Rudarstvo i paleontologija – nedjeljiva simbioza

GORAN GLAMUZINA, dipl.ing.geologije Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, Mile Budaka 106a, Mostar. (glam_goran@yahoo.com). Ključne riječi: rudnik, kamenolom, ugljen, pločasti vapnenac, fosil, otisci dinosaura, fosilna flora. Key words: mine pit, quarry, coal, platy limestone, fossil, dinosaur footprints, fossil flora.

UVOD Rudarstvo je bez sumnje jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti i aktivnosti. Začetke rudarstva tako bi smo mogli čak smjestiti i u daleku ljudsku pretpovijest točnije u vrijeme kad su prvi ljudi (praljudi) počeli masovnije kopati stijene od kojih su izrađivali kamene vrhove i oštrice za koplja i noževe. Osim ovog kao rudarstvo bi se moglo i navesti kopanje sedimenta iz kojeg je dobivana boja kojom su oslikavani zidovi pećina, bojana odjeća kao i bojanja same ljudske kože za prigode raznih rituala. Među ovim je svakako zanimljivo bilo izrađivanje malo boljih oštrica kopljeva i noževa koji su se dobivali klesanjem posebne efuzivne vrste vulkanske stijene tzv.vulkanskog stakla – obsidiana. U svrhu toga tako su već u mnogim afričkim, azijskim i europskim područjima niknuli prvi pravi veliki površinski kopove ove vrste stijene. No, osim ove magmatske vrste stijene, za potrebe građenja kuća i utvrda tijekom ljudske povijesti počela je eksploatacija i rudarenje sedimentnih stijena posebice vapnenca i pješčenjaka, pogodnijih za klesanje i obradu. Dolaskom razdoblja željeznog i brončanog doba diljem planete počinju se masovno rudariti različite metalne rude. Kad bi smo se zapitali da li je tadašnji (povijesni) čovjek pa i pračovjek možda nekad tijekom kopanja, rudarenja ili slično, naišao na neki primjerak fosila, logičnim slijedom razmišljanja mogli bismo zaključiti da zasigurno jest. No, tadašnje shvaćanje i predodžba tih pronađenih fosila bili su u potpunosti drugačiji negoli je to u današnje vrijeme u koje su fosili, naravno, osnovni element znanstvene geološke discipline – paleontologije. Samo ovim kratkim i to povijesnim osvrtom vidimo kakvu paralelu i međusobnu povezanost imaju rudarstvo i paleontologija. Nastavkom napretka čovječanstva posebice u srednjem vijeku rudarstvo postaje možda i jedna od glavnih i najvažnijih ljudskih djelatnosti. Za gradnje gradova posebice većine glavnih europskih gradova trebale su 'enormne' količine građevinskog materijala, koji je se najvećim dijelom dobivao iz brojnih kamenoloma diljem Europe. Dakako, razumljivo je da su brojni i brojni fosili već i do vremena srednjeg vijeka bili pronađeni, no, tek krajem 18.stoljeća započinje prava paleontologija kao nova vrsta znanosti u kojoj temelj postaju i čine svi važniji pronađeni fosili. S obzirom na dosadašnji ogroman broj otkrivenih važnijih fosila, koji je svakim danom sve veći i veći, u nastavku rada će se za uvid u ovu simbiozu rudarstva i paleontologije kao svojevrstan preglednik prikazat paleontološki aspekt kroz neke najbitnije fosilne pronalaske iz svijeta i na ovim prostorima te rudarski aspekt predstavljen samim nalazištima tih fosila i geološkim karakteristikama nalazišta.

RUDARSTVO I PALEONTOLOGIJA IZ SVJETSKIH PRIMJERA Fosili pračovjeka - The Taung Skull Fossil Site (Južna Afrika) Čak, i ako razmotrimo općenite spoznaje o evoluciji i porijeklu nas samih – ni takvih spoznaja ne bi bilo da nije bilo rudarstva. Neki od najbitnijih fosila ranih hominida i naših predaka vezani su za rudarstvo, a jedan od takvih primjera je pronalazak fosila ranog čovjeka u jednom kamenolomu u Južnoj Africi. Riječ je o vapnenačkom području u kojem se početkom prošlog stoljeća eksploatirao i koristio vapnenac (sl.1), te je u isto vrijeme 1924.god. u jednom kamenolomu u mjestu Dart Pinnacle pronađena lubanja pračovjeka tzv. The Taung Skull, nakon čega je ovo mjesto od UNESC-a zaštićeno i danas predstavlja 'Svjetsku baštinu' a općepoznato je pod nazivom The Taung Skull Fossil Site.

Slika 1. Stari kamenolom vapnenca u Južnoj Africi gdje su pronađeni fosili pračovjeka.

Slika 2. Fosilne lubanje i dijelovi čeljusti pračovjeka pronađeni u mjestu The Taung Skull.

