrovaradin, nosei sa sobom pozlaeni monogram sa Hristovim imenom, koji je do tada bio na vrhu crkvenog tornja, sa zdanja koje je sa samostanom ubrzo porueno. Dirljiviju sudbinu doiveli su svi pokopani u kripti crkve, jer ivi odoe, a u kripti ostadoe mrtvi, koji ekaju drugove, to e jednom doi.20 Poneli su isusovci i sliku Bogorodice s Detetom, onu koja i danas rasplamsava veru, utehu i nadu mnogih Beograana. Re je replici ikone Luke Kranaha [Cranach], slavljenoj u poznatom svetilitu kraj bavarskog grada Pasaua [Passau]. Slika je uvena kao Marija Pomonica [Maria Hilf]. Jezuiti su sliku najpre postavili na oltar upne crkve da bi je potom preneli na glavni oltar nove crkve, posveene Bogorodici, gde se nalazila sve do bega u Petrovaradin. Smestili su je u upskom stanu a na okvir slike postavili metalnu ploicu u obliku zvezde s natpisom na latinskom: Iz Beograda izgnana Djevice, svojom zatitom neprestano uvaj Petrovaradince. Slika je ubrzo slavljena kao Beogradska Gospa. Godine 1868. preneta je u upnu crkvu, a potom u preureenu tekijsku crkvicu na Petrovaradinu (1881). upnik i ujedno opat Ilija Okrugi, dao joj je poasno mesto, stavivi je na rtvenik kraj ikone Tekijske Gospe, uvene Snene. U toj crkvici Beogradska Gospa je ostala sve do 1934. godine, kada je na svean nain preneta u Beograd u novu jezuitsku crkvu posveenu svetom Petru Apostolu, u Makedonskoj ulici, gde se i danas nalazi. Kada je re o franjevcima opservantima,21 prema Ivanu Straemancu i njegovom spisu Paraphrastica et topographica expositio totius almae Provinciae
19
Smatra se da je taj plan bio segment nekog elaborata koji se odnosio na gradnju jezuitskog kompleksa, pre svega kole. Na takav zakljuak navodi to to je najdetaljnije predstavljen upravo taj deo plana (s rasporedom i namenom kolskih prostorija), dok su crkva i rezidencija dati samo u obrisima, . kalamera, Gdje su isusovci u Beogradu u 18. stoljeu imali svoju rezidenciju, crkvu i gimnaziju, in: Isusovci u Hrvata. Zbornik radova meunarodnog znanstvenog simpozija Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom podruju u Hrvata, Zagreb 1992, 441447. M. Vanino, Isusovci u Beogradu u XVII. i XVIII. stoljeu, 42. Veina istoriara posveena istoriji Beograda tokom austrijske vladavine u prvoj polovini XVIII veka obino razlikuje franjevce, minorite i kapucine, premda svi pripadaju istom Franjevakom
20 21
98
Zoran M. Jovanovi
Bosnae Argentinae (1730), petorica pripadnika Bosne Srebrene izabrana je avgusta 1717. godine za misiju u Beogradu. Mesto za rezidenciju dodeljeno im je u sreditu novoformirane Nemake varoi, i to kraj Duge poljane, neposredno uz jednu veliku i dve manje damije koje su dobili na korienje, s tim to je na adaptaciju velike moeje u crkvu trebalo da saekaju, jer je Administraciji sluila kao magacin za vojnu opremu. Pokraj tih objekata oni su dobili neku tursku kuu gde je trebalo da uprilie misna slavlja, ekajui odobrenje vlasti da damiju pretvore u bogomolju. Istodobno su zadueni da duhovno brinu za cijelu carsku vojsku.22 Nije poznato da li je duhovno posluivanje znailo i ono koje su imali isusovci, odnosno kao obaveza koja je bila sastavni deo njihove misije. Na takvu pomisao upuuje ne samo injenica to su oni do tada ve stekli iskustvo kao vojni kapelani,23 nego i okolnost da pripadnika Drube Isusove nije bilo dovoljno kako bi zadovoljili verske potrebe mnogobrojne vojske i drugih pridolica (problem manjka dijecezanskog svetenstva mogao je takoe biti razlog koji bi iao u prilog pomenutoj slutnji). Posle tri godine oni konano dobijaju dozvolu za poetak adaptacije velike damije. Postoji zapis je da je 13. aprila 1721, uz prisustvo Aleksandra Virtenberkog i drugih linosti u slubi Dvora, damija sveano pretvorena u crkvu i posveena Bogorodiinom uspenju (Bl. Djevici Mariji na nebo uznesenoj). Zdanje je blagoslovio nadbiskup Ivan Juraj [Giovani Vartabied, Arcivescovo di Cafa], natpastir zajednice beogradskih Jermena unijata. Razlog za takvu poast Jeremeninu ostaje pod velom tajne, uz mogunost da je u tom trenutku u hijerarhiji Beogradske dijeceze imao najvii status, pa otuda i proistekla poast. Krajem 1727. godine, 27. novembra, dodeljena im je lokacija zvana Imareth za izgradnju rezidencije i nove crkve.24 Ve naredne godine, 12. marredu. Prema drugoj, jednako merodavnoj klasifkaciji, Red je podeljen na opservante i konventualce. Radi to boljeg razumevanja strukture Franjevakog reda ini se bitnim podsetiti da se u XIV veku u Redu pojavljuje skupina zvana opservanti (opsluitelji), koja s vremenom stie sve vie pristalica, pa je dolazilo do nesporazuma s ostalim lanovima Reda, tzv. konventualcima (samostanci). Dva stolea traena su kompromisna reenja, a kad to nije uspelo, papa Lav X je bulom Ite vos in vineam meam (1517) podelio franjevce u dva Reda: konventualce i opservante. Tokom hoda vremena dolo je do novih podela, tako da se na kraju dolo do tri ogranka: malu brau (koji su poznati i pod imenom opservanti, minoriti, odnosno franjevci), konventualce i kapucine (mada se negde konventualcima zovu i minoriti), Order of Friars Minor, http://www.newadvent. org/cathen/06281a.htm; Convent, http://www. newadvent. org/cathen/04340c.htm (02. 11. 2011).
22
Fra R. Drlji, Povijest franjevakog samostana u Beogradu od o. Ivana iz Straemana, Kalendar Sv. Ante, Sarajevo 1933, 170. U drugoj polovini XVII veka franjevci Provincije svetog Ladislava imali su slubu vojnih kapelana u pojedinim naseljima i vojnim sreditima dananje Hrvatske. Od Bekog rata oni su sve do sredine XIX stolea obavljali tu slubu za vojne posade u Zemunu, Petrovaradinu, Slavonskom Brodu, Osijeku i nekim drugim mestima, najpre u slavonskom delu Vojne krajine, F. E. Hoko, Franjevako apostolsko djelovanje u kontinentalnoj Hrvatskoj u prolosti i sadanjosti, in: isti, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2001, 476. E. Fermendin, Acta Bosnae, Zagrabiae 1892, 550.
23
24
99
ta, eksdefnitor Bosne Srebrene, Juraj Margi, u tom trenutku stareina rezidencije, postavlja kamen-temeljac samostana.25 Ivan Straemanac, Margiev naslednik, nastavio je s mnogo entuzijazma rad na gradnji predvienog kompleksa. Tako ve 1730. godine biva u potpunosti dovren etvorougaoni obod rezidencije. Samostan je imao ak pedeset soba, od kojih su neke dobile funkciju spavaona. U sreditu manastira je bio prostran klaustar. Ukazano je da postoji informacija da je pristigli natpastir Beogradsko-smederevske dijeceze rezidirao upravo u tom samostanu (imajui u vidu njegovu lokaciju koja se nalazila tik do Duge ulice i nedaleko od glavnog sredita Nemakog Beograda, [nad]biskup je lako mogao doi do katedrale, i to spokojno budui da je prolazio kraj rezidencijalnog kompleksa komadantna Beograda i njegovog obezbeenja). Planirano je da u samostanu bude i studij lozoje, to je oito u vezi s injenicom da je upravo Kapistran, kome je posveen ceo kompleks s buduom crkvom, sredinom XV veka obnovio samostan Male brae u Beogradu (i uveo bogoslovske studije). Posebnu vrednost i danas ima otisak peata, nainjen u etvrtoj deceniji XVIII veka,26 na kome je, pored svetog Ivana Kapistrana s krstom u desnoj ruci i zastavom s krstom u levoj ruci, prikazan peat nalik svojevrsnom grbu Beograda, s beogradskom kulom (Neboja), kupolom damije i tzv. nianom. Pod zastavom je franjevaka crkva. Njen izgled navodi na razmiljanje i o stvarnom izgledu franjevakog kompleksa, budui da je crkva predstavljena uproeno, na nain koji je dopustilo peatorezanje (u ikonografskom pogledu Kapistranova gura u beogradskom krajoliku podsea na predstavu koja krasi oltar rimske crkve Svete Marije u Araeliju [Aracieli]27).
25
Na temeljcu je urezan zapis publikovan u . , , , , 6/1 (1926), 195. Objavljen u pomenutom Drljievom tekstu Povijest franjevakog samostana u Beogradu..., 169. Otisak peata publikovan je i radu Katarine Glii Franjevake graevine u Beogradu do 1739. godine, Bosna franciscana 29 (2008), 56. Seanje na uspenu odbranu Beograda 1456. godine ispoljeno je na posebno upeatljiv nain i 196 godina posle te u svakom pogledu velike bitke, kada je u rimskoj crkvi Santa Marija u Araeliju podignut oltar (svetom) Ivanu Kapistranu, na koji je postavljena i njegova slika, delo Franeska Gvidotija [Guidotti], s prikazom pobedonosne borbe protiv Turaka kod Beograda u kojoj je imao zapaenu ulogu. Zanimljivo je da je na slici i panorama jednog dela beogradskog Gornjeg grada, s ugaonom kulom i kapijom koja je vodila u Donji grad. U prvom planu sredinje mesto zauzima Kapistran kako blagosilja u odedi svojstvenoj franjevcima. U desnoj ispruenoj ruci dri raspee, a u levoj zastavu pod kojom je predvodio krstae. U drugom planu prikazana je borba krstaa i Turaka pod bedemima Beograda. Prikazujui grad slikar je pred sobom oigledno imao neku od gravira Beograda iz XVII veka, jer su pojedini topografski detalji verno prikazani. Meu delima inspirisanim Kapistranom postoji nekoliko predstava na kojima je on prikazan u beogradskom krajoliku. Pored Gvidotija, autori su A. Lokatelli (16601741) i J. Kesler, koji je 1862. zavrio kompoziciju s istom temom, namenjenu glavnom oltaru Sv. Ivana Kapistrana u Iloku, . --, , XXVIII (1981) 25, 26.
26
27
100
Zoran M. Jovanovi
Nepoznato je do koje faze je stigla gradnja nove crkve. Pripovedai istorije navode da su se franjevci krajem 1739. u sveanoj procesiji uputili ka Zemunu, s krstom na elu povorke, koji se danas nalazi u zemunskom franjevakom manastiru. Ostae nesporno da su manastir i crkva Svetog Ivana Kapistrana spaljeni ubrzo po njihovom naputanju Beograda, u trenucima kada su Osmanlije ve bile u njihovom vidokrugu. Grad su napustili s preostalim rimokatolicima. Septembra 1720. godine u Beograd su doli i minoriti,28 kada im je doputeno da se nastane u Nemakom Beogradu. Za crkvu su preuredili jednu moeju, ali su im zgrade za stanovanje bile nove. Po svemu sudei najpre im je data na korienje tzv. Tabaka damija, a potom, 1726, moeja koja se nalazila ispod dananjeg Univerzitetskog (Studentskog) parka, na uglu ulica Brae Jugovi i Vinjieve. Prema pojedinim planovima nainjenim krajem austrijske vladavine, crkva minorita se nalazila u blizini Velikog trga (sadanjeg Univerzitetskog parka), u blizini kapucinske i franjevake crkve, kao i tzv. Zidarske kasarne. Na osnovu dostupnih izvora nije mogue utvrditi kome su bile posveene minoritske crkve niti broj redovnika. Jedino izvesno jeste da je njihov boravak okonan nakon ponovnog pada Beograda u ruke Osmanlija. Kamo su potom otili, ostaje tajna. Meu turim izvorima o kapucinima29 izdvajaju se tek objavljeni rukopisi iz njihovog samostana u Beu, koji svedoe da su oni ve oko 1718. traili dodelu gradilita u Beogradu, to bi znailo i podrku u izgradnji samostana. U tim trenucima, ako je suditi prema izvetaju kapucinskog superiora zapisanom sedam godina docnije, oni su tada ve ustanovili hospicij. U jednom aktu reeno je da su od ulaska u grad delili sve sakramente, osim svete tajne braka
28
Poznati su i kao mala braa (fratres minores). Nazivani su i opservantima, kao to ih je mogue, jednostavno, smatrati franjevcima. Malo je znano, meutim, da su pripadnici germanskog kulturnog kruga pod minoritima podrazumevali upravo konventualce (taj podatak je i te kako bitan budui da se u Popisu Nemakog Beograda iz 1728. godine, koji je sainio austrijski slubenik, pominju franjevci i njihove graevine, a posebno minoriti sa svojim zdanjima). Inae, posle podele Franjevakog reda, ustalila su se tri ogranka: mala braa (poznati i kao opservanti), konventualci i kapucini, A. Badurina, Leksikon ikonograje, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Zagreb 1979, 231; Capuchin Friars Minor, in: http:// www.newadvent. org/cathen/03320b.htm (02. 11. 2011). Treba imati u vidu da su kapucini ogranak Franjevakog reda. Njihova pojava dovodi se u vezu s posletridenstkom Crkvom. Odraz njenog snaenja je i pojava novih redova, odnosno stvaranje ogranaka unutar jednog reda. Meu takvim su i kapucini. Osnovani su 1525. s tenjom da obnove ideal franjevakog ivota. Od pape Klementa VII dobijaju kanonski temelj 1528. godine. Na prvom generalnom kapitulu (1529) nazivaju se Manja braa samotnjakog ivota, da bi oko 1531. prevladao naziv kapucini (fratres a scapucino), jer su nosili relativno malenu kapuljau, po kojoj su se razlikovali od opservanata i konventualaca. Potom se prelo na pojednostavljeni naziv [braa] kapucini, zadran do danas. Iz 1535. godine potiu prve konstitucije te zajednice. Odlikuju se jednostavnou i snanim apostolskim obelejem. U prvoj polovini XVIII veka svoje delovanje su proirili van granica Evrope, Capuchin Friars Minor, http://www.newadvent. org/cathen/03320b.htm (02. 11. 2011).
29
101
i krtenja, prisustvujui danju i nou bolesnicima kako u bolnicama tako i u privatnim kuama...30 Znaajan je i dokument, sauvan u bekom Hofkammerarchiv-u, u kome je navedeno da im je 1724. godine na osnovu pozivanja na revnosnu slubu dato nepunih hiljadu forinti za zidanje samostana. Istom prilikom odobreno im je da milostinjom prikupljaju nansijska sredstva za svoje delovanje i poboljanje ivotnih uslova.31 Nesporno je da su najpre koristili damiju, koja se nalazila na nekadanjem trgu kod Duge arije, danas oiviene Duanovom ulicom, Vinjievom i Kapetan-Miininom ulicom. Crkva je bila pod zazivom preblaene djevice Marije. Posebno je zanimljiv podatak da je natpastir Jermena katolika (unijata) u crkvi kapucina svakodnevno obavljao misu za Armene prave katolike. Tako je verovatno bilo sve dok Jermeni nisu podigli crkvu za svoju zajednicu, po mnogo emu jedinstvenu.32 Imajui u vidu beleku u planu Beograda koji je izmeu 1735. i 1739. godine nainio Mateja Sojter [Seutter], namee se zakljuak da kapucini i jezuti 1735. poinju da podiu sebi nove crkve, i to na mestu ranijih damija. Mihailo Valtrovi se poziva na plan nastao u istom periodu, u kome je navedeno da su nadomak Dunava bile crkve reda jezuitskog, kapucinskog, francikanskog i trinitarskog, te da su kapucini bili juno od pomenutih redova, izmeu dananje Vasine i Dobraine ulice. Da li je njihov kompleks ipak bio blii Dugoj ulici, tj. na placu oivienom dananjom Duanovom ulicom, Vinjievom i Kapetan-Miinom ulicom nije mogue dokazati bez novih saznanja.
30
Kapucinski samostani u Osijeku, Beogradu, Zemunu i Novoj Palanki u prvoj polovici 18. stoljea (prir. i ur. S. Sran), ZagrebOsijek 2011, 2527. Takav vid prikupljanja sredstava svojstven je ne samo kapucinima nego i nekim drugim redovnikim zajednicama, prosjakim redovima. Pored franjevaca, istiu se dominikanci, karmeliti i avgustinci, koji, u skladu s pravilima svojih redova, takoe ive u siromatvu i bratoljublju (fratres braa), s tim to, u odnosu na one koji su tzv. zavetom zatvornitva ogranieni na manastire (konkvite), putuju, propovedajui i pouavajui, ivei od milostinje, te odud znani i kao mendikantski fratri (mendicare = prositi). Jermeni su oduvek inili posebnu, umnogome odvojenu grupu hriana. Pored jezika i pisma, razlikovali su se od veine hriana po veri i crkvenom obredu. Formalno se inilo da su u Beogradu bili blii pravoslavnima nego rimokatolicima. Prema belekama austrijske vlasti, Jermeni su se tada izjasnili najveim delom za rimokatolike. Izgleda, meutim, da su se manje razlikovali od pravoslavnih, nego od katolika, to je mogue zakljuiti i iz izvetaja jermenskog katolikog mitropolita Vartabida, koji je zbog progona od Turaka pobegao iz Kafe u Austriju, a potom doao u Beograd, J. oo, Cpja E pa eopa pa (17181739), 1950, 191193; up. Jepea ouja y eopay. cmopuca Mupoc IIpepoy, C CKA, . LXVI (1926), 213217; . , , 55 (1997), 4974. O Jermenima katolicima v. i: J. Kolari, Ekumenska trilogija: istoni krani, pravoslavni, protestanti, Zagreb 2005, 191208; R. Miz, Istone crkve, Novi Sad 1997, 130, 131.
31
32
102
Zoran M. Jovanovi
O ugledu kapucina i njihovoj misiji u carskoj Srbiji,33 potvruje i to to je sredinom 1732. godine Antun Kazimir grof od Turena i Valzasine, biskup beogradski i smederevski, traio da se upravo njima poveri katedralna propovedaonica, u zdanju koje poput majke odsijeva iznad ostalih dostojanstvom i uresom, tako i brojnou te dolaskom naroda sve vie i vie cvjetajui meu ostalim [beogradskim] crkvama.34 Ostae za sada tajna da li su kapucini u Beogradu bili voeni i propovedima svog sabrata Marka Avijana, uvenog i po besedema ispunjenih dramatikom i iskrenou, nakon kojih su svi [pred njim u crkvi] plakali i zazivali glasno Boje milosre.35 Crkva kapucina je bila na udaru turske artiljerije i tako je sruena, o emu svedoi i karta Beograda iz vremena turskog napada 23. jula 1739, s prikazom tekog razaranja jugoistonog dela Nemakog Beograda, gde su bili mnogi novi objekti, pa i oni od verskog znaaja. Iz Zemuna potie predanje prema kome su sliku Marije Pomonice hriana kapucini 1739. godine preneli iz svog samostana u Beogradu u zemunski hram posveen Uspenju Blaene Djev(ic)e Marije. Re je o slici koja je izvesno vreme meu Zemuncima bila poznata i kao Pomonica biogradska. Bez novih saznanja nije mogue potvrditi pomenuto predanje, ma koliko postoje i tumaenja koja ga argumentovano osporavaju. Pojava trinitaraca u Beogradu posebno je inspirativna ako se imaju u vidu osobenosti tog Reda, vrsta posveenja i nain delovanja.36 Poznato je da su odmah po dolasku u grad, krajem 1718. ili poetkom 1719. godine, dobili damiju na prostoru izmeu dananje Nemanjine i Dunavske ulice, te da su u blizini dobili kue za stanovanje. Na planu Nikole Spara [Spear] njihova crkva se po izgledu istie kao jedna od znamenitijih graevina Nemakog Beograda. Gradnja samostana sa crkvom okonana je ve 1730. godine, najkasnije 1731,
33
Kapucini su delovali i u dananjoj Ostrunici, koju su nemaki kolonisti prozvali Osterbah, kao i mestu zvanom Pale, prozvanom Zweibrcken (danas Obrenovac ili Bole), te na podruju sela Grocke, na desnoj obali Dunava, dvadesetak kilometara nizvodno od Beograda. Zapravo, kapucini su imali ak trinaest misija na podruju kraj ua Save u Dunav, u Beogradu i njegovoj okolini, ukljuujui i oblast ka Surinu i Zemunu. Opsluivali su i neka druga mesta u carskoj Srbiji, poput Smedereva, Kapucinski samostani u Osijeku, Beogradu..., 29. Kapucinski samostani u Osijeku, Beogradu..., 41. F. Krautsack, Marko iz Aviana navjestitelj ujedinjene kranske Europe (prir. E. Mayerl), Osijek 2006, 24. Red tinitaraca (lat. ordo sanctissimae trinitatis de redemptione captivorum [OSST], tj. Red Presvetog Trojstva za oslobaanje sunjeva), utemeljen je 1198. s ciljem oslobaanja zatvorenika hrianske vere, i to iskljuivo mirnim putem, bez upotrebe oruja. lanovi tog Reda ive po Pravilu svetog Augustin. Sedite im je u Rimu. Od osnivanja delovali su u mnogim misijama, bolnicama i kaznionicama irom Italije, panije i Latinske Amerike. Godine 1236. osnovana je enska strogo klauzurna grana reda (trinitarke), koja deluje u paniji, Opi religijski leksikon, Zagreb 2002, 971, 972; Lexikon fr Teologie und Kirche, Bd. 10, Herder, FreiburgBaselRomWien 2001, 238, 239.
34 35
36
103
i to sredstvima iz kameralne kase. Taj plac nalazio se nadomak severnog dela jezuitskog kompleksa, od kojih ih je delila samo ulica. U kolikoj meri je njihov samostan oteen tokom rata ponovnog ulaska Osmanlija u grad i danas je pod velom tajne.
Tlocrt Beograda 1739. poslije barokne rekonstrukcije, prema . kalameri i M. Popoviu (s oznaenim mjestima samostana jezuita, franjevaca, trinitara i minorita, kao i katedrale)
104
Zoran M. Jovanovi
Ono to je izvesno jeste to da je carska Srbija trajala po Be i Vatikan nenadano kratko, jer s ponovnim prelaskom Beograda u turske ruke 1739. godine rimokatolici, oni koji su se odomaili, kao i oni tek pristigli, naputaju podruje na uu Save u Dunav, dok njihovi verski objekti bivaju porueni, ili pak (opet) pretvoreni u damije. Prvih godina po potpisivanju Beogradskog mira u gradu vie nije bilo nijedne hrianske bogomolje. S odlaskom austrijske vojske Beograd je ostao pust. Njegovog novog gospodara doekalo je svega etrdeset i pet Jevreja i nekoliko Srba! U grad je ubrzo poelo pristizati muslimansko stanovnitvo, ono isto koje je posle kapitulacije 1717. napustilo podruje izgubljeno ratom. Gubitak Beograda 1739. godine, shvaen i kao katastrofa po hrianstvo, uticao je na nepoznatog rimokatolika da napie pesmu, u kojoj personikovani Beograd tuguje i plae zbog svoje zle kobi, lamentirajui nad svojim crkvama, bedemima i palatama.37 Beograd je od tada, zadugo bilo mesto s jednospratnim kuama, graenim uglavnom od drveta, gusto zbijenim izmeu damija. Beogradske ulice s razglavljenom kaldrmom i rupama koje su nakon kinih dana postajale bare, ostavljale su putopisce za Zapada rezigniranim. Bletavila nalik onim kojim je Beograd zaiskrio izmeu 1717. i 1739. zadugo nee biti.
37
Fr. Fancev, Hrvatska pjesma o Beogradu god. 1739, , , VII/1-2 (1927) 6269.
APOSTAZIJA FRA PACIFIKA (IME) KRNJIA IZ SKOPJA GORNJEG
Ante kegro
Apstrakt Fra Pacik (imo) Krnji roen je 1800. g. u Donjoj Vasti na Uzdolu u Ramskoj upi na sjeveru Hercegovine. Od ranog djetinjstva do pristupanja franjevcima ivio je na podruju Gornjeg Vakufa u zapadnom dijelu sredinje Bosne u obitelji oca Antuna Krnjia i majke Marije uri reene Dalti. Prije stupanja u franjevaki red bio je najamnik Turina Agia u Gornjem Vakufu, kojem je uvao koze. Sukladno svojoj tadanjoj praksi, franjevci su ga poslali na kolovanje u Ugarsku. No, on je iz nepoznatih razloga ustvrdio ne samo da tamo nije dospio slobodnom voljom, nego da nije ni krten, da potjee iz islamske obitelji Kara-beg, da je i osuneen tj. da je pravi musliman, te da su ga iz njegove obitelji katolici oteli. Kako bi sprijeili vlastite i pogibli katolikog puka te materijalne tete koje su iz ove apostazije mogle proistei, franjevci su postigli da zavri u austrijskom zatvoru. Kljune rijei: apostazija, fra Pacik (imo) Krnji, Franjevaka provincija Bosna Srebrena, Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, Skopje Gornje (Uskoplje)
Uvod Na za franjevce Provincije Bosne Srebrene, kao i za sav katoliki puk pod osmanlijskom okupacijom, potencijalno vrlo pogibeljnu apostaziju fra Pacika (ime) Krnjia u dva je navrata upozorio don eljko Mari, koji je i objavio raspoloiva vrela proistekla iz nje.1 Datirao ju je u 1825. godinu.2 Vrela
1 2
Mari, 2007a: 236-243; isti, 2010: 351-354. Mari, 2007a: 237, 238, 242;isti, 2007b: 558.
106
Ante kegro
je djelomice nejasno i nepotpuno transkribirao.3 Apostata je potjecao iz roda Krnji,4 koji je s Gornje Gorice kod Gruda u zapadnoj Hercegovini iza 1769. g. prispio na posjed islamiziranih feudalaca Dugalia na Uzdol u Rami. Nakon njegovog roenja obitelj njegovog oca preselila se na Vrse kod Gornjeg Vakufa, kod obitelji njegovog strica Jure Krnjia.5 Roenje i krtenje Sudei po vrlo dobro itljivom prijepisu iz Matice krtenih Ramske upe to ga je objavio Mari, imo je roen 23. listopada 1800. g. Dan nakon roenja krstio ga je tadanji kapelan Ramske upe fra Augustin Jerkovi. U maticu krtenih bio je upisan s imenom Petar, to je ispravljeno u imun.6 Krten je pored ognjita u kui Daut-bega Dugalia u Donjoj Vasti, u kojoj je u to vrijeme ivjela obitelj njegovog oca. Kum na krtenju bio mu je Vid Marki (Vito Zovko) rodom iz Goranaca kod Mostara, koji je tada bio najamnik u Donjoj Vasti.7 Nakon to je apostatirao od franjevatva i Katolike crkve te irio udne prie o svom podrijetlu i obitelji, franjevcima su iskaz o njegovom roenju i krtenju dale sestra njegove majke Jele ena Marijana utia koja je tada i sama ivjela u Donjoj Vasti te Kate ena Marka Stojanovia koja je bila prva susjeda obitelji iminog oca i koja je vlastitim mlijekom novoroenog imu i zadojila.8
3 4
Mari, 2010: 353. Najstariji poznati pripadnik ovog roda s prostora pod osmanlijskom okupacijom je Stipo Krnji (Stephanus Kargnich), ija je obitelj od tri prieena lana, 1769. g. registrirana u popisu tajnika biskupa fra Marijana Bogdanovia u Gornjoj Gorici kod Gruda. Pandi, 2003: 48: V. Superioris Gorizae 12. Stephanus Kargnich 3-0. Jure Knji umro je od kuge 7. studenog 1814. g. u dobi od oko 38. g. na Vrsima kod Gornjeg Vakufa. MUSG, sv. I, br. 370: Varse obiit Georgius Kargnich initinera sin(e) Conf(essione) et(atis) Suae ann(orum) 38. Sep(ultus)que fuit ibidem ubi mortuus est. Mari, 2007a, 236, faksimil: No. 113. Dogna Vast. Die 24. 8br(is) 1800. Natus 23 ejusd(em) Fr(ater) Augustinus Supra dictus Baptizavit Infant(em) natum ex Legit(imis) Conjugibus Antonio Kargnich et Mariae Chirich /:al(ias) saltich:/ de Sovichi, cui nomen impositum est Petrus /:correctum Simon:/ Patr(inus) f(uit) Vitus Zovko de Gorancze. Mari, 2007a, 240, faksimil: Zatim priselili u Dognu=Vast u Kuhiu Dauth=Begha Dugalichia i u istoj rodili Scimu od Koga Svidoi Tetka rogena po Materi Spomenuta Jele dasse Spomigna dase kadje Karschen u Kuchi Kod Vatre Koja Kuchja posli jest izgorila. Kum bio Vid Markiich naodechise onda u Najmu u istomu Sellu. Mari, 2007a, 240, faksimil: Svidoanstvo od Karzctegna Fr(atr)is Pacici Karnich. Jele Sestra rogena, Xena Mariana Xuticha koja sestra pok(oine) Marie Xene pok(oinog) Antuna Kargnichia Svidoi.... Ista Jele Tetka bilaje Stanieza u istomu Sellu. Ovo isto potvargiuje Kathe Ud(ovica) pok(oinog) Marca Stojanovichia parva Konshia da Kadseje Scimo rodio na Dognoji=Vasti onna tadda bila s parvim ditetom ter Scimu basc (:a ne drugoga:) zadoila...
Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg Obitelj
107
imini su roditelji bili Antun Krnji i njegova zakonita ena Marija uri reena Dalti. S obzirom na injenicu da im je najstariji sin Ivan (oko 17881838) umro u otprilike 50-toj godini ivota,9 zakljuuje se da se Marija za Antuna udala kad je imala oko 16 godina. Prema svjedoenju njezine sestre Jele uti, Mariju je prije udaje musliman Mea Duranovi bio optuio da se rekla poturiti (pokoina Maria bih potvorena od Meshe Duranovichia dasseje rekla poturit), htijui se sam njome oeniti. Radilo se o prokuanoj metodi prisilne islamizacije,10 odnosno enidbe muslimana katolikim djevojkama i enama mimo njihove volje.11 Izbavljenje im nije jamio ni bijeg na podruje pod mletakom vlau.12 Uz ogromne izdatke njihovih najbliih, rijetke su spasili utjecajni muslimani koji su pred islamskim vjerskim sucima (kadijama) odnosno bosanskim vezirom svjedoili njima u prilog. Kad bi uspjele pobjei od onih koji su ih na udaju prisilili, zbog toga su teko oglobljavani sveenici i katoliki puk.13 Gdjekad se spas od udaje za muslimane traio u vjenavanju
9
Ivan Krnji umro je 1838. g. u Gornjem Vakufu u dobi od oko 50 godina ivota: MUSG, sv. I, br. 738: Gornji Vakuf: die 26 Mai 1838 obiit in D(omi)no Joannes Karnjich aet(a) tis an(norum) 50 circiter, praevie omnibus morientium Sacramentis muriitus (sic!), et benedic(tione) Ap(osto)lica, sepultus in Caem(eterio) Communi ejusd(em) loci. Metodom reko se poturit na islamizaciju su siljeni i bosanski franjevci. Beni, 2003: 213: Na 16. januara (1787.) kadija Seonianin Mustafa Buturovi napastova nas zarad fra Domina Pavea govorei da se reko poturit. Dok se smijeri kadija i emin, bi ara 38 groa. Beni, 2003: 214: Na 18. februara doe veliki kadija i potrese opet fra Domina: vodi ga prida se i dade udet da nit je govorio, niti e se poturit. I bi ara oko 45 groa. Beni, 2003: 214: U novembru opet nas oglobi kadija Huselja za fra Domina Paveu 10 groa. Lavanin, 2003: 215: A prvo toga svega odvede Duran, ciganjin, momak eminov, Mandu, Mijata Vrljkovia enu. Mijat poe iskat ene od emina i na njega ode u Travnik k pai. Paa ga oglobi. Miura, 2011: 21-22: U upnom arhivu, izgorjelom tijekom Domovinskoga rata 1993., nalazila se i jedna biljeka o Ani, keri Jakova Miloa vrake i Rue roene Kolovrat iz Vrlika u Kandiji, sestri prabake moga oca, prisilno udatoj za nekoga Turina u Hapstie kod Kandije i prevedenoj na islam. Taj je dogaaj primjer udorednoga i vjerskoga nasilja nad katolicima u Bosni i Hercegovini koji se vrio sve do samoga kraja etiristogodinje osmanlijske okupacije. Turinu je iz Hapstia za oko zapela zgodna Milo vrakina djevojka. Doznavi za to roditelji su je, kako bi izbjegli nasilje i sramotu, uputili rodbini u Dalmaciju. Kako zbog toga strahovita zlodjela nad kandijskim katolicima, a posebice nad Aninom rodbinom nisu prestajala, vraena je iz Dalmacije pa se pohotni Turin njome ipak oenio. O ovom se dogaaju ouvala predaja meu Aninim potomcima u Hapstiima, kao i meu potomstvom njezine sestre Ane koja se 1860. udala za Iliju Udoviia Miuru u Kandiju. Lavanin, 2003: 228: (1748.) Vrati se delib/aa/ iz Duvna i povede na Kupris o. f/ra/ Pavla Lozia, kapelana duvanjskoga. Koga obmetnue da je sinovku pridao u kaure, koju je oteo za sina niki Hrnjak, nekrstjanin; koja je bila zaruena i navitena u Duvno za Tomaevia. I ona, ne ktijui stat s Hrnjakoviem, utee u principovu zemlju. I dok se Lozi pusti iz tavnice, ode mu blizu trista groa, a bratu mu sedamdeset.
10
11
12
13
108
Ante kegro
katolika kod kadije.14 No zbog toga se automatski upadalo u najteu crkvenu kaznu izopenje, od koje se oslobaalo crkvenim vjenanjem.15 No, opiranje islamizaciji znailo je ne samo tetovanje katolikog puka16, nego i gubljenje glave.17 Mariju je od Duranovievih optubi spasio Omer-beg Dugali iz Rame, ali je zbog toga tetu pretrpio njezin otac (Otacz gnezin Schettovo) podmirujui trokove nastale hodanjem po islamskim suditima u Prozoru (Rama) i Travniku (ter potezana bila do Prozora, i do Travnika, i dosti Mukke vidila). Dugali je u ovaj sluaj bio ukljuen zbog toga to katolici protiv muslimana na tim suditima nisu imali nikakvu ansu. ak su i za obini islamski puk bili pasja vira.18 Do pojave Povijest Bosne (Tarih-i Bosna) Saliha Sidkija Hadihuseinovia Muvekkita 1878. g., ni islamski pisci nisu vjerodostojnima smatrali kranske autore niti su se sluili njihovim djelima.19 Katolikom puku i njihovom kleru smrtna je pogibao prijetila i zbog samih optubi za
14
MVSG 1753.-1790. Na 1760. na 21. kolovoza. Vina ja fra Ilia Lavanin Pavla Mialjevia iz Garnice s Katom kerju Stipana Vodopie iz istoga sela. Brez niednoga naviena zato bi taka potriba Turci obvrgoe divoiku da se rekla poturiti, a nie rekla. I tako im se bi potriba parvo u kadie vinati pa se potle u paroka. Svidoci bie Domin Miaevi i Nikola Jurievi iz Voljica. MVSG 1753.-1790. br. 30: od 25.1.1778: Propustivi sva navjetenja ex facultate ab presvijetlog gospodina biskupa, mihi scripto concessa, ja fra Jozip Ivi iz Duvna ispitao sam Nikolu sina Filipa Marasa i Jakovicu iz Studenaca. Dobivi od njih meusobni pristanak, zdruio sam ih u brak pred narodom. Odrijeio sam ih od izopenja zbog sklapanja braka kod svjetovnog suca (kadije). Prisutni svjedoci su bili Luka Keki, Filip Milievi, Mijo Kakelj i Petar Lagatar. Balti, 2003: 59: Istog vrimena silovahu turci jajaki jednu divojku krstjansku imenom Anu Pilipovia iz Pijavica; da ju poture obeaju joj gospodsku udadbu. Divojka sa svom snagom otimae se, niti ikako na to htede privoljiti. Odkud Jajani odpiu pai u Travnik, koji ju sebi dobavi, i pitae uzrok to nee; koju kad ne mogoe niti pritnjam okrutnim niti obeanjem od vire katolike odvratiti, pridade je dizdaru (uvaocu grada) koja malo posli nikako pobie u zemlju krstjansku u Sinj, u Dalmaciju. Okrutni paa travanjski, zapovidnik sve Bosne, s kadijom oglobi tri upe: Jajce, Dobretie i Kotor. Uze na silu 1200 groa: Jajce pulu dade, druge dvi pulu. Lavanin, 2003: 216: Iste god/ine/ (1739.) na poetku miseca svibnja izajde paa /sa/ svojom ordijom iz Travnika u polje, zatobo mu se ne pristoji stat u ku u vrime rata. I dovedoe mu Turci svezana Pavla Pileevia iz Kotora, koji se bio upisao iste godine u sejmene, pak pobig od buljuk-bae, zato mu je dao malo plae a manje hrane; i s njim /bijahu/ niki starovirci. I zato ih Turci obmetnue da su izdajnici i, kako rekoh, dovedoe pai. Koji poe govoriti: Poturite se, da vam prostim ivot! I Pavlov, drug, hrka, od prve se rii poturi i zataji Hristusa. A Pavo ree: Neu! Odvedoe ga Turci u sindir i za tri dni nagovarae da se poturi. A on, tvrd u viri pravoj, katolianskoj, ne kti zatajati svoga Isukrsta. Zato zapovidi paa krvoliji da mu odsie glavu. I odsie. Do nikoliko dana, idui isti paa na konju na pa, to Turci reku binji, i ugleda Pavlovo tilo blo kakono snig. Zapovidi i ukopae ga krstjani; a u ovo vrime ne dadijae nikoga kopat koga bi posik od suanja. A to Pavlu dopusti Isukrst, da ga psi i ptice ne izidu, zato Boga ne zataja. Beni, 2003: 155. Hadihuseinovi Muvekkit, 19991: XI.
15
16
17
18 19
Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg
109
povratak na katolianstvo, ak i onih koji su nasilno islamizirani,20 odnosno za pokrtavanje muslimana.21 Marija je za Meu Duranovia mogla biti udana bez pojavljivanja pred kadijom, jer su muslimani svoje brakove uglavnom i sklapali posredstvom opunomoenika ili zastupanjem opunomoenika!22 Nakon udaje za Antuna Krnjia, ivjeli su osamnaest godina u Oljanima na Uzdolu, gdje je Marija rodila devetoro djece: Ivana (oko 1788-1838),23 Juru, Peru (1790), Andriju (1791), Jakova (1792), Matu (1793), drugog Matu (1794), treeg Matu (1795) i Ruu (1796). Potom su se preselili u Donju Vast u kuu Daut-bega Dugalia, vjerojatno stoga to su bili njegovi kmetovi. U toj kui, koja je kasnije izgorjela, roen je i krten najmlae njihovo djete imo. Obitelj se, vjerojatno nakon to je kua u Donjoj Vasti izgorjela, preselila na Vrse kod Gornjeg Vakufa kod Antunovog brata Jure Krnjia. No, nije jasno koliko je tada imala lanova. Prema sjeanju najstarijeg sina Ivana, u vrijeme kad je on davao franjevcima iskaz o iminom krtenju (Shimo, kogase iztraxuje Karsctegne), osim roditelja ve su bili umrli: Pero, Andrija, prvi Mato, drugi Mato, trei Mato te sestra Rua. S obzirom na injenicu da
20
Beni, 2003: 265: Mato, sin Stipana (misli se: Matijevia), budui se bio poturio (pusta museveda vele /li/ ti je ukorijenjena!), jesu ga Vlasi opet izlal unili i u crkvu doveli i prikrstio ga pratar iznova. Koju stvar, za lipe izvidit, mubair i kadija jesu htjeli pitati mnogijeh Turaka, koliko ovdi prid damijom, toliko u Visokomu: je li oli nije istina to to se istrauje? Je li taki posao ikakav Turin iz nahije visoke uo da su Vlasi i fratri unili? I premda ni u jednomu mistu ne moe se na tko bi rekao jest istina, nita ne manje tetovasmo to mi napose (mi napose mitei ...: groa 90 po prilici, vie li?), to krstjani gori reeni groa 375. I budui se to porizalo po teskerama na broj 508 /njih/, ukljuivi i Borovicu, nita ne manje, kad bi jaspre dunikom davati, izmiu se Vukanovii, i Slabogoii, i Borovica; jedni, jerbo su u zijametu, a jedni, jerbo su u maliani. Ele, bi potriba da gvardijan za njih nadomiri 90 groa, a da li e ih kasnije vratiti? Na to se eka. Bogdanovi, 2003: 201: U augustu najavi jo prija jedan skopaljski spahija za momka jednog Dalmatina, za kojim se zaljubivi /k/er reenog spahije, utekoe obno obodvoje u Dalmaciju. Bi engi u Travniku kajmekam pae Daginstanlije. engia nagovori mustaj-paa Skopljak da su tomu krstjani skopaljski sebet, i da su je oni pridali, i kapelan od Skopja da je je krstio. Oglobi kajmekan skopaljske krstjane i uze im 800 groa. Pak iz dvije kue koje su blizu odaka bile spahije reenog objesi u Travniku jednoga ovika i dva brata s materom. Al ni ovdi jo ne svri drama. Naumi Mustaj-paa objesit i kapelana od Skopja u istom Skopju, ne vode ga u Travnik, imenom oca fra Petra Skalja. I da ga lanje ufati, posla mu teskeru da slobodno u upi stoji. Ali mu drugi Turin, prijatelj, dokaza da bii, inije biti e objeen; i tako pobie k Savi. Poznav Turci da je kapelan pobignuo, pritegnu kajmekan sva tri gvardijana u Travnik prijetei im, ja l da keplana pridadu, ja l e oni svi objeeni biti. Od koje nesree dok se oslobodie, posli esnaesat dana strahovite tavnice, tetovae 900 groa. Sidil blagajskog kadije 1728-1732., pass. Ivan Krnji umro je 1838. g. u Gornjem Vakufu u dobi od oko 50 godina ivota: MUSG, sv. I, br. 738: Gornji Vakuf: die 26 Mai 1838 obiit in D(omi)no Joannes Karnjich aet(a) tis an(norum) 50 circiter, praevie omnibus morientium Sacramentis muriitus (sic!), et benedic(tione) Ap(osto)lica, sepultus in Caem(eterio) Communi ejusd(em) loci.
21
22 23
110
Ante kegro
se trei Mato rodio 28. travnja 1795.,24 prva dvojica sinova s istim imenom morali su umrijeti jo kao mala djeca. Ivan ne spominje brata Juru, kojeg u svom iskazu o iminom krtenju navodi sestra njihove majke Jele uti.25 Kako su 1814. g. u Gornjem Vakufu od kuge umrli Andrija (23 godine) i Jakov (22 godine),26 vrlo je vjerojatno da su na Vrse osim oca i majke prispjeli Ivan, Andrija, Jakov i imo. S Vrsa se obitelj preselila u Gornji Vakuf, gdje su djeca danju radila po turskim kuama a nou spavala kod majke (zabavglialabise obdan po Turskim Kuchiama na Sluxbi, a u Veerbi dolazili na Konak K Materi), dok je otac esto noevao kod brata na Vrsima (esto dolazio K gnima na Konak). U vrijeme boravka obitelji u Gornjem Vakufu, odnosi izmeu suprunika Antuna i Marije bili su poremeeni, o emu su franjevcima iskaz dali ena Antunovog brata Jure Pila (Pilipa) Strievi, sin Marijinog strica Ivan Dalto i najstariji njihov sin Ivan. Prema Pilinom svjedoenju, zbog svae s vlastitom enom Antun je napustio obitelj te dvije godine ivio kod Painog Odaka u sredinjem dijelu Uskoplja, izraujui smre za konje (Otacz pak za 2 god(ine) aman naivishe Zadarxavose Zadarxavose (sic!) Kod Pashina Oxsaka i naignobi Szamare). Za naruene odnose meu suprunicima Dalto je krivio Antuna, pogotovo stoga jer je naputao obitelj (ouik pokratke pameti da Kadbise Sctogod sa Xenom pririio otishobi K Pashinu Ogxaku i dolise zadarxavo). Oevo naputanje obitelji i odvoenje najmlaeg sina ime potvrdio je i njihov najstariji sin Ivan (Kadbi gnegov otacz odlazio K Ogzaku, ondabi Scimu malana sa Sobom uzeo i s gnimse ondi po mlogo vrimena zadarxavo). Matine knjige uskopaljskih upa nisu registrirale kada je, gdje je i u kojim okolnostima Antun preminuo. Mariju je izmeu kolovoza i Boia 1815. g. u 46. godini ivota pokosila kuga u Gornjem Vakufu.27 Franjevac Nije sasvim jasno u kojim je okolnostima imo Krnji zavrio meu franjevcima. Roak njegove majke neki Filip u svom je iskazu kojeg je franjevcima dao nakon njegove apostazije kazao da mu je ona jednom prilikom (ter naodechise Kod Marie na Konaku) dok je bio kod nje na konaku u Gornjem Vakufu (Kadjeon dotiro jedno Rakiu u gorgne Skopje) rekla da e ga dati u fratre (baschiuga dat u Fratre). Franjevci su zabiljeili da je imo prije
24
Mari, 2007a, 238, faksimil: Ibid(em) sub No 1614. ab eodem Antonio Kargnich et Mariae urich natus est Matthaeus anno 1795. 28. Aprilis. Mari, 2007a, 240, faksimil. MUSG, sv. I, br. 467: Gorgni=Vakup obiit Andreas Kargnich Conf(essus) e(tatis) Suae an(norum) 20. Sep(ultus)que fuit in cem(eterio) com(muni); MUSG, sv. I, br. 966: Item obiit Andreas lius ejusdem prentis e(tatis) s(uae) an(norum) 22. MUSG, sv. I, br. 965: Item obiit Jacobus lius ejusdem parentis e(tatis) s(uae) an(norum) 18. MUSG, sv. I, br. 964: Item obiit Maria uxor Antonii Kargnich e(tatis) s(uae) an(norum) 46.
25 26
27
111
nego je doao u samostan bio najamnik Turina Agia u Gornjem Vakufu (Reeni Shimo stajoje u najmu u Turina Aghichia u Skopju)28 otkuda su ga oni izbavili te ga othranili prihvativi ga u samostan.29 Sudei po injenici da je iskaz o njegovoj obitelji franjevcima dala i ena njegovog strica Jure Krnjia Pila (Pilipa) Strievi, koju je kao i njezinog mua30 kuga pokosila 7. studenog 1814. g.,31 imo se u fojnikom samostanu vjerojatno obreo 1815. g. ili 1816. g. Prema Knjizi obuenih franjevakih novaka Fojnikog samostana u franjevaki ga je habit 5. veljae 1820. g. obukao tadanji kustos franjevake Provincije Bosne Srebrene i tajnik biskupa fra Augustina Miletia (1813-1831) fra Marijan Jakovljevi. Od etvorice tom prilikom obuenih franjevakih novaka imo, koji je tom prilikom dobio redovniko ime fra Pacicus, bio je najstariji. Izmeu njega i Frane Glavadanovia razlika je bila gotovo etiri godine.32 Sudei po dvama (5. lipnja i 5. listopada 1820) od potrebna tri glasovanja o njihovoj prikladnosti za redovnitvo koja su se obavljala svaka etiri mjeseca,33 godinu kunje u novicijatu zavrili su poetkom sijenja 1821. g. Uzevi to u obzir, kao i tadanju praksu izobrazbe prije stupanja u novicijat, koja je trajala tri do etiri godine,34 imo je u fojniki samostan prispio 1815. ili 1816. g. No, ako su ga franjevci u samostan uzeli sa eljom da ga izbave iz najma (koji hoda po naimu, i Turski Koza uva, Koga Po Visniu za gliubav primishe, odrahnishe, u S[veti] Reed metnushe), onda se to moglo zbiti i ranije.35
28 29
Mari, 2007a: 238, faksimil. Mari, 2007a: 242, faksimil: Ovdie Svidoanstvo Karshtegna Shime, Sina Antuna Kargnichia iz Dogne=Vasti Ramske Xupe, koji hoda po naimu, i Turski Koza uva, Koga Po Visniu za gliubav primishe, odrahnishe, u S(veti) Reed metnushe pod imenom Fra(ter) Pacicus MUSG, sv. I, br. 370: Varse obiit Georgius Kargnich initinera sin(e) Conf(essione) et(atis) Suae ann(orum) 38. Sep(ultus)que fuit ibidem ubi mortuus est. MUSG, sv. I, br. 371: Ibidem obiit Philippa uxor eiusdem Georgii improv(isa) mor(tua) et(atis) S(uae) an(norum) 36. Sep(ulta)que fuit in cem(eterio) illius loci. Joli, 2009, 94: Dana 5. 2. 1820. Fra Marijan Jakovljevi, sadanji kustos, i tajnik biskupa Miletia, s doputenjem provincijala, obukao je franjevaki habit sljedeim mladiima: 1. Frano Glavadanovi iz Fojnice, roen 5. 10. 1804. fra Andrija 2. Ivan Marinovi iz sela Grahovika, roen 25. 12. 1803. fra Bono 3. Nikola ui iz Duvna, roen u mjesecu veljai (prekieno 17. Decembris) 1802. fra Pakal 4. imun Krnji iz Skopja, roen 23. 10. 1801. fra Mirko (Pacicus) Slijede njihovi potpisi. Svjedoci: fra Ivan Glavadanovi, metar, fra Mato ekimi, vikar, fra Filip Krianovi, fra Ivan Perii, agregat, fra Ilija Glavoevi, fra Mato Kristievi, fra Mato Iveki, fra Marko Ostoji, gvardijan, fra Marijan Jakovljevi, kustos, i delegat. Dana 5. 6. 1820. Prvo glasovanje za navedene. Dana 5. 10. 1820. Drugo glasovanje za navedene. Joli, 2009, 16. Joli, 2009, 19. Mari, 2007a: 242, faksimil.
30
31
32
33 34 35
112 Apostazija i reakcije franjevaca
Ante kegro
Nije jasno koje je godine fra Pacik (imo) apostatirao. Sudei po jednom dokumentu iz arhiva Franjevake provincije Bosne Srebrene u Sarajevu, franjevce je o tome sam obavijestio pismom koje im je uputio iz Ugarske kamo su ga nakon novicijata bili poslali na studij (na Svoj ara, Ungariu na Studia poslashe). Tvrdio je da je potomak nekog muhamedskog bega, da je i obrezan, da krten nije ni bio te da je u Ugarsku bio poslan na okrutan i podmukao nain.36 U drugom dokumentu zapisano je da je govorio kako mu je pravo ime Kara Sulejman beg, da je sin nekoga velikog Kara-bega pae te da su ga od njegove turske obitelji krani zapravo ukrali.37 Dakako da su takve fra Pacikove (imine) tvrdnje izazvale ne samo konsternaciju franjevaca koji su ga zbog njih smatrali neasnim klevetnikom (iniquissimus Sycophanta),38 nego i zebnju zbog posljedica koje su se iz njih mogle izroditi. Kakve su pogibli iz njih mogle nastati razvidno je i iz tragedije koja se zbila 1777. g. zbog bijega keri nekog muslimana (nikog turina) iz Draevog Doca u Uskoplju s njegovim najamnikom koji je bio rodom iz Dalmacije. Ni krivih ni dunih petoro katolika zbog toga je bilo objeeno (na vialim obisie, prave-zdrave), uskopaljski upnik fra Petar kuljevi spas je potraio u Dalmaciji, a katoliki puk je oglobljen sa 800 groa!39 Stoga ne iznenauje promptno i uinkovito reagiranje franjevaca na ovu apostaziju. Nakon to su se uvjerili u neistinitost njegovih tvrdnji, ishodovali su da njegove rijei ne dopru do do turskih uiju. Premda se nadao biti pobjednik u ovom udnom sporu kojeg je nametnuo bosanskim franjevcima (a hotioje iza36
Mari, 2007a: 236, faksimil: Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kargnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum, et recutitum, ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. Hic quoque ejus epistola reperitur. Mari, 2007a: 242, faksimil: . daje Sin nikakva velika Kara=Bega Pashe, da nie karshten, daje ircumcisuo, daje izmegiu Turaka od Karstjana ukraden, daje on Turin, i damuje ime Kara Suleiman Begh. Mari, 2007a: 236, faksimil: Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kargnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum, et recutitum, ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. Hic quoque ejus epistola reperitur. Beni, 2003: 290; Balti, 2003: 77: Miseca kolovoza jedan momak iz Dalmacije najamnik nikog turina u selu Draev-do (Skopje) odvede divojku svog gospodara turina koja se htede pokrstiti i za reenog momka udati. Dojde s njom u Split ali splianska gospoda, na zapovid kapetana livanjskog, reenu divojku vratie i otcu je pridadoe. (Prokleti lacmani!) Otac reene divojke okrenu svu svoju vraiju srbu protiv upniku (o. Petru kuljeviu, upnik skopaljski) koga turci bie odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali reenu dovojku. upnik ovo od nikog svog priatelja turina prouvi, pobie u Dalmaciu. Turci doletivi kui upnikovoj, njega ne naavi, kano bisni psovali su i bili krstjane oblinje. Zatim popanu etiri krstjanina i jednu enu krstjansku iz sela Okolije, koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugam tekim zatim na vialim obisie, prave-zdrave.
37
38
39
113
ch u Bosnu, i bit exoridum Fratara Foinski40), zavrio je doivotno u nekom austrijskom zatvoru! Mogui uzroci apostazije Raspoloiva vrela ne otkrivaju zbog ega je fra Pacik (imo) apostatirao od franjevatva i od Katolike crkve. S obzirom na injenicu da se apostazija zbila u dobi kad je on imao vie od dvadeset godina, nakon zavretka novicijata, odnosno tijekom studija u kranskoj zemlji, nema nikakve sumnje da se radilo o sloenom sluaju u kojem se na prvom mjestu treba traiti emocionalna nestabilnost njezinog aktera. Nije iskljueno da ju je iniciralo i nesnalaenje na studiju koji se odvijao u stranoj zemlji na nimalo lakom latinskom jeziku. Labilnosti njegovog karaktera pridonijeli su i narueni odnosi izmeu njegovih roditelja to je i sam proivljavao u najranijoj svojoj dobi jer ga je otac od kue odvodio k Painom Odaku na due vrijeme. Nema nikakve dvojbe da je na njegovu emocionalnu nestabilnost utjecala i smrt roditelja te dvojice starije brae u dobi kad je bio najranjiviji, tj. kad je imao 14 15 godina. Na ivotu su ostali samo on i najstariji mu brat Ivan! Dakako da je na njegov emocionalni razvitak utjecala i injenica da je do pristupanja franjevcima bio prisiljen sam skrbiti za vlastiti ivot kao najamnik odnosno sluga gornjovakufskih Turaka. Nije iskljueno da je tada preivio i traume, ukljuujui i poticanje na prelazak na islam (turenje). U matinim knjigama umrlih upe Skopje Gornje registrirani su sluajevi katolikih slugu po turskim kuama, koji su se vie bojali svojih muslimanskih gospodara nego samoga Boga pa se ni u asu smrti nisu usuivali pozvati si sveenika.41 S obzirom na injenicu da je tvrdio kako je bio osuneen, nije iskljueno da mu se to uistinu i dogodilo dok je bio najamnik kod gornjovakufskih Turaka. Sve navedeno itekako je utjecalo na njegovu psihu. Iznenauje, meutim, injenica da franjevci imu prije nego je upuen na studiju u Ugarsku nisu adekvatno procijenili. ini se da su gdjekad oi zatvarali i onda kad su kandidati vie nego jasno pokazivali da nisu ni za franjevatvo niti za sveenitvo. Primjer tomu je fra Franjo (Ivan) Pecikozi.42 ini se da fra Pacikova (imina) apostazija i nije bila izuzetak
40 41
Exordium u ovom sluaju oznaava protivnika, tuitelja odnosno smutljivca. MUSG, sv. I, br. 251: Bistricza obiit sine Sacramentis Josephus Shola Dalmata quia prius voluit habere apud se unum Saracenum, quam Sacerdotem et isto desiderio animam redidit. Et(atis) s(uae) an(norum) 30, sep(ulta) fuit ibidem; MUSG, sv. I, br. 333: Zaglaviczom obiit Joanna Balinich Dalmata Nationis uxor Simeonis Mandussich eiusd(em) Nation(is) Sine Cof(essione) quia n(on) voluerunt vocare Sacerd(otem) quia o(m)nes Dalmata qui e(rant) apud Saracenos voluit habere apud se unum Saracenum, quam Sacerdotem, imo prius habuerunt timorem Saracenorum quam timorem Dei o(m)nipotentis Creatori sui Et(atis) S(uae) an(norum) 60. Sep(ulta)que fuit in cem(eterio) com(muni) illius loci. Daja, 1971: 151, bilj. 250: Junak ove kriminalne prie Ivan Pecikozi od Travnika stupio je u novicijat u Fojnici 23. XII 1789. i dobio redovniko ime Franjo. Ve je u novicijatu pokazivao patoloke gangsterske sklonosti: pribavljao je sebi pitolje, bodee, noeve i drugo
42
114
Ante kegro
meu bosanskom franjevakom mladei u Ugarskoj.43 Uzroci joj se trae i u tome to je kolsko gradivo nerijetko morala prelaziti s djecom i do devet godina mlaom od sebe, u razliitom odgoju i mentalitetu spram aka s kojima je pohaala nastavu u austro-ugarskim zemljama ali i u pomanjkanju istinskog nadzora zbog ega je gdjekad preputana sama sebi.44 Zakljuak Apostazije su znane jo od ranokranskih vremena. Najpoznatiji otpadnik, po kojem su svi drugi i prozvani, je rimski car Julijan Apostata (oko 360363). Poput niza nadolazeih, i on je nanio zlo zajednici iz koje je potekao. Osim to je ugnjetavao svoje nekadanje istovjernike, restaurirao je i grkorimski politeizam, premda je roen od kranskih roditelja, u kranstvu bio odgojen te bio pripreman za sveeniku slubu. I njegova je apostazija bila posljedica traume iz djetinjstva, budui je bio svjedokom smaknua lanova vlastite obitelji. Ipak, nijedan se ne moe mjeriti s nekadanjim gruzijskim studentom pravoslavne bogoslovije Josifom Visarionoviem, koji je kao Josif
orue, kao da e ii u rat na bijesne Tatare, primjeuje fra Mato Kristievi. S kolegama je bio svadljiv. Novaki magistar to sve nije zapaao, ili jednostavno nije htio vidjeti, veli isti Kristievi, pa je Pecikozi priputen na zavjete i poslan na studij u Bolognu. Tu je smrtno ranio jednog brata laika i utekao u Bosnu. G. 1796. nalazimo ga u samostanu Fojnica. Do zuba naoruan, terorizira sve samostansko osoblje; ake prisiljava da ga dvore poput Turina i s njim zajedno jedu i piju. Provincijala prisiljava, s dvjema kuburama u rukama, da trai dispenzu za njega od iregularnosti i pripusti ga redu akonata. Napokon u sporazumu s turskim vlastima, braa ga 20. XII 1799. predaju ad brachium saeculare (=svjetovnoj ruci). Otpremljen je u Dubrovaku Republiku, u samostanski zatvor na otoku Daksi, ali pod prismotrom civilnih organa. Tu se Pecikozi pritajio i prividno popravio dok nije njegov uvar postao neoprezan. U mjesecu oujku 1803. bjei iz zatvora i 14. IV 1803. pojavljuje su u Docu kod Travnika kod svoga zeta Ivana uria. 26. VI 1803. samoinicijativno dolazi u Provincijalat (u Fojnici) i ponizno moli da bude ponovno primljen u zajednicu, pristajui na svaku pokoru. I fratri ga primie iz bojazni da se ne poturi i da se u javnosti ne bi onda prialo, kako su redovnika braa nemilosrdna, pa se zato poturio. 18. VII 1803. smjeten je u sutjeki samostan, gdje su se ubrzo upravo rascvale njegove stare razbojnike nastranosti. Krao je samostansko jelo i pie te skupa s jo jednim klerikom gostio se i pijanevao. I dogodilo se ono najstranije. 12. VIII 1805. jednostavno je handarom iskasapio tadanjega gvardijana fra Petra Maroevia. Dok je gvardijan Maroevi izdisao, Pecikozi bjei i odmee se u hajduke. Skupa s nekim katolikom Ivanom Buriem osniva hajduku bandu, sastavljenu od kojih tridesetak katolika i pravoslavaca. Banda je operirala oko Zvornika. Turci su je uspjeli opkoliti i unititi. Samo su ivu glavu izvukli harambaa Buri i njegov zamjenik Pecikozi. Pecikozi poe nekom pravoslavnom popu, svome pobratimu, iji je brat bio lan bande, da mu saopi da je poginuo. Pop posumnja da ga je ubio Pecikozi, pa ubije Pecikozia. Buri osveti Pecikozia, pa ubije popa. Tako se zavrava ova osebujna storija, koja je fratre stajala mnogo novca, straha i sramote.
43
Gavran, 1990: 89: Tako je dolazilo do estih otpada i prelazaka u druga zvanja a ponekad i do nemilih izgreda pa oni koji su ostali u Redu nisu mogli nadomjestiti one koji su umrli. Gavran, 1990: 89.
44
115
Visarionovi Dugavili Staljin, odnosno neokrunjeni car Sovjetskog Saveza (1924-1953), odgovoran za smrt vie od 40 milijuna ljudi. Apostate nisu nepoznanica ni meu franjevcima Bosne Srebrene. Meu njima je bilo i onih koji su obnaali i vrlo odgovorne slube, poput primjerice gvardijana srebrenikog samostana koji je 1611. g. apostatirao zbog neke muslimanke,45 odnosno vikara sutjekog samostana fra Josipa Vukadinovia (Vukeljia)46 koji je 1752. g. apostatirao iz istog razloga.47 Bilo ih je i meu franjevcima laicima48, kao i onima u treoj ivotnoj dobi, kakav je bio 70-godinji fra Ludovik de Juliis iz kreevskog samostana koji je, poturivi se 26. oujka 1779. g.,49 kao Mula-Mustafa nanio veliku tetu svojoj redovnikoj zajednici50 kao i fra Josip
45
Beni, 2003: 45: 1611. Neki gvardijan samostana sv. Marije u Srebrenici, budui da se ludo zaljubio u neku tursku djevojku, poao je za njom u njezinu vjeru, jer je drugaije nije mogao imati za enu; i tako je radi trenutanog uitka izgubio vjeni. Lavanin, 2003: 254: 1611. O m. P. f/ra/ Martin Bilavi, od Sutinske. Za ovoga se poturi gvardijan u Srebrnici, bivi se zaaikovao za bulom. Beni, 2003: 181, 182: Poturi se nesrino na svrsi aprila (1752.), po prilici, o. fra Jozip Vukadinovi, s Velike rodom. Ovi fratar bijae ovdi sutikim vikarom .... A kada bili mimo epe, istom njeto fra Jozip reeni pome ohlaivati i okrmljivati. Ukratko, kad hoti o. m. p. delegat da uniu u skelu, onda fra Jozo uvratio se do kapetana i ree /da e/ se poturit. uvi to delegat, ta/ko/ on /ode/ na meemu kadiji, pustomu Muharemiji, gdi odovud i odonud imadui rijei, doklem kadija razumio na posao i kako /mi/ u zajednici ivemo... Indi prisudi kadija sve to godi je bilo kod vikara, mala-velika, i ble haljine s njega da more uzeti o. m. p. delegat. Indi, uze mu konja i sve osim haljina, jerbo mu se saalilo i na /njega/ onakoga, ter nije htio gola ga ostaviti. Ovi novi Turin /u/ini nadit sebi ime Alija, ter bi ga zvali ljudi Del'Alija. Beni, 2003: 184: DelAlija, kad se njeto ositi (aman bijae opinjen od bule), onda utee priko Save, hvala Gospodinu Bogu! Bijae mu se, dua valja, poeo vrat liaivit ot turskijeh velikijeh jedeka. Nije nigdi vuku kao u Bukoviku. Beni, 2003: 173: Na 7. jula (1747.) poturi se, ba u petak, fra Benedikt, laik u Fojnici. Rodom je Slavonac, Poeanin, a poturi se bez ikakava razloga, ve naprosto od vlastite zloe. No malo iza toga krene u Dalmaciju a zatim u Rim, gdje je mnogo govorio protiv fojnike /redovnike/ obitelji pa ak i protiv svih bosanskih fratara. Ali onaj koji je bio neprijetelj Kristu, nije mogao biti prijatelj Bosancima. Bogdanovi, 2003: 204: Na 26. marca poturi se o. fra Ludovik iz Pulje, koji odonud u Bosnu bijae doo, u kreev/s/komu manastiru primljen. Poturi se, velim, ni/t/ko ga ne progonei, dapae od sviju dobro gledan i milovan, osobito jerbo je bio savren botaniar i ljekarnik. Meuto, dok smirismo njega i Turke ode nam iz kese 609 groa. Beni, 2003: 300-301: 1779. miseca marta na 26. dogodi se udnovat dogaaj u manastiru kreevskomu. Ima li dvi godine, vie li, doe iz Dalmacije, bez ikakve redovnike pismene naredbe svojih poglavara njeki o. fra Ludovik, Talijanac, prezimenom de Juliis, velim de Juliis. Po zaviajnosti je pripadao Kraljevini, /ali/ koji je /inae/ bio i u Jeruzolimu, i ovik blizu 70 godina. I jest vrlo dobar, naivina oliti osobenjak. Ovi kad doe u nau provinciju, i to pravo u Kreevo (i prija je bio ondi i lijeio fratre, pak se bio vrat/i/o doli u krstjanluk). I tu poe stajat kao od /redovnike/ familije, iako nije imao pismene redovnike naredbe; ukratko, neki ga oci onoga samostana predloe Provinciji da ga primi i da bude kao lan ove provincije. Tada se usprotivie gotovo svi oci Provincije i stajahu na tome da se odbije. Meutim, neki, ne znam koji ali nisu bili svi -, od onog kreevskog samostana, unato
46
47
48
49
50
116
Ante kegro
Vukadinovi (Vukelji) odnosno Del-Alija prije njega.51 Neki su otpali zbog vlastitih poroka,52 od kojih ni franjevci Bosne Srebrene nisu bili imuni.53 Drugi su to inili zbog neispunjenih ambicija.54 Otpadali su i laici55 zbog kojih su
suprotstavljanju gotovo svih drugih /otaca Provincije/, pribave mu od generalnog ministra / Reda/ pismenu redovniku naredbu da moe boraviti u Kreevu kao lan /redovnike/ obitelji. No, gore spomenutog dana, ne znam pod uplovom koga zloduha, on iza ruka pobjegne u krevsku tvravu i poturi se pod imenom Mula-Mustafa. On je namuio i poglavara samostana i itavu onu svetu /redovniku/ obitelj tolikim podvalama i izvrtanjima /usmenim/ i pismenim kod kadije i drugih Turaka, da je gvardijan morao njemu, poturenjaku, i drugima, dijelom potajno, dijelom javno (izuzev emina) ispalatiti 405 groa. Treba zabiljeiti. Dadosmo mi Kreevu u pomo (a oni su i /za/ sve krivi, jerbo su ga drali) groa 40, /a/ Fojnica 60. (I ovo, s golemom mo/l/bom i s prijatelj, smijeri se i bi uzet temesu od istoga nesrinika da se naplatio). tovie, uze sve svoje lijekove i posudice i odnese, a inae /je/ ove manastijer kupio; al neka nesria ie iz kue! Hotio bo je on da vodi Turke da mu vide ljekarnu, koju je imao u manastiru! Budale fratri /pa hoe/ svakomu birbi virovati! Ele, o. p. gvardijan Tomi njekako smeo da ne iu: (crn obraz jasprama!). I napokon, kad su ga /poturenjaka/ pregledali da ga, (s oprotenjem!), podmeu, al on i prija deraen lijepo; i rekao da je ifutin roen, al prilika je da je jo njegdi belaja parao. Mal ako njeto i fojnikoga gvardijana nije obijedio, jerbo je ondi njekoliko /vremena/ stajao i lijeio njeke fratre.
51
Beni, 2003: 182-183: Ovi novi Turin /u/ini nadit sebi ime Alija, ter bi ga zvali ljudi DelAlija. Malo vrimena potle, reeni DelAlija izvadi dvije fetve i die na nas paine mubaire (a Turkom kaza /za/ sve ruvo crkveno i /za/ sve stanje nae). Koji dojdoe u Visoki s njime zajedno. I dovede /sa/ sobom veil-davudiju i pritee nas na meemu. I otiosmo mi trojica, to jest reeni o. m. p. delegat, i o. p. gvardijan fra M/ij/o i ja. Koji nainismo kod kadije i aite Turke izvedosmo, to jest Musta/j/begovia s Bijelog polja, dematlije nae, i osvidoismo njima prid kadijom i prid mubairom kako mi zaseno ne imamo nijedan nita, ve da nam je sve zajedniko i da iz zajednikog se vladamo. I ne moe nam uiniti nita, niti ta more imati od nas on, ni mubair. A bijae naforao on u tefteru od vest/ij/arija i najma itd. vie od sedam stotina groa. Bi, istinoto, dava golema. Ama on otie puui u ake prazne /a tako/ i mubair; a nama otie, dok se otresosmo i senet uzesmo, vie od sto i dva/d/es/e/t groa, to kadiji, to aitom, to makuldijama. Senet i do drugoga puta (toga neka nas Bog ouva) more teko valjati manastiru, Beni, 2003: 48: 1672. Ove iste godine, neki o. Petar Bukara, dok je u Tuzli u gostionici pio s janjiarima, u onoj opijenosti odrekne se katolike vjere i prihvati muslimansku. Kasnije je u Zvorniku ovaj htio neto ne znam ve ta predskazati o turskom ratu i pobjedi; ali, budui da se sve dogodilo suprotno od onoga to je on govorio da e biti, Turci ga jadnika o konop objese. Eto, kako se pijanstvo nagrauje! Beni, 2003: 122: Njihov je bog trbuh, pijanstvo majka, a na koncu - /njihova/ e im zloa biti grobni kamen. Isti, 2003: 297, 298, 299: 1778. miseca aprila na 12., laik fra Nikola Novakovi, iz Vijake rodom, od 40 godina otprilike ... I u Ratnju napio se rakije i ostavio habit u Reia Petra (a s p/i/janstva je najvie i utekao)... Ovi /je/ laik, kako rekoh, teak p/i/janac bio, a malo poboan, i sve bi se kao na bainsku.... Lavanin, 2003: 258: 1675. kapit u Fojnici; komesar reeni Kamengraanin. Min/ista/r fr/a/ Marko iz Vasiljeva Polja od Sutinske. Za ovoga se odmetnu Maruni (= fra Luka Maruni koji prokuravae biskupat) u Budimu i staja mlogo apotatom. I uini mlogo tete ministru, Turkom izdajui. I ovi ga degrada. Lavanin, 2003: 208: 1736. Na 23. svibnja na kvatre po Duhovi, poturi se Antun (Bolo) Lovri iz Fojnice i Stevo iz Sutinske, u Fojnici. I ve ako onako Antikrst usprogoni fratre i
52
53
54
55
117
franjevci takoer trpjeli,56 ukljuujui i ene gdjekad i iz vrlo bizarnih razloga.57 Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia specina je po tome jer se zbila tijekom bogoslovnog studija u kranskoj zemlji. Da je dola do turskih uiju bez sumnje bi izazvala bijes osmanlijskih vlasti ali i islamiziranog puka. Stoga je reakcija franjevaca bila odluna i uinkovita, no za apostatu tragina. Raspoloiva vrela ne otkrivaju kada je, gdje i na koji nain skonao.
PRILOZI
Dokazi o krtenju ime Krnjia58
Izvornik
Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kargnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum, et recutitum, ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. Hic quoque ejus epistola reperitur.
Prijevod
Dokazi o krtenju neasnog klevetnika Krnjia, koji je razglaavao da je potomak nekakvog muhamedanskog bega, da je obrezan, da krten nije ni bio te da je okrutno i podmuklo bio poslan u Ugarsku. Ovdje je meutim njegovo pismo.
krstjane! Tu vee dana ne smide se krstjansko eljade iz kue pomolit, zato s njima iae veliko mlotvo turskih brezposlenika, s bubnji i sviralam, ne samo po sokaci od varoa nego joter ispod manastira. I gdi koga sritu od uha krstjanskoga, psuju, pogruju, kue lupaju i govore: hoe /li/ se poturit?
56
Bogdanovi, 2003: 211-212: U februaru (1786.), poturivi se, sin Antuna oe, drukije Jeliia, koga smo u manastiru od ljubavi drali da po zlu ne ode, kako je najposli otio, /.../. Posto je zatim u Sarajevu momak kadije uhadia i poeo od nas najam za est godina iskat, tj. groa 65. Gvardijan tadanji fra Gabro Mijatovi, ne ht/i/ju mu dati, dignu /on/ na manastir paalije. Koju davu dok smijerismo, etovasmo 500 groa i najposli /morasmo/ navodni najam potureniku 65 groa / - platit. Beni, 2003: 207: Iste godine (1760.) ali neto poslije to jest na 10., miseca jula, oko 14. poturi se Anica, ki pok. ime Oevca, iz Varea, i Staije, od /obitelji/ ivkovia iz Jelaaka, koja inae bijae ena Grge Grgia iz varoi; u dobi ivota od osamnaest godina po prilici. Koja bi sutradan odvedena u Sarajevo od pae Hadi-Mehmedovia s nadom vinat ju za se. Ama, zatobo isti paa drao je oito, od njekoliko godina, Straiju, iste Anice mater, za konkubinu, zato turski itab ne ht/i/ju da vina za pau, ve dri obidve uza se, i zar slui se obidvima za konkubine. Takva stvar se ranije nije ula! Da izgubi viru i da to uini aman bi uzrok mati joj Staija; jerbo joj milo bijae da reeni pao imade prijateljstvo s njezinom kerju; a Turin omalit ne zna! Mari, 2007a: 236, faksimil.
57
58
118 Biljeke o roenju i krtenju djece Krnjia roda59

Izvornik
No. 113. Dogna Vast. Die 24. 8br(is) 1800. Natus 23 ejusd(em) Fr(ater) Augustinus Supra dictus Baptizavit Infant(em) natum ex Legit(imis) Conjugibus Antonio Kargnich et Mariae Chirich /:al(ias) saltich:/ de Sovichi, cui nomen impositum est Petrus /:correctum Simon:/ Patr(inus) f(uit) Vitus Zovko de Gorancze. 170 A60 Joseph(us) Kargnich genuit Mattheum anno 1791. 808. Franciscus Kargnich genuit Catharinam anno 1792. 1006. Antonius Kargnich genuit et et Maria Chiurgich Jacobum anno 1792. 1793. Joseph(us) Kargnich g(enuit) Angelam an(no) 1793. 16014. Ibid(em) eadem die 28 Aprilis [179]5. Ego Fr(ater) Vincentius Jurich [....] eumque B(aptizavi) Matheum l(egitimum) Antonii Kargnich et Mariae urich. P(atrinus) f(uit) Marcus Knezovich. 10015. die 28 April(is) 1795. B(atpizavi) L(egitimam) Joanna(m) et Josephi Petri Kargnich. M(atrina) f(uit) Rosa Stoianovich. Nro 1806. Oshgliani B Die 8 7bris nata Mathia f(ilia) Josephi Kargnich et Elianae Tokich a Rakitno. 1005 Oshgliani 11 9bris nataus 5 Aug(usti) 1796. Rosa f(ilia) Antonii Kargnich et Mariae urich. M(atrina) f(uit) Simeona Rai. 100 Osh(gliani) nata 16 Junii 1796. Rosa f(ilia) Francisci Kargnich et Clarae Boscgnak M(atrina) f(uit) Maria Medvidovich a Desevice. 1046. Dogna Vast. Natus 3 April(is) 1797. Petrus l(ius) Josephi Kargnich, et Elianae Tokich. P(atrinus) f(uit) Petrus Markich 174. Dogna=Vast natus 21 X(ecem)br(is) 17998 Thomas f(ilius) Petri Kargnich et Rosae Markotich. P(atrinus) f(uit) Joannes Zovkovich. 220. Dogna Vast. Nat(us) 13 April(is) 1799. Georgius l(ius) Josephi Kargnich et Elianae Tokich. P(atrinus) f(uit) Vitus Markichevich.
Ante kegro
Prijevod
Broj 113. Donja Vast: dana 24. listopada 1800. Roeno 23. istog mjeseca. Gore spomenuti brat Augustin [Jerkovi] krstio je novoroene zakonitih roditelja Antuna Krnjia i Marije uri /reene Dalti/ od Sovia, kojem je bilo dato ime Petar /ispravljeno imun/. Kum mu je bio Vito Zovko od Goranaca. 170 A60. Jozo Krnji rodio je Matu 1791. 808. Frano Krnji rodio je Katu 1792. 1006. Antun Krnji rodio je i Marija urgi Jakova 1792. 1793. Josip Krnji rodio je Anu 1793. 16014. Isto tamo, istog dana 28 travnja [179]5. Ja brat Vincentije Juri [....] i njega krstio sam Matu, zakonitog (sina) Antuna Krnjia i Marije uri. Kum je bio Marko Knezovi. 10015. dana 28. travnja 1795. krstih Ivu zakonitu (ker) Josipa Petra Krnjia. Kuma je bila Rua Stojanovi. Pod brojem 1806. Oljani k(rstih) dana 8 rujna roena, Matija, ker Josipa Krnjia i Ilijane Toki od Rakitna. 1005 Oljani, 11 studenog, roena 5 kolovoza 1796., Rua ki Antuna Krnjia i Marije uri. Kuma je bila ima Rai. 100 Oljani, roena 16. lipnja 1796. Rua ki Frane Krnjia i Klare Bonjak. Kuma je bila Marija Medvidovi od Deevica. 1046. Donja Vast. Roen 3. travnja 1797. Petar sin Josipa Krnjia i Ilijane Toki. Kum je bio Petar Marki. 174. Donja=Vast, roen 21 prosinca 1798. Toma sin Petra Krnjia i Rue Markoti. Kum je bio Ivan Zovkovi. 220. Donja Vast. Roen 13. travnja 1799. Jure sin Josipa Krnjia i Ilijane Toki. Kum bi Vito Markievi.
59
Mari, 2007a: 237, faksimil.
Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg Obiteljski list obitelji Antuna Krnjia60
Izvornik
In Libro Baptizmatorum Parochiae Rammae reperitur Sequens posticum: No 113. Dogna=Vast die 24. Octobris 1800. Natus 23. ejusdem. Fr(ater) Augustinus Supradictus (:Pokraiich:) baptizavit Infantem natum ex legitimis conjugibus Antonio Kargnich, et Mariae Chiurich (:alias Gsaltich:) de Sovichi, cui nomen impositum est Petrus (:correctum Simon:) Patrinus fuit Vitus Zovko de Gorancze. Sinovi Antuna Kargnichia bilisu Ivan Koi-je i sada-xiv, i ovi pribiva u Xupi Skopaglskoj, Jure, Andria, Shimo, kogaje darxo na Karsctegnu Vid zvani Sada Markich; koji pribiva u Schipim u Xupi Ramskoj. Od ovoga Vida imase izvidit zovelise drugkie Zovko, i jelli doselio iz Goranacza iz Xupe Mostarske u Xupu Ramsku. Ivan gorni imenovani parvorogeni Sin pok(oinog) Antuna Kargnichia pribivajuchi u Skopju dokazuje dasuse poslignega rodili Pero, Andria, i druga tri Bratta kojimje svima bilo ime Mato, i ovisu svi pomarli, kaxe daseje posli ovi rodila gnegova Sestra Maria, i ovaje umarla: a posli Marie Shimo, kogase iztraxuje Karsctegne. Reeni Shimo stajoje u najmu u Turina Aghichia u Skopju. In vetustiori Libro Baptizatorum praedictae Parochiae Rammae. Sub No 1006. inscriptus rerperitur Jacobus lius Antonii Kargnich et Mariae Chiurgich natus anno 1792. Ibid(em) sub No 1614. ab eodem Antonio Kargnich et Mariae urich natus est Matthaeus anno 1795. 28. Aprilis. Item sub No 1006. ab eodem Antonio Kargnich et Maria urich nata est lia nomine Rosa anno 1796. 5. Augusti.
119
Prijevod i transliteracija
U Knjizi krtenih upe Rama nalazi se ovaj upis: Broj 113. Donja Vast, dana 24. listopada 1800., roen 23. istoga mjeseca. Gore reeni otac Augustin (Pokraji)61 krstio je novoroene zakonitih roditelja Antuna Krnjia i Marije uri (:reene Dalti:) iz Sovia, kojem je dato ime Petar (:ispravljeno u imo:). Kum mu je bio Vito Zovko iz Goranaca. Sinovi Antuna Krnjia bili su: Ivan - koji je i sada iv, i ovi pribiva u upi Skopaljskoj, Jure, Andrija, imo koga dro na krenju Vid zvani sada Marki; koji pribiva u ipim u upi Ramskoj. Od ovoga Vida ima se izvidit zove li se drukije Zovko, i jeli doselio iz Goranaca iz upe Mostarske u upu Ramsku. Ivan gornji imenovani prvoroeni sin pok(ojnog) Antuna Krnjia pribivajui u Skopju dokazuje da su se posli njega rodili: Pero, Andrija i druga tri brata kojim je svima bilo ime Mato, i ovi su svi pomrli. Kae da se je posli ovi rodila njegova sestra Marija, i ova je umrla; a posli Marije imo, koga se istrauje krtenje. Reeni imo stajo je u najmu u Turina Agia u Skopju. U starijoj knjizi krtenih spomenute upe Rama. Pod brojem 1006. nalazi se upisan Jakov, sin Antuna Krnjia i Marije uri roen 1792. g. U istoj knjizi pod brojem 1614. upisan je i Mato, roen 28. travnja 1795. g. od istog Antuna Krnjia i Marije uri. U istoj knjizi pod brojem 1006. upisana je i ker Rua roena 5. kolovoza 1796. g., od istog Antuna Krnjia i Marije uri.
60 61
Mari, 2007a: 238, faksimil. Fra Augustin Jerkovi iz Pokrajia (o. 1753-1805), kapelan u Ramskoj upi do 16. travnja 1801. Vladi, 2008: 135, bilj. 19.
120 Iskazi svjedoka o obitelji Antuna Krnjia6261

