Osobno ukraavanje

kao primjer modernog ponaanja u Chtelperronianu i Aurignacienu

seminarski rad za kolegij Prijelaz srednjeg u gornji paleolitik ljetni semestar akademske godine 2010./2011.

Tihana Bihler

Sadraj

Uvod............................................................................................................................................3 Osobno ukraavanje kao sastavnica modernog ponaanja..........................................................3 Najraniji primjeri.....................................................................................................................4 Chtelperronian...........................................................................................................................5 Primjeri ukraavanja...............................................................................................................7 Aurignacian.................................................................................................................................8 Primjeri ukraavanja...............................................................................................................9 Materijali...............................................................................................................................10 Tehnike izrade.......................................................................................................................11 Zakljuak...................................................................................................................................13

Uvod
Prijelaz iz srednjeg u gornji paleolitik moe se promatrati iz mnogo razliitih aspekata. Pojava modernog ponaanja samo je jedan od njih, a osobno ukraavanje tek jedna od njegovih sastavnica. Upravo ta sastavnica pokazala se izuzetno bitnom prilikom prouavanja meuodnosa prijelazne industrije Chtelperroniana i Aurignaciana, kao prve prave gornjopaleolitike industrije. Razliiti autori jo uvijek vode raspravu o tome jesu li ukrasi naeni na chtelperronianskim nalazitima vlastiti neandertalski izum ili se radi o akulturacijskom procesu koji su nad njima proveli anatomski moderni ljudi. Ako osobno ukraavanje moemo uzeti kao reprezentativno za moderno ponaanje i simboliko miljenje, ovo se pitanje protee i dalje jesu li Neandertalci bili kognitivno sposobni za vlastiti prijelaz u gornji paleolitik. Novija istraivanja donose nam primjere osobnog ukraavanja ak i iz razdoblja mnogo starijih od Chtelperroniana, koji bi mogli ukazivati na raniji razvoj modernog ponaanja, ili na jedan postepeni razvoj koji nije u jednom trenutku ukljuivao sve njegove elemente. Ti primjeri isto tako upuuju na mogui razvoj modernog ponaanja i simbolizma kod razliitih ljudskih vrsta.

Osobno ukraavanje kao sastavnica modernog ponaanja

Veina autora moderno ponaanje pokuava definirati uz pomo popisa razliitih naina ponaanja koje smatra bitnom kognitivnom novinom. Osobno ukraavanje javlja se u skoro svim popisima ove vrste, esto uz pokapanje mrtvih kao znak ritualne aktivnosti, koritenje okera kao simbola, obraivanje kosti i roga, tehnologiju izrade sjeiva, standardizaciju tipova artefakata, kompleksno graenje ognjita, organizaciju ivotnog prostora, sezonski lov, efikasno iskoritavanje velikih sisavaca, ivot u nepogodnim prostorima, ribarenje, itd. (Henshilwood i Marean, 2003: 628). Ukraavanje tijela, bilo da se radi o tetovai, odjei ili perlama u svim se antropolokim teorijama smatraju nainom komunikacije (Kuhn i Stiner, 2007: 47). Ono je nain pohranjivanja simbola koji prenose informacije o pojedincu. Ovi simboli mogli su biti koriteni za uspostavljanje osobnog identiteta unutar zajednice, a danas su dostupni arheologu za itanje (Henshilwood i Marean, 2003: 635). Osobno ukraavanje predstavlja simboliki sustav koji omoguuje prikazivanje cijelog niza razliitih osobnih i

