Professional Documents
Culture Documents
Određeni član je the. On je nepromjenljiv: the man, the woman, the house.
da ne
pređite na sljedeće
koristite the
pitanje
jednini množini
pređite na sljedeće
izostavite član
pitanje
Da Ne
pređite na sljedeće
izostavite član
pitanje
pojedinačno općenito
pređite na sljedeće
izostavite član
pitanje
Da Ne
koristite an koristite a
1
Određeni član
- kada je riječ o imenici koja je bliže određena ili poznata licu koje sluša ili čita:
I saw the teacher (vidio sam učitelja),
she gave the letter to her mother (dala je pismo svojoj majci);
- ako imenica u jednini određuje cijelu vrstu, a ne samo pojedinu stvar koja pripada
toj vrsti:
the Earth-satellite is faster then the aeroplane (Zemljin satelit je brži od aviona);
- pred superlativima:
this is the best thing you can do (to je najbolja stvar koju možeš učiniti);
- ispred imena zgrada, ustanova, brodova i sl: The Houses of Parliament (parlament),
- ispred imena poslije kojih dolazi "of": we signed the treaty of Locarno
(potpisali smo sporazum u Lokarnu);
2
he made a joke at the expense of this old woman (našalio se na račun ove starice)
I don't want to run the risk (ne želim da rizikujem).
- man i woman se upotrebljavaju bez člana kada označavaju cijelu vrstu, tj. ljudski
rod:
man is mortal (čovjek je smrtan);
- gradivne imenice su bez člana: the table is made of wood (sto je napravljen od
drveta);
- misaone imenice su bez člana: I prefer music to poetry (više volim muziku nego
poeziju);
- imenice kao što su: school, college, market, court, prison itd, idu bez člana ako
označavaju rad koji se tamo obavlja:
after school children go home (poslije škole djeca se vraćaju kući),
he was put in prison (stavljen je u zatvor);
3
hand in hand (ruku pod ruku)
by heart (napamet)
on board (na brodu).
Neodređeni član
Neodređeni član "a" upotrebljava se ispred riječi koje počinju suglasnikom, a oblik
"an" se upotrebljava ispred riječi koje počinju samoglasnikom ili muklim "h":
a man (čovjek), an open window (otvoren prozor), an hour (čas).
Neodređeni član može odrediti čitavu vrstu: a cat is an animal (mačka je životinja);
Neodređeni član se stavlja ispred riječi koje označavaju vrijeme, broj, težinu i mjeru:
I see him two times a week (viđam ga dvaput sedmično).
Neodređeni član se stavlja ispred riječi: dozen (tuce), gross (dvanaest tuceta),
score (dvadeset), hundred, thousand, million: a hundred balls (stotinu lopti).
4
Neodređeni član upotrebljen iza "not" pojačava negaciju: I have not a single penny
(nemam niti jedan jedini peni).
- u slučaju kada neku titulu može imati samo jedno lice u isto vrijeme:
he is President of the Republic (on je predsjednik republike);
- poslije izraza kao što su: the title of, the post of, the office of, the rank of:
he holds the post of secretary (on zauzima položaj sekretara);
- kada poslije riječi "what" koja je upotrebljena kao uzvik, dolazi imenica koja se
obično ne upotrebljava u množini:
what wisdom in so young boy
(kakva mudrost u tako mladog dječaka).
5
Bezlični glagoli - Impersonal Verbs
Nepotpuni glagoli su: can (moći), may (moći, smjeti), ought (trebati) i must (morati).
6
Nepotpuni glagol "can" (moći, umjeti, znati) označava fizičku ili umnu sposobnost.
Ima oblik "could" za prošlo vrijeme (Past Tense) i za pogodbeni način sadašnji
(Present Conditional):
Glagol "can" se ne može upotrijebiti s četvrtim padežom bez nekog drugog glagola,
tako ne možemo reći:
Odrični oblik glasi "can not" ili skraćeno (sažeto, contracted) "can't" i "could not" ili
"couldn't".