Izvornik
U dognoj Xupi Ramskoj Svidoanstvo od Karzctegna Fr(atr)is Pacici Karnich. Jele Sestra rogena, Xena Mariana Xuticha koja sestra pok(oine) Marie Xene pok(oinog) Antuna Kargnichia Svidoi da gnezina Sestra pok(oina) Maria bih potvorena od Meshe Duranovichia dasseje rekla poturit ter potezana bila do Prozora, i do Travnika, i dosti Mukke vidila, Otacz gnezin Schettovo da naiposli uteklise pod Skut Omer=Beghu Dugaliichiu kojiju obranio, uteklase i udalase za Antu Kargnichia na Oshgliane s Kojim stojechi u istomu selu god(ina) 18. izrodila Dieczu slidechiu. 1. Ivana Koije isad xiv u gorgnem Skopju. 2 Ruxu. 3. Juru pak 4. Mathu. Ruxu opet 6. Petra Kojisu pomarli i Svi od pok(oinog) Fra Jere Karsteni. za gnima rogen Andria i Jacov. Zatim priselili u Dognu=Vast u Kuhiu Dauth=Begha Dugalichia i u istoj rodili Scimu od Koga Svidoi Tetka rogena po Materi Spomenuta Jele dasse Spomigna dase kadje Karschen u Kuchi Kod Vatre Koja Kuchja posli jest izgorila. Kum bio Vid Markiich naodechise onda u Najmu u istomu Sellu. Ista Jele Tetka bilaje Stanieza u istomu Sellu. Ovo isto potvargiuje Kathe Ud(ovica) pok(oinog) Marca Stojanovichia parva Konshia da Kadseje Scimo rodio na Dognoji=Vasti onna tadda bila s parvim ditetom ter Scimu basc (:a ne drugoga:) zadoila. Opet Svidoi Jozo Ivankovich dasse Spomigna da Kadaje poghinuo gniov Jozo Ivankovich, ondase Scimo rodio, a uisto vrime bio ditescze od 5 godina Petar Sin Joze Kargnichia gnegova t(o) j(est) Scimina Strina Pile Strievich pok(oine) Marie Svidoi da posli njegoje Antun Kargnich bijo odsellio u Skopje, ter stao blizu Kassabe na Sellu zvanomu Varse posli i u istoi gorgnoj Kassabi daje on esto dolazio K gnima na Konak, i diecza zabavglialabise obdan po Turskim Kuchiama na Sluxbi, a u Veerbi dolazili na Konak K Materi, Otacz pak za 2 god(ine) aman naivishe Zadarxavose Zadarxavose (sic!) Kod Pashina Oxsaka i naignobi Szamare. Megiu ostalim Svidoi isti Pilip dase Spomigna Kadjeon dotiro jedno Rakiu u gorgne Skopje, ter naodechise Kod Marie na Konaku, damuje jedan put ona rekla od Scime: Rodiae ovo moje Dogne=Vashe inimise dobro, i prighniato, baschiuga dat u Fratre. Takoger Ivan Gsalto Strievich Spomenute Marie Kaxe daje pok(oini) Antun Kargnich Mux gnez(in) bio ouik pokratke pameti da Kadbise Sctogod sa Xenom pririio otishobi K Pashinu Ogsaku i dolise zadarxavo. Ivan naistarji Sin pok(oinog) Antuna Kargnichia zna svu svoju bratju, i Sestre po imenu megiu kojim broji i Scimu, od Koga Spomignase da Kadbi gnegov otacz odlazio K Ogzaku, ondabi Scimu malana sa Sobom uzeo i s gnimse ondi po mlogo vrimena zadarxavo. Smutgne megiu Duvgnakom Pashom i Skopaglskimi nie bila u Skopju neggo u Duvnu, i uz Bekij do Gliubushkoga nitje drughi tko poghinuo izvan Momaka i sjednu i drugu stranu. Ivan sin pok(oinog) Antuna Kargnichia dokazuje daje Shimin varsnik Ante sin Nikole Jurichia, i Ange od gialta sestra pok(oine) Marie Kargnichia. Amico Car(issi)mo Il(umno) Illus(trissi)mo e(t) Rev(erendissimo) Prov(icario) Colen(di) ss(im)o Fra(tri) Aug(ustino) Vesc(ovio) Dauli(ensi) e(t) Vicario Apos(tolico) in Bosna ed Erczegovina. N(ota) B(en)e Quaedam docum(ent)a de Baptismate Kargnichi.
62 63
Ante kegro
Transliteracija
U donjoj upi Ramskoj Svidoanstvo od krenja brata Pacika Krnjia. Jele sestra roena, ena Marijana utia, koja sestra pok(ojne) Marije, ene pokojnog Antuna Krnjia, svidoi da njezina sestra pok(ojna) Marija bi potvorena od Mee Duranovia da se je rekla poturit, ter potezana bila do Prozora i do Travnika i dosti muke vidila. Otac njezin etovo, da najposli utekli se pod skut Omer-begu Dugaliu koji ju obranio, utekla se i udala se za Antu Krnjia na Oljane. S kojim stojei u istomu selu 18 godina, izrodila djecu slideu: 1. Ivana koji je i sada iv u gornjem Skopju, 2. Ruu, 3. Juru pak 4. Matu, [5.] Ruu opet, 6. Petra koji su pomrli i svi od pokojnog fra Jere [Jeronim Milasovi] krteni.63 Za njima roen Andrija i Jakov. Zatim priselili u Donju Vast u kuu Daut-bega Dugalia i u istoj rodili imu, od koga svidoi tetka roena po materi spomenuta Jele da se spominja da se kad je kren u kui kod vatre, koja kua posli jest izgorila. Kum bio Vid Marki naodei se onda u najmu u istomu selu. Ista Jele tetka bila je staniea u istomu selu. Ovo isto potvruje Kate ud(ovica) pokojnog Marka Stojanovia prva konia da kad se je imo rodio na Donjoj Vasti, ona tada bila s prvim ditetom ter imu ba (:a ne drugoga:) zadojila. Opet svidoi Jozo Ivankovi da se spominja da kada je poginuo njiov Jozo Ivankovi, onda se imo rodio a u isto vrime bio ditece od 5 godina Petar sin Joze Krnjia. Njegova tj. imina strina Pile Strievi pok(ojne) Marije svidoi da posli njego je Antun Krnji bijo odselio u Skopje, ter sta(nova)o blizu Kasabe na selu zvanomu Vrse, posli i u istoj gornjoj Kasabi da je on esto dolazio k njima na konak i djeca zabavljala bi se obdan po turskim kuama na slubi a uveer bi dolazili na konak k materi. Otac pak za 2 god(ine) aman najvie zadravao se zadravao se (sic!) kod Paina Odaka i nanjo bi samare. Meu ostalim svidoi isti Pilip da se spominja kad je on dotiro jedno rakiju u gornje Skopje, ter naodei se kod Marije na konaku, da mu je jedan put ona rekla od ime: rodijae ovo moje Donje Vae ini mi se dobro i prignjato, ba u ga dat u fratre. Takoer Ivan Dalto, strievi spomenute Marije, kae da je pok(ojni) Antun Krnji - mu njez(in) - bio ovik pokratke pameti, da kad bi se togod sa enom pririio otio bi k Painu Odaku i doli se zadravo. Ivan najstariji sin pok(ojnog) Antuna Krnjia zna svu svoju brau, i sestre po imenu meu kojim broji i imu, od koga spominja se da kad bi njegov otac odlazio k Odaku, onda bi imu malana sa sobom uzeo i s njime se ondi po mlogo vrimena zadravo. Smutnje meu Duvnjakom, Paom i Skopaljskimi nije bila u Skopju nego u Duvnu i uz Bekij do Ljubukoga. Nitje drugi tko poginuo izvan momaka i sjednu i drugu stranu. Ivan sin pok(oinog) Antuna Krnjia dokazuje da je imin vrsnik Ante, sin Nikole Juriia, i Ane od alta sestra pok(oine) Marie Krnjia. Predragom prijatelju Velikom, presvjetlom i preasnom provikaru, vrlo potovanom bratu Augustinu biskupu daulienskom i vikaru apostolskom u Bosni i Hercegovini. Neka je znano: Ovo su dokumenti o krtenju Knji.
Mari, 2007a: 240-241, faksimil; Mari, 2010: 354, faksimil. Fra Jeronim Milasovi, ramski upnik od 1781. do 1789. g. Vladi, 2008: 132.
Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg Apostazija ime Krnjia6462
Izvornik
Ovdie Svidoanstvo Karshtegna Shime, Sina Antuna Kargnichia iz Dogne=Vasti Ramske Xupe, koji hoda po naimu, i Turski Koza uva, Koga Po Visniu za gliubav primishe, odrahnishe, u S(veti) Reed metnushe pod imenom Fra(ter) Pacicus, na Svoj ara, u Ungariu na Studia poslashe, Koi Kadse najide, zaboravise Svoje parvashgne potribe, poche u Svojoi budalastoj pameti, nesamo mislit, nego i oito govorit daje Sin nikakva velika Kara=Bega Pashe, da nie karshten, daje ircumcisuo, daje izmegiu Turaka od Karstjana ukraden, daje on Turin, i damuje ime Kara Suleiman Begh boglebi ovariso, da bude reko Kara Suleiman Esck, ovdi koega istoga Zato Kao Sin Pashinski i Begh, Bi darovan od Sesara dobroga nashega Dobroiniocza Frane, pomranom tavniczom dokje xiv, a hotioje izach u Bosnu, i bit exoridum Fratara Foinski, Koisuga od koza doveli, odrahnili, i od potribe otresli. 1825.
121
Transliteracija
Ovdi je svidoanstvo krtenja ime, sina Antuna Krnjia iz Donje Vasti Ramske upe, koji hoda(e) po najmu, i turski(h) koza uva(e). Koga po Vinju za ljubav primie, odranie, u Sveti Red metnue pod imenom brat Pacicus, na svoj ara, u Ungariju na studija poslae. Koji kad se najide, zaboravi se svoje prvanje potribe, poe u svojoj budalastoj pameti, ne samo mislit, nego i oito govorit da je sin nikakva velika Karabega pae, da nije krten, da je circumcisuo, da je izmeu Turaka od krana ukraden, da je on Turin, i da mu je ime Kara Sulejmanbeg. Bolje bi ovariso, da bude reko Kara Sulejman Ek, ovdi koega istoga. Zato kao sin painski i beg, b darovan od sesara dobroga naega dobroinioca Frane,65 pomranom tavnicom dok je iv, a hotio je iza u Bosnu, i bit exordium fratara fojnikih, koi su ga od koza doveli, odranili, i od potribe otresli. 1825.
VRELA I LITERATURA
BALTI, JAKO 2003: Godinjak od dogaaja i promine vrimena ud Bosni 1754-1882., Sarajevo - Zagreb. BENI, BONO 2003: Ljetopis sutjekog samostana. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i biljeke napisao dr. fra Ignacije Gavran. Sarajevo Zagreb. BOGDANOVI, MARIJAN 2003: Ljetopis kreevskoga samostana. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i biljeke napisao dr. Fra Ignacije Gavran, Sarajevo-Zagreb. DAJA, SREKO M. 1971: Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fra Grge Ilijia Vareanina (1783-1813.), Zagreb. GAVRAN, IGNACIJE 1990: Suputnici bosanske povijesti. Sedam stoljea djelovanja bosanskih franjevaca, Sarajevo. HADIHUSEINOVI MUVEKKIT, SALIH SIDKI 19991: Povijest Bosne 1, Sarajevo. JOLI, ROBERT 2009: Novicijat hercegovakih franejvaca, Mostar. LAVANIN, NIKOLA 2003: Ljetopis. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i biljeke napisao dr. fra Ignacije Gavran, Sarajevo Zagreb.
64 65
Mari, 2007a: 242, faksimil. Austrijski car Franz I. Habsburg-Lothringen (1804-1835).
122
Ante kegro
MARI, ELJKO 2007a: Donja Vast selo s mnogo zaseoka. U sjeni kria. Spomenica o upi sv. Ivana Krstitelja Uzdol prigodom obiljeavanja 150. obljetnice utemeljenja samostalne kapelanije Uzdol (1856.-2006.), Uzdol, 236-243. MARI, ELJKO 2007b: Obiajnik upe Uzdol. U sjeni kria. Spomenica o upi sv. Ivana Krstitelja Uzdol prigodom obiljeavanja 150. obljetnice utemeljenja samostalne kapelanije Uzdol (1856.-2006.), Uzdol, 553-618. MARI, ELJKO 2010: Kulturno-povijesni prinos uzdolskoga kraja ramskoj batini. Rama neko i danas. Zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa Prozor Rama, 18-19. lipnja 2009., Prozor-Rama, 351-354. MIURA, STIPAN 2011: Biser Uskoplja. Crtice iz prolosti upe svetoga Ilije Proroka u Kandiji (1875.-2010), Zagreb Kandija. MUSG = Matine knjige umrlih upe Skopje Gornje (Gornji Vakuf). MVSG = Matine knjige vjenanih upe Skopje Gornje (Gornji Vakuf) PANDI, BAZILIJE 2003: Acta Franciscana Hercegovinae, Svezak II. 1700. - 1849., Mostar Zagreb. Sidil blagajskog kadije 1728-1732. = Sidil blagajskog kadije 1728-1732. godine (regesta). Obradio HIVZIJA HASANDEDI, Mostar, 2009. VLADI, JERONIM 2008: Urenjaci iz Rame, it-Zagreb.
The Apostasy of Franciscan Pacicus (imo) Krnji (Summary)

Franciscan Pacic (imo) Krnji was born in 1800 in the village of Donja Vasta (Uzdol) in the region of Rama northern Herzegovina. From the early childhood until he joined the Franciscans he lived on the territory of Gornji Vakuf the Western part of central Bosnia, with his family, his father Antun Krnji and his mother Marija uri, ne Dalti. Before his entry into the Franciscan order, he was a hired hand of a certain Muslim Agi from Gornji Vakuf, and was a shepherd for his goats. According to their common practice, the Franciscans sent him to attend school in Hungary. But for the unknown reasons he claimed that he had not got to Hungary out of his own free will, that he was not even baptized, that he came from the Islamic family Kara-Beg, that he was also circumcised and therefore a true Muslim, and that he was kidnapped by the Catholics and taken away from his Muslim family. In order to avoid their own mortal danger and also that of the local Catholic people under their pastoral care, as well as any material damage that could arise from the apostasy, the Franciscans have succeded in such a way that the apostates life ended in an Austrian prison. KEY WORDS: apostasy, fra Pacicus (imo) Krnji, Franciscan Province of Bosna Argentina, Catholic Church in Bosnia-Herzegovina, Skopje Gornje (Uskoplje)
VOJNE OPERACIJE DOMARALA BARUNA STJEPANA JOVANOVIA U HERCEGOVINI 1878. I U KRIVOIJAMA 1882.
Ivan Pederin
Pitanje austrijskog prodora na jugoistok poinje vjerojatno s Morejskim ratom kad su carski generali uz dubrovaku obavjetajnu podrku slobodno etali Srbijom i Bosnom, a Osmanlije su dodue imali vojsku koja bi ih mogla napasti, ali ne i novaca da je plate i hrane.1 Napoleon je poslije poraza kod Trafalgara 1805. shvatio da nee moi dobaviti sirovine iz prekomorja, pa je dobio Dalmaciju mirom u Pounu kako bi putem dubrovake trgovine pribavljao sirovine iz Osmanskog Carstva gdje je imao i saveznika sultana Selima III.2 Nije uspio jer su uleme 1809. smijenili i zadavili sultana. Meutim hrvatski generali u c. k. vojsci, koji su poticali ustanke u Dalmaciji, Crnoj Gori, Bosni i Srbiji i time omeli Napoleonov put do Carigrada, doli su do nekog utjecaja na Dvoru u Beu i preporuivali prodor na jugoistok. Franjo I. priklonio se njihovim savjetima pa je otputovao 1818. u Dalmaciju.3 Oni, meutim, nisu uspjeli jer je Metternich bio za uvanje Osmanskog Carstva i u tome je vidio element ravnotee u Europi.
1
Ivan Pederin, Dubrovnik kao sredite europske diplomacije u Morejskom ratu, Dubrovnik, XVI (2005) br. 2-3., str. 205-233. Ivan Pederin, Dalmacija, Dubrovnik, Kotor i Francuzi, Dubrovnik, N. S. Godite XVII (2006) br. 4. str. 18-41. Ivan Pederin, Franjo I. u Zadru 1818. godine, Kai, 7(1975) str. 105-121.; Isti, Putni dnevnik cara Franje I. o Dubrovniku (1818 g.), Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, sv. 17(1979) str. 431-463.; Isti, Car Franjo I. o ibeniku u svom putnom dnevniku iz 1818. godine, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 29-30(1983) str. 179-206- Isti, Franjo I. i poeci antike arheologije u Hrvatskoj, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 78 (1985), str. 123-150.
124
Ivan Pederin
God. 1848. Jelai je isprovocirao maarsku revoluciju, uguio je i zaustavio maarski put prema Jadranu tengere magyar, a onda je Dvoru savjetovao prodor na jugoistok.4 Dvor se priklonio njegovu savjetu, a Jelai je odmah poslao svoga pobonika general bojnika baruna Lazara Mamulu da razgovara s Crnogorcima.5 Kad je Omer-paa Latas doao u Bosnu da smiri konzervativne muslimane, koje su neprestano bunili uleme, i krenuo na Crnu Goru, mladi kralj Franjo Josip pourio je u Zagreb da ga Jelai savjetuje. Kralj je posluao Jelaiev savjet i Dvor je zatitio Crnu Goru tako to je zaustavio Omer-pain napad.6 Dalmacija je postala odskona daska za austrijski prodor na jugoistok. Carstvo se 1850-ih godina nalazilo u vrlo tekom poloaju jer je maarska emigracija, potpomognuta slobodnim zidarima, neprestano slala oruje u Maarsku ne bi li podigla ustanak. Nije uspjela, a tadanji austrijski ministar vanjskih poslova grof Buol Schauenstein uspio je s internuncijem Antonom Prokeschom barunom, pa grofom von Ostenom izgurati Francusku i Rusiju s Visoke Porte.7 Napoleon III. osvetio se bitkom kod Magente i Solferina. Meutim austrijski utjecaj sad je bio mjerodavan na Visokoj Porti. God. 1872. Crna Gora je prihvatila austro-ugarsko okrilje. God. 1875. Franjo Josip doputovao je u Dalmaciju i naredio dizanje ustanka u Hercegovini. Ustanike je predvodio don Ivan Musi on je predvodio Hrvate, a Crnogorce vojvoda Mao Vrbica, sve s austrijskim orujem koje je stizalo preko Italije. Osmanlije su poslali regularnu vojsku (nizami dedid), da gui ustanak, ali i neregularne postrojbe baibozuke koji su poinili brojne okrutnosti. God. 1876. sastali su se ruski i austrijski car u dvorcu Reichstadt u Sedmograu. Malo su lovili, a malo pregovarali. Potom je 1878. sazvan Berlinski kongres na kojem je Austro-Ugarska dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu, te protektorat nad Srbijom i Crnom Gorom. Srbija je priznala austro-ugarski protektorat 1881.8
4
Ovdje vrijedi pogledati Jelaieva pisma caru. Ivan Pederin, Josip Jelai i Dalmacija kao odskona daska za austrijski prodor na jugoistok (1850-ih godina), (O 200 obljetnici roenja), Zadarska smotra, god. L(2001) br. 5-6., str. 11-26. Graf Jelai und die Sdostpolitik der Monarchie - Josip Jelai i austrijska politika na jugoistoku, Zadarska smotra, god. L(2001) br. 5-6., str. 27-74. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici bekoga Dvora, Zadar, I. MH. 2005. Dalmacija kao odskona daska za prodor na jugoistok. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici bekoga Dvora, I. Zadar,MH. 2005. Mnogi navodi u ovom radu nai e se u ovoj knjizi i mi ne citiramo svaki poblie. Isti, Pitanja jezika u upravi za Bachova apsolutizma u Zagrebu, Godinjak njemake zajednice DG Jahrbuch 2009. Zbornik radova 16. znanstvenog skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, Osijek, 07.-09-11, 2008., str. 219. Waltraud Heindl, Die sterreichische Brokratie zwischen deutscher Vorherrschaft und sterreichischer Staatsidee (Vormrz und Neoabsolutismus ), u: sterreich und die deutsche Frage im 19. und 20. Jahrhundert, Probleme der politisch-staatlichen und soziokulturellen Differenzierung im deutscher Mitteleuropa, hrsg. von Heinrich Lutz und Helmut Rumpler, Wien, 1982. str. 73-91. Ivan Pederin, Austrougarski prodor na Balkan protektorat nad Srbijom 1879-1881, Kolo, XIII (2003), str. 130-146.
Vojne operacije domarala baruna Stjepana Jovanovia...
125
Odmah poslije Berlinskog kongresa, na ljeto 1898., car je kao vrhovni zapovjednik c. k. vojske dao Ordre de bataille dvojici hrvatskih domarala barunu Josipu Filipoviu, koji je prodro u Bosnu iz Slavonskog Broda, i barunu Stjepanu Jovanoviu. Josip Filipovi bio je vojni zapovjednik Bohemije. Prijateljevao je i s nadvojvodom Rudolfom i bio njegov pretpostavljeni. Rudolf je naime bio pukovnik.9 U to doba drugi domaral barun Franjo Filipovi bio je namjesnik i vojni zapovjednik u Zadru, pa vojni zapovjednik u Zagrebu, domaral barun Gavrilo Rodi namjesnik u Zadru, domaral barun Marijan Vareanin bit e kasnije vojni zapovjednik u Sarajevu. Moe se rei da su visoki hrvatski asnici bili dominantna skupina u vojsci, savjetnici na Dvoru, jer car se najvie savjetovao s visokim asnicima. U ovom radu pozabaviti emo se domaralom barunom Stjepanom Jovanoviem koji je, slijedei carev Ordre de bataille, najprije smirio Hercegovinu, a za njom Krivoijski ustanak. Prvi je 1849. uguio tada inenjerijski pukovnik Lazar Mamula10, kasnije general i namjesnik u Zadru, drugi je uguio Gavrilo Rodi, a trei Sjepan Jovanovi.11 Hercegovina Okupacija Bosne i Hercegovine nije ipso facto ni naelno bila vojna operacija jer je ona ugovorena na Berlinskom kongresu, a Osmansko Carstvo bilo je potpisnik tog dokumenta. Nije se na Berlinskom kongresu ni opirala toj okupaciji jer je bila u dugom sukobu s bosanskim i albanskim muslimanima. Sukob je poeo kad Osmansko Carstvo nije uspjelo uguiti grki ustanak, a krivnja za taj neuspjeh pala je na balkanske muslimane. Sultan Mahmud IV, sin Francuskinje, shvatio je da se Carstvo mora osuvremeniti ili e propasti. Poeo je s osuvremenjenjem vojske, pa je u tu svrhu pozvao engleske i francuske asnike da obuavaju vojsku. U islamskoj dravi vojska je uvijek vjerska vojska. Engleski francuski instruktori nisu pak bili muslimani i to je za uleme bio izazov.12 Mahmud je ipak uspio stvoriti kakvu takvu suvremenu vojsku nizami dedid, ali je najei otpor stigao ba iz Bosne i Albanije. U izvorima se stalno ita kako muslimani nee da odjenu nizamsku odjeu, kako diu ustanke. S druge strane iz Anatolije stie vojska koja gui te ustanke, a pae govore Bosancima da su balije, gori od kaura i da e ih dati Francima13. Dali
9 10 11
Brigitte Hamann, Rudolf, Kronprinz und Rebell, Mnchen, 1987. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati, ...Poglavlje Pravoslavni ustanak u Boki 1848/49, str. 282-288. Sluio sam se spisima Truppen-General-Commando Sddalmatien koji se nalaze u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu. Oni su u tu pismohranu pristigli iz Bea u okviru vraanja arhivske grae. Ti spisi nisu arhivistiki inventarizirani i nemaju signatura. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati... Poglavlje Obraun Porte s balkanskim muslimanima, str. 182-215. Galib ljivo je do najtanjih pojedinosti opisao te vrlo este ustanke, ali nigdje nije napisao razloge ovih trvenja izmeu Visoke Porte i bosanskih muslimana. Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1813-1826, Banjaluka, 1985. Isti, Bosna i Hercegovina (1827-1849), Banjaluka, 1988.
12
13
126
Ivan Pederin
su ih na Berlinskom kongresu. Bio je to prvi i jedini sluaj da je kalif dao muslimane pod vlast jedne kranske sile. Ovdje valja dodati da u Bosni gotovo da nije bilo dravne organizacije, islamsko pravo prestalo se primjenjivati najkasnije u XVIII. st., a odnos muslimana prema kranima bio je surov, nasilja je bilo vrlo mnogo, osobito kod ubiranja poreza. Korupcija je cvala.14 Osmansko Carstvo nije bilo centralizirano kao apsolutistike, a i kasnije liberalne monarhije u Europi. Bila je teokratska drava, to jest federacija est mileta, a to e rei da se svaki milet upravljao po svojim zakonima. Prvosveenik svakog miDomaral barun Stjepan Jovanovi leta bio je odgovoran izravno sultanu. To je dobro funkcioniralo bar do smrti Sulejmana Velianstvenoga. U njegovo doba Osmansko Carstvo bilo je sjajna i mona drava, krani se nisu bunili, a Carigrad je privlaio brojne useljenike koji su se, ne uvijek, obraali na islam i obavljali poslove. Meutim, u Carstvu koje je stalno slabilo to vie nije funkcioniralo; krani nisu bili ravni muslimanima u smislu jednakopravnosti proglaene od Francuske revolucije pa su nasilja bila sve ea, osobito kad je Visoka Porta donijela hatierif od Glhane i s njim jednakost pred zakonom. Taj hatierif nikad nije bilo mogue provesti u djelo u Bosni i Hercegovini pa su Turci guili muslimanske ustanke, a bosanski muslimani tlaili krane. Muslimani su govorili kako pae varaju sultane, a Husein kapetan Gradaevi ak je krenuo s vojskom na Carigrad da smijeni aur sultana15. Nasilja su dosegla vrhunac u doba ustanka 18751878., a vrili su ih baibozuci. Zbog svega toga se ini neprimjerenim termin okupacija kao termin Berlinskog kongresa jer je Austrija zauzela Bosnu i Hercegovinu i ustrojila suvremenu pravnu dravu s kojom su bili zadovoljni jedni, drugi i trei, a au14
Midhat ami, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX: stoljea i njihovi utisci o njoj, Sarajevo, 1966. Husein Kapetan bio je jedini odlinik u Bosni koji je namjesniku u Zadar pisao pisma na turskom za razliku od svih ostalih koji su ih pisali latinicom i ikavskom tokavtinom.
15
127
strijsku vlast su zadrali u dobroj uspomeni, a to istie i povjesniar Tomislav Kraljai.16 Prema tome, zauzimanje Bosne i Hercegovine nije bila, ili nije trebala biti vojna operacija, a Austrija to nije obavila navrat na nos od straha kako je ne bi pretekla Srbija,17 koja nije imala gospodarskih ni vojnih sredstava da zauzme Bosnu, nije imala suvremenu vojsku nego narodnu vojsku. Austrija je pak imala mandat da okupira Bosnu. Austrija18 je napokon bila i velika sila. Bosnu i Hercegovinu sainjavali su vilajeti u kojima su godinama bjesnjeli ustanci i rat, a dravna organizacija jedva da je i postojala. Austrija je kod zauzimanja Bosne morala biti oprezna. Tako se dogodilo da je muftija emsekadi okupio domae muslimane, zametnuo bitku s c. k. generalom Szparijem kod Tuzle. Porazio ga je, a onda je morao izbjei u Tursku. Szpari je umirovljen. Zaposjedanje Hercegovine poelo je 28. lipnja 1878. kad je Reichs-Kriegsrat u Beu priopio domaralu barunu Stjepanu Jovanoviu da e vojna oprema ii preko Herceg Novog. Jovanovi je 30. lipnja javio c.k. namjesniku u kraljevini Dalmaciji, domaralu Gavrilu Rodiu, da je suradnja na crnogorskoj granici dobra, ali knjaz Nikola je iz nekog razloga ipak bio neraspoloen prema satniku Saueru. U to doba su na Cetinju bili ef austrijske vojne obavjetajne slube, tada dopukovnik, Gustav von Thoemmel i ruski konzul u Dubrovniku Konstantin Petkovi, koji su usmjeravali knjaza Nikolu.19 Thoemmel e kasnije biti konzul na Cetinju, pa poklisar u Beogradu. Tada je u Beogradu djelovala samo jedna ambasada austro-ugarska, ostalo su bili konzulati. U Kotoru i Risnu su se iskrcavali konji za vuu, a porunik Theodor Koii tuio se na sporost policijskih povjerenika u ta dva grada. Tako je poeo razmjetaj vojske u junoj Dalmaciji.20 Dana 17. srpnja Rodi je javio Jovanoviu da je dopukovnik pjeake pukovnije, barun Weber, nadreen Radakoviu, a ovaj zapovijeda utvrdama u Metkoviu, Kuli Norinskoj i Opuzenu. Dana 18. srpnja javio je Rodi Jovanoviu da opskrba vojske, koja e ui u Hercegovinu, ide preko luke Klek. Obalu osigurava kapetan korvete Edoardo Masotti
16
Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovni 1882-1903, Sarajevo, 1987. Kod njega ima kritike austrijske vlasti, ali on ipak nigdje nije spomenuo da je Kally Benjamin bio ef civilne uprave, te da mu je bio nadreen vojni zapovjednik domaral Marijan Vareanin, barun Vareki. Tako to hoe Milorad Ekmei, Ustanak u Bosni 1875-1878, Sarajevo, 1960. Austrija je kolokvijalna rije. Ta drava bila je do 1806. Rimsko carstvo, potom slubeno Carsko-kraljevske drave, pa Carske ili Austrijske drave poslije 1850. i napokon Austro-Ugarska. Mi ovdje piemo stalno Austrija jer je prodor na jugoistok bio zazoran Maarskoj, a beki Dvor provodio je s ovim prodorom politiku koju je sugerirao Jelai s hrvatskim generalima. Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati, poglavlje Uloga Andrssyjevog agenta Gustava von Thoemmel u bosanskohercegovakom ustanku, str. 485-497. Hrvatski nema precizni i jasni izraz za ovu djelatnost vojske. Engleski se to kae deploy troops, francuski deployer les troupes, panjolski desplegar tropas, talijanski dispiegare truppe, ruski , njemaki die Truppen gehen in Stellung.
17 18
19
20
128
Ivan Pederin
koji je podreen zapovjednitvu u Puli. To je zapovjednitvo bilo nadreeno lukom admiralatu u Trstu i Rijeci. Gradila se baterija u Dubokoj koja je pod Masottijem. Tako je poeo razmjetaj vojske. Pobjeda je u suvremenoj vojsci manje uinak osobne hrabrosti kao u borbama Homerove ili kriarskih vojni gdje je svako potegao sablju i borio se kako je znao i umio. U suvremenoj vojsci zapovjednik i njegovi dozapovjednici morali su sve briljivo ispitati, brinuti se da vojska ima sve, do najmanjih sitnica. Onda je ta vojska, zapravo vojni stroj, mogla vojevati. Jovanovi je vodio rauna o raspoloenju puanstva pa je 9. srpnja javio Rodiu da su pravoslavci u Hercegovini mirni, ali su Bokovi Grkovac (pravoslavac) i Pero ingrija, oba iz Dubrovnika, napisali pismo u Mostar. Kotarski poglavar u Dubrovniku Nikola Rendi Mioevi javio je da je u Gru uplovila francuska jahta s grkom posadom. Kapetan se iskrcao i otplovio s Lloydovim parobrodom. Dana 18. srpnja javio je c. k. konzul iz Mostara da su u Mostar stigli neki ruski emisari to je doznao iz francuskih izvora. Dana 11. kolovoza javio je c. k. Truppen-Brigade Commando fr Sddalmatien u Kotoru c.k. poklisar u Rimu barun Karl von Haymerle, da se knjaz Nikola sastao sa episkopom Spie i nekim ljudima iz Lastue koji su poznati kao protivnici Austrije. Ve 24. kolovoza javio je Jovanovi Rodiu o borbama s ustanicima, a to su bili hercegovaki muslimani. On je poslije tekih borbi spasio Stolac, ali su ustanici zarobili 80 konja. Potom su se nastavile borbe za komunikacije s Mostarom i Metkoviem, a ponovno su se rasplamsale za Stolac koji ustanici nisu uspjeli osvojiti. Potom je javio 27. kolovoza da je turska vojska u Hercegovini na strani Austrije i da se bori protiv ustanika. C. k. vojska napredovala je od Carine i Brgata prema unutranjosti putem dubrovake trgovine. Bilo je ranjenika koji su zbrinuti i otpremljeni u Dubrovnik. U to doba Dubrovnik je postao sjedite Europskog povjerenstva za razgranienje s Crnom Gorom koje je promatralo operacije u Hercegovini.21 Ve 3. rujna turska se vojska poela povlaiti iz Trebinja. Jovanovi je dobio upute da im bude pri ruci. Pregovori s turskim zapovjednikom o predaji Trebinja vodili su se dugo jer je bilo tekoa s opremom topova. Bilo je i borbi se ustanicima, c. k. vojska imala je tri poginula, a ustanici ak 20. Napokon su osvojene i posljednje dvije kule Vinac i Crkvena. A onda, kad je sve izgledalo dovreno, pojavio se u Trebinju Hadi Lojo, pomalo razbojnik, pomalo vojnik s jakim odredom ustanika22. Dubrovnik je bio u opasnosti. Jovanovi je bio iznenaen, morao je naglo krenuti s vojskom i prihvatiti borbu iz nepovoljnog poloaja. Razvila se estoka borba, Jovanovi je razbio Hadi Loju, ali je imao ak 100 poginulih. Bila je to najtea bitka u Hercegovini.
21
Ivan Pederin, Dalmacija, Dubrovnik, Kotor i Francuzi, Dubrovnik, N. S. Godite XVII (2006) br. 4, str. 18-41. O borbama u Bosni: Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati... Poglavlje Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini.
22
129
Hadi Lojo je u tom sukobu bio ranjen. Pokuao je bjeati, ali ga je uhitio porunik Stipeti u okolici Sarajeva. On je smaknut odlukom vojnog suda. Potom je konzul Vuk Vrevi preao iz Trebinja u Mostar, a u Mostar je doao i dopukovnik Gustav von Thoemmel iz Cetinja. U Hercegovini su se pisale proklamacije koje su traile da se narod odupre c. k. vojsci. Bilo je malo nade u uspjeh. Onda je car odlikovao turskog konzula Dammisch efendiju u Dubrovniku s Comturkranz des Franz-Josef-Ordens zbog dobre suradnje u zaposjedanju Hercegovine. Vei dio c. k. vojske nalazio se u Trebinju i Ljubinju. Bosna je do 1878. bila turski vilajet; turska se vojska povukla i predala Bosnu i Hercegovinu c. k. vojsci, ali su se muslimani pokuali suprotstaviti zaposjedanju Hercegovine. Oni nisu bili vojska i, ako su se suprotstavili, prema ratnom pravu poinili su kazneno djelo i nisu mogli raunati da se s njima postupa kao s ratnim zarobljenicima. Tako su u prosincu 1878. dovedeni u Dubrovnik Hamid Domui, Alija Hajdarhodi, Muhamed Hasanovi, Arif Omanovi, Husein Koli, Ibro Babovi i Huso Babovi. U Dubrovnik je doao auditor Uhl da pribiva suenju. Sud ih je osudio na smrt i oni su strijeljani. O tome je izvijestio u Be bojnik Wilhelm Popp Edler von Poppenheim. U Beu su novine komentirale zaposjedanje Bosne i Hercegovine.23 lankopisac se pitao da li je ova okupacija kraj ili tek prvi korak u ekspanziji na jugoistok. Parlamenti u Beu i Peti zadovoljni su, ali operacija je bila vrlo skupa. lankopisac se uasavao da e Austrija sada drati vojne postrojbe u Sandaku, Novom Pazaru i Mitrovici, dakle mjestima kroz koja prolaze trgovaki putovi. Na drugoj strani Italija je gomilala vojsku na austrijskoj granici pa je car otputovao u juni Tirol. Neki krugovi u Italiji obnovili bi politiku koja je dominirala u Italiji 1859. i 1866. Bile su to godine austrijskih vojnih poraza. Ali pokazalo se da je Austrija, inae militaristika i apsolutistika, bila jaa i utjecajnija poslije svakog vojnog poraza. Tako je ona 1867/68. s nagodbama rijeila maarsko pitanje, pa je 1872. Crna Gora priznala austro-ugarski protektorat. Tada je u Crnoj Gori inenjer Slade ilovi iz Trogira gradio ceste, a Baldo Bogii, takoer austrijski dravljanin, uredio je pravne prilike u Crnoj Gori24, Orebianin Dragutin Franasovi je postao vojni ministar u Srbiji koja je, kako naprijed navedosmo, takoer priznala austro-ugarski protektorat. Svi su to bili austrijski dravljani. lankopisac je piui o Italiji spomenuo i irredentu.25
23 24
To je izrezak iz novina iz kojeg nije vidljivo koje su to novine. Izrezak se nalazi u fondu. Ivan Pederin, Baldo Bogii kao veza izmeu austroslavizma i Rusije, Dubrovnik, god. XIX (2008) br. 1. str. 244-167. Suvremeni dravni aparat ustrojen je u Crnoj Gori 1878. Ivan Pederin, Pitanja Crne Gore i Albanije poslije okupacije Bosne i Hercegovine, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, XLII-XLVIII.(2006), str. 193-212. Crnogorskim pitanjem bavili su se kotarski poglavar u Dubrovniku Nikola Rendi Mioevi, konzuli u Skadru i Mostaru Vasi i Lini, kotarski poglavar u Kotoru Mane pl. Budisavljevi, Stjepan Jovanovi, a i J. J. Strossmayer. Ivan Pederin, Austrijska vlast u dalmatinskoj politici, Zadar, MH, 2009. Poglavlje Italia irredenta i Dalmacija. U austrijskoj politici prema Italiji bio je mjerodavan domaral Marijan Vareanin, barun Vareki, ta politika je do danas hrvatska politika prema Italiji. Ivan
25
130
Ivan Pederin
A onda je Austro-Ugarska privukla Italiju i Njemaku u trojni savez. Bio je to savez koji je osiguravao austrijski prodor na jugoistok. Srce tog saveza bio je oigledno Be. Sad je Austrija poela izgraivati suvremeni dravni aparat u Bosni i Hercegovini, pravnu dravu. Vojni zapovjednik obino je bio Hrvat, a tako i srednji upravni aparat.26 Bosna i Hercegovina postale su na taj nain kondominium vie Hrvatske i bekog Dvora nego li Maarske. Austrijsko naelo bilo je da inovnici moraju biti iz odnosne zemlje. Austrija nije mogla poslati inovnitvo iz Bea jer ti inovnici nisu poznavali jezik, to bi bilo skupo, trebalo bi im npr. platiti stan i nai ga. Zato je Austrija u Bosnu slala za inovnike Hrvate. Varadinac Kosta Hrmann i Silvije Strahimir Kranjevi tek su najpoznatiji meu njima. Maarska je imala eljeznice u Bosni, ali ni jedna pruga nije ila do Jadrana jer Be i Hrvati, tonije Ministarstvo rata, nisu htjeli vidjeti Maarsku na Jadranu. Od Jadrana u unutranjost vodile su uskotrane eljeznice. Od Jadrana se preko Bosne nije moglo doi u Maarsku bez presjedanja. Krivoije Operacija zauzimanja Bosne i Hercegovine okonana je za neto vie od dva mjeseca 1878. Gavrilo Rodi umirovljen je, a pravi tajni savjetnik i namjesnik njegovog apostolskog velianstva u Kraljevini Dalmaciji postao je 1881. Jovanovi. Dana 21. veljae 1882. Jovanovi je dobio brzojav od cara kojim on kao vrhovni zapovjednik izraava zadovoljstvo zbog izdrljivosti svoje vojske. Jovanovi je dao da se sadraj brzojava prenese vojci. Meutim 27. veljae odjeknuli su u Ubli hici na poloaje c. k. vojske. Jedan asnik razgovarao je u Krivoijama s parohom Jovanom Vasiljeviem koji mu je kazao da u Krivoijama ima oko 400 ustanika koje predvodi Vukalovi iz Zubaca. Ovaj ustanak pobudio je Giuseppe Garibaldi koji se nadao da e se proiriti na itav jugoistok Europe pa e propasti Osmansko Carstvo, a i Austro-Ugarska.27 Paroh je nabrojio koliko ih ima u kojem mjestu. Onda su neki Milinovi i Luci pucali na andarmerijsku postaju u Morinju. Na to je 94. pjeaka brigada u Risnu poela s potragom ustanika. Zapovjednik je bio general bojnik Winterhalter. Ustanici nisu pruali otpora, pa je car 13. oujka 1882. izrazio zadovoljstvo uspjesima vojske kod zauzimanja Krivoija. Jovanovi je naredio da se sadraj ovog brzojava prenese vojsci. Tada je prema vijestima iz Odese 11/24. veljae ministar vanjskih poslova grof Klnoky Gusztv Szigmond
Pederin, Paula von Preradovi i tradicija hrvatskih generala u austrijskoj vojsci, Nova Istra VI(2001/2002) br. 4(19) str. 178-181.
26
Ivan Pederin, Uloga Hrvatske u upravljanju austro-ugarskom Bosnom i Hercegovinom, Hrvatska misao, VII(2003), br. 29. str.. 97-102. O hrvatskim inovnicima i njihovim berivima postoje podaci u arhivu Magyar orszagos leveltar u Budimpeti, fond pod naslovom Horvat-Dalmat. Ivan Pederin, Austrijska vlast i dalmatinska politika, Zadar, MH. 2009. Poglavlje Garibaldijevi pokuaji da pobuni Balkan protiv Austro-Ugarske i Turske, str. 9-23.
27
Vojne operacije domarala baruna Stjepana Jovanovia... javio da stanovit broj razvojaenih ruskih asnika kree prema Krivoijama. Nije mu javljeno kakvo i koliko oruja voze sa sobom.
131
Potom su ustanici pucali s Golog Vrha na vojnike Aleksandra Lazara i Nikolu Bistriana. Vod je uzvratio paljbom, a ustanici su ubili dva vojnika i domogli se streljiva i oruja. Tako je javio satnik Wedrarin. C. k. vojska razmjestila se u Crkvicma, Slepenu, Kuli, Banovu Brdu, Ledenicama, Smokovcu, Grebcima, Velom Vrhu, Knelacu, Kmenom, Tratlo Polju, Mokrinju, Mrcinama, Ublima, Herceg Novom, Grahovcu, Perastu, Risnu. Jovanovi je 5. svibnja Gavrilo Rodi doao u Dubrovnik i preuzeo zapovijedanje. Pozvao je svoje zapovjednike da mu priope razloge i faze ustanka i vojnim mjerama koje su poduzeli. Uspjeh je bio potpun, ustanici nisu bili u stanju pruiti otpor vojsci. Dana 1. rujna car je naredio rasputanje III. Pjeake trupne divizije i izrazio se o toj operaciji kao najljepem dogaaju njegovog vojnikog ivota . Spomenuo je teak teren, surovo podneblje, hrabrost i izdrljivost vojnika. Prema odluci Reichs-Kriegs-Ministeriuma (Dravnog ministarstva rata) dana 30. rujna rasputena su vojna zapovjednitva u Donjoj Tuzli, Nevesinju, Vlasenici. Jovanovi je 20. rujna 1882. izdao Obznanu s kojom je pozvao itelje sela Donjih Krivoija, Donjih i Gornjih Ledenica, Ubala, Gornjeg i Donjeg Orahovca i Gornjih Pubora koji su pobjegli nakon nasilja i otpora dravnoj vlasti i poslije poinjenih nedjela da se u roku od 14 dana vrate i podvrgnu kaznenim posljedicama njihovih zloina. Krivoijski ustanak ovim je okonan. Garibaldi nije imao uspjeha jer je njegovu djelatnost sprijeila austrijska kontra-obavjetajna sluba, a to su bili c. k. poklisar u Rimu barun Karl von Haymerle, knez Wreda i sam Jovanovi. Stari urotnik Garibaldi bio je ve u godinama i ivio je u osami na Capreri. Car se veselio, ali vojni pohod u Bosnu i Hercegovinu bio je vie politiki, nego vojni. A politika pobjeda bila je velika, bila je to pobjeda politike koju je Jelai savjetovao Dvoru, pobjeda politike koju su pronosili visoki hrvatski asnici to su neko sluili pod Jelaiem kao porunici. Sad je put na jugoistok bio otvoren.
132 ZUSAMMENFASSUNG
Ivan Pederin
Feldmarschall-Leutnants Freiherrn Stjepan Jovanovis Feldzug in der Hercegovina 1878 und die Niederwerfung des Aufstandes in Krivoije 1882
Infolge des Beschlusses des Berliner Kongresses 1878. besetzte sterreich-Ungarn Bosnien und die Hercegovina. Im Sinne dieses Beschlusses erkannte auch Serbien 1881. die sterreichisch-ungarische Schutzherrschaft an. Feldmaschall-Leutnant Josip Filipovi, Freiherr von Philippsberg, setzte sich mit seinem Armeekorps ber den Flu Sava bei Slavonski Brod der Ordre de bataille seines Kriegsherrn, des Kaisers folgend und besetzte Bosnien. Stjepan Jovanovi marschierte nach der Hercegovina aus dem Sden als Befehlshaber des Truppen-GeneralCommandos Sddalmatien ein. Der Einmarsch wre an sich kein Feldzug gewesen, denn die Hohe Pforte hatte zuvor den Beschlu des Berliner Kongresses unterschrieben und ihre Truppen rumten Bosnien und die Herzegovina. Aber die einheimischen Muslime boten den Einmarschierenden stellungsweise entschlossenen und bewaffneten, obschon nich gut organisierten Widerstand in Stolac und Trebinje. Doch konnten Bosnien und die Hercegovina in zwei Monaten befriedet werden. Aber im Frhjahr 1882. begann ein Aufstand in Krivoije ob den Bocche. Dieser Aufstand konnte erst in sechs Monaten niedergerungen werden. Den Aufstand hat Giuseppe Garibaldi angezettelt. Dieser erhoffte sich vom Aufstand einen allgemeinen Aufstand auf dem Balkan, in dem das Osmanenreich und sterreich-Ungarn untergehen sollten. Doch konnte die sterreichische Gegenspionage seine Unterwanderungsversuche wettmachen.
BORBE ZA TRAVNIK U LISTOPADU 1944.
Stipo Pili Blanka Matkovi

U lanku se analiziraju borbe za Travnik i njegovo zauzee 22. listopada 1944. g. te rtve koje su pritom stradale, a njihova su imena dosad uglavnom bila nepoznata. U prvom dijelu se ukazuje na vanost i znaenje Travnika, te borbe koje se vode oko i za njega tijekom Drugoga svjetskoga rata. U drugom dijelu predstavljeni su dokumenti s popisima nestalih i poginulih tijekom bitke za Travnik od 20-24. listopada 1944. g. Ti izvori otkrivaju imena 39 nestalih i 33 poginula pripadnika V. stajae djelatne bojne I. ustakog stajaeg djelatnog zdruga, o kojoj se u hrvatskoj historiograji gotovo nita ne zna. U treem, posljednjem dijelu, pokuavaju se otkriti stratita i grobita rtava radi dostojnog obiljeavanja tih mjesta, te identicirati poinitelje tih zloina. Kljune rijei: Travnik, Bugojno, Drugi svjetski rat, zavrne operacije, poginuli, nestali, ratni zloini
Uvod Travnik je nastao u srednjem dijelu uske doline rijeke Lave, u koju se ulijevaju dvije Lave: Komarska (Komarica) koja izvire ispod istomene planine i Karaulske Lave koja dotie ispod planine Radalj, a ulijeva se istono u rijeku Bosnu, kao njezin lijevi pritok kod sela Janjia, u blizini eljeznike postaje Lava1. Dolinom Komarske Lave Travnik odrava vezu s Uskopljem, odnosno Donjim Vakufom, a preko njega na jug s Bugojnom. Dalje preko Prozora veze idu prema dolini Neretve, a preko Kuprekih vrata prema Srednjoj Dalmaciji i Splitu.
1
Janko Dui, Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni, Zagreb, 2008., str. 41; Vjenceslav Topalovi, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske rtve 1941.- 45./1991.-95., (dalje Srednja Bosna) Zagreb, 2001, str. 82. Ladislav Z. Fii, Korijeni i ivot, Povijest upe Dolac s osvrtom na ostale upe Lavanske doline, Sarajevo Zagreb, 2004. g., str. 98.
134
Grad se nalazi na 45. stupnju sjeverne geografske irine i 18. stupnju istone geografske duine, izmeu rijeka Vrbasa i Bosne, okruen planinama: na sjeveru Vlai (1919 m), Rane (1473 m) i Galica (1627 m), na zapadu Dnoluka planina (1347 m), Radalj (1388 m) i Komar (1510 m), na jugu Mravinac, pa Vilenica (1235 m), Kruica (1850 m) i Radovan (1485 m), a u blizini je i jedna od sredinje poloenih i najviih planina Bosne i Hercegovine, Vranica, visoka 2110 m. Sam se Travnik nalazi na nadmorskoj visini od 510 m. Zapadno od grada, izmeu planine Radalja na sjeveru i Komara na jugu, nalazi se najznaajnija i najlaka prirodna prometna veza izmeu dolina rijeke Bosne i Vrbasa, preko prijevoja Komar (927 m) gdje je uspostavljena eljeznika veza i cesta prema dolini Vrbasa i dalje prema zapadnim dijelovima Bosne. Prema istoku dolina Lave se iri i tvori ravno i plodno Travniko polje, koje zavrava na njezinom uu u rijeku Bosnu. Znaaj Travnika odreen je njegovim poloajem u sredinjem dijelu Bosne i Hercegovine, izmeu jezgre srednjovjekovne bosanske drave i njezinoga irenja u XIV. i XV. stoljeu prema zapadu prostoru Povrbasja i Pounja. Travnik se u izvorima prvi put spominje 1423. g. u ugovoru Tvrtka II. Tvrtkovia i mletakoga duda Moceniga pod imenom TRAVNICH2. Grad uskoro potpada pod osmansku vlast te postaje vano polazite osvajanja zapadnih dijelova bosanske drave i prodora prema Hrvatskoj. Poslije Velikog oslobodilakoga rata 1699. g. Travnik postaje sredite vezira upravitelja itave Bosne, to ostaje sve do 1850. g. Slabljenje osmanske sredinje vlasti i propadanje Osmanskoga Carstva popraeno je i padom vanosti ovog grada. Osmansko razdoblje okonano je okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, a potom i aneksijom 1908. g. U tom se razdoblju i gradi uskotrana eljeznika pruga koja povezuje Travnik s Donjim Vakufom, Jajcem, Kljuem, Bosanskim Petrovcem, Drvarom i Likom Kaldrmom. Rije je o najvanijoj prometnoj vezi Sjeverozapadne Bosne, poznate i pod pojmom Bosanska Krajina, oko koje e i zbog koje e se odvijati veliki niz zbivanja i dogaaja Drugoga svjetskog rata. Poslije Prvoga svjetskog rata Travnik ulazi u sastav Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije do osvajanja od Njemake 1941. g. i nastanka Nezavisne Drave Hrvatske 10. travnja 1941. g. U meuratnom razdoblju Travnik postaje sjeditem kotara, a nakon uspostave NDH sjeditem novouspostavljene velike upe Lava Gla3 to e
2 3
Srednja Bosna, str. 279. Rafael Landikui, Prirunik o politikoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb, 1942. g., str. 17 i 29-56; Srednja Bosna, str. 81-82; Popis imena mjesta u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1942. g., (dalje Popis), str. 544-545. Veliku upu Lava Gla inilo je 5 kotareva: Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica i epe i grad Travnik. Kotar Fojnica se dijelio na opine: Brestovsko (sjedite Gromiljak), Busovaa, Fojnica, Kiseljak i Kreevo. Kotar Travnik inile su opine: Bila (sjedite Gua Gora), Buii (sjedite Stojkovii), Turbe i Vitez. U kotaru Visoko su bile opine: Graanica (sjedite Veliko ajno), Kvalupi (sjedite iuk), Kraljeva Sutjeska, Mokronoge (sjedite Donje Motre), Planina ( sjedite Kovaii-Okruglica), Podgora (sjedite upa), Vare, Visoko,
Borbe za Travnik u listopadu 1944.
135
ostati do kraja rata. U gradu se takoer nalazilo i popunidbeno zapovjednitvo, to ukazuje na njegov vojni znaaj. Travnik u Drugom svjetskom ratu i pripreme za napad na grad Invaziju Njemake 6. travnja 1941. g. spremno su doekali pripadnici Ustakog pokreta koji su ve 8. travnja poeli razoruavati postrojbe kraljevske vojske i organizirati se u rojeve. 17. travnja u Travnik ulaze postrojbe 2. armije Wehrmachta. Napadi postrojbi Narodnooslobodilakog pokreta (NOP-a) na Travnik su kasnili, iako su pripreme komunista za ustanak pod rukovodstvom Ilije Slavnia zapoele 7. kolovoza 1941. na visoravni Vlaia, u Petrovom Polju. Sredinom prosinca napadnuti su Gornji Koriani (Baltii) prilikom ega je ubijeno 14 pripadnika ustake milicije, a 47 zarobljenih strijeljano4. Vei dio planinskih dijelova Radalja, Komara i Vlaia nalazit e se do kraja rata pod nadzorom raznih odmetnikih vojski. Sve do dolaska 5. crnogorske brigade u srpnju 1942. g. na ovom e prostoru zajedniki djelovati etnici i partizani. Dolaskom ove brigade stvara se velika prevaga u korist NOP-a, ije postrojbe pod zapovjednitvom Save Kovaevia izmeu srpnja i listopada 1942. izvode vei broj vanijih akcija, popraenih likvidacijama zarobljenih pripadnika oruanih snaga NDH. Jedna od najkrvavijih svakako je napad na selo Bistru 29. kolovoza 1942. g. u kojem su pripadnici 5. crnogorske brigade strijeljali 79 zarobljenih hrvatskih vojnika5. Od studenog 1942. g. prostor Vlaia, Komara i Radalja kontrolira 3. krajika proleterska divizija, a u prosincu se oko Novog Travnika smjeta 1. dalmatinska brigada. 26. 12. 1942. g. 3. proleterska divizija e zauzeti Turbe i pri tome pored ljudskih rtava nanijeti i velike materijalne tete od kojih se ovo naselje vie nije oporavilo. Isto e naselje partizani ponovo osvojiti 12. 1. 1943. g6. Postupno jaanje postrojbi NOP-a oko podruja Travnika zbiva se nakon 25. kolovoza 1943. kada postrojbe 1. proleterske i 5. divizije zauzimaju
Zgoe (sjedite Kakanj-Majdan). U kotaru Zenica su bile opine: Brnjic (sjedite Seoci Vrpolje), Gornja Zenica (sjedite Zenica), Grahovica (sjedite Nemila), Stranjani (sjedite Podbreje-Strankosi), Vraca i Zenica. Kotar epe su inile opine: Novi eher, Vozua (sjedite Gare), Zavidovii i epe.
4
HR-HDA-1197, Oruniko krilno zapovjednitvo Dubrovnik, kut.1, tek. br. 388, 22. 12. 1941. g.; Srednja Bosna, str. 90.; rtve Drugoga svjetskog rata, poraa i Domovinskog rata na podruju upa Dobretii, Jajce, Koriani, Klju, Liskovica, Podmilaje i Varcar Vakuf Mrkonji Grad, Nova Bila, 2009. g., str. 75-89. Srednja Bosna, str. 92. Isto, str. 93.
5 6
136
Bugojno7 koje je branilo svega oko 1200 ustaa8 i domae seoske milicije. Dio pripadnika oruanih snaga NDH, koji nije izginuo, bio ranjen ili zarobljen, smjestio se u Travniku i tamo ukljuio u obranu grada kao V. stajaa djelatna bojna I. Ustakog stajaeg djelatnog zdruga. Prvi, i to neuspjeni, napad na Travnik izvela je Prva proleterska udarna divizija9 polovicom listopada 1943. g. Ubrzo je uslijedio drugi napad krajem studenoga 1943. g. u kojem su Prvoj proleterskoj diviziji pomagali i dijelovi este like divizije10, no ponovo bez uspjeha. Nakon toga nastupa gotovo jednogodinja stanka zbog okolnosti koje nisu omoguavale napad na grad. Napadi koji e uslijediti posljedica su novih prilika i odnosa na irem, europskom i uem, bosansko-hercegovakom i jugoslavenskom prostoru. U meuvremenu, Josip Broz Tito je sa Saveznicima, prvo sa Staljinom, a potom i W. R. Churchilom na meunarodnom planu dogovorio daljnje djelovanje na tom prostoru, ali i pozicionirao svoje mjesto i znaenje svoga Pokreta. Na domaem terenu veliki znaaj je imao neuspjeh u napadu na Banja Luku u rujnu 1944. g.11. Od kolovoza 1944. g. NOP odreuje tri osnovna pravca svojih vojnih djelovanja: a) jadranski pravac koji se oslanjao na snage Saveznika i to Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a; b) podunavsko - panonski pravac gdje su se postrojbe oslanjale i usklaivale s Crvenom armijom i postrojbama kojima rukovodi SSSR; c) unutrnji, planinski bosansko-hercegovaki pravac koji bi trebao spajati gornja dva pravca. Na vojno-politiku situaciju u Srednjoj Bosni svakako je utjecalo i kretanje postrojbi njemake Grupe armija E koje su se iz Grke povlaile jedinim moguim pravcem, dolinom rijeke Bosne, u kojoj je strateki klju bio upravo Travnik.
7
M. Hoti, Ratna hronika Bugojna, Bugojno, 1969., str. 51.; Vojna enciklopedija, (dalje V.E.), Beograd, 1971.g. sv.2, str. 111. Davor Marijan, Ustake vojne postrojbe 1941.- 1945. (dalje: Ustake vojne postrojbe ), magistarski rad, Zagreb, 2004., str.28-29 i 32-33. U Bugojnu je od 15. prosinca 1942. g. do 10. kolovoza 1943. g. smjeten V. stajai djelatni zdrug koji se tada premjeta u Livno. Iako su u Bugojnu ostale vojne snage NDH-a, odlaskom zapovjednitva i veine Zdruga znatno je opala vojna obrambena mo Bugojna, to e se vidjeti prilikom skorog zauzimanja ovog grada po NOP-u. Osnovana je 01. studenoga 1942. g., kada su u njen sastav ule: Prva proleterska, Trea krajika i Trea sandaka brigada. V.E., sv. 2, str. 479; Milan Ini, Borbe za Travnik, (dalje Borbe za Travnik) Beograd, 1979. g., str. 9, bilj. 1. Osnovana je 22. studenoga 1942. g. od Prve, Druge i Devete udarne brigade. V.E., sv. 2, str. 479. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu (dalje Zbornik NOR-a), t. IV., knj. 29, dok. 80, str.352-364; dok. 108, str. 449-453.
10
11
137
Radi boljeg razumijevanja vojne situacije na irem podruju Travnika, potrebno je analizirati dogaaje na prostoru dolina rijeka Vrbas, Lava i Bosna od ljeta 1944. g. do listopada iste godine. Poslije neuspjeha u desantu na Drvar, izvrenom 25. svibnja 1944. (operacija Rsselsprung12), njemake se snage povlae prema zapadu i dolini rijeke Bosne s osnovnim ciljem uvanja jedine preostale komunikacije za izvlaenje Grupe armija E iz Grke. Na taj nain veliki prostori ostaju nebranjeni ili branjeni s nedovoljnim brojem oruanih snaga NDH. Stoga NOVJ kree u protunapad s osnovnim ciljem zauzimanja gornje doline rijeke Vrbas i nastojanjem da u daljnjim operacijama osvoji strateki vaan spojni prostor izmeu dolina Vrbasa, Bosne i Neretve i tako presijee NDH-a snage, a spoji vlastite. Daljnjim napredovanjem i udarom na eljezniku prugu Viegrad Sarajevo Brod prekinuo bi se povratak njemakih vojnika i njihovo eventualno angairanje na drugim prostorima i bojitima. Travnik je ve u lipnju 1944. g. opkoljen sa zapada, sjevera i sjeveroistoka, a slobodan je samo pravac prema uu Lave u Bosnu. Izvjea Ministarstva oruanih snaga NDH-a govore o borbama i ienju terena juno od Travnika do Vranice te istono do prijevoja Komara13. Zauzimanje Gornjeg Povrbasja poinje osvajanjem Gornjeg Vakufa (Uskoplja). Prema opoj bojnoj relaciji Zapovjednitva Brzog zdruga o borbama postrojbi u srpnju, posada koja je branila grad povukla se probojem obrua na sjeverozapadu grada i krenula prema Bugojnu u popodnevnim satima 28. srpnja 1944. g.14 Grad je zauzela 7. krajika brigada15 koja e nastaviti djelovati prema planinskom masivu Vranice, jugozapadno i juno od Travnika te e u napadu 20.-22. listopada biti jedna od najznaajnijih postrojbi. U kolovozu dolazi do zastoja napadakih akcija NOVJ-e, no operacije se intenziviraju poetkom rujna. 6. rujna 1944. osvojeni su Kreevo16, grad zapadno od Sarajeva i sjeverno od prijevoja Ivan-sedla, te Fojnica17, smjetena juno od Travnika. S istoka djeluje Visoko-fojniki partizanski odred koji zauzima Kakanj te izvodi niz akcija kojima prekida promet na pruzi Travnik Lava i Sarajevo Zenica, stvarajui tako nesigurnost i strah18. Konano, 9. rujna 1944. g. 4. bataljun 7. krajike brigade 10. divizije ulazi u Bugojno, koji su branile manje
12
Opirnije o ovoj operaciji vidjeti web stranice http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_R%C 3%B6sselsprung_%281944%29, http://en.wikipedia.org/wiki/Raid_on_Drvar, http://www. blog.hr/print/id/1624926019/operacija-rsselsprung-1944.html. Zbornik NOR-a, t.IV., knj. 26, dok.145-151, str.549-565. Zbornik NOR-a, t.IV., knj.27., dok.182, str.720.-724; knj.28, dok.129, str.532-535. Sedma krajika brigada, zbornik sjeanja, Beograd, 1987, str. 337-340 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.29, dok.50, str. 218. bilj. 9. Kreevo je zauzeo 3. bataljun 9. brigade 10. divizije. Isto, dok.50, str. 218, bilj.8. Fojnicu su zauzeli dijelovi 10. divizije. Isto, dok. 144, str. 604-611.
13 14 15 16
17 18
138
oruane snage NDH-a19. Time je stavljena pod nadzor NOP-a gornja dolina Vrbasa. Zauzimanjem prostora zapadno i veim dijelom juno od Travnika, za osvajanje istoga potrebno je bilo nastaviti s daljnjim napadima kako bi se grad naao u okruenju i na taj nain bio to lake osvojen. Stoga postrojbe NOVJ 13. rujna osvajaju Busovau iz koje se posada povlai u Vitez20, a u daljnjem pokuaju protunapada, jake snage NOVJ-e napadaju Vitez i njegova posada se povlai u Travnik21. Istog je dana 4. bataljun 7. brigade 10 divizije ponovo osvojio najznaajniju strateku toku na zapadu naselje Turbe22, koje je branila 3. satnija V. bojne. U tim su borbama postrojbe NOVJ-e imale i podrku zrakoplovstva. Stavljanjem Travnika u poluokruenje ostvareni su preduvjeti za uspjean napad na sam grad. Napad na Travnik krajem rujna i poetkom listopada 1944. U borbama koje su voene tijekom rujna 1944. postrojbe 10. divizije NOVJ-e ostvarile su znaajne rezultate, te su se pribliile samom gradu i njegovim predgraima. Situaciju je dodatno oteala injenica da su postrojbe iste divizije znatno suzile moguu odstupnicu postrojbama oruanih snaga NDH. Obrambeni sustav grada naroito je oslabljen odlaskom njemakih vojnih postrojbi23, uzrokovanim povlaenjem njemake Grupe armija E i njihovim osiguranjem u Istonoj i Srednjoj Bosni. Ini, naprotiv, navodi kako su se vojne snage u Travniku stalno poveavale od 1942. g. kada je u grad dola Zagrebaka domobranska konjika pukovnija s oko 2000 vojnika do ak 2600 vojnika 1944. g.24 Isti autor takoer istie da se ondje krajem rujna i poetkom listopada 1944. nalaze ostaci 29. ustake bojne iz Bugojna, ukljueni u Petu ustaku bojnu Prvog ustakog stajaeg djelatnog zdruga, te navodi i posadu od 40 Nijemaca25, to Topalovi i drugi izvori negiraju26. Zapovijest za napad na Travnik, s rasporedom postroj19
Isto, dok. 165, str. 706-706, bilj. 5, str.707. Mesud Hoti u knjizi Ratna hronika Bugojna (Bugojno, 1969. g., str. 65) navodi kako su Bugojno tada branile neznatne ustake snage. U Zborniku NOR-a, dok 172, str. 721 navedene su snage koje su branile Bugojno. Isto, dok. 166, str. 708, bilj. 3. Busovau su zauzeli 1 i 4. bataljun 9. brigade 10. divizije. Isto, str. 708-709, bilj. 4. i str. 709, bilj. 5. Navodi se da je 1. sat V. djelatne ustake bojne 13. rujna na juri zauzele uzvisine koje dominiraju nad samim mjestom. Isto, dok. 168, str. 713-714, bilj. 5, str. 714. Turbe je branila 3. sat V. bojne I. stajaeg djelatnog sdruga. Prema izvorima NOP-a, tom je prilikom poginulo 5, ranjeno 12, a zarobljen 1 pripadnik bojne. Srednja Bosna, str. 97. Topalovi navodi kako su se njemake snage povukle 8. rujna, a grad je branila jedna domobranska bojna i jake ustake postrojbe. Borbe za Travnik, str.14. Isto, str. 15. Srednja Bosna, str. 97. Autor navodi da su se jo 8. rujna 1944. g. iz Travnika povukle sve postrojbe Nijemaca. Vrani kae kako ne samo da nisu dali pomo u ljudstvu, nego su
20 21
22
23
24 25 26
139
bi NOVJ-e i obrane Travnika, izdao je tab 7. krajike Narodnooslobodilake udarne brigade27 28. rujna 1944. g. U podacima o neprijatelju navodi se oko 1400 vojnika, odnosno najvie 1500 vojnika28. Sline podatke navodi i Vjekoslav Vrani29. Doda li se ovome i jo oko 400 pripadnika V. bojne u donjoj dolini Lave, najvei mogui broj oruanih snaga NDH je iznosio oko 2000 vojnika. Odluka o napadu ini se da je ubrzana predajom itave bojne Zagrebake domobranske konjike pukovnije na elu sa zapovjednikom Kumpom, koja je s asnicima i doasnicima brojila 270 vojnika30. Grad i okolicu napada kompletna 10. divizija s Jajakim i Travnikim Narodnooslobodilakim partizanskim odredom (NOPO) s preko 5000 vojnika31. Glavni smjerovi napada, u realizaciji 7. krajike brigade32, ili su s june i istone strane, a demonstrativni sa sjevera33. Grad je napadnut 30. rujna u 18 sati po cijeloj crti obrane od ua Lave do njegovih zapadnih prilaza34. Trei bataljun je izvanrednim manevrom uspio zauzeti nekoliko bunkera u zapadnom dijelu grada, ali se zbog zakanjelog ulaska u borbu bataljuna 9. brigade iz rezerve, 7. brigada morala povui35 sa znatnim gubicima. Prema opisu ovih borbi ini se kao da su one trajale samo jednu no, odnosno zadnji dan rujna i prvi dan listopada. U objavljenim izvorima ustanova NDH-a, tonije Ministarstva obrane, uope nema spomena borbi u Travniku 30. rujna i 1. listopada36 O ovome napadu sauvano je svjedoenje tadanjeg ministra za obrt, veleobrt i trgovinu Vjekoslava Vrania koji je tih dana boravio u Travniku. Na putu za Travnik svratio je u Zenicu i ondje 29. listopada 1944. g. razgovarao sa zapovjednikom njemakih snaga pukovnikom Schellom koji mu je izjavio da je Travnik ve dva dana opkoljen i ii u Travnik znai ii u susret smrti37. Ni brzoglasna se veza nije lako uspostavljala, pa su tek u zoru uspjeli dobiti zapovjednika obrane Travnika Eduarda Bonu Bunia i s njim dogovoriti nain dolaska u grad posebnim oklopnim vlakom. Put je vremenski potrajao, no
uskratili i pomo u streljivu. Vjekoslav Vrani, U slubi Domovine (dalje U slubi domovine), Washington, 2007. g., str. 325-332.
27 28
Zbornik NOR-a, t. IV. knj. 29, dok.126, str. 499-506. Isto, dok. 126, str. 500-501, bilj. 4. Navodi se 350 ustaa (Kupreke bojne), 450 novomobiliziranih ustaa, 500 domobrana i oko 120 pripadnika policije i andarmerije. U slubi domovine, str. 327. Autor navodi 800 domobrana i 400 ustaa. S druge strane pretpostavlja kako NOP raspolae s oko 2000 ljudi koji napadaju grad. Borbe za Travnik, str. 65. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 4, tablica i preslik originala s brojnim stanjem 5. Korpusa. Isto, str. 503-504 Borbe za Travnik, str. 65, shema na str. 66.; Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 37, str. 202-205. Borbe za Travnik, str. 67. Isto, str.70-73. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str. 854. U slubi domovine, str. 326.
29
30 31 32 33 34 35 36 37
140
naposlijetku su oklopnim vlakom uspjeli ui u dio podruja na istoku grada gdje su voene borbe38. Vrani je obiao vojnike i poasnu postrojbu koja ih je doekala, a potom dobio i izvjee o stanju obrane. Prema njegovom sjeanju, u noi 30. 9./1. 10. u partizanske ruke su pali svi bunkeri na junoj i jugozapadnoj strani Vilenice, tonije njih 12 od njih ukupno 26 izgraenih za obranu Travnika. Borbe su se ve vodile u gradu oko Tvornice duhana39. Postrojbe NDH su u jutarnjim satima izvrile protuudar. Nijemci su se ve pomirili s gubitkom Travnika, te su, usprkos traenjima hrvatske strane, odbili isporuiti dodatne koliine streljiva40. Branitelji na elu sa svojim zapovjednikom bili su odluni grad braniti do posljednjega. Zanimljiv je Vraniev razgovor s jednim ustaom iz Kupresa u trenutku kada je ovaj istog jutra doao u Zapovjednitvo po zapovjedi. Kako je bio sav prljav od borbi, ali i bez ikakve obue na nogama koje su bile umotane u neke krpe svezane debljim koncem, istome je Vrani dobacio kako nema opanaka. Na to mu je vojnik uzvratio: Poderale se cipele gospodine, u borbama. Ali lahko je za cipele. Ako bude Drave Hrvatske bit e i cipela, ako je ne bude nee biti ni glave, ni cipela41. 1. listopada oruane snage NDH vratile su osam od dvanaest prethodne noi zauzetih bunkera, a isti su se dan pripremali za povratak ostala etiri. Vrani je osobno promatrao borbe 2. listopada kada su povraena i posljednja etiri bunkera, a planina Vilenica vraena pod nadzor postrojbi NDH, te spominje nekoliko stotina mrtvih partizana i ak dva generala, od kojih se jedan zvao Tento42. U popodnevnim satima, poslije odranih politikih zborova, Vrani je pozvan kod zapovjednika Bene Bunia, gdje se nalazila i delegacija njemakih asnika koja je donijela pismo generala Leyersa sa zapovjedi da se Buni sa svojom vojskom povue iz Travnika, a za to je dobio i odreenu koliinu streljiva. Buni je vrsto i odrijeito odgovorio kako je za zapovjednika obrane postavljen po Ministarstvu obrane NDH-a i da samo na zahtjev istoga moe napustiti to svoje mjesto43. S istom delegacijom Vrani se vratio u Sarajevo, a potom u Zagreb. Jedino to je Buni traio od njega bilo je streljivo44. I u ovome napadu, kao i dva prethodna, unato odlinim pripremama i temeljitosti koju su snage NOVJ-e pokazale, jedna divizija ipak nije bila dovoljna za ovladavanje Travnikom i prostorom oko njega. No, dok se pri ranijim napadima obrana Travnika popunjavala, uoi samoga napada u listopadu 1944. obrana je brojano znatno oslabljena odlaskom dijela vojnika, doasnika i asnika Zagrebake domobranske pukovnije.
38 39 40 41 42 43 44
Isto, str. 326. isto, str. 328. Isto, str. 329. Isto, str. 329. Isto, str. 330. Isto, str. 331. Isto, str. 331.
Borbe za Travnik u listopadu 1944. Napad na Travnik 20-22. listopada 1944.
141
Novi neuspjeh koji je doivjela i 10. divizija u pokuaju osvajanja Travnika dao je do znanja rukovodeem kadru Petog korpusa da je ovaj grad nemogue osvojiti samo s jednom divizijom zbog ega je zapovjedio 4. diviziji da sa svojim postrojbama krene iz Zapadne Bosne prema Donjem Vakufu s ciljem zauzimanja poloaja za novi napad na Travnik45. Sve su postrojbe pristigle na polazne poloaje 11. listopada 1944. g. Zapovijed za napad na Travnik izdao je tab Petog korpusa 18. listopada 1944. i to: etvrtoj, Desetoj i Srednjobosanskoj diviziji. tab 4. divizije zapovijedat e napadom na grad, a tab 10. divizije e tititi podruje iz pravca Sarajeva i Zenice u emu e mu pomagati Srednjobosanska divizija sjeverozapadno od Zenice46. Napad je zapoeo u veernjim satima u 18 sati i 30 minuta. Sa sjeverozapada je napadao 3. bataljun 6. krajike brigade 4. divizije, sa sjevera Jajako-travniki odred, s jugozapada 1. bataljun 6. brigade, a s jugoistoka 2. i 3. bataljun 7. brigade. Prvi napadi 3. bataljuna 6. brigade nisu uspjeli, a prilikom istih pogibaju naelnik taba 6. brigade, kapetan Milan Milovac47 i pukovnik Josip oa Maar48, operativni asnik Petog korpusa. 23. prosinca 1944. g. I. ustaki stajai zdrug alje Glavnom stoeru Ministarstva oruanih snaga NDH-a izvjee o bojnoj relaciji na sektoru Sarajevo Rogatica Travnik tijekom listopada iste godine49. Napad na Travnik je poeo topnikom (artiljerijskom) vatrom 20. listopada u 19 sati i trajao do 20 sati. Uslijedio je pjeadijski napad na postave (crtu obrane)50. Napad nije uspio, a partizani su se, uz osjetne gubitke povukli. No, postrojbe NOVJ-e ovoga su puta bile spremnije za dugotrajnije, jae i intenzivnije napade, pa su u nonim satima udarili po junoj obrani (postav Vodenica51) i jugozapadnoj (postav Mosti). Topovskom i bacakom vatrom izbaene su partizanske posade iz bunkera broj 2-7, 9, 12, 13 i 16-20, ali su bunkeri jo tijekom noi bili vraeni. Topovsko-bacaki napad na Travnik nastavljen je tijekom itave noi kada je na grad palo vie od 1000 granata. Ujutro 21. listopada u 5 sati i 30 minuta uslijedio je protuudar
45
Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 15, str. 75-76; Drago Karasojevi, Peti udarni korpus NOVJ, Beograd, 1985. g. (dalje Peti korpus), str. 294-295; Isti: IV. krajika NOU divizija, Beograd, 1988. g. (dalje 4. divizija) 336-337; Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944 1945., Beograd, 1957, (dalje Zavrne operacije), str. 322-323, Borbe za Travnik, str.101-107. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 43, str. 235-242.; 4. Divizija, str. 339-340; Peti korpus, str. 296-297; Borbe za Travnik, str. 108-151; skica na str.98. Borbe za Travnik, str.116-118. Isto, str.120-124. Zbornik NOR-a, t. IV., knj.31, dok.175., str. 851-863. Postav ili crtu obrane Travnika inilo je 30 bunkera koji su izmeu sebe bili povezani rovovima i tako dugo odolijevali partizanskim napadima. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175., str. 858. Vjerojatno pisarska ili tiskarska greka. Ispravno je Vilenica.
46
47 48 49 50
51
142
po 1. sati V. bojne, koja je bila jedina udarna priuva u Travniku. Hrvatske su snage vratile izgubljene postave i ponovo zauzele sve bunkere. Meutim, postrojbe NOVJ-e kreu u novi napad na postav Tarabovac i uz pomo topnitva i dva tenka zauzimaju te poloaje, a posada se u panici i rasulu povlai prema sreditu grada. Ove je poloaje branila 2. sat V. bojne, a najvie smirenosti i pribranosti je pokazao njezin zapovjednik, porunik Mate Depolo. U 7 sati i 15 minuta zapovjednitvo nad svim ljudstvom koje je napustilo svoje poloaje preuzima satnik Penava. Od tog trenutka Penava zapovijeda 1., 2. i 3. sati V. bojne, ostacima Kupreke bojne i domobranima. Prva sat V. bojne vri novi protudar i ponovo osvaja Tarabovac. Obrambene poloaje hrvatskih snaga u 9 sati i 30 minuta napadalo je i bombardiralo i zrakoplovstvo NOVJ-e, a tijekom dana do 20 sati nisu prestajali napadi topnitvom i pjeadijom. Tada su se pripadnici Kupreke bojne i domobrani povukli s june i jugozapadne crte obrane zbog jaine neprijateljskog napada i nestanka streljiva52. U protunapadu 21. listopada hrvatske su snage uspjeno odbacile postrojbe 6. brigade na polazne poloaje, ali su zaustavljene u protuudaru na bunker broj 12 izmeu Ilovae i Tarabovca, gdje je stradao dio pripadnika oruanih snaga NDH53. Uslijedio je prodor postrojbi 7. brigade s jugoistoka, od Doca prema Travniku i u sam grad. Taj je upad omoguio ulaz tenkovima iz smjera Han Bile54 to je omoguilo jau bojevu mo i uinkovitije napade u daljnjim operacijama. Meutim, kako su uspjeno odbacili 6. brigadu prema zapadu, hrvatske su snage u tom trenutku imale snage i vremena pojaati obranu na jugoistoku te zbog zakanjelog ubacivanja dodatnih postrojbi NOVJ-e odbaciti tijekom dana postrojbe 7. brigade iz grada i s dominantnih kota oko Doca i ponovo uspostaviti svoju obranu. Istog dana postrojbe 11. brigade osvajaju Bilu, Han Bilu i Divjak i uspostavljaju potpuni nadzor nad prometnicom prema Zenici55. Nou 21./22. listopada Travnik je sa sjevera zapada i juga napadalo 11 bataljuna potpomognutih Jajako-travnikim odredom, a s istoka, jugoistoka i sjeverostoka 8 bataljuna s Vlaikim NOP odredom. Rije je o ukupno oko 10 000 vojnika nasuprot najvie 2000 branitelja. Obrambenu mo hrvatskih snaga znatno je slabilo konstantno smanjivanje broja pripadnika oruanih snaga NDH uslijed izginua i ranjavanja, a kojima nije pristizala nikakva pomo u ljudstvu. Prema Izvjeu Bojne relacije, dogaaji s veim dijelom postrojbi V. bojne su se odvijali drugaije. Protunapad na Tarabovac je uslijedio 22. listopada ujutro i trajao je do 2 sata ujutro kada je i on zauzet56. No sve postrojbe koje su branile junu i juozapadnu crtu obrane povukle su se i sastale su se u Docu. U
52 53 54 55 56
Zbornik NOR-a, t. IV., knj.31, dok.175., str. 858.-859. Borbe za Travnik, str. 140. Vidi priloge 10 i 13. Isto, str.141. Isto, str. 146. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 858.
143
3 sata ujutro 1. sat je krenula utvrditi poloaje kod zgrade velike upe, ali se i 3. sat povukla u Dolac zbog nedostatka streljiva. Postrojbe NOV-e odluno su svim snagama napali posljednje nezauzeto naselje Dolac. Hrvatske su snage imale samo dvije mogunosti: povui se u Travnik ili prema Zenici. Odluili su se za drugu mogunost i u 4 sata krenuli preko Gue Gore, Brajkovia, Grahovia, Bukove Glave i Jagodia, gdje su morali probijati obru oko jedan sat. U tom je sukobu poginuo jedan partizanski major i 48 partizana. U Zenicu su doli 22. 10. 1944. g57. Odluujui napad Petog korpusa otpoeo je 22. listopada 1944. g. u 18 sati58. S padom bunkera broj 7 izmeu ipovika i Pirote pala je vanjska obrana Travnika59, a u sljedeim satima su morale biti osvojene unutranje obrambene i otporne toke: Katel, zatvor, eljeznika postaja, tvornica duhana i vojarna. Posljednja obrambena toka hrvatskih snaga bila je vojarna koju su u tenku napali zapovjednik tenkovske postrojbe Lazar Marin i zamjenik zapovjednika 10. divizije potpukovnik Petar Meava, prilikom ega su obojica poginuli60. Nakon toga najvei dio obrane grada je poginuo na elu sa svojim zapovjednikom Eduardom Bonom Buniem, manji dio se predao, a najmanji dio se uspio probiti iz obrua. Dosadanja istraivanja, autori, preivjeli svjedoci i predaja se slau u jednom: bitka za Travnik bila je teka, a broj poginulih i stradalih velik. No, kontradikcije su prisutne ak i u razliitim radovima istog autora. U izvjeu taba 4. divizije tabu Petog korpusa o borbama za Travnik se navodi da je broj poginulih neprijatelja 1085, ranjenih 289 i zarobljenih 712, a vlastiti gubici 42 poginulih i 213 ranjenih61. Uzevi u obzir trajanje i intezitet borbi, ovi brojevi vjerojatno nisu toni, posebno u pogledu partizanskih gubitaka. Drago Karasojevi u svojoj knjizi o 4. diviziji navodi 2120 poginulih ustaa i domobrana, od ega samo oko vojarne 980, potom 500 onih koji su se predali, te 700 zarobljenih ustaa i domobrana.62 Zbrojimo li sve poginule oko vojarne i one koji su se predali dobijemo priblian broj poginulih koje prije toga iznosi autor. U knjizi o Petom korpusu isti autor iznosi slijedee podatke: broj poginulih neprijatelja je 2784, ranjenih 1665 i zarobljenih 903, a na strani Petog korpusa su 193 poginula, 663 ranjenih i 59 nestalih boraca.63 Izudin auevi u radu o 8. krajikoj brigadi iznosi preciznije i tonije podatke za borbe oko Han Kumpanije 8 poginulih i 15 ranjenih i Podbreja kod Zenice 29 poginulih i 20
57 58 59 60 61 62 63
Isto, bilj.17, str. 861. Navodi se razlika u iznoenju podataka o poginulima. Borbe za Travnik, str. 156-160. Isto, str. 160. Isto, str. 195-205. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 54, str. 276-283, str. 282. 4. divizija, str. 341. Peti korpus, 297.
144
ranjenih pripadnika hrvatskih snaga64. Prema Bojnoj relaciji I. ustakog stajaeg zdruga za V. ustaku stajau bojnu ukupno je poginulih 26, ranjenih 21 i nestalih 3865. Topalovi navodi kako su u borbama za Travnik ukupni gubici partizana bili oko 4000 vojnika, a poginulo je oko 800 branitelja66. Dalje istie da je u bolnici ubijeno oko 70 ranjenika, bolesnika i meu njima dvije asne sestre67, a u smjeru Donjeg Vakufa, Bugojna i Jajca odvedeno je 600 zarobljenih domobrana koje su skinuli do gola i zatim zaklali, uz razna muenja68. U dodatku dnevnom izvjeu Ministarstva obrane NDH-a broj 330 od 25. 11. 1944. g. navodi se brojka od 300 do 400 poginulih partizana69, to bi i mogla biti najrealnija procjena. Drugi izvor iznosi kako su 24. listopada partizani uhitili oko 800 graana Travnika i zarobljenih hrvatskih vojnika, zatvorili u gradsko sklonite i minirali70. O zadacima pozadinskih organa u sastavu 4. divizije, te podreenih joj 6., 8. i 11. brigade poslije osvajanja Travnika, prije svega OZN-e, opirnije pie Drago Karasijevi. Navedeni autor navodi stalnu protuobavjetajnu djelatnost organa OZN-e protiv pijuna i agenata koji se ubacuju u NOVJ, a to najee znai likvidacije imalo sumnjivih koji su se prikljuili postrojbama NOVJ-e ili se nisu prikljuili, ali su predstavljali mogue jae politike suparnike NOP-u71. Zapovijed taba Petog korpusa od 28. srpnja 1944. g. tabu Srednjobosanske divizije i komandama Banjalukog i Prnjavorskog podruja svjedoi o formiranju bataljuna pod zapovjednitvom OZN-e72. U istom se dokumentu istie da se na podruju Bosanske Krajine treba formirati brigada od etiri bataljuna koja e organizacijski i vojno potpadati pod nadzor OZN-e. Jedan bataljun, ije je osnivanje preuzeo kapetan Duko Bojani, formirat e se na prostoru Centralne Bosne73. Prema tome, prije napada na Travnik,
64
Izudin auevi, Osma krajika NOU brigada, Beograd, 1981. g., str. 329. Podaci o stradalima se odnose na borbe 23/24. listopada. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str. 859. Broj se odnosi samo na postrojbe koje su se povukle iz Travnika (Doca) u Zenicu 22. listopada 1944. g. Srednja Bosna, str. 323. Ante Bakovi, Hrvatski martirologij XX. stoljea (dalje: Hrvatski martirologij), Zagreb 2007.g. Autor ne navodi ime ni jedne asne sestre, pa ni sveenika kao stradaloga prilikom toga napada i pada Travnika. Srednja Bosna, str. 323. HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut. 3., Dodatak dnevnom izvjeu broj 330/25. XI. 44, Izvjee I. c. http://hercegbosna.org/forum/post135211.html 4. divizija, str. 346-347. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 27, dok. 126, str. 501-502. Isto, str. 501-502. Vjerojatno se radi o izvrnim, operativnim postrojbama koje e se kasnije zvati Korpus Narodne Obrane KNOJ. Naime, KNOJ je osnovan neto kasnije (15. kolovoza 1944. g.) sa zadaom osiguranja pozadine i odravanja reda na osloboenoj teritoriji, te likvidacije etnikih, ustakih, belogardejskih i drugih antinarodnih bandi. Djelovao je
65
66 67
68 69
70 71 72 73
145
u kojem sudjeluju postrojbe iz Bosanske Krajine, u tim su postrojbama osnovane posebne postrojbe koje e u daljnjem razdoblju vriti najvie i najee tzv. zadatke ienja terena po zapovjedima OZN-e, to e najee znaiti likvidacije i uklanjanja svih nepoudnih74, o emu svjedoi i Milan Ini navodei da su unaprijed osueni zbog zloina koje su poinili tokom rata75. Na drugom mjestu autor spominje kako su pri ulasku u grad sretali pojedine ljude ljude sumnjiva izgleda i ponaanja te kako su to sve bile presvuene ustae i drugi neprijateljski vojnici76. Osnovno obiljeje navedenih podataka o poginulima je da su vrlo nepouzdani, a esto i tendenciozni te promidbenog karaktera, bez detaljnijih istraivanja u arhivima, na terenu i bez osobitih svjedoanstava. Bitka za Travnik od 20. do 22. listopada 1944. g. bila je teka, gubici u borbama veliki, a po osloboenju grada uslijedila je osveta pobjednika. Protuudar hrvatskih snaga 23/24. listopada Hrvatske postrojbe nisu se mirile s gubitkom Travnika, a taj nemir vjerojatno je bio pojaan emocijama preivjelih s raznih dijelova travnike bojinice koji su se uspjeli probiti te eljom za eventualnim spaavanjem svojih suboraca. Protuudarom oruanih snaga NDH bavili su uglavnom autori radova o postrojbama NOVJ-e, a hrvatski autori ova zbivanja uope ne spominju. Bojna relacija I. ustakog stajaeg zdruga od 23. prosinca navodi kako je III. ustaka bojna I. stajaeg djelatnog zdruga krenula 23. 10. 1944. g. kao zatitnica II. i V. ustake bojne istoga zdruga u pothvat na Travnik i u prvoj bitci kod Stranjana pobijedila protivnika, te nastavila napad. Sve postrojbe su dole do Gue Gore nou 23/24. listopada 1944. g. U daljnjem prodoru III. bojna zauzima kotu 1021, a II. sve ostale najdominantnije toke oko Travnika, a 2. sat V. bojne je uspjela doi i do eljeznike postaje u Travniku. Meutim u meuvremenu su svi ostali bez streljiva i poeli su se povlaiti 24. listopada poslije 15 sati prema Zenici. Prema podacima iz tog dokumenta, gubici partizana su bili i do 200 mrtvih77. Sauvano je i izvjee taba 4. divizije tabu Petog korpusa o djelovanju na podruju Banja Luke i Travnika u listopadu 1944. u kojemu se spominju borbe koje su voene s hrvatskim snagama sjeveroistono
pod zapovjednitvom vrhovnog zapovjednika NOV i POJ koji tim postrojbama izravno zapovijeda preko naelnika OZN-e. Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj, 1944-1946, Dokumenti, Slavonski Brod, 2005. g. str. 16.
74
Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 27, dok. 126, str. 501; 4. divizija, str. 346. Izmeu ostaloga D. Karasijevi istie da je zbog velikog priliva novih boraca (oko 3000) neprijatelj ubacivao i svoje agente i pijune s ciljem organizacije svoje tajne slube, ali to nije uspio jer su organi OZN-e na vrijeme otkrili nekoliko ubaenih pijuna. Borbe za Travnik, str. 211. Isto, str. 162. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str.861
75 76 77
146
od Travnika, u prostoru izmeu Travnika i Zenice78. U dokumentu se navode podaci o poginulima, ranjenima i zarobljenima, te istie da je djelovanje prestalo u trenutku povlaenja hrvatskih snaga na polazne poloaje. Karasijevi navodi kako su hrvatske snage u protuudaru zauzele podruje izmeu Zenice, Gue Gore i Travnika, osvojivi visinske toke i kote sjeverno od Travnika79. Kako bi povratili izgubljeno, partizanske su postrojbe morale uporabiti 3 brigade: 6., 7. i 8.80. Ini navodi snage pod zapovjednitvom Delka Bogdania i II., III. i V. bojnu koje su se vratile iz Istone Bosne samo zbog ovoga protuudara81, no njegovi su podaci kontradiktorni s obzirom na injenicu da se V. ustaka bojna ve nalazila na spornom podruju, to navodi i sam autor na drugom mjestu82. Hrvatske su snage estoko napale poloaje Osme brigade i Vlaikoga odreda i u veernjim satima 23. listopada ule u Guu Goru iz koje su izbacile Sedmu brigadu, te zauzele glavne kote vane za daljnje napade na Travnik. Prvi dan gubici hrvatskih snaga iznosili su oko 120 mrtvih i 65 ranjenih83. U jutarnjim satima 24. listopada 1944. g. uslijedio je protuudar postrojbi NOVJ-e u kojem su sudjelovale 6., 7. i 8. brigada i dio postrojbi 11. brigade84. Borbama izmeu Travnika i Zenice zavrava listopadska bitka za Travnik 1944. g. Nestali i poginuli u bitci za Travnik (20-24. 10. 1944. g.) Pronaeni dokumenti o poginulim, ranjenim i nestalim pripadnicima V. bojne I. stajaeg djelatnog zdruga pokazuju da se i u arhivima jo moe nai dokumenata koji mogu dovesti do novih spoznaja, te otkriti preuene rtve Drugoga svjetskoga rata. Sauvani dokumenti sadre podatke o V. ustakoj bojni I. stajaeg djelatnog zdruga, o kojoj u dosadanjim hrvatskim istraivanjima o vojnim postrojbama NDH-a u Hrvatskoj nema spomena. 85 Ipak, u objavljenim Zbornicima NOR-a i literaturi o postrojbama NOV-e mogu se nai pojedini podaci o ovoj postrojbi. U zapovijedi taba 7. krajike brigade potinjenim postrojbama za napad na Travnik86 navode se i postrojbe koje brane Travnik, pa se u Docu
78 79 80 81 82 83 84 85
Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 66, str. 332-345 (339-342) 4. divizija, str. 342-344, skica, str. 342. Isto, str. 344. Sedma krajika brigada, str. 332-335, skica, str. 333; bilj. 562, str. 335 Borbe za Travnik, str. 216. Isto, str.172 isto, str. 219. Isto, str. 220-224. Damir Jug, Oruane snage NDH sveukupni ustroj, Zagreb, 2004. g., str. 219-232; Ustake vojne postrojbe, str. 25-39. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 29, dok. 126, str. 499-506, str. 500, bilj. 5-8.
86
147
spominje 100 ustaa pripadnika XXIX ustake bojne87. U izvjeu taba 10. divizije o napadu na Travnik 30. 9./1. 10. 1944. saznajemo da je V. bojna formirana od ostataka XXIX. ustake bojne iz Bugojna88. Drago Karasijevi kao glavne hrvatske oruane snage u donjem toku Lave navodi pripadnike V. ustake bojne, njih 44089 to bi i mogao biti ukupni broj pripadnika te bojne. Stoer i stoerna sat V. bojne nalazili su se vjerojatno u vojarni u Travniku, kao i 1. sat V. ustake bojne sa 169 vojnika i zapovjednika, dok je 2. sat Bojne prema istom izvoru bila u Docu s 149 vojnika90. Isti izvor u listopadu 1943. g. spominje pripadnike Kupreke i Bugojanske bojne, njih oko 450, kao dio obrambenih snaga grada91. Neto vie i tonijih i preciznijih podataka saznajemo iz Bojne relacije I. ustakog stajaeg zdruga od 23. prosinca 1944. g. Petu bojnu ini Stoer od 9 ljudi, stoerna sat sa 23 ovjeka, 1. sat jaine 137 pripadnika i 2. sat od 149 pripadnika92. Ukupno je rije o 318 vojnika. Jedan od dokumenata fonda Ustake vojnice otkriva imena dvojice poginulih 4. sati V. ustake djelatne bojne93, ali budui oni nisu poginuli za vrijeme borbi za Travnik i na tom prostoru, u ovom su radu podaci o tim stradalima izostavljeni. S obzirom da se Bojna sastojala od stoera, stoernu sat i etiri sati, vjerojatno je brojala preko 400 pripadnika, a nastala je 1944. g., od ostataka Kupreke i Bugojanske bojne. Ovo je samo djelomian prikaz ove bojne. Za bolje upoznavanje ove postrojbe potrebna su daljnja istraivanja, a neto bolji uvid omoguavaju pregled i analiza dokumenata koji slijede. U ovom prikazu predstavljamo 13, dosad neobjavljenih dokumenata koji govore o nestalim i poginulim pripadnicima V. ustake bojne. Svi su pisani rukom na razliitim vrstama papira i u obliku tablica. Osam se dokumenata odnosi na nestale pripadnike Bojne, a pet na poginule. Pojedini dokumenti ponavljaju ista imena nestalih to oteava analizu, ali i govori o tome koliko je sloen posao prilikom sastavljanja popisa nestalih i poginulih u ratovima. Za pretpostaviti je da je dvojnost ovih popisa nastala kao posljedica djelovanja ovih postrojbi na razliitim podrujima. a) Nestali Prvi dokument (Prilog 1) odnosi se na nestale pripadnike stoerne sati. Nastao je 30. studenoga 1944. g. i u njemu je navedeno 7 nestalih. Veina
87 88 89 90 91 92 93
Isto, bilj. 5, str. 500. Istie se da je rije o dijelovima V. ustake bojne I. stajaeg zdruga. Zbornik NOR-a t. IV. knj. 30, dok. 37, str. 202, bilj. 2. 4. divizija, str. 338. Borbe za Travnik, str. 172. Isto, str. 47. Zbornik NOR-a t. IV. knj. 31, dok.175, str. 852. HR- HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi- I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228, Izkaz poginulih 4. sati V. Ust. djelatne bojne.
148
ih je iz kotara Bugojno, kao i opine, osim jednoga koji je iz opine Gornji Vakuf, mjesto Bojska. Roeni su izmeu 1891. g. i 1922. g. Svi su nestali 22. 10. 1944. g. prilikom zaposjedanja Travnika. U Prilogu 2 ne navodi se toan datum nastanka dokumenta, iako je jasno da je to moralo biti tijekom studenog 1944. g., dakle vjerojatno prije datuma nastanka Priloga 1. Broj nestalih po njemu je 10, meu kojima su etiri osobe kojih nema u prethodnom dokumentu. Trojica su rodom iz Viteza, Slunja i Tomislav Grada, a jedan je iz Bugojna. Roeni su izmeu 1898. i 1922. g. s tim da se godine roenja nekih ne slau s podacima iz prethodnog dokumenta. Za spomenutu etvoricu, ija imena nisu navedena u Prilogu 1, nema podataka o godini roenja i o ocu, pa je mogue da su isti bili slabo poznati i nisu bili dugo u postrojbi. Prema sauvanim podacima svi su nestali 21. 10. 1944. g. za borbi u Travniku. U dosadanjim istraivanjima rtava Drugoga svjetskog rata tek su dvije osobe iz navedenih dokumenata evidentirane kao poginule: Ivo Penava kojega su ubili partizani u listopadu 1944. g.94 i Franjo (Frano) Karli95. Podaci o nestalima ukazuju da su isti mogli ili poginuti u borbi ili nakon uhienja biti likvidirani po partizanima. Prilog 196 Iskaz nestalog ljudstva stoerne sati V. bojne97
Popunidbeno zapovjednitvo in priuvni Prezime ili i ime* djelatni Ime otca Opazka Rodjenje Obina godina mjesto Kotar Kada, gdje i na kojem mjestu je nestao 22.X. 1944. prilikom pada Travnika Tekui broj
Bugojno
Bugojno
1.
pri.** rojnik
Ante Ivo Marica,*** 1919 Penava r. Tomi
Bugojno
Travnik
94
Katica Nevisti, Fra Tomislav Brkovi, Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli (dalje: Svoju zemlju i oni su voljeli). Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), Drugom svjetskom ratu (1941-45) i porau te u ratu 1991-1995., Sarajevo Zagreb, 2004. g., str. 243. Isto, str. 305. HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 Tablica u rukopisu. U izvornom dokumentu navodi se prezime i ime, ali se u tablici prvo navodi ime, a potom prezime. priuvni Svoju zemlju i oni su voljeli, str. 243.
95 96
97 *
** ***