socijalnih identiteta (White, 2007: 287). Nain ukraavanja mogao je ukazivati na dob, spol, pripadnost odreenoj grupi, etnicitet, oenjenost/udanost, poloaj u drutvu, pa i bogatstvo (Kuhn i Stiner, 2007: 47). Ako osobno ukraavanje uzmemo kao bitnu sastavnicu modernog ponaanja, za koje mnogo autora tvrdi da se pojavljuje tek na prijelazu u gornji paleolitik, moramo se zapitati to je sa nalazimo ukraavanja prije tog vremena. White tvrdi da se sporadini nalazi ukrasa ne mogu tumaiti kao ve postojee moderno ponaanje i simboliko razmiljanje, jer nam njihova rijetkost ne ukazuje na postojanje nikakvog sistema simbola (White, 2007: 300). Byers na ovu tezu daje odgovor, da drutvo koje je sposobno razmiljati na simboliki nain to radi stalno, a ne povremeno i po elji, te samim time smatra da samo ovjek koji ve razmilja simboliki moe proizvesti ukras (Byers, 1994: 380). Osim povremenih nalaza perli, na lokalitetima srednjeg kamenog doba esti su nalazi pigmenata, pogotovo okera (Henshilwood i Marean, 2003: 630). Kuhn i Stiner priznaju koritenje okera kao simboliko ponaanje, jedna kao i upotrebu perli, no ipak vide odreeni napredak prilikom prijelaza na perle. Smatraju da su perle superioran nain komunikacije s obzirom na trajnost, standardizaciju, mogunost pokazivanja kvantitete, mogunost pokazivanja razlika uloenog (vremena i truda) i prijenosnost. Inferiorne su jedino po cijeni, no ako ubrojimo elju za iskazivanjem prestia, cijena se takoer moe pokazati kao pozitivan imbenik za perle (Kuhn i Stiner, 2007: 48-50). Perle mogu prenijeti raznolikije poruke od iskljuive upotrebe pigmenata, razmjenom ju prenijeti na vee udaljenosti, mogu biti poklonjene ili osvojene, mogu se gomilati i nasljeivati. Kuhn i Stiner predlau da ovakva promjena u ukraavanju ukazuje na promjenu u drutvu. Iako je i drutvo srednjeg paleolitika moda funkcioniralo simboliki, drutvo gornjeg paleolitika postalo je kompleksnije bilo da se radi o poveanju populacije, irenju na nove geografske prostore ili o potpuno novom nainu funkcioniranja drutva. Ovakve promjene zahtijevale su i drugi nain prenoenja simbola identiteta (Kuhn i Stiner, 2007: 47).

Najraniji primjeri
2006. na iskopavanju na planini Karmel u Izraelu na nalazitu Skhul pronaeno je nekoliko perli od koljaka. One dolaze iz sloja koji se datira na vie od 100 kya BP, a povezuju se s ljudskim ostacima koji se pripisuju ili 'prijelaznom' ili anatomski modernom homo sapiensu. Trenutno predstavljaju najstariji poznati primjer osobnog ukraavanja (Kuhn i Stiner, 2007: 52). Slina datacija pripisuje se i koljci iz Oued Djebbane iz Alira (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 38).

Slika 1: koljke iz Skhula, preuzeto sa: www.historyofinformation.com

U sjevernoj Africi, na lokalitetu Grotte de Pigeons u Maroku pronaeno je u slojevima koji se pripisuju srednjem kamenom dobu 13 probuenih koljki. Datiraju se na oko 82 kya BP (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 38). U junoj Africi, u peini Blombos pronaene su malene koljke s prirodnim perforacijama koje su umjetno dodatno naglaene. One se takoer pripisuju srednjem kamenom dobu i datiraju u 65-75 kya BP (Kuhn i Stiner, 2007: 45).