Umjesto glagola "can" u vremenima koje on nema upotrebljava se izraz "to be able"
(moći,
biti u stanju):
7
Nepotpuni glagol must (morati) ima samo taj jedan oblik. Izražava moranje, dužnost,
nužnost.
U vremenima koje glagol must nema upotrebljava se glagol to have sa infinitivom bilo
kog glagola sa obaveznim "to":
U određenom obliku "must not" ne prevodimo sa "ne morati" već "ne smjeti":
Kako ovaj glagol nema prošlog vremena, misao o onome što je trebalo da se dogodi
izražavamo sa "ought" i infinitivom prošlim (infinitiv prošli glasi: "to have said", "to
have left" itd.):
Pravilni glagoli tvore preterit i particip perfekta tako da se infinitivu doda nastavak
"-ed". Npr:
8
play - played, open - opened itd.
Prelazni glagoli su oni uz koje može stajati objekt u akuzativu tj. direktni objekt
(subject + verb + object):
Neprelazni glagoli su oni uz koje ne može stajati direktni objekt (subject + verb
[+indirect object]).
9
Povratni glagoli su oni kod kojih se radnja vraća na subjekt. Uz takve glagole stoje
povratne zamjenice. Povratnih glagola u engleskom jeziku nema mnogo. Najčešći
su:
Frazalni glagoli
10
Frazalni glagoli spadaju u grupu višeriječnih glagola, tj. glagola koji se prave od
glagola i još neke riječi ili više njih. Frazalni glagoli se tvore od:
glagol + prilog
Primjeri
Frazalni
Značenje Direktni
glagol
objekat
neprelazni get up ustati iz kreveta I don't like to get up.
frazalni break prestati sa He was late because his
glagol down radom car broke down.
the
put off odgoditi We will have to put off
prelazni meeting.
frazalni
glagol turn down odbiti They turned down my offer.
Kada su frazalni glagoli prelazni (tj. kada imaju direktni objekat), obično ih možemo
rastaviti na dva dijela. Npr:
Prijedložni glagoli
11
se tvore na sljedeći način:
glagol + prijedlog
Iz razloga što prijedlozi uvijek imaju direktni objekat, svi prijedložni glagoli imaju
direktne objekte. Primjeri:
Prijedložni Primjeri
Značenje
glagoli Direktni objekat
believe in vjerovati u postojanje I believe in God.
look after brinuti se o He is looking after the dog
talk about razgovarati o Did you talk about me?
wait for čekati John is waiting for Mary.
Frazalni Primjeri
prijedložni Značenje Direktni
glagoli objekat
imati prijateljski odnos
get on with He doesn't get on with his wife.
sa
your
put up with tolerisati I won't put up with
attitude.
očekivati sa seeing
look forward to I look forward to
zadovoljstvom you.
run out of iscrpiti We have run out of eggs.
12
Pošto se frazalni prijedložni glagoli tvore sa prijedlozima, uvijek imamo direktni
objekat, i poput prijedložnih glagola ne smiju se razdvajati.
13
• pred njim može stajati genitiv:
John's being lazy makes me nervous. (Johnova ljenost me čini nervoznim).
Iako izgleda kao glagol, gerund ima istu funkciju kao imenica, i koristi se:
• poslije prijedloga. Ako poslije prijedloga treba doći glagol moramo koristiti
gerund:
She is good at painting. (ona dobro slika);
Can you sneeze without opening your mouth? (možeš li kihnuti a da ne otvoriš
usta);
• poslije izraza: can't help, can't stand, it's no use/good, do you mind, would you
mind i pridjeva "worth" i "busy".
