P. 1
Osobno ukrašavanje

Osobno ukrašavanje

|Views: 36|Likes:
Published by Tihana Bihler

More info:

Published by: Tihana Bihler on Jan 18, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/18/2012

pdf

text

original

Osobno ukrašavanje

kao primjer modernog ponašanja u Châtelperronianu i Aurignacienu

seminarski rad za kolegij Prijelaz srednjeg u gornji paleolitik ljetni semestar akademske godine 2010./2011.

Tihana Bihler

Sadržaj

Uvod............................................................................................................................................3 Osobno ukrašavanje kao sastavnica modernog ponašanja..........................................................3 Najraniji primjeri.....................................................................................................................4 Châtelperronian...........................................................................................................................5 Primjeri ukrašavanja...............................................................................................................7 Aurignacian.................................................................................................................................8 Primjeri ukrašavanja...............................................................................................................9 Materijali...............................................................................................................................10 Tehnike izrade.......................................................................................................................11 Zaključak...................................................................................................................................13

Uvod
Prijelaz iz srednjeg u gornji paleolitik može se promatrati iz mnogo različitih aspekata. Pojava modernog ponašanja samo je jedan od njih, a osobno ukrašavanje tek jedna od njegovih sastavnica. Upravo ta sastavnica pokazala se izuzetno bitnom prilikom proučavanja međuodnosa prijelazne industrije Châtelperroniana i Aurignaciana, kao prve prave gornjopaleolitičke industrije. Različiti autori još uvijek vode raspravu o tome jesu li ukrasi nađeni na châtelperronianskim nalazištima vlastiti neandertalski izum ili se radi o akulturacijskom procesu koji su nad njima proveli anatomski moderni ljudi. Ako osobno ukrašavanje možemo uzeti kao reprezentativno za moderno ponašanje i simboličko mišljenje, ovo se pitanje proteže i dalje – jesu li Neandertalci bili kognitivno sposobni za vlastiti prijelaz u gornji paleolitik. Novija istraživanja donose nam primjere osobnog ukrašavanja čak i iz razdoblja mnogo starijih od Châtelperroniana, koji bi mogli ukazivati na raniji razvoj modernog ponašanja, ili na jedan postepeni razvoj koji nije u jednom trenutku uključivao sve njegove elemente. Ti primjeri isto tako upućuju na mogući razvoj modernog ponašanja i simbolizma kod različitih ljudskih vrsta.

Osobno ukrašavanje kao sastavnica modernog ponašanja
Većina autora moderno ponašanje pokušava definirati uz pomoć popisa različitih načina ponašanja koje smatra bitnom kognitivnom novinom. Osobno ukrašavanje javlja se u skoro svim popisima ove vrste, često uz pokapanje mrtvih kao znak ritualne aktivnosti, korištenje okera kao simbola, obrađivanje kosti i roga, tehnologiju izrade sječiva, standardizaciju tipova artefakata, kompleksno građenje ognjišta, organizaciju životnog prostora, sezonski lov, efikasno iskorištavanje velikih sisavaca, život u nepogodnim prostorima, ribarenje, itd. (Henshilwood i Marean, 2003: 628). Ukrašavanje tijela, bilo da se radi o tetovaži, odjeći ili perlama u svim se antropološkim teorijama smatraju načinom komunikacije (Kuhn i Stiner, 2007: 47). Ono je način pohranjivanja simbola koji prenose informacije o pojedincu. Ovi simboli mogli su biti korišteni za uspostavljanje osobnog identiteta unutar zajednice, a danas su dostupni arheologu za čitanje (Henshilwood i Marean, 2003: 635). Osobno ukrašavanje predstavlja simbolički sustav koji omogućuje prikazivanje cijelog niza različitih osobnih i