Bugojno Karlo Lucija r. Marina Bugojno Gorua
149
2.
dorojnik
Franjo Karli*
1922
--
-22.X. 1944. prilikom pada Travnika --
Bugojno
3.
Vojni**
Juko Lui
Bugojno Bugojno
Crnie
Ilija
1908
Travnik
Bojska
4.
--
Ivo ivko Ivo Kustura
Stipe
1891
Gornji Vakuf
--
Bugojno
Bugojno
Gorua
5.
--
Anto
1909
Travnik
--
Bugojno
6.
--
Pero Trogrli tefan Kura
Anto
1910
Bugojno
Ljubni
Travnik
-Talijan
7.
--
Zakljueno tekuim brojem 7. Zenica 30. studeni, 1944.Peat98 Zapovjednik sto. sati por. Keglevi (potpis)
Prilog 299 Izkaz nestalih stoerne sati V. djel. bojne I. st. dj. sdruga
Popunidbeno zapovednitvo in Prezime i ime Godina roenja Ime otca Odakle je Kada i gdje je i u kojoj prilici je nestao Prilikom borbe u Travniku dne 21.X, 1944. nestao u borbi Tek. broj Opaska
Milano
Travnik
1.
Pri. dovodnik
Nikola Toljui
* ** 98 99
Isto, str.305 vojniar Ustaka vojnica, I. Stajai Djelatni Sdrug, Stoerna sat V. bojne; u sredini Ustaki znak. HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228. Napomena: Vidi dokument broj 1. Pojedina se imena ponavljaju.
Travnik
Vitez
Vitez
150
Slunj

Karlovac Slunj Slunj
2.
Isto
Jure Malinar
--
Bugojno
Bugojno
Bugojno
3.
Pri. rojnik
Ivo Penava
Travnik
1919.
Ante
--
Bugojno
Bugojno
4.
Pri. doroj.
Franjo Karli
1922.
Dragutin
Travnik
Gorue
--
Grad Tomislav
Tomislav Grad
5.
Pri. Vojni
Marko ivkovi5
Tomislav Grad
Sinj
--
- - Bugojno
- - Bugojno
- - Bugojno
6.
Djel. Vojni Pri. Vojni Isto
Zvonko Grgi Jako Lui Ivan ivko 1899
Matko
Travnik
--
--
7.
Ile
--
Bogojno
Bojska
Gornji Vakuf
8.
1898
--
--
9.
Isto
tefan Kura
Milano
Talijan
--
--
Skakavci
D. Vakuf
Bugojno
10.
Isto
Pero Trogrli
1911.
Travnik
--
Bugojno
11.
Isto
Ivan Kustura
Bugojno
Gorue
1907.
Ante
--
--
Zenica dne
studenog 1944.
Zapovjednik porunik (Keglevi)100
Prilog 3 predstavlja izkaz nestalih 3. sati V. bojne. Dokument je prilino neureen (jedan od najloijih), pisan rukom i na obinom papiru te s dosta brojanih oznaka. Popisana su 22 nestala, ali su pored etvorice u stupcu godina, mjesto, obina i kotar roenja brojke 15, 16, 17 i 18, u stupcu mjesto nestanka 10, 11, 12 i 13, dok u stupcu nain nestanka i nadnevak nema zabiljeki. Sumnja da bi ta etvorka mogla biti meu poginulima potvrena je Prilogom 10 u kojem su detaljniji podaci, ukljuujui i one o smrti. U opaski se navodi popis opreme koju su navedeni preuzeli, pa se stjee dojam da je
100
vlastoruni potpis
151
popis nastao za potrebe opskrbnog ureda. Ostalih podataka, osim onog o inu, nema. Neto vie podataka o nestalim ove sati nalazi se u Prilogu 4, no tek za petoricu od ukupno 18 popisanih. Rije je o petorici pripadnika sati iz kotara Bugojno, opine Gornji Vakuf i mjesta koja pripadaju toj opini. Dokument nema vremensku odrednicu nastanka, ali po izgledu i podacima moe se zakljuiti da je nastao poslije Priloga 3, iako ne sadri podatke o poginulima koji se kao u tom trenutku nestale osobe nalaze popisani u Prilogu 3. U stupcu kada, gdje i u kojoj prilici je nestao zapisano je prilikom povlaenja iz Travnika. Godina roenja navedena je za samo jednoga od 18 navedenih. Prema Prilogu 3 isti su nestali tijekom borbi za Travnik 23. 10., a prema Prilogu 4 prilikom povlaenja iz Travnika bez ikakve vremenske odrednice. Prilog 3101 IZKAZ NESTALIH102 3. sati V. bojne Savezno spisu I. sdruga broj 58/44.
in i stalini Odnos Pri. vojnik Pri. dorojnik Djel. dorojnik Pri.dorojnik Pri. vojni. Isto Djel. vojni Pri. vojni. Isto Isto Isto Isto Prezime i ime Ime otca Godina, mjesto, obina i kotar, roenja Pop. zapovjednitvo Mjesto nestanka 10 11 24 12 25 26 27 28 29 30 31 32 Nain nestanka i nadnevak Tek. broj Opaske
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.
Krajina Anto* Garaa Huso Gudelj Andrija Ljubas Gavro Bandi Fabijan Bagari Tonko Batini Mio** Buljan Stjepan Debeljak Ilija JakovljeviMato Jurii Drago Kolak Jozo***
Svi imenovani nestali pri borbi u Travniku
Svi su imenovani imali slijedeu opremu: 2 koulje, 2 gae, surka, hlae, kabanica, kapa,
101
HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 Svi gore navedeni, osim dolje poginule etvorke nalaze se i u Prilogu 4, urednije popisani i s neto vie podataka. Pored imena Krajina Ante, Garaa Huse, Ljubas Gavre i Posavac Mate je kri, a njihova su imena jedina i oznaena brojevima crvene boje. Vidi prilog broj 10. Svoju zemlju i oni su voljeli, str. 331. Isti je navoden kao Mijo (Mio) Batini, sin Boe i Mare ro. Mili, roen 22.12. 1925. u Gornjoj Riici, Skopljanska Graanica, zarobljen od strane partizana i ubijen u listopadu 1944. u Travniku. Isto, str. 342. Navedene su dvije osobe s imenom Jozo Kolak, ali samo onaj s nadimkom oza mogao bi imati veze s listopadskim zauzimanjem Travnika i citiranim dokumentom. Sin je Frane i Bisere, ro. apina, ena mu je Finka Vinka, ro. Brnada, roen 21. 12. 1918. u Luanima, Skopaljska Graanica. Zarobljen je od strane partizana i ubijen u listopadu 1944. u Travniku.
102
**
***
152
Godina, mjesto, obina i kotar, roenja Tek. broj

Pop. zapovjednitvo 13 Nain nestanka i nadnevak 33 34 35 36 37 38 39 40 41
in i stalini Odnos Djel. vojniar Pri. voj. Djel. voj. Isto Pri. voj. isto
Prezime i ime
Ime otca
Mjesto nestanka
Opaske
13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22.
RudoLovrenovi Petrievi Anto Kolak Ivica Posavac Mato Sari Dragutin Trbara Franjo Vujevi Stojan ivko Stjepan* Plei Nikola Lui Ivan**
arape, 19 puaka, 2 strojopuke, rance, torbice
U Zenici dne 30-XI,1944. Prilog 4103 Izkaz nestalih 3. sati V. bojne

mjesto Obina in kotar Prezime i ime Godina Roenja Ime Otca Opazke Tek. br. Odakle je Kada i gdje Popunidbeno je i u kojoj je zapovjednitvo prilici nestao Prilikom povlaenja iz Travnika
G. Vakuf
1.
Voj.
Anto Petrievi
Bugojno
Rasnica
Travnik
G. Vakuf
2.
Ilija Debeljak Ivan Lui
Bugojno
Botua
Travnik
--
3.
-G. Vakuf Bugojno Pernice
4.
Stjepan Buljan Jozo Kolak Ivica Kolak Dragutin Jurevi
1915
Kiko
Travnik
--
5. 6. 7.
----
Isto, 325-326. Prema dostupnim podacima ni jedan od navedenih se ne moe poistovjeivati s osobom spomenutom u ovom dokumentu. Isto, str.211-214. Navedena su ista imena i prezimena, ali se ostali podaci ne slau. HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228. Napomena: Imena popisanih osoba spominju se i u Prilogu 3.
** 103

G. Vakuf Stojan Vujevi Bugojno ugine Bare
153
8.
Travnik
--
G. Vakuf
9.
Fabijan Bandi Mio Batini Tonko Bagari Frano Trbara Ilija Trbara Vojni. Mato Jakovljevi Dragutin ari Stjepan ivko Rude Lovrenovi Nikola Pleji Andrija Gudelj
Bugojno
ugine Bare
Travnik
--
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. Vodnik Vojni
----Prilikom Povlaenja iz Travnika ------
Slijedi pregled nestalih 2. sati V. ustake bojne o kojoj su sauvana tri dokumenta. Prilog 5 nastao 30. 11. 1944. g., a prilozi 6 i 7 datirani su istim nadnevkom 4. 11. 1944. Svi nestali zapisani u Prilogu 6 nalaze se i u Prilogu 5, a iz Priloga 7 nisu upisana dvojica. Sastav podataka u svim je dokumentima slian, a sve navedene osobe podrijetlom su iz kotara i opine Bugojno. Prema Prilogu 6 svi su nestali prilikom povlaenja iz Doca 21. 10. 1944. g., no u Prilogu 5 kao okolnosti nestanka navode se borbe u Travniku 21. 10. 1944. g.104 Ovakvo navoenje podataka nam potvruje ranije izneseno miljenje da su se popisi radili prema mjestu i podruju djelovanja pojedine postrojbe. Osobe, popisane u Prilogu 7, nestale su 24. 10. 1944. g. prilikom pothvata, odnosno protuudara hrvatskih snaga na Travnik.
104
HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228; Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 858-859.
154 Prilog 5105
Izkaz nestalog ljudstva 2. sati V. bojne I. st. dj. sdruga

106
Po navoenju u spise U.Z. zapovjednik bojne porunik M. Depolo

in djelatni ili priuvni Tek. broj Obina Mjesto Kotar Prezime i ime ime otca Opazke Roenje Godina Popunidbeno Zapovjednitvo Kada, gdje i na kojem mjestu je nestao Prilikom borbi u Travniku 21.X. nestao 24. X Nestao prilikom borbi u Travniku 21/X 1944. --
D. Vakuf
1.
vojni.
Dervi Nolo
1917
Osman
Bugojno
Prusac
Travnik
2.
Rojnik
Pero Ivi
Garua
Pero
1921.
**
Travnik
3.
Vojnik
Boo Jelovi
aulije
Boo
1912
--
--
--
4.
Ivan Kunki
Karae
Ivan
1908
--
--
--
5.
Ivo andril
aulije
Mato
1905
--
--
--
-Prilikom novog pothvata na Travnik 24/X. nestao u Guoj Gori
6.
Rojnik
Niko Tabakovi
N. Selo
Marko
1920
--
--
--
105
HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 Peat stoera V. bojne I. stajaeg djelatnog sdruga. Neitko. Neitko.
106 * **

Stojan* Vujevi aulije
155
7.
Voj.
Marijan
1909
--
--
--
--
8.
Vimko Mamuza
Majcen
1914
Rovna
--
--
--
--
Zakljueno tek. brojem 8 Zenica dne 30/ XI.1944.

107
Zapovjednik 2. sati por. M. Depolo108
Prilog 6109 Izkaz nestalih 2. sati V. bojne I. st. dj. sdruga

Odakle je Tek. broj kotar in Obina Mjesto Prezime i ime Godina Rodjenja Ime Otca Popunidbeno zapovjednitvo Kada i gdje i u kojoj prilici je nestao Prilikom povlaenja iz Doca nestao 21. X. 1944.g. -Opazka
Bugojno
1.
priuvni vojniar
Ivan Kunki
1908.
Ivan
Bugojno --
Kordii
Travnik
2.
Pero imi
1916.
Anto
Graanica
-Bugojno**
--
3.
Dervi Solo
1913.
Ibrahim
Prusac
-Bugojno
--
--
4.
Boo Jelovi
Bugojno
aulije
1912.
Boo
--
--
Identino ime i prezime spominje se u Prilogu 3. U knjizi Svoju zemlju i oni su voljeli (str. 284 i 286) spominju se dvije osobe istoga imena i prezimena, no ostali osobni podaci ne odgovaraju podacima navedenima u dokumentima. peat vlastoruni potpis HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228. U izvorniku pie da je opina Bugojno, to nije tono. Rije je o opini Donji Vakuf.
107 108 109
**
156
Ive Sandrk Udurlije

Bugojno Bugojno
5.
1905.
Mato
110
--
--
Zenica, dne 4. studenog 1944.g.
Zapovjednik 2. sati ust. por. (M. Depolo)111
Prilog 7112 Izkaz nestalih113 2. sati V. dj. bojne I. st. dj. sdruga
Odakle je Tek. broj kotar in Ime Otca Obina Mjesto Prezime i ime God. rodj. Popunidbeno zapovjednitvo Kada i gdje je u kojoj je prilici nestao Prilikom pothvata u Travnik 23-X-1944. nestao u borbi -Opazke
Malo Selo
Bugojno
1.
priuvni rojnik.
Niko Tabakovi
1920.
Marko
Bugojno
Travnik
3.*
Pero Ivi** priuvni vojniar Niko Okadar Vinko Mamuza Stipo Ljubas Stojan Vujevi
1921.
Pero
Gorue
--
--
--
4.
1913. Marujan
Crnie
--
--
--
--
5.
1914.
Stojan
Rovna
--
--
--
--
6.
1913.
Stipo
Rovna
--
--
--
--
7.
1909.
Marijan
ipulji
--
--
--
--
Zenica dne 4. studenog 1944.

110 111 112
114
Zapovjednik 2.sati por. (M. Depolo)115
peat vlastoruni potpis HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 Svi navedeni, osim Nike Okadara, popisani su i u Prilogu 5. U izvornom dokumentu preskoen je redni broj 2. Rije je o prezimenu Ivi. mjesto peata vlastoruni potpis
113 * ** 114 115
157
O nestalim pripadnicima 1. sati govori Prilog 8 u kojem je popisano najmanje nestalih, ali je zanimljivo da su svi vojnici iz potpuno razliitih podruja, a podaci o njima su vrlo iscrpni i pregledni. Rije je o osobama iz kotareva Bugojno, Varadin, Kostajnica i Travnik, odnosno opina Gornji Vakuf, Vinica, Dubica i Vitez, starosne dobe izmeu 18 i 40 godina, s tim da je samo jedan bio 40-godinjak, a svi ostali su stari izmeu 18 i 24 godine. Svi su bili vojniari i nestali su prilikom povlaenja iz Travnika. Prilog 8116 Izkaz nestalih 1. sati V. bojne I. st. dj. sdruga
Obina Mjesto in Prezime i ime godina roenja Popunidbeno zapovjednitvo Opazka Ime otca Odakle je Kotar Kada i gdje i u kojoj prilici je nestao Prilikom povlaenja iz Travnika Nestao -Teku. Broj
Dobroin
G. Vakuf
1.
vojni.
Jozo uri
1926.
Ivo
Bugojno
Travnik
2.
Ivan Rozmari
Kostajnica Varadin
Vinica
Vinica
1922.
Marko
Varadin
3.
Stjepan Koturovi
Dubica
Bain
1904.
Petar
Petrinja
--
Krevine
4.
Anto Tomi
Travnik
Vitez
1920.
Anto
Travnik
--
Zapovjednik 1. sati porunik (P. Juri)117 Ukupno je popisano 39 nestalih pripadnika V. ustake bojne, od ega iz stoerne sati 10, Prve sati 4, Druge sati 10 i Tree sati 18. U ve navoenim podacima iz bojne relacije I. ustakog stajaeg zdruga navedeno je 38 nestalih118 to je za 1 manje od broja koji se dobiva na osnovi ovih dokumenata. Najvie nestalih je iz Bugojna 15, iz Gornjeg Vakufa 7, a iz ostalih mjesta ili nepoznatog mjesta
116
HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut. 1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 vlastoruni potpis Zbornik NOR-a, t.IV., knj.31, dok.175, str.859
117 118
158
roenja 17. Najvei broj nestao je u borbama za Travnik i oko Travnika 24, u Guoj Gori 10, a u Docu kod Travnika 5. Dana 21. 10. nestalih je 12, dana 22. 10. 17, a 24. 10. samo 10 osoba. Analizom podataka o nestalima dobivamo razmjere i odnose borbi. Najtea i najvea borba je voena u Travniku, potom u pokuaju povrata Travnika, a neto su manji gubici u podruju oko Travnika, odnosno Docu. Popisi rtava na lokalnoj i zaviajnoj razini su potrebni kako bi se moglo utvrditi jesu li oni svi poginuli u borbama za Travnik ili su kao zarobljenici likvidirani ili su moda dezertirali ili pristupili postrojbama NOV-e. U ovim su dokumentima pronaeni podaci za dvije takve osobe, ali je za konane zakljuke svakako potreban vei broj izvora. b) Poginuli Dostupni podaci o poginulima znatno su jasniji, toniji i uredniji. Pronaeno je pet dokumenata koji se odnose na poginule od kojih se tri odnose na 2. sat, a po jedan na 1. i 3. sat. U Prilogu 9, koji se odnosi na 2. sat V. bojne s nadnevkom 30. 11, 1944. g., popisano je najvie poginulih i to 13 osoba roenih u opini Bugojno. Roeni su izmeu 1900. i 1925. g., a svi su bili priuvni vojniari. Trojica su poginula prije listopadskih borbi, jedan 20./21. listopada, tri 21. listopada prilikom napada na Travnik, jedan prilikom povlaenja u Zenicu 22. listopada i etvorica u pothvatu na Guu Goru 24. listopada. Dva su pokopana u groblju u Bugojnu, jedan u Travniku, a tijela preostalih vojnika ostala su na bojitu. Prilog 9119 Iskaz poginulog ljudstva 2. sati V.bojne I. sdruga
Mjesto roenja Obina Mjesto godina in priuvni i djelatni tek. br. kotar Prezime i ime Ime otca Popunidbeno zapovjednitvo Kada gdje i na kojem mjestu je poginuo Gdje je pokopan Da li je obavijetena rodbina Opaske 1
1.
Djelatni Vojniar
Stipo Glava
Jozo
Prilikom nonog U izvianja vojnom poginuo groblju u selu BugojZijametu no dana 25-VI1944.
Bugojno
Bugojno
Travnik
Porie
1925
Jest
119
HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

Idui u ophodnju iz zasjede dana 14VIII 1944. Idui u ophodnju u selu Peine iz zasjede Prilikom napada na Travnik 21. X. 1944. poginuo isto Prilikom napada na Travnik 20. i 21.X. poginuo od puanog naboja Prilikom napada na Travnik 21.X. 1944. poginuo od bacaa -Prilikom povlaenja u Zenicu 22.X. Poginuo od partizanskih bacaa Prilikom pothvata na Travnik 24_XI. poginuo u Guoj Gori -Kan-dija
159
2.
Priuvni vojniar
Ivica Brnada
Ivo
1918
--
--
--
--
Jest
Pokopan u Travniku
Glavica
3.
Pri. Vojniar
Ilkan Dujmovi
Anto
--
--
--
Nema mogunosti
1923
4.
Isto
Ivo Jelovi
aulije
1912
Stipo
--
--
--
ostao mrtav
--
5.
Isto
Ivan Grabovi
Pero
Duzlije
1918
--
--
--
--
--
6.
Isto
Marijan Tavra
Vesela
1912
Mato
--
--
--
--
--
Kandija
1920
7.
Isto
Ilija Miura
Ilkan
--
--
--
--
--
10
8.
Priuvni Vojnik
Ivan ubela
aulije
1923
Marko
--
--
--
--
--
11
9.
Pri. dor.
Zaim dralovi
Mehmed
--
--
--
pokopan u Zenici
dralovii
1900
--
19
Boganovci
10.
Pri. Vojnik
Stipo Viskovi
Anto
--
--
--
ostao mrtav u Guoj Gori
1912
--
20
11.
Isto
Mehmed Hamdija Kurbegovi
G. Vakuf
Grnice
1919
--
--
--
--
21
160
Bugojno
12.
Pri. vojni.
Jure Marinovi
Josip
1915
--
--
--
--
--
--
21/
13.
Isto
Ivo Brajkovi
Boganovci
1923
Anto
--
--
--
--
--
--
23
Zakljuno sa rednim brojem 13 Zenica dne 30/XI.1944 Peat Zapovjednik 2. sati por. (M. Depolo) 120
Drugi dokument, Prilog 10, odnosi se na 3. sat Bojne. Dokument nije datiran. Popisana su etiri poginula vojnika roena u selima na podruju opine Gornji Vakuf od kojih je bio jedan rojnik, jedan vojniar i dva dorojnika. Svi su poginuli u borbi s partizanima na Tarabovcu, odnosno Docu 21. listopada 1944. g., a ostali su nepokopani, od ega dvojica u mrtvanici u Travniku. Prilog 10121 Izkaz poginulih 3. sati V. bojne
Popunidbeno zapovjednitvo Obina Mjesto Kotar Prezime Godina in i ime Roenja Kada i gdje i u kojoj prilici je poginuo 21.X.44. na Tarabovcu-u borbi s partizanima 21.X.44. na TarabovcuTravni u borbi s partizanima 21.X. u Docu n/ Lavi u borbi s partizanima Da li je obavjetena rodbina Nije Jest Jest Odakle Tek. Broj Ime Otca Gdje je pokopan Opazke
1.
Roj
Anto Krajina
1920.
2.
Mate Voj Posavac
1922.
3.
Dor.
Huso Gara
1920.
120 121
vlastoruni potpis HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228
Ostap nepokopan
G. Vakuf
Bugojno
Rasnica
Travnik
Redo
Ostao nepokopan u mrtvanici Travnik
G. Vakuf
Bugojno
Travnik
Pala
Anto
Ostao nepokopan u bolnici Travnik
G. Vakuf
Bugojno
Rasnica
Travnik
Ivan

21.X. u Tarabovcu Travniku u borbi sa partizanima Ostao nepokopan G. Vakuf Bugojno Travnik Bistrica
161
4.
Dor.
Gabro Ljubas
Gavro
1922.
Prilog 11 nastao je 4. studenoga 1944. g., a predstavlja popis estorice poginulih pripadnika 1. sati, roenih izmeu 1921. i 1927. godine. Jedan poginuli je rojnik, a ostala petorica su vojniari. Trojica su Hrvati islamske vjere, a trojica katolici. Jedan je iz Foe, dva su iz Gornjeg Vakufa, dva iz Rogatice i jedan iz Jajca122. Prva trojica s popisa su poginuli prilikom borbi s odmetnicima u krugu vojarne i pokopani su u Travniku, a trojica 23. listopada pri pothvatu na Vlai planini te su pokopani u Guoj Gori. Prilog 11123 Izkaz poginulog ljudstva 1. sati V. djel. bojne I. st. dj. sdruga
Odakle je Tek. broj Mjesto obina in Kotar Prezime i ime Godina roenja Ime otca Popunid- Kada, beno gdje i u zapokojoj je vjedniprilici tvo poginuo Gdje je pokopan Da li je obavijetena rodbina Opazke
1.
Rojnik
Sulejman adija
1923.
Salko
Prilikom borbi s odmetnicima dana 21/ 22.X. u 1944. poginuo Travniku u krugu vojarne u Travniku od granate bacaa ---
Sarajevo
nema mogunosti
Toholji
Foa*
Bugojno
Bugojno
Foa
2.
Vojni
Niko Bartulovi
1927.
Pero
Travnik
Porie
--
122
U knjizi rtve Drugoga svjetskoga rata, poraa i Domovinskog rata na pdoruju upa Dobretii, Jajce, Koriani, Klju, Liskovica, Podmilaje i Varcar Vakuf Mrkonji Grad nije evidentirana navedena osoba. HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 Opina je Dragoava. Popis imena mjesta Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb, 1942, g, st. 469.
123
Nije
162
Tihomilje** Tihomilje* Tihomilje

Travnik
3.
Pero Dela
1924.
Anto
--
--
--
4.
aban Murti
1923.
Nazif
Prilikom pothvata na Travnik 23/X. 1944. poginuo na Vlai planini
Sokolovii
RogaTica
Miivode
Sarajevo
u Guoj Gori
--
Rogatica
5.
Nezir Pleho
1926.
Rahman
Sarajevo
Sasovo
Borika
--
--
--
Brezovo++
Dragni+
6.
Mustafa Hodi
1921.
Mujo
Travnik
Jajce+++
--
--
--
Zenica 4 studeni 1944.
124
Zapovjednik 1. sati poru. (P. Juri)125
Prilog 12 nastao je 4. studenog 1944. i sadri podatke o etvorici poginulih pripadnika 2. sati. Svi su bili priuvni rojnici. Dvojica su roena 1913. g., a dvojica 1923. g. Dva su iz okolice Bugojna, jedan iz Gornjeg Vakufa, a jedan iz Sinja. Svi su poginuli prilikom pothvata na Travnik 23. listopada 1944. g. uslijed napada neprijatelja i pokopani su u Guoj Gori bez mogunosti obavjetavanja rodbine.
* ** + ++ +++ 124 125
Opina je Gornji Vakuf. Isto, st. 467. Kotar je Bugojno. Isto, st. 467. Puni naziv mjesta je Dragni Selo. Isto, st. 117. Toan naziv mjesta je Gerzovo. Isto, st. 117. Ispravan je kotar Varcar Vakuf. Isto, st. 117. mjesto peata vlastoruni potpis
Borbe za Travnik u listopadu 1944. Prilog 12126 Izkaz poginulog ljudstva 2. sati V. dj. bojne I. st. dj. Sdruga
Odakle je Tek. Broj Obina Mjesto Prezime i ime Godina rodjenja Ime otca Kotar Popunidbeno zapovjednitvo Kada i gdje u kojoj je prilici poginuo Prilikom pothvata na Travnik 23-X-1944. u Guoj Gori prilikom napada neprijatelja
163
in
Da li je Gdje je obavijepokopan tena rodbina
Boganovci
Bugojno
Travnik
Ljubni
1.
Pri. Stjepan Rojnik Viskovi
1913.
Ivan
u Guoj Gori
nema mogunosti
Gor. Vakuf
Bugojno
2.
Mehmed Kurbegovi Pri. Jure Vojni Marinovi Ivan Brajkovi
1913.
Hamdija
Travnik
Grnica*
--
--
--
Sinj
Sinj
3.
1923.
Jure
Sinj
-Travnik
--
--
Bugojno
Ljubni
Ljubni
4.
1923.
Ivan
--
--
--
Zenica 4. studenog 1944.
127
Zapovjednik 2. sati por. (Mato Depolo)128
Prilog 13 s podacima o estorici poginulih pripadnika 2. sati Bojne takoer je nastao 4. studenoga 1944. g. Meu stradalima je jedan rojnik i pet vojniara, roenih izmeu 1904. g. i 1921. g. na podruju opine Bugojno. etvorica su poginula prilikom borbi u Docu 21. listopada 1944. g. gdje su i pokopani, jedan je istoga dana ranjen kod Putieva te je podlegao ozljedama, a posljednji je poginuo pri povlaenju u Zenicu gdje je sahranjen.
126
HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi- I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228. Tono je Grlica. Popis imena mjesta NDH-a, st.174. mjesto peata vlastoruni potpis
* 127 128
Opazke
164 Prilog 13129
Izkaz poginulih 2. sati V. dj. bojne I. st. dj. sdruga

God. rodjenja Odakle je Mjesto obina kotar Ime otca in Prezime i ime Popunidbeno Zapovjednitvo Kada i gdje i u Gdje je kojoj je pokopan prilici poginuo Da li je obavijetena rodbina Tek. Broj Opazke
1.
Rojnik
Ivan ubela
1921.
Mato
Prilikom napada neprijatelja na Dolac 21-X-19 Travnik 44. poginuo od neprijateljskog tekog bacaa ---
Bugojno
Bugojno
aulije
u Docu
Nema mogunosti
2.
Vojni
Marijan Tavra Ilija Miura
1919 Marijan
Vesela
--
--
--
--
3.
1919.
Ivo
Kandija
--
--
--
-Prilikom napada neprijatelja na Dolac 21-X1944 zadobio smrtnu ranu u prsa od puanog naboja Istim sluajem ranjen u Putievu sjeverno od Doca u noi 21-X1944.
--
--
4.
Ivan Jelovi
aulije
1909.
Ivan
--
--
--
--
--
5.
Ivan 1915. Grabovac
Durlija
Jozo
--
--
--
--
--
129
HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1, Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

Poginuo kod Zenice prilikom povlae- Pokopan nja 22u X-1944. Zenici zadobivi smrtnu ranu u glavu
165
6.
Zaim 1904. dralovi
Mujo
ralovii
--
--
--
--
Zenica dne 4. studenog 1944.g.
130
Zapovjednik 2. sati ust. por. (M. Depolo)131
Prema dostupnim dokumentima, u borbama za Travnik poginula su 33 pripadnika V. ustake bojne. U Bojnoj relaciji I. ustakog stajaeg djelatnog zdruga 26 je poginulih132, to je za sedam manje,. Rije je o razlici od preko 20% koja nije zanemariva. Dvije treine poginulih (21) je iz Bugojna, sedam poginulih je iz Gornjeg Vakufa, a pet iz ostalih mjesta. ini se da je najhomogenija postrojba bila 3. sat V. ustake bojne jer su njeni pripadnici gotovo svi podrijetlom iz opine Gornji Vakuf odakle je i druga najbrojnija grupa poginulih pripadnika Bojne. Najmanje je poginulih iz drugih mjesta, a to je pokazatelj podrijetla Bojne i djelomini odgovor mogueg nastanka. Meu dokumentima koji govore o pripadnicima V. ustake bojne su i dokumenti koji sadre podatke o ranjenima pripadnicima, no koji nisu predstavljeni u ovom radu. Pri borbama za Travnik ranjeno je ukupno 26 pripadnika V. bojne i to 2 pripadnika Stoerne sati, 4 pripadnika 1. sati, 15 pripadnika 2. sati i 5 pripadnika 3. sati133. Prema Bojnoj relaciji I. ustakog stajaeg zdruga od 23. prosinca 1944. g. ozljeen je 21 pripadnik134, od ega je najzanimljiviji podatak da su u bolnici u Travniku ostala 3 doasnika i 13 vojniara135 koji su takoer vjerojatno meu poginulima ili kasnije likvidiranima. Prema podacima iz dokumenata sauvanih u fondu Ustake vojnice svega su 3 ranjena vojnika ostala u Dravnoj bolnici u Travniku136.
130 131 132 133
mjesto peata vlastoruni potpis Zbornik NOR-a, t.IV., knj.31, dok.175, str. 859. HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1., Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 859. Isto, str. 859. HR-HDA-250, Ustaka vojnica, kut.1. Stajai djelatni zdrugovi I. stajai djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228
134 135 136
166
Prema podacima iz ovdje prezentiranih dokumenata, stradalih je pripadnika V. ustake bojne 98, to predstavlja gubitak jedne petina do jedne estine pripadnika bojne u kratkom vremenu. Datumi izginua govore nam o snazi i intenzitetu borbi, barem onih koje se odnose na ovu Bojnu i pripadnike koji su zabiljeeni kao poginuli. Tako je 20./21. listopada poginuo samo jedan vojnik, 21. listopada njih 13, 22. listopada pet, 23. listopada sedam, 24. listopada etiri, a ranije i nepoznatog nadnevka trojica. Stoga se moe zakljuiti da su borbe bile najvee i najtee 21. listopada, a najmanje poginulih stradalo je prvog dana borbi. Iako bi se oekivalo da je najvei broj poginulih stradao u Travniku, dokumenti pruaju neto drugaiju sliku. Najvei je broj poginulih prilikom pothvata na Travnik u Guoj Gori, njih deset, potom u borbama na Tarabovcu i u Docu (koji su povezani) devet, Travniku osam i drugim mjestima est. Rije je o posljedici rasporeda postrojbi (sati), jer su pripadnici pojedinih sati uglavnom ginuli na odreenom mjestu, a drugih na drugome, ovisno o lokaciji na kojoj su bili raspodijeljeni. Najvie poginulih u V. ustakoj bojni je imala 2. sat: 23 od ukupno 33 poginula. Njezini su pripadnici ginuli i u Travniku i na Docu Tarabovcu i u Guoj Gori. Slijedi je 1. sat sa est poginulih i 3. sat s etiri poginula. U ovom radu ne spominje se niti jedan stradali pripadnik stoerne sati. Jedan je dodue poginuo, ini se na putu doma i to ranije i nevezano uz zauzimanje Travnika, a dvojica pripadnika 4. sati su poginuli na poloajima kod Zenice. O Stoeru V. ustake bojne koji se nalazio u vojarni sa 1. sati137 u dokumentima nema ni rijei, jer je on ostao zarobljen u gradu. Veliki udio pripadnika 2. sati na Docu i Tarabovcu u ukupnom broju poginulih potvruju i dokumenti Bojne relacije I. ustakog stajaeg zdruga138. Grobita i stratita nastala nakon zauzimanja Travnika Usprkos bogatoj usmenoj predaji o partizanskim zloinima izvrenima nakon osvojenja Travnika, do danas se nije dovoljno uradilo s ciljem utvrivanja tonih lokacija grobita. U fondu Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugoga svjetskoga rata sauvana je svega jedna kutija arhivskog gradiva s podacima o grobitima u Bosni i Hercegovini, ukljuujui i kopiju stranice novinskog lanka iz tjednika Globus u kojemu se Travnik spominje kao jedno od masovnih stratita i grobita s kraja Drugoga svjetskog rata i poraa139. Neto se vie moe saznati iz kutije s kartonima rtvama140. Prema dostupnim
137 138 139
Borbe za Travnik, str. 172. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok, 175, str. 851-863 HR-HDA-1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugoga svjetskog rata, kut. 543 Isto, kut. 428.
140
167
podacima mogue je izdvojiti nekoliko lokacija koje bi mogla predstavljati grobita. Jedno od njih je sklonite u Tvornici duhana u Travniku gdje su rtve dijelom uguene, a dijelom likvidirane bombama i minama. Jedno od najee spominjanih grobita u fondu Komisije za utvrivanje rtava Drugog svjetskog rata je groblje Svetog Roka na Bojni kod Travnika. Prema izjavama svjedoka, barem jedno masovno grobite trebalo bi se nalaziti u krugu kasnije tvornice Borac. Dravna bolnica u Travniku je bilo i stratite i grobite, no, prema izjavi majke likvidiranog Joze Pendea, vjerojatno i zatvor141. Pende se nikada nije vratio iz bolnice zatvora i vjerojatno je jedna od rtava izmeu 70 ranjenika, civila, djece, ena i staraca i dvije asne sestre142 koji su i prema drugim izvorima tamo likvidirani i pokopani143. Dio ih je zaklan, a dio strijeljan 22. i 23. listopada 1944. g. Dio ih se i danas nalazi ispod zasaenih borova bolnice, dio je ekshumiran i pokopan u muslimanskom groblju, a dio 1955. g. prebaen na drugi prostor144. Poznato je da je jedno od stratita bila i vojarna u Travniku koja se posljednja predala, ali nije poznato jesu li tamo rtve i pokopane. Isto vrijedi i za zatvor zvan Crna kua, gdje su prema izjavama u kartonima rtava pojedinci i likvidirani, ali je nepoznato gdje bi mogli biti pokopani. Za jednu se rtvu iznosi da je pokopana kod Pravoslavne crkve u Travniku145. Dio rtava pokopan je i u groblju na Docu, a to potvruju i predstavljeni dokumenti. Jedno od zanimljivijih stratita je oko isusovake gimnazije i samostana. Naime, ondje postoje etiri stratita: vrt, gaj, igralite pa i uionica u gimnaziji. Ukupno je rije o 13 rtava i to 2 vojnika i 11 civila. Sedam je pokopano u gaju, gdje je kasnije napravljena skakaonica, a est na kraju vrta, pokraj dananjeg akog doma146. Najbolje istraeno i jedino oznaeno grobite na podruju tadanjeg Travnika je grobite Rija kod Rankovia, gdje je pokopano oko 150 vojnih zarobljenika Hrvata, Nijemaca i civila likvidiranih izmeu 23. i 25. listopada 1944. Zarobljenici su odvedeni u staru ciglanu u Turbe147, a potom preko Donje Veeriske kod Viteza dovedeni u Rankovie. Na putu su im pridrueni usput zarobljeni civili te su dovedeni u staje Stipe Kvasine i Nike Vidaka. Ispitivani su u kui Nike Vidaka po 5-10 minuta, potom vezani po etvorica i odvedeni na stratite, odnosno livadu iznad gaja gdje su kasnije svi pokopani. Dio zarobljenika je i puten na slobodu. Veina je ubijena iz automatskog oruja, no pojedini su mueni i zaklani. Izvrioci i nalogodavci do danas nisu poznati, iako ovaj i ovakav nain likvidacije nije
141 142
Isto, kut. 428, fascikl Travnik, omot Jankovii U knjizi Hrvatski martirologij XX. Stoljea Bakovi ne navodi podatak o stradalim asnim sestrama u Travniku u to vrijeme.
143 144 145
Srednja Bosna, str. 321. http://hercegbosna.org/forum/post135211.html

Srednja Bosna, str. 321. Topalovi ne spominje o kojem se prostoru radi. HR-HDA-1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugoga svjetskoga rata, kut. 428, fascikl Travnik, omot Travnik, karton rtve Augusta Sajevia. Srednja Bosna, str. 326. U ovom se mjestu nalazio tab 5. korpusa. Borbe za Travnik, str.143.
146 147
168
iao bez suradnje domaih ljudi koji su predstavljali narodnu vlast u Narodnooslobodilakim odborima. Iako se dio rtava nalazio u sastavu postrojbi NDH, razlozi zbog kojih su ti ljudi ubijeni nisu poznati. Na prostoru oko sela Rankovii otkriveno je jo nekih manjih grobita kao to je mjesto elikovac kod Bavrkinih kua gdje je bilo devet ubijenih ustaa i Talijana, meu kojima Mijo Milovanovi, zvani ipin koji je prenesen u groblje u Rastivce, a ostali su pokopani oko dananjeg hladnjaka, kod crkve u Rankoviima. U blizini dananje Veterinarske stanice je grobnica stradalih Nijemaca, a u Stojkoviima, iznad kue pok. Ive Duje sahranjen je nepoznat broj rtava148. Topalovi istie da je oko 600 zarobljenih domobrana odvedeno, svi svezani icom po etvorica, prema Donjem Vakufu, Jajcu i Bugojnu149. to se s njima dogodilo, gdje su i kako zavrili do danas nije poznato. Prema Izvjeu o radu Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, ukupan broj vojnika, ranjenika i civila, likvidiranih nakon osvajanja Travnika u listopadu 1944., ostaje nepoznat150, no s obzirom na broj stanovnika tadanje opine i kotara Travnik, zasigurno se radi o vrlo visokom udjelu u ukupnom broju hrvatskih ratnih i poratnih rtava na podruju Bosne i Hercegovine. Poinitelji ratnih zloina Iako je iz izvora koji stoje na raspolaganju teko otkriti poinitelje ovih zloina, u kartonima Komisije za utvrivanje rtava sauvana su tri svjedoenja o moguim zloincima, pa ih ovdje i iznosimo. Prvo se odnosi na Jozu Epet, za kojega je prilikom izdavanja smrtovnice njegovoj supruzi, Avdo Vrhovac iz Turbeta rekao kako ga je on lino zaklao151. Drugo se svjedoenje odnosi na suprugu Ante Valjana kojoj je poznati prvoborac s Vlaia Ilija Slavni rekao: Nee ti se Anto nikad vratit, ja sam Anti izbio zlatne zube152. Civil Bero Boi strijeljan je na Ilovai kod Doca s ocem Srekom, a strijeljanje je izvrio travniki partizan Hakija153. Poslije su oba pokopana na Rimokatolikom groblju u Docu. Drugih podataka nema, a ni podataka o postrojbama koje su mogle izvriti te zloine. Vojne postrojbe i njihova zapovjednitva bile su odgovorne za brigu oko zarobljenika, no kljuna uloga pripadala je Odjeljenju za zatitu naroda
148
Spomen obiljeje rtvama partizanskog zloina 23.-25. listopada 1944.g., Rije, Rankovii, Novi Travnik, broura, Novi Travnik, 2007.g. Srednja Bosna, str. 323. Izvjee o radu Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava od osnutka (11. veljae 1992.) do rujna 1999. godine, Zagreb, rujan 1999., 108 HR-HDA-1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugoga svjetskoga rata, kut. 428, fascikl Travnik, omot Paklarevo, karton rtve Jozo Epet. Isto. Karton Anto Valjan, Svjedoenje je Komisiji izjavila Ambrozija-Ana Boi. Isto. Karton Bero Boi
149 150
151
152 153
169
(OZN-a), osnovanom 13. svibnja 1944. g. i Korpusu narodne obrane Jugoslavije (KNOJ), osnovanom 15. kolovoza 1944. g.154. U procesu odluivanja veliku ulogu su imali i organi narodne vlasti, narodnooslobodilaki odbori (NOO-i) i politike organizacije, prije svih organizacije Komunistike partije (KP) u vojnim postrojbama. Najznaajnije su odluke donoene na najviem nivou, u Politbirou Centralnog komiteta KPJ-u, ali su se konkretna izvrenja preputala lokalnim i teritorijalnim organizacijama, kao i organizacijama u vojsci. Ovdje iznosimo zapovjednu strukturu do razine brigade. Veliki dio navedenog kadra otii e poslije osvajanja Travnika na nove poloaje, pa je vano znati tko je vjerojatno dao svoj udio u ovim zbivanjima i kakva je njegova odgovornost. Izmeu njih ima ako ne direktno odgovornih za ove ratne zloine, onda po zapovjednoj odgovornosti. Prilog 14155 Zapovjedni kadar partizanskih postrojbi u borbama za Travnik u listopadu 1944. g. tab Petog Bosanskog korpusa komandant Slavko Rodi komesar Ilija Doen zamjenik komandanta Nikola Karanovi naelnik taba Velimir Kneevi operativni ocir Josip Maar, oa lan taba Nemanja Vlatkovi tab 4. Krajike Narodnooslobdilake udarne (KNOU) divizije komandant Petar Vojinovi komesar Dimitrije Bajalica-Baja zamjenik komandanta Ranko ipka, nije jo stupio na dunost rukovoditelj politodjela Duan Dozet-Dudo naelnik taba Teuk Pletili tab este brigade 4. KNOU divizije komandant Milani Miljevi komesar Rade Bai zamjenik komesara Sava Popovi naelnik taba Milan Milovac tab Osme brigade 4. KNOU divizije komandant Sajo Grbi komesar Slavko Hali
154 155
Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str.16. Borbe za Travnik, str. 236.-237.
170
zamjeni komandanta Stevo Kovaevi zamjenik komesara Rahmija Kadeni naelnik taba Rade Markovi tab Jedanaeste brigade 4. KNOU divizije komandant Mio Kolundija komesar Joco Marjanovi zamjenik komandanta Mikan Marjanovi zamjenik komesara ivko Rodi naelnik taba Mehmed Imirpai tab 10. Krajike Narodnooslobodilake udarne (KNOU) divizije komandant Milorad Mijatovi zamjenik komandanta Petar Meava komesar Vlado Dapevi (1977. g. osuen na 20 godina kao Informbirovac, a i ranije osuivan kao Informbirovac) rukovoditelj politodjela Veljko Miladinovi naelnik taba Mensud Hoti tab Sedme brigade 10. KNOU divizije komandant Rade Brki komesar edo Jovanovi zamjenik komandanta Milan Batar zamjenik komesara Boo Maanovi tab Devete brigade 10. KNOU divizije komandant Veljko Stojakovi komesar Pero Moraa zamjenik komandanta piran Zubi zamjenik komesara Milovan Samardija tab Artljerijske grupe Petog korpusa komandant Dane Milju komesar Milovan Pilipovi zamjeni komesara Sveto Liina Zakljuak Travnik, grad na posebno vanom stratekom poloaju bio je znaajan u svim ratovima i ratnim operacijama, pa tako i u Drugom svjetskom ratu. Borbe za Travnik bile su dugotrajne i teke. Prvi sustavni i pripremljeni, ali neuspjeni napadi NOVJ-e na Travnik zbili su u listopadu i studenom 1943. g. Do novih napada NOVJ-e na Travnik dolazi u jesen 1944. g. kao prvi dio zavrnih operacija Drugog svjetskog rata. U njima je sudjelovao veliki broj ljudi s do tada najveim materijalno-tehnikim sredstvima. Borbe za Travnik u listopadu 1944. g. i njegovo osvajanje prva su faza zavrnih operacija postrojbi NOVJ-e kojima te postrojbe preuzimaju vojnu vlast nad Jugoslavijom u suradnji sa Saveznicima.
171
Listopadske borbe za Travnik i njegovo zauzee sastoje se od tri faze: prvi napad 30. 9./01. 10. 1944. g.; drugi napad i osvajanje Travnika 20.-22. 10. 1944. g. te neuspio pokuaj povratka Travnika od hrvatskih snaga 23./24. 10. 1944. g. Pobjedniki zanos, poslije tekih bitki, kao to je bila ova za Travnik, popraena uz velike vlastite rtve, bila je prilika za vjebanje za sljedee pobjede, ali i za uklanjanje svih moguih suparnika u buduoj politikoj borbi. U takvim se situacijama esto ine ratni zloini iji razmjeri do danas nisu u potpunosti sagledani. Analizom nekoliko dokumenata elimo ukazati na teinu borbi za Travnik. Od 13 ovdje koritenih dokumenata, osam se odnosi na nestale i pet na poginule pripadnike V. ustake stajae djelatne bojne I. ustakog stajaeg djelatnog zdruga. Dio pronaenih dokumenata koji nije koriten odnosi se na ranjene pripadnike Bojne, a dio na one koji nisu sudjelovali u borbama pri padu Travnika. Dokumenti otkrivaju dosad slabo poznatu i zapaenu postrojbu Hrvatskih oruanih snaga, V. ustaku stajau djelatnu bojnu. Bojna je nastala najveim dijelom od pripadnika XXIX Bugojanske ustake bojne i manjim od Kupreke bojne. Poslije pada Bugojna u rujnu 1944. g. ukljuila se u obranu Travnika pod novim nazivom i u sastavu novog Zapovjednitva I. ustakog stajaeg djelatnog zdruga u Sarajevu. Sastojala se od stoera, Stoerne sati, te 1., 2., 3. i 4. sati. Broj pripadnika nije sa sigurnou utvren, no mogao bi se kretati izmeu 400 i 600. Na osnovi ovih izvora rekonstruirani su podaci o 98 na razliite naine stradalih pripadnika Bojne prilikom osvajanja Travnika, pa se moe zakljuiti da su njezini gubici na ovom malom i nepotpunom uzorku veliki te iznose izmeu jedne petine i jedne estine. Iako je prolo gotovo 60 godina od borbe za Travnik, ukupan broj poginulih i stradalih na obje strane ostaje nepoznat. Zato bi ovaj rad trebao biti poticaj daljnjim istraivanja preuenih rtvava Drugoga svjetskog rata bez obzira kojoj su vojsci pripadali. Izvori i literatura
Arhivski izvori: Hrvatski dravni arhiv, Zagreb 1. HR-HDA-250, Ustaka vojnica 2. HR-HDA-1944, Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugoga svjetskoga rata 3. HR-HDA-1197, Oruniko krilno zapovjednitvo Dubrovnik Objavljeni izvori: 1. Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, Slavonski Brod, 2005. 2. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu, tom IV., knjiga 27, Beograd, 1967.
172
3. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 28, Beograd, 1967. 4. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 29, Beograd, 1968. 5. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 30, Beograd, 1968. 6. Zbornik dokumenata i podataka knjiga 31, Beograd, 1968.

o Narodnooslobodilakom ratu, tom IV., o Narodnooslobodilakom ratu, tom IV., o Narodnooslobodilakom ratu, tom IV., o Narodnooslobodilakom ratu, tom IV.,
Literatura: 1. Don Anto Bakovi, Hrvatski martirologij XX. stoljea, Zagreb 2007. 2. Izudin auevi, Osma krajika NOU brigada, Beograd, 1981. 3. Janko Dui, Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni, Zagreb, 2008. 4. Ladislav Z. Fii, Korijeni i ivot, Povijest upe Dolac s osvrtom na ostale upe Lavanske doline, Sarajevo Zagreb, 2004. 5. Mesud Hoti, Ratna hronika Bugojna, Bugojno, 1969. 6. Milan Ini, Borbe za Travnik, Beograd, 1979. 7. Damir Jug, Oruane snage NDH sveukupni ustroj, Zagreb, 2004. 8. Drago Karasojevi, Peti udarni korpus NOVJ, Beograd, 1985. 9. Drago Karasojevi, IV. krajika NOU divizija, Beograd, 1988. 10. Rafael Landikui, Prirunik o politikoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Frave Hrvatske, Zagreb, 1942. 11. Davor Marijan, Ustake vojne postrojbe 1941.- 1945., magistraski rad, Zagreb, 2004. 12. Katica Nevisti, Fra Tomislav Brkovi, Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli, Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), Drugom svjetskom ratu (1941-45) i porau te u ratu 1991-1995., Sarajevo Zagreb, 2004. 13. Popis imena mjesta u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1942. 14. Sedma krajika brigada, zbornik sjeanja, Beograd, 1987. 15. Spomen obiljeje rtvama partizanskog zloina 23.-25. listopada 1944.g., Rije, Rankovii, Novi Travnik, broura, Novi Travnik, 2007. 16. Vjenceslav Topalovi, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske rtve 1941.- 45./1991.-95., Zagreb, 2001. 17. I. Tubanovi i dr., rtve Drugoga svjetskoga rata, poraa i Domovinskog rata na pdoruju upa Dobretii, Jajce, Koriani, Klju, Liskovica, Podmilaje i Varcar Vakuf Mrkonji Grad, Nova Bila, 2009. 18. Veliki atlas Jugoslavije, Zagreb, Zagreb, 1987. 19. Vjekoslav Vrani, U slubi Domovine, Washington, 2007. 20. Vojna enciklopedija, Beograd, 1971. 21. Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944 1945., Beograd, 1957. Internet izvori: http://hercegbosna.org/forum/post135211.html
POGLEDI
PONOVNO ZAMILJAJUI JUGOSLAVIJU, REKONSTITUIUI BOSNU
Radoslav Drakovi
Posljednjih dvadeset godina raspad bive (druge) Jugoslavije bio je strano i nairoko diskutovana tema, kako meu irom publikom tako i u naunim krugovima, kod nas kao i na Zapadu. injenica da je multikulturalni projekat Jugoslavije, koji je dugo uivao irok meunarodni ugled, eksplodirao s tolikom koliinom nasilja iznenadila je, ne samo veinu onih koji su ivjeli u njoj nego i one koji su to posmatrali sa strane. Mnogima na Zapadu sukob je probudio stare predrasude o Balkanu kao simbolu drugosti podruju uronjenom u mitologiju i vjekovnu mrnju, predodreenom za konstantne etnike sukobe. Uostalom ta oekivati od prostora koji su ak proizveli i novu rije u engleskom rjeniku balkanizacija pogrdan termin koji oznaava teritorijalno usitnjavanje i podjelu bez kraja, plemenske obraune i stalni etniki konikt. Balkan je na Zapadu posljednjim jugoslovenskim sukobom tako uvrstio reputaciju nestabilne i eksplozivne smjese, bureta baruta koje moe eksplodirati svakog momenta, koja je moda najbolje saeta u poznatoj erilovoj reenici da Balkan moe proizvesti vie istorije nego to je moe progutati. Meutim, nije samo Zapad taj koji je prihvatio teoriju sukoba civilizacija. Mit etnikog sukoba je, takoer, podravao i promovisao veliki broj domaih politikih elita koje su i najodgovornije za posljednji jugoslovenski sukob. Njihovi spin-doktori i dvorski istoriogra pokuali su predstaviti rat u zavrnoj deceniji 20. stoljea kao produkt kratkog perioda demokratizacije u kojem su na povrinu isplivali autentini nacionalni identiteti jugoslavenskih naroda nakon to su bili potisnuti tokom pedeset godina komunistike represije. Tom logikom rat je predstavljan kao rezultat i posljedica nepomirljivih kulturalnih razlika meu Jugoslavenima, koje vie nisu mogli biti sputavane, a Jugoslavija kao vjetaka zajednica koja je odravana iskljuivo silom. Sterotipi balkanskog divljatva i zla, predispozicije za stalni rat, prije bi se mogle tumaiti kao proizvod zapadne arogancije i esto neprikrivenog prezira
176
Radoslav Drakovi
prema stanovnicima ovog poluostrva, ija komplikovana zajednika povijest i geografski poloaj na raskru triju glavnih svjetskih civilizacija nikada im nisu bili naroito blagonakloni. Argumenti nataloene etnike mrnje koja je nezadrivo provalila nakon propasti komunizma jednako su lani. Njih su lansirale domae politike elite s ciljem da sakriju pravu prirodu jugoslavenskog konikta, i skinu sa sebe bilo kakvu odgovornost za rat, kao i da obezbjede lojalnost svojih graana novonastalim nacionalnim dravama. Usprkos neporecivo sloenoj i nepredvidivoj povijesti naroda slavenskoga juga, injenica koja ostaje esto zamagljena ili namjerno ignorisana ovakvim ideolokim i neistorijskim stereotipima, predrasudama i prikladnim dnevno-politikim objanjenjima, jest da meu jugoslavenskim narodima, do Drugog svjetskog rata nije bilo znaajnijeg oruanog sukoba. ak i ta, nesumnjivo tragina i krvava epizoda u njihovoj zajednikoj povijesti, mora biti analizirana u irem kontekstu brutalne okupacije Jugoslavije od sila Osovine i u irem istorijskom okviru Drugog svjetskog rata. Ovaj esej radije zastupa tezu da, suprotno danas popularno ukorijenjenom vjerovanju, Jugoslavija nije bila predodreena za konikt. Usprkos svim svojim neporecivim nedostatcima, manama i traginom i krvavom raspadu, Jugoslavija je bila, barem privremeno, uspjean eksperiment u pokuaju izgradnje moderne multikulturalne zajednice koji mora biti racionalno analiziran i ijem iskustvu se moramo vraati u ime zajednike budunosti i trajnog mira na ovim prostorima. Balkan je uvijek bio veliko kulturno raskre, ak i prije nego su se Juni Slaveni doselili na ovu teritoriju u estom stoljeu nove ere. U narednih nekoliko stoljea tri velike religije i civilizacije su se uvrstile na ovom relativno malom geografskom prostoru, odreujui time njegov budui kulturni karakter kao vjenu i nestabilnu granicu izmeu ovih svjetova. Ta istorijska injenica e istovremeno djelovati kao balkanski blagoslov, ali i njegovo prokletstvo. Ona e stvoriti situaciju u kojoj je stalno pomjeranje ovih kulturno-civilizacijskih tektonskih ploa proizvodilo konstantno trenje izmeu etnikih grupa, ali u isto vrijeme i osiguravalo njihovu bogatu kulturnu razmjenu. Stoljea strane okupacije e dodatno iskomplikovati etniku sliku ovih prostora rezultirajui u dislokaciji i mijeanju u prvi mah relativno stabilnih i kompaktnih etnikih cjelina. Bez obzira na vremenom razvijene kulturne razlike, formirane uglavnom pod uticajem dviju veoma razliitih multikulturalnih imperija koje su vladale ovim prostorima dugi niz godina, ovo bogato etniko arenilo nastavie da koegzistira u relativnom miru, u nekoliko sljedeih vijekova. Mnogi zabiljeeni lokalni sukobi i ispadi nasilja brojno su zasigurno jednaki ako ne i nadmaeni primjerima istinske kolaboracije i dobrosusjedske solidarnosti izmeu etnikih grupa. Ono to je mnogo blie pravom stanju stvari od teorija predodreenosti za sukob, jest da se prvi znaajan konikt meu Junim Slavenima desio sa pojavom nacionalne drave sredinom 19. vijeka i njenom nakanom da, jednako kao i u ostatku tadanje Evrope, uspostavi kulturnu hegemoniju jedne nacije na ovim kvintesencijalno kulturno-heterogenim prostorima. Inae, nacija kao
Ponovno zamiljajui Jugoslaviju, rekonstituiui Bosnu
177
socijalna konstrukcija na istorijskom horizontu pojavljuje se relativno kasno, tek krajem 18. vijeka, kao posljedica Industrijske revolucije i tektonskih socijalnih promjena uzrokovanih propau feudalnog drutva i njegove politike ekonomije. Ovaj tada radikalno novi nain oznaavanja socijalne pripadnosti i identiteta posluio je tadanjim vlastodrcima kao izuzetno korisno sredstvo politike centralizacije i socijalne kohezije koje e sluiti politikom uvezivanju razjedinjenih feudalnih teritorijalnih jedinica. Bez namjere da ulazimo u dublju analizu ovog fenomena, bez ijeg postojanja je teko zamisliti dananji svjetski politiki poredak u kojem je nacionalna drava normalan i dominantan oblik politike organizacije, za nau tezu vano je da se ve od poetka pojavljuju dvije razliite ideje o organizaciji novonastale sloene socijalne zajedinice. Prosvjetiteljstvo je zamislilo i denisalo nacionalnu dravu idejom onoga to se u teoriji esto naziva civilnim nacionalizmom, a to mi danas esto u svakodnevnom govoru nazivamo graanskom dravom. Ta teorija vidi graanina kao nosioca dravnog suvereniteta i promovie racionalnu vezanost pojedinca prema dravi i naciji. Zamiljajui dravu kao zajednicu jednakih, bez obzira na njihovu vjersku, etniku, rasnu ili jeziku pripadnost, ona je prije svega vidi kao skup onih koji vjeruju u isti niz politikih ideja, te racionalno denisanih zajednikih interesa i vrijednosti. Krajem 18. vijeka njemaki romantiari denisali su naciju na radikalno drugaiji nain, uglavnom kao odgovor tadanjoj francuskoj kulturnoj i politikoj premoi u Evropi. Suprotno idejama prosvjetiteljstva, promovisanim ostvarenjem Francuske i Amerike revolucije, oni su tvrdili da dravni suverenitet treba poivati na volji kolektiva, tj. romantiziranom imidu njemakog naroda i biti denisan du linija takozvanog etnikog ili kulturnog nacionalizma. Ove teorije insistirale su na tome da veza izmeu pojedinca i njegove ire drutvene zajednice nije racionalna nego naslijeena. Pojedinac stjee graanska prava svojom krvnom pripadnou kolektivu i njegovom svetom tlu, koje se zasniva prije svega na kulturnim vezama proizalim iz zajednikog jezika, religije, etnikih obiljeja i obiaja u svakodnevnom ivotu.1 Istorijskom ironijom svi Juni Slaveni, ukljuujui i dvije najmnogoljudnije nacije Srbe i Hrvate koji e svojim sukobom odrediti sudbinu dvije budue zajednike drave razvili su i denisali svoju nacionalnu svijest na njemakim romantiarskim teorijama o kulturno homogenoj nacionalnoj dravi.
1
Podjela izmeu etnikog (kulturnog) i civilnog(politikog) nacionalizma je jasno denisana u literaturi,ali bi, kako to Smit podcrtava, radije trebala biti posmatrana kao analitika i normativna. U stvarnosti ova razlika je esto zamagljena i dovedena do neprepoznavanja. Tako graanska drutva koja prijanjaju uz ideju civilnog nacionalizma esto usvajaju i koriste mnoge elemente kulturnog (etnikog) nacionalizma da bi obezbjedila socijalnu koheziju, kao to i ona koja prijanjaju uz ideju etnikog nacionalizma usvajaju mnoge elemente civilnog (politikog) nacionalizma. Opirnije u Anthony D. Smith, Nationalism and Modernism, Routledge, London, 1998. Takoer, Anthony D. Smith, The Nation in History, Historiographical Debates about Ethnicity and Nationalism, Polity Press, 2000.
178
Radoslav Drakovi
Primjena ovih teorija koje promoviu etniki istu dravu kao idealan model dravnog ureenja nije mogla proizvesti nita drugo osim haosa u regionu ija osnovna karakteristika je upravo, kako je to Milan Kundera saeo u jednu reenicu: maksimalna razliitost na minimalnom geografskom prostoru. Benedikt Anderson denie naciju kao zamiljenu zajednicu jer se zasniva na vjerovanju njenih pripadnika, koji se meusobno i ne poznaju i vjerovatno nee nikad sresti, da su povezani u zamiljenom nacionalnom prostoru gotovo mistinim vezama krvi i tla, zajednikog jezika, istorije i etnikih obiaja.2 U tom imaginarnom zajednitvu vlastita nacija je uvijek viena kao ograniena, ekskluzivna zajednica, zatvorena za drugoga, koji se uvijek doivljava kao prijetnja istoti i ekskluzivitetu te zajednice. Ovaj sukob izmeu nacionalne drave koja insistira na zatvorenosti i jedinstvu zajednice kulturno slinih i moderne ideje mulitikulturalne drave kao otvorene graanske zajednice politiki jednakih, obiljeie posljednji vijek zajednike istorije Junih Slavena i odrediti sudbinu njihove dvije zajednike drave u tom periodu. Marija Todorova predlae da nasljea velikih multikulturalnih imperija, Otomanske i Austro-Ugarske, nakon skoro dvije stotine godina tragino loeg uinka nacionalne drave na balkanskim prostorima treba ponovo paljivo analizirati: Vrijeme je da ponovo razmislimo i sa skromnou analiziramo efekte izvoza modela nacionalne drave u drutva koja su, u stvari, tradicionalno etniki i religiozni mozaik, i kreacije mozaika nacionalnih drava umjesto mozaika nacija.3 Todorova, naravno, ne sugerira da su pale imperije bile superiorne u dravnom ureenju u odnosu na ono to e slijediti u vremenu poslije njih, ili da je ivot u njima bio idilian, ali injenica koja mora biti podvuena i istaknuta jeste da su u kompleksnom etnikom balkanskom mozaiku Juni Slaveni koegzistirali vjekovima jedni pored drugih i uspijevali da izbjegavaju krvoprolie, i uasne etnike sukobe i religijske ratove koji su obiljeili razvoj zapadne Evrope kroz itav srednji vijek. Zasigurno je manje tolerancije i vie etnikog konikta izmeu jugoslavenskih naroda, u kratkoj istoriji 20. vijeka, nego u itavom ostatku njihove zajednike istorije. Paradoksalno, prvi znaajni konikti izmeu junoslavenskih naroda su upravo rezultat usvajanja ideje etniki iste nacionalne drave i pokuaja njene implementacije na ovim terenima, to e neminovno rezultirati u nasilnom pokuaju razgranienja izmeu ovih neraskidivo isprepletenih etnikih grupa. Dakle, sa jednakom ironijom i cinizmom pogrdnom terminu balkanizacije moemo suprostaviti, kako to Ganjon predlae, pojam evropeizacije Balkana. Proces formiranja nacionalne drave zapoeo je s prvim znaajnim sukobom na ovim prostorima Balkanskim ratovima, nastavljen s dva svjetska rata i dovren posljednjim jugoslavenskim sukobom. Prema tome, ove sukobe radije treba posmatrati kao posljedicu rekonceptualiza2 3
Benedict Anderson, Imagined Communities, Verso, London, 1983, pp.6-7. Maria Todorova, Imagining the Balkans, Oxford University Press, New York, 1997, pp. 187. (prevod autora)
179
cije balkanskih prostora uzdu Evropskih linija nacionalne drave drugim rijeima, evropeizacije Balkana.4 Ovaj konikt izmeu naina na koji su glavne jugoslavenske etnike grupe zamislile sebe kao nacije i svoje budue drave kao zajednice koje zasnivaju svoj suverenitet na volji veinskog etnikog kolektiva, i demografske i kulturne heterogenosti balkanskih prostora pratiti e kao istorijski uteg postojanje obje Jugoslavije. Prva Jugoslavija, u svom kratkom ivotnom vijeku izmeu dva svjetska rata, nije nala formulu koja bi uspjela da objedini razliite, i tada ve jasno denisane etnike grupe i nacije, usprkos izuzetnoj energiji i volji koje su investirane u njenu kreaciju kao i ogromnim iekivanjima i nadama na svakoj od strana koje su pristupile ujedinjenju. Vidjevi prvu zajedniku dravu kao nagradu za ogromnu rtvu i uee u ratu na pobjednikoj strani, i zamiljajui je po uzoru na ideje njemakih romantiara, tadanja srpska konzervativna politika elita pokuala je da nametne ostalima model nacionalne drave baziran na srpskoj kulturnoj hegemoniji. Ono to su tadanje srpske politike elite previdjele, ili namjerno ignorisale, jeste injenica da su u isto vrijeme barem jo dvije etnike grupe (Slovenci i Hrvati) zaokruile proces nacionalne formacije i da Srbi, koji su u tom momentu sainjavali samo 40 posto od ukupne populacije prve Jugoslavije, nisu dovoljno jaki da se nametnu ostatku drave kao dominantna nacija i kultura. Disfunkcionalan politiki sistem postat e izvor konstantnog trenja i onemoguiti normalno funkcionisanje ove, u svemu, krhke drave i praktino institucionalizirati nerijeeno nacionalno pitanje. Iako nominalno ustrojena kao liberalna demokratija, prva Jugoslavija e propustiti da obezbijedi svojim graanima i tadanjim junoslavenskim plemenima ekonomski i politiki prosperitet, kao i da premosti ogromne kulturne, ekonomske i socijalne razlike koje su ih u tom momentu razdvajale. Prije svega propustit e da uspostavi vladavinu prava i izgradi institucije civilnog drutva kao i da u potpunosti garantuje nacionalna, kulturna i religijska prava svim svojim graanima i etnikim grupama, nikad ne uspijevajui do kraja uspostaviti atmosferu iskrene tolerancije i akomodacije drugih. Ipak, treba naglasiti, kako to sugerie Sabrina Ramet, to da je disfunkcionalan politiki sistem bio taj koji je proizveo nacionalno pitanje, a ne da je nacionalno pitanje samo po sebi bilo primarni uzrok nefunkcionalnosti politikog sistema.5 Usprkos razoarenju proizvedenom iskustvom prve Jugoslavije i izrazito krvavoj i komplikovanoj epizodi civilnog rata izmeu 1941. i 1945. godine, Jugoslavija je stvorena jo jednom, ovog puta ne samo kao produkt volje velikih sila, nego i kao produkt autentine anti-faistike borbe svih njenih naroda i narodnosti. Voena karizmatinim i nebino talentovanim politiarem, koji nije prezao ni od revolucionarnog terora u uspostavi line i vlasti svoje partije,
4
V. P. Gagnon Jr, The Myth, of Ethnic War, Serbia and Croatia in the 1990s, Cornell University Press, Ithaca and London, 2004, p. 18. (prevod autora) Sabrina Ramet, The Three Yugoslavias, Woodrow Wilson Center Press, Washington, D.C. 2006, p.76.
180
Radoslav Drakovi
nova Jugoslavija traila je svoj put u poslijeratnom svijetu vrsto podijeljenom gvozdenom zavjesom. Poslije nekoliko iznenaujuih i kontradiktornih ideolokih zaokreta, Josip Broz Tito je ispunio obeanja dana tokom rata o formaciji federacije koja e potovati multikulturalni model i garantovati nepatvorenu jednakost svim svojim graanima i nacijama. Mudro smjetajui svoju zemlju izmeu dva bloka vrsto zakljuana u hladni rat, obezbjeujui joj iz te pozicije ekonomski prosperitet i, na kratko vrijeme, ak i zapadne standarde ivljenja, tokom ezdesetih i sedamdesetih godina, mnogima se, pa i na Zapadu, inilo da su Tito i KPJ nali rjeenje za zagonetku Jugoslavije. Ali koncept nacionalne drave ponovo je proeo i obhrvao modernu ideju Jugoslavije, a njen disfunkcionalni politiki sistem ponovo je probudio nikad raspravljeno nacionalno pitanje. Titov uveni razlaz sa Staljinom 1948. godine, koji mora biti vien samo kao sirova borba za vlast, a ne kao istinski ideoloki razlaz, gurnuti e Jugoslaviju u traenje vlastitog puta u izgradnji modernog drutva. Ipak, Tito je do kraja ideoloki ostao komunist, zainteresiran za prezervaciju samo svoje, niim ograniene, vlasti. Iako krajnje nepovjerljiv prema principima zapadne liberalne demokratije, zbog sloene meunarodne situacije i znaajne ekonomske pomoi koja ga je odravala na vlasti, on je morao da uva otvorenost Jugoslavije prema Zapadu. U beznadnoj potrazi za politikim legitimitetom, u sljedee dvije decenije, komunistiko vodstvo biralo je limitiranu liberalizaciju i dalju decentralizaciju zemlje, ne samo kao dodatnu garanciju federalnog ureenja i jednakosti svih jugoslavenskih naroda, nego prije svega kao surogat za prijeko potrebne politike i ekonomske reforme. U isto vrijeme, razvijanje politike lojalnosti prema Jugoslaviji kao politikom projektu kreiranom du linja civilnog nacionalizma i jugoslavenskoj zamiljenoj zajednici naputeno je i postepeno zamijenjeno promocijom lojalnosti prema republikoj, a samim time i nacionalnoj pripadnosti. Paradoksalno, usprkos sistematskim naporima za unitenje i iskorijenjenje svakog nacionalizma, ovaj zaokret prema republikoj suverenosti samo je ojaao etniki nacionalizam unutar svake od republika i pokrajina. Republike i pokrajinske komunistike oligarhije, jednako gladne politikog legitimiteta, vrlo brzo su se poele predstavljati kao ekskluzivni lideri svojih nacija i zatitnici prvenstveno njihovih interesa. Posljednjim Ustavom iz 1974. godine, koncept nacionalne drave bio je i zvanino potvren i ovoga puta institucionaliziran na nivou osam konstitutivnih dijelova. Decentralizacija u okvirima politikog monizma, u odsustvu demokratije i vladavine prava, nije mogla voditi nikud drugo nego ka razvoju podijeljene lojalnosti izmeu federalne drave i njenih konstituenata. U sljedeih deset godina, a naroito poslije Titove smrti, ovakva decentralizacija polako ali sigurno ostavila je centar bez ikakvih ovlatenja, a konstitutivni dijelovi su se formirali kao jedini pravi centri politike moi i denisali na svakom nivou kao zasebne nacionalne drave. Da su Tito i vladajua komunistika oligarhija imali dovoljno snage i mudrosti da izaberu i stave u praksu vrijednosti liberalne demokratije, ponovo
181
uvedu politiki pluralizam, uspostave vladavinu prava i ponu izgradnju institucija civilnoga drutva, rezultat jugoslavenskog eksperimenta bi danas zasigurno bio mnogo drugaiji. Imajui u vidu da je dobrovoljno odricanje od vlasti podvig rijetko zabiljeen u ljudskoj istoriji, vjerovatno je previe bilo i u ovom sluaju oekivati takav ishod. Ali da su barem smogli snage da otvore objektivnu, racionalnu i potenu debatu o traumatinom iskustvu Drugog svjetskog rata, u tada sigurnom ambijentu snane i stabilne poslijeratne jugoslavenske drave, moda bi nacionalistike snage kasnije imale manje materijala za mitove o vlastitoj ugroenosti na kojima e bazirati svoje programe. Da je takva racionalna i argumentirana rasprava uspjela proizvesti zajedniku i svima prihvatljivu interpretaciju istorije, koja se ne bi zasnivala na praznim ideolokim oskulama o bratsvu i jedinstvu i simplikaciji rata na sukob partizana i faista, i tako osvijetliti ovu izuzetno kompleksnu i traginu epizodu zajednikog iskustva, to bi moda donijelo istinsko pomirenje i zacijelilo rane koje su otvorene ovim ratom, demistikovalo dogaaje iz prolosti, i na taj nain sigurno indirektno ojaalo jugoslavenski polis. Umjesto svega toga proces decentralizacije, izabran kao surogat za demokratizaciju, polako ali sigurno pretvorio je republike u potpuno suverene, i jednako nedemokratske, nacionalne drave, koje su kako je vrijeme odmicalo i kako su se interesi njihovih vladajuih elita poeli razmimoilaziti i odmicati vlastitim putovima, bivale sve vie i vie neprijateljski raspoloene jedna prema drugoj. Ipak, usprkos svim svojim manama i konanom slomu poetkom devedesetih, Jugoslavija je u tih etrdeset godina mira nala naina da akomodira i obezbjedi postojanje vieslojnih identiteta svojih graana, ukljuujui tu, izmeu ostalih i etnike i nacionalne identitete. Usprkos tome to ovi istorijski, donekle suprotstavljeni, nacionalni identiteti nisu nikad u potpunosti izmireni i ideja pripadnosti jugoslavenskom identitetu nije aktivno podsticana poslije ranih ezdesetih, jugoslavenski graani i narodi ivjeli su u atmosferi istinske nacionalne, religiozne i etnike ravnopravnosti koja ne moe biti pripisana samo komunistikoj represiji, i koja zasigurno ostaje najsvjetlija zaostavtina jugoslavenskog projekta. ak i danas, dvadeset godina po svretku rata i nestanku Jugoslavije, nijedna od drava nasljednica, iako sve, barem nominalno, demokratska i pluralna drutva, nije obezbjedila isti nivo zatite etnikih i manjinskih prava svojim graanima. Teza ovog rada zasniva se na miljenju da su, usprkos oiglednom promaaju jugoslavenskih komunistikih vlastodraca da proizvedu jasno denisan osjeaj pripadnosti Jugoslaviji kao politikoj zajednici i kreiraju zajedniki jugoslavenski identitet koji bi mogao povezati i premostiti razliite etnike i nacionalne kulturne identitete jugoslavenskog mozaika, republike komunistike oligarhije, kada su, na kraju osamdesetih, zapoele proces rastakanja Jugoslavije, imale zajednikog neprijatelja kojeg su morale da napadnu i unite. Osjeaj pripadnosti posebnom nadnacionalnom kulturnom prostoru, osjeaj ireg, vieslojnog i sveobuhvatnog jugoslavenskog identiteta, koliko god nemjerljiv egzaktnim naunim arinima i teak za dokazati, ipak se uspostavio
182
Radoslav Drakovi
i bio na samom rubu vlastite artikulacije. Ovo naroito potvruje iskustvo mlaih, urbanih poslijeratnih generacija koje nisu znale nita drugo osim tolerantne realnosti Titove drave. Vilmer, koji je na samom poetku posljednjeg rata, za svoju studiju o jugoslavenskom identitetu intervjuisao mnoge Jugoslavene, takoer zastupa tezu da je taj osjeaj postojao: pluralan i ukljuujui, kulturoloki, jednako kao i graanski: Jugoslavija bez Hrvatske nije Jugoslavija, rekao mi je jedan Srbijanac, a drugi je dodao: Ja sam bio Hrvat kada su Srbi bombardovali Dubrovnik, Musliman kada su Hrvati bombardovali Stari most. Sve je to sve dio mene i mog kulturnog identiteta.6 Teorije sukoba civilizacija, vjekovne mrnje i nepomirljivih kulturnih razlika vide kulturni identitet kao statinu kategoriju i ignoriu fakt da se u Jugoslaviji, bez obzira na sve njene objektivne nedostatke pogotovo u sferi politikog sistema, u gotovo pedeset godina zajednikog ivota dogodila socijalna promjena. Bez obzira na injenicu da Jugoslaveni oito nisu bili potpuno kulturno integrirani, oni su se mijeali i ivjeli u tolerantnom i otvorenom socijalnom okruenju, razvijajui vremenom itav niz zajednikih vrijednosti i postajui kulturno mnogo blii jedni drugima nego ikad do tada u svojoj zajednikoj istoriji. Jugoslavenska, a posebno bosanska stvarnost, bila je u otrom kontrastu u odnosu na tvrdnje nacionalistikih politikih elita da je zajedniki ivot nemogu, a sukob neizbjean, a sve zbog nepremostivih kulturnih i etnikih razlika. Realnost je u stvari bila u otrom kontrastu s njihovim politikim interesima. Kako je to Suzan Vudvord opisala: Usprkos tvrdnjama nacionalistiih lidera, realnost multinacionalne Jugoslavije jo uvijek je postojala u ivotima njenih graana na samom poetku devedesetih godina u njihovim etniki izmijeanim susjedstvima, selima i gradovima, u njihovim mjeovitim brakovima, porodinim vezama koje su presijecale republike granice, u njihovim vikend-kuama izgraenim u drugim republikama, u koncepciji etnike i nacionalne ravnopravnosti i kompatibilnosti tih vieslojnih identiteta za svakog graanina, i iznad svega u ideji Bosne i Hercegovine.7 Zbog svega gore spomenutog, teze ne smiju biti zamijenjene. Pojedinani i ekskluzivni nacionalni identiteti i kulturne razlike koje su postojale u Jugoslaviji nisu uzrok rata, nego je to organizovano nasilje politikih elita koje su slijedile razliite politike interese i bile zainteresovane iskljuivo za ouvanje vlastitih privilegija. Ono to je nedostajalo u Jugoslaviji bila su univerzalna demokratska i ljudska prava, promjena u politikom sistemu koja bi obezbjedila prelaz u politiki pluralizam, osigurala razvoj pravne drave i institucija civilnog drutva, a ne nacionalna i etnika prava.
6
Franke Wilmer, The Social Construction of Man, the State, and War, Routledge, New York and London, 2002, p. 108.(prevod autora) Susan L. Woodward, Balkan Tragedy, Chaos and Dissolution After the Cold War, The Brookings Institution, Washington D. C. 1995, p. 225. (prevod autora)
183
Najuspjeniji proizvod socijalistike Jugoslavije bio je upravo njen ljudski kapital i njegov potencijal, naroito generacije roene u Titovoj Jugoslaviji koje su rastui u istinski tolerantnoj zemlji, kulturno okrenutoj ka Zapadu, nauile da ignoriu etnike i religiozne razlike i da ih vide kao samo jedan od vie slojeva vlastitog identiteta. Pred kraj osamdesetih, ovih nekoliko urbanih generacija sainjavale su slabe i neartikulisane demokratske snage koje su, da su im vrijeme i okolnosti dozvolile, mogle obezbjediti i provesti mirnu tranziciju jugoslavenskog drutva u demokratiju. Unutranje socijalno-ekonomske tekoe koje je postalo nemogue prikrivati i ignorisati, na kraju osamdesetih, diktirale su duboke politike i ekonomske promjene. Postojee progresivne demokratske snage u jugoslavenskom drutvu voene tadanjim premijerom Antom Markoviem i njegovim vidljivim i iroko popularnim ekonomskim i politikim reformama bile su u svemu spremne da se suoe s ovim izazovima. U isto vrijeme promjene na internacionalnoj sceni uzrokovane krajem hladnog rata i istorijskim kolapsom komunizma, stvorile su situaciju u kojoj je Jugoslavija izgubila svu svoju strateku geopolitiku vanost. Ove krhke demokratske snage kao i nagovjetaj neminovne politike promjene na istorijskom horizontu, bit e prepoznate od strane vladajuih konzervativnih politikih elita kao prijetnja koju treba zaustaviti i unititi po svaku cijenu. Egzistenciju Jugoslavije, dakle, nisu podrivale samo promjene u internacionalnom okruenju, ve su je aktivno ugroavale i republike politike oligarhije koje su tada ve imale dijametralno suprotne politike interese i bile su izgubile bilo kakvu volju da sauvaju Jugoslaviju onakvu kakva jest. Konzervativno krilo komunistike partije Srbije koje je prevladalo u Srbiji na kraju osamdesetih, a koje su podrale ire konzervativne snage u jugoslavenskom drutvu, vodilo je put prvo demontiranju jugoslavenskog dravnog i kulturnog nasljea, a kasnije i zikoj destrukciji zemlje. Suoeni s oekivanim dubokim i bolnim reformama politikog i ekonomskog sistema koje bi ugrozile njihovu privilegovanu poziciju u drutvu, oni su, zainteresovani za ouvanje politikog statusa quo, zahtijevali povratak nekog oblika centralizovane drave pod njihovom direktnom ili indirektnom kontrolom. Voene glavnim arhitektom jugoslavenske propasti Slobodanom Miloeviem, te snage otvorile su Pandorinu kutiju nacionalizma i upotrijebile ga isprva za obraun sa krhkim demokratskim snagama u Srbiji, obezbjeujui tako vladajuu poziciju u drutvu. Ponavljanje istog scenarija na nivou Jugoslavije bilo je onemogueno najvie zbog promijenjenih meunarodnih okolnosti raspada Sovjetskog Saveza i kolapsa konzervativnih komunistikih sistema u ostatku Istone Evrope kao i zbog reakcije koje je Miloeviev nacionalistiki program proizveo u ostatku Jugoslavije. U nemogunosti nametanja svoje volje ostatku Jugoslavije, Miloevi i konzervativni vojni krugovi izabrali su kreaciju uveane nacionalne drave svih Srba, deniranu jo u 19. vijeku romantiarskim teorijama o Velikoj Srbiji. U igri zaokruivanja nacionalne drave koja bi obuhvatila sve Srbe na teritoriji Jugoslavije, ovog puta ognjem i maem, uskoro su dobili savrene
184
Radoslav Drakovi
partnere u politikim elitama Slovenije, a naroito Hrvatske, koje su takoer izgubile interes za ostanak u Jugoslaviji takvoj kakva jest, i gledale da je napuste po svaku cijenu. U tu svrhu ove elite e, takoer, upotrijebiti nacionalizam kao sredstvo nacionalne homogenizacije, uvrivanja vlastite politike pozicije, i u krajnjoj instanci, kreaciji vlastitih neovisnih nacionalnih drava. Prema tome, protivno uvrijeenom miljenju i popularnom mitu koji su proizvele i odravale upravo ove politike elite, ovo nije bio etniki sukob izmeu jugoslavenskih naroda, nego meusobni sukob politikih elita dijametralno suprotnih politikih interesa. Nacionalizam je upotrijebljen i sistematski izrabljivan kao opasna, ali krajnje korisna politika alatka koja e sluiti ambicijama spomenutih elita sa svrhom krajnjeg ostvarenja njihovih ciljeva kreiranju vlastitih nacionalnih drava.8 Pomogao je u mobilizaciji masa, pribavljanju njihove saglasnosti za rat, osiguravajui istovremeno njihovu lojalnost novostvorenim dravama i novim kulturnim identitetima, ali i u maskiranju pravih razloga za rat. Usprkos svim postojeim predrasudama, protivrjenostima, istorijskim traumama i otvorenim ranama koje su bile utkane u postojanje druge Jugoslavije, razlike meu njenim graanima morale su biti probuene, a onda i odravane i stimulisane na vjetaki nain. Nacionalizam je uposlen sistematino, kontrolisano i racionalno, iz samog centra dravne moi prije svega uz pomo nevienog medijskog rata da bi onda bio sistematski normalizovan kroz sve avenije socijalnog ivota i raspren u sve slojeve drutva. Novi sistem vrijednosti je brzo i lako adoptiran jer je, kako to Vesna Pei pravilno primjeuje, bio temeljno nedemokratski i samo reprodukovao postojeu totalitarnu strukturu komunistikog drutva. Jedna totalitarna kolektivna ideologija je brzo zamijenjena drugom, klasu je zamijenio etniki kolektiv a komunistiku partiju nacionalni lider.9 Nacionalizam je uposlen da opravda i oslobodi strani val nasilja, ne samo da bi se zaokruile etniki iste nacionalne drave nego da bi se istovremeno osigurala i tektonska promjena u socijalnim vrijednostima, kakva je bila mogua samo u ratnom sukobu, u atmosferi zike i egzistencijalne ugroenosti, opte destrukcije i straha. Rat za nacionalne drave konano je zavrio sa sukobom koji traje posljednjih dvadeset godina, onim za memoriju i monopol na interpretaciju prolosti. U nalnom naporu da dovre konstrukciju novih kulturnih identiteta novonastale nacionalne drave e, oslanjajui se na sada ve bogatu riznicu etnikog i nacionalnog kia, mitova i iskrivljenih istorijskih narativa, uz svesrdnu podrku vjerskih institucija i strogo kontrolisanih medija, ne prezajui od falsikovanja vlastite prolosti, a naroito uloge drugoga u njoj, podsjetiti svoje
8
Vesna Pei, The War for Ethnic States in Popovs The Road to War in Serbia, Central European University Press, Budapest, 2000. Vesna Pei, The Cruel Face of Nationalism, in Diamond and Platters Nationalism, Ethnic Conict and Democracy, The John Hopkins University Press, Baltimore and London, 1994, p.132.
185
graane ta su njihovi autentini i stvarni identiteti. Ono to je zajedniko ovim paralelnim procesima u svakoj od zemalja nasljednica jeste upravo iskrivljena interperetacija pojedinane i zajednike istorije, te nijekanje bilo kakvog zajednikog identiteta. Vieslojni, sekularni, kosmopolitski identitet koji su graani Jugoslavije gajili dugi niz godina je, na svakoj od zaraenih strana u ovom tinjajuem sukobu, interpretiran jednako kao izofren i neautentian, te nametnut iskljuivo komunistikom represijom. Stoga se njegovo prevoenje u ui ali i jedini pravi i kontinuirani kulturni identitet u ijem samom centru poiva nacionalni i vjerski identitet, namee kao logian i opravdan proces. Ako je Jugoslavija bila samo vjetaka i nakazna tvorevina Versajskog ugovora i proizvod ideja kulturnih elita s kraja devetnaestog stoljea zadojenih romantiarskim idejama pan-slavenstva, taj argument sigurno ne moe biti upotrijebljen u sluaju Bosne i Hercegovine, istinskom multietnikom eksperimentu u srcu Balkana. Uvijek krhki kulturni identitet ove zajednice, esto nazivane mikrokozmom Jugoslavije, stvaran je vjekovima, esto u nelagodnoj i zategnutoj, ali uglavnom miroljubivoj koegzistenciji njena tri glavna konstitutivna naroda. Razliitost je naprosto uvijek bila faktor ivota u Bosni na koji je neko bio pripreman od najranijih dana: Za Bosance je biti Bosanac znailo rasti u multikulturalnom i multireligijskom okruenju gdje je kulturni pluralizam bio usaen u socijalnom poretku. Ophoenje s kulturnim razlikama bilo je dio svakodnevnih ljudskih iskustava van granica njihovog doma i zbog toga i esencijalni dio njihovog identiteta.10 Jednako kao i jugoslavenska, bosanska nacija nije se nikad formirala iz posebnih i komplikovanih istorijskih razloga koji su obiljeili postojanje ove po svemu jedinstvene multikulturalne zajednice. Lovrenovi citira Daju, a obojica vjerovatno daju eho Andrievim rijeima u Travnikoj hronici,11 kada uzroke traginom rascjepu u bosanskom kulturnom identitetu nalaze u vjekovnoj podijeljenosti tri bosanske vjerske i nacionalne elite, te njihovoj tradicionalnoj okrenutosti prema razliitim kulturnim centrima koji lee van
10
Tone Bringa, Being Muslim the Bosnian Way, Identity and a Community in central Bosnian Village, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1995, p. 83. (prevod autora) Kroz usta mladog francuskog konzula Defosea Andri progovara o bosanskoj fatalnoj podvojenosti: Kako je mogue da se ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije koliko njeni najblii susedi imaju, kad je narod u njoj podvojen kao nigdje drugo u Evropi? etiri vere ive na ovom uskom, brdovitom i oskudnom komadiu zemlje. Svaka od njih je iskljuiva i strogo odvojena od ostalih. Svi ive pod jednim nebom i od iste zemlje, ali svaka od te etiri grupe ima sredite svoga duhovnog ivota daleko, u tuem svetu, u Rimu, u Moskvi, u Carigradu, Meki, Jerusalemu ili sami bog zna gde, samo ne onde gde se raa i umire. I svaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni tetom i nazatkom svake od tri ostale vere, a da njihov napredak moe biti samo na njenu tetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti nainila najveu vrlinu i svaka oekuje spasenje odnekud spolja, i svaka iz protivnog pravca. Ivo Andri, Travnika hronika, Civitas, Sarajevo, 2004. p. 220.
11
186
Radoslav Drakovi
granica Bosne.12 Glavna razlika izmeu Bosanaca, ljudi istog etnikog porijekla, tokom vjekova formirat e se du linija njihove razliite religiozne pripadnosti. Na kraju 19. vijeka, u vrijeme formiranja nacije, ova duboko ukorijenjena konfesionalna podjela naoruala je kulturne elite bogatim izvorom simbola kroz koje e se konstruisati tri razliita nacionalna ideniteta i osigurati unutranja kohezija svake od nacionalnih grupa, kao i obezbjediti njihova lojalnost kulturnim centrima svake od novozamiljenih zajednica. Zajedniki bosanski identitet, koji se nesporno formirao tokom vjekova suivota, tako je zauvijek ostao parcijalan, nedenisan i neartikulisan do kraja, zadravajui se zauvijek samo na regionalnom i donekle kulturnom nivou. Istoriar i jedan od najboljih poznavalaca unikatne bosanske kulture, Ivan Lovrenovi, ispravno postavlja tezu po kojoj ovi posebni nacionalni identiteti, ipak, ne mogu biti u potpunosti razumljivi van specinog konteksta njihove zajednike istorije.13 Usprkos visokom stepenu izolacije i separacije prisutnog u sferi visoke kulture, gdje sve tri nacije naseljavaju njihove specine svjetove, postojao je uvijek visok stepen saradnje i preklapanja njihovih kulturnih identiteta u sferi narodne kulture svakodanevnog ivota. Tu je svaki odvojeni identitet bio oblikovan, odreen i obogaen sa druga dva. Na posljetku, radi se o ljudima istog etnikog porijekla, koji govore isti jezik, pa ma kako ga njihovi lideri danas nazvali, koji su uvijek ivjeli jedni kraj drugih, dijelili iskustva i mijeali se kroz stoljea. Lovrenovi ispravno opisuje Bosnu ne samo kao prostu sumu svojih sastavnih dijelova nego kao jedinstveni civilizacijski proces, permanentnu kulturnu interakciju u kojoj je svaki dio odreen, obogaen i oblikovan upravo ovom jedinstvenom kulturnom razmjenom i njegovom posebnom bosanskom komponentom: Sutina je, dakle, batinjenoga bosanskog kulturnog bia u njegovoj civilizacijskoj spletenosti: u istovremenosti jedne zajednike i triju posebnih tradicija. Onako kako su one (jedna zajednika i tri diferencirane) organski vezane, tako ne vidjeti, ili ne htjeti vidjeti bilo koji posebni lan te komplicirane kombinacije, znai pristati na osiromaenje vlastitoga bia.14 Egzistencija druge Jugoslavije kao jake sekularne drave dalje je pozitivno doprinijela jedinstvenom bosanskom multikulturalnom eksperimentu. Usprkos neporecivoj represiji drave i optem nedostatku demokratskih prava, pogotovu u vremenu tvrdog komunizma, drava je, ipak, garantovala istinsku jednakost svim svojim graanima bez obzira na njihovu nacionalnost. Paradoksalno, bosanska komunistika drava sa svojim nedostatkom tolerancije prema bilo kojem stvarnom ili izmiljenom nacionalizmu i dosljednim insistiranjem na principu ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, djelovala je
12 13
Ivan Lovrenovi, Bosna, kraj stoljea, p.109. Ivan Lovrenovi, Bosnia: A Cultural History, New York University Press, New York, 2001, pp. 224-227. Ivan Lovrenovi, Labirint i pamenje, Kulturnohistorijski esej o Bosni, Bosanska biblioteka, Sarajevo, 1990, p.109.
14
187
kao zamjena za nepostojei bosanski civilni nacionalizam. Ova stabilnost i neutralnost sekularne i tolerantne zajednice omoguila je Bosancima sve tri nacije i vjere da dalje zamagle i izbriu linije koje su ih istorijski razdvajale. U tih etrdeset godina mira graani Bosne e nastaviti da se mijeaju, stvaraju prijateljstva i mjeovite brakove, dalje usvajajui svakodnevne navike, kuhinju i narodne obiaje jedni od drugih. U isto vrijeme oni e biti u mogunosti da neometano kulturno komuniciraju sa svojim domicilnim nacijama, kao i ostalim jugoslavenskim narodima, preko poroznih administrativnih granica tadanje zajednike drave. Ovo nije argument da je Bosna bila nekakav etniki raj ili idealno multikuturno drutvo. Ali je sigurno bila daleko od tvrdnji tadanjih nacionalistikih lidera koji su zanijekali njeno pravo na postojanje, i iji se politiki nasljednici jo i danas trude da dokau valjanost istog argumenta da je zajedniki ivot nemogu i da su rat i nacionalna, a time i teritorijalna, podjela neizbjeni. Bosanski sukob nije nikakva spontana erupcija komunistikom represijom potiskivane etnike mrnje, nezaustavljivog sukoba civilizacija, ili naprosto graanski rat koji se nije mogao sprijeiti. Bosanski sukob je rat koji je zapoela Srbija, pridruila mu se i Hrvatska, u cilju rasparavanja bosanske drave i podjele njene teritorije, s krajnjim ciljem poveavanja i zaokruivanja nacionalnih teritorija ove dvije drave. Miloevi i Tuman su imali sauesnike u pasivnom odnosu i zakanjeloj reakciji meunarodne zajednice, koja je, usprkos svojoj nominalnoj podrci bosanskom prijeratnom multikulturalizmu, prihvatila lidere nacionalistikih snaga kao jedine legitimne predstavnike njihovih naroda i legitimirala politiku etnikog ienja. U toku i poslije rata, Miloevievim i Tumanovim politikim istomiljenicima i nasljednicima, pridruit e se i neki krugovi iz redova bonjakog naroda koji e Bosnu zamislili iskljuivo kao vlastitu nacionalnu dravu, a vlastiti narod kao temeljni narod u toj dravi. Svi ovi faktori e na kraju omoguiti da se Bosna poslije razarajueg rata konstituie u pravnom okviru koji e dalje uvrstiti nacionalne podjele i permanentno iskljuiti njenu mogunost pretvaranja u funkcionalnu i normalnu drutvenu i dravnu zajednicu. Isajah Berlin pie: Kada sam meu svojim ljudima, oni me razumiju, jednako kao to i ja razumijem njih; ovo razumijevanje kreira u meni osjeaj da sam neko i neto u ovom svijetu.15 U ovom smislu nacija moda i nije kompletno socijalno konstruisan koncept. Znanje kojim su nas indoktrinirale prethodne generacije, mitovi, zamiljene i esto iskrivljene prie o vlastitoj istoriji zajedno sa obiljejima etnike kulture i obiajima koje smo naslijedili bez svoje volje i izbora, jesu niti koje nas vezuju zajedno u nae zamiljene zajednice. Mi ih usvajamo esto nesvjesno i odrastamo s njima u procesu svoje najranije socijalizacije u krugu nae porodice. One formiraju vaan dio naih identiteta, odreuju nain na koji se ophodimo sa svijetom oko nas,
15
Isaiah Berlin as quoted in Ignatieffs, Blood and Belonging, Farrar, Straus and Giroux, New York, 1993, p. 10. (prijevod autora)
188
Radoslav Drakovi
doivljavamo druge, i prema tome posredno oblikuju naa drutva. Njihova privlanost i jeste u tome da nam daju sigurnost identiteta, osjeaj topline, zatienosti i pripadnosti irem kolektivu, djelujui tako kao izolacija protiv nepredvidljivosti ivota i grubosti vanjskog svijeta. Ali jedna stvar mora biti podvuena. Usprkos njihovoj vanosti i svim naporima nacionalnih i vjerskih voa da prikau etnike i kulturne identitete kao neto to je neprekinuto, autentino i originalno, istorija nas ui da ti identiteti nisu neto rigidno i nepromjenjivo i nikad statina kategorija. Naprotiv, radi se radije o uidnom i kompleksnom relacijskom procesu identikacija.16 Ovaj proces dinamina je kategorija, promjenjiv, kontekstualan, i najveim dijelom socijalno konstruisan i odreen. Istorija Jugoslavije puna je primjera koji ilustruju ovu tezu. U skoro pedeset godina Titove drave, Srbi u Hrvatskoj, naroito urbano stanovnitvo, postali su kulturno mnogo sliniji svojim hrvatskim susjedima nego svojim etnikim roacima Srbima u Srbiji. Jednako tome, Hrvati u Srbiji su grupa koja se na posljednjem jugoslavenskom cezusu iz 1981. godine, natprosjenom veinom izjasnila Jugoslavenima, zabrinjavajui time ponajvie odreene politike krugove u tadanjem hrvatskom vrhu koji su insistirali na tome da je centar kulturnog identiteta pojedinca upravo njegova nacionalna pripadnost.17 Urbano bonjako, srpsko i hrvatsko stanovnitvo u Bosni imalo je mnogo vie uzajamne slinosti nego s njihovim etnikim i kulturnim matricama van Bosne. Ne samo da se meu urbanim stanovnitvom u Bosni esto nije moglo razlikovati ko je ko izmeu Srba i Hrvata, nego su i njihove domicilne nacije u Srbiji i Hrvatskoj priznavale ovu injenicu bosanske kulturne posebnosti, nazivajui svoje etnike roake u Bosni zajednikim imenom Bosanci, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost i na taj nain nijeui im pripadnost u lanstvu svojih zamiljenih zajednica. Promjena u diskursu dola je sa ratom i potrebom da se pronae nain na koji bi se ove sada dragocjene etnike dijaspore ukljuile u rat za proirenje teritorija novih nacionalnih drava, kao i da se pod krinkom njihove navodne ugroenosti opravdaju tenje za nacionalnom ekspanzijom. Nasilje, stoga, protivno onome to stoji u dananjim udbenicima istorije, nije izbilo spontano nego je bilo nametnuto iz centra dravne moi. Ono je bilo nuno da bi se zapoeo rat za nacionalne drave, ali i da bi se njihovo stanovnitvo natjeralo da ponovno otkrije svoje stvarne etnike i vjerske identitete, da prisili one u mjeovitim brakovima i njihovu djecu da izaberu pravu stranu kojoj pripadaju. Nacionalni identitet se tako uz pomo prvenstveno medija, a onda kole, crkve i ostalih socijalnih institucija konstruisao i poeo predstavljati kao rigidna i nepromjenjiva kategorija. Nacije su shodno tome viene kao isto odreene i vrsto uvezane monolitne zajednice, iji su lanovi vezani neraskidivim vezama krvi i tla i zajednike istorije i koji zbog
16 17
V. P. Gagnon Jr., The Myth, of Ethnic War, p. 8. (prevod autora) Andrew Baruch Wachtel, Making a Nation, Breaking a Nation, Literature and Cultural Politics in Yugoslavia, Stanford University Press, Stanford, California, 1998, p. 240.
189
toga imaju jedinstveni cilj i zajedniki interes koji je uvijek jednak interesu nacionalnih elita.18 Destrukcija najmjeanijih i najuspjenijih jugoslavenskih multikulturalnih zajednica, u Vukovaru, Mostaru i Sarajevu, nije samo puka sluajnost. One su morale biti ziki razorene na sistematski nain, zloinima silovanjima i ubistvima da bi se proizvela nova socijalna stvarnost, opravdala kreacija nacionalnih drava i propisali novi nacionalni i kulturni identiteti uz simultano razaranje bilo kakve mogunosti za suivot u budunosti. U tu svrhu nasilje je moralo biti upotrijebljeno u najgrubljem obliku. Nasilje e promijeniti ne samo rtvu nego i poinitelje zloina. Na primjer, nain na koji su hrvatski a naroito bosanski Srbi gurnuti u konikt sa svojim susjedima, koji je orkestrirala beogradska politika elita, drastino je izmijenio i okruenje u kojem e se oni nai poslije rata, kao i promijeniti nain s kim i kako se mogu identifkovati: Jednostavno njima je na taj nain uskraena mogunost identikacije koju su imali prije sukoba. Njihovo konsekventno ponaanje nije vie samo rezultat njihovog slobodnog izbora, nego je radije uslovljeno i odreeno akcijom koju su konstruisale njihove politike elite. Njihov osjeaj socijalne zajednice nije samo rezultat veza koje proizlaze iz njihovog etnikog kolektiva, nego je determiniran nasiljem koje je odredilo politiki prostor. Na taj nain su mnogi Srbi u Republici Srpskoj, kao i Hrvati u Herceg Bosni, imali veoma limitiran izbor, u kojem bi najmanje zlo esto bila utnja.19 Iracionalni argument nacionalizma upotrijebljen je da bi se dva multikulturalna drutva, jedno hibridno jugoslavensko, i jedno organsko bosansko, na kraju dvadesetog stoljea i poetka irih evropskih integracija, doveli do propasti. Kompleksni i vieslojni identiteti koje su Jugoslaveni kultivirali u gotovo pola stoljea mira svedeni su na samo jednu dimenziju pripadnost nacionalnom kolektivu. Bosanci i bivi Jugoslaveni nisu nita drugaiji od bilo kojeg evropskog naroda, i njihov promaaj u izgradnji stabilne i uspjene drave ne moe biti stavljen na raun njihovog karaktera, jo manje na njihovu kulturnu razliitost, nego radije na jedinstven splet istorijskih okolnosti i specinih faktora i iznad svega na raun nasilja koje su organizovale politike elite. Potencijal za nasilni kolaps uvijek je prisutan u svakom drutvu a razlozi za njegovo postojanje moraju se traiti u onome to humanistike i socijalne nauke pokuavaju osvijetliti ve stoljeima iracionalnoj strani ljudskog karaktera: Kao Frojdov psihopata, biva Jugoslavija je primer koji se dobije preuveliavanjem onih istih snaga koje postoje u bilo kojem multikulturalnom i multienikom drutvu.20 Ipak, kao u Hobsovom argumentu, naa jedina odbrana jesu racionalni instrumenti civilnog drutva i graanske drave, samo
18 19 20
V. P. Gagnon Jr., The Myth of Ethnic War, p. 8. (prijevod autora) V. P. Gagnon Jr, The Myth of Ethnic War, p. 27. (prijevod autora) Wilmer, The Social Construction of Man, the State, and War, p. 263. (prijevod autora)
190
Radoslav Drakovi
oni mogu dati prednost jednoj grupi faktora nad drugom, i omoguiti rjeavanje problema u racionalnom okruenju pravne drave. Za sedam decenija postojanja Jugoslavija nije uspjela da efektivno rijei nacionalno pitanje i na taj nain deaktivira minu u svojim temeljima, koja e na kraju fatalno ugroziti njeno vlastito postojanje. Tako neto jedino je bilo mogue uspostavom legitimnog demokratskog drutva, garantovanog uspostavom politikog pluralizma, izgradnjom institucija civilnog drutva i pravne drave. Ponovni promaaj obje Jugoslavije da deniu zajedniku dravu kao neutralnog arbitra koji garantuje stabilnost i ekonomski prosperitet svojim graanima dok u isto vrijeme obezbjeuje politiki okvir u kojem je mogue voditi neostraenu debatu o svim spornim pitanjima u jednoj zajednici produkt je brojnih istorijskih faktora, a nikako nekompatibilnosti jugoslavenskog etnikog arenila. Zbog toga sve teorije o vjekovnoj mrnji, nepremostivim kulturnim razlikama moraju biti raskrinkane i konano odbaene. Faktori koji su doveli ovaj multikulturalni projekat do konanog kolapsa iskljuivo su racionalne kategorije nefunkcionalanost ekonomskog i politikog sistema, nedostatak politike legitimnosti, demokratije, civilnog drutva, vladavine prava i istinskog dijaloga, i na kraju vjete manipulacije konzervativnih politikih elita koje nisu prezale ni od rata u ostvarenju vlastitih interesa. Razliit koncept drave i nacije, onaj koji bazira suverenitet drave na individualnim pravima svakog graanina, dok u isto vrijeme, prianjajui uz okvir liberalne demokratije i vladavine prava, u potpunosti respektuje pluralizam i svu kompleksnost multikulturalnog drutva, bio bi puno vie odgovarajui za izmijeanu populaciju na prostorima bive Jugoslavije. Uspjeh drava kao to su vicarska, Belgija ili Kanada, govori nam da su multikulturalna, multietnika i multinacionalna drutava mogua i da mogu biti izuzetno uspjena. Svaka od navedenih drava ima vlastitu istoriju i posebnosti po kojima se razlikuje od drugih. Jednako, sve one imaju i veliki broj vlastitih problema kao i razliitih mehanizama i institucija koje su implementirane da bi se ti problemi razrijeili. Ono to im je zajedniko jest da svaka od njih promovie politiku lojalnost graanina prema federalnom centru dok u isto vrijeme uz pomo raznih politikih mehanizama obezbjeuje istinsku jednakost svim svojim graanima kao i etnikim i nacionalnim grupama. Svaka od ovih drava je parlamentarna demokratija posveena liberalno demokratskoj ideji drave. A demokratija, kao to smo to posvjedoili u posljednjih dvadeset godina na primjeru drava nasljednica bive Jugoslavije, ne ukljuuje samo pravo glasa i slobodnih politikih izbora. Ona prije svega podrazumijeva uspostavu onih mehanizma koji tite i garantuju univerzalna ljudska prava i graanske slobode, kao to su postojanje neovisnog sudstva, slobodne tampe i javnog mnijenja, te generalne vladavine prava. I to je ona taka u kojoj je Titova Jugoslavija propustila svoju istorijsku ansu i gdje e zavriti i Bosna, ako se uskoro nita ne uini da se promijeni njen ustav i unutranje ureenje, te ako se relacije izmeu bosanske drave, njenih graana i triju nacionalnih grupa radikalno ne redeniu du linija liberalne graanske drave.
191
Kratki pogled na istoriju Junih Slavena pokazao bi da je svaka od tri bosanske nacije bila u ulozi i rtve i ugnjetavaa u jednom trenutku u njihovoj zajednikoj povijesti. Prolost se ne moe promijeniti, niti moemo ikada imati kompletnu i neiskrivljenu sliku o njoj, a jo manje ispraviti nepravde koje su poinjene u danom trenutku. Ali ono to moemo jeste da raspravljamo o toj prolosti u otvorenom i racionalnom dijalogu, jer ona oigledno odreuje nau sadanjost i ugroava nau zajedniku budunost. Ako se ne moemo zamisliti kao jedna nacija, zbog prolosti koja je proizvela nae kulturne razlike (ma koliko one bile zanemarljive u ogromnom bazenu etnikih i kulturnih razlika u svijetu, koje svako ko je otputovao dalje od svoje kapije moe primijetiti bez imalo napora), onda moemo pokuati da ivimo zajedno u politikoj zajednici jednakih. Suivot i prihvatanje drugoga nije in jednostavne deklaracije dobre volje nego uasno teak poduhvat i komplikovan proces koji zahtijeva napor i posveenost u tom smjeru, kako svakog graanina ponaosob tako i itavog drutva. Ali on prije svega zahtijeva okvir jake i nepristrane pravne drave koja e obezbjediti neutralnu atmosferu u kojoj se drugi moe susresti bez predrasude, u kojoj se razlike potuju i diskutuju u otvorenom razgovoru, gdje se tolerancija aktivno promovie, a mrnja i netolerancija jednako aktivno suzbija. U ime nacionalne drave i istorijski prevazienih teorija o naciji-dravi dva multikulturalna drutva su razorena i rasparana na kraju 20. stoljea. Jugoslavija je mrtva ve dvadeset godina, Bosna se jedva odrava u ivotu, uglavnom zahvaljujui volji meunarodne zajednice i sa krajnje neizvjesnom budunou. Nijedno od ova dva drutva nije se moglo strpati u uski okvir nacionalne drave. Rekonstrukcija Bosne moe biti efektivno sprovedena samo radikalnom redencijom vladajuih politikih odnosa du linija civilnog nacionalizma i graanske drave. Njen budui politiki identitet ne moe biti izgraen na identitetu bilo koje od njene tri nacionalne zajednice nego samo u demokratskim institucijama budue drave koja e biti bazirane na suverenitetu graanina, dok e u isto vrijeme garantovati jednaka prava svim svojim nacijama. Zamiljeno i mitologizirano etniko zajednitvo opet e morati biti zamijenjeno s civilnim identitetima koji e jo jednom, kao nekad u drugoj Jugoslaviji, moi akomodirati egzistenicju vieslojnih i kompleksnih identiteta koje su Bosanci i Jugoslaveni gajili skoro pola stoljea. Ipak, koliko god to heretiki i paradoksalno zvualo u ovom trenutku, rekonstitucija Bosne je nemogua bez ponovnog zamiljanja Jugoslavije. Ne kao politikog projekta, jer je kao takav ak i imenom, uprljan i zasigurno mrtav na due vrijeme, moda i zauvijek. Ali solucija bosanskog pitanja je uvijek ukljuivala kako one koji su ivjeli u njoj tako i kulturne i politike centre van njenih administrativnih granica. Demokratska i mirna Bosna nemogua je bez istinski demokratske Srbije i demokratske Hrvatske, kao i bez ire regionalne saradnje svih drava nasljednica bive Jugoslavije pa i itavog Balkana. ira regionalna saradnja, ekonomske integracije, socijalne i kulturne razmjene bi omoguile razvoj civilnog drutva u cijelom regionu, ponovno
192
Radoslav Drakovi
uspostavljanje pokidanih ekonomskih i socijalnih veza i pomogle svima pri buduim integracijama u Evropsku uniju.21 Ovo nije samo imperativ ivota na ovim prostorima nego i zalog budueg mira i suivota. Taj proces bi otvorio debatu o zajednikoj prolosti, optereenoj sad ve mnogim neraienim momentima, u hladnom, racionalnom i profesionalnom maniru. Ta debata trebala bi pomoi da se mit najzad odvoji od stvarnosti kao i da se pronau naini na koje moemo akomodirati jedni druge, u isto vrijeme titei univerzalna ljudska prava i prava etnikih manjina na prostorima novonastalih nacionalnih drava. Ovo bi opet pomoglo da se najzad nae izlaz iz okrutnog kruga negativne istorije u koju je koncept nacionalne drave bacio itav region Balkana u posljednjih stotinu i pedeset godina. Neka vrsta regionalne saradnje je nuna i za zavretak procesa Evropske integracije koji se odvijaju nejednakom brzinom u pojedinim dravama nasljednicama. Narodi bive Jugoslavije ovisili su jedni od drugih dugi niz godina. Oni su razvili ekstenzivne ekonomske kulturne i socijalne veze i to je najvanije, govorei jedan jezik oni se jo uvijek dobro razumiju. Kao to jedan od analitiara jugoslavenskog raspada primjeuje: Bivi Jugosloveni imaju suvie toga zajednikog da ne bi kooperirali, i sa padajuom stopom nataliteta i veoma slinim problemima ekonomske modernizacije oni imaju svaki razlog i poticaj za meusobnu saradnju.22 Na kraju krajeva Jugoslavija je uspostavila jedan kulturni prostor koji, bez obzira na ogroman trud koji su nacionalne politike elite uloile u njegovo razaranje, nije prestao da funkcione sa prestankom jugoslavenske drave. Poslije gotovo suicidalnog iskustva Drugog svjetskog rata Evropa je, barem se tako ini u ovom momentu, nala svoj put. Jueranji zakleti neprijatelji, koji zasigurno dijele mnogo krvaviju i komplikovaniju prolost nego Juni Slaveni, u posljednjih dvadesetak godina dogovorili su se da prenesu dobar dio svojih nacionalnih suvereniteta na institucije zajednike evropske drave. Ta zajednica zasnovana je na principima liberalne demokratije, vladavine prava i institucija graanskog drutva. Evropa je danas ogroman multinacionalni i multietniki kolektiv koji je u stalnom procesu brisanja unutarnjih granica i podijeljenih i esto protivrjenih kulturnih identiteta svojih lanova. Ova saradnja se prije svega zasniva na ostvarenju zajednikih interesa, a onda i motivima racionalne saradnje, tolerancije i uzajamnog potovanja u svrhu opteg prosperiteta. Usprkos svojoj komplikovanoj i krvavoj istoriji ta zajednica svakim danom je sve realnija izrastajui iz neega to je do juer bila samo utopijska ideja. A ideja Evropske unije nije nita drugo do ideja Jugoslavije koja je ostvarila svoja obeanja. Jednog dana budui lideri jugoslavenskih drava e moda stajati jedni kraj drugih u ujedinjenoj Evropi, onako kako
21
Nerzuk urak, Moe li regija biti domovina? www.e-novine.com, posjeeno 15. maja 2010. Tim Judah, At Last Good News from Balkans, The New York Review of Books, March 11. 2010. (prijevod autora)
22
193
to danas ine nekad nepomirljivi neprijatelji i suparnici, lideri Engleske, Njemake i Francuske. U tom momentu oni e imati moralni imperativ da se sjete svih rtava jednog besmislenog rata sa poetka devedesetih, i da parafraziram Vuka Periia, imati obavezu da sa najdubljim gnuanjem prezru tragine okolnosti u kojima su njihove drave nastale.23 Na kraju svoje dirljive knjige eseja Balkan Express Slavenka Drakuli spominje scenu iz Klod Lanzmanovog dokumentarca Shoah, koji se bavi sudbinom miliona Jevreja koji su izgubili ivote u Hitlerovim logorima smrti. Jedan od intervjuisanih opisuje proces u kojem su poljski seljaci ije su njive okruivale uveni logor smrti bili isprva zgroeni nad traginom sudbinom svojih dojueranjih komija, da bi strah, osjeaj sramote i suosjeanja postepeno bili zamijenjeni ravnodunou. Na kraju su ak ala i smijeh pratili svakodnevnu scenu, koja se odvijala istovremeno sa njihovim radom u polju vozovi napunjeni stotinama nesrenika ulazili su u Auvic da bi tamo njihov ljudski kargo susreo svoj uasan kraj. Drakulika zakljuuje: Sad razumijem da nita do te drugosti nije ubilo te Jevreje, a ta drugost je poela upravo sa njihovim imenovanjem, sa njihovim oznaavanjem kao drugoga.24 Nacionalizam koji su orkestrirale komunistike oligarhije u bivim jugoslavenskim republikama na kraju osamdesetih uspio je da pretvori jueranje sugraane, prijatelje i brau, prvo u strance, zatim u neprijatelje, i na kraju u druge, koje treba ziki ukloniti. Ono to Jugoslaveni, koji su kupili ovu nacionalistiku fantaziju nisu znali u tom momentu, jest da e i njih same ta avolska manipulacija pretvoriti u druge u ratovima koji e slijediti u njihovim vlastitim sredinama. Ameriki postmoderni lozof Riard Rorti tvrdio je da je demokratija produkt nae ljudske solidarnosti koja proizlazi iz nae konane spoznaje da se u svemiru nemamo ni na to drugo osloniti nego jedni na druge.25 Demokratija i civilno drutvo su, jednako kao i nacija, konstrukcija i moda utopija, ali zasigurno i najvredniji kolektivni produkt nae civilizacije i neto vrijedno pokuaja: Civilizacija je, kako nas Jejts podsjea, zasnovana na krhkim temeljima iluzije. Bilo bi opasno pretvarati se da je ta iluzija realna, ali i katastrofalno napustiti je u potpunosti.26 Samo kroz institucije istinski demokratskog drutva mi moemo traiti zatitu od iracionalnosti nacionalizma, prekoraiti predrasude i ogranienja nae vlastite kulture i kolektiva da bismo na kraju stigli do naeg zajednikog ljudskog nazivnika. A tamo bi trebali pokuati akomodirati i zatititi jedni druge kao to smo to toliko puta propustili da uinimo u
23
Vuk Perii, Da li je Jugoslavija morala da se raspadne? www.e-novine.com, posjeeno 30. juna 2010. Slavenka Drakuli, Balkan Express: Fragments from the Other Side of the War, Norton, New York, p. 145. (prijevod autora) Richard Rorty, Universality and Truth, in Rorty and His Critics, Blackwell Publishing, 2000, p. 62. (prijevod autora) Benjamin Barber, An Aristocracy of Everyone, Oxford University Press, 1992, p. 124. (prijevod autora)
24
25
26
194
Radoslav Drakovi
naoj zajednikoj prolosti. Narodi Jugoslavije nisu nali naina kako da razrijee protivrijenosti i pomire razlike koje su proizlazile iz njihove zajednike komplikovane povijesti i razliitih kulturnih identiteta, a jo manje kako da redeniu komplikovanu relaciju izmeu nacije i drave. To, naalost, ne ini njihov sluaj jedinstvenim u dugoj drami i ogromnom stradanju ovjeanstva: Svi smo mi dozvolili da se ovo desi. Naa odbrana je slaba kao to je i naa svijest o tome. Ne postojimo mi i oni, nema velikih istina, apstraktnih brojeva, crnih i bijelih istina i jednostavnih zakljuaka. Postojimo samo mi i da, mi smo odgovorni jedni za druge.27
27
Drakuli, Balkan Express, p. 55.(prevod autora)
POVODI
POEZIJA I MOJI SUSRETI S NJOM*
Veselko Koroman
U knjizi razmatranja Svijet ili dvije polovice, objavljenoj 1979., govorei o naravnoj poeziji, rekao sam sljedee:
Koja je funkcija vodene puine ispod neba, dugina spektra nad vrhuncima, kite ljubica u sobi, ...kipa na trgu? Ima li u njima poezije? I to ona moe? Kome je namijenjena? Svi znademo iz iskustva da nas te stvari osvjeuju, podsjeaju, hrabre, oplemenjuju..., i da u njima ima ljepote (a ne runoe!) koju moemo zvati poezijom. (Ja je tako nazivam). Ako uzmemo u obzir vrijeme vezano iskljuivo za dogaaje na Zemlji, najstarija je ona poezija koju od poetka ispisuju dugine boje, vodena puina, ljubice u gori... i ona, kako takoer svi znademo, nije namijenjena samo ovjeku. Njome se nadahnjuju i ivotinje. Puno je mlaa poezija ljubica donesenih u sobu i kipa na trgu. U njoj se ve oituje slabljenje kontakta s prvotnom i rad po uzoru na nju.**
Na poetku spomenute knjige napisao sam i jednu od denicija umjetnike poezije:

