P. 1
Gramatika hrvatskog jezika (teorija)

Gramatika hrvatskog jezika (teorija)

|Views: 7,129|Likes:
Published by Tena Skok

More info:

Published by: Tena Skok on Jan 06, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/13/2015

pdf

text

original

SINTAKSA je dio gramatike koji proučava pravila po kojima se riječi slažu u sintagme i rečenice.

Sintaktičke jedinice: riječ, sintagma i rečenica. Pradigmatski odnosi - odnosi među jedinicama zasnovani na odabiru ili selekciji. Sintagmatski odnosi - odnosi zasnovani na razmještaju, kombinaciji oblika riječi. Imenice mogu imati službu bilo kojeg rečeničnog dijela. Pridjevi su najčešće u službi atributa ili dijela imenskog predikata. Zamjenice se odnose na imenice ili pridjeve pa im je služba ista. Brojevi imaju ulogu rečeničnog dijela, najčešće su uz imenicu kao njeni atributi. Glagoli - u rečenici gotovo uvijek predikat. (prijelazni - uz sebe riječ u A, neprijelazni - uz sebe ne mogu imati riječ u A, povratni - imaju uz sebe povratnu zamjenicu). Odnos prema radnji: indikativ - izjava, imperativ - zapovijed,želja,molba, kondicional - uvjet, optativ - željni način. Prilozi - najčešće priložne oznake, dopune pridjevima ili drugim prilozima. SINTAGMA je spoj riječi sastavljen od najmanje dviju punoznačnih riječi koje su međusobno gramatički povezane i imaju cjelovito značenje. Jedna od riječi je uvijek glavna sastavnica (određenica), a ostale su zavisne sastavnice (odrednice). Punoznačne riječi - imaju i leksičko i gramatičko značenje,a to su: sve promjenjive riječi (imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli) + prilozi. Nepunoznačne riječi - služe za uspostavljanje gramatičkih odnosa među punoznačnim riječima, a to su: prijedlozi, veznici, uzvici i čestice. SROČNOST (kongruencija) - slaganje riječi s nekom drugom riječi u rečenici prema rodu, broju, licu i padežu. (subjektno-predikatna sročnost - slaganje subjekta s predikatom u licu, broju i rodu; imenska sročnost - slaganje sastavnica unutar sintagme u rodu, broju i padežu *dijeli se na atributnu - "Sid voli pričati", apozicijsku - "ledeno doba" i 3. - "grad Vinkovci"). Nesročni atribut - ne slaže se s imenicom u padežu sročnost - kakve? UPRAVLJANJE (rekcija) - ("jede sir") gramatički odnos u kojem glavna sastavnica "upravlja" gramatičkim osobinama zavisne sastavnice. Glavna je sastavnica glagol koji traži dopunu u točno određenom padežu. (lagati - traži dopunu u D,obraniti,izazvati - u Ak.) prijelazni gl.- jako uprav. PRIDRUŽIVANJE - ("jede stalno") odnos u kojem je veza između glavne i zavisne sastavnice vrlo slaba.(primjeri: vikati glasno, učiniti namjerno, gledati prestrašeno, pitati bezglasno)-kako? VRSTE SINTAGMI: - odredbena (atributna) - pokazuje odnos između imenice i njezina atributa (imenice i apoz.) - dopunska (objektna) - rezultat upravljanja; odnos između glagola i njegova objekta - okolnosna (adverbijalna) - rezultat pridruživanja; odnos između predikata i priložne oznake DISKURZ je jezična jedinica najviše razine u kojoj postoje odnosi međusobne zavisnosti. Tamo gdje prestaje ta zavisnost, diskurz je završen. Diskurz je potpuni jezični izraz koji sadrži sve što je trebalo i šro se htjelo reći. Osnovna značajka mu je dovršenost. REČENICA - riječ ili skup riječi kojom se izriče potpuna obavijest. U govoru ona je iskaz. Gramatičko ustrojstvo rečenice čine samostalni i nesamostalni rečenični dijelovi. Samostalni (glavni) rečenični dijelovi: predikat, subjekt, objekt i priložna oznaka. Nesamostalni (sporedni) rečenični dijelovi: imenski dodaci - atribut i apozicija. Članjivost - osobina rečenica da se može rastaviti na manje dijelove.

