Professional Documents
Culture Documents
Odsjek za psihologiju
K L I N I K A P S I H O L O G I J A I.
dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian, doc.
Rijeka, 2004./2005.
Uvod u kliniku psihologiju
Pitanja na koja emo odgovoriti:
to je klinika psihologija?
Gdje rade kliniki psiholozi?
to rade kliniki psiholozi?
Kako postati kliniki psiholog?
Definiranje klinike psihologije
Witmer (1912.):
Prouavanje pojedinca koritenjem znanstvene metode (opaanje, eksperiment)
Pomaganje pojedincu u cilju postizanja promjene i ostvarivanju osobnih
potencijala (pedagoki tretman)
Usmjerenost na upoznavanje i tretman pojedinca bez isticanja psihopatolokog
aspekta
Woodworth (1937.):
- Kliniki psiholog pomae kod odgojnih problema, profesionalne orijentacije,
obiteljske i socijalne prilagodbe, prilagodbe na uvjete rada
- Naglasak na primijenjenom i edukativnom aspektu klinike psihologije
Klinika sekcija Amerikog psiholokog drutva (APA):
- Klinika je primijenjena grana iji je cilj definiranje sposobnosti i ponaajnih
karakteristika pojedinca
- Koristi razliite metode mjerenja, analize i opaanja
- Integracijom podataka sa socijalnom anamnezom, podacima lijenikog
pregleda, daje preporuke u cilju optimalne prilagodbe pojedinca
Korchin (1976.):
- Klinika bavi se razumijevanjem i unaprijeivanjem ljudskog funkcioniranja
- Usmjerena je na pomaganje pojedincima koji imaju problema, koritenjem
najboljih, trenutno dostupnih, znanja i tehnika
- Kroz istraivanja nastoji poboljati znanja i tehnike potrebne za budue
intervencije
Kanadsko psiholoko drutvo (1993.):
- Klinika je iroka primijenjena i istraivaka grana unutar
- Primijenjeuje principe procjene, prevencije, rehabilitacije u situacijama
psiholoke nelagode, nesposobnosti, disfunkcionalnog i rizinog ponaanja u
cilju poboljanja psiholoke i fizike dobrobiti
- Ukljuuje (1) znanstvena istraivanja i (2) klinike usluge, usmjerene na
istraivanja i skrb za pacijente, tako da dobivene informacije utjeu na praksu i
istraivanje
- irok pristup problemima (individualnim i interpersonalnim), sastoji se od
dijagnostike, savjetovanja, tretmana, razvoja programa, administracije i
istraivanja koji ukljuuju razliitu populaciju
- Postoji preklapanje izmeu razliitih podruja unutar klinike savjetodavna,
klinika neuropsihologija ...
2
Aktivnosti klinikih psihologa
(1) Procjena
Prikupljanje informacija o ponaanju, sposobnostima, problemima ...
Dijagnostika
Selekcija kandidata za radno mjesto
Izbor optimalnog zanimanja
Opis karakteristika linosti
Izbor tehnika tretmana
Pomo u pravnim odlukama
Izbor osoba za istraivanje u klinikoj psihologiji
Utvrivanje bazine razine ponaanja baseline
Utvrivanje zrelosti za roditeljstvo, kolu, operativni zahvat
(2) Tretman
- Psihoterapija, savjetovanje
- Modifikacija ponaanja
- Individulano ili grupno
- Jedan ili vie terapeuta
(3) Istraivanja
- Neuropsihologija
- Stres, suoavanje, socijalna podrka
- Evaluacija terapije
- Razvojni problemi
- Konstrukcija i validacija testopva
- Brani, obiteljski problemi
- Ishodi tretmana
(4) Poduavanje
- Nastava, edukacija studenata
- Edukacija drugih struka (socijalni radnici, lijenici, nastavnici, pravnici)
- Edukacija klijenata u terapiji (posebno CBT)
- javnost
(5) Konzultacije
- Ukljuuje prethodne aktivnosti
- O pojedinanim sluajevima
- O razliitim programima (npr. prevencije)
(6) Administracija i rukovodne funkcije
- Zdravstvo
- Prosvjeta
- Socijalna skrb
3
Zato se obratiti klinikom psihologu?