It's no use trying to escape. (nema koristi pokušavati pobjeći)
I can't stand being stuck in traffic jams. (ne mogu podnijeti kad se zaglavim u
saobraćaju)
This site is worth visiting. (ovu stranicu vrijedi posjetiti)
14
• nakon glagola pokreta/pozicije po principu: glagol+particip prezenta:
She was shopping. (ona je bila u kupovini)
He came running towards me. (došao je trčeći prema meni)
She lay looking up at the clouds. (ležala je gledajući u oblake)
• kao pridjev:
It was an amazing film. (bio je to nevjerovatan film)
He was trapped inside the burning house. (bio je zatočen unutar kuće u
plamenu);
Don't let him catch you reading his letters. (ne dozvoli da te uhvati kako čitaš
njegova pisma)
If I catch you stealing my apples again, there'll be trouble! (uhvatim li te još
jednom kako kradeš moje jabuke, biće problema)
We found some money lying on the ground. (našli smo novca na zemlji)
They found their mother sitting in the garden. (našli su majku kako sjedi u
bašti);
• da zamijeni rečenicu ili dio rečenice. Kada se dvije radnje dešavaju u isto
vrijeme, od strane iste osobe ili stvari, koristimo particip prezenta da ih
opišemo:
They went out into the snow. They laughed as they went.
They went laughing into the snow.
15
Kada jedna radnja slijedi odmah iza druge, od strane iste osobe, možemo
prvu radnju izraziti participom prezenta:
She dropped the gun and put her hands in the air.
Dropping the gun, she put her hands in the air.
Feeling hungry, he went into the kitchen and opened the fridge.
(= because he felt hungry...)
Being poor, he didn't spend much on clothes.
Knowing that his mother was coming, he cleaned the flat.
Ako ponavljamo nečije riječi tačno onako kako ih je neko rekao to je direktni govor
(upravni govor, Direct speech), npr:
on mi je rekao: "pošalji mi knjigu".
Ako izvještavamo ono što je neko rekao onda koristimo indirektni govor (neupravni
govor, Indirect Speech or Reported Speech), npr:
on mi je rekao da mu donesem knjigu.
16
• sva vremena u indirektnom obliku se moraju zamijeniti odgovarajućim prošlim
oblicima - prema pravilima o slaganju vremena:
• sve riječi koje označavaju blizinu moraju se zamijeniti riječima koje označavaju
udaljenost;
am postaje was
do " did
shall " should
will " would
have, has " had
can " could
may " might
must " had to
this " that
these " those
here " there
now " then
today " that day
tomorrow " the next day
yesterday " the day before
last night " the night before
D: He said: "I do not understand this letter." (On reče: "Ja ne razumijem ovo pismo")
I: He said that he didn't understand this letter. (on reče da ne razumije to pismo)
D: She said: "I am going to come soon again." (Ona reče: "Doći ću uskoro ponovo".)
I: She said that she was going to come soon again. (ona reće da će uskoro ponovo
doći)
17
• ako se u indirektnom govoru saopćava tuđe pitanje, onda je potrebno pored
pomenutih pravila obratiti pažnju još i na sljedeće:
-ako pitanje ne sadrži nikakvu upitnu riječ (kao što su what, how, when itd.),
onda pitanje u indirektnom govoru mora početi sa "if" ili "whether".
Primjeri:
D: She said to her brother: "What are you doing?" (ona reče svom bratu: "Šta radiš?")
I: She asked her brother what he was doing. (ona upita svog brata šta radi)
D: They asked me: "Do you speak Spanish." (zapitali su me: "Da li govorite
španski?")
I: They asked me whether I speak Spanish. (zapitali su me da li govorim španski)
D: Father said to his son: "Be careful of yourself." (otac reče sinu: "Pazi se").
I: Father told his son to be careful of himself. (otac reče svom sinu da se pazi).
Klauze – Clauses
Klauza je grupa riječi koja sadrži vezu subjekat-glagol (za razliku od fraza koje ne
sadrže vezu subjekat-glagol). Klauze se dijele na:
18
All students who do their work should pass easily.
Professor Villa, who used to be a secretary for the President, can type 132 words a
minute.
Giuseppe said that the plantar wart, which had been bothering him for years, had to
be removed. (neophodna i nebitna klauza)
Nezavisne klauze mogu stajati samostalno, kao rečenica, dok zavisne moraju biti
udružene sa nezavisnom klauzom.
• dvotačkom (ponekad):
She received the assignment: it is to be turned in next Friday.