Slika 2: koljke iz Blombosa, preuzeto sa: en.wikipedia.org/wiki/Behavioral_modernity

Chtelperronian
Chtelperronian je prijelazna industrija koju na prijelazu iz srednjeg u gornji paleolitik nalazimo na podruju centralne i june Francuske i sjeverne panjolske, a koja je kroz

povijest istraivanja esto predstavljala velik interpretativni problem. Dugo vremena bilo je aktualno pitanje populacije koja je izraivala ovu industriju. U obzir su dolazili i anatomski moderni ljudi i Neandertalci. Danas se ova industrija, zahvaljujui nalazu neandertalskog kostura u chtelperronianskom sloju na Saint-Csaireu 1979. (Harrold, 2000: 65), sa sigurnou pripisuje Neandertalcima, i time spada u jednu od rijetkih prijelaznih industrija koju moemo sigurno vezati uz odreenu populaciju. Chtelperronian se obino datira izmeu 33 i 36 kya (Harrold, 2000: 65), no kronologija i stratigrafija ove industrije i danas su predmet gorue rasprave u kojoj su suprotstavljena dva oprena miljenja. Jedna struja smatra da Chtelperronian nastaje pod utjecajem Aurignaciana, te da je time nuno mlai od njega, a navode i nekoliko sluajeva izmjene slojeva Chtelperroniana i Aurignaciana. Najistaknutije zagovornike ove teorije ine Mellars, Stringer i Harrold (Harrold, 2000: 67). Druga se struja, koju predstavljaju Zilho i d'Errico, smatra da je Chtelperronian u svakom sluaju stariji od Aurignaciana, i da ga niti u jednom sluaju ne preslojava, te time Aurignacian ne moe biti izvor i inspiracija za razvitak Chtelperroniana (Harrold, 2000: 69). Osim istog stratigrafskog odnosa Chtelperroniana i Aurignaciana ista se rasprava vodi i oko njihovog meusobnog kulturolokog odnosa i utjecaja. Prva skupina autora zagovara akulturaciju kao osnovni mehanizam odnosa izmeu anatomski moderne populacije i Neandertalaca u 5000 godina koliko se smatra da su ivjeli na istom geografskom prostoru. Tu akulturaciju na arheolokom materijalu vide u prisutstvu alatki od kosti i roga, osobnih ukrasa, koritenju okera i drugih odlika modernog ponaanja kakve nalazimo u chtelperronianskim slojevima na Arcy-sur-Cure (Mellars, 2000: 33). Smatraju da je potpuno nevjerojatno da bi nakon 200,000 godina koritenja srednjepaleolitikih industrija neandertalska populacija bez ikakvih vanjskih poticaja razvila gornjopaleolitiku kulturu tono u isto vrijeme kada se i anatomski moderni ljudi poinju iriti i prodirati u Europu (Mellars, 2000: 38). Na alost, Zilho i d'Errico sve svoje napore koncentriraju iskljuivo na pobijanje mogunosti akulturacije stratigrafskim argumentom, umjesto da pokuavaju dokazati kognitivnu mogunost samog Neandertalca da razvije gornjopaleolitiki nain ivota neovisno o anatomski modernim ljudima (Zilho i d'Errico, 1999). Razliito stratigrafsko preslojavanje Chtelperroniana i Aurignaciana, niime naime ne iskljuuje mogunost samostalnog razvoja. Akulturaciju je mnogo lake iskljuiti stratigrafijom, nego to je to mogue za samostalni razvoj. Ovakav argument preuzimaju Valds, Fernndez, Pike-Tay, Benajes i de Quiros, kada trae pokazatelje razvoja modernog ponaanja jo u istim musterijenskim neandertalskim slojevima. U musterijenskim slojevima El Castilla i Cueva Morna nalaze prve naznake Aurignaciana, koje ukljuuju kamene ploice, kotane alatke, pa i simbolino ponaanje kao

to je ukraavanje alatki i obilna upotreba okera. Smatraju da su moderno ponaanje Neandertalci samostalno razvili, jo i prije dolaska anatomski modernih ljudi. Doljake su pak vrlo otvoreno prihvatili, te se suivotom i mijeanjem kultura ove dvije skupine na vie mjesta u Europi paralelno razvio Aurignacian (Cabrera Valds et al., 2006).