Diskrepanca izmeu onoga to osoba ini i onoga to bi eljela initi
Osoba nije u stanju sama rijeiti problem
Osoba ne uspijeva uiniti nikakvu promjenu iako bi to eljela
Osoba je nezadovoljna, ali joj nije jasan problem psiholog e pomoi u definiranju
problema
Problemi zbog kojih se pojedinci obraaju psihologu:
Anksioznost (GAP, agorafobija, socijalna fobija, specifine fobije ...)
Opsesivno-kompulzivni poremeaji
Akutni stresni poremeaj
PTSP
Depresija (velika depresivna epizoda, bipolarni poremeaj ...)
Obiteljski problemi
Tekoe u komunikaciji
Tekoe u koli
Zdravstveni problemi (zloporaba alkohola/droga, ovisnosti, poremeaji u hranjenju,
pretilost, somatoformni poremeaji somatizacija, konverzivne smetnje, gasto-
intestinalne smetnje, seksualni problemi, hipohondrija)
Kontrola boli
Prestanak puenja
Kontrola stresa
Poboljanje kvalitete izvoenja u sportu
Radna mjesta klinikog psihologa
Bolnice i klinike (psihijatrija, interna medicina (npr. dijabetes), pedijatrija,
neurologija, neurokirurgija, kirurgija ginekologija i porodnitvo, onkologija,
audiologija (fonologija)
Centri za mentalno zdravlje
kole
Ustanove za MNRO
Zatvor
Industrija i organizacije
Centri za rehabilitaciju (npr. govora i sluha)
Djeji domovi
Odnos s drugim znanostima
Psihopatologija opa pravila javljanja i manifestacije patolokih oblika ponaanja,
priroda i razvoj mentalne bolesti
Psihijatrija patoloki dio pojedinca
Savjetodavna psihologija problemi ivljenja, vie negoli problemi mentalnog
zdravlja; sadanjost; rjeavanje problema; svijesno i racionalno miljenje
Opa, razvojna, socijalna psihologija
Psihologija linosti
Psihometrija
4
Procjena u klinikoj psihologiji
Obiljeja procesa procjene
Procjena: proces kojim vrednujemo karakteristike pojedinca, njegove jake i slabe
strane s ciljem donoenja odluka
91% psihologa u praksi bavi se procjenom
Povijesni trendovi:
Intervju
Opaanje ponaanja
Vie dimenzionalan pristup
Glavni razlozi koritenja procjene
Glavna podruja i tipovi procjene:
kole
psihijatrijske klinike
medicinski kontekst
forenzini kontekst
industrijski / organizacijski kontekst
Primjeri upita u klinikoj procjeni
Boluje li osoba starije ivotne dobi, koja se ali na probleme u pamenju, od
demencije?
Moe li se depresivnom adolescentu pomoi CBT psihoterapijom?
Moe li stariji gospodin osumljien za krau u trgovini, svjedoiti na sudu?
Pokazuje li mladi mukarac, s ranijim problemom ovisnosti, blago modano
oteenje?
Je li mladoj depresivnoj eni, koja je mogue i suicidalna, potrebna hospitalizacija?
Je li osoba s blago odstupajuim profilom linosti pogodna za posao policajca?
Proces klinike procjene
1. Planiranje postupka za prikupljanje podataka
2. Prikupljanje podataka
3. Integracija/interpretacija podataka i formiranje zakljuaka
4. Izvjetavanje o rezultatima procjene
Nietzel, Bernstein, & Millich (2003.)
Grafiki prikaz faza klinike procjene:
Planiranje Prikupljanje Procesiranje Izvjetavanje
5
postupka podataka informacija o rezultatima
prikupljanja i postavljanje procjene
podataka hipoteza
1. Planiranje klinike procjene
to elimo znati?
Dob, spol, visina, teina, obitelj, socijalni odnosi, inteligencija, prilagodba ...
Kako to moemo uiniti?
Koliko se elimo posvetiti pojedinoj razini funkcioniranja (inteligencija,
linost ...)?
Koja emo pitanja postaviti na svakoj razini?
Koje emo specifine tehnike procjene koristiti?