socijalnih identiteta (White, 2007: 287). Način ukrašavanja mogao je ukazivati na dob, spol, pripadnost određenoj grupi, etnicitet, oženjenost/udanost, položaj u društvu, pa i bogatstvo (Kuhn i Stiner, 2007: 47). Ako osobno ukrašavanje uzmemo kao bitnu sastavnicu modernog ponašanja, za koje mnogo autora tvrdi da se pojavljuje tek na prijelazu u gornji paleolitik, moramo se zapitati što je sa nalazimo ukrašavanja prije tog vremena. White tvrdi da se sporadični nalazi ukrasa ne mogu tumačiti kao već postojeće moderno ponašanje i simboličko razmišljanje, jer nam njihova rijetkost ne ukazuje na postojanje nikakvog sistema simbola (White, 2007: 300). Byers na ovu tezu daje odgovor, da društvo koje je sposobno razmišljati na simbolički način to radi stalno, a ne povremeno i po želji, te samim time smatra da samo čovjek koji već razmišlja simbolički može proizvesti ukras (Byers, 1994: 380). Osim povremenih nalaza perli, na lokalitetima srednjeg kamenog doba česti su nalazi pigmenata, pogotovo okera (Henshilwood i Marean, 2003: 630). Kuhn i Stiner priznaju korištenje okera kao simboličko ponašanje, jedna kao i upotrebu perli, no ipak vide određeni napredak prilikom prijelaza na perle. Smatraju da su perle superioran način komunikacije s obzirom na trajnost, standardizaciju, mogućnost pokazivanja kvantitete, mogućnost pokazivanja razlika uloženog (vremena i truda) i prijenosnost. Inferiorne su jedino po cijeni, no ako ubrojimo želju za iskazivanjem prestiža, cijena se također može pokazati kao pozitivan čimbenik za perle (Kuhn i Stiner, 2007: 48-50). Perle mogu prenijeti raznolikije poruke od isključive upotrebe pigmenata, razmjenom ju prenijeti na veće udaljenosti, mogu biti poklonjene ili osvojene, mogu se gomilati i nasljeđivati. Kuhn i Stiner predlažu da ovakva promjena u ukrašavanju ukazuje na promjenu u društvu. Iako je i društvo srednjeg paleolitika možda funkcioniralo simbolički, društvo gornjeg paleolitika postalo je kompleksnije – bilo da se radi o povećanju populacije, širenju na nove geografske prostore ili o potpuno novom načinu funkcioniranja društva. Ovakve promjene zahtijevale su i drugi način prenošenja simbola identiteta (Kuhn i Stiner, 2007: 47).

Najraniji primjeri
2006. na iskopavanju na planini Karmel u Izraelu na nalazištu Skhul pronađeno je nekoliko perli od školjaka. One dolaze iz sloja koji se datira na više od 100 kya BP, a povezuju se s ljudskim ostacima koji se pripisuju ili 'prijelaznom' ili anatomski modernom homo sapiensu. Trenutno predstavljaju najstariji poznati primjer osobnog ukrašavanja (Kuhn i Stiner, 2007: 52). Slična datacija pripisuje se i školjci iz Oued Djebbane iz Alžira (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 38).

Slika 1: Školjke iz Skhula, preuzeto sa: www.historyofinformation.com

U sjevernoj Africi, na lokalitetu Grotte de Pigeons u Maroku pronađeno je u slojevima koji se pripisuju srednjem kamenom dobu 13 probušenih školjki. Datiraju se na oko 82 kya BP (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 38). U južnoj Africi, u pećini Blombos pronađene su malene školjke s prirodnim perforacijama koje su umjetno dodatno naglašene. One se također pripisuju srednjem kamenom dobu i datiraju u 65-75 kya BP (Kuhn i Stiner, 2007: 45).