Primjeri ukraavanja
Tragovi osobnog ukraavanja perle pronaeni su na nekoliko chtelperronianskih nalazita. One se morfoloki i tehnoloki razlikuju od ukrasa koji su pronaeni u aurignacianskim slojevima istih nalazita (Kuhn i Stiner, 2007: 46). Najvei broj ukrasa (skoro 40) pronaen je na nalazitu Grotte du Renne kod Arcy-sur-Cure, u Francuskoj, uglavnom probuenih i lijebljenih zuba, a ima i primjeraka ukraenih kotanih alatki i bjelokosnih predmeta. Pronaeno je i vie od 20 kg okera (Soressi i d'Errico, 2007: 306-307). Oko pravilne atribucije nalaza iz Grotte du Renne Chtelperronianu jo se uvijek vode rasprave. Sumnja se naime u poremeenost slojeva, a originalno Leroi-Gourhanovo istraivanje ne prua dovoljno podataka o tonom poloaju ovih nalaza u stratigrafiji (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 33).

Slika 3: Nalazi iz Grotte du Renne kraj Arcy-sur-Cure, preuzeto sa: news.sciencemag.org/sciencenow/2010/10/asetback-for-neandertal-smarts.html

U chtelperronianskim slojevima Quinaya pronaeni su probueni zubi lisice, vuka i jelena. Na alost nedostaju detaljniji podaci s iskopavanja koje je provedeno 1968 (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 33).

Slika 4: Nalazi probuenih zuba, Quinay, preuzeto iz: Sorressi i d'Errico, 2007: 307

Uz upitne arheoloke kontekste veu se i slini nalazi s lokaliteta Grotte des Fees, Roche au Loup, Grotte du Trilobite i Roc du Combe (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 33). Osim ovih nalazita, pronaeno je preko 120 chtelperronianskih nalazita koja nisu sadravala nikakve tragove osobnog ukraavanja (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 32).

Aurignacian
Aurignacian je prva prava gornjopaleolitika industrija Europe. Tradicionalno se povezuje s anatomski modernim ljudima. Prije otkria prijelaznih industrija i bolje razumijevanja problematike prijelaza srednjeg na gornji paleolitik, smatralo se da Aurignacian napredniju industriju koja je svojom superiornou pomogla anatomski modernim ljudima 'osvojiti' Europu prilikom njihove seobe. Novija istraivanja pokazala su da geneza Aurignaciana nije niti izbliza toliko jednostavna. Danas prepoznajemo vie 'uvodnih' faza Aurignaciana kao to su Predaurignacian i Protoaurignacian, koje nastupaju prije klasinog Aurignaciana (Kozlowski i Otte, 2000: 514). Najranije datirani tragovi poetnih faza Aurignaciana dolaze sa lokaliteta El Castillo ca. 40-38,5 kya BP i Bacho Kiro ca. 39-34 kya BP (Churhill i Smith, 2000: 103). Stvaranje i irenje klasinog Aurignaciana kroz skoro cijelu Europu bio je dugotrajan i kompliciran proces, koji se razvijao u vie etapa i na koji su djelovali razliiti imbenici, kojih niti danas jo nismo potpuno svjesni. Upravo zbog toga geneza i razvoj