Paleontološka ispitivanja pokazala su da je riječ o vrstama ranih hominida Australopithecus africanus i Australopithecus robustus iz skupine Homo genus čiji su predstavnici direktni pretci modernog čovjeka Homo sapiens sapiens. Pronađeni fosili datiraju iz vremena od prije 4,5 do 2,5 mil.god.a sa starosti od 3,5 mil.god.predstavljaju najstarije fosile hominida u Južnoj Africi.

Fosili paleozoika Riola Mine – Illinois – SAD Nedavno otkriće u podzemnim kopovima kamenog ugljena (Riola Mine) u sj.Americi svijetu je pružilo uvid u vjerojatno površinom najveću fosilnu šumu ikad otkrivenu na svijetu. Starost naslaga s ugljenom je oko 300 miliona god.-gornji karbon ili Pennsylvanian, a pronađene fosilne biljke sa stablima i listovima su iznimno raznolike i vrlo dobro očuvane, što je sve rezultiralo i omogućilo detaljnu rekonstrukciju izgleda ove davne prašume od prije 300 miliona godina. Sami materijal ove karbonske mega-šume tijekom geološke prošlosti pretvorio se upravo u ugljen koji se ovdje eksploatira, pri čemu su se dijelovi mnogih stabala, grana i listova od tadašnjih biljaka ( Calamites, Cordaites, Lycopsida itd.) fantastično i cjelovito očuvali i, kao rijetko gdje u svijetu, ostali vizualno upečatljivi na plohama ugljena i pratećih stijena u etažama ovog kopa duboko pod zemljom (sl.3).

Slika 3. Unutrašnjost jedne duboke podzemne prostorije s ugljenim slojevima (gore lijevo); dijelovi karbonskih stabla i grana s listovima u krovnim slojevima podzemnih prostorija (gore desno, dolje lijevo i desno).

Fosili dinosaura i mezozoika The Dashanpu Formation – Kina Jedno od najvećih svjetskih nalazišta fosila dinosaura smješteno je u jugozapadnom dijelu Kine pokraj grada Zigong koji je smješten oko 240km jugozapadno od glavnog grada Sichuan provincije – Chengdu City. U ovom nalazištu otkrivena je jedna od najvećih koncentracija kostiju dinosaura u svijetu, pri čemu je otkriveno najviše dinosaura sauropoda, zatim različite vrste teropoda kao i stegosaurusi. Zanimljivost vezana za ovo nalazište ogleda se u tom kako je ovaj grad- Zigong –u Kini bio poznat pod imenom Salt City of China ili kineski slani grad. To je bilo zbog toga što je lokalno stanovništvo u tom području već od 2.st.prije Krista zahvatalo slanu vodu iz tad načinjenih bušotina, od koje je zatim dobivalo čistu sol. Samo nalazište prvih fosila dinosaura ovdje, činili su pak rudnici ugljena gornjotrijaske starosti, u čijoj su krovini dinosaurima fosilonosni donjo i srednjejurski crveni pješčenjaci i glinenci kontinentalnog facijesa.

Slika 4. Muzej dinosaura u Dašanpeu – jedan od 3 najveća muzeja dinosaura u svijetu.

Blue Lias (Dorset) – Engleska Primjer Blue Lias-a u Engleskoj je savršen primjer simbioze odnosno sprege rudarske aktivnosti i paleontoloških otkrića. Riječ je debelom slijedu vrlo dobro uslojenih vapnenaca s glinovitim proslojcima. Ovi slojevi su posebno izražajni kao klifovi uz pojedine dijelove obale u Engleskoj kao što su Lyme Regis i Charmouth u okviru tzv.jurske obale (Jurassic Coast) u Dorsetu (sl.5). Stijene plavog lijasa (u prevodu) stratigrafski pripadaju ranoj ili donjoj juri, te su i sami nazivi jura i lijas dati po ovim naslagama. U rudarskom smislu, još od sredine 19.stoljeća ovi uslojeni vapnenci i glinenci su se eksploatirali u svrhu građenja i korištenja za proizvodnju vapna. Zbog svog izgleda plavi lijas je ponajviše korišten, i još uvijek se koristi, u ugradnji podnih, vanjskih i unutrašnjih površina mnogih crkvi, dvoraca, kuća te u grobljima. Vapnenački slojevi plavog lijasa su se pojedinim dijelovima Engleske koristili kao osnovna sirovina pri dobivanje vapnenca. Tako se u kamenolomu cementa u mjestu Rugby u Warwickshiru nalazi najbolja ekspozicija slojeva plavog lijasa s više od 100 vidljivih slojeva. U paleontološkom pogledu osim zanimljivih i vrlo bitnih pronađenih fosila dinosaura, najznačajniji i najpoznatiji fosili plavog lijasa su amoniti – koji se nalaze u glinovitijim slojevima, te fosili letećih gmazova – pterosaurusi.

Slika 5. Klifovi od slojeva plavog lijasa na području Lyme Regis-a.