Znaajni su:
Orijentacija kliniara (teorijski model)
Poznavanje relevantnih istraivanja
Poznavanje pouzdanosti i valjanosti metoda procjene (PT i OT)
Preferencija i iskustvo kliniara
Ciljevi klinike procjene
Klasifikacija
Dijagnostika klasifikacija (diferencijalna dijagnoza)
Deskripcija
Vie informacija, usmjeriti se na socijalni, kulturni i fiziki kontekst ponaanja
Omoguava: prikupljanje podataka prije tretmana, planiranje tretmana i
evaluacija promjena nakon tretmana
Predikcija
Studija sluaja
Naini prikupljanja podataka
Autoanamneza
Heteroanamneza
Opaanje
Rezultati psihodijagnostikog ispitivanja
Osobna dokumentacija
Spoznaja pojedinca u njegovoj cjelovitosti
Otkrivanje psihopatologije
Prednost: fleksibilnost
Upoznavanje trenutnog statusa, ali unutar konteksta njegove ivotne povijesti
2. Prikupljanje podataka
Izvori podataka u klinikoj procjeni
Intervju
Testovi
Mjere samoprocjene
Procjena ponaanja (opaanje)
6
Osobna dokumentacija
Kljuni elementi kod prikupljanja podataka intervjuom
Optimalna razina odnosa kvalitetniji odnos tonije i brojnije informacije
Odgovori klijenta vode sljedea pitanja kliniara
Ne reprezentativni odgovori klijenta (stres, neispavanost, ...)
Znaenje interpretacije odgovora dobivenih od klijenata (utjecaj teorije
linosti, rezultata istraivanja, klinikog, profesionalnog, osobnog iskustva)
Na temelju odgovora klijenta, kliniar postavlja hipoteze, kombinira svoja opaanja s
teorijom
Hipoteze provjerava postavljanjem pitanja (intervju) i testiranjem
Hipoteza se odbacuje ili prihvaa
Polustrukturirani ili ne strukturirani intervju
Nestrukturirani intervju
Prednosti
Fleksibilnost
Jedinstvenost pojedinca
Idiografski bogati
Nedostaci
Osobna i kulturna pristanosti
Primjerice: netona prva impresija vodi do pogrene hipoteze koja se dalje
potvruje izazivanjem oekivanih odgovora; ne postavljaju se pitanja u smjeru
suprotnom hipotezi
Testiranje
Test: sistematski postupak opaanja i opisivanja ponaanja pojedinca u
standardiziranoj situaciji
Ui pojam u odnosu na procjenu
Dvije velike skupine testova
Intelektualno funkcioniranje
Linost
Testovi inteligencije
Testovi inteligencije: ukljuuje iroku lepezu sposobnosti u cilju procjene ope razine
mentalnog funkcioniranja ispitanika
Testovi sposobnosti: procjenjuju opu razinu inteligencije ispitanika u cilju
prepoznavanja izvora akademskih (kolskih) problema
Testovi vjetina (uroenih sklonosti): koriste se za predvianje budueg uspjeha u
koli, edukaciji ili na poslu
Testovi postignua: mjere trenutne vjetine u odnosu na obrazovne ciljeve kolskih
programa ili drugih edukacija
3. Obrada i interpretacija podataka dobivenih procjenom
Odrediti vrstu zakljuka
Kako formulirati zakljuak?
Problem tonosti zakljuivanja
Kako izbjei pogreke kod zakljuivanja?
7
Izvori pogreaka u klinikoj procjeni
Kliniar ne vodi rauna o temeljnoj zastupljenosti nekog ponaanja u populaciji
Efekt primarnosti ranije prikupljenim informacijama daje se vee znaenje
Kliniar esto ne trai suprotne informacije koje opovrgavaju prvu
pretpostavku
Tonost percepcije
Postojanje individualnih razlika
Dob nije vana
ene su neto bolje od mukaraca
Znaajna povezanost s inteligencijom, emocionalnom prilagodbom
Slaba povezanost s klinikim iskustvom
Visoka tonost:
Temeljiti procjenu na podacima intervjua + testiranje + statistika
interpretacija (ne subjektivna)
Slabija tonost:
Koritenjem PT, osobnih opisa
Tonije procjene:
Klinika dijagnoza
Mentalni status
Kratkorono predvianje nasilnosti
Interpretacija podataka testova (WAIS, MMPI-2)
Evaluacija kompetentnosti
Rezultati neuropsihologijskih testova
Biografski podaci
Kako poveati tonost procjene?