Aurignaciana jo su uvijek gorua tema rasprave. Nude se razliita rjeenja: Janusz Kozlowski je glavni predstavnik teorije koja smatra da Aurignacian ima vaneuropsko podrijetlo, i iako se u Europi potpuno razvio do svojeg zadnjeg stadija, u nju je stigao ve djelomino formiran. Kozlowski iza prostor izvora Aurignaciana predlae prostor Zagrosa (Kozlowski i Otte, 2000: 529). Druga skupina autora, meu njima Teyssandier i Cabrera Valds smatraju da je Aurignacian produkt vie razliitih kulturnih tradicija inovacija koje su donijeli anatomski moderni ljudi (ali i onih koje su samostalno razvili domorodaki Neandertalci), tradicionalnog naina ivota Neandertalaca kao dugotrajnih stanovnika Europe, i jednog prijateljskog odnosa koji je dozvolio mijeanje ovih elemenata i stvaranje potpuno novog kulturnog kompleksa Aurignaciana (Teyssandier, Bon i Bordes, 2010: 220) (Cabrera Valds et al., 2006). Isto kao to je danas dokazano da Aurignacian u Europu nije doao potpuno formiran, nego da se razvijao kroz nekoliko faza, tako ni osobno ukraavanje, kao jedna od najee navoenih odlika modernog ponaanja vidljivih u Aurignacianu nije se pojavilo iznenadno. U ranijim fazama Protoaurignaciana na zapadnom Mediteranu nalazimo brojne ukrase, uglavnom probuene koljke (Teyssandier, Bon i Bordes, 2010: 216). Najveu promjenu primjeujemo u njihovoj brojnosti naspram tek povremenih nalaza istih prije Protoaurignaciana, no niti onda ne nalazimo punou ukrasa kakvu nalazimo u ranim fazama klasinog Aurignaciana. Tek onda ukrasi postaju zaista raznoliki u obliku i materijalu, razvijajui tako cijeli jedan simboliki sustav (Teyssandier, Bon i Bordes, 2010: 217).

Primjeri ukraavanja
Najraniji primjerci ukrasa vezanih uz Aurignacian dolaze s nalazita Bacho Kiro iz Bugarske. Kozlowski je te nalaze datirao u >43 kya BP, no ta datacija kasnije nije potvrena. Pronaena su dva fragmentirana perforirana zuba medvjeda i lisice (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 34). U blizini El Castilla u panjolskoj, na nalazitu El Pendo pronaeni su probueni ivotinjski zubi i kopija zuba jelena napravljena u steatitu.

Slika 5: Zub iz El Penda, preuzeto sa: cuevas.culturadecantabria.com/english/pendo.asp

U Mladeu u Moravkoj pronaena je skupina probuenih kosti losa, kao i probueni ivotinjski zubi (White, 1993: 279). U rane, Protoaurignacianske nalaze ubrajaju se i lijebljeni sjekutii crvenog jelena iz Fumanea, perforirani zub mesodera i perle od mekog kamena iz Mocchia, perforirani sjekutii biljodera i perla od jantara iz Isturitza, probueni zub crvenog jelena i perla od steatita iz Rotschilda i zub crvenog jelena i riblji kraljeci iz Romania (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 35).

Materijali
U vrijeme pravog Aurignaciana, osobno ukraavanje postaje masovna pojava, sa sve veom raznolikou u materijalu, obliku i tehnikama izrade. Najvei broj ukrasa na svim europskim aurignacianskim nalazitima nainjen je od bjelokosti. Ona je koritena za izradu perla, kao i imitacija ivotinjskih zuba. Probuene koljke (morske, slatkovodne i fosilne) ine oko treine svih ukrasnih predmeta namijenjenih vjeanju na podruju Francuske (White, 1993: 280) npr. Isturitz, Blanchard I, Castanet (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 38), dok su na ostalim prostorima mnogo rjee (White, 1993: 280).

Slika 6: koljke iz Castaneta, preuzeto sa: www.musee-prehistoire-eyzies.fr/pages/page_id19263_u1l2.htm

Kod ukrasa izraenih od zuba (ivotinjskih, ali i ljudskih) odreene regije preferiraju zube odreenih ivotinja. Tako su u Francuskoj, Belgiji, Njemakoj i Rusiji najei onjaci lisice (White, 1993: 280) npr. La Souquette, Breitenbach, Willendorf II (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 38), a u panjolskoj i Italiji skoro svi zubi dolaze od crvenog jelena (White, 1993: 280) npr. El Pendo, Romani (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 38). Na Mladeu

prevladavaju zubi dabra, losa i drugih bovida. U svim sluajevima izbor ivotinje iji se zubi koriste za ukraavanje suprotan je od ivotinja ije se meso najee konzumira, ukazujui na odreena simbolika znaenja nekih ivotinjskih vrsti, te pravila vezana uz iskoritavanje odreenih vrsta (White, 1993: 280). Koritene su i druge ivotinjske kosti, kao perforirana rebra, ili su od njih izraivane perle ili imitacije zubi (lvarez Fernndez i Jris, 2007: 38). Povremeno su za ukrase koriteni i ljudski zubi, npr. na nalazitima La Combe, Grotte des Hynes, Brassempouy, Isturitz i Tart (White, 2007: 293).