Izricanje vremena: sadašnjost (prezentom nesvršenih glagola), prošlost (aoristom, imperfektom, perfektom i pluskvam.), budućnost (futurom I. i II.) Izric. načina:indikativ(izjavan),imperativ(zapovjedni),kondicional(pogodben),optativ (željni). Relativna uporaba vremena - apsolutno vrijeme je vrijeme u kojem se govori, a relativno ono o kojem se govori. Obavijest o vremenu i načinu radnje, stanja ili zbivanja najčešće izričemo glagol. oblicima. Međutim, na raspolaganju su nam i ostala sintaktička sredstva (prilozi, imenice...) PREDIKAT je temelj rečeničnog ustrojstva. Sam sebi otvara mjesto u rečenici, kao i subjektu, objektu, priložnoj oznaci. Predikat ima posebna gramatička svojstva - predikatne kategorije kojima upravlja ostalim reč. dijelovima. - Subjekt se uvrštava prema sročnosti s predikatom, objekt po rekciji predikatnog glagola, a priložna oznaka po predikatu. Vrste predikata: glagolski predikat - predikat koji se izriče glagolom: - jednim glagolskim oblikom: jednostavnim ili složenim ili - pomoću dva ili više različitih glagola; imenski predikat - sastoji se od oblika pomoćnog glagola biti (spona/kopula) i neke imenske riječi. Predikatni proširak je izraz koji upotpunjuje značenje glagola kao predikata: imenski (Bili smo sretni. Otišli smo. -> Otišli smo sretni) i glagolski (Prići ću im. Smijat ću se. -> Prići ću im smijući se.) Neoglagoljena rečenica - rečenica u kojoj predikat nije izrečen ("Dobar dan! Ovdje Goran.") SUBJEKT - dio rečenice kojem predikat otvara mjesto i uglavnom znači vršitelja radnje. Uvijek je u nominativu i u rečenicu se uvrštava prema sročnosti s predikatom. Izricanje subjekta: imenicom, zamjenicom, poimeničenim pridjevom, brojem, s više riječi. Kad subjekt izostavimo jer je poznat iz predikata -> takav subjekt se zove neizrečeni(skriveni). Besubjektna rečenica je ona u kojoj predikat ne otvara mjesto subjektu, ()ako uz predikat ne možemo postaviti pitanje u nominativu, tj. bez subjekta. Predikat je u njoj u 3.l.jed. (obezličeni predikat). Glagoli koji ih uvode jesu bezlični glagoli. OBJEKT je rečenični dio u kosom padežu kojem mjesto u rečenici otvara glagol tj. on je predmet radnje. Može biti u svim padežima osim u N i V. Izriče se imenskim riječima (imenica, zamjenica, poimeničeni pridjev ili broj). Vrste objekta: izravni/direktni - prijelazni gl. mu otvaraju mjesto, gl. radnja obuhvaća cijeli objekt, većinom u A;*neizravni/indirektni- u ostalim padežima, neprijelazni gl. mu otvaraju mjesto, gl. radnja ne obuhvaća cijeli objekt; djelni ili partitivni - izrazava količinu, uvijek u G bez prijedloga, može se zamjeniti A ->mjenja značenje; *prijedložni (On je pitao za tebe) - besprijedložni (Pričamo im).; slavenski genitiv - mora biti u negaciji (Ne vidim put(a).) ATRIBUT je (najčešće!¡!) pridjev koji pobliže opisuje imenicu.Odgovara na pitanja:koji?,čiji?,kakav?,kolik?. Vrste atributa: pridjevni (sročni) - najčešće pridjev,a može i zamjenica ili broj, s imenicom koju dopunjuje slaže se u rodu broju i padežu; imenski (nesročni/nekongruentni)-najčešće imenica, nikad nije u istom padežu kao imenica koju dopunjuje. (+atributni skup) APOZICIJA je imenica koja se dodaje drugoj imenici i slaže se s njom u padežu. Vrste apozicije: sročna- učitelj Luka; nesročna- rijeka Dunav. Nesklonjiva apozicija - kada se sklanja (deklinira) apozicija, a ne sklanja se imanica koja joj otvara mjesto. (+apozicijski skup)