Koristiti jasne, strukturirane ili polustrukturirane intervjue
Vano kod hitnoa (osoba opasna za sebe ili druge)
Razmiljati i o informacijama koje ne potvruju nau hipotezu o nekoj dijagnozi
Umanjuje pristranost (samoispunjujua prognoza)
Voditi brigu o specifinim kriterijima DSM-IV
Tako se izbjegava pristranost vezana za spol, etniku pripadnost)
Biljeiti ili snimati
Pamenje nije savreno
Traiti povratnu informaciju o tonosti procjene
Imati dobru teorijsku podlogu, te podatke o zastupljenosti nekih poremeaja u
populaciji
4. Izvjetavanje o rezultatima procjene
Psihologijski nalaz i miljenje
Teorijska orijentacija
Naruitelj procjene
Cilj procjene
8
Etiki principi u klinikoj procjeni
Razvoj profesionalnog odnosa klijent-kliniar
Invazija privatnosti
Etiketiranje i socijalna stigma
Kompetentno koritenje instrumenata
Interpretacija i koritenje rezultata testiranja
Informiranje o rezultatima procjene
uvanje mjernih instrumenata
Profesionalni odnos klijent-kliniar
Dijete od 10 godina
Inteligencija ispitana WISC testom
Verbalno potkrepljenje i prijateljska konverzacija dovodi do povienja rezultata za 13
IQ jedinica u usporedbi s neutralnijom interakcijom (1 SD)
Rosenthal (1966.)
Efekt ispitivaa minimalni neverbalni znakovi
Emocionalno stanje klijenta (motivacija, anksioznost)
Svianje klijenta (to se klijent vie svia kliniaru kliniar ga pozitivnije
procjenjuje)
Invazija privatnosti
Testovi linosti koliko zadiru u privatnost (prikrivanje emocija, stavova, motiva ...)?
Informacije dobivene od klijenta mogu se koristiti samo uz njegovu dozvolu
Izuzetne okolnosti (prava maloljetnika, suicidalnost, zlostavljanje ...)
Postupak selekcije za radno mjesto
Osjeaj pritiska Moram dati osobne informacije jer u protivnom neu dobiti
posao!
Klinika situacija procjene:
Dobivanje informacija obino nije problem jer one slue za razumijevanje
problema i pomaganje
Informirati o svrsi provoenja testiranja i nainu koritenja dobivenih podataka
Etiketiranje i ograniavanje slobode
Samoispunjujua prognoza
Oekivanja povezana uz neku etiketu
Socijalna stigmatizacija
Izolacija i izbjegavanje
Koritenje dijagnoze kao opravdanje za neke postupke
Osoba je rtva bolesti
9
Osoba je bespomona rtva, pasivna, manja sposobnost suoavanja sa
stresorima vs. Preuzimanju odgovornosti, aktivacija, efiaksno ponaanje
Kompetentno koritenje instrumenata
Poznavanje testova i njihovih nedostataka
Adekvatan trening
Poznavanje psihopatologije
Testove mogu koristiti samo kvalificirane osobe
Testovi se moraju koristiti u namjeni za koju su konstruirani
Interpretacija i koritenje testnih rezultata
Nisu dovoljne norme i kritini rezultat
Uvaavanje jedinstvenih karakteristika pojedinca + relevantni aspekti testa
Visoka razina testne anksioznosti utjee na sam test
Panja norme zastarijevaju!!
Zastarijevaju i testni rezultati (retestiranje!!!)
Informiranje o rezultatima procjene
Jasnoa povratne informacije
Kompetentnost
To je ve dio intervencije
Primjerice, roditeljima nije relevantno rei da je IQ = 130, nego da dijete po
sposobnostima spada u (2%) najbolju djecu obzirom na dob, te da je dobro s
obzirom na manipulativne sposobnosti, prostorne odnose, perceptivne
sposobnosti ....
Paziti na obrazovnu razinu osobe koja prima informaciju!!
uvanje testova
Panja kod pohranjivanja testova
Ne fotokopirati
Razliiti konteksti klinike procjene
Psihijatrijski kontekst
Opi medicinski kontekst
Pravosudni kontekst
kolski kontekst
Psihijatrijski kontekst
Postavljanje formalnih psihijatrijskih dijagnoza nije dovoljno (DSM-IV)
Osoba dg. kao manino depresivna
Dijagnoza ne govori o tome koliko je osoba opasna za sebe ili druge
Moe li osoba ivjeti sama?