Slika 2: Školjke iz Blombosa, preuzeto sa: en.wikipedia.org/wiki/Behavioral_modernity

Châtelperronian
Châtelperronian je prijelazna industrija koju na prijelazu iz srednjeg u gornji paleolitik nalazimo na području centralne i južne Francuske i sjeverne Španjolske, a koja je kroz

povijest istraživanja često predstavljala velik interpretativni problem. Dugo vremena bilo je aktualno pitanje populacije koja je izrađivala ovu industriju. U obzir su dolazili i anatomski moderni ljudi i Neandertalci. Danas se ova industrija, zahvaljujući nalazu neandertalskog kostura u châtelperronianskom sloju na Saint-Césaireu 1979. (Harrold, 2000: 65), sa sigurnošću pripisuje Neandertalcima, i time spada u jednu od rijetkih prijelaznih industrija koju možemo sigurno vezati uz određenu populaciju. Châtelperronian se obično datira između 33 i 36 kya (Harrold, 2000: 65), no kronologija i stratigrafija ove industrije i danas su predmet goruće rasprave u kojoj su suprotstavljena dva oprečna mišljenja. Jedna struja smatra da Châtelperronian nastaje pod utjecajem Aurignaciana, te da je time nužno mlađi od njega, a navode i nekoliko slučajeva izmjene slojeva Châtelperroniana i Aurignaciana. Najistaknutije zagovornike ove teorije čine Mellars, Stringer i Harrold (Harrold, 2000: 67). Druga se struja, koju predstavljaju Zilhão i d'Errico, smatra da je Châtelperronian u svakom slučaju stariji od Aurignaciana, i da ga niti u jednom slučaju ne preslojava, te time Aurignacian ne može biti izvor i inspiracija za razvitak Châtelperroniana (Harrold, 2000: 69). Osim čistog stratigrafskog odnosa Châtelperroniana i Aurignaciana ista se rasprava vodi i oko njihovog međusobnog kulturološkog odnosa i utjecaja. Prva skupina autora zagovara akulturaciju kao osnovni mehanizam odnosa između anatomski moderne populacije i Neandertalaca u 5000 godina koliko se smatra da su živjeli na istom geografskom prostoru. Tu akulturaciju na arheološkom materijalu vide u prisutstvu alatki od kosti i roga, osobnih ukrasa, korištenju okera i drugih odlika modernog ponašanja kakve nalazimo u châtelperronianskim slojevima na Arcy-sur-Cure (Mellars, 2000: 33). Smatraju da je potpuno nevjerojatno da bi nakon 200,000 godina korištenja srednjepaleolitičkih industrija neandertalska populacija bez ikakvih vanjskih poticaja razvila gornjopaleolitičku kulturu točno u isto vrijeme kada se i anatomski moderni ljudi počinju širiti i prodirati u Europu (Mellars, 2000: 38). Na žalost, Zilhão i d'Errico sve svoje napore koncentriraju isključivo na pobijanje mogućnosti akulturacije stratigrafskim argumentom, umjesto da pokušavaju dokazati kognitivnu mogućnost samog Neandertalca da razvije gornjopaleolitički način života neovisno o anatomski modernim ljudima (Zilhão i d'Errico, 1999). Različito stratigrafsko preslojavanje Châtelperroniana i Aurignaciana, ničime naime ne isključuje mogućnost samostalnog razvoja. Akulturaciju je mnogo lakše isključiti stratigrafijom, nego što je to moguće za samostalni razvoj. Ovakav argument preuzimaju Valdés, Fernández, Pike-Tay, Benajes i de Quiros, kada traže pokazatelje razvoja modernog ponašanja još u čistim musterijenskim neandertalskim slojevima. U musterijenskim slojevima El Castilla i Cueva Morína nalaze prve naznake Aurignaciana, koje uključuju kamene pločice, koštane alatke, pa i simbolično ponašanje kao

što je ukrašavanje alatki i obilna upotreba okera. Smatraju da su moderno ponašanje Neandertalci samostalno razvili, još i prije dolaska anatomski modernih ljudi. Došljake su pak vrlo otvoreno prihvatili, te se suživotom i miješanjem kultura ove dvije skupine na više mjesta u Europi paralelno razvio Aurignacian (Cabrera Valdés et al., 2006).