Slika 7: Ljudski zub iz Isturitza, preuzeto iz: White, 2007: 294

Perle izraene od vapnenaca nalaze se na cijelom podruju rasprostiranja Aurignaciana, a povremeno se nalaze i perle nainjene od drugih, rjeih vrsta mekog kamena, kao to su steatit, lignit i hematit. Uz koljke i kosti, za izradu ukrasa koriste se i egzotini materijali uvezeni sa udaljenih geografskih podruja. Ova kategorija moe ukljuivati strane koljke, rijetke minerale, bjelokost (White, 1993: 280).

Tehnike izrade
Zube je mogue pripremiti za vjeanje na vie naina. Najei je obina perforacija, no osim ove, nailazimo i na drugu tehniku lijebljenje. Za lijebljenje se dugo smatralo da je iskljuivo chtelperronianska tehnika, no novija istraivanja pokazala su da je ono vrlo raireno i na aurignacianskim nalazitima. lijebljenjem se urezuje lijeb oko baze zuba u koji se moe umetnuti uzica. ak i u sluaju perforacije moemo nai tragove koritenja razliitih tehnika, kao to su perforiranje bifacijalnim dubljenjem, perforiranje polurotacijom,

perforiranje pritiskom ili indirektnim udarcem. Sve ove tehnike primijeene su na nalazitu Grotte des Hynes (White, 2007: 291).

Slika 8: lijebljenje na zubu iz Grotte du Renne, preuzeto sa: www.athenapub.com/8white1.htm

Perle, veinom od kamena i bjelokosti izraivale su se raznim tehnikama i u raznim oblicima. U Francuskoj se najee pojavljuju 'koaraste perle'. One su se proizvodile posebnim procesom izrade, koji je skoro identian na svim mjestima gdje su perle naene. Sastoji se od izrade dugakog tapia od materijala od kojeg se izrauju perle, zatim se taj tapi dijeli i kidaju se komadi veliine 1-2 cm. Ti se komadi oblikuju tako da s jedne strane imaju tanji, izdueni kraj, a s druge oblo zadebljanje. Na sredini, izmeu ova dva razliita kraja bui se rupa, a zatim se tanki izdueni kraj postepeno reducira abrazijom, i na kraju polira, te se dobiva karakteristian koarasti oblik (White, 2007: 296).

Slika 9: Proces proizvodnje koarastih perli, preuzeto iz: White, 2007: 296

U izobilju su pronaene na lokalitetima Abri Blanchard, Abri Castanet, Abri de la Souquette, Isturitz i Sain-Jean-de-Verges. Datirane su u Brassempouyu na izmeu 33 i 32 kya BP (White, 1993: 280). U Njemakoj ne nalazimo prave koaraste perle, nego vrstu perle koju se izraivalo slinim postupkom (dijeljenjem velikom tapia na manje dijelove, i zatim perforiranjem tih manjih dijelova), no sa drugaijim finalnim oblikom. Njemake perle imaju vie duguljast oblik, sa zadebljanjem u sredini, izmeu dvije rupe. Ove su perle datirane na Geienklsterleu, i to na izmeu 34 i 32 kya BP (White, 1993: 283). U Belgiji nalazimo tri vrste perli, sve izraivane prema ve poznatom osnovnom principu sa varijacijama. Na nalazitu Spy pronaene su perle sline francuskima, samo izduenije, perle koje su izraene tako da je koriten tapi bio skoro plosnat u presijeku, a na Goyetu naene su perle koje su izraene od tapia s polukrunim presjekom (White, 1993: 283).