Kakva joj je skrb potrebna?
Koje aktivnosti moe obavljati?
Koja je terapija najpogodnija?
10
Pomoi psihijatru kako bi se maksimalizirala korisnost procjene
Osjetljivost na pravnu i skrbniku odgovornost
Psihijatri esto trae procjenu adekvatnosti za neki oblik terapije, najefikasnijih
strategija, ishoda terapije
Otpor klijenta, sposobnost uvida, afektivitet, dijagnoza
Tekoe komunikacije psihologa i psihijatara jer polaze od razliitih konceptualnih
modela u opisu pacijenata
Psihijatar: medicinski model, model bolesti
Psiholog: tekoe ivljenja i funkcioniranja u drutvu
Kliniar prevodi svoje zakljuke i nalaze u konceptualni model jasan za psihijatra te
koristan i primjenjiv obzirom na rjeavanje problema
Opi medicinski kontekst
2/3 pacijenata koji dolaze lijeniku ima psihosocijalne tekoe
Od osoba s medicinskom dijagnozom 25-50% ima specifian psiholoki poremeaj
koji se javlja uz medicinski
Brojni tradicionalno lijeniki problemi imaju znaajan udio psihosocijalne
komponente (astma, alergije, glavobolje ...)
Psiholoki faktori povezani uz nastanak i odravanje bolesti
Noenje s operativnim zahvatima
Rehabilitacija pacijenata s kroninom boli
Pretilost
Rad sa sranim bolesnicima
Somatizacije
Situacije u kojima lijenik trai miljenje psihologa?
Emocionalni faktori povezani uz medicinske komplikacije
Procjena neuropsihologijskih deficita
Lijenik: Kako funkcionira mozak?
Neuropsiholog: Kako funkcionira osoba s lezijom mozga?
Tretman ovisnosti
Tretman kronine boli
Tipina podruja procjene
Postoji li intelektualna deterioracija?
Je li neuropsihologijski deficit razlog promjena i potekoa u ponaanju?
Sugerira li testni profil (npr. MMPI-2) simulaciju ili konverzivnu neurozu ili
hipohondriju ili depresiju ili ...
Priroda i rairenost modane lezije, njezina lokacija, razina onesposobljenosti,
mogunosti rehabilitacije, prekvalifikacija, prilagodba na obitelj i prijatelje
Evaluacija osobe prije kirurkog zahvata
Ozbiljnost stresne reakcije na zahvat
Ozbiljnost ranih znakova psihologijskih poremeaja kod djece
Psihologijski status, rizini faktori, predikcija
Pravosudni kontekst
11
Procjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka i kvaliteta informacija
Psiholoka evaluacija kompetentnosti/sposobnosti tuene osobe da izdri suenje
Procjena odgovornosti
Procjena mentalnih deficita
Odravanje teze mentalne bolesti ili modanog oteenja (branitelj)
Odluivanje o skrbnitvu, raspolaganju imovinom, izricanje mjera za malodobne
osobe poinitelje krivinih djela
Simulacija
Mentalna bolest mentalno zdravlje
Ubrojivost
Procjena kompetentnosti
Razumije li suenje?
Hoe li suraivati?
Implikacije osude?
Predikacija tetnosti
Odluke o skrbnitvu nad djecom (mentalno zdravlje roditelja, kvaliteta odnosa,
privrenost)
kolski kontekst
Tekoe u uenju
Mjerenje intelektualnih sposobnosti
Procjene tekoa u ponaanju
Oblikovanje obrazovnog plana
Procjena djeje responzivnosti na intervenciju
Promjene u programu
to je abnormalno ponaanje?
Koje su granice mentalnoga zdravlja?
E Rosenhan (1973.)
8 studenta (lani pacijenti)
izjavljuju da imaju slune halucinacije
u bolnici se ponaaju normalno negiraju halucinacije, dg. SCH
autori najavljuju lane pacijente
u naredna 3 mj. otkriveno 10% lanih pacijenata, niti jedan nije upuen
E Problematinost dijagnoza
Razlike u definiranju kriterija mentalnog zdravlja
E Statistika rijetkost?
E Konformiranje normama?
12
E Subjektivna nelagoda?
E Nesposobnost ili disfunkcija?
E Neoekivanost?
Statistika rijetkost?