Primjeri ukrašavanja
Tragovi osobnog ukrašavanja – perle – pronađeni su na nekoliko châtelperronianskih nalazišta. One se morfološki i tehnološki razlikuju od ukrasa koji su pronađeni u aurignacianskim slojevima istih nalazišta (Kuhn i Stiner, 2007: 46). Najveći broj ukrasa (skoro 40) pronađen je na nalazištu Grotte du Renne kod Arcy-sur-Cure, u Francuskoj, uglavnom probušenih i žlijebljenih zuba, a ima i primjeraka ukrašenih koštanih alatki i bjelokosnih predmeta. Pronađeno je i više od 20 kg okera (Soressi i d'Errico, 2007: 306-307). Oko pravilne atribucije nalaza iz Grotte du Renne Châtelperronianu još se uvijek vode rasprave. Sumnja se naime u poremećenost slojeva, a originalno Leroi-Gourhanovo istraživanje ne pruža dovoljno podataka o točnom položaju ovih nalaza u stratigrafiji (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 33).

Slika 3: Nalazi iz Grotte du Renne kraj Arcy-sur-Cure, preuzeto sa: news.sciencemag.org/sciencenow/2010/10/asetback-for-neandertal-smarts.html

U châtelperronianskim slojevima Quinçaya pronađeni su probušeni zubi lisice, vuka i jelena. Na žalost nedostaju detaljniji podaci s iskopavanja koje je provedeno 1968 (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 33).

Slika 4: Nalazi probušenih zuba, Quinçay, preuzeto iz: Sorressi i d'Errico, 2007: 307

Uz upitne arheološke kontekste vežu se i slični nalazi s lokaliteta Grotte des Fees, Roche au Loup, Grotte du Trilobite i Roc du Combe (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 33). Osim ovih nalazišta, pronađeno je preko 120 châtelperronianskih nalazišta koja nisu sadržavala nikakve tragove osobnog ukrašavanja (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 32).

Aurignacian
Aurignacian je prva prava gornjopaleolitička industrija Europe. Tradicionalno se povezuje s anatomski modernim ljudima. Prije otkrića prijelaznih industrija i bolje razumijevanja problematike prijelaza srednjeg na gornji paleolitik, smatralo se da Aurignacian napredniju industriju koja je svojom superiornošću pomogla anatomski modernim ljudima 'osvojiti' Europu prilikom njihove seobe. Novija istraživanja pokazala su da geneza Aurignaciana nije niti izbliza toliko jednostavna. Danas prepoznajemo više 'uvodnih' faza Aurignaciana – kao što su Predaurignacian i Protoaurignacian, koje nastupaju prije klasičnog Aurignaciana (Kozlowski i Otte, 2000: 514). Najranije datirani tragovi početnih faza Aurignaciana dolaze sa lokaliteta El Castillo – ca. 40-38,5 kya BP i Bacho Kiro – ca. 39-34 kya BP (Churhill i Smith, 2000: 103). Stvaranje i širenje klasičnog Aurignaciana kroz skoro cijelu Europu bio je dugotrajan i kompliciran proces, koji se razvijao u više etapa i na koji su djelovali različiti čimbenici, kojih niti danas još nismo potpuno svjesni. Upravo zbog toga geneza i razvoj