Poezija je bolest, a samo ponekad veseli klik bolnika komu se uinilo da je bolesti na trenutak nestalo. (Postoji bolest osobna i bolest svijeta. Obadvije jednako mue duh.) Svijest o bolesti imamo u nejednakoj mjeri. Najjaa je kod onih to ih je bolest ophrvala u nekom dalekom pretku. Od njih nastaju pjesnici. Zato pjesnike treba smatrati iskonsko, bolesnicima, a poeziju glasom ovjekove prabolesti.
U tekstu pod naslovom Pred tajnom postojeeg, nedavno sam, meutim, na postavljeno pitanje to je za me poezija odgovorio ovako:
* Pristupno predavanje u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 8. prosinca 2011. ** Citati u eseju iz autorovih tekstova.
198
Veselko Koroman
Ispriao sam 1987. od mene malo starijem sugovorniku (koji vie nije meu nama) kako sam iznad brda u rodnom kraju, nejak, kao puko dijete, izjutra, prvi put svjesno, ugledao Sunce. Nisam dometnuo, pa to sada radim, da me nije zadivilo samo neusporedivom ljepotom, nego da mi je, povrh toga, prenijelo nikad zaboravljenu poruku od nekoga komu je ono bilo tajanstveni izaslanik. Uveer sam vidio, opet prvi put svjesno (ne sjeam se vie da li toga ili nekoga drugoga dana), kako Sunce zalazi. Tom zgodom netko mi je od blinjih rekao da emo i mi tako umrijeti; to me doslovno skamenilo, te se minutu, dvije nikako nisam mogao pomaknuti. Izlijeilo me objanjenje da e se Sunce sljedeeg jutra iznova pojaviti ivo, a tako i ja kad mi poslije zemaljske smrti njegov i moj tvorac vrati ivot (tamo gore) u vjenim Radiiima. Puno godina iza toga presudnog dogaaja, uvidio sam da bi pjesnici, barem stanovito vrijeme, kao eremiti, morali provesti na nekom mjestu udaljenom od ljudi kako bi nauili da od poezije nema ozbiljnije duhovne djelatnosti. Da joj po toj njezinoj znaajki nije ravna ni objektivna znanost, koja se svojom uzrono-posljedinom logikom ne moe ni pribliiti apsolutnoj spoznaji. Poslije bi mogli uti, kao to ja u svojoj donekle osamljenoj kui nou ujem, kako predmeti diu, ne u gurativnom, nego u doslovnom smislu te rijei, i kako se, s vremenom u skladu, to mekim to otrijim pomacima na njezinu krovu, poput slijepih maia oglaavaju. Za vrijeme svoje osamljenosti veina tih pjesnika bi jamano negdje zatekla u stvaralakom poslu kojeg od brae onog pauka to je izmeu dva stabla, umjenije od ikoje pletaice, brzo poput stroja, pred mojim oima pravio petlje, jednom nogom dodajui drugoj, bez ijednog promaaja, razvlaenu nit, vukui ovu ravno, onu kruno, i ostavljajui uvijek potpuno isti razmak meu njima, manji u sreditu, vii na rubu ispletene mree.
to hou naglasiti navedenim zapaanjima? Prije svega to da je poezija posvuda oko nas (i u nama), da je napasna, ali i jedva iskaziva. Ovdje ne u citirati vlastiti lirski sastavak u prozi (pod naslovom Pjesma, objavljen u zbirci Knjiga svanua prije etrdeset i etiri godine), u kojem svjedoim o tome kako neka bezimena pjesma nikako ne moe iz mene, premda neodoljivo trai utjelovljenje u rije, i premda je utim u svakom atomu svoga bia. Umjesto toga, spominjem muku na koju me je stavila pjesma kojoj sam u sebi govorio da je furija. Ona mi je izmicala vie od tri tisue dana, a kad se pojavila preda mnom s naslovom Doi e vrijeme (1979.), bio sam ganut kao da mi se rodilo dijete. Moram zato priznati da osjeam stalnu nelagodu od toga s ime se susreem u dva sljedea stiha iz pjesme Pastir:
Uvala je sva u sebi, ne u jednoj rijei.
Nelagoda je time vea to znam da ta uzglobina, kao jedan od oblika povijesnog okolia, ne prebiva nikad ni u kojem od ljudskih izraza: pjesnikom,
Poezija i moji susreti s njom
199
skulpturnom, pikturalnom, muzikom... Ona je do zadnjeg protona ili kvarka potpuno u svom tijelu, u sebi, i znade sebe bolje nego bi je ikad itko izmeu nas u ovom vremenu mogao znati. Uvalu, kao i njoj slinu udolinu, nije mogue presaditi, izliti, presuti ni u to umjetno, nije ju mogue, da tako reemo, klonirati. Zbog toga na, nou u san uronjeni i tako praktiki mrtvi intelekt, svojim upravo tada oivljenim onirikim moima, trodimenzionalnu uvalu, udolinu, obuhvaa potpunije nego budna svijest. Suoen s tom okrutnom spoznajom, ja prestajem vjerovati da je jezik to to mnogi tvrde da jest. On, po mom miljenju, nije nikakav izum, nego neto to je, u ovom ili onom obliku, na Zemlji postojalo od poetaka ljudske povijesti; i nije jo nita drugo doli tragino mucanje. Ali ipak udesno. Zadovoljiti se samo rabljenjem onoga to on ima na ovom razvojnom stupnju, a to su rijei i neto preostalih mumlaja-urlika, moe iskljuivo onaj kome je do obinog preivljavanja. Stvaratelj jedne pjesme, ako uope eli da ga zovu tim imenom, uvijek ide dalje, traga za novim izriajima neizrecivog, obnavlja stare. Tako radim i sam. Pri tome mi je u svakom trenutku jasno da poezija nije toliko u rijeima (pod uvjetom da u njima ikako jest) koliko u onom to rijei dodiruju. Potom, da nijedna stvar ne zvui, mirie ili svijetli sama od sebe, nego da se to dogaa kad se uspostavi odnoaj s drugom. Ali ne ni tada onako kako je zapisano u naim snovima ako nije ostvarena na pravi nain. Zato i ja, najee s osjeajem mitske osamljenosti, dugo oblijeem oko predmeta svoje pjesme i, slikovito govorei, smijeim mu se, upuujem usrdne molbe, eda bih ga tako napokon naveo da od sebe pusti kakav prvotni glas. S tim u svezi, spominjem i ovo.
U jednom sam razgovoru na sarajevskoj televiziji naglasio da ne bih mogao pjevati onako kako to rade ptice, ali tamo nisam objasnio tu misao. Zato, dakle, ne bih? Zato to je njihova pjesma goli, elementarni vrisak, i nita vie. Vrisak veselja. Ona ne kae drugo doli nadolo tjelesno zdravlje, sklad s vanjskim svijetom, pristanak na nj. S rijeima je, meutim drukije. Po mom miljenju, one nikada nisu cvrkut ili klik. Nikad nisu slobodni ptiji pjev. Uvijek su neto vie, odnosno govorei jezikom bia svjesna svoje isprazne premoi nad ostalim stvorovima istodobno i manje od toga. I kad se njima pokuava slaviti ivot, one samo naoko slijede iskonski glas nesputana duha. Usprkos vanjskom bljetavilu, u njima se nuno zadrava trag tuge, neto poput svijesti o tome da sutra ne emo biti veseli. Tako je makar kod onih koji u trijeznom stanju ele to otkriti sebi i drugima. Hou rei kako je duboko ukorijenjena i stalno nazona tuga u ljudskom govoru. Iz nje, koja je za me, kao i tmina, zagonetni izvor mistine svjetlosti, izrastaju moje pjesme.
U procesu njihova nastajanja meni se malo kad dogodi da se oslonim na podsvijest, jer mi je jasno da je ona iz mesa i kostiju, to jest, iz najzemaljskijih
200
Veselko Koroman
dubina bia proistekao utamnieni skup zastraujue sitnih ili zadivljujue velikih: misli, elja, osjeaja..., nad kojima gospodari svijest. Ukratko, da u njoj, kao u spremitu svega ranije zapamena, a potom, zbog duevne stabilnosti, uglavnom preputena zaboravu, nema prisjeaja iz predtjelesne, bezvremenske zbilje, koji takoer odreuju nau sadanjost. Ono to mi daje pouzdanje kad pokuavam navesti rije da progovori, s ime se nedvojbeno i najee susreem, jest nadsvijest. to je ona? Svi znamo (neznano kako) da nije nita potisnuto, prignjeeno, nego ba obratno: da je ono to se uzdie visoko iznad svake omeenosti u nama i u samom je vrhu uma njegovo sunce i prozor otvoren u predvorje tajne. Nadsvijest se prisjea ljepote viene u izvornoj zbilji i na razini slutnje (koja je neusporedivo prodornija od svega to postoji u naem duhu) korespondira s njezinim znacima/ odbljescima u pojavnom svijetu. S obzirom na to, za pjesnika, po mom shvaanju, nije dovoljno samo utjeti i uvstvovati, jer i biljke, recimo, (kako je dokazano) ute bol, a moda oituju i prepast, brigu, ili jo kakvo drugo uvstvo nad onim to se s njima dogaa. Potrebno je prije svega znati, na nain kako stvari poznaje naa nadsvijest, a to znai znati ono o emu nam nita nisu rekle dananje znanosti, nego je u nas utisnuto slutnjom, to jest, neim najprodornijim (a zato i najpouzdanijim) ime raspolae na duh. Zamijetivi tragove takvog naziranja u mojim zbirkama i pjesmama, Vlatko Pavleti me je (1987.), negdje usred desetomjesenog razgovora, objavljena u njegovoj knjizi O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim o poeziji, pitao mui li i mene davnanja misao o vjenosti i je li upravo ona jedan od energetskih akumulatora u kojima su pohranjeni struja i napetost potrebni za izazivanje pjesnikog iskrenja. Djeli mog odgovora na njegovo pitanje glasio je ovako:
Potaknut zebnjom, koju dijelimo s ostalim stvorovima, ali jo vie uvjerenjem da slutnja, kao neto nenaueno, izvodi na pravi put poeo sam mnogu rije smjetati u globalne vremensko-prostorne okvire. Tako se samo od sebe nametnulo pitanje vjenosti.
Odgovarajui potvrdno, ipak sam manje mislio na pjesniku temu, a vie na muku koju utim prigodom svakog pokuaja da osluhnem i izustim to od punine stvari vieg reda, meu kakve svrstavam i vjenost, kao dio Inog. Muka proizlazi iz toga to Ino nije identino s nama, a u svakoj je naoj stanici, u svemu oko nas. to ga subjekt osjea i ezne za njim kao za svojom izgubljenom biti. I to je, valjda zato da bi za nas muka najposlije bila slatka, pokreta misli, cjelokupnog napretka. Reenom treba pridodati da sam, dajui spomenuti odgovor na Pavletievo pitanje, osim na vjenost, mislio i na beskonanost, kao na dio Inog, koja me, kad god se suoim s njim, stavlja na jednako veliku muku. Moete, naime, drei prst u zraku, jednim potezom okruiti cijeli odavde vidljivi prostor
Poezija i moji susreti s njom
201
iznad glave, a onda, opkolivi ga, u sebi, neusporedivo opsenijim pojasom nevidljivog, na taj dodavati sve ire namotaje novog, a kad dodate, po vaem miljenju zadnji tek poeti s namatanjem prvog izmeu bezbroj onih do kojih dopire samo slutnja. Zamisliti najsitnije, ili makar vrlo sitno, jo je tee. Da bih to donekle naznaio, 1978. sam u razmatranju O genetskoj abecedi, nasluujui poslije otkriveni genom, govorio ovako:
U molekulu deoksiribonukleinske kiseline svakoga ivog bia upisana su etiri slova: guanin, adenin, citozin i timin. Zatim ezdeset i etiri troslovne rijei. Uz njih i tisulane genetske reenice. Enciklopedije graevnih uputa o najmanjoj sitnici. Pet tisua stranica kako da oivi, na primjer, jedna bakterija. Zahvaljujui tome u zrno djeteline ne mogu stii obavijesti potrebne za stvaranje stabljike prosa, niti u ljukino jaje one uz pomo kojih se izlee kornjaa. Uvijek dolaze prave. Po tono utvrenom zakonu. Mnotvo njih. Za tvoje lijevo oko takva sila da bi ih dananji ljudi morali neprestano itati pet do est stoljea. Za sva iva bia upravo toliko da nije mogue zamisliti kad bi stigli proitati cijelu knjigu svijeta.
Jasno je onda da ve izloenim i ovim to u rei na zavretku svog izlaganja, kao ovjek i kao pjesnik, tvrdim isto:
Nitko izmeu nas ne moe naslutiti, izmatati nita nepostojee. I posljednja najfantastinija stvar je tu, u nama i oko nas. Nema nikakve potrebe da lijepo i uzvieno, recimo, pokuavamo nai u velikim prostornim i vremenskim daljinama. Na jedva zamislivoj gori u svemiru i u jo nedosanjanoj veeri nakon prolaska nama poznatog neba. Svi mogui prostori i sve prolosti i budunosti svih moguih stvari ve su ovdje. Na vrku naeg prsta, moglo bi se rei, u svakoj mu estici. Samo to mi toga nismo dovoljno svjesni.
Iz tog razloga, za me ne postoji udo. Ono je stvarnost to se javlja tako kako nije oekivana. Propast je neznanja (na koje smo naviknuli upravo udesno). Zakljuno govorei, na zagonetnom, na ljudskom uzdahu, utemeljena je cijela, ne samo moja poezija. Ona, kao i nada, koja je vrhunac kozmike logike, izvire iz sjene. I uvijek svijetli na vratima onom tko je eli prepoznati.
PJESNIKI OPUS ANTE STAMAA
Perina Mei
U rujnu 2010., u izdanju nakladnike kue Alfa, objavljene su Sabrane pjesme Ante Stamaa. Knjiga sadri 500-tinjak pjesama iz 10 objavljenih zbirki: (Rasap, 1962., Sa svijetom jedno, 1965., Doba prisjeanja, 1968., Smjer, 1968., Deifriranje vage, 1972., Odronske poredbe, 1982., alostinke, 1991., Crne rupe, mrani soneti 1995., Zvonki moteti, 2004., Vrijeme, vrijeme (2006.). Navedenim zbirkama pridodane su i neke ne/ objavljene pjesme koje sainjavaju zadnje dvije cjeline knjige: Rane pjesme, kasne pjesme i Objavljeno poslije ljetovanja 2008. U nekim je zbirkama dolo do manjih izmjena - npr. raspored ciklusa je reorganiziran, neke su pjesme izostavljene i sl. Ipak, valja istaknuti da novi nain organizacije ne mijenja u bitnom sliku Stamaeva pjesnikoga opusa. A kako je on nastao u rasponu od 50-tak godina izvrsna je prilika sagledati ga kao jedinstven pjesniki znak koji se, zahvaljujui ovom novom vrijednom izdanju, nanovo prezentira suvremenom itatelju. Ope biljeke o Stamaevim pjesnikim zbirkama Prva Stamaeva zbirka Rasap objavljena je 1962. godine u vlastitoj nakladi to je, po svjedoenju samoga autora, u doba komunizma, gdje pojedinac nije smio nita, znailo izlaganje velikoj opasnosti.1 Unato tomu, kritika ju je odmah prepoznala kao vrijedan prinos nastojanju poetike generacije okupljene oko asopisa Razlog. Uoeno je i to da Stamaevo pjesnitvo karakterizira dosta jako nagnue ka problemima egzistencije ().2
1 2
Stama, Ante: ast je sluiti velikanima duha, Vijenac, br. 415, 28. sijenja 2010. Mifka, Ljerka: Od egzistencijalnog ka sublimnom, Republika, XXVI, 11/1970: str. 636
204
Perina Mei
Zbirka se sastoji od 24 pjesme rasporeene u tri ciklusa: Otpor (6), Hamlet otrovan ruama (6) i Rasap (12). U veini pjesama ove zbirke kombiniraju se individualna i kolektivna iskustva, a opa i intimna povijest postaju gradbenim elementima viestruko kodiranog pjesnikog znakovlja. Uspostavljajui zrcalni odnos meu njima Stama ovom zbirkom itatelju odailje ifrirane poruke koje valja sagledavati sa svijeu o vremenu njihova nastanka, kao i o pjesnikovoj osobnosti. Kao lajtmotiv u veini pjesma pojavljuje se opreka na relaciji mi oni koja se razrauje u razliitim varijantama i slikama. Pjesme su pisane slobodnim stihom i najee u impersonalnom iskaznom modusu. Uporaba pluralnog oblika mi, prema rijeima eljke orak, ne znai samo izbjegavanje subjektivnosti ili straha od ispovjednog nego pozivanje na sudionike i istomiljenike u odnosu prema svijetu3. Zahvaljujui tomu Stamaevo pjesniko znakovlje dobiva vie znaenja koja, evidentno je, impliciraju postojanje neke vrste otpora kojega nije mogue razumijevati izvan ondanjeg povijesnog i drutvenog konteksta. Na to nas, u svome tekstu Od egzistencijalnog ka sublimnom, upozorava i Ljerka Mifka, navodei kako je Stama u poetku svoga pjevanja bio vezan uz neka opa mjesta rastvaranja i rastakanja ideoloke sheme, svevladajueg optimizma, koji je nekim hrvatskim pjesnicima dao mjesto pravih arbitara istine.4 Druga zbirka Sa svijetom jedno (1965.) ima tri ciklusa: Leda, Koprivnica i Sa svijetom jedno. Navedeni ciklusi artikulirani su tako da otvaraju brojne intertekstualne asocijacije (npr. ciklus Leda). Pjesme su artikulirane poetske introspekcije u kojima se, uz motive ljubavi, stalno prepliu asocijacije na knjievnost, sjeanja na djetinjstvo i razmatranja o smislu ivota i postojanja. Uz njih esto se pojavljuju i motivi razorenosti, rasutosti, straha. U pjesmama zbirke Sa svijetom jedno na osobit se nain izdvajaju one u kojima dominira motiv zemlje. Povratak zemlji, iskonu jedino je sigurno utoite za Stamaeva lirskog subjekta i jedini nain da se prevlada nespokoj, rasprenost i rastakanje, osobni dezintegritet. U pjesmama s poetka knjige autor odabire impersonalni iskazni modus kojega, kako se zbirka blii kraju, postupno naputa prelazei u formu kazivanja u prvom licu. Takav prijelaz vidljiv je ve u pjesmama ciklusa, Koprivnica koje na osobit nain evociraju autorova sjeanja na djetinjstvo.
3 4
orak, eljka: Rije o utnji, Kolo, VIII, 1/1970: str. 110 Mifka, Ljerka: Od egzistencijalnog ka sublimnom, Republika, XXVI, 11/1970: str. 636
Pjesniki opus Ante Stamaa
205
Trea Stamaeva zbirka naslovljena je kao Doba prisjeanja. Objavljena je 1968. Na njezinu poetku nalazi se pjesma Uxori carissimae. Nakon nje dolazi pet ciklusa: No na otoku, Granice kruga, Slobodni let, Molitva nepostojeoj zbilji i Leptirov povratak. U nekim svojim segmentima ova zbirka priziva asocijacije na Ujevievu ljubavnu poeziju. Primjerice, u prvim dvama ciklusima, ba kao u Ujevievoj Kolajni, imamo niz pjesama (bez naslova, oznaene samo rednim brojevima) u kojima se ljubav i ljubavni osjeaji pojavljuju kao lajtmotiv. Pjevajui o ljubavi Stamaev lirski subjekt oituje potrebu za razumijevanjem, prevladavanjem otuenja, tjeskobe i straha. Zahvaljujui osobitom nainu metaforizacije u kojem se stalno dogaa prijenos znaenja s primarne, na sekundarnu razinu, Stamaeve se ljubavne pjesme, transformiraju u pjesnike zapise o stalnim samoispitivanjima lirskog subjekta. Pjesme ovog tipa opisuju itavu skalu stanja lirskog subjekta: od osjeaja samoe do enje za slobodom i smirajem. Sve je, dakako, popraeno motivima zamagljenosti, neba, nitavila, praine smisla. Kombiniranje ljubavnih motiva s motivima potrage za smislom, promiljanja o knjievnosti pojavljuju se i u ciklusima Slobodni let i Molitve nepostojeoj zbilji, te ciklusu Leptirov povratak koji poput zavrnog akorda zaokruuje ovu zanimljivu pjesniku zbirku. 1968. godine Ante Stama objavio je knjigu pjesama pod naslovom Smjer. U ovoj pjesnikoj zbirci, kako navodi Lj. Mifka, nije posve izgubljen prvotni impuls egzistencijalnih problema. Gube se, pojanjava autorica u nastavku, direktne aluzije na tjelesnu raspadljivost, na oznake koje prate opisnost egzistencijalna rasula ()5 Zbirka se sastoji od triju ciklusa (Bogumilski dnevnik, Miscellaena i Tamna pjesma) i, kako navodi C. Milanja, tematizira problem egzistencije u prijepornomu stanju izmeu raspadanja i spaavanja6. Knjiga pjesma Smjer nagovjetava odreene promjene u Stamaevoj poetici. Iako te promjene nisu izrazite, paljivijem itatelju ne bi trebala promaknuti sve ea pojava stihova u kojima se eksplicitnije izraava stav lirskoga kazivaa spram povijesnih zbivanja i okolnosti. Prvi ciklus zbirke koji nosi naslon Bogumilski dnevnik, Cvjetko Milanja dri jednim od ponajboljih Stamaevih ciklusa te prve faze7. U njemu Stama objedinjuje pjesme iji su naslovi mjeseci u godini (nedostaju lipanj, listopad i studeni). Proljee, laste, pupoljci kia neki su od uestalijih motiva
5 6 7
Isto, str. 636 Milanja, Cvjetko: Hrvatsko pjesnitvo 19502000, II. dio, Altagama, Zagreb, 2001., str. 97 Isto, str. 97
206
Perina Mei
ovoga ciklusa. Sagledani u kontekstu drutvenih i politikih zbivanja toga doba ovi motivi postaju nedvosmislena alegorijska oitovanja ije je razumijevanje uvjetovano neknjievnim okolnostima (zbivanja oko hrvatskog proljea i dr.). Motivi stvarnosti dominiraju i u pjesmama drugog ciklusa, Miscellaena koje su, moglo bi se rei, artikulirane kao posveta jednoj generaciji (razlogovskoj - kojoj e Stama, kasnije, u svojoj zbirci Vrijeme, vrijeme, kao svojevrsni Ujevievski oprotaj posvetiti sonet Poetak), jednom smjeru. Nitavilo, budunost, prolost, tonuti u sebe, zbilja, nada, sanjari pojavljuju se kao glavni motivi. Na razini strukturiranja stihova i strofa potencira se svojevrsna ispremjetanost vremenskih planova - u sjeanjima se nalaze naznake budunosti, sadanjost pak priziva prolost (npr. u pjesmi koja zapoinje stihom emu sad sjeanje osim da potvrdim, str. 143 ili u pjesmi Kapi, str. 145) i sl. Zadnji ciklus zbirke, ciklus pjesama Deset minijatura i madrigale osobito je zanimljiv po svojoj formalnoj strukturi. Karakterizira ga vrsta kompozicija koja priziva naelo gradnje sonetnog vijenca. Kao prepoznatljivi motivi u pjesmama ovoga ciklusa pojavljuju se motivi rijei, rasute snage, tame, uenog gubitka, mranog slavlja. Neposredno nakon hrvatskoga proljea, 1972., Ante Stama objavljuje zbirku pjesama Deifriranje vage. U njoj C. Milanja prepoznaje jasne aluzije na onodobnu hrvatsku drutvenu i politiku stvarnost. Svoju tezu Milanja potkrjepljuje navodei primjer pjesme Sirventes, u kojoj je, kako veli, intertekst lucidno koriten kako bi podcrtao i istaknuo uskratu subjekta Hrvatskoj8. Zbirka Deifriranje vage poinje pjesmom A ti, rijei, koja trai pravu zemlju nakon koje slijede ciklusi: Imagines Viennenses, Canzone, Slom, Znaci Dubrovnika i Zadnje slike. este intertekstualne reference, te biranje i opjevavanje mjesta koja kod pjesnika potiu mehanizme sjeanja (npr. Be ili Dubrovnik), kao i stalni dijalog s razliitim knjievnim ili openito umjetnikim djelima (glazba, slikarstvo i sl.), njezine su kljune odrednice. Stamaa u ovoj zbirci, navodi u tekstu Melanholina razmiljanja o stvaranju P. Prohi, mue problemi stvaranja i vremena koje prolazi, on trajnost umetnikog dela posmatra sa izvesnom skepsom, a opet umetniko delo izgleda kao da je jedino neto to je trajno ().9 U artikuliranju pjesnikih slika glazba - osobito u ciklusu Canzone - ima istaknutu ulogu. Glazba se u ovom ciklusu, kako na razini organizacije stiha, tako i na razini sadraja, pojavljuje kao element kljuan za njegovo razumijevanje. U prijetvorbama pjesnikog znakovlja glazba postaje mnogoznani
8 9
Isto, str. 100 Proti, Predrag: Melanholina razmiljanja o stvaranju, Suvremenik, XVIII, 10/1072: str. 335
207
simbol - simbol sklada, pitagorejskog blagoglasja kozmosa, medij iskazivanja ljubavnih osjeaja, kao i harmonije nasuprot neskladu i rasapu. U slijedu Stamaevih zbirki koje nalazimo u ovom vrijednom izdanju pojavljuje se jo jedna zbirka pjesama, Odronske poredbe (1982.). Gledana u vremenskom kontinuitetu ova zbirka donosi jo izrazitije naznake kasnijih transformacija Stamaeva pjesnikog rukopisa. Pjesme zbirke Odronske poredbe rasporeene su u pet ciklusa: Odronske poredbe, Zgarite jezika, Tek toliko, I opet o svijetu, Tvoj i moj znak. Prema rijeima C. Milanje Odronske poredbe e ponovno reaktualizirati temu rasapa, no to vie nije, istie ovaj povjesniar knjievnosti, kategorija rasapa iz prve zbirke pjesama. Tu nije rije, navodi Milanja, o naelnim ili pak metazikim pitanjima, u skladu s pojmovnou, nego sasvim konkretnim, narodnim, hrvatskim, drutvenim, civilizacijskim, osobnim, zikim i doslovnim, u skladu sa slikovnou.10 Uz motiv rasapa, u pjesmama ovoga ciklusa, pojavljuje se i potraga za domovinom, identitetom, te motivi povratka u djetinjstvo. Odisej kao jedna od vanijih gura ili tema (npr. u pjesmi Domovina, str. 233) opetovano potvruje prisutnost egzistencijalistikih impulsa u Stamaevu pjesnitvu. Navedenu tezu potvruje i ciklus Zgarite jezika koji se na osobit nain bavi pitanjima jezika propitujui njegove mogunosti iskazivanja bitnoga. Stalno ispitivanje jezinih mogunosti u ovoj se zbirci oituje u osobitu leksikom izboru. Naime, od ove zbirke, sve je ea uporaba leksika koji tradicionalno nije uobiajen u lijepoj knjievnosti. Ono to dodatno intrigira je injenica da ga nalazimo u neobinim sintagmatskim kombinacijama, to upuuje na Stamaevo kreativno preispitivanje jezinih mogunosti. U pjesmama ove zbirke sporadino se pojavljuju i rime (npr. Sredozemac Bennu, str. 271). Slobodni stih jo uvijek je dominantna forma. Nekako s poetkom domovinskog rata, 1990. Stama objavljuje zbirku pjesama alostinke. Nju je nemogue tumaiti neovisno o njezinu drutvenom i politikom kontekstu. Unato tomu, njezine formalne pretpostavke kreu se prepoznatljivim intertekstualnim tragovima. Zbirka pjesama alostinke, svojim esteticistikim programom te intertekstom prizvanoga hrvatskoga secesionizma, po Cvjetku Milanji, proizvodi polirane efekte, i stihom, i skladom, i kompozicijskim razmjerom.11 Veinu pjesama zastupljenih u trima ciklusima: Tlapnja opustoene historije, Samo ti, sretna razliko, Ostaci ishodinog krajolika proima osjeaj pesimizma, straha i ugroenosti.
10 11
Isto, str. 99 Isto, str. 102-103
208
Perina Mei
Kao opreka tom strahu i tjeskobi, kao alternativa nelijepoj zbilji, besmislu rata pojavljuju se pjesnika promiljanja o umjetnosti, osobito umjetnosti rijei, a potraga za smislom kroz pisanje (Pad u pisanje, str. 336) pojavljuje se kao prihvatljiv model traganja za biti. Zvonki moteti, odnosno sabrani soneti (2004.) prezentiraju Stamaa kao pjesnika okrenutog tradicionalnim i zadanim formama - sonetu. Potujui pretpostavke tradicionalnog petrarkistikog soneta Stama nie zvonjelice rasporeene u nekoliko kompozicijskih cjelina: Proslov, Crne rupe, Mrani soneti, Crne rupe, Povijesni zarez, Mrani soneti i Ad se ipsum. Ve sam naslov zbirke, koji dovodi u svezu formu soneta s motetom kao glazbenim oblikom ima svoje znaenjske, ali i ritmike uinke. Naime, odabirom moteta, kao vieglasnog vokalnog glazbenog oblika (najee s duhovnim sadrajima) Stama kao da eli sugerirati povratak prolosti. Referirajui se na razdoblje od 13 stoljea (kad je motet nastao) pa sve do sredine 18. stoljea (kad je dostigao svoju najveu popularnost) Stama kao da itatelja eli podsjetiti na autore kao to su Palestrina, Orlando di Lasso, a osobito na Mozarta. (Zanimljivo napomenuti da je Mozart - koji je Stamaeva trajna inspiracija - motetima oznaio svoja djela Ave verum i Exultate, jubilate.) U Stamaevu sonetu nalazimo obilje tragova ili asocijacija na prolost, knjievnu ili duhovnu batinu. Unato tomu, u nekim se sluajevima sadraj tradicionalnog soneta kontaminira leksikom tehnologije (npr. Jer zvijezde su se napile freona, str. 360, Pitanja, str. 362), a sve su ee i ekoloke teme (Posljedice, str, 364, Mi cvrci, prije katastrofe, str. 368). Komentirajui pjesnikov povratak sonetu, napominjui da sonete nalazimo ve u Odronskim poredbama, Ivan Boievi navodi da se Stama u svojim sonetima nije odrekao svoje temeljne, prepoznatljive osjetilnosti i sklonosti prema zatamnjenim projekcijama, kataklizmikim opservacijama.12 Pjesnika zbirka Ante Stamaa, Vrijeme, vrijeme (2006.) predstavlja izrazito vrsto strukturirarnu poetsku cjelinu. Na samom poetku zbirke nalazi se sonet Poetak. Dalje su pjesme rasporeene u tri ciklusa nazvana: Samom sebi, Svijet ivota i Vrijeme, vrijeme. U prvi plan izbijaju, bar kad je rije o njezinu znaenjskom sloju, poetska razmatranja o stvaranju, smislu ivota, vremenu i Bogu. Varirajui te svoje stalne tematske preokupacije, iz ciklusa u ciklus, Stama propituje vlastitu egzistenciju, stvarajui mnogoznano poetsko znakovlje. Poetika koncepcija knjige Vrijeme, vrijeme najue korespondira s tradicijom i idejama lozoje egzistencije u kojoj je poezija, da parafraziramo
12
Boievi, Ivan: Povratak sonetu, Republika, 1996, br. 7-8; str. 196
209
Heideggera, kua bitka, a vrijeme obzor njegova razumijevanja. Vrijeme je metafora kljuna za potpuno razumijevanje Stamaeve poetike. Na poetku zbirke, nakon soneta Poetak, slijedi ciklus nazvan Samom sebi u kojemu Ante Stama na osobit nain preispituje vlastitu egzistenciju, proimajui stihove stalno nazonom reeksivnom komponentom. Pjesme prvog ciklusa tematiziraju kljune Stamaeve poetske preokupacije: problem stvaranja (Crni leptir, demon reenice, Zdvojbe jednog koji pie), iskustvo itanja (Listening to a wisper), potragu za smislom (Na zavoju skliske ceste Pred odlazak na put), ljubav (Pod pepelom davne vatre, Raskid, A kad opet kie stanu liti). Pjesnikovo vraanje samom sebi, njegova misaona i poetska nastojanja u mnogomu korespondiraju s heideggerovskim shvaanjem ovjeka kao bia u kojemu zapoinju i zavravaju sva pitanja o bitku. Zbirku pjesama Vrijeme, vrijeme karakterizira izrazita skrb o formalnoj besprijekornosti svake od pjesama, te bogatstvo intertekstualnih slojeva koji meusobno povezuju znakove i njihova znaenja na svim razinama, od semantike, preko sintaktike do pragmatike. Na samom kraju knjige Sabrane pjesme, pod naslovom Rane pjesme, kasne pjesme te Pisano poslije ljetovanja 2008. Stama je sabrao ne/objavljene pjesme kojima, na odreeni nain, uokviruje svoj pjesniki opus naznaujui njegove krajnje toke. U pjesmama se oditavaju neka osobna i povijesna iskustva (npr. djetinjstvo, boravak na Golom otoku, karijera sveuilinog profesora, privatni ivot, bolest i sl.). * * * Kad se nakon ovog kratkog predstavljanja Stamaeva poezija sagleda u vremenskom kontinuitetu dobije se jasnija slika o opusu u cijelosti kao i o njegovim poetikim mijenama. Pojavljivanje nekih stalnih motiva, kao i osobit nain strukturiranja pjesnikog iskaza ostavlja dojam organinosti opusa. Tomu u prilog govori i injenica da se klju interpretacije Stamaeva pjesnikog znakovlja iz ranijih zbirki esto moe nai u stihovima kasnijih zbirki. Organinost njegova pjesnikog opusa proizlazi i iz prepoznatljivosti Stamaeva pjesnikog rukopisa. Okrenutost egzistencijalnim temama, motiv rasapa kao jedan od uestalijih motiva, skrb o jeziku, lozonost iskaza, kao i osobit odnos prema knjievnosti, te formalna besprijekornost pjesme samo su neki od njih.
210
Perina Mei Egzistencijalni impulsi, binarne opreke i inaice motiva rasapa
Stamaevo pjesnitvo nastajalo je u jednom poetiki turbulentnom vremenu koje je, pojednostavljeno reeno, obiljeilo stvaralatvo dvaju knjievnih narataja. Obino se ta dva narataja imenuju prema asopisima oko kojih su se okupljali njihovi pjesnici - kao krugovai i razlogovci. Sam Stama njihove je poetike koncepcije nastojao primjerenije denirati upozoravajui na injenicu da su krugovai pjesnici slikovne, a razlogovci pojmovne orijentacije. Istodobno, cijelo je razdoblje oznaio pojmom druge moderne kojim se jasno sugeriralo koji je tradicijski oslonac navedenom pjesnitvu. U razdoblju kada se Stama armira kao pjesnik dominira narataj razlogovaca. Njihovu poetiku D. Jeli, ukratko opisuje rijeima: U tom razdoblju intelektualna dimenzija zaista postaje sve jaa i sve utjecajnija u hrvatskom pjesnitvu; dominira lozonost u poeziji.13 Ovakav pjesniki koncept, a na njemu inzistira veina povjesniara hrvatske knjievnosti (od icela, preko Jelia do Novaka) moe posluiti kao primjeren knjievnopovijesni okvir ili polazna toka u analizi Stamaeva pjesnikog opusa u cijelosti. Naelno govorei, Stamaevo pjesnitvo determinira niz motiva koji ine tematsku okosnicu njegova pjesnitva. Jedan od onih na koje upozorava veina kritiara i povjesniara knjievnosti, jeste motiv rasapa. Tumaei ga na razliite naine, uzimajui u obzir uestalost pojavljivanja inaica motiva rasapa, kritiari i povjesniari knjievnosti rado su ga isticali kao svojevrsni zatitni znak Stamaeva pjesnikog rukopisa. Rasap kod Stamaa obino podrazumijeva nesigurnost i egzistencijalnu tjeskobu. Kao lajtmotiv najprisutniji je u prvoj zbirci Rasap. U pjesmama obino funkcionira kao analoki odjek stanju rasula i beznadenosti koji se pojavljuju i kao tematska preokupacija, i kao bitna odrednica identiteta Stamaevog lirskog subjekta. Uz to odreene uinke ima i na ritmiku strukturu pjesama. U pjesmama treeg ciklusa Stamaeve zbirke Rasap motivi rasapa na momente poprimaju naturalistike znaajke (dovoljno je sjetiti se motiva lomljenja zuba zahralim klijetima ili kopanja oiju i rezanja jezika iz pjesme koja poinje stihom Ostali uznici strgoe nam haljine (str. 32 ), ili pak motiva nabijanja na kolac iz pjesme to poinje stihom Sada je svaka pomisao na osvetu (str. 33).
13
Jeli, Dubravko: Periodizacija i narataji poslijeratnog hrvatskog pjesnitva (trideset i pet godina: 1945-1979) u: Suvremeno hrvatsko pjesnitvo, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb, 1988,, ur. Ante Stama, str. 23
211
Motiv rasapa javlja se u Stamaevu pjesnitvu i kasnije, ali poprima neke druge konotacije. Naime, u nekim pjesmama kasnijih zbirki pitanje rasapa, pomalo paradoksalno, postaje svoja suprotnost. Rasipanje ili rasap postaje davanje sebe, sudjelovanje u ivotu, pronalaenje smisla ili metaforiki reeno, bivanje sa svijetom jedno. Dovoljno je, kao primjer, navesti stihove pjesme I kada neista strepnja: I tako sam cvijetu slian rasipam se u dolinu / kao da se vraam onoj staroj uvali / gdje su me raali da im budem iskupljenje / inim ono to su oni inili / a sve je drugo la i tato opiranje (str. 78). Pojavu motiva rasapa Ljerka Mifka tumai upozoravajui na Stamaeva pjesnikog srodnika Slavka Mihalia i njegov osjeaj razmrvljene egzistencije ljudskog bia14. Mihalievski je razdor, navodi Mifka, Stamau otvorio obzor jednog unutranjeg obruavanja egzistencije15. Otuda je od samog poetka Stamaeva pisanja u njegovim pjesmama prisutna dvojnost raspadnutog i spaenog.16 Iako prisutan u Stamaevu pjesnitvu iz razliitih faza motiv rasapa, razmrvljenosti, rahlosti ili fragmentarnosti ni u kom sluaju ne znai odsustvo koherencije (osobito ne na formalnoj razini). Naime, ak i onda kada sam Stama kae: Ja svijet vidim u krhotinama, razmrvljen, ne ini mi se da su velike teorije svijeta uinile puno na njegovoj koherenciji ( ... ) Eto, u tom smjeru pokuavam razmiljati u svojim stihovima ...17, ili kad u jednom stihu zapie A mi piemo i piemo. Poezija od krhotina (Pad u pisanje, str. 336), i kada se ta njegova oitovanja mogu uiniti dostatnom argumentacijom koja potvruje njegovu fokusiranost na temu rasapa, valja upozoriti da njegov pjesniki izriaj poiva na vrlo jasnim strukturalnim naelima. Ona funkcioniraju analogno naelu hermeneutikog kruga. Manji poetski fragmenti, pojedina rije, sintagma ili stini lanak strukturirani su briljivo tako da se u njima zrcali slika cjeline. Istodobno, cjelina je kreirana tako da i sama predstavlja odraz dijelova od kojih se sastoji. Stoga tek uvid u poetsku cjelinu, a ovo izdanje daje izvrsnu priliku za takvu vrstu razmatranja, moe pokazati na kojim pretpostavkama funkcionira Stamaevo pjesnitvo. Harmoniju i strukturalnu svrsishodnost koju, kako se ini, motivi rasapa, rahlosti i fragmentiranja dovode u pitanje, Stama pokuava uspostaviti tako to u svojim stihovima izabire motive po naelu binarnih opreka i jakih kontrasta. Opreke: mi oni, nebo - zemlja, mrak/no lu i sl. tek su neka od metaforikih oitovanja stalno prisutne dvojnosti.
14 15 16 17
Mifka, Ljerka: Od egzistencijalnog ka sublimnom, Republika, XXVI, 11/1970., str. 636 Isto., str. 636 Isto, str. 636 Stama, Ante: Intervju, Naa knjiga, 11-12/1985., str. 21
212
Perina Mei
Meu binarnim oprekama vanim za razumijevanje Stamaeve pjesnike poruke na osobit se nain izdvaja diskretno naznaena, ali stalno nazona opozicija mi - oni. Naime, u veini Stamaevih pjesma lirski se kaziva pozicionira kao glasnogovornik nekog neimenovanog, ali jasno odreenog, kolektiviteta, a pjesnike varijacije na temu mi oni poprimaju najrazliitije forme. Primjerice u pjesmi koja poinje stihom Krine posljednja pustolovino (iz zbirke Rasap, str. 20) pojavljuje se metafora aha. ah postaje simbolom ivotne igre u kojoj se, unato pravilima, teko moe dokuiti smisao. Igra aha potie i stalno propituje mjesto pojedinca u nekom zamiljenom kolektivitetu ili (totalitarnom) sustavu. Metaforizacija relacije mi oni ne odvija se samo u slikama koje impliciraju vanjski plan a koji se prije svega tie zbilje i realnih, lako predoivih situacija i okolnosti koje su prezentirane u alegorijskoj formi. Naprotiv, vrlo se esto dogaa da slike zbilje ili motivi stvarnosti postaju okidaem za semiotike preinake u kojima vanjski plan postaje metaforom unutarnjeg svijeta, a opreka mi oni postaje opreka ja drugi. Takoer, nisu rijetki sluajevi kada opreka mi oni, potaknuta semiotikim procesima, postaje najintimnije sueljavanje lirskog subjekta sa samim sobom. Takav metaforiki prijenos s vanjskog prema unutranjem planu dolazi do izraaja u ve drugom ciklusu zbirke Rasap naslovljenom kao Hamlet otrovan ruama u ijim pjesmama dominiraju nokturalni ugoaji. Primjerice, u treoj pjesmi ovoga ciklusa, koja svojom melankolino-traginim tonom u mnogomu podsjea na Tadijanovievu Baladu o zaklanim ovcama nalazimo slike pogubljenja djevojice, odnosno pojedinca (lirskog subjekta) iji unutranji svijet pjesnik, ne sluajno, oznauje kao cvijet u sebi (a ne kako bi se moglo pretpostaviti kao cvijet u njoj). Na istom tragu su i druge pjesme ciklusa Rasap u kojima se pojavljuje niz analokih slika koje jasno sugeriraju unutarnja preispitivanja. Npr. u treoj pjesmi ciklusa (koja poinje stihom A ime te sve nisam gonio, str. 27) moe se govoriti o, gotovo, faustovskom suoenju lirskoga subjekta s vlastitim demonima. Jedna od iznimno zanimljivih pjesama koja je takoer u znaku samoispitivanja lirskoga subjekta jeste pjesma koja poinje stihom U svom ivotu otkrih ivot tvoj koji e me unititi (str. 116) iz ciklusa Molitva nepostojeoj zbilji (Doba prisjeanja, 1968.). Pjesma s jedne strane simboliki promilja odnos lirskoga subjekta prema neroenom djetetu, a s druge strane predstavlja najintimniji zapis o sebi gdje lirski subjekt, poput A. B. imia u pjesmi Smrt i ja, prepoznaje klicu vlastite smrtnosti. Na istim naelima funkcionira i pjesma Monoloko prenje (str. 316). iz ciklusa Samo ti, sretna razliko (iz zbirke alostinke). Jo jedna vana opreka odreuje Stamaevo pjesnitvo u cjelini, opreka: no svjetlo/lu. No je, za Stamaa, metafora unutarnjeg ivota, a nokturalni
213
ugoaji u kojima dominiraju motivi prostranstva sjene i slutnje pojavljuju se u svim Stamaevim zbirkama. Slikama noi i mraka se, kao svojevrsna opreka, povremeno pojavljuju motivi svjetlosti, lui, ak i luonoe Prometeja (npr. u drugoj pjesmi ciklusa Granice kruga iz zbirke Doba prisjeanja str. ili u pjesmi Pasati, str. 358). O takvoj vrsti kontrasta na relaciji svjetlo - tama, a onda i rasap harmonija, pisao je i Miroslav icel koji je, komentirajui prve Stamaeve zbirke u svojoj Hrvatskoj knjievnosti iz 1997. pribiljeio: U poetskim zbirkama (Rasap, 1962; Sa svijetom jedno, 1965; Doba prisjeanja, 1968; Deifriranje vage, 1972; Odronske poredbe, 1982; alostinke, 1990) Stama (op. a) promilja osobni doivljaj rasula, propadanja, apokaliptike vizije ovjekove egzistencije, da bi u kasnijoj fazi za nijansu iz okruja tame poeo pronalaziti putove svjetlosti u ivotu bitno sadranom u vlastitim stihovima. 18 Jaki kontrasti na relaciji svjetlo tama, kojih ponajvie ima u pjesmama zbirke Doba prisjeanja, u mnogomu podsjeaju na koncept Rembrantovih slika u kojima se na osobit nain prati igra svjetlosti i tame. Kad je pak rije o pojmu lui valja napomenuti da se, istina neto manje istaknuto, pojavljuju i njegove izvedenice kao npr. luiti, odvajati. A na tragu toga, u nekim se pjesmama pojavljuju motivi otuenja, izdvojenosti. Uz motive mraka, tame i lui, pojavljuje se i motiv vrta. Vrt predstavlja simbol unutarnje harmonije, ljepote, enje za skladom. Osim metazikog i mistikog znaenja motiv vrta otvara i niz asocijacija na vrtove koje nalazimo u nizu djela starije hrvatske knjievnosti (npr. P. Zorania, F. K. Frankopana i dr.). Slino je i s motivom kie koji e se pojavljivati kao konstanta u Stamaevoj poeziji. Simbol nebeskog utjecaja na zemlju ona se redovito pojavljuje u paru sa zemljom i njezinim dolinama ili udubljenjima (npr. u pjesmi fugato, str. 14) predstavljajui tako simbol duhovne oplodnje. Za razumijevanje Stamaeva pjesnitva vana je i metafora otoka - simbola izdvojenosti, iskonskog duhovnog sredita, ali i utoita. Otok za Stamaa znai i podsjeanje na djetinjstvo, doba nevinosti i radosti. Kod Stamaa se otok pojavljuje kao analoki parnjak zvijezdama koje su, kao simboli duha, isto tako este u Stamaevoj poetici. Vraanje otoku, kod Stamaa, ima vrlo jasne knjievne i egzistencijalne konotacije. U tom kontekstu valja upozoriti na (izravne ili neizravne) asocijacije na Odiseja koje sugeriraju povratak zaviaju, samome sebi, svojoj biti. A ne treba zaboraviti ni osjeaj nostalgije i asocijacije na prognanika Ovidija (npr. u pjesmi Veljaa - iz ciklusa Bogumilski dnevnik iz zbirke Smjer,1968.)
18
icel, Miroslav: Hrvatska knjievnost: 19. i 20. stoljee, kolska knjiga, Zagreb, 1997., str. 247
214
Perina Mei
Ljubavni motivi su, moglo bi se rei razasuti u svim Stamaevim zbirkama. Gdjekad suzdrana obraanja lirskoga kazivaa neimenovanoj eni odvijaju se u stihovnima koji obuhvaaju itavu skalu relacija, od otuenja koje Stama metaforiki iskazuje stihovima u kojima pjeva o tamnom prostoru meu nama (Kakav je to tamni prostor meu nama str. 43), preko osjeaja tjeskobe (Nikakva tvoja naklonost ne moe me spasiti, str. 52), do trenutaka kad voljena ena preobraava mrak u svjetlo, nered u smisao, slabost u jakost. Koliko su razliiti modusi iskazivanja ljubavi mogu potvrditi i pjesme koje bi se mogle iitavati na pozadini tradicije romantiarskog pjesnitva koja je svoj prepoznatljivi iskaz pronala u (pojednostavljeno reeno) osobitu spoju ljubavi prema dragoj i domovini. Ipak, oitovanja ljubavi (predoena slikama meusobne povezanosti lirskoga kazivaa i odabranice njegova srca) nisu dana u klieiziranoj petrarkistikoj formi i posve su liene patetike i opih mjesta. Dovoljno je u tom kontekstu podsjetiti na pjesmu koja se nalazi na samom poetku zbirke Sa svijetom jedno (1965.) - Uxori carissimae. Na prvi pogled, a to sugerira i naslov, pjesma je posveta voljenoj eni, supruzi. Pozornije itanje otkrit e meutim jo znaenjskih slojeva. Indikativan je u tom smislu stih iz Gundulieve Himne slobodi iz Dubravke. Graki istaknut stih: Sva srebra sva zlata svi ljudski ivoti upuuje itatelja koji su to izvori Stamaeva literarnog nadahnua. Istodobno ovaj stih dobiva i nova znaenja koja uslonjavaju odnos kazivaa spram lirskoga subjekta voljene ene. ena postaje metaforom slobode i mudrosti. Ona je utoite i spas. Stalne opreke odreuju i Stamaev odnos prema vremenu. U Stamaevu pjesnitvu (osobito u zbirci Vrijeme, vrijeme) pojavljuje se pojam vremena u kojemu se prepliu i prolost i sadanjost i budunost. Ono nije mehaniko, izvanjski mjerljivo, ve individualno, ljudsko vrijeme, vrijeme koje podrazumijeva i ono subjektivno, unutranje ili bergsonovski reeno, pravo vrijeme istog trajanja koje u procesu semioze dobiva mnogo sloenija, univerzalna znaenja. Slino je i s motivom zemlje ili prostora u najirem smislu. Zemlja i prostor ne funkcioniraju samo kao zemljopisne odrednice. Zemlja je kod Stamaa domovina i simbol identiteta u najirem smislu. Istodobno ona se slijedom semiotikih preinaka transformira u simbol univerzalne tvari, pasivnog, enskog principa. U mnogim se pjesmama (npr. u zbirci Sa svijetom jedno), kao osnovna misao, provlai biblijska ideja o ovjeku koji je nastao iz praha (zemlje) i koji se na kraju u prah i vraa (Kad te vidjeh, str. 57, Kud prolazi tamna pjesma, str. 61, Ovo je bila posljednja no, str. 63, Nakon mnogih kia, str. 64). Da prostor u Stamaevu stihovlju biva tek okvir koji okuplja razliite vrste sjeanja pokazuje primjer ciklusa Imagines Viennenses iz zbirke Deifriranje vage. Naime u pjesmama toga ciklusa, slijed asocijacija povezanih
215
s Beom, lirskoga subjekta dovodi do najrazliitijih razmatranja o povijesti (npr. podsjeanje na traginu smrt bana Petra Zrinskoga u pjesmi), glazbi (Mozart), slikarstvu (Breughelovo pitanje) i sl. Slino je i sa Dubrovnikom (u istoimenom ciklusu iz zbirke Deifriranje vage) koji pjesnika potie na stvaranje stihova u kojima su uestali intertekstualni tragovi koji vode do nekih djela starije hrvatske knjievnost. Odnos prema tradiciji i knjievne teme Kao poeta doctus Stama u svojim pjesmama razvija osobit odnos prema knjievnosti i knjievnoj tradiciji. Za njega je knjievna tradicija inspirativna na dvjema razinama. Od nje on preuzima poznate motive ili simbole koje uplie u svoj tekst pridajui im nova znaenja. Pri tomu treba napomenuti da su intertekstualni tragovi u Stamaevu pjesnitvu dani u naznakama, tj. ne funkcioniraju kao izravno preuzimanje tuega teksta ili njegovo ironiziranje kao to je to uobiajeno kod nekih suvremenih pjesnika. Stoga je i Samaeva metaforika obremenjena nizovima znaenja koji zahtijevaju interpretaciju u vie kodova, a brojne metafore pojavljuju se, eliotovski reeno, kao objektivni korelati u ijoj pozadini itatelj otkriva itavo bogatstvo misli i impresija. Stamaev odnos prema tradiciji, gledano u vremenskom slijedu (od zbirke do zbirke) postupno se mijenja. Stjee se dojam da Stama u kasnijim, u odnosu na ranije zbirke, sve ee posee za knjievnim predlocima, i sonetu kao literarnoj formi. Stamaev sonet asimilira veinu formalnih obiljeja tradicionalnog, petrarkistikog soneta, kao to su: jedanaesteraki stih, sustav rime (abba abba cdc dcd), mjesto cezure, razliiti sadraji katrena i terceta, poantiranje u zadnjim stihovima i sl. Pa iako je Stamaev sonet izrastao iz bogate tradicije sonetopisanja on ima svoje posebnosti. Prepoznatljivost njegova soneta, osobito u odnosu na neke suvremene pisce, koji svoju sonetnu praksu podvrgavaju ludizmu, ironiji i destruiranju, jeste u tome da Stama ne razara njegovu tradicionalnu strukturu, ve je stvaralaki nadograuje. U tom kontekstu moglo bi se rei da je njegova poetika izrasla na temeljima ponajprije hrvatske moderne i njezinih najistaknutijih sonetopisaca od Matoa, Begovia do Ujevia, te se slijedom povijesti uklopila u koncept njezine djelomino obnovljene i transformirane poetike prakse koju povijest hrvatske knjievnosti - zahvaljujui terminu samog Stamaa! - nazva drugom modernom. Kreativna asimilacija razliitih poetskih prosedea, ponajprije onih tradicionalnih, ukljuuju i mnoinu metametrikih znaenjskih slojeva koji Stamaevu sonetu daju izrazitu znaenjsku kompleksnost. Kreativno preuzimanje tradicije oituje se i u postojanju brojnih intertekstualnih tragova iz djela pisaca starije i novije hrvatske knjievnosti (Maruli,
216
Perina Mei
Frankopan, Vetranovi, enoa, Mato, Begovi, Nazor, Ujevi, A. B. imi, Mihali i mnogi drugi), ali i svjetskih autora i antikih klasika (Homer, Vergilije, Dante, Shekaspeaire(valjda Shakespeare pr. S.D) Goethe, Baudelaire, Eliot i dr.). U nekim svojim pjesmama Stama donosi i eksplicitne autopoetike komentare, dajui jasno na znanje kakva je njegova pjesnika koncepcija. Jedan od zasigurno najbjelodanijih oitovanja u tom smislu nalazi se u pjesmi I kada neista strepnja (iz zbirke Sa svijetom jedno) iz koje izdvajamo stih: Ne govorim niim do milju posve ravnom (str. 79). Ovaj stih, kojim se zatvara zbirka Sa svijetom jedno, moe se protumaiti kao osobit autopoetiki komentar. Na istom tragu mogli bi se iitati poetni stihovi pjesme Njezini darovi Tamna je pjesma kunja nitavila // svijetla joj rije zrcalo dovrenja i suhe jasnoe (str. 155) Ili stihovi pjesme Pjesnik, svilac posveeni eljku Kovaeviu: Jezik je njemu to i Bogu glina() // Jezik je njemu, samo on, sudbina. (str. 414 ) Jezik i (s)misao Stalno propitujui iskazne mogunosti hrvatskoga jezika Stama u svim svojim zbirkama na osobit nain problematizira pitanje jezika. Pri tomu treba rei da jezik za njega denitivno nije samo sredstvo komunikacije, ne samo medij umjetnosti rijei, nego i iskaz najdubljeg smisla, biti. Jezik je kua bitka, oslonac identiteta. Slijedom toga i pjesnitvo (iji je jezik medij) nije samodostatni ukras postojanja. Njegova funkcija nije u izazivanju prolaznog oduevljenja ili uzbuenja. Pjesnitvo i jezik otvaraju put da se dokui smisao, da se suprotstavi prozainoj povrnosti, stvarnosti (E, moj Hderline, str. 256). Da bi se stekao jasniji uvid o tomu kakav je Stamaev odnos prema jeziku valja se zapitati na koji nain on artikulira svoje pjesniko znakovlje, tj. koji su naini metaforizacije imanentni njegovu pjesnikom rukopisu. Stama svoje pjesnike slike kreira od metaforinih izraza u kojima ponekad spaja leksik primjeren poetskom diskursu s jednoznanim, znanstvenim terminima. Tako emo u njegovim pjesmama nai izraze poput: orbitalna skrutnua (Zaziv, str. 463), asimptote nepredvidljivih eksplozija (str. Zaziv, 463), estica boanske geometrije (Pred odlazak na put, str. 438) ili vijoglave rujne izohipse (Poputnica sinu, str. 453). Unutranji diskontinuitet nastao spajanjem uobiajeno nespojivog rezultira prepoznatljivim metaforinim zapletom koji je ipak posve lien afektivnosti. Dramatina napetost znaenjskih polja osobito dolazi do izraaja u tzv. oksimoronskim metaforama. One se pojavljuju na dvjema razinama. Na razini ueg konteksta, tj. u stinim lancima ili sintagmama poput: bogata pusto (A
217
kada opet kie stanu liti, str. 441), crno sunce (A kada opet kie stanu liti, str. 441), ali tebi, Jednomu, ali tebi mnotvenu (Zaziv, str. 463), ili na razini ireg konteksta kad se oksimoronska metafora proiruje na cijeli stih, strofu i na posljetku pjesmu u cjelini. Oksimoronske metafore, koje prepoznajemo po specinom spajanju nespojivog, vrlo esto mogu upuivati na injenicu da je pisac koji ih rabi sklon nadrealistikom nainu graenja pjesnike slike, nainu koji odustaje od denotativnosti izraza, zadanih sintaktikih pravila, te vrste strukturiranosti kako na formalnoj tako i na znaenjskoj razini. Kod nekih je pak pjesnika prevlast oksimoronskih metafora znak stvaralake nemoi i nesposobnosti ostvarivanja strukturalne svrsishodnosti pjesme. Stamaeve oksimoronske metafore ne mogu se svrstati ni pod jedno ni pod drugo. Njegove oksimoronske metafore nisu nastale po diktatu svijesti, uvstava ili trenutnog stvaralakog nadahnua. Svoj poetski iskaz Ante Stama stvara s punom svijeu o izraajnoj snazi pjesme i svih njezinih strukturalnih komponenti. Rijei su meusobno vrsto umreene, a dosljednost vrstoj formalnoj gradbi prenosi se i na semantiki plan. Otud i stalna potreba za povratkom ishoditu, materinskom jeziku. Kod Stamaa metafora funkcionira po naelu koncentrinih krugova. Pojedina ideja, misao ili rije predstavlja, posluimo se pojmom Maxa Blacka, arite koje je temelj za stvaralaku nadogradnju i brojne semantike preinake. Minimum izraza, a maksimum znaenja poetika je formula koju oditavamo i u sintagmi otrobrida sjekira (Zaziv, str. 463). Pridjev otrobrid(a) po svom smislu ne bi bio osobito neobian da struktura njegova izraza ne podsjea na hrvatske prijevode drevnih antikih epova sjetimo se samo brzonogog Ahileja, bjeloruke Nausikaje, ljepokose Lete ili ruoprste zore. U svojoj se poeziji Ante Stama ne zaustavlja na razini pojedinog znakarijei. On svoje metafore situira u razliite kontekste, dovodei u vezu i ono to je znaenjski nesrono, ili spajajui ono to pripada razliitim utilnim sferama. Takve su njegove sinestezijske metafore. Neke od njih pojavljuju se u obliku sintagmi npr. dubinska sjeta (Crni leptir, demon reenice str. 431), vjenosna a prozirna domaja (Listening to a whisper, str. 433), duboka sjena (Velika Gospa str. 457). Neke se sinestezijske metafore proiruju i obuhvaaju iri kontekst, kontekst strofe ili cijele pjesme. Ipak najvanijim se ini mehanizam funkcioniranja metafore na diskurzivnoj razini. Taj mehanizam, ini se, posve je suglasan Stamaevoj opoj tenji za formalnim savrenstvom pjesme, te njezinoj mnogoslojevitosti. Tako bi se moglo rei da je svaka Stamaeva pjesma metafora u ijoj se temeljnoj jezgri prepoznaje neka tema-znak. Kljuna rije umreava se u znaenjska polja s drugim rijeima bilo kroz oksimoronske, sinestezijske, fonoloke ili koje druge matafore. Znaenjska polja se meusobno nadgrauju i ire. Slijedom toga valja razumijevati i metaforine izriaje poput: potonuti u samoga sebe, prividi spasa, opajanje mrmorenjem, slast spoznaje i sl. Ovakav nain
218
Perina Mei
strukturiranja teksta C. Milanja obrazlae upozoravajui na injenicu da Stama ka i kada posie za pridjevom, odnosno kvalikativom konkretnosti, oni (pridjevi, op. a.) odmah bjee u apstraktnu predikativnost i supstancijalnost.19 Uestalost znakova apstraktnih znaenja moe rezultirati razliitim tumaenjima i interpretacijama. Obogaenje znaenja, a samim tim i proirivanje moguih interpretativnih vidika, Stama postie i u pjesmama u kojima preispituje strukturu pojedinog znaka na nain da problematizira odnos oznaenika i oznaitelja. U tim se pjesmama redovito pojavljuju znakovi koji gube svoje pravo ime ili ga uope nemaju (npr. izblijedjela imena u pjesmi XIV., str. 100 ). U kasnijim zbirkama, u Stamaevu poetskom vokabularu ei su nepoetski pojmovi, ak i termini. Diferencijal, entropija, freoni, ekologija, reciklaa, kakofonija, pesticidi tek su neki od njih. Takav jezini odabir uestaliji je u pjesmama ispjevanimu formi soneta i, openito, u pjesmama u kojima dominiraju ekoloke teme. Stamaeve ekoloke teme mnogo su vie od povrnog eko-aktivizma i zauzetosti za ouvanje prirode. One potenciraju jo jednu opreku nazonu u Stamaevu pjesnitvu, opreku izmeu arkadijskih prostora djetinjstva, neiskvarenosti i istote s jedne, i kontaminiranosti metropole ili svijeta u cjelini, s druge strane. Uporite istog jezika i njegove ljepote i izvornosti Stamaev lirski kaziva nalazi u samotnim oazama rodnoga otoka i/li u zaboravljenim djelima starije hrvatske knjievnosti (Ispred akovekog dvorca nekog travanjskog jutra 1670., str. 249 ili Ulomak iz Marulia, str, 250). Za razliku od otoka, grad je, kako to slikovito veli Stama, zgarite jezika (Zgarite jezika, str. 255). Formalne pretpostavke Stamaev je opus, gledano s formalnog aspekta, mogue podijeliti na pjesme u slobodnom stihu i pjesme pisane vezanim stihom. Stamaev slobodni stih uglavnom nema znakova interpunkcije. Stih je (najee) razmjerno zaokruena smislena i sintaktika cjelina. Opkoraenja koja bi naruila njegovu cjelovitost razmjerno su rijetka. Stihovi su povezani u ureene, vee sintaktike cjeline koje obuhvaaju nekoliko redaka, a kraj takve sintaktike i smislene cjeline obino se podudara s krajem strofe. Kako je obino rije o hipotaktikom reeninom ustroju (a on, kako je poznato, podrazumijeva povezivanje zavisnih u sloenu reenicu) moglo bi se rei da sintaktiki ustroj strofa, a onda i pjesme u cijelosti, pridonosi njezinoj kompaktnosti.
19
Milanja, Cvjetko: Hrvatsko pjesnitvo 19502000, II. dio, Altagama, Zagreb, 2001., str. 99
219
S tim u svezi valja tumaiti i injenicu da u Stamaevu repertoaru nalazimo najrazliitije vrste strofa kod kojih broj stihova varira (od najmanjeg do najveeg) ovisno o onomu to se eli rei. Razmjerno pravilna sintaktika struktura doprinosi ritmikoj ujednaenosti i harmoninosti u ijoj pozadini nije tako prepoznati neka glazbena naela. U Stamaevim pjesmama razmjerno su este parenteze, odnosno umetanje pojedinih sintaktikih cjelina ili reenica i zagrade. Artikulirane su tako da u njima obino nalazimo usputne komentare lirskoga kazivaa o temi, a nisu rijetki sluajevi da se pomou njih lirski kaziva povremeno udaljuje od glavnog slijeda motiva. Rima je u Stamaevim pjesmama pisanim slobodnim stihom rijetka. Glasovna podudaranja (ako se i pojavljuju) imaju funkciju naglaavanja smislenih veza i odnosa, a ne povrnih eufonijskih uinaka. Na razini kompozicije primjetna je izrazita skrb o ureenosti i povezanosti svih strukturalnih komponenti. Ciklusi obino dobivaju naslove po pjesmama u kojima se nalazi klju za njihovo tumaenje. U nekim se zbirkama na poetku, dakle prije ciklusa, nalaze izdvojene pjesme koje itatelju nedvosmisleno sugeriraju to to pjesnik u zbirci dri osobito vanim. Pjesme u prozi razmjerno su rijetke. Kad je rije o vezanom stihu moe se rei da ga, kod Stamaa, nalazimo u formi soneta koji, kako je ve reeno, nastoji u potpunosti zadovoljiti sve zadane pretpostavke. Slijedei njih Stama oito rauna ne samo na prepoznatljivost ritmikog ustroja (osobito jampske impulse), nego i na itav spektar metametrikih znaenja. Analiza sonetnih varijanti, ali i varijanti Stamaeva slobodnoga stiha pokazuju da je on tradiciju proeo vlastitim doivljajnim i poetskim iskustvom. O tomu zorno svjedoe ne samo soneti nego i druge vezane forme. Meu njima se izdvajaju pjesme ciklusa Deset minijatura i madrigale iz zbirke Smjer. Navedeni ciklus, kako je ve reeno, svojim formalnim ustrojstvom priziva naelo gradnje sonetnog vijenca. Naime, pjesme se sastoje od etiriju stihova od ega su tri grupirana u strofu a zadnji stih funkcionira samostalno. Taj izdvojeni stih svake od pjesama gradbeni je element zadnje pjesme ciklusa. * * * Stamaev opus vrijedan je pjesniki znak. Njegovo mjesto u povijesti knjievnosti odreuju Stamaevoj poetici imanentne injenice.
220
Perina Mei
Zbog izrazite sklonost lozonosti poetskog izraza, Stamaeva se poezija jo uvijek vrsto vezuje uz temeljnu poetoloku jezgru generacije pjesnika okupljenih oko asopisa Razlog. Aktivni sudionik i istraiva pjesnitva te generacije, znanstvenik koji je iz prve ruke dao njezinu zapaenu znanstvenu elaboraciju, Stama je autor kojega je upravo pripadnost toj generaciji odredila i kao pjesnika ali i kao znanstvenika. No, unato mnogim zajednikim tokama, odnosno unato injenici da se veim dijelom svoga opusa uklapa u navedeni pjesniki model, Stama razvija i neke osobitosti pjesnikog rukopisa. Kao pjesnik, Ante Stama ima izrazito naglaenu svijest o jeziku kao mediju u kojem se, i pomou kojeg se, stvaraju vieznane poruke iji smisao nije mogue razumjeti izvan konteksta knjievne tradicije. Odnos prema tradiciji se, kod Stamaa, pokazao plodotvoran i ekasan. Naime, u svojim pjesmama Stama tradiciju kreativno preispituje i nanovo interpretira. Za njega je ona istodobno i inspiracija i graa. Uinci takvih postupaka, takvog permanentnog dijalog s knjievnom batinom mogu biti razliiti. Obilje intertekstualnih tragova pjesniku poruku moe uiniti tee prihvatljivom povrnom recipijentu. Stoga je i pretpostavljeni recipijent ovakvog tipa poezije itatelj raniranijeg, umjetnikog senzibiliteta. Naini kazivanja, u veem dijelu Stamaeva opusa, ostvareni su u impersonalnom iskaznom modusu, to sugerira odreenu distanciranost lirskoga kazivaa. Meutim, ta distanciranost je samo ngirana. Naime, Stamau je distancirano kazivanje prihvatljiv model jer mu omoguuje izricanje najosobnijih dojmova i promiljanja bez patetinosti i sentimentalizma. Stamaeva pjesnika promiljanja obiljeena su stalnim preispitivanjem o smislu vlastitog postojanja i egzistencije, ali o i stalnim propitivanjem granica ovjekove slobode. Kako se pitanja ovjekove slobode (osobito kad se uzme u obzir drutvenopolitiki kontekst u kojem je ovaj opus nastajao) izravno vezuju za probleme stvarnosti i zbilje, postavlja se pitanje u kojoj mjeri moemo govoriti o angairanosti Stamaeva pjesnitva. To pitanje potie i injenica da se u Stamaevim pjesmama (osobito u kasnijim zbirkama, npr. Odronske poredbe, alostinke i sl. ) sve ee nalaze motivi stvarnosti. Neke pjesme toga tipa mogu se iitati kao svojevrsni podsjetnici na drutvene i povijesne aktualije (npr. Prigodom dodjele godinjih nagrada, str. 251, Prasac, str. 252, Luaci, str. 253 i sl.) Motivi stvarnosne provenijencije Stamau su tek poticaj za pjesniku artikulaciju. Uinci uplitanja takvih motiva u pjesniku strukturu esto dovode do neoekivanih rezultata. U veini sluajeva motivi stvarnosti preobraavaju se u znakovlje koje pretpostavlja propitivanja egzistencijalne naravi.
221
U nekim se pjesmama stvarnosne provenijencije (npr. u ciklusu Samo ti, sretna razliko) pojavljuju ak i ironijske geste (npr. Skica za biograju, str. 315). Ipak, ono to te motive ini relativno povezanim jeste injenica da su slike stvarnosti (obino) predoene iz jedinstvenog svjetonazorskog (autorskog) oita iz kojega se dosta jasno iitavaju pievi nazori o totalitarnim sustavima, represiji ili povijesti. Unato tomu, angairanost Stamaeva tipa daleko je od iskazivanja parola ili aktivistikih revolucionarnih gesta. Njegovo pjesniko uobliavanje odvija se u formi kojoj je imanentan pesimizam i rezigniranost koji su, evidentno je, proizali iz nemogunosti lirskog kazivaa da (iako esto biva postavljen u poziciju glasnogovornika nekog imaginarnog kolektiviteta) neto promijeni. Pjesme u kojima iznosi fragmente svoje intime (ljubav, obitelj i sl.) Stamaeva lirskog subjekta pokazuju u drugaijem svjetlu. Iako se u tim pjesmama prepliu pievi razliiti knjievni i profesionalni interesi, poezija ovoga tipa ima izrazito intimistiku koncepciju i donosi itav spektar razliitih osjeaja od tjeskobe i zabrinutosti, preko enje, do ljubavi i ispunjenosti. Njihova ritmika struktura te diskretna iskrenost u iznoenju najosobnijih iskustava ini ih iznimno zanimljivim i umjetniki vjerodostojnim. * * * Zahvaljujui najnovijem izdanju nakladnike kua Alfe, knjigom Sabrane pjesme dobili smo jo jedno vrijedno knjievno izdanje, jo jedno podsjeanje na iznimno znaajan, polustoljetni knjievni opus pjesnika Ante Stamaa. Simbolino objedinjujui deset glavnih kompozicijskih cjelina (pjesnikih zbirki), knjiga Sabrane pjesme predstavlja osobitu odiseju u pjesnitvu, jedno vrijedno pjesniko i egzistencijalno traganje. To traganje urodilo je brojnim i umjetniki vrijednim plodovima koji ga ine jednim od najznaajnijih pjesnikih opusa u novijoj hrvatskoj knjievnosti.
Literatura
Bonjak, Branimir: Mediteranizam kristalnog soneta; Zadarski list, 9.11. 2011 Boievi, Ivan: Povratak sonetu, Republika, 1996, br. 7-8; str. 196 orak, eljka: Rije o utnji, Kolo, VIII, 1/1970: STR. 110-112 Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti: tisuljee od Baanske ploe do postmoderne, Naklada Pavii, Zagreb, 2004.
222
Perina Mei
Jeli: Dubravko: Periodizacija i narataji poslijeratnog hrvatskog pjesnitva (trideset i pet godina: 1945-1979) u: Suvremeno hrvatsko pjesnitvo, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb, 1988,, ur. Ante Stama Mifka, Ljerka: Od egzistencijalnog ka sublimnom, Republika, XXVI, 11/1970: 636-637 Milanja, Cvjetko: Hrvatsko pjesnitvo 19502000, II. dio, Altagama, Zagreb, 2001. Miri, Milan: Rasapno sabiranje, u A. Stama, Izabrane pjesme, Naprijed, Zagreb, 1997. Nemec, Kreimir: Postmodernizam i hrvatski sonet u: Mogunosti tumaenja, HSN, Zagreb, 2000. Novak, Slobodan Prosperov: Povijest hrvatske knjievnosti: od Baanske ploe do danas, Golden marketing, Zagreb, 2003. Proti, Predrag: Melanholina razmiljanja o stvaranju, Suvremenik, XVIII, 10/1072: 334-335 Stama, Ante: ast je sluiti velikanima duha, Vijenac, br. 415, 28. sijenja 2010. Intervju, Naa knjiga, 11-12/1985: 21 Sabrane pjesme, Alfa, Zagreb, 2010. icel, Miroslav: Hrvatska knjievnost: 19. i 20. stoljee, kolska knjiga, Zagreb, 1997.
NAENI BOG U POETSKOJ MISLI ANTUNA BRANKA IMIA
Mato Nedi
Svakome su ovjeku, bio on vjernik ili nevjernik, ve po njegovoj ljudskoj biti, svojstvena pitanja poput ovih: otkuda dolazi i kamo ide. Uopeni odgovori nee ga zadovoljiti. Premda se ovdje radi o pitanjima koja se tiu svih, budui da na njih potpune odgovore ne daje znanost, svaki se pojedinac mora suoiti s njima i svatko u dubinama svojega bia mora potraiti odgovor koji e za njega biti odgovarajui. O tome u kolikoj je mjeri pronaeni odgovor zadovoljio pojedinca, ovisi njegov unutarnji duhovni mir koji mu daje snagu za suoavanje s vlastitim ivotom i sa ivotima ljudi koji ga okruuju te s prolaznou kojom su svi ivoti omeeni. Kako su pjesnici ljudi koji dodatnim, poetskim ulom, duboko osjeaju sve vidove ljudske stvarnosti koja nam se prikazuje u naizmjeninim slikama radosti i bola, oni, vie ili manje uspjeno (to opet ovisi o njihovome pjesnikom umijeu ili o izotrenosti pjesnikoga ula) dokuuju odgovore i nude ih u simbolinome govoru pjesme. Traei odgovore na uvijek aktualna ivotna pitanja, Antun Branko imi nalazi ih u Bogu, ishoditu i uviru svakoga postojanja. Na jednoj strani svemira stoji boanska sila koja stvara svjetove i pali svjetiljke novih ivota; na drugoj je strani ovjek pun elja, strepnji i nadanja, ovjek koji se milju pokuava vinuti visoko kako bi se to vie pribliio svojemu prapoelu, Bogu, a zapravo od silnoga upinjanja ne vidi gdje je njegovo mjesto, ne vidi da je Bog blizu, i blii nego to ovjek hoe shvatiti. Ne pruaj miso u praznu daljinu Uza te Bog je. Otvori sva ula: na tebe svjetlost s ljetnog neba pljuti Bog oko tebe sja treperi mirie i uti,
224
Mato Nedi
zakljuno kae imi u pjesmi Naeni Bog. Vidjeti Boju ruku u ruci drugoga ovjeka, uti Njegov glas u zvuku vjetra i u pjevu ptica zaista mogu ljudi otvorenoga sluha i neoptereenoga srca, oni kojima vid nije zamagljen oajem ispraznih jurenja za materijalnom grabeljivou, oni koji, prema evaneoskoj rijei, trae blago na nebesima. No, kao i svaki drugi ivotni put, i put do pronalaska Boga nije lien kolebljivosti i spoticaja. Sumnje u ispravnost donesenih zakljuaka neminovno se pojavljuju, ak i onda kada smo bili sigurni da nas nita ne bi moglo udaljiti od naih ve ustaljenih uvjerenja. ivei brz mladenaki ivot ispunjen ljepotom pronalaenja umjetnosti u vlastitim stvaralakim postupcima i ostvarenjima, ali i gorinom neimatine i bolesti, i Antun Branko imi je upoznao muninu unutarnjih kriza i sumnji, pitanja bez ispunjavajuih odgovora, to je, naravno, bacilo sjenku i na njegovu pjesniku misao. U pjesmi Bog muitelj on usporedbom dvaju lica ovjeka i Boga dolazi do odgovor. Dok je ovjek okovan tminom grijeha, mrnjom koju suprotstavlja ljubavi u kojoj je ivot i koja jedina ima obnoviteljsku mo, dotle je nad njime slika Boga muitelja jer se, zbog grjenosti svoje naravi, udaljio od Boga koji jest ivot, a to znai Ljubav, pribliio se tmini, to jest Smrti, suprotstavio se Dobru jer ono to je osjetio i nosio u sebi nije bilo dobro te je sama misao na Boga (dakle, na Dobro) za njega bila strana muka i osjeao je kao da Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog u mraku Mrak je njegov plat i ogromno mu nevidljivo tijelo ieznulo u visinama. No, kada se uznemirena dua smiri i kada ovjek spozna svoje zablude i greke, on ostane kao stablo koje je poharala oluja, on stri i eka priliku za pomirenje s Bogom, za vraanje na stranu svjetla, u svoju bit. A Bog, budui da vidi dobro koje se ponovno vratilo u ovjeka, prata i voli i daje mir, On ponovno nastanjuje svjetlost u ovjeku te njome osvjetljava putove nedosanjanih snova. I tamni Bog se obrati u svjetlost to se vani valja prostorima i na naa okna divlje navire (Bog muitelj) A mi, posramljeni zbog slabosti i sumnji, grlimo svjetlost zarekavi se da nikada vie ne emo kroiti cestama tame. No, kada je naa slabost ponekad jaa od nae jakosti, mi se, umjesto u svjetlosnu prugu, preobrazimo u zatamnjeni nemir, duu nam nastani kaos ispreturanih osjeaja, misli bez uporita i bez odmorita pa poreknemo sva obeanja poriui time i sebe same.
Naeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka imia
225
I opet, na kraju svih lutanja, traimo Boga, shvaajui svoju bespomonost. U pjesmi Moja preobraenja imi dotie dubine vlastitoga bia koje se izmueno klatilo prostorima nonih snohvatica, a onda je izalo u jutro puno svjetlosti. Sukobljavanje motiva tame i svjetla i kod imia je, kao i kod drugih pjesnika, simbol za suprotstavljenost dobra i zla, sree i nesree. Zvijezda je uvijek cilj, ideal kojemu se tei, ona je svjetlost koja neprestano traje. Zato i pjesnik (ne samo u pjesmi Moja preobraenja) prieljkuje da se ve jednom izvue iz tame unutarnjih nemira i da se preobrazi u zvijezdu, odnosno, u trajnu, nepatvorenu svjetlost. O Boe daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba nou sjati u crne muke nonih oajnika Pjesnik zavrnim stihom potvruje da je jo jednom, nakon muka nastalih zbog udaljavanja od svjetlosti, od ivota, od Boga, ponovno pronaao Boga jer on ne eli samo spas za sebe, nego ga preko sebe trai za sve none oajnike koji e ga pronai u spasonosnoj rijei njegove poezije koja ima mo osvjetljavati putove onih koji jo lutaju tamom. U pjesmi Otkupljenje imi ide dalje u osvjetljavanje odnosa ovjek Bog. Stihovi Nas nitko nikad otkupio nije Svaki od nas sin je boji to s neba je u bijedu svijeta saao u strogoj teolokoj prosudbi mogu zvuati heretino, meutim, u opeljudskoj spoznajnoj prosudbi oni su istinito svjedoenje o boanskome podrijetlu ovjeka i o bratskoj povezanosti svih ljudi. Izvueni iz konteksta pjesme ti stihovi zaudnom grubou konstatacija, na prvi pogled, kao da itatelja zapljuskuju nenadanom otrinom i u njemu bude pobunu protiv pjesnika koji (tako se, prema prvome stihu, ini) negira Kristov otkupiteljski in. Meutim, imi upravo metodom oka itatelja sve dublje uvlai u pjesmu i u njegov doivljaj odnosa ovjeka i Boga. Mi smo elje Boga sputene do zemlje Bog hoe sve biti i sve ivjeti (Otkupljenje) Zemlja je, dakle, ovjeku dana u privremenu batinu, to pjesnik potvruje i zavrnim stihom iste pjesme: Zemlja: kratki izlet
226
Mato Nedi
a ovjek je Boja elja, on je pokuaj ostvarenja jednoga sna, sna o ivotu, o snalaenju, o nalaenju smisla i o povratku u vjeno svijetlu domovinu koja se nalazi u posve drugoj, ovjeku, dok je na zemlji, nedokuivoj dimenziji. U tome smislu mi smo svi prolaznici koji se u ivotu bore s bijedom vlastitih htijenja, mi svi vlastitom patnjom otkupljujemo neke vlastite grijehe i mirimo davno uzavrele nemire. I kada mislimo da smo patili, da smo padali i neizmjerno stradali, sjetimo se da za nama stoji kolona onih koji su takoer patili, moda i vie od nas, a pred nama je ista takva kolona buduih patnika i svi su na kunji da bi se pokazali dobrima u zlu kao to se trebaju pokazati dobrima i u dobru. Znajui da se do Boga dolazi predanjem i molitvom, imi Ga trai u razgovoru, u molitvi, u djetinjem apatu. On se u duhu suivljuje s Bogom, eli postii jedinstvo s Njime jer to je put izbavljenja, put do sree. U pjesmi Bog moga djetinjstva pjesnik svjedoi o prisutnosti Boga u svemu, u prostoru i u vremenu, u misli i inu, ali i o veliini kojom Bog sve nadvisuje, sve obuhvaa i nadmauje. Osobito su snani stihovi: Ja ivjeh u njem i nikad nikud ne mogoh izii iz njega, izvan njega u kojima je vidljivo da se pjesnik osjea obuhvaenim Bogom, ali ga ta obuhvaenost ne sputava, ne stjenjava, nego ga ini slobodnim. imi se Bogu obraa s potpunim povjerenjem, onako kako to maleno dijete ini kada za ruku dri oca i kada u toj oevoj ruci osjea sigurnost vodilje, zatitu od svih opasnosti. Premda je Boja prisutnost nevidljiva, ona je u ljudskome ivotu prepoznatljiva. Boe koji si me do ovoga asa doveo nevidljiv vodi me i dalje koncu mojih elja pjeva imi u pjesmi Molitva na putu. Vidljiva prisutnost Boga spoznatljiva je kroz osjeaj oslonca koji ovjeku prua vjera. Bezgraninost ljudskoga predanja Bogu preduvjetom je postizanja ravnotee unutarnjih initelja stabilnosti ljudskoga duha, a to su mir i zadovoljstvo iz kojih proizlaze zdravlje i srea. Pritom je motiv puta shvatljiv kao motiv ivotnoga hoda ogranienoga ovjekovim dolaskom na svijet i odlaskom sa svijeta, a vokativno Boe! zaziv je Onomu koji je ovjeka na taj put stavio da upravi korake i usmjeri ivot k ciljevima zbog kojih se vrijedi truditi, za koje se vrijedi rtvovati. Smetnje pri dosezanju tih ciljeva ine umor i samoa, umor zbog gubitka snage i samoa zbog nedostatka ljudske podrke, ali i onda kada padamo, Bog je tu da nas podigne; i onda kada smo sami, Bog je tu da nas podri, samo mu se trebamo djetinje iskreno znati obratiti u molitvi, kao to to imi ini u stihovima: Boe daj da novo plavo jutro
Naeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka imia iz umora digne moje misli da kroz blijede ruke proe mlaz crvene svjee krvi Budi nad mojom glavom moja pratilica zvijezda (Molitva na putu)
227
Prieljkivanje novoga svanua i nove snage sadrane u ivotnoj tekuini, u svjeoj krvi, zapravo je iskanje novih iskri od onoga koji je zapalio oganj ivota, koji je dao ovjeka i pred njega postavio put. Dobivi novu snagu, pronaavi Boga u molitvi, imi poziva na odavanje poasti i hvale Onomu koji je trajno s nama te u pjesmi naslovljenoj Posljednja pjesma pjeva: Mi smo ples i glazba Njemu Mi smo ljudi Mi smo djeca sitna skromna Mi ljubimo naeg Boga U pjesmi Hosana ljudskoj se hvali pridruuje cijela priroda koja zahvaljuje Stvoritelju na daru ivota te se ta hvala die do nebesa, a nebo ju vraa zemlji u vidu jeke: Nebesa apu tiho Himnos sveti Slavu nek brujnu gore i vrleti Gospode, Tebi!... Hosana Hosana! Traei Boju prisutnost u svemu to postoji, imi Boga prvenstveno trai u samome sebi svjestan da je ivot krug iz kojega postoji samo jedan izlaz, izlaz u vjenost, a na pragu vjenosti ovjeka eka Stvoritelj, Bog u ijem bezdanom oku ogledaju se mirijade buduih svjetova kako imi pjeva u pjesmi Budui koja zatvara njegovu prvu i za ivota jedinu objavljenu zbirku Preobraenja (iz 1920. godine). Budunost viena Bojim pogledom ovjeku je nesaglediva, nespoznatljiva i nepotrebno mu je da ju spozna. Vano je da Iz vremena: iz dubokoga tamnog Bojeg krila besprekidno u svjetlost povrine stiu budui (Budui) To su budui ljudi i budui ivoti koji e, kao u pjesmi Hosana, pjevati Himnos sveti. Takoer je vano da ovjek u svojemu ivotu spozna Boga,
228
Mato Nedi
da ga ljubi jer e tada osjetiti da je i on ljubljen, a taj e mu osjeaj dati snagu svoju misao preobraziti u djelo. Istinskom spoznajom Boje prisutnosti u naemu ivotu, kako ju je doivio i stihovima posvjedoio i Antun Branko imi, shvatit emo da ni na ivot nije teak ni sloen, ve da je jednostavan. Zaista, ponad svega i u svemu lei jednostavnost koja krijepi umorna ljudska srca.
OSTVARIVA UTOPIJA Uz posljednju knjigu Ivana Supeka
Ladislav Tadi
Pojavu knjige Ivana Supeka, naslovljene Trinitas; Filozoja Znanost Umjetnost, a objavljene potkraj 2010. u izdanju zagrebakoga Prola, mediji nisu prepoznali niti popratili kao sadraj kojem bi se mogla dodati oznaka javnoga interesa, usprkos pomalo prevladanoj posthistoricistikoj maniri kojom je izdava htio privui poglede potencijalnih kupaca dometnuvi naslovu na prednjoj korici i svoju napomenu (Humanistika oporuka intelektualnog velikana). ak ni injenica da se Supekovo posljednje djelo pojavilo neto vie od tri godine nakon njegove smrti nije se javnim medijima nametnula kao komercijalna prava stvar. Premda je, dodue, kulturnim urnalima svojstvena promptnost kojom potencijalne itatelje obavjeuju o istom objavljenim knjigama, dodajui vijestima kadto i informacije korisne za osnovno upoznavanje s njihovim tematskim svjetovima, pojava Supekove posljednje knjige, osim nekoliko predstavljanja uprilienih zaslugom izdavaa, ipak nije izazvala vee zanimanje kulturne javnosti. To, naravno, nije udno, ponajprije zbog suena prostora koji kultura zauzimlje u sferi javnih medija, u kojoj se kulturna javnost uglavnom izjednauje s akademskom zajednicom, pa ostatak koji tom izjednaenju izmakne preputen je jedino malobrojnim interesentima. Trinitas, meutim, nije Supekovo epohalno djelo, bitno drukije od svega ili barem od veine onoga to je jo za ivota objavio. ivio je dugo i pisao mnogo, ali oekivanje da e se nakon knjige Tragom duha kroz divljinu pojaviti jo jedno, post mortem objavljeno djelo, u javnosti nije bilo niti je moglo biti izvjesno. A izdava, naalost, itateljima nije ponudio nune obavijesti o razlozima koji su doveli do objavljivanja djela tri godine nakon autorove smrti. Ali, u tome, ipak, nema nita sporno. Potkraj ivota, naime, u rano ljeto 2006, Supek mi je dvaput spomenuo rukopis radno naslovljen Trinitas, koji bi,
230
Ladislav Tadi
po dovrenju, trebao biti predan Prolu, izdavau prema kojem je, oito s pravom, imao povjerenje, pa bi se barem kratak uredniki komentar o dovrenju djela, koje je padalo u dane kasnoga ljeta 2006, kao i o predaji rukopisa Prolu, dananjega itatelja doimao kao dobrodoao. Kako bilo, Prol je ozbiljan izdava koji je profesionalno obavio svoj dio posla, pa mu objelodanjivanje posljednje knjige Ivana Supeka valja upisati u zaslugu. Kao prireivako naelo zamjetno svakom poznavatelju Supekova ukupna opusa Prolovo je urednitvo odabralo potpunu vjernost Supekovu rukopisu, ne unijevi u nj nikakve promjene, ak ni na mjestima, dodue malobrojnima, na kojima bi one, gdjeto na leksikom, a gdjeto i na sintaktikom planu, bile poeljne ili pak dobrodole. Svezak je dobro opremljen: autorovim proslovom i preciznim imenskim kazalom; autorovim fotoportretom na prednjoj i kombinacijom teksta i slikovnoga materijala na zadnjoj korici; papirom ugodne slonokosne boje, koji je, istina, mogao biti kvalitetniji od postojeega. Fotograja, meutim, postavljena u gornji dio zadnje korice sugerira futurizam koji bi, ne ispune li se Supekove sugestije za popravljanje suvremena svijeta, mogao postati nova svakidanjica: autorov lik smjeten je izmeu dvaju policijskih crossovera spremnih za brzu akciju, a ispred njega, u polutmini na desnoj strani, nazire se lik Vesne Pusi, pa motiv ilustrativnoga materijala valja traiti u reinscenaciji jedne od graanskih demonstracija odranih u Zagrebu kasnih devedesetih godina, vjerojatno neto prije uvoenja djelatnih demokratskih procedura. * * * Trinitas, barem u prvom dijelu knjige posveenu lozoji, ne smatram lozofskim tekstom, ak ni onim to nekolicina komentatora Supekovih vrstovno srodnih tekstova nazivlje Supekovom lozojom povijesti. Posrijedi je, u cjelini i u dijelovima, osobna autorova recepcija osnovnih pravaca lozofske batine, koje podvrgava prirodoznanstvenom preispitivanju i kritikoj suspenziji antiscijentistikih tendencija nastalih unutar pojedinanih lozofskih svjetova i njihovih tumaenja. Filozoja humanizma, kao sintagma pogodna za oznaavanje Supekova sistemskoga promiljanja praktine lozoje, utemeljuje se u biblijskoj poruci zlatnoga pravila (u objema njegovim formulacijama, pozitivnoj i negativnoj), u glavnim moralnim porukama Dostojevskijeva knjievnoga opusa i u odabranim mjestima lozofske misli, uz oslon na Kanta. Univerzalnost moralnoga postupanja, naime, u Supeka se oblikovala spajanjem poruka oitovanih u naznaenim izvorima, opet, kako sam ve rekao, uz oslon na Kanta, ali s obratom pogodnim za tablino iskazivanje distinkcije izmeu Kantova kategorikoga imperativa i Supekova opega naela moralnoga postupanja:
Ostvariva utopija KANTOV IMPERATIV Postupaj tako da maksima tvoje volje ujedno vrijedi kao princip opega zakonodavstva SUPEKOV IMPERATIV Postupaj tako da opa naela morala ujedno vrijede kao maksime tvoje volje
231
Odluku za obrat u odnosu na Kanta Supek donosi, naravno, i iz praktinoga razloga, kako se, na primjer, maksima tiraninove volje ne bi prometnula u princip opega zakonodavstva. Ali, temeljno lozofsko pitanje smjera na ovjekovu slobodu, koju Supek postavlja u odnos prema odgovornosti, pa tvrdi da ona ne postoji bez slobode, ili, drukije formulirano, stupanj odgovornosti razmjeran je stupnju slobode. U pomo, meutim, za utemeljenje slobodne volje Supek prizivlje kvantnu teoriju, koja naelo kauzalnosti osporava na razini mikrokozmosa, a suprotstavlja mu relacije neodreenosti, prema kojima se mentalni procesi odvijaju u neskladu s klasinim determinizmom, pa spoznaja utemeljena na razdvajanju mikrokozmosa i makrokozmosa implicira zakljuak da je ovjekova volja po sebi slobodna. Oslon na Heisenbergove relacije neodreenosti odvodi Supeka u smjeru suprotnu od klasinih lozofskih spoznaja koje dokaze o slobodnoj volji trae onkraj egzaktnoga polja. U tako utemeljenu slobodu Supek postavlja ovjeka, koji bi slobodnom privolom trebao prihvatiti univerzalno naelo moralnoga postupanja. Ono se, osim na svakoga ovjeka, u Supekovu sluaju primjenjuje osobito na odgovornost znanstvenika koji svojim radom kreiraju zbilju, pa se njihova otkria ne daju podvesti pod kategoriju moralne neutralnosti. Naime, Humeovo otro razlikovanje logikih iskaza i emocionalnih apela razdvojilo je etiku od znanosti: od injeninoga iskaza nema prijelaza na zapovijed, pa se etika, po Humeu, ne da racionalno utemeljiti. Humeov bankrot empirizma (Bertrand Russell) Supek, naravno, odbacuje, ali mu slui kao ekstreman primjer razdvajanja znanosti od etike ili primijenjena znanja od odgovornosti. ak je i s Russellom, svojim suradnikom u mirotvornim akcijama, a s kritiarom Humeova zagovora razdvojenih sfera, teoretske i opaajne, Supek u Zrichu vodio polemiku o tome da se Humeova postavka ne moe prihvatiti ni u jednom svom segmentu, to je Russella ozlojedilo, ali je ipak proao bolje od Maxa Horkheimera, koji je, za vrijeme sline javne polemike sa Supekom, voene takoer u Zrichu, zavrio u bolnici s infarktom. (Zlonamjernici bi mogli u ovoj prilici traiti Supekovu odgovornost: je li znao za Horkheimerovo loe zdravstveno stanje prije poetka zrike javne diskusije?) Kako bilo, Supekovu zagovoru moralne odgovornosti znanstvenika svojstvena je ustrajnost koja je beziznimno, u sluajevima svih rasprava, teoretskih ili praktino-organizacijskih, kakve su bile one oko organiziranja Ujedinjenih naroda ili pugwashkoga mirotvornog pokreta, oitovala njegovo trajno opredjeljenje da se znanstvena dostignua moraju podrediti opim naelima etinoga postupanja, a da se produktivnost ljudskoga rada ima humanizirati
232
Ladislav Tadi
tako da se socijalna ravnotea uspostavi na svjetskom planu. Time bi znanost bila u slubi opega napretka ovjeanstva, a socijalna osjetljivost i angaman svih svjetski relevantnih politikih struktura izbrisali bi otru granicu izmeu bogatih i siromanih, zacijelo, ravnomjernom raspodjelom prota svjetskoga trita, koja bi unapreivala ekonomski zaostale regije. * * * S obzirom na mogue i poeljno preureenje sadanjega svijeta Ivan Supek se razlikuje od goleme veine mislilaca, ponajvie od nekadanjih, ali i od gdjekojega suvremenog, po odbacivanju koncepata regresije ili restauracije kakvima je obilovalo vrijeme na prijelazu 19. i 20. stoljea, a kakve su zagovarali ak i otri kritiari postojeih politikih poredaka ili institucionaliziranih religijskih sistema. Meu takvima se, u vremenu po mnogoemu razliitom od naega, naao i kranski mislilac Nikolaj Berdjajev, ija je kritika istone i zapadne Crkve sadrana u Novom srednjovjekovlju poivala na argumentima boljima i obuhvatnijima od onih koje danas moemo uti od zagovaraa nune reforme Katolike crkve. Berdjajevljeva kritika, meutim, ukljuuje podosta sloen povratak u prirodni zaviaj ili u stanje prvih kranskih komuna, toliko malih i apartnih da se naelo po kojem bi se povratak imao provesti, ak i uz mnogo teoretske natege, dananjega recipijenta Berdjajevljeva djela doimlje kao vremenski stroj, koji bi vrijeme pokrenuo unatrag, svijet popravio po naznaenim naelima, pa ga zatim vratio u suvremenost. Ve je u naslovu sadrana svijest o nunosti povratka u prolost, ali se istom podrobnim zaitavanjem u pojedinane pasuse zakljuuje da je Berdjajev zapravo kranski restaurativist, koji preureenje barem kranskoga svijeta vidi u restauraciji, a djelomino i u refundaciji Crkve, to bi se, u skladu s uputama sugeriranima itatelju, a promotreno iz dananje perspektive, imalo paradoksalno rijeiti uvoenjem teokracije kroz demokratsku proceduru. Nonsens vei od ovoga bio bi jo samo zagovor ukidanja sekularizacije shvaene kao izdvojenost religijske sfere iz javnoga ivota. Premda Berdjajevljevo prieljkivanje novoga srednjovjekovlja pledira za promjenu samo kranskoga svijeta, pa se ve zbog svoje parcijalnosti, a pogotovo zbog restaurativnosti, ne da usporediti sa Supekovim zagovorima, ono moe dobro posluiti kao initelj i ilustracija razlike koja se uspostavlja gotovo uvijek kad se projektima regresije ili restauracije suprotstave koncepti preoblikovanja ili popravljanja. Demokraciji kao poretku, dodue, ne idealnu, ali popravljivu, Supek ne nalazi alternativu (premda ukazuje na sveprisutan problem partitokracije), pa u njoj prepoznaje sistemsku prednost pred ostalim povijesnim ureenjima: popravljivost.
Ostvariva utopija * * *
233
Na osnovi iskustva steena u mirotvornim pokretima druge polovice prologa stoljea i na temelju analiza kojima su obuhvaeni najakutniji svjetski problemi, Supek zagovara svjetsko zajednitvo kao posljednji pokuaj za spas ovjeanstva, opirui se globalizaciji i ideji slobodnoga trita. Evo Supekovih prijedloga za mogue i poeljno preureenje (Trinitas, 305-6): 1. Ope i potpuno razoruanje pod autoritetom Ujedinjenih naroda, koji e provoditi nadzor svojim Snagama mira. 2. Sve su drave dune drati se Povelje Ujedinjenih naroda i njihove Deklaracije o ljudskim pravima te svih sporazuma o zatiti okolia. Svako krenje takvog meunarodnog prava podlijee sankcijama. 3. Uvodi se globalni porez na trgovake transakcije, kojim e se nancirati Ujedinjeni narodi i pomagati razvoj siromanih regija. 4. Ukida se eksploatacija radnika, tako da velikim tvrtkama upravljaju i zaposlenici, dok mala, obrtnika ili obiteljska poduzea zadravaju privatno vlasnitvo. 5. Regije se mogu ujedinjavati poput Europske unije, samostalno birajui svoj ustroj, ali svi ti regionalni ustavi moraju biti usklaeni s principima Ujedinjenih naroda. 6. Iskljuuje se eksploatacija tehniki manje razvijenih regija primjerenim carinama i drugim mjerama koje smiju tititi vlastitu privredu. 7. Novanim se kaznama i bojkotom prijei trini dumping jeftinije robe, ponajvie proizvedene smanjenjem radnikih nadnica i krenjem ekolokih zahtjeva. 8. Pri preobrazbi gospodarstva vie nije temeljno i iskljuivo naelo ekonomske ekasnosti, nego rad mora ljudima pribavljati zadovoljstvo i radost invencije. 9. Znanost i umjetnost slobodno su stvaralatvo koje najvie unapreuje svjetsko zajednitvo, a njihova se primjena usklauje s humanim principima. 10. Sloboda, jednakost, istina, pravda i pravo na rad i sigurnost najvee su drutvene vrednote koje se ni u jednoj dravi ne smiju kriti, a za njihovo ouvanje brinu se i Ujedinjeni narodi. Sami o sebi, Supekovi prijedlozi govore mnogo: da smjeraju na mogue popravljanje postojeega stanja u rasponu od ljudskih prava do trine ekonomije; da su posve sukladni njegovim naelima humanizma formuliranima u Dubrovako-philadelphijskoj deklaraciji (1976); da su izneseni, predmetno srodni prijedlozi uz sadrajno zanemarive modikacije, prilagoeni ranijima; da su raniji, iz nekoliko prethodnih faza, objedinjeni i denitivno formulirani u postojee. Njihovu se autoru, meutim, mora priznati nesklonost postojeem
234
Ladislav Tadi
svjetskopolitikom stanju. Prijedlozi, naime, to ih Supek donosi radi preosmiljavanja svjetskoga gospodarstva ukljuuju radikalne promjene neoliberalnoga kapitalizma: ekstraprot kao njegov glavni pokreta morao bi biti eliminiran, multinacionalne kompanije podvrgnute ravnomjernoj raspodjeli kapitala i visokom oporezivanju. Samo, dok su predloene mjere ili sugestije prema humaniziranju svjetskoga trita provedive postupno, tj. polaganim koracima, kapitalistiki neoliberalizam sjevernoamerikoga tipa nije, pa bi ga valjalo dovesti u njegovo predstanje (stanje, naime, prije neoliberalnoga zamaha), to bi se moglo postii jedino zakonskom prinudom, a to pak ne pobuuje nadu u ostvarivost zacrtana plana, budui da se razvijene zapadne drave oslanjaju upravo na kapital odnosno prot velikih igraa. Smjernice postavljene na ovakav nain bojim se da barem u zemljama oslonjenima na takav prot, a iji su politiki sistemi premreeni korporacijskim interesima nisu posve ostvarive. Ojaanje autoriteta Ujedinjenih naroda, koje Supek smatra pretpostavkom svih pretpostavaka ili uvjetom mogunosti provedbe plana predviena za uspostavu kvalitetne i humanizirane svjetske ekonomije, podrazumijeva vrstu, dosljednu i beziznimnu provedbu meunarodnoga prava, to dosad nije bio sluaj kad su posrijedi veliki politiko-vojni sistemi. A aluzije o nejednakoj primjeni meunarodnopravnih mjerila usmjerene su, uz ostalo, i na posljedice dosadanjega djelovanja Meunarodnoga tribunala za ratne zloine poinjene na prostoru bive Jugoslavije, u iji se osnivaki dokument uvukao i nalog da se svrha suda ne iscrpljuje u traenju istine, nego u uspostavljanju mira i ravnotee, to pobuuje ozbiljne sumnje u striktno politiku funkciju Haakoga tribunala. U cjelini i u dijelovima, Supekovi prijedlozi ne sadravaju elemente kojima bi se mogla dodati oznaka neostvarivosti, ak ni u sluaju opisanu u prethodnim dvama pasusima. I u njima se, naime, moe nai temelj za pojavu koju obino nazivljemo utopijom, premda se takva utopija zasniva na uvjerenju da se ljudski initelj, poveden udnjom za ekstraprotom, ne eli odrei koncepcije krupnoga kapitala, pa za takvu pojavu ne nalazim termin bolji od oksimorona ostvariva utopija. * * * Supekov zagovor popravljanja svijeta pregradnjom njegove postojee strukture i uz pomo postojeih elemenata, a uz implicitno i samorazumljivo odbacivanje koncepata utemeljenih na povratku u prolost, poiva na uvidu u jedinstvo lozoje, znanosti i umjetnosti. To jedinstvo Supek nazivlje trinitas, imenicom koju bi itatelj oekivao prije u religijskom nego u lozofskom predmetnom podruju. Kako bilo, on istie krucijalnu vanost triju realno razliitih sfera (lozofske, znanstvene i umjetnike) u nunom jedinstvu, pa to itatelju daje do znanja ve u proslovu (ibid., 6):
Ostvariva utopija
Antiscijentizam rairen meu lozoma i umjetnicima prijeio je potpuno razumijevanje sadanjega stanja, dok su na drugoj strani znanstvenici zanemarivali odgovornost za otkrivene potencijale, a sveuilita pripremala uglavnom uspjene specijaliste bez moralne ili politike svijesti i odgovornosti. Nastavi li se u takvom okruenju dominacija partitokracije i neoliberalnog kapitalizma, koji ukidaju izvornost demokracije, te truju due ravnodujem i apatijom, svretak e tog razvoja biti jo jedan, ali umjetno mrtvi planet u svemirskoj pustinji.
235
Inae, sama podjela knjige na Filozoju, Znanost i Umjetnost kao naslove triju glava koje tvore njezinu osnovnu strukturu, sugerira povezanost triju predmetnih podruja, pa se povezanost prigodnu itatelju moe uiniti takvom da su naznaena podruja dovedena u odnos samo kao okvir podatan za slaganje razliitih strukovnih sfera. To, meutim, nije tako. Iz sadraja kojima se Supek zanima vidljivo je da se njihovo jedinstvo trajno uspostavlja od prve do posljednje stranice, dok u pokuajima razdvajanja autor prepoznaje antiscijentizam kojim se pozabavio u poglavlju Filozoja (Antiscijentizam u lozoji) i u poglavlju Umjetnost (Antiscijentizam u umjetnosti). Navevi primjer Martina Heideggera kao jednoga od inspiratora suvremenog antiscijentizma (ibid., 120), nakon analize puta kojim je egzistencijalist odlutao u prostor onkraj znanosti, Supek opravdava svoju tvrdnju da je istom Heisenbergovim uvoenjem potencijalnosti sruena tradicionalna ontologija, pa i Heideggerov bitak gubi objektivnu odreenost (ibid., 121). Nekoliko stranica dalje, osvrnuvi se na jo nekoliko antiscijentistikih paradigmatskih shema, Supek zakljuuje (ibid., 124): Razbijajui jedinstvo lozoje, znanosti i umjetnosti, antiscijentizam se zapravo pridruio grobarima ovoga svijeta. Supekovoj kritici nije izmaknula ni umjetnost, osobito knjievnost, koja se naputanjem socijalnoga angamana i preputanjem trinim interesima, pridruila grobarima ovoga svijeta. Umjetnosti je, istina, priznato njezino opravdano nezadovoljstvo plitkim racionalizmom i listarskim moralom (ibid., 279), ali ni umjetnici skloni antiscijentizmu nisu proli bolje od lozofa koji hipoteze ili opa naela zasnivaju izvan egzaktnoga polja, pa Supek i njih svrstava meu grobare. * * * Sprega izmeu lozoje, znanosti i umjetnosti s jedne strane, a moralna i intelektualna hrabrost s druge, trebala bi omoguiti promjene to ih je Supek naznaio u prijedlozima za spas ovjeanstva, uz oslon na um i suut kao kategoriju proizilu iz Supekovih humanistikih naela. Na kraju gurira retoriko pitanje moe li dobro u nama ipak nadvladati zlo?, a iza njega, postavljena na kraj knjige, stoji pjesma (ibid., 315):
236 Pogled uranja u tminu. Obrisi se tek nasluuju. Dogaaji mute i preklapaju, a maglutina zastire svjetionik graen prorokom matom. Oluje na puini zameu plovne linije. Koliko se ve sanjara nasukalo? I kolike e jo sustii havarija? No u tom sutonu svjetlucaju svijee. Zaudo, ne pali ih korota za minulima, nego kroz pomrinu svjetluca nada. To je naa sloboda i pouzdanje da emo pregaziti silu i ravnoduje.
Ladislav Tadi
KAZNA ZA SLOBODNU RIJE TOLSTOJEVO IZOPENJE U SVJETLU JEDNE SUVREMENE KRITIKE*
Vatroslav Jagi
U pravnom pogledu dodue neprijeporna, no s obzirom na vremenske okolnosti sigurno krajnje neprikladna odluka ruske hijerarhije da izopi grofa Tolstoja1 izazvala je i u samoj Rusiji, to se moda uope nije oekivalo, u svim drutvenim slojevima duboko duhovno previranje, iji se kraj ne moe uope sagledati. Sve se vie javljaju znaci iroko rasprostranjenog i snanog neraspoloenja prema slubenoj Crkvi; ti bi simptomi kod najviih predstavnika iste Crkve trebali izazvati nemalu brigu, ukoliko se ne ele oslanjati samo na propise dravne moi nego pustiti da dou do izraaja donekle i racionalni razlozi. Izjave za i protiv spomenute odluke bruje takorei u zraku. Premda opravdavanje ekskomunikacije stoji pod dvostrukom zatitom duhovne i svjetovne cenzure i premda se irenje letaka protiv Tolstoja promie svim moguim sredstvima, ipak se ne moe rei da se tako mnogobrojni i vrlo uinkoviti protuglasovi daju suzbiti. Da, u Rusiji se dogaaju ak i udesa. Duhovna cenzura pomae ponekad irenju takvih glasova. Tako na primjer nedavno u junoj Rusiji, u Harkovu. U slubenom asopisu tamonjega crkvenoga poglavarstva, koji nosi naslov Vjera i razum2, objavljena su dva dopisa upu-
* Neue Freie Presse. Morgenblatt, br. 13224 (19. 6. 1901), str. 1-2.
1
Ruska pravoslavna crkva izopila je godine 1901. pisca Lava Nikolajevia Tolstoja (1828 1910) koji je u svojim spisima i javnim nastupima kritizirao socijalnu nepravdu i represije sa strane crkve; ovima je on suprotstavljao svoje ideje religije koja je podlona samo savjesti pojedinca. Traktati: V em moja vera? (U emu je moja vjera?, 1885), Tak to e nam delat? (to nam je, dakle, initi?, 1886). Vera i razum, bogoslovno-lozofski dvotjednik, poeo izlaziti 1884. godine s prilogom Listok dlja Harkovskoj eparhii.
238
Vatroslav Jagi
ena arhiepiskopu Ambroziju3 jedan od nekog dobrog kranina, drugi navodno iz pera nekog liberalnog uenjaka. Duhovna cenzura, oito do sri proeta neodoljivom uvjerljivou prvog dopisa, dopustila je bez prigovora da se objavi kao pandan i onaj drugi dopis. Takoer za daljnje irenje obaju dopisa pobrinulo se na taj nain da se iz spomenutoga asopisa napravio velik broj separata. Ali se kasnije ispostavilo da je dojam dopisa liberalnoga uenjaka bio jai nego onaj to ga je ostavio glas dobroga kranina. Stoga je raspaavanje separata bilo zabranjeno; da li je ta zabrana dola od strane svjetovne ili duhovne cenzure, nije jasno. Ruske Peterburgske novine, organ kneza Uhtomskog4, objavile su u broju 121. oba dopisa pod naslovom Dva karakteristina dopisa. Taj broj novina, kako se pria, bio je razgrabljen, pa se sada za jedan primjerak nudi 25 rubalja! Moe se s pravom posumnjati da je glas dobroga kranina proizveo taj uspjeh, prije e biti da su bezboni moderni ljudi priklonili svoje uho onome drugom glasu liberalnoga uenjaka. Uistinu moemo se samo uditi da je cjeloviti sadraj ovog drugog glasa uope mogao biti tiskan u Rusiji koju jo uvijek tako brino nadziru i uvaju dvije cenzure. Tako otra, porazna kritika na raun ruske slubene hijerarhije koja se, kao to je poznato, regrutira iz monakih redova, nije zacijelo u Rusiji jo nikada tako javno izreena. Na alost, opseg dopisa ne doputa da sadraj u cijelosti saopimo. Autor dopisa koji se potpisao, naravno pseudonimom (Hijeronim Preobraenski), kao astan graanin i neko pripadnik duhovnoga stalea, citira najprije rijei arhiepiskopa koje je ovaj izgovorio prije nekoliko godina, a prema kojima je prava kranska vjera u svoj istoi sauvana samo jo kod obinoga puka do kojeg jo nije prodro rastakajui bljesak znanja. Stoga pita episkopa, da li on smatra samo ruski praznovjerni puk pravovjernim kranima, kao na primjer onu popadiju koja iz crkve donesenom posveenom vodicom u tali pere rogove i vimena kravama kako bi ih zatitila od vjetica? Ili da li prave krane treba traiti meu onima koje je isti biskup jednom drugom prigodom opisao kao pijance i sklone pljaki i ubojstvu nedunih ljudi? Ili onu dvojicu Cigana (poznatih iz nedavnoga procesa zbog kriminala) koji su nakon ubojstva nekoga trgovca u jednoj krmi, u vrijeme posta, jeli samo ribe uz rakiju? Neistinita je tvrdnja istog episkopa, kae se dalje, da su nai vii slojevi i vodei stalei ispunjeni duhom nevjere i nijekanjem nauka Kristova; naprotiv trebalo je rei da nae vie klase i vodei stalei, hvala Bogu, poinju istinski vjerovati i nauk Kristov tako shvaati kako to ON eli, a ne mi (to jest kler). Ja sam star ovjek, tvrdi anonimni autor, oko ezdesetih, imao sam esto priliku promatrati zanemarivanje crkvenih dunosti i mogu sa svojom savjeu kazati da je u svim tim sluajevima bilo krivo nae sveenstvo. Za
3
Ambrozij (Amvrosij; Aleksej Josifovi Kljuarev) (18201901), od 1886. arhiepiskop harkovski i ahtirski. Esper Esperovi Uhtomskij (18611921), publicist. Od 1896. izdava Sankt-Peterburgskie vdomosti, prvih novina u Rusiji koje je osnovao Petar Veliki 1703. godine.
Kazna za slobodnu rije
239
najnovija zbivanja, meutim, treba od srca zahvaliti upravo naoj sadanjoj hijerarhiji to svojim postupcima mnogima otvara oi! Jer sada se ure ne samo seoski ate nego i staro i mlado, obrazovani, poluobrazovani i oni koji jedva znaju itati itati velikog ruskog pisca. Za skupe pare nabavljaju sebi strana izdanja Slobodne rijei5 koja se svugdje u svijetu, osim u Rusiji, bez problema prodaju i raspaavaju. Ljudi itaju, raspravljaju i donose odluke, ali ne u korist naeg sveenstva. Ve sada mase poinju shvaati gdje je la, a gdje istina i uviati da nae sveenstvo jedno govori, a drugo radi ... Mnogo istinitoga, nastavlja autor, moglo bi se jo iznijeti, ali s naim sveenstvom nemogue je razgovarati jer ono odmah pribjegava denuncijacijama ... Pa ipak Krist nije privlaio sebi silom ili kaznama nego istinom i ljubavlju! Anonimni pisac navodi primjere iz najnovijeg vremena gdje se velike darovnice ne poklanjaju vie manastirima nego u razne lantropske svrhe. Sada svi ve osjeaju da spas ne moramo traiti po manastirima nego u razumu i obrazovanju. Zatim citira episkopove rijei: U ovoj borbi uz Crkvu stoji velika mo naime autokratska vlast naeg nadasve pobonoga Cara. Kao odgovor na to pisac upuuje na sasvim pasivnu ulogu crkvenoga autoriteta u Rusiji naspram dravi; on podsjea na utnju Crkve kada je rije o osloboenju kmetova; Crkva je mirovala i utjela sve dok se vlada nije odluila ukinuti kmetstvo koje je moskovski metropolit Filaret6 nastojao opravdati citatima iz Svetog pisma Staroga zavjeta. A onda je nastao lom; Rusija je doivjela poraz i ponienje sa Sevastopoljom7. Katastrofa je otvoreno pokazala sav decit naega stava prema reformi. Mladi humani car8, duhom i karakterom gojenac naeg pjesnika ukovskog, pokidao je stoljetne lance i kakve li ironije sudbine! tekst toga velikog akta [ukinua kmetstva] od 19. veljae bio je povjeren istom Filaretu da ga redigira s crkvenoga stajalita, a Filaret se oito pourio da u meuvremenu svoje nazore o kmetstvu uskladi sa zahtjevima duha vremena. Epoha velikih reformi, pie dalje liberalni uenjak, nije mogla mimoii ni ruski kler. Za vrijeme episkopa, kasnijeg metropolita Makarija9 obavljena je reorganizacija duhovnih ustanova, s premda vrlo malim otvorom prema
5
Nakladu Svobodnoe slovo (Slobodna rije) osnovao 1898. godine je i vodio u Londonu ruski pisac i Tolstojev tajnik i prijatelj Vladimir Grigorievi ertkov (18541936). ertkov je izdavao uglavnom broure na ijim omotima je stajala Tolstojeva izreka: Bog nije u sili nego u istini. Tolstoj je u Slobodnoj rijei objavio traktate: Kranski nauk, to je umjetnost? i Carthago delenda est (1898); Patriotizam i vlada (1900); Caru i njegovim slugama i Jedino sredstvo (1901). Filaret (Drozdov) (17821867), moskovski metropolit (18211867), kanoniziran 1994. Na koncu Krimskog rata (18541855), zapoetog rusko-turskim ratom i voenog izmeu Rusije na jednoj i Osmanskog carstva, Velike Britanije i Francuske na drugoj strani, morale su ruske trupe 8. rujna 1855. napustiti Sevastopolj koji je bio gotovo godinu dana opsjedan. Aleksandar II. (18181881), car od 1855. Makarij Bulgakov (18161882), moskovski i kolomnejski metropolit od 1879. do 1882.
6 7
8 9
240
Vatroslav Jagi
svjetlu i javnosti. Meutim, reakcija koja je uslijedila nakon 1. oujka 1881.10 doprinijela je svoje da se kler ponaa po ukusu jednog Pobedonosceva11 i Katkova12. I dok su najugledniji zastupnici pokrajina i drutva podnosili peticije za ukidanje kazne batinanja, Crkva je utjela, ni jednom rijeju osuujui kaznu koja liava dostojanstva ovjeka stvorena na sliku Boju. Naoigled svega do sada reenog, je li moda neopravdano oekivati da e na kler u sluaju promjene reima preko svoga predstavnika obavljati svoje molitve jednako za ustavnog vladara kako to sada ini za vladara samodrca? emu, dakle, licemjerje? Ta ne radi se o autokraciji nego o monarhu! Petar Veliki13 bio je takoer od Boga dani autokrat, pa ipak mu kler nije do dana dananjega posebno sklon; i Petar III.14 bio je jednak samodrac koji je htio reformirati na kler. teta to mu nisu dali vladati jo dvije ili tri godine! Da, i kada bi se sada vladajui autokrat, car Nikolaj II.15, udostojao slavnome Lavu Nikolajeviu [Tolstoju] iskazati svoju blagonaklonost kamo biste se vi onda skrili s vaim spletkama, prestraivanjima i prijetnjama? Uzalud citirate tekst molitava koje kler obavlja za cara. Ovo isprazno govorenje nerazumljivim jezikom ne uvjerava nikoga. Da, mi ivimo u autokraciji: naredit e vam se i vi ete sastavljati druge, ovoga puta due i mnogo izraajnije molitve! Zatim se poiljalac dopisa uputa u kritiku molitava grko-istone Crkve u emu ga ne moemo slijediti. Onda nastavlja: S pouzdanjem se moe raunati na budunost; zahvaljujui impulsu koji je dao veliki i nezaboravni Car osloboditelj16 Rusija kroi naprijed; pa iako je tijekom posljednjih dvadeset godina utjecaj oboavatelja kmetstva, tih staraca koji su se sami nadivjeli i ne znaju to ine. Kao to su i drugi neprijatelji Rusije stavljali prepreke i konice, tako se i tu radi samo o lakrdijama: tko je slatko kuao, njemu gorko ne prija! S citatom iz ukovskog17 zavrava ova zaista znamenita poslanica koja e se
10 11
Ubojstvo cara Aleksandra II. Konstantin Petrovi Pobedonoscev (18271907), ruski pravnik, inovnik, mislilac i publicist. Najvaniji predstavnik ruskog konzervativizma u vrijeme Aleksandra III. (18451894), car od 1881. Mihail Nikiforovi Katkov (18181887), ruski konzervativni novinar. Petar I. Veliki (16721725), ruski car od 1682. Petar III. (17281762), ruski car god. 1762. (samo est mjeseci!). Nikolaj II. Aleksandrovi Romanov (18681918), od 1894. do 1917. posljedni ruski car i svetac Ruske pravoslavne crkve. Dao ostavku po pritiskom Oktobarske revolucije, 17. srpnja 1918. s obitelji pogubljen od boljevika. Car Osloboditelj Aleksandr II. Nikolaevi (18181881), ruski car od 1855. do 1881. Za razliku od turske i austrijske vlade, ruska vlada je pod Aleksandrom II. u duhu ruskih imperijalistikih ciljeva potpomagala nacionalne oslobodilake tenje balkanskih naroda (Srba i Bugara). Dok su vlastiti podanici cara smatrali krvnikom, na Balkanu je vaio kao Car Osloboditelj. Ovaj pridjev dodue odnosio se i na carevu odredbu o ukidanju kmetstva ija je prva faza ostvarena u vremenu od 1858. do 1866. godine. Druga faza uslijedila je tek 1906.11. godine. Vasilij Andreevi ukovskij (17831852), ruski romantiarski pjesnik.
12 13 14 15
16
17
Kazna za slobodnu rije
241
svakome tko je proita usjei duboko u srce. Ona nije usmjerena protiv religije ili protiv kranstva nego protiv slubene hijerarhije koja radi po komandi ober-prokurora18 Svetog Sinoda19. Ako se stoga u jednom drugom letku koji je potpisao biograf Pogodina20, Nikolaj Barsukov21, donose dirljive scene iz Hercenova22 ivota, kako bi se time dokazala mo religije, onda sve ovdje izneseno ne govori nipoto protiv grofa Tolstoja, koji je i sm duboko religiozan ovjek, zasigurno nita manje nego to je bio i Hercen. to je onda elio postii Barsukov sa svojom povijesnom reminiscencijom? Baciti kamen na Tolstoja, vuka u ovijoj koi? Je li to plemenito i je li to po Evanelju?
Vatroslav Jagi (Varadin 1838 Be 1923), hrvatski lolog i slavist, sveuilini profesor u Odesi, Berlinu, Sankt Peterburgu i, od 1886. do umirovljenja 1908. godine, u Beu. Pokreta i izdava asopisa Archiv fr slavische Philologie. Kako je Jagi u prvome redu lolog, to je istraivaima njegova ivota i djela gornji prilog ostao uglavnom nezapaen. lanak, naslovljen s Tolstoi im Kirchenbann (Tolstoj u crkvenom izopenju), pisan je s nadnevkom Be, 13. lipnja 1901. godine i s oznakom autora kao Hofrath (dvorski savjetnik). Preveo s njemakoga i s biljekama popratio Jozo DAMBO
18
Ober-prokuror (rus.) najvia laika funkcija u Ruskoj pravoslavnoj crkvi; uveo ju je Petar Veliki kako bi imao crkvu pod svojim nadzorom. Ober-prokuror je bio istovremeno i lan carskog kabineta. Sveti Sinod, tonije: Presveti Sinod (rus.: Svjatejij Pravitelstvujuij Sinod), administrativno arhijerejsko vijee koje upravlja autokefalnom crkvom; glavni upravni organ Ruske pravoslavne crkve koje je namjesto Patrijarhata uveo Petar Veliki 1721. godine. Sveti Sinod bio je podloan caru koji je imenovao njegove lanove. Glavni upravitelj Sinoda bio je oberprokuror (v. bilj. gore). Sveti Sinod ukinut je 1918. godine. Mihail Petrovi Pogodin (18001875), ruski povjesniar i publicist. Njegovao nacionalno-romantiarsku sliku povijesti i imao politiki stav izmeu slubene dravne ideologije, slavolstva i panslavizma. Nikolaj Platonovi Barsukov (18381906), ruski povjesniar, arhivar i bibliograf. Pogodinovu biograju objavio je u 22 sveska godine pod naslovom izn i trudy M. P. Pogodina, Sankt Petersburg 18881910. Aleksandr Ivanovi Hercen (Gercen) (18121870), ruski lozof, pisac i publicist. Pripadao grupi zapadniki, politiko-publicistikom pravcu u ruskom duhovnom ivotu 19. stoljea.
19
20
21
22
NA PRAGU SMRTI DO ISTINE* O pripovijetci Smrt Ivana Iljia Lava Tolstoja
Jan-Heiner Tck
My ivem, znait my umiraem. Horoo i, znait horoo umira. Novyj god! elaju sebe i vsem horoo umere. (ivimo, znai umiremo. Dobro ivjeti znai dobro umrijeti. Nova godina! elim sebi i svima dobro umrijeti.)1
Ima pripovjedaka koje se tako usijeku u pamenje itatelja da ih se nikada vie ne zaboravlja. Pripovjetka Lava Tolstoja Smrt Ivana Iljia jedna je od takvih.2 U toj pripovijetci rije je o sjaju i bijedi ovjeka koji je napravio uspjenu pravniku karijeru, koji uiva visok drutveni ugled i kojeg iznenada pogodi teka bolest. Nakon vie tjedana bezuspjenog lijeenja nema vie nikakve sumnje: bolest vodi prema smrti, premda lijeniki korifeji tu istinu
* Naslov izvornika: Durchbruch zur Wahrheit an der Schwelle des Todes. Zu Leo N. Tolstois Der Tod des Iwan Iljitsch. U: Internationale Katholische Zeitschrift Communio, 33. Jahrgang (November/Dezember 2004), str. 590599. Jan-Heiner Tck (*1967), katoliki teolog i sveuilini professor, od 2010. profesor dogmatike na katolikom teolokom fakultetu Sveuilita u Beu.
1
L. N.Tolstoj: Polnoe sobranie soinenij. Serija vtoraja: Dnevniki, tom 49, Moskva 1952, str. 60. (dnevniki zapis od 1. sijenja 1883). Pripovijetka Smrt Ivana Iljia objavljena je prvi puta 1886. godine i pripada u kasnu fazu Tolstojeva spisateljstva. [Citati u ovom tekstu prema hrvatskom prijevodu pripovijetke od Vase Bogdanova u L. N. Tolstoj: Obiteljska srea. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske 1977. (= Izabrana djela L. N. Tolstoja), str. 143199. Odgovarajue stranice navode se u uglatoj zagradi naposredno nakon citata. Primj. prev.]
244
Jan-Heiner Tck
umjetno zatakavaju eufemistikim umirivanjima: to se istina vie prikriva, to se ona sve jae namee bolesniku. Smrt stoji pred vratima a s njome i jo kojeta drugo. ivot Ivana Iljia Ali tko je Ivan Ilji? Zato bismo se trebali zanimati za njega? Prolost Ivana Iljia bila je najjednostavnija i najobinija, a i najuasnija [153], pie Tolstoj. Najjednostavnija i najobinija, jer radosti i patnje Ivana Iljia jesu radosti i patnje bezbrojnih ljudi ne samo u ono vrijeme nego i danas, a tako i sutra. Nije sluajno da je Stefan Zweig za ovu Tolstojevu majstorsku novelu kazao da ona pripada jednako devetnaestom kao i dvadesetom i tridesetom stoljeu3. No istovremeno prolost Ivana Iljia je najuasnija i upravo njezin kraj potie na razmiljanje kraj koji na provedeni ivot baca jedno drugo, zastraujue svjetlo. Evo na poetku ukratko ivotne povijesti protagonista Ivana Iljia: Ivan Ilji Golovin sin je jednog visokog inovnika ministarstva u Petrogradu. Po oevu naputku ui pravo kako bi mogao stupiti u pravnu karijeru. Ve za vrijeme studija razvija karakterna svojstva koja e ga obiljeavati itava ivota: ovjek sposoban, veseo, dobroduan i drutven, ali je strogo vrio ono to je smatrao za svoju dunost; za svoju dunost, pak, smatrao je ono to su za takvo smatrali ljudi na najviim poloajima. [153] Magnetski ga privlae ljudi prema kojima je ivot bio blag i sklon. On imitira njihov stil, s istomiljenicima sudjeluje na raznim zabavama, ali sve to u odreenim granicama, koje mu je tano odreivalo njegovo osjeanje mjere. [154] En passant spominje Tolstoj da je Ivan Ilji kao novonamjetenik za lani svoga sata dao izraditi medalju s natpisom Respice nem. Rado se zaogre aurom humanistiki obrazovanog ovjeka, ali memento mori nema nikakva uinka na oblikovanje samoga ivota. Svoju slubu Ivan Ilji obavlja korektno i savjesno. Pretpostavljeni su zadovoljni, tako da oekivano unapreenje slijedi vrlo brzo. Kao sudac istraitelj ima pristup u otmjeno drutvo i u tom drutvu nakon razliitih povrnih ljubavnih epizoda upoznaje svoju enu, Praskovju Fjodorovnu Mihel, najprivlaniju, najumniju, najsjajniju djevojku onoga drutvanca u kome se kretao Ivan Ilji. [156] Dodue za njegovu enidbu nisu bili odluujui istinski osjeaji nego odreeni ivotni stav koji Tolstoj ovako opisuje: Rei da se Ivan Ilji eni zato to je zavolio svoju zarunicu i to je naao kod nje simpatije za svoje poglede na ivot bilo bi isto tako nepravedno kao i rei da se enio zato to su ljudi iz njegova drutva odobravali tu enidbu. Ivan Ilji enio se iz oba razloga: uzimajui takvu enu, on je uinio ono to je njemu bilo ugodno, a ujedno uinio ono to su ljudi na najviim poloajima smatrali
3
Stefan Zweig: Tolstoi, u: S. Zweig, Baumeister der Welt, Frankfurt am Main 1965, str. 501-603, ovdje str. 524; takoer u: S. Zweig: Drei Dichter ihres Lebens. Casanova Stendhal Tolstoi, Frankfurt a. M. 1984, str. 218.
Na pragu smrti do istine
245
za pravilno. [157] Dakle: ugodan ivot i suglasnost s miljenjem ljudi na visokim poloajima jesu maksime prema kojima Ivan Ilji postupa kada se radi o njegovoj osobi. Po nesrei ubrzo se ispostavilo da brak ne nosi sa sobom samo komfor nego i tegobe. Praskovja Fjodorovna oekuje od mua da bude uz nju im nije na poslu, ljubomorna je i hirovita, prireuje mu scene i sve vie postaje nepodnoljiva. Na tome ne mogu mnogo promijeniti ni djeca koja su se rodila (neka od njih i umiru, a da to Ivana Iljia uope ne pogaa). Odnos izmeu njih dvoje sve je napetiji: Ostajali su im samo oni izuzetni periodi zaljubljenosti koji su obuzimali supruge, ali koji nisu trajali dugo. To su bili otoii na koje su oni privremeno pristajali, a zatim su se opet sputali u more pritajene mrnje [159]. Kako se ne bi morao odrei lakoe ivota, Ivan Ilji nalazi bijeg iz branog ivota u poslu. Posao postaje teitem njegove egzistencije. Tu su sjednice koje treba pripremiti, molioci koje treba primiti, veernje obveze i drutvene prigode koje ne smije propustiti. A glavno je bilo to, to je Ivan Ilji imao slubu. [...] Svijest o svojoj vlasti, mogunost da moe upropastiti svakog ovjeka koga zaeli upropastiti, vanost, pa ak i vanjska, pri ulasku u sud i pri susretu s podreenima, uspjeh njegov pred viima i pred niima i to je glavno, njegovo majstorstvo u voenju poslova to ga je on osjeao sve ga je to veselilo i zajedno s razgovorima sred drugova, s objedima i vistom ispunjavalo mu ivot. [160] Nakon to je jedno vrijeme tako izgledalo kao da je zapao u profesionalni orsokak, dodjeljuje mu se vano mjesto na suditu u Petrogradu. Veze! S neoekivanim promaknuem i znatno povienom plaom iezavaju za kratko vrijeme i brane nesuglasice. I jedno i drugo, i Praskovja Fjodorovna kao i Ivan Ilji, su radosni da u Petrogradu stjeu pristupnicu u vie krugove za kojim su dugo eznuli. Oni su konano netko i to treba na odgovarajui nain inscenirati. U to pripada briga oko ureenja interijera stana koji bi imao pokazati znakove novosteenog blagostanja. Nita se ne preputa sluaju: salon mora biti elegantan, soba za primanje u stilu, ak i o detaljima vodi brigu Ivan Ilji sam osobno. Jednom se popeo na ljestvice, da pokae radniku koji nije shvaao kako bi on elio drapirati, okliznuo se i pao, ali, kao snaan i okretan ovjek, zadrao se i samo bokom udario o ugao okvira. Udareno mjesto ga je zaboljelo, ali je ubrzo prolo. [163] Meutim, ovaj pad nee ostati bez posljedica. Jedno vrijeme ivot tee kako se samo poeljeti moe. Nita ne kvari veselu lagodnost. Sve je comme il faut. Dodue Tolstoj ne proputa primijetiti da Ivan Ilji vrlo tono razlikuje poslovno i ljudsko. U jednom sluaju on vlastite osjeaje ostavlja po strani, dri se objektivno i prema zakonskim propisima; u drugom sluaju on ini sve i koristi se vezama kako bi pomogao, drag je i susretljiv. I jedno i drugo ini s odreenom virtuoznou i ima pri tome uvijek na umu utivost, taj nadomjestak za istinske ljudske odnose. Stupivi na poloaj visokog slubenika ministarstva ini mu se da je postigao cilj svojih snova.
246 Umiranje Ivana Iljia
Jan-Heiner Tck
No, tada se dogodi neto to sve to pomuti. Jednoga dana osjeti Ivan Ilji neki udan okus u ustima i bol u lijevom dijelu eludca. Bol postaje sve jaa i najednom poremeti pozitivno duevno raspoloenje toga tek eterdesetpetogodinjaka. Bolest sve vie truje njegov ivot i ivot drugih u njegovoj okolici. Tu je u prvome redu obitelj. Supruzi Praskovji Fjodorovnoj bolesnikova blizina biva sve veim teretom. Muevljeva mrzovoljnost remeti ugodnost njezina ivota. Njegove sve ee hirovite ispade ona uzima na znanje i svodi ih na konto njegove bolesti, ali pri tome saaljeva u prvome redu samu sebe. I to je vie alila sebe, to je vie mrzila mua. Ona je stala eljeti da on umre, ali to opet nije mogla otvoreno eljeti, jer onda ne bi bilo plae. I to ju je jo vema razdraivalo protiv njega. [167] Na redu su lijenici koji mu uistinu ne mogu pomoi. Napuhana retorika naruenih kapaciteta koji nalau medicinske pretrage jednu za drugom, a da pacijentu ne kau jasno na emu je, podsjea Ivana Iljia na njegov vlastiti posao na sudu. Unato tome on je upuen na njihove dijagnoze i dri se strogo njihovih naputaka kao da su mu oni posljednja nada; istovremeno mora uiti ivjeti da ne kaemo umrijeti s nepobitnom bezuspjenou njihovih recepata. Tu su konano kolege sa suda koji se izruguju hipohondriji Ivana Iljia, koji nazonost toga patnika doivljavaju kao smetnju ugodnom drugovanju prilikom veernjih partija vista i ve kriom nagaaju tko bi mogao naslijediti njegovo dobro plaeno radno mjesto. U ovakvim okolnostima dolazi Ivan Ilji do spozanje da je njegov ivot otrovan i da truje ivote drugih i da taj otrov ne slabi, nego sve vie proima itavo njegovo bie. [...] I ivjeti ovako na rubu propasti morao je sam, bez ikoga tko bi ga razumio i poalio. [173] Bolest ga trga iz svakodnevne komunikacije. On smeta, i drugi mu daju do znanja da smeta. Jo stranije od zike boli jest za Ivana Iljia da nitko na njega ne misli, da ga nitko ne saaljeva, da ivot bez njega tee isto tako kao da se nije nita dogodilo. Kolege, prijatelji gdje su sada? Tko ima stvarno razumijevanja za njegov poloaj? Gdje je netko tko bi mu mogao pomoi? ak i njegova ena slui se otrcanim oskulama kako bi ga drala na odstojanju. A njegov okus u ustima postaje sve neugodniji; bol na lijevoj strani sve otrija, mozganja o uzrocima bolesti ne daju se vie iskljuiti. I jedne veeri dolazi do saznanja da vie ne moe ignorirati svoje stanje: Slijepo crijevo. Bubreg rekao je on sebi. Ne radi se o slijepom crijevu, ne radi se o bubregu, nego o ivotu i ... smrti. Da, bio je ivot, i sad odlazi, odlazi, a ja ga ne mogu zadrati. Da. emu obmanjivati sebe? Zar nije oito svima, osim meni, da ja umirem [...]. [175] Goli, hladni strah namee pitanja koja se prije nisu nikada postavljala: Mene nee biti, a ega e biti onda? Niega nee biti. Ali gdje u ja biti kad mene vie ne bude. Je li to smrt? Ne, neu. [175] Namee se pitanje: Zato sam ivio? I dok je, muen tim pitanjima, Ivan Ilji nou sm hodao po stanu, uao je u gostinsku sobu koju je sam uredio u onu gostinsku sobu u kojoj je pao, za koju je on
247
kako mu je bilo i gorko i smijeno misliti o tome za namjetanje koje je on rtvovao svoj ivot, jer je znao da mu je bolest poela s onim udarcem [179 podcrtao JHT]. U posljednjem stadiju svoje bolesti Ivan Ilji je prikovan za svoj krevet. Samo mu jedna osoba ublauje bolove, a to je njegov sluga Gerasim. Ovaj je bez mnogo rijei odavno uvidio da se ovdje radi o ivotu i smrti. Za razliku od Praskovje Fjodorovne, koja eufemisitke oskule lijenika uzima zdravo za gotovo, a u prvome redu saaljeva samu sebe kako mora podnositi takvoga mua, Gerasim uvia bijedu svoga gospodara, pomae gdje moe pomoi i noima bdije nad njegovim krevetom. Jedino nazonost Gerasimova koji je jednostavnog, seljakog podrijetla godi Ivanu Iljiu. Pred njime ne mora nita skrivati, pred njim se moe pokazati kao siromano, nemono dijete koje treba tue pomoi: Najvee muenje za Ivana Iljia bila je la ona la koju su svi zbog neega prihvatili, da je on samo bolestan, ali da ne umire i da treba samo da bude miran i da se lijei, pa e tada ve biti veoma dobro. [182] Mrea lai, koja okruuje njegov smrtnu postelju i koju on sm nije u stanju rastrgati, za njega je nepodnoljiva. On mrzi hinjeni interes za njegovu bolest, ali istovremeno i sm zapaa da stalno svoju nadu polae u umirujue rijei lijenik. Pri tome se kapaciteti hvataju rutiniranih uzoraka ponaanja kako bi ovima prikrili svoju bespomonost, mjere puls i temperaturu, kuckaju po tijelu na smrt osuenoga i mimikom potvruju kao da je sve u najboljem redu. Smrt koja je na pomolu mijenja pogled na njegov ivot. Lagodnosti ivota, reputacija u zvanju, drutveni poloaj, zarada, sve mu to odjednom postaje isprazno i fal. Jedne noi iskrsne iznenada u njemu spoznaja: Kao da sam jednako silazio s brijega uobraavajui da se penjem na brijeg. Tako je i bilo. Koliko sam po javnom miljenju iao uzbrdo, upravo je toliko poda mnom iezavao ivot ... I sad je svreno, umri! [192]4 On postupno uvia da nije ivio onako kako je trebao ivjeti, iako je sve tako izgledalo kao da je to bio sjajan ivot. No on stalno odbija tu misao o svome ivotu koji je fal i u sebi bijedan. Ta mu je misao nepodnoljiva. Pred oima mu lebdi zgusnut itav ivot. Jedino to vrijedi jest djetinjstvo koje nije pomutila la, ali uskoro nakon njega slijede krivotvorine, sumnje unutarnjeg glasa koje je on previao i zatomljivao jer su tako inili svi. Ondje, u djetinjstvu, bilo je neto toliko doista prijatno s ime bi se moglo ivjeti kad bi se povratilo. Ali onoga ovjeka koji je osjeao tu prijatnost vie nije bilo: to se javljalo kao sjeanje na nekog drugog. [191] On postaje bolno svjestan gubitka unutarnjeg djetinjstva, ali
4
Usp. takoer: Protiviti se ne moe govorio je sebi. Ali kad bih bar shvatio emu to? I to se ne moe. Mogue bi bilo objasniti kad bih priznao da nisam ivio onako kako treba. No, a to je nemogue priznati govorio je on samome sebi, sjeajui se sve zakonitosti, pravilnosti i dolinosti svoga ivota. [194] i Dolo mu je na pamet da bi moglo biti istina ono ta se njemu prije inilo potpuno nemogue, naime, da on nije proivio ivot onako kako je trebalo. [195]
248
Jan-Heiner Tck
povratak u taj proli svijet ini mu se zagraen, on je skretnice svoga ivota krivo postavio.5 Ivan Ilji se ispovjeda i prieuje. To mu na trenutke stvara olakicu. Prijedlog njegove ene da se poslui posljednjim sredstvom i da se dadne operirati pobuuje u njemu odvratnost: Njena odjea, njena gura, izraz njena lica, zvuk njena glasa sve je njemu govorilo jedno: Nije to ono. Sve ono radi ega si ivio i ivi jest la, obmana koja skriva od sebe ivot i smrt. I samo to je pomislio to, uskrsla [je] u njemu mrnja, i s mrnjom teke tjelesne patnje, i s patnjama saznanje o neizbjenom bliskom kraju. [196-197] Ostatak njegova ivota je prema vani zagluujui krik koji traje tri dana. Unutarnja dramatika ovog zadnjeg roka sastoji se u tome da on mora napustiti svaki pokuaj da svoj ivot opravda ipak nekako kao uspio. Tek u trenutku kada prestane kopati po crnim mislima, dolazi do dluujuega prodora prema svjetlu. Tolstoj tu scenu opisuje ovako: Sva tri dana, za trajanja kojih nije za njega postojalo vrijeme, on se koprcao u onoj crnoj vrei u koju ga je uguravala neka nevidljiva, nesavladiva sila. On se otimao, kao to se iz ruku krvnika otima na smrt osueni znajui da se ne moe spasitii [...]. On je osjeao da je njegovo muenje i u tome to se gura u tu crnu rupu, a jo vie u tom to ne moe da se provue kroz nju. A provui se spreavalo mu je priznanje da je njegov ivot bio dobar. Ba to opravdanje njegova ivota zgrabilo ga je i nije ga putalo napolje i muilo ga vie od svega. Odjedanput ga neka sila gurnula u prsa i u bok, jo jae mu je guila disanje, on se probio u jamu, i ondje, na dnu jame, neto je zasvijetlilo. Njemu se dogodilo ono to se deavalo u eljeznikom vagonu kad misli da ide naprijed, a ide natrag, i odjednom sazna istinski pravac. Da, sve to nije bilo ono rekao je on sebi ali nita zato. Mogue je, mogue stvoriti ono. A to je ono? pitao je on sebe i najednom zamuknuo. [197] U tom trenutku njegov je sin primakao ruku umirueg k svojim usnama i zaplakao. Ivan Ilji je ovo osjetio i otvorio oi. Vidio je sina i bilo mu ga je ao. Vidio je svoju enu, i ona mu se saalila. eli zamoliti jo za oprotenje, ali za to ne nalazi vie snage i u tom trenutku iznenada bol ie5
Tema djetinjstvo smrt literarno je posebno upeatljivo razraena u kasnoj pripovijetci Antona ehova Arhijerej (1902) koja na suptilan nain spaja proces umiranja protagonista s liturgijskom dramaturgijom Velikog tjedna. Arhijerej, ve malo prehlaen i s lakom groznicom, susree za vrijeme veernje mise uoi Cvjetne nedjelje iznenada svoju majku koju nije vido devet godina. Majka ga posjeuje sljedeeg dana, ali u njegovoj nazonosti gubi svoju raniju prostodunost i odgovara samo bojaljivo i tiho na pitanja eminencije. Ionako iscrpljeni arhijerej ustanovljuje u naletu alosti i srdbe da majka neusiljeno i prirodno razgovara s njegovim slugom. Pri tome mu postaje jasno da se gotovo svi u njegovoj nazonosti ponaaju s potovanjem, ali s potovanjem punim straha, i da samo mali broj njih kau otvoreno to ih titi. Njegovo zdravstveno stanje se pogorava to se vie blii Veliki tjedan. Dok cijele noi provodi bez sna u krevetu, pred oima mu prolazi itav ivot i on ezne za prijanjom jednostavnou i majinskom blizinom. Kada mu snage zbog krvarenja iz crijeva brzo malaku, u sobu umirueg ulazi majka, vidi sina sa skvrenim licem i velikim oima i zaboravlja da je on arhijerej. U posljednjim trenutcima njegova ivota ona se ponovno brine za njega kao za svoje dijete i zadrava ga, kako na koncu navodi ehov, u ivahnoj uspomeni.
249
zava. A smrt? Gdje je ona? Traio je svoj prijanji poznati strah od smrti i nije ga nalazio. [...] Eto ti ga na! odjednom progovori on glasno. Kakva radost! Za njega se sve to zbilo u jednom trenutku, i znaenje toga trenutka vie se nije izmijenilo. [...] Svreno! rekao je netko nad njim. On je uo te rijei i ponovio ih u svojoj dui. Svreno je sa smru rekao je sebi. Nje vie nema. [198-199; podcrtao JHT] Prodor do istine na pragu smrti. Zakljuna razmatranja Ako se eli ovu dojmljivu pripovjetku opirno komentirati, mora se zacijelo prije svega rekonstruirati njezina geneza, a zatim je kako bi se istakla njezina posebnost usporediti s drugim literarnim ostvarenjima tipa ars moriendi narrativa u Tolstojevu opsenom djelu.6 Treba ukazati na raniranu kompoziciju pripovijetke Tolstoj poinje s reakcijom kolega i rodbine na smrt Ivana Iljia i time stavlja epilog na poetak; zatim bi trebalo u jednoj opirnoj interpretaciji osvijetliti autobiografsku pozadinu na koju je u vie eseja ukazao Stefan Zweig7, trebalo bi konano ukazati na maskiranje smrti kakvo poinje u 19. stoljeu i na splet lai u blizini umiruega8, na to je lozofski reagirao Martin Heidegger u Sein und Zeit9. Sve ovo ne treba i nije mogue na ovome mjestu obaviti; umjesto toga donijet emo zakljuno neke fragmentarne upute koje svraaju pozornost na teoloku dimenziju pripovijetke. Tezu da je smrt in slobode, a time osobno samoostvarenje ovjekovo, koja je nakon Rahnera bila esto zastupana, Tolstojeva pripovijetka istovremeno obara i potvruje. Obara je injenica da bolest i smrt Ivana Iljia pogaaju nenadano; on njima ne raspolae u slobodi, nego one raspolau njime. Radikalna nemo umiruega, prijevremeni prekid njegova ivota ine upitnim idealistiko uzdizanje smrti. Smru ovdje ne ravna neki suvereni majstor nego
6
Usp. Saet pregled kod Kte Hamburger: Tolstoi. Gestalt und Problem, Gttingen 21963, str. 62-73 kao i opiran prikaz kod Bernhard Sill: Ethos und Thanatos. Zur Kunst des guten Sterbens bei Matthias Claudius Leo Nikolajewitsch Tolstoi, Rainer Maria Rilke, Max Frisch und Simone de Beouvoir, Regensburg 1999, str. 55-120. koji se poblie bavi pripovijetkama Tri smrti, Smrt Ivana Iljia, Zapisi luaka i Gospodar i sluga, a ukazuje takoer na znamenite odlomke iz Rata i mira. Usp. Stefan Zweig: Die Flucht zu Gott, u: S. Zweig: Sternstunden der Menschheit. Zwlf historische Miniaturen, Frankfurt am Main 1983, str.179218; S. Zweig: Tolstoi als religiser und sozialer Denker, u: S. Zweig: Die Monotonisierung der Welt. Aufstze und Vortrge, Frankfurt am Main 1976, str. 153173; S. Zweig: Drei Dichter ihres Lebens. Casanova Stendhal Tolstoi, Frankfurt am Main 1984. Usp. takoer Thomas Mann: Goethe und Tolstoi. Zum Problem der Humanitt, Berlin 1932. Usp. Philippe Aris: Geschichte des Todes. Aus dem Franzsischen von Hans-Horst Henschen und Una Pfau, Mnchen 1980, str. 720726. koji na primjeru Tolstojeve pripovijetke Smrt Ivana Ilia tumae poetak medikalizacije kao i irenje lai na koncu 19. stoljea. Martin Heidegger: Sein und Zeit (Gesamtausgabe, Bd. 2), Frankfurt am Main 1977, str. 337.
250
Jan-Heiner Tck
je pasivno podnosi.10 Dodue teza da se sa smru dogaa dovrenje ljudske slobode ovdje se na jedan poseban nain potvruje. Naime, Ivan Ilji mora raticirati nefriziranu bilancu svoga ivota, on kolikogod to zvualo paradoksalno mora u slobodi uvidjeti, to u ivotu nije nikada uvidio, da mu se ivot temeljio na samoobmani i lai. I tek s uvianjem ove lai on moe umrijeti u miru. U uspostavi ove istine lei sud o njegovu ivotu i sasvim je mogue u injenici, da se ovdje sud smjeta u sam proces umiranja, vidjeti teoloku poantu Tolstojeve novele. Proces je za umirueg ne uzimajui u obzir ziku patnju utoliko straan to je on totalno izloen nepatvorenoj istini svoga ivota. Umjesto da je slijedio svoj unutarnji glas i iao svojim vlastitim putom, on je mislio to svijet misli i radio ono to svijet radi. On je ispustio iz ruku kompas svoga ivota i prepustio se mainstream-u takozvanoga boljeg drutva. Tako su neke afere mogle biti bagatelizirane kao kavalirski delikti. Ali u procesu umiranja lei istovremeno i neto oslobaajue, jer sa spoznajom upitnosti vlastite egzistencije dogaa se prodor do istine. Tek na drugoj strani rupe da se posluimo Tolstojevom metaforom pojavljuje se svjetlo.11 to se tie pripovjedake strategije karakteristino je da se nigdje ne govori izriito o boanskom sudcu, kao da je ruski pisac na koncu 19. stoljea ve poznavao izreku Gottfrieda Benna, prema kojem je Bog lo stilski princip. Samo na jednome mjestu on proraunatom nejasnoom govori o nekoj tajnovitoj snazi koja Ivanu Iljiu pomae da prizna nesnoljivu bilancu svoga ivota, to jest da je sve bilo nita. Naravno, ve najopenitiji pokuaj da se opie druga strana smrti stavlja pisca pred velike potekoe. Ali literarno neuzimanje u obzir jedne transcendentne instance, pred kojom bi se imalo osob10
Meutim i Karl Rahner je uvijek naglaavao oba aspekta smrti, kako ono vanjsko okonanje ivota koje se da medicinski ustanoviti tako i unutarnji ovjekov in koji ovjek mora obaviti. Usp. Karl Rahner: [natuknica] Tod, IV. Theologisch, u: Lexikon fr Theologie und Kirche [LThK]2 10 (1965), str. 221226, ovdje str. 224: Stoga je ovjekova smrt pasivno prihvaeni dogaaj nasuprot kojemu ovjek kao osoba stoji nemono i izvanjski, ali je ta smrt takoer i bitno osobno sebeispunjenje (sic!), vlastita smrt, ovjekov nutarnji in, ispravno shvaeno smrt sama, ne samo ovjekovo izvanjsko zauzimanje stava prema njoj. (Prijevod: eljko Pavi). O personalnom samoispunjenju dodue u Tolstojevoj pripovijetci ne moe biti govora, budui da je Ivan Ilji tek uz pomo neke nevidljive, nesavladive sile [197] u stanju spoznati da mu je ivot promaen. No ova spoznaja o promaenosti preduvjet je za smrt u miru. O kritici Rahnerove teologije smrti Helmut Hoping: Die Negativitt des Todes. Zur philosophisch-theologischen Kritik der Vorstellung vom natrlichen Tod, u: Theologie und Glaube 86 (1996), str. 296312. Inverzija ove metaforike smrti (tunel svjetlo) nalazi se u zavrnoj sceni romana Christopha Petersa Das Tuch aus Nacht, Mnchen 2003. I ovdje se ivot protagonista zgunjava kao u sabirnoj lei, nizovi slika proteklih epizoda jo jednom planu u svijesti. Zatim slijedi blago isisavanje, postupno suavanje obrisa koje odreuje doivljavanje. Tu je govor o otvorenom prolazu, o tunelu na ijem se kraju otvara uska, otra pukotina, koja meutim ne prelazi u svjetlost nego u tminu. Tmina iza toga je lijepa. Inae nita. Tako glase karakteristine zadnje reenice u romanu (str. 317).
11
251
no poloiti raun, odgovara Tolstojevom praktino-humanistikom poimanju kranstva o izgradnji carstva Bojeg na zemlji bez uzimanja u obzir vjere u onozemaljski ivot.12 S odbojnou prema svakoj onozemaljskoj utjehi zbog ega ga je uostalom na jednoj strani cijenio Lenjin13 a na drugoj ekskomunicirala rusko-pravoslavna Crkva14 mogla bi stajati u svezi injenica da u Smrti Ivana Iljia nedostaju izriiti ini sudakog pravorijeka ili ak proglaenja kazne. Vjerojatno nee biti pogrena pretpostavka da sud ukljuuje u sm proces smrti takoer presudu i kaznu. Jer to bi bilo drugo uvianje nitavnosti vlastitog ivota nego presuda koju pred licem smrti umirui mora priznati i to je muna bol zbog ove spoznaje drugo nego kazna? Meutim, na koncu se iznenada pojavljuje peripetija: Dok Ivan Ilji prolazi kroz pakao vlastite samospoznaje i u svoj dubini proivljava bijedu svoga prema vani uspjenog ivota, otvara mu se sasvim neoekivano pristup u jedan novi ivot. Iz nita njegova ivota, kako to moda oslanjajui se na Rim 4,17 formulira Tolstoj, moe ipak nastati neto. To neto biva u posljednjim trenutcima njegova ivota opipljivo. U trenutku kada Ivan Ilji osjeti da netko ljubi njegovu ruku ne mora se vie grevito hvatati sm za sebe, ne mora druge mrziti jer mu ne pruaju eljenu panju. Umjesto da s prijekorom zahtijeva ono to se ne moe zahtijevati, on to sam moe drugima pruiti: samilost i ljubav. Odjednom je nestalo mrnje, a dogaa se ulazak u radost koju jezik moe samo naslutiti, ali nikada prikladno odjenuti u rijei. Da li ova radost sa smru nestaje ili je neprolazna, ostaje kod Tolstoja neizvjesno. Suvino je primijetiti da nada koju prua vjera ovdje see dalje ... Preveo s njemakoga Jozo DAMBO
12
O Tolstojevoj teologiji usp. informativan prikaz George Steinera: Tolstoj oder Dostojewskij. Analyse des abendlndischen Romans. Aus dem Englischen von Jutta und Theodor Knust, Mnchen - Zrich 1990, str. 225242. Wladimir I. Lenin: Lev Tolstoi als Spiegel der russischen Revolution: 7 Aufstze ber den russischen Schriftsteller und seine Zeit, Berlin 1985. Usp. Norbert P. Franz, natuknica Tolstoj, u: LThK3 10 (2001) 102. George Steiner primjeuje da je Tolstoj bio pokopan u prvom vancrkvenom pokopu u Rusiji (Tolstoj oder Dostojewskij, str. 311).
13
14
TOLSTOJ ZELENI GROF*
Iris Radisch
Desetoga studenog 1910. godine u pet sati ujutro grof je dao osedlati konje. Bliio se kraj i on je konano elio ivjeti onako kako je pisao u svojim knjigama: skromno, na ulici, licem okrenutim prema vjetru i beskonanosti, bez cilja, bez ambicija, bogupredano. Poznato nam je iz mnogih lmova, knjiga i vijesti da on, ve odavno velika zvijezda na meunarodnom knjievnom svodu, nije daleko stigao. Na eljeznikoj postaji Astapovo spopala ga je groznica i polegli su ga u kuici uvara pruge. Doputovali su sinovi i keri, pili s ruskim reporterima i radoznalcima u staninoj gostionici, supruga je stigla specijalnim vlakom. Smrtna postelja nalazila se u prometnom pogledu na pogodnom mjestu. Tolstoj je prezirao eljeznicu kao i svaku drugu tehniku i mainsku novinu. Odnos eljeznice prema putovanju, kazao je jednom prilikom, odgovara onome javne kue naspram ljubavi. eljeznica je u jednakoj mjeri ugodna koliko i neljudska, ubilaka i monotona. Smatrao je da ovjek radije treba ii pjeice, bos ili u izmama koje je sm napravio. No sve mu to nije koristilo. Umro je 20. studenoga 1910. pokraj tranica, u kandama eljeznike mree, gotovo pred kamerama. Kau da se naveer uoi smrti digao i glasno povikao: Otii u nekamo gdje me nee nitko smetati. Ostavite me na miru. Ali nitko ga nije sluao. Njegova je smrt legendarna. O njoj priaju kao o posljednjem velikom izljevu srditosti starca koji je prezirao svijet oko sebe zbog njegove slavohlepnosti i pohlepe za lagodom. I koji je na posljednjem djeliu ivotne staze konano uspio napustiti prokleto imanje u Jasnoj Poljani i nai jednostavnost za kojom je eznuo itavoga ivota. Meutim, to je uljepavanje ove medijske smrti. ak je to preinterpretiranje njegove velike ivotne drame: on je elio biti drvo, a bio je grof. Htio se prepustiti Bojoj rijei, a bio je pisac. Htio je
* Naslov izvornika: Der grne Graf. U: Die Zeit, br. 47 (18. studeni 2010), str. 63.
254
Iris Radisch
zaustaviti vlak modernizacije, a svoj posljednji izdisaj doivio je u jednoj njezinoj slubenoj prostoriji. Danas smo gotovo zaboravili Tolstoja kao prvoga poznatog bjegunca iz moderne civilizacije. Mi itamo Rat i mir i Anu Karenjinu, ali su nam njegovi bezbrojni kritiki spisi o vjerskim i drutvenim pitanjima, koji samo u njemakom izdanju naklade Eugen Diederich iznose etrnaest svezaka, ostali gotovo nepoznati. Romanopisac je besmrtan, dok prorok kojemu su oko 1900. godine hodoastili iz svih dijelova svijeta, nije imao uspjeha. Pri tome je desetljeima u svome ruskom haljetku i izmama napravljenim vlastitim rukama stajao na raskru na kojem je povijest skrenula u industrijsku modernu, i preklinjao je da u posljednjoj sekundi promijeni vozni pravac. Meutim, kako je povijest bez ikakvih obzira s najveom brzinom jurila dalje u pravcu koji grof nije elio, od svjetskog gurua postao je drag udak za kojega bi bilo bolje da je ostao kod svog genuinog lukrativnog posla, kod lijepe knjievnosti. Meutim danas, kada je svijet potpunoma postao onakvim kakvim ga Tolstoj nije elio, Tolstoj je ve prema tome kako se obraunaju trokovi i korist ovog razvitka ili vrlo aktualan ili pak beznadno zastario kao nikada. Kako bi izgledao svijet da je sluao Tolstoja? Bio bi vjerojatno mirniji, jednoliniji, ekolokiji i bogobojazniji. U Stuttgartu ne bi bilo kolodvora, a u Gorlebenu atomskog otpada. Ne bi bilo autocesta ni festivala Wagnerove glazbe. Ne bi bilo klaonica niti preparata za plavu kosu srednje duine. Ne bi bilo pada nataliteta niti referenata za pitanja ena. Umjesto toga nepregledne ume, polja, livade i panjaci. Mukarci bi morali prehranjivati obitelji radom svojih ruku. ene bi raale to vie djece (mlada ena bez djece grofu je izgledala poput crnice zemlje posute ljunkom). Mi bismo nosili kratka ovja krzna, izme od lca, prsluke, hlae i koulje. Vie nas ne bi tjerali egoizam i potreba za isticanjem nego ljubav prema istini i blinjemu. Drugim rijeima: svijet, koji bi bio Tolstojev, mi bismo danas jedva podnijeli. Ipak konani sud povijesti knjievnosti, prema kojemu bi Tolstoj bio dodue izvrstan knjievnik, ali rav mislilac, je kriv. Naprotiv, itekako se isplati barem u komfornoj zoni knjige i novinstva danas ponovno uzeti ozbiljno njegove radikalne agrarno-anarhistine sanjarije o prakranskom socijalizmu. Posebno zbog toga jer je Tolstoj nakon svoga naputanja knjievnosti i obrata prema ideji otkupljenja svijeta godine 1877. bilo mu je tada 49 godina i upravo je bio zavrio roman Ana Karenjina ovim sanjarijama rtvovao vei dio svoga knjievnog talenta i manji dio svoga imetka. Posebno na veliki jad svoje ene koja je naricala za honorarima i ivotnim standardom. Radikalni obrat grofa u kranskoga anarhista pada u posljednja desetljea carske vlasti. Kmetstvo je bilo ukinuto ve desetak godina. Nije bilo vie feudalnog i patrijarhalnog mladenakog Tolstojeva svijeta. Slavenoli i reakcionari Lenjin i utjecajni sovjetskoruski Tolstojev biograf Viktor klovskij
Tolstoj zeleni grof
255
divljeg su grofa pripisivali takoer ovome taboru htjeli su konzervirati staru seljaku Rusiju. Liberali i socijalisti su bili za industrijalizaciju. Meutim, Tolstoj je bio protiv svih. Protiv slavenola zbog njihova crkvenoga pobonjatva i odanosti dravi, protiv socijalista zbog njihove vjere u napredak. Bio je skeptian prema svakoj velikoj povijesnoj bauteli i prvi koji je izgovorio ono to je kasnije mnogostruko i sa skromnim dugoronim uinkom natucao pokret ivotne obnove 20. stoljea: Mora promijeniti svoj ivot ako eli promijeniti svijet. Dobar ivot ono to je danas od wellness industrije razmaeno dijete u povojima u bijelom kupaem kostimu bio je za Tolstoja jednostavan i skroman seoski ivot. Tolstoj je odavno dao prednost jednostavnosti i neovisnosti seljakog naina ivota pred spletkama i statusnim brigama grada. Tko je htio mogao je to iitati iz njegovih romana. Meutim, stavovi iz romana bili su neto to Tolstoju u drugoj polovici njegova ivota nije nita vie znailo. Od tada je on literaturu smatrao nepotrebnim zrcalom jednoga suvinog ivota. Samo jo jednom kasnije aktivirao je simulacijsku maineriju i u staroj maniri napisao bestseler Uskrsnue, da bi sa zaradom pomogao jednoj kranskoj sekti selidbu u Kanadu. Inae elio je misliti samo jo srcem, raditi na selu, poduavati djecu u svojoj seoskoj koli i traiti Boga u svojoj dui. Bila je to jednostavna, ali vrlo eksplozivna misao koja je Tolstoja odvela u propast, alarmirala carsku cenzuru i navela grko-pravoslavnu Crkvu da ekskomunicira svjetski poznatog plemia. Po Tolstoju se propovijed na gori treba primjenjivati doslovno na ivot, kako bi se pokazalo da ovaj ivot ne moe izdrati frontalni sudar s tim kranskim temeljnim tekstom. Sve to je bilo potrebno znati jest sposobnost itati doslovno poput djeteta. Ta je lektira pokazala bez sumnje da ni drava ni njezini sudovi, ni poreznici ni vojska nisu bili u skladu sa zapovijedima iz propovijedi na gori. Tehniku umjetnikonaivnog razgoliavanja Tolstoj je prije toga isprobao do savrenstva u svojim romanima. Revolt iz duha knjievnosti uinio je autora svjetskoga glasa preko noi dravnim neprijateljem i Bojom ldom. Zabranjeni spisi, u kojima je grof nakon svog obraenja hukao seljake svojih slinika, naili su na izvrsnu prou. Tolstoj je uporno preklinjao svoje itatelje da ne naputaju zemlju, imanja i oranice, da se ne odriu realnoga gospodarstva i da ne prihvaaju nikakav prividni posao u gradu u kojem bi proizvodili stvari koje ustvari nisu nikome potrebne. Raj i pakao, istinito i lano, prirodno i neprirodno prema ovom rousseauovskom programu on je skicirao jednu kritiku kulture koja je obuhvaala sva ivotna podruja. Proturjeje izmeu prividnoga i stvarnoga bogatstva do danas je nerjeiv paradoks teko zaduenih bogatih zemalja i njihovih vjeno nezadovoljnih bogatih podanika. Za Tolstoja je to bilo pitanje stoljea, itekako vrijedno da mu se rtvuje polovina jednog spisateljskog ivota. To, da nismo njega sluali i da smo se umjesto drveu, travi i tlu povjerili privredi, njezinim beskonanim proizvodnim linijama i virtualnim
256
Iris Radisch
financijskim paketima, Tolstoj nam po svoj prilici jo uvijek zamjera. Teko je za to nai izgovor. Meutim, kome u komfortabilnom paklu njegova prividnog radnog ivota ponekad postane zaguljivo, taj moe poslije fajronta jo uvijek nai malo utjehe i svjeeg zraka kod zelenog grofa Tolstoja. S njemakog preveo Jozo DAMBO
IZ PISANE ZAOSTA VTINE
BILJEKE NA RAZNE TEME
Vitomir Luki
Sve se moe izmijeniti. Da bi neto postalo stvarnost, potrebno je samo da je tu, nakon to se meusobno istrijebe vrijednosti i sile. Stvarnost se vrlo esto nije ni za to izborila, ona je preostala. I sad nadiru sa svih strana barbari, razbijaju, gaze i gutaju, a onda se dosjete da bi trebali nauiti od onog to su unitili, pa postaju homo novusi sa kravatom i manirima bez duha, kojima e jo barem za tri generacije nedostajati potrebna koordinacija pokreta. Oni se guraju u vlast, u kazalita, u udruenja pisaca postajui novajlije u vjenosti (Borhes) i sve je dobro dotle dok se vidi tko su oni i odakle su doli, dok nose na sebi obiljeje nemogue veine. Onog trenutka prestaje odnos prema njima, kada umjesto uljeza postanu kriterijumi. Tada sluh onih to su preostali a pamte, biva muen inom kojim se vrijednosti vraaju unatrag, a tee samo brutalno vrijeme. Koliko je vedre humanizirane mudrosti ostalo u iezlim simposionima antike, tim nenadmanim gozbama tijela i duha, i zatim je deset ljudskih vjekova, ako se zamisle kao vertikalni stub propadalo u histerinoj i mazohistikoj misli skolastikog srednjeg vijeka o grijehu i iskupljenju. Toliko se razmiljalo o smislu ivota, da nije bilo mjesta ni za ivot ni za smisao. Da je tih nekoliko stoljea barem stajalo? I kako se moglo odigrati drukije i bolje nego da to mrano vrijeme doivi svoju prolost kao blistavu budunost renesanse. Kota historije se pomaknuo, ali tek poslije nenadoknadivog zakanjenja izmeu dvije epohe. Vrijeme moe stajati i onda kada preko njegove povrine idu sjenke i projekcije ideologija, programa i lanih revolucija koje nose sirovi mentaliteti areni od parola. Sa njihovih oltara preesto se uje rije sloboda, toliko esto da ona u njihovim ustima postaje neprijatnom obavezom za sve. Jednom zamiljena i fanatino uvana koliina dobrote u politikim programima biva
260
Vitomir Luki
dijeljena bez obzira na gunanja individue koje se smatra nepristojnim, jer vrijea ope humane pobude. ak i kada se vei dio jedinki odupire javnim navikama i politikim oskulama iznad njih je i protiv njih je drutvo. U socijalnoj znanosti ovaj pojam etimologijski identian s njom najsumnjivija je veliina. To potvruje, svejedno stoji li na pola puta izmeu sozma i algebre, moje uvjerenje da je najizvjesnija vrijednost ovjek, sam. On je ista, odreena veliina. Ve dva ovjeka polove tu mogunost i to dalje ona se sve vie gubi, da u pojmu drutvo dobije sasvim negativan predznak. Spominje li netko iz vlasti preesto ovu rije, ona e ak i u najbezazlenijem razgovoru zvuati kao prijetnja. Ivan Fogl esto spominje tu rije govorei o piscima i treba mnogo dobronamjernosti, pa da se ona, unato ogradama dovede u pomirljivo sazvuje sa sugovornikom. On se, naprimjer, oduevljava mojom prozom istiui kako i sam ima udjela u otkrivanju njezinih modernih atributa, ali dodaje da je niknula na historiji koja truli i svemu onom to je u suvremenom drutvu osueno da propadne. Foglova se mjerila uvijek odnose na tematski i bukvalno sadrinski dio pisanja, a preko dekorativne ocjene moga stila, on mi se ispriava sa osudom koju e u ime drutvenog kriterija izrei na kraju. Modernost svega je u strukturi: jezika, ponaanja, materijala od kojih se gradi, a ne u temi. Vrlo stara tema kua, u modernoj arhitekturi jedva prepoznaje svoj prototip s tavanom i podrumom, i ono to se promijenilo to je raspored unutar iste teme stanovanja. Pri tome da li na originalan nain odabire jezina sredstva, netko je moderan pisac ili nije ako se kree u izraajnim stereotipijama. Svoj razgovor sa tlom svaka vegetacija vodi na svoj nain, a nas zanima u prvom redu kakva je ta vegetacija. Tlom i klimom moemo je predbaciti. Pravo se bavi zloinom, lijenici bolom, religija grijehom, svojom praksom okrenuti su tamnoj strani ivota gdje svakako lee kriterijumi prema kojima bismo ih mogli procjenjivati. Ipak, knjievnost ne mora dijeliti didaktiku jasnost ni sa jednom od njih. Knjiga ne mora izlijeiti, ona se moe baviti gaenjem, jednim od najplemenitijih uvstava, moe izazvati zgraanje da bi uzdrmala institucijski moral, moe incirati, da bi se zahvaljujui bolesti izbjegla smrt. Ona sve to moe nizom svojih primjera i mogunosti, ali je bolje pustiti pravu literaturu da ini to hoe, jer ona mnogo prije nas uje budunost u sloju tiine kojim je okrueno njezino nastajanje. Dolo je do povampirenja danovskog demona u kritici, gdje moralni i politiki kvalikativi stoje daleko ispred estetikih, pa su rijei koje je onaj NKVD-ovac socijalistike estetike uputio Ani Ahmatovoj nazvavi je prostitutkom postale modelom pretjeranim samo u formi, a povodom diskusije o asopisima Zvijezda i Lenjingrad nije propustio ni jedan od trikova politike demagogije da utjera red u literaturu, gdje su stvari poele ii pretjerano normalnim tokom i samouvjernou jednog bakalina pobaca natrulo voe da bi spasio in corpore sano (corpus sanum) od njegove vlastite due. Iz njegovih apodiktinih izjava rijei odgoj i zdrav, napredan izbijaju mnogo
Biljeke na razne teme
261
ee i s mnogo vie nametljivosti nego iz prirunika o narodnom zdravlju, tako da od toga drastinog zaokreta na kojem su ispali vjerojatno i posljednji intelektualci zaljubljeni u moralno poslanje revolucije, knjievnost vie dijeli sudbinu s drutvenom hijerarhijom nego s kulturnim superstrukturama. Sadanjost je u sovjetskom gledanju na stvari potpuno zasjenjena perspektivama i ivotom, kao to i ideologijom dominiraju dvije aveti: prolost protiv ijih se ostataka u svijesti u institucijama treba boriti i budunost za koju se mora rtvovati. Ve sama rije perspektiva ijim se simbolom toliko zaduuju ciljevi komunizma likovno je i lozofski turoban pojam. Osjeaj da se tamo nikada linija nee susresti s linijom niti promijeniti pravac, niti napustiti to besmisleno i jednolino naprijed upotpunjuje njezin geometrijski uas. A optika ipak, smanjujui nau vizuru paralelnosti, planski hladno sumie vidik i na koncu se sve nade gube u toki. U perspektivi nema mnogo ohrabrenja niti za ono to mislimo niti za ono to vidimo. Stilistici politikih govora nisu smetale ni ovakve oite slikovne kolizije kao to su iroki pogledi to pucaju u perspektivi komunistike vizije budunosti. Nije se imalo dovoljno vremena za metafore. Centralni komitet je u okviru petogodinjeg plana odreivao i zadatke razvoja literature i nikada se jedna disciplina, okrenuta sasvim ovjeku, nije mogla pohvaliti takvim znanjem svoje vlastite budunosti kao sovjetska literatura poslije velikih istki. Dravni teoretiari vidjeli su je kao trim-stazu s tono obiljeenim nijansama gdje treba vrtjeti rukama, puzati preko grede ili praviti sklekove da bi na kraju izrekla napamet nabianu utilitaristiku poruku drutvu, pedagoki sukus koji je (upravo tu na samom kraju) opravdava. Majmunski se muno i dosadno vrti um u tom prozirnom scenariju. On zna ta ga eka i zna da svi od njega ekaju taj didaktiki nik na zavretku uzaludnog, a tako pedantno programiranog napora. Igra postaje svemirski apsurdna kad se pomakne vizura s vlastite uloge na totalitet, gdje svi ljudi dalje znaju da sudjeluju u lai i podstiu prinudu na la, ali ustrajavaju u radnjama i stanjima kako su se zatekli. Smjelou se moe nazvati (jer je relativitet udesno protegljiv) ve i to da netko od glavnih podstrekaa kao kad je s gledaocem ranog antikog kazalita sklopljena preutna pogodba da je to to on gleda i u emu sudjeluje kao promatra igra, a ne ubijanje, ne ljubav, da je ovo pretjerivanje stil scenskog izraza i na kraju (kada igra i preruavanje ne bude potrebno a sada je to imperativ svetih i strogih usta Historije) svi emo opet biti normalni ljudi i vratiti se svojim kuama s osjeanjem ispunjene dunosti i bez pitanja: zato? kome? Poloaj svjesnog graditelja novog drutva, uhvaen u situaciji intimnog skidanja minke s uma nakon besmislene predstave ni u emu se nije razlikovao, po vanjskom mehanizmu, od primitivnog vjernika koji ispada polumrtav iz obredne igre. Primitivac je samo bio sretniji. Prva zora to ga je zatekla lijepo je obasjavala njegovu svijest kako mirno spava pored razloga. Ako se hoe igrati bilo lud, bilo kakav ples mora neki bog odnimiti nae dileme, potencijalne grijehe, prije igre uzeti u ruke nau svijest, rasteretiti nas
262
Vitomir Luki
savjesti, stvoriti doktrinu otkupljenja in advance i dati nam znak da se mirno moemo predati igri. Jer kako je to lijepo igrati i initi, initi a ne biti, sa unaprijed primljenom euharistijom posvemanjeg odreenja. U Hitlerovom Mein Kampfu vidim tu slabanu svjetiljku savjesti kako tetura velikim popritima historije, bacajui malo svjetla, umanjena i obeshrabrena tisuama obzira, luta poput utog maslaka, nita ne osvjetljavajui vie osima onog bespomonog da i tu ovjekove egzistencije, a dajui ogromne razmjere noi u kojoj je izgubljena. I taj veliki rec, budui bog nacizma i modernog koncepta Europe zna da prvim rezom mora osloboditi bolesno ovjeanstvo tog nekorisnog rudimenta savjesti. U velianstvenim, mamutskim obredima nacistike ideologije, tog surovog krika za hirurgiju drutva vojnikog koraka i Wagnerove glazbe Voa je u gru objave drogiran i zagluen boanskim poslanjem lebdio nad kolektivnim pranjem savjesti, a Mein Kampf je imao duhovno pokrie novog evanelja. Okrenimo brzo sliku. Njegovi generali, inae sjajni vojnici te mainerije svjesnog genocida, ljudi koji su u rat ponijeli sve do najmanjih sitnica, sve osim savjesti sjede izoblieni, sa tamnijom sjenkom na uniformama tamo gdje su stajale epolete i odlija, tijela potresana tikovima, ruevine u kojima jo kuca srce i naivno kao djeca prvi put izgovaraju umjesto dunost rije savjest. Oni to rade na kraju predstave na neizbjenom kraju posljednjeg ina. Moe izgledati kao neoprostivo surov moralni paradoks: ali ovdje je pravda pala na nevine zloince. Pola optunice je statistika: (koliko logora, koliko ubojstava), druga polovica je - savjest. I upravo tim bitnim dijelom ona je htjela u toku grozomornog procesa nai oslonca kod ovih ivih maina jedne ideologije to ih je kolektivnim obredom oslobodila savjesti i povjerila Voi bogu istonog grijeha, preuzetog bez krivice njegovog iskustva. Ne uspavljujemo doktrinama i novim vjerama to tiho sudite, neumrlu vatru svakog dana, svakog dijela, pred kojom ovjek klei, sapet ili slobodan u svom inu da bi s ljudskim saldom uao u sutranji dan gdje jo ima ansu da okaje grijeh, da bude dobar i podstaknut na dobro. Jer ti veliki procesi su jedna trnica pravde: one uzimaju jedan izgubljeni ivot za milijune pogubljenih, i daju zloinu novu priliku da se ponovi za stolom, mirno dok zloinci sjede, a tuitelji i suci viu i mlataraju rukama, brzo mu poturaju ist prostor od tisue kvadratnih kilometara. I nale je, ako smo ga doivjeli u punom osvjetljenju moralne religije porazan; zloinac umire kao nevin, jer umire bez savjesti, a tuitelji izlaze van iz sudnice opteretivi ve i onako izmrcvarenu savjest ubojstvom. Vratimo se toj jadnoj svjetiljci i njegujmo je rijeju i postupkom, podravajmo njezin plamiak dijalogom s njom i dijalogom s drugim ovjekom u kojemu se i sami umnaamo po dobru, a smanjujemo u oholosti. Ta svjetiljka je jedini hram u koji e pristati doi Bog, ako ve tamo nije, ili ako nee biti suvian. 12. 11. 1976.
KRONIKA
FRA MATIJA DIVKOVI I KULTURA PISANE RIJEI