-Pridjevske klauze opisuju imenice ili zamjenice, i skoro uvijek dolaze poslije imenica
ili zamjenica. Većina pridjevskih klauza počinje sa: who, whom, which ili that.
Ponekad se ove riječi ne moraju nalaziti u rečenici ali se podrazumijevaju.
19
The book that is on the floor should be returned to the library. (knjiga koja je na podu
bi se trebala vratiti u biblioteku)
The bridge that collapsed in the winter storm will cost millions to replace. (most koji
se srušio u zimskoj oluji će koštati milione za popravak)
My brother, who is an engineer, figured it out for me. (moj brat, koji je inžinjer, je
shvatio to za mene)
-Priloške klauze obično dopunjuju glagole i mogu se pojaviti bilo gdje u rečenici. Oni
kažu zašto, gdje ili pod kojim uslovima se radnja odvijala. Za razliku od pridjevskih
klauza, priloške klauze se često mogu pomjerati u rečenici. Npr:
Priloške klauze uvijek počinju sa zavisnim veznikom, koji uvodi klauzu i izražava
njenu vezu sa ostatkom rečenice.
-Imeničke klauze nisu riječi koje dopunjuju druge riječi za razliku od pridjeva i priloga.
U rečenici funkcioniraju kao subjekat, direktni objekat ili prijedloški objekat.
Imenička klauza obično počinje sa: that, which, who, whoever, whomever, whose,
what i whatsoever. Također, mogu počinjati i sa zavisnim veznicima: how, when,
where, whether, why.
Relativne klauze
20
U relativnoj klauzi, relativna zamjenica je subjekat glagola i odnosi se na nešto s čim
je klauza u vezi.
• Giuseppe said that the plantar wart, which had been bothering him for years,
had to be removed.
(U ovoj rečenici podvučene riječi čine neophodnu klauzu, s toga neće biti
odvojene zarezima. Nakošena (italic) slova čine relativnu nebitnu klauzu, zbog
čega su odvojene zarezima od ostatka rečenice, a u ovom slučaju dopunjuje
riječ "wart")
Ponekad relativne klauze mogu da se donose na više od jedne riječi u tekstu, tj.
mogu da dopunjuju, opisuju cijelu klauzu ili čak više njih.
• Charlie didn't get the job in administration, which really surprised his friends.
• Charlie didn't get the job in administration, and he didn't even apply for the
Dean's position, which really surprised his friends.
Relativna klauza koja dopunjuje cijelu klauzu ili više njih se naziva rečenična klauza
(sentential clause).
Eliptične klauze
• Coach Espinoza knew [that] this team would be the best [that] she had
coached in recent years.
• Though [they were] sometimes nervous on the court, her recruits proved to be
hard workers.
• Sometimes the veterans knew the recruits could play better than they [could
play].
21
Sadašnji kondicional se tvori sa should i would i infinitivom prezenta, a prošli
kondicional se tvori sa should i would i infinitivom perfekta glagola kojeg mijenjamo.
Odrični oblik se tvori tako što se iza should i would stavi "not":
if uvjet posljedica
If y=10 2y=20
ili
posljedica if uvjet
2y=20 if y=10
22
To znači ako (if) je određeni uslov zadovoljen, onda (then) će doći do neke
posljedice.
Odrični oblik se tvori tako što se iza should i would stavi "not":
if uvjet posljedica
If y=10 2y=20
23
ili
posljedica if uvjet
2y=20 if y=10
To znači ako (if) je određeni uslov zadovoljen, onda (then) će doći do neke
posljedice.
If it rains, I will stay at home. (ako bude padala kiša, ostaću kod kuće)
If uvjet posljedica
If it rains I will stay at home.
- present simple futur
Treba primjetiti da kiša još nije pala, međutim nebo je oblačno i postoji realna
24
mogućnost (real possibility) da će kiša pasti. Kao što vidite da bi izrazili mogući uvjet
koristili smo sadašnje prosto vrijeme (Present Simple Tense). Za izražavanje moguće
posljedice koristili smo futur.