Slika 10: Koaraste perle iz Grotte des Hynes, Brassempouy, preuzeto iz: White, 2007: 296

Zakljuak
Brojni autori spominju osobno ukraavanje kada se bave pojmom modernog ponaanja i prijelaza iz srednjeg u gornji paleolitik, no autori koji su se bavili iskljuivo ovom tematikom

su rijetki. Kako je arheologu istovremeno dostupno tek nekoliko primjera perli ili probuenih zubi s jednog nalazita, teko je i pokuati se upustiti u bilo kakve rekonstrukcije, koje esto zaokupljaju arheologe koji se bave kasnijim razdobljima. Ipak, mislim da ne trebamo sumnjati da iza ovakvih nalaza postoji jedan izuzetno kompleksan simboliki sustav. Slaem se s Byersom u tome da im jedna populacija proizvede premet ovakve vrste, ona je ve sposobna za simboliko miljenje, te smatram da joj tu mogunost ne smijemo oduzimati samo zbog malog broja dostupnih nalaza. Vjerujem da chtelperronianske Neandertalce ne bi bilo mogue 'akulturirati' da oni sami nisu ve bili sposobni za takav nain miljenja. Isto tako se slaem s Byersom da populacija koja ve misli simboliki nije sposobna to raditi povremeno ili voljno, pa da moe odabrati izolirano koristiti simbole samo tu i tamo. U vidu novih datuma dobivenih AMS datiranjem na nalazitu Isturitz, koji su datirali sloj izmeu Protoaurignaciana i ranog Aurignaciana na 37180 480 BP i time potvrdili suvremenost Aurignaciana i Chtelperroniana (Szmidt et al.: 764), vjerujem da je izmeu Chtelperroniana i Aurignaciana na podruju centralne Francuske i panjolske bilo kontakata, no ne mislim da je taj kontakt morao biti jednostran. Ve samim time to uope nalazimo ukrase i tragove simbolikog miljenja kod Neandertalaca, i to su ih oni bili sposobni koristiti, smatram da ih moemo smatrati kognitivno ravnima anatomski modernim ljudima. Ne smijemo iskljuiti ni mogui utjecaj Chtelperroniana na Aurignaciana, ili jednostavnu razmjenu ideja. Iako je iz perspektive arheologa teko donositi takve zakljuke, osobno mi se kulturni sklopovi Chtelperroniana i Aurignaciana ine meusobno mnogo slinijima od razliitih ljudskih kultura danas, te smatram da ne bismo trebali traiti velike razlike u kognitivnim mogunostima njihovih nositelja.

Popis slika
Slika 1: koljke iz Skhula, preuzeto sa: www.historyofinformation.com..................................5 Slika 2: koljke iz Blombosa, preuzeto sa: en.wikipedia.org/wiki/Behavioral_modernity........5 Slika 3: Nalazi iz Grotte du Renne kraj Arcy-sur-Cure, preuzeto sa: news.sciencemag.org/sciencenow/2010/10/a-setback-for-neandertal-smarts.html....................7 Slika 4: Nalazi probuenih zuba, Quinay, preuzeto iz: Sorressi i d'Errico, 2007: 307.............8 Slika 5: Zub iz El Penda, preuzeto sa: cuevas.culturadecantabria.com/english/pendo.asp........9 Slika 6: koljke iz Castaneta, preuzeto sa: www.musee-prehistoireeyzies.fr/pages/page_id19263_u1l2.htm...................................................................................10 Slika 7: Ljudski zub iz Isturitza, preuzeto iz: White, 2007: 294...............................................11 Slika 8: lijebljenje na zubu iz Grotte du Renne, preuzeto sa: www.athenapub.com/8white1.htm...........................................................................................12 Slika 9: Proces proizvodnje koarastih perli, preuzeto iz: White, 2007: 296...........................13 Slika 10: Koaraste perle iz Grotte des Hynes, Brassempouy, preuzeto iz: White, 2007: 296 ...................................................................................................................................................13