Znanstveni skup u povodu 400. obljetnice Nauka krstjanskoga, prve tiskane knjige na narodnom jeziku u BiH, Sarajevo 14. i 15. listopada 2011.
Divkovi u Gutenbergovoj galaksiji
Marko Karamati
U organizaciji Franjevake teologije u Sarajevu je odran je 14-15. listopada 2011. znanstveni skup Fra Matija Divkovi i kultura pisane rijei 400. obljetnica Nauka krstjanskoga, prve tiskane knjige na narodnom jeziku u BiH (1611-2011), tono trideset godina nakon prvog znanstvenog skupa posveenog Divkoviu: Matija Divkovi djelo i vrijeme (11-13. prosinca 1981) koji je organizirao Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu pod pokroviteljstvom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.1 Skup o 400-toj obljetnici Divkovieva Nauka krstjanskog odran je u prostorijama Franjevake teologije u Sarajevu pod pokroviteljstvom Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Na poetku Skupa pozdrave prisutnima uputili su u ime organizatora dekan Teologije Mile Babi, provincijal Lovro Gavran i Boris Tihi u ime predsjedavajueg Predsjednitva BiH eljka Komia. Uvodnu rije imao je Marko Karamati koji je Divkoviev pothvat tiskanja knjige stavio u kontekst Gutenbergova otkria tiskarskog stroja sredinom 15. stoljea i njegova znaenja za opi civilizacijski pomak. Potom je glumac Mirsad Tuka izveo dva Divkovieva monologa iz drame Devada Karahasana udo u Latinluku.
1
Izlaganja su objavljena u: Zbornik radova o Matiji Divkoviu, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Sarajevo 1982.
266
Marko Karamati
Izlaganja na Skupu sadrajno su bila vezana za knjievno-povijesne, jezine, stilske, teoloke i povijesne teme. Tako je obraena problematika periodizacije franjevakog spisateljstva, odjek Divkovieve Svete Katarine u vremenu nakon njega, relacija izmeu Divkovievih stihova i hrvatske srednjovjekovne knjievne tradicije, pitanja sintakse i jezine raslojenosti, stilskih svojstava i prilagodbe vlastitih imena, znaajke Divkovieve bosanice, prisutnost antike u njegovim djelima, teoloke znaajke, Divkovi i homiletika praksa franjevaca, Divkovievo djelo u kontekstu povijesti knjige i suvremene katekizamske knjievnosti, topograja tiskara Divkovieva vremena. Ovdje donosimo popis sudionika i naslove njihovih referata onim redom kako su izlaganja i drana: Iva Beljan (Mostar): Matija Divkovi i problem periodizacije knjievnosti bosanskih franjevaca; Dunja Falievac Dolores Grmaa (Zagreb): Divkovieva Sveta Katarina; Amir Kapetanovi (Zagreb): Hrvatska srednjovjekovna knjievna tradicija i Divkovievi stihovi; Ena Begovi-Sokolija (Sarajevo): Pamenje Divkovia u savremenoj bosanskohercegovakoj knjievnosti; Darija Gabri-Bagari (Zagreb): Jezina raslojenost u djelima Matije Divkovia; Ivo Pranjkovi (Zagreb): Iz Divkovieve sintakse; Mateo agar (Zagreb): Bosanica Divkovievih izdanja izmeu ustava i brzopisa; Marijana Horvat Sanja Peri-Gavrani (Zagreb): Jezina i stilska svojstva Divkovieva djela Sto udesa; Ivana Lovri Jovi (Zagreb): Prilagodba vlastitih imena u Divkovievim djelima Sto udesa i Nauk krstjanski za narod slovinski; Pavao Knezovi (Zagreb): Percepcija antike kroz Divkoviev opus; Slavko Harni (Zagreb): Topograja tiskara u Divkovievo doba; Lucija Rado (Zagreb): Poetak povijesti knjige na hrvatskom kulturnom prostoru; Andrija Zirdum (eravac/ Derventa): Pisani i tiskani izvori o Bosni Srebrenoj u Divkovievo vrijeme (1563-1631); Luka Markei (Sarajevo): Teoloki uvod u Nauku krstjanskom; Ivo Markovi (Sarajevo): Utjecaj fra Matije Divkovia na homiletiku prepoznatljivost bosanskih franjevaca; Drago Boji (Sarajevo): Katekizam kao medij; Ivan arevi (Sarajevo): Divkovi u doba katekizama; Mile Babi (Sarajevo): Divkovi kao kranski reformator; Devad Karahasan (Sarajevo): Divkovi na suvremenik. Predvieno je da svi referati budu objavljeni u posebnom Zborniku. Obljetnica Divkovieve knjige zacijelo je dogaaj od ne male vanosti za bh. kulturnu povijest, imamo li u vidu znaenje i ulogu knjige za opi razvitak drutva. Fra Matija Divkovi (1563-1631) je objavljivanjem svoga Nauka krstjanskog i Sto udesa (1611), uvezanih u jedan svezak, oznaio poetak povijesti tiskane knjige u BiH na narodnom jeziku, oko sto pedeset godina nakon Gutenbergova izuma.2 Jedva se moe do kraja dokuiti kakav je obrat izvrilo
2
Obljetnica Divkovieva Nauka krstjanskoga, osim znanstvenim skupom na Franjevakoj teologiji u Sarajevu, obiljeena je takoer jo: a) posebnim dodatkom u Svjetlu rijei, sijeanj 2011 (priloge napisali: M. Karamati, S. M. Daja, I. Lovrenovi i I. Pranjkovi), b) sve-
Fra Matija Divkovi i kultura pisane rijei
267
otkrie tiskarskog stroja otvorivi pristup knjizi i znanju irokim slojevima ljudi, te koliki je utjecaj tisak izvrio na daljnji razvitak Europe i cijeloga svijeta. Njime je, naime, zapoela civilizacija knjige odnosno Gutenbergova galaksija, kako ju je nazvao Marshall McLuhan 1962. godine. McLuhan je pod tim pojmom razumijevao svijet bitno obiljeen knjigom kao osnovnim medijem: Tisak je teio da pretvori jezik iz sredstva percepcije u prenosivu poruku. On nije samo tehnologija ve je, sam po sebi, prirodno blago ili sirovina, poput pamuka, drveta ili radija: i kao svaka sirovina, on ne uobliava samo osjetilne razmjere pojedinca nego i oblike zajednike meuzavisnosti (Maral Mekluan, Gutenbergova galaksija. Nastajanje tipografskog oveka, Beograd 1973, str. 191). Fra Matija Divkovi je nije samo autor prve knjige na narodnom jeziku u BiH, nego je i knjievno najsnaniji i najvie utjecao na kasnije franjevake pisce. On je trasirao putove knjievnosti bosanskih franjevaca, utemeljujui je u svim njezinim vanijim oblicima. Pisao je i u stihovima, a koristio je i dijaloku formu po emu je autor prvih dramskih knjievnih oblika na tlu Bosne i Hercegovine. Bio je svjestan da itateljima treba sadraje posredovati na razumljiv nain, tj. pristupanim jezikom i pismom. Koristio je izvorni narodni govor s podruja Srednje Bosne i to u ikavskoj, ijekavskoj i mjeovito ikavsko-ijekavskoj varijanti. No on unosi i elemente knjievne i jezine tradicije Slavonije, Dalmacije i Dubrovnika zbog injenice da je franjevaka provincija Bosna Srebrena teritorijalno pokrivala Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju i junu Ugarsku. Koristio je tradicionalno pismo bosanicu, raireno na podruju BiH i Dalmacije, kako bi knjige uinio pristupanijim itateljima na irokom prostoru Bosne Srebrene. Zbog toga je osobno venecijanskom tiskaru pomagao izlijevati slova, jer ih nije imao na raspolaganju. O ivotu fra Matije Divkovia gotovo i nema podataka. O njemu je, nakon to ga je kratko kao pisca spomenuo fra Filip Lastri (1700-1783) u svom djelu Epitome vetustatum Bosnensis provinciae (1776), prvi opirnije pisao
anom akademijom 26. svibnja 2011. u multimedijalnoj dvorani Franjevakog studentskog centra na Kovaiima u Sarajevu, a u organizaciji Franjevakog provincijalata (izlaganje Ivana Lovrenovia uz nekoliko glazbenih toaka), c) okruglim stolom u Jelakama, Divkovievu rodnom mjestu, 23. srpnja 2011 (izlaganja: A. Zirdum, S. Duvnjak, I. Mlivoni, . Ivankovi) uz prigodnu izlobu, d) u Vareu Danima fra Matije Divkovia 22-24. rujna (izlaganja: M. Karamati, I. Mlivoni i I. Divkovi, uz predstavljanje dviju umjetnikih slika s Divkovievim likom od I. Vlaia i J. Botterija, i na koncu zadnjega dana Miholjski koncert u varekoj upnoj crkvi). U ovoj prigodi tiskana je i potanska marka u izdanju HP Mostar (30 x 35 mm) u vrijednosti 0,70 KM. Likovno je oblikovana s otvorenom knjigom i faksimilom dijela naslovnice na bosanici uz naznaku obljetnice. Vezano uz ovu obljetnicu objavljena je i jedna publikacija (ideja i realizacija: list Bobovac) u izdanju HKD Napredak, Podrunica Vare 2011. U njoj su objavljeni tekstovi Andrije Zirduma, Luke Markeia, Dalibora Brezovia (preuzet iz Zbornika radova o Matiji Divkoviu, 1982) i eljka Ivankovia. Iako je tiskanje prve knjige na narodnom jeziku na bosansko-hercegovakom prostoru od nesumnjive vanosti u bh. kulturnoj povijesti, drutveno-kulturne i obrazovne institucije u ovoj zemlji nisu pokazale osobit interes za obiljeavanje tog dogaaja.
268
Marko Karamati
fra Ivan Frano Juki u prvom svesku Bosanskoga prijatelja (1850), u kojem je, uz nekoliko biografskih podataka, predstavio i njegova djela. Paradoksalno je da su Divkovieva djela doivjela veliku popularnost, a o njegovu ivotu jedva da ima ikakvih vijesti. Tek na osnovi kratkih zabiljeki u njegovim knjigama, gdje daje poneku informaciju o samome sebi, mogue je u najkraim potezima skicirati njegov ivotni put. Rodio se u Jelakama, izmeu Varea i Olova, 1563. godine, a preminuo je u samostanu u Olovu 21. kolovoza 1631, kako stoji u sutjekom nekrologiju. Do godine roenja dolo se izraunom na osnovi njegova zapisa na poetku svoje knjige Sto udesa, gdje kae da je iz Jelaaka i budui od etrdeset i est godita ovo poe pisati na iljadu i esat i deveto godite po porodu Gospodnjemu mjeseca svibnja na dvadeset i tri u subotu. Dakle 1609. imao je 46 godina. Osnovnu izobrazbu Divkovi je vjerojatno stekao u samostanu u Olovu, a studij lozoje i teologije zavrio u Italiji. Zbog njegovih djela objavljenih poetkom XVII. stoljea uglavnom smo ga navikli tretirati kao franjevca toga stoljea. Ali ne treba zanemariti ni injenicu da je Divkovi gotovo etiri desetljea ivio u XVI. stoljeu, da se kroz to vrijeme obrazovao i, u stvari, kao pisac formirao, premda o tom periodu njegova ivota nema nikakvih podataka. Slubovao je kao kapelan u Sarajevu i tamo je 1609. dovrio svoje djelo Nauk krstjanski za narod slovinski (tzv. veliki Nauk), oko 300 listova opsega. To razaznajemo iz njegove zabiljeke u knjizi: Izpisa budui kapelanom u Sarajevu na iljadu i esat i deveto godite po poroenju Isukrstovu. Potom je zapoeo i s pisanjem Sto udesa aliti zlamenja blaene i slavne Bogorodice divice Marije, i oba je djela, zajedno uvezana, tiskao u Veneciji 1611. godine.3 U Kreevu je 1612. godine zapoeo pisati svoje propovjedniko djelo Razlike besjede Divkovia svrhu evanelja nedjeljinijeh priko svega godita, a zavrio ga je u Olovu 1614. Godine 1616. tiskao je Nauk krstjanski s mnoziemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi (tzv. mali Nauk, nazvan zbog manjeg formata iako je stranicama opseniji od velikog Nauka) kao i svoje djelo Besjede. Divkoviev mali Nauk je tiskan i objavljen u brojnim izdanjima tijekom 17. i 18. stoljea i time doivio rijetko veliku popularnost i itanost. Divkovi je objavom prve tiskane knjige na narodnom jeziku naao nesumnjivo dostojno mjesto u Gutenbergovoj galaksiji. Kao autor prve tiskane knjige i zaetnik knjievnosti na bosansko-hercegovakom tlu dao je poetni impuls civilizaciji knjige na ovim prostorima. injenica da je pripadao franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj koja uva najstarije knjiko blago u svojim samostanima (od 60 primjeraka inkunabula u BiH, 48 ih je u franjevakim samostanima, uz stotine knjiga iz 16. i 17. stoljea), pokazuje da su
3
U pripremi je izdanje Divkovieva Nauka krstjanskoga za narod slovinski i Sto udesa u reprintu na bosanici i transkripciji na latinici (Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene). Transkripciju Nauka na latinicu je nainila dr. Darija Gabri Bagari sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, uz asistenciju dr. Dolores Grmaa i Maje Banoi. Transkripciju Sto udesa obavila je dr. Marijana Horvat, takoer sa spomenutog Instituta.
Fra Matija Divkovi i kultura pisane rijei
269
se franjevci nabavljajui knjige u zapadnim zemljama, gdje su se kolovali a kasnije i povremeno putovali, vrlo rano ukljuili u Gutenbergovu galaksiju i na taj nain trasirali put Divkoviu i cijelom potonjem nizu franjevakih spisatelja. injenica je da, od vremena Divkovieva Nauka krstjanskoga (1611), autori svega to je tiskano na ovim prostorima tijekom 17, 18. i dijelom 19. stoljea, jesu franjevci Bosne Srebrene! Zbog toga franjevako spisateljstvo ostaje nezaobilazno u povijesti knjige Bosne i Hercegovine.
OCJENE I PRIKAZI
Robert Joli, Leksikon hercegovakih franjevaca, Hercegovaka franjevaka provincija Uznesenja BDM i Franjevaka knjinica Mostar, nakladniki niz RECIPE, knj. 9, Mostar, 2011, 582 str. Franjevaka prolost u Hercegovini
leksikografskoj praksi nije uobiajeno da jedan ovjek bude autor leksikona. A upravo se u takav pothvat upustio dr. fra Robert Joli, lan Hercegovake franjevake provincije, povjesniar, istraiva povijesti osmanskoga perioda u BiH i povijesti hercegovakih franjevaca, autor niza monograja i lanaka o lokalnoj povijesti (crkvenoj i svjetovnoj) utemeljenih na prouavanju crkvenih matinih knjiga.
Njegov Leksikon hercegovakih franjevaca donosi na 582 stranice 632 ivotopisa umrlih lanova hercegovake franjevake zajednice, k tome stotinjak krae obraenih osoba u Dodatku, to ukupno ini gotovo 750 obraenih franjevaca. Leksikon je podijeljen u pet cjelina. U prvoj autor objanjava pristup poslu i izlae kriterije kojima se vodio pri sastavljanju leksikona, potom donosi popis izvora redom po pretraenim arhivima te daje napomene o potekoama s kojima se u poslu susreo, kao i o nedostacima leksikona povezanima s tim potekoama. Sredinji dio Leksikona ine ivotopisi umrlih hercegovakih franjevaca, doneseni abecednim redom. Obraeni su ivotopisi lanova Hercegovake franjevake kustodije (od 1852. godine), odnosno provincije (od 1892. godine) te ivotopisi franjevaca rodom iz Hercegovine koji su djelovali u zajednikoj provinciji Bosni Srebrenoj prije formalno-pravne uspostave zajednice hercegovakih franjevaca u 19. st. Leksikon, nadalje, sadrava i ivotopise franjevaca rodom iz Bosne koji su prije uspostave hercegovake provincije preminuli (i bili pokopani) na podruju Hercegovine te ivotopise lanova Hrvatskoga franjevakog komisarijata/kustodije Svete Obitelji u Americi i Kanadi. U Dodatku su doneseni kratki ivotopisni podaci o franjevcima rodom iz Hercegovine koji su po osamostaljenju zajednice hercegovakih franjevaca ostali djelovati u Bosni Srebrenoj, potom o franjevcima rodom iz Hercegovine preminulima u dalmatinskoj provinciji Presvetog Otkupitelja nakon njezina osamostaljenja 1735. godine te na koncu ivotopisi pojedinaca preminulih iz
274
Bosna franciscana
razliitih razloga izvan zajednice hercegovakih franjevaca (sekularizirani, preli u druge provincije ili iskljueni iz Reda). U treem dijelu, nesvojstvenom leksikonskoj praksi, Joli donosi rezultate svoga istraivanja franjevakih grobova, odnosno iscrpan (p)opis svih grobalja u Hercegovini, Bosni, Europi (Italija, Austrija i Maarska) i Americi (Chicago), gdje su pokopani lanovi Provincije obraeni u Leksikonu. etvrti dio Leksikona sadri revidirani na osnovi donesenih ivotopisa Nekrologij Hercegovake franjevake provincije (koji poinje godinom smrti fra Pavla Jakia u zaostrokom samostanu, 1508) te statistike podatke vezane za popis umrlih. Peti dio donosi popis izvora objavljenih i neobjavljenih te popis literature. Tekst je popraen brojnim vrijednim fotograjama: skupnim kao i pojedinanim; potonje prate ivotopise, dakako, kad je to mogue. ivotopisni model Leksikon hercegovakih franjevaca biografski je leksikon, tonije bio-bibliografski, ali potonje u specinu obliku, o emu poneto podrobnije u nastavku. Donosi kritike ivotopise svih (dakle ne samo odabranih po kriteriju javne djelatnosti) umrlih lanova zajednice hercegovakih franjevaca prema spomenutim kriterijima. ivotopisi slijede uobiajen biografski model, a budui da ih pie jedan autor, odabrani je obrazac dosljedno proveden u svim tekstovima. Za svakog su franjevca, na osnovi arhivske grae, doneseni podaci o roenju, kolovanju, primanju u Red, reenju (kad je rije o sveenicima), slubama u uoj zajednici i Provinciji, dakle u upama, samostanima, odgojnim ustanovama, redovnikoj i crkvenoj upravi. Za franjevce iz starijih razdoblja, zbog manjka sauvanih podataka, autor donosi sve pojedinosti prikupljene iz izvora radi vjernije rekonstrukcije ivotnih okolnosti. Kad je rije o pojedincima koji su sudjelovali u bilo kojem segmentu javnoga ivota kao drutveno i politiki angairani pojedinci, graditelji, gospodarski djelatnici, umjetnici, spisatelji donose se podaci o njihovu djelovanju, kao i popis djela. U takvim sluajevima bibliograja nije, kako je u leksikonima uobiajeno, izdvojena u zaseban dio postavljen iza biografskih podataka, nego je obraena unutar osnovnoga lanka, ne samo taksativno nego najee opisno, dakle uz obrazlaganje sadraja, strukture i vrijednosti pojedinih djela. To se moe objasniti injenicom da Leksikon ne donosi samo ivotopise franjevaca angairanih na spisateljskom ili kojem drugom javnom poslu, nego ivotopise svih lanova zajednice, pa se autor odluio za ovakav pristup bibliograji vjerojatno zbog tenje da lanci budu formalno i graki ujednaeni. Drugi segment uobiajene bibliograje koritena arhivska graa (nekrologiji, imenici, osobnici, tabule, upne matice, knjige novaka i studenata i niz drugih spisa) i literatura (knjige i lanci iz dnevnih i periodinih publikacija)
Ocjene i prikazi
275
ne nalazi se u osnovnome tekstu lanka, nego u fusnotama. Osim bibliografskih napomena fusnote sadre i napomene o korekciji nekih ranije poznatih podataka, o proturjenostima u izvorima i o nainu na koji se autor odluio za neki podatak te to je leksikonskom djelu netipino gdjeto i osobne komentare podataka iz literature, najee iz novinskih lanaka i historiografskih radova. Vrijednost pothvata Ambiciozan naum Roberta Jolia da donese osnovne ivotopisne podatke za svakog pojedinog umrlog lana Hercegovake franjevake provincije vrijedan je iz vie aspekata. Na prvom je mjestu svakako vrijednost za Hercegovaku franjevaku provinciju, koja dobiva cjelovito djelo s podacima o svim svojim umrlim lanovima, okupljenima na jedno mjesto. ivotopisi mnogih franjevaca sastavljeni su prvi put, a u mnogim su sluajevima revidirani postojei te ispravljeni netoni podaci kojima se dosad operiralo. Nadalje, Leksikon je neprocjenjiva pomo svim istraivaima franjevake prolosti u Hercegovini: jezikoslovcima, povjesniarima kako ope povijesti, tako i knjievnosti, umjetnosti, lozofske i teoloke misli, pedagoke prakse itd. Ovim su djelom postali u osnovnom obliku dostupni podaci iz teko dostupne i dosad neobraene arhivske grae. Meutim Leksikon je osim toga pomo u prouavanju povijesti Hercegovine openito, u svim njezinim segmentima, dakle drutveno-politikom, crkvenom, kulturnom, ekonomskom. Prvi je razlog to je u svim tim granama javnoga ivota franjevaka zajednica u Hercegovini imala vanu ulogu, a drugi to Leksikon, uz to to donosi podatke o pojedincima, posredno donosi podatke o vremenu u kojem oni ive i djeluju. Zato se moe itati i na razini pojedinanih biograja, ali i kao panorama cjelokupna ivota u Hercegovini u obraenom razdoblju, predstavljena kroz osobne povijesti. Knjievnici, lozofsko-teoloki pisci, umjetnici, prosvjetni, odgojni, pastoralni i karitativni djelatnici, ekonomi i graditelji, sudionici u crkvenoj i redovnikoj upravi, svi oni predstavljaju prinose pojedinaca vlastitoj zajednici i hercegovakoj kulturi u cjelini. Treba spomenuti i njihovu ulogu u recepciji stranih kultura i prenoenju tijekova suvremene (zapadnoeuropske) misli u Hercegovinu jer su se mnogi od njih u starije vrijeme pogotovo kolovali na Zapadu i onda vraali na slube u vlastitu provinciju. Leksikon tako donosi pregled ivota redovnike zajednice u njezinim relacijama prema samoj sebi, kao i prema svijetu u kojem djeluje. Sagledavanju hercegovake povijesti kroz ivotopise franjevaca pridonosi i ve spomenuta posebnost ovog leksikona, a to je injenica da donosi ivotopise svih umrlih franjevaca te zajednice. Naime biografski leksikoni obino obrauju reprezentativne pojedince, znamenite, pri emu se znamenitost procjenjuje po udjelu u nekom segmentu javnoga ivota. To podrazumijeva vrednovanje pojedineva doprinosa zajednici i svakako je vaan kriterij, ali time se doprinos
276
Bosna franciscana
obino sagledava na najuoljivijoj razini, materijalnoj, dok se isputa iz fokusa doprinos skrovita ivota, kojem je redovnitvo u svom temelju i usmjereno. Uobiajeni tretman redovnikih zajednica nesvjesno u obzir uzima samo javno djelovanje, ime se njihova uloga nerijetko sagledava tek u dijelovima to bi joj trebali biti popratni, a to su, primjerice, spisateljski, kulturni, prosvjetni, gospodarski rad. Time redovnike zajednice zapravo deniramo kao drutvene, kulturne ili karitativne ustanove. (Slaba obraenost djelovanja enskih redovnikih zajednica potvruje poistovjeivanje redovnitva s javnim radom jer su enske zajednice najee okrenute zatvorenom ivotu.) Kako je u Leksikonu hercegovakih franjevaca bilo izvedivo obino to nije predstaviti ivotopise svih pojedinaca, rezultat je pregled itavog franjevakog ivota u Hercegovini, dakle ne samo udjela zajednice u javnome ivotu. Time se stvara cjelovita slika, u kojoj jednaku ulogu ima i ivotopis brata laika krojaa ili vratara u nekoj samostanskoj zajednici, kao i ivotopis, primjerice, fra Dominika Mandia. Katkad su, to napominje i sam autor, upravo ivotopisi skrovitih pojedinaca najbolji pokazatelj koordinata u kojima se kree svakodnevni ivot franjevaca u Hercegovini. Time se Leksikon pribliava historiografskom idealu sagledavanja cjelovitosti povijesne pojave, kako kroz povijest generala, tako kroz povijest svakodnevice. Premda biografski leksikon, ivot zajednice koju obrauje ne svodi na povijest znamenitosti, dakle na javnu dimenziju, nego joj pridaje i onu to joj se nalazi u samom temelju: dimenziju skrovita ivota ili kako se esto veli prisutnosti. Treba napomenuti da je vrijednost Leksikona i u tome to obraujui literaturu posredno donosi i izvjee o recepciji ivota i djela predstavljenih pojedinaca: kako u samoj zajednici zapisi u nekrologijima, nekrolozi, prigodni spomeni tako i u iroj javnosti novinski natpisi, literarizacija, historiografska obrada, znanstvena istraivanja i sl. Tako saznajemo o nainu na koji zajednica i ua franjevaka, i ira: regionalna, nacionalna, znanstvena pamti ove pojedince i vrednuje njihov rad. Odnos prema osobnoj i zajednikoj franjevakoj prolosti u Hercegovini, to iitavamo iz literature o pojedincima, kree se u rasponu od potpunog zanemarivanja do krajnje apologije. U tom je rasponu primjetna i ideoloki obiljeena recepcija, odnosno istraivanje djelatnosti franjevaca za potrebe ideolokih konstrukcija ove ili one vrste. Kritiki pristup Leksikonu Ni pristup Leksikonu ne bi smio biti poziv na apologetsko, nego na kritiko upoznavanje i vrednovanje vlastite prolosti, to je mogue u konstruktivnu dijalogu s ovim djelom. Svoj rad sam autor odreuje kao poetak a nikako kraj slinih istraivanja, elei, motiviran nedostatkom ovakve literature, sebi i drugima stvoriti prijeko potrebno polazite za dalji rad. U to je uloio golem trud, ali trud koji i sam kritiki vrednuje, pozivajui na reviziju i dopunjavanje podataka koje donosi (v. str. 22).
Ocjene i prikazi
277
Budui da je rije o leksikonskome djelu jednog autora, izneseni su podaci tim vie podloni kritici, korigiranju i dopunjavanju, ukratko plodnu dijalogu. Prednosti jednog autora ujednaena forma i pristup ujedno su i nedostatak jer se i uz najveu pomnju moraju pojaviti omake, a i cijeli posao nije obiljeen naporom skupine ljudi razliitih struka, karakteristinim za leksikonski rad. Osim toga ovaj je leksikon podloan opasnosti koja prati sve radove to izlau sintetski oblik znanja o kakvu predmetu. Takvi radovi nude svima potrebne sinteze i osnovne informacije koje ne moemo dobiti iz specijaliziranih studija. S druge strane, leksikone i enciklopedije esto prihvaamo kao udbenike tipove tekstova, nepodlone promjeni, za kojima se mehaniki posee u potrazi za podacima, a upravo bi oni trebali biti najpodloniji izmjenama, dopunama i preispitivanjima, dakle bi trebali biti djela u stalnom nastajanju. U sluaju Leksikona hercegovakih franjevaca dijalog je poeljan kako na razini iznesenih podataka, tako na razini forme u kojoj su prezentirani. Dakle potrebno je nastaviti s istraivanjima izvora i dopunjavanjem podataka, kao i korigiranjem netonih. Potrebna je revizija ivotopisa rudimentarno iscrtanih zbog manjka podataka, naroito ivotopisa franjevaca za koje postoji malo tragova u pouzdanim izvorima, a o kojima se uva predaja u zajednici. Tu osobito mislim na franjevce iz doba prvih osmanskih osvajanja, iji ivotopisi esto nastaju po uzoru na model hagiograje. Na razini obrade postoji nekoliko problemskih toaka o kojima bi trebalo povesti dijalog. Ve i povrnije itanje otkriva autorski postupak kojem nije naklonjena leksikografska struka. Naime autor na brojnim mjestima, osobito u fusnotama, naputa impersonalni nain izlaganja i nastupa u prvom licu s razliitim tipovima komentara obraivane grae. To u prvom redu vrijedi za ivotopise franjevaca pobijenih tragine 1945. godine, katastrofalne za hercegovaku provinciju, kao i za ivotopise kasnije zatvaranih pojedinaca, to tvori osobito osjetljivo mjesto u pamenju hercegovake franjevake zajednice i u procesu njezina samorazumijevanja. Na tim mjestima autor dakle naputa impersonalnost znanstvenika i komentira podatke iz literature, kao i postupke pojedinaca ukljuenih u zbivanja o kojima govori, konfrontirajui se s njima, ocjenjujui ih, osporavajui i uope dijalogizirajui na eksplicitnoj razini teksta, to nisu dobrodoli postupci u leksikonskom i uope znanstvenom tipu djela. Nadalje, kako je u leksikonu sav posao obavio jedan autor, njegov je zadatak bio i obraditi doprinose ljudi iz najrazliitijih struka. U procjeni vrijednosti obraenih pojava, u ovom sluaju osoba, leksikoni se uglavnom oslanjaju na postojeu recepciji u strunoj javnosti. Robert se Joli posluio takvim procjenama u sluajevima kad one postoje. Meutim recepcija je djela mnogih hercegovakih franjevaca u strunom smislu jo uvijek manjkava ili nikakva pa dopunjavanje vrijednosnih procjena ili neutralnije reeno pozicioniranje djelatnosti pojedinih obraenih franjevaca u povijest kulture, knjievnosti ili lozofsko-teoloke misli, da spomenem samo neke predstavlja otvoreno pitanje u prouavanju hercegovake franjevake prolosti.
278
Bosna franciscana
Na koncu treba rei: u situaciji kad za ovakve znanstvene pothvate postoji vrlo mala ili nikakva podrka nadlenih ustanova akademskih, kulturnih i drugih a i katastrofalna znanstvena politika, Robert Joli svojim istraivakim entuzijazmom motivira nastavak slinih poslova. Priznanje svakako zasluuju i Hercegovaka franjevaka provincija i Franjevaka knjinica u Mostaru to su iznijele nakladniki dio posla. Robert Joli zamislio je svoj posao kao vraanje duga zajednici, a u konkretnom smislu ne kao dovravanje posla, nego kao njegovo zapoinjanje. Pretraivi opsenu arhivsku grau i postojeu literaturu, napisavi vie od 630 podrobnih i k tome stotinjak kraih ivotopisa u Dodatku, na najbolji je nain zapoeo posao o kojem govori, a to je rad na istraivanju franjevake prolosti u Hercegovini. Rezultat je njegova truda djelo korisno i franjevakoj zajednici u Hercegovini, ali i bosanskohercegovakoj kulturi u cjelini. Nastavljajui i dopunjujui njegova istraivanja te zaobilazei zamku da ovaj vrijedni leksikon prihvatimo kao zatvoreno djelo, izbjei emo i zamku da vlastitu prolost, koja nas umnogome odreuje, poimamo pojednostavljeno i nekritiki. Iva Beljan
Sanja Cvetni, Barokni defter. Studije o likovnim djelima iz XVII. i XVIII. stoljea u Bosni i Hercegovini, Leykam international, Zagreb 2011, 256 str.
ljeto 2011. svjetlo dana ugledala je po mnogo emu iznimna i vizualno vrsno ureena knjiga povjesniarke umjetnosti Sanje Cvetni, redovite profesorice Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. U njoj je na sjajan nain prezentirana likovna batina baroknog stilskog razdoblja (XVII. i XVIII. st.) u Bosni i Hercegovini. Barokno nasljee iskljuivo je plod djelovanja bosansko-hercegovakih franjevaca, koji su uglavnom u Italiji, i manjim dijelom u Habsburkoj Monarhiji, nabavljali ili posebno naruivali likovna djela.
Bosna i Hercegovina je u to vrijeme pod osmanskom vlau i ta je injenica ograniavajue utjecala na protok djela barokne umjetnosti u vrijeme njezina procvata u zapadnim zemljama, prije svega zbog injenice to se islam sa zazorom odnosio prema likovnom prikazivanju vjerskih sadraja. Barokne arhitekture naprosto nema jer se crkve nisu smjele graditi. Slike su, posredstvom franjevaca, ipak nalazile prolaz, makar i tijesan, te su, usprkos nepogodnostima, pristizale u Bosnu i Hercegovinu. Tako je na odkrinuta vrata, tiho i neujno, ula barokna kultura na prostor gdje okolnosti nisu pogodovale njezinu razvitku.
Ocjene i prikazi
279
Na taj se nain gradila skromna, ali vidljiva, poveznica s europskim kulturnim tokovima na podruju likovnosti, slino kao i na podruju pisane kulture. Ne mali dio djela preivio je sve povijesne oluje te ona danas na najbolji nain svjedoe o tome kako za umjetnost i kulturu nema nepropusnih granica. Stoga se s punim pravom moe govoriti o bosansko-hercegovakoj baroknoj batini koja je uglavnom svoje utoite nala u franjevakim samostanima. I upravo nju na visoko kvaliciran nain prezentira, istraivaki utvruje i valorizira Sanja Cvetni u svojoj knjizi znakovita naslova Barokni defter. Autorica je knjigu posloila u sedam poglavlja: 1. Osobni uvod na mjestu opega (7), 2. Nakai oliti pjengaturi, neimari i naravno ujaci (25), 3. Djela umjetnika venecijanske kole (57), 4. Uspjeh amanskih invencija (113), 5. Srednjoeuropski umjetnici (143), 6. Knjina ilustracija i likovna kultura (167), 7. Barokni susreti (191). Na koncu su saetci na hrvatskom (198), talijanskom (202), njemakom (206) i engleskom jeziku (210), te konano Literatura (215) i Kazala (231). Prvo poglavlje, Osobni uvod na mjestu opega, izdvaja se iz cjeline knjige, jer, kako autorica kae, ne ide da itatelja uvede u sadraj nego da uvede onoga tko pie, odnosno da razloi motive i misli s kojima je autorica zala meu likovna djela baroknog razdoblja u Bosni i Hercegovini (str. 9). Taj osobni uvod prua razjanjenja o poveznicama autorice sa Sarajevom i Bosnom, koja osvjetljavaju i objanjavaju unutarnje poticaje to su vodili nastanku knjige. Prva je poveznica obiteljska, oivljena prisjeanjem majke koja je dio djetinjstva, zahvaljujui jednom od brojnih djedovih premjetaja, uoi i dijelom za vrijeme Drugog svjetskog rata provela u Sarajevu gdje je pohaala kolu asnih sestara. Druga inspirativna i motivirajua poveznica proizala je iz injenice da je autorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao vanjski suradnik, vie semestara predavala predmet Umjetnost baroka (20042008). Te su poveznice nesumnjivo trasirale put pisanju ove knjige.
U drugom poglavlju, Nakai oliti pjengaturi, neimari inaravnoujaci, autorica je predstavila onaj aspekt likovnog djelovanja koji je proizaao iz domaeg okruja uz sve nepovoljne okolnosti, na to, najee, upuuju zapisi u franjevakim ljetopisima. Takvi se znani i neznani likovni akteri u ljetopisima (i nekrologijima) spominju imenima naka, pjengatur, pictor egregius ili sl., kakvi su fra Pavao Tokmai, fra Tomo Salati, Stipan iz Velike, Frano Janji i dr. Meu njima je nesumnjivo najistaknutiji slikar fra Miho ui (17501809) sa svojim slikama Sveto rodbinstvo (Kreevo) i Sveti Anto Pustinjak (Fojnica). A u taj niz ide i nekoliko vrsnih srednjobosanskih zlatara (kujundija), Marko Elegovi, Ivan Dui, Lovro Pavlovi koji su radili svijenjake, i ne samo njih, kao i neimar Bono graditelj. Autorica je vjeto posloila mozaik na kojem su vidljivi pokuaji franjevaca da sami nau naina kako da
280
Bosna franciscana
urede svoje skromne sakralne prostore kada se nije moglo doi do djela tada poznatih umjetnika ili umjetnikih radionica sa Zapada. Zaustavila se i na jednoj pastoralnoj posebnosti franjevaca Bosne Srebrene pokretnim oltarima sa oslikanim dijelovima, koji su se mogli sklopiti i nositi poput sanduka. Budui da nije bilo crkava, oni su ih nosili sa sobom od mjesta do mjesta radi slavljenja mise s pukom, redovito na otvorenom, a onda ih opet vraali nazad ili ostavljali kod neke obitelji do sljedee prilike. U treem poglavlju autorica opservira Djela umjetnika venecijanske kole u Bosni Srebrenoj. Bosanski franjevci su, naime, ponajvie likovnih djela pribavili ili naruili iz Venecije. Ili su u mone Mletke i radi tiskanja knjiga, kao to je to uinio fra Matija Divkovi prije ravno 400 godina (1611), objavivi prvu knjigu na narodnom jeziku u Bosni i Hercegovini, a iza njega i mnogi drugi franjevci. Prvi slikar iz kruga venecijanske kole, ija je djela autorica tematizirala, jest Baldassare dAnna (oko 15721646). Njegova slika Posljednji sud potjee iz treeg ili etvrtog desetljea XVII. stoljea, a nalazi se u crkvi Sv. Katarine Aleksandrijske u Kreevu. Druga njegova slika Bezgreno zaee s lauretanskim simbolima, sv. Stjepanom Prvomuenikom i donatorom Stjepanom Dragojloviem (1621) uva se u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Tamo je i jedna starija slika Raspeti s Bogorodicom, Marijom Magdalenom, sv. Ivanom Evanelistom, sv. Stjepanom Prvomuenikom i donatorom Stjepanom Dragojloviem (1597). U dosadanjoj literaturi prevladavalo je miljenje da je Stjepan Dragojlovi zapravo autor tih slika. Sanja Cvetni je, meutim, na osnovi brojnih analogija s potpisanim i prihvaenim djelima slikara Baldassare dAnna uvjerljivo utvrdila njegovo autorstvo, a Stjepan Dragojlovi, iji se lik nalazi na dvjema slikama, jest njihov naruitelj, donator. Slika Venecijanca Giovanni Battista Pitterija (1691/1695nakon 1754) Stigmatizacija sv. Franje Asikoga nalazi se u franjevakom samostanu na Humcu / Ljubuki. On je jedan od malih majstora koji je dobrim dijelom ivota i opusa (od 1730) vezan za Dalmaciju i tamonje naruitelje, a do diobe Provincije (1735) i dalmatinski su samostani u okviru Bosne Srebrene, pa je i dospijee Pitterijeve slike u Bosnu Srebrenu vie razumljivo. Sanja Cvetni je napose impresionirana mletakom braom Guardi, Gian Antonijom (1699-1760) i Francescom (1712-1793), kojih se po jedno djelo nalazi u samostanima na Petrievcu i u Kraljevoj Sutjesci. U tom je kontekstu, zbog zapaene umjetnike vrijednosti djel, posebno istaknula ulogu naruitelja s obzirom na vrsnou bosansko-hercegovake barokne likovne batine:
Vanost naruitelja iz Bosne i Hercegovine kroz stoljea uz slikare koji su podrijetlom Venecijanci, ali rade (i) za naruitelje u Dalmaciji, potvruje se u slikama koje hrvatska slikarska batina moe naalost samo prieljkivati. Mletako slikarstvo u Bosni Srebrenoj dosie velianstveni
Ocjene i prikazi
crescendo kolorizma i orkestracije u djelima koja bi poeljeli svi svjetski muzeji, slikama slavne mletake brae Guardi, poglavito u arobnoj maloj slici starijega brata Gian Antonija, Povratak Sv. Obitelji iz Hrama i sv. Antun Padovanski (str. 78).
281
Vezano za ovu sliku postojale su neke nedoumice koje je S. Cvetni razrijeila. Prva je nedoumica bilo mjesto gdje se slika zapravo, budui da je u Katalogu velike franjevake izlobe (1988/89) uz nju naveden podatak da se nalazi u franjevakom samostanu u Visokom a tamo je nije bilo. S. Cvetni ju je pronala u samostanu na Petrievcu (Banja Luka) prilikom jednog svoga posjeta, te je potraga za njom, zbog pogrene upute u Katalogu, okonana. Druga je nedoumica bila vezana za ikonografsko itanje ove jedne od najljepih slika u Bosni i Hercegovini (str. 79), za koju je u Katalogu stajalo da joj je autor neznani venecijanski majstor s nazivom Bogorodica izmeu Sv. Ane i Joakima sa Sv. Antom Padovanskim. Atribuciju je, u muuvremenu, odredio Grgo Gamulin (1910-1997), povjesniar umjetnosti. U svom kritikom prikazu spomenute franjevake izlobe, dvije godine kasnije (1990), on je upozorio: ostalo je neproueno i neprimijeeno jo jedno izvanredno malo djelo: slika s Bogorodicom izmeu Sv. Ane i Joakima sa Sv. Antom Padovanskim. Vlasnitvo je franjevakog samostana u Visokom, a slikao ju je takoer Guardi, ali ovaj put Gian Antonije citira S. Cvetni Gamulina (str. 79). Gamulin je, dakle, ovu sliku atribuirao venecijanskom slikaru Gian Antoniju Guardiju. Sljedei korak koji je autorica uinila, jest novo ikonografsko itanje. Ne radi se, naime, o Bogorodici, sv. Ani, Joakimu i sv. Anti Padovanskom, nego o slici Povratak Sv. Obitelji iz Hrama i sv. Antun Padovanski. To novo itanje autorica je uvjerljivo dokazala vrsnom ikonografskom analizom slike, usporedbom s jednim srodnim Guardijevim djelom iz privatne zbirke u Veneciji, te pripremnim crteom za tu sliku iz Ufzija u Firenci. Autorica smatra da se moe pretpostaviti kako se ovdje zapravo radi o franjevakoj narudbi (a ne tek o kupnji) s obzirom na pojavu sv. Ante Padovanskoga uz Sv. Obitelj, naglasivi uz to, kako su:
[] dinamine veze s Venecijom viestruko potvrene (u tom se gradu naruuju slike, tiskaju djela, nabavlja crkvena oprema, obrazuje, trguje i jo tota), treba u obzir uzeti mogunost da je to arobno malo djelo polovinom XVIII. stoljea pod franjevakim habitom stiglo u Bosnu i Hercegovinu. U svakom sluaju franjevaki ga je habit zatitio od propasti do danas. Uz veliko potovanje prema toj skromnoj a monoj i staroj tamnosmeoj fratarskoj tkanini, slika Gian Antonija Guardija, jednog od osnivaa venecijanske Akademije (1756.), trebala bi u kolektivnoj svijesti zavrijediti dostojniju sudbinu od neizvjesnoga prognanitva ratnih godina, mraka tajnovitih skrovita i susjedstva ruevine negdanje crkve na Petrievcu. Dakako, ne samo ona (str. 87).
Visoko mjesto u baroknoj batini Bosne i Hercegovine ima i slika Francesca Guardija Bogorodica s Djetetom i sv. Antunom Padovanskim koju je 1775.
282
Bosna franciscana
nabavio fra Grgo Iliji Vareanin (1736-1813), koji je kasnije obavljao slubu provincijala a potom i biskupa (na slici je dao ispisati: Dobavi o.f. Gargo iz Varesa 1775). S. Cvetni smatra da je fra Grgo vjerojatno naruitelj, a ne samo kupac slike. Tako se on, stoljee i pol nakon Stjepana Dragojlovia, javlja kao prvi poznati naruitelj. Slika se nalazi u franjevakom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Nju je otkrio, prepoznao i objavio Grgo Gamulin (1972) kao djelo Francesca Guardija. S. Cvetni navodi u kojim je sve katalozima citiran Gamulin, uz reprodukciju slike, pa ipak je na franjevakoj izlobi, koju je priredila Svetlana Raki (slikarstvo i skulptura), atribucija Francescu Guardiju stavljena pod upitnik, na to je Gamulin reagirao u gore spomenutom osvrtu. Autorica donosi citat iz Gamulinova lanka:
A da ironija bude vea, to lijepo i slavno djelo (iz samostana jo slavnijeg) bilo je na izlobi u Zagrebu zatureno u kutu jedne pokrajnje prostorije i ostalo je posve neprimijeeno od javnosti obine i od javnosti strune (str. 94). S. Cvetni je Gamulinu u prilog navela niz potvrda iz narasle literature, da bi na koncu izrazila svoja osjeanja i elje uz tu sliku Francesca Guardija: Na odlasku iz Kraljeve Sutjeske, gledajui Trstionicu kako bezbrino prevre svoj vodeni tijek po uglaanu stijenju, poeljela sam: Dobra kob, mala sliko!, s velikom nadom da e svi batinici, a ne samo vlasnici franjevci, znati cijeniti najistoniju Guardijevu narudbu iz vremena, taj daleki dotok venecijanske boje meu stara bosanska brda, i da e budui restauratorski zahvati dvaju djela brae Guardi, onoga s Petrievca i ovoga sutjekoga, uvijek biti povjereni najboljim strunjacima (str. 97).
Slikar Sebastiano (Bae) Giuseppe Devita, roeni Splianin (1740nakon 1797), po slikarskoj tradiciji iz kruga venecijanske kole, ivio je i radio i u Dalmaciji i u Italiji, za bosanske franjevce izradio je zavjetnu sliku (1784) Bogorodica sa sv. Rokom i sv. Sebastijanom i skupinom vjernika koja se nalazi u franjevakom samostanu u Fojnici. Povod zavjetu i narudbi slike bila je epidemija kuge (1783). O toj epidemiji ostali su zapisi u ljetopisima (Balti, Baeskija) koje autorica koristi kako bi zavjet franjevaca i puka kao i samu narudbu slike kontekstualizirala, a potom dala ikonografsku i umjetniku analizu. Sliku je objavio (1990, 1992) splitski povjesniar umjetnosti Kruno Prijatelj (1922-1998), a zanimljiva je i s etnografskog aspekta (slikar je uveo anonimne bosanske vjernike u njihovu ruhu) ali i zbog injenice da se slikar potpisao hrvatskom varijantom svoga imena Sebastijan Baschie (Bae). U etvrtom poglavlju Uspjeh amanskih invencija S. Cvetni opservira povezanost bosansko-hercegovake likovne batine s nizozemskim slikarskim kolama. Radi se o injenici da se slabiji majstor esto oslanja na gotova, poznata i priznata rjeenja, pa tako iz vlastite nemoi povezuje udaljene prostore za koje batinici i ne slute da imaju ikakvih veza (str. 115). A ta su se rjeenja preko grakih listova irila i obiljeila narataje od XVI. do XIX. stoljea (str.
Ocjene i prikazi
283
116). Tako su od neznanih malih majstora nastale slike tovanje imena Isusova i isusovaki sveci (nakon 1640) i Raspeti (prema Rubensu, sredina XVII. st.) koje se uvaju u zbirci samostana u Mostaru, te Bogorodica suutna (Bogorodica od sedam alosti) u Franjevakoj galeriji na irokom Brijegu. U petom poglavlju Srednjoeuropski umjetnici autorica je ukazala na nekoliko slika srednjoeuropske umjetnike provenijencije, koje su, dakle, stigle sa sjevera. Tokove pristizanja umjetnikih djela u Bosnu u Hercegovinu predstavila je na slikovit nain: Umjetniki utjecaji pristizali su u Bosnu i Hercegovinu najee suprotno od smjera kojim se slijevaju njezine rijeke. Potamolokim rjenikom reeno: dolazili su uzvodno. Uzvodno Neretvom, s juga, stizale su umjetnine iz Dalmacije i Venecije, a uzvodno pritocima Save sa sjevera pristiglo je i koje srednjoeuropsko djelo. To dakako nisu jedini utjecaji, ali su za umjetnika djela baroka iznimno vani (str. 145146). Tako su srednjoeuropske provenijencije Sv. Lucija nekog kranjskog ili tajerskog slikara (druga polovica XVIII. st.) u Franjevakoj galeriji u irokom Brijegu, te slike Paulusa Antoniusa Sensera (?17161758) Porcijunkulski oprost (1753) u franjevakom samostanu u Visokom, i Bogorodica s djetetom (oko 1750) u samostanu u Tolisi, te F. Haberla (?), Portret djevojke (1780) u Franjevakom provincijalatu u Sarajevu. U estom poglavlju Knjina ilustracija i likovna kultura, autorica je posebnu pozornost posvetila djelu Emblemata autora Andree Alciata (1492-1550), koje je od 1531. do 1870-ih izalo u 179 izdanja. No, nesumnjivo najkvalitetnije, i raritetno, izdanje jest ono iz 1621. godine. A upravo se ono, vrlo dobro ouvano, nalazi u franjevakom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. To je potaknulo autoricu da studiozno i iroko prezentira genezu tog vrsnog djela europske knjike i likovne kulture koje se nalo kod franjevaca. U tom su kontekstu svoje mjesto nale i ilustracije u lekcionaru Pitole i evanelja fra Ivana Bandulavia ( 2. pol. XVI. st. 1. pol. XVII. st.). Nakon blistavih analiza i irokih kulturno-povijesnih poveznica i kontekstualizacija baroknih djela bosansko-hercegovake likovne batine, autorica na kraju ulazi u oputenu zavrnicu (Barokni susreti), posve osobnu, gdje ukratko govori o susretima i doivljajima u vrijeme svojih profesionalnih dolazaka u Sarajevo tijekom etiriju godina (2004-2008). Time je djelo dobilo jedinstven osobni okvir, to mu daje . Knjiga je, kako je ve reeno na poetku, po mnogo emu iznimna. Prije svega na sjajan nain je opservirana jedna likovna tema koja e za mnoge biti
284
Bosna franciscana
pravo iznenaenje, jer su u nedostatku barokne arhitekture, koja je po prirodi stvari daleko vidljivija, likovna djela baroka bila uglavnom podalje od oiju javnosti u samostanskim zakutcima (danas ipak solidno ureenim samostanskim muzejima). Uostalom jednako su onako skrovita kako su neko u tajnovitosti, pod franjevakim habitom, i stizala, preko ne uvijek mirnog mora iz Mletaka, i dalje od splitske luke nesigurnim bosanskim stazama do odredita u jednom od srednjobosanskih samostana. Ako smo do sada jedino imali nejasnu i fragmentarnu sliku nedovoljno istraene barokne batine Bosne i Hercegovine, sada je sasvim drukije. Profesorica Sanja Cvetni je od sitnih rasutih elemenata, s nevjerojatnim darom zapaanja, dosljedne znanstvene akribinosti, te visoko kultiviranog i elegantnog jezinog izraza, ovim svojim djelom, usprkos ovdanjem skromnom likovnom nasljeu, oblikovala raskoan mozaik bosansko-hercegovakoga baroka. Marko Karamati
Armina Galija, Eine bosnische Stadt im Zeichen des Kriegs. Ethnopolitik und Alltag in Banjaluka 1990-1995. Oldenbourg Verlag, Mnchen 2011 Kako prognati jedan grad
zazov koji pred suvremenu historiograju predstavljaju dogaaji katastrokih razmjera u punome se svjetlu pokazao pri pokuajima znanstvenoga pristupa Holokaustu. Holokaust je avansirao u mjeru svih mjera kada je u pitanju masovno unitenje cjelokupnih populacija. No za samu je povijest znaajno to to je u procesu njegova izuavanja dolo do silovitih promjena u analitikim pa i metodolokim postupcima koji su se koristili kako bi ga se spoznalo u njegovoj neponovljivoj jedinstvenosti. Misliti da se do tog cilja dolo jednostavno bilo bi odve naivno. Naime, tradicionalne metode, zasnovane na uvjerenosti u neprikosnovenost dokumenata, na njihovu navodnu objektivnost, ili na vjeri u mogunost objektivnoga dokazivanja njihove neobjektivnosti, nisu lako preputale svoj dio terena nekonvencionalnijim, modernijim pristupima u kojima su se poele propitivati i manje pouzdane injenice, osobito one koje su se ticale uloge svjedoka i svjedoanstava kamena smutnje i izvora brojnih prijepora u traganju za povijesnom istinom. Najee usmena forma koja u medijalnome smislu odlikuje svjedoanstvo (makar i transgurirana u pismenome obliku svojega zabiljeavanja) priziva negativne konotacije od kojih se uvijek iznova istiu krhkost sjeanja, pamenje na krucijalan nain uvjetova-
Ocjene i prikazi
285
no traumatskim zbivanjima i njihovom, najee neuspjenom, preradom itd. Osim toga, sintetiki zakljuci koji se izvlae kao rezultati tako usmjerenoga istraivanja osporavaju se u svojoj koherentnosti. Najpouniji primjer takvoga spornoga teksta jest, sada se to sa sigurnou moe rei, studija amerikoga povjesniara Raula Hilberga The Destruction of European Jews. Hilberg je, to je izazvalo i najvehementnije kritike, samu mogunost Holokausta izveo iz nepripremljenosti europskih idova na radikalnost samoga dogaaja. Podueni kolektivnim iskustvom, nastalim u dugotrajnoj tradiciji pogroma, oni su oekivali slinu situaciju u Treemu Reichu. Kada su shvatili da su soeni s ideoloki poduprtom mehanizacijom koja cilja na njihovo potpuno unitenje, ve je bilo kasno. Makoliko kritiari bili uporni u negiranju Hilbergove ishodine teze (a ta kritika nije se zadravala samo na znanstvenome planu Hilbergu je zaprijeen pristup na amerika elitna sveuilita, tako da je karijeru zavrio tamo gdje ju je i zapoeo, u provincijalnome Vermontu), ono to se nije uspjelo zaustaviti bila je upravo specina metodologija, obilato koritenje usmenim svjedoanstvima preivjelih kojima se nadoknaivala njihova, u odnosu na poinitelje, gotovo marginalna prisutnost u arhivima. Zahvaljujui Hilbergu polje se istraivanja Holokausta proirilo i na lozoju (Zygmunt Bauman, Giorgio Agamben), psihoanalitiki orijentiranu znanost o knjievnosti (Shoshana Felman), kao i znanost o knjievnosti usmjerenu na ispitivanje nekanonskih literarnih formi, prije svega dnevnikih i autobiografskih zapisa (Eva Lezzi), ali i na podruju vizualnoga (inovativno-alternativni pristup fotografskoj dokumentaciji Sergea i Beate Klarsfeld) da navedem tek nekoliko primjera. Na taj je nain historiografski diskurz o Holokaustu doprinio transdiciplinarnome proirenju humanistikih znanosti i pruio im dotada nesluene mogunosti interesnih premreavanja i povezivanja. Uz sintetike studije tipa kapitalne dvotomne Nazi Germany and the Jews Saula Friedlandera historiograja je razvijala i paralelnu struju koju bih mogao nazvati mikro-studijama. Njihov je cilj bio diferencirano promatranje samih katastrokih dogaaja s ciljem rekonstruiranja povijesti ivota obinih ljudi, kako na strani poinitelja (Ordinary Men Christophera Browninga), tako i na strani rtava (Neighbours Jana T. Grossa ili sjajni Im Tunnel njemakoga povjesniara Gtza Alyja). Tim se suavanjem istraivake perspektive pribliavam svojoj dananjoj temi. Izvjesno je da izuavanje Holokausta trai vremensku distancu kako bi ga se moglo sprovoditi sa to manjom emotivnou. Bez dvojbe se taj postulat moe primijeniti i na druge katastroke dogaaje, koji ga ne nadmauju ali mu se svojim karakterom pribliavaju. Od poetka ratova za naslijee raspadnute Jugoslavije prolo je ve dvadeset godina. Sintetike se studije, neobiljeene ideoloko-politikom ili nacionalnom pristranou, jo uvijek oekuju. Odgovori na globalna pitanja nisu prueni. U sjenci toga zaostatka, meutim, moe se promatrati nastanak mikro-studija koje na naelu teritorijalnoga ili vremenskog ograniavanja ugrauju prve kamene-temeljce za budua istraivanja u kojima e se, na ozbiljan nain, naeti tematika cjelokupne mune povijesti nestanka jedne zemlje. Genocid u Bosni
286
Bosna franciscana
i Hercegovini, etniko ienje stanovnitva, stvaranje jednonacionalnih zona tamo gdje su sredine bile temeljito izmijeane ili, pak, prostora pustoi na onim mjestima koja su bila preteito mononacionalno zaposjednuta (Krajina u Hrvatskoj, Bosanska Posavina), sve su to katastroki dogaaji apokaliptikoga potencijala koji se pokazuju otvoreni prema metodoloko-analitikim pristupima razvijenima u izuavanju Holokausta. U njima valja prepoznati budue putove ispisivanja povijesti zemalja bive Jugoslavije. Takva je knjiga zasigurno i doktorska disertacija beke povjesniarke bosansko-hercegovakoga porijekla Armine Galija Eine bosnische Stadt im Zeichen des Krieges. Ethnopolitik und Alltag in Banja Luka 1990-1995 (Jedan bosanski grad u znaku rata. Etnopolitika i svakodnevica u Banjoj Luci 1990-1995). Armina Galija, i tu moram bar na trenutak biti osoban, ispisuje povijest svoje teme onako kako sam nikada ne bih bio u stanju, makar koliko bio uvjeren u svoju znanstveniku objektivnost. Jednostavno, za mene je tu previe emocija nagomilano da bi ih se moglo potisnuti, disciplinirati, pripitomiti. No njezina je distanciranost od materije koja je biografski mora pogaati vie negoli uzorita. Ona ispisuje najtraginiji dio povijesti grada ne izostavljajui nita od stravinosti dogaaja ali ih i ne pretvarajui u prizorite osobne osjeajnosti. U tome se i krije umijee povjesniarke. Makoliko dokumenti ili svjedoanstva bili iskaz visokoga emotivnog naboja, emotivnost se iitava iz njih samih, iz njihovoga sadraja a ne iz manipulativne perspektive one koja ih predouje. Diskurzivnost teksta nije usmjerena na stvaranje pri-povijesti, ve na vjernu rekonstrukciju mikro-slike jedne sredine i njezine, kako stvarne tako i metaforike, topograje one, dakle, iji su junaci obini ljudi koji popunjavaju prazne prostore svojim prisustvom. Ta je kohabitacija omoguena metodikim pristupom i izborom teme koje autorica opisuje na sljedei nain: S jedne se strane socijalno-povijesno rasvjetljuje izgradnja novoga gradskog drutva i novoga sistema tako to se istrauju uzajamni odnosi i djelatna povezanost izmeu drutvenih institucija i njihovih struktura. S druge se ispituje svakodnevica individua u njihovu duhovno-kulturalnome okruju za vrijeme rata u Banjoj Luci. (podcrtala A.G.) Ta dva stoera odreuju strukturu diskurza povjesniarke. Njihovim se ispitivanjem omoguuje stjecanje sveobuhvatne slike o jednoj sredini, dok istovremeno pruaju mogunost za izgradnju sintetike pozicije sposobne da napusti cizelirano deniranje mikro-topograje i uputi se u ire istraivanje ije e sredite sainjavati takve sredinje teme rata u Bosni i Hercegovini poput etnikoga ienja, genocida, urbicida ili kulturocida. Ovom se studijom, dakle, anticipira perspektiva u kojoj e se poi suprotnim putom od onoga to ga je zacrtalo ispitivanje Holokausta: od jedne analitike ka sintetikoj obradi virulentne teme ija e brizantnost jo dugo ostati dominanta historiograje kako u zemljama bive Jugoslavije, tako i na katedrama za prouavanje povijesti Jugoistone Europe u svijetu. Kako bi to preciznije odredila svakodnevni ivot u jednome gradu zahvaenom ratom, koji se dodue ne odlikuje izravnim ratnim djelatnostima
Ocjene i prikazi
287
na konkretnoj teritoriji ali na odluujui nain proimlje i determinira sve njegove strukture, Armina se Galija koristi historiografskom aplikacijom fenomenolokoga termina svijet ivota (Lebenswelt). Taj se termin moda moe upotrijebiti kao zajedniki nazivnik za ono neupadljivo svakodnevno, partikularno i prolazno, kao kontingentno koje ne pripada javnoj svijesti te koje previaju i humanistike znanosti, ukoliko se brinu samo za svoje glavne i dravne poslove, te ga ne ine svojim predmetom. (Jens Kulenkampff) Armina Galija ispisuje povijest koja ne zanemaruje glavne poslove ali ih, slijedom nunosti, ne prestaje promatrati u kontekstu svakodnevnoga postojanja svijeta ivota. Kako konkretno izgleda analitiki postupak koji se najavljuje u Uvodu? Armina Galija isprva opisuje potekoe s kojima se, navodno, suoava izuavanje suvremene povijesti (Zeitgeschichte). One se, prema tradicionalistikome miljenju, nalaze u premaloj distanci prema zbivanjima i u, ne nuno s njom povezanom, nepristupanou arhivske grae. Kako bi izbjegla te potekoe, i pokazala u kolikoj su mjeri nametnute, autorica se prilikom izbora grae koncentrira na vie dostupnih izvora: u sreditu su njezine panje ankete, pismene i usmene, sa svjedocima i svjedokinjama zbivanja ali i diverzicirani dokumenti razliite medijalne provenijencije. Tako se koriste dnevne novine ali i lmovi; izvjea meunarodnih oraganizacija skupa sa sudskim zapisnicima; sveuilini bilteni kao i zvuni zapisi s radija. Rezultat je impresivna koliina skupljenog materijala kojega se interpetira u smionome kljuu, s otvorenou prema dalekosenim zakljucima. Nakon iscrpnoga objanjenja metode kojom e se sluiti Armina Galija daje kratki obris povijesti Banje Luke s osobitom koncentracijom na demografske faktore. Demograja e se pokazati vanom u ideoloko-politikoj pripremi cijeloga rata u Bosni i Hercegovini tako da panja koja joj se posveuje ne zauuje. Sljedee se poglavlje bavi raspadom Jugoslavije, njegovom pripremom, ali i ulozi koju su u njemu dobili prvi poslijeratni viestranaki izbori (pri tome se ne zanemaruje ukazati na njihovu puku nominalnost, uvjetovanu nedovoljnom politikom diferenciranou svijesti lokalne populacije ali i nacionalnim zavoenjem kao osnovnom metodom ideoloke manipulacije i pripremom samoga etnikog ienja). Znakovitim se tu pokazuje (zlo)upotreba povijesti kao iznenada otkrivenog zamajca sadanjosti, tovie njezina odluujueg faktora. Zaboravljena se zbivanja prebacuju u centar panje a kolektivna svijest priprema za ksenofobni govor mrnje. Naravno, Armina Galija ne inzistira na kontinuitetu, ve, makar i indirektno, upravo diskontinuitet zbivanja izmeu kraja Drugog svjetskog rata i rata nakon raspada Jugoslavije stavlja u prvi plan. Naime, izbacivanjem u prvi plan krvave prolosti briu se i ponitavaju sva pozitivna dosegnua koje su grad, republika i drava doivjeli u etrdeset i pet godina. Viepartijski se izbori tako pojavljuju kao krinka za stvaranje monolitikoga jednonacionalnog drutva u kojemu e svi oni koji drukije misle biti potisnuti na marginu i, kao krajnja konzekvenca, uniteni.
288
Bosna franciscana
To ne vrijedi samo za Karadievu SDS ija dominacija u Banjoj Luci nakon izbora postaje gotovo opipljiva, ve i za ostale nacionalne stranke s njihovim legendarnim vezanjem zastava u deklarativnome anti-komunizmu. Opisavi tako pripreme za prevrat i za rat autorica ukazuje na iznimnu vanost uklanjanja onih to misle drukije, posebice iz redova vlastitoga naroda. U uskoj povezanosti s tim ideolokim ienjem nalazi se i odstranjivanje ionako relativno tankoga sloja urbanoga puanstva. Nain na koji se materijal predouje, ali i njegovo nizanje gotovo bez avova, diskurzivno-analitiki pokazuje u kolikoj je mjeri urbicid (a o njemu je u drukijem registru uvjerljivo pisao Bogdan Bogdanovi) jedan od sredinjih faktora etnikog ienja. U tome kontekstu osobito se indikativnim priinjaju promjene vlastitih imena: kako samih osoba tako i gradskih toponima i imena ulica i trgova, kolskih i kulturnih institucija. Sistematski secirajui diverzicirane segmente svijeta ivota Armina se Galija kree od uloge religije i njezinoga silovitoga zasijecanja u svakodnevicu, preko kolstva s promijenjenim i maksimalno ideologiziranim programima, pa sve do nasilnih promjena jezikoga idioma kojim se za Bosnu tipino ijekavski idiom u novostvorenoj srpskoj tvorevini po dekretu morao zamijeniti ekavicom. Primjeri koje daje podcrtani su obilatim informacijama iz tiska ali i iskustvima pojedinih graana koji u svojim oral histories pripovijedaju o nelagodi koja bi ih obuzimala pri pogledu na nasilno glajhaltovanje cjelokupne zajednice. No najupeatljiviji je onaj dio, za njega bi se moglo rei i da je centralni, u kojemu se govori o perdnim metodama protjerivanja nesrpskog stanovitva kao i patnjama, njihovome (pre)estome smrtnom ishodu, kojima su bili izloeni proganjani. Moglo bi se rei da, poneto asimetrino, taj dio zapoinje potpoglavljem Nova lojalnost i isticanje razlika. U njemu se zorno pokazuje u kolikoj su mjeri promijenjeni uvjeti suivota sezali u dubine psihe, koliko su ciljali na promjenu strukture linosti. Armina Galija i dalje konzekventno izbjegava pristranost, dajui glas kako umjerenim tako i radikalnim srpskim snagama, ali i njihovim rtvama. Stavljanjem naglaska na obrat (isticanje razlika tamo gdje su ranije postojale slinosti ili istovjetnosti) pokazuje se jedno izvrtanje dotada prisutne socijalne svijesti i njezino manipuliranje u svrhu uvrivanja novoformiranih kolektivnih identiteta. Kljuno etvrto poglavlje, pod naslovom Instrumenti moi srpske nacionalne politike elite tematizira dubinu promjena, kao i kratko vrijeme u kojemu ih se uspjelo nametnuti. U njemu je rije o otputanju radnika nesrpskoga porijekla s posla, o osobitome inzistiranju na unitavanju osnove materijalne egzistencije rukovodeih kadrova iz redova Hrvata, Bonjaka i Jugoslovena i s njime povezanome elitocidu. No najstranija su izvjea o samovoljnim i nesankcioniranim likvidiranjima iji je oiti cilj bio nagovaranje na dobrovoljno iseljenje. Armina Galija je na ovome mjestu moda mogla povui paralelu izmeu metoda zastraivanja drugih primijenih u Sarajevu i onih iz Banje Luke. Poznato je u koliko su mjeri kriminalci i u jednome i u drugome gradu bili angairani
Ocjene i prikazi
289
na ispunjenju nacionalnoga zadatka ali se nedovoljno istie njihova izravna ovisnost o strukturama vlasti u Banjoj Luci i relativna operativna neovisnost u Sarajevu. Iscrpno se govori o oduzimanju stanova i kua koje je sprovedeno pod cininim imenom racionaliziranje stambenoga prostora, protjerivanje koje je organizirano od strane vlasti ali provedeno s preutnom suglasnou onih s kojima se do juer ivjelo zajednikim ivotom. U poglavlju Teror u gradu interpretiraju se oral histories onih koji su doivjeli i preivjeli dane strave u prognanome gradu (Irfan Horozovi). Prikazivau je teko izabrati jednu, ali to ipak moram uiniti. Potresna je pripovijest Ulfete Kobali o ubojstvu sina. Zakljuujui svoj otrenjujui izvjetaj Armina Galija opisuje demografske promjene i njihove posljedice. tetu koja je nanesena na planu kulture, s protjerivanjem vrijednosti poput klasine glazbe i njezino apsolutno nadomjetanje turbo-folkom, naprimjer, mogue je usporediti s promjenom kolskoga sistema i nametanjem novih, gotovo iskljuivo, ideolokih vrijednosti. S toga se i ini da ju se jedva moe popraviti. Aktualna situacija na planu kulturnoga ivota u Banjoj Luci potvrda je teze o unitenju materijalnih vrijednosti jednoga doba na ije mjesto nije stupilo nita to bi ih moglo nadomjestiti. Bahatost i arogancija navodnih pobjednika teko su naslijee traginoga razdoblja grada koji se mukotrpno formira kao prijestolnica jedne para-drave. Zaklapajui posljednje stranice studije Armine Galija potrebno je razmiljati o perspektivama i pravcima nove historiograje koje ova knjiga, u svojoj discipliniranosti svojstvenoj novoj njemakoj povijesnoj koli, nudi buduim generacijama znanstvenika i znanstvenica. Time se vraam na ishodite svojega teksta. Poput izuavanja Holokausta bosansko-hercegovaka apokalipsa s kraja dvadesetog stoljea trai diferenciran pristup kako bi se dogaaji to su uzdrmali jugoistok Europe mogli analizirati u svojoj sveobuhvatnosti. Sintetike e studije zacijelo slijediti ali je iznimno vano da se na primjeru kraih vremenskih odsjeaka i manjih teritorijalnih jedinica pokae u kolikoj je mjeri projekt rasturanja Bosne i Hercegovine bio dirigiran iz raznih centara, kako su pojedina odstupanja od propisanih normi vana za stvaranje integralne slike jednoga dezintegrativnog procesa koji traje i sprovodi se, i dalje, po naelu teritorijalne asimetrinosti i ideoloke simetrinosti u svim dijelovima raskomadane zemlje. Stoga i nije sluajno to e glas Armine Galija, dolazei iz vana, naii na gluhe ui unutra. Radovat u se svakom dokazu za suprotno i oekivati ga s ogromnom skepsom. Davor Beganovi
Integrativna bioetika i interkulturalnost, zbornik radova Drugog meunarodnog bioetikog simpozija u BiH, urednik Velimir Valjan, Bioetiko drutvo u BiH, Sarajevo 2009, 318. str.
bornik pod naslovom Integrativna bioetika i interkulturalnost sadri radove s Drugog bioetikog simpozija, odranog u Sarajevu od 23. do 24. svibnja 2008. godine. Zbornik se sastoji iz Predgovora i etiri dijela.
U Predgovoru fra Velimir Valjan navodi kako je 2005. odran Prvi meunarodni bioetiki simpoziji u BiH pod naslovom Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije i kako je tada osnovano Bioetiko drutvo u BiH. On tvrdi da Drugi meunarodni bioetiki simpozij pod naslovom Integrativna bioetika i interkulturalnost pokazuje kako bioetika ukljuuje i povezuje razliite pristupe i perspektive, kako su pluriperspektivizam i interkulturalnost metodika polazita integrativne bioetike. Prvi dio Zbornika pod naslovom Bioetika i pluriperspektivizam sadri est radova. Fra Velimir Valjan u radu Muslimani i krani zajedniki ciljevi u bioetici pokazuje kako bioetika ukljuuje mnotvo perspektiva na primjeru muslimanskog i kranskog odnosa prema ivotu. Iako su to dvije razliite perspektive, one imaju zajedniki cilj, a to je ouvanje ivota, ne samo ouvanje nego i umnaanje ivota u svakom smislu, jer je ivot za Muslimane i krane Boji dar. Bog je Stvoritelj i Darovatelj ivota. ovjek kao najsavrenije Boje stvorenje zastupa Boga onda kada taj ivot usavrava, a ne razara. ivot kao Boji dar izvor je obveze, jer samo darovi obvezuju. Priznati ivot kao Boji dar znai priznati obveze ouvanja i razvijanje ivota, tj. prakticirati bioetiku kao sveobuhvatnu zauzetost za ivot. Pavao Barii u tekstu Pluriperspektivizam temeljni uvjet ili zatamnjenje istine analizira istanano razliku izmeu dananje paradigme miljenja koji zastupa pluriperspektivizam i dosadanje lozofske tradicije od Platona pa do Hegela koja zastupa da je istina jedna za sve i da je zadaa lozoje spoznati istinu. To se moe izrei zorno pitanjem koje glasi: Ima li pravo dosadanja lozofska tradicija koju utjelovljuje Hegel ili Friedrich Nietzsche koji kae da nema istine, da je istina zabluda? To bi znailo da postoje samo perspektive, samo nae spoznavanje iz odreene perspektive, a nema istine. Iz toga Nietzscheova perspektivizma razvio se dananji pluriperspektivizam. To pojanjava na sljedei nain. U novom vijeku vie nije u sreditu miljenja stvarnost, istinita stvarnost, tj. istina, nego naa spoznaja stvarnosti. Vanija od stvarnosti je naa spoznaja, naa perspektiva. Jedna je krepost govoriti samo o jednoj istini i zanemariti nae razliite spoznajne perspektive, a druga je krajnost govoriti samo o naim perspektivama i zanemariti istinu koja
Ocjene i prikazi
291
je jedna. Zato Pavao Barii ima pravo kada tvrdi da je pluriperspektivizam uvjet istine samo onda kada uspijeva nadii relativizam perspektive (str. 36) i doi do jedne istine koja nas sve obvezuje. Sulejman Bosto u tekstu Integrativna bioetika izmeu univerzalizma i kulturnog pluralizma ulazi u bit problema kada eli pokazati da bioetiki univerzalizam i kulturni pluralizam idu skupa, da se uzajamno pretpostavljaju i ukljuuju, a ne iskljuuju, da bioetiki zahtjevi imaju univerzalno vaenje iako se o njima u razliitim kulturama govori razliito. Univerzalno i posebno idu skupa, univerzalni bioetiki zahtjev koji zastupa bezuvjetnu vrijednost ivota je uvijek utjelovljen u odreenu kulturu. Da bi se to razumjelo i prakticiralo, treba odbaciti dosadanje poimanje kulture kao jednog organizma koji je homogen, monadian i uniforman, jasnije reeno, treba odbaciti dananje pretvaranje kulture u ideologiju, u sredstvo za sukobe. Pozivajui se na dananje istaknute lozofe Wolfganga Welscha i Jrgena Hebermasa, Bosto dokazuje da je istinska kultura pluriformna i da ivi od komunikacije s drugim kulturama. to smo otvoreniji drugim kulturama, to smo kao kulturna bia bogatiji. Walter Schweidler, profesor u Bochumu, u tekstu Ljudska prava i kulturni identitet dokazuje da su ljudska prava univerzalna, da vrijede u svakoj zajednici, u svakoj kulturi i svakoj dravi. Ne moe se gaziti ljudska prava pozivajui se na kulturni identitet, jer je kultura radi ovjeka. I Schweidler pokazuje da je dananji pojam kulture uzak i iskljuiv, jer istie samo etnike, nacionalne i religiozne razlike. On predlae novi pojam kulture koji ukljuuje razlike izmeu kulture norme i kulture koristi. Pojam prava dobiva svoj sadraj iz negacije stanja obespravljenosti, protivei se muenju, samovoljnom hapenju, zabrani govora, socijalnoj diskriminaciji, etnikom ienju i genocidu. Devad Hodi u svom radu Vrijednosne, normativne i metodiko-argumentativne referentne toke islamskog pristupa bioetikom diskursu dokazuje da danas biotehnologija obuhvaa cijeli svijet, cijelo ovjeanstvo, i da zbog toga bioetiki diskurs mora uzeti u obzir cijelo ovjeanstvo. Pitanje glasi: Kako je mogua etika i etiko djelovanje u dananjem biotehnologijskom svijetu? On istie koje referentne toke treba uzimati u obzir pri islamskom sudjelovanju u bioetikom diskursu. Za islamskog teologa ivot je dar i ivot je svet i ivot je najvia vrijednost. Iz tog proizlazi da smo za ivot odgovorni i da ivot ne smije biti instrumentaliziran. U metodiko-argumentativne toke spadaju tri principa: 1. dunosni princip to znai da je svaka ljudska volja autonomna i heteronomna; 2. teoloki princip to znai da opi interes ima prednost pred posebnim; 3. racionalno-argumentativni princip to znai da treba imati povjerenja u komunikativni um. Jasminka Babi-Avdispahi u radu Internacionalna etika i multikulturalizam pokazuje da je rasprava o multikulturalizmu i postmodernizmu poveala senzibilnost za razliitost i kontekstualnost, za pluralizam kulture. Unato multikulturalizmu koji tvrdi da razliite kulture prihvaaju razliite moralne principe, to znai da su razliite kulture nespojive i neusporedive,
292
Bosna franciscana
bioetiari dokazuju da je mogua bioetika koja je transkulturna i internacionalna. Treba odbaciti krajnosti: i kulturni esencijalizam i kulturni relativizam. Ono to treba uzeti u obzir od multikulturalizma i postmodernizma jest da unutar svake kulture postoje primarna dobra i da postoje razlike i promjene unutar svake kulture, to znai da je potreban dijalog unutar svake kulture i uzajamni dijalog kultura. Drugi dio Zbornika pod naslovom Bioetika i interkulturalnost sadri pet tekstova. Ivana Zagorac u tekstu Humanizam i bioetika pokazuje kako se pojam humanizma tijekom povijesti mijenjao. Zagovaranje humanizma kao antropocentrizma dovelo je do ovjekova ponaanja koje je ugrozilo sam opstanak prirode. Znanstveno-tehnika revolucija je otvorila mogunosti za najvee zlo i za najvee dobro i zatraila novi humanizam koji nee biti destruktivan. Danas se humanistiki redukcionizmi uzajamno gue, a bioetika je usmjerena na ostvarenje komunikacije razliitih perspektiva, na davanje novog etikog odgovora u novom dobu. Hrvoje Juri u tekstu Ugroavanje prirode i kulture kao izazov za bioetiku i multikulturalizam dokazuje kako vladajui tehnoznanstveno-ekonomsko-politiki kompleks u podjednakoj mjeri ugroava prirodu i kulturu. Pod tehnoznanou Juri misli na spoj prirodne znanosti i tehnologije (u prvom redu biotehnologije i informacijsko-komunikacijskih tehnologija) koji ima ambiciju da bude jedini vodei oblik znanja i upravljanja ljudskim i neljudskim ivotom na ovom planetu Zemlji. Pod ekonomijom misli na globalno vladajuu neoliberalistiko-kapitalistiku ekonomiju, a pod politikom na liberalnu politiku koja danas funkcionira kao birokratsko-militaristika politika moi. Supripadnost prirode i kulture istiu bioetika i multikulturalizam, pa multikulturalnost podrazumijeva pluriperspektivnost, a odbacuje monoperspektivnost, a integrativna bioetika gleda na sve razliitosti pod bioetikim vidikom. Samo iz bioetikog i kulturnog suvereniteta mogu se izvesti biopolitika i kulturna prava kao suverena prava koja ne podlijeu trgovini i politici. Luka Tomaevi u radu Ljudsko dostojanstvo: lozofsko-teoloki pristup govori o pojmu ljudskog dostojanstva u lozoji i u teologiji. Misao o ljudskom dostojanstvu je tijesno povezana s temeljnim ljudskim pravima. Dostojanstvo neotuivo pripada ovjeku. U teologiji se govori da je ovjek Boja slika, da je Bogu slian, da je ta Boja slika naruena grijehom i kasnije obnovljena u Isusu Kristu. Dostojanstvo ljudske osobe treba priznavati bezuvjetno. Tomislav Jozi u radu Kultura ivota pokazuje da je odnos prema ivotu temeljno pitanje. Naglasak je na kvaliteti ljudskog ivota, na ivotu u punini. Bioetike norme upravo zahtijevaju razvijanje kulture ivota, zahtijevanje ovjekova postizanja punog ivota. Sve ono to umanjuje i razara ivot vodi u smrt. Ideologijsko i biotehnologijsko razaranje stalno se usavrava, usavravaju se, dakle, metode razaranja ivota. Zato bioetiki odgovor mora biti sveobuhvatan.
Ocjene i prikazi
293
Rifet Terzi i Zlatan Deli u radu Ekoloka kriza, ekoloka svijest i moralna kriza savremenog ovjeka vrlo prodorno razotkrivaju sve znanstvene i neznanstvene redukcionizme. Svoenje cijele racionalnosti na scijentistiku racionalnost je tetno i razorno za ivot. Scijentistiki koncept stvarnosti pretvara cijelu stvarnost u puku kvantitetu, u puku protenost, to je nasilje nad stvarnou. Odgovorni lozo i znanstvenici kritiziraju ekspanziju tehnoznanosti i svoenje cijele racionalnosti na komercijalnu racionalnost. Dovode u pitanje egocentrine oblike racionalnosti i solipsistiku racionalnost koja negira sve to je drukije. Autori tvrde da globalni neoliberalizam namee cijelom svijetu ekonometrijski model miljenja i djelovanja. Komercijalna logika pretvara sva dobra u nancijske vrijednosti i tako potinjava ovjekov ivot i ivot kao takav uveanju prota. Planetarna etika odgovornost brani i njeguje ivot u svim njegovim oblicima. Trei dio Zbornika pod naslovom Bioetika i medicina sadri sedam radova. Slobodan Loga u radu Etika u ispitivanju psihotropnih lijekova dokazuje da su u osnovi svih psihijatrijskih istraivanja sljedei imbenici: linost terapeuta, priroda mentalnog poremeaja i kulturno, religijsko i politiko okruenje u kojem se izvodi ispitivanje. Istraiva mora potivati pravne i etike obveze. Za njega mora biti mjerodavno dobro bolesnika. Elvira Kova-Beovi u tekstu Farmacija i bioetika izlae to je specinost farmacije u odnosu na druge zdravstvene discipline. Farmacija je stara koliko i ovjeanstvo i ona njeguje ivot. Da bi se postigli eljeni rezultati u nalaenju pravog lijeka za bolesne ljude, nuna je primjena rezultata znanosti i tehnologije, novih spoznaja i otkria. Pritom se moraju potivati moralne vrijednosti nae civilizacije: potivanje osobe i logike prirodnih zakona. Naida Lojo Kodri, Lejla Kapur-Pojski, Kasim Bajrovi i Rifat Hadiselimovi u radu Genotipizacija oboljelih od karcinoma instrument diskriminacije ili ekasnog medicinskog tretmana piu o testiranju gena odgovornih za uroenu ili steenu susceptilnost na maligne neoplastine tjelesne promjene i o etikim pitanjima koja se pritom nameu. Zakljuuju da, ako je rije o znanstveno-tehnolokom unapreenju sistema lijeenja oboljelih od karcinoma, s nesumnjivim prednostima za opi kvalitet ivota, ovo pitanje treba detaljno razmotriti prije nego to se prihvati u stanovitom kulturolokom okruenju. Ljiljana Oru, Ismet Ceri, Jasmina Krehi i Slaana Ivezi u tekstu Etiki principi u psihijatrijskoj genetici zakljuuju kako su psihijatrijski genetiari duni obavijestiti javnost o svim mogunostima, prednostima, slabostima kao i opasnostima svoga istraivanja. To je posebno znaajno zbog politike zloporabe psihijatrijske genetike u prolosti. Pri genetskom savjetovanju u sluaju Hantingtonove bolesti pristup mora biti individualan i multidisciplinaran i uzimati u obzir etiku kompleksnost toga problema. Krsti A., Niki S., Kolarski M., Joksi G., Petovi Z., Stoki D., Dervievi S., Umievi G., Dere M., abi S., Topi R., Aleksi S., Duevi P.
294
Bosna franciscana
i Peji J. u svom timskom istraivanju pod naslovom: Etiki aspekti genetskog savjetovanja i prenatalne dijagnostike u bolnici Distrikta Brko konstatiraju da se u genetskom savjetovanju i u prenatalnoj dijagnostici vodi rauna o etiri bioetika principa: radi za dobrobit svih!, ne povrijedi!, princip autonomije linosti, princip pravinosti. Ti su bioetiki principi i pravila koja iz njih slijede primjenjivani tijekom etiri godine na 1233 trudnice. Svih trideset trudnica triju etnikih grupa odluile su da uklone oboljele plodove. Nada Mladina u radu Portret lijenika u ogledalu etike skrbi dokazuje da je ovjek veoma sloeno bie i kako etika skrbi mora to uzeti u obzir. Etika skrbi zahtijeva individualan pristup bolesnom ovjeku. Takav pristup podupire i suvremena humanistika psihologija, jer je bolesnom ovjeku stalo da ga lijenik doivljava kao osobu vrijednu potovanja i ljubavi. etvrti dio zbornika pod naslovom Bioetika u drutvenom kontekstu sadri sedam radova. Nada Gosi u istraivanju pod naslovom Bioetike perspektive u etikim kodeksima zdravstvenih djelatnika konstatira da postoji kvantitativna i kvalitativna pluriperspektivnost u etikim dokumentima, da je u njima dominantna deontoloka orijentacija i neujednaen pristup lijenike profesije etikoj standardizaciji lijenike djelatnosti. Dragoslav Marinkovi u radu Integrativna bioetika: pravda, pojedinac i drutvo iznosi svoje iskustvo na osnovi viegodinjeg bavljenja istraivakim radom u oblasti prirodnih i biomedicinskih znanosti i na osnovi svoga rukovoenja nacionalnim komitetom za bioetiku svoje zemlje. Naglaava da je vano formirati mlade strunjake koji e imati jasan stav o etinosti u oblasti kojom se bave, pa i o ivotu u najirem smislu rei (str. 246-247). Sandra Radenovi i Karel Turza u tekstu Bioetika i politika kontekst savremene Srbije vrlo kritiki govore o politici i odnosu politike i bioetike. Konstatiraju sociocidne i moralocidne procese u Srbiji i nefunkcionalni i neuinkoviti zdravstveni sistem koji je uzrokovan tranzicijskim kaosom i sociocidnim procesima. to moe uiniti bioetika u takvom ambijentu? Bioetika moe u takvom ambijentu imati ulogu integriranja odgovornosti i revalvacije ivota. Vjeruju da e uspostavljanjem moralnog konsenzusa zaivjeti proces revalvacije ivota te bioetika edukacija i istraivanje. Faris Gavrankapetanovi u istraivanju Trea ivotna dob izazov 21. stoljea skree pozornost na gorui problem suvremene civilizacije, na diskriminaciju starih ljudi, na tzv. agesim, engleska rije age znai dob, starost. To je dobna diskriminacija, to je etiki i humano neprihvatljivo. Ni lijenici nisu dostatno educirani za lijeenje starijih osoba, a ta diskriminacija prema starim ljudima prisutna je stalno tijekom povijesti ovjeanstva, a osobito danas u neoliberalnom kapitalizmu i u neoliberalnom mentalitetu, jer stari ljudi nisu jednostavno ekonomski rentabilni. Autor zagovara bioetiki obrat u lijeenju starijih osoba.
Ocjene i prikazi
295
Dalibor Ballian u radu Bioetiko i genetiko zagaenje uma pokazuje kako se ovjekov odnos prema umi mijenjao od vremena do vremena. I taj odnos prema umi uglavnom nije bio etiki normiran. Razvojem moderne znanosti i tehnologije dolazi do genetikog utjecaja na ume. Dolo je do genetikog zagaivanja uma, tj. do unitenja i nestanka autohtonog genofonda, tako da su neke domae vrste nestale. Dolo je do unitenja autohtone vegetacije to je tetno za ivot u prirodi i za ljudski ivot. Iva Rini Lerga u istraivanju Deset godina Konvencije o ljudskim pravima u biomedicini Vijea Europe (1997-2007) dolazi do uvida da ta Konvencija predstavlja jedan od vanijih dokumenata u podruju bioetike zemalja lanica Vijea Europe. Pojedine zemlje iz politikih, kulturolokih i ekonomskih razloga nisu ubrzano potpisale i raticirale Konvenciju. Perspektive budueg statusa bioetike u Vijeu Europe ovisit e o odlunosti europskih zemalja u stvaranju zajednike bioetike platforme djelovanja. Bakir Mehi, Velimir Valjan, Jusuf iga i Faris Gavrankapetanovi u svom analitikom radu Bioetika u postdiplomskom obrazovanju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu pokazuju koliko je bioetika zaivjela na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i kako je potrebno na uinkovitiji nain posredovati bioetika znanja buduim doktorima. Na kraju treba rei da je zbornik radova Integrativna bioetika i interkulturalnost pisan na razini suvremenih problema i spoznaja i da je zbog toga dostojan itanja. Mile Babi
Mijat Jerkovi, Hrvati plehanskoga kraja koncem XVIII. i poetkom XIX. stoljea, sv. 2., Plehan 2001, 691 str.
utor ove grae pod slinim je naslovom 2006., na 279 str., pripremio i tiskao prvi svezak najstarijega sauvanog arhivskog materijala (17421771) o Hrvatima plehanskoga kraja. Od tada je marljivo radio na ovom drugom svesku matice krtenih 1763-1805, koji se uva na Plehanu, tj. na popisu Hrvata derventske, bosanskobrodske i dijelom dobojske opine, a odnosi se na katolike upe nastale od plehanske: Foa, Prnjavor-Soanica, Cer, Plehan, Derventa, Bukovica, eravac, Kulina, Bijelo Brdo, Korae, Novo Selo, Gornja Moila-Sijekovac, Kolibe, Bosanski Brod te djelom Brusnica.
296
Bosna franciscana
U to vrijeme plehanska upa zvala se Velika. Ne po tome to je bila vrlo prostrana u poetku se protezala od Doboja do Bos. amca nego po tome to su katolici svoje liturgijske sastanke najee odravali na srednjovjekovnom crkvitu sv. Marka na Plehanu s okolnim selima Bunar, Kovaevci, Stanii i Brezici, ili na srednjovjekovnom groblju u Modranu, a oni su pripadali naselju i posjedu velikih begova. Sredinom XVIII. stoljea od Plehana je odvojen doborski, podvujaki kraj. upnik je obino, zbog gotovo pedesetogodinjeg ratnog stanja, gostovao po selima a najee boravio u njezinom jugozapadnom dijelu. Kad su se prilike politiki dijelom smirile, napravio si je kuar u Modranu i u njemu uglavnom boravio. Taj je kuar, na Boi 1763., izgorio a s njim i sva dotadanja upna arhivska graa. Ovaj drugi svezak matice krtenih obuhvaa razdoblje od 37 godina; u rukopisu ima 668 stranica. U njemu je, u 34 sela sa oko 70 toponima, upisano 5.542 krtenika, godinje u prosjeku 145 djece. Glavnina matice pisana je latinskim jezikom a povremeno od 1768. do 1771. i hrvatskim, bosanicom (153 ubiljebe). Kod svakog krtenika upisano je: naselje, vrijeme krtenja i/ ili roenja, ime krstitelja, ime djeteta, njegovih roditelja, obiteljsko prezime majke, kumovi odnosno kume i njihovo podrijetlo. Prijevod s latinskog je doslovan; prezimena su tiskana masnim slovima a u zagradi je doneseno i izvorno pisanje. Budui da, kao to je spomenuto, u matici ima tekstova i na hrvatskom jeziku, autor se u prijevodu posluio imenima iz tekstova na hrvatskom jeziku. Tako susreemo 43 muka i 36 enskih imena te poneko ime od milja. Plehanski su upnici, i pored brojnih vanjskih tekoa, puno truda ulagali da im matice budu lijepo i uredno voene i pisane. Ipak, da nije bilo nadzora poglavara, bilo bi vie propusta. Naime, kod svake vizitacije pregledane su i matice te stavljane opaske usmeno a ponekad i napismeno. Autor predmnijeva da je, kroz ovako dugo razdoblje, moglo bili isputeno tek oko 5% krtenika. U spomenutih 37 godina, na Plehanu je djelovalo 19 upnika, 31 upni vikar a u matici je ubiljeeno i 26 sveenika sa strane, najee susjednih sveenika ili gostiju koji su dolazili u ispomo ili u posjet. A kako je izgledao svakodnevno njihov ivot i rad, najbolje je ukratko opisao Filip Lastri Oevac: Znam ja, potovani kapelani i misionari bosanski, trude vae i ustrpljenje. Znam da su vae ovice rastrkane po daleku, ta radi za sluiti njih podpuno, malo poivanja imate, nego ste najvie u obtrikivanju i odu po selie. Znam da na mnogo mista pribivalita vai ovica jesu pomiana s nevirnikim kroz koje vam valja putovati sve sa strahom niti brez pogibli. Znam da vam se ne zna mlogo put ni dan ni no, konak ni postelja, ruak ni veera, nego valja da ste zadovoljni onako kako se gdi najde kod siromaha. Znam da crkava ne imajui valja vam traiti zgrada i pojata ili nainjati kolibice pod dubjem te kabanicom pokrivi misu govoriti (Od uzame, 1765.). Svoje tekoe, slino, 5. rujna 1805. iznosi plehanski upnik Lovro Milanovi, da je u Komarici preminuo Jozo Akar, u dobi od 19 godina, da nije primio sakramente zbog toga to
Ocjene i prikazi
297
mu nije postavljen kapelan. Jer upnik u ovoj golemoj upi, i da ima krila, nemogue je da u svako doba upravlja upom i svima bude pri ruci. Kad je 2. svibnja 1804. kapelanija u Korau proglaena upom te njoj prikljuena sela: Kruik, Grk, Vinska i Vrela, upnikove se tekoe nisu vidnije umanjile. Uz pomanjkanje sveenika ovdje treba uzeti u obzir lou prometnu povezanost, nesigurnost putovanja zbog razbojnika, zimske hladnoe, jesenske i proljetne kie, blata, ljetne vruine i drugo. Ova izuzetno vrijedna etnoloka graa donosi preko 20.000 osoba te gotovo 700 prezimena ljudi plehanskog kraja. Opremljena je kazalima. U uvodnoj studiji autor je na pedesetak stranica, uz obavijesti o maticama openito, opisao spomenutu maticu, izdvojio podatke o osobama, mjestima i migracijama te opisao sela i zaseoke. Popisao je i predstavio upnike, upne vikare i druge sveenike koji su barem usput boravili u upi. ire je, s vie detalja, obradio plehanskoga upnika, muenika, Lovru Milanovia koji je 3. veljae 1807. ubijen u Turiu kod Gradaca. Izdvojio je i druge zanimljivosti: nazive upe, inaice prezimena i nadimke, sveenike preminule u upi, povratnike, doseljenike, bjeanje preko granice te neobina zanimanja i dogodovtine u upi. Tu se opaa kako joj je autor pristupio s puno predznanja te se kao domorodac mogao upustiti u spomenuti posebnosti. Kad mu u rjeavanju nekih pitanja neto bilo nejasno, posezao je za maticama vjenanih i umrlih iz istoga razdoblja. Svaka objavljena povijesna graa je vrijedna, tako i ova matica, jer se ovjek upisom u maticu uvodi u drutvo. Uz to, zabiljeene osobe i obitelji svjedoci su naselja u kojima su ivjeli, stvaratelji su materijalne i duhovne kulture kraja, izraz dugog pamenja. U matinim listovima sadrana je prolost naroda, njihova podrijetla pa su oni vrst i postojan mea etnikog i jezinog protega u daleku prolost. Po njoj potomci znaju gdje su im prei boravili i kome su pripadali. U globaliziranom svijetu sve vee otuenosti, svjesniji ljudi tragaju za svojim prezimenima (prez=preko+ime). To je najsigurnije vrelo i put za povijest osobe. Nasljedne obiljebe jednom zabiljeeno uglavnom su stalne i nepromijenjene. Tako se uva slijed loze, korijena, produuje rod i ognjite. I osobna imena vaan su biljeg najintimnijeg dijela ovjekove osobe. Zato poneki dananji pomodarski odnos roditelja prema imenima djece, u ivotu ih optereuju. Objavljivanje ove grae za Hrvate plehanskoga kraja posebno je vano danas. Ona jasno pokazuje kako su Hrvati u njemu ivjeli, ive i djeluju ve mnogo stoljea. A onda im se dogodilo neto to im se dosad nikad u prolosti ni slino nije dogodilo. Sredinom 1992. u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, iz plehanskog kraja u kome je (31.XII.1991.) ivio je 48.481 Hrvat (Bijelo Brdo 2.191, Bosanski Brod 4.780, Brusnica 1.350, Bukovica 1.250, Cer 2.950, Derventa 8.380, Foa kod Derventa 3.990, Gornja Moila/Sijekovac 1.792, Kolibe 1.950, Korae 3.258, Kulina 950, Novo Selo 3.050, Plehan 8.120 Veliki Prnjavor/Soanica 1.750, eravac 2.720) srpska je vojska istjerala sve
298
Bosna franciscana
hrvatsko i drugo nesrpsko stanovnitvo. Tko se na vrijeme nije sklonio, ubijen je ili otjeran u logore a poslije razmijenjen. Tako, npr. u eravakoj upi koja obuhvaa sedam sela sa 2.720 Hrvata, u veljai 1994. nije vie bilo nijednog Hrvata katolika. Da im se i nakon izgona onemogui svaki povratak, unitili su sve njihove kue, sve gospodarstvo, sve vjerske i kulturne objekte. I danas misle, mi smo svoje uradili a njihovo je da se bune. Svaki pokuaj emo osujetiti! Nain na koji su oni to izveli, ostavio je mnogo mrlja. Uz to, dugo su prognanicima zabranjivali dolazak u njihova sela, stavljali su barikade, napadali njihove autobuse, pljakali grau sa skromnih gradilita. Ipak, pod pritiskom svjetske javnosti, nakon desetak godina poeli su doputati povratak, tako da je poetkom 2010. u plehanskom kraju bilo 1.142 Hrvata katolika, povratnika, to je 3,18% od predratnog broja. Taj se broj neznatno poveava. Ima nade! Nasuprot tome, Srbi po svom davno zacrtanom planu velike Srbije, uope na posustaju. Falsiciranjem popisa stanovnitva 1991. koji je tiskan pa se to jasno vidi prikljuili su plehanski kraj Republici srpskoj, odmah svu vlast uzeli u svoje ruke, u nju uvrstili ponekog nesrba sa zadatkom da zagovara i brani njihove pothvate. Uurbano mijenjaju sliku kraja: mijenjaju nazive ulica i mjesta, uz vana raskrija i na visovima grade svoje simbole, svetosavske hramove, sve s porukom: Izgraujui hramove, svetim pretcima se oduujemo, a potomke zaduujemo!, dovode novi srpski ivalj. Istodobno, Hrvati plehanskoga kraja, u novim prognanikim boravitima, grade kue i bore se sa svakodnevnim ivotnim tekoama. Ruevine cijele njihove batine, sveopa zaputenost, nenaklonjene politike prilike, slab izgled za budunost, tek poneke potie na raiavanja ruevina u rodnom kraju. Pomo povratnicima je vrlo skromna; ostaje uglavnom u priama i obeanjima. Neki e, kad se politike i druge prilike poboljaju, uvidjeti kako su stoljetna pradjedovska ognjite hrvatska batine plehanskog kraja Bogom dana za ivot. Drugi, diljem Hrvatske i svijeta, a sigurno njihovi potomci, tragat e uskoro za svojim korijenima pa e im ova graa bili dragocjena. Odricati se svoje prolosti u ime neke nazovi svijetle budunosti, znai ne imati ni prolosti ni budunosti. Znai, ivjeti od trenutka do trenutka kao i druga nerazumna iva bia. A davno je ve napisano i ivotom potvreno, da je sramota za ovjeka ako ne poznaje kraja u kojem boravi i ako ne zna od kojih je prea potekao. Zato smo iskreno zahvalni autoru na ovom pothvatu i velikom uloenom trudu! Andrija Zirdum
Andrija Zirdum, Zbirka eravac, Katalog umjetnina i muzejskih predmeta, Plehan iroki Brijeg, 2010, 287 str. Duh kolekcionarstva fra Andrije Zirduma
nogi, kojima se knjiga Zbirka eravac nae u rukama, bie, u prilinoj mjeri, zateeni: naslov e im zvuati zagonetno ili tajnovito, mada se daje naslutiti da se radi o imenu odreenog naselja. Sa pozicionih karata saznajemo da se radi o selu, smjetenom na granici opina Bosanski Brod i Deventa. Iz drugih izvora doznajemo da se radi o razvijenijem mjestu u opini Derventa sa dominantnim brojem Hrvata. Ali pria Andrije Zirduma nije vezana za broj stanovnika ve za duhovnu komponentu koja se razvijala u ovom naselju ije je arite vezano za crkvu, a glavni zamajac svih zbivanja je upravo autor knjige, Andrija Zirdum, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovakih franjevaca koji je znanost povijesti i kulture obogatio itavom bibliotekom eseja i lanaka, vienih kroz prizmu djelatnosti franjevaca ili kroz njihovu sudbinu na ovom tlu.
Svoje ivotno putovanje je i zapoeo u eravcu 1937. godine. Obrazovanje je stjecao u rodnom mjestu, Derventi, Slavonskom Brodu, Visokom, Sarajevu i Ljubljani. Doktorirao je temom o Filipu Lastriu. Slubovao je od Bihaa do Sarajeva. Bio je profesor na Teologiji u Sarajevu, biran je i za rektora. Od 1978. svoj rad je usredotoio na samostan na Plehanu. Svojim znanstvenim radom postao je jednim od stoernika znanstvene misli u Bosni i Hercegovini. Do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, pored publiciranih radova u raznim listovima i asopisima, objavio je i nekoliko knjiga meu kojima se nalaze i studije: Bosanski franjevci u djelima Ive Andria; Filip Lastri Oevac: 1700-1783; Motivi pisanja i svrha Lastrievog povijesnog djela Epitome vetustatum bosnensis provinciae; Provincija Bosna Srebrena u vrijeme Matije Divkovia ( 1563-1631.) itd. U najnovije vrijeme objavio je studije: Karta srednjovjekovnih crkava na tlu Bosne i Hercegovine (Bosna franciscana, 2001); Selidbe, granice i pokuaji naseljavanja Bosanske posavine poetkom 18, stoljea (Bosna franciscana, 2002); Prvi ilirac iz Bosne fra Andrija Baruki i njegova pjesma Srano estitovanje (Bosna franciscana, 2010). Potom je uslijedila monograja eravac. S oblikovanim intelektualnim prolom i sa snanom inklinacijom k povijesti i umjetnosti, posebno likovnim umjetnostima, krenuo je dr. fra Andrija Zirdum vertikalom svojih znanstvenih i umjetnikih preokupacija, otvoren svemu to je u sebi kondenziralo moan ovjeni supstrat, prisiljen, istovremeno, da se suoava sa silama nemjerljivim koje su bile usmjerene protiv toga ovjenog supstrata i da se grevito bori i za vlastiti dignitet, ali i za
300
Bosna franciscana
ouvanje digniteta vrijednosti kojima je posveivao svoj ivot i oblikovao iroku putanju, kakvu, moda, niko nije nainio kao on skupljanje djela likovnih umjetnika koje je vezao u jedinstvenu obitelj od preko 70 (73) lanova meu kojima gotovo da i nema umjetnika ije djelo ne nosi na sebi biljeg povijesnih umjetnikih vrijednosti! A jo je fascinantniji broj djela koja su sauvana, bez obzira na pogrome koji su preivljeni u najnovije vrijeme. Ono to ovoj knjizi daje monumentalni karakter, to su reprodukcije odreenog broja djela. One sainjavaju prvo poglavlje knjige, podijeljeno na dva podpoglavlja: u prvom podpoglavlju su reproducirana 634 djela od 72 umjetnika, a drugo podpoglavlje je posveeno opusu nedavno preminulog slikara Ljube Laha od kojega posjeduje 531 djelo! U knjizi su reprodukcije tematski rasporeene: djevojke (205), Krajolici (105), Cvijea (96), Likovi (62), Sakralna djela (33). Jedini kriterij, kojim se koristio, bila je umjetnika vrijednost i po tom kriteriju u njegovu su duhovnu obitelj ulazili umjetnici bez obzira na nacionalnost i vjersku pripadnost. Tehnike, u kojima se otjelovljuje likovni govor, predstavljene su gotovo u svome reprezentativnom vidu. Isto je tako raznolik i materijal koji je koriten, razliita sredstva kojima su se umjetnici koristili u oblikovanju svoga djela, razliite likovne poetike, mada je sloj predmetnog s naglaenim prisustvom ljudskog lika, ali e se na stranicama ove knjige nai i reprodukcije kompozicija Ede Murtia. I jo je jedna konstanta evidentna u koordinatnom sustavu koji je sluio Andriji Zirdumu kao orijentacija u prihvaanju djela u svoju kolekciju: u najveem broju djela se prepliu ili se amalgamiraju unutarnja energija, oliena u predmetnom sloju i poetska transpozicija sadraja u likovno djelo. Kao njihov eho u utjelovljenju narativnog sloja javlja se boja u svojoj svjetlosnoj gami, u proienoj bistrini pigmenta koja je dovodila do ekspresivnosti iskaza kojim se zasiavalo vidno polje onoga koji bi se naao pred jednim od ovih djela. Kolorit je, dakle, bio vrlo bitan faktor u oblikovanju vidnog polja u kojem je svoje prirodno stanite nalazio predmet. Crte se namee u svojoj opsesivnoj prisutnosti. Gotovo u svim slikama, u kojima se, u jaoj mjeri, oitovao crte, pojavljivala se komponenta poletnosti i, ini se, da se osjea neka skrivena vibracija izmeu poletnosti crtea i probuene emocije Andrije Zirduma. To se, ini se, najjae osjea kod crtea ure Sedera, Blaenke Salavarde, Zlatka Price i Mirka uria. Crtei Ljube Laha, zajedno s njegovim gotovo mistinim potpisom, predstavljaju doivljajno poglavlje s drugaijim determinantama. Uostalom, priklonjenost likovnom djelu Ljube Laha se oituje i u broju eksponata koji su se nali u njegovoj kolekciji, njih 531! Njemu je posveen i posebni pododjel. To je, bez sumnje, najvei broj reproduciranih djela Ljube Laha na jednom mjestu, bez obzira i na monograju koju je ovom slikaru posvetio i fra Vjekoslav Jarak. Na prvom mjestu su smjetene slike s motivima cvijea. Kakva rasko pronaenih motiva, i kakva invencija u traganju za likovnim formama u koje su se pretakali pronaeni motivi! To je beskonaan poliptih lirskih transpozicija
Ocjene i prikazi
301
ivih motiva u lirsku arabesku, poetsku skasku koja se prelijevala preko svoga ruba i poprimala karakter kozmosa u kojemu nikada nije usahnjivao misterij zaudnosti i ushita. To je kronika ushita iz ije zaudnosti ovaj slikar nikada nije ni izlazio. Bio je to zatvorenik u rui, osuen na vjenu robiju sluenja tome misteriju. Iz kozmosa cvjetova Ljubo Lah se preseljavao u kozmos djevojaka i na tome putu ga je, revnosno slijedio Andrija Zirdum. Vrutak za svoju inspiraciju naao je u svojoj kerki i njenom odrastanju. Osnovni motivi su bili njeno oblo lice, izotreni prol, okrugle i trnjinaste oi. U variranju osnovnih motiva on je koristio njene promjene u odrastanju, ali, moda i ee, u varijacijama vlastitih emocija koje bi se budile u njemu kada bi se suoio s njenim likom. A to je bilo svakodnevno. Svoje inspiracije je oblikovao na razliite naine. Ponekad je sliku uobliavao u naglaenim dimenzijama, artikulirajui pozadinu ili identicirajui prostor u smeem tonu, jednom od najdraih tonaliteta u kojima je razrjeavao i niz slika sa motivima cvijea, ali i u obradi krajolika, likova i sakralnih motiva. Dakako, u slikanju mladih ena nije se uvijek pridravao oblija svoje kerke, svuda gdje bi, svojom melodioznou, zazvuao neki lik ene, pogotovo kada bi u njihovom liku uspijevao iitati i tananost krajolika u kojem je takav mladi lik stasavao, on je pokretao svoju paletu ispod koje bi se oslobodio jo jedan melodijski sklad oblika i boje, i poletnosti linije, i stvarao jo jednu lirsku apoteozu tom liku. Oi su bile najizraajniji motiv kojim je karakterizirao lik mladog enskog bia. Svojom tamninom su prodirale iz dubine bia i projicirale se u prostor ispred sebe, zaustavljene pred senzacijama kojima su se opijale, ponekad zbunjene i zauene. Oi je uvijek inio iroko otvorenim, krupnim i svedenim u krunicu ili ih je, ponekad, dovodio do blage elipse, stavljao u izvjesni kosi poloaj, poloaj neega nepredvienog, s jedva naglaenim ironijskim akcentom. U njima je traio onaj karakteroloki, unutarnji odsjaj. U svojim djevojkama posebno je volio naglaavati napuene usne, pune enstvenosti i senzualizma. Djevojke kao motiv provlaile su se kroz sve faze njegova stvaranja, ali su dominirale u njegovoj plavoj i smeoj fazi. Djevojke iz plave faze bile su moda s naglaenijim lirskim nabojem i nabojem iekivanja, dok su se likovi u smeoj fazi odlikovali naglaenim intelektualizmom. Posebno podpoglavlje predstavljaju likovi djevojaka sa violinom. U tim slikama, gustina pigmenta je bila naglaenija i pridonosila skulpturalnoj vrstini lika. Za oblikovanje svojih djevojaka, Ljubo Lah je koristio sve forme likovnog iskaza: crte, pastel, temperu, omaster, tu, olovku. Reprodukcije s motivom Djevojke rasporeene su na 29 stranica (od 150. do 179.) U njihovom rasporedu nije potovana kronologija nastanka slika ve vizualni dinamizam, razuenost autorovih likovnih postupaka, njihovo meusobno suglasje, suodnos ulja, pastela, tempera i crtea, mada je nekoliko posljednjih stranica posveeno iskljuivo crteima. Treem likovnom kozmosu Lahovom pripadaju slike s motivom krajolika. U realizaciji tih motiva autor je uveo i tehniku akvarela. Sauvana je
302
Bosna franciscana