Aurignaciana još su uvijek goruća tema rasprave. Nude se različita rješenja: Janusz Kozlowski je glavni predstavnik teorije koja smatra da Aurignacian ima vaneuropsko podrijetlo, i iako se u Europi potpuno razvio do svojeg zadnjeg stadija, u nju je stigao već djelomično formiran. Kozlowski iza prostor izvora Aurignaciana predlaže prostor Zagrosa (Kozlowski i Otte, 2000: 529). Druga skupina autora, među njima Teyssandier i Cabrera Valdés smatraju da je Aurignacian produkt više različitih kulturnih tradicija – inovacija koje su donijeli anatomski moderni ljudi (ali i onih koje su samostalno razvili domorodački Neandertalci), tradicionalnog načina života Neandertalaca kao dugotrajnih stanovnika Europe, i jednog prijateljskog odnosa koji je dozvolio miješanje ovih elemenata i stvaranje potpuno novog kulturnog kompleksa – Aurignaciana (Teyssandier, Bon i Bordes, 2010: 220) (Cabrera Valdés et al., 2006). Isto kao što je danas dokazano da Aurignacian u Europu nije došao potpuno formiran, nego da se razvijao kroz nekoliko faza, tako ni osobno ukrašavanje, kao jedna od najčešće navođenih odlika modernog ponašanja vidljivih u Aurignacianu nije se pojavilo iznenadno. U ranijim fazama Protoaurignaciana na zapadnom Mediteranu nalazimo brojne ukrase, uglavnom probušene školjke (Teyssandier, Bon i Bordes, 2010: 216). Najveću promjenu primjećujemo u njihovoj brojnosti naspram tek povremenih nalaza istih prije Protoaurignaciana, no niti onda ne nalazimo punoću ukrasa kakvu nalazimo u ranim fazama klasičnog Aurignaciana. Tek onda ukrasi postaju zaista raznoliki u obliku i materijalu, razvijajući tako cijeli jedan simbolički sustav (Teyssandier, Bon i Bordes, 2010: 217).

Primjeri ukrašavanja
Najraniji primjerci ukrasa vezanih uz Aurignacian dolaze s nalazišta Bacho Kiro iz Bugarske. Kozlowski je te nalaze datirao u >43 kya BP, no ta datacija kasnije nije potvrđena. Pronađena su dva fragmentirana perforirana zuba medvjeda i lisice (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 34). U blizini El Castilla u Španjolskoj, na nalazištu El Pendo pronađeni su probušeni životinjski zubi i kopija zuba jelena napravljena u steatitu.

Slika 5: Zub iz El Penda, preuzeto sa: cuevas.culturadecantabria.com/english/pendo.asp

U Mladeču u Moravkoj pronađena je skupina probušenih kosti losa, kao i probušeni životinjski zubi (White, 1993: 279). U rane, Protoaurignacianske nalaze ubrajaju se i žlijebljeni sjekutići crvenog jelena iz Fumanea, perforirani zub mesoždera i perle od mekog kamena iz Mocchia, perforirani sjekutići biljoždera i perla od jantara iz Isturitza, probušeni zub crvenog jelena i perla od steatita iz Rotschilda i zub crvenog jelena i riblji kralješci iz Romania (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 35).

Materijali
U vrijeme pravog Aurignaciana, osobno ukrašavanje postaje masovna pojava, sa sve većom raznolikošću u materijalu, obliku i tehnikama izrade. Najveći broj ukrasa na svim europskim aurignacianskim nalazištima načinjen je od bjelokosti. Ona je korištena za izradu perla, kao i imitacija životinjskih zuba. Probušene školjke (morske, slatkovodne i fosilne) čine oko trećine svih ukrasnih predmeta namijenjenih vješanju na području Francuske (White, 1993: 280) – npr. Isturitz, Blanchard I, Castanet (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 38), dok su na ostalim prostorima mnogo rjeđe (White, 1993: 280).

Slika 6: Školjke iz Castaneta, preuzeto sa: www.musee-prehistoire-eyzies.fr/pages/page_id19263_u1l2.htm