The Yixian Formation – Kina (Liaoning) - tzv.Jehol Biota Ova formacija predstavlja siliciklastične vulkanske stijene u okviru kojih su prisutni ugljenom bogati sedimentni slojevi te uljni šejlovi, što je sve nakon polovicom prošlog stoljeća bivalo rudarski eksploatirano. Tek nakon 2.svj.rata u nekim površinskim kopovima ugljenonosnih i uljnih slojeva,

pronalaze se brojni fosili rano kredne starosti. Pronalasci raznih novih vrsta gmazova, riba i dinosaura u ovom nalazištu revolucionizirali su paleontološke spoznaje i paleontologiju općenito. Upravo zahvaljući ekspoziciji fosilonosnih slojeva u mnogim površinskim kopovima, pronađena je dotad neviđeno raznolika životna zajednica iz razdoblja donje krede koja je obitavala na ovom području. Među izuzetno brojnim fosilnim pronalascima kao najznačajniji mogu se izdvojiti fosili flore ( kritosjemenjače, cvjetnice, četinjače, ginko, cikade itd.), dinosaura ( sauropodi, teropodi itd.), rani sisavci (mammalia), bezkralješnjaci ( insekti, mekušci itd.), gmazovi ( vodeni gmazovi, gušteri, kornjače ), ribe, amfibije, leteći gmazovi (pterosaurusi) itd. U geološkom i paleontološkom svijetu za ovo fosiliferno područje možda je poznatiji naziv Liaoning, što je ime sjeveroistočne kineske provincije koja osim ove Yixian formacije sadrži i druge također rano-kredne fosiliferne formacije. Danas je fosiliferno područje Liaoning među svim navedenim fosilima najpoznatije po pronalascima vrlo brojnih fosila tzv.pernatih dinosaura i praptica koji jedino na ovom mjestu na svijetu imaju ovoliku brojnost i učestalost. Ovi pernati dinosauri kao i praptice, predstavljaju pravu prelaznu kariku između gmazova i ptica i moglo bi se reći da do današnjih spoznaja i rezultata paleontoloških istraživanja da su najvjerojatniji genetski i anatomski potomci gmazova tj.dinosaura – ptice, ne bi ni došli da nije bilo rudarenja u kineskoj pokrajini Liaoning.

Slika 6. Jedan od rudarskih starijih kopova u tijeku paleontološkog proučavanja i prikupljanja fosila u Liaoninga (lijevo); fantastični očuvani pernati gmaz/ptica Anchiornis huxleyi (sredina) i leteći gmaz Darwinopterus linglongtaensis (desno).

Guimarota – Portugal Svaki pronalazak fosila sisavaca iz mezozoika predstavlja vrlo bitan element u paleontologiji pri spoznaji općenitog razvoja i evolucije sisavaca – pogotovo time što i čovjek spada u sisavce. Upravo je Guimarota u Portugalu mjesto gdje su pronađeni i opisani neki vrlo važni oblici mezozojskih sisavaca i to iz vremena gornje jure (kimeridž). Osim sisavaca vrlo značajni fosilni nalazi iz ovih gornjojurskih ugljenonosnih sedimenata Guimarote su otkrivene zanimljive vrste dvonožnih dinosaura teropoda, zatim brojne i razne vrste biljaka i stabala, razni mekušci i bezkralješnjaci, leteći gmazovi (pterosaurusi), kornjače, krokodili i sl. Svi ovi pronalasci omogućili su rekonstrukciju izgleda okoliša i života na ovom dijelu planete tijekom gornje jure (sl.8). U okviru ovoga nužno je naznačiti kako do ovog vrlo bitnog doprinosa paleontologiji ne bi uopće došlo da nije bilo eksploatacije i to podzemne, ugljena lignita, čija su se ova poznata ugljena ležišta eksploatirala za potrebe elektroenergetske industrije.

Slika 7. Isječak članka iz jednih portugalskih novina o rudniku ugljena Guimarota i otkrićima fosila u njemu.

Slika 8. Rekonstrukcija okoliša i životinja u Guimaroti tijekom gornje jure.