PRILOŽNA (ADVERBNA) OZNAKA - rečenični dio kojim se izriču okolnosti vršenja predikatne radnje. U rečenicu se uvrštava po sadržaju predikata. Vrste priložnih oznaka: POM (gdje=mjesto,kamo=cilj,kuda=smjer), POV (kad,otkad,dokad,koliko dugo), PONačina (kako,na koji način), POU (zašto,zbog čega-zbog bolje plaće), PONamjere (radi čega,s kojom namjeromradi filma), POK (koliko (puta)), POS (čime), POD (s kim), POP (s kojom posljedicomsmijem se do suza), POGD (pod kojim uvjetom-bez alata nema zanata), PODP (unatoč čemubili su dobri unatoč umoru), POI (osim/izuzev koga/čega- svi..osim nje).Razlika između objekta i PO - O se uvrštava prema rekciji glagola u predikatu, ne može se prepričati (izgubio je čitav dan), a PO se uvrštava prema sadržaju predikata, može se prepričati (spavao je čitav dan). PODJELA REČENICA PO SASTAVU: Jednostavna rečenica - ona u kojoj se osnovno rečenično ustrojstvo ponavlja samo 1. Složena rečenica - ona koja nastaje spajanjem dvije ili više jednostavnih rečenica pod određenim uvjetima. Jednostavne rečenice koje se sklapaju u složenu su ishodišne r./surečenice. PODJELA REČENICA PREMA NAČINU SKLAPANJA: 1) sklapanje povezivanjem - Ishodišne reč. mogu se sklopiti u složenu povezivanjem veznikom. Tako nastaju nezavisno složene rečenice. 2) sklapanje nizanjem- Ishodišne reč. mogu se sklopiti u složenu nizanjem bez veznika. 3) sklapanje uvrštavanjem - Jedna ishodišna reč. (zavisna) uvrštava se u gramatičko ustrojstvo druge reč. (glavne). Tako nastaju zavisno složene rečenice. ZAVISNO SLOŽENA REČENICA - sastavljena je od glavne i zavisne reč. Umjesto jednog njezinog člana, u gl. reč. uvrštava se zavisna. Prema mjestu na koje se zavisna rečenica uvrštava u ustrojstvo glavne, zavisne rečenice se dijele na: predikatna - Ljudi su bili da ih nema normalnijih. - veznik da, odnosno zamjenice subjektna - Tko nema veliku tajnu, sigurno ovamo ne ulazi. - veznik da, odnosne zam. i prilozi objektna - Starac je odgovorio da on prodaje tajne. - veznik da, odnosne zam., prilozi atributna - Posjetit ću prodavaonicu u kojoj se prodaju tajne. - odnosne zam. i prilozi,veznik da priložna: mjesna(lokalna)-Jučer smo sreli prijatelje gdje ih nismo očekivali.-gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokud, dokle vremenska(temporalna) - Prijatelje smo susreli kada je pao mrak. - kada, tek, tek što,prije nego što, dok, jedva načinska(modalna) - Druge ljude procjenjujem kako najbolje znam. -kako, kao što/da uzročna(kauzalna)-Neke volim više jer se dobro razumijemo.- jer,zato što, budući da namjerna(finalna) - Izlazim da se odmorim od obaveza. - da, kako, neka, li posljedična(konsekutivna)-Sunce je toliko jako da se ljudi skrivaju po kućama. veznik da dopusna(koncesivna) - Premda se nije dobro snašla, odlučila je ostati.- iako, makar, mada, premda pogodbena:stvarna (realna) - Ukoliko kasnite, javite se.- ukoliko, ako, li moguća (potencijalna) - Kada bi se svako od nas nečega odrekao, svima bi bilo lakše. ako, kad(a) nestvarna (irealna)-Da smo na vrijeme krenuli, možda bi stigli.- da, kada