Kod ukrasa izrađenih od zuba (životinjskih, ali i ljudskih) određene regije preferiraju zube određenih životinja. Tako su u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Rusiji najčešći očnjaci lisice (White, 1993: 280) – npr. La Souquette, Breitenbach, Willendorf II (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 38), a u Španjolskoj i Italiji skoro svi zubi dolaze od crvenog jelena (White, 1993: 280) – npr. El Pendo, Romani (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 38). Na Mladeču

prevladavaju zubi dabra, losa i drugih bovida. U svim slučajevima izbor životinje čiji se zubi koriste za ukrašavanje suprotan je od životinja čije se meso najčešće konzumira, ukazujući na određena simbolička značenja nekih životinjskih vrsti, te pravila vezana uz iskorištavanje određenih vrsta (White, 1993: 280). Korištene su i druge životinjske kosti, kao perforirana rebra, ili su od njih izrađivane perle ili imitacije zubi (Álvarez Fernández i Jöris, 2007: 38). Povremeno su za ukrase korišteni i ljudski zubi, npr. na nalazištima La Combe, Grotte des Hyènes, Brassempouy, Isturitz i Tarté (White, 2007: 293).

Slika 7: Ljudski zub iz Isturitza, preuzeto iz: White, 2007: 294

Perle izrađene od vapnenaca nalaze se na cijelom području rasprostiranja Aurignaciana, a povremeno se nalaze i perle načinjene od drugih, rjeđih vrsta mekog kamena, kao što su steatit, lignit i hematit. Uz školjke i kosti, za izradu ukrasa koriste se i egzotični materijali – uvezeni sa udaljenih geografskih područja. Ova kategorija može uključivati strane školjke, rijetke minerale, bjelokost (White, 1993: 280).

Tehnike izrade
Zube je moguće pripremiti za vješanje na više načina. Najčešći je obična perforacija, no osim ove, nailazimo i na drugu tehniku – žlijebljenje. Za žlijebljenje se dugo smatralo da je isključivo châtelperronianska tehnika, no novija istraživanja pokazala su da je ono vrlo rašireno i na aurignacianskim nalazištima. Žlijebljenjem se urezuje žlijeb oko baze zuba u koji se može umetnuti uzica. Čak i u slučaju perforacije možemo naći tragove korištenja različitih tehnika, kao što su perforiranje bifacijalnim dubljenjem, perforiranje polurotacijom,

perforiranje pritiskom ili indirektnim udarcem. Sve ove tehnike primijećene su na nalazištu Grotte des Hyènes (White, 2007: 291).

Slika 8: Žlijebljenje na zubu iz Grotte du Renne, preuzeto sa: www.athenapub.com/8white1.htm

Perle, većinom od kamena i bjelokosti izrađivale su se raznim tehnikama i u raznim oblicima. U Francuskoj se najčešće pojavljuju 'košaraste perle'. One su se proizvodile posebnim procesom izrade, koji je skoro identičan na svim mjestima gdje su perle nađene. Sastoji se od izrade dugačkog štapića od materijala od kojeg se izrađuju perle, zatim se taj štapić dijeli i kidaju se komadi veličine 1-2 cm. Ti se komadi oblikuju tako da s jedne strane imaju tanji, izduženi kraj, a s druge oblo zadebljanje. Na sredini, između ova dva različita kraja buši se rupa, a zatim se tanki izduženi kraj postepeno reducira abrazijom, i na kraju polira, te se dobiva karakterističan košarasti oblik (White, 2007: 296).

Slika 9: Proces proizvodnje košarastih perli, preuzeto iz: White, 2007: 296

U izobilju su pronađene na lokalitetima Abri Blanchard, Abri Castanet, Abri de la Souquette, Isturitz i Sain-Jean-de-Verges. Datirane su u Brassempouyu na između 33 i 32 kya BP (White, 1993: 280). U Njemačkoj ne nalazimo prave košaraste perle, nego vrstu perle koju se izrađivalo sličnim postupkom (dijeljenjem velikom štapića na manje dijelove, i zatim perforiranjem tih manjih dijelova), no sa drugačijim finalnim oblikom. Njemačke perle imaju više duguljast oblik, sa zadebljanjem u sredini, između dvije rupe. Ove su perle datirane na Geißenklösterleu, i to na između 34 i 32 kya BP (White, 1993: 283). U Belgiji nalazimo tri vrste perli, sve izrađivane prema već poznatom osnovnom principu sa varijacijama. Na nalazištu Spy pronađene su perle slične francuskima, samo izduženije, perle koje su izrađene tako da je korišten štapić bio skoro plosnat u presijeku, a na Goyetu nađene su perle koje su izrađene od štapića s polukružnim presjekom (White, 1993: 283).