Solnhofen – Njemačka Jedno od najpoznatijih svjetskih nalazišta fosila jurske periode nesumnjivo je lokalitet Solnhofen u Njemačkoj. Neki od fosila koji su pronađeni ovdje, ne samo da su poznati među geolozima već su zbog svoje iznimne očuvanosti i značaja općepoznati u cijelom svijetu među kojima se može navesti primjer praptice arheopteriksa. Arheopteriks predstavlja uistinu jedan od najrevolucionarnijih i najvrijednijih fosilnih pronalazaka na cijelom svijetu, jer predstavlja fosil prvog pretka ptica koji je još zadržao i anatomske osobine dinosaura. No, osim arheopteriksa u Solnhofenu su pronađeni iznimno brojni fosili riba, vodenih gmazova, malih teropodnih dinosaura, biljki itd. Ovu, svoju planetarnu popularnost kao iznimno fosilno nalazište lokalitet Solnhofen upravo duguje rudarskoj aktivnosti koja je i začela sami Solnhofen. Naime, na užem području ovog lokaliteta geološku građu čine gornjojurski pločasto uslojeni tj.pločasti pjeskovito-muljeviti vapnenci koji su se usljed svoje morfološke pogodnosti počeli masovno kopati i eksploatirati kroz kamenolome. Pločasti oblik ovih vapnenaca i njegova lijepa svijetložućkasta boja ponajviše su se iskorištavali i još se koriste u građevinarstvu, oblaganju podova i zidova (sl.9), po čemu je i dat naziv litografski vapnenac, dok je ime najpoznatije vrste arheopteriksa Archaeopterix lithographica.

Slika 9. Izuzetno dekorativni primjer poda popločanog solnhofenskim vapnencom koji ima izrazitu pločastu formu (desno).

Slika 10. Fosili Solnhofena: dinosaur-praptica Archaeopterix (lijevo); dinosaur – Compsognathus (desno).

Cal Orko – Bolivia Osim što su mnoga nalazišta dinosaura otkrila njihove skelete i anatomski izgled tijela, drugi vrlo važan tip fosilnih ostataka jesu tragovi dinosaura, koji se u zadnje vrijeme otkrivaju u gotovo svakom kutku planeta Zemlje. Danas sve više postaje jasno da su upravo fosilni otisci dinosaura njihovi najbrojniji i najčešći fosili u svijetu. Da se rudarstvo i paleontologija i kod ovih fosila jako bitno isprepliću, pokazalo je nedavno otkriće lokaliteta s najvećim brojem fosilnih otisaka dinosaura na svijetu unutar ogromnog kamenoloma kod mjesta Cal Orko u Boliviji. Riječ je o kamenolomu bjelkastog malo laporovitijeg gornjokrednog vapnenca starog oko 65 mil.god.u svrhu dobivanja cementa. U kamenolomu je tako tijekom eksploatacije bila otkrivena ogromna jako strma (oko 70 o) vapnenačka ploha na kojoj je do 1998.prepoznato više od 5000 tragova dinosaura, pri čemu je procijenjeno da su ih napravile 294 različite vrste. S ovim brojkama ovo mjesto je postalo 1.mjesto u svijetu s najviše otisaka ali i vrsta dinosaura, što je sve pak rezultiralo potpuno novim postavkama i izmjenama dotadašnjih teza o izumiranju dinosaura.

Slike 10 i 11. Pogled na kamenolom Cal Orko i vapnenačku plohu (lijevo) visoku do 80m i 1,2 km dugu s više od 5000 tragova dinosaura (desno).

Fosili kenozoika Messel - Njemačka Mjesto Messel u Njemačkoj, smješteno kod grada Darmstadta južno od Frankfurta, danas je u svijetu poznato kao jedno od najboljih svjetskih nalazišta fosila s iznimnom očuvanošću. Upravo je Messel mjesto na kojem su se do sada pronašli najbolje očuvani i iznimno raznoliki eocenski fosili. Među najistaknutijim fosilima Messela svakako je jedan od prvih fosila primata, za kojeg se do prošle 2010.god.mislilo da predstavlja prvog evolucijskog pretka čovjeka i kariku koja je nedostajala, no to je kasnije opovrgnuto pokazivanjem da se radi o fosilu lemura. Službeno objavljivanje ovog fosila

proširilo se 2009.god. cijelim svijetom a sami fosil je postao poznat po imenu Ida, pri čemu je riječ o vrsti ranog primata Darwinius masillae (sl.13). S ovim ali i nebrojenim pronađenim fosilima, među kojima ima savršeno očuvanih, značaj i doprinos Messela u paleontologiji i spoznaji o životu eocena je neizmjeran i dosad vjerojatno najveći u svijetu. I u slučaju Messela, moglo bi se kazati kako njega, tj.njegovih fosila uopće ne bi bilo da tu nije bilo jednog površinskog kopa u kojem se kopao bituminozni škriljac i ugljen. Upravo je proširivanjem i tijekom eksploatacije ovih škriljavaca, na površini ostao poput otvorene knjige zemljine prošlosti ovaj najvrijedniji i najpoznatiji eocenski fosiliferni lokalitet na svijetu.

Slika 12. Pogled na tzv. Messel Pit u Njemačkoj – najpoznatije svjetsko nalazište fosila iz razdoblja eocena.

Slika 13. Najpoznatiji svjetski TV-voditelj prirodoslovnih dokumentaraca David Attenborough pokraj fosila Ide.