Suodnosna(korelativna riječ)-uspostavlja suodnos između gl. i zav. reč. i upućuje na mjesto zavisne. To su: ovaj, taj, onaj, ovakav, onakav, takav... (Glazba je takva da nema glasnije.) NEZAVISNO SLOŽENA REČENICA - nastaju kad se sadržaji jednostavnih rečenica povezuju veznikom, a rečenično ustrojstvo im se pritom ne mijenja. Veznik ne pripada nijednoj od rečenica. Sadržaji su im nezavisni,a veznici ih (sadržaje) stavljaju u određene odnose. Vrste nezavisno složenih rečenica: sastavne(kopulativne) - i, pa, te, ni, niti -Sadržaji rečenica sastavljaju se il nadovezuju. rastavne(disjunktivne) - ili - Sadržaji rečenica predstavljaju izbor: može se ostvariti samo jedna od njih. suprotne(adverzativne) - a, ali, no, nego, već -Sadržaji dviju rečenica međusobno se suprotstavljaju. isključne/izuzetne(ekskluzivne) - samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što - Iz sadržaja jedne rečenice izuzima se dio sadržaja druge rečenice. zaključne(konkluzivne) - dakle, stoga, zato, pa -Na temelju sadržaja jedne rečenice logički se izvodi (zaključuje) sadržaj druge rečenice. Sastavne rečenice - Veznik te obično dolaze kao zadnji u nizu kada su dvije ili više nezavisnih rečenica povezane veznikom i. - Potvrdna rečenica ne može se povezati s drugom reč. veznicima ni/niti. Suprotne rečenice - Veznik no dolazi kao zamjena za veznik ali, ali je stilski obilježen (rjeđi je). Ne treba ga uoptrebljavati kao zamjenu za veznike nego i već. PISANJE ZAREZA: Sastavne i rastavne rečenice najčešće se ne odvajaju zarezom. Zarez se može pisati kada su dvije rečenice povezane sastavnim ili rastavnik veznikom, ali onda se drugi dio ističe. Suprotne, isključne i zaključne rečenice uvijek se odvajaju zarezom. *Iznimka: Ako je u jednoj rečenici komparativ,a druga započinje veznikom nego, zarez se ne piše: Bolje je biti tu nego (biti) tamo. REČENIČNI NIZ (bezveznička ili asidentska rečenica) nastaje nizanjem jednostavnih rečenica. Pritom se između njih ukida rečenična granica. U govoru se to izražava intonacijom, a u pismu nekim rečeničnim znakom. - točka je pretvorena u zarez kada se rečenična granica više ne želi jako sačuvati - točka je pretvorena u točku s zarezom kada se ukinuta rečenična granica ipak želi sačuvati - točka je pretvorena u crtu kada se rečenična granica želi naglasiti - točka je pretvorena u dvotočje kada se želi od sadržaja jedne rečenice uputiti na sadržaj druge Mnogostruko složena rečenica sastoji se od triju ili više zavisnih i nezavisnih rečenica. FONEM je najmanja jezična jedinica koja nema značenje, ali ima razlikovnu ulogu (dan-san). ALOMORF je ostvaraj fonema (novci, lišće, tramvaj..) FONOLOGIJA je znanost koja pručava foneme. MORFEM je najmanja jezična jedinica koja ima značenje (pis-ač-φ). FONETIKA proučava glasove samoe po sebi i njihova artikulacijska i akustička svojstva.

MORFOLOGIJA proučava jezične znakove nizih razina - morfeme i riječi. SEMANTIKA proučava značenje riječi u rečenici.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->