Slika 10: Košaraste perle iz Grotte des Hyènes, Brassempouy, preuzeto iz: White, 2007: 296

Zaključak
Brojni autori spominju osobno ukrašavanje kada se bave pojmom modernog ponašanja i prijelaza iz srednjeg u gornji paleolitik, no autori koji su se bavili isključivo ovom tematikom

su rijetki. Kako je arheologu istovremeno dostupno tek nekoliko primjera perli ili probušenih zubi s jednog nalazišta, teško je i pokušati se upustiti u bilo kakve rekonstrukcije, koje često zaokupljaju arheologe koji se bave kasnijim razdobljima. Ipak, mislim da ne trebamo sumnjati da iza ovakvih nalaza postoji jedan izuzetno kompleksan simbolički sustav. Slažem se s Byersom u tome da čim jedna populacija proizvede premet ovakve vrste, ona je već sposobna za simboličko mišljenje, te smatram da joj tu mogućnost ne smijemo oduzimati samo zbog malog broja dostupnih nalaza. Vjerujem da châtelperronianske Neandertalce ne bi bilo moguće 'akulturirati' da oni sami nisu već bili sposobni za takav način mišljenja. Isto tako se slažem s Byersom da populacija koja već misli simbolički nije sposobna to raditi povremeno ili voljno, pa da može odabrati izolirano koristiti simbole samo tu i tamo. U vidu novih datuma dobivenih AMS datiranjem na nalazištu Isturitz, koji su datirali sloj između Protoaurignaciana i ranog Aurignaciana na 37180 ± 480 BP i time potvrdili suvremenost Aurignaciana i Châtelperroniana (Szmidt et al.: 764), vjerujem da je između Châtelperroniana i Aurignaciana na području centralne Francuske i Španjolske bilo kontakata, no ne mislim da je taj kontakt morao biti jednostran. Već samim time što uopće nalazimo ukrase i tragove simboličkog mišljenja kod Neandertalaca, i što su ih oni bili sposobni koristiti, smatram da ih možemo smatrati kognitivno ravnima anatomski modernim ljudima. Ne smijemo isključiti ni mogući utjecaj Châtelperroniana na Aurignaciana, ili jednostavnu razmjenu ideja. Iako je iz perspektive arheologa teško donositi takve zaključke, osobno mi se kulturni sklopovi Châtelperroniana i Aurignaciana čine međusobno mnogo sličnijima od različitih ljudskih kultura danas, te smatram da ne bismo trebali tražiti velike razlike u kognitivnim mogućnostima njihovih nositelja.

Popis slika
Slika 1: Školjke iz Skhula, preuzeto sa: www.historyofinformation.com..................................5 Slika 2: Školjke iz Blombosa, preuzeto sa: en.wikipedia.org/wiki/Behavioral_modernity........5 Slika 3: Nalazi iz Grotte du Renne kraj Arcy-sur-Cure, preuzeto sa: news.sciencemag.org/sciencenow/2010/10/a-setback-for-neandertal-smarts.html....................7 Slika 4: Nalazi probušenih zuba, Quinçay, preuzeto iz: Sorressi i d'Errico, 2007: 307.............8 Slika 5: Zub iz El Penda, preuzeto sa: cuevas.culturadecantabria.com/english/pendo.asp........9 Slika 6: Školjke iz Castaneta, preuzeto sa: www.musee-prehistoireeyzies.fr/pages/page_id19263_u1l2.htm...................................................................................10 Slika 7: Ljudski zub iz Isturitza, preuzeto iz: White, 2007: 294...............................................11 Slika 8: Žlijebljenje na zubu iz Grotte du Renne, preuzeto sa: www.athenapub.com/8white1.htm...........................................................................................12 Slika 9: Proces proizvodnje košarastih perli, preuzeto iz: White, 2007: 296...........................13 Slika 10: Košaraste perle iz Grotte des Hyènes, Brassempouy, preuzeto iz: White, 2007: 296 ...................................................................................................................................................13