E Statistika rijetkost kao kriterij abnormalnog ponaanja (statistiki model)
E Normalno je ono ponaanje koje je najuestalije
Jesu li neudate i neoenjeni M normalni?
Kinsley (48.) seksualno ponaanje studenata uestale homoseksualne
sklonosti znai li da je to ponaanje normalno?
E Uestalo ne znai uvijek poeljno
E Statistiki model koji varira ovisno o regionalnim ili subkulturnim okolnostima nije
zadovoljavajui
E Mentalna retardacija vs. izuzetna darovitost
E Samo rijetka ponaanja (npr. halucinacije, velika depresija ulaze u statistiki rijetka
ponaanja)
Konformiranje normama?
E Socijalni model abnormalno ponaanje je krenje socijalnih normi
E Mentalno zdravo ponaanje je prilagoeno ponaanje, uklapanje u drutvene norme
E Etinost?
Prihvaanje socijalnih normi u uvjetima totalitarnih reima
Toleriranje neuobiajenih ponaanja
E Amok (ovjek koji tri) - Malezija, Indonezija ekstremna agresija kao
odgovor na kulturni pritisak ekstremne kontrole agresije i uvaavanja
autoriteta
E uivanje droga
E Kriminal, prostitucija krenje socijalnih normi, nije podruje psihopatologije
E Visoka anksioznost ne kri socijalne norme, izuava se u psihopatologiji
E U zapadnoj kulturi postala su gotovo normativna ponaanja jesu li patoloka?:
Opsjednutost dijetama
Mravost
Kontrola uzimanja hrane
Razlika istok - zapad
E Zapad pragmatini aspekt drutvenog ponaanja
Individualnost
Svrsishodnost
Aktivnost
E Istonjaka kultura rad za zajednicu
Subjektivna nelagoda?
13
E Unutarnji osjeaj blagostanja (dobrobiti) pojedinca prema osobnoj patnji / nelagodi
E Nije potrebna vanjski vidljiva devijantnost
Anksioznost, depresivnost velika osobna patnja
Psihopatija nanoenje boli drugima, bez doivljaja krivnje, srama, krenje
normi
Fizioloko stanje nelagode ne ulazi u tu skupinu
E Nedostaci:
Teko je odrediti to je osobna patnja
Subjektivnost
Stupnjevi patnje ili uznemirenosti teko su usporedivi
E Patnja relevantna za psihopatologiju nije oekivana u datoj situaciji
Tuga oekivana reakcija na gubitak
Nesposobnost ili disfunkcija?
E Izaziva znaajne socijalne, obiteljske ili profesionalne probleme za pojedinca
E Osoba ne moe postii svoje ciljeve
Uivanje sredstava ovisnosti nesposobnost na poslu, obitelji ...
Fobija od letenja osoba ne moe napredovati na poslu
Transvestitizam nije nuno nesposobnost
E tetnost disfunkcije je kljuna
npr. fobije osobe nisu programirane na nain da se boje predmeta,
situacija, ideja
npr. strah od utapanja realan ukoliko osoba nije pliva
Neoekivanost ponaanja?
E Neoekivani odgovori na okolinske stresore anksioznost koja nije proporcionalna
situaciji
E Navedene definicije parcijalne, ne mogu se primijeniti na svaku dijagnozu
Mentalno zdravlje kao odsustvo bolesti - Medicinski model
E Definiranje duevnog zdravlja kao odsustva svih znakova koji dovode do
dezintegriranosti pojedinca
E to je s neurozama, kriznim stanjima, problemima ivljenja?