kompoziciona formulacija pejsanog slikarstva, ali slike nisu raene u plainaeru, prenosu doslovnog odnosa elemenata, on iz ambijenta uzima atmosferu kao obiljeje zapamene situacije, toj atmosferi odreuje bojeni sklad i u tako formuliranu atmosferu ugrauje gradivne elemente predmeta ili lika sa naglaenim stilizacijama njihovim ime se iskaz dinamizirao i ojaavao vizualni aspekt, a ideja prevoena u kondenzat doivljajnog. Ali doivljajnost na Lahovim krajolicima ne predstavlja trenutani zapis izletnika kojega bi sljedei trenutak otklonio iz neposredne prisutnosti, doivljajnost kod ovog umjetnika poprima kategorijalno znaenje, vrijednosnu teinu unutarnjeg stanja koje ovjek sedimentira u svome biu kao formulaciju svoga egzistencijalnog ustrojstva vezanog za prostornost, jedinu uvjetnost svoga odranja. Atribucija ideje doivljajnog, njegove kategorijalne energije, jest zapravo razuivanje tog kategorijalnog kondenzata, otvaranje aspekata koji su mu posluili za razuivanje inspiracije i uvianje misterijskog koje obitava u prirodi kao boanska snaga odranja. Sve to, na kraju, svjedoi da je Ljubo Lah pristupao likovnoj realizaciji odreenog atributa doivljajnog kondenzata sa oitim intelektualnim nabojem kojim je pronicao u tajnovitost misterijskog, u tajnovitost uda koje je neiscrpno u prirodi kao daru koji je dat ovjeku da osmisli svoju egzistenciju i izvri misiju koja mu je zadata. Dakako, svi eksponati nisu na istoj vrijednosnoj ravni, ali to ne smeta da pejsano slikarstvo Ljube Laha prihvatimo kao djelo koje se ne zaboravlja i da ga smjestimo na uzvieno mjesto u ukupnom bosanskohercegovakom slikarstvu. Ali duh kolekcionarstva Andrije Zirduma ne obuhvaa samo likovna djela: on je posjedovao izuzetno razvijen osjeaj za civilizacijsku dimenziju svega to je proistjecalo iz tvorakog duha ovjeka na prostorima ijim je meridijanima pronosio svoj aktivistiki duh. Taj je svoj osjeaj oplemenjivao znatieljom, znatielja ga je podsticala na traganje i skupljanje artefakata, svjedoka ovjekove opstojnosti. Tu su posebno dragocjeni artefakti iz neolita s lokaliteta na kojima je osvjedoavan ovjekov boravak, kao to je prostor oko Kaknja. Artefakti iz Kraljeve Sutjeske pripadaju kasnijim epohama i uglavnom su vezani za nakit. Iz Kraljeve Sutjeske potjeu i predmeti u vidu kutija za zapise, medalje, raznovrsni krievi koji su drani u kunom prostoru. Njihova raznovrsnost bi iziskivala posebnu studiju. Meu razliitim predmetima nalazi se i rudarska lampa rudara Mije Martinovia iz Oevije, radovi u drvetu Pave Rosa, zatim se u kolekciji nalaze razne vrste vezova i narodnih nonji, razne tkanine, i raznovrsne knjige i rukopisi od Nauka krstjanskog Matije Divkovia iz 1611. godine do Klaieve Poviesti Bosne iz 1882. i Kratkog pregleda hrvatske knjige Hamdije Kreevljakovia iz 1912. godine. Zavrno poglavlje ove monografske knjige, sa deskriptorskim nazivom Zapisi, susreti, sjeanja, jest, zapravo, autobiografski zapis, pisan spontano, registratorski, ali s vrlo kultiviranom reenicom irokog toka, punom topline i onog daha koji se u nju useljavao iz pripovjednog sloga narodne predaje i oblikovao narativ blizak literarnom slogu. U taj reenini tok slijevali su se
Ocjene i prikazi
303
slapovi ivotnih putanja koje nisu proistjecale iz vlastite voljnosti, tim putanjama je upravljalo neko skriveno provienje koje mu je odreivalo one stajne toke u kojima su se rascvjetavale njegove intelektualne potencije, boanski dar, koji je vapio za svojim oploenjem i, upravo u tim tokama, doivljavao svoju realizaciju. Nita, stoga, u ivotu fra Andrije Zirduma nije bilo sluajno, sve je bilo podvedeno pod znakovnost vieg promisla koji mu je davao u zadatak da ini djela uzviene smisaone rezonancije, onog duhovnog bogatstva koje je ostvarivao jedino jo njegov prethodnik Ivan Frano Juki, takoer posveenik reda Svetoga Franje iz Asisija, kojemu se posvetio i dr. fra Andrija Zirdum. I sve je to njegova reenica svela u tako prirodan tok da se ini da i nije moglo drukije biti. A zar je i moglo? O svojim osobnostima sam je zapisao: Sklonost prema povijesti i umjetnosti pokazivao sam jo tijekom kolovanja. U Uiteljskoj koli u Slavonskom Brodu (1950) bio sam zapaen po smislu za skladno i lijepo. U klasinoj gimnaziji u Visokom (1957) za izborne predmete na maturi izabrao sam povijest i povijest umjetnosti, a na Teolokom fakultetu u Ljubljani, pred obranu doktorske disertacije (1977), polagao sam rigoroz iz crkvene, nacionalne povijesti i kranske umjetnosti. Ovoj samoreeksiji dodavao je jo neke, kojima je izotravao svoj emotivni i svoj intelektualni prol. Vei dio novca, do kojega je, na neki nain dolazio, uglavnom je namjenjivao kupovini slika. Tako je, za honorar, dobiven za pripremu knjige i komentare Lastrievih Pogleda starina Bosanske provincije od sarajevskog izdavaa Veselin Maslea, kupio etiri slike. A onda dodaje: Svugdje gdje sam djelovao, ostavljao sam glavninu sabranih djela kulturne vrijednosti: Kraljeva Sutjeska, Nedarii, Bistrik, Plehan. A kod nabavke za svoju zbirku, uz materijalne mogunosti, pred oima sam imao svoj zaviaj, svoj eravac. U njemu sam roen, u njemu sam batinio i iz njega ponio mnogo dobroga i lijepoga, u njega sam se, premda rijetko, navraao radosna srca, pun osjeaja i elja. Njegova su mi obzorja bila iroka kao rairene ruke duha. Tom prirodnom intonacijom i zapoinje svoj zapis, koji nije, kako se moe vidjeti iz prethodnih naih opservacija, samo popratni tekst ove nesvakidanje knjige, ve zasebno djelo koje bi trebalo publicirati i u zasebnoj knjizi: Poelo je gotovo sluajno. Kao upni vikar u Bihau (1964) u vrijeme boinog blagoslova kua i obitelji gdje se upnik Anto - Vilko Lipovac i ja svjesno nismo urili kako bismo radi planiranja daljnje djelatnosti bolje upoznali cijelu upu. U zapadnom dijelu grada susreo sam mlaeg, neoenjenog eljeznikog slubenika iji je stan bio krcat slikama, nastavnika likovnog obrazovanja Sulejmana Halavaa. Ono to Andrija Zirdum naziva sluajnou jest, zapravo, metafora one zadanosti koja mu je bila data da je ostvari i da sluajnost dobije svoju civilizacijsku determinaciju. Neke od tih sluajnosti doprinosi su istinskih civilizacijskih razmjera. Prosvjetljenjem tih sluajnosti Andrija Zirdum je otkrio plou Radovana Pribilovia iz XIV-XV. stoljea, pisana bosanicom. Da bismo, uz otkrie, predoili i sam proces otkrivanja i ouvali duh spontaniteta
304
Bosna franciscana
kojim je bojio svoju reenicu, ponovno emo se posluiti njegovim rijeima: Ona je (ploa) bila ugraena u temelje tale Ahmeda emia u Kolicima, zaseoku sela Grmae. Dana 19. svibnja 1967. posjetio sam domaina u drutvu Mate Babia iz susjednog sela da vidim spomenutu plou. Uzeo sam naramak slame, sjeo pored nje, brisao je i polako vukui prst od slova do slova poeo djelomice itati. Ukuani su se udili jer nitko to ranije nije znao. Dolazio je, kau, neki profesor iz Sarajeva, neki fratar, ak i neki hoda i nita nisu znali a ti ita ko novine. Domain mi je priao da su je prije pedeset godina otac i on nali skupljajui kamenje za gradnju tale. Pod istu metaforu sluajnog mogu se podvesti njegovi bezbrojni susreti sa ljudima neskrivene duhovne potentnosti, pogotovo sa slikarima, i sve su te njegove sluajnosti urodile plodovima koje je teko mogao i sam predvidjeti: mnogi umjetnici su, nakon susreta, intenzivirali svoj stvaralaki agon, irili prostor svojih interesiranja. Posebno su se ti njegovi susreti rezultirali i time to su neki slikari svoju stvaralaku invenciju usmjeravali i prema sakralnom slikarstvu i kiparstvu kojem je, bar u naim prostorima, prijetila opasnost da potpuno ieznu iz slikarskih laboratorija. Jedino to ga je potresalo, bili su ruiteljski porivi, koji su skrnavili, ruili i palili ono to je ljudski duh stvorio da bi svijet bio plemenitiji. U tim opservacijama je bilo gorine, ali ne i mrnje koja bi naruila istotu njegova ljudskog prola. Do unutarnje dirljivosti doima se njegov odnos prema rodnom selu, eravcu, odakle je krenuo i kamo se, na kraju, vratio. U eravcu je bila crkva posveena Svetom Franji. Iskoristio je obiljeavanje 750 godina od smrti osnivaa reda Male brae pa je, po nacrtu kipara Zdenka Grgia, okreio i postavio ploice za pod. Ali, vei je dobitak bio Krini put za ije je rjeenje pozvan slikar Slavko ohaj, a meu seljanima organizirao isplatu umjetnikova rada. Seljani su platili deset postaja, a etiri on i upnik. Svakome darovatelju je poklonio fotograju one postaje koju je platio i tome dodao i jednu umjetniku sliku to je motiviralo i druge seljane da sebi nabave umjetniko djelo! Umjetnik ohaj je kasnije govorio da je ponosan na svoje djelo. Pored toga, opisao je i prostor u kojem se smjestilo selo eravac, a na prvoj strani otisnuta je i zemljopisna karta ireg prostora, a na zadnjoj se nalazi karta upe eravac. Knjiga je otisnuta u tvrdom povezu, sa tvrdim oslikanim koricama i na vrlo kvalitetnom papiru. Kako odrediti vrijednosnu distinkciju onome to je dr. fra Andrija Zirdum ugradio u svoju graevinu! Komparacije, ma koje vrste, neprimjerene su. Pa ipak, neto se mora uiniti nai razmjer izmeu utkanih vrijednosti i drutvenog angamana oko te graevine duha. To je, zapravo, svetilite kojemu bi trebalo ii na poklonjenje, prema kojemu bi trebalo usmjeriti sve transverzale sa meaima duhovnog osvjedoenja koje se nalazi na ovom naem vihornom prostoru. Trebalo bi to nazvati svojevrsnim Luvrom u ovom dijelu Europe! Sama, pak, knjiga jeste odreeni brevijar vrijednosti likovnih djela ovih prostora, reproduciranih u njoj, sa izuzetno visokom tehnikom obradom i bez koje ni jedan
Ocjene i prikazi
305
znaajniji intelektualac ne bi smio biti! Ovo nije propaganda ve rezultanta koja proistjee iz duhovnih kumulusa smjetenih na njenom nebu, iz kojega sijevaju munje i obujmljuju naa ula, nae duhovne prerogative, osvjetljavaju naa unutarnja zraenja. Oni, pak, koji uspostavljaju bilo kakvu komunikaciju s likovnim umjetnostima, nai e preobilje nunih informacija za sopstvene opservacije. Na mapi naih destinacija eravac i samostan Plehan bi morali biti obiljeeni najistaknutijim znacima, obiljejima kamo treba usmjeriti svoja interesiranja i gdje bi trebalo zadovoljiti svoje unutarnje potrebe. Vojislav Vujanovi
Marko P. uri, Ruiti zidove i graditi mostove u Duhu, Meihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, Zagreb 2010, 404 str. Zbog nedostatka pozvanja i invalidnosti spoznaje
Neodoljiva razmatranja nad knjigom Ruiti zidove i graditi mostove u Duhu vo nam jedne dobre knjige. Svaka ast Meihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj. Podastrli su naoj pozornosti valjano djelo. Pravoslavni autor Marko P. uri nas je obradovao knjigom svojih rasprava i izlaganja usmjerene k meuvjerskom razumijevanju i trpeljivosti.
Knjiga Ruiti zidove i graditi mostove u Duhu (u daljnjem tekstu: Knjiga) ne bi trebala biti iznenaenje. Kamo sree da na ovim prostorima imamo itav niz knjiga koje se bave tematikom vjerske trpeljivosti i posljedicama netrpeljivosti. Meutim, i kad bi ih bilo vie, ova Knjiga zasluuje da ue u knjinice i sveuiline programe kao uzorno tivo i neophodan udbenik na svim razinama religijskih i sociolokih studija. Knjiga plijeni svojom analitinou, nepristranou, kritinou i odgojnim iscjeliteljstvom. Ona pokree niz tema o kojima se utjelo. Ne ulazim u to jesu li utnje bile namjerne ili su samo obini previdi svojstveni intelektualnoj lijenosti nekih ljudi s diplomama i zvanjima, ali bez pozvanja. Padaju vjeto nainjene maske i prigodno skovani izrazi kojima se zamagljivala stvarnost tijekom druge polovice dvadesetog stoljea.
306
Bosna franciscana
Rukovodei ljudi na Brijunima, u Karaorevu i po rezidencijama (a bilo ih je vie nego to ih je imala engleska kraljica) skovali su izraz u prijelaznoj fazi. Tako je drava bila u prijelaznoj fazi izmeu teorijskog odumiranja i pretvaranja u nenasljednu monarhiju. Politike organizacije (Partija, Front, Narodna omladina, Studentska omladina, sindikati, samoupravne interesne zajednice, odnosno SIZ-ovi) bile su ljudski resursi u prijelaznoj fazi od posloprimca do umirovljenika. Ne treba se tome uditi. M. P. uri spretno analizira to stanje. On pie (Knjiga, str. 33): S druge strane, budui da smo drali da je moral iskljuivo socioloki i historijski uvjetovan, nismo mogli izbei zamci relativizma. Ono to je juer vailo za etiko dobro, i proglaavamo vrlinom, nije vailo i danas. Zbog ovoga, ega u vjerskom moralu nema, nismo mogli izbjei proizvoljnost i improvizaciju, koja nas je dovela do anarhije i u moralnom prosuivanju i ocjenama. Budui da nas kod takvog stanja stvari nita nije moglo bezuvjetno obvezati na vrlinu, te samim tim i etiku, krize su postale dio nae sudbine. Shodno ovome, nije se smatralo moralnim govoriti o moralu. Bilo je kanjivo ukazivati na odsustnost morala. To je na vlastitoj koi iskusio Milovan ilas, kad se usudio u Novoj misli objaviti lanak Anatomija jednog morala. Bez obzira na sve poloaje to ih je zauzimao do 1953, on je bez normalnog suenja i otvorenog postupka lien svih funkcija i svojski izoliran, pa i trpan u zatvor. Gospodin uri zato s pravom i suvislo navodi Solenjicinove rijei: Velika mana dvadesetog stoljea bila je ta to je u tom stoljeu oslabljen moral ovjeanstva, iako je postignut velik napredak u nauci i tehnici. Nakon ovog M. P. uri priopuje neka porazna razmatranja (Knjiga, str. 59-60):
Danas poetke jednog takvog slabljenja moemo pratiti od vremena Immanuela Kanta u lozoji od vremena Williama Occama u teologiji. Njihova shvatanja pokrenula su Modernu koja je eljela autonoman moral, a to se pokazalo pravom katastrofom po sudbinu europskoga ovjeka.
Tono, kolega uriu. Vraki tono! Moderna je bila ono to je anastrofa bila u antikim dramama. Meutim, europsko drutvo pokazalo je svoju katastronost injenicom da u njemu nema poretka antike drame nema jedinstva mjesta, jedinstva vremena, ponajmanje jedinstva radnje. Ponuena je i prihvaena pometnja. Prihvaena je francuska revolucija i njena vjera i to je bila vjera da se primjenom nasilja mogu ostvariti ideali razuma. Zato kolega uri ukazuje na hitne potrebe trenutka. Kransko-islamski dijalog ponajprije treba biti posveen relevantnim dogaajima u ovom vremenu, pri emu naprije mislim na situaciju prevladavanja sadanje krize. Budui da oko moralnih odgovora uglavnom vlada pun
Ocjene i prikazi
307
konsenzus, sigurno je da se ova vrsta dijaloga nee izroditi u svoju suprotnost. Premda se obje vjere ne mogu primarno svesti na socijalnu, drutvenu dimenziju, vjerujui ljudi danas su u poziciji da se nametnu kao lijenici bolesnim europskim i drugim drutvima. Knjiga se stoga, ve na poetku, jasno odredila prema onom to je neuklonjivo iz pravoga ivota. Mogu se politiki sustavi mijenjati i prilagoavati diktatorima i drugim nasilnicima. Ipak, ostaje istina (Knjiga, str. 10): Djeca Boja najprije se svojim navikama razlikuju od druge djece. Upravo zbog rijetko potene analize i promoviranja ovih navika, urieva Knjiga zasluuje da ue u itaonice, uionice i osobne knjinice. to mi zapravo znamo o naim navikama uope i napose o vjerskim navikama? Na ovim, balkanskim prostorima navike su se stjecale i rastjecale, ali su psiholozi i sociolozi naalost po navici prolazili pokraj navika ne osvrui se mnogo na njih. Netko se ipak osvrnuo i duboko angairao. U Knjizi je paljivo i smisleno prouena vjerska sadanjost. Prirodno i bez nedoumica. Tako M. P. uri pie (Knjiga, str. 137):
Mogu li u ovom vremenu post-moderne i moderne vaiti tradicionalni pravoslavni stavovi o islamu? Zatim, hoe li sutranji dijalog izmeu akademskih institucija u Crkvi i Ulemi pokazati svu invalidnost jedne spoznaje, ili bi ojaao nae teoloko uvjerenje? Da li e inicirati dijalog koji e otkriti svu povrnost naih znanja ili emo teiti povjerenju znajui pritom da smo tvrdili da je tako samo zato to smo nekom vjerovali da nije drukije? Od jasnih odgovora na ova pitanja danas je mnogo vanije znati da smo mi i muslimani ponajprije pozvani graditi zajednicu vrijednosti, a ne sterilne teoloke polemike.
Zbog ove iskrenosti gospodina uria htio bih vikati preko svih pojaala i napisati krupnim, plakatskim slovima: Ljudi, Marko P. uri ivi u Velikoj Ivani. Sve njegove poruke dolaze odanle. Izvucimo ga iz njegova dragog sela. Pozivajmo ga. Neka dri predavanja. On je osoba koja ima to rei velikim gradovima i visokim uilitima. Gdje ste, sveuilita? Ovaj je ovjek izazov. Odazovite se i uinite ga svojim! to prije. Danas. Sada. Novi Sad, 8. studenog 2011. Aleksandar Birvi
Dubravka Stojanovi: Ulje na vodi; Ogledi iz istorije sadanjosti Srbije, Peanik, Beograd 2010, 300 str. Fraza i supstancija
ad sam od ljudi koji medijske sadraje prate redovitije od mene doznao da se u produkciji beogradske neovisne televizije B92 pojavio odugaak dokumentarac o atentatu na premijera Srbije Zorana inia, naslovljen, dodue, dosta neobino Atentat naa privatna stvar, pretpostavio sam ne znajui nita o njegovoj koncepciji niti o komentatorima pozvanima na sudjelovanje u njemu da je posrijedi jo jedan u nizu medijskih priloga posveenih ugoaju koji stvaraju politiki prevrati u burnoj historiji srpske politike klase. Ulaui disk u DVD-plejer nisam slutio da e se njegov sadraj bitno razlikovati od dosadanjih komentara koji su atentat kao politiki in popratili ili pak analizirali s manje ili s vie uspjeha.
S druge strane stajalo je iskustvo koje me pouava da analitiki utemeljena objanjenja politikoga ubojstva dozrijevaju polagano, pa sam se pribojavao da bi svaki kategoriki stav, ishitren ili preuranjen, mogao biti u najmanju ruku spoznajno neproduktivan, a moda i fatalan. in, naime, 12. marta ostao je u mojoj svijesti donekle i neposredno doivljen, jer sam taj dan i nekoliko sljedeih mjeseci 2003. proboravio u Beogradu. Naravno, ni neposredan doivljaj nije od koristi kad se misaoni motivi odvoje od utvrenih injenica, od skrupulozne kontekstualizacije i od meritorna tumaenja. Da e analiza atentata ii mnogo ire i dublje od pokuaj tumaenja svojstvenih naem vremenu, bilo je jasno ve na poetku dokumentarca. Tekst, naime, koji je Mirjana Karanovi izgovorila kao neku vrstu lirskoga uvoda, odavao je smjer zamiljen i ostvaren u dokumentarnom prilogu interpretaciji politikoga ubojstva iz 2003: Zrno koje je raznelo inievo srce doletelo je iz ratova devedesetih. Dok su sudionici dokumentarca (arko Kora, Vesna Pei, Sra Popovi, Vladimir Popovi i drugi) govorili o politikom ubojstvu i objanjavali ga procesima zapoetima ranih devedesetih, atentat je u kontekst iri od prethodnoga postavila historiarka Dubravka Stojanovi sublimiravi u jednoj reenici sve to je potrebno imati na umu uz oslon na povijest: cijela je moderna historija Srbije, od tridesetih godina 19. stoljea do danas, od Karaora do Zorana inia, obiljeena nasilnim politikim prevratima, eliminacijom iz vlasti ili likvidacijom, kojima su izmaknuli samo knez Milo i Josip Broz Tito. A neto pak prije te konstatacije Dubravka Stojanovi je ponudila dosad najodrivije i najuvjerljivije tumaenje Petoga oktobra 2000. kao dravnoga udara kojim je iz vlasti uklonjen Slobodan Miloevi kako bi se zadrali ista politika struktura i isti aparat sile: rtvovavi Miloevia, dotadanji je reim
Ocjene i prikazi
309
elio (a znatnim dijelom i uspio) osigurati kontinuitet vladavine, zaustaviti deportaciju haakih osumnjienika, obustaviti istrage protiv majakih klanova povezanih s politikim, vojnim i obavjetajnim strukturama i de facto nastaviti tamo gdje je Miloevi zaustavljen. Tako postaje jasno da je miloevievskoj vlasti, koju nakon Petoga oktobra preuzimlje Vojislav Kotunica, ubojstvo Zorana inia bilo od ivotnoga interesa. Stoga se na retoriko pitanje su im emo pred Miloa, postavljeno jo u uvodnoj sekvenci, nadaje samo jedan odgovor: s (politikim) ubojstvom od ivotnoga interesa. Suvremena politika svakidanjica uvjerava nas da promjene to ih je ini pokrenuo nisu nastavljene nego s njim poivaju u aleji velikana na beogradskom Novom groblju, a da je politika struktura ostala nepromijenjena. Provalija, meutim, izmeu politiki radikalnih zastupnika koji zauzimlju veinu u Skuptini Srbije i nerazmjerno slabije opozicije, tema je vea i zanimljivija od postojeih analiza desne ili antimoderne srpske politike. A neprekinut kontinuitet te politike oituje se svakodnevno i u nae vrijeme, pa slobodno moemo zakljuiti da se zbog vanjskopolitikih probitaka promijenila srpska politika fraza, dok je stara politika supstancija ostala uglavnom nepromijenjena. * * * Sluaj je htio da mi nakon odgledanoga dokumentarca u ruke doe knjiga Dubravke Stojanovi Ulje na vodi; Ogledi iz istorije sadanjosti Srbije, komentatorice iz Atentata koju sam zapamtio po izvrsnim analizama i dobro utemeljenim tumaenjima. Nasumino otvorivi knjigu na stranici kojom se zapoinje tree poglavlje Traumatini krug srpske opozicije (1985-1994), ugledao sam navod iz jednoga zapisa Jovana Skerlia, koji je autorica postavila na poetak poglavlja: Dok se u celom svetu politika borba ureuje, i tako rei kanalizuje, kod nas jo uvek ostaje u haotinom stanju, gde drugih pobuda nema do inata i apetita, gde se smatra da je sve doputeno: politiko licitiranje, prekonone promene miljenja, najneprirodniji savezi i prodaja savesti (Ulje na vodi, 161). Skerlievu ocjenu izreenu poetkom prologa stojea (1906) mogli bismo primijeniti na politiki ivot tzv. tranzicijskih drava, pa ni pojavljivanje knjige Dubravke Stojanovi o sadrajima o kojima govori Skerlieva ocjena nije iznenaujue: historiaru verziranu u teorijskoj sferi suvremeno stanje postjugoslavenskih prilika nudi izobilje, a kadto i preobilje, materijala za ideolokokritiku analizu. Knjiga je podijeljena na etiri tematska dijela (Dugo trajanje; Na tihoj vatri. Udbenici istorije kao izvor konikta; Traumatini krugovi srpskih stranaka; Istorijske crtice) kojima prethodi autoriin proslov Istorija sadanjosti, a na kraj je, umjesto pogovora, dometnuta studija Latinke Parovi Srpska elita u ogledalu istorije sadanjosti.
310
Bosna franciscana
Autoriin pristup istoriji sadanjosti, meutim, otkriva njezin poneto ambivalentan poloaj. Premda je, naime, Dubravka Stojanovi znanstvenica verzirana u teorijskoj sferi, u uvodnu dijelu knjige na vidjelo izlazi znanstvenim i izvanznanstvenim prisilama za volju temeljno naelo tradicionalne historiograje, inae posve prevladano, a koje je do danas u neotradicionalnoj i konzervativnoj historiografskoj produkciji zadralo status strategema: nunost vremenskoga razmaka od tematizirane stvarnosti radi objektivne interpretacije. Nasuprot starom strategemu, koji kao otegotnu okolnost u uvodu spominje, Dubravka Stojanovi ni sama ne priznaje njegovu valjanost, pa itatelj kome ova injenica izmakne mogao bi stei pogrean dojam pokloni li povjerenje iskazu o nunosti vremenskoga razmaka. Mislim da neu umanjiti vrijednost djela Dubravke Stojanovi ustvrdim li da bi u eventualnom drugom izdanju Ulja na vodi bilo poeljno odstraniti dvojbu iz prethodnoga pasusa, dvojbu kojoj ne podlijee ni sama autorica, nego postupa posve suprotno, dakle ispravno, tumaei procese i dogaaje iz vizure sadanjosti, po naelu uzronosti: uinak u sadanjosti upuuje na uzrok u prolosti. * * * Na dio knjige posveen udbenicima povijesti kao latentnu izvoru novih konikata, u kojem su osim ideolokih navedene i sistemske, strukovno-interpretativne pogreke udbenike produkcije, nadovezuje se poglavlje o srpskoj opoziciji, vremenski omeeno razdobljem 1985-2002. Razvoj opozicije od osnutka prve stranke u Srbiji 1990. do poetka postmiloevievske ere uklapa se u okvir predmoderne politike kulture i kao fenomen dugovjena trajanja ostaje na snazi do nae suvremene svakidanjice. Evo kako autorica objanjuje model traumatinih krugova srpskih opozicijskih snaga: Korene dominantnog modela moemo traiti u revolucionarnom nainu nastanka srpske drave i u stalnim pokuajima nacionalnog ujedinjavanja koji su trajali due od jednog veka. Takav istorijski razvoj srpske drave stvorio je potrebu za jakom, centralizovanom vlau, oslonjenom na represivni aparat, posebno na vojsku. Posebna politika uloga vojske bila je osigurana stalnom tenjom za nacionalnim osloboenjem u vojnom nadmetanju sa susednim carevinama [...] Iz takvih istorijskih i politikih korena stvara se dominantni autoritarni kulturni model vlasti koji jeste proizvod, ali vremenom postaje i instrument jake birokratske centralizovane drave. Autoritarni kulturni model vlasti nastao je iz specinog istorijskog razvoja srpske drave, ali je neodvojiv od ireg autoritarnog kulturnog modela srpskog patrijarhalnog drutva. Budui da pripadaju istom modelu, drutvo i vlast stvaraju specinu vrstu veze. Podudarni u svojoj autoritarnoj sutini, oni se dopunjuju i meusobno hrane. Drutvo u kojem preovlauje autoritarni model trai takav tip vlasti, ba kao
Ocjene i prikazi
311
to je takvom tipu vlasti potreban odgovarajui veinski model u drutvu (ibid., 170-171). Vjerojatno jedan od najeklatantnijih primjera nepostojanja razlike izmeu vlasti i opozicije ranih devedesetih uspostavlja se na sluaju predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava ealja, koji je formalno bio opozicija Slobodanu Miloeviu, ali je istodobno barem do sukoba 1993. godine, kad je umjesto Miloevia obavljao politiki neugodne poslove kakvi su bili smjene Milana Pania i predsjedika SRJ Dobrice osia bio Miloeviev omiljeni opozicionar (ibid., 201). Nakon ubojstva Zorana inia srpska se vanjska politika priklanja uglaenu nainu komunikacije sa svijetom, dok je unutarnjem politikom ivotu svojstveno stanje nepromijenjenih odnosa i dosadanjih vanjskopolitikih tenja. Svi sadraji knjige Dubravke Stojanovi upuuju samo na jedan zakljuak: bitnih unutarpolitikih promjena u Srbiji nema, djelatna je opozicija ponovno izvan domaaja mehanizama za odluivanje, a nova retorika svedena je na vanjskopolitiki utilitarizam, pa staru supstanciju reprezentira nova fraza. * * * Ulje na vodi, knjigu Dubravke Stojanovi, historiarke zanimljive po originalnim uvidima i briljantnim analizama, itam s osjeajem zadovoljstva kakvo pobuuju pametno napisana, dobro strukturirana i prikladno opremljena djela historiografske produkcije. Ladislav Tadi
Anto Ivi, Puanstvo Duvanjske upe 1469.-1800. - prilog Matica krtenih don Antona Ljubosovia (1750.-1758.), Naa ognjita, Tomislavgrad 2011, 351 str.
anas, kad se sve vei broj ljudi povezuje na drutvenim mreama, i ljubitelji genealogije su nali jedno takvo mjesto za sebe. Na web stranici Geni.com milijuni ljudi iz cijeloga svijeta prave svoja obiteljska stabla, pronalaze roake i s njima trae zajednike pretke. Kad je 2008. godine stranica omoguila svojim korisnicima spajanje obiteljskih stabala ukoliko im se poklapaju preci ili ivua rodbina, dogodilo se neto iznenaujue. Jedno obiteljsko stablo iz SAD-a je poelo rasti neoekivanom brzinom. Od nekih 16000
312
Bosna franciscana
lanova, koliko ih je imalo u lipnju te godine, naraslo je na vie od 7 milijuna lanova do poetka idue godine. Poput lavine se nastavilo iriti, pa danas ima preko 60 milijuna lanova, i jo uvijek raste! Popularno ga se naziva Velikim stablom ili Obiteljskim stablom svijeta. Koliko e Geni ili sline drutvene mree olakati rad genealoga u budunosti, moemo samo slutiti. Anto Ivi, roeni Sarajlija, dva se desetljea bavio istraivanjem migracijskih tokova iz prolosti, najprije svojih prezimenjaka, a onda openito hrvatskog stanovnitva na odreenim podrujima Dalmacije, Hercegovine, Bosne i Slavonije. Kao plod njegovog dugogodinjeg rada pojavila se ova knjiga o katolicima na podruju stare upe Duvno. Za razliku od gore spomenutih Amerikanaca koji su na raspolaganju vjerojatno imali dobro ouvane i uredno katalogizirane dravne i crkvene knjige te obiteljske albume, pa su za par godina napravili obiteljsko stablo s vie od 60 milijuna lanova, naem su autoru brojni ratovi, poari, pa i ljudski nemar ostavili vrlo malo povijesnih izvora na koje se mogao osloniti. Kao to nam i sam u Uvodu kae, svako dosadanje istraivanje povijesti katolikih prezimena u BiH u obzir je uzimalo dva popisa iz 18. stoljea. Prvi je popis biskupa fra Pave Dragievia iz 1743., a drugi biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine. Osim toga, najstarije matine knjige iz Mostarsko-duvanjske biskupije bile su matine knjige upe Roko Polje, koja je osnovana 1758. godine. Stoga je veliki Iviev doprinos u tome to nam je predstavio Ljubosovievu Maticu krtenih s podruja stare duvanjske upe, pisanu od 1750. do 1758., upravo u razdoblju izmeu Dragievievog i Bogdanovievog popisa, a prije matica upe Roko Polje. Knjiga je podijeljena na tri dijela. U prvom se govori o puanstvu duvanjske upe za osmanske vladavine, od 1469. do 1800. godine. Tu su opisane politike prilike, ratovi i osvajanja te brojni drugi uzroci migracija ljudi ovoga kraja. Migracije su ile u dva smjera: u 17. stoljeu prema Zagori i Dalmaciji, zbog bjeanja od Osmanlija, a u 18. stoljeu narod se zbog gladi vraa u duvanjski kraj te seli i sjevernije u srednju Bosnu i Posavinu. Osim politikih prilika, opisan je i svakodnevni ivot ljudi: njihove materijalne prilike, nastambe, nonje, svakodnevni poslovi, kuge koje su ih kosile, te nimalo lagani poloaj ena. Crkvene prilike ilustrirane su pomou zabiljeki makarskih biskupa i bosanskih apostolskih vikara o njihovim vizitacijama, a govori se i o pastoralnom radu franjevaca i sveenika glagoljaa, te problemima s kojima su se susretali. Drugi dio knjige pravi je biser za prouavanje povijesti duvanjskog kraja. Radi se o ve spomenutoj Matici krtenih don Antona Ljubosovia. O Ljubosoviu znamo vrlo malo. Jedine podatke koje imamo o njemu nalazimo u njegovoj matici. Tamo spominje za sebe da je iz Rokog Polja, ali to je bilo s njim prije 1750. i nakon 1758. godine, to ne moemo znati. Ivi nas najprije uvodi u praksu pisanja matinih knjiga, te u uvjete pastoralnog rada u Ljubosovievo vrijeme. Nakon toga nam donosi transliteraciju matice, s vrlo vrijednim biljekama i pojanjenjima, a onda i fotokopiju originala matice, koja se uva u franjevakom samostanu u Fojnici.
Ocjene i prikazi
313
Trei dio knjige rezerviran je za prezimena i imena koja se spominju na podruju stare duvanjske upe. Prezimena se u dananjem smislu poinju koristiti poetkom 16., a ustaljuju se u 19. stoljeu. Prema svome nastanku, dijele se u etiri temeljne skupine: prezimena koja nastaju od osobnog imena; nadimka ili osobine; zanimanja; mjesta doseljenja, porijekla ili pripadnosti narodu. Pomou Ljubosovieve matice i matica upe Skoplje autor dolazi do stvarnog izgovora imena koja su u biskupskim popisima iz 1743. i 1768. godine upisivana na latinskom. Donesen je i popis osoba koje je biskup Dragievi krizmao 1741. i 1742. godine, te usporedni popisi vjernika iz 1743. i 1768. godine, rasporeeni po naseljima. Na koncu knjige autor je nainio pravi katalog prezimena koja je nalazio u matinim knjigama, popisima s vizitacija i drugim povijesnim izvorima. Prezimena su podijeljena u dvije skupine. U prvu spadaju prezimena koja se spominju do kraja 18. stoljea. U drugu skupinu spadaju prezimena koja se spominju u 19. i 20. stoljeu, ali im nema ranijeg spomena, ili se spominju i ranije, ali ne oznaavaju pripadnike istog roda, ili pak predstavljaju zamjenska prezimena odnosno modulacije otprije postojeih prezimena. Knjiga Puanstvo Duvanjske upe 1469.-1800. vrlo je vrijedno djelo, ponajprije zbog novih podataka koje nam donosi dosad nepoznata Ljubosovieva Matica krtenih. U Uvodu autor kae da je elio zajedno sa sadrajem predmetne matine knjige podatke koji se nalaze u mnogobrojnoj literaturi, a vaan su izvor za genealoka istraivanja, skupiti na jednom mjestu. Time e se sigurno skratiti put svima onima koji ele saznati vie o prebivalitu i kretanjima svojih predaka na podruju stare crkvene upe Duvno. Smatram da je knjiga ostvarila ako ne i nadila postavljeni joj cilj, te da e biti nezaobilazno djelo pri daljnjim genealokim i openito povijesnim istraivanjima duvanjskog kraja, ali i vrlo korisno djelo za izuavanje cjelokupne bosanskohercegovake povijesti. Valja nadodati i to da je knjiga tehniki vrlo lijepo ureena, a dodatnu joj vrijednost i itljivost daju brojne ilustracije, fotograje, karte, grakoni i tabele. Nikola Kozina
Andrej Rodinis (prir.), Matica hrvatska Sarajevo 130 godina (1879-2009), Sarajevo 2011, 173 str.
bljetnice su redovito povod da se obiljei neki znamenit dogaaj koji je utjecao na tokove ivota ili povijesti ili pak da se podsjeti na djelovanje neke institucije kroz inventuru njezina rada i rezultata u proteklom periodu, da se sagleda njezin dosadanji put, svi njezini usponi i padovi, svjetla i sjene.
314
Bosna franciscana
Matica hrvatska u Sarajevu svojom publikacijom, spomen-knjigom, Matica hrvatska Sarajevo 130 godina (1879-2009), ukazuje na iznimno dugo razdoblje svoga djelovanja u ovom gradu. A rijetke su takve ustanove na ovim prostorima koje mogu posvjedoiti takvu dugovjenost svoga djelovanja, pa makar i uz prekide. Inventuru rada Matice hrvatske u Sarajevu na uvid prua, dakle, prigodna publikacija koju potpisuje dr. Andrej Rodinis, a kojoj su svoj pisani doprinos dali takoer i knjievnik Mirko Marjanovi, glavni urednik edicije Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, i potpredsjednik Matice hrvatske u Zagrebu, Stjepan Sui. Matica hrvatska je osnovana 1842. u Zagrebu pod imenom Matica ilirska, a pod sadanjim imenom djeluje od 1874. godine kada je na njezino elo doao Ivan Kukuljevi Sakcinski (1816-1889), knjievnik, autor knjige Putovanje po Bosni (1858) koji je prvi 1843. godine u Hrvatskom saboru umjesto latinskim progovorio hrvatskim jezikom. Prigodom osnutka Matice, njezin prvi predsjednik grof Janko Drakovi u svom sveanom programatskom govoru izrekao je jasan cilj novoutemeljenog kulturnog drutva:
Najpoglavitija svrha drutva jest: nauku i knjievstvo u naem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladei naoj dati, da se domorodno izobrazi. Ovamo najvie spada utitenje /tiskanje/ vrstnih knjiga za prilinu cijenu (Matica hrvatska 1842-1997, Zagreb 1997, 17).
Matica hrvatska postala je i ostala najvaniji izdava knjiga i asopisa u Hrvatskoj. Time je dala nemjerljiv doprinos kulturnom izdizanju naroda, njegovanju jezika i nacionalne svijesti i napose nacionalnoj integraciji. Kakvu ulogu ima kultura za narod, iji je glavni promotor Matica hrvatska, to je, 130 godina nakon njezina osnutka (1971), na jasan nain istaknuo knjievnik Vlado Gotovac u jednom letku, objavljenom u Hrvatskom tjedniku, gdje stoji:
U doba najveih nesrea Hrvatska je upravo preko kulture dokazivala svoje postojanje, svoj ivot. To je bilo mjesto njenog zadnjeg otpora iezavanju, nestajanju iz povijesti: mjesto njenih bitaka dobivenih usred stranih nacionalnih poraza, mjesto njenog dostojanstva, njenih pobuna, njenih hereza i proroanstava (Matica hrvatska 1842-1997, str. 77).
Takvo deniranje kulture i njezine uloge, te Matice kao njezina posrednika irim slojevima naroda, jasno ukazuje na znaenje koje se pridaje toj instituciji. Poemo li od tako zacrtane, i uvelike ostvarene, uloge u narodu te najstarije hrvatske kulturne institucije, onda i prisutnost Matice hrvatske u Sarajevu treba gledati iz tog kuta. Organizirano djelovanje Matice u ovom gradu zapoelo je 1879. tj. ubrzo nakon austrougarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine. No, i ranije je, koncem osmanskog perioda, postojala poveznica Bosne s Maticom i to preko franjevaca i ideja ilirizma. Tako je u Matici ilirskoj u Zagrebu tiskan Jukiev III. svezak Bosanskog prijatelja (1861) te trei dio
Ocjene i prikazi
315
Osvetnika fra Grge Martia (1865), 1877. godine javlja se, kao prvi lan-prinosnik Matice hrvatske iz Bosne i Hercegovine, fra Jeronim Vladi, tada na slubi u Livnu. Obljetnika spomen-knjiga uzela je za cilj detaljno, prema raspoloivim podacima, prezentirati Matiinu djelatnost od poetaka njezina djelovanja u BiH (1879) do danas, razdvojivi njezino djelovanje na period od 1879. do 1945, zatim na period nakon II. svjetskog rata, te konano na zadnje razdoblje 1996-2009. Broj lanova Matice hrvatske u Sarajevu tijekom razdoblja do I. svjetskog rata kretao se od ezdesetak na poetku (1879) pa do vie od 230 pred prvi svjetski rat. Matica je nastojala okupiti u svoje lanstvo brojne ugledne graane i ne samo iz Sarajeva, meu kojima su i danas nama poznata imena: S.S. Kranjevi, iro Truhelka, Josip, Vanca, Hamdija Kreevljakovi, Gabrijel Jurki, fra Grga Marti, Edhem Mulabdi i dr. Ona je u svom djelovanju teila da armira knjievnu batinu iz Bosne i Hercegovine (skupljanje narodnih pjesama, na primjer), ali je radila i na objavljivanju djela suvremenih pisaca, te na raspaavanju Matiinih izdanja iz Zagreba, to su inili Matiini povjerenici u Sarajevu. Stvorena je itava mrea povjerenika i lanova s ciljem da Matiina izdanja dou do to veeg broja itatelja u Bosni i Hercegovini. Zabiljeeno je da je Matica, kada je za njezina tajnika u Sarajevu izabran Tugomir Alaupovi (lipanj 1917), dala potporu Ivi Andriu za njegov oporavak nakon internacije. U vrijeme izmeu dvaju svjetskih ratova, rad Matice hrvatske je otean zbog unitaristike i centralistike politike iz Beograda, ali rad nije prestao. Radilo se primjereno okolnostima. Godine 1943, dakle u vrijeme II. svjetskog rata, osniva se u Sarajevu Pododbor Matice hrvatske (ono to je danas ogranak), na ijem su elu bili emsudin Sarajli (predsjednik), Dragutin Kamber (tajnik) i Enver olakovi (rizniar), a u nadzorni odbor Pododbora imenovani su Miroslav Vanino, Hamdija Kreevljakovi i Jozo Petrovi. Tada je Pododbor MH pokrenuo reviju Hrvatska misao u kojoj su objavljivani, izmeu ostalog, knjievni tekstovi suvremenih pisaca. Pododbor MH u Sarajevu prestao je djelovati 1945, a veina njegovih lanova je osuena na zatvorske kazne, a poneko i na smrt. Na koncu ovog dijela u knjizi je donesen i popis lanova (nepotpun) Matice hrvatske izmeu 1879. i 1945. Nakon II. svjetskog rata Matica hrvatska je nastavila svoju djelatnost u SR Hrvatskoj do 1972, kada je njezin rad iz politikih razloga zabranjen, ali je i dalje djelovao Nakladni zavod Matice hrvatske. Matica je obnovljena na obnoviteljskoj skuptini 1990. u Zagrebu. Spomen-knjiga posebnu pozornost posveuje djelovanju Matice hrvatske u Sarajevu nakon zadnjega rata, kada je obnovljen njezin rad (1996-2009).
316
Bosna franciscana
Osnivaka skuptina Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu odrana je 13. srpnja 1996. Za predsjednika je izabran knjievnik Mirko Marjanovi, koji je tu funkciju obnaao do 2000, a od tada je do danas na elu Matice fra Petar Perica Vidi. Istodobno je pokrenut obnovljeni asopis Hrvatska misao, koji je do 2009. izaao u 38 brojeva, odnosno 27 svezaka. Glavni urednik je bio najprije knjievnik Mirko Marjanovi, koji je uredio 37 brojeva, nastavio je dr. Anto ari, i konano sada je glavni urednik dr. Dalibor Ballian. Kupljene su nove prostorije u Vrazovoj ulici u kojima je Matica poela s radom (2003). Matica je danas aktivna na razliitim podrujima: organizira simpozije, prireuje izlobe i koncerte, odrava godinje Dane Matice, izdaje knjige. Pokrenula je posebnu ediciju Hrvatska knjievnost BiH u 100 knjiga (glavni urednik Mirko Marjanovi) od srednjega vijeka, preko osmanskog razdoblja, u kojem je dominantna knjievnost bosanskih franjevaca, pa do najnovijeg vremena. Do sada je izalo oko 30 svezaka, meu kojima su, uz izbor djela iz starijih franjevakih pisaca, izabrana djela S. S. Kranjevia, I. Andria, N. opa, A. B. imia, V. Lukia i dr. To je jedinstven pothvat vrijedan posebne pozornosti, odnosno to je pandan ediciji Stoljea hrvatske knjievnosti koju je Matica hrvatska pokrenula 1995. u Zagrebu i u kojoj je do sada izalo preko 60 svezaka. Kada se sve zbroji u ovom pregledu djelovanja Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu, nakladnika djelatnost je najbogatiji segment djelovanja od njezina osnutka do danas. Osim asopisa Hrvatska misao i edicije Hrvatska knjievnost BiH u 100 knjiga, nakladnika se djelatnost ogleda u nekoliko posebnih biblioteka: Hrvatski pisci, Monograje, Posebna izdanja, Batina, Popularna medicina, Prijevodi. Tako je objavljen niz posebnih izdanja s podruja knjievnosti, povijesti, arhitekture, medicine, likovne umjetnostiU Matiinoj je Spomen-knjizi ta aktivnost, kao i niz drugih, detaljno prezentirana. Na koncu je donesena bibliograja Hrvatske misli kao i popis sadanjih lanova Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu. Ako smo na poetku naveli da je obljetnica prigoda za inventuru rada jedne ustanove, onda na koncu moemo kazati da je u ovoj spomen-knjizi ta inventura provedena pedantno i iscrpno s mnogo relevantnih podataka i pojedinosti, tako da o 130. obljetnici djelovanja Matice hrvatske u Sarajevu imamo prilino jasnu i cjelovitu sliku o ovoj instituciji koja je odigrala zapaenu kulturnu ulogu u Sarajevu, a i ire u Bosni i Hercegovini. Marko Karamati
Stoljea Kraljeve Sutjeske. Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 100. obljetnice izgradnje samostanske i upne crkve u Kraljevoj Sutjesci, odranog 17. i 18. listopada 2008. u Kraljevoj Sutjesci, ur. Marko Karamati, Franjevaki samostan Kraljeva Sutjeska i Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Kraljeva Sutjeska Sarajevo, 2010, 661 str.
ovod za odravanje znanstvenog skupa Stoljea Kraljeve Sutjeske, koji je prireen 17. i 18. listopada 2008. u Kraljevoj Sutjesci, bila je stota obljetnica izgradnje sadanje samostanske i upne crkve. Dvije godine poslije (2010), radovi sa Skupa su objavljeni u Zborniku, iji se kratki sadraj nalazi pred nama. Radovi daju presjek drutvenog, vjerskog, politikog i kulturnog ivota kroz nekoliko zadnjih stoljea na prostoru Kraljeve Sutjeske, koja se nalazila u aritu najznaajnijih povijesnih dogaaja u BiH. Na vie od esto stranica Zbornika, radovi su podijeljeni u tri dijela, s Predgovorom urednika Marka Karamatia. Prvi dio obrauje tematiku vezanu uz dogaaje iz vremena bosanskih vladara, kada fratri postaju sve vaniji drutveno-religijski faktor. Drugi dio veim je dijelom usko vezan uz samostan i upu Kraljeva Sutjeska, obrauje stanje od 17. stoljea naovamo, kada franjevci postaju iskljuivi nositelji vjerskog i kulturnog ivota meu katolikim pukom i jedini svjedoci njegove sudbine. U treem dijelu obraeni su neki aspekti kulturnog stvaralatva sutjekih franjevaca, zatim etnografske znaajke upe i okolice te jo neke teme vezane za kulturno-obrazovni rad franjevaca u Bosni Srebrenoj. Krenimo redom. Milko Brkovi u lanku Isprave bosanskih vladara izdane na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci analizira unutarnje karakteristike bosansko-humskih srednjovjekovnih isprava i usporedbom s ispravama susjednih kancelarija zakljuuje da su na njih najvei utjecaj imale isprave hrvatskih narodnih vladara. Jezine osobitosti bosaninih pravnih dokumenata iz 15. stoljea pisanih u Sutisci, rad je Amire Turbi-Hadagi. Dolazi do rezultata da su: naporedne upotrebe staroslavneskih i novih (staro)bosanskih osobitosti, uz prevladavanje ovih drugih; i da u procesu izgradnje zajednikoga knjievnog srednjovjekovnog idioma sastavljenog od elemenata dva sistema, staroslavenskoga i starobosanskoga, znatno sudjeluju bosansko-humski (hercegovaki) pisari. U tekstu: Slavni dvor kraljevstva u Trstivnici (Ponovno o proglaenju Bosne kraljevstvom 1377.), Dubravko Lovrenovi istrauje reformu dvorske kancelarije Tvrtka I. Kotromania, koja posebno dolazi do izraaja u arengi koja je bila kljuni dio isprave u kojem se odraava politika stvarnost, propagiraju
318
Bosna franciscana
se dravne ideje i monarhijske vrline. Poseban je naglasak na uvoenju rake arenge koju autor detaljnije analizira. Esad Kurtovi, u lanku Doberko Marini, poslanik bosanskog kralja Stjepana Tomaa, rasvjetljava lik Doberka Marinia koji je bio poslanik kralja Stjepana Tomaa u Dubrovniku od 1448. do 1450, a prije toga i poslanik Jelene, udovice vojvode Sandalja Hrania Kosae, takoer u Dubrovniku od 1439. od 1443. Prilog poznavanju sudbine slike uskrslog Krista i kralja Stjepana Tomaa porijeklom iz Kraljeve Sutjeske, lanak je Ivane Prijatelj Pavii. Naime, postoji pisani dokument u Dubrovniku da su tamo bosanski fratri 1459. i 1460. naruili tri slike kod slikara Lovre Dobrievia. Autorica Prijatelj Pavii ovdje analizira motive narudbe i povijesni kontekst kako bi lake odredila za koju su crkvu slike bile naruene, budui da toga podatka nema u dokumentu. Posebno govori o slici Uskrslog Krista i kralja Stjepana Tomaa. Posljednji u prvom dijelu, rad je Lidije Fekea Martinovi: Steci sutjekog kraja. U iscrpnom radu popraenom fotograjama, skupila je i usporedila spoznaje o stecima u ovom kraju od naih najvanijih istraivaa. Svako mjesto u upi Trstivnici obradila je posebno. Objavljena slubena izvjea o samostanu i upi Kraljevoj Sutjesci iz 17. i 18. stoljea skupio je fra Miro Vrgo. Sudbina samostana i upe bila je relativno povoljna do zadnje treine 17. stoljea u usporedbi sa stanjem koje nastupa poslije Bekog rata. Autor ovdje donosi mnogobrojne statistike podatke i izravna svjedoanstva iz tog vremena. Na ovaj se lanak naslanja rad Darka Rubia: Bosanski franjevci izmeu jaspri i raspri. Prema Ljetopisu sutjekog samostana fra Bone Benia. Pojedinano je najvie prostora u Zborniku zauzima rad fra Stjepana Duvnjaka: Kraljeva Sutjeska u matinim knjigama i stalenicima. upa Kraljeva Sutjeska ima rijetku sreu da posjeduje matice stare vie od tri i stalenike vie od dva stoljea. Ova injenica omoguila je autoru da izdvoji: toponime upe Kraljeva Sutjeska; analizu prezimena, koja prua zanimljive zakljuke; statistiku roeni vjenani umrli od 1641. do 2008; Pregled demografske slike sela (1773-2008). Rad je svjedok viestoljetnog unutarnjeg ivota upe. Uz ovaj rad, u Zborniku je jo jedan lanak od istog autora: Kraljeva Sutjeska u i poslije rata 1992-1995, u kojem, kao oevidac, govori o traginoj sudbini koja je zadesila Hrvate ovog kraja u posljednjem ratu. lanak fra Petra Jelea glasi: Bosna Srebrena u Drugom svjetskom ratu. Niui dokaze, autor dolazi do zakljuka da je vei dio franjevaca, zajedno s Upravom, donekle spasio obraz Katolike crkve u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Alen Kristi pripremio je zanimljiv rad: Drugi svjetski rat na stranicama sutjeke kronike, koju je ispisivao fra Arkaneo Grgi. Rad prije svega prua uvid u odnos kroniara prema tadanjim pogubnim ideologijama. Kao posljednji u drugom dijelu, lanak je Sreka M. Daje: Bosna i Hercegovina kao politika kategorija kroz povijest. lanak je koristan jer omoguuje dobar uvid i u razumijevanje dananjih najaktualnijih politikih pitanja u BiH. Fra Bono Beni u Ljetopisu sutjekog samostana, rad je Ive Beljan u kojem se bavi fra Boninim Ljetopisom promatrajui autorove zahvate u svijet teksta na razliitim razinama. Leksik fra Bone Benia, obradio je Ivo Pranj-
Ocjene i prikazi
319
kovi. Uoljiva je izvanredna uestalost upotrebe turcizama. Pavao Knezovi predstavlja Pjesnitvo na latinskom sutjekih franjevaca, govorei o karakteristikama pjesnikog stvaralatva najistaknutijih autora. O Kraljevoj Sutjesci kao mjestu nastanka znaajnih djela knjievnosti Bosne Srebrene, pie eljko Ivankovi. Smatra da je samostan bio daleko vie od nastambe za redovnike bio je sredite kulturnog i intelektualnog ivota. Tado Oroli izlae: Franjevci Bosne Srebrene i razvoj pukog kolstva u XIX. stoljeu do uspostave austro-ugarske uprave 1878. Zakljuuje da su franjevci kao jedini prenositelji kulture i obrazovanja svesrdno prihvatili zadau irenja pismenosti u Bosni, a sustavnije i masovnije obrazovanje odvijalo se kroz puke kole. Dolaskom austro-ugarske uprave 1878. poela jezina politika iza koje je stajala drava, dolazi do prekida franjevake standardnojezine tradicije. Ovoj temi rad je posvetila Marica Petrovi: Jezik bosanskih franjevaca u vrijeme Austro-ugarske Monarhije. O procvatu crkvenog graditeljstva za austro-ugarske uprave kod fra Marka Karamatia: Crkveno graditeljstvo u Bosni Srebrenoj u vrijeme austrougarske uprave u BiH (1878-1918). Zvonko Marti posvetio je rad Analizi tradicijskog nakita u Hrvata u okolici Kraljeve Sutjeske. Rad je lako pratiti jer su donesene brojne fotograje. Marko Dragi je skupio i u svome radu - Vareka crkveno-puka batina - predstavio mnoga svjedoanstva o nekim drevnim crkveno-pukim obiajima vezanim za podruje Varea. Posljednji u Zborniku rad je Dorothee Kniga Kraljeva Sutjeska u njemakim turistikim vodiima. Iako se o Kraljevoj Sutjesci mnogo govorilo i pisalo, ovdje se progovorilo o nekim stvarima koje do sada nisu obraivane, dok su historiografski obraivane stvari produbljene novim spoznajama. Zbornik zato ostaje trajan svjedok uspjeha znanstvenog skupa. Jozo arevi
Ivan Mui, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiograji, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika Split, 2010., 318 str.
padljivo je da se u novije vrijeme u hrvatskoj historiograji aktualizirala historija Vlaha. Takvu tezu potkrjepljujemo injenicom, da je u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj obavljeno vie sinteza o vlakoj historiji.* Historiar i publicist Ivan Mui je 2010. g. u Splitu objavio svojevrsni zbornik
* Kao takve, izdvojiti emo: Zef Mirdita, Vlasi u historiograji, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2004; Isti, Vlasi starobalkanski narod (Od povijesne pojave do danas), Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009; Ivan Mui, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiograji, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 2010.
320
Bosna franciscana
radova, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiograji, u izdanju Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika. Zbornik obuhvaa petnaest radova, razliitih autora koji tretiraju vlaku problematiku. Radovi su manje-vie kronoloki poredani prema datumu njihova prvoga objavljivanja, od najstarijih, prema najnovijim. Na ovaj ciklus radova se naslanja cjelina pod naslovom Prilozi, u kojoj itatelj moe pronai jo dva teksta. U zborniku je prvi rad Vlasi u Hrvatskoj teajem 14. i 15. stoljea, koji je Vjekoslav Klai objavio u listu Obzor, 1880. g. On u svome radu govori kako po doseljenju Srba i Hrvata na prostore na kojima danas borave oni susreu romanske starosjedioce koje sve, bez razlike da li ive u kopnenim ili primorskim predjelima i ime se bave, prozvae imenom Vlah. Prema njemu ime Vlah je u Hrvatskoj brzo izgubilo svoje etnografsko znaenje te se Vlasima poinju nazivati svi oni seljaci, bilo da su romanskoga ili hrvatskoga porijekla, koji su se u brdovitim dijelovima Hrvatske bavili stoarstvom. Idua dva rada su od Radoslava Lopaia iz 1890. i 1894. g. naslovljeni Cetinski i liki Vlasi i Zakon za like Vlahe od g. 1433. Radovima je urednik pridodao transkripciju dokumenta iz 1433. godine u interpretaciji Nade Klai. Lopai u svojim radovima istie kako Vlasi u Hrvatskoj nisu bili slobodni ljudi nego su bili podanici tadanje vlastele. Naglaava kako su hrvatski Vlasi, za razliku od bosanskih i srpskih, sami sebe nazivali tako u razliitim dokumentima tj. izjanjavali su se kao hrvatski Vlasi ili kao Vlasi kraljevine Hrvatske. Lopai izdvaja cetinske Vlahe koji su ipak bili neto samostalniji i slobodniji od ostalih te su sami birali izmeu sebe kneza, vojvode za vojsku i suce. Po njihovom, Vlakom zakonu Hrvatu je bilo doputeno imati samo jednoga Vlaha za bravara tj. obana. Evo jo jedna Lopaieva studija iz 1879. g. O eparhiji karlovakoj, prvobitno objavljena u njegovoj knjizi, Karlovac (Poviest i mjestopis grada i okolice). U studiji on govori da u srednjemu vijeku unutar Kraljevine Hrvatske nije bilo druge vjere do katolike niti druge narodnosti do hrvatske osim aice latinskih starosjedilaca u primorskim gradovima i nekolicine njemakih i maarskih kolonista, ali da su se ve tada hrvatski Vlasi asimilirali kako po vjeri tako i po narodnosti. Prve bosanske Vlahe po gornjoj Hrvatskoj naselio je kralj Matija Korvin nakon svoga vojevanja po Bosni i to ih poklanja hrvatskom plemiu Ivanu ubretiu godine 1463. Poklonio mu je itavo vlako pleme Tulia koje je bilo naseljeno u kotaru vrhrikom u Kninskoj upaniji. Naseljeni su bili i katoliki Morovlasi u Primorskoj krajini u Podgorju. Iza ovih, na redu je tekst Vlasi u Hrvatskoj (Historijsko-kulturna crtica iz 16. vijeka), Rudolfa Strohala, izvorno objavljen 1931. g. u omikome asopisu Jadranska vila. Kod njega nailazimo na podatak da su prve pribjeglice iz turskih kranskih pokrajina u hrvatske zemlje rumunjski Vlasi pa su zbog njih i sve kasnije pribjeglice iz tih pokrajina Hrvati nazivali Vlasima, iako su
Ocjene i prikazi
321
ovi Vlasi bili gotovo svi rimokatolici. Godine 1542. iselila se gotovo cijela opina iz sjeverozapadne Bosne u Hrvatsku i to se biljei kao prva velika seoba kranskih Vlaha iz Bosne za Hrvatsku. Naredni tekst takoer je izvorno objavljen u listu Obzor i to u ak sedamnaest nastavaka 1931. g, a napisao ga je Stjepan Pavii pod naslovom Starosjedilatvo dananjeg hrvatskog naselja u Srednjoj i Sjevernoj Dalmaciji (Prilog k prouavanju porijekla Bunjevaca). Stjepan Pavii navodi kako pojedini hrvatski historiogra smatraju da je nakon prodiranja Turaka, u predjelima srednje i sjeverne Dalmacije ostalo ili jako malo ili nimalo starosjedilakog stanovnitva te da su Turci doveli novo stanovnitvo sa tla koje danas pripada zapadnoj Bosni i Hercegovini. Kralj Matija u svome pismu papi o vojevanju u Bosni navodi kako su od Turaka k njemu prilikom bitke preli radobiljski i poljiki Vlasi. Malo nakon ovoga se i kroz cijelo 16. stoljee dogaalo i obratno tj. da su Vlasi, hrvatski martolozi, iz pograninih dijelova sluili Turcima u napadu na Mleane, a i u borbi i sa Senjanima. Dananje je katoliko stanovnitvo po tim krajevima bosanskim i hercegovakim u velikom broju potomstvo tih raseljenika. Tekst Marka Perojevia Vlasi na trogirskom teritoriju, originalno je objavljen 1936. g. u splitskome Jadranskom dnevniku. Perojevi u svome radu prvenstveno govori o nasilnom doseljavanju Vlaha (Morlaka) u dalmatinske gradove. Ovi Vlasi su uvali svoja stada u brdima izmeu Dalmatinskog zagorja i Bosne te Trogiranima inili neprestano tetu na usjevima, panjacima i umama pa su se Trogirani obratili Nikoli Seu da ih protjera, ali su ovi protjerani danas s jednoga mjesta sutra osvanuli na drugome pa su tako svi pokuaji ostajali bezuspjeni. Nije ni pomagala injenica da su pojedini zemljoposjednici u nedostatku radne snage zapoljavali Vlahe da im uvaju stoku i obrauju zemljite. Perojevi kae kako ne postoji nikakav dokaz da su Vlasi na trogirskom teritoriju imali svojih crkava i sveenika, niti da su preli na katolicizam, ali navodi kako su se vremenom prilagodili, oformili svoja sela i ostavili se skitalakog ivota i upada u tue posjede. Godine 1936. objavljen je u Hrvatskoj strai i tekst don Krste Stoia pod naslovim Vlasi i kmeti ibenskog kotara . On navodi kako je Vlaha (Morlaka) bilo dosta i u ibenskom kraju i da ih ibenani nisu voljeli, iz istog razloga kao ni Trogirani, jer su voljeli pljakati. Navodi kako je dosta tadanjih plemia imalo svoje Vlahe (valachi regni Croatiae). Stoi govori kako su se Vlasi drali svojih obiaja i uredaba, ali da su uvijek stajali na niskom stupnju kulture. Prvi se put spominju, kad su s Jurjem II. ubiem sudjelovali u ratu kod Bliske 1322. g. U XIV. stoljeu dolazili su Vlasi ili Murlaci s bosanskih ili dalmatinskih planina u primorske krajeve, pa i na otoke, sa svojim blagom radi pae. Rad ire Truhelke O podrijetlu iteljstva grkoistone vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini objavljen je 1941. g. u njegovoj zbirci Studije o podrijetlu (Etnoloka razmatranja iz Bosne i Hercegovine). Truhelka govori o tome
322
Bosna franciscana
kako su Turci doba osvajanja protjerali domae Vlahe i Cincare te da su ovi bili primorani da sa svojom stokom sele u planine, do kojih osmanska vlast jo nije dospjela. Ovi Juruci zaposjedaju sve planine jugoistonog Balkana redom. Po narodnosti ti su Vlasi Aromuni, tj. potomci prearijskih pretpovijesnih Mediteranaca, koji su u mikensko doba dosegli vrhunac svoga kulturnog uspona, a onda podlegli Grcima, poslije Rimljanima, a u srednjem vijeku slavenskim osvajaima; ali su sauvali bitne osobitosti svoje rase, dobre i zle. Svoj prastari jezik su davno bili izgubili i zamijenili ga korumpiranim vulgarnim grkim ili latinskim, a ovaj drugi zovu romanskim. Zovu ih raznim imenima: Vlasima, Cincarima, Sarakaanima, Kucovlasima, a prihvaaju rado i imena naroda meu kojima ive. Ovi doseljeni Vlasi ivjeli su po planinama u kolibama ili stanovima, a vie njih sainjavalo je jedan katun, komu je bio starjeina katunar ili premikur. Oko svojih ispaa postavljali su na zgodnoj uzvisini strae tzv. varde ili vardita, a to emo ime jo i danas nai vrlo esto u zemljopisnoj nomenklaturi planina, kojima su oni neko prolazili i pasli svoja stada. Prvi se Vlasi pojavljuju u Hercegovini koncem XIV. stoljea, a naroito jugoistoni kotari pune se vlakim katunima, koji u Zeti dadoe ime katunskoj nahiji. I tako se u odonda isti hrvatski elemenat u Bosni u XV. stoljeu uvlai novi, njemu po podrijetlu i jeziku posve tui, a da onda nitko ni slutio nije, koliko e to biti od odsudne vanosti za razvoj narodnosnih prilika u Bosni. Ve u samoj makedonskoj postojbini bili su ti Vlasi djelomice slavizirani, a kako su bili pripa, kojima Duanov zakonik nije priznavao ni ravnopravnosti sa Srbima, te ih stavljao u isti red s Arnautima, vremenom postali pionirima srpstva u Bosni. U asopisu Klasje naih ravni, objavljen je i tekst Rudofa Horvata Dolazak bunjevakih Hrvata u Baku. Autor navodi kako su se istovremeno s Dalmatincima u Baku u 17. stoljeu doselili i prvi Bunjevci. Njihovo prvobitno stanite bijae u Hercegovini oko rijeke Bune po kojoj su i dobili svoje ime. Kako je broj stanovnitva rastao s vremenom tako su se i Bunjevci poeli seliti u druge krajeve. Tako su se neki od njih odselili u okolicu Metkovia, neki su se nastanili po selima u Lici, Krbavi i Podgorju, a pojedini su se ak odselili u Baku. Godine 1952. u splitskome asopisu Knjievni Jadran, izlazi tekst Josipa Smodlake Dalmacija i Hrvati kroz vjekove. On navodi kako su turska osvajanja potisnula Vlahe u Hrvatsku. Za njega su ovi balkanski doseljenici bili primitivni ljudi, vie stoari nego ratari, a svi za nevolju ratnici, koji su u dugotrajnom vojevanju postajali jo suroviji. Oni su bili openito nazivani Vlasima, pod kojim imenom su sada prolazili ne samo potomci stoara rumunjskog podrijetla, poodavno jezino poslavenjeni, ve i mnogi Slaveni koji su se za vrijeme turske pogibije bili s njima smijeali i asimilirali. Vlasi su prema njemu u Hrvatsku donijeli novi jezik i svoje tokavsko narjeje. Veina doseljenih Vlaha pripadala je istonoj crkvi, ali je bio meu njima znatan broj i katolika, koji su se zvali drugim imenom: Bunjevci. Bunjevci su takoer
Ocjene i prikazi
323
govorili vlakim jezikom, ali su bili ikavci kao i Hrvati, pa budui da su bili i iste vjere veoma brzo su se stopili sa starosjediocima. Pravoslavni Vlasi s druge strane malo su se mijeali s Hrvatima, pa su tako mogli mnogo due odrati svoje osobitosti. Vatroslav Murvar je 1953. g. objavio je u Chicagu (SAD) u ediciji Hrvatska i Hrvati, tekst Nasiljem sprijeena asimilacija Vlaha s narodom i zemljom Hrvata. Prema Murvarovim navodima u vrijeme slabljenja turske moi sve vie Vlaha bjei na kransku stranu. Vlasi su prvo dolazili sami, a kasnije ih dovode i austrijske vlasti i koloniziraju na opustjelim posjedima hrvatskih plemia, osobito u pograninom dijelu u varadinskom i karlovakom generalatu. Prebjegavanje i naseljavanje Vlaha po Hrvatskoj dolazi austrijskoj politici kao narueno, te ga ona podupire svim svojim raspoloivim snagama jer im Vlasi slue kao svojevrsni tit na turskoj granici. Godine 1958. objavljen je tekst Vladimira Dvornikovia pod naslovom Problem predslovenskog, starobalkanskog elementa u naem muzikom folkloru. Prema Dvornikovievim vlastitim rijeima cilj njegovog predavanja nije gotovi znanstveni rad nego vie pitanje etnogeneze tj. kako je postao i kako se do svog sadanjeg lika razvio narod, kroz razne etnike i historijske slojeve. Ovo pitanje osvaja danas sve vie interes u svim onim znanstvenim podrujima koja se bave ispitivanjem naroda i kolektivnih tvorevina njegova ivota. Duboke tipoloke razlike, osobito izmeu sjevera i juga, istoka i zapada, ukazuju na to da pored relativno novijih ima i prastarih, arhainih elemenata koji nas upuuju na najstarije slojeve i historijske epohe stvaranja naeg dananjeg etnikog lika. Tekst Dominika Mandia Vlaka teza o B.-H. stecima, objavljen je 1966. g. u Hrvatskoj reviji. U radu nam Dominik Mandi iznosi teorije M. Wenzel. Ona smatra da najljepi steci, na kojima su prikazani razni prizori s likovima ljudi i ivotinja, potjeu vjerojatno od neslavenskih Vlaha. Prema spomenutoj spisateljici, vlaki steci, s vlakim tipom uresa bili bi oni, na kojima su isklesani: jeleni i lov na njih, konjanici, pojedinani ili okrenuti jedan prema drugomu sa enskom u sredini, plesai u kolu i neke osobe s uzdignutom i rairenom desnom rukom. Etnika pozadina Vlaha, gojitelja konja, utjecala bi na to, da su Vlasi stvorili ovaj novi vlaki tip steaka. Neslavenski Vlasi, u srednjovjekovnim izvorima obino nazivani Mauro ili Morovlasi, stvarno su potomci starih Maura, koje su Rimljani naselili u Evropi kao vojnike veterane od I. do V. stoljea. Za velike Seobe naroda odrali su se u teko pristupanim gorama u Karpatima, u visokim planinama na Balkanu i u Alpama. Zbog svojih somatolokih osobina, osobito tamne boje koe, u srednjem vijeku ivjeli su u potpunoj drutvenoj odijeljenosti od okolnog stanovnitva. Mandi tvrdi kako Vlasi nisu donijeli kulturu steaka sa sobom u Bosnu i Hercegovinu, nego su se s njom susreli u tim zemljama, kada su se doselili. Prema tome poetnici steaka bili su domai Hrvati, a ne doseljeni Vlasi. Vlasi su, dakle, bili malobrojni i kulturno najzaostaliji dio puanstva u
324
Bosna franciscana
BiH, pa nema vjerojatnosti, da bi oni mogli dati stecima najsavrenije uresne oblike i likovne urese. Smatra kako je likovni razvoj umjetnikih uresa na stecima nastao prije, nego su se Vlasi doselili u BiH u primjetnom broju. Obiaj podizanja nadgrobnih steaka uveli su Hrvati Crvene ili June Hrvatske, dok su jo bili pogani od druge etvrti 7. do poetka 10. stoljea. Oni su po starom slavenskom obiaju pokopavali pokojnike po plemenskim posjedima nedaleko svojih kua. Ve spomenuti Stjepan Pavii je u svojoj knjizi Seobe i naselja u Lici, objavio ovdje pretiskani tekst O Bunjevcima. Za razliku od Rudolfa Horvata, Stjepan Pavii smatra da su Bunjevci, koji imaju tokavski ikavski govor s novom akcentuacijom dinarskoga tipa, potekli od naselja s obje strane Dinare, oko Promine i Svilaje do otprilike crte Knin-Skradin-Sinj. Otuda su se pojedini njihovi dijelovi poeli sputati u nie strane u veoj mjeri ve u 15. st., prije dolaska Turaka, osobito u Bukovicu i u susjedne esti Luke na brdsko i ravno tlo. Nakon turskog osvajanja, naseljavanje Bukovice i Kotara iz gornjih krajeva bilo je jo mnogo jae. Prema njemu bunjevako ime nije vezano ni za podrijetlo niti za govor jer ako bi slijedili Horvatovu teoriju bilo bi malo vjerojatno da toliki narod, koliki su bili Bunjevci u 16. st., mogao potjecati s tako malog prostora. Na kraju krajeva, smatra Pavii, nema onda razloga da se stanovnitvo u okolici Bune i danas ne zove tim imenom kao to je to sluaj sa Posavcima, Podravcima i sl. i to bez obzira na podrijetlo. Ono je prvotno bilo ogranieno samo na jedan kraj pa prema tome mora da je bilo povezano s neim to je za taj kraj bilo u starije ili u odreeno vrijeme vrlo znaajno. Ovu cjelinu radova urednik je zakljuio tekstom Branimira Guia iz 1973. g, prvotno objavljenim u beogradskome asopisu Balcanica, pod naslovom Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum?. Branimir Gui u svome radu navodi da su Slaveni pri doseljavanju na balkanski poluotok zatekli romanizirano starosjedilako stanovnitvo. Ovi starosjedioci su govorili latinski jezik, a Slaveni su ih zvali Vlasima. Inae, Slaveni su zvali sve potomke romanskog stanovnitva Vlasima. Romaniziranih starosjedilaca bilo je u primorskim gradovima, kao i na otocima. Vremenom se naziv Vlah zadrao samo kod obana romanskog podrijetla. Oni su se vremenom slavenizirali, te je njihov latinski jezik pao u zaborav. Zanimljivo je i to to su Vlaki obani nosili bijelu odjeu, a na nogama opanke. Na prvu cjelinu sinteze, naslanja se druga cjelina pod naslovom Prilozi, sa jo dva teksta. Prvi rad je Naseljavanje hercegovakih i bosanskih Vlaha u Dalmatinsku Zagoru u XIV, XV i XVI veku od Bogumila Hrabaka. Od kraja XIV. stoljea poveao se pritisak Vlaha na neposrednu okolicu dalmatinskih gradova pa su gradovi morali odreagirati, navodi Bogumil Hrabak. U povelji Ladislava Napuljca ibeniku iz 1402. Vlasima je zabranjeno, bez obzira na socijalni status, da se mogu sputati ka ibeniku i da na ibenskoj teritoriji mogu napasati stoku. U ovom periodu od Vlaha u oblasti zadarskog distrikta borave samo biregionalni Vlasi, koji (kao u Ljubi) zakupljuju zemljita za zimski boravak
Ocjene i prikazi
325
svojih stada. Vlasi koji se trajno nastanjuju u primorskim selima vie se ne bave iskljuivo stoarstvom, a prodaja volova moe biti pokazatelj njihovog prelaska na ratarstvo. U sjevernoj Dalmaciji, u prvoj polovici XV. stoljea nalazimo trovrsnu situaciju s tzv. Vlasima. Prvo, da se vlakim poslom, tj. biregionalnim stoarenjem bave ljudi za koje se ne kae da su Vlasi; drugo, postoje Morlaci koji vie ne ive u katunima nego po ratarskim selima, ali su zadrali svoje etnografsko ime; tree, postoje vlaki katuni, do 1390. izuzetno rijetki, a od 1390. sve ei. Bosanski Vlasi dolaze i u kopnenu Dalmaciju, usporedo s nastojanjem bosanskog kralja Tvrtka I. da ovlada Dalmacijom. U spisima zadarskih notara zapaen je 80-ih godina samo katun Tenii (Tenei, 1384), nepoznat pod takvim imenom ni tadanjoj, a ni kasnijoj Hercegovini. Rad Ivana Muia, Vlasi i starobalkanska pretkranska simbolika jelena na stecima, bio je objavljen 2009. g. u asopisu Starohrvatska prosvjeta. Mui zaokruuje sve gore navedene teorije i navodi kako u suvremenoj literaturi prevladavaju tri shvaanja o Vlasima: da su Rumunji, da su potomci nekadanjih stanovnika rimskih kolonija i da su romanizirani, odnosno latinizirani Grci. Prema rezultatima antropogenetike analize Vlaha utvreno je da unutar njih postoji velika genetika raznolikost. Vlasi nisu bili svi istoga govora, niti etnikog podrijetla, a sam naziv Vlah nije u sva vremena imao isto znaenje na raznim teritorijima. Samim time je neprihvatljivo da se sve pripadnike dinarskoga antropolokog tipa pokopane pod stecima naziva Vlasima. Takvo miljenje ne bi bilo tono ni zato jer se ne moe, na primjer, starosjeditelje koji su iz Tesalije, Epira i Makedonije doseljivali u XIII. stoljeu i kasnije na bosansko-hercegovake prostore, identicirati sa starosjediteljima koji su u Bosni ivjeli od antikih vremena. Takoer ne postoje potvrde da su Vlasi, na svojim prvobitnim stanitima iz kojih su iseljivali, poznavali steke ni ukrase na njima. To moe znaiti i da su doseljeni Vlasi zatekli steke i ukrase na njima, prihvatili ih kao svoje nadgrobne spomenike i, kad su gospodarski ojaali, nastavili dalje razvijati umjetnost steaka. Jelen je od svih prikaza ivotinja na stecima najvie zastupljen. Simbolino znaenje gotovo svih prikaza jelena na stecima pretkransko je i pripada starobalkanskom autohtonom stanovnitvu. Na temelju uvjerenja da su mitologije istonih i zapadnih Slavena gotovo identine jo neki pojedinci nameu gotovo kao dogmu nikad dokazanu pretpostavku da postoji i zajednika slavenska mitologija, koja dominira i na Balkanu. U starijoj historiograji zastupalo se miljenje da su Vlasi romanizirano prastanovnitvo Balkana, a da je Vlah svuda osoba romanskog podrijetla. Meutim, Vlasi su se kao i drugi starosjedioci nazivali i imenom Romani-Romeji, i to najvie ako su bili nekadanji pripadnici Istonoga Rimskog Carstva. Naziv Vlah, posebno od XIV. i XV. stoljea, oznauje i na hrvatskom prostoru, uz stoare, dijelom i vojnike najamnike i oni su kao takvi uivali posebne povlastice. Bitno je znati da su u Bosni mnogi od onih koji su kasnije nazivani Vlasima autohtoni jo od antikih vremena, ali je posebno vano da nema svjedoanstva da su se oni sami nazivali ili da su od drugih u Bosni bili nazivani Vlasima.
326
Bosna franciscana
Na tekst emo ukratko rezimirati, tako to emo jo dodati da je nakon svih tekstova, urednik prikazao iscrpnu bibliograju radova, kojima se sluio u izradi sinteze. Ljubiteljima vlake historije ovaj e popis literature svakako biti od velike koristi, u daljnjoj uputi u odreene segmente vlake problematike, kao i vlastitoj nadgradnji znanja iz te oblasti. Kroz sam zbornik moe se pratiti i razvoj vlake historiograje, te nai solidan broj radova o vlakoj historiji na jednom mjestu. Osim toga, izdanje ove sinteze olakat e itateljima pristup nekim, ve pomalo zaboravljenim, radovima koji tretiraju vlaku historiju. Marjan Drma
Blanka Matkovi Josip Duki, Dugopoljski rtvoslov (1941.-1948.), Opina Dugopolje, Dugopolje 2011, 192 str.
ugopoljski rtvoslov (1941.-1948.) prva je u nizu knjiga Samostalnog istraivakog projekta Hrvatska povijest 1941.-1948. Kako autori u Uvodu istiu, nastala je s ciljem da se napie rad o svim rtvama iz Dugopolja, ne razdvajajui ih na pobjednike i poraene, partizane i ustae, crvene i crne. Pitanje rtava Drugoga svjetskog rata i poraa u Hrvatskoj je, naime, gorui historiografski, demografski i politiki problem, to predstavlja golemi uteg cijeloj naciji. Knjiga je podijeljena na pet cjelina. Nakon uvodnih podataka o mjestu i opini Dugopolje slijedi kratki prikaz ratnog stanja u mjestu, popraen ratnom kronologijom Dugopolja. Sredinji dio knjige obuhvaa popis svih ratnih rtava Dugopolja i njegova analiza. U etvrtoj cjelini predstavljena su dugopoljska spomen-obiljeja, nakon ega dolaze Izabrani prilozi. Da bi se lake shvatila zbivanja u ratu i porau na podruju opine Dugopolje, ali i u samome mjestu, autori na poetku knjige donose osnovne podatke o njihovom poloaju, kao i crtice iz prolosti u kojima vrlo saeto prikazuju povijest ivota i mjesta od najranijih (neolitik) vremena do danas. U drugoj cjelini govori se o naselju Dugopolje za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i u porau. Budui da o ovoj temi nema niti jednog cjelovitog rada, autori su nakon sumarnog prikaza ratnog stanja u mjestu donijeli i kronologiju dogaanja u Dugopolju i ire, koja bi trebala biti od koristi buduim istraivaima. ivot je u Dugopolju tijekom rata bio obiljeen sukobima suprotstavljenih strana. Mnogi su stradali u ratnim sukobima i izvan njih, od bolesti, gladi, mina, raznih drugih nedaa kao i pod drugim, do kraja nerazjanjenim okolnostima. Dio stanovnitva je izgubio ivot od posljedica granatiranja i
Ocjene i prikazi
327
zranih bombardiranja u raznim gradovima, brojni su stradali od etnika, te od talijanskih, ustakih, domobranskih, njemakih i partizanskih postrojbi. Kronologija, koja je nastala na temelju ve postojee literature, ali i do sada nekoritene arhivske grae, opisuje ratne sukobe u mjestu: diverzije, pljake, pale, odvoenja i likvidacije. Popis rtava (1941.-1948.) sredinji je dio knjige koji donosi 445 stradalih itelja Dugopolja, ne samo civila i pripadnika raznih postrojbi, nego i onih koji su stradali od bolesti, gladi, pronaenih mina i bombardiranja. Za svaku je osobu navedeno prezime, ime, nadimak, datum roenja, ime roditelja, narodnost, vjera, brano stanje, zanimanje, status (civil ili vojnik), okolnosti stradanja, datum i mjesto stradanja i na kraju mjesto ukopa. Popisi su razvrstani najprije po abecednom redoslijedu, a zatim i godini stradanja, to umnogome olakava pretraivanje. Nakon popisa stradalih slijedi njegova analiza koja poinje sumarnim tabelarnim prikazom, a potom podjelom stradalih po raznim kategorijama. Najprije su navedene osobe koje su stradale pod nerazjanjenim okolnostima (1), od bolesti, gladi, mina i drugih nedaa (2), od bombardiranja (3), od talijanskih postrojbi (4), od etnika i talijanskih postrojbi (5), od ustakih, domobranskih i njemakih postrojbi (6), od njemakih postrojbi (7), od partizanskih postrojbi (8). Da se uteg prolosti u Dugopolju jo snano osjea, najbolje potvruju jo uvijek uznemireni duhovi u povodu podizanja spomenika svim stanovnicima Dugopolja nastradalima u Drugome svjetskom ratu i porau i u Domovinskom ratu. Iznosei svima vidljive injenice, autori na korektan nain predstavljaju oba spomen-obiljeja. Donosei okolnosti podizanja i opisujui detaljno njihov izgled, obogaen brojnim fotograjama, autori najprije govore o onome iz 1971., a zatim onom iz 2010. U Izabranim prilozima doneseno je petnaest odabranih dokumenata, koji datiraju od 26. sijenja 1942. do 20. veljae 1957. godine. Rije je o izvjeima, brzojavima, svjedoanstvima i dopisima vezanim uz pojedine pljake, likvidacije ili organizirane zloine sukobljenih strana. Dugopoljski rtvoslov (1941.1948.) jedan je od rijetkih radova koji na sustavan nain donosi popis svih rtava Drugoga svjetskog rata jedne opine. Pojedine nepodudarnosti, pa i oita protuslovlja, pokazuju kako su autori u obzir uzimali sve izvore do kojih su mogli doi, koristei ih bez ikakvog uljepavanja ili ideolokog bojenja. Popis izvora i koritene literature, koja broji vie od sto bibliografskih jedinica, donesen je na kraju. Ova knjiga potie i druge istraivae na sline projekte kako bi na vidjelo mogla izai istina niim uvjetovana, osloboena od politikih manipulacija, povrnih novinarskih zamagljivanja, beskorisnih ulinih prepucavanja, ali i od historiografskih tekstova od po slubenoj dunosti odreenih i dobro plaenih povjesniara. Robert Slikovi
Godinjak za znanstvena istraivanja, Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica 2010., 371 str.
nakladnitvu Zavoda za kulturu vojvoanskih Hrvata, koji postoji od 2008. godine, izaao je u Subotici, drugi broj Godinjaka za znanstvena istraivanja. Zavod djeluje kao ustanova za znanstvena, struna, razvojna i primijenjena istraivanja u podruju kulture, menadmenta u kulturi i kulturne produkcije hrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini. Glavni urednik Godinjaka i lan urednikog vijea je Tomislav igmanov. Godinjak obrauje teme s podruja drutvenih i humanistikih znanosti (povijest, jezikoslovlje, etnologija, sociologija i lozoja), koji ukljuuje kako domae autore iz Subotice tako i autore iz Slavonskog Broda, akova, Zagreba i Rijeke.
Na prvom mjestu nalaze se radovi iz povijesti pod naslovom Povijesne znanosti prostor, procesi, dogaaji. Rad Dominika Demana Jakov Markijski u srednjovjekovnoj Ugarskoj ujedno je dio njegove magistarske teze. Radnja poinje prikazom povijesti franjevatva u Ugarskoj i usredotouje na povijesne prilike koje su vladale u Ugarskoj tijekom 15. stoljea i na djelovanje Jakova Markijskog koji je tamo boravio od 1432. do 1439. kao i 1457. godine. Robert Skenderovi bavi se pitanjem podrijetla Bunjevaca i njihovom vezom s Hercegovinom u lanku pod naslovom Podrijetlo Bunjevaca i migracije iz Hercegovine u Podunavlje tijekom XVII. stoljea nove interpretacije povijesnih izvora. Autor, izmeu brojnih teorija, zastupa tezu da je bunjevako ime nastalo na relativno malom prostoru Livanjske, Vrlike i Kninske krajine negdje tijekom 16. stoljea, to po njemu, dokazuju povijesna i etnoloka istraivanja. Knjinica isusovake misije iz Petrovaradina Ankice Landeke je rad koji je svoju prvoobjavu imao u asopisu Katolikog bogoslovnog fakulteta u akovu, te je zbog svoje vanosti sad iznova objavljen. Autorica kua na znanstven nain istraiti povijest i sadanje stanje isusovake knjinice, koja dosad u cijelosti nikad nije bila obraena. Posljednji rad iz ove skupine je rad Slavena Baia naslovljen Nacionalno-integracijski procesi Bunjevaca u Bakoj i ugarskom Podunavlju. U radu su predstavljeni problemi koji su oteavali integracijske procese ove hrvatske subetnike skupine u cjelinu hrvatske nacije. Primjerice radi se o problemima kao to su standardizacija knjievnog jezika, administrativno teritorijalna odvojenost, vjerska pripadnost i dr. Kako skrbiti za hrvatski jezik u Vojvodini? rad je Petra Vukovia u drugom dijelu Godinjaka pod tematskim naslovom Jezikoslovlje. Autor nastoji u lanku odgovoriti na ovo i slina pitanja kada je rije o zatiti jednog manjinskog jezika od utjecaja dominantnijeg, u ovom sluaju srpskog jezika. Predmet istraivanja treeg dijela odnosi se na etnologiju gdje su donesena dva lanka. Profesorica Milana erneli u svom lanku predstavlja nam zadrunu obitelj Duli pod naslovom Velika familija Duli na urinu. Prikazana je povijest ove obitelji, imovinsko-pravne i gospodarske prilike, organizacija i-
Ocjene i prikazi
329
vota i rada, oblici upravljanja i dr. Rad je popraen s brojnim privatnim fotograjama ove obitelji. Iz samog naslova lanka Jasne apo mega, Dvadeset godina poslije preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj moe se pretpostaviti da se radi o Hrvatima iz Vojvodine koji su poetkom 1990-tih prisilno preseljeni u Hrvatsku. lanak se temelji na istraivanjima provedenim u dva navrata, nakon nekoliko i nakon dvadeset godina od preseljenja. Sociologija, demograja, kulturologija naslov je etvrtog dijela koja se bavi istoimenim pitanjima u tri lanka. Mario Bara Sudjelovanje Hrvata u saveznoj kolonizaciji Vojvodine 1945.-1948. analizira brojne imbenike koji su utjecali na prostorni raspored i brojanu zastupljenost Hrvata u kolonizaciji u poratnom vremenu. lanak Drage uparia Iljia Percepcija prekogranine suradnje s Republikom Hrvatskom meu nacionalnomanjinskim organizacijama Hrvata u Srbiji temelji se na analizi upitnika na koji su odgovarali predstavnici manjinskih organizacija Hrvata u Srbiji, te je ovaj rad samo dio opsenijeg istraivanja. Rad Katarine elikovi Kulturna scena Hrvata u Vojvodini osnovni podaci o institucijama i vrsti kulturnih praksa bavi se rezultatima istraivanja koja je poduzeo Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata tijekom 2009. i 2010. godine. U petom dijelu ovog Godinjaka, u lanku Filozofsko uilite u Baji u XVIII. stoljeu (1725.-1783.) Franjo Emanuel Hoko predstavlja na dvadesetak stranica zaslune fratre, profesore ovog uilita, koje je pripadalo Bosni Srebrenoj, a ukinuto je 1783. godine. Prinosi za bibliograju radova o vojvoanskim Hrvatima od 1990. do 2008. lanci i radnje u asopisima i zbornicima i godinjacima zajedniki je rad Tomislava igmanova i znanstvenog novaka Maria Bara, predstavljenog u estom dijelu Godinjaka. lanak donosi prikaz i cjelovit popis od 314 radnji i lanaka u periodu od 19. godina, koji za jednu ili glavnu temu imaju neku vezu s Hrvatima u Vojvodini. Pretposljednje poglavlje Godinjaka, prije Prikaza knjiga je Povijesna graa koja sadri dva doprinosa za istraivanje i javnost. Rije je o Katalogu analitikog inventara odjeljenja Senata Veliki biljenik za godine 1919. i 1920. Stevana Makovia i Prepiska Stanislava Prepreka s Albom Vidakoviem prireivaa ure Rajkovia. Bruno ubela
Sanda Lucija Udier, Fikcija i fakcija. Rasprava o jeziku knjievnosti na predlocima tekstova Miljenka Jergovia, Disput, Zagreb, 2011.
njiga se sastoji iz etiri dijela. U uvodnom dijelu autorica vrlo uspjeno objanjava osnovne znaajke jezika knjievnosti pozivajui se na dasadanja istraivanja u hrvatskoj lingvistici i tradiciji Zagrebake stilistike kole te argumentirano dovodi u pitanje stajalita na kojima poiva klasina teorija funkcionalnih stilova, prema kojoj se jezik knjievnosti shvaa kao funkcionalni stil standardnoga jezika. Uvodna teorijska razmatranja podijeljena su u nekoliko poglavlja i to: Jezik je to i kako knjievnosti, Fikcionalnost i funkcionalnost jezika knjievnosti, O odnosu standardnojezine normativnosti i jezika knjievnosti, Pozicioniranje jezika knjievnosti prema jezinom sustavu i standardnome jeziku, Jezik knjievnosti kao predmet stilistike, Jezik knjievnosti i stil, Lingvistika i knjievna stilistika, Pitanje varijantnosti i izbora te otklona od norme, Jezik novinarstva kao pandan i antipod jezika knjievnosti, Pretpostavka o jeziku knjievnosti kao jeziku sui generis, Empirijska verikacija pretpostavke o jeziku knjievnosti kao jeziku sui generis i Miljenko Jergovi kao model knjievnika i publicista.
Ve prema samim naslovima (jakim pozicijama teksta) zakljuujemo ta je predmet autoriine rasprave. Drugim rijeima, ovdje se problematizira jezik knjievnosti i njegov odnos spram standardnoga jezika. Postavljanjem teze o autonomnom jeziku specina poloaja u jezinom sustavu odreenoga jezika, autorica se oslanja na teorije koje se baziraju na naelu autoritetnosti. Razlike izmeu jezika knjievnosti i ostalih stilova saete su u nekoliko taaka: jezik knjievnosti od ostalih funkcionalnih stilova odvaja njegova kcionalnost, odsustvo pragmatine jezine uloge i, za razliku od drugih vidova jezika, jezik knjievnosti nije u odnosu sa sociolingvistikim fenomenom standardnosti. Dakle, u ovom dijelu naglaava se da jezik knjievnosti nastaje apstrahiranjem jezikog sustava stvarnog jezika ili vie njih, zato se o njemu ne moe govoriti kao o funkcionalnom stilu standardnoga jezika, jer nije u odnosu sa standardnim jezikom koji je i lingivistiki i sociolingvistiki normiran, nego samo s jezikim sustavom, a on je normiran iskljuivo lingvistiki. Uope uzevi, knjievni tekstovi nemaju praktinu funkciju u realnom ivotu na nain na koji tu funkciju imaju svi funkcionalni, pa tako i publicistiki tekstovi. U njima se doslovno moe shvatiti samo poetska funkcija, jer je funkcionalnost kcionalnih tekstova razliita od one fakcionalnih tekstova. Jezik u funkcionalnim stilovima je fakcionalan i podlijee standardnojezikoj normativnosti, a jezik knjievnosti je estetski konstrukt i podlijee unutarjezikim i knjievnim zakonitostima.
Ocjene i prikazi
331
Kako bi dokazala postavljenu tezu, autorica usporeuje uzorak jezika knjievnosti i uzorak jezika publicistike kao primjer jezika u funkciji. Obiljeja i meusobni odnos utvreni su na predloku knjievnih i novinarskih tekstova knjievnika i publicista Miljenka Jergovia. Razloga je za ovaj izbor mnogo, a autorica je navela i vanjezike (najkvalitetniji, najproduktivniji, najitaniji, najprevoeniji pisac, i, naravno, uvijek aktuelno pitanje: kojim jezikom Jergovi pie? Kojoj knjievnosti pripada?...) i one unutarjezike. Nakon iznimno sadrajnog teoretskog razmatranja vanog za standardoloku problematiku funkcioniranja standardnog jezika, slijedi glavno poglavlje koje je podijeljeno u dva dijela: Knjievni tekstovi Miljenka Jergovia i njihov jezik i Novinarski tekstovi Miljenka Jergovia i njihov jezik. Usporedba je provedena prema najindikativnijim parametrima, a to su: funkcionalnost, metaforinost, komunikacijska svojstva i jezina raslojenost. Poglavlja koja sainjavaju ovaj glavni dio donose iscrpne analize u vezi s graom, kompozicijom, tematskim krugovima, knjievnim motivima, raslojenosti jezika, funkcijama, komunikacijskim svojstvima, organizacijskim svojstvima, svijesti o jeziku, sa jezikim i knjievnim identitetom, autoreferencijalnosti, metaforinosti i gurativnosti, leksikim i frazeolokim obiljejima, sa stilsko-tvorebnim obiljejima... U poglavlju koje opisuje karakteristike Jergovieve publicistike nalazimo, takoer, informacije u vezi s graom, jezikom kao terminolokom odrednicom, funkcijama, s jezikom i komunikacijskim svojstvima, odnosom autora prema jeziku vlastite publicistike i svijest o njemu, s leksikim obiljejima, obiljejima reenice, ustrojbenim naelima, pravopisnim obiljejima, karakteristinim stilskim obiljejima, s metaforinosti diskursa, tematskim krugovima, primjerima multimedijalnosti i parajezika... Usporedba je pokazala po emu su jezik knjievnosti i jezik publicistike kljuno razliiti te potvrdila tezu o autonomnosti jezika knjievnosti. Ono, meutim, to ovu raspravu, u kvalitativnom smislu, posebno izdvaja jest metodoloki pristup. Sve aspekte navedenih parametara na temelju kojih je provedena analiza autorica je oprimjerila. Tako nam za temeljnu tezu (da sve razlike izmeu jezika knjievnosti i publicistike lee u zajednikom izvoru, odnosno dolaze iz razliita kcijskoga ili fakcijskoga konteksta) navodi primjer Jergovieva knjievnog lika Karla Stublera, koji se javlja i u knjievnim i u publicistikim tekstovima. U prvima se javlja kao strukturni dio jedne ktivne cjeline i tada je njegova realna, povijesna i fakcijska pozadina nebitna. S druge strane, u publicistikim je tekstovima stvarna pozadina lika itekako relevantna za znaenje cijeloga teksta. Na isti nain autorica je oprimjerila i ostale karakteristike i jednog i drugog jezika te jasno pokazala koliko je funkcionalnostilistka metodologija neprimjenjiva na knjievnim tekstovima, i koliko o jezikim funkcijma u ovim tekstovima moramo govoriti uvjetno, a raslojenost jezika knjievnosti i jezika publicistike samo je jedno od mjesta na kojima se oituje razlika u karakteru tih dvaju jezika. Vrlo iscrpnom analizom Jergovieva knjievnoga i publicistikoga opusa, autorica je potvrdila tezu o
332
Bosna franciscana
jeziku knjievnosti kao jeziku sui generis te time zapravo naglasila potrebu promjene u samom pristupu. Zadnji, etvrti dio Usporedba jezika u knjievnim i publicistikim tekstovima je zapravo zakljuak, gdje autorica kratko opisuje i obrazlae postavljene teze nakon analize tekstova. Knjiga e ispuniti svoju svrhu, jer ukazuje na svu posebnost jezika knjievnosti te inaugurira primjeren i univerzalan pristup ovom vidu jezika koji se bitno razlikuje od dosadanjeg, funkcinalnostilskog, i time e bitno utjecati na preusmjeravanje istraivanja jezika knjievnosti sa prouavanja odnosa jezika knjievnog djela sa standardnim jezikom prema prouavanju tog jezika i njegova odnosa s ukupnim jezikim i knjievnim sustavom. Nema sumnje da je Sanda Lucija Udier iskazala veliko umijee i vjetinu u jednom vrlo zahtjevnom i ozbiljnom znanstvenom problemu. Znanstvenom akribijom i kritikom analizom postavljene teze je potvrdila i dokazala te postavila model koji e zasigurno utjecati na promjene u pristupu ovoj stilistikoj, lolokoj, lingvistikoj i knjievnoj temi. Knjiga predstavlja veliko osvjeenje, jer donosi novi, znanstveno respektabilan pristup ovoj temi. I ono to je jo vanije, njezina je rasprava metodoloki i teoretski vrsto izgraena, tako da e biti nezaobilazna za sve one koji se budu bavili ovom problematikom. Alisa Mahmutovi Rakovac
Pero Pavlovi, vrutak. struak. sinje blago, Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb 2009. Poetski herbarij
od rijetko kojega suvremenog pjesnika itatelj moe naii na takvo obilje pjesnikih darova kakvo se krije u poeziji Pere Pavlovia (roenoga u Gracu kod Neuma 1952. godine). To se obilje ponajprije oituje u jeziku kojim Pavlovi tka tanane niti svojega pjesnikoga tkanja. Njegov je jezik vieslojan, to znai, vieznaan; on je ponekad na granici razumljivoga, sadri i arhaizme i novotvorenice, ali je Pavloviu svojstven, izrazito je njegov i po tome jeziku Pavlovieva poezija moe biti prepoznatljiva.
Druga bitna sastavnica Pavlovieve poezije jest pjesnika forma. Zbirka vrutak. struak. sinje blago podijeljena je u tri poetska ciklusa: vrutak. struak. sinje blago, svib i zlaen zir, a svaki od spomenutih ciklusa uoblien je posebnostima pjesnike forme. Tako se prvi ciklus sastoji od niza pjesama spjevanih u dva katrena koji su nainjeni od osmeraca; drugi je ciklus na-
Ocjene i prikazi
333
punjen pjesmama razliite duine i stihovnoga ustrojstva, a trei je svojevrsnim zakljukom te su u njemu pomijeane pjesme koje se sastoje od po dviju osmerakih sestina s onima koje imaju drugaiji formalni ustroj. Stvarajui poeziju u kojoj se zrcali i utjecaj prolih poetika, od romantiarske nadalje, ali i sigurnoga vlastitoga pjeva nastaloga na tradiciji usmenoga, odnosno, narodnoga stvaralatva, Pero Pavlovi stvara umjetnike minijature koje odiu ljepotom i mirisom nekih minulih vremena; on kao da svoje pjesme dugo gaji u sebi, one u njemu dozrijevaju, a onda ih pjesnik iznjedruje, izlijeva u svoj pjesniki svijet, sadi ih u svoj pjesniki vrt, tu one pupaju, cvjetaju i kada dozre, on ih ubire i reda u poetski herbarij koji je jedinstven po svojoj ljepoti, ali i po neponovljivosti takvih poetskih cvjetova kakvi su Pavlovievi. Kada bi trebalo progovoriti i o tematskim preokupacijama pjesnikovim, moglo bi se rei da su to san, java, stvarnost ivota, sve to nas ini sretnima ili zabrinutima; ljubav, bol, razoaranje i ono to pjesnike inae zanima: smrt i prelazak u zvijezde. Ipak, govor o ovim tematskim krugovima nije izravan, esto je uvijen u zvukovne slike rijei, u onomatopejske sklopove koji milozvunou na jedan nain odvlae pozornost itatelja od onoga to je u pjesmi glavno, od njezinoga misaonoga sloja. Mnotvo je takvih primjera u Pavlovievoj poeziji, ali kao uzorak neka poslue stihovi pjesme um: umnim aptom zaumori / slapom bistrim zaromori / blagoglasjem zaromoni / i draganjem zabokori // zaromoni zaumori / zaromori zabokori / neka zvijezda sree gori / ljubav neka progovori. Naizgled jednostavna pjesnika struktura ponuena u ovoj, kao i drugim Pavlovievim pjesmama, neobino je bogata znaenjima i mogunostima tumaenja, a zavrno poentiranje esto podsjea na razvezivanje uzla, na jasnou poruke koja i opet, u dubljem promislu pjesme, ma kako izgledala jasna i jednostavna, moe kriti zagonetku. U drugome ciklusu zbirke naslovljenome svib poetski izriaj Pere Pavlovia oslobodio se strogosti katrenake forme, razlio se i, reklo bi se, pojednostavio se do kratkoe trostiha te je tek u nekoliko snanih, pomno odabranih rijei prenesena pjesnika poruka itatelju koji moe nastaviti snivati zapoeti pjesniki san, mirisati cvijee iz pjesnikova vrta, diviti se svijetu na koji ga pjesnik pjesmom upozorava. Zavrni ciklus naslovljen zlaen zir donosi pjesme u kojima se svode rauni ne samo ove stihozbirke, nego i prijeenoga ivotnoga i pjesnikoga puta. Ciklus tako otvara pjesma prenja, a zatvara ga pjesma provir. U zlaenome ziru pjesnik donosi pogled na samoga sebe i na svijet koji ga je uobliio kao ovjeka i kao poetu, on zuri i nazire dubine onih promjena koje ovjeka stvaraju umjetnikom. Kljuni su stihovi u poetnoj pjesmi prenja upravo oni u kojima pjesnik nazire stvaralako raspoloenje u sebi: dvojbe, tvorbe, snena prenja / romon mira, bokor htijenja / alac, tajac, potom bdijenja / sve do ara uznesenja. Put do pjesme je pun tjeskobe i nemira i, to je taj nemir vei, iz njega lake izranja umjetnina rijei, izranja pjesma koja donosi osjeaj zbijen u stih koji
334
Bosna franciscana
se tek u mislima itatelja iri zato to se itatelj u tome pjesnikovom osjeaju pokuava prepoznati i to se vie prepozna, to je vie i dublje razumio i doivio svaku pojedinu pjesmu. Druga kitica zavrne pjesme provir otvara put elji, a dok je u ovjeku elja, dotle postoje i nade koje ga odravaju na ivotu. Pavlovi uznosito pjeva: tinja elja preobilje, a to tinjajue preobilje koje u njemu rasplamsava plamen poezije jamcem je novih pjesnikih iznenaenja koja itatelji mogu oekivati od vrsnoga pjesnika Pere Pavlovia. Mato Nedi
Mato Nedi, Pater Martinus, Zaklada Terra Tolis, Tolisa 2010, 224 str. ovjek dostojan vremena
oman Pater Martinus romansirana je biograja fra Martina Nedia (Tolisa, 1810. 1895.), prvoga ilirca u Bosni, jednoga od najznaajnijih franjevaca koji su djelovali u Bosni Srebrenoj u devetnaestome stoljeu, poliglota (uz hrvatski, govorio je jo sedam jezika), knjievnika, povjesniara, graditelja i uitelja, franjevakoga redodravnika i diplomata.
Napisati romansiranu biograju ovjeka koji je imao, za ondanje prilike, prilino dug ivotni vijek koji je bio ispunjen nizom znaajnih dogaaja zaista je veliki pothvat, a da je autor, Mato Nedi (Tolisa, 1971), s velikom ozbiljnou pristupio istraivanju bogatoga fra Martinova ivotopisa, kao i njegova naina izraavanja, pokazuje ne samo sadraj romana, nego i Kronologija ivota fra Martina Nedia koja je dodana na kraju knjige, kao i jezik kojim je autor karakterizirao glavni lik svojega djela. Koncepcijski gledano, roman ine Uvodno i Zavrno poglavlje kao okvir te sedamnaest unutarnjih poglavlja u kojima je isprian ivotni put fra Martina Nedia. U njima nalazimo priu o ivotu prvoga ilirca iz Bosne, o njegovih ezdeset godina misnitva i plodonosnoga rada u unapreenju kolstva, knjievnosti, graenju crkava i brizi za katoliki puk u Bosni, pritisnutoj kroz etiri stoljea vladavinom Osmanskog Carstva. Romansirana biograja redodravnika Franjevake provincije Bosne Srebrene nudi nam priu o ovjeku koji cijeli svoj ivot posveuje Bogu, puku i domovini. Ta je pria ispriana s puno umjetnikoga dara, umijeem ovjeka kojemu je ovo sedma samostalna knjiga (Mato Nedi se prvi puta u knjiev-
Ocjene i prikazi
335
nosti pojavio 1997. godine zbirkom pripovjedaka Bijeg), ovjeka iza kojega stoji i ivotno i umjetniko iskustvo, a prije svega ljubav prema knjievnome stvaralatvu, ali i prema onim vrijednostima na koje svaki narod moe biti ponosan, a to su odanost narodu, vjeri i domovini koje je autor romana izvrsno uoio i kod fra Martina Nedia. Mato Nedi s lakoom itatelja uvodi u devetnaesto stoljee, stoljee osmanske vladavine koja je na zalazu, u vrijeme velikih povijesnih prijeloma i preokreta i, sluei se kronolokim postupkom, prati sve bitne dogaaje iz ivota glavnoga lika, iju biograju zaista izvrsno poznaje. U pozadini iznesenih zbivanja oslikava se povijest kao pozornica dogaaja u kojima Bosna prestaje biti suanj jednoga carstva na izdisaju, a postaje dijelom drugoga, koje e takoer izdahnuti na poetku dvadesetoga stoljea. Poveznica izmeu autora i lika ljubav je prema Bosni, knjievnome stvaralatvu i uiteljskome zvanju. itajui roman Pater Martinus, itatelj na svakoj stranici osjea tu poveznicu, koja nije uvijek naglaena, ali koja postoji i zrai iz fra Martinovih misli za koje je lako pretpostaviti da su i autorove. Upravo ta duboka povezanost izmeu duhovnoga svijeta fra Martina Nedia i pisca njegove romansirane biograje omoguila je autoru stvaranje ovakvoga uspjeloga i znaajnoga djela. Fabularna okosnica unutarnjih poglavlja romana izgleda ovako: djeak iz Tolise, voen rukom Providnosti i kapelana fra Bone Benia, ml., stie u Kraljevu Sutjesku, sredite svekolikoga franjevakog djelovanja u Bosni, te tu zapoinje svoje kolovanje koje e kasnije biti nastavljeno u veim gradovima izvan Bosne: Subotici, Solnoku, Gjengjeu i Vacu. Redovnik, a od 1833. godine i sveenik, fra Martin e zapoeti svoje poslanje u Crkvi u promicanju uiteljskoga rada, trait e svoje mjesto i u knjievnosti u okvirima ilirskoga preporoda, gradei neprestano crkve i kole kao stvarne pokazatelje pukoga obrazovanja i duhovnosti. U Karlovcu 1835. godine, uz pomo Ljudevita Gaja, izlazi djelo Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. kojim se fra Martin Nedi ukljuuje u ilirski preporod i koje mu je donijelo naziv prvoga ilirca iz Bosne. Svu svoju snagu, i tjelesnu i duhovnu, uporabit e fra Martin na ouvanje franjevakoga jedinstva u Bosni (za vrijeme trajanja afere biskupa fra Rafe Bariia) te e, kako bi zatitio franjevaka prava, dva puta putovati u Carigrad, ali e biskup Barii na unutarcrkvenome sporu i uz pomo prijatelja iz Rima izai kao pobjednik, to e rezultirati podjelom Provincije na bosansku i hercegovaku. Ukidanje devetine i zavoenje treine bosanskim kmetovima od strane turskih begova, pokrenut e srce velikoga sveenika i ovjeka, fra Martina Nedia, da se zauzme za pravdu i sirotinju. Ipak, njegovo najvee djelo svakako je mukotrpna borba za ferman koji je trebalo pribaviti u Carigradu, kojim je konano doputena gradnja najvee
336
Bosna franciscana
crkve u Bosni, crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije u Tolisi. Od 1864. do 1881. godine trajat e radovi uz neprestanu borbu s nevoljama i siromatvom. Na koncu e iznii najvea katolika graevina u Bosni, simbol bosanskoposavske opstojnosti i katolianstva u ovoj napaenoj zemlji. I sam biskup Strossmayer, fra Martinov prijatelj i podupiratelj, bit e na otvorenju crkve dirnut snagom i slogom hrvatskoga puka koji je u Bosni ostao unato zlostavljanju i okrutnosti. Fra Martinov odlazak u Be caru Franji Josipu I. i napor da se izbori kolarina za nadarene uenike znak su mudrosti ovjeka koji zna da bez obrazovanja nema napretka. Pratei ivot fra Martina Nedia, autor Mato Nedi formom povijesnoga romana, sluei se injenicama iz biograje jedne snane i uspjene linosti, dovodi pred itatelja devetnaesto stoljee i Bosnu u vremenu kraha turske vladavine i poetka austrijske ere, kojoj su se katolici obradovali. Na prikazu ivota znamenite linosti autor otkriva povijest hrvatskoga puka u zemlji tlaenja, mraka, ali i nade u suivot izmijeanih nacija i religija. Fiktivna pisma koja glavni junak pie suvremenicima koji su obiljeili epohu ili bili bitni u njegovom ivotu, napisana prema stilu izraavanja samoga fra Martina Nedia i pravopisom devetnaestog stoljea, uzviena i topla, saetak su duhovnoga puta ovjeka koji je na pitanja svojega vremena hrabro odgovarao i kao sveenik, i kao pisac, i kao graditelj, a ponajprije kao ovjek. Autor ovim pismima zavrava svako unutarnje poglavlje te mu na taj nain daje svojevrsno autentino tumaenje i zavrni peat. Time je postigao jo veu vjerodostojnost kazivanja i pred itatelje je donio oivotvorenje fra Martinovih teolokih, ali i opeljudskih misli. Istu ili slinu funkciju ima i ulomak iz Zapamenja, to jest autobiograje fra Martina Nedia (koja nije u cjelini sauvana te je mogue da je i ovaj ulomak ktivan), a u kojemu do izraaja dolazi dubina fra Martinove humanosti i razumijevanja Bosne i stanja u njoj. Ostvarivi romansiranu biograju prvoga ilirca iz Bosne fra Martina Nedia, Mato Nedi je ostvario do sada svoje najznaajnije djelo kojim nastavlja ne samo nedievsku tradiciju stvaranja knjievnih djela, ve kojim se uklapa u suvremeni hrvatski knjievni kontekst u kojemu romansirana biograja moe biti zanimljivom formom za upoznavanje velikana hrvatskoga naroda, za popularizaciju njihovoga ivota i djela koja je, oplemenjena umjetnikom sastavnicom, put spoznaje nae prolosti u kojoj smo utemeljeni mi, ali koja e biti temeljem za ivot i buduim naratajima. Mira ubai
AUTORI U OVOM BROJU