Popis literature
lvarez Fernndez, E. i Jris, O. 2007. Personal Ornaments in the Early Upper Paleolithic of Western Eurasia: an Evaluation of the Record, u: O. Bar-Yosef i J. K. Kozlowski (eds.), Eurasian Prehistory 5 (2), 31-44 Byers, A. M. 1994. Symboling and the Middle-Upper Palaeolithic Transition: A Theoretical and Methodological Critique, Current Anthropology, 35/4, 369-399 Cabrera Valds, V., Maillo Fernndez, J. M., Pike Tay, A., Garralda, M. D., Bernaldo de Quirs, F. 2006. A Cantabrian Perspective on late Neanderthals, u: N. J. Conard (ed.), When Neanderthals and Moderns Met, 441465 Churchill, S. E. i Smith, F. H. 2000. Makers of the Early Aurignacian of Europe, Yearbook of Physical Anthropology, 43, 62-115 Harrold, F. B. 2000. The Chatelperronian in Historical Context, Journal of Anthropological Research, 56, 59-75 Henshilwood, C. S., Marean, C. W. 2003. The Origin on Modern Human Behaviour, Current Anthropology, 44/5, 627-651 Kozlowski, J. K. i Otte, M. 2000. The Formation of the Aurignacian in Europe, Journal of Anthropological Research, 56, 513-534 Kuhn, S. L. i Stiner, M. C.

2007. Body Ornamentation as Information Technology: Towards an Understanding of the Sifnificance of Early Beads, u: Mellars, Paul, Boyle, Katie, Bar-Yosef, Ofer and Stringer, Chris (eds.), Rethinking the Human Revolution: New Behavioural and Biological Perspectives on the Origin and Dispersal of Modern Humans, 45-54 Mellars, P. 2000. Chtelperronian chronology and the case for Neanderthal/Modern human "acculturation" in Western Europe, u: C. B. Stringer, R. N. E. Barton i C. Finlayson (eds.), Neanderthals on the Edge, 33-39 Soressi, M. i d'Errico, F. 2007. Pigments, gravures, parures : les comportements symboliques controverss des Nandertaliens, u: B. Vandermeersch i B. Maureille (eds.), Les Nandertaliens. Biologie et cultures, 297-309 Szmidt, C. C., Normand, C., Burr, G. S., Hodgins, G. W. L. i LaMotta, S. 2010. AMS C dating the Protoaurignacian/Early Aurignacian of Isturitz, France. Implications for Neanderthal-modern human interaction and the timing of technical and cultural innovations in Europe, Journal of Archaeological Science, 37, 758-768

Teyssandier, N., Bon, F. i Bordes, J.-G. 2010. Within Projectile Range: Some Thoughts on the Appearance of the Aurignacian in Europe, Journal of Anthropological Research, 66, 209-229 White, R. 1993. Technological and Social Dimensions of Aurignacian Age Body Ornaments across Europe, u: H. Knecht, A. Pike-Tay i R. White (eds.), Before Lascaux: The Complex Record of the Early Upper Paleolithic, 277-299 2007. Systems of Personal Ornamentation in the Early Upper Palaeolithic: Methodological Challenges and New Observations, u: Mellars, Paul, Boyle, Katie, Bar-Yosef, Ofer and Stringer, Chris (eds.),

Rethinking the Human Revolution: New Behavioural and Biological Perspectives on the Origin and Dispersal of Modern Humans, 287-302 Zilho, J. i d'Errico, F. 1999. The Chronology and Taphonomy of the Earliest Aurignacian and Its Implications for the Understanding of Neandertal Extinction, Journal of World Prehistory, 13/1, 1-68