E Definiranje zdravlja kao odsustva bolesti gotovo nemogue ekspanzijom psihijatrije
E Eysenck (75)
bolest bihevioralni poremeaji zdravlje
Mentalno zdravlje kao ideal - Humanistiki model
E Definiranje optimalnog psiholokog funkcioniranja
14
E Samoaktualizacija
E Pozitivno odreenje zdravlja
Realizacija vlastitih potencijala
Sposobnost racionalnog miljenja
Autonomija, autentinost
Preuzimanje odgovornosti
DSM-IV
Dijagnostiki i statistiki prirunik za mentalne poremeaje
E Definiranje
E DSM klasifikacija mentalnih poremeaja
Znakovi vs. simptomi vs. sindromi
E Promjene u DSM klasifikaciji
E Ogranienja DSM klasifikacije
DSM-IV - Osi
E Os I. - Kliniki sindromi
E Os II. - Poremeaji linosti
E Os III. - Opa medicinska stanja
E Os IV. - Psihosocijalni problemi
E Os V - Procjena opeg funkcioniranja
I n t e r v j u
Definicije intervjua:
Maccoby i Maccoby:
intervju je verbalni kontakt licem u lice u kojemu jedna osoba - intervjuer,
nastoji dobiti informacije o miljenjima i vjerovanjima druge osobe
verbalno izraavanje intervjuirane osobe usmjereno na intervjuera
odgovori klijenta odnose se na pitanja i komentare intervjuera
Sullivan:
oblik vokalne komunikacije izmeu dvije osobe
vie ili manje dobrovoljna komunikacija, kontakt kliniar-klijent
razvija se progresivno u cilju nalaenja karakteristinih ivotnih shema
pojedinca
identificiraju se sheme koje posebno ometaju pojedinca ili one koje donose
prednosti
Matarazzo:
oblik konverzacije u kojoj dvije (ili vie) osoba sudjeluje u verbalnoj i
neverbalnoj interakciji
15
svrha je ostvarivanje prethodno definiranog cilja
Karakteristike intervjua:
1. Susret dviju ili vie osoba licem u lice, koje se mogu vidjeti, uti i sporazumijeti
2. Unaprijed poznata svrha
3. Razgovor usmjerava kliniar (intervjuer) koji suava ili proiruje teme
4. Kliniar i klijent imaju odreene uloge - jedan prikuplja, drugi daje informacije
Klinike situacije u kojima se koristi intervju:
Ulazni (prijemni, uvodni) intervju
cilj: utvrivanje prirode problema
Identifikacija problema
dijagnostiki (klasifikacijski) intervju - psihijatrijske bolnice
eksploracijski intervju (opis problema, deskripcija, prethodi tretmanu)
procjena mentalnog statusa
Orijentacija
informiranje klijenta o tijeku procjene, tretmana ili istraivanja
Davanje povratnih informacija o rezultatima procjene
Krize (Centri za krizna stanja)
podrka i pomo
prikupljanje podataka vanih za procjenu
Opaanje
Koji se procesi ostvaruju intervjuom?
1. Prikupljanje podataka o klijentovim znaajnim problemima i dogaajima
2. Poticanje i opaanje emocionalnog reagiranja klijenta
3. Uspostavljanje emocionalnog odnosa kliniara-klijenta
Tekoe u ostvarivanju intervjua:
priroda klijentovog stanja ili bolesti
psihotino stanje - oteana komunikacija
adolescentna populacija
osoba dolazi na poticaj roditelja - tekoe u suradnji
djeca - prilagoditi sadraj i nain
podatke daje vrti, kola, roditelji
opaanje interakcije roditelj-dijete
crte, igra
Tehnike intervjuiranja:
Nedirektivne tehnike
16
Pitanja otvorenog tipa
to vas je dovelo k meni?
Hoete li mi rei neto o problemima koje ste spominjali telefonski?
Prednosti
Klijent slobodno zapoinje razgovor - nain, tempo
Nema pritisaka oko bolnih/neugodnih toaka
Lake se gradi odnos klijent-kliniar
Aktivno sluanje
odgovara se klijentu na nain koji pokazuje razumijevanje
poticaj da nastavi u istom smjeru, da kae vie o tome
Da, razumijem; Jasno; Ja sam uz vas,
Parafraziranje (formulirati i ponovno izjaviti) iskazuje:
paljivo sluanje
omoguuje klijentu korigiranje, ako je kliniar neto krivo shvatio
Parafraziranje kao znak paljivog sluanja:
K: Ponekad mi se ini da ivot nije vrijedan ivljenja
P: Ponekad je zaista teko, ini se da je previe.
K: Kada se tako osjeam, neznam to da radim Ne elim
umrijeti, zaista ne. Ali me strah kada se ujutro probudim, strah
me novog dana, onoga to me oekuje.
Direktno pitanje
P: Koliko se esto tako osjeate?
K: Ponekad.
Parafraziranje u svrhu pojanjavanja:
K: Rekla sam suprugu da ne elim vie biti s njim. Rekao je dobro i
otiao. Kada sam se vratila, ta je svinja sve odnijela, sve je bilo prazno