Najvažnije je zapamtiti da kod prvog kondicionala postoji realna mogućnost da će se
uvjet ispuniti.
posljedica if uvjet
futur if present simple
I will tell Mary if I see her.
What will you do if it rains tomorrow.
Their teacher will be sad if they do not pass the exam.
Ponekad možemo koristiti: shall, can ili may umjesto will, na primjer:
If you are good today, you can watch TV tonight. (ako budeš danas dobar, možeš
gledati TV večeras)
Kod drugog kondicionala, kao i kod prvog, razmišljamo o nekom uvjetu u budućnosti,
i rezultatu tog uvjeta, međutim, za raziliku od prvog kondicionala, ovdje ne postoji
realna mogućnost da će se uvjet ispuniti.
Na primjer: večeras je izvlačenje brojeva lota, niste kupili loto listić, i ne postoji
nikakva
šansa da ćete dobiti novac. Ali možda ćete kupiti listić do večeras, i onda postoji
šansa, ali je to nevjerovatna mogućnost, jer su izgledi opet jako mali da izvuku vaš
listić.
If uvjet posljedica
If present participle kondicional sadašnji
If I married Mary I would be happy.
If it snowed next July would you be suprised?
If Ram became rich she would marry him.
If I won the lottery I would by a car.
25
Ponekad, umjesto glagola would koristimo should, could or might:
If I won a million dollars, I could stop working. (da dobijem milion dolara, mogao bih
prestati raditi)
If uvjet posljedica
If past perfect (pluperfekt) kondicional prošli
If I had won the lottery I would have bought a car.
If I had seen Mary I would have told her.
If it had rained yesterday what would you have done?
If Tara had been free yesterday I would have invited her.
If they had not passed their exam, their teacher would have been sad. (da nisu
položili ispit, njihov učitelj bi bio tužan)
Da bi smo izrazili uvjet u prošlosti koji se nije ostvario koristili smo past perfect, dok
za izražavanje posljedice koja se neće dogoditi smo koristili kondicional prošli.
Bitna stvar kod trećeg kondicionala je da ne postoji sada nikakva šansa da se uvjet i
posljedica dogode.
Ponekad umjesto would have koristimo should have, could have, might have:
If you had bought a lottery ticket, you might have won. (da si kupio listić lota, mogao
si dobiti)
Tzv. nulti kondicional koristimo kada je uvjet uvijek tačan, poput neke općepoznate
činjenice. Na primjer, ako zagrijavamo led iznad 0 stepeni on će se početi otapati.
If uvjet posljedica
26
If present simple present simple
If you heat ice it melts.
If uvjet posljedica
present simple present simple
If I miss the 8 o'clock bus I am late for work.
If I am late for work my boss gets angry.
If people don't eat they get hungry.
When I get up late I miss by bus. (kada ustanem kasno, zakasnim na autobus)
Kondicionali - ukratko
27
car.
If it rains, I will stay at home. (ako bude padala kiša, ostaću kod kuće)
If uvjet posljedica
If it rains I will stay at home.
- present simple futur
Treba primjetiti da kiša još nije pala, međutim nebo je oblačno i postoji realna
mogućnost (real possibility) da će kiša pasti. Kao što vidite da bi izrazili mogući uvjet
koristili smo sadašnje prosto vrijeme (Present Simple Tense). Za izražavanje moguće
posljedice koristili smo futur.
Najvažnije je zapamtiti da kod prvog kondicionala postoji realna mogućnost da će se
uvjet ispuniti.
posljedica if uvjet
futur if present simple
I will tell Mary if I see her.
What will you do if it rains tomorrow.
Their teacher will be sad if they do not pass the exam.
Ponekad možemo koristiti: shall, can ili may umjesto will, na primjer:
If you are good today, you can watch TV tonight. (ako budeš danas dobar, možeš
gledati TV večeras)
28
Drugi kondicional - nevjerovatna mogućnost (Second conditional - unreal possibility
or dream)
Kod drugog kondicionala, kao i kod prvog, razmišljamo o nekom uvjetu u budućnosti,
i rezultatu tog uvjeta, međutim, za raziliku od prvog kondicionala, ovdje ne postoji
realna mogućnost da će se uvjet ispuniti.