Dr. Mile BABI, Franjevaka teologija, Sarajevo Dr. Davor BEGANOVI, Sveuilite u Beu Dr. Iva BELJAN, Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru Dr. Aleksandar BIRVI, baptistiki teolog, Novi Sad Dr. Jadranka BRNI, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Bruno UBELA, Franjevaka teologija, Sarajevo Mr. Radoslav DRAKOVI, magisterij iz povijesti, Toronto / Canada Marjan DRMA, dipl. povijesti, Kiseljak / Fojnica Vatroslav JAGI (1838-1923), slavist Dr. Petar JELE, Franjevaka teologija, Sarajevo Dr. Zoran JOVANOVI, Beograd, Filozofski fakultet u Pritini s trenutnim sjeditem u K. Mitrovici Dr. Marko KARAMATI, Franjevaka teologija, Sarajevo Akademik Veselko KOROMAN, pjesnik, Radiii / Ljubuki Nikola KOZINA, Franjevaka teologija, Sarajevo Vitomir LUKI (1929-1991), knjievnik, Sarajevo Dr. Alisa MAHMUTOVI RAKOVAC, Tuzla, Pedagoki fakultet u Zenici Blanka MATKOVI, dipl. povijesti i novinarstva, Split Dr. Perina MEI, Filozofski fakultet Sveuilita u Mostar Mato NEDI, knjievnik, Tolisa / Oraje Dr. Ivan PEDERIN, povjesniar i germanist, Split Stipo PILI, dipl. povijesti i geograje, Zagreb Iris RADISCH, spisateljica i novinarka, Hamburg
338 Robert SLIKOVI, Franjevaka teologija, Sarajevo Jozo AREVI, Franjevaka teologija, Sarajevo Dr. Ante KEGRO, Hrvatski institut za povijest, Zagreb Mira UBAI, Oraje Vojislav VUJANOVI, likovni kritiar, Sarajevo Ladislav TADI, Zagreb
Bosna franciscana
Mr. Ines TANOVI, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Dr. Heinz THEISEN, Katolika visoka kola Nordrhein-Westfalen, Kln Dr. Jan-Heiner TCK, Teoloki fakultet Sveuilita u Beu Dr. Andrija ZIRDUM, povjesniar, eravac / Derventa
KAZALO
RASPRAVE I LANCI Jadranka Brni: Heinz Theisen: Petar Jele: Ines Tanovi: Ime onkraj imen .................................................. 5 Koegzistencija religija. Interkulturalne granice zahtijevaju novi koncept ........................ 13 Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci ............................................. 23 Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula u Franjevakom samostanu na irokom Brijegu ............................................. 67 O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu (1717-1739) .................... 91 Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg ............................................. 105 Vojne operacije domarala baruna Stjepana Jovanovia u Hercegovini 1878. i u Krivoijama 1882. ............................. 123 Borbe za Travnik u listopadu 1944. .................. 133
Zoran M. Jovanovi:
Ante kegro: Ivan Pederin:
Stipe Pili Blanka Matkovi: POGLEDI Radoslav Drakovi:
Ponovno zamiljajui Jugoslaviju, rekonstituiui Bosnu ........................................ 175
POVODI Veselko Koroman: Poezija i moji susreti s njom ............................. 197
340 Perina Mei: Mato Nedi: Ladislav Tadi: Vatroslav Jagi: Jan-Heiner Tck: Iris Radisch:
Bosna franciscana Pjesniki opus Ante Stamaa ............................ 203 Naeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka imia ...................................... 223 Ostvariva utopija (Uz posljednju knjigu Ivana Supeka) ................ 229 Kazna za slobodnu rije. Tolstojevo izopenje u svjetlu jedne suvremene kritike ...... 237 Na pragu smrti do istine. O pripovijetci Smrt Ivana Iljia Lava Tolstoja .................... 243 Tolstoj zeleni grof ........................................... 253
IZ PISANE ZAOSTAVTINE Vitomir Luki: KRONIKA Marko Karamati: Fra Matija Divkovi i kultura pisane rijei: Znanstveni skup u povodu 400 godina Nauka krstjanskoga .............................. 265 Biljeke na razne teme ...................................... 259
OCJENE I PRIKAZI Iva Beljan: Marko Karamati: Robert Joli, Leksikon hercegovakih franjevaca, Mostar 2011. .................................. 273 Sanja Cvetni, Barokni defter. Studije o likovnim djelima iz XVII. i XVIII. stoljea u Bosni i Hercegovini, Zagreb 2011. ................ 278 Armina Galija, Eine bosnische Stadt im Zeichen des Kriegs. Ethnopolitik und Alltag in Banjaluka 1990-1995. Mnchen 2011. ........ 284 Integrativna bioetika i interkulturalnost, zbornik radova Drugog meunarodnog bioetikog simpozija u BiH, Sarajevo 2009. ..... 290 Mijat Jerkovi, Hrvati plehanskoga kraja koncem XVIII. i poetkom XIX. stoljea, sv. 2, Plehan 2011. ............................................ 295 Andrija Zirdum, Zbirka eravac, Katalog umjetnina i muzejskih predmeta, Plehan, iroki Brijeg 2010. ............................... 299
Davor Beganovi:
Mile Babi:
Andrija Zirdum:
Vojislav Vujanovi:
Kazalo Aleksandar Birvi: Ladislav Tadi:
341 Marko P. uri, Ruiti zidove i graditi mostove u Duhu, Zagreb 2010. ......................... 305 Dubravka Stojanovi, Ulje na vodi; Ogledi iz istorije sadanjosti Srbije, Beograd 2010. ................................................... 308 Anto Ivi, Puanstvo Duvanjske upe 1469.-1800. - prilog Matica krtenih don Antona Ljubosovia (1750.-1758.), Tomislavgrad 2011. ............................................311 Andrej Rodinis (prir.), Matica hrvatska Sarajevo 130 godina (1879-2009), Sarajevo 2011. .................................................. 313 Stoljea Kraljeve Sutjeske. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Kraljeva Sutjeska Sarajevo 2010. ................................. 317 Ivan Mui, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiograji, Split 2010. ................................. 319 Blanka Matkovi Josip Duki, Dugopoljski rtvoslov (1941.-1948.), Dugopolje 2011. ........ 326 Godinjak za znanstvena istraivanja, Subotica 2010. .................................................. 328 Sanda Lucija Udier, Fikcija i fakcija. Rasprava o jeziku knjievnosti na predlocima tekstova Miljenka Jergovia, Zagreb 2011. ...... 330 Pero Pavlovi, vrutak. struak. sinje blago, Zagreb 2009. ................................. 332 Mato Nedi, Pater Martinus, Tolisa 2010. ....... 334
Nikola Kozina:
Marko Karamati:
Jozo arevi:
Marijan Drma: Robert Slikovi: Bruno ubela: Alisa Mahmutovi Rakovac:
Mato Nedi: Mira ubai:
AUTORI U OVOM BROJU ................................................................... 337 KAZALO ........................................................................... 339
Tiskanje ovog broja asopisa Bosna franciscana potpomogla je Fondacija za nakladnitvo/izdavatvo Sarajevo