RUDARSTVO I PALEONTOLOGIJA NA PRIMJERIMA U REGIJI Kirmenjak – Hrvatska (Istra) Fosili dinosaura i to njihovi otisci na tlu Hrvatske bili su pronađeni već davne 1925. (BACHOFENECHT), no sve do prije nekoliko godina riječ je bila o nekoliko nalazišta s ne tako mnogo očuvanih otisaka. Godine 2007.pak službenom objavom, najznačajnije hrvatsko nalazište dinosaura postaje kamenolom Kirmenjak, gdje je otkriveno gotovo 1000 otisaka stopa dinosaura iz skupine sauropoda. Kamen koji se intenzivno eksploatirao u kamenolomu Kirmenjak, po svojoj tehničkoj kvaliteti (malom upijanju vlage, kompaktnosti, jednoaksijalnoj čvrstoći itd.) već je u srednjem vijeku postao vrlo poznat i izuzetno cijenjen pod imenom Pietra d'Istria, Pietra d´Rovigo, Jezerski cvijet, Istarski cvijet itd. Zanimljivo je da su s vapnencem iz Kirmenjaka još od 14.stoljeća obložene i izgrađene mnoge svjetski poznate građevine u Veneciji. Nakon rezanja i proširivanja jedne nove etaže u kamenolomu gdje su debeli slojevi vapnenca skoro horizantalni, na površini velikog dijela te etaže ukazala su se brojna ovalna plitka udubljenja, koja su zatim paleontološki ispitana pri čemu je potvrđeno da se radi o gotovo 1000 tragova četveronožnih dugovratih dinosaura sauropoda (sl.14). Nakon obrađivanja i daljnjeg širenja ovog otkrića, kamenolom Kirmenjak je osim po svom izuzetno kvalitetnom arhitektonsko-građevinskom kamenu, postao upravo po ovim tragovima dinosaura jedan od najpoznatijih kamenoloma, ne samo u Hrvatskoj već i u regiji.

Slika 14. Kamenolom Kirmenjak u Istri i neki od tragova dinosaura sauropoda na vapnenačkoj plohi jedne široke etaže.

Bizek – Hrvatska (Zagreb- zap.dio planine Medvednica) Kamenolom u Bizeku, koji je povremeno aktivan, u rudarsko-građevinskom ali i paleontološkom smislu je jedno od najznačajnijih mjesta za grad Zagreb. Laporoviti vapnenac miocenske starosti, koji se ovdje ranije eksploatirao, osim što je predstavljao osnovnu sirovinu za staru cementaru u Podsusedu, koristio se u gradnji brojnih građevina i objekata u gradu Zagrebu, pri čemu je najpoznatiji takav primjer poznata i prelijepa zagrebačka katedrala na Kaptolu. No, osim po ovoj neprocjenjivoj korisnosti u graditeljstvu i arhitekturi, širi prostor kamenoloma u Bizeku predstavlja najvrjednije nalazište fosila na zagrebačkom području uključujući planinu Medvednicu. Kako je u osnovi strukture ovaj vapnenac građen od brojnih algi Lithothamnium, on je još u povijesti dobio naziv litotamnijski vapnenac ili litavac. Osim fosila algi, nebrojeni pronađeni primjerci miocenskih fosila mekušaca, ježeva, biljaka, riba, danas čine vrlo vrijedne eksponate u mnogim fakultetskim, muzejskim ili privatnim zbirkama u gradu Zagrebu. Možda dosad pronađeni najvrjedniji fosil s ovog područja predstavlja fosil kita Mesocethus agrami – čija je izrađena maketa postavljena uz autocestu kod Podsuseda i čini vidljivi vrijedan spomenik ovog fosilnog pronalaska kao prirodne baštine ovog dijela Zagreba.

Slika 15. Kamenolom Bizek na zap.dijelu Medvednice (gore), maketa izumrlog miocenskog kita Mesocethus agrami u Podsusedu (dolje-lijevo), velika fosilna miocenska školjka Pecten sp. iz kamenoloma Bizek (dolje-desno).

Kostolac – Srbija (Viminacium) Osim mnogih kamenoloma i kopova ugljena, pješčare ili šljunčare također mogu uroditi nekim paleontološkim otkrićima, kakav je primjer nedavno otkrivenog cjelovito očuvanog fosilnog skeleta mamuta u Srbiji. Tamo je pored mjesta Kostolac u površinskom kopu pleistocenskog šljunka i pijeska na dubini od oko 27 m, prilikom otkopa gline jedan bager udario kašikom u nešto tvrdo - za koje se netom, vrlo brzo pokazalo da je dio kostura velikog mamuta. Ono što je vrlo zanimljivo vezano za ovo otkriće jest da je u neposrednoj blizini ovog kopa poznato rimsko arheološko nalazište-Viminacium, te su u samim trenutcima otkrića mamuta arheolozi koji su tad radili u Viminaciumu u brzom vremenskom intervalu prepoznali važnost ovog fosilnog nalaza i zaštitili mjesto pronalaska. Daljnjom analizom ustanovljeno je kako je riječ o jednom od najstarijih europskih mamuta starosti oko milion godina, a sama vrsta pripada oblicima mamuta koji su iz sj.Afrike prvi došli na europsko kopno.