Popis literature
Álvarez Fernández, E. i Jöris, O. 2007. Personal Ornaments in the Early Upper Paleolithic of Western Eurasia: an Evaluation of the Record, u: O. Bar-Yosef i J. K. Kozlowski (eds.), Eurasian Prehistory 5 (2), 31-44 Byers, A. M. 1994. Symboling and the Middle-Upper Palaeolithic Transition: A Theoretical and Methodological Critique, Current Anthropology, 35/4, 369-399 Cabrera Valdés, V., Maillo – Fernández, J. M., Pike – Tay, A., Garralda, M. D., Bernaldo de Quirós, F. 2006. A Cantabrian Perspective on late Neanderthals, u: N. J. Conard (ed.), When Neanderthals and Moderns Met, 441–465 Churchill, S. E. i Smith, F. H. 2000. Makers of the Early Aurignacian of Europe, Yearbook of Physical Anthropology, 43, 62-115 Harrold, F. B. 2000. The Chatelperronian in Historical Context, Journal of Anthropological Research, 56, 59-75 Henshilwood, C. S., Marean, C. W. 2003. The Origin on Modern Human Behaviour, Current Anthropology, 44/5, 627-651 Kozlowski, J. K. i Otte, M. 2000. The Formation of the Aurignacian in Europe, Journal of Anthropological Research, 56, 513-534 Kuhn, S. L. i Stiner, M. C.

2007. Body Ornamentation as Information Technology: Towards an Understanding of the Sifnificance of Early Beads, u: Mellars, Paul, Boyle, Katie, Bar-Yosef, Ofer and Stringer, Chris (eds.), Rethinking the Human Revolution: New Behavioural and Biological Perspectives on the Origin and Dispersal of Modern Humans, 45-54 Mellars, P. 2000. Châtelperronian chronology and the case for Neanderthal/Modern human "acculturation" in Western Europe, u: C. B. Stringer, R. N. E. Barton i C. Finlayson (eds.), Neanderthals on the Edge, 33-39 Soressi, M. i d'Errico, F. 2007. Pigments, gravures, parures : les comportements symboliques controversés des Néandertaliens, u: B. Vandermeersch i B. Maureille (eds.), Les Néandertaliens. Biologie et cultures, 297-309 Szmidt, C. C., Normand, C., Burr, G. S., Hodgins, G. W. L. i LaMotta, S. 2010. AMS ¹⁴C dating the Protoaurignacian/Early Aurignacian of Isturitz, France. Implications for Neanderthal-modern human interaction and the timing of technical and cultural innovations in Europe, Journal of Archaeological Science, 37, 758-768

Teyssandier, N., Bon, F. i Bordes, J.-G. 2010. Within Projectile Range: Some Thoughts on the Appearance of the Aurignacian in Europe, Journal of Anthropological Research, 66, 209-229 White, R. 1993. Technological and Social Dimensions of „Aurignacian Age“ Body Ornaments across Europe, u: H. Knecht, A. Pike-Tay i R. White (eds.), Before Lascaux: The Complex Record of the Early Upper Paleolithic, 277-299 2007. Systems of Personal Ornamentation in the Early Upper Palaeolithic: Methodological Challenges and New Observations, u: Mellars, Paul, Boyle, Katie, Bar-Yosef, Ofer and Stringer, Chris (eds.),

Rethinking the Human Revolution: New Behavioural and Biological Perspectives on the Origin and Dispersal of Modern Humans, 287-302 Zilhão, J. i d'Errico, F. 1999. The Chronology and Taphonomy of the Earliest Aurignacian and Its Implications for the Understanding of Neandertal Extinction, Journal of World Prehistory, 13/1, 1-68

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->