Bosna Franciscana 35

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bosna Franciscana 35

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 1330-7487

IME ONKRAJ IMEN

Ime onkraj imen

Ime onkraj imen

Ime onkraj imen

Usp. Mark Terkessidis, Interkultur, Berlin: Suhrkamp 2010.

SARAJEVSKI NADBISKUP JOSIP STADLER I BOSANSKI FRANJEVCI

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

137 138 139

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

143 144 145

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Usp. S. M. DAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 204.

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

172 173 174 175

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

192 193 194

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

200 201 202

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Tehnika uveza: knjiga je ivana na izboene vezice; korice presvuene pergamentom.

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Ibid., str. 270.

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Vivesova kritika Legende jedna je od najpoznatijih:

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

O LOKACIJAMA RIMOKATOLIKIH CRKAVA I SAMOSTANA U CARSKOM BEOGRADU (17171739)*

O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu

O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu

O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu

O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu

O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu

O lokacijama rimokatolikih crkava i samostana u Carskom Beogradu

APOSTAZIJA FRA PACIFIKA (IME) KRNJIA IZ SKOPJA GORNJEG

Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg Obitelj

Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg

Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg

112 Apostazija i reakcije franjevaca

Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg

Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg

Apostazija fra Pacika (ime) Krnjia iz Skopja Gornjeg

118 Biljeke o roenju i krtenju djece Krnjia roda59

Mari, 2007a: 237, faksimil.