Slika 16. Fosilni skelet milion god.starog mamuta kod arheološkog lokaliteta Viminacium u sloju gline u glinokopu Drmno.

Selišta – Bileća ( Bosna i Hercegovina) U okolici Selišta sjeverno od Bileće, još početkom prošlog stoljeća postojali su kamenolomi pločastog pjeskovitog i bitumeniziranog vapnenca gornjokredne starosti, a kamen se koristio u zidanju mnogih tadašnjih kuća. Još tad prilikom vađenja kamena pronađene su dvije fosilne zmije Pachyophis woodwardi i Mesophis nopcsai (sl.17), koje dosad predstavljaju općenito jedne od najznačajnijih fosilnih otkrića u BiH, i to ponajviše time jer se radi o fosilima mezozojskih kralješnjaka s gotovo cijelovito očuvanim skeletima. Apsolutno je jasno kako su upravo ovi još davno otvoreni kamenolomi iznijeli na svijetlo dana ove najznačajnije BiH fosile, pri čemu treba napomenuti i to kako nakon skoro jednog stoljeća ove lokacije starih kamenoloma kod Selišta još uvijek kriju potencijalne paleontološke tajne u vidu novih fosila te čekaju nova istraživanja.

Slika 17. Fosili zmija iz kamenoloma kod Bileće; Pachyophis woodwardi (lijevo) i Mesophis nopcsai (desno).

Repovice – Konjic ( Bosna i Hercegovina) Kao i u slučaju prethodnih bilećkih zmija, rudarski segment u mjestu Repovice zapadno od Konjica također je bio prisutan početkom prošlog stoljeća. Za razliku pak od kamenoloma ovdje je bila riječ o manjem površinskom kopu ugljena, srednjemiocenske starosti. Fosili koji su ovdje pronađeni osim što su vrlo zanimljivi, jako su značajni u paleontologiji BiH jer predstavljaju, uz ovogodišnje iz Tomislavgrada, najznačajnije nalaze izumrlih predaka slonova mastodonata i gomfoterija u BiH. Svi ovi fosili, među kojima su i dijelovi čeljusti praslonova, nađeni su u jednoj glinovitoj koštanoj leći unutar ugljenog sloja koji se tad eksploatirao.

Slika 18. Fosilni zubi praslonova rodova Gomphoterium i Dinotherium iz ugljena kod sela Repovice.(iz Hofmana, 1906).

Cerno i Mostarska Vrata – zapadna Hercegovina Moguća prva nalazišta dinosaura u BiH, nalaze se na 4 lokaliteta u zapadnoj Hercegovini. Pri tome se na dva lokaliteta Cerno i Mostarska vrata nalaze kamenolomi od kojih je onaj u M.vratima srednjekredne starosti te je napušten a onaj u Cernu gornjokredne starosti te je još uvijek aktivan. Od strane autora tijekom 2010.god.na sada razrušenoj i nepostojećoj, ravnoj i poprilično nagnutoj vapnenačkoj plohi u relativno većem kamenolomu kod sela Cerno zamijećene su forme, njih 20ak, s jasnom morfološko-strukturnom tendencijom pripadnosti tragovima dinosaura. Osim samih formi otisaka, pripadne strukture prisutne na neposrednim slojevima uz tragove, ukazuju na paleookoliš koji omogućava fosilizaciju tragova dinosaura, a to je okoliš samog priobalnog područja ili plićaka. Forme mogućih tragova dinosaura ovdje govore da bi se moglo raditi o tragovima patuljastih četveronožnih sauropoda. U drugom, napuštenom i manjem kamenolomu dolomita u Mostarskim vratima kod Ljubuškog, na jednoj manjoj ovapnjenoj plohi snimljene su forme koje, za razliku od formi u Cernu, morfološki ukazuju na moguću pripadnost manjim dvonožnim teropodima. Sve u svemu, ni do otkrića ovih formi ne bi ni došlo da nije bilo ovih kamenoloma, koji možda iznesu na vidjelo još tragova dinosaura ili pak nekih drugih vrsta fosila.

Slika 19. Mogući otisci dinosaura u kamenolomima u Cernu (lijevo) i u Mostarskim vratima (desno).