Na primjer: večeras je izvlačenje brojeva lota, niste kupili loto listić, i ne postoji
nikakva
šansa da ćete dobiti novac. Ali možda ćete kupiti listić do večeras, i onda postoji
šansa, ali je to nevjerovatna mogućnost, jer su izgledi opet jako mali da izvuku vaš
listić.
If uvjet posljedica
If present participle kondicional sadašnji
If I married Mary I would be happy.
If it snowed next July would you be suprised?
If Ram became rich she would marry him.
If I won the lottery I would by a car.
If I won a million dollars, I could stop working. (da dobijem milion dolara, mogao bih
prestati raditi)
If uvjet posljedica
If past perfect (pluperfekt) kondicional prošli
If I had won the lottery I would have bought a car.
If I had seen Mary I would have told her.
If it had rained yesterday what would you have done?
If Tara had been free yesterday I would have invited her.
29
If they had not passed their exam, their teacher would have been sad. (da nisu
položili ispit, njihov učitelj bi bio tužan)
Da bi smo izrazili uvjet u prošlosti koji se nije ostvario koristili smo past perfect, dok
za izražavanje posljedice koja se neće dogoditi smo koristili kondicional prošli.
Bitna stvar kod trećeg kondicionala je da ne postoji sada nikakva šansa da se uvjet i
posljedica dogode.
Ponekad umjesto would have koristimo should have, could have, might have:
If you had bought a lottery ticket, you might have won. (da si kupio listić lota, mogao
si dobiti)
Tzv. nulti kondicional koristimo kada je uvjet uvijek tačan, poput neke općepoznate
činjenice. Na primjer, ako zagrijavamo led iznad 0 stepeni on će se početi otapati.
If uvjet posljedica
If present simple present simple
If you heat ice it melts.
If uvjet posljedica
present simple present simple
If I miss the 8 o'clock bus I am late for work.
If I am late for work my boss gets angry.
If people don't eat they get hungry.
When I get up late I miss by bus. (kada ustanem kasno, zakasnim na autobus)
30
Kondicionali - ukratko
Trpno stanje (pasiv) mogu imati samo prelazni glagoli, tj. takvi koji uza se mogu imati
objekat.
Pasivni oblici se tvore tako što se uzme ono vrijeme glagola "to be" koje nam je
potrebno i doda se particip prošli glagola kojeg mijenjamo. To znači, da se pasivni
prezent tvori od prezenta glagola "to be" i participa prošlog glagola koji mijenjamo.
Aktivnu rečenicu možemo pretvoriti u pasivnu ako se glagol stavi u trpno stanje,
31
subjekat aktivne rečenice postaje objekat pasivne, i ispred njega se stavlja prijedlog
"by":
Trpno stanje se upotrebljava mnogo češće u engleskom jeziku nego u našem, koristi
se:
I have been told that you are engaged. (rečeno mi je da ste se vjerili)
She was said to have left her husband. (priča se da je ostavila svog muža)
• ako nije potrebno pomenuti vršioca radnje jer to proizilazi iz konteksta (smisla)
rečenice ili nije bitno za smisao da mora biti pomenut:
Bezlični oblici u našem jeziku kao što su "kaže se", "razumije se", "podrazumijeva se"
u engleskom jeziku se iskazuju u trećem licu jednine srednjeg roda:
32
it is understood (razumije se, podrazumijeva se)
that is known (to se zna)
it is said (priča se)
infinitiv to be called
present it is called
past it was called
simple
future it will be called
conditional it would be called
present it is being called
past it was being called
continous
future it will be being called
conditional it would be being called
present it has been called
past it has been called
perfect simple
future it will have been called
conditional it would have been called
present it has been being called
past it had been being called
perfect continous
future it will have been being called
conditional it would have been being called
33
Glagoli
34