Čitluk (Brotnjo) – jugozapadna Hercegovina Šira regija grada Čitluka, tj.Brotnjo, još od ranijih vremena poznata je po brojnim i bogatim ležištima boksita. Boksitna ruda tako se još sredinom prošlog stoljeća počela znatnije eksploatirat na ovom području, nakon čega se danas u mnogim dijelovima čitlučkog područja nalaze napušteni površinski kopovi boksitne rude. U većini ovih kopova krovinu čine srednjoeocenski klastiti poznatije kao naslage fliša. Gotovo u svakom od ovih kopova unutar ove eocenske krovine može se pronaći fosilne faune, i to uglavnom od raznih mekušaca, pri čemu je u krovinskim slojevima u 2 površinska kopa Lokvice i Garišta otkriveno pravo obilje fosilne kopnene flore predstavljene fosilnom dendroflorom (stabla, grane i stabljike) u Lokvicama i fosilnim listovima u Garištima (sl.20). Kako su pronalasci fosilne flore u odnosu na fosilnu faunu, npr.mekušce, znatno rjeđi zbog mnogo nježnije građe samih listova i biljnih dijelova negoli građe faune, time su ova, ali i svaka slična otkrića fosilne flore vrlo vrijedna i značajna u paleontologiji. Ovom značaju posebno doprinosi to što se pronalaskom fosilne flore direktno saznaje kakva je klima bila u vrijeme taloženja sedimenata, zatim kakva je vegetacija rasla na tom području kao i to da je na tom području bila obalna linija te kopneni, emergirani dio.

Slika 20. Površinski kop-Garišta sa srednjeeocenskom krovinom bogatom fosilnim listovima (vrh), neki od fosilnih listova iz Garišta (sredina), površinski kop u Lokvicama s označenom podinom i krovinom (dolje-lijevo), dio fosilne dendroflore iz krovine u Lokvicama (dolje-desno).

Među otkrivenom fosilnom florom u Garištima i Lokvicama (sl.20) najprisutniji su listovi vrsta iz familie Myrtaceae, tj.oblici slični današnjem eukaliptusu, zatim stabljike i mjestimično listovi palmi, neke vrste cvjetnica, kao i četinjače, koji sve skupa ukazuju na suptropsku klimu sušnijeg karaktera.

ZAKLJUČAK Gledajući same začetke rudarstva još od vremena prapovijesti, pa njegov daljnji razvoj kroz povijest, te paralelno s time i razvoj paleontologije kroz mnoga vrijedna fosilna otkrića, bez sumnje možemo vidjeti vrlo jaku isprepletenost rudarstva i paleontologije. Da je ova isprepletenost tj. simbioza velika, a i nedjeljiva, pokazuje nam samo dio prikazanih vrlo važnih fosilnih lokaliteta iz svijeta, kao i nekih u regiji, koji se nalaze na mjestima napuštenih ili aktivnih rudarskih aktivnosti. Ovi lokaliteti s važnim i vrijednim fosilnim otkrićima, većinom se nalaze u kamenolomima, rudnicima ugljena, površinskim kopovima uljnih ili bituminoznih škriljavaca, boksitnim kopovima i slično. Pojedini dosadašnji možda i najpoznatiji te najvrjedniji fosilni pronalasci poput arheopteriksa, svoja otkrića upravo duguju rudarstvu, koje u slučaju arheopteriksa čini kamenolom pločastog pjeskovito-laporovitog vapnenca u mjestu Solnhofen u Njemačkoj. Lokaliteti iz svijeta i regije, prikazani i opisani u ovom radu, samo su minoran dio nebrojeno mnogo sličnih lokaliteta s fosilnim otkrićima koji se nalaze ili u kamenolomu, ili u nekim površinskim rudarskim kopovima. Ipak, nisu ni svi rudnici, niti svi kamenolomi mjesta na kojima se mogu naći ili se pronalaze fosili. Razumijevanju ovoga nužno je promotriti karakter stijenske materije koja je prisutna u nekom kamenolomu ili rudniku. Prvo što se može uvidjeti da veliki dio važnih fosilnih otkrića, npr.sisavci s famoznim fosilom Ida iz lokaliteta Messel u Njemačkoj, lokalitet Guimarota u Portugalu, pokrajina Liaoning u Kini i dr., vezan za stijene s ugljenom. To je zbog toga što pojava ugljena, a naročito veća ležišta, indiciraju paleookoliš s reduktivnim uvjetima sedimentacije, koji su kao takvi osim za fosilizaciju biljne mase, vrlo pogodni i za jako dobro očuvanje i fosilizaciju životinja kralješnjaka, među kojima najčešće riba, gmazova, sisavaca, ptica itd. Uz ugljen dakako vrlo česte su pojave bituminoznih i uljnih škriljavaca koji po svom litološko-sedimentološkom karakteru također indiciraju jednak tip paleookoliša kao i kod ugljenih ležišta. Drugi rudarski segment koji je doprinjeo popularizaciji mnogih mjesta kao iznimnih fosilnih nalazišta, jest eksploatacija kamena tj.kamenolomi u kojima se kamen najčešće eksploatira kao arhitektonsko-građevni ali i tehnički kamen u svrhu dobivanja cementa. Najpoznatiji takav svjetski primjer top paleontološkog lokaliteta kojeg čini kamenolom arhitektonsko-građevnog dekorativnog kamena jest već navedeni Solnhofen, u kojem su svi fosili uključujući i svjetski poznatog arheopteriksa, pronađeni u tankouslojenim pločastim vapnencima. Kamenolomi sličnih pločastih vapnenaca, osim u svijetu, i na ovim područjima kao npr.u Selištima kod Bileće još su prije više od 80 god. iznjedrili danas jedne od najvrjednijih fosila u BiH – dvije fosilne zmije Pachyophis woodwardi i Mesophis nopcsai. No, uz kamenolome pločastog vapnenca, i ostali kamenolomi vapnenca, sve više, kako u svijetu, tako i na ovom području, pokazuju se kao mjesta po kojem su milionima godina prije hodale razne vrste dinosaura. Osim tragova dinosaura, njihovi skeleti se pronalaze i u rudnicima boksita (npr.Dorog u Rumunjskoj) gdje je boksit stratigrafski smješten unutar krede ili jure. Boksitni rudnici na ovim prostorima, pak uglavnom kao krovinu sadrže paleogenske sedimente, u kojima ne dolaze fosili dinosaura, ali u brojnim površinskim kopovima okolice Čitluka, Posušja i Stoca nalaze se vrlo brojni eocenski makrofosili suptropskih plitkomorskih životinja, među kojima su osim faune mekušaca posebno vrijedni i značajni novije otkriveni brojni primjerci fosilne flore. Ovaj samo maleni dio svjetske i lokalne povezanosti rudarstva i paleontologije svim geolozimapaleontolozima i svim rudarima-rudarskim djelatnicima daje jedan poticaj na još veću međusobnu suradnju, uvažavanje i kolegijalnost. U tom pogledu, svaki bilo stariji napušteni, bilo noviji aktivni rudarski kop ili kamenolom, ukoliko ne narušava bitno okolinu, bi trebao biti bez imalo dvojbe podržan od strane geologa-paleontologa, jer nitko i ne zna i niti može predvidjeti mikropozicije gdje se točno nalaze fosili, gdje će i kada biti otkriveni, i koliko će biti značajni. S druge pak strane, ova simbioza rudarstva i paleontologije daje poticaj i svim rudarskim djelatnicima koji su u trenutcima rada u kamenolomima ili rudnicima, nesumnjivo prvi u prilici zamijetiti, vidjeti a time i otkriti neki fosil – koji bi mogao možda neizmjerno doprinijeti paleontologiji ili čak promijeniti neke dosadašnje vrlo bitne paleontološke i evolucionističke teze.

LITERATURA:
BACHOFEN-ECHT, A. (1925): Die Entdeckung von Iguanodontenfährten im Neokom der Insel Brioni [The discovery of iguanodont tracks in the Neocomian of Brioni Island]. Anzeiger der Akademie der Wissenschafte in Wien. Mathematisch-Naturwissenschaftliche Klasse 62(5):39-41. Wien. BOLKAY, S. J. (1925): Mesophis nopcsai n.g. n.sp. ein neues, schlangenähnliches Reptil aus der unteren Kreide (Neocom) von Bilek-Selista (Ost-Hercegovina). Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini 37:125–135. CURRIE, P. J.& PADIAN, K.(1997): Encyclopedia of dinosaurs, 869 str. GLAMUZINA, G. (2010): Paleontološki značaj krednih sedimenata u Hercegovini, Rudarskogeološki glasnik 14:29-41. Mostar. HOFFMAN, A. (1906): Ostanci sisavaca iz nekih slojeva mrkog ugljena u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 18(1906), str. 251-264., Sarajevo. MEZGA, A., CVETKO, T.B. & BAJRAKTAREVIĆ, Z. (2007): First Record of the Dinosaurs in the Late Jurassic of the Adriatic-Dinaridic Carbonate Platform (Croatia). // Palaios. 22 (2007) , 2; 188199. WEB STRANICE (2011) – dio fotografija i teksta: http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_fossil_sites http://www.gochengdoo.com/en/blog/item/1954/the_zigong_drill http://en.wikipedia.org/wiki/Blue_Lias_Formation http://en.wikipedia.org/wiki/File:Blue_lias_cliffs_at_Lyme_Regis.jpg http://en.wikipedia.org/wiki/Paleobiota_of_the_Yixian_Formation/ http://faculty.ucr.edu/~marenco/JeholQuarry-NorthernChina.jpg http://english.ivpp.cas.cn/rs/ma/201003/t20100312_51397.html http://en.wikipedia.org/wiki/Paleobiota_of_the_Solnhofen_Formation#Dinosaurs_.28including_birds. 29 http://www.isgs.uiuc.edu/research/coal/fossil-forest/fossil-forest.shtml http://www.sci.hr/biology/dinosaurs/Kirmenjak/ http://www.medvednica.info/2010/10/kamenolom-bizek.html http://www.scribd.com/doc/48319142/Dinosauri-Bosna-i-Hercegovina http://www.scribd.com/doc/59777745/Ljubuski-new-Dinosaur-Tracks http://fosilihercegovina.blogspot